1

FRANCUSKA DRŽAVA I PRAVO; 1789.-1940. god. 1. Ustrojstvo vlasti po Direktorijskom Ustavu Termidorski konvent 27.7.1794.-26.10.1795. god. Organizacija konventa i izvršne vlasti je i nakon obaranja jakobinaca uglavnom ista, ta promjena je bila više primjena osoba i načina vladanja nego sadržaja vlasti. jakobinski su se u borbi za vlast oslonili na plebejski Pariz, ali oni su bili daleko od vjere u narod i demokraciju; jakobinci su primjer demokratske fraze u službi birokratskog etatizma; takva bit njihove vlasti sve se više pokazivala i to je razlogom pobuna u Parizu. Za vrijeme termidorskog konventa francuska vojska ne samo da je izbacila neprijatelja, nego je počela i osvajati. U proljeće 1795. naročito Pruska je bila iscrpljena trogodišnjim ratom, a i željela je slobodne ruke kako bi s Rusijom i Austrijom slomila otpor i podijelila preostali dio Poljske. U travnju 1795. izlazi iz rata. Rat koji je započeo 1792. i u kojemu su do 1795. sve europske zemlje osim Rusije, nastavljen je do 177. Ipak izlaskom Pruske iz rata za konvent je nastupio predah koji je unutarnje nedaće (potpunu gospodarsku, financijsku anarhiju, uništenje mirnodopske proizvodnje i trgovine) izbacio na vidjelo. Naročito je težak život gradskog stanovništva, pogotovo Pariza; u travnju i svibnju 1795. dolazi do pobuna u Parizu, narod provaljuje u konvent, ali ga vojska savladava. U međuvremenu, kao posljedica vojnih pobjeda, konvent 1795. počinje stvarati stalnu vojsku, vojsku po zvanju koja se stvara od dobrovoljaca. Vojska, odnosno generali, već potkraj konventa postaju jamstvo vlasti i revolucije, a postupno postaju i politički čimbenik. U strahu pred novom diktaturom i terorom izvršne lasti, konvent krajem 1794. vrši promjene. Stvara vlastite odbore (njih 16) koji trebaju nadzirati izvršne komisije; ustvari odbori konventa preuzimaju izvršnu vlast. Raniji odbor narodnog spasa jedan je od tih odbora konventa, a zadužen je samo za rat i vanjske poslove. Da se odbori ne bi osamostalili konvent njihove članove bira ždrijebom na mjesec dana. Tokom 1795. zbog značenja vojnih i vanjskih poslova odbor narodnog spasa dolazi do znatnog utjecaja. Sve je to ojačalo izvršne komisije, a one su stalne, a s time i utjecajne i to je bio početak jačanja stalne administracije. Termidorski konvent nije bio manje sklon centraliziranoj upravi nego jakobinski, te je zadržao izaslanike konventa kao neposredne voditelje uprave departmana. Ali ovaj konvent je odbacio krajnje mjere jakobinske strahovlade. Mada je zadržan Revolucionarni sud, ipak je ukinut dekret iz travnja 1794, koji je taj sud učinio posve samovoljnim sredstvom političke likvidacije; sada je i taj sud morao poštovati određeni postupak, a optuženi je dobio pravo na obranu, svjedoke. Sud je ukinut u svibnju 1795. Konvent je ukinuo progone federalista, delikt propagande, zabranio je zagovaranje kraljevine i pooštrio mjere protiv izbjeglica. U pogledu odnosa sa crkvom u veljači 1795. donesen je Dekret o odvajanju crkve od države i dozvoljena je sloboda kulta. To je značilo da država ne priznaje ni ne plaća ni jednu vjersku zajednicu. Došlo je do odvajanja crkve od države, ali zakratko, od 1795. do 1801. Jedna od najvažnijih mjera konventa je organizacija uprave Pariza; on je bio leglo jakobinizma, zato su članovi pariške komune bili ubijeni, a nakon toga Pariz nije imao gradsku upravu (samoupravu) nego je kao prijestolnica zbog izuzetne važnosti pod izravnom upravom ministra unutarnjih poslova. Krajem 1794. konvent je počeo ukidati mjere dirigirane privrede, ukinute su maksimalne i uopće propisane cijene, a to će dovesti do vrtoglavog porasta cijena. Inflacija kao posljedica doznaka, nedostatka robe, uništene trgovine itd. dovela je državu na rub bankrota, toliko da je pripisano ubiranje zemljarine (polovina) u plodinama, što je trebalo olakšati opskrbu vojske. Kako je zaključenjem mira s Pruskom u travnju 1795. ratni pritisak smanjen, a Francuska počela osvajati tuđe prostore, konvent više nije imao opravdanja da odlaže ustavni rad zbog kojeg je i sazvan prije skoro 3 godine. Pomišljalo se da se ostane pri jakobinskom ustavu, pa je izabran odbor koji je trebao pripremiti ustavne propise kojima bi se trebale provesti odredbe iz tog ustava. Taj odbor je svibnju 1795. ipak predložio da se donese novi ustav, te je izradio novi nacrt ustava. Ustvari to je bio treći nacrt (žirondinski, jakobinski i termidorski), odnosno drugi ustav (Jakobinski 1793. i Termidorski 1795.) koji je donio konvent. Direktorijski ustav iz 1795. (ustav iz godine III.) konvent je prihvatio 22.8.1795. a potom držeći se svog dekreta iz 1792. podnio na referendum. Na istom referendumu narodu je podnesen i dekret prema kojem na prvim izborima za zakonodavna tijela narod može izabrati samo 1/3 novih poslanika, dok 2/3 moraju biti iz konventa. Konvent se bojao monarhista, te je na taj način sebi produžio život. Dekret je izazvao silan otpor, a 5.10.1795. u Parizu izbija monarhistička pobuna. Konvent je pozvao vojsku, zapovjednikom joj je imenovao Napoleona Bonapartea i uputio ga da uguši pobunu. Napoleon je ugušio pobunu Pariza, spasio konvent i počeo je njegov uspon, a time i uspon vojske. Ulogu koju je do tada u hodu revolucije imao Pariz i njegova garda, počela je preuzimati vojska od zanata

2
koja je iznikla iz narodne, dobrovoljačke vojske. Poslije te pobune referendum je proveden; konvent prati izuzetna apstinencija; od 7 milijuna za ustav iz 1795. glasalo je oko milijun glasača, a ustav je ipak prihvaćen. Direktorijski ustav je najduži francuski ustav. Njegova bitna oznaka je naglašen kontinuitet u vlasti. U tom cilju vlasti su odvojene, svaka se sastoji od kolegija (više organa ili osoba) i svi organi se obnavljaju djelomično. Već je tada ideja republike vezana za 3 postulata: izbornost, kolegijalnost i kratkoća mandata. Zato po ovom ustavu Francuska je vrsta predsjedničke republike i direktorij je kolegijalni predsjednik države (predsjedništvo). Po prvi puta kolegijalni upravni organ pod nazivom direktorij postoji po dekretu ustavotvorne skupštine od 9.12.1789. Tim imenom je nazvan organ od 8 članova koji vrši upravnu vlast u departmanima, a biralo ga je opće vijeće departmana. Ustav iz 1795. prvi puta u francuskoj uvodi dvodomni parlament; zakonodavno tijelo se sastoji od: • Vijeća pet stotina – ima 500 članova; moraju biti stariji od 30 godina i imati prebivalište najmanje 10 godina u departmanu u kojem se kandidiraju • Vijeća starih – ima 250 članova; moraju biti stariji od 40 godina i imati prebivalište najmanje 15 godina u departmanu u kojem se kandidiraju Oba vijeća biraju isti birači u istom postupku, najprije poslanike za vijeće pet stotine, a potom za vijeće starih. Poslanici za oba doma birani su na 3 godine, ali svake godine se bira 1/3 novih članova i na taj način domovi nikada ne prestaju niti dobivaju posve novi sastav. Domovi nisu izjednačeni u pravima. Inicijativa za sve akte koje donosi zakonodavno tijelo pripada vijeću pet stotina, a vijeće starih može je samo u cijelosti odbiti ili potvrditi. Direktorij je kolegij od 5 članova, direktora, koji vrši poslove poglavara državne i izvršne vlasti. direktori su birani slično zakonodavnom postupku: listu od 10 kandidata, starijih od 40 godina, za jednog direktora predlaže vijeće pet stotina, i sa te liste vijeće starih bira jednog. Direktori su birani na 5 godina, ali svake godine bira se jedan direktor. To je vrsta djelomičnog obnavljanja. Direktorij o svojim poslovima odlučuje na skupu, većinom od 3 glasa svojih članova. Direktorij imenuje ministre (6) koji su neposredni vršitelji izvršne vlasti, ne mogu zajedno zasjedati, tj. činiti vladu, odgovaraju direktoriju; direktorij imenuje vojne zapovjednike; vrhovni je zapovjednik vojske; imenuje diplomate, načelnike uprave departmana i sl. Promulgira zakone, vodi međunarodne pregovore itd. Imao je višu vlast nego kralj po ustavu iz 1791. Najveće mu je ograničenje da nema utjecaja na državni proračun i financije, a kratko iskustvo je pokazalo tko drži kesu, drži vlast. Zakonodavac može direktore optužiti za veleizdaju pred visokim sudom, tj. samo vrsta pravne odgovornosti (poput impeachmenta). Članovi zakonodavnih tijela ne mogu biti u egzekutivi. Pravo glasa imaju Francuzi stariji od 21 godinu koji su upisani u nacionalnu gardu, tj. vojni dobrovoljci i koji plaćaju porez, makar i najmanji. Izbori su tajni u dva stupnja, po sistemu izborni lista: birači biraju izbornike (za ove je određen visok imovinski cenzus i 25 godina života), a ovi poslanike. I ovaj ustav ima uvod, deklaraciju o pravima, ali tu nije spomenuta jednakost niti pravo na pobunu. Za konvent i one koji su ustav donijeli revolucija je završena. Centralizam i etatizam su bitne poluge vlasti. Nakon referenduma provedeni su izbo za nove organe; trebali je biti izabrano 500 bivši članova konventa, ali ih je izabrano samo 3400, pa su oni sami izabrali još 100; od novoizabranih 250 članova mnogi su bili protivnici konventa, pa čak i monarhisti. Ipak nove vlasti su se uspostavile i konvent se 20.10.1795. tj. nakon 3 godine teške borbe raspustio, odnosno 2/3 njegovih članova produžilo je rad kao članovi novog doma zakonodavca. Stupio je na snagu prvi republikanski ustav. Za 4 godine vlasti direktorija republika se ustaljuje kroz jačanje uprave i vojske. To je bilo doba jačanja vojnog sloja i sređivanja unutarnjih prilika. Za direktorija stalno je prisutan strah od monarhista koji su organizirani kao nekada jakobinci, tj. na način političke stranke, ali tajne stranke, jer je zakon zabranjivao zagovaranje monarhije. Ipak nakon 1797. njihova snaga jača, pogotovo s jačanjem jakobinizma i nakon zavjere jednakih. Nakon pada jakobinaca Babeuf izgrađuje svoju doktrinu o jednakosti koja se ne temelji na poljoprivrednoj nego jednakost proširuje na industriju i trgovinu. On stvara Društvo jednakih, tajnu urotničku grupu, čvrsto i po vojničkom uzoru organiziranu koja se treba uvlačiti u narod i vršiti propagandu, a u pogodnom času se treba domoći vlasti. Ta revolucionarna manjina trebala bi uspostaviti diktaturu i zadržati je dokle narod ne postane demokratski. Njegova zavjera je otkrivena i on je osuđen na smrt. Ustav iz 1795. ukinuo je konventova ograničenja slobode tiska, cenzuru, delikt mišljenja i sl. U početku je došlo do bujanja različite štampe, te je 1796. donesen zakon kojim je poticanje na obaranje poretka i sl. kažnjivo smrću. Sloboda tiska je sve više ograničavana, pa su pod kraj tog režima postojala samo izdanja koja su bila uz vlast. Za trajanja te vlasti sve je više dolazilo do povrede ustava, i to sve više u interesu vladajuće politike i oslonom na vojsku (kada je prilikom izbora 1/3 poslanika monarhisti, direktorij je 1796. to poništio, isto je prognao i anarhiste i teroriste 1797.). 1799. direktorij uspostavlja vrstu strahovlade: protiv izbjeglica, svećenika, a rođaci emigranata

vlasništvu. javno i kolektivno pravo glasa za sve Francuze starije od 21 godinu s boravištem od pola godine (tj. pravo na rad. a to je značilo da s obzirom na to što je Francuska u ratu. tj. To se tiče i drugih odredbi jakobinskog ustava: ustav je demokratski. pa su financije ponovo u prvom planu. Zakonodavna skupština donosi 2 vrste propisa: o manje važnim stvarima. konvent usvaja dekret da će vlada biti revolucionarna do zaključenja mira. što je trebalo biti jamstvo kontinuiteta u vlasti. opće nesigurnosti u pogledu budućeg toka događanja nego sam sadržaj ustava ili javnost glasanja. pa on sa stanovišta ustava kao političke zbilje (budući da ni jedan njegov dio nije primijenjen) nije ustav. skupljanje ratnog doprinosa. 2. Ta mjera je bila protiv bogatih. zajmova. no sva ta politička prava ostala su samo oblik političkog manifesta. Službeni naziv jakobinskog ustava je Ustav iz godine I. a potom se razišlo na 4 mjeseca. tj. a o važnim predmetima (građanski i krivični zakoni. prihvati ustav. zabranjen je uvoz engleske robe. pravo na društvenu pomoć. iako je politika direktorija bila u interesu bogatih. Sieyes i Ducos) da predlože izmjenu ustava. Trebamo spomenuti i preambulu tog ustava. Napoleon zajedno sa Sieyesom i dijelom vijeća pet stotina 9. pa je zakonodavno tijelo mislilo da je za oživljavanje privrede nužno slobodno tržište i oslon na uspješne. bogate. Direktorij je bio skloniji protekcionizmu i gospodarskom nacionalizmu. ustav je podnesen na referendum. st. potom je uspio da to tijelo obori neke direktore. Financije i gospodarstvo su bili u katastrofalnom stanju. Na svakih 40 tisuća građana bira se po jedan poslanik za skupštinu. Ta stalna borba prisiljavala je direktorij na oslon na vojsku. te je ustav prihvaćen i nastupile su nacionalne svečanosti u slavu ustavu i polaganje prisege vjernosti ustavu. a na tim temeljima se mogla izgraditi vojna diktatura. koji je na visoke prihode iznosio i do 3/4 vrijednosti. Skoro svi gdje se glasalo su ga prihvatili. Već mjesec dana kasnije. po prvi puta Francuska uvodi opću vojnu obvezu za sve Francuze. Ustav ostaje izvan primjene. Nastupila je jedna vrsta mistifikacije ustava koji je izjednačen s državom. konfiscirana imanja prodavana su u cjelini. ukinute su rekvizicije i uspostavljeno je slobodno unutarnje tržište. a pogotovo kada je 1799. naročito što se tiče prometa žita jer se bojao uvoza strane robe i nezaposlenosti.3 postali su vrsta talaca za sve izgrede u općini gdje žive itd. čak i žene iako one nisu imale pravo glasa. Ta suzdržanost je bila više posljedica općih prilika.-27. dekrete. ministri ne smiju odlučivati na zajedničkim sjednicama i njihov mandat nije ograničen. Ustrojstvo vlasti po jakobinskom ustavu Jakobinski konvent. ali pojedini građanin može odlučiti da glasa tajno). prvi konzul. Izvršnu vlast vrši Izvršno vijeće od 24 člana koje bira skupština na rok od 2 godine između kandidata koje (po jednog) predlažu departmani (njih 83).1799.1794. izvodi državni udar. pa i u izvršnoj.) odbacio je žirondinski nacrt ustava i uzeo je u razmatranje nacrt koji je podnio Odbor narodnog spasa. Ovaj ustav počiva u stanovitoj mjeri na načelu jedinstva vlasti. a tu su među pravima spomenuta i jednakost. te 1798. Direktorij se sve više umjesto neposrednih okreće posrednim porezima što će ostati bit francuskog poreznog sustava do kraja 19. Jakobincima je bilo dovoljno 3 tjedna da Konvent 24. tzv. shvaćenog ne samo kao hijerarhiju vlasti nego i u smislu da zakonodavna vlast posredno vrši i izvršnu. Sieyes je vijeću pet stotina predložio izmjenu ustava. uspostavljen prinudni progresivni zajam. Napoleon. ostao je izvan primjene. Početkom listopada 1793. pravo i dužnost na pobunu protiv vlasti koja ugnjetava.1793. sigurnost. pa je on ušao u direktorij.1793. rat je direktorij ipak prisilio na prinudni progresivni zajam na prihod. jakobinska diktatura (2. Vijeće pet stotina ukida direktorij i izabire 3 konzula (Napoleon. opskrba vojske. Dok dekrete donosi sama skupština. sloboda. Generali koji su osvojili nove zemlje i donosili ratni plijen smatrali su da vlast ne nagrađuje dovoljno njihovu slavu. Skupština izglasani zakonski prijedlog dostavlja departmanima i ako u roku od 40 dana u bar polovini . Opća vojna obveza izazvala je silno nezadovoljstvo. neposredno. a ona s nacijom. Pri ovom referendumu oglasilo se oko 25% birača. novačenje.6. djelomično obnavljanje. a djelomično i dirigiranoj privredi. čiji je mandat godina dana. u srpnju 1793. To tijelo imenuje ministre koji su vršitelji poslova pojedinog resora. Direktorij je izgradio potpuni upravni i sudski poredak. Ustav iz 1793. što traži veliku vojsku. s time da je to javno kolektivno glasanje bilo uređeno tako da su na skupove koji su glasali pušteni svi koji su došli. o zakonima je moguć referendum. Birači su se mogli izjasniti da li ustav prihvaćaju u cjelini ili ne. trgovina je silno opala. sve je davano u zakup bogatim trgovcima. a ne mogućnost da time vlast pređe u ruke stalne birokracije. Vojska je tražila velike izdatke. Kako je konvent na početku svoga rada usvojio dekret da će nacrt ustava biti podnesen narodu da on odluči da li ga prihvaća. U kratkoći mandata vidjela se demokracija. Protiv direktorija udružuje se i generali i političari. pravo na školovanje.7. Izjavu o pravima. glasa se na skupovima građana. jednu posve centraliziranu vlast. Ipak. poreza i sl. izjavljuje revolucija je završena. Promet žita i brašna nije slobodan. tj.6. financijski zakoni) zakone. tzv. opće. Usprkos ratnom plijenu i velikom oporezivanju osvojenih zemalja. Jakobinski nacrt.11. Izvršno vijeće obnavlja se svake godine pola.

ovom izmjenom umjesto ministara pojedinim resorima upravlja komisija od 2 člana. Ovaj drugi kult je bio pokušaj da se stvori vrsta građanske vjere koja bi bila prihvatljiva za sve vjere. U srpnju 1793. Skoro milijun ljudi označen je sumnjivima. za osudu je dovoljni uvjerenje suca bez potrebe dokaza. u rujnu 1793. koje imenuje upravitelj pokrajina. za mjesec i pol dana trajanja tog zakona sud je osudio 1350 osoba na smrt. Većina tih mjera je bila daleko od zbiljskog ostvarenja. dok je odbor narodnog spasa postao još više oblik političkog organa izvršne vlasti. zabranio je štrajkove i radnička društva. pa ju u prosincu 1793. a morao je i zadovoljiti široke seljačke slojeve. Njihovo obilježje je neograničenost i nasilje jedne skupštine. Zakon o sumnjivima koji je donesen za žirodinaca (ožujak 1793. Za sve sumnjive predviđen je zatvor. vrstu čiste administracije. jedina kazna je smrt. taj sud vodi postupak samo po pravilima zdravog razuma. Tako je poljoprivredna zemlja bila gurnuta prema industrijalizaciji. raniji konventovi posebni izaslanici neposredno su upravljali departmanima). Za jakobinske strahovlade značajke nove vlasti koje su se tek počele pojavljivati za žirodinskog konventa. Svaka privreda je takoreći nacionalizirana. U veljači 1794. od proljeća 1793. a u svibnju 1794. Sloboda misli i izražavanja posve je ukinuta. umjesto žirodinskog maksimiranja cijena žita po departmanima uveden je jedinstveni maksimum za cijelu Francusku. umrlih.4 departmana bar 1/10 skupština birača zahtijeva referendum. a presuda je djelo samo savjesti suca. konvent je ponovo pozvao narod na oružje. U studenom 1793. Sudstvo je postalo dio uprave. vlada je uvela obvezan zajam. u službi je proizvodnje za rat. U travnju 1794. dekretom je političkim zatvorenicima uskraćeno pravo na odvjetnika pred Revolucionarnim sudom. zabranila je vjerske svečanosti. ukinuo je ugovorene obveze koje su postojale između vlasnika i uživalaca zemlje. i u kolonijama.) jakobinci će u rujnu 1793. a svim nižim organima je zabranjeno uvođenje poreza. Potkraj jakobinske strahovlade u lipnju 1794. jedne stranke. taj se odnos zaoštravao. pa je konvent proveo rekviziciju radnika. tj. Revolucionarni sudovi sude ne poštujući pravila postupka. Pravo na socijalnu skrb je shvaćeno tako da su zdravi prisiljeni na rad. uređenjem unutarnje i vanjske trgovine. napad na privatno vlasništvo sve to povlači smrtnu kaznu. dakle smrt. Vrhovnog Bića. trgovine i inflacije. poprimile su svoj puni izraz. određene su radničke nadnice. ukinuto je oporučno nasljeđivanje. konvent je stvorio Kult Razuma. za jakobinaca je poprimio izuzetne razmjere. a on je označen kao izdaja. ali tako nisko da je došlo do štrajkova. zemlje sumnjivih oduzete su i podijeljene sirotinji. a dekretom od 23. Odnos crkvom u početku konventa nije bio toliko zaoštren koliko je to bilo za vrijeme zakonodavne skupštine (1791/2) koja je svećenicima zabranila da vode knjige rođenih. zemlje izbjeglica. čak i plaće u plodinama. sav gospodarski život. Radnici i obrtnici su prisiljeni na proizvodnju pod vojnim uvjetima. konvent je ukinuo ropstvo u svim zemljama pod francuskom vlašću. jedne manjine nacije koja je sebe poistovjetila sa sudbinom države i nacije. kojeg bi trebalo proučavati u školi. Kada je počeo rat s koalicijom crkva se pokazala glavnom mrežom kontrarevolucije. mogu osuditi za djela koja zakonom nisu ni predviđena. svećeničku odjeću itd. Takva vlast nije mogla zadržati raniju upravnu organizaciju (upravnim jedinicama su upravljale izabrane skupštine i izabrana vijeća. U ljeto 1793. Bilo je 12 komisija (resora) koji zajedno čine Odbor za izvršne poslove. To je razlog zašto država uvodi rekvizicije (oduzimanje) proizvoda kao redovitu mjeru. Jakobinski konvent je sredstvima dirigirane privrede morao rješavati tešku gospodarsku krizu u zimi 1793/4. Ustav je ostao izvan primjene te konvent vrši vlast kao što ju je vršio i prije tog ustava.8. i Robespierreova vlast kao člana odbora narodnog spasa . Vlast koja je ugrožena i iznutra i izvana posegnula je za svim sredstvima. tj. Inače će se smatrati da je narod zakon prihvatio prešutnim referendumom. a pod jesen 1793. Ne samo sloboda pojedinca nego i želja pokrajina (departmana) da zadrže stupanj samostalnosti povlačila je optužbu za federalizam. prosjačenje je zabranjeno. vlast odbora narodnog spasa je pojačana u odnosu na izvršno vijeće. dopuniti odredbom po kojoj je sumnjiv svatko tko koči napredak revolucije ili kalja čistoću republikanskih načela. Kult vrhovnog bića se sastojao u općim moralnim načelima od kojih su neka sadržana u ustavu koji je trebao postati vrsta katekizma. uprava departmana imenuje suce. mišljenje podrške kraljevini. kako nije naročito uspio konvent je uveo izvanredne ratne poreze. općinske zemlje. Ta vlast je smatrala da sva područja života i rada pojedinca i zajednica podliježu njenoj upravi. Država je zauzela posve protuvjersko gledište. vjenčanih. prisilio je na vojnu službu sve neoženjene muškarce u dobi od 18-25 godina.1793. svu privrednu proizvodnju vlada je nadzirala određivanjem cijena i plaća. ukinuta je izbornost sudaca. U jesen 1793. tj. ili zemljarina u obliku plodina postaju izlaz iz teške krize proizvodnje. uveo je prinudni rad. nacrt zakona će biti podnesen na referendum. vanbračna djeca koju su roditelji dragovoljno priznali su izjednačena s bračnom u pogledu nasljednih prava prema roditeljima. kada u gradovima vlada glad. tj. Jakobinci su načelo jednakosti građana doveli do puke ništavosti građanina pred vlastima. dok je do tada izvršno vijeće ukupnost ministara. tj. Unutarnja trgovina je skoro uništena. uvedena nova uprava i svio njeni stupnjevi su neposredno podvrgnuti Odboru narodnog spasa. a potom je općinama dala pravo da odluče o vrsti vjerovanja.

Istovremeno francuska vojska je prešla sjevernu granicu i borbe vodi na belgijskom području. Unutar samog odbora narodnog spasa stalna oporba mu je Carnot.1789. Skupština je 26. Ali jakobinci i Robespierre moraju voditi borbu i lijevo i desno. neki sudski poslovi) uslugama. osim ako to očito zahtijeva opća potreba zakonito ustanovljena i pod uvjetima pravične i prethodne naknade. a uživali su oko 20% zemlje na koju nisu plaćali zemljarinu.1. ubožnice. mirovine. Načela izjave smatrana su rezultatom razvoja ljudske rase i civilizacije. čl. sve ostalo stanovništvo. 98% naroda čini treći stalež. optužen je da je tiranin i točno godinu dana od kada je izabran u odbor narodnog spasa i mjeseca dana nakon poraza neprijatelja u Belgiji sa još 21 pristalicom je ubijen. 17. Oni su kralju mogli odobriti samo dobrovoljne darove. Ta dva staleža sa oko 2% stanovništva posjedovali su 30% zemlje. Jedno od prirodnih prava je i vlasništvo. tj. sigurnost.33% stanovništva. odnosno pripadaju mu sva prava i slobode koje nisu ograničenje istih tih i tolikih prava drugoga.8. neke vrste socijalne skrbi. Opći pregled: I državne prihode i rashode određivao je kralj. Svećenstvo je služilo kralju i narodu svojim duhovnim (tu spadaju i znanost. Danton). Građanin nije rob države. Kada je Robispierre uništio lijevu opasnost. pa se to zove termidorska reakcija. tzv. Zato je građanin slobodan činiti sve osim onoga što je izrijekom zabranjeno. tj. Samo su neke pokrajine (oko 1/3 Francuske) zadržale poreznu povlasticu.5 posve je političke naravi jer su svi članovi (9) tog odbora izjednačeni. država propisima slobodu ograničava samo radi toga da bi ona bila dobro svakog građana. ali Robispierre ima oslon u pariškoj komuni i pogotovo u mreži 3000 jakobinskih klubova širom Francuske. a to je sav proizvođački narod. a mjesec dana kasnije s desnom strujom (dantonisti. pa da mu pripada samo ono što mu ona izrijekom dozvoli. a ustav Francuske bilo je nekoliko običaja o kralju i svim vlastima u njegovim rukama i njegovoj volji koji bi htjela da je sam zakon.) i načelo nacionalne suverenosti (čl. Jamstvo prava i podjela vlasti su osnove pravne države. Sve te odredbe bile su posljedica i odgovor na dotadašnje stanje vlasti i države Francuske. god. otpor ugnjetavanju osnovna prava svakog čovjeka. . Bilo je to u mjesecu termidoru (srpanj) po revolucionarnom kalendaru. To će biti učinjeno do kraja te godine. za konvent je postao ranjiv. uslugama.16. Činilo se da je Robipsierre osigurao punu pobjedu. upravnim. Izjava kaže da su sloboda. plemići se pod prijetnjom gubitka plemstva nisu smjeli baviti trgovinom i obrtom. vlasništvo. Uz načelo jednakosti koje je na početku izjave (čl. izjava na kraju (predzadnji. god. a ne darom države ili same ustavotvorne skupštine. treći stalež. Ustrojstvo po Ustavu iz 1791. a bez nje nema ni ustavne države. Sama sloboda je shvaćena tako da je svakome dopušteno činiti sve što ne škodi drugome. dovelo do uništenja lijeve opasnosti (hebertisti. liberalistička država. tj. Poreze je plaćala samo proizvođačka klasa. članku ovako: budući da je vlasništvo nepovredivo i sveto pravo. pa vlast. 4. kralj je uzurpirao pravo da određuje poreze. To je tzv.5% stanovništva i uživali su oko 10% zemlje (od toga su izdržavali i bolnice. Deklaracija o pravima čovjeka i građana iz 1789. Nekoliko pobuna konačno je u ožujku 1794. odnosno do danas ona je zadržala značenje nadustavne povelje u Francuskoj.3.). tj. Plemstvo je kralju služilo svojim vojnim. odnose značajnu pobjedu nad proturevolucionarnim savezom. Svećenstvo također ne plaća zemljarinu. škole). nije sazivao skupštinu općih staleža. ali su njihove skupštine kralju povremeno odobravale doprinose. pa je to i bio razlog što od 1614. Lijeva je opasnija jer je to pariška komuna. imali su poreznu samostalnost. Tu je bilo oko 0. a on to sadrži samo zato da otkloni sumnje u pravo značenje tih prirodnih prava i sloboda. pred revoluciju činili su oko 1. pravo da svotu koju traži kralj od pokrajine razreže i ubere njena skupština staleža. 3. st. gdje u lipnju 1794. U prvi čas smaknuće vodećih jakobinaca nije bilo posve likvidacija jakobinizma. on samo obznanjuje nešto što postoji i bez tog akta. bolnice. Izjava o pravima čovjeka i građanina u 17 članaka sadrži prirodna prava i slobode čovjeka i građanina koji su bili predmet promišljanja već skoro 200 godina. Herbert). nitko ga ne može biti lišen. Pravo vlasništva je izraženo u posljednjem.) osobito ističe načelo podjele vlasti kao temeljno načelo ustrojstva svake vlasti i koje je sama bitpretpostavka postojanja ustavnog poretka. to su dons gratuits. usvojila Izjavu o pravima čovjeka i građanina. borba je za načela iz izjave. Konvent je došao pod nadzor umjerenog centra. školstvo. od kraja 16. nego njegova sloboda prethodi svakoj vlasti i iznad je svake vlasti. Čitava ustavnopravna povijest Francuske 19. a pored toga dobivali su i plaće. Izjava ima nadustavno značenje. koje je stalež sam rasporedio i skupio. Zato se taj akt i zove izjava. st. Vlast je počivala na načelu jedinstva svih vlasti u kraljevim rukama. sudskim i sl. a i imali su najviše zemlje. čak i ustavotvorna koja povrijedi ta prava i slobode gubi legitimitet.

Možemo reći da su se vrhovi staleža uvelike približavali. kralj je morao posegnuti za Turgotom kojeg je postavio za glavnog nadzornika financija i na čelo vlade. iznosio nešto više od 3. Već je Louis 14 svojim vojnim pustolovinama državu ostavio na rubu bankrota. novcu. porezna. do 1787. dok su veliki zakupci vlasniku zemlje (bivšem feudalcu) plaćali zakupninu u novcu. Od vremena Louisa 14 ne samo vojna. neposredni porez. te je seljak bio podložan feudalnom sudu i njegovoj mjesnoobičajnoj pravdi. a sve obveze seljak je prema gospodaru zemlje (zakupcu ili podzakupcu) izvršavalo u dijelu plodina. Prijelaz iz jednog staleža u drugi bio je moguć. Kada je kralj svojim uredbama pokušao propisati zemljarinu. a sastojao se u teškom radu do 30 dana godišnje (na izgradnji puteva i sl. Uglavnom je nestalo radne rente za gospodara. Kada je kralj tom skupu predložio opću zemljarinu i to bez ikakvih izuzetaka čak i za krunska i crkvena dobra. Pokušaj reforme izazvao je ne samo opći otpor sudova nego su se tome pridružile i neke pokrajinske skupštine staleža. najčešće su to lutajući radnici. uglavnom posve bezemljaši. vingetieme. doživjela izuzetan porast stanovništva i to uglavnom na selu. To je razlog da oko 40% seljaka čine nadničari. davali su je seljacima. Turgot je otpušten i na njegovo mjesto dolazi ženevski bankar Necker. gabelle. uza sve razumijevanju odličnici su odbili odreći se svojih starih povlastica. te predlaže oporezivanje bogatih. Ali se taj prijelaz odvija prema pravo uređenom postupku. Turgot nastoji stvoriti slobodno tržište (ukida porez na promet. Zato su se bivši feudalni vlasnici pretvorili u privatne vlasnike koji su vrlo rijetko prodavali zemlju. kralj 1787. osim za maleni broj roba. Još za Turgota engleske kolonije u Americi počinju se buniti. 1774. . Kralj je ponovo pozvao Neckera za ministra financija. a sve je to bilo u službi vojnog sloja. ali je uspio nagovoriti kralja da prva dva staleža biraju po 300. počinju ih nazivati četvrti stalež. Dakle. capitation. Necker zahtijeva da kralj prihvati prijedlog pariškog parlamenta da nakon 175 godina sazove skupštinu općih staleža. Potom je kralj pripremio reformu sudstva. Država je i propisima i poreznom politikom postala potpuni nadzornik gospodarskog života. 1787. nego i posve gospodarska oblast je uvelike određena državnim propisima. sa svojim posebnim pravima. a glavni izvor državnih financija je općenita i ujednačena zemljarina i dohodarina. I zakupci i podzakupci su plaćali zakupninu. Poražena u sedmogodišnjem ratu. jer i unutar njih postoje ogromne razlike. 3 doma odvojeno ili kao jedan dom u kojem bi se glasovalo po glavama. To je bio najrasprostranjeniji oblik obrade zemlje. Staleži su bili samo relativne cjeline. najniže sudstvo je još bilo u rukama feudalnih gospodara. Turgot je savjetovao da se Francuska ne miješa. a za propisivanje novih poreza izjasnili su se nenadležnima. kralj dekretom poziva skupštinu općih staleža za svibanj 1789. staleži u Francuskoj nisu bili samo društveno-gospodarski slojevi. st. te da se budućoj skupštini općih staleža ostavi odluka o načinu zasjedanja. kralj ponovo saziva skupštinu uglednika radi pripreme skupštine općih staleža. Financijski dug koji je u 1784. Ovi su pak zemlju često davali na upravljanje stručnim upraviteljima imanja ili su je opet davali u podzakup. saziva Skupštinu uglednika. Trebamo spomenuti i da je seljak proizvodio tek 20% peko svojih potreba. porez na prihod. U studenom 1788. a Francuska je iz rata za oslobođenje američkih kolonija izašla kao pobjednik. a ako nisu zemlju obrađivali radom nadničara. uvodi slobodnu trgovinu žitom. a treći po 600 poslanika. Bilo ih je 6. te razna davanja (u plodinama. 1776. Francuska je nastojala obnoviti mornaricu. ali je ponovo morao popustiti pred silnim otporom. Tu je postavljeno pitanje kako će skupština općih staleža zasjedati. Sudstvo se proglasilo zaštitnikom prava i slobode od kraljeve samovolje. narastao je na 5 bilijuna. Od toga je plaćao više vrsta poreza u korist države. upravna. Pobjedonosni Pariški parlament vraćen je u svoje sjedište. Pred revoluciju pola krunskih prihoda trošeno je na plaćanje kamata za taj dug. izbačena iz Amerike i Indije. ali istovremeno javno izlaže financijsku bijedu države. jer je država od Louisa 14 određivala cijene žita i zabranjivala izvoz žita). najčešće velikim zakupcima koji su uglavnom bili bogata buržoazija. Odbijen je Neckerov prijedlog o jednodomnoj skupštini. U kolovozu 1788. sudska i pravna. parlamenti. U izuzetno teškoj financijskoj neprilici.4 bilijuna livara. Zemlja je još bila glavna i jedina trajna vrijednost. ali još više financijski iscrpljena. parlament je odbio registrirati te odredbe i ponovo je istaknuo da su novi porezi pravo skupštine općih staleža. ukida kuluk kao oblik radnog poreza za državu. jer bi ju tar još više financijski iscrpio. crkveni porez (desetina). porez na sol. Kao 3 staleža. Pod pritiskom moćnih vojnih krugova Necker pomaže kolonije. a onda su se otporu pridružili ostali vrhovni sudovi. uglavnom su ej davali u zakup. Oni su trebali pomoći kralju da izađe iz financijskog sloma. corvee. Možda najbitnija odrednica društvenog života je ta da se on odvija pod izuzetnim državno-pravnim utjecajem. vrsta glavarine. radu) gospodaru zemlje. nego su to bile pravno određene zajednice. Uz to su mnogi seljaci dužni na radnu obvezu. a osobito teški su: taille. a u sedmogodišnjem ratu osramoćena francuska vojska traži osvetu (uplitanjem na stranu kolonija).6 Francuska je tečajem 18. tzv.). Pored toga. ukida cehove kao ograničenje rad i poslovanja. Oboren je. Kralj je naredio progon Pariškog suda. Taj skup od oko 140 članova predstavljao je elitu Francuske. Ali kada na prijestolje stupa Louis 16 država je pred financijskim slomom. tj.

Kralj je morao ustuknuti.1789. Skupština općih staleža sastala se u Versaillesu 5.) ustavotvorna skupština pokazuje svoju građansko-demokratsku bit. Istog dana.5. tj. i 11. Događaji u Parizu izazvali su pobune širom Francuske. pa i njihov uprave dolazi do stvaranja privremenih odbora ili vijeća gradova i pokrajina koje preuzimaju tamošnju upravi. To je početak revolucije kao oružane pobune. god. njihova vlastelinska prava prema seljacima. nacionalna garda. obveze koje su posljedica vlasničkih prava zemljoposjednika. te ponovo poziva Neckera na vlast.6. seljaci provaljuju u dvorce. tzv. prometa i ugovaranja. Bilo je to ukidanje feudalizma. ali istovremeno prikuplja vojsku oko Pariza. ili je mogao postati vlasnikom zemlje plativši njenu cijenu vlasniku feudalcu.1789. 10. tj. svi članovi prisežu da se skupština neće razići dok ne donese ustav. Istovremeno ustavotvorna skupština mora rješavati i pitanje financija. Treći stalež smatra da trebaju zasjedati svi njeni predstavnici zajedno i glasovati po glavama. jer je znala da je financijska potreba jedan od razloga da je kralj trpi. gardova i pokrajina. narod u Parizu 14. nalaže povlačenje vojske iz Pariza i potvrđuje iz pobune poniklu upravu Pariza. Pod pritiskom pobuna. Ustavotvorna skupština nema povjerenja u vojsku.7 U siječnju 1789. jednim. posebna prava cehova i gilda. Najprije je ukinut zakup za neobradivo zemljište. ali i te više nisu mogle biti vremenski neograničene. a ne da joj to svojstvo daje prostor u kojem zasjeda. pale knjige obveza. tj. 4.8. . feudalnih obveza i ovisnosti. Takvo ukidanje (otkupom) vlasničko-feudalnih obveza seljake nije zadovoljilo. uvjeti zakupa zemlje. Kralj naređuje da se zasjeda po staležima. Kralj nacionalnu skupštinu nastoji raspustiti jednostavnim zatvaranjem pristupa u dvoranu. svi Francuzi i sve pokrajine pravno su izjednačeni. tj. 20. Treći stalež na selu će glasovati u dva stupnja: u skupštinama župa javnim glasovanjem će izabrati izbornike. provaljuje u oružarnicu. nacionalna garda. Iako kraljeva uredba ne govori o imperativnom mandatu biraču su i pri tim izborima svojim poslanicima predali naputke (oko 50 tisuća) sa svojim pritužbama i željama.1789. ukinuto je nasljeđivanje i raspolaganje službama u upravi. U Parizu se stvara dobrovoljačka vojska. Tjedan dana pošto se proglasio domom općina.8.1789. ovi će se potom sastati na razini grada i izabrati predstavnike grada. osim ako ih je mogao dokazati ispravom. Tjedan dana kasnije kralj priznaje narodnu skupštinu. te poziva narod da se poput Pariza naoruža kao dobrovoljačka vojska.8. njihovi izbori su javni i dvostepeni. skupština usvaja Izjavu o pravima čovjeka i građanina. te naoružan napada parišku tamnicu Bastille. To znači da je seljak mogao ostati zakupac zemlje uz plaćanje godišnje zakupnine. Kao posljedica ukidanja posebnosti gardova i pokrajina. Kralj sutradan otpušta Neckera optužujući ga da je podržavao treći stalež i njegov zahtjev. te da će se glasovati po staležima. skupština je ukinula sve posebnosti i povlastice staleža. te javnim i neposrednim glasovanjem izabrati svoje predstavnike. te seljačka izvan-ugovorna dugovanja. Pravno je to bila revolucija. Ostale su samo seljakove ugovorne obveze. te odmah od ustavotvorne skupštine traže pravo i propise za izbor mjesne i pokrajinske uprave. Nije se odlučila na poreze. tj. ubijaju upravitelje imanja i plemiće. u kolovozu (4. a onda će se predstavnici svih gradova i gradića sudskog kotara sastati i (to je treći stupanj) izabrati predstavnike gradova tog kotara za skupštinu općih staleža. pa će njihove pobune skupštinu prisiljavati da ih postupno sve više ukida. nedjeljivim i cjelovitim predstavnikom nacije. Usprkos toj nuždi kralj je odbio prihvatiti izjavu o pravima čovjeka i građanina jer ju je smatrao protivnom načelima svoje vlasti. nego ih je trebalo ugovorno ograničiti ili otkupom ukinuti. Na to se nacionalna skupština okuplja u obližnju loptaonicu i proglašava da je ona kao ukupnost narodnih predstavnika narodna skupština. tj. a ovi će se sastati u sudskom kotarskom mjestu i izabrati predstavnike. Ali skupština je morala zadovoljiti i zahtjeve sitne gradske buržoazije i radnika koji su bili protiv gradske cehovske plutokracije. Crkvena desetina je posve ukinuta. treći stalež se 10. ukinute su povlastice plemstva. prava majstora prema kalfama i šegrtima. a na vijest da kralj namjerava raspustiti skupštinu. naređuje članovima druga dva staleža da joj se pridruže. Plemstvo i svećenstvo će se sastati na skupove u sudskim kotarevima. makar i najmanji. 26. Ustavotvorna skupština je odmah od kralja zahtijevala povlačenje vojske oko Pariza. ovlaštenja vlasti. ukida sva javnopravna ovlaštenja feudalaca. ukinuta. donosi dekrete o ustrojstvu nove državne uprave. posebna prava pojedinih zanimanja. Najprije će članovi trgovačkih i obrtničkih udruženja izabrati predstavnike. Parišku komunu. npr. proglašava Domom općina. Treći stalež u gradovima će glasovati u 3 stupnja. kralj je izdao dekret po kojem aktivno biračko pravo za treći stalež imaju muškarci stariji od 25 godina koji plaćaju porez. itd. a najzad su sva vlasnička prava feudalaca proglašena uzurpacijom. treći stalež svoj dom proglašava Nacionalnom skupštinom.8. skupština je ukinula sve obrtničke i trgovačke udruge. te su 1792. kralj to odbija. i odmah je izbio spor o načinu zasjedanja. redova. Skupština u studenom/prosincu 1789.1789. istovremeno.6. proglašava se ustavotvornom skupštinom.7. S ukidanjem povlastica i posebnosti staleža ukinute su i posebnosti državnih činovnika. Ipak. jer je sve to bilo oblik monopola i ograničenja slobode rada.1789.1789.

osim onih koje su držale škole i bolnice (svojstvo zajednice će izgubiti u kolovozu 1792. tako i kaznu. tj. skupština će donijeti zakon o sudovima. sve to nije bilo dovoljno za izlazak iz financijske krize. crkva postaje glavno političko pitanje skupštine.). i 2. Ocjenjujući da će se sudstvo (parlamenti) protiviti ovom dekretu.8 Skupština u rujnu 1789. privremeno je uređena gradska uprava. suspenziji parlamenata tj.).1789. 5. a za uzvrat svećenici su dobili plaće. U takvim okolnostima kralj je konačno prihvatio izjavu o pravima čovjeka i građanina. protivna je slobodi kao trajnosti. punopravni građani. Dolaskom u Pariz ustavotvorna skupština nastavlja svoj rad.1789. kako nedržavni (trgovački. Parlamenti se više nikada nisu sastali. Taj zakon je vrlo potanko odredio kažnjiva djela i kazne za njih. nakon nacionalizacije crkvenih imanja. po kojem su svi gradovi imali jednako ustrojstvo (gradsko vijeće i gradonačelnika). U kolovozu 1790. Po kanonskom pravu redovnici ne mogu naslijediti.10. Najniži stupanj građanske sudbenost je mirovni sudac. mjesni i sl. donesen je i novi dekret o gradskoj upravi. Ustavotvorna skupština postala je određenija da crkvenu organizaciju teritorijalno izjednači s upravnom. . osobito bogatima. dekreti kojim su određene te upravne jedinice. 29. tj. a sudac je poput stroja za primjenu zakona. u krivičnom postupku su čak 2 porote (kao common law). jer nije u prirodi slobode da se sama poništava slobodom trenutka. Samo svjetovno svećenstvo je ostalo. 11. jednom dana prisega. Za nekoliko mjeseci nakon dekreta o nacionalizaciji crkvene zemlje ustavotvorna skupština u veljači 1790. Zakon nastoji što uže odrediti kako djelo. U skupštini postaju sve glasniji oni koji upozoravaju na bogatstvo i neiskorištenost crkvene zemlje. počela uspostavljati nova upravna organizacija i uspostavljene su nove upravne vlasti departmani.1789. Odmah se počelo raditi na ustrojstvu novog sudstva. prihvatila dekret o nacionalizaciji crkvene zemlje. kasnije će biti zadržana samo u krivičnom. ali je istovremeno smanjila poreznu stopu. ograničena kraljevina. Zakon u znatnoj mjeri sudstvo povjerava izabranom sudu. a ostarjeli mirovine. tako i državni (opće sudbenosti: građanske i krivične). feudalni. i uvedena je nova sudska ljestvica. nijedna nije imala tu snagu otpora kao crkva. pravno izjednačeni i odgovorni s drugima. ali i da su upravnim organima oduzete sve sudske nadležnosti. trgovačke i obrtničke udruge. niti kome oporučiti u času smrti. gradske i pokrajinske posebnosti. U kolovozu 1790. donijela je tzv. te umjesto njih uspostavlja istovjetnu podjelu cijele Francuske na departmane (oblasti).). Ukidanjem redovničke prisege ukinut je taj bitni dio kanonskog prava kao državnog prava. Time je htjela porezni teret staviti podjednako na leđa svima.1790. Građanski ustav o svećenstvu. dana uz punu svijest i slobodu. distrikte (kotareve) i općine. što znači da se sudstvo ne može miješati u upravne poslove. u vrijeme dok ustavotvorna skupština donosi dekrete i ustrojstvu uprave. a gradsku upravu biraju građani. nakon što su već skoro 5 mjeseci bili na prinudnom odmoru. tj. Nijedna udruga se nije tome više protivila od crkve. donijela dekret o ukidanju svih tih starih sudova (najstariji je bio Pariški parlament nastao 1239. Tako se krajem 1789. Ustavotvorna skupština je 2. primalo plaće ili mirovine i obavljalo poslove koji su bili u nadležnosti crkve.11. u kolovozu 1790. tj. kongregacije. te je čitavu zajednicu zamislila kao zajednicu pojedinaca.12. skupština je 24. ustavotvorna skupština je 3. a potom su doneseni 14. zato ona i ne pomišlja na odvajanje crkve od države. To podvrgavanje je značilo da i crkvena organizacija i njena načela ne mogu proturječiti postulatima nove vlasti.11. slobodnih i nezavisnih od bilo kakve druge zajednice osim države. nego suce bira narod. Ukinuti su svi raniji sudovi. i 22.1789. proteže nad dotad povlaštene porez na prihod i zemljarinu. Zakon predviđa porotu i u građanskom i u krivičnom postupku.1789. nego ustavotvorna. donijela Odluku o privremenom prekidu rada. 14. i 5 mjeseci nakon ukidanja parlamenata. pa ga je donijela 1791. a stara uprava će potpuno isčeznuti. Krajem 1789.11.12. Sudska zvanja se više ne nasljeđuju i ne kupuju.12.11.3. narodne skupštine i ministara. ni na posvjetovljenje države. donosi dekret o ukidanju neopozivosti vjerske prisege. pa su i bivši redovnici postali obični. skupština donosi dekret kojim ukida ranije upravno ustrojstvo i podjelu na provincije i niže jedinice. ali više kao zakonodavna i ona koja vodi tekuće političke i upravne poslove. Ukinuti su crkveni redovi. skupština ih nije prognala nego samo odložila njihov rad. Budući da je u ovom zakonu načelo zakonitosti u krivičnom pravu shvaćeno tako da zakon znači samo akt zakonodavca. narod je krenuo iz Pariza u Versailles. prostorno određene. prodati. te je razdvojena građanska od krivične sudbenosti. da neka načela nove upravne organizacije primijeni na crkvenu organizaciju. optužna i ona koja na glavnoj raspravi presuđuje o krivnji. Ipak.1789. dobila vrst krnjeg ustava i postala ustavna. te je tamo opsjeo dvor.1789. Porota je sudac o činjenicama.10. crkveni. bivši redovnici su postali građani. donesen je Zakon o sudovima. nego na podvrgavanje crkve novoj vlasti. Skupština je svjesna snage vjerskog uvjerenja i snage crkvenog utjecaja na vjernike. to je ustavotvorna skupština morala Kazneni zakon donijeti što prije. a koji se tiču kralja. arbitraži. te još 19 članaka koje mu je podnijela ustavotvorna skupština. Nova vlasti je još prije izjave o pravima čovjeka i građana ukinula redove i staleže. komune. Tim prihvatom Francuska je 5.

Kralju je jasno da će biti prisiljen potpisati ustav. Alko bi biskup odbio potvrdu izabranog svećenika. i 1791. uvelike usvaja biračko pravo temeljem kojeg je izabrana skupština. kao i dekrete nakon što je odveden u Pariz. za sobom je ostavio pismo u kojem sve akte koje je potpisao. s time je uspostavljena ustavna kraljevina. U takvim okolnostima.9 Bilo je to zapravo podvrgavanje crkve državi. prava i sloboda koji su već stvoreni nizom dekreta. ali je uhvaćen na sjevernoj granici i u sramoti vraćen u Pariz. Iako se u tom pogledu skupština uvelike dvoumila. sudstva. Svim tim odlukama. ali glasanje je sredstvo izražavanja nacije i svi . tj. Ovim jednostranim aktom država je odredila crkvene jedinice. a porez sakupljaju posebni sakupljači koje biraju aktivni građani. na načelu liberalne države i gospodarstva. skupština je donijela niz zakona kojima je udarila temelje organizaciji uprave. na razlici između ustavotvorne i ustanovljene vlasti.1790. slugama i poljoprivrednim radnicima će biti zabranjeno da se okupljaju radi dogovaranja o cijenama i plaćama. i to tako da su posebna prava i povlastice tih udruga ukinuti. Izabrani svećenik prije preuzimanja službe treba dobiti potvrdu od biskupa (ovaj od nadbiskupa). Ustav iz 1791. tj. Papa je oklijevao da se izjasni o ovom građanskom ustavu o svećenstvu. taj akt označio heretičkim i takvim da znači otpadništvo od crkve. dakle ništavnim. Biskupi su nad nižim svećenicima zadržali samo disciplinsku sudbenost. Čak i aktivno biračko pravo koje propisuje ustav. načelno je njihovo ukidanje proglašeno 4. proglasi ih oblikom monopola.8. pa se postavilo pitanje što to znači. u ime slobode rada i trgovine jedino je ograničena ta sloboda. proglašava iznuđenim. njihovim uređenjem prava građanina. crkve. sadržano je u ustavu. opći i pokrajinski sakupljači poreza. dekreti o ukidanju obrtničkih i trgovačkih udruga. donekle su smanjili (bar u nekim slojevima. Zato ih je ustavotvorna skupština posve ukinula 2. zabranjuje da se udružuju i donose odluke koje se tiču njihovih zajedničkih interesa. Od tada postaje kralju sve jasnije da je sva vlast u rukama ustavotvorne skupštine. donijela Zakon Le Chapelier. naime izjava i pravima sadrži odredbu i jednakosti.1791. bilo radnici. na načelu nacionalne suverenosti. te je sakupljanje poreza postalo dio uprave općina. ukinuta je stara i posebna financijska uprava. 1791. pokušao je pobjeći.10. 14. sudstva. tek je nakon skoro godinu dana od njegova donošenja i nakon što je skoro polovina nižeg svećenstva priseglo na taj ustav. porezne vlasti. pa i Šapelieov zakon. Radnici će skoro stoljeće voditi borbu protiv tog zakona. ustrojstvom uprave.1791. čak postajala i veća zbog silnog porasta cijena. kralj u pritvoru. Sve je to zabranjeno pod prijetnjom globe i gubitka prava aktivnog građanina na godinu dana.1789. osobne slobode itd. tzv. korporacijom. Iako su zajednice i udruženja trgovaca i obrtnika ukinuta. počiva na načelu podjele vlasti. Taj zakon biti će proširen i na selo. financija. izmijenila francusko društvo. Papa je zadržao vezu s francuskom crkvom samo utoliko što su mu saopćavali imena izabranih svećenika. a on je 14. radnici se bune. tečajem 1791. do ljeta 1791. te je 14. sudstva. U lipnju 1791. Kako je 1790. a nešto manje organizacijski. uzajamne pomoći za slučaj bolesti i sl. Sieyes je to pokazao svoju domišljatost time što je istaknuo razliku između prava i sredstava. ovaj je mogao utužiti. i pogotovo Parizu) ugled skupštine. potom prisegnuti na vjernost naciji. Zato je nakon što je uhvaćen u bijegu. konačna odluka pripada državnom sudu. Činilo se da se te odredbe ne tiču udruženja radnika. cjelinom. papa je u ožujku 1791. kralj ustvari u kućnom pritvoru i skupština mu je oduzela državni pečat. one su ipak još postojale. oduzela im plaće i mirovine. koji plaćaju porez) na doživotnu službu. Protiv donošenja tog zakona u skupštini nitko nije ustao.1791. Taj papin postupak značio je suspenziju svih zaprisegnutih svećenika. podržavljenje crkve i vjere. gospodarska kriza još trajala.11. Od studenog 1789.9. štrajkaju. Kralj se suprotstavio građanskog ustavu o svećenstvu. Crkva u takvom svojstvu za nju ni ne postoji. gospodarstva. Crkva je izgubila svaku sudbenost. onih 19 članaka koje je kralj prihvatio 5. bilo poslodavci. ustavotvorna skupština je do proljeća 1791.6. ustav potvrđuje uspostavljenu organizaciju uprave. dok su druge vrste udruživanja bile dozvoljene.9. te njegov naum o bijegu postaje konačan. tj. skupština izglasava Ustav 3. Kad je kralj krenuo u bijeg. Šapelieov zakon. jer ovaj zakon s crkvom ne postupa kao sa samostalnim tijelom. Taj zakon građanima iste struke. Ustavotvorna skupština je nezaprisegnutim svećenicima naredila da isele iz svojih župa. prisegnuo na vjernost ustavu. svi su jednaki u pravima. Seljacima i zakucima zemlje. domovini i ovom ustavu. To je prvi moderni europski ustav.1789. tj.9. Ustav je kralju podnesen na prihvat 13. te prava i dužnosti svjetovnog svećenstva kao pojedinca.3. Tada je odnos crkva-država poprimio vrlo oštar oblik. To je povod da skupština i radnička udruženja izjednači s onima trgovaca i obrtnika. ponajviše pravno. da li opće pravo glasa. Uvod ustavu je izjava o pravima čovjeka i građanina. Po ovom zakonu svećenike kao i neke druge službenike biraju građani (muškarci stariji od 25 god. ali je ipak bio prisiljen dati svoj potpis. a ponajmanje zbiljski. a inače oni su i sami podložni sudskoj nadležnosti. te se ona tada ozbiljnije bavi svojim ustavotvornim radom. Zabranjena su i udruženja radnika radi pomoći štrajkašima. tj.

ali nemaju pravo davati naputke onima koje su izabrali. Samo aktivni građani mogu biti članovi nacionalne garde. Skupština je izabrana na 2 godine i za to vrijeme ona nije mogla biti raspuštena. znači da je prva skupština morala sačekati istek svog mandata. te da plaćaju porez koji nije manji od 3 nadnice. i najzad trećina poslaničkih mjesta pripada gospodarskoj snazi nacije mjerenoj porezom. koji tim potpisom preuzima pravnu odgovornost za tu ispravu. da nisu sloge. Kralj ima plaću i vojnu gardu. ono je treća grana vlasti koja je predstavnik nacije i suverenosti. primarne skupštine. skupštinu i savjet departmana itd. Ministri ne čine skup. departmanima. birači samo biraju. tj. koja je vršila sve izbore za organe departmana kao i za središnju vlast (poslanike za nacionalnu skupštinu. dakle neovisni od kralja. Ustav za to predviđa sljedeći postupak: kraljev veto može biti prevladan samo ako taj prijedlog (u posve istom tekstu) prihvate dvije sljedeće skupštine. tj. te samo na kraljev prijedlog odlučuje o ratu i miru. tj. nadzre rad državne uprave i zakonom određuje njenu organizaciju i nadležnost. bilo je daleko ograničenije. prostor (departmani) i gospodarska moć. skupštine. a izbornici svih kantona departmana činili su skupštinu tzv. Temeljem takvog cenzusa pravo glasa od oko 27 milijuna stanovnika imalo je 4. Izbori su bili u dva stupnja. Otvorilo se pitanje što je nacija. da su upisani u nacionalnu gardu i da su dali građansku prisegu. Ustav ne predviđa mogućnost plebiscita. ali ima pravo moćnog odgodnog veta. pripala 3 poslanika. pravu glasa. birali su između građama s pasivnim pravom glasa izbornike. Biračko pravo kao ga je uspostavio ustav bilo je uže od onoga temeljem kojeg je izabrana skupština koja je donijela ustav. Suce biraju aktivni građani i za vrijeme mandata (6 god. što je otprilike 2 na svakih 1 000 građana.10 nisu podobni da budu to sredstvo. Budući da se skupština sama nije mogla raspustiti.3 milijuna. Na vrhu sudstva je kasacijski sud. te ih može za povrede ustava i zakona optužiti pred visokim nacionalnim sudom. Što se tiče skupštine. tj. Aktivni građani su samo oni Francuzi koji su ispunjavali nekoliko cenzusa: muškarci stariji od 25 godina. samo aktivni građani su sredstvo izražavanja duha nacije. Aktivni građani u kantonu. Sudstvo je neovisno i od zakonodavca i od kralja. On je predstavnik države i nosilac izvršne vlasti koju vrši preko 6 ministara koje sam bira. izbornici su mogli biti samo aktivni građani koji su plaćali porez veći od 150 nadnica. Pasivno biračko pravo za bilo koji stupanj izbora. te su svakom departmanu (ima ih 83) samom činjenicom što je departman. Samo je skupština predstavnik opće volje naroda. ona je u stalnom zasjedanju. Ako kralj odbije tu potvrdu time nastaje sukob između skupštine i kralja. izvršne vlasti. Ustav sadrži opću odredbu o zabrani imperativnog mandata. prvi građanin i najviši predstavnik nacije i države. odlučuje o količini kopnenih i pomorskih snaga. referenduma ili neposredne inicijative građana. Zato je ukupni broj poslanika (oko 750) podijeljen na 3 dijela (oko 250). svi aktivni građani na području kantona sastali bi se u središtu kantona i na stotinu aktivnih građana birali javnim glasovanjem jednog izbornika. Tu pravnu odgovornost ministra i ostalih visokih službenika izvršne vlasti prati sama skupština. zatim je prijedlog podnošen drugoj skupštini. vladu. porezno i budžetsko pravo (kralj nema pravo predlaganja budžeta). biskupe. Kralj nema pravo zakonodavne inicijative. Tako je opća pravna jednakost pomirena s nejednakošću u osnovnom političkom pravu. trećina poslaničkih mjesta pripada stanovništvu s aktivnim pravom glasa. sekundarne skupštine. tj. počevši od izbornika. da prebivaju više od jedne godine u istom kantonu. Propis koji je skupština izglasala zove se dekret i da bi postao zakon treba dobiti kraljevu potvrdu. te je udio pojedinog departmana u toj trećini srazmjerno određen: trećina poslaničkih mjesta dodijeljena je prostoru (veličina). Nijedna kraljeva isprava nije izvršna bez ministrova supotpisa. koji ne mogu biti članovi skupštine i koji politički samo njemu odgovaraju. od te trećine svaki departman dobije onoliko poslanika razmjeran veličini neposrednog poreza ubranog u tom departmanu i odnosu tog poreza prema sveukupnom porezu cijele Francuske. Ustav iz 1791. tzv. pa svaki departman od toga broja dobije onoliko poslanika koliki je njego udio u sveukupnom broju aktivnih građana.). a na kraju rada ministri skupštini podnose opći izvještaj o svom radu. Iako je kralj glava državne uprave. ipak on neposredno nadzire samo vrhovnu upravu. To je bila organizacija izvršne vlasti slična predsjedničkoj vladi.) oni su nesmjenjivi. i ako ga je ova prihvatila. skupštine. pa ako ga je ona neizmijenjenog prihvatila prijedlog je čekao treću skupštinu. parlamenta Francuske izbori su vršeni po departmanima i to tako da je broj poslanika koji je pripadao departmanu određen prema 3 mjerila. Skupština uvijek može pozvati ministra da podnese izvještaj o svojim postupcima. jer činovnici svih nižih stupnjeva uprave su izabrani. tj. tj. tj. koje su njene bitne odrednice koje trebaju biti izražene pri izboru njenog najvišeg predstavnika. nego djeluju posebno u okviru svog resora. To pokazuju i predviđene nadležnosti skupštine: zakonodavna vlast (pripada joj zakonodavna inicijativa). izbornici izabrani u kantonu činili su skupštinu koja je vršila sve izbore na toj razini. Takvih građana je bilo svega oko 50 tisuća. tek je onda to zakon. izbornici su birani na rok od 2 godine. Skupština kralju uvijek može priopćiti da je ministar izgubio povjerenje nacije. Kralj je ustavni vladar. on više nije kralj Francuske. naciju određuje u tri protege: broj stanovništva. suce i porotnike vrhovnog suda. nego kralj Francuza. To nije prizivni sud nego samo čuvar zakona na taj način što rješava samo pravna pitanja i brine da . Građani su s obzirom na pravo glasa podijeljeni na aktivne i pasivne. Još je manje utjecaja imao na sudstvo.

Aktivni građani su samo oni Francuzi koji su ispunjavali nekoliko cenzusa: muškarci stariji od 25 godina. makar i najmanji. da prebivaju više od jedne godine u istom kantonu. izbornici su birani na rok od 2 godine. Biračko pravo po Ustavu iz 1791. svi su jednaki u pravima. a najviše skoro 8 godina. Građani su s obzirom na pravo glasa podijeljeni na aktivne i pasivne. i taj sud sudi uz veliku porotu (24 člana) koju biraju skupštine departmana. tj. Plemstvo i svećenstvo će se sastati na skupove u sudskim kotarevima. Ustavotvorna skupština je htjela naglasiti razliku između ustavotvorca i zakonodavca time što je odredila da njeni članovi ne mogu biti birani u buduću zakonodavnu skupštinu. a sudi visoki nacionalni sud. samo aktivni građani su sredstvo izražavanja duha nacije. Što se tiče skupštine. koje su njene bitne odrednice koje . primarne skupštine. njihovi izbori su javni i dvostepeni. potom imperijalizam i militarizam. pored tog suda za političke delikte optužbu podiže skupština. ali glasanje je sredstvo izražavanja nacije i svi nisu podobni da budu to sredstvo. pa se postavilo pitanje što to znači. parlamenta Francuske izbori su vršeni po departmanima i to tako da je broj poslanika koji je pripadao departmanu određen prema 3 mjerila. Za vrijeme ustavotvorne skupštine već je nacionalna garda uvelike zbiljski nosilac vlasti. a zatim diljem Francuske stvaraju se te jedinice dobrovoljaca. da su upisani u nacionalnu gardu i da su dali građansku prisegu. Otvorilo se pitanje što je nacija. Ustav će biti izmijenjen ako određenu izmjenu usvoje 3 uzastopne zakonodavne skupštine. koje se udružuju u federacije. pravu glasa. naime izjava i pravima sadrži odredbu i jednakosti. a za svaki predmet se ždrijebanjem određuju 4 od sudaca kasacijskog suda. da nisu sloge. Na godišnjicu pada Bastille one se udružuju u jedinstvenu organizaciju. a dopušta jednu neredovitu izvornu ustavnost: nacija ima nezastarivo pravo da izmijeni ustav. da li opće pravo glasa. a ovi će se sastati u sudskom kotarskom mjestu i izabrati predstavnike. a izbornici svih kantona departmana činili su skupštinu tzv. počevši od izbornika. izbornici izabrani u kantonu činili su skupštinu koja je vršila sve izbore na toj razini. Samo aktivni građani mogu biti članovi nacionalne garde. najprije u Parizu u ljeti 1789. Pasivno biračko pravo za bilo koji stupanj izbora. Izborno pravo za ustavotvornu skupštinu: U siječnju 1789. svi aktivni građani na području kantona sastali bi se u središtu kantona i na stotinu aktivnih građana birali javnim glasovanjem jednog izbornika. Pred skupštinom federacija nacionalne garde kralj je prisegnuo na vjernost ustavu i zapravo je nacionalna garda više nego ustavotvorna skupština bila zbiljski nosilac vlasti. a onda će se predstavnici svih gradova i gradića sudskog kotara sastati i (to je treći stupanj) izabrati predstavnike gradova tog kotara za skupštinu općih staleža. onda će se četvrta zakonodavna skupština proširiti za 1/3 dodatnih članova. Sieyes je to pokazao svoju domišljatost time što je istaknuo razliku između prava i sredstava. god. iz te dobrovoljačke vojske rodi će se revolucionarni nacionalizam. tj. 200) koja predviđeni postupak za njegovu izmjenu čini dijelom postojećeg ustavnog poretka. i ta skupština konačno odlučuje o izmjeni. Iako se u tom pogledu skupština uvelike dvoumila. 5. Iako kraljeva uredba ne govori o imperativnom mandatu biraču su i pri tim izborima svojim poslanicima predali naputke (oko 50 tisuća) sa svojim pritužbama i željama. Tako je opća pravna jednakost pomirena s nejednakošću u osnovnom političkom pravu. te da plaćaju porez koji nije manji od 3 nadnice. Temeljem takvog cenzusa pravo glasa od oko 27 milijuna stanovnika imalo je 4. tj. skupštinu i savjet departmana itd. Ustav sadrži i jedni odredbu (čl. koji će u Napoleonu naći svoje utjelovljenje. koja je vršila sve izbore za organe departmana kao i za središnju vlast (poslanike za nacionalnu skupštinu. tzv. biskupe. suce i porotnike vrhovnog suda. te da će se glasovati po staležima. te javnim i neposrednim glasovanjem izabrati svoje predstavnike. Čak i aktivno biračko pravo koje propisuje ustav. birali su između građama s pasivnim pravom glasa izbornike. Biračko pravo kao ga je uspostavio ustav bilo je uže od onoga temeljem kojeg je izabrana skupština koja je donijela ustav.). što je otprilike 2 na svakih 1 000 građana. Treći stalež na selu će glasovati u dva stupnja: u skupštinama župa javnim glasovanjem će izabrati izbornike. bilo je daleko ograničenije. Najprije će članovi trgovačkih i obrtničkih udruženja izabrati predstavnike. Izbori su bili u dva stupnja.11 sudovi pravilno primjenjuju zakone. uvelike usvaja biračko pravo temeljem kojeg je izabrana skupština. kralj je izdao dekret po kojem aktivno biračko pravo za treći stalež imaju muškarci stariji od 25 godina koji plaćaju porez. sekundarne skupštine. Treći stalež u gradovima će glasovati u 3 stupnja. Za izmjenu ustava trebalo bi najmanje nešto više od 4. ovi će se potom sastati na razini grada i izabrati predstavnike grada. Aktivni građani u kantonu. Takvih građana je bilo svega oko 50 tisuća. izbornici su mogli biti samo aktivni građani koji su plaćali porez veći od 150 nadnica.3 milijuna. tj.

njih dva će izabrati većinu senatora. Konzul nema pravo veta.1799. I on je poput prethodnih ustava podnesen na referendum i prihvatili su ga skoro svi od 3 milijuna glasača koji su pristupili javnom glasovanju. biraju između sebe 1/10 i to je općinska lista povjerenja. oko 8 tisuća ljudi. On raspolaže vojskom i državnim prihodima i rashodima do veličine koju je odredio zakonodavac. javnim glasanjem. te su svakom departmanu (ima ih 83) samom činjenicom što je departman. a onda će zajedno s njima izabrati ostale (ukupno 60) senatore. tj. skupštine. departmanima. o zakonskom prijedlogu koji su mu izložila 3 člana državnog savjeta. tj. Tko su konzuli već određuje Ustav. birači u općini. o ustavnosti prijedloga odlučit će senat. god. Vrhovna vlast je u ustavu osobno određena: prvi konzul Bonaparte će s nacionalne liste povjerenja izvršiti imenovanja za koje je nadležan i uza koja je ustavom ili zakonom predviđeno da se vrše s te liste: članovi državnog savjeta i ministri. ali samo prvi konzul ima vlast. tj. kao i onaj iz 1795. pa svaki departman od toga broja dobije onoliko poslanika koliki je njego udio u sveukupnom broju aktivnih građana. Dakle i ovaj ustav. 1799. želi kontinuitet u zakonodavnoj vlasti. usvaja djelomično obnavljanje zakonodavnih tijela. 50 članova) i zakonodavne skupštine (300 članova) s liste povjerenja imenuje senat na 5 godina. a spomenuta su i druga dva. Članove tribunata (100. jer Napoleon nije želio naknadni otpor zakonu. ministara. i najzad trećina poslaničkih mjesta pripada gospodarskoj snazi nacije mjerenoj porezom. a potom zaključke pretresa u tribunatu izložila 3 člana tribunata. dobit će pravo raspravljanja) 5. vrši sva imenovanja od članova državnog savjeta. prostor (departmani) i gospodarska moć. časnika vojske do upravitelja pokrajina i sudaca. tajnim glasovanjem odlučuje zakonodavna skupština.) izrađen je 15. trećina poslaničkih mjesta pripada stanovništvu s aktivnim pravom glasa. birači samo biraju. Zakonodavna skupština tajnim glasovanjem odlučuje o zakonu. Ustav sadrži opću odredbu o zabrani imperativnog mandata. pravo predlaganja zakona i državnog proračuna ima samo prvi konzul 2. Ovaj zakonodavni postupak pokazuje nekoliko svojstava: zakonodavac je za to da opskrbljuje zakonima izvršnu vlast. dakle opće pravo glasa (oko 8 milijuna). to je departmanska lista povjerenja. senatori su birani doživotno. Izabrani su na listama mogli ostati 10 godina. Ti se organi obnavljaju svake godine 1/5. Zakonodavni postupak je previđen ustavom tako da je za svaki dio tog postupka predviđen poseban organ: 1. Zato pravo predlaganja ima samo prvi konzul. te je udio pojedinog departmana u toj trećini srazmjerno određen: trećina poslaničkih mjesta dodijeljena je prostoru (veličina). Zato je ukupni broj poslanika (oko 750) podijeljen na 3 dijela (oko 250). nego nakon što je saslušala izlagače pristupa glasovanju (1804. oni su čuvari ustava. Izabrani na tim listama nisu ništa više nego kandidati od kojih vrhovnih vrhovni organi konzul i senat vrši izbore. . državnog proračuna i uredaba. prijedlog pravno uobličava državni savjet 3. a prva dva senatora su ustavo određena i to su Sieyes i Ducos. Drugi vrhovni organ vlasti je senat. ali nemaju pravo davati naputke onima koje su izabrali. to odlučuje samo ona. Konzulski ustav. iako su birači svake 3 godine mogli liste popuniti i opozvati one s kojima nisu bili zadovoljni. zakonski prijedlog pretresa tribunat 4. Četvrti Ustav Francuske (Ustav iz godine 8. Ima isključivo pravo predlaganja zakona. a od 1802. oni izabrani na departmanskoj listi povjerenja biraju između sebe 1/10 i to je nacionalna lista povjerenja. Izvršna vlast pripada trojici konzula koje bira senat s liste nacionalnog povjerenja na 10 godina i koji mogu neograničeno puta ponovo biti birani. oko 800 tisuća ljudi 2. tj. 6. Izbori su u 3 stupnja: 1. Svi Francuzi stariji od 21 godinu imaju pravo glasa. prvi konzul je građanin Bonaparte. od te trećine svaki departman dobije onoliko poslanika razmjeran veličini neposrednog poreza ubranog u tom departmanu i odnosu tog poreza prema sveukupnom porezu cijele Francuske. a koji joj zakoni trebaju. Druga dva konzula mogu mu dati savjet i to samo u nekim pitanjima. a on mu ni ne treba jar samo on predlaže zakone. Ustrojstvo vlasti po Konzulskom Ustavu. Zakon potom promulgira prvi konzul. naciju određuje u tri protege: broj stanovništva. svi izabrani na općinskim listama povjerenja sastaju se u središtu departmana i između sebe biraju 1/10.12. oko 80 tisuća ljudi 3. pripala 3 poslanika.12 trebaju biti izražene pri izboru njenog najvišeg predstavnika. ambasadora. i nazvan je po organu koji je nosilac izvršne vlasti. ona ne može postavljati pitanja niti raspravljati. Ustav iz 1791.

gornje Italije. Pitt mlađe. Rusija. Napulj. a u svakoj su po 4 stupnja. Ne samo da je Rusija izašla iz koalicije. Nastavljanje osvajanja u svibnju 1803. Ustav iz godine 10. god. Mnogi raniji plemići dobili su i novo plemstvo. nekima neposredno vlada. Konzul je prijedlog uklonio izjavivši da on hoće samo onu vlast koju mu daje sam narod. s Francuskom sklopila mir u Aimensu. Iako je Francuska republika. ipak je 1800. sve je viši oslon na posredne poreze (zakonodavna tijela čine bogati. a tri mjeseca kasnije. izraditi nacrt građanskog zakonika. osnovan je odbor koji je trebao produžiti rad započet za direktorija. Španjolska. zamjena itd. pa se pojavio manjak radnika. narod je pozvan da plebiscitom odluči o imenovanju Napoleona doživotnim konzulom. Napoleonove kolonijalne namjere postaju očite kada 1803. tek potom industriju i trgovinu. a oni su skloniji tim nego neposrednim porezima. dolazi do odlučnog preokreta. Ali novo plemstvo se temeljilo na zaslugama i bilo je nasljedno pod uvjetom da je ostavitelj nasljedniku ostavio dobro (majorat) vrijednosti odgovarajuće stupnju njegovog plemstva. 1802. sposobnosti započinju plemstvo. nego je nagovorila Švedsku i Dansku.8. gospodarski napredak. pa i konzula. ali se one moraju preliti u imovinu. U Engleskoj je glavni zagovornik rata protiv Napoleona. sklapa niz trgovačkih ugovora uglavnom sa zaostalijim zemljama (Portugal. Putem svojim prijedloga-mišljenja. a i unutarnji mir. U veljački 1801. oružanu neutralnost. zabranjen izvoz žita. Senatori ne mogu obavljati nikakav drugi državni posao. plebiscit je postao osnova tzv. nedemokratski i čista fikcija. a Prusku prijetnjom oružjem prisilila je da izađe iz koalicije. dijelova Njemačke. 1802. Francuska je napokon. kao dioničko društvo.1801. i bio je sklon slobodnom tržištu. Legiju časti. do najnižeg kojeg može dobiti 350 osoba. Na taj način će ovaj ustav biti više puta mijenjan. nego ima pravo da imenuje nasljednika. Turska) kojima nastoji potaći francusku trgovinu. i kao imovina plemstvo je nasljedno. u ljeto 1800.) po kojem je (čl. te će izmjene i dopune taj kratki ustav (95. u veljači 1800. uveo vrstu novom plemstva. Od početka Napoleonovu vanjsku politiku vodi Talleyrand koji će od 1797. imala zdrave državne financije. a u ljeto 1800. a konzul je započeo niz vojnih uspjeha. Srebrni franak je jedino sredstvo plaćanja. istovremeno uz upotrebu vojsku ukine nezavisnost Nizozemske. pristupa se zaštitnim carinama. zemljarini i dohodarini. Od tada postoji rad žena i djece u industriji. Toskansko kraljevstvo). Francuska banka. te je država dozvolila zapošljavanje žena i djece. dekretom je tisak stavljen pod nadzor vlasti (policije). te Francuska tada ima oko 34 milijuna stanovnika. ali Napoleon je i dalje uspješan. 2/3 duga direktorij je isplatio u doznakama uz 5% rente. uglavnom vojnim. Cijene žita su opale. nakon 10 godina proglašenja republike. Švicarske. financijskom i novčanom sustavu. ali nešto umanjeni). Austrija je prisiljena na mir. zahvaljujući likvidaciji državnog duga i pogotovo ratnom plijenu i danku vazalnih država. uklonjen. je osnovana. Za to vrijeme ipak su najvažniji vojni uspjesi. prema zaslugama. Sve je to koaliciju oslabilo. narod je ponovo pozvan na referendum o senatus-consulte (prihvatilo ga je 3. konkordat. ti novi vitezovi raspoređeni su u 15 kohorta. Francuska postala republika sa nasljednim poglavarom države. a istovremeno osniva vazalne kraljevine (Napuljsko kraljevstvo. saveza. Bankrotstvo je Napoleon proveo još odlučnije. Napoleon je 1/4 nominalne vrijednosti tih doznaka uzeo kao njihovu pravu vrijednost i isplatio. a istovremeno 1800/02. cezarske demokracije.5 milijuna) koji je zapravo novi ustav (Tzv. On Napoleonu pomaže da politikom ugovora. 10 godina biti ministar vanjskih poslova. dovodi do obnove rata s Engleskom. zatim Zakon o sudstvu. U svibnju 1802. donesen je Zakon o upravi (Francuska je podijeljena na 88 departmana). te su sve proglasile tzv. jer su stali uz režim. i blokade francuskih obala) stupa u pregovore s Francuskom kojom namjerava ugroziti Englesku u Indiji. Kao bitno sredstvo u tom cilju 1800. konzul odlučuje Francuskoj dati uzornu upravu i sudstvo. Nakon poraza tečajem 1799. Francuska više ne izvozi republike nego vazalne kraljevine. radničke nadnice su blago porasle. Pobjeda kod Marenga u jesen 1800. Odlučna je likvidacija državnog duga. Narod je plebiscitom odobrio (plebiscit je javni. članaka) učiniti dužim o direktorijskog ustava. Dakle. Izuzetna pažnja je poklonjena i poreznom. od najvišeg koji može dobiti 7 osoba. U siječnju 1800. Napoleon je po toj izmjeni iz 1802. koji su jasno ostali. Ti referendumi su bili javni. Rusija predlaže konzulu da se proglasi kraljem kako bi time suzbio revolucionarna načela koja su digla čitavu Europu protiv Francuske. Rusija je nezadovoljna Engleskom (zbog Malte. Engleska uviđa da će . za direktorija. Odmah pošto je postao Gospodar Francuske. Ratni stroj je traži mnogo radne snage. Ukupno je moglo biti 6 100 tih odličnika. sređene financije. upućuje ekspediciju u Indiju. potpisom u općinski registar). i da Francuska na neki način obešteti svrgnute vladare. Time je 1802.13 Senat je nezavisan od nacije. sve je to potaklo senat da dva mjeseca nakon zaključenja mira predloži produženje konzulova mandata za još 10 godina. pod pritiskom policije. 4. a nova vlada je u ožujku 1802. senat ima ustavotvornu vlast. 42) Napoleon ne samo doživotni konzul. koje narod odobrava referendumom može izmijeniti i dopuniti ustav. Taj mir. Iako je Napoleon osnovom bogatstva smatrao poljoprivredu. što ju je za te dvije godine i povećalo za polovinu.

pravo predlaganja zakona i državnog proračuna ima samo prvi konzul 2. o zakonskom prijedlogu koji su mu izložila 3 člana državnog savjeta. 7. 1802. slična je rojalistička urota koštala života burbonskog vojvodu. . Pošto je tako uništio republikanske protivnike. Carsko dostojanstvo je nasljedno u neposrednom prirodnom i zakonskom potomstvu Napoleona Bonapartea. unutarnja i vanjska. počeli otvoreno zahtijevati povratak ili otkup svih ranijih prava prema seljacima i svoju zemlju. Francuska će se nazvati carstvom. Ropstvo u francuskim kolonijama bit će konačno ukinuto 1838. kojom je ropstvo ukinuto. Zato nije smjela dozvoliti obnovu francuske mornarice koju je uništila pred egipatskom obalom 1798. a koji joj zakoni trebaju. dobit će pravo raspravljanja) 5. upravne i sudske položaje. dozvolio povratak izbjeglicama nego su za njih stvorene mogućnosti da u novoj vlasti dokazuju svoje sposobnosti. Napoleonova politika. tajna policija. 50 članova) i zakonodavne skupštine (300 članova) s liste povjerenja imenuje senat na 5 godina. Napoleon je strah novih vlasnika morao otkloniti odlukom Državnog savjeta 1803. senat je 1804. a član 3. pridobio ili uništio pristalice restauracije. želi kontinuitet u zakonodavnoj vlasti. a uz stalno isključenje žena i njihovih potomaka. ukidanje feudalnih prava i prodaja nacionaliziranih dobara je neosporna. nazvan Ustav iz godine 12. Taj senatus consulte iz 1804. tj. zakonski prijedlog pretresa tribunat 4. vojne činove. bio je režim vojne diktature. htjeli su ih zadržati. ukinuo je odluku konventa iz 1794. a protiv obnove stare dinastije. U proljeće 1804. a povratak stare dinastije to bi doveo u pitanje. vješt u izmišljanju neprijatelja.14 prevlast na kontinentu dovesti do osporavanja njezina kolonijalna carstva. ni jedna knjiga nije mogla biti prodana bez prethodnog odobrenja. Napoleon je sredstvima posebno odjela policija. tj. Konzul nema pravo veta. to je nov ustav-nadopuna) čiji član 1. koja ne preže od otvaranja pisama do poticanja urota. Iza ustavne fasade. po redu prvorođenja. jer Napoleon nije želio naknadni otpor zakonu. glasi Vlada republike je povjerena caru koji uzima naziv car Francuza. a on mu ni ne treba jar samo on predlaže zakone. što mu je uvijek bila izlika da razvlasti ili uništi vodeće republikance. Napoleon je obnovio ropstvo u kolonijama. Ti se organi obnavljaju svake godine 1/5. Jedan od bitnih razloga koji su znatan dio naroda i vojske držali uz konzula. računamo postojanje carstva. Ipak od 1804. tajnim glasovanjem odlučuje zakonodavna skupština. Zato pravo predlaganja ima samo prvi konzul. Ovaj zakonodavni postupak pokazuje nekoliko svojstava: zakonodavac je za to da opskrbljuje zakonima izvršnu vlast. i tek 1809. Povrh svega. od 1803. Zakon potom promulgira prvi konzul. iza privida pravne države. usvaja djelomično obnavljanje zakonodavnih tijela. a potom zaključke pretresa u tribunatu izložila 3 člana tribunata. Napoleon je uostalom i smanjio krug starog plemstva. Sve te urote (stvarne i izmišljene) ne samo da su jačale moć vojske i policije. od početka je izazivala otpor koji se izražavao kroz urote i atentate. Vlasnici novina su morali potpisati privrženost konzulu. ona ne može postavljati pitanja niti raspravljati. mnogi su po jeftinim cijenama stekli nova imanja. prijedlog pravno uobličava državni savjet 3. sve novine imaju cenzora i odgovornog urednika koje imenuje država. Svi koji su kroz 15 godina od početka revolucije stekli zemlju. to odlučuje samo ona. Zakonodavna skupština tajnim glasovanjem odlučuje o zakonu. Dakle i ovaj ustav. pozvao narod na referendum da odobri (odobrilo oko 3 milijuna) novi senatus consulte (ustvari. zadržao je naziv republika. nego nakon što je saslušala izlagače pristupa glasovanju (1804. o ustavnosti prijedloga odlučit će senat. ne samo da je već 1800. Članove tribunata (100. od muškog na muško. bile su nove tečevine. Bitno sredstvo upravljanja javnim mišljenjem postao je tisak. god. Dvije godine nakon što je postao doživotnim konzulom. kao i onaj iz 1795. Zakonodavni postupak po Konzulskom Ustavu Zakonodavni postupak je previđen ustavom tako da je za svaki dio tog postupka predviđen poseban organ: 1. Napoleonu je otvoren put za sljedeći korak. pa su mnogi stekli novo plemstvo. a od 1802. nego su trebale upozoriti da se vlast uspješno bori s neprijateljima koji bi red i blagostanje koje je stvorio veliki Napoleon htjele prekinuti.

a niže svećenike imenuju biskupi uz suglasnost vlade. Napoleon je 1813. ne samo zaprisegnute i nezaprisegnute. No revolucija je unijela neslogu među svećenike. Novi papa Pio 7. upisa u registre rođenih. crkve su otvorene. Organski članci su dosta umanjili prava pape. dolazi u doba Napoleonovih velikih uspjeha i u sređenju prilika u francuskoj i na bojnom polju. ukidanje redovništva. konzul i papa suglasno. Nakon dugih i teških pregovora. Ali. samo uz prethodno odobrenje države mogla je biti objavljena papina bula. Biti će izvršena nova podjela na biskupije i župe. papska država je pripojena Napuljskom kraljevstvu i zapravo je konkordat raskinut. I crkvena organizacija je posve centralizirana. koji su ustvari konkordat mijenjali (u smislu galikanizma) da bi se umanjio otpor. Politički. konkordat je izglasan u travnju 1802. prisiljava papu Pia 6. umrlih. Uskoro pada i cijela papska država. Nastao je rascjep između zaprisegnutih i nezaprisegnutih svećenika. od svećenika se nije tražila prisega koja bi se protivila katoličkom nauku. feudalnih obveza seljaka na crkvenoj zemlji. Zato je konvent 1793. oženjeni svećenici su dobili potvrdu braka. nego su jedni naglašavali stoljetni galikanizam francuske crkve. Vrhunac sukoba je pod jesen 1794. kada konvent Dekretom o slobodi vjerovanja na stanovit način uspostavlja odvajanje crkve od države. registra rođenih i umrlih. osim u sudstvu i školstvu. Taj odnos je bio uređen konkordatom iz 1516. njena načela. iz revolucije zaprisegnuti biskupi morali su podnijeti ostavke. po kojem su protestanti dobili pravo građanstva.15 8. Organske članke (imaju 77 članaka). god. tribunat. pogotovo načelo jednakosti. nego o dotadašnjem odnosu crkve i države. Konvent je u jesen 1792.1801. ali je slobodna. kojim je ukinuo prava protestanata. Državni savjet. Konkordat je zaključen 16. Biskupi imaju potpuni nadzor nad župnicima. zakonodavno tijelo. nače način imenovanja svećenika je kao i onaj prije revolucije. to je snaga i rasprostranjenost vjerskog osjećaja postajala vidljivija. donio 1685. god. crkvene jedince su se poklapale s upravnima. Dekretom i slobodi vjerovanja i odvajanju crkve od države. Papa je u proljeće 1791. Crkva je trebala biti ideološka potpora vlasti. Napoleon nije oklijevao u ustupcima. svi su bili protiv. zakonom općinama povjerio vođenje vjenčanja. Nakon toga dolaze dekreti o ukidanju crkvenog poreza desetine. Napoleonu je jasna duhovna snaga vjere i zato on teži da je nadzire i da je iskoristi kao sredstvo vladanja. Taj edikt je uvelike ublažen neposredno pred revoluciju. dok je struja koja je naglašavala katolički univerzalizam još više ojačala. Vendee je i dalje pod pobunom. Bolognu i Romagnu. Ediktom o trpeljivosti 1787. 1809. Izjava je načelom jednakosti posve dokinula svako razlikovanje po vjeri. katolička vjera nije državna vjera. Ipak. Papa je imao i svoje moći. revolucija je široko rasprostranjeni antiklerikizam i bijes protiv bogate i birokratizirane crkve shvatila kao protivljenje samoj vjeri. Iako je crkva poražena od vlasti. Postavši gospodarem sjeverne Italije i dijelova crkvene države. pravo slobode kulta. Crkva i država od revolucije do restauracije Sukob nove vlasti i crkve nakon revolucije bio je u središtu političkih zbivanja čitavo vrijeme. a na jesen te godine kažnjeni su sa 2 godine zatvora. Kako bi se umanjila upravna nadležnost crkve. koji teži potpunom podržavljenju crkve. upravo tada Napoleon na bojnom polju uništava crkvu. a naročito ga je učvrstio edikt koji je Louis 14. Ali sada u prvi plan dolazi duhovna snaga crkve. međunarodni razlozi papino protivljenje su izuzetno ublažili. . ali su svećenici dobili plaće i mirovine. Crkva je taj duhovni utjecaj zloupotrijebila pretvorivši ga u moć protiv revolucije. otvoreni seminari itd. te su u ljeto 1791. Naime. god. prisilio papu da potpiše novi konkordat kojim se crkva priznaje vazalom države. a svećenička odanost vladi značila je da je svećenik dužan javljati državi o postupcima koji su upereni protiv vlade. a potom je Napoleon i kardinale doveo u Pariz. odluke koncila. Otmicom je papa doveden i zatočen u Fontainebleau.7. Izjava o pravima čovjeka i građana. Papa je izdao bulu o izopćenju uzurpatora napoleona. Konačno je to konvent i učinio u veljači 1795. bila su protivna ne samo katoličkoj doktrini. osudio taj akt kao heretički i izazvao otpor svećenika. Ali konkordat je trebalo ratificirati kao zakon i tu je Napoleon naišao na izuzetan otpor. nego su svećenici trebali dati jednostavnu izjavu odanosti ustavu. pa i pravo na javne službe. pribjegao izgonu od oko 25 tisuća svjetovnog svećenstva. vjenčanih. crkvu posve podvrgnuli državi. u Fontaineblesuu. Papa je priznao republiku. oni su bili građani drugog reda. Crkvi nisu vraćena imanja. I što je crkva reformama ostajala samo duhovna institucija. ugovorom o Tolentinu da Francuskoj ustupi papske posjede Avingnon. prognani svećenici su se mogli vratiti. Morao je poduzeti čišćenje i tek potom i pošto je uz konkordat (ima 17 članaka) predložio tzv. a država nad biskupima i papom. Vrhunac svega toga bio je građanski ustav o svećenstvu 1790. te konačno dekret o nacionalizaciji crkvene zemlje. papa je zatvoren i po nalogu direktorija doveden u Francusku gdje u zatočeništvu i umire. To je moglo narušiti tajnost ispovijedi i svećenike učiniti suradnicima policije. pa je konzul obećavao vjernost. dok su Židovi bili još daleko od tih prava. snaga zbilje vodila je ka pregovorima. a organski članci predviđaju i kazne za delikte u vršenju kulta itd. potonjima uskraćene plaće i mirovine. sastanak koncila.

jer činovnici svih nižih stupnjeva uprave su izabrani. prvi konzul je građanin Bonaparte. Ustav iz 1795. Ustav 1791. djelomično obnavljanje. To je vrsta djelomičnog obnavljanja. i ako ga je ova prihvatila. On je predstavnik države i nosilac izvršne vlasti koju vrši preko 6 ministara koje sam bira. direktora. Direktorij o svojim poslovima odlučuje na skupu. Ustav za to predviđa sljedeći postupak: kraljev veto može biti prevladan samo ako taj prijedlog (u posve istom tekstu) prihvate dvije sljedeće skupštine. dogovorio da ostane na snazi konkordat iz 1801. ali samo prvi konzul ima vlast. prvi građanin i najviši predstavnik nacije i države. god. papa se vratio u Rim. Skupština kralju uvijek može priopćiti da je ministar izgubio povjerenje nacije. koji tim potpisom preuzima pravnu odgovornost za tu ispravu. nego djeluju posebno u okviru svog resora. časnika vojske do upravitelja pokrajina i sudaca. državnog proračuna i uredaba. Budući da se skupština sama nije mogla raspustiti. činiti vladu. Tu pravnu odgovornost ministra i ostalih visokih službenika izvršne vlasti prati sama skupština. Ako kralj odbije tu potvrdu time nastaje sukob između skupštine i kralja. direktori su birani slično zakonodavnom postupku: listu od 10 kandidata. ne mogu zajedno zasjedati. ipak on neposredno nadzire samo vrhovnu upravu. ministara. Kralj nema pravo zakonodavne inicijative. Kralj je ustavni vladar. pa i u izvršnoj. starijih od 40 godina. može biti različito primjenjivan. imenuje diplomate. za jednog direktora predlaže vijeće pet stotina. vladu. god. dakle neovisni od kralja. Kralj ima plaću i vojnu gardu. Imao je višu vlast nego kralj po ustavu iz 1791. To je bila organizacija izvršne vlasti slična predsjedničkoj vladi. sve je to imalo suprotan učinak. Tako ponovo zaoštren odnos crkve i države bio je posljedica Napoleonovih poraza. Padom Napoleona crkva je otkazala konkordat iz 1813. zatim je prijedlog podnošen drugoj skupštini. pa ako ga je ona neizmijenjenog prihvatila prijedlog je čekao treću skupštinu. – Direktorijski ustav Direktorij je kolegij od 5 članova. ambasadora. direktorij imenuje vojne zapovjednike. drži vlast. tj. koji ne mogu biti članovi skupštine i koji politički samo njemu odgovaraju. on više nije kralj Francuske. tj. Najveće mu je ograničenje da nema utjecaja na državni proračun i financije. ali ima pravo moćnog odgodnog veta. samo vrsta pravne odgovornosti (poput impeachmenta). Vrhovna izvršna vlast po Ustavima iz 1791. većinom od 3 glasa svojih članova. – Jakobinski ustav Izvršnu vlast vrši Izvršno vijeće od 24 člana koje bira skupština na rok od 2 godine između kandidata koje (po jednog) predlažu departmani (njih 83). i 1799. Direktori su birani na 5 godina. tek je onda to zakon. ukidala je sredstva za seminare. Tko su konzuli već određuje Ustav. Zakonodavac može direktore optužiti za veleizdaju pred visokim sudom. Propis koji je skupština izglasala zove se dekret i da bi postao zakon treba dobiti kraljevu potvrdu. a spomenuta su i druga dva. tj.16 U međuvremenu se sve više svećenstva okreće proti Napoleona. on će uređivati odnos između crkve i države do 1905. Nijedna kraljeva isprava nije izvršna bez ministrova supotpisa. Ustav 1793. Skupština uvijek može pozvati ministra da podnese izvještaj o svojim postupcima. vodi međunarodne pregovore itd. načelnike uprave departmana i sl. ministri ne smiju odlučivati na zajedničkim sjednicama i njihov mandat nije ograničen. Ministri ne čine skup. sve je upućivalo na skori pad i na crkvu kao velikog čimbenika te pobjede. Papa je s Louisom 18. i sa te liste vijeće starih bira jednog. a na kraju rada ministri skupštini podnose opći izvještaj o svom radu. Članovi zakonodavnih tijela ne mogu biti u egzekutivi. Sve je to pokazivalo da i konkordat iz 1813. nije odobravala izuzeća svećenika od vojne obveze itd. ali svake godine bira se jedan direktor. Promulgira zakone. Ustav iz 1799. Izvršno vijeće obnavlja se svake godine pola. . nego kralj Francuza. a kratko iskustvo je pokazalo tko drži kesu. To tijelo imenuje ministre koji su vršitelji poslova pojedinog resora. Iako je kralj glava državne uprave. što je trebalo biti jamstvo kontinuiteta u vlasti. Direktorij imenuje ministre (6) koji su neposredni vršitelji izvršne vlasti. – Konzulski ustav Izvršna vlast pripada trojici konzula koje bira senat s liste nacionalnog povjerenja na 10 godina i koji mogu neograničeno puta ponovo biti birani. Zato je država počela uzvraćati istom mjerom. god. Još je manje utjecaja imao na sudstvo. Ima isključivo pravo predlaganja zakona. tj. god. god. tj. odgovaraju direktoriju. 9. ponovo je uspostavljena crkvena država. 1793. znači da je prva skupština morala sačekati istek svog mandata. skupštine. vrhovni je zapovjednik vojske. On raspolaže vojskom i državnim prihodima i rashodima do veličine koju je odredio zakonodavac. Njegova propaganda koja je njegov rođendan proglasila vjerskim praznikom koja ga je uspoređivala s Isusom. te ih može za povrede ustava i zakona optužiti pred visokim nacionalnim sudom. god. vrši sva imenovanja od članova državnog savjeta. Druga dva konzula mogu mu dati savjet i to samo u nekim pitanjima. koji vrši poslove poglavara državne i izvršne vlasti. 1795.

To je vrsta ugovora zasnovanog na volji stranaka. Razvod braka moguć je zbog preljuba. ako je mužev preljub oblik faktične bigamije uz zajedničko stanovanje. Brak je građanska institucija. Švicarska. služnosti • Treća knjiga – čl. u obliku 36 zakona prolazio kroz zakonodavni postupak. Konzul je prijedlog povukao. 11. ima 7 velikih pravnih područja: nasljeđe. posebice bračni i obiteljski odnosi i 3. hipoteka. teške nepravde. Code Napoleon. on i danas važi uz stanovite izmjene. a žena samo ako je muževa nevjera takva da je u njihov dom na stanovanje doveo drugu ženu. temeljem njihovih mišljenja je izmijenjen. predviđeni su rokovi. naziva se Napoleonov zakonik. imao je utjecaja samo na neke odredbe. obveze. god. Poništio je mnoge institucije svojstvene starom poretku. Ovaj sistem se odnosi samo na pokretnine. tribunat je izmijenjen (i redovitom izmjenom 1/5 članova svake godine). usluga (radne snage) i kapitala. Muž može dobiti razvod zbog nevjernosti žene. 516-710. položaj stranaca. Grčka). zastara Zakon po svojim temeljnim institucijama vlasništvo čini skoro neograničenim pravom raspolaganja stvarima. Po mnogima je običajno pravo odredilo ovaj zakon. ali ne nakon 20 godina trajanja braka. Najviše izmjena pretrpjela je 1. apstraktne. što i samo zaključenje braka pretpostavlja. Žena ne može otuđiti dvoju imovinu. Moguć je i sporazumni razvod. žena vlastitom imovinom i imovinom domaćinstva može raspolagati samo uz muževu suglasnost. Napoleon je osnovao odbor od 4 člana koji nakon 4 mjeseca djelovanja predaje nacrt građanskog zakona. a postoje i institucije koje do najvećeg stupnja dopuštaju slobodu ugovaranja i prometa robe. te je tečajem 1803. • Prva knjiga – čl. Napoleonov Code Civil 1800. dužna je slijediti muža u premještaju boravišta. Najveća neravnopravnost supružnika pri razvodu pokazuje razvod zbog preljuba. Građanski zakon je imao i nedostataka. muž upravlja samo ženinom imovinom • neki drugi način koji je postojao u praksi Ako u ugovoru o braku o tome nije posebno utanačeno. nego je izvršitelj kazne za delikt ženina preljuba. Od žene se vjernost očekuje daleko više nego od muža. To je bilo prihvaćanje odredaba rimskog i kanonskog prava o nesposobnosti žene. ali on ima neka ograničenja. U pogledu imovinskih odnosa u braku zakon je dopuštao da se pri zaključenju braka izabere jedan od više mogućih načina: • zajednička imovina • sistem miraza – imovina supružnika je odvojena. o očinskoj vlasti. 711-2281. o usvojenju i sl. o stvarima. tj. naročito iz ugovora o radu. Dok brak traje muž je glava obitelji. Code civil. od zbilje udaljene zasade koje je sadržavalo revolucionarno zakonodavstvo. hipoteke. I brak i obitelj podvrgnuti su i u službi su države. Utjecaj Napoleona nije bio velik na sadržaj i izgled ovog zakona. Ovaj zakon je osnova francuskog građanskog prava do danas. uređuje ga država. pa zato može biti i razveden. Bračno i obiteljsko pravo po Napoleonovom zakoniku Brak i obitelj najvažnije su uredbe prve knjige. donesen je i referendumom potvrđen senatus consulte koji je konzula učinio carem. pojaviti se na sudu bez muževe suglasnosti. Na taj način razvod je moguć tek nakon 2 godine braka. Žena je dužna na poslušnost. a ono je utjecalo na građansko pravo ostalih kontinenata (od država Južne Amerike do Japana). Belgija. zaštite pokretnina i sl. Ovaj način razvoda je spor. Građanski zakonik sastoji se od uvoda (čl. osude na smrtnu kaznu. Već je prvo poglavlje tribunat toliko osporio da ga je zakonodavno tijelo odbilo. Zakon krasi izuzetna jasnoća i pravna tehnika. posjed. Nacrt je predan sudovima na mišljenje. tj. poglavlja: status građana. zaključiti ugovore.1804. naročito u pogledu prometa nekretninama (bez javnih registara). • Druga knjiga – čl. te ga je konzul predložio zakonodavnim organima. god. jer obitelj ne može postati suviše moćna i samostalna institucija u odnosu na državu. 7-515. njen prirodni zastupnik. knjiga posebno obveze. Žena preljubnica može biti kažnjena zatvorom. knjiga. sustav i terminologija zakona odredili su kontinentalno građansko pravo (Italija.5. npr. god. traži se mišljenje roditelja itd. pravo osoba. imovinski odnosi u braku. a nekretnine su uvijek odvojene.17 10. odbacio je mnoge teorijske. Rumunjska. a žena kao i maloljetna djeca su pod potpunim starateljstvo muža/oca. darovanje. posebni ugovori. Sadržaj. i 1804. Isti postupak žene prema mužu je . usvojenje. a muž ne. Ti zakoni ujedinjeni su u jedinstveni akt od 2281 člana pod nazivom Građanski ustav. razvod braka suglasnom voljom supružnika i sl. o starateljstvu. Zakon je kroz zakonodavni postupak usvajan u dijelovima (predviđeno ustavom). 1-6) i 3 knjige. muž koji je ubio ženu zateknuvši je u preljubu nije ubojica. o braku. zlostavljanja. Bez obzira na to koji je oblik imovinskih odnosa izabran. Od 1807. vlasništvo. sadrži 20 poglavlja o različitim načinima stjecanja vlasništva. Poljska. zakon određuje da će važiti sistem zajedničke imovine. Nizozemska. 18.

Ustav sadrži ne samo jakobinske i žirondinske zasade. otvarani su javni radovi. Predsjednik se usprotivio izbornom zakonu (čl. Tako je skoro trećina birača izgubila pravo glasa. On vrši vlast preko potpredsjednika i ministara koje sam imenuje. republika je uspostavljena prema ustavu. 1850. ustavotvorna skupština je donijela Izborni zakon na temelju kojega je u svibnju 1849. tj. Privremena vlada pod pritiskom masa Pariza objavljuje: • pravo na rad. Osnovane su komisije koje su trebale rješavati sporove između poslodavaca i radnika. U prosincu 1851. birača. Skupština je u stalnom zasjedanju i zato poslanici primaju plaće. Ustrojstvo druge republike 24.2. izražavanja i sl. Učinjen je i pokušaj da se odrede najniže nadnice. na kojima će pravo glasa imati svi Francuzi sa 21 godinom. skupština umjerenu parlamentarnu kraljevinu. Predsjednik ima pravo zakonodavne inicijative. predsjednik republike želi carsku diktaturu. izabrana skupština. po kojem je i sama izabrana. Povećanje poreza izaziva pobune. ali je skupština novim glasovanjem usvojila zakon. Zakon ipak dopušta usvojenje djece. obnovio ropstvo u kolonijama) • sloboda udruživanja. socijalizam. 4. Donesena su 2 ustava. Druga republika po uzoru na prvu usvaja razliku između zakonodavne i ustavotvorne vlasti i to ponajviše kroz načelo referenduma. Kako bi se te radovi isplatili državni proračun je povećan za 45% i to povećanjem neposrednih poreza. Taj zakon školstvo (od osnovnog do sveučilišta) predaje u ruke crkvi.4. obraća . U prosincu 1848. odbija primjenu izbornog zakona. djeca su pod starateljstvom oca. otklonila je predsjednikov prigovor. nego i elemente predsjedničke i parlamentarne republike. predsjednik raspušta skupštinu. a ponajviša je predstavljala jačanje njenog birokratizma i militarizma. Zakonodavnu vlast vrši jednodomna skupština koja je izabrana na 3 godine. mijenja izborni zakon iz prethodne godine. Predsjednik nakon isteka mandata ne može neposredno biti ponovo biran na isti položaj. Od oko 36 mil.1852. Po ovom zakonu nije moguće prisiljavanje vanbračnog oca da prizna očinstvo.1848. a i počele su pobune platiša poreza. ustav usvaja načelo podjele vlasti. opće pravo glasa za muškarce i oni će neposrednim tajnim glasovanjem i sistemom izbornih lista po departmanima izabrati Ustavotvornu skupštinu koja će donijeti ustav. Skupština je svoju izvršnu vlast vršila preko svog Izvršnog odbora od 5 člana. donesen je prvi ustav druge republike. Pretežu naznake predsjedničke republike. a ministri kao i predsjednik su pravno odgovorni. a to je opće. Ona je posve nezavisna od izvršne vlasti koja ju ne može ni raspustiti ni odložiti. društva uzajamne pomoći za radnike. te je zatražio novo razmatranje. Nijedan predsjednikov akt nije izvršan bez ministrova supotpisa. na temelju općeg. a u njoj su većinu imali pristalice kraljevine.1848. radni dan traje 10 sati • ukidanje smrtne kazne za političke delikte • ukidanje ropstva (Napoleon je 1802. – 7. Zakon je zadržao opće pravo glasa za muškarce od 21 god. sastajanja. jednakog i tajnog prava glasa za muškarce starije od 21 godinu. a lijeve snage u vladi zagovaraju smanjenje i čak ukidanje posrednih poreza. Privremena vlada je dekretom sazvala izbore za 23. Kada je donijela ustav. Druga republika je prvi poredak u kojem se radnička klasa (osobito Pariza) javlja kao samostalna društvena snaga. te 1850. Što se tiče roditeljske vlasti. ona mu je protivna. To su bili radnici koji mijenjaju boravište tražeći posao. Građena je pod velikim utjecajem ustavnog i političkog poretka SAD-a koje su tada bile država s općim pravom glasa u demokratskim slobodama (osim za robove). U ožujku 1849. god. tj. koji mogu biti iz skupštine. 12. Druga republika je donijela drugu novost ustavnog razvoja. građana. Druga republika je postala republika bez republikanaca. a ni dragovoljno on te ne može učiniti. ali je druga republika ponajviše bila oblik faktičke vlade. nemaju nikakva prava ni prema majčino obitelji. kršćanski socijalizam. birači su s ogromnom većinom za predsjednika izabrali princa Louisa Napoleona. ustavotvorna skupština je sazvala izbore za predsjednika. a kako bi pravo na rad bilo ostvareno država je stvorila nacionalne radionice. on promulgira zakon. donosi zakon koji po predlagaču i nazivaju Fallouxov (Faulov) zakon. 56.18 ubojstvo. politički život se odvijao mimo ustavnih odredbi.11. Što se tiče ustroja vlasti. Ustavotvorna skupština se raspustila. tj. Republika je željela obnoviti zasade prve republike u obliku jakobinizma i bonapartizma. Odlučila je ukinuti nacionalne radionice jer nije imala novaca kako bi plaćala zaposlene.11. Izvršnu vlast ima predsjednik kojega na 4 godine neposrednim glasovanjem i natpolovičnom većinom glasova biraju svi građani s biračkim pravom. Iako je skupština izabrana općim pravom glasa. Vanbračna djeca su posve izvan obitelji. bilo je oko 9 mil. ali ga je uvjetovao stalnim boravištem od 3 god. misticizam. tj. neposredno i tajno pravo glasa za muškarce. ustava). s vlašću u kojoj su svi odgovorni. uredi za zapošljavanje radnika itd.1848. a glasovalo je 8 mil. budući da je parlamentarna vlada (zbog politički neodgovornog poglavara države) smatrana nespojivom s republikom.

te je tako Louis Napoleon Bonaparte postao car Francuza. Dva mjeseca nakon što je ustav usvojen. 13.-4. industrijska. Tako je u svibnju 1870. narodu predložio da se uspostavi ponovo carsko dostojanstvo. 1. donesen je drugi ustav druge republike. car je zbačen i pao je u prusko zarobljeništvo. Zakonodavna skupština koje je bila birana na 6 godina svoju vlast je dijelila sa senatom. potvrda je i dopuna postojećeg stanja. Taj državni savjet posve je podložan caru. . senata i zakonodavnog tijela • čl.1852. a doživotne senatore imenovao je car. zakone uobličava državni savjet (skup najvećih državnih službenika: admirali.1870. Policija određuju i podupire službene kandidate. Oni nisu iz parlamenta. on štiti ustavnost zakona. 3.5 protiv ustava). ali može mijenjati ustav putem senatus consulte. Time je druga republika pretočena u drugo carstvo. kardinali. a onda je skoro svake godine bila neka izmjena (njih 14 u obliku senatus consulta) za vrijeme carstva. to je postala parlamentarna kraljevina s dvodomnim parlamentom. 14. Napoleon III. 4. Pod kraj carstva 1869. Na plebiscit 20. pod stalnim je nadzorom. a zatim su došli organski dekret i dva senatus consulte. Ustrojstvo drugog carstva 7.9.1. Narod je ustav prihvatio referendumom. donesen drugi ustav drugog carstva. ne smiju se okupiti na zajedničke sastanke. glasača za. a i izabrani poslanici dužni su prisegnuti na vjernost caru.19 se narodu da se plebiscitom izjasni o njegovom postupku i traži da se njemu dozvoli da izradi nacrt novog ustava koji bi bio podnesen narodu na referendum. nego i općim pravom glasa za sve muškarce starije od 21 godinu. 5. Zakone može predložiti samo car. Ustav drugog carstva je zapravo drugi ustav druge republike iz siječnja 1852. god. Senat je ustavotvorni organ. Senat je postao drugi zakonodavni dom. Neke izmjene su bile još za republike. Element parlamentarne vlade je taj što je zakonodavno tijelo dobilo pravo da svoje mišljenje o radu izvršne vlasti izrazi adresom. Razdoblje carstva možemo podijeliti na dva razdoblja. birača. tako da vlada ni ne postoji. Izvršnu vlast ima car. niti mu odgovaraju. On je uvelike izrađen gledanjem na ustavni poredak kakav je bio za Napoleona I.3 mil.1870. na kojeg on uvijek ima pravo priziva Između predsjednika i naroda nema posrednika. tj. a preko 7 mil. je odobrilo njegov postupak i ovlastio ga da izradi novi ustav. da o radu ministara raspravlja uz njihovo prisustvo.1852. Čak i takva posve paralizirana zakonodavna skupština.12. Proglašena je treća republika. 2. prvo je razdoblje autoritarnog carstva (1852-1860) i na razdoblje liberalnog carstva (1860-1870). postale su tako mnogobrojne da je car odlučio sve to izdati u obliku konačnog i pročišćenog teksta. Francuska je u srpnju zaratila s Pruskom. Ustav iz svibnja 1870.11. Po ovom ustavu Francuska je vrsta predsjedničke republike i to takva da je: • u čl.11. Car je vlada i vlast.9. a vrši ju preko svojih ministara koji su puki izvršitelji. Vrijeme drugog carstva doba je najvećeg i najbržeg gospodarskog napretka za čitavog razdoblja od 1789. Izrazito seljačka zemlja postaje sve više gradska. Ustav je podnesen na referendum (7. U razdoblju autoritarnog carstva demokratski privid je sačuvan ne samo referendumima. je izašlo nešto manje od 8 mil. rečeno je da je vlada Francuske republike povjerena na 10 godina princu Louisu Napoleonu Bonaparteu • čl. predsjednik republike je odgovoran pred francuskim narodom. s mnogobrojnim izmjenama. Tako je predsjednik republike temeljem prava koje mu je narod delegirao izradio novi ustav. tj. jedini organ demokracije. a oba doma su dobila pravo predlaganja zakona i pravo interpelacija vladi. državnog savjeta. No bila je slaba korist od te demokracije. Izmjene ustava iz 1852.1851. od kojih je drugi 7. kapitalistička. do 1914. U razdoblju liberalnog carstva dolaze do izražaja naznake parlamentarnog i dvodomnog sustava. sjednice su postale javne. bivši ministri i osobe koje imenuje car).1852. Bio je to orleanski parlamentarizam bitno sadržan u pravu da car mijenja vlade i ministre i da se služi referendumom i plebiscitom. predsjednik republike vlada pomoću ministara.

navedeno je da je predsjednik republike izabran većinom glasova senata i doma poslanika okupljenih u nacionalnu skupštinu. tako da birači u svakom arondismanu (kotaru) biraju po jednog poslanika. Već od samog početka između ministara izdvaja se jedan. Sastoji se od 3 odvojena ustavna zakona od kojih se samo 1 zove ustavni zakon. ima pravo pomilovanja.2. Izabrana je na 4 godine. Oba doma vrše zakonodavnu vlast. pravno je. poreznu i budžetsku. a sastoji se iz dva dijela. vladu. a predsjeda im predsjednik republike. smatra se da je taj dio Francuske bio odlučujući pri izboru senata. 225 su birani po departmanima (u svakom 2-5 senatora). samo skupština može biti raspuštena. koji sudi pod imenom Sud visoke pravde. Zakonodavno tijelo sastoji se od skupštine i senata. Skupština ima 600 članova starijih od 25 godina i izraz je jedinstva Francuske. Jedan je predsjednik republike i on je stalan. Kako je broj članova skupštine dvostruko veći od članova senata. Ustav je spojio nespojivo. sutradan je donesen Zakon o organizaciji javne vlasti od 9 članova. kao ni zakon sve do 1934. predsjeda vladi itd. a pravo glasa imaju svi muškarci stariji od 21 godine.9. tzv. Skupština može optužiti vršitelje izvršne vlasti pred senatom. ali s njima su politički solidarni ostali ministri. daje mandat za sastav vlade. Predsjednik može opozvati ministre. Ustrojstvo treće republike 4. tj. 24. a ostala 2 su samo zakon. ali se njihova prava donekle razlikuju. Ima široka ovlaštenja: može predlagati zakon. Ustav treće republike. po sistemu izbornih lista. Francuska je jedinstvena država. ali postupak donošenja financijskih zakona započinje u skupštini. kooptacija). Ministri su članovi parlamenta (no ne svi. Ustav ne spominje. demokracije.1875. a drugi puta je dovoljna relativna većina.20 14. kojem predsjednik republike daje ovlaštenja da sastavi vladi. do 1870. a raspušta ju izvršna vlast uz suglasnost senata. Još su donesena dva organska zakona O izboru senatora i o izboru poslanika. 16. i uglavnom proporcionalni. tj. te tako pokrivaju njihovu političku .-10. u tom izboru preteže utjecaj tog doma. vrhovni je zapovjednik vojske. donesen je Zakon o organizaciji senata od 11 članova. svih vijeća arondismana i po jedan predstavnik svake općine tog departmana. a kako su ove većinom seoske i provincijske.1870. jer je izmijenila ustav. parlamentarnu republiku. Izbori za senat su posredni. a kasnije sam senat popunjava ispražnjena mjesta izborom novih članova. Svaki član domova ima pravo predlaganja zakona. vrše se po većinskom sustavu. Predsjednik je biran na 7 godina s mogućnošću ponovnog izbora. ali su oblasti (departmani) ipak stanovite posebnosti i cjeline. svi ministri su jednaki. Vojnici i mornari ne glasuju jer se smatra da su suviše pod utjecajem svojih pretpostavljenih. predsjednika vlade. prvi put je izabran tko dobije natpolovičnu većinu. Senatori su birani na 9 godina. odobravaju potpisivanje međunarodnih ugovora. djelomično obnavljanje radi neprekinutog trajanja i postupnog obnavljanja. Drugi je vlada koja je nestalna. i onaj koji u ime nje govori u parlamentu. dok je za trajanja treće republike donesen samo 1 ustav uz 4 dopune i izmjene. zapravo i nije ustav. vrši sva imenovanja i opoziv službenika koji su u nadležnosti izvršne vlasti. Ministri čine cjelinu.1940. opće biračko pravo i parlamentarnu vladu. Predsjednika republike biraju oba doma na zajedničkoj sjednici. politički je odgovorna pred zakonodavnim domovima i ona je politički nositelj izvršne vlasti. vijećnika Općeg vijeća departmana. uz suglasnost senata može raspustiti skupštinu. a 75 su imenovani doživotno (prve je imenovala narodna skupština. vojska i mornarica nisu željeli da im zapovijedaju civili. Izbori za ovo tijelo su neposredni. ali svake 3 godina bira se trećina senatora. ima ukupno 34 člana i uspostavio je institucije treće republike.7. Za razliku od većine francuskih ustava. tako da su u vladi u tim ministarstvima vojnici. vođi međunarodne pregovore i zaključuje ugovore. od kojih je bitna samo ona iz 1884.1875. doneseno je desetak ustava. ali ne i politički odgovoran i zato je on pravi nositelj izvršne vlasti. Treća republika je učvrstila 3 osnovne dotadašnje tekovine: dvodomni sustav. on je skoro posve organski ustav i vrlo je kratak. Ustav iz 1875. a toko posredno i vojnu. U tim izbornim skupštinama većinu su imali predstavnici općina. tako da je to davalo veće mogućnosti velikom broju stranaka i malim strankama. ni jedan njegov akt nije izvršan bez ministrova supotpisa koji tako preuzima političku odgovornost za taj akt. predstavlja državu u međunarodnim odnosima. Od 300 senatora starijih od 40 godina. U prethodnom razdoblju od 1789. ima pravo odložnog veta na rok od mjesec dana. parlamentarnu vladu i republiku. kao i u SAD-u. Ovaj ustav je u europsku i svjetsku povijest uveo novinu. To je ustav iz 1875. u departmanima biraju skupštine sastavljene od poslanika u skupštini iz tog departmana. pa je senat izraz te podjele po departmanima. ovaj je bez političkog dijela. donesen je Ustavni zakon o odnosima javnih vlasti od 14 članova. pa su ga radikali zvali dom općina. prve parlamentarne republike.7. tj. Onaj broj senatora koji je biran. Ustav samo posredno određuje kakav je oblik vladavine. Budući da je politički neodgovoran. Izvršna vlast je u obliku parlamentarne vlade. izbori su u dva puta.

bilo je 254 sa oko 343 000 gardista. političke tradicije. Ministri su članovi parlamenta (no ne svi. ali zbog izbornog sustava (posredni za senat). Već zakon o senatu predviđa u čl. Pariške komune.) Pariz i Lyon su jedina područja koja imaju posebnu upravu. Pariška komuna 18. gardisti su birali vojske zapovjednike po stanijama. u Parizu je bilo stvoreno 60 bataljuna nacionalne garde sa oko 90 000 ljudi. Već od samog početka između ministara izdvaja se jedan. članovi obitelji koje su vladale Francuskom ne mogu biti birani za predsjednika republike. To su bile izmjene u smislu demokratizacije. onda će se sastati na zajedničku sjednicu. zbog dogmatske prirode političkog mišljenja. naoružana i organizirana količina ljudstva postaje najveća opasnost za vladu nacionalne obrane. bataljunima i legijama. kojemu odgovaraju pojedinačno i zajednički. drugo carstvo je objavilo rat Pruskoj. ali i zakonodavna i budžetska prava parlamenta. tj. bile su 4 izmjene 1879. da ga ne osluškuje i da se stvori parlamentarna oligarhija. Samo je jedna značajna. pitanja. te tako pokrivaju njihovu političku odgovornost). Sve ostale općine i oblasti biraju općinska i oblasna vijeća. Nacionalnu skupštinu. solidarnost biti posve drugačiji od engleske. Sredstva koja parlamentu stoje na raspolaganju za tu odgovornost su: interpelacije.1870. Prema propisima iz doba carstva (zakon o općinskim vijećima iz 1855. Ustvari to je bila vrsta mekog ustava. tako da su u vladi u tim ministarstvima vojnici. parlamentarne istrage. kojem predsjednik republike daje ovlaštenja da sastavi vladi. Ipak. Gardisti su dobivali dnevnice 1. vojska i mornarica nisu željeli da im zapovijedaju civili. 1884. 8. stvorilo se mnogo političkih stranaka. a predsjeda im predsjednik republike. Između jedinica nacionalne garde nije postojala druga veza osim vrhovnog zapovjednika. a sredstvo za to je pravo izvršne vlasti da raspusti tu skupštinu i da je prisili da dokaže podudarnost svog mišljenja s mišljenjem biračkog tijela.3. i izmjena je usvojena ako za nju glasa natpolovična većina članova koji sačinjavaju nacionalnu skupštinu. car je izdao dekret o sazivu nacionalne garde. god.8. Posebnost parlamentarizma treće republike Ministri čine cjelinu. Bit parlamentarne vlade je u političkoj odgovornosti vlade i u pravu vlade da ospori parlamentu pravo da je njegovo mišljenje vjerodostojni izraz mišljenja većine birača u svakom času i o svakom pitanju. kao ni zakon sve do 1934. a vlada imenuje samo načelnike općina i prefekte oblasti. Sakupljanje garde i njeno naoružanje u Parizu je išlo sporo jer se vlada bojala naoružanog Pariza. različitog predočenja odnosa države i društvene zbilje. te je za carstva bilo pozivano onoliko gardista koliko je bilo previđeno propisima prije izbijanja rata.9. 15.1870. ovaj ustav je vrlo malo mijenjan.1871. Do proglašenja republike 4. i to ona iz 1884. ona je postupno trpjela sve više otpora nacionalne garde. U času izbijanja komune procjenjuje se da je u Parizu bilo oko 15 000 vojnika.-28.21 odgovornost). vladu. svi ministri su jednaki. 16.5 franaka. i onaj koji u ime nje govori u parlamentu. U srpnju 1870. Bit parlamentarne vlade je u političkoj odgovornosti vlade i u pravu vlade da ospori parlamentu pravo da je njegovo mišljenje vjerodostojni izraz mišljenja većine birača u svakom času i o svakom pitanju. U uvjetima francusko-pruskog rata i na početku treće republike došlo je do pobune u Parizu. parlamentarne istrage. Pravo raspuštanja skupštine priječi da se parlament između redovitih izbora udalji od biračkog tijela. i 1859. povećao broj nacionalne garde i njenu samostalnost. Sve je to bilo preuzimanje engleskog sustava parlamentarne vlade. ta velika. tj. pa će i parlamentarna vlada i njezino političko zajedništvo. od tada su svi senatori birani. Krajem rujna 1870. tj. između zakonodavnog i ustavotvornog postupka vrlo je mala razlika. Pravo raspuštanja skupštine priječi da se parlament između redovitih izbora udalji od biračkog tijela. Ustav ne spominje. 8.5. nego su delegacija razmjerne broju stanovnika općine. predsjednika vlade. republikanski oblik vladavine ne može biti predmet izmjene. dok je vrhovnog zapovjednika nacionalne garde imenovala vlada. koja je ukinula imenovane senatore. sve općine ne šalju po jednog predstavnika na skupštinu koja bira senatore. . ali i zakonodavna i budžetska prava parlamenta. bit će to parlamentarna vlada po francuski. i zakon o vijećima departmana iz srpnja 1870. Nacionalna garda je stvorena po kotarevima. pitanja. ali već u listopadu 1870. 1926 i 1940. da ustavni zakoni mogu biti izmijenjeni ako izmjenu prihvati i predloži svaki dom posebno. a sredstvo za to je pravo izvršne vlasti da raspusti tu skupštinu i da je prisili da dokaže podudarnost svog mišljenja s mišljenjem biračkog tijela. god. Povod tome je bio stav vlade u pogledu pariške uprave. ali s njima su politički solidarni ostali ministri. a u času izbijanja komune plaćenih članova nacionalne garde bilo je oko 170 000. Po tim odredbama svi zdravi muškarci od 14 do 40 godina dužni su prijaviti se u nacionalnu gardu. nacionalnom gardom su zapovijedale izabrana starješine. Glavna jedinica je bio bataljun koji je brojao oko 1 350 vojnika. Pariz to nema. Sredstva koja parlamentu stoje na raspolaganju za tu odgovornost su: interpelacije. Nakon toga donesen je i zakon koji je proširio krug vojnih obveznika. da ga ne osluškuje i da se stvori parlamentarna oligarhija. kojemu odgovaraju pojedinačno i zajednički. Iako je vlada nacionalne obrane više bila vlada Pariza nego Francuske.

tokom rujna 1870. a zatim u Bordeauxu kako bi bili dalje od neprijatelja.1871. 17. 1.2. a polovinu (43) departmana zaposjela je pruska vojska.-13. Pariz je već za vrijeme vlade nacionalne obrane (4.1. između vlade i njene delegacije dolazi do nesloge. pa stoga ne može biti prepušten samoupravi. Najbrojnija je nacionalna garda. u Frankfurtu). 5. tzv. garda provaljuje k vladi i trži da i Pariz bira općinsko vijeće. Versailles je već Bismarckovo sjedište. Od početka studenog 1870. što se činilo jedinim izlazom iz gladi jer su najnužnije zalihe hrane i ogrijeva do Pariza mogle doći još za dva tjedna. Vlada u Parizu je zatečena.3. u kotarima Pariza održavaju se skupovi koji biraju republikanske odbore budnosti kojima je bitan zadatak da nadziru rad imenovanih načelnika kotara. postoje izabrani načelnici 20 kotareva Pariza. Između tih čimbenika odvijat će se događaji za vrijeme pariške komune. vlada u Parizu ocjenjuje prilike posve izgubljenima. Kako je od 19. 22. a kao cjelina čini oblast Seine. pariški poslanici u nacionalnoj skupštini. a svog ministra unutarnjih poslova Gambettu šalje k delegaciji.2. tj. Sredinom rujna 1870.1871. 13.) pokazao da nema povjerenja u tu vladu. te otpočeti pregovore o miru (ugovor o miru biti će zaključen 10. nakon zaključenja primirja saziva izbore za nacionalnu skupštinu za 8.1871. Na izborima Pariz je birao 43 poslanika.3. samoupravnu i gradsku cjelinu kao što je imaju sva naselja (od kojih većina nema ni 1000 stanovnika).1. Ocjenjujući da samo nacionalna garda raspolaže silom.1871.1871.2.1871. 13 su lijevi republikanci (umjereni republikanci). Od njih 43 samo ih je 6 za zaključenje mira s Njemačkom. Naknadno Gambetta uzrokuje potpuni rascjep između vlade i delegacije. da do zaključenja mira Pariz zaposjedne 30 000 njemačkih vojnika. Bismarck u Versaillesu proglašava stvaranje Njemačkog carstva. te 13 poslanika Pariza napušta skupštinu. Pariz opsjednut. a drugi.5. Pošto ti zahtjevi dolaze naročito od nacionalne garde. Pariz počinje uobličavati svoj otpor prema toj skupštini. Tada su izabrani načelnici kotareva. da Pariz ima svoju komunu.10. te pariška federacija Internacionale i federacija sindikata. da i Pariz dobije svoje samoupravno općinsko vijeće.1870.1871. podijelila se na jedna dio koji je u Parizu.3.1871. jer ostvarenjem tog zahtjeva uvjetuju njen opstanak. koji kao delegati 20 kotareva ine Središnji odbor 20 pariških kotareva.9. a ostali su za rat do pobjede. vlada da bi vladala onim područjima koje nije zaposjela pruska vojska. pa i same vlade ti odbori budnosti u rujnu izabiru svoje delegacije. da Pariz kapitulira uz plaćanje 200 milijuna ratne štete.1. tj. a 5. izaberu ustavotvornu skupštinu.1. a ostali poslanici Pariza 10. uspostaviti upravu.) oporba traži da se uprava Pariza izjednači s upravom u cijeloj Francuskoj. a kako bi se nadzirali rad prefekta Pariza.9. .22 Pariz je podijeljen na 20 kotareva.3.1. ukloniti opsadu Pariza. Privremena vlada 29. ispuniti uvjete ugovora o primirju s Njemačkom. delegacije je prvo u Toursu.1871.1870. a njima upravljaju pod-prefekti i prefekt. lice cijele Francuske. središnji odbor bira jedan svoj odbor od 20 članova koji će zajedno sa zapovjednicima bataljuna nacionalne garde od vlade zatražiti da sazove izbore za vijeće Pariške općine. 18. Zaključenjem primirja 1. Vlada nacionalne obrane jedino je imenovala novo osoblje. Moramo i napomenuti da je vlada od početka podijeljena. Zato vlada dva mjeseca nakon postanka poziva građane na plebiscit da li prihvaćaju vladu. nacionalna skupština se sastala u Bordeauxu i izvršnu vlast republike je povjerila Thiersu koji je bio zastupnik zaključenja mira. Taj napad je uzaludan. U Parizu su sve jači zahtjevi za komunom. počinje ga bombardirati.1870. do početka ožujka 1871. skupština odlučuje potvrditi zaključenje mira. tj. Sve ih imenuje i opoziva car.1.1871. predlažu da se skupština vrati u Pariz što je odbijeno. dolazi do ustanaka. u samo 3 od 20 kotareva izabrani su načelnici koji su bili stanovita oporba vladi. te skupština prekida rad u Bordeauxu. skupština i Thiersova vlada smatraju da što prije treba ukinuti izvanredne mjere. to su oni opasniji po vladu. nove načelnike kotareva (pod-prefekte) i novog prefekta Pariza. da u svakom kotaru izaberu načelnika i njegova 3 pomoćnika. Na plebiscitu je vlada prihvaćena. te šalje svog ministra vanjskih poslova na pregovore. iz Pariza se kroz opsadu probija vojska od 70 000 ljudi i napada Versailles. potpisan je Ugovor o primirju i kapitulaciji Pariza. pozvala birače da 16.1871. 28. u Parizu postoji nekoliko organiziranih snaga. Prefekt Pariza je pod neposrednijim i višim nadzorom vlade nego drugi prefekti. poništava taj poziv. te tako i sredstvom da utječe na vladu.11. a dva dana potom.9. a to je vladu obvezalo da u roku 21 dan provede izbore za nacionalnu skupštinu koja će zaključiti primirje. te odlučuje svoja zasjedanja nastaviti 20.1870. njihova uprava. Od njih 29 su ekstremisti (radikali i socijalisti). te je samo 1 monarhist.1871. tj. Delegacija je 29. Već za carstva (naročito nakon kongresa oporbe u Nancyu 1863. u Versaillesu. da vlada u Parizu smije imati 40 000 vojnika koji će razoružati Pariz i vojnu opremu koja je državno vlasništvo predati njemačkoj vojsci. Teška zima i glad pritišću Pariz kojeg opsjeda pruska vojska. Objašnjenje je to što je Pariz veliki gard i prijestolnica.

3. jakobinsko-blankističku većinu. Vijeće komune se organiziralo na postulatima izbornosti. a ostali su radikalna. No. 24. tj. na izborima nema stranaka.9. ti zahtjevi su odbijeno.3. te dio vojske prelazi na njihovu stranu.3. vojska odbija pucati u narod i nacionalnu gardu. provodi plebiscit da li narod prihvaća vladu nacionalne obrane.1870. nakon te odluke.2.23 Vlada je 16. ona treba stvoriti Centralni komitet čiji je zadatak da bdije nad gradom i nevoljama. poduka. Razlog tome je sljedeći. rad.3. Većinu na tim izborima činilo je radništvo. Vijeće ima samo 75 članova. Pariz je opkoljen. tj. • Vijeće komune Vijeće komune izabrano je 26.1871. Vijeće komune je na svojoj prvoj sjednici nakon izbora 29. tzv. su izabrali svije načelnike. Zatim dolazi novi poraz francuskog oružja. CK upućuje proglas narodu Pariza i poziva ga da za 3 dana izabere vijeće općine. armije u opkoljenom Metzu. Francuska vojska koja je još uvijek u Parizu pokušava nacionalnog gardi oduzeti topove. 19. 20.3.3. kao vlast u Parizu su ostali njegova nacionalna garda. mada se s obzirom na političke stavove kandidata moglo govoriti o 2 stranke koje su same sazvale izbore. izdala naredbu da se u cijeloj Francuskoj raspuštaju sva općinska vijeća. nacionalna garda i narod se protive. za razliku od cijele Francuske nema samouprave.3. no vijeće komune je njihov izbor priznalo. nacionalna skupština se sastala i prepustila je izvršnu vlast Thiersu. To su načelnici kotareva i poslanici Pariza. i 4. Povrh svih odbora je Nadzorni odbor od 7 članova koji je trebao nadzirati rad svih drugih. pravda. 18. glasuju svi muškarci stariji od 21 godinu.3. Thiers i vlada napuštaju Pariz. a kotari su pozvani i 5. CK na rok od tjedan dana odgađa izbore koje je zakazao za 22.1871. opskrba. Thiers predlaže da se po hitnom postupku donese zakon o općinskoj upravi po kojem bi i Pariz dobio takvu upravu. bombardiranje Pariza.1871. industrija i trgovina. Vijeće će normativne odluke donositi neposredno. uključujući i Pariz iako on do tada nije imao takvo vijeće. 1. ali ovi izbori nisu bili onoliko slobodni kao prvi. a druga je CK narodne garde. Glad. 215 bataljuna federacije nacionalne garde bira CK od 26 članova.1871. održati izbori za nova vijeća općina. 3. vanjski odnosi. neuspjeli izlazak vojske iz zidina i pokušaj napada na Versailles prisilili su vladu da ponudi pregovore o primirju i da 28. Što se tiče socijalnog sastava vijeća komune. 10. financije. Izbori su se trebali održati po dotadašnjem Izbornom zakonu iz 1849. oko 1/3 čine radnici. izaberu vijeće komune. Skupština također usvaja Thiersov prijedlog da se ukine dotadašnje odgađanje otplate dugova i da se ukinu plaće nacionalnog gardi (primirje je nastupilo i ratne mjere nisu potrebne).4.1.9. kapitulacija 2. nacionalna skupština potvrđuje ugovor o primirju. poziva građane da 26. a uz to mnogi kandidati nisu dobili ni 1/8 glasova upisanih birača. kolegijalnosti i kratkoće svih javnih službi. 13. Umjesto 90 vijećnika izabrano je njih 84. zaključi privremeno primirje do saziva nacionalne skupštine. CK preuzima vlast i pokušava pregovarat. već 19.3. a kao bitan uvjet traži izabrano vijeće pariške općine i izbor glavnog zapovjednika nacionalne garde.3. zatim vlada 3. sazvana je skupština delegata nacionalne garde i donosi Statut republikanske federacije nacionalne garde. te pruska vojska počinje ulaziti u Pariz bez pružanog otpora francuske vojske. svoje članove podijelio u 9 izvršnih odbora od po 6-8 članova. jer su neki izabrani u više kotareva. a izvršne poslove će vršiti preko svojih članova koji su raspoređeni u 10 odbora.10. 15. odvode dio vladi odane vojske i naređuju evakuaciju Pariza. Na svakih 20 000 stanovnika po kotarevima izabran je po 1 vijećnik. 13. provedeni su dopunski izbori. Thiers i vlada dolaze u Pariz. u Versaillesu. 9. ali pod pritiskom nacionalne garde 25. školovana buržoazija u kojoj pretežu slobodna zvanja.3. . 1871. a neki nisu dobili ni relativnu većinu koja nije smjela biti manja od 1/8 upisanih birača.1870. ali se ona uskoro razdvojila na manjinu. 16.3.3. Poslanici Pariza u nacionalnoj skupštini objašnjavaju da je razlog pobune što u Parizu. nacionalna garda održava opću skupštinu čiji je bitan zaključak da će se na prvi znak ulaska pruske vojske u grad latiti oružja. i da će se u svim općinama. a sutradan po Parizu kola proglas vlade u kojem je rečeno da postoji jedan komitet koji želi stvoriti vladu nasuprot zakonite vlade.11.11. Thiers izrađuje odluku kojom se treba razoružati nacionalna garda Pariza. Ta skupština bira Centralni komitet Nacionalne garde koji bi pored imenovanog vrhovnog zapovjednika nacionalne garde postao vrhovnim organom te narodne vojske.1871. Odbori su: vojni. te trebaju sprovesti odluke nacionalne skupštine i pripremiti povratak nacionalne skupštine u Versailles.3. ali odbija da se izbori održe odmah. 17. nacionalna skupština se sastaje u Versaillesu. zima. opća sigurnost. internacionalisti (pristalice ideja internacionale) i tzv.3. nacionalna skupština u Bordeauxu odbija prijedlog poslanika Pariza da se vrati u Pariz koji više nije pod opsadom i u koji je ušla pruska vojska.2. te odlučuje da svoj rad nastavi 20. odustajanjem vijećnika iz stranke načelnika kotareva i poslanika Pariza u vijeću komune je ostala samo stranka CK nacionalne garde. Ovaj CK nacionalne garde ima svoju osnovu u usvojenom statutu nacionalne garde. bira odbor koji zajedno s vladom treba pratiti događaje u Parizu. neki od izabranih iz stranke načelnika kotareva i poslanika Pariza su na prvoj ili na prvim sjednicama vijeća komune odustali. javne službe. njen CK uz izabrane načelnike kotareva i prefekt kojeg je imenovala vlada Ferry.

tih koji napuštaju vijeće. dok je samo 1 radnik. uz prisustvo pruske vojske na sjevernim prilazima Pariza počela je napad na opkoljeni Pariz.5. koje bi imale vrlo široku samoupravu. Sličan je i dekret od 25. tako da je ukinuto pravo poslodavca da dio plaće zadržavaju kao oblik kazne za radne prekršaje. ali dva dana kasnije pod pritiskom javnosti i po nagovoru Pariške federacije internacionale neki od njih se vraćaju u vijeće.4. 10. Već pri toj izmjeni izabrani su novi odbori i delegati. Neotuđiva prava komune su: • izglasavanje općinskih proračuna prihoda i rashoda • određivanje i razrezivanje poreza • upravljanje lokalnim službama • organiziranje njezina sudstva. U odbor javnog spasa nije izabran ni jedan član manjine. čijom se zajednicom treba osigurati francusko jedinstvo. napušta vijeće uz objavljivanje Manifesta 22. izvršena je konfiskacija crkvenih dobara. a pored toga u nekih desetak gradova došlo je do stvaranja revolucionarnih komuna. Odbor za rad o trgovinu je nastojao stvoriti vrstu radnog prava. ali i vijeću o radu delegata. Mada je bilo predviđeno uspostavljanje narodnim glasanjem izabranih mirovnih sudaca. te je ukinuta novčana pomoć (plaće) svećenicima. Država je zamišljena kao ugovorena federacija samoupravnih komuna. 9. .5. koje je stavljeno iznad pojedinih delegata i odbora vijeća. mada u svom sastavu nema članova tih odbora. 1.4. da se obnovi proizvodnja u tim poduzećima. Vijeće je 15. ali ju je tek pri kraju izabralo vijeće. po kojem napuštene stanove treba dati na upotrebu obiteljima bez stanova. 4. Sada Nadzorni odbor čini skup svih 9 delegata.4. krvavi tjedan. nakon dopunskih izbora za vijeće je izmijenjena. To je bila podrška Parizu i zato vijeće komune želi tom izjavom pokazati kako zamišlja svoje mjesto u političkom životu Francuske i kako uopće zamišlja organizaciju države.5. dok raniji odbori ostaju kao odbori vijeća koji prate rad delegata.1871. tj. donijelo dekret da se otvore poduzeća koja su napustili i zatvorili vlasnici.4. za kojih je pobijeno preko 30 000 članova nacionalne garde i građana Pariza. po čemu se zapravo Nadzorni odbor i delegati približavaju vladi i ministrima kao njenim članovima. te odbor za poduku. Manjina 15. Takav je dekret od 2. Već tada je vlada raspisala izbore za vijeća općina. uz punu slobodu savjesti. vijeće je donijelo dekret po kojem je najveća godišnja plaća 6 000 franaka. tzv. platiti 5 milijardi odštete i do isplate odštete trpjeti i hraniti njemačku vojsku na svom prostoru. državne vlasti bila bi vrlo ograničena. a njih su izvršavali odbori od kojih su bili najdjelotvorniji po odlukama odbor za rad. odlučeno je sa se osnuje Odbor narodnog spasa od 5 članova. bilo je predviđeno suđenje i konfiskacija imovine članovima vlade u Versaillesu. je u Frankfurtu potpisan francusko-njemački ugovor o miru po kojem je Francuska trebala predati Njemačkoj Alsace i Lorraine. produženo je odgađanje dugova i stanarina. uz to svih 9 delegata su školovana sitna buržoazija. vojska je provalila u Pariz.24 Nadzorni odbor je vrsta vlade. slobode savjesti i slobode rada • organizacija gradske obrane i gradske garde Vijeće komune je zadnju sjednicu održalo dan nakon provale vladine vojske u Pariz 22. a nadležnost zajedničke. Vojska od 130 000 vojnika. a da upravu preuzmu sami uposleni. počela je gradska bitka koja je trajala tjedan dana. 21.1871. Donesen je dekret o poroti.4.1871. a sutradan vijeće komune pojedinačnim je izborom izabralo članove tog tijela. 20. Dotadašnja organizacija koja je trajala samo 3 tjedna. unutarnje policije i nastave • uprava općinskim dobrima • postavljanje putem biranja ili natječaja sudaca i svih općinskih službenika. samo 2 pripadnici manjine. o odvajanju crkve od države. Vijeće komune svoje je odluke donosilo pod nazivom dekreti. Vijeće komune je usvojilo nekoliko odluka koje su dalekosežne naravi. Vijeće odlučuje i bira po 1 delegata koji vodi pojedini resor.1871. industriju i trgovinu. U to vrijeme vladina vojska počinje napad na Pariz.5. daju svoje mišljenje delegatu. U toj izjavi stoji: samoupravna komuna bit će ograničena samo jednakim samoupravnim pravom ostalih komuna koje pristupe ugovoru. Komuna nije bila za raniju sudsku organizaciju i postupak.4. Obračun je započeo sredinom svibnja nakon što je Thiersova vlada dobila iz zarobljeništva vojsku. školstvo je postalo svjetovno. ipak ih je imenovala komuna. Potom je počela konačna priprema za gušenje Pariza. vijeće bira nove članove odbora narodnog spasa uz optužbu da je manjina u vijeću kriva za sve.5. kao organ nadzora i usklađivanja rada svih drugih odbora. a sukob između većine i manjine je takav da su od 9 delegata. koji su odgovorni i uz stalno pravo nadzora i opoziva • neograničeno jamstvo slobode pojedinca.1871. Jedna od posebno važnih odluka vijeća komune je Izjava francuskom narodu.5. pa je u tom pogledu značaj rad odbora za pravdu. koju je vijeće bez rasprave donijelo 19.

te nasljeđivanja regulirano ne toliko kao posljedica načela jednakosti građana. skupština izglasava Ustav. priseže na vjernost ustavu. otkazan je konkordat iz 1801. Krivično pravo je uređeno radi zaštite novog poretka. osobne slobode itd. on je 13. naum da pravo bude posve u rukama centraliziranog zakonodavstva i centralizirane uprave i posve etatizirane sudske struke bivao izrazitiji. Objedinjenje francuskog prava nakon revolucije Pravom se smatra ono što je djelo zakonodavca. narod kreće iz Pariza u Versailles. usvojena je Izjava o pravima čovjeka i građanina. 16. Francuska je tada. isključeni su predstavnici crkve iz visokog školstva. 3. radikalska republika (1895-1914). u čl. Crkva i država od restauracije do kraja treće republike Čim su republikanci 1879. to je neprijatelj. S time je uspostavljena ustavna kraljevina.9. s time da nad njenim ustavotvornim radom prevladava zakonodavni rad. Zakon nastoji što uže odrediti kako djelo tako i kaznu. 1902. . najcjelovitije je uređeno krivično pravo. a potom umjerenija za vrijeme direktorija. U studenom/prosincu skupština donosi dekrete o ustrojstvu nove državne uprave. 1971. U kolovozu 1780. te on 14. a taj ustav shvaćamo kao prvi moderni europski ustav. mogu postojati samo bratovštine koje dobiju državno odobrenje. dobiva vrstu krnjeg ustava. a to država pokazuje željom za punom slobodom pri imenovanju biskupa. te je razdvojena građanska od krivične sudbenosti.1789. skupština donosi niz zakona pod nazivom dekreti (akti bez kraljeva potpisa) kojima je udarila nove temelje organizaciji uprave. Kako je revolucija odmicala. feudalni. Istovremeno papa disciplinski kažnjava dva biskupa koje je imenovala francuska vlada. mjesni i sl. 3. prekinula diplomatske odnose s Vatikanom i odlučila se za odvajanje crkve od države.9. bivala najprije korjenita za vrijeme konventa. tj. do ljeta 1791. a njihova dobra su konfiscirana. kralj odbija potvrditi Izjavu jer ju smatra protivnom načelima svoje vlasti. na što je papa uputio oštri tajni prigovor ostalim kršćanskim državama. ograničena kraljevina. 1904. tj. kada je zaposjela papsku državu. klerikizam. 26. Zakon je postavio načelo odvojenosti uprave od sudstva. 18. a država je odobrenja skoro posve odbijala. pomišlja se na odvajanje crkve od države. čl. Od 1901. tj. Jedna od temeljnih zasada nauma radikalne buržoazije je borba protiv klerikizma. On je vrlo potanko odredio kažnjiva djela i kazne za njih.10. tako je od 1793. Od studenog 1789. Došavši u posjet Italiji predsjednik Francuske nije smatrao da treba posjetiti i papu. sudstvo se ne može miješati u upravne poslove. crkveni. a ne raspršene narodne svijesti (običaja) ili sudske struke (precedentno pravo). a što se tiče sadržaja prava. materijalnog prava. ali i upravnim organima su oduzete sudske nadležnosti.). ustavotvorna skupština donosi zakon o sudovima. Država ne plaća ni jednu vjersku organizaciju.1789. Najvažniji je građanski zakon iz toga razdoblja je konventov Zakon o nasljeđivanju iz listopada 1792. dok je područje braka i obitelji. načelo nacionalne suverenosti. svećenici su isključeni iz državnog školstva. sudstva. 1. sadržava načelo jednakosti. 5. Krajem 1905. Ukinuti su svi raniji sudovi. a suca želi definirati kao stroj za primjenu zakona. Za puni prekid uskoro je dobila i povod.25 17. U tome razdoblju više je uređena sudska organizacija. nego ponajviše zbog otpora Katoličke crkve da prihvati nove djelomične propise koji su uređivali to područje. Izjava u čl. te postaje ustavna. već suce bira narod. borba protiv crkve i kelrikizma ušla je u završnu fazu. donesen je Zakon o odvajanju crkve i države. a socijalistički list objavljuje papin tajni prosvjed kršćanskim vladarima povodom posjete francuskog predsjednika. Kraljevina Italija nastala je 1870. podnesen kralju na prihvat. propisivanjem i nove vrste delikata. kako nedržavni (trgovački. pa kad su radikali preuzeli većinu. te opsjeda dvor. a za te organizacije važi opći režim o udruženjima.1791. uvedeno je opće besplatno školovanje. nego sadržaj prava i postupka. tj. Počelo je ukidanje neovlaštenih vjerskih bratovština.1789. U takvim okolnostima kralj istoga dana prihvaća Izjavu o prvima. građanski i krivični). njihov vođa Gambetta je uskliknuo. te bračno i obiteljsko pravo (zakon o braku i obitelji).8.10. odnosi između pape i talijanske države su prekinuti. a koji su bili protivni kanonskom pravu. gospodarstva. Uvodi se nova sudska ljestvica.9. kako bi se smanjilo školovanje u vjerskim školama. preuzeli vlast. načelo podjele vlasti kao temeljno načelo ustrojstva svake vlasti. tako i državni (sudovi opće sudbenosti. tzv. donesen je Kazneni zakon. crkve. uvedeni su porezi na dobra vjerskih zajednica. Sudska zvanja se više ne nasljeđuju ni ne kupuju. te Francuska 5. te još 16 članaka koje mu je podnijela skupština.

11 1789. Ocjenjujući da će se sudstvo (parlamenti) protiviti ovom dekretu.26 19. 20. običaj nije zakon. Taj zakon postavlja načelo odvojenosti uprave od sudstva. a u krivičnom postupku postoje čak dvije porote. Zakon predviđa porotu i u građanskom i u krivičnom postupku (kasnije će biti zadržana samo u krivičnom postupku). to je ustavotvorna skupština morala kazneni zakon donijeti što prije.11. donijela dekret o ukidanju svih tih starih sudova. Prijašnja široka sudačka diskrecija i široko shvaćeno načelo zakonitosti ustavotvornu skupštinu je uputilo na ograničenje sudačke diskrecije. skupština donosi odluku o privremenom prekidu rada parlamenata.1790. Parlamenti se više nikada nisu sastali.3. Budući da je u ovom zakonu načelo zakonitosti u krivičnom pravu shvaćeno tako da zakon znači samo akt zakonodavca. a taj zakon vrlo potanko određuje kažnjiva djela i kazne za njih. Porota je sudac o činjenicama. nego su imali i neke pravno-političke nadležnosti. 21. a skupština sudu nije pridavala takvu ulogu. a za uzvrat svećenici su dobili plaće i mirovine. tako i kaznu za njega. što znači da se sudstvo ne može miješati u upravne poslove. Ti sudovi nisu bili samo izraz običajnog pravnog partikularizma. na shvaćanje koje suca vrlo ograničava i oduzima mu mogućnost individualizacije slučaja. Odmah se počelo raditi na ustrojstvu sudstva. ustavotvorna skupština prihvaća dekret o nacionalizaciji crkvene zemlje. Zakon u znatnoj mjeri sudstvo povjerava izabranom sudu. Uvedena je nova sudska ljestvica i razdvojena je građanska od krivične sudbenosti. već suce bira narod. i skupština je u kolovozu 1790. a i svim upravnim organima oduzete su sve sudske nadležnosti. Zakon nastoji što uže odrediti kako zločin. a suca nastoji definirati kao stroj za primjenu zakona. donijela Zakon o sudovima. tj.) tako i državni (opće sudbenosti: građanske i krivične). tj. Sudska zvanja se više ne nasljeđuju ni ne kupuju. već je samo odložila njihov rad. Ukinuti su svi raniji sudovi i to kako nedržavni (trgovački. To je i učinila 1791. optužna i ona koja na glavnoj raspravi presuđuju o krivnji. mjesni i sl. crkveni. a skupština je 24. Skupština ih nije prognala kao što je to činio kralj. 3. Načelo zakonitosti prava nakon revolucije 2. arbitraži. feudalni. Najstariji je bio Pariški parlament nastao 1239. Razvoj ustavnosti od restauracije do Pariške komune Dvodomni sustav .

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful