P. 1
Francuska Drava i Pravo

Francuska Drava i Pravo

|Views: 444|Likes:
Published by vjeks

More info:

Published by: vjeks on Nov 10, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

08/22/2013

pdf

text

original

1

FRANCUSKA DRŽAVA I PRAVO; 1789.-1940. god. 1. Ustrojstvo vlasti po Direktorijskom Ustavu Termidorski konvent 27.7.1794.-26.10.1795. god. Organizacija konventa i izvršne vlasti je i nakon obaranja jakobinaca uglavnom ista, ta promjena je bila više primjena osoba i načina vladanja nego sadržaja vlasti. jakobinski su se u borbi za vlast oslonili na plebejski Pariz, ali oni su bili daleko od vjere u narod i demokraciju; jakobinci su primjer demokratske fraze u službi birokratskog etatizma; takva bit njihove vlasti sve se više pokazivala i to je razlogom pobuna u Parizu. Za vrijeme termidorskog konventa francuska vojska ne samo da je izbacila neprijatelja, nego je počela i osvajati. U proljeće 1795. naročito Pruska je bila iscrpljena trogodišnjim ratom, a i željela je slobodne ruke kako bi s Rusijom i Austrijom slomila otpor i podijelila preostali dio Poljske. U travnju 1795. izlazi iz rata. Rat koji je započeo 1792. i u kojemu su do 1795. sve europske zemlje osim Rusije, nastavljen je do 177. Ipak izlaskom Pruske iz rata za konvent je nastupio predah koji je unutarnje nedaće (potpunu gospodarsku, financijsku anarhiju, uništenje mirnodopske proizvodnje i trgovine) izbacio na vidjelo. Naročito je težak život gradskog stanovništva, pogotovo Pariza; u travnju i svibnju 1795. dolazi do pobuna u Parizu, narod provaljuje u konvent, ali ga vojska savladava. U međuvremenu, kao posljedica vojnih pobjeda, konvent 1795. počinje stvarati stalnu vojsku, vojsku po zvanju koja se stvara od dobrovoljaca. Vojska, odnosno generali, već potkraj konventa postaju jamstvo vlasti i revolucije, a postupno postaju i politički čimbenik. U strahu pred novom diktaturom i terorom izvršne lasti, konvent krajem 1794. vrši promjene. Stvara vlastite odbore (njih 16) koji trebaju nadzirati izvršne komisije; ustvari odbori konventa preuzimaju izvršnu vlast. Raniji odbor narodnog spasa jedan je od tih odbora konventa, a zadužen je samo za rat i vanjske poslove. Da se odbori ne bi osamostalili konvent njihove članove bira ždrijebom na mjesec dana. Tokom 1795. zbog značenja vojnih i vanjskih poslova odbor narodnog spasa dolazi do znatnog utjecaja. Sve je to ojačalo izvršne komisije, a one su stalne, a s time i utjecajne i to je bio početak jačanja stalne administracije. Termidorski konvent nije bio manje sklon centraliziranoj upravi nego jakobinski, te je zadržao izaslanike konventa kao neposredne voditelje uprave departmana. Ali ovaj konvent je odbacio krajnje mjere jakobinske strahovlade. Mada je zadržan Revolucionarni sud, ipak je ukinut dekret iz travnja 1794, koji je taj sud učinio posve samovoljnim sredstvom političke likvidacije; sada je i taj sud morao poštovati određeni postupak, a optuženi je dobio pravo na obranu, svjedoke. Sud je ukinut u svibnju 1795. Konvent je ukinuo progone federalista, delikt propagande, zabranio je zagovaranje kraljevine i pooštrio mjere protiv izbjeglica. U pogledu odnosa sa crkvom u veljači 1795. donesen je Dekret o odvajanju crkve od države i dozvoljena je sloboda kulta. To je značilo da država ne priznaje ni ne plaća ni jednu vjersku zajednicu. Došlo je do odvajanja crkve od države, ali zakratko, od 1795. do 1801. Jedna od najvažnijih mjera konventa je organizacija uprave Pariza; on je bio leglo jakobinizma, zato su članovi pariške komune bili ubijeni, a nakon toga Pariz nije imao gradsku upravu (samoupravu) nego je kao prijestolnica zbog izuzetne važnosti pod izravnom upravom ministra unutarnjih poslova. Krajem 1794. konvent je počeo ukidati mjere dirigirane privrede, ukinute su maksimalne i uopće propisane cijene, a to će dovesti do vrtoglavog porasta cijena. Inflacija kao posljedica doznaka, nedostatka robe, uništene trgovine itd. dovela je državu na rub bankrota, toliko da je pripisano ubiranje zemljarine (polovina) u plodinama, što je trebalo olakšati opskrbu vojske. Kako je zaključenjem mira s Pruskom u travnju 1795. ratni pritisak smanjen, a Francuska počela osvajati tuđe prostore, konvent više nije imao opravdanja da odlaže ustavni rad zbog kojeg je i sazvan prije skoro 3 godine. Pomišljalo se da se ostane pri jakobinskom ustavu, pa je izabran odbor koji je trebao pripremiti ustavne propise kojima bi se trebale provesti odredbe iz tog ustava. Taj odbor je svibnju 1795. ipak predložio da se donese novi ustav, te je izradio novi nacrt ustava. Ustvari to je bio treći nacrt (žirondinski, jakobinski i termidorski), odnosno drugi ustav (Jakobinski 1793. i Termidorski 1795.) koji je donio konvent. Direktorijski ustav iz 1795. (ustav iz godine III.) konvent je prihvatio 22.8.1795. a potom držeći se svog dekreta iz 1792. podnio na referendum. Na istom referendumu narodu je podnesen i dekret prema kojem na prvim izborima za zakonodavna tijela narod može izabrati samo 1/3 novih poslanika, dok 2/3 moraju biti iz konventa. Konvent se bojao monarhista, te je na taj način sebi produžio život. Dekret je izazvao silan otpor, a 5.10.1795. u Parizu izbija monarhistička pobuna. Konvent je pozvao vojsku, zapovjednikom joj je imenovao Napoleona Bonapartea i uputio ga da uguši pobunu. Napoleon je ugušio pobunu Pariza, spasio konvent i počeo je njegov uspon, a time i uspon vojske. Ulogu koju je do tada u hodu revolucije imao Pariz i njegova garda, počela je preuzimati vojska od zanata

2
koja je iznikla iz narodne, dobrovoljačke vojske. Poslije te pobune referendum je proveden; konvent prati izuzetna apstinencija; od 7 milijuna za ustav iz 1795. glasalo je oko milijun glasača, a ustav je ipak prihvaćen. Direktorijski ustav je najduži francuski ustav. Njegova bitna oznaka je naglašen kontinuitet u vlasti. U tom cilju vlasti su odvojene, svaka se sastoji od kolegija (više organa ili osoba) i svi organi se obnavljaju djelomično. Već je tada ideja republike vezana za 3 postulata: izbornost, kolegijalnost i kratkoća mandata. Zato po ovom ustavu Francuska je vrsta predsjedničke republike i direktorij je kolegijalni predsjednik države (predsjedništvo). Po prvi puta kolegijalni upravni organ pod nazivom direktorij postoji po dekretu ustavotvorne skupštine od 9.12.1789. Tim imenom je nazvan organ od 8 članova koji vrši upravnu vlast u departmanima, a biralo ga je opće vijeće departmana. Ustav iz 1795. prvi puta u francuskoj uvodi dvodomni parlament; zakonodavno tijelo se sastoji od: • Vijeća pet stotina – ima 500 članova; moraju biti stariji od 30 godina i imati prebivalište najmanje 10 godina u departmanu u kojem se kandidiraju • Vijeća starih – ima 250 članova; moraju biti stariji od 40 godina i imati prebivalište najmanje 15 godina u departmanu u kojem se kandidiraju Oba vijeća biraju isti birači u istom postupku, najprije poslanike za vijeće pet stotine, a potom za vijeće starih. Poslanici za oba doma birani su na 3 godine, ali svake godine se bira 1/3 novih članova i na taj način domovi nikada ne prestaju niti dobivaju posve novi sastav. Domovi nisu izjednačeni u pravima. Inicijativa za sve akte koje donosi zakonodavno tijelo pripada vijeću pet stotina, a vijeće starih može je samo u cijelosti odbiti ili potvrditi. Direktorij je kolegij od 5 članova, direktora, koji vrši poslove poglavara državne i izvršne vlasti. direktori su birani slično zakonodavnom postupku: listu od 10 kandidata, starijih od 40 godina, za jednog direktora predlaže vijeće pet stotina, i sa te liste vijeće starih bira jednog. Direktori su birani na 5 godina, ali svake godine bira se jedan direktor. To je vrsta djelomičnog obnavljanja. Direktorij o svojim poslovima odlučuje na skupu, većinom od 3 glasa svojih članova. Direktorij imenuje ministre (6) koji su neposredni vršitelji izvršne vlasti, ne mogu zajedno zasjedati, tj. činiti vladu, odgovaraju direktoriju; direktorij imenuje vojne zapovjednike; vrhovni je zapovjednik vojske; imenuje diplomate, načelnike uprave departmana i sl. Promulgira zakone, vodi međunarodne pregovore itd. Imao je višu vlast nego kralj po ustavu iz 1791. Najveće mu je ograničenje da nema utjecaja na državni proračun i financije, a kratko iskustvo je pokazalo tko drži kesu, drži vlast. Zakonodavac može direktore optužiti za veleizdaju pred visokim sudom, tj. samo vrsta pravne odgovornosti (poput impeachmenta). Članovi zakonodavnih tijela ne mogu biti u egzekutivi. Pravo glasa imaju Francuzi stariji od 21 godinu koji su upisani u nacionalnu gardu, tj. vojni dobrovoljci i koji plaćaju porez, makar i najmanji. Izbori su tajni u dva stupnja, po sistemu izborni lista: birači biraju izbornike (za ove je određen visok imovinski cenzus i 25 godina života), a ovi poslanike. I ovaj ustav ima uvod, deklaraciju o pravima, ali tu nije spomenuta jednakost niti pravo na pobunu. Za konvent i one koji su ustav donijeli revolucija je završena. Centralizam i etatizam su bitne poluge vlasti. Nakon referenduma provedeni su izbo za nove organe; trebali je biti izabrano 500 bivši članova konventa, ali ih je izabrano samo 3400, pa su oni sami izabrali još 100; od novoizabranih 250 članova mnogi su bili protivnici konventa, pa čak i monarhisti. Ipak nove vlasti su se uspostavile i konvent se 20.10.1795. tj. nakon 3 godine teške borbe raspustio, odnosno 2/3 njegovih članova produžilo je rad kao članovi novog doma zakonodavca. Stupio je na snagu prvi republikanski ustav. Za 4 godine vlasti direktorija republika se ustaljuje kroz jačanje uprave i vojske. To je bilo doba jačanja vojnog sloja i sređivanja unutarnjih prilika. Za direktorija stalno je prisutan strah od monarhista koji su organizirani kao nekada jakobinci, tj. na način političke stranke, ali tajne stranke, jer je zakon zabranjivao zagovaranje monarhije. Ipak nakon 1797. njihova snaga jača, pogotovo s jačanjem jakobinizma i nakon zavjere jednakih. Nakon pada jakobinaca Babeuf izgrađuje svoju doktrinu o jednakosti koja se ne temelji na poljoprivrednoj nego jednakost proširuje na industriju i trgovinu. On stvara Društvo jednakih, tajnu urotničku grupu, čvrsto i po vojničkom uzoru organiziranu koja se treba uvlačiti u narod i vršiti propagandu, a u pogodnom času se treba domoći vlasti. Ta revolucionarna manjina trebala bi uspostaviti diktaturu i zadržati je dokle narod ne postane demokratski. Njegova zavjera je otkrivena i on je osuđen na smrt. Ustav iz 1795. ukinuo je konventova ograničenja slobode tiska, cenzuru, delikt mišljenja i sl. U početku je došlo do bujanja različite štampe, te je 1796. donesen zakon kojim je poticanje na obaranje poretka i sl. kažnjivo smrću. Sloboda tiska je sve više ograničavana, pa su pod kraj tog režima postojala samo izdanja koja su bila uz vlast. Za trajanja te vlasti sve je više dolazilo do povrede ustava, i to sve više u interesu vladajuće politike i oslonom na vojsku (kada je prilikom izbora 1/3 poslanika monarhisti, direktorij je 1796. to poništio, isto je prognao i anarhiste i teroriste 1797.). 1799. direktorij uspostavlja vrstu strahovlade: protiv izbjeglica, svećenika, a rođaci emigranata

a na tim temeljima se mogla izgraditi vojna diktatura. Ta stalna borba prisiljavala je direktorij na oslon na vojsku. Jakobincima je bilo dovoljno 3 tjedna da Konvent 24. rat je direktorij ipak prisilio na prinudni progresivni zajam na prihod. opskrba vojske.3 postali su vrsta talaca za sve izgrede u općini gdje žive itd. iako je politika direktorija bila u interesu bogatih. što traži veliku vojsku. a to je značilo da s obzirom na to što je Francuska u ratu. To se tiče i drugih odredbi jakobinskog ustava: ustav je demokratski. djelomično obnavljanje. Već mjesec dana kasnije. Skoro svi gdje se glasalo su ga prihvatili. Vojska je tražila velike izdatke. tj. pravo na društvenu pomoć. novačenje. ostao je izvan primjene. tzv. uspostavljen prinudni progresivni zajam. Napoleon zajedno sa Sieyesom i dijelom vijeća pet stotina 9. Promet žita i brašna nije slobodan.1799. pa je on ušao u direktorij.11.6. Vijeće pet stotina ukida direktorij i izabire 3 konzula (Napoleon. o zakonima je moguć referendum. koji je na visoke prihode iznosio i do 3/4 vrijednosti. pa on sa stanovišta ustava kao političke zbilje (budući da ni jedan njegov dio nije primijenjen) nije ustav. prvi konzul. Jakobinski nacrt. no sva ta politička prava ostala su samo oblik političkog manifesta. Direktorij se sve više umjesto neposrednih okreće posrednim porezima što će ostati bit francuskog poreznog sustava do kraja 19. jakobinska diktatura (2.1793. s time da je to javno kolektivno glasanje bilo uređeno tako da su na skupove koji su glasali pušteni svi koji su došli. po prvi puta Francuska uvodi opću vojnu obvezu za sve Francuze. te je ustav prihvaćen i nastupile su nacionalne svečanosti u slavu ustavu i polaganje prisege vjernosti ustavu. Izvršno vijeće obnavlja se svake godine pola. neposredno. skupljanje ratnog doprinosa. potom je uspio da to tijelo obori neke direktore. poreza i sl. pravo na rad. zajmova. što je trebalo biti jamstvo kontinuiteta u vlasti. shvaćenog ne samo kao hijerarhiju vlasti nego i u smislu da zakonodavna vlast posredno vrši i izvršnu. zabranjen je uvoz engleske robe. Napoleon. Ta mjera je bila protiv bogatih. Protiv direktorija udružuje se i generali i političari. st. Pri ovom referendumu oglasilo se oko 25% birača. sve je davano u zakup bogatim trgovcima. Ovaj ustav počiva u stanovitoj mjeri na načelu jedinstva vlasti. čak i žene iako one nisu imale pravo glasa. Ustav ostaje izvan primjene. ukinute su rekvizicije i uspostavljeno je slobodno unutarnje tržište. Ustrojstvo vlasti po jakobinskom ustavu Jakobinski konvent. Financije i gospodarstvo su bili u katastrofalnom stanju. To tijelo imenuje ministre koji su vršitelji poslova pojedinog resora. ali pojedini građanin može odlučiti da glasa tajno). a ona s nacijom.7. Izvršnu vlast vrši Izvršno vijeće od 24 člana koje bira skupština na rok od 2 godine između kandidata koje (po jednog) predlažu departmani (njih 83).1794. a potom se razišlo na 4 mjeseca. pa je zakonodavno tijelo mislilo da je za oživljavanje privrede nužno slobodno tržište i oslon na uspješne. Ipak. Generali koji su osvojili nove zemlje i donosili ratni plijen smatrali su da vlast ne nagrađuje dovoljno njihovu slavu. Birači su se mogli izjasniti da li ustav prihvaćaju u cjelini ili ne. Sieyes i Ducos) da predlože izmjenu ustava. jednu posve centraliziranu vlast. financijski zakoni) zakone. izvodi državni udar. U kratkoći mandata vidjela se demokracija. Skupština izglasani zakonski prijedlog dostavlja departmanima i ako u roku od 40 dana u bar polovini . Početkom listopada 1793.6. prihvati ustav. Dok dekrete donosi sama skupština. konfiscirana imanja prodavana su u cjelini.1793. pravo na školovanje. izjavljuje revolucija je završena. Ustav iz 1793. Direktorij je bio skloniji protekcionizmu i gospodarskom nacionalizmu. a ne mogućnost da time vlast pređe u ruke stalne birokracije. Zakonodavna skupština donosi 2 vrste propisa: o manje važnim stvarima. a tu su među pravima spomenuta i jednakost. tj. Sieyes je vijeću pet stotina predložio izmjenu ustava. ustav je podnesen na referendum. sigurnost. čiji je mandat godina dana. Izjavu o pravima. u srpnju 1793. vlasništvu. a djelomično i dirigiranoj privredi. konvent usvaja dekret da će vlada biti revolucionarna do zaključenja mira. Nastupila je jedna vrsta mistifikacije ustava koji je izjednačen s državom.-27. Ta suzdržanost je bila više posljedica općih prilika. pa su financije ponovo u prvom planu. a o važnim predmetima (građanski i krivični zakoni. dekrete. Službeni naziv jakobinskog ustava je Ustav iz godine I. Trebamo spomenuti i preambulu tog ustava. opće. a pogotovo kada je 1799. Direktorij je izgradio potpuni upravni i sudski poredak. 2. Na svakih 40 tisuća građana bira se po jedan poslanik za skupštinu. pravo i dužnost na pobunu protiv vlasti koja ugnjetava. javno i kolektivno pravo glasa za sve Francuze starije od 21 godinu s boravištem od pola godine (tj. glasa se na skupovima građana. sloboda. Kako je konvent na početku svoga rada usvojio dekret da će nacrt ustava biti podnesen narodu da on odluči da li ga prihvaća. naročito što se tiče prometa žita jer se bojao uvoza strane robe i nezaposlenosti. Usprkos ratnom plijenu i velikom oporezivanju osvojenih zemalja. Opća vojna obveza izazvala je silno nezadovoljstvo. pa i u izvršnoj. tzv. bogate. te 1798.) odbacio je žirondinski nacrt ustava i uzeo je u razmatranje nacrt koji je podnio Odbor narodnog spasa. tj. trgovina je silno opala. ministri ne smiju odlučivati na zajedničkim sjednicama i njihov mandat nije ograničen. opće nesigurnosti u pogledu budućeg toka događanja nego sam sadržaj ustava ili javnost glasanja.

a potom je općinama dala pravo da odluče o vrsti vjerovanja. U ljeto 1793. uprava departmana imenuje suce. Vrhovnog Bića. dok je do tada izvršno vijeće ukupnost ministara. Kada je počeo rat s koalicijom crkva se pokazala glavnom mrežom kontrarevolucije. raniji konventovi posebni izaslanici neposredno su upravljali departmanima). pa ju u prosincu 1793. U jesen 1793. dakle smrt. Skoro milijun ljudi označen je sumnjivima. tj. vlast odbora narodnog spasa je pojačana u odnosu na izvršno vijeće. napad na privatno vlasništvo sve to povlači smrtnu kaznu. mišljenje podrške kraljevini. taj sud vodi postupak samo po pravilima zdravog razuma. ukinuta je izbornost sudaca. Pravo na socijalnu skrb je shvaćeno tako da su zdravi prisiljeni na rad. za osudu je dovoljni uvjerenje suca bez potrebe dokaza. konvent je stvorio Kult Razuma. tj. kojeg bi trebalo proučavati u školi. vanbračna djeca koju su roditelji dragovoljno priznali su izjednačena s bračnom u pogledu nasljednih prava prema roditeljima. konvent je ponovo pozvao narod na oružje. određene su radničke nadnice. umjesto žirodinskog maksimiranja cijena žita po departmanima uveden je jedinstveni maksimum za cijelu Francusku. zabranio je štrajkove i radnička društva. od proljeća 1793. tj. ovom izmjenom umjesto ministara pojedinim resorima upravlja komisija od 2 člana. U veljači 1794. prisilio je na vojnu službu sve neoženjene muškarce u dobi od 18-25 godina. uređenjem unutarnje i vanjske trgovine. Sudstvo je postalo dio uprave. To je razlog zašto država uvodi rekvizicije (oduzimanje) proizvoda kao redovitu mjeru. a pod jesen 1793. Jakobinski konvent je sredstvima dirigirane privrede morao rješavati tešku gospodarsku krizu u zimi 1793/4. mogu osuditi za djela koja zakonom nisu ni predviđena. ili zemljarina u obliku plodina postaju izlaz iz teške krize proizvodnje. u službi je proizvodnje za rat. čak i plaće u plodinama. svu privrednu proizvodnju vlada je nadzirala određivanjem cijena i plaća. Bilo je 12 komisija (resora) koji zajedno čine Odbor za izvršne poslove. Vlast koja je ugrožena i iznutra i izvana posegnula je za svim sredstvima. tj. vjenčanih. dekretom je političkim zatvorenicima uskraćeno pravo na odvjetnika pred Revolucionarnim sudom. Država je zauzela posve protuvjersko gledište. a u svibnju 1794. a svim nižim organima je zabranjeno uvođenje poreza. Svaka privreda je takoreći nacionalizirana. Za jakobinske strahovlade značajke nove vlasti koje su se tek počele pojavljivati za žirodinskog konventa. prosjačenje je zabranjeno. za mjesec i pol dana trajanja tog zakona sud je osudio 1350 osoba na smrt. zemlje sumnjivih oduzete su i podijeljene sirotinji. Kult vrhovnog bića se sastojao u općim moralnim načelima od kojih su neka sadržana u ustavu koji je trebao postati vrsta katekizma.8. umrlih. Unutarnja trgovina je skoro uništena. a morao je i zadovoljiti široke seljačke slojeve. i u kolonijama.4 departmana bar 1/10 skupština birača zahtijeva referendum. općinske zemlje. U studenom 1793. Ovaj drugi kult je bio pokušaj da se stvori vrsta građanske vjere koja bi bila prihvatljiva za sve vjere.1793. a presuda je djelo samo savjesti suca. jedne manjine nacije koja je sebe poistovjetila sa sudbinom države i nacije. Sloboda misli i izražavanja posve je ukinuta. zabranila je vjerske svečanosti. Takva vlast nije mogla zadržati raniju upravnu organizaciju (upravnim jedinicama su upravljale izabrane skupštine i izabrana vijeća.) jakobinci će u rujnu 1793. trgovine i inflacije. za jakobinaca je poprimio izuzetne razmjere. u rujnu 1793. jedne stranke. Za sve sumnjive predviđen je zatvor. a on je označen kao izdaja. Njihovo obilježje je neograničenost i nasilje jedne skupštine. Jakobinci su načelo jednakosti građana doveli do puke ništavosti građanina pred vlastima. pa je konvent proveo rekviziciju radnika. U travnju 1794. ukinuto je oporučno nasljeđivanje. jedina kazna je smrt. Zakon o sumnjivima koji je donesen za žirodinaca (ožujak 1793. zemlje izbjeglica. svećeničku odjeću itd. kako nije naročito uspio konvent je uveo izvanredne ratne poreze. uveo je prinudni rad. Inače će se smatrati da je narod zakon prihvatio prešutnim referendumom. Ta vlast je smatrala da sva područja života i rada pojedinca i zajednica podliježu njenoj upravi. uvedena nova uprava i svio njeni stupnjevi su neposredno podvrgnuti Odboru narodnog spasa. koje imenuje upravitelj pokrajina. a dekretom od 23. ukinuo je ugovorene obveze koje su postojale između vlasnika i uživalaca zemlje. Odnos crkvom u početku konventa nije bio toliko zaoštren koliko je to bilo za vrijeme zakonodavne skupštine (1791/2) koja je svećenicima zabranila da vode knjige rođenih. kada u gradovima vlada glad. Ustav je ostao izvan primjene te konvent vrši vlast kao što ju je vršio i prije tog ustava. vlada je uvela obvezan zajam. Tako je poljoprivredna zemlja bila gurnuta prema industrijalizaciji. Potkraj jakobinske strahovlade u lipnju 1794. U srpnju 1793. Revolucionarni sudovi sude ne poštujući pravila postupka. ali tako nisko da je došlo do štrajkova. dopuniti odredbom po kojoj je sumnjiv svatko tko koči napredak revolucije ili kalja čistoću republikanskih načela. i Robespierreova vlast kao člana odbora narodnog spasa . nacrt zakona će biti podnesen na referendum. konvent je ukinuo ropstvo u svim zemljama pod francuskom vlašću. Ne samo sloboda pojedinca nego i želja pokrajina (departmana) da zadrže stupanj samostalnosti povlačila je optužbu za federalizam. poprimile su svoj puni izraz. tj. taj se odnos zaoštravao. vrstu čiste administracije. Većina tih mjera je bila daleko od zbiljskog ostvarenja. Radnici i obrtnici su prisiljeni na proizvodnju pod vojnim uvjetima. dok je odbor narodnog spasa postao još više oblik političkog organa izvršne vlasti. sav gospodarski život.

borba je za načela iz izjave. tj. a ne darom države ili same ustavotvorne skupštine. Unutar samog odbora narodnog spasa stalna oporba mu je Carnot. ali Robispierre ima oslon u pariškoj komuni i pogotovo u mreži 3000 jakobinskih klubova širom Francuske.3. neki sudski poslovi) uslugama. za konvent je postao ranjiv. ali su njihove skupštine kralju povremeno odobravale doprinose. Ali jakobinci i Robespierre moraju voditi borbu i lijevo i desno. Svećenstvo također ne plaća zemljarinu. Deklaracija o pravima čovjeka i građana iz 1789. mirovine. Plemstvo je kralju služilo svojim vojnim. Jedno od prirodnih prava je i vlasništvo. Sama sloboda je shvaćena tako da je svakome dopušteno činiti sve što ne škodi drugome. izjava na kraju (predzadnji. upravnim. kralj je uzurpirao pravo da određuje poreze.) i načelo nacionalne suverenosti (čl. škole). usvojila Izjavu o pravima čovjeka i građanina. Činilo se da je Robipsierre osigurao punu pobjedu. odnosno do danas ona je zadržala značenje nadustavne povelje u Francuskoj. Čitava ustavnopravna povijest Francuske 19. pa se to zove termidorska reakcija. Svećenstvo je služilo kralju i narodu svojim duhovnim (tu spadaju i znanost. Poreze je plaćala samo proizvođačka klasa. pravo da svotu koju traži kralj od pokrajine razreže i ubere njena skupština staleža. čak i ustavotvorna koja povrijedi ta prava i slobode gubi legitimitet. a uživali su oko 20% zemlje na koju nisu plaćali zemljarinu.5 posve je političke naravi jer su svi članovi (9) tog odbora izjednačeni. Ustrojstvo po Ustavu iz 1791. Zato je građanin slobodan činiti sve osim onoga što je izrijekom zabranjeno. pred revoluciju činili su oko 1. dovelo do uništenja lijeve opasnosti (hebertisti. bolnice. a to je sav proizvođački narod. sve ostalo stanovništvo. školstvo. Lijeva je opasnija jer je to pariška komuna. osim ako to očito zahtijeva opća potreba zakonito ustanovljena i pod uvjetima pravične i prethodne naknade. članku ovako: budući da je vlasništvo nepovredivo i sveto pravo. on samo obznanjuje nešto što postoji i bez tog akta. Građanin nije rob države. Nekoliko pobuna konačno je u ožujku 1794. Izjava kaže da su sloboda. Tu je bilo oko 0.5% stanovništva i uživali su oko 10% zemlje (od toga su izdržavali i bolnice. tzv. neke vrste socijalne skrbi. vlasništvo. Sve te odredbe bile su posljedica i odgovor na dotadašnje stanje vlasti i države Francuske. a on to sadrži samo zato da otkloni sumnje u pravo značenje tih prirodnih prava i sloboda. Opći pregled: I državne prihode i rashode određivao je kralj. treći stalež.16.). Uz načelo jednakosti koje je na početku izjave (čl. a ustav Francuske bilo je nekoliko običaja o kralju i svim vlastima u njegovim rukama i njegovoj volji koji bi htjela da je sam zakon. otpor ugnjetavanju osnovna prava svakog čovjeka. Izjava o pravima čovjeka i građanina u 17 članaka sadrži prirodna prava i slobode čovjeka i građanina koji su bili predmet promišljanja već skoro 200 godina.1789.33% stanovništva. Izjava ima nadustavno značenje. To će biti učinjeno do kraja te godine. . 17. Zato se taj akt i zove izjava. Načela izjave smatrana su rezultatom razvoja ljudske rase i civilizacije. st. god. sigurnost. odnose značajnu pobjedu nad proturevolucionarnim savezom. Bilo je to u mjesecu termidoru (srpanj) po revolucionarnom kalendaru. tj. ubožnice.) osobito ističe načelo podjele vlasti kao temeljno načelo ustrojstva svake vlasti i koje je sama bitpretpostavka postojanja ustavnog poretka. tj. pa vlast. imali su poreznu samostalnost. Samo su neke pokrajine (oko 1/3 Francuske) zadržale poreznu povlasticu. od kraja 16.8. Herbert). to su dons gratuits. nije sazivao skupštinu općih staleža. čl. Istovremeno francuska vojska je prešla sjevernu granicu i borbe vodi na belgijskom području. Danton). Konvent je došao pod nadzor umjerenog centra. U prvi čas smaknuće vodećih jakobinaca nije bilo posve likvidacija jakobinizma. 3. nitko ga ne može biti lišen. pa da mu pripada samo ono što mu ona izrijekom dozvoli. god. sudskim i sl. 4. st. a pored toga dobivali su i plaće. odnosno pripadaju mu sva prava i slobode koje nisu ograničenje istih tih i tolikih prava drugoga. pa je to i bio razlog što od 1614. liberalistička država. optužen je da je tiranin i točno godinu dana od kada je izabran u odbor narodnog spasa i mjeseca dana nakon poraza neprijatelja u Belgiji sa još 21 pristalicom je ubijen. a i imali su najviše zemlje. država propisima slobodu ograničava samo radi toga da bi ona bila dobro svakog građana. nego njegova sloboda prethodi svakoj vlasti i iznad je svake vlasti.1. a mjesec dana kasnije s desnom strujom (dantonisti. gdje u lipnju 1794. a bez nje nema ni ustavne države. Kada je Robispierre uništio lijevu opasnost. Ta dva staleža sa oko 2% stanovništva posjedovali su 30% zemlje. tj. Oni su kralju mogli odobriti samo dobrovoljne darove. koje je stalež sam rasporedio i skupio. Pravo vlasništva je izraženo u posljednjem. Skupština je 26. Jamstvo prava i podjela vlasti su osnove pravne države. 98% naroda čini treći stalež. Vlast je počivala na načelu jedinstva svih vlasti u kraljevim rukama. plemići se pod prijetnjom gubitka plemstva nisu smjeli baviti trgovinom i obrtom. To je tzv. uslugama.

Možda najbitnija odrednica društvenog života je ta da se on odvija pod izuzetnim državno-pravnim utjecajem. sa svojim posebnim pravima. davali su je seljacima. Kralj je naredio progon Pariškog suda. vrsta glavarine. a osobito teški su: taille. Od toga je plaćao više vrsta poreza u korist države.4 bilijuna livara. Kada je kralj svojim uredbama pokušao propisati zemljarinu. Kralj je ponovo pozvao Neckera za ministra financija. Još za Turgota engleske kolonije u Americi počinju se buniti. Pobjedonosni Pariški parlament vraćen je u svoje sjedište. Ali kada na prijestolje stupa Louis 16 država je pred financijskim slomom. a treći po 600 poslanika. jer i unutar njih postoje ogromne razlike. Od vremena Louisa 14 ne samo vojna. 1776. U izuzetno teškoj financijskoj neprilici. počinju ih nazivati četvrti stalež. a sve obveze seljak je prema gospodaru zemlje (zakupcu ili podzakupcu) izvršavalo u dijelu plodina. Pred revoluciju pola krunskih prihoda trošeno je na plaćanje kamata za taj dug. neposredni porez. a glavni izvor državnih financija je općenita i ujednačena zemljarina i dohodarina. Zato su se bivši feudalni vlasnici pretvorili u privatne vlasnike koji su vrlo rijetko prodavali zemlju. parlament je odbio registrirati te odredbe i ponovo je istaknuo da su novi porezi pravo skupštine općih staleža. Sudstvo se proglasilo zaštitnikom prava i slobode od kraljeve samovolje. te da se budućoj skupštini općih staleža ostavi odluka o načinu zasjedanja. Pored toga. ukida kuluk kao oblik radnog poreza za državu. staleži u Francuskoj nisu bili samo društveno-gospodarski slojevi. Trebamo spomenuti i da je seljak proizvodio tek 20% peko svojih potreba. Uglavnom je nestalo radne rente za gospodara. do 1787. Ovi su pak zemlju često davali na upravljanje stručnim upraviteljima imanja ili su je opet davali u podzakup. tj. U kolovozu 1788. Država je i propisima i poreznom politikom postala potpuni nadzornik gospodarskog života. Kada je kralj tom skupu predložio opću zemljarinu i to bez ikakvih izuzetaka čak i za krunska i crkvena dobra. tzv. iznosio nešto više od 3. Staleži su bili samo relativne cjeline. kralj dekretom poziva skupštinu općih staleža za svibanj 1789. a sve je to bilo u službi vojnog sloja. Kao 3 staleža. Dakle.). Odbijen je Neckerov prijedlog o jednodomnoj skupštini. a sastojao se u teškom radu do 30 dana godišnje (na izgradnji puteva i sl. ukida cehove kao ograničenje rad i poslovanja. ali još više financijski iscrpljena. parlamenti. Uz to su mnogi seljaci dužni na radnu obvezu. nego su to bile pravno određene zajednice. Necker zahtijeva da kralj prihvati prijedlog pariškog parlamenta da nakon 175 godina sazove skupštinu općih staleža. najčešće velikim zakupcima koji su uglavnom bili bogata buržoazija. saziva Skupštinu uglednika. Francuska je nastojala obnoviti mornaricu. dok su veliki zakupci vlasniku zemlje (bivšem feudalcu) plaćali zakupninu u novcu. ali istovremeno javno izlaže financijsku bijedu države. radu) gospodaru zemlje. uglavnom su ej davali u zakup. te predlaže oporezivanje bogatih. najčešće su to lutajući radnici. Turgot nastoji stvoriti slobodno tržište (ukida porez na promet. te je seljak bio podložan feudalnom sudu i njegovoj mjesnoobičajnoj pravdi. jer je država od Louisa 14 određivala cijene žita i zabranjivala izvoz žita). To je bio najrasprostranjeniji oblik obrade zemlje. Već je Louis 14 svojim vojnim pustolovinama državu ostavio na rubu bankrota. Turgot je savjetovao da se Francuska ne miješa. a ako nisu zemlju obrađivali radom nadničara. narastao je na 5 bilijuna. te razna davanja (u plodinama. uvodi slobodnu trgovinu žitom. uglavnom posve bezemljaši. a Francuska je iz rata za oslobođenje američkih kolonija izašla kao pobjednik. 3 doma odvojeno ili kao jedan dom u kojem bi se glasovalo po glavama. ali je uspio nagovoriti kralja da prva dva staleža biraju po 300. Oni su trebali pomoći kralju da izađe iz financijskog sloma. corvee. a onda su se otporu pridružili ostali vrhovni sudovi. I zakupci i podzakupci su plaćali zakupninu. kralj je morao posegnuti za Turgotom kojeg je postavio za glavnog nadzornika financija i na čelo vlade. porez na sol. uza sve razumijevanju odličnici su odbili odreći se svojih starih povlastica. kralj 1787. . Pod pritiskom moćnih vojnih krugova Necker pomaže kolonije. Taj skup od oko 140 članova predstavljao je elitu Francuske. Potom je kralj pripremio reformu sudstva. kralj ponovo saziva skupštinu uglednika radi pripreme skupštine općih staleža. U studenom 1788. novcu. Financijski dug koji je u 1784. gabelle. capitation. Bilo ih je 6. Poražena u sedmogodišnjem ratu. vingetieme. Tu je postavljeno pitanje kako će skupština općih staleža zasjedati. Možemo reći da su se vrhovi staleža uvelike približavali. a za propisivanje novih poreza izjasnili su se nenadležnima. Turgot je otpušten i na njegovo mjesto dolazi ženevski bankar Necker. izbačena iz Amerike i Indije. upravna. a u sedmogodišnjem ratu osramoćena francuska vojska traži osvetu (uplitanjem na stranu kolonija). crkveni porez (desetina). doživjela izuzetan porast stanovništva i to uglavnom na selu. Zemlja je još bila glavna i jedina trajna vrijednost. sudska i pravna. nego i posve gospodarska oblast je uvelike određena državnim propisima. ali je ponovo morao popustiti pred silnim otporom. porezna. osim za maleni broj roba. najniže sudstvo je još bilo u rukama feudalnih gospodara. Ali se taj prijelaz odvija prema pravo uređenom postupku. Oboren je.6 Francuska je tečajem 18. 1787. st. Pokušaj reforme izazvao je ne samo opći otpor sudova nego su se tome pridružile i neke pokrajinske skupštine staleža. 1774. Prijelaz iz jednog staleža u drugi bio je moguć. porez na prihod. To je razlog da oko 40% seljaka čine nadničari. jer bi ju tar još više financijski iscrpio.

narod u Parizu 14. prometa i ugovaranja. tj. feudalnih obveza i ovisnosti. Istovremeno ustavotvorna skupština mora rješavati i pitanje financija. ukinute su povlastice plemstva. Pod pritiskom pobuna. nego ih je trebalo ugovorno ograničiti ili otkupom ukinuti. Najprije je ukinut zakup za neobradivo zemljište. skupština usvaja Izjavu o pravima čovjeka i građanina. tj. proglašava Domom općina. nalaže povlačenje vojske iz Pariza i potvrđuje iz pobune poniklu upravu Pariza. ovi će se potom sastati na razini grada i izabrati predstavnike grada. Istog dana.8.7 U siječnju 1789. te javnim i neposrednim glasovanjem izabrati svoje predstavnike.8. ukida sva javnopravna ovlaštenja feudalaca. redova. Treći stalež u gradovima će glasovati u 3 stupnja. prava majstora prema kalfama i šegrtima. uvjeti zakupa zemlje. Nije se odlučila na poreze. svi članovi prisežu da se skupština neće razići dok ne donese ustav. 10. Treći stalež smatra da trebaju zasjedati svi njeni predstavnici zajedno i glasovati po glavama. Ali skupština je morala zadovoljiti i zahtjeve sitne gradske buržoazije i radnika koji su bili protiv gradske cehovske plutokracije. jer je sve to bilo oblik monopola i ograničenja slobode rada. i odmah je izbio spor o načinu zasjedanja. obveze koje su posljedica vlasničkih prava zemljoposjednika. ukinuta. proglašava se ustavotvornom skupštinom. Pravno je to bila revolucija. te poziva narod da se poput Pariza naoruža kao dobrovoljačka vojska. jer je znala da je financijska potreba jedan od razloga da je kralj trpi. donosi dekrete o ustrojstvu nove državne uprave. Najprije će članovi trgovačkih i obrtničkih udruženja izabrati predstavnike. a onda će se predstavnici svih gradova i gradića sudskog kotara sastati i (to je treći stupanj) izabrati predstavnike gradova tog kotara za skupštinu općih staleža. tzv. Kralj je morao ustuknuti. njihova vlastelinska prava prema seljacima. skupština je ukinula sve obrtničke i trgovačke udruge. Kralj nacionalnu skupštinu nastoji raspustiti jednostavnim zatvaranjem pristupa u dvoranu.1789. Tjedan dana kasnije kralj priznaje narodnu skupštinu. 20. Ustavotvorna skupština nema povjerenja u vojsku. ovlaštenja vlasti. pa i njihov uprave dolazi do stvaranja privremenih odbora ili vijeća gradova i pokrajina koje preuzimaju tamošnju upravi. tj. svi Francuzi i sve pokrajine pravno su izjednačeni.1789. Ustavotvorna skupština je odmah od kralja zahtijevala povlačenje vojske oko Pariza. Bilo je to ukidanje feudalizma. Takvo ukidanje (otkupom) vlasničko-feudalnih obveza seljake nije zadovoljilo. Ostale su samo seljakove ugovorne obveze. osim ako ih je mogao dokazati ispravom. ali i te više nisu mogle biti vremenski neograničene. Kralj naređuje da se zasjeda po staležima.7. a ovi će se sastati u sudskom kotarskom mjestu i izabrati predstavnike. provaljuje u oružarnicu. skupština je ukinula sve posebnosti i povlastice staleža. posebna prava cehova i gilda.5. njihovi izbori su javni i dvostepeni. ali istovremeno prikuplja vojsku oko Pariza. te seljačka izvan-ugovorna dugovanja. Iako kraljeva uredba ne govori o imperativnom mandatu biraču su i pri tim izborima svojim poslanicima predali naputke (oko 50 tisuća) sa svojim pritužbama i željama.8. istovremeno.1789. Skupština u studenom/prosincu 1789. Skupština općih staleža sastala se u Versaillesu 5. naređuje članovima druga dva staleža da joj se pridruže. 26.8. a najzad su sva vlasnička prava feudalaca proglašena uzurpacijom. gardova i pokrajina.1789. te odmah od ustavotvorne skupštine traže pravo i propise za izbor mjesne i pokrajinske uprave. pa će njihove pobune skupštinu prisiljavati da ih postupno sve više ukida.6. treći stalež se 10. nacionalna garda. itd. ubijaju upravitelje imanja i plemiće. To je početak revolucije kao oružane pobune. te da će se glasovati po staležima. nacionalna garda. Plemstvo i svećenstvo će se sastati na skupove u sudskim kotarevima. ili je mogao postati vlasnikom zemlje plativši njenu cijenu vlasniku feudalcu. te su 1792. . kralj je izdao dekret po kojem aktivno biračko pravo za treći stalež imaju muškarci stariji od 25 godina koji plaćaju porez. Treći stalež na selu će glasovati u dva stupnja: u skupštinama župa javnim glasovanjem će izabrati izbornike. To znači da je seljak mogao ostati zakupac zemlje uz plaćanje godišnje zakupnine. kralj to odbija. tj. te ponovo poziva Neckera na vlast. god. Parišku komunu. i 11. 4. ukinuto je nasljeđivanje i raspolaganje službama u upravi. S ukidanjem povlastica i posebnosti staleža ukinute su i posebnosti državnih činovnika. Ipak.1789. posebna prava pojedinih zanimanja. seljaci provaljuju u dvorce. Kao posljedica ukidanja posebnosti gardova i pokrajina. Crkvena desetina je posve ukinuta. nedjeljivim i cjelovitim predstavnikom nacije. a ne da joj to svojstvo daje prostor u kojem zasjeda. Na to se nacionalna skupština okuplja u obližnju loptaonicu i proglašava da je ona kao ukupnost narodnih predstavnika narodna skupština. makar i najmanji.1789. Tjedan dana pošto se proglasio domom općina. te naoružan napada parišku tamnicu Bastille. treći stalež svoj dom proglašava Nacionalnom skupštinom. Usprkos toj nuždi kralj je odbio prihvatiti izjavu o pravima čovjeka i građanina jer ju je smatrao protivnom načelima svoje vlasti. pale knjige obveza. tj.6. Kralj sutradan otpušta Neckera optužujući ga da je podržavao treći stalež i njegov zahtjev.) ustavotvorna skupština pokazuje svoju građansko-demokratsku bit. U Parizu se stvara dobrovoljačka vojska.1789. jednim. npr. u kolovozu (4. a na vijest da kralj namjerava raspustiti skupštinu. tj. Događaji u Parizu izazvali su pobune širom Francuske.

Ocjenjujući da će se sudstvo (parlamenti) protiviti ovom dekretu. tako i kaznu. bivši redovnici su postali građani. a stara uprava će potpuno isčeznuti.1789. tj. ali je istovremeno smanjila poreznu stopu. prostorno određene. što znači da se sudstvo ne može miješati u upravne poslove. punopravni građani. tj. Nova vlasti je još prije izjave o pravima čovjeka i građana ukinula redove i staleže.10. osobito bogatima. po kojem su svi gradovi imali jednako ustrojstvo (gradsko vijeće i gradonačelnika). osim onih koje su držale škole i bolnice (svojstvo zajednice će izgubiti u kolovozu 1792.8 Skupština u rujnu 1789. te je tamo opsjeo dvor. te je čitavu zajednicu zamislila kao zajednicu pojedinaca. Tim prihvatom Francuska je 5. donesen je Zakon o sudovima. U kolovozu 1790. počela uspostavljati nova upravna organizacija i uspostavljene su nove upravne vlasti departmani. 14. jer nije u prirodi slobode da se sama poništava slobodom trenutka.11.11. ograničena kraljevina. Ukinuti su crkveni redovi. prihvatila dekret o nacionalizaciji crkvene zemlje. slobodnih i nezavisnih od bilo kakve druge zajednice osim države. tj.1789. U skupštini postaju sve glasniji oni koji upozoravaju na bogatstvo i neiskorištenost crkvene zemlje.1789. 29. 11. donijela je tzv.11. te umjesto njih uspostavlja istovjetnu podjelu cijele Francuske na departmane (oblasti). to je ustavotvorna skupština morala Kazneni zakon donijeti što prije. pravno izjednačeni i odgovorni s drugima. i uvedena je nova sudska ljestvica. Zakon u znatnoj mjeri sudstvo povjerava izabranom sudu.12. nakon što su već skoro 5 mjeseci bili na prinudnom odmoru. U kolovozu 1790. Tako se krajem 1789. Porota je sudac o činjenicama. Građanski ustav o svećenstvu. Taj zakon je vrlo potanko odredio kažnjiva djela i kazne za njih.11. a sudac je poput stroja za primjenu zakona. privremeno je uređena gradska uprava. Samo svjetovno svećenstvo je ostalo. kasnije će biti zadržana samo u krivičnom. feudalni. distrikte (kotareve) i općine. Ipak. 5. Najniži stupanj građanske sudbenost je mirovni sudac. u krivičnom postupku su čak 2 porote (kao common law). skupština ih nije prognala nego samo odložila njihov rad. Ustavotvorna skupština je 2. donijela Odluku o privremenom prekidu rada.10. zato ona i ne pomišlja na odvajanje crkve od države. U takvim okolnostima kralj je konačno prihvatio izjavu o pravima čovjeka i građanina. prodati. dobila vrst krnjeg ustava i postala ustavna. skupština će donijeti zakon o sudovima. a ostarjeli mirovine. a gradsku upravu biraju građani. a potom su doneseni 14. pa ga je donijela 1791. dana uz punu svijest i slobodu. ni na posvjetovljenje države. primalo plaće ili mirovine i obavljalo poslove koji su bili u nadležnosti crkve. optužna i ona koja na glavnoj raspravi presuđuje o krivnji. skupština donosi dekret kojim ukida ranije upravno ustrojstvo i podjelu na provincije i niže jedinice. Za nekoliko mjeseci nakon dekreta o nacionalizaciji crkvene zemlje ustavotvorna skupština u veljači 1790. narod je krenuo iz Pariza u Versailles. dekreti kojim su određene te upravne jedinice. Ukidanjem redovničke prisege ukinut je taj bitni dio kanonskog prava kao državnog prava.). a za uzvrat svećenici su dobili plaće.12. Dolaskom u Pariz ustavotvorna skupština nastavlja svoj rad. suspenziji parlamenata tj. Odmah se počelo raditi na ustrojstvu novog sudstva. komune.12.1790. te još 19 članaka koje mu je podnijela ustavotvorna skupština. tako i državni (opće sudbenosti: građanske i krivične). Sudska zvanja se više ne nasljeđuju i ne kupuju. Time je htjela porezni teret staviti podjednako na leđa svima.3. ali i da su upravnim organima oduzete sve sudske nadležnosti. donijela dekret o ukidanju svih tih starih sudova (najstariji je bio Pariški parlament nastao 1239. nijedna nije imala tu snagu otpora kao crkva. i 22. protivna je slobodi kao trajnosti. kako nedržavni (trgovački.1789. nego na podvrgavanje crkve novoj vlasti. a koji se tiču kralja. Budući da je u ovom zakonu načelo zakonitosti u krivičnom pravu shvaćeno tako da zakon znači samo akt zakonodavca. Po kanonskom pravu redovnici ne mogu naslijediti. te je razdvojena građanska od krivične sudbenosti. Skupština je svjesna snage vjerskog uvjerenja i snage crkvenog utjecaja na vjernike. Ustavotvorna skupština postala je određenija da crkvenu organizaciju teritorijalno izjednači s upravnom.1789. kongregacije. Zakon nastoji što uže odrediti kako djelo. To podvrgavanje je značilo da i crkvena organizacija i njena načela ne mogu proturječiti postulatima nove vlasti. jednom dana prisega. u vrijeme dok ustavotvorna skupština donosi dekrete i ustrojstvu uprave. i 2. Nijedna udruga se nije tome više protivila od crkve. trgovačke i obrtničke udruge. Zakon predviđa porotu i u građanskom i u krivičnom postupku. . pa su i bivši redovnici postali obični. u kolovozu 1790. Parlamenti se više nikada nisu sastali. tj. Ukinuti su svi raniji sudovi. nego suce bira narod. donesen je i novi dekret o gradskoj upravi.1789. crkva postaje glavno političko pitanje skupštine. Krajem 1789. i 5 mjeseci nakon ukidanja parlamenata. mjesni i sl.). nego ustavotvorna. crkveni. da neka načela nove upravne organizacije primijeni na crkvenu organizaciju. nakon nacionalizacije crkvenih imanja. niti kome oporučiti u času smrti. skupština je 24. ustavotvorna skupština je 3. ali više kao zakonodavna i ona koja vodi tekuće političke i upravne poslove. donosi dekret o ukidanju neopozivosti vjerske prisege. gradske i pokrajinske posebnosti. proteže nad dotad povlaštene porez na prihod i zemljarinu. sve to nije bilo dovoljno za izlazak iz financijske krize. arbitraži.1789. narodne skupštine i ministara.).

1790. To je povod da skupština i radnička udruženja izjednači s onima trgovaca i obrtnika. ovaj je mogao utužiti.9 Bilo je to zapravo podvrgavanje crkve državi. i 1791. radnici se bune. Taj papin postupak značio je suspenziju svih zaprisegnutih svećenika. ponajviše pravno. prisegnuo na vjernost ustavu. ali je ipak bio prisiljen dati svoj potpis. Protiv donošenja tog zakona u skupštini nitko nije ustao. crkve. oduzela im plaće i mirovine. Ustav iz 1791. donekle su smanjili (bar u nekim slojevima. Uvod ustavu je izjava o pravima čovjeka i građanina. ustavotvorna skupština je do proljeća 1791. Iako su zajednice i udruženja trgovaca i obrtnika ukinuta. tj.11. skupština je donijela niz zakona kojima je udarila temelje organizaciji uprave. kralj u pritvoru. cjelinom. a ponajmanje zbiljski. za sobom je ostavio pismo u kojem sve akte koje je potpisao. kralj ustvari u kućnom pritvoru i skupština mu je oduzela državni pečat. zabranjuje da se udružuju i donose odluke koje se tiču njihovih zajedničkih interesa. pokušao je pobjeći. ukinuta je stara i posebna financijska uprava. na načelu nacionalne suverenosti. Svim tim odlukama. sadržano je u ustavu. štrajkaju. i to tako da su posebna prava i povlastice tih udruga ukinuti. tzv. a inače oni su i sami podložni sudskoj nadležnosti. s time je uspostavljena ustavna kraljevina. te se ona tada ozbiljnije bavi svojim ustavotvornim radom.8. a porez sakupljaju posebni sakupljači koje biraju aktivni građani. Crkva je izgubila svaku sudbenost. ali je uhvaćen na sjevernoj granici i u sramoti vraćen u Pariz.9. Izabrani svećenik prije preuzimanja službe treba dobiti potvrdu od biskupa (ovaj od nadbiskupa). Po ovom zakonu svećenike kao i neke druge službenike biraju građani (muškarci stariji od 25 god. taj akt označio heretičkim i takvim da znači otpadništvo od crkve. svi su jednaki u pravima. te je sakupljanje poreza postalo dio uprave općina. U lipnju 1791. do ljeta 1791. donijela Zakon Le Chapelier.1791. i pogotovo Parizu) ugled skupštine. Ustav je kralju podnesen na prihvat 13.1791. te prava i dužnosti svjetovnog svećenstva kao pojedinca. 14. Šapelieov zakon. slugama i poljoprivrednim radnicima će biti zabranjeno da se okupljaju radi dogovaranja o cijenama i plaćama. ustrojstvom uprave. Alko bi biskup odbio potvrdu izabranog svećenika.9.6. dekreti o ukidanju obrtničkih i trgovačkih udruga.3. gospodarstva. osobne slobode itd. načelno je njihovo ukidanje proglašeno 4. Kralj se suprotstavio građanskog ustavu o svećenstvu. uzajamne pomoći za slučaj bolesti i sl. naime izjava i pravima sadrži odredbu i jednakosti. 1791. Od studenog 1789. papa je u ožujku 1791. Taj zakon biti će proširen i na selo. U takvim okolnostima. bilo poslodavci. konačna odluka pripada državnom sudu. Sve je to zabranjeno pod prijetnjom globe i gubitka prava aktivnog građanina na godinu dana. te njegov naum o bijegu postaje konačan. sudstva. onih 19 članaka koje je kralj prihvatio 5. Taj zakon građanima iste struke. tj. one su ipak još postojale. u ime slobode rada i trgovine jedino je ograničena ta sloboda. čak postajala i veća zbog silnog porasta cijena.1789. Činilo se da se te odredbe ne tiču udruženja radnika. na načelu liberalne države i gospodarstva.9. ustav potvrđuje uspostavljenu organizaciju uprave. skupština izglasava Ustav 3. dok su druge vrste udruživanja bile dozvoljene. Od tada postaje kralju sve jasnije da je sva vlast u rukama ustavotvorne skupštine.1791. bilo radnici. porezne vlasti. Zato je nakon što je uhvaćen u bijegu. Kralju je jasno da će biti prisiljen potpisati ustav. podržavljenje crkve i vjere. dakle ništavnim. prava i sloboda koji su već stvoreni nizom dekreta. uvelike usvaja biračko pravo temeljem kojeg je izabrana skupština. pa se postavilo pitanje što to znači. počiva na načelu podjele vlasti. izmijenila francusko društvo. Tada je odnos crkva-država poprimio vrlo oštar oblik. domovini i ovom ustavu. ali glasanje je sredstvo izražavanja nacije i svi . te je 14. Kad je kralj krenuo u bijeg. a on je 14. a nešto manje organizacijski. potom prisegnuti na vjernost naciji. Iako se u tom pogledu skupština uvelike dvoumila. Zato ih je ustavotvorna skupština posve ukinula 2. da li opće pravo glasa. proglašava iznuđenim. Biskupi su nad nižim svećenicima zadržali samo disciplinsku sudbenost. sudstva. Papa je oklijevao da se izjasni o ovom građanskom ustavu o svećenstvu. financija.10. na razlici između ustavotvorne i ustanovljene vlasti. njihovim uređenjem prava građanina. Čak i aktivno biračko pravo koje propisuje ustav. Ovim jednostranim aktom država je odredila crkvene jedinice. tj. korporacijom. tečajem 1791. pa i Šapelieov zakon. koji plaćaju porez) na doživotnu službu.1789. gospodarska kriza još trajala. Seljacima i zakucima zemlje. tek je nakon skoro godinu dana od njegova donošenja i nakon što je skoro polovina nižeg svećenstva priseglo na taj ustav. Zabranjena su i udruženja radnika radi pomoći štrajkašima. sudstva. Papa je zadržao vezu s francuskom crkvom samo utoliko što su mu saopćavali imena izabranih svećenika. Sieyes je to pokazao svoju domišljatost time što je istaknuo razliku između prava i sredstava. Ustavotvorna skupština je nezaprisegnutim svećenicima naredila da isele iz svojih župa. tj. Kako je 1790. Radnici će skoro stoljeće voditi borbu protiv tog zakona. tj. kao i dekrete nakon što je odveden u Pariz. opći i pokrajinski sakupljači poreza. jer ovaj zakon s crkvom ne postupa kao sa samostalnim tijelom. proglasi ih oblikom monopola. To je prvi moderni europski ustav. Crkva u takvom svojstvu za nju ni ne postoji.

referenduma ili neposredne inicijative građana. Takvih građana je bilo svega oko 50 tisuća. dakle neovisni od kralja. koji ne mogu biti članovi skupštine i koji politički samo njemu odgovaraju. Kralj nema pravo zakonodavne inicijative. ali nemaju pravo davati naputke onima koje su izabrali. Građani su s obzirom na pravo glasa podijeljeni na aktivne i pasivne. koja je vršila sve izbore za organe departmana kao i za središnju vlast (poslanike za nacionalnu skupštinu. te ih može za povrede ustava i zakona optužiti pred visokim nacionalnim sudom. zatim je prijedlog podnošen drugoj skupštini. svi aktivni građani na području kantona sastali bi se u središtu kantona i na stotinu aktivnih građana birali javnim glasovanjem jednog izbornika. koje su njene bitne odrednice koje trebaju biti izražene pri izboru njenog najvišeg predstavnika. birali su između građama s pasivnim pravom glasa izbornike. naciju određuje u tri protege: broj stanovništva. i najzad trećina poslaničkih mjesta pripada gospodarskoj snazi nacije mjerenoj porezom. znači da je prva skupština morala sačekati istek svog mandata. Propis koji je skupština izglasala zove se dekret i da bi postao zakon treba dobiti kraljevu potvrdu. suce i porotnike vrhovnog suda. primarne skupštine. Aktivni građani su samo oni Francuzi koji su ispunjavali nekoliko cenzusa: muškarci stariji od 25 godina.). Budući da se skupština sama nije mogla raspustiti. tj. koji tim potpisom preuzima pravnu odgovornost za tu ispravu. vladu. Tako je opća pravna jednakost pomirena s nejednakošću u osnovnom političkom pravu. što je otprilike 2 na svakih 1 000 građana. tek je onda to zakon. te da plaćaju porez koji nije manji od 3 nadnice. Pasivno biračko pravo za bilo koji stupanj izbora. sekundarne skupštine. To nije prizivni sud nego samo čuvar zakona na taj način što rješava samo pravna pitanja i brine da . samo aktivni građani su sredstvo izražavanja duha nacije. Samo aktivni građani mogu biti članovi nacionalne garde. Što se tiče skupštine.) oni su nesmjenjivi. birači samo biraju. izvršne vlasti. pripala 3 poslanika. Suce biraju aktivni građani i za vrijeme mandata (6 god. On je predstavnik države i nosilac izvršne vlasti koju vrši preko 6 ministara koje sam bira. Kralj je ustavni vladar. skupštine. Sudstvo je neovisno i od zakonodavca i od kralja. pravu glasa. te su svakom departmanu (ima ih 83) samom činjenicom što je departman. tj. ipak on neposredno nadzire samo vrhovnu upravu. ali ima pravo moćnog odgodnog veta.10 nisu podobni da budu to sredstvo. skupštinu i savjet departmana itd. tj. Izbori su bili u dva stupnja. skupštine. Tu pravnu odgovornost ministra i ostalih visokih službenika izvršne vlasti prati sama skupština. Ministri ne čine skup. ona je u stalnom zasjedanju. prvi građanin i najviši predstavnik nacije i države. Ustav za to predviđa sljedeći postupak: kraljev veto može biti prevladan samo ako taj prijedlog (u posve istom tekstu) prihvate dvije sljedeće skupštine. pa svaki departman od toga broja dobije onoliko poslanika koliki je njego udio u sveukupnom broju aktivnih građana. tzv. Aktivni građani u kantonu. Nijedna kraljeva isprava nije izvršna bez ministrova supotpisa. Skupština uvijek može pozvati ministra da podnese izvještaj o svojim postupcima. tj. izbornici su birani na rok od 2 godine. Iako je kralj glava državne uprave. te samo na kraljev prijedlog odlučuje o ratu i miru. Zato je ukupni broj poslanika (oko 750) podijeljen na 3 dijela (oko 250). te je udio pojedinog departmana u toj trećini srazmjerno određen: trećina poslaničkih mjesta dodijeljena je prostoru (veličina). tj. Skupština je izabrana na 2 godine i za to vrijeme ona nije mogla biti raspuštena. i ako ga je ova prihvatila. da nisu sloge. Ustav iz 1791. To je bila organizacija izvršne vlasti slična predsjedničkoj vladi. odlučuje o količini kopnenih i pomorskih snaga. biskupe. pa ako ga je ona neizmijenjenog prihvatila prijedlog je čekao treću skupštinu. nego kralj Francuza. Samo je skupština predstavnik opće volje naroda. departmanima.3 milijuna. Otvorilo se pitanje što je nacija. izbornici su mogli biti samo aktivni građani koji su plaćali porez veći od 150 nadnica. Ustav ne predviđa mogućnost plebiscita. trećina poslaničkih mjesta pripada stanovništvu s aktivnim pravom glasa. Ustav sadrži opću odredbu o zabrani imperativnog mandata. To pokazuju i predviđene nadležnosti skupštine: zakonodavna vlast (pripada joj zakonodavna inicijativa). počevši od izbornika. tj. ono je treća grana vlasti koja je predstavnik nacije i suverenosti. da prebivaju više od jedne godine u istom kantonu. od te trećine svaki departman dobije onoliko poslanika razmjeran veličini neposrednog poreza ubranog u tom departmanu i odnosu tog poreza prema sveukupnom porezu cijele Francuske. on više nije kralj Francuske. izbornici izabrani u kantonu činili su skupštinu koja je vršila sve izbore na toj razini. da su upisani u nacionalnu gardu i da su dali građansku prisegu. Još je manje utjecaja imao na sudstvo. a na kraju rada ministri skupštini podnose opći izvještaj o svom radu. Ako kralj odbije tu potvrdu time nastaje sukob između skupštine i kralja. Kralj ima plaću i vojnu gardu. a izbornici svih kantona departmana činili su skupštinu tzv. Na vrhu sudstva je kasacijski sud. porezno i budžetsko pravo (kralj nema pravo predlaganja budžeta). jer činovnici svih nižih stupnjeva uprave su izabrani. Skupština kralju uvijek može priopćiti da je ministar izgubio povjerenje nacije. bilo je daleko ograničenije. tj. nego djeluju posebno u okviru svog resora. Biračko pravo kao ga je uspostavio ustav bilo je uže od onoga temeljem kojeg je izabrana skupština koja je donijela ustav. prostor (departmani) i gospodarska moć. parlamenta Francuske izbori su vršeni po departmanima i to tako da je broj poslanika koji je pripadao departmanu određen prema 3 mjerila. Temeljem takvog cenzusa pravo glasa od oko 27 milijuna stanovnika imalo je 4. nadzre rad državne uprave i zakonom određuje njenu organizaciju i nadležnost. tj.

sekundarne skupštine. Aktivni građani su samo oni Francuzi koji su ispunjavali nekoliko cenzusa: muškarci stariji od 25 godina. ali glasanje je sredstvo izražavanja nacije i svi nisu podobni da budu to sredstvo. Samo aktivni građani mogu biti članovi nacionalne garde. izbornici izabrani u kantonu činili su skupštinu koja je vršila sve izbore na toj razini. koje se udružuju u federacije. da li opće pravo glasa. Treći stalež na selu će glasovati u dva stupnja: u skupštinama župa javnim glasovanjem će izabrati izbornike. Za vrijeme ustavotvorne skupštine već je nacionalna garda uvelike zbiljski nosilac vlasti. Tako je opća pravna jednakost pomirena s nejednakošću u osnovnom političkom pravu. a zatim diljem Francuske stvaraju se te jedinice dobrovoljaca. skupštinu i savjet departmana itd. njihovi izbori su javni i dvostepeni. a za svaki predmet se ždrijebanjem određuju 4 od sudaca kasacijskog suda. biskupe. izbornici su birani na rok od 2 godine. tzv. a dopušta jednu neredovitu izvornu ustavnost: nacija ima nezastarivo pravo da izmijeni ustav. 200) koja predviđeni postupak za njegovu izmjenu čini dijelom postojećeg ustavnog poretka. onda će se četvrta zakonodavna skupština proširiti za 1/3 dodatnih članova. suce i porotnike vrhovnog suda. da nisu sloge. tj. birali su između građama s pasivnim pravom glasa izbornike. da su upisani u nacionalnu gardu i da su dali građansku prisegu. i taj sud sudi uz veliku porotu (24 člana) koju biraju skupštine departmana. Aktivni građani u kantonu. potom imperijalizam i militarizam.11 sudovi pravilno primjenjuju zakone. Iako kraljeva uredba ne govori o imperativnom mandatu biraču su i pri tim izborima svojim poslanicima predali naputke (oko 50 tisuća) sa svojim pritužbama i željama. samo aktivni građani su sredstvo izražavanja duha nacije. iz te dobrovoljačke vojske rodi će se revolucionarni nacionalizam. tj. te da će se glasovati po staležima. Treći stalež u gradovima će glasovati u 3 stupnja. koji će u Napoleonu naći svoje utjelovljenje. svi aktivni građani na području kantona sastali bi se u središtu kantona i na stotinu aktivnih građana birali javnim glasovanjem jednog izbornika. Čak i aktivno biračko pravo koje propisuje ustav. Najprije će članovi trgovačkih i obrtničkih udruženja izabrati predstavnike. što je otprilike 2 na svakih 1 000 građana. a ovi će se sastati u sudskom kotarskom mjestu i izabrati predstavnike. tj. tj. Izborno pravo za ustavotvornu skupštinu: U siječnju 1789. izbornici su mogli biti samo aktivni građani koji su plaćali porez veći od 150 nadnica. uvelike usvaja biračko pravo temeljem kojeg je izabrana skupština. najprije u Parizu u ljeti 1789.3 milijuna. pa se postavilo pitanje što to znači. i ta skupština konačno odlučuje o izmjeni. bilo je daleko ograničenije. pored tog suda za političke delikte optužbu podiže skupština. te javnim i neposrednim glasovanjem izabrati svoje predstavnike. Plemstvo i svećenstvo će se sastati na skupove u sudskim kotarevima. Ustav će biti izmijenjen ako određenu izmjenu usvoje 3 uzastopne zakonodavne skupštine. naime izjava i pravima sadrži odredbu i jednakosti. Ustavotvorna skupština je htjela naglasiti razliku između ustavotvorca i zakonodavca time što je odredila da njeni članovi ne mogu biti birani u buduću zakonodavnu skupštinu. Na godišnjicu pada Bastille one se udružuju u jedinstvenu organizaciju. parlamenta Francuske izbori su vršeni po departmanima i to tako da je broj poslanika koji je pripadao departmanu određen prema 3 mjerila. koja je vršila sve izbore za organe departmana kao i za središnju vlast (poslanike za nacionalnu skupštinu. kralj je izdao dekret po kojem aktivno biračko pravo za treći stalež imaju muškarci stariji od 25 godina koji plaćaju porez. a najviše skoro 8 godina. Iako se u tom pogledu skupština uvelike dvoumila. Građani su s obzirom na pravo glasa podijeljeni na aktivne i pasivne. te da plaćaju porez koji nije manji od 3 nadnice. koje su njene bitne odrednice koje . Ustav sadrži i jedni odredbu (čl. Za izmjenu ustava trebalo bi najmanje nešto više od 4. pravu glasa. Biračko pravo kao ga je uspostavio ustav bilo je uže od onoga temeljem kojeg je izabrana skupština koja je donijela ustav. da prebivaju više od jedne godine u istom kantonu. god. makar i najmanji. Otvorilo se pitanje što je nacija. 5. Što se tiče skupštine. Biračko pravo po Ustavu iz 1791. Sieyes je to pokazao svoju domišljatost time što je istaknuo razliku između prava i sredstava. Pasivno biračko pravo za bilo koji stupanj izbora. ovi će se potom sastati na razini grada i izabrati predstavnike grada. počevši od izbornika. Temeljem takvog cenzusa pravo glasa od oko 27 milijuna stanovnika imalo je 4. Takvih građana je bilo svega oko 50 tisuća. a izbornici svih kantona departmana činili su skupštinu tzv. a sudi visoki nacionalni sud. primarne skupštine.). Izbori su bili u dva stupnja. svi su jednaki u pravima. Pred skupštinom federacija nacionalne garde kralj je prisegnuo na vjernost ustavu i zapravo je nacionalna garda više nego ustavotvorna skupština bila zbiljski nosilac vlasti. a onda će se predstavnici svih gradova i gradića sudskog kotara sastati i (to je treći stupanj) izabrati predstavnike gradova tog kotara za skupštinu općih staleža.

usvaja djelomično obnavljanje zakonodavnih tijela. prijedlog pravno uobličava državni savjet 3.12. tj. birači u općini. Članove tribunata (100.12 trebaju biti izražene pri izboru njenog najvišeg predstavnika. i nazvan je po organu koji je nosilac izvršne vlasti. zakonski prijedlog pretresa tribunat 4. vrši sva imenovanja od članova državnog savjeta. Izvršna vlast pripada trojici konzula koje bira senat s liste nacionalnog povjerenja na 10 godina i koji mogu neograničeno puta ponovo biti birani. Drugi vrhovni organ vlasti je senat. a od 1802. Izabrani na tim listama nisu ništa više nego kandidati od kojih vrhovnih vrhovni organi konzul i senat vrši izbore. to je departmanska lista povjerenja. 50 članova) i zakonodavne skupštine (300 članova) s liste povjerenja imenuje senat na 5 godina. biraju između sebe 1/10 i to je općinska lista povjerenja. Četvrti Ustav Francuske (Ustav iz godine 8. oni izabrani na departmanskoj listi povjerenja biraju između sebe 1/10 i to je nacionalna lista povjerenja. a potom zaključke pretresa u tribunatu izložila 3 člana tribunata. a on mu ni ne treba jar samo on predlaže zakone. dobit će pravo raspravljanja) 5. tj.1799. tj. te je udio pojedinog departmana u toj trećini srazmjerno određen: trećina poslaničkih mjesta dodijeljena je prostoru (veličina). prostor (departmani) i gospodarska moć. te su svakom departmanu (ima ih 83) samom činjenicom što je departman. to odlučuje samo ona. a koji joj zakoni trebaju. Ustav iz 1791. Zato je ukupni broj poslanika (oko 750) podijeljen na 3 dijela (oko 250). časnika vojske do upravitelja pokrajina i sudaca. Konzulski ustav. želi kontinuitet u zakonodavnoj vlasti. Ustrojstvo vlasti po Konzulskom Ustavu. Druga dva konzula mogu mu dati savjet i to samo u nekim pitanjima. skupštine. . a prva dva senatora su ustavo određena i to su Sieyes i Ducos. Zato pravo predlaganja ima samo prvi konzul. trećina poslaničkih mjesta pripada stanovništvu s aktivnim pravom glasa. Izbori su u 3 stupnja: 1. kao i onaj iz 1795. 6. god. pravo predlaganja zakona i državnog proračuna ima samo prvi konzul 2. Zakon potom promulgira prvi konzul. senatori su birani doživotno. dakle opće pravo glasa (oko 8 milijuna). svi izabrani na općinskim listama povjerenja sastaju se u središtu departmana i između sebe biraju 1/10. ali samo prvi konzul ima vlast. Ustav sadrži opću odredbu o zabrani imperativnog mandata. Ima isključivo pravo predlaganja zakona. birači samo biraju. Konzul nema pravo veta. tj. Dakle i ovaj ustav. a onda će zajedno s njima izabrati ostale (ukupno 60) senatore. pripala 3 poslanika. Vrhovna vlast je u ustavu osobno određena: prvi konzul Bonaparte će s nacionalne liste povjerenja izvršiti imenovanja za koje je nadležan i uza koja je ustavom ili zakonom predviđeno da se vrše s te liste: članovi državnog savjeta i ministri. Svi Francuzi stariji od 21 godinu imaju pravo glasa. oni su čuvari ustava. Zakonodavni postupak je previđen ustavom tako da je za svaki dio tog postupka predviđen poseban organ: 1. ali nemaju pravo davati naputke onima koje su izabrali. državnog proračuna i uredaba. Zakonodavna skupština tajnim glasovanjem odlučuje o zakonu. a spomenuta su i druga dva. Tko su konzuli već određuje Ustav. jer Napoleon nije želio naknadni otpor zakonu. prvi konzul je građanin Bonaparte.) izrađen je 15. oko 80 tisuća ljudi 3. oko 800 tisuća ljudi 2. njih dva će izabrati većinu senatora. oko 8 tisuća ljudi. Izabrani su na listama mogli ostati 10 godina. i najzad trećina poslaničkih mjesta pripada gospodarskoj snazi nacije mjerenoj porezom. od te trećine svaki departman dobije onoliko poslanika razmjeran veličini neposrednog poreza ubranog u tom departmanu i odnosu tog poreza prema sveukupnom porezu cijele Francuske. pa svaki departman od toga broja dobije onoliko poslanika koliki je njego udio u sveukupnom broju aktivnih građana. On raspolaže vojskom i državnim prihodima i rashodima do veličine koju je odredio zakonodavac. ministara. javnim glasanjem. nego nakon što je saslušala izlagače pristupa glasovanju (1804. I on je poput prethodnih ustava podnesen na referendum i prihvatili su ga skoro svi od 3 milijuna glasača koji su pristupili javnom glasovanju. ona ne može postavljati pitanja niti raspravljati. o zakonskom prijedlogu koji su mu izložila 3 člana državnog savjeta. Ti se organi obnavljaju svake godine 1/5. 1799. o ustavnosti prijedloga odlučit će senat. Ovaj zakonodavni postupak pokazuje nekoliko svojstava: zakonodavac je za to da opskrbljuje zakonima izvršnu vlast. tajnim glasovanjem odlučuje zakonodavna skupština. iako su birači svake 3 godine mogli liste popuniti i opozvati one s kojima nisu bili zadovoljni. departmanima. naciju određuje u tri protege: broj stanovništva. ambasadora.

financijskom i novčanom sustavu. Sve je to koaliciju oslabilo. Bankrotstvo je Napoleon proveo još odlučnije. sređene financije. dovodi do obnove rata s Engleskom. kao dioničko društvo. Cijene žita su opale. Iako je Napoleon osnovom bogatstva smatrao poljoprivredu. Od tada postoji rad žena i djece u industriji. oružanu neutralnost. Srebrni franak je jedino sredstvo plaćanja. 2/3 duga direktorij je isplatio u doznakama uz 5% rente. prema zaslugama. Francuska je napokon. Turska) kojima nastoji potaći francusku trgovinu. Izuzetna pažnja je poklonjena i poreznom. Ali novo plemstvo se temeljilo na zaslugama i bilo je nasljedno pod uvjetom da je ostavitelj nasljedniku ostavio dobro (majorat) vrijednosti odgovarajuće stupnju njegovog plemstva. dekretom je tisak stavljen pod nadzor vlasti (policije). a oni su skloniji tim nego neposrednim porezima. članaka) učiniti dužim o direktorijskog ustava. Napoleon je po toj izmjeni iz 1802. Nakon poraza tečajem 1799. Ti referendumi su bili javni. senat ima ustavotvornu vlast. konzul odlučuje Francuskoj dati uzornu upravu i sudstvo. nego je nagovorila Švedsku i Dansku. Ukupno je moglo biti 6 100 tih odličnika. uglavnom vojnim. od najvišeg koji može dobiti 7 osoba. Rusija predlaže konzulu da se proglasi kraljem kako bi time suzbio revolucionarna načela koja su digla čitavu Europu protiv Francuske. gornje Italije. a istovremeno osniva vazalne kraljevine (Napuljsko kraljevstvo. i da Francuska na neki način obešteti svrgnute vladare. Napulj. U veljački 1801. ti novi vitezovi raspoređeni su u 15 kohorta. koje narod odobrava referendumom može izmijeniti i dopuniti ustav. te Francuska tada ima oko 34 milijuna stanovnika. Konzul je prijedlog uklonio izjavivši da on hoće samo onu vlast koju mu daje sam narod. a i unutarnji mir. U Engleskoj je glavni zagovornik rata protiv Napoleona. Putem svojim prijedloga-mišljenja. Odmah pošto je postao Gospodar Francuske. Španjolska. te će izmjene i dopune taj kratki ustav (95. narod je pozvan da plebiscitom odluči o imenovanju Napoleona doživotnim konzulom. upućuje ekspediciju u Indiju. i kao imovina plemstvo je nasljedno. Nastavljanje osvajanja u svibnju 1803. a konzul je započeo niz vojnih uspjeha. Engleska uviđa da će . cezarske demokracije. za direktorija. ipak je 1800. narod je ponovo pozvan na referendum o senatus-consulte (prihvatilo ga je 3. pristupa se zaštitnim carinama. te je država dozvolila zapošljavanje žena i djece. izraditi nacrt građanskog zakonika. Od početka Napoleonovu vanjsku politiku vodi Talleyrand koji će od 1797. Austrija je prisiljena na mir. zatim Zakon o sudstvu. donesen je Zakon o upravi (Francuska je podijeljena na 88 departmana).5 milijuna) koji je zapravo novi ustav (Tzv. ali Napoleon je i dalje uspješan. a u svakoj su po 4 stupnja. tek potom industriju i trgovinu. On Napoleonu pomaže da politikom ugovora. jer su stali uz režim. 42) Napoleon ne samo doživotni konzul. što ju je za te dvije godine i povećalo za polovinu. nedemokratski i čista fikcija. i blokade francuskih obala) stupa u pregovore s Francuskom kojom namjerava ugroziti Englesku u Indiji. nego ima pravo da imenuje nasljednika. 1802. osnovan je odbor koji je trebao produžiti rad započet za direktorija. potpisom u općinski registar). zemljarini i dohodarini. uklonjen. Francuska postala republika sa nasljednim poglavarom države. do najnižeg kojeg može dobiti 350 osoba. 4.13 Senat je nezavisan od nacije. nekima neposredno vlada. a u ljeto 1800. U siječnju 1800. Odlučna je likvidacija državnog duga. Pitt mlađe. Ustav iz godine 10. nakon 10 godina proglašenja republike. Rusija. Francuska više ne izvozi republike nego vazalne kraljevine. s Francuskom sklopila mir u Aimensu. Dakle. sposobnosti započinju plemstvo. Francuska banka. i bio je sklon slobodnom tržištu. pod pritiskom policije. te su sve proglasile tzv. pa se pojavio manjak radnika. Legiju časti. ali se one moraju preliti u imovinu. zamjena itd. Senatori ne mogu obavljati nikakav drugi državni posao. u veljači 1800. Napoleon je 1/4 nominalne vrijednosti tih doznaka uzeo kao njihovu pravu vrijednost i isplatio. zabranjen izvoz žita. sklapa niz trgovačkih ugovora uglavnom sa zaostalijim zemljama (Portugal. Ratni stroj je traži mnogo radne snage. je osnovana. zahvaljujući likvidaciji državnog duga i pogotovo ratnom plijenu i danku vazalnih država. sve je viši oslon na posredne poreze (zakonodavna tijela čine bogati. radničke nadnice su blago porasle.8. Time je 1802. a tri mjeseca kasnije. ali nešto umanjeni). a nova vlada je u ožujku 1802. istovremeno uz upotrebu vojsku ukine nezavisnost Nizozemske. plebiscit je postao osnova tzv. pa i konzula.) po kojem je (čl. Pobjeda kod Marenga u jesen 1800. god. U svibnju 1802. sve je to potaklo senat da dva mjeseca nakon zaključenja mira predloži produženje konzulova mandata za još 10 godina. Kao bitno sredstvo u tom cilju 1800. Rusija je nezadovoljna Engleskom (zbog Malte. uveo vrstu novom plemstva. a istovremeno 1800/02. a Prusku prijetnjom oružjem prisilila je da izađe iz koalicije. dolazi do odlučnog preokreta. koji su jasno ostali. u ljeto 1800. Taj mir. Narod je plebiscitom odobrio (plebiscit je javni. konkordat. Toskansko kraljevstvo). Švicarske. 10 godina biti ministar vanjskih poslova. Iako je Francuska republika. saveza. dijelova Njemačke. Na taj način će ovaj ustav biti više puta mijenjan. gospodarski napredak. Napoleonove kolonijalne namjere postaju očite kada 1803. imala zdrave državne financije. Mnogi raniji plemići dobili su i novo plemstvo.1801. Za to vrijeme ipak su najvažniji vojni uspjesi. Ne samo da je Rusija izašla iz koalicije. 1802.

o zakonskom prijedlogu koji su mu izložila 3 člana državnog savjeta. a od 1802. upravne i sudske položaje. Ti se organi obnavljaju svake godine 1/5. od 1803. htjeli su ih zadržati. Napoleon je strah novih vlasnika morao otkloniti odlukom Državnog savjeta 1803. bio je režim vojne diktature. Zato pravo predlaganja ima samo prvi konzul. Dakle i ovaj ustav. računamo postojanje carstva. a uz stalno isključenje žena i njihovih potomaka. Članove tribunata (100. od početka je izazivala otpor koji se izražavao kroz urote i atentate. Napoleonu je otvoren put za sljedeći korak. god. unutarnja i vanjska. a povratak stare dinastije to bi doveo u pitanje. ni jedna knjiga nije mogla biti prodana bez prethodnog odobrenja. vješt u izmišljanju neprijatelja. ukinuo je odluku konventa iz 1794. Svi koji su kroz 15 godina od početka revolucije stekli zemlju. Francuska će se nazvati carstvom. pa su mnogi stekli novo plemstvo. Napoleon je obnovio ropstvo u kolonijama. tajnim glasovanjem odlučuje zakonodavna skupština. dozvolio povratak izbjeglicama nego su za njih stvorene mogućnosti da u novoj vlasti dokazuju svoje sposobnosti. počeli otvoreno zahtijevati povratak ili otkup svih ranijih prava prema seljacima i svoju zemlju. a član 3. Sve te urote (stvarne i izmišljene) ne samo da su jačale moć vojske i policije. Povrh svega. Dvije godine nakon što je postao doživotnim konzulom. ona ne može postavljati pitanja niti raspravljati. želi kontinuitet u zakonodavnoj vlasti. Napoleon je sredstvima posebno odjela policija. o ustavnosti prijedloga odlučit će senat. Iza ustavne fasade. od muškog na muško. sve novine imaju cenzora i odgovornog urednika koje imenuje država. senat je 1804. pozvao narod na referendum da odobri (odobrilo oko 3 milijuna) novi senatus consulte (ustvari. to je nov ustav-nadopuna) čiji član 1. Taj senatus consulte iz 1804. Zakon potom promulgira prvi konzul. tj. vojne činove. Jedan od bitnih razloga koji su znatan dio naroda i vojske držali uz konzula. po redu prvorođenja. Zakonodavna skupština tajnim glasovanjem odlučuje o zakonu. Vlasnici novina su morali potpisati privrženost konzulu. Napoleon je uostalom i smanjio krug starog plemstva. to odlučuje samo ona. a protiv obnove stare dinastije. 7. glasi Vlada republike je povjerena caru koji uzima naziv car Francuza. zadržao je naziv republika. tajna policija. . jer Napoleon nije želio naknadni otpor zakonu. mnogi su po jeftinim cijenama stekli nova imanja. Napoleonova politika. 1802. kao i onaj iz 1795. Pošto je tako uništio republikanske protivnike. ne samo da je već 1800. a potom zaključke pretresa u tribunatu izložila 3 člana tribunata. nego nakon što je saslušala izlagače pristupa glasovanju (1804. ukidanje feudalnih prava i prodaja nacionaliziranih dobara je neosporna. Zakonodavni postupak po Konzulskom Ustavu Zakonodavni postupak je previđen ustavom tako da je za svaki dio tog postupka predviđen poseban organ: 1. a koji joj zakoni trebaju. zakonski prijedlog pretresa tribunat 4. koja ne preže od otvaranja pisama do poticanja urota. dobit će pravo raspravljanja) 5. slična je rojalistička urota koštala života burbonskog vojvodu. a on mu ni ne treba jar samo on predlaže zakone.14 prevlast na kontinentu dovesti do osporavanja njezina kolonijalna carstva. prijedlog pravno uobličava državni savjet 3. Ovaj zakonodavni postupak pokazuje nekoliko svojstava: zakonodavac je za to da opskrbljuje zakonima izvršnu vlast. 50 članova) i zakonodavne skupštine (300 članova) s liste povjerenja imenuje senat na 5 godina. Carsko dostojanstvo je nasljedno u neposrednom prirodnom i zakonskom potomstvu Napoleona Bonapartea. i tek 1809. Ipak od 1804. iza privida pravne države. Bitno sredstvo upravljanja javnim mišljenjem postao je tisak. pravo predlaganja zakona i državnog proračuna ima samo prvi konzul 2. nego su trebale upozoriti da se vlast uspješno bori s neprijateljima koji bi red i blagostanje koje je stvorio veliki Napoleon htjele prekinuti. Konzul nema pravo veta. kojom je ropstvo ukinuto. usvaja djelomično obnavljanje zakonodavnih tijela. pridobio ili uništio pristalice restauracije. bile su nove tečevine. tj. U proljeće 1804. što mu je uvijek bila izlika da razvlasti ili uništi vodeće republikance. Ropstvo u francuskim kolonijama bit će konačno ukinuto 1838. Zato nije smjela dozvoliti obnovu francuske mornarice koju je uništila pred egipatskom obalom 1798. nazvan Ustav iz godine 12.

to je snaga i rasprostranjenost vjerskog osjećaja postajala vidljivija. zakonom općinama povjerio vođenje vjenčanja. crkve su otvorene. kojim je ukinuo prava protestanata. Nakon toga dolaze dekreti o ukidanju crkvenog poreza desetine. ali je slobodna. Uskoro pada i cijela papska država. god. potonjima uskraćene plaće i mirovine. Napoleonu je jasna duhovna snaga vjere i zato on teži da je nadzire i da je iskoristi kao sredstvo vladanja. prisilio papu da potpiše novi konkordat kojim se crkva priznaje vazalom države. I što je crkva reformama ostajala samo duhovna institucija. Ali sada u prvi plan dolazi duhovna snaga crkve. nego su svećenici trebali dati jednostavnu izjavu odanosti ustavu. Papa je priznao republiku. te su u ljeto 1791. sastanak koncila. po kojem su protestanti dobili pravo građanstva. Nastao je rascjep između zaprisegnutih i nezaprisegnutih svećenika. 1809.1801. crkvu posve podvrgnuli državi. iz revolucije zaprisegnuti biskupi morali su podnijeti ostavke. a organski članci predviđaju i kazne za delikte u vršenju kulta itd. Papa je izdao bulu o izopćenju uzurpatora napoleona. svi su bili protiv. Crkva i država od revolucije do restauracije Sukob nove vlasti i crkve nakon revolucije bio je u središtu političkih zbivanja čitavo vrijeme. pogotovo načelo jednakosti. Nakon dugih i teških pregovora. Vrhunac svega toga bio je građanski ustav o svećenstvu 1790. od svećenika se nije tražila prisega koja bi se protivila katoličkom nauku. ne samo zaprisegnute i nezaprisegnute. Politički. Organske članke (imaju 77 članaka). ali su svećenici dobili plaće i mirovine. a niže svećenike imenuju biskupi uz suglasnost vlade. tribunat. Organski članci su dosta umanjili prava pape. Zato je konvent 1793. Biskupi imaju potpuni nadzor nad župnicima. a država nad biskupima i papom. umrlih. Postavši gospodarem sjeverne Italije i dijelova crkvene države. snaga zbilje vodila je ka pregovorima. kada konvent Dekretom o slobodi vjerovanja na stanovit način uspostavlja odvajanje crkve od države. god. Napoleon nije oklijevao u ustupcima.15 8. a na jesen te godine kažnjeni su sa 2 godine zatvora. otvoreni seminari itd. No revolucija je unijela neslogu među svećenike. Konačno je to konvent i učinio u veljači 1795. a svećenička odanost vladi značila je da je svećenik dužan javljati državi o postupcima koji su upereni protiv vlade. konzul i papa suglasno. konkordat je izglasan u travnju 1802. god. Crkva je taj duhovni utjecaj zloupotrijebila pretvorivši ga u moć protiv revolucije. dok je struja koja je naglašavala katolički univerzalizam još više ojačala. prognani svećenici su se mogli vratiti. Vendee je i dalje pod pobunom. osim u sudstvu i školstvu. crkvene jedince su se poklapale s upravnima. koji su ustvari konkordat mijenjali (u smislu galikanizma) da bi se umanjio otpor. Morao je poduzeti čišćenje i tek potom i pošto je uz konkordat (ima 17 članaka) predložio tzv. u Fontaineblesuu. Taj odnos je bio uređen konkordatom iz 1516. te konačno dekret o nacionalizaciji crkvene zemlje. katolička vjera nije državna vjera. I crkvena organizacija je posve centralizirana. Ipak. pravo slobode kulta. Vrhunac sukoba je pod jesen 1794. Papa je imao i svoje moći. Otmicom je papa doveden i zatočen u Fontainebleau. Kako bi se umanjila upravna nadležnost crkve. pa i pravo na javne službe. pa je konzul obećavao vjernost. Državni savjet. Izjava o pravima čovjeka i građana. odluke koncila. Izjava je načelom jednakosti posve dokinula svako razlikovanje po vjeri. a potom je Napoleon i kardinale doveo u Pariz. osudio taj akt kao heretički i izazvao otpor svećenika. Crkvi nisu vraćena imanja. Ali konkordat je trebalo ratificirati kao zakon i tu je Napoleon naišao na izuzetan otpor. ukidanje redovništva. upisa u registre rođenih. zakonodavno tijelo. samo uz prethodno odobrenje države mogla je biti objavljena papina bula. Papa je u proljeće 1791. dok su Židovi bili još daleko od tih prava. prisiljava papu Pia 6. Ediktom o trpeljivosti 1787. upravo tada Napoleon na bojnom polju uništava crkvu. Biti će izvršena nova podjela na biskupije i župe. Novi papa Pio 7. nego su jedni naglašavali stoljetni galikanizam francuske crkve. vjenčanih. Iako je crkva poražena od vlasti. Ali. Napoleon je 1813. papa je zatvoren i po nalogu direktorija doveden u Francusku gdje u zatočeništvu i umire. Naime. Konkordat je zaključen 16. a naročito ga je učvrstio edikt koji je Louis 14. . Crkva je trebala biti ideološka potpora vlasti. koji teži potpunom podržavljenju crkve. oženjeni svećenici su dobili potvrdu braka. njena načela. nače način imenovanja svećenika je kao i onaj prije revolucije. Bolognu i Romagnu. registra rođenih i umrlih. Dekretom i slobodi vjerovanja i odvajanju crkve od države. ugovorom o Tolentinu da Francuskoj ustupi papske posjede Avingnon. bila su protivna ne samo katoličkoj doktrini. papska država je pripojena Napuljskom kraljevstvu i zapravo je konkordat raskinut. pribjegao izgonu od oko 25 tisuća svjetovnog svećenstva. Konvent je u jesen 1792. feudalnih obveza seljaka na crkvenoj zemlji. međunarodni razlozi papino protivljenje su izuzetno ublažili. To je moglo narušiti tajnost ispovijedi i svećenike učiniti suradnicima policije.7. oni su bili građani drugog reda. revolucija je široko rasprostranjeni antiklerikizam i bijes protiv bogate i birokratizirane crkve shvatila kao protivljenje samoj vjeri. donio 1685. dolazi u doba Napoleonovih velikih uspjeha i u sređenju prilika u francuskoj i na bojnom polju. nego o dotadašnjem odnosu crkve i države. Taj edikt je uvelike ublažen neposredno pred revoluciju.

To tijelo imenuje ministre koji su vršitelji poslova pojedinog resora. za jednog direktora predlaže vijeće pet stotina. Kralj nema pravo zakonodavne inicijative. ali svake godine bira se jedan direktor. papa se vratio u Rim. 9. Članovi zakonodavnih tijela ne mogu biti u egzekutivi. Skupština kralju uvijek može priopćiti da je ministar izgubio povjerenje nacije. Tu pravnu odgovornost ministra i ostalih visokih službenika izvršne vlasti prati sama skupština. Ustav 1791. Još je manje utjecaja imao na sudstvo. i sa te liste vijeće starih bira jednog. Direktorij imenuje ministre (6) koji su neposredni vršitelji izvršne vlasti. odgovaraju direktoriju. ministara. vladu. nego djeluju posebno u okviru svog resora. nego kralj Francuza.16 U međuvremenu se sve više svećenstva okreće proti Napoleona. državnog proračuna i uredaba. ipak on neposredno nadzire samo vrhovnu upravu. Ima isključivo pravo predlaganja zakona. Druga dva konzula mogu mu dati savjet i to samo u nekim pitanjima. Promulgira zakone. on će uređivati odnos između crkve i države do 1905. Kralj ima plaću i vojnu gardu. ukidala je sredstva za seminare. Ustav iz 1795. direktorij imenuje vojne zapovjednike. pa ako ga je ona neizmijenjenog prihvatila prijedlog je čekao treću skupštinu. ambasadora. a kratko iskustvo je pokazalo tko drži kesu. djelomično obnavljanje. samo vrsta pravne odgovornosti (poput impeachmenta). god. Direktorij o svojim poslovima odlučuje na skupu. nije odobravala izuzeća svećenika od vojne obveze itd. On raspolaže vojskom i državnim prihodima i rashodima do veličine koju je odredio zakonodavac. većinom od 3 glasa svojih članova. On je predstavnik države i nosilac izvršne vlasti koju vrši preko 6 ministara koje sam bira. god. – Konzulski ustav Izvršna vlast pripada trojici konzula koje bira senat s liste nacionalnog povjerenja na 10 godina i koji mogu neograničeno puta ponovo biti birani. vodi međunarodne pregovore itd. drži vlast. Kralj je ustavni vladar. skupštine. ali samo prvi konzul ima vlast. Tko su konzuli već određuje Ustav. koji ne mogu biti članovi skupštine i koji politički samo njemu odgovaraju. Najveće mu je ograničenje da nema utjecaja na državni proračun i financije. – Direktorijski ustav Direktorij je kolegij od 5 članova. i ako ga je ova prihvatila. Zato je država počela uzvraćati istom mjerom. časnika vojske do upravitelja pokrajina i sudaca. činiti vladu. sve je upućivalo na skori pad i na crkvu kao velikog čimbenika te pobjede. Njegova propaganda koja je njegov rođendan proglasila vjerskim praznikom koja ga je uspoređivala s Isusom. direktori su birani slično zakonodavnom postupku: listu od 10 kandidata. ali ima pravo moćnog odgodnog veta. – Jakobinski ustav Izvršnu vlast vrši Izvršno vijeće od 24 člana koje bira skupština na rok od 2 godine između kandidata koje (po jednog) predlažu departmani (njih 83). dakle neovisni od kralja. . sve je to imalo suprotan učinak. imenuje diplomate. tj. Skupština uvijek može pozvati ministra da podnese izvještaj o svojim postupcima. Ustav za to predviđa sljedeći postupak: kraljev veto može biti prevladan samo ako taj prijedlog (u posve istom tekstu) prihvate dvije sljedeće skupštine. dogovorio da ostane na snazi konkordat iz 1801. a spomenuta su i druga dva. Ustav 1793. pa i u izvršnoj. vrši sva imenovanja od članova državnog savjeta. tj. koji vrši poslove poglavara državne i izvršne vlasti. Tako ponovo zaoštren odnos crkve i države bio je posljedica Napoleonovih poraza. Propis koji je skupština izglasala zove se dekret i da bi postao zakon treba dobiti kraljevu potvrdu. Papa je s Louisom 18. Ustav iz 1799. i 1799. te ih može za povrede ustava i zakona optužiti pred visokim nacionalnim sudom. god. tj. ne mogu zajedno zasjedati. prvi konzul je građanin Bonaparte. a na kraju rada ministri skupštini podnose opći izvještaj o svom radu. god. starijih od 40 godina. Zakonodavac može direktore optužiti za veleizdaju pred visokim sudom. ministri ne smiju odlučivati na zajedničkim sjednicama i njihov mandat nije ograničen. Padom Napoleona crkva je otkazala konkordat iz 1813. Imao je višu vlast nego kralj po ustavu iz 1791. Ako kralj odbije tu potvrdu time nastaje sukob između skupštine i kralja. To je bila organizacija izvršne vlasti slična predsjedničkoj vladi. zatim je prijedlog podnošen drugoj skupštini. 1793. vrhovni je zapovjednik vojske. prvi građanin i najviši predstavnik nacije i države. Ministri ne čine skup. Vrhovna izvršna vlast po Ustavima iz 1791. direktora. 1795. što je trebalo biti jamstvo kontinuiteta u vlasti. načelnike uprave departmana i sl. Sve je to pokazivalo da i konkordat iz 1813. koji tim potpisom preuzima pravnu odgovornost za tu ispravu. može biti različito primjenjivan. god. on više nije kralj Francuske. jer činovnici svih nižih stupnjeva uprave su izabrani. Iako je kralj glava državne uprave. Direktori su birani na 5 godina. tek je onda to zakon. Izvršno vijeće obnavlja se svake godine pola. ponovo je uspostavljena crkvena država. tj. god. Nijedna kraljeva isprava nije izvršna bez ministrova supotpisa. To je vrsta djelomičnog obnavljanja. Budući da se skupština sama nije mogla raspustiti. znači da je prva skupština morala sačekati istek svog mandata. tj.

Bračno i obiteljsko pravo po Napoleonovom zakoniku Brak i obitelj najvažnije su uredbe prve knjige. a ono je utjecalo na građansko pravo ostalih kontinenata (od država Južne Amerike do Japana). tj. hipoteka. što i samo zaključenje braka pretpostavlja. traži se mišljenje roditelja itd. služnosti • Treća knjiga – čl. Ti zakoni ujedinjeni su u jedinstveni akt od 2281 člana pod nazivom Građanski ustav. osude na smrtnu kaznu. Ovaj zakon je osnova francuskog građanskog prava do danas. Nizozemska. • Druga knjiga – čl. Grčka). naročito u pogledu prometa nekretninama (bez javnih registara). hipoteke. temeljem njihovih mišljenja je izmijenjen. pravo osoba. ako je mužev preljub oblik faktične bigamije uz zajedničko stanovanje. a žena samo ako je muževa nevjera takva da je u njihov dom na stanovanje doveo drugu ženu. usvojenje. pojaviti se na sudu bez muževe suglasnosti. Utjecaj Napoleona nije bio velik na sadržaj i izgled ovog zakona. a nekretnine su uvijek odvojene. god. o očinskoj vlasti. predviđeni su rokovi. zaštite pokretnina i sl. te ga je konzul predložio zakonodavnim organima. Ovaj način razvoda je spor. Belgija. poglavlja: status građana. i 1804. razvod braka suglasnom voljom supružnika i sl. o braku. Najviše izmjena pretrpjela je 1. god. Najveća neravnopravnost supružnika pri razvodu pokazuje razvod zbog preljuba. žena vlastitom imovinom i imovinom domaćinstva može raspolagati samo uz muževu suglasnost. imao je utjecaja samo na neke odredbe. god. Žena je dužna na poslušnost. sadrži 20 poglavlja o različitim načinima stjecanja vlasništva. Žena preljubnica može biti kažnjena zatvorom. Po mnogima je običajno pravo odredilo ovaj zakon. pa zato može biti i razveden. tribunat je izmijenjen (i redovitom izmjenom 1/5 članova svake godine). teške nepravde. Dok brak traje muž je glava obitelji. Razvod braka moguć je zbog preljuba. zaključiti ugovore. donesen je i referendumom potvrđen senatus consulte koji je konzula učinio carem. Code Napoleon. u obliku 36 zakona prolazio kroz zakonodavni postupak. Bez obzira na to koji je oblik imovinskih odnosa izabran. zlostavljanja. I brak i obitelj podvrgnuti su i u službi su države. To je bilo prihvaćanje odredaba rimskog i kanonskog prava o nesposobnosti žene. Code civil. usluga (radne snage) i kapitala. 7-515. npr. Zakon krasi izuzetna jasnoća i pravna tehnika. on i danas važi uz stanovite izmjene. 18. te je tečajem 1803. knjiga.5. Napoleonov Code Civil 1800. zakon određuje da će važiti sistem zajedničke imovine. vlasništvo. Brak je građanska institucija. ali on ima neka ograničenja. apstraktne. posebice bračni i obiteljski odnosi i 3. Na taj način razvod je moguć tek nakon 2 godine braka. a postoje i institucije koje do najvećeg stupnja dopuštaju slobodu ugovaranja i prometa robe.17 10. Ovaj sistem se odnosi samo na pokretnine. • Prva knjiga – čl. dužna je slijediti muža u premještaju boravišta. od zbilje udaljene zasade koje je sadržavalo revolucionarno zakonodavstvo. knjiga posebno obveze. Konzul je prijedlog povukao. ali ne nakon 20 godina trajanja braka. o usvojenju i sl. 516-710. 1-6) i 3 knjige. ima 7 velikih pravnih područja: nasljeđe. Već je prvo poglavlje tribunat toliko osporio da ga je zakonodavno tijelo odbilo. Švicarska. 711-2281. naziva se Napoleonov zakonik. o starateljstvu. Muž može dobiti razvod zbog nevjernosti žene. Isti postupak žene prema mužu je . jer obitelj ne može postati suviše moćna i samostalna institucija u odnosu na državu. Moguć je i sporazumni razvod. posebni ugovori. uređuje ga država. darovanje. nego je izvršitelj kazne za delikt ženina preljuba. njen prirodni zastupnik. Nacrt je predan sudovima na mišljenje. položaj stranaca.1804. o stvarima. Od 1807. Od žene se vjernost očekuje daleko više nego od muža. 11. obveze. Rumunjska. Poništio je mnoge institucije svojstvene starom poretku. muž upravlja samo ženinom imovinom • neki drugi način koji je postojao u praksi Ako u ugovoru o braku o tome nije posebno utanačeno. a muž ne. U pogledu imovinskih odnosa u braku zakon je dopuštao da se pri zaključenju braka izabere jedan od više mogućih načina: • zajednička imovina • sistem miraza – imovina supružnika je odvojena. sustav i terminologija zakona odredili su kontinentalno građansko pravo (Italija. muž koji je ubio ženu zateknuvši je u preljubu nije ubojica. imovinski odnosi u braku. Napoleon je osnovao odbor od 4 člana koji nakon 4 mjeseca djelovanja predaje nacrt građanskog zakona. a žena kao i maloljetna djeca su pod potpunim starateljstvo muža/oca. odbacio je mnoge teorijske. Zakon je kroz zakonodavni postupak usvajan u dijelovima (predviđeno ustavom). zastara Zakon po svojim temeljnim institucijama vlasništvo čini skoro neograničenim pravom raspolaganja stvarima. Građanski zakon je imao i nedostataka. tj. Žena ne može otuđiti dvoju imovinu. Sadržaj. naročito iz ugovora o radu. posjed. Poljska. To je vrsta ugovora zasnovanog na volji stranaka. Građanski zakonik sastoji se od uvoda (čl.

Nijedan predsjednikov akt nije izvršan bez ministrova supotpisa. Zakon je zadržao opće pravo glasa za muškarce od 21 god. društva uzajamne pomoći za radnike. opće pravo glasa za muškarce i oni će neposrednim tajnim glasovanjem i sistemom izbornih lista po departmanima izabrati Ustavotvornu skupštinu koja će donijeti ustav. tj. izabrana skupština. obraća . na temelju općeg. a to je opće. Vanbračna djeca su posve izvan obitelji. birači su s ogromnom većinom za predsjednika izabrali princa Louisa Napoleona.1848. U prosincu 1851. koji mogu biti iz skupštine. ustav usvaja načelo podjele vlasti. 56. Predsjednik ima pravo zakonodavne inicijative. ona mu je protivna. Tako je skoro trećina birača izgubila pravo glasa. obnovio ropstvo u kolonijama) • sloboda udruživanja. ali ga je uvjetovao stalnim boravištem od 3 god. donosi zakon koji po predlagaču i nazivaju Fallouxov (Faulov) zakon. Ustrojstvo druge republike 24. republika je uspostavljena prema ustavu. izražavanja i sl. ustava).11. On vrši vlast preko potpredsjednika i ministara koje sam imenuje. Što se tiče ustroja vlasti. donesen je prvi ustav druge republike. To su bili radnici koji mijenjaju boravište tražeći posao. Od oko 36 mil. Ustav sadrži ne samo jakobinske i žirondinske zasade. tj. a ni dragovoljno on te ne može učiniti. na kojima će pravo glasa imati svi Francuzi sa 21 godinom. Građena je pod velikim utjecajem ustavnog i političkog poretka SAD-a koje su tada bile država s općim pravom glasa u demokratskim slobodama (osim za robove). ali je druga republika ponajviše bila oblik faktičke vlade. 12. politički život se odvijao mimo ustavnih odredbi. 1850. Privremena vlada pod pritiskom masa Pariza objavljuje: • pravo na rad. Što se tiče roditeljske vlasti. te 1850. – 7.18 ubojstvo. Pretežu naznake predsjedničke republike. ustavotvorna skupština je sazvala izbore za predsjednika. a glasovalo je 8 mil. odbija primjenu izbornog zakona. on promulgira zakon. građana. Povećanje poreza izaziva pobune.1848. ustavotvorna skupština je donijela Izborni zakon na temelju kojega je u svibnju 1849. Zakonodavnu vlast vrši jednodomna skupština koja je izabrana na 3 godine. tj. Druga republika je postala republika bez republikanaca. Privremena vlada je dekretom sazvala izbore za 23. 4. neposredno i tajno pravo glasa za muškarce. nemaju nikakva prava ni prema majčino obitelji. Po ovom zakonu nije moguće prisiljavanje vanbračnog oca da prizna očinstvo. Iako je skupština izabrana općim pravom glasa. Ustavotvorna skupština se raspustila. a kako bi pravo na rad bilo ostvareno država je stvorila nacionalne radionice. Izvršnu vlast ima predsjednik kojega na 4 godine neposrednim glasovanjem i natpolovičnom većinom glasova biraju svi građani s biračkim pravom. s vlašću u kojoj su svi odgovorni. U prosincu 1848. predsjednik republike želi carsku diktaturu. misticizam. a ministri kao i predsjednik su pravno odgovorni. bilo je oko 9 mil. Skupština je svoju izvršnu vlast vršila preko svog Izvršnog odbora od 5 člana. predsjednik raspušta skupštinu. Skupština je u stalnom zasjedanju i zato poslanici primaju plaće. sastajanja.11. Druga republika je prvi poredak u kojem se radnička klasa (osobito Pariza) javlja kao samostalna društvena snaga. Druga republika je donijela drugu novost ustavnog razvoja. a ponajviša je predstavljala jačanje njenog birokratizma i militarizma. djeca su pod starateljstvom oca. mijenja izborni zakon iz prethodne godine. otklonila je predsjednikov prigovor. otvarani su javni radovi. a i počele su pobune platiša poreza. kršćanski socijalizam. po kojem je i sama izabrana. U ožujku 1849. Republika je željela obnoviti zasade prve republike u obliku jakobinizma i bonapartizma. Odlučila je ukinuti nacionalne radionice jer nije imala novaca kako bi plaćala zaposlene.2. Kako bi se te radovi isplatili državni proračun je povećan za 45% i to povećanjem neposrednih poreza.1848. Donesena su 2 ustava. a lijeve snage u vladi zagovaraju smanjenje i čak ukidanje posrednih poreza. nego i elemente predsjedničke i parlamentarne republike. Predsjednik se usprotivio izbornom zakonu (čl. Druga republika po uzoru na prvu usvaja razliku između zakonodavne i ustavotvorne vlasti i to ponajviše kroz načelo referenduma. Predsjednik nakon isteka mandata ne može neposredno biti ponovo biran na isti položaj. Ona je posve nezavisna od izvršne vlasti koja ju ne može ni raspustiti ni odložiti. uredi za zapošljavanje radnika itd. socijalizam. Učinjen je i pokušaj da se odrede najniže nadnice. Kada je donijela ustav. birača.1852. Zakon ipak dopušta usvojenje djece. Taj zakon školstvo (od osnovnog do sveučilišta) predaje u ruke crkvi. te je zatražio novo razmatranje. budući da je parlamentarna vlada (zbog politički neodgovornog poglavara države) smatrana nespojivom s republikom. tj. god. skupština umjerenu parlamentarnu kraljevinu. Osnovane su komisije koje su trebale rješavati sporove između poslodavaca i radnika. ali je skupština novim glasovanjem usvojila zakon. jednakog i tajnog prava glasa za muškarce starije od 21 godinu. radni dan traje 10 sati • ukidanje smrtne kazne za političke delikte • ukidanje ropstva (Napoleon je 1802. a u njoj su većinu imali pristalice kraljevine.4.

birača. 5. niti mu odgovaraju. da o radu ministara raspravlja uz njihovo prisustvo. narodu predložio da se uspostavi ponovo carsko dostojanstvo. zakone uobličava državni savjet (skup najvećih državnih službenika: admirali. nego i općim pravom glasa za sve muškarce starije od 21 godinu.1852.1870. na kojeg on uvijek ima pravo priziva Između predsjednika i naroda nema posrednika. državnog savjeta. No bila je slaba korist od te demokracije. Senat je postao drugi zakonodavni dom. Izvršnu vlast ima car. Na plebiscit 20. sjednice su postale javne. Neke izmjene su bile još za republike. a doživotne senatore imenovao je car. Senat je ustavotvorni organ. god. Pod kraj carstva 1869. Time je druga republika pretočena u drugo carstvo. bivši ministri i osobe koje imenuje car). a oba doma su dobila pravo predlaganja zakona i pravo interpelacija vladi. postale su tako mnogobrojne da je car odlučio sve to izdati u obliku konačnog i pročišćenog teksta. Dva mjeseca nakon što je ustav usvojen. to je postala parlamentarna kraljevina s dvodomnim parlamentom. Vrijeme drugog carstva doba je najvećeg i najbržeg gospodarskog napretka za čitavog razdoblja od 1789. prvo je razdoblje autoritarnog carstva (1852-1860) i na razdoblje liberalnog carstva (1860-1870). on štiti ustavnost zakona. senata i zakonodavnog tijela • čl. Francuska je u srpnju zaratila s Pruskom.1852.-4. rečeno je da je vlada Francuske republike povjerena na 10 godina princu Louisu Napoleonu Bonaparteu • čl. Ustav iz svibnja 1870.3 mil. potvrda je i dopuna postojećeg stanja. 3. predsjednik republike vlada pomoću ministara. pod stalnim je nadzorom. Izmjene ustava iz 1852. Taj državni savjet posve je podložan caru. tj. Ustrojstvo drugog carstva 7. ne smiju se okupiti na zajedničke sastanke.12. a vrši ju preko svojih ministara koji su puki izvršitelji. tako da vlada ni ne postoji. donesen drugi ustav drugog carstva. a onda je skoro svake godine bila neka izmjena (njih 14 u obliku senatus consulta) za vrijeme carstva. je izašlo nešto manje od 8 mil. car je zbačen i pao je u prusko zarobljeništvo. Narod je ustav prihvatio referendumom. 14.1851. jedini organ demokracije.9. 2. Car je vlada i vlast. kapitalistička. Tako je predsjednik republike temeljem prava koje mu je narod delegirao izradio novi ustav. a i izabrani poslanici dužni su prisegnuti na vjernost caru.19 se narodu da se plebiscitom izjasni o njegovom postupku i traži da se njemu dozvoli da izradi nacrt novog ustava koji bi bio podnesen narodu na referendum. Bio je to orleanski parlamentarizam bitno sadržan u pravu da car mijenja vlade i ministre i da se služi referendumom i plebiscitom. te je tako Louis Napoleon Bonaparte postao car Francuza.11. U razdoblju liberalnog carstva dolaze do izražaja naznake parlamentarnog i dvodomnog sustava.9. Zakone može predložiti samo car. Ustav drugog carstva je zapravo drugi ustav druge republike iz siječnja 1852. Zakonodavna skupština koje je bila birana na 6 godina svoju vlast je dijelila sa senatom. predsjednik republike je odgovoran pred francuskim narodom. donesen je drugi ustav druge republike. 13. a preko 7 mil. 1. kardinali. Policija određuju i podupire službene kandidate. od kojih je drugi 7. ali može mijenjati ustav putem senatus consulte. industrijska. a zatim su došli organski dekret i dva senatus consulte. Element parlamentarne vlade je taj što je zakonodavno tijelo dobilo pravo da svoje mišljenje o radu izvršne vlasti izrazi adresom. Ustav je podnesen na referendum (7. Proglašena je treća republika. . Izrazito seljačka zemlja postaje sve više gradska. s mnogobrojnim izmjenama. Čak i takva posve paralizirana zakonodavna skupština. U razdoblju autoritarnog carstva demokratski privid je sačuvan ne samo referendumima.11. On je uvelike izrađen gledanjem na ustavni poredak kakav je bio za Napoleona I. Oni nisu iz parlamenta. Napoleon III. je odobrilo njegov postupak i ovlastio ga da izradi novi ustav. Po ovom ustavu Francuska je vrsta predsjedničke republike i to takva da je: • u čl. tj. glasača za. do 1914.1870.1852.1. Tako je u svibnju 1870. 4.5 protiv ustava). Razdoblje carstva možemo podijeliti na dva razdoblja.

Izbori za senat su posredni. tako da je to davalo veće mogućnosti velikom broju stranaka i malim strankama.7. Skupština može optužiti vršitelje izvršne vlasti pred senatom. donesen je Zakon o organizaciji senata od 11 članova. zapravo i nije ustav. Drugi je vlada koja je nestalna. parlamentarnu vladu i republiku. kooptacija). u tom izboru preteže utjecaj tog doma. vladu. 225 su birani po departmanima (u svakom 2-5 senatora).2. a 75 su imenovani doživotno (prve je imenovala narodna skupština. Ustav ne spominje. opće biračko pravo i parlamentarnu vladu. a raspušta ju izvršna vlast uz suglasnost senata. predsjeda vladi itd. djelomično obnavljanje radi neprekinutog trajanja i postupnog obnavljanja. 16. Od 300 senatora starijih od 40 godina. kao i u SAD-u. ali ne i politički odgovoran i zato je on pravi nositelj izvršne vlasti. koji sudi pod imenom Sud visoke pravde. ali su oblasti (departmani) ipak stanovite posebnosti i cjeline. ovaj je bez političkog dijela. smatra se da je taj dio Francuske bio odlučujući pri izboru senata. parlamentarnu republiku. poreznu i budžetsku. ali se njihova prava donekle razlikuju. Izabrana je na 4 godine. Predsjednik može opozvati ministre. vrše se po većinskom sustavu. doneseno je desetak ustava.1875. Izbori za ovo tijelo su neposredni. Svaki član domova ima pravo predlaganja zakona. ali postupak donošenja financijskih zakona započinje u skupštini. a kasnije sam senat popunjava ispražnjena mjesta izborom novih članova. Sastoji se od 3 odvojena ustavna zakona od kojih se samo 1 zove ustavni zakon. politički je odgovorna pred zakonodavnim domovima i ona je politički nositelj izvršne vlasti. tj. ima pravo odložnog veta na rok od mjesec dana. predsjednika vlade. pa je senat izraz te podjele po departmanima. ali svake 3 godina bira se trećina senatora. te tako pokrivaju njihovu političku . od kojih je bitna samo ona iz 1884. vijećnika Općeg vijeća departmana. a ostala 2 su samo zakon. Za razliku od većine francuskih ustava.-10. izbori su u dva puta. kojem predsjednik republike daje ovlaštenja da sastavi vladi. uz suglasnost senata može raspustiti skupštinu. prvi put je izabran tko dobije natpolovičnu većinu. prve parlamentarne republike. ima pravo pomilovanja. Ustav iz 1875. Ustrojstvo treće republike 4. Ustav treće republike. Jedan je predsjednik republike i on je stalan. ali s njima su politički solidarni ostali ministri. jer je izmijenila ustav. vojska i mornarica nisu željeli da im zapovijedaju civili. predstavlja državu u međunarodnim odnosima. Francuska je jedinstvena država. samo skupština može biti raspuštena.7. tj. a predsjeda im predsjednik republike.9. tj. sutradan je donesen Zakon o organizaciji javne vlasti od 9 članova. U prethodnom razdoblju od 1789. Predsjednik je biran na 7 godina s mogućnošću ponovnog izbora. navedeno je da je predsjednik republike izabran većinom glasova senata i doma poslanika okupljenih u nacionalnu skupštinu. a pravo glasa imaju svi muškarci stariji od 21 godine. Predsjednika republike biraju oba doma na zajedničkoj sjednici. Oba doma vrše zakonodavnu vlast. on je skoro posve organski ustav i vrlo je kratak. Ministri su članovi parlamenta (no ne svi. vrši sva imenovanja i opoziv službenika koji su u nadležnosti izvršne vlasti. 24. a drugi puta je dovoljna relativna većina. To je ustav iz 1875. Još su donesena dva organska zakona O izboru senatora i o izboru poslanika. u departmanima biraju skupštine sastavljene od poslanika u skupštini iz tog departmana. pravno je. do 1870. i onaj koji u ime nje govori u parlamentu. ni jedan njegov akt nije izvršan bez ministrova supotpisa koji tako preuzima političku odgovornost za taj akt. a kako su ove većinom seoske i provincijske. Već od samog početka između ministara izdvaja se jedan. po sistemu izbornih lista. vrhovni je zapovjednik vojske. Izvršna vlast je u obliku parlamentarne vlade. Kako je broj članova skupštine dvostruko veći od članova senata. Senatori su birani na 9 godina.20 14. daje mandat za sastav vlade. Ovaj ustav je u europsku i svjetsku povijest uveo novinu. kao ni zakon sve do 1934. demokracije. donesen je Ustavni zakon o odnosima javnih vlasti od 14 članova. vođi međunarodne pregovore i zaključuje ugovore. i uglavnom proporcionalni. a sastoji se iz dva dijela. a toko posredno i vojnu. Ustav je spojio nespojivo. ima ukupno 34 člana i uspostavio je institucije treće republike. Skupština ima 600 članova starijih od 25 godina i izraz je jedinstva Francuske. odobravaju potpisivanje međunarodnih ugovora. Zakonodavno tijelo sastoji se od skupštine i senata. Ima široka ovlaštenja: može predlagati zakon. svi ministri su jednaki. tako da su u vladi u tim ministarstvima vojnici. Budući da je politički neodgovoran.1875. Vojnici i mornari ne glasuju jer se smatra da su suviše pod utjecajem svojih pretpostavljenih.1870. Ustav samo posredno određuje kakav je oblik vladavine. Onaj broj senatora koji je biran. tzv. Treća republika je učvrstila 3 osnovne dotadašnje tekovine: dvodomni sustav.1940. U tim izbornim skupštinama većinu su imali predstavnici općina. tako da birači u svakom arondismanu (kotaru) biraju po jednog poslanika. pa su ga radikali zvali dom općina. Ministri čine cjelinu. svih vijeća arondismana i po jedan predstavnik svake općine tog departmana. dok je za trajanja treće republike donesen samo 1 ustav uz 4 dopune i izmjene.

Nakon toga donesen je i zakon koji je proširio krug vojnih obveznika. nacionalnom gardom su zapovijedale izabrana starješine. Posebnost parlamentarizma treće republike Ministri čine cjelinu. Do proglašenja republike 4. U času izbijanja komune procjenjuje se da je u Parizu bilo oko 15 000 vojnika. i to ona iz 1884. 15.-28. Krajem rujna 1870. da ga ne osluškuje i da se stvori parlamentarna oligarhija. god. Pravo raspuštanja skupštine priječi da se parlament između redovitih izbora udalji od biračkog tijela.1870. bilo je 254 sa oko 343 000 gardista. ali i zakonodavna i budžetska prava parlamenta. Glavna jedinica je bio bataljun koji je brojao oko 1 350 vojnika. stvorilo se mnogo političkih stranaka. različitog predočenja odnosa države i društvene zbilje. Pravo raspuštanja skupštine priječi da se parlament između redovitih izbora udalji od biračkog tijela. pitanja. Ustvari to je bila vrsta mekog ustava. da ustavni zakoni mogu biti izmijenjeni ako izmjenu prihvati i predloži svaki dom posebno. te je za carstva bilo pozivano onoliko gardista koliko je bilo previđeno propisima prije izbijanja rata. bile su 4 izmjene 1879. zbog dogmatske prirode političkog mišljenja. Ustav ne spominje. 1884. ali i zakonodavna i budžetska prava parlamenta. a sredstvo za to je pravo izvršne vlasti da raspusti tu skupštinu i da je prisili da dokaže podudarnost svog mišljenja s mišljenjem biračkog tijela. Sredstva koja parlamentu stoje na raspolaganju za tu odgovornost su: interpelacije. Po tim odredbama svi zdravi muškarci od 14 do 40 godina dužni su prijaviti se u nacionalnu gardu. te tako pokrivaju njihovu političku odgovornost). Povod tome je bio stav vlade u pogledu pariške uprave.5 franaka. u Parizu je bilo stvoreno 60 bataljuna nacionalne garde sa oko 90 000 ljudi. To su bile izmjene u smislu demokratizacije. kojemu odgovaraju pojedinačno i zajednički. a predsjeda im predsjednik republike. tj. Prema propisima iz doba carstva (zakon o općinskim vijećima iz 1855.8. pitanja. Pariška komuna 18. a u času izbijanja komune plaćenih članova nacionalne garde bilo je oko 170 000. onda će se sastati na zajedničku sjednicu. . kao ni zakon sve do 1934. parlamentarne istrage. i 1859.1871. kojemu odgovaraju pojedinačno i zajednički. 16. Bit parlamentarne vlade je u političkoj odgovornosti vlade i u pravu vlade da ospori parlamentu pravo da je njegovo mišljenje vjerodostojni izraz mišljenja većine birača u svakom času i o svakom pitanju. parlamentarne istrage. bit će to parlamentarna vlada po francuski.5. i onaj koji u ime nje govori u parlamentu. Bit parlamentarne vlade je u političkoj odgovornosti vlade i u pravu vlade da ospori parlamentu pravo da je njegovo mišljenje vjerodostojni izraz mišljenja većine birača u svakom času i o svakom pitanju. republikanski oblik vladavine ne može biti predmet izmjene. U srpnju 1870. svi ministri su jednaki. ona je postupno trpjela sve više otpora nacionalne garde. a sredstvo za to je pravo izvršne vlasti da raspusti tu skupštinu i da je prisili da dokaže podudarnost svog mišljenja s mišljenjem biračkog tijela. političke tradicije. dok je vrhovnog zapovjednika nacionalne garde imenovala vlada. povećao broj nacionalne garde i njenu samostalnost.3.) Pariz i Lyon su jedina područja koja imaju posebnu upravu. Gardisti su dobivali dnevnice 1. između zakonodavnog i ustavotvornog postupka vrlo je mala razlika. nego su delegacija razmjerne broju stanovnika općine. tako da su u vladi u tim ministarstvima vojnici.21 odgovornost). 1926 i 1940. Nacionalnu skupštinu.1870. Ipak. Sve je to bilo preuzimanje engleskog sustava parlamentarne vlade. od tada su svi senatori birani. članovi obitelji koje su vladale Francuskom ne mogu biti birani za predsjednika republike. a vlada imenuje samo načelnike općina i prefekte oblasti. ovaj ustav je vrlo malo mijenjan. 8. i zakon o vijećima departmana iz srpnja 1870. sve općine ne šalju po jednog predstavnika na skupštinu koja bira senatore. tj. god. Pariške komune. Nacionalna garda je stvorena po kotarevima. koja je ukinula imenovane senatore. ali s njima su politički solidarni ostali ministri. da ga ne osluškuje i da se stvori parlamentarna oligarhija. Iako je vlada nacionalne obrane više bila vlada Pariza nego Francuske. Između jedinica nacionalne garde nije postojala druga veza osim vrhovnog zapovjednika. ali već u listopadu 1870. kojem predsjednik republike daje ovlaštenja da sastavi vladi. i izmjena je usvojena ako za nju glasa natpolovična većina članova koji sačinjavaju nacionalnu skupštinu. Pariz to nema. Ministri su članovi parlamenta (no ne svi. U uvjetima francusko-pruskog rata i na početku treće republike došlo je do pobune u Parizu. solidarnost biti posve drugačiji od engleske. tj. pa će i parlamentarna vlada i njezino političko zajedništvo. vojska i mornarica nisu željeli da im zapovijedaju civili. ta velika. naoružana i organizirana količina ljudstva postaje najveća opasnost za vladu nacionalne obrane. bataljunima i legijama. ali zbog izbornog sustava (posredni za senat). 8. car je izdao dekret o sazivu nacionalne garde. Već od samog početka između ministara izdvaja se jedan. gardisti su birali vojske zapovjednike po stanijama. vladu. Sredstva koja parlamentu stoje na raspolaganju za tu odgovornost su: interpelacije.9. predsjednika vlade. Sakupljanje garde i njeno naoružanje u Parizu je išlo sporo jer se vlada bojala naoružanog Pariza. Sve ostale općine i oblasti biraju općinska i oblasna vijeća. Samo je jedna značajna. drugo carstvo je objavilo rat Pruskoj. Već zakon o senatu predviđa u čl.

delegacije je prvo u Toursu. a kako bi se nadzirali rad prefekta Pariza.22 Pariz je podijeljen na 20 kotareva.1. da u svakom kotaru izaberu načelnika i njegova 3 pomoćnika. a zatim u Bordeauxu kako bi bili dalje od neprijatelja. u Frankfurtu). Između tih čimbenika odvijat će se događaji za vrijeme pariške komune.1870. a polovinu (43) departmana zaposjela je pruska vojska. da vlada u Parizu smije imati 40 000 vojnika koji će razoružati Pariz i vojnu opremu koja je državno vlasništvo predati njemačkoj vojsci. u Parizu postoji nekoliko organiziranih snaga. Taj napad je uzaludan.3.1871. nakon zaključenja primirja saziva izbore za nacionalnu skupštinu za 8.1. ukloniti opsadu Pariza. Teška zima i glad pritišću Pariz kojeg opsjeda pruska vojska. tj. te 13 poslanika Pariza napušta skupštinu.1871. postoje izabrani načelnici 20 kotareva Pariza. Najbrojnija je nacionalna garda. predlažu da se skupština vrati u Pariz što je odbijeno. nove načelnike kotareva (pod-prefekte) i novog prefekta Pariza. jer ostvarenjem tog zahtjeva uvjetuju njen opstanak. pa stoga ne može biti prepušten samoupravi. Pošto ti zahtjevi dolaze naročito od nacionalne garde. u samo 3 od 20 kotareva izabrani su načelnici koji su bili stanovita oporba vladi.2. Od početka studenog 1870. a to je vladu obvezalo da u roku 21 dan provede izbore za nacionalnu skupštinu koja će zaključiti primirje. središnji odbor bira jedan svoj odbor od 20 članova koji će zajedno sa zapovjednicima bataljuna nacionalne garde od vlade zatražiti da sazove izbore za vijeće Pariške općine. Pariz je već za vrijeme vlade nacionalne obrane (4. 17.1870.9. te tako i sredstvom da utječe na vladu. te skupština prekida rad u Bordeauxu. uspostaviti upravu. te pariška federacija Internacionale i federacija sindikata. Zaključenjem primirja 1. u Versaillesu.) oporba traži da se uprava Pariza izjednači s upravom u cijeloj Francuskoj.1. a kao cjelina čini oblast Seine. a njima upravljaju pod-prefekti i prefekt.1.1870. do početka ožujka 1871.11. izaberu ustavotvornu skupštinu. 13. Vlada nacionalne obrane jedino je imenovala novo osoblje. ispuniti uvjete ugovora o primirju s Njemačkom. garda provaljuje k vladi i trži da i Pariz bira općinsko vijeće. 13 su lijevi republikanci (umjereni republikanci). tj. Prefekt Pariza je pod neposrednijim i višim nadzorom vlade nego drugi prefekti. Delegacija je 29. između vlade i njene delegacije dolazi do nesloge.1871. tzv. a drugi. a dva dana potom.10. pozvala birače da 16. skupština odlučuje potvrditi zaključenje mira.1871.1. koji kao delegati 20 kotareva ine Središnji odbor 20 pariških kotareva. Sve ih imenuje i opoziva car. nacionalna skupština se sastala u Bordeauxu i izvršnu vlast republike je povjerila Thiersu koji je bio zastupnik zaključenja mira. Već za carstva (naročito nakon kongresa oporbe u Nancyu 1863. u kotarima Pariza održavaju se skupovi koji biraju republikanske odbore budnosti kojima je bitan zadatak da nadziru rad imenovanih načelnika kotara.1871. podijelila se na jedna dio koji je u Parizu.1871. potpisan je Ugovor o primirju i kapitulaciji Pariza. što se činilo jedinim izlazom iz gladi jer su najnužnije zalihe hrane i ogrijeva do Pariza mogle doći još za dva tjedna. Od njih 43 samo ih je 6 za zaključenje mira s Njemačkom.1871. tj. a 5. Versailles je već Bismarckovo sjedište. te otpočeti pregovore o miru (ugovor o miru biti će zaključen 10.1871. iz Pariza se kroz opsadu probija vojska od 70 000 ljudi i napada Versailles. te odlučuje svoja zasjedanja nastaviti 20.9.3.-13. da i Pariz dobije svoje samoupravno općinsko vijeće. dolazi do ustanaka. da Pariz ima svoju komunu. Moramo i napomenuti da je vlada od početka podijeljena.1870. Kako je od 19. . 18. Vlada u Parizu je zatečena. Ocjenjujući da samo nacionalna garda raspolaže silom. Naknadno Gambetta uzrokuje potpuni rascjep između vlade i delegacije. da Pariz kapitulira uz plaćanje 200 milijuna ratne štete. a ostali su za rat do pobjede. njihova uprava. pa i same vlade ti odbori budnosti u rujnu izabiru svoje delegacije. Na izborima Pariz je birao 43 poslanika.2. Na plebiscitu je vlada prihvaćena. lice cijele Francuske.1. 5.1871. da do zaključenja mira Pariz zaposjedne 30 000 njemačkih vojnika.9. Pariz počinje uobličavati svoj otpor prema toj skupštini. a svog ministra unutarnjih poslova Gambettu šalje k delegaciji. Tada su izabrani načelnici kotareva.1871. to su oni opasniji po vladu. poništava taj poziv. Objašnjenje je to što je Pariz veliki gard i prijestolnica. 22. te je samo 1 monarhist. Zato vlada dva mjeseca nakon postanka poziva građane na plebiscit da li prihvaćaju vladu. počinje ga bombardirati.5.) pokazao da nema povjerenja u tu vladu. Bismarck u Versaillesu proglašava stvaranje Njemačkog carstva. Sredinom rujna 1870. a ostali poslanici Pariza 10. Privremena vlada 29. vlada da bi vladala onim područjima koje nije zaposjela pruska vojska. samoupravnu i gradsku cjelinu kao što je imaju sva naselja (od kojih većina nema ni 1000 stanovnika). Od njih 29 su ekstremisti (radikali i socijalisti).1871.3. tj. pariški poslanici u nacionalnoj skupštini. vlada u Parizu ocjenjuje prilike posve izgubljenima. Pariz opsjednut. 1.1871. U Parizu su sve jači zahtjevi za komunom. skupština i Thiersova vlada smatraju da što prije treba ukinuti izvanredne mjere.2.3. 28. te šalje svog ministra vanjskih poslova na pregovore. tokom rujna 1870.

vanjski odnosi. kao vlast u Parizu su ostali njegova nacionalna garda.3. industrija i trgovina. a druga je CK narodne garde. pravda. Većinu na tim izborima činilo je radništvo. njen CK uz izabrane načelnike kotareva i prefekt kojeg je imenovala vlada Ferry. Glad. CK na rok od tjedan dana odgađa izbore koje je zakazao za 22. 1871.3. a ostali su radikalna. te odlučuje da svoj rad nastavi 20.23 Vlada je 16. 20.3. odvode dio vladi odane vojske i naređuju evakuaciju Pariza. no vijeće komune je njihov izbor priznalo. To su načelnici kotareva i poslanici Pariza. mada se s obzirom na političke stavove kandidata moglo govoriti o 2 stranke koje su same sazvale izbore. su izabrali svije načelnike. nacionalna skupština u Bordeauxu odbija prijedlog poslanika Pariza da se vrati u Pariz koji više nije pod opsadom i u koji je ušla pruska vojska.3. poziva građane da 26. Thiers i vlada napuštaju Pariz. a neki nisu dobili ni relativnu većinu koja nije smjela biti manja od 1/8 upisanih birača. nakon te odluke. a kotari su pozvani i 5. kolegijalnosti i kratkoće svih javnih službi.11.3. 3. već 19.3. nacionalna skupština se sastaje u Versaillesu. 13.1871.1. 9. a kao bitan uvjet traži izabrano vijeće pariške općine i izbor glavnog zapovjednika nacionalne garde. neki od izabranih iz stranke načelnika kotareva i poslanika Pariza su na prvoj ili na prvim sjednicama vijeća komune odustali. sazvana je skupština delegata nacionalne garde i donosi Statut republikanske federacije nacionalne garde.2. Ovaj CK nacionalne garde ima svoju osnovu u usvojenom statutu nacionalne garde. provodi plebiscit da li narod prihvaća vladu nacionalne obrane. 13. Thiers predlaže da se po hitnom postupku donese zakon o općinskoj upravi po kojem bi i Pariz dobio takvu upravu. Odbori su: vojni. 18. Francuska vojska koja je još uvijek u Parizu pokušava nacionalnog gardi oduzeti topove. zaključi privremeno primirje do saziva nacionalne skupštine. Thiers izrađuje odluku kojom se treba razoružati nacionalna garda Pariza.1871. kapitulacija 2. 10. te trebaju sprovesti odluke nacionalne skupštine i pripremiti povratak nacionalne skupštine u Versailles. Vijeće komune je na svojoj prvoj sjednici nakon izbora 29. tj. izdala naredbu da se u cijeloj Francuskoj raspuštaju sva općinska vijeća. nacionalna garda i narod se protive. poduka. ali odbija da se izbori održe odmah. u Versaillesu. Poslanici Pariza u nacionalnoj skupštini objašnjavaju da je razlog pobune što u Parizu. Ta skupština bira Centralni komitet Nacionalne garde koji bi pored imenovanog vrhovnog zapovjednika nacionalne garde postao vrhovnim organom te narodne vojske. Zatim dolazi novi poraz francuskog oružja. 16. svoje članove podijelio u 9 izvršnih odbora od po 6-8 članova. provedeni su dopunski izbori.3. No. Vijeće će normativne odluke donositi neposredno. nacionalna garda održava opću skupštinu čiji je bitan zaključak da će se na prvi znak ulaska pruske vojske u grad latiti oružja. nacionalna skupština potvrđuje ugovor o primirju. Thiers i vlada dolaze u Pariz.1871. opskrba. Povrh svih odbora je Nadzorni odbor od 7 članova koji je trebao nadzirati rad svih drugih. Vijeće ima samo 75 članova. jer su neki izabrani u više kotareva. održati izbori za nova vijeća općina.10. • Vijeće komune Vijeće komune izabrano je 26.1871. zima. i da će se u svim općinama. 1. 19. glasuju svi muškarci stariji od 21 godinu. 24. bombardiranje Pariza. tj.3. rad. odustajanjem vijećnika iz stranke načelnika kotareva i poslanika Pariza u vijeću komune je ostala samo stranka CK nacionalne garde. bira odbor koji zajedno s vladom treba pratiti događaje u Parizu. .3.11.3.3. Vijeće komune se organiziralo na postulatima izbornosti. i 4. neuspjeli izlazak vojske iz zidina i pokušaj napada na Versailles prisilili su vladu da ponudi pregovore o primirju i da 28. 215 bataljuna federacije nacionalne garde bira CK od 26 članova. zatim vlada 3. Izbori su se trebali održati po dotadašnjem Izbornom zakonu iz 1849. za razliku od cijele Francuske nema samouprave.3. a izvršne poslove će vršiti preko svojih članova koji su raspoređeni u 10 odbora.9. opća sigurnost. ali pod pritiskom nacionalne garde 25. uključujući i Pariz iako on do tada nije imao takvo vijeće.2.4. 17. školovana buržoazija u kojoj pretežu slobodna zvanja. javne službe. internacionalisti (pristalice ideja internacionale) i tzv. tzv. Razlog tome je sljedeći. oko 1/3 čine radnici.3.1870. Skupština također usvaja Thiersov prijedlog da se ukine dotadašnje odgađanje otplate dugova i da se ukinu plaće nacionalnog gardi (primirje je nastupilo i ratne mjere nisu potrebne).9. te dio vojske prelazi na njihovu stranu. izaberu vijeće komune.1870. nacionalna skupština se sastala i prepustila je izvršnu vlast Thiersu. te pruska vojska počinje ulaziti u Pariz bez pružanog otpora francuske vojske. CK preuzima vlast i pokušava pregovarat. ali ovi izbori nisu bili onoliko slobodni kao prvi.1871. Na svakih 20 000 stanovnika po kotarevima izabran je po 1 vijećnik. armije u opkoljenom Metzu. ona treba stvoriti Centralni komitet čiji je zadatak da bdije nad gradom i nevoljama. CK upućuje proglas narodu Pariza i poziva ga da za 3 dana izabere vijeće općine. a uz to mnogi kandidati nisu dobili ni 1/8 glasova upisanih birača. vojska odbija pucati u narod i nacionalnu gardu. 15. Pariz je opkoljen. ali se ona uskoro razdvojila na manjinu.3. a sutradan po Parizu kola proglas vlade u kojem je rečeno da postoji jedan komitet koji želi stvoriti vladu nasuprot zakonite vlade. Što se tiče socijalnog sastava vijeća komune. na izborima nema stranaka. Umjesto 90 vijećnika izabrano je njih 84. ti zahtjevi su odbijeno. jakobinsko-blankističku većinu. financije.3.

ali ju je tek pri kraju izabralo vijeće. tj. 1. 20. Obračun je započeo sredinom svibnja nakon što je Thiersova vlada dobila iz zarobljeništva vojsku.4.5. a sukob između većine i manjine je takav da su od 9 delegata. te odbor za poduku. uz prisustvo pruske vojske na sjevernim prilazima Pariza počela je napad na opkoljeni Pariz. po čemu se zapravo Nadzorni odbor i delegati približavaju vladi i ministrima kao njenim članovima. Sličan je i dekret od 25. unutarnje policije i nastave • uprava općinskim dobrima • postavljanje putem biranja ili natječaja sudaca i svih općinskih službenika. uz punu slobodu savjesti. Vijeće komune je usvojilo nekoliko odluka koje su dalekosežne naravi. nakon dopunskih izbora za vijeće je izmijenjena. vijeće bira nove članove odbora narodnog spasa uz optužbu da je manjina u vijeću kriva za sve. Odbor za rad o trgovinu je nastojao stvoriti vrstu radnog prava.5. čijom se zajednicom treba osigurati francusko jedinstvo. krvavi tjedan.1871. samo 2 pripadnici manjine. koje je stavljeno iznad pojedinih delegata i odbora vijeća. a da upravu preuzmu sami uposleni.5. dok je samo 1 radnik.4. izvršena je konfiskacija crkvenih dobara. bilo je predviđeno suđenje i konfiskacija imovine članovima vlade u Versaillesu. ali dva dana kasnije pod pritiskom javnosti i po nagovoru Pariške federacije internacionale neki od njih se vraćaju u vijeće. Takav je dekret od 2. vojska je provalila u Pariz. Već pri toj izmjeni izabrani su novi odbori i delegati. 4. . 9. a nadležnost zajedničke. državne vlasti bila bi vrlo ograničena. U odbor javnog spasa nije izabran ni jedan član manjine. koje bi imale vrlo široku samoupravu.1871. industriju i trgovinu. tih koji napuštaju vijeće. koji su odgovorni i uz stalno pravo nadzora i opoziva • neograničeno jamstvo slobode pojedinca. Jedna od posebno važnih odluka vijeća komune je Izjava francuskom narodu. Država je zamišljena kao ugovorena federacija samoupravnih komuna.24 Nadzorni odbor je vrsta vlade.4.1871. vijeće je donijelo dekret po kojem je najveća godišnja plaća 6 000 franaka. Sada Nadzorni odbor čini skup svih 9 delegata. dok raniji odbori ostaju kao odbori vijeća koji prate rad delegata. je u Frankfurtu potpisan francusko-njemački ugovor o miru po kojem je Francuska trebala predati Njemačkoj Alsace i Lorraine. Vojska od 130 000 vojnika. Vijeće komune svoje je odluke donosilo pod nazivom dekreti.4. tako da je ukinuto pravo poslodavca da dio plaće zadržavaju kao oblik kazne za radne prekršaje. To je bila podrška Parizu i zato vijeće komune želi tom izjavom pokazati kako zamišlja svoje mjesto u političkom životu Francuske i kako uopće zamišlja organizaciju države. Vijeće je 15. U toj izjavi stoji: samoupravna komuna bit će ograničena samo jednakim samoupravnim pravom ostalih komuna koje pristupe ugovoru. odlučeno je sa se osnuje Odbor narodnog spasa od 5 članova. ali i vijeću o radu delegata. Vijeće odlučuje i bira po 1 delegata koji vodi pojedini resor.4. počela je gradska bitka koja je trajala tjedan dana. Komuna nije bila za raniju sudsku organizaciju i postupak. a njih su izvršavali odbori od kojih su bili najdjelotvorniji po odlukama odbor za rad. da se obnovi proizvodnja u tim poduzećima.5. za kojih je pobijeno preko 30 000 članova nacionalne garde i građana Pariza. po kojem napuštene stanove treba dati na upotrebu obiteljima bez stanova.1871. donijelo dekret da se otvore poduzeća koja su napustili i zatvorili vlasnici. kao organ nadzora i usklađivanja rada svih drugih odbora. ipak ih je imenovala komuna. produženo je odgađanje dugova i stanarina. pa je u tom pogledu značaj rad odbora za pravdu. Potom je počela konačna priprema za gušenje Pariza.1871. platiti 5 milijardi odštete i do isplate odštete trpjeti i hraniti njemačku vojsku na svom prostoru. daju svoje mišljenje delegatu. Dotadašnja organizacija koja je trajala samo 3 tjedna. 21.5. Mada je bilo predviđeno uspostavljanje narodnim glasanjem izabranih mirovnih sudaca. koju je vijeće bez rasprave donijelo 19.5. te je ukinuta novčana pomoć (plaće) svećenicima. Manjina 15. mada u svom sastavu nema članova tih odbora. Donesen je dekret o poroti. Već tada je vlada raspisala izbore za vijeća općina. a pored toga u nekih desetak gradova došlo je do stvaranja revolucionarnih komuna. slobode savjesti i slobode rada • organizacija gradske obrane i gradske garde Vijeće komune je zadnju sjednicu održalo dan nakon provale vladine vojske u Pariz 22. o odvajanju crkve od države. uz to svih 9 delegata su školovana sitna buržoazija.4. U to vrijeme vladina vojska počinje napad na Pariz. školstvo je postalo svjetovno. 10. a sutradan vijeće komune pojedinačnim je izborom izabralo članove tog tijela. Neotuđiva prava komune su: • izglasavanje općinskih proračuna prihoda i rashoda • određivanje i razrezivanje poreza • upravljanje lokalnim službama • organiziranje njezina sudstva. tzv. napušta vijeće uz objavljivanje Manifesta 22.

16. Najvažniji je građanski zakon iz toga razdoblja je konventov Zakon o nasljeđivanju iz listopada 1792. pomišlja se na odvajanje crkve od države. mjesni i sl. Istovremeno papa disciplinski kažnjava dva biskupa koje je imenovala francuska vlada. 5. te on 14. priseže na vjernost ustavu. 3. najcjelovitije je uređeno krivično pravo. . 18. isključeni su predstavnici crkve iz visokog školstva. Krajem 1905. Objedinjenje francuskog prava nakon revolucije Pravom se smatra ono što je djelo zakonodavca. te Francuska 5.10. 1. a za te organizacije važi opći režim o udruženjima. radikalska republika (1895-1914). te nasljeđivanja regulirano ne toliko kao posljedica načela jednakosti građana. tako je od 1793. Izjava u čl. građanski i krivični). narod kreće iz Pariza u Versailles. mogu postojati samo bratovštine koje dobiju državno odobrenje. kako bi se smanjilo školovanje u vjerskim školama.1789. a potom umjerenija za vrijeme direktorija. Crkva i država od restauracije do kraja treće republike Čim su republikanci 1879. Francuska je tada. čl. Krivično pravo je uređeno radi zaštite novog poretka. Od studenog 1789. S time je uspostavljena ustavna kraljevina.1791. a taj ustav shvaćamo kao prvi moderni europski ustav. gospodarstva. njihov vođa Gambetta je uskliknuo.9. ali i upravnim organima su oduzete sudske nadležnosti. bivala najprije korjenita za vrijeme konventa. on je 13. kada je zaposjela papsku državu. sudstva. Počelo je ukidanje neovlaštenih vjerskih bratovština. 26. Za puni prekid uskoro je dobila i povod. 1902. kralj odbija potvrditi Izjavu jer ju smatra protivnom načelima svoje vlasti.9. U tome razdoblju više je uređena sudska organizacija. Ukinuti su svi raniji sudovi. Od 1901. a suca želi definirati kao stroj za primjenu zakona. tj. tj.). u čl. feudalni. sadržava načelo jednakosti.1789. te je razdvojena građanska od krivične sudbenosti. a što se tiče sadržaja prava. Kako je revolucija odmicala. a socijalistički list objavljuje papin tajni prosvjed kršćanskim vladarima povodom posjete francuskog predsjednika. tj. ustavotvorna skupština donosi zakon o sudovima. te još 16 članaka koje mu je podnijela skupština. a ne raspršene narodne svijesti (običaja) ili sudske struke (precedentno pravo). uvedeno je opće besplatno školovanje. Zakon nastoji što uže odrediti kako djelo tako i kaznu. načelo podjele vlasti kao temeljno načelo ustrojstva svake vlasti. naum da pravo bude posve u rukama centraliziranog zakonodavstva i centralizirane uprave i posve etatizirane sudske struke bivao izrazitiji. Kraljevina Italija nastala je 1870. Sudska zvanja se više ne nasljeđuju ni ne kupuju. U takvim okolnostima kralj istoga dana prihvaća Izjavu o prvima. te opsjeda dvor. crkveni. 1904. te postaje ustavna. to je neprijatelj.10. tako i državni (sudovi opće sudbenosti. U studenom/prosincu skupština donosi dekrete o ustrojstvu nove državne uprave. prekinula diplomatske odnose s Vatikanom i odlučila se za odvajanje crkve od države. dobiva vrstu krnjeg ustava. nego sadržaj prava i postupka. tzv. dok je područje braka i obitelji. otkazan je konkordat iz 1801. 1971. U kolovozu 1780. s time da nad njenim ustavotvornim radom prevladava zakonodavni rad. Zakon je postavio načelo odvojenosti uprave od sudstva. On je vrlo potanko odredio kažnjiva djela i kazne za njih. skupština izglasava Ustav. Došavši u posjet Italiji predsjednik Francuske nije smatrao da treba posjetiti i papu. skupština donosi niz zakona pod nazivom dekreti (akti bez kraljeva potpisa) kojima je udarila nove temelje organizaciji uprave. a njihova dobra su konfiscirana. materijalnog prava. uvedeni su porezi na dobra vjerskih zajednica. klerikizam. Država ne plaća ni jednu vjersku organizaciju. podnesen kralju na prihvat. do ljeta 1791. odnosi između pape i talijanske države su prekinuti. Jedna od temeljnih zasada nauma radikalne buržoazije je borba protiv klerikizma. ograničena kraljevina.1789. načelo nacionalne suverenosti. već suce bira narod. propisivanjem i nove vrste delikata. nego ponajviše zbog otpora Katoličke crkve da prihvati nove djelomične propise koji su uređivali to područje.8. sudstvo se ne može miješati u upravne poslove. svećenici su isključeni iz državnog školstva. donesen je Zakon o odvajanju crkve i države. tj. borba protiv crkve i kelrikizma ušla je u završnu fazu. te bračno i obiteljsko pravo (zakon o braku i obitelji). crkve. kako nedržavni (trgovački.25 17. donesen je Kazneni zakon. preuzeli vlast. a to država pokazuje željom za punom slobodom pri imenovanju biskupa. na što je papa uputio oštri tajni prigovor ostalim kršćanskim državama. a koji su bili protivni kanonskom pravu. Uvodi se nova sudska ljestvica. usvojena je Izjava o pravima čovjeka i građanina. pa kad su radikali preuzeli većinu. 3.9. a država je odobrenja skoro posve odbijala. osobne slobode itd.

mjesni i sl. a i svim upravnim organima oduzete su sve sudske nadležnosti. što znači da se sudstvo ne može miješati u upravne poslove. već je samo odložila njihov rad.1790. na shvaćanje koje suca vrlo ograničava i oduzima mu mogućnost individualizacije slučaja.3. tj. to je ustavotvorna skupština morala kazneni zakon donijeti što prije.26 19. a taj zakon vrlo potanko određuje kažnjiva djela i kazne za njih. nego su imali i neke pravno-političke nadležnosti. Porota je sudac o činjenicama. 21. već suce bira narod. i skupština je u kolovozu 1790. 3. Taj zakon postavlja načelo odvojenosti uprave od sudstva. Ukinuti su svi raniji sudovi i to kako nedržavni (trgovački. Sudska zvanja se više ne nasljeđuju ni ne kupuju. Zakon predviđa porotu i u građanskom i u krivičnom postupku (kasnije će biti zadržana samo u krivičnom postupku). To je i učinila 1791. skupština donosi odluku o privremenom prekidu rada parlamenata. Zakon nastoji što uže odrediti kako zločin. Odmah se počelo raditi na ustrojstvu sudstva. Budući da je u ovom zakonu načelo zakonitosti u krivičnom pravu shvaćeno tako da zakon znači samo akt zakonodavca.) tako i državni (opće sudbenosti: građanske i krivične). Uvedena je nova sudska ljestvica i razdvojena je građanska od krivične sudbenosti. a skupština je 24. crkveni. 20. Parlamenti se više nikada nisu sastali. a skupština sudu nije pridavala takvu ulogu. donijela dekret o ukidanju svih tih starih sudova. feudalni. Načelo zakonitosti prava nakon revolucije 2. donijela Zakon o sudovima. Zakon u znatnoj mjeri sudstvo povjerava izabranom sudu. Skupština ih nije prognala kao što je to činio kralj.11. Ti sudovi nisu bili samo izraz običajnog pravnog partikularizma. tako i kaznu za njega. optužna i ona koja na glavnoj raspravi presuđuju o krivnji. običaj nije zakon. Prijašnja široka sudačka diskrecija i široko shvaćeno načelo zakonitosti ustavotvornu skupštinu je uputilo na ograničenje sudačke diskrecije. Ocjenjujući da će se sudstvo (parlamenti) protiviti ovom dekretu. tj. a u krivičnom postupku postoje čak dvije porote. arbitraži.11 1789. ustavotvorna skupština prihvaća dekret o nacionalizaciji crkvene zemlje. a za uzvrat svećenici su dobili plaće i mirovine. a suca nastoji definirati kao stroj za primjenu zakona. Razvoj ustavnosti od restauracije do Pariške komune Dvodomni sustav . Najstariji je bio Pariški parlament nastao 1239.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->