1

FRANCUSKA DRŽAVA I PRAVO; 1789.-1940. god. 1. Ustrojstvo vlasti po Direktorijskom Ustavu Termidorski konvent 27.7.1794.-26.10.1795. god. Organizacija konventa i izvršne vlasti je i nakon obaranja jakobinaca uglavnom ista, ta promjena je bila više primjena osoba i načina vladanja nego sadržaja vlasti. jakobinski su se u borbi za vlast oslonili na plebejski Pariz, ali oni su bili daleko od vjere u narod i demokraciju; jakobinci su primjer demokratske fraze u službi birokratskog etatizma; takva bit njihove vlasti sve se više pokazivala i to je razlogom pobuna u Parizu. Za vrijeme termidorskog konventa francuska vojska ne samo da je izbacila neprijatelja, nego je počela i osvajati. U proljeće 1795. naročito Pruska je bila iscrpljena trogodišnjim ratom, a i željela je slobodne ruke kako bi s Rusijom i Austrijom slomila otpor i podijelila preostali dio Poljske. U travnju 1795. izlazi iz rata. Rat koji je započeo 1792. i u kojemu su do 1795. sve europske zemlje osim Rusije, nastavljen je do 177. Ipak izlaskom Pruske iz rata za konvent je nastupio predah koji je unutarnje nedaće (potpunu gospodarsku, financijsku anarhiju, uništenje mirnodopske proizvodnje i trgovine) izbacio na vidjelo. Naročito je težak život gradskog stanovništva, pogotovo Pariza; u travnju i svibnju 1795. dolazi do pobuna u Parizu, narod provaljuje u konvent, ali ga vojska savladava. U međuvremenu, kao posljedica vojnih pobjeda, konvent 1795. počinje stvarati stalnu vojsku, vojsku po zvanju koja se stvara od dobrovoljaca. Vojska, odnosno generali, već potkraj konventa postaju jamstvo vlasti i revolucije, a postupno postaju i politički čimbenik. U strahu pred novom diktaturom i terorom izvršne lasti, konvent krajem 1794. vrši promjene. Stvara vlastite odbore (njih 16) koji trebaju nadzirati izvršne komisije; ustvari odbori konventa preuzimaju izvršnu vlast. Raniji odbor narodnog spasa jedan je od tih odbora konventa, a zadužen je samo za rat i vanjske poslove. Da se odbori ne bi osamostalili konvent njihove članove bira ždrijebom na mjesec dana. Tokom 1795. zbog značenja vojnih i vanjskih poslova odbor narodnog spasa dolazi do znatnog utjecaja. Sve je to ojačalo izvršne komisije, a one su stalne, a s time i utjecajne i to je bio početak jačanja stalne administracije. Termidorski konvent nije bio manje sklon centraliziranoj upravi nego jakobinski, te je zadržao izaslanike konventa kao neposredne voditelje uprave departmana. Ali ovaj konvent je odbacio krajnje mjere jakobinske strahovlade. Mada je zadržan Revolucionarni sud, ipak je ukinut dekret iz travnja 1794, koji je taj sud učinio posve samovoljnim sredstvom političke likvidacije; sada je i taj sud morao poštovati određeni postupak, a optuženi je dobio pravo na obranu, svjedoke. Sud je ukinut u svibnju 1795. Konvent je ukinuo progone federalista, delikt propagande, zabranio je zagovaranje kraljevine i pooštrio mjere protiv izbjeglica. U pogledu odnosa sa crkvom u veljači 1795. donesen je Dekret o odvajanju crkve od države i dozvoljena je sloboda kulta. To je značilo da država ne priznaje ni ne plaća ni jednu vjersku zajednicu. Došlo je do odvajanja crkve od države, ali zakratko, od 1795. do 1801. Jedna od najvažnijih mjera konventa je organizacija uprave Pariza; on je bio leglo jakobinizma, zato su članovi pariške komune bili ubijeni, a nakon toga Pariz nije imao gradsku upravu (samoupravu) nego je kao prijestolnica zbog izuzetne važnosti pod izravnom upravom ministra unutarnjih poslova. Krajem 1794. konvent je počeo ukidati mjere dirigirane privrede, ukinute su maksimalne i uopće propisane cijene, a to će dovesti do vrtoglavog porasta cijena. Inflacija kao posljedica doznaka, nedostatka robe, uništene trgovine itd. dovela je državu na rub bankrota, toliko da je pripisano ubiranje zemljarine (polovina) u plodinama, što je trebalo olakšati opskrbu vojske. Kako je zaključenjem mira s Pruskom u travnju 1795. ratni pritisak smanjen, a Francuska počela osvajati tuđe prostore, konvent više nije imao opravdanja da odlaže ustavni rad zbog kojeg je i sazvan prije skoro 3 godine. Pomišljalo se da se ostane pri jakobinskom ustavu, pa je izabran odbor koji je trebao pripremiti ustavne propise kojima bi se trebale provesti odredbe iz tog ustava. Taj odbor je svibnju 1795. ipak predložio da se donese novi ustav, te je izradio novi nacrt ustava. Ustvari to je bio treći nacrt (žirondinski, jakobinski i termidorski), odnosno drugi ustav (Jakobinski 1793. i Termidorski 1795.) koji je donio konvent. Direktorijski ustav iz 1795. (ustav iz godine III.) konvent je prihvatio 22.8.1795. a potom držeći se svog dekreta iz 1792. podnio na referendum. Na istom referendumu narodu je podnesen i dekret prema kojem na prvim izborima za zakonodavna tijela narod može izabrati samo 1/3 novih poslanika, dok 2/3 moraju biti iz konventa. Konvent se bojao monarhista, te je na taj način sebi produžio život. Dekret je izazvao silan otpor, a 5.10.1795. u Parizu izbija monarhistička pobuna. Konvent je pozvao vojsku, zapovjednikom joj je imenovao Napoleona Bonapartea i uputio ga da uguši pobunu. Napoleon je ugušio pobunu Pariza, spasio konvent i počeo je njegov uspon, a time i uspon vojske. Ulogu koju je do tada u hodu revolucije imao Pariz i njegova garda, počela je preuzimati vojska od zanata

2
koja je iznikla iz narodne, dobrovoljačke vojske. Poslije te pobune referendum je proveden; konvent prati izuzetna apstinencija; od 7 milijuna za ustav iz 1795. glasalo je oko milijun glasača, a ustav je ipak prihvaćen. Direktorijski ustav je najduži francuski ustav. Njegova bitna oznaka je naglašen kontinuitet u vlasti. U tom cilju vlasti su odvojene, svaka se sastoji od kolegija (više organa ili osoba) i svi organi se obnavljaju djelomično. Već je tada ideja republike vezana za 3 postulata: izbornost, kolegijalnost i kratkoća mandata. Zato po ovom ustavu Francuska je vrsta predsjedničke republike i direktorij je kolegijalni predsjednik države (predsjedništvo). Po prvi puta kolegijalni upravni organ pod nazivom direktorij postoji po dekretu ustavotvorne skupštine od 9.12.1789. Tim imenom je nazvan organ od 8 članova koji vrši upravnu vlast u departmanima, a biralo ga je opće vijeće departmana. Ustav iz 1795. prvi puta u francuskoj uvodi dvodomni parlament; zakonodavno tijelo se sastoji od: • Vijeća pet stotina – ima 500 članova; moraju biti stariji od 30 godina i imati prebivalište najmanje 10 godina u departmanu u kojem se kandidiraju • Vijeća starih – ima 250 članova; moraju biti stariji od 40 godina i imati prebivalište najmanje 15 godina u departmanu u kojem se kandidiraju Oba vijeća biraju isti birači u istom postupku, najprije poslanike za vijeće pet stotine, a potom za vijeće starih. Poslanici za oba doma birani su na 3 godine, ali svake godine se bira 1/3 novih članova i na taj način domovi nikada ne prestaju niti dobivaju posve novi sastav. Domovi nisu izjednačeni u pravima. Inicijativa za sve akte koje donosi zakonodavno tijelo pripada vijeću pet stotina, a vijeće starih može je samo u cijelosti odbiti ili potvrditi. Direktorij je kolegij od 5 članova, direktora, koji vrši poslove poglavara državne i izvršne vlasti. direktori su birani slično zakonodavnom postupku: listu od 10 kandidata, starijih od 40 godina, za jednog direktora predlaže vijeće pet stotina, i sa te liste vijeće starih bira jednog. Direktori su birani na 5 godina, ali svake godine bira se jedan direktor. To je vrsta djelomičnog obnavljanja. Direktorij o svojim poslovima odlučuje na skupu, većinom od 3 glasa svojih članova. Direktorij imenuje ministre (6) koji su neposredni vršitelji izvršne vlasti, ne mogu zajedno zasjedati, tj. činiti vladu, odgovaraju direktoriju; direktorij imenuje vojne zapovjednike; vrhovni je zapovjednik vojske; imenuje diplomate, načelnike uprave departmana i sl. Promulgira zakone, vodi međunarodne pregovore itd. Imao je višu vlast nego kralj po ustavu iz 1791. Najveće mu je ograničenje da nema utjecaja na državni proračun i financije, a kratko iskustvo je pokazalo tko drži kesu, drži vlast. Zakonodavac može direktore optužiti za veleizdaju pred visokim sudom, tj. samo vrsta pravne odgovornosti (poput impeachmenta). Članovi zakonodavnih tijela ne mogu biti u egzekutivi. Pravo glasa imaju Francuzi stariji od 21 godinu koji su upisani u nacionalnu gardu, tj. vojni dobrovoljci i koji plaćaju porez, makar i najmanji. Izbori su tajni u dva stupnja, po sistemu izborni lista: birači biraju izbornike (za ove je određen visok imovinski cenzus i 25 godina života), a ovi poslanike. I ovaj ustav ima uvod, deklaraciju o pravima, ali tu nije spomenuta jednakost niti pravo na pobunu. Za konvent i one koji su ustav donijeli revolucija je završena. Centralizam i etatizam su bitne poluge vlasti. Nakon referenduma provedeni su izbo za nove organe; trebali je biti izabrano 500 bivši članova konventa, ali ih je izabrano samo 3400, pa su oni sami izabrali još 100; od novoizabranih 250 članova mnogi su bili protivnici konventa, pa čak i monarhisti. Ipak nove vlasti su se uspostavile i konvent se 20.10.1795. tj. nakon 3 godine teške borbe raspustio, odnosno 2/3 njegovih članova produžilo je rad kao članovi novog doma zakonodavca. Stupio je na snagu prvi republikanski ustav. Za 4 godine vlasti direktorija republika se ustaljuje kroz jačanje uprave i vojske. To je bilo doba jačanja vojnog sloja i sređivanja unutarnjih prilika. Za direktorija stalno je prisutan strah od monarhista koji su organizirani kao nekada jakobinci, tj. na način političke stranke, ali tajne stranke, jer je zakon zabranjivao zagovaranje monarhije. Ipak nakon 1797. njihova snaga jača, pogotovo s jačanjem jakobinizma i nakon zavjere jednakih. Nakon pada jakobinaca Babeuf izgrađuje svoju doktrinu o jednakosti koja se ne temelji na poljoprivrednoj nego jednakost proširuje na industriju i trgovinu. On stvara Društvo jednakih, tajnu urotničku grupu, čvrsto i po vojničkom uzoru organiziranu koja se treba uvlačiti u narod i vršiti propagandu, a u pogodnom času se treba domoći vlasti. Ta revolucionarna manjina trebala bi uspostaviti diktaturu i zadržati je dokle narod ne postane demokratski. Njegova zavjera je otkrivena i on je osuđen na smrt. Ustav iz 1795. ukinuo je konventova ograničenja slobode tiska, cenzuru, delikt mišljenja i sl. U početku je došlo do bujanja različite štampe, te je 1796. donesen zakon kojim je poticanje na obaranje poretka i sl. kažnjivo smrću. Sloboda tiska je sve više ograničavana, pa su pod kraj tog režima postojala samo izdanja koja su bila uz vlast. Za trajanja te vlasti sve je više dolazilo do povrede ustava, i to sve više u interesu vladajuće politike i oslonom na vojsku (kada je prilikom izbora 1/3 poslanika monarhisti, direktorij je 1796. to poništio, isto je prognao i anarhiste i teroriste 1797.). 1799. direktorij uspostavlja vrstu strahovlade: protiv izbjeglica, svećenika, a rođaci emigranata

djelomično obnavljanje. sigurnost. potom je uspio da to tijelo obori neke direktore. javno i kolektivno pravo glasa za sve Francuze starije od 21 godinu s boravištem od pola godine (tj. neposredno. pravo na rad. Na svakih 40 tisuća građana bira se po jedan poslanik za skupštinu. financijski zakoni) zakone. bogate. Napoleon. trgovina je silno opala. tzv. čak i žene iako one nisu imale pravo glasa. a ona s nacijom. 2. poreza i sl.3 postali su vrsta talaca za sve izgrede u općini gdje žive itd. Zakonodavna skupština donosi 2 vrste propisa: o manje važnim stvarima. koji je na visoke prihode iznosio i do 3/4 vrijednosti.6. a tu su među pravima spomenuta i jednakost. tzv. uspostavljen prinudni progresivni zajam. st. Protiv direktorija udružuje se i generali i političari. U kratkoći mandata vidjela se demokracija. Izvršno vijeće obnavlja se svake godine pola. dekrete. Ta suzdržanost je bila više posljedica općih prilika. pa su financije ponovo u prvom planu. glasa se na skupovima građana. novačenje. opskrba vojske. Kako je konvent na početku svoga rada usvojio dekret da će nacrt ustava biti podnesen narodu da on odluči da li ga prihvaća. pa on sa stanovišta ustava kao političke zbilje (budući da ni jedan njegov dio nije primijenjen) nije ustav. konfiscirana imanja prodavana su u cjelini.1793. Direktorij je izgradio potpuni upravni i sudski poredak. Direktorij se sve više umjesto neposrednih okreće posrednim porezima što će ostati bit francuskog poreznog sustava do kraja 19. skupljanje ratnog doprinosa. Trebamo spomenuti i preambulu tog ustava. Nastupila je jedna vrsta mistifikacije ustava koji je izjednačen s državom. Jakobinski nacrt. Ta stalna borba prisiljavala je direktorij na oslon na vojsku.1793. Izvršnu vlast vrši Izvršno vijeće od 24 člana koje bira skupština na rok od 2 godine između kandidata koje (po jednog) predlažu departmani (njih 83). Promet žita i brašna nije slobodan. Službeni naziv jakobinskog ustava je Ustav iz godine I. što traži veliku vojsku. izvodi državni udar. pravo na društvenu pomoć. Ta mjera je bila protiv bogatih. tj. zajmova. ukinute su rekvizicije i uspostavljeno je slobodno unutarnje tržište. opće. s time da je to javno kolektivno glasanje bilo uređeno tako da su na skupove koji su glasali pušteni svi koji su došli. jakobinska diktatura (2. Skupština izglasani zakonski prijedlog dostavlja departmanima i ako u roku od 40 dana u bar polovini . tj. Sieyes i Ducos) da predlože izmjenu ustava. a o važnim predmetima (građanski i krivični zakoni. ali pojedini građanin može odlučiti da glasa tajno). a na tim temeljima se mogla izgraditi vojna diktatura. sve je davano u zakup bogatim trgovcima. Vojska je tražila velike izdatke. ustav je podnesen na referendum. čiji je mandat godina dana. prvi konzul.6. prihvati ustav. To tijelo imenuje ministre koji su vršitelji poslova pojedinog resora. ministri ne smiju odlučivati na zajedničkim sjednicama i njihov mandat nije ograničen.) odbacio je žirondinski nacrt ustava i uzeo je u razmatranje nacrt koji je podnio Odbor narodnog spasa. iako je politika direktorija bila u interesu bogatih. te je ustav prihvaćen i nastupile su nacionalne svečanosti u slavu ustavu i polaganje prisege vjernosti ustavu. a ne mogućnost da time vlast pređe u ruke stalne birokracije. u srpnju 1793.7. izjavljuje revolucija je završena. Sieyes je vijeću pet stotina predložio izmjenu ustava. Napoleon zajedno sa Sieyesom i dijelom vijeća pet stotina 9. Opća vojna obveza izazvala je silno nezadovoljstvo. Ipak. pravo i dužnost na pobunu protiv vlasti koja ugnjetava. što je trebalo biti jamstvo kontinuiteta u vlasti. Ovaj ustav počiva u stanovitoj mjeri na načelu jedinstva vlasti. jednu posve centraliziranu vlast. Već mjesec dana kasnije.1799. Vijeće pet stotina ukida direktorij i izabire 3 konzula (Napoleon. a pogotovo kada je 1799. pa je zakonodavno tijelo mislilo da je za oživljavanje privrede nužno slobodno tržište i oslon na uspješne. no sva ta politička prava ostala su samo oblik političkog manifesta. Usprkos ratnom plijenu i velikom oporezivanju osvojenih zemalja. po prvi puta Francuska uvodi opću vojnu obvezu za sve Francuze. pa i u izvršnoj. te 1798.-27. Jakobincima je bilo dovoljno 3 tjedna da Konvent 24. Pri ovom referendumu oglasilo se oko 25% birača. naročito što se tiče prometa žita jer se bojao uvoza strane robe i nezaposlenosti. opće nesigurnosti u pogledu budućeg toka događanja nego sam sadržaj ustava ili javnost glasanja. pravo na školovanje. shvaćenog ne samo kao hijerarhiju vlasti nego i u smislu da zakonodavna vlast posredno vrši i izvršnu. o zakonima je moguć referendum. ostao je izvan primjene. Ustav ostaje izvan primjene. Birači su se mogli izjasniti da li ustav prihvaćaju u cjelini ili ne. vlasništvu. sloboda. Izjavu o pravima. zabranjen je uvoz engleske robe. Ustrojstvo vlasti po jakobinskom ustavu Jakobinski konvent. Generali koji su osvojili nove zemlje i donosili ratni plijen smatrali su da vlast ne nagrađuje dovoljno njihovu slavu. Dok dekrete donosi sama skupština.1794. pa je on ušao u direktorij. Skoro svi gdje se glasalo su ga prihvatili. a potom se razišlo na 4 mjeseca. rat je direktorij ipak prisilio na prinudni progresivni zajam na prihod. Početkom listopada 1793. konvent usvaja dekret da će vlada biti revolucionarna do zaključenja mira.11. tj. a to je značilo da s obzirom na to što je Francuska u ratu. To se tiče i drugih odredbi jakobinskog ustava: ustav je demokratski. a djelomično i dirigiranoj privredi. Direktorij je bio skloniji protekcionizmu i gospodarskom nacionalizmu. Financije i gospodarstvo su bili u katastrofalnom stanju. Ustav iz 1793.

nacrt zakona će biti podnesen na referendum. ukinuta je izbornost sudaca. u rujnu 1793. sav gospodarski život. koje imenuje upravitelj pokrajina. umjesto žirodinskog maksimiranja cijena žita po departmanima uveden je jedinstveni maksimum za cijelu Francusku. jedne stranke. vanbračna djeca koju su roditelji dragovoljno priznali su izjednačena s bračnom u pogledu nasljednih prava prema roditeljima. vjenčanih. uprava departmana imenuje suce. taj sud vodi postupak samo po pravilima zdravog razuma. Ne samo sloboda pojedinca nego i želja pokrajina (departmana) da zadrže stupanj samostalnosti povlačila je optužbu za federalizam. mogu osuditi za djela koja zakonom nisu ni predviđena. U travnju 1794.4 departmana bar 1/10 skupština birača zahtijeva referendum. zabranila je vjerske svečanosti. Država je zauzela posve protuvjersko gledište. vrstu čiste administracije. za mjesec i pol dana trajanja tog zakona sud je osudio 1350 osoba na smrt. svu privrednu proizvodnju vlada je nadzirala određivanjem cijena i plaća. jedne manjine nacije koja je sebe poistovjetila sa sudbinom države i nacije. dakle smrt. ukinuto je oporučno nasljeđivanje. Svaka privreda je takoreći nacionalizirana. Kult vrhovnog bića se sastojao u općim moralnim načelima od kojih su neka sadržana u ustavu koji je trebao postati vrsta katekizma. vlada je uvela obvezan zajam. općinske zemlje. Tako je poljoprivredna zemlja bila gurnuta prema industrijalizaciji. umrlih. taj se odnos zaoštravao. Bilo je 12 komisija (resora) koji zajedno čine Odbor za izvršne poslove. a svim nižim organima je zabranjeno uvođenje poreza. Jakobinski konvent je sredstvima dirigirane privrede morao rješavati tešku gospodarsku krizu u zimi 1793/4. U srpnju 1793. i u kolonijama. dopuniti odredbom po kojoj je sumnjiv svatko tko koči napredak revolucije ili kalja čistoću republikanskih načela. tj. a presuda je djelo samo savjesti suca. zabranio je štrajkove i radnička društva. raniji konventovi posebni izaslanici neposredno su upravljali departmanima). dok je odbor narodnog spasa postao još više oblik političkog organa izvršne vlasti. za jakobinaca je poprimio izuzetne razmjere. Za sve sumnjive predviđen je zatvor. za osudu je dovoljni uvjerenje suca bez potrebe dokaza. Takva vlast nije mogla zadržati raniju upravnu organizaciju (upravnim jedinicama su upravljale izabrane skupštine i izabrana vijeća. pa je konvent proveo rekviziciju radnika. Jakobinci su načelo jednakosti građana doveli do puke ništavosti građanina pred vlastima. Potkraj jakobinske strahovlade u lipnju 1794. kako nije naročito uspio konvent je uveo izvanredne ratne poreze. Inače će se smatrati da je narod zakon prihvatio prešutnim referendumom. a u svibnju 1794. konvent je ponovo pozvao narod na oružje. U studenom 1793. uvedena nova uprava i svio njeni stupnjevi su neposredno podvrgnuti Odboru narodnog spasa. Pravo na socijalnu skrb je shvaćeno tako da su zdravi prisiljeni na rad. uređenjem unutarnje i vanjske trgovine. kada u gradovima vlada glad.) jakobinci će u rujnu 1793. tj. a potom je općinama dala pravo da odluče o vrsti vjerovanja. ukinuo je ugovorene obveze koje su postojale između vlasnika i uživalaca zemlje. U ljeto 1793. Ta vlast je smatrala da sva područja života i rada pojedinca i zajednica podliježu njenoj upravi. Ustav je ostao izvan primjene te konvent vrši vlast kao što ju je vršio i prije tog ustava. tj. Odnos crkvom u početku konventa nije bio toliko zaoštren koliko je to bilo za vrijeme zakonodavne skupštine (1791/2) koja je svećenicima zabranila da vode knjige rođenih. napad na privatno vlasništvo sve to povlači smrtnu kaznu.1793. vlast odbora narodnog spasa je pojačana u odnosu na izvršno vijeće. u službi je proizvodnje za rat. Kada je počeo rat s koalicijom crkva se pokazala glavnom mrežom kontrarevolucije. uveo je prinudni rad. a pod jesen 1793. pa ju u prosincu 1793. Radnici i obrtnici su prisiljeni na proizvodnju pod vojnim uvjetima. zemlje sumnjivih oduzete su i podijeljene sirotinji. Zakon o sumnjivima koji je donesen za žirodinaca (ožujak 1793. mišljenje podrške kraljevini. To je razlog zašto država uvodi rekvizicije (oduzimanje) proizvoda kao redovitu mjeru. tj.8. Vrhovnog Bića. Skoro milijun ljudi označen je sumnjivima. dekretom je političkim zatvorenicima uskraćeno pravo na odvjetnika pred Revolucionarnim sudom. čak i plaće u plodinama. konvent je ukinuo ropstvo u svim zemljama pod francuskom vlašću. dok je do tada izvršno vijeće ukupnost ministara. određene su radničke nadnice. ali tako nisko da je došlo do štrajkova. konvent je stvorio Kult Razuma. Ovaj drugi kult je bio pokušaj da se stvori vrsta građanske vjere koja bi bila prihvatljiva za sve vjere. i Robespierreova vlast kao člana odbora narodnog spasa . kojeg bi trebalo proučavati u školi. tj. Vlast koja je ugrožena i iznutra i izvana posegnula je za svim sredstvima. od proljeća 1793. ili zemljarina u obliku plodina postaju izlaz iz teške krize proizvodnje. a morao je i zadovoljiti široke seljačke slojeve. Većina tih mjera je bila daleko od zbiljskog ostvarenja. Za jakobinske strahovlade značajke nove vlasti koje su se tek počele pojavljivati za žirodinskog konventa. svećeničku odjeću itd. Unutarnja trgovina je skoro uništena. poprimile su svoj puni izraz. prisilio je na vojnu službu sve neoženjene muškarce u dobi od 18-25 godina. Revolucionarni sudovi sude ne poštujući pravila postupka. a on je označen kao izdaja. a dekretom od 23. ovom izmjenom umjesto ministara pojedinim resorima upravlja komisija od 2 člana. Njihovo obilježje je neograničenost i nasilje jedne skupštine. zemlje izbjeglica. jedina kazna je smrt. Sudstvo je postalo dio uprave. prosjačenje je zabranjeno. U jesen 1793. U veljači 1794. Sloboda misli i izražavanja posve je ukinuta. trgovine i inflacije.

god. odnose značajnu pobjedu nad proturevolucionarnim savezom. a pored toga dobivali su i plaće.3. dovelo do uništenja lijeve opasnosti (hebertisti.5% stanovništva i uživali su oko 10% zemlje (od toga su izdržavali i bolnice. pravo da svotu koju traži kralj od pokrajine razreže i ubere njena skupština staleža.16. Opći pregled: I državne prihode i rashode određivao je kralj. čak i ustavotvorna koja povrijedi ta prava i slobode gubi legitimitet. Zato se taj akt i zove izjava.) i načelo nacionalne suverenosti (čl. Svećenstvo je služilo kralju i narodu svojim duhovnim (tu spadaju i znanost. nitko ga ne može biti lišen. od kraja 16. usvojila Izjavu o pravima čovjeka i građanina. Činilo se da je Robipsierre osigurao punu pobjedu. liberalistička država. Ustrojstvo po Ustavu iz 1791. To će biti učinjeno do kraja te godine. ali su njihove skupštine kralju povremeno odobravale doprinose. tzv. Čitava ustavnopravna povijest Francuske 19. Pravo vlasništva je izraženo u posljednjem. Herbert). Kada je Robispierre uništio lijevu opasnost. pa je to i bio razlog što od 1614. Ali jakobinci i Robespierre moraju voditi borbu i lijevo i desno. 4. Istovremeno francuska vojska je prešla sjevernu granicu i borbe vodi na belgijskom području. 17. Ta dva staleža sa oko 2% stanovništva posjedovali su 30% zemlje. pred revoluciju činili su oko 1. pa se to zove termidorska reakcija. za konvent je postao ranjiv. a uživali su oko 20% zemlje na koju nisu plaćali zemljarinu. tj. on samo obznanjuje nešto što postoji i bez tog akta.1. Plemstvo je kralju služilo svojim vojnim. imali su poreznu samostalnost. nije sazivao skupštinu općih staleža. borba je za načela iz izjave. Konvent je došao pod nadzor umjerenog centra. osim ako to očito zahtijeva opća potreba zakonito ustanovljena i pod uvjetima pravične i prethodne naknade. Izjava kaže da su sloboda. sigurnost. koje je stalež sam rasporedio i skupio.1789. Unutar samog odbora narodnog spasa stalna oporba mu je Carnot. članku ovako: budući da je vlasništvo nepovredivo i sveto pravo. .33% stanovništva. Danton). vlasništvo. pa vlast. Nekoliko pobuna konačno je u ožujku 1794. država propisima slobodu ograničava samo radi toga da bi ona bila dobro svakog građana. Lijeva je opasnija jer je to pariška komuna. otpor ugnjetavanju osnovna prava svakog čovjeka.8.). školstvo. st. izjava na kraju (predzadnji. to su dons gratuits. ubožnice. bolnice. upravnim. kralj je uzurpirao pravo da određuje poreze. U prvi čas smaknuće vodećih jakobinaca nije bilo posve likvidacija jakobinizma. To je tzv. Samo su neke pokrajine (oko 1/3 Francuske) zadržale poreznu povlasticu. a bez nje nema ni ustavne države. Načela izjave smatrana su rezultatom razvoja ljudske rase i civilizacije. tj. Oni su kralju mogli odobriti samo dobrovoljne darove. Sama sloboda je shvaćena tako da je svakome dopušteno činiti sve što ne škodi drugome. Zato je građanin slobodan činiti sve osim onoga što je izrijekom zabranjeno. čl. neke vrste socijalne skrbi. gdje u lipnju 1794. st. Deklaracija o pravima čovjeka i građana iz 1789. Jedno od prirodnih prava je i vlasništvo. a to je sav proizvođački narod. Jamstvo prava i podjela vlasti su osnove pravne države. neki sudski poslovi) uslugama. Izjava o pravima čovjeka i građanina u 17 članaka sadrži prirodna prava i slobode čovjeka i građanina koji su bili predmet promišljanja već skoro 200 godina.5 posve je političke naravi jer su svi članovi (9) tog odbora izjednačeni. škole). optužen je da je tiranin i točno godinu dana od kada je izabran u odbor narodnog spasa i mjeseca dana nakon poraza neprijatelja u Belgiji sa još 21 pristalicom je ubijen. odnosno pripadaju mu sva prava i slobode koje nisu ograničenje istih tih i tolikih prava drugoga. a ne darom države ili same ustavotvorne skupštine. Građanin nije rob države. 3. Sve te odredbe bile su posljedica i odgovor na dotadašnje stanje vlasti i države Francuske. sve ostalo stanovništvo. a i imali su najviše zemlje. pa da mu pripada samo ono što mu ona izrijekom dozvoli. plemići se pod prijetnjom gubitka plemstva nisu smjeli baviti trgovinom i obrtom. Bilo je to u mjesecu termidoru (srpanj) po revolucionarnom kalendaru.) osobito ističe načelo podjele vlasti kao temeljno načelo ustrojstva svake vlasti i koje je sama bitpretpostavka postojanja ustavnog poretka. Poreze je plaćala samo proizvođačka klasa. sudskim i sl. uslugama. tj. odnosno do danas ona je zadržala značenje nadustavne povelje u Francuskoj. a ustav Francuske bilo je nekoliko običaja o kralju i svim vlastima u njegovim rukama i njegovoj volji koji bi htjela da je sam zakon. 98% naroda čini treći stalež. treći stalež. mirovine. nego njegova sloboda prethodi svakoj vlasti i iznad je svake vlasti. Izjava ima nadustavno značenje. Vlast je počivala na načelu jedinstva svih vlasti u kraljevim rukama. a on to sadrži samo zato da otkloni sumnje u pravo značenje tih prirodnih prava i sloboda. Skupština je 26. a mjesec dana kasnije s desnom strujom (dantonisti. Tu je bilo oko 0. Uz načelo jednakosti koje je na početku izjave (čl. tj. Svećenstvo također ne plaća zemljarinu. ali Robispierre ima oslon u pariškoj komuni i pogotovo u mreži 3000 jakobinskih klubova širom Francuske. god.

porez na prihod. a Francuska je iz rata za oslobođenje američkih kolonija izašla kao pobjednik. Već je Louis 14 svojim vojnim pustolovinama državu ostavio na rubu bankrota. Poražena u sedmogodišnjem ratu. uglavnom su ej davali u zakup.). jer i unutar njih postoje ogromne razlike. U studenom 1788. Pobjedonosni Pariški parlament vraćen je u svoje sjedište. uza sve razumijevanju odličnici su odbili odreći se svojih starih povlastica. najčešće velikim zakupcima koji su uglavnom bili bogata buržoazija. te je seljak bio podložan feudalnom sudu i njegovoj mjesnoobičajnoj pravdi. Kao 3 staleža. kralj 1787. neposredni porez. Od toga je plaćao više vrsta poreza u korist države. I zakupci i podzakupci su plaćali zakupninu. staleži u Francuskoj nisu bili samo društveno-gospodarski slojevi. . te razna davanja (u plodinama. radu) gospodaru zemlje. jer bi ju tar još više financijski iscrpio. Financijski dug koji je u 1784. Pod pritiskom moćnih vojnih krugova Necker pomaže kolonije. davali su je seljacima. tzv. najčešće su to lutajući radnici. sudska i pravna. parlament je odbio registrirati te odredbe i ponovo je istaknuo da su novi porezi pravo skupštine općih staleža. Francuska je nastojala obnoviti mornaricu. Tu je postavljeno pitanje kako će skupština općih staleža zasjedati. a sve je to bilo u službi vojnog sloja. vingetieme. Potom je kralj pripremio reformu sudstva. a onda su se otporu pridružili ostali vrhovni sudovi. a sastojao se u teškom radu do 30 dana godišnje (na izgradnji puteva i sl. 1787. Kada je kralj tom skupu predložio opću zemljarinu i to bez ikakvih izuzetaka čak i za krunska i crkvena dobra. upravna. kralj dekretom poziva skupštinu općih staleža za svibanj 1789. U kolovozu 1788. Ovi su pak zemlju često davali na upravljanje stručnim upraviteljima imanja ili su je opet davali u podzakup. Oboren je. sa svojim posebnim pravima. Kralj je naredio progon Pariškog suda. uvodi slobodnu trgovinu žitom. To je bio najrasprostranjeniji oblik obrade zemlje. Prijelaz iz jednog staleža u drugi bio je moguć. Pred revoluciju pola krunskih prihoda trošeno je na plaćanje kamata za taj dug. a za propisivanje novih poreza izjasnili su se nenadležnima. porezna. jer je država od Louisa 14 određivala cijene žita i zabranjivala izvoz žita). corvee. počinju ih nazivati četvrti stalež. Turgot je savjetovao da se Francuska ne miješa. saziva Skupštinu uglednika. vrsta glavarine. Dakle. Turgot nastoji stvoriti slobodno tržište (ukida porez na promet.6 Francuska je tečajem 18. st. a u sedmogodišnjem ratu osramoćena francuska vojska traži osvetu (uplitanjem na stranu kolonija). capitation. do 1787. Zemlja je još bila glavna i jedina trajna vrijednost. Trebamo spomenuti i da je seljak proizvodio tek 20% peko svojih potreba. Još za Turgota engleske kolonije u Americi počinju se buniti. a glavni izvor državnih financija je općenita i ujednačena zemljarina i dohodarina. iznosio nešto više od 3. Kada je kralj svojim uredbama pokušao propisati zemljarinu. kralj ponovo saziva skupštinu uglednika radi pripreme skupštine općih staleža. tj. osim za maleni broj roba. a sve obveze seljak je prema gospodaru zemlje (zakupcu ili podzakupcu) izvršavalo u dijelu plodina. te da se budućoj skupštini općih staleža ostavi odluka o načinu zasjedanja. kralj je morao posegnuti za Turgotom kojeg je postavio za glavnog nadzornika financija i na čelo vlade. Bilo ih je 6. Ali se taj prijelaz odvija prema pravo uređenom postupku. 1774. ukida kuluk kao oblik radnog poreza za državu. ali je uspio nagovoriti kralja da prva dva staleža biraju po 300. ali istovremeno javno izlaže financijsku bijedu države. Uz to su mnogi seljaci dužni na radnu obvezu.4 bilijuna livara. izbačena iz Amerike i Indije. 1776. Oni su trebali pomoći kralju da izađe iz financijskog sloma. gabelle. Možda najbitnija odrednica društvenog života je ta da se on odvija pod izuzetnim državno-pravnim utjecajem. Država je i propisima i poreznom politikom postala potpuni nadzornik gospodarskog života. ali je ponovo morao popustiti pred silnim otporom. Taj skup od oko 140 članova predstavljao je elitu Francuske. a ako nisu zemlju obrađivali radom nadničara. crkveni porez (desetina). porez na sol. ali još više financijski iscrpljena. Ali kada na prijestolje stupa Louis 16 država je pred financijskim slomom. najniže sudstvo je još bilo u rukama feudalnih gospodara. Zato su se bivši feudalni vlasnici pretvorili u privatne vlasnike koji su vrlo rijetko prodavali zemlju. uglavnom posve bezemljaši. Staleži su bili samo relativne cjeline. nego su to bile pravno određene zajednice. a treći po 600 poslanika. te predlaže oporezivanje bogatih. Turgot je otpušten i na njegovo mjesto dolazi ženevski bankar Necker. Kralj je ponovo pozvao Neckera za ministra financija. To je razlog da oko 40% seljaka čine nadničari. Pokušaj reforme izazvao je ne samo opći otpor sudova nego su se tome pridružile i neke pokrajinske skupštine staleža. Pored toga. nego i posve gospodarska oblast je uvelike određena državnim propisima. Od vremena Louisa 14 ne samo vojna. narastao je na 5 bilijuna. 3 doma odvojeno ili kao jedan dom u kojem bi se glasovalo po glavama. Uglavnom je nestalo radne rente za gospodara. parlamenti. dok su veliki zakupci vlasniku zemlje (bivšem feudalcu) plaćali zakupninu u novcu. Necker zahtijeva da kralj prihvati prijedlog pariškog parlamenta da nakon 175 godina sazove skupštinu općih staleža. ukida cehove kao ograničenje rad i poslovanja. novcu. doživjela izuzetan porast stanovništva i to uglavnom na selu. Sudstvo se proglasilo zaštitnikom prava i slobode od kraljeve samovolje. a osobito teški su: taille. Možemo reći da su se vrhovi staleža uvelike približavali. U izuzetno teškoj financijskoj neprilici. Odbijen je Neckerov prijedlog o jednodomnoj skupštini.

proglašava se ustavotvornom skupštinom. 10. Takvo ukidanje (otkupom) vlasničko-feudalnih obveza seljake nije zadovoljilo. skupština je ukinula sve obrtničke i trgovačke udruge. ukinuta. ili je mogao postati vlasnikom zemlje plativši njenu cijenu vlasniku feudalcu. skupština usvaja Izjavu o pravima čovjeka i građanina. Bilo je to ukidanje feudalizma.) ustavotvorna skupština pokazuje svoju građansko-demokratsku bit. gardova i pokrajina. Kralj naređuje da se zasjeda po staležima. . To je početak revolucije kao oružane pobune. Tjedan dana kasnije kralj priznaje narodnu skupštinu.8.5. Nije se odlučila na poreze. te poziva narod da se poput Pariza naoruža kao dobrovoljačka vojska. skupština je ukinula sve posebnosti i povlastice staleža. posebna prava cehova i gilda. pa će njihove pobune skupštinu prisiljavati da ih postupno sve više ukida. a onda će se predstavnici svih gradova i gradića sudskog kotara sastati i (to je treći stupanj) izabrati predstavnike gradova tog kotara za skupštinu općih staleža. U Parizu se stvara dobrovoljačka vojska. Plemstvo i svećenstvo će se sastati na skupove u sudskim kotarevima. jednim. Crkvena desetina je posve ukinuta. u kolovozu (4. a najzad su sva vlasnička prava feudalaca proglašena uzurpacijom. Najprije je ukinut zakup za neobradivo zemljište. Na to se nacionalna skupština okuplja u obližnju loptaonicu i proglašava da je ona kao ukupnost narodnih predstavnika narodna skupština. te ponovo poziva Neckera na vlast. tzv. tj. te naoružan napada parišku tamnicu Bastille. Usprkos toj nuždi kralj je odbio prihvatiti izjavu o pravima čovjeka i građanina jer ju je smatrao protivnom načelima svoje vlasti. provaljuje u oružarnicu. istovremeno. posebna prava pojedinih zanimanja.1789.8. svi Francuzi i sve pokrajine pravno su izjednačeni. Ustavotvorna skupština nema povjerenja u vojsku. redova. Istog dana.8. a ne da joj to svojstvo daje prostor u kojem zasjeda. 20. nedjeljivim i cjelovitim predstavnikom nacije. pa i njihov uprave dolazi do stvaranja privremenih odbora ili vijeća gradova i pokrajina koje preuzimaju tamošnju upravi. kralj je izdao dekret po kojem aktivno biračko pravo za treći stalež imaju muškarci stariji od 25 godina koji plaćaju porez. itd. svi članovi prisežu da se skupština neće razići dok ne donese ustav. Istovremeno ustavotvorna skupština mora rješavati i pitanje financija. tj. Najprije će članovi trgovačkih i obrtničkih udruženja izabrati predstavnike. Ipak.8. a ovi će se sastati u sudskom kotarskom mjestu i izabrati predstavnike. nego ih je trebalo ugovorno ograničiti ili otkupom ukinuti. Pod pritiskom pobuna.1789. njihova vlastelinska prava prema seljacima. tj. Ostale su samo seljakove ugovorne obveze.1789. feudalnih obveza i ovisnosti. pale knjige obveza.1789. Kao posljedica ukidanja posebnosti gardova i pokrajina.1789. Treći stalež smatra da trebaju zasjedati svi njeni predstavnici zajedno i glasovati po glavama. te odmah od ustavotvorne skupštine traže pravo i propise za izbor mjesne i pokrajinske uprave. i 11. jer je znala da je financijska potreba jedan od razloga da je kralj trpi. Iako kraljeva uredba ne govori o imperativnom mandatu biraču su i pri tim izborima svojim poslanicima predali naputke (oko 50 tisuća) sa svojim pritužbama i željama. treći stalež svoj dom proglašava Nacionalnom skupštinom. Kralj je morao ustuknuti. Skupština u studenom/prosincu 1789. obveze koje su posljedica vlasničkih prava zemljoposjednika. tj. ukinuto je nasljeđivanje i raspolaganje službama u upravi. makar i najmanji. seljaci provaljuju u dvorce. ubijaju upravitelje imanja i plemiće. proglašava Domom općina. te su 1792. ovi će se potom sastati na razini grada i izabrati predstavnike grada. ali istovremeno prikuplja vojsku oko Pariza. Pravno je to bila revolucija. Kralj nacionalnu skupštinu nastoji raspustiti jednostavnim zatvaranjem pristupa u dvoranu. tj. Ali skupština je morala zadovoljiti i zahtjeve sitne gradske buržoazije i radnika koji su bili protiv gradske cehovske plutokracije. prometa i ugovaranja. Treći stalež u gradovima će glasovati u 3 stupnja. narod u Parizu 14. nacionalna garda. ukinute su povlastice plemstva. njihovi izbori su javni i dvostepeni. ovlaštenja vlasti. naređuje članovima druga dva staleža da joj se pridruže. ukida sva javnopravna ovlaštenja feudalaca. 26. Događaji u Parizu izazvali su pobune širom Francuske. te da će se glasovati po staležima. prava majstora prema kalfama i šegrtima. nalaže povlačenje vojske iz Pariza i potvrđuje iz pobune poniklu upravu Pariza. te javnim i neposrednim glasovanjem izabrati svoje predstavnike.6. Parišku komunu. nacionalna garda. treći stalež se 10. god. Treći stalež na selu će glasovati u dva stupnja: u skupštinama župa javnim glasovanjem će izabrati izbornike. kralj to odbija. Kralj sutradan otpušta Neckera optužujući ga da je podržavao treći stalež i njegov zahtjev.1789. donosi dekrete o ustrojstvu nove državne uprave.6.7. tj. uvjeti zakupa zemlje. npr. 4. i odmah je izbio spor o načinu zasjedanja. Skupština općih staleža sastala se u Versaillesu 5. te seljačka izvan-ugovorna dugovanja. jer je sve to bilo oblik monopola i ograničenja slobode rada. Tjedan dana pošto se proglasio domom općina. Ustavotvorna skupština je odmah od kralja zahtijevala povlačenje vojske oko Pariza.7 U siječnju 1789. a na vijest da kralj namjerava raspustiti skupštinu. osim ako ih je mogao dokazati ispravom. To znači da je seljak mogao ostati zakupac zemlje uz plaćanje godišnje zakupnine.1789. S ukidanjem povlastica i posebnosti staleža ukinute su i posebnosti državnih činovnika. ali i te više nisu mogle biti vremenski neograničene.

privremeno je uređena gradska uprava. Time je htjela porezni teret staviti podjednako na leđa svima. narod je krenuo iz Pariza u Versailles. Ipak. nijedna nije imala tu snagu otpora kao crkva. U skupštini postaju sve glasniji oni koji upozoravaju na bogatstvo i neiskorištenost crkvene zemlje. protivna je slobodi kao trajnosti.3. . optužna i ona koja na glavnoj raspravi presuđuje o krivnji. Zakon u znatnoj mjeri sudstvo povjerava izabranom sudu. niti kome oporučiti u času smrti. dekreti kojim su određene te upravne jedinice. tj. kasnije će biti zadržana samo u krivičnom. nakon nacionalizacije crkvenih imanja. skupština je 24. narodne skupštine i ministara. crkveni. To podvrgavanje je značilo da i crkvena organizacija i njena načela ne mogu proturječiti postulatima nove vlasti. pravno izjednačeni i odgovorni s drugima. Ustavotvorna skupština je 2. Porota je sudac o činjenicama. Zakon predviđa porotu i u građanskom i u krivičnom postupku. Krajem 1789. jer nije u prirodi slobode da se sama poništava slobodom trenutka. Nijedna udruga se nije tome više protivila od crkve. te umjesto njih uspostavlja istovjetnu podjelu cijele Francuske na departmane (oblasti). pa ga je donijela 1791. ustavotvorna skupština je 3. Taj zakon je vrlo potanko odredio kažnjiva djela i kazne za njih. suspenziji parlamenata tj. skupština ih nije prognala nego samo odložila njihov rad. tj. Najniži stupanj građanske sudbenost je mirovni sudac. i 22. 11. proteže nad dotad povlaštene porez na prihod i zemljarinu. dana uz punu svijest i slobodu.1789.1789. Samo svjetovno svećenstvo je ostalo. jednom dana prisega. donesen je i novi dekret o gradskoj upravi. zato ona i ne pomišlja na odvajanje crkve od države. a stara uprava će potpuno isčeznuti. da neka načela nove upravne organizacije primijeni na crkvenu organizaciju. dobila vrst krnjeg ustava i postala ustavna. tj.1790. a gradsku upravu biraju građani. Tako se krajem 1789. Ukidanjem redovničke prisege ukinut je taj bitni dio kanonskog prava kao državnog prava. trgovačke i obrtničke udruge. 14. nakon što su već skoro 5 mjeseci bili na prinudnom odmoru.1789.12.11. prihvatila dekret o nacionalizaciji crkvene zemlje. a ostarjeli mirovine. Za nekoliko mjeseci nakon dekreta o nacionalizaciji crkvene zemlje ustavotvorna skupština u veljači 1790. Građanski ustav o svećenstvu.10. arbitraži. kongregacije. primalo plaće ili mirovine i obavljalo poslove koji su bili u nadležnosti crkve. Ukinuti su crkveni redovi. donijela je tzv.1789. skupština će donijeti zakon o sudovima. sve to nije bilo dovoljno za izlazak iz financijske krize. feudalni.11. skupština donosi dekret kojim ukida ranije upravno ustrojstvo i podjelu na provincije i niže jedinice. Po kanonskom pravu redovnici ne mogu naslijediti. i uvedena je nova sudska ljestvica. Dolaskom u Pariz ustavotvorna skupština nastavlja svoj rad. Sudska zvanja se više ne nasljeđuju i ne kupuju. Tim prihvatom Francuska je 5. donosi dekret o ukidanju neopozivosti vjerske prisege. Parlamenti se više nikada nisu sastali. te još 19 članaka koje mu je podnijela ustavotvorna skupština. nego suce bira narod.).1789. što znači da se sudstvo ne može miješati u upravne poslove. počela uspostavljati nova upravna organizacija i uspostavljene su nove upravne vlasti departmani. Skupština je svjesna snage vjerskog uvjerenja i snage crkvenog utjecaja na vjernike.1789. slobodnih i nezavisnih od bilo kakve druge zajednice osim države. a koji se tiču kralja. punopravni građani. mjesni i sl. tj. ali je istovremeno smanjila poreznu stopu. te je tamo opsjeo dvor.12.11. U kolovozu 1790. to je ustavotvorna skupština morala Kazneni zakon donijeti što prije. a sudac je poput stroja za primjenu zakona.). kako nedržavni (trgovački. osobito bogatima. Nova vlasti je još prije izjave o pravima čovjeka i građana ukinula redove i staleže. Ocjenjujući da će se sudstvo (parlamenti) protiviti ovom dekretu. tako i državni (opće sudbenosti: građanske i krivične). ograničena kraljevina.). u kolovozu 1790. donijela dekret o ukidanju svih tih starih sudova (najstariji je bio Pariški parlament nastao 1239. bivši redovnici su postali građani.11. u vrijeme dok ustavotvorna skupština donosi dekrete i ustrojstvu uprave. nego ustavotvorna. prostorno određene. pa su i bivši redovnici postali obični. komune. te je čitavu zajednicu zamislila kao zajednicu pojedinaca. po kojem su svi gradovi imali jednako ustrojstvo (gradsko vijeće i gradonačelnika). Ustavotvorna skupština postala je određenija da crkvenu organizaciju teritorijalno izjednači s upravnom.1789. donijela Odluku o privremenom prekidu rada. tako i kaznu. nego na podvrgavanje crkve novoj vlasti. ali više kao zakonodavna i ona koja vodi tekuće političke i upravne poslove. i 5 mjeseci nakon ukidanja parlamenata.10. ali i da su upravnim organima oduzete sve sudske nadležnosti. 29. u krivičnom postupku su čak 2 porote (kao common law). prodati. Ukinuti su svi raniji sudovi. U takvim okolnostima kralj je konačno prihvatio izjavu o pravima čovjeka i građanina. ni na posvjetovljenje države.8 Skupština u rujnu 1789. a potom su doneseni 14. crkva postaje glavno političko pitanje skupštine. Budući da je u ovom zakonu načelo zakonitosti u krivičnom pravu shvaćeno tako da zakon znači samo akt zakonodavca. U kolovozu 1790. osim onih koje su držale škole i bolnice (svojstvo zajednice će izgubiti u kolovozu 1792.12. 5. Zakon nastoji što uže odrediti kako djelo. gradske i pokrajinske posebnosti. Odmah se počelo raditi na ustrojstvu novog sudstva. distrikte (kotareve) i općine. donesen je Zakon o sudovima. i 2. te je razdvojena građanska od krivične sudbenosti. a za uzvrat svećenici su dobili plaće.

1790. tj.3. Biskupi su nad nižim svećenicima zadržali samo disciplinsku sudbenost. u ime slobode rada i trgovine jedino je ograničena ta sloboda. U takvim okolnostima. za sobom je ostavio pismo u kojem sve akte koje je potpisao. dakle ništavnim.1791. a inače oni su i sami podložni sudskoj nadležnosti. sudstva. ali glasanje je sredstvo izražavanja nacije i svi . i to tako da su posebna prava i povlastice tih udruga ukinuti. dekreti o ukidanju obrtničkih i trgovačkih udruga.8. te se ona tada ozbiljnije bavi svojim ustavotvornim radom. tj. Taj zakon građanima iste struke. Radnici će skoro stoljeće voditi borbu protiv tog zakona. jer ovaj zakon s crkvom ne postupa kao sa samostalnim tijelom. prisegnuo na vjernost ustavu. U lipnju 1791. a on je 14. Iako se u tom pogledu skupština uvelike dvoumila. uzajamne pomoći za slučaj bolesti i sl. i pogotovo Parizu) ugled skupštine.6.9. Čak i aktivno biračko pravo koje propisuje ustav. sudstva. Činilo se da se te odredbe ne tiču udruženja radnika. tj. bilo radnici. Protiv donošenja tog zakona u skupštini nitko nije ustao.9 Bilo je to zapravo podvrgavanje crkve državi. one su ipak još postojale. opći i pokrajinski sakupljači poreza. papa je u ožujku 1791. Kad je kralj krenuo u bijeg. donijela Zakon Le Chapelier. Alko bi biskup odbio potvrdu izabranog svećenika. tek je nakon skoro godinu dana od njegova donošenja i nakon što je skoro polovina nižeg svećenstva priseglo na taj ustav. Zato ih je ustavotvorna skupština posve ukinula 2. cjelinom. donekle su smanjili (bar u nekim slojevima. da li opće pravo glasa. na načelu liberalne države i gospodarstva. Ustavotvorna skupština je nezaprisegnutim svećenicima naredila da isele iz svojih župa. podržavljenje crkve i vjere. ustrojstvom uprave. zabranjuje da se udružuju i donose odluke koje se tiču njihovih zajedničkih interesa. Po ovom zakonu svećenike kao i neke druge službenike biraju građani (muškarci stariji od 25 god. pa se postavilo pitanje što to znači. Ustav je kralju podnesen na prihvat 13. tzv. To je povod da skupština i radnička udruženja izjednači s onima trgovaca i obrtnika. Sve je to zabranjeno pod prijetnjom globe i gubitka prava aktivnog građanina na godinu dana. s time je uspostavljena ustavna kraljevina. radnici se bune. To je prvi moderni europski ustav. onih 19 članaka koje je kralj prihvatio 5. te njegov naum o bijegu postaje konačan. kralj ustvari u kućnom pritvoru i skupština mu je oduzela državni pečat. korporacijom. Taj zakon biti će proširen i na selo. proglašava iznuđenim. Crkva je izgubila svaku sudbenost. taj akt označio heretičkim i takvim da znači otpadništvo od crkve. Kralj se suprotstavio građanskog ustavu o svećenstvu. a porez sakupljaju posebni sakupljači koje biraju aktivni građani. Svim tim odlukama. Papa je oklijevao da se izjasni o ovom građanskom ustavu o svećenstvu. gospodarska kriza još trajala. gospodarstva. dok su druge vrste udruživanja bile dozvoljene. do ljeta 1791. Crkva u takvom svojstvu za nju ni ne postoji. ustav potvrđuje uspostavljenu organizaciju uprave. te prava i dužnosti svjetovnog svećenstva kao pojedinca. na razlici između ustavotvorne i ustanovljene vlasti. sadržano je u ustavu. čak postajala i veća zbog silnog porasta cijena. Od studenog 1789. sudstva.1791. Tada je odnos crkva-država poprimio vrlo oštar oblik. Od tada postaje kralju sve jasnije da je sva vlast u rukama ustavotvorne skupštine. Ovim jednostranim aktom država je odredila crkvene jedinice. financija. ustavotvorna skupština je do proljeća 1791. konačna odluka pripada državnom sudu. ponajviše pravno. slugama i poljoprivrednim radnicima će biti zabranjeno da se okupljaju radi dogovaranja o cijenama i plaćama. načelno je njihovo ukidanje proglašeno 4. 1791.9. Uvod ustavu je izjava o pravima čovjeka i građanina. Sieyes je to pokazao svoju domišljatost time što je istaknuo razliku između prava i sredstava. Izabrani svećenik prije preuzimanja službe treba dobiti potvrdu od biskupa (ovaj od nadbiskupa). te je 14. osobne slobode itd. prava i sloboda koji su već stvoreni nizom dekreta. te je sakupljanje poreza postalo dio uprave općina. Kako je 1790. njihovim uređenjem prava građanina. Seljacima i zakucima zemlje.10.1789. a nešto manje organizacijski. uvelike usvaja biračko pravo temeljem kojeg je izabrana skupština. ali je uhvaćen na sjevernoj granici i u sramoti vraćen u Pariz. Kralju je jasno da će biti prisiljen potpisati ustav. ukinuta je stara i posebna financijska uprava. pa i Šapelieov zakon. Papa je zadržao vezu s francuskom crkvom samo utoliko što su mu saopćavali imena izabranih svećenika. Iako su zajednice i udruženja trgovaca i obrtnika ukinuta. tečajem 1791. i 1791. na načelu nacionalne suverenosti.1789. ali je ipak bio prisiljen dati svoj potpis. bilo poslodavci. štrajkaju. Taj papin postupak značio je suspenziju svih zaprisegnutih svećenika.9. tj. potom prisegnuti na vjernost naciji. domovini i ovom ustavu. Zato je nakon što je uhvaćen u bijegu. skupština je donijela niz zakona kojima je udarila temelje organizaciji uprave. Zabranjena su i udruženja radnika radi pomoći štrajkašima. tj. Šapelieov zakon. skupština izglasava Ustav 3. kao i dekrete nakon što je odveden u Pariz. crkve. počiva na načelu podjele vlasti. oduzela im plaće i mirovine. naime izjava i pravima sadrži odredbu i jednakosti. porezne vlasti. koji plaćaju porez) na doživotnu službu. a ponajmanje zbiljski.1791. kralj u pritvoru. svi su jednaki u pravima. ovaj je mogao utužiti. pokušao je pobjeći. izmijenila francusko društvo. Ustav iz 1791. proglasi ih oblikom monopola. 14.11.

te da plaćaju porez koji nije manji od 3 nadnice. tj. izbornici su birani na rok od 2 godine. Skupština kralju uvijek može priopćiti da je ministar izgubio povjerenje nacije. pripala 3 poslanika. te je udio pojedinog departmana u toj trećini srazmjerno određen: trećina poslaničkih mjesta dodijeljena je prostoru (veličina). te su svakom departmanu (ima ih 83) samom činjenicom što je departman. nego djeluju posebno u okviru svog resora. a na kraju rada ministri skupštini podnose opći izvještaj o svom radu. ipak on neposredno nadzire samo vrhovnu upravu. Tako je opća pravna jednakost pomirena s nejednakošću u osnovnom političkom pravu. Skupština je izabrana na 2 godine i za to vrijeme ona nije mogla biti raspuštena. departmanima. te samo na kraljev prijedlog odlučuje o ratu i miru. tj. nadzre rad državne uprave i zakonom određuje njenu organizaciju i nadležnost. sekundarne skupštine. Temeljem takvog cenzusa pravo glasa od oko 27 milijuna stanovnika imalo je 4. koji tim potpisom preuzima pravnu odgovornost za tu ispravu. ali nemaju pravo davati naputke onima koje su izabrali. da prebivaju više od jedne godine u istom kantonu. parlamenta Francuske izbori su vršeni po departmanima i to tako da je broj poslanika koji je pripadao departmanu određen prema 3 mjerila. Tu pravnu odgovornost ministra i ostalih visokih službenika izvršne vlasti prati sama skupština. Ustav iz 1791. Suce biraju aktivni građani i za vrijeme mandata (6 god. da su upisani u nacionalnu gardu i da su dali građansku prisegu. naciju određuje u tri protege: broj stanovništva. Ustav za to predviđa sljedeći postupak: kraljev veto može biti prevladan samo ako taj prijedlog (u posve istom tekstu) prihvate dvije sljedeće skupštine. tzv. tj. To je bila organizacija izvršne vlasti slična predsjedničkoj vladi. Kralj ima plaću i vojnu gardu. Građani su s obzirom na pravo glasa podijeljeni na aktivne i pasivne. Aktivni građani u kantonu. primarne skupštine. jer činovnici svih nižih stupnjeva uprave su izabrani. suce i porotnike vrhovnog suda. da nisu sloge. tj. i ako ga je ova prihvatila. što je otprilike 2 na svakih 1 000 građana. tek je onda to zakon. Izbori su bili u dva stupnja. skupštine. Ustav sadrži opću odredbu o zabrani imperativnog mandata. Takvih građana je bilo svega oko 50 tisuća. To nije prizivni sud nego samo čuvar zakona na taj način što rješava samo pravna pitanja i brine da . tj. Zato je ukupni broj poslanika (oko 750) podijeljen na 3 dijela (oko 250). izvršne vlasti. ono je treća grana vlasti koja je predstavnik nacije i suverenosti. Sudstvo je neovisno i od zakonodavca i od kralja. Što se tiče skupštine. Samo je skupština predstavnik opće volje naroda. pa svaki departman od toga broja dobije onoliko poslanika koliki je njego udio u sveukupnom broju aktivnih građana. skupštine. on više nije kralj Francuske. izbornici izabrani u kantonu činili su skupštinu koja je vršila sve izbore na toj razini. Ako kralj odbije tu potvrdu time nastaje sukob između skupštine i kralja. od te trećine svaki departman dobije onoliko poslanika razmjeran veličini neposrednog poreza ubranog u tom departmanu i odnosu tog poreza prema sveukupnom porezu cijele Francuske. Aktivni građani su samo oni Francuzi koji su ispunjavali nekoliko cenzusa: muškarci stariji od 25 godina.) oni su nesmjenjivi. zatim je prijedlog podnošen drugoj skupštini. birači samo biraju. pravu glasa. dakle neovisni od kralja. Samo aktivni građani mogu biti članovi nacionalne garde. tj. trećina poslaničkih mjesta pripada stanovništvu s aktivnim pravom glasa. ona je u stalnom zasjedanju. prvi građanin i najviši predstavnik nacije i države. Ustav ne predviđa mogućnost plebiscita. biskupe. odlučuje o količini kopnenih i pomorskih snaga. prostor (departmani) i gospodarska moć. Na vrhu sudstva je kasacijski sud. samo aktivni građani su sredstvo izražavanja duha nacije.3 milijuna. ali ima pravo moćnog odgodnog veta. koje su njene bitne odrednice koje trebaju biti izražene pri izboru njenog najvišeg predstavnika. koji ne mogu biti članovi skupštine i koji politički samo njemu odgovaraju. počevši od izbornika. Budući da se skupština sama nije mogla raspustiti. On je predstavnik države i nosilac izvršne vlasti koju vrši preko 6 ministara koje sam bira. Biračko pravo kao ga je uspostavio ustav bilo je uže od onoga temeljem kojeg je izabrana skupština koja je donijela ustav. koja je vršila sve izbore za organe departmana kao i za središnju vlast (poslanike za nacionalnu skupštinu. i najzad trećina poslaničkih mjesta pripada gospodarskoj snazi nacije mjerenoj porezom. bilo je daleko ograničenije. a izbornici svih kantona departmana činili su skupštinu tzv.). tj. Nijedna kraljeva isprava nije izvršna bez ministrova supotpisa. skupštinu i savjet departmana itd. Iako je kralj glava državne uprave. vladu. Ministri ne čine skup. Propis koji je skupština izglasala zove se dekret i da bi postao zakon treba dobiti kraljevu potvrdu. znači da je prva skupština morala sačekati istek svog mandata. To pokazuju i predviđene nadležnosti skupštine: zakonodavna vlast (pripada joj zakonodavna inicijativa). izbornici su mogli biti samo aktivni građani koji su plaćali porez veći od 150 nadnica. te ih može za povrede ustava i zakona optužiti pred visokim nacionalnim sudom. Kralj je ustavni vladar. tj. svi aktivni građani na području kantona sastali bi se u središtu kantona i na stotinu aktivnih građana birali javnim glasovanjem jednog izbornika. Otvorilo se pitanje što je nacija. birali su između građama s pasivnim pravom glasa izbornike. pa ako ga je ona neizmijenjenog prihvatila prijedlog je čekao treću skupštinu. Još je manje utjecaja imao na sudstvo. Skupština uvijek može pozvati ministra da podnese izvještaj o svojim postupcima. referenduma ili neposredne inicijative građana. Pasivno biračko pravo za bilo koji stupanj izbora.10 nisu podobni da budu to sredstvo. Kralj nema pravo zakonodavne inicijative. nego kralj Francuza. porezno i budžetsko pravo (kralj nema pravo predlaganja budžeta).

sekundarne skupštine. koje se udružuju u federacije. svi su jednaki u pravima. Pasivno biračko pravo za bilo koji stupanj izbora. suce i porotnike vrhovnog suda. Iako se u tom pogledu skupština uvelike dvoumila. 200) koja predviđeni postupak za njegovu izmjenu čini dijelom postojećeg ustavnog poretka.11 sudovi pravilno primjenjuju zakone. te da plaćaju porez koji nije manji od 3 nadnice. Ustav će biti izmijenjen ako određenu izmjenu usvoje 3 uzastopne zakonodavne skupštine.). Pred skupštinom federacija nacionalne garde kralj je prisegnuo na vjernost ustavu i zapravo je nacionalna garda više nego ustavotvorna skupština bila zbiljski nosilac vlasti. da nisu sloge. počevši od izbornika. Temeljem takvog cenzusa pravo glasa od oko 27 milijuna stanovnika imalo je 4. te javnim i neposrednim glasovanjem izabrati svoje predstavnike. da su upisani u nacionalnu gardu i da su dali građansku prisegu. god. te da će se glasovati po staležima. Izborno pravo za ustavotvornu skupštinu: U siječnju 1789. Sieyes je to pokazao svoju domišljatost time što je istaknuo razliku između prava i sredstava. a sudi visoki nacionalni sud. a onda će se predstavnici svih gradova i gradića sudskog kotara sastati i (to je treći stupanj) izabrati predstavnike gradova tog kotara za skupštinu općih staleža. Samo aktivni građani mogu biti članovi nacionalne garde. ali glasanje je sredstvo izražavanja nacije i svi nisu podobni da budu to sredstvo. 5.3 milijuna. onda će se četvrta zakonodavna skupština proširiti za 1/3 dodatnih članova. pravu glasa. potom imperijalizam i militarizam. koja je vršila sve izbore za organe departmana kao i za središnju vlast (poslanike za nacionalnu skupštinu. Treći stalež u gradovima će glasovati u 3 stupnja. samo aktivni građani su sredstvo izražavanja duha nacije. svi aktivni građani na području kantona sastali bi se u središtu kantona i na stotinu aktivnih građana birali javnim glasovanjem jednog izbornika. a za svaki predmet se ždrijebanjem određuju 4 od sudaca kasacijskog suda. pored tog suda za političke delikte optužbu podiže skupština. Ustavotvorna skupština je htjela naglasiti razliku između ustavotvorca i zakonodavca time što je odredila da njeni članovi ne mogu biti birani u buduću zakonodavnu skupštinu. Treći stalež na selu će glasovati u dva stupnja: u skupštinama župa javnim glasovanjem će izabrati izbornike. Plemstvo i svećenstvo će se sastati na skupove u sudskim kotarevima. Aktivni građani su samo oni Francuzi koji su ispunjavali nekoliko cenzusa: muškarci stariji od 25 godina. a najviše skoro 8 godina. Na godišnjicu pada Bastille one se udružuju u jedinstvenu organizaciju. a izbornici svih kantona departmana činili su skupštinu tzv. Biračko pravo po Ustavu iz 1791. skupštinu i savjet departmana itd. Čak i aktivno biračko pravo koje propisuje ustav. Za vrijeme ustavotvorne skupštine već je nacionalna garda uvelike zbiljski nosilac vlasti. da li opće pravo glasa. pa se postavilo pitanje što to znači. bilo je daleko ograničenije. Otvorilo se pitanje što je nacija. Takvih građana je bilo svega oko 50 tisuća. Izbori su bili u dva stupnja. primarne skupštine. tzv. izbornici su birani na rok od 2 godine. birali su između građama s pasivnim pravom glasa izbornike. tj. i ta skupština konačno odlučuje o izmjeni. i taj sud sudi uz veliku porotu (24 člana) koju biraju skupštine departmana. a zatim diljem Francuske stvaraju se te jedinice dobrovoljaca. Što se tiče skupštine. izbornici izabrani u kantonu činili su skupštinu koja je vršila sve izbore na toj razini. parlamenta Francuske izbori su vršeni po departmanima i to tako da je broj poslanika koji je pripadao departmanu određen prema 3 mjerila. najprije u Parizu u ljeti 1789. a ovi će se sastati u sudskom kotarskom mjestu i izabrati predstavnike. uvelike usvaja biračko pravo temeljem kojeg je izabrana skupština. a dopušta jednu neredovitu izvornu ustavnost: nacija ima nezastarivo pravo da izmijeni ustav. iz te dobrovoljačke vojske rodi će se revolucionarni nacionalizam. Iako kraljeva uredba ne govori o imperativnom mandatu biraču su i pri tim izborima svojim poslanicima predali naputke (oko 50 tisuća) sa svojim pritužbama i željama. Ustav sadrži i jedni odredbu (čl. da prebivaju više od jedne godine u istom kantonu. Najprije će članovi trgovačkih i obrtničkih udruženja izabrati predstavnike. biskupe. Tako je opća pravna jednakost pomirena s nejednakošću u osnovnom političkom pravu. koji će u Napoleonu naći svoje utjelovljenje. Biračko pravo kao ga je uspostavio ustav bilo je uže od onoga temeljem kojeg je izabrana skupština koja je donijela ustav. izbornici su mogli biti samo aktivni građani koji su plaćali porez veći od 150 nadnica. njihovi izbori su javni i dvostepeni. kralj je izdao dekret po kojem aktivno biračko pravo za treći stalež imaju muškarci stariji od 25 godina koji plaćaju porez. koje su njene bitne odrednice koje . tj. naime izjava i pravima sadrži odredbu i jednakosti. Aktivni građani u kantonu. tj. tj. Građani su s obzirom na pravo glasa podijeljeni na aktivne i pasivne. ovi će se potom sastati na razini grada i izabrati predstavnike grada. što je otprilike 2 na svakih 1 000 građana. Za izmjenu ustava trebalo bi najmanje nešto više od 4. makar i najmanji.

kao i onaj iz 1795. Druga dva konzula mogu mu dati savjet i to samo u nekim pitanjima. Vrhovna vlast je u ustavu osobno određena: prvi konzul Bonaparte će s nacionalne liste povjerenja izvršiti imenovanja za koje je nadležan i uza koja je ustavom ili zakonom predviđeno da se vrše s te liste: članovi državnog savjeta i ministri. prostor (departmani) i gospodarska moć. a koji joj zakoni trebaju. oko 80 tisuća ljudi 3. Izvršna vlast pripada trojici konzula koje bira senat s liste nacionalnog povjerenja na 10 godina i koji mogu neograničeno puta ponovo biti birani. 50 članova) i zakonodavne skupštine (300 članova) s liste povjerenja imenuje senat na 5 godina. dakle opće pravo glasa (oko 8 milijuna). njih dva će izabrati većinu senatora. skupštine. god. prvi konzul je građanin Bonaparte. to je departmanska lista povjerenja. Četvrti Ustav Francuske (Ustav iz godine 8. I on je poput prethodnih ustava podnesen na referendum i prihvatili su ga skoro svi od 3 milijuna glasača koji su pristupili javnom glasovanju. Drugi vrhovni organ vlasti je senat. a onda će zajedno s njima izabrati ostale (ukupno 60) senatore. o ustavnosti prijedloga odlučit će senat. oni izabrani na departmanskoj listi povjerenja biraju između sebe 1/10 i to je nacionalna lista povjerenja. te je udio pojedinog departmana u toj trećini srazmjerno određen: trećina poslaničkih mjesta dodijeljena je prostoru (veličina). On raspolaže vojskom i državnim prihodima i rashodima do veličine koju je odredio zakonodavac.) izrađen je 15. 1799. Izbori su u 3 stupnja: 1. Konzulski ustav. Ima isključivo pravo predlaganja zakona. Tko su konzuli već određuje Ustav. Ustav iz 1791. Izabrani su na listama mogli ostati 10 godina. i najzad trećina poslaničkih mjesta pripada gospodarskoj snazi nacije mjerenoj porezom. želi kontinuitet u zakonodavnoj vlasti. pravo predlaganja zakona i državnog proračuna ima samo prvi konzul 2. 6. nego nakon što je saslušala izlagače pristupa glasovanju (1804. . ali samo prvi konzul ima vlast. od te trećine svaki departman dobije onoliko poslanika razmjeran veličini neposrednog poreza ubranog u tom departmanu i odnosu tog poreza prema sveukupnom porezu cijele Francuske. trećina poslaničkih mjesta pripada stanovništvu s aktivnim pravom glasa. usvaja djelomično obnavljanje zakonodavnih tijela. to odlučuje samo ona. a potom zaključke pretresa u tribunatu izložila 3 člana tribunata. a prva dva senatora su ustavo određena i to su Sieyes i Ducos. ministara. ona ne može postavljati pitanja niti raspravljati. Zato je ukupni broj poslanika (oko 750) podijeljen na 3 dijela (oko 250). biraju između sebe 1/10 i to je općinska lista povjerenja. državnog proračuna i uredaba. a spomenuta su i druga dva. te su svakom departmanu (ima ih 83) samom činjenicom što je departman. a on mu ni ne treba jar samo on predlaže zakone. pripala 3 poslanika. tj. i nazvan je po organu koji je nosilac izvršne vlasti. Članove tribunata (100. javnim glasanjem. zakonski prijedlog pretresa tribunat 4. prijedlog pravno uobličava državni savjet 3. senatori su birani doživotno. Ti se organi obnavljaju svake godine 1/5. a od 1802. Ustrojstvo vlasti po Konzulskom Ustavu. Ovaj zakonodavni postupak pokazuje nekoliko svojstava: zakonodavac je za to da opskrbljuje zakonima izvršnu vlast. ali nemaju pravo davati naputke onima koje su izabrali.12 trebaju biti izražene pri izboru njenog najvišeg predstavnika. Zakonodavni postupak je previđen ustavom tako da je za svaki dio tog postupka predviđen poseban organ: 1. tj. tajnim glasovanjem odlučuje zakonodavna skupština. Svi Francuzi stariji od 21 godinu imaju pravo glasa. tj. Zakonodavna skupština tajnim glasovanjem odlučuje o zakonu. Konzul nema pravo veta. birači u općini. Dakle i ovaj ustav. dobit će pravo raspravljanja) 5. Zato pravo predlaganja ima samo prvi konzul. ambasadora. vrši sva imenovanja od članova državnog savjeta. iako su birači svake 3 godine mogli liste popuniti i opozvati one s kojima nisu bili zadovoljni.1799. časnika vojske do upravitelja pokrajina i sudaca. Izabrani na tim listama nisu ništa više nego kandidati od kojih vrhovnih vrhovni organi konzul i senat vrši izbore. o zakonskom prijedlogu koji su mu izložila 3 člana državnog savjeta. tj. naciju određuje u tri protege: broj stanovništva. oko 8 tisuća ljudi. Ustav sadrži opću odredbu o zabrani imperativnog mandata. jer Napoleon nije želio naknadni otpor zakonu. svi izabrani na općinskim listama povjerenja sastaju se u središtu departmana i između sebe biraju 1/10. departmanima. pa svaki departman od toga broja dobije onoliko poslanika koliki je njego udio u sveukupnom broju aktivnih građana. oni su čuvari ustava.12. birači samo biraju. Zakon potom promulgira prvi konzul. oko 800 tisuća ljudi 2.

nego je nagovorila Švedsku i Dansku. Nakon poraza tečajem 1799. Francuska više ne izvozi republike nego vazalne kraljevine. pod pritiskom policije. Sve je to koaliciju oslabilo. Od početka Napoleonovu vanjsku politiku vodi Talleyrand koji će od 1797. zamjena itd. Ti referendumi su bili javni. članaka) učiniti dužim o direktorijskog ustava. radničke nadnice su blago porasle. U siječnju 1800. istovremeno uz upotrebu vojsku ukine nezavisnost Nizozemske. potpisom u općinski registar). što ju je za te dvije godine i povećalo za polovinu. Napulj. uklonjen. Rusija predlaže konzulu da se proglasi kraljem kako bi time suzbio revolucionarna načela koja su digla čitavu Europu protiv Francuske. Iako je Francuska republika. Francuska banka. u ljeto 1800. Na taj način će ovaj ustav biti više puta mijenjan. a oni su skloniji tim nego neposrednim porezima. Nastavljanje osvajanja u svibnju 1803. i kao imovina plemstvo je nasljedno. sklapa niz trgovačkih ugovora uglavnom sa zaostalijim zemljama (Portugal. god. plebiscit je postao osnova tzv. te će izmjene i dopune taj kratki ustav (95. dijelova Njemačke. U svibnju 1802. U veljački 1801. Od tada postoji rad žena i djece u industriji. gospodarski napredak. Toskansko kraljevstvo). do najnižeg kojeg može dobiti 350 osoba.13 Senat je nezavisan od nacije. nakon 10 godina proglašenja republike. za direktorija. i bio je sklon slobodnom tržištu. pa se pojavio manjak radnika. tek potom industriju i trgovinu. te Francuska tada ima oko 34 milijuna stanovnika. Putem svojim prijedloga-mišljenja. zatim Zakon o sudstvu. Pitt mlađe. sposobnosti započinju plemstvo. a u svakoj su po 4 stupnja.8. Srebrni franak je jedino sredstvo plaćanja. a konzul je započeo niz vojnih uspjeha. u veljači 1800. Iako je Napoleon osnovom bogatstva smatrao poljoprivredu. kao dioničko društvo. Ukupno je moglo biti 6 100 tih odličnika. imala zdrave državne financije. senat ima ustavotvornu vlast. Dakle. konzul odlučuje Francuskoj dati uzornu upravu i sudstvo. Cijene žita su opale. Napoleon je po toj izmjeni iz 1802. zahvaljujući likvidaciji državnog duga i pogotovo ratnom plijenu i danku vazalnih država. saveza. dolazi do odlučnog preokreta. Napoleonove kolonijalne namjere postaju očite kada 1803. nekima neposredno vlada. zabranjen izvoz žita. ti novi vitezovi raspoređeni su u 15 kohorta. sređene financije. gornje Italije.) po kojem je (čl. Konzul je prijedlog uklonio izjavivši da on hoće samo onu vlast koju mu daje sam narod. i da Francuska na neki način obešteti svrgnute vladare. 1802. 42) Napoleon ne samo doživotni konzul. Mnogi raniji plemići dobili su i novo plemstvo. pristupa se zaštitnim carinama. ali se one moraju preliti u imovinu. ali Napoleon je i dalje uspješan. financijskom i novčanom sustavu. Turska) kojima nastoji potaći francusku trgovinu. dovodi do obnove rata s Engleskom. Senatori ne mogu obavljati nikakav drugi državni posao. jer su stali uz režim. Španjolska. Odmah pošto je postao Gospodar Francuske. Pobjeda kod Marenga u jesen 1800. zemljarini i dohodarini. Engleska uviđa da će . narod je pozvan da plebiscitom odluči o imenovanju Napoleona doživotnim konzulom. od najvišeg koji može dobiti 7 osoba. narod je ponovo pozvan na referendum o senatus-consulte (prihvatilo ga je 3. 4. dekretom je tisak stavljen pod nadzor vlasti (policije). a nova vlada je u ožujku 1802. Švicarske. uglavnom vojnim. Izuzetna pažnja je poklonjena i poreznom. a istovremeno 1800/02. konkordat. s Francuskom sklopila mir u Aimensu. Ratni stroj je traži mnogo radne snage. 1802.1801. ipak je 1800. donesen je Zakon o upravi (Francuska je podijeljena na 88 departmana). Za to vrijeme ipak su najvažniji vojni uspjesi. U Engleskoj je glavni zagovornik rata protiv Napoleona. osnovan je odbor koji je trebao produžiti rad započet za direktorija. Time je 1802. sve je viši oslon na posredne poreze (zakonodavna tijela čine bogati. Legiju časti. pa i konzula. Ustav iz godine 10. Narod je plebiscitom odobrio (plebiscit je javni. upućuje ekspediciju u Indiju. oružanu neutralnost. te su sve proglasile tzv. i blokade francuskih obala) stupa u pregovore s Francuskom kojom namjerava ugroziti Englesku u Indiji.5 milijuna) koji je zapravo novi ustav (Tzv. Austrija je prisiljena na mir. On Napoleonu pomaže da politikom ugovora. a istovremeno osniva vazalne kraljevine (Napuljsko kraljevstvo. koje narod odobrava referendumom može izmijeniti i dopuniti ustav. Ne samo da je Rusija izašla iz koalicije. Napoleon je 1/4 nominalne vrijednosti tih doznaka uzeo kao njihovu pravu vrijednost i isplatio. je osnovana. a u ljeto 1800. Rusija. nedemokratski i čista fikcija. izraditi nacrt građanskog zakonika. Rusija je nezadovoljna Engleskom (zbog Malte. Kao bitno sredstvo u tom cilju 1800. ali nešto umanjeni). 10 godina biti ministar vanjskih poslova. te je država dozvolila zapošljavanje žena i djece. prema zaslugama. Odlučna je likvidacija državnog duga. uveo vrstu novom plemstva. sve je to potaklo senat da dva mjeseca nakon zaključenja mira predloži produženje konzulova mandata za još 10 godina. koji su jasno ostali. Francuska postala republika sa nasljednim poglavarom države. Francuska je napokon. 2/3 duga direktorij je isplatio u doznakama uz 5% rente. Taj mir. nego ima pravo da imenuje nasljednika. a i unutarnji mir. Bankrotstvo je Napoleon proveo još odlučnije. cezarske demokracije. a Prusku prijetnjom oružjem prisilila je da izađe iz koalicije. a tri mjeseca kasnije. Ali novo plemstvo se temeljilo na zaslugama i bilo je nasljedno pod uvjetom da je ostavitelj nasljedniku ostavio dobro (majorat) vrijednosti odgovarajuće stupnju njegovog plemstva.

to je nov ustav-nadopuna) čiji član 1. Napoleonova politika. Ti se organi obnavljaju svake godine 1/5. i tek 1809. sve novine imaju cenzora i odgovornog urednika koje imenuje država.14 prevlast na kontinentu dovesti do osporavanja njezina kolonijalna carstva. od 1803. nego nakon što je saslušala izlagače pristupa glasovanju (1804. od muškog na muško. dozvolio povratak izbjeglicama nego su za njih stvorene mogućnosti da u novoj vlasti dokazuju svoje sposobnosti. Napoleonu je otvoren put za sljedeći korak. Pošto je tako uništio republikanske protivnike. a od 1802. o zakonskom prijedlogu koji su mu izložila 3 člana državnog savjeta. glasi Vlada republike je povjerena caru koji uzima naziv car Francuza. Sve te urote (stvarne i izmišljene) ne samo da su jačale moć vojske i policije. računamo postojanje carstva. Jedan od bitnih razloga koji su znatan dio naroda i vojske držali uz konzula. htjeli su ih zadržati. Ovaj zakonodavni postupak pokazuje nekoliko svojstava: zakonodavac je za to da opskrbljuje zakonima izvršnu vlast. prijedlog pravno uobličava državni savjet 3. Vlasnici novina su morali potpisati privrženost konzulu. a protiv obnove stare dinastije. po redu prvorođenja. Zato pravo predlaganja ima samo prvi konzul. pozvao narod na referendum da odobri (odobrilo oko 3 milijuna) novi senatus consulte (ustvari. a potom zaključke pretresa u tribunatu izložila 3 člana tribunata. a povratak stare dinastije to bi doveo u pitanje. unutarnja i vanjska. tj. ukidanje feudalnih prava i prodaja nacionaliziranih dobara je neosporna. Zakonodavni postupak po Konzulskom Ustavu Zakonodavni postupak je previđen ustavom tako da je za svaki dio tog postupka predviđen poseban organ: 1. ukinuo je odluku konventa iz 1794. Članove tribunata (100. Konzul nema pravo veta. Zato nije smjela dozvoliti obnovu francuske mornarice koju je uništila pred egipatskom obalom 1798. Napoleon je obnovio ropstvo u kolonijama. zadržao je naziv republika. iza privida pravne države. Carsko dostojanstvo je nasljedno u neposrednom prirodnom i zakonskom potomstvu Napoleona Bonapartea. Bitno sredstvo upravljanja javnim mišljenjem postao je tisak. Dakle i ovaj ustav. upravne i sudske položaje. . dobit će pravo raspravljanja) 5. Taj senatus consulte iz 1804. Napoleon je uostalom i smanjio krug starog plemstva. tajna policija. Povrh svega. a uz stalno isključenje žena i njihovih potomaka. Zakonodavna skupština tajnim glasovanjem odlučuje o zakonu. a koji joj zakoni trebaju. a član 3. nego su trebale upozoriti da se vlast uspješno bori s neprijateljima koji bi red i blagostanje koje je stvorio veliki Napoleon htjele prekinuti. o ustavnosti prijedloga odlučit će senat. Napoleon je sredstvima posebno odjela policija. Francuska će se nazvati carstvom. vješt u izmišljanju neprijatelja. kao i onaj iz 1795. Svi koji su kroz 15 godina od početka revolucije stekli zemlju. U proljeće 1804. pridobio ili uništio pristalice restauracije. vojne činove. mnogi su po jeftinim cijenama stekli nova imanja. od početka je izazivala otpor koji se izražavao kroz urote i atentate. pa su mnogi stekli novo plemstvo. pravo predlaganja zakona i državnog proračuna ima samo prvi konzul 2. god. počeli otvoreno zahtijevati povratak ili otkup svih ranijih prava prema seljacima i svoju zemlju. Ipak od 1804. usvaja djelomično obnavljanje zakonodavnih tijela. ni jedna knjiga nije mogla biti prodana bez prethodnog odobrenja. bio je režim vojne diktature. ona ne može postavljati pitanja niti raspravljati. Zakon potom promulgira prvi konzul. Dvije godine nakon što je postao doživotnim konzulom. a on mu ni ne treba jar samo on predlaže zakone. Ropstvo u francuskim kolonijama bit će konačno ukinuto 1838. zakonski prijedlog pretresa tribunat 4. Napoleon je strah novih vlasnika morao otkloniti odlukom Državnog savjeta 1803. tajnim glasovanjem odlučuje zakonodavna skupština. koja ne preže od otvaranja pisama do poticanja urota. kojom je ropstvo ukinuto. senat je 1804. to odlučuje samo ona. slična je rojalistička urota koštala života burbonskog vojvodu. 50 članova) i zakonodavne skupštine (300 članova) s liste povjerenja imenuje senat na 5 godina. ne samo da je već 1800. nazvan Ustav iz godine 12. 1802. 7. Iza ustavne fasade. tj. bile su nove tečevine. što mu je uvijek bila izlika da razvlasti ili uništi vodeće republikance. jer Napoleon nije želio naknadni otpor zakonu. želi kontinuitet u zakonodavnoj vlasti.

god. Taj edikt je uvelike ublažen neposredno pred revoluciju. bila su protivna ne samo katoličkoj doktrini. Konačno je to konvent i učinio u veljači 1795. feudalnih obveza seljaka na crkvenoj zemlji. potonjima uskraćene plaće i mirovine. Morao je poduzeti čišćenje i tek potom i pošto je uz konkordat (ima 17 članaka) predložio tzv. Papa je priznao republiku. Nakon dugih i teških pregovora. po kojem su protestanti dobili pravo građanstva. Naime. Vrhunac svega toga bio je građanski ustav o svećenstvu 1790. Crkva i država od revolucije do restauracije Sukob nove vlasti i crkve nakon revolucije bio je u središtu političkih zbivanja čitavo vrijeme. Napoleonu je jasna duhovna snaga vjere i zato on teži da je nadzire i da je iskoristi kao sredstvo vladanja.7. 1809. Crkvi nisu vraćena imanja. god.1801. Postavši gospodarem sjeverne Italije i dijelova crkvene države. Ali sada u prvi plan dolazi duhovna snaga crkve. Papa je imao i svoje moći. Organski članci su dosta umanjili prava pape. registra rođenih i umrlih. konkordat je izglasan u travnju 1802. osim u sudstvu i školstvu. osudio taj akt kao heretički i izazvao otpor svećenika. Papa je u proljeće 1791. odluke koncila. koji su ustvari konkordat mijenjali (u smislu galikanizma) da bi se umanjio otpor.15 8. Napoleon nije oklijevao u ustupcima. Ipak. Politički. Zato je konvent 1793. samo uz prethodno odobrenje države mogla je biti objavljena papina bula. nače način imenovanja svećenika je kao i onaj prije revolucije. Nakon toga dolaze dekreti o ukidanju crkvenog poreza desetine. koji teži potpunom podržavljenju crkve. a niže svećenike imenuju biskupi uz suglasnost vlade. a naročito ga je učvrstio edikt koji je Louis 14. Crkva je trebala biti ideološka potpora vlasti. snaga zbilje vodila je ka pregovorima. upisa u registre rođenih. Bolognu i Romagnu. Državni savjet. ugovorom o Tolentinu da Francuskoj ustupi papske posjede Avingnon. pogotovo načelo jednakosti. nego su jedni naglašavali stoljetni galikanizam francuske crkve. To je moglo narušiti tajnost ispovijedi i svećenike učiniti suradnicima policije. god. a organski članci predviđaju i kazne za delikte u vršenju kulta itd. dok je struja koja je naglašavala katolički univerzalizam još više ojačala. dolazi u doba Napoleonovih velikih uspjeha i u sređenju prilika u francuskoj i na bojnom polju. Papa je izdao bulu o izopćenju uzurpatora napoleona. otvoreni seminari itd. Novi papa Pio 7. ne samo zaprisegnute i nezaprisegnute. sastanak koncila. vjenčanih. Konvent je u jesen 1792. Napoleon je 1813. to je snaga i rasprostranjenost vjerskog osjećaja postajala vidljivija. papska država je pripojena Napuljskom kraljevstvu i zapravo je konkordat raskinut. a potom je Napoleon i kardinale doveo u Pariz. prognani svećenici su se mogli vratiti. Ali konkordat je trebalo ratificirati kao zakon i tu je Napoleon naišao na izuzetan otpor. Vrhunac sukoba je pod jesen 1794. međunarodni razlozi papino protivljenje su izuzetno ublažili. zakonodavno tijelo. ukidanje redovništva. iz revolucije zaprisegnuti biskupi morali su podnijeti ostavke. Crkva je taj duhovni utjecaj zloupotrijebila pretvorivši ga u moć protiv revolucije. Ediktom o trpeljivosti 1787. ali su svećenici dobili plaće i mirovine. a svećenička odanost vladi značila je da je svećenik dužan javljati državi o postupcima koji su upereni protiv vlade. pa i pravo na javne službe. te konačno dekret o nacionalizaciji crkvene zemlje. zakonom općinama povjerio vođenje vjenčanja. oni su bili građani drugog reda. Vendee je i dalje pod pobunom. katolička vjera nije državna vjera. crkve su otvorene. ali je slobodna. Biskupi imaju potpuni nadzor nad župnicima. Iako je crkva poražena od vlasti. a na jesen te godine kažnjeni su sa 2 godine zatvora. Dekretom i slobodi vjerovanja i odvajanju crkve od države. svi su bili protiv. kojim je ukinuo prava protestanata. upravo tada Napoleon na bojnom polju uništava crkvu. revolucija je široko rasprostranjeni antiklerikizam i bijes protiv bogate i birokratizirane crkve shvatila kao protivljenje samoj vjeri. nego su svećenici trebali dati jednostavnu izjavu odanosti ustavu. dok su Židovi bili još daleko od tih prava. Izjava o pravima čovjeka i građana. umrlih. oženjeni svećenici su dobili potvrdu braka. I crkvena organizacija je posve centralizirana. pravo slobode kulta. donio 1685. crkvene jedince su se poklapale s upravnima. Taj odnos je bio uređen konkordatom iz 1516. tribunat. . te su u ljeto 1791. njena načela. Biti će izvršena nova podjela na biskupije i župe. Izjava je načelom jednakosti posve dokinula svako razlikovanje po vjeri. crkvu posve podvrgnuli državi. Kako bi se umanjila upravna nadležnost crkve. pribjegao izgonu od oko 25 tisuća svjetovnog svećenstva. nego o dotadašnjem odnosu crkve i države. od svećenika se nije tražila prisega koja bi se protivila katoličkom nauku. papa je zatvoren i po nalogu direktorija doveden u Francusku gdje u zatočeništvu i umire. prisilio papu da potpiše novi konkordat kojim se crkva priznaje vazalom države. Uskoro pada i cijela papska država. Konkordat je zaključen 16. Nastao je rascjep između zaprisegnutih i nezaprisegnutih svećenika. kada konvent Dekretom o slobodi vjerovanja na stanovit način uspostavlja odvajanje crkve od države. I što je crkva reformama ostajala samo duhovna institucija. pa je konzul obećavao vjernost. No revolucija je unijela neslogu među svećenike. u Fontaineblesuu. Ali. Otmicom je papa doveden i zatočen u Fontainebleau. prisiljava papu Pia 6. konzul i papa suglasno. Organske članke (imaju 77 članaka). a država nad biskupima i papom.

koji vrši poslove poglavara državne i izvršne vlasti. časnika vojske do upravitelja pokrajina i sudaca. Vrhovna izvršna vlast po Ustavima iz 1791. pa i u izvršnoj. starijih od 40 godina. Nijedna kraljeva isprava nije izvršna bez ministrova supotpisa. pa ako ga je ona neizmijenjenog prihvatila prijedlog je čekao treću skupštinu. samo vrsta pravne odgovornosti (poput impeachmenta). dogovorio da ostane na snazi konkordat iz 1801. Sve je to pokazivalo da i konkordat iz 1813. Ustav 1791. Kralj nema pravo zakonodavne inicijative. god. Tko su konzuli već određuje Ustav. vrši sva imenovanja od članova državnog savjeta. 1795. tj. načelnike uprave departmana i sl. Direktori su birani na 5 godina. god. Ako kralj odbije tu potvrdu time nastaje sukob između skupštine i kralja. Direktorij imenuje ministre (6) koji su neposredni vršitelji izvršne vlasti. Padom Napoleona crkva je otkazala konkordat iz 1813. – Direktorijski ustav Direktorij je kolegij od 5 članova. Ustav iz 1795. direktora. dakle neovisni od kralja. direktorij imenuje vojne zapovjednike. sve je upućivalo na skori pad i na crkvu kao velikog čimbenika te pobjede. Skupština uvijek može pozvati ministra da podnese izvještaj o svojim postupcima. Njegova propaganda koja je njegov rođendan proglasila vjerskim praznikom koja ga je uspoređivala s Isusom. god. ali ima pravo moćnog odgodnog veta. god. Ustav za to predviđa sljedeći postupak: kraljev veto može biti prevladan samo ako taj prijedlog (u posve istom tekstu) prihvate dvije sljedeće skupštine. Skupština kralju uvijek može priopćiti da je ministar izgubio povjerenje nacije. Ministri ne čine skup. Zato je država počela uzvraćati istom mjerom. Imao je višu vlast nego kralj po ustavu iz 1791. što je trebalo biti jamstvo kontinuiteta u vlasti. Ustav 1793. Još je manje utjecaja imao na sudstvo. god. tj. ne mogu zajedno zasjedati. god. tek je onda to zakon. ali samo prvi konzul ima vlast. 1793. državnog proračuna i uredaba. Ustav iz 1799. On je predstavnik države i nosilac izvršne vlasti koju vrši preko 6 ministara koje sam bira. Iako je kralj glava državne uprave. To tijelo imenuje ministre koji su vršitelji poslova pojedinog resora. nego kralj Francuza. ambasadora. koji ne mogu biti članovi skupštine i koji politički samo njemu odgovaraju. nego djeluju posebno u okviru svog resora. To je vrsta djelomičnog obnavljanja. te ih može za povrede ustava i zakona optužiti pred visokim nacionalnim sudom. koji tim potpisom preuzima pravnu odgovornost za tu ispravu. on više nije kralj Francuske. i 1799. Kralj je ustavni vladar. Zakonodavac može direktore optužiti za veleizdaju pred visokim sudom. ministara. a spomenuta su i druga dva. za jednog direktora predlaže vijeće pet stotina.16 U međuvremenu se sve više svećenstva okreće proti Napoleona. tj. Druga dva konzula mogu mu dati savjet i to samo u nekim pitanjima. tj. Kralj ima plaću i vojnu gardu. može biti različito primjenjivan. a kratko iskustvo je pokazalo tko drži kesu. On raspolaže vojskom i državnim prihodima i rashodima do veličine koju je odredio zakonodavac. ministri ne smiju odlučivati na zajedničkim sjednicama i njihov mandat nije ograničen. činiti vladu. Propis koji je skupština izglasala zove se dekret i da bi postao zakon treba dobiti kraljevu potvrdu. prvi konzul je građanin Bonaparte. Najveće mu je ograničenje da nema utjecaja na državni proračun i financije. Promulgira zakone. Izvršno vijeće obnavlja se svake godine pola. direktori su birani slično zakonodavnom postupku: listu od 10 kandidata. 9. Direktorij o svojim poslovima odlučuje na skupu. Budući da se skupština sama nije mogla raspustiti. Članovi zakonodavnih tijela ne mogu biti u egzekutivi. To je bila organizacija izvršne vlasti slična predsjedničkoj vladi. Tu pravnu odgovornost ministra i ostalih visokih službenika izvršne vlasti prati sama skupština. i sa te liste vijeće starih bira jednog. vodi međunarodne pregovore itd. sve je to imalo suprotan učinak. Papa je s Louisom 18. ponovo je uspostavljena crkvena država. on će uređivati odnos između crkve i države do 1905. nije odobravala izuzeća svećenika od vojne obveze itd. imenuje diplomate. – Konzulski ustav Izvršna vlast pripada trojici konzula koje bira senat s liste nacionalnog povjerenja na 10 godina i koji mogu neograničeno puta ponovo biti birani. jer činovnici svih nižih stupnjeva uprave su izabrani. papa se vratio u Rim. odgovaraju direktoriju. Tako ponovo zaoštren odnos crkve i države bio je posljedica Napoleonovih poraza. Ima isključivo pravo predlaganja zakona. vladu. ukidala je sredstva za seminare. ali svake godine bira se jedan direktor. – Jakobinski ustav Izvršnu vlast vrši Izvršno vijeće od 24 člana koje bira skupština na rok od 2 godine između kandidata koje (po jednog) predlažu departmani (njih 83). znači da je prva skupština morala sačekati istek svog mandata. a na kraju rada ministri skupštini podnose opći izvještaj o svom radu. zatim je prijedlog podnošen drugoj skupštini. tj. djelomično obnavljanje. većinom od 3 glasa svojih članova. skupštine. ipak on neposredno nadzire samo vrhovnu upravu. . drži vlast. vrhovni je zapovjednik vojske. prvi građanin i najviši predstavnik nacije i države. i ako ga je ova prihvatila.

Muž može dobiti razvod zbog nevjernosti žene. To je vrsta ugovora zasnovanog na volji stranaka. To je bilo prihvaćanje odredaba rimskog i kanonskog prava o nesposobnosti žene. a nekretnine su uvijek odvojene. pa zato može biti i razveden. Već je prvo poglavlje tribunat toliko osporio da ga je zakonodavno tijelo odbilo. tj. odbacio je mnoge teorijske. te ga je konzul predložio zakonodavnim organima. muž koji je ubio ženu zateknuvši je u preljubu nije ubojica. a ono je utjecalo na građansko pravo ostalih kontinenata (od država Južne Amerike do Japana). Na taj način razvod je moguć tek nakon 2 godine braka. Najviše izmjena pretrpjela je 1. Ovaj sistem se odnosi samo na pokretnine. sustav i terminologija zakona odredili su kontinentalno građansko pravo (Italija. o starateljstvu. obveze. god. Bez obzira na to koji je oblik imovinskih odnosa izabran. Rumunjska. on i danas važi uz stanovite izmjene. ali ne nakon 20 godina trajanja braka. god. njen prirodni zastupnik. Zakon krasi izuzetna jasnoća i pravna tehnika. posjed. teške nepravde. Isti postupak žene prema mužu je . apstraktne. Sadržaj. tj. služnosti • Treća knjiga – čl. pravo osoba. Švicarska. uređuje ga država. Poljska. 711-2281. od zbilje udaljene zasade koje je sadržavalo revolucionarno zakonodavstvo. Grčka). Utjecaj Napoleona nije bio velik na sadržaj i izgled ovog zakona. usvojenje. 516-710. Konzul je prijedlog povukao. Brak je građanska institucija. Ti zakoni ujedinjeni su u jedinstveni akt od 2281 člana pod nazivom Građanski ustav. zlostavljanja. knjiga. a postoje i institucije koje do najvećeg stupnja dopuštaju slobodu ugovaranja i prometa robe. poglavlja: status građana. Nacrt je predan sudovima na mišljenje. nego je izvršitelj kazne za delikt ženina preljuba. vlasništvo. Žena je dužna na poslušnost. Napoleonov Code Civil 1800. žena vlastitom imovinom i imovinom domaćinstva može raspolagati samo uz muževu suglasnost. predviđeni su rokovi. Najveća neravnopravnost supružnika pri razvodu pokazuje razvod zbog preljuba. Razvod braka moguć je zbog preljuba. naročito iz ugovora o radu. a žena kao i maloljetna djeca su pod potpunim starateljstvo muža/oca. o braku. o stvarima. Nizozemska. darovanje. 11. muž upravlja samo ženinom imovinom • neki drugi način koji je postojao u praksi Ako u ugovoru o braku o tome nije posebno utanačeno. a muž ne. zakon određuje da će važiti sistem zajedničke imovine.5. Građanski zakonik sastoji se od uvoda (čl. ima 7 velikih pravnih područja: nasljeđe. i 1804. dužna je slijediti muža u premještaju boravišta. Od žene se vjernost očekuje daleko više nego od muža. Poništio je mnoge institucije svojstvene starom poretku. 7-515. Žena preljubnica može biti kažnjena zatvorom. Ovaj zakon je osnova francuskog građanskog prava do danas. Bračno i obiteljsko pravo po Napoleonovom zakoniku Brak i obitelj najvažnije su uredbe prve knjige. donesen je i referendumom potvrđen senatus consulte koji je konzula učinio carem. Napoleon je osnovao odbor od 4 člana koji nakon 4 mjeseca djelovanja predaje nacrt građanskog zakona. zaštite pokretnina i sl. jer obitelj ne može postati suviše moćna i samostalna institucija u odnosu na državu. • Druga knjiga – čl. pojaviti se na sudu bez muževe suglasnosti. 1-6) i 3 knjige. osude na smrtnu kaznu. temeljem njihovih mišljenja je izmijenjen. traži se mišljenje roditelja itd. razvod braka suglasnom voljom supružnika i sl. hipoteke. hipoteka. naziva se Napoleonov zakonik.1804. npr. zastara Zakon po svojim temeljnim institucijama vlasništvo čini skoro neograničenim pravom raspolaganja stvarima. imovinski odnosi u braku. Građanski zakon je imao i nedostataka. Žena ne može otuđiti dvoju imovinu. te je tečajem 1803. ako je mužev preljub oblik faktične bigamije uz zajedničko stanovanje. usluga (radne snage) i kapitala. sadrži 20 poglavlja o različitim načinima stjecanja vlasništva. Code Napoleon. imao je utjecaja samo na neke odredbe. što i samo zaključenje braka pretpostavlja. Ovaj način razvoda je spor. posebni ugovori. 18. o očinskoj vlasti. ali on ima neka ograničenja. posebice bračni i obiteljski odnosi i 3. Od 1807. položaj stranaca. god. Code civil. knjiga posebno obveze. zaključiti ugovore. a žena samo ako je muževa nevjera takva da je u njihov dom na stanovanje doveo drugu ženu. • Prva knjiga – čl. Zakon je kroz zakonodavni postupak usvajan u dijelovima (predviđeno ustavom). I brak i obitelj podvrgnuti su i u službi su države. Moguć je i sporazumni razvod. u obliku 36 zakona prolazio kroz zakonodavni postupak.17 10. U pogledu imovinskih odnosa u braku zakon je dopuštao da se pri zaključenju braka izabere jedan od više mogućih načina: • zajednička imovina • sistem miraza – imovina supružnika je odvojena. Belgija. tribunat je izmijenjen (i redovitom izmjenom 1/5 članova svake godine). Dok brak traje muž je glava obitelji. naročito u pogledu prometa nekretninama (bez javnih registara). o usvojenju i sl. Po mnogima je običajno pravo odredilo ovaj zakon.

Taj zakon školstvo (od osnovnog do sveučilišta) predaje u ruke crkvi. Ustavotvorna skupština se raspustila. te 1850. izražavanja i sl. tj. Predsjednik nakon isteka mandata ne može neposredno biti ponovo biran na isti položaj. Nijedan predsjednikov akt nije izvršan bez ministrova supotpisa. To su bili radnici koji mijenjaju boravište tražeći posao. a ministri kao i predsjednik su pravno odgovorni. nemaju nikakva prava ni prema majčino obitelji. obraća . ali je skupština novim glasovanjem usvojila zakon. neposredno i tajno pravo glasa za muškarce. 56. Što se tiče roditeljske vlasti. ustava). Privremena vlada je dekretom sazvala izbore za 23. Zakon je zadržao opće pravo glasa za muškarce od 21 god. tj. Građena je pod velikim utjecajem ustavnog i političkog poretka SAD-a koje su tada bile država s općim pravom glasa u demokratskim slobodama (osim za robove). s vlašću u kojoj su svi odgovorni. nego i elemente predsjedničke i parlamentarne republike. opće pravo glasa za muškarce i oni će neposrednim tajnim glasovanjem i sistemom izbornih lista po departmanima izabrati Ustavotvornu skupštinu koja će donijeti ustav.1848. Što se tiče ustroja vlasti. Druga republika je prvi poredak u kojem se radnička klasa (osobito Pariza) javlja kao samostalna društvena snaga.1848.11. Ona je posve nezavisna od izvršne vlasti koja ju ne može ni raspustiti ni odložiti. socijalizam. sastajanja. obnovio ropstvo u kolonijama) • sloboda udruživanja. 4. Pretežu naznake predsjedničke republike. radni dan traje 10 sati • ukidanje smrtne kazne za političke delikte • ukidanje ropstva (Napoleon je 1802. Kada je donijela ustav.18 ubojstvo. otvarani su javni radovi. kršćanski socijalizam.1852. ali ga je uvjetovao stalnim boravištem od 3 god. 1850. Zakon ipak dopušta usvojenje djece. Ustrojstvo druge republike 24. Izvršnu vlast ima predsjednik kojega na 4 godine neposrednim glasovanjem i natpolovičnom većinom glasova biraju svi građani s biračkim pravom. Tako je skoro trećina birača izgubila pravo glasa. skupština umjerenu parlamentarnu kraljevinu. Druga republika je donijela drugu novost ustavnog razvoja. ustavotvorna skupština je donijela Izborni zakon na temelju kojega je u svibnju 1849. a glasovalo je 8 mil. Predsjednik ima pravo zakonodavne inicijative. ustavotvorna skupština je sazvala izbore za predsjednika. birača. Odlučila je ukinuti nacionalne radionice jer nije imala novaca kako bi plaćala zaposlene. 12. Povećanje poreza izaziva pobune. Skupština je u stalnom zasjedanju i zato poslanici primaju plaće. odbija primjenu izbornog zakona. koji mogu biti iz skupštine. Vanbračna djeca su posve izvan obitelji. a to je opće. Ustav sadrži ne samo jakobinske i žirondinske zasade. izabrana skupština. donosi zakon koji po predlagaču i nazivaju Fallouxov (Faulov) zakon. a lijeve snage u vladi zagovaraju smanjenje i čak ukidanje posrednih poreza. a ponajviša je predstavljala jačanje njenog birokratizma i militarizma. Kako bi se te radovi isplatili državni proračun je povećan za 45% i to povećanjem neposrednih poreza. U prosincu 1851. ustav usvaja načelo podjele vlasti. djeca su pod starateljstvom oca. Od oko 36 mil.1848. Učinjen je i pokušaj da se odrede najniže nadnice. bilo je oko 9 mil. po kojem je i sama izabrana. na kojima će pravo glasa imati svi Francuzi sa 21 godinom. donesen je prvi ustav druge republike. republika je uspostavljena prema ustavu. a kako bi pravo na rad bilo ostvareno država je stvorila nacionalne radionice. Republika je željela obnoviti zasade prve republike u obliku jakobinizma i bonapartizma. predsjednik republike želi carsku diktaturu.4. uredi za zapošljavanje radnika itd. mijenja izborni zakon iz prethodne godine. misticizam. Osnovane su komisije koje su trebale rješavati sporove između poslodavaca i radnika. predsjednik raspušta skupštinu. Zakonodavnu vlast vrši jednodomna skupština koja je izabrana na 3 godine. te je zatražio novo razmatranje. U ožujku 1849. on promulgira zakon. god. otklonila je predsjednikov prigovor. Skupština je svoju izvršnu vlast vršila preko svog Izvršnog odbora od 5 člana. Iako je skupština izabrana općim pravom glasa. ali je druga republika ponajviše bila oblik faktičke vlade. – 7. On vrši vlast preko potpredsjednika i ministara koje sam imenuje. birači su s ogromnom većinom za predsjednika izabrali princa Louisa Napoleona. građana. Po ovom zakonu nije moguće prisiljavanje vanbračnog oca da prizna očinstvo. a u njoj su većinu imali pristalice kraljevine. a ni dragovoljno on te ne može učiniti. jednakog i tajnog prava glasa za muškarce starije od 21 godinu. društva uzajamne pomoći za radnike. Predsjednik se usprotivio izbornom zakonu (čl. U prosincu 1848. tj. ona mu je protivna.11. Druga republika je postala republika bez republikanaca. Donesena su 2 ustava. Privremena vlada pod pritiskom masa Pariza objavljuje: • pravo na rad.2. politički život se odvijao mimo ustavnih odredbi. na temelju općeg. Druga republika po uzoru na prvu usvaja razliku između zakonodavne i ustavotvorne vlasti i to ponajviše kroz načelo referenduma. a i počele su pobune platiša poreza. tj. budući da je parlamentarna vlada (zbog politički neodgovornog poglavara države) smatrana nespojivom s republikom.

Zakonodavna skupština koje je bila birana na 6 godina svoju vlast je dijelila sa senatom. a oba doma su dobila pravo predlaganja zakona i pravo interpelacija vladi. car je zbačen i pao je u prusko zarobljeništvo. Ustav drugog carstva je zapravo drugi ustav druge republike iz siječnja 1852. te je tako Louis Napoleon Bonaparte postao car Francuza. Proglašena je treća republika. Narod je ustav prihvatio referendumom. On je uvelike izrađen gledanjem na ustavni poredak kakav je bio za Napoleona I. donesen drugi ustav drugog carstva. s mnogobrojnim izmjenama. Taj državni savjet posve je podložan caru.1852. do 1914. U razdoblju liberalnog carstva dolaze do izražaja naznake parlamentarnog i dvodomnog sustava. a doživotne senatore imenovao je car. U razdoblju autoritarnog carstva demokratski privid je sačuvan ne samo referendumima. od kojih je drugi 7. da o radu ministara raspravlja uz njihovo prisustvo. Oni nisu iz parlamenta.12. predsjednik republike je odgovoran pred francuskim narodom.19 se narodu da se plebiscitom izjasni o njegovom postupku i traži da se njemu dozvoli da izradi nacrt novog ustava koji bi bio podnesen narodu na referendum. sjednice su postale javne. Francuska je u srpnju zaratila s Pruskom.9. Čak i takva posve paralizirana zakonodavna skupština. je odobrilo njegov postupak i ovlastio ga da izradi novi ustav. 2. tako da vlada ni ne postoji. tj. donesen je drugi ustav druge republike. a preko 7 mil. potvrda je i dopuna postojećeg stanja. . birača. to je postala parlamentarna kraljevina s dvodomnim parlamentom. Neke izmjene su bile još za republike.11. ali može mijenjati ustav putem senatus consulte. 1. jedini organ demokracije. Senat je ustavotvorni organ. Zakone može predložiti samo car. Izvršnu vlast ima car. Ustav je podnesen na referendum (7. No bila je slaba korist od te demokracije. Vrijeme drugog carstva doba je najvećeg i najbržeg gospodarskog napretka za čitavog razdoblja od 1789. zakone uobličava državni savjet (skup najvećih državnih službenika: admirali. glasača za.-4. 13. postale su tako mnogobrojne da je car odlučio sve to izdati u obliku konačnog i pročišćenog teksta. a i izabrani poslanici dužni su prisegnuti na vjernost caru. Ustrojstvo drugog carstva 7.1852. a onda je skoro svake godine bila neka izmjena (njih 14 u obliku senatus consulta) za vrijeme carstva. na kojeg on uvijek ima pravo priziva Između predsjednika i naroda nema posrednika.1870. tj. a zatim su došli organski dekret i dva senatus consulte.1870. 14. je izašlo nešto manje od 8 mil.1851. a vrši ju preko svojih ministara koji su puki izvršitelji. god. Razdoblje carstva možemo podijeliti na dva razdoblja. Time je druga republika pretočena u drugo carstvo. prvo je razdoblje autoritarnog carstva (1852-1860) i na razdoblje liberalnog carstva (1860-1870). Ustav iz svibnja 1870. Tako je u svibnju 1870. kapitalistička. Pod kraj carstva 1869. senata i zakonodavnog tijela • čl.1. Tako je predsjednik republike temeljem prava koje mu je narod delegirao izradio novi ustav. Car je vlada i vlast. Po ovom ustavu Francuska je vrsta predsjedničke republike i to takva da je: • u čl. predsjednik republike vlada pomoću ministara. niti mu odgovaraju. industrijska.5 protiv ustava). bivši ministri i osobe koje imenuje car).9. 4. Policija određuju i podupire službene kandidate. Napoleon III. Bio je to orleanski parlamentarizam bitno sadržan u pravu da car mijenja vlade i ministre i da se služi referendumom i plebiscitom. rečeno je da je vlada Francuske republike povjerena na 10 godina princu Louisu Napoleonu Bonaparteu • čl.11. Izrazito seljačka zemlja postaje sve više gradska.1852. državnog savjeta. ne smiju se okupiti na zajedničke sastanke. kardinali. Senat je postao drugi zakonodavni dom. 3. Element parlamentarne vlade je taj što je zakonodavno tijelo dobilo pravo da svoje mišljenje o radu izvršne vlasti izrazi adresom. on štiti ustavnost zakona. Na plebiscit 20. Dva mjeseca nakon što je ustav usvojen. Izmjene ustava iz 1852.3 mil. nego i općim pravom glasa za sve muškarce starije od 21 godinu. pod stalnim je nadzorom. narodu predložio da se uspostavi ponovo carsko dostojanstvo. 5.

Ustav samo posredno određuje kakav je oblik vladavine. 16. vođi međunarodne pregovore i zaključuje ugovore. a pravo glasa imaju svi muškarci stariji od 21 godine. Ima široka ovlaštenja: može predlagati zakon. Kako je broj članova skupštine dvostruko veći od članova senata. Skupština ima 600 članova starijih od 25 godina i izraz je jedinstva Francuske. Za razliku od većine francuskih ustava. navedeno je da je predsjednik republike izabran većinom glasova senata i doma poslanika okupljenih u nacionalnu skupštinu. Ustav iz 1875. tj. Od 300 senatora starijih od 40 godina. ima pravo pomilovanja. a kako su ove većinom seoske i provincijske. svih vijeća arondismana i po jedan predstavnik svake općine tog departmana. smatra se da je taj dio Francuske bio odlučujući pri izboru senata. pravno je.7.7. To je ustav iz 1875. kao i u SAD-u. Skupština može optužiti vršitelje izvršne vlasti pred senatom. predsjednika vlade. sutradan je donesen Zakon o organizaciji javne vlasti od 9 članova.20 14. vojska i mornarica nisu željeli da im zapovijedaju civili. vrše se po većinskom sustavu. poreznu i budžetsku. kojem predsjednik republike daje ovlaštenja da sastavi vladi. pa su ga radikali zvali dom općina. Drugi je vlada koja je nestalna. Ministri su članovi parlamenta (no ne svi. ali svake 3 godina bira se trećina senatora. donesen je Ustavni zakon o odnosima javnih vlasti od 14 članova. Senatori su birani na 9 godina. a kasnije sam senat popunjava ispražnjena mjesta izborom novih članova. Treća republika je učvrstila 3 osnovne dotadašnje tekovine: dvodomni sustav. ali postupak donošenja financijskih zakona započinje u skupštini. tzv. prvi put je izabran tko dobije natpolovičnu većinu. vijećnika Općeg vijeća departmana. ali s njima su politički solidarni ostali ministri. pa je senat izraz te podjele po departmanima. vrši sva imenovanja i opoziv službenika koji su u nadležnosti izvršne vlasti. Predsjednika republike biraju oba doma na zajedničkoj sjednici. Oba doma vrše zakonodavnu vlast. Još su donesena dva organska zakona O izboru senatora i o izboru poslanika. Ustav je spojio nespojivo. doneseno je desetak ustava. prve parlamentarne republike.1940. Ovaj ustav je u europsku i svjetsku povijest uveo novinu. koji sudi pod imenom Sud visoke pravde.1870. parlamentarnu vladu i republiku. Ministri čine cjelinu. predstavlja državu u međunarodnim odnosima. a drugi puta je dovoljna relativna većina. ali su oblasti (departmani) ipak stanovite posebnosti i cjeline.1875. Ustrojstvo treće republike 4. Predsjednik je biran na 7 godina s mogućnošću ponovnog izbora. a predsjeda im predsjednik republike. a ostala 2 su samo zakon. i uglavnom proporcionalni. dok je za trajanja treće republike donesen samo 1 ustav uz 4 dopune i izmjene. tako da je to davalo veće mogućnosti velikom broju stranaka i malim strankama. Svaki član domova ima pravo predlaganja zakona. Zakonodavno tijelo sastoji se od skupštine i senata. a toko posredno i vojnu. Francuska je jedinstvena država.9. a sastoji se iz dva dijela. donesen je Zakon o organizaciji senata od 11 članova.2. U prethodnom razdoblju od 1789. a raspušta ju izvršna vlast uz suglasnost senata. od kojih je bitna samo ona iz 1884. vladu. Izvršna vlast je u obliku parlamentarne vlade. politički je odgovorna pred zakonodavnim domovima i ona je politički nositelj izvršne vlasti. Budući da je politički neodgovoran. 225 su birani po departmanima (u svakom 2-5 senatora). ali ne i politički odgovoran i zato je on pravi nositelj izvršne vlasti. Jedan je predsjednik republike i on je stalan. Ustav treće republike. 24. tj. daje mandat za sastav vlade. ali se njihova prava donekle razlikuju. opće biračko pravo i parlamentarnu vladu. predsjeda vladi itd. svi ministri su jednaki. parlamentarnu republiku. te tako pokrivaju njihovu političku . on je skoro posve organski ustav i vrlo je kratak. izbori su u dva puta.1875. Već od samog početka između ministara izdvaja se jedan. kao ni zakon sve do 1934. ni jedan njegov akt nije izvršan bez ministrova supotpisa koji tako preuzima političku odgovornost za taj akt. djelomično obnavljanje radi neprekinutog trajanja i postupnog obnavljanja. a 75 su imenovani doživotno (prve je imenovala narodna skupština. U tim izbornim skupštinama većinu su imali predstavnici općina. Izabrana je na 4 godine. tako da su u vladi u tim ministarstvima vojnici. do 1870. vrhovni je zapovjednik vojske. ovaj je bez političkog dijela. Vojnici i mornari ne glasuju jer se smatra da su suviše pod utjecajem svojih pretpostavljenih. ima pravo odložnog veta na rok od mjesec dana. u departmanima biraju skupštine sastavljene od poslanika u skupštini iz tog departmana. kooptacija). Ustav ne spominje. Sastoji se od 3 odvojena ustavna zakona od kojih se samo 1 zove ustavni zakon. odobravaju potpisivanje međunarodnih ugovora. u tom izboru preteže utjecaj tog doma. po sistemu izbornih lista. tako da birači u svakom arondismanu (kotaru) biraju po jednog poslanika. ima ukupno 34 člana i uspostavio je institucije treće republike. demokracije. Onaj broj senatora koji je biran. samo skupština može biti raspuštena. Predsjednik može opozvati ministre. zapravo i nije ustav.-10. i onaj koji u ime nje govori u parlamentu. tj. Izbori za ovo tijelo su neposredni. Izbori za senat su posredni. jer je izmijenila ustav. uz suglasnost senata može raspustiti skupštinu.

a predsjeda im predsjednik republike.-28. bataljunima i legijama.21 odgovornost). da ustavni zakoni mogu biti izmijenjeni ako izmjenu prihvati i predloži svaki dom posebno. nego su delegacija razmjerne broju stanovnika općine. koja je ukinula imenovane senatore. vojska i mornarica nisu željeli da im zapovijedaju civili. To su bile izmjene u smislu demokratizacije. ali zbog izbornog sustava (posredni za senat). Već od samog početka između ministara izdvaja se jedan. ali i zakonodavna i budžetska prava parlamenta. Nakon toga donesen je i zakon koji je proširio krug vojnih obveznika. 1884. . i onaj koji u ime nje govori u parlamentu. Ustvari to je bila vrsta mekog ustava. da ga ne osluškuje i da se stvori parlamentarna oligarhija. Glavna jedinica je bio bataljun koji je brojao oko 1 350 vojnika. različitog predočenja odnosa države i društvene zbilje. god.5. Pravo raspuštanja skupštine priječi da se parlament između redovitih izbora udalji od biračkog tijela. dok je vrhovnog zapovjednika nacionalne garde imenovala vlada. Pariz to nema. U uvjetima francusko-pruskog rata i na početku treće republike došlo je do pobune u Parizu. kojemu odgovaraju pojedinačno i zajednički. ali i zakonodavna i budžetska prava parlamenta. svi ministri su jednaki. tj. Samo je jedna značajna. sve općine ne šalju po jednog predstavnika na skupštinu koja bira senatore. te tako pokrivaju njihovu političku odgovornost). Sredstva koja parlamentu stoje na raspolaganju za tu odgovornost su: interpelacije. 16. kojemu odgovaraju pojedinačno i zajednički. od tada su svi senatori birani. Između jedinica nacionalne garde nije postojala druga veza osim vrhovnog zapovjednika. Već zakon o senatu predviđa u čl.9. da ga ne osluškuje i da se stvori parlamentarna oligarhija. U času izbijanja komune procjenjuje se da je u Parizu bilo oko 15 000 vojnika.1870. ovaj ustav je vrlo malo mijenjan. Ministri su članovi parlamenta (no ne svi. pitanja. pitanja. ona je postupno trpjela sve više otpora nacionalne garde. Do proglašenja republike 4. 8. 15. Krajem rujna 1870. nacionalnom gardom su zapovijedale izabrana starješine. republikanski oblik vladavine ne može biti predmet izmjene. Bit parlamentarne vlade je u političkoj odgovornosti vlade i u pravu vlade da ospori parlamentu pravo da je njegovo mišljenje vjerodostojni izraz mišljenja većine birača u svakom času i o svakom pitanju. solidarnost biti posve drugačiji od engleske. povećao broj nacionalne garde i njenu samostalnost.1870. te je za carstva bilo pozivano onoliko gardista koliko je bilo previđeno propisima prije izbijanja rata. članovi obitelji koje su vladale Francuskom ne mogu biti birani za predsjednika republike. kojem predsjednik republike daje ovlaštenja da sastavi vladi. zbog dogmatske prirode političkog mišljenja. Pariška komuna 18. Nacionalnu skupštinu. U srpnju 1870. Ustav ne spominje. tako da su u vladi u tim ministarstvima vojnici. drugo carstvo je objavilo rat Pruskoj. Ipak. naoružana i organizirana količina ljudstva postaje najveća opasnost za vladu nacionalne obrane. Sve ostale općine i oblasti biraju općinska i oblasna vijeća. parlamentarne istrage. bile su 4 izmjene 1879. Pariške komune. Sredstva koja parlamentu stoje na raspolaganju za tu odgovornost su: interpelacije. vladu. Posebnost parlamentarizma treće republike Ministri čine cjelinu. tj. i to ona iz 1884. kao ni zakon sve do 1934.) Pariz i Lyon su jedina područja koja imaju posebnu upravu. 8. ali s njima su politički solidarni ostali ministri. i izmjena je usvojena ako za nju glasa natpolovična većina članova koji sačinjavaju nacionalnu skupštinu. Sve je to bilo preuzimanje engleskog sustava parlamentarne vlade. gardisti su birali vojske zapovjednike po stanijama. Nacionalna garda je stvorena po kotarevima. tj. bit će to parlamentarna vlada po francuski. političke tradicije. parlamentarne istrage. i zakon o vijećima departmana iz srpnja 1870. ali već u listopadu 1870. car je izdao dekret o sazivu nacionalne garde. a sredstvo za to je pravo izvršne vlasti da raspusti tu skupštinu i da je prisili da dokaže podudarnost svog mišljenja s mišljenjem biračkog tijela. Sakupljanje garde i njeno naoružanje u Parizu je išlo sporo jer se vlada bojala naoružanog Pariza.3. god. a sredstvo za to je pravo izvršne vlasti da raspusti tu skupštinu i da je prisili da dokaže podudarnost svog mišljenja s mišljenjem biračkog tijela. pa će i parlamentarna vlada i njezino političko zajedništvo. onda će se sastati na zajedničku sjednicu. Bit parlamentarne vlade je u političkoj odgovornosti vlade i u pravu vlade da ospori parlamentu pravo da je njegovo mišljenje vjerodostojni izraz mišljenja većine birača u svakom času i o svakom pitanju. predsjednika vlade. Povod tome je bio stav vlade u pogledu pariške uprave. između zakonodavnog i ustavotvornog postupka vrlo je mala razlika. stvorilo se mnogo političkih stranaka. a u času izbijanja komune plaćenih članova nacionalne garde bilo je oko 170 000. ta velika.5 franaka.1871. Gardisti su dobivali dnevnice 1. Pravo raspuštanja skupštine priječi da se parlament između redovitih izbora udalji od biračkog tijela. Prema propisima iz doba carstva (zakon o općinskim vijećima iz 1855. 1926 i 1940. u Parizu je bilo stvoreno 60 bataljuna nacionalne garde sa oko 90 000 ljudi. a vlada imenuje samo načelnike općina i prefekte oblasti. Iako je vlada nacionalne obrane više bila vlada Pariza nego Francuske. bilo je 254 sa oko 343 000 gardista.8. Po tim odredbama svi zdravi muškarci od 14 do 40 godina dužni su prijaviti se u nacionalnu gardu. i 1859.

u Versaillesu. jer ostvarenjem tog zahtjeva uvjetuju njen opstanak. lice cijele Francuske. 17. u Parizu postoji nekoliko organiziranih snaga. vlada da bi vladala onim područjima koje nije zaposjela pruska vojska. Između tih čimbenika odvijat će se događaji za vrijeme pariške komune. Privremena vlada 29.11. a polovinu (43) departmana zaposjela je pruska vojska.22 Pariz je podijeljen na 20 kotareva. skupština odlučuje potvrditi zaključenje mira. 28. tokom rujna 1870.9. tzv.2.1.3.10.1871.1871. Taj napad je uzaludan. pa stoga ne može biti prepušten samoupravi.1. Pariz opsjednut. Pošto ti zahtjevi dolaze naročito od nacionalne garde. da u svakom kotaru izaberu načelnika i njegova 3 pomoćnika.1870.-13. postoje izabrani načelnici 20 kotareva Pariza. Prefekt Pariza je pod neposrednijim i višim nadzorom vlade nego drugi prefekti. pariški poslanici u nacionalnoj skupštini. a zatim u Bordeauxu kako bi bili dalje od neprijatelja. do početka ožujka 1871. pa i same vlade ti odbori budnosti u rujnu izabiru svoje delegacije. a kao cjelina čini oblast Seine. a drugi.9. Vlada u Parizu je zatečena. a kako bi se nadzirali rad prefekta Pariza. Od njih 43 samo ih je 6 za zaključenje mira s Njemačkom. 22. te šalje svog ministra vanjskih poslova na pregovore. ukloniti opsadu Pariza. te pariška federacija Internacionale i federacija sindikata.1871. samoupravnu i gradsku cjelinu kao što je imaju sva naselja (od kojih većina nema ni 1000 stanovnika). 5.1871. a dva dana potom. garda provaljuje k vladi i trži da i Pariz bira općinsko vijeće. Teška zima i glad pritišću Pariz kojeg opsjeda pruska vojska. nove načelnike kotareva (pod-prefekte) i novog prefekta Pariza. te 13 poslanika Pariza napušta skupštinu. a njima upravljaju pod-prefekti i prefekt. skupština i Thiersova vlada smatraju da što prije treba ukinuti izvanredne mjere. tj.1871. Već za carstva (naročito nakon kongresa oporbe u Nancyu 1863.3.3. Kako je od 19. uspostaviti upravu. Naknadno Gambetta uzrokuje potpuni rascjep između vlade i delegacije.9.1871. Pariz počinje uobličavati svoj otpor prema toj skupštini. poništava taj poziv. njihova uprava. Pariz je već za vrijeme vlade nacionalne obrane (4.1871.1. to su oni opasniji po vladu.1871. delegacije je prvo u Toursu. Sve ih imenuje i opoziva car. te otpočeti pregovore o miru (ugovor o miru biti će zaključen 10. da Pariz kapitulira uz plaćanje 200 milijuna ratne štete.2. Od početka studenog 1870. izaberu ustavotvornu skupštinu. ispuniti uvjete ugovora o primirju s Njemačkom.1871. u samo 3 od 20 kotareva izabrani su načelnici koji su bili stanovita oporba vladi. da vlada u Parizu smije imati 40 000 vojnika koji će razoružati Pariz i vojnu opremu koja je državno vlasništvo predati njemačkoj vojsci. Bismarck u Versaillesu proglašava stvaranje Njemačkog carstva.1. počinje ga bombardirati. a ostali su za rat do pobjede. Zaključenjem primirja 1. predlažu da se skupština vrati u Pariz što je odbijeno. te skupština prekida rad u Bordeauxu.1870.3.1870. vlada u Parizu ocjenjuje prilike posve izgubljenima. Moramo i napomenuti da je vlada od početka podijeljena.1871. Zato vlada dva mjeseca nakon postanka poziva građane na plebiscit da li prihvaćaju vladu. tj. podijelila se na jedna dio koji je u Parizu. Na izborima Pariz je birao 43 poslanika.1870. Ocjenjujući da samo nacionalna garda raspolaže silom. 13 su lijevi republikanci (umjereni republikanci). Sredinom rujna 1870. dolazi do ustanaka.2. koji kao delegati 20 kotareva ine Središnji odbor 20 pariških kotareva. te odlučuje svoja zasjedanja nastaviti 20.) oporba traži da se uprava Pariza izjednači s upravom u cijeloj Francuskoj. što se činilo jedinim izlazom iz gladi jer su najnužnije zalihe hrane i ogrijeva do Pariza mogle doći još za dva tjedna. 13.) pokazao da nema povjerenja u tu vladu. 18. da i Pariz dobije svoje samoupravno općinsko vijeće. Versailles je već Bismarckovo sjedište. Najbrojnija je nacionalna garda. Tada su izabrani načelnici kotareva. tj. te je samo 1 monarhist. središnji odbor bira jedan svoj odbor od 20 članova koji će zajedno sa zapovjednicima bataljuna nacionalne garde od vlade zatražiti da sazove izbore za vijeće Pariške općine. u Frankfurtu). .1871. a svog ministra unutarnjih poslova Gambettu šalje k delegaciji. u kotarima Pariza održavaju se skupovi koji biraju republikanske odbore budnosti kojima je bitan zadatak da nadziru rad imenovanih načelnika kotara. tj. te tako i sredstvom da utječe na vladu. Od njih 29 su ekstremisti (radikali i socijalisti). da Pariz ima svoju komunu. Vlada nacionalne obrane jedino je imenovala novo osoblje. nakon zaključenja primirja saziva izbore za nacionalnu skupštinu za 8. a ostali poslanici Pariza 10.5.1871. a 5. između vlade i njene delegacije dolazi do nesloge. pozvala birače da 16. iz Pariza se kroz opsadu probija vojska od 70 000 ljudi i napada Versailles. Delegacija je 29. 1. U Parizu su sve jači zahtjevi za komunom. Objašnjenje je to što je Pariz veliki gard i prijestolnica. da do zaključenja mira Pariz zaposjedne 30 000 njemačkih vojnika. a to je vladu obvezalo da u roku 21 dan provede izbore za nacionalnu skupštinu koja će zaključiti primirje. nacionalna skupština se sastala u Bordeauxu i izvršnu vlast republike je povjerila Thiersu koji je bio zastupnik zaključenja mira.1.1. Na plebiscitu je vlada prihvaćena. potpisan je Ugovor o primirju i kapitulaciji Pariza.

na izborima nema stranaka. ali se ona uskoro razdvojila na manjinu. nacionalna garda održava opću skupštinu čiji je bitan zaključak da će se na prvi znak ulaska pruske vojske u grad latiti oružja.3. 19. poduka. poziva građane da 26.3. mada se s obzirom na političke stavove kandidata moglo govoriti o 2 stranke koje su same sazvale izbore. kapitulacija 2. nacionalna skupština u Bordeauxu odbija prijedlog poslanika Pariza da se vrati u Pariz koji više nije pod opsadom i u koji je ušla pruska vojska. 215 bataljuna federacije nacionalne garde bira CK od 26 članova. opskrba. odustajanjem vijećnika iz stranke načelnika kotareva i poslanika Pariza u vijeću komune je ostala samo stranka CK nacionalne garde. a kotari su pozvani i 5. bombardiranje Pariza. opća sigurnost. bira odbor koji zajedno s vladom treba pratiti događaje u Parizu. nacionalna skupština se sastaje u Versaillesu. ali pod pritiskom nacionalne garde 25. kolegijalnosti i kratkoće svih javnih službi. 1.1871. izdala naredbu da se u cijeloj Francuskoj raspuštaju sva općinska vijeća. te pruska vojska počinje ulaziti u Pariz bez pružanog otpora francuske vojske. održati izbori za nova vijeća općina. tj. Zatim dolazi novi poraz francuskog oružja. Thiers i vlada dolaze u Pariz. za razliku od cijele Francuske nema samouprave. i 4. rad.3.3. Što se tiče socijalnog sastava vijeća komune. Glad. industrija i trgovina. te dio vojske prelazi na njihovu stranu. neuspjeli izlazak vojske iz zidina i pokušaj napada na Versailles prisilili su vladu da ponudi pregovore o primirju i da 28. zatim vlada 3. tj.2. a izvršne poslove će vršiti preko svojih članova koji su raspoređeni u 10 odbora. jakobinsko-blankističku većinu. Thiers i vlada napuštaju Pariz. su izabrali svije načelnike. 24. Thiers izrađuje odluku kojom se treba razoružati nacionalna garda Pariza. provedeni su dopunski izbori. Pariz je opkoljen. glasuju svi muškarci stariji od 21 godinu. kao vlast u Parizu su ostali njegova nacionalna garda. Razlog tome je sljedeći. 3.2. ti zahtjevi su odbijeno.9. nakon te odluke. tzv. neki od izabranih iz stranke načelnika kotareva i poslanika Pariza su na prvoj ili na prvim sjednicama vijeća komune odustali. 20. Izbori su se trebali održati po dotadašnjem Izbornom zakonu iz 1849. a druga je CK narodne garde. 9.3. 18. a ostali su radikalna. te odlučuje da svoj rad nastavi 20. armije u opkoljenom Metzu. njen CK uz izabrane načelnike kotareva i prefekt kojeg je imenovala vlada Ferry. zaključi privremeno primirje do saziva nacionalne skupštine. Vijeće komune je na svojoj prvoj sjednici nakon izbora 29. no vijeće komune je njihov izbor priznalo. pravda.3. već 19. jer su neki izabrani u više kotareva. i da će se u svim općinama.1870. CK preuzima vlast i pokušava pregovarat. Većinu na tim izborima činilo je radništvo. Umjesto 90 vijećnika izabrano je njih 84. 17. 15. a kao bitan uvjet traži izabrano vijeće pariške općine i izbor glavnog zapovjednika nacionalne garde. 16.4. Vijeće ima samo 75 članova.3. • Vijeće komune Vijeće komune izabrano je 26.11. 10. Vijeće će normativne odluke donositi neposredno.1871. ali ovi izbori nisu bili onoliko slobodni kao prvi. te trebaju sprovesti odluke nacionalne skupštine i pripremiti povratak nacionalne skupštine u Versailles. uključujući i Pariz iako on do tada nije imao takvo vijeće. Na svakih 20 000 stanovnika po kotarevima izabran je po 1 vijećnik.1871. nacionalna skupština se sastala i prepustila je izvršnu vlast Thiersu.11. nacionalna skupština potvrđuje ugovor o primirju. CK upućuje proglas narodu Pariza i poziva ga da za 3 dana izabere vijeće općine.3. No. školovana buržoazija u kojoj pretežu slobodna zvanja. provodi plebiscit da li narod prihvaća vladu nacionalne obrane.3. Ta skupština bira Centralni komitet Nacionalne garde koji bi pored imenovanog vrhovnog zapovjednika nacionalne garde postao vrhovnim organom te narodne vojske. 13. Vijeće komune se organiziralo na postulatima izbornosti. zima. 13.1870. Skupština također usvaja Thiersov prijedlog da se ukine dotadašnje odgađanje otplate dugova i da se ukinu plaće nacionalnog gardi (primirje je nastupilo i ratne mjere nisu potrebne). a sutradan po Parizu kola proglas vlade u kojem je rečeno da postoji jedan komitet koji želi stvoriti vladu nasuprot zakonite vlade. internacionalisti (pristalice ideja internacionale) i tzv. sazvana je skupština delegata nacionalne garde i donosi Statut republikanske federacije nacionalne garde. Poslanici Pariza u nacionalnoj skupštini objašnjavaju da je razlog pobune što u Parizu. a neki nisu dobili ni relativnu većinu koja nije smjela biti manja od 1/8 upisanih birača. izaberu vijeće komune. u Versaillesu. Odbori su: vojni. ona treba stvoriti Centralni komitet čiji je zadatak da bdije nad gradom i nevoljama. . odvode dio vladi odane vojske i naređuju evakuaciju Pariza.3. nacionalna garda i narod se protive. vojska odbija pucati u narod i nacionalnu gardu.10. javne službe. Ovaj CK nacionalne garde ima svoju osnovu u usvojenom statutu nacionalne garde.1.3. svoje članove podijelio u 9 izvršnih odbora od po 6-8 članova.1871. oko 1/3 čine radnici. Thiers predlaže da se po hitnom postupku donese zakon o općinskoj upravi po kojem bi i Pariz dobio takvu upravu.3. financije.3. vanjski odnosi. Povrh svih odbora je Nadzorni odbor od 7 članova koji je trebao nadzirati rad svih drugih.3.9. Francuska vojska koja je još uvijek u Parizu pokušava nacionalnog gardi oduzeti topove. 1871. To su načelnici kotareva i poslanici Pariza. a uz to mnogi kandidati nisu dobili ni 1/8 glasova upisanih birača.1871.3. CK na rok od tjedan dana odgađa izbore koje je zakazao za 22.23 Vlada je 16. ali odbija da se izbori održe odmah.

dok je samo 1 radnik.4. te je ukinuta novčana pomoć (plaće) svećenicima. Komuna nije bila za raniju sudsku organizaciju i postupak. tih koji napuštaju vijeće. uz to svih 9 delegata su školovana sitna buržoazija. školstvo je postalo svjetovno. . krvavi tjedan. a pored toga u nekih desetak gradova došlo je do stvaranja revolucionarnih komuna. Vojska od 130 000 vojnika. čijom se zajednicom treba osigurati francusko jedinstvo.1871. izvršena je konfiskacija crkvenih dobara. napušta vijeće uz objavljivanje Manifesta 22. po kojem napuštene stanove treba dati na upotrebu obiteljima bez stanova. počela je gradska bitka koja je trajala tjedan dana. ipak ih je imenovala komuna. nakon dopunskih izbora za vijeće je izmijenjena. unutarnje policije i nastave • uprava općinskim dobrima • postavljanje putem biranja ili natječaja sudaca i svih općinskih službenika. 10. vojska je provalila u Pariz. Sličan je i dekret od 25. bilo je predviđeno suđenje i konfiskacija imovine članovima vlade u Versaillesu. Manjina 15. Odbor za rad o trgovinu je nastojao stvoriti vrstu radnog prava. U odbor javnog spasa nije izabran ni jedan član manjine.5.24 Nadzorni odbor je vrsta vlade. Sada Nadzorni odbor čini skup svih 9 delegata. tj. ali dva dana kasnije pod pritiskom javnosti i po nagovoru Pariške federacije internacionale neki od njih se vraćaju u vijeće. Obračun je započeo sredinom svibnja nakon što je Thiersova vlada dobila iz zarobljeništva vojsku.4. ali i vijeću o radu delegata. platiti 5 milijardi odštete i do isplate odštete trpjeti i hraniti njemačku vojsku na svom prostoru.5. uz prisustvo pruske vojske na sjevernim prilazima Pariza počela je napad na opkoljeni Pariz.5.5. Već tada je vlada raspisala izbore za vijeća općina. a njih su izvršavali odbori od kojih su bili najdjelotvorniji po odlukama odbor za rad. tako da je ukinuto pravo poslodavca da dio plaće zadržavaju kao oblik kazne za radne prekršaje.4. industriju i trgovinu. Potom je počela konačna priprema za gušenje Pariza. o odvajanju crkve od države.1871. Država je zamišljena kao ugovorena federacija samoupravnih komuna. Vijeće komune svoje je odluke donosilo pod nazivom dekreti. uz punu slobodu savjesti. Neotuđiva prava komune su: • izglasavanje općinskih proračuna prihoda i rashoda • određivanje i razrezivanje poreza • upravljanje lokalnim službama • organiziranje njezina sudstva. produženo je odgađanje dugova i stanarina. a sukob između većine i manjine je takav da su od 9 delegata.4. Vijeće je 15. tzv. donijelo dekret da se otvore poduzeća koja su napustili i zatvorili vlasnici. U to vrijeme vladina vojska počinje napad na Pariz. pa je u tom pogledu značaj rad odbora za pravdu. 4.4. koji su odgovorni i uz stalno pravo nadzora i opoziva • neograničeno jamstvo slobode pojedinca.5. 1. samo 2 pripadnici manjine. državne vlasti bila bi vrlo ograničena. dok raniji odbori ostaju kao odbori vijeća koji prate rad delegata. Vijeće odlučuje i bira po 1 delegata koji vodi pojedini resor. Vijeće komune je usvojilo nekoliko odluka koje su dalekosežne naravi. Mada je bilo predviđeno uspostavljanje narodnim glasanjem izabranih mirovnih sudaca. To je bila podrška Parizu i zato vijeće komune želi tom izjavom pokazati kako zamišlja svoje mjesto u političkom životu Francuske i kako uopće zamišlja organizaciju države. 9.1871. da se obnovi proizvodnja u tim poduzećima. 20. kao organ nadzora i usklađivanja rada svih drugih odbora. je u Frankfurtu potpisan francusko-njemački ugovor o miru po kojem je Francuska trebala predati Njemačkoj Alsace i Lorraine.4. a nadležnost zajedničke. Takav je dekret od 2. za kojih je pobijeno preko 30 000 članova nacionalne garde i građana Pariza. mada u svom sastavu nema članova tih odbora. Dotadašnja organizacija koja je trajala samo 3 tjedna. slobode savjesti i slobode rada • organizacija gradske obrane i gradske garde Vijeće komune je zadnju sjednicu održalo dan nakon provale vladine vojske u Pariz 22. vijeće je donijelo dekret po kojem je najveća godišnja plaća 6 000 franaka. vijeće bira nove članove odbora narodnog spasa uz optužbu da je manjina u vijeću kriva za sve.1871.1871. Već pri toj izmjeni izabrani su novi odbori i delegati. U toj izjavi stoji: samoupravna komuna bit će ograničena samo jednakim samoupravnim pravom ostalih komuna koje pristupe ugovoru.5. daju svoje mišljenje delegatu. 21. Jedna od posebno važnih odluka vijeća komune je Izjava francuskom narodu. odlučeno je sa se osnuje Odbor narodnog spasa od 5 članova. a da upravu preuzmu sami uposleni. po čemu se zapravo Nadzorni odbor i delegati približavaju vladi i ministrima kao njenim članovima. te odbor za poduku. koje bi imale vrlo široku samoupravu. Donesen je dekret o poroti. koje je stavljeno iznad pojedinih delegata i odbora vijeća. ali ju je tek pri kraju izabralo vijeće. a sutradan vijeće komune pojedinačnim je izborom izabralo članove tog tijela. koju je vijeće bez rasprave donijelo 19.

1789. on je 13. crkveni.1789.). skupština donosi niz zakona pod nazivom dekreti (akti bez kraljeva potpisa) kojima je udarila nove temelje organizaciji uprave. 1. preuzeli vlast. nego ponajviše zbog otpora Katoličke crkve da prihvati nove djelomične propise koji su uređivali to područje. prekinula diplomatske odnose s Vatikanom i odlučila se za odvajanje crkve od države. pomišlja se na odvajanje crkve od države. usvojena je Izjava o pravima čovjeka i građanina. a država je odobrenja skoro posve odbijala. na što je papa uputio oštri tajni prigovor ostalim kršćanskim državama. tako je od 1793. bivala najprije korjenita za vrijeme konventa. priseže na vjernost ustavu. s time da nad njenim ustavotvornim radom prevladava zakonodavni rad. Krajem 1905. a suca želi definirati kao stroj za primjenu zakona. 1904. podnesen kralju na prihvat. građanski i krivični). 5. tj. Francuska je tada. već suce bira narod. njihov vođa Gambetta je uskliknuo. 1902. tj.9. Kako je revolucija odmicala. nego sadržaj prava i postupka. a koji su bili protivni kanonskom pravu. Najvažniji je građanski zakon iz toga razdoblja je konventov Zakon o nasljeđivanju iz listopada 1792. a što se tiče sadržaja prava. ograničena kraljevina. a socijalistički list objavljuje papin tajni prosvjed kršćanskim vladarima povodom posjete francuskog predsjednika. Uvodi se nova sudska ljestvica. Zakon nastoji što uže odrediti kako djelo tako i kaznu.8. Došavši u posjet Italiji predsjednik Francuske nije smatrao da treba posjetiti i papu. materijalnog prava. pa kad su radikali preuzeli većinu. Krivično pravo je uređeno radi zaštite novog poretka. te opsjeda dvor. te je razdvojena građanska od krivične sudbenosti. Kraljevina Italija nastala je 1870.1791. U takvim okolnostima kralj istoga dana prihvaća Izjavu o prvima. sudstvo se ne može miješati u upravne poslove. načelo nacionalne suverenosti. to je neprijatelj. donesen je Zakon o odvajanju crkve i države. mjesni i sl. čl. kada je zaposjela papsku državu. te on 14. U studenom/prosincu skupština donosi dekrete o ustrojstvu nove državne uprave. a ne raspršene narodne svijesti (običaja) ili sudske struke (precedentno pravo). kralj odbija potvrditi Izjavu jer ju smatra protivnom načelima svoje vlasti. 3. a to država pokazuje željom za punom slobodom pri imenovanju biskupa. a potom umjerenija za vrijeme direktorija. On je vrlo potanko odredio kažnjiva djela i kazne za njih. Ukinuti su svi raniji sudovi. tj. a njihova dobra su konfiscirana. skupština izglasava Ustav. Jedna od temeljnih zasada nauma radikalne buržoazije je borba protiv klerikizma. do ljeta 1791.10. propisivanjem i nove vrste delikata.10. gospodarstva. sadržava načelo jednakosti. Zakon je postavio načelo odvojenosti uprave od sudstva. odnosi između pape i talijanske države su prekinuti. načelo podjele vlasti kao temeljno načelo ustrojstva svake vlasti.9. kako bi se smanjilo školovanje u vjerskim školama. tj. ustavotvorna skupština donosi zakon o sudovima.25 17. Izjava u čl. otkazan je konkordat iz 1801. Država ne plaća ni jednu vjersku organizaciju. . svećenici su isključeni iz državnog školstva.9. dobiva vrstu krnjeg ustava. 26. crkve. sudstva. Od studenog 1789. naum da pravo bude posve u rukama centraliziranog zakonodavstva i centralizirane uprave i posve etatizirane sudske struke bivao izrazitiji. 1971. te bračno i obiteljsko pravo (zakon o braku i obitelji). isključeni su predstavnici crkve iz visokog školstva. Objedinjenje francuskog prava nakon revolucije Pravom se smatra ono što je djelo zakonodavca. radikalska republika (1895-1914). te još 16 članaka koje mu je podnijela skupština. narod kreće iz Pariza u Versailles. U tome razdoblju više je uređena sudska organizacija. Istovremeno papa disciplinski kažnjava dva biskupa koje je imenovala francuska vlada. uvedeno je opće besplatno školovanje. ali i upravnim organima su oduzete sudske nadležnosti. te nasljeđivanja regulirano ne toliko kao posljedica načela jednakosti građana. Počelo je ukidanje neovlaštenih vjerskih bratovština. a taj ustav shvaćamo kao prvi moderni europski ustav. donesen je Kazneni zakon. U kolovozu 1780. u čl. S time je uspostavljena ustavna kraljevina. osobne slobode itd. borba protiv crkve i kelrikizma ušla je u završnu fazu. Od 1901. uvedeni su porezi na dobra vjerskih zajednica. mogu postojati samo bratovštine koje dobiju državno odobrenje. Sudska zvanja se više ne nasljeđuju ni ne kupuju. feudalni. klerikizam. dok je područje braka i obitelji. tzv.1789. 16. najcjelovitije je uređeno krivično pravo. Za puni prekid uskoro je dobila i povod. Crkva i država od restauracije do kraja treće republike Čim su republikanci 1879. kako nedržavni (trgovački. a za te organizacije važi opći režim o udruženjima. te postaje ustavna. te Francuska 5. 3. 18. tako i državni (sudovi opće sudbenosti.

Ti sudovi nisu bili samo izraz običajnog pravnog partikularizma. feudalni. Razvoj ustavnosti od restauracije do Pariške komune Dvodomni sustav . to je ustavotvorna skupština morala kazneni zakon donijeti što prije. a u krivičnom postupku postoje čak dvije porote.) tako i državni (opće sudbenosti: građanske i krivične). običaj nije zakon. Sudska zvanja se više ne nasljeđuju ni ne kupuju.26 19.11. Načelo zakonitosti prava nakon revolucije 2. optužna i ona koja na glavnoj raspravi presuđuju o krivnji. Ocjenjujući da će se sudstvo (parlamenti) protiviti ovom dekretu. što znači da se sudstvo ne može miješati u upravne poslove. donijela Zakon o sudovima. To je i učinila 1791. Najstariji je bio Pariški parlament nastao 1239. Ukinuti su svi raniji sudovi i to kako nedržavni (trgovački. ustavotvorna skupština prihvaća dekret o nacionalizaciji crkvene zemlje. Skupština ih nije prognala kao što je to činio kralj. crkveni. skupština donosi odluku o privremenom prekidu rada parlamenata. tj. 21. a skupština je 24. 3.11 1789. Taj zakon postavlja načelo odvojenosti uprave od sudstva. Prijašnja široka sudačka diskrecija i široko shvaćeno načelo zakonitosti ustavotvornu skupštinu je uputilo na ograničenje sudačke diskrecije. nego su imali i neke pravno-političke nadležnosti. donijela dekret o ukidanju svih tih starih sudova. Zakon nastoji što uže odrediti kako zločin. tj. a suca nastoji definirati kao stroj za primjenu zakona. Odmah se počelo raditi na ustrojstvu sudstva. Zakon u znatnoj mjeri sudstvo povjerava izabranom sudu. 20. već suce bira narod. Zakon predviđa porotu i u građanskom i u krivičnom postupku (kasnije će biti zadržana samo u krivičnom postupku). i skupština je u kolovozu 1790. Uvedena je nova sudska ljestvica i razdvojena je građanska od krivične sudbenosti.3. već je samo odložila njihov rad. a taj zakon vrlo potanko određuje kažnjiva djela i kazne za njih. a skupština sudu nije pridavala takvu ulogu. arbitraži. a za uzvrat svećenici su dobili plaće i mirovine. Parlamenti se više nikada nisu sastali.1790. a i svim upravnim organima oduzete su sve sudske nadležnosti. Budući da je u ovom zakonu načelo zakonitosti u krivičnom pravu shvaćeno tako da zakon znači samo akt zakonodavca. tako i kaznu za njega. mjesni i sl. na shvaćanje koje suca vrlo ograničava i oduzima mu mogućnost individualizacije slučaja. Porota je sudac o činjenicama.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful