1

FRANCUSKA DRŽAVA I PRAVO; 1789.-1940. god. 1. Ustrojstvo vlasti po Direktorijskom Ustavu Termidorski konvent 27.7.1794.-26.10.1795. god. Organizacija konventa i izvršne vlasti je i nakon obaranja jakobinaca uglavnom ista, ta promjena je bila više primjena osoba i načina vladanja nego sadržaja vlasti. jakobinski su se u borbi za vlast oslonili na plebejski Pariz, ali oni su bili daleko od vjere u narod i demokraciju; jakobinci su primjer demokratske fraze u službi birokratskog etatizma; takva bit njihove vlasti sve se više pokazivala i to je razlogom pobuna u Parizu. Za vrijeme termidorskog konventa francuska vojska ne samo da je izbacila neprijatelja, nego je počela i osvajati. U proljeće 1795. naročito Pruska je bila iscrpljena trogodišnjim ratom, a i željela je slobodne ruke kako bi s Rusijom i Austrijom slomila otpor i podijelila preostali dio Poljske. U travnju 1795. izlazi iz rata. Rat koji je započeo 1792. i u kojemu su do 1795. sve europske zemlje osim Rusije, nastavljen je do 177. Ipak izlaskom Pruske iz rata za konvent je nastupio predah koji je unutarnje nedaće (potpunu gospodarsku, financijsku anarhiju, uništenje mirnodopske proizvodnje i trgovine) izbacio na vidjelo. Naročito je težak život gradskog stanovništva, pogotovo Pariza; u travnju i svibnju 1795. dolazi do pobuna u Parizu, narod provaljuje u konvent, ali ga vojska savladava. U međuvremenu, kao posljedica vojnih pobjeda, konvent 1795. počinje stvarati stalnu vojsku, vojsku po zvanju koja se stvara od dobrovoljaca. Vojska, odnosno generali, već potkraj konventa postaju jamstvo vlasti i revolucije, a postupno postaju i politički čimbenik. U strahu pred novom diktaturom i terorom izvršne lasti, konvent krajem 1794. vrši promjene. Stvara vlastite odbore (njih 16) koji trebaju nadzirati izvršne komisije; ustvari odbori konventa preuzimaju izvršnu vlast. Raniji odbor narodnog spasa jedan je od tih odbora konventa, a zadužen je samo za rat i vanjske poslove. Da se odbori ne bi osamostalili konvent njihove članove bira ždrijebom na mjesec dana. Tokom 1795. zbog značenja vojnih i vanjskih poslova odbor narodnog spasa dolazi do znatnog utjecaja. Sve je to ojačalo izvršne komisije, a one su stalne, a s time i utjecajne i to je bio početak jačanja stalne administracije. Termidorski konvent nije bio manje sklon centraliziranoj upravi nego jakobinski, te je zadržao izaslanike konventa kao neposredne voditelje uprave departmana. Ali ovaj konvent je odbacio krajnje mjere jakobinske strahovlade. Mada je zadržan Revolucionarni sud, ipak je ukinut dekret iz travnja 1794, koji je taj sud učinio posve samovoljnim sredstvom političke likvidacije; sada je i taj sud morao poštovati određeni postupak, a optuženi je dobio pravo na obranu, svjedoke. Sud je ukinut u svibnju 1795. Konvent je ukinuo progone federalista, delikt propagande, zabranio je zagovaranje kraljevine i pooštrio mjere protiv izbjeglica. U pogledu odnosa sa crkvom u veljači 1795. donesen je Dekret o odvajanju crkve od države i dozvoljena je sloboda kulta. To je značilo da država ne priznaje ni ne plaća ni jednu vjersku zajednicu. Došlo je do odvajanja crkve od države, ali zakratko, od 1795. do 1801. Jedna od najvažnijih mjera konventa je organizacija uprave Pariza; on je bio leglo jakobinizma, zato su članovi pariške komune bili ubijeni, a nakon toga Pariz nije imao gradsku upravu (samoupravu) nego je kao prijestolnica zbog izuzetne važnosti pod izravnom upravom ministra unutarnjih poslova. Krajem 1794. konvent je počeo ukidati mjere dirigirane privrede, ukinute su maksimalne i uopće propisane cijene, a to će dovesti do vrtoglavog porasta cijena. Inflacija kao posljedica doznaka, nedostatka robe, uništene trgovine itd. dovela je državu na rub bankrota, toliko da je pripisano ubiranje zemljarine (polovina) u plodinama, što je trebalo olakšati opskrbu vojske. Kako je zaključenjem mira s Pruskom u travnju 1795. ratni pritisak smanjen, a Francuska počela osvajati tuđe prostore, konvent više nije imao opravdanja da odlaže ustavni rad zbog kojeg je i sazvan prije skoro 3 godine. Pomišljalo se da se ostane pri jakobinskom ustavu, pa je izabran odbor koji je trebao pripremiti ustavne propise kojima bi se trebale provesti odredbe iz tog ustava. Taj odbor je svibnju 1795. ipak predložio da se donese novi ustav, te je izradio novi nacrt ustava. Ustvari to je bio treći nacrt (žirondinski, jakobinski i termidorski), odnosno drugi ustav (Jakobinski 1793. i Termidorski 1795.) koji je donio konvent. Direktorijski ustav iz 1795. (ustav iz godine III.) konvent je prihvatio 22.8.1795. a potom držeći se svog dekreta iz 1792. podnio na referendum. Na istom referendumu narodu je podnesen i dekret prema kojem na prvim izborima za zakonodavna tijela narod može izabrati samo 1/3 novih poslanika, dok 2/3 moraju biti iz konventa. Konvent se bojao monarhista, te je na taj način sebi produžio život. Dekret je izazvao silan otpor, a 5.10.1795. u Parizu izbija monarhistička pobuna. Konvent je pozvao vojsku, zapovjednikom joj je imenovao Napoleona Bonapartea i uputio ga da uguši pobunu. Napoleon je ugušio pobunu Pariza, spasio konvent i počeo je njegov uspon, a time i uspon vojske. Ulogu koju je do tada u hodu revolucije imao Pariz i njegova garda, počela je preuzimati vojska od zanata

2
koja je iznikla iz narodne, dobrovoljačke vojske. Poslije te pobune referendum je proveden; konvent prati izuzetna apstinencija; od 7 milijuna za ustav iz 1795. glasalo je oko milijun glasača, a ustav je ipak prihvaćen. Direktorijski ustav je najduži francuski ustav. Njegova bitna oznaka je naglašen kontinuitet u vlasti. U tom cilju vlasti su odvojene, svaka se sastoji od kolegija (više organa ili osoba) i svi organi se obnavljaju djelomično. Već je tada ideja republike vezana za 3 postulata: izbornost, kolegijalnost i kratkoća mandata. Zato po ovom ustavu Francuska je vrsta predsjedničke republike i direktorij je kolegijalni predsjednik države (predsjedništvo). Po prvi puta kolegijalni upravni organ pod nazivom direktorij postoji po dekretu ustavotvorne skupštine od 9.12.1789. Tim imenom je nazvan organ od 8 članova koji vrši upravnu vlast u departmanima, a biralo ga je opće vijeće departmana. Ustav iz 1795. prvi puta u francuskoj uvodi dvodomni parlament; zakonodavno tijelo se sastoji od: • Vijeća pet stotina – ima 500 članova; moraju biti stariji od 30 godina i imati prebivalište najmanje 10 godina u departmanu u kojem se kandidiraju • Vijeća starih – ima 250 članova; moraju biti stariji od 40 godina i imati prebivalište najmanje 15 godina u departmanu u kojem se kandidiraju Oba vijeća biraju isti birači u istom postupku, najprije poslanike za vijeće pet stotine, a potom za vijeće starih. Poslanici za oba doma birani su na 3 godine, ali svake godine se bira 1/3 novih članova i na taj način domovi nikada ne prestaju niti dobivaju posve novi sastav. Domovi nisu izjednačeni u pravima. Inicijativa za sve akte koje donosi zakonodavno tijelo pripada vijeću pet stotina, a vijeće starih može je samo u cijelosti odbiti ili potvrditi. Direktorij je kolegij od 5 članova, direktora, koji vrši poslove poglavara državne i izvršne vlasti. direktori su birani slično zakonodavnom postupku: listu od 10 kandidata, starijih od 40 godina, za jednog direktora predlaže vijeće pet stotina, i sa te liste vijeće starih bira jednog. Direktori su birani na 5 godina, ali svake godine bira se jedan direktor. To je vrsta djelomičnog obnavljanja. Direktorij o svojim poslovima odlučuje na skupu, većinom od 3 glasa svojih članova. Direktorij imenuje ministre (6) koji su neposredni vršitelji izvršne vlasti, ne mogu zajedno zasjedati, tj. činiti vladu, odgovaraju direktoriju; direktorij imenuje vojne zapovjednike; vrhovni je zapovjednik vojske; imenuje diplomate, načelnike uprave departmana i sl. Promulgira zakone, vodi međunarodne pregovore itd. Imao je višu vlast nego kralj po ustavu iz 1791. Najveće mu je ograničenje da nema utjecaja na državni proračun i financije, a kratko iskustvo je pokazalo tko drži kesu, drži vlast. Zakonodavac može direktore optužiti za veleizdaju pred visokim sudom, tj. samo vrsta pravne odgovornosti (poput impeachmenta). Članovi zakonodavnih tijela ne mogu biti u egzekutivi. Pravo glasa imaju Francuzi stariji od 21 godinu koji su upisani u nacionalnu gardu, tj. vojni dobrovoljci i koji plaćaju porez, makar i najmanji. Izbori su tajni u dva stupnja, po sistemu izborni lista: birači biraju izbornike (za ove je određen visok imovinski cenzus i 25 godina života), a ovi poslanike. I ovaj ustav ima uvod, deklaraciju o pravima, ali tu nije spomenuta jednakost niti pravo na pobunu. Za konvent i one koji su ustav donijeli revolucija je završena. Centralizam i etatizam su bitne poluge vlasti. Nakon referenduma provedeni su izbo za nove organe; trebali je biti izabrano 500 bivši članova konventa, ali ih je izabrano samo 3400, pa su oni sami izabrali još 100; od novoizabranih 250 članova mnogi su bili protivnici konventa, pa čak i monarhisti. Ipak nove vlasti su se uspostavile i konvent se 20.10.1795. tj. nakon 3 godine teške borbe raspustio, odnosno 2/3 njegovih članova produžilo je rad kao članovi novog doma zakonodavca. Stupio je na snagu prvi republikanski ustav. Za 4 godine vlasti direktorija republika se ustaljuje kroz jačanje uprave i vojske. To je bilo doba jačanja vojnog sloja i sređivanja unutarnjih prilika. Za direktorija stalno je prisutan strah od monarhista koji su organizirani kao nekada jakobinci, tj. na način političke stranke, ali tajne stranke, jer je zakon zabranjivao zagovaranje monarhije. Ipak nakon 1797. njihova snaga jača, pogotovo s jačanjem jakobinizma i nakon zavjere jednakih. Nakon pada jakobinaca Babeuf izgrađuje svoju doktrinu o jednakosti koja se ne temelji na poljoprivrednoj nego jednakost proširuje na industriju i trgovinu. On stvara Društvo jednakih, tajnu urotničku grupu, čvrsto i po vojničkom uzoru organiziranu koja se treba uvlačiti u narod i vršiti propagandu, a u pogodnom času se treba domoći vlasti. Ta revolucionarna manjina trebala bi uspostaviti diktaturu i zadržati je dokle narod ne postane demokratski. Njegova zavjera je otkrivena i on je osuđen na smrt. Ustav iz 1795. ukinuo je konventova ograničenja slobode tiska, cenzuru, delikt mišljenja i sl. U početku je došlo do bujanja različite štampe, te je 1796. donesen zakon kojim je poticanje na obaranje poretka i sl. kažnjivo smrću. Sloboda tiska je sve više ograničavana, pa su pod kraj tog režima postojala samo izdanja koja su bila uz vlast. Za trajanja te vlasti sve je više dolazilo do povrede ustava, i to sve više u interesu vladajuće politike i oslonom na vojsku (kada je prilikom izbora 1/3 poslanika monarhisti, direktorij je 1796. to poništio, isto je prognao i anarhiste i teroriste 1797.). 1799. direktorij uspostavlja vrstu strahovlade: protiv izbjeglica, svećenika, a rođaci emigranata

11. a ne mogućnost da time vlast pređe u ruke stalne birokracije. ukinute su rekvizicije i uspostavljeno je slobodno unutarnje tržište. a pogotovo kada je 1799. što je trebalo biti jamstvo kontinuiteta u vlasti. To se tiče i drugih odredbi jakobinskog ustava: ustav je demokratski. Promet žita i brašna nije slobodan. a na tim temeljima se mogla izgraditi vojna diktatura. potom je uspio da to tijelo obori neke direktore. konvent usvaja dekret da će vlada biti revolucionarna do zaključenja mira. poreza i sl. Direktorij je bio skloniji protekcionizmu i gospodarskom nacionalizmu.1793.1799. vlasništvu. Na svakih 40 tisuća građana bira se po jedan poslanik za skupštinu. te je ustav prihvaćen i nastupile su nacionalne svečanosti u slavu ustavu i polaganje prisege vjernosti ustavu. a potom se razišlo na 4 mjeseca. tj. a tu su među pravima spomenuta i jednakost. javno i kolektivno pravo glasa za sve Francuze starije od 21 godinu s boravištem od pola godine (tj. konfiscirana imanja prodavana su u cjelini. Dok dekrete donosi sama skupština. dekrete. zajmova. tj. Službeni naziv jakobinskog ustava je Ustav iz godine I. a o važnim predmetima (građanski i krivični zakoni. Ipak. st. opće nesigurnosti u pogledu budućeg toka događanja nego sam sadržaj ustava ili javnost glasanja. U kratkoći mandata vidjela se demokracija. Izjavu o pravima. a ona s nacijom. što traži veliku vojsku. tzv. tj. sigurnost. tzv. uspostavljen prinudni progresivni zajam. Financije i gospodarstvo su bili u katastrofalnom stanju. zabranjen je uvoz engleske robe. Trebamo spomenuti i preambulu tog ustava. shvaćenog ne samo kao hijerarhiju vlasti nego i u smislu da zakonodavna vlast posredno vrši i izvršnu. pravo na rad.1794. Zakonodavna skupština donosi 2 vrste propisa: o manje važnim stvarima. a to je značilo da s obzirom na to što je Francuska u ratu. pravo na društvenu pomoć. Skoro svi gdje se glasalo su ga prihvatili. Početkom listopada 1793. Direktorij je izgradio potpuni upravni i sudski poredak. To tijelo imenuje ministre koji su vršitelji poslova pojedinog resora. Već mjesec dana kasnije. Vojska je tražila velike izdatke. Ta stalna borba prisiljavala je direktorij na oslon na vojsku. čak i žene iako one nisu imale pravo glasa. pravo na školovanje. te 1798. prvi konzul. Jakobinski nacrt. čiji je mandat godina dana.3 postali su vrsta talaca za sve izgrede u općini gdje žive itd.1793. bogate. pa je on ušao u direktorij. jednu posve centraliziranu vlast. Skupština izglasani zakonski prijedlog dostavlja departmanima i ako u roku od 40 dana u bar polovini . s time da je to javno kolektivno glasanje bilo uređeno tako da su na skupove koji su glasali pušteni svi koji su došli. pravo i dužnost na pobunu protiv vlasti koja ugnjetava. Birači su se mogli izjasniti da li ustav prihvaćaju u cjelini ili ne.-27. ustav je podnesen na referendum. Opća vojna obveza izazvala je silno nezadovoljstvo. novačenje.6. pa i u izvršnoj. Nastupila je jedna vrsta mistifikacije ustava koji je izjednačen s državom. Usprkos ratnom plijenu i velikom oporezivanju osvojenih zemalja. Ta suzdržanost je bila više posljedica općih prilika. Vijeće pet stotina ukida direktorij i izabire 3 konzula (Napoleon. Jakobincima je bilo dovoljno 3 tjedna da Konvent 24. 2.7. rat je direktorij ipak prisilio na prinudni progresivni zajam na prihod. neposredno. a djelomično i dirigiranoj privredi. Generali koji su osvojili nove zemlje i donosili ratni plijen smatrali su da vlast ne nagrađuje dovoljno njihovu slavu. Sieyes i Ducos) da predlože izmjenu ustava. Izvršnu vlast vrši Izvršno vijeće od 24 člana koje bira skupština na rok od 2 godine između kandidata koje (po jednog) predlažu departmani (njih 83). naročito što se tiče prometa žita jer se bojao uvoza strane robe i nezaposlenosti. koji je na visoke prihode iznosio i do 3/4 vrijednosti. jakobinska diktatura (2. Protiv direktorija udružuje se i generali i političari. glasa se na skupovima građana. Napoleon. u srpnju 1793. Kako je konvent na početku svoga rada usvojio dekret da će nacrt ustava biti podnesen narodu da on odluči da li ga prihvaća. ostao je izvan primjene. Ta mjera je bila protiv bogatih. izvodi državni udar. po prvi puta Francuska uvodi opću vojnu obvezu za sve Francuze. Direktorij se sve više umjesto neposrednih okreće posrednim porezima što će ostati bit francuskog poreznog sustava do kraja 19. iako je politika direktorija bila u interesu bogatih. trgovina je silno opala. djelomično obnavljanje. pa je zakonodavno tijelo mislilo da je za oživljavanje privrede nužno slobodno tržište i oslon na uspješne. sve je davano u zakup bogatim trgovcima. Ustrojstvo vlasti po jakobinskom ustavu Jakobinski konvent. Ovaj ustav počiva u stanovitoj mjeri na načelu jedinstva vlasti. Ustav iz 1793.) odbacio je žirondinski nacrt ustava i uzeo je u razmatranje nacrt koji je podnio Odbor narodnog spasa. o zakonima je moguć referendum. ministri ne smiju odlučivati na zajedničkim sjednicama i njihov mandat nije ograničen. opće. pa on sa stanovišta ustava kao političke zbilje (budući da ni jedan njegov dio nije primijenjen) nije ustav. Pri ovom referendumu oglasilo se oko 25% birača. no sva ta politička prava ostala su samo oblik političkog manifesta. Napoleon zajedno sa Sieyesom i dijelom vijeća pet stotina 9.6. skupljanje ratnog doprinosa. pa su financije ponovo u prvom planu. ali pojedini građanin može odlučiti da glasa tajno). opskrba vojske. izjavljuje revolucija je završena. Izvršno vijeće obnavlja se svake godine pola. Ustav ostaje izvan primjene. sloboda. financijski zakoni) zakone. Sieyes je vijeću pet stotina predložio izmjenu ustava. prihvati ustav.

Takva vlast nije mogla zadržati raniju upravnu organizaciju (upravnim jedinicama su upravljale izabrane skupštine i izabrana vijeća. jedne stranke. Vrhovnog Bića. prisilio je na vojnu službu sve neoženjene muškarce u dobi od 18-25 godina. dok je do tada izvršno vijeće ukupnost ministara. U travnju 1794. dok je odbor narodnog spasa postao još više oblik političkog organa izvršne vlasti. U studenom 1793. Odnos crkvom u početku konventa nije bio toliko zaoštren koliko je to bilo za vrijeme zakonodavne skupštine (1791/2) koja je svećenicima zabranila da vode knjige rođenih. umjesto žirodinskog maksimiranja cijena žita po departmanima uveden je jedinstveni maksimum za cijelu Francusku. tj. Tako je poljoprivredna zemlja bila gurnuta prema industrijalizaciji. dekretom je političkim zatvorenicima uskraćeno pravo na odvjetnika pred Revolucionarnim sudom. svećeničku odjeću itd. a presuda je djelo samo savjesti suca. ili zemljarina u obliku plodina postaju izlaz iz teške krize proizvodnje.1793. konvent je stvorio Kult Razuma. u rujnu 1793. jedne manjine nacije koja je sebe poistovjetila sa sudbinom države i nacije. Ta vlast je smatrala da sva područja života i rada pojedinca i zajednica podliježu njenoj upravi. Većina tih mjera je bila daleko od zbiljskog ostvarenja. Država je zauzela posve protuvjersko gledište. mišljenje podrške kraljevini.) jakobinci će u rujnu 1793. Bilo je 12 komisija (resora) koji zajedno čine Odbor za izvršne poslove. ukinuta je izbornost sudaca. konvent je ponovo pozvao narod na oružje. vlada je uvela obvezan zajam. mogu osuditi za djela koja zakonom nisu ni predviđena. pa je konvent proveo rekviziciju radnika. Jakobinski konvent je sredstvima dirigirane privrede morao rješavati tešku gospodarsku krizu u zimi 1793/4. zabranila je vjerske svečanosti. a svim nižim organima je zabranjeno uvođenje poreza. Radnici i obrtnici su prisiljeni na proizvodnju pod vojnim uvjetima. Kada je počeo rat s koalicijom crkva se pokazala glavnom mrežom kontrarevolucije. za mjesec i pol dana trajanja tog zakona sud je osudio 1350 osoba na smrt. nacrt zakona će biti podnesen na referendum. U jesen 1793. napad na privatno vlasništvo sve to povlači smrtnu kaznu. Vlast koja je ugrožena i iznutra i izvana posegnula je za svim sredstvima. U veljači 1794. za osudu je dovoljni uvjerenje suca bez potrebe dokaza. vjenčanih. taj se odnos zaoštravao. Sudstvo je postalo dio uprave. Skoro milijun ljudi označen je sumnjivima. uređenjem unutarnje i vanjske trgovine. a morao je i zadovoljiti široke seljačke slojeve. a potom je općinama dala pravo da odluče o vrsti vjerovanja. za jakobinaca je poprimio izuzetne razmjere. Pravo na socijalnu skrb je shvaćeno tako da su zdravi prisiljeni na rad. Zakon o sumnjivima koji je donesen za žirodinaca (ožujak 1793. konvent je ukinuo ropstvo u svim zemljama pod francuskom vlašću. u službi je proizvodnje za rat. a u svibnju 1794. pa ju u prosincu 1793. jedina kazna je smrt. Ne samo sloboda pojedinca nego i želja pokrajina (departmana) da zadrže stupanj samostalnosti povlačila je optužbu za federalizam.8. vrstu čiste administracije. dakle smrt. Sloboda misli i izražavanja posve je ukinuta. uvedena nova uprava i svio njeni stupnjevi su neposredno podvrgnuti Odboru narodnog spasa. kojeg bi trebalo proučavati u školi. tj. U srpnju 1793. Jakobinci su načelo jednakosti građana doveli do puke ništavosti građanina pred vlastima. određene su radničke nadnice. koje imenuje upravitelj pokrajina. trgovine i inflacije. taj sud vodi postupak samo po pravilima zdravog razuma. To je razlog zašto država uvodi rekvizicije (oduzimanje) proizvoda kao redovitu mjeru. Revolucionarni sudovi sude ne poštujući pravila postupka. a dekretom od 23. tj. tj. zemlje sumnjivih oduzete su i podijeljene sirotinji. uveo je prinudni rad. a pod jesen 1793. Inače će se smatrati da je narod zakon prihvatio prešutnim referendumom. raniji konventovi posebni izaslanici neposredno su upravljali departmanima). ukinuo je ugovorene obveze koje su postojale između vlasnika i uživalaca zemlje. Za jakobinske strahovlade značajke nove vlasti koje su se tek počele pojavljivati za žirodinskog konventa. Njihovo obilježje je neograničenost i nasilje jedne skupštine. i u kolonijama. Svaka privreda je takoreći nacionalizirana. umrlih. Potkraj jakobinske strahovlade u lipnju 1794. Ustav je ostao izvan primjene te konvent vrši vlast kao što ju je vršio i prije tog ustava. U ljeto 1793. zabranio je štrajkove i radnička društva. Za sve sumnjive predviđen je zatvor. vanbračna djeca koju su roditelji dragovoljno priznali su izjednačena s bračnom u pogledu nasljednih prava prema roditeljima. a on je označen kao izdaja. poprimile su svoj puni izraz. zemlje izbjeglica. Kult vrhovnog bića se sastojao u općim moralnim načelima od kojih su neka sadržana u ustavu koji je trebao postati vrsta katekizma. prosjačenje je zabranjeno. Ovaj drugi kult je bio pokušaj da se stvori vrsta građanske vjere koja bi bila prihvatljiva za sve vjere. svu privrednu proizvodnju vlada je nadzirala određivanjem cijena i plaća. ovom izmjenom umjesto ministara pojedinim resorima upravlja komisija od 2 člana. Unutarnja trgovina je skoro uništena. tj. uprava departmana imenuje suce. ali tako nisko da je došlo do štrajkova. sav gospodarski život. općinske zemlje. i Robespierreova vlast kao člana odbora narodnog spasa . dopuniti odredbom po kojoj je sumnjiv svatko tko koči napredak revolucije ili kalja čistoću republikanskih načela. vlast odbora narodnog spasa je pojačana u odnosu na izvršno vijeće. ukinuto je oporučno nasljeđivanje. kada u gradovima vlada glad. čak i plaće u plodinama. od proljeća 1793. kako nije naročito uspio konvent je uveo izvanredne ratne poreze.4 departmana bar 1/10 skupština birača zahtijeva referendum.

sudskim i sl. neki sudski poslovi) uslugama. a bez nje nema ni ustavne države. pa je to i bio razlog što od 1614. 98% naroda čini treći stalež. treći stalež. Sve te odredbe bile su posljedica i odgovor na dotadašnje stanje vlasti i države Francuske.1789. usvojila Izjavu o pravima čovjeka i građanina. Nekoliko pobuna konačno je u ožujku 1794. koje je stalež sam rasporedio i skupio. Jedno od prirodnih prava je i vlasništvo. Herbert). vlasništvo. Lijeva je opasnija jer je to pariška komuna. pa se to zove termidorska reakcija. uslugama. školstvo. dovelo do uništenja lijeve opasnosti (hebertisti. imali su poreznu samostalnost. Oni su kralju mogli odobriti samo dobrovoljne darove. Pravo vlasništva je izraženo u posljednjem. tj. čak i ustavotvorna koja povrijedi ta prava i slobode gubi legitimitet.5 posve je političke naravi jer su svi članovi (9) tog odbora izjednačeni. ubožnice. To je tzv. 3. čl. škole). tj. Deklaracija o pravima čovjeka i građana iz 1789. ali Robispierre ima oslon u pariškoj komuni i pogotovo u mreži 3000 jakobinskih klubova širom Francuske. pa vlast. a uživali su oko 20% zemlje na koju nisu plaćali zemljarinu. Uz načelo jednakosti koje je na početku izjave (čl. Jamstvo prava i podjela vlasti su osnove pravne države. otpor ugnjetavanju osnovna prava svakog čovjeka. Skupština je 26. Istovremeno francuska vojska je prešla sjevernu granicu i borbe vodi na belgijskom području. izjava na kraju (predzadnji.) i načelo nacionalne suverenosti (čl. nije sazivao skupštinu općih staleža. Opći pregled: I državne prihode i rashode određivao je kralj. a pored toga dobivali su i plaće. pravo da svotu koju traži kralj od pokrajine razreže i ubere njena skupština staleža. optužen je da je tiranin i točno godinu dana od kada je izabran u odbor narodnog spasa i mjeseca dana nakon poraza neprijatelja u Belgiji sa još 21 pristalicom je ubijen. za konvent je postao ranjiv. 17. mirovine.5% stanovništva i uživali su oko 10% zemlje (od toga su izdržavali i bolnice.3. Izjava ima nadustavno značenje. god. Činilo se da je Robipsierre osigurao punu pobjedu. to su dons gratuits. a i imali su najviše zemlje.33% stanovništva. Svećenstvo također ne plaća zemljarinu. Ta dva staleža sa oko 2% stanovništva posjedovali su 30% zemlje.8. Izjava kaže da su sloboda. članku ovako: budući da je vlasništvo nepovredivo i sveto pravo. . osim ako to očito zahtijeva opća potreba zakonito ustanovljena i pod uvjetima pravične i prethodne naknade. st. pa da mu pripada samo ono što mu ona izrijekom dozvoli. gdje u lipnju 1794. Unutar samog odbora narodnog spasa stalna oporba mu je Carnot. kralj je uzurpirao pravo da određuje poreze. a ustav Francuske bilo je nekoliko običaja o kralju i svim vlastima u njegovim rukama i njegovoj volji koji bi htjela da je sam zakon. pred revoluciju činili su oko 1. god.16. tj. nego njegova sloboda prethodi svakoj vlasti i iznad je svake vlasti. a mjesec dana kasnije s desnom strujom (dantonisti. Danton). nitko ga ne može biti lišen. Sama sloboda je shvaćena tako da je svakome dopušteno činiti sve što ne škodi drugome. Svećenstvo je služilo kralju i narodu svojim duhovnim (tu spadaju i znanost. Čitava ustavnopravna povijest Francuske 19. odnosno pripadaju mu sva prava i slobode koje nisu ograničenje istih tih i tolikih prava drugoga.) osobito ističe načelo podjele vlasti kao temeljno načelo ustrojstva svake vlasti i koje je sama bitpretpostavka postojanja ustavnog poretka. Izjava o pravima čovjeka i građanina u 17 članaka sadrži prirodna prava i slobode čovjeka i građanina koji su bili predmet promišljanja već skoro 200 godina. Zato se taj akt i zove izjava. on samo obznanjuje nešto što postoji i bez tog akta. Načela izjave smatrana su rezultatom razvoja ljudske rase i civilizacije. ali su njihove skupštine kralju povremeno odobravale doprinose. bolnice. sigurnost. Građanin nije rob države. a on to sadrži samo zato da otkloni sumnje u pravo značenje tih prirodnih prava i sloboda. Ustrojstvo po Ustavu iz 1791. odnosno do danas ona je zadržala značenje nadustavne povelje u Francuskoj. liberalistička država. borba je za načela iz izjave. To će biti učinjeno do kraja te godine. 4. Vlast je počivala na načelu jedinstva svih vlasti u kraljevim rukama. tzv. neke vrste socijalne skrbi.). država propisima slobodu ograničava samo radi toga da bi ona bila dobro svakog građana. U prvi čas smaknuće vodećih jakobinaca nije bilo posve likvidacija jakobinizma. Tu je bilo oko 0. Plemstvo je kralju služilo svojim vojnim. sve ostalo stanovništvo. Samo su neke pokrajine (oko 1/3 Francuske) zadržale poreznu povlasticu. Bilo je to u mjesecu termidoru (srpanj) po revolucionarnom kalendaru. st. odnose značajnu pobjedu nad proturevolucionarnim savezom. od kraja 16. Poreze je plaćala samo proizvođačka klasa. upravnim.1. plemići se pod prijetnjom gubitka plemstva nisu smjeli baviti trgovinom i obrtom. Ali jakobinci i Robespierre moraju voditi borbu i lijevo i desno. Kada je Robispierre uništio lijevu opasnost. a ne darom države ili same ustavotvorne skupštine. tj. Zato je građanin slobodan činiti sve osim onoga što je izrijekom zabranjeno. Konvent je došao pod nadzor umjerenog centra. a to je sav proizvođački narod.

Kralj je naredio progon Pariškog suda. Kralj je ponovo pozvao Neckera za ministra financija. Prijelaz iz jednog staleža u drugi bio je moguć. . Tu je postavljeno pitanje kako će skupština općih staleža zasjedati. sudska i pravna. Od vremena Louisa 14 ne samo vojna. najčešće su to lutajući radnici. ukida kuluk kao oblik radnog poreza za državu. a Francuska je iz rata za oslobođenje američkih kolonija izašla kao pobjednik. 1776. Bilo ih je 6. ali još više financijski iscrpljena. jer bi ju tar još više financijski iscrpio. Ali kada na prijestolje stupa Louis 16 država je pred financijskim slomom. te da se budućoj skupštini općih staleža ostavi odluka o načinu zasjedanja. Zato su se bivši feudalni vlasnici pretvorili u privatne vlasnike koji su vrlo rijetko prodavali zemlju. neposredni porez. a sastojao se u teškom radu do 30 dana godišnje (na izgradnji puteva i sl. Uglavnom je nestalo radne rente za gospodara. Još za Turgota engleske kolonije u Americi počinju se buniti. Država je i propisima i poreznom politikom postala potpuni nadzornik gospodarskog života. a osobito teški su: taille. vrsta glavarine. parlamenti. Kada je kralj svojim uredbama pokušao propisati zemljarinu. te razna davanja (u plodinama. uvodi slobodnu trgovinu žitom. Ali se taj prijelaz odvija prema pravo uređenom postupku. najniže sudstvo je još bilo u rukama feudalnih gospodara. Pored toga. Sudstvo se proglasilo zaštitnikom prava i slobode od kraljeve samovolje. uglavnom su ej davali u zakup. I zakupci i podzakupci su plaćali zakupninu. počinju ih nazivati četvrti stalež. Ovi su pak zemlju često davali na upravljanje stručnim upraviteljima imanja ili su je opet davali u podzakup. porezna. Oboren je. izbačena iz Amerike i Indije. corvee. dok su veliki zakupci vlasniku zemlje (bivšem feudalcu) plaćali zakupninu u novcu. novcu. ali je ponovo morao popustiti pred silnim otporom. parlament je odbio registrirati te odredbe i ponovo je istaknuo da su novi porezi pravo skupštine općih staleža. vingetieme. To je bio najrasprostranjeniji oblik obrade zemlje. Već je Louis 14 svojim vojnim pustolovinama državu ostavio na rubu bankrota. Potom je kralj pripremio reformu sudstva. uglavnom posve bezemljaši. a za propisivanje novih poreza izjasnili su se nenadležnima. najčešće velikim zakupcima koji su uglavnom bili bogata buržoazija.6 Francuska je tečajem 18. Možemo reći da su se vrhovi staleža uvelike približavali. te je seljak bio podložan feudalnom sudu i njegovoj mjesnoobičajnoj pravdi. tzv. radu) gospodaru zemlje. 1787. Poražena u sedmogodišnjem ratu. a glavni izvor državnih financija je općenita i ujednačena zemljarina i dohodarina. porez na sol. a sve obveze seljak je prema gospodaru zemlje (zakupcu ili podzakupcu) izvršavalo u dijelu plodina. Francuska je nastojala obnoviti mornaricu. Turgot je savjetovao da se Francuska ne miješa. osim za maleni broj roba. Možda najbitnija odrednica društvenog života je ta da se on odvija pod izuzetnim državno-pravnim utjecajem. saziva Skupštinu uglednika. Pokušaj reforme izazvao je ne samo opći otpor sudova nego su se tome pridružile i neke pokrajinske skupštine staleža. Turgot nastoji stvoriti slobodno tržište (ukida porez na promet. porez na prihod. Turgot je otpušten i na njegovo mjesto dolazi ženevski bankar Necker. ali istovremeno javno izlaže financijsku bijedu države. kralj dekretom poziva skupštinu općih staleža za svibanj 1789. Dakle. kralj je morao posegnuti za Turgotom kojeg je postavio za glavnog nadzornika financija i na čelo vlade. davali su je seljacima. Trebamo spomenuti i da je seljak proizvodio tek 20% peko svojih potreba. a u sedmogodišnjem ratu osramoćena francuska vojska traži osvetu (uplitanjem na stranu kolonija). Taj skup od oko 140 članova predstavljao je elitu Francuske. a sve je to bilo u službi vojnog sloja. U studenom 1788.). a ako nisu zemlju obrađivali radom nadničara. Kada je kralj tom skupu predložio opću zemljarinu i to bez ikakvih izuzetaka čak i za krunska i crkvena dobra. Staleži su bili samo relativne cjeline. Pod pritiskom moćnih vojnih krugova Necker pomaže kolonije. Uz to su mnogi seljaci dužni na radnu obvezu. Kao 3 staleža. U kolovozu 1788. Odbijen je Neckerov prijedlog o jednodomnoj skupštini. capitation. iznosio nešto više od 3. narastao je na 5 bilijuna. Pred revoluciju pola krunskih prihoda trošeno je na plaćanje kamata za taj dug. ukida cehove kao ograničenje rad i poslovanja. crkveni porez (desetina). nego i posve gospodarska oblast je uvelike određena državnim propisima. gabelle. jer i unutar njih postoje ogromne razlike. st. sa svojim posebnim pravima. a onda su se otporu pridružili ostali vrhovni sudovi. nego su to bile pravno određene zajednice. Od toga je plaćao više vrsta poreza u korist države. staleži u Francuskoj nisu bili samo društveno-gospodarski slojevi. a treći po 600 poslanika. kralj 1787. 1774. Oni su trebali pomoći kralju da izađe iz financijskog sloma.4 bilijuna livara. ali je uspio nagovoriti kralja da prva dva staleža biraju po 300. kralj ponovo saziva skupštinu uglednika radi pripreme skupštine općih staleža. do 1787. te predlaže oporezivanje bogatih. 3 doma odvojeno ili kao jedan dom u kojem bi se glasovalo po glavama. Financijski dug koji je u 1784. upravna. Zemlja je još bila glavna i jedina trajna vrijednost. doživjela izuzetan porast stanovništva i to uglavnom na selu. tj. To je razlog da oko 40% seljaka čine nadničari. jer je država od Louisa 14 određivala cijene žita i zabranjivala izvoz žita). U izuzetno teškoj financijskoj neprilici. Pobjedonosni Pariški parlament vraćen je u svoje sjedište. uza sve razumijevanju odličnici su odbili odreći se svojih starih povlastica. Necker zahtijeva da kralj prihvati prijedlog pariškog parlamenta da nakon 175 godina sazove skupštinu općih staleža.

nacionalna garda. obveze koje su posljedica vlasničkih prava zemljoposjednika. proglašava se ustavotvornom skupštinom. pale knjige obveza. njihovi izbori su javni i dvostepeni. U Parizu se stvara dobrovoljačka vojska. feudalnih obveza i ovisnosti. npr. Iako kraljeva uredba ne govori o imperativnom mandatu biraču su i pri tim izborima svojim poslanicima predali naputke (oko 50 tisuća) sa svojim pritužbama i željama. S ukidanjem povlastica i posebnosti staleža ukinute su i posebnosti državnih činovnika. Usprkos toj nuždi kralj je odbio prihvatiti izjavu o pravima čovjeka i građanina jer ju je smatrao protivnom načelima svoje vlasti. Kralj naređuje da se zasjeda po staležima. u kolovozu (4. tj. kralj je izdao dekret po kojem aktivno biračko pravo za treći stalež imaju muškarci stariji od 25 godina koji plaćaju porez. Ipak. redova. Kralj je morao ustuknuti. Treći stalež u gradovima će glasovati u 3 stupnja. narod u Parizu 14. provaljuje u oružarnicu. svi članovi prisežu da se skupština neće razići dok ne donese ustav. Ostale su samo seljakove ugovorne obveze. Skupština općih staleža sastala se u Versaillesu 5. njihova vlastelinska prava prema seljacima. ovlaštenja vlasti. te naoružan napada parišku tamnicu Bastille. uvjeti zakupa zemlje. jer je sve to bilo oblik monopola i ograničenja slobode rada. seljaci provaljuju u dvorce. istovremeno. proglašava Domom općina. 20.1789.7. skupština usvaja Izjavu o pravima čovjeka i građanina. Ali skupština je morala zadovoljiti i zahtjeve sitne gradske buržoazije i radnika koji su bili protiv gradske cehovske plutokracije. treći stalež svoj dom proglašava Nacionalnom skupštinom. Tjedan dana kasnije kralj priznaje narodnu skupštinu. pa i njihov uprave dolazi do stvaranja privremenih odbora ili vijeća gradova i pokrajina koje preuzimaju tamošnju upravi. To je početak revolucije kao oružane pobune. ubijaju upravitelje imanja i plemiće. ukinute su povlastice plemstva. tj. prava majstora prema kalfama i šegrtima. tj. nego ih je trebalo ugovorno ograničiti ili otkupom ukinuti.7 U siječnju 1789. gardova i pokrajina. jednim. a najzad su sva vlasnička prava feudalaca proglašena uzurpacijom. nedjeljivim i cjelovitim predstavnikom nacije. ukinuta.8. te ponovo poziva Neckera na vlast. Kralj sutradan otpušta Neckera optužujući ga da je podržavao treći stalež i njegov zahtjev. jer je znala da je financijska potreba jedan od razloga da je kralj trpi. te su 1792. 26. te javnim i neposrednim glasovanjem izabrati svoje predstavnike. ali i te više nisu mogle biti vremenski neograničene. Pravno je to bila revolucija. tzv.) ustavotvorna skupština pokazuje svoju građansko-demokratsku bit.5. Treći stalež smatra da trebaju zasjedati svi njeni predstavnici zajedno i glasovati po glavama. Istovremeno ustavotvorna skupština mora rješavati i pitanje financija. Crkvena desetina je posve ukinuta. Najprije će članovi trgovačkih i obrtničkih udruženja izabrati predstavnike. donosi dekrete o ustrojstvu nove državne uprave. ukida sva javnopravna ovlaštenja feudalaca. Plemstvo i svećenstvo će se sastati na skupove u sudskim kotarevima. Kao posljedica ukidanja posebnosti gardova i pokrajina. Istog dana. kralj to odbija. tj. posebna prava pojedinih zanimanja. Takvo ukidanje (otkupom) vlasničko-feudalnih obveza seljake nije zadovoljilo. itd. treći stalež se 10. 10. prometa i ugovaranja. ovi će se potom sastati na razini grada i izabrati predstavnike grada. te seljačka izvan-ugovorna dugovanja. makar i najmanji. osim ako ih je mogao dokazati ispravom. pa će njihove pobune skupštinu prisiljavati da ih postupno sve više ukida.1789. nalaže povlačenje vojske iz Pariza i potvrđuje iz pobune poniklu upravu Pariza. a na vijest da kralj namjerava raspustiti skupštinu.1789.1789. Bilo je to ukidanje feudalizma. Ustavotvorna skupština nema povjerenja u vojsku. i odmah je izbio spor o načinu zasjedanja.8. Tjedan dana pošto se proglasio domom općina. 4. te da će se glasovati po staležima. To znači da je seljak mogao ostati zakupac zemlje uz plaćanje godišnje zakupnine. Kralj nacionalnu skupštinu nastoji raspustiti jednostavnim zatvaranjem pristupa u dvoranu. a ovi će se sastati u sudskom kotarskom mjestu i izabrati predstavnike.1789.8.6. Na to se nacionalna skupština okuplja u obližnju loptaonicu i proglašava da je ona kao ukupnost narodnih predstavnika narodna skupština. Pod pritiskom pobuna.1789.8.1789. a onda će se predstavnici svih gradova i gradića sudskog kotara sastati i (to je treći stupanj) izabrati predstavnike gradova tog kotara za skupštinu općih staleža. ukinuto je nasljeđivanje i raspolaganje službama u upravi. skupština je ukinula sve obrtničke i trgovačke udruge. tj. Nije se odlučila na poreze. te poziva narod da se poput Pariza naoruža kao dobrovoljačka vojska. svi Francuzi i sve pokrajine pravno su izjednačeni. skupština je ukinula sve posebnosti i povlastice staleža. Najprije je ukinut zakup za neobradivo zemljište. Događaji u Parizu izazvali su pobune širom Francuske. a ne da joj to svojstvo daje prostor u kojem zasjeda. i 11. Skupština u studenom/prosincu 1789. nacionalna garda.6. . tj. ali istovremeno prikuplja vojsku oko Pariza. god. Ustavotvorna skupština je odmah od kralja zahtijevala povlačenje vojske oko Pariza. naređuje članovima druga dva staleža da joj se pridruže. posebna prava cehova i gilda. Treći stalež na selu će glasovati u dva stupnja: u skupštinama župa javnim glasovanjem će izabrati izbornike. ili je mogao postati vlasnikom zemlje plativši njenu cijenu vlasniku feudalcu. Parišku komunu. te odmah od ustavotvorne skupštine traže pravo i propise za izbor mjesne i pokrajinske uprave.

Taj zakon je vrlo potanko odredio kažnjiva djela i kazne za njih. te je razdvojena građanska od krivične sudbenosti. te još 19 članaka koje mu je podnijela ustavotvorna skupština.1789. Najniži stupanj građanske sudbenost je mirovni sudac. 11. Ustavotvorna skupština postala je određenija da crkvenu organizaciju teritorijalno izjednači s upravnom. i 22. nakon što su već skoro 5 mjeseci bili na prinudnom odmoru. i 2. 5. slobodnih i nezavisnih od bilo kakve druge zajednice osim države. Ukidanjem redovničke prisege ukinut je taj bitni dio kanonskog prava kao državnog prava. distrikte (kotareve) i općine. bivši redovnici su postali građani. te je čitavu zajednicu zamislila kao zajednicu pojedinaca. feudalni.1789. Krajem 1789. Zakon u znatnoj mjeri sudstvo povjerava izabranom sudu. Zakon predviđa porotu i u građanskom i u krivičnom postupku. 29. skupština ih nije prognala nego samo odložila njihov rad. kasnije će biti zadržana samo u krivičnom. dobila vrst krnjeg ustava i postala ustavna. crkva postaje glavno političko pitanje skupštine. Odmah se počelo raditi na ustrojstvu novog sudstva. donesen je i novi dekret o gradskoj upravi. U kolovozu 1790. Građanski ustav o svećenstvu. osobito bogatima. donosi dekret o ukidanju neopozivosti vjerske prisege. nijedna nije imala tu snagu otpora kao crkva. pa ga je donijela 1791. niti kome oporučiti u času smrti. počela uspostavljati nova upravna organizacija i uspostavljene su nove upravne vlasti departmani. Sudska zvanja se više ne nasljeđuju i ne kupuju. dekreti kojim su određene te upravne jedinice.11. protivna je slobodi kao trajnosti. nego na podvrgavanje crkve novoj vlasti. kongregacije. i 5 mjeseci nakon ukidanja parlamenata.). Ukinuti su svi raniji sudovi. mjesni i sl. a ostarjeli mirovine. Nova vlasti je još prije izjave o pravima čovjeka i građana ukinula redove i staleže. a potom su doneseni 14. Po kanonskom pravu redovnici ne mogu naslijediti. ograničena kraljevina.). Skupština je svjesna snage vjerskog uvjerenja i snage crkvenog utjecaja na vjernike. zato ona i ne pomišlja na odvajanje crkve od države. Parlamenti se više nikada nisu sastali. i uvedena je nova sudska ljestvica. kako nedržavni (trgovački. donesen je Zakon o sudovima.8 Skupština u rujnu 1789.12. jednom dana prisega. Nijedna udruga se nije tome više protivila od crkve. što znači da se sudstvo ne može miješati u upravne poslove. nakon nacionalizacije crkvenih imanja. to je ustavotvorna skupština morala Kazneni zakon donijeti što prije. skupština donosi dekret kojim ukida ranije upravno ustrojstvo i podjelu na provincije i niže jedinice. Tim prihvatom Francuska je 5. Za nekoliko mjeseci nakon dekreta o nacionalizaciji crkvene zemlje ustavotvorna skupština u veljači 1790. donijela Odluku o privremenom prekidu rada.10.11.1789. Ustavotvorna skupština je 2. optužna i ona koja na glavnoj raspravi presuđuje o krivnji. tj. u vrijeme dok ustavotvorna skupština donosi dekrete i ustrojstvu uprave. Ipak. tj. u kolovozu 1790. trgovačke i obrtničke udruge. Ocjenjujući da će se sudstvo (parlamenti) protiviti ovom dekretu. pa su i bivši redovnici postali obični. prihvatila dekret o nacionalizaciji crkvene zemlje. primalo plaće ili mirovine i obavljalo poslove koji su bili u nadležnosti crkve. komune. crkveni. ali je istovremeno smanjila poreznu stopu. . prodati. a stara uprava će potpuno isčeznuti. 14. ustavotvorna skupština je 3. ni na posvjetovljenje države. donijela dekret o ukidanju svih tih starih sudova (najstariji je bio Pariški parlament nastao 1239. tako i državni (opće sudbenosti: građanske i krivične). arbitraži.10. osim onih koje su držale škole i bolnice (svojstvo zajednice će izgubiti u kolovozu 1792. a sudac je poput stroja za primjenu zakona. punopravni građani.3.1789. jer nije u prirodi slobode da se sama poništava slobodom trenutka. gradske i pokrajinske posebnosti. te umjesto njih uspostavlja istovjetnu podjelu cijele Francuske na departmane (oblasti).1789. a koji se tiču kralja. To podvrgavanje je značilo da i crkvena organizacija i njena načela ne mogu proturječiti postulatima nove vlasti. a za uzvrat svećenici su dobili plaće. Tako se krajem 1789.11. Dolaskom u Pariz ustavotvorna skupština nastavlja svoj rad. Samo svjetovno svećenstvo je ostalo. u krivičnom postupku su čak 2 porote (kao common law). narod je krenuo iz Pariza u Versailles.1790. te je tamo opsjeo dvor.12. U takvim okolnostima kralj je konačno prihvatio izjavu o pravima čovjeka i građanina. U skupštini postaju sve glasniji oni koji upozoravaju na bogatstvo i neiskorištenost crkvene zemlje. U kolovozu 1790. Budući da je u ovom zakonu načelo zakonitosti u krivičnom pravu shvaćeno tako da zakon znači samo akt zakonodavca. nego suce bira narod.1789. donijela je tzv. da neka načela nove upravne organizacije primijeni na crkvenu organizaciju. sve to nije bilo dovoljno za izlazak iz financijske krize. Time je htjela porezni teret staviti podjednako na leđa svima. nego ustavotvorna.12. a gradsku upravu biraju građani. Ukinuti su crkveni redovi. tako i kaznu. ali više kao zakonodavna i ona koja vodi tekuće političke i upravne poslove. Zakon nastoji što uže odrediti kako djelo.11. ali i da su upravnim organima oduzete sve sudske nadležnosti.). proteže nad dotad povlaštene porez na prihod i zemljarinu. dana uz punu svijest i slobodu. tj. po kojem su svi gradovi imali jednako ustrojstvo (gradsko vijeće i gradonačelnika).1789. Porota je sudac o činjenicama. privremeno je uređena gradska uprava. prostorno određene. narodne skupštine i ministara. suspenziji parlamenata tj. tj. skupština će donijeti zakon o sudovima. pravno izjednačeni i odgovorni s drugima. skupština je 24.

podržavljenje crkve i vjere. na načelu liberalne države i gospodarstva. Izabrani svećenik prije preuzimanja službe treba dobiti potvrdu od biskupa (ovaj od nadbiskupa).11. ustav potvrđuje uspostavljenu organizaciju uprave. ali je ipak bio prisiljen dati svoj potpis. sudstva. te je sakupljanje poreza postalo dio uprave općina. Taj zakon građanima iste struke. Činilo se da se te odredbe ne tiču udruženja radnika. U lipnju 1791. Od tada postaje kralju sve jasnije da je sva vlast u rukama ustavotvorne skupštine. te njegov naum o bijegu postaje konačan. sadržano je u ustavu. dok su druge vrste udruživanja bile dozvoljene. pa i Šapelieov zakon. prava i sloboda koji su već stvoreni nizom dekreta. Kad je kralj krenuo u bijeg. sudstva. ali glasanje je sredstvo izražavanja nacije i svi . kralj u pritvoru. tj. na razlici između ustavotvorne i ustanovljene vlasti. Ovim jednostranim aktom država je odredila crkvene jedinice. Kralj se suprotstavio građanskog ustavu o svećenstvu. tj. pokušao je pobjeći. Radnici će skoro stoljeće voditi borbu protiv tog zakona. To je povod da skupština i radnička udruženja izjednači s onima trgovaca i obrtnika. tj. ustrojstvom uprave.9. Svim tim odlukama. crkve. a porez sakupljaju posebni sakupljači koje biraju aktivni građani. zabranjuje da se udružuju i donose odluke koje se tiču njihovih zajedničkih interesa. kao i dekrete nakon što je odveden u Pariz.1790. Po ovom zakonu svećenike kao i neke druge službenike biraju građani (muškarci stariji od 25 god. a inače oni su i sami podložni sudskoj nadležnosti. koji plaćaju porez) na doživotnu službu. proglašava iznuđenim. te je 14. slugama i poljoprivrednim radnicima će biti zabranjeno da se okupljaju radi dogovaranja o cijenama i plaćama. Od studenog 1789. Ustav je kralju podnesen na prihvat 13. 1791. financija. oduzela im plaće i mirovine. prisegnuo na vjernost ustavu. s time je uspostavljena ustavna kraljevina. Ustavotvorna skupština je nezaprisegnutim svećenicima naredila da isele iz svojih župa. skupština izglasava Ustav 3.1791. uzajamne pomoći za slučaj bolesti i sl. i pogotovo Parizu) ugled skupštine. pa se postavilo pitanje što to znači. Taj papin postupak značio je suspenziju svih zaprisegnutih svećenika. Seljacima i zakucima zemlje. a ponajmanje zbiljski. načelno je njihovo ukidanje proglašeno 4. Biskupi su nad nižim svećenicima zadržali samo disciplinsku sudbenost. Zato je nakon što je uhvaćen u bijegu. Sieyes je to pokazao svoju domišljatost time što je istaknuo razliku između prava i sredstava. Tada je odnos crkva-država poprimio vrlo oštar oblik. a on je 14.8. Kako je 1790. i to tako da su posebna prava i povlastice tih udruga ukinuti. ustavotvorna skupština je do proljeća 1791. Alko bi biskup odbio potvrdu izabranog svećenika. ali je uhvaćen na sjevernoj granici i u sramoti vraćen u Pariz. porezne vlasti. Ustav iz 1791. tj. Papa je zadržao vezu s francuskom crkvom samo utoliko što su mu saopćavali imena izabranih svećenika. dekreti o ukidanju obrtničkih i trgovačkih udruga. gospodarska kriza još trajala. te prava i dužnosti svjetovnog svećenstva kao pojedinca. proglasi ih oblikom monopola.9. naime izjava i pravima sadrži odredbu i jednakosti. radnici se bune. konačna odluka pripada državnom sudu.9. ovaj je mogao utužiti.3. Uvod ustavu je izjava o pravima čovjeka i građanina. donekle su smanjili (bar u nekim slojevima. te se ona tada ozbiljnije bavi svojim ustavotvornim radom. dakle ništavnim. tzv. Zabranjena su i udruženja radnika radi pomoći štrajkašima. one su ipak još postojale. bilo poslodavci. njihovim uređenjem prava građanina. jer ovaj zakon s crkvom ne postupa kao sa samostalnim tijelom.10. na načelu nacionalne suverenosti.9 Bilo je to zapravo podvrgavanje crkve državi.1789. Iako su zajednice i udruženja trgovaca i obrtnika ukinuta.6.1791. Zato ih je ustavotvorna skupština posve ukinula 2. uvelike usvaja biračko pravo temeljem kojeg je izabrana skupština. svi su jednaki u pravima. ponajviše pravno. papa je u ožujku 1791. domovini i ovom ustavu. kralj ustvari u kućnom pritvoru i skupština mu je oduzela državni pečat. Iako se u tom pogledu skupština uvelike dvoumila. Kralju je jasno da će biti prisiljen potpisati ustav. počiva na načelu podjele vlasti. U takvim okolnostima. do ljeta 1791. skupština je donijela niz zakona kojima je udarila temelje organizaciji uprave. tečajem 1791. izmijenila francusko društvo. i 1791. Papa je oklijevao da se izjasni o ovom građanskom ustavu o svećenstvu. štrajkaju. Sve je to zabranjeno pod prijetnjom globe i gubitka prava aktivnog građanina na godinu dana. Crkva u takvom svojstvu za nju ni ne postoji. onih 19 članaka koje je kralj prihvatio 5. u ime slobode rada i trgovine jedino je ograničena ta sloboda. cjelinom. Protiv donošenja tog zakona u skupštini nitko nije ustao. Taj zakon biti će proširen i na selo. bilo radnici.1791. čak postajala i veća zbog silnog porasta cijena. korporacijom. za sobom je ostavio pismo u kojem sve akte koje je potpisao. 14.1789. osobne slobode itd. Crkva je izgubila svaku sudbenost. To je prvi moderni europski ustav. Čak i aktivno biračko pravo koje propisuje ustav. taj akt označio heretičkim i takvim da znači otpadništvo od crkve. gospodarstva. a nešto manje organizacijski. Šapelieov zakon. tj. sudstva. da li opće pravo glasa. opći i pokrajinski sakupljači poreza. ukinuta je stara i posebna financijska uprava. tek je nakon skoro godinu dana od njegova donošenja i nakon što je skoro polovina nižeg svećenstva priseglo na taj ustav. potom prisegnuti na vjernost naciji. donijela Zakon Le Chapelier.

To je bila organizacija izvršne vlasti slična predsjedničkoj vladi. dakle neovisni od kralja. tj. Kralj je ustavni vladar. izvršne vlasti. počevši od izbornika. pa svaki departman od toga broja dobije onoliko poslanika koliki je njego udio u sveukupnom broju aktivnih građana. Skupština uvijek može pozvati ministra da podnese izvještaj o svojim postupcima. odlučuje o količini kopnenih i pomorskih snaga. biskupe. te su svakom departmanu (ima ih 83) samom činjenicom što je departman. Građani su s obzirom na pravo glasa podijeljeni na aktivne i pasivne.). i ako ga je ova prihvatila. Na vrhu sudstva je kasacijski sud. Što se tiče skupštine. departmanima. Izbori su bili u dva stupnja. ona je u stalnom zasjedanju. samo aktivni građani su sredstvo izražavanja duha nacije. vladu. Iako je kralj glava državne uprave. Suce biraju aktivni građani i za vrijeme mandata (6 god. birači samo biraju.3 milijuna. tj. koje su njene bitne odrednice koje trebaju biti izražene pri izboru njenog najvišeg predstavnika. te samo na kraljev prijedlog odlučuje o ratu i miru. Skupština kralju uvijek može priopćiti da je ministar izgubio povjerenje nacije. skupštinu i savjet departmana itd. izbornici su birani na rok od 2 godine. od te trećine svaki departman dobije onoliko poslanika razmjeran veličini neposrednog poreza ubranog u tom departmanu i odnosu tog poreza prema sveukupnom porezu cijele Francuske. jer činovnici svih nižih stupnjeva uprave su izabrani. Pasivno biračko pravo za bilo koji stupanj izbora. sekundarne skupštine. Skupština je izabrana na 2 godine i za to vrijeme ona nije mogla biti raspuštena. tzv. te ih može za povrede ustava i zakona optužiti pred visokim nacionalnim sudom. Ustav iz 1791. Biračko pravo kao ga je uspostavio ustav bilo je uže od onoga temeljem kojeg je izabrana skupština koja je donijela ustav. ali nemaju pravo davati naputke onima koje su izabrali. svi aktivni građani na području kantona sastali bi se u središtu kantona i na stotinu aktivnih građana birali javnim glasovanjem jednog izbornika. skupštine. Samo je skupština predstavnik opće volje naroda. Ustav sadrži opću odredbu o zabrani imperativnog mandata. što je otprilike 2 na svakih 1 000 građana. te da plaćaju porez koji nije manji od 3 nadnice. Ustav za to predviđa sljedeći postupak: kraljev veto može biti prevladan samo ako taj prijedlog (u posve istom tekstu) prihvate dvije sljedeće skupštine. parlamenta Francuske izbori su vršeni po departmanima i to tako da je broj poslanika koji je pripadao departmanu određen prema 3 mjerila. prvi građanin i najviši predstavnik nacije i države. tj. Temeljem takvog cenzusa pravo glasa od oko 27 milijuna stanovnika imalo je 4. koji ne mogu biti članovi skupštine i koji politički samo njemu odgovaraju. skupštine. zatim je prijedlog podnošen drugoj skupštini. ali ima pravo moćnog odgodnog veta. znači da je prva skupština morala sačekati istek svog mandata. nego djeluju posebno u okviru svog resora. a izbornici svih kantona departmana činili su skupštinu tzv. Ministri ne čine skup. suce i porotnike vrhovnog suda.) oni su nesmjenjivi. Ustav ne predviđa mogućnost plebiscita. izbornici izabrani u kantonu činili su skupštinu koja je vršila sve izbore na toj razini. Ako kralj odbije tu potvrdu time nastaje sukob između skupštine i kralja. pa ako ga je ona neizmijenjenog prihvatila prijedlog je čekao treću skupštinu. da nisu sloge. Tu pravnu odgovornost ministra i ostalih visokih službenika izvršne vlasti prati sama skupština. Samo aktivni građani mogu biti članovi nacionalne garde. tj. tj. Aktivni građani su samo oni Francuzi koji su ispunjavali nekoliko cenzusa: muškarci stariji od 25 godina. bilo je daleko ograničenije. On je predstavnik države i nosilac izvršne vlasti koju vrši preko 6 ministara koje sam bira.10 nisu podobni da budu to sredstvo. pravu glasa. tj. Kralj ima plaću i vojnu gardu. koji tim potpisom preuzima pravnu odgovornost za tu ispravu. referenduma ili neposredne inicijative građana. tj. pripala 3 poslanika. To pokazuju i predviđene nadležnosti skupštine: zakonodavna vlast (pripada joj zakonodavna inicijativa). prostor (departmani) i gospodarska moć. trećina poslaničkih mjesta pripada stanovništvu s aktivnim pravom glasa. To nije prizivni sud nego samo čuvar zakona na taj način što rješava samo pravna pitanja i brine da . Budući da se skupština sama nije mogla raspustiti. nadzre rad državne uprave i zakonom određuje njenu organizaciju i nadležnost. koja je vršila sve izbore za organe departmana kao i za središnju vlast (poslanike za nacionalnu skupštinu. da su upisani u nacionalnu gardu i da su dali građansku prisegu. on više nije kralj Francuske. ipak on neposredno nadzire samo vrhovnu upravu. Zato je ukupni broj poslanika (oko 750) podijeljen na 3 dijela (oko 250). Kralj nema pravo zakonodavne inicijative. Tako je opća pravna jednakost pomirena s nejednakošću u osnovnom političkom pravu. Nijedna kraljeva isprava nije izvršna bez ministrova supotpisa. Aktivni građani u kantonu. Sudstvo je neovisno i od zakonodavca i od kralja. birali su između građama s pasivnim pravom glasa izbornike. tj. Još je manje utjecaja imao na sudstvo. Propis koji je skupština izglasala zove se dekret i da bi postao zakon treba dobiti kraljevu potvrdu. porezno i budžetsko pravo (kralj nema pravo predlaganja budžeta). nego kralj Francuza. Takvih građana je bilo svega oko 50 tisuća. izbornici su mogli biti samo aktivni građani koji su plaćali porez veći od 150 nadnica. tek je onda to zakon. da prebivaju više od jedne godine u istom kantonu. a na kraju rada ministri skupštini podnose opći izvještaj o svom radu. naciju određuje u tri protege: broj stanovništva. te je udio pojedinog departmana u toj trećini srazmjerno određen: trećina poslaničkih mjesta dodijeljena je prostoru (veličina). ono je treća grana vlasti koja je predstavnik nacije i suverenosti. i najzad trećina poslaničkih mjesta pripada gospodarskoj snazi nacije mjerenoj porezom. primarne skupštine. Otvorilo se pitanje što je nacija.

što je otprilike 2 na svakih 1 000 građana. suce i porotnike vrhovnog suda. Ustav sadrži i jedni odredbu (čl. parlamenta Francuske izbori su vršeni po departmanima i to tako da je broj poslanika koji je pripadao departmanu određen prema 3 mjerila. Što se tiče skupštine. 5. naime izjava i pravima sadrži odredbu i jednakosti. a sudi visoki nacionalni sud. Biračko pravo po Ustavu iz 1791. Tako je opća pravna jednakost pomirena s nejednakošću u osnovnom političkom pravu. Plemstvo i svećenstvo će se sastati na skupove u sudskim kotarevima. svi aktivni građani na području kantona sastali bi se u središtu kantona i na stotinu aktivnih građana birali javnim glasovanjem jednog izbornika. da su upisani u nacionalnu gardu i da su dali građansku prisegu. birali su između građama s pasivnim pravom glasa izbornike. da nisu sloge. sekundarne skupštine. koje se udružuju u federacije. Čak i aktivno biračko pravo koje propisuje ustav. izbornici su mogli biti samo aktivni građani koji su plaćali porez veći od 150 nadnica. izbornici su birani na rok od 2 godine.3 milijuna. Otvorilo se pitanje što je nacija. Samo aktivni građani mogu biti članovi nacionalne garde. Izborno pravo za ustavotvornu skupštinu: U siječnju 1789. a ovi će se sastati u sudskom kotarskom mjestu i izabrati predstavnike. potom imperijalizam i militarizam. Treći stalež na selu će glasovati u dva stupnja: u skupštinama župa javnim glasovanjem će izabrati izbornike. pa se postavilo pitanje što to znači. koji će u Napoleonu naći svoje utjelovljenje. Temeljem takvog cenzusa pravo glasa od oko 27 milijuna stanovnika imalo je 4. uvelike usvaja biračko pravo temeljem kojeg je izabrana skupština. Građani su s obzirom na pravo glasa podijeljeni na aktivne i pasivne. Aktivni građani u kantonu. Takvih građana je bilo svega oko 50 tisuća. Na godišnjicu pada Bastille one se udružuju u jedinstvenu organizaciju. te javnim i neposrednim glasovanjem izabrati svoje predstavnike. te da će se glasovati po staležima. Pasivno biračko pravo za bilo koji stupanj izbora. Aktivni građani su samo oni Francuzi koji su ispunjavali nekoliko cenzusa: muškarci stariji od 25 godina. Iako se u tom pogledu skupština uvelike dvoumila. Biračko pravo kao ga je uspostavio ustav bilo je uže od onoga temeljem kojeg je izabrana skupština koja je donijela ustav. pravu glasa. najprije u Parizu u ljeti 1789. i taj sud sudi uz veliku porotu (24 člana) koju biraju skupštine departmana. tzv. kralj je izdao dekret po kojem aktivno biračko pravo za treći stalež imaju muškarci stariji od 25 godina koji plaćaju porez. a za svaki predmet se ždrijebanjem određuju 4 od sudaca kasacijskog suda. njihovi izbori su javni i dvostepeni. tj. Najprije će članovi trgovačkih i obrtničkih udruženja izabrati predstavnike. koja je vršila sve izbore za organe departmana kao i za središnju vlast (poslanike za nacionalnu skupštinu. Za vrijeme ustavotvorne skupštine već je nacionalna garda uvelike zbiljski nosilac vlasti. 200) koja predviđeni postupak za njegovu izmjenu čini dijelom postojećeg ustavnog poretka. iz te dobrovoljačke vojske rodi će se revolucionarni nacionalizam. Pred skupštinom federacija nacionalne garde kralj je prisegnuo na vjernost ustavu i zapravo je nacionalna garda više nego ustavotvorna skupština bila zbiljski nosilac vlasti. Iako kraljeva uredba ne govori o imperativnom mandatu biraču su i pri tim izborima svojim poslanicima predali naputke (oko 50 tisuća) sa svojim pritužbama i željama.). a najviše skoro 8 godina. tj. makar i najmanji. skupštinu i savjet departmana itd. počevši od izbornika. i ta skupština konačno odlučuje o izmjeni. ali glasanje je sredstvo izražavanja nacije i svi nisu podobni da budu to sredstvo.11 sudovi pravilno primjenjuju zakone. izbornici izabrani u kantonu činili su skupštinu koja je vršila sve izbore na toj razini. svi su jednaki u pravima. Sieyes je to pokazao svoju domišljatost time što je istaknuo razliku između prava i sredstava. Ustavotvorna skupština je htjela naglasiti razliku između ustavotvorca i zakonodavca time što je odredila da njeni članovi ne mogu biti birani u buduću zakonodavnu skupštinu. Izbori su bili u dva stupnja. bilo je daleko ograničenije. Treći stalež u gradovima će glasovati u 3 stupnja. da li opće pravo glasa. ovi će se potom sastati na razini grada i izabrati predstavnike grada. da prebivaju više od jedne godine u istom kantonu. primarne skupštine. pored tog suda za političke delikte optužbu podiže skupština. a dopušta jednu neredovitu izvornu ustavnost: nacija ima nezastarivo pravo da izmijeni ustav. onda će se četvrta zakonodavna skupština proširiti za 1/3 dodatnih članova. a izbornici svih kantona departmana činili su skupštinu tzv. a zatim diljem Francuske stvaraju se te jedinice dobrovoljaca. koje su njene bitne odrednice koje . te da plaćaju porez koji nije manji od 3 nadnice. tj. biskupe. samo aktivni građani su sredstvo izražavanja duha nacije. Ustav će biti izmijenjen ako određenu izmjenu usvoje 3 uzastopne zakonodavne skupštine. Za izmjenu ustava trebalo bi najmanje nešto više od 4. tj. god. a onda će se predstavnici svih gradova i gradića sudskog kotara sastati i (to je treći stupanj) izabrati predstavnike gradova tog kotara za skupštinu općih staleža.

oko 800 tisuća ljudi 2. te su svakom departmanu (ima ih 83) samom činjenicom što je departman. Zato pravo predlaganja ima samo prvi konzul. tj. a spomenuta su i druga dva. Izbori su u 3 stupnja: 1. skupštine. svi izabrani na općinskim listama povjerenja sastaju se u središtu departmana i između sebe biraju 1/10. te je udio pojedinog departmana u toj trećini srazmjerno određen: trećina poslaničkih mjesta dodijeljena je prostoru (veličina). oko 80 tisuća ljudi 3. Druga dva konzula mogu mu dati savjet i to samo u nekim pitanjima. Vrhovna vlast je u ustavu osobno određena: prvi konzul Bonaparte će s nacionalne liste povjerenja izvršiti imenovanja za koje je nadležan i uza koja je ustavom ili zakonom predviđeno da se vrše s te liste: članovi državnog savjeta i ministri. a koji joj zakoni trebaju. o ustavnosti prijedloga odlučit će senat. njih dva će izabrati većinu senatora. oko 8 tisuća ljudi. Četvrti Ustav Francuske (Ustav iz godine 8. Zakon potom promulgira prvi konzul. 1799. prvi konzul je građanin Bonaparte. vrši sva imenovanja od članova državnog savjeta. oni su čuvari ustava. a od 1802. 50 članova) i zakonodavne skupštine (300 članova) s liste povjerenja imenuje senat na 5 godina. ali samo prvi konzul ima vlast. departmanima. Konzulski ustav. Konzul nema pravo veta.1799. prijedlog pravno uobličava državni savjet 3. javnim glasanjem. I on je poput prethodnih ustava podnesen na referendum i prihvatili su ga skoro svi od 3 milijuna glasača koji su pristupili javnom glasovanju. Ti se organi obnavljaju svake godine 1/5. ona ne može postavljati pitanja niti raspravljati. Ima isključivo pravo predlaganja zakona. god. tj. Izvršna vlast pripada trojici konzula koje bira senat s liste nacionalnog povjerenja na 10 godina i koji mogu neograničeno puta ponovo biti birani. Svi Francuzi stariji od 21 godinu imaju pravo glasa. to je departmanska lista povjerenja. ali nemaju pravo davati naputke onima koje su izabrali. trećina poslaničkih mjesta pripada stanovništvu s aktivnim pravom glasa. to odlučuje samo ona. birači u općini. Ustav sadrži opću odredbu o zabrani imperativnog mandata. Izabrani su na listama mogli ostati 10 godina. pravo predlaganja zakona i državnog proračuna ima samo prvi konzul 2. a potom zaključke pretresa u tribunatu izložila 3 člana tribunata. dakle opće pravo glasa (oko 8 milijuna). tj. i nazvan je po organu koji je nosilac izvršne vlasti. i najzad trećina poslaničkih mjesta pripada gospodarskoj snazi nacije mjerenoj porezom. Izabrani na tim listama nisu ništa više nego kandidati od kojih vrhovnih vrhovni organi konzul i senat vrši izbore. Zato je ukupni broj poslanika (oko 750) podijeljen na 3 dijela (oko 250). želi kontinuitet u zakonodavnoj vlasti. Zakonodavna skupština tajnim glasovanjem odlučuje o zakonu. Ovaj zakonodavni postupak pokazuje nekoliko svojstava: zakonodavac je za to da opskrbljuje zakonima izvršnu vlast. časnika vojske do upravitelja pokrajina i sudaca. kao i onaj iz 1795.) izrađen je 15. ambasadora. Zakonodavni postupak je previđen ustavom tako da je za svaki dio tog postupka predviđen poseban organ: 1. državnog proračuna i uredaba. Tko su konzuli već određuje Ustav. zakonski prijedlog pretresa tribunat 4. naciju određuje u tri protege: broj stanovništva. Članove tribunata (100. tajnim glasovanjem odlučuje zakonodavna skupština. a onda će zajedno s njima izabrati ostale (ukupno 60) senatore. 6. usvaja djelomično obnavljanje zakonodavnih tijela. pripala 3 poslanika. pa svaki departman od toga broja dobije onoliko poslanika koliki je njego udio u sveukupnom broju aktivnih građana. senatori su birani doživotno. oni izabrani na departmanskoj listi povjerenja biraju između sebe 1/10 i to je nacionalna lista povjerenja.12. tj. nego nakon što je saslušala izlagače pristupa glasovanju (1804. od te trećine svaki departman dobije onoliko poslanika razmjeran veličini neposrednog poreza ubranog u tom departmanu i odnosu tog poreza prema sveukupnom porezu cijele Francuske.12 trebaju biti izražene pri izboru njenog najvišeg predstavnika. biraju između sebe 1/10 i to je općinska lista povjerenja. On raspolaže vojskom i državnim prihodima i rashodima do veličine koju je odredio zakonodavac. a on mu ni ne treba jar samo on predlaže zakone. Ustrojstvo vlasti po Konzulskom Ustavu. jer Napoleon nije želio naknadni otpor zakonu. ministara. iako su birači svake 3 godine mogli liste popuniti i opozvati one s kojima nisu bili zadovoljni. dobit će pravo raspravljanja) 5. Ustav iz 1791. a prva dva senatora su ustavo određena i to su Sieyes i Ducos. . Dakle i ovaj ustav. Drugi vrhovni organ vlasti je senat. o zakonskom prijedlogu koji su mu izložila 3 člana državnog savjeta. prostor (departmani) i gospodarska moć. birači samo biraju.

Turska) kojima nastoji potaći francusku trgovinu. pristupa se zaštitnim carinama. do najnižeg kojeg može dobiti 350 osoba. gospodarski napredak. pa i konzula. nedemokratski i čista fikcija. Austrija je prisiljena na mir. Odmah pošto je postao Gospodar Francuske. sklapa niz trgovačkih ugovora uglavnom sa zaostalijim zemljama (Portugal. On Napoleonu pomaže da politikom ugovora. Francuska banka. cezarske demokracije. a i unutarnji mir.5 milijuna) koji je zapravo novi ustav (Tzv. Ukupno je moglo biti 6 100 tih odličnika. Putem svojim prijedloga-mišljenja. te su sve proglasile tzv. Rusija.8. financijskom i novčanom sustavu. ali Napoleon je i dalje uspješan. i blokade francuskih obala) stupa u pregovore s Francuskom kojom namjerava ugroziti Englesku u Indiji. dovodi do obnove rata s Engleskom. a tri mjeseca kasnije. je osnovana. Ustav iz godine 10. konkordat. Dakle. U siječnju 1800. pod pritiskom policije. a istovremeno osniva vazalne kraljevine (Napuljsko kraljevstvo. te će izmjene i dopune taj kratki ustav (95. izraditi nacrt građanskog zakonika. i bio je sklon slobodnom tržištu. narod je ponovo pozvan na referendum o senatus-consulte (prihvatilo ga je 3. Sve je to koaliciju oslabilo. zatim Zakon o sudstvu. zahvaljujući likvidaciji državnog duga i pogotovo ratnom plijenu i danku vazalnih država. nego je nagovorila Švedsku i Dansku. Time je 1802. Nastavljanje osvajanja u svibnju 1803. pa se pojavio manjak radnika. Za to vrijeme ipak su najvažniji vojni uspjesi. Francuska više ne izvozi republike nego vazalne kraljevine. prema zaslugama. tek potom industriju i trgovinu. nekima neposredno vlada. Rusija je nezadovoljna Engleskom (zbog Malte. Napoleon je po toj izmjeni iz 1802. 2/3 duga direktorij je isplatio u doznakama uz 5% rente. a oni su skloniji tim nego neposrednim porezima. te je država dozvolila zapošljavanje žena i djece. s Francuskom sklopila mir u Aimensu. sve je to potaklo senat da dva mjeseca nakon zaključenja mira predloži produženje konzulova mandata za još 10 godina. 1802. potpisom u općinski registar). radničke nadnice su blago porasle. a konzul je započeo niz vojnih uspjeha. Od početka Napoleonovu vanjsku politiku vodi Talleyrand koji će od 1797. i da Francuska na neki način obešteti svrgnute vladare. Francuska je napokon. Taj mir. zemljarini i dohodarini. kao dioničko društvo. saveza. plebiscit je postao osnova tzv. konzul odlučuje Francuskoj dati uzornu upravu i sudstvo. uklonjen.) po kojem je (čl. a nova vlada je u ožujku 1802. u veljači 1800. a istovremeno 1800/02. nakon 10 godina proglašenja republike. ali se one moraju preliti u imovinu. god. zamjena itd. dolazi do odlučnog preokreta. osnovan je odbor koji je trebao produžiti rad započet za direktorija. Napoleonove kolonijalne namjere postaju očite kada 1803. Legiju časti. sposobnosti započinju plemstvo.13 Senat je nezavisan od nacije. koji su jasno ostali. istovremeno uz upotrebu vojsku ukine nezavisnost Nizozemske. Ne samo da je Rusija izašla iz koalicije. Rusija predlaže konzulu da se proglasi kraljem kako bi time suzbio revolucionarna načela koja su digla čitavu Europu protiv Francuske. Iako je Napoleon osnovom bogatstva smatrao poljoprivredu. Ali novo plemstvo se temeljilo na zaslugama i bilo je nasljedno pod uvjetom da je ostavitelj nasljedniku ostavio dobro (majorat) vrijednosti odgovarajuće stupnju njegovog plemstva. sređene financije. upućuje ekspediciju u Indiju. Napoleon je 1/4 nominalne vrijednosti tih doznaka uzeo kao njihovu pravu vrijednost i isplatio. Izuzetna pažnja je poklonjena i poreznom. Od tada postoji rad žena i djece u industriji. Senatori ne mogu obavljati nikakav drugi državni posao. te Francuska tada ima oko 34 milijuna stanovnika. senat ima ustavotvornu vlast. Ti referendumi su bili javni. Napulj. Cijene žita su opale. Toskansko kraljevstvo). 4. Srebrni franak je jedino sredstvo plaćanja. zabranjen izvoz žita. za direktorija. uglavnom vojnim. 10 godina biti ministar vanjskih poslova. sve je viši oslon na posredne poreze (zakonodavna tijela čine bogati. Engleska uviđa da će . 1802. uveo vrstu novom plemstva. 42) Napoleon ne samo doživotni konzul. Narod je plebiscitom odobrio (plebiscit je javni. Odlučna je likvidacija državnog duga. Ratni stroj je traži mnogo radne snage. Pitt mlađe. ipak je 1800. Iako je Francuska republika. imala zdrave državne financije.1801. koje narod odobrava referendumom može izmijeniti i dopuniti ustav. Na taj način će ovaj ustav biti više puta mijenjan. Francuska postala republika sa nasljednim poglavarom države. a u ljeto 1800. Pobjeda kod Marenga u jesen 1800. narod je pozvan da plebiscitom odluči o imenovanju Napoleona doživotnim konzulom. Konzul je prijedlog uklonio izjavivši da on hoće samo onu vlast koju mu daje sam narod. Bankrotstvo je Napoleon proveo još odlučnije. i kao imovina plemstvo je nasljedno. Mnogi raniji plemići dobili su i novo plemstvo. u ljeto 1800. gornje Italije. oružanu neutralnost. ali nešto umanjeni). dijelova Njemačke. a Prusku prijetnjom oružjem prisilila je da izađe iz koalicije. jer su stali uz režim. U veljački 1801. U svibnju 1802. članaka) učiniti dužim o direktorijskog ustava. Švicarske. Španjolska. Kao bitno sredstvo u tom cilju 1800. donesen je Zakon o upravi (Francuska je podijeljena na 88 departmana). od najvišeg koji može dobiti 7 osoba. nego ima pravo da imenuje nasljednika. dekretom je tisak stavljen pod nadzor vlasti (policije). Nakon poraza tečajem 1799. što ju je za te dvije godine i povećalo za polovinu. ti novi vitezovi raspoređeni su u 15 kohorta. U Engleskoj je glavni zagovornik rata protiv Napoleona. a u svakoj su po 4 stupnja.

Članove tribunata (100. bile su nove tečevine. Dvije godine nakon što je postao doživotnim konzulom. ni jedna knjiga nije mogla biti prodana bez prethodnog odobrenja. o zakonskom prijedlogu koji su mu izložila 3 člana državnog savjeta. nazvan Ustav iz godine 12. Pošto je tako uništio republikanske protivnike. Napoleon je obnovio ropstvo u kolonijama. pozvao narod na referendum da odobri (odobrilo oko 3 milijuna) novi senatus consulte (ustvari. tj. senat je 1804. mnogi su po jeftinim cijenama stekli nova imanja. Ipak od 1804. to odlučuje samo ona. Dakle i ovaj ustav. a od 1802. 50 članova) i zakonodavne skupštine (300 članova) s liste povjerenja imenuje senat na 5 godina. ukinuo je odluku konventa iz 1794. zadržao je naziv republika. jer Napoleon nije želio naknadni otpor zakonu. od muškog na muško. Sve te urote (stvarne i izmišljene) ne samo da su jačale moć vojske i policije. prijedlog pravno uobličava državni savjet 3. pa su mnogi stekli novo plemstvo. Vlasnici novina su morali potpisati privrženost konzulu. Ropstvo u francuskim kolonijama bit će konačno ukinuto 1838. nego su trebale upozoriti da se vlast uspješno bori s neprijateljima koji bi red i blagostanje koje je stvorio veliki Napoleon htjele prekinuti. a potom zaključke pretresa u tribunatu izložila 3 člana tribunata. koja ne preže od otvaranja pisama do poticanja urota. 7. ukidanje feudalnih prava i prodaja nacionaliziranih dobara je neosporna. U proljeće 1804. Ti se organi obnavljaju svake godine 1/5. usvaja djelomično obnavljanje zakonodavnih tijela. to je nov ustav-nadopuna) čiji član 1. od 1803. tj. unutarnja i vanjska. pridobio ili uništio pristalice restauracije. Jedan od bitnih razloga koji su znatan dio naroda i vojske držali uz konzula. Napoleon je uostalom i smanjio krug starog plemstva. ona ne može postavljati pitanja niti raspravljati. iza privida pravne države. Francuska će se nazvati carstvom. po redu prvorođenja. počeli otvoreno zahtijevati povratak ili otkup svih ranijih prava prema seljacima i svoju zemlju. Taj senatus consulte iz 1804. Zakonodavna skupština tajnim glasovanjem odlučuje o zakonu. a povratak stare dinastije to bi doveo u pitanje. ne samo da je već 1800. htjeli su ih zadržati. vojne činove. Zakon potom promulgira prvi konzul. slična je rojalistička urota koštala života burbonskog vojvodu. dozvolio povratak izbjeglicama nego su za njih stvorene mogućnosti da u novoj vlasti dokazuju svoje sposobnosti.14 prevlast na kontinentu dovesti do osporavanja njezina kolonijalna carstva. nego nakon što je saslušala izlagače pristupa glasovanju (1804. a član 3. želi kontinuitet u zakonodavnoj vlasti. računamo postojanje carstva. a on mu ni ne treba jar samo on predlaže zakone. kojom je ropstvo ukinuto. i tek 1809. Napoleonova politika. 1802. sve novine imaju cenzora i odgovornog urednika koje imenuje država. dobit će pravo raspravljanja) 5. tajnim glasovanjem odlučuje zakonodavna skupština. glasi Vlada republike je povjerena caru koji uzima naziv car Francuza. a koji joj zakoni trebaju. od početka je izazivala otpor koji se izražavao kroz urote i atentate. kao i onaj iz 1795. Napoleon je strah novih vlasnika morao otkloniti odlukom Državnog savjeta 1803. bio je režim vojne diktature. upravne i sudske položaje. Povrh svega. o ustavnosti prijedloga odlučit će senat. a uz stalno isključenje žena i njihovih potomaka. a protiv obnove stare dinastije. što mu je uvijek bila izlika da razvlasti ili uništi vodeće republikance. Zato nije smjela dozvoliti obnovu francuske mornarice koju je uništila pred egipatskom obalom 1798. tajna policija. Napoleon je sredstvima posebno odjela policija. Zato pravo predlaganja ima samo prvi konzul. zakonski prijedlog pretresa tribunat 4. Napoleonu je otvoren put za sljedeći korak. Iza ustavne fasade. vješt u izmišljanju neprijatelja. Carsko dostojanstvo je nasljedno u neposrednom prirodnom i zakonskom potomstvu Napoleona Bonapartea. . pravo predlaganja zakona i državnog proračuna ima samo prvi konzul 2. Bitno sredstvo upravljanja javnim mišljenjem postao je tisak. god. Ovaj zakonodavni postupak pokazuje nekoliko svojstava: zakonodavac je za to da opskrbljuje zakonima izvršnu vlast. Svi koji su kroz 15 godina od početka revolucije stekli zemlju. Zakonodavni postupak po Konzulskom Ustavu Zakonodavni postupak je previđen ustavom tako da je za svaki dio tog postupka predviđen poseban organ: 1. Konzul nema pravo veta.

Nakon dugih i teških pregovora. odluke koncila. prognani svećenici su se mogli vratiti. prisiljava papu Pia 6. to je snaga i rasprostranjenost vjerskog osjećaja postajala vidljivija. Biskupi imaju potpuni nadzor nad župnicima. ugovorom o Tolentinu da Francuskoj ustupi papske posjede Avingnon. Napoleon nije oklijevao u ustupcima. Taj edikt je uvelike ublažen neposredno pred revoluciju. nego su svećenici trebali dati jednostavnu izjavu odanosti ustavu. kojim je ukinuo prava protestanata. nače način imenovanja svećenika je kao i onaj prije revolucije. Taj odnos je bio uređen konkordatom iz 1516. Biti će izvršena nova podjela na biskupije i župe. Iako je crkva poražena od vlasti. Vrhunac sukoba je pod jesen 1794. svi su bili protiv. Ali. Crkva je taj duhovni utjecaj zloupotrijebila pretvorivši ga u moć protiv revolucije. Izjava o pravima čovjeka i građana. Vendee je i dalje pod pobunom. a naročito ga je učvrstio edikt koji je Louis 14. a organski članci predviđaju i kazne za delikte u vršenju kulta itd. Vrhunac svega toga bio je građanski ustav o svećenstvu 1790. papska država je pripojena Napuljskom kraljevstvu i zapravo je konkordat raskinut. osim u sudstvu i školstvu. Uskoro pada i cijela papska država. papa je zatvoren i po nalogu direktorija doveden u Francusku gdje u zatočeništvu i umire. Organske članke (imaju 77 članaka). Ediktom o trpeljivosti 1787. njena načela. tribunat. Bolognu i Romagnu. Papa je priznao republiku. Izjava je načelom jednakosti posve dokinula svako razlikovanje po vjeri. prisilio papu da potpiše novi konkordat kojim se crkva priznaje vazalom države. Nastao je rascjep između zaprisegnutih i nezaprisegnutih svećenika. Morao je poduzeti čišćenje i tek potom i pošto je uz konkordat (ima 17 članaka) predložio tzv. od svećenika se nije tražila prisega koja bi se protivila katoličkom nauku. po kojem su protestanti dobili pravo građanstva.15 8. Ali konkordat je trebalo ratificirati kao zakon i tu je Napoleon naišao na izuzetan otpor. Politički. crkvu posve podvrgnuli državi. oženjeni svećenici su dobili potvrdu braka. Državni savjet. samo uz prethodno odobrenje države mogla je biti objavljena papina bula. Organski članci su dosta umanjili prava pape. dok su Židovi bili još daleko od tih prava. upravo tada Napoleon na bojnom polju uništava crkvu. Kako bi se umanjila upravna nadležnost crkve. ukidanje redovništva. registra rođenih i umrlih. sastanak koncila. iz revolucije zaprisegnuti biskupi morali su podnijeti ostavke. Konkordat je zaključen 16. ali su svećenici dobili plaće i mirovine. te su u ljeto 1791. upisa u registre rođenih. Zato je konvent 1793. crkve su otvorene. I što je crkva reformama ostajala samo duhovna institucija. pribjegao izgonu od oko 25 tisuća svjetovnog svećenstva. Dekretom i slobodi vjerovanja i odvajanju crkve od države. katolička vjera nije državna vjera. te konačno dekret o nacionalizaciji crkvene zemlje. Novi papa Pio 7.1801. oni su bili građani drugog reda. umrlih. Napoleonu je jasna duhovna snaga vjere i zato on teži da je nadzire i da je iskoristi kao sredstvo vladanja. Otmicom je papa doveden i zatočen u Fontainebleau. nego o dotadašnjem odnosu crkve i države. Crkva i država od revolucije do restauracije Sukob nove vlasti i crkve nakon revolucije bio je u središtu političkih zbivanja čitavo vrijeme. nego su jedni naglašavali stoljetni galikanizam francuske crkve. konzul i papa suglasno. 1809. kada konvent Dekretom o slobodi vjerovanja na stanovit način uspostavlja odvajanje crkve od države. a niže svećenike imenuju biskupi uz suglasnost vlade. god. ali je slobodna. Ipak. pogotovo načelo jednakosti. dok je struja koja je naglašavala katolički univerzalizam još više ojačala. pravo slobode kulta. crkvene jedince su se poklapale s upravnima. I crkvena organizacija je posve centralizirana. . snaga zbilje vodila je ka pregovorima. Papa je izdao bulu o izopćenju uzurpatora napoleona. donio 1685. god. osudio taj akt kao heretički i izazvao otpor svećenika. koji su ustvari konkordat mijenjali (u smislu galikanizma) da bi se umanjio otpor. Postavši gospodarem sjeverne Italije i dijelova crkvene države. konkordat je izglasan u travnju 1802.7. u Fontaineblesuu. Ali sada u prvi plan dolazi duhovna snaga crkve. a svećenička odanost vladi značila je da je svećenik dužan javljati državi o postupcima koji su upereni protiv vlade. Papa je imao i svoje moći. koji teži potpunom podržavljenju crkve. vjenčanih. god. međunarodni razlozi papino protivljenje su izuzetno ublažili. ne samo zaprisegnute i nezaprisegnute. revolucija je široko rasprostranjeni antiklerikizam i bijes protiv bogate i birokratizirane crkve shvatila kao protivljenje samoj vjeri. pa je konzul obećavao vjernost. Crkvi nisu vraćena imanja. pa i pravo na javne službe. a na jesen te godine kažnjeni su sa 2 godine zatvora. a država nad biskupima i papom. To je moglo narušiti tajnost ispovijedi i svećenike učiniti suradnicima policije. Konačno je to konvent i učinio u veljači 1795. zakonodavno tijelo. Konvent je u jesen 1792. dolazi u doba Napoleonovih velikih uspjeha i u sređenju prilika u francuskoj i na bojnom polju. otvoreni seminari itd. Naime. Napoleon je 1813. bila su protivna ne samo katoličkoj doktrini. Crkva je trebala biti ideološka potpora vlasti. a potom je Napoleon i kardinale doveo u Pariz. zakonom općinama povjerio vođenje vjenčanja. feudalnih obveza seljaka na crkvenoj zemlji. No revolucija je unijela neslogu među svećenike. Papa je u proljeće 1791. Nakon toga dolaze dekreti o ukidanju crkvenog poreza desetine. potonjima uskraćene plaće i mirovine.

Direktorij imenuje ministre (6) koji su neposredni vršitelji izvršne vlasti. Sve je to pokazivalo da i konkordat iz 1813. državnog proračuna i uredaba. vrši sva imenovanja od članova državnog savjeta. Ima isključivo pravo predlaganja zakona. ministri ne smiju odlučivati na zajedničkim sjednicama i njihov mandat nije ograničen. Promulgira zakone. i 1799. 1795. nego djeluju posebno u okviru svog resora. a na kraju rada ministri skupštini podnose opći izvještaj o svom radu. koji tim potpisom preuzima pravnu odgovornost za tu ispravu. za jednog direktora predlaže vijeće pet stotina. Skupština kralju uvijek može priopćiti da je ministar izgubio povjerenje nacije. To je bila organizacija izvršne vlasti slična predsjedničkoj vladi. Padom Napoleona crkva je otkazala konkordat iz 1813. god. Kralj ima plaću i vojnu gardu. on više nije kralj Francuske. pa ako ga je ona neizmijenjenog prihvatila prijedlog je čekao treću skupštinu. Njegova propaganda koja je njegov rođendan proglasila vjerskim praznikom koja ga je uspoređivala s Isusom. koji vrši poslove poglavara državne i izvršne vlasti. i sa te liste vijeće starih bira jednog. Ustav 1793. direktorij imenuje vojne zapovjednike. što je trebalo biti jamstvo kontinuiteta u vlasti. znači da je prva skupština morala sačekati istek svog mandata. Ustav 1791. Ustav za to predviđa sljedeći postupak: kraljev veto može biti prevladan samo ako taj prijedlog (u posve istom tekstu) prihvate dvije sljedeće skupštine. ukidala je sredstva za seminare. a kratko iskustvo je pokazalo tko drži kesu. Vrhovna izvršna vlast po Ustavima iz 1791. časnika vojske do upravitelja pokrajina i sudaca. prvi građanin i najviši predstavnik nacije i države. nego kralj Francuza. Direktori su birani na 5 godina.16 U međuvremenu se sve više svećenstva okreće proti Napoleona. Tako ponovo zaoštren odnos crkve i države bio je posljedica Napoleonovih poraza. načelnike uprave departmana i sl. On je predstavnik države i nosilac izvršne vlasti koju vrši preko 6 ministara koje sam bira. djelomično obnavljanje. Zato je država počela uzvraćati istom mjerom. direktora. – Direktorijski ustav Direktorij je kolegij od 5 članova. tj. Budući da se skupština sama nije mogla raspustiti. starijih od 40 godina. činiti vladu. Ako kralj odbije tu potvrdu time nastaje sukob između skupštine i kralja. Kralj nema pravo zakonodavne inicijative. i ako ga je ova prihvatila. To je vrsta djelomičnog obnavljanja. vodi međunarodne pregovore itd. To tijelo imenuje ministre koji su vršitelji poslova pojedinog resora. ipak on neposredno nadzire samo vrhovnu upravu. prvi konzul je građanin Bonaparte. god. sve je to imalo suprotan učinak. imenuje diplomate. 1793. a spomenuta su i druga dva. ali ima pravo moćnog odgodnog veta. odgovaraju direktoriju. Još je manje utjecaja imao na sudstvo. – Konzulski ustav Izvršna vlast pripada trojici konzula koje bira senat s liste nacionalnog povjerenja na 10 godina i koji mogu neograničeno puta ponovo biti birani. Kralj je ustavni vladar. samo vrsta pravne odgovornosti (poput impeachmenta). Tko su konzuli već određuje Ustav. direktori su birani slično zakonodavnom postupku: listu od 10 kandidata. većinom od 3 glasa svojih članova. skupštine. nije odobravala izuzeća svećenika od vojne obveze itd. god. ponovo je uspostavljena crkvena država. ambasadora. god. koji ne mogu biti članovi skupštine i koji politički samo njemu odgovaraju. – Jakobinski ustav Izvršnu vlast vrši Izvršno vijeće od 24 člana koje bira skupština na rok od 2 godine između kandidata koje (po jednog) predlažu departmani (njih 83). dakle neovisni od kralja. Izvršno vijeće obnavlja se svake godine pola. ali svake godine bira se jedan direktor. on će uređivati odnos između crkve i države do 1905. jer činovnici svih nižih stupnjeva uprave su izabrani. pa i u izvršnoj. Ustav iz 1799. god. tj. dogovorio da ostane na snazi konkordat iz 1801. zatim je prijedlog podnošen drugoj skupštini. vladu. 9. god. Tu pravnu odgovornost ministra i ostalih visokih službenika izvršne vlasti prati sama skupština. tj. Nijedna kraljeva isprava nije izvršna bez ministrova supotpisa. Imao je višu vlast nego kralj po ustavu iz 1791. tj. sve je upućivalo na skori pad i na crkvu kao velikog čimbenika te pobjede. Papa je s Louisom 18. tj. Zakonodavac može direktore optužiti za veleizdaju pred visokim sudom. Skupština uvijek može pozvati ministra da podnese izvještaj o svojim postupcima. Iako je kralj glava državne uprave. On raspolaže vojskom i državnim prihodima i rashodima do veličine koju je odredio zakonodavac. tek je onda to zakon. Direktorij o svojim poslovima odlučuje na skupu. Druga dva konzula mogu mu dati savjet i to samo u nekim pitanjima. vrhovni je zapovjednik vojske. Najveće mu je ograničenje da nema utjecaja na državni proračun i financije. ministara. ali samo prvi konzul ima vlast. . može biti različito primjenjivan. Propis koji je skupština izglasala zove se dekret i da bi postao zakon treba dobiti kraljevu potvrdu. te ih može za povrede ustava i zakona optužiti pred visokim nacionalnim sudom. Članovi zakonodavnih tijela ne mogu biti u egzekutivi. ne mogu zajedno zasjedati. Ministri ne čine skup. Ustav iz 1795. papa se vratio u Rim. drži vlast.

knjiga posebno obveze. pa zato može biti i razveden. Code Napoleon. Moguć je i sporazumni razvod. nego je izvršitelj kazne za delikt ženina preljuba. Razvod braka moguć je zbog preljuba.17 10. vlasništvo. položaj stranaca. Belgija. posebni ugovori. sadrži 20 poglavlja o različitim načinima stjecanja vlasništva. Napoleonov Code Civil 1800. predviđeni su rokovi. zaštite pokretnina i sl. 7-515. Isti postupak žene prema mužu je . obveze. naročito iz ugovora o radu. i 1804. Brak je građanska institucija. Napoleon je osnovao odbor od 4 člana koji nakon 4 mjeseca djelovanja predaje nacrt građanskog zakona. • Druga knjiga – čl. Švicarska. Utjecaj Napoleona nije bio velik na sadržaj i izgled ovog zakona. o usvojenju i sl. muž upravlja samo ženinom imovinom • neki drugi način koji je postojao u praksi Ako u ugovoru o braku o tome nije posebno utanačeno. muž koji je ubio ženu zateknuvši je u preljubu nije ubojica. njen prirodni zastupnik. imao je utjecaja samo na neke odredbe. Zakon krasi izuzetna jasnoća i pravna tehnika. Građanski zakon je imao i nedostataka. apstraktne. Sadržaj. a žena kao i maloljetna djeca su pod potpunim starateljstvo muža/oca. 516-710. zlostavljanja. Poljska. Ovaj sistem se odnosi samo na pokretnine. To je vrsta ugovora zasnovanog na volji stranaka. Već je prvo poglavlje tribunat toliko osporio da ga je zakonodavno tijelo odbilo. traži se mišljenje roditelja itd. Ti zakoni ujedinjeni su u jedinstveni akt od 2281 člana pod nazivom Građanski ustav. Poništio je mnoge institucije svojstvene starom poretku. npr. 11. o očinskoj vlasti. Konzul je prijedlog povukao. ali ne nakon 20 godina trajanja braka. god. 1-6) i 3 knjige. To je bilo prihvaćanje odredaba rimskog i kanonskog prava o nesposobnosti žene. a muž ne. on i danas važi uz stanovite izmjene. Nacrt je predan sudovima na mišljenje. poglavlja: status građana. zastara Zakon po svojim temeljnim institucijama vlasništvo čini skoro neograničenim pravom raspolaganja stvarima. ima 7 velikih pravnih područja: nasljeđe. o starateljstvu. sustav i terminologija zakona odredili su kontinentalno građansko pravo (Italija. pojaviti se na sudu bez muževe suglasnosti. zakon određuje da će važiti sistem zajedničke imovine. a postoje i institucije koje do najvećeg stupnja dopuštaju slobodu ugovaranja i prometa robe. 711-2281. Code civil. Najviše izmjena pretrpjela je 1. tj. hipoteka. jer obitelj ne može postati suviše moćna i samostalna institucija u odnosu na državu. I brak i obitelj podvrgnuti su i u službi su države. Građanski zakonik sastoji se od uvoda (čl. o stvarima. služnosti • Treća knjiga – čl. Žena ne može otuđiti dvoju imovinu.1804. Bez obzira na to koji je oblik imovinskih odnosa izabran. Grčka). ako je mužev preljub oblik faktične bigamije uz zajedničko stanovanje. dužna je slijediti muža u premještaju boravišta. a žena samo ako je muževa nevjera takva da je u njihov dom na stanovanje doveo drugu ženu. Na taj način razvod je moguć tek nakon 2 godine braka. donesen je i referendumom potvrđen senatus consulte koji je konzula učinio carem. • Prva knjiga – čl. temeljem njihovih mišljenja je izmijenjen. ali on ima neka ograničenja. imovinski odnosi u braku. Po mnogima je običajno pravo odredilo ovaj zakon. posjed.5. naročito u pogledu prometa nekretninama (bez javnih registara). razvod braka suglasnom voljom supružnika i sl. teške nepravde. Od žene se vjernost očekuje daleko više nego od muža. zaključiti ugovore. a ono je utjecalo na građansko pravo ostalih kontinenata (od država Južne Amerike do Japana). Muž može dobiti razvod zbog nevjernosti žene. god. Od 1807. Žena je dužna na poslušnost. o braku. Žena preljubnica može biti kažnjena zatvorom. Bračno i obiteljsko pravo po Napoleonovom zakoniku Brak i obitelj najvažnije su uredbe prve knjige. Ovaj zakon je osnova francuskog građanskog prava do danas. knjiga. a nekretnine su uvijek odvojene. hipoteke. Zakon je kroz zakonodavni postupak usvajan u dijelovima (predviđeno ustavom). pravo osoba. 18. darovanje. god. U pogledu imovinskih odnosa u braku zakon je dopuštao da se pri zaključenju braka izabere jedan od više mogućih načina: • zajednička imovina • sistem miraza – imovina supružnika je odvojena. Dok brak traje muž je glava obitelji. uređuje ga država. Rumunjska. te ga je konzul predložio zakonodavnim organima. usvojenje. odbacio je mnoge teorijske. Najveća neravnopravnost supružnika pri razvodu pokazuje razvod zbog preljuba. te je tečajem 1803. tribunat je izmijenjen (i redovitom izmjenom 1/5 članova svake godine). naziva se Napoleonov zakonik. žena vlastitom imovinom i imovinom domaćinstva može raspolagati samo uz muževu suglasnost. u obliku 36 zakona prolazio kroz zakonodavni postupak. Nizozemska. od zbilje udaljene zasade koje je sadržavalo revolucionarno zakonodavstvo. osude na smrtnu kaznu. što i samo zaključenje braka pretpostavlja. tj. usluga (radne snage) i kapitala. posebice bračni i obiteljski odnosi i 3. Ovaj način razvoda je spor.

a to je opće. Nijedan predsjednikov akt nije izvršan bez ministrova supotpisa. donosi zakon koji po predlagaču i nazivaju Fallouxov (Faulov) zakon. To su bili radnici koji mijenjaju boravište tražeći posao. politički život se odvijao mimo ustavnih odredbi. djeca su pod starateljstvom oca. U prosincu 1851. ustavotvorna skupština je donijela Izborni zakon na temelju kojega je u svibnju 1849. neposredno i tajno pravo glasa za muškarce.18 ubojstvo. jednakog i tajnog prava glasa za muškarce starije od 21 godinu. budući da je parlamentarna vlada (zbog politički neodgovornog poglavara države) smatrana nespojivom s republikom. ali ga je uvjetovao stalnim boravištem od 3 god.11. Druga republika po uzoru na prvu usvaja razliku između zakonodavne i ustavotvorne vlasti i to ponajviše kroz načelo referenduma. Vanbračna djeca su posve izvan obitelji. Ona je posve nezavisna od izvršne vlasti koja ju ne može ni raspustiti ni odložiti. Od oko 36 mil. a kako bi pravo na rad bilo ostvareno država je stvorila nacionalne radionice. misticizam. Republika je željela obnoviti zasade prve republike u obliku jakobinizma i bonapartizma. kršćanski socijalizam.1852. 1850. skupština umjerenu parlamentarnu kraljevinu. predsjednik raspušta skupštinu. te je zatražio novo razmatranje. te 1850. Taj zakon školstvo (od osnovnog do sveučilišta) predaje u ruke crkvi. Učinjen je i pokušaj da se odrede najniže nadnice. Po ovom zakonu nije moguće prisiljavanje vanbračnog oca da prizna očinstvo. Zakon je zadržao opće pravo glasa za muškarce od 21 god. Odlučila je ukinuti nacionalne radionice jer nije imala novaca kako bi plaćala zaposlene. Privremena vlada pod pritiskom masa Pariza objavljuje: • pravo na rad. Pretežu naznake predsjedničke republike. ustava). ustavotvorna skupština je sazvala izbore za predsjednika. ali je druga republika ponajviše bila oblik faktičke vlade. Druga republika je postala republika bez republikanaca. Kada je donijela ustav. On vrši vlast preko potpredsjednika i ministara koje sam imenuje. Iako je skupština izabrana općim pravom glasa. na kojima će pravo glasa imati svi Francuzi sa 21 godinom. republika je uspostavljena prema ustavu. Što se tiče ustroja vlasti. opće pravo glasa za muškarce i oni će neposrednim tajnim glasovanjem i sistemom izbornih lista po departmanima izabrati Ustavotvornu skupštinu koja će donijeti ustav. Izvršnu vlast ima predsjednik kojega na 4 godine neposrednim glasovanjem i natpolovičnom većinom glasova biraju svi građani s biračkim pravom. a i počele su pobune platiša poreza. mijenja izborni zakon iz prethodne godine. Ustavotvorna skupština se raspustila. bilo je oko 9 mil. ali je skupština novim glasovanjem usvojila zakon. predsjednik republike želi carsku diktaturu. a ministri kao i predsjednik su pravno odgovorni. građana. Skupština je u stalnom zasjedanju i zato poslanici primaju plaće. U prosincu 1848. otvarani su javni radovi. Ustrojstvo druge republike 24. socijalizam. Zakonodavnu vlast vrši jednodomna skupština koja je izabrana na 3 godine. tj. Što se tiče roditeljske vlasti. birači su s ogromnom većinom za predsjednika izabrali princa Louisa Napoleona. Druga republika je donijela drugu novost ustavnog razvoja. radni dan traje 10 sati • ukidanje smrtne kazne za političke delikte • ukidanje ropstva (Napoleon je 1802. po kojem je i sama izabrana. a u njoj su većinu imali pristalice kraljevine. – 7. izražavanja i sl.1848. društva uzajamne pomoći za radnike. Skupština je svoju izvršnu vlast vršila preko svog Izvršnog odbora od 5 člana. god. a ponajviša je predstavljala jačanje njenog birokratizma i militarizma. 4. izabrana skupština. otklonila je predsjednikov prigovor. on promulgira zakon. Predsjednik ima pravo zakonodavne inicijative. Osnovane su komisije koje su trebale rješavati sporove između poslodavaca i radnika. birača. nego i elemente predsjedničke i parlamentarne republike. koji mogu biti iz skupštine. sastajanja. ustav usvaja načelo podjele vlasti. odbija primjenu izbornog zakona. Privremena vlada je dekretom sazvala izbore za 23.1848. a glasovalo je 8 mil.2. 12. a ni dragovoljno on te ne može učiniti. donesen je prvi ustav druge republike.4. U ožujku 1849. Donesena su 2 ustava. Građena je pod velikim utjecajem ustavnog i političkog poretka SAD-a koje su tada bile država s općim pravom glasa u demokratskim slobodama (osim za robove). obnovio ropstvo u kolonijama) • sloboda udruživanja. na temelju općeg. tj. tj.11. ona mu je protivna. Predsjednik se usprotivio izbornom zakonu (čl. Kako bi se te radovi isplatili državni proračun je povećan za 45% i to povećanjem neposrednih poreza. tj. obraća . uredi za zapošljavanje radnika itd. Zakon ipak dopušta usvojenje djece. Druga republika je prvi poredak u kojem se radnička klasa (osobito Pariza) javlja kao samostalna društvena snaga. s vlašću u kojoj su svi odgovorni. Predsjednik nakon isteka mandata ne može neposredno biti ponovo biran na isti položaj. a lijeve snage u vladi zagovaraju smanjenje i čak ukidanje posrednih poreza. nemaju nikakva prava ni prema majčino obitelji. Povećanje poreza izaziva pobune. Tako je skoro trećina birača izgubila pravo glasa.1848. Ustav sadrži ne samo jakobinske i žirondinske zasade. 56.

Proglašena je treća republika. 13. Neke izmjene su bile još za republike. god.3 mil. donesen drugi ustav drugog carstva. U razdoblju liberalnog carstva dolaze do izražaja naznake parlamentarnog i dvodomnog sustava. Ustav iz svibnja 1870. a onda je skoro svake godine bila neka izmjena (njih 14 u obliku senatus consulta) za vrijeme carstva. od kojih je drugi 7. tj. U razdoblju autoritarnog carstva demokratski privid je sačuvan ne samo referendumima.19 se narodu da se plebiscitom izjasni o njegovom postupku i traži da se njemu dozvoli da izradi nacrt novog ustava koji bi bio podnesen narodu na referendum. do 1914. Ustav drugog carstva je zapravo drugi ustav druge republike iz siječnja 1852. Na plebiscit 20. Senat je ustavotvorni organ. na kojeg on uvijek ima pravo priziva Između predsjednika i naroda nema posrednika. Taj državni savjet posve je podložan caru. 1. Izvršnu vlast ima car. a i izabrani poslanici dužni su prisegnuti na vjernost caru. Izrazito seljačka zemlja postaje sve više gradska. pod stalnim je nadzorom. Narod je ustav prihvatio referendumom. ne smiju se okupiti na zajedničke sastanke. Ustrojstvo drugog carstva 7. Oni nisu iz parlamenta.11.1852.1870. sjednice su postale javne. On je uvelike izrađen gledanjem na ustavni poredak kakav je bio za Napoleona I. je izašlo nešto manje od 8 mil. Element parlamentarne vlade je taj što je zakonodavno tijelo dobilo pravo da svoje mišljenje o radu izvršne vlasti izrazi adresom. on štiti ustavnost zakona. Dva mjeseca nakon što je ustav usvojen. je odobrilo njegov postupak i ovlastio ga da izradi novi ustav. državnog savjeta. a zatim su došli organski dekret i dva senatus consulte. kapitalistička. Čak i takva posve paralizirana zakonodavna skupština.9. prvo je razdoblje autoritarnog carstva (1852-1860) i na razdoblje liberalnog carstva (1860-1870). glasača za. industrijska. a preko 7 mil. 14. Zakonodavna skupština koje je bila birana na 6 godina svoju vlast je dijelila sa senatom. da o radu ministara raspravlja uz njihovo prisustvo. Tako je u svibnju 1870.1. niti mu odgovaraju. a oba doma su dobila pravo predlaganja zakona i pravo interpelacija vladi. Ustav je podnesen na referendum (7.-4. predsjednik republike je odgovoran pred francuskim narodom. car je zbačen i pao je u prusko zarobljeništvo. a doživotne senatore imenovao je car. kardinali.12. donesen je drugi ustav druge republike. Tako je predsjednik republike temeljem prava koje mu je narod delegirao izradio novi ustav. 3.1870. potvrda je i dopuna postojećeg stanja. postale su tako mnogobrojne da je car odlučio sve to izdati u obliku konačnog i pročišćenog teksta.11. Francuska je u srpnju zaratila s Pruskom. Razdoblje carstva možemo podijeliti na dva razdoblja. birača. 5. Vrijeme drugog carstva doba je najvećeg i najbržeg gospodarskog napretka za čitavog razdoblja od 1789. senata i zakonodavnog tijela • čl.5 protiv ustava). bivši ministri i osobe koje imenuje car).1851. Pod kraj carstva 1869. No bila je slaba korist od te demokracije. s mnogobrojnim izmjenama. zakone uobličava državni savjet (skup najvećih državnih službenika: admirali.1852.9. . to je postala parlamentarna kraljevina s dvodomnim parlamentom. a vrši ju preko svojih ministara koji su puki izvršitelji. Po ovom ustavu Francuska je vrsta predsjedničke republike i to takva da je: • u čl. tj.1852. Bio je to orleanski parlamentarizam bitno sadržan u pravu da car mijenja vlade i ministre i da se služi referendumom i plebiscitom. 4. jedini organ demokracije. Zakone može predložiti samo car. predsjednik republike vlada pomoću ministara. Time je druga republika pretočena u drugo carstvo. rečeno je da je vlada Francuske republike povjerena na 10 godina princu Louisu Napoleonu Bonaparteu • čl. nego i općim pravom glasa za sve muškarce starije od 21 godinu. narodu predložio da se uspostavi ponovo carsko dostojanstvo. Napoleon III. Senat je postao drugi zakonodavni dom. 2. Izmjene ustava iz 1852. ali može mijenjati ustav putem senatus consulte. Policija određuju i podupire službene kandidate. tako da vlada ni ne postoji. Car je vlada i vlast. te je tako Louis Napoleon Bonaparte postao car Francuza.

Kako je broj članova skupštine dvostruko veći od članova senata. Svaki član domova ima pravo predlaganja zakona. Ustav je spojio nespojivo. a kako su ove većinom seoske i provincijske. ovaj je bez političkog dijela.-10. Jedan je predsjednik republike i on je stalan. tako da je to davalo veće mogućnosti velikom broju stranaka i malim strankama. Zakonodavno tijelo sastoji se od skupštine i senata. ali su oblasti (departmani) ipak stanovite posebnosti i cjeline. svih vijeća arondismana i po jedan predstavnik svake općine tog departmana. 24. Izabrana je na 4 godine. a sastoji se iz dva dijela. Ima široka ovlaštenja: može predlagati zakon. prve parlamentarne republike. Predsjednik je biran na 7 godina s mogućnošću ponovnog izbora.1875. i onaj koji u ime nje govori u parlamentu. Ustav treće republike. kooptacija).7. smatra se da je taj dio Francuske bio odlučujući pri izboru senata. navedeno je da je predsjednik republike izabran većinom glasova senata i doma poslanika okupljenih u nacionalnu skupštinu. pravno je. ali s njima su politički solidarni ostali ministri. Izbori za ovo tijelo su neposredni. Francuska je jedinstvena država. 225 su birani po departmanima (u svakom 2-5 senatora). Izvršna vlast je u obliku parlamentarne vlade. a toko posredno i vojnu. vladu. Ministri čine cjelinu. do 1870. dok je za trajanja treće republike donesen samo 1 ustav uz 4 dopune i izmjene.1940. pa su ga radikali zvali dom općina. tako da birači u svakom arondismanu (kotaru) biraju po jednog poslanika. samo skupština može biti raspuštena. Ovaj ustav je u europsku i svjetsku povijest uveo novinu. 16. ali ne i politički odgovoran i zato je on pravi nositelj izvršne vlasti. a 75 su imenovani doživotno (prve je imenovala narodna skupština. Treća republika je učvrstila 3 osnovne dotadašnje tekovine: dvodomni sustav. svi ministri su jednaki. zapravo i nije ustav. Od 300 senatora starijih od 40 godina. od kojih je bitna samo ona iz 1884. vrši sva imenovanja i opoziv službenika koji su u nadležnosti izvršne vlasti. Predsjednik može opozvati ministre. Ustrojstvo treće republike 4. a raspušta ju izvršna vlast uz suglasnost senata. demokracije. Vojnici i mornari ne glasuju jer se smatra da su suviše pod utjecajem svojih pretpostavljenih.9. odobravaju potpisivanje međunarodnih ugovora. Skupština može optužiti vršitelje izvršne vlasti pred senatom. predstavlja državu u međunarodnim odnosima. vrhovni je zapovjednik vojske. daje mandat za sastav vlade. ima pravo pomilovanja. izbori su u dva puta. Ustav ne spominje. Izbori za senat su posredni.2. Ustav iz 1875. donesen je Zakon o organizaciji senata od 11 članova. U prethodnom razdoblju od 1789. ali se njihova prava donekle razlikuju. Sastoji se od 3 odvojena ustavna zakona od kojih se samo 1 zove ustavni zakon. vijećnika Općeg vijeća departmana. parlamentarnu vladu i republiku. donesen je Ustavni zakon o odnosima javnih vlasti od 14 članova. tako da su u vladi u tim ministarstvima vojnici. Senatori su birani na 9 godina. a ostala 2 su samo zakon.20 14. jer je izmijenila ustav.1875. predsjednika vlade. doneseno je desetak ustava. uz suglasnost senata može raspustiti skupštinu. kojem predsjednik republike daje ovlaštenja da sastavi vladi. parlamentarnu republiku.1870. djelomično obnavljanje radi neprekinutog trajanja i postupnog obnavljanja. tzv. prvi put je izabran tko dobije natpolovičnu većinu. Oba doma vrše zakonodavnu vlast. koji sudi pod imenom Sud visoke pravde. tj. pa je senat izraz te podjele po departmanima. Ministri su članovi parlamenta (no ne svi. a pravo glasa imaju svi muškarci stariji od 21 godine.7. predsjeda vladi itd. a drugi puta je dovoljna relativna većina. kao ni zakon sve do 1934. vojska i mornarica nisu željeli da im zapovijedaju civili. i uglavnom proporcionalni. Budući da je politički neodgovoran. a predsjeda im predsjednik republike. a kasnije sam senat popunjava ispražnjena mjesta izborom novih članova. kao i u SAD-u. Skupština ima 600 članova starijih od 25 godina i izraz je jedinstva Francuske. ali svake 3 godina bira se trećina senatora. vrše se po većinskom sustavu. po sistemu izbornih lista. ima pravo odložnog veta na rok od mjesec dana. Već od samog početka između ministara izdvaja se jedan. Predsjednika republike biraju oba doma na zajedničkoj sjednici. tj. To je ustav iz 1875. Za razliku od većine francuskih ustava. vođi međunarodne pregovore i zaključuje ugovore. ima ukupno 34 člana i uspostavio je institucije treće republike. tj. Onaj broj senatora koji je biran. poreznu i budžetsku. u departmanima biraju skupštine sastavljene od poslanika u skupštini iz tog departmana. politički je odgovorna pred zakonodavnim domovima i ona je politički nositelj izvršne vlasti. opće biračko pravo i parlamentarnu vladu. Još su donesena dva organska zakona O izboru senatora i o izboru poslanika. on je skoro posve organski ustav i vrlo je kratak. te tako pokrivaju njihovu političku . Drugi je vlada koja je nestalna. sutradan je donesen Zakon o organizaciji javne vlasti od 9 članova. ali postupak donošenja financijskih zakona započinje u skupštini. U tim izbornim skupštinama većinu su imali predstavnici općina. ni jedan njegov akt nije izvršan bez ministrova supotpisa koji tako preuzima političku odgovornost za taj akt. u tom izboru preteže utjecaj tog doma. Ustav samo posredno određuje kakav je oblik vladavine.

zbog dogmatske prirode političkog mišljenja. povećao broj nacionalne garde i njenu samostalnost. te tako pokrivaju njihovu političku odgovornost). Već zakon o senatu predviđa u čl. Glavna jedinica je bio bataljun koji je brojao oko 1 350 vojnika. drugo carstvo je objavilo rat Pruskoj. a predsjeda im predsjednik republike. Nacionalna garda je stvorena po kotarevima. Nakon toga donesen je i zakon koji je proširio krug vojnih obveznika. u Parizu je bilo stvoreno 60 bataljuna nacionalne garde sa oko 90 000 ljudi. bataljunima i legijama.1870. da ga ne osluškuje i da se stvori parlamentarna oligarhija. god. 1884. ali s njima su politički solidarni ostali ministri. Sredstva koja parlamentu stoje na raspolaganju za tu odgovornost su: interpelacije. Bit parlamentarne vlade je u političkoj odgovornosti vlade i u pravu vlade da ospori parlamentu pravo da je njegovo mišljenje vjerodostojni izraz mišljenja većine birača u svakom času i o svakom pitanju. ali i zakonodavna i budžetska prava parlamenta. Iako je vlada nacionalne obrane više bila vlada Pariza nego Francuske. a vlada imenuje samo načelnike općina i prefekte oblasti. naoružana i organizirana količina ljudstva postaje najveća opasnost za vladu nacionalne obrane. parlamentarne istrage. i onaj koji u ime nje govori u parlamentu. ta velika. Ipak. U času izbijanja komune procjenjuje se da je u Parizu bilo oko 15 000 vojnika. 8. kojemu odgovaraju pojedinačno i zajednički.) Pariz i Lyon su jedina područja koja imaju posebnu upravu. parlamentarne istrage. car je izdao dekret o sazivu nacionalne garde. sve općine ne šalju po jednog predstavnika na skupštinu koja bira senatore. Krajem rujna 1870. bilo je 254 sa oko 343 000 gardista. Sredstva koja parlamentu stoje na raspolaganju za tu odgovornost su: interpelacije. bit će to parlamentarna vlada po francuski. Pravo raspuštanja skupštine priječi da se parlament između redovitih izbora udalji od biračkog tijela. onda će se sastati na zajedničku sjednicu. 8. Samo je jedna značajna. pitanja. Ustvari to je bila vrsta mekog ustava. tako da su u vladi u tim ministarstvima vojnici. U uvjetima francusko-pruskog rata i na početku treće republike došlo je do pobune u Parizu. nacionalnom gardom su zapovijedale izabrana starješine. a u času izbijanja komune plaćenih članova nacionalne garde bilo je oko 170 000. tj. te je za carstva bilo pozivano onoliko gardista koliko je bilo previđeno propisima prije izbijanja rata. Ministri su članovi parlamenta (no ne svi. dok je vrhovnog zapovjednika nacionalne garde imenovala vlada. ovaj ustav je vrlo malo mijenjan. a sredstvo za to je pravo izvršne vlasti da raspusti tu skupštinu i da je prisili da dokaže podudarnost svog mišljenja s mišljenjem biračkog tijela. Sve ostale općine i oblasti biraju općinska i oblasna vijeća. U srpnju 1870. između zakonodavnog i ustavotvornog postupka vrlo je mala razlika. Nacionalnu skupštinu. kojemu odgovaraju pojedinačno i zajednički. gardisti su birali vojske zapovjednike po stanijama. koja je ukinula imenovane senatore. predsjednika vlade. ali već u listopadu 1870. stvorilo se mnogo političkih stranaka. pa će i parlamentarna vlada i njezino političko zajedništvo. vladu. Pariške komune. članovi obitelji koje su vladale Francuskom ne mogu biti birani za predsjednika republike. To su bile izmjene u smislu demokratizacije. republikanski oblik vladavine ne može biti predmet izmjene. ali zbog izbornog sustava (posredni za senat). tj. ali i zakonodavna i budžetska prava parlamenta. kao ni zakon sve do 1934. god. pitanja. a sredstvo za to je pravo izvršne vlasti da raspusti tu skupštinu i da je prisili da dokaže podudarnost svog mišljenja s mišljenjem biračkog tijela. Ustav ne spominje. Sve je to bilo preuzimanje engleskog sustava parlamentarne vlade. nego su delegacija razmjerne broju stanovnika općine. svi ministri su jednaki. Pariška komuna 18. ona je postupno trpjela sve više otpora nacionalne garde. Prema propisima iz doba carstva (zakon o općinskim vijećima iz 1855. tj. i to ona iz 1884. od tada su svi senatori birani.1870. Po tim odredbama svi zdravi muškarci od 14 do 40 godina dužni su prijaviti se u nacionalnu gardu.5. kojem predsjednik republike daje ovlaštenja da sastavi vladi. da ustavni zakoni mogu biti izmijenjeni ako izmjenu prihvati i predloži svaki dom posebno.5 franaka. . Do proglašenja republike 4. solidarnost biti posve drugačiji od engleske. 16. Gardisti su dobivali dnevnice 1. bile su 4 izmjene 1879.9.-28. 1926 i 1940.8. Sakupljanje garde i njeno naoružanje u Parizu je išlo sporo jer se vlada bojala naoružanog Pariza. vojska i mornarica nisu željeli da im zapovijedaju civili.1871. Već od samog početka između ministara izdvaja se jedan. različitog predočenja odnosa države i društvene zbilje. Između jedinica nacionalne garde nije postojala druga veza osim vrhovnog zapovjednika. Bit parlamentarne vlade je u političkoj odgovornosti vlade i u pravu vlade da ospori parlamentu pravo da je njegovo mišljenje vjerodostojni izraz mišljenja većine birača u svakom času i o svakom pitanju. i zakon o vijećima departmana iz srpnja 1870. i izmjena je usvojena ako za nju glasa natpolovična većina članova koji sačinjavaju nacionalnu skupštinu.3. Povod tome je bio stav vlade u pogledu pariške uprave. Pravo raspuštanja skupštine priječi da se parlament između redovitih izbora udalji od biračkog tijela. 15. političke tradicije. Pariz to nema. da ga ne osluškuje i da se stvori parlamentarna oligarhija.21 odgovornost). Posebnost parlamentarizma treće republike Ministri čine cjelinu. i 1859.

) pokazao da nema povjerenja u tu vladu. skupština i Thiersova vlada smatraju da što prije treba ukinuti izvanredne mjere. njihova uprava. uspostaviti upravu.1871.-13.1871. u Versaillesu. a ostali su za rat do pobjede.1870.1870.2. Zato vlada dva mjeseca nakon postanka poziva građane na plebiscit da li prihvaćaju vladu. Objašnjenje je to što je Pariz veliki gard i prijestolnica. između vlade i njene delegacije dolazi do nesloge. a ostali poslanici Pariza 10. tj.1871. te tako i sredstvom da utječe na vladu. u Parizu postoji nekoliko organiziranih snaga. da Pariz kapitulira uz plaćanje 200 milijuna ratne štete. a njima upravljaju pod-prefekti i prefekt. Bismarck u Versaillesu proglašava stvaranje Njemačkog carstva. Naknadno Gambetta uzrokuje potpuni rascjep između vlade i delegacije. Sredinom rujna 1870.2. Pariz počinje uobličavati svoj otpor prema toj skupštini. a kao cjelina čini oblast Seine.5. Teška zima i glad pritišću Pariz kojeg opsjeda pruska vojska. da u svakom kotaru izaberu načelnika i njegova 3 pomoćnika. te otpočeti pregovore o miru (ugovor o miru biti će zaključen 10. 13. Na plebiscitu je vlada prihvaćena.1870. a kako bi se nadzirali rad prefekta Pariza. a 5. vlada da bi vladala onim područjima koje nije zaposjela pruska vojska. a to je vladu obvezalo da u roku 21 dan provede izbore za nacionalnu skupštinu koja će zaključiti primirje.3. postoje izabrani načelnici 20 kotareva Pariza. samoupravnu i gradsku cjelinu kao što je imaju sva naselja (od kojih većina nema ni 1000 stanovnika). nove načelnike kotareva (pod-prefekte) i novog prefekta Pariza. a polovinu (43) departmana zaposjela je pruska vojska.1871. Na izborima Pariz je birao 43 poslanika. Najbrojnija je nacionalna garda. da i Pariz dobije svoje samoupravno općinsko vijeće. Prefekt Pariza je pod neposrednijim i višim nadzorom vlade nego drugi prefekti. središnji odbor bira jedan svoj odbor od 20 članova koji će zajedno sa zapovjednicima bataljuna nacionalne garde od vlade zatražiti da sazove izbore za vijeće Pariške općine. iz Pariza se kroz opsadu probija vojska od 70 000 ljudi i napada Versailles. te skupština prekida rad u Bordeauxu. delegacije je prvo u Toursu. lice cijele Francuske. dolazi do ustanaka. pozvala birače da 16. Sve ih imenuje i opoziva car. U Parizu su sve jači zahtjevi za komunom. Ocjenjujući da samo nacionalna garda raspolaže silom.22 Pariz je podijeljen na 20 kotareva.1871. Vlada u Parizu je zatečena. Privremena vlada 29. te 13 poslanika Pariza napušta skupštinu. te šalje svog ministra vanjskih poslova na pregovore. podijelila se na jedna dio koji je u Parizu. a svog ministra unutarnjih poslova Gambettu šalje k delegaciji.9. da Pariz ima svoju komunu. Zaključenjem primirja 1. te odlučuje svoja zasjedanja nastaviti 20. tj. u samo 3 od 20 kotareva izabrani su načelnici koji su bili stanovita oporba vladi.3.1. poništava taj poziv.1871.1871. da vlada u Parizu smije imati 40 000 vojnika koji će razoružati Pariz i vojnu opremu koja je državno vlasništvo predati njemačkoj vojsci.1. 28. u kotarima Pariza održavaju se skupovi koji biraju republikanske odbore budnosti kojima je bitan zadatak da nadziru rad imenovanih načelnika kotara. Od početka studenog 1870. 13 su lijevi republikanci (umjereni republikanci).3.11.1. tj.9. nacionalna skupština se sastala u Bordeauxu i izvršnu vlast republike je povjerila Thiersu koji je bio zastupnik zaključenja mira. pariški poslanici u nacionalnoj skupštini. garda provaljuje k vladi i trži da i Pariz bira općinsko vijeće. Već za carstva (naročito nakon kongresa oporbe u Nancyu 1863. Delegacija je 29. Kako je od 19. Od njih 43 samo ih je 6 za zaključenje mira s Njemačkom. a zatim u Bordeauxu kako bi bili dalje od neprijatelja.9. tj. 22.2. te je samo 1 monarhist. ispuniti uvjete ugovora o primirju s Njemačkom.) oporba traži da se uprava Pariza izjednači s upravom u cijeloj Francuskoj. a dva dana potom.1870. tokom rujna 1870. Taj napad je uzaludan.3. 1. a drugi. Moramo i napomenuti da je vlada od početka podijeljena.1. Versailles je već Bismarckovo sjedište.1871. izaberu ustavotvornu skupštinu. pa i same vlade ti odbori budnosti u rujnu izabiru svoje delegacije.1. Pariz opsjednut.10. skupština odlučuje potvrditi zaključenje mira. Vlada nacionalne obrane jedino je imenovala novo osoblje. tzv. Između tih čimbenika odvijat će se događaji za vrijeme pariške komune. Pariz je već za vrijeme vlade nacionalne obrane (4. nakon zaključenja primirja saziva izbore za nacionalnu skupštinu za 8.1. Tada su izabrani načelnici kotareva. 18. potpisan je Ugovor o primirju i kapitulaciji Pariza. vlada u Parizu ocjenjuje prilike posve izgubljenima. te pariška federacija Internacionale i federacija sindikata. pa stoga ne može biti prepušten samoupravi. u Frankfurtu). koji kao delegati 20 kotareva ine Središnji odbor 20 pariških kotareva. počinje ga bombardirati. što se činilo jedinim izlazom iz gladi jer su najnužnije zalihe hrane i ogrijeva do Pariza mogle doći još za dva tjedna.1871. do početka ožujka 1871. predlažu da se skupština vrati u Pariz što je odbijeno. ukloniti opsadu Pariza. Pošto ti zahtjevi dolaze naročito od nacionalne garde. da do zaključenja mira Pariz zaposjedne 30 000 njemačkih vojnika.1871. . 17.1871. to su oni opasniji po vladu. 5.1871. jer ostvarenjem tog zahtjeva uvjetuju njen opstanak. Od njih 29 su ekstremisti (radikali i socijalisti).

3.1870. Što se tiče socijalnog sastava vijeća komune. nacionalna skupština se sastaje u Versaillesu.3. već 19.3. Francuska vojska koja je još uvijek u Parizu pokušava nacionalnog gardi oduzeti topove. Vijeće će normativne odluke donositi neposredno.3. 19. • Vijeće komune Vijeće komune izabrano je 26. zaključi privremeno primirje do saziva nacionalne skupštine.3. bira odbor koji zajedno s vladom treba pratiti događaje u Parizu. armije u opkoljenom Metzu.2. odvode dio vladi odane vojske i naređuju evakuaciju Pariza. 10. provodi plebiscit da li narod prihvaća vladu nacionalne obrane. ali odbija da se izbori održe odmah. 1871.3.3.1871.3. a uz to mnogi kandidati nisu dobili ni 1/8 glasova upisanih birača. Na svakih 20 000 stanovnika po kotarevima izabran je po 1 vijećnik. oko 1/3 čine radnici. i 4. 17. izdala naredbu da se u cijeloj Francuskoj raspuštaju sva općinska vijeća. ona treba stvoriti Centralni komitet čiji je zadatak da bdije nad gradom i nevoljama. Ovaj CK nacionalne garde ima svoju osnovu u usvojenom statutu nacionalne garde. jer su neki izabrani u više kotareva.1871. izaberu vijeće komune.3. 16.3. 13. ti zahtjevi su odbijeno. Većinu na tim izborima činilo je radništvo. tzv. neuspjeli izlazak vojske iz zidina i pokušaj napada na Versailles prisilili su vladu da ponudi pregovore o primirju i da 28. tj. Povrh svih odbora je Nadzorni odbor od 7 članova koji je trebao nadzirati rad svih drugih.1870. Vijeće ima samo 75 članova. su izabrali svije načelnike. 15. ali se ona uskoro razdvojila na manjinu.4. te pruska vojska počinje ulaziti u Pariz bez pružanog otpora francuske vojske.3. To su načelnici kotareva i poslanici Pariza. vojska odbija pucati u narod i nacionalnu gardu. zima. a kao bitan uvjet traži izabrano vijeće pariške općine i izbor glavnog zapovjednika nacionalne garde. 18. tj.2.3. kolegijalnosti i kratkoće svih javnih službi.1871. nacionalna skupština u Bordeauxu odbija prijedlog poslanika Pariza da se vrati u Pariz koji više nije pod opsadom i u koji je ušla pruska vojska. Umjesto 90 vijećnika izabrano je njih 84.3. poziva građane da 26.9. ali ovi izbori nisu bili onoliko slobodni kao prvi. 3. a kotari su pozvani i 5. poduka. 1.11. na izborima nema stranaka. kapitulacija 2. opskrba. industrija i trgovina. 24. 20. provedeni su dopunski izbori. CK na rok od tjedan dana odgađa izbore koje je zakazao za 22. nakon te odluke. glasuju svi muškarci stariji od 21 godinu. rad. nacionalna skupština se sastala i prepustila je izvršnu vlast Thiersu. opća sigurnost. vanjski odnosi. Odbori su: vojni. No. za razliku od cijele Francuske nema samouprave. i da će se u svim općinama. financije. Thiers i vlada napuštaju Pariz. održati izbori za nova vijeća općina. ali pod pritiskom nacionalne garde 25. pravda. javne službe.1871. Skupština također usvaja Thiersov prijedlog da se ukine dotadašnje odgađanje otplate dugova i da se ukinu plaće nacionalnog gardi (primirje je nastupilo i ratne mjere nisu potrebne). Izbori su se trebali održati po dotadašnjem Izbornom zakonu iz 1849. nacionalna skupština potvrđuje ugovor o primirju. Vijeće komune se organiziralo na postulatima izbornosti. a sutradan po Parizu kola proglas vlade u kojem je rečeno da postoji jedan komitet koji želi stvoriti vladu nasuprot zakonite vlade. Thiers i vlada dolaze u Pariz. zatim vlada 3. školovana buržoazija u kojoj pretežu slobodna zvanja. Ta skupština bira Centralni komitet Nacionalne garde koji bi pored imenovanog vrhovnog zapovjednika nacionalne garde postao vrhovnim organom te narodne vojske.11. Zatim dolazi novi poraz francuskog oružja. u Versaillesu. internacionalisti (pristalice ideja internacionale) i tzv. te dio vojske prelazi na njihovu stranu. mada se s obzirom na političke stavove kandidata moglo govoriti o 2 stranke koje su same sazvale izbore. 9.3. te trebaju sprovesti odluke nacionalne skupštine i pripremiti povratak nacionalne skupštine u Versailles. svoje članove podijelio u 9 izvršnih odbora od po 6-8 članova. uključujući i Pariz iako on do tada nije imao takvo vijeće. CK upućuje proglas narodu Pariza i poziva ga da za 3 dana izabere vijeće općine. odustajanjem vijećnika iz stranke načelnika kotareva i poslanika Pariza u vijeću komune je ostala samo stranka CK nacionalne garde. Vijeće komune je na svojoj prvoj sjednici nakon izbora 29. .1. sazvana je skupština delegata nacionalne garde i donosi Statut republikanske federacije nacionalne garde. a neki nisu dobili ni relativnu većinu koja nije smjela biti manja od 1/8 upisanih birača.9. 13. njen CK uz izabrane načelnike kotareva i prefekt kojeg je imenovala vlada Ferry. Pariz je opkoljen. bombardiranje Pariza. Thiers predlaže da se po hitnom postupku donese zakon o općinskoj upravi po kojem bi i Pariz dobio takvu upravu.3. 215 bataljuna federacije nacionalne garde bira CK od 26 članova.10. a izvršne poslove će vršiti preko svojih članova koji su raspoređeni u 10 odbora. Poslanici Pariza u nacionalnoj skupštini objašnjavaju da je razlog pobune što u Parizu. neki od izabranih iz stranke načelnika kotareva i poslanika Pariza su na prvoj ili na prvim sjednicama vijeća komune odustali. nacionalna garda i narod se protive. nacionalna garda održava opću skupštinu čiji je bitan zaključak da će se na prvi znak ulaska pruske vojske u grad latiti oružja. CK preuzima vlast i pokušava pregovarat. Razlog tome je sljedeći. Glad. Thiers izrađuje odluku kojom se treba razoružati nacionalna garda Pariza. a ostali su radikalna. jakobinsko-blankističku većinu. no vijeće komune je njihov izbor priznalo. te odlučuje da svoj rad nastavi 20.1871.23 Vlada je 16. a druga je CK narodne garde. kao vlast u Parizu su ostali njegova nacionalna garda.

10. Potom je počela konačna priprema za gušenje Pariza. nakon dopunskih izbora za vijeće je izmijenjena.4. 9. školstvo je postalo svjetovno. Takav je dekret od 2. 4. vijeće je donijelo dekret po kojem je najveća godišnja plaća 6 000 franaka. Već tada je vlada raspisala izbore za vijeća općina. samo 2 pripadnici manjine. Jedna od posebno važnih odluka vijeća komune je Izjava francuskom narodu. napušta vijeće uz objavljivanje Manifesta 22. 21. daju svoje mišljenje delegatu. Vojska od 130 000 vojnika. To je bila podrška Parizu i zato vijeće komune želi tom izjavom pokazati kako zamišlja svoje mjesto u političkom životu Francuske i kako uopće zamišlja organizaciju države. unutarnje policije i nastave • uprava općinskim dobrima • postavljanje putem biranja ili natječaja sudaca i svih općinskih službenika.5. Već pri toj izmjeni izabrani su novi odbori i delegati. dok raniji odbori ostaju kao odbori vijeća koji prate rad delegata. Odbor za rad o trgovinu je nastojao stvoriti vrstu radnog prava. uz prisustvo pruske vojske na sjevernim prilazima Pariza počela je napad na opkoljeni Pariz. Vijeće komune je usvojilo nekoliko odluka koje su dalekosežne naravi. tih koji napuštaju vijeće. koje je stavljeno iznad pojedinih delegata i odbora vijeća.4. a sutradan vijeće komune pojedinačnim je izborom izabralo članove tog tijela.5. a sukob između većine i manjine je takav da su od 9 delegata. uz to svih 9 delegata su školovana sitna buržoazija. ali dva dana kasnije pod pritiskom javnosti i po nagovoru Pariške federacije internacionale neki od njih se vraćaju u vijeće. Sada Nadzorni odbor čini skup svih 9 delegata.1871. tako da je ukinuto pravo poslodavca da dio plaće zadržavaju kao oblik kazne za radne prekršaje.1871. je u Frankfurtu potpisan francusko-njemački ugovor o miru po kojem je Francuska trebala predati Njemačkoj Alsace i Lorraine. dok je samo 1 radnik. Komuna nije bila za raniju sudsku organizaciju i postupak. platiti 5 milijardi odštete i do isplate odštete trpjeti i hraniti njemačku vojsku na svom prostoru. slobode savjesti i slobode rada • organizacija gradske obrane i gradske garde Vijeće komune je zadnju sjednicu održalo dan nakon provale vladine vojske u Pariz 22. Sličan je i dekret od 25. počela je gradska bitka koja je trajala tjedan dana. krvavi tjedan. a njih su izvršavali odbori od kojih su bili najdjelotvorniji po odlukama odbor za rad. te odbor za poduku.1871. Manjina 15.1871.5. 1. vijeće bira nove članove odbora narodnog spasa uz optužbu da je manjina u vijeću kriva za sve. koje bi imale vrlo široku samoupravu. uz punu slobodu savjesti. Obračun je započeo sredinom svibnja nakon što je Thiersova vlada dobila iz zarobljeništva vojsku.4. produženo je odgađanje dugova i stanarina. . ali i vijeću o radu delegata. koju je vijeće bez rasprave donijelo 19. tj. čijom se zajednicom treba osigurati francusko jedinstvo. mada u svom sastavu nema članova tih odbora.5.4. izvršena je konfiskacija crkvenih dobara. po čemu se zapravo Nadzorni odbor i delegati približavaju vladi i ministrima kao njenim članovima.1871. Dotadašnja organizacija koja je trajala samo 3 tjedna. za kojih je pobijeno preko 30 000 članova nacionalne garde i građana Pariza.5.24 Nadzorni odbor je vrsta vlade. kao organ nadzora i usklađivanja rada svih drugih odbora. o odvajanju crkve od države. pa je u tom pogledu značaj rad odbora za pravdu. da se obnovi proizvodnja u tim poduzećima. Vijeće odlučuje i bira po 1 delegata koji vodi pojedini resor. bilo je predviđeno suđenje i konfiskacija imovine članovima vlade u Versaillesu. industriju i trgovinu. koji su odgovorni i uz stalno pravo nadzora i opoziva • neograničeno jamstvo slobode pojedinca.5. državne vlasti bila bi vrlo ograničena. ipak ih je imenovala komuna. tzv. ali ju je tek pri kraju izabralo vijeće. Vijeće komune svoje je odluke donosilo pod nazivom dekreti. Vijeće je 15. U toj izjavi stoji: samoupravna komuna bit će ograničena samo jednakim samoupravnim pravom ostalih komuna koje pristupe ugovoru. Država je zamišljena kao ugovorena federacija samoupravnih komuna. U to vrijeme vladina vojska počinje napad na Pariz. odlučeno je sa se osnuje Odbor narodnog spasa od 5 članova. te je ukinuta novčana pomoć (plaće) svećenicima.4. vojska je provalila u Pariz. po kojem napuštene stanove treba dati na upotrebu obiteljima bez stanova.4. Donesen je dekret o poroti. Mada je bilo predviđeno uspostavljanje narodnim glasanjem izabranih mirovnih sudaca. donijelo dekret da se otvore poduzeća koja su napustili i zatvorili vlasnici. a nadležnost zajedničke. a da upravu preuzmu sami uposleni. a pored toga u nekih desetak gradova došlo je do stvaranja revolucionarnih komuna. 20. U odbor javnog spasa nije izabran ni jedan član manjine. Neotuđiva prava komune su: • izglasavanje općinskih proračuna prihoda i rashoda • određivanje i razrezivanje poreza • upravljanje lokalnim službama • organiziranje njezina sudstva.

radikalska republika (1895-1914). On je vrlo potanko odredio kažnjiva djela i kazne za njih. pa kad su radikali preuzeli većinu. dok je područje braka i obitelji. Od studenog 1789. načelo podjele vlasti kao temeljno načelo ustrojstva svake vlasti. prekinula diplomatske odnose s Vatikanom i odlučila se za odvajanje crkve od države. materijalnog prava. borba protiv crkve i kelrikizma ušla je u završnu fazu. a taj ustav shvaćamo kao prvi moderni europski ustav. nego ponajviše zbog otpora Katoličke crkve da prihvati nove djelomične propise koji su uređivali to područje. pomišlja se na odvajanje crkve od države. Država ne plaća ni jednu vjersku organizaciju. nego sadržaj prava i postupka. a ne raspršene narodne svijesti (običaja) ili sudske struke (precedentno pravo).1789. Ukinuti su svi raniji sudovi.10. Krivično pravo je uređeno radi zaštite novog poretka. građanski i krivični). a za te organizacije važi opći režim o udruženjima. Zakon je postavio načelo odvojenosti uprave od sudstva. 18. skupština donosi niz zakona pod nazivom dekreti (akti bez kraljeva potpisa) kojima je udarila nove temelje organizaciji uprave. Crkva i država od restauracije do kraja treće republike Čim su republikanci 1879. odnosi između pape i talijanske države su prekinuti. U tome razdoblju više je uređena sudska organizacija. ograničena kraljevina. Objedinjenje francuskog prava nakon revolucije Pravom se smatra ono što je djelo zakonodavca. 26.). Od 1901. 3. S time je uspostavljena ustavna kraljevina. isključeni su predstavnici crkve iz visokog školstva. 1. tako je od 1793. Izjava u čl. mogu postojati samo bratovštine koje dobiju državno odobrenje. 1904.8. kako nedržavni (trgovački.25 17. kralj odbija potvrditi Izjavu jer ju smatra protivnom načelima svoje vlasti. Došavši u posjet Italiji predsjednik Francuske nije smatrao da treba posjetiti i papu.10. Kako je revolucija odmicala. uvedeni su porezi na dobra vjerskih zajednica. Za puni prekid uskoro je dobila i povod. 5. Jedna od temeljnih zasada nauma radikalne buržoazije je borba protiv klerikizma. tj. crkveni. već suce bira narod. Zakon nastoji što uže odrediti kako djelo tako i kaznu. na što je papa uputio oštri tajni prigovor ostalim kršćanskim državama. njihov vođa Gambetta je uskliknuo. te postaje ustavna. kako bi se smanjilo školovanje u vjerskim školama. ustavotvorna skupština donosi zakon o sudovima. tako i državni (sudovi opće sudbenosti. osobne slobode itd. crkve. te on 14. donesen je Zakon o odvajanju crkve i države. a što se tiče sadržaja prava. bivala najprije korjenita za vrijeme konventa. 1902. 1971. narod kreće iz Pariza u Versailles. Francuska je tada. najcjelovitije je uređeno krivično pravo. feudalni. gospodarstva. to je neprijatelj.9. te još 16 članaka koje mu je podnijela skupština. otkazan je konkordat iz 1801. Počelo je ukidanje neovlaštenih vjerskih bratovština. preuzeli vlast. mjesni i sl. Najvažniji je građanski zakon iz toga razdoblja je konventov Zakon o nasljeđivanju iz listopada 1792.9. te nasljeđivanja regulirano ne toliko kao posljedica načela jednakosti građana. klerikizam. a suca želi definirati kao stroj za primjenu zakona. dobiva vrstu krnjeg ustava. priseže na vjernost ustavu. tj.1789. Krajem 1905. kada je zaposjela papsku državu. a njihova dobra su konfiscirana. 3. sudstvo se ne može miješati u upravne poslove. tj. U studenom/prosincu skupština donosi dekrete o ustrojstvu nove državne uprave. naum da pravo bude posve u rukama centraliziranog zakonodavstva i centralizirane uprave i posve etatizirane sudske struke bivao izrazitiji. a socijalistički list objavljuje papin tajni prosvjed kršćanskim vladarima povodom posjete francuskog predsjednika.1789. s time da nad njenim ustavotvornim radom prevladava zakonodavni rad. te je razdvojena građanska od krivične sudbenosti. uvedeno je opće besplatno školovanje. Kraljevina Italija nastala je 1870. sudstva.9. čl. tj. te Francuska 5. a potom umjerenija za vrijeme direktorija. propisivanjem i nove vrste delikata. ali i upravnim organima su oduzete sudske nadležnosti. podnesen kralju na prihvat. svećenici su isključeni iz državnog školstva. Sudska zvanja se više ne nasljeđuju ni ne kupuju. U takvim okolnostima kralj istoga dana prihvaća Izjavu o prvima. U kolovozu 1780. do ljeta 1791. tzv. Istovremeno papa disciplinski kažnjava dva biskupa koje je imenovala francuska vlada. a država je odobrenja skoro posve odbijala. te opsjeda dvor. a koji su bili protivni kanonskom pravu. usvojena je Izjava o pravima čovjeka i građanina. načelo nacionalne suverenosti. donesen je Kazneni zakon. . sadržava načelo jednakosti. u čl.1791. skupština izglasava Ustav. Uvodi se nova sudska ljestvica. te bračno i obiteljsko pravo (zakon o braku i obitelji). on je 13. 16. a to država pokazuje željom za punom slobodom pri imenovanju biskupa.

donijela dekret o ukidanju svih tih starih sudova. Ukinuti su svi raniji sudovi i to kako nedržavni (trgovački.26 19. na shvaćanje koje suca vrlo ograničava i oduzima mu mogućnost individualizacije slučaja. Skupština ih nije prognala kao što je to činio kralj.3. To je i učinila 1791. 21. tako i kaznu za njega. već je samo odložila njihov rad. Zakon predviđa porotu i u građanskom i u krivičnom postupku (kasnije će biti zadržana samo u krivičnom postupku). mjesni i sl. Najstariji je bio Pariški parlament nastao 1239. 3. Načelo zakonitosti prava nakon revolucije 2. već suce bira narod. donijela Zakon o sudovima. crkveni. skupština donosi odluku o privremenom prekidu rada parlamenata. a za uzvrat svećenici su dobili plaće i mirovine. Odmah se počelo raditi na ustrojstvu sudstva. a taj zakon vrlo potanko određuje kažnjiva djela i kazne za njih. to je ustavotvorna skupština morala kazneni zakon donijeti što prije. arbitraži. nego su imali i neke pravno-političke nadležnosti. a i svim upravnim organima oduzete su sve sudske nadležnosti. Zakon u znatnoj mjeri sudstvo povjerava izabranom sudu. tj. Prijašnja široka sudačka diskrecija i široko shvaćeno načelo zakonitosti ustavotvornu skupštinu je uputilo na ograničenje sudačke diskrecije. tj. ustavotvorna skupština prihvaća dekret o nacionalizaciji crkvene zemlje. a skupština sudu nije pridavala takvu ulogu. a skupština je 24. Zakon nastoji što uže odrediti kako zločin. a suca nastoji definirati kao stroj za primjenu zakona. Porota je sudac o činjenicama. feudalni. i skupština je u kolovozu 1790. a u krivičnom postupku postoje čak dvije porote. Parlamenti se više nikada nisu sastali. Taj zakon postavlja načelo odvojenosti uprave od sudstva.1790.) tako i državni (opće sudbenosti: građanske i krivične). Razvoj ustavnosti od restauracije do Pariške komune Dvodomni sustav . Uvedena je nova sudska ljestvica i razdvojena je građanska od krivične sudbenosti. što znači da se sudstvo ne može miješati u upravne poslove.11. optužna i ona koja na glavnoj raspravi presuđuju o krivnji. običaj nije zakon. 20. Budući da je u ovom zakonu načelo zakonitosti u krivičnom pravu shvaćeno tako da zakon znači samo akt zakonodavca.11 1789. Ti sudovi nisu bili samo izraz običajnog pravnog partikularizma. Sudska zvanja se više ne nasljeđuju ni ne kupuju. Ocjenjujući da će se sudstvo (parlamenti) protiviti ovom dekretu.