1

FRANCUSKA DRŽAVA I PRAVO; 1789.-1940. god. 1. Ustrojstvo vlasti po Direktorijskom Ustavu Termidorski konvent 27.7.1794.-26.10.1795. god. Organizacija konventa i izvršne vlasti je i nakon obaranja jakobinaca uglavnom ista, ta promjena je bila više primjena osoba i načina vladanja nego sadržaja vlasti. jakobinski su se u borbi za vlast oslonili na plebejski Pariz, ali oni su bili daleko od vjere u narod i demokraciju; jakobinci su primjer demokratske fraze u službi birokratskog etatizma; takva bit njihove vlasti sve se više pokazivala i to je razlogom pobuna u Parizu. Za vrijeme termidorskog konventa francuska vojska ne samo da je izbacila neprijatelja, nego je počela i osvajati. U proljeće 1795. naročito Pruska je bila iscrpljena trogodišnjim ratom, a i željela je slobodne ruke kako bi s Rusijom i Austrijom slomila otpor i podijelila preostali dio Poljske. U travnju 1795. izlazi iz rata. Rat koji je započeo 1792. i u kojemu su do 1795. sve europske zemlje osim Rusije, nastavljen je do 177. Ipak izlaskom Pruske iz rata za konvent je nastupio predah koji je unutarnje nedaće (potpunu gospodarsku, financijsku anarhiju, uništenje mirnodopske proizvodnje i trgovine) izbacio na vidjelo. Naročito je težak život gradskog stanovništva, pogotovo Pariza; u travnju i svibnju 1795. dolazi do pobuna u Parizu, narod provaljuje u konvent, ali ga vojska savladava. U međuvremenu, kao posljedica vojnih pobjeda, konvent 1795. počinje stvarati stalnu vojsku, vojsku po zvanju koja se stvara od dobrovoljaca. Vojska, odnosno generali, već potkraj konventa postaju jamstvo vlasti i revolucije, a postupno postaju i politički čimbenik. U strahu pred novom diktaturom i terorom izvršne lasti, konvent krajem 1794. vrši promjene. Stvara vlastite odbore (njih 16) koji trebaju nadzirati izvršne komisije; ustvari odbori konventa preuzimaju izvršnu vlast. Raniji odbor narodnog spasa jedan je od tih odbora konventa, a zadužen je samo za rat i vanjske poslove. Da se odbori ne bi osamostalili konvent njihove članove bira ždrijebom na mjesec dana. Tokom 1795. zbog značenja vojnih i vanjskih poslova odbor narodnog spasa dolazi do znatnog utjecaja. Sve je to ojačalo izvršne komisije, a one su stalne, a s time i utjecajne i to je bio početak jačanja stalne administracije. Termidorski konvent nije bio manje sklon centraliziranoj upravi nego jakobinski, te je zadržao izaslanike konventa kao neposredne voditelje uprave departmana. Ali ovaj konvent je odbacio krajnje mjere jakobinske strahovlade. Mada je zadržan Revolucionarni sud, ipak je ukinut dekret iz travnja 1794, koji je taj sud učinio posve samovoljnim sredstvom političke likvidacije; sada je i taj sud morao poštovati određeni postupak, a optuženi je dobio pravo na obranu, svjedoke. Sud je ukinut u svibnju 1795. Konvent je ukinuo progone federalista, delikt propagande, zabranio je zagovaranje kraljevine i pooštrio mjere protiv izbjeglica. U pogledu odnosa sa crkvom u veljači 1795. donesen je Dekret o odvajanju crkve od države i dozvoljena je sloboda kulta. To je značilo da država ne priznaje ni ne plaća ni jednu vjersku zajednicu. Došlo je do odvajanja crkve od države, ali zakratko, od 1795. do 1801. Jedna od najvažnijih mjera konventa je organizacija uprave Pariza; on je bio leglo jakobinizma, zato su članovi pariške komune bili ubijeni, a nakon toga Pariz nije imao gradsku upravu (samoupravu) nego je kao prijestolnica zbog izuzetne važnosti pod izravnom upravom ministra unutarnjih poslova. Krajem 1794. konvent je počeo ukidati mjere dirigirane privrede, ukinute su maksimalne i uopće propisane cijene, a to će dovesti do vrtoglavog porasta cijena. Inflacija kao posljedica doznaka, nedostatka robe, uništene trgovine itd. dovela je državu na rub bankrota, toliko da je pripisano ubiranje zemljarine (polovina) u plodinama, što je trebalo olakšati opskrbu vojske. Kako je zaključenjem mira s Pruskom u travnju 1795. ratni pritisak smanjen, a Francuska počela osvajati tuđe prostore, konvent više nije imao opravdanja da odlaže ustavni rad zbog kojeg je i sazvan prije skoro 3 godine. Pomišljalo se da se ostane pri jakobinskom ustavu, pa je izabran odbor koji je trebao pripremiti ustavne propise kojima bi se trebale provesti odredbe iz tog ustava. Taj odbor je svibnju 1795. ipak predložio da se donese novi ustav, te je izradio novi nacrt ustava. Ustvari to je bio treći nacrt (žirondinski, jakobinski i termidorski), odnosno drugi ustav (Jakobinski 1793. i Termidorski 1795.) koji je donio konvent. Direktorijski ustav iz 1795. (ustav iz godine III.) konvent je prihvatio 22.8.1795. a potom držeći se svog dekreta iz 1792. podnio na referendum. Na istom referendumu narodu je podnesen i dekret prema kojem na prvim izborima za zakonodavna tijela narod može izabrati samo 1/3 novih poslanika, dok 2/3 moraju biti iz konventa. Konvent se bojao monarhista, te je na taj način sebi produžio život. Dekret je izazvao silan otpor, a 5.10.1795. u Parizu izbija monarhistička pobuna. Konvent je pozvao vojsku, zapovjednikom joj je imenovao Napoleona Bonapartea i uputio ga da uguši pobunu. Napoleon je ugušio pobunu Pariza, spasio konvent i počeo je njegov uspon, a time i uspon vojske. Ulogu koju je do tada u hodu revolucije imao Pariz i njegova garda, počela je preuzimati vojska od zanata

2
koja je iznikla iz narodne, dobrovoljačke vojske. Poslije te pobune referendum je proveden; konvent prati izuzetna apstinencija; od 7 milijuna za ustav iz 1795. glasalo je oko milijun glasača, a ustav je ipak prihvaćen. Direktorijski ustav je najduži francuski ustav. Njegova bitna oznaka je naglašen kontinuitet u vlasti. U tom cilju vlasti su odvojene, svaka se sastoji od kolegija (više organa ili osoba) i svi organi se obnavljaju djelomično. Već je tada ideja republike vezana za 3 postulata: izbornost, kolegijalnost i kratkoća mandata. Zato po ovom ustavu Francuska je vrsta predsjedničke republike i direktorij je kolegijalni predsjednik države (predsjedništvo). Po prvi puta kolegijalni upravni organ pod nazivom direktorij postoji po dekretu ustavotvorne skupštine od 9.12.1789. Tim imenom je nazvan organ od 8 članova koji vrši upravnu vlast u departmanima, a biralo ga je opće vijeće departmana. Ustav iz 1795. prvi puta u francuskoj uvodi dvodomni parlament; zakonodavno tijelo se sastoji od: • Vijeća pet stotina – ima 500 članova; moraju biti stariji od 30 godina i imati prebivalište najmanje 10 godina u departmanu u kojem se kandidiraju • Vijeća starih – ima 250 članova; moraju biti stariji od 40 godina i imati prebivalište najmanje 15 godina u departmanu u kojem se kandidiraju Oba vijeća biraju isti birači u istom postupku, najprije poslanike za vijeće pet stotine, a potom za vijeće starih. Poslanici za oba doma birani su na 3 godine, ali svake godine se bira 1/3 novih članova i na taj način domovi nikada ne prestaju niti dobivaju posve novi sastav. Domovi nisu izjednačeni u pravima. Inicijativa za sve akte koje donosi zakonodavno tijelo pripada vijeću pet stotina, a vijeće starih može je samo u cijelosti odbiti ili potvrditi. Direktorij je kolegij od 5 članova, direktora, koji vrši poslove poglavara državne i izvršne vlasti. direktori su birani slično zakonodavnom postupku: listu od 10 kandidata, starijih od 40 godina, za jednog direktora predlaže vijeće pet stotina, i sa te liste vijeće starih bira jednog. Direktori su birani na 5 godina, ali svake godine bira se jedan direktor. To je vrsta djelomičnog obnavljanja. Direktorij o svojim poslovima odlučuje na skupu, većinom od 3 glasa svojih članova. Direktorij imenuje ministre (6) koji su neposredni vršitelji izvršne vlasti, ne mogu zajedno zasjedati, tj. činiti vladu, odgovaraju direktoriju; direktorij imenuje vojne zapovjednike; vrhovni je zapovjednik vojske; imenuje diplomate, načelnike uprave departmana i sl. Promulgira zakone, vodi međunarodne pregovore itd. Imao je višu vlast nego kralj po ustavu iz 1791. Najveće mu je ograničenje da nema utjecaja na državni proračun i financije, a kratko iskustvo je pokazalo tko drži kesu, drži vlast. Zakonodavac može direktore optužiti za veleizdaju pred visokim sudom, tj. samo vrsta pravne odgovornosti (poput impeachmenta). Članovi zakonodavnih tijela ne mogu biti u egzekutivi. Pravo glasa imaju Francuzi stariji od 21 godinu koji su upisani u nacionalnu gardu, tj. vojni dobrovoljci i koji plaćaju porez, makar i najmanji. Izbori su tajni u dva stupnja, po sistemu izborni lista: birači biraju izbornike (za ove je određen visok imovinski cenzus i 25 godina života), a ovi poslanike. I ovaj ustav ima uvod, deklaraciju o pravima, ali tu nije spomenuta jednakost niti pravo na pobunu. Za konvent i one koji su ustav donijeli revolucija je završena. Centralizam i etatizam su bitne poluge vlasti. Nakon referenduma provedeni su izbo za nove organe; trebali je biti izabrano 500 bivši članova konventa, ali ih je izabrano samo 3400, pa su oni sami izabrali još 100; od novoizabranih 250 članova mnogi su bili protivnici konventa, pa čak i monarhisti. Ipak nove vlasti su se uspostavile i konvent se 20.10.1795. tj. nakon 3 godine teške borbe raspustio, odnosno 2/3 njegovih članova produžilo je rad kao članovi novog doma zakonodavca. Stupio je na snagu prvi republikanski ustav. Za 4 godine vlasti direktorija republika se ustaljuje kroz jačanje uprave i vojske. To je bilo doba jačanja vojnog sloja i sređivanja unutarnjih prilika. Za direktorija stalno je prisutan strah od monarhista koji su organizirani kao nekada jakobinci, tj. na način političke stranke, ali tajne stranke, jer je zakon zabranjivao zagovaranje monarhije. Ipak nakon 1797. njihova snaga jača, pogotovo s jačanjem jakobinizma i nakon zavjere jednakih. Nakon pada jakobinaca Babeuf izgrađuje svoju doktrinu o jednakosti koja se ne temelji na poljoprivrednoj nego jednakost proširuje na industriju i trgovinu. On stvara Društvo jednakih, tajnu urotničku grupu, čvrsto i po vojničkom uzoru organiziranu koja se treba uvlačiti u narod i vršiti propagandu, a u pogodnom času se treba domoći vlasti. Ta revolucionarna manjina trebala bi uspostaviti diktaturu i zadržati je dokle narod ne postane demokratski. Njegova zavjera je otkrivena i on je osuđen na smrt. Ustav iz 1795. ukinuo je konventova ograničenja slobode tiska, cenzuru, delikt mišljenja i sl. U početku je došlo do bujanja različite štampe, te je 1796. donesen zakon kojim je poticanje na obaranje poretka i sl. kažnjivo smrću. Sloboda tiska je sve više ograničavana, pa su pod kraj tog režima postojala samo izdanja koja su bila uz vlast. Za trajanja te vlasti sve je više dolazilo do povrede ustava, i to sve više u interesu vladajuće politike i oslonom na vojsku (kada je prilikom izbora 1/3 poslanika monarhisti, direktorij je 1796. to poništio, isto je prognao i anarhiste i teroriste 1797.). 1799. direktorij uspostavlja vrstu strahovlade: protiv izbjeglica, svećenika, a rođaci emigranata

pravo na rad. ministri ne smiju odlučivati na zajedničkim sjednicama i njihov mandat nije ograničen.) odbacio je žirondinski nacrt ustava i uzeo je u razmatranje nacrt koji je podnio Odbor narodnog spasa. pravo na školovanje. što traži veliku vojsku.6. Financije i gospodarstvo su bili u katastrofalnom stanju. Ta mjera je bila protiv bogatih. ali pojedini građanin može odlučiti da glasa tajno). Već mjesec dana kasnije. ustav je podnesen na referendum. a pogotovo kada je 1799. Jakobincima je bilo dovoljno 3 tjedna da Konvent 24. pa i u izvršnoj. no sva ta politička prava ostala su samo oblik političkog manifesta.7. opće nesigurnosti u pogledu budućeg toka događanja nego sam sadržaj ustava ili javnost glasanja. te je ustav prihvaćen i nastupile su nacionalne svečanosti u slavu ustavu i polaganje prisege vjernosti ustavu. a ona s nacijom. jakobinska diktatura (2. To tijelo imenuje ministre koji su vršitelji poslova pojedinog resora. glasa se na skupovima građana. Pri ovom referendumu oglasilo se oko 25% birača. djelomično obnavljanje. Ustrojstvo vlasti po jakobinskom ustavu Jakobinski konvent. čak i žene iako one nisu imale pravo glasa. To se tiče i drugih odredbi jakobinskog ustava: ustav je demokratski. izvodi državni udar. Vijeće pet stotina ukida direktorij i izabire 3 konzula (Napoleon. Izjavu o pravima. Ta stalna borba prisiljavala je direktorij na oslon na vojsku. a djelomično i dirigiranoj privredi. financijski zakoni) zakone. Direktorij se sve više umjesto neposrednih okreće posrednim porezima što će ostati bit francuskog poreznog sustava do kraja 19.1793. Izvršnu vlast vrši Izvršno vijeće od 24 člana koje bira skupština na rok od 2 godine između kandidata koje (po jednog) predlažu departmani (njih 83). a ne mogućnost da time vlast pređe u ruke stalne birokracije. tzv. Izvršno vijeće obnavlja se svake godine pola. te 1798.1799. Promet žita i brašna nije slobodan. pa su financije ponovo u prvom planu. tzv.11. Napoleon.6. Nastupila je jedna vrsta mistifikacije ustava koji je izjednačen s državom. konvent usvaja dekret da će vlada biti revolucionarna do zaključenja mira. Opća vojna obveza izazvala je silno nezadovoljstvo. Ovaj ustav počiva u stanovitoj mjeri na načelu jedinstva vlasti. a to je značilo da s obzirom na to što je Francuska u ratu. rat je direktorij ipak prisilio na prinudni progresivni zajam na prihod. Ta suzdržanost je bila više posljedica općih prilika. ostao je izvan primjene. iako je politika direktorija bila u interesu bogatih. sloboda. Ipak. Napoleon zajedno sa Sieyesom i dijelom vijeća pet stotina 9. po prvi puta Francuska uvodi opću vojnu obvezu za sve Francuze. Službeni naziv jakobinskog ustava je Ustav iz godine I. 2.-27. a potom se razišlo na 4 mjeseca. zajmova. potom je uspio da to tijelo obori neke direktore. uspostavljen prinudni progresivni zajam. a o važnim predmetima (građanski i krivični zakoni. prvi konzul. Protiv direktorija udružuje se i generali i političari. tj. vlasništvu.1793. konfiscirana imanja prodavana su u cjelini. pa je zakonodavno tijelo mislilo da je za oživljavanje privrede nužno slobodno tržište i oslon na uspješne. novačenje. bogate. što je trebalo biti jamstvo kontinuiteta u vlasti. o zakonima je moguć referendum. pa on sa stanovišta ustava kao političke zbilje (budući da ni jedan njegov dio nije primijenjen) nije ustav. Sieyes je vijeću pet stotina predložio izmjenu ustava. Generali koji su osvojili nove zemlje i donosili ratni plijen smatrali su da vlast ne nagrađuje dovoljno njihovu slavu. Usprkos ratnom plijenu i velikom oporezivanju osvojenih zemalja. izjavljuje revolucija je završena. neposredno. opće. shvaćenog ne samo kao hijerarhiju vlasti nego i u smislu da zakonodavna vlast posredno vrši i izvršnu. Početkom listopada 1793. trgovina je silno opala.3 postali su vrsta talaca za sve izgrede u općini gdje žive itd. zabranjen je uvoz engleske robe. Direktorij je bio skloniji protekcionizmu i gospodarskom nacionalizmu. Birači su se mogli izjasniti da li ustav prihvaćaju u cjelini ili ne. Skupština izglasani zakonski prijedlog dostavlja departmanima i ako u roku od 40 dana u bar polovini . Zakonodavna skupština donosi 2 vrste propisa: o manje važnim stvarima. tj. koji je na visoke prihode iznosio i do 3/4 vrijednosti. u srpnju 1793. Jakobinski nacrt. Sieyes i Ducos) da predlože izmjenu ustava. opskrba vojske. sve je davano u zakup bogatim trgovcima. jednu posve centraliziranu vlast. Dok dekrete donosi sama skupština. skupljanje ratnog doprinosa. čiji je mandat godina dana. ukinute su rekvizicije i uspostavljeno je slobodno unutarnje tržište. pravo i dužnost na pobunu protiv vlasti koja ugnjetava. pa je on ušao u direktorij. Ustav ostaje izvan primjene. Ustav iz 1793. tj. pravo na društvenu pomoć. Skoro svi gdje se glasalo su ga prihvatili. naročito što se tiče prometa žita jer se bojao uvoza strane robe i nezaposlenosti. Trebamo spomenuti i preambulu tog ustava. sigurnost. U kratkoći mandata vidjela se demokracija. a na tim temeljima se mogla izgraditi vojna diktatura. s time da je to javno kolektivno glasanje bilo uređeno tako da su na skupove koji su glasali pušteni svi koji su došli.1794. dekrete. Na svakih 40 tisuća građana bira se po jedan poslanik za skupštinu. Kako je konvent na početku svoga rada usvojio dekret da će nacrt ustava biti podnesen narodu da on odluči da li ga prihvaća. Direktorij je izgradio potpuni upravni i sudski poredak. a tu su među pravima spomenuta i jednakost. prihvati ustav. Vojska je tražila velike izdatke. st. javno i kolektivno pravo glasa za sve Francuze starije od 21 godinu s boravištem od pola godine (tj. poreza i sl.

ukinuta je izbornost sudaca. Odnos crkvom u početku konventa nije bio toliko zaoštren koliko je to bilo za vrijeme zakonodavne skupštine (1791/2) koja je svećenicima zabranila da vode knjige rođenih. jedne manjine nacije koja je sebe poistovjetila sa sudbinom države i nacije. u rujnu 1793. općinske zemlje. Inače će se smatrati da je narod zakon prihvatio prešutnim referendumom. Takva vlast nije mogla zadržati raniju upravnu organizaciju (upravnim jedinicama su upravljale izabrane skupštine i izabrana vijeća. zabranila je vjerske svečanosti. U jesen 1793. a svim nižim organima je zabranjeno uvođenje poreza. koje imenuje upravitelj pokrajina. a pod jesen 1793. Jakobinski konvent je sredstvima dirigirane privrede morao rješavati tešku gospodarsku krizu u zimi 1793/4. kojeg bi trebalo proučavati u školi.8. a potom je općinama dala pravo da odluče o vrsti vjerovanja. Sloboda misli i izražavanja posve je ukinuta. dopuniti odredbom po kojoj je sumnjiv svatko tko koči napredak revolucije ili kalja čistoću republikanskih načela. Revolucionarni sudovi sude ne poštujući pravila postupka. Ovaj drugi kult je bio pokušaj da se stvori vrsta građanske vjere koja bi bila prihvatljiva za sve vjere. za osudu je dovoljni uvjerenje suca bez potrebe dokaza. tj. Svaka privreda je takoreći nacionalizirana. Bilo je 12 komisija (resora) koji zajedno čine Odbor za izvršne poslove. poprimile su svoj puni izraz. napad na privatno vlasništvo sve to povlači smrtnu kaznu. trgovine i inflacije. Jakobinci su načelo jednakosti građana doveli do puke ništavosti građanina pred vlastima. ukinuo je ugovorene obveze koje su postojale između vlasnika i uživalaca zemlje. svu privrednu proizvodnju vlada je nadzirala određivanjem cijena i plaća. Kada je počeo rat s koalicijom crkva se pokazala glavnom mrežom kontrarevolucije. ovom izmjenom umjesto ministara pojedinim resorima upravlja komisija od 2 člana. Sudstvo je postalo dio uprave. vlada je uvela obvezan zajam. i u kolonijama. kako nije naročito uspio konvent je uveo izvanredne ratne poreze. a on je označen kao izdaja. prisilio je na vojnu službu sve neoženjene muškarce u dobi od 18-25 godina. za jakobinaca je poprimio izuzetne razmjere. Ustav je ostao izvan primjene te konvent vrši vlast kao što ju je vršio i prije tog ustava. Država je zauzela posve protuvjersko gledište. U veljači 1794. vjenčanih. Ta vlast je smatrala da sva područja života i rada pojedinca i zajednica podliježu njenoj upravi. uređenjem unutarnje i vanjske trgovine. uvedena nova uprava i svio njeni stupnjevi su neposredno podvrgnuti Odboru narodnog spasa. dakle smrt. tj. vrstu čiste administracije.4 departmana bar 1/10 skupština birača zahtijeva referendum. ili zemljarina u obliku plodina postaju izlaz iz teške krize proizvodnje. kada u gradovima vlada glad. tj. a presuda je djelo samo savjesti suca. Pravo na socijalnu skrb je shvaćeno tako da su zdravi prisiljeni na rad. sav gospodarski život.1793. To je razlog zašto država uvodi rekvizicije (oduzimanje) proizvoda kao redovitu mjeru. Potkraj jakobinske strahovlade u lipnju 1794. određene su radničke nadnice. od proljeća 1793. Njihovo obilježje je neograničenost i nasilje jedne skupštine. u službi je proizvodnje za rat. tj. konvent je ponovo pozvao narod na oružje. U studenom 1793. uprava departmana imenuje suce. Skoro milijun ljudi označen je sumnjivima. umjesto žirodinskog maksimiranja cijena žita po departmanima uveden je jedinstveni maksimum za cijelu Francusku. U ljeto 1793. zabranio je štrajkove i radnička društva. umrlih. raniji konventovi posebni izaslanici neposredno su upravljali departmanima). vanbračna djeca koju su roditelji dragovoljno priznali su izjednačena s bračnom u pogledu nasljednih prava prema roditeljima. Zakon o sumnjivima koji je donesen za žirodinaca (ožujak 1793. Kult vrhovnog bića se sastojao u općim moralnim načelima od kojih su neka sadržana u ustavu koji je trebao postati vrsta katekizma. i Robespierreova vlast kao člana odbora narodnog spasa . U srpnju 1793. Ne samo sloboda pojedinca nego i želja pokrajina (departmana) da zadrže stupanj samostalnosti povlačila je optužbu za federalizam. Za jakobinske strahovlade značajke nove vlasti koje su se tek počele pojavljivati za žirodinskog konventa. a morao je i zadovoljiti široke seljačke slojeve. Unutarnja trgovina je skoro uništena. čak i plaće u plodinama. mogu osuditi za djela koja zakonom nisu ni predviđena. Tako je poljoprivredna zemlja bila gurnuta prema industrijalizaciji. vlast odbora narodnog spasa je pojačana u odnosu na izvršno vijeće.) jakobinci će u rujnu 1793. Za sve sumnjive predviđen je zatvor. jedina kazna je smrt. Vrhovnog Bića. dok je do tada izvršno vijeće ukupnost ministara. zemlje sumnjivih oduzete su i podijeljene sirotinji. dok je odbor narodnog spasa postao još više oblik političkog organa izvršne vlasti. za mjesec i pol dana trajanja tog zakona sud je osudio 1350 osoba na smrt. taj se odnos zaoštravao. svećeničku odjeću itd. a dekretom od 23. tj. nacrt zakona će biti podnesen na referendum. konvent je ukinuo ropstvo u svim zemljama pod francuskom vlašću. pa ju u prosincu 1793. zemlje izbjeglica. Većina tih mjera je bila daleko od zbiljskog ostvarenja. dekretom je političkim zatvorenicima uskraćeno pravo na odvjetnika pred Revolucionarnim sudom. pa je konvent proveo rekviziciju radnika. uveo je prinudni rad. konvent je stvorio Kult Razuma. a u svibnju 1794. prosjačenje je zabranjeno. ukinuto je oporučno nasljeđivanje. jedne stranke. Vlast koja je ugrožena i iznutra i izvana posegnula je za svim sredstvima. Radnici i obrtnici su prisiljeni na proizvodnju pod vojnim uvjetima. U travnju 1794. ali tako nisko da je došlo do štrajkova. taj sud vodi postupak samo po pravilima zdravog razuma. mišljenje podrške kraljevini.

a on to sadrži samo zato da otkloni sumnje u pravo značenje tih prirodnih prava i sloboda. Zato se taj akt i zove izjava. mirovine. a mjesec dana kasnije s desnom strujom (dantonisti. Istovremeno francuska vojska je prešla sjevernu granicu i borbe vodi na belgijskom području. Bilo je to u mjesecu termidoru (srpanj) po revolucionarnom kalendaru. Lijeva je opasnija jer je to pariška komuna. tj. koje je stalež sam rasporedio i skupio. za konvent je postao ranjiv. Skupština je 26. Vlast je počivala na načelu jedinstva svih vlasti u kraljevim rukama. nitko ga ne može biti lišen. Kada je Robispierre uništio lijevu opasnost. a ustav Francuske bilo je nekoliko običaja o kralju i svim vlastima u njegovim rukama i njegovoj volji koji bi htjela da je sam zakon. sigurnost. dovelo do uništenja lijeve opasnosti (hebertisti.8. a uživali su oko 20% zemlje na koju nisu plaćali zemljarinu. od kraja 16. pa vlast. Svećenstvo je služilo kralju i narodu svojim duhovnim (tu spadaju i znanost. Pravo vlasništva je izraženo u posljednjem. Izjava ima nadustavno značenje. pa je to i bio razlog što od 1614. ali Robispierre ima oslon u pariškoj komuni i pogotovo u mreži 3000 jakobinskih klubova širom Francuske. čak i ustavotvorna koja povrijedi ta prava i slobode gubi legitimitet. a bez nje nema ni ustavne države. plemići se pod prijetnjom gubitka plemstva nisu smjeli baviti trgovinom i obrtom. To će biti učinjeno do kraja te godine. st. tj. Plemstvo je kralju služilo svojim vojnim. liberalistička država.5% stanovništva i uživali su oko 10% zemlje (od toga su izdržavali i bolnice. Opći pregled: I državne prihode i rashode određivao je kralj. a ne darom države ili same ustavotvorne skupštine. a to je sav proizvođački narod. a pored toga dobivali su i plaće. odnosno pripadaju mu sva prava i slobode koje nisu ograničenje istih tih i tolikih prava drugoga. on samo obznanjuje nešto što postoji i bez tog akta. pa da mu pripada samo ono što mu ona izrijekom dozvoli. Činilo se da je Robipsierre osigurao punu pobjedu. čl. Herbert). Sve te odredbe bile su posljedica i odgovor na dotadašnje stanje vlasti i države Francuske.). Građanin nije rob države. Uz načelo jednakosti koje je na početku izjave (čl. Konvent je došao pod nadzor umjerenog centra. U prvi čas smaknuće vodećih jakobinaca nije bilo posve likvidacija jakobinizma. Izjava kaže da su sloboda.33% stanovništva. treći stalež. vlasništvo. borba je za načela iz izjave. . Poreze je plaćala samo proizvođačka klasa. Deklaracija o pravima čovjeka i građana iz 1789. država propisima slobodu ograničava samo radi toga da bi ona bila dobro svakog građana.3. bolnice. 4. pa se to zove termidorska reakcija. Čitava ustavnopravna povijest Francuske 19.1789. Sama sloboda je shvaćena tako da je svakome dopušteno činiti sve što ne škodi drugome. izjava na kraju (predzadnji. uslugama. Ali jakobinci i Robespierre moraju voditi borbu i lijevo i desno. Zato je građanin slobodan činiti sve osim onoga što je izrijekom zabranjeno. Danton). pravo da svotu koju traži kralj od pokrajine razreže i ubere njena skupština staleža. nego njegova sloboda prethodi svakoj vlasti i iznad je svake vlasti. optužen je da je tiranin i točno godinu dana od kada je izabran u odbor narodnog spasa i mjeseca dana nakon poraza neprijatelja u Belgiji sa još 21 pristalicom je ubijen. 17. Oni su kralju mogli odobriti samo dobrovoljne darove. Ta dva staleža sa oko 2% stanovništva posjedovali su 30% zemlje. otpor ugnjetavanju osnovna prava svakog čovjeka. 3. tzv. Unutar samog odbora narodnog spasa stalna oporba mu je Carnot. neke vrste socijalne skrbi. gdje u lipnju 1794. Načela izjave smatrana su rezultatom razvoja ljudske rase i civilizacije.5 posve je političke naravi jer su svi članovi (9) tog odbora izjednačeni.) i načelo nacionalne suverenosti (čl. školstvo. a i imali su najviše zemlje.1.) osobito ističe načelo podjele vlasti kao temeljno načelo ustrojstva svake vlasti i koje je sama bitpretpostavka postojanja ustavnog poretka. ali su njihove skupštine kralju povremeno odobravale doprinose. st. god. Svećenstvo također ne plaća zemljarinu. odnosno do danas ona je zadržala značenje nadustavne povelje u Francuskoj. kralj je uzurpirao pravo da određuje poreze. Samo su neke pokrajine (oko 1/3 Francuske) zadržale poreznu povlasticu. Jamstvo prava i podjela vlasti su osnove pravne države. to su dons gratuits. sudskim i sl. imali su poreznu samostalnost. To je tzv. 98% naroda čini treći stalež. sve ostalo stanovništvo. god. Izjava o pravima čovjeka i građanina u 17 članaka sadrži prirodna prava i slobode čovjeka i građanina koji su bili predmet promišljanja već skoro 200 godina. tj. pred revoluciju činili su oko 1. Ustrojstvo po Ustavu iz 1791. odnose značajnu pobjedu nad proturevolucionarnim savezom. nije sazivao skupštinu općih staleža. ubožnice.16. škole). upravnim. Jedno od prirodnih prava je i vlasništvo. osim ako to očito zahtijeva opća potreba zakonito ustanovljena i pod uvjetima pravične i prethodne naknade. Nekoliko pobuna konačno je u ožujku 1794. usvojila Izjavu o pravima čovjeka i građanina. tj. neki sudski poslovi) uslugama. članku ovako: budući da je vlasništvo nepovredivo i sveto pravo. Tu je bilo oko 0.

osim za maleni broj roba. novcu. kralj ponovo saziva skupštinu uglednika radi pripreme skupštine općih staleža. a Francuska je iz rata za oslobođenje američkih kolonija izašla kao pobjednik. To je bio najrasprostranjeniji oblik obrade zemlje. U kolovozu 1788. porez na prihod. uglavnom su ej davali u zakup. kralj 1787. ali istovremeno javno izlaže financijsku bijedu države. tj. 1787. Pored toga. Staleži su bili samo relativne cjeline. vingetieme. a onda su se otporu pridružili ostali vrhovni sudovi. Ali kada na prijestolje stupa Louis 16 država je pred financijskim slomom. Kralj je ponovo pozvao Neckera za ministra financija. Kada je kralj tom skupu predložio opću zemljarinu i to bez ikakvih izuzetaka čak i za krunska i crkvena dobra. Poražena u sedmogodišnjem ratu. do 1787. jer je država od Louisa 14 određivala cijene žita i zabranjivala izvoz žita). Turgot je savjetovao da se Francuska ne miješa. Već je Louis 14 svojim vojnim pustolovinama državu ostavio na rubu bankrota. ali je ponovo morao popustiti pred silnim otporom. radu) gospodaru zemlje. Možemo reći da su se vrhovi staleža uvelike približavali. Od toga je plaćao više vrsta poreza u korist države. uza sve razumijevanju odličnici su odbili odreći se svojih starih povlastica. sa svojim posebnim pravima. počinju ih nazivati četvrti stalež. nego i posve gospodarska oblast je uvelike određena državnim propisima. a treći po 600 poslanika. davali su je seljacima. Uglavnom je nestalo radne rente za gospodara. ali je uspio nagovoriti kralja da prva dva staleža biraju po 300. te da se budućoj skupštini općih staleža ostavi odluka o načinu zasjedanja. Pod pritiskom moćnih vojnih krugova Necker pomaže kolonije. U studenom 1788. upravna. To je razlog da oko 40% seljaka čine nadničari. uglavnom posve bezemljaši. Pobjedonosni Pariški parlament vraćen je u svoje sjedište. Ovi su pak zemlju često davali na upravljanje stručnim upraviteljima imanja ili su je opet davali u podzakup.). nego su to bile pravno određene zajednice. saziva Skupštinu uglednika. 1776. 1774. ukida cehove kao ograničenje rad i poslovanja. ali još više financijski iscrpljena. najniže sudstvo je još bilo u rukama feudalnih gospodara. jer bi ju tar još više financijski iscrpio. 3 doma odvojeno ili kao jedan dom u kojem bi se glasovalo po glavama. Pred revoluciju pola krunskih prihoda trošeno je na plaćanje kamata za taj dug. Odbijen je Neckerov prijedlog o jednodomnoj skupštini. jer i unutar njih postoje ogromne razlike. Kralj je naredio progon Pariškog suda. a glavni izvor državnih financija je općenita i ujednačena zemljarina i dohodarina. st.6 Francuska je tečajem 18. ukida kuluk kao oblik radnog poreza za državu. Turgot nastoji stvoriti slobodno tržište (ukida porez na promet. te je seljak bio podložan feudalnom sudu i njegovoj mjesnoobičajnoj pravdi. te razna davanja (u plodinama. Prijelaz iz jednog staleža u drugi bio je moguć. Kao 3 staleža. Potom je kralj pripremio reformu sudstva. a sve je to bilo u službi vojnog sloja. Pokušaj reforme izazvao je ne samo opći otpor sudova nego su se tome pridružile i neke pokrajinske skupštine staleža. dok su veliki zakupci vlasniku zemlje (bivšem feudalcu) plaćali zakupninu u novcu.4 bilijuna livara. Bilo ih je 6. Necker zahtijeva da kralj prihvati prijedlog pariškog parlamenta da nakon 175 godina sazove skupštinu općih staleža. a osobito teški su: taille. Ali se taj prijelaz odvija prema pravo uređenom postupku. Sudstvo se proglasilo zaštitnikom prava i slobode od kraljeve samovolje. tzv. a ako nisu zemlju obrađivali radom nadničara. staleži u Francuskoj nisu bili samo društveno-gospodarski slojevi. Oni su trebali pomoći kralju da izađe iz financijskog sloma. porezna. uvodi slobodnu trgovinu žitom. . Još za Turgota engleske kolonije u Americi počinju se buniti. doživjela izuzetan porast stanovništva i to uglavnom na selu. kralj dekretom poziva skupštinu općih staleža za svibanj 1789. najčešće velikim zakupcima koji su uglavnom bili bogata buržoazija. Tu je postavljeno pitanje kako će skupština općih staleža zasjedati. capitation. porez na sol. sudska i pravna. kralj je morao posegnuti za Turgotom kojeg je postavio za glavnog nadzornika financija i na čelo vlade. Država je i propisima i poreznom politikom postala potpuni nadzornik gospodarskog života. Dakle. Turgot je otpušten i na njegovo mjesto dolazi ženevski bankar Necker. najčešće su to lutajući radnici. Kada je kralj svojim uredbama pokušao propisati zemljarinu. a za propisivanje novih poreza izjasnili su se nenadležnima. Zemlja je još bila glavna i jedina trajna vrijednost. vrsta glavarine. Uz to su mnogi seljaci dužni na radnu obvezu. a sastojao se u teškom radu do 30 dana godišnje (na izgradnji puteva i sl. gabelle. iznosio nešto više od 3. a u sedmogodišnjem ratu osramoćena francuska vojska traži osvetu (uplitanjem na stranu kolonija). Od vremena Louisa 14 ne samo vojna. Taj skup od oko 140 članova predstavljao je elitu Francuske. parlament je odbio registrirati te odredbe i ponovo je istaknuo da su novi porezi pravo skupštine općih staleža. Oboren je. Trebamo spomenuti i da je seljak proizvodio tek 20% peko svojih potreba. U izuzetno teškoj financijskoj neprilici. narastao je na 5 bilijuna. te predlaže oporezivanje bogatih. izbačena iz Amerike i Indije. a sve obveze seljak je prema gospodaru zemlje (zakupcu ili podzakupcu) izvršavalo u dijelu plodina. parlamenti. Možda najbitnija odrednica društvenog života je ta da se on odvija pod izuzetnim državno-pravnim utjecajem. I zakupci i podzakupci su plaćali zakupninu. Zato su se bivši feudalni vlasnici pretvorili u privatne vlasnike koji su vrlo rijetko prodavali zemlju. neposredni porez. crkveni porez (desetina). Financijski dug koji je u 1784. Francuska je nastojala obnoviti mornaricu. corvee.

i odmah je izbio spor o načinu zasjedanja. skupština usvaja Izjavu o pravima čovjeka i građanina. njihovi izbori su javni i dvostepeni. Kralj je morao ustuknuti. Takvo ukidanje (otkupom) vlasničko-feudalnih obveza seljake nije zadovoljilo. makar i najmanji. npr.8. 26. Najprije će članovi trgovačkih i obrtničkih udruženja izabrati predstavnike. Najprije je ukinut zakup za neobradivo zemljište. pale knjige obveza. i 11. ubijaju upravitelje imanja i plemiće. te javnim i neposrednim glasovanjem izabrati svoje predstavnike. Skupština općih staleža sastala se u Versaillesu 5. svi Francuzi i sve pokrajine pravno su izjednačeni. feudalnih obveza i ovisnosti. seljaci provaljuju u dvorce. posebna prava cehova i gilda. Ustavotvorna skupština nema povjerenja u vojsku. ovi će se potom sastati na razini grada i izabrati predstavnike grada. Ali skupština je morala zadovoljiti i zahtjeve sitne gradske buržoazije i radnika koji su bili protiv gradske cehovske plutokracije. Događaji u Parizu izazvali su pobune širom Francuske. Bilo je to ukidanje feudalizma. kralj to odbija. ukinuto je nasljeđivanje i raspolaganje službama u upravi. Istog dana. a ovi će se sastati u sudskom kotarskom mjestu i izabrati predstavnike.) ustavotvorna skupština pokazuje svoju građansko-demokratsku bit. svi članovi prisežu da se skupština neće razići dok ne donese ustav. te ponovo poziva Neckera na vlast.6. Treći stalež smatra da trebaju zasjedati svi njeni predstavnici zajedno i glasovati po glavama. tj.1789. Kralj nacionalnu skupštinu nastoji raspustiti jednostavnim zatvaranjem pristupa u dvoranu. Plemstvo i svećenstvo će se sastati na skupove u sudskim kotarevima. tj.1789.1789. Kao posljedica ukidanja posebnosti gardova i pokrajina. te naoružan napada parišku tamnicu Bastille. tj. jednim. Skupština u studenom/prosincu 1789. U Parizu se stvara dobrovoljačka vojska. Crkvena desetina je posve ukinuta. a ne da joj to svojstvo daje prostor u kojem zasjeda. Istovremeno ustavotvorna skupština mora rješavati i pitanje financija. te odmah od ustavotvorne skupštine traže pravo i propise za izbor mjesne i pokrajinske uprave. 10. nacionalna garda. a najzad su sva vlasnička prava feudalaca proglašena uzurpacijom. Tjedan dana kasnije kralj priznaje narodnu skupštinu. osim ako ih je mogao dokazati ispravom. Na to se nacionalna skupština okuplja u obližnju loptaonicu i proglašava da je ona kao ukupnost narodnih predstavnika narodna skupština. ovlaštenja vlasti.5. Kralj naređuje da se zasjeda po staležima. ukinute su povlastice plemstva. nalaže povlačenje vojske iz Pariza i potvrđuje iz pobune poniklu upravu Pariza. jer je sve to bilo oblik monopola i ograničenja slobode rada. Tjedan dana pošto se proglasio domom općina.7. ukinuta. proglašava se ustavotvornom skupštinom. .1789. To znači da je seljak mogao ostati zakupac zemlje uz plaćanje godišnje zakupnine. te seljačka izvan-ugovorna dugovanja. Iako kraljeva uredba ne govori o imperativnom mandatu biraču su i pri tim izborima svojim poslanicima predali naputke (oko 50 tisuća) sa svojim pritužbama i željama. Pravno je to bila revolucija. itd. Treći stalež na selu će glasovati u dva stupnja: u skupštinama župa javnim glasovanjem će izabrati izbornike. tj. pa će njihove pobune skupštinu prisiljavati da ih postupno sve više ukida. nego ih je trebalo ugovorno ograničiti ili otkupom ukinuti. Treći stalež u gradovima će glasovati u 3 stupnja. god. Ostale su samo seljakove ugovorne obveze. Kralj sutradan otpušta Neckera optužujući ga da je podržavao treći stalež i njegov zahtjev. Nije se odlučila na poreze.8. ali istovremeno prikuplja vojsku oko Pariza. Pod pritiskom pobuna. pa i njihov uprave dolazi do stvaranja privremenih odbora ili vijeća gradova i pokrajina koje preuzimaju tamošnju upravi. treći stalež se 10. a na vijest da kralj namjerava raspustiti skupštinu. kralj je izdao dekret po kojem aktivno biračko pravo za treći stalež imaju muškarci stariji od 25 godina koji plaćaju porez. jer je znala da je financijska potreba jedan od razloga da je kralj trpi. proglašava Domom općina.8. posebna prava pojedinih zanimanja. ali i te više nisu mogle biti vremenski neograničene. tj.7 U siječnju 1789. a onda će se predstavnici svih gradova i gradića sudskog kotara sastati i (to je treći stupanj) izabrati predstavnike gradova tog kotara za skupštinu općih staleža. tzv. Parišku komunu. provaljuje u oružarnicu. u kolovozu (4. ili je mogao postati vlasnikom zemlje plativši njenu cijenu vlasniku feudalcu. obveze koje su posljedica vlasničkih prava zemljoposjednika. naređuje članovima druga dva staleža da joj se pridruže. Usprkos toj nuždi kralj je odbio prihvatiti izjavu o pravima čovjeka i građanina jer ju je smatrao protivnom načelima svoje vlasti. prava majstora prema kalfama i šegrtima. donosi dekrete o ustrojstvu nove državne uprave.1789. narod u Parizu 14. uvjeti zakupa zemlje. nacionalna garda. prometa i ugovaranja. istovremeno. njihova vlastelinska prava prema seljacima.1789. skupština je ukinula sve posebnosti i povlastice staleža.1789. treći stalež svoj dom proglašava Nacionalnom skupštinom.6. tj.8. te su 1792. te poziva narod da se poput Pariza naoruža kao dobrovoljačka vojska. skupština je ukinula sve obrtničke i trgovačke udruge. nedjeljivim i cjelovitim predstavnikom nacije. To je početak revolucije kao oružane pobune. redova. S ukidanjem povlastica i posebnosti staleža ukinute su i posebnosti državnih činovnika. Ustavotvorna skupština je odmah od kralja zahtijevala povlačenje vojske oko Pariza. Ipak. ukida sva javnopravna ovlaštenja feudalaca. 4. te da će se glasovati po staležima. gardova i pokrajina. 20.

nijedna nije imala tu snagu otpora kao crkva. kongregacije. suspenziji parlamenata tj. tj. tj. crkva postaje glavno političko pitanje skupštine. Ipak. 29.1789. donijela Odluku o privremenom prekidu rada. ali više kao zakonodavna i ona koja vodi tekuće političke i upravne poslove. Krajem 1789. proteže nad dotad povlaštene porez na prihod i zemljarinu. i uvedena je nova sudska ljestvica. pa su i bivši redovnici postali obični. Zakon nastoji što uže odrediti kako djelo.1789. Parlamenti se više nikada nisu sastali. a stara uprava će potpuno isčeznuti. distrikte (kotareve) i općine. osim onih koje su držale škole i bolnice (svojstvo zajednice će izgubiti u kolovozu 1792. ustavotvorna skupština je 3. Tim prihvatom Francuska je 5. . Odmah se počelo raditi na ustrojstvu novog sudstva. donesen je Zakon o sudovima. crkveni.12. niti kome oporučiti u času smrti. prihvatila dekret o nacionalizaciji crkvene zemlje. arbitraži. u kolovozu 1790. a za uzvrat svećenici su dobili plaće. donijela je tzv. protivna je slobodi kao trajnosti. gradske i pokrajinske posebnosti. skupština donosi dekret kojim ukida ranije upravno ustrojstvo i podjelu na provincije i niže jedinice. 11.). tako i državni (opće sudbenosti: građanske i krivične). sve to nije bilo dovoljno za izlazak iz financijske krize. Samo svjetovno svećenstvo je ostalo. nego na podvrgavanje crkve novoj vlasti.1789. a koji se tiču kralja. punopravni građani. Ukidanjem redovničke prisege ukinut je taj bitni dio kanonskog prava kao državnog prava. Budući da je u ovom zakonu načelo zakonitosti u krivičnom pravu shvaćeno tako da zakon znači samo akt zakonodavca. nego ustavotvorna. skupština će donijeti zakon o sudovima. Nova vlasti je još prije izjave o pravima čovjeka i građana ukinula redove i staleže.12. U skupštini postaju sve glasniji oni koji upozoravaju na bogatstvo i neiskorištenost crkvene zemlje. ali je istovremeno smanjila poreznu stopu. dobila vrst krnjeg ustava i postala ustavna. u krivičnom postupku su čak 2 porote (kao common law). Dolaskom u Pariz ustavotvorna skupština nastavlja svoj rad. te je razdvojena građanska od krivične sudbenosti. kasnije će biti zadržana samo u krivičnom.1790. mjesni i sl. Nijedna udruga se nije tome više protivila od crkve. feudalni. prostorno određene. Zakon predviđa porotu i u građanskom i u krivičnom postupku.11. skupština ih nije prognala nego samo odložila njihov rad. nakon nacionalizacije crkvenih imanja. te umjesto njih uspostavlja istovjetnu podjelu cijele Francuske na departmane (oblasti). 5. Tako se krajem 1789. narodne skupštine i ministara. bivši redovnici su postali građani. jednom dana prisega.11.11. a gradsku upravu biraju građani.1789.). narod je krenuo iz Pariza u Versailles.1789. kako nedržavni (trgovački. tj. što znači da se sudstvo ne može miješati u upravne poslove.12. Najniži stupanj građanske sudbenost je mirovni sudac. a ostarjeli mirovine. U takvim okolnostima kralj je konačno prihvatio izjavu o pravima čovjeka i građanina.3. Po kanonskom pravu redovnici ne mogu naslijediti. i 5 mjeseci nakon ukidanja parlamenata. Time je htjela porezni teret staviti podjednako na leđa svima.11. U kolovozu 1790. ali i da su upravnim organima oduzete sve sudske nadležnosti. optužna i ona koja na glavnoj raspravi presuđuje o krivnji. zato ona i ne pomišlja na odvajanje crkve od države. i 2. to je ustavotvorna skupština morala Kazneni zakon donijeti što prije. Ustavotvorna skupština je 2. komune. a sudac je poput stroja za primjenu zakona. donosi dekret o ukidanju neopozivosti vjerske prisege. Taj zakon je vrlo potanko odredio kažnjiva djela i kazne za njih. 14. privremeno je uređena gradska uprava. ni na posvjetovljenje države. Ukinuti su svi raniji sudovi. u vrijeme dok ustavotvorna skupština donosi dekrete i ustrojstvu uprave.). skupština je 24. Sudska zvanja se više ne nasljeđuju i ne kupuju. U kolovozu 1790. tako i kaznu.1789. te je tamo opsjeo dvor. nego suce bira narod. a potom su doneseni 14. te još 19 članaka koje mu je podnijela ustavotvorna skupština. pravno izjednačeni i odgovorni s drugima. osobito bogatima. Porota je sudac o činjenicama. To podvrgavanje je značilo da i crkvena organizacija i njena načela ne mogu proturječiti postulatima nove vlasti. i 22.10. dana uz punu svijest i slobodu. nakon što su već skoro 5 mjeseci bili na prinudnom odmoru.10.8 Skupština u rujnu 1789. Skupština je svjesna snage vjerskog uvjerenja i snage crkvenog utjecaja na vjernike. Za nekoliko mjeseci nakon dekreta o nacionalizaciji crkvene zemlje ustavotvorna skupština u veljači 1790. Građanski ustav o svećenstvu. prodati. po kojem su svi gradovi imali jednako ustrojstvo (gradsko vijeće i gradonačelnika). da neka načela nove upravne organizacije primijeni na crkvenu organizaciju. donijela dekret o ukidanju svih tih starih sudova (najstariji je bio Pariški parlament nastao 1239. ograničena kraljevina. tj. Ocjenjujući da će se sudstvo (parlamenti) protiviti ovom dekretu. trgovačke i obrtničke udruge. Zakon u znatnoj mjeri sudstvo povjerava izabranom sudu. počela uspostavljati nova upravna organizacija i uspostavljene su nove upravne vlasti departmani. te je čitavu zajednicu zamislila kao zajednicu pojedinaca. dekreti kojim su određene te upravne jedinice. primalo plaće ili mirovine i obavljalo poslove koji su bili u nadležnosti crkve. donesen je i novi dekret o gradskoj upravi. Ukinuti su crkveni redovi. slobodnih i nezavisnih od bilo kakve druge zajednice osim države. pa ga je donijela 1791. Ustavotvorna skupština postala je određenija da crkvenu organizaciju teritorijalno izjednači s upravnom.1789. jer nije u prirodi slobode da se sama poništava slobodom trenutka.

gospodarska kriza još trajala. gospodarstva. te je sakupljanje poreza postalo dio uprave općina. Kralj se suprotstavio građanskog ustavu o svećenstvu. Kako je 1790. te njegov naum o bijegu postaje konačan. te prava i dužnosti svjetovnog svećenstva kao pojedinca. tj. pa se postavilo pitanje što to znači. one su ipak još postojale. pokušao je pobjeći. koji plaćaju porez) na doživotnu službu. Šapelieov zakon. papa je u ožujku 1791.10. sudstva. zabranjuje da se udružuju i donose odluke koje se tiču njihovih zajedničkih interesa. tek je nakon skoro godinu dana od njegova donošenja i nakon što je skoro polovina nižeg svećenstva priseglo na taj ustav. onih 19 članaka koje je kralj prihvatio 5. dok su druge vrste udruživanja bile dozvoljene. radnici se bune. bilo poslodavci. Alko bi biskup odbio potvrdu izabranog svećenika. domovini i ovom ustavu. na načelu liberalne države i gospodarstva. donekle su smanjili (bar u nekim slojevima. Zato je nakon što je uhvaćen u bijegu.1790. Od studenog 1789. sudstva. To je povod da skupština i radnička udruženja izjednači s onima trgovaca i obrtnika. Taj papin postupak značio je suspenziju svih zaprisegnutih svećenika. Iako su zajednice i udruženja trgovaca i obrtnika ukinuta. Radnici će skoro stoljeće voditi borbu protiv tog zakona.9. ustav potvrđuje uspostavljenu organizaciju uprave. potom prisegnuti na vjernost naciji. Izabrani svećenik prije preuzimanja službe treba dobiti potvrdu od biskupa (ovaj od nadbiskupa). Sieyes je to pokazao svoju domišljatost time što je istaknuo razliku između prava i sredstava.1789. Ustav je kralju podnesen na prihvat 13. ponajviše pravno. Papa je zadržao vezu s francuskom crkvom samo utoliko što su mu saopćavali imena izabranih svećenika. Činilo se da se te odredbe ne tiču udruženja radnika. Sve je to zabranjeno pod prijetnjom globe i gubitka prava aktivnog građanina na godinu dana. crkve. tzv. ali je uhvaćen na sjevernoj granici i u sramoti vraćen u Pariz. Kad je kralj krenuo u bijeg. U lipnju 1791. Svim tim odlukama. tj. s time je uspostavljena ustavna kraljevina.3. te se ona tada ozbiljnije bavi svojim ustavotvornim radom. Ustav iz 1791. da li opće pravo glasa. njihovim uređenjem prava građanina. skupština izglasava Ustav 3. oduzela im plaće i mirovine. uzajamne pomoći za slučaj bolesti i sl. Po ovom zakonu svećenike kao i neke druge službenike biraju građani (muškarci stariji od 25 god. Protiv donošenja tog zakona u skupštini nitko nije ustao. cjelinom. Tada je odnos crkva-država poprimio vrlo oštar oblik. ustrojstvom uprave.11. proglašava iznuđenim. svi su jednaki u pravima. a nešto manje organizacijski. 14. slugama i poljoprivrednim radnicima će biti zabranjeno da se okupljaju radi dogovaranja o cijenama i plaćama. na razlici između ustavotvorne i ustanovljene vlasti.9 Bilo je to zapravo podvrgavanje crkve državi. proglasi ih oblikom monopola. dekreti o ukidanju obrtničkih i trgovačkih udruga. Ustavotvorna skupština je nezaprisegnutim svećenicima naredila da isele iz svojih župa. Papa je oklijevao da se izjasni o ovom građanskom ustavu o svećenstvu. kao i dekrete nakon što je odveden u Pariz. u ime slobode rada i trgovine jedino je ograničena ta sloboda. ali glasanje je sredstvo izražavanja nacije i svi . To je prvi moderni europski ustav. a ponajmanje zbiljski. pa i Šapelieov zakon. ali je ipak bio prisiljen dati svoj potpis. Crkva je izgubila svaku sudbenost. i to tako da su posebna prava i povlastice tih udruga ukinuti. skupština je donijela niz zakona kojima je udarila temelje organizaciji uprave. tj. Od tada postaje kralju sve jasnije da je sva vlast u rukama ustavotvorne skupštine. opći i pokrajinski sakupljači poreza.6. konačna odluka pripada državnom sudu.1791.9. načelno je njihovo ukidanje proglašeno 4. taj akt označio heretičkim i takvim da znači otpadništvo od crkve. Taj zakon biti će proširen i na selo. Biskupi su nad nižim svećenicima zadržali samo disciplinsku sudbenost. Kralju je jasno da će biti prisiljen potpisati ustav. Seljacima i zakucima zemlje. financija. Ovim jednostranim aktom država je odredila crkvene jedinice. donijela Zakon Le Chapelier. Zato ih je ustavotvorna skupština posve ukinula 2. prava i sloboda koji su već stvoreni nizom dekreta. U takvim okolnostima. bilo radnici. kralj ustvari u kućnom pritvoru i skupština mu je oduzela državni pečat. tečajem 1791. a porez sakupljaju posebni sakupljači koje biraju aktivni građani.1791. i 1791. ustavotvorna skupština je do proljeća 1791. i pogotovo Parizu) ugled skupštine. ovaj je mogao utužiti. Crkva u takvom svojstvu za nju ni ne postoji. prisegnuo na vjernost ustavu. ukinuta je stara i posebna financijska uprava. kralj u pritvoru. čak postajala i veća zbog silnog porasta cijena. porezne vlasti. korporacijom.1789. štrajkaju. uvelike usvaja biračko pravo temeljem kojeg je izabrana skupština. na načelu nacionalne suverenosti. a on je 14. tj. a inače oni su i sami podložni sudskoj nadležnosti. Zabranjena su i udruženja radnika radi pomoći štrajkašima.9. sudstva. te je 14. sadržano je u ustavu. osobne slobode itd. podržavljenje crkve i vjere. jer ovaj zakon s crkvom ne postupa kao sa samostalnim tijelom. Iako se u tom pogledu skupština uvelike dvoumila. izmijenila francusko društvo. tj. Čak i aktivno biračko pravo koje propisuje ustav.1791. naime izjava i pravima sadrži odredbu i jednakosti. za sobom je ostavio pismo u kojem sve akte koje je potpisao. počiva na načelu podjele vlasti. Taj zakon građanima iste struke. dakle ništavnim. do ljeta 1791. Uvod ustavu je izjava o pravima čovjeka i građanina. 1791.8.

tj. Tako je opća pravna jednakost pomirena s nejednakošću u osnovnom političkom pravu. sekundarne skupštine. birali su između građama s pasivnim pravom glasa izbornike. pripala 3 poslanika. izbornici su birani na rok od 2 godine. birači samo biraju. vladu. Iako je kralj glava državne uprave. ipak on neposredno nadzire samo vrhovnu upravu. Kralj ima plaću i vojnu gardu. tj. Skupština uvijek može pozvati ministra da podnese izvještaj o svojim postupcima. bilo je daleko ograničenije. prostor (departmani) i gospodarska moć. počevši od izbornika. skupštinu i savjet departmana itd. nego djeluju posebno u okviru svog resora. odlučuje o količini kopnenih i pomorskih snaga. te da plaćaju porez koji nije manji od 3 nadnice. skupštine. tj. zatim je prijedlog podnošen drugoj skupštini. te samo na kraljev prijedlog odlučuje o ratu i miru.) oni su nesmjenjivi. koje su njene bitne odrednice koje trebaju biti izražene pri izboru njenog najvišeg predstavnika. koja je vršila sve izbore za organe departmana kao i za središnju vlast (poslanike za nacionalnu skupštinu. Samo je skupština predstavnik opće volje naroda. Izbori su bili u dva stupnja. Građani su s obzirom na pravo glasa podijeljeni na aktivne i pasivne. pa ako ga je ona neizmijenjenog prihvatila prijedlog je čekao treću skupštinu. ona je u stalnom zasjedanju. tj. Aktivni građani su samo oni Francuzi koji su ispunjavali nekoliko cenzusa: muškarci stariji od 25 godina. da nisu sloge. i ako ga je ova prihvatila. Ustav za to predviđa sljedeći postupak: kraljev veto može biti prevladan samo ako taj prijedlog (u posve istom tekstu) prihvate dvije sljedeće skupštine. On je predstavnik države i nosilac izvršne vlasti koju vrši preko 6 ministara koje sam bira. koji tim potpisom preuzima pravnu odgovornost za tu ispravu. samo aktivni građani su sredstvo izražavanja duha nacije. tj. ali nemaju pravo davati naputke onima koje su izabrali. koji ne mogu biti članovi skupštine i koji politički samo njemu odgovaraju. suce i porotnike vrhovnog suda. Takvih građana je bilo svega oko 50 tisuća. Zato je ukupni broj poslanika (oko 750) podijeljen na 3 dijela (oko 250). Ustav iz 1791. izbornici su mogli biti samo aktivni građani koji su plaćali porez veći od 150 nadnica. izbornici izabrani u kantonu činili su skupštinu koja je vršila sve izbore na toj razini. Kralj je ustavni vladar. To nije prizivni sud nego samo čuvar zakona na taj način što rješava samo pravna pitanja i brine da . pravu glasa. ali ima pravo moćnog odgodnog veta. nadzre rad državne uprave i zakonom određuje njenu organizaciju i nadležnost. od te trećine svaki departman dobije onoliko poslanika razmjeran veličini neposrednog poreza ubranog u tom departmanu i odnosu tog poreza prema sveukupnom porezu cijele Francuske. tzv. Ustav ne predviđa mogućnost plebiscita. Biračko pravo kao ga je uspostavio ustav bilo je uže od onoga temeljem kojeg je izabrana skupština koja je donijela ustav. biskupe. Još je manje utjecaja imao na sudstvo. parlamenta Francuske izbori su vršeni po departmanima i to tako da je broj poslanika koji je pripadao departmanu određen prema 3 mjerila. tek je onda to zakon. Skupština je izabrana na 2 godine i za to vrijeme ona nije mogla biti raspuštena. Ako kralj odbije tu potvrdu time nastaje sukob između skupštine i kralja. tj. To je bila organizacija izvršne vlasti slična predsjedničkoj vladi. porezno i budžetsko pravo (kralj nema pravo predlaganja budžeta). naciju određuje u tri protege: broj stanovništva. skupštine. a izbornici svih kantona departmana činili su skupštinu tzv. Na vrhu sudstva je kasacijski sud. Ministri ne čine skup. Ustav sadrži opću odredbu o zabrani imperativnog mandata. Samo aktivni građani mogu biti članovi nacionalne garde. da su upisani u nacionalnu gardu i da su dali građansku prisegu. a na kraju rada ministri skupštini podnose opći izvještaj o svom radu. nego kralj Francuza. departmanima. da prebivaju više od jedne godine u istom kantonu. Tu pravnu odgovornost ministra i ostalih visokih službenika izvršne vlasti prati sama skupština. ono je treća grana vlasti koja je predstavnik nacije i suverenosti. Sudstvo je neovisno i od zakonodavca i od kralja. To pokazuju i predviđene nadležnosti skupštine: zakonodavna vlast (pripada joj zakonodavna inicijativa). Aktivni građani u kantonu. trećina poslaničkih mjesta pripada stanovništvu s aktivnim pravom glasa. on više nije kralj Francuske. Budući da se skupština sama nije mogla raspustiti. Propis koji je skupština izglasala zove se dekret i da bi postao zakon treba dobiti kraljevu potvrdu. znači da je prva skupština morala sačekati istek svog mandata.). Nijedna kraljeva isprava nije izvršna bez ministrova supotpisa. Kralj nema pravo zakonodavne inicijative. Pasivno biračko pravo za bilo koji stupanj izbora. Što se tiče skupštine. što je otprilike 2 na svakih 1 000 građana.3 milijuna. dakle neovisni od kralja. primarne skupštine. referenduma ili neposredne inicijative građana. i najzad trećina poslaničkih mjesta pripada gospodarskoj snazi nacije mjerenoj porezom. jer činovnici svih nižih stupnjeva uprave su izabrani. te su svakom departmanu (ima ih 83) samom činjenicom što je departman. te je udio pojedinog departmana u toj trećini srazmjerno određen: trećina poslaničkih mjesta dodijeljena je prostoru (veličina). Suce biraju aktivni građani i za vrijeme mandata (6 god. prvi građanin i najviši predstavnik nacije i države.10 nisu podobni da budu to sredstvo. Otvorilo se pitanje što je nacija. Skupština kralju uvijek može priopćiti da je ministar izgubio povjerenje nacije. te ih može za povrede ustava i zakona optužiti pred visokim nacionalnim sudom. Temeljem takvog cenzusa pravo glasa od oko 27 milijuna stanovnika imalo je 4. izvršne vlasti. pa svaki departman od toga broja dobije onoliko poslanika koliki je njego udio u sveukupnom broju aktivnih građana. tj. tj. svi aktivni građani na području kantona sastali bi se u središtu kantona i na stotinu aktivnih građana birali javnim glasovanjem jednog izbornika.

da prebivaju više od jedne godine u istom kantonu. Treći stalež na selu će glasovati u dva stupnja: u skupštinama župa javnim glasovanjem će izabrati izbornike. da su upisani u nacionalnu gardu i da su dali građansku prisegu. Plemstvo i svećenstvo će se sastati na skupove u sudskim kotarevima. Biračko pravo kao ga je uspostavio ustav bilo je uže od onoga temeljem kojeg je izabrana skupština koja je donijela ustav. uvelike usvaja biračko pravo temeljem kojeg je izabrana skupština. te da plaćaju porez koji nije manji od 3 nadnice. tzv. a ovi će se sastati u sudskom kotarskom mjestu i izabrati predstavnike. god. koji će u Napoleonu naći svoje utjelovljenje. što je otprilike 2 na svakih 1 000 građana. tj. primarne skupštine. izbornici izabrani u kantonu činili su skupštinu koja je vršila sve izbore na toj razini. potom imperijalizam i militarizam. Temeljem takvog cenzusa pravo glasa od oko 27 milijuna stanovnika imalo je 4. koja je vršila sve izbore za organe departmana kao i za središnju vlast (poslanike za nacionalnu skupštinu. Što se tiče skupštine. a izbornici svih kantona departmana činili su skupštinu tzv. suce i porotnike vrhovnog suda. bilo je daleko ograničenije. Izbori su bili u dva stupnja. Biračko pravo po Ustavu iz 1791. najprije u Parizu u ljeti 1789. 5. Pasivno biračko pravo za bilo koji stupanj izbora. koje se udružuju u federacije. Čak i aktivno biračko pravo koje propisuje ustav. a najviše skoro 8 godina. Ustav sadrži i jedni odredbu (čl. Treći stalež u gradovima će glasovati u 3 stupnja. Na godišnjicu pada Bastille one se udružuju u jedinstvenu organizaciju. a za svaki predmet se ždrijebanjem određuju 4 od sudaca kasacijskog suda. te javnim i neposrednim glasovanjem izabrati svoje predstavnike. samo aktivni građani su sredstvo izražavanja duha nacije. biskupe. pa se postavilo pitanje što to znači. kralj je izdao dekret po kojem aktivno biračko pravo za treći stalež imaju muškarci stariji od 25 godina koji plaćaju porez. a zatim diljem Francuske stvaraju se te jedinice dobrovoljaca. ali glasanje je sredstvo izražavanja nacije i svi nisu podobni da budu to sredstvo. Tako je opća pravna jednakost pomirena s nejednakošću u osnovnom političkom pravu. iz te dobrovoljačke vojske rodi će se revolucionarni nacionalizam. Sieyes je to pokazao svoju domišljatost time što je istaknuo razliku između prava i sredstava. onda će se četvrta zakonodavna skupština proširiti za 1/3 dodatnih članova. Građani su s obzirom na pravo glasa podijeljeni na aktivne i pasivne. 200) koja predviđeni postupak za njegovu izmjenu čini dijelom postojećeg ustavnog poretka. Za izmjenu ustava trebalo bi najmanje nešto više od 4. koje su njene bitne odrednice koje . Iako se u tom pogledu skupština uvelike dvoumila. tj. da nisu sloge. Najprije će članovi trgovačkih i obrtničkih udruženja izabrati predstavnike. pravu glasa.). i ta skupština konačno odlučuje o izmjeni. a sudi visoki nacionalni sud. Ustavotvorna skupština je htjela naglasiti razliku između ustavotvorca i zakonodavca time što je odredila da njeni članovi ne mogu biti birani u buduću zakonodavnu skupštinu. tj. počevši od izbornika. a onda će se predstavnici svih gradova i gradića sudskog kotara sastati i (to je treći stupanj) izabrati predstavnike gradova tog kotara za skupštinu općih staleža. te da će se glasovati po staležima. naime izjava i pravima sadrži odredbu i jednakosti. Aktivni građani u kantonu. sekundarne skupštine. Takvih građana je bilo svega oko 50 tisuća. skupštinu i savjet departmana itd. Ustav će biti izmijenjen ako određenu izmjenu usvoje 3 uzastopne zakonodavne skupštine. izbornici su birani na rok od 2 godine.11 sudovi pravilno primjenjuju zakone. Samo aktivni građani mogu biti članovi nacionalne garde. da li opće pravo glasa. Otvorilo se pitanje što je nacija. a dopušta jednu neredovitu izvornu ustavnost: nacija ima nezastarivo pravo da izmijeni ustav.3 milijuna. Iako kraljeva uredba ne govori o imperativnom mandatu biraču su i pri tim izborima svojim poslanicima predali naputke (oko 50 tisuća) sa svojim pritužbama i željama. njihovi izbori su javni i dvostepeni. i taj sud sudi uz veliku porotu (24 člana) koju biraju skupštine departmana. parlamenta Francuske izbori su vršeni po departmanima i to tako da je broj poslanika koji je pripadao departmanu određen prema 3 mjerila. Za vrijeme ustavotvorne skupštine već je nacionalna garda uvelike zbiljski nosilac vlasti. makar i najmanji. svi aktivni građani na području kantona sastali bi se u središtu kantona i na stotinu aktivnih građana birali javnim glasovanjem jednog izbornika. ovi će se potom sastati na razini grada i izabrati predstavnike grada. birali su između građama s pasivnim pravom glasa izbornike. pored tog suda za političke delikte optužbu podiže skupština. svi su jednaki u pravima. Izborno pravo za ustavotvornu skupštinu: U siječnju 1789. tj. izbornici su mogli biti samo aktivni građani koji su plaćali porez veći od 150 nadnica. Pred skupštinom federacija nacionalne garde kralj je prisegnuo na vjernost ustavu i zapravo je nacionalna garda više nego ustavotvorna skupština bila zbiljski nosilac vlasti. Aktivni građani su samo oni Francuzi koji su ispunjavali nekoliko cenzusa: muškarci stariji od 25 godina.

Izabrani na tim listama nisu ništa više nego kandidati od kojih vrhovnih vrhovni organi konzul i senat vrši izbore. 50 članova) i zakonodavne skupštine (300 članova) s liste povjerenja imenuje senat na 5 godina. 6. a koji joj zakoni trebaju. tj. a spomenuta su i druga dva. Zakonodavni postupak je previđen ustavom tako da je za svaki dio tog postupka predviđen poseban organ: 1. Zakonodavna skupština tajnim glasovanjem odlučuje o zakonu. biraju između sebe 1/10 i to je općinska lista povjerenja. a onda će zajedno s njima izabrati ostale (ukupno 60) senatore. iako su birači svake 3 godine mogli liste popuniti i opozvati one s kojima nisu bili zadovoljni. Konzulski ustav. te su svakom departmanu (ima ih 83) samom činjenicom što je departman. svi izabrani na općinskim listama povjerenja sastaju se u središtu departmana i između sebe biraju 1/10. ali nemaju pravo davati naputke onima koje su izabrali. oni su čuvari ustava. pravo predlaganja zakona i državnog proračuna ima samo prvi konzul 2. Ustrojstvo vlasti po Konzulskom Ustavu. a prva dva senatora su ustavo određena i to su Sieyes i Ducos. njih dva će izabrati većinu senatora. ona ne može postavljati pitanja niti raspravljati. oni izabrani na departmanskoj listi povjerenja biraju između sebe 1/10 i to je nacionalna lista povjerenja. dakle opće pravo glasa (oko 8 milijuna). prostor (departmani) i gospodarska moć. i najzad trećina poslaničkih mjesta pripada gospodarskoj snazi nacije mjerenoj porezom. o ustavnosti prijedloga odlučit će senat. javnim glasanjem. Članove tribunata (100.12 trebaju biti izražene pri izboru njenog najvišeg predstavnika. oko 800 tisuća ljudi 2. ministara. jer Napoleon nije želio naknadni otpor zakonu. . zakonski prijedlog pretresa tribunat 4. Konzul nema pravo veta. god. želi kontinuitet u zakonodavnoj vlasti. Druga dva konzula mogu mu dati savjet i to samo u nekim pitanjima. naciju određuje u tri protege: broj stanovništva. Ima isključivo pravo predlaganja zakona. 1799. Zato je ukupni broj poslanika (oko 750) podijeljen na 3 dijela (oko 250). to odlučuje samo ona. I on je poput prethodnih ustava podnesen na referendum i prihvatili su ga skoro svi od 3 milijuna glasača koji su pristupili javnom glasovanju. te je udio pojedinog departmana u toj trećini srazmjerno određen: trećina poslaničkih mjesta dodijeljena je prostoru (veličina). Dakle i ovaj ustav. Izabrani su na listama mogli ostati 10 godina. oko 80 tisuća ljudi 3. prijedlog pravno uobličava državni savjet 3. Zakon potom promulgira prvi konzul. nego nakon što je saslušala izlagače pristupa glasovanju (1804. časnika vojske do upravitelja pokrajina i sudaca. vrši sva imenovanja od članova državnog savjeta. kao i onaj iz 1795. a on mu ni ne treba jar samo on predlaže zakone. pa svaki departman od toga broja dobije onoliko poslanika koliki je njego udio u sveukupnom broju aktivnih građana. usvaja djelomično obnavljanje zakonodavnih tijela. Drugi vrhovni organ vlasti je senat. oko 8 tisuća ljudi. Zato pravo predlaganja ima samo prvi konzul. birači samo biraju. Ustav sadrži opću odredbu o zabrani imperativnog mandata. departmanima. to je departmanska lista povjerenja. pripala 3 poslanika. i nazvan je po organu koji je nosilac izvršne vlasti. senatori su birani doživotno.1799. On raspolaže vojskom i državnim prihodima i rashodima do veličine koju je odredio zakonodavac.12. Izvršna vlast pripada trojici konzula koje bira senat s liste nacionalnog povjerenja na 10 godina i koji mogu neograničeno puta ponovo biti birani. Tko su konzuli već određuje Ustav. Ustav iz 1791. tajnim glasovanjem odlučuje zakonodavna skupština. birači u općini. prvi konzul je građanin Bonaparte. tj. ambasadora. trećina poslaničkih mjesta pripada stanovništvu s aktivnim pravom glasa. Ti se organi obnavljaju svake godine 1/5. tj. a od 1802. Vrhovna vlast je u ustavu osobno određena: prvi konzul Bonaparte će s nacionalne liste povjerenja izvršiti imenovanja za koje je nadležan i uza koja je ustavom ili zakonom predviđeno da se vrše s te liste: članovi državnog savjeta i ministri. dobit će pravo raspravljanja) 5. od te trećine svaki departman dobije onoliko poslanika razmjeran veličini neposrednog poreza ubranog u tom departmanu i odnosu tog poreza prema sveukupnom porezu cijele Francuske. Ovaj zakonodavni postupak pokazuje nekoliko svojstava: zakonodavac je za to da opskrbljuje zakonima izvršnu vlast. a potom zaključke pretresa u tribunatu izložila 3 člana tribunata. Svi Francuzi stariji od 21 godinu imaju pravo glasa. Četvrti Ustav Francuske (Ustav iz godine 8.) izrađen je 15. ali samo prvi konzul ima vlast. skupštine. tj. državnog proračuna i uredaba. Izbori su u 3 stupnja: 1. o zakonskom prijedlogu koji su mu izložila 3 člana državnog savjeta.

Napoleon je po toj izmjeni iz 1802. dolazi do odlučnog preokreta. ali nešto umanjeni). Mnogi raniji plemići dobili su i novo plemstvo. za direktorija. Rusija. 42) Napoleon ne samo doživotni konzul. dekretom je tisak stavljen pod nadzor vlasti (policije). Senatori ne mogu obavljati nikakav drugi državni posao. Francuska je napokon. i blokade francuskih obala) stupa u pregovore s Francuskom kojom namjerava ugroziti Englesku u Indiji. te će izmjene i dopune taj kratki ustav (95. Austrija je prisiljena na mir. Iako je Napoleon osnovom bogatstva smatrao poljoprivredu. članaka) učiniti dužim o direktorijskog ustava. što ju je za te dvije godine i povećalo za polovinu. je osnovana. zatim Zakon o sudstvu. i kao imovina plemstvo je nasljedno. Ustav iz godine 10. Kao bitno sredstvo u tom cilju 1800. a istovremeno osniva vazalne kraljevine (Napuljsko kraljevstvo. U Engleskoj je glavni zagovornik rata protiv Napoleona. ipak je 1800. zahvaljujući likvidaciji državnog duga i pogotovo ratnom plijenu i danku vazalnih država. Ne samo da je Rusija izašla iz koalicije. radničke nadnice su blago porasle.8. osnovan je odbor koji je trebao produžiti rad započet za direktorija. Pitt mlađe. sklapa niz trgovačkih ugovora uglavnom sa zaostalijim zemljama (Portugal. Rusija predlaže konzulu da se proglasi kraljem kako bi time suzbio revolucionarna načela koja su digla čitavu Europu protiv Francuske. Francuska više ne izvozi republike nego vazalne kraljevine. gospodarski napredak. uveo vrstu novom plemstva. Toskansko kraljevstvo). Engleska uviđa da će . Nakon poraza tečajem 1799. narod je pozvan da plebiscitom odluči o imenovanju Napoleona doživotnim konzulom. Francuska banka. a nova vlada je u ožujku 1802. god. cezarske demokracije. U veljački 1801. nedemokratski i čista fikcija. Ratni stroj je traži mnogo radne snage. Rusija je nezadovoljna Engleskom (zbog Malte. potpisom u općinski registar). 1802. ti novi vitezovi raspoređeni su u 15 kohorta. narod je ponovo pozvan na referendum o senatus-consulte (prihvatilo ga je 3. Španjolska. a tri mjeseca kasnije.13 Senat je nezavisan od nacije. Pobjeda kod Marenga u jesen 1800. Na taj način će ovaj ustav biti više puta mijenjan.) po kojem je (čl. te su sve proglasile tzv. 1802. financijskom i novčanom sustavu. a u svakoj su po 4 stupnja. a Prusku prijetnjom oružjem prisilila je da izađe iz koalicije. a i unutarnji mir. Iako je Francuska republika. sređene financije. Srebrni franak je jedino sredstvo plaćanja. U siječnju 1800. Narod je plebiscitom odobrio (plebiscit je javni. Legiju časti. koji su jasno ostali. 4. u veljači 1800. uklonjen. Francuska postala republika sa nasljednim poglavarom države. 10 godina biti ministar vanjskih poslova. istovremeno uz upotrebu vojsku ukine nezavisnost Nizozemske. Dakle. i bio je sklon slobodnom tržištu. konkordat. Napoleonove kolonijalne namjere postaju očite kada 1803. ali se one moraju preliti u imovinu. nego je nagovorila Švedsku i Dansku. gornje Italije. s Francuskom sklopila mir u Aimensu. U svibnju 1802.1801. u ljeto 1800. imala zdrave državne financije. zabranjen izvoz žita. oružanu neutralnost. Cijene žita su opale. Sve je to koaliciju oslabilo. a oni su skloniji tim nego neposrednim porezima. Napulj. Izuzetna pažnja je poklonjena i poreznom. Ukupno je moglo biti 6 100 tih odličnika. Ali novo plemstvo se temeljilo na zaslugama i bilo je nasljedno pod uvjetom da je ostavitelj nasljedniku ostavio dobro (majorat) vrijednosti odgovarajuće stupnju njegovog plemstva. dovodi do obnove rata s Engleskom. plebiscit je postao osnova tzv. saveza. Napoleon je 1/4 nominalne vrijednosti tih doznaka uzeo kao njihovu pravu vrijednost i isplatio. ali Napoleon je i dalje uspješan. te je država dozvolila zapošljavanje žena i djece. senat ima ustavotvornu vlast. Od tada postoji rad žena i djece u industriji. a u ljeto 1800. tek potom industriju i trgovinu. Odlučna je likvidacija državnog duga. zamjena itd. sve je to potaklo senat da dva mjeseca nakon zaključenja mira predloži produženje konzulova mandata za još 10 godina. sposobnosti započinju plemstvo. nakon 10 godina proglašenja republike. Od početka Napoleonovu vanjsku politiku vodi Talleyrand koji će od 1797. uglavnom vojnim. zemljarini i dohodarini. dijelova Njemačke. a konzul je započeo niz vojnih uspjeha.5 milijuna) koji je zapravo novi ustav (Tzv. sve je viši oslon na posredne poreze (zakonodavna tijela čine bogati. koje narod odobrava referendumom može izmijeniti i dopuniti ustav. upućuje ekspediciju u Indiju. Odmah pošto je postao Gospodar Francuske. i da Francuska na neki način obešteti svrgnute vladare. izraditi nacrt građanskog zakonika. pristupa se zaštitnim carinama. nekima neposredno vlada. te Francuska tada ima oko 34 milijuna stanovnika. nego ima pravo da imenuje nasljednika. Bankrotstvo je Napoleon proveo još odlučnije. kao dioničko društvo. Ti referendumi su bili javni. donesen je Zakon o upravi (Francuska je podijeljena na 88 departmana). a istovremeno 1800/02. Švicarske. konzul odlučuje Francuskoj dati uzornu upravu i sudstvo. Turska) kojima nastoji potaći francusku trgovinu. Putem svojim prijedloga-mišljenja. prema zaslugama. Za to vrijeme ipak su najvažniji vojni uspjesi. Time je 1802. pa i konzula. pa se pojavio manjak radnika. On Napoleonu pomaže da politikom ugovora. pod pritiskom policije. Nastavljanje osvajanja u svibnju 1803. Konzul je prijedlog uklonio izjavivši da on hoće samo onu vlast koju mu daje sam narod. jer su stali uz režim. do najnižeg kojeg može dobiti 350 osoba. Taj mir. 2/3 duga direktorij je isplatio u doznakama uz 5% rente. od najvišeg koji može dobiti 7 osoba.

Napoleon je uostalom i smanjio krug starog plemstva. računamo postojanje carstva. a on mu ni ne treba jar samo on predlaže zakone. o zakonskom prijedlogu koji su mu izložila 3 člana državnog savjeta. to je nov ustav-nadopuna) čiji član 1. Svi koji su kroz 15 godina od početka revolucije stekli zemlju. Ovaj zakonodavni postupak pokazuje nekoliko svojstava: zakonodavac je za to da opskrbljuje zakonima izvršnu vlast. kojom je ropstvo ukinuto. slična je rojalistička urota koštala života burbonskog vojvodu. Zakonodavna skupština tajnim glasovanjem odlučuje o zakonu. Bitno sredstvo upravljanja javnim mišljenjem postao je tisak. a povratak stare dinastije to bi doveo u pitanje. ukidanje feudalnih prava i prodaja nacionaliziranih dobara je neosporna. bio je režim vojne diktature. a potom zaključke pretresa u tribunatu izložila 3 člana tribunata. od muškog na muško. Zato pravo predlaganja ima samo prvi konzul. Carsko dostojanstvo je nasljedno u neposrednom prirodnom i zakonskom potomstvu Napoleona Bonapartea. ukinuo je odluku konventa iz 1794. Konzul nema pravo veta. to odlučuje samo ona. 1802. a član 3. što mu je uvijek bila izlika da razvlasti ili uništi vodeće republikance. htjeli su ih zadržati. vojne činove. tajna policija. 7. glasi Vlada republike je povjerena caru koji uzima naziv car Francuza. Dakle i ovaj ustav. a protiv obnove stare dinastije. Taj senatus consulte iz 1804. dozvolio povratak izbjeglicama nego su za njih stvorene mogućnosti da u novoj vlasti dokazuju svoje sposobnosti. nazvan Ustav iz godine 12. Povrh svega. o ustavnosti prijedloga odlučit će senat. Napoleonu je otvoren put za sljedeći korak. 50 članova) i zakonodavne skupštine (300 članova) s liste povjerenja imenuje senat na 5 godina. upravne i sudske položaje. senat je 1804. . mnogi su po jeftinim cijenama stekli nova imanja. zadržao je naziv republika. kao i onaj iz 1795. prijedlog pravno uobličava državni savjet 3. U proljeće 1804. počeli otvoreno zahtijevati povratak ili otkup svih ranijih prava prema seljacima i svoju zemlju. Napoleonova politika. i tek 1809. sve novine imaju cenzora i odgovornog urednika koje imenuje država. pridobio ili uništio pristalice restauracije. koja ne preže od otvaranja pisama do poticanja urota. iza privida pravne države. Iza ustavne fasade. ni jedna knjiga nije mogla biti prodana bez prethodnog odobrenja. a od 1802. želi kontinuitet u zakonodavnoj vlasti. dobit će pravo raspravljanja) 5. od 1803. jer Napoleon nije želio naknadni otpor zakonu. pozvao narod na referendum da odobri (odobrilo oko 3 milijuna) novi senatus consulte (ustvari. od početka je izazivala otpor koji se izražavao kroz urote i atentate. tj. Jedan od bitnih razloga koji su znatan dio naroda i vojske držali uz konzula. god. Sve te urote (stvarne i izmišljene) ne samo da su jačale moć vojske i policije. Ti se organi obnavljaju svake godine 1/5. zakonski prijedlog pretresa tribunat 4. vješt u izmišljanju neprijatelja. Napoleon je strah novih vlasnika morao otkloniti odlukom Državnog savjeta 1803.14 prevlast na kontinentu dovesti do osporavanja njezina kolonijalna carstva. tj. usvaja djelomično obnavljanje zakonodavnih tijela. a uz stalno isključenje žena i njihovih potomaka. Napoleon je sredstvima posebno odjela policija. Ipak od 1804. Dvije godine nakon što je postao doživotnim konzulom. nego nakon što je saslušala izlagače pristupa glasovanju (1804. Pošto je tako uništio republikanske protivnike. Ropstvo u francuskim kolonijama bit će konačno ukinuto 1838. Zakonodavni postupak po Konzulskom Ustavu Zakonodavni postupak je previđen ustavom tako da je za svaki dio tog postupka predviđen poseban organ: 1. pa su mnogi stekli novo plemstvo. Napoleon je obnovio ropstvo u kolonijama. nego su trebale upozoriti da se vlast uspješno bori s neprijateljima koji bi red i blagostanje koje je stvorio veliki Napoleon htjele prekinuti. tajnim glasovanjem odlučuje zakonodavna skupština. po redu prvorođenja. Članove tribunata (100. Zakon potom promulgira prvi konzul. ne samo da je već 1800. Francuska će se nazvati carstvom. ona ne može postavljati pitanja niti raspravljati. Vlasnici novina su morali potpisati privrženost konzulu. pravo predlaganja zakona i državnog proračuna ima samo prvi konzul 2. a koji joj zakoni trebaju. bile su nove tečevine. unutarnja i vanjska. Zato nije smjela dozvoliti obnovu francuske mornarice koju je uništila pred egipatskom obalom 1798.

Taj odnos je bio uređen konkordatom iz 1516. dolazi u doba Napoleonovih velikih uspjeha i u sređenju prilika u francuskoj i na bojnom polju. Izjava je načelom jednakosti posve dokinula svako razlikovanje po vjeri. Bolognu i Romagnu. Napoleon nije oklijevao u ustupcima. Uskoro pada i cijela papska država. Dekretom i slobodi vjerovanja i odvajanju crkve od države. konkordat je izglasan u travnju 1802. Papa je izdao bulu o izopćenju uzurpatora napoleona. Biskupi imaju potpuni nadzor nad župnicima. a organski članci predviđaju i kazne za delikte u vršenju kulta itd. kojim je ukinuo prava protestanata. snaga zbilje vodila je ka pregovorima. I što je crkva reformama ostajala samo duhovna institucija. pribjegao izgonu od oko 25 tisuća svjetovnog svećenstva. Napoleonu je jasna duhovna snaga vjere i zato on teži da je nadzire i da je iskoristi kao sredstvo vladanja. Ediktom o trpeljivosti 1787. pa i pravo na javne službe. Crkva je trebala biti ideološka potpora vlasti. To je moglo narušiti tajnost ispovijedi i svećenike učiniti suradnicima policije. zakonodavno tijelo. Biti će izvršena nova podjela na biskupije i župe. Taj edikt je uvelike ublažen neposredno pred revoluciju. oženjeni svećenici su dobili potvrdu braka. oni su bili građani drugog reda. Konačno je to konvent i učinio u veljači 1795. revolucija je široko rasprostranjeni antiklerikizam i bijes protiv bogate i birokratizirane crkve shvatila kao protivljenje samoj vjeri. Naime. u Fontaineblesuu. pogotovo načelo jednakosti. feudalnih obveza seljaka na crkvenoj zemlji. crkvene jedince su se poklapale s upravnima. Papa je u proljeće 1791. Crkva je taj duhovni utjecaj zloupotrijebila pretvorivši ga u moć protiv revolucije. Otmicom je papa doveden i zatočen u Fontainebleau. a potom je Napoleon i kardinale doveo u Pariz. iz revolucije zaprisegnuti biskupi morali su podnijeti ostavke. Papa je priznao republiku. papska država je pripojena Napuljskom kraljevstvu i zapravo je konkordat raskinut. god. nego su jedni naglašavali stoljetni galikanizam francuske crkve. Organske članke (imaju 77 članaka). a naročito ga je učvrstio edikt koji je Louis 14. . te konačno dekret o nacionalizaciji crkvene zemlje. pa je konzul obećavao vjernost. svi su bili protiv. koji su ustvari konkordat mijenjali (u smislu galikanizma) da bi se umanjio otpor. nego o dotadašnjem odnosu crkve i države. Crkva i država od revolucije do restauracije Sukob nove vlasti i crkve nakon revolucije bio je u središtu političkih zbivanja čitavo vrijeme. prisiljava papu Pia 6. Ali konkordat je trebalo ratificirati kao zakon i tu je Napoleon naišao na izuzetan otpor. Morao je poduzeti čišćenje i tek potom i pošto je uz konkordat (ima 17 članaka) predložio tzv. po kojem su protestanti dobili pravo građanstva. Papa je imao i svoje moći. Vrhunac svega toga bio je građanski ustav o svećenstvu 1790. dok je struja koja je naglašavala katolički univerzalizam još više ojačala. ne samo zaprisegnute i nezaprisegnute. I crkvena organizacija je posve centralizirana. Nakon dugih i teških pregovora. a niže svećenike imenuju biskupi uz suglasnost vlade. Državni savjet. ukidanje redovništva. međunarodni razlozi papino protivljenje su izuzetno ublažili. od svećenika se nije tražila prisega koja bi se protivila katoličkom nauku. Ipak. katolička vjera nije državna vjera. a država nad biskupima i papom. osudio taj akt kao heretički i izazvao otpor svećenika. Politički. Napoleon je 1813. crkve su otvorene. njena načela. vjenčanih. ugovorom o Tolentinu da Francuskoj ustupi papske posjede Avingnon. odluke koncila. Nakon toga dolaze dekreti o ukidanju crkvenog poreza desetine. tribunat. Konvent je u jesen 1792. otvoreni seminari itd. Kako bi se umanjila upravna nadležnost crkve. Ali. ali je slobodna. Zato je konvent 1793. papa je zatvoren i po nalogu direktorija doveden u Francusku gdje u zatočeništvu i umire. Vrhunac sukoba je pod jesen 1794. prisilio papu da potpiše novi konkordat kojim se crkva priznaje vazalom države. te su u ljeto 1791. upravo tada Napoleon na bojnom polju uništava crkvu. potonjima uskraćene plaće i mirovine. sastanak koncila. Iako je crkva poražena od vlasti. Novi papa Pio 7. upisa u registre rođenih. koji teži potpunom podržavljenju crkve. Organski članci su dosta umanjili prava pape. zakonom općinama povjerio vođenje vjenčanja. god. dok su Židovi bili još daleko od tih prava.7.15 8. No revolucija je unijela neslogu među svećenike. bila su protivna ne samo katoličkoj doktrini. konzul i papa suglasno. Konkordat je zaključen 16. nego su svećenici trebali dati jednostavnu izjavu odanosti ustavu. umrlih. Postavši gospodarem sjeverne Italije i dijelova crkvene države.1801. Crkvi nisu vraćena imanja. Ali sada u prvi plan dolazi duhovna snaga crkve. to je snaga i rasprostranjenost vjerskog osjećaja postajala vidljivija. a svećenička odanost vladi značila je da je svećenik dužan javljati državi o postupcima koji su upereni protiv vlade. ali su svećenici dobili plaće i mirovine. a na jesen te godine kažnjeni su sa 2 godine zatvora. pravo slobode kulta. kada konvent Dekretom o slobodi vjerovanja na stanovit način uspostavlja odvajanje crkve od države. donio 1685. osim u sudstvu i školstvu. Izjava o pravima čovjeka i građana. samo uz prethodno odobrenje države mogla je biti objavljena papina bula. Vendee je i dalje pod pobunom. registra rođenih i umrlih. prognani svećenici su se mogli vratiti. god. Nastao je rascjep između zaprisegnutih i nezaprisegnutih svećenika. nače način imenovanja svećenika je kao i onaj prije revolucije. 1809. crkvu posve podvrgnuli državi.

Tu pravnu odgovornost ministra i ostalih visokih službenika izvršne vlasti prati sama skupština. drži vlast. tj. Skupština uvijek može pozvati ministra da podnese izvještaj o svojim postupcima. Tako ponovo zaoštren odnos crkve i države bio je posljedica Napoleonovih poraza. on će uređivati odnos između crkve i države do 1905.16 U međuvremenu se sve više svećenstva okreće proti Napoleona. direktorij imenuje vojne zapovjednike. Članovi zakonodavnih tijela ne mogu biti u egzekutivi. tek je onda to zakon. ministara. odgovaraju direktoriju. a kratko iskustvo je pokazalo tko drži kesu. starijih od 40 godina. vrhovni je zapovjednik vojske. Zato je država počela uzvraćati istom mjerom. jer činovnici svih nižih stupnjeva uprave su izabrani. Tko su konzuli već određuje Ustav. Papa je s Louisom 18. god. koji ne mogu biti članovi skupštine i koji politički samo njemu odgovaraju. Njegova propaganda koja je njegov rođendan proglasila vjerskim praznikom koja ga je uspoređivala s Isusom. Vrhovna izvršna vlast po Ustavima iz 1791. činiti vladu. – Jakobinski ustav Izvršnu vlast vrši Izvršno vijeće od 24 člana koje bira skupština na rok od 2 godine između kandidata koje (po jednog) predlažu departmani (njih 83). Ustav iz 1795. dogovorio da ostane na snazi konkordat iz 1801. god. tj. ne mogu zajedno zasjedati. za jednog direktora predlaže vijeće pet stotina. Direktorij o svojim poslovima odlučuje na skupu. ministri ne smiju odlučivati na zajedničkim sjednicama i njihov mandat nije ograničen. a na kraju rada ministri skupštini podnose opći izvještaj o svom radu. Ima isključivo pravo predlaganja zakona. samo vrsta pravne odgovornosti (poput impeachmenta). On je predstavnik države i nosilac izvršne vlasti koju vrši preko 6 ministara koje sam bira. on više nije kralj Francuske. može biti različito primjenjivan. Ustav 1793. skupštine. a spomenuta su i druga dva. Zakonodavac može direktore optužiti za veleizdaju pred visokim sudom. papa se vratio u Rim. što je trebalo biti jamstvo kontinuiteta u vlasti. Padom Napoleona crkva je otkazala konkordat iz 1813. On raspolaže vojskom i državnim prihodima i rashodima do veličine koju je odredio zakonodavac. nego djeluju posebno u okviru svog resora. prvi građanin i najviši predstavnik nacije i države. znači da je prva skupština morala sačekati istek svog mandata. Direktorij imenuje ministre (6) koji su neposredni vršitelji izvršne vlasti. Izvršno vijeće obnavlja se svake godine pola. god. koji vrši poslove poglavara državne i izvršne vlasti. vladu. ali ima pravo moćnog odgodnog veta. Ministri ne čine skup. 1793. ambasadora. direktori su birani slično zakonodavnom postupku: listu od 10 kandidata. sve je to imalo suprotan učinak. Još je manje utjecaja imao na sudstvo. ipak on neposredno nadzire samo vrhovnu upravu. 9. tj. pa i u izvršnoj. ali svake godine bira se jedan direktor. djelomično obnavljanje. To tijelo imenuje ministre koji su vršitelji poslova pojedinog resora. Nijedna kraljeva isprava nije izvršna bez ministrova supotpisa. Iako je kralj glava državne uprave. Kralj nema pravo zakonodavne inicijative. vrši sva imenovanja od članova državnog savjeta. nije odobravala izuzeća svećenika od vojne obveze itd. prvi konzul je građanin Bonaparte. ali samo prvi konzul ima vlast. direktora. imenuje diplomate. Ustav 1791. časnika vojske do upravitelja pokrajina i sudaca. To je bila organizacija izvršne vlasti slična predsjedničkoj vladi. Kralj je ustavni vladar. Kralj ima plaću i vojnu gardu. To je vrsta djelomičnog obnavljanja. Direktori su birani na 5 godina. Ako kralj odbije tu potvrdu time nastaje sukob između skupštine i kralja. Ustav za to predviđa sljedeći postupak: kraljev veto može biti prevladan samo ako taj prijedlog (u posve istom tekstu) prihvate dvije sljedeće skupštine. Ustav iz 1799. god. većinom od 3 glasa svojih članova. 1795. god. ponovo je uspostavljena crkvena država. te ih može za povrede ustava i zakona optužiti pred visokim nacionalnim sudom. koji tim potpisom preuzima pravnu odgovornost za tu ispravu. i ako ga je ova prihvatila. ukidala je sredstva za seminare. Promulgira zakone. Najveće mu je ograničenje da nema utjecaja na državni proračun i financije. Budući da se skupština sama nije mogla raspustiti. načelnike uprave departmana i sl. Sve je to pokazivalo da i konkordat iz 1813. Druga dva konzula mogu mu dati savjet i to samo u nekim pitanjima. državnog proračuna i uredaba. tj. pa ako ga je ona neizmijenjenog prihvatila prijedlog je čekao treću skupštinu. . i sa te liste vijeće starih bira jednog. sve je upućivalo na skori pad i na crkvu kao velikog čimbenika te pobjede. dakle neovisni od kralja. Propis koji je skupština izglasala zove se dekret i da bi postao zakon treba dobiti kraljevu potvrdu. – Konzulski ustav Izvršna vlast pripada trojici konzula koje bira senat s liste nacionalnog povjerenja na 10 godina i koji mogu neograničeno puta ponovo biti birani. nego kralj Francuza. god. zatim je prijedlog podnošen drugoj skupštini. tj. i 1799. Skupština kralju uvijek može priopćiti da je ministar izgubio povjerenje nacije. Imao je višu vlast nego kralj po ustavu iz 1791. – Direktorijski ustav Direktorij je kolegij od 5 članova. vodi međunarodne pregovore itd.

Sadržaj. Švicarska. Građanski zakonik sastoji se od uvoda (čl. poglavlja: status građana. npr. Bračno i obiteljsko pravo po Napoleonovom zakoniku Brak i obitelj najvažnije su uredbe prve knjige. Isti postupak žene prema mužu je . zlostavljanja. usvojenje. To je bilo prihvaćanje odredaba rimskog i kanonskog prava o nesposobnosti žene. Razvod braka moguć je zbog preljuba. 18. osude na smrtnu kaznu. o starateljstvu. žena vlastitom imovinom i imovinom domaćinstva može raspolagati samo uz muževu suglasnost. 516-710. od zbilje udaljene zasade koje je sadržavalo revolucionarno zakonodavstvo. ima 7 velikih pravnih područja: nasljeđe. Na taj način razvod je moguć tek nakon 2 godine braka. a nekretnine su uvijek odvojene. Code civil. U pogledu imovinskih odnosa u braku zakon je dopuštao da se pri zaključenju braka izabere jedan od više mogućih načina: • zajednička imovina • sistem miraza – imovina supružnika je odvojena. 711-2281. o stvarima. posjed. naziva se Napoleonov zakonik. pa zato može biti i razveden. Žena je dužna na poslušnost. a ono je utjecalo na građansko pravo ostalih kontinenata (od država Južne Amerike do Japana).5. temeljem njihovih mišljenja je izmijenjen. što i samo zaključenje braka pretpostavlja. sadrži 20 poglavlja o različitim načinima stjecanja vlasništva. njen prirodni zastupnik. Grčka). o braku. traži se mišljenje roditelja itd. Brak je građanska institucija. Ovaj zakon je osnova francuskog građanskog prava do danas. o usvojenju i sl. jer obitelj ne može postati suviše moćna i samostalna institucija u odnosu na državu. 1-6) i 3 knjige. Napoleon je osnovao odbor od 4 člana koji nakon 4 mjeseca djelovanja predaje nacrt građanskog zakona. Najveća neravnopravnost supružnika pri razvodu pokazuje razvod zbog preljuba. ali ne nakon 20 godina trajanja braka. i 1804. posebice bračni i obiteljski odnosi i 3.17 10. knjiga posebno obveze. Konzul je prijedlog povukao. imao je utjecaja samo na neke odredbe. Već je prvo poglavlje tribunat toliko osporio da ga je zakonodavno tijelo odbilo. pojaviti se na sudu bez muževe suglasnosti. • Prva knjiga – čl. posebni ugovori. Ovaj sistem se odnosi samo na pokretnine. Muž može dobiti razvod zbog nevjernosti žene. Ovaj način razvoda je spor.1804. tj. 11. položaj stranaca. I brak i obitelj podvrgnuti su i u službi su države. usluga (radne snage) i kapitala. muž upravlja samo ženinom imovinom • neki drugi način koji je postojao u praksi Ako u ugovoru o braku o tome nije posebno utanačeno. Zakon je kroz zakonodavni postupak usvajan u dijelovima (predviđeno ustavom). služnosti • Treća knjiga – čl. Poljska. donesen je i referendumom potvrđen senatus consulte koji je konzula učinio carem. zakon određuje da će važiti sistem zajedničke imovine. pravo osoba. Utjecaj Napoleona nije bio velik na sadržaj i izgled ovog zakona. Žena ne može otuđiti dvoju imovinu. To je vrsta ugovora zasnovanog na volji stranaka. predviđeni su rokovi. teške nepravde. u obliku 36 zakona prolazio kroz zakonodavni postupak. on i danas važi uz stanovite izmjene. razvod braka suglasnom voljom supružnika i sl. Bez obzira na to koji je oblik imovinskih odnosa izabran. Moguć je i sporazumni razvod. ali on ima neka ograničenja. Od žene se vjernost očekuje daleko više nego od muža. o očinskoj vlasti. Poništio je mnoge institucije svojstvene starom poretku. uređuje ga država. Od 1807. a postoje i institucije koje do najvećeg stupnja dopuštaju slobodu ugovaranja i prometa robe. Napoleonov Code Civil 1800. naročito u pogledu prometa nekretninama (bez javnih registara). hipoteke. Nacrt je predan sudovima na mišljenje. muž koji je ubio ženu zateknuvši je u preljubu nije ubojica. Najviše izmjena pretrpjela je 1. Zakon krasi izuzetna jasnoća i pravna tehnika. god. Po mnogima je običajno pravo odredilo ovaj zakon. te ga je konzul predložio zakonodavnim organima. knjiga. odbacio je mnoge teorijske. 7-515. a žena kao i maloljetna djeca su pod potpunim starateljstvo muža/oca. god. • Druga knjiga – čl. te je tečajem 1803. hipoteka. dužna je slijediti muža u premještaju boravišta. Žena preljubnica može biti kažnjena zatvorom. Građanski zakon je imao i nedostataka. apstraktne. Belgija. sustav i terminologija zakona odredili su kontinentalno građansko pravo (Italija. Dok brak traje muž je glava obitelji. nego je izvršitelj kazne za delikt ženina preljuba. tribunat je izmijenjen (i redovitom izmjenom 1/5 članova svake godine). obveze. Rumunjska. Nizozemska. zaključiti ugovore. god. vlasništvo. Ti zakoni ujedinjeni su u jedinstveni akt od 2281 člana pod nazivom Građanski ustav. imovinski odnosi u braku. darovanje. naročito iz ugovora o radu. a muž ne. zastara Zakon po svojim temeljnim institucijama vlasništvo čini skoro neograničenim pravom raspolaganja stvarima. ako je mužev preljub oblik faktične bigamije uz zajedničko stanovanje. zaštite pokretnina i sl. a žena samo ako je muževa nevjera takva da je u njihov dom na stanovanje doveo drugu ženu. Code Napoleon. tj.

Predsjednik se usprotivio izbornom zakonu (čl. nemaju nikakva prava ni prema majčino obitelji. nego i elemente predsjedničke i parlamentarne republike. a ponajviša je predstavljala jačanje njenog birokratizma i militarizma. donosi zakon koji po predlagaču i nazivaju Fallouxov (Faulov) zakon. koji mogu biti iz skupštine. Građena je pod velikim utjecajem ustavnog i političkog poretka SAD-a koje su tada bile država s općim pravom glasa u demokratskim slobodama (osim za robove). ustavotvorna skupština je donijela Izborni zakon na temelju kojega je u svibnju 1849. kršćanski socijalizam. tj. a ministri kao i predsjednik su pravno odgovorni. Ona je posve nezavisna od izvršne vlasti koja ju ne može ni raspustiti ni odložiti. Od oko 36 mil. s vlašću u kojoj su svi odgovorni. 4. neposredno i tajno pravo glasa za muškarce. Republika je željela obnoviti zasade prve republike u obliku jakobinizma i bonapartizma. ali je druga republika ponajviše bila oblik faktičke vlade. a i počele su pobune platiša poreza. jednakog i tajnog prava glasa za muškarce starije od 21 godinu. Izvršnu vlast ima predsjednik kojega na 4 godine neposrednim glasovanjem i natpolovičnom većinom glasova biraju svi građani s biračkim pravom. građana.1852. 56.1848. Druga republika je donijela drugu novost ustavnog razvoja. te je zatražio novo razmatranje. mijenja izborni zakon iz prethodne godine. donesen je prvi ustav druge republike. a to je opće. Predsjednik ima pravo zakonodavne inicijative. Tako je skoro trećina birača izgubila pravo glasa. radni dan traje 10 sati • ukidanje smrtne kazne za političke delikte • ukidanje ropstva (Napoleon je 1802. tj. a glasovalo je 8 mil. 12. Druga republika je postala republika bez republikanaca. ustavotvorna skupština je sazvala izbore za predsjednika. ona mu je protivna. na temelju općeg. bilo je oko 9 mil. otvarani su javni radovi. Donesena su 2 ustava. opće pravo glasa za muškarce i oni će neposrednim tajnim glasovanjem i sistemom izbornih lista po departmanima izabrati Ustavotvornu skupštinu koja će donijeti ustav. Druga republika je prvi poredak u kojem se radnička klasa (osobito Pariza) javlja kao samostalna društvena snaga. ustava). – 7. predsjednik raspušta skupštinu. god. Nijedan predsjednikov akt nije izvršan bez ministrova supotpisa. te 1850. 1850. ali je skupština novim glasovanjem usvojila zakon. izražavanja i sl. ustav usvaja načelo podjele vlasti.11. birača. U prosincu 1851. na kojima će pravo glasa imati svi Francuzi sa 21 godinom. Zakon ipak dopušta usvojenje djece. Odlučila je ukinuti nacionalne radionice jer nije imala novaca kako bi plaćala zaposlene. a kako bi pravo na rad bilo ostvareno država je stvorila nacionalne radionice. Ustav sadrži ne samo jakobinske i žirondinske zasade. Taj zakon školstvo (od osnovnog do sveučilišta) predaje u ruke crkvi. sastajanja. Po ovom zakonu nije moguće prisiljavanje vanbračnog oca da prizna očinstvo. Privremena vlada je dekretom sazvala izbore za 23. Ustrojstvo druge republike 24.2. Pretežu naznake predsjedničke republike. on promulgira zakon. Skupština je svoju izvršnu vlast vršila preko svog Izvršnog odbora od 5 člana. To su bili radnici koji mijenjaju boravište tražeći posao. po kojem je i sama izabrana. misticizam.18 ubojstvo.1848.11.4. U ožujku 1849. tj. Ustavotvorna skupština se raspustila. Osnovane su komisije koje su trebale rješavati sporove između poslodavaca i radnika. Iako je skupština izabrana općim pravom glasa. Kako bi se te radovi isplatili državni proračun je povećan za 45% i to povećanjem neposrednih poreza. izabrana skupština. društva uzajamne pomoći za radnike.1848. politički život se odvijao mimo ustavnih odredbi. budući da je parlamentarna vlada (zbog politički neodgovornog poglavara države) smatrana nespojivom s republikom. Što se tiče ustroja vlasti. obraća . odbija primjenu izbornog zakona. ali ga je uvjetovao stalnim boravištem od 3 god. otklonila je predsjednikov prigovor. a lijeve snage u vladi zagovaraju smanjenje i čak ukidanje posrednih poreza. uredi za zapošljavanje radnika itd. Druga republika po uzoru na prvu usvaja razliku između zakonodavne i ustavotvorne vlasti i to ponajviše kroz načelo referenduma. obnovio ropstvo u kolonijama) • sloboda udruživanja. Povećanje poreza izaziva pobune. U prosincu 1848. predsjednik republike želi carsku diktaturu. Kada je donijela ustav. Privremena vlada pod pritiskom masa Pariza objavljuje: • pravo na rad. Što se tiče roditeljske vlasti. Vanbračna djeca su posve izvan obitelji. djeca su pod starateljstvom oca. republika je uspostavljena prema ustavu. Učinjen je i pokušaj da se odrede najniže nadnice. a ni dragovoljno on te ne može učiniti. a u njoj su većinu imali pristalice kraljevine. Zakonodavnu vlast vrši jednodomna skupština koja je izabrana na 3 godine. birači su s ogromnom većinom za predsjednika izabrali princa Louisa Napoleona. socijalizam. Skupština je u stalnom zasjedanju i zato poslanici primaju plaće. Zakon je zadržao opće pravo glasa za muškarce od 21 god. Predsjednik nakon isteka mandata ne može neposredno biti ponovo biran na isti položaj. skupština umjerenu parlamentarnu kraljevinu. tj. On vrši vlast preko potpredsjednika i ministara koje sam imenuje.

kapitalistička. tj. Zakonodavna skupština koje je bila birana na 6 godina svoju vlast je dijelila sa senatom. je odobrilo njegov postupak i ovlastio ga da izradi novi ustav. a oba doma su dobila pravo predlaganja zakona i pravo interpelacija vladi. Bio je to orleanski parlamentarizam bitno sadržan u pravu da car mijenja vlade i ministre i da se služi referendumom i plebiscitom. Na plebiscit 20. . to je postala parlamentarna kraljevina s dvodomnim parlamentom. Narod je ustav prihvatio referendumom. Time je druga republika pretočena u drugo carstvo. kardinali. predsjednik republike vlada pomoću ministara. ne smiju se okupiti na zajedničke sastanke. donesen drugi ustav drugog carstva. 13. Taj državni savjet posve je podložan caru. On je uvelike izrađen gledanjem na ustavni poredak kakav je bio za Napoleona I. Čak i takva posve paralizirana zakonodavna skupština. Ustrojstvo drugog carstva 7. a i izabrani poslanici dužni su prisegnuti na vjernost caru.1852.1852. je izašlo nešto manje od 8 mil. birača. te je tako Louis Napoleon Bonaparte postao car Francuza.5 protiv ustava). Ustav drugog carstva je zapravo drugi ustav druge republike iz siječnja 1852. tj. zakone uobličava državni savjet (skup najvećih državnih službenika: admirali. da o radu ministara raspravlja uz njihovo prisustvo. car je zbačen i pao je u prusko zarobljeništvo.11. industrijska.12. na kojeg on uvijek ima pravo priziva Između predsjednika i naroda nema posrednika. U razdoblju autoritarnog carstva demokratski privid je sačuvan ne samo referendumima.1870. Policija određuju i podupire službene kandidate.1. 5. 1.1851.9.3 mil.11. a onda je skoro svake godine bila neka izmjena (njih 14 u obliku senatus consulta) za vrijeme carstva. Po ovom ustavu Francuska je vrsta predsjedničke republike i to takva da je: • u čl.9. Napoleon III. a zatim su došli organski dekret i dva senatus consulte. Oni nisu iz parlamenta. donesen je drugi ustav druge republike. Element parlamentarne vlade je taj što je zakonodavno tijelo dobilo pravo da svoje mišljenje o radu izvršne vlasti izrazi adresom. predsjednik republike je odgovoran pred francuskim narodom. Izvršnu vlast ima car. Ustav je podnesen na referendum (7. Izmjene ustava iz 1852. postale su tako mnogobrojne da je car odlučio sve to izdati u obliku konačnog i pročišćenog teksta. Tako je predsjednik republike temeljem prava koje mu je narod delegirao izradio novi ustav. jedini organ demokracije. Ustav iz svibnja 1870. Razdoblje carstva možemo podijeliti na dva razdoblja. a doživotne senatore imenovao je car. a vrši ju preko svojih ministara koji su puki izvršitelji. rečeno je da je vlada Francuske republike povjerena na 10 godina princu Louisu Napoleonu Bonaparteu • čl. s mnogobrojnim izmjenama. Francuska je u srpnju zaratila s Pruskom. on štiti ustavnost zakona.19 se narodu da se plebiscitom izjasni o njegovom postupku i traži da se njemu dozvoli da izradi nacrt novog ustava koji bi bio podnesen narodu na referendum. glasača za. god. senata i zakonodavnog tijela • čl. bivši ministri i osobe koje imenuje car). Vrijeme drugog carstva doba je najvećeg i najbržeg gospodarskog napretka za čitavog razdoblja od 1789. Senat je postao drugi zakonodavni dom. Izrazito seljačka zemlja postaje sve više gradska.1870.1852. pod stalnim je nadzorom. od kojih je drugi 7. Neke izmjene su bile još za republike. Car je vlada i vlast. Pod kraj carstva 1869. potvrda je i dopuna postojećeg stanja. niti mu odgovaraju. tako da vlada ni ne postoji. No bila je slaba korist od te demokracije. 4. 2. narodu predložio da se uspostavi ponovo carsko dostojanstvo. Dva mjeseca nakon što je ustav usvojen. 14. sjednice su postale javne. ali može mijenjati ustav putem senatus consulte. državnog savjeta. Proglašena je treća republika. Tako je u svibnju 1870. a preko 7 mil. Senat je ustavotvorni organ. prvo je razdoblje autoritarnog carstva (1852-1860) i na razdoblje liberalnog carstva (1860-1870). U razdoblju liberalnog carstva dolaze do izražaja naznake parlamentarnog i dvodomnog sustava. do 1914. nego i općim pravom glasa za sve muškarce starije od 21 godinu. 3.-4. Zakone može predložiti samo car.

a predsjeda im predsjednik republike. To je ustav iz 1875.1875. do 1870. predstavlja državu u međunarodnim odnosima. Vojnici i mornari ne glasuju jer se smatra da su suviše pod utjecajem svojih pretpostavljenih. poreznu i budžetsku. Skupština ima 600 članova starijih od 25 godina i izraz je jedinstva Francuske. on je skoro posve organski ustav i vrlo je kratak. Senatori su birani na 9 godina. Već od samog početka između ministara izdvaja se jedan. samo skupština može biti raspuštena.2. jer je izmijenila ustav. donesen je Ustavni zakon o odnosima javnih vlasti od 14 članova.7. Svaki član domova ima pravo predlaganja zakona. svih vijeća arondismana i po jedan predstavnik svake općine tog departmana. vrhovni je zapovjednik vojske.1870. tako da su u vladi u tim ministarstvima vojnici. kao ni zakon sve do 1934. ali su oblasti (departmani) ipak stanovite posebnosti i cjeline. ali se njihova prava donekle razlikuju. sutradan je donesen Zakon o organizaciji javne vlasti od 9 članova. u tom izboru preteže utjecaj tog doma. kooptacija). U prethodnom razdoblju od 1789. odobravaju potpisivanje međunarodnih ugovora. Kako je broj članova skupštine dvostruko veći od članova senata. Onaj broj senatora koji je biran. Ustav samo posredno određuje kakav je oblik vladavine. politički je odgovorna pred zakonodavnim domovima i ona je politički nositelj izvršne vlasti. Ustav iz 1875. Ovaj ustav je u europsku i svjetsku povijest uveo novinu. kojem predsjednik republike daje ovlaštenja da sastavi vladi. a raspušta ju izvršna vlast uz suglasnost senata. prvi put je izabran tko dobije natpolovičnu većinu. Ustav je spojio nespojivo. ovaj je bez političkog dijela.7. 16. ali s njima su politički solidarni ostali ministri. Sastoji se od 3 odvojena ustavna zakona od kojih se samo 1 zove ustavni zakon. Ustav treće republike. pa je senat izraz te podjele po departmanima. i onaj koji u ime nje govori u parlamentu. parlamentarnu republiku. Ministri čine cjelinu. tako da je to davalo veće mogućnosti velikom broju stranaka i malim strankama. vođi međunarodne pregovore i zaključuje ugovore. Ustrojstvo treće republike 4. a kako su ove većinom seoske i provincijske. Od 300 senatora starijih od 40 godina. a ostala 2 su samo zakon. ali svake 3 godina bira se trećina senatora. Budući da je politički neodgovoran. Ustav ne spominje. 225 su birani po departmanima (u svakom 2-5 senatora).1940. demokracije. i uglavnom proporcionalni. a pravo glasa imaju svi muškarci stariji od 21 godine. Ima široka ovlaštenja: može predlagati zakon. doneseno je desetak ustava. ali ne i politički odgovoran i zato je on pravi nositelj izvršne vlasti. a sastoji se iz dva dijela. vrši sva imenovanja i opoziv službenika koji su u nadležnosti izvršne vlasti. Zakonodavno tijelo sastoji se od skupštine i senata. uz suglasnost senata može raspustiti skupštinu. Izbori za ovo tijelo su neposredni. ima pravo odložnog veta na rok od mjesec dana. Predsjednika republike biraju oba doma na zajedničkoj sjednici. ima ukupno 34 člana i uspostavio je institucije treće republike. tzv.9.-10. svi ministri su jednaki. a drugi puta je dovoljna relativna većina. pravno je. Još su donesena dva organska zakona O izboru senatora i o izboru poslanika. izbori su u dva puta. donesen je Zakon o organizaciji senata od 11 članova.1875. po sistemu izbornih lista. Predsjednik može opozvati ministre. Izbori za senat su posredni. Jedan je predsjednik republike i on je stalan. vrše se po većinskom sustavu. tj. Treća republika je učvrstila 3 osnovne dotadašnje tekovine: dvodomni sustav. a kasnije sam senat popunjava ispražnjena mjesta izborom novih članova. tj. 24. pa su ga radikali zvali dom općina. Izabrana je na 4 godine. navedeno je da je predsjednik republike izabran većinom glasova senata i doma poslanika okupljenih u nacionalnu skupštinu. vladu. zapravo i nije ustav. dok je za trajanja treće republike donesen samo 1 ustav uz 4 dopune i izmjene. tako da birači u svakom arondismanu (kotaru) biraju po jednog poslanika. Drugi je vlada koja je nestalna. predsjeda vladi itd. daje mandat za sastav vlade. te tako pokrivaju njihovu političku . Izvršna vlast je u obliku parlamentarne vlade. Predsjednik je biran na 7 godina s mogućnošću ponovnog izbora. predsjednika vlade. Oba doma vrše zakonodavnu vlast. a toko posredno i vojnu. Za razliku od većine francuskih ustava. ni jedan njegov akt nije izvršan bez ministrova supotpisa koji tako preuzima političku odgovornost za taj akt. djelomično obnavljanje radi neprekinutog trajanja i postupnog obnavljanja. od kojih je bitna samo ona iz 1884. prve parlamentarne republike. ima pravo pomilovanja. U tim izbornim skupštinama većinu su imali predstavnici općina. parlamentarnu vladu i republiku. Francuska je jedinstvena država. kao i u SAD-u. vojska i mornarica nisu željeli da im zapovijedaju civili. ali postupak donošenja financijskih zakona započinje u skupštini.20 14. smatra se da je taj dio Francuske bio odlučujući pri izboru senata. u departmanima biraju skupštine sastavljene od poslanika u skupštini iz tog departmana. Ministri su članovi parlamenta (no ne svi. Skupština može optužiti vršitelje izvršne vlasti pred senatom. tj. opće biračko pravo i parlamentarnu vladu. koji sudi pod imenom Sud visoke pravde. a 75 su imenovani doživotno (prve je imenovala narodna skupština. vijećnika Općeg vijeća departmana.

republikanski oblik vladavine ne može biti predmet izmjene. ona je postupno trpjela sve više otpora nacionalne garde.5. Pravo raspuštanja skupštine priječi da se parlament između redovitih izbora udalji od biračkog tijela.8. ali s njima su politički solidarni ostali ministri. Sredstva koja parlamentu stoje na raspolaganju za tu odgovornost su: interpelacije.5 franaka. gardisti su birali vojske zapovjednike po stanijama. članovi obitelji koje su vladale Francuskom ne mogu biti birani za predsjednika republike. da ga ne osluškuje i da se stvori parlamentarna oligarhija. koja je ukinula imenovane senatore. Ministri su članovi parlamenta (no ne svi. Gardisti su dobivali dnevnice 1. da ga ne osluškuje i da se stvori parlamentarna oligarhija. a vlada imenuje samo načelnike općina i prefekte oblasti. bit će to parlamentarna vlada po francuski. Do proglašenja republike 4. Krajem rujna 1870. Pariška komuna 18. . 1884. zbog dogmatske prirode političkog mišljenja. Posebnost parlamentarizma treće republike Ministri čine cjelinu. povećao broj nacionalne garde i njenu samostalnost. a sredstvo za to je pravo izvršne vlasti da raspusti tu skupštinu i da je prisili da dokaže podudarnost svog mišljenja s mišljenjem biračkog tijela. To su bile izmjene u smislu demokratizacije. Samo je jedna značajna. vojska i mornarica nisu željeli da im zapovijedaju civili. Sredstva koja parlamentu stoje na raspolaganju za tu odgovornost su: interpelacije. kao ni zakon sve do 1934. te je za carstva bilo pozivano onoliko gardista koliko je bilo previđeno propisima prije izbijanja rata. 8.) Pariz i Lyon su jedina područja koja imaju posebnu upravu. kojemu odgovaraju pojedinačno i zajednički. Ustvari to je bila vrsta mekog ustava. 1926 i 1940. Pravo raspuštanja skupštine priječi da se parlament između redovitih izbora udalji od biračkog tijela. da ustavni zakoni mogu biti izmijenjeni ako izmjenu prihvati i predloži svaki dom posebno. god. i izmjena je usvojena ako za nju glasa natpolovična većina članova koji sačinjavaju nacionalnu skupštinu.9. U srpnju 1870. drugo carstvo je objavilo rat Pruskoj. Pariz to nema. nego su delegacija razmjerne broju stanovnika općine. 16. Pariške komune. bataljunima i legijama. onda će se sastati na zajedničku sjednicu. dok je vrhovnog zapovjednika nacionalne garde imenovala vlada. Nakon toga donesen je i zakon koji je proširio krug vojnih obveznika. ovaj ustav je vrlo malo mijenjan. nacionalnom gardom su zapovijedale izabrana starješine. Glavna jedinica je bio bataljun koji je brojao oko 1 350 vojnika. Ustav ne spominje. vladu. ali i zakonodavna i budžetska prava parlamenta. Već zakon o senatu predviđa u čl. te tako pokrivaju njihovu političku odgovornost). u Parizu je bilo stvoreno 60 bataljuna nacionalne garde sa oko 90 000 ljudi. solidarnost biti posve drugačiji od engleske. a predsjeda im predsjednik republike. ali zbog izbornog sustava (posredni za senat). različitog predočenja odnosa države i društvene zbilje. i onaj koji u ime nje govori u parlamentu.-28. bilo je 254 sa oko 343 000 gardista. sve općine ne šalju po jednog predstavnika na skupštinu koja bira senatore. svi ministri su jednaki. ta velika. Nacionalnu skupštinu. U času izbijanja komune procjenjuje se da je u Parizu bilo oko 15 000 vojnika. pitanja. i to ona iz 1884. pa će i parlamentarna vlada i njezino političko zajedništvo. Iako je vlada nacionalne obrane više bila vlada Pariza nego Francuske.21 odgovornost). tj. kojem predsjednik republike daje ovlaštenja da sastavi vladi. parlamentarne istrage. ali i zakonodavna i budžetska prava parlamenta. Sve je to bilo preuzimanje engleskog sustava parlamentarne vlade. predsjednika vlade. bile su 4 izmjene 1879. pitanja. i 1859. Prema propisima iz doba carstva (zakon o općinskim vijećima iz 1855. Po tim odredbama svi zdravi muškarci od 14 do 40 godina dužni su prijaviti se u nacionalnu gardu. stvorilo se mnogo političkih stranaka. Ipak.3. a u času izbijanja komune plaćenih članova nacionalne garde bilo je oko 170 000. Između jedinica nacionalne garde nije postojala druga veza osim vrhovnog zapovjednika. Nacionalna garda je stvorena po kotarevima. car je izdao dekret o sazivu nacionalne garde. Bit parlamentarne vlade je u političkoj odgovornosti vlade i u pravu vlade da ospori parlamentu pravo da je njegovo mišljenje vjerodostojni izraz mišljenja većine birača u svakom času i o svakom pitanju. političke tradicije. 15.1870. Povod tome je bio stav vlade u pogledu pariške uprave. tj. ali već u listopadu 1870. i zakon o vijećima departmana iz srpnja 1870.1870. parlamentarne istrage. a sredstvo za to je pravo izvršne vlasti da raspusti tu skupštinu i da je prisili da dokaže podudarnost svog mišljenja s mišljenjem biračkog tijela. tako da su u vladi u tim ministarstvima vojnici. 8. Sve ostale općine i oblasti biraju općinska i oblasna vijeća.1871. Sakupljanje garde i njeno naoružanje u Parizu je išlo sporo jer se vlada bojala naoružanog Pariza. god. tj. od tada su svi senatori birani. Bit parlamentarne vlade je u političkoj odgovornosti vlade i u pravu vlade da ospori parlamentu pravo da je njegovo mišljenje vjerodostojni izraz mišljenja većine birača u svakom času i o svakom pitanju. između zakonodavnog i ustavotvornog postupka vrlo je mala razlika. kojemu odgovaraju pojedinačno i zajednički. U uvjetima francusko-pruskog rata i na početku treće republike došlo je do pobune u Parizu. Već od samog početka između ministara izdvaja se jedan. naoružana i organizirana količina ljudstva postaje najveća opasnost za vladu nacionalne obrane.

1. Naknadno Gambetta uzrokuje potpuni rascjep između vlade i delegacije. da do zaključenja mira Pariz zaposjedne 30 000 njemačkih vojnika. Objašnjenje je to što je Pariz veliki gard i prijestolnica.1.1871. Privremena vlada 29. skupština odlučuje potvrditi zaključenje mira. 22. nakon zaključenja primirja saziva izbore za nacionalnu skupštinu za 8.) oporba traži da se uprava Pariza izjednači s upravom u cijeloj Francuskoj.1. skupština i Thiersova vlada smatraju da što prije treba ukinuti izvanredne mjere. te je samo 1 monarhist. pozvala birače da 16. 13 su lijevi republikanci (umjereni republikanci). podijelila se na jedna dio koji je u Parizu. te šalje svog ministra vanjskih poslova na pregovore.1871. 17. Na izborima Pariz je birao 43 poslanika. Pariz počinje uobličavati svoj otpor prema toj skupštini. Taj napad je uzaludan. vlada u Parizu ocjenjuje prilike posve izgubljenima. što se činilo jedinim izlazom iz gladi jer su najnužnije zalihe hrane i ogrijeva do Pariza mogle doći još za dva tjedna.1871. Vlada nacionalne obrane jedino je imenovala novo osoblje. 18. u samo 3 od 20 kotareva izabrani su načelnici koji su bili stanovita oporba vladi. da u svakom kotaru izaberu načelnika i njegova 3 pomoćnika. a ostali poslanici Pariza 10. to su oni opasniji po vladu. Bismarck u Versaillesu proglašava stvaranje Njemačkog carstva. 13. izaberu ustavotvornu skupštinu.3. predlažu da se skupština vrati u Pariz što je odbijeno. tj.10. Zato vlada dva mjeseca nakon postanka poziva građane na plebiscit da li prihvaćaju vladu. Na plebiscitu je vlada prihvaćena. u Frankfurtu). potpisan je Ugovor o primirju i kapitulaciji Pariza.1. Kako je od 19. tj. tzv. 5. Od početka studenog 1870. .1870.1870. uspostaviti upravu. Tada su izabrani načelnici kotareva. Zaključenjem primirja 1. između vlade i njene delegacije dolazi do nesloge. delegacije je prvo u Toursu. jer ostvarenjem tog zahtjeva uvjetuju njen opstanak. te tako i sredstvom da utječe na vladu.1871. 28.11. Najbrojnija je nacionalna garda. Moramo i napomenuti da je vlada od početka podijeljena.1871.1871.1870. ispuniti uvjete ugovora o primirju s Njemačkom. U Parizu su sve jači zahtjevi za komunom. a svog ministra unutarnjih poslova Gambettu šalje k delegaciji. poništava taj poziv.1. u kotarima Pariza održavaju se skupovi koji biraju republikanske odbore budnosti kojima je bitan zadatak da nadziru rad imenovanih načelnika kotara. Od njih 43 samo ih je 6 za zaključenje mira s Njemačkom. pa i same vlade ti odbori budnosti u rujnu izabiru svoje delegacije. te otpočeti pregovore o miru (ugovor o miru biti će zaključen 10. a polovinu (43) departmana zaposjela je pruska vojska.2. Teška zima i glad pritišću Pariz kojeg opsjeda pruska vojska. a zatim u Bordeauxu kako bi bili dalje od neprijatelja. te pariška federacija Internacionale i federacija sindikata.1870.5. da i Pariz dobije svoje samoupravno općinsko vijeće.22 Pariz je podijeljen na 20 kotareva. te skupština prekida rad u Bordeauxu.1871. tokom rujna 1870. njihova uprava. postoje izabrani načelnici 20 kotareva Pariza. nove načelnike kotareva (pod-prefekte) i novog prefekta Pariza. te odlučuje svoja zasjedanja nastaviti 20. u Parizu postoji nekoliko organiziranih snaga. iz Pariza se kroz opsadu probija vojska od 70 000 ljudi i napada Versailles. Prefekt Pariza je pod neposrednijim i višim nadzorom vlade nego drugi prefekti.3. da vlada u Parizu smije imati 40 000 vojnika koji će razoružati Pariz i vojnu opremu koja je državno vlasništvo predati njemačkoj vojsci. a ostali su za rat do pobjede.1871. Pariz opsjednut.1871.9.1871.1871.1871. nacionalna skupština se sastala u Bordeauxu i izvršnu vlast republike je povjerila Thiersu koji je bio zastupnik zaključenja mira. vlada da bi vladala onim područjima koje nije zaposjela pruska vojska. Ocjenjujući da samo nacionalna garda raspolaže silom. Pariz je već za vrijeme vlade nacionalne obrane (4.1. Sredinom rujna 1870. pariški poslanici u nacionalnoj skupštini. samoupravnu i gradsku cjelinu kao što je imaju sva naselja (od kojih većina nema ni 1000 stanovnika). Od njih 29 su ekstremisti (radikali i socijalisti).9. Sve ih imenuje i opoziva car.2. garda provaljuje k vladi i trži da i Pariz bira općinsko vijeće. ukloniti opsadu Pariza. koji kao delegati 20 kotareva ine Središnji odbor 20 pariških kotareva. a drugi.3.9. dolazi do ustanaka. Vlada u Parizu je zatečena. pa stoga ne može biti prepušten samoupravi. tj. te 13 poslanika Pariza napušta skupštinu.3. da Pariz ima svoju komunu.) pokazao da nema povjerenja u tu vladu. počinje ga bombardirati. a kao cjelina čini oblast Seine. lice cijele Francuske. Pošto ti zahtjevi dolaze naročito od nacionalne garde. a 5. Versailles je već Bismarckovo sjedište. a to je vladu obvezalo da u roku 21 dan provede izbore za nacionalnu skupštinu koja će zaključiti primirje. Između tih čimbenika odvijat će se događaji za vrijeme pariške komune.2. središnji odbor bira jedan svoj odbor od 20 članova koji će zajedno sa zapovjednicima bataljuna nacionalne garde od vlade zatražiti da sazove izbore za vijeće Pariške općine.-13. Delegacija je 29. u Versaillesu. tj. a dva dana potom. a njima upravljaju pod-prefekti i prefekt.1. do početka ožujka 1871. a kako bi se nadzirali rad prefekta Pariza. da Pariz kapitulira uz plaćanje 200 milijuna ratne štete. Već za carstva (naročito nakon kongresa oporbe u Nancyu 1863.

15. kao vlast u Parizu su ostali njegova nacionalna garda. Vijeće ima samo 75 članova.1871.3. Što se tiče socijalnog sastava vijeća komune. 1. a kotari su pozvani i 5. Francuska vojska koja je još uvijek u Parizu pokušava nacionalnog gardi oduzeti topove.3.1871. ali ovi izbori nisu bili onoliko slobodni kao prvi. Pariz je opkoljen. opskrba.3. i da će se u svim općinama. Glad. Povrh svih odbora je Nadzorni odbor od 7 članova koji je trebao nadzirati rad svih drugih. ali pod pritiskom nacionalne garde 25.3. Umjesto 90 vijećnika izabrano je njih 84.3. armije u opkoljenom Metzu. 18. neki od izabranih iz stranke načelnika kotareva i poslanika Pariza su na prvoj ili na prvim sjednicama vijeća komune odustali. provodi plebiscit da li narod prihvaća vladu nacionalne obrane. opća sigurnost. a sutradan po Parizu kola proglas vlade u kojem je rečeno da postoji jedan komitet koji želi stvoriti vladu nasuprot zakonite vlade. ti zahtjevi su odbijeno. Na svakih 20 000 stanovnika po kotarevima izabran je po 1 vijećnik. 19. zaključi privremeno primirje do saziva nacionalne skupštine. 20. te pruska vojska počinje ulaziti u Pariz bez pružanog otpora francuske vojske.3.11. poduka.3. uključujući i Pariz iako on do tada nije imao takvo vijeće. nakon te odluke.1. nacionalna garda održava opću skupštinu čiji je bitan zaključak da će se na prvi znak ulaska pruske vojske u grad latiti oružja. su izabrali svije načelnike. Vijeće komune se organiziralo na postulatima izbornosti. tj.9. CK preuzima vlast i pokušava pregovarat. poziva građane da 26. na izborima nema stranaka. tzv. svoje članove podijelio u 9 izvršnih odbora od po 6-8 članova.2.23 Vlada je 16. . kolegijalnosti i kratkoće svih javnih službi. njen CK uz izabrane načelnike kotareva i prefekt kojeg je imenovala vlada Ferry.3. odvode dio vladi odane vojske i naređuju evakuaciju Pariza. kapitulacija 2. izdala naredbu da se u cijeloj Francuskoj raspuštaju sva općinska vijeća. 3. sazvana je skupština delegata nacionalne garde i donosi Statut republikanske federacije nacionalne garde. 215 bataljuna federacije nacionalne garde bira CK od 26 članova. neuspjeli izlazak vojske iz zidina i pokušaj napada na Versailles prisilili su vladu da ponudi pregovore o primirju i da 28.1871. zatim vlada 3. a ostali su radikalna. vanjski odnosi. a neki nisu dobili ni relativnu većinu koja nije smjela biti manja od 1/8 upisanih birača. Izbori su se trebali održati po dotadašnjem Izbornom zakonu iz 1849. Ta skupština bira Centralni komitet Nacionalne garde koji bi pored imenovanog vrhovnog zapovjednika nacionalne garde postao vrhovnim organom te narodne vojske. za razliku od cijele Francuske nema samouprave. Vijeće komune je na svojoj prvoj sjednici nakon izbora 29. 24. tj. • Vijeće komune Vijeće komune izabrano je 26. financije. glasuju svi muškarci stariji od 21 godinu. vojska odbija pucati u narod i nacionalnu gardu. a izvršne poslove će vršiti preko svojih članova koji su raspoređeni u 10 odbora. te dio vojske prelazi na njihovu stranu. nacionalna skupština se sastala i prepustila je izvršnu vlast Thiersu.3. ali se ona uskoro razdvojila na manjinu. nacionalna skupština se sastaje u Versaillesu. 16. 13. Vijeće će normativne odluke donositi neposredno. To su načelnici kotareva i poslanici Pariza.10. industrija i trgovina. 13.3. a uz to mnogi kandidati nisu dobili ni 1/8 glasova upisanih birača. nacionalna garda i narod se protive. 17. Thiers predlaže da se po hitnom postupku donese zakon o općinskoj upravi po kojem bi i Pariz dobio takvu upravu. internacionalisti (pristalice ideja internacionale) i tzv. Thiers i vlada dolaze u Pariz. provedeni su dopunski izbori. nacionalna skupština u Bordeauxu odbija prijedlog poslanika Pariza da se vrati u Pariz koji više nije pod opsadom i u koji je ušla pruska vojska. a kao bitan uvjet traži izabrano vijeće pariške općine i izbor glavnog zapovjednika nacionalne garde. zima. Zatim dolazi novi poraz francuskog oružja. javne službe. a druga je CK narodne garde. CK upućuje proglas narodu Pariza i poziva ga da za 3 dana izabere vijeće općine. ali odbija da se izbori održe odmah. Thiers i vlada napuštaju Pariz. i 4.3.1870. u Versaillesu. ona treba stvoriti Centralni komitet čiji je zadatak da bdije nad gradom i nevoljama. no vijeće komune je njihov izbor priznalo.11. te odlučuje da svoj rad nastavi 20. Skupština također usvaja Thiersov prijedlog da se ukine dotadašnje odgađanje otplate dugova i da se ukinu plaće nacionalnog gardi (primirje je nastupilo i ratne mjere nisu potrebne). 10. Ovaj CK nacionalne garde ima svoju osnovu u usvojenom statutu nacionalne garde. te trebaju sprovesti odluke nacionalne skupštine i pripremiti povratak nacionalne skupštine u Versailles. Većinu na tim izborima činilo je radništvo. nacionalna skupština potvrđuje ugovor o primirju. 9.9. mada se s obzirom na političke stavove kandidata moglo govoriti o 2 stranke koje su same sazvale izbore. rad. No. jer su neki izabrani u više kotareva. školovana buržoazija u kojoj pretežu slobodna zvanja. već 19. pravda. Poslanici Pariza u nacionalnoj skupštini objašnjavaju da je razlog pobune što u Parizu. bombardiranje Pariza. CK na rok od tjedan dana odgađa izbore koje je zakazao za 22. Razlog tome je sljedeći. oko 1/3 čine radnici. jakobinsko-blankističku većinu.1871. odustajanjem vijećnika iz stranke načelnika kotareva i poslanika Pariza u vijeću komune je ostala samo stranka CK nacionalne garde.3.3.4.1871. 1871. Odbori su: vojni. bira odbor koji zajedno s vladom treba pratiti događaje u Parizu.3. Thiers izrađuje odluku kojom se treba razoružati nacionalna garda Pariza. izaberu vijeće komune.1870.2.3. održati izbori za nova vijeća općina.

a pored toga u nekih desetak gradova došlo je do stvaranja revolucionarnih komuna. Donesen je dekret o poroti. kao organ nadzora i usklađivanja rada svih drugih odbora. U to vrijeme vladina vojska počinje napad na Pariz. donijelo dekret da se otvore poduzeća koja su napustili i zatvorili vlasnici.1871. U odbor javnog spasa nije izabran ni jedan član manjine. vijeće bira nove članove odbora narodnog spasa uz optužbu da je manjina u vijeću kriva za sve. ali i vijeću o radu delegata. To je bila podrška Parizu i zato vijeće komune želi tom izjavom pokazati kako zamišlja svoje mjesto u političkom životu Francuske i kako uopće zamišlja organizaciju države. izvršena je konfiskacija crkvenih dobara. ali dva dana kasnije pod pritiskom javnosti i po nagovoru Pariške federacije internacionale neki od njih se vraćaju u vijeće. samo 2 pripadnici manjine. Manjina 15. Sada Nadzorni odbor čini skup svih 9 delegata.4.4.5. produženo je odgađanje dugova i stanarina. koje bi imale vrlo široku samoupravu. . Već pri toj izmjeni izabrani su novi odbori i delegati.5. po čemu se zapravo Nadzorni odbor i delegati približavaju vladi i ministrima kao njenim članovima. te je ukinuta novčana pomoć (plaće) svećenicima. a sutradan vijeće komune pojedinačnim je izborom izabralo članove tog tijela. čijom se zajednicom treba osigurati francusko jedinstvo. Vijeće odlučuje i bira po 1 delegata koji vodi pojedini resor.4. koju je vijeće bez rasprave donijelo 19. dok raniji odbori ostaju kao odbori vijeća koji prate rad delegata.1871. 1. ali ju je tek pri kraju izabralo vijeće.5. tj. vojska je provalila u Pariz. tzv.1871. slobode savjesti i slobode rada • organizacija gradske obrane i gradske garde Vijeće komune je zadnju sjednicu održalo dan nakon provale vladine vojske u Pariz 22. državne vlasti bila bi vrlo ograničena. po kojem napuštene stanove treba dati na upotrebu obiteljima bez stanova. bilo je predviđeno suđenje i konfiskacija imovine članovima vlade u Versaillesu. mada u svom sastavu nema članova tih odbora.5. vijeće je donijelo dekret po kojem je najveća godišnja plaća 6 000 franaka. 4. Sličan je i dekret od 25. pa je u tom pogledu značaj rad odbora za pravdu. Obračun je započeo sredinom svibnja nakon što je Thiersova vlada dobila iz zarobljeništva vojsku. školstvo je postalo svjetovno. Mada je bilo predviđeno uspostavljanje narodnim glasanjem izabranih mirovnih sudaca. Komuna nije bila za raniju sudsku organizaciju i postupak. 9. a njih su izvršavali odbori od kojih su bili najdjelotvorniji po odlukama odbor za rad.24 Nadzorni odbor je vrsta vlade. uz prisustvo pruske vojske na sjevernim prilazima Pariza počela je napad na opkoljeni Pariz.4. Jedna od posebno važnih odluka vijeća komune je Izjava francuskom narodu. je u Frankfurtu potpisan francusko-njemački ugovor o miru po kojem je Francuska trebala predati Njemačkoj Alsace i Lorraine. uz punu slobodu savjesti. krvavi tjedan.5. industriju i trgovinu. te odbor za poduku. uz to svih 9 delegata su školovana sitna buržoazija. da se obnovi proizvodnja u tim poduzećima. 21.1871. platiti 5 milijardi odštete i do isplate odštete trpjeti i hraniti njemačku vojsku na svom prostoru. daju svoje mišljenje delegatu. odlučeno je sa se osnuje Odbor narodnog spasa od 5 članova. 10. napušta vijeće uz objavljivanje Manifesta 22. dok je samo 1 radnik. unutarnje policije i nastave • uprava općinskim dobrima • postavljanje putem biranja ili natječaja sudaca i svih općinskih službenika. nakon dopunskih izbora za vijeće je izmijenjena. tako da je ukinuto pravo poslodavca da dio plaće zadržavaju kao oblik kazne za radne prekršaje. Takav je dekret od 2. počela je gradska bitka koja je trajala tjedan dana. koje je stavljeno iznad pojedinih delegata i odbora vijeća. a da upravu preuzmu sami uposleni. Dotadašnja organizacija koja je trajala samo 3 tjedna. Neotuđiva prava komune su: • izglasavanje općinskih proračuna prihoda i rashoda • određivanje i razrezivanje poreza • upravljanje lokalnim službama • organiziranje njezina sudstva. ipak ih je imenovala komuna.5. Vojska od 130 000 vojnika. Odbor za rad o trgovinu je nastojao stvoriti vrstu radnog prava. Već tada je vlada raspisala izbore za vijeća općina. Vijeće komune je usvojilo nekoliko odluka koje su dalekosežne naravi. a nadležnost zajedničke. Vijeće je 15. Potom je počela konačna priprema za gušenje Pariza. o odvajanju crkve od države. za kojih je pobijeno preko 30 000 članova nacionalne garde i građana Pariza. 20. U toj izjavi stoji: samoupravna komuna bit će ograničena samo jednakim samoupravnim pravom ostalih komuna koje pristupe ugovoru. tih koji napuštaju vijeće. koji su odgovorni i uz stalno pravo nadzora i opoziva • neograničeno jamstvo slobode pojedinca.4. Vijeće komune svoje je odluke donosilo pod nazivom dekreti. a sukob između većine i manjine je takav da su od 9 delegata. Država je zamišljena kao ugovorena federacija samoupravnih komuna.1871.4.

5. skupština izglasava Ustav. te postaje ustavna.9. osobne slobode itd. Kako je revolucija odmicala. pomišlja se na odvajanje crkve od države. nego sadržaj prava i postupka. a socijalistički list objavljuje papin tajni prosvjed kršćanskim vladarima povodom posjete francuskog predsjednika. klerikizam. s time da nad njenim ustavotvornim radom prevladava zakonodavni rad.1789. U takvim okolnostima kralj istoga dana prihvaća Izjavu o prvima. te on 14. isključeni su predstavnici crkve iz visokog školstva. Zakon je postavio načelo odvojenosti uprave od sudstva. Počelo je ukidanje neovlaštenih vjerskih bratovština. pa kad su radikali preuzeli većinu. feudalni. Jedna od temeljnih zasada nauma radikalne buržoazije je borba protiv klerikizma. Ukinuti su svi raniji sudovi. a to država pokazuje željom za punom slobodom pri imenovanju biskupa. 3. tj. Sudska zvanja se više ne nasljeđuju ni ne kupuju. mogu postojati samo bratovštine koje dobiju državno odobrenje. mjesni i sl. Od 1901. crkveni. a za te organizacije važi opći režim o udruženjima. sudstva. prekinula diplomatske odnose s Vatikanom i odlučila se za odvajanje crkve od države. kada je zaposjela papsku državu. uvedeni su porezi na dobra vjerskih zajednica. a što se tiče sadržaja prava. on je 13. podnesen kralju na prihvat.9. njihov vođa Gambetta je uskliknuo. tako i državni (sudovi opće sudbenosti. 16. dok je područje braka i obitelji. 1902. tj. ustavotvorna skupština donosi zakon o sudovima. te Francuska 5. a ne raspršene narodne svijesti (običaja) ili sudske struke (precedentno pravo). U tome razdoblju više je uređena sudska organizacija. usvojena je Izjava o pravima čovjeka i građanina. najcjelovitije je uređeno krivično pravo. sudstvo se ne može miješati u upravne poslove.9. preuzeli vlast. kako bi se smanjilo školovanje u vjerskim školama. kako nedržavni (trgovački. 1971. a država je odobrenja skoro posve odbijala.1789. Od studenog 1789. borba protiv crkve i kelrikizma ušla je u završnu fazu. donesen je Kazneni zakon. S time je uspostavljena ustavna kraljevina. uvedeno je opće besplatno školovanje. načelo podjele vlasti kao temeljno načelo ustrojstva svake vlasti. a taj ustav shvaćamo kao prvi moderni europski ustav. kralj odbija potvrditi Izjavu jer ju smatra protivnom načelima svoje vlasti. skupština donosi niz zakona pod nazivom dekreti (akti bez kraljeva potpisa) kojima je udarila nove temelje organizaciji uprave.1791. ograničena kraljevina. Došavši u posjet Italiji predsjednik Francuske nije smatrao da treba posjetiti i papu. U studenom/prosincu skupština donosi dekrete o ustrojstvu nove državne uprave. Uvodi se nova sudska ljestvica. Istovremeno papa disciplinski kažnjava dva biskupa koje je imenovala francuska vlada. Krajem 1905. propisivanjem i nove vrste delikata. a suca želi definirati kao stroj za primjenu zakona. radikalska republika (1895-1914). 1904. 26.10. Krivično pravo je uređeno radi zaštite novog poretka. naum da pravo bude posve u rukama centraliziranog zakonodavstva i centralizirane uprave i posve etatizirane sudske struke bivao izrazitiji. te bračno i obiteljsko pravo (zakon o braku i obitelji). Zakon nastoji što uže odrediti kako djelo tako i kaznu. građanski i krivični).25 17. tj. Najvažniji je građanski zakon iz toga razdoblja je konventov Zakon o nasljeđivanju iz listopada 1792. te još 16 članaka koje mu je podnijela skupština. nego ponajviše zbog otpora Katoličke crkve da prihvati nove djelomične propise koji su uređivali to područje.). odnosi između pape i talijanske države su prekinuti. Izjava u čl. načelo nacionalne suverenosti. to je neprijatelj. a koji su bili protivni kanonskom pravu. na što je papa uputio oštri tajni prigovor ostalim kršćanskim državama. 18. priseže na vjernost ustavu. dobiva vrstu krnjeg ustava. ali i upravnim organima su oduzete sudske nadležnosti.10. već suce bira narod. donesen je Zakon o odvajanju crkve i države. te nasljeđivanja regulirano ne toliko kao posljedica načela jednakosti građana. do ljeta 1791. Kraljevina Italija nastala je 1870. 1. . Država ne plaća ni jednu vjersku organizaciju. bivala najprije korjenita za vrijeme konventa. tzv.1789. otkazan je konkordat iz 1801. sadržava načelo jednakosti. svećenici su isključeni iz državnog školstva. te opsjeda dvor. u čl. Francuska je tada. gospodarstva. U kolovozu 1780. Crkva i država od restauracije do kraja treće republike Čim su republikanci 1879. tj. a njihova dobra su konfiscirana. čl. te je razdvojena građanska od krivične sudbenosti. crkve. a potom umjerenija za vrijeme direktorija. Za puni prekid uskoro je dobila i povod. narod kreće iz Pariza u Versailles. Objedinjenje francuskog prava nakon revolucije Pravom se smatra ono što je djelo zakonodavca. materijalnog prava. On je vrlo potanko odredio kažnjiva djela i kazne za njih. tako je od 1793. 3.8.

Ti sudovi nisu bili samo izraz običajnog pravnog partikularizma. Najstariji je bio Pariški parlament nastao 1239. To je i učinila 1791. Načelo zakonitosti prava nakon revolucije 2. Prijašnja široka sudačka diskrecija i široko shvaćeno načelo zakonitosti ustavotvornu skupštinu je uputilo na ograničenje sudačke diskrecije. tako i kaznu za njega. donijela Zakon o sudovima. a skupština je 24. na shvaćanje koje suca vrlo ograničava i oduzima mu mogućnost individualizacije slučaja. što znači da se sudstvo ne može miješati u upravne poslove. Zakon nastoji što uže odrediti kako zločin.3. Skupština ih nije prognala kao što je to činio kralj. tj.11. feudalni. donijela dekret o ukidanju svih tih starih sudova. Porota je sudac o činjenicama. Budući da je u ovom zakonu načelo zakonitosti u krivičnom pravu shvaćeno tako da zakon znači samo akt zakonodavca. 20. Zakon predviđa porotu i u građanskom i u krivičnom postupku (kasnije će biti zadržana samo u krivičnom postupku). Sudska zvanja se više ne nasljeđuju ni ne kupuju. već je samo odložila njihov rad.) tako i državni (opće sudbenosti: građanske i krivične). nego su imali i neke pravno-političke nadležnosti.11 1789. običaj nije zakon.26 19. Parlamenti se više nikada nisu sastali. Uvedena je nova sudska ljestvica i razdvojena je građanska od krivične sudbenosti. već suce bira narod. a taj zakon vrlo potanko određuje kažnjiva djela i kazne za njih. a i svim upravnim organima oduzete su sve sudske nadležnosti. arbitraži. optužna i ona koja na glavnoj raspravi presuđuju o krivnji. a u krivičnom postupku postoje čak dvije porote. Odmah se počelo raditi na ustrojstvu sudstva. to je ustavotvorna skupština morala kazneni zakon donijeti što prije. Taj zakon postavlja načelo odvojenosti uprave od sudstva. Ocjenjujući da će se sudstvo (parlamenti) protiviti ovom dekretu. i skupština je u kolovozu 1790. crkveni. Zakon u znatnoj mjeri sudstvo povjerava izabranom sudu. 3. ustavotvorna skupština prihvaća dekret o nacionalizaciji crkvene zemlje. mjesni i sl. a skupština sudu nije pridavala takvu ulogu. Razvoj ustavnosti od restauracije do Pariške komune Dvodomni sustav .1790. 21. tj. skupština donosi odluku o privremenom prekidu rada parlamenata. a suca nastoji definirati kao stroj za primjenu zakona. Ukinuti su svi raniji sudovi i to kako nedržavni (trgovački. a za uzvrat svećenici su dobili plaće i mirovine.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful