1

FRANCUSKA DRŽAVA I PRAVO; 1789.-1940. god. 1. Ustrojstvo vlasti po Direktorijskom Ustavu Termidorski konvent 27.7.1794.-26.10.1795. god. Organizacija konventa i izvršne vlasti je i nakon obaranja jakobinaca uglavnom ista, ta promjena je bila više primjena osoba i načina vladanja nego sadržaja vlasti. jakobinski su se u borbi za vlast oslonili na plebejski Pariz, ali oni su bili daleko od vjere u narod i demokraciju; jakobinci su primjer demokratske fraze u službi birokratskog etatizma; takva bit njihove vlasti sve se više pokazivala i to je razlogom pobuna u Parizu. Za vrijeme termidorskog konventa francuska vojska ne samo da je izbacila neprijatelja, nego je počela i osvajati. U proljeće 1795. naročito Pruska je bila iscrpljena trogodišnjim ratom, a i željela je slobodne ruke kako bi s Rusijom i Austrijom slomila otpor i podijelila preostali dio Poljske. U travnju 1795. izlazi iz rata. Rat koji je započeo 1792. i u kojemu su do 1795. sve europske zemlje osim Rusije, nastavljen je do 177. Ipak izlaskom Pruske iz rata za konvent je nastupio predah koji je unutarnje nedaće (potpunu gospodarsku, financijsku anarhiju, uništenje mirnodopske proizvodnje i trgovine) izbacio na vidjelo. Naročito je težak život gradskog stanovništva, pogotovo Pariza; u travnju i svibnju 1795. dolazi do pobuna u Parizu, narod provaljuje u konvent, ali ga vojska savladava. U međuvremenu, kao posljedica vojnih pobjeda, konvent 1795. počinje stvarati stalnu vojsku, vojsku po zvanju koja se stvara od dobrovoljaca. Vojska, odnosno generali, već potkraj konventa postaju jamstvo vlasti i revolucije, a postupno postaju i politički čimbenik. U strahu pred novom diktaturom i terorom izvršne lasti, konvent krajem 1794. vrši promjene. Stvara vlastite odbore (njih 16) koji trebaju nadzirati izvršne komisije; ustvari odbori konventa preuzimaju izvršnu vlast. Raniji odbor narodnog spasa jedan je od tih odbora konventa, a zadužen je samo za rat i vanjske poslove. Da se odbori ne bi osamostalili konvent njihove članove bira ždrijebom na mjesec dana. Tokom 1795. zbog značenja vojnih i vanjskih poslova odbor narodnog spasa dolazi do znatnog utjecaja. Sve je to ojačalo izvršne komisije, a one su stalne, a s time i utjecajne i to je bio početak jačanja stalne administracije. Termidorski konvent nije bio manje sklon centraliziranoj upravi nego jakobinski, te je zadržao izaslanike konventa kao neposredne voditelje uprave departmana. Ali ovaj konvent je odbacio krajnje mjere jakobinske strahovlade. Mada je zadržan Revolucionarni sud, ipak je ukinut dekret iz travnja 1794, koji je taj sud učinio posve samovoljnim sredstvom političke likvidacije; sada je i taj sud morao poštovati određeni postupak, a optuženi je dobio pravo na obranu, svjedoke. Sud je ukinut u svibnju 1795. Konvent je ukinuo progone federalista, delikt propagande, zabranio je zagovaranje kraljevine i pooštrio mjere protiv izbjeglica. U pogledu odnosa sa crkvom u veljači 1795. donesen je Dekret o odvajanju crkve od države i dozvoljena je sloboda kulta. To je značilo da država ne priznaje ni ne plaća ni jednu vjersku zajednicu. Došlo je do odvajanja crkve od države, ali zakratko, od 1795. do 1801. Jedna od najvažnijih mjera konventa je organizacija uprave Pariza; on je bio leglo jakobinizma, zato su članovi pariške komune bili ubijeni, a nakon toga Pariz nije imao gradsku upravu (samoupravu) nego je kao prijestolnica zbog izuzetne važnosti pod izravnom upravom ministra unutarnjih poslova. Krajem 1794. konvent je počeo ukidati mjere dirigirane privrede, ukinute su maksimalne i uopće propisane cijene, a to će dovesti do vrtoglavog porasta cijena. Inflacija kao posljedica doznaka, nedostatka robe, uništene trgovine itd. dovela je državu na rub bankrota, toliko da je pripisano ubiranje zemljarine (polovina) u plodinama, što je trebalo olakšati opskrbu vojske. Kako je zaključenjem mira s Pruskom u travnju 1795. ratni pritisak smanjen, a Francuska počela osvajati tuđe prostore, konvent više nije imao opravdanja da odlaže ustavni rad zbog kojeg je i sazvan prije skoro 3 godine. Pomišljalo se da se ostane pri jakobinskom ustavu, pa je izabran odbor koji je trebao pripremiti ustavne propise kojima bi se trebale provesti odredbe iz tog ustava. Taj odbor je svibnju 1795. ipak predložio da se donese novi ustav, te je izradio novi nacrt ustava. Ustvari to je bio treći nacrt (žirondinski, jakobinski i termidorski), odnosno drugi ustav (Jakobinski 1793. i Termidorski 1795.) koji je donio konvent. Direktorijski ustav iz 1795. (ustav iz godine III.) konvent je prihvatio 22.8.1795. a potom držeći se svog dekreta iz 1792. podnio na referendum. Na istom referendumu narodu je podnesen i dekret prema kojem na prvim izborima za zakonodavna tijela narod može izabrati samo 1/3 novih poslanika, dok 2/3 moraju biti iz konventa. Konvent se bojao monarhista, te je na taj način sebi produžio život. Dekret je izazvao silan otpor, a 5.10.1795. u Parizu izbija monarhistička pobuna. Konvent je pozvao vojsku, zapovjednikom joj je imenovao Napoleona Bonapartea i uputio ga da uguši pobunu. Napoleon je ugušio pobunu Pariza, spasio konvent i počeo je njegov uspon, a time i uspon vojske. Ulogu koju je do tada u hodu revolucije imao Pariz i njegova garda, počela je preuzimati vojska od zanata

2
koja je iznikla iz narodne, dobrovoljačke vojske. Poslije te pobune referendum je proveden; konvent prati izuzetna apstinencija; od 7 milijuna za ustav iz 1795. glasalo je oko milijun glasača, a ustav je ipak prihvaćen. Direktorijski ustav je najduži francuski ustav. Njegova bitna oznaka je naglašen kontinuitet u vlasti. U tom cilju vlasti su odvojene, svaka se sastoji od kolegija (više organa ili osoba) i svi organi se obnavljaju djelomično. Već je tada ideja republike vezana za 3 postulata: izbornost, kolegijalnost i kratkoća mandata. Zato po ovom ustavu Francuska je vrsta predsjedničke republike i direktorij je kolegijalni predsjednik države (predsjedništvo). Po prvi puta kolegijalni upravni organ pod nazivom direktorij postoji po dekretu ustavotvorne skupštine od 9.12.1789. Tim imenom je nazvan organ od 8 članova koji vrši upravnu vlast u departmanima, a biralo ga je opće vijeće departmana. Ustav iz 1795. prvi puta u francuskoj uvodi dvodomni parlament; zakonodavno tijelo se sastoji od: • Vijeća pet stotina – ima 500 članova; moraju biti stariji od 30 godina i imati prebivalište najmanje 10 godina u departmanu u kojem se kandidiraju • Vijeća starih – ima 250 članova; moraju biti stariji od 40 godina i imati prebivalište najmanje 15 godina u departmanu u kojem se kandidiraju Oba vijeća biraju isti birači u istom postupku, najprije poslanike za vijeće pet stotine, a potom za vijeće starih. Poslanici za oba doma birani su na 3 godine, ali svake godine se bira 1/3 novih članova i na taj način domovi nikada ne prestaju niti dobivaju posve novi sastav. Domovi nisu izjednačeni u pravima. Inicijativa za sve akte koje donosi zakonodavno tijelo pripada vijeću pet stotina, a vijeće starih može je samo u cijelosti odbiti ili potvrditi. Direktorij je kolegij od 5 članova, direktora, koji vrši poslove poglavara državne i izvršne vlasti. direktori su birani slično zakonodavnom postupku: listu od 10 kandidata, starijih od 40 godina, za jednog direktora predlaže vijeće pet stotina, i sa te liste vijeće starih bira jednog. Direktori su birani na 5 godina, ali svake godine bira se jedan direktor. To je vrsta djelomičnog obnavljanja. Direktorij o svojim poslovima odlučuje na skupu, većinom od 3 glasa svojih članova. Direktorij imenuje ministre (6) koji su neposredni vršitelji izvršne vlasti, ne mogu zajedno zasjedati, tj. činiti vladu, odgovaraju direktoriju; direktorij imenuje vojne zapovjednike; vrhovni je zapovjednik vojske; imenuje diplomate, načelnike uprave departmana i sl. Promulgira zakone, vodi međunarodne pregovore itd. Imao je višu vlast nego kralj po ustavu iz 1791. Najveće mu je ograničenje da nema utjecaja na državni proračun i financije, a kratko iskustvo je pokazalo tko drži kesu, drži vlast. Zakonodavac može direktore optužiti za veleizdaju pred visokim sudom, tj. samo vrsta pravne odgovornosti (poput impeachmenta). Članovi zakonodavnih tijela ne mogu biti u egzekutivi. Pravo glasa imaju Francuzi stariji od 21 godinu koji su upisani u nacionalnu gardu, tj. vojni dobrovoljci i koji plaćaju porez, makar i najmanji. Izbori su tajni u dva stupnja, po sistemu izborni lista: birači biraju izbornike (za ove je određen visok imovinski cenzus i 25 godina života), a ovi poslanike. I ovaj ustav ima uvod, deklaraciju o pravima, ali tu nije spomenuta jednakost niti pravo na pobunu. Za konvent i one koji su ustav donijeli revolucija je završena. Centralizam i etatizam su bitne poluge vlasti. Nakon referenduma provedeni su izbo za nove organe; trebali je biti izabrano 500 bivši članova konventa, ali ih je izabrano samo 3400, pa su oni sami izabrali još 100; od novoizabranih 250 članova mnogi su bili protivnici konventa, pa čak i monarhisti. Ipak nove vlasti su se uspostavile i konvent se 20.10.1795. tj. nakon 3 godine teške borbe raspustio, odnosno 2/3 njegovih članova produžilo je rad kao članovi novog doma zakonodavca. Stupio je na snagu prvi republikanski ustav. Za 4 godine vlasti direktorija republika se ustaljuje kroz jačanje uprave i vojske. To je bilo doba jačanja vojnog sloja i sređivanja unutarnjih prilika. Za direktorija stalno je prisutan strah od monarhista koji su organizirani kao nekada jakobinci, tj. na način političke stranke, ali tajne stranke, jer je zakon zabranjivao zagovaranje monarhije. Ipak nakon 1797. njihova snaga jača, pogotovo s jačanjem jakobinizma i nakon zavjere jednakih. Nakon pada jakobinaca Babeuf izgrađuje svoju doktrinu o jednakosti koja se ne temelji na poljoprivrednoj nego jednakost proširuje na industriju i trgovinu. On stvara Društvo jednakih, tajnu urotničku grupu, čvrsto i po vojničkom uzoru organiziranu koja se treba uvlačiti u narod i vršiti propagandu, a u pogodnom času se treba domoći vlasti. Ta revolucionarna manjina trebala bi uspostaviti diktaturu i zadržati je dokle narod ne postane demokratski. Njegova zavjera je otkrivena i on je osuđen na smrt. Ustav iz 1795. ukinuo je konventova ograničenja slobode tiska, cenzuru, delikt mišljenja i sl. U početku je došlo do bujanja različite štampe, te je 1796. donesen zakon kojim je poticanje na obaranje poretka i sl. kažnjivo smrću. Sloboda tiska je sve više ograničavana, pa su pod kraj tog režima postojala samo izdanja koja su bila uz vlast. Za trajanja te vlasti sve je više dolazilo do povrede ustava, i to sve više u interesu vladajuće politike i oslonom na vojsku (kada je prilikom izbora 1/3 poslanika monarhisti, direktorij je 1796. to poništio, isto je prognao i anarhiste i teroriste 1797.). 1799. direktorij uspostavlja vrstu strahovlade: protiv izbjeglica, svećenika, a rođaci emigranata

Promet žita i brašna nije slobodan. st. sigurnost. shvaćenog ne samo kao hijerarhiju vlasti nego i u smislu da zakonodavna vlast posredno vrši i izvršnu. sloboda.1794. Direktorij je bio skloniji protekcionizmu i gospodarskom nacionalizmu. opskrba vojske. tzv. poreza i sl. ukinute su rekvizicije i uspostavljeno je slobodno unutarnje tržište. financijski zakoni) zakone. izjavljuje revolucija je završena.7.) odbacio je žirondinski nacrt ustava i uzeo je u razmatranje nacrt koji je podnio Odbor narodnog spasa. djelomično obnavljanje. Jakobincima je bilo dovoljno 3 tjedna da Konvent 24. Izjavu o pravima. ali pojedini građanin može odlučiti da glasa tajno). Izvršnu vlast vrši Izvršno vijeće od 24 člana koje bira skupština na rok od 2 godine između kandidata koje (po jednog) predlažu departmani (njih 83). ustav je podnesen na referendum. Pri ovom referendumu oglasilo se oko 25% birača. zajmova. te 1798. što traži veliku vojsku. Jakobinski nacrt. zabranjen je uvoz engleske robe. bogate. Zakonodavna skupština donosi 2 vrste propisa: o manje važnim stvarima.1799. Vijeće pet stotina ukida direktorij i izabire 3 konzula (Napoleon. tj. Kako je konvent na početku svoga rada usvojio dekret da će nacrt ustava biti podnesen narodu da on odluči da li ga prihvaća. a ona s nacijom. no sva ta politička prava ostala su samo oblik političkog manifesta. jakobinska diktatura (2.11. prvi konzul. a potom se razišlo na 4 mjeseca. Sieyes je vijeću pet stotina predložio izmjenu ustava. glasa se na skupovima građana. pa je zakonodavno tijelo mislilo da je za oživljavanje privrede nužno slobodno tržište i oslon na uspješne. a o važnim predmetima (građanski i krivični zakoni. Ta suzdržanost je bila više posljedica općih prilika. Početkom listopada 1793. pravo na rad. a tu su među pravima spomenuta i jednakost.3 postali su vrsta talaca za sve izgrede u općini gdje žive itd. Napoleon zajedno sa Sieyesom i dijelom vijeća pet stotina 9. Generali koji su osvojili nove zemlje i donosili ratni plijen smatrali su da vlast ne nagrađuje dovoljno njihovu slavu. potom je uspio da to tijelo obori neke direktore. te je ustav prihvaćen i nastupile su nacionalne svečanosti u slavu ustavu i polaganje prisege vjernosti ustavu. u srpnju 1793. rat je direktorij ipak prisilio na prinudni progresivni zajam na prihod. Dok dekrete donosi sama skupština. tj. tzv. Financije i gospodarstvo su bili u katastrofalnom stanju. Birači su se mogli izjasniti da li ustav prihvaćaju u cjelini ili ne. jednu posve centraliziranu vlast. To tijelo imenuje ministre koji su vršitelji poslova pojedinog resora. Direktorij je izgradio potpuni upravni i sudski poredak. a na tim temeljima se mogla izgraditi vojna diktatura. po prvi puta Francuska uvodi opću vojnu obvezu za sve Francuze. Ipak. Direktorij se sve više umjesto neposrednih okreće posrednim porezima što će ostati bit francuskog poreznog sustava do kraja 19. Vojska je tražila velike izdatke. vlasništvu. javno i kolektivno pravo glasa za sve Francuze starije od 21 godinu s boravištem od pola godine (tj. Već mjesec dana kasnije. Ustav ostaje izvan primjene. Ovaj ustav počiva u stanovitoj mjeri na načelu jedinstva vlasti. trgovina je silno opala. s time da je to javno kolektivno glasanje bilo uređeno tako da su na skupove koji su glasali pušteni svi koji su došli. sve je davano u zakup bogatim trgovcima.6. Nastupila je jedna vrsta mistifikacije ustava koji je izjednačen s državom. Ta mjera je bila protiv bogatih. pravo na školovanje.6. pravo na društvenu pomoć.-27. konfiscirana imanja prodavana su u cjelini. pa su financije ponovo u prvom planu. pa i u izvršnoj. konvent usvaja dekret da će vlada biti revolucionarna do zaključenja mira. Ustrojstvo vlasti po jakobinskom ustavu Jakobinski konvent. iako je politika direktorija bila u interesu bogatih. skupljanje ratnog doprinosa. pa je on ušao u direktorij. pravo i dužnost na pobunu protiv vlasti koja ugnjetava. Usprkos ratnom plijenu i velikom oporezivanju osvojenih zemalja. tj. ministri ne smiju odlučivati na zajedničkim sjednicama i njihov mandat nije ograničen. a pogotovo kada je 1799. neposredno.1793. Službeni naziv jakobinskog ustava je Ustav iz godine I. uspostavljen prinudni progresivni zajam. Skupština izglasani zakonski prijedlog dostavlja departmanima i ako u roku od 40 dana u bar polovini . o zakonima je moguć referendum. a to je značilo da s obzirom na to što je Francuska u ratu. a ne mogućnost da time vlast pređe u ruke stalne birokracije. što je trebalo biti jamstvo kontinuiteta u vlasti. Izvršno vijeće obnavlja se svake godine pola. Na svakih 40 tisuća građana bira se po jedan poslanik za skupštinu. čak i žene iako one nisu imale pravo glasa. 2. Sieyes i Ducos) da predlože izmjenu ustava.1793. U kratkoći mandata vidjela se demokracija. Ustav iz 1793. Protiv direktorija udružuje se i generali i političari. Skoro svi gdje se glasalo su ga prihvatili. To se tiče i drugih odredbi jakobinskog ustava: ustav je demokratski. čiji je mandat godina dana. Napoleon. pa on sa stanovišta ustava kao političke zbilje (budući da ni jedan njegov dio nije primijenjen) nije ustav. izvodi državni udar. Opća vojna obveza izazvala je silno nezadovoljstvo. koji je na visoke prihode iznosio i do 3/4 vrijednosti. opće nesigurnosti u pogledu budućeg toka događanja nego sam sadržaj ustava ili javnost glasanja. ostao je izvan primjene. Trebamo spomenuti i preambulu tog ustava. dekrete. Ta stalna borba prisiljavala je direktorij na oslon na vojsku. opće. prihvati ustav. a djelomično i dirigiranoj privredi. naročito što se tiče prometa žita jer se bojao uvoza strane robe i nezaposlenosti. novačenje.

poprimile su svoj puni izraz. općinske zemlje. za osudu je dovoljni uvjerenje suca bez potrebe dokaza. zemlje sumnjivih oduzete su i podijeljene sirotinji.4 departmana bar 1/10 skupština birača zahtijeva referendum. ili zemljarina u obliku plodina postaju izlaz iz teške krize proizvodnje. sav gospodarski život. vanbračna djeca koju su roditelji dragovoljno priznali su izjednačena s bračnom u pogledu nasljednih prava prema roditeljima. pa je konvent proveo rekviziciju radnika. uređenjem unutarnje i vanjske trgovine. i u kolonijama. taj sud vodi postupak samo po pravilima zdravog razuma. Revolucionarni sudovi sude ne poštujući pravila postupka. napad na privatno vlasništvo sve to povlači smrtnu kaznu. Država je zauzela posve protuvjersko gledište. ukinuta je izbornost sudaca. za jakobinaca je poprimio izuzetne razmjere. dakle smrt. a pod jesen 1793. a dekretom od 23. U srpnju 1793. a morao je i zadovoljiti široke seljačke slojeve. svećeničku odjeću itd. a potom je općinama dala pravo da odluče o vrsti vjerovanja. a svim nižim organima je zabranjeno uvođenje poreza. Takva vlast nije mogla zadržati raniju upravnu organizaciju (upravnim jedinicama su upravljale izabrane skupštine i izabrana vijeća. U jesen 1793. Ta vlast je smatrala da sva područja života i rada pojedinca i zajednica podliježu njenoj upravi. kako nije naročito uspio konvent je uveo izvanredne ratne poreze. tj. trgovine i inflacije. To je razlog zašto država uvodi rekvizicije (oduzimanje) proizvoda kao redovitu mjeru. Njihovo obilježje je neograničenost i nasilje jedne skupštine. dopuniti odredbom po kojoj je sumnjiv svatko tko koči napredak revolucije ili kalja čistoću republikanskih načela. U veljači 1794. zemlje izbjeglica. Skoro milijun ljudi označen je sumnjivima. Svaka privreda je takoreći nacionalizirana. vrstu čiste administracije. a u svibnju 1794. i Robespierreova vlast kao člana odbora narodnog spasa . Za jakobinske strahovlade značajke nove vlasti koje su se tek počele pojavljivati za žirodinskog konventa. a presuda je djelo samo savjesti suca. U studenom 1793. Pravo na socijalnu skrb je shvaćeno tako da su zdravi prisiljeni na rad. tj. Tako je poljoprivredna zemlja bila gurnuta prema industrijalizaciji. konvent je ponovo pozvao narod na oružje. Unutarnja trgovina je skoro uništena. svu privrednu proizvodnju vlada je nadzirala određivanjem cijena i plaća. Sudstvo je postalo dio uprave. tj. Ne samo sloboda pojedinca nego i želja pokrajina (departmana) da zadrže stupanj samostalnosti povlačila je optužbu za federalizam. vjenčanih. umjesto žirodinskog maksimiranja cijena žita po departmanima uveden je jedinstveni maksimum za cijelu Francusku. zabranio je štrajkove i radnička društva. dekretom je političkim zatvorenicima uskraćeno pravo na odvjetnika pred Revolucionarnim sudom. čak i plaće u plodinama. taj se odnos zaoštravao. vlada je uvela obvezan zajam. tj. Vrhovnog Bića.1793. Odnos crkvom u početku konventa nije bio toliko zaoštren koliko je to bilo za vrijeme zakonodavne skupštine (1791/2) koja je svećenicima zabranila da vode knjige rođenih. Za sve sumnjive predviđen je zatvor.) jakobinci će u rujnu 1793. Sloboda misli i izražavanja posve je ukinuta. Potkraj jakobinske strahovlade u lipnju 1794. U ljeto 1793. dok je odbor narodnog spasa postao još više oblik političkog organa izvršne vlasti. uveo je prinudni rad. Inače će se smatrati da je narod zakon prihvatio prešutnim referendumom. ukinuo je ugovorene obveze koje su postojale između vlasnika i uživalaca zemlje. prisilio je na vojnu službu sve neoženjene muškarce u dobi od 18-25 godina. određene su radničke nadnice. nacrt zakona će biti podnesen na referendum. raniji konventovi posebni izaslanici neposredno su upravljali departmanima). konvent je ukinuo ropstvo u svim zemljama pod francuskom vlašću. za mjesec i pol dana trajanja tog zakona sud je osudio 1350 osoba na smrt. u službi je proizvodnje za rat. Kada je počeo rat s koalicijom crkva se pokazala glavnom mrežom kontrarevolucije. tj. Kult vrhovnog bića se sastojao u općim moralnim načelima od kojih su neka sadržana u ustavu koji je trebao postati vrsta katekizma. od proljeća 1793. mogu osuditi za djela koja zakonom nisu ni predviđena. Bilo je 12 komisija (resora) koji zajedno čine Odbor za izvršne poslove. Vlast koja je ugrožena i iznutra i izvana posegnula je za svim sredstvima. konvent je stvorio Kult Razuma. jedina kazna je smrt. uprava departmana imenuje suce. Većina tih mjera je bila daleko od zbiljskog ostvarenja. koje imenuje upravitelj pokrajina. Radnici i obrtnici su prisiljeni na proizvodnju pod vojnim uvjetima. U travnju 1794. Ovaj drugi kult je bio pokušaj da se stvori vrsta građanske vjere koja bi bila prihvatljiva za sve vjere. Ustav je ostao izvan primjene te konvent vrši vlast kao što ju je vršio i prije tog ustava. mišljenje podrške kraljevini. ovom izmjenom umjesto ministara pojedinim resorima upravlja komisija od 2 člana. vlast odbora narodnog spasa je pojačana u odnosu na izvršno vijeće. ukinuto je oporučno nasljeđivanje. dok je do tada izvršno vijeće ukupnost ministara. Jakobinski konvent je sredstvima dirigirane privrede morao rješavati tešku gospodarsku krizu u zimi 1793/4. jedne stranke.8. jedne manjine nacije koja je sebe poistovjetila sa sudbinom države i nacije. ali tako nisko da je došlo do štrajkova. kojeg bi trebalo proučavati u školi. uvedena nova uprava i svio njeni stupnjevi su neposredno podvrgnuti Odboru narodnog spasa. Zakon o sumnjivima koji je donesen za žirodinaca (ožujak 1793. prosjačenje je zabranjeno. pa ju u prosincu 1793. kada u gradovima vlada glad. zabranila je vjerske svečanosti. Jakobinci su načelo jednakosti građana doveli do puke ništavosti građanina pred vlastima. a on je označen kao izdaja. umrlih. u rujnu 1793.

Pravo vlasništva je izraženo u posljednjem. Nekoliko pobuna konačno je u ožujku 1794. Ta dva staleža sa oko 2% stanovništva posjedovali su 30% zemlje. Bilo je to u mjesecu termidoru (srpanj) po revolucionarnom kalendaru. god. koje je stalež sam rasporedio i skupio. odnose značajnu pobjedu nad proturevolucionarnim savezom. Herbert).1. 98% naroda čini treći stalež. Jamstvo prava i podjela vlasti su osnove pravne države. za konvent je postao ranjiv. nije sazivao skupštinu općih staleža. a uživali su oko 20% zemlje na koju nisu plaćali zemljarinu. nitko ga ne može biti lišen. Konvent je došao pod nadzor umjerenog centra. gdje u lipnju 1794. Skupština je 26. čak i ustavotvorna koja povrijedi ta prava i slobode gubi legitimitet. vlasništvo. sudskim i sl. Zato je građanin slobodan činiti sve osim onoga što je izrijekom zabranjeno. tj. odnosno pripadaju mu sva prava i slobode koje nisu ograničenje istih tih i tolikih prava drugoga. sve ostalo stanovništvo. liberalistička država. škole).5% stanovništva i uživali su oko 10% zemlje (od toga su izdržavali i bolnice. Jedno od prirodnih prava je i vlasništvo. pa da mu pripada samo ono što mu ona izrijekom dozvoli. Načela izjave smatrana su rezultatom razvoja ljudske rase i civilizacije. Izjava o pravima čovjeka i građanina u 17 članaka sadrži prirodna prava i slobode čovjeka i građanina koji su bili predmet promišljanja već skoro 200 godina. To će biti učinjeno do kraja te godine. plemići se pod prijetnjom gubitka plemstva nisu smjeli baviti trgovinom i obrtom. Sama sloboda je shvaćena tako da je svakome dopušteno činiti sve što ne škodi drugome. kralj je uzurpirao pravo da određuje poreze. pa vlast. Izjava kaže da su sloboda.). neki sudski poslovi) uslugama. to su dons gratuits. tzv.16. Plemstvo je kralju služilo svojim vojnim. bolnice. Tu je bilo oko 0. .1789. odnosno do danas ona je zadržala značenje nadustavne povelje u Francuskoj. 4. imali su poreznu samostalnost. Sve te odredbe bile su posljedica i odgovor na dotadašnje stanje vlasti i države Francuske. a i imali su najviše zemlje. a on to sadrži samo zato da otkloni sumnje u pravo značenje tih prirodnih prava i sloboda. Unutar samog odbora narodnog spasa stalna oporba mu je Carnot. država propisima slobodu ograničava samo radi toga da bi ona bila dobro svakog građana. Oni su kralju mogli odobriti samo dobrovoljne darove. Svećenstvo također ne plaća zemljarinu. on samo obznanjuje nešto što postoji i bez tog akta. Uz načelo jednakosti koje je na početku izjave (čl. Građanin nije rob države. To je tzv. nego njegova sloboda prethodi svakoj vlasti i iznad je svake vlasti. pred revoluciju činili su oko 1. upravnim. 17. tj. a mjesec dana kasnije s desnom strujom (dantonisti. Opći pregled: I državne prihode i rashode određivao je kralj.3. Ali jakobinci i Robespierre moraju voditi borbu i lijevo i desno. Deklaracija o pravima čovjeka i građana iz 1789.5 posve je političke naravi jer su svi članovi (9) tog odbora izjednačeni. a to je sav proizvođački narod. osim ako to očito zahtijeva opća potreba zakonito ustanovljena i pod uvjetima pravične i prethodne naknade. tj. Čitava ustavnopravna povijest Francuske 19.33% stanovništva. Svećenstvo je služilo kralju i narodu svojim duhovnim (tu spadaju i znanost. Vlast je počivala na načelu jedinstva svih vlasti u kraljevim rukama. neke vrste socijalne skrbi. a pored toga dobivali su i plaće. ubožnice. Činilo se da je Robipsierre osigurao punu pobjedu. uslugama.) i načelo nacionalne suverenosti (čl. Kada je Robispierre uništio lijevu opasnost. Poreze je plaćala samo proizvođačka klasa. sigurnost.8. Istovremeno francuska vojska je prešla sjevernu granicu i borbe vodi na belgijskom području. čl. st. a bez nje nema ni ustavne države. a ustav Francuske bilo je nekoliko običaja o kralju i svim vlastima u njegovim rukama i njegovoj volji koji bi htjela da je sam zakon. dovelo do uništenja lijeve opasnosti (hebertisti. U prvi čas smaknuće vodećih jakobinaca nije bilo posve likvidacija jakobinizma. školstvo. borba je za načela iz izjave. ali su njihove skupštine kralju povremeno odobravale doprinose. ali Robispierre ima oslon u pariškoj komuni i pogotovo u mreži 3000 jakobinskih klubova širom Francuske. Zato se taj akt i zove izjava. Lijeva je opasnija jer je to pariška komuna. pa je to i bio razlog što od 1614. 3.) osobito ističe načelo podjele vlasti kao temeljno načelo ustrojstva svake vlasti i koje je sama bitpretpostavka postojanja ustavnog poretka. mirovine. usvojila Izjavu o pravima čovjeka i građanina. Ustrojstvo po Ustavu iz 1791. Danton). od kraja 16. st. optužen je da je tiranin i točno godinu dana od kada je izabran u odbor narodnog spasa i mjeseca dana nakon poraza neprijatelja u Belgiji sa još 21 pristalicom je ubijen. otpor ugnjetavanju osnovna prava svakog čovjeka. god. treći stalež. pravo da svotu koju traži kralj od pokrajine razreže i ubere njena skupština staleža. Izjava ima nadustavno značenje. pa se to zove termidorska reakcija. tj. članku ovako: budući da je vlasništvo nepovredivo i sveto pravo. izjava na kraju (predzadnji. a ne darom države ili same ustavotvorne skupštine. Samo su neke pokrajine (oko 1/3 Francuske) zadržale poreznu povlasticu.

Od toga je plaćao više vrsta poreza u korist države. Tu je postavljeno pitanje kako će skupština općih staleža zasjedati. Pokušaj reforme izazvao je ne samo opći otpor sudova nego su se tome pridružile i neke pokrajinske skupštine staleža. Francuska je nastojala obnoviti mornaricu. Turgot je savjetovao da se Francuska ne miješa. vingetieme.6 Francuska je tečajem 18. Već je Louis 14 svojim vojnim pustolovinama državu ostavio na rubu bankrota. upravna. Od vremena Louisa 14 ne samo vojna. Zemlja je još bila glavna i jedina trajna vrijednost. Sudstvo se proglasilo zaštitnikom prava i slobode od kraljeve samovolje. ali je uspio nagovoriti kralja da prva dva staleža biraju po 300. Kada je kralj svojim uredbama pokušao propisati zemljarinu. ali još više financijski iscrpljena.). a treći po 600 poslanika. st. Prijelaz iz jednog staleža u drugi bio je moguć. Pred revoluciju pola krunskih prihoda trošeno je na plaćanje kamata za taj dug. doživjela izuzetan porast stanovništva i to uglavnom na selu. kralj 1787. Dakle. tzv. a onda su se otporu pridružili ostali vrhovni sudovi. Trebamo spomenuti i da je seljak proizvodio tek 20% peko svojih potreba. a ako nisu zemlju obrađivali radom nadničara. kralj je morao posegnuti za Turgotom kojeg je postavio za glavnog nadzornika financija i na čelo vlade. 1787. a glavni izvor državnih financija je općenita i ujednačena zemljarina i dohodarina. uza sve razumijevanju odličnici su odbili odreći se svojih starih povlastica. Ali kada na prijestolje stupa Louis 16 država je pred financijskim slomom. te je seljak bio podložan feudalnom sudu i njegovoj mjesnoobičajnoj pravdi. sudska i pravna. To je razlog da oko 40% seljaka čine nadničari. Pored toga. a sastojao se u teškom radu do 30 dana godišnje (na izgradnji puteva i sl. Ovi su pak zemlju često davali na upravljanje stručnim upraviteljima imanja ili su je opet davali u podzakup. a osobito teški su: taille. Kao 3 staleža. I zakupci i podzakupci su plaćali zakupninu. nego su to bile pravno određene zajednice. Bilo ih je 6. Još za Turgota engleske kolonije u Americi počinju se buniti. . U izuzetno teškoj financijskoj neprilici. Uglavnom je nestalo radne rente za gospodara. uglavnom posve bezemljaši. 3 doma odvojeno ili kao jedan dom u kojem bi se glasovalo po glavama. Pod pritiskom moćnih vojnih krugova Necker pomaže kolonije. osim za maleni broj roba. Oboren je. porez na sol. uglavnom su ej davali u zakup. Kralj je ponovo pozvao Neckera za ministra financija. najčešće velikim zakupcima koji su uglavnom bili bogata buržoazija. Kada je kralj tom skupu predložio opću zemljarinu i to bez ikakvih izuzetaka čak i za krunska i crkvena dobra. kralj dekretom poziva skupštinu općih staleža za svibanj 1789. ali je ponovo morao popustiti pred silnim otporom. te predlaže oporezivanje bogatih. jer i unutar njih postoje ogromne razlike. najčešće su to lutajući radnici. Taj skup od oko 140 članova predstavljao je elitu Francuske. te da se budućoj skupštini općih staleža ostavi odluka o načinu zasjedanja. a sve je to bilo u službi vojnog sloja. Financijski dug koji je u 1784. Staleži su bili samo relativne cjeline. porez na prihod. staleži u Francuskoj nisu bili samo društveno-gospodarski slojevi. a Francuska je iz rata za oslobođenje američkih kolonija izašla kao pobjednik. izbačena iz Amerike i Indije. davali su je seljacima. a sve obveze seljak je prema gospodaru zemlje (zakupcu ili podzakupcu) izvršavalo u dijelu plodina. neposredni porez. najniže sudstvo je još bilo u rukama feudalnih gospodara. dok su veliki zakupci vlasniku zemlje (bivšem feudalcu) plaćali zakupninu u novcu. Možemo reći da su se vrhovi staleža uvelike približavali. Kralj je naredio progon Pariškog suda. 1774. ukida kuluk kao oblik radnog poreza za državu. crkveni porez (desetina). radu) gospodaru zemlje. Oni su trebali pomoći kralju da izađe iz financijskog sloma. te razna davanja (u plodinama. ali istovremeno javno izlaže financijsku bijedu države. kralj ponovo saziva skupštinu uglednika radi pripreme skupštine općih staleža. uvodi slobodnu trgovinu žitom. U kolovozu 1788. Turgot nastoji stvoriti slobodno tržište (ukida porez na promet. Potom je kralj pripremio reformu sudstva. Pobjedonosni Pariški parlament vraćen je u svoje sjedište. počinju ih nazivati četvrti stalež. gabelle. Zato su se bivši feudalni vlasnici pretvorili u privatne vlasnike koji su vrlo rijetko prodavali zemlju. ukida cehove kao ograničenje rad i poslovanja. Ali se taj prijelaz odvija prema pravo uređenom postupku. U studenom 1788. Uz to su mnogi seljaci dužni na radnu obvezu. Odbijen je Neckerov prijedlog o jednodomnoj skupštini. a u sedmogodišnjem ratu osramoćena francuska vojska traži osvetu (uplitanjem na stranu kolonija). nego i posve gospodarska oblast je uvelike određena državnim propisima. Poražena u sedmogodišnjem ratu. Turgot je otpušten i na njegovo mjesto dolazi ženevski bankar Necker. jer je država od Louisa 14 određivala cijene žita i zabranjivala izvoz žita). 1776. narastao je na 5 bilijuna.4 bilijuna livara. saziva Skupštinu uglednika. novcu. porezna. Necker zahtijeva da kralj prihvati prijedlog pariškog parlamenta da nakon 175 godina sazove skupštinu općih staleža. do 1787. parlament je odbio registrirati te odredbe i ponovo je istaknuo da su novi porezi pravo skupštine općih staleža. jer bi ju tar još više financijski iscrpio. iznosio nešto više od 3. corvee. Možda najbitnija odrednica društvenog života je ta da se on odvija pod izuzetnim državno-pravnim utjecajem. Država je i propisima i poreznom politikom postala potpuni nadzornik gospodarskog života. sa svojim posebnim pravima. a za propisivanje novih poreza izjasnili su se nenadležnima. tj. capitation. parlamenti. To je bio najrasprostranjeniji oblik obrade zemlje. vrsta glavarine.

. skupština usvaja Izjavu o pravima čovjeka i građanina. kralj to odbija. ukida sva javnopravna ovlaštenja feudalaca.1789. a ne da joj to svojstvo daje prostor u kojem zasjeda. tj. nalaže povlačenje vojske iz Pariza i potvrđuje iz pobune poniklu upravu Pariza. ali i te više nisu mogle biti vremenski neograničene. feudalnih obveza i ovisnosti. nedjeljivim i cjelovitim predstavnikom nacije. i 11. To znači da je seljak mogao ostati zakupac zemlje uz plaćanje godišnje zakupnine.7. tj. treći stalež svoj dom proglašava Nacionalnom skupštinom. Ostale su samo seljakove ugovorne obveze. Kralj sutradan otpušta Neckera optužujući ga da je podržavao treći stalež i njegov zahtjev. Ali skupština je morala zadovoljiti i zahtjeve sitne gradske buržoazije i radnika koji su bili protiv gradske cehovske plutokracije. Ipak. seljaci provaljuju u dvorce. u kolovozu (4. proglašava Domom općina. Najprije je ukinut zakup za neobradivo zemljište. prava majstora prema kalfama i šegrtima. Iako kraljeva uredba ne govori o imperativnom mandatu biraču su i pri tim izborima svojim poslanicima predali naputke (oko 50 tisuća) sa svojim pritužbama i željama. 26. Nije se odlučila na poreze. njihovi izbori su javni i dvostepeni. Kralj naređuje da se zasjeda po staležima. Kralj je morao ustuknuti. 4. skupština je ukinula sve obrtničke i trgovačke udruge. pale knjige obveza.1789. te seljačka izvan-ugovorna dugovanja. ukinuto je nasljeđivanje i raspolaganje službama u upravi. Na to se nacionalna skupština okuplja u obližnju loptaonicu i proglašava da je ona kao ukupnost narodnih predstavnika narodna skupština. nego ih je trebalo ugovorno ograničiti ili otkupom ukinuti. Kralj nacionalnu skupštinu nastoji raspustiti jednostavnim zatvaranjem pristupa u dvoranu.8. posebna prava cehova i gilda. Ustavotvorna skupština je odmah od kralja zahtijevala povlačenje vojske oko Pariza. obveze koje su posljedica vlasničkih prava zemljoposjednika. makar i najmanji. Takvo ukidanje (otkupom) vlasničko-feudalnih obveza seljake nije zadovoljilo. Crkvena desetina je posve ukinuta. tj. U Parizu se stvara dobrovoljačka vojska. Kao posljedica ukidanja posebnosti gardova i pokrajina. uvjeti zakupa zemlje. pa i njihov uprave dolazi do stvaranja privremenih odbora ili vijeća gradova i pokrajina koje preuzimaju tamošnju upravi. narod u Parizu 14. te poziva narod da se poput Pariza naoruža kao dobrovoljačka vojska. Događaji u Parizu izazvali su pobune širom Francuske.7 U siječnju 1789. proglašava se ustavotvornom skupštinom. jednim. Usprkos toj nuždi kralj je odbio prihvatiti izjavu o pravima čovjeka i građanina jer ju je smatrao protivnom načelima svoje vlasti. Treći stalež u gradovima će glasovati u 3 stupnja. Istovremeno ustavotvorna skupština mora rješavati i pitanje financija.8. ali istovremeno prikuplja vojsku oko Pariza. Istog dana.1789. S ukidanjem povlastica i posebnosti staleža ukinute su i posebnosti državnih činovnika. Skupština općih staleža sastala se u Versaillesu 5. Ustavotvorna skupština nema povjerenja u vojsku. redova. istovremeno.6. i odmah je izbio spor o načinu zasjedanja. Tjedan dana kasnije kralj priznaje narodnu skupštinu. Pod pritiskom pobuna. svi Francuzi i sve pokrajine pravno su izjednačeni. treći stalež se 10. tzv. 10. te ponovo poziva Neckera na vlast. god. Parišku komunu. a onda će se predstavnici svih gradova i gradića sudskog kotara sastati i (to je treći stupanj) izabrati predstavnike gradova tog kotara za skupštinu općih staleža. a na vijest da kralj namjerava raspustiti skupštinu. jer je sve to bilo oblik monopola i ograničenja slobode rada. Tjedan dana pošto se proglasio domom općina. provaljuje u oružarnicu. kralj je izdao dekret po kojem aktivno biračko pravo za treći stalež imaju muškarci stariji od 25 godina koji plaćaju porez. nacionalna garda. Treći stalež na selu će glasovati u dva stupnja: u skupštinama župa javnim glasovanjem će izabrati izbornike. ili je mogao postati vlasnikom zemlje plativši njenu cijenu vlasniku feudalcu. skupština je ukinula sve posebnosti i povlastice staleža. te naoružan napada parišku tamnicu Bastille. te javnim i neposrednim glasovanjem izabrati svoje predstavnike. ukinuta. nacionalna garda.1789. tj. gardova i pokrajina.6. ovi će se potom sastati na razini grada i izabrati predstavnike grada. ovlaštenja vlasti. prometa i ugovaranja. posebna prava pojedinih zanimanja.1789. osim ako ih je mogao dokazati ispravom. ubijaju upravitelje imanja i plemiće. ukinute su povlastice plemstva. te da će se glasovati po staležima. te odmah od ustavotvorne skupštine traže pravo i propise za izbor mjesne i pokrajinske uprave. npr.) ustavotvorna skupština pokazuje svoju građansko-demokratsku bit.8. naređuje članovima druga dva staleža da joj se pridruže. a ovi će se sastati u sudskom kotarskom mjestu i izabrati predstavnike.1789. donosi dekrete o ustrojstvu nove državne uprave.5. svi članovi prisežu da se skupština neće razići dok ne donese ustav. 20. Najprije će članovi trgovačkih i obrtničkih udruženja izabrati predstavnike. To je početak revolucije kao oružane pobune. pa će njihove pobune skupštinu prisiljavati da ih postupno sve više ukida. te su 1792. Bilo je to ukidanje feudalizma.8. Skupština u studenom/prosincu 1789. itd.1789. njihova vlastelinska prava prema seljacima. a najzad su sva vlasnička prava feudalaca proglašena uzurpacijom. tj. jer je znala da je financijska potreba jedan od razloga da je kralj trpi. Plemstvo i svećenstvo će se sastati na skupove u sudskim kotarevima. tj. Treći stalež smatra da trebaju zasjedati svi njeni predstavnici zajedno i glasovati po glavama. Pravno je to bila revolucija.

suspenziji parlamenata tj. ni na posvjetovljenje države. punopravni građani.11. što znači da se sudstvo ne može miješati u upravne poslove. crkva postaje glavno političko pitanje skupštine. kongregacije. a za uzvrat svećenici su dobili plaće. pa su i bivši redovnici postali obični. te je čitavu zajednicu zamislila kao zajednicu pojedinaca. Zakon u znatnoj mjeri sudstvo povjerava izabranom sudu. optužna i ona koja na glavnoj raspravi presuđuje o krivnji. te umjesto njih uspostavlja istovjetnu podjelu cijele Francuske na departmane (oblasti). Po kanonskom pravu redovnici ne mogu naslijediti. Ustavotvorna skupština postala je određenija da crkvenu organizaciju teritorijalno izjednači s upravnom. ali i da su upravnim organima oduzete sve sudske nadležnosti. prihvatila dekret o nacionalizaciji crkvene zemlje.11. da neka načela nove upravne organizacije primijeni na crkvenu organizaciju. 29. donesen je Zakon o sudovima. a ostarjeli mirovine.10. Zakon predviđa porotu i u građanskom i u krivičnom postupku. a gradsku upravu biraju građani. Građanski ustav o svećenstvu. kasnije će biti zadržana samo u krivičnom. dekreti kojim su određene te upravne jedinice. primalo plaće ili mirovine i obavljalo poslove koji su bili u nadležnosti crkve. nakon što su već skoro 5 mjeseci bili na prinudnom odmoru. to je ustavotvorna skupština morala Kazneni zakon donijeti što prije. nego ustavotvorna. U skupštini postaju sve glasniji oni koji upozoravaju na bogatstvo i neiskorištenost crkvene zemlje. tako i državni (opće sudbenosti: građanske i krivične). i uvedena je nova sudska ljestvica. donijela dekret o ukidanju svih tih starih sudova (najstariji je bio Pariški parlament nastao 1239. komune. Dolaskom u Pariz ustavotvorna skupština nastavlja svoj rad. U takvim okolnostima kralj je konačno prihvatio izjavu o pravima čovjeka i građanina. skupština će donijeti zakon o sudovima. ali više kao zakonodavna i ona koja vodi tekuće političke i upravne poslove. Ustavotvorna skupština je 2. niti kome oporučiti u času smrti. Krajem 1789. donesen je i novi dekret o gradskoj upravi. a stara uprava će potpuno isčeznuti. donosi dekret o ukidanju neopozivosti vjerske prisege. skupština je 24. skupština donosi dekret kojim ukida ranije upravno ustrojstvo i podjelu na provincije i niže jedinice. narod je krenuo iz Pariza u Versailles. i 5 mjeseci nakon ukidanja parlamenata. Samo svjetovno svećenstvo je ostalo. a potom su doneseni 14. . crkveni. u vrijeme dok ustavotvorna skupština donosi dekrete i ustrojstvu uprave. feudalni.12. te je tamo opsjeo dvor. distrikte (kotareve) i općine.1789.8 Skupština u rujnu 1789.12. narodne skupštine i ministara. slobodnih i nezavisnih od bilo kakve druge zajednice osim države.10.11. te je razdvojena građanska od krivične sudbenosti. U kolovozu 1790. nego na podvrgavanje crkve novoj vlasti. 5. 14. protivna je slobodi kao trajnosti. tako i kaznu. Skupština je svjesna snage vjerskog uvjerenja i snage crkvenog utjecaja na vjernike. Porota je sudac o činjenicama.11.). počela uspostavljati nova upravna organizacija i uspostavljene su nove upravne vlasti departmani.3. Tako se krajem 1789.12. prodati.1790. tj.1789.1789. Ocjenjujući da će se sudstvo (parlamenti) protiviti ovom dekretu. Parlamenti se više nikada nisu sastali. i 2. nakon nacionalizacije crkvenih imanja. po kojem su svi gradovi imali jednako ustrojstvo (gradsko vijeće i gradonačelnika). tj. Ukidanjem redovničke prisege ukinut je taj bitni dio kanonskog prava kao državnog prava. tj. Zakon nastoji što uže odrediti kako djelo. Sudska zvanja se više ne nasljeđuju i ne kupuju. ograničena kraljevina. Najniži stupanj građanske sudbenost je mirovni sudac.). te još 19 članaka koje mu je podnijela ustavotvorna skupština. Nova vlasti je još prije izjave o pravima čovjeka i građana ukinula redove i staleže. Ukinuti su crkveni redovi. Taj zakon je vrlo potanko odredio kažnjiva djela i kazne za njih. arbitraži. pa ga je donijela 1791. jer nije u prirodi slobode da se sama poništava slobodom trenutka. dobila vrst krnjeg ustava i postala ustavna. a sudac je poput stroja za primjenu zakona. Tim prihvatom Francuska je 5. nijedna nije imala tu snagu otpora kao crkva. ustavotvorna skupština je 3.1789.). zato ona i ne pomišlja na odvajanje crkve od države. tj. u krivičnom postupku su čak 2 porote (kao common law). Ukinuti su svi raniji sudovi. gradske i pokrajinske posebnosti.1789. donijela je tzv. donijela Odluku o privremenom prekidu rada. privremeno je uređena gradska uprava. prostorno određene. osim onih koje su držale škole i bolnice (svojstvo zajednice će izgubiti u kolovozu 1792. Odmah se počelo raditi na ustrojstvu novog sudstva. osobito bogatima. Time je htjela porezni teret staviti podjednako na leđa svima. nego suce bira narod. a koji se tiču kralja. i 22.1789.1789. proteže nad dotad povlaštene porez na prihod i zemljarinu. Za nekoliko mjeseci nakon dekreta o nacionalizaciji crkvene zemlje ustavotvorna skupština u veljači 1790. Budući da je u ovom zakonu načelo zakonitosti u krivičnom pravu shvaćeno tako da zakon znači samo akt zakonodavca. mjesni i sl. ali je istovremeno smanjila poreznu stopu. trgovačke i obrtničke udruge. To podvrgavanje je značilo da i crkvena organizacija i njena načela ne mogu proturječiti postulatima nove vlasti. bivši redovnici su postali građani. Nijedna udruga se nije tome više protivila od crkve. Ipak. 11. u kolovozu 1790. U kolovozu 1790. jednom dana prisega. sve to nije bilo dovoljno za izlazak iz financijske krize. pravno izjednačeni i odgovorni s drugima. skupština ih nije prognala nego samo odložila njihov rad. dana uz punu svijest i slobodu. kako nedržavni (trgovački.

1789. sudstva. tj. Alko bi biskup odbio potvrdu izabranog svećenika. ustav potvrđuje uspostavljenu organizaciju uprave. U lipnju 1791. tj. a porez sakupljaju posebni sakupljači koje biraju aktivni građani.9. korporacijom. tj. Kralj se suprotstavio građanskog ustavu o svećenstvu. Seljacima i zakucima zemlje. Ustavotvorna skupština je nezaprisegnutim svećenicima naredila da isele iz svojih župa. potom prisegnuti na vjernost naciji. Radnici će skoro stoljeće voditi borbu protiv tog zakona. na načelu liberalne države i gospodarstva. ali je ipak bio prisiljen dati svoj potpis. proglasi ih oblikom monopola. osobne slobode itd. štrajkaju.6. Činilo se da se te odredbe ne tiču udruženja radnika. a ponajmanje zbiljski. izmijenila francusko društvo. Ustav je kralju podnesen na prihvat 13. naime izjava i pravima sadrži odredbu i jednakosti. ali glasanje je sredstvo izražavanja nacije i svi . Protiv donošenja tog zakona u skupštini nitko nije ustao. ukinuta je stara i posebna financijska uprava. gospodarska kriza još trajala.3. čak postajala i veća zbog silnog porasta cijena. To je prvi moderni europski ustav. gospodarstva. skupština je donijela niz zakona kojima je udarila temelje organizaciji uprave. proglašava iznuđenim. njihovim uređenjem prava građanina. i pogotovo Parizu) ugled skupštine. skupština izglasava Ustav 3. slugama i poljoprivrednim radnicima će biti zabranjeno da se okupljaju radi dogovaranja o cijenama i plaćama. te prava i dužnosti svjetovnog svećenstva kao pojedinca. ustavotvorna skupština je do proljeća 1791. jer ovaj zakon s crkvom ne postupa kao sa samostalnim tijelom. ponajviše pravno. Od tada postaje kralju sve jasnije da je sva vlast u rukama ustavotvorne skupštine. te je 14. dok su druge vrste udruživanja bile dozvoljene. Zabranjena su i udruženja radnika radi pomoći štrajkašima. pa se postavilo pitanje što to znači. Kad je kralj krenuo u bijeg. svi su jednaki u pravima. cjelinom. pokušao je pobjeći. dekreti o ukidanju obrtničkih i trgovačkih udruga. kao i dekrete nakon što je odveden u Pariz. tek je nakon skoro godinu dana od njegova donošenja i nakon što je skoro polovina nižeg svećenstva priseglo na taj ustav. Zato ih je ustavotvorna skupština posve ukinula 2. u ime slobode rada i trgovine jedino je ograničena ta sloboda.9 Bilo je to zapravo podvrgavanje crkve državi. Svim tim odlukama. opći i pokrajinski sakupljači poreza. Crkva je izgubila svaku sudbenost. papa je u ožujku 1791. Po ovom zakonu svećenike kao i neke druge službenike biraju građani (muškarci stariji od 25 god. za sobom je ostavio pismo u kojem sve akte koje je potpisao. sudstva. U takvim okolnostima. Šapelieov zakon.9. Crkva u takvom svojstvu za nju ni ne postoji. Sve je to zabranjeno pod prijetnjom globe i gubitka prava aktivnog građanina na godinu dana. one su ipak još postojale. Sieyes je to pokazao svoju domišljatost time što je istaknuo razliku između prava i sredstava. 1791. a on je 14. oduzela im plaće i mirovine. prava i sloboda koji su već stvoreni nizom dekreta. Iako su zajednice i udruženja trgovaca i obrtnika ukinuta. koji plaćaju porez) na doživotnu službu.11. zabranjuje da se udružuju i donose odluke koje se tiču njihovih zajedničkih interesa. i to tako da su posebna prava i povlastice tih udruga ukinuti. prisegnuo na vjernost ustavu. kralj ustvari u kućnom pritvoru i skupština mu je oduzela državni pečat. To je povod da skupština i radnička udruženja izjednači s onima trgovaca i obrtnika. podržavljenje crkve i vjere. ustrojstvom uprave. počiva na načelu podjele vlasti. donekle su smanjili (bar u nekim slojevima.1789. porezne vlasti. te njegov naum o bijegu postaje konačan. Uvod ustavu je izjava o pravima čovjeka i građanina. Čak i aktivno biračko pravo koje propisuje ustav.8.10. financija. sudstva. Biskupi su nad nižim svećenicima zadržali samo disciplinsku sudbenost. na načelu nacionalne suverenosti. tzv. tj. ali je uhvaćen na sjevernoj granici i u sramoti vraćen u Pariz. a nešto manje organizacijski. donijela Zakon Le Chapelier. Taj zakon građanima iste struke. Iako se u tom pogledu skupština uvelike dvoumila. konačna odluka pripada državnom sudu. domovini i ovom ustavu. Izabrani svećenik prije preuzimanja službe treba dobiti potvrdu od biskupa (ovaj od nadbiskupa). na razlici između ustavotvorne i ustanovljene vlasti. Zato je nakon što je uhvaćen u bijegu.9. bilo radnici. tečajem 1791.1790. bilo poslodavci. načelno je njihovo ukidanje proglašeno 4. da li opće pravo glasa. Taj zakon biti će proširen i na selo. Tada je odnos crkva-država poprimio vrlo oštar oblik. uvelike usvaja biračko pravo temeljem kojeg je izabrana skupština. Kako je 1790. crkve. Ustav iz 1791. dakle ništavnim. Ovim jednostranim aktom država je odredila crkvene jedinice.1791.1791. taj akt označio heretičkim i takvim da znači otpadništvo od crkve. uzajamne pomoći za slučaj bolesti i sl. radnici se bune. onih 19 članaka koje je kralj prihvatio 5. Od studenog 1789. s time je uspostavljena ustavna kraljevina. te se ona tada ozbiljnije bavi svojim ustavotvornim radom. sadržano je u ustavu. te je sakupljanje poreza postalo dio uprave općina. ovaj je mogao utužiti. Papa je zadržao vezu s francuskom crkvom samo utoliko što su mu saopćavali imena izabranih svećenika. tj. kralj u pritvoru. Kralju je jasno da će biti prisiljen potpisati ustav. Taj papin postupak značio je suspenziju svih zaprisegnutih svećenika. do ljeta 1791. 14. a inače oni su i sami podložni sudskoj nadležnosti.1791. pa i Šapelieov zakon. Papa je oklijevao da se izjasni o ovom građanskom ustavu o svećenstvu. i 1791.

Skupština kralju uvijek može priopćiti da je ministar izgubio povjerenje nacije. koji ne mogu biti članovi skupštine i koji politički samo njemu odgovaraju. Na vrhu sudstva je kasacijski sud. Biračko pravo kao ga je uspostavio ustav bilo je uže od onoga temeljem kojeg je izabrana skupština koja je donijela ustav. Tako je opća pravna jednakost pomirena s nejednakošću u osnovnom političkom pravu. Kralj ima plaću i vojnu gardu. prostor (departmani) i gospodarska moć. nego kralj Francuza. Takvih građana je bilo svega oko 50 tisuća. što je otprilike 2 na svakih 1 000 građana. tj. pravu glasa. skupštinu i savjet departmana itd. To je bila organizacija izvršne vlasti slična predsjedničkoj vladi. tj. a izbornici svih kantona departmana činili su skupštinu tzv. Nijedna kraljeva isprava nije izvršna bez ministrova supotpisa. te samo na kraljev prijedlog odlučuje o ratu i miru. da nisu sloge. tj. zatim je prijedlog podnošen drugoj skupštini. ali ima pravo moćnog odgodnog veta. tj. tj.10 nisu podobni da budu to sredstvo. dakle neovisni od kralja. Ustav sadrži opću odredbu o zabrani imperativnog mandata. znači da je prva skupština morala sačekati istek svog mandata. i najzad trećina poslaničkih mjesta pripada gospodarskoj snazi nacije mjerenoj porezom. a na kraju rada ministri skupštini podnose opći izvještaj o svom radu. od te trećine svaki departman dobije onoliko poslanika razmjeran veličini neposrednog poreza ubranog u tom departmanu i odnosu tog poreza prema sveukupnom porezu cijele Francuske. Skupština je izabrana na 2 godine i za to vrijeme ona nije mogla biti raspuštena. To pokazuju i predviđene nadležnosti skupštine: zakonodavna vlast (pripada joj zakonodavna inicijativa). te da plaćaju porez koji nije manji od 3 nadnice.). Propis koji je skupština izglasala zove se dekret i da bi postao zakon treba dobiti kraljevu potvrdu. da su upisani u nacionalnu gardu i da su dali građansku prisegu. Što se tiče skupštine. Izbori su bili u dva stupnja. pa svaki departman od toga broja dobije onoliko poslanika koliki je njego udio u sveukupnom broju aktivnih građana. nego djeluju posebno u okviru svog resora. izbornici su mogli biti samo aktivni građani koji su plaćali porez veći od 150 nadnica. tj. te ih može za povrede ustava i zakona optužiti pred visokim nacionalnim sudom. te su svakom departmanu (ima ih 83) samom činjenicom što je departman. Građani su s obzirom na pravo glasa podijeljeni na aktivne i pasivne. ona je u stalnom zasjedanju. biskupe. Ustav za to predviđa sljedeći postupak: kraljev veto može biti prevladan samo ako taj prijedlog (u posve istom tekstu) prihvate dvije sljedeće skupštine. Ministri ne čine skup. Otvorilo se pitanje što je nacija. koje su njene bitne odrednice koje trebaju biti izražene pri izboru njenog najvišeg predstavnika. birači samo biraju. departmanima. tj. Samo aktivni građani mogu biti članovi nacionalne garde. prvi građanin i najviši predstavnik nacije i države. suce i porotnike vrhovnog suda. izvršne vlasti. trećina poslaničkih mjesta pripada stanovništvu s aktivnim pravom glasa. Kralj nema pravo zakonodavne inicijative. koji tim potpisom preuzima pravnu odgovornost za tu ispravu. Sudstvo je neovisno i od zakonodavca i od kralja. Tu pravnu odgovornost ministra i ostalih visokih službenika izvršne vlasti prati sama skupština.3 milijuna. koja je vršila sve izbore za organe departmana kao i za središnju vlast (poslanike za nacionalnu skupštinu. parlamenta Francuske izbori su vršeni po departmanima i to tako da je broj poslanika koji je pripadao departmanu određen prema 3 mjerila. Skupština uvijek može pozvati ministra da podnese izvještaj o svojim postupcima. ono je treća grana vlasti koja je predstavnik nacije i suverenosti. naciju određuje u tri protege: broj stanovništva. Zato je ukupni broj poslanika (oko 750) podijeljen na 3 dijela (oko 250). odlučuje o količini kopnenih i pomorskih snaga. Budući da se skupština sama nije mogla raspustiti. pripala 3 poslanika. izbornici su birani na rok od 2 godine. Još je manje utjecaja imao na sudstvo. On je predstavnik države i nosilac izvršne vlasti koju vrši preko 6 ministara koje sam bira. Aktivni građani u kantonu. tek je onda to zakon. svi aktivni građani na području kantona sastali bi se u središtu kantona i na stotinu aktivnih građana birali javnim glasovanjem jednog izbornika. počevši od izbornika. Aktivni građani su samo oni Francuzi koji su ispunjavali nekoliko cenzusa: muškarci stariji od 25 godina. Temeljem takvog cenzusa pravo glasa od oko 27 milijuna stanovnika imalo je 4. pa ako ga je ona neizmijenjenog prihvatila prijedlog je čekao treću skupštinu. i ako ga je ova prihvatila. Pasivno biračko pravo za bilo koji stupanj izbora. Kralj je ustavni vladar. Ustav ne predviđa mogućnost plebiscita. tzv. te je udio pojedinog departmana u toj trećini srazmjerno određen: trećina poslaničkih mjesta dodijeljena je prostoru (veličina). samo aktivni građani su sredstvo izražavanja duha nacije. Samo je skupština predstavnik opće volje naroda. tj. ipak on neposredno nadzire samo vrhovnu upravu. referenduma ili neposredne inicijative građana. sekundarne skupštine. Iako je kralj glava državne uprave. izbornici izabrani u kantonu činili su skupštinu koja je vršila sve izbore na toj razini. skupštine. ali nemaju pravo davati naputke onima koje su izabrali. Ako kralj odbije tu potvrdu time nastaje sukob između skupštine i kralja. da prebivaju više od jedne godine u istom kantonu. Ustav iz 1791. nadzre rad državne uprave i zakonom određuje njenu organizaciju i nadležnost. jer činovnici svih nižih stupnjeva uprave su izabrani. birali su između građama s pasivnim pravom glasa izbornike. To nije prizivni sud nego samo čuvar zakona na taj način što rješava samo pravna pitanja i brine da . Suce biraju aktivni građani i za vrijeme mandata (6 god. skupštine. bilo je daleko ograničenije. on više nije kralj Francuske. primarne skupštine. vladu. porezno i budžetsko pravo (kralj nema pravo predlaganja budžeta).) oni su nesmjenjivi.

11 sudovi pravilno primjenjuju zakone.3 milijuna. Samo aktivni građani mogu biti članovi nacionalne garde. što je otprilike 2 na svakih 1 000 građana. Na godišnjicu pada Bastille one se udružuju u jedinstvenu organizaciju. tzv. Za izmjenu ustava trebalo bi najmanje nešto više od 4. uvelike usvaja biračko pravo temeljem kojeg je izabrana skupština. Najprije će članovi trgovačkih i obrtničkih udruženja izabrati predstavnike. Iako kraljeva uredba ne govori o imperativnom mandatu biraču su i pri tim izborima svojim poslanicima predali naputke (oko 50 tisuća) sa svojim pritužbama i željama. pored tog suda za političke delikte optužbu podiže skupština. a sudi visoki nacionalni sud. Treći stalež u gradovima će glasovati u 3 stupnja. parlamenta Francuske izbori su vršeni po departmanima i to tako da je broj poslanika koji je pripadao departmanu određen prema 3 mjerila. koje su njene bitne odrednice koje . svi su jednaki u pravima. Biračko pravo kao ga je uspostavio ustav bilo je uže od onoga temeljem kojeg je izabrana skupština koja je donijela ustav. da nisu sloge. kralj je izdao dekret po kojem aktivno biračko pravo za treći stalež imaju muškarci stariji od 25 godina koji plaćaju porez. tj. a za svaki predmet se ždrijebanjem određuju 4 od sudaca kasacijskog suda. Za vrijeme ustavotvorne skupštine već je nacionalna garda uvelike zbiljski nosilac vlasti. primarne skupštine. izbornici su mogli biti samo aktivni građani koji su plaćali porez veći od 150 nadnica. sekundarne skupštine. tj. Tako je opća pravna jednakost pomirena s nejednakošću u osnovnom političkom pravu. Izbori su bili u dva stupnja. onda će se četvrta zakonodavna skupština proširiti za 1/3 dodatnih članova. a najviše skoro 8 godina. počevši od izbornika. Čak i aktivno biračko pravo koje propisuje ustav. njihovi izbori su javni i dvostepeni. koje se udružuju u federacije. a zatim diljem Francuske stvaraju se te jedinice dobrovoljaca. najprije u Parizu u ljeti 1789. Otvorilo se pitanje što je nacija. ovi će se potom sastati na razini grada i izabrati predstavnike grada. bilo je daleko ograničenije. tj. te da plaćaju porez koji nije manji od 3 nadnice. a ovi će se sastati u sudskom kotarskom mjestu i izabrati predstavnike. Izborno pravo za ustavotvornu skupštinu: U siječnju 1789. samo aktivni građani su sredstvo izražavanja duha nacije. Plemstvo i svećenstvo će se sastati na skupove u sudskim kotarevima. Ustav će biti izmijenjen ako određenu izmjenu usvoje 3 uzastopne zakonodavne skupštine. suce i porotnike vrhovnog suda. da su upisani u nacionalnu gardu i da su dali građansku prisegu.). skupštinu i savjet departmana itd. svi aktivni građani na području kantona sastali bi se u središtu kantona i na stotinu aktivnih građana birali javnim glasovanjem jednog izbornika. a izbornici svih kantona departmana činili su skupštinu tzv. Aktivni građani u kantonu. Građani su s obzirom na pravo glasa podijeljeni na aktivne i pasivne. i ta skupština konačno odlučuje o izmjeni. makar i najmanji. Biračko pravo po Ustavu iz 1791. god. 5. koji će u Napoleonu naći svoje utjelovljenje. Pasivno biračko pravo za bilo koji stupanj izbora. potom imperijalizam i militarizam. Ustavotvorna skupština je htjela naglasiti razliku između ustavotvorca i zakonodavca time što je odredila da njeni članovi ne mogu biti birani u buduću zakonodavnu skupštinu. naime izjava i pravima sadrži odredbu i jednakosti. Iako se u tom pogledu skupština uvelike dvoumila. izbornici izabrani u kantonu činili su skupštinu koja je vršila sve izbore na toj razini. Temeljem takvog cenzusa pravo glasa od oko 27 milijuna stanovnika imalo je 4. Aktivni građani su samo oni Francuzi koji su ispunjavali nekoliko cenzusa: muškarci stariji od 25 godina. pravu glasa. biskupe. da li opće pravo glasa. izbornici su birani na rok od 2 godine. da prebivaju više od jedne godine u istom kantonu. a onda će se predstavnici svih gradova i gradića sudskog kotara sastati i (to je treći stupanj) izabrati predstavnike gradova tog kotara za skupštinu općih staleža. Sieyes je to pokazao svoju domišljatost time što je istaknuo razliku između prava i sredstava. te da će se glasovati po staležima. Ustav sadrži i jedni odredbu (čl. koja je vršila sve izbore za organe departmana kao i za središnju vlast (poslanike za nacionalnu skupštinu. a dopušta jednu neredovitu izvornu ustavnost: nacija ima nezastarivo pravo da izmijeni ustav. iz te dobrovoljačke vojske rodi će se revolucionarni nacionalizam. Što se tiče skupštine. birali su između građama s pasivnim pravom glasa izbornike. Takvih građana je bilo svega oko 50 tisuća. Treći stalež na selu će glasovati u dva stupnja: u skupštinama župa javnim glasovanjem će izabrati izbornike. ali glasanje je sredstvo izražavanja nacije i svi nisu podobni da budu to sredstvo. tj. i taj sud sudi uz veliku porotu (24 člana) koju biraju skupštine departmana. te javnim i neposrednim glasovanjem izabrati svoje predstavnike. pa se postavilo pitanje što to znači. Pred skupštinom federacija nacionalne garde kralj je prisegnuo na vjernost ustavu i zapravo je nacionalna garda više nego ustavotvorna skupština bila zbiljski nosilac vlasti. 200) koja predviđeni postupak za njegovu izmjenu čini dijelom postojećeg ustavnog poretka.

prijedlog pravno uobličava državni savjet 3. oko 80 tisuća ljudi 3. 6. njih dva će izabrati većinu senatora. a onda će zajedno s njima izabrati ostale (ukupno 60) senatore. Zakon potom promulgira prvi konzul. Članove tribunata (100. On raspolaže vojskom i državnim prihodima i rashodima do veličine koju je odredio zakonodavac. Konzul nema pravo veta. 1799. ministara. Ustav iz 1791. prostor (departmani) i gospodarska moć.12 trebaju biti izražene pri izboru njenog najvišeg predstavnika. dakle opće pravo glasa (oko 8 milijuna). ali nemaju pravo davati naputke onima koje su izabrali. to odlučuje samo ona. tajnim glasovanjem odlučuje zakonodavna skupština. Izabrani su na listama mogli ostati 10 godina. birači samo biraju. skupštine.) izrađen je 15. oni izabrani na departmanskoj listi povjerenja biraju između sebe 1/10 i to je nacionalna lista povjerenja. a potom zaključke pretresa u tribunatu izložila 3 člana tribunata. Svi Francuzi stariji od 21 godinu imaju pravo glasa.12. javnim glasanjem. Ima isključivo pravo predlaganja zakona. i najzad trećina poslaničkih mjesta pripada gospodarskoj snazi nacije mjerenoj porezom. Ovaj zakonodavni postupak pokazuje nekoliko svojstava: zakonodavac je za to da opskrbljuje zakonima izvršnu vlast. pa svaki departman od toga broja dobije onoliko poslanika koliki je njego udio u sveukupnom broju aktivnih građana. te su svakom departmanu (ima ih 83) samom činjenicom što je departman. Zato pravo predlaganja ima samo prvi konzul. tj. o zakonskom prijedlogu koji su mu izložila 3 člana državnog savjeta. senatori su birani doživotno. državnog proračuna i uredaba. te je udio pojedinog departmana u toj trećini srazmjerno određen: trećina poslaničkih mjesta dodijeljena je prostoru (veličina). to je departmanska lista povjerenja. Izabrani na tim listama nisu ništa više nego kandidati od kojih vrhovnih vrhovni organi konzul i senat vrši izbore. Tko su konzuli već određuje Ustav. Izbori su u 3 stupnja: 1. Zato je ukupni broj poslanika (oko 750) podijeljen na 3 dijela (oko 250). Zakonodavna skupština tajnim glasovanjem odlučuje o zakonu. ali samo prvi konzul ima vlast. usvaja djelomično obnavljanje zakonodavnih tijela. Druga dva konzula mogu mu dati savjet i to samo u nekim pitanjima. birači u općini. naciju određuje u tri protege: broj stanovništva. Drugi vrhovni organ vlasti je senat. oni su čuvari ustava. oko 800 tisuća ljudi 2. Izvršna vlast pripada trojici konzula koje bira senat s liste nacionalnog povjerenja na 10 godina i koji mogu neograničeno puta ponovo biti birani. i nazvan je po organu koji je nosilac izvršne vlasti. a koji joj zakoni trebaju. ambasadora. Ustav sadrži opću odredbu o zabrani imperativnog mandata. I on je poput prethodnih ustava podnesen na referendum i prihvatili su ga skoro svi od 3 milijuna glasača koji su pristupili javnom glasovanju. želi kontinuitet u zakonodavnoj vlasti. Ti se organi obnavljaju svake godine 1/5. Ustrojstvo vlasti po Konzulskom Ustavu. tj. a on mu ni ne treba jar samo on predlaže zakone. ona ne može postavljati pitanja niti raspravljati. Četvrti Ustav Francuske (Ustav iz godine 8. a spomenuta su i druga dva. departmanima. dobit će pravo raspravljanja) 5. oko 8 tisuća ljudi. vrši sva imenovanja od članova državnog savjeta. časnika vojske do upravitelja pokrajina i sudaca. od te trećine svaki departman dobije onoliko poslanika razmjeran veličini neposrednog poreza ubranog u tom departmanu i odnosu tog poreza prema sveukupnom porezu cijele Francuske. kao i onaj iz 1795. svi izabrani na općinskim listama povjerenja sastaju se u središtu departmana i između sebe biraju 1/10. a od 1802. Vrhovna vlast je u ustavu osobno određena: prvi konzul Bonaparte će s nacionalne liste povjerenja izvršiti imenovanja za koje je nadležan i uza koja je ustavom ili zakonom predviđeno da se vrše s te liste: članovi državnog savjeta i ministri. o ustavnosti prijedloga odlučit će senat. god. trećina poslaničkih mjesta pripada stanovništvu s aktivnim pravom glasa. prvi konzul je građanin Bonaparte. Zakonodavni postupak je previđen ustavom tako da je za svaki dio tog postupka predviđen poseban organ: 1. zakonski prijedlog pretresa tribunat 4.1799. . 50 članova) i zakonodavne skupštine (300 članova) s liste povjerenja imenuje senat na 5 godina. a prva dva senatora su ustavo određena i to su Sieyes i Ducos. tj. nego nakon što je saslušala izlagače pristupa glasovanju (1804. jer Napoleon nije želio naknadni otpor zakonu. Dakle i ovaj ustav. iako su birači svake 3 godine mogli liste popuniti i opozvati one s kojima nisu bili zadovoljni. tj. Konzulski ustav. biraju između sebe 1/10 i to je općinska lista povjerenja. pravo predlaganja zakona i državnog proračuna ima samo prvi konzul 2. pripala 3 poslanika.

Izuzetna pažnja je poklonjena i poreznom. a istovremeno 1800/02. Legiju časti. Napulj. nego je nagovorila Švedsku i Dansku.8. Toskansko kraljevstvo). Ali novo plemstvo se temeljilo na zaslugama i bilo je nasljedno pod uvjetom da je ostavitelj nasljedniku ostavio dobro (majorat) vrijednosti odgovarajuće stupnju njegovog plemstva. saveza. Turska) kojima nastoji potaći francusku trgovinu. ipak je 1800. Srebrni franak je jedino sredstvo plaćanja. god.5 milijuna) koji je zapravo novi ustav (Tzv. tek potom industriju i trgovinu. a u svakoj su po 4 stupnja. Napoleon je po toj izmjeni iz 1802. sve je to potaklo senat da dva mjeseca nakon zaključenja mira predloži produženje konzulova mandata za još 10 godina. Španjolska. On Napoleonu pomaže da politikom ugovora. zemljarini i dohodarini. Senatori ne mogu obavljati nikakav drugi državni posao. i bio je sklon slobodnom tržištu. koje narod odobrava referendumom može izmijeniti i dopuniti ustav. Napoleon je 1/4 nominalne vrijednosti tih doznaka uzeo kao njihovu pravu vrijednost i isplatio. Francuska je napokon. Ne samo da je Rusija izašla iz koalicije. 10 godina biti ministar vanjskih poslova. uveo vrstu novom plemstva. sređene financije. zatim Zakon o sudstvu. pod pritiskom policije. senat ima ustavotvornu vlast. ali nešto umanjeni). jer su stali uz režim. te će izmjene i dopune taj kratki ustav (95. Nakon poraza tečajem 1799. oružanu neutralnost. u veljači 1800. Ratni stroj je traži mnogo radne snage. dolazi do odlučnog preokreta. a u ljeto 1800. Odmah pošto je postao Gospodar Francuske. do najnižeg kojeg može dobiti 350 osoba. 4. Mnogi raniji plemići dobili su i novo plemstvo.) po kojem je (čl. a i unutarnji mir. Kao bitno sredstvo u tom cilju 1800. konkordat. Od tada postoji rad žena i djece u industriji. što ju je za te dvije godine i povećalo za polovinu. radničke nadnice su blago porasle. Iako je Napoleon osnovom bogatstva smatrao poljoprivredu. i blokade francuskih obala) stupa u pregovore s Francuskom kojom namjerava ugroziti Englesku u Indiji. a Prusku prijetnjom oružjem prisilila je da izađe iz koalicije. sposobnosti započinju plemstvo. pa se pojavio manjak radnika. članaka) učiniti dužim o direktorijskog ustava. a oni su skloniji tim nego neposrednim porezima. Pobjeda kod Marenga u jesen 1800. Sve je to koaliciju oslabilo. dekretom je tisak stavljen pod nadzor vlasti (policije). za direktorija. zabranjen izvoz žita. gospodarski napredak.1801. te je država dozvolila zapošljavanje žena i djece. Bankrotstvo je Napoleon proveo još odlučnije. gornje Italije. ali se one moraju preliti u imovinu. a istovremeno osniva vazalne kraljevine (Napuljsko kraljevstvo. dijelova Njemačke. Rusija predlaže konzulu da se proglasi kraljem kako bi time suzbio revolucionarna načela koja su digla čitavu Europu protiv Francuske. dovodi do obnove rata s Engleskom. Iako je Francuska republika. izraditi nacrt građanskog zakonika. narod je ponovo pozvan na referendum o senatus-consulte (prihvatilo ga je 3. Od početka Napoleonovu vanjsku politiku vodi Talleyrand koji će od 1797. U veljački 1801. Austrija je prisiljena na mir. Nastavljanje osvajanja u svibnju 1803. Time je 1802. Francuska banka. sklapa niz trgovačkih ugovora uglavnom sa zaostalijim zemljama (Portugal. uglavnom vojnim. 1802. 42) Napoleon ne samo doživotni konzul. istovremeno uz upotrebu vojsku ukine nezavisnost Nizozemske. ti novi vitezovi raspoređeni su u 15 kohorta. Pitt mlađe. potpisom u općinski registar). Putem svojim prijedloga-mišljenja. sve je viši oslon na posredne poreze (zakonodavna tijela čine bogati. pa i konzula. a tri mjeseca kasnije. pristupa se zaštitnim carinama.13 Senat je nezavisan od nacije. narod je pozvan da plebiscitom odluči o imenovanju Napoleona doživotnim konzulom. Ukupno je moglo biti 6 100 tih odličnika. upućuje ekspediciju u Indiju. a konzul je započeo niz vojnih uspjeha. kao dioničko društvo. prema zaslugama. i kao imovina plemstvo je nasljedno. Rusija. Taj mir. te su sve proglasile tzv. Cijene žita su opale. od najvišeg koji može dobiti 7 osoba. nakon 10 godina proglašenja republike. nedemokratski i čista fikcija. i da Francuska na neki način obešteti svrgnute vladare. s Francuskom sklopila mir u Aimensu. zamjena itd. Za to vrijeme ipak su najvažniji vojni uspjesi. Odlučna je likvidacija državnog duga. U svibnju 1802. u ljeto 1800. zahvaljujući likvidaciji državnog duga i pogotovo ratnom plijenu i danku vazalnih država. a nova vlada je u ožujku 1802. te Francuska tada ima oko 34 milijuna stanovnika. U siječnju 1800. Na taj način će ovaj ustav biti više puta mijenjan. konzul odlučuje Francuskoj dati uzornu upravu i sudstvo. osnovan je odbor koji je trebao produžiti rad započet za direktorija. Narod je plebiscitom odobrio (plebiscit je javni. Rusija je nezadovoljna Engleskom (zbog Malte. plebiscit je postao osnova tzv. Švicarske. uklonjen. koji su jasno ostali. Napoleonove kolonijalne namjere postaju očite kada 1803. imala zdrave državne financije. nekima neposredno vlada. Ustav iz godine 10. Francuska postala republika sa nasljednim poglavarom države. 2/3 duga direktorij je isplatio u doznakama uz 5% rente. nego ima pravo da imenuje nasljednika. Konzul je prijedlog uklonio izjavivši da on hoće samo onu vlast koju mu daje sam narod. financijskom i novčanom sustavu. Engleska uviđa da će . Francuska više ne izvozi republike nego vazalne kraljevine. U Engleskoj je glavni zagovornik rata protiv Napoleona. Dakle. ali Napoleon je i dalje uspješan. Ti referendumi su bili javni. cezarske demokracije. je osnovana. donesen je Zakon o upravi (Francuska je podijeljena na 88 departmana). 1802.

o ustavnosti prijedloga odlučit će senat. Napoleon je sredstvima posebno odjela policija. Dakle i ovaj ustav. zadržao je naziv republika. Napoleon je strah novih vlasnika morao otkloniti odlukom Državnog savjeta 1803. Zato pravo predlaganja ima samo prvi konzul. ne samo da je već 1800. Članove tribunata (100. to odlučuje samo ona. po redu prvorođenja. jer Napoleon nije želio naknadni otpor zakonu. Francuska će se nazvati carstvom. Konzul nema pravo veta. pridobio ili uništio pristalice restauracije. Svi koji su kroz 15 godina od početka revolucije stekli zemlju. tj. ukinuo je odluku konventa iz 1794. a uz stalno isključenje žena i njihovih potomaka. od muškog na muško. Povrh svega. Taj senatus consulte iz 1804.14 prevlast na kontinentu dovesti do osporavanja njezina kolonijalna carstva. . kojom je ropstvo ukinuto. tajna policija. slična je rojalistička urota koštala života burbonskog vojvodu. koja ne preže od otvaranja pisama do poticanja urota. od početka je izazivala otpor koji se izražavao kroz urote i atentate. pa su mnogi stekli novo plemstvo. htjeli su ih zadržati. tj. Vlasnici novina su morali potpisati privrženost konzulu. a on mu ni ne treba jar samo on predlaže zakone. Jedan od bitnih razloga koji su znatan dio naroda i vojske držali uz konzula. Ti se organi obnavljaju svake godine 1/5. pravo predlaganja zakona i državnog proračuna ima samo prvi konzul 2. Sve te urote (stvarne i izmišljene) ne samo da su jačale moć vojske i policije. vješt u izmišljanju neprijatelja. kao i onaj iz 1795. U proljeće 1804. sve novine imaju cenzora i odgovornog urednika koje imenuje država. Napoleonu je otvoren put za sljedeći korak. Pošto je tako uništio republikanske protivnike. to je nov ustav-nadopuna) čiji član 1. a koji joj zakoni trebaju. Ipak od 1804. želi kontinuitet u zakonodavnoj vlasti. Bitno sredstvo upravljanja javnim mišljenjem postao je tisak. računamo postojanje carstva. što mu je uvijek bila izlika da razvlasti ili uništi vodeće republikance. Napoleon je obnovio ropstvo u kolonijama. zakonski prijedlog pretresa tribunat 4. unutarnja i vanjska. ni jedna knjiga nije mogla biti prodana bez prethodnog odobrenja. a član 3. bile su nove tečevine. prijedlog pravno uobličava državni savjet 3. počeli otvoreno zahtijevati povratak ili otkup svih ranijih prava prema seljacima i svoju zemlju. od 1803. 7. Zakon potom promulgira prvi konzul. 50 članova) i zakonodavne skupštine (300 članova) s liste povjerenja imenuje senat na 5 godina. Ropstvo u francuskim kolonijama bit će konačno ukinuto 1838. i tek 1809. Carsko dostojanstvo je nasljedno u neposrednom prirodnom i zakonskom potomstvu Napoleona Bonapartea. tajnim glasovanjem odlučuje zakonodavna skupština. bio je režim vojne diktature. dobit će pravo raspravljanja) 5. nego su trebale upozoriti da se vlast uspješno bori s neprijateljima koji bi red i blagostanje koje je stvorio veliki Napoleon htjele prekinuti. usvaja djelomično obnavljanje zakonodavnih tijela. Napoleon je uostalom i smanjio krug starog plemstva. dozvolio povratak izbjeglicama nego su za njih stvorene mogućnosti da u novoj vlasti dokazuju svoje sposobnosti. iza privida pravne države. Iza ustavne fasade. Zato nije smjela dozvoliti obnovu francuske mornarice koju je uništila pred egipatskom obalom 1798. ukidanje feudalnih prava i prodaja nacionaliziranih dobara je neosporna. glasi Vlada republike je povjerena caru koji uzima naziv car Francuza. ona ne može postavljati pitanja niti raspravljati. a potom zaključke pretresa u tribunatu izložila 3 člana tribunata. Ovaj zakonodavni postupak pokazuje nekoliko svojstava: zakonodavac je za to da opskrbljuje zakonima izvršnu vlast. Napoleonova politika. a protiv obnove stare dinastije. upravne i sudske položaje. god. o zakonskom prijedlogu koji su mu izložila 3 člana državnog savjeta. a od 1802. a povratak stare dinastije to bi doveo u pitanje. Dvije godine nakon što je postao doživotnim konzulom. mnogi su po jeftinim cijenama stekli nova imanja. Zakonodavna skupština tajnim glasovanjem odlučuje o zakonu. nazvan Ustav iz godine 12. vojne činove. senat je 1804. Zakonodavni postupak po Konzulskom Ustavu Zakonodavni postupak je previđen ustavom tako da je za svaki dio tog postupka predviđen poseban organ: 1. pozvao narod na referendum da odobri (odobrilo oko 3 milijuna) novi senatus consulte (ustvari. 1802. nego nakon što je saslušala izlagače pristupa glasovanju (1804.

iz revolucije zaprisegnuti biskupi morali su podnijeti ostavke. Dekretom i slobodi vjerovanja i odvajanju crkve od države.15 8. Napoleonu je jasna duhovna snaga vjere i zato on teži da je nadzire i da je iskoristi kao sredstvo vladanja. Vrhunac svega toga bio je građanski ustav o svećenstvu 1790. papska država je pripojena Napuljskom kraljevstvu i zapravo je konkordat raskinut. sastanak koncila. Novi papa Pio 7. pogotovo načelo jednakosti.7. Ediktom o trpeljivosti 1787. osim u sudstvu i školstvu. upisa u registre rođenih. Konvent je u jesen 1792. Morao je poduzeti čišćenje i tek potom i pošto je uz konkordat (ima 17 članaka) predložio tzv. crkvu posve podvrgnuli državi. . oni su bili građani drugog reda. dok je struja koja je naglašavala katolički univerzalizam još više ojačala. koji teži potpunom podržavljenju crkve. pribjegao izgonu od oko 25 tisuća svjetovnog svećenstva. ali su svećenici dobili plaće i mirovine. te su u ljeto 1791. ugovorom o Tolentinu da Francuskoj ustupi papske posjede Avingnon. prisilio papu da potpiše novi konkordat kojim se crkva priznaje vazalom države. Organske članke (imaju 77 članaka). bila su protivna ne samo katoličkoj doktrini. Biskupi imaju potpuni nadzor nad župnicima. zakonodavno tijelo. tribunat. koji su ustvari konkordat mijenjali (u smislu galikanizma) da bi se umanjio otpor. oženjeni svećenici su dobili potvrdu braka. Kako bi se umanjila upravna nadležnost crkve. Zato je konvent 1793. pa je konzul obećavao vjernost. Nastao je rascjep između zaprisegnutih i nezaprisegnutih svećenika. njena načela. Konkordat je zaključen 16. a potom je Napoleon i kardinale doveo u Pariz.1801. otvoreni seminari itd. Otmicom je papa doveden i zatočen u Fontainebleau. odluke koncila. umrlih. Biti će izvršena nova podjela na biskupije i župe. po kojem su protestanti dobili pravo građanstva. Ali sada u prvi plan dolazi duhovna snaga crkve. Napoleon je 1813. Uskoro pada i cijela papska država. Papa je imao i svoje moći. upravo tada Napoleon na bojnom polju uništava crkvu. vjenčanih. god. Napoleon nije oklijevao u ustupcima. Bolognu i Romagnu. nego su svećenici trebali dati jednostavnu izjavu odanosti ustavu. pravo slobode kulta. kada konvent Dekretom o slobodi vjerovanja na stanovit način uspostavlja odvajanje crkve od države. te konačno dekret o nacionalizaciji crkvene zemlje. Državni savjet. a niže svećenike imenuju biskupi uz suglasnost vlade. Ipak. Taj edikt je uvelike ublažen neposredno pred revoluciju. svi su bili protiv. I crkvena organizacija je posve centralizirana. Izjava o pravima čovjeka i građana. osudio taj akt kao heretički i izazvao otpor svećenika. Taj odnos je bio uređen konkordatom iz 1516. prognani svećenici su se mogli vratiti. od svećenika se nije tražila prisega koja bi se protivila katoličkom nauku. ali je slobodna. katolička vjera nije državna vjera. Crkva je trebala biti ideološka potpora vlasti. a organski članci predviđaju i kazne za delikte u vršenju kulta itd. a država nad biskupima i papom. Konačno je to konvent i učinio u veljači 1795. Nakon toga dolaze dekreti o ukidanju crkvenog poreza desetine. pa i pravo na javne službe. konkordat je izglasan u travnju 1802. to je snaga i rasprostranjenost vjerskog osjećaja postajala vidljivija. a na jesen te godine kažnjeni su sa 2 godine zatvora. prisiljava papu Pia 6. Ali. No revolucija je unijela neslogu među svećenike. snaga zbilje vodila je ka pregovorima. nego su jedni naglašavali stoljetni galikanizam francuske crkve. Izjava je načelom jednakosti posve dokinula svako razlikovanje po vjeri. registra rođenih i umrlih. Crkva i država od revolucije do restauracije Sukob nove vlasti i crkve nakon revolucije bio je u središtu političkih zbivanja čitavo vrijeme. revolucija je široko rasprostranjeni antiklerikizam i bijes protiv bogate i birokratizirane crkve shvatila kao protivljenje samoj vjeri. Papa je izdao bulu o izopćenju uzurpatora napoleona. feudalnih obveza seljaka na crkvenoj zemlji. 1809. Vrhunac sukoba je pod jesen 1794. nego o dotadašnjem odnosu crkve i države. papa je zatvoren i po nalogu direktorija doveden u Francusku gdje u zatočeništvu i umire. Papa je u proljeće 1791. Nakon dugih i teških pregovora. Organski članci su dosta umanjili prava pape. To je moglo narušiti tajnost ispovijedi i svećenike učiniti suradnicima policije. Iako je crkva poražena od vlasti. Politički. Papa je priznao republiku. u Fontaineblesuu. dok su Židovi bili još daleko od tih prava. god. samo uz prethodno odobrenje države mogla je biti objavljena papina bula. I što je crkva reformama ostajala samo duhovna institucija. a svećenička odanost vladi značila je da je svećenik dužan javljati državi o postupcima koji su upereni protiv vlade. međunarodni razlozi papino protivljenje su izuzetno ublažili. Naime. kojim je ukinuo prava protestanata. zakonom općinama povjerio vođenje vjenčanja. crkvene jedince su se poklapale s upravnima. nače način imenovanja svećenika je kao i onaj prije revolucije. Crkvi nisu vraćena imanja. Ali konkordat je trebalo ratificirati kao zakon i tu je Napoleon naišao na izuzetan otpor. dolazi u doba Napoleonovih velikih uspjeha i u sređenju prilika u francuskoj i na bojnom polju. donio 1685. Vendee je i dalje pod pobunom. potonjima uskraćene plaće i mirovine. ne samo zaprisegnute i nezaprisegnute. Postavši gospodarem sjeverne Italije i dijelova crkvene države. crkve su otvorene. god. Crkva je taj duhovni utjecaj zloupotrijebila pretvorivši ga u moć protiv revolucije. a naročito ga je učvrstio edikt koji je Louis 14. ukidanje redovništva. konzul i papa suglasno.

tj. Papa je s Louisom 18. To je vrsta djelomičnog obnavljanja. imenuje diplomate. . Skupština kralju uvijek može priopćiti da je ministar izgubio povjerenje nacije. Ustav iz 1799. odgovaraju direktoriju. tj. Ako kralj odbije tu potvrdu time nastaje sukob između skupštine i kralja. vodi međunarodne pregovore itd. on više nije kralj Francuske. jer činovnici svih nižih stupnjeva uprave su izabrani. činiti vladu. Izvršno vijeće obnavlja se svake godine pola.16 U međuvremenu se sve više svećenstva okreće proti Napoleona. Sve je to pokazivalo da i konkordat iz 1813. Tko su konzuli već određuje Ustav. Ustav za to predviđa sljedeći postupak: kraljev veto može biti prevladan samo ako taj prijedlog (u posve istom tekstu) prihvate dvije sljedeće skupštine. ministri ne smiju odlučivati na zajedničkim sjednicama i njihov mandat nije ograničen. ali samo prvi konzul ima vlast. ne mogu zajedno zasjedati. To tijelo imenuje ministre koji su vršitelji poslova pojedinog resora. koji vrši poslove poglavara državne i izvršne vlasti. zatim je prijedlog podnošen drugoj skupštini. Ustav 1793. nego kralj Francuza. dakle neovisni od kralja. god. ukidala je sredstva za seminare. vladu. Zakonodavac može direktore optužiti za veleizdaju pred visokim sudom. ipak on neposredno nadzire samo vrhovnu upravu. Budući da se skupština sama nije mogla raspustiti. Ustav iz 1795. 9. tj. on će uređivati odnos između crkve i države do 1905. – Konzulski ustav Izvršna vlast pripada trojici konzula koje bira senat s liste nacionalnog povjerenja na 10 godina i koji mogu neograničeno puta ponovo biti birani. god. ali svake godine bira se jedan direktor. Kralj nema pravo zakonodavne inicijative. dogovorio da ostane na snazi konkordat iz 1801. vrši sva imenovanja od članova državnog savjeta. časnika vojske do upravitelja pokrajina i sudaca. To je bila organizacija izvršne vlasti slična predsjedničkoj vladi. nego djeluju posebno u okviru svog resora. drži vlast. prvi konzul je građanin Bonaparte. Skupština uvijek može pozvati ministra da podnese izvještaj o svojim postupcima. a kratko iskustvo je pokazalo tko drži kesu. za jednog direktora predlaže vijeće pet stotina. skupštine. tek je onda to zakon. koji tim potpisom preuzima pravnu odgovornost za tu ispravu. 1795. Direktorij imenuje ministre (6) koji su neposredni vršitelji izvršne vlasti. i 1799. Propis koji je skupština izglasala zove se dekret i da bi postao zakon treba dobiti kraljevu potvrdu. – Direktorijski ustav Direktorij je kolegij od 5 članova. starijih od 40 godina. a na kraju rada ministri skupštini podnose opći izvještaj o svom radu. koji ne mogu biti članovi skupštine i koji politički samo njemu odgovaraju. Nijedna kraljeva isprava nije izvršna bez ministrova supotpisa. pa ako ga je ona neizmijenjenog prihvatila prijedlog je čekao treću skupštinu. pa i u izvršnoj. Ustav 1791. Ima isključivo pravo predlaganja zakona. Tako ponovo zaoštren odnos crkve i države bio je posljedica Napoleonovih poraza. Tu pravnu odgovornost ministra i ostalih visokih službenika izvršne vlasti prati sama skupština. sve je upućivalo na skori pad i na crkvu kao velikog čimbenika te pobjede. i ako ga je ova prihvatila. vrhovni je zapovjednik vojske. Iako je kralj glava državne uprave. samo vrsta pravne odgovornosti (poput impeachmenta). prvi građanin i najviši predstavnik nacije i države. i sa te liste vijeće starih bira jednog. Njegova propaganda koja je njegov rođendan proglasila vjerskim praznikom koja ga je uspoređivala s Isusom. Najveće mu je ograničenje da nema utjecaja na državni proračun i financije. god. a spomenuta su i druga dva. tj. tj. nije odobravala izuzeća svećenika od vojne obveze itd. Promulgira zakone. što je trebalo biti jamstvo kontinuiteta u vlasti. Druga dva konzula mogu mu dati savjet i to samo u nekim pitanjima. god. znači da je prva skupština morala sačekati istek svog mandata. 1793. Kralj ima plaću i vojnu gardu. Članovi zakonodavnih tijela ne mogu biti u egzekutivi. Direktorij o svojim poslovima odlučuje na skupu. sve je to imalo suprotan učinak. načelnike uprave departmana i sl. On je predstavnik države i nosilac izvršne vlasti koju vrši preko 6 ministara koje sam bira. Direktori su birani na 5 godina. god. god. Još je manje utjecaja imao na sudstvo. Vrhovna izvršna vlast po Ustavima iz 1791. ministara. direktorij imenuje vojne zapovjednike. ambasadora. Kralj je ustavni vladar. papa se vratio u Rim. ponovo je uspostavljena crkvena država. direktora. Imao je višu vlast nego kralj po ustavu iz 1791. ali ima pravo moćnog odgodnog veta. Padom Napoleona crkva je otkazala konkordat iz 1813. većinom od 3 glasa svojih članova. te ih može za povrede ustava i zakona optužiti pred visokim nacionalnim sudom. On raspolaže vojskom i državnim prihodima i rashodima do veličine koju je odredio zakonodavac. Zato je država počela uzvraćati istom mjerom. Ministri ne čine skup. djelomično obnavljanje. direktori su birani slično zakonodavnom postupku: listu od 10 kandidata. državnog proračuna i uredaba. – Jakobinski ustav Izvršnu vlast vrši Izvršno vijeće od 24 člana koje bira skupština na rok od 2 godine između kandidata koje (po jednog) predlažu departmani (njih 83). može biti različito primjenjivan.

Ovaj način razvoda je spor. njen prirodni zastupnik. te je tečajem 1803. I brak i obitelj podvrgnuti su i u službi su države. ako je mužev preljub oblik faktične bigamije uz zajedničko stanovanje. usluga (radne snage) i kapitala. pa zato može biti i razveden. Bračno i obiteljsko pravo po Napoleonovom zakoniku Brak i obitelj najvažnije su uredbe prve knjige. Zakon je kroz zakonodavni postupak usvajan u dijelovima (predviđeno ustavom). on i danas važi uz stanovite izmjene. ali ne nakon 20 godina trajanja braka.1804. god. imovinski odnosi u braku. uređuje ga država. U pogledu imovinskih odnosa u braku zakon je dopuštao da se pri zaključenju braka izabere jedan od više mogućih načina: • zajednička imovina • sistem miraza – imovina supružnika je odvojena. o usvojenju i sl. vlasništvo. zaštite pokretnina i sl. što i samo zaključenje braka pretpostavlja. posebice bračni i obiteljski odnosi i 3. muž koji je ubio ženu zateknuvši je u preljubu nije ubojica. naziva se Napoleonov zakonik. 1-6) i 3 knjige. zakon određuje da će važiti sistem zajedničke imovine. u obliku 36 zakona prolazio kroz zakonodavni postupak. tj. Ovaj sistem se odnosi samo na pokretnine. imao je utjecaja samo na neke odredbe. jer obitelj ne može postati suviše moćna i samostalna institucija u odnosu na državu. Poništio je mnoge institucije svojstvene starom poretku. te ga je konzul predložio zakonodavnim organima. razvod braka suglasnom voljom supružnika i sl. Grčka). Ti zakoni ujedinjeni su u jedinstveni akt od 2281 člana pod nazivom Građanski ustav. hipoteke. Žena ne može otuđiti dvoju imovinu. o starateljstvu. Najviše izmjena pretrpjela je 1. predviđeni su rokovi. Konzul je prijedlog povukao. a ono je utjecalo na građansko pravo ostalih kontinenata (od država Južne Amerike do Japana). ali on ima neka ograničenja.5. zlostavljanja. nego je izvršitelj kazne za delikt ženina preljuba. Nacrt je predan sudovima na mišljenje. Napoleonov Code Civil 1800. knjiga. naročito u pogledu prometa nekretninama (bez javnih registara). Isti postupak žene prema mužu je . a žena samo ako je muževa nevjera takva da je u njihov dom na stanovanje doveo drugu ženu. Sadržaj. obveze. a muž ne. Na taj način razvod je moguć tek nakon 2 godine braka. Građanski zakonik sastoji se od uvoda (čl. a postoje i institucije koje do najvećeg stupnja dopuštaju slobodu ugovaranja i prometa robe. 711-2281. pojaviti se na sudu bez muževe suglasnosti. Najveća neravnopravnost supružnika pri razvodu pokazuje razvod zbog preljuba. ima 7 velikih pravnih područja: nasljeđe. Od žene se vjernost očekuje daleko više nego od muža. • Prva knjiga – čl. zastara Zakon po svojim temeljnim institucijama vlasništvo čini skoro neograničenim pravom raspolaganja stvarima. naročito iz ugovora o radu. Code civil. traži se mišljenje roditelja itd. Moguć je i sporazumni razvod. 7-515. posebni ugovori. Rumunjska. god. Napoleon je osnovao odbor od 4 člana koji nakon 4 mjeseca djelovanja predaje nacrt građanskog zakona. dužna je slijediti muža u premještaju boravišta.17 10. Bez obzira na to koji je oblik imovinskih odnosa izabran. To je bilo prihvaćanje odredaba rimskog i kanonskog prava o nesposobnosti žene. Code Napoleon. sustav i terminologija zakona odredili su kontinentalno građansko pravo (Italija. služnosti • Treća knjiga – čl. darovanje. posjed. o stvarima. od zbilje udaljene zasade koje je sadržavalo revolucionarno zakonodavstvo. Razvod braka moguć je zbog preljuba. hipoteka. žena vlastitom imovinom i imovinom domaćinstva može raspolagati samo uz muževu suglasnost. god. a žena kao i maloljetna djeca su pod potpunim starateljstvo muža/oca. Utjecaj Napoleona nije bio velik na sadržaj i izgled ovog zakona. Nizozemska. Dok brak traje muž je glava obitelji. o očinskoj vlasti. muž upravlja samo ženinom imovinom • neki drugi način koji je postojao u praksi Ako u ugovoru o braku o tome nije posebno utanačeno. apstraktne. npr. pravo osoba. tribunat je izmijenjen (i redovitom izmjenom 1/5 članova svake godine). Od 1807. • Druga knjiga – čl. Muž može dobiti razvod zbog nevjernosti žene. 18. Već je prvo poglavlje tribunat toliko osporio da ga je zakonodavno tijelo odbilo. sadrži 20 poglavlja o različitim načinima stjecanja vlasništva. o braku. Brak je građanska institucija. Belgija. a nekretnine su uvijek odvojene. i 1804. položaj stranaca. Švicarska. Žena preljubnica može biti kažnjena zatvorom. knjiga posebno obveze. poglavlja: status građana. Zakon krasi izuzetna jasnoća i pravna tehnika. donesen je i referendumom potvrđen senatus consulte koji je konzula učinio carem. Ovaj zakon je osnova francuskog građanskog prava do danas. Građanski zakon je imao i nedostataka. teške nepravde. 516-710. temeljem njihovih mišljenja je izmijenjen. tj. zaključiti ugovore. Žena je dužna na poslušnost. usvojenje. To je vrsta ugovora zasnovanog na volji stranaka. Poljska. Po mnogima je običajno pravo odredilo ovaj zakon. odbacio je mnoge teorijske. osude na smrtnu kaznu. 11.

ustavotvorna skupština je donijela Izborni zakon na temelju kojega je u svibnju 1849. na kojima će pravo glasa imati svi Francuzi sa 21 godinom. tj. U ožujku 1849. Privremena vlada pod pritiskom masa Pariza objavljuje: • pravo na rad. 12. Što se tiče roditeljske vlasti. Druga republika je postala republika bez republikanaca. 56. Osnovane su komisije koje su trebale rješavati sporove između poslodavaca i radnika.1848. djeca su pod starateljstvom oca. a to je opće. a i počele su pobune platiša poreza. a lijeve snage u vladi zagovaraju smanjenje i čak ukidanje posrednih poreza. predsjednik raspušta skupštinu. opće pravo glasa za muškarce i oni će neposrednim tajnim glasovanjem i sistemom izbornih lista po departmanima izabrati Ustavotvornu skupštinu koja će donijeti ustav. Zakonodavnu vlast vrši jednodomna skupština koja je izabrana na 3 godine. budući da je parlamentarna vlada (zbog politički neodgovornog poglavara države) smatrana nespojivom s republikom. Ustavotvorna skupština se raspustila. birača.4. izražavanja i sl. god. s vlašću u kojoj su svi odgovorni. ona mu je protivna. Kako bi se te radovi isplatili državni proračun je povećan za 45% i to povećanjem neposrednih poreza. radni dan traje 10 sati • ukidanje smrtne kazne za političke delikte • ukidanje ropstva (Napoleon je 1802. nemaju nikakva prava ni prema majčino obitelji. on promulgira zakon. ali je druga republika ponajviše bila oblik faktičke vlade. te je zatražio novo razmatranje. sastajanja.11. otvarani su javni radovi. Predsjednik se usprotivio izbornom zakonu (čl. tj. donesen je prvi ustav druge republike. Skupština je svoju izvršnu vlast vršila preko svog Izvršnog odbora od 5 člana. Povećanje poreza izaziva pobune. Republika je željela obnoviti zasade prve republike u obliku jakobinizma i bonapartizma. Druga republika je prvi poredak u kojem se radnička klasa (osobito Pariza) javlja kao samostalna društvena snaga. 1850. te 1850. ali ga je uvjetovao stalnim boravištem od 3 god. U prosincu 1848. tj. mijenja izborni zakon iz prethodne godine.1848. uredi za zapošljavanje radnika itd. ali je skupština novim glasovanjem usvojila zakon. politički život se odvijao mimo ustavnih odredbi. Druga republika je donijela drugu novost ustavnog razvoja.2. građana. odbija primjenu izbornog zakona. Ustrojstvo druge republike 24. Pretežu naznake predsjedničke republike. tj. On vrši vlast preko potpredsjednika i ministara koje sam imenuje. Druga republika po uzoru na prvu usvaja razliku između zakonodavne i ustavotvorne vlasti i to ponajviše kroz načelo referenduma. Tako je skoro trećina birača izgubila pravo glasa. a kako bi pravo na rad bilo ostvareno država je stvorila nacionalne radionice. donosi zakon koji po predlagaču i nazivaju Fallouxov (Faulov) zakon. 4. bilo je oko 9 mil. ustav usvaja načelo podjele vlasti. Po ovom zakonu nije moguće prisiljavanje vanbračnog oca da prizna očinstvo.18 ubojstvo. jednakog i tajnog prava glasa za muškarce starije od 21 godinu. Građena je pod velikim utjecajem ustavnog i političkog poretka SAD-a koje su tada bile država s općim pravom glasa u demokratskim slobodama (osim za robove). neposredno i tajno pravo glasa za muškarce. Predsjednik ima pravo zakonodavne inicijative. To su bili radnici koji mijenjaju boravište tražeći posao. Od oko 36 mil. po kojem je i sama izabrana. Nijedan predsjednikov akt nije izvršan bez ministrova supotpisa. a ponajviša je predstavljala jačanje njenog birokratizma i militarizma. Predsjednik nakon isteka mandata ne može neposredno biti ponovo biran na isti položaj. a u njoj su većinu imali pristalice kraljevine.1852.11. – 7. Zakon je zadržao opće pravo glasa za muškarce od 21 god. nego i elemente predsjedničke i parlamentarne republike. misticizam. društva uzajamne pomoći za radnike. a ni dragovoljno on te ne može učiniti. Vanbračna djeca su posve izvan obitelji. obraća . kršćanski socijalizam. Iako je skupština izabrana općim pravom glasa. Izvršnu vlast ima predsjednik kojega na 4 godine neposrednim glasovanjem i natpolovičnom većinom glasova biraju svi građani s biračkim pravom. ustava). Kada je donijela ustav. Ustav sadrži ne samo jakobinske i žirondinske zasade. Donesena su 2 ustava. Skupština je u stalnom zasjedanju i zato poslanici primaju plaće. na temelju općeg. predsjednik republike želi carsku diktaturu. U prosincu 1851. Odlučila je ukinuti nacionalne radionice jer nije imala novaca kako bi plaćala zaposlene.1848. Učinjen je i pokušaj da se odrede najniže nadnice. obnovio ropstvo u kolonijama) • sloboda udruživanja. skupština umjerenu parlamentarnu kraljevinu. ustavotvorna skupština je sazvala izbore za predsjednika. otklonila je predsjednikov prigovor. Privremena vlada je dekretom sazvala izbore za 23. republika je uspostavljena prema ustavu. birači su s ogromnom većinom za predsjednika izabrali princa Louisa Napoleona. socijalizam. a glasovalo je 8 mil. a ministri kao i predsjednik su pravno odgovorni. izabrana skupština. koji mogu biti iz skupštine. Zakon ipak dopušta usvojenje djece. Ona je posve nezavisna od izvršne vlasti koja ju ne može ni raspustiti ni odložiti. Taj zakon školstvo (od osnovnog do sveučilišta) predaje u ruke crkvi. Što se tiče ustroja vlasti.

Po ovom ustavu Francuska je vrsta predsjedničke republike i to takva da je: • u čl. senata i zakonodavnog tijela • čl. a preko 7 mil. kapitalistička. Oni nisu iz parlamenta.5 protiv ustava). Pod kraj carstva 1869. Na plebiscit 20. a i izabrani poslanici dužni su prisegnuti na vjernost caru. je odobrilo njegov postupak i ovlastio ga da izradi novi ustav. Tako je u svibnju 1870.1. donesen drugi ustav drugog carstva. a zatim su došli organski dekret i dva senatus consulte. kardinali. donesen je drugi ustav druge republike. Ustav je podnesen na referendum (7. rečeno je da je vlada Francuske republike povjerena na 10 godina princu Louisu Napoleonu Bonaparteu • čl.12.1851. 1. Dva mjeseca nakon što je ustav usvojen. niti mu odgovaraju. Razdoblje carstva možemo podijeliti na dva razdoblja. Izvršnu vlast ima car. 13. pod stalnim je nadzorom.9. . tj. god. s mnogobrojnim izmjenama. potvrda je i dopuna postojećeg stanja. Ustrojstvo drugog carstva 7. to je postala parlamentarna kraljevina s dvodomnim parlamentom.11. Car je vlada i vlast. Zakone može predložiti samo car. bivši ministri i osobe koje imenuje car). 2. na kojeg on uvijek ima pravo priziva Između predsjednika i naroda nema posrednika. Taj državni savjet posve je podložan caru. tako da vlada ni ne postoji. a doživotne senatore imenovao je car. državnog savjeta. predsjednik republike je odgovoran pred francuskim narodom.1870. prvo je razdoblje autoritarnog carstva (1852-1860) i na razdoblje liberalnog carstva (1860-1870). Tako je predsjednik republike temeljem prava koje mu je narod delegirao izradio novi ustav. glasača za. jedini organ demokracije. 3. tj.19 se narodu da se plebiscitom izjasni o njegovom postupku i traži da se njemu dozvoli da izradi nacrt novog ustava koji bi bio podnesen narodu na referendum. nego i općim pravom glasa za sve muškarce starije od 21 godinu. Francuska je u srpnju zaratila s Pruskom. Time je druga republika pretočena u drugo carstvo. do 1914.11. Napoleon III. Čak i takva posve paralizirana zakonodavna skupština.3 mil. Vrijeme drugog carstva doba je najvećeg i najbržeg gospodarskog napretka za čitavog razdoblja od 1789.9.1852. sjednice su postale javne. Narod je ustav prihvatio referendumom. Bio je to orleanski parlamentarizam bitno sadržan u pravu da car mijenja vlade i ministre i da se služi referendumom i plebiscitom. a onda je skoro svake godine bila neka izmjena (njih 14 u obliku senatus consulta) za vrijeme carstva. Neke izmjene su bile još za republike.1870. postale su tako mnogobrojne da je car odlučio sve to izdati u obliku konačnog i pročišćenog teksta. Izmjene ustava iz 1852. U razdoblju autoritarnog carstva demokratski privid je sačuvan ne samo referendumima. 4. U razdoblju liberalnog carstva dolaze do izražaja naznake parlamentarnog i dvodomnog sustava. ali može mijenjati ustav putem senatus consulte. birača. narodu predložio da se uspostavi ponovo carsko dostojanstvo.1852. Senat je postao drugi zakonodavni dom. a oba doma su dobila pravo predlaganja zakona i pravo interpelacija vladi. da o radu ministara raspravlja uz njihovo prisustvo. On je uvelike izrađen gledanjem na ustavni poredak kakav je bio za Napoleona I. Ustav iz svibnja 1870. 5. No bila je slaba korist od te demokracije. Proglašena je treća republika. je izašlo nešto manje od 8 mil. Izrazito seljačka zemlja postaje sve više gradska.1852. te je tako Louis Napoleon Bonaparte postao car Francuza. zakone uobličava državni savjet (skup najvećih državnih službenika: admirali. Element parlamentarne vlade je taj što je zakonodavno tijelo dobilo pravo da svoje mišljenje o radu izvršne vlasti izrazi adresom. industrijska. od kojih je drugi 7. Policija određuju i podupire službene kandidate. 14. ne smiju se okupiti na zajedničke sastanke. Ustav drugog carstva je zapravo drugi ustav druge republike iz siječnja 1852. Senat je ustavotvorni organ. a vrši ju preko svojih ministara koji su puki izvršitelji. car je zbačen i pao je u prusko zarobljeništvo. predsjednik republike vlada pomoću ministara. Zakonodavna skupština koje je bila birana na 6 godina svoju vlast je dijelila sa senatom. on štiti ustavnost zakona.-4.

Budući da je politički neodgovoran. pa su ga radikali zvali dom općina.1875. tj. Ustav treće republike. vladu. Predsjednika republike biraju oba doma na zajedničkoj sjednici. sutradan je donesen Zakon o organizaciji javne vlasti od 9 članova. od kojih je bitna samo ona iz 1884. opće biračko pravo i parlamentarnu vladu. svih vijeća arondismana i po jedan predstavnik svake općine tog departmana. on je skoro posve organski ustav i vrlo je kratak. Ovaj ustav je u europsku i svjetsku povijest uveo novinu. vojska i mornarica nisu željeli da im zapovijedaju civili.7.2. ima pravo pomilovanja. Francuska je jedinstvena država. ovaj je bez političkog dijela. donesen je Ustavni zakon o odnosima javnih vlasti od 14 članova. a toko posredno i vojnu. po sistemu izbornih lista. prve parlamentarne republike. Ustav je spojio nespojivo. ima ukupno 34 člana i uspostavio je institucije treće republike. u tom izboru preteže utjecaj tog doma. Treća republika je učvrstila 3 osnovne dotadašnje tekovine: dvodomni sustav. Izabrana je na 4 godine. parlamentarnu vladu i republiku. ni jedan njegov akt nije izvršan bez ministrova supotpisa koji tako preuzima političku odgovornost za taj akt. Senatori su birani na 9 godina. navedeno je da je predsjednik republike izabran većinom glasova senata i doma poslanika okupljenih u nacionalnu skupštinu. pravno je. 24. Ustav samo posredno određuje kakav je oblik vladavine. Kako je broj članova skupštine dvostruko veći od članova senata. Ustav ne spominje. tako da je to davalo veće mogućnosti velikom broju stranaka i malim strankama.1875. daje mandat za sastav vlade. Još su donesena dva organska zakona O izboru senatora i o izboru poslanika. kao i u SAD-u. Skupština može optužiti vršitelje izvršne vlasti pred senatom.1940. Onaj broj senatora koji je biran. 16. a kako su ove većinom seoske i provincijske. ali s njima su politički solidarni ostali ministri. a predsjeda im predsjednik republike. 225 su birani po departmanima (u svakom 2-5 senatora). smatra se da je taj dio Francuske bio odlučujući pri izboru senata. predsjednika vlade.-10. ali svake 3 godina bira se trećina senatora. koji sudi pod imenom Sud visoke pravde. do 1870. Od 300 senatora starijih od 40 godina. a drugi puta je dovoljna relativna većina. Ustav iz 1875. Predsjednik je biran na 7 godina s mogućnošću ponovnog izbora. U prethodnom razdoblju od 1789. a kasnije sam senat popunjava ispražnjena mjesta izborom novih članova. Zakonodavno tijelo sastoji se od skupštine i senata. Oba doma vrše zakonodavnu vlast. u departmanima biraju skupštine sastavljene od poslanika u skupštini iz tog departmana. ali su oblasti (departmani) ipak stanovite posebnosti i cjeline. vrše se po većinskom sustavu. Već od samog početka između ministara izdvaja se jedan. prvi put je izabran tko dobije natpolovičnu većinu. tako da su u vladi u tim ministarstvima vojnici. Za razliku od većine francuskih ustava. ali postupak donošenja financijskih zakona započinje u skupštini. Ministri su članovi parlamenta (no ne svi. predsjeda vladi itd. vođi međunarodne pregovore i zaključuje ugovore. vijećnika Općeg vijeća departmana. a raspušta ju izvršna vlast uz suglasnost senata. Drugi je vlada koja je nestalna. uz suglasnost senata može raspustiti skupštinu. izbori su u dva puta. a pravo glasa imaju svi muškarci stariji od 21 godine. ali ne i politički odgovoran i zato je on pravi nositelj izvršne vlasti. a 75 su imenovani doživotno (prve je imenovala narodna skupština. a sastoji se iz dva dijela. Izvršna vlast je u obliku parlamentarne vlade. Sastoji se od 3 odvojena ustavna zakona od kojih se samo 1 zove ustavni zakon. politički je odgovorna pred zakonodavnim domovima i ona je politički nositelj izvršne vlasti. doneseno je desetak ustava. tzv. To je ustav iz 1875. kooptacija).20 14. djelomično obnavljanje radi neprekinutog trajanja i postupnog obnavljanja.7. donesen je Zakon o organizaciji senata od 11 članova. svi ministri su jednaki.9. vrši sva imenovanja i opoziv službenika koji su u nadležnosti izvršne vlasti.1870. pa je senat izraz te podjele po departmanima. kao ni zakon sve do 1934. i uglavnom proporcionalni. samo skupština može biti raspuštena. demokracije. Izbori za senat su posredni. predstavlja državu u međunarodnim odnosima. tj. Vojnici i mornari ne glasuju jer se smatra da su suviše pod utjecajem svojih pretpostavljenih. odobravaju potpisivanje međunarodnih ugovora. Jedan je predsjednik republike i on je stalan. poreznu i budžetsku. parlamentarnu republiku. Predsjednik može opozvati ministre. ima pravo odložnog veta na rok od mjesec dana. Ministri čine cjelinu. jer je izmijenila ustav. tj. Svaki član domova ima pravo predlaganja zakona. vrhovni je zapovjednik vojske. Izbori za ovo tijelo su neposredni. te tako pokrivaju njihovu političku . dok je za trajanja treće republike donesen samo 1 ustav uz 4 dopune i izmjene. zapravo i nije ustav. ali se njihova prava donekle razlikuju. a ostala 2 su samo zakon. i onaj koji u ime nje govori u parlamentu. Ustrojstvo treće republike 4. kojem predsjednik republike daje ovlaštenja da sastavi vladi. tako da birači u svakom arondismanu (kotaru) biraju po jednog poslanika. U tim izbornim skupštinama većinu su imali predstavnici općina. Ima široka ovlaštenja: može predlagati zakon. Skupština ima 600 članova starijih od 25 godina i izraz je jedinstva Francuske.

1871. Nacionalnu skupštinu. U času izbijanja komune procjenjuje se da je u Parizu bilo oko 15 000 vojnika. To su bile izmjene u smislu demokratizacije. onda će se sastati na zajedničku sjednicu. Pariške komune.-28. političke tradicije. tj. nacionalnom gardom su zapovijedale izabrana starješine. god.5 franaka. bilo je 254 sa oko 343 000 gardista. tj. a vlada imenuje samo načelnike općina i prefekte oblasti. Po tim odredbama svi zdravi muškarci od 14 do 40 godina dužni su prijaviti se u nacionalnu gardu. i to ona iz 1884. različitog predočenja odnosa države i društvene zbilje. Pariška komuna 18.9.) Pariz i Lyon su jedina područja koja imaju posebnu upravu. U uvjetima francusko-pruskog rata i na početku treće republike došlo je do pobune u Parizu. bit će to parlamentarna vlada po francuski. koja je ukinula imenovane senatore. a u času izbijanja komune plaćenih članova nacionalne garde bilo je oko 170 000. nego su delegacija razmjerne broju stanovnika općine. Samo je jedna značajna. . Bit parlamentarne vlade je u političkoj odgovornosti vlade i u pravu vlade da ospori parlamentu pravo da je njegovo mišljenje vjerodostojni izraz mišljenja većine birača u svakom času i o svakom pitanju. 1884.1870.8. od tada su svi senatori birani. kojemu odgovaraju pojedinačno i zajednički. bile su 4 izmjene 1879. Povod tome je bio stav vlade u pogledu pariške uprave. parlamentarne istrage. i 1859. ona je postupno trpjela sve više otpora nacionalne garde.21 odgovornost). zbog dogmatske prirode političkog mišljenja. Sve ostale općine i oblasti biraju općinska i oblasna vijeća. kojemu odgovaraju pojedinačno i zajednički. kao ni zakon sve do 1934. god. članovi obitelji koje su vladale Francuskom ne mogu biti birani za predsjednika republike. pa će i parlamentarna vlada i njezino političko zajedništvo.3. Sve je to bilo preuzimanje engleskog sustava parlamentarne vlade. parlamentarne istrage. kojem predsjednik republike daje ovlaštenja da sastavi vladi. drugo carstvo je objavilo rat Pruskoj. sve općine ne šalju po jednog predstavnika na skupštinu koja bira senatore. Glavna jedinica je bio bataljun koji je brojao oko 1 350 vojnika. ali i zakonodavna i budžetska prava parlamenta. 8. a sredstvo za to je pravo izvršne vlasti da raspusti tu skupštinu i da je prisili da dokaže podudarnost svog mišljenja s mišljenjem biračkog tijela. vojska i mornarica nisu željeli da im zapovijedaju civili. ali zbog izbornog sustava (posredni za senat). Do proglašenja republike 4. dok je vrhovnog zapovjednika nacionalne garde imenovala vlada. Sakupljanje garde i njeno naoružanje u Parizu je išlo sporo jer se vlada bojala naoružanog Pariza. 1926 i 1940. Nacionalna garda je stvorena po kotarevima. ali i zakonodavna i budžetska prava parlamenta. i zakon o vijećima departmana iz srpnja 1870. tj. Pravo raspuštanja skupštine priječi da se parlament između redovitih izbora udalji od biračkog tijela. Već zakon o senatu predviđa u čl.5. Posebnost parlamentarizma treće republike Ministri čine cjelinu. vladu. Između jedinica nacionalne garde nije postojala druga veza osim vrhovnog zapovjednika. ovaj ustav je vrlo malo mijenjan. te je za carstva bilo pozivano onoliko gardista koliko je bilo previđeno propisima prije izbijanja rata. povećao broj nacionalne garde i njenu samostalnost. pitanja. Krajem rujna 1870. Pariz to nema. i onaj koji u ime nje govori u parlamentu. republikanski oblik vladavine ne može biti predmet izmjene. solidarnost biti posve drugačiji od engleske. Ipak. ali već u listopadu 1870. a predsjeda im predsjednik republike. Pravo raspuštanja skupštine priječi da se parlament između redovitih izbora udalji od biračkog tijela. Već od samog početka između ministara izdvaja se jedan. da ustavni zakoni mogu biti izmijenjeni ako izmjenu prihvati i predloži svaki dom posebno. Ministri su članovi parlamenta (no ne svi. stvorilo se mnogo političkih stranaka. da ga ne osluškuje i da se stvori parlamentarna oligarhija. u Parizu je bilo stvoreno 60 bataljuna nacionalne garde sa oko 90 000 ljudi. Iako je vlada nacionalne obrane više bila vlada Pariza nego Francuske. ta velika. da ga ne osluškuje i da se stvori parlamentarna oligarhija. naoružana i organizirana količina ljudstva postaje najveća opasnost za vladu nacionalne obrane. bataljunima i legijama.1870. Gardisti su dobivali dnevnice 1. Prema propisima iz doba carstva (zakon o općinskim vijećima iz 1855. 16. Bit parlamentarne vlade je u političkoj odgovornosti vlade i u pravu vlade da ospori parlamentu pravo da je njegovo mišljenje vjerodostojni izraz mišljenja većine birača u svakom času i o svakom pitanju. U srpnju 1870. Sredstva koja parlamentu stoje na raspolaganju za tu odgovornost su: interpelacije. Ustvari to je bila vrsta mekog ustava. tako da su u vladi u tim ministarstvima vojnici. te tako pokrivaju njihovu političku odgovornost). ali s njima su politički solidarni ostali ministri. Sredstva koja parlamentu stoje na raspolaganju za tu odgovornost su: interpelacije. 8. predsjednika vlade. pitanja. između zakonodavnog i ustavotvornog postupka vrlo je mala razlika. 15. gardisti su birali vojske zapovjednike po stanijama. car je izdao dekret o sazivu nacionalne garde. svi ministri su jednaki. Nakon toga donesen je i zakon koji je proširio krug vojnih obveznika. i izmjena je usvojena ako za nju glasa natpolovična većina članova koji sačinjavaju nacionalnu skupštinu. a sredstvo za to je pravo izvršne vlasti da raspusti tu skupštinu i da je prisili da dokaže podudarnost svog mišljenja s mišljenjem biračkog tijela. Ustav ne spominje.

tzv.5. a ostali su za rat do pobjede. pa i same vlade ti odbori budnosti u rujnu izabiru svoje delegacije. nakon zaključenja primirja saziva izbore za nacionalnu skupštinu za 8. Moramo i napomenuti da je vlada od početka podijeljena. da Pariz kapitulira uz plaćanje 200 milijuna ratne štete. a polovinu (43) departmana zaposjela je pruska vojska. te otpočeti pregovore o miru (ugovor o miru biti će zaključen 10.9. Privremena vlada 29. 17. a kako bi se nadzirali rad prefekta Pariza.1. te odlučuje svoja zasjedanja nastaviti 20.1. izaberu ustavotvornu skupštinu.1.1. a svog ministra unutarnjih poslova Gambettu šalje k delegaciji. te pariška federacija Internacionale i federacija sindikata. Kako je od 19. tj. Tada su izabrani načelnici kotareva. nacionalna skupština se sastala u Bordeauxu i izvršnu vlast republike je povjerila Thiersu koji je bio zastupnik zaključenja mira. te šalje svog ministra vanjskih poslova na pregovore. počinje ga bombardirati. Vlada u Parizu je zatečena. Pariz je već za vrijeme vlade nacionalne obrane (4. Zato vlada dva mjeseca nakon postanka poziva građane na plebiscit da li prihvaćaju vladu.1871. Pariz opsjednut. da vlada u Parizu smije imati 40 000 vojnika koji će razoružati Pariz i vojnu opremu koja je državno vlasništvo predati njemačkoj vojsci.22 Pariz je podijeljen na 20 kotareva. ispuniti uvjete ugovora o primirju s Njemačkom. a dva dana potom. . Versailles je već Bismarckovo sjedište. Zaključenjem primirja 1. Taj napad je uzaludan.1871.1870. da i Pariz dobije svoje samoupravno općinsko vijeće. skupština i Thiersova vlada smatraju da što prije treba ukinuti izvanredne mjere. 5.1.3.1871. 28.3. 18. u Versaillesu. potpisan je Ugovor o primirju i kapitulaciji Pariza.-13. između vlade i njene delegacije dolazi do nesloge.1871. tj. Sredinom rujna 1870.1.1871.1871.10. postoje izabrani načelnici 20 kotareva Pariza.1871. to su oni opasniji po vladu. a njima upravljaju pod-prefekti i prefekt. njihova uprava. dolazi do ustanaka. Naknadno Gambetta uzrokuje potpuni rascjep između vlade i delegacije. Od njih 29 su ekstremisti (radikali i socijalisti). Teška zima i glad pritišću Pariz kojeg opsjeda pruska vojska. 13 su lijevi republikanci (umjereni republikanci). garda provaljuje k vladi i trži da i Pariz bira općinsko vijeće. podijelila se na jedna dio koji je u Parizu.) oporba traži da se uprava Pariza izjednači s upravom u cijeloj Francuskoj. jer ostvarenjem tog zahtjeva uvjetuju njen opstanak.3. što se činilo jedinim izlazom iz gladi jer su najnužnije zalihe hrane i ogrijeva do Pariza mogle doći još za dva tjedna. Bismarck u Versaillesu proglašava stvaranje Njemačkog carstva. Pošto ti zahtjevi dolaze naročito od nacionalne garde. a zatim u Bordeauxu kako bi bili dalje od neprijatelja. a to je vladu obvezalo da u roku 21 dan provede izbore za nacionalnu skupštinu koja će zaključiti primirje.1871. u Parizu postoji nekoliko organiziranih snaga. Od njih 43 samo ih je 6 za zaključenje mira s Njemačkom. a 5.1870.2. vlada u Parizu ocjenjuje prilike posve izgubljenima. tj.2. Delegacija je 29. Vlada nacionalne obrane jedino je imenovala novo osoblje.1870. da u svakom kotaru izaberu načelnika i njegova 3 pomoćnika.1870. tokom rujna 1870.2. koji kao delegati 20 kotareva ine Središnji odbor 20 pariških kotareva. Već za carstva (naročito nakon kongresa oporbe u Nancyu 1863.11. da do zaključenja mira Pariz zaposjedne 30 000 njemačkih vojnika.1871. uspostaviti upravu. u samo 3 od 20 kotareva izabrani su načelnici koji su bili stanovita oporba vladi. Pariz počinje uobličavati svoj otpor prema toj skupštini. predlažu da se skupština vrati u Pariz što je odbijeno. U Parizu su sve jači zahtjevi za komunom. a drugi. te 13 poslanika Pariza napušta skupštinu. a ostali poslanici Pariza 10. skupština odlučuje potvrditi zaključenje mira. središnji odbor bira jedan svoj odbor od 20 članova koji će zajedno sa zapovjednicima bataljuna nacionalne garde od vlade zatražiti da sazove izbore za vijeće Pariške općine.1871. tj. Prefekt Pariza je pod neposrednijim i višim nadzorom vlade nego drugi prefekti.) pokazao da nema povjerenja u tu vladu. Sve ih imenuje i opoziva car. te skupština prekida rad u Bordeauxu. a kao cjelina čini oblast Seine. samoupravnu i gradsku cjelinu kao što je imaju sva naselja (od kojih većina nema ni 1000 stanovnika). nove načelnike kotareva (pod-prefekte) i novog prefekta Pariza. u kotarima Pariza održavaju se skupovi koji biraju republikanske odbore budnosti kojima je bitan zadatak da nadziru rad imenovanih načelnika kotara.9. Najbrojnija je nacionalna garda. te tako i sredstvom da utječe na vladu.1871. Objašnjenje je to što je Pariz veliki gard i prijestolnica. do početka ožujka 1871. te je samo 1 monarhist. u Frankfurtu). poništava taj poziv. vlada da bi vladala onim područjima koje nije zaposjela pruska vojska. ukloniti opsadu Pariza. Od početka studenog 1870. Na plebiscitu je vlada prihvaćena. delegacije je prvo u Toursu. 13. pozvala birače da 16.1871. iz Pariza se kroz opsadu probija vojska od 70 000 ljudi i napada Versailles. 22. pa stoga ne može biti prepušten samoupravi. pariški poslanici u nacionalnoj skupštini.3. 1.9. lice cijele Francuske. Između tih čimbenika odvijat će se događaji za vrijeme pariške komune. da Pariz ima svoju komunu. Ocjenjujući da samo nacionalna garda raspolaže silom. Na izborima Pariz je birao 43 poslanika.

a druga je CK narodne garde.3.1871. vanjski odnosi.1871. zatim vlada 3. 3. bira odbor koji zajedno s vladom treba pratiti događaje u Parizu. 15. Većinu na tim izborima činilo je radništvo. internacionalisti (pristalice ideja internacionale) i tzv. kolegijalnosti i kratkoće svih javnih službi.1.11. Ovaj CK nacionalne garde ima svoju osnovu u usvojenom statutu nacionalne garde.3.3. a uz to mnogi kandidati nisu dobili ni 1/8 glasova upisanih birača. vojska odbija pucati u narod i nacionalnu gardu. 20. mada se s obzirom na političke stavove kandidata moglo govoriti o 2 stranke koje su same sazvale izbore. armije u opkoljenom Metzu. Umjesto 90 vijećnika izabrano je njih 84. opća sigurnost.3. nacionalna garda održava opću skupštinu čiji je bitan zaključak da će se na prvi znak ulaska pruske vojske u grad latiti oružja. 17.1871.10.3. nacionalna garda i narod se protive. školovana buržoazija u kojoj pretežu slobodna zvanja.3. opskrba. zima.3. tzv. 13. CK preuzima vlast i pokušava pregovarat. jakobinsko-blankističku većinu. 16. pravda. oko 1/3 čine radnici. financije.3. a neki nisu dobili ni relativnu većinu koja nije smjela biti manja od 1/8 upisanih birača. nakon te odluke. nacionalna skupština u Bordeauxu odbija prijedlog poslanika Pariza da se vrati u Pariz koji više nije pod opsadom i u koji je ušla pruska vojska. jer su neki izabrani u više kotareva. bombardiranje Pariza. nacionalna skupština se sastaje u Versaillesu. Na svakih 20 000 stanovnika po kotarevima izabran je po 1 vijećnik. ali ovi izbori nisu bili onoliko slobodni kao prvi. javne službe. a sutradan po Parizu kola proglas vlade u kojem je rečeno da postoji jedan komitet koji želi stvoriti vladu nasuprot zakonite vlade. Razlog tome je sljedeći. na izborima nema stranaka.3. već 19.2. 1. Thiers predlaže da se po hitnom postupku donese zakon o općinskoj upravi po kojem bi i Pariz dobio takvu upravu.1870. neki od izabranih iz stranke načelnika kotareva i poslanika Pariza su na prvoj ili na prvim sjednicama vijeća komune odustali. Thiers izrađuje odluku kojom se treba razoružati nacionalna garda Pariza. te trebaju sprovesti odluke nacionalne skupštine i pripremiti povratak nacionalne skupštine u Versailles.11. 9. tj. 10. ali odbija da se izbori održe odmah. CK upućuje proglas narodu Pariza i poziva ga da za 3 dana izabere vijeće općine. ali se ona uskoro razdvojila na manjinu. njen CK uz izabrane načelnike kotareva i prefekt kojeg je imenovala vlada Ferry. 215 bataljuna federacije nacionalne garde bira CK od 26 članova. 18. poduka. Izbori su se trebali održati po dotadašnjem Izbornom zakonu iz 1849. a kotari su pozvani i 5. kao vlast u Parizu su ostali njegova nacionalna garda. Vijeće ima samo 75 članova.3. No. Vijeće komune je na svojoj prvoj sjednici nakon izbora 29. Pariz je opkoljen. Francuska vojska koja je još uvijek u Parizu pokušava nacionalnog gardi oduzeti topove. te odlučuje da svoj rad nastavi 20. svoje članove podijelio u 9 izvršnih odbora od po 6-8 članova.3. Skupština također usvaja Thiersov prijedlog da se ukine dotadašnje odgađanje otplate dugova i da se ukinu plaće nacionalnog gardi (primirje je nastupilo i ratne mjere nisu potrebne). nacionalna skupština se sastala i prepustila je izvršnu vlast Thiersu.3. sazvana je skupština delegata nacionalne garde i donosi Statut republikanske federacije nacionalne garde. izaberu vijeće komune. ona treba stvoriti Centralni komitet čiji je zadatak da bdije nad gradom i nevoljama. poziva građane da 26.9. glasuju svi muškarci stariji od 21 godinu. 24. zaključi privremeno primirje do saziva nacionalne skupštine.1870. ali pod pritiskom nacionalne garde 25. . Ta skupština bira Centralni komitet Nacionalne garde koji bi pored imenovanog vrhovnog zapovjednika nacionalne garde postao vrhovnim organom te narodne vojske.1871.4. te pruska vojska počinje ulaziti u Pariz bez pružanog otpora francuske vojske. tj. odvode dio vladi odane vojske i naređuju evakuaciju Pariza. Zatim dolazi novi poraz francuskog oružja.2.3. Odbori su: vojni. u Versaillesu. te dio vojske prelazi na njihovu stranu. Thiers i vlada dolaze u Pariz. odustajanjem vijećnika iz stranke načelnika kotareva i poslanika Pariza u vijeću komune je ostala samo stranka CK nacionalne garde. To su načelnici kotareva i poslanici Pariza. su izabrali svije načelnike. Vijeće će normativne odluke donositi neposredno. kapitulacija 2. održati izbori za nova vijeća općina. industrija i trgovina. provedeni su dopunski izbori.3. a kao bitan uvjet traži izabrano vijeće pariške općine i izbor glavnog zapovjednika nacionalne garde.3. 19. i 4. ti zahtjevi su odbijeno. i da će se u svim općinama. uključujući i Pariz iako on do tada nije imao takvo vijeće. Vijeće komune se organiziralo na postulatima izbornosti. neuspjeli izlazak vojske iz zidina i pokušaj napada na Versailles prisilili su vladu da ponudi pregovore o primirju i da 28. CK na rok od tjedan dana odgađa izbore koje je zakazao za 22. • Vijeće komune Vijeće komune izabrano je 26. provodi plebiscit da li narod prihvaća vladu nacionalne obrane. rad. Glad. no vijeće komune je njihov izbor priznalo. a izvršne poslove će vršiti preko svojih članova koji su raspoređeni u 10 odbora. 13.1871. Thiers i vlada napuštaju Pariz. izdala naredbu da se u cijeloj Francuskoj raspuštaju sva općinska vijeća. nacionalna skupština potvrđuje ugovor o primirju. 1871. a ostali su radikalna. za razliku od cijele Francuske nema samouprave. Što se tiče socijalnog sastava vijeća komune. Poslanici Pariza u nacionalnoj skupštini objašnjavaju da je razlog pobune što u Parizu. Povrh svih odbora je Nadzorni odbor od 7 članova koji je trebao nadzirati rad svih drugih.9.23 Vlada je 16.

1871. izvršena je konfiskacija crkvenih dobara. ali dva dana kasnije pod pritiskom javnosti i po nagovoru Pariške federacije internacionale neki od njih se vraćaju u vijeće. vijeće bira nove članove odbora narodnog spasa uz optužbu da je manjina u vijeću kriva za sve. dok je samo 1 radnik. školstvo je postalo svjetovno. napušta vijeće uz objavljivanje Manifesta 22. bilo je predviđeno suđenje i konfiskacija imovine članovima vlade u Versaillesu. državne vlasti bila bi vrlo ograničena. uz to svih 9 delegata su školovana sitna buržoazija. Sličan je i dekret od 25.5. donijelo dekret da se otvore poduzeća koja su napustili i zatvorili vlasnici.4. Donesen je dekret o poroti. Komuna nije bila za raniju sudsku organizaciju i postupak.4. industriju i trgovinu. platiti 5 milijardi odštete i do isplate odštete trpjeti i hraniti njemačku vojsku na svom prostoru. o odvajanju crkve od države. Obračun je započeo sredinom svibnja nakon što je Thiersova vlada dobila iz zarobljeništva vojsku. produženo je odgađanje dugova i stanarina.4. slobode savjesti i slobode rada • organizacija gradske obrane i gradske garde Vijeće komune je zadnju sjednicu održalo dan nakon provale vladine vojske u Pariz 22. po čemu se zapravo Nadzorni odbor i delegati približavaju vladi i ministrima kao njenim članovima. tj. koju je vijeće bez rasprave donijelo 19. počela je gradska bitka koja je trajala tjedan dana.5. vijeće je donijelo dekret po kojem je najveća godišnja plaća 6 000 franaka.1871. mada u svom sastavu nema članova tih odbora. tzv.1871. U to vrijeme vladina vojska počinje napad na Pariz. po kojem napuštene stanove treba dati na upotrebu obiteljima bez stanova. Već pri toj izmjeni izabrani su novi odbori i delegati. Potom je počela konačna priprema za gušenje Pariza. Sada Nadzorni odbor čini skup svih 9 delegata. Dotadašnja organizacija koja je trajala samo 3 tjedna. 9. uz punu slobodu savjesti. unutarnje policije i nastave • uprava općinskim dobrima • postavljanje putem biranja ili natječaja sudaca i svih općinskih službenika. odlučeno je sa se osnuje Odbor narodnog spasa od 5 članova. za kojih je pobijeno preko 30 000 članova nacionalne garde i građana Pariza. Jedna od posebno važnih odluka vijeća komune je Izjava francuskom narodu.4. a njih su izvršavali odbori od kojih su bili najdjelotvorniji po odlukama odbor za rad. kao organ nadzora i usklađivanja rada svih drugih odbora. dok raniji odbori ostaju kao odbori vijeća koji prate rad delegata. a sutradan vijeće komune pojedinačnim je izborom izabralo članove tog tijela. a da upravu preuzmu sami uposleni.1871. Odbor za rad o trgovinu je nastojao stvoriti vrstu radnog prava. krvavi tjedan. koje bi imale vrlo široku samoupravu.5.1871. Već tada je vlada raspisala izbore za vijeća općina. a nadležnost zajedničke. U toj izjavi stoji: samoupravna komuna bit će ograničena samo jednakim samoupravnim pravom ostalih komuna koje pristupe ugovoru. To je bila podrška Parizu i zato vijeće komune želi tom izjavom pokazati kako zamišlja svoje mjesto u političkom životu Francuske i kako uopće zamišlja organizaciju države. tako da je ukinuto pravo poslodavca da dio plaće zadržavaju kao oblik kazne za radne prekršaje. vojska je provalila u Pariz. 21.4. Takav je dekret od 2.5. Neotuđiva prava komune su: • izglasavanje općinskih proračuna prihoda i rashoda • određivanje i razrezivanje poreza • upravljanje lokalnim službama • organiziranje njezina sudstva. 1. 10. . daju svoje mišljenje delegatu. Vojska od 130 000 vojnika. da se obnovi proizvodnja u tim poduzećima. koje je stavljeno iznad pojedinih delegata i odbora vijeća. te je ukinuta novčana pomoć (plaće) svećenicima. Manjina 15. tih koji napuštaju vijeće.4. pa je u tom pogledu značaj rad odbora za pravdu. 20.24 Nadzorni odbor je vrsta vlade. ali ju je tek pri kraju izabralo vijeće. je u Frankfurtu potpisan francusko-njemački ugovor o miru po kojem je Francuska trebala predati Njemačkoj Alsace i Lorraine. nakon dopunskih izbora za vijeće je izmijenjena.5. Vijeće odlučuje i bira po 1 delegata koji vodi pojedini resor. koji su odgovorni i uz stalno pravo nadzora i opoziva • neograničeno jamstvo slobode pojedinca. Mada je bilo predviđeno uspostavljanje narodnim glasanjem izabranih mirovnih sudaca. Vijeće komune svoje je odluke donosilo pod nazivom dekreti. ipak ih je imenovala komuna.5. U odbor javnog spasa nije izabran ni jedan član manjine. Vijeće je 15. čijom se zajednicom treba osigurati francusko jedinstvo. a sukob između većine i manjine je takav da su od 9 delegata. samo 2 pripadnici manjine. ali i vijeću o radu delegata. uz prisustvo pruske vojske na sjevernim prilazima Pariza počela je napad na opkoljeni Pariz. a pored toga u nekih desetak gradova došlo je do stvaranja revolucionarnih komuna. 4. Država je zamišljena kao ugovorena federacija samoupravnih komuna. Vijeće komune je usvojilo nekoliko odluka koje su dalekosežne naravi. te odbor za poduku.

narod kreće iz Pariza u Versailles. Francuska je tada. a to država pokazuje željom za punom slobodom pri imenovanju biskupa. 18. ustavotvorna skupština donosi zakon o sudovima. bivala najprije korjenita za vrijeme konventa.9. sudstva.1789. preuzeli vlast. Najvažniji je građanski zakon iz toga razdoblja je konventov Zakon o nasljeđivanju iz listopada 1792. feudalni. sudstvo se ne može miješati u upravne poslove. Zakon je postavio načelo odvojenosti uprave od sudstva. Kako je revolucija odmicala. crkveni. 3. tj. 1904. na što je papa uputio oštri tajni prigovor ostalim kršćanskim državama.9. tzv. načelo podjele vlasti kao temeljno načelo ustrojstva svake vlasti.1791. te on 14. mogu postojati samo bratovštine koje dobiju državno odobrenje. a država je odobrenja skoro posve odbijala. pomišlja se na odvajanje crkve od države.10. a potom umjerenija za vrijeme direktorija. te bračno i obiteljsko pravo (zakon o braku i obitelji). skupština izglasava Ustav. on je 13. kada je zaposjela papsku državu. tj. Kraljevina Italija nastala je 1870. nego sadržaj prava i postupka. Krivično pravo je uređeno radi zaštite novog poretka. a taj ustav shvaćamo kao prvi moderni europski ustav. skupština donosi niz zakona pod nazivom dekreti (akti bez kraljeva potpisa) kojima je udarila nove temelje organizaciji uprave. te opsjeda dvor.8. građanski i krivični).9. Krajem 1905. On je vrlo potanko odredio kažnjiva djela i kazne za njih. njihov vođa Gambetta je uskliknuo. a što se tiče sadržaja prava. gospodarstva. do ljeta 1791. načelo nacionalne suverenosti. prekinula diplomatske odnose s Vatikanom i odlučila se za odvajanje crkve od države.10. 16. donesen je Kazneni zakon. borba protiv crkve i kelrikizma ušla je u završnu fazu. Sudska zvanja se više ne nasljeđuju ni ne kupuju. crkve. najcjelovitije je uređeno krivično pravo. uvedeni su porezi na dobra vjerskih zajednica. te postaje ustavna. te Francuska 5. te je razdvojena građanska od krivične sudbenosti. Država ne plaća ni jednu vjersku organizaciju. .25 17. sadržava načelo jednakosti. klerikizam. Od studenog 1789. kako nedržavni (trgovački. otkazan je konkordat iz 1801. u čl. a koji su bili protivni kanonskom pravu.1789. a ne raspršene narodne svijesti (običaja) ili sudske struke (precedentno pravo). te još 16 članaka koje mu je podnijela skupština. a njihova dobra su konfiscirana. kako bi se smanjilo školovanje u vjerskim školama. nego ponajviše zbog otpora Katoličke crkve da prihvati nove djelomične propise koji su uređivali to područje. materijalnog prava.). a za te organizacije važi opći režim o udruženjima. čl. osobne slobode itd. usvojena je Izjava o pravima čovjeka i građanina. Od 1901. ali i upravnim organima su oduzete sudske nadležnosti. 1971. 5. radikalska republika (1895-1914). Uvodi se nova sudska ljestvica. U kolovozu 1780. uvedeno je opće besplatno školovanje. Došavši u posjet Italiji predsjednik Francuske nije smatrao da treba posjetiti i papu. dok je područje braka i obitelji. ograničena kraljevina. Počelo je ukidanje neovlaštenih vjerskih bratovština. već suce bira narod. Objedinjenje francuskog prava nakon revolucije Pravom se smatra ono što je djelo zakonodavca. odnosi između pape i talijanske države su prekinuti. Ukinuti su svi raniji sudovi. podnesen kralju na prihvat. tj. s time da nad njenim ustavotvornim radom prevladava zakonodavni rad. U studenom/prosincu skupština donosi dekrete o ustrojstvu nove državne uprave. naum da pravo bude posve u rukama centraliziranog zakonodavstva i centralizirane uprave i posve etatizirane sudske struke bivao izrazitiji. 26. kralj odbija potvrditi Izjavu jer ju smatra protivnom načelima svoje vlasti. donesen je Zakon o odvajanju crkve i države. tako i državni (sudovi opće sudbenosti. svećenici su isključeni iz državnog školstva. 1. S time je uspostavljena ustavna kraljevina. 3. te nasljeđivanja regulirano ne toliko kao posljedica načela jednakosti građana. mjesni i sl. priseže na vjernost ustavu. propisivanjem i nove vrste delikata. tako je od 1793. U takvim okolnostima kralj istoga dana prihvaća Izjavu o prvima. a socijalistički list objavljuje papin tajni prosvjed kršćanskim vladarima povodom posjete francuskog predsjednika. U tome razdoblju više je uređena sudska organizacija.1789. Crkva i država od restauracije do kraja treće republike Čim su republikanci 1879. Jedna od temeljnih zasada nauma radikalne buržoazije je borba protiv klerikizma. tj. dobiva vrstu krnjeg ustava. pa kad su radikali preuzeli većinu. Za puni prekid uskoro je dobila i povod. a suca želi definirati kao stroj za primjenu zakona. Izjava u čl. Istovremeno papa disciplinski kažnjava dva biskupa koje je imenovala francuska vlada. 1902. isključeni su predstavnici crkve iz visokog školstva. Zakon nastoji što uže odrediti kako djelo tako i kaznu. to je neprijatelj.

feudalni. Parlamenti se više nikada nisu sastali. Zakon u znatnoj mjeri sudstvo povjerava izabranom sudu.) tako i državni (opće sudbenosti: građanske i krivične). Najstariji je bio Pariški parlament nastao 1239. Taj zakon postavlja načelo odvojenosti uprave od sudstva. to je ustavotvorna skupština morala kazneni zakon donijeti što prije. a za uzvrat svećenici su dobili plaće i mirovine. tj. Prijašnja široka sudačka diskrecija i široko shvaćeno načelo zakonitosti ustavotvornu skupštinu je uputilo na ograničenje sudačke diskrecije. ustavotvorna skupština prihvaća dekret o nacionalizaciji crkvene zemlje. Uvedena je nova sudska ljestvica i razdvojena je građanska od krivične sudbenosti. već je samo odložila njihov rad. što znači da se sudstvo ne može miješati u upravne poslove. donijela dekret o ukidanju svih tih starih sudova.3. Ukinuti su svi raniji sudovi i to kako nedržavni (trgovački. 20. Zakon nastoji što uže odrediti kako zločin. nego su imali i neke pravno-političke nadležnosti. tj. Načelo zakonitosti prava nakon revolucije 2. optužna i ona koja na glavnoj raspravi presuđuju o krivnji. 3. To je i učinila 1791. Razvoj ustavnosti od restauracije do Pariške komune Dvodomni sustav . običaj nije zakon. Sudska zvanja se više ne nasljeđuju ni ne kupuju. Porota je sudac o činjenicama. već suce bira narod. Zakon predviđa porotu i u građanskom i u krivičnom postupku (kasnije će biti zadržana samo u krivičnom postupku). donijela Zakon o sudovima.26 19. a suca nastoji definirati kao stroj za primjenu zakona. Skupština ih nije prognala kao što je to činio kralj.11. na shvaćanje koje suca vrlo ograničava i oduzima mu mogućnost individualizacije slučaja. Budući da je u ovom zakonu načelo zakonitosti u krivičnom pravu shvaćeno tako da zakon znači samo akt zakonodavca. a u krivičnom postupku postoje čak dvije porote. Odmah se počelo raditi na ustrojstvu sudstva. a skupština sudu nije pridavala takvu ulogu. mjesni i sl. crkveni. Ocjenjujući da će se sudstvo (parlamenti) protiviti ovom dekretu. a taj zakon vrlo potanko određuje kažnjiva djela i kazne za njih. arbitraži. skupština donosi odluku o privremenom prekidu rada parlamenata. a skupština je 24. i skupština je u kolovozu 1790. a i svim upravnim organima oduzete su sve sudske nadležnosti.1790. Ti sudovi nisu bili samo izraz običajnog pravnog partikularizma. 21. tako i kaznu za njega.11 1789.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful