Pregled gradiva fizike za osnovne i srednje sko/e

___ ,_

ISBN: 978-953-202-104-2

Sastavili: grupa autora

Uredio: I. Horvat

Tehnicki urednik: Z. Novak

. ... . ......... -

9789532021042

RAZLlcm OBLICI

Opisujemo:

SVOJSTVA TIJELA

duljina [metar]

plostina volumen

(obujam)

Pokusima: -mjerimo svojstva

-mjerimo mjerilima

-mjerimo jedinicama SI-sustava.

(vaga)

ZakIjueujemo:

I PROSTORNOSTI I MASAI I GUSTOCA!

\r-----~I~-----4/

I Tijela se sastoje od sitnih eestica ATOMA i MOLEKULA.

1.2. MEE>UNARODNI SUSTAV JEDINICA SI

OSNOVNE FIZIKALNE VELiCINE MJERNE JEDINICE
NAZIV OZNAKA NAZIV OZNAKA
Duljina I metar m
Masa m kilogram kg
Vrijeme t sekunda s
Temperatura T kelvin K
Jakost elektriene struje I amper A
Jakost svjetIosti J. Iv kandela cd
KoliCina tvari n mol mol 1 S pomocu osnovnih SIjedinica tvore se i izvedene jedinice uz dodavanje odgovarajucih predmetaka, npr. kilometar , od predmetka kilo i osnovne jedinice metar.

..

1.3. NEKI DECIMALNI PREDMECI ZA TVORBU DECIMALNIH JEDINICA

Vece izvedene jedinice Manje izvedene jedinice
predmetak oznaka naziv predmetak oznaka naziv
101 da deka 10-1 d deci
1()2 h hekto 10-2 c centi
l()l k kilo 10-3 m mill
106 M mega I~ J.l mikro
109 G ci~a 10-9 n nano
1012 T tera 10-12 p piko
lOIS P peta 10-15 f femto
1018 E eksa 10-18 a ato 1.4. MJERNE JEDINICE ZA DUUINU (I)

1m = 10dm= 100em= 1000mm I dm=1/IOm=O.1 m= 10-1 m

1 em= 1I100m=0.01 m= 10-2 m 1 mm=1I1000m=0.001 m= 10-3 m

1.5. MJERNE .JfIDINICE ZA PLOSTINU (A,S)

I Pretvorbem faktor je 10.'

I m2 = 100 dm2 = 102 dm2

1 m2= 10 000 em2 = 104em2 1m2 = I 000000 mm2 = 106 mnr'

I dm2 =11100 m2 = 0.01 m2 = 10-2 m2 I Pretvorberti faktor je 100:: 102.,

I em2 =lilO 000 m2 = 0.0001 m2 = 10'" m2

I mm2 =1/1 000000 m2 = O. 000001 m2 = 10-6 m2 I dm2 = 100 em2 = 10000 mnr'

I em2 = 100 mm2

1.6. MJERNE JEDINICE ZA VOLUMEN (V)

1 m' = 1000 dm3 = 103 dm3

1m3 = I 000000 em3 = 106 em3

I m3 = I 000000 000 mm' = 109 mm' I Prctvorbem faktor Je 1000= 10

I dm3 =111000 m3 = 0.001 m3 = 10-3 m3

1 em3 =1/1000000 m3 = 0.000 001 m3 = 10-6 m3

1 mm3 =1/1000000000 m3 = 0.000000001 m3 = 10-9 m3

lL = 10 dL= 100 cL = 1000mL

IL= 1 dm'

ImL= I em3

I kL= lOOOL= 1m3

1 h (sat) = 60 min (minuta) 1 min = 60 s (sekundi)

1 min = 1I60b

1 dan=24h

1 dan = 1 440 min I dan = 86 400 s

1 god (godina) = 365 dana

1.9. OSTALE FIZIKALNE VELICINE I NJIHOVE MJERNE JEDINICE U SI SUSTAVU

MJERNE JEDINICE ZA MASU (m)

1.8.

MJERNE JEDINICE ZA VRIJEME (t)

1.7.

1 kg = 1000 g= 100 dag I t (tona) = 1000 kg

I dag = 10 g = 1000 cg = 10000 mg I cg = 1/100 g = O.ot g = 10-2 g

I mg =1/1000 g = 0.001 g = 10-3 g

Put(s)=m

Povriina, plostina (A,S) = m2 Volumen, obujam (V) = m3 Gustoes (P) = kg! m3 Sila(F)=N

..

Moment sile (M) = Nm

, K.oeficijent trenja (J!) = (nemajedinice) TIak(p)=Pa

j Energija (E) = J : Rad(W)=J Snaga(P)=W

Korisnost (11) = (nema jedinice) Toplina (Q) = J

SpecifiOOi toplinski kapacitet (c) = J / (kg!() Unutarnja energija (U) = J

1.11. GUSTOCA - p (ro) je svojstvo tvari iz koje su gradena tijela:

Vrijeme (t) = min Volumen (V) = L Tlak (p) = bar Temperatura (u) = <>C

gustOOa = masalobujam

p=mN

[p] = Ikg/m'

m=p-V

V=mlp

m[kg]

p-m p-IN [p]=lglcm3
gustoea je razmjema masi gustoca je obrnuto razmjema
obuimu m[kg]

2. MEBUDJELOVANJE TIJELA

MeOudjelovanje tijela ootuje se kao SILA (F). Jedinica za silu je njutn (N), a mjerilo za silu je dinamometar.

Fizikalne velicine mogu biti VEKTORSKE iii SKALARNE. Vektorske su velieine odreoene velieinom, smjerom i hvatiiitem, dok su skalame veli~ine odreeene jedino velieinom,

Vektonke veli~ine Skalarne veli~ine
SilaF masam
TetinaG vrijeme t
Trenje Fir gustoca p
Moment sile M tlakR
Brzinav energijaE
Ubrzanje(akceleracija) it toplina Q ~B

A

HVATISTE SILE je toeka A u kojoj djeluje sila F.

..

: 2.1. ORAVITACUSKA SILA (F)

Privlaeno meOudjelovanje dviju sila FJ i F2 kojima su mase m,

i m2 na udaljenosti r, naziva se ORA VITACUSKA SILA. Ona je razmjema masama tih tijela a obmuto je razmjema kvadratu njihove meeusobne udaljenosti:

---r---

F-lIr

2.2. mINA (0)

1 SILA TEZA - je sila kojom Zemlja privlaci sva tijela. Ukoliko tijelo i podloga miruju, sila teu je

: TEZINA TIJELA:

: I 0 = m-g I 0 - m I [0] = IN I Fizik~lna ~eli<!ina g je !ZV .. ~brzanje :=. ====*=. ==~.=======:. Zemljine sile teZe (gravitacijsko ubr-

m=p- V ~ g=O/m g=9,81 [mls:] r:~~.:~o~~~f~~~ffi:;;:

, g ~ 10 [mls] Na razlieitim dijelovima Zemlje kao i

: na razli<!itim planetima g ima razlieite vrijednosti. Npr. na polovima je zbog spljostenosti Zemlje : gp~ 9,83 [mls2], ana ekvatorug,« 9,78 [mls2], §to zna<!i daje isto tijelo teZe na polovima, a lak§e na ekvatoru. : Dakle, na razli<!itim dijelovima Zemlje kao i na razlicitim planetima, tijelo ima istu masu ali razli<!itu teZinu : jer g varira. Iz toga slijedi da je masa tijela STALNO svojsvo tijela, dok teZina vanra]er ovisi 0 polouju tijela . u prostoru.

: 2.3. TRENJE (Fir)

2.3.2. Trenje na kosini

! Trenje je sila koja se javlja kao posljedica gibanja tijela i uvijek je u suprotnom smjeru od gibanja

: tijela. Trenje, dakle, usporava gibanje tijela. , : Kod trenja su bitne hrapavost dodirnih povrsina i velieina pritisne site (~. teZina) tijela, a nije bitna :

: veli<!ina dodirnih povrsine: ;

, I FIr= J.1' F I Fir - F I IF ] = IN I ~p = pritisna sil~ (teZina)

. p . p . Ir . N = normalna sila podloge

I I I I (okomita na podlogu)

, N = Fp ~ FIr= J.1 • N Fir - N J.1 = Flrl Fp J.1 (mi) = f~o~ (koefieijent) ~nj~

: .... Faktor trenJa je neimenovanr broj

: (nemajedinice) koji se naj<!dee izraZava u 8.0stocima. Postoji trenje mirovanja i trenje gibanja: J.1mir. > J.1S1".

N=G

h

N=F2

-,

G=mg G

: 2.4. ELEKTRICNA SILA- je meOudjelovanje naelektriziranih tijela, a moZe biti privlaena i odbojna. Tijela ~ : nabijena istoimenim naboiem (pozitivnim iii negativnim) odbijaju se, a tijela nabijena raznoimenim nabojem ; I (jedno pozitivno, a drugo negativno) privJa(!e se.

i 2.5. MAONETSKA SILA- je meOudjelovanje magneta, a moze takooer biti privlaena i odbojna.

1 2.6. ELASTICNA SILA- uzrokuje vraeanje tijela u prvotni oblik nakon deformacije, a tijela u kojima se

: javlJa ~vaju se ELASTICNA TIJELA. Cvrste tvari kojima se nakon deformacije ne vraea prvotni oblik : D8Z1vaJu se PLASTICNIM .

..

- Produljenje opruge razmjemo je elastieno] sili:

1 = duljina d = produljenj k = koeficijent elas

161-F F=k·d
opruge d=FIk
eopruge
ti(!nosti d-llk £>1 [m]

cl[m]

A

£>I[m] A

/s

(£>I). -----------.

" /:

(£>Os 7--- i

F[N]

2.7.

a)

SLAGANJE SILA I----F.

- t------F2

to-------.....; .... It

- - -

Sile FI i F2 su KOMPONENTE (sastavnice), a sila Rje

REZULTANTA (vektorski zbroj dviju iii vise sila).

-~R= 1'1+ F2

. __. ___..,. _,.

Rezultanta usporednih sila istoga smjera FI i F2jednakaje sili R koja imje usporedna i istoga smjera (duljine se zbrajaju).

b) Rezultanta usporednih sila suprotnih smjeroY§..ie usporedna sila

- R kojoj je iznos jednak razlici iznosa sila F; i F2 i ima smjer vece

1----=--- FI sile,

--lF2

I-----<---I"F;

It

c) Neusporedne sile FI i F2 zbrajaju se (slaZu) po tzv. principu paralelograma (R predstavlja vektorski zbroj).

~

F. I

2.8. TEZISTE TlJELA - Za svako tijelo postoji jedna tocka koju moZemo smatrati da sadrfi ukupnu tezinu

tijela. To je hvati§te sile teZe, a ta toeka naziva se TEZISTE tijela. To je toeka u kojoj poduprto tijelo miruje TeZi§te tijela ne mora se uvijek nalaziti u tijelu.

2.9. VRSTE RAVNOTEZA - S obzirom na poloZaje tocke oslonca i teZi§ta tijela, ravnoteZa moZe biti:

1) STABILNA teZi§te ispod tocke oslonca tijelo izvedeno iz ravnoteznog poloZaja VRACA se u

prvotni poloZaj

2)LABILNA

teZi§te iznad tocke osloncatijelo izvedeno iz ravnoteznog poloZaja POSTAVLJA ·se u poloZaj stabilne ravnoteze

3) INDIFERENTNA

teZi§te je u toeki oslonca tijelo izvedeno iz ravnoteznog poloZaja NE VRACA se u prvotni poloZaj, tj. ostaje u novom poloZaju.

MOMENT SILE (M) - definira se kao umnoZak sile F i kraka sile I: 1

0"" ..... 1: I M = F . I I [M] = INm I 0 = tocka oslonca, A= hvatiste sile

Moment sile naziva se jo§ i ZAKRETNI MOMENT. Opeenito je: M = F . s iIi M= F . 1; s = 1

POLUGA- je jednostavni urec5aj pomocu kojeg se manjom silom savladavaju vece sile.

Na uravnotezenu polugu djeluju jednaki zakretni momenti sile MI = M2, iz eega slijedi:

I, 0

Zakon ravnoteZe na poluzi:

..

2.12. KOLOTURI I KOLOTURJE

OpCenito:

G F=n

n = broj kolutura

G NEPOMItNI KOLOTUR mijenja smjer djelovanja sile F F-G

G POMItNI KOLOTUR

ne mijenja smjer djelovanja sile F F=GI2

G

KOLOTURJE

tvorl sustav od nekoliko pomienih i nepomifnih kolotura F=GI2

2.13. KOSINA- je ure6aj sliooe namjene kao i poluga.

1 - cIuIjina kosine h = visina kosine

a = kul Da81Da kosine F, = sila koja djeluje niz

kosinu

F. = sila kojom tijelo pritiska podIogu

F, : G = h: 1 F,·I=G·h

I F, =G·b/l I

I F,=G· q_

2.14. TLAK (P)

PRITISAK.- je sila koja okomito priti§ce neku povrsinu, ~to je povrsina veea, pritisak je manji. ~to je pritisak vCiB, ooinak mu je veei. Tlak (P) je izvedena jedinica a definira se kao djelovanje sile pritiska (F)

na jedinioou p0Op~~~ {A!: tlak = sila pritiskalplo§tina podloge p = F / A

eemto je: p = FIS [P] = N/ml: 1 Pa

Cestosekoristi i ve6ljedinica: I bar= let Pa= lOOObPa; 0.001 bar= 1 mbar= I hPa. ~erila:za tlakrazlicrti su tlakomjeri.

F=Const.}

SA<SB PA>PB

p-IIS

F[NJ

/A

F --------------.

• /: B

FB-;?----:

HIDRAULICNA PRESA zasniva se najednakosti tlakova u klipovima: t,

S[m2]

s.-s.,

S[m2j

F=p'S

p-F

I p-IIS

HIDRAULICNI TLAK (P=FIA) izazvanje vanjskom silom F na vanjsku povrsinu A tekueine, PASCALOV ZAKON: hidrauliOOi dak razmjemo se prenosi u svim dijelovima tekucine.

HIDROSTATIOO TLAK (p.,;.m,) nastaje kao posljedica teZine same tekuCine, a ovisi 0 njezinoj gustoei P i dubini h na kojoj se tlak odre6uje. To je prvi uocio Torricelli. Kako ne ovisi 0 obujmu niti 0 obliku stupca tekueine (iznad ravne razine tekucine), §to je neobieno, ova se pojava naziva hidrostatieki paradoks.

ATMOSFER8KI TLAK. (p_) je tlak zraka na razini mora a po~edica je tezine stupca atmosfere. On nije posvudajednak. Tlak zralCa na razini mora iznosi Po = 101 325 LPa] i naziva se standardni atmosferski tlak. Mjerl10 za mjerenje tIaka je BAROMETAR.

FI : SI= F2 : 82

I F. : F2 = SI: S21

2.15. UZGON (Fu) je sila koja djeluje na tijelo uronjeno u tekucinu, sa usmjerenjem prema gore:

~ (Uzgonjejednak

I Fa = Peek" s: Vtijela I Fu - Peek ~ teZini istisnute tekucine.)

. . F, - Vtije.. I G' = G - U I G = teZina tijela u zraku

Pr.k= gustoea tekueine G' = tema tijela u tekucini

VIijeIa = volumen (uronjenog dijela) tijela (F, =) U = uzgon

s,

I

G

..

- 3.1. ENERGIJA - je sposobnost tijela cia VIii rad. Energija je skalarna fizikalna velieina, ona je opce

- svojstvo (stanje) materije kao ~to su gibanje, masa, prostomost i vrijeme. Postoje razlicite vrste energija:

_ mehanicka, toplinska, svjetlosna, elektriena, kemijska, nuklearna itd.

3.2. KINETICKA ENERGIJA - je energija koju tijelo ima u stanju gibanja: E.. - m ; E.. - v2 ; E.. = (mv2)/2; v = brzina tijela. KinetiCka energija, gravitacijska energija i elastiena energija tijela nazivaju se mehanicka energija.

3.3. POTENCUALNA ENERGUA - Oblici energije u svezi s meOudjelovanjem tijela nazivaju se potencijalna energija: .Ep = mgh; Ep - m ; Ep - h ; G = mg => .Ep = G . h ; h = visina tijela od promatrane povrsine, Postoje gravitacijska potencijalna, elasticna potencijalna, elektricna potencijalna energija itd.

3.4. ZAKON OCUVANJA EN1~RGIJE:

A

WA-W ~ B

I(S)

s"

3.5. UNUTARNJU ENERGIJU TIJELA - cine kinetieka energija i potencijalna energija njegovih molekula.

Energija zatvorenog sustava je konstantna: B, + E.. = const.

3.6. RAD (W) - je svlaclavanje site (F) duZ puta (s):

OpCenito: rad=sila x udaljenost. Obavljeni se rad definira i kao PRETVORBA ENERGIJE jer se tijelo pomice.

[N] RaIl na kosini:

G = !dina tijela

F, = sila koja djeluje niz kosinu

F, = sila koja ddi raYDO~ oa kosini (djeluje uz kosinu)

b = visilla kosin.

I = duljilla kosin.

Cl = kul oagiba kosin.

F,:G=b:J F,'J=G'h F, =F,=> F, - J =G' h=>F, =(G - h)l1

3.7. SNAGA (P) - je brzina vrsenja rada:t.::.P_=_W..;.;,.;..;;/t....I.-IC=---..,-"-::'-::;-;T~7::-T-:-;-~;;7-J'4-'-'--'-..;:_;_;___;:..:;___;;_;__j

Opcenito: snaga = radlvrijeme = pretvorba energije/vrijeme.

W(J)

I (s)

Is

3.8. KORISNOST (Tl) - je omjer dobivenog i uloZenog rada, dobivene i uloZene energije, dobivene i uloZene snage:

Tl = WJWu= EcsI'E. = P./Pu; (Wd<Wu;f.d<Eu;Pd<Pu)=> Tl < 1 iii Tl < 100%. OpCenito:Tl=(dobivenimd}'(ulO'1rm energija). Korisnostili (ljelotvomost(ili fitktor korisnam)jeneimenovani broj (nemajedinice) anaj~ se i2raZava u postocima.

3.9. UNUTARNJA ENERGUA, TOPLINA I TEMPERATURA - Dio unutarnje energije koji s toplijeg tijela prelazi na h1adnije, naziva se toolina (Q). Jedinica za unutamju energiju i toplinu je dZul (1). q = Q/mj q = energ. vrijednost, [q] = 1 J/kg I OW Q - m => toplina (kolicina topline) razmjema je masi tijela.

TEMPERATURA (1) je skalama fizikalna velieina koja opisuje energetsku razinu nekog tijela. Jedinica temperature je kelvin (K). Mjerilo za temperatmu je TERMOMETAR (fOPLOMJER). S10 je veea brzina gibania Cestica, to je i temperatura tijela Wa. Ako pri dodiru elva tijela nema prijelaza 1opline, ta dva tijela imaju jednaku temperaturu.

3.10. KALORIMETRlJA(dioznanosti0 toplini); Q-m; Q-AT; ~Q=c.m.ATl AT =IT2 - TIl; c=Q/(m· AT)

Jedinica: [c] = lJ/(kg . K); c = specifieni toplinski kapacitet (ovisi 0 vrsn tvan).

3.11. RICHMANNOVO PRAVILO:

+

u

..

, .

................................. --~.

3.12. SVOJSTVA TVARI U tVRSTOM, TEKUCEM I PLINOVITOM AGREGATNOM STANJU

PROMJENE AGREGATNIH STANJA. - Postoje tri postojana agregatna stanja tvari:

~ Temperatura vrelista visa je od tem.pe-

~ __ I ~~ I._ ~ rature talista. ISHLAPLJIVANJE je

~~ _obujam--~QJ~ prelazenje neke tvari iz tekuceg u

.........--::::~ I QJ~-:---- plinovito stanje sarno s povrsine teku-

I TEKUCINB 1----ISPARlvANJl! PLlNOVl cine pri obicnoj temperaturi zraka.

~~..=.. KONDEkAClA a=t.=n ,:~j:::" Vreliste vode oznaceno je sa 100°C,

vul..m a taliste sa 0 °C. To je tzv. Celzijev a

temperaturna Ijestvica. Postoji pozitivna i negativna temperatura. Temperaturna Ijestvica ima donju granicu pri kojoj prestaje svako gibanje cestlce. To je tzv. apsolutna nistica i iznosi oko -273°C.

Kelvin je jednak stupnju Celzija: K = °C

3.13. ~IRENJE CVRsTIH TIJELA ZAGRIJAVANJEM - Povisenjem temperature, rastu me6umolekularni

prostori, te se poveCava unutarnja energija tijela, sto ima za posljedicu da se tijelima povecava obujarn.

10

v. - volumen na IempCnIlUri T.

iN - P"'II;'jeua ~Iumcoa """JaV8DJcm

y - valumni koe6cijeot toplinskog rastezanja

v - vetumee ~8tij.laoa tcmpcraturi T

10 - duljiDa aalempCnllUri T. (', ()

"I -JIfOIIIieaaduljiacapijavaojcm _ _.

lJo 1 "T - ~, .... (poviIcaje) IaDperIIUre V"

a -1iDeaml koeI'lcijeot IOplilllkoslireD°a 0 lJo"

Pro~CIIlI duljiDe evntib tijela (ovili 0 kcmijakom IISIIvu i graOi &.14) pron:'Jena ~olumena ¢vntib tijela

zagriJavanjem:t>I- a· L. -sr I[a) = K·'I ZBgnJavanJem:"V = t V.' "T

TekuCine se zajednako povisenie temperature vise sire nego ~vrsta tijela, a manje nego plinovi. Tlak plina koji zagrijavamo u zatvorenoj posudi, poveeava se s porastom temperature i obmuto.

ANOMALUA VODE - Voda pri O°C preJazi u ~vrsto agregatno stanje (led), pri 100°C prelazi u plinovito agregatno stanje (vodena para), a pri 4 °C ima najmanji obujam, tj. najveCu gustoeu,

BBrnIICNA STRUJA

~ . Medudjelovanje elektricno nabijenih tijela

Elektricitet je svojstvo privlacenja iii odbijanja tijela nabijenih odredenom vrstom elektricnog naboja.

Postoje dvije vrste elektricnog naboja: pozitivni (+) i negativni (- ). Nositelji negativnog naboja su cestice koje se lOVU elektroni, a nositelji pozitivnog su protoni. Elektroni i protoni ulaze u sastav atoma koji je elektrieno neutralanjer sadrZijednak broj protona i elektrona. Svaki atom sastoji se iz dva dijela: pozitivnejezgre (sadrZi protone i neutrone) i elektrona koji su u tzv. elektronskom omotaeu.

Pozitivni i negativni naboji medusobno se PRIVLACE, a istoimeni (oba + iii oba - ) se ODBUAJU. Tijelo je neutralno ako ima jednak iznos pozitivnog i negativnog naboja. Ako ima visak elektrona, tijelo je negativno nabijeno, a ako ima manjak elektrona, tijelo je pozitivno nabijeno.

Prostor oko elektrieno nabijenih tijela je ELEKTRICNO POLJE koje predoCavamo (inaCe nevidljivim) . strelicam, tzv. silnicama:

- U elektricnom polju ocituje se

elektrieno medudjelovanje.

Elektroskop je uredaj kojim ispitujemo elektricne pojave.

U nekim tijelima ima elektrona koji nisu cvrsto vezani u atomima, te se medu atomima slobodno gibaju i zato se lOVU slobodni elektroni. Pojava da se tijela

elektriziraju premjestanjem slobodnihpokretljivih elektrona (pri cemu se protoni ne premijestaju) naziva se elektricna influencija.

naziv shcmatska oznaka uporaba
izvor elektricne struje -1t-=- baterije. galvanski flanci.
akumulator. generator
trosila ---0- iIi-c:J-- WIIljs, razni elektrifni
uredaji
el. vodovi (vodici) nee kojima teOO struja, obavi
-jamo ih plastikom (izolatori)
elektriena mjerila -(y)- ---@- voltmetar. ampermetar. itd.
sklopka -/0- prekidaf strujnog !auga Shematski jednostavni strujni krug predoeavamo:

o

a)otvoreo

5.2. Elektricna struja, strujni krug i ucinci elektricne struje

Elektricna struia je usmjereno gibanje elektrona. Struja ce poteei ako je zatvoren strujni krug. lednostavni strujni krug cine:

Prema nacinu provodenja elektritne struje tijelima, ona se dijeJe na:

1) supravodice (svojstvo najboljeg vodenja struje s~ecu pri niskim temperaturama),

2) vodice iii konduktore (obiluju slobodnim elektronima zbog cega dobro vode struju),

3) poluvodice iii semikonduktore (vode struju elektronima iii tzv. pozitivnim supljinama),

4) izolatore (nemaju slobodnih elektrona i zato ne vode struju).

Djelovanja (ucincD elektricne struje su:

1) svjetlosni (ocituju se svijetljenjem: Zarulja itd.),

2) toplinski (ocituju se toplinom koju daju neki el. uredaji: glacalo itd.),

..

Razrijedeni plinovi mogu voditi struju takoder putem ionizacije, a nositelji struje u plinu su elektroni i ioni.

Magnetski u~inci o~ituju se otklonima magnetske igle u blizini vodiea kojim tece struja. Promjenom smjera struje,mijenja se i smjer otklona magnetske igle, a otvaranjem strujnog kruga, magnetska igla vraca se u pocetno stanje (miruje). Dakle, oko strujnog kruga kojim tece struja nastaje magnetsko polje.

o kation Magneti su tijela koja pokazuju magnetska svojstva, a slobodno ovj~eni magnet postavlja

o anion se u smjer sjever - jug. Sjeverni magnetski pol pokazuje prema sjeveru i oznacava se sa

Q N (north = sjever, eng.), a juZni magnetski pol oznacava se sa S (south = jug, eng.) jer

pokazuje prema jugu. Istoimeni magnetski polovi medusobno se odbijaju dok se raznoimeni privlace:

---- --

Postoje DlliDi (Pennanentni) i vrernenski nestabilni magneti (lako se magnetiziraju i demagnetiziraju). Po obliku,

vodiei mogu biti:

a) ravni b) u obliku petlje S1_ iii c) u obliku zavojnice qxrn(

5.3. Elektricni napon i elektricna struja

Magnetska svojstva najlzralenija au J(od zavojolce. Dok zavojnicom tei!e strnja, ona se ponaia kao eJektromagnet.

Kemijski ~inci oeituju se u otopinama (elektrolitima) gdje su nositelji elektricne struje imli:

Kolieina naboja (Q) iskazuje velicinu elektrienog naboja koji te~e strujnim krugom. Jedinica naboja je IC (kuIon). Najmanja kolicina naboja u prirodije ona koju posjedujejedan elektron i iznosi: 1e=I,6 • 10-19 [C].

Elektriena energija (E iii W) mjeri se 11 (dzul). Elektrieni potencijal (<p) jednak je omjeru promjene

(pretvorene) elektricne energije AE i kolicine naboja Q. ~ ~

[<p] = lJIIC = IV (volt) L_]J => { <p - AE; cP -IIQ ~

~edu dya .tijela ~~it!h poten~ijala (cp. i <!?,) ~stoji .napon (U):lu=.1cp => U-.1cP I; IU=<P.-<P2' CP?CP21;r:::1 [U]==-=-::-:I \1:-:1 tj. napon je jednak razlici potencijala, UredaJ KOJlm mtenmo napon je voltnietar.

Dogovoreni smjer struje je od pozitivnog ka negativnom polu izvora, a stvami smjer struje je obmut (jer je struja gibanje elektrona).

Struja stalnog smjera je istosmjema struja.

V

Spajanje elektri~nih izvora:

I) serijski U=U.+U2

2) paralelno U=U.=U2

A. B = toeke grananja vodi<!a

Jakost struje (I) je omjer kolicine naboja (Q) i vremena (t):

f I[A]/

~Q[C]

=> n:~t

IA= IC Is

Q=I ·t

IC = IA· Is = lAs

(ampersekunda)

Instrumenti za mjerenje jakosti struje su ampermetar i galvanometar.

5.4. Ohmov zakon (temeijni zakon strujnog kruga):

Jakost struje = napon ~ora struje

otpor strujnog kl'Uga

L[A] ~[A]

[= const.

U[V] t[s]

{I-U }

=> I -IIR

Jakost struje u vodicu raste s porastom napona na njegovim krajevima i smanjenjem otpora.

R=UII=>R-U

[R]= IV/IA= 10 (om)

=> R - P ; R - I ; R - lIS; gdje je p = otpomost (ovisi 0 vrsti materijala vodica) Zakon elektricnog otpora: otpor (R) razmjeran je otpomosti (p) i duljini vodica (1), a obmuto razmjeran s pominom pOpreCn02 presjeka vodica (S).

p = RSI1 => P - S ; p - 1111; [p] = I Om (ommetar); otpomost mjerimo i nesustavnom jedinicom [QIIun.2/m ].

~RB; Pad napona na otpomiku jednakje umnosku jakosti struje (I) koja tece tim otpomikom i vrijednosti otpora (R) na njemu. 1 • R - R; 11.:. Rl':. I y,

Spajanje trosila (otpomika)

ti£

U1 U2

Napon izvora struje jednak je zbroju padova napona na oIpOmicima.

I) serijsko

Ovdje nema pada napona.

5.6. Energija, rad i snaga el. struje

iii ... 4cp at.6cp = 4BIQ ~ u'" 4BIQ I

Elektriena energija je umnozak napona, jakosti struje i vremena.

; W=U·Q

: ~~;/A .p

, Elektricna energija potrebna je da bi se izvriio rad elektricne struje: AE = W

· W = U • 1 • t [W] = 11 = IV • IA • Is = 1 VAs (voJtampersekunda)

W,,/A

WAgW 2~"""'"

Snaga el. struje = el. energija~rad el. struje) vnjeme

[P] = IV . IA = IVA (voltamper) [W] = 11 = IW· Is = I Ws (vatsekunda)

[P] = 1 W (vat) [W] = IkWb (kilovatsat) = 36 . lOS [J]

P = W P(W]/A CPl

w=pt.t ~

B

PA=p. i .... ~ ...... " p=konst.}

UA<Uo =>IA>Io

U -111

p=\i I P=PR

B

Q. otci

B

Qlc]

B

5.7. Izmjenicna struja i elektromagnetska indukcija

~ Uzajamnim gibanjem zavojnice (kojom ne teee struja) i magneta, elektroni se u zavojnici na jednome l njezinu kraju nagomilavaJu, a na drugome ih je manjak. Na kraju s viskom elektrona induClrao se negativni j elektrieni naboj, a na kraJu sa manjkom - pozitivni elektricni naboj. Izmedu ta dva kraja induciran je napon, i te mo~e PQteci struja. Takva struja zbog gibanja zavojnice i magneta, neprekidno mijenja smjer i naziva se § TZMJENICNA, a ova pojava naziva se ELEKTROMAGNETSKA INDUKCIJA. Prvi ju je uoeio Faraday. ; Strojevi koJi po tom principu (nacelu) proizvode izmjenicnu struju nazivaju se &eneratori. Neste ; jednostavniji uredajl koji elektrienu energiju pretvaraju u mehanieki rad su elektromotori. Sbematski se izvor

· lZIIljeniene struje oznaeava: ,_ ---

Transformator je jednostavan uredaj kojim se izmjenicni napon l'o potrebi moze mijenjati, a sastoji

· se iz dvije zavojnice (primame iii primara, te sekundame iii sekundara,) i zajednicke jezgre:

Qlc]

U. otci

,-------,--------,------,------,

W=PRt

..

U" EI=_~~naga~jednaka IUI:U2=NI:N21 UI ... U'T -11.1 -N 'NI

u u P P k daral ;' . 11 2"2- I' "2- 2' I

1- 2 - I - 2 Je snaZl se un ara DapODi primara i

sekundara razmjemi jakosti primara i sekundara

't' " su odgovaraju6im obrnuto au razmjerne

NI, N2 = broJevi zavoJa (oamotaja) I I brojevima zavoja na odgoyaraju6im b~oj!,vima

DB zavoJnlcama UI : U2 = ~: II zavojlJicama zavoJa na zavojmcama

Naponi primara i sekundara obmuto su razmjemi odgovarajueim jakostima struje. Na taj nacin moZe se smanjivanjem napona sekundara dobiti mnogo jlWu struju u njemu. Na§ znanstvenik Nikola Tesla patentirao je veliki broj izuma 0 izmjenicnim strujama i njihovim primjenama u elektrotehnici i radio-tehnici.

6.1. Gibanje je promjena polozaja tijela u prostoru. To znaei; mora se prevaliti neki put (s), za ~taje potrebno nekovrijeme(t). [s)= 1m (metar) ; [t]= Is (sekunda).

Dakle, premj~tanjem u prostoruiz tocke A u toCku B ~ini se pomak (~) tijekom nekog vremenskog

A v B inetervala iIi vremenskog razmaka (.1t): .1t = ~ - tl. Uredaj za mjerenje vre-

•• ::==-------.~~==~. mena je lim (sat), a za vrlo kratke vremenske mtevaJe je elektromagnetski

• vibrator. Tijelo koje se premjesti iz tocke A u tocku B giba se brzinom v.

~,.1t 6.2 Brzina je omjer puta i vremena:

iii v = .1s/ .1t. Brzina je vektorska fizikalna velicina, - 8 ; v-« U upotrebi: [v] = km/h iii [v] = km/s

s=v·t => s-t

6.3. Jednoliko pravocrtno gibanje je gibanje pri kome je iznos i smjer brzine staJan (konstantan) jer u jednakim vremenskim intervaJima tijelo prelazi jednake dijelove puta. Grafieki prikaz brzine i puta u v, t - dijagramu:

~ L

1(0)

~:~nst}=>VA>VB~] A

s -cv B

SA=SB

tA te t[s]

I [v] = I mls = 1ms·1 (metar u sekundi) I

v(mf1]

v=const

s

1[.)

v (mlo)

v [mi.)

v, = const.

v =const,

v, = const v, > V2

, '

, ,

:As-V°At: '--"'":-_--,L.' _I [.) I,~I,

At

1(1)

6.5. Jednoliko ubrzano pravocrtno gibanje je kretanje tijela stalnom akceleracijom duZ pravca gibanja. Pri tome

se gibanju tijela ravnomjerno poveeava brzina: v [mls]

~[mlS2]

t t [s]

."

t [5] tA= te t[s]

6.4. AkceJeracija (a) je promjena brzine u vremenskom intervalu:

_ BJ v - v [a] = 1 FS = 1 mls2= 1 ms·2(metar u sekundi

v-a·t a=.1v =>{a-v a=_2 __ 1 s nakvadrat)

v - t .1t a - lit tz - tl [a] = 11~ = 1 kmh·2(kilometar po satu na kvadrat)

Akceleracija je vektorska fizikaJna veliCiii'a ( a ). Ubrzanje (akceleracija) je prirast (porast) brzine u vremenskom intervaJu, a us.porenje (retardacija) je smanjenje brzine u vremenskom intervalu.

a=const. .1v>O a>O v/

v (mls]

a [mlsl]

a= const,

a=coDSt

a, = const .

~=const

-t----+t[s]

Kako se brzina tijekom vremena mijenja (povecava), moZe se odrediti tzv. srednja (prosjecna) brzina vtijela:

Primjer jednolikog ubrzanog pravocrtnog gibanja je SLOBODNI PAD: a = g . Temeljni zakon gibanja

Tijelo koje se ne giba, ono miruje (v = 0). Njegovu gibanju opire se tromost, odnosno masa (m) tijela.

TIjelo koje se giba jednoliko nastoji se i dalje tako gibati zbog svoje tromosti. Niti za jedno od ta dva stanja (mirovanja i jednolikog gibanja) oije potrebna sila (F), Medutim, ako na tijelo djeluje sila, ona izaziva promjenu

brzine ~. akceleraeiju: a - F ; a - 11m ; a = F/m

Pod utjeeajem stalne sile tijelo se giba jednoliko ubrzano. 'MUiii je temeljni zakon gibanja ill drugi

F Newtonov zakon mebanike

[F) = (I 0:). (I kg) = I N (njutn) m = -

s a

g

9,81 [m/s2].

m-F

Svako se sredstvo sastoji iz <!estiea koje medusobno povezuju elasticne sile. Pobudi li se ma i jedna <!estica sredstva na titranje (oseilaeiju), ona ce tu energiju titranja predavati okolnim eesticame itd. Pri tome

t\estiee prolaze kroz iste polomje, dakle izvode periodieno gibanje. A, [Iaiubda], gri!. slovo

• 1m) s 1m) A,"va1naduljina(lmllIkod

brijega do brijega vala ill od dolado dola); [A]!'" 1m· T = period titranja (mjeme potrelmo za izvodcqje jedoog titraja); [T] - Is

I [s) s=eJongacija(udaljeaostod

!'IMJOtef:nog polofaja) . A" mnplituda (najvQeJon.. gacija)

Prenosenje energije titranja cesnce u nekom sredstvu je VAL. Frekveneija (f) iii ueestalost je omjer broja titraja

(n) i proteklog vremena (t): f= nit . ..

[f] = ne1Dlen~~anl brol = IS·I = I Hz (bere) ~ = i } ~ f= t f - +

71. Vrste valova

Prema obliku valovi mogu biti:

I)RAYm 2) KRuZNI LV. ...........

~ l:.L @ !t~l ~

,J ~ R VF ~V.F ~~_~=- _ ___,,...-.....,......,. ....... ....,..._....,...~

Cestiee elastii!nog sredstva 1itmhl Cestice elaaticnog sredstva !i!mill u smiem linmia vata.a to se ooituje okomito na smjer Airenia vala, a to zgulnjavanjem i . edivanjem. se oI!ituje pojavom bregova i dolova.

F[N]

F _ F LA •

A Bp: :

B

6.7. Shematski prikaz podjele gibanja:

PRAVOCRTNA (RAVNOCRTNA)

-A

F=COnst.}

rnA < ma ~ aA > Ba

m-lla

m[kg]

Prema nacinu prenosenja titranja valovi mogu biti:

1) LONGlTUDINALNI 2) TRANSVERZALNI

VaIne su zrake ~ na vaInu ftontu.Pomoeu vaIDe zrake i vaIDe fionte opisqje se vaIno gibanje.

... _____).-.

7<.Bi,a<V) :;~ }=>=E]=> G:}/T

Iv=sltll£v}=lmlsl ~:i'T

Brzina Airenja vala = valna duljina / period titranja Brzina Airenja vala = valna duljina x frekvencija

7.3. Odbijanje (refieksija) valova posljedica je dolaska vala do prepreke: upad!ri val

IX [alfa] } groka J3 [beta] slova

IX=J3

,

~ ~ okomiea

,

IX = upadni kut

J3 = kut odbijanja

odbijeni val

Pri preJasku iz dublJe u pUfu wdu valse Ioml kaokomld takoda mu se brziDa smanjuJl\a frekvendja osIaJe Isla.

f=const.

Pri preJasku iz pUl!e u dublju wdu w1selomlod okom!cetakoda ma se brziDa pove6M, a li'elMndja osIaje Isla.

{~ - t: mcadva

11 - 2 sredstva

A.I <~ r,

VI <V2

0.<13

0pCenit0:

75 Zvuk

Dio fizike koji proueava zvuk je AKUSTIKA. Tijelo koje titra je izvor zvuka, u zraku iii nekom drugom sredstvu, posredstvom eestica toga sredstva. Zvuk se ne moze siriti sarno u vakuumu (praznom prostoru), au svakom sredstvu Airi se kao LONGlTUDINALNI VAL, dok se ponekad u cvrstim tijelima moze siriti i kao TRA. SVERZALNI VAL. Brzinazvuka razlieitaje u razlieitim sredstvima: u zeljezuje oko 6000 [m/s], u vodi 1450 [mls], u zraku od 333 do 334 [m/s], ovisno 0 temperaturi zraka. Sve zvukove dijelimo na:

I) ~ (nastaju pravilnim titranjem elasticnih tijela) i 2) ~ (nepravilnim titranjem).

PAZVUKje nejasni zvuk, a JEKA (ODJEK) je zvuk koji se odbija od prepreke, ami ga ~ujemo na velikoj

udaljenosti od te prepreke. I lNJlRAZVUK ;1 ! ULTRAZVVK I

16 [Hz] ~ 20000[Hz]

Ljudsko uho moze registrirati sarno zvucne valove frekvencije od 16 do 20 000 [Hz], dok ostale ne moze.

8. SYJETLOST

Optika je dio fizike koji proueava svjetlost, svjetlosne pojave i optieke instrumente.

8.1. Rasprostiranje svijetlosti

Izvori svjetlosti mogu biti: 1) prirodni (a - primami, npr. Sunce; b - sekundarni - od njih se svjetlost odbija,

npr. Mjesec) i 2) umjetni, npr. Zarulja.

Svjetlost se rasprostire PRA VOCRTNO, a putanju svjetlosti opisujemo ZRAKOM odnosno SNOPOM svjetlosti (to je skup zraka). Izvori se svjetlosti (I) dijele na:

1 ) tobte (daju divergentan snop 2) vrlo udaliene (daju paraleleni

svjetlosti): ~ snop svjetiosti): lao

Osim paralelnog i divergentnog (rasipajuceg) snopa, postoji i konvergentan (sabirni) snop svjetlosnih zraka:

I = toi!kasti izvor svjetlosti P =predmet

VS'= vlastita sjena

S =sjena

BS = bai!ena sjena predmeta Z =zaslon

Zrake uredajima fokusiramo (sabiramo) u ~

jednu toeku F (fokus iii zariste). Svjetlost F

na svome putu stvara sjene, poIusjene i

potpune sjene (pomrcine),

7.2. Nastanak svjetlosti

Elektroni u vanjskim "ljuskama" (elekI = iarulja tronskog omotaca atoma) primanjem energije S =potpuna sjena predme- dovode atom u tzv. POBUf>ENO STANJE. Da ta (ogranieena zrakama bi se atom vratio u "normalno" stanje, on emitira ZI i Z,2) • (zraci) maleni "paketic" svjetlosti (tzv. KVANT PS =polusJena(o~mcena svjetlosne energije iii FOTON). "Rijeka" fotona

zrakama Z3 I Z4) ~ini svjetlost

Ell

~ Brzina svjetlosti

NajveCa brzina u prirodi je brzina svjetlosti i u vakuumu iznosi priblizno: c ~ 300 000 [km/s]. Koliko brzina §irenja svjetlosti u nekom optickom sredstvu veca, to ona ima manju Qpticku gusto¢u.

- Osnovnizakoni geometrijske optike

1) ZAKON PRAVOCRTNOG RASPROSTIRANJA SVJETLOSTI

2) ZAKON NEOVISNOSTI SNOPOVA SVJETLOSTI: jedan snop svjetlosnih zraka ne ometa drugi snop prolazeci njime.

3) ZAKON ODBIJANJA (REFLEKSIJE):

~ komica

optieki gu!U sredstvo

Zakon lorna a. VI n = tzv. indeks lorna svj. p

v, svjetlosti:.]r = V; = n za par opt. sredstava v,

.5. Potpuno odbijanje svjetlosti (totalna refleksija) je pojava pri kojoj svjetlost prelazi iz opt. gusceg (v) u opt. rjede sredstvo (v2). Pri tome se svjetlost na granicnoj povrsini ta dva sredstva potpuno odbija i vraca u

prvo sredstvo: VI < v1 : , '0 zraka se vraca u vodu, tj. odbija se

I I 132 = 90 0 granicnu povrsinu

I J r ,A",_ I '"

I ~ = 133 I a.. = 13.

I

: 8.6. Zrcala- Svaka uglaeana ravna povrsina tijela djeluje kao ZRCALO.

1 8.6.1. Ravna zrc~ala:

~

P L

.

a

8.6.2. Sferna zrcala su zrcala koja su dijelovi sfere (kugline plohe). Zrcala mogu biti udubljena (konkavna) iii ispupcena (konveksna), a karakteristicne zrake su:

C = srediste (centar) zakrivljenosti T = tjeme zrcala

CT = optieka os

F = fari§te (fokus) f= fokusna duljina

r = polumjer zakrivljenosti

upadna zraka

reflektirana zraka

4) ZAKON LOMA (REFRAKClJE):

Vo I

PrJ prelasku h opt. gulblg U opt. rjede sredltvo, svj. zraka 10101 se 04 okomlu: a < p.

~ jo tzv. GRANIOO KUT totaJno retleksije (za vodu i mJeje ~ = ~ SVIlId par. opt.

~&Ii IJiut 1:.' gmm 110

JQJ.Jen.Ja.

Z=zrcalo P=predmet L = lik(slika)

r=ICTI f=IFTI

8.6.3. Konkavno zrcalo:

a>b y>y'

L = realna slika jednad!ba ovog zrcaJa:

rtiIl I.!....::.!.:!.

upadni i reflektirani kut su jednaki, a zajedno sa (zamisljenom) okomicom leze u ravnini okomitoj na ravno zrealo. Na hrnpavim povr§inama svjetlost se odbija u razlieitim smjerovima (difuzno).

PrJ preJallm Iz opt. rjedeg u opt. galee sredltvo, svj. zraka lomt se ka okomlcl: a > p.

I

~I I

a = udaljenost P od Z b = udaljenost L od Z a=b

L = je prividna, nestvarna, virtualna iii imaginarna slika

a=b y=y'

L = realna stika jednad1ba ovog zrc:ala:

rtiIl I.!....::.!.:!.

a<b y<y'

L = realna slika jednad1ba ovog zrcala:

rtiIl I.!....::.!.:!.

L", ( L je u beskonaenosti) bJJ

'"

Lineamo povecanje (m) jednako je omjeru velicine slike (y') i velieine predmeta (y):

CY.:l ~ Im=-hl Za {m>O ~ uspravna~likaL

~ a m<O ~ obmutashkaL

8.7. Tanke Ieee su prozirna tijela omedena dvjema plohama od kojib je barem jedna zakrivljena. Yrste lees: 1) sabime CIconvementne)

o

simboli~ki:

D ~ t

o == optieka os Ieee

o == opticko srediste F == fokus (hrl§te)

f== hrl§na (fokalna) duzina

simboliekk

3) f<a<r

8.6.4. Konveksno zrcalo: y>y' b<O «0

virtaIIaa sIIIIa L jedaadlba OWl zrcaJa:

I~-~- -H

4) a-r

S) a<f

c

y<y' a<b

- prividna

poroJelDe znokc (virtualna) slika L

8.7.2. Divergentne Ieee: ( .. oijel.llel)

Za svaki moguci polofaj P (s obzirom na C, F i 0), L je uvijek izmedu F i 0:

I' 8.7.3. Jednadzba tanke Ieee:

8.7.4. Jakost Ieee G> reciprocna je vrijednost fokalne duzine:

C!1 [j] 1 1 lId [d' .. ] mkonvergentneleee:j>O

~ = iii = m' = pt roptnja mdiveJ'gentne leee.j <0.

~ za divergentnu leeu: f < 0 ~ za imaginamu sliku: b < 0

8.7.5. Povecanje (m):

I = L = - h l:za m>O~uspravnaslikaL

m y a i za m<O~obmuIaslikaL

8.8. Rasap (disperzija) svjetlosti

Suneeva (bijela) svjetlost slozena je od svjetlosnih valova razlieitih valnih duzina i frekvencija. Snop bijele svjetlosti propusten optickom (staklenom) prizmom rasipa se u tzv. SPEKTAR BIJELE SYJETLOSTI. Svjetlost kao energija elektromagnetskog valnog spektra zauzima neznatni dio tog spektra:

c = A.' f

c

A. = f

c

f= ~

Crvena se svjetlost najmanje otklanja od upadno~ smjera, ljubiwta najvise: Per < PIj . Zato se ljubicasta svjetlost najvi§e ~e, a crvena najmanje. Nase oko zamjeeuje svjetlost valnih duZina od 7,5 X lO·7 [m] do 4 x 10-7 [m], odnosno frekvencija od 4 x lOI4[Hz] do 7,5 x 1014[Hz]:

Yalna duZina obmuto je srazmjerna kutu lorna svjetlosne

zrake: ~

t:!J

Svjetlost je elektromagnetski val i brzina joj je naiveca

u vakuumu (c = 300 OOO~]) i nesto manja u drugim

sredstvima (v): ~ .

-e-, gama - zrake

tvrdo } rtg - zracenie

meko :J

~=4x 10'7[m]

ultraljubi~aste zrake .=7,5x IOI4[Hz]

vidljiva (bijela) svjetlost

infracrvene (toplinske) A. ==7,5 x 10'7 [m]

zrake r: == 4 x 1014 [Hz]

mikrovalovi

ultrakratki }

kratki . .

sreqnji radio valovi

du I .

izmjenicna struja tonske frekvencije elektricna energija

9. GODlSNJA SISTEMATIZACIJA GRADIVA

FIZJ~LNA OZNAKA JEDINICA MJERE OZNAKA FORMULE

VELICINA -

vrijeme

Q

om - metar (om - kvadratni milimetar po metru)

s

t = s/v t= via

kolicina naboja

sekunda

kulon (amper - sekunda)

C (As)

Q-ne Q = Lllil<p Q=It

= L1EIU = WIU

elektricna energija

E,W

dzul

J

Llli = L1<p Q L1E=U Q L1E=UIt

rad elektriene struje

W

dzul

(volt - amper - sekunda)

J (VAs)

W=L1E , W=UQ W=Ult

W=Pt W=J2Rt

snaga elektricne struje

napon

P

vat

(volt - amper) kilovat - sat

W (VA) kWh

V

P-W/t P=UI

P=J2 R

P=U21R

U = L1<p

U = L1E/(I t)

U = L1E/Q U=W/(I t)=W/Q U=PII

U2 = (W R)/t , U2 = P R

pad napona

elektricni potencijal

U

volt

V

V

U=IR

L1<p = U , L1<p = L1E/Q

jakost struje

U

volt

A

I = Q/t , I = UIR

1= L1E/(U t) = W/(U t) I=PIU

12 = W/(R t) P=PIR

elektricni otpor

volt

amper

R

om

Q

R=U/I R= P (US)

R = W/(J2 t) , R = (U2 t)/W R = PII2 ; R= U2jp

otpornost

spajanje trosila (otpornika)

p

serijsko

p = (R S)/I

(I = const.)

paralelno

U=UI=U2 I = II + I

IIR = lIiil + llRl

(U = const.)

transformator

(N = broj namotaja)

put

metar

s

m

s = v t

1~,~I~~:N;: OZNAKA JEDINICA M.lERE OZNAKA FORMULE

metar u sekundi kilometar na sat

mls km/h

v = sit , v = a t

brzina

v

kilogram

kg

m=F/a

masa

m

akceleracija (ubrzanje)

metar po (u) sekundi na kvadrat

m/s?

a = v/t , a = F/m

a

sila

njutn

F

N

F=ma

period titranja

sekunda

T

T = IIf; T = ')Jv

s

1..= v T

A = v/f , A = c/f

valna duljina

A (lambda)

metar

m

f= nit (n = broj titraja) f= lIT

f= vt): , f= ciA

frekvencija (ucestalost)

f

here

Hz

brzina sirenja vala

metar u sekundi

mls

v=')JT , v=Af

v

brzina sirenja svjetlosti

kilometar u sekundi

kmls

c=Af

c

A } (l = upadni kut

(l = I-' ~ = odbijeni kut

odbijanje valova

10m valova

(l VI

j3 = v2 = n (n = indeks loma dva opticka sredstva)

10m svjetlosti

} a = udaljenost P (predrneta) od zrcala b = udaljenost L (Iika slike) od zrcala

a=b

ravna zrcala

r = polumjer zakrivljenosti sfemog zrcala f= iarisna (fokalna) daIjina (udaljenost)

}

m = Iineamo povecanje y = velicina P

y' = velicina L

m > 0 => uspravni lik L m < 0 => obmuti Iik L

sfema zrcala

I t = ~ + ~ I jednadzba KONKA VNIH sfemih zrcala

b < 0 => t = ~ - ~ (virtualni Iik L)

I ~ - ~ = - t I jednadzba KONVEKSNIH sfernih zrcala b < o}. I' I'k L

f< 0 virtua m 1

I t = ~ + ~ I jednadzba TANKE LE¢E

f < 0 => divergentne Ieee b < 0 => imaginami lik L

tanke Ieee

8J j = JAKOST LE¢E [j] = 11m = Im·1 = I dpt (dioptrija)

disperzija (rasap) svjetlosti

A - A (valna duljina obmuto je srazmjema kutu loma)