P. 1
Zbornik II

Zbornik II

|Views: 438|Likes:
Published by Hajrudin Hodzic

More info:

Published by: Hajrudin Hodzic on Nov 09, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/02/2013

pdf

text

original

ISSN 1512-8849 ISLAMSKA PEDAGO[KA AKADEMIJA U ZENICI

ZBORNIK RADOVA
NASTAVNIKA AKADEMIJE

II/ 2004.

1

2

ZBORNIK RADOVA NASTAVNIKA ISLAMSKE PEDAGO[KE AKADEMIJE U ZENICI

ILUM

3

ZBORNIK RADOVA NASTAVNIKA AKADEMIJE Godi{te 2, br. 2, april 2004. Zbornik izlazi godi{nje

Izdava~ Islamska pedago{ka akademija u Zenici

Za izdava~a Doc. dr. sc. [ukrija Rami}

Recenzenti Prof. dr. sc. Ismet Dizdarevi} Prof. dr. sc. Refik ]ati} Doc. dr. sc. Zuhdija Adilović

Lektor i korektor Mr. sc. Hazema Ni{tovi}

Prijevod na engleski Muhamed Pašanbegović

Tehni~ki urednik Izet Pehli}

Na osnovu mi{ljenja Federalnog ministarstva kulture i sporta broj: 02-15-573/03 od 13.03.2003. 2003. godine, Zbornik je oslobo|en pla}anja poreza na promet proizvoda i usluga.

4

PREDGOVOR U godini u kojoj Islamska pedagoška akademija u Zenici ulazi u drugu deceniju svoga postojanja, osjećam posebno zadovoljstvo što mi se pruža prilika da pišem predgovor, drugom po redu, Zborniku radova njezinih nastavnika i stručnih saradnika. Inspirirani riječima Kur’ana Časnog: “Uči, čitaj, s imenom Gospodara tvoga...”, “Gospodaru povećaj mi znanje”, i riječima poslanika Muhammeda, s.a.v.s, koji, one koji su stekli znanje pa ga šire, upoređuje sa plodnom zemljom, koja primi vodu i njome napaja bilje i rastinje, nastavnici i saradnici Islamske pedagoške akademije uložili su dodatni trud da uz svoje mnogobrojne obaveze u nastavnoedukativnom procesu, općedruštvenim korisnim aktvinostima i aktivnostima na polju sticanja znanja i znanstvenoistraživačkog rada, pripreme radove za ovaj Zbornik. Iskreno se nadam da će on opravdati njihova zvanja i naučnu reputaciju i kao takav kod čitalaca dobro biti primljen. Znajući da je zekat na znanje širiti ga i prenositi drugima, nastavnici i saradnici Akademije ovim Zbornikom su, nadam se, ispunili barem dio te obaveze. Zbornik je, dakle, samo dio znanstvenoistraživačkog rada nastavnika i stručnih saradnika Akademije realiziranog u školskoj 2003/04. godini. Radovi u njemu tretiraju problematiku iz različitih naučnih disciplina koje se izučavaju na Akademiji - šerijatskih, pedagoško-psiholoških i jezičkih, a njihov redoslijed uređen je po rasporedu predmeta u Nastavnom planu i programu Akademije. Uz molbu Allahu, dž.š, da nas pomogne na putu dobra, molim Ga da nas učini korisnim članovima društva u kojem živimo tako da naš rad i trud na polju afirmiranje nauke i morala ne bude uzaludan. Amin! Dekan Doc. dr. sc. Šukrija Ramić

5

6 .

april 2004. 7 .ISLAMSKA PEDAGO[KA AKADEMIJA U ZENICI ZBORNIK RADOVA NASTAVNIKA AKADEMIJE Zenica.

8 .

Sve dok nema takvih argumenata pouka je u općenitosti kur'anskog teksta a ne u posebnosti povoda. isključivo. prvenstveno na planu motiviranja učenika i pobuđivanja njihove pažnje i zainteresiranosti na času Vjeronauke.. postoje kur’anski tekstovi koji se ne mogu razumjeti ukoliko se ne poznaje povod njihovog objavljivanja. Safet Halilović POVODI OBJAVE KUR'ANA (razumijevanje i mogućnosti korištenja u odgojno-obrazovne svrhe) Sažetak Pitanje povoda objave Kur’ana (asbab nuzul al-Qur'an) spada u izuzetno važna pitanja tefsirske znanosti. dr. dakle.a. s. objavljen s odre|enim povodom. na osnovu predaje (al-riwaya). Štaviše. Ovakav stav zastupa većina islamskih učenjaka (al-\umhur).Doc. To se. ne dokučuje racionalnim putem već.v. s obzirom da je razumijevanje povoda objave važan uvjet za pravilno razumijevanje Kur'ana. Jedini validan način upoznavanja povoda objave je pouzdana predaja od onih koji su bili prisutni i svjedočili situaciju u kojoj je neki ajet objavljen. hfz. 2) da Poslaniku. *** 9 . Povodi objave koje tretira tefsirska literatura podrazumijevaju: 1) da se desi neki događaj. pa nakon toga dođe do objavljivanja nekog ajeta. a ne posebnosti povoda (al-'ibra bi 'umum al-lafz la bi kusus al-sabab). bude postavljeno pitanje o nečemu. a onda uslijedi objava u kojoj dolazi odgovor na to pitanje. Za davanje prioriteta posebnosti povoda nad općenitosti teksta potrebno je imati argumente na osnovu kojih se jasno vidi da se dotični tekst odnosi samo na fakat povoda. u sebi sadr`i i dati pojedina~ni povod i druge njemu slične. U radu je podvučeno da se poznavanje povoda objave može koristiti u odgojnoobrazovne svrhe. U razumijevanju poruke Kur'ana prednost se daje općenitosti kur'anskog teksta. jer jedan op}i kur'anski tekst.s.

str.Uvod Me|u pitanja oko kojih su saglasni islamski u~enjaci spada i stav da je Kur'an objavljen iz dva dijela. ili vezano za neko pitanje koje je bilo upu}eno Poslaniku. Posljednji dio istra`uje posebna d isciplina koja se u tefsirskoj literaturi naziva povodi objave Kur'ana (asbab nuzul al-Qur'an).000 fascikli. Poznavanje povoda i okolnosti vezanih za objavljivanje Kur'ana pru`a pomo} u dobrom razumijevanju Allahove.). 144. Bio je veliki autoritet u tefsiru i fikhu.znameniti u~enjak i šeriatskopravni teoretičar. Al-Furqan bayn awliya' Allah wa awliya' al-{aytan i druga (vidjeti: Al-Durar al-kamina. jer 1 Muhammad ibn `Ali ibn Wahb ibn Muti` al-Qu{ayri. Al-Fatawa. dopao je zatvora. I. d`. U vezi s njegovim opusom. a drugi je objavljen povodom neke situacije koja se zbila."2 Šejhulislam Ibn Taymiyya 3 je rekao: "Poznavanje povoda objave poma`e razumijevanju ajeta. gdje je.. a to je vrijeme od dvadeset i tri godine njegove poslaničke misije. 283. Al-A`lam. AlImam fi {arh al-ilmam i druga (vidjeti: Al-A`lam. Autor je brojnih djela. 2 Al-Suyuti. poznat kao Ibn Daqiq al`Id (umro 702/1302) . Jedan je objavljen bez konkretnog povoda i sa~injava znatan dio Kur'ana..{ejhulislam. uzor drugim u~enjacima.{. problem prioriteta (odnos teksta i povoda) kao i mogućnost okorištavanja s povodima objave u odgojno-obrazovne svrhe.a. Al-Ilmam bi ahadil al-ahkam. str.). u periodu primanja objave. str. 10 . Minha\ al-sunna. VI. veoma rje~it. reformator. a poznatija su: Ihkam al-ahkam. u djelu Al-Durar al-kamina stoji da je imao preko 4. O tome Ibn Daqiq al-`Id1 ka`e: "Pronicanje u povod objavljivanja ~vrst je put u razumijevanje ~asnog Kur'ana. Al-Itqan fi 'ulum al-Qur'an. s. S manje od dvadeset godina je izdavao decizije (fetve) i dr`ao nastavu. 144. koje neki prera~unavaju u 300 tomova. 29.. da bi u zatvoru i umro. tako|er. uz poseban osvrt na tzv. a kad ih je izrekao. Poznata djela su mu: Al-Siyasa al-{ar`iyya. Ovaj rad pobliže osvjetljava tematiku povoda objave. Značaj poznavanja povoda objave Razumijevanje povoda objave veoma je važan uvjet za pravilno razumijevanje Kur'ana. 3 Ahmad ibn `Abd al-Halim ibn `Abd al-Salam al-Harani al-Dima{qi al-Hanbali (661/1262-728/1327) . Nakon toga je otputovao u Damask. dopao zatvora.v. Stoga su islamski učenjaci ustanovili potrebu da svako ko se upusti u komentarisanje Kur'ana časnog mora posvetiti veliku pažnju povodima objave. Bio je pozvan u Egipat da izrekne neke fetve.s. Knjige i otkrivanju njenih poruka. I. I. str. Al-|am` bayn al-`aql wa al-naql.

poznat kao Al-[ atibi (umro 790/1388.) mufessir i filolog. Poetika i tropika. a `eljena zna~enja izra`ava putem izvanjezi~kih sredstava.). 3. str. 7 Ibrahim ibn Musa ibn Muhammad al-Garnati. Kao pojava. 255. a to je da nepoznavanje povoda objave uzrokuje nejasno}e i te{ko}e. [ar h Diwan al-Mutanabbi (vidjeti: Al-Nu\um al-zahira. onemogu}avanja i sli~no. 6 Al-Wahidi. govor mo`e imati jedan isti sastav rije ~i. 11 . ovisno o naravima onih koji razgovaraju. Autor je tri djela iz tefsira: Al-Basit.). 104.. Asbab al-nuzul. str. ili ih one pretpostavljaju. Abu al-Hasan al-Wahidi (umro 468/1075. Drugo proizlazi iz naprijed navedenog. opis ne}e biti shva}en. Usul al-nahw. spoznavanje onog {to nala`e situacija u kojoj je objavljen jedan tekst. Pronicanje u povode objavljivanja otklanja te{ko}e ove vrste. jer se ista besjeda razlikuje u razli~itim situacijama. Al-Wasit i Al-Wa\iz. Kao zapovijed. Spoznavanje povoda objave je. ili ukupnu situaciju. Dokaz tome je sljedeće: Prvo. Al-A`lam. ili ne}e biti shva}en makar jedan njegov dio. Svaka situacija se ne mo`e transponirati. niti se svaka sli~na situacija mo`e opisati istim rije~ima. pogrdnost i druga. nezaobilazan je zadatak. Ako pri poku{aju uporednog opisivanja neke okolnosti promakne tek mali dio poruke. 75. str. zapravo. `Ali ibn Ahmad ibn Muhammad.5 autor djela Asbab al-nuzul. tvrdi: "Nije mogu}e pravilno (pro)tumačiti jedan ajet ako se prije toga nemaju uvidi u povod njegove objave. Prou~iti ih.poznavanje povoda nudi saznanje o ishodu. str. povrh pronicanja u semantiku arapskog jezika. cit. zatim djela Asbab al-nuzul. a dobijati razli~ita zna~enja: izri~itost. u svoj predmet uklju~uju i spoznavanje onoga {ta pretpostavljaju okolnosti: govornu situaciju. Poruka ne~eg {to je sasvim odre|eno usljed nepoznavanja povoda postaje 4 5 Al-Suyuti. Poznata djela su mu: Al-Muwafaqat fi usul al-{ari`a. prijetnje."6 Poznati islamski učenjak imam Al-[atibi7 u djelu Al-Muwafaqat fi usul al-šari'a je rekao: "Pronicanje u povode objavljivanja neophodno je svakome ko `eli spoznati prava značenja Kur'ana. pomo}u kojih se proni~e u i'džaz (nadnaravnost) Kur'ana. I. ili o ne~emu drugom. IV. Dar al-kutub al-Misriyya. situaciju u kojoj se nalazi onaj ko govori i onaj kome se govori. Bio je istaknut fakih malikijskog mezheba. V. mo`e dobiti zna~enje dozvoljavanja.učenjak usula i hafiz iz Granade. Al-I`tisam (o osnovama fikha). 29-30. op."4 Al-Wahidi. [ar h al-Alfiyya (vidjeti: Al-A`lam. koja po~ivaju na posebnim situacijama. str.) .

347-348. se obra}ao Jevrejima i ne{to ih pitao. III. Nakon nas }e do}i generacije koje }e ~itati Kur'an a ne}e znati za{to je {ta objavljeno. a Vjerovjesnik joj je jedan i kibla jedna?' ^uo ga je Ibn `Abbas i na to reagirao: 'Vo|o pravovjernih.). također. Pretvarali su se da zaslu`uju da im Vjerovjesnik zahvali za ono {to su mu rekli.a. po onom. ne uvi|aju}i Bo`ansku mudrost u njihovom objavljivanju. znali smo za{to je {ta objavljeno (tj. ‫] َﺎ َﺤْ َ َ ﱠ اﱠ ِﯾ َ َﻔْ َ ُﻮ َ ِ َﺎ َ َﻮْا َ ُ ِ ﱡﻮ َ َنْ ُﺤْ َ ُوا ِ َﺎ َﻢْ َﻔْ َُﻮا ََﺎ‬ ‫ﻟ ﺗ ﺴﺒﻦ ﻟﺬ ﻦ ﯾ ﺮﺣ ن ﺑﻤ أﺗ وﯾﺤﺒ ن أ ﯾ ﻤﺪ ﺑﻤ ﻟ ﯾ ﻌﻠ ﻓﻠ‬ [ ٌ ‫َﺤْ َ َ ﱠ ُﻢْ ِ َ َﺎ َ ٍ ِ َ اﻟْ َ َا ِ ََ ُﻢْ َ َا ٌ َِﯿ‬ ‫ﺗ ﺴﺒﻨﮭ ﺑﻤﻔ زة ﻣﻦ ﻌﺬ ب وﻟﮭ ﻋﺬ ب أﻟ ﻢ‬ 8 Al-[ atibi. [ta zna~i. desilo Marwanu ibn al-Hakamu kad je rije~i Uzvi{enoga: Ne misli nikako da }e oni koje veseli ono {to rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono {to nisu u~inili . a. razumio da su prijetnja vjernicima. Pozvao ga je i rekao mu: 'Ponovi mi ono {to si rekao!' Kad mu je ponovio. Obradovali su se onim {to su postigli prevarom. da to mo`e po jasniti ono {to Abu `Ubayd prenosi od Ibrahima al-Taymija koji prenosi: 'Jednog dana se `Umar ibn al-Kattab osamio i po~eo ragirati sam sa sobom: 'Kako se mo`e razilaziti ova zajednica.' Tad je Ibn `Abbas prou~io: A kad je Allah uzeo obavezu od onih kojima je knjiga data (Ali `Imran. Al-Muwafaqat fi usul al-{ari`a. Tad se `Umar zapitao o tome {ta mu je Ibn `Abbas rekao. To mo`e biti razlog nastanku spora.nikako ne misli da }e se kasnije spasiti (Ali `Imran. ' `Umar se naljutio.s.v. nama je Kur'an objavljen. 188. kao {to se. a oni su ga prevarili odgovoriv{i druga~ije nego {to jeste. ^im se pojavi neko mi{ljenje. Vjerovjesnik. pa su ajete razumijevali na neodgovaraju}i na~in. a ako se mimoi|u i sukobit }e se. 12 . Dok smo ga ~itali. pa je svom vrataru rekao: "Ibn Rabi`e. `Umar je sve shvatio i to mu se dopalo."8 Nepoznavanje povoda objave često je ljude dovodilo u nedoumicu.. Oko toga }e im se ja vljati misli. Zamolio je Ibn `Abbasa da u{uti i on je oti{ao. idi Ibn `Abbasu i reci mu: 'Svaki čovjek se raduje onome što mu je darovano. odmah za njim dolazi razmimoila`enje. str. poznavali smo povode objave). dok ne pre|e u ne{to sasvim drugo. kako prenose autori dvaju Al-Sahiha. s.op}a. drago mu je da bude pohvaljen i za ono što nije uradio – da li to znači da ćemo svi biti kažnjeni?'" Ibn `Abbas mu je na to odgovorio: 'Ni{ta vi nemate s tim.

i sami sebe u propast ne dovodite . dž. str..).).075. str. Bab: La tahsabann allarina yafrahun bi ma ataw..š."12 Drugi primjer.) dok nije sitgao do: .187.š.. XVII. O tome poznati mufessir i fakih Abu Bakr al-Razi Al-|assas kaže: "Moglo 9 ‫وﻟ ﺲ ﺒﺮ ﺑﺄ ﺗ ﺗ ﺒﯿ ت ﻣ ﻇﮭ رھ وﻟﻜﻦ ﺒﺮ ﻣﻦ ﺗﻘ و ﺗ ﺒﯿ ت‬ َ ‫] ََﯿْ َ اﻟْ ِ ﱡ َِنْ َﺄْ ُﻮا اﻟْ ُ ُﻮ َ ِﻦْ ُ ُﻮ ِ َﺎ ََ ِ ﱠ اﻟْ ِ ﱠ َ ِ ا ﱠ َﻰ َأْ ُﻮا اﻟْ ُ ُﻮ‬ ْ‫ِﻦْ َﺑْ َا ِ َﺎ َا ﱠ ُﻮا اﻟﱠ َ َ َﱠ ُﻢْ ُﻔِْ ُﻮن . 166. od Al-Barra'a br.. pravili otvor na stra`njem zidu svojih ku}a i kroz taj otvor ulazili i izlazili. VII.. primorav{i se da u ku}e ulaze kroz vrata. kad bi obukli ihrame. pod brojevima kako slijedi: od Ibn `Abbasa br. str. da On to nije propisao. Kitab: Sifat al-munafiqin wa ahkamuhum. tom III. 3. Allah. Al-Suyuti (Al-Itqan. 10 Primjeri koji slijede navedeni su prema Al-|assasovom tefsiru Ahkam alQur'an.11 U ovom ajetu je poruka da ulazak u ku}u sa stra`nje strane nije ne{to blisko Uzvi{enom Allahu. U 195. A povod objave je sljedeći: Ibn `Abbas.086. Ahmad (Musnad Bani Ha{im. poznavanje povoda objave otklanja nejasnoće u razumijevanju kur'anskog teksta. I.966. u Kur'anu postoje tekstovi ~ije poruke ~ovjek ne mo`e razumjeti bez poznavanja povoda objave. U 189. 11 Ove predaje navodi Al-Tabari u svome tefsiru |ami' al-bayan.084. 3. 2.. َ َﺎ ُِﻮا ِﻲ َ ِﯿ ِ اﻟﱠ ِ اﱠ ِﯾ َ ُ َﺎ ُِﻮ َ ُﻢ‬ ‫وﻗ ﺗﻠ ﻓ ﺳﺒ ﻞ ﻠﮫ ﻟﺬ ﻦ ﯾﻘ ﺗﻠ ﻧﻜ‬ ‫ﻣ أ ﻮ ﺑﮭ و ﺗﻘ ﻠﮫ ﻟﻌﻠﻜ ﺗ ﻠﺤ‬ [ َ ‫ََﺎ َﻌْ َ ُوا ِ ﱠ اﻟﱠ َ َﺎ ُ ِ ﱡ اﻟْ ُﻌْ َ ِﯾ‬ ‫وﻟ ﺗ ﺘﺪ إن ﻠﮫ ﻟ ﯾﺤﺐ ﻤ ﺘﺪ ﻦ‬ Predaju bilje`e: Al -Bukari (Al-Sahih. riječi: ِ َ ُْ‫] ََﻧْ ِ ُﻮا ِﻲ َ ِﯿ ِ اﻟﱠ ِ ََﺎ ُﻠْ ُﻮا َِﯾْ ِﯾ ُﻢْ َِﻰ اﻟ ﱠﮭ‬ ‫وأ ﻔﻘ ﻓ ﺳﺒ ﻞ ﻠﮫ وﻟ ﺗ ﻘ ﺑﺄ ﺪ ﻜ إﻟ ﺘ ﻠﻜﺔ‬ [ َ ‫ ََﺣْ ِ ُﻮا ِ ﱠ اﻟﱠ َ ُ ِ ﱡ اﻟْ ُﺤْ ِ ِﯿ‬I imetak na Allahovom putu ‫وأ ﺴﻨ إن ﻠﮫ ﯾﺤﺐ ﻤ ﺴﻨ ﻦ‬ `rtvujte. Kitab: Tafsir al-Qur'an. str. Ahkam al-Qur'an.778.577.). 3. 12 Vidjeti: Al-|assas. 3. niti ne{to {to bi neko trebao osje}ati kao svoju du`nost. 2. 310. Bez poznavanja povoda objave teško bismo razumjeli šta se tim riječima poručuje.)..088. Muslim (Al-Sahih. Qatada i `Atta' prenose da su pripadnici nekog plemena u predislamskom dobu. I. Štaviše. 267. br. br. nego je ~estitost u tome da se Allaha bojite. dž. 13 . 29. od `Atta'a br. br. od Qatade br. Kasnije su od toga odustali. kaže: Ne iskazuje se ~estitost u tome da sa stra`nje strane u ku}e ulazite. Ovaj ajet se ne bi mogao razumjeti bez poznavanja povoda objave. str. Navest ćemo nekoliko primjera:10 Prvi primjer. ajetu sure Al-Baqara nalaze se Allahove. niti nam u zalog stavio. U tome je dokaz da ono {to ne približava Allahu i nije Njegov zalog nije po`eljno."9 Kao što se vidi u prethodnom primjeru. ajetu sure Al-Baqara. 3... Al-Barra'. oni koje veseli ono {to rade i kojima je drago da budu pohvaljeni i za ono {to nisu u~inili.. 556-560.

a on od Aslama Abu `Imrana. Bab: Fi qawlihi Ta`ala Wa la tulqu bi aydikum ila al-tahluka. Bab: Sura Al-Baqara. br. Al-Hasana. niti su oni njima dopu{teni. Uzvi{eni Allah je objavio: I imetak na Allahovom putu `rtvujte. a Bizantinci su nas ~ekali u zasjedi na gradskim zidinama. Kad je Allah pomogao svog Vjerovjesnika i osna`io islam. Kad čita riječi Uzvišenoga: ‫] َﺎ َ ﱡ َﺎ اﱠ ِﯾ َ آ َ ُﻮا‬ ‫ﯾ أﯾﮭ ﻟﺬ ﻦ ﻣﻨ‬ ‫إذ ﺟ ءﻛﻢ ﻤ ﻣﻨ ت ﻣﮭ ﺟﺮ ت ﻓ ﺘﺤﻨ ھﻦ ﻠﮫ أ ﻠﻢ ﺑﺈ ﻤ ﻧﮭﻦ ﻓﺈ ﻋﻠ ﺘﻤ ھﻦ‬ ‫ِ َا َﺎ َ ُ ُ اﻟْ ُﺆْ ِ َﺎ ُ ُ َﺎ ِ َا ٍ َﺎﻣْ َ ِ ُﻮ ُ ﱠ اﻟﱠ ُ َﻋَْ ُ ِِﯾ َﺎ ِ ِ ﱠ َِنْ َِﻤْ ُ ُﻮ ُ ﱠ‬ ْ‫ُﺆْ ِ َﺎ ٍ ََﺎ َﺮْ ِ ُﻮ ُ ﱠ َِﻰ اﻟْ ُ ﱠﺎ ِ َﺎ ُ ﱠ ِ ﱞ َ ُﻢْ ََﺎ ُﻢْ َ ِﱡﻮ َ َ ُ ﱠ َآ ُﻮ ُﻢ‬ ‫ﻣ ﻣﻨ ت ﻓﻠ ﺗ ﺟﻌ ھﻦ إﻟ ﻜﻔ ر ﻟ ھﻦ ﺣﻞ ﻟﮭ وﻟ ھ ﯾﺤﻠ ن ﻟﮭﻦ و ﺗ ھ‬ ‫إذ ﺗ ﺘﻤ ھﻦ أﺟ رھﻦ وﻟ ﺗ ﺴﻜ ﻣ أ ﻔﻘ وﻟ ﺟﻨ ح ﻋﻠ ﻜ أ ﺗ ﻜﺤ ھﻦ‬ ‫ِ َا آ َﯿْ ُ ُﻮ ُ ﱠ ُ ُﻮ َ ُ ﱠ ََﺎ ُﻤْ ِ ُﻮا َﺎ َﻧْ َ ُﻮا ََﺎ ُ َﺎ َ ََﯿْ ُﻢْ َنْ َﻨْ ِ ُﻮ ُ ﱠ‬ ْ‫ِ ِ َ ِ اﻟْ َ َا ِ ِ َاﺳَُْﻮا َﺎ َﻧْ َﻘْ ُﻢْ َﻟْ َﺴَُْﻮا َﺎ َﻧْ َ ُﻮا َِ ُﻢْ ُﻜْ ُ اﻟﱠ ِ َﺤْ ُ ُ َﯿْ َ ُﻢ‬ ‫ﺑﻌﺼﻢ ﻜﻮ ﻓﺮ و ﺄﻟ ﻣ أ ﻔ ﺘ و ﯿ ﺄﻟ ﻣ أ ﻔﻘ ذﻟﻜ ﺣ ﻢ ﻠﮫ ﯾ ﻜﻢ ﺑ ﻨﻜ‬ [ ٌ ‫َاﻟﱠ ُ َِﯿ ٌ َ ِﯿ‬ ‫و ﻠﮫ ﻋﻠ ﻢ ﺣﻜ ﻢ‬ O vjernici. prenosi ga i Al-Suyuti (Lubab al-nuqul. onda ih ne vra}ajte nevjernicima: one njima nisu dopu{tene. a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo. da je ovaj ajet objavljen s navedenim povodom. br. i sami sebe u propast ne dovodite. 14 Ahkam al-Qur'an. Qatade. a ljudi su zavikali: '[ta je ovome!? Svojim rukama se baca u propast!' Abu Ayyub kazuje: 'Ovaj ajet je objavljen u prisustvu jedne grupe nas ensarija. kad vam vjernice kao muhad`irke do|u. Mu\ahida i AlDahhaka. 212.. 59-60. Bacanje svojim rukama u propast bilo je to da se okrenemo imovini i njenom uve}avanju.512.) Isto prenosi i Al-Tirmiri (Al-Sunan.). a oni od Zayda ibn Abi Habiba. str. Jedno je ono za koje nam je kazivao Muhammad ibn Bakr rekav{i: 'Kazao nam je Abu Dawud rekav{i: Kazao nam je Ahmad ibn `Amr ibn al-Sarh rekav{i: Kazao nam je Ibn Wahb. Isto se prenosi i od Ibn `Abbasa. 12. a njima dajte ono {to su potro{ili (Al-Mumtahina. 10."14 Treći primjer. pod zapovjedništvom `Abd al-Rahmana ibn al-Walida. 2.bi se re}i da ima vi{e razli~itih tuma~enja. str. pa ako se uvjerite da su vjernice. Jedan od nas je krenuo na neprijatelja.. sve dok nije ukopan u Konstantinopolu.).' Abu `Imran kazuje: 'Abu Ayyub se neprestano borio na Allahovom putu.) i ajet koji za njim slijedi: 13 Hadis prenosi Abu Dawud (Al-Sunan. 14 . III. str. V.'13 Abu Ayyub je kazao da bacanje rukama u propast znači ostavljanje borbe na Allahovom putu. 2. str. 318. ispitajte ih.972. Kitab: Al-|ihad. Hurayfe. I. uz istovremeno zapostavljanje borbe na Allahovom putu. Također. Kitab: Tafsir al-Qur'an. rekli smo: Okrenimo se imovini da je pove}amo. koji ka`e: Bili smo u pohodu na Konstantinopol. koji prenosi od Haywe ibn [u rayha i ibn Lahi`e.

ako vi poslije u borbu s njima stupite. 249. Al-Wahidi o tome u predgovoru djelu Asbab nuzul al-Qur'an ka`e: 15 16 Vidjeti: Yusuf al-Qaradawi. nakon {to ih se ispita i utvrdi da su vjernice. a treba ga vratiti Kurej{ijama.15 Četvrti primjer.A ako neka od `ena va{ih nevjernicima umakne.. 15 .16 Način upoznavanja povoda objave U~enjaci su raspravljali o na~inu spoznavanja povoda objave. povod objave ukazuje da se ajet odnosi na one koji su pili alkohol prije njegove zabrane. ako ne zna koji posebni uvjeti su potpisani u slu~aju da neko Poslaniku pri|e kao musliman. i strelice za gatanje – odvratne su stvari. Prenosi se da su neki ashabi. ili ne treba!? Ova dva ajeta su objavljena u vezi s tim. i kocka. na osnovu ovog ajeta. Asbab al-nuzul. str. str. Ovaj primjer nam pokazuje kako zanemarivanje povoda objave može odvesti u potpuno pogrešno interpretiranje kur'anskog teksta. šejtanovo djelo.). i kumiri. vjen~ane darove. ajetu sure Al-Ma'ida kaže se: ْ‫] َِنْ َﺎ َ ُﻢْ َﻲْ ٌ ِﻦْ َزْ َا ِ ُﻢْ َِﻰ اﻟْ ُ ﱠﺎ ِ َ َﺎ َﺒْ ُﻢْ َﺂ ُﻮا اﱠ ِﯾ َ َھ َﺖْ َزْ َا ُ ُﻢ‬ ‫وإ ﻓ ﺗﻜ ﺷ ء ﻣ أ و ﺟﻜ إﻟ ﻜﻔ ر ﻓﻌ ﻗ ﺘ ﻓ ﺗ ﻟﺬ ﻦ ذ َﺒ أ و ﺟﮭ‬ [ َ ‫ِﺜْ َ َﺎ َﻧْ َ ُﻮا َا ﱠ ُﻮا اﻟﱠ َ اﱠ ِي َﻧْ ُﻢْ ِ ِ ُﺆْ ِ ُﻮ‬ ‫ﻣ ﻞ ﻣ أ ﻔﻘ و ﺗﻘ ﻠﮫ ﻟﺬ أ ﺘ ﺑﮫ ﻣ ﻣﻨ ن‬ ‫] َﯿْ َ ََﻰ اﱠ ِﯾ َ آ َ ُﻮا َ َ ُِﻮا اﻟ ﱠﺎِ َﺎ ِ ُ َﺎ ٌ ِﯿ َﺎ َ ِ ُﻮا ِ َا َﺎ ا ﱠ َﻮْا‬ ‫ﻟ ﺲ ﻋﻠ ﻟﺬ ﻦ ﻣﻨ وﻋﻤﻠ ﺼ ﻟﺤ ت ﺟﻨ ح ﻓ ﻤ ﻃﻌﻤ إذ ﻣ ﺗﻘ‬ ‫ﺼ ﻟﺤ ت ﺛﻢ ﺗﻘ و ﻣﻨ ﺛﻢ ﺗﻘ وأ ﺴﻨ و ﻠﮫ ﯾﺤﺐ‬ ‫َآ َ ُﻮا َ َ ُِﻮا اﻟ ﱠﺎِ َﺎ ِ ُ ﱠ ا ﱠ َﻮْا َآ َ ُﻮا ُ ﱠ ا ﱠ َﻮْا ََﺣْ َ ُﻮا َاﻟﱠ ُ ُ ِ ﱡ‬ ‫و ﻣﻨ وﻋﻤﻠ‬ [ َ ‫اﻟْ ُﺤْ ِ ِﯿ‬ ‫ﻤ ﺴﻨ ﻦ‬ Onima koji vjeruju i dobra djela čine nema nikakva grijeha u onome što oni pojedu i popiju. a govore da vjernice treba izuzeti iz uvjeta Mirovnog sporazuma na Hudejbiji. rekli: "A šta je sa onima koji su pili alkohol i umrli prije njegove zabrane?" Tada je objavljen ovaj ajet u kojem se govori da je Allah njima oprostio. 90. činilo da nije zabranjeno uživanje alkoholnih pića.. 204. treba li to primjenjivati i na `ene. zato se toga klonite da biste postigli ono što želite (Al-Ma'ida. onda onima ~ije su `ene umakle. namirite. ~italac ih ne mo`e razumjeti ako ne zna povod i vrijeme njihovog objavljivanja. Stoga je potrebno poznavanje povoda objave. Bojte se Allaha u koga vjerujete (Al-Mumtahina. 11. Vidjeti: Al-Wahidi. Kayf nata`amal ma`a al-Qur'an al-`azim. ako ne zna da su objavljeni nakon Mirovnog sporazuma na Hudejbiji. Međutim. Još u prvom periodu islama nekima se. U 93.). kada je objavljeno: Vino. koje su im dali.

str. Mabahil fi `ulum al-Qur'an. str. Sa`ida ibn |ubayra. 3-4. pa kaže: "Poznavanje hronologije objavljivanja ajeta ne doku~uje se putem razuma. prihva}enom od strane nekoga vode}eg mufessira. `Ata'a ibn Abi Rabaha."Nije dopu{teno govoriti o povodima objavljivanja Kur'ana osim na osnovama predaje (al-riwaya) od onih koji su bili svjedoci objavljivanja. str. II. ako se on dodatno osna`i drugo mursal predajom. ve} samo putem predaje. također.'"17 Ovi citati ukazuju na to da je jedini validan način upoznavanja povoda objave je pouzdana predaja od onih koji su bili prisutni i svjedo~ili situaciju u kojoj je neki ajet objavljen. mursal predaja o povodu objave nekog kur'anskog teksta je validna. razum nema mjesta da i{ta pretra`uje. Sa`ida al-Musayyaba i Al-Dahhaka ibn Muzahima. 19 Vidjeti: Ahkam al-Qur'an. koji su živjeli u vrijeme objave."20 Ukoliko je udovoljeno ovim uvjetima. Mu\ahida ibn |abra. Uz navedeno. sened (lanac prenosilaca) do tabi'ina. 216. kao {to je utvr|eno za `Ikrimu. Ahkam al-Qur'an. koji znaju povode.19 Da li predaja koja doseže do tabi'ina (generacije koja nije vidjela Poslanika. 134-135. ne dokučuje racionalnim putem već. To je ispravan postupak koji su u~enjaci odobrili obrazlo`enjem: "Prihvatljiv je (u tuma~enju povoda objavljivanja) stav tabi`ina. svakako. dakle. To se. koji je za tabi`ine pouzdano u tvrdio da su preuzimali od ashaba." Muhammad ibn Sirin je rekao: "Pitao sam `Ubaydu al-Sulaymanija o jednom ajetu iz Kur'ana. Ovdje je. 543. potrebno naglasiti da prilikom pozivanja na predaje koje govore o povodima objave treba biti veoma 17 18 Al-Wahidi. Al-Hasana al-Basrija. mora biti vjerodostojan. str. na osnovu predaje (al-riwaya). I. kad se radi o nekom ajetu koji je imao poseban povod objavljivanja. a on mi je odgovorio: 'Boj se Allaha i pravo govori! Oti{li su oni koji su znali povode objave Kur'ana. jer se povod sastoji iz spleta okolnosti koje su posvjedo~ili Vjerovjesnikovi drugovi. Poznati učenjak hanefijske pravne škole Abu Bakr al-Razi al-|assas to naglašava. op."18 Na drugom mjestu isti učenjak naglašava da. 16 . isključivo. cit. 20 Vidjeti: Subhi al-Salih. niti je žvjela u vrijeme objave) može biti prihvaćena u objašnjenju povoda objave? Većina islamskih učenjaka smatra da predaje koje dosežu do tabi`ina (mursal predaje) mogu biti prihvaćene u obrazloženju povoda objave nekog ajeta.

a.. ili ako upotrijebi sastavni veznik pa (fa) prilikom navođenja nekog događaja i spominjanja nekog pitanja postavljenog Poslaniku.22 O tome Al-Zarka{i kaže: "Iz prakti~ne navike ashaba i tabi`ina da ka`u: 'Ovaj ajet je objavljen u vezi s tim i tim'.v.s.s. pa ka`e: ْ‫َ َ َ َﺬَ َو‬ ‫ﺣﺪث ﻛ ا أ‬ ‫ﻛ ا ﻓﻨﺰﻟ ﯾﺔ ﻛ ا‬ َ‫" ُ ِ َ اﻟ ﱠ ِ ﱡ َﱠﻰ اﷲ ﻋﻠﯿﮫ وﺳﱠﻢ ﻋﻦ َﺬَ َ َ ََﺖْ آ َ ُ َﺬ‬Dogodilo se to i ‫ﻠ‬ ‫ﺳﺌﻞ ﻨﺒﻲ ﺻﻠ‬ to". izmišljenje zbog ostvarenja određenog cilja. Postoje predaje koje su prenesene na autentičan način i kao takve su validne. ili "Upitan je Poslanik. Naprotiv." Ako prenosilac povod jasno nazna~i rije~ima: َ‫َ َ ُ ُﺰ ُ ِ َ ِ ِ اﻵﯾ ِ َﺬ‬ ‫ﺳﺒﺐ ﻧ ول ھﺬه ﺔ ﻛ ا‬ "Povod objavljivanja ovog ajeta je to". pak. o tome i tome pa je objavljen taj ajet.a. jer bez dobre upućenosti u hadisku znanost i njenu problematiku mnoga pitanja u tefsiru bi bila teško dokučiva. Međutim. Dakle. {to se vidi iz Ibn `Umarovog komentara rije~i Uzvi{enoga: @ene va{e su njive va{e 21 Opširnije o mjerama predostrožnosti koje su poduzimali islamski učenjaci prilikom pozivanja na predaje o povodima objave vidjeti u: Safwat Halilufitš. Mabahil fi `ulum al-Qur'an.s. postoje predaje koje nisu tako prenesene ili su.a.v. s.). čak. pa (fa) je objavljen ajet taj i taj".oprezan.v. da bi se odabralo ono {to je pouzdano i primjereno duhu Kur'ana i njegovih propisa. Al-Imam Abu Bakr al-Razi Al-|assas wa manhaguhu fi al-tafsir.. objavljena doktorska disertacija.21 Izrazi kojima se ukazuje na povod objave nekog ajeta imaju jednu od sljedećih formulacija: "Povod objave ovog ajeta je to" ili: "Dogodilo se to i to. 22 Vidjeti: Subhi al-Salih.a. A ako se. znalo se da se time `eli re}i da taj ajet obuhvata dati propis. 489-490.s. str. pored uzro~nosti.. a ne da je to bio povod njegovom objavljivanju. Put ka raspoznavanju onog što je ispravno i autentično dobra je upućenost u hadisku znanost i kriterije koje su učenjaci postavili za provjeru lanca prenosilaca kao i samoga teksta (metna) koji se prenosi. s. pa je objavljen ovaj ajet" ili: "Upitan je Poslanik. to je onda jasna formulacija uzro~nosti. 141-142.v. kazivanje ograni~i na: َ‫" َ ََﺖْ ھﺬه اﻵﯾ ُ ﻓﻲ َﺬ‬Ovaj ajet ‫ﺔ ﻛا‬ ‫ﻧﺰﻟ‬ je objavljen u vezi s tim i tim". o tome i tome. U ovome je dokaz o interdisciplinarnosti islamskih znanosti. a to su mogu}i propisi koje ajet u sebi sadr`i . 17 . str. pretpostavlja i ne{to drugo. onaj ko se poziva na predaje o povodima objave ne smije biti puki prenosilac tih predaja. s. Dar as-Salam. Kairo. one se moraju podvrgavati ispitivanju sa stanovi{ta pouzdanosti (al-tashih) i nepouzdanosti (al-tad'if). takva formulacija. Neki muhaddisi su ovo uzimali kao marfu' predaju koja doseže do Poslanika (s.

a ni ono što je stekao. u periodu primanja objave. ajet sure Al-Šu'ara': [ َ ِ ‫ ] وَﻧْ ِرْ َﺸ ِ َ َ َ ا َﻗْ َﺑ‬I opominji rodbinu svoju ‫أ ﺬ ﻋ ﯿﺮﺗﻚ ﻷ ﺮ ﯿﻦ‬ najbližu!. Isto navodi AlSuyuti (Al-Itqan. Potom je počeo prizivati svoju rodbinu. kada je objavljen 214." Tada je Poslanikov amidža Abu Lahab rekao: "Propao si! Zar si nas samo zbog toga sakupio!?" To je rekao i otišao.s. to nisu tretirali kao marfu' predaju. I. uistinu. upitao ih je: "Šta mislite. poslan da vas opomenem da vas čeka teška kazna (ako me ne budete slijedili). Dotle. Al-Burhan fi `ulum al-Qur'an. Nakon toga je objavljena sura AlMasad: ‫] َ ﱠﺖْ َ َا َ ِﻲ َ َ ٍ َ َ ﱠ . Poslanik. َاﻣْ ََ ُ ُ َ ﱠﺎَ َ اﻟْ َ َ ِ . jer je to ne{to iz domena tra`enja upori{ta nekom propisu u datom ajetu (al-istidlal). ve} kao ono za {ta se ka`e na osnovu tuma~enja (ta'wil). da li biste mi vjerovali?" "Za tebe ne znamo da si ikada neistinu govorio" – odgovorili su. s. 18 . je izišao i popeo se na brežuljak Safa.s.(Al-Baqara..a. Jedan je objavljen bez konkretnog povoda i sa~injava prete`an dio Kur'ana. َﺎ َﻏْ َﻰ َﻨْ ُ َﺎُ ُ َ َﺎ َ َ َ . str. Da se desi neki događaj. 32. s. "Ja sam.v. Povodi objave koje podrazumijevaju dvije stvari: tretira tefsirska literatura 1. I. uzvikujući: "Ya sabahah!" Kada su se okupili.). a ne iz domena kazivanja o tome ko je to rekao. 31-32.). ili vezano za neko pitanje koje je bilo upu}eno Poslaniku. pa nakon toga dođe do objavljivanja nekog ajeta. kao npr. 223."23 Šta može biti povod objave? Na početku ovog rada je istaknuto da su islamski u~enjaci saglasni u tome da je Kur'an objavljen iz dva dijela. str. a drugi povodom nekg događaja koji se desio. Ahmad.v.. َ َﺼَْﻰ َﺎ ًا‬ ‫ﺗﺒ ﯾﺪ أﺑ ﻟﮭﺐ وﺗﺐ ﻣ أ ﻨ ﻋ ﮫ ﻣ ﻟﮫ وﻣ ﻛﺴﺐ ﺳﯿ ﻠ ﻧ ر‬ [ ٍ َ َ ْ‫َا َ َ َ ٍ . Ovaj drugi dio je predmet interesovanja posebne discipline koja se u tefsirskoj literaturi naziva povodi objave Kur'ana (asbab nuzul al-Qur'an).a.. pa ni Muslim i neki drugi. kada bih vas ja obavijestio da konji izlaze u podnožju ovoga brda. ِﻲ ِﯿ ِ َﺎ َﺒْ ٌ ِﻦ‬ ‫ذ ت ﻟﮭﺐ و ﺮأﺗﮫ ﺣﻤ ﻟﺔ ﺤﻄﺐ ﻓ ﺟ ﺪھ ﺣ ﻞ ﻣ ﻣﺴﺪ‬ Neka propadne Abu Lahab i propao je!¨Neće mu od koristi biti blago njegovo. ući će on sigurno u vatru 23 Vidjeti: Al-Zarka{i.

bude postavljeno pitanje o nečemu a onda uslijedi objava u kojoj dolazi odgovor na to pitanje. Gospodaru moj. ja tebi iznosim svoj jad!" 'Aiša pripovjeda: "Ubrzo nakon toga došao je Gibril (melek zadužen za dostavljanje Objave) i objavljeni su ovi ajeti: ‫ﻗ ﺳﻤﻊ ﻠﮫ ﻗ ل ﻟﺘ ﺗﺠ دﻟ َ ﻓ ز ﺟﮭ وﺗ ﺘﻜ إﻟ ﻠ ِ و ﻠﮫ ﯾ ﻤﻊ‬ ُ َ ْ‫] َﺪْ َ ِ َ اﻟﱠ ُ َﻮْ َ اﱠ ِﻲ ُ َﺎ ُِﻚ ِﻲ َوْ ِ َﺎ َ َﺸْ َ ِﻲ َِﻰ اﻟﱠﮫ َاﻟﱠ ُ َﺴ‬ ‫ﺗﺤ ورﻛﻤ إن ﻠﮫ ﺳﻤ ﻊ ﺑﺼ ﺮ ﻟﺬ ﻦ ﯾﻈ ھﺮ ن ﻣ ﻜ ﻣ ﻧﺴ ﺋﮭ ﻣ ھﻦ‬ ‫َ َﺎ ُ َ ُ َﺎ ِ ﱠ اﻟﱠ َ َ ِﯿ ٌ َ ِﯿ ٌ . On bi joj rekao da ona njemu nije dopuštena kao što mu nije dopuštena njegova majka. hadis br. uz naznaku da je predaja vjerodostojna (sahih). islam je dokinuo. َاﱠ ِﯾ َ ُ َﺎ ِ ُو َ ِﻦْ ِ َﺎ ِ ِﻢْ ُ ﱠ َ ُﻮ ُو َ ِ َﺎ َﺎُﻮا‬ ‫وإن ﻠﮫ ﻟﻌﻔﻮ ﻏﻔ ر و ﻟﺬ ﻦ ﯾﻈ ھﺮ ن ﻣ ﻧﺴ ﺋﮭ ﺛﻢ ﯾﻌ د ن ﻟﻤ ﻗ ﻟ‬ .s. اﱠ ِﯾ َ ُ َﺎ ِ ُو َ ِﻨْ ُﻢْ ِﻦْ ِ َﺎ ِ ِﻢْ َﺎ ُ ﱠ‬ ‫ُ ﱠ َﺎ ِ ِﻢْ ِنْ ُ ﱠ َﺎ ُ ُﻢْ ِﱠﺎ اﻟﱠﺎ ِﻲ ََﺪْ َ ُﻢْ َِ ﱠ ُﻢْ َ َ ُﻮُﻮ َ ُﻨْ َ ًا ِ َ اﻟْ َﻮْ ِ َ ُو ًا‬ ‫أﻣﮭ ﺗﮭ إ أﻣﮭ ﺗﮭ إﻟ ﻠ ﺋ وﻟ ﻧﮭ وإﻧﮭ ﻟﯿﻘ ﻟ ن ﻣ ﻜﺮ ﻣﻦ ﻘ ل وز ر‬ ‫َِ ﱠ اﻟﱠ َ َ َ ُ ﱞ َ ُﻮ ٌ . Oni od vas koji ženama svojim reknu da im nisu više dopuštene. kao što im nisu 24 Ovu predaju prenosi Al-Bukari u djelu Al-Sahih (vidjeti Fath al-Bari.v. .. zaista.a. hadisi br. 25 Ovdje se misli na zihar. 4770-4771. govore ružne riječi i neistinu – a Allah sigurno briše grijehe i prašta. on mi je rekao da mu nisam dopuštena kao što mu nije dopuštena njegova majka (zaharani). A sada. o vratu njenu bit će uže od ličine usukane!24 2. on je iskoristio moju mladost. Kitab altafsir.. tom VIII. . 25 nakon čega je Kawla otišla da se požali na svoga muža Poslaniku. jer Allah. 360-361. str.rasplamsalu. Takvu pojavu (zihar). 19 . s. ٌ ‫ﻓ َﺤْ ِﯾ ُ َ َ َ ٍ ِﻦْ َﺒْ ِ َنْ َ َ َﺎ ﱠﺎ َِ ُﻢْ ُﻮ َ ُﻮ َ ِ ِ َاﻟﱠ ُ ِ َﺎ َﻌْ َُﻮ َ َ ِﯿ‬ ‫َﺘ ﺮ ﺮ رﻗﺒﺔ ﻣ ﻗ ﻞ أ ﯾﺘﻤ ﺳ ذﻟﻜ ﺗ ﻋﻈ ن ﺑﮫ و ﻠﮫ ﺑﻤ ﺗ ﻤﻠ ن ﺧﺒ ﺮ‬ ‫ﻓﻤ ﻟ ﯾﺠ ﻓﺼﯿ م ﺷ ﺮ ﻦ ﻣﺘﺘ ﺑﻌ ﻦ ﻣ ﻗ ﻞ أ ﯾﺘﻤ ﺳ ﻓﻤ ﻟ ﯾ ﺘﻄ ﻓﺈ ﻌ م‬ ُ ‫َ َﻦْ َﻢْ َ ِﺪْ َ ِ َﺎ ُ َﮭْ َﯾْ ِ ُ َ َﺎ ِ َﯿْ ِ ِﻦْ َﺒْ ِ َنْ َ َ َﺎ ﱠﺎ َ َﻦْ َﻢْ َﺴْ َ ِﻊْ َِﻃْ َﺎ‬ ‫ﺳﺘ ﻦ ِ ﻜ ﻨ ذﻟﻚ ﻟﺘ ﻣﻨ ﺑ ﻠﮫ ورﺳ ﻟﮫ وﺗ ﻚ ﺣﺪ د ﻠﮫ وﻟ ﻜ ﻓﺮ ﻦ ﻋﺬ ب‬ ٌ ‫ِ ﱢﯿ َ ﻣﺴْ ِﯿ ًﺎ َِ َ ِ ُﺆْ ِ ُﻮا ِﺎﻟﱠ ِ َ َ ُﻮِ ِ َ ِﻠْ َ ُ ُو ُ اﻟﱠ ِ َِﻠْ َﺎ ِ ِﯾ َ َ َا‬ [ ٌ ‫َِﯿ‬ ‫أﻟ ﻢ‬ Allah je čuo riječi one koja se s stobom o mužu svome raspravljala i Allahu se jadala – A Allah čuje razgovor vaš međusobni.oni. ja sam mu rađala djecu. sve čuje i vidi. Kao primjer može poslužiti sljedeće: Prenose Ibn Maga i Al-Hakim. 4971. kao što im nisu dopuštene majke njihove. i str. majke njihove su samo one koje su ih rodile.a..a one nisu majke njihove. s.s.v. da je Aws ibn al-Samit kazao svojoj supruzi Kawli bint La'laba da mu ona nije dopuštena kao što mu nije dopuštena njegova majka. Rekla je: "Allahov poslaniče. uistinu. i žena njegova koja spletkari. Da Poslaniku.. kada sam ušla u godine i kada više ne mogu rađati. Oni koji ženama svojim reknu da im nisu dopuštene. jedan od predislamskih načina maltretiranja žene. 609. tako što je njen muž ne bi razvjenčavao a ne bi joj se ni približavao u postelji.

dužni su.). islamski učenjaci su napisali zasebna djela 26 u tom području. Hrvatske i Slovenije. 1984. dužan je da šezdeset siromaha nahrani. Muhammad Salim i dr.). O povodima objave pisao je i veliki hadiski autoritet Ibn Ha\ar al-Asqalani (umro 852/1452. nažalost. Djelo je doživjelo brojna izdanja a često je štampano i na marginama pojedinih tefsira kao i standardnih izdanja Kur'ana. šejh Muhammad 'Ali al-Sabuni. Literatura o povodima objave Zbog ogomne važnosti i značaja koju ima poznavanje povoda objave u razumijevanju i tumačenju Kur'ana.). nazvavši ga Lubab al-nuqul fi asbab al-nuzul.) preuzeo je to djelo i završio ga. godine. gotovo sve hadiske zbirke u sebi sadrže poglavlje o tefsiru (kitab al-tafsir). Jusuf Ramić je napisao knjigu Povodi objave Kur'ana. . smrt spiječila da dovrši svoje djelo. dr. o povodima objave su na arapskom jeziku pisali brojni autori (npr.). Muhammad Sayyid |ibril.a Allah dobro zna šta vi radite.). dr. 1-4. veoma značajno djelo u ovoj oblasti napisao je Abu al-Hasan al-Wahidi (umro 468/1075. učitelj imama Al-Bukarija. a onda odluče da s njima nastave da žive. A onaj ko ne može. To vam se naređuje. A nevjernike čeka patnja nesnosna (Al-Mugadala. Subhi al-Salih. Njegovo djelo Asbab al-nuzul doživjelo je brojna izdanja. U sklopu tog poglavlja u tim zbirkama prenose se brojne predaje koje tretiraju povode objave Kur'ana. 27 Djelo je štampano u Sarajevu u izdanju Starješinstva Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Među prvima koji je pisao o povodima objave bio je 'Ali ibn al-Madini (umro 468/1075. djela poznata pod nazivom AlSunan. 20 . Inače. zato da biste potvrdili da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete – to su Allahovi propisi. dr. Istaknuti učenjak 'Abd al-Rahman al-Suyuti (umro 911/1505. 27 Više povoda objave jednoga ajeta Literatura kur'anskih nau~nih disciplina isti~e da se u nekim prilikama mo`e nai}i na više predaja o objavljivanju jednoga istog 26 Ovdje spominjemo samo zasebna djela o povodima objave. Vidjeti Al-Bukarijin i Muslimov Sahih. Poslije njega. Haylamijev Ma\ma' al-zawa'id i dr. a na bosanskom jeziku dr. Muhammad Abu Šahba. dr. da jednog roba ropstva oslobode. ali ga je. U novije vrijeme.dopuštene majke njihove. dužan je dva mjeseca da posti uzastopce prije nego jedno drugo dodirne. Onaj ko ne nađe. prije nego što jedno drugo dodirnu.

spojit }emo ih.). 21 . Ako su dvije predaje s pouzdanim lancem. kad god je to mogu}e. koji kazuje: Prou~io sam pred `Ai{om: Safa i Merva su 28 Opširnije o tome vidjeti: Subhi al-Salih. Nakon {to je nastojao spojiti ih. u sklopu kojeg Al-|assas navodi dvije predaje o povodu objave. niti ih spojiti zbog velike vremenske razlike vezane za nastanak povoda. odmah se mo`e primijetiti da kod njega u takvim prilikama preovladava postupak spajanja i usagla{avanja (al-\am' wa al-tawfiq). ne ~ini nikakav prestup ako obiđe (učini tavaf) oko njih (Al-Baqara. nastoji spojiti razloge koji se spominju u predajama o povodima objave nekih ajeta. ili zbog toga {to je njen prenosilac bio svjedok doga|aja a prenosilac druge predaje nije. primjenjuju}i im kazivanja na okolnosti obuhva}ene s oba povoda objave. pak.ajeta. a ne mo`emo jednoj dati prednost. posvetio veliku pažnju proučavanju takvih povoda objave. a te predaje. veli: "Prenosi se od Ibn `Uyayne. nema dvojbe da treba prihvatiti povod objave utemeljen na predaji koja ima prednost. obje predaje s pouzdanim lancem. cit. a vrlo rijetko se opredjeljuje za davanje prednosti. Al-|assas je. U vezi s tim u~enjaci ka`u: "Kad do|u dvije predaje. 158. obje s pouzdanim predajnim lancem. Zato onaj ko Kabu hodo~asti. uvjerljivo govore o autonomnosti obuhva}enih povoda. str. na osnovu kojih jednim predajama daju prednost pred drugima. svaka za sebe."28 U nastavku donosimo nekoliko primjera iz Al-|assasovog tefsira Ahkam al-Qur'an (Propisi Kur'ana) koji mogu ilustrirati kako su učenjaci postupali u situacijama kada postoji više povoda objave jednoga ajeta. ili ih dovode u prihvatljivu saglasnost. i u vezi s tim. od kojih jednoj mo`emo dati pred nost po tome {to je za nijansu pouzdanija od druge. 142-147. inače. op. pa ne mo`emo nijednoj dati prednost. koji prenosi od Al-Zuhrija. Ako su. U~enjaci su u takvim slu~ajevima postavili jasna i precizna mjerila. U nastavku ćemo navesti tri primjera iz njegovog tefsira: Prvi primjer ilustruje komentar rije~i Uzvi{enoga: ‫] ِ ﱠ اﻟ ﱠ َﺎ‬ ‫إن ﺼﻔ‬ ‫و ﻤ ة ﻣ ﺷﻌ ﺋﺮ ﻠﮫ ﻓﻤ ﺣﺞ ﺒ ﺖ أو ﺘﻤﺮ ﻓﻠ ﺟﻨ ح ﻋﻠ ﮫ أ ﯾﻄﻮف‬ َ ‫َاﻟْ َﺮْوَ َ ِﻦْ َ َﺎ ِ ِ اﻟﱠ ِ َ َﻦْ َ ﱠ اﻟْ َﯿْ َ َ ِ اﻋْ َ َ َ ََﺎ ُ َﺎ َ ََﯿْ ِ َنْ َ ﱠ ﱠ‬ [ ٌ ‫ِ ِ َﺎ َ َﻦْ َ َ ﱠ َ َﯿْ ًا َِ ﱠ اﻟﱠﮫ َﺎ ِ ٌ َِﯿ‬ ‫ﺑﮭﻤ وﻣ ﺗﻄﻮع ﺧ ﺮ ﻓﺈن ﻠ َ ﺷ ﻛﺮ ﻋﻠ ﻢ‬ Safa i Merva su Allahova ~asna mjesta. ili umru obavi. budu}i da on. koja je pouzdanija. a on od `Urwe. u tom slučaju prihvatit }emo to da je jedan ajet objavljen više puta.

"31 Drugi primjer zahvata prvi ajet iz skupine ajeta o nasljedstvu. III. Bab: Sura Al-Baqara. Abu Dawud (AlSunan. br. str. koji su se nalazili na tim mjestima zbog ~ega su ih se ljudi u islamu klonili. 208.' Dalje `Urwa kazuje: 'To sam spomenuo Abu Bakru ibn `Abd alRahmanu.Allahova ~asna mjesta. radilo se o odnosu prema kipovima i idolima. po~eo obilaziti ih. 1.'29 Prenosi se od `Ikrime.). Al-Tirmiri. Zato je mogu}e da povod objave ovog ajeta budu okolnosti koje navode predaje obiju skupina.277. Kitab: Tafsir al-Qur'an. 44. 401. II. To je tada postalo sunnet.. Mislim da je ajet objavljen s povodima koje iznose obje grupe. rekao: 'Na Safi su bili kipovi i idoli. str. Al-Suyuti (Lubab al-nuqul). Kitab: Al-Ha\\. 237. s. koji glasi: Allah vam nare|uje da od djece va{e mu{kom pripadne toliko koliko dvjema `enskima (Al-Nisa'. Kitab: Al-Manasik. br. Bab: Wu\ub al-Safa wa al-Marwa min {a`a'irillah.). 30 Ovako navodi Al-Suyuti (Lubab al-nuqul. Oni koji su to (u džahilijetu) činili zbog Menata (božanstvo kod predislamskih Arapa). Allahov Poslanik i muslimani su ih obilazili. Bilo je u~enjaka koji su znali re}i: O ovome je (prenosilac) pitao ljude koji su obilazili izme|u Safe i Merve. nastoje}i da ih 29 [ ِ ْ‫] ﯾ ُﺻ ِ ُ ُ اﷲ ﻓﻲ َوْ َ ِ ُﻢْ ِﻠ ﱠ َ ِ ِﺜْ ُ َ ﱢ اﻟُْﻧْ َ َـﯿ‬ ‫أ ﻻدﻛ ﻟ ﺬﻛﺮ ﻣ ﻞ ﺣﻆ ﺄ ﺜﯿ ﻦ‬ ‫ﻮ ﯿﻜ ﻢ‬ Prvi dio ove predaje (do `Ai{inog kazivanja) navode Al-Bukari (Al-Sahih. kad je došao islam ustručavali su se da obilaze oko njih sve dok nije objavljen ovaj ajet. Po onom {to navode Ibn `Abbas i Abu Bakr ibn `Abd al-Rahman. br. 147. To je sunnet. 2.). Bab: Al-Sa`y bayn alSafa wa al-Marwa rukn la yasihh al-ha\\ illa bihi. str. Tad je Allahov Poslanik. 31 Ahkam al-Qur'an.965. sestriću. IX. 1. da je u vezi s rije~ima Uzvi{enoga: Safa i Merva su Allahova ~asna mjesta. zbog toga što su u predislamskom dobu (na tim mjestima) činili obred božanstvu Menat.. uz ~iji povod objave Al-|assas navodi dvije razli~ite situacije.. te sam rekao: 'Ni ne pomi{ljam da to u~inim.). koji prenosi od Ibn `Abbasa. str. Al-Nasa'i (Al-Sunan. Kitab: Al-Ha\\.). a on mi je rekao: 'To je znanje.. 1. V. br.901.s. Muslimani je nisu obilazili zbog kipova i idola. Muslim (Al-Sahih. str. Uzvi{eni Allah je objavio: ne ~ini nikakav prestup ako obiđe oko njih.). V. str. 116.. 181.' 30 Abu Bakr (al-|assas) ka`e: 'Povod objave ovog ajeta prema kazivanju `Ai{e jeste pitanje onih koji ih nisu obilazili. 22 . 11.484. I.' Ona mi je na to uzvratila: 'Nije lijepo to {to si rekao. str. Bab: Rikr Al-Safa wa al-Marwa). Bab: Amr al-Safa wa al-Marwa..v. Kitab: Al-Manasik.a.

zato {to su obje zapam}ene i bile su povod objave ovog ajeta. a to je: 'Allah }e o tome izna}i rje{enje.v. je odgovorio: 'Allah }e o tome donijeti rje{enje. Bab: Man kan laysb lahu akawat. Poprskao me vodom koja mu je pretekla i ja sam do{ao svijesti. a njihovoj majci osminu..a. br. Al-Tirmiri (Al-Sunan. prema obi~ajima koji su vladali u predislamsko doba. str.s. 2. ovo su k}erke Labita ibn Qaysa koji je poginuo kad je s tobom bio u Bici na Uhudu. tvoje je. br. Amid`i je rekao: 'Daj im dvije tre}ine. Allahov Poslanik. jer bi. [ta ti misli{ o tome.). br. amid`i je naredio da djevojkama i njihovoj majci isplati njihov dio. Poslanik.a.092. II. nije zanemario kad ga je `ena pitala. s. Povod je spomenut i u Al-Suyutijevom djelu Lubab al-nuqul (str. Dotle. Bab: Fara'id al-sulb... Allahov Poslani~e? Bez imovine }e se te{ko udati. a on od |abira ibn `Abdillaha da je kazao: 'Razbolio sam se.. ve} na temelju obi~aja koji su u vezi s naslje|ivanjem vladali u predislamskom dobu. 23 .spoji. je došao da me obiđe. [to pretekne.s. kako bi ti postupio s mojom imovinom? Ni{ta mi nije odgovorio dok nije objavljen ajet o nasljedstvu: Allah vam nare|uje da od djece va{e mu{kom 32 Ovako ga navode: Abu Dawud (Al-Sunan. Ibn Ma\\a (Al-Sunan. Bab: Ma \a' fi miral al-banat.. 414. 2.' Zatim. 119. Kitab: Al-Fara'id. ina~e.).' Tad je objavljen ajet iz sure Al-Nisa': Allah vam nare|uje da od djece va{e mu{kom pripadne toliko koliko dvjema `enskima .a. s. Sve je sebi prigrabio. 120.891. Jedan je to da je.720. a ne djevojke. Allahov Poslanik je tad abdestio.' 32 Abu Bakr (al-|assas) na to ka`e: 'O vo kazivanje je višesmisleno. ve} je o problemu rekao ono {to je mogao. Sufyan ibn `Uyayna prenosi od Muhammada ibn al-Munkadira. To dokazuje da amid`a nije uzeo nasljedstvo po osnovu zavje{tanja. 908.v. {to Poslanik. U tom smislu ka`e: "Muhammad ibn `Abdillah ibn `Aqil prenosi od |abira ibn `Abdillaha da je rekao: 'Dovela neka `ena ensarijka dvije k}eri i pita: 'Allahov Poslani~e. je zatra`io da pozovu `enu i amid`u njenih k}eri. III. amid`a imao pravo na nasljedstvo. s.). To dokazuje da je nasljedstvo bio uzeo na temelju odredbe koja je bila na snazi u predislamskom dobu.s.v.s.. nakon {to je objavljen ajet. od koje se jo{ nije bilo odustalo.. s. ponovo insistirao na onom {to za sobom povla~i objavljivanje ajeta i na ranijoj odredbi koja nije derogirana. a meni se bilo zanesvijestilo.).' Allahov Poslanik. Amid`a im ne da n i{ta od imovine.v. Kitab: Al-Fara'id. III. Kitab: Al-Fara'id. str. Tad sam ga pitao: Allahov Poslani~e. str.a. 2.

. 120..). str.). po tome {to nema ni roditelja ni djeteta.'"35 Tre}i primjer zahvata komentar 101. Kitab: Tafsir al-Qur'an. presudno zbog toga {to |abir nije imao djece. dakle. 24 . u sklopu kojeg Al-|assas navodi brojne predaje vezane za tuma~enje povoda objave: "Prenosi Qays ibn alRabi` koji prenosi od Abu Husayna. XI.''33 U prvom hadisu se. 12. k}erke Labita ibn Qaysa ."34 Mi bismo u vezi s tim rekli: S metodom koju je Al-|assas primijenio u utvr|ivanju dviju situacija. str. zapravo rije~i Uzvi{enoga: ْ‫] ﯾَ أ ﱡﮭَ اﱠﺬ ِ َ آ َ ُﻮا َ َﺴَُْﻮا َﻦْ َﺷْﯿَ َ ِن‬ ‫ﺎ ﯾ ﺎ ﻟ ﯾﻦ ﻣﻨ ﻻ ﺗ ﺄﻟ ﻋ أ ﺎء إ‬ [ ْ‫ ُﺒْ َ َ ُﻢْ َ ُﺆْ ُﻢ‬O vjernici.one su u Al-|assasovom i Abu Dawudovom preno{enju. str. vidi da se u vidu imao |abir. ajeta sure Al-Ma'ida. Bab: `Iyada al-magma `alayhi. Bab: Yusikum Allah. 230. a povodom situacije s |abirom zavr{ni: A ako mu{karac ili `ena ne budu imali ni roditelja ni djeteta (Al-Nisa'. 173. rumen u licu.. 3. nego oni sa stavom vezanim za |abira.975. 1. @ena ga je pitala a on joj nije odgovorio. Kitab: Al-Fara'id. nakon {to navodi pri~u o k}erkama Sa`da ibn al-Rabi`a . str. sjeo i rekao: 'Što god me upitate – sve ću vam odgovoriti!' Pri{ao 33 Prenosi Al-Bukari na više mjesta u Al-Sahihu (vidjeti Al-Sahih. 34 Ahkam al-Qur'an. Mogu}e je da su se dogodila oba slu~aja.975.616. 100-101. br. kako se moglo vidjeti iz prethodnog citata.). br.prenosi Ibn Ha\arovu tvrdnju isti~u}i: "Ibn Ha\ar ka`e: 'Uvjerljiviji su oni koji tvrde da je ajet objavljen povodom Sa`dovih k}eri. a on od Abu Hurayre koji kazuje: Allahov Poslanik se ljutit. ve} je sa~ekao objavu.. II. br. X. VII. Bab: Miral al-kalala.999.). saglasan je i Al-Suyuti u djelu Lubab al-nuqul. spominje pri~a o `eni i k}erkama. Tad je objavljen ajet koji utvr|uje odgovaraju}i dio rije~ima: Mu{karcima pripada dio onoga {to ostave roditelji i ro|aci (Al-Nisa'. Kitab: AlMarda. 4. Nakon toga. ne zapitkujte o onome {to }e vam ‫ﺗ ﺪ ﻟﻜ ﺗ ﺴ ﻛ‬ pri~initi neprijatnosti. |abir ga je pitao dok je le`ao bolestan. gdje se. 35 Vidjeti: Al-Suyuti. u kojem. str. 250.. IX. 5. Ako je ta~an odgovor da su ovi ajeti objavljeni povodom oba doga|aja. Prenosi ga i Muslim (Al-Sahih. 107.pripadne toliko koliko dvjema `enskima . 7. Bab: Qawlullah Ta`ala Yusikum Allah fi awladikum. treba pretpostaviti da su prvi objavljeni u vezi s dvjema djevojkama: Allah vam nare|uje da od djece v a{e. Kitab: Al-Fara'id.. a u drugom se navodi da je |abir pitao Poslanika za isto tuma~enje. str. kao povoda objave ovog ajeta. ispeo na mimber. Lubab al-nuqul.

. str. br. br. XI. 12. str. Kitab: Tafsir al-Qur'an. Navodi je Al-Tabari (|ami' al-bayan. 38 Abu Bakr (al-|assas) kaže: 'Nema zapreke da sve predaje o povodima objave ovog ajeta budu pouzdane. Bab: Wu\ub tark su'alihi (s.807. od Ibn `Abbasa). Me|utim. a i drugi su ga pitali o svemu navedenom.). 25 .a..795.a. XV. Muhammad vjerovjesnik! Allahov poslani~e. bez valjanog razloga i bilo 36 Hadis prenosi Al-Tabari (|ami` al-bayan. s. Spominje ih i Al-Suyuti (Lubab al-nuqul. da potvrde da je Vjerovjesnik. jer to uistinu nije potrebno.). Prenosi ga i Muslim (Al-Sahih. Isto se navodi i od Anasa. VII. rekao: 'Što god me upitate . br. Kitab: Al-Fada'il. str. ~ime je majku povrijedio. on je bio uvjeren da porijeklo vodi od nekoga drugog. XI. 104-108..sve ću vam odgovoriti!' Hurafin sin ga je pitao. a Allah zna ko su nam o~evi. 37 Ove predaje navodi Al-Tabari (|ami' al-bayan. Kad je rije~ o `Abdullahu ibn Hurafi 'na osnovu postelje' se smatralo da mu je otac Hurafa. 199.013. 111-112. a Muqsim veli da je u vezi sa znakovima koje ~lanovi zajednice zahtijevaju od svojih vjerovjesnika. ko mu je otac. Muqsimovu predaju nigdje nismo uspjeli prona}i. 12. islam vjera. str.a.37 `Ikrima prenosi da je ajet objavljen u vezi s ~ovjekom koji je pitao. br.794.). s. sebe osramotio.) bi kalra). br. 499.' 36 Ibrahim al-Hi\ri prenosi od Abu Hurayre da je ajet objavljen kad je bilo postavljeno pitanje had`a.v. XI. br. ko mu je otac.v.. da li se obavlja svake godine i sli~no tome. 12. 38 Predaja `Ikrime i Sa`ida ibn |ubayra je jedna ista. Nakon toga je objavljen ovaj ajet: O vjernici.mu je jedan ~ovjek i pitao ga: 'Gdje je moje mjesto?' Odgovorio mu je: 'U vatri!' Pri{ao mu je drugi i pitao: 'Ko je moj otac?' Odgovorio je: 'Otac ti je Hurafa. 4.v.a. U ovim predajama tvrdnje o povodima su izri~ite). od Anasa ibn Malika.014. str.s. 203.. {to zna~i o sli~nimneugodnim pitanjima. umirio. Sa`id ibn |ubayr veli da je ajet objavljen u vezi s onima koji su Allahovog Poslanika (s. jer se naklapalo o njegovom porijeklu. ne zapitkujte o onome {to }e vam pri~initi neprijatnosti.802.s.v. zatim od Ibn `Abbasa.. pod slijede}im brojevima: od Abu Hurayre 12. bili smo savremenici paganskog doba i mnogobo{tva.' Tad je ustao `Umar i rekao:' Zadovoljni smo {to nam je Allah gospodar.s.. Kur'an vodi~.812.' Tad se Poslanik.804-12.s. ~ime je razotkrio ne{to {to je bilo zata{kano voljom Uzvi{enog Allaha. 4. Preuzetog od Abu Hureyre navodi ga Al-Bukari (Al-Sahih. a prava istina nije utvr|ivana na osnovu nasljednih osobina. 103.) pitali o oslobo|enim robinjama. od Abu Umame 12.. Bab: Qawluhu La tas'alu `an a{ya' in tubda lakum tasu'kum. 12.805. Uzvišeni Allah je tad objavio: ne zapitkujte o onome {to }e vam pri~initi neprijatnosti.

nadnaravnosti vjerovjesnika ne trebaju udovoljavati `eljama i hirovima krivovjernika..a.' To je bilo jedno od pitanja ~iji odgovor nanosi {tetu. Sli~no je i s pitanjem Vjerovjesniku o znakovima. II.s. Sli~no je i s ~ovjekom koji je pitao: 'Allahov Poslani~e. u kojem utvr|uje pouzdanost predaja. kao {to je bilo Ibn Hurafino o tome ko mu je otac. 604-605. bilo da nije.kakve koristi. bilo je dovoljno da zna da se propisuje jednom. s. jer mu pitanje nije po{te|eno predubje|enja o oslobo|enoj robinji i dopu{tenosti.a. o povodima objave ovog ajeta. onda je to tako!' Rekao je. I takva pitanja su neumjesna.. a ako sam rekao tako. Daleko je od takvog komentara tvrdnja onog ko isti~e da je Poslanik. jer se ra~una 'na osnovu postelje'. postavljali neumjesna pitanja.s. ako se ne{to dozvoljava odredbom ajeta. za onog ko je ~uo ajet o had`u. da bi. tabi`ina i komentatora o tome.s.v. da li svake godine? Ovo posebno zbog pojavljivanja kazivanja ashaba.v. s.a. bez potkrepljivanja ajetom jer. s. Ako se do|e do neo~ekivanog odgovora. zatim ono koje je neko postavio na vijest da je Allah propisao had` kao strogu du`nost. To je vrsta ru`nih i nepo`eljnih pitanja .v. Zato je Vjerovjesnik. unato~ dokazivanim nadnaravnostima (mu`\iza). Zato mu je majka rekla: 'Slomio si me tim tvojim pitanjem!' On je njoj odgovorio: 'Srce mi se ne}e smiriti sve dok pitanje ne iznesem Vjerovjesniku. a onaj ko je prihvatio islam trebao bi jasno znati je li to dozvoljeno. s. pojedincu neprimjerena jer."39 39 Ahkam al-Qur'an. ako ja za ne{to ka`em da.a. u smislu. o ~emu nisu trebali ni{ta pitati. budu}i da mu se porijeklo jednako ra~una po Hurafi uprkos tome {to ga vodi od nekoga drugog. budu}i da je naziv robinja. nema potrebe da se o tome i{ta dodatno pita. jer je s ~ovjeka svuklo pla{t kojim se prikrivao. str. ozna~avao ne{to konvencionalno.v. makar na ovom svijetu. budu}i da je to bilo manifestacija krivovjerstva s kojim su se pribli`avali idolima. utoliko je pitanje nepo`eljnije. Kad se ti~e kazivanja koje Mu\ahid prenosi od Ibn `Abbasa (za Al-|assasa je to `Ikrimino 26 . rekao: "Najispravnija je tvrdnja onoga ko ka`e: 'Ovaj ajet je objavljen zbog narastanja broja onih koji su Poslaniku. onda po tome treba postupati. [to se ti~e pitanja o had`u svake godine. a bolje mu je. rekao:' To je samo jedno hodo~a{}e. nakon njihovog nizanja. o ~emu je suvi{no bilo pitati je li dozvoljeno. poznato u predislamskom dobu.s.. istovjetan postupku velikana tefsirke nauke Al-Tabarija u tefsirskom djelu |ami' al-bayan. kao i drugi njemu sli~ni. Ovdje `elimo primijetiti da je postupak dokazivanja pouzdanosti koji Al-|assas slijedi u posmatranju predaja (osim dviju posljednjih). pitan o oslobo|enim robinjama. gdje je moje mjesto?' Takvo pitanje je bilo suvi{no.

po onom {to se navodi u literaturi iz kur'anskih nau~nih disliplina. II. a on od Umm Salama koja ka`e: 'Rekla sa m: Allahov Poslani~e. niti na pitanje `Abdullaha ibn Hurafe o njegovom ocu. uz koje Al-|assas ka`e: "Yunus prenosi od Al-Hasana (al-Basrija) da je neki ~ovjek ranio suprugu."40 Al-|assas je i ovu pojavu razmatrao u svome tefsiru.a. s.). Uzvi{eni Allah nije odgovorio. |arir ibn Hazim prenosi od Al-Hasana koji kazuje: 'Neki ~ovjek je o{amario suprugu.a. a Poslanik mu je rekao: 'Milo za drago!' Tad je Uzvi{eni Allah objavio ajet: Mu{karci vode brigu o `enama . mogu}e i da jedan doga|aj bude povod objavljivanju dva ili vi{e ajeta. u {ta se mo`emo uvjeriti ako pogledamo njegov komentar rije~i Uzvi{enog Allaha: [ ٍ ْ‫] و َ َ َ َ ﱠﻮْا ﻣَ َ ﱠ َ اﷲ ِ ِ َﻌْ َ ُﻢْ ََﻰ َﻌ‬I ne po`elite ‫ﻻ ﺗﺘﻤﻨ ﺎ ﻓﻀﻞ ﺑﮫ ﺑ ﻀﻜ ﻋﻠ ﺑ ﺾ‬ ono ~ime je Allah neke od vas odlikovao (Al-Nisa'. Al-Suyuti u djelu Lubab al-nuqul (str. 41 Ahkam al-Qur'an.) nagla{ava da je Umm Salamino pitanje bilo povod objavljivanju dva ajeta. 229. zbog ~ega je njen brat do{ao Allahovom Poslaniku.a. kao ni na pitanje u vezi s had`om. |ami' al-bayan."41 Ne{to sli~no mo`emo na}i i uz rije~i Uzvi{enoga: Mu{karci vode brigu o `enama zato {to je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato {to oni tro{e imetke svoje (Al-Nisa'. str. ono nije daleko od istine. dok se kazivanja nastala od ashaba i tabi`ina razilaze. Poslanik. a zatim i: Muslimanima i muslimankama. jer su sve pobude kazivanja i sve poruke pouzdane. s. 35. U svakom pogledu su bliske istini (vidjeti: Al-Tabari. To je za nas najuvjerljiviji stav. rekao: Ja sam po`elio jedn o. op. usljed ~ega ih nismo navodili. a Allah nare|uje drugo'. 147-148. i vjernicima i vjernicama… (Al-Ahzab. str. nakon kojeg je Vjerovjesnik.a. uz koje isti~e: "Sufyan (al-Lawri) prenosi od Ibn Abi Na\iha. 34.v. mu{karci }e se spominjati a `ene ne}e. s. 32.v. s kontekstom u kakvom su ga postavili Poslaniku. bilo je. 40 Vidjeti: Subhi al-Salih. To je pojava koju su nau~nici nazvali pojavom "više ajeta s jednim povodom objave. str.' Tad je Allah objavio: I ne po`elite ono ~ime je Allah neke od vas odlikovao. s.s.Više ajeta s jednim povodom objave Kao {to je mogu}e bilo da se sustigne ve}i broj doga|aja i situacija i budu povod objave jednog ajeta.).v. objavljen je ajet kojim se zabranjuju takva pitanja... da li svake godine ili samo jednom. 127. 112.s. a ona se za pomo} obratila Allahovom Poslaniku. cit. Premda se ne mo`e zanijekati da na pitanja poput onog o oslobo|enoj robinji. mu{karci ratuju a `ene ne ratuju.). a pru`a se odgovor svakom ko takva i sli~na pitanja postavlja.).v. kazivanje).s. XI. a on od Mu\ahida.s. 27 ..

ajet). 83. op. II. jer propis ustanovljen na osnovu tih ajeta nije ničim derogiran. 43 Vidjeti: dr. Mabahil fi 'ulum al-Qur'an. 10-11. str. 236. nakon ~ega je objavio i: Mu{karci vode brigu o `enama. Povodi objave Kur'ana.).43 Problem prioriteta: općenitost teksta ili posebnost povoda? Istaknuti učenjaci u području usulske znanosti (al-usuliyyun) ustanovili su važno pravilo u vezi s povodima objave. 45 obuhvataju taj slučaj. str. Tako ajeti o međusobnom proklinjanju supružnika (ayat al-li'an) koji su objavljeni povodom Hilala ibn Umayye koji je optužio svoju suprugu da je učinila preljubu a nije imao svjedoka koji bi to posvjedočili. 44 U obrazloženju takvoga stava učenjaci kažu da opći kur'anski iskaz objavljen s nekim posebnim povodom sam po sebi. 44 Vidjeti: Al-Suyuti. jer jedan opći kur'anski tekst. cit." 42 U literaturi koja se bavi povodima objave spominju se i druge predaje u kojima se navodi da jedan povod može biti razlogom objavljivanja više ajeta. str. 6-9. niti ograničen samo na aktere tog 42 Ahkam al-Qur'an. jer nije opravdano da kur'anski iskazi s općom namjenom budu upućeni samo pojedinoj osobi. 45 Na početkui tih ajeta je opći iskaz: allarina yarmun… oni koji okrive svoje žene (vidjeti kur'ansku suru Al-Nur. Ovakav stav zastupa većina islamskih učenjaka (al-\umhur). u sebi sadrži i dati pojedinačni povod i druge njemu slične. 114. 158. To pravilo se tiče odnosa teksta i povoda objave i odgovara na pitanje: Šta je u razumijevanju kur'anskog teksta prioritetnije: općenitost teksta ili posebnost povoda (hal al-'ibra bi 'umum al-lafz am bi kusus al-sabab)? Odgovarajući na to pitanje učenjaci su ustanovili pravilo koje kaže: U razumijevanju poruke Kur'ana prednost se daje općenitosti kur'anskog teksta.. str. a ne posebnosti povoda (al-'ibra bi 'umum allafz la bi kusus al-sabab). pored osoba označenih tim povodom. Isto navodi i Al-Suyuti (Lubab al-nuqul. a i sve njemu slične. objavljen s određenim povodom. Jusuf Ramić. str. I. obuhvata i osobe koje nisu bile povod njegove objave.joj je rekao: 'Ostaje ti samo da uzvrati{ istom mjerom!' Tad je Allah objavio: I ne `uri s ~itanjem Kur'ana prije nego {to ti se objavljivanje njegovo ne zavr{i (Taha. 85. Subhi al-Salih. s obzirom da imaju opću formu.). 128-129. Manna' al-Qattan. Al-Itqan. 28 . str..

ti ajeti imaju opću formu i obuhvataju taj povod a i druge njemu slične.događaja. Ramić (a prof. str. Enesa Karića (Uvod u tefsirske znanosti. I. Ovdje je potrebno ispitati povode objave ovog ajeta. usvojio princip al-'ibra bi 'umum al-lafz. 122. ni ukazao na to šta je stav većine islamskih učenjaka. Karić ga u tome doslovce slijedi) kaže: "Pogrešno bi bilo ako bi se npr. čak. 46 Znameniti komentator Kur'ana. kada za to postoje validni argumenti. ne uzimajte za prijatelje Jevreje i kršćane! Oni su jedni drugima prijatelji! A njihov je i onaj između vas. Sve dok nema takvih argumenata pouka je u općenitosti kur'anskog teksta a ne u posebnosti povoda. u novije doba. str. osim kad se razumijevanje poruke svodi samo na fakat povoda. Zna se tačno da je ajet objavljen poslije bitke na Uhudu. Ako bi se kod ovog ajeta usvojio stav al-'ibra bi 'umum al-lafz pogrešno bi se shvatio taj odnos. može se – kako kaže imam Al-|assas – općenitost kur'anskog teksta svesti samo na fakat povoda. op. usvojio princip al-'ibra bi 'umum al-lafz…" Smatramo da navedeni primjeri ne idu u prilog onoga što autori žele da dokažu. sukobu i ratu. Muslimani su konstantno tokom povijesti pokazivali izvanredne primjere snošljivosti i tolerancije i prema 29 . a onoga ko to čini . 510. str. Ovdje se prioritet mora dati kusus al-sababu. Njime je regulirana jedna konkretna. Isto tako bi pogrešno bilo ako bi se kod kur'anskog ajeta u kojem stoji: Neka vjernici ne uzimaju za prijatelje nevjernike kad ima vjernika. Allah vas podsjeća na Sebe i Allahu se vraća sve (Ali 'Imran.). Tačno je da ovi ajeti ne propisuju načelan stav prema Jevrejima i kršćanima niti pozivaju ka isključivosti i netrpeljivosti. naročito ako se ima u vidu da se i u klasičnoj i savremenoj tefsirskoj literaturi naglašava stav većine islamskih učenjaka (al-\umhur) po kojem je pouka u općenitosti teksta a ne u posebnosti povoda. Samo u iznimnim situacijama. 48 Evidentno je da su neki autori koji su. Vidjeti: Ahkam al-Qur'an. cit. fakih i šeriatskopravni teoretičar imam Abu Bakr al-Razi Al-|assas u svome tefsiru tvrdi "da nije ispravno prosuđivati na osnovu povoda objave. situacija u konfrontaciji. koji ih uzima za prijatelje (Al-Ma'ida. Jusuf Ramića (Povodi objave Kur'ana. Karić nije. 1316) i dr. poput dr.Allah neće štititi. pisali o povodima objave na bosanskome jeziku. 84. To učinite jedino da biste se od njih sačuvali. Ovaj ajet ne propisuje načelan odnos i stav islama prema drugima..). tj. 1997.. Interesantni su primjeri koje su navedeni autori iznijeli radi ilustriranja posebnosti povoda kojima treba dati prioritet. što unekoliko iznenađuje."47 To znači da za suprotan stav. za davanje prioriteta posebnosti povoda nad općenitosti teksta potrebno imati argumente na osnovu kojih se jasno vidi da se dotični tekst odnosi samo na fakat povoda. već treba prosuđivati prema općenitosti kur'anskog iskaza. Sarajevo. 51. Isto je i sa ajetima o ziharu koji su objavljeni zbog Awsa ibn al-Samita i njegove supruge Kawle. kod kur'anskog ajeta u kome stoji: O vjernici. str. Tako prof. II. vremenski uvjetovana situacija. str. 28. 130-132) davali prednost posebnosti povoda. Dr.48 46 47 Vidjeti: Manna' al-Qattan.

Rezultat takvog pristupa su suspektna tumačenja vjere i vjerskih propisa gdje se. već u sebi nosi značenje velike bliskosti i povjerenja na osnovu kojih se određuje pripadnost nekome ili nečemu. opet. A ajet poručuje da muslimani u tome trebaju biti oprezni. uglavnom. te obavljao korespondenciju sa mnogim značajnim savremenicima". faktički. to bi značilo da šeriatskopravni propisi i odredbe koji su ustanovljeni na osnovu kur'anskih tekstova koji imaju poseban povod. Poruka ajeta je da se kršćani i Jevreji ne uzimaju za bliske prijatelje i zaštitnike.H. prof. S. kršćanima. što apsolutno nije dozvoljeno. Makluf (istaknuti učenjak i muftija iz Egipta. awliya') ne ukazuje. 30 . Interesantno je da je u novije vrijeme u islamskom svijetu prisutna tendencija davanja prioriteta posebnosti povoda i to od strane onih krugova koji su o islamu i njegovim izvorima.). je tako i preveo: O vjernici. i kršćani i Jevreji. Kur'an s prijevodom na bosanski jezik.v. učili na Zapadu. jedna su ruka protiv vas! Oni žele vama propast!" Nakon toga. Ono što prof.Jedan od bitnih razloga zbog kojeg su islamski učenjaci ustanovili spomenuto pravilo je činjenica da bi. Riječ waliyy (pl. str. od njih pomoć ne tražite.a. ponekad. te bi je stoga trebalo tako i prevoditi na naš jezik. A to bi. Ajet precizira da muslimani ne uzimaju za prijatelje ni zaštitnike sljedbenike Knjige (kršćane i Jevreje). Jevrejima. Karić na margini svoga prijevoda kaže: "Ovaj ajet je objavljen u doba loših odnosa između sljedbenika Knjige u Medini i muslimanske strane. s. na obično prijateljevanje s nekim u smislu da se s njim živi u toleranciji. Karić pojašnjava da u situacijama kad muslimanu takvo prijateljstvo neće naškoditi. awliya') ima upravo to značenje. iz sure Al-Ma'ida. nikako ne znači da je Poslanik. ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su jedni drugima zaštitnici! A njihov je i onaj među vama koji ih za zaštitnike prihvati. niti će njegovoj vjeri kakvo zlo prouzrokovati.. Kur'an časni je Allahova Riječ i njegovi propisi su trajno važeći. njih uzimao za svoje bliske prijatelje i zaštitnike (awliya'). ukoliko bi se dao prioritet posebnosti povoda. lijepo razgovara. Jer. prijateljstvo između njega i sljedbenika Knjige nema zapreke (vidjeti: Enes Karić. Rahmetli Besim Korkut pomenuti ajet. dakle. bili svedeni na aktere događaja koji su bili povod objavljivanja tih tekstova. Ramić navodi iz Poslanikovog života "da je on sklapao ugovore sa mušricima. A upravo to se zabranjuje u navedenom ajetu. 117. Karić u svom prijevodu: O vjernici ne uzimajte za zaštitnike Jevreje i kršćane! Oni su jedni drugima zaštitnici! A ko ih od vas za zaštitnike uzme – njihov je! Štaviše. Jevrejima i kršćanima. p.) ovaj ajet tumači i ovako: Nemojte prisno prijateljevati sa njima. dovode u pitanje čak i oni propisi oko kojih postoji konsenzus. trguje ili ima neki oblik korespondencije. vodilo ka tome da brojni kur'anski propisi i odredbe budu dokinuti. Interesantno je da je isto učinio i prof. Riječ waliyy (pl.s.

obuhvata aktera/aktere tog povoda.49 U vezi s pitanjem odnosa teksta i povoda objave govorili su brojni islamski autoriteti. To je ne{to {to ne mo`e pomisliti nijedan vjernik.). ve} je svrha onog {to se ka`e. objavljene u vezi s plemenima Benu Qurayza i Al-Nadir." 50 Korištenje povoda objave u odgojno-obrazovne svrhe Učitelji i pedagozi. str. te sli~ni ajeti za koje ka`u da su objavljeni u vezi s nekim licem ili grupom nevjernika u Mekki. i sudi im (Al-Ma'ida. s kojom se hvali ili kudi. 49. niti bilo ko razuman. rije~i Uzvi{enoga: . da se žena pokriva. napisao je vrlo interesantnu studiju o razumijevanju povoda objave u savremenom dobu u kojoj je detaljno iznio i pobio takve pristupe i shvaćanja. imaju velikih poteškoća kada je u 49 Naš profesor dr. Općenitost kur'anskog iskaza (al-'umum) ne može se svoditi samo na pojedince koji su bili povod objavljivanja ajeta sa takvim formama. naročito kad se radi o jednoj osobi (ili grupi) koja je bila razlog objavljivanja nekog teksta. itd. ili nekom grupom Jevreja. 50 Vidjeti: Al-Suyuti. Muhammad Salim. da su. Al-Itqan. Kad se to kaže apsolutno se ne misli na to da se propisi tih ajeta odnose samo i jedino na nazna~ene osobe.poput obaveze da se dnevno pet puta obavlja namaz. kao kad tvrde da je ajet o specifičnom (ras)puštanju žene (al-zihar) objavljen u vezi sa `enom Labita ibn Qaysa. Ajet koji je imao neki konkretan povod. kr{}ana ili muslimana. odnosno svi oni koji rade u odgojnoobrazovnim institucijama. ukoliko je po svojoj naravi zapovijed (alamr) ili zabrana (al-nahy). 86-87. takav povod obuhvata konkretnu osobu ali i sve druge osobe sa sličnim osobinama. I. O tome je šejhulislam Ibn Taymiyya rekao: "Kad se govori o povodima objave često se kaže: 'Ovaj ajet je objavljen u vezi s tim'. ali i aktere sličnih situacija. 31 ... da je ajet o nasljedstvu daljne rodbine (al-kalala) objavljen u vezi s |abirom ibn `Abdillahom. Ukoliko se neki i spore oko op}eg iskaza objavljenog u vezi s nekim povodom. inače profesor tefsira i kur'anskih znanosti na Univerzitetu Al-Azhar u Kairu. oko toga koliko je specifi~an samo datom povodu. primjerice. Isti je slučaj ako se radi i o predikaciji (alkabar). da obuhvati sve {to ima osobine sli~ne toj osobi. obuhvataju}i sve {to je nalikuje datom opisu i situaciji. niko ne}e re}i da se univerzalne poruke Allahove Knjige i Poslanikovog sunneta ti~u samo neke osobe.

32 . Kazivanja su interesantna učenicima a. Koristeći se metodom kazivanja (priče) i postavljanja pitanja. problem s kojim se susreću svi oni koji su uključeni u odgojnoobrazovni proces. Muhammad: Al-Isra'iliyyat wa al-mawdu`at fi kutub al-tafsir. U tu svrhu koriste priče. također. U ovom radu je na više mijesta istaknuto da povodi objave (asbab al-nuzul) obuhvataju događaje koji su se desili u vrijeme objave Kur'ana kao i pitanja koja su postavljana Poslaniku.pitanju privlačenje pažnje učenika i njihovo misaono prisustvo na času. radne zadatke itd… S obzirom da će studenti Islamske pedagoške akademije biti vjeroučitelji i direktno učestvovati u nastavi. To je. Dar al-kutub al-hadila. i pitanja.v. Bayrut. Na taj način će pomoći učenicima da budu prisutni na času. Događaji su. jedan od najvećih ako ne i najveći. šale. s. LITERATURA 1. `Abd al-Baqi. |assas (al-).a. Al-Taba`a al-laniya.a. 2.. 3. Rahabi (al-).s. 4. Abu Bakr Ahmad al-Razi: Ahkam al-Qur'an. 1396/1976. Mataba al-sunna. u vezi nekim propisom ili pojavom. Abu [uhba . Al-Taba`a al-ula. Al-Qahira. s. 1408/1987. već i misaono i emocionalno. Muhammad Fu'ad: Al-Mu`\am al-mufahris li alfaz al-Qur'an al-karim. Al-Qahira. 1415/1994. što je jako bitno u odgojno-obrazovnom procesu. Naročito ako na početku časa ispriča priču o nekom interesantnom događaju ili postavi pitanje s kojim nastoji uspostaviti komunikaciju s učenicima. Muhammad Husayn: Al-Tafsir wa al-mufassirun. Dar al-kutub al-`ilmiyya. oni se mogu okoristiti poznavanjem povoda objave Kur'ana u privlačenju pažnje učenika i pobuđivanja njihove zainteresiranosti na času Vjeronauke. naročito ona koja se postavljaju u formi traganja za iznalaženjem rješenja za određeni problem. postavljaju pitanja. Kako ili na koji način zainteresirati učenike i studente za materiju koja se izlaže? Šta (u)raditi da bi se oni privoljeli da s pažnjom prate temu o kojoj se govori? U cilju prevladavanja tog problema učitelji nastoje da na razne načine privuku pažnju svojih učenika. vjeroučitelj može privući pažnju učenika i zainteresirati ih za određenu temu. kazivanja (priče) o određenoj situaciji i njenim akterima. Al-Qahira. ustvari. vjerovatno. ne samo fizički. anegdote. Dar al-hadil.

17. Badr al-Din Muhammad ibn `Abdillah: Al-Burhan fi `ulum al-Qur'an. 1380/1960. Dar al-`ilm li al-malayin. Haylami (al-). 8. s. s. Al-Taba`a al-rabi`a. Muhammad al-Sayyid Radi: Madkal ila manahi\ al-mufassirin. Al-Qahira. Dima{q. Tahqiq: Muhammad Abu Fadl Ibrahim. Dar al-sahaba li al-tural. Tahqiq: Mahmud [ akir. Al-Qahira 1408/1987. Al-Qahira. 15. 11. Dar al-kutub al-`ilmiyya.a. Sulayman ibn al-A{`ab al-Si\istani: Al-Sunan. Al-Qahira. |alal al-Din: Lubab al-nuqul fi asbab al-nuzul (na marginama mushafa u izdanju: Dar al-Ra{id). 33 . Al-`Asqalani: Fath al-bari bi {arh Sahih al-Bukari. Subhi: Mabahil fi `ulum al-Qur'an. 19. Mura\a`a: Muhammad Muhy al-Din Muhammad `Abd al-Hamid. Bayrut. Bukari (al-). Bayrut. 1419/1999. |alal al-Din: Al-Itqan fi `ulum al-Qur'an. 20. Matba`a `Isa al-Babi al-Halabi. Bayrut. 6. Al-Risala.a. Suyuti (al-). Ibn Ma\a. Tahqiq: Muhammad Abu Fadl Ibrahim.a. Yusuf: Kayf nata`amal ma` al-Qur'an al-`azim?. Tahqiq: Muhammad Fu'ad `Abd al-Baqi. Tanta. |ibril. Suyuti (al-). 1412/1992. Rida. Abu al-Qasim Hibatullah. Muhammad Ra{id: Tafsir al-manar. s.a. Dar al-rayyan li al-tural. Tahqiq: `Abdullah Muhammad Darwi{. 16. Dar al-Rayyan li al-tural. Paginirano.a. Isdar La\na ihya' kutub al-sunna al-tabi`a li al-ma\lis al-a`la li al-{u'un al-islamiyya fi Misr. 14. Paginirano.5. Al-Qahira. 1414/1994. Bayrut. 18. Ibn Taymiyya: Al-Muqaddima fi usul al-tafsir. Dar al-fikr. 10. Ibn Ha\ar. Abu `Abdillah Muhammad ibn Yazid al-Qazwini: Al-Sunan. Abu al-Fida' Isma`il al-Dima{qi: Tafsir al-Qur'an al-`azim (poznato i kao: Tafsir Ibn Kalir). Abu Dawud. 1405/1984. 13. 1351/1932. Nur al-Din `Ali ibn Abi Bakr: Ma\ma` al-zawa'id wa manba` al-fawa'id.a. 7. Tahqiq: Ibrahim ibn Muhammad. Al-Taba`a al-lamina `a{ra. 1990. Muhammad ibn |arir: Tafsir al-Tabari (poznato i kao: |ami` al-bayan `an ta'wil al-Qur'an). Wahidi (al-). Abu `Abdillah Muhammad ibn Isma`il: Al-Sahih. Ibn Kalir. s. Qaradawi (al-). 9. Al-Maktaba al-`asriyya. Dar al-{uruq. Tabari (al-). s. Al-Qahira. Dar al-tural. Zarka{i (al-). 12. Al-Nasik wa al-mansuk). Al-Qahira. s. Salih (al-). Al-Qahira. Bayrut. `Ali ibn Ahmad ibn Muhammad: Asbab al-nuzul (Na marginama: Ibn Salama.

Korkut. Muhammad Husayn: Siyar a`lam al-nubala'. Tahqiq: Muhammad Fu'ad `Abd al-Baqi.a. Nasa'i (al-). Dar al-`ilm li al-malayin. Mu'assasa al-risala. 1997. Besim: Prevod (zna~enja) Kur'ana. Matba'a Mustafa al-Babi al-Halabi. Karat{i. Jusuf: Povodi objave Kur'ana. Kayr al-Din: Al-A`lam. Dar al-kitab al-`arabi. Ramić. s. Ibn Manzur. Bayrut. Sarajevo.a. 1984.a. Nisaburi (al-). Karić. 22. s. [ arh: Al-Suyuti. s. Haydar Abad. Zafar Ahmad: Qawa`id fi `ulum al-hadil. 28.a. Dar Sadir. Sarajevo. 31. 26. Tirmiri (al-). Nepaginirano. Enes: Uvod u tefsirske znanosti. Zirikli (al-). Paginacija: Fu'ad `Abd al-Baqi. Bayrut. 32. I`dad ma\mu`a al-asatira bi i{raf `Ali `Abd al-Hamid Abu al-Kayr. 30. Teufik: Arapsko-bosanski rje~nik. Tahqiq: Akram al-Bu{i. 1997. 1995. 34 . 29. Al-Maktaba al-ti\ariyya. El-Kalem. Bosanska knjiga. Karić. Dar al-kayr. s. Tahanawi (al-). Dar al-Rayyan li al-tural. 23. 34. Al-Hakim: Al-Mustadrak `ala al-Sahihayn (Zajedno s njim je: Al-Rahabi. Al-`Asqalani: Al-Durar al-kamina fi a`yan al-mi'a al-lamina. Al-Talkis). Tre}e izdanje. Al-Qahira. Bayrut. 1978. 1997. Abu `Isa Muhammad ibn `Isa ibn Sura. 1945-1950. Abu al-Fadl |amal al-Din ibn Mukrim: Lisan al-`Arab. Bayrut. 25. Abu `Abd al-Rahman Ahmad ibn [ u`ayb ibn `Ali: Al-Sunan. Al-Sunan. Ibrahim ibn Musa al-Garnati: Al-Muwafaqat fi usul al-šari`a. Fakultet islamskih nauka. Enes: Kur'an s prijevodom na bosanski jezik. Ibn Ha\ar.a. Al-Qahira. Kopija indijskog izdanja. Tahqiq: `Abd al-Fattah Abu Gadda. 1403/1983. 1990. Na{r idara al-Qur'an wa al-`ulum al-islamiyya fi Karat{i. 1416/1996.21. [atibi. s. Mufti}. 33. Bayrut. 27. Sarajevo. Al-Taba`a al-laniya. Al-Taba`a al-laniya. Sarajevo. Rahabi (al-). Ibn al-Ha\\a\ al-Qu{ayri al-Nisaburi: Al-Sahih. 24. Sarajevo. Muslim.

وﻣﻌﺮﻓ ﺔ أﺳ ﺒﺎب‬ ‫اﻟﻨ ﺰول ھ ﻲ اﻟ ﺴﺒﯿﻞ اﻟﺠﯿ ﺪ ﻟﺘﺤﻘﯿ ﻖ ﺗﻠ ﻚ اﻷھ ﺪاف اﻟﺘﺮﺑﻮﯾ ﺔ ، إذ ﯾﻜ ﻮن ﺳ ﺒﺐ‬ ‫اﻟﻨﺰول إﻣﺎ ﻗﺼﺔ ﻟﺤﺎدﺛﺔ وﻗﻌ ﺖ ، أو ﺳ ﺆا ً ُ ﺮح ﻋﻠ ﻰ اﻟﻨﺒ ﻲ ﺻ ﱠﻰ اﷲ ﻋﻠﯿ ﮫ‬ ‫ﻠ‬ ‫ﻻﻃ‬ ‫وﺳ ﱠﻢ .‬ ‫ھﺬا ، وﻗﺪ ﻗ ﱠر اﻟﻤﺤﻘﻘﻮن ﻣﻦ ﻋﻠﻤﺎء اﻷﺻﻮل أن اﻟﻌﺒ ﺮة ﺑﻌﻤ ﻮم اﻟﻠﻔ ﻆ اﻟﻘﺮآﻧ ﻲ‬ ‫ﺮ‬ ‫وﻟﯿﺴﺖ ﺑﺨﺼﻮص ﺳﺒﺐ ﻧﺰوﻟﮫ ، وھﺬا ﻣﺬھﺐ اﻟﺠﻤﮭ ﻮر ، ﻷن اﻟ ﻨ ﱠ اﻟﻘﺮآﻧ ﻲ‬ ‫ﺺ‬ ‫اﻟﻌ ﺎم اﻟ ﺬي ﻧ ﺰل ﺑ ﺴﺒﺐ ﺧ ﺎص ﻣﻌ ﱠﻦ ﯾ ﺸﻤﻞ ﺑﻨﻔ ﺴﮫ أﻓ ﺮاد اﻟ ﺴﺒﺐ وﻏﯿ ﺮ أﻓ ﺮاد‬ ‫ﯿ‬ ‫اﻟﺴﺒﺐ ، إذ ﻻ ُﻌﻘﻞ أن ُ َ ﱠ َ ﻋﻤﻮﻣﺎت اﻟﻘﺮآن إﻟﻰ ﺷﺨﺺ ﻣﻌ ﱠﻦ .‬ ‫ﺪ‬ ‫ﺒ‬ ‫وﻓﻲ اﻟﺒﺤﺚ أﻣﺜﻠﺔ ﻋﻠﻰ ﻛﻠﺘﺎ اﻟﺼﻮرﺗﯿﻦ . وھﺬا اﻟﻘ ﺴﻢ اﻷﺧﯿ ﺮ ھ ﻮ اﻟ ﺬي ﯾ ـﺒﺤﺚ ﻋ ﻦ ﺳ ﺒﺐ ﻧ ﺰول‬ ‫ث‬ ‫اﻟﻘ ﺮآن اﻟﻜ ﺮﯾﻢ ، ﻷن ﻣﻌﺮﻓ ﺔ اﻷﺳ ﺒﺎب واﻟﻤﻼﺑ ﺴﺎت اﻟﻤﺤﯿﻄ ﺔ ﺑ ﺎﻟﻨ ﱢ اﻟﻤﻨ ـ ﱠل‬ ‫ﺰ‬ ‫ﺺ‬ ‫ﺗﺴﺎﻋﺪ ﻋﻠﻰ ُﺴْ ِ ﻓﮭﻤﮫ وﻛ ﺸﻒ اﻟﻤ ﺮاد ﻣﻨ ﮫ .‬ ‫ﯿ‬ ‫ﺗﻮﺟﮫ‬ ‫ﯾ‬ ‫ﺺ‬ ‫وﺗﺬﻛﺮ ﻛﺘﺐ ﻋﻠﻮم اﻟﻘﺮآن أﻧﮫ ﯾﻤﻜﻦ أن ﺗـﺘﻌ ﱠد اﻟﺤﻮادث ﺣﻮل ﺳﺒﺐ ﻧﺰول ﻧ ﱟ‬ ‫ﺪ‬ ‫ﻗﺮآﻧﻲ واﺣﺪ ، وﯾﺠﻮز أﯾﻀً أن ﺗﻜ ﻮن ﺣﺎدﺛ ٌ واﺣ ﺪة ﺳ ﺒﺒً ﻓ ﻲ ﻧ ﺎزﻟﯿﻦ أو أﻛﺜ ﺮ‬ ‫ﺎ‬ ‫ﺔ‬ ‫ﺎ‬ ‫ﻣﻦ اﻟﻘﺮآن ، وھﺬا ﻣﺎ ﯾﻌ ّﺮون ﻋﻨﮫ ﺑﻘﻮﻟﮭﻢ : » ﺗﻌ ﱡد اﻟﻨ ﺎزل واﻟ ﺴﺒﺐ واﺣ ﺪ « . واﻟﻄﺮﯾ ﻖ اﻟﻮﺣﯿ ﺪ ﻟﻤﻌﺮﻓ ﺔ‬ ‫أﺳ ﺒﺎب اﻟﻨ ـﺰول : اﻟﺮواﯾ ﺔ اﻟ ﺼﺤﯿﺤﺔ ﻋ ﱠ ﻦ ﺣ ﻀﺮوا زﻣ ﻦ اﻟ ﻮﺣﻲ وﺷ ﺎھﺪوا‬ ‫ﻤ‬ ‫وﻗﺎﺋﻊ اﻟﺘﻨـﺰﯾﻞ . ﻓﺎﻟﻤ ﺪ ﱢس ﯾﻤﻜﻨ ﮫ أن ﯾﺜﯿ ﺮ اﻧﺘﺒ ﺎه ﻃﻼﺑ ﮫ ﺑﮭ ﺎﺗﯿﻦ اﻟﻮﺳ ﯿﻠﺘﯿﻦ : اﻟﻘ ﺼﺔ‬ ‫ر‬ ‫ﻠ‬ ‫واﻟﺴﺆال ، وﺑﺬﻟﻚ ﯾﺤ ﱢﻖ ﺗﮭﯿﺌﺔ ﻧﻔﻮس اﻟﻄﻼب ﻟﺘﻘ ﱡﻞ اﻟﺪرس .‬ ‫ﺒ‬ ‫ﻘ‬ ‫53‬ . ﺻﻔﻮت ﺧﻠﯿﻠﻮﻓﯿﺘﺶ )أﺳﺘﺎذ اﻟﺘﻔﺴﯿﺮ وﻋﻠﻮم اﻟﻘﺮآن اﻟﻤﺴﺎﻋﺪ (‬ ‫أﺳﺒﺎب ﻧﺰول اﻟﻘﺮآن : ﻓﮭﻤﮭﺎ وإﻣﻜﺎﻧﯿﺔ اﻹﺳﺘﻔﺎدة ﻣﻨﮭﺎ ﻓﻲ ﻣﺠﺎل اﻟﺘﺮﺑﯿﺔ‬ ‫واﻟﺘﻌﻠﯿﻢ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻢ‬ ‫ﻣﻦ اﻷﻣﻮر اﻟﻤﻘ ﱠرة ﻟﺪى اﻟﻌﻠﻤﺎء : أن اﻟﻘﺮآن اﻟﻜﺮﯾﻢ ﻧ ـﺰل ﻋﻠ ﻰ ﻗ ﺴﻤﯿﻦ : ﻗ ﺴ ٌ‬ ‫ﺮ‬ ‫ﻧـﺰل اﺑﺘﺪا ً ، وھﻮ ﻣﻌﻈﻢ اﻟﻘﺮآن ، وﻗﺴ ٌ ﻧـﺰل ﻋﻘﺐ واﻗﻌ ﺔ ﺣ ﺪﺛﺖ ، أو ﺳ ﺆال‬ ‫ﻢ‬ ‫ء‬ ‫و ﱢﮫ إﻟﻰ اﻟﻨﺒﻲ ﺻﻠﻰ اﷲ ﻋﻠﯿﮫ وﺳﻠﻢ ، وذﻟﻚ ﺧﻼل ﻣﺪة ﻧ ـﺰول اﻟ ﻮﺣﻲ ، وھ ﻲ‬ ‫ﺟ‬ ‫ﺛﻼ ٌ وﻋﺸﺮون ﺳﻨﺔ .‬ ‫ھﺬا ، وﻗﺪ أﻓﺎد اﻟﺒﺤﺚ أﻧﮫ ﯾﻤﻜﻦ اﻻﺳﺘﻔﺎدة ﻣﻦ ﻣﻌﺮﻓﺔ أﺳﺒﺎب اﻟﻨﺰول ﻓ ﻲ ﻣﺠ ﺎل‬ ‫اﻟﺘﺮﺑﯿ ﺔ واﻟﺘﻌﻠ ﯿﻢ ﺣﯿ ﺚ إن اﻟﻤﺪ ﱢﺳ ﯿﻦ واﻟﻤ ﺮ ﱢﯿﻦ ﯾﻌ ﺎﻧﻮن ﻓ ﻲ ﻣﺠ ﺎل اﻟﺤﯿ ﺎة‬ ‫ﺑ‬ ‫ر‬ ‫اﻟﺘﻌﻠﯿﻤﯿ ﺔ ﻛﺜﯿ ﺮً ﻣ ﻦ اﻟﻤﺘﺎﻋ ﺐ وھ ﻢ ﯾﺤ ﺎوﻟﻮن إﺛ ﺎرة إﻧﺘﺒ ﺎه اﻟﻄ ﻼب ﺣﺘ ﻰ ﺗﺘﮭ ﱠ ﺄ‬ ‫ﯿ‬ ‫ا‬ ‫ﻧﻔﻮﺳﮭﻢ ﻟﻠﺪرس وﺗﺴﺘﺠﻤﻊ ﻗﻮاھﻢ اﻟﻌﻘﻠﯿﺔ ﻟﻼﺳﺘﻤﺎع واﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ . وﯾﻨﺒﻐﻲ اﻟﺘﺜ ﱡﺖ ﻣﻦ ﺻ ﱠﺔ ﻣﺎ ُﺮوى ﻓ ﻲ ﻣﺠ ﺎل أﺳ ﺒﺎب اﻟﻨ ﺰول‬ ‫ﯾ‬ ‫ﺤ‬ ‫ﺒ‬ ‫. وﻣ ﻦ ھ ﺬا اﻟﻤﻨﻄﻠ ﻖ أ ﱠ ﺪ اﻟﻌﻠﻤ ﺎء‬ ‫ﻛ‬ ‫ﺣ ﻦ‬ ‫اﻟﻤﺤ ﱠﻘ ﻮن ﻋﻠ ﻰ ﺿ ﺮورة ﻣﻼﺣﻈ ﺔ أﺳ ﺒﺎب اﻟﻨ ـﺰول ﻟﻜ ّ َ ﻦْ ﯾﺘ ﺼ ﱠى ﻟﺘﻔ ﺴﯿﺮ‬ ‫ﺪ‬ ‫ﻞﻣ‬ ‫ﻘ‬ ‫اﻟﻘ ﺮآن اﻟﻜ ﺮﯾﻢ ، وورد ﻓ ﻲ ذﻟ ﻚ ﻋﺒ ﺎرات ﻛﺜﯿ ﺮة .‫د.

The reasons for revelation which are treated in tafseer literature include the following: 1) an occurrence of an event. As long as there are no such arguments. 2) a question posed to the Prophet s. primarily to motivate the students and to stimulate their interest and attention during religious instruction. considering that the understanding of the reason for the revelation is an important condition for the proper understanding of the Qur’an. Most of the Islamic scholars (al-ğumhūr) take such a view.s. This work emphasises the fact that the understanding of the reason can be used for educational purposes.THE REASONS FOR THE REVELAION OF THE QUR’AN (understanding and the possibility of using it for educational purposes) Summary The question of the reason for the revelation of the Qur’an (ashab nuzul al-Qur’an) falls into exceptionally important questions in the science of tafseer. contains the individual reason and the reference to other similar texts.a. there are Qur’anic texts which cannot be understood unless one understands the reason for their revelation. for one universal Qur’anic text. In giving priority to the particularity of the reason for revelation over the universality of the text. following which a certain verse is revealed. revealed for a specific reason.w. Therefore. The only valid way of acquainting oneself with the reason for the revelation is a reliable tradition from those who were present and witnessed the situation in which a certain Qur’anic verse was revealed. but exclusivelly by means of tradition (al-riwaya). one is to learn from the universality of the text and not from the particularity of the reason. In the understanding of the message of the Qur’an. on a certain subject to which he provides an answer based on the revelation of a Qur’anic verse. we fathom the reasons for revelations of Qur’anic verses not by rational means. 36 . Moreover. priority is given to the universality of the text and not to the particulars of the reason behind revelation (al-‘ibra bi ‘umum al-lafz la bi kusus al-sabab). it is necessary to possess the arguments based on which it can be clearly seen that the text in question refers only to the reason for revelation.

24. Ovom prilokom ga prvi put predstavljamo javnosti.5 x 20 (19. Napisao ga je Muhammed El-Hand`i el-Bosnevi (1906-1944) istaknuti bosanski alim u nekoliko islamskih disciplina. Rukopis sadr`i petnaest vazova (vjerskih predavanja) koja je autor svojevremeno odr`ao u dv ije sarajevske d`amije. jednog od najistaknutijih alima 37 . On je njime `elio ukazati na obligatnost slije|enja prakse Allahova poslanika. Nesh krupan. 27. Rukopis nosi naslov Unvanul-hikme vel-mevizatul-hasene. hfz. *** U bogatoj kolekciji rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke nalazi se i zna~ajan broj rukopisa. 22 retka. kao i na neke devijantne pojave me|u tada{njim muslimanima u izvr{avanju vjerskih obaveza i su{tinskom shvatanju vjerovanja.v. s. Mastilo crno.Mr. ajet sure En-Nisa’. prevodilac sa arapskog i turskog.5 x 12). Naslovi poglavlja napisani crvenim mastilom. Halil Mehtić ANALIZA RUKOPISA MEHMEDA HAND@I]A “UNVANUL-HIKME VEL-MEVIZATUL-HASENEH” S POSEBNIM OSVRTOM NA TEMU [ERHU AJETIN VE TEFSIRUHA Sažetak U Gazi Husrev-begovoj biblioteci nalazi se rukopis pod rednim brojem 6966. Pisao je autorske radove na bosanskom i arapskom jeziku. koji je do sada neobra|en i kao takav nepoznat {iroj ~itala~koj publici. Osnovne karakteristike rukopisa: L. knji`evnik. Papir od sveske sa {irokim linijama. u kojoj autor komentira 65.s.. Povez tvrdi (kartonski).Rukopis je ra]en manuskripotom. U sklopu ovoga rukopisa.a. za ovu prigodu izdvojili smo temu naslovljenu [erhu ajetin ve tefsiruha . histori~ar.. Za biblioteku je rukopis poklonio autorov brat Mustafa Hand`i} iz Sarajeva.

El-Masrefija. stranici. U rukopisu je obra|eno nekoliko kra}aih tematskih cjelina me|u kojima se. Sarađivao je u mnogim listovima i časopisima. Mahlufa. godine gdje je obavljao niz značajnih poslova na planu afirmacije islamske duhovnosti. 1999. (Opširnije vidjeti: Zbornik radova sa znanstvenih skupova o hadži Mehmedu Handžiću. Handžić se istakao kao vanreno plodotvoran pisac iz više naučnih oblasti. neobra|en im rukopisom. koji }e biti predmetom ovoga rada.Bosne i Hercegovine. Bitno je istaknuti da je iza sebe ostavio oko 40 štampanih djela i preko tristo naslova različitog sadržaja. To je. vrlo lijepim i ~itljivim rukopisom na bijelom papiru sa {irokim linijama. Sarajevo. Handžić rođen je u Sarajevu 1906. Ovih dana imali smo priliku upoznati se sa jo{ jednim. koji je u GH biblioteci registriran pod rednim brojem 6966. Esad Durakovi}. Džaviša i dr. Ali Mahfuza. Sarajevo. godine. hadisa. Rukopis je naslovljen Unwan-al-hikmah wa al-mawizah al-hasanah ‫(ﻋﻨﻮان اﻟﺤﻜﻤﺔ و اﻟﻤﻮﻋﻈﺔ اﻟﺤﺴﻨﺔ‬Primjer mudrosti i lijepog savjeta). književnosti i povjesti Bosne i muslimana. BiH. str. (1987. El-Adevija. Sarajevo. a najveću pažnju naučne javnosti privuklo je djelo El-Dževherul-esna fi teradžimi ulemai ve šuarai Bosna u kojem je obradio 216 biografija naših najistaknutijih učenjaka iz reda uleme i književnosti. 114-126. knjiga VI. Umro je u Sarajevu 29. 1998.) kojeg je priredio Osman Lavi} i u sklopu bibliografije njegovih radova objavljena u Izabranim djelima Mehmeda Hand`i}a. a visoko na Islamskom univerzitetu “El-Azher” u Kairu. ustvari. Analima Gazi Husrev-begove biblioteke knjiga XIII-XIV.. dr. Sarajevo. godine. usuli fikha. Pored ovih dužnosti koje je obavljao. Iza njega ostali su rukopisi i štampana djela iz: akaida. Rijaset IZ-e u BiH. Naslovi tema pisani 1 Mehmed ef. odnosno 54 stranice. iz kolekcije rukopisa. Mahmut Traljić: Istaknuti Bošnjaci. Po završetku studija vratio se u domovinu 1931. Mehmed ef. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u rodnom gradu. crnim slovima. zbirka vazova na arapskom jeziku sa petnaest tema koje je Hand`i} odr`ao u dvije sarajevske d`amije. ovog na{eg u~enjaka. 1996. Već kao student napisao je nekoliko zapaženih djela. hfz. Rukopisna zbirka Hand`i}a je pisana neshom.. 1 Indeks njegovih rukopisa registriran je u Katalogu arapskih turskih i perzijskih rukopisa tom I. jula 1944. koju je priredio prof.-52. Hand`i}a. na 48. nalazi rad pod naslovom [arh ajah we tafsiruha ‫(ﺷﺮح آﯾﺔ و ﺗﻔﺴﯿﺮھﺎ‬Obja{njenje ajeta i njegov komentar). Broji 27 listova. godine. tefsira. kojeg je uradio Kasim Dobra~a. Tokom studija slušao je predavanja znamenitih islamskih učenjaka poput Eš-Šenkitija.) 38 . El-Hidaje – Udruženje uleme. Imajući na umu da je živio svega 38 godina njegov sveukupni rad i spisateljski opus doima se impozantnim.

.. u Sarajevu. a ponekad to ~ini na marginama. oja~aj nas. on.. Allahovom voljom ovu Zbirku sam nazvao Primjer mudrosti i lijepog savjeta. Autor rukopis zapo~inje rije~ima: ‫اﻟﺤﻤﺪ ﷲ ﺑﯿﻦ ﻟﻨﺎ ﺳﺒﯿﻞ اﻟﺪﻋﻮة اﻟﻰ دﯾﻨﮫ اﻟﻘﻮﯾﻢ و أوﺿﺢ ﻟﻨﺎ دﻟﯿﻞ اﻹرﺷﺎد إﻟﻰ‬ ‫ﻃﺮﯾﻖ ﻣﺴﺘﻘﯿﻢ.” Za GH biblioteku rukopis je poklonio autorov brat. و ﺑﻌﺪ ﻓﮭﺬه ﻋﻘﻮد ﻣﻨﺸﻮرة ﻣﻦ اﻟﻤﻮاﻋﻆ اﻟﺘﻲ ھﺪى اﷲ اﻟﻜﺮﯾﻢ‬ ‫ﻋﺒﺪه اﻟﻀﻌﯿﻒ ﻣﺤﻤﺪا اﻟﺨﺎﻧﺠﻲ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي إﻟﻰ إﻟﻘﺎﺋﮭﺎ ﻣﻦ ﻛﺮﺳﻲ إﻟﺠﺎﻣﻌﯿﻦ‬ ‫اﻟﺨﻨﻜﺎري و اﻟﺨﺴﺮوي ﻓﻲ ﻣﺪﯾﻨﺔ ﺳﺮاي ﺑﻮﺳﻨﮫ..” Autor rukopis zavr{a dovom koja glasi: ‫اﻟﻠﮭﻢ ﻣﺪدﻧﺎ إﻟﯿﻚ أﻛﻒ اﻟﻀﺮاﻋﺔ ﻓﻼ ﺗﺮدﻧﺎ ﺧﺎﺋﺒﯿﻦ ﻻ ﻧﯿﺄس ﻣﻦ روﺣﻚ و ﻻ‬ ‫ﻧﻘﻨﻂ ﻣﻦ رﺣﻤﺘﻚ و ﻣﻦ ﯾﻘﻨﻂ ﻣﻦ رﺣﻤﺘﺔ رﺑﮫ إﻻ اﻟﻀﺎﻟﻮن‬ “Allahu moj. اﻟﺘﻮﺑﺔ وﺳﻌﺔ رﺣﻤﺔ اﷲ ﺗﻌﺎﻟﻰ‬ “Hvala Allahu koji nam je objasnio na~in pozivanja Njegovoj postojanoj vjeri i ukazao na dokaz upute ka ispravnom putu. Povez je kartonski.واﺳﺘﺨﺮت اﷲ اﺳﻤﻲ ھﺬه‬ ‫اﻟﻤﺠﻤﻮﻋﺔ ﻋﻨﻮان اﻟﺤﻜﻤﺔ واﻟﻤﻮﻋﻈﺔ اﻟﺤﺴﻨﺔ. da ih kao vazove. jer je On uistinu Dobro~initelj Plemeniti. primje}uje se da autor u tekstu ne navodi nazive sura. 22 retka na stranici.. Autor.5 x 12). tako|er. odr`i sa kjursa u dvije d`amije.5 x 19.. citirane u drugom dijelu njegovog komentara predmetnog ajeta. pobli`e poja{njavaju}i zna~enje nekih izraza. Molim Allaha da mi to u~ini iskrenim djelom ura|enim radi Njegovog zadovoljstva. jer nadu u milost Gospodara svoga gube samo zabludjeli...su crvenim slovima. ispuni nas pokorno{}u prema Tebi i nemoj nas odbiti pa da izgubimo nadu u Tvoju milost. niti brojeve ajeta. Hunkarijinoj i Husrevbegovoj. 39 .. ^itaju}i tekst njegovog vaza Komentar i obja{njenje jednog ajeta. na koje je Allah plemenitio naputio svoga slaba{nog roba Mehmeda Hand`i}a. niti stepen hadisa za preostale hadise. Izuzev{i prvi hadis iz Buharijinog Sahiha koji navodi kao sebebi nuzul spomenutom ajetu.5 (19. a zatim. Mustafa Hand`i} iz Sarajeva. واﷲ ﯾﺠﻌﻠﮭﺎ ﻋﻤﻼ ﺧﺎﻟﺼﺎ‬ ‫ﻟﻮﺟﮭﮫ اﻟﻜﺮﯾﻢ إﻧﮫ ھﻮ اﻟﺒﺮ اﻟﺮﺣﯿﻢ. formata 24. iznad pojedinih rije~i stavlja njihove sinonime i kra}a poja{njenja. ovi objavljeni govori. ne navodi hadiske izvore.

Na ovaj na~in Hand`i} se suprotstavio ovoj neislamskoj pojavi uzev{i navedeni ajet kao moto ovom vazu i dokaz neispravnosti takvog shvatanja. islamom propisanih. Povod njegom komentarisanju ovoga ajeta je ra{irenost pogre{nih shvatanja u na{em narodu za koje mo`emo re}i da se`u do na{ih dana.‫دﻋﺎء‬ Obja{njavaju}i zna~enje 65.Lejletul-kadr Prisustvovanje na bezbo`ni~kim praznicima @ena muslimanka i biografije majki pravovjernih Obja{njenje jednog hadisa Spominjanje Allaha Uzvi{enog Neke poku|enosti kod de rvi{a Komentar jednog hadisa Istina o tespihu Komentar i obja{njenje jednog ajeta Dova ‫اﻟﺘﻮﺑﺔ وﺳﻌﺔ رﺿﻰ اﷲ‬ ‫ﺗﻌﺎﻟﻰ‬ ‫اﻟﻨﻈﺎﻓﺔ و ﺣﺴﻦ اﻟﮭﯿﺌﺔ‬ ‫اﻟﺼﺪﻗﺔ و اﻋﺎﻧﺔ اﻟﻔﻘﺮاء‬ ‫ﺗﺮﺑﯿﺔ اﻷوﻻد‬ ‫اﻷﻣﺮ ﺑﺎﻟﻤﻌﺮوف و اﻟﻨﮭﻲ‬ ‫ﻋﻦ اﻟﻤﻨﻜﺮ‬ ‫ﻓﺼﻞ ﻣﻦ اﻟﺨﻮاﻃﺮ‬ ‫ﻟﯿﻠﺔ اﻟﻘﺪر‬ ‫ﺣﻀﻮر أﻋﯿﺎد اﻟﻜﻔﺎر‬ ‫اﻟﻤﺮأة اﻟﻤﺴﻠﻤﺔ و ﺳﯿﺮة‬ ‫أﻣﮭﺎت اﻟﻤﺆﻣﻨﯿﻦ‬ ‫ﺷﺮح ﺣﺪﯾﺚ‬ ‫ذﻛﺮ اﷲ ﺗﻌﺎﻟﻰ‬ ‫ﺑﻌﺾ ﻣﻨﻜﺮات دراوﯾﺶ‬ ‫ﺷﺮح ﺣﺪﯾﺚ‬ ‫ﺣﻘﯿﻘﺔ اﻟﺴﺒﺤﺔ‬ ‫ﺷﺮح آﯾﺔ و ﺗﻔﺴﯿﺮھﺎ‬ . 40 . Njegovo slije|enje podrazumijeva prakticiranje svih. autor je `elio ukazati na obaveznost slije|enja Pos lanikovog sunneta (prakse) u svim domenima ljudskog `ivota. obaveza.Teme koje se u rukopisu obra|uju Tevba je prilika za zadovoljstvo Allaha Uzvi{enog ^isto}a i lijep izgled Sadaka i pomaganje siroma{nih Odgoj djece Nare|ivanje dobra i suprotstavljanje zlu Odlomak o ljubavi Odabrana no} . da je za ispravnost vjerovanja (iman) dovoljno da ~ovjek ima lijepu `elju u srcu bez potkrjepe konkretnim djelom. a to je. ajeta sure En -Nisa’.

. rje{enja u vjeri. on je `elio poru~iti da je takvo shvatanje vjere i vjerskih na~ela rezultat njihove slabe i iskrivljene vjere. bez obzira koliko se ono suprotstavljalo njihovom poimanju odre|enih islamskih na~ela.s. a. odnosno da je slije|enje Poslanikovih. 41 . obavezno za svakog muslimana i muslimanku.Navode}i odre|ene hadise i izreke.

prvo izdanje.”2 Nakon citiranog ajeta Hand`i} navodi predaju iz Buharijinog Sahiha koja je bila povod objavljivanju navedenom ajetu rekav{i: “Urve3 ka`e: ’Zubejr 4 se prepirao s nekim ~ovjekom (Ensarijom) oko toka vode (za navodnjavanje). 65.v. (28.” Umro je u stanju posta. oni ne}e vjerovati dok za sudiju u sporovima me|usobnim tebe n e prihvate. postio iz dana u dan dok mu to Alejhisselam nije zabranio rekavši: “Allahu je najdraži post Davuda. se zacrvenilo (od ljutnje) a onda je rekao: ’O Zubejre.) Ugledni tabi’in. (Vidjeti: Hajrudin Ez-Zirikli.’5 Ensarija je prigovorio: ’O Allahov poslani~e jeli to radi toga {to ti je on te~i}? Lice Resulullaha. sve što je mimo ovoga ne smatra se postom. “El-Ea’lam” deveto izdanje.. Uhudu i drugim značajnim bitkama. Ebu Abdullah.). Poslije hazreti Omerove smrti pripomogao uspostavi hilafeta. a. svoje komentare zapo~inje rije~ima: “Allah Uzvi{eni ka`e: ’I tako mi Gospodara tvoga. 42 .s. tečić Poslanikov.) 4 Ez-Zubejr bin el-A’vvam bin Huvejlid el-Esdi el-Kureši. Prenosilac je 38 hadisa. Prigrlio islam u dvanaestoj godini života. a. Bejrut. Bio je veliki trgovac i veoma bogat. sin Safijje bin Abdul-Mutalib. Jedan o desetorice obradovanih džennetom još za života (ašere-i-mubeššere). prije h. h. Ebu Muhammed Urve bin Ez-Zubejr bin El-Avvam El-Esdi el-Medeni. Darul-ilmi lilmelajin. zalij svoju zemlju a potom pusti vodu kom{iji.s. Isticao se izrazitom pobožnošću.v. Vjerovjesnik. 1990. Za njega je halifa Abdul-Melik bin Mervan rekao: “Koga raduje da vidi čovjeka džennetliju neka pogleda Urve bin Ez-Zubejra. sin Zubejr bin Avvama. a potom u du{ama svojim tegobe ne osjete za ono {to si odredio i sasvim se ne predaju. a onda zaprije~i vodu sve dok dobro ne natopi{ korjenje svoje zeleni. (29-94. 3/43. ugledni ashab.) 5 Ensarija je želio da njih dvojica istovremeno koriste istu vodu i zato je bio nezadovoljan Poslanikovim rješenjem. 1986. Daru ibnu Kesir.-36.. po ocu.a. 1/373. mu je rekao: ’Zubejre.. (Opširnije vidjeti: Ibnu Imad. zalij svoju zemlju.Hand`i}. Šezeratuz-zeheb fi ahbari men zeheb. s.. jedan dan je postio a jedan mrsio. Bio je izrazito visok. Ubio ga je Ibn Džermuz u Bici kod deve nedaleko od Basre. Borio se na Bedru. s.. Bejrut.s. Bio vrlo učen u fikhu i hadisu. bujne kose i rijetke brade. rahmetullahi alejhi./594-656. Prvi u islamu koji je isukao svoju sablju iz korica. pa tek onda pusti ْ‫َ َ َ َ ﱢ َ َ ُﺆْ ِ ُﻮ َ َ ﱠ َ ُ َ ﱢ ُﻮ َ ِﯿ َﺎ َ َ َ َﯿْ َ ُﻢْ ُ ﱠ َ َ ِ ُواْ ِﻲ َﻧ ُ ِ ِﻢ‬ ‫ﻓﻼ ورﺑﻚ ﻻ ﯾ ﻣﻨ ن ﺣﺘﻰ ﯾﺤﻜﻤ ك ﻓ ﻤ ﺷﺠﺮ ﺑ ﻨﮭ ﺛﻢ ﻻ ﯾﺠﺪ ﻓ أ ﻔﺴﮭ‬ ‫ﺣﺮ ﺎ ﻣﻤ ﻗﻀ ﺖ وﯾﺴﻠﻤ ﺗ ﻠ ﺎ‬ ً ‫َ َﺟً ﱢ ﱠﺎ َ َﯿْ َ َ ُ َﱢ ُﻮاْ َﺴِْﯿﻤ‬ 2 3 En-Nisa’.s.a.

slije|enje Kur’ana i su nneta i onoga {to se izvodi iz njih. . Poslanikova. a ovakva zakletva ukazuje na va`nost i uvjeravanje u ono {to slijedi iza toga. 9.a. 43 . 1. 92. 9 El-A’sr. u suglasju s njima. ustvari. 10... 2. i Nesai u poglavlju “Adabul-kudat”.. arbitra`a je. Hadisa 4219. 10 El-Hidžr. poslovanje (muamelat) iz domena braka (munakehat).a.v.. .s.v. njih }emo sve na odgovornost pozvati za ono {to su radili.”10 U nastavku svoga komentara Hand`i} navodi kako “Uzvi{eni u ajetu spominje tri uvjeta za ispravno vjerovanje (iman).“I tako mi Gospodara tvoga. Zatim on citira nekoliko kur’anskih primjera u kojima su prisutne zakletve Allah Uzvi{enog: . bez imalo sumnje i tjeskobe u du{i zbog toga.. Hadisa 2953.”7 . s ciljem ukazivanja na zna~aj onoga o ~emu se govori..{. Hadisa 4347. Muslim u poglavlju o “Fedailu” br. Tirmizi u poglavlju o “Ahkamu” br. d`. s. na jo{ nekoliko mjesta u Kur’anu zaklinje se. 93. 8 Ed-Duha. 7 Eš-Šems. s. 1-3. ima pravo arbitra`e u svim sporovima bez obzira da li oni bili ~isto vjerske ili ovosvijetske naravi. uspjet }e samo onaj ko je o~isti (du{u).. budu}i da se islam vezuje za vjerovanje (iman). {to razumijemo iz forme (el-mef’ulul-mutlak ‫)اﻟﻤﻔﻌﻮل اﻟﻤﻄﻠﻖ‬ 6 Bilježe: Buhari u poglavlju “Tefsirul-Kur’an” br.“Tako mi vremena ~ovjek je na gubitku.. presudio. 1.s.”6 Mislim da je ovaj ajet objavljen ovim povodom. ko je sposoban da to ~ini na precizan i poznat na~in.Prvi je da Poslanik.Drugi uvjet je zadovoljstvo sa onim kako je Poslanik.“Tako mi Sunca i svjetla njegova.” . i to je stvar srca. obredoslovlje (ibadat). a. Allah.Tre}i uvjet je potpuna predanost nakon presude. a bit }e izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi.s. rekao je Zubejr. kupoprodaje (beju’) i sl.kom{iji vodu. Obja{njavaju}i zna~enje ovog ajeta Hand`i} ka`e: “U ovom ajetu Allah Uzvi{eni zaklinje se Sobom.”9 . Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo.”8 .“Tako mi jutra i no}i kad se uti{a. {to razumijemo iz sebebi nuzula (povoda objavljivanju) spomenutog ajeta. doista.

obratite se Allahu i Poslaniku.11 A ako se u ne~emu ne sla`ete.. i Poslanika!’ . zato se ti ne obaziri na rije~i njihove i posavjetuj ih.”12 “Zar ne vidi{ one koji tvrde da vjeruju u ono {to se objavljuje tebi i u ono {to je objavljeno prije tebe pa ipak `ele da im se pred {ejtanom sudi. sallallahu alejhi ve selleme. a nare|eno im je da ne vjeruju u njega. pro{lost i sda{njost.”14 “Allah dobro zna {ta je u srcima njihovim. pogodi kakva nesre}a. od Poslanikovog. 11 44 . “O vjernici. Ovo va`i za sva vremena. poslanja pa sve do Sudnjeg dana. 12 Na kraju ajeta. do 63. Allah. ajeta iste sure.vidi{ licemjere kako se od tebe sasvim okre}u. to vam je bolje i za vas rje{enje ljep{e. u cilju dodatnog pojašnjenja. pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima va{im. i reci im o njima ono {to }e ih dirnuti. iznad riječi “ahsenu te’vilen ‫( ”ﺃﺣﺴﻦ ﺗﺄﻭﻳﻼ‬ljepše rješenje) on je dodao riječ “a’kibeten ‫ ”ﻋﺎﻗﺒﺔ‬što znači “ljepši završetak. U nastavku svoga komentara Hand`i} ka`e da se zna~enje ovoga ajeta otkriva u ajetima koji mu prethode citiraju}i od 59. A {ejtan `eli da ih u veliku zabludu navede. i to je stvar i srca i tijela.”13 “Kada im se ka`e: ’Prihvatite ono {to Allah objavljuje.” “A {ta }e tek biti kad ih. zbog djela ruku njihovih. zbog toga {to je Allah zakonodavac i {to Njegovo znanje obuhvata budu}nost. On zna koji propisi koriste Njegovim robovima do Sudnjeg dana zbog ~ega ih je propisao preko svoga Vjerovjesnika Muhammeda. zaklinje se Sobom da ~ovjek ne}e biti vjernikom sve dok ne usvoji ova tri uvjeta ({arta).”15 Iznad sintagme “ulul-emr ‫( ”ﺍﻟﻮﺍﺍﻷﻣﺮ‬predstavnicima vašim) Handžić je stavio. a.spomenute u ajetu (ve jusellimu teslima ‫)و ﯾﺴﻠﻤﻮا ﺗﺴﻠﯿﻤﺎ‬ “i sasvim se predaju”.” 13 Prepisujući ovaj ajet Handžiću se potkrala greška tako što je napisao “en judillekum ‫ ”ﺃﻥ ﻳﻀﻠﻜﻢ‬a ispravno je “en judillehum ‫. sintagmu “ulul-I’lm ‫( ”ﺍﻟﻮﺍ ﺍﻟﻌﻠﻢ‬učenjacima).”ﺃﻥ ﻳﻀﻠﻬﻢ‬ 14 Iznad riječi “tevfikan ‫ ”ﺗﻮﻓﻴﻘﺎ‬autor je stavio izraz “savaben ‫ ”ﺻﻮﺍﺑﺎ‬Što znači “pravilno postupiti”.s. ako vjerujete u Allaha i onaj svijet. subhanehu ve teala. pa ti do|u kunu}i se Allahom: ’Mi smo samo htjeli da u~inimo dobro i da bude sloge.

sallallahu alejhi ve sellem. 15 45 .s. koji je rekao: “O ljudima se u vrijeme Resulullaha..v. a imami Nevevi ga navodi s kraja svoje zbirke od 40 hadisa i smatra ga vjerodostojnim. Mektebetur-Rijad el-hadisijjeh/Darul-fikr.a. Mektebetul-islami. spomenute u protuma~enom ajetu. s. od Muhammed bin Abdullaha et-Tibrizija.. 17 Ovaj hadis se prenosi od Ebu Hurejre da je Resulullha. 3/23. u komentaru Buharijinog Sahiha. je rekao: “Zaista ako su im srca pokvarena i djela su im takva”. 2/289. sa merfu’ predajom. Vidjeti: Ithafus-sadetil-muttekin bi šerhi Ihjai ulumid-din. (Vidjeti: Irvaul-galil. a iza riječi “fi enfusihim ‫ ”ﰲ ﺃﻧﻔﺴﻬﻢ‬on je dodao riječi “fis-sirri vel-hafai ‫( ”ﰲ ﺍﻟﺴﺮ ﻭﺍﳋﻔﺎﺀ‬diskretno i tajno) i nasamo im se obrati. El-Iraki kaže da ga prenose El-Hakim i Et-Tirmizi u En-Nevadiru. Darus-selefijje. Sallallahu alejhi ve sellem je.) Albani ga smatra mevdu’om (lažnim) hadisom. El-Musannef.s. od Ibn Hadžera. Takođe ga bilježi Ibn ebi Šejbe u El-Musannefu.v. nakon {to je vidio ~ovjeka da klanja bez skru{enosti (hu{u’). 16 Navedeni hadis prenosi Abdullah bin Amr bin A’s. autor je dodao sintagmu “filmelei ‫ ”ﰲ ﺍﳌﻠﻼﺀ‬među uglednicima.a. Fethulbari. jer ako je srce ispravno i tijelo je ispravno.” Dakako. Kao {to se du{a na dunjaluku ne mo`e odvojiti od tijela osim smr}u. objava je prestala i mi o vama Iznad riječi “veizhum ‫( ”ﻭ ﻋﻈﻬﻢ‬posavjetuj ih).Nakon citiranja gornjih ajeta. 12/289. r.” U nastavku svoga komentara Hand`i} citira Omera. s. je jasno rekao: ‫ﻻﯾﺆﻣﻦ‬ ‫“أﺣﺪﻛﻢ ﺣﺘﻰ ﯾﻜﻮن ھﻮاه ﺗﺒﻌﺎ ﻟﻤﺎ ﺟﺌﺖ ﺑﮫ‬Ne}e vjerovati niko dok me gorljivo ne bude slijedio u onome s ~im sam do{ao. Hand`i} ka`e: “Ono {to je Allah opisao ovim ajetima podudarno je sa onim {to se sada de{ava kod ve}ine ljudi. sallallahu alejhi ve sellem. tahkik El-Ea’zami. se vjerovanje (iman) ne mo`e odvojiti od islama niti se du`nosti du{e mogu odvojiti od du`nosti t ijela. takođe od Sei’d bin Musejjeba u nešto drugačijoj formi. 1979/1399). rekao: “Da mu je nutrina skru{ena i organi njegovog tijela bili bi skru{eni.. me|utim. 1/412 “Darul-fikr” Bejrut. Iman mora ispunjavati {artove (uvjete). U vezi s tim Vjerovjesnik. sa slabim lancem prenoslaca kao govor Sei’d bin Musejjeba. vidio nekog čovjeka kako se na namazu igra s bradom pa je rekao: “Da mu je nutrina skrušena i organi njegovog tijela bi bili skrušeni. Bejrut. Mehmed ef. radijallahu anhu.”17 U jednoj izreci se veli: “Svaka posuda zaudara na ono {to je u njoj.”16 Dalje on ka`e: “^ovjek je konstituiran od du{e i tijela. tako|er. od Ez-Zubejdija.” Ovaj hadis navodi imam Gazali u svom djelu Ihjau ulumid-din. Du{a ima svoja zadu`enja kao i tijelo. (1994/1414).a. sudilo na osnovu objave koja je jo{ silazila. Stoga la`u oni koji ignoriraju islamske du`nosti i poslove vjerske naravi kada ka`u: “Va`no je srce. ali Vjerovjesnik. (Vidjeti: Ibn Ebi Šejbe. Ovaj hadis se još spominje u Miškatul-mesabih.

donosimo sud na osnovu va{ih postupaka. ^iji se postupci poka`u dobrim, bezbjedan je od nas i mi smo mu bliski. A {to se ti~e njegovih tajnih djelovanja, Allah }e svoditi ra~une s njim i mi u tome nemamo nikakva udjela. Me|utim, ~iji se postupci poka`u lo{im nije siguran od nas pa makar da ka`e, “u du{i sam `elio dobro”. Prema tome, rekao je Omer, radijallahu anhu, “Ko svojim postupcima izazove sumnju, neka ne krivi druge zbog lo{eg mi{ljenju o njemu. Autor18 djela Avariful-mearif19 ‫ ﻋﻮارف اﻟﻤﻌﺎرف‬ka`e: “Kada primijetimo da je neko ravnodu{an prema propisima {eriata, nemaran prema namazima i da je sklon poku|enim stvarima, mi ga ignori{emo i ne prihvatamo, iako on, mo`da, u du{i ima dobru namjeru.” Zavr{avaju}i komentar 65. ajeta sure En-Nisa’ Hand`i} upu}uje dovu rije~ima: “Neka Allah popravi na{e postupke i tajne i javne, Svojom mili{}u i dobrotom.” LITARATURA 1. El-Albani, Nasiruddin: Irvaul-galil, Mektebetul-islami, Bejrut, 1979/1399. 2. Et-Tibrizi, Muhammed bin Abdullaha: Miškatul-mesabih, 1/412, “Darul-fikr” Bejrut, (1994/1414) 3. Ez-Zirikli, Hajrudin: El-E’lam, Darul-ilmi lil-melajin, deveto izdanje, Bejrut, 1990. 4. Ez-Zubejdi: Ithafus-sadetil-muttekin bi šerhi Ihjai ulumid-din, 3/23, bez mjesta i godine izdanja. 5. Ibn Ebi Šejbe: El-Musannef, Darus-selefijje, tahkik El-Ea’zami, 2/289, bez mjesta i godine izdanja.
18

Autor djela Avariful-mearif, je Ebu Nedžib es-Suhreverdi Abdul-Kahir bin Abdillah Muhammed bin U’mevijje (490-563.h.) Bio istaknuti sufija, primjer uspješnog vaiza, fekih šafijskog mezheba, muhaddis, historičar. Iz rodnog Suhreverda došao u Bagdad radi nauke. Slušao istaknute alime i postao imam u šafijskom mezhebu i uzor u tesavvufu. Bio je od roda Ebu Bekra es-Siddika i od njega ga je djelilo samo dvanaest ljudi. Predavao je u čuvenoj medresi “Nizamijji” u Bagdadu i bio je irački muftija. El-Isnevi za njega kaže: “Bio je šejh Iraka u njegovo vrijeme.” 19 Djelo Avariful-mearif, tretira odgoj sufija i tesvvufski prilaz izvršenju određenih vjerskih obaveza. Od ostalih njegovih djela izdvajamo: Adabulmuridin i Muhtesaru miškatil-mesabihi lil-Begavi. (Opširnije vidjeti: Ibn Imad, Šezeratuz-zeheb, 6/346,347, Omer Rida Kehala, Mu’džemul-muellifin, 2/202. i Hajrud-din ez-Zirikli, Elea’lam, 4/174)

46

‫‪6. Ibn Hadžer: Fethul-bari, Mektebetur-Rijad el-hadisijjeh/Darul‬‬‫.‪fikr, Rijad, bez godine izdanja‬‬ ‫,‪7. Ibn Imad: Sezaretu-zeheb fi ahbari men zeheb, Daru ibnu Kesir‬‬ ‫.6891 ,‪Bejrut‬‬ ‫,‪8. Kehala, Omer Rida: Mu’džemu-l-muellifin, Muessesetur-risale‬‬ ‫.4141/3991 ,‪Bejrut‬‬ ‫,‪9. Traljić, hfz. Mahmut: Istaknuti Bošnjaci, Rijaset IZ-e u BiH‬‬ ‫.8991 ,‪Sarajevo‬‬ ‫‪10. Zbornik radova sa znanstvenih skupova o hadži Mehmedu‬‬ ‫.6991 ,‪Handžiću, El-Hidaje – Udruženje uleme, BiH, Sarajevo‬‬

‫دراﺳﺔ ﻣﺨﻄﻮﻃﺔ اﻟﺸﯿﺦ ﻣﺤﻤﺪ اﻟﺨﺎﻧﺠﻲ ﺑﻌﻨﻮان: "ﻋﻨﻮان اﻟﺤﻜﻤﺔ‬ ‫واﻟﻤﻮﻋﻈﺔ اﻟﺤﺴﻨﺔ" ﻣﻊ اﻟﺘﺮﻛﯿﺰ ﻋﻠﻰ اﻟﻤﻮﺿﻮع: "ﺷﺮح آﯾﺔ وﺗﻔﺴﯿﺮھﺎ"‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﺗﻮﺟ ﺪ ﻓ ﻲ ﻣﻜﺘﺒ ﺔ ﻏ ﺎزي ﺧ ﺴﺮو ﺑ ﻚ ﻣﺨﻄﻮﻃ ﺔ ﺗﺤ ﺖ رﻗ ﻢ: 6696 وﻟ ﻢ ﺗﻨ ﺸﺮ‬ ‫ﺑﻌﺪ، ﻓﺒﻘﺖ ﻣﺠﮭﻮﻟﺔ ﻟﺪى أﻛﺜﺮ اﻟﻘﺮاء، وﻧﺤﻦ ﻧﻘﺪﻣﮭﺎ ﻷول ﻣﺮة.‬ ‫ﻋﻨﻮان اﻟﻤﺨﻄﻮﻃ ﺔ "ﻋﻨ ﻮان اﻟﺤﻜﻤ ﺔ واﻟﻤﻮﻋﻈ ﺔ اﻟﺤ ﺴﻨﺔ" ﻛﺘﺒﮭ ﺎ اﻟ ﺸﯿﺦ ﻣﺤﻤ ﺪ‬ ‫ﺧﺎﻧﺠﻲ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي )6091-4491م.( اﻟﻌﺎﻟﻢ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮي اﻟﻤﺸﮭﻮر، وﻗﺪ ﺑﺮز ﻓﻲ‬ ‫ﻋ ﺪد ﻣ ﻦ اﻟﻌﻠ ﻮم: اﻟﺤ ﺪﯾﺚ، اﻟﺘ ﺎرﯾﺦ، اﻟﻜﺘﺎﺑ ﺔ، اﻟﺘﺮﺟﻤ ﺔ ﻣ ﻦ اﻟﻌﺮﺑﯿ ﺔ واﻟﺘﺮﻛﯿ ﺔ.‬ ‫ﻛﺘﺐ ﺗﺂﻟﯿﻔﮫ ﺑﺎﻟﻠﻐﺔ اﻟﻌﺮﺑﯿﺔ واﻟﺘﺮﻛﯿﺔ.‬ ‫ﻛﺘﺒﺖ اﻟﻤﺨﻄﻮﻃﺔ ﺑﺨﻂ اﻟﻨﺴﺦ ﻓﻲ اﻷوراق ﻣﻘﺎﺳﮭﺎ 5.42‪ 20X‬ﻣ ﻊ 22 ﺳ ﻄﺮا‬ ‫ﻓﻲ ﻛﻞ ﺻﻔﺤﺔ. وﻛﺘﺒﺖ ﻋﻨ ﺎوﯾﻦ اﻷﺑ ﻮاب ﺑ ﺎﻟﺤﺒﺮ اﻷﺣﻤ ﺮ. وﻛﺘﺒ ﺖ اﻟﻤﺨﻄﻮﻃ ﺔ‬ ‫ﺑﺨﻂ ﯾﺪ اﻟﻤﺆﻟﻒ، وأھﺪﯾﺖ إﻟﻰ اﻟﻤﻜﺘﺒﺔ ﻣ ﻦ ﻗﺒ ﻞ أﺧﯿ ﮫ ﻣ ﺼﻄﻔﻰ ﺧ ﺎﻧﺠﯿﺘﺶ ﻣ ﻦ‬ ‫ﺳﺮاﯾﯿﻔﻮ.‬ ‫وﺗﻀﻢ اﻟﻤﺨﻄﻮﻃﺔ 51 ﻣﻮﻋﻈﺔ اﻟﺘ ﻲ أﻟﻘﺎھ ﺎ اﻟﻤﺆﻟ ﻒ ﻓ ﻲ اﻟﻤ ﺴﺠﺪﯾﻦ ﻓ ﻲ ﻣﺪﯾﻨ ﺔ‬ ‫ﺳ ﺮاﯾﯿﻔﻮ. واﺧﺘﺮﻧ ﺎ ﻟﮭ ﺬه اﻟﻤﻨﺎﺳ ﺒﺔ اﻟﻤﻮﺿ ﻮع ﺑﻌﻨ ﻮان: "ﺷ ﺮح آﯾ ﺔ وﺗﻔ ﺴﯿﺮھﺎ"‬ ‫اﻟﺬي ﺷﺮح ﻓﯿ ﮫ اﻟﻤﺆﻟ ﻒ اﻵﯾ ﺔ 56 ﻣ ﻦ ﺳ ﻮرة اﻟﻨ ﺴﺎء. وأﻛ ﺪ اﻟﻤﺆﻟ ﻒ ﻓﯿ ﮫ ﻋﻠ ﻰ‬ ‫ﺿﺮورة اﺗﺒﺎع ﺳﻨﺔ اﻟﺮﺳﻮل، ﺻﻠﻰ اﷲ وﺳﻠﻢ، وﺣﺬر ﻣﻦ ﺑﻌﺾ اﻟﻤﺨﺎﻟﻔﺎت ﻓ ﻲ‬ ‫ﻓﮭﻢ اﻹﺳﻼم وﺗﻄﺒﯿﻘﮫ اﻟﺘﻲ ﻇﮭﺮت ﺑﯿﻦ اﻟﻤﺴﻠﻤﯿﻦ ﻓﻲ ذﻟﻚ اﻟﻌﺼﺮ.‬

‫74‬

THE ANALYSIS OF THE MANUSCRIPTS BY MEHMED HANDŽIĆ “UNVANUL-HIKME VEL-MEVIZATULHASENEH” WITH A SPECIAL LOOK AT SHERHU AYETIN VE TEFSIRUHA Summary Inside the Ghazi Husrev-beg’s Library is a manuscripts under the reference number 6966 which hasn’t been studied to date and as such is unknown to the wider reading public. On this occasion we are presenting it to the public for the first time. The manuscript is entitled Unvanul-hikme vel-mevizatul-hasene. It was written by Muhammed El-Handži el-Bosnevi (1906-1944), who was an renowned Bosnian alim in several Islamic disciplines, a historian, a writer and a translator from Arabic and Turkish. He wrote in Bosnian and Arabic. The main characteristics of the manuscript: L. 27; 24,5 X 20 (19,5 X 12); 22 lines. Large print. Black ink. The headings of each paragraph are written in black ink on lined notebook paper. Hard binding (cardboard). Autograph manuscript. Donated to the library by the author’s brother Mustafa Handžić from Sarajevo. The manuscript consists of fifteen sermons which the author had, at one time, delivered in two Sarajevo mosques. As a part of this manuscript, we have singled out, for this occasion, a theme entitled Sherhu ayetin ve tefsiruha, in which the author comments on the 65th verse of the sura En-Nisa.’ With his commentary the author wished to emphasise the obligatory importance of following the practice of Allah’s Prophet s.a.w.s., as well as some deviant occurrences among the Muslims of that time in respect to the fulfilment of religious obligations and the essential understanding of belief.

48

Mensur Valjevac, prof. SEJJID DŽEMALUDDIN EL-AFGANI (1254-1314/1838-1897) /preteča tumačenju Kur'ana u 14/20 stoljeću/ Sažetak Iako Sejjid Džemaluddin El-Afgani (1254-1314/1838-1897) nije napisao vlastiti Tefsir, on je svojim djelovanjem, nastupima, radom i druženjem izvršio ogroman uticaj na mufessire čije je tumačenje Kur'ana umnogome obilježilo 14/20 vijek. Prije svih na šejha Muhammeda Abduhua i njegovog učenika Muhammeda Rida, a indirektno i na šehida Sejjida Kutba. I drugo; neosporna je činjenica da je Afganija bio jedan od preteča islamskog preporoda, buđenja i obnove modernog doba. O ovome radu mi smo predstavili njegovu ličnost, životni put, i ideje kako bismo se podsjetili na značaj i ulogu koju je ovaj veliki borac odigrao u razvoju oslobodilačke i reformističke misli, nadajući se da će on ostati i biti poticaj Bošnjacima u borbi za opstankom i ljudskim dostojanstvom.

***
Iako nije napisao vlastiti Tefsir, on je svojim djelovanjem, nastupima, radom i druženjem izvršio ogroman uticaj na mufessire čije je tumačenje Kur'ana umnogome obilježilo 14/20 vijek. Prije svih mislimo na šejha Muhammeda Abduhua i njegovog učenika Muhammeda Rida, a indirektno i na šehida Sejjida Kutba. I drugo; neosporna je činjenica da je Afganija bio jedan od preteča islamskog preporoda, buđenja i obnove modernog doba. Smatrali smo našom dužnošću da iznova osvijetlimo lik ovog velikana, da predstavimo i da se podsjetimo na značaj i ulogu koju je ovaj veliki borac odigrao u razvoju oslobodilačke i reformističke misli, nadajući se da će on ostati i biti poticaj Bošnjacima u borbi za opstankom i ljudskim dostojanstvom. No, s obzirom na hal u kojem se mi sada nalazimo u Bosni smatramo za potrebnim, u uvodu, napomenuti sljedeće. 49

Sve što je Allah Uzvišeni navijestio u Svoj Knjizi, desilo se, dešavat će se i dešava će se. To je jedan od aspekata kur'anske nadnaravnosti (i'džazul-Kur'an). Isto tako i sve što je Njegov Poslanik, Muhammed, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, navijestio, sigurno će se desiti. U istinitost ovoga mogli su se uvjeriti, tokom historije, svi muslimani i nemuslimani. To što je Bosnu od paganstva i neznanoboštva (džahilijja) oslobodio sultan Mehmed El-Fatih kojeg je i njegovu vojsku navijestio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, jeste posebna privilegija, ali i obaveza da se ustraje u čuvanju Allahova dina i znanja o njemu. Spomenut ćemo još neke primjere. Pete godine po hidžri, u vrijeme opsade Medine i takve napetosti «kada oči više ne mogahu gledati s ustrajnošću i kad se srca ljudi uzdigoše u grla njihova, a vas obuzeše neprilične misli o Allahu. Tad vjernici bijahu ispitivani i kušani, a duše njihove potresene drhtanjem silnim.»1 Allahov Vjesnik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, navijesti osvajanje Jemena, slom Perzije i Bizanta. Već smo spomenuli naviješćeno oslobađanje Kostantinopolisa Istanbula. Isto tako, navijšćeno je i oslobađanje Rima. Abdullah ibn Amr ibnul-As, kaže: «Jednom prilikom smo bili kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, i nešto pisali, kada ga neko upita: 'Koji grad će biti prvo oslobođen, Konstantinopolis ili Rim?' 'Heraklijev grad će biti prvi.' – odgovorio je, Sallallahu alejhi ve alihi ve selleme.»2 U drugom hadisu navjestiteljskog sadržaja Allahov Vjesnik, sallallahu alejhi ve alihi ve selleme, kaže: «Uistinu, ova vjera će stići dokle stiže noć i dan. Allah neće ostaviti ni jedne kuće u nekom selu, gradu ili pustinji nekoj, a da neće u nju uvesti ovu vjeru, čašću ili poniženošću. Čašću kojom će Allah uzdići Islam i poniženošću kojom će Allah poniziti nevjorvanje (kufr).»3 Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Allah će ovome ummetu na svakih sto godina slati nekoga ko će mu reafirmirati vjeru.»4
1 2

Sura el-Ahzab, 10-11. Hadis su zabilježili Ahmed, Darimja i Hakim. Evedeno prema: dr Fuad Sedić. Mali predznaci Sudnjeg dana, Zenica, 1996., str. 107. 3 Hadis je zabilježio imami Ahmed u svome Musnedu. 4 Zabilježili ga Ebu Davud, Hakim, Bejheki i drugi. Sujuti i Iraki su ga ocijenili kao sahih.

50

269. a nekada i mudrost opstanka u kakvoj se situaciji danas mi muslimani Bošnjaci nalazimo. Karčić u knjizi «Društveno-pravni aspeket islamskog reformizma» govoreći o glavnim obilježjima i sadržini reformističkih ideja kaže da su na prelazu iz 19. str. stoljeće. ostvariva je samo putem borbe. najčešće korišćene riječi islah – reforma i tedždid – obnova. Bejrut. «Allah daje mudrost kome hoće.»7 «Mudrost je izgubljena stvar vjernika. kada je govor o promjeni. kako je to radio. vjerovanja i prakse»5 Profesor F. uspostavljane na ovaj način najduže su trajale (sultan Mehmed Fatih). prema vjerovanju ehlisuneta. 6 Fikrete Karčić. mudrost osvajanja vlasti. On dalje ističe da se u tradicionalnom islamskom učenju tedždid shvatao kao «pročišćenje vjerskog učenja i prakse muslimana od strane obnovitelja koga će. Gdje god 5 Vidi: šejh Karadavi: «Zbog islamskog buđenja vjera je doživjela reafirmaciju i renesansu na ovom svijetu – Min edžli sahvetin islamijjetin tedžeddeded-dinu ve tenehheda bid-dunja». Bog slati na kraju svakih stotinu godina. 51 . a onome kome je dā dao mu je veliko dobro. Malezija i Iran). a neke još uvijek traju (Sudan. i onaj koji je uzor svima onima koji se nadaju Allahu. Islam se samim tim shvaćao kao moralna reforma pojedinca i religijski utemeljena reforma društva. 9-36. mudrost njenog očuvanja. Društveno pravni asket islamskog reformizma. Historija je pokazala da potpuna reforma i obnova jedino je moguća putem «islamske vlasti koja nije uspostavljena monarhija». Takva vlast. 93. revolucije. Islamske zemlje.Obnova ili reafirmiranje vjere (tedždiduddin) različito je tumačena od strane islamskih učenjaka. El-mektebul-isalmijj. Šejh Karadavi kaže: «Pod reafirmacijom vjere u ovome hadisu se misli na obnavljanje njezinog razumijevanja. Politika je. str. posljednji Allahov Poslanik Muhammed – sallallahu alejhi ve alihi ve selleme . političkih pregovora i ekonomije. u 20. Danu posljednjem i koji Allaha mnogo spominju.i kako će to uraditi i imami Mehdija posljednji najavljeni i očekivani obnovitelj.»6 Veliki broj islamskih učenjaka smatra da se pod obnovom zapravo misli na političko uspostavljanje islamske vlasti nekada mačem i silom. 7 Sura el-Bekare. a nekad pregovorima. zapravo.

Tirmizija i dr. Islamska misao. 11 Sura en-Nisa. reformator i revolucionar koji je svojim životnim putem potvrđivao 8 9 Hadis kojeg bilježi Muslim. br.. 52 . str. a da si Ti zadovoljan mnome i učini da iz mrtvih ustanem. spriječi putem vlasti činjenje pokvarenosti i grijeha od kojih većinu ljudi ne bi spriječio sami Kur'an. Čak i njegovi neprijatelji. a to je Isa a.s. 12 Sura el-Enfal. 71.» 10 «O vjernici. to što se vi i cio Zapad klanjate čovjeku koga je dao i rodio Istok.» navodi hadis: «Allah ustrojava putem vlasti ono što ne ustrojava putem Kur'ana Inallahe lejezeu' bis-SULTANI ma la jezeu' bil-Kur'ani. Džemaluddin Afganija. zar mu nije dovoljna čast i zasluga.s.» «Osnovna težnja Afganije bila je da se muslimani čitavog svijeta ugledaju na ličnost Muhammeda a. Beograd. 13 Dr Ahmed Smajlović. Tirmizija i dr. 10 Riječi Ebu Derda.. koje je zabilježio Buharija. između ostalog. 60.da je nađe on ima najviše prava na nju. ideolozi kolonijalističke politike i neprijatelji Islama i njegovih naroda kao što su Renan… ostajali su nijemi pred njegovim riječima: 'Ako u vašim očima Istoku ne pripada nikakva čast i zasluga u doprinosu kulturi čovječanstva. Hadis kojeg bilježi Buharija. 1982. i daruj mi od Sebe snagu (SULTAN) koja će mi pomoći!'. kojem daje slijedeće značenje: «Tj. str. radijallahu anhu. ajet sure el-Isra «I reci: 'Gospodaru moj.s. a kolonijalizma posebno. budite oprezni»11 «I protiv njih pripremite koliko možete snage»12 Ibni Kesir tumačeći 80. 37. i shvatanje njegove misije učinilo je da su Afganijia poštovali i cijenili na Zapadu koliko i na Istoku.»8 «Rat je prijevara. i «vjera borbenih pojedinaca»14 onda je jedan od njih svakako i sejjid Džemaluddin el-Afgani.»9 «S osmijehom gledamo u lica nekih ljudi. da zbace okove i stege koje su mu kroz historiju nametnuli neprijatelji čovječanstva uopće... 14 Imam HOMEINI. zar mu nije dovoljna čast i zasluga u doprinosu kulturi čovječanstva.»13 Ličnost Ako je Islam. a naša srca ih preziru. 9. i to je jedna realnost. a da si Ti zadovoljan mnome. učini da umrem. Njegovo pravo islamsko gledanje na Isaa a.». 2. Muslim. Islamska vlast (VELAJAT-I-FAQIH).. 1990.

kako na intelektualnom planu tako i na praktičnom. u Indiji. Parizu. 37. Londonu. Istanbulu. Izuzetno obrazovan. Džemaluddin Afganija. On je perom i riječju zagovarao nužnost islamskog protuodgovora. govornik. poznavalac islamske filozofije. poliglota. kako ruskom caru. eksploatacije i ugnjetavanja naroda teško naći nekoga ko bi mogao stati naporedo sa ovim revolucionarom. uvjerljiv govornik i dijalektičar» Njegov učenik Muhamed Abduhu spominje njegovu srdačnost. turskom sultanu. Sve ovo nam jasno govori da je u novovjekovnoj povijesti razmišljanja protiv porobljavanja. Prvi je iznio politički stav. Afganistanu. sa kairskog univerziteta «čovjek akcije. nepokolebljivost i velikodušnost. Hrabar. kako kaže Osman Emin. jaku volju. «Leksikona Islama» Nerkeza Smailagića i «Historije islamske filozofije» M. socijalnu. pisac. ma ko on bio i ma koji položaj zauzimao. šarmantan. naspram kolonijalnih sila.»15 On bijaše. mudžtehidom i učenjakom. Iranu. on je oživljavao energije svugdje gdje je prolazio tokom godina svoga muhadžirluka. osoba duše i srca. preuzeti su iz rada dr. Smatraju ga «ocem modernog muslimanskog antikolonijalizma» začetnikom manjeviše svih reformatorskih pokreta islamskih zemalja kojeg su njegovi neprijatelji smatrali opasnim agitatorom. Egiptu. «On je poticao 15 Svi naredni znaci navoda u tekstu. Dr. br. On je bio jedan od katalizatora islamskog preporoda i obnove14/20 stoljeća. koji će biti stavom mnogih pokreta za nacionalno oslobođenje. tromosti i propadanja islamskih zemalja. uporan. tako i svakom drugom. Šerifa. Ahmeda Smajlovića. objavljenog u Islamskoj misli. 53 . 1982. religijsku i drugu pripadnost uzimajući u svemu ovome Islam kao neprikosnovenu ideološku platformu. M. ukoliko nisu posebno označeni fusnotom. Međutim. U vremenu urušavanja Osmanlijskog carstva. elokventan. iranskom šahu. rasnu. koji je cio svoj život i rad podario borbi za osnovna prirodna i politička prava i potpunu nezavisnost svih naroda Istoka i islamskog svijeta bez obzira na njihovu klasnu. Bio je revolucionar i mislilac koga su se bojali i od koga su strepili mnogi njegovi neprijatelji. kada evropske sile uveliko ulaze u njihovu ekonomiju i politiku on ima jasan pogled na situaciju. i uzor svim sljedbenicima… dobar pisac.načela koja je zagovarao. novinar. Ahmed Smajlović za njega je rekao: «U svom radu Afganija nikad nije prezao da otvoreno istupi i jasno u lice kaže šta misli. iznad svega toga. Moskvi. Afganija je bio i ostao nepokolebljivi musliman.

imala veliki uticaj na mase. Iran. pa Nedžda. odnosno Damaska i njegovih Omejida. te Šama. intelektualno buđenje Šejha Muhamed 'Abduhuha izravni su rezultat njegova djelovanja. tako i od strane eksploatacije. preko Jemena i njegovih brda. sam Afganija je rekao: «Sabrao sam razbacanu misao i sakupio raštrkano poimanje. Čak i kad je podmuklo protjerivan iz zemlje nastavlja djelovati – npr. a revolucije slijede njegov trag. zatim Indija gdje sam se obrazovao. Mladoturski pokret od 1326/1908. neznanja i političke učmalosti uzdrma i probudi cio islamski svijet.» Elektronski mediji tada su još bili nepoznati. Sejjid Džemaluddinove poznate propovijedi doniješe mu među Irancima velike simpatije: probudio je u narodu osjećaj dostojanstva i slobode i upozorio na opasnosti kako od unutrašnjeg despotizma.» Govoreći o svojoj misiji. onda Iran po prirodi susjedstva i srodstva. on je uzburkao muslimanski svijet hrabreći narod da se digne protiv despotske vladavine kraljeva i da se bori protiv provala zapadnog imperijalizma. potom Arabijsko poluostrvo. on je inspirirao. Egipatski nacionalni pokret a i. Kritikovao je islamske vladare koji su se opirali reformama ili se nisu dovoljno suprotstavljali prodiranju Evrope.» «Među onima koji su se borili protiv stranih uticaja bijaše Sejjid Džemaluddin. «On je svojom ideološkom snagom i revolucionarnom odlučnošću prosvjetiteljsko-islamskog duha uspio da iz dubokog sna. Tako je po/sijano sjeme revolucije. pak. Andaluzije i njene kulture. U ovom pismu obraća se duhovnjacima da budu nesebični i požrtvovni kako bi se sačuvala nezavisnost zemlje… Stvarni uspjeh ove revolucionarne figure leži u pridobivanju 'uleme koja je. gdje objavljuje svoje historijsko pismo iranskoj ulemi. posmatrajući na šta su spali i došli 54 . zaostalosti. ne manje. kolijevke Objave. popularno nazvan Afgani. njegovog Haruna i Memuna. pa me zaustavio Afganistan čiju sam zemlju najprije dodirnuo svojim tijelom. Većinu budućih vođa iranske revolucije u njezinoj ranoj fazi. on presijeca granice nacija.mlade da se bave perom. od Hidžaza. Iraka i Bagdada. u Londonu izdaje novine pod nazivom Dijaul-hafikajni uz pomoć Mirza Malkom Hana. Egipat i Turska osjetiše puni uticaj njegove ličnosti. da se bace u novinarstvo. Govornik kojem nije bilo premca. a onda pogledao na Istok i njegove narode. Rođeni revolucionar. duguje glavninu svoga dinamizma sveobuhvatnom uticaju njegovih učenja dok je boravio u Istanbulu. koje se držalo sredstvom modernog djelovanja na duhove.

Indijci. Istok! Odlučio sam da svoj um posvetim dijagnozi njihovih bolesti i pronalaženju lijeka za njih. i njemu sličnih. po jednima. njihovo razilaženje o jedinstvu i njihovo jedinstvo u razilaženju. Emir 55 . «Školski i životni put napravit će od ovog mladog i nadarenog muslimana istinskog prosvjetitelja i pravog borca za puna prava i nezavisnost naroda Istoka koji je u to vrijem stenjao pod teretom jarma krvožednog zapadnog kolonijalizma. a kada je otišao u Indiju na školovanje. što zlonamjerno. On će prerasti u putujuću živu revolucionarnu baklju arapsko-islamskog svijeta od koje će strepiti kolonijalistička Britanija. za njega je svaka islamska zemlja bila otadžbina. boreći se svim svojim bićem za to i upozoravajući ih na opasnost koja ih okružuje i koja im prijeti od strane Zapada. Goldzihera. na području Kabula. islamsko-pravne znanosti.» Kada je u pitanju njegova biografija. izvjesno je da se rodio u Asadabadu mjestu koje se nalazi blizu Konrea. pa sam radio na jedinstvu njihove riječi. tesavvuf. treba biti oprezan u pogledu onoga što su pisali orijentalisti. logiku. sina Alijinog. u Perziji i da je i on sam bio šiit džaferijskog mezheba.) u istoimenom Asadabadu. On je «djelovao i uticao gotovo bez granica. a nije bio stranac ni u prijestolnicama Evrope. teologe i političare i Istoka i Zapada. Svojataju ga sebi Perzijanci. Istok. ali blizu Hamadana. unuka Poslanikovog. ali je to cijeli život prikrivao (tekijja). Šiama. Pronašao sam da su njegove najopasnije i najsmrtonosnije bolesti razjedinjenost i pocijepanost njegovih naroda.. Prvo obrazovanje stekao je u Perziji i Afganistanu. sallallahu alejhi ve alihi ve selleme.» Godine 1273/1857 obavlja hadždž. tefsir. filozofiju.njihovi narodi. Po drugima (tj. što zbog nerazumijevanja. Životni put Njegova porodica preko čuvenog muhaddisa Ebu Isaa etTirmizija vezuje se za hazreti Husejna.» Međutim. Zato je i nosio titulu «sejjid» njegovih časnih potomaka. poznavao je učenjake. među kojima i caristička Rusija. poput Jevreja I. podijeljenost njihovog mišljenja. bavio se izučavanjem matematike i klasične medicine» U osamnaestoj godini već je «postigao zamjereno znanje». Po povratku u Afganistan 10-tak godina je aktivno uključen u politički život. Afganistanci i Turci. hadis i dr. «Učio je arapski jezik i književnost. kao i druge izrabljivačke zemlje.

tako svojom motikom i krampom razori prsa svoga nasilnika i ugnjetača.» Tu ostaje manje od dva mjeseca. Naime.» To dovodi da bude loše gledan od strane Vijeća ministra. Drži privatna predavanja. do 1914. Sukob sa šejhul-Islamom bio je uzrokom njegove odluke da napusti i ovu zemlju 1288/1871. nominalno bio pod 56 .» Bez ikakvih prethodnih uvjeta vlada mu daje godišnju potporu od 12000 egipatskih pjestera. «To je bio početak jednog značajnog razdoblja njegovog života. dolazi do sukoba između dva njegova sina Muhammeda Azama. Ukazuje na opasnost strane dominacije. Poznate su njegove riječi egipatskim zemljoradnicama (fellahima) koje im je uputio nakon što se upoznao sa prilikama u kojima rade i njihovim socijalnim položajem: «Fellahu! Kao što svojom motikom i krampom razaraš zemlju i natapaš je svojim znojem i krvlju radeći za eksploatatora i izrabljivača. gdje je naišao na topao prijem kod intektulanih krugova što je i produžilo njegov posjet Egiptu. Novi emir ga postavlja za svog ministra. Uključuje se u politički život zahtijevajući parlamentarnu demokratiju. Narednih desetak godina provodi u Egiptu. među kojima Muhammed Abduhu. boravka u Egiptu. strogo nadziran od Engleza i na kraju «zamoljen» da što prije ode. Međutim. Njegova predavanja na tadašnoj Akademiji umjetnosti (Darul-funun) o korisnosti umjetnosti.Afganistana Dust Muhammed Han ga prima u svoju službu. «Tamošnja vlada ga uvažava. Odlazi u Istanbul 1287/1870. te je po njihovom nagovoru primoran da napusti Egipat 1297/1879. «Kako je već tada uživao sjajan ugled. usput držeći predavanja i tribine. budući heroj egipatske neovisnosti. poslije emirove smrti. Egipat je u periodu od 1867. kojeg podržava Afgani. visoko društvo priređuje mu vrlo laskav doček. izazvala su osude. prisiljen napustiti zemlju. Međutim. ali mu ipak nameće ograničenja. ali i njegova napredna vjerska stajališta povrijedila su konzervativne azharovce i naravno političke protivnike Britance. budući muftija Egipta i Sad Zaglul. ljubomora nije izostala. U Kairu ostaje 14 dana gdje se upozanje sa nekim azharovcima. početak naime. Odlazi u Indiju. Bio je pozvan u savjet za odgoj» drži predavanja u Aja Sofiji i Ahmedovoj džamiji. Njegova popularnost je smetala Englezima i on je 1286/1869. naročito od šejhul-Islama Hasana Fehmija. Oko njega se okupljaju mladi ljudi. Englezi podržavaju drugog sina Šira Alija čija strana pobijedi. kao i općenito njegova napredna shvaćanja. Odlazi po drugi put na hadždžd. Iste godine u martu ponovo stiže u Kairo.

uz manje prekide. stiže u London. u Parizu.dok razgovaram sa Afganijem i gledam u njega. U tom vremenu piše svoje najpoznatije djelo «Odgovor materijalistima/ateistima – Er-reddu aleddehrijjin» Napisao ga je na perzijskom. piše odgovor Ernestu Renanu16 na njegovo predavanje: Islam i nauka održano na Sorboni. književnog. Poznate novine objavljuju njegove članke sa značajnim odjekom. «Njegov boravak u Egiptu ostavit će najdublje tragove u modernoj historiji političkog. Tadašnje vlasti u Egiptu bile su uveliko pod uticajem Britanaca. Maja 1883/1301. nekoć. Nakon njegova odlazka na prijalazu 13/14 hidžretskog stoljeća u Egiptu izbija revolucija. inače veliki poznavalac Ibni Rušdove filozofije. u časopisu Journal des Débates. Sejjid Džemaluddin el-Afgani odlazi u Indiju gdje strogo nadziran živi u Hajdarabadu i Kalkuti. U proljeće 1883. Za vrijeme njegova boravka u Parizu njegove ideje se šire diljem islamskog svijeta. a Abduhu ga je poslije preveo na arapski. u kojem se nalazi Islam. tražeći njegovo mišljenje o mogućnostima Indije za oslobođenje od britanskog kolonijalističkog jarma on im je odgovorio: «Da ste muhe koliko vas je. «Revolucija je u osnovi bila uperena protiv engleskog okupatora i domaćih korupcionara i izdajnika. vjerskog i drugog života u Egiptu.» Revolucija je ugušena u krvi britanskom intervencijom 1300/1882. Kada mu se prilikom ovog boravka obratila grupa javnih radnika.» Nekoliko mjeseci boravi u SAD. U odgovoru kaže «da je Islam povezan sa naukom i da je. a naredne tri godine boravi u Parizu.. bilo naučnika kod muslimana. Piše o istočnoj politici Rusije i Engleske. situaciji u Turskoj i 16 Poznato orijentalista. kritičar i lingvista. koju je on uveliko inicirao.» Kada se bliže upoznao sa ovim poznatim francuskim piscem Afgani ga je istinski impresionirao. On vodi kampanju protiv britanske politike u islamskim zemljama. mogli biste natjerati u okean. samo savremeno stanje. čija vlast. političara i drugih uglednih ljudi. među kojima je bilo i muslimana. i dan danas traje. može doprinijeti da se misli obrnuto. 57 . čini mi se kao da razgovaram sa filozofima Ibni Rušdom i Ibni Sinaom». Njegov učenik Abduhu je jedan od glavnih umova revolucionarne vlade u borbi za slobodu i nezavisnost egipatskog naroda.turskom vlašću. sve Engleze što god ih je. filozof.» Otprilike u isto vrijme se desila i uspješna islamska revolucija u Sudanu. kulturnog. Poslije će Renan reći: «.

što oni odbiju. zbog učešća u antibritanskoj revoluciji. obraćaju se Afganiju. «Ipak i za tako kratka izlaženja list je izvršio izvjestan uticaj u ovim zemljama. Afagani nastavlja put pionira panislamizma. Spomenuti britanski državnik kazao je za njega: «Po prirodi neobuzdan. Svojom koncepcijom bio je usmjeren protiv zapadnjačke eksploatacije i ispunjen idejama panislamizma. Naime. Abduhu se više okreće real-politici «skeptičan prema mogućnostima političke akcije na Istoku» on se 1203/1885. pa da možete da postavljate njegovom narodu koga vi hoćete i želite za sultana?» Afgani se koristi ovom prilikom da im ponudi projekt osnivanja arapskog hilafeta ili anglo-islamskog saveza.»17 Iste godine. važnosti Mehdijeve revolucije u Sudanu. str. britanski političari su mu ponudili da ga postave za sultana u Sudanu. engleski državnici.» 17 Ahmed Adilović. da bi kao rezultat toga moglo doći i do vanjskih promjena. Upoznaje se sa britanskim političarima. 58 . Blunta. Uspjeli su da objave 16/18 brojeva ovog dvonedeljnika na arapskom jeziku do oktobra iste godine. Travnik. «Glavna razlika između njih dvojice ogledala se u tome što je Afgani bio revolucionar koji se zalagao za vanjsku promjenu postojećeg stanja stvari a onda popravljanje iznutra. 267.» Iste godine Abduhu. 2003.Egiptu. koji je vjerovao da se prvo mora podići svijest naroda. Nakon povratka iz Londona. Ironično i s podsmijehom upitao je britanske lordove: «Od kada vi stekoste svojinsko pravo nad Sudanom. odvaja se od svoga učitelja. a nakon što je ovaj bio protjeran iz Egipta. kao predstavnik svoje revije boravi u Londonu. Ovo su bile prve arapske novine u Evropi. sa zahtjevom da sa njim razgovaraju o mjerama koje treba poduzeti naspram Mehdijevog pokreta u Sudanu. a njegov prijatelj Vilfrid Blunt pomaže ga u pridobivanju javnog mnijenja. na nagovaranje W. Posebno je «napadao englesko djelovanje u islamskim zemljama i isticao idejne osnove na kojima treba počivati Islam da bi ponovo našao svoju snagu». 1302/1884 u martu počinje sa objavljivanjem časopisa «Neraskidiva veza / El-Urvetul-vuska» zajedno sa Muhammedom Abduhuom kojem je bio duhovni vođa. Velikani tefsirskih znanosti. odbacivao je novac i slavu kloneći ih se i čuvajući svoju nezavisnost kako bi što bolje služio idealu kojemu je posvetio cio svoj život. kada je časopis i zvanično zabranjen. Britanci brzo zabranjuje njegovu distribuciju u Egiptu i Indiji. dok je Abduhu bio reformator.

a u korist «neprijatelja Islama». pregovarao o rusko-muslimanskom savezu. car se najprije interesirao za razloge Afganijevog razilaženja sa tadašnjim iranskim šahom. Afagni u Teheranu priprema projekat pravnih reformi. Iako je bio povučen i izoliran predstavljao je opasnost za šaha i njegov režim. «Tada je otkrio kako bezobzirna caristička politika ove zemlje ugnjetava. pa se on povlači u jedno svetište blizu Teheran. Čuvši za takve Afganijeve zahtjeve. gdje. Međutim. svezan u pratnji 500 konjanika biva ispraćen do iranske granice. između ostalog. okružen grupom divljenika. a onda dodao: 'Veličanstvo. kao i neke druge koncesije na štetu iranskog naroda. također. što je u znatnoj mjeri olakšalo položaj tadašnjih muslimana u ovoj zemlji. spomenuo je 59 . ljubomorni veliki vezir Mirza Ali mijenja šahovo raspoloženje prema Afagniju. da dozvoli muslimanima da štampaju Kur'an. On ga je nagovorio da se ponovo vrati u Perziju. U pismu ga upozorava na odluku šaha kojom je dodijelio koncesije za iranski duhan jednom engleskom društvu. pokušavajući da pridobije tadašnju carističku Rusiju za borbu islamskih naroda protiv zapadnog kolonijalizma. «Jedno vrijeme boravi u Parizu da bi susreo šaha u Minhenu. tako da nakon sedam mjeseci. I ovdje je digao svoj glas protiv nasilja. vjerujem da je bolje za vladarski prijesto da mu budu milioni podanika prijatelji.» Bio je primoran da napusti zemlju. govori o političkoj reformi potlačenih zemalja. eksploatiše i uništava milione muslimana na jugu zemlje. kao i neke druge vjerske knjige. nego da mu budu neprijatelji. tražeći priliku da ga sruše i gajeći u sebi mržnju prema njemu. U početku je naišao na dobar prijem.. bezemljaši i radnici?' Tvrdi se da mu je tada Afganija objašnjavao šta sve čeka vladare kada se poigraju sa sudbinom masa. ugnjetavanja i porobljivanja. nastojeći da ga unište. vodećem šiijskom autoritetu. koji je tada boravio u Samari. jer kako se bilo koji vladar može pomiriti i zadovoljiti s time da njegovom državom upravljaju zemljoradnici. Poznato je da je od tadašnje vlade tražio. početkom 1891.'. Osjećajući da je to i njemu samom lekcija. ali uskoro napušta Iran. Imajući pretenzije na Iran. Izlažući svoja razilaženja Afganija je objasnio ruskom caru šta se sve radi u Iranu. Također. ruski car želio ga je vidjeti i razgovarati s njim. Iz Basre šalje pismo ajatullahu Hasanu Širaziju. Potom oko četiri godine boravi u Carskoj Rusiji gdje.Na poziv šaha Nasiruddina 1886 odlazi u Teheran. car mu je rekao: 'Mislim da je šah u pravu. kakva se sve nasilja čine i kakva bezakonitost vlada u ovoj zemlji.

Sultan ga je u dva navrata 1892. Kada ga je primio sultan Abdul-Hamid. smještaj u blizini sultanove palače i mjesečnu potporu. on je sultanu Abdul-Hamidu II upućivao od ranije apele za savez muslimanskih zemalja pod vođstvom Osmanlijske Carevine. Posebno se obraća ulemi. čovječe. pa ako on to bude prihvatio. Naišao na dobar prijem. Ponovo odlazi u London gdje vodi žestoku kampanju. pozivao u posjet.» Njegovi ponovljeni pozivi. ali svi njegovi zahtjevi su odbijani. uspjeh bojkota duhana. i sam dao prinos. posebno velikog vezira Alija Asgar-hana. kao nadzirani gost kod sultana Abdul-Hamida II. Bilo mu je omogućeno da održava odnose sa osobama koje su se htjele sa njim družiti. Više puta je tražio da ode. onda dođi i pozivaj nas na ovu vjeru. Traži svrgavanje šaha. Posebno piše u dvojezičnom (arapsko-engleskom) mjesečniku «Dijaul-hafikajni – Svjetlo dviju hemisfera» čijem je utemeljenju 1892. uvjeravajući ih da oni trebaju biti «bedemi Islama protiv evropskih ambicjjia. po čijem nagovoru ga je šah i protjerao iz Irana. ne ideš u Japan da pozivaš njegov narod u Islam. protiv šaha i režima koji pustoši Iran. Nakon prvog odbijanja prihvatio je drugi poziv. obratio mu se riječima: «O Šejhu! Zašto npr. ili da njegov narod pozivam u islam kakav je u islamskim zemljama?» Sultan začuđen ovakvim odgovorom ponovo je pitao: «O Šejhu! Kaži mi razliku o kojoj si maločas govorio i reci mi nešto u vezi s tim i pozivanja japanskog naroda u Islam!» Afganija mu odgovori: «Ako bi japanski narod pozivao u Islam onakav kakav je Islam. halifa muslimana tog vremena. pa pozivaj svoj narod na te principe'. Vlada je morala ustuknuti. onda bi mi sigurno rekao da japanski narod nema nikakve potrebe za takvom vjerom i da je za njega bolje da ostane bez takve vjere!» 60 . bili su polazna tačka moćnog reformističkog pokreta kojeg je podržala iranska ulema. Sultan je od njega tražio da prekine kampanju protiv šaha i ponudio mu mjesto šejhul-Islama što je on odbio. Naime. Ajatullah je donio fetvu o zabrani upotrebe duhana dok vlada ne poništi ugovor o koncesiji. emocije koju je izazvalo njegovo progonstvo. rekao bi mi: 'Idi ti.okrutnost članova vlade. jer njegov narod traga za pravom vjerom?» Afganija mu je odgovorio pitanjem: «Da li da idem u Japan i pozivam njegov narod u Islam onakav kakav je Islam. a ako bi ga pozivao na Islam onakav kakav se primjenjuje u našim zemljama. Ostatak života proveo je u nekoj vrsti zlatnog zatočeništva. putem članaka i predavanja.

» Islamski svijet u vremenu u kojem je živio biva izložen udarima najgrubljeg ateističko . katkada nam 61 . o islamu kao učenju i vjeri. o društvenoj ulozi i mjestu Vjere. Objektivno-racionalističko gledanje na svijet. njegovim osnovama i njegovoj univerzalnosti uopće. Ideje Kako smo ranije istakli u životu ovog velikana teorija i praksa bili su čvrsto povezani.Ljubomora i spletke nekih dvorjana nisu ni ovaj put izostali. On je i dalje zagovarao ideje o nužnosti ustavnih sloboda i Islamu. kao i na opće filozofske probleme. ideološkog i političkog. Umro je od raka grla. njenoj uvjetovanosti i njenoj općoj društvenoj nužnost. kojeg je počinio jedan vjerni pristaša Afganija. Njegova situacija postala je još složenija. 3. gdje mu se nalazi mauzolej. 2. ne može nas dovesti do suprotnosti između spoznaje i razuma. o ateizmu i njegovim filozofskim smjerovima u istoriji filozofije. mada se pričalo da je bio i otrovan. jer sam Kur'an na više mjesta obavezuje čovjeka na upotrebu razuma i traži od njega naučno-istraživački rad.materijalističkog gledanja na svijet. sjedne strane i Kur'ana s druge strane. Nakon uspjelog atentata na šaha 1896. kao i o ateizmu i njegovoj ideološkofilozofskoj pojavi uopšte. optužen je kao zagovornik tog ubojstva. nauku. kao jedinoj mogućoj osnovi za reforme islamskih zemalja. U njemu piše: «Katkada materijalisti/ateisti (dehrijjūn) objavljuju da im je stalo da pročiste naše umove od praznovjerja i da našu inteligenciju osvijetle istinskom spoznajom. preneseni su Afganistan. Stoga i njegovo najznačajnije djelo u kojem on izlaže svoje ideje ima sljedeći naslov «Pobijanje materijalista/ateista» Govori o tri osnovna pitanja: 1. Materijalna strana njegova života završena je 9. marta 1897. Pokopan je u predgrađu Kabula. pravnog i drugog reda» «Vrata idžtihad prema Afagnijevom shvatanju nisu nikada bila zatvorena u Islamu. Ideje velikog reformatora i borca za slobodu i nezavisnost porobljenih naroda žive su i danas. niti uopće mogu biti. Njegovi zemni ostaci početkom 1945. Po njegovom shvaćanju Kur'an i Sunnet predstavljaju «osnovni i glavni izvor svakog vjerskog. Najveća potvrda njihove originalnosti je njihova današnja aktuelnost.

tj. pak. Islam se poziva na razum… a sveti tekstovi objavljuju da se sreća sastoji u pravom korištenju razuma. op. Cit. 79. On piše: «Vjera je sama srž i bit naroda i stvarni izvor sreće pojedinaca. «jedinstva svih islamski naroda pod jednim halifom radi odolijevanja stranoj dominaciji» veže se za njega. gradi njegovu moralnu stabilnost i nadahnjuje ga hrabrošću i strpljivošću. već na vjerovanju.» Oštro suprotstavlja doktrinu islamskog vjerovanja u predodređenje doktrini fatalizma koji se često pripisuje Islamu od strane zapadnjaka: «Postoji velika razlika između muslimanskog vjerovanja u predestinaciju (el-kada vel-kader) i onoga u fatalizam (el-džebr). uspostavljanju jakih gradskih jezgri s velikom akumulacijom kapitala. On je to jedinstvo vidio kako ističe profesor Karčić kao «savez država sa zajedničkom vanjskom politikom i odbranom. 62 . On ovom pojmu suprotstavlja pojam svetog rata (džihad) u Islamu čiji je cilj propagiranje vjerovanja. ljudsko društvo i mišljenje.» Kolonizacija je ekonomski rat čiji je cilj potčinjavanje i porobljavanje pobijeđenog i slabog. zaštitnicima slabih i kao braniocima potlačenih… Kojojgod skupini pripadala njihova djelatnost. str. ona svakako predstavlja šok koji će uzdrmati same osnove društva i razoriti plodove njegova rada… Njihove misli potiskuju plemenite motive naših srdaca.» On kaže: «Islam je gotovo jedini koji ukorava one koji vjeruju a da nemaju dokaza. On poziva sve muslimane različitih pravaca (mezahib) da se koriste razumom. jer «Islam predstavlja univerzalnu ideologiju koja po svojoj naravi i prirodi predstavlja pravo objektivno i naučno racionalno gledanje čovjeka na prirodu. moralnosti i učenosti.» Nastanak ideja političkog panislamizama.»18 18 Fikrete Karčić. a njihova ticala vazda nastoje gušiti ili remetiti uspostavljeni red. El-kada vel-kader jača odlučnost u čovjeku. El-džebr.se predstavljaju kao prijatelji siromaha. i osuđuje one koji slijede shvatanja bez ikakve izvjesnosti… štogod naučavao..» Istinska civilizacija nije utemeljena na materijalističkom progresu. njihove ideje bi zatrovale naše duše. na savršenstvu u izgradnji strojeva koji nište i razaraju. nije drugo do loša inovacija (bid'a) koja je zlonamjerno uvedena u muslimanski svijet radi političkih ciljeva.

'… za razliku od vehabija… on je ostavio otvorena vrata za inovacije modernog doba.»19 On piše: «Evropske su države opravdavale svoje napade i ponižavanje istočnih zemalja tvrdeći da su ove zaostale. te da njihova povijest nema velikana. kako sami.. čak njihovih vlastitih kuća. one štite sebe silom. ekonomskog i obrazovnog je obračun sa domaćim izdajnicima: «Izdajnik nije pojedinac koji je prodao 19 Op. koji ne priznaje ili zaboravlja djela svojih velikana. pa je vjerovao da se vanjska odbrana može najbolje osigurati unutrašnjom reformom. ali je i dodao 'Modernizujmo islamsko društvo da bude jednako Zapadu. gotovo dobrohotno nose jaram strane vlasti. 77. Zainteresirani za potencijalni dobitak iz naših zemalja. U tom cilju je prihvatio vehabijski zahtjev 'Vratimo se Kur'anu i Sunetu'. Istočnjaci su uvjeravani «da na arapskom.» Jedinstveni cilj političkog oslobađanja svih islamskih zemalja ne isključuje patriotizam: «Odbrana otadžbine je prirodni zakon i pravilo života. str. 63 . čak ratom. ova potreba ni po čemu se ne razlikuje od nagona za samoodržanjem.. perzijskom ili indijskom nema književnog stvaralaštva vrijedna spomena.bio je prvenstveno okupiran pitanjem odbrane muslimanskog svijeta od evropskog kolonijalizma.» Osnovni preduvjet i uvjet svake odbrane i oslobođenja vjerskog. ne prežući ni od čega.» Upravo gušenje patriotizma cilj je koji žele postići zapadnjaci tako što potiskuju nacionalno i vjersko obrazovanje kako bi doveli istočne narode do zaborava i nijekanja vlastitih vrlina i identiteta. Danas vidimo muslimanske upravljače kako daju odriješene ruke strancima u vođenju poslova njihovih država.. priječeći svaku reformu ili renesansu islamskih naroda.» Afgani upozorava: «Istočnjaci moraju shvatiti da ne može biti zajednice koja nema vlastitog jezika.Profesor Karčić kaže: «. ali su se u praksi same pokazale uskog duhovnog horizonta. Cit. Stoga je nužno jedinstvo muslimanskog svijeta u velikome odbrambenom savezu kojega je preduvjet ovladavanje dijelom tehnologije Zapada. političkog. da ne može biti slavan narod koji nema povijesti i da ne može imati povijest narod koji se ne oslanja na tradiciju vlastite zemlje. Evropljani nastoje razoriti vjersko jedinstvo i osnažiti unutrašnje razmirice muslimanskih zemalja.

: Historija islamske filozofije. 6. Kairo. Imam Homeini: Islamska vlast (Velajat-I-Faqih). Beograd. Ahmed: Velikani tefsirskih znanosti. Darul-me'arif. Darul-hadis. dr Jusuf: Min edžli sahvetin islamijjetin tedžeddededdinu ve tenehheda bid-dunja. 1988. 3. Adilović. M. bio mali ili veliki – nema. El-Askalani.. sa engleskog preveo dr. 1990. LITERTURA 1. dopušta da stavi nogu na njegovo vlastito tlo. 9. 7.Neraskidiva veza (zajedno sa Muhammedom Abduhuom). August Cesarec. Elči Ibrahimpašina medresa. taj je izdajnik. Darur-rejjan lit-turasi. Muslim. a to bijedno drži u sebi.neprijatelju svoju zemlju za novac ili za kakvu uslugu ili ustupak. 64 . Kairo 2. cijene za koju zemlju možemo prodati. Sarajevo 1990. Autodestrukcija je najveća i neizbrisiva. Kairo. Stvarni izdajnik je odgovoran jer neprijatelju. ali sramota koju vrijeme neće izbrisati… jest podilaženje neprijatelju. Risaletur-reddi aleddehrijjin .Odgovor materijalistima/ateistima 2. El-Urvetul-vuska . Hanbel: Musned. El-mektebul-isalmijj. Karadavi. Tarihu Afganistan – Historija Afganistana Nadamo da će ovaj rad pobuditi interes za prevođenjem njegovih djela na naš jezik. istinska sramota… » Djela 1. 2003. Hasan Sušić. Ahmed b. Travnik. Ibn Hadždžadž: Sahih. dobrovoljno ujarmljivanje bilo zbog nebrige.» Dalje kaže: «Nije sramota ni za jedan mali i slab narod da bude osvojen od strane oružane sile veće i snažnije. pa uzeo i pedalj njegove zemlje. 8. Šerif. bilo zbog inertnosti ili upućenosti na vlastita prolazna zadovoljstva. naime.M. dr Fikret: Društveno pravni asket islamskog reformizma. Zagreb. Sulejman: Sunen. Bejrut. Ebu Davud. a sposoban je suprotstaviti se svako ko se može oduprijeti mišlju ili djelom. Kairo. 5. Daru-hadis. časopis koji je više puta štampan kao cjelovita knjiga 3. El-kada vel-kader – Predodređenje 4. Ibn Hadžer: Fethul-Bari bi šerhi Sahihil-Buhari. 4. Karčić.

Nerkez: Leksikon Islama.‪Bejrut‬‬ ‫اﻟﺴﯿﺪ ﺟﻤﺎل اﻟﺪﯾﻦ اﻷﻓﻐﺎﻧﻲ )8381-7981/4521-4131( راﺋﺪ ﺗﻔﺴﯿﺮ‬ ‫اﻟﻘﺮآن اﻟﻜﺮﯾﻢ ﻓﻲ اﻟﻘﺮن اﻟﺮاﺑﻊ ﻋﺸﺮ اﻟﮭﺠﺮي – اﻟﻌﺸﺮﯾﻦ اﻟﻤﯿﻼدي‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻟ ﻢ ﯾﻜﺘ ﺐ اﻟ ﺴﯿﺪ ﺟﻤ ﺎل اﻟ ﺪﯾﻦ اﻷﻓﻐ ﺎﻧﻲ اﻟﺘﻔ ﺴﯿﺮ اﻟﻤ ﺴﺘﻘﻞ وﻟﻜﻨ ﮫ أﺛ ﺮ ﺑﺄﻋﻤﺎﻟ ﮫ‬ ‫وأﻓﻜﺎره ﺗﺄﺛﯿﺮا ﺑﺎﻟﻐﺎ ﻋﻠﻰ اﻟﻤﻔ ﺴﺮﯾﻦ اﻟ ﺬﯾﻦ ﺑ ﺮزوا ﻓ ﻲ اﻟﻘ ﺮن اﻟﻌ ﺸﺮﯾﻦ، وﻛ ﺎن‬ ‫ﺗﺄﺛﯿﺮه ﻋﻠﻰ ﺗﻠﻤﯿﺬه اﻟﺸﯿﺦ ﻣﺤﻤﺪ ﻋﺒﺪه وﺗﻠﻤﯿ ﺬه رﺷ ﯿﺪ رﺿ ﺎ ﻗﺒ ﻞ اﻵﺧ ﺮﯾﻦ، ﻛﻤ ﺎ‬ ‫أن ﻟﮫ ﺗﺄﺛﯿﺮا ﻏﯿﺮ ﻣﺒﺎﺷﺮ ﻋﻠﻰ اﻟﺸﮭﯿﺪ ﺳﯿﺪ ﻗﻄﺐ. Zenica‬‬ ‫. Svjetlost. Darul-hadis. Smajlović.0991 . Smailagić. Hajrud-Din: El-E'alam. Islamska misao‬‬ ‫.‪13. Sedić. Darul-ilmi lil-melajin‬‬ ‫.‪11.0991 . dr Ahmed: Džemaluddin Afganija. Ebu 'Isa Muhammed: Sunen.‪14.‪br‬‬ ‫.2891 .73 . dr Fuad: Mali predznaci Sudnjeg dana.‪12.‬ ‫56‬ .6991 .‪aktivne islamske omladine Bosne i Hercegovine. Sarajevo‬‬ ‫. Et-Tirmizi. Kairo‬‬ ‫.‬ ‫واﻟﺤﻘﯿﯿﻘﺔ اﻷﺧﺮى، ﻻ ﯾﻨﻜﺮھ ﺎ أﺣ ﺪ، أن اﻟ ﺴﯿﺪ اﻷﻓﻐ ﺎﻧﻲ ﻣ ﻦ ﻣﺆﺳ ﺴﻲ اﻟﻨﮭ ﻀﺔ‬ ‫اﻹﺳﻼﻣﯿﺔ اﻟﺤﺪﯾﺜﺔ. Ez-Zirikli. Organizacija‬‬ ‫.‬ ‫وﻋﺮﻓﻨﺎ ﻓﻲ ھﺬا اﻟﺒﺤﺚ ﺑﺸﺨ ﺼﯿﺔ اﻟ ﺴﯿﺪ اﻷﻓﻐ ﺎﻧﻲ وﺣﯿﺎﺗ ﮫ وأھ ﻢ أﻓﻜ ﺎره ﺑﮭ ﺪف‬ ‫اﻟﺘ ﺬﻛﯿﺮ ﺑﺎﻟ ﺪور اﻟﻜﺒﯿ ﺮ اﻟ ﺬي ﻟﻌﺒ ﮫ ھ ﺬا اﻟﺮﺟ ﻞ اﻟﻜﺒﯿ ﺮ ﻓ ﻲ ﻇﮭ ﻮر اﻟﻨﮭ ﻀﺔ‬ ‫واﻹﺻﻼح، راﺟﯿﻦ أن ﯾﻜ ﻮن ﻣﺜﻠ ﮫ داﻓﻌ ﺎ ﻟﻠﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﯿﻦ ﻓ ﻲ ﻃ ﺮﯾﻘﮭﻢ اﻟ ﺸﺎق إﻟ ﻰ‬ ‫ﺿﻤﺎن اﺳﺘﻤﺮارﯾﺔ اﻟﺒﻘﺎء واﻟﺤﻔﺎظ ﻋﻠﻰ ھﻮﯾﺘﮭﻢ اﻹﺳﻼﻣﯿﺔ.‫‪10.

reawakening and the rebirth of the modern age is indisputable. Namely. include Shaikh Muhammad Abduhua and his disciple Muhammed Rida and. his life and his ideas have been presented. marked the 14th according to hijra / 20th century. those mufassir. 66 .SAYYID JAMALLUDDIN AL-AFGHANI (1254-1314/1838-1897) A forerunner in the interpretation of the Qur’an in the 14th century according to hijra /20th century Summary Although Sayyid Jamaluddin al-Afghani (1254-1314/1838-1897) hadn’t written his own tafseer. In this work Afghani’s influential figure. Shaikh Sayyid Qutb. hoping that he will remain a stimulus for the Bosniaks in their struggle for survival and human dignity. in the first place. with his works and association with others he had greatly influenced the mufassirs. whose interpretation of the Qur’an had. in many ways. indirectly. so that we could be reminded of the significance and the role that this great champion played in the development of the liberation and reformist thought. The fact that Afghani was one of the forerunners of Islamic revival.

pića i odijevanja. bio je jedan od najmarljivijih učenika Allahovog poslanika. jedinstvena. kroz zabranu hrane. sallallahu 'alejhi ve sellem. Muhammeda. školi uveliko će doprinijeti nama da pokušamo na sličan način drugima predstaviti i približiti islam i afirmirati ga na način koji će postati blizak i prihvatljiv onima koji za istinom žude i žele je. sc. 'Umjer. Za formiranje prve islamske zajednice... omogućio prelazak polovine stanovnika tog grada na islam. spoznati. R.a. Šefik Kurdić MUS'AB B.Doc. pronicljivom selekcijom preveo na islam dva ključna čovjeka u Medini i. ali i otvorio vrata za normalan dolazak muhadžira iz idolopokloničke Mekke u ovaj grad. neponovljiva generacija muslimana do Sudnjega dana. jednoga dana.A. poslao da poučava prve muslimane Medine učenju Kur'ana i temeljnim postulatima islama. sallallahu 'alejhi ve sellem. 'UMEJR. vojske i države itekako je doprinio ovaj prvi ambasador da've u islamu. *** 67 . koji će postati nukleus iz koga će se izroditi nova. na taj način. kojeg je Allahov Poslanik. On je. . savladane u Poslanikovoj. Veoma rano je primio islam i u njega je utkao svu svoju fizičku i duhovnu snagu koju je posjedovao.PRVI AMBASADOR DA'VE U ISLAMU Sažetak Mus'ab b. naime. Metode koje je upotrijebio u svom da'vetskom angažmanu postale su paradigma svim budućim generacijama. Iako su ga roditelji maltretirali zbog njegove odanosti islamu. sallallahu 'alejhi ve sellem. dr. Analizirajući njegove perfektne metode. on je ostao stamen na putu istine i postao primjer drugim mladićima kako se bori za ideale koji nadvisuju ovodunjalučki život i životne potrebe. r.

Željeli su sreću i duhovno zadovoljstvo koje su osjećali podijeliti sa drugima. r. 'Umejr b.. postigao zavidne rezultate i da je za vrlo kratko vrijeme svog da'vetskog djelovanja uspio prevesti na islam skoro polovinu stanovnika Medine. Kada su muslimani učinili prvu hidžru u Abesiniji i Mus'ab. 'Abdi-d-dar b. posebnu pažnju su poklanjali da'vi i da'vetskom angažiranju. je bio s njima. i svakodnevni kružoci sa njim.a. Treba znati da se njihovo djelovanje nije zadržalo samo unutar granica Mekke. Njihov da'vetski angažman bio je primijetan van granica ovog grada i prije Hidžre. koja će svojim metodama savladanim u Vjerovjesnikovoj. mučili su ga na razne načine. tadašanjeg Jesriba. 'Umjer. koji su bili učesnici prvog sastanka na Akabi.? Mus'ab b. sallallahu 'alejhi ve sellem. Allahov Poslanik. Ko je bio Mus'ab b. r. Čitajući njihove biografije primjećuje se da su svaki slobodan trenutak svoga života obilato koristili da drugima prenesu ono što su duboko osjećali u dubini svoga bića i u srži svojih kostiju. nadajući se da će se vratiti u idolopokloničku vjeru. ga je poslao grupi muslimana iz Medine.a. s.a..v. 'Abdi Menaf b. r. Allahovom milošću i dobrotom. Hašim b. sallallahu 'alejhi ve sellem. uveliko doprinijeti da se islam izuzetno brzo proširi i da temeljito izmijeni način života ogrmnog broja ljudi. Budući da je upravo on. smatramo neophodnim analiziranje njegovih metoda koje je koristio i koje su polučile takav briljantan rezultat. Upravo ta nesebičnost i briga za drugima i pokušaj da ih izbavi iz zablude bili su i ostali njihova konstantna opsesija. On je sva zlostavljanja na dostojanstven način izdržao. svakako. sallallahu 'alejhi ve sellem. čak su mu zabranjivali jelo i piće. Kusajj b. Jedan od prvih da'ija među ashabima koji je djelovao van Mekke i prije Hidžre bio je. školi. iznjedrili su izuzetnu generaciju da'ija. Pažljivo analiziranje njegovog angažmana u Medini otkrit će nam izuzetnu pronicljivost i vanrednu mudrost ovog vrsnog da'ije i biti jasan putokaz na našem da'vetskom putu. Druženje sa Allahovim Poslanikom. Kada su roditelji saznali za njegov prelazak na islam.Ashabi Allahovog poslanika Muhammeda. Mus'ab b.a. Islam je primio veoma rano i to je držao u tajnosti. Nakon povratka iz Abesinije.s. kako bi ih 68 . 'Umejr. Kilab el-Bedri el-Kureši el-'Abderi rođen je u Mekki.

. Ibn Hadžer. sallallahu 'alejhi ve sellem. ElIsabe fi temjizi-s-sahabe. 69 . 195 i 197. Abdurrahman Ra’fat el-Baša.a.a. r. očito je. hadis br. r. odsjeo kod Es'ad b.a. sallallahu 'alejhi ve sellem.. r. 1/145-150. pa kada su mu odjsekli i lijevu ruku. Imam Buhari navodi predaju El-Bera'a b. koja je duboko prodrla u njegovo biće.1 Mus'ab. čovjeka koji je prvi od Medinjana primio islam. ve ashabihi-l-Medinete. 3924. sallallahu 'alejhi ve sellem. r. 2 Vidi njegovu biografiju: Ibn Hišam. bio učesnik i prve i druge prisege na 'Akabi i osoba koja je prva dala prisegu Allahovom poslaniku.poučavao temeljnim propisima vjere i učenju Kur'ana. 3/46-48.a. došavši u Medinu. da nosi bijelu zastavu tokom cijele borbe i da pokaže svoju istinsku hrabrost. Iz života ashaba. sallallahu 'alejhi ve 1 Ovaj hadis bilježi Buhari u Sahihu: 63 – Kitabu menakibi-l-ensar. sallallahu ’alejhi ve sellem. 'Umejr. Mus'ab. 172. Zurare. str. je bio jedan od najmarljivijih Vjerovjesnikovih. r. Ovo je Poslanik islama. koji su ga na svaki način nastojali poniziti. Vjerovjesnikovim. imao nešto preko četrdeset godina kada je pao kao šehid na Uhudu. amidžom.. r. suočavao se sa nesnošljivim iskušenjima od mekkanskih idolopoklonika. El-Isti’ab fi esmai-l-ashab. Ibn ‘Abdu-lBerr. 3/421-422. bili prvi od ashaba koji su iz Mekke došli u Medinu. sallallahu 'alejhi ve sellem. pa je mogao itekako pomoći novopridošlima u islam u Medini. U jeku borbe idolopoklinici su mu odsjekli sabljom desnu ruku. je. 3/469-470. on je sa ostacima tih ruku nosio bajrak islama. r. sve dok ne ostavi vjeru. r. u kojoj se navodi da su Mus'ab b.a. dok nije pao kao šehid i ukopan zajedno sa Hamzom. pa ga je Vjerovjesnik. 46 – Babu makdemi-n-Nebijji.a. 388-392. Zadul-me’ad. želio udaljiti iz te sredine i sačuvati od još težih iskušenja. koji je postao izuzetan znalac iz domena Kur'ana. 'Aziba. Sijeru a’lami-n-nubela’. Ibn Ishak tvrdi da je Mus'ab. učinio iz dva razloga. Hajatu-ssahabe.a.a. Muhammed Jusuf el-Kandehlevi... Ibnu-l-Kajjim. Muhammmedu. 'Umejr i Ibn Ummi Maktum. a on je zastavu preuzeo u lijevu. i drugo.. hadisa i fikha. 3/36. sallallahu 'alejhi ve sellem. a posebno svojih roditelja.. bio počašćen da nosi zastavu islama. je učestvovao u Bici na Bedru. učenika. Prvo. U Bici na Uhudu je. Ez-Zehebi. Es-Siretu-n-nebevijjetu. 2 Njegovo da'vetsko angažiranje Mus'ab b. također. kojom prilikom je bio počašćen od strane Poslanika.. 1/301 i dr.

87. Učestvovao je u Bici na Bedru. prelaskom na islam otvorili sasvim nove horizonte djelovanja i omogućili daleko lakši pristup ostalim ljudima tog područja. Ez-Zehebi. 1/82-84. i savjetovao da poučava konvertite islamu. Budući da je to bilo javno mjesto. Kakva je Sa’dova. po Hidžri.sellem. djeluje na omladinu kod navedenog bunara. Poslanikov životopis. 3 Upravo uz njegovu pomoć.a.a.. prvak poznatog medinskog plemena Evs. ljudi i okupljali a posebno omladina. eventualnim. jer bi njihovim. kako bi našim generacijama bio putokaz u nastojanjima da se da'vetski angažiramo i uspijemo u svojoj misiji. El-Isabe fi temjizi-s-sahabe.. en-Nu’man b. želeći susresti i okupiti navopridošle Medinjane u islam i poučiti ih Kur'anu i temeljnim principima islama. Njegova dženaza je bila sedmi mjeseci nakon Hidžre. pozicija u islamu najbolje će ilustrirati hadisi Allahovog Poslanika. da djeluje i na njih. U prvom. tu su se okupljali i drugi. El-Bera’ b. s. Hudajr. sa dvojicom prvaka Benu 'Abdi-l-Ešhela uveliko izmijeniti sliku Medine i otvoriti vrata Hidžre. odlazi do jednog poznatog medinskog bunara. kojeg su dodirivali ashabi i divili se njegovoj mehkoći i kvalitetu! Vjerovjesnik. klanjao dženazu-namaz. zajedno sa svojim domaćinom Es'adom. gdje su se. 5 Sa’d b. pored muslimana.a. ‘Azib. ih je upitao: “Zar se divite ovoj 70 . kako mu je Poslanik islama. prenosi: “Vjerovjesniku. mjesec dana nakon Bitke na Hendeku od posljedica ranjavanja strijelom u toj bici. i El-Mubarekfuri. r.a.. Mus'ab. uz ostale Medinjane. sallallahu ‘alejhi ve sellem. Tu su se. Za njega se tvrdi da je prvi ashab koji je preselio na Ahiret nakon Hidžre i da je prva osoba kojoj je Allahov Poslanik.a. Imru-l-Kajs b. Umro je 5. Zejd b.. Uhudu i Handeku.v. r. sallallahu ‘alejhi ve sellem. 1/299304 i Ibn Hadžer. sallallahu ‘alejhi ve sellem. izložit ćemo ga.a. 1/34-35). r. r.s. učenju Kur'ana i osnovnim postulatima islama. njegov zadatak je bio.a.a. ‘Ubejd b. Sa’lebe Ebu Umame el-Ensari el-Hazredži en-Nedždždari. Zurare b. str. El-Isti’ab fi esmai-l-ashab. Budući da će ovaj susret Mus'aba.Ahmed u Musnedu i En-Nesai u Fadailu-s-sahabe. je poklonjen svileni ogrtač.. ErRehiku-l-mahtum. 144. našla i dvojica prvaka naroda Benu 'Abdi-l-Ešhel. Sa'd b. r. sallallahu 'alejhi ve sellem. Mu'az 5 i Usejd b. r.a. kojeg bilježe Buhari i Muslim u svojim sahihima. Tirmizi i Ibn Madže u svojim sunenima . Sijeru a’lami-n-nubela’. r. koji su posebno zanimali Mus'aba. str... god. r. onako kako ga navode historičari u svojim djelima. 4 Vidi o tome: Ibn Hišam. Naime. Primijetivši da Mus'ab.. ‘Abdi-l-Ešhel el-Ensari el-Ešheli. 4 Mus'ab. (Vidi opširniju biografiju: Ibn ‘Abdi-l-Berr. Mu’az b. što je omogućilo Mus'abu. ‘Ades b..6 prvaci iz 3 Njegovo puno ime je Es’ad b. po običaju. r.a. a nakon toga ga analizirati. je otpočeo svoju da'vetsku misiju.

. ozbiljno se zabrinu i žestoko naljute. r. a ako osjetiš u tome bilo mehkoći i kvalitetu?! Znate li da će Sa’dove maramice (u Džennetu) biti i mekše i kvalitetnije!”..a.. 134-135). Es'ad. koja nije nagovještavala ništa dobro. Vjerovjesnik. Muslim. El-Isti’ab fi esmai-l-ashab. Na Uhudu je zadobio čak sedam rana. nije preferirao. primijetivši Usejda kako im prilazi. Ibn Madže. Mus'ab. el-Hudajr b.a. r. odnosno 21. 1/53-55. sljedeće: «Ovaj je prvak i autoritet svog naroda. 6 Usejd b. god. Faruk Hamade u Fadailu-ssahabe Imama Nesaija. Sa'd se obrati Usejdu. Tirmizi. Sijeru a’lami-n-nebela’. Ez-Zehebi. Međutim. (Vidi njegovu biografiju: Ibn ‘Abdi-l-Berr. kako navodi El-Vakidi. 2/37-38 i dr. čovjeka radi koga je cijelo pleme prihvatilo islam. je na ove riječi ostao miran i sasvim blago i ljubazno mu odgovorio: «Zar nećeš sjesti i ovo saslušati!? Ako te ovo zadovolji – ti. Brojni izvori navode da je Vjerovjesnik. el-Hattaba. koji du došli da zaglupljuju našu omladinu. Zurare moj tečić!». El-Isabe fi temjizi-s-sahabe. str. viknuo: «Šta je vas dvojicu dovelo ovdje da naše slabe zaglupljujete!? Napustite nas.. približivši im se Usejd je započeo kontakt povišenim tonom i oštrom prijetnjom. Bio je poznat po izvanrednom učenju Kur’ana i izuzetno lijepom glasu. Jedan od najvećih autoriteta među ensarijama. pa je izvukavši sablju iz njenih korica. r.a. El-Isabe ti temjizi-s-sahabe. 71 . bio izuzetno potresen smrću ovog velikog ashaba. rekavši mu: «Otiđi onoj dvojici ljudi.a. Umro je 20. Ebu Bekr. Prenosi se.a. otjeraj ih i zabrani im da im se približavaju! Ja bih to učinio. nikoga od Ensarija ispred Usejda. kaže: “’Arš se potresao smrću Sa’da b. Sijeru a’lami-n-nubela’. (Vidi njegovu biografiju: Ibn ‘Abdi-l-Berr. bilježe Buhari..a. tek onda. 1/340-343. U drugoj predaji koju prenosi Džabir. po Hidžri. Imru-l-Kajs b. gdje je bila omladina okupljena oko Mus'aba i Es'ada. sallallahu ‘alejhi ve sellem. Ez-Zehebi.a. također. 2/27-28. ali mi je neugodno. s obzirom da je Es'ad b. sallallahu ‘alejhi ve sellem. r. Faruk Hamade u knjizi: Fadailu-s-sahabe Imama Nesaija. Ibn Hadžer. Mu’aza!”.. 1/279-297. u vrijeme hilafeta Omera b. prihvati.a. ‘Atik b. Ibn Hadžer. a koju.naroda Benu 'Abdi-l-Ešhel. predložio je Mus'abu. 1/49 i dr. ‘Abdi-l-Ešhel el-Ensari el-Ešheli. koji mu je i klanjao dženazu. Ahmed i En-Nesai. Muslim i Ahmed u svojim hadiskim zbirkama. Angažiraj se da ga privedeš vjeri u Allaha Uzvišenog!». r. ali sa sigurnošću tvrde da je učestvovao u Bici na Uhudu i svim drugim koje su se vodile do njegove smrti. Histroičari se dvoume u njegovom učestvovanju na Bedru. str. r. kako navode Buhari. Usejd je prihvatio Sa'dov savjet i otišao je do bunara. ako želite sebi dobro!!!».. 119-120). da su se meleki spuštali i slušali njegovo milozvučno učenje Kur’ana. r. Zejd b. Semmak b. r. ElIsti’ab fi esmai-l-ashab.

pristao. Na njihov savjet. svi pripadnici njegovog naroda bi to učinili i niko mu ne bi oponirao! Poslat ću vam ga istoga momenta. uzeo sablju iz Usejdovih ruku i ljutito se uputio ka bunaru. naglasivši mu. prije nego je i progovorio!». Rekao sam im da se priča da Benu Harise7 žele ubiti Es'ada b. Nakon što su i njemu saopćili uvjete za primanje islama. narode 7 Tj. Usejd im je predložio: «Iza mene je jedan čovjek. na njegovom izrazu lica simpatije spram islama. izgovori Šehadet i klanja dva rekjata namaza. nakon ovih riječi. kaže: «Primijetili smo.. prije nego što je Sa'd bilo šta progovorio. Sa'd je.a. očisti svoju odjeću. dobacio je okupljenim ljudima: «Usejd nam dolazi sasvim drugačijeg izraza lica. r. odložio sablju sa kojom je došao i sjeo kod njih dvojice. Ukoliko bi on postao musliman. primijetio ništa loše kod njih. samo da nije rodbinskih veza koje njih dvojicu spajaju.» Usejd se uputio ka Sa'du i njegovom narodu. onda.a. on mu je odgovorio: «Obratio sam se oštro onoj dvojici i zaprijetio im da se ne približavaju našoj omladini. on se vratio svom narodu. r. nakon toga. je govorio o temeljnim postulatima islama a. primijetili su njegov pristanak i simpatija spram islama. oštro se obratio Es'adu. Nakon Sa'doovg pitanja. nisam.a. 72 . ustao rasrđen. Nakon toga. r.. r. to odbaci i svoju prijetnju do kraja ispuni!». da bi upotrijebio protiv njih oružje zbog njihovog negativnog djelovanja na omladinu. Kada je došao. r. Mu’az i njegov rod. kako navode neki izvori. Zuraru. Sa’d b. Oni su ga posavjetovali da treba da se okupa. Nakon citiranja kur'anskog teksta. obraćajući mu se toplo i blago. Usejd je. ti. kao što je učinio i sa Usejdom. prisjećajući se tog događaja. r.kakvo naspokojstvo i odbojnost.a. Kada ga je Sa'd vidio.. nakon tako miroljubivog Mus'abovog. proučio neke odlomke iz Kur'ana i. To je Sa'd b. proučio odlomke iz poglavlja Ez-Zuhruf.a... Mu'az. zastidjeli su se!». tako nam Allaha. Predstavio mu je islam. nego što je otišao od nas!». već veseo i ozarena lica i obratio im se pitanjem: «Kako me poznajete. uistinu. Tada ponovo stupa na scenu Mus'ab. tona. Mus'ab. Usejd je oduševeljeno uzviknuo: «Kako je lijep i zadivljujući ovaj govor! Šta treba uraditi kada neko želi prihvatiti ovu vjeru?».a. ali pošto znaju da im je on tečić. koji su nestrpljivo očekivali ishod njegovog razgovora sa Mus'abom i Es'adom. šta je učinio sa onom dvojicom da'ija. Međutim. ali sada ne srdit i ljut. Mus'ab.

3/195-201. koga njegov narod protjeruje i koji je bio prinuđen. 2/8386. Analizirajući njegov da'vetski angažman. Muhammed Jusuf el. odlučno dodao: «Od ovog trenutka zabranjujem bilo kome da mi se obraća. str. Ovaj trijumfalan uspjeh kakvog je postigao Mus'ab b. pridobiti. dušu prožetu Poslanikovom. 'Umejra. sallallahu ‘alejhi ve sellem. str. koji nam u cjelosti osvjetljavaju tajnu njegovog trijumfalnog uspjeha: 1 – Mus'abova. r.a. 1/187-190. ElMubarekfuri. Es-Siretu-n-nebevijjetu. dolazi sa onim što ima: on donosi srce ispunjeno kur'anskim ajetima. kako navode najpoznatiji historičari u svojim djelima. sallallahu 'alejhi ve sellem. iza sebe u Mekki je ostavio Poslanika.a. Sa'd je. Mus'ab. sallallahu 'alejhi ve sellem. dijeleći ih. primijetit ćemo da on stiže u Medinu kao da'ija bez institucije ili države na koju bi se mogao osloniti i bez ikakvih materijalnih sredstava s kojima bi mogao srca ljudi. 144-146. što će mu pomoći da postigne zavidan uspjeh među stanovnicima Medine. r. Fikhu-s-sire. Er-Rehiku-l-mahtum. str. šejh Muhammed el-Gazali.. El-Bidaje ve-n-nihaje. uputom i svoju prirodnu nadarenost.a. Bilježi se. 121-122.. da su do kraja dana svi pripadnici njegovog naroda. 'Umjer. 73 . Muhammed b. 205207. otići u Taif da bi tamo djelovao i našao bar neko utočište. Muhatsaru sireti-r-Resul. Iz života ashaba. mudrost i pronicljivost. ‘Abdullah b. 8 Analiza njegovog da'vetskog djelovanja Ako analiziramo ovaj briljantan uspjeh Mus'aba b. Otuda. Osim toga. Muhammed Se’id Ramadan elButi. dolazimo do sljedećih zaključaka. str. Ibn Kesir. stoljećima razjedinjene plemenskim i drugim razmiricama i sukobima. str. ‘Abdurrahman Ra’fat el-Baša. primili islam. Benu 'Abdi-l-Ešhel. Zapečaćeni džennetski napitak. dr.. prevodeći na islam polovinu stanovnika Medine i otvarajući širom vrata dolaska muhadžira iz Mekke u Medinu.. r. Fikhu-s-sireti-n-nebevijjeti. na te riječi. nije sigurno nastao slučajno. Svi su odgovorili: «Ti si naš prvak! Najbolji si i najvrjedniji od svih nas!». 147 i dr.Kandehlevi. precizna analiza stanja u Medini. pokušajmo prodrijeti u suštinu njegovog uspjeha i otkriti tajne tog sjajnog rezultata koji nam trasira da'vetske puteve punih četrnaest stoljeća.a. Ta analiza se sastojala u preciznom definiranju i detaljnom 8 O ovom događaju pogledaj opširnije: Ibn Hišam. 131-132. Hajatu-s-sahabe. u to vrijeme. prije nego uzvjeruje u Allaha i Njegovog Poslanika!».moj?!». ‘Abdu-l-Vehhab. r. 390.

sa prijateljima i neprijateljima islama i muslimana i faktorima koji utječu i na jedne i na druge. ulazi u njihove redove i djeluje iznutra. 3 – Mus'ab. ne sjedi u Es'adovoj. 7 – Oštra prijetnja od strane Sa'da i Usejda. njihove navike i aspiracije. u tom pogledu. r.. Zašto? Upravo zbog toga što će pravi da'ija koristiti svaku osobu koja mu može pomoći na planu da'veta. niti pravi kancelariju. vlastodržaca i moćnika svijeta. rodbinski odnosi Es'ada i Sa'da. 6 – Mus'ab.a. od «zaglupljivanja njihove omladine». već odlazi njima.a... r. njihovom neprijateljskom odnosu spram njega. pa čak ni džamiju. a u. 4 – Njegov mudri postupak da se da'vetski angažira zajedno sa svojim domaćinom – Es'adom. Njegovo preferiranje ove dvojice nad drugima i njegova selekcija da baš oni budu njegovi izabranici koji će djelovati na stotine i hiljade drugih je vanredan osjećaj prioriteta. je bio taj koji je dobro poznavao ljude. r. ne doživi velike poteškoće i nesnosna iskušenja. kući. rezultirao je minimumom maltretiranja od strane Medinjana.. r. njihovo mjesto okupljanja. r. kada i kome će propisati ili kao selektor neke sportske reprezentacije koji zna koja ekipa može donijeti pravi trijumf i pobijediti. Zurare.s. koji je među prvima primio islam. ugleda i dostojanstva. koja je prisutna od faraona koji se pribojavao da Musa. r.. r.. Naime. pomoći će mu u odbrani života.a.. na najeklatantniji način ilustrira logiku svih vladara. r. eventualnom. Es'ad.. koji još nisu osjetili slast prave vjere. kao i mjesta njihova okupljanja. a posebno osobu koja poznaje ljude.upoznavanju sa društvenim i historijskim okolnostima u Medini. kao i način na koji se može odbraniti od njihovog neprijateljstva koje je kulminiralo čak do fizičkog obračuna.. koji danas mnogima nedostaje u njihovim da'vetskim naporima.a. On se ponaša kao iskusan ljekar.a.a.a. Otuda su 74 . mirno djeluje i da. a. koji zna u svakom momentu koji lijek.a. U ovom konkretnom slučaju.a. uveliko su doprinijeli da Mus'ab. poznatog i uglednog stanovnika Medine. čekajući grupu novopridošlih muslimana da mu tu dođu da ih poučava vjeri ili medinsku omladinu. 5 – Obraćanje Sa'da Usejdu da ode do navedene dvojice da'ija i spriječi ih. ako treba i silom. njihov status i ugled u društvu. veoma dobro koristi poznavanje društvenog statusa pojedinih Medinjana i posebno njima poklanja pažnju. na najbolji način ilustrira neprijateljstvo spram onoga što se ne zna. ne promijeni vjeru njegova naroda pa sve do današnjih silnika i tirana. 2 – On dolazi kod domaćina – Es'ada b. r.

najveći neprijatelji islama.. preciznije poznaje propise islama i ima temeljitije uvide u sve ono što je Poslanik. ako bi prihvatio islam..a. na najbolji način pokazuje perfektne da'vetske metode jednog od Vjerovjesnikovih. bez kancelarija i raskošnih 75 . r. nije fetve izvlačio «iz rukava» i proizvoljno govorio o islamu. kod nas i u svijetu. upravo oni ljudi koji ne poznaju islam ili imaju sasvim pogrešnu predstavu o njemu.a.a.. koje će i rezultirati trijumfalnim uspjehom. a vratili se ozarenih lica i nježnoga srca. pa je želio da taj osjećaj doživi i njegov prijatelj Sa'd. govorio i radio.. r.a. r. da sjednu i saslušaju ono što iznosi. primijetit ćemo ogromnu razliku! Mus'ab... sallallahu 'alejhi ve sellem. i njegov narod bi to učinio»..a. da. nego je Sa'da. nažalost. poslao onome koji ima jaču argumentaciju! Na kraju Ako kompariramo mogućnosti kojima je raspolagao Mus'ab b. r. 10 – Usejdove.a. savremenih i djelotvornih metoda u prezentiranju istine! 9 – Usejdove.a. 'Umjer.a. danas dešava kod nekih da'ija. b) On ga ne želi poslati Mus'abu b. otrkrivaju nam dva momenta: a) Usejd. zbog toga što on lično ne želi na njega da'vetski djelovati. r. Koliko dobrih i humanih ideja propadne zbog loših metoda. r. riječi da će im «istoga momenta poslati Sa'da». r.a. r. se osjećao sretnim prelaskom na islam. u Medini i mogućnosti muslimana danas. 'Umjeru. a kasnije i Sa'du. r. r. preporuka Usejdu. izvrše svoju prijetnju. opet. pa ako im se ne dopadne. r. On. onda.. vlasti i časti. r. nakon što su ga upoznali?! 8 – Ljubazna Mus'abova. najbolja su preporuka današnjim da'ijama. ranije a i danas. da je iza njega «čovjek koji. bez materijalne podloge. učenika.a. već naprosto što smatra da Mus'ab.a. Upravo loš uspjeh današnjih da'ija i kod nas i u svijetu je rezultat odsustva mudrih. sallallahu 'alejhi ve sellem. riječi. kako bi rezultat bio što bolji i efikasniji.. da obilato koriste ovakav način i da usmjere svoj angažman na ljude od intelekta.. a koliko. loših ideja uspije zahvaljujući vanrednim metodama?! Ovaj primjer nam eksplicite ukazuje na to da je neophodno za da'iju da upotrijebi kvalitetne i djelotvorne metode.a. Zar ova dva velikana Medine nisu došli ljuti i srditi na islam i da'ije.. bez plate i penzije. kao što se. ugleda. dakle.

El-Buhari. ElMektebu-l-islami. Sarajevo. 9. Muhammed: Muhtesaru siretir-Resul. šejh Muhammed: Fikhu-s-sire. Daru-l-fikr. dr Abdurrahman Ra'fat: Iz života ashaba. dr. uz sve mehanizme kojima raspolaže Islamska zajednica. prevodi na islam polovinu stanovnika Medine. Daru-l-kitabi-l-'arebi.Ibn Hišam: Es-Siretu-n-nebevijjetu. El-Baša. El-Gazali. konkretno u Bosni i Hercegovini. Ahmed b. Isma'il: Es-Sahih. 8. bez mehanizama koji štite njegovu sigurnost. od Sabora. El-Buti. Hafiz Ebu-l-Fida' Isma'il ed-Dimiški: El-Bidaje ve-nnihaje. Mu'essesetu-r-risale. dok mi danas. Darul-kalem. Bejrut (bez god. 5. Daru ihjai-t-turasi-l-'arebi. Rijad. prijevod: Mirsad Sedić i Sabri Puška. 1978. Bemust. Daru-l-kalem. 3. 2. Ibn Hišam. 1987. 76 . 13. i uz.prostorija. 1983. 1989. bez automobila i drugih konfornih prevoznih sredstava. prijetnju smrću. 4. medžlisa IZ. 1991. 1990. Bejrut. 1994.Ibn Kesir.Ibnu-l-Kajjim el-Dževzijje. Bejrut. imama i profesora. izdanja). muftijstava. Daru-l-hadis. 1998. Bejrut. 10. 'Ali el-Askalani: El-Isabe fi temjizi-ssahabe. skraćena verzija: Abdusselam Harun. 12. Bejrut. Damask i Daru-l-fikri-l-mu'asir. 1993. Ebu Muhammed el-Himjeri: Poslanikov životopis. 6. pa sve do obrazovno-odgojnih institucija i stotine službenika. Daru-l-fikr. Hanbel. Ibn 'Abdu-l-Vehhab. 'Abdullah b. šejh Muhammed Jusuf: Hajatu-s-sahabe. Damask. Muhammed Se'id Ramadan el-Buti: Fikhu-s-sireti-nnebevijjeti. AIO. Rijaseta. Ebu Omer el-Kurtubi: El-Isti'ab fi esami-lashab. Ebu 'Abdullah Muhammed b. Daru-l-fikr. Bejrut. 1994. Ebu 'Abdullah eš-Šejbani: El-Musned. prijevod: Mustafa Prljača. Damask. 7. Ahmed b. 11. nismo u stanju napraviti takav podvig! Zašto? Odgovor potražimo sami!!! LITERATURA 1. Kairo. 1997. Mektebetu dari-s-selam. Ibn 'Abdu-l-Berr. Ibn Hadžer. Zenica. kako je prethodno navedeno.El-Kandehlevi. Šemsuddin ed-Dimiški: Zadu-lme'ad fi hed'ji hajri-l-'ibad. sallallahu 'alejhi ve sellem. Bejrut. 1978.

Ahmed b. Maroko.Muslim.Es-Siba'i. Kairo. Mu'essesetu-rrisale. Bejrut.Kutb. 18. Rijad.Ibn Madže.Ez-Zehebi. radijellahu 'anhu. Kazablanka. Ebu-l-Husejn el-Kušejri en-Nejsaburi: Es-Sahih. prijevod: Subhija Hadžimjelić-Skenderović. Safijurrahman: Zapečaćeni džennetski napitak.En-Nesai. prijevod: Ahmet Alibašić (bez izdavača. 1994. Darul-hadis. dr. 22. Mektebetu dari-s-selam. Jezid el-Kazvini: EsSunen. Ebu 'Isa Muhammed b. 1984.El-Mubarekfuri. 21. Šu'ajb: Fadailu-s-sahabe. obrada i komentar: dr.Et-Tirmizi. 1994. Sarajevo.( bez godine izdanja. 1996. Daru-l-hadis. 16. 19. 1991. Visoki saudijski komitet za pomoć narodu BiH. Daru-s-sekafe. 2000. Kairo. mjesta i godine izdanja). 'Isa: Es-Sunen. Mustafa: Poslanikov životni put – pouke i poruke.) 15. 20. Faruk Hamade.El-Mubarekfuri.14. 1987. Ebu 'Abdullah Muhammed b. Muhammed 'Ali: Sa'd b. Šemsuddin: Sijeru a'lami-n-nubela'. Mu'az. Safijjurrahman: Er-Rehiku-l-mahtum. 77 . Daru-lkutubi-l'ilmijje. 17. Kairo. ElMuhataru-l-islami. Bejrut.

‬ ‫وﻛ ﺎن ﻟﮭ ﺬا اﻟ ﺴﻔﯿﺮ اﻷول ﻓ ﻲ اﻹﺳ ﻼم إﺳ ﮭﺎﻣﺎ ﻛﺒﯿ ﺮا ﻓ ﻲ ﺗﻜ ﻮﯾﻦ أول ﻣﺠﺘﻤ ﻊ‬ ‫إﺳﻼﻣﻲ وإﻗﺎﻣﺔ ﺟﯿﺸﮫ ودوﻟﺘﮫ. وﻛﺎن‬ ‫واﻟﺪاه ﯾﻤﻨﻌﻮﻧﮫ ﻣﻦ اﻟﻤﺘﻊ واﻟﻤﻠﺬات اﻟﺘﻲ ﻛﺎن ﯾﻨﻌﻢ ﺑﮭﺎ ﻋﻨﺪھﻢ ﻗﺒﻞ اﻹﺳﻼم ﺣﺘﻰ‬ ‫ﻣﻨﻌ ﻮه ﻣ ﻦ اﻟﻄﻌ ﺎم واﻟ ﺸﺮاب اﻟﻔ ﺎﺧﺮ، وﻟﻜﻨ ﮫ ﺑﻘ ﻲ ﻣﺨﻠ ﺼﺎ ﻟﺪﯾﻨ ﮫ راﺳ ﺨﺎ ﻓ ﻲ‬ ‫إﯾﻤﺎﻧﮫ وﺿﺮب ﻣﺜﻼ ﻟﻠﺸﺒﺎب ﻛﯿﻒ أن ﺻ ﺎﺣﺐ ﻣﺒ ﺪأ ﯾﻘ ﺪم ﻣﺒ ﺪأه ﻋﻠ ﻰ ﻣ ﺼﺎﻟﺤﮫ‬ ‫اﻟﺪﻧﯿﻮﯾﺔ. أﺳﻠﻢ ﻣﺒﻜﺮا وﺳﺨﺮ ﻟﻺﺳﻼم ﺟﻤﯿﻊ ﻃﺎﻗﺎﺗﮫ اﻟﻤﺎدﯾﺔ واﻟﻤﻌﻨﻮﯾﺔ. اﺳﺘﻄﺎع ﻣﺼﻌﺐ، رﺿ ﻲ‬ ‫اﷲ ﻋﻨ ﮫ، ﺑﻔﺮاﺳ ﺘﮫ اﻹﯾﻤﺎﻧﯿ ﺔ أن ﯾﻮﻓ ﻖ ﻓ ﻲ اﺧﺘﯿ ﺎر ﺷﺨ ﺼﯿﻦ ﻣ ﻦ أﻛﺜ ﺮ‬ ‫اﻟﺸﺨﺼﯿﺎت ﺗﺄﺛﯿﺮا ﻓﻲ اﻟﻤﺠﺘﻤﻊ اﻟﻤﺪﻧﻲ وﯾﻨﺠﺢ ﻣﻌﮭﻤﺎ ﻓﻲ إﺳﻼﻣﮭﻤﺎ، ﻣﮭﺪ ﺑﺬﻟﻚ‬ ‫اﻟﻄﺮﯾ ﻖ إﻟ ﻰ إﺳ ﻼم ﻧ ﺼﻒ ﺳ ﻜﺎن اﻟﻤﺪﯾﻨ ﺔ ووﻓ ﺮ ﻣﻨﺎﺧ ﺎ ﻣﻨﺎﺳ ﺒﺎ ﻻﺳ ﺘﻘﺒﺎل‬ ‫اﻟﻤﮭﺎﺟﺮﯾﻦ ﻣﻦ ﻣﻜﺔ اﻟﺘﻲ ﺑﻘﻲ أھﻠﮭﺎ ﻋﻠ ﻰ وﺛﻨﯿ ﺘﮭﻢ، ﻓﺄﺻ ﺒﺤﺖ اﻟﻤﺪﯾﻨ ﺔ ﻣﺤ ﻀﻦ‬ ‫اﻹﺳﻼم اﻷول، وﻧﺸﺄ ﻓﯿﮫ ذاك اﻟﺠﯿﻞ اﻟﻔﺮﯾﺪ اﻟﺬي ﻛﻮن ﺑﯿﻀﺔ اﻹﺳﻼم اﻷوﻟﻰ.‬ ‫ﻧﺤﻦ ﻧﺴﺘﻄﯿﻊ ﺑﺪراﺳﺘﻨﺎ ﻟﺘﻠﻚ اﻷﺳﺎﻟﯿﺐ اﻟﺘ ﻲ ﺗﻌﻠﻤﮭ ﺎ ﻣ ﺼﻌﺐ، رﺿ ﻲ اﷲ ﻋﻨ ﮫ،‬ ‫ﻓﻲ ﻣﺪرﺳﺔ اﻟﺮﺳﻮل، ﺻﻠﻰ اﷲ ﻋﻠﯿﮫ وﺳﻠﻢ، أن ﻧﺴﺘﻠﮭﺐ اﻟﻌﺒ ﺮ اﻟﺘ ﻲ ﺳﺘ ﺴﺎﻋﺪﻧﺎ‬ ‫ﻓﻲ ﻋﺮض اﻹﺳﻼم ﻓﻲ ھﺬا اﻟﻌﺼﺮ إﻟﻰ ﻣﻦ ﯾﺒﺤﺚ ﻋﻦ اﻟﺤ ﻖ ﺑﺎﻟ ﺸﻜﻞ اﻟﺠ ﺬاب‬ ‫اﻟﺬي ﺳﯿﺠﻌﻠﮭﻢ ﯾﺪرﻛﻮن اﻟﺤﻘﯿﻘﺔ.‬ ‫أﺻﺒﺤﺖ أﺳﺎﻟﯿﺐ اﻟﺪﻋﻮة اﻟﺘﻲ اﺳﺘﺨﺪﻣﮭﺎ ﻣ ﺼﻌﺐ ﺑ ﻦ ﻋﻤﯿ ﺮ، رﺿ ﻲ اﷲ ﻋﻨ ﮫ،‬ ‫أﻣﺜﻠﺔ واﻗﻌﯿﺔ ﺗﻀﻲء ﻃﺮﯾﻖ اﻟﺪﻋﻮة ﻟﻸﺟﯿﺎل اﻟﻘﺎدﻣﺔ.‬ ‫87‬ .‫ﻣﺼﻌﺐ ﺑﻦ ﻋﻤﯿﺮ أول ﺳﻔﯿﺮ ﻟﻠﺪﻋﻮة ﻓﻲ اﻹﺳﻼم‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻛﺎن ﻣﺼﻌﺐ ﺑﻦ ﻋﻤﯿﺮ، رﺿﻲ اﷲ ﻋﻨﮫ، ﻣﻦ أﺑﺮز ﺻﺤﺎﺑﺔ اﻟﺮﺳﻮل، ﺻﻠﻲ اﷲ‬ ‫ﻋﻠﯿﮫ وﺳﻠﻢ.

. Namely. by depriving him of food.a. – THE FIRST AMBASSADOR OF DA’WA IN ISLAM Summary Mus’ab b. This first ambassador of da’wa. r.A. The methods he used in his da’wa became the paradigm for all future generations.a. made it possible for half of the population of this city to embrace Islam. using his discerning selection he converted two key men in Medina and by doing so. united and a unique generation of Muslims emerged – the likes of which would never emerge again until the Day of Judgement. drink and clothing. The analysis of his perfect methods.a. will greatly contribute to our attempts to present Islam and affirm it in such a way so as to bring it nearer and make it more receptive to those who are longing for the truth and wish to. military and state. he remained steadfast on his path of truth and became an example to other young men on how to fight for ideals. ‘Umejr. but he also made way for a normal arrival of muhajeers from the idolatrous Mecca into the city of Medina which was to become a nucleus from which a new. whom Allah’s Prophet s. one day. was one of the most diligent students of Allah’s Prophet. had sent to teach the first Muslims of Medina the recitation of Qur’an and the fundamental postulates of Islam.a. Even though his parents had mistreated him because of his devotion to Islam.w. Muhammed s.w. ‘UMEJR. 79 .w.MUS’AB B.s. learned in the school of Muhammed s.s. which surpass the mundane life and its needs. had very much contributed to the formation of the first Islamic community. He embraced Islam in his early years and wove into it all of his physical and spiritual strength.s. recognise it. R.

80 .

niti uzvraćanja štetom” i sporednih pravila koja se pod njega mogu podvesti. 1/2003.) 81 . Na početku. Šteta se uklanja (Ed-Dareru juzālu). NITI UZVRAĆANJA ŠTETOM (Lā darere ve lā dirār) Sažetak Ovaj rad osvjetljava jedno od pet općih pravnih principa u Šerijatu: “Nema (nanošenja) štete. Šteta se ne otklanja istovjetnom štetom (Ed-Dareru lā juzālu bi mislihi). Šukrija Ramić DRUGI OPĆI1 ŠERIJATSKO-PRAVNI PRINCIP: NEMA (NANOŠENJA) ŠTETE. uporište i značenje ovog pravila je objašnjeno. Kada se sučelje dvije loše stvari. sc. dr. *** 1 Izraz “opći” u usuli fikhu označava. Veća šteta otklanja se manjom štetom (Ed-dareru el-ešeddu juzālu bid-darer el-ehaff). 133. Nakon općeg pravila elaborirana su sporedna pravila sa primjerima: Šteta se otklanja onoliko koliko se može (Ed-Dareru judfe’u bi-kadril-imkān). Uzima se manje zlo i manja šteta (Juhtaru ehveneš-šerrejni ev ehaffed-darerejn). nastoji se izbjeći ona koja je veće zlo. izvorište. S ciljem otklanjanja opće podnosi se personalna pojedinčna šteta (Jutehammelu ed-darer el-hāss li-def’i darerin ’āmm). bilo svojim oblikom ili značenjem. (Vidi: Zbornik radova nastavnika akademije. Otklanjanje štete preče je od pridobijanja koristi (Der’ul'mefāsidi evlā min dželbil-mesālihi). s posebnim osvrtom na hadis s istim značenjem. mnoge jedinke koje je nemoguće ograničiti.Doc. a na kraju su prezentirani njegovi primjeri. str. čineći onu koja je manje zlo (Izā te’āreda mefsedetāni ru’ije e’azamuhuma dareren birtikābi ehaffihima).

ograničeno na onu štetu koju šerijat nije dozvolio. odstranjivati).v..v. Medžmū’u fetāva. Osnovu za njega možemo naći u mnogim kur’anskim ajetima 4 i izrekama i postupcima poslanika Muhammeda. 3152) 6 Mustafa Ez-Zerqā. Umro 970 god. S njim se u toj ocjeni složi i Zehebi.a.v. 28/104.v.v. (Vidi: El-Hakim..s.majka ne smije da trpi štetu zbog djeteta svoga. od 2 Šejh Ahmed Ez-Zerqā veli: “Pravilo je.s. dati. po hidžri. 233. 231.a. 7 El-Hakim je za ovaj hadis rekao da mu sened ispunjava uvjete Muslimove i u tome se složio Zehebī.v. kako kaže šejh Mustafa Ez-Zerqā doseže do stepena dobar6.) “Kada pustite žene. Hakim je u Mustedreku taj hadis okarakterisao kao vjerodostojan rekavši da njegov sened ispunjava uvjete koje je postavio Muslim. s. 6. s. koje bilježi Malik u Muvettau od Amra ibn Jahjaa. rječitosti koja se ogleda u činjenici da je isti postao pravno pravilo koje se može primijeniti u neograničenom broju slučajeva..Uvod Drugi opći šerijatsko-pravni princip o kojem govore islamski pravnici glasi: Nema (nanošenja) štete. 7 Taj hadis predstavlja jedan divan primjer Poslanikove. Vidi: Ibn Tejmijje. O ovom pravilu.a.s. odmazditi. s. bio vlasnik stabla (palme) u tuđoj zemlji.) 5 Prenosi se da je neki čovjek u vrijeme Muhammeda.) 3 Ovo pravno pravilo je prevedeno u Medželli na sljedeći način: ”Zabranjeno je štetu činiti (prouzrokovati) a isto tako i učinjenu štetu štetom odvraćati (naknaditi. niti (uzvraćanja) štetom.) “.a.s.) Odlazeći do svoje palme njen vlasnik nanosio je štetu vlasniku zemlje koji se požalio Poslaniku. s..” (Et-Talak. Poslanik. 8 Istaknuti pravnik u hanefijskom mezhebu. (Ibn Tejmijje kaže da je vlasnik stabla bio ashab Semure ibn Džundub. niti uzvraćanja štetom2 (Lā darere ve lā dirār3).” (El-Bekare. nanosiš štetu”. je naredio vlasniku drveta da uzme od vlasnika zemlje drugu palmu u zamjenu ili da mu je pokloni.2/977.) 4 Kao naprimjer: “Njih ostavite da stanuju tamo gdje i vi stanujete.” (El-Bekare. prema svojim mogućnostima. El-Medhal el-fikhī el-āmm. hadisu na kojem je ono utemeljeno i njegovim prenosiocima Ibn Nudžejm8 veli: “Osnova za taj princip su Alejhisselamove riječi “Nema (nanošenja) štete. Ovaj princip jedan je od temelja Šerijata. s. 9. El-Mustedrek ales-sahīhajn. a vlasniku drveta rekao: “Ti. koji. i ne činite im teškoće da biste ih stijesnili. prije nego što ispune njima propisano vrijeme za čekanje. s. konsenzusom.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. On je to odbio.a. je naredio vlasniku zemlje da drvo iščupa. Doduše. str. Poslanik. 2/57. “Kitābul-akdije”.a.5 Suština i forma tog principa (pravnog pravila) najjasnije je artikulirana u hadisu Poslanika. br.”. broj pravila 19. (Ebu Davud.v.” (Šerhul-kava’id el-fikhijje. a vlasnik vrta neki ensarija. onda ih.s.s. s. Sunen. 113.s.a. str. ili na lijep način zadržite ili ih velikodušno otpremite. 82 . uistinu.

“Baki musnedi ensar”. on od ‘Ikrime. “Bāqī musnedi ensār”. rekao: “Nema (nanošenja) štete. “Kitabul-ahkam”. 2332) 13 Ahmed. 2719.v. s. “Musnedu Beni Hašim”.َ ‫َ َ َ ََﺎ ِ َا‬ ‫ﺿﺮر وﻟ ﺿﺮ ر‬ 2. “Kitabul-ahkam”.v. on od ‘Ikrime.a.v. 2/57.Pripovijedao nam je Muhammed ibn Jahja. El-Mustedrek ales-sahihajn. njega je obavijestio Ma‘mer od Džabira El-Džužfija. njemu Ishak ibn Jahja ibn El-Velid od ‘Ubade ibn Es-Samita da je Allahov Poslanik. rekao: “Nema (nanošenja) štete niti uzvraćanja štetom. El-Hakim. br. 2332) ‫ﺣﺪﺛﻨ ﻋ ﺪ ﺮز ق أ ﺒﺮﻧ ﻣ َﺮ ﻋ ﺟ ﺑﺮ ﻋ ﻋ ﺮﻣﺔ ﻋﻦ ﻦ ﻋﺒ س ﻗ ل‬ َ ‫3. 11 Ibn Nudžejm. “Musnedu Benī Hašim”. Čovjek ima (pravo) da stavi gredu u zid svoga komšije.َ ‫َ ﱠ َ ُﻮ َ اﻟﱠ ِ َﱠﻰ اﻟﱠ ُ ََﯿْ ِ َ َﱠ َ َ َﻰ َنْ َﺎ َ َ َ ََﺎ ِ َا‬ ‫أن رﺳ ل ﻠﮫ ﺻﻠ ﻠﮫ ﻋﻠ ﮫ وﺳﻠﻢ ﻗﻀ أ ﻟ ﺿﺮر وﻟ ﺿﺮ ر‬ 1.s. Sunen. 12 Ibn Madždže. str. Isto tako.s.njegova oca kao mursel9. “Kitabul-ahkam”. niti uzvraćanja štetom.” (Ahmed. bilježi ga Ibn Madždže od Ibn ‘Abbasa i ‘Ubade ibn Es-Samita. br. bilježi ga Hakim u El-Mustedreku10. 21714) 9 To je vrsta hadisa u čijem lancu prenosilaca nema ashaba. njemu Abdurrezak.s. Musned. br. br. a (širina) puta kojim se ide je sedam aršina. r.َ ﱠﺛَ َﺎ ُ َ ﱠ ُ ﺑْ ُ َﺤْ َﻰ َ ﱠ َ َﺎ ﻋﺒْ ُ اﻟ ﱠ ﱠا ِ َﻧْ ََ َﺎ َﻌْ َ ٌ َﻦْ َﺎ ِ ٍ اﻟْ ُﻌْ ِ ﱢ‬ ‫َﻦْ ِﻜْ ِ َ َ َﻦْ اﺑْ ِ َ ﱠﺎ ٍ َﺎ َ َﺎ َ َ ُﻮ ُ اﻟﱠ ِ َﱠﻰ اﻟﱠ ُ ََﯿْ ِ َ َﱠ َ َﺎ‬ ‫ﻋ ﻋ ﺮﻣﺔ ﻋ ﻦ ﻋﺒ س ﻗ ل ﻗ ل رﺳ ل ﻠﮫ ﺻﻠ ﻠﮫ ﻋﻠ ﮫ وﺳﻠﻢ ﻟ‬ . te Bejheki i Darekutni od Ebu Seida El-Hudrija11. 10 83 . Musned. prenoseći od Džabira. 2331.” (Ibn Madždže. Sunen. njemu Fudajl ibn Sulejman. niti uzvraćanja štetom.a.a.Pripovijedao nam je Abdurrezak da ga je obavijestio Ma‘mer. br. on od Ibn ‘Abbasa da je Allahov Poslanik.” (Ibn Madždže. presudio da nema (nanošenja) štete.َ ﱠ َ َﺎ َﺒْ ُ اﻟ ﱠ ﱠا ِ َﺧْ َ َ َﺎ َﻌْﻤ ٌ َﻦْ َﺎ ِ ٍ َﻦْ ِﻜْ ِ َ َ َ ِ اﺑْ ِ َ ﱠﺎ ٍ َﺎ‬ ‫ﻗ ل رﺳ ل ﻠﮫ ﺻﻠ ﻠﮫ ﻋﻠ ﮫ َﺳﻠﻢ ﻟ ﺿﺮر وﻟ ﺿﺮ ر وﻟ ﺮﺟﻞ أ ﯾ ﻌﻞ‬ َ َ ْ‫َﺎ َ َ ُﻮ ُ اﻟﱠ ِ َﱠﻰ اﻟﱠ ُ ََﯿْ ِ و َﱠ َ َﺎ َ َ َ ََﺎ ِ َا َ َِﻠ ﱠ ُ ِ َنْ َﺠ‬ . Neka od predanja ovog hadisa su: ‫ﺣﺪﺛﻨ ﻋ ﺪ رﺑﮫ ﻦ ﺧ ﻟﺪ ﻨ َ ﺮي أﺑ ﻤﻐﻠﺲ ﺣﺪﺛﻨ ﻓﻀ ﻞ ﻦ ﺳﻠ ﻤ ن‬ َ ‫1.”12 Uz prethodno spomenute hadis je zabilježio i Ahmed ibn Hanbel u Musnedu13.ٍ ُ ْ‫َ َ َ ً ِﻲ َﺎ ِ ِ َﺎ ِ ِ َاﻟ ﱠ ِﯾ ُ اﻟْ ِﯿ َﺎ ُ َﺒْ َ ُ َذ‬ ‫ﺧﺸﺒﺔ ﻓ ﺣ ﺋﻂ ﺟ ره و ﻄﺮ ﻖ ﻤ ﺘ ء ﺳ ﻌﺔ أ رع‬ 3.َ ﱠ َ َﺎ َﺒْ ُ َ ﱢ ِ ﺑْ ُ َﺎِ ٍ اﻟ ﱡﻤﯿْ ِ ﱡ َ ُﻮ اﻟْ ُ َﱢ ِ َ ﱠ َ َﺎ ُ َﯿْ ُ ﺑْ ُ َُﯿْ َﺎ‬ ‫ﺣﺪﺛﻨ ﻣ ﺳ ﻦ ﻋ ﺒﺔ ﺣﺪﺛﻨ إ ﺤﻖ ﻦ ﯾ ﯿ ﻦ ﻮﻟ ﺪ ﻋ ﻋﺒ دة ﻦ ﺼ ﻣﺖ‬ ِ ِ ‫َ ﱠ َ َﺎ ُﻮ َﻰ ﺑْ ُ ُﻘْ َ َ َ ﱠ َ َﺎ ِﺳْ َ ُ ﺑْ ُ َﺤْ َﻰ ﺑْ ِ اﻟْ َِﯿ ِ َﻦْ ُ َﺎ َ َ ﺑْ ِ اﻟ ﱠﺎ‬ . Također. s. Sunen. 2331) ‫ﺣﺪ ﻨ ﻣﺤﻤﺪ ﻦ ﯾ ﯿ ﺣﺪﺛﻨ َ ﺪ ﺮز ق أ ﺒﺄﻧ ﻣ ﻤﺮ ﻋ ﺟ ﺑﺮ ﺠ ﻔﻲ‬ ‫2. El-Ešbāh ve-n-nazāir.a. 21714. 2719. br. njemu Musa ibn ‘Ukbe. 85. a on od Ibn ‘Abbasa da je Allahov Poslanik. br.Pripovijedao nam je Abdu Rabbihi Halid En-Numejri Ebul-Mugallis. s.

i da mu nije dozvoljeno nanositi štetu drugome. s.’ To znači. Dakle. a Poslaniku. 107. je dat dževāmi’ul-kelimi (jezgrovit i elokventan govor). da je darar ono čime sebi čovjek namjerava pridobiti korist. 15 Ahmed ibn Muhammed el-Hamevī. on od ‘Amra ibn Jahja El-Mazinija.. niti uzvraćanja štetom. darar znači da jedan komšija našteti drugome.a.َ ﱠ َ ِﻲ َﺤْ َﻰ َﻦْ َﺎِﻚ َﻦْ َﻤْ ِو ﺑْ ِ َﺤْ َﻰ اﻟْ َﺎ ِ ِ ﱢ َﻦْ َ ِﯿ ِ َ ﱠ َ ُﻮ‬ . jer je Kur’an objavljen bi lisānin ’arabijjin mubīn (na jasnom i tečnom arapskom jeziku). 1234) Značenje hadisa lā darere ve lā dirār u tradicionalnim izvorima U tradicionalnim izvorima. posebno kada se radi o jezičkom značenju i intenciji14. Muvetta. poznavanja duha Šerijata itd. s. a Allah najbolje zna. br.)”16 Isto tako. a u čemu je šteta drugome. što će reći da (čovjek) nije obavezan da se strpi ukoliko mu se nanosi šteta. a da dirār znači da svaki od njih našteti drugome. a oni su najmjerodavniji tumači. a značenja riječi tog vremena najbolje su poznati autorima tih tradicionalnih izvora. oni su objavljeni na tečnom arapskom jeziku tog vremena. a dirār je ono u čemu nema koristi za tebe. postoji mogućnost da znači ‘nema nanošenja štete bilo kome’. El-Hušenī veli: ‘Darer je ono u čemu je korist za tebe.‫ﺣﺪﺛﻨ ﯾ ﯿ ﻋ ﻣ ﻟ ﻋ ﻋ ﺮ ﻦ ﯾ ﯿ ﻤ زﻧﻲ ﻋ أﺑ ﮫ أن رﺳ ل‬ َ ‫4.v.. 16 Et-Tevbe. rekao: “Nema (nanošenja) štete. najbolji njeni poznavaoci. Gamzul-ujūn ve-l-besāir ’alā el-ešbāh ven-nezāir..v. Isto tako. a da je dirār ono čime namjerava naštetiti drugome. a šteta za tvoga komšiju.” (Malik.s.s. To zbog toga što se ta jezička forma puno koristi 14 To zbog toga. Isto tako. 118. 84 . Ibn Habīb se opredijelio za to mišljenje. to se odnosi na situaciju kada uzvraćanje na štetu nema svoje pravno opravdanje i kao takvo nije propisano Šerijatom. nalazimo nekoliko značajnih tumačenja ovog hadisa.َ ‫اﻟﱠ ِ َﱠﻰ اﻟﱠ ُ ََﯿْ ِ َ َﱠ َ َﺎ َ َﺎ َ َ َ ََﺎ ِ َا‬ ‫ﻠﮫ ﺻﻠ ﻠﮫ ﻋﻠ ﮫ وﺳﻠﻢ ﻗ ل ﻟ ﺿﺮر وﻟ ﺿﺮ ر‬ 4. “Kitabul-akdije”. Uzvišeni Allah veli: “A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli. sigurno je da su oni zbog blizine vremena. str. a ima šteta za tvoga komšiju. on od svoga oca da je Allahov Poslanik. jer Šerijat je propisao mjere i sankcije koje predstavljaju vid uzvraćanja na počinjenu štetu. Naravno.. o pitanju intencije.15 Komentator Malikovog Muvetta’a veli: “Postoji mogućnost da la dirār potvrđuje lā darere tako da darar i dirār imaju isto značenje.a.(Vellezinet-tehazū mesdžiden dirāren.Pripovijedao mi je Jahja prenoseći od Malika. po mom mišljenju. Tako Ahmed ibn Muhammed el-Hamevi kaže da hadis znači da čovjek ne smije prvi nanositi štetu svome bratu niti mu smije uzvraćati na počinjenu štetu.

također. 3/81. a u drugom bi bila korist za oštećenog. zabranjeno. u ovoj situaciji. Sve dok je nanošenje štete samo sebi cilj zabrana ostaje na snazi. jer je u tome dodatna šteta od koje nema koristi21. bilo da je taj novac bačen u vatru ili vraćen njegovu vlasniku. pa makar se radilo o uzvraćanju na počinjenu štetu. Za delikventa. jer te vrste prestupa ne može suzbiti ništa drugo do odmazda. a dirār je oblik fi’āl od ed-darru.. 1234. komentar hadisa br. nego ona ima prevashodni cilj da suzbije i spriječi potencijalne prestupnike. recipročno kažnjavanje. iz ajeta i drugih hadisa jasno je da je nanošenje štete samome sebi. 85 . bilo da se to radi u smislu uzvraćanja na počinjenu štetu (ve lā dirāre. govore o nanošenju štete drugome. u prvom slučaju bismo imali čistu štetu.”17 Ibnul-Esir veli: “Lā darere znači da čovjek neće činiti štetu svome bratu uzimajući njegovo pravo. (Mevsū’atu-l-hadīsi-š-erīfi. neće ga kažnjavati zbog štete koju mu je učinio. jer bi time šteta bila ublažena ili u potpunosti sanirana. nema nanošenja štete bilo sebi19 bilo drugome20).” 18 Na osnovu prethodnih tumačenja. 19 Iako svi učenjaci. kao što je odmazda propisana Kur’anom i sunnetom. dakle. Isto tako. iz tog općeg značenja koji hadis nosi u sebi izuzeti su neki propisi kao što su precizno definirane kazne hudud itd. niti ima uzvraćanja štetom). 20 Naravno. 17 El-Muntekā. elktronsko izdanje) 18 Ibnul-Esīr. tj. Zabrana dirāra (uzvraćanja štetom) ukazuje na to da ideja odmazde. kojom se ništa ne postiže osim dodatne štete i destrukcije. po islamu je zabranjena. jer to ne može biti opravdan razlog za nanošenje štete.u značenju mufā’ale kao što je borba (kitāl). isto je. tj. koja je sama sebi svrha.. En-Nihāje fi garībil-hadīs. 21 Ukoliko neko stavi primjedbu i kaže da je u islamu propisano nanošenje štete. Odmazda u tim slučajevima nije sama sebi cilj. jezičkog značenja i duha islamskog Šerijata može se reći da hadis eksplicitno artikulira zabranu (tahrīm) nanošenja štete bilo kome (lā darere. čija tumačenja ovog hadisa sam imao priliku pročitati. ima značenje opće negacije. tj. Umjesto toga on ima pravo da od delikventa dobije srazmjernu odštetu. bilo da se to radi bez povoda. Recimo da je neko nekome uzeo novac i bacio ga u vatru oštećenom bi bilo zabranjeno da mu uzvrati istom mjerom i baci njegov novac u vatru. smatram da njegovo opće značenje obuhvata i nanošenje štete lično sebi s obzirom da čestica lā u formi negacije obuhvata svakoga na koga se može odnositi. odgovor je da je odmazda propisana u slučaju namjernog ubistva i nanošenja ozljeda tijelu. Međutim. dakle.

118. str. Primjeri za pravni princip lā darere ve lā dirār23: a) Kada bi kupac nestao prije nego što isplati i preuzme robu koja se brzo kvari. Ovo pravilo ukazuje. pravilo lā darere ve lā dirār čvrst je oslonac i mjerilo kojeg islamski pravnici koriste u procesu presuđivanja i određivanja šerijatskih propisa u novonastalim situacijama. str. 2/979-980. bilo za zajednicu. Ibn Nudžejm. Kao takvo. odobrava primjenu preventivnih sredstava da bi se šteta spriječila i odobrava uklanjanje posljedica. prije nego što plodovi budu ubrani. On. na obavezu uzimanja manjeg zla da bi se otklonilo veće zlo. 85. prodavac bi imao pravo da samostalno raskine ugovor i da robu proda. kompenzacije itd. također. Gamzu ’ujūnil-besāir. Sva fikhska poglavlja koja tretiraju pitanje štete. El-Ešbāh ve-n-nezāir. također. kao što su jabuke. iako se time njima nanosi šteta. jer je u tome pravda. niti uzvraćanja štetom” Iz prethodnih tumačenja spomenutog hadisa da se zaključiti da pravni princip izveden iz njega generalno zabranjuje činjenje djela koja su štetna. stavljanje pod skrbništvo. iskupi. nakon što se šteta desi. To pravilo podupire princip općeg dobra elmesālih el-mursele koje ima za cilj postizanje onog što je dobro i korisno i odbacivanje onog što je štetno. te otklanjanje i sprečavanje opće štete koja je daleko veća od njihovog pojedinačnog kažnjavanja 22.Značenje pravnog pravila “Nema (nanošenja) štete. Mustafa Ez-Zerqā. Primjer za to imamo u kažnjavanju prestupnika. jer u čekanju postoji realna mogućnost da se kvarenjem robe nanese šteta. jer se time umanjuje šteta u situaciji kada se ona ne može nikako izbjeći. 86 . precizno određene šerijatske kazne. povrat zbog mahane. bilo za pojedinca. na način koji će obezbijediti da tragovi štete nestanu a njeno ponavljanje u budućnosti se spriječi. samoodbrana. bilo da je počinilac pojedinac ili grupa. To je radi toga da bi se spriječila šteta koju bi zakupnik 22 23 Ahmed ibn Muhammed El-Hamevī. naknade za uništeno. odmazda itd. El-Medhal el-fikhī el-āmm. pravo na izbor. bazirana su na tom pravilu kao naprimjer: pravo prvokupnje. Oni se kažnjavaju. b) U slučaju da istekne period za iznajmljeno zemljište. zemljište će ostati u rukama zakupnika po istoj cijeni sve dok plodovi ne budu ubrani.

Sva ta pravila imaju široku primjenu u Šerijatu i čvrst su oslonac šerijatskim pravnicima kod rješavanja pravnih pitanja. Ukoliko je sprečavanje i uklanjanje štete moguće bez nanošenja štete tako će se postupiti. dakle preventivno djelovanje. Ineče. str. makar u osnovi ne bilo haram. Iz toga je nastala i maksima da je preventiva bolja od liječenja. d) Ukoliko je neko prisiljen da za nekoga plati dug to se ne smatra dobrovoljnim prilogom i on ima pravo da traži vraćanje tog iznosa od dužnika. pa makar ne bili osuđeni u sudskom procesu. c) Dozvoljeno je u pritvoru držati osobe koje su općepoznate po svodništvu. te da nemogućnost da se šteta otkloni u potpunosti ne smije biti zapreka da se na tom planu uradi onoliko koliko se može. 87 . 25 U tom duhu je pravno pravilo: “Treba odstraniti (ukloniti) ono što štetu može prouzrokovati. ukazuje da je preventivno djelovanje u otklanjanju štete obavezno i da se u skladu sa principima o općem dobru (el-mesālih elmurseleh) i pozitivnoj šerijatskoj politici25 sva raspoloživa i Šerijatom dozvoljena sredstva. Šerijat nalaže suzbijanje zla u korijenu.) 26 Sedduz-zerāi’ znači suzbijanje zla u korjenu. Iz ovog šerijatsko-pravnog pravila razumijemo da je po Šerijatu dužnost otklanjanja štete onoliko koliko se može. Šteta se otklanja onoliko koliko se može24 (Ed-Dareru judfe’u bi-kadril-imkān).2/981-982. 9. Ono.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. a ukoliko nije moguće. El-Medhal el-fikhī el-āmm. 1. 31) Mustafa Ez-Zerqā. Sporedna pravila Mnoga potpravila mogu se podvesti pod opće pravilo nema (nanošenja) štete. Prema tome. 20. pravilo br. koja garantuju sprečavanje. s ciljem da se društvo zaštiti od njihovog zla. odnosno otklanjanje štete. šteta se mora ograničini na što manju mjeru.pretrpio kada bi se plodovi ubrali prije nego što dospiju za berbu. pravilo br. mogu koristiti. str. sve što vodi u zlo i samo je zabranjeno. 10. preventivno djelovanje (sedduz-zerāi’) jedan je od izvora šerijatskog prava26. niti uzvraćanja štetom. Iz drugih pravnih pravila razumijemo da eventualna 24 Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medželli na sljedeći način: ”Štetu treba odstraniti (naknaditi) koliko je moguće. također.” (Medželle i ahkjami šerije. trgovini bijelim robljem i prostituciji sve dok se ne pokaju.

jer ako je istovjetna. uz nadoknadu oštećenja. imetak. Šerhul-kavā’id el-fikhijje. b) Nasilno oteta imovina vraća se vlasniku ukoliko nije oštećena. Obavezenost sprečavanja i otklanjanja štete odnosi se na svakog pojedinca i svaku zajednicu. propisano je ograničenje za bankrota.šteta. e) Suvlasnik se može sudski prisiliti da učestvuje u potrebnom održavanju nekretnine ili njenom renoviranju ako nekretninu nije moguće podijeliti. dž. Tako je u cilju sprečavanja i otklanjanja opće štete propisan je džihad kako bi se potencijalni neprijatelj zastrašio. u cilju očuvanja života. ili veća. Ahmed Ez-Zerqā. To razumijemo iz mnogobrojnih propisa koji to imaju za svoj glavni cilj. jer se šteta treba odstraniti koliko je to moguće. kaže: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih. 153. 2/981-982. da svako zlo suzbija u njegovu korijenu.š. jer Allah. čast itd. vlasnik ima izbor da je uzme. ugroženi ima pravo da se brani minimalnim sredstvima koja će pružiti potrebnu zaštitu. ali je obaveza štetu nadoknaditi. propisane su kazne za prekršioce zakona i stavljeno je u obavezu. 285. u pogledu novčanih i drugih transakcija s ciljem zaštite njegovih kreditora. El-Medhal el-fikhī el-āmm. ili da uzme njenu protuvrijednost. kako za pojedinca tako i za zajednicu. Isto tako. ne može biti istovjetna. c) Kada bi roditelj uskratio brigu o svome djetetu. koje nije u stanju samo o sebi se brinuti. tada ne postoji opravdanost za sprečavanje potencijalne i uklanjanje postojeće štete. 88 . dozvoljeno uzeti tuđu hranu bez dozvole. dato je pravo sudu da ograniči putovanje dužniku ukoliko to kreditor zatraži itd.”27 Primjeri28: a) U nevolji je. kojom se sprečava potencijalna ili uklanja postojeća. u granicama je njihovih mogućnositi. 27 28 El-Bekare. a aktivni spriječio i zaustavio u nanošenju štete. U slučaju da odbije. Ukoliko je oštećena. sud ima pravo da ga na to prisili odgovarajućim mjerama. Obaveznost sprečavanja i otklanjanja štete. propisano je pravo prve kupnje da bi se od komšije otklonila potencijalna šteta. kako pojedincu tako i zajednici. niti veća. d) U slučaju da neko ugrozi nekome njegov život. str. Mustafa Ez-Zerqā. u duhu spomenutog pravila.

koja je u zajedničkom vlasništvu.2/982. vlast je dužna da ga u tome spriječi i da uzurpirano vrati prvotnoj namjeni. Mustafa Ez-Zerqā. g) U Šerijatu je propisano pravo izbora u kupoprodaji. str. Ibn Nudžejm. izjava u terminologiji pravnika znači obaveznost. uzmu mišljenje stručnjaka itd. vlasnik bi bio obavezan da ih ukloni ili odsječe. s ciljem otklanjanja štete od suvlasnika. 125-129. El-Medhal el-fikhī el-āmm. Primjeri31: a) U slučaju inflacije zajmodavac ima pravo na onu vrijednost koju je pozajmio. i na taj način otklonili potencijalnu štetu. Šteta se uklanja (Ed-Dareru juzālu) Ovo pravilo znači obaveznost 29 uklanjanja štete nakon što se desi. Možda obuhvata njegovu polovinu. kako bi prodavac i kupac imali dovoljno vremena da procijene transakciju. 85. 31 Es-Sujūtī. b) Kada bi neko uzurpirao javnu površinu koju svijet koristi. f) Propisana je podjela imovine. 29 Naime. 30 Ibn En-Nedždžar. 2. Ibn En-Nedždžar veli: “Ono u sebi sadrži toliko prava da se ne može obuhvatiti. ukoliko je imovina djeljiva. str. Ono predstavlja značajan princip u islamskom pravu i ima u njemu veoma široku primjenu. 125.85-86. Šerhul-kavā’id el-fikhijje.strana koja izvrši renoviranje ima pravo da sama koristi nekretninu dok se ne izmiri dug druge strane. str. Ahmed Ez-Zerqā. ali uz obavezno obavještavanje svoga komšije prije penjanja. Vidi: Ahmed Ez-Zerqā. 89 .”30 Štetu je dužan nadoknaditi onaj ko ju je uzrokovao. El-Ešbāh ven-nezāir. El-Ešbāh ven-nezāir. d) Kada bi se čovjek penjao na stablo u svome dvorištu i tako ugrožavao privatnost svoga komšije. c) Kada bi neko kućni odvod doveo na javni put i to smetalo prolaznicima. e) Kada bi grane drveta dosezale u komšijsko dvorište i komšiji smetale. str. to bi mu bilo zaranjeno. vlasti bi bile dužne da štetu otklone. osim po potrebi. 4/443. Šerhul-kavā’id el-fikhijje. Šerhul-kevkebil-munīr.

Mustafa Ez-Zerqā. ili pak uz štetu koja je manja od one koja se otklanja. jer bi time prodavcu zbog nove mahane bila nanesena šteta.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. str. str. 34 Es-Sujūtī. a ukoliko bi šteta bila veća tada bi takva aktivnost bila zabranjena. pravilo br. U ovom slučaju od prodavca se traži da nadoknadi vrijednost uzrokovanu starom mahanom. a to je da uklanjanje štete bude bez nanošenja štete. 2/983. 10.) s ciljem da se otklone štete koje su se nekom u transakcijama desile. prevare itd. 141. kupac ne bi mogao vratiti robu na osnovu stare mahane. Ukoliko bi šteta bila istovjetna tada bi se izgubio smisao za otklanjanje postojeće štete33. Ibn Nudžejm. Ahmed Ez-Zerqā. moguće je da iz nekih opravdanih razloga i pozitivnih ciljeva uklanjanje štete istovjetnom štetom može imati pravni rezon i opravdanje. Primjeri34: a) Kada bi se u kupljenoj robi otkrila stara mahana koja je bila skrivena prilikom transakcije i u međevremenu se kod kupca dogodila nova mahana. El-Ešbāh ven-nezāir. str. Šerhul-kavā’id el-fikhijje. 25) 33 Smatram da bi u takvoj situaciji otklanjanje štete bilo zabranjeno (haram) jer bi to bilo uzaludno gubljenje vremena. El-Ešbāh ven-nezāir. 87. Šteta se ne otklanja istovjetnom štetom32 (Ed-Dareru lā juzālu bi mislihi) Ovo pravilo ograničava prethodno postavljajući uvjet za otklanjanje štete. ili da vrati prodatu robu sa mahanom nastalom kod kupca koji će mu nadoknaditi štetu u visini novonastale mahane. 90 . Dakle. El-Medhal el-fikhī el-āmm. 3. g) U duhu s ovim pravilom u mnogim transakcijama propisano je pravo izbora (izbor zbog mahane. 86. Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medželli na sljedeći način: ”Jedna šteta ne smije se odstranjivati (naknađivati) jednom drugom njoj jednakom (sličnom) štetom. da bi otklanjanje štete imalo svoju pravnu osnovu uvjet je da se otklanja bez nanošenja štete. str. Međutim. ili uz štetu koja je manja od postojeće.f) Počinilac štete dužan je štetu nadoknaditi ukoliko je to nepravedno uradio. 32 Iz ovog razumijemo da ako se šteta ne smije uklanjati njoj istovjetnom da je preče da se ne uklanja većom štetom.

28) O pitanju sučeljavanja dobrog i lošeg i davanju prednosti jednom od njih Ibn Tejmijje govori u Medžmū’ fetāva 28/129. Uzima se manje zlo i manja šteta (Juhtaru ehveneš-šerrejni ev ehaffed-darerejn37). kojoj žeđ prijeti životom. bilo bi zabranjeno da od nje uzme vodu i tako spasi svoj život. 36 Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medželli na sljedeći način: ”Težu štetu treba odstraniti lakšom štetom. str. c) Siromašna osoba nema pravo zahtijevati da je izdržava rođak koji je na njenom stepenu siromaštva. Veća šteta otklanja se manjom štetom36 (Ed-dareru el-ešeddu juzālu bid-darer el-ehaff).b) Kada bi izgubljena osoba u pustinji. treba birati manje zlo. 29) 38 Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medželli na sljedeći način: ”Kada bi se dva zla snašla (sukobila). El-Ešbāh ven-nezāir. a nema nužde u onome što je višak. str. 4. 10. Šerijat mu nalaže da čini ono koje je manje izbjegavajući na taj način ono koje je veće. 91 . Zbog toga se mogu tretirati kao jedno pravilo koje znači da u situaciji kada čovjek mora izabrati između dva zla. koje je manje. našla drugu osobu u istoj situaciji. a ako se razlikuju uzet će ono koje je lakše. 10. da bi sačuvala svoj život. onda se treba upustiti u zlo. 37 Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medželli na sljedeći način: ”Između dva zla. El-Ešbāh ven-nezāir. 4. str. Osnovu za ova tri pravila možemo naći u izreci učenjaka: “Ko se suoči sa dva istovjetna belaja.3. pravilo br. str. 10. 27). nastoji se izbjeći ona koja je veće zlo čineći onu koja je manje zlo 38 (Izā te’āreda mefsedetāni ru’ije e’azamuhuma dareren birtikābi ehaffihima) Prethodna tri pravila su istovjetnog značenja. koje je veće. Kada se sučelje dvije loše stvari. pravilo br.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. a uništi njen35. da ubije nevinu osobu. pravilo br. 86. str.2. To zbog toga što je činjenje harama zabranjeno osim u nuždi.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. 89. a gledat će se odstraniti. uzet će koje hoće.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije.1. Vidi: Es-Sujūtī. d) Zabranjeno je osobi. 39 Ibn Nudžejm. 4.”39 35 Es-Sujūtī je izuzeo vjerovjesnika rekavši da bi on imao pravo sačuvati svoj život zbog općeg dobra.

i) Dozvoljeno je muslimanu prešutjeti kada vidi da neko radi zlo ukoliko će suprotstavljanje uzrokovati veće zlo. Šerhul-kavā’id el-fikhijje. koji je dužan pokriti. j) Kada bi. Ukoliko je obratno. za učenje ezana. d) Kada bi čovjek na sebi imao ranu iz koje bi potekla krv41. e) Dozvoljeno je preminuloj trudnici izvaditi nerođeno dijete ako postoji pretpostavka da će preživjeti. b) Dozvoljeno je prešutjeti loša djela i ne suprotstaviti im se ukoliko bi suprotstavljanje rezultiralo većim zlom. bilo bi dozvoljeno da se sruši. kupac bi imao pravo da je zadrži uz isplatu njene vrijednosti ukoliko je kuća skuplja od same zemlje. a potom se pojavio pravi vlasnik. tada vlasnik zemlje ima pravo na svoju zemlju uz plaćanje vrijednosti kuće kupcu koji ju je izgradio. g) Dozvoljeno je prisiliti oca na izdržavanje maloljene djece i bogataše na izdržavanje rodbine u uzlaznoj i silaznoj liniji kada za tim postoji potreba. str. str. El-Ešbāh ven-nezāir. od strane vlasnika govečeta. kao npr. 88-90. str. klanjaču bio otkriven dio tijela. jer je izostavljanje sedžde u njenom potpunom obliku manji prestup u odnosu na namaz bez abdesta. c) Kada bi kokoš pojela vrijedan biser. k) Kada bi kupac zemlje na njoj izgradio kuću. El-Ešbāh ven-nezāir. podučavanja Kur’anu itd. ako klanja stojeći. vlasnik bisera bi imao pravo da kokoš kupi po normalnoj cijeni i izvadi biser. uz naknadu. 40 Es-Sujūtī.2/983-984. pri činjenju sedžde klanjao bi naginjući se. klanjač bi klanjao sjedeći jer je izostavljanje kijāma lakše u odnosu na klanjanje sa otkrivenim stidnim mjestom. El-Medhal el-fikhī el-āmm. 145-149. Mustafa EzZerqā. h) Kada bi goveče uvuklo glavu u ogradu i ne bi je moglo vratiti osim rušenjem dijela ograde. kada se za to ukaže potreba. vršenja imameta. 41 Naravno. Ibn Nudžejm. ovaj primjer važi za one koji smatraju da krv kvari abdest. zbog nedostatka odjeće. f) Dozvoljeno je dužnika prisiliti da vrati dospjeli dug u situaciji kada nema pravnog opravdanja za odugovlačenje njegova vraćanja. 87.Primjeri40: a) Dozvoljeno je uzeti naknadu za dobra djela (ta’āt). 92 . Ahmed Ez-Zerqā.

Ukoliko se šteta ne može u cjelosti spriječiti ili ukloniti uklanja se i sprečava onoliko koliko se može. jer šteta koju će pretrpjeti pojedinac manja je od opće štete koju proizvodi monopol. Kao što nam je poznato islamski propisi imaju za cilj da zaštite vjeru. str. b) Vlast određuje cijene robi koja služi za monopol na tržištu. Ukoliko je to jedini način onda je to obaveza. str.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. 5. El-Medhal el-fikhī el-āmm. Ahmed Ez-Zerqā. trpi se pojedinačna. str. 143-144. ili da se baci u provaliju i pogine. 42 Ovo pravno pravilo prevedeno je u Medželli na sljedeći način: ”Odobravat će se trpljenje privatne štete pred javnom štetom. Primjeri43: a) Propisano je odsijecanje ruke kradljivcu. 10. život.2/984. Ono je odraz općih ciljeva Šerijata u okviru kojih je i cilj postizanja općeg dobra (el-masleha el-mursele). Zbog toga. ako je to jedini način da se spriječi opća. U situaciji kada imamo opću i pojedinačnu štetu. 87-88. pravilo br. Mustafa Ez-Zerqā. potomstvo i imetak. Smatram da je ispravno da uradi onako kako smatra da ima šansu da sačuva život uz napomenu da je čovjek dužan da svoj život brani. 93 . razum. Učenjaci su ga derivirali iz konsenzusa i šerijatskih tekstova. sve što to ugrožava ili narušava treba biti spriječeno i uklonjeno. 26) 43 Ibn Nudžejm. El-Ešbāh ven-nezāir. c) Da bi se spriječilo širenje požara dozvoljeno je porušiti zgrade i posjeći drveće. neki učenjaci kažu da takva osoba ima izbor. Šerhulkavā’id el-fikhijje. U cilju otklanjanja opće štete podnosi se personalna pojedinčna šteta42 (Jutehammelu ed-darer el-hāss li-def’i darerin ’ āmm) Ovo pravilo izuzetno je značajno i ima široku primjenu u Šerijatu. jer podrazumijeva se da je pojedinačna šteta manja u odnosu na opću. bilo da se strpi i bude ubijena. jer ta pojedinačna šteta manja je od opće štete koja se ogleda u otuđivanju imetaka i općoj nesigurnosti.l) Kada bi se nekoj osobi zaprijetilo vatrenim oružjem na vrhu provalije.

a drugi na dozvolu. Otklanjanje štete preče je od pridobijanja koristi44 (Der’ul'mefāsidi evlā min dželbil-mesālihi) U većini slučajeva.v. koji dopušta nešto učiniti. ili ono što nešto čini dozvoljenim s onim što nešto čini zabranjenim. El-Ešbāh ven-nezāir.a. arhitektu itd. kada se sučelje šteta i korist.d) Kamenovanje i bičevanje propisani su da bi se zaštitila čast ljudi i njihovo potomstvo itd. 12. 105.”45 Naravno. str. koja tome stoji na putu.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. 46) 94 . i zapreka. 10. te se trpi minimalna šteta da bi se ostvarila značajna korist. time se otklanja ono što je štetno. a otklanjanje štete ima prednost u odnosu na ostvarivanje koristi. str. El-Ešbāh ven-nezāir. 6. pošto je u zabrani njima kao pojedincima manja šteta od opće koju mogu nanijeti svojim pogrešnim radom. 46 Es-Sujūtī.”47 Prema tome. izuzetak su situacije kada je šteta minorna a korist značajna. Ibn Nudžejm. e) Dužnost je spriječiti nestručnog ljekara. U tom duhu imamo i pravna pravila koja kažu: “Kada se sučelje halāl i harām. U isto vrijeme. da rade poslove za koje nisu stručni. uradite onoliko koliko možete. Poslanik. preče je otkloniti štetu nego postići korist. pravilo br. jer ono što zabranjuje. To zbog toga što je insistiranje Šerijata na čuvanju od zabrana daleko veće u odnosu na insistiranje na postizanju dobara. 109. pravilo br.” (Vidi: Medželle i ahkjami šerije. str. dat će se prvenstvo zapreci. a kada vam zabranim. kada se sučelje dva dokaza od kojih jedan upućuje na zabranu. 2572. veli: “Kada vam nešto naredim. na osnovu prethodnih pravila. muftiju. nego pribavljati sebi korist. onome što zabranjuje daje se da nadvlada. ima prednost. str. 44 Ovo pravno pravilo spominje se u Medželli na sljedeći način: ”Bolje je odstranjivati zlo. 30) 45 En-Nesāī. osim ukoliko je el-muktedī važniji i veći. 47 Ovo pravno pravilo spominje se u Medželli na sljedeći način: ”Kada se sastane razlog.”46 “Kada se sučelje el-mani’ [razlog (zapreka) koji zahtijeva da se nešto ne čini] i el-muktedī [razlog (zahtjev) koji zahtijeva da se nešto čini] daje se prednost el-māni’u. klonite se toga. Sunen. daje se prednost dokazu koji zabranjuje. s.s. “Menāsikul-hadždž” br.

alkoholom i cigaretama. kada se ne posti. 1212. a otklanjanje štete preče je od pribavljanja koristi. odgodila bi kupanje. str. “Kitābul-bujū’”4/1939. 379. b) Stanarima u soliteru nije dozvoljeno da rade u svojim stanovima. jer je otklanjanje štete preče od pridobijanja koristi. dakle u svom vlasništvu. Šerhul-kavā’id el-fikhijje. str. i) Kada bi se žena bila dužna okupati. pa makar u tome bila za njega određena korist. čije meso je dozvoljeno jesti i neke čije nije.Primjeri48: a) Zabranjeno je trgovati opojnim drogama. 48 Es-Sujūtī. preporučuje. pravila br. El-Medhal el-fikhī el-āmm. e) Kada bi među djevojkama bila jedna rodica s kojom se mladić ne bi mogao oženiti bilo bi mu zabranjeno da se ženi s bilo kojom dok ne sazna s kojom mu je haram se oženiti. 49 Vidi komentar hadisa koji govori o ovom pitanju: El-’Askalānī. Ibn Nudžejm. Medželle i ahkjami šerije. ulovljeno ne bi bilo dozvoljeno jesti. 1192. njeno meso ne bi bilo dozvoljeno. makar u tome imali koristi. h) Zabranjeno je komšiji da ugrozi privatnost komšije. j) Kada bi ukrštanjem životinje. f) Kada bi se lovačkom keru u lovu pridružio ker koji nije dresiran. El-Ešbāh vennezāir. iako se na tim proizvodima danas najbolje može profitirati. 90-91. c) Zabranjeno je u urbanoj sredini držati stoku. Mustafa Ez-Zerqā. d) Pokuđeno je pretjerano izapirati usta i nos tokom posta. uprkos tome što bi lično imao korist. jer je otklanjanje štete preče. 49 g) Zabranjeno je čovjeku da zajedničko vlasništvo koristi na način koji će štetiti njegovu ortaku. str. El-Ešbāh ven-nezāir. Ahmed Ez-Zerqā. 151-152. 1200. a ne bi imala mogućnosti da se sakrije od muškaraca. 95 . 373. nastala nova vrsta. 371. iako se njihovo dugotrajno izapiranje.2/985. Zabrana je određena na osnovu činjenice da su ti proizvodi štetni po čovjeka. 105-108. jer je u njenom otkrivanju pred muškarcima velika šteta i fesad. po jačem mišljenju. str. ukoliko će smrad uznemiravati komšije. otklanjanje fesada preče je od postizanja dobra. Fethul-Bārī. nešto čime nanose štetu komšiji.

a ne od ranjavanja. bilo bi mu dozvoljeno da s njim pravi biznis po jačem mišljenju sa dozom pokuđenosti. 2. d) Kada bi u velikom mjestu rodica se pomiješala sa drugim djevojkama. ali ne bi znao koji je to dio. da šerijatski pravnik ima jasne smijernice kod rješavanja pojedinih pitanja. 3. Dār el-Kutub el-Ilmijje. Ibn Ebū Bekr. Izuzeci iz ovog pravila: a) Kada bi čovjek znao da je većina imetka njegovog poslovnog partnera haram. omogućava ljudima da njegovom primjenom uvijek ostvare opće dobro. 96 . Sulejmān ibn El-Eš’as Es-Sidžistānī: Sunen. Ebū Dāvūd. Muhammed ibn Isma’īl: Sahīh el-Buhārī. Dārul-fikr. Elektronsko izdanje. da šerijatska pravna pravila omogućavaju postizanje dobra i sprečavanje zla na najbolji mogući način. Šihabuddīn Ahmed ibn Hadžer: Fethul-Bārī šerh Sahīhil-Buhārī. b) Dozvoljeno je bez abdesta uzimati knjige u kojima ima kur’anskih ajeta. bilo bi je dozvoljeno jesti uprkos činjenici da postoji mogućnost da je umrla od pada. el-Mekteba el-islāmijje. u cjelini. Dželaluddīn Abdurrahman: El-Ešbāh ve-nnezāir. El-Buhārī. Bejrut 1992. pa makar ih bilo više od ostalog teksta. 4. El-’Askalānī. Bejrut. niti uzvraćanja štetom” i sporednih pravila koja se mogu podvesti pod njega. vodeći računa o pojedincu i zajednici i da Šerijat. Istanbul 1979. LITERATURA 1. Zaključak Na osnovu prethodne elaboracije općeg pravnog pravila “Nema (nanošenja) štete. Harf produkcija. ne bi bilo dozvoljeno jesti bilo koje sve dok se ne ustanovi koje je halal. bilo bi mladiću dozvoljeno da se oženi makar ne znao koje je njegova rodica. a to je jedan od njegovih prevashodnih ciljeva.k) Kada bi se halal meso pomiješalo sa haram mesom. c) Kada bi ranio pticu koju je dozvoljeno jesti i ona pala na zemlju. može se jasno zaključiti da šerijatsko pravo stoji na čvrstim temeljima Objave.

8. 1962. Dželāluddīn Abdurrahmān ibn Ebū Bekr: El-Ešbāh ve-n-nezāir. Zejnuddīn ibn Ibrāhīm: El-Ešbāh ve-n-nezāir. Zbornik radova nastavnika akademije. 12. El-Hākim En-Nejsābūrī. Hajjat. Drugo izdanje 1996. 16. Prvo izdanje. Bejrut 1399 H. Kajona Daniela A. 1987. 11. Ahmed ibn Hanbel: El-Musned. Abdullah ibn ’Umer: Tesīs en-nazar ve usūl elimām el-Kerhī. 20. Ahmed ibn Tejmijje: Medžmū’u fetāva. Ibn En-Nedždžar. Merkezul-bahs elilmi. Harf produkcija. Prvo izdanje. Dār el-Kutub el-Ilmijje. bez godine i mjesta izdanja. Zenica. Ali ibn Muhammed ibn Ali: Kitāb et-ta’rifāt. Riāset idārat el-buhus el-ilmijjeti ve-l-iftāi ve-d-da’veti ve-l-iršād. El-Hamevī. Dār en-Nefāis. 10. 17. 15. Istanbul 1290. El-Džurdžāni. štampano u Bejrutu bez godine izdanja. Bejrut 1993. Ebū Abdullah Muhammed ibn Abdullah. El-Mustedrek ales-sahihajn. H. 19. Ibn Nudžejm. izdavač IPA. Bejrut. Ebu-l-Husejn Muslim: Sahīh Muslim. Ibn Tejmijje. Kairo. Ibnul-Esīr. Džamiatul-Ummil-kurā. Ed-Debbūsī.: Medželle i ahkjami šerije. 97 . Matbaat el-imam. Dār el-kitāb el-arebī. 9. Matba’atu Isa El-Bābī El-Halebī. 2003. Bejrut. Jusuf: Lisān el-’arab el-muhīt. 18. 14. Es-Sujūtī. Sarajevo 1906.5. Teqijjuddīn Muhammed ibn Ahmed ElFettūhī: Šerhul-kevkebil-munīr. Harf produkcija. 13. Rijad 1980. 1/2003. Elektronsko izdanje. Muhammed ibn Jezīd El-Qazwīnī: Sunen. Dār lisān el-’arab. Elektronsko izdanje. Muhammed Revvās: Mu’džemu lugati el-fuqahā. Ebus-Se’ādāt Mubārek ibn Muhammed: En-Nihāje fi garībil-hadīs. Dar et-tibā’a el-’amīre. Ahmed ibn Muhammed: Gamz el-ujūn ve-l-basāir ala el-ešbāh ve-n-nazāir. 7. (Otomanski građanski zakon). 6. Dār el-Kutub el-Ilmijje. Bejrut. Ibn Hanbel. Qal’adžī. Ibn Hadždžadž. Egipat. Prvo izdanje 1985. Ibn Mādždže.

‪Jedanaesto izdanje‬‬ ‫اﻟﻘﺎﻋﺪة اﻟﺸﺮﻋﯿﺔ اﻟﺜﺎﻧﯿﺔ: ﻻ ﺿﺮر وﻻ ﺿﺮار‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ھ ﺬا اﻟﺒﺤ ﺚ ﯾﻠﻘ ﻲ اﻟ ﻀﻮء ﻋﻠ ﻰ واﺣ ﺪة ﻣ ﻦ اﻟﻘﻮاﻋ ﺪ اﻟﻔﻘﮭﯿ ﺔ اﻟﺨﻤ ﺲ. وﻗ ﺪ ﺑﯿﻨ ﺎ‬ ‫أﺻﻞ ھﺬه اﻟﻘﺎﻋﺪة وأدﻟﺘﮭﺎ اﻟﺸﺮﻋﯿﺔ ﻣﻊ اﻟﺘﺮﻛﯿﺰ ﻋﻠﻰ اﻟﺤﺪﯾﺚ اﻟﺸﺮﯾﻒ ﺑﺎﻟﻤﻌﻨﻰ‬ ‫ﻧﻔﺴﮫ، ﺛﻢ أوردﻧﺎ اﻷﻣﺜﻠﺔ اﻟﺘﻄﺒﯿﻘﯿﺔ ﻟﺘﻠﻚ اﻟﻘﺎﻋﺪة.‬ ‫ﺑﻌﺪ ﺑﯿﺎن اﻟﻘﺎﻋﺪة اﻟﻌﺎﻣﺔ ﺗﻢ ﺷﺮ ح اﻟﻘﻮاﻋﺪ اﻟﻔﺮﻋﯿﺔ ﻣ ﻊ اﻷﻣﺜﻠ ﺔ: "اﻟ ﻀﺮر ﯾ ﺪﻓﻊ‬ ‫ﺑﻘﺪر اﻹﻣﻜﺎن" "اﻟﻀﺮر ﯾﺰال" "اﻟﻀﺮر ﻻ ﯾﺰال ﺑﻤﺜﻠﮫ" "اﻟﻀﺮر اﻷﺷﺪ ﯾ ﺰال‬ ‫ﺑﺎﻟ ﻀﺮر اﻷﺧ ﻒ" "ﯾﺨﺘ ﺎر أھ ﻮن اﻟ ﺸﺮﯾﻦ وأﺧ ﻒ اﻟ ﻀﺮرﯾﻦ" "إذا ﺗﻌ ﺎرض‬ ‫ﻣﻔﺴﺪﺗﺎن روﻋﻲ أﻋﻈﻤﮭﻤﺎ ﺿﺮرا ﺑﺎرﺗﻜﺎب أﺧﻔﮭﻤﺎ" "ﯾﺤﺘﻤﻞ اﻟﻀﺮر اﻷﺧ ﺺ‬ ‫ﻟﺪﻓﻊ ﺿﺮر ﻋﺎم" درء اﻟﻤﻔﺴﺪة أوﻟﻰ ﻣﻦ ﺟﻠﺐ اﻟﻤﺼﺎﻟﺢ"‬ ‫وأﻧﮭﯿﻨ ﺎ اﻟﺒﺤ ﺚ ﺑﺎﻟﺨﻼﺻ ﺔ اﻟﺘ ﻲ ذﻛﺮﻧ ﺎ ﻓﯿﮭ ﺎ ﻣ ﺸﺮوﻋﯿﺔ اﻟﻘﻮاﻋ ﺪ اﻟﻔﻘﮭﯿ ﺔ ﻓ ﻲ‬ ‫اﻟ ﺸﺮﯾﻌﺔ اﻹﺳ ﻼﻣﯿﺔ وأھﻤﯿﺘﮭ ﺎ ﻟﻠﻤﺠﺘﮭ ﺪ واﻟﻤﺠﺘﻤ ﻊ ﻋﻤﻮﻣ ﺎ ﻷن ھ ﺪﻓﮭﺎ ﺗﺤﻘﯿ ﻖ‬ ‫اﻟﻤﺼﻠﺤﺔ اﻟﻌﺎﻣﺔ ﻟﻠﻔﺮد واﻟﻤﺠﺘﻤﻊ. Ahmed ibn Muhammed: Šerh el-qavā’id el-fiqhijje‬‬ ‫. Dārul-ilm lil-melājīn.3891 ‪Dār el-garb el-islāmī. Matba’atu Tarbin. Hajrudin: El-E’alam. Ez-Zirikli.‪23.‬ ‫89‬ . Prvo izdanje‬‬ ‫‪22. Dār‬‬ ‫. Ez-Zerqā.5991 .8691 ‪el-Fikr. Mustafa ibn Ahmed: El-Medhal el-fiqhī el-āmm. Ez-Zerqā. Damask‬‬ ‫. Bejrut‬‬ ‫.‪21.‫.

THE SECOND GENERAL SHARIA – LEGAL PRINCIPLE: THERE IS NO INFLICTING OF HARM OR REPAYING ONE BY INFLICTING HARM Summary This paper sheds some light on one of the five general principles in sharia: “There is no inflicting of harm or repaying one by inflicting harm”. Following the explanation of the general principle. the point of reference and the meaning of this principle is explained at the beginning with a special mention of the hadith with the same meaning. Harm is not eliminated with identical harm (Ed-Dareru lā yuzālu bi mislihi). The origin. Harm is removed (Ed-Dareru lā yuzālu). When one is confronted with two bad things one endeavours to avoid the greater of the two evils by doing the lesser one (Izā te’āreda mefsedetāni ru’ije e’azamuhuma dareren birtikābi ehaffihima). Eliminating harm si more important than acquiring gain (Der’ul’mefāsidi evlā min jelbilmesālihi). their importance for the mujtehid and the community. 99 . while the examples of this principle are presented at the end of this paper. especially when it’s considered that their aim is to make possible the attainment of common good for the individual. Lesser evil and lesser harm is taken (Yuhtaru ehvenesh-sherreyni ev ehaffed-darereyn). The paper concludes with an emphasis on the wellfoundedness of the legal principles in sharia. and the subordinate principles which are subsumed under it. In an attempt to eliminate general harm individual harm is endured (Yutehammelu ed-darer el-hāss li-def’i darerin ‘āmm). Greater harm is warded off with lesser harm (Ed-Dareru el-eshedu yuzālu bid-darer el-ehaff). the subordinate principles are explained in detail along with examples: One eliminates harm as much as one is able to (Ed-Dareru yudfe’u bi-kadril-imkān). as well as for the community.

100 .

Letimičnim pogledom na kur’anski tekst uočit ćemo ajete koji se završavaju riječima: “. mudrosti.. dr. a Šerijat se neće shvatiti izuzev razumom. da biste shvatili.. što je bio razlog njihove upute i razlog procvata islamske civilizacije i nauke u svim oblastima: medicini. Među njima ima i onih koji imaju iskrenu namjeru i pokušavaju da daju svoje mišljenje. Jedni su razum veličali i dali mu veće mjesto nego što mu pripada. geografiji i dr. 101 ... astronomiji. određenim fikhskim propisima i statusu žene u islamskom društvu. Suprotno njima. *** Razum neće uspjeti izuzev sa predanošću Šerijatu. Zuhdija Adilović NEORACIONALISTIČKI PRAVAC U ISLAMSKOM SVIJETU I NJEGOV UTICAJ NA ISLAMSKU MISAO U SVIJETU I KOD NAS Sažetak Razum zauzima veoma važno mjesto u islamu.da biste razmislili.ljudima koji razumiju”. drugi su potpuno potcjenjivali razum i nijekali njegovu vrijednost. Neoracionalisti su negativno uticali na islamsku misao i njihove ideje prouzrokovale su negativan stav prema klasičnim komentarima Kur'ana.” “. prema autentičnosti drugog izvora islama – hadisu. Nijedna od dostavljenih objava ne upućuje na razum. I pored toga pojavile. ali su ostali privrženi zapadnim idejama koje su primili tokom svojih studija na Zapadu. ili su pali pod uticaj mu'tezilizma (racio-škole).” “.Doc. njegovu ulogu i značaj u životu čovjeka kao Knjiga islama. Svi modernisti nisu isti. matematici. sc.. su se sekte i došlo je do razlaza među ljudima. a koji se na desetine puta ponavljaju. Prve generacije muslimana i njihovi časni sljedbenici ostali su čvrsto na istini..

El-As šalje ga Omeru b. u prvo doba islama.. Suprotno njima.. ni jedna od dostavljenih objava ne upućuje na razum.. Tako se Sabig b. Ograđivali su se od svakog ko je bio poznat po nastranim idejama i zapitkivanju o značenju nejasnih i dvosmislenih ajeta. str. Tadašnji namjesnik Egipta Amr b. Letimičnim pogledom na kur’anski tekst uočit ćemo ajete koji se završavaju riječima: “. njegovu ulogu i značaj u životu čovjeka kao Knjiga islama.1 Muslimani. čak i o pitanju samog razuma. u Medinu.. Ahmed Ed-Dumi: Tehzibu Tarih Ibn Asakir. makar nas bilo stotinu. sve dok nije došao u Egipat. su se sekte i došlo je do razlaza među ljudima. ali su. 102 ..” 2 Nakon toga pojavile. “. 6/385. i ovaj ga pročitao. Vidi: Abdul-Kadir b.ljudima koji razumiju”.. Omer. Ovi citati potvrđuju jedinstveni kur’anski metod razumskog prihvatanja i potvrđivanja istina imana. Omer mu reče: “Novotarija!”. zatim ga udari bičem i vrati u njegovu pokrajinu i napisa Ebu Musa El-Eš’ariju da se sa njim ne smije družiti niko od muslimana. je povikao: “Gdje je taj čovjek? Provjeri. “.. Oni su bili poznati pod imenom “Mu’tezile”. Jedni su ga veličali i dali mu veće mjesto nego što mu pripada. r. Razum zauzima veoma važno mjesto u islamu. prilikom dokazivanja svojih istina. Ebu Usman En-Nehdi kaže: “Kada bi se pojavio među nama. Kada je izaslanik stigao sa pismom do Omera. r. da biste shvatili”.a. r.da biste razmislili”..a. isto tako. spoznali su vrijednost razuma i koristili se njime. kao što je to islamsko vjerovanje. 209-210. drugi su potpuno potcjenjivali razum i nijekali njegovu vrijednost do te (Ali Džriše: El-ittidžahatu-lfikrijje el-mu’asire) mjere da su vjerovali da su pojedini luđaci 1 2 Vidi: Abdu-l-Kerim El-Hatib: Ed-dinu daruretu hajati-l-insan. El-Hattabu..a. a koji se na desetine puta ponavljaju. nemoj da se desi da je pobjegao. Sigurno je da ne postoji ni jedna vjera koja toliko uvažava ljudski razum i na njega se oslanja. mi bismo se svi razišli.a.. Isto tako. r. pa da te od mene snađe žestoka kazna!” Kada je spomenuti doveden Omeru. Muhammed među muslimanima raspitivao o nejasnim (mutešabih) ajetima iz Kur’ana.Nastanak i definicija Da bismo što bolje shvatili ovaj pravac neophodno je da se na samom početku osvrnemo na njegov nastanak i prilike u kojima se pojavio. spoznali ono što je van njegovih granica i toga se klonuli.

istina je na sredini. Abdurrahman Er-Rumi: Ittidžahatu-t-tefsir fi-l-karni-r-rabi’ ašere. naučnike koji su izučavali prirodu. te su i druge upućivali i danas upućuju. Međutim. 5 Vidi: Ali Džriše: El-ittidžahatu-l-fikrijje el-mu’asire. 57-58. te su zalutali. koje su za to napravljene. Opširnije o zlostavljanu naučnika od strane crkve pogledaj: Muhammed Ebu Zehre: Muhadarat fi-n-nasranijje. mudrosti. provjeravati i unapređivati.s. Prve generacije muslimana i njihovi časni sljedbenici ostali su čvrsto na toj istini. zalutali. astronomiju ili slično. što je rezultiralo prenošenjem islamske civilizacije na njihovo područje. što je bio razlog njihove upute. Međutim.v. te su je počeli temeljito izučavati. 5 To stanje se veoma brzo mijenja. svakog ko se usudi da joj se susprotstavi. astronomiji. Nastavili su se krstaški pohodi prema islamskom svijetu. god. matematici. Evropljani su došli do naučne literature iz raznih oblasti nauke i znanosti. 2/715. kršćanski svijet u Evropi nalazio se u dubokim tminama neznanja. s. 2/769. str. 4 To je bio razlog procvata islamske civilizacije i procvata nauke u svim oblastima: medicini. Crkva nije birala sredstva od pogubljenja spaljivanjem do mučenja raznim spravama.3 I jedni i drugi su za svoje stavove imali neosnovana opravdanja i pogrešne teze. Uspostavila je kontrolu nad naučnicima i nauku zadržala isključivo za sebe i samo sebi dala za pravo tumačenje prirodnih pojava.) kojima je osvojio Kuds. nakon što je Papa Grigory Sedmi poveo prve krstaške ratove 492 h. 103 . te. kako ne bi izgubila autoritet među svojim podanicima u društvu u kome je ona u potpunosti dominirala. Dok je islamski svijet tada bio na vrhuncu svoje nauke. dajući im prednost nad onima koji slijede Poslanika. Dr.evlije. (1099. Crkva je bila potpuno okupirala ljudski razum i zabranila svojim podanicima izučavanje mnogih nauka. Fahd b. to je još više ohrabrilo učenjake koji su se proslavili žrtvujući svoje živote za principe i ideje koje su zagovarali.god. a drugi su je odbacili. Crkva je potegla svoje poteze. geografiji i dr. te spalila i pogubila mnoge naučnike. jedan za drugim. Prvi su u njoj pretjerali.a. isto tako. Sve to dalo je povoda nosiocima pokreta za slobodu i oslabađanje od Crkve i njenih okova da se ohrabre u svojoj borbi. te su uspjeli da ograniče uticaj 3 4 Vidi: Ibn Ebi-l-Izz EL-Hanefi: Šerhu-l-akide et-tahavijje. hemiju.

Naravno. 1/275. desit će mu se isto što se desilo i Evropi. Ismail Kejlani: Faslu-d-din ani-d-devle. pale su pod vlasništvo evropskih zemalja. te su se okomili na muslimane. str. kolonizatori su uložili veliki napor u širenju zapadnog svjetonazora i bezvjerstva. Državne službe i sredstva za upravljanje i obrazovanje pale su u ruke onih koji su se naoružali evropskom kulturom. 7 Uz to. Tu slabost neprijatelji islama nisu propustili. tvrdeći da današnji muslimani neće uspjeti izuzev na isti onaj način na koji su uspjeli njihovi preci. islamski svijet se probudio iz dubokog sna usljed buke aviona. 104 . kao što se izgladnjeli radnici okome na posudu sa hranom. str. 1/274-275. koji su ga iscrpili i oslabili. Uspjeli su obmanuti islamski svijet da njihovo stanje sliči stanju Evrope u srednjem dobu i da kao takav neće doživjeti renesansu osim na isti način na koji se to desilo u Evropi. Abdurrahman Er-Rumi: Menhedžu-l-medreseti-l-aklijje fi-ttefsir. odvojila se vjera od države i došlo je do pojave “sekularizma” na Zapadu. 7 Vidi: El-ittidžahatu-l-vetanijje fi-l-edebi-l-mu’asir. usljed toga. tijelo bez duše ili gotovo tako. Muhammed Muhammed Husejn: El-ittidžahatu-l-vetanijje fi-l-edebil-mu’asir. nakon krstaških ratova. tenkova i ogromnih fabrika. koristeći. U odgovoru na te ideje koristili su se raznim metodama. Vremenom je islamski svijet postao kao morska pjena koja nema nikakvu vrijednost. koje su iskoristile njihova bogastva i uživale u njihovim blagodatima. 8 To stanje je zaprepastilo islamsku ulemu. Jedni su zagovarali povratak islama njegovim prvim izvorima.odvajanjem vjerske od svjetovne vlasti. te se zadivio tom civilizacijom i počeo zapitkivati o uzrocima njenog uspjeha i uspona. Oni su zavladali obrazovnim institucijama u gotovo svim islamskim zemljama. Iz nje su jeli i pili dok nije postala potpuno prazna. Ukoliko islamski svijet postupi tako. Na taj način. kolonizatorima nije promaklo da pripreme odgovor na ovo pitanje. Nakon izvjesnog vremena. u do tada postignutim uspjesima. 116-122. Drugi su pozivali slijeđenju Zapada u svim njegovim 6 Vidi: Dr. pri tome. odrasli u okrilju kolonijalizma i zadojili njegovom civilizacijom.6 Islamski svijet. 69-70. 8 Vidi: Dr. Prepušta se nezainteresiranosti i neradu. sva rospoloživa sredstva.Pape i Crkve. Islamske zemlje. Intelektualci sa vjerskom naobrazbom su svrgnuti s uticajnih položaja i vjera svedena samo u džamiju u kojoj je bilo sve manje prisutnih. Fahd b. prolazi kroz period u kome se odaje uživanjima. koji se sveo samo na obrede.

Dokaz za takve tvrdnje uzimaju pojedine citate iz njihovih djela i njihove kontakte sa sumnjivim organizacijama. str. 105 . zatim njegov učenik Muhammed Abduhu. Pokušali su i da Kur’an tumače tom metodom i na tim osnovama. Muhammed Rešid Rida i mnogi drugi. ima mnogo ideja koje su oprečne idejama prvih generacija muslimana (selef). Jedna od najznačajnijih ličnosti racio-škole i ujedno jedan od njenih osnivača je Džemalu-d-din El-Afgani. te dosta grešaka u koje. posumnjali u iskrene namjere osnivača ove škole – Afganija i Abduhua. niti protiv razuma. 70. 9 Posljedice neoracionalističke škole u islamskoj misli Tefsir Pobornici ove škole precizno određuju svrhu tefsira pa kažu: "Cilj tefsira jeste razumijevanje Kur'ana kao putokaza koji upućuje ljude ostvarivanju njihove sreće na ovom i budućem svijetu. i odbrani vjere od napada zapadnjaka i njihovih tvrdnji da je vjera uzrok civilizacijskog nazatka.koracima. zbog tih njihovih ideja. ili putem 9 10 Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir. Njihov pokret je nazvan reformističkim pokretom. stilističke i gramatičke naravi. 1/17. slobode i misli. Neki su pokušali da nađu kompromis između nauke i vjere. borbi protiv kolonizatora. putem predugih rasprava jezičke."10 Rešid Rida kaže: "Na veliku žalost muslimana. Oni su. a sve ostale teme su u službi tog cilja ili sredstvo za njegovo ostvarivanje. Vidi: Tefsiru-l-menar. pored određenih pozitivnosti. te njegovi učenici: Muhammed Mustafa ElMeragi. nego naprotiv. da je on vjera razuma. prekoračili granice istine i odstupili od prave staze. Ova racio-škola imala je svoje pobornike koji su imali veliki uticaj u širenju ovih ideja. objašnjavajući da islam nije protiv nauke. Njihov pravac. ne bi pali da nisu pretjerivali u davanju prioritetne uloge razumu u prosuđivanju svih vjerskih pitanja. Treći su pozivali u “napredni islam”. sigurno. većina napisanih tefsira odvodi muslimane od ovih velikih ciljeva. Pojedini savremeni islamski mislioci su. na tom polju. Pokušali su da to objasne narodu tako što su utemeljivali islam na razumu – pored kojeg pobornici zapadne civilizacije ne prihvataju drugo mjerilo – tvrdeći da u islamu ne postoji ništa što nije u razumu utemeljeno. koji se tumači tako da odgovara zapadnoj civilizaciji i da opravdava njena iskustva i tradiciju.

106 . tumačenje Kur'ana hadisom i tumačenje Kur'ana izrekama ashaba i tabi'ina. Abdu-l-Aziza Džaviša i njihovog predvodnika Muhammeda Abduhua.a.a.beskorisnih polemika mutekellimina. s. u tefsiru i predaja od ashaba i 11 12 Vidi: Ibid. Muhammed Rešid Rida pojašnjava ovaj metod.Racionalni metod tumačenja Kur'ana: Reformisti uveličavaju ulogu razuma. str. pa i u tefsiru. pa kaže: "Što se tiče hadisa Poslnika. te su to kritikovali i dokazali njegovu neispravnost. s. 1/7. . Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir.13 U tefsirima neoracionalista vrlo lahko možemo ustanoviti metodu tumačenja Kur'ana prvenstveno razumom.Kur'an je prvi izvor islama: Nema sumnje da je ovo ispravna postavka. Orijentalisti i kršćanski istraživači islama su ove ideje na najperfidniji način zloupotrijebili i u njima odgajali svoje učenike. str.. a često su i potpuno pogrešno prezentirali određene sadržaje.v. Oni razumu daju presudno mjesto i uzimaju ga za dokaz u svim segmentima vjere. Prve generacije muslimana (selef) imale su pozitivan stav o ovom načinu komentiranja Kur'ana."11 Najvažnije postavke tefsira kod neoracionalista: . To se vidi u tefsiru Abdu-l-Kadira Magribija. 292-293. ali oni njome žele negirati hadis i oduzeti mu mjesto drugog izvora islama. U tome su ponekad uspjeli. 13 Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir.12 .v. Muslim i drugi. te su ih pokušali razumski objasniti.. razglabanja usulijjina i nagađanja mutesavvifina. u svojim zbirkama izdvajaju posebno poglavlje za tefsir Kur'ana u kojem navode vjerodostojne hadise kojima je Poslanik. U većini tefsira su ustanovili potpunu predanost imanu u stvarima koje prijašnji mufessiri nisu mogli razumom dokučiti. protumačio određene kur'anske ajete.s. Oni su u nekim prijašnjim tefsirima pronašli mnogo toga što je oprečno razumu. kao što su Buharija. Pojedini tefsiri čovjeka odvode od Kur'ana mnoštvom predaja i raznih israilijata koji su se sa njima pomiješali.Umanjivanje vrijednosti tradicionalnih tefsira: Pod tradicionalnim tefsirom misli se na tumačenje Kur'ana Kur'anom. isto kao što to čine mu'tezile. 246-252.s. Muhaddisi. Neoracionalisti su te ideje preuzeli od pojedinih ši'itskih sekti haridžija i mu'tezila.

1/7-8. ili tvrde da su to "ahad" hadisi koji ne mogu poslužiti kao valjan dokaz. a zatim izreke učenih ashaba. vrlo je malo vjerodostojnih hadisa i predaja iz ove oblasti. 16 Vidi: Tefsiru-l-menar. jer su vjerodostojni hadisi najpreči. str.Negiranje taklida i otvaranje vrata idžtihada: Prvo u što su pozivali neoracionalisti jeste pokuđenost taklida (slijeđenja) i obaveznost idžtihada. pokušaju ga razumski objasniti. dozvoljen taklid. koji nije dovoljno upućen u šerijatska pitanja. Međutim. kada je u pitanju jezička strana. kada je u pitanju vjerodostojnost. Primjer za to jeste njihovo shvatanje svijeta džina."14 Zbog toga. također. 17 Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir. 333-336. s. 3/241.tabi'ina o tome. isto tako. ne postoji nikakav spor između umjerenih pobornika taklida i umjerenih pobornika idžtihada oko toga da je običnom čovjeku. Uzeli su sebi za pravo da idžtihad čine u veoma teškim i kompleksnim pitanjima. jedna vrsta nevidljivih mikroba.s. Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir. Perzijanaca i ehlukitabija koji su primili islam. Ovakav stav predstavlja svojevrstan vid negiranja većine hadisa Poslanika. Oni smatraju da su džini. Oni odbacuju sve hadise koji se ne slažu sa njihovim idejama. ali. veli: "U Menaru smo više puta istakli da se s pravom može reći da su nevidljiva živa bića koja su otkrivena u savremenom dobu pomoću mikroskopa i koja 14 15 Vidi: Tefsiru-l-menar. o tome. onda ga negiraju i smatraju apokrifnim."16 .a. 107 . Muhammed Husejn Ez-Zehebi za njih kaže: "Oni (nasljednici mu'tezila) ne prave razliku između onoga što prenose Buharija i Muslim i između onoga što prenose drugi. 381. pojedine od njih. makar se on nalazio i kod Buharije i Muslima.v. Međutim.17 Ovakav njihov stav prema idžtihadu bio je razlog zauzmanja određenih stavova i podržavanja ideja koje su neprihvatljive sa šerijatske tačke gledišta. su neophodne. Veći dio tradicionalnog tefsira se uvukao prenosiocima hadisa preko zlonamjernih Jevreja. ismijavajući se taklidom i njegovim pobornicima. možda. onome ko ispunjava uvjete idžtihada dozvoljen je idžtihad. ili bilo šta vezano za doba u kome su oni živjeli. a ako ne uspiju. str.15 Zbog toga. Rešid Rida. neoracinalisti kada nisu u stanju da razumiju određeni hadis.

ustvari jedna vrsta džina. s. a naučno je dokazano da oni uzrokuju mnoge bolesti.s. istinu je rekao naš profesor! Vrijednost tog čovjeka. Neoracionalisti su uvijek veličali mu'tezile i branili njihove stavove. zato što oni upućuju na relativno znanje (zann). a pošto su ovo teme vezane za gajb i spadaju u područje akaida."18 Hadis Neoracionalisti su pali pod uticaj mu'tezila i njihovog odnosa prema hadisu. zatim hadisa koji govore kako je Poslanikaov. jer Allah dž. šejtan primio islam i da je iz njegovog srca izvađen udio šejtana. s.a.v.s."19 Zar je do te mjere spao ugled hafiza hadisa Poslanika. str. kaže: a o tome ništa ne znaju.. Također. kao što su ih odbacili i obezvrijedili i njihovi preci mu'tezile. a kudili muhaddise i kritikovali njihov metod..v. osim napada na njega i nekorektnog odnosa prema njemu?! Neoracionalisti .s. 108 .savremeni reformisti odbacili su "ahad" hadise. da se njima ismijavaju nasljednici mu'tezila i učenici Zapada? A šta su to oni doprinijeli islamu. a pretpostavka istini 18 19 Vidi: Tefsiru-l-menar. a u akaidu nema mjesta relativnim spoznajama. Mu'tezile su poznate po svom negiranju hadisa kao drugog izvora islama i pokušaju da iznesu razne sumnje o tome.se nazivaju mikrobima.a. niti bilo šta razumije. slijede samo pretpostavke. 329. a. pali su pod uticaj orijentalista koji su u svojim djelima iznijeli mnoge optužbe i sumnje o hadisu. jer su to "ahad" hadisi. kome se svi dive zato što je napamet naučio Buhariju." Tako mi Allaha. 7/319.š. u kojem se relativna saznanja ne mogu uzeti u obzir.. Vidi: Adva' ala-s-sunneh el-muhammedijje. ne prelazi vrijednost jednog primjerka knjige Buharije koja se ne kreće. to su predaje koje upućuju na relativno znanje (zann). da ih šejtan nije dodirnuo. Mahmud Ebu Rejje prenosi riječi svoga profesora u kojima stoji: "Allah se smilovao našem profesoru Muhammedu Abduhu'u koji je rekao za jednog čovjeka koji je naučio kompletnu Buharijinu zbirku hadisa napamet: "Povećan je broj primjeraka Buharijine zbirke u našoj zemlji za jedan primjerak. Muhammed Abduhu veli: "Što se tiče hadisa koji se prenose za Merjemu i Isa'a.

a.22 Hadis o tome da Iblis nije dodirnuo Isa'a. Hadis o Musa'u. bab tahriši-ššejtan. 3/392. 1/147. babu zikri Idris a. a. 24 Vidi: Medželletu-l-menar.a. Sahih Muslim kitab sifatu-l-munafikin. 22 Vidi: Sahihu-l-buhari. Sahih Muslim. ve kitabu ehadisi-l-enbija'. a.v. također. Hadis o mušici koja padne u posudu.. 28..a. Hadis o mi'radžu."24 Pobornici ove škole i njihovi simpatizeri odbacili su mnoge sahih hadise Poslanika. šejtana.s. 644-714. kitabu ehadisi-l-enbija'."21 Hadisi o kojima Abduhu govori su vjerodostojni (sahih). 1/458-459. a hadis o primanju islama od strane Poslanikovog.s.a. s. i njegovu majku Merjemu prenosi Buharija. i vađenju šejtanovog udjela iz njih prenose i Buharija i Muslim. pred kraj ovoga svijeta. 23 Vidi: Sahihu-l-buhari. Haidisi o Dedždžalu.23 Ovaj metod potvrđuje Rešid Rida riječima: "Temeljna pitanja akaida i imana.s. Hadis o silasku Isa'a. a. prenosi Buharija.. Evo nekih od ti hadisa: 1.s. str.v. babu kavlillahi te'ala: "Vezkur fi-l-kitabi Merjem" 6/469.s. s. 8. kitabu-s-salati. kitabu-liman. 5. 6. pa se promijeni i preseli kao stanovnik džehennema. s. 25 Vidi: Mevkifu-l-medrseti el-aklijjeti el-hadiseti mine-l-hadis. svojim razumom i degradirali ih pod izgovorom da su to "ahad" hadisi.s. šejtana i hadis o tome da šejtan nije dodirnuo Isa'a. 2.s. 4/2167-2168. babu kejfe furidati-s-salatu.baš nimalo ne koristi20 mi nismo dužni vjerovati u sadržaje tih hadisa u našem vjerovanju. 25 Pobornici ovog pravca su pali pod uticaj orijentalističkih sumnji u drugi izvor islama – hadis..v... koji upućuju na relativna saznanja.s.a. Hadis koji govori o primanju islama od strane Poslanikovog. Orijentalisti su iznijeli tvrdnje 20 21 Kur'an. 4. 7.. s. prenose ih Buharija i Muslim. Hadis u kome se govori kako čovjek radi djela stanovnika dženneta sve do pred samu smrt.v. Hadisi o sihiru koji je bio spravljen Poslaniku. 6/374. 109 . a na njima se ne mogu bazirati pitanja akaida.. a.s. Vidi: Tefsiru-l-menar. Hadis o rastavljanju grudi Poslanika. kojima čovjek postaje vjernikom ne mogu se bazirati na "ahad" hadisima.v. i Meleku smrti. i njegovu majku Merjemu a. s. 19/29.s. 3. En-Nedžm..s.

koji ne upućuju na apsolutnu spoznaju. Muhammed Rešid Rida kaže: "Hadisi koji treba da budu osnova uzora jesu praksa koju je prakticirao Poslanik. Muhammed Rešid Rida kaže: "Tvrdnju da u Buhariji postoje hadisi koji su apokrifni nije lahko dokazati..a.. Možda su neki od tih dokaza tačni.a. Takav njihov odnos prema hadisu prouzrokovao je i tvrdnju da kod Buharije i Muslima postoje hadisi koji nisu sahih. Kada ovo dobro promotriš.. 28 Vidi: Medželletu-l-menar."28 Fikh Otvaranje vrata idžtihada bez nekih posebnih uvjeta prouzrokovalo je tome da se svako usudio da izdaje fetve i tumači šerijatske propise bez imalo bojaznosti i opreza. Mnogi su počeli iznositi svoje lične stavove o pitanjima za koje bi Malik b. kao što je to nauka o hadisu. te da su mnogi od poznatih hadisa. s. jeste predmet mišljenja (idžtihada). Alimi. unatoč činjenici da nijedna nauka nije tako brižljivo čuvana od vremena ashaba pa sve do danas. i njegovi najbliži ashabi. i samo poneki izrečeni hadisi. učinili su to zbog dokaza koje su imali. a ne izgovorene riječi. s. 27/616. kao što je Ebu Hurejre. kao što je način obavljanja namaza i obreda hadždža. Niko od tih alima ne može se smatrati rušiocem islama zbog toga... 10/852. Vidi: Medželletu-l-menar.s."27 "Osnova vjere je Kur'an i mutevatir hadisi koji predstavljaju praktični dio sunneta. 110 . shvatit ćeš da vjerovati u svaki hadis koji se nalazi u Buharijinoj zbirci ne spada u temelje imana i islama.a. koje je prihvatila većina uleme. iznosili su sumnje u najpoznatije prenosioce hadisa. Sve što je mimo toga od "ahad" hadisa. Također.v. koji su zanijekali neke od tih hadisa. ali sigurno je da postoji manji broj hadisa oko čijeg teksta postoji spor i u mnogima od njih se prepoznaju određene mahane koje u sebi nose elemente apokrifnosti. Enes 26 27 Vidi: Medželletu-l-menar.s. koji se često upotrebljavaju apokrifni. r.v."26 ..Podjela hadisa na teoretske i praktične: Pobornici ovog pravca u obzir uzimaju samo praktičnu starnu sunneta Poslanika.. a neki netačni. 29/104-105.da ima veoma mnogo apokrifnih hadisa koji su se uvukli u hadiske zbirke i da je danas veoma teško razlikovati vjerodostojne hadise i odvojiti ih od njih.

Zatim. nema sumnje da je obaveza promijeniti stav prema toj pojavi i uvažiti postojeće stanje. 111 .rekao: "Ne znam". inšaAllah svojim saznanjima i svojim razumom. navest ću samo njihov stav prema poligamiji koju oni otvoreno niječu.29 Kao primjer njihovog idžtihada. 752. pitanje hidžaba. Ta vjera će biti utemeljena na tri osnovna temelja: 1 – Vjerovanje u Allaha 2 – Činjenje dobra 3 – Vjerovanje u budući svijet 29 30 Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir. Ako se u određenoj pojavi otkrije štetnost. koja nije bila poznata u prijašnjim vremenima. Ulema je dužna da ovo pitanje ponovo prouči. 4/349-350. Tada će se svi ljudi sjediniti u jednoj vjeri koja će biti dovoljna za sve ljude. poziv u demokratiju i parlamentarnu vladavinu. Hattab bi sakupio sve učesnika Bedra da ih riješe. str. str. jer oni ne poriču činjenicu da je vjera objavljena radi ljudi i u njihovom interesu. Ebu Rejje kaže: "Ljudi će. 31 El-Islamu ve-l-hadaretu-l-garbijje."30 Politika i društvo Među najbitnijim pitanja koja je inicirao Abduhu jeste: "Govor o nacionalizmu i lokalpatriotizmu. Nakon toga dolazi pitanje statusa žene u društvu. 87. Vidi: Tefsiru-l-menar. a Omer b. 32 Ibid. Zatim. i da zabranjuje sve što je štetno. poseban akcenat na izučavanju predislamskog razdoblja i traženju korijena u njemu. Muhammed Abduhu kaže: "Nema načina da se islamski ummet ispravno odgoji dok je višeženstvo i dalje zastupljeno u njemu. koji je prevazišao sve granice. a o emancipaciji žene i njenom izlasku radi posla i mješanju sa muškarcima da i ne govorimo. a naročito hanefijska ulema po čijem se mezhebu sudi."31 "Nakon Abduhua dolaze njegovi učenici koji su njegove ideje i prijedloge doveli do najekstremnijeg vida sekularizma. str. 86-87. višeženstva i ograničavanja prava na rastavu braka."32 Jedno od velikih pitanja u koje pozivaju pobornici ovog pravca jeste jedinstvo religija i njihovo međusobno utapanje. dostići nivo u kojem će nestati vjerskih podjela i mezhebskih pristrasnosti.

36 El-Hindžer el-mesmum."36 Isti čovjek."34 "Nacionalizam". onda se kršćanin ne može smatrati nevjernikom. hvaleći Muhammeda Abduhua. 29. izjavljuje: "Zbog njegovog dubokog poznavanja islamskog Šerijata i njegovih liberalnih ideja saradnja i dogovor sa njim je imao veliku vrijednost. preko svojih saradnika i propagatora "westernizacije". 764. 112 . Tako će ljudi živjeti sretno."37 Na drugom mjestu za Abduhua veli: "Sljedbenici Šejha zaslužuju svaku pažnju i podršku Evropljana. 35 Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir. str.35 Zato. Njihovi nasljednici su se sakupili ispod upečatljivih parola: 33 34 Vidi: Dinullahi vahid ala elsineti džemi'i-r-rusul."38 Nasljednici neoracionalističke škole U drugoj polovini dvadesetog stoljeća.Sve što je van toga i što izlazi iz okvira ljudskog saznanja prepušta se Allahu i niko nema pravo da se u to miješa. oni koji su to sve iza zastora isplanirali. nakon odlaska kolonizatora. vrlo lahko će preuzeti kontrolu u svoje ruke. 37 Citat iz Kromerovog godišnjeg izvještaja za 1905 g. Ibid. To je svjetski jevrejski cionistički pokret koji ima za cilj uništitenje vjerskog koncepta života. 3/426. "međureligijsko zbližavanje" i "odvajanje države od vjere" sve su to razni oblici istog problema. ali je iza sebe. 168. 38 Tarihu-l-ustazi el-imam. uvažavajući jedni druge i radeći ono što je od opće koristi svima. Kabu i El-Azhar. Nakon toga. njegovim pobornicima i njihovim projektima. str. Preuzet iz djla: El-Islam ve-l-hadaretu el-garbijje. 28. pojavljuje se veliki broj knjiga koje pozivaju u obnovu i reformu. on odgovara: "Ako je vaša ocjena ko je nevjernik ispravna. str. str. Engleski vladar Egipta Kromer kaže: "Došao sam u Egipat da (i)zbrišem tri stvari: Kur'an. Cilj je jedan i sasvim jasan: istisnuti istinsku vjeru iz života i zamijeniti je bezbožnjačkim "lokal-patriotizmom" koji će potpuno odbaciti vjeru i odvojiti je od politike. 82.33 Ako se nekome od njih prigovori da je kršćanin nevjernik. ostavio svoje ideje. str. Kolonizator je vojno otišao. jasno prepoznajemo podršku engleskog konlonijalizma upravo ovom pravcu.

Modernizam. u ovom značenju. potaknuti idejama o nacionalizmu ili ljevičarskom socijalizmu. Među njima ima i onih koji pristupaju islamu iz političkih interesa i svoju promociju na političkom planu vide u govoru i 39 40 El-Asranijjetu fi hajatina el-idžtima'ijjeti. zagovara vezanje čovjekovog života za naučna dostignuća umjesto vjere. a koje su se pojavile od početka renesanse u Evropi i koje se još i danas pojavljuju. 113 .40 Svi modernisti nisu isti. ili "el-hadase" (suvremenost) koja se u posljednje vrijeme sve više upotrebljava u arapskom svijetu kao pravac u mišljenju. 24. Među njima ima onih koji otvoreno izjavljuju kako im je cilj rušenje islama. Većina modernista danas pripada ovoj grupi. a sve što mu odgovara treba usvojiti. Danas se pobornici svih tih ideja nazivaju "modernisti". Sekularizam. kao što su: "prosvjetiteljstvo". str. Među njima ima onih koji imaju za cilj unošenje zabune u ideje islamista putem iniciranja rasprava o novonastalim spornim terminima koji su nedefinirani i višestrukog značenja. obuhvata sve pravce i škole koje se suprotstavljaju vjeri u bilo kojem segmentu."39 Drugim riječima modernizam je prilagođavanje stalnim društvenim i naučnim promjenama u svakom vremenu i vezivanje čovjeka kao jedinke i kao društvenog bića za te promjene sa ovodunjalučkog ljudskog aspekta gledanja. a smatranje poznatih autoriteta islama zaostalim i konzervativnim. "Veliki islamski historičar" i slično. Isto je i sa drugim terminima koje modernisti povremeno lansiraju. u svojoj osnovi. 24-25."Prosvjetiteljska vjerska misao". str. Ibid. kojim pojedini Arapi opisuju svoju filozofiju. ili putem izvrtanja istine veličanjem zabludjelih ličnosti i prvaca kroz historiju islama i nazivanje istih revolucionarima i borcima za pravdu. Pod terminom "modernizam" mislimo na: "polaženje od trenutnog realnog stanja u životu i smatranje da sve ono što ne odgovara tom stanju ne treba prihvatati. ili označava termin kojim se želi prikriti nastojanje da se ljudi odvrate od Boga i u svojim interesovanjima i izučavanjima ograniče samo na materijalni. jer je modernizam svima njima zajednička karakteristika. pojavni svijet.

a odsijecanje ruke ili kamenovanje predstavljaju se kao svojevrstan barbarizam koji ne odgovara savremenom dobu. koje se odnose na nemuslimane u islamskoj državi (ehlu-z-zimme). str. str. uz tvrdnju da su ti propisi stvar prošlosti i da savremeno doba odbacuje takav vid propisa.pisanju protiv islamskog preporoda. Zabranjena kamata. Jedan od onih koji su ovo pitanje posebno aktuelizirali jeste Fehmi Huvejdi. djelimično ili u cijelosti. 257271. 41 42 Vidi: Sekafetu-d-dirar.Modernisti se zalažu za tzv. Vidi: El-Asranijjune mu'teziletu-l-jevm. 88. 114 . Oni su pokrenuli kampanju protiv hidžaba. 24-25. Među njima ima i onih koji imaju iskrenu namjeru i pokušavaju da daju svoje mišljenje.44 5 – Nejasnoća u odnosu prema nemuslimanima (el-vela' ve-lbera'). 7 – Nijekanje sunneta. koji je danas vidan u svim zemljama svijeta. i njegovih nosilaca. kao što je samilost prema čovjeku. po uzoru na ženu na Zapadu. je samo ona kamata koja je višestruka u odnosu na ulog. nedoumicu i greške.?! 2 – Dozvoljavanje kamate u bankama. 44 Vidi: El-Muvatunune la zimmijjun. ili se. 6 – Iznošenje sumnji u Kur'an i Božiju objavu općenito. a koje se mogu svesti pod sljedeće: 1 – Odbijanje izvršenja šerijatskih kazni nad prestupnicima.43 4 – Ukidanje posebnih odredbi. 12. str. ili su pali pod uticaj mu'tezilizma (racio . sve to sabralo u jednom shvatanju čovjeka koji neminovno pada u kontrdiktornost. poligamije i rastave braka kao isključivog prava muškarca.škole). pak. "emancipaciju" žene i davanje političkih prava ženi. neopravdanim razlozima. a ne zimmijje – podanici"). ali su ostali privrženi zapadnim idejama koje su primili tokom svojih studija na Zapadu. pod izgovorom očuvanja državne ekonomije. po njihovom mišljenju. koji je o tome napisao knjigu pod naslovom: Muvatinun la zimmijjun ("Građani.42 3 .41 Ideje modernista predstavljaju nastavak ideja neoracionlističke škole koje sam ranije spomenuo. 8 – Nekorektan odnos prema ashabima. str. 43 Vidi: El-Asranijjune bejne mezaimi-t-tedždid ve mejadini-t-tagrib.

77."48 "A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog. Kur'an upućuje izazov ljudskom razumu pozivajući ga da sačini nešto slično njemu. da vjera ima pozitivan uticaj na čovjekov svakodnevni život. a ne od Allaha. 50 Kur'an. islam poziva čovjeka da upotrijebi svoj razum i sve svoje intelektualne sposobnosti s ciljem dolaska do razumski prihvatljivih dokaza. 49 Kur'an. ili su im na srcima katanci!"50 Zatim. sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti. njime se ponosi i na njega oslanja u svojim temeljnim doktrinama kao što je to islamsko vjerovanje. 379-401. 24. str. str. dž. Sad. Vidi: El-Asranijjune mu'teziletu-l-jevm. da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.. 45 46 Vidi: El-Asranijjetu mehatir ve metahat. 10 – Poziv na čitanje i izučavanje knjiga koje su napisali orijentalisti i njihovog shvatanja islama. istakao sam da ne postoji nijedna druga vjera ili ideja koja više uvažava ljudski razum. Naprotiv.š. 115 . str."49 "Kako oni ne razmisle o Kur’anu. 29. Islam ističe počast koju je ukazao razumu na više načina. En-Nisa. to će biti dovoljan dokaz da je Kur'an Allahovo. evo nekih: .47 Stav ehli sunneta ve-l-džemata prema neoracionalističkoj školi i njenim nasljednicima Na početku ovog rada. a ukoliko ostane nemoćan. pa da tek onda vjeruje.46 12 – Tvrdnja da je džihad u islamu samo odbrambeni rat.9 – Omalovažavanje islamske tradicije i njeno potpuno odbacivanje.45 11 – Odobravanje udaje muslimanke za kitabije (jevreje i kršćane). 88. 82. 48 Kur'an. Muhammed. Islam poziva čovjeka da razmisli o Kur'anu i da ga dobro prostudira: " Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je. djelo. 47 Vidi: Ibid.Islam poziva u vjeru putem razumskih dokaza: Islam ne traži od čovjeka da utrne svjetiljku svoga razuma.

stvorenjima. 8.. 57 Kur'an.Jedan od vidova uvažavanja razuma u islamu je i taj što se naređuje čovjeku da stiče znanje. razum se razvija znanjem. Kur'an. Ti nisi ovo uzalud stvorio."56 . Hud. 55 Kur'an. El-Gašije. U islamu ne postoji isposništvo koje je čovjek obavezan prihvatiti nakon što povjeruje. stvorenjima: "…za one koje i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. kaže: "A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni. 116 . Er-Rum. Kao što tijelo napreduje posredstvom hrane. upućuje ljudski razum na razmišljanje o Allahovim. u pomoć pozovite. hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!"53 "A zašto ne razmisle sami o sebi? Allah je stvorio nebesa i Zemlju i ono što je između njih – sa ciljem i do roka određenog. zatim. El-Mulk. i koga god hoćete. nakon što to ne nađe. Et-Tur.š. Alu 'Imran."57 "Allah će na 51 52 Kur'an. . od onih u koje pored Allaha vjerujete. Pored toga. da potraži bilo kakav nedostatak u Allahovim. 34. i Zemlju – kako je prostrta?!"55 Kur'an. dž. 17-20. što je suprotno zakonu života i prijeti nestanku ljudskog roda. Fatir. jer ono ograničava razum. kako bi.š. 54 Kur'an. isposništvo zapostavlja ljudske sposobnosti i korisne aktivnosti. 53 Kur'an. izmišljenih sura. 56 Kur'an. zatim. i nebo – kako je uzdignuto. ako je istina što tvrdite!”51 "Zato neka oni sastave govor sličan Kur’anu. Allah. 191."Zar oni da govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Pa sačinite vi deset Kur’anu sličnih. i planine – kako su postavljene."54 "Pa zašto oni ne pogledaju kamile – kako su stvorene. dž. također.. ukoliko bi ga ljudi prihvatili kao način života. ako istinu govore!"52 Kur'an. 3-4.. “Gospodaru naš. nastoji da odnos između čovjeka i njegovog Gospodara bude utemeljen na razumskoj jasnoći kako u vjerovanju (akida) tako i u propisima (Šerijat). pogled će ti se vratiti klonuo i umoran. dž. a o ljudskim nagonima i potrebama da i ne govorimo.. upućuje sljedeći izazov razumu i svim njegovim osjetilima. još više povećao svoj iman: ". zatim ponovo više puta pogledaj. A mnogi ljudi ne vjeruju da će pred Gospodara svoga doista izići. pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak. 28. 13..Islam.š.ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nesklada.

Sljedeći vid uvažavanja razuma je taj što islam donošenje šerijatskih propisa prepušta razumu. također. Taberani u ElEvsatu i El-Bejhaki u Šu'abu-l-iman.s.. ili pak preko njegovih mogućnosti. jer on ima svoje granice i nije u stanju da dokuči sve.58 . El-Mudžadele. 60 Prenose imami Ahmed i Tirmizi. je rekao: "Razmišljajte o Allahovim stvorenjima. pogledaj: Da'ifu Sunen Tirmizi.s. 253-154. dž.a. 61 Nazaratun fi-n-nubuvve.v. Materijalni pojavni svijet je široki krug djelovanja ljudskog razuma u kome on može da se ispolji. pomilovao po grudima i rekao: "Hvala Allahu koji je uputio izaslanika Allahovog poslanika onome sa čime će biti zadovoljan Allah i Njegov Poslanik. 36.visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. s. 11. poslao Mu'aza. Vidi: Menhedžu-l-medresti el-aklijje el-hadise fi-t-tefsir. Ukoliko se bude upuštao u oblasti koje su daleko izvan njegovih dometa."61 Islam zabranjuje razumu da se upušta u ono što nije u stanju dokučiti. ili koncenzusu islamske uleme. 62 Prenose Ebu Nu'ajm u svme djelu El-Hilje. 4/556-557. Ovaj hadis je da'if (slab).a. ukoliko se radi o pitanjima koja nisu spomenuta u Kur'anu i sunnetu. u Jemen kao kadiju. pa ga upitao: "Kako ćeš suditi Mu'aze?" "Po Kur'anu" "A ako u Kur'anu ne nađeš?" "Po sunnetu Allahova Poslanika. bića. Vidi: Tuhfetu-l-ahvezi. str. r.. svoje polje djelovanja i svoje mogućnosti.a. kako ne bi zalutao.v.v. duše i slično.. ili koje su van njegovog polja djelovanja.v.s.a. Ovo. zbog svoje ograničenosti ostaje uskraćen mnogih istina.. a ukoliko ih pokuša spoznati postaje zbunjen i pravi velike greške. Es-Sehavi kaže: "Senedi ovog hadisa su 117 . Razum. islam nakon jasnog uvažavanja i davanja velikog značaja razumu određuje sfere u kojima on može da djeluje. ili ostati nemoćan. Poslanik."60 Međutim. kao što je suština Allahovog. s. sigurno će pogriješiti." Tada ga je Poslanik. s. str.a. a ne razmišljajte o Allahu!"62 U drugom hadisu stoji: "Ljudi će se 58 59 Kur'an. s. predstavlja uvažavanje razuma. U stanju je otkriti mnoge tajne i povezati posljedice sa uzrocima. U stanju je na osnovu postojećeg otkriti i izumiti novo." "A ako ne nađeš?" "Onda ću postupiti po svom mišljenju. "Razum ima svoje posebne karakteristike. Ukoliko se razum usmjeri korisnim naukama sigurno će ljudska zajednica doživjeti prosperitet i napredak.. str. Ibnu Ebi Šejbe. 17.š.59 To se jasno vidi iz slučaja kada je Poslanik.s.

261. Ahmed b. 5. LITERATURA 1. 344. Ismail: Sahihu-l-buhari. str. Ali Džriše: El-ittidžahatu-l-fikrijje el-mu’asire. dž. dž. 6. Džehennemom i njegovim patnjama i ostalim pitanjima gajba koja ne spadaju u domen kompetencija ljudskog razuma. a to čini i danas kada su u pitanju njihovi nasljednici. 13/265. 1876. 8.š. h. 1994. tako da nema nijednog pitanja koje su oni inicirali. 1385. Eddaru-l-alemijjetu lilkitabi-l-islamijj. 65 Vidi: El-Mekasidu-l-amme li-š-šeri'ah.stalno zapitkivati sve dok se ne kaže: Ovo su Allahova stvorenja. 1989. ali svi zajedno daju snagu. 2. Daru-l-Wefa.š. dok je njegovo značenje ispravno.. Ebu Rejje. Alemu-l-kutub. Nadam se da ću nekom drugom prilikom biti u stanju iznijeti neke od tih odgovora. 63 Ovaj hadis prenosi Buharija u poglavlju o pridržavanju Kur'ana i sunneta pod naslovom: Šta nije poželjno pitati. 85. Saud. Džamiatu-limam. Hadžer: Fethu-l-bari. 3." Vidi: ElMekasidu-l-hasene. Mahmud: Dinullahi vahid ala elsineti džemi'i-rrusul. kaže: "Pitaju te o duši. 118 . jer on ne spada u domen ljudskog razuma. Isto tako je i sa Džennetom i njegovim užicima. El-Alim. Daru-l-mearif. Damask. god. El-Mektebul-arabijje. Et-Tabatus-salise.65 Islamska ulema je odgovorila na sumnje koje su neoracionalisti iznijeli ranije. 64 Kur'an. a da na njega nije dat adekvatan i nepobitan odgovor. Džamiatu-iimam Muhammed b. Ahmed: Tehzibu Tarih Ibn Asakir. El-Askalani. a vama je dato samo malo znanja. 4. 7. Reci: “Šta je duša – samo Gospodar moj zna.. Muhammed b. El-Buhari. str. Muhammed: Muhadarat fi-n-nasranijje. Ali b. slabi. ali koje stvorio Allaha? Ko to osjeti kod sebe neka kaže: "Ja vjerujem u Allaha i Poslanika!"63 Allah. Ebu Rejje. El-Isra. Ebu Zehre. mea Fethu-l-Bari. Jusuf Hamid: El-Mekasidu-l-amme li-š-šeri'ah. odvraća ljudski razum od traganja za odgovorom na ovo pitanje. Ed-Dumi. Mahmud: Adva' ala-s-sunneh el-muhammedijje. Vidi: Fethu-l-bari.”64 U ovom ajetu Allah. Abdul-Kadir b.

Abdurrahman: Ittidžahatu-t-tefsir fi-l-karni-rrabi’ ašere. El-Islamu ve-l-hadaretu-lgarbijje. god. h. El-Mektebu-l-islamijj.god. Muhammed Rešid: Tarihu-l-ustazi el-imam. 14. 1991. Rida. Daru-l-wefa. Abdu-l-Kerim: Ed-dinu daruretu hajati-l-insan.Matbatu-lmenar. 10. 1981. h. 27. Es-Sehavi. Et-Tabatu-l-ula. 25. 17. Abdurrahman: Menhedžu-l-medreseti-laklijje fi-t-tefsir. Muhammed Hamid: El-Asranijjune bejne mezaimi-ttedždid ve mejadini-t-tagrib. god. 11. Daru-l-menar. 119 . Kejlani. Ez-Zunejdi. 1986. god. Muhammed Muhammed Husejn: El-ittidžahatu-l-vetanijje fi-ledebi-l-mu’asir. Daru-l-wetan. Ismail: Faslu-d-din ani-d-devle. 18. 21. Medželletu-l-menar. Fahd b. h. 19. Er-Rumi. Daru-l-Esaleti. Kairo. Daru-l-fikr. god. Abdurrahman b. 1988. 22. 16. Muhammed Abdu-r-Rahman: Tuhfetu-lahvezi. 1994. Kemal. god. Muslim b. 12. h. 1410. ElMektebu-l-islamijj. 1992. Daru ihjai-tturas el-arabi. 1405. Muhammed Muhammed Husejn. Zejd: El-Asranijjetu fi hajatina elidžtima'ijjeti. Huvejdi. h. 1374 h. 1405. 13. El-Hanefi. 15. 1935. Muhammed b. h. Hadždžadž: Sahih Muslim. god. Džemal: Sekafetu-d-dirar. Muhammed Rešid: Tefsiru-l-menar. 1996. Sultan. 1399. Abdurrahman: El-Mekasidu-lhasene. 1414. Fehmi: El-Muvatinune la zimmijjun. 20. 24. god. Er-Rumi. h. Muessesetu-r-risale. Mues-sesetu-r-risale. 26. El-Elbani. Daru-š-šerk. h. 1373. Jusuf: El-Asranijjune mu'teziletu-l-jevm. Daru-r-risale. El-Kušejri. Muhammed Nasiru-d-din: Da'ifu Sunen Tirmizi. god. El-Mubarekfuri. Rida. 23.9. El-Hatib. 1993. Fahd b. Daru-l-muslim. 1931. 1987. Ibn Ebi-l-Izz: Šerhu-l-akide et-tahavijje. En-Nasir. Mektebetu-l-kevser. 1413. Daru-l-kitabi-l-arabijj.

‬ ‫أﺛﺮ اﻟﻌﻘﻼﻧﯿﻮن ﻋﻠ ﻰ اﻟﻔﻜ ﺮ اﻹﺳ ﻼﻣﻲ ﺳ ﻠﺒﺎ وﺳ ﺒﺒﺖ أﻓﻜ ﺎرھﻢ اﻟﺘﻘﻠﯿ ﻞ ﻣ ﻦ ﺷ ﺄن‬ ‫اﻟﺘﻔ ﺴﯿﺮ ﺑﺎﻟﻤ ﺄﺛﻮر، وأﺿ ﻌﻔﺖ ﻣﻜﺎﻧ ﺔ اﻟﺤ ﺪﯾﺚ اﻟ ﺸﺮﯾﻒ – اﻟﻤ ﺼﺪر اﻟﺜ ﺎﻧﻲ‬ ‫ﻟﻠﺘﺸﺮﯾﻊ اﻹﺳﻼﻣﻲ، ﻛﻤﺎ أﻧﻜﺮت ﺑﻌﺾ اﻷﺣﻜ ﺎم اﻟﻔﻘﮭﯿ ﺔ، وھ ﺰت ﻣﻜﺎﻧ ﺔ اﻟﻤ ﺮأة‬ ‫ﻓﻲ اﻟﻤﺠﺘﻤﻊ اﻟﻤﺴﻠﻢ.‬ ‫واﻟﺨﻼﺻﺔ: ﻟﻦ ﯾﻔﻠﺢ اﻟﻌﻘﻞ إﻻ ﺑﺎﻟﺘﺴﻠﯿﻢ ﻟﻠﺸﺮع، وﻟﻦ ﯾﻔﮭﻢ اﻟﺸﺮع إﻻ ﺑﺎﻟﻌﻘﻞ.‫اﻟﻤﺪرﺳﺔ اﻟﻌﻘﻠﯿﺔ اﻟﺤﺪﯾﺜﺔ وأﺛﺮھﺎ ﻓﻲ اﻟﻔﻜﺮ اﻹﺳﻼﻣﻲ ﻓﻲ اﻟﻌﺎﻟﻢ اﻹﺳﻼﻣﻲ‬ ‫وﻓﻲ اﻟﺒﻮﺳﻨﺔ واﻟﮭﺮﺳﻚ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫إن ﻟﻠﻌﻘﻞ ﻓ ﻲ اﻹﺳ ﻼم ﻣﻨﺰﻟ ﺔ ﻛﺒﯿ ﺮة ودرﺟ ﺔ رﻓﯿﻌ ﺔ، وﻟ ﯿﺲ ﺛﻤ ﺔ ﻋﻘﯿ ﺪة ﺗﺤﺘ ﺮم‬ ‫اﻟﻌﻘ ﻞ اﻹﻧ ﺴﺎﻧﻲ وﺗﻌﺘﻤ ﺪ ﻋﻠﯿ ﮫ ﻓ ﻲ ﺗﺮﺳ ﯿﺨﮭﺎ ﻛﺎﻟﻌﻘﯿ ﺪة اﻹﺳ ﻼﻣﯿﺔ، وﻟ ﯿﺲ ﺛﻤ ﺔ‬ ‫ﻛﺘ ﺎب ﺧﺎﻃ ﺐ اﻟﻌﻘ ﻞ ورﻓ ﻊ ﻣ ﻦ ﻗﯿﻤﺘ ﮫ وﻛﺮاﻣﺘ ﮫ ﻛﻜﺘ ﺎب اﻹﺳ ﻼم، وﻧﻈ ﺮة إﻟ ﻰ‬ ‫آﯾ ﺎت اﻟﻘ ﺮآن اﻟﻜ ﺮﯾﻢ ﺗﻠﻘ ﻰ ﻋﺒ ﺎرات "ﻟﻌﻠﻜ ﻢ ﺗﻌﻘﻠ ﻮن" "ﻟﻘ ﻮم ﯾﺘﻔﻜ ﺮون" "ﻟﻘ ﻮم‬ ‫ﯾﻔﻘﮭﻮن" ﺗﺘﻜﺮ ﻋﺸﺮات اﻟﻤﺮات. وﻓﻲ ﻣﻘﺎﺑﻞ ھﺆﻻء‬ ‫ذھﺒﺖ ﻃﺎﺋﻔﺔ إﻟﻰ اﺣﺘﻘﺎر اﻟﻌﻘﻞ واﻣﺘﮭﺎﻧﮫ.‬ ‫ورﻏﻢ ذﻟﻚ ﻇﮭﺮت اﻟﻔﺮق واﺧﺘﻠﻒ اﻟﻨﺎس ﺣﺘﻰ ﻓﻲ اﻟﻌﻘﻞ ﻧﻔﺴﮫ، ﻓﻄﺎﺋﻔ ﺔ ﺗﻤﺠ ﺪه‬ ‫وﺗﺮﻓﻊ ﻣﻦ ﻣﻘﺎﻣﮫ إﻟﻰ درﺟﺔ ﺗﻘﺪﯾﺴﮫ وإﻋﻄﺎﺋﮫ أﻛﺜﺮ ﻣﻦ ﺣﻘﮫ.‬ ‫021‬ .‬ ‫واﻟﻌﺼﺮاﻧﯿﻮن ﻟﯿﺴﻮا ﺳﻮاء، وﻣﻨﮭﻢ ﻣﻦ ﯾﺼﺪر ﻋﻦ ﺣﺴﻦ اﻟﻨﯿﺔ ﻣﺤﺎوﻟﺔ ﻣﻨﮫ ﻓ ﻲ‬ ‫اﻻﺟﺘﮭﺎد إﻻ أﻧﮫ ﺑﻘﻲ ﻣﺸﺪودا إﻟﻰ ﺗﺼﻮرات اﻟﻤﻨﺎھﺞ اﻟﻐﺮﺑﯿﺔ اﻟﺘﻲ ﺗﻠﻘﺎھ ﺎ ﺧ ﻼل‬ ‫دراﺳﺘﮫ أو اﺑﺘﻌﺎﺛ ﮫ إﻟ ﻰ دﯾ ﺎر اﻟﻐ ﺮب، أو ﻣ ﺎ ﯾ ﺰال ﻣﺘ ﺄﺛﺮا ﺑﺄﻓﻜ ﺎر اﻟﻤﻌﺘﺰﻟ ﺔ، أو‬ ‫ﺟﻤﻊ ھﺬه ﻛﻠﮭﺎ ﻓﻲ ﻋﻘﻠﯿﺔ واﺣﺪة ﻓﻮﻗﻊ ﻓﻲ اﻻﺿﻄﺮاب واﻟﺨﻠﻞ واﻟﺘﻨﺎﻗﺾ.‬ ‫ﻋﺮف اﻟﻤﺴﻠﻤﻮن ﻓﻲ اﻟﻌﺼﺮ اﻷول ﻣﻦ اﻹﺳﻼم ﻣﺎ ﻟﻠﻌﻘﻞ ﻓﺪرﺳﻮه وﻣﺎ ﻟ ﯿﺲ ﻟ ﮫ‬ ‫ﻓﺎﺟﺘﻨﺒﻮه، وازدھﺮت اﻟﺤﻀﺎرة اﻹﺳﻼﻣﯿﺔ وﻋﻠﻮﻣﮭﺎ ﻓﻲ ﺟﻤﯿﻊ ﻣﻨﺎﺣﻲ اﻟﻤﻌﺮﻓﺔ:‬ ‫ﻓﻲ اﻟﻄﺐ، واﻟﺤﻜﻤﺔ، واﻟﺮﯾﺎﺿﯿﺎت، واﻟﻔﻠﻚ، واﻟﺠﻐﺮاﻓﯿﺎ، وﻏﯿﺮھﺎ.

Neo-rationalist had negatively influenced Islamic thought and their ideas caused a negative attitude towards the classical commentaries of the Qur’an. A superficial glance at a Qur’anic text will reveal verses that end with the words: “… so that you would understand. etc. geography. Some extolled the intellect and assigned to it a higher place than it deserved.” “…so that you would think. All the modernists are not alike. others completely neglected the intellect and denied its value. certain sects have appeared and disagreements emerged. mathematics. There are those among them whose intentions are genuine and who are trying to offer their opinions. as does the Book of Islam. which was the reason for the flourishing of Islamic civilisation and all scientific fields: medicine. or they had fallen under the influence under mu’tezilizm (school of rationalism). The first generations of Muslims and their honourable followers remained steadfast and held firmly to the Truth. its role and significance in the life of man. the authenticity of the second source of Islam – hadith. and which are repeated dozens of times. Contrary to this view. 121 . philosophy. Not one of the past revelations directs our attention to intellect.” “…to those who understand”. but they have remained faithful to Western ideas which they had adopted during their studies in the West. astronomy. certain fiqh regulations and the status of women in Islamic society.NEO-RACIONALISTIC DIRECTION IN ISLAMIC WORLD AND ITS INFLUENCE ON ISLAMIC THOUGHT IN BOSNIA AND THE REST OF THE WORLD Summary Intellect occupies a very important place in Islam. Despite this.

122 .

Krunsko djelo islamske kulture umejadskog razdoblja i jedno od najinteresantnijih djela islamske arhitekture uop}e je Velika d`amija u Damasku. U kulturnopovijesnom pogledu ona s njima dospijeva u znatno izgledniju priliku da se estetski uobli~i. Nusret Isanović VELIKA D@AMIJA U DAMASKU. {adrvan za obredno pranje vjernika). Velika d`amija u Damasku djelo je sinteze duha islama i najrazli~itijih autohtonih elemenata kultura Bliskog istoka. *** Povijesni okvir i kulturnocivilizacijski background Nastajanje islamske umjetnosti vezano je za Umejade. mo}nije i jasnije ostvari u djelu. Ona. DJELO SIMBIOZE ISLAMA I KULTURA ORIJENTA Sažetak Nastajanje islamske umjetnosti kao kulturnopovijesnog realiteta islama vezano je za Umejade. sadr`i sva temeljna obilje`ja d`am ije (minaret. osobito kongregacijske d`amije klasi~nog perioda islamske povijesti.Mr. Naravno. sc. U ovom svom djelu islamska umjetnost }e ozna~iti svoje izla`enje iz podru~ja kolebanja i nesigurnih traganja za autenti~nijim umjetni~kim izrazima u podru~je smirenijih odnosa sa vlastitim duhovnim ishodi{tima i sigurnijim estetskoumjetničkim samodefiniranjem. u njenom dvori{nom dijelu. Smatra se prvim potpunim ostvarenjem islamske sakralne arhitekture. mimber. maksuru i. mihrab. U tom pogledu se mo`e smatrati obrascem za sve budu}e. Stoga je i bilo razumljivo da u 123 . u tom ranom periodu njenog nastajanja djelatne mo}i islamskog duha jo{ nisu narasle do razine na kojoj bi nadmo}no mogao kontrolirati i podvrgnuti unutarnjim zahtjevima Objave sve oblike i tokove bujaju}eg `ivota muslimanske zajednice i u potpunosti odrediti narav i smisao njenim novim umjetni~kim i duhovnopovijesnim tvorbama. kona~no.

hebrejskog i ranokr{}anskog Bliskog istoka. uzajamno pro`imlje.. u napetosti svladavanja starog i boli ra|anja novog svijeta. pripremalo. osobito ono {to je pripremljeno u vrijeme uspje{ne vladavine njegovog oca. Mnogo toga {to se od ranije. Tu se vrlo sretno dodiruje. ali nerijetko i netaknuto uporedo supostoji. niti }e izgubiti svoje temeljne vrijednosti u njegovim novim ostvarenjima. graditelju Velike d`amije u Damasku. prispjelo je za svoje kona~no ozbiljenje tek u al-Walidovo doba. Umjetni~ki najuspjelija djela ovog perioda. str. Ona }e utonuti u op}i tok cjeline i nastaviti svoj `ivot kao {to rijeka i dalje nastavlja da `ivi u bezmjerju svoga morskog uto~i{ta. Sasanidske Persije i Bizanta. Ovim se ne ispunjavaju 1 2 Hi{am D`ait: Evropa i islam. halifi Abd al-Maliku i njegovom sinu. zati~emo gotovo netaknute elemente razli~itih umjetni~kih tradicija koji se. od rijeke Ind na Istoku do alAndalusa (Iberskog poluotoka) na Zapadu3. Mezopotamije. Kutaybe ibn Muslim po~inje velike pohode na Istok prema sredi{njoj Aziji2.kojeg je ranije. koje je nastalo u tom ranom periodu na “nagovor” potreba kulturno promijenjenog svijeta i u novim obzorjima islama.jednom te istom umjetni~kom djelu.ukazao ~ast 124 . Rezultat ovih pohoda bit }e kasnije islamiziranje Turaka. iako uklju~eni u novi univerzum smisla. islamu svojstvenoj. na nadahnu}u koje je do tada bilo potisnuto i koje je islam oslobodio” 1.. helenizma. u neposrednoj blizini bazilike Ivana Krstitelja. U graditelju Kupole na stijeni. U al-Walidovo vrijeme muslimani su vladali ogromnim prostorom. sagradio osniva~ dinastije Muawija . podigli su “najrazli~itiji autohtoni elementi Sirije i Mezopotamije . Namjesnik Afrike Musa ib Nusayr i njegov vojskovo|a Tarik ibn Ziyad osvajaju [paniju. dopunjuje. On }e vidjeti mnoge sazrele plodove rada svojih prethodnika. Kupolu na stijeni i Veliku d`amija u Damasku. 99. univerzalnosti koja pro`imlje i svojim Vje~nim istinama oslovljava sve svjetove i ekstaze vremena. iako ne i pro{lo. a Muhammed ibn-al-Qasim poduzima (711-12) osvajanja dijelova Indije. Zahvaljuju}i. koptskog Egipta. Najve}i dio budu}ih uspjeha islama i temeljnih promjene u strukturi njegove kulture vezani su za ovaj srednjoazijski narod. i nadmo}noj civilizacijskoj naravi njegove kulture preuzeta postignu}a zate~enih i prethode}ih mu umjetnosti i duhovnih tradicija ne}e biti potpuno uni{tena. opiru potpunoj preobrazbi. al-Walidu I islamsko Carstvo ranoga perioda i dinastija Umejada dosegli su svoje vrhunce. Kao nikada do tada pro{irile su se granice Hilafeta. 3 Al-Walid je u rasko{nom dvorcu al-Hadraa . ono nadolaze}e novo islama i ono bilo.

sirijskog.osvajanje i povezivanje velikih kulturnih i geografskih podru~ja. bila je. Iako prva upoznavanja i preuzimanja duhovnog i intelektualnog naslije|a ovih naroda po~inje u doba Umayada4 muslimanski um }e jo{ uvijek. Usput re~eno ovaj lije~nik je i rodona~elnik ugledne ministarske porodice Barmakida. za nih va`nim. Al-Mansurovim naporima i Gurgisovim dolaskom u Bagdad stekli su se uvjeti za po~etak organizirane recepcije znanstvenog i filozofskog naslje|a drevnih naroda Istoka i Mediterana. Prvo djelo koje je prevedeno sa sirskog na arapski. duhovnim i kulturnim podru~jima drugih naroda. iskusnog upravitelja bolnice i dobrog poznavaoca jezika va`e}ih znanosti. Me|utim.) dogodile su se ipak u vrijeme Umeyada.samo prostorni preduvjeti za ostvarenje civilizacijske zada}e Islama par excellence . str. najvjerovatnije. na koje je dugo bio razdijeljen Stari svijet. {to je naravno posve razumjivo. dva stolje}a jednog od najpoznatijih prevodila~kih i znanstvenih sredi{ta Istoka. Al-Mansur je na svoj dvor (765) doveo iz D`undi{apura. 9. organiziran i kontinuiran proces usvajanja znanja i kulturnocivilizacijskih postignu}a ovih naroda po~et }e s Abasidima. 125 . najvi{e biti usredsre|en na sre|ivanje dr`ave. Morat }e se ulo`iti jo{ mnogo napora kako bi se islam po~eo realizirati na razini vlastite civilizacijske zrelosti i zahtjeva svjetske povijesti. Za dva i po stolje}a (750-1000) u vi{e razli~itih prevodila~kih i znanstvenoobrazovnih sredi{ta islama prevedeno je na arapski jezik svako zna~ajnije znanstveno i filozofsko djelo sa gr~kog. Abu Gafarom al-Mansurom (757-775). kada nastaju prvi poznati arapski prijevodi znanstvenih. Ovaj golemi intelektualni napor u osnovi je rezultat integriranja i uzajamnog pro`imanja razli~itih civilizacijskih postignu}a i islamskog nauka. alhemijska. ta~nije s osniva~em Bagdada. Kasnije su prevo|ena jo{ neka prirodnoznanstvena. sredi{nje Azije. Evrope ve} i dospijeva u neposrednu mogu}nost muslimanskog upoznavanja sa znanstvenim. nestorijanskog lije~nika Gurgisa ibn Bahtiye{ua. 4 Prve konkretne intelektualne reakcije na bogato kulturno naslije|e “koje je sudbina stavila na raspolaganje muslimanima” (Seyyed Hossein Nasr. ~ije }e zna~enje za razvoj islamske kulture ranog abasidskog perioda biti nemjerljivo. i primio sa posebnim po~astima osvaja~e {panije Musa ibn Nusayra i Tarik ibn Ziyada. a vrhunit }e al-Ma’munovim osnivanjem (830) Ku}e mudrosti (Bayt al-hikma). crne Afrike. bliskog Istoka. sanskrita i pahlevija do kojeg je bilo mogu}e do}i. muslimani su sa podjednakom radoznalo{}u i smislom ostvarili susret i upoznavanja i sa ostalim. umjetni~kim i kulturnim ostvarenjima pokorenih naroda. filozofskim. filozofskih i knji`evnih djela. Tri muslimanska mudraca. medicinska rasprava nekog kr{}anskog sve}enika iz Aleksandrije. Mediterana. Naravno. ~ak i filozofska (pseudoAristotelova poslanica Aleksandru) djela.

navode da su na svakom zna~ajnimem skupu u Damasku glavne teme bili razgovori o lijepim gra|evinama. 6 Filip Hiti. poput al-Fahria i at-Tabaria. U ovim ladanjskim 126 . 211/12. Halifa ga je izgradio (712 . paviljon. Umjesto rije~i qasr na persijskom i turskom se upotrebljava imenica saray. daleko od gradske vreve i zarad ugodne izdvojenosti.5 Pored remek djela islamske arhitekture .: Robert Irwin.715) za odmor. hromi i slijepi. i kao ”sredi{ta upravljanja agrikulturnim imanjima”. rezidencijalni kompleks.Graditeljski poduhvati al-Walida I i njihov presudni zna~aj za ranu islamsku umjetnost Al-Walid I je bez sumnje bio najve}i graditelj me|u umejadskim halifama. On je.koja se naj~e{}e prevodi engleskom rije~ju palace (dvorac) . str. od koje je kasnije nastala italijanska i engleska rije~ seraglio. d`amiju Kabe u Mekki (709-710) i Amrovu d`amiju u Fustatu (710-712). ljudi iz vi{ih krugova su bili gotovo opsjednuti graditeljstvom. Pored toga {to je izgradio i nekoliko manjih d`amija u Siriji al-Walid je podigao ve}i broj {kola. 1997. kako tvrdi Robert Irwin. str. London. Islamic Art.: Robert Irwin. Vanjski izgled dvorca podsje}a 5 Neki muslimanski pisci. U njegovom carstvu. osobito u Siriji i Damasku. interesantno je spomenuti al-Walidov mali pustinjski dvorac (qasr)7 sa termama (hammam) i lova~kim paviljonom. nadzora njihovih podanika ovi pustinjski dvorci su bili. ponekad i Dom vladara (Dar al-imara). Pored toga {to su slu`ili vladarima i ~lanovima njihove porodice kao skloni{ta od ljetnjih vru}ina u gradovima. 103.Velike d`amije u Damasku po svjedo~anstvima Baladhuria . Usp. Usp. Qusayr ’Amrah (Crveni dvorac). 7 Imenica qasr ( mn. 8 Ve}ina umejadskih halifa voljeli su graditi dvorce u pustinji. belvedere. Njihova namjena je bila vi{estruka. na svje`em zraku. Odu{evljenje ljepotom i sklonost (sympatheo) za gra|enjem obilje`avali su duh ovoga vremena. str. i 105. podesna mjesta za uspostavljanje ”izravnijeg kontakta sa arapskim plemenskim stanovni{tvom” i njihovim starje{inama.obnovio je.ima {iroko semanti~ko polje. pro{irio i bogato ukrasio Poslanikovu d`amiju u Medini. Laurence King. koja sa stanovi{ta rane povijesti islamske umjetnosti. Posvuda se govorilo o lijepim i rasko{nim gra|evinama. qusur) . te darivao posebne ustanove za te{ko oboljele i hendikepirane. audijencije i zabavu u pustinji Transjordanije8. izolirana i utvr|ena gra|evina. Istorija Arapa. Od djela profane arhitekture. kao {to su gubavci. Islamic Art. 104. koji su kasnije bili podizani u velikom broju na Zapadu po ugledu na muslimanske obrasce” 6. osobito sa stanovi{ta gra|enja potpunije predstave o nastanku slikarstva imaju va`nu ulogu. administrativnih optere}enja. mo`da. “prvi vladar u srednjem vijeku koji je zidao bolnice za lica oboljela od hroni~nih bolesti i mnoge lazarete. Pored dvorca njome se ozna~ava i: zamak.

muzi~ke zabave. Khirbat al-Mafjar. Qasr al-Hayr al-Sharqi). kakvim je i dvorac Qusayr ’Amrah. ”dopu{taju” figurativno predstavljanje. Budu}i da se radi o prvom poku{aju potkupolnog odslikavanja kozmosa naro~ito interesantnim se nadaje slikarsko predstavljanje nebeskog svoda s Velikim i malim medvjedom. Sa stanovi{ta umjetnosti ovaj dvorac je zanimljiv i po mozaicima od obojenog stakla (fusayfisa) u velikoj dvorani i ukrasnim mermernim plo~icama na podovima i podno`jima zidova. u calidariumu po slikovnim formulama naslije|enim od antike. Me|utim. opasana debelim zidom i polukru`nim kulama). Mshatta. sa stanovi{ta na{ega interesa najdragocjenije je zidno slikarstvo koje je nastalo u ovom mlom dvorcu. Ove slike u Qusayr ’Amri tvore ”najinteresantnija poglavlja u figurativnom muslimanskom slikarstvu” do danas. kupaonica i gimnasti~kih vje`bali{ta. ve} i neki alternativni tokovi kulture i umjetnosti za koje se jo{ nije osigurao prostor u magistralnim podru~jima muslimanske zajednice. U prvoj se nalazi ve}e predvorje. nalaze se u prijestolnoj dvorani dvorca. Ako d`amija. stupcima i svodovima naslikane su freske koje svojom figurativno{}u i stilskom izvedbom u rezidencijama ne}e se odvijati samo slobodniji `ivot plemstva. gradili na limesu svoga carstva. i ono po svom rasporedu slijedi shemu rimski termi koje su imale tepidarijum (mala dvorana). u svojoj dekoraciji apsolutno isklju~uje likovno prikazivanje ~ovjeka ili `ivotinja i tako priprema prostor za razvoj ornamentalnih. Tako naprimjer u al-Walidovom dvorcu zidno slikarstvo pretstavlja `ivot profanog svakodnevlja: scene iz lova. Mo`da je u toj ~injenici mogu}e tra`iti poja{njenje pojave figurativnog i likovnog predstavljanja u ranom periodu islamske umjetnosti. uglavnom. i odra`avaju trijumf i dimenzije mo}i al-Walida I i dinastije kojoj on pripada. Njegova unutra{njost je organizirana u dvije cjeline. calidarium (topla prostorija) sa instaliranim sistemom za zagrijevanje (hipokaust). igre i.na rimski castrum (~etvrtasta gra|evina. Iznad mermernih obloga. apoditerium. arabesknih i kaligrafskih formi umjetnosti. Qasr al-Hayr al-Gharbi. koja je podignuta ponajprije iz obredoslovnih potreba vjere. i mala dvorana za audijencije. 127 . {to je osobito interesantno. umjetnost (poeziju) i filozofiju. na lukovima. likove koji simboliziraju historiju. U drugom dijelu je smje{teno kupatilo (hammam). To posvjedo~uju sve pustinjske palate nastale u doba Umayada (Qusayr ’Amrah. koje u dva reda predstavljaju vladare mo}nih carstava koje su porazili Umayyadi. djela profane arhitekture. kojeg su Rimljani. na gornjim dijelovima zida. znakovima Zodijaka itd. Ove posljednje slike.

uvodi figurativno slikarstvo.umjetnost. {to nastaje u obzorjima rane islamske kulture. nastaju iz mo}i islama da u svoje duhovnopovijesne tvorbe znatnijeg kulturnocivilizacijskog zna~enja uklju~i elemente i. osobito u njenom formativnom razdoblju. sasanidsko-persijske i. vjernost islamu ~uvaju sva najbolja ostvarenja islamske sakralne umjetnosti. njegovoj biti. Islamska umetnost. posredni ili neposredni. ~ini se. Ova umjetnost na osobit na~in svjedo~i da je islamska kultura multipla i da se njena mnogovrsna ostvarenja nipo{to ne mogu razumijevati samo iz religijskih obzorja. naro~ito zbog neposrednosti dodira. te onim vrijednostima {to u nju prispijevaju spolja iz svijeta kultura drugoga u potpunosti obvladati odre|uju}i mu novi telos. koje se sa stanovi{ta fundamentalnoteolo{kog razumijevanja na~ela islamske umjetnosti do`ivljava kao akcident. ranokr{}anske i bizantske umjetni~ke i graditeljske tradicije. 10 128 . U ovoj umjetnosti “ostaju raznorodni suprotni elementi ~esto jedan pored drugog. ne stapaju}i se. potrebno je imati na umu da je na dvoru muslimanskih vladara tokom povijesti nastao poseban smjer umjetnosti raznovrsnog i bogatog izraza koji je umnogome nastao opiru}i se pot~injavanju strogim estetskim zahtjevima vjere. obvlada formama umjetnosti drugih kultura i pot~ini ih zahtjevima vlastite metafizike. bliska postignu}a drugih naroda. str. najjasnije otkriva da islamska kultura jo{ nije elementarno sazrela kao povijesnoestetski individualitet i smogla snage da u “profanom” prostoru. oblike i vlastiti duhovni smisao.”9 Znanstvena nesuglasja i dvojbe o porijeklu i arhitektonskom karakteru Umayadske d`amije Me|utim. Kada je u pitanju umjetnost {to je. Njega nije svladala ni kasnija potpuna zrelost duha Islama. ~ine manje-vi{e uspje{nu sintezu i bore za premo} autenti~ne mo}i islama i elementi anti~ke. u gradovima Bizanta. velika i ve} sazrela umjetnost. u crkvenim i manastirskim zajednicama. zati~emo u dvorskoj arhitekturi Umayada ona nam. napose. Me|utim. Uputno je imati na umu da je u isto vrijeme dok su nastajala najzna~ajnija ostvarenja islamske umjetnosti u narastaju}em carstvu Umejada (661-750). tako|er. u ~ije je tokove sve vi{e prodirala.10 9 Katarina Oto-Dorn. Ona jo{ nije uspjela dovoljno osna`iti svoje kriti~ke i transformacijske mo}i kako bi preuzimala samo one uticaje koji odgovaraju njenoj biti. osobito u njegovoj prijestolnici Konstantinopolisu. U njima se sustje~u. Ona. supostojala jedna. 64. Pored uticaja drevnih i lokalnih umjetni~kih tradicija na ranu islamsku arhitekturu lahko su ustanovljivi stanoviti.

Ne mo`e se smatrati pukom slu~ajno{}u da se upravo na prou~avanju ovog veli~anstvenog djela islamske umjetnosti poku{ava sugerirati utisak kako je ona neorginalna. mo`da na najbolji na~in svjedo~i tu izuzetnu simbiozu islama i tih svjetova. 1974. na istom mjestu postojalo je aramejsko sveti{te (hram paganskog bo`anstva Adada).. Ona.Kao i ostala zna~ajnija djela islamske umjetnosti iz njenog ranog perioda i Velika umejadska d`amija u Damasku djelo je produktivnih susreta i uzajamnih pro`imanja islama i razli~itih duhovnih tradicija i svjetova kultura Mediterana i Istoka. a u prvom stolje}u nove ere na anti~kom uticaji i ove umjetnosti. najprije helenizam a zatim Rim ostavili za sobom”. kupola i apsida. Prostor za ovakve. jo{ uvijek se kre}u na razinama pretpostavki. te da se u usporedbi sa umjetnostima velikih svjetskih civilizacija nalazi tek na razini synkrasisa. koji }e kasnije postati karakteristi~nim sastojnicama islamske arhitekture kao {to su svodovi.koji su ovdje. S po~etka prvog milenija pr. bizantskog). jo{ od ranije imali znatan broj objekata “zna~ajnih strukturalnih rije{enja . budu}i je uglavnom nastajala na opona{anjima velikih umjetni~kih ostvarenja drugih naroda. U na{em stolje}u izvr{ena su brojna istra`ivanja i posve}en je znatan znanstveni interes Velikoj umejadskoj d`amiji. na prostorima novog islamskog carstva.n. povijest nastajanja ovog veli~anstvenog djela islamske arhitekture jo{ nije potpuno neupitna i znanstveno transparentna. u osnovi nedovoljno utemeljene i ~esto izvanumjetni~kim razlozima motivirane stavove u znatnoj mjeri je oslobo|en nemogu}no{}u potpune znanstvene provjere velikog broja informacija i okolnosti vezanih za nastajanje nekih vrlo zna~ajnih djela islamske umjetnosti. 129 . Beograd.. gr~ko-rimskog. koja se od svih aktivnosti duha najmo}nije o~itovala upravo u umjetnosti. Usp. str. ornamentalnoj dekoraciji i tehnikama izrade mozaika. Pa ipak. I. Vuk Karad`i}. u pitanjima koja se odnose na njen nastanak. Njeno stanovito zna~enje za razvoj islamske umjetnosti afirmira i ~injenica da je ona. 174. ranokr{}anskog. Mjesto na kojem je nastala Velika d`amija u Damasku svjedo~anstvo je vi{eslojnih tragova djelovanja razli~itih kulturnih i religijskih sistema pro{losti (aramejskog. Op{ta istorija umetnosti.: \ina Piskel. kao jedno od najuspjelijih ostvarenja muslimanskog genija iz prvih stolje}a islama. posebice u domeni na~ina gradnje. Zbog nedostatka potpunijih i preciznijih podataka iz vremena njene gradnje i nemogu}nosti opse`nijih arheolo{kih istra`ivanja ispod d`amijskog kompleksa suvremeni istra`iva~i i znanstvenici.e. To osobito vrijedi za neke elemente.

Teko|er. Nakon {to je kr{}anstvo osna`ilo i postalo oficijelnom religijom Carstva. u anti~kom periodu i rimski hram Jupitera Dolihenusa. kada }e crkva. Diehla. Lammensa i Strzygowskog.e.). str. biti sru{ena12. jo{ uvijek odre|eni broj arheologa i histori~ara umjetnosti smatraju da Al-Walidova d`amija nije ni{ta drugo do samo prepravljena i za 90 stepeni (dakle.n. 54 13 Usp. Usp. str.: Henri Stierlin. 12 Crkva Ivana Krstitelja jedna je od najve}ih bazilika kr{}anstva. interesantnim okolnostima vezanim za po~etke gradnja Velike 130 . iako o{te}ena tokom sasanidskih osvajanja Sirije. gotovo potpuno neupitne kulturno-povijesne o~itosti. godine vr{ena su va`na iako.13 Uvidi u arapske izvore i svjedo~anstva musliamskih klasi~nih pisaca. 15 Ovi Creswellovi nalazi uveliko korespondiraju sa uvidima nekih muslimanskih autora. Islam Frühe Bauwerke Von Bagdad bis Cordoba. Petra u Rimu. nakon neuspjele nagodbe sa predstavnicima kr{}anske zajednice. u IV stolje}u Theodosius Veliki (379-395) Jupiterov hram pretvara u baziliku Ivana Krstitelja. te da je ovo Al-Walidovo djelo ustvari nova gra|evina sagra|ena na mjestu poru{ene kr{}anske bazilike 15. aramejskog grada. u ovom kontekstu. 30. te rezultati suvremenih istra`ivanja. jedan od Bo`ijih vjerovjesnika koji je vi{e puta spomenut u Kur’anu. U istra`iva~kim i znanstvenim krugovima od tada se sa velikom sigurno{}u smatra da je na istom prostoru. do tada nepoznatog. 14 U dvori{tu i neposrednoj blizini Umejadske d`amije 1966. ranije (jo{ u prvom mileniju pr. pre`ivjeti sve do velikog Al-Walidovog graditeljskog poduhvata.11 Bazilika }e. 903).: Henri Stierlin. poput Watzingera. Creswella nedvojbeno pokazuju da su proporcije Umejadske d`amije znatno ve}e od proporcija Ivanove crkve14.: ’Afif al-Bahnasi. a kasnije. ograni~enog opsega arheolo{ka istra`ivanja.temenosu bi}e izgra|en poznati rimski hram posve}en Jupiteru Delihonisu. na kojem je s po~etkom 8.s. Ove su danas znanstveno. Pa ipak. stolje}a bila sagra|ena AlWalidova gra|evina. prema Kabi) preusmjerena kr{}anska bazilika. zbog nemogu}nosti opse`nijih kopanja ispod same d`amije. su otkriveni i ostaci. Crkve Ro|enja u Bethlehemu i Bazilike u Jerusalemu bila petobrodna gra|evina.) postojalo aramejsko sveti{te. Al-Gami’ al-Umawi al-Kabir. 11 U muslimanskoj tradiciji Ivan Krstitelj je poznat kao Jahja (a. Sagra|ena je u samom sredi{tu anti~kog temenosa. A. Usp. Ovaj autor pi{e i o nekim. Rezultati iskopavanja potvrdili su neke ranije pretpostavke vezane za nastanak d`amije od kojih posebnu va`nost ima ona po kojoj je crkva Ivana Krstitelja znatno manjih dimenzija od Velike d`amije. 46. Islam Frühe Bauwerke Von Bagdad bis Cordoba. Mauzolej u kojem je njegova glava i danas se nalazi u sredi{njem dijelu unutra{njosti Umejadske d`amije i mjesto je hodo~a{}a velikog broja muslimanskih vjernika. Band I. posebno istra`ivanja uticajnog engleskog znanstvenika i poznavaoca islamske arhitekture mo}ne kompetencije K. kao {to je naprimjer Ibn al-Fakih (u. C. str. Pretpostavlja se da je pupot Crkve Sv. Sli~ne stavove zastupali su i neki drugi zapadnoevropski autori znatnog znanstvenog ugleda. Dussauda.

O tome nalazimo i jasna svjedo~anstva u nekim najreprezentativnijim ostvarenjima kr{}anske i islamske arhitekture kakvi su bili i bazilike Ivana Krstitelja i Velike d`amije u Damasku. To je povrijedilo njegovo vladarsko dostojanstvo i posljedovalo dono{enjem odluke po kojoj je . kapiteli i dijelovi velikih kamenih blokova u crkvi Ivana Krstitelja poti~u iz rimskoga hrama Jupitera Dolihenusa. Me|utim. I ovdje je na djelu ona ~udna. Tek nakon toga otpo~eta je gradnja sada{nje d`amije. Usp. . on prenosi da je al-Walid I. 34. Stierlin ne odbacuje kao neprihvatljivu tvrdnju da al-Walidova d`amija nije nastala pukim preure|enjem Ivanova crkva. Band I. U povijesti graditeljstva ~esti su slu~ajevi da se pri gradnji novih objekata upotrebljavaju dijelovi ostataka ranijih gra|evina. iako uva`ava neke rezultate najnovijih istra`ivanja i teoretske postavke na njima zasnovane. tako ~esta u povijestl.: ’Afif al-Bahnasi. budu}i da nastaje od njenih spolija i drugog istog materijala. Crkveni predstavnici su bez razmi{ljanja odbili ovaj halifin prijedlog uz upozorenje da }e ga zadesiti prokletstvo i stra{na kazna ukoliko provede svoju zamisao. Naime. str. Al-Gami’ al-Umawi al-Kabir. suvremeni njema~ki histori~ar islamske umjetnosti Henri Stierlin. ne korespondiraju sa njegovim stavovima . Islam Frühe Bauwerke Von Bagdad bis Cordoba. Predlo`io im je da odaberu bilo koje drugo mjesto u gradu na kojem bi napravili novu crkvu.a koji kao cjelina. slijede}i u osnovi njene arhitektonske obrasce. 16 Stubovi. On smatra da su umejadski graditelji. ali. te da se radi o takvom arhitektonskom ostvarenju koje u bitnome ne nadilazi zadatosti onih umjetni~kih tradicija na kojima je nastala i Ivanova crkva. 17 Henri Stierlin. jo{ uvijek odre|eni broj zapadno-evropskih autora nastoji dokazati kako je Umejadska d`amija nastala na tek neznatnim odstupanjima od paradigme kr{}anske bazilike. stubove. 52. ustvari. Tako naprimjer. str. na sli~nom arhitektonskom obrascu “i usvojenim stilskim elementima”17.sugerira jednu “novu” hipotezu koja u krajnjoj konsekvenci Veliku d`amiju u Damasku svodi na anastilozu. kapitele16 i lukove dio po dio. ~ime se poku{ava u~initi upitnim njen islamski karakter. nakon {to su prethodno pa`ljivo analizirali Baziliku. Naime.Do tada znatno ra{irena hipoteza da je Umejadska d`amija samo muslimanskim obrednim potrebama prilago|ena Ivanova crkva ovim znanstvenim i istra`iva~kim nalazima biva obesna`ena i gotovo stavljena van znanstvene upotrebe.”osim vanjskih zidova i ugaonih tornjeva”. prije nego je otpo~eo radove na ovom svom velikom grditeljskom poduhvatu pozvao predstavnike kr{}anske zajednice u Damasku kako bi ih obavijestio o namjeri da sagradi d`amiju na mjestu na kojem je ranije bio anti~ki hram a sada njihova bazilika. Ivanova bazilika bila potpuno sru{ena. To se u najve}oj d`amije u Damasku. H. sve njene nosive dijelove. on smatra da se radi o gra|evinama velike sli~nosti. 131 . zdru`enost sila gradnje i razgradnje u nastajanju novoga. pa`ljivo prenijeli u novu gra|evinu odre|uju}i joj islamu primjerenu namjenu.

po svemu sude}i. na istom mjestu. bit }e uklju~eni u arhitektonsku strukturu d`amije. str. uva`avaju}i kr{}ansko-bizantske arhitektonske modele tipa bazilike 18. trokrilna anti~ka vrata i monumentalne propileje s isto~ne strane (veliki kameni blok sa natpisom na gr~kom). koji }e zahtijevati stanovito redefiniranje molitvenog prostora. 64. novi element u arhitekturi d`amije. anti~kog hrama. U slu~aju Velike umejadska d`amije to osobito vrijedi za njen transept i dekoraciju. str. 71.). koje }e kasnije postati minareti. Temenos i ~etiri ugaone kule. al-Walid ibn Abd al-Malik }e po~eti izgradnju Velike umejadske d`amije. smatraju da su ina~e umejadski graditelji pri gradnji d`amija uva`avali kr{}anske uzore. izgradili neveliku priru~nu d`amiju uz same zidove crkve. podigao novo zdanje pa`ljivo u njega ugra|uju}i dijelove od kojih je bila sagra|ena Ivanova crkva. A. Studije o islamskoj arhitektonskoj ba{tini. Prostoru za obavljanje namaza dodaje se transept. 20 U ranoj povijesti islama nisu rijetki primjeri zajedni~kog kori{tenja crkava za molitve muslimana i kr{}ana. Husref Red`i}. 18 Katarina Oto-Dorn i K. C. Ne{to kasnije (705). U njenoj gradnji usvaja se dvodjelna shema tipa kufa. Tako su primjrice pored Damaska i u Himsu muslimani i kr{}ani dijelili zajedni~ki prostor za d`amiju i crkvu.19 Kada su muslimani zauzeli Damask (14.. Islamska umetnost. Usp. Ovaj graditeljski element bazilikalnog je tipa i najvjerovatnije vodi porijeklo od predislamske bazilike. Creswel. koristili su isto~ni dio Ivanove crkve za obavljanje namaza. h. nakon {to su njegove arhitekte detaljno razmotrile baziliku. odnosno za kvadrati~ne minarete (samo po Creswelu). 132 . ili 15.20 Potom su. Ovo prividno protivurije~je njema~ki znanstvenik poku{ava razrije{iti tako {to uzima kao sasvim izvjesno “da je halifa al-Walid prvo poru{io bizantsku gra|evinu” a potom. {to je evropske histori~are umjetnosti navelo na zaklju~ak da je Umejadska d`amija u sebe inkorporirala neke arhitektonske elemente anti~kih i kr{}anskuh gra|evina.mjeri odnosi na salu za obavljanje salata. poznavaoci islamske umjetnosti i arhitekture velike kompetencije. Pri njenoj gradnji bit }e kori{teni i preostali materijali i arhitektonski elementi. Sala sa stubovima koja je do tada bila nedovoljno ra{~lanjena dobiva novu organizaciju i vizualno jasnu usmjerenost prema Kabi. ranije ve} sru{enog.: Katarina Oto-Dorn. 19 Profane sale za audijencije i srednji brod predislamskih sirijskih crkava imali su sli~ne transepte koje je karakteriziralo nadvi{enje i fasada sa trougaonim zabatom. Razme|uju}e djelo islamske umjetnosti U umejadskom razdoblju ina~e arhitektura d`amije ostvaruje svoju sadr`ajnu potpunost i prispjeva za jasniju stilsku definiranost.

Prva je znatno izmijenjena i pro{irena. ~ije porijeklo nije do danas nedvojbeno ustanovljeno. te al-Aqsa u Jeruzalemu (692. jer njenom izgradnjom zavr{ava se period prazne nesigurnosti i neodre|enosti a ozna~ava razdoblje monumentalnog graditeljstva.). Prostorne i konstruktivne karakteristike arhitekture Velike d`amije u Damasku predstavljaju jedan od najzna~ajnijih pokazatelja dostizanja d`amije kao monumentalnog reprezenta islamske kulture. a druga nema jo{ izdiferencirane prostorne elemente. g. 21 Krivo se misli da su minareti Velike d`amije u Damasku prvi uop}e nastali minareti. koje je dogradio i dao im novi umjetni~ki izgled. najstariji su originalno sa~uvane i imaju veliki zna~aj za pra}enje (stilova i oblika) njihovog budu}eg razvoja. To su d`amije Sidi Ukba u Qayrawanu (670.) d`amija u Medini22 i Amr ibn al-Asova u Fustatu. Velika d`amija al-Walida I stoji svojim dimenzijama. g. me|u kojima je bilo i kr{}ana. Anga`irao je najbolje graditelje i umjetnike. minaretima. al-Walid I. Takve su. {to je izazvalo negodovanje nekih vjernika. trijemovima uzdu` vanjskih zidova harema (obredoslovnog dijela prostora) i trima. al-Walid I. dvori{tem. 133 . {koljkama i zlatom. naprimjer. koji se pored ostalog manifestirao i u o~itim sli~nostima arhitekture d`amije sa arhitekturom crkava. uo~eno je nesuglasje izme|u rasko{i d`amije i muslimanskog ideala skromnosti i jednostavnost. a da je tre}i. a muslimani ih samo naslijedili odre|uju}i im novu namjenu. tako|er. u Fustatu i Qayrawanu. D`amija je ukra{ena mramornim oblogama. Prije Velike d`amije u damasku izvjesno su ih imale d`amije u Basri. Poslanikova (a. tako|er. 21 Ovi minareti. mozaicima.s. Prije Velike d`amije u Damasku podignuto je samo tek nekoliko d`amija koje bi se mogle uzeti kao njene prete~e. Sasvim je mogu}e da su dvije kule izgradili Bizantijci. o ~emu smo op{irnije govorili na drugom mjesto ovog rada. Plan Velike d`amije s dvori{tem okru`enim arkadnim hodnicima i vi{ebrodnom molitvenom dvoranom odgovara planu onovremenih d`amija. sjeverni minaret iznova izgra|en. oblicima i svojom dispozicijom kao razme|uju}e djelo izme|u ranih po~etaka islamske umjetnosti i njene stasalosti za vlastiti umjetni~ki izraz.). Oni su nastali na osnovama i preuzetim formama anti~kih kula. iako ne prvi u povijesti islamskog graditeljstva. Ovaj originalni elemenat islamske sakralne arhitekture sasvim sigurno je nastao u prvim desetlje}ima vladavine Umayada.Velika d`amija je longitudinalna vi{ebrodna gra|evina s transeptom. Naime. 22 Poslanikovu d`amiju dogradio je i dao joj novi umjetni~ki izgled. Tako se ova al-Walidova d`amija nadaje kao primjer najstarijeg cjelovitog rje{enja koncepta zborne-kufske d`amije koja se u osnovnim odrednicama i konstruktivnim rje{enjima o~uvala u prvobitnom stanju.

[ta vi{e. a okru`en je sa tri strane trijemom. ulaze. Sa suprotne. trezor. Vi{i je i {iri nego drugi brodovi i usmjeren je prema Kabi. On }e iz osnove promijeniti prostor za obavljanje salata i direktno uticati na njegovo potpunije ra{~lanjenja. Molitveni prostor je izdijeljen i uzdu`no i popre~no. Ova razlika je nastala iz neposrednog zahtjeva za zajedni~kim obavljanjem namaza u zatvorenom prostoru. potrebno je ne{to re}i o na~inu njihovog oblikovanja.Ve} u postavci osnove pravougaonika o~ituje se primjena zahtjeva da d`amija jeste prostor koji mora da primi veliki broj ljudi koji se svrstavaju u safove te da omogu}i da se safovi razviju {to vi{e po {irini. za razliku od osnova d`amija Sidi Uqba i al-Aqsa koje slijede tradicionalni podu`ni bazilikalni plan. Ovaj zahtjev potpoma`u i ostali sastavni dijelovi kompleksa d`amije. Na isto~noj strani nalazi se jedan ulaz sa predvorjem (gajnum). To je. trijem. jasan novi koncept d`amije po kojem se ovakav objekat razlikuje od dotada{njih i suvremenih kr{}anskih sakralnih gra|evina podu`nom osnovom. minarete. Prodor ovog broda kroz popre~ne brodove vidi se i na pro~elju d`amije. 23 Transept je novi arhitektonski element kojeg u gradnju d`amije uvode Umejadi. U tom smislu posebno je zanimljiv prostor namijenjen za bogoslu`je koji je relativno male dubine ali vrlo nagla{ene {irine. dvori{te. pomo}ne prostorije. {adrvan. u ina~e ~istu temu plana arapske d`amije. Polaze}i od ~injenice da Velika d`amija u Damasku ima izdiferencirane prostorne elemente: bogoslu`ni prostor. U prostornom planu al-Walidove d`amije. Tako je ovakva osnova d`amije. Dvori{te je ~ak dublje nego prostor za bogoslu`je. pravougaono dvori{te (sahn) i trijem koji ga okru`uje. zapadne. ustvari. ucrtano ne{to od koncepta prostora i oblikovanja gra|evina kasnoanti~kih i ranobizantskih planova. pored prostora za zajedni~ko obavljanje salata zna~ajan dio zauzima zatvoreno dvori{te (sahn). Time je. centralni brod koji vertikalno presijeca razvu~eni prostor d`amije. Po {irini je podijeljen sa dva reda stubova u tri broda. strane je drugi tropasa`ni ulaz (“po{tanska vrata”) dok je tre}i ulaz pozicioniran na sjevernoj strani uz minaret mlado`enje (al-Arus). prodor ovog broda kroz tri popre~na iskori{ten je za pozicioniranje baldahina sa kupolom. 134 . odnosno u nagla{avanju mihrabske osovine a jasno se uo~ava i u formama krovi{ta. tako|er. Tada tako postavljena osnova preovla|ivala je u koncepciji monumentalnih d`amija sa odstupanjima koja su uzrokovana karakteristikama lokacije u svakom pojedinom slu~aju. Ove prostorne tokove po kojima se razvijaju safovi sije~e jedan kratki brod (transept)23 koji je upravljen prema mihrabskom zidu.

Od kamena su napravljeni i dijelovi namje{taja. dakle. nakon toga. tu se o~ituju uticaji graditeljskih tradicija i starijih i mla|ih kultura.). kupola satova i {adrvan u dvori{njem dijelu. U jugozapadnom i jugoisto~nom uglu plana smje{tena su jo{ dva minareta. lukovi. stupci.Stasavanje za vlastiti arhitektonski izraz u umjetnosti Gradivo i konstrukcija Velike d`amije u Damasku vi{e nego drugi aspekti ovog velikog djela islamske umjetnosti pokazuju vezanost za tradiciju gra|enja u prostoru Mediterana i bliskog Istoka. 135 . desno i lijevo od ulaza. Na isto~nom dijelu ovoga zida nalazi se mihrab koji ozna~ava mjesto na kojem je jedan od osvaja~a Damaska Halid ibn al-Walid predvodio salat i na kojem su. KONSTRUKTIVNA RJE[ENJA . Usp. nije do{lo. bogo{tovlje obavljali ashabi (vjerovjesnikovi drugovi). Umarovo turbe. nazivaju se h. Huseinovo i Abu Bakrovo turbe. pomo}ne prostorije. a njima sa zapadne strane d`amije odgovaraju. mâlikijsku i hanbaliijsku). stubovi. po ~emu je ovaj mihrab dobio ime: mihrab Vjerovjesnikovih drugova (mihrab sahabet al-Rasul). Osnovno gradivo je kamen i kamenom su izvedeni svi nosivi dijelovi gra|evine: zidovi. {afi’itsku.: ’Afif al-Bahnasi. Usmanovo (danas soba za audijencije) i h. U cijeloj dispoziciji gra|evine zna~ajne orijentacione ta~ke su ~etiri mihraba24 i turbe Bo`ijeg vjerovjesnika Jahja (a. U ovoj ~injenici }e neki histori~ari islamske umjetnosti tra`iti porijeklo mihraba. u njenom zatvorenom dijelu.s. Velika d`amija i u na~inu gra|enja pokazuje visoke ambicije vakifa i realizacije koje su na razini najboljih graditeljskih iskustava poznoanti~kog svijeta. anti~ko-rimski niti kr{}ansko-bizantski) element u arhitekturi d`amije. do kojih. te trezor.Du` bo~nih strana d`amije smje{tene su druge. dvije ve}e podu`ne prostorije nazvane h. D`amija je gra|ena tesanicima. Dok su stariji narodi koji su gradili s kamenim materijalima primjenjivali ravnu kamenu ili drvenu gredu za premo{}ivanje otvora ovdje su graditelji 24 Na zidu kible Velike d`amije u Damasku nalaze se ~etiri mihraba koja predstavljaju ~etiri glavne pravne {kole u islamu (hanafijsku. str. To se osobito vidi na zidovima gdje su se mogle o~ekivati neke supstitucije. Dvije podu`ne prostorije sa isto~ne strane d`amije. {to je prilog postavkama da je on izvorno islamski (ne. Iako je objekt velikih dimenzija on je dosljedno izveden materijalima najvi{e kvalitete i najbolje obrade. 118. [ta vi{e. Tesanici su slo`eni u redove paralelnih i relativno tankih spojnica {to pokazuje solidan kvalitet gradnje. kamenim kvaderima ve}ih dimenzija u donjim zidnim strukturama a ne{to manjim u gornjim dijelovima konstrukcije. Al-Gami’ al-Umawi alKabir. tako|er. naravno.

zapravo. Lukovi su izvedeni finim tesanicima sa zrakastim spojnicama. Stubovi su primijenjeni u molitvenom prostoru sa kojima su razdijeljeni brodovi.ju`na. lahko je uo~ljiva njihova velika primjena. stubovi i lukovi. tako|er. mo`da. njegove sjeverne fasade dok su druge tri fasade . primjer pravog.primijenili stereometrijski sistem za povezivanje nosa~a a ravnom grednom konstrukcijom su zatvorili prostore odozgo. ali i u oblikovanju Velike d`amije u Damasku. Stupci su zidani kamenim kvaderima i primijenjeni su u nizu za izradu pro~elja molitvenog prostora tj. Ako je cijeli stub preuzet i donesen sa neke anti~ke gra|evine onda se sa podmetanjem ~etvrtaste plinte pod bazu i umetanjem impost kapitela njegova dimenzija prilago|avala novoj poziciji i zahtjevima gra|evine. zatim u vestibilima isto~nog i zapadnog ulaza te u alternaciji sa stupcima u isto~nom i zapadnom dijelu trijema. umetak izme|u rimsko-korintskog kapitela i le`i{ta luka koji se u primjeru Velike d`amije javlja kao kockasta forma. Stupac. piramida. Stub se sastoji od baze (dva torusa i trahilus) kojoj je dodata ~etvrtasta plinta kojom se stub izdi`e. Tako je s oblikovanjem bogoslu`nog prostora a tako je i s trijemom oko 136 . Pomo}u lukova premo{}eni su svi otvori ili rasponi izme|u nosa~a i u molitvenom prostoru i u trijemu. Me|u konstruktivnim elementima najva`niji su stub i luk. To je. Novina koju donosi islamska umjetnost je impost kapitela. pa stoga i velika uloga u konstrukciji objekta. fizi~kog. preuzimanja ovih konstruktivnih elemenata sa nekog anti~kog spomenika ili preuzimanja stilskih rje{enja. Ve}ina lukova su polukru`ni pa kao takvi. stub i luk su najzna~ajniji elementi oblikovanja arhitekture Velike d`amije u Damasku. obratno postavljena. [to se ti~e lukova. vode porijeklo iz anti~ke arhitektonske tradicije. Stupci su primijenjeni i na mjestu ukr{tanja srednjeg popre~nog broda sa uzdu`nim. Osim zidova kao nosivih elemenata konstrukcije u Velikoj d`amiji su primijenjeni jo{ i stupci. ta~nije zarubljena. Upravo rje{enja kapitela sa akantusovim li{}em kao i tehnika obrade kapitela pokazuju to neposredno preuzimanje anti~kih i kasnoanti~kih stilskih i konstruktivnih elemenata. tako|er. Lukovi trijema u prvoj zoni svoju polukru`nu formu za malo produ`avaju u potkrovi~astu {to predstavlja rani primjer tvorbe takve vrste islamskog luka. izvedeni od kamena. Stubovi su. Stablo stuba je monolitno i glatko a stub se zavr{ava rimsko-korintskim i kompozitnim kapitelom. isto~na i zapadna u obliku masivnog kamenog zida. najbolji pokazatelji preuzimanja starijih anti~kih konstruktivnih stilskih rje{enja u ovom periodu islamske umjetnosti.

posebni plasti~ni akcent arhitektonskog ansambla Velike d`amije su tri minareta razli~itih starosti i oblika25 od kojih 25 Po ibn al-Faqihu i Mas’uudiju al-Walid je sawâme (~etiri ugaona tornja) preuzeo od anti~ke gra|evine i ostavio ih u njihovom starom stanju. Danas d`amija ima tri minareta (isto~ni. a u vi{oj zoni prozore sa po dvije prozorske osi iznad svakog pojedinog otvora prizemlja.) sru{ene.: Henri Stierlin. poput Henria Stierlina jo{ uvijek misle. 137 .dvori{ta d`amije. dvostruke arkade. smatraju da su od starih ugaonih tornjeva do na{ih dana o~uvani temelji samo jugozapadnog tornja. odgovara sjeverna strana trijema sa istim rasporedom i sistemom stubaca iznad kojih su arkade istih konstruktivnooblikovnih karakteristika kao {to su arkade prozora sa suprotne strane dvori{ta. Po{to se ovaj sistem ne uo~ava tako jasno u unutra{njosti d`amije on se posebno doima u dvori{tu jer je sva arhitektonika trijema rije{ena upravo dosljedno sprovedenim sistemom stubaca. Katarina OtoDorn. Radi se. U prostoru za obavljanje bogoslu`ja stubovi su premo{}eni dvoeta`nim sistemom lukova kao i u trijemu harema. a u gornjoj zoni smje{tene su bifore. Na krajevima Kibla-zida uzdi`u se dva minareta. a na mjestu ukr{tanja popre~nih brodova sa podu`nim lukovima su udvostru~eni. kao {to je Katarina Oto-Dorn. koje slijede ritmiku donje zone. Naime. Ina~e i u prostoru za bogoslu`je i u trijemu primijenjen je jedan sistem dvoeta`nih arkada tako da su u prvoj zoni stupci i stubovi povezani jednim lukom. Tako se ova sjeverna strana trijema ogleda u pro~elju d`amije dok druge dvije strane. isto~na i zapadna. da su prva dva minareta nastala na anti~kim ugaonim tornjevima. na kojeg se nastavlja minaret iz vremena Memeluka (1488). zapravo. 53. Kad su u pitanju arkade u zatvorenom prostoru d`amije na dva reda stubova uo~ava se njihova plasti~nost i oblikovanje tjemena luka na koji se oslanja greda tavanice. dok su sjeverna strana i pro~elje d`amije podudarni u osnovnim elementima. Usp. zatvaraju taj jedinstveni arkadni sistem sa svojim malim specifi~nostima (stubovi i stubi}i). dvije strane trijema: isto~na i zapadna rije{ene su istovjetno ili simetri~no. Band I. 56. Da se radi o pa`ljivom oblikovanju arhitekture Velike d`amije pokazuje rje{enje sistema arkada u trijemu. Ovi minareta se ubrajaju me|u najstarije o~uvane minarete do danas. str.. Najzad. stubova i arkada.. str. h. Al-Gami’ al-Umawi alKabir. Islamska umetnost. str. Islam Frühe Bauwerke Von Bagdad bis Cordoba. zapadni i sjeverni). Tre}i minaret se nalazi u sredi{njem dijelu sjevernog zida i on najvjerovatnije poti~e iz vremena al-Walida I. Dvije od ovih kula bile su izvan zidova same d`amije i kasnije su (728. Dok neki drugi autori. Neki autori. Pro~elju d`amije koje ima u prizemlju stupce povezane lukovima. ’Afif al-Bahnasi. o ugra|enom baldahinu koji se sastoji od ~etiri stupca. 25. ~etiri luka na koja se oslanja cilindri~ni tambur kupole.

Prvi je bio 1069. god.je sjeverno svojim donjim ~etvrtastim oblikom uticalo na formu minareta afri~kih pa i {panskih d`amija. i 69. za ovo vrijeme. Poslije posljednjeg po`ara 26 Justinijan je bio jedan od najprosvje}enijih bizantskih vladara Isto~nog Rimskog Carstva. Mozaici u Khirbat al-Mafyaru i Velikoj d`amiji. ranokr{}anskim i bizantskim umjetnostima. Usp. To ~ine i vladari iz dinastije Umejada. objektima koje su izgradili al-Walid II ibn Yazid (743-744) i al-Walid I. 27 Al-Walidova d`amija u Damasku pretrpjela je tri velika po`ara. Te{ko je na}i ne{to sli~no s ~ime bi se mogli usporediti u helenisti~ko-rimskim. Mozaici u Velikoj d`amiji u Damasku su. U doba njegove vladavine (527-565) nastala su najve}a arhitektonska i umjetni~ka djela isto~nog kr{}anstva. mozaici su mo`da i najizrazitiji primjer {iroke otvorenosti rane islamske umjetnosti spram takvih uticaja.: David Talbot Rice. iz spomenutih kultura. pokazuju preuzimanje ovakvog na~ina ukra{avanja objekta. Nije poznato u kojoj je mjeri bila ukra{ena Velika d`amija nakon izgradnje jer su njeni enterijeri. 68. Sasvim je vjerovatno da su pri njihovoj izradi kori{tena iskustva kr{}anskih majstora ne samo iz Sirije i Egipta ve} i iz Bizanta. Isto. i u njemu su ve} znatno uni{tene velike mozai`ke cjeline. koja simboliziraju pro`imanja starijih mediteransko-anti~kih i novih islamskih. umjetnost Bizantije imat }e zapa`enu produkciju i dat }e znatan broj djela visoke umjetni~ke vrijednosti. Mozaik su kao rasko{nu. Stilska rje{enja i tematika mozaika Velike d`amije vode porijeklo. skupocjenu i trajnu slikarsku tehniku upotrebljavali Rimljani i Bizantinci ukra{avaju}i podove i zidove vila. najljep{i do danas sa~uvani mozaici uop}e. {to se dobrim dijelom poklapa sa postojanjem umejadskog Hilafeta. Sa~uvani su 138 .Stapanje umjetni~kih uticaja bizantske i mediteranskoanti~ke kulture Iako i u prostornim i u konstruktivnim rje{enjima Velike d`amije u Damasku ima puno elemenata stilsko-konstruktivnih rje{enja.. palata i crkava. MOZAICI . Umetnost vizantijskog doba. I nakon njegove smrti (565). Ovi mozaici su dijelom ra|eni najvjerovatnije po uzoru na sli~ne podne mozaike Velikog carskog dvorca u Konstantinopolisu. koji je izgra|en ({esto stolje}e) u vrijeme Justinijana26. a i ve}i dio vanjskih prostora vi{e puta stradali u velikim po`arima 27. str. zatim. tako|er. Beograd. str. 47. 1968. dosta velika kupola na kri`i{tu brodova i testerasti krov kojim ova d`amija prononsira karakteristike arapske d`amije. Ali nije samo tehnika preuzeta. sve do pojave ikonoborstva (726). vjerovatno. Izdava~ki zavod “Jugoslavija”.

kao {to su Jeruzalem.: H. Islamska umetnost. je mozaik na zapadnom unutra{njem zidu trijema. neka ~etiri grada opet u ritmi~koj alternaciji sa brojnom vegetacijom. tako|er. U predstavama gradova histori~ari umjetnosti uglavnom razaznaju ili tada{nje poznate metropole svijeta. god.  U tre}em je najrazvijenija predstava neke gradske vedute u ~ijem sredi{tu su tri ve}e i ljep{e palate uokvirene velikim drve}em dok su ostali me|uprostori popunjeni manjim objektima i stablima.1893. Katarina OtoDorn. u luneti oko trifore opet su raspore|eni biljni ukrasi ali ve} stilizirani u rasko{an ornament voluta.  Najzad. str. Istorija umjetnosti. Janson. 251. drve}em i zelenim kro{njama te rijekom ispod njih. Drugi po`ar ju je zadesio 1400.: Katarina Oto-Dorn. godine kako je zapisano na isto~nom uglu frontona d`amije. Islamska umetnost. W. Izvanredne mozaike Velike d`amije u Damasku ~ine pejsa`ne perspektive i arhitektura uokvirena ornamentalnim bordurama na zlatnoj osnovi. Oni. tako|er.: ’Afif al-Bahnasi.  U drugom polju. 25. u timpanonu opet sli~na ali manja slika. Ovi mozaici u sebi sadr`e blage rezonanse iluzionizma. godine. dogodio se 1893. Istorija Arapa. 29 Mozai~ka cjelina pro~elja sastoji se od ~etiri polja:  U prvoj donjoj zoni su stilizovani `bunovi ili kro{nje ~ija su stabla stubovi ulaza. 29 Usp. Usp. 28 Usp. zati~ermo u {estom stolje}u u jordanskom gradu Mabadi. str. str. a posljednji. Al-Gami’ al-Umawi al-Kabir. koji je davno ve} ostvaren u pompejskom slikarstvu28.78-80. Pregled razvoja likovnih umetnosti od praistorije do danas. predstavljaju rije~ne pejsa`e o`ivljene talasastim treperenjima. str. 186. u kojem je do{lo i do najve}ih o{te}enja. str. koji su pridodati obalama i skupinama zgrada smje{tenim izme|u drve}a u prire~ju. Antiohija i samo oskudni ostaci koji su ukra{avali dijelove unutra{njosti d`amije i stupce i zidove transepta u njenom dvoti{tu. 28. 139 . Zahvaljuju}i ostacima obnovljeni su mozaici pro~elja hid`retske 1385. koji je gotovo potpuno uni{tio prostor za obavljanje namaza ostali su na pro~elju d`amije samo dijelovi nekada{nje mozai~ke dekoracije te veliki dio mozaika u zapadnom trijemu i mozaici trezora. dug preko 30. Sli~ni su ili istovjetni sadr`aji na ostacima mozaika na stupcima i zidnim plohama trijema sa isto~ne i zapadne strane. Tematski sli~ne mozaike. Filip Hiti. Najve}a mozai~ka cjelina koja istovremeno spada u najve}e o~uvane mozai~ke cjeline u svijetu. a visok 7 metara na ~ijoj su prostranoj kompoziciji predstavljene vedute.

ili kao sveti islamski gradovi. U cjelini posmatrani. Pretpostavlja se da je dio ovih mozai~kih kocki uzet iz crkava. Arhitektonske veduta na velikom mozaiku trijema impresioniraju monumentalnim dimenzijama i rasko{nom predstavom prirode ali su sami arhitektonski oblici izvedeni tvr|im crte`om i konturom. ali Velika d`amija al-Walida I ostaje ipak 140 . Boje mozaika i mermera u Velikoj d`amiji poja~avaju osje}aj sveprisutnosti ljepote kao neke vrste svetog ozra~enja Istine. trijemovima i peristilima tako da je njihova perspektiva i trodimenzionalnost ve} dovedena u ravan mozaika. imaju ulogu dematerijalizacije volumena i oduhovljenja arhitektonskog prostora. Tu su predstavljene palate i rezidencije sa finim pro~eljima. a dio je iznova pravljen na licu mjesta.Konstantinopolis. U svakom slu~aju. kao sredi{njim simbolom orijentiranja muslimana u duhovnom prostoru svijeta. Ve} drve}e na mozaiku trijemova nije takvo i na njemu se vidi jo{ jako prisustvo realisti~kog plasti~kog oblikovanja sa finim i bogatim modelacijama i tonskim gradacijama. Tako je prostor iznad mihraba Velike d`amije bio ukra{en motivima Mekke s Kabom.koji su zasnovani na vi{em smislu vjere i potrebama metafizi~ke zbilje molitvenog prostora. posebno u crte`u palme. Staklene kocke u mozaicima Velike d`amije sadr`e oko trideset razli~itih tonova boje. Ipak u na~inu predstavljanja arhitektonskih sadr`aja vidi se prisustvo barem dvije radionice. mozaici Velike d`amije predstavljaju najbolji i najraznovrsniji primjer uvo|enja motiva i oblika kasnoanti~ke i bizantske umjetnosti u ranu islamsku umjetnost. To pokazuje pribli`avanje tradicionalnog realisti~kog koncepta novom plo{nom i {ematskom prikazu koji bi bio zapravo prvi korak ka astratizaciji i pretvorbi u arabesku. Arhitektura na pro~elju d`amije predstavljena je inventivnije i bli`e karakteru mozai~ke dekoracije. Izvjesne tvrdo}e vide se i na mozaicima trezora. Moglo bi se re}i da se tematika mozaika u unutra{njosti d`amije unekoliko razlikuje od tematike u njenom dvori{tu (sahn). odre|uju kako karakter umjetnosti tako i odabir mozai~kih motiva suglasno njegovoj jasnoj funkciji i svrsi. odre|uje mu nove odnose i otvara nova estetska i duhovna zna~enja. Ljepota mozaika mijanja njegov karakter. i na ovom velikom mozaiku kao i na ostalim dijelovima mozai~ke dekoracije opa`a se isti koncept. isti sadr`aj: arhitektonska veduta i vegetacija. Strogi zahtjevi sakralne estetike . Pojava se mo`e pratiti i na drugim djelima islamske umjetnosti iz vremena Umayada. dok su floralni ornamenti primjer rasko{ne i vje{to izvedene dekoracije.

graditeljskih iskustava. kao {to smo vidjeli. materijala. Islamska umjetnost se po ovoj nepromjenljivoj Bo`anskoj zbilji uspostavlja. Duh oplo|uje vrijeme i o`ivljava njegove oskudijevaju}e svjetove. u onome {to je samo po sebi nepromjenljivo i {to kao takvo omogu}ava promjene i mnogovrsje oblika i tokova u vremenom svijetu. Njena bit i primordijalni karakter ne ovise od vremenih formi i zate~enih svjetova kultura. otkriva i ostvaruje svoja zna~enja. Me|utim. ve} od onoga {to svijet i njegove mnogovrsne oblike oslovljava iz bezdanog bezmjerja duha. sred posvuda razasutog znakovlja (ayat) otkrivenog svijeta (a “ne postoji ni{ta na ovom svijetu a da nije simbol za ne{to na onom svijetu”/Fe ma min {ej’in min hazel-’alemi illa ve huve misalun li {ej’in min zalikel-’alemi30). Iz ovih obzorja gledano ~ini se sasvim razumljivim da su najuspje{nija djela islamske umjetnosti. al-Walidova d`amija u Damasku. 77. “Kao {to su bo`anski zakoni nepromjenljivi. a vrijeme “dariva” duhu one oblike u kojima on postaje neposredna zbilja svijeta i temeljna mo} povijesnog realiteta. Zasnovana je na njenim transpovijesnim i bezvremenim dimenzijama. velike d`amije u Qayrawanu i Samarri. Razlikovni specifikum islamske umjetnosti. konstruktivnih rje{enja. osobito iz prvih stolje}a islama kao {to su Kupola na stijeni. 30 Ebu Hamid El-Gazali. Ni{a svjetlosti. Zagreb. Me{ihat Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj.najve}i i najbolji primjer ovakvih pro`imanja i civilizacijskih uticaja. mo}nije umjetni~ki artikulirala i estetski samodefinirala ona se morala. str. da bi se umjetnost Islama povijesno ozbiljila. tako }e nam se vje~ne i nepromjenljive biti na kojima se temelje vjerodostojna ostvarenja islamske umjetnosti javljati u suglasnim im. Stoga njoj. od onoga {to se ospoljilo i postalo podlo`no stalnim promjenama. pripadaju osobite mo}i posredstvom kojih nam se otvara Istina i dospijevamo u mogu}nost stupanja u “razgovor” sa Transcendencijom. ali se o~ituju u promjenljivom. stilskih elemenata. s ve} ostvarenim formama njegovog duha i stupiti u djelotvornu suradnju sa zate~enim svijetom kulture. 1995. vremenom i povijesnom svijetu. susresti s Drugim. Arhitektonska simbioza i otkrivanje novog jezika umjetnosti Islamska umjetnost je na~in o~itovanja Ljepote kao Istine u povijesti. ostvarena posredstvom preuzetih tehnika. osobito iz. 141 . ali promjenljivim oblicima” (Eva de Vitray Meyerovitch). ono po ~emu ona jeste obitava u religijskoj i metafizi~koj zbilji islama.

najavljuje se trijumf ideje nove vjere i u mediju umjetnosti nad jakim izvanjskim uticajima. ona se slu`i iskustvima helenisti~ke umjetnosti i. nastaju}i na preuzetoj shemi Poslanikove (a. Malwiya d`amija u Samari (848) i Ibn Tulunova d`amija u Cairu (879). Njihovi bitni elementi i temeljne zna~ajke imat }e svoju krajnju konsekvencu i najpotpuniju arhitektonsku razradu upravu u Velikoj d`amiji u Damasku. Za razliku od Kupole na stijeni i al-Aqsa d`amije. Ona prispijeva za ustanovljenje svog osobenog jezika i potpunog estetskog izraza. Kasnija najljep{a djela islamske sakralne umjetnosti. kao {to su Velika d`amija u Cordobi (785). 142 .s. u ovoj gra|evini.) ku}u u Medini. nekim konstruktivnim rje{enjima ranokr{}anskih reprezentativnih gra|evina tipa bazilike. osobito. nastale razme|uju}e umjetni~ke forme. 12. Pa ipak. u umjetni~koestetskom smislu. svi strani uticaji gube na zna~enju i islamska umjetnost izni~e sa svojim vlastitim individualitetom”31. bizantske i sasanidsko-persijske sakralne tradicije. tako|er i u tome {to ona mo}no doprinosi skorom osloba|anju islamske umjetnosti od posu|enih pravila. Pri svom arhitektonskoumjetni~kom artikuliranju. To je tradicija koja se sabire i do jasnog govora dovodi prototipska djela islamske vjerske arhitekture . te u pripremi kona~nog nastajanja vlastitih. Osobiti zna~aj Velike umayadske d`amije o~ituje se.vremenski joj bliske. zasnovanih na unutarnjem konceptu i vjerovanju. Nedugo nakon njene izgradnje “razvili su se jasni stilovi i obrasci i.Kabu u Mekki i Poslanikovu (a.s. What is Islamic Art. po svemu sude}i. i podvrgavanje njenom duhovnom telosu onih elementa koji u nove forme ostvarenja islama dolaze iz kulturnocivilizacijskih obzorja drugih naroda. ponajvi{e slijedi jednu duhovno i kulturno mnogo joj bli`u i vjerodostojniju tradiciju. str. koja je ina~e prvo jasno o~itovanje duhovne premo}i islama i njegovog uspje{nog ostvarenja u podru~ju graditeljstva. koje ne uspijevaju dostatno prevladati okvire zadate unutar tradicija helenisti~ke i ranokr{}ansko-bizantske umjetnosti. kao {to smo ranije istaknuli. pripremana su i u najve}oj mjeri omogu}ena onim istim mo}ima koje su u~inile ostvarivom Al-Walidovu d`amiju u Damasku. *** 31 Wijdan Ali. kasnoanti~ke i ranokr{}anske.) d`amije. d`amija kao najznakovitije djelo islamske arhitekture uop}e u svom graditeljskom definiranju i umjetni~kom samouobli~enju.

1985.bilo umnogome prijetnja njenom identitetu. Al-Gazali. 1997. Nasr. 18. Me{ihat Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj. Abu Hamid: Ni{a svjetlosti. Wijdan: What is Islamic Art. 1988.W. te onih tradicija koje joj pripadaju iznutra kako bi zajedno s njom ~inile jedinstveni duhovni univerzum utemeljen na Bo`anskoj Objavi i sasvim osobenoj . Laurence King. El-Kalem. Hrvatske i Slovenije. Novi Sad. 11. koja je. 6. Hiti. El-Kalem. 5. 1971. Hi{am. Ali. El-Kalem. Beograd. Piskel. Sarajevo. 1995. Bratstvo jedinstvo. 13. 1983. 2. \ina: Op{ta istorija umetnosti. Zagreb. str. kod suvremenih histori~ara islamske umjetnosti ponaj~e{}e razumijevana kao “prva uspjela islamska arhitektonska realizacija”32. 9. Vuk Karad`i}. 4. Damask. ~ini nam se. Tarik: Srednjovjekovno filozofsko nazivlje u arapskom jeziku. Janson. Robert: Islamic Art. Sarajevo. da otkrivamo jasnu distinkciju izme|u onoga {to u nju prispijeva “spolja” i {to je . da }e nam jo{ zadugo biti zadato da razaznajemo one oblike i napore duha u kojima se odista ustanovljuje islamska umjetnost i zadobiva njen potpuni subjektivitet. 8. Seyyed Hossein: Tri muslimanska mudraca. Studije o islamskoj arhitektonskoj ba{tini. Veselin Masle{a. Al al-Bayt University.Nakon svega. Al-Bahnasî. 1988. Oto-Dorn. H. Filip: Istorija Arapa. 1987. 1996. Sarajevo. U odgovaranje na tu zada}u mogu}e je krenuti i od Velike Umejadske d`amije. Evropa i Islam. ’Afif: Al-Gami’ al-Umawî al-Kabîr. 32 Husref Red`i}. Katarina: Islamska umetnost. 12.zasnovanoj na ideji Tawhida . Beograd. Mafraq. 1991. 1990.metafizici islama. To smo u stanovitom smislu poku{ali pokazati tokom njenog detaljnijeg predstavljanja u ovom radu. Haveri}. Sarajevo. 1994. Sarajevo. 7. Sarajevo. LITERATURA 1. D`ait. kao {to smo vidjeli. Seyyed Hossein: Tradicionalni Islam u modernom svijetu. 3.: Istorija umetnosti. Prosveta. Veselin Masle{a. Husref: Studije o islamskoj arhitektonskoj ba{tini. Starje{instvo islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Irwin. 1974. Red`i}. 143 . Nasr. 10.iako je u velikoj mjeri oboga}uje i povijesno ~ini ostvarivom .

David Talbot: Umetnost vizantijskog doba.‬ ‫ﯾﻤﺜ ﻞ اﻟﺠ ﺎﻣﻊ اﻟﻜﺒﯿ ﺮ ﻓ ﻲ دﻣ ﺸﻖ اﻻﻟﺘﻘ ﺎء اﻟﻤﺘﻤﯿ ﺰ ﻟ ﺮوح اﻹﺳ ﻼم وأﺳ ﺲ‬ ‫اﻟﺤﻀﺎرات اﻟﺸﺮﻗﯿﺔ اﻷﺧﺮى. Stierlin.‫‪14.‬ ‫وأﻋﻠﻦ اﻟﻔﻦ اﻹﺳﻼﻣﻲ ﺑﮭﺬا اﻟﻌﻤﻞ اﻟﺨﺮوج ﻣﻦ ﻓﺘ ﺮة اﻟﺘ ﺮدد واﻟﺒﺤ ﺚ اﻟﻤﺘ ﺸﻜﻚ‬ ‫ﻋﻦ أﺷﻜﺎل اﻟﻔﻦ اﻟﻤﺘﻤﯿ ﺰ واﻟﺨ ﺎص ﺑ ﮫ إﻟ ﻰ ﻋﮭ ﺪ اﻟﻌﻼﻗ ﺎت اﻟﮭﺎدﺋ ﺔ ﻣ ﻊ أﺻ ﻮﻟﮫ‬ ‫اﻟﺪﯾﻨﯿﺔ واﻷﻋﻤﺎل اﻟﻔﻨﯿﺔ اﻟﻤﺘﻜﺎﻣﻠﺔ.6991 . Izdava~ki‬‬ ‫. واﻟﺠ ﺎﻣﻊ اﻟﻜﺒﯿ ﺮ ﻓ ﻲ دﻣ ﺸﻖ ﯾﻤﺜ ﻞ ﻗﻤ ﺔ اﻟﻔ ﻦ اﻹﺳ ﻼﻣﻲ ﻓ ﻲ‬ ‫اﻟﻌﺼﺮ اﻷﻣﻮي وﻓﻲ ﺗﺎرﯾﺦ اﻟﺤﻀﺎرة اﻹﺳﻼﻣﯿﺔ ﺑﺄﻛﻤﻠﮭﺎ.‬ ‫441‬ . Henri: Islam Frühe Bauwerke Von Bagdad bis‬‬ ‫. Köln‬‬ ‫اﻟﺠﺎﻣﻊ اﻟﻜﺒﯿﺮ ﻓﻲ دﻣﺸﻖ اﻟﺘﻘﺎء اﻹﺳﻼم واﻟﺤﻀﺎرات اﻟﺸﺮﻗﯿﺔ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻇﮭ ﻮر اﻟﻔ ﻦ اﻹﺳ ﻼﻣﻲ اﻟ ﺬي أﺑ ﺮز اﻟﺠﻮاﻧ ﺐ اﻹﺑﺪاﻋﯿ ﺔ ﻓ ﻲ اﻹﺳ ﻼم ﻣ ﺮﺗﺒﻂ‬ ‫ﺑﺎﻟﻌﮭ ﺪ اﻷﻣ ﻮي. وﯾﻌﺘﺒﺮ ھ ﺬا اﻟﺠ ﺎﻣﻊ أول اﻟﻌﻤ ﻞ اﻟﻔﻨ ﻲ اﻟﻤﺘﻜﺎﻣ ﻞ‬ ‫ﻓﻲ ﻣﺠﺎل اﻟﻤﺒﺎﻧﻲ اﻟﻤﺨﺼﺼﺔ ﻟﻠﻌﺒ ﺎدة. Rice. وﯾﻤﻜ ﻦ اﻋﺘﺒ ﺎر ھ ﺬا اﻟﺠ ﺎﻣﻊ ﻣ ﻦ ھ ﺬا اﻟﺠﺎﻧ ﺐ ﻣﺜ ﺎﻻ‬ ‫ﻟﺠﻤﯿﻊ اﻟﺠﻮاﻣﻊ اﻟﺘﻲ ﺑﻨﯿﺖ ﻓﻲ اﻟﻌﺼﺮ اﻹﺳﻼﻣﻲ اﻷول. Taschen. وﯾﺘ ﻀﻤﻦ ھ ﺬا اﻟﺠ ﺎﻣﻊ ﺟﻤﯿ ﻊ اﻟﻤﻜﻮﻧ ﺎت‬ ‫اﻷﺳﺎﺳ ﯿﺔ ﻟﻠﻤ ﺴﺠﺪ: اﻟﻤﻨ ﺎرة، اﻟﻤﺤ ﺮاب، اﻟﻤﻨﺒ ﺮ، اﻟﻤﻘ ﺼﻮرة، واﻟﻨ ﺎﻓﻮرة ﻓ ﻲ‬ ‫اﻟﺴﺎﺣﺔ ﻟﻮﺿﻮء اﻟﻤ ﺼﻠﯿﻦ.8691 .‪Cordoba.Beograd‬‬ ‫‪15.‪zavod “Jugoslavija” .

Finally. mihrab. In this respect. it can be considered a model for all the future mosques of the classical period of Islamic history. The Great Mosque in Damascus is a work of synthesis of the spirit of Islam and the most diversified and indigenous elements of the cultures of the Near East. it contains all the basic features of a mosque (minaret. The crowning work of Islamic culture of the Ummayad Period is one of the most interesting works of Islamic architecture in general . It is considered the first total accomplishment of Islamic sacral architecture. This work marks the coming out of Islamic art from the phase of vacillation and a wavering search for a more authentic artistic expression into a phase of a more confident relationship with its own spiritual origins and more certain aesthetic and artistic self-defining. within its courtyard. maksura and. 145 .the Great Mosque in Damascus.THE GREAT MOSQUE IN DAMASCUS – A WORK OF SYMBIOSIS OF ISLAM AND THE CULTURE OF THE ORIENT Summary The emergence of Islamic art as a cultural and historical reality of Islam is linked to the Ummayads. a shadarwan – a water fountain for performing ablution). especially congregational ones.

146 .

dr. na kojoj je. Teufika Muftića nenodknadiv je gubitak. te{ko je na}i slijed kojim se mogu pru`iti 1 Tekst je interpretiran na istovjetno naslovljenoj tribini posve}enoj `ivotu i djelu prof. 2004. referat podnio i uva`eni prof. T. Nakon uvida u cjelokupan rad profesora Teufika Muftića. Mufti}a. na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. pored potpisnika ovih redova. Ako na samo nekoliko stranica treba uvjerljivo govoriti o ~etrdesetogodi{njem plodnom radu. sc. {ta u vidu jednog saop}enja javnosti re}i o nau~niku koji je brojnim po{tovaocima bio nedosti`an uzor. dr. 147 . s obzirom da je on autor veoma vrijednih naučnih djela i radova iz oblasti izučavanja i razumijevanja arapskog jezika.Doc. olak{ava preovla|uju}e obilje`je saop}enja koje nas jasno potvr|uje kao iskrenog po{tovaoca djela Teufika Mufti}a. do`ivljava se s `aljenjem zbog nenadoknadivoga gubitka. Jusuf Rami}. sa sigurnošću možemo reći da je on najuspješniji naučni radnik na polju izučavanja arapskog jezika i naučnog istraživanja na tom polju u BiH. kakvim je uistinu bio ispunjen `ivot Teufika Mufti}a. odr`anoj 06. *** Uvod Tu`an povod da se o zaista zaslu`nom nau~niku posthumno govori. a ističe se na polju udžbenika za učenje arapskog jezika. koju pove}ava razumljiva `elja da na {to manjem broju stranica {to vi{e ka`emo o nau~niku i njegovom djelu. Neupitnu odgovornost.1 Na{em iskrenom `aljenju se pridru`uje i odgovornost koju name}e pitanje. TEUFIKA MUFTI]A (1918-2003) Sažetak Smrt prof. Mehmed Kico LINGVISTI^KO DJELO PROF. Njegov veoma plodni naučni rad značajan je u raznim oblastima. dr. pisanja naučnih radova na arapskom jeziku i gramatike arapskog jezika koja se izučava na fakultetima. 01. DR.

148 . radovi Teufika Mufti}a ~vrsto po~ivaju na istra`ivanju pitanja povezanih s arapskim jezikom i uticajima koje je on izvr{io na ju`noslovenske jezike u me|usobnim dodirima. godine). godine kao profesor u ni`oj realnoj gimnaziji u Vlasenici. koji su u radu kombinovali razli~ite nau~ne oblasti.2 koji izdava~ka ku}a Brill svrstava me|u trideset referalnih nau~nih ~asopisa u svijetu. godine). Biografija Teufik Mufti} je ro|en 1918. Omer Mu{i} (marljivi istra`iva~ rukopisa i njihovih knji`evnih sadr`aja). Za razliku od spomenutih nau~nika. Teufik Mufti} se u cjelosti posvetio arabistici. utemeljivali bosanskohercegova~ku orijentalistiku kao integralnu nau~nu diciplinu. godine u Sarajevu. a doktorirao filolo{ke nauke na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1965. dokazuje to {to je. u vrijeme kad je Teufik Mufti} zapo~injao nau~no djelovanje. Nau~ni lik Teufika Mufti}a je ~ak po`eljno posmatrati u svjetlu sli~nosti i razlikovanja od ovih nau~nika jer. godine na 2 Umjesto punog naslova.najpotpuniji uvidi u nesagledive rezultate. utemeljuju}i bsanskohercegova~ku orijentalistiku ujedno utemeljivali i bosanskohercegova~ku arabisitku. u daljem tekstu }emo koristiti skra}enicu POF. Nedim Filipovi} (istinski poznavalac organizacije osmanske vlasti). Diplomirao je njema~ki jezik i knji`evnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1949. Od drugih se. Prije nego {to je objavio prvo autorsko djelo. Za po~etak se ~ini opravdanim Teufika Mufti}a dovesti u blisku vezu s nau~nicima s kojma je dijelio sudbinu kad je ~inio prve korake u svijet nauke. Opravdano je iznalaziti mu sli~nosti s grupom vrijednih istra`iva~a među kojima su: Hamid Had`ibegi} (vrstan poznavalac islamskih nauka i {erijatskog prava). pod kojom je ~asopis op}epoznat doma}oj nau~noj javnosti. [a}ir Sikiri} i Besim Korkut (posvjedo~eni znalci arapskog jezika) i drugi koji su. objavljivao jo{ samo u rijetkim tematskim brojevima Tre}eg programa Radio Sarajeva. prema onom {to je nama poznato. dakle. gdje je stekao osnovno i srednje obrazovanje. dok su drugi. Koliko je bio vjeran saradnji u POF-u. Od 1951. Hazim [abanovi} (osmanista svjetskoga glasa i istra`iva~ bo{nja~ke kulturne ba{tine). Raditi je po~eo 1949. Teufik Mufti} je du`e od dvije decenije objavljivao radove u referalnom ~asopisu Orijentalnog instituta Prilozi za orijentalnu filologiju. razlikovao po tome {to je u arabistici bio najplodniji i predmetu istra`ivanja najdosljedniji.

Orijentalnom institutu u Sarajevu prolazi put nau~nog stasanja, po~ev{i od zvanja stru~nog saradnika (1951.), preko zvanja vi{ega stru~nog saradnika, nau~nog saradnika, vi{ega nau~nog saradnika, do zvanja nau~nog savjetnika 1976. godine. Jedno vrijeme, zapravo 1965-78., u zvanjima docenta, vanrednoga i redovnog profesora, uporedo je na Odsjeku za orijentalistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu vodio nastavu iz predmeta: arapski jezik; klasi~na arapska stilistika; historija arabistike. Cjelokupan nau~ni rad profesor Mufti} je posvetio arapskom jeziku. Rezultat upornog istra`ivanja je veoma plodan i konzistentan lingvisti~ki rad. Neprocjenjivo vrijedan doprinos bosanskohercegova~koj arabistici pru`a njegov obimni Arapskosrpskohrvatski rje~nik, I-II (Udru`enje Ilmije SRBiH, Sarajevo 1973.3 Opredijeljeni da govorimo primarno o djelu Teufika Mufti}a, budu}i da drugi o tome jo{ nisu posebno govorili, ukazat }emo na samo neke tekstove koji sadr`e bogate podatke iz njegovog `ivotopisa.4 Kratak pogled u naučno djelo U smislu favorizovanja uvida u djelo, posebno nagla{avamo da arabisti iz zemalja biv{e Jugoslavije ve} pune tri decenije svakodnevno koriste Mufti}ev Arapsko-srpskohrvatski rje~nik. Me|u djela koja se koriste kao priru~nici na studiju arapskog jezika i knji`evnosti ovdje spada i Mufti}eva Klasi~na arapska stilistika.5 Pored ovih djela, pa`nje vrijedna je i Mufti}eva doktorska disertacija, objavljena pod naslovom Infinitivi trilitera u arapskom jeziku (Orijentalni institut u Sarajevu, 1966.), zatim monografija Arapsko pismo (Orijentalni institut u Sarajevu, 1982.) i Gramatika

Vidjeti: Amir Ljubovi} (prikazuje): Teufik Mufti}, Arapsko-srpskohrvatski rje~nik, Sarajevo 1973., 2 vol. Str. XVIII + 3950., POF XXV/1975., Sarajevo 1977., str. 360-362. Dodajemo da je drugo izdanje ovo djelo do`ivjelo 1984., te da se u tre}em izdanju pojavilo u jednoj knjizi pod naslovom Arapsko-bosanski rje~nik (Al-Kalem, Sarajevo 1997.). 4 Mislimo prvenstveno na: Prof. dr. Teufik Mufti} (Orijentalni institut u Sarajevu 1950.-2000, Uredili: Amir Ljubovi} i Lejla Gazi}, Orijentalni institut, Sarajevo 2000., str. 15-16.); Povodom d`enaze rahmetli dr. Teufika Mufti}a napisao Samir Beglerovi} (Preporod, Br. 1/771., 1. jan. 2004. str .34.). 5 Esad Durakovi} (prikazuje): Teufik Mufti}, Klasi~na arapska stilistika, Rijaset islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1995., POF XLVI/1996., Sarajevo 1997., str. 197-199.
3

149

arapskog jezika (Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Sarajevo 1998.). Premda ne kvantitativno mnogo, Teufik Mufti} se uspje{no ogledao i u prevo|enju. S arapskog jezika je preveo Golubi~in |erdan (Tawq al-hamama) Ibn Hazma al-Andalusija (Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1987.), a uskoro se mo`e o~ekivati i izlazak iz {tampe njegovog prijevoda Ibn Kaldunove Prolegomene (Al-Muqaddima, u izdanju El-Kalema). Posebno vrijedan doprinos bosanskohercegova~koj arabistici, na ~ije vrijednosti mi `elimo staviti naglasak, Mufti} je pru`io saradnjom u POF-u u kojem je objavio niz nau~noistra`iva~kih radova iz oblasti arapske lingvistike, zahvativ{i i pitanje kori{tenja arapskog pisma u pisanju na{eg jezika (arabica) i ispitivanja rije~i arapskog porijekla u na{em jeziku (arabizmi). Lingvistika arapskog jezika i primijenjena lingvistika

Lingvistika arapskog jezika
Kao vrstan znalac naravi arapskoga jezika, Teufik Mufti} u raspravi Trilitere u arapskom jeziku (POF III-IV/1952-53., 1953., str. 509-551.) ispitivanju arapskoga fonetskog sistema prilazi s punom odgovorno{}u kakvu zahtijeva rad u vezi s pitanjima u koja se i "evropski orijentalisti nerado upu{taju".6 Rad se zasniva na ispitivanju frekvencije arapskih glasova na leksi~kom materijalu rje~nika Lisan al-`Arab |amal al-Dina Muhammada al-Ansarija. Iako rad u cijelosti donosi brojne rezultate, na osnovu kojih se za svaki arapski glas mo`e pribli`no utvrditi s kakvom u~estalo{}u se pojavljuje u arapskoj leksici, posebno vrijedan je uvodni dio rasprave u kojem Mufti} vr{i prvu kod nas potpuniju podjelu arapskih glasova. Predmetom se na ovaj rad nadovezuje Semantika iz trilitera izvedenih vrsta arapskih glagola (POF XXVIII-XXIX/1978-79., 1980., str. 37-65.), a tematski sasvim srodna je i rasprava Arapske plurilitere i njihovi derivati (POF XXXV/1985., 1986., str. 7-27.). Raspravom O intensifikaciji u arapskom (POF VI-VII/195657., 1958., str. 5-38.) autor obra|uje intensifikaciju - semanti~ku pojavu koja obuhvata "sva ona jezi~ka sredstva koja slu`e za izra`avanje intenziteta ili relativno vi{eg stepena osje}anja vezanih
6

Darko Tanaskovi}: Na{a arabistika i arapska gramatika, “@ivi jezici , Beograd ” 1972., knj. XIV, br. 1-4., str. 35.

150

za pojedine osobine lica, predmeta, zbivanja i stanja, a koje se odnose na njihov sastav, obim, broj, brzinu i dr." Sistematski su obra|ena brojna fonetska, morfolo{ka i sintaksi~ka sr edstva. Kako se iz zavr{ne autorove rije~i vidi, rad i pored toga nije iscrpio sva sredstva za izra`avanje intenziteta zna~enja, ali i takav kakav je, pregledno{}u i koncizno{}u koje ga krase u cjelini, rad mo`e "poslu`iti kao polazna ta~ka za dublju analizu ovog problema kao i radi iznala`enja mogu}nosti da se rezultati iskoriste u prakti~ne svrhe". I radom o zna~enju arapskog deminutiva, ~ija tvorba je obra|ena u arapskoj tradicionalno njegovanoj normativnoj gramatici, Mufti} u napisu Osobitosti arapskog deminutiva (POF XXII-XXIII/1972-73., 1976., str. 269-280.) pokazuje sklonost iznala`enju izvornih tema istra`ivanja. Posebno vrijedni u ovom radu su zaklju~ci da je arapski deminutiv, premda "ima, uglavnom svrhu: 1) isticanja da je ne{to maleno …; 2) da slu`i za izraze od milja (hipokoristika) i da se time izrazi prezir …" ipak zadr`ao veliki broj rije~i deminutivnog oblika s "neumanjenim" zna~enjem, obrazovanih prete`no u arapskoj onomastici i toponomastici. O sinonimiji - "pojavi da se u nekom jeziku u istodobnoj upotrebi javljaju po dvije ili vi{e rije~i ili izraza istog, odn. vrlo bliskog zna~enja" Teufik Mufti} raspravlja u radu Uvod u sinonimiku arapskog jezika (POF V/1954-55., 1955., str. 5-32.). Uz temeljitu analizu jezi~kih slojeva u kojima sinonimi nastaju, rad obiluje brojnim zanimljivim stavovima, od kojih su najbitnija dva: 1) da u jeziku nema apsolutne sinonimije i 2) da se pomo}u sinonima jezik postepeno obnavlja, tako {to jedan izraz za odre|eni pojam zastari, bude pro{iren nekim novim izrazom sli~noga zna~enja i naposljetku biva zamijenjen novim izrazom. Polisemiju - pojavu suprotnu sinonimiji, kada jedna rije~ ima dva ili vi{e zna~enja, Mufti} je obradio u raspravi O polisemiji u arapskom jeziku (POF VIII-IX/1958-59., 1960., str. 7-27.). Tragaju}i za ovom pojavom, kao i u prethodnom radu, autor je prou~io sve pore jezi~kog bi}a, a za nas je najva`nije zaklju~no poglavlje gdje je istaknuta suprotstavljenost polisema i sinonima. Dok sinonimi podsti~u beskrajno boga}enje leksike, polisemi vode njenom siroma{enju. Uravnote`enje njihovih dijalekti~kih odnosa utire puteve standardizaciji leksi~kog blaga. Dok se sinonimijom izra`avaju odnosi sli~nosti me|u zna~enjima dviju rije~i, a polisemijom odnosi razli~itosti dvaju ili vi{e zna~enja jedne iste rije~i, antonimijom, koju Mufti} obra|uje u 151

radu naslovljenom O antonimiji u arapskoj leksici (POF XIIXIII/1962-63., 1965., 5-14.), izra`avaju se suprotnosti zna~enja dviju rije~i. Raspravom Homonimija u arapskoj leksici (POF XL/1990., 1991., str. 9-18.) Mufti} je osvijetlio pojavu da se jednom istom rije~ju izra`avaju suprotna zna~enja, kao {to pokazuje primjer savremenog zna~enja rije~i "stra{no" u na{em jeziku. Teorijske rezultate dobijene istra`ivanjem ovih pojava Mufti} je primijenio na bogatstvu arapske leksike za izra`avanje boja i nijansi u radu pod naslovom Leksika za boje u arapskom (POF XXV/1975., 1977., str. 227-282.). Na 350 izraza za boje i nijanse, Mufti} je ispitao pojave polisemije, sinonimije, antonimije i homonimije, a uz to je pru`io i de finiciju boje kao "opti~ke i fiziolo{ke pojave". Za ovaj, kao i za prethodne Mufti}eve radove, mo`e se re}i da se odlikuje sistemati~no{}u i nastojanjima da se do|e do teorijskih rezultata koji se dobro mogu iskoristiti prilikom raznovrsnih jezi~kih istra`ivanja. U na{em jeziku ima preko 8.000 tu|ica porijeklom iz orijentalnih jezika. U raspravi O arabizmima u srpskohrvatskom jeziku (POF X-XI/1960-61., 1961., str. 5-29.) Mufti}a su posebno zanimale one tu|ice koje su porijeklom iz arapskog jezika. Razradio je teoriju ispitivanja promjena ovih izraza na putu prilago|avanja fonetici i morfologiji na{eg jezika. Predmetom istra`ivanja na ovaj rad se nadovezuje rasprava Prilog semanti~kom izu~avanju arabizama u srpskohrvatskom jeziku (POF XVIIIXIX/1968-69., 1973., str. 59-87.). U radu O arebici i njenom pravopisu (POF XIV-XV/196465., 1969., str. 101-121.) Mufti} prati razvojni put arabice (odnosno arebice) kod nas, sve do posljednje etape njenog razvoja matufovice, u kojoj je ovo pismo reformirano i oslobo|eno m nogih suvi{nih dijakriti~kih znakova, kad je kona~no bio utvr|en arapski znak za svaki na{ glas. U radu Osobenosti upotrebe "kunye" (POF XXVII/1977., 1979., str. 133-164.) Mufti} raspravlja o jezi~koj praksi upotrebe "nadimka" u arapskom jeziku, s naglaskom na tome da on nije isto {to i apozicija. Preostali autorski radovi: O semantici arapskog idafeta (POF XXXII-XXXIII/1982-83., 1984. str. 1-16.) i O fonetskom ponavljanju u arapskom jeziku (POF XXXI/1981. str. 11-32.), tako|er govore o pojavama specifi~nim semantici arapskog jezika.

152

Primijenjena lingvistika
Premda bi se u nekim drugim okolnostima o Mufti}evom Arapsko-srpskohrvatskom rje~niku govorilo kao o kolosalnome leksikografskom poduhvatu, on se s obzirom na njegovo mjesto u bosanskohercegova~koj arabistici s pravom mo` e uvrstiti u primijenjenu lingvistiku, budu}i da neizostavno slu` i u nastavi iz arapskog jezika i kod nas ima priru~ni~ku namjenu. Sli~nu namjenu ima i Mufti}eva Klasi~na arapska stilistika, a u priru~ni~ku vrstu djela treba uvesti i Mufti}evu Gramatiku arapskog jezika. Po{to djelo Infinitivi trilitera u arapskom jeziku, koje sadr` i dora| en tekst autorove doktorske teze, sintetski interpretira jedan zbir Mufti}evih lingvisti~kih rasprava, objavljenih u razli~itim godi{tima POF-a, napominjemo da smo ga uzgred osvijetlili, dok smo govorili o lingvisti~kim studijama zasnovanim na ispitivanju korijenskih osnova arapskih rije~i. Mufti}evo djelo Arapsko pismo, razvoj, karakteristike, problematika je prvo potpunije djelo ovakve vrste kod nas. U njemu se govori o porijeklu, razvoju i specifi~nim obilje`jima arapskog pisma. Uz druga specifi~na obilje`ja, autor posebno nagla{ava ~injenicu da je arapsko pismo konsonantsko, da "izostavljanje vokalizacije i drugih pomo}nih grafi~kih znakova, koliko god upro{tava pismo... toliko opet stvara, u najmanju ruku, nesigurnost u ~itanju i najboljim poznavaocima arapskog pisma". Zbog toga je "suprotno praksi u drugim jezicima, u arapskom potrebno prvo razumjeti tekst da bi se tek poslije toga mogao pravilno pro~itati, a nikako u obrnutom smislu" (str. 253.). Izuzimaju}i iscrpnu bilibliografiju, djelo ima tri sadr`ajne cjeline a to su: uvodni dio s pregledom nastanka i razvoja pisma; razrada inventara osnovnih i pomo}nih znakova koji ~ine sistem pisanja; pitanje pisanja stranih rije~i s osvrtom na primjenu arapskog pisma u glasovnim sistemima drugih jezika. Dva poglavlja ovog djela su posve}ena razvoju kaligrafske forme ovog pisma i njenom {irenju na na{em tlu (Osvrt na na{e kaligrafe, str. 139-147. i Osvrt na vrste i njihovo kaligrafsko uobli~avanje, str. 190-196.). Pitanje transkripcije arapskog pisma latini~nim znakovima, osvijetljeno je sa stanovi{ta nau~nih potreba za ujedna~avanjem predstavljanja arapskih glasova drugim sistemima pisanja. Autor je poseban napor zalo`io fenomenu grafi~kog pisanja arapskih narje~ja, {to je pitanje kojim bi se trebale pozabaviti cjelokupne 153

u kojem se ~itaoci prvi put susre}u s potpunijom podjelom semitskih jezika iznesenom kod nas. mi smo u POF-u okvalifikovali kao kulturni doga|aj u na{oj arabistici. nauke. u kojem Mufti} ukazuje na zna~aj znakova koji razdvajaju re~eni~ne cjeline i zaokru`ene dijelove. opravdano je ispitivanju podvrgnuti uvrije`eno pravilo da govor prethodi potrebi uspostavljanja pisma. Sadr`ina knjige je raspore|ena u devet poglavlja.) gdje autor raspravlja o denotativnom i konotativnom zna~enju rije~i. to ne `elimo analiti~ki ponavljati. 201-204.7 Gramatika se pojavila kao kruna autorovoga vi{edecenijskog bavljenja onim pojavama u arapskom jeziku. Ministarstvo obrazovanja. Budu}i da je gotovo nemogu}e fonetsko {arenilo arapskih govornih varijeteta obuhvatiti jedinstvenim pismom.. ne propu{taju}i priliku da uka`e na slo`enost ovog problema u arapskom pravopisu. kulture i sporta. ve} bismo istakli ona obilje`ja po kojim se ova gramatika razlikuje od drugih. Mufti}eva nema ideolo{kih primjesa. jer je u njima dosta prostora ustupljeno vladaju}em re`imu u datim sredinama. str. Budu}i da smo o njihovim sadr`ajima dovoljno govorili u navedenom prikazu. 661-721. kojem ni Arapi ne obra}aju odgovaraju}u pa`nju. u ~ije ispitivanje su se nerado upu{tali i savremeni arapski jezikoslovci. isti~u}i razlike u 7 Mehmed Kico (prikazuje): Teufik Mufti}. Tu je i odjeljak Interpunkcija.. Pritom se u vidu ima prvenstveno odjeljak Semitski jezici. ra|ena na istim metodolo{k im konceptima i. Nau~no je moderno zasnovana. uporede s Mufti}evom Gramatikom.. pridru`eni sli~nim djelima koja su istoj svrsi slu`ila u drugim evropskim zemljama. {to je posebno zanimljivo. Sastavljena je na principu tra`enja uzora u dobrim arapskim gramatikama u evropskim zemljama i donosi brojne sadr`aje koji se u na{oj arabistici pojavljuju kao prvijenci. bez izuzetka.nadle`ne institucije u arapskom svijetu. Za razliku od drugih gramatika. Sarajevo 1998. Gramatika arapskog jezika. Za ud`benike neuobi~ajenu materiju donosi poglavlje pod naslovom Uvod u semantiku (str. Sarajevo 1999. ideolo{ki indiferentna i politi~ki neutralna. Izlazak Mufti}eve Gramatike arapskog jezika iz {tampe. Prilikom usporedbe se mo`e uo~iti da su takva djela. POF XLVIIXLVIII/1997-1998. 154 . Sama ~injenica da su samo dva istorodna ud`benika kod nas slu`ila univerzitetskim nastavnim potr ebama govori o opravdanosti da se jedino oni. u vje`bankama nisu li{ena ideolo{koga konteksta.

) su terminolo{ka poja{njenja sinonimije. El-Kalem.ovisnosti od toga da li nosilac jezi~kog aktiviteta ima neutralan stav prema pojavi koju odre|uje. antonimije. 262. "Sadr`aji ove gramatike su dobro raspore|eni.) donose abecedne popise bosanskih.) dijela i radova koje profesor Mufti} navodi u iznimno bogatoj Selektivnoj bibliografiji lingvisti~ke arabistike (str. latinskih i arapskih termina. nastava iz predmeta arapski jezik je "pokrivena" na razini akademskog izu~avanja. Sarajevo 1999. Selektivna bibliografija lingvisti~ke arabistike je veoma informativna i "to je ono {to ovu gramatiku arapskog jezika izdvaja od gramatika koje su joj prethodile. 155 . homonimije. ve} treba `aliti {to tradicionalisti~ki odnos prema zadacima arabistike kod nas ne mo`e pratiti vrijednosti ovoga djela. Odjeljak Sintaksi~ka semantika (str. Ne treba ni pomi{ljati da ona ne}e odgovarati potrebama na{e arabistike. a u kojima je zastupljena nesistemati~nost i optere}enost suvi{nim obja{njenjima". rije~i stavljaju u dinami~ne zna~enjske odnose naspram njihovoga osnovnog zna~enja kao i prema zna~enjima drugih rije~i. polisemije. Pretpostavka {to }e izostanak vje`bi u ovoj Gramatici mnoge iznenaditi. ve} govori o visokoj nau~noj razini.. 723-782. Obzorja arapsko-islamske knji`evnosti. Oni nisu optere}eni suvi{nim obja{njenjima. zajedno s nejgovim Arapsko-bosanskim rje~nikom. morfema. 783-852. Djelom Gramatika arapskog jezika Teufika Mufti}a.) govori o sli~nim relacijama me|u misaonim skupovima rije~i. hiponimije i inkompatibilnosti rije~i. 8 Jusuf Rami}. kao pojava koje. Indeksi kao dodatak knjizi (str. ~estica i afiksa. nipo{to nije njen propust. Mufti} je ~itaocima POF-a pru`ao uvide u razvoj predmetnih nau~nih oblasti u nazna~enim sredinama.). kroz koje je izlo`io sadr`aje referalnih ~asopisa i djela iz arabistike u Evropi i arapske lingvistike u mati~nim zemljama. U odjeljku Leksi~ka semantika (670-706. bez vezivanja za stranicu na kojoj su u knjizi iskori{teni. 707-721.8 Doprinos drugim podru~jima arapske lingvistike Napisav{i na stranicama POF-a prete`an broj ocjena i prikaza. u evoluciji jezika. 853-862. Na istom principu je ustrojen i Abecedni indeks autora (str. ili pritom izra`ava posebna osje}anja. str.

I. iz predislamskog perioda. s podacima o prou~avanju arapskog jezika. po~ev{i od prvog prijevoda Kur'ana na latinskom jeziku (Robertus Ketanesis. Ne{to op{irnije prikazom (18..). Izlo`io je i sadr`inu najzanimljivijih priloga iz tri toma Billetin de l'Institut d'Egypte . zami{ljen kao dodatak Barthelemyevu Arapsko-francuskom rje~niku (28. imponuje Mufti}eva primjedba. Ne{to op{irnije. sadr`aje 27 radova iz pet godi{ta lajdenskog ~asopisa Oriens (5.). I. Mufti} izla`e sadr`inu djela iz dijalektologije. Georga Graffa (20. M.)9 Predstavio je i pregled razvoja arabistike u Evropi.). potom sadr`aje tri toma Journal Asiatique . Pellata (10. Denizeaua (25. S. francuskog arabiste Ch. Osvrnuo se i na I tom Arapsko-francusko-engleskog rje~nika klasi~noga i savremenog jezika.) i. najzad. a u osvrtu (14. Iako je djelom obuhva}eno sve zna~ajno u razvoju arabistike "od pomo}nog studija u samostalnu disciplinu". rje~nika savremenog arapskog jezika. zatim sadr`inu arabisti~kih radova u nekim svescima Bulletin of The scool of oriental and African studies . prikazao je Rje~nik arapskih crkvenih termina. vi{e pa`nje posvetio likovima arabista nego njihovim djelima (16. T. R. 12. Ry`kova i M. 1143..Paris (4. Sa`eto je izlo`io i sadr`inu L'arab vivant. Blasherea. U prikazu (9. Libana i Palestine. godine (23. Denizeaua. J. godine).London (2. te priloge pet tomova Journal of the Royal asiatic society of Great Britain and Ireland London (7.).).) te Arapsko-ruski i ruskoarapski rje~nik vojnih termina.) osvjetljava djelo Ibrahima Anisa o arapskim dijalektima uop}e i o njihovom diferenciranju. u kojem je autor. ne zbog zna~aja koliko zbog rijetkosti.Kairo (1. Anisimova (27.). Posredstvom tri prikaza. V.). 8. da bi bilo korisnije da se autor {ire osvrtao na djela istaknutih arabista umjesto izlaganja o njima.).Prikazao je monografiju ruske arabistike iz perioda od 1917-1959.) kao i Rje~nik arapskih dijalekata Sirije. i 11. 156 . 6.) ukratko prikazuje Rabinov rad o dijalektima zapadnih krajeva Arabije. i 13. Danilova.). Fück. Cl.) izvje{tava o studiji Chaima Blanca o dijalektima sjevernih krajeva Palestine. 9 Broj u zagradama ( ) slu`i umjesto navo|enja cjelokupnog naslova prikaza navedenog pod tim brojem u popisu ocjena i prikaza na kraju rada. Chouemia i Cl. Pa`nju mu je priv ukao i Rje~nik klasi~nog arapskog jezika Jörga Krämera i Helmuta Gätjea (26.

(Summary: On polysemy in arabic)... (Resume: Une introduction a l'etude des synonimes de la langue arabe).. 1955. (Summary: On arabic loanwords in serbo-croatian).. 509-551. Prilog semanti~kom izu~avanju arabizama u srpskohrvatskom jeziku. str. 1965. str. 1-16. (Resume: Les raciens triliteres dans la langue arabe. (Summary: Contribution to the semantic study of loanwords in srbo-croatian).. 101-121. 1979. 1958. O arabizmima u srpskohrvatskom jeziku. 7-27. 1960. 269-280. (Summary: Colour lexis in arabic.. POF VI-VII/1956-57. 5-32. Osobenosti upotrebe "kunye" (Summary: The specific usages of "kunya"). str.. POF XIV-XV/1964-65. POF XVIII-XIX/1968-69. Morphological and Sintactic Review). (Summary: Characteristics of arabic deminutive). str. O intensifikaciji u arapskom. str. str. str.. str. 1961.... 5-14. POF XXVII/1977. Une statistique et phonetique).Popis radova objavljenih u POF-u Rasprave Trilitere u arapskom.. O arebici i njenom pravopisu. str. 1980. O polisemiji u arapskom jeziku... Uvod u sinonimiku arapskog jezika. + 11 tabela fonetske podjele arapskih glasova. str. 59-87. 5-38. 1976. O semantici arapskog idafeta (Summary: On the Semantic of the Arabic Annexation). 1984. 1977. (Resume: Sur l'intensification dans la langue arabe).. Semantika iz trilitera izvedenih vrsta arapskih glagola (Summary: Semantics of Arabic Verbal Stems Derived from Triliteral Roots).. O antonimiji u arapskoj leksici. 227-282. 37-65.. (Summary: On antoymy in arabic).... POF XII-XIII/1962-63.. 133-164. Osobitosti arapskog deminutiva.. (Abstract: On ortography of arabic script used for serbo-croatian by Teufik Mufti}). Morfolo{ko semanti~ki osvrt.... POF VIII-IX/1958-59. str. POF XXXII-XXXIII/1982-83. POF XXII-XXIII/1972-73.. POF III-IV/195253. POF V/195455. 157 . POF X-XI/1960-61. POF XXV/1975. POF XXVIII-XXIX/1978-79. str. 1969. 1973. 5-29. 1953. str. Leksika za boje u arapskom.

1951. Homonimija u arapskoj leksici. i 2. str. 1.. Ukratko je rezimiran sadr`aj tri godi{ta ~asopisa... 1952. POF XXXV/1985.. iz 1951.. 1991. T. (POF IIIIV/1952-53. iz 1952.O fonetskom ponavljanju u arapskom jeziku (Summary: On phonetic repetition in Arabic). drugi o novcu iz vremena Mameluka u Egiptu i tre}i o ornamentima kojim su Arapi u Egiptu ukra{avali posu|e. University of London. 5. str.. Tome XXXII... str. 1950. 158 . 4.).. No 1. strana 406.. 11-32. 2. god. 1981. 1953. i 2.. Vol.... i 2. Majerovo djelo izla`e historijski pregled narodnih no{nji srednjevjekovnih Arapa. i 2..). 120 i 20 plo~a (POF IIIIV/1952-53. Rezimirana je sadr`ina 27 radova iz pet godi{ta lajdenskog orijentalisti~kog ~asopisa. Mufti}. 3. (Summary: Homonymy in arabic Vocabulary). 632. Mufti}. POF XXXI/1981. 727.). 1953. No 1.. Tome CCXXXVIII.. str. u Egiptu. str. 648-655. Svezak XIII. dio 3. 1950. A.. 1953.. Teufik (prikazuje): Bulletin de l'Institut d'Egypte. 335-336.. Palestini i Siriji. 2.. POF XL/1990.. str. (POF II/1951. Prikazi i ocjene 1. str. Kairo 1951. godi{ta ~asopisa. 1949. 335. Arapske plurilitere i njihovi derivati (Summary: Arabic pluriliteral roots and their derivates). 644-648. Mayer. 1. str. T. Leiden 1948. Session 1949-1950. IV + 551-810.). T. 3.. 9-18.. 1950. 1952. str. i 2. Paris. Vol. iz razli~itih orijentalisti~kih oblasti. No 1. 1952.. (prikazuje): Bulletin of The school of oriental and African studies. Mufti}. Vol... Tome CCXXXIX. No 1. i 2. i 2. od kojih prvi govori o nekoliko starih dokumenata na papirusu. (POF III-IV/1952-53.. Tome CCXL. str. Ukratko je izlo`ena sadr`ina devet priloga za ~asopis.. (POF II/1951. 1. 1952. 5. Mufti}. No 1. T. Vol. god. 4. Mufti}. Vol.). (prikazuje): Mamluk costume. Rezimirana je tematika tri priloga iz 32. (prikazuje): Oriens. 1 i 2. A Survey by L. Geneve... (prikazuje): Journal Asiatique. 1986.

12. Part. str. 351. T. 362-363.. (prikazuje): Chaim Blanc.. Vol. V + 284 (zapravo 568 stupaca).. 3. (prikazuje): Journal of The Royal asiatic society of Great Britain and Ireland.. 1. Tome CCXLI. (POF III-IV/1952-53. Tome XXXV. Le Cair 1952. 1952. 1955. Kratka informacija o pojavi Pellatova Rje~nika savremenog arapskog jezika. No 1. T. T.. XIV + 226 sa 20 karata (POF VI-VII/1956-57. koju izdaje The Israel Oriental society).. (prikazuje): Charles Pellat.).. (prikazuje): Bulletin de l'institut d'Egypte. 2. 1953... 659661. (prikazuje): Bulletin of The school of oriental and African studies..).). Part. 13. T.. Librarie d'Amerique et d'Orient-Adrien-Maisonneuve. L'arabe vivant. Mufti}. 1955. 36o-362.. Mufti}. Vol.. 2. 356358. god. 3. 351.. 49. l955.000 rije~i. Mufti}. str.. 159 . i 3. 11. Mufti}. (prikazuje): Bulletin of The school of oriental and african studies. Taylor's Foreign Press. Paris 1953. 1955.. str. 7. Mufti}. T. Ancient West-Arabian. 666-667. 14. Izlo`ena je tematika ~etiri najzanimljivija rada obuhva}ena 33. London 1951.. Mufti}.. Mufti}. T.. Rezimirana je sadr`ina 11 radova iz tri godi{ta ~asopisa.).). (POF IIIIV/1952-53. str.).. 322-323.). Rezimirana je tematika 19 radova iz ~asopisa. Mufti}. T. (POF V/1954-55..). (prikazuje): Journal Asiatique. sa preko 9. (POF IIIIV/1952-53. T. (POF V/1954-55. i 4. Session 1952-53. (prikazuje): Chaim Rabin. 1953. i 3. Parts 1. (POF V/195455.. str. University of London.. str. str. Blancova studija je dio doktorske disertacije o dijalektu palestinskog plemena Druza. XV. 1953.. i 4. Paris. 2. Rezimirana je tematika 10 radova iz 35.. Session 1950-51. 8. tomom ~asopisa. 9. Le Cairo 1954.. (POF V/1954-55. iz serije Oriental Notes and Studies. str. toma ~asopisa.. (prikazuje): Bulletin de l'Institut d'Egypte. 1953. University of London. 661-662. T. str. 77. Mufti}... 1952. 2. Tome XXXIII.6. XIV. 10. 1955. 4. Rezimirana je tematika 16 radova jednog godi{ta ~asopisa. Studies in North Palestinian arabic (No. str. 1958. 1.. Sa`eto je izlo`ena tematika ~etiri rada iz jednoga godi{ta ~asopisa.. POF V/1974-75.

Der arabicshe Elativ (Akademie der Wissenschafte und der Literatur. Njegove lingvisti~ke radove je posthumno objavio Muhammad [awqi Amin.. 178. Studija J. T. 1953. 18.. Akademie Verlag). str. 19. Fückovim djelom je obuhva}en razvoj arabistike i "srodnih grana nauke" u Evropi. str. Mu'\am lugawi nahwi sarfi yahtawi 'ala raka'ir min asrari-l-'arabiyya mustaqatin min nadidi-l-mu'allafat wa aqwali-l-a'immah fi-l-kutubi-lmaktuta wa-l-matba'a... Mufti}.und Stilgeschichte (Abhandlung der Sachsischen Akademie der Wiisenschaften zu Leipzig. (POF VIII-IX/1958-59. 1958. Navedena Wehrova studija je obuhvatila sve modele elativnih formi u knji`evnom arapskom jeziku. Al-Qahira 1952. 57 (POF VI-VII/1956-57.). (prikazuje): Dr Hans Wehr. T... Anisovo djelo se smatra jednim od najranijih pregleda historijskog razvoja arapskih dijalekata. 212-213. (prikazuje): Johann Fück. (POF VI-VII/1956-57. 1960. str. 15. 1958. Mufti}.). pa sve do po~etka 20. At-taba'a l-'ula..). T... (prikazuje): Johann Fück. str 148. str. Fückanudi historijski pregled razvoja arapske lingvistike u srednjem vijeku. (POF VI-VII/195657.. (prikazuje): Fi lah\at al-'arabiya.. stolje}a. Arabiya. podjela i odlike dijalekata Zapadne Arabije iz predislamskog perioda. Wiesbaden. T. str. 323. Verlag der Akademie der Wissenschaften und Literatur in Meinz. No 7. 324. Berlin 1950. str... Mufti}. Band 45.. Die arabischen Studien in Europa bis in den Anfang des 20. po~ev od 12. Philogisch-historische Klasse. 17.und sozialwisswnschaftelichen Klasse. 238. 160 . Heft 1. 355. Abhandlungen der geistes. Ahmad Taymur se uspje{no bavio i teorijom nauke o jeziku.). Leipzig 1955. T. Jahrgang 1952. 1958. Jahrhunderts (Otto Harrassowitz). Bi qalami-l-'allama l-muhaqqiq lmagfuri lahu Ahmad Taymur-ba{a.. 1960. (prikazuje): Esraru-l-'arabiya.. AlQahira 1374/1954. (POF VIII-IX/1958-59. str. Ta'lif: dr.). At-taba'atu l-laniya.). 210-212.. Mufti}. 16. Untersuchungen zur arabischen Sprach. In Komission bei Franz Steiner Verlag GMBH. Ibrahim Anis.Prikazanim djelom je obuhva}en razvoj. Pored toga {to zauzima jedno od istaknutijih mjesta u knji`evnosti u Egiptu iz prve polovine na{eg stolje}a. str. 323-324. Mufti}. str.

(prikazuje): Muhammad al. Mubarakovo djelo govori o tokovima. (POF XII-XIII/196263. T. str. 1-7. Mufti}. (prikazuje): V. (prikazuje): Dictionnaire Arabe-francais-anglais (Langue classique et moderne) Arabic (French) English Dictionnary par Regis Blashere. uzori iz gr~ke normativne gramatike i specifi~ni uvjeti razvoja ove oblasti kod Arapa.. 1965. str. 1969. T. Semitistik. Tome premier. 213-214. str. Dirasa tahliliyza muqarina li-l-kalimati-l-'arabiyya. VIII.. Paris 196466. 448-449. str.. Moskva 1959. 400. Autor predstavljenog rje~nika je sakupio sve izraze koji se praktikuju u teolo{koj. prema autoru. Handbuch der Orientalistik. 1960. donose}i bibliografiju predmetnih radova.Mubarak.... [arbatov: Arabistika v SSSR (1917-1959).). 131. str. Leiden 1954. Kratkij o~erk. 391-393. Istorija arabskogo jazykoznanija. 203. Zweiter und dritter Abschnitt. Dima{q 1379/1960. str. T. vermehrte Auflage von Georg Graff. 24.. 128. str. godine.. (POF XII-XIII/1962-63. 132... str... 388-389. VII. Durbecq 1954. Fasc. Louvain.20.. Mufti}. Filologija. Fiqhu-l-luga. Predstavljen je Zvegincevljev kratak pregled razvoja arapske lingvistike za koji su. T. Izdal'stvo Moskovskogo Univerziteta 1958. Mostafa Chouemi et Claude Denizeau. [arbatovljeva studija pru`a pregled razvoja svih oblasti arabistike u Sovjetskom Savezu u periodu od 1917.. (prikazuje): G. 21.. Zvegincev. str. 1965. T.). do 1959. (POF VIII-IX/1958-59. (prikazuje): Verzeichnis arabischer kirchlicher Termini. Mufti}. 1953. 5-29. 1961. str.. 22. (POF XII-XIII/196263.. 25.. Mufti}. Leiden-Köln.). U radovima obuhva}enim navedenim priru~nikom pribli`no jednako su zastupljene razli~ite orijentalisti~ke discipline. dostignu}ima i zadacima arapske lingvistike.). Imprimerie Orientaliste L. Mufti}.. Dritter Band. (POF XIV-XV/1964-65. 283-284. Erster Abschnitt..).. Mufti}. 80. 161 . 1965. dogmati~koj i obrednoj praksi arapskih kr{}ana.). XXX + 1-418. str. (POF X-XI/1960-61. [. str. str. 23. (prikazuje): Bertold Spuler. str. tri najva`nija momenta: uticaji indijske gramatike. Zweite. T. A. 390.

zna~ajne za razvoj 162 . str. str. stolje}e) posve}eno "manje prostora nego {to stvarno zaslu`uje". 375. T. 1970. 28. i 20. Auf Grund der Sammlungen von August Fischer. Mufti}.Prvi tom Arapsko-francusko-engleskog rje~nika trojice autora je samo dio zami{ljenoga velikog leksikona kojim bi trebalo biti obuhva}eno cjelokupno leksi~ko blago araspskoga svijeta. str. Paris 1966. T. str... 30. Libanu i Palestini. Autor djela se osvrnuo na svako pojedino djelo i autora. 374-375.. 1965. str. Anisimov pod redakciej I.. Danilov.. u djelu je novijoj knji`evnosti (19. Sostavil I.. (prikazuje): Arabsko-ruskij i Rusko-arabskij slovar'. (POF XVIXVII/1966-67..). 1960. str. Al-Qahira. T. [awqi Dayf. 536. Danilova. 337.. 704.. Hermann Röckendorf und anderer Quellen herausgegeben durch die Deutsche Morgenländische Gesellschaft. (POF XVI-XVII/1966-67.). XXIII. 29. V. Al-Balaga. Teufik (prikazuje): Introduction a la litterature arabe. Lieferung 1-5. 1974. Ry`kov.). XVI.. I. Liban et Palestine (Supplement au Dictionnaire arabefrancais de Barthelemy). Tatawwur wa tarik.). Dar al-ma'arif. Me|utim.Paris. 525-527. 449. str. Prikazom je istaknut zna~aj rje~nika za razvoj vojne terminologije u sovjetskoj arabistici. S. par Gaston Wiet. 1970. (POF XIV-XV/1964-65. To je jedini prilog u POF-u o arapskoj retorici. str. 1-296.. Denizeau . Mufti}... U Wietovom Uvodu u arapsku knji`evnost dat je globalan pogled u razvoj arapske knji`evnosti. predstavljeno francuskim i engleskim vokabularom u istome potezu. M. Istaknute su specifi~ne odlike Rje~nika klasi~nog arapskog jezika na ~ijem su prikupljanju i sastavljanju u~estvovali mnogi istaknuti njema~ki arabisti. str. T. Mufti}. Moskva – 1965. par Cl. 1970. Voenoe izdatel'stvo Ministarstva SSSR. (prikazuje): Dr. str. Istaknut je zna~aj Rje~nika za izu~avanje dijalekata u Siriji. 27.. 1969. S. In Verbindung mit Anton Spitaler bearbeitet von Jörg Krämer und Helmut Gätje. 26. Theodor Nöldeke.. (POF XVI-XVII/19661967. Mufti}. (prikazuje): Dictionnaire des parlers arabes de Syrie. Mufti}. T. (prikazuje): Wörterbuch der klassischen arabischen Sprache. kako isti~e autor prikaza.). (POF XX-XXI/1970-71. 381. 375-376.. Wiesbaden 1957-64.

1981. a Iako Mufti} nije imao dovoljno razumijevanja zajednice. Pru`en je uvid u priloge o kompartivnoj analizi knji`evn osti pripadnika razli~itih kulturnih zajednica nastanjenih u Iraku.. pisanje priru~nika podrazumijeva i "logisti~ku podr{ku" {ire z jednice. (POF XXXI/1981. Kufa i Bagdad) djelo je po ocjeni autora prikaza "dalo zna~ajan doprinos povijesti jezi~ke nauke kod Arapa". Teufik (prikazuje): [awqi Dayf. str. iznio je djela koja se u njegovoj oblasti djelovanja. kao jeziku koji zauzima najistaknutije mjesto me|u semitskim jezicima i jeziku koji. (prikazuje): Literatura Iraqui contemporanea..arapske retorike i stilistike. Serie: Antologios nacionales. Al-Qahira (u izdanju: Dar al-ma`arif) 1968. kroz zajedni~ko slije|enje Kur'ana. Madrid. str. Njegov bogat i raznovrstan nau~ni rad je davao neusporedive plodove u ~etiri razli~ita podru~ja djelovanja: 1) pisanju priru~nika iz arabistike. 375. str. Zaključak Iz izlo`enog se mo`e izvesti zaklju~ak da je Teufik Mufti} najplodniji i predmetu najdosljedniji bosanskohercegova~ki arabista. T. 3) Rad u nastavi iz arapskog jezika na Filozofskom fakultetu.. Neusporediv zna~aj njegovog rada ogleda se u pisanju priru~nika i rasprava iz arapske lingvistike. predstavio se kao usamljen arabista koji je prodro u sr` pitanja specifi~nih arapskom jeziku. daju}i tako zaokru`enu sliku o razvoju predmetne oblasti kod Arapa. Prologo y nota preliminar de Pedro Martinez Montavez. pa i {kole arabistike. kod nas. Al-Madarisu l-nahwiyah. 1974. 233-235.. pov ezuje ba{tinike razli~itih kultura i jezika. 527-530. 4) Prevo|enje s arapskog jezika. Instituto Hispano-Arabe de Cultura. 31. 163 . 2. Mufti}.). Detaljno obuhvativ{i ulogu i doprinos arapskih gramati~kih {kola (Basra. mogu izjedna~avati s onim {to su u drugim evropskim zemljama stvarali timovi. (POF XX-XXI/1970-71. 1977. Pored educiranosti autora i rije{enosti na decenijski strpljiv rad. 32. edicion. 487. I.. str. Mufti}. Pisanje priru~nika predstavlja temeljne pretpostavke izu~avanju nekog predmeta na akademskoj razini.).. 2) pisanju rasprava iz arapske lingvistike kroz saradnju u POF-u. Svojim raspravama iz arapske lingvistike kroz saradnju u POF-u.

. 197-199. 5.".. 3.. XXXVII. Kico. problematika. kulture i sporta. "Orijentalni institut u Sarajevu 1950. "@ivi jezici". XIV. Amir (prikazuje): Teufik Mufti}. 2. Prof. 36o-362. Sarajevo 1982. 1-4. karakteristike.. Teufik Mufti} (1918. s razlogom bojimo da ovim saop}enjem. ne sudjelujemo u nesumnjivo posvjedo~enom.. 34. Prilozi za orijentalnu filologiju. Tanaskovi}.. Sarajevo 1995.-2000 . str. XVIII + 3950.). Jusuf: Obzorja arapsko-islamske knji`evnosti . knj. 15-16. Mehmed (prikazuje): Teufik Mufti}. LITERATURA 1. Dragana (prikazuje): Teufik Mufti}. str. dok tako malo govorimo o tako velikom djelu. Arapsko pismo razvoj. br. 8. Ministarstvo obrazovanja. da li i nesvjesnom. Orijentalni institut. Beglerovi}.. str. Samir: Povodom d`enaze rahmetli dr. zata{kavanju blistavog lika velikog nau~nika. Prilozi za orijentalnu filologiju. 2004. str.. Arapskosrpskohrvatski rje~nik. str. Beograd 1972. U to ime bismo za kraj rekli jo{: "Hvala Allahu. XLVII-XLVIII/1997-1998. nauke. 6. 164 .. Gramatika arapskog jezika. 1. XLVI/1996. Sarajevo 1998.. Orijentalni institut u Sarajevu.. Darko: Na{a arabistika i arapska gramatika.. 1977. 4. Orijentalni institut u Sarajevu. Sarajevo 1973. Ljubovi}. 288290. Kujovi}. 1988. Sarajevo 2000. Stoga se i mi. Rijaset islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Klasi~na arapska stilistika.. Orijentalni institut u Sarajevu.S ~u|enjem se treba pitati kako u blistavosti lika Teufika Mufti}a nema sjaja nesumnjivo zaslu`enih priznanja.. ili da se odgovoni upitaju kako je mogu}e da priznanja vrlo ~esto zaobi|u najzaslu`nije. 1/771. 1999.. 2 vol. koji zemlju ukra{ava u~enim ljudima". Prilozi za orijentalnu filologiju. jan. 1987. XXV/1975. Rami}.. Prilozi za orijentalnu filologiju. El-Kalem. dr. Uredili: Amir Ljubovi} i Lejla Gazi}. To je potvrda opravdanosti da se odgovorno ispita moralna utemeljenost podjele priznanja. Str. Br. Esad (prikazuje): Teufik Mufti}. Orijentalni institut u Sarajevu. 1997. Teufika Mufti}. str. Orijentalni institut u Sarajevu. 7.The Institute for Oriental Studies in Sarajevo 1950-2000. Durakovi}. Sarajevo 1999. 201204. "Preporod".

‫اﻟﻠﻐﺔ اﻟﻌﺮﺑﯿﺔ ﻓﻲ اﻟﺒﻮﺳﻨﺔ واﻟﮭﺮﺳﻚ‬ THE LINGUSITIC ACHIEVEMENT OF PROFESSOR DR. Teufik Muftic is an irretrievable loss. 165 .(2003-1918) ‫ﻣﺆﻟﻔﺎت اﻟﺪﻛﺘﻮر ﺗﻮﻓﯿﻖ ﻣﻮﻓﺘﯿﺸﺖ اﻟﻠﻐﻮﯾﺔ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﺗﻌﺘﺒﺮ وﻓﺎة اﻷﺳ ﺘﺎذ اﻟ ﺪﻛﺘﻮر ﺗﻮﻓﯿ ﻖ ﻣﻔﺘﯿ ﺘﺶ ﺧ ﺴﺎرة ﻻ ﺗﻌ ﻮض، ﻧﻈ ﺮا إﻟ ﻰ أن‬ ‫اﻷﺳ ﺘﺎذ ﻣﻔﺘﯿ ﺘﺶ ﺻ ﺎﺣﺐ اﻟﻜﺘ ﺐ اﻟﻘﯿﻤ ﺔ و اﻵﺛ ﺎر اﻟﻌﻠﻤﯿ ﺔ و اﻟﻤﻘ ﺎﻻت‬ .‫اﻟﻤﺘﺨﺼﺼﺔ ﻓﻲ ﺗﻄﻮﯾﺮ دراﺳﺎت اﻟﻠﻐﺔ اﻟﻌﺮﺑﯿﺔ و ﻓﻘﮭﮭﺎ‬ ‫وﺑﺮز إﻧﺘﺎﺟﮫ اﻟﻌﻠﻤﻲ اﻟﻤﺜﻤﺮ ﻓﻲ ﻣﺠﺎﻻت اﻟﺒﺤﺚ اﻟﻌﻠﻤﻲ اﻟﻤﺤﺘﻠﻔﺔ و ﺧﺎﺻ ﺔ ﻓ ﻲ‬ ‫ﺗ ﺼﻨﯿﻒ ﻛﺘ ﺐ اﻟﺘﻌﻠ ﯿﻢ و ﺗ ﺄﻟﯿﻒ اﻟﻤﻘ ﺎﻻت اﻟﻌﻠﻤﯿ ﺔ و اﻟﺘ ﺪرﯾﺲ ﻓ ﻲ اﻟﻤ ﺴﺘﻮى‬ . His prolific scholarly works are important for many fields. Muftic’s complete works. TEUFIK MUFTIC (1918-2003) Summary The passing of Dr. writing of research works in Arabic and the grammar of Arabic which is used at university level. we can ascertain that he is the most successful scholar in the field of study of Arabic and the research in that field in all of Bosnia and Herzegovina. Following the examination of Dr. especially in the field of textbooks for the study of Arabic. considering that he was the author of very valuable scholarly works in the field of study and understanding of Arabic.‫اﻟﺠﺎﻣﻌﻲ و اﻟﺘﺮﺟﻤﺔ ﻣﻦ اﻟﻠﻐﺔ اﻟﻌﺮﺑﯿﺔ‬ ‫وﺑﻌ ﺪ اﻻﻃ ﻼع ﻋﻠ ﻰ ﺟﻤﯿ ﻊ آﺛ ﺎره اﻟﻌﻠﻤﯿ ﺔ ﯾﻤﻜ ﻦ اﻟﺘﺄﻛﯿ ﺪ ﺑ ﺄن اﻷﺳ ﺘﺎذ اﻟﻤﺮﺣ ﻮم‬ ‫ﻛﺎن أﻛﺜﺮ اﻟﻌﻠﻤﺎء ﻧﺠﺎﺣﺎ ﻓ ﻲ اﻟﺒﺤ ﺚ اﻟﻌﻠﻤ ﻲ و ﺗﻄ ﻮﯾﺮ اﻟﺪراﺳ ﺎت اﻟﺤﺪﯾﺜ ﺔ ﻟﻌﻠ ﻢ‬ .

166 .

ekonomsku i političku prekretnicu. oni su energično odbijali. Bilal Hasanović PRVA ISLAMSKA PROSVJETNA ANKETA (1910-1911) Sažetak Islamska prosvjetna anketa (stručni savjet) imala je zadatak da prouči ponudi rješenja niza vjersko-prosvjetnih. koje je zadržalo svoju višestoljetnu formu. Bošnjaci nisu uspjeli da pronađu svoje mjesto u novonastalim društveno-političkim i civilizacijskim tokovima. neracionalno korištenje vremena i neprilagođena kadrovska struktura. bila značajan korak naprijed u vjerskoj i općeobrazovnoj edukaciji muslimanskog podmlatka. značio je za bošnjačko-muslimanski narod veliku kulturnu. koju je karakterizirala zastarjela metodologija rada. kako modernijem osnovnom. koja je postajala sve ozbiljnija kočnica. držeći se čvrsto svojih ustaljenih pogleda i shvatanja. dr. od kojih su neka bila stoljećima “nedodirljiva”. Posebno je bilo problematično osnovno-mektepsko obrazovanje. međutim. Sve što je dolazilo sa Zapada. odgojnih i općeobrazovnih pitanja u domenu osnovnog obrazovanja. poslije okupacije. koja su. s obzirom da su u tom domenu vladali snažni otpori kako roditelja tako i većeg dijela konzervativne uleme. 167 . izvršila analizu svih tih pitanja i ponudila neka rješenja. za razliku od postojećeg stanja. To se posebno manifestiralo u obrazovno-odgojnoj oblasti. kao što je svjetovno obrazovanje muslimanske ženske djece. god. i pored heterogenog intelektualnog sastava. Anketa je. *** Dolazak austrougarske uprave u Bosnu i Hercegovinu 1878.Doc. tako i srednjem i višem obrazovanju. nije moglo tako trajno ostati. To. s obzirom da se sve više osjećala potreba. bez obzira kako izgledalo. da se “muslimanski element” mora postepeno mijenjati i prilagođavati novim civilizacijskim promjenama i prihvatati ono što je za njih dobro i korisno. Više od dvije decenije.

Taj problem uviđale su kako nova administrativna vlast tako i islamska vjerska uprava, koje su željele, svaka na svoj način, da učine nešto što bi pomoglo da se to stanje počne postepeno mijenjati nabolje. U tom smislu, krajem decembra 1910. god. na prijedlog Vakufskog sabora održana je Prva islamska prosvjetna anketa (stručni savjet) u koju su ušli istaknuti bošnjački alimi, pedagozi i drugi intelektualci, na čelu sa reisu-l-ulemom hfz. Sulejman ef. Šarcem.1 Ova anketa imala je savjetodavni karakter. Cilj joj je bio “da pokaže put kako bi se islamski element u Bosni i Hercegovini u islamskom duhu prosvjetno unaprijedio”2 Na prvom zasijedanju usvojen je program vjeronaučnog gradiva koji je trebalo da savlada svako dijete u dobi od 7-12 godina. Taj program sastojao se od sljedećih predmeta: 1. učenje Kur’ana, 2. nauka o i’tikadu (vjerovanje), 3. nauka o amelijjatu (obredoslovlje), 4. elementi ahlaka i adaba (etika i odgoj), 5. kratka historija islama. U raspravi o jeziku, na kojem će se izvoditi nastava, učesnici Ankete imali su tri različita pristupa:  da se udžbenik napiše na turskom jeziku,  da se napiše na bosanskom jeziku, arebicom,  da se napiše na bosanskom jeziku, latinicom. Jedan od članova Islamske prosvjetne ankete, prof. Mehmed ef. Muftić, iznoseći prijedlog da se udžbenik napiše na turskom jeziku, pravdao je to činjenicom što će to djeci kasnije u medresi dobro doći “kad budu učili kitabe na turskom jeziku”, dok je hafiz Ali ef. Zagorica, također, član Ankete, smatrao da se vjeronauka
1

Prvu islamsku prosvjetnu anketu sačinjavali su: hafiz Sulejman ef. Šarac, reisul-ulema, kao predsjednik, hafiz Mehmed ef. Okić i Omer ef. Zukanović, članovi Ulema medžlisa, Mehmed ef. Muftić, profesor Mustajbeg Halilbašić i Šefkija Gluhić, članovi Vakufsko-me’arifskog sabora, Nedžib ef. Smajlbegović, profesor Šeriatske sudačke škole, Ali ef. Kadić, profesor Gimnazije, Hasan ef. Hodžić, učitelj Učiteljske škole, hafiz Ali ef. Zagorica, Mustafa ef. Tulić, muallimi, Salih ef. Bašić, profesor Carigradske gimnazije, Hajdar ef. Fazlagić, učitelj osnovne škole, dr. Hamdija Karamehmedović, ljekar. Naknadno je umjesto Ali ef. Kadića, kooptiran Safvet-beg Bašagić. 2 Zapisnici sjednica Islamske prosvjetne ankete, održanih koncem decembra 1910. i u januaru 1911. svezak I, str. 4

168

može mnogo bolje naučiti i razumjeti na svome -maternjem, nego na stranom, nepoznatom jeziku. Ali, kako je arapsko pismo upravo radi Kur’ana sveto, “treba da se vjeronaučka knjiga napiše arapskim pismenima, koja su već dotjerana prema našem jeziku,” kazao je Zagorica. 3 Učesnik Ankete, Šefkija Gluhić, zastupao je vrlo radikalno mišljenje, insistirajući da se udžbenik napiše na bosanskom jeziku, latinicom, jer “i sada, rekao je on, mnogo svijeta zna čitati latinicu, ili bar čita lakše nego arapska slova...Vjera će se, na taj način, mnogo tačnije i sigurnije poznavati.” 4 S obzirom da su neki članovi Ankete izrazili rezervu prema tom stavu, bojeći se kako će to narod prihvatiti, Gluhić na to reagira primjedbom kako “treba da smo mi vođe narodu, a ne narod nama... i da ovdje ustanovimo i zaključimo onako kako je po našem mišljenju za narod najbolje”5 Elaborirajući mentalnu sposobnost djece, učitelj Hasan ef. Hodžić, istakao je da “duševni razvoj djeteta u ovom dobu isključuje obuku i na kakavom drugom jeziku osim na njegovom maternjem...Svi narodi uče vjeronauku na svom maternjem jeziku. I Arapi i Turci i Perzijanci i Kinezi i svako drugi, samo Bosanci treba da budu iznimka.”6 Nakon analize tog pitanja, Anketa je zauzela stav da se vjeronaučni udžbenik napiše na bosanskom jeziku, ali arapskim slovima, “kako bi kontakt učenika sa kur’anskim pismom bio što veći i svestraniji”. Jedno od značajnih pitanja koje je Anketa trebala da razriješi, bio je kvalitet i kvantitet svjetovnog programa nastave. Obrazlažući taj problem, član Ankete, dr. Hamdija Karamehmedović iznio je utemeljeno mišljenje da muslimanska djeca dolaze vrlo kasno u srednje škole te “ako naša djeca budu i ubuduće svršavala početne škole sa 14 i 15 godina, mi ćemo za kratko vrijeme propasti. Drugi elementi našeg naroda, koji s nama žive, rapidno napreduju, a mi rapidno nazadujemo. Prebrojte naše obrazovane ljude, pomislite na onaj strašno maleni broj muslimanskog činovništva i slobodne inteligencije, pa ćete vidjeti kako je tužno naše stanje”, naglasio je dr. Karamehmedović. 7
3 4

Isto, str. 8 Isto 5 Isto, str. 9. 6 Isto 7 Isto, str. 19.

169

Pitanje uvođenja svjetovnih predmeta u osnovno obrazovanje Anketa je rezimirala zaključkom “da je potrebno obraditi ono gradivo što je sadržano u minimalnom nastavnom planu osnovnih škola”. To je podrazumijevalo da djeca iz općeobrazovne oblasti trebaju “naučiti čitati i pisati latinicom i ćirilicom; iz gramatike bosanskog jezika temeljne pojmove; iz računa četiri glavne radnje s cijelim brojevima; iz zemljopisa i historije: nešto iz matematičkog zemljopisa, te zemljopis Bosne i Hercegovine i Austrougarske Monarhije, kao i nešto iz higijene i prirodopisa, što nam inače za život treba.”8 Anketa je, zatim, analizirala pitanje vremena u kojem se, objektivno, može realizirati takav nastavni program, pa su izražena tri stajališta:  da se program realizira za četiri godine,  da se realizira za četiri godine, plus jedna primpremna godina (ihtijati-sunuf), isključivo za arapsko pismo i Kur’an,  da se program realizira za četiri godine, plus dvije pripremne godine (ihtijati-sunuf) za vjeronauku. Nakon rasprave Anketa je zaključila “da se u onim mjestima gdje ima škola, a nema mektebi-ibtida’ijje, osnuje ihtijati-sunuf (pripravni tečaj-razred) od jedne godine, a osim toga da se predaje vjeronauka u sva četiri razreda osnovne škole po četiri sata na heftu.”9 Razmatrajući pitanje stručnog kadra koji bi predavao na ovim školama, Anketa je ocijenila da bi to trebao biti profil svršenika Daru-l-muallimina (islamska učiteljska škola), ili pak svršenika neke medrese, koji bi trebali komisijski da dokažu nivo svoje stručnosti. Drugo pitanje kojim se Anketa bavila, bilo je pitanje mektebi-ibtida’ijja u mjestima u kojima nema osnovne škole. Naime, jedan broj učesnika Ankete smatrao je da u takvim mjestima treba osnovati petorazredne ibtida’ijje, koje će preuzeti ulogu osnovnih škola, koje bi finansirala Zemaljska vlada, dok bi sredstva koja su se trošila iz Vakufske uprave za izdržavanje trogodišnjih ibtida’ijja, trebalo usmjerila na gradnju ibtida’ijja u mjestima u kojima postoje samo zastarjeli sibjan-mektebi.

8 9

Isto, str. 21 Isto, str. 37

170

Nakon analize ovog pitanja, usvojen je prijedlog da se u mjestima u kojima nema osnovne škole, osnuje petorazredna ibtida’ijja sa programom osnovne škole, uz dodatni razred (ihtijatisunuf). Anketa je zauzela ispravano stajalište da se u mjestima u kojima postoji osnovna škola ne otvara mektebi-ibtida’ijja, izuzev pripravnog razreda, odnosno da se kod osnivanja ovih škola prioritet daje mjestima u kojima nema ni ibtida’ijje ni osnovne škole. Muslimanski zastupnici u Bosanskom saboru pozvani su da se zauzmu da petorazredna ibtida’ijja dobije pravo javnosti, odnosno isti tretman kao i državna osnovna škola, te da se svršenicima trorazrednih ibtida’ijja omogući prelaz u onaj razred osnovne škole za koji budu mogli položiti ispit. I dalje je, međutim, ostao otvoren problem učiteljskog kadra, s obzirom da postojeći ni djelimično nije mogao pokriti utvrđene potrebe. Anketa je posebno poklonila pažnju funkcionalnosti mektepskih zgrada, namještaja i higijene. Naveden je žalostan primjer nekih fanatičnih i konzervativnih hodža koji su tvrdili da je grijeh sjediti u klupama i pisati na školskoj tabli. Da bi se takve i slične pojave izbjegle, te sačuvalo zdravlje i normalan razvitak učenika, Anketa je i u tom pogledu donijela nekoliko konstruktivnih zaključaka.10 Poseban problem predstavljao je uvođenje vjeronauke i svjetovnih predmeta u mjestima u kojima nema ni osnovne škole, ni ibtida’ijje, nego samo, eventualno, sibjan-mekteb. To pitanje Anketa je, ne nalazeći drugog modusa, apsolvirala molbom Zemaljskoj vladi da se u općinama u kojima žive muslimani, što prije otvore osnovne škole, a Vakufsko-me’arifskom saboru da uz

10

Ti zaključci sadržani su u sljedećim tačkama: Školske (mektepske) zgrade, prostorije i namještaj, treba da su urađeni prema modernim zahtjevima školske higijene. Osobito treba paziti: a/ da školska (mektepska) zgrada bude, po mogućnosti, na otvorenom mjestu, da je okrenuta prema istoku ili jugoistoku i da se ne gradi na vlažnom mjestu, b/ prostorije - školske (mektepske) sobe treba da su dovoljno prostrahne. Na jednog učenika moraju doći najmanje tri kubna metra prostora. Sobe moraju imati dovoljno svjetla i podesnu ventilaciju, te da se mogu dobro zagrijavati, c/ namještaj - ovdje osobito treba paziti na to da se svuda obezbijede podesne klupe, urađene prema visini učenika. (Zapisnici Islamske prosvjetne ankete, svezak I, str. 76)

171

ove škole odmah otvori ihtijat sunufe (pripremni razred) od jedne godine. 11 Prva islamska prosvjetna Anketa nastojala je da u sibjanmektebe uvede više reda i organizacije, s obzirom na opću anarhiju koja je vladala u njima. To stanje je, vjerovatno, dosta realno predstavio dr. Hamdija Karamehmedović, tvrdeći kako “hodže u takvim mektebima nemaju nikakve spreme. Povrh toga nema ni nazora nad njima. Svaki radi po svom ćeifu...Djeca nisu u razredu podijeljena-koliko je djece toliko je i razreda. U mekteb se počinje ići kad ko hoće, ne zna se tu ni za školsku godinu, ni za ferije. Djeca ostaju u mektebu po dvije i više godina, a ne nauče ni kira’eti-Kur’an... Provesti reformu u ovim mektebima prijeka je potreba”.12 Nakon svestranije analize stanja u sibjan-mektebima, Anketa je donijela zaključak o uvođenju trogodišnje nastave, da škol. godina počinje 1. septembra, a završava 30. juna, da mekteb zajednički pohađaju muška i ženska djece. Međutim, ni učesnicima Ankete,izgleda, nije bilo jasno kako će jedan sibjan-hodža organizirati trorazrednu nastavu u jednoj maloj i neuvjetnoj prostoriji, što govori da je i ovdje bilo dosta improvizacije i oslanjanja na neka nerealna rješenja. Ipak, Anketa je donijela novi plan reformiranih sibjanmekteba, koji se sastojao od sljedećih predmeta: Za prvi razred: 1. Elif-ba (sufara), a/ za bosanski jezik, b/ za arapski jezik, 2. Kira’eti-Kur’an, bez tedžvida, Za drugi razred: 1. Kur’an a.š. 2. Tedžvid, 3. Ilmihal, I i II svezak, Za treći razred: 1. Kur’an a.š. 2. Tedžvid, 13 3. Ilmihal, III i IV svezak. Kako su u sibjan-mektebima, uglavnom, predavali odrasliji svršenici tih mekteba, oni su bili dužni, po zaključku Ankete, da

11 12

Zapisnici Islamske prosvjetne ankete, str. 125 Isto, str. 132 13 Isto, str. 140

172

Od toga su u Sarajevu četiri – dvije trogodišnje. str. Ženske početne škole Jedan broj učesnika Islamske prosvjetne ankete insistirao je da se vjerskoj naobrazbi ženske djece pokloni mnogo više pažnje.”Doduše. potrebno je da se uz ovu školu otvori ihtijat-sunuf (pripremni razred). osim nekoliko mješovitih. “koji su završili u zadnje tri godine”. izgleda. ali u njih ne idu muslimanska djeca. S obzirom da je Anketa sibjan-mektebe smatrala provizornim tipom mekteba. od kojih se jedna naziva rušdijjom. pisanje. to je zaključeno da. međutim. trebali predavati i svjetovni predmeti. Ta obaveza je. jer se nigdje ne spominje način kako privoljeti roditelje i učenike da to i učine. a ne sibjan mekteb. “budući da velika većina ženske djece neće učiti ništa više osim početnog mekteba”14Izneseni su podaci da u cijeloj zemlji. bar u većini. istakao je dr. račun). isključivo sa vjeronaukom. Konstruktivan zaključak Anketa je donijela u pogledu organiziranja analfabetskih tečajeva. pokazali nesposobnim za provođenje bilo kakavog oblika svjetovne edukacije mladih. i pored volje većine učesnika Islamske prosvjetne ankete.bar tri mjeseca provedu na pedagoškoj praksi kod nekog muallima ibtida’ijje. Hamdija Karamehmedović. Taj 14 Isto. pored vjerskih. U tim školama bi se. kiji je završio Daru-l-muallimin. ukoliko se u blizini od četiri kilometra otvori mektebi-ibtida’ijja ili državna osnovna škola. po programu državnih osnovnih škola. prema kojem su svi svršenici reformiranog sibjan-mekteba. bilo nemoguće otkloniti. ima samo 13 ženskih mektebi-ibtida’ijja. Razlog je većinom konzervativnost i fanatizam. a dvije četverogodišnje. posebno ahlaku. dužni pohađati dvomjesečni analfabetski tečaj. Ono što reformi sibjan-mekteba daje negativan predznak jeste i dalje nedostatak osnovnih elemenata svjetovne naobrazbe (čitanje. a muška djeca postaju obavezna pohađati dotičnu školu. bila teoretske naravi. gdje bi se naročita pažnja posvetila vjeronauci. jer su se sibjan-hodže. Jedan broj članova Ankete insistirao je da se u svim većim mjestima otvaraju ovakve ženske škole. 145 173 . Taj nedostatak je. ima i sada dosta mjesta u Bosni i Hercegovini gdje postoje državne osnovne škole.

pjesnika. a. Neki članovi Ankete pozivali se na “svijetle primjere žena” iz islamske prošlosti koje su bile na visokom obrazovnom nivou. dio učesnika Ankete i dalje je ostao pri svojim zastarjelim i konzervativnim nazorima. aktuelizirana je potreba za osnivanjem jedne ženske učiteljske škole (daru-l-mu’allimat) u Sarajevu. prije nekoliko stoljeća stajale na većem stupnju kulture. kao rezultat neznanja i praznovjerja. odnosno da se djevojkama omogući školovanje na učiteljskoj školi. op. 149-150 17 Isto. nego danas. s obzirom da je postojeća na turskom i arapskom jeziku. čak. Istaknuto je da je mortalitet muslimanske djece zastrašujući.. to je dio 15 16 Isto. str. a osim toga mogla bi (svjetovna nauka. da same žene počinju dizati svoj glas i tražiti obrazovanje.konzervativizam ide čak dotle da ni liberalniji i obrazovaniji ljudi ne šalju svoju žensku djecu u školu”15 U skladu s tim. koji su se ukorijenili kod neukog muslimanskog svijeta. 157 174 . U Carigradu je već aktualizirana potreba za otvaranjem ženskog sveučilišta.”17 S obzirom da je Zemaljska vlada već bila u pripremi Zakona o obaveznom osnovnom školovanju muške i ženske djece. a jedan broj njih da nastavi školovanje na Islamskom sveučilištu u Istanbulu. Među ženama Omejadskog perioda bilo je pravnika. Rečeno je da na Medicinskom sveučilištu u Petrogradu već ima upisano 11 muslimanki. Postoje naznake da se islam budi na sve strane. str. da i njihova ženska djeca imaju mogućnost da stiču nižu i srednju naobrazbu. U tom smislu traženo je da se muslimanki omogući da se samostalno obrazuje. dok nižih i srednjih ženskih zavoda već sada ima značajan broj. kao i škola za babice. da se i ruski muslimani bude. Konstatirano je da samo dobro obrazovana žena može biti dobra majka i dobar prvi učitelj svoje djece. “jer (po njima) ženska djeca neće dalje produljavati nauku. Žene su. gdje bi ljekarska intervencija bila neophodna. poznavalaca prirodnih znanosti itd. str. 16 No. Odavno je već osnovana ženska učiteljska škola. 146 Isto. Istaknuto je. što podrazumijeva i pristupačnu literaturu na našem jeziku. i pored jake argumentacije u prilog vjerskog i svjetovnog obrazovanja ženske djece u početnim mektebi-ibtida’ijjama. koja bi trajala četiri godine. Kod najobičnijih bolesti.) na naše žensko dijete hrđavo uticati.. isticali su oni. naše uzdanice. gubi se dragocjeno vrijeme u “saljevanju strave” i sl.

Ankete zagovarao otvaranje petogodišnjih ženskih ibtida’ijja, koje bi programom odgovarale državnim osnovnim školama. Drugi dio Ankete zagovarao je četverogodišnju školu sa istim vjeronaučnim i svjetovnim gradivom, s tim što bi se u udžbenike unijele neke specifičnosti za žene (fikh - u vjeronauci i ručni rad i šivenje - u svjetovnoj naobrazbi). Nakon debate o ovom pitanju, Anketa je zaključila da islamska ženska osnovna škola treba da bude uređena slično kao i muška ibtida’ijja, s izvjesnim specifičnostima za žene. U toj školi izučavali bi se sljedeći predmeti: - Za vjeronauku: a/ Elif-ba, kao u muškoj ibtida’ijji, b/ Kur’an, c/ Ilmihal, d/ prijevod Karabaš tedžvida. - Za druge predmete: a/ četiri čitanke (ta’limi kiraet) za četiri razreda, sastavljene prema potrebama ženske djece, pisane arapskim harfovima, b/ računica za I, II, III i IV razred, c/ zemljopisa za III i IV razred, također pisani arapskim slovima. Prema propozicijama Ankete, vjersku nastavu trebali bi držati svršenici Daru-l-muallimina ili oni koji su položili stručni ispit i proveli tromjesečnu praksu u mektebi-ibtida’ijji. Svjetovne predmete, prema istom zaključku, predavale bi učiteljice iz narodnih osnovnih škola, do prispijeća muslimanki sa zamišljenog daru-l-muallimata (ženska učiteljska škola). Trebale su, međutim, godine da ženske mektebi-ibtida’ijje dobiju odgovarajući nastavni kadar, posebno ženski. Anketa je, privremeno, vidjela rješenje tog problema u angažmanu učitelja drugih konfesija. Pada u oči činjenica da je i ovdje “tvrda” linija Ankete uspjela u svome konzervativnom nastojanju da ženske mektebiibtida’ijje i dalje ostanu bez latiničnog pisma, dok su svjetovni udžbenici, također, trebali biti pisani arapskim slovima, što je bio ozbiljan nedostatak u modernijem obrazovanju muslimanke u odnosu na pripadnice drugih konfesija. Zaključak Prva islamska prosvjetna anketa morala je privesti kraju svoj rad januara 1911. godine, ne završivši u cjelosti predviđeni program, s obzirom da su neki njeni učesnici bili zastupnici Bosanskog zemaljskog sabora, koji je, upravo, počinjao zasijedanje u januaru te godine.

175

Anketa je imala izuzetno težak i odgovoran zadatak; da prouči i ponudi rješenja niza vjersko-prosvjetnih, odgojnih i općeobrazovnih pitanja, kojima se do tada prilazilo vrlo površno, parcijalno i nedovoljno nestručno, što je rezultiralo općom stagnacijom u svim segmentima bošnjačko-muslimanskog društva. Da bi uspješno realizirala taj cilj, Anketa je morala da otvori i neka pitanja koja su stoljećima imala status “nedodirljivosti”. To se, prije svega,odnosi na vjersko, a posebno svjetovno obrazovanje muslimanske ženske djece,s obzirom da su u tom domenu bili prisutni izuzetno snažni otpori, kako neobrazovanih roditelja, tako i većeg dijela konzervativno orijentirane uleme. No, Anketa je ipak, bar “pokucala na vrata” nekim rješenjima, o kojima su do tada mogli razmišljati samo izuzetno hrabri i odvažni alimi i intelektualci. Sama činjenica da je Anketa postavila određene standarde u oblasti osnovnog vjerskog i općeg obrazovanja, kako za mušku, tako i za žensku djecu, govori u prilog da je napravljen vrlo značajan iskorak u pravcu modernije islamske i općeobrazovne edukacije. Istina, neki zahtjevi Ankete nisu realno sagledani, s obzirom na prilike i općeobrazovni i kulturni nivo muslimanskog stanovništva na prelazu iz jednog u drugi povijesno-civilizacijski krug. Na intelektualnom planu učesnici Ankete bili su vrlo heterogenih svaćanja i razmišljanja. Među njima je bilo mladih, trezvenih i otvorenih, koji su željeli da se mijenja i popravlja sve što nije valjalo, ali ih je bilo i neodlučnih, slabih i vrlo konzervativnih, koji su, bez obzira na posljedice, željeli da sačuvaju status-kvo postojećeg stanja. S obzirom na aktuelno društveno-ekonomsko stanje, nedostatak kadrova, finansisikih sredstava, pa i volje kod nekih institucija, mnogi zaključci Prve islamske prosvjetne ankete dočekali su zasijedanje i Druge islamske prosvjetne ankete (decembar, 1911- januar, 1912). Pa, i pored toga, Prva islamska prosvjetna anketa svojim zaključcima, bar teoretski, uspjela je pokrenuti izvjesne reforme muslimanskog školstva, što će tek kasnije dobiti potpuniji smisao i opravdanje.

176

LITERATURA 1. Zapisnici sjednica Islamske prosvjetne ankete, održanih koncem decembra 1910. i januara 1911., svezak I-II, Ulemaimedžlis, Sarajevo, 1911., Arebica 2. Hasanović, Bilal: Neobjavljena doktorska disertacija Islamske pedagoško-obrazovne institucije u BiH s kraja Osmanske uprave do Drugog svjetskog rata (1850-1941), na arapskom jeziku

(1911-1910) ‫أول إﺣﺼﺎء إﺳﻼﻣﻲ ﻓﻲ ﻣﺠﺎل اﻟﺘﻌﻠﯿﻢ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻛﺎن ھﺪف اﻹﺣﺼﺎء اﻹﺳﻼﻣﻲ اﻷول ﺑﯿﻦ اﻟﻤﺪرﺳﯿﻦ اﻟﻤﺴﻠﻤﯿﻦ دراﺳﺔ ﻋﺪد ﻣﻦ‬ ‫اﻟﻤﺸﻜﻼت اﻟﻤﺘﻌﻠﻘﺔ ﺑ ﺎﻟﺘﻌﻠﯿﻢ واﻟﺘﺮﺑﯿ ﺔ ﻓ ﻲ اﻟﻤ ﺪارس اﻟﺤﻜﻮﻣﯿ ﺔ ﻟﻸﻃﻔ ﺎل، ﺣﯿ ﺚ‬ ‫ﻛﺎن ﺑﻌﺾ ﺗﻠﻚ اﻟﻤﺸﻜﻼت ﻟﻢ ﯾﻤﺲ ﻣﻨﺬ ﻗﺮون، ﻣﺜﻞ دراﺳﺔ اﻟﺒﻨ ﺎت، ﺣﯿ ﺚ ﻛ ﺎن‬ .‫ﯾﻌﺎرض ذﻟﻚ ﻛﺜﯿﺮ ﻣﻦ اﻵﺑﺎء واﻟﻌﻠﻤﺎء اﻟﺘﻘﻠﯿﺪﯾﯿﻦ‬ ‫اﺳ ﺘﻄﺎﻋﺖ ﻟﺠﻨ ﺔ اﻹﺣ ﺼﺎء رﻏ ﻢ اﺧ ﺘﻼف ﺗﻮﺟ ﺎت أﻋ ﻀﺎﺋﮭﺎ أن ﺗ ﺪرس ﺟﻤﯿ ﻊ‬ ‫اﻟﻤﺸﻜﻼت اﻟﻤﺬﻛﻮرة وﺗﻄﺮح ﻋﺪدا ﻣ ﻦ اﻟﺤﻠ ﻮل اﻟﺘ ﻲ ﻛﺎﻧ ﺖ ﺗﻌﺘﺒ ﺮ ﻧﻘﻠ ﺔ ﻧﻮﻋﯿ ﺔ‬ .‫ﻛﺒﯿﺮة ﻓﻲ ﻣﺠﺎل ﺗﻌﻠﯿﻢ اﻟﺠﯿﻞ اﻟﻤﺴﻠﻢ اﻟﻨﺎﺷﻰء ﻣﻘﺎرﻧﺔ ﺑﺎﻟﻮﺿﻊ اﻟﺮاھﻦ‬
THE FIRST ISLAMIC EDUCATIONAL SURVEY (1910-1911) Summary The Islamic educational poll (expert board) had the task of studying and offering solutions to a number of religiouseducational and general educational questions in the field of elementary education, of which some had been ‘inviolable’ for centuries – such as secular education of female Muslim children, considering that strong opposition from parents as well as from the greater part of the conservative ulama dominated this sphere. Despite the heterogeneous intellectual makeup, the survey had conducted an analysis of all the questions and offered some solutions which, in contrast to the present condition, was a significant step forward in the direction of religious and general education of the new generation of Muslims.

177

178

Mr. sc. Mejra Softić GLAGOLSKE VRIJEDNOSTI ARAPSKIH DEVERBALNIH IMENA Sažetak Mogućnost realizacije glagolskog značenja upotrebom određenih deverbalnih imena smatra se zasebnim morfološkosintaksičkim specifikumom arapskoga jezika. Takvu funkciju u većoj ili manjoj mjeri imaju sva deverbalna imena - infinitivi, participi, pridjevi i elativna forma - s tim što sami participi pokazuju najveći stepen glagolske vrijednosti. Kako bi se upotrebom deverbalnih imena zadržalo glagolsko značenje uz istovremeno regiranje drugih sintaksičkih konstituenata -subjekta i objekta - moraju biti ispoštovani određeni «kontekstualni» uvjeti. U suštini, oni su općevažeći za svako od ovih imena, a još važniji uvjet je da značenje iskaza ostaje potpuno isto u momentu kada deverbalna imena budu zamijenjena aktivnom glagolskom formom. S formalnog aspekta, deverbalna imena s glagolskom funkcijom mogu stojati nedeterminirana ili determinirana članom ili aneksijom uz mogućnost iskazivanja temporalnih vrijednosti glagolske radnje.

***
Shodno svojoj morfološkoj strukturi, glagoli se u arapskom jeziku smatraju nesumnjivo «najrazuđenijom» kategorijom riječi. Utemeljenje za ovako sigurnu tvrdnju nije teško pronaći ima li se u vidu postojanje velikog broja proširenih glagolskih vrsta, šest razreda glagola samo prve glagolske vrste, šest vrsta nepravilnih glagola, brojni pomoćni glagoli, glagoli hvale, čuđenja, divljenja... svi praćeni brojnim specifičnostima svojih promjena kroz različita vremena, lica i načine koje se sa morfološkog nivoa obavezno protežu i na nivo sintakse. Ovako usložnjenoj situaciji sa arapskim glagolima dodatno doprinosi i jedna druga jezička pojava koja se smatra zasebnim

179

razlikuje od svog glagola kao što je u primjeru ‫ ﻋﻠﻴﻪ ﺳﻼﻣﺎﹰ‬ ‫ﹼﻤ‬‫ ﺳ‬ili ‫ﻧﺎﹰ‬‫ﻮ‬‫ﻧﺘﻪ ﻋ‬‫ . pridjevi i elativ) i u ovom radu ukazat će se na posebne uvjete koji definiraju njihove glagolske vrijednosti. prvi termin podrazumijeva imensku formu koja svojim i značenjem i prirodom grafema u potpunosti odgovara glagolu umjesto kojeg stoji kao što su npr. u većoj ili manjoj mjeri imaju sva deverbalna imena (infinitivi. Poznato je da ovako dvostruku. odnosno. temporalne vrijednosti i valencije. Dār at-turāl. formalno-semantičku funkciju. tj. imenice za nadoknadu glagolskog značenja svedena na vrlo rijetke slučajeve (vidi Abdullah Ibn Akil. participi. Kairo. u arapskom jeziku postoji izvjesna razlika u tom smislu. pod određenim uvjetima poprimaju sintaksičke funkcije svojstvene glagolima. arapski gramatičari prvenstveno imaju na umu pravi ili korijeni infinitiv (‫ ) اﻟﻤ ﺼﺪر اﻷﺻ ﻠﻲ‬koji u prvoj glagolskoj vrsti ima oblik prema ustaljenoj upotrebi (‫ ) اﻟ ّﻤﺎﻋﻲ‬i polimorfon je. radnje kroz upotrebu određenog broja deverbalnih imena semantički usko vezanih za sam pojam glagola koja. Ibn Akil smatra da u tom smislu infinitiv ima primarnu ulogu. ‫إﺷْ ﻔﺎﻗً ﻋﻠ ﻰ اﻟ ﻀﻌﯿﻒ‬ ‫ﺎ‬ 1 Iako se u bosanskom jeziku ova dva izraza i terminološki i značenjski poistovjećuju jedan sa drugim. koji ni na koji način nisu nadoknađeni. po broju grafema. Bejrut. dok je u proširenim ‫ﺴ‬ glagolskim vrstama on pravilan (‫ . da je upotrijebljen kao cjelovita zamjena za elidirani glagol što podrazumijeva zadržavanje njegovog značenja. ﻋﺎﻭ‬O ovim razlikama šire vidjeti ‫ﻠﺖ‬ Muhammad As‘ad an-Nadiri. III. 101.specifikumom arapskoga jezika i koja je obilježje više stilskog nego li svakodnevnog načina izražavanja. Ovakva njihova upotreba može se pripisati i jezičnoj ekonomičnosti. Po pitanju njihove gl.) اﻟﻘﯿﺎﺳ ﻲ‬Da bi implicirao glagolsku vrijednost. ‫ﻥ‬ ‫ﻌﺎ‬‫ﻠﹾﻢ، ﺗ‬‫ﻢ، ﻋ‬‫ . Šarh Ibn Aqil. dok je upotreba gl. rekcije.ﻓﹶﻬﹺﻢ‬S druge strane ‫ﻭ‬ «glagolska imenica» podrazumijeva formu koja se formalno. npr. ﻓﹶﻬ‬od glagola ‫ﻥﹶ‬‫ﻌﺎﻭ‬‫، ﺗ‬‫ﻢ‬‫ﻠ‬‫، ﻋ‬‫ . tj. Nahw al-luġa al-‘arabiyya. ostaju pošteđene nekih kompleksnih morfoloških kategorija uobičajenih za glagole a istovremeno nadoknađuju njihovo značenje. kod Arapa čestoj pojavi skraćivanja u govoru s obzirom na činjenicu da ove forme. 1997. dakle. Infinitiv ili glagolska imenica ( ‫1)اﻟﻤﺼﺪر أو اﺳﻢ اﻟﻤﺼﺪر‬ Kada govore o infinitivu kao realnoj zamjeni glagola. kao imena. ostvarivu samo na sintaksičkom nivou. odnosno značenja. infinitiv mora zadovoljiti dva primarna uvjeta: 1. 122. 180 . Ona se veže za mogućnosti realiziranja glagolskog značenja. al-Maktaba al-asriyya. Naime.

otvara sve tri mogućnosti njegove temporalne vrijednosti.c.. أﺷْ ِﻖْ ﻋﻠﻰ اﻟﻀﻌﯿﻒ، َ ﱢﻢْ واِﺪﯾﻚ، ُﺷْ ُﺮْ ِﺮّﻚ‬ ‫ا ﻜ ﻟ ﺑ‬ ‫ﻋﻈ ﻟ‬ ‫ﻔ‬ 2. ﻋﺠﺒ ُ ﻣﻦ ﺷﺮْب زﯾْ ٍ اﻟﻌﺴ‬ ‫ﻞ‬ ‫ﺪ‬ ‫ﺖ‬ Što se tiče padežnog nastavka apozitiva subjektnog ili objektnog genitiva. ‫ﻞ‬ ‫ء‬ ‫ﻞ ﻠ ﺬ ﺪ‬ ٌ ‫( ﻋﺠﺒ ﺖ ﻣ ﻦ ﺷ ﺮْب اﻟﻌ ﺴ ِ اﻟّﺬﯾ َ زﯾ‬Začudilo me da je Zejd popio ukusni med)... npr.). Dār al-ma‘ārif.. َ ‫َﻋْ َ َﺘﻨ ﻲ َ ﺮْ ُﻚ أﺧ ﺎك اﻟ ﺼﻐﯿ‬ ‫ﺮ‬ ‫أ ﺠﺒ ﺿ ﺑ‬ što može podrazumijevati َ ‫أﻋ َﺒﺘﻨ ﻲ أن ﺿ ﺮﺑ َ أﺧ ﺎك اﻟ ﻀﻐﯿ‬ ‫ﺮ‬ ‫ﺖ‬ ‫ﺠ‬ (Začudilo me što si udario svog malog brata). npr. 1966. on može slijediti formalni izgled imenice i biti stalno u genitivu. npr. 181 .. o... 6 Ibn Akil.ُ ‫( ﻣ ﺼﺎﺣﺒﺔ اﻟﻤ ﺮ ِ اﻟﻌﺎﻗ‬Pametni čovjek se druži. III. tj. Kairo..4 U drugom slučaju iza infinitiva stoji objektni genitiv kada je imenica formalno u genitivu a ima sintaksičku funkciju objekta dok subjekt stoji u nominativu.. a zdravije kloniti se glupih). što je jednako ‫ﺷ اﻟ ﺑ‬ formama ‫2.. (Začudilo me što ćeš udariti. ٍ ْ‫. U prvom slučaju imenica iza infinitiva stoji kao subjektni genitiv što znači da je formalno u genitivu. .94. ً‫6. npr. što se rijetko dešava. ُ ‫( أﻋﺠﺒﺘﻨ ﻲ ﻣ ﺎ ﺗ ﺼﺮ‬ ‫ب‬ Začudilo me što udaraš.). npr. َ ‫أﻋﺠﺒﺘﻨﻲ أن ﺗﺼﺮ‬ ‫ب‬ .. 4 A.‫( َﻌْﻈﯿﻤ ً واِ ﺪﯾْﻚ‬Poštuj svoje roditelje). Svoju glagolsku rekciju i značenje infinitiv zadržava i kada se upotrijebi nedeterminiran. dakle. an-Nahw al-wāfī. 211.3 Najčešća forma upotrebe infinitiva u arapskom jeziku jeste anaksija kada on ima aktivno ili pasivno značenje. ili da se ravna prema njezinoj sintaksičkoj funkciji pri čemu u prvom slučaju stoji u nominativu a u drugom u akuzativu. npr.. ‫ﺎ ﻟ‬ ‫ﺗ‬ ‫( ُ ﻜْﺮً ِﺮّ ﻚ‬Zahvali se gospodaru svome).. da ga može zamijeniti glagol istog značenja praćen infinitivnim česticama ْ‫أن‬i ‫ ﻣ ﺎ‬s tim što upotreba prve čestice implicira temporalnu vrijednost perfekta i futura a druga temporalnu vrijednost prezenta. Hassan. Ukoliko uz upotrijebljeni infiniti ne postoji nikakva oznaka vremena vršenja radnje. 5 ibid..skidanjem glava ljudi mačevima)5 ili determiniran određenim članom. kao što je u ovom primjeru što. 212. ُ ‫( ﻣﺼﺎﺣﺒﺔ اﻟﻤﺮ ِ اﻟ ُﻘﻼء أَ َ ُ و ﻣﺠﺎﻧﺒﺔ اﻟﺴﻔﮭﺎء أﺳ ﻠ‬Čovjeku je ‫ﻢ‬ ‫ء ﻌ َ ﻟﺰم‬ potrebnije družiti se sa pametnima. a prema svojoj sintaksičkoj funkciji u nominativu. tada odlučujuću ulogu u njegovom definiranju ima sam kontekst.. ﻋﺠﺒﺖ ﻣﻦ اﻟﻀﺮ ِ زﯾﺪ‬ ‫ب ا‬ 2 3 ‘Abbas Hasan.) i . 220. III. ٌ ‫( ﻋﺤﺒ ُ ﻣﻦ ﺷ ﺮْ ِ اﻟﻌ ﺴ ِ زﯾ‬Začudilo me ‫ﻞ ﺪ‬ ‫ب‬ ‫ﺖ‬ da je Zejd popio med) što implicira َ ‫. o.. III.c. ِ َﺮْ ٍ ﺑﺎﻟ ّﯿﻮ ِ ُ ُو َ َ ﻮ‬ ‫ﺑ ﻀ ب ﺴ ف رء س ﻗ م‬ (.(Smiluj se na slaboga).

moraju biti ispoštovani određeni kontekstualni uvjeti. npr. ‫اﻟﺤﻜﻮﻣ ﺔ‬ ‫( ﻋﺎ ِ ٌ رﺋﯿ ُﮭﺎ ﻣ ﺆﺗﻤﺮً ﺻ ﺤﻔّﺎ‬Predsjednik Vlade održava ‫ﯿ‬ ‫ا‬ ‫ﻗﺪ ﺴ‬ konferenciju za štampu). "‫ "ﺷﺮوط اﻹﻋﺘﻤﺎد‬koji se ogledaju u sljedećem: a) participu aktivnom moraju prethoditi upitna. II. tzv. Awdah al-masālik ilā Alfiyya Ibn Mālik. Particip aktivni i particip pasivni (‫)إﺳﻢ اﻟﻔﺎﻋﻞ و اﺳﻢ اﻟﻤﻔﻌﻮل‬ S obzirom na svoja formalno semantička obilježja. ‫ﻧ ﺰ َ اﻟﻤ ﺴﺎﻓﺮ ﻣ ﻦ اﻟﻄ ﺎﺋﺮة ﺣ ﺎﻣ ً ﺣﻘﯿﺒﺘ ﮫ‬ ‫ﻼ‬ ‫ل‬ (Putnik je izašao iz aviona noseći svoju torbu). oznake stanja ili imenskog predikata. 153. 182 . ‫ﻣ ﺎ ﺑ ﺎﺋ ٌ ﺻ ﺎﺣ ُ ھ ﺬا اﻟ َ ّﺎن ﺷ ﯿﺌً ﻣ ﻦ‬ ‫ﺎ‬ ‫ﺪﻛ‬ ‫ﺐ‬ ‫ﻊ‬ ‫( ﺑ ﻀﺎﻋﺘﮫ‬Vlasnik ovog dućana ne prodaje ništa od svoje robe). ‫ﺎ ﻼ‬ b) mora biti u funkciji atributa. Naime.. Bejrut. te kao umanjeno ime. ‫( اﻟﺤ ﺴﺪ ﻧ ﺎ ٌ ﻗﺎﻃﻠ ٌ ﺻ ﺎﺣ َﮭﺎ‬Zavist je vatra koja ‫ﺒ‬ ‫ﺔ‬ ‫ر‬ ubija svoga gospodara). (On danas ili poslije podne napušta grad).7 2. d) da nije upotrijebljen u formi deminutiva. trebaju biti zadovoljena sljedeća dva uvjeta: 1. da njegov atribut stoji tek poslije regirane riječi a nikako između njih. npr. ُ ‫ُ ِر‬ ‫ﺳﺮ ت‬ ‫( ﻣ ﻦ ﻃ ﺎﻟﺒﯿْﻦ زاﺋ ﺮﯾْﻦ ﻣﻜﺘﺒ ﺔ اﻟﺠﺎﻣﻌ ﺔ‬Obradovao sam se dvojici studenata koji posjećuju univerzitetsku biblioteku).). ً ‫( ﯾﺎ ﻃﺎﻟﻌً ﺟﺒ‬O ti koji se penješ uz brdo!). njegova glagolska vrijednost prestaje. Dār al-maktab al-‘arabī.. c) treba implicirati značenje odnosne zamjenice. da bi nedeterminirani particip aktivni bio u funkciji glagola uz istovremeno zadržavanje njegove rekcije. pa je ispravno reći ٌ ِ ‫ ُﻘﺒﻞ راﻛ ٌ ﺳّﺎر ً ﻣﺴ‬a ne ‫ﯾﻘﺒﻞ راﻛﺐ‬ ‫ﺐ ﺒ َ ﺮع‬ ‫ة‬ ‫ﯾ‬ 7 Ibn Hišam. َ ‫أ زاﺋ ٌ رﺋ ﯿ ُ اﻟﺤﻜﻮﻣ ﺔ ِ رﺋ ﯿ‬ ‫ﺲ‬ ‫ﺲ‬ ‫ﺮ‬ ‫( اﻟﺠﻤﮭﻮرّ ﺔ؟‬Da li je predsjednik vlade u posjeti ‫ﯾ‬ predsjedniku republike?). npr. odrična ili čestica za dozivanje.Ukoliko se infinitiv upotrebljava kao dopuna u svojstvu intenzifikatora glagolske radnje. ili u cilju pojašnjenja njezinog načina ili broja. arapski participi u poređenju sa drugim deverbalnim imenima imaju najizraženiji intenzitet glagolskog značenja čiju temporalnu vrijednost diktira njegova determiniranost članom ili aneksijom. npr. radnja koju izražava mora biti smještena u okvire prezenta ili prezentskog futura.َ ‫ ھ ﺬا ﺿ ﺎ ِ ٌ زﯾ ﺪً، ھ ﻮ ﻣﻐ ﺎ ِ ٌ اﻟﻤﺪﯾﻨ‬što ‫ﺔ‬ ‫در‬ ‫رب ا‬ implicira ‫ھ ﺬا ﯾ ﻀﺮب زﯾ ﺪً )اﻵن أو ﻏ ﺪً(، ھ ﻮ ُﻐ ﺎدر اﻟﻤﺪﯾﻨ ﺔ )اﻵن أو ﺑﻌ ﺪ‬ ‫ﯾ‬ ‫ا‬ ‫ا‬ (‫( اﻟﻈﮭ ﺮ‬Ovaj danas tuče Zejda-ovaj će sutra.

‫ع ﺒ ة‬ ً ‫(ٌ ﻣﺴﺮ ٌ ﺳّﺎر‬Dolazi brzi vozač automobila). Particip pasivni regira glagolsku radnju u pasivu na isti način kao i particip aktivni. ً ‫رأﯾ ُ ﺳ ّﺎر‬ ‫ﺖ ﯿ ة‬ ‫( ﻣﻜ ﺴﻮرً زﺟﺎ ُﮭ ﺎ‬Vidio sam automobil razbijenih stakala). ili bez člana kada trebaju biti ispoštovani prethodno spomenuti kontekstualni uvjeti. Nadiri. Hasan. o. Hasan. Ako participe ‫ﻏﺎﺳﻠﺔ‬i ‫ ﻣﻨﻘﻴﺔ‬zamijenimo aktivnim glagolima ‫ ﺗﻐﺴِﻞ‬i ‫ﻨﻔﻲ‬. dok kod trovalentnog glagola u akuzativu ostaju dva posljednja objekta. Vidjeti A. npr.9 Nadoknada perfekta upotrebom participa aktivnog svedena je na mali broj slučajeva kada on sa regiranom riječi stoji u formi aneksije. 159. npr.o. 255. tj. 183 . što ilustrira primjer ً ‫ﻛﺎﻧ ﺖ اﻷﻣﻄ ﺎر أﻣ ِ ﻏﺎﺳ ﻠ‬ ‫ﺔ‬ ‫ﺲ‬ ‫ء‬ َ ‫( اﻷﺷﺠﺎ َ، ﻣﻨﻘﯿ ً ﻣﯿﺎ ُﮭ ﺎ اﻟﮭ ﻮا‬Jučerašnje kiše su saprale drveće. naravno. on tada bez ikakvih uvjetovanja implicira glagolsku rekciju i značenje kroz sve tri temporalne vrijednosti.250. te da između njega i njegovog objekta ne stoji nikakva riječ koja nije u najužoj sintaksičkoj vezi s ovim participom. 131. npr. 11 Nadoknada glagolske radnje u pasivu participom pasivnim ispravna je samo ako se on u bilo kojem kontekstu može zamijeniti glagolom a da pri tome ne dolazi do promjene značenja iskaza. može imati sve tri temporalne vrijednosti. tako da je ispravno reći ‫ ھ ﺬا ﻣﻜ ّ ٌ ﻣﺆدّ ً واﺟ َﮭ ﺎ‬a ne _ ‫ھ ﺬا ﻣﻜ ّ ٌ _واﺟﺒﮭ ﺎ‬ ‫ﺮم ﺑ ﺔ ﺒ‬ ‫ﺮم‬ ‫ﯾﺔ‬ ً ّ‫( ﻣﺆد‬Ovaj uvažava onu koja izvršava svoju dužnost). naročita pažnja treba biti posvećena glagolskoj valenciji ako se. ovim participom je moguće iskazati prošlu radnju samo ako postoji mogućnost njegove zamjene formom prezenta a da pri tome ne dođe do promjene u značenju samog iskaza. npr. Ukoliko je particip aktivni derterminiran članom. ako je ‫ا ﺟ‬ dvovalentan drugi objekt ostaje u akuzativu. o. uz određene priloge.c. npr.c. 10 A. što znači da može stojati sa određenim članom kada radnja.c. u pasivnoj rečenici njegov objekt ima funkciju subjekta. radi o prijelaznim glagolima. ‫ﺳ ﻌﯿ ٌ ﻣﻤﻨ ﻮ ٌ أﺧ ُه‬ ‫ح ﻮ‬ ‫ﺪ‬ ‫ة‬ ً ‫( ﺟﺎﺋﺰ‬Seidovom bratu se dodjeljuje nagrada). Ako je glagol u aktivnom stanju polivalentan. o. i očistile ‫ﺔ ھ‬ ‫ر‬ zrak).c..11 8 9 A.8 U sklopu složenog glagolskog vremena. ً‫( اﻟﺒ ﺎﻧﻲ ﻣﺪرﺳ ً ﻛﺎﻟﮭ ﺎدم ﺳ ﺠﻨ‬Onaj koji ‫ﺎ‬ ‫ﺔ‬ gradi školu nalikuje onome ko ruši tamnicu). II. ً ‫( ھ ﺬا ُﻌﻄ ِ ﻣﺤﺘ ﺎ ٍ أﻣ ِ درھﻤ‬Ovaj je jučer siromahu dao ‫ﺎ‬ ‫ج ﺲ‬ ‫ﻣ ﻰ‬ 10 jedan dirhem). II. Nadiri. i A. ٌ َ ْ‫ھ ﻞ ُﺨ‬ ‫ﻣ ﺒﺮ‬ ‫( اﻟ ّ ﻼ ُ اﻹﻣﺘﺤ ﺎ َ ُ َ ﱠ ً ؟‬Jesu li studenti obaviješteni da je ispit ‫ن ﻣ ﺆﺟﻼ‬ ‫ﻄ ب‬ odgođen?). značenje se ne ‫ﺗ‬ mijenja. on je ‫ ﻧﺎﺋ ﺐ اﻟﻔﺎﻋ ﻞ‬i stoji u nominativu. Kada se radnja iz aktivnog stanja prevodi u formu pasiva.

npr. da bi regirao glagolsko značenje. te mogućnosti iskazivanja kategorije roda i broja. «pridjev sličan polivalentnom participu aktivnom». Prema pravilu. .U slučaju da se radi o neprijelaznom glagolu. broja i padeža koja se ponekad formalno preklapaju. riječ regirana pridjevom glagolskog značenja može imati i oznaku za nominativ. ً ‫. s obzirom na njezinu stvarnu sintaksičku funkciju subjekta. ُ ‫ﯾﻔ ﻮز ﺑﺮﺿ ﺎ اﻟﻨ ﺎس اﻟﺤﻠ ُ اﻟﻘ ﻮ َ، اﻟﻜ ﺮﺑ‬ ‫ﻢ‬ ‫ﻮ ل‬ ‫ع ﺐ‬ َ ‫( اﻟﻄﺒ َ ، اﻟ ﺸﺠﺎ ُ اﻟﻘﻠ‬Naklonost ljudi zadobija onaj ko je slatkorječiv. ovdje se obaveznom nameće potreba da se ukaže na to da mogući objekt koji se javlja uz ove pridjeve nije pravi direktni objekt. 294. ُﻌْ َ َ ُ ﻓﻲ اﻟﻐﺮﻓﺔ‬a ono od ‫َﻌْ َ ِ ُ اﻟﻤﺮﯾ ُ ﻓﻲ‬ ‫ﯾ ﺘﻜﻒ‬ ‫ﺾ‬ ‫ﯾ ﺘﻜﻒ‬ ‫ .. ‫ب‬ ‫ﺔ‬ ‫ﺔ‬ Pridjev (‫) اﻟﺼ ّﺔ اﻟﻤﺸ ّﮭﺔ‬ ‫ﺒ‬ ‫ﻔ‬ Arapski gramatičari ga nazivaju ‫اﻟ ﺼ ّﺔ اﻟﻤ ﺸّﮭﺔ ﺑﺎﺳ ﻢ اﻟﻔﺎﻋ ﻞ اﻟﻤﺘﻌ ّي‬ ‫ﺪ‬ ‫ﺒ‬ ‫ﻔ‬ ‫إﻟ ﻰ واﺣ ﺪ‬tj. ‫ . III. bez obzira da li stoji sa određenim članom ili bez njega. ne mogu imati objekti akuzativ. kao i oznaku za genitiv. Pored oznake za akuzativ. npr. prijedložna konstrukcija ili infinitiv.ﯾﻔﻮز اﻟﺤﻠ ُ ﻗﻮ‬ ‫ﻮ ﻻ‬ Iako pridjev i particip aktivni imaju zajedničku definiciju koja ih karakteriše kao derivirana imena glagolskog značenja sposobna za iskazivanje kategorije roda. ﺷ ﺒﯿﮫ ﺑ ﺎﻟﻤﻔﻌﻮل ﺑ ﮫ‬pri čemu bi se ova sličnost mogla prije vezati za njegov sintaksički položaj nego za funkciju. ِ ‫ . npr.. ne implicira glagolsku radnju nego samo postojanost nekog svojstva. 184 . deriviran iz trokonsonantske osnove neprijelaznih glagola.. odnosno. Hasan. neophodno je da ispunjava sve kontekstualne uvjete. dakle.. nego samo njemu sličan.. Istovremeno. npr. rekciji akuzativnog objekta. npr. mogućnosti iskazivanja glagolskog značenja. o. pridjev ovakvog značenja treba biti korijeni. npr. ‫ﻊ‬ plemenit i hrabar). umjesto elidiranog subjekta u pasivnoj rečenici obično stoji neki prilog. ‫ﺔ‬ ‫ع‬ ‫ﺔ ﺎ‬ ‫ق‬ ili ِ ‫( اﻟﺠﺎﻣﻌ ُ ﻣﻔﺘﻮﺣ ُ اﻷﺑﻮا‬Vrata fakulteta su otvorena).ﯾﻔ ﻮز اﻟﻜ ﺮﯾ ُ اﻟﻘﻠ‬te ‫ﻢ ﺐ‬ da stoji kao akuzativ specifikacije. postoje ipak neka obilježja koja pridjev jasno 12 A. odnosno. tj.c. ‫( اﻟ ُﺮْﻓ ُ ُﻌْ َ َ ٌ ﻓﯿﮭ ﺎ‬U sobi se ‫ﻐ ﺔ ﻣ ﺘﻜ ﻒ‬ boravi) što je derivirano od ‫ . Ova sličnost prvenstveno se ogleda u njihovoj semantici. ‫(ﺻ ﺪﯾ ُﻚ ﻃّ ٌ أﺻ ُﮫ‬Tvoj prijatelj je ‫ﻘ ﯿﺐ ﻠ‬ lijepog porijekla). dakle. ِ ‫( أﻧﺖ ﻣﺮﻣﻮ ُ اﻟﻤﻜﺎﻧ ِ داﺋﻤً، ﻣﺴﻤﻮ ُ اﻟﻜﻠﻤ‬Ti si uvijek ugledan i uvažen).اﻟﻐﺮﻓ ﺔ‬Particip pasivni rijetko stoji u aneksiji sa zamjenom subjekta i ako se to desi tada obično ima pridjevsko značenje koje.12 S obzirom na činjenicu da se deriviraju iz neprijelaznih glagola koji.

npr. Nadairi. nije ograničeno temporalnom vrijednosti. 163). ‫ﻣ ﻞ رأﯾ ﺖ رﺟ ً أﻛﻤ َ ﻓ ﻲ وﺟﮭ ﮫ‬ ‫ﻼ ﻞ‬ 13 Ponekad pridjev može biti deriviran i iz prijelaznog glagola i to na paradigmu participa aktivnog kada akuzativni objekt prelazi u formu genitivnog objekta. ‫ ﺍﻟﻜﻠﻤﺔ‬ ‫ ﺍﻟﺮﺃﻱ، ﻗﺎﻃ‬ ‫( ﺃﺧﻮﻙ ﺣﺎﺳ‬Tvoj brat ima presudno mišljenje i završnu riječ). tj. o. Ona se prvenstveno ogledaju u činjenici da se pridjevi deriviraju od neprijelaznih glagola i označavaju kontinuirano svojstvo koje. negacijom ili zabranom. dakle. ‫ﻊ‬ ‫ﻢ‬ gdje upravo značenje kontinuiranog svojsta ukazuje da se radi o pridjevu a ne participu. potpunog značenja i potvrdnog oblika.o. 14 Važno je napomenuti da nije ispravno derivirati elativ iz pridjeva koji nemaju glagolsku osnovu.c.13 U odnosu na paradigme participa aktivnog koje su pravilne i sasvim ograničenog broja. Pri tome mora postojati mogućnost zamjene elativa glagolom u aktivnom stanju bez promjene značenja iskaza.c. Nadiri. kao što je u primjeru ‫ ﺑﻪ‬ ‫ ﻫﻮ ﺃﻗﻤ‬umjesto ‫ ﺑﻪ‬ ‫( . isticanju samog značenja sadržanog u glagolu iz čijeg infinitiva se i derivira. paradigme pridjeva. Također.. 185 . dok imenica koja stoji u službi glagolskog subjekta ima dvostruku funkciju. Šire o ovome vidjet A. Da bi se paradigmom elativa ُ ‫أﻓﻌ‬ ‫ﻞ‬ moglo istaknuti pridjevsko svojstvo glagola. on mora biti trokonsonantski. Ove zakonitosti ilustriraju i sljedeći primjeri : َ ‫ھ ﻞ رأﯾ‬ ‫ﺖ‬ ‫( رﺟ ً أﺣ ﺴ َ ﻓ ﻲ ﻋﯿﻨ ﮫ اﻟﻜﺤ ُ ﻣﻨ ﮫ ﻓ ﻲ ﻋ ﯿﻦ زﯾ ٍ ؟‬Jesi li vidio ikoga s boljom ‫ﺪ‬ ‫ﻞ‬ ‫ﻦ‬ ‫ﻼ‬ surmom na očima od Zejdovih očiju?). mnogo su brojnije i formalno raznovrsnije. Riječ kvalificirana elativom mora biti neka opća imenica uvedena pitanjem. tačnije rečeno.ﺃﺣ‬On je vrjedniji ‫ﻦ‬ ‫ﻖ‬ toga). potrebno je da elativ regira imenicu u nominativu kao glagolski subjekt. ona je istovremeno ‫( اﻟﻤﻔ ّﻞ‬riječ koja se poredi) i ‫( اﻟﻤﻔ ّﻞ ﻋﻠﯿ ﮫ‬riječ s kojom ‫ﻀ‬ ‫ﻀ‬ se poredi).. realizacija glagolskog značenja njegovom upotrebom javlja se kao jedna sasvim realna mogućnost. 152. nije dopušteno da regirana riječ pridjeva glagolskog značenja stoji ispred njega. dok je takav redoslijed sasvim moguć u kombinaciji sa participom aktivnim. i pravilne i nepravilne. Elativ (‫)اﺳﻢ اﻟﺘﻔﻀﯿﻞ‬ Ima li se u vidu semantika elativne forme koja se ogleda u pojačanom isticanju svojstva..distanciraju od participa aktivnog. a sam eletiv treba imati pridjevsku funkciju.14 U cilju postizanja glagolskog značenja. jer ne postoji osnovna glagolska vrsta s korijenim radikalima ‫( ﻕ،ﻡ، ﻥ‬Vidjeti A.

1980. 6. Muftić. Dār al-makteb al-‘arabī. Librairie du Liban. Hasan. LITERATURA 1. Kairo. ‘Abbās: an-Nahw al-wāfī.‫ﺼ ق‬ ِ ‫( اﻹﺷﺮا ُ ﻣﻨﮫ ﻓﻲ وﺟ ِ اﻟﻌﺎﺑ ﺪ اﻟ ّﺎد‬Nisam vidio nikoga lica blistavijeg od ‫ﮫ‬ ‫ق‬ lica iskrenog vjernika). Ibn ‘Aqīl. Sarajevo. kuture i sporta – Ljiljan. Bejrut. 186 . Wright. 1996. 1998. and edited with numerous additions and corrections by W. William: A grammar of the Arabic language translated from the german of caspari. riječ ‫ رﺟ ﻞ‬u oba iskaza jeste opća imenica. odnosno. 5. 1997. ‘Abdullāh: Šarh Ibn ‘Aqīl ‘alā Alfiyya Abī Abdullāh Muhammad Ğamāludīn Ibn Mālik. 3. uvedena je pitanjem i negacijom dok glagolski subjekti ‫ اﻟﻜﺤ ﻞ‬i ‫ اﻹﺷ ﺮاق‬imaju svoju dvojnu funkciju. Dār al-ma‘ārif. su zadovoljeni i drugi. Kairo 1996. al-Maktaba al-‘asriyya. Bejrut. Dār at-turāl . 2. nauke. prethodno spomenuti uvjeti. As‘ad an-Nādiri. Bejrut. Ako bi se elativne forme ‫ أﺣ ﺴﻦ‬i ‫ أﻛﻤ ﻞ‬zamijenile aktivnim glagolskim oblicima ‫ ﯾﺠﻤ ﻞ‬i ‫ ﯾﺤ ﺴﻦ‬smisao iskaza se ne mijenja. Teufik: Gramatika arapskoga jezika. Muhammad: Nahw al-luga al-‘arabiyya. Ministarstvo obrazovanja. Wright. 1974. Ibn Hišām: Awdah al-masālik ilā Alfiyya ibn Mālik. Također. 4. Al-Ansārī al-Misrī.

‫ﻓﯿﮭﺎ ھﻮ إﺑﻘﺎء ﻣﻌﻨﻰ اﻟﻘﻮل ﻧﻔﺴﮫ وﻗ َ ﺗﺒﺪﯾﻞ اﻷﺳﻤﺎء اﻟﻤﺸ ّﮭﺔ ﺑﺎﻷﻓﻌﺎل ﻓﻌﻼ‬ ‫ﺒ‬ ‫ﺖ‬ ‫ﻣﻦ اﻟﺠﺎﻧﺐ اﻟﺸﻜﻠ ّ، ﯾﻤﻜﻦ ﻟﮭﺬه اﻷﺳﻤﺎء أن ﺗﻜﻮن ﻧﻜﺮة أو ﻣﻌﺮﻓﺔ ﺑﺄداة‬ ‫ﻲ‬ .‫اﻟﻔﻌﻠ ّﺔ‬ ‫ﯿ‬ ‫إذا أردﻧﺎ أن ﻧﺤﺘﻔﻆ ﺑﺎﻟﻤﻌﻨﻰ اﻟﻔﻌﻠﻲ اﺳﺘﻌﻤﺎﻻ ﻟﮭﺬه اﻷﺳﻤﺎء ﺑﻌﻤﻞ اﻷﻋﻀﺎء‬ ‫اﻟﻨﺤﻮ ّﺔ اﻷﺧﺮى ﻓﻲ اﻟﻮﻗﺖ ﻧﻔﺴﮫ، اﻟﻔﺎﻋﻞ و اﻟﻤﻔﻌﻮل، ﻻ ﺑ ّ ﻣﻦ اﻋﺘﺒﺎر ﺷﺮوط‬ ‫ﺪ‬ ‫ﯾ‬ ‫اﻟﻘﺮﯾﻨﺔ اﻟﻤﻌ ّﻤﺔ اّﺘﻲ ھﻲ ﻓﻲ اﻷﺳﺎس ﺧﺎ ّﺔ ﺑﻜ ّ ﻣﻦ ھﺬه اﻷﺳﻤﺎء. 187 . participles. The participles are separated as nouns by the most remarkable verbal value degree. The forms like these include temporal verbal values also. functions like that. they are in efect for each of those verbal nouns. From the formal point of view. in some different degree. أ ّﺎ اﺳﻢ اﻟﻔﺎﻋﻞ ﻓﮭﻮ ﯾﻈﮭﺮ أﻋﻈﻢ درﺟﺔ ﻓﻲ ﻣﻀﻤﻮن اﻟ ّﻔﺔ‬ ‫ﺼ‬ ‫ﻣ‬ .‫اﻟ ّﻔﺎت اﻟﻔﻌﻠ ّﺔ ﻟﻸﺳﻤﺎء اﻟﻤﺸ ّﮭﺔ ﺑﺎﻷﻓﻌﺎل‬ ‫ﺒ‬ ‫ﯿ‬ ‫ﺼ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ُﻌﺘﺒﺮ إﻣﻜﺎن ﺗﺤﻘﯿﻖ اﻟﻤﻌﻨﻰ اﻟﻔﻌﻠ ّ ﺑﺎﺳﺘﻌﻤﺎل اﻷﺳﻤﺎء اﻟﻔﻌﻠ ّﺔ اﻟﻤﻌ ّﻨﺔ اﻣﺘﯿﺎزا‬ ‫ﯿ‬ ‫ﯿ‬ ‫ﻲ‬ ‫ﯾ‬ ‫ﺧﺎ ّﺎ ﺑﺎﻟّﻐﺔ اﻟﻌﺮﺑ ّﺔ و ذﻟﻚ ﻋﻠﻰ ﻣﺴﺘﻮى اﻟﻠﻐﺔ اﻟﻨﺤﻮ ّ اﻟ ّﺮﻓ ّ. adjectives and noun of preeminence – have. أھ ّ ﺷﺮط‬ ‫ﻢ‬ ‫ﺻ ﻞ‬ ‫ﯿ ﻟ‬ . ﺟﻤﯿﻊ ھﺬه‬ ‫ي ﺼ ﻲ‬ ‫ﯿ‬ ‫ﺻ ﻠ‬ ‫اﻷﺳﻤﺎء، اﺳﻢ اﻟﻔﺎﻋﻞ و اﻟﻤﻔﻌﻮل، اﻟ ّﻔﺔ اﻟﻤﺸ ّﮭﺔ و اﺳﻢ اﻟﺘﺼﻐﯿﺮ، ﻟﮭﺎ ﻣﺜﻞ‬ ‫ﺒ‬ ‫ﺼ‬ ‫ھﺬا اﻟﻤﻮﺿﻊ. All deverbal nouns – infinitives. In essence. In order to be kept verbal functions using those deverbal nouns by the presence of verbal governing other sintax elements – subject and object – some specific context conditions must be followed.‫اﻟﺘﻌﺮﯾﻒ و اﻹﺿﺎﻓﺔ و أن ﺗﻀﻤﻦ زﻣﻦ اﻟﻔﻌﻞ اّﺬي ﺗﺆدى ﻓﻲ ﻣﻮﺿﻌﮫ‬ ‫ﻟ‬ VERBAL VALUES OF ARABIC DEVERBAL NOUNS Summary The possibility to be realized verbal functions using some defined verbal nouns is considered to be specific morphological and sintax appearance in arabic language. More important condition for sintax mean is to stay unchanged when deverbal nouns be replaced by active verbal form. such verbal nouns can stand undefined and defined by article or annexation.

188 .

Jezikom su Bošnjaci potvrđivali slavensku pripadnost. posebno za arapski jezik. njegovu prošlost i budućnost. To neznanje o sebi i svom historijskom biću predstavljeno je u listu Bošnjak kao sudbina jednog naroda. obrazovani tradicionalno u velikim islamskim centrima. Hazema Ništović BOŠNJAKOV STAV PREMA ORIJENTALNOJ JEZIČKOJ TRADICIJI Sažetak Bošnjaci su u jednom historijskom periodu svoju pismenost vezivali za orijentalne jezike. pa su teško prihvatili činjenicu da bosanskom jeziku treba dati prednost u odnosu na orijentalne jezike. Ma koliko Bošnjaci prihvatali islam 189 . U uvjetima jake orijentalne tradicije bosanski jezik je dobio poseban značaj jer su njime Bošnjaci potvrđivali svoju slovensku pripadnost. Mnogi Bošnjaci. sc. Dakle. a ne za orijentalne jezike. upoznali su se s bogatom kulturom islamskog svijeta.Mr. bosanskim jezikom. List Bošnjak se zalagao za maternji. jezik u sebi sadrži porijeklo jednog naroda. koji nisu doživljavali nametnutim već su ga prihvatali kao jezik islama i nastojali da se arapski jezik uči uporedo s maternjim. Bošnjak kritizira njihovu inertnost i sklonost distanciranju od vlastite sudbine. *** U uvjetima orijentalnog okruženja bosanski jezik je dobio poseban značaj. I ovaj period bošnjačke historije i pored raznih pritisaka austrougarske vlasti obilježen je čvršćim vezivanjem Bošnjaka za bosansku kulturnu tradiciju. Bošnjak je tako zauzeo određeni stav prema orijentalnoj tradiciji u okviru koje je posebno mjesto pripadalo prevođenju vjerskih knjiga na bosanski jezik. Na ovaj način Bošnjaci se čvršće vezuju za etničko-jezičku maticu.

2 Anonim (Safvet-beg Bašagić): O bosanskoj književnosti. Arapski jezik mnogi Bošnjaci nisu znali. analizirajući djela Abdija i Potur-Šahidija.1 Vlada je nastojala Bošnjake odvojiti od orijentalnih jezika. Bošnjak. str. 3 Anonim (Safvet-beg Bašagić): O bosanskoj književnosti. 3-4. zaključiti: "Što bi se dalo ovako jezgrovitom i mudrom savjetu prigovoriti? Valjda samo to što je rečeno naški. arapski 440. List se zalagao za odvajanje od orijentalnog kulturnog miljea i čvršće vezivanje za bošnjačku tradiciju. godine u Beogradu je osnovano udruženje za pomoć bosanskohercegovačkim izbjeglicama nastanjenim u Srbiji. s ciljem vjerske edukacije omladine na bosanskom jeziku. Bošnjaci su se služili i ostalim orijentalnim jezicima (perzijski i turski). I/1891. a posebno od turskog uticaja. Safvet-beg Bašagić2. Protiv orijentalne tradicije bilo je propagande sa strane. br. Tako će u tekstu: O bošnjačkoj književnosti. pa kaže: "najbolji je onaj jezik koji je od svojih 1 Na osnovu zvaničnih podataka. turski jezik je znalo svega 2289 lica. I/1891. ali sve je to bilo zanemarljivo u odnosu na maternji bosanski jezik. Arapsko pismo postaje sredstvo pomoću kojeg se manipuliralo Bošnjacima. hrvatski i srpski. 1. Vlada je nastojala da muslimane postepeno odvoji od orijentalnih jezika. Bošnjak je isticao značaj narodnog jezika i pored vladajuće orijentalne klime. Edukacija izbjegličke populacije ostvarivala se naporedo ćirilicom i arapskim alfabetom. br. 2.VII.1910. a ne turski i perzijski. 3-4. Jaka propaganda sa srbijanske strane i vladina politika odvajanja Bošnjaka od orijentalne tradicije rezultirale su cijepanjem bošnjačkog korpusa u dva nacionalno-politička tabora. 1.10. te njegovanje maternje jezičkokulturne baštine. oni su pravili razliku između jezika kojim se obavlja molitva i jezika kojim komuniciraju. Arapsko pismo trebalo je da ustupi mjesto latinici. 2. Neki Bošnjaci i sami uviđaju da je za njih najbolje odvajanje od orijentalne jezičke tradicije. str.VII. odnosno rezultata popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini od 10. većina ih je znala arapsko pismo. Bošnjak je započeo seriju tekstova pod naslovom: Šta je s prijevodima kitaba? List se zalaže za prevode vjerskih knjiga na bosanski jezik."3 Bašagić ističe značaj nastajanja bošnjačke književnosti na bosanskom jeziku. 190 .kao svoju vjeru. to je bila Vladina dugoročna strategija. Bošnjak. Tokom 1892.

Bošnjak je konstatirao da su najveći otpor prijevodima vjerskih knjiga na bosanski jezik pružali ljudi iz redova visoke uleme. Žali bože. nije prihvatio jezik Joze Čebulara pitajući se zašto se ne piše him umjesto im kada u Kur'anu imamo takve konstrukcije. jedan od urednika i vlasnika Bošnjaka.roditelja čuo i naučio. pjevali i pojedine knjige izdavali. Naime. 1963. Šahin-beg Šestokrilović. Kamo sreće da se nađe koji domoljub te da to dragocjeno blago sakupi i na ogled svojoj braći izdade. Šestokrilović.. Srbima i Hrvatima nije odgovarala teza o bosanskom jeziku jer je labavila vezu sa njihovim maticama. S. upoznali su se sa bogatom kulturom islamskog svijeta. str. tj."5 Uzroci potiskivanja bosanskog jezika obično se traže izvan bošnjačkog korpusa. 6 Dževad Jahić: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora. i Š. Kakva je fajda sa onijem jezikom što govoriti kojega dotični ne razumije?"4 Bašagić posebno ističe značaj alhamijado literature. što nijesu većina njihovih djela još objelodanjena. Bošnjaci su se čvrsto držali orijentalne tradicije mada im orijentalni jezici nisu nudili čvršću vezu sa islamskim svijetom? Islamske institucije u Bosni slijedile su "internacionalnu koncepciju u koju se teško uklapao jedan mali jezik kakav je bio bosanski. Š. 51. br. Sarajevo IX. 3-4. Autor konstatira da su mnoga djela napisana čistim bosanskim jezikom. 2. vezira i književnika Bašagić se potpisivao stavljajući šest tačaka i "ć" na kraju (Bibliotekarstvo. "Isto tako bilo je čestitih sinova mile naše domovine koji su premda nije bilo potreba. Zabilježena je anegdota Edhema Mulabdića o jeziku Bošnjaka.Š. ovdje bosanski. te davanje prednosti bosanskom jeziku nad orijentalnim jezicima. 42).. str. te se od takvih ljudi nije ni moglo očekivati uključivanje u jezičke preporodne tokove. str. 191 . upravo zbog toga što je pisana bosanskim jezikom. 5 Anonim: O bosanskoj književnosti. Jusuf-beg Filipović. 4 U Bošnjaku je Bašagić pisao pod pseudonimima i inicijalima: Šestokrilović."6 Mnogi Bošnjaci obrazovani su tradicionalno u velikim islamskim centrima. ali zbog nedostataka materijalne potpore čekaju na štampanje. Šahin Šestokrilović." Sve su to sinovi naše mile domovine koji su vrlo lijepo pisali i pjevali na našem materinskom jeziku. već samo iz ljubavi napram svojoj braći i domovini na svom materinskom jeziku pisali. a malo je onih koji govore o tome koliko su Bošnjaci imali udjela u zapostavljanju bosanskog jezika.Š. pod većim brojem biografija paša.

2. 9 U Bošnjaku se posebno ističe potreba za prijevodom Šurutisalata. Književni jezik. Bošnjak se zalaže za prevođenje vjerskih knjiga na bosanski jezik. IV. Dž. s prvim pokušajem stvaranja stabilnijeg arabičkog pravopisnog uzusa za štampanu praksu bio je Mustafa Rakim koji je 1868. Ovo je od virovanja na bosanski jezik kitab. 9 U Sarajevu se 1908. Janković: Ko je autor prvog našeg štampanog alhamijado teksta?. (S. 15. Bibliotekarstvo. Neki Bošnjaci su prihvatali isključivo arapski jezik kao jezik vjerske literature. U realizaciji ove ideje bila su podijeljenja mišljenja. IX/1963. str. str. "U životu našem susrećemo ogromnu većinu našeg islamskog mlagjeg naraštaja bez ikakve vjerske naobrazbe – čega prije nije bilo pa ipak ne možemo dokučiti nazadka uzroka tom. da bi se ponovo aktueliziralo 1906. 17/4. Sarajevo. Bošnjak. godine pojavljuje djelo Bergivija M. godine. 7 Alija Nametak: Inicijali i pseudonimi u bosanskohercegovačkim listovima.10 Faktor bošnjačke identifikacije je jezik i slavensko porijeklo. 7 Prijevod vjerskih knjiga na bosanski jezik Rasprava o prijevodima vjerskih knjiga na bosanski jezik započela je u Bošnjaku 1899. objavio u Istambulu djelo pod nazivom. ali se nisu mirili sa činjenicom da se bosanskom jeziku da isti tretman. Duh preporoda i u ovom segmentu je prisutan na stranicama Bošnjaka. 10 Autor prvog našeg štampanog alhamijado teksta. nego su čak insistirali na zabrani prijevoda vjerskih knjiga sa turskog na bosanski jezik. da se "turskije pismeni" za te potrebe posebno preurede. da budu čelična u borbi s drugim elementima. posebno ženske populacije. br. To nas boli. S ciljem kvalitetnijeg obrazovanja mladih. što odugovlači sa prijevodima vjerske literature na bosanski jezik. pa je Bošnjak posebno na tome insistirao. Čauševića. da se spasimo.1. apelirajući. br. 193-198) 192 . autor članka se zalaže za arapsko pismo i bosanski jezik. To pitanje nije ozbiljnije postavljeno narednih pet godina. 1988.Kapetanović ga je izružio što oblike bosanskog jezika tumači oblicima iz arapskog jezika. XVI/1906. koje je uredništvo Tarika prevelo na bosanski jezik."8 Bošnjak kritizira visoku ulemu što ovaj civilizacijski čin ne podržava. Istina. 8 Anonim: Dvije tri o prijevodu vjerskih kitaba. 12. Očito je u Bosni bio aktuelan period adaptiranja arebice i procvat alhamijado književnosti. da svoju mladost naoružamo potrebnim vjerskim znanjem. Ilmihala i Bergivije sa turskog na bosanski jezik. pritom. zebe pa uzalud tražimo lijeka.

ili ga poznaju toliko da na tom jeziku bez podsmijeha Osmanlija ne bi mogli ni hljeba zatražiti. 2. str."11 Bošnjak ističe kako vatreni zagovornici turskoga jezika postaju oni koji taj jezik ne poznaju. taj bi ga morao ismijavati. ali svaka napredna ideja zastane. a potom je napuštaju.14 Bošnjak kritizira bošnjačke intelektualce. njihovu inertnost i sklonost distanciranju od vlastite sudbine. To je posebno važilo za prve univerzitetski obrazovane Bošnjake koji su studirali u Beču ili u Zagrebu. br. 1. U Bošnjaku se posebno ističe sklonost Bošnjaka da se za neku ideju zainteresiraju. "Neki alimi i drugi umni ljudi izjasnili su se za prevođenje kitaba na bosanski jezik. 13 Isto. pa su se oni zbog toga čvršće vezali za Osmansko carstvo."13 Kulturološki napredak i kulturnu individualnost Bošnjaka nije pratilo postojanje moderne nacionalne svijesti. a kad bi ga čuo jedan Osmanlija da turski razgovara. XI/1899. Anonimni autor članka Šta je s prijevodima kitaba (Bošnjak XI/1899.Neki Bošnjaci su smatrali da je prijedlog konstruktivan i da će imati značajnijeg udjela u islamskom odgoju omladine. Bošnjak.) ove prve smatra umnim ljudima. 12 Isto. 30."12 Istina neki istaknuti alimi iz toga perioda zauzeli su se za realizaciju ideje o prevođenju vjerskih knjiga na bosanski jezik. Autor je posebno ogorčen na one koji turski jezik drže za neku "nadnaravnost koja i danas naš milozvučni bosanski jezik baca u zapećak. ili se potpuno ugasi kada dođe do nadležnih faktora. a drugi su ovu ideju odbacivali. str. 2. Bošnjaci nisu imali dovoljno snage i 11 Vidjeti u tekstu Šta je s prijevodima kjitaba. izloženi razvlačenju bošnjačkog intelektualnog korpusa na jednu ili na drugu stranu.. uvjereni da će taj korak doprinijeti napretku domovine. br.. str. Malobrojni pripadnici evropski obrazovane bošnjačke inteligencije bili su pod jakim uticajem hrvatske i srpske propagande.taj gorljivi zagovaratelj turskoga jezika možda ne zna ni bleknuti turski. ". XI. ali i napretku islama. onim koji znaju misliti zrelo svojom glavom i kojima je stalo do napretka društva. 44. str. 193 . 14 Vidjeti o ovome u knjizi Dževada Juzbašića: Nacionalno-politički odnosi u bosanskohercegovačkom Saboru i jezičko pitanje (1910-1914). Sarajevo. ali zna toliko da bi umio na turskome jeziku zaiskati hljeba. Napredak Bošnjaka koči ona primitivna struja koja se drži starih načela i koja želi da sve ostane po starom "kalufu". 1. 44. str 1. XI. 1.

Pitanje grafije u Bošnjaku je nepotrebno ispolitizirano. zapostavljanja arebice i bosančice. Oni čekaju da 15 16 Anonim: Šta je s prijevodima kjitaba. mi sve očekujemo da nam to neko drugi uredi i pred nas gotovo ko na tanjiru postavi. Bošnjak. str.. To je razdoblje kada su se Bošnjaci otvarali prema Zapadu. 2. Anonim: Što je s prijevodima kjitaba."15 U austrougarskom periodu dolazi do naglog prodora latinice. svako poduzeće pa zasijecalo ono ne znam koliko u naše sopstvene interese i narodni nam napredak. tijem pitanjem i tako sada gotovo o tome niko i ne misli. 1. Otvaranjem fronta na liniji ćirilica – latinica skrenula se pažnja sa mnogo značajnih jezičkih pitanja koja je trebalo riješiti. a ni istočni civilizacijski tokovi nisu kod Bošnjaka potirali osjećaj slavenske pripadnosti. 1. Mi koda se bojimo išta od sebe i sami svojim silama poduzeti.. Jezičke tendencije u Bošnjaku. 44. str. Ni zapadni. Međutim. adaptiranih i inkorporiranih u slavenski jezički milje predstavljaju bogatstvo bosanskog jezika. Preko mnogih značajnih pitanja su hladnokrvno prelazili. pa da mi gotovo nagjemo bez da mi imalo oko toga promučimo. Težnja za jezičkim emancipacijom probudila je bošnjačku inertnost i prekinula uvjerenje da će se o njihovom napretku i kulturološkoj emancipaciji brinuti Zemaljska vlada. o tome Bošnjak kaže: "Ni nadležni faktori na žalost ne uzeše tu stvar ozbiljno i za to malo po malo ušutješe i oni koji su se bili živo zainteresirali. vezane za orijentalnu tradiciju su kompleksne. a nakon vrlo kratkog vremena se toga svega nasitimo i preko svega toga hladnokrvno prijegjemo. da nam se za svaki korak našeg napretka pobrine i uredi. pa makar to bilo i od neophodne potrebe. XI/1899."16 List ističe kako Bošnjaci teško pokreću neke probleme s mrtve tačke bez obzira o kakvom se napretku radilo. Jest mi kando svaku stvar. Bosanska grafija kao i velik broj neslavenskih riječi. makar u tome ležao i opći napredak zajednice. a čuvali otvorenost prema Istoku. te sve prepustimo pustoj zaboravi ili iščekujemo da nas na to neko treći prinuka. 194 . Bošnjak. XI. te da oni ništa ne moraju poduzimati. br. "Mi sve očekujemo od visoke zemaljske vlade. te navale zapadne leksike.upornosti da bi istrajali na realizaciji ideje. tendencije suprotstavljanja i otpor ćirilici pojavljuje se u periodu kada su Bošnjaci bili na raskrsnici svoje nacionalne identifikacije i kada su tragali za svojim historijskim korijenima. U ostalom to je kod nas muslimana sasvim prirodno da se za svaku novoizvršenu stvar u veliko počnemo zanimati. makar u tome ležao i preveliki napredak za nas.

a potpuno smo uvjereni da je dobrobit potpomagati i ići nam na ruku da sami sebi i svome rodu koristimo. sve će ostati na razini zamisli. oni se ne bore za svoje interese i ne ulažu dovoljno intelektualne energije za napredak svog naroda. Ako to ne uradi. što smo mislili da naši nadležni faktori. "To dakako niti je. jer stara riječ veli: 'tugja ruka svrab ne češe'!"18 17 Anonim: Što je s prijevodima kjitaba. br. te da podržava one koji su svome rodu od koristi. onda se ne ostaje samo na tome. 44. str. 1. koliko se oni za svoj opstanak brinu. Zbog inertnog držanja i distanciranja od ideje vezane za prijevode vjerskih knjiga na bosanski jezik. u onom mrtvom snu koji nikome ne daje jamstvo za napredak. nego ga vodi rubu posvemašnje propasti. pa da to pitanje o prijevodu uzmu ozbiljno u pretres i shodne korake učini. "Već je krajnje vrijeme da se pubrinemo sami za se i za svoju djecu. to smo se ipak tješili time. Bošnjak nikada ne daje uopćene kritike. pogotovo naš visoki rijaset-ulema-medžlis je to pitanje ostavio dok minu nesnosne ljetne vrućine i dok se veleučani gg. nagju opet iza ljetnog odmora na okupu. Bošnjaci su u stanju mrtvila. ali se ne očekuju i ne prihvataju gotova rješenja. str. Bošnjak XI/1899. Premda nas je pri duši boljelo gledajući kako se pitanje o prijevodu kjitaba sve više baca u zaborav."17 Bošnjak se buni protiv Vladinih "ugotovljenih rješenja" i davanja uputa za oživotvorenje ideja koje su korisne za budućnost bošnjačkog podmlatka. 195 .važna pitanja pokrene Vlada. a niti može služiti nama na čast. 1. Ta nije ona dužna da se za sve brine i da nam sve ugotovljeno u ruke predaje. niti ima uopćen stav prema pojavi koju iznosi. Kada se istakne neki problem. da ne izgledamo da nam visoka zemaljska vlada svašta ugotovi i pred nas gotovo stavi i na svašta nas upućuje. Pogledajmo na naše sugragjane drugih vjeroispovijesti. članovi sa presvijetlim reis-elulemom na čelu. da sami sebi i svom rodu pomognemo. Bošnjak upućuje kritike visokim vjerskim službenicima među kojima se nalazi i reisulema i članovi rijaseta ulema-medžlisa. 18 Isto. jer kada se mi nećemo sami za se da pobrinemo. Bez obzira što je bilo vrijeme preporoda i što je bio pravi trenutak za značajnije intelektualne akcije. pa treba da se i mi sami za se pobrinemo. traže se uzroci. Sarajevo 2. sagledavaju se posljedice i nude rješenja. to je onda znak da mi još spavamo. Od Vlade se očekuje da potpomaže korisne ideje. X.

Štampane su i neke početnice pisane arebicom i na bosanskom jeziku. U reformiranju arebice značajnije rezultate postizali su i Ibrahim Berbić. str. Bošnjaku su počela stizati pisma čitalaca u kojima rodoljubi izriču zahvalnost "što se ova korisna i tako potrebna stvar potiče.": Za prijevod naših kjitaba. ali i težnji da se nađe najbolje i najprikladnije rješenje prilagođavanja arebice zahtjevima bosanskog jezika. Na prelazu između XIX i XX vijeka ona se reformira. 2000. Bošnjak. Prvi zapaženi reformator arapskog pisma bio je Omer Humo.mj. br. (Sad rodoljub nastavlja rasporegjivati arapska pismena i udešava ih za naš bosanski jezik. šaljem vam evo g. 47. te zato mi sada o istoj uredbi ne ćemo više govoriti. a osobito potaknut uvodnim člankom iz 44. Dolaskom Austro-Ugarske bosančica iščezava dok je arebica i dalje u upotrebi. što mi zbog pomanjkanja onih pismena ne možemo objelodanit. str. "B. 20 Ur. XI. da je ova stvar zaista nužna i potrebna. Bilo je prijedloga da se vjerski kitabi prevode na bosanski jezik i pišu latinicom. pr. Dževada Jahića. uredniče jednu moju radnju s kojom sam po svojim slabim silama pokušao preurediti arapska pismena za naš bosanski jezik. broja vašeg lista od 20. Sarajevo. 23. nego ćemo pričekati dok vidimo kakav će sud poručiti kod nadležnih faktora. Ta 19 O ovome vidjeti više u Gramatici bosanskoga jezika. 3. 3. str. mektebe i uopće za potrebe vjerske pouke. Kako smo razumjeli ovaj rodoljub je jedan primjerak ovog rasporeda i preuredbe arapskih pismena podastro i na nadležno mjesto na pregled. Ipak je na reformi arebice najznačajnije rezultate imao Džemaludin Čaušević koji je na jednostavan način arapsko pismo prilagodio bosanskom jeziku. 56-57. XI/1899.Bošnjakovu ideju o prijevodu vjerskih knjiga na bosanski jezik narod je dočekao s oduševljenjem i odobravanjem. 196 . Čim je objavljen tekst o potrebi prijevoda vjerskih knjiga na bosanski jezik. Senahida Halilovića i Ismaila Palića. a to je znak."20 Sva ta pisma čitalaca svjedoče o težnji Bošnjaka da se očuva arapsko pismo."21 Krajem XIX i početkom XX vijeka prisutna je tendencija masovnijeg uvođenja bosanskog jezika u vjerske škole. Junus Stovra. "Ali potaknut vašim pisanjem i poticanjem za tu zaista potrebnu stvar u vašem Bošnjaku. Nama je drago što se za ovu važnu stvar zauzimaju naši rodoljubi. 19 U grafijskom usavršavanju arebice učestvovali su i čitaoci Bošnjaka. 21 Isto. Tako je nastala čuvena matufovača ili matufovica. Ibrahim Seljubac i Arif Sarajlija.

ali ja mislim da bi upotreba tog pisma u naše vjerske kjitabe izazvla nepoćudnost."22 Sa kitabima pisanim latinicom ne bi bilo tako pa je razumljivo što se na ovoj ideji nije istrajavalo. Bošnjak. str. Otuda se njeguje svijest da se Bošnjaci ne smiju odvajati od svog maternjeg jezika. Senahid Halilović. 25 Isto. br. 58. 197 . Različiti stavovi koji se mogu naći na stranicama Bošnjaka odraz su borbe različitih struja unutar bošnjačkog korpusa kao i nekih ekstremnih pogleda na nacionalni identitet Bošnjaka. Dževad Jahić. te ćemo tako daleko naprijed koračati u vjerskoj nauci i kulturnom napretku. 23. Zbog toga je i razumljivo što se pitanje prijevoda vjerskih knjiga u Bošnjaku često postavlja kao prioritetno. 22 23 Isto. Sedam godina prije pokretanja Bošnjaka Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak napisao je knjigu Risalei ahluk (Pouka o lijepom ponašanju) bosanskim jezikom i latinicom. "B. 47. "Neki su mislili da bi se ti prijevodi mogli urediti i latinicom.": Za prijevod naših kjitaba. te bi vjerske kjitabe štampane bosanskim jezikom i arapskim pismom prigrlili s pobožnim poštovanjem kao što uopće naši Muslimani poštuju i kazini čine kjitabima.ideja nije naišla na podršku jer je bilo dovoljno argumenata koji govore da bi ti prijevodi promašili svoj cilj. 58. što više mi bi s tijem promašili svoj cilj pošto se ne bi htjelo lahko primiti. On je presudno uticao na preusmjeravanje razvoja bosanskog pisanog jezika u austrougarskom periodu. str. kjitab koji je bio napisan sa arapskim pismenima a na našem milozvučnom bosanskome jeziku sa nasladom učiti i gledati."23 Mada se Bošnjak zalagao za latinicu kao službeno pismo arebička tradicija je bila veoma jaka. XI. 24 Gramatika bosanskoga jezika. Pa samo se po sebi razumije da će svaki naš bosanski Musliman. mada nemaju ništa protiv da budu prisutni i u orijentalnoislamskom jezičkom prostoru. objavljena prva dvojezična gramatika Bosansko-turski učitelj. Ismail Palić. 3. 3. XI/1899. str.24 Ta knjiga odigrala je značajnu ulogu u prihvatanju latiničnog pisma među Bošnjacima. "Muslimani vjerske kjitabe prihvataju kao svoju svetinju. str. U vrijeme aktuelne preporodne djelatnosti Bošnjaka u Istanbulu je 1893. svoj milozvučni bosanski jezik s nasladom uče. Ur.25 Ovaj preporod aktueliziran je pojačanom sviješću Bošnjaka o značaju svog bosanskog jezika koji se sve češće dovodi u vezu sa opstankom bošnjačkog naroda.

S obzirom da mnogi Bošnjaci nisu znali ćiriličko i latinično pismo. arapsko pismo. 26 Usklađivanje vjerskih udžbenika sa zahtjevima vremena i širenje literature na bosanskom jeziku Štampanje knjiga na bosanskom jeziku a arapskim pismom trebalo je poslužiti širenju pismenosti i kulturnom napretku Bošnjaka. Pretpostavlja se da jezik na koji je preveden Kur'an nisu smatrali bosanskim. 27 Dž. štacijama. Gramatika Bosansko-turski učitelj dokaz je da se i u vrijeme jake orijentalne tradicije nije prekidala veza sa slavenskom jezičkom niti. Sa bosanskim jezikom i arapskim pismom on je želio da ublaži jake reakcije koje su dolazile čak i od članova Egzekutivnog odbora. Bošnjak nije komentirao izlazak iz štampe pomenute Gramatike. Čaušević: II godište kalendara Mekteb. Preporodna linija pod vođstvom Džemaludina Čauševića bila je središnja. On je predlagao Bošnjaku da pored ćirilice i latinice neke rubrike piše i arapskim pismom. a onda i Bošnjak uz latinicu i ćirilicu trebao bi obući lijepo istočno odijelo. mada je objavljivao vijesti o izlasku iz štampe manje značajnih publikacija. kafanama sa ovim pismom. 198 . ako pokažemo himet (nastojanje) i hamijjet (patriotizam) ne samo da ćemo imati vjerskih knjiga sa arapskim hurufom na našem jeziku. Ovo je usporilo kulturni napredak Bošnjaka. 1907/1908. oglase po školama. Čaušević je u II godištu kalendara Mekteb (1907/1908) objasnio razloge koji su ga naveli da se zalaže za bosanski jezik i arapsko pismo. "Mi Muslimani Bosne i Hercegovine."27 Ovakvi Čauševićevi stavovi bili su motivirani panislamističkim razlozima. Autor Gramatike ponudio je neka originalna rješenja. Džemaludin Čaušević je bio pod jakim uticajem turskog književnika Sami Frašerija. nego ćemo dobiti i potrebite natpise.Gramatika je bila namijenena Turcima za učenje bosanskog jezika i Bošnjacima za učenje turskog jezika. koji je zastupao ideju da svako treba pisati svojim jezikom za koji će prilagoditi arapski alfabet. arebica je trebala da potakne Bošnjake da čitaju i da se tako kulturno uzdižu. uredima. Činjenica je da su brojni pisci stvarali svoja djela na turskom jeziku koji je Bošnjacima bio veoma blizak mada se u Bosni nikada masovnije nije turskim jezikom govorilo. a koji su se zalagali 26 Bošnjak je pratio sve ono što se dešavalo u oblasti prevođenja vjerskih knjiga ali se nije zabilježio prevod Kur'ana Miće Ljubibratića 1895.

a neke firme uvodile su ovo pismo u svojim natpisima uporedo sa ćirilicom i latinicom. Muslimanska naklada "Putokaz". Puška. Sejfullah ef. 130. postavljeni su zahtjevi da ovo pismo dobije ravnopravan status sa ostalim (ćirilicom i latinicom). 15. Bošnjak. Ibrahim ef. 30 Anonim: Dvije tri o prijevodu vjerskih kjitaba. Zagreb. koji zagovara to pitanje i otvoreno s dokazom vjerskim u ruci ističe tu potrebu. Zahvaljujuću učenim Čauševićem saradnicima Bošnjak se nada da će ideja o prijevodu vjerskih knjiga na bosanski jezik pobijediti i da će uskoro početi njena realizacija. Najaktivniji među Čauševićevim saradnicima bio je učeni muderiz Sejfulah ef. str. jer su 28 Dr. Hafiz Abdulah Sofić. objavljenu u Gajretovom Kalendaru. Murat ef. navike da se u vjerskim školama nastavi sa učenjem iz starih udžbenika na arapskom i turskom jeziku. Heremić. Mahmić. Muhamed Hadžijahić: Od tradicije do identiteta. Ahmed ef. 12. 199 . 29 Isto. "Tu potrebu smo mi danas kao donekle već osjetili jer se ono staro pitanje o prijevodu vjerskih kjitaba počinje oživljavati. 130. koji su se zalagali za prijevod knjiga na bosanski jezik bili su Sejfulah ef. Proho. Muhamed Seid Serdarević. Hasan ef."29 Najbliži Čauševićevi saradnici. IV. 1. Da je baš jedan muderiz (g. br. Ova grupa učenih ljudi početkom XX vijeka je zatalasala bošnjačke mase da se pitanje o prijevodima vjerskih knjiga na bosanski jezik počne oživljavati. Razloge što to pitanje nije riješeno Bošnjak nalazi u pojedincima koji se vješto koriste narodnim slabostima i mrse račune naprednim ljudima. "Bilo je doduše protesta po raznim sastancima. da je pitanje to postalo nužno.28 Ova tradicionalna struja bila je veoma jaka pa je svaka ideja o prijevodu vjerskih knjiga bila gušena. a ujedno je to garancija da će ova ideja pobijediti i po tome se naskoro ostvariti. ali ti ništa ne vrijede. "Uz svu anahronost računa se da je arapsko-turskim pismom i bosanskim jezikom izdato 500 000 primjeraka raznih knjiga. XVI/1906. Hamdija Muhić. Ovaj put je stupio na poprište učeni muderiz. str. Proho. Salih Emin Avdić. Hajrović. Kulenović i drugi. Čak je u jednom periodu ovo pismo bilo uvedeno u vjerskim ustanovama kao pismo administracije. str. tj."30 Komentirajući raspravu gospodina Prohe. Bošnjak tvrdi kako se niko nije usprotivio oživljavanju ideje o prijevodima kitaba. Praho) iznio danas to pitanje opet na tapet to je dokaz. Hadži Hafiz Džafer ef.za zadržavanje postojećeg stanja. 1990.

str. "Ovo bi trebale hodže zapamtiti i manuti se svojih besposlica. a što se prije polahko. donoseći uporedo turski i bosanski tekst. Kvalitetnim vjerskim obrazovanjem "svoju mladež od džehaleta kutarišemo i na pravu stazu izvodimo. 200 . ako nas je Bog gadob učinio u drugim stvarima. XVI/1906. br. Ako se ovo pitanje zdogovorom. taj će na vidjelo. 34 Isto. jer je ovo pitanje oko kojeg se sva pitanja kreću koje nam daje obilježje kao jednoj zasebnoj skupini. 35 Anonim: Dvije tri o prijevodu vjerskih kjitaba. IV. onda nam je jasna sudbina naša. 12. Isto. već mora obrazovanje nastaviti u državnim školama "od kojih mu zavisi život i položaj. 1. 1. slogom i velikom ljubavlju što prije ne sredi. str. Značajan doprinos za uvođenje bosanskog jezika u sistem vjerske edukacije dao je Džemaludin Čaušević izdanjem popularne Bergivije 1908."33 Sve ovo govori da je potrebno prevođenje vjerskih knjiga na bosanski jezik radi lakšeg shvatanja i usvajanja vjerske pouke. učilo. 15. 1. str. Jedan vjerski udžbenik na bosanskom jeziku napisao 31 32 Isto. 1. te se svojski latiti posla. ne osvrćući se na trajanje. 33 Isto.."31 Bošnjak ističe da su se vremena promijenila i da su potrebe za prijevodima knjiga na bosanski jezik narasle. str. ovdje treba iskreno raditi.vezani za uzahan krug a autori njihovi ne smiju na svjetlo kao šišmiši. Vjersko obrazovanje mora biti savremeno kako bi se brzo i lahko savladalo ono što je za vjeru potrebno. Obrazovanje na narodnom jeziku Bošnjak stavlja u sami egzistencijalni vrh. Ko hoće raspravljati treba izaći s kalemom u ruci u javnost – junak ko je. godine kada je Bošnjak prestao izlaziti."34 Bošnjak posebno kritizira nemarnost i lijenost vjerskih službenika kvalifikujući to neoprostivim grijehom zbog kojeg će pred Bogom odgovarati."35 Prijevodi knjiga za vjersku pouku predstavljali su značajno pitanje u Bošnjakovim raspravama o jeziku. 1. Bošnjak. a stari nemar zabaciti jer će pred Bogom za to odgovarati..32 U Bošnjaku se ističe potreba usklađivanja vjerskih udžbenika sa zahtjevima vremena. str. te da se nalazimo u okolnostima koje nas od malih nogu prisiljavaju da se borimo za egzistenciju. Dijete više ne može ostati u mektebu pet do šest godina. Ipak vjerski udžbenici na narodnom jeziku konačno su uvedeni tek 1912. Ne treba bar u ovom pitanju uzimati slabu stranu lahkovjernog i dobroćudnog naroda.

Uredništvo Bošnjaka je uputilo prijedlog Rijasetu da penzionira nestručne vjeroučitelje i hodže. koji 36 37 Dr. 201 . posebno one koji preko pisma i jezika utiču na omladinu da prihvate hrvatstvo ili srpstvo kao što je učinio jedan učitelj u mostarskom Osvitu. br. nisu taj jezik doživljavali nametnutim već su ga prihvatali kao jezik islama. 2. Od tradicije do identiteta. 23. X. Bošnjak. 41. str. 38 Bošnjak. a ne može biti što ne znam turski. 36 U Bošnjaku je postojala rubrika Naši dopisi u kojoj su čitaoci reagirali na pojedine stavove. neka mi dopusti reći da to učinih. prijedloge i komentare. Arapski jezik je nesumnjivo uticao i na neke pojave u govornom bosanskom jeziku. to je bio jezik Kur'ana. VI. Muhamed Hadžijahić. koliko se kod nas troši truda i vremena na izučavanje arapskoga jezika. Ovaj period bošnjačke historije i pored raznih pritisaka austrougarske vlasti.39 Bošnjaci su svoju pismenost u jednom periodu vezali za arapski jezik. U Bosni su postojale brojne vjerske škole u kojima se izučavao arapski jezik. 24-25. 12. Jusuf Midžić. 39 Vidjeti ovo kod Dževada Jahića: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora.38 To neznanje o sebi i svom historijskom biću predstavljeno je u Bošnjaku kao sudbina jednog naroda. XV/1905. dopisnik šta primijetio ovom odgovoru. 2. samo radi toga. što ga napisah slatkim maternjim jezikom. str. Zbog toga se osjećala potreba da se arapski jezik uči preko maternjeg bosanskog jezika. Gramatika arapskog jezika sa objašnjenjima na bosanskom jeziku Već je naglašeno da je arapski jezik u Bosni imao poseban status. br. "Poznata je stvar. a posebno se insistiralo na čitanju i usvajanju temeljnih zakonitosti arapskog jezika. 127. jezik prema kojem su Bošnjaci imali posebno poštovanje. 9. str. obilježen je kulturno-prosvjetnim napretkom u odnosu na prethodni period."37 Bošnjak je poduzimao i neke samostalne akcije kao što je zahtjev da se islamski školski zavodi temeljito reformiraju. da me bolje razumje i on i sva ostala braća. Tu se prije svega misli na suglasnik h i na udvojene suglasnike. te zauzimanje stavova prema orijentalnoj literarnoj tradiciji i čvršćem vezivanju za bosansku kulturnu tradiciju. pa kaže: "Da ne bi g. str. Jusuf Midžić: Naši dopisi.je i Abdulvehab Ilhamija početkom XIX vijeka. učenik Šerijetske škole u Sarajevu polemizira sa jednim Vatanovim dopisnikom koji piše turskim jezikom. II/1892.

"Čujemo. 3. učitelja gimnazije u Mostaru. Između ostalih korisnih izdanja donosi se kraći tekst o izlasku iz štampe Šeringerovog Priručnog rječnika tuđih riječi i fraza. Gramatika navedenih autora pisana je po savremenim metodama. Bošnjak. učitelja vel. profesora gimnazije u Sarajevu i A. a za Muslimane i vjerski jezik. str. str. br. Sintaksa (nahv) Uz Gramatiku su autori dodali vježbe na arapskom i bosanskom jeziku. 42 Anonim: Gramatika arapskog jezika. saradnicima raznih listova i časopisa. profesora i A. Knjiga će nositi naziv: Gramatika i vježbanika arapskog jezika od A. u izdanju knjižare I. te isticao potrebu prevođenja vjerskih knjiga na bosanski jezik. Bulića. Anonimni autor teksta obrazlaže kome je sve i zašto potreban rječnik stranih riječi pa kaže: "Svakome slabo obrazovanom. Kadića. Bulića. "Uz to smo u istoj knjizi dodali zgodne i dovoljne vježbe u arapskom i našem jeziku i protumačili sve riječi koje u tim vježbama dolaze. X. Poseban publicitet dat je arapskoj Gramatici A. Kugli – Zagreb. strukturirana iz tri dijela: 1. def. I. Bošnjak. br. da je u ovdašnju Islamsku dion. H. Oblikoslovlje (sarf) 3. str. 1. Pravila o pravopisu kao uvod u Gramatiku 2. Uostalom. Do toga vremena kod nas nije bila prevedena ni gramatika ni rječnik na bosanski jezik. to dobar uspjeh iz arapskoga jezika ne može izostati. XX/1910. opširno ćemo se na nju osvrnuti. 10. Kadića. Hartmana St. 19. 1. gimnazije u Mostaru. 5. 31. da se taj jezik uči preko svoga materina. dct. kad izagje iz štampe."41 Gramatika je najavljena u Bošnjaku tri godine prije njenog izlaska. Isto."42 Bošnjak je obavještavao kulturnu javnost o svim značajnim izdavačkim poduhvatima. XVII/1907. 202 . a njen kvalitet obećavaju renomirani autori koji su poznati kao dobri poznavaoci arapskog jezika. Danas je pravilo da se svaka znanost mora obučavati na najlakši način."40 Bošnjak je u nizu članaka pratio i komentirao arapske udžbenike i priručnike. U najavama se isticao njen značaj. štampariju predana arapska gramatika na štampanje. Za učenje kojega stranoga jezika prvo je i temeljno pravilo. Knjiga se preporučuje svim onim koji se bave pisanjem. Ako se dakle ova knjiga tačno progje. nadamo se da će ta knjiga biti dobra i razumljiva. 40 41 Književni oglas.je od starina kulturni. Budući da poznajemo pisce te arapske gramatike kao vješte ljude u arapskom jeziku.

str. hvala Bogu. Bošnjak. kao i učenu i visoko obrazovnu potreban je rječnik tuđih riječi. koji bi onda. da je u vrijeme kada je gramatika pisana postojao neko ko je poznavao latinski. Sarajevo. 45 Isto. str. str. 5. "Mi ćemo samo ovo dodati. te da u pomenutoj gramatici nema dovoljno primjera. Od tradicije do identiteta. svršeni gimnazijalac. 1-2. 44 Anonim: U VI broju Behara. Bošnjak konstatira da "spisatelj nije dozrio da ocjenjuje ovako zamašne stvari. . autora Mehmeda Teufika. 31. Bošnjak je oštro napao način pisanja pomenutog autora jer nije ispoštovao objektivnost kao osnovno načelo novinarskog poziva. U VI broju Behara započeo je izlaziti članak (filološka disertacija) pod naslovom: Arapski jezik na našim gimnazijama. 1-2. nego je samo dva tri puta među đacima prepisana. kritizira nastavu i rukopisnu Gramatiku profesora Muftića. 203 ."46 Sve bi to bilo uredu. Mladi autor teksta. Bošnjak posebno negoduje što autor članka napada Muftićevu neobjavljenu Gramatiku čiji su komentari pisani bosanskim jezikom. Sarajevo."47 Mehmed Teufik kritičan je i prema načinu prevođenja definicija jer smatra da su doslovno prevedene i da autor nije u te prijevode udahnuo nimalo kreativnosti. Bošnjak. XII/1902. I.. 47 Dr Muhamed Hadžijahić. VIII. 34. a uz to da je bio poznavalac arapskoga jezika. 34. VIII. XII/1902. njemački i arapski. često piše u novine."44 Autor se upušta u suhoparno i nedokumentirano poređenje arapskog jezika sa grčkim i latinskim "kao da je pohabao sve komentare klasičnih jezika. priličan broj. Neka Mehmed Teufik upre prstom u jednog čovjeka. br. XVII/1907. 27. str.kojih ima." Autor teksta kritizira pisca Gramatike šta je "arapski jezički sistem tumačio bosanskim jezikom navodeći da je trebalo pri sastavljanju arapske gramatike za naše škole zaviriti u arapske gramatike pisane na njemačkom jeziku. koji je pismen i čita knjige. pa tamo naći latinske nazive. 43 Anonim: Priručni riječnik tugjih riječi i fraza. 3.. a hvali i preporučuje kao uzor oblikoslovlja Herderovu Arapsku gramatiku sa objašnjenjima na njemačkom jeziku."45 Bošnjak smatra nedopustivim da neko kritizira knjigu koja nije "ni štampana ni litografisana. 1-2.recimo popularno. br. 7. kada je ova gramatika ragjena znao ili latinski ili njemački. 7. kojim su arapski istumačeni. kaže se u Bošnjaku. 46 U VI broju Behara. Bošnjak. str. vidi se da se još nije kutarisao iz gjačkih krpa."43 Ranije je istaknuto da se na stranicama Bošnjaka često nalaze polemičke rasprave u formi odgovora ili reakcije na pisanje nekih listova. br.

str. 204 .VII. Anonim: Dvije tri o prijevodu vjerskih kjitaba. 15. Bošnjak. 49 LITERATURA 1. Anonim (Safvet-beg Bašagić): O bosanskoj književnosti. 44. 31. br. I. I. IV. Anonim: Šta je s prijevodima kjitaba.pobijedile su Bošnjakove ideje o uvođenju udžbenika na narodnom jeziku u vjerske škole. pa ne može poslužiti đacima za učenje klasičnog arapskog jezika. 15. Anonim: Književni oglas. br. VIII. 8. 2. kako se počelo raditi sa Herderovom gramatikom. Anonim: Priručni riječnik tugjih riječi i fraza. X. 7. Dž. XII/1902. 9. 27. Bošnjak. a vjerske knjige su se počele prevoditi na bosanski jezik bez predrasuda i zapreka. Čaušević. niti je slušao predavanja dotičnih profesora. a navodi brojne razloge protiv Herderove Gramatike pisane na njemačkom jeziku. 12. zaslužan i za objavljivanje prvih gramatika arapskog jezika sa objašnjenjima na bosanskom jeziku. 10. 19. Od tradicije do identiteta. br. dakle. 41. 31. IV. XVI/1906. br. 1912. da je nauka krenula boljim putem. Bošnjak. Bošnjak.Autor teksta to objašnjava činjenicom da se veoma malo prevodi s arapskog na naš jezik. XI/1899. 5."48 I pored brojnih opstrukcija. str. a što više ta je gramatika izragjena za novi arapski jezik. jer niti je pisac ispitivao dotičnog gjaka. 48 49 U VI broju Behara. Anonim: Gramatika arapskog jezika. 12. br. Bošnjak je. Bošnjak. 5. Sarajevo. XI. 10. 2. br. br. koji po ovoj gramatici uče. napisanom na njemačkom jeziku. 1. I/1891. 1907/1908. br. Bošnjak. XVI/1906. To je malo pretjerano. 5. 34. pa se sam gjak ne može njom apsolutno ništa poslužiti. Bošnjak. 2. XX/1910. XVII/1907. a ne za stari klasični.: II godište kalendara Mekteb. Anonim: U VI broju Behara. XVII/1907. Bošnjak se zalaže za gramatiku koja ima objašnjenje na bosanskom jeziku. Bošnjak. br. XV/1905. 3. X. List ističe da je Herderova Gramatika rađena za savremeni arapski jezik. 7. "Pred dvije godine veli pisac. 4. Dr Muhamed Hadžijahić. Bošnjak. 12. Anonim: Dvije tri o prijevodu vjerskih kitaba. 2. Bošnjak. 6.

Bošnjak. VI‬‬ ‫.‪br‬‬ ‫. br. I.‪jezika.‪23.74 . Jusuf: Naši dopisi.‪15. Juzbašić‬‬ ‫:‪Dževad‬‬ ‫‪Nacionalno-politički‬‬ ‫‪odnosi‬‬ ‫‪u‬‬ ‫)4191-0191( ‪bosanskohercegovačkom Saboru i jezičko pitanje‬‬ ‫.3691/‪bosanskohercegovačkim listovima. Midžić. i Palić. Zagreb‬‬ ‫‪12. 17/4. IX‬‬ ‫.‪11. Jahić. XI‬‬ ‫ﻣﻮﻗﻒ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮﯾﯿﻦ ﻣﻦ اﻟﺘﺮاث اﻟﺸﺮﻗﻲ اﻟﻠﻐﻮي‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻛﺎن اﻟﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﻮن ﻓ ﻲ ﻓﺘ ﺮة ﻣ ﻦ ﺗ ﺎرﯾﺨﮭﻢ ﯾﺮﺑﻄ ﻮن ﺗﻌﻠ ﯿﻤﮭﻢ ﺑﺎﻟﻠﻐ ﺔ اﻟﻌﺮﺑﯿ ﺔ وﻻ‬ ‫ﯾﻌﺘﺒﺮوﻧﮭﺎ ﻟﻐﺔ أﺟﻨﺒﯿﺔ ﻓﺮﺿﺖ ﻋﻠﯿﮭﻢ، ﺑﻞ ﻟﻐﺔ دﯾﻨﮭﻢ وﻛﺎﻧﻮا ﯾﺘﻌﻠﻤﻮﻧﮭﺎ ﻣﻊ ﻟﻐﺘﮭﻢ‬ ‫اﻟﺒﻮﺳﻨﻮﯾﺔ اﻷﺻﻠﯿﺔ ﺟﻨﺒﺎ إﻟﻰ ﺟﻨﺐ.2 . 9. Dž.0991 .‪16. Hadžijahić.8891 . 23.‪17. Dževad: Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora‬‬ ‫‪14. وأﻗﺒ ﻞ اﻟﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﻮن إﻟ ﻰ ﺗﺮﺟﻤ ﺔ‬ ‫اﻟﻜﺘﺐ اﻟﺪﯾﻨﯿﺔ إﻟﻰ اﻟﻠﻐﺔ اﻟﺒﻮﺳﻨﻮﯾﺔ وزادت ﻋﻼﻗﺘﮭﻢ ﺑﺸﻌﺒﮭﻢ وﻟﻐﺘﮫ.0002 . Jahić. Dr. II/1892.: Ko je autor prvog našeg štampanog alhamijado‬‬ ‫. Bibliotekarstvo. Nametak‬‬ ‫:‪Alija‬‬ ‫‪Inicijali‬‬ ‫‪i‬‬ ‫‪pseudonimi‬‬ ‫‪u‬‬ ‫. Ur. br‬‬ ‫.‬ ‫وﺑﻘ ﻲ اﻟﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﻮن ﻣ ﺮﺗﺒﻄﯿﻦ ﺑﻠﻐ ﺘﮭﻢ اﻷﺻ ﻠﯿﺔ وأﻛ ﺪو ﺑ ﺬﻟﻚ اﻧﺘﻤ ﺎﺋﮭﻢ إﻟ ﻰ ﻗ ﻮم‬ ‫اﻟﺼﻘﺎﻟﺒﺔ اﻟﺴﻜﺎن اﻷﺻﻠﯿﯿﻦ ﻓﻲ ھ ﺬه اﻟﻤﻨ ﺎﻃﻖ.. S.‬ ‫ودرس اﻟﻜﺜﯿ ﺮون ﻣ ﻦ اﻟﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﯿﻦ ﻓ ﻲ اﻟﻤﺮاﻛ ﺰ اﻟﻌﻠﻤﯿ ﺔ اﻟﻜﺒ ﺮى ﻓ ﻲ اﻟﻌ ﺎﻟﻢ‬ ‫اﻹﺳ ﻼﻣﻲ وﺗﻌﺮﻓ ﻮا ﻋﻠ ﻰ اﻟﺘ ﺮاث اﻹﺳ ﻼﻣﻲ اﻟﺰاھ ﺮ وﻛ ﺎن ﯾ ﺼﻌﺐ ﻋﻠ ﯿﮭﻢ‬ ‫اﻻﻋﺘ ﺮاف ﺑﺄﻧ ﮫ ﯾﺠ ﺐ ﻋﻠ ﯿﮭﻢ اﻟﺤﻔ ﺎظ ﻋﻠ ﻰ اﻟﻠﻐ ﺔ اﻟﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﺔ، ﺑ ﻞ ﺗﻘ ﺪﯾﻤﮭﺎ ﻋﻠ ﻰ‬ ‫اﻟﻠﻐ ﺎت اﻟ ﺸﺮﻗﯿﺔ، وﻟﻜ ﻦ اﻟﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﯿﻦ ﻟ ﻢ ﯾ ﺴﻤﺤﻮا ﻷﻧﻔ ﺴﮭﻢ ﺑﺎﻟﺒﻘ ﺎء دون ﻣﻌﺮﻓ ﺔ‬ ‫ﺣﻘﯿﻘﯿﺔ ﻟﺘﺎرﯾﺨﮭﻢ واﺳﺘﺨﻼص اﻟﻌﺒﺮ ﻣﻤﺎ ﺟﺮى ﺑﮫ اﻟﻘﺪر ﻟﮭﺬا اﻟﺸﻌﺐ اﻟﻤﺴﻠﻢ.": Za prijevod naših kjitaba.‪Muslimanska naklada "Putokaz".‪teksta?.: Gramatika bosanskoga‬‬ ‫. Janković.‬ ‫وﺗﻤﯿ ﺰت ﻓﺘ ﺮة اﻻﺣ ﺘﻼل اﻟﻨﻤ ﺴﺎوي ﻟ ﺒﻼد اﻟﺒﻮﺳ ﻨﺔ ﺑﺎﻟﺘﻤ ﺴﻚ اﻷﻗ ﻮى ﻣ ﻦ ﻗﺒ ﻞ‬ ‫اﻟﺒﻮﺳﻨﻮﯾﯿﻦ ﺑﺘﺮاﺛﮭﻢ اﻟﻤﺘﻤﯿﺰ.‫. Sarajevo‬‬ ‫. Muhamed: Od tradicije do identiteta‬‬ ‫. Sarajevo‬‬ ‫‪13. Književni jezik. S. "B. XI/1899. Bošnjak.‬ ‫502‬ . Halilović.‪18.

Many Bosniaks who had received their traditional education in great Islamic centres. acquainted themselves with the rich cultural Islamic world. This ignorance of oneself and one’s own historical being is presented within the ‘Bosniak’ as a destiny of a people. the Bosniaks were creating a stronger bond with their ethnic-linguistic roots. a ‘Bosniaks’ had assumed a particular attitude towards oriental tradition and within the framework of this tradition a special place was occupied by translation of religious books into Bosnian.THE ATTITUDE OF ‘BOSNIAKS’ TOWARDS ORIENTAL LINGUISTIC TRADITION Summary In one historical period the Bosniaks linked their literacy to oriental languages. Under conditions of strong oriental tradition. Despite different kinds of pressure from the AustroHungarian administration. so that they had a difficult time accepting the fact that the Bosnian language should be given precedence with respect to oriental languages. this period of Bosniak history is marked by stronger attachment of the Bosniaks towards their Bosnian cultural tradition. In such a way. The ‘Bosniak’ criticises their ineptness and their inclination towards distancing themselves from their own destiny. but embraced it as the language of Islam and endeavoured to learn Arabic along with the native Bosnian language. especially Arabic. which they didn’t experience as something that was imposed upon them. for with it the Bosniaks were confirming their Slavic affiliation. 206 . the Bosnian language gained special importance. In this way.

In comparison with many other languages the vocabulary of English is of very diverse origin. The history of English and thus ‘borrowing’ is divided into four periods: Old English Period (500-1100). If we consider the fact that the Oxford Dictionary has over 500. but it is something that has taken place whenever different language speaking peoples or communities came into contact with each other. *** The practice of taking a word from a foreign language and introducing it into another is called borrowing. The borrowed word is referred to as a ‘loanword’. This is not a modern phenomenon brought about by globalization or the virtual disappearance of borders.Muhamed Pašanbegović. prof. Each of the four periods is discussed in terms of the influential languages that dominated these periods and their contribution to the development of the English language. MAJOR PERIODS OF BORROWING WORDS FROM OTHER LANGUAGES IN THE HISTORY OF ENGLISH Summary This paper presents a short overview of the history of the English language and its expansion through borrowing of words from other languages. Unlike any other language. as we see in the example of the European Union.000 entries. Middle English Period (1100-1500). Early Modern English Period (1500-1800) and Late Modern English Period (1800-present). Unlike any other language. The borrowed words are referred to as ‘loanwords’. English vocabulary consists of 70% ‘loan words’.000 words in English have been borrowed from other languages. When did this borrowing begin? Did borrowing occur as an isolated linguistic phenomenon or were 207 . that means that around 350. English vocabulary consists of 70% ‘loan words’.

102 208 . The missionaries from Rome carried out the conversion to Christianity. and Dart are all forms of the British name for ‘oak river’. a river liable to flooding. Cornwall. and the small number of them that remained living among the Anglo-Saxons couldn’t hope to exert much influence on English. Rivers often have Celtic names: Avon and Ouse are Celtic words for ‘water’ and ‘stream’.. that is. and Ireland. The invasion of England by the Germanic tribes ushered in the first of the four conventional periods of the history of English. the Anglo-Saxon or the Old English Period. while Trent apparently means ‘trespasser’. and the AngloSaxons had settled in such large numbers that there could be no question of their absorption by the Celts. 1 Charles Barber. p. The English Language: A Historical Introduction (Cambridge. 1993) p. 1 The failure of Celtic to influence Old English is largely do to the fact that the Celts were displaced from what is today England. Indeed. The names of some English towns were taken over from the Celts. The invaders pushed the Celtic-speaking inhabitants of the present-day England into Scotland. leaving behind a few Celtic words.other extralinguistic factors involved? When was borrowing of words from other languages most intense? Does borrowing still occur and to what extent? The history of borrowing begins in approximately 449 AD with the arrival of West Germanic invaders from Jutland and southern Denmark. the Thames is the ‘dark river’. the number of Celtic words taken into English in the whole of its history has been very small. Darent. Saxons and Jutes. 101 2 Ibid. After all. Wales. for example London and Leeds.”2 Little is known about the Anglo-Saxons until after their conversion to Christianity in the late 6th and early 7th century. Derwent. These Germanic invaders included the tribes of Angles (whose name is the source of the words England and English). which extended from 500-1100 AD. they were the conquered people “whose language had no prestige compared with that of the conquerors.

The English Language: A Historical Introduction (New York. master. paradise. and pick up each other’s language. “given the fact that religious texts were written in Latin and the early Christian missionaries were influential in spreading literacy. and Englishmen and Danes could probably understand each other. Also. some of the most important grammatical words are also of Scandinavian origin. all of them having to do with the Church (e. them). get. altar.Conversion to Christianity introduced two things to Old English: writing and loanwords. The Vikings concluded their settlement in England by the 11th century. without too much difficulty. take).800) have survived into present day English: (band. There would be Englishmen speaking Old Norse. disciple). The similarity between the Scandinavian languages (Old Norse and Old Danish) and Anglo-Saxon English made it easy for many words to be adopted into the English vocabulary: Old English and Old Norse were still reasonably similar. and by the end of the 9 th century they had conquered almost half of the territory of England. Most of these words came from Latin. church) and some from Celtic (bin. guess. 1997). and when they didn’t know a word in the other language they would use a word from their own…And no doubt there were children of mixed marriages…Thus great mixing took place between the two languages. die.”3 They introduced around 450 words. call. psalm. their.4 A great many words of Scandinavian origin (about 1. one estimate is that only 3% of Old English vocabulary consisted of loanwords. egg. and Danes speaking Old English. 1993). brock). 130 209 . p. bull. History of English (Routledge. nun. However. In later Old English Period we must visualize various bilingual situations. The next period in the history of English. By the late 8th century the Scandinavian Vikings invaded England. which extended from after the Norman invasion and up to the year 1500. leg. (they. p. is known 3 4 Jonathan Culpeper. angel.g. dun. A few words came from Greek (devil. 24 Charles Barber. sister.

and by 1100 AD overwhelming majority of England’s bishops and abbots were Normans. and to their own language still. so that noblemen of this land. heresy). found in the Chronicle of Robert of Gloucester. for unless a man knows French. After a few generations the Scandinavian Vikings abandoned their language and took up French. But low men keep to English. all keep to the same speech that they received from them. Less than forty years after the Norman invasion a vast number of original English aristocrats were no longer in possession of their lands. who occupied parts of northern France. unlike the previous two.. his invasion. cardinal. except England alone. When William the Conqueror. that come of their stock. 5 Ibid. and spoke French as they did at home. p. For the next 300 years French remained the prestige language in England.000 words were adopted from French. convict. I think that in the whole world there are no countries that do not keep to their own language. The rulers of Normandy had originally been Scandinavian Vikings. 5 During the Middle English Period over 10. The following comment. This invasion primarily involved the imposition of a Norman upper class. invaded and conquered England in 1066.as the Middle English Period. law (accuse. because the more a man knows the more honored he is. did not involve a massive migration of people. Most of these words came from areas such as religion (abbot. best describes the status of those who spoke French and those who didn’t: Thus came England into Normandy’s hand: and the Normans then knew how to speak only their own language. the Duke of Normandy. and also had their children taught it. people make little account of him. But people know well that it is good to master both. confession. In 912 they were recognized by the French crown. This meant that French became the language of the ruling class and English remained the language of the ruled. 136 210 .

written in 1391. poison. external. there are 39 words of French origin in the first 43 lines of the Prologue.Chaucer’s Canterbury Tales in which. English also began to be used in Parliament. Once again. benefit. translation of works from Latin became common. Since Chaucer was deeply interested in medieval science and philosophy and used his acquired knowledge in these fields in his works. satin. Some of the examples of Latin loanwords include absurdity. tartar. Books became cheaper and as a result. including his Treatise on the Astrolabe. As a result. battle. 1993). relevant. The English Language (London. However. statute). jupon. those who translated from Latin often had trouble finding English equivalents for many of the Latin words. exist. military (army. university). fen. as mentioned earlier. study. subject. While French had exerted a powerful influence on the English language during the Middle English Period. capture. disease. literacy became more common. noun. vacuum. 6 W. virus. pardon. grammar. judge.000 new loanwords entered the English language from Latin. ribibe. fers. dean. The widespread use of French Middle English can be seen from looking at the most famous example of Middle English . The new waves of loanwords were brought into the English language thanks to the revival of classical works and the advent of the printing press. In 1476 William Caxton set up the first printing press in England. enemy. soldier). it was Latin that dominated the Early Modern English Period (1500-1800). Some of the Arabic loanwords used in Chaucer’ words include: almanac. evidence. beginning in the mid 14th century the linguistic division between the nobility and the commoners was largely over. drug. In 1362 the Statute of Pleading was adopted. fact. by the year 1700 around 13. jury. p. During the Middle English Period trade and the Crusades led to contacts with the Middle East and thus borrowing of Arabic words. powder). French was the language of the educated class in England. In order to make the texts more widely available.F. Most of the Arabic words were loaned through French since. One simple solution was to use the Latin words. making English the language of the courts. medicine (cure. nadir. retreat. French was not the only language from which the loan words came into English. alkali. 169 211 . education (college. “discounting proper names.”6 However. obstruction. However. Chaucer was the first to use many Arabic words. checkmate. plague. almury. Bolton and David Crystal.crime.

The first was the Industrial Revolution and the rise of the technological society. caravan. pp. Some examples of vast contributions to English include the following: Chinese (ketchup. 1993. Polynesian (taboo. This period also saw the printing of the first English dictionary in 1604. pundit). Japanese (tycoon. kibbutz). 7 Jonathan Culpeper. ukulele). African and other languages and “some studies suggest that Japanese accounts for 8% of borrowings in the last fifty years. Hebrew (kosher. bazaar). at its height. Eskimo (kayak. Cambridge: Cambridge University Press. Hindustani (guru. divan. hashish. harem). it is very likely that the practice of borrowing will extend to languages that have not been a source of ‘loanwords’ but will make their contribution to English. English is no longer borrowing from Classical languages. History of English (Routledge. Hawaiian (hula. 25-26 212 . Barber. Persian (shah. During the time of the British Empire virtually every language on earth made its contribution to the development of English. but has turned to European. with the influx of new loanwords steadily increasing.exact and eradicate. Turkish (yoghourt. fez). igloo). as well as Greek. This was not surprising since the British Empire. kiosk. The second was the British Empire. The first factor necessitated new words for things and ideas that were not previously encountered and the second factor saw the British adopt a great number of foreign words. 1997). dervish. tattoo). REFERENCES 1. sheikh. The influx of new loanwords in the Late-Modern English was resulted by two historical factors. The borrowing from Latin. from American Indian languages (moccasin) to Arabic (sultan. and African languages for 6%. 7 Since the number of those wishing to learn English is increasing every day and since English has reached every corner of the world. ruled one quarter of the earth’s surface. karate). As a consequence. Charles: The English Language: A Historical Introduction. continued into the Late-Modern English Period (1800-Present). More recently English has gone global and as a result it has come into contact with languages right round the world. typhoon). judo.

213 . Blake. New York: New York University Press. rani moderno-engleski period (1500-1800) i kasni moderno-engleski period (od 1800. Svaki od ova četiri perioda je razmatran u pogledu uticajnih jezika koji su dominirali u ovim periodima i njihovom doprinosu engleskom jeziku.F. 1927. and Crystal D. do danas). A. stoljeća pa nadalje. H. Baugh. Pei. Cambridge: Cambridge University Press.: A History of the English Language. third edition.: English Word Formation.: A Short History of English. W. 1996.H.M. 8.: A History of the English Language. Mario: The Story of Language. London: Routledge and Kegan Paul 4. M. Jonathan: History of English. 1983. B. Ovaj pregled počinje sa osvrtom na dolazak Anglo-Saksonaca i prati razvijanje engleskog jezika od 5. 1997. Wyld. 7. 1970 10. Philadelphia and New York. Culpeper.: Introduction to Early Modern English. Historija engleskog jezika je podijeljena u četiri perioda: staro-engleski period (500-1100). Gorlach. 9. Bolton. 1965.: A History of English. 6. 5. London: Penguin Books.C. Cambridge: Cambridge University Press. 1991. L. London: Routledge.2.C. Bauer. 1993.: The English Language. London: John Murray. London: Methuen. third edition. N. GLAVNA RAZDOBLJA POSUĐIVANJA RIJEČI IZ DRUGIH JEZIKA U HISTORIJI ENGLESKOG JEZIKA Sažetak Ovaj rad predstavlja kratak pregled historije engleskog jezika i njegovo širenje kroz posuđivanje riječi iz drugih jezika. srednjo-engleski period (1100-1500). 3. Strang.

‬ ‫ﯾﻨﻘ ﺴﻢ ﺗ ﺎرﯾﺦ اﻟﻠﻐ ﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾ ﺔ إﻟ ﻰ أرﺑ ﻊ ﻣﺮاﺣ ﻞ: ﻣﺮﺣﻠ ﺔ اﻟﻠﻐ ﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾ ﺔ‬ ‫اﻟﻘﺪﯾﻤﺔ )005-0011(، اﻟﻤﺮﺣﻠﺔ اﻟﻮﺳ ﻄﻰ ﻟﻠﻐ ﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾ ﺔ )0011-0051(،‬ ‫ﺑﺪاﯾ ﺔ ﻣﺮﺣﻠ ﺔ اﻟﻠﻐ ﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾ ﺔ اﻟﺤﺪﯾﺜ ﺔ )0051-0081(، وﻣﺮﺣﻠ ﺔ اﻟﻠﻐ ﺔ‬ ‫اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾ ﺔ اﻟﺤﺪﯾﺜ ﺔ )0081إﻟ ﻰ اﻟﯿ ﻮم(.‫أھﻢ ﻓﺘﺮات اﺳﺘﻌﺎرة اﻟﻜﻠﻤﺎت ﻣﻦ اﻟﻠﻐﺎت اﻷﺧﺮى ﻓﻲ ﺗﺎرﯾﺦ اﻟﻠﻐﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾﺔ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﯾﻌ ﺮض ھ ﺬا اﻟﺒﺤ ﺚ ﻣﻠﺨ ﺼﺎ ﻟﺘ ﺎرﯾﺦ اﻟﻠﻐ ﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾ ﺔ وﺗﻮﺳ ﻌﮭﺎ ﻣ ﻦ ﺧ ﻼل‬ ‫اﺳ ﺘﻌﺎرة اﻟﻜﻠﻤ ﺎت ﻣ ﻦ اﻟﻠﻐ ﺎت اﻷﺧ ﺮى.‬ ‫412‬ . ﯾﺒ ﺪأ اﻟﺒﺤ ﺚ ﺑ ﺬﻛﺮ وﺻ ﻮل اﻷﻧﺠﻠ ﻮ-‬ ‫ﺳﺎﻛﺴﻮﻧﯿﯿﻦ وﺗﻄﻮر اﻟﻠﻐﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾﺔ ﻣﻦ اﻟﻘﺮن اﻟﺨﺎﻣﺲ ﻓﻤﺎ ﺑﻌﺪه. درس اﻟﺒﺤ ﺚ ھ ﺬه اﻟﻤﺮاﺣ ﻞ ﻛﻠﮭ ﺎ ﻣ ﻦ‬ ‫ﻧﺎﺣﯿﺔ اﻟﻠﻐﺎت اﻟﺘﻲ ﻛﺎﻧﺖ ﺳﺎﺋﺪة ﻓﯿﮭﺎ وأﺛﺮھﺎ ﻓﻲ اﻟﻠﻐﺔ اﻹﻧﺠﻠﯿﺰﯾﺔ.

U izjavama njemačkih planera i izvršilaca genocida u usporedi sa ponašanjima i izjavama srpskih planera i izvršilaca genocida nema razlika. samo branili srpski narod od "napada i progona Turaka". mučili su ih u logorima i kazamatima i masovno ubijali. Moguće je očekivati oproštaj samo ako se planeri i izvršioci genocida nad Bošnjacima iskreno pokaju i ako kajanje javno iskažu i zatraže oprost. dr. mnogi si fizički i psihički mučeni. iako su pojave masovnog ubijanja nacionalnih ili vjerskih skupina zabilježene i u Prvom 215 . kako izjavljuju.Prof. posebno nad Jevrejima. Ismet Dizdarević. U radu se analiziraju izjave i ponašanja ratnih zločinaca kojima je 1945. ali za duboke usjekline genocida zaborava nema niti je psihološki moguć. Oni. a veliki broj je strijeljan. Srpski nacionalisti su nemilosrdno proganjali Bošnjake. obješen ili spaljen. osjećali muslimanima. po svojim vjerskim uvjerenjima. čak. Filozofski fakultet u Sarajevu OSJEĆANJE KRIVICE I KAJANJA PLANERA I IZVRŠILACA GENOCIDA Sažetak U toku Drugog svjetskog rata njemački fašisti su izvršili genocid na negermanskim narodima. U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu nad Bošnjacima je izvršen grozomorniji genocid. godine suđeno u Nirnebergu i kojima se sada sudi u Hagu. *** Kodifikacija genocida kao međunarodnog krivičnog djela je ostvarena nakon Drugog svjetskog rata. Mnogo je nevinih ljudi protjerano iz svojih domova. Planerima i izvršiocima genocida nad Bošnjacima Bošnjaci su bili "krivi" samo zato što su ostali ono što su uvijek bili Bošnjaci i što su se. Oni su. U slučajevima ispoljenog kajanja i zatraženog oprosta moguće je očekivati oprost. misle da nisu uopće krivi jer zločine koje su izvršili ne doživljavaju zločinima već "pravednim djelima". Većina zločinaca ne ispoljava osjećanje krivice niti kajanja za izvršene zločine.

sredstvima psihološke propagande. su rezultirali iz genocidnog plana kojeg je Hitler i njegovi sljedbenici. Genocid je. kao što su ubistvo (homicid). godine. grozomorni. potrebna puna međunarodna saradnja. Genocid je "uskraćivanje prava na opstanak cijelim ljudskim grupama. S obzirom da su u prvom i drugom članu Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju genocida od 9. Brutalni. Termin "genocid" je kovanica grčke riječi genos-rod." U članu dva je precizirano koja krivična djela se smatraju 216 .svjetskom ratu. U prva dva člana Konvenciji o sprječavanju i kažnjavanju genocida. da ostvare svoje "planirane zločinačke aktivnosti. pleme i latinske riječi occidere . a naročito Jevreje. U nacističkoj doktrini je jasno iskazano šta treba i kako činiti za "odbranu od opasnosti": svjesno. rasnih ili vjerskih skupina. decembra 1948.ubiti. od onih pojedinaca i grupa koji su u "jasnoj i dokazanoj namjeri i ponašanju" ispoljili "mržnju. međunarodno krivično djelo i da preuzimaju obavezu da ga spriječe i kazne. za oslobađenje od genocida. agresivne pobude i aktivnosti" opasne za njemački narod. bez obzira da li je izvršen za vrijeme mira ili rata. u svojoj biti. veliki zločin (magnum crimen) i po načinu i širini i po veličini posljedica koji iz. Naglašeno je i da je namjerno.1946) je značenje pojma "genocid" jasno je određeno. masovni progoni. mučenja i ubijanja pripadnika negermanskog naroda. U Rezoluciji Generalne skupštine UN (od 11. prije i u toku Drugog svjetskog rata. Psihosocijalni korijeni genocida i masovnih ubijanja Kako je moguće naučno objasniti korijene genocida i masovnog ubijanja? Ko je kriv za sve ono što je genocid 1 sobom 1 Iz značanje termina "genocid" vidljiva je njegova suština. U prvom članu piše da "strane ugovornice utvrđuju da je genocid. koja je usvojena Rezolucijom broj 1386 (XIV) Generalne skupštineUN. ostvarivali na "neprijateljima njemačkog naroda". etničkih. sadržane i polazne psihološke osnove važne za objašnjenje psiholoških korijena genocida. ovog animalnog kriminalnog djela. progoni i strahovita mučenja u kazamatima i logorima. prikazivali "opravdanim" mjerama zaštite "pripadnike uzvišenog naroda. Svoje mračne planove i njihova surova ostvarenja su. citirat ćemo sadržaje oba člana." Ishod " odbrane naroda plave krvi" je bio vidljiv cijelom svijetu: masovna ubijanja. je precizirano ono što je u termin "genocid"sadržano: namjerno uništavanje nacionalnih.12. a naročito Jevreja.odlučno i sa dubokim uvjerenjem o "pravednosti" i sa mjerama najviše surovosti i nečovječnosti onemogućiti "neprijatelje naroda čiste rase". uskraćivanje prava na život pojedinim ljudskim bićima. naroda plave krvi". da je u svim povijesnim periodima izazvao velike štetne posljedice i da je. odnosno plansko i svjesno uništavanje određenih skupina teško krivično djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava." U Rezoluciji je rečeno da je genocid međunarodno krivično djelo (zločin). rezultiraju.

Ko je kriv? Pojedinci. Na pitanja da li su Hitler i njegova vlada. (d) mjere uperene na sprječavanje rađanja u okviru grupe. Svoje gledište baziraju na agresivnim i zločiničakim ponašanjima pojedinaca uvjetovanih karakterom uređenja u kojem žive. etničke. u procesima socijalizacije. u okolnostima u kojima se genocidni porivi i genocidna ponašanja motiviraju i nagrađuju. tokovima i posljedicama genocida koji se odigrao u Bosni i Hercegovini. Osjećaj grižnje savjesti zbog zločina koje su izvršavali. državnih uređenja i naroda iz kojih su izrasli idejni začetnici i izvršitelji genocida. moralnih standarda.nosio i fizičke i psihičke posljedice koje je. razvijana i podsticana moguće je očekivati genocidna ponašanja. rasne ili vjerske grupe kao takve: (a) ubistvo članova grupe. kao i u studijama o korijenima. vlade ili određeni narodi? Jedni tvrde da su pojedinci isključivi krivci. pripadnicima određenih naroda ili nacionalnih manjina. se razmatraju uloge i stupnjevi odgovornosti za izvršene zločine pojedinaca. ili sa agresivnim." 217 . u novije vrijeme. (c) namjerno podvrgavanje grupe životnim uvjetima koji vode njenom potpunom ili djelimičnom uništenju. političke organizacije. Ljudi se rađaju. ali ne zanemaruju i ulogu kulturelnih faktora. Svoje gledište o individualnoj krivici za genocid dokazuju genetskim predispozicijima. posebno u obitelji. (e) prinudno premještanje djece iz jedne grupe u drugu. Ako naslijeđena agresivna sklonost pojedinaca bude kasnije. u posljednjoj deceniji dvadesetog stoljeća. nisu doživljavali najviše zbog dominacije moralnih standarda o potrebi i opravdanosti ubijanja i mučenja osoba koje su Rimljani smatrali neprijateljima. nanio? U brojnim studijama o ranijim genocidima. političkih organizacija. Drugi ne osporavaju značaj osobnih karateristika pojedinaca. jer su svoje postupke smatrali moralnim i opravdanim. odnosno. Slobodan djelima genocida: "U Konvenciji kao genocid se smatra bilo koje od navedenih djela učinjenih u namjeri potpunog ili djelimičnog uništenja jedne nacionalne. Narod ne može biti kriv. (b) teška povreda fizičkog ili mentalnog integriteta članova grupe. pisanih i nepisanih. socijalnih organizacija i (ili) vlada nalaze u genocidnom karakteru određenih naroda. posebno tradicije i dominantnih. Treći ističu da se glavni razlozi genocidnih ponašanja pojedinaca. naravno. Rimski vojnici su ubijali zarobljene neprijateljske vojnike i zlostavljali njihove žene i djecu. ili sa altruističkim genetskim predispozicijama.

naprimjer. I 218 .u krajnoj liniji mogu rezultirati izgladnjavanjem ili prijetnjom životu. zašto nastavljaju da čine zlo? Mnogo pitanja a malo odgovora. ostvariti zamišljena očekivanja i dostići ciljeve do kojih je moguće nalakše i najbrže doći.. u traženju izlasaka iz neugodnosti koje sobom nosi neizvjesnost i dezorijentacija. nakon razranja tradicionalnih načina življenja.ističe E. Promjene koje se javljaju. najmanje. bilo političko nasilje između unutarnjih grupa. E. Nije bitno koji su i kakvi su bitno je da vode nekom rješenju.Milošević i njegovi bliski saradnici mogli planirati i izvršiti poznate. kriminalitet. Rasprostranjeno kriminalno nasilje. Njihov odgovor je: zločini. Rat je prijetnja. neljudskog čina? Ako je osjećaju. također. na ekonomske i kulturne faktore kao bitne motivacione izvore genocida i drugih nasilja. 14)."Ekonomski uvjeti . 1995. Političko nasilje prijeti sigurnosti čak i onim ljudima koji su izvan njega.. str. Jedan od puteva izlaska je izgradnja novog pogleda na svijet. bilo rat s vanjskim neprijateljem. ugrožava život i sigurnost. S obzirom da je pouzdana percepcija svijeta važan uvjet sigurnosti. U teškim životnim uvjetima ljudi su preokupirani putevima izlaska iz tih stanja. Rapidne promjene u kulturi i društvu . Ishodi manje ekstremnih ekonomskih uvjeta mogu se ispoljiti u odgođenoj deprivaciji. ustvari.Odgovor na ova pitanja omogućava bolje razumijevanje psiholoških korijena genocida i masovnog ubijanja. psihološki utiču na teške uvjete života. uzrokuju pogreške u procjeni svijeta i stvarnosti. Neprijateljstvo i nasilje. Bitno je prevazići poteškoće. u osujećenju unapređenja blagostanja. Staub. ne jednog čovjeka već više ljudi? Da li osjećaju grižnju savjest zbog ovog. prijete i ugrožavaju život. normalno je očekivati da će ljudi biti snažnije motivirani u traženju rješenja. u najmanju ruku." (Staub. brze tehologijske promjene i prateće promjene na radu i socijalnim običajima. Iz teških životnih uvjeta (depresija. strahovite zločine da nisu imali podršku i odobravanje njemačkog odnosno srpskog naroda. Istaknuti istraživač psiholoških korijena genocida i drugih nasilja Ervin Staub ukazuje. a pogotovo zločini takvih razmjera ne bi se uopće dogodili. također. deterioraciji materijalnih dobara ili. fizička i materijalna nesigurnost) izrastaju odgovarajuća psihološka ponašanja ljudi. One mijenjaju ustaljene standarde življenja i vode dezorganizaciji. socijalna dezorganizacija.pored osobnih razloga. životu samo određenim članovima društva i utiče na mnoge aspekte društva. Zašto jedna skupina ljudi želi da uništi drugu? Koji ih motivi podstiču na to? Šta osjećaju kada ubijaju.

također. ali i da uvijek ne postoji osoba ili osobe koje bi okrivili.U cilju samoodbrane vlastitih života ili očuvanja tjelesnog integriteta. pozitivan stav njihove grupe prema sebi vide kao najbitniji uvjet za osobnu samoprocjenu a. za njih. zbog toga. smanjuje nesigurnost i anksioznost. zapravo prema pripadnicima drugih naroda ili drugih vjeroispovijesti. Bez obzira da li su rezultirali iz aktualnih teških stanja ili su samo postaknuti "povoljnim okolnostima" motivacioni procesi su sjedinjeni istom psihološkom sadržinom: destruktivnim namjerama i naglašenim neprijateljstvima prema drugim pojedincima ili skupinama. otežavaju komunikaciju i motiviraju ljude da misle samo o sebi. definiraju po svome statusu u grupi zato je i normalno što većinu ljudi. ljudi nastoje da otklone stvarne ili percipirane izvore svojih poteškoća i problema. kada grupa kojoj pripadaju pojedinci " funkcionira slabo i ne obezbjeđuje zaštitu i dobrobit. str. ili su vođe s kojima su se poistovijetili pa. 1995. osobnih doživljaja sebe i svijeta oko sebe i ishoda percipiranih procesa rastakanja društvenih vrijednosti i tradicija zapravo društvenih vrijednosti koji su. ljudi ispoljavju osjećanje ugroženosti i frustriranosti. naročito.koncept. Psihološka reagiranja na teške životne uvjete su očekivana. Motivi koji izrastaju iz osjećanja ugroženosti vlastitih individualiteta.. jer ugrožavaju dva glavna ljudska cilja: opstanak i sigurnost. U suočavanju sa teškim životnim uvjetima. Ervin Staub ukazuje na istu činjenicu. Ponekad oni uočavaju da su krivci njihovih nevolja isuviše moćni. ne mogu ili ne žele svoje neprijateljstvo usmjeriti prema njima. u značajnom stupnju. pogotovo kada ih ne mogu ublažiti ili otkloniti. Osjećanje grupne pripadnosti je važan pokretač aktiviteta pojedinaca. u teškim vremenima." (Staub. bili izvori sigurnosti. Ističe da prijetnje i frustracije uvećavaju neprijateljstvo i želju da se naudi ljudima koji su "uzročnici" njihovih problema. postaju snažni pokretači njihovih namjera i aktivnosti. E. Očekivana su. oštećen je njihov društveni self.. Porast potrebe za samoodbranom izrasta iz tjelesne i psihičke ugroženosti. Budući da se ljudi. poštovanje i vrednovanje te grupe se umanjuje. već ga 219 . U ponašanjima se uočavaju ishodi aktualnih djelovanja ili reaktiviranih ranijih latentnih motivacionih usmjerenja. Zato će i potreba za zaštitom i unaprjeđenjem društvenog self koncepta ili potreba za pronalaženjem nove grupe s kojom će se identificirati biti snažna.promjena u perceptivom sagledavanju i razumskom uviđanju "nove stvarnosti". 16) Teški životni uvjeti utiču na odnose među članovima grupe. Međutim.

nacionalne uzvišenosti i vjerske pravovjernosti i. Uticaj teški životnih uvjeta može biti pojačan. u rudimentarnim vidovima agresivnosti. javno ispoljavao. biti realizirani na način koji prevazilaze ponašanja krvoločnih životinja i to ne kada su site. Srpski nacionalizam. masovna ubijanja u Argentini ) kao i analiza posljednjeg genocida koji se dogodio. kada je povezan sa spoznajom ili naslućivanjem da drugi ne žive u poteškoćama sličnim njihovim. iz kojeg su izrastali potencijalni nasilnici. opravdanosti istrebljivanja drugih naroda jer oni. Pokazale su. genocid u Kambodži. epizodna pojava. da je bilo moguće u fazi planiranja agresije i genocida. Psihološka analiza toka i posljedica genocida u svijetu (holokaust. Psihološkom propagandom je utiskivano u svijest naroda. Egizistorao je u latentnom vidu a ponekad se. Povjesne činjenice govore da su se planeri i izvršitelji genocida i masovnih ubijanja rađali i živjeli u kulturama u kojima je potreba za genocidom bila duboko utkana u obrascima ponašanja ljudi te kulture. U tim kulturama je dugo živio aktivni potencijal za grupno nasilje. već kada su gladne. Najčešće je tretiran kao benigna. zapažali značajne indikatore genocidnih stremljenja i aktivnosti koji će. Istina o vlastitoj zabludi žrtve su . u toku agresije (1992-1995). osjećanje superiornosti. povjesnu. Teški životni uvjeti jesu važan korijen zla . naročito. u početnim etapama psiholoških priprema za genocid. tobože. nažalost. "Mi" smo jedno a "Oni" su drugo.genocida i masovnog ubijanja. ublažen ili jako slab u rađanju i realiziranju genetskih pobuda. Osim toga oni su "glavni uzročnici" njihove patnje a postoje i "dokazi" da pripremaju napad na njih. kulturnu i moralnu "nadmoćnost" . kao i drugi ekstremni i miltantni nacionalizmi. osjetili posljedice od aktualiziranih genocidnih pobuda.kanališu prema drugima. zbog toga. kada se ovi "mirni građani" nađu u okolnostima "pogodnim za zločin". Koji će stupanj uticaj biti uveliko zavisi od karakteristike određenih kultura. spoznavala tek kada su. u Bosni i Hercegovini su pokazala vezu između prethodnih priprema i čina genocida. u njihovim ponašanjima. 220 . Intenzitet neprijateljstva raste kada misli da je njihovo teško stanje prouzrokovano nepravdom a. zapravo. na vlastitoj koži. je izrastao upravo iz takvog dihotomnog. slabijim pojedincima ili skupinama. još u etapi dužih priprema za genocid otkriti ili nazrijeti indikatori onoga što će se kasnije desiti. kod kasnijih izvršitelja genocida . u načinima ponašanja potencijalnih izvršilaca i potencijalnih žrtava. Potencijalne žrtve nisu. ne priznaju ovu njihovu.

Odanost i poslušnost vođi U okolnostima psiholoških priprema za genocid su ispoljavanja i druga ponašanja potencijalnih izvršitelja genocida. dobar dio njih je ispoljavao simptome postratnog stresnog poremećaja. Zašto je Adolf Hitler dobio široku podršku. a naročito prema Jevrejima i kao osoba koja je ispoljila fantastičnu odanost ideologiji fašizma. Očekivalo se ono što se. o njegovom ubjeđenju da je baka (očeva majka) bila Jevrejka. na izvore njihove patnje. o njegovim seksualnim nastranostima itd. Hitler im je "ponudio sebe" kao zamjenu za njihove očeve. najbolje odgovarao tadašnjim potrebama i stremljenjima njemačkog naroda. ukazao im na "krivce". a ne neka druga osoba koja je ispoljavala ekstremizam u pogledima na njemačku stvarnost? Neosporno je da je on i. u nastalom spoju teškog 221 . može dovesti u vezu sa podacima o njegovom vanbračnom rođenju. o Hitlerovim neuspjesima u kontaktima sa ženama. Potreba za vođom koji će naći izlaz postaje opsesija većine. Mnogi očevi su poginuli ili ostali invalidi. na Jevreje i pozvao ih da idu putem koji on smatra najboljim. mlada generacija nije mogla naći oslonca u svojim očevima. koji mogu poslužiti kao ilustracija mogućih razloga Hitlerove mržnje. Ponašanja njemačkog naroda u toku uspona i vladanja Adolfa Hitlera rječito govori o potrebi tog naroda za vođom. Genocid nad Jevrejima se mogao očekivati upravo zbog nastalih uvjeta i to. o ispoljenoj mržnji prema svom ocu. kako ističe Ervin Staub. U psihobiografskim studijama ličnosti Adolfa Hitlera se njegov izraziti antisemitizam se. U nastalom haosu. a oni koji su preživjeli nosili su gorčinu poraza i osobnu sramotu. ne samo zbog ekonomskih i kulturalnih već i zbog psiholoških. kao osoba čiji su obiteljski i kasniji uvjeti razvoja formirali u njemu osjećanje mržnje prema negermanskim narodima. osjećanja bezizlaznosti i potrebe prevazilaženja doživljaja vlastite slabosti ostvarivanjem "moći" nasiljem nad drugim.polarizovanog shvatanja i razvijanog uvjerenja u okviru stvarnih ekonomskih nedaća. koji su u poslijeratnim vremenima. vladali u Njemačkoj. o njegovom uvjerenju da je njegova voljena majka umrla zbog greški ljekara Jevrejina. Pored podataka iz životne historije Adolfa Hitlera. i okolnosti u kojima se našla mlada generacija nakon poraza Njemaca u Prvom svjetskom ratu. posebno mladih.

1995. izazvanu nezadovoljstvom.stanja. E. Poslušnost autoritetu. U stručnoj literaturi se ukazuje na poslušnost autoritetu kao jednom od značajnih psiholoških korijena genocida. Ljudi koji su uvijek bili vođeni od snažnih autoriteta. ne oslanjaju se na svoje vlastite sposobnosti. uz glasno i prećutno odobravanje ideologijom fašizma pokrenutih masa. najvjerovatnije. usmjeriti u pravcu "najefikasnijeg rasterećenja. Ratka Mladića i drugih ideologa i izvršitelja genocida nad Bošnjacima je. a narod je prema njemu ispoljavao ono što je vođi trebalo . dovesti do neodgovornog ponašanja i do bezrezervnog služenja vođi. realiziraju planirani genocid. realizirana masovno i nemilosrdno. Usporedba genocidnog ponašanja Nijemaca. kada se nađu u teškim vremenima.Fromm pokazuje da su pojedinci u Njemačkoj. Oni koji prihvataju autoritet vođe spremni su prihvatiti i njegovu ideologiju. Eksperimentalna istraživanja Stenli Milgrama o pokornosti autoritetu i teorijske studije Ericha Fromma i Alice Miller o pokornosti kao glavnom izvoru destruktivnosti.. ohrabrila i njega i njegove sljedbenike da. vremenske i 222 .. Hitler je obećao i ostvarivao izlazak iz teškog stanja i psihološke neizvjesnosti. Njihova jaka potreba za podrškom čini ih podložnim grupi i njezinim vođama. odnosno kako E.Staub ističe da su " izraziti respekt autoriteta i jaka sklonost ka pokornosti druge predisponirane karakteristike koje dovode do genocida i masovnog ubijanja. odanih Hitleru sa genocidnim ponašanjem pripadnika "nebeskog naroda" vođenih od "velikog vožda" Slobodana Miloševića i njegovih sljedbenika. Progoni. mudrom i uzvišenom vođi. moglo nazrijeti da će doći." (Staub. bježali od slobode i pokorovali se vođi i (ili) grupi." To je jedino mogla biti osoba koja se odlikovala radikalnim stavom i spremnošću da nasiljem vrati "izgubljenu moć narodu plave krvi". Između njemačkog naroda i Hitlera uspostavljen je odgovarajući interaktivni odnos. mučenja i ubijanja Jevreja. u dobu Hitlerove autoritarne vladavine. Očekivala se pogodna osoba koja će tenziju većine.19) Izražena poslušnost naroda Hitleru. Očekivati je da će oni.odanost i poslušnost. E. uz punu podršku većine Nijemaca. U ličnosti i idejama Adolfa Hitlera većina Nijemaca je "prepoznala" osobu koja može ostvariti njihova opća stremljenja i izražene aspiracije za vladanjem nad drugim skupinama. str. kao i pripadnika drugih naroda koje su Hitler i njegovi sljedbenici proglasili "neprijateljima njemačkog naroda" je. vladajaućih standarda kulture i posebnih psiholoških okolnosti. uz određene povjesne. Radovana Karadžića.

Barbari su uvijek Barbari bez obzira da li su dati liku fašiste. ili osobi surovog argentiskog vojnika odanog diktatoru koji. gozbama i svadbama guslari su zanosno opjevavali junaštvo i časnost Srbina. ukazivali na njegovu zaštitničku brižnost za nemoćne i nevine. dogodio se genocid nad Bošnjacima. uvjerenog u opravdanost ubijanja svakog pojedinca koji se "ne krsti sa tri prsta" i koji je.ideološki fanatizam. "poturice". ubilačku strast i podmuklost drugih naroda. Dugo razvijane i podsticane predrasude su se. prihvatljiva i opravdana. I. 35 ) Bošnjaci nisu očekivali nastavak ranijih genocida U ponašanju žrtava najtežih zločina. Bošnjaci nisu vjerovali da se četničko nasilje koje su doživjeli u Drugom svjetskom ratu neće ponoviti. Na Gazimestanu masa je prepoznala svoga vođu.. nerealno poimanje. Ponašanje drugih žrtava genocida dosta nalikuje na ponašanje žrtava holokausta. zločina genocida i masovnih ubijanja. sebe i drugih. uvijek su naglašavali svirepost. U toku psihološke pripreme genocida nad nesrbima aktualizirano je ono što se stoljećima "iz generacije u generaciju. muči i sadistički ubija djecu. prenosilo isto. Nakon ratobornih izjava Slobodana Miloševića masa je spontano izrazila svoju odanost i pokornost. nacionalnih i vjerskih osobenosti. "mali ljudi" su našli potvrdu za zločine nad Bošnjacima. Mujo. U veličanju svojih. str." (Dizdarević. ubija druge ili u liku srpskog nasilnika. Iz iskaza preživjelih žrtava genocida mguće je uočiti kriminogene osobine izvršitelja. sredinom osamdesetih 223 . se otkrivaju pobude i ponašanja izvršitelja ovih kriminalnih radnji. u okolnostima nacionalizma. Na sijelima i prelima. komadanta logora namijenjenog za istrebljenje Jevreja. žene i nemoćne starce samo zato što su njihova imena Haso. 2003. kako on pogrešno misli. samo zato što su oni. Safija. bez grižnje savjesti. Pedeset godina nakon genocida nad Jevrejima. "Turci". da progoni. posebno "poturica" i "Turaka". U ideologiji velikosrpskih teritorijalnih pretenzija i "duhovnog" i "naučnog" opravdanja progona nesrba.kulturne specifičnosti. otvoreno ispoljile. prethodno obučen. njihova pretenzija dokazivanja svoje "nadmoćnosti" ponižavanjem i mučenjem nemoćnih kao i ono što je duboko utkano u njih . a kasnije i u Bosni i Hercegovini. u srpskoj mitologiji.. Bošnjaci nisu sagledavali posljedice od viđenog da je "oživljavanja četničkog pokreta u Srbiji. uzdizali njegovu pravdoljubivost i milosrdnost.

1998.godina. A kad su prešli granicu." (Cigar. oštriji ili "blaži". N. 134. sadističke tehnike fizičkog mučenja i (ili) da ubija nevine i nezaštićene na načine koji nisu viđeni ni u najstrašnijim filmovima strave i užasa. da ga liši života..." (Cigar. 224 . zastave. a to to je značilo da mogu primjeniti metode torture i načina ubijanja pojedinaca ili grupa pojedinaca dobijenim instrukcijama od planera i nosilaca genocida i svojim. mnogi lokalni muslimani su bili spremni da kažu: "Najvažnije je da nam granate ne padaju na glave.. kako smo ranije istakli ukazuju na. reagirali su "mirenjem sa sudbinom uz objašnjenje da kako god su stvari sada loše one mogu postati još gore.. osobenim kriminalnim sklonostima. 137. još više neshvatljivo. postupak. pjesme i slogane kao sastavni dio njegove rehabilitacije. iako su srpske snage zauzele Banja Luku na samom početku konflikta. siluje i što je. mnogi muslimani su se nadali da mogu izmaći težoj sudbini podmićivanjem člana specijalne jedinice armije bosanskih Srba da ih prebaci preko granice u Crnu Goru. Prema riječima jednog tamošnjeg posmatrača. ali je relativno mali broj pojedinaca na njih obratio pažnju. Rezultati viktimoloških istraživanja. Vjerovali su srpskoj propagandi. maltretira. Mogao je svaki nasilnik: da psihički maltretira žrtvu. Četnički pokret bio je. osnova srpskog nacionalističkog pokreta. nesrbi su protjerivani postepeno. Ovakvi otvoreni signali trebali su izazvati uzbunu u muslimanskoj zajednici.) I u uvjetima pogoršane situacije Bošnjaci su se nadali da im se neće desiti ono što im se desilo. 1998. Sve drugo je lakše podnijeti. N. Opisi karakterističnih ponašanja žrtvi u individualnim nasiljima. Ali. da primjenjuje surove. ponovo donijelo stare uniforme. usprkos rastućoj klimi terora od strane srpskih zločinaca. Nasilnici su tada su tada mogli "prilagoditi" svoje postupke ispoljenim ponašanjima žrtava. bili su ubijeni. nisu očekivali da će ih sutra proganjati njihove prve komšije koje su smatrali bliskim prijateljima. odbijali su da kupuju oružje. str. da osporova vrijednost njenog nacionalnog i vjerskog identiteta. veći ili manji. Naprimjer. u masovnim ubijanjima i genocidu koji su se dešavali u raznim vremenima i u raznim društvenim okolonostima su uvjerljivi pokazatelji ponašanja koja protivriječe razumskom rezoniranju." U očajanju. Teško je razumski prihvatiti da neko "želi" da ga neko napadne. str. udio žrtve u nasilju izvršenom nad njom. naime.) Općenito bi se moglo reći da je ponašanje žrtava "pomagalo" nasilniku da se odluči za ovaj ili onaj. Pojedinci su očajnički pokušavali da se održe izbjegavajući da učine bilo što što je moglo provocirati još nasilnije reakcije.

ne samo zbog sebe. Stiče se dojam da društvo više vodi računa o kriminalcima i izvršiteljima genocida nego o žrtvama kriminala odnosno o žrtavama ratnog zločina i (ili) žrtvama genocida. Na optužničkoj klupi nije sjedio vođa Trećeg Reicha Adolf Hitler jer je.nastoje da osjete zadovoljstvo u svakodnevnom življenju koje ih je. Svi oni koji su u tim vremenima a i kasnije slušali ili čitali o tim zlodjelima bili su uvjereni da se genocid neće ponoviti i to ne samo zbog izrečenog uvjerenje država koje su vojnički porazile fašizam. Presude su. ispunjavalo. već i zbog iskustvenih spoznaja običnih ljudi da se genocid objektivno više ne može dogoditi. Psihološki nalazi pokazuju da nose višestruke posljedice od pretrpljenog nasilja. Wilhem Frick. planerima i izvršiocima genocida su izrečene kazne za njihova zlodjela. Rudolf Hess. djeca izgubljenih roditelja su potresno govorili o strahotama doživljenih zlodjela. već i zbog rođaka i prijatelja intimno htjele. svjedoci masovnih ubijanja. Tragovi posljedica genocida su. bili vidljivi u svim zemljama u kojima je stigla čizma njemačkog fašizma. pa i decenija. Wilhelm Keitel i drugi. izvršio samoubistvo. Najveći broj ratnih zločinaca je osuđen na smrt vješanjem. Autentični dokumenti su otkrivali. Žrtve nasilja. Tjelesni i psihički simptomi doživljene traume ne prestaju nakon završetka nasilja.očito je. u toku i nakon suđenja. Sovjetski savez. Preživjeli logoraši. Ali su sjedili neki od njegovih najbližih planera i izvršitelja genocida: Hermann Goring. prizore izvršenih djela genocida. da su takva ponašanja žrtve ispoljavale i da će ih i dalje ispoljavati ako društvo ne posveti odgovarajuću pažnju žrtvama. prije stresnih događaja. Ne mogu da nađu smiraj koji žele. 225 . Engleska i Francuska). a naročito žrtve genocida pokazuju otežano ili skoro nikakvo socijalno funkcioniranje. ljudski neshvatljive. Joachim von Ribbentrop. Presuda koja je izrečena je primljena sa olakšanjem i nadom da se genocid više neće ponoviti. Presude su primljene sa olakšanjem i nadom Nakon poraza Hitlerove Njemačke. izrečene u Nurnbergu 1946. nakon sudskog postupka vođenog od izabranih sudija država pobjednica (Amerika. godine. već mogu trajati više godina. neposredno prije ulaska vojske Alijanse u Berlin. ne mogu da se oslobode sjećanja na traumatska preživljavanja iako bi to. Alfred Rossenberg.

Odgovor je jasan: Ne. su primili sa velikim olakšanjima. nakon strahota koje su doživjeli Jevreji i pripadnici drugih naroda koji nisu prihvatili i ostvarivali doktrinu fašizma. "prepreka" ostvarenju njihovih. A da li su svi planeri i izvršitelji genocida koji su. ali su ishodi isti. Putevi formiranja kriminalne svijesti kod planera i izvršitelja genocida ili masovnih ubijanja su različiti. Genocid koji se dogodio u ovim zemljama je ishod oživljenih ideje fašizma o opravdanosti uništavanja drugih skupina samo zato što su drugačiji ili samo zato što se ne slažu sa ideologijom moćnih vlastodržaca (npr. Suđenje izvršiteljima zločina. masovna ubijanja u Argentini (l976) i. Genocid u Kambodži (l975). u toku Drugog svjetskog rata. Jevreji. ali i ne i dokaz da će svi koji su doprinijeli genocidu biti privedeni sudu pravde. najvjerovatnije. Olakšanje da.Ali. genocid izvršen nad nesrbima. naročito. političkih organizacija i država . Zašto? 226 . Argentina) ili. upravo zbog svoje duhovne velilčine. završiti svoj životni vijek nekažnjeno. a posebno zločini genocida ne zastarjevaju. "ugrožen" od drugih. I danas. Presuda planerima i izvršiteljima genocida.Nekim od njih ni jedan sud. najmnogobrojnije žrtve. da su pozvani da vladaju drugima. Sigurno je da se proces formiranja svijesti o opravdanosti uništavanja drugih skupina odvija u odgovarajućim društvenim uvjetima. To je moguće ostvariti samo onda kada su izvršitelji zločina uhvaćeni. U međunarodnom pravu je naglašeno da ratni zločini. socijalne bezizlaznosti i naglašenog mita o povjesnoj veličini svoga naroda ali i naroda koji je. ni sud jedne države niti međunarodni sud. Sa velikom vjerovatnoćom možemo očekivati da će i većina izvršitelja genocida u Ruandi i Bosni i Hercegovini ostati nekažnjena. saznaje se o njima da žive kao "mirni građani" sa uvjerenjem da neće biti suđeni i da će. a naročito izvršiteljima zločina genocida u Nirnbergu žrtve su shvatile i intimno prihvatile kao dokaz ostvarenja pravde. napravili tolika zla privedeni sudu pravde. u uvjetima ekonomske nesigurnosti. posebno nad Bošnjacima (u periodu od 1991-1995. nakon više od 55 godina od izrečenih presuda ratnim zločincima u Nirnbergu. na sili formiranih uvjerenja. nisu iščezle genocidne pobude i planovi.) su pokazali da u svijesti i ponašanju ljudi. pak. nije nikad izrekao presudu iako su žrtvama njihova zlodjela bila dobro poznata. Hitlerovim najbližim saradnicima. nažalost. zato što su "smetnja". obećanja moćnih država i nadanja običnih ljudi se nisu obistinila. Sigurno je da bi svaki međunarodni sud preduzeo odgovarajuće pravne postupke u cilju izricanja odgovarajuća kazna zločincima.

Prema tome nije u pitanju da li su krivi. drugi samo patrolirao duž ograde logora. Oni su samo realizatori odluka "viši instanci". Ž. a sebe samog kao nedostojnog ili grešnog. ili sa službenikom iz grada koji je ustanovio etničku pripadnost pritvorenika. 1998. koje se sada osjeća... Međutim. 324. pogrešno je jedino njih činiti odgovornim. ustvari savjesti čovjeka. već je pitanja kolika je krivica svakog od tih pojedinca. Da li su i koliko su "više instance" spremne da poduzmu radikalne mjere u tome pravcu? Ako je prisutno oklijevanja. bolnu ocenu tog događaja kao moralno neispravnog... ali i beskrajno mučenje ako je krivično djelo veće a 227 . Silovatelj ne bi bio u mogućnosti da počini svoja zlodela da mu ostali to nisu omogućili svojim delovanjem. a ne i svih pojedinaca koji su. A šta ćemo sa onima koji su dozvolili da se skladišni prostor na nekoj farmi ili sportska dvorana koriste kao centar za pritvor. 139. iako se ponekad poistovjećaju. nisu li oni svi koliko i blgajnik logora iz priče Dvajta Mekdonalda. Osjećanje krivice može biti lahko i prolazno. pogotovo zločina genocida. str.. makar i neznatno. U pravnim i psihološkim leksikonima ili rječnicima krivica se određuje kao "društveno opasna radnja koja povlači krivičnu odgovornost (Petrović. 2001. str.Kao razlog se obično navodi neefikasnost onih koji su dužni da to urade: policije i (ili) drugih odgovorni organi. jer su stvarno krivi ako su bili u bilo kojoj ulozi u toku izvršavanja zločina.264. doprinijeli ostvarivanju zločina ne bi se mogla tretirati kao pravno i moralno ispravna odluka. S. Arije Nejer ističe da i oni "koji su tražili suđenje da bi se individualizovala krivica za ratne zločine suočavaju se sa ključnim pitanjem: može li se jasno razgraničiti između krivice i nevinosti? Ako je jedan čuvar u logoru za pritvor silovao.. A. P.) Osjećanje krivice je čin unutrašnjeg sudije. str." (Trebješanin.) Krivica za učinjena zlodjela i kajanje Pojmovi "krivica" i "osjećanje krivice" su dva različita pojma. 2002. treći vozio kamion kojim su zatvorenici dopremani u logor. onda to treba objelodaniti. a osjećanje krivice kao "neprijatno moralno osećanje koje se javlja kada se stvarno ili samo u mislima prekrši neka moralna norma i predstavlja subjektivnu. Ako odluka "viših instanci" podrazumijeva hvatanje samo glavnih planera i izvršitelja zločina. blažeg ili strožijeg "moralnog imperatora".). ili sa susedom koji je odao njihova skrovišta? Kolika je njihova krivica?" (Nejer.

tretrira kao moralni čin okrivljenog. Osobe koje priznaju krivicu za zločine a nisu uvjereni da su krivi to čine iz straha od kazne a ne zbog onoga što se. nakog čega se ponovo uspostavlja poremećeni duhovni mir. nije uvijek praćeno i osjećanjem grižnje savjesti. da li će ili neće ispoljiti iskreno kajanje zbog izvršenih zločina. Radi toga. Petrović ističe da "psihopate imaju zakržljalu savest i njima je nepoznato osećanje krivice. činjenju dobrih dela itd. tumači kao početak moralne katarze okrivljene osobe. osobe sa razvijenom savešću. str. prijavljivanju svoje krivice da bi kroz kaznu dobili oproštaj. ma koliko prestup koji su izvršili bio težak sa moralnog i pravnog aspekta. obično pate od osećanja krivice. od koga se brane na razne načine. Priznanje zločina. Planerima i izvršiteljima genocida nakon priznanja izvršenih zlodjela se značajno smanjuje dužina zatvorske kazne. 65. Da li jeste ili nije početak "moralno čišćenja sebe od zla". predviđena kazna doživotnog zatvora izriče se kazna zatvora u trajanju petnaest godina pa čak i manje.. Nerazrešeno osećanje krivice ponekad može voditi u suicid. Prema judeohriščanskom verovanju. Za krivično djelo za koje je. Priznanje ubrzava donošenje odgovarajuće presude. primenu vaspitnih mera. da li će ili neće svojim kasnijim ponašanjem pokazati unutrašnju patnju zavisi od mnogobrojnih činitelja među kojima faktori ličnosti imaju prioritetnu ulogu.) U krivičnim postupcima se očekuje da će izvršitelj krivičnog djela priznati svoj delikt. ustvari.. Presude koje sada izriče Međunarodni sud u Haagu takođe pokazuje da se priznanje za zločine "isplati". u toku i ishodu sudskog postupka. U opisu očitih razlika osjećanju krivice između pojedinaca S. često pribegavaju raznim oblicima samokažnjavanja. P. nažalost.S. ova druga kategorija je vrlo zahvalna za sticanje uvida u poreklo i značaj svoga prestupničkog ponašanja. posebno zločina genocida. 228 . U sudskim postupcima se." (Petrović. Osobe. osećanje krivice se može ublažiti ili potpuno otkloniti kroz ispaštanje ili kaznu. U sudskim postupcima priznanje obično dovodi da ublažavanja kazne izvršitelju krivičnog djela bez obzira na njegovu težinu. u želji da se oslobode mučnog osećanja krivice. naprimjer. psihoterapiju. 1998.savjest pojedinca strožija. Priznanje izvršenih zločina se. Za razliku od psihopata. rehabilitaciju i resocijalizaciju. ispovedanju kod duhovnika. se uoćavaju značajne individualne razlike u stupnju razvijenosti savjesti. alkoholizam ili mentalnu bolest. u izjavima i ponašanjima okrivljenih. kod kojih je savest razvijena ili stroga.

doživljavali kao nešto što nije vezano za njih. Dokumenti o torturama u logorima. U toku suđenja u Haagu kod većine planera i izvršitelja genocida nad Bošnjacima. u toku procesuiranja u Hagu ukazuje i na potrebu iznalaženja mogućih psiholoških razloga takvog ponašanja. zbog "unutrašnjih zavjera". Da li su. zbog toga. psihološki moguće. Da oni stvarno ne doživljavaju osjećanje kajanja za zločine koje su izvršili vidljivo je iz njihovog ponašanja i verbalnih obrazloženja svoga kriminalnog djelovanja. vjerovatno je.Sudska praksa pokazuje i da sve okrivljene osobe ne priznaju krivicu iako su stvarno krive. za izvršena zlodjela. kao prizore koji su “falsificirani” sa ciljem da se “pravedna borba srpskog naroda “ za opstanak okalja. Sve predočene dokaze oni su ignorirali a izrečene kazne smrt vješanjem nisu doživjeli sa osjećanjem krivice. već sa osjećanjem žaljenja što nisu mogli. nisu krivi? Sudeći prema toku uobičajene sudske procedure. Rjeđe se polazi od druge." Odanost ideologiji fašizma i uvjerenje o svojoj rasnoj superiornosti učinilo ih je neosjetljivim na patnje i umiranje nedužnih u poznatim logorima smrti. sadržana njihova uvjerenja da sud nema uvjerljivih dokaza o njihovom ponašanju u toku agresiji na Bosnu i Hercegovinu i da je. da se osramote “viteška ponašanja” pripadnika “nebeskog naroda". pretpostavke: zločinci. moguće osobnim i advokatskim “manverima” biti oslobođen optužbe ili je. Iskazi na pitanje predsjednika Suda da li se osjećaju krivi najčešći odgovori su "Ne osjećam se krivim". posebno ratni 229 . u izjavama okrivljenih. pak. Ustvari. da do kraja ostvare planirana istrebljenja Jevreja i drugih "neprijatelja naroda plave krvi. za koje postoje validni dokazi o njihovoj odgovornosti za genocid u Bosni i Hercegovini. zapaža se skoro isto ponašanje. Proces i ishod suđenje planerima i izvršiteljima genocida u Nirnbergu su uvjerljivo pokazali da veliki broj pouzdanih dokumenata o njihovim zločinima nije uticao na promjenu njihovog uvjerenja o opravdanosti i pravednosti vršenja tih zločina. Ponašanje zločinaca. kosturi izvađeni iz masovnih grobnica i filmovi o sadističkom ponašanju agresora su. očito je da se obično polazi od prve psihološke pretpostavke ili uvjerenja i u skladu sa polaznim stavom poduzimaju se odgovarajuće pravne mjere. da se obezvrijede djela “čestitih” boraca za otadžbinu. u " njihovom ponašanju u toku slušanja svjedočenja očevidaca o strahovitim zločinama koji su izvršeni na nevinim žrtvama i u trenutku izricanja presude nisu primjećeni znaci kajanja. u njihovim izjavama utkana samopoznaja i istinsko uvjerenje da.

Ponašanje većine ratnih zločinaca u ranijem. također. "nebeskih vrijednosti" Srba. su ih mogli uz odobravanje i pohvaljivanje.. Haškom. u psihološkoj atmosferi kakave je propagandom stvorena.od drugih "gušenih". iz razno raznih razloga. Vidljivo je to i iz njihovih prvih izjava i iskaza u toku sudskog procesa. U njihovoj svijesti je utkano uvjerenje da nisu u pitanju zločini već “pravedna djela”." (Dizdarević. "Jedini izlazak" je mogao biti samo genocid.nedvosmisleno ukazuje na opravdanost nepostojanja uvjerenja o odgovornosti za svjesno vršena zlodjela. Genocidne pobude su buđene i podsticane i mjerama koje su bile i emotivne primamnljive i logički uvjerljive. ostvarivati. Međutim. sužavali prostor izlaska iz okolnosti koje su idejni tvorci i planeri genocida željeli i očekivali. kako se dan početka oružane agresije približavao. str. sve dublje urezivali u svijest i ponašanje masa.. Oni nose u sebi i saznanje da su njihovi. su. Oni koji su. u okolnostima državnih priprema za genocid nad nesrbima. 138. moguće je na temelju ranijih. Oni. naučnih i iskustvenih spoznaja. I. U stvorenoj atmosferi se osjećalo da su izvori legitimiteta za zločlin sadržani i u političkim odlukama vladajućeg režima i u planovima i 230 . se ne osjećaju krivim za zlodjela. za zločine. ukazati na psihosocijalne činitelji koji su. skrivali svoje agresivne pobude i brižljivo njegovane predrasude i stereotipe o Bošnjacima kao "Turcima " ili "poturicama".zločinci. ne samo da ne ispoljavaju znake osjećanja grižnje savjesti.) Raskorak između učinjenih zločina i uvjerenja zločinaca Kako je moguće objasniti ovaj očiti raskorak između stvarnih zločina i uvjerenja zločinaca o svojoj nevinosti? Bez temeljnih psihobiografskih studija o strukturi ličnosti i načinima ideološkog oblikovanja svakog pojedinca optuženog za zločin genocida vrlo je otežano spoznavanje svih onih psihosocijalnih determinanti koji su doprinijeli ispoljenim vidovima genocidnog ponašanja. namjeravani ili izvršeni zločini unaprijed oprošteni i da su i od svjetovnih i vjerskih dostojanstvenika bili. pohvaljivani i nagrađivani. Nirnberškom procesu i sadašnjem. 2003. Kada se protjeraju ili poubijaju narodi. već uporno brane “pravednost” svojih genocidnih činova. "koji su krivi" za patnje srpskog naroda (Bošnjaci i Hrvati) bit će ostvareni i "ekonomsko blagostanje" i duhovni procvat. posebno nad Bošnjacima Jugoslavije. Teži uvjeti života i oživljeni mitovi koji su se. manifestno ili laterntno djelovali.

ako do njega dođe." Da li će opće otrežnjvanje srpskog naroda. str.. da preispitaju i promjene svoja uvjerenja o svojoj krivici i krivici njihovih nalegodavaca? Da li će. "nepogrešivog" vožda. Intelektualci i vjerski dostojanstvenici su. Kračfild. D. Jedan od izvora intenzivne uznemirenosti koji prati kajanje leži u svesti o nemoći da se ranije počinjena dela poprave. Koliko su individualne sklonosti ka zločinu genocidu ili mjere propagande koje su u sebi sadržavali sve ono što je opravdalo zločin genocid ili pak. tretiraju kriminalnim djelimna. su uvjeravali gledatelje. Intenzitet osećanja kajanja može biti posle mnogo godiuna krajnje snažan. pokaju. biti za njih godine razmišljanja o svemu onom što su činili. dani. pouzdanije odmjeriti stupanj njihovog uticaja. jer njihova djela nisu zločini već činovi "ostvarene pravde. "iracionalnih " impulsa u čijim se "kandžama" on osjećao bespomoćan. 1976." (Kreč. kao osoba koji su progonjali. bez serioznih psiholoških ispitivanja. kako tvrde. zbog toga. slušatelje i čitatelje da su Srbi stoljećima "ugrožavani" i to ne zato što su slabi. Međutim. 253. U sećanjima na tu situaciju verovatno se jačina tih impulsa neće u potpunosti repredokuvati i to takođe može da dovede doitle da nam se kasnije u većoj meri čini da jedan akt zaslužuje osudu. pored ideologa "Velike Srbije" i brojnih sljedbenika Slobodana Miloševića.aktivnostima nevladinih organizacija. Oni misle i intimno vjeruju da ne treba da priznaju da su krivi i da se. radi odbrane srpskog naroda od "pripremanih zločina njima namjenjenim". interakcija osobnih i društvenih determinanti doprinijele lažnim iskazima planera i izvršitelja genocida kojima se sada sudi u Haagu nije moguće. ništa ne mogu sada da učinim da stvar ispravim!" Ta vremenska perspektiva okrenuta prošlosti prestavljha kritičnu karakteristiku situacije u kojoj se kajanje javlja. pomoći onima koji budu osuđeni za ratne zločine ili zločine genocida. što su pripadnioci "nebeskog naroda". R.) 231 . djelima ratnog zločina ili genocida? Da li će zapaziti i shvatiti da je "rđava radnja proistekla iz nesavladivih..mučili i ubijali druge samo zato što su drugačije nacionalnosti ili vjere i to. "Sada je sve prekasno. već zato što su "duhovno uzvišeni".. sigurno je da su oni značajno doprinijeli nihovom poimanju sebe kao pravednika. općenito rečeno. mjeseci i godine koji će provesti u jednom od zatvora u Evropi. što im drugi zavide na njihovoj "časnosti" i "viteštvu". o djelima koji se. u međunradnom pravu.

izvršili pokolj koji. po animalnosti samog čina i po širini i dubini individualnih i društvenih posljedica koje su rezultirale iz njega. u novoformiranoj državi. zabilježene genocide. pobili oko 800. Slobodan Milošević i njegovi najbliži saradnici nisu mogli planirati i realizirati genocid nad nesrbima da nisu imali bezrezervnu podršku srpskog naroda.000 Tutsa na svirep i grozomoran način. prevazišao je sve do tada. Pitanja je da li će i presude koju će.Kolektivna i(ili) individualna odgovornost U toku. u periodu od 1992. sigurno je. Ako su. ponašanje drugih izvršitelja zločina. u pitanju zločini genocida izvršeni nad Bošnjacima. Ove činjenice. i nakon. Rezultati tajnih glasanja su reljfna ilustracija stavova glasača o ličnosti i politici Slobodana Miloševića. teško je povjerovati da su ih izvršili samo oni koji se sada nalaze u Haagu i koji se nalaze na zatvorenim ili objelodanim listama i za kojima se sada traga. U Ruandi su Hutui. smatraju uvjerljivim dokazima. u periodu između aprila i juna 1994. Međunarodni sud u Haagu. vođeni su dijalozi i između stručnjaka (pretežno pravnika) i između laika o individualnoj i kolektivnoj odgovornosti. u Evropi i šire. također. Glavni planeri i naredbodavavci jesu krivi ali ne mogu biti nedužni i oni koiji su ih slijepo slijedili i činili sve ono što je od njih traženo. nakon presude svim glavnim planerima i izvršiteljima ratnih zločina i zločina genocida. Načini izvršavanja mnogobrojnih zločina genocida ukazuje na potrebu pouzdanijeg procjenjivanja broja zločinaca koji su zločline planirali i (ili) realizirali. Razlozi za nastavak dijaloga o kolektivnoj i individualnoj odgovornosti su rezultirali iz događaja koji su odigrali u zadnjoj deceniji dvadesetog stoljeća. kojima još nije 232 . izreći Slobodanu Miloševiću i drugim optuženim za njihove ratne zločine ili zločine geniocid značajno promijeniti formirana destruktivna uvjerenja većine. A njih. suđenja glavnim planerima i izvršiteljima genocida nad Jevrejima u Nirnbergu (1945). nije mali broj. skoro. U Bosni i Hercegovini srpski nacionalisti su nad brojnim Bošnjacima. identičnim problemima. zagovornici kolektivne odgovornosti. U posljednjoj deceniji dvadesetog stoljeća nastavljeni su dijalozi o.. godine. Oni koji su planirali i vršili masovne zločine ne bi takve mjere poduzimali da nisu imali ispoljenu ili prećutnu podršku većine. Samo rijetki pojedinci su ispoljili svoje neslaganje sa njegovim velikodržavanim pretenzijama i genocodnim planovima. Srbiji i Crnoj Gori. do 1995. Međutim. u Ruandi i Bosni i Hercegovini. naprimjer.

pojavu osjećanje krivice kod određenih slojeva srpskog naroda. da bude znano ko je agresor. ne smiju zaboraviti ono što su im nosioci zla iz Srbije i Hrvatske nanijeli. teško je predvidjeti. Oni kriminalci koje ne bude moguće izvesti pred sud znaće da je njihovim vođama suđeno i da je. neće biti isto. niti ostati nezabilježen. islamske fanatike. To što je veliki broj ljudi učestvovao u zlodelima pokreće sledeće pitanje: da li u suđenje šačici glavnih kriminalaca i njihovo kažnjavanje zapravo doprinosi individualizovanju kriminalne krivice? Ako su vođe u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi namerno uvukle hiljade drugih u svoje zločine. Sve se mora zapisati i pred savjest čovječanstva i sud historije staviti.suđeno. i tako dalje. str. A. što bi bio značajni pokazatelj osude planera i izvršitelja genocida.nijedna žrtva. a ko stradalnik. Ne samo da je veliki broj građana učestvovao u hvatanju. 233 . ustaše. 280. Opravdavajući svoja dela sebi samima.. planeri i izvršioci genocida nad Bošnjacima. četnike i tako dalje. jer su planeri genocida usađivali duboku mržnju u svijest svojih građana. makar u rudimentu. kao najveće žrtve genocida. Jedan od važnih razloga za to je nesumnjivo i činjenica što je "tokom ratova u Hrvatskoj i Bosni desetine hiljada ljudi angažovano u procesu etničkog čišćenja.drugih suoće sa sopstvenom političkom. uvjeravali ih u opravdanost progona i ubijanja "tradicionalnih neprijatelja srpskog naroda"i raspirivali u njima atavističke pobude da jedino Srbin može biti prijatelj Srbinu. shodno tome.. već je mnogo veći broj seljaka i građana doprinosio tome otimajući imovinu i zauzimajući domove onih koji su pobijeni ili oterani." (Nejer. relativno mali broj suđenja visokim zvaničnicima ipak može biti odgovarajuće reagovanje na to. Teško je predvidjeti. biblioteka ili koji drugi srušeni objekat . Da li će osjećanje krivice biti praćeno i potrebom traženja oprosta od pripadnika naroda nad kojima je izvršen genocid. zatvaranju i zlostavljanju pritvorenika. i njihovo ponašanje izloženo osudi.) Bez obzira u kojem će stepenu.ne smije biti zaboravljen. Moguće je očekivati. ko je napadač. 2002. prirodno je da oni omrznu žrtve i da prikazuju one koje zlostavljaju kao oličenje zla: mudžahedine. moralnom i metafizičkom krivicom. Ustvari "nijedan detalj stradanja i patnje Bošnjaka . ispoljiti osjećanje krivice i kajanja Bošnjaci. Krivično gonjenje o osuda onih koji su komandovali i podsticali na zločine doprineće tome da se hiljade ili desetine hiljada. I zato uticaj toka i ishoda suđenja na doživljaj osjećanja krivice ne može biti u onkavim razmjerama kako neki očekuju da bi mogao biti. džamija.

se hapse pojedinci koji su bili planeri ili izvršitelji holokausta.a ko branitelj." (Dizdarević. ali ne i zaborava. a niti hoće. mučenja. I danas. Oni. sa punim pravom. I. ispoljiti kajanje i tražiti oproštaj. svojom unutrašnjom logikom. 13. nakon iskrenog priznanja i kajanja.) 234 . Oni samo traže da se svakom ratnom zločincu odmjeri odgovarajuća kazna za učinjena zlodjela. Bošnjaci koji su duboko i neposredno doživjeli progone. Neki od njih se slobodno kreću i ne osjećaju grižnju savjest zbog nanesene patnje drugim ljudima. individualna i masovna.. 1999. najčešće svojim susjedima. Oproštaj je moguć i opravdan. Tragovi genocida su se duboko usjekli u memoriji pojedinaca i naroda. nažalost. sadistička silovanja i. da će neki od njih doživjeti duboku starost a da neće biti kažnjeni za svoja zlodjela. a ko rodoljub. U svojoj dugoj povijesti nisu ispoljavali nagon za osvetom i odmazdom pa to ne žele ni sada. Zato je privođenje što većeg broja izvršitelja zločina sudu pravde od prioritetnog društvenog značaja. str. suditi porasti broj pojedinaca koji će priznati zločine. Očekivati je. Sudeći prema sadašnjim ishodima hapšenja ratnih zločinaca i dužine sudskog postupka. Dosadašnji rezultati procesuiranja u Haagu pokazuju da je izrazito mali broj ratnih zločinaca priznalo svoja zlodjela.) Očito je da je broj izvršitelja. Očekuju i da će. 2003. nakon pedeset godina." (Omerdić. I "osjećanje trajne žalosti zbog gubitka najbližih je praćeno spoznajom da ubice još uvijek nisu privedeni sudu pravde. Pravedna presuda i kajanje su prvi preduvjet pomirenja. ubijanja ne mogu. nakon hapšenja ili dobrovoljne predaje.. str. povećati svijest o potrebi oproštaja. M. traže efikasnije hvatanje zločinaca i naglašavaju da je suđenje većem broju zločinaca bitan preduvjet pomirenja i suživota.. Fašizam nije pobijedio u Bosni i Hercegovini usprkos planovima i srpskog i hrvatskog velikodržavlja usmjerenim na njenu razgradnju i uništenje. nemoguće je očekivati da će većem broj optuženih za ratne zločine ili zločine genocida biti izrečene zaslužne kazne. pljačkaš i razbojnik. pomagača i očevidaca genocida zaista velik. Očekivati je da će se broj priznanja za ratne zločine i kajanja povećavati a to će. Ostvarenje masovnijeg hapšenja zločinaca ima poseban značaj za žrtve zločina. 143. ko je terorist. među onima kojima se sada sudi i kojima će se. bilo kada zaboraviti ove grozomorne zločine.

W. (2002): VOJISLAV KOŠTUNICA i budućnost Srbije. Bemust. Sarajevo. London 11. 17. 7. Naučna knjiga. D. Kračfild. Sarajevo. (2001): Milošević. R. (2001): Rečnik psihologije. (1998): Osnove političke psihologije. 10. Sarajevo. (1996): Genocid nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu. Stevanović.. V. Byrne D. Gutman. N. 3..Samizdat FREEB92. 8. Beograd 235 . Institut za istraživanje zlolčina protiv čovejčnosti i međunarodnog prava. (1998): Genocid u Bosni -Politika "etničkog čišženja".W.Norton and Company ltd. Baron. R. El-Kalem. Stubovi kulture. Cigar. Kreč.LITERATURA 1.D. Čekić. Sarajevo. S. Sarajevo 14. (2000): Uloga srpskih orijentalista u opravdavanju genocida nad Muslimanima Balkana. A. (1998): Barbari su bili bolji. N. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. (2002): RATNI ZLOČINI: brutalnost. Cigar. 5. Šiber.Mag. Cambridge University Press. Sarajevo. Dizdarević. 4. (1999): Crimes of War. I. Ž. E. (1999): Prilozi izučavanju genocida nad Bošnjacima (1992-1995). Dizdarević. R. Sarajevo. Sarajevo. (2000): Bosanski narod optužuje za GENOCID. Zagreb. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Sarajevo. (2003): Nezaborav usjeklina genocida. Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. F. Beograd 12. Rieff. (1989): The roots of evil. Institut za istraživanja zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. (1994): Social Psychology. Bojl. Allyn and Bacon. Vijeće Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca. 16. Compact.R. Omerdić. 6. Gutman . Trebjašanin. jedan epitaf. teror i borba za pravdu. genocid. N. Nejer. Cigar. New York 2. Beograd.. (1995): Svjedok genocida. (1976): Elementi psihologije. I. 15. 9. Sarajevo. 13. M. I. Staub.

وﺟ ﺮت ﺟﺮﯾﻤ ﺔ اﻹﺑ ﺎدة اﻟﺠﻤﺎﻋﯿ ﺔ ﻋﻠ ﻰ ﻣ ﺴﻠﻤﻲ‬ ‫اﻟﺒﻮﺳ ﻨﺔ واﻟﮭﺮﺳ ﻚ ﺑ ﺸﻜﻞ أﻛﺒ ﺮ وأﻓﻈ ﻊ.‫ااﻟﺸﻌﻮر ﺑﺎﻟﺤﺴﺮة واﻟﻨﺪم ﻣﻦ ﻗﺒﻞ اﻟﻤﺨﻄﻄﯿﻦ واﻟﻤﻨﻔﺬﯾﻦ ﻟﻺﺑﺎدة اﻟﺠﻤﺎﻋﯿﺔ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻗ ﺎم اﻟﻘﻮﻣﯿ ﻮن اﻷﻟﻤ ﺎن اﻟﻤﺘﻄﺮﻓ ﻮن أﺛﻨ ﺎء اﻟﺤ ﺮب اﻟﻌﺎﻟﻤﯿ ﺔ اﻟﺜﺎﻧﯿ ﺔ ﺑﺎﻹﺑ ﺎدة‬ ‫اﻟﺠﻤﺎﻋﯿﺔ ﻟﻐﯿﺮ اﻷﻟﻤ ﺎن وﺧﺎﺻ ﺔ اﻟﯿﮭ ﻮد. وﻻ ﺗﻮﺟ ﺪ ﻓ ﻮارق ﺑ ﯿﻦ ﺗ ﺼﺮﯾﺤﺎﺗﮭﻢ‬ ‫ﺣﯿﺚ ﯾﺰﻋﻢ أﻛﺜﺮھﻢ ﺑﺄﻧﮭﻢ ﻻ ﯾﺸﻌﺮون ﺑﺎﻟ ﺬﻧﺐ وأﻧﮭ ﻢ ﻗ ﺎﻣﻮا ﺑ ﻮاﺟﺒﮭﻢ ﻓ ﻲ ﺳ ﺒﯿﻞ‬ ‫اﻟﺪﻓﺎع ﻋﻦ ﺷﻌﺒﮭﻢ وﺣﻤﺎﯾﺘﮫ ﻋﻦ اﻟﻤﺴﻠﻤﯿﻦ اﻟﻤﺠﺮﻣﯿﻦ.‬ ‫وﻗ ﺎم ھ ﺬا اﻟﺒﺤ ﺚ ﺑﻤﻘﺎرﻧ ﺔ اﻻﻋﺘﺮاﻓ ﺎت اﻟﺘ ﻲ أدﻟ ﻰ ﺑﮭ ﺎ ﻣﺠﺮﻣ ﻮ اﻟﺤ ﺮب اﻟ ﺬﯾﻦ‬ ‫ﺣﻮﻛﻤﻮا ﺳﻨﺔ 5491 ﻓﻲ ﻣﺪﯾﻨﺔ ﻧﯿﻨﺒﻮرغ واﻻﻋﺘﺮاﻗﺎت اﻟﺘﻲ أدﻟﻰ ﺑﮭ ﺎ اﻟﻤﺠ ﺮون‬ ‫اﻟﺬﯾﻦ ﯾﺤﺎﻛﻤﻮن ﻓﻲ ﻣﺪﯾﻨﺔ ھﺎغ ھﺬه اﻷﯾﺎم.‬ ‫632‬ . وإذا ﺣﺪث ھﺬا ﻓﯿﻤﻜﻦ أن ﯾﺤ ﺪث اﻟﻌﻔ ﻮ‬ ‫وﻟﻜﻦ اﻟﺠﺮوح اﻟﻌﻤﯿﻘﺔ اﻟﺘﻲ ﺟﻨﺘﮭﺎ ھﺬه اﻟﺠﺮاﺋﻢ ﻻ ﺑﻤﻜﻦ وﻻ ﯾﻨﺒﻐﻲ ﻧﺴﯿﺎﻧﮭﺎ. ﻗ ﺎم اﻟ ﺼﺮب اﻟﻤﺘﻄﺮﻓ ﻮن ﺑﺘﮭﺠﯿ ﺮ‬ ‫وﺗﻌﺬﯾﺐ وﻗﺘﻞ اﻟﻤﺴﻠﻤﯿﻦ اﻟﺒﻮﺳ ﻨﻮﯾﯿﻦ ﻓ ﻲ أﻋ ﺪاد ﻛﺒﯿ ﺮة. ﻟ ﻢ ﯾﻜ ﻦ ﻟﮭ ﻢ ذﻧ ﺐ ﻟ ﺪى‬ ‫اﻟﻤﺨﻄﻄﯿﻦ واﻟﻤﻨﻔﺬﯾﻦ ﻟﮭﺬه اﻟﺠﺮاﺋﻢ ﺳﻮى أﻧﮭﻢ ﺑﻮﺷﻨﺎق ﻣﺴﻠﻤﻮن. ﺷ ﺮد ﻛﺜﯿ ﺮ ﻣ ﻦ اﻷﺑﺮﯾ ﺎء، ﻛﻤ ﺎ ﻋ ﺬب‬ ‫ﺷﻨﻖ وأﺣﺮق ﻋﺪد ﻛﺒﯿﺮ ﻣﻨﮭﻢ. وﯾﻤﻜﻦ ﺣﺪوث اﻟﻌﻔﻮ ﻣﻦ‬ ‫اﻟﺒﻮﺳﻨﻮﯾﯿﻦ ﻓﻲ ﺣﺎﻟﺔ واﺣﺪة ﻓﻘﻂ، إذا ﻧﺪم اﻟﻤﺨﻄﻄﻮن واﻟﻤﻨﻔ ﺬون ﻟﮭ ﺬه اﻟﺠ ﺮاﺋﻢ‬ ‫ﺣﻘﯿﻘﺔ وﻃﻠﺒﻮا اﻟﻌﻔﻮ ﻣﻦ ﺿﺤﯿﺎھﻢ ﻋﻠﻨﺎ.

they considered themselves Muslims. tortured them in concentration camps and prisons. The only crime of the Bosniaks was that they were “guilty” for being who they always were – Bosniaks. and killed them in large numbers. physically and psychologically tortured. as they say. For those who show remorse and ask for forgiveness it is possible to expect forgiveness. The Serb nationalists mercilessly persecuted the Bosniaks. Most of the war criminals do not show any feelings of guilt or remorse for the committed crimes. but the deep scars of genocide cannot be forgotten nor is it psychologically possible to forget them. 237 . They even think that they are not guilty at all because they consider the war crimes they committed “righteous deeds.” It is possible to expect forgiveness only if those who planned and committed genocide against the Bosniaks show sincere remorse and ask for forgiveness.THE FEELING OF GUILT AND REMORSE AMONG THOSE WHO PLANNED AND COMMITTED GENOCIDE Summary During WWII the German fascists committed genocide against the non-Germanic peoples. and a great number of them were hanged or burned alive. especially the Jews. During the aggression on Bosnia and Herzegovina a far more atrocious genocide was committed against the Bosniaks. there are no differences. Many innocent people were expelled from their homes. When comparing the statements of Germans who planned and committed genocide and those among the Serbs who did the same. in terms of their religious conviction. This paper analyses the statements and the behavior of war criminals who were put on trial in Nuremberg in 1945 and those who are now on trial in the Hague. and because.” They were only. defending the Serb people from the “attacks and the persecution of the Turks.

238 .

Dominantna dimenzija društvenog razvoja je globalno obrazovanje kao opća linija razvoja s jasnom orijentacijom u budućnost – sustav se na svojoj globalnoj razini neposredno ugrađuje u evropske i svjetske tokove. dr. uvažavajući naše korisne ideje i teoretske obrasce. ali nije dosljedno prihvatio nove ideje. Dževdeta Ajanović.Prof. Globalno obrazovanje može se odrediti kao pravac razvoja suvremene pedagoške teorije i prakse u formiranju univerzalnih intelektualnih znanja. tako daleko da nijedan znanstvenik ne može tačno predvidjeti kako će ta budućnost izgledati i koje će zahtjeve u obrazovanju sa sobom nositi. Nastavnici i učenici će moći izvršiti zadatak koji pripada njihovoj funkciji samo ako stalno uče. stoljeće. Zbog svega toga treba imati na umu da ta budućnost uopće nije na dohvat ruke. i time obogaćivati svjetski fond. niti se uključio organizirano u evropske tokove orijentirane na učenje za 21. osnovu integracije školskog učenja i pripreme mladih za život. Škola budućnosti je daleko od nas. «Ništa ne uspjeva kao uspjeh» Dostojevski *** Osavremeniti pedagošku misao u našim uvjetima znači prvenstveno komunicirati sa svjetskim pedagoškim znanjem. razina i procjena uspješnosti. vrijednosti i kvalitete procesa odgoja i obrazovanja. Zapravo. U ovome trenutku mogu se zapaziti rasprave na svim razinama društva o «školi budućnosti». sc. Međutim. Organizacijske forme takvog obrazovanja tek su naznačene. Filozofski fakultet u Sarajevu NAŠA ŠKOLA NA PRAGU PROMJENA Sažetak Naš obrazovni sustav se otrgnuo od socijalističke doktrine odgoja. ne smijemo zanemariti ni neke školske osobenosti koje 239 .

raseljene osobe). škola ne potiče kreativnost). civilizacijske i sve druge prednosti pojedinih nacionalnih zajednica. Sasvim je jesno da je XXI stoljeće – stoljeće znanja i da će se u njegovom toku ostvariti definitivne znanstvene. posebno multitkulturalizam. Treći razlog je vezan za migracijska kretanja (radnici i osobe koje traže azil. Evropski koncept obilježava nekoliko odrednica. u koju želi ući Bosna i Hercegovina. te koncept cjeloživotnog odgoja i obrazovanja. uz sva nastojanja da prevlada svoje tradicionalne slabosti statičnost. unificiranost i dr.. osoba. Međutim. poručuje da obrazovni sustavi ne smiju više biti generatori nezaposlenosti s teškim socijalnim posljedicama. potrebe i mogućnosti. Prvi je proces globalizacije. Svjetski kontekst i ideje koje će značajno uticati na sadržaj i metode rada u svim sustavima odgoja i obrazovanja u sljedećih dvadesetak godina vjerovatno možemo promatrati u sklopu zaključaka Međunarodne konferencije o obrazovanju. globalizaciju. pripada već oko 150 mil. politiku zapošljavanja i pokretljivost građana.bitno utječu na koncept promjena. povezivanje sustava odgoja i obrazovanja. a to je sustavan i kvalitetan rad sa roditeljima u partnerskoj saradnji i lokalnoj zajednici). unatoč mnogim novim kvalitetama (i u mnogo čemu suvremenija) sputavana pripadnošću određenoj alternativnosti (koncepcijski i 240 . preopterećen je formalnim sadržajima. ubrzane tehnološke promjene. Evropska unija. tržište rada i međunarodnu konkurentnost. učitelj (niska profesionalna autonomija. Evropski stručnjaci poručuju da je prošlo vrijeme obrazovne samoizolacije. koncept evropskog znanja i stručnosti. još uvijek bila. Naš obrazovni sustav se otrgnuo od socijalističke doktrine odgoja. Ta tri važna razloga u svjetskim razmjerima uvjetovala su takav pristup. njegov položaj je više pasivan nego aktivan. stoljeće. koja je održana u Ženevi 2001. god. dominacija nadzora nad savjetovanjem i suradnjom) i roditelj (hitno i aktivno ojačati još jedan segment svoga djelovanja. god. niti se uključio organizirano u evropske tokove orijentirane na učenje za 21. Toj skupini 2000. koji se shvaća kao međuovisnost društvenih. Poruka konferencije bila je Obrazovanje za sve – učiti živjeti zajedno: sadržaji i strategije učenja – problemi i rješenja. Tako je škola. ali nije dosljedno prihvatio nove ideje. političkih i znanstvenih činilaca. a odnose se na tri odgojnoobrazovna činitelja: nastavni program (ne poštuje dovoljno interese učenika.

vođenje nastave. od kojih su prve tri kompromisne. ali i ograničena mogućnost posebnosti i prepoznatljivosti svake pojedine škole. strukturiranja njezine teorijsko-metodološke organizacije sadržaja i karaktera pedagoškog procesa u njoj. Pokušaji prepoznatljivosti svake škole je proces. integracija modula ili učenja). osnovu integracije školskog učenja i 241 . izvode globalno učenje konkretnog sadržaja koji je proistekao iz prve tri faze. ono je zadatan. Temeljne odrednice izgrađivanja prepoznatljivosti suvremene škole kompleksnog su karaktera i izraz interdisciplinarnog uvjetovanja. socijalnom. Kompleksnost i način transformacije škole u konceptualni «model» života i rada. preko njega obrazovanje u jednoj zemlji postaje dijelom ukupnog procesa na kulturnom. razvija se samo po principu «od drugih». a ne imitacija. ali i ambicija da se mijenja i razvija vlastitim i prepoznatljivim ritmom i intenzitetom. matematsku. Dominantna dimenzija društvenog razvoja je globalno obrazovanje kao opća linija razvoja s jasnom orijentacijom u budućnost – sustav se na svojoj globalnoj razini neposredno ugrađuje u evropske i svjetske tokove. za prelazni period (uvođenje globalne perspektive u postojeće školske programe. Nastavnici izvode nastavu zajednički integracijom disciplina. jezičku).statusno). Koncepcija globalno obrazovanje zasnovana je na idejama humanizma. čime joj je bio predodređen karakter njezine samostalnosti. Idejom globalnog obrazovanje škola se ne odriče domovinske pedagogije. na raznim nivoima. Uključivanje škole u globalno obrazovanje je postepen proces. Tako F. razrada modula. nove modele nastavnika. koje možemo ugraditi u postojeće programe. stoljeće. prevazilaženje njezinog tradicionalnog stila. nove strategije međusobne suradnje među subjektima odgojno-obrazovnog procesa. Stejli predlaže četiri faze u izradi nastavnog plana. ekonomskom i drugim razinama suvremenog života. ali može dati osnovne smjernice na svakom stupnju obrazovanja. Globalno obrazovanje može se odrediti kao pravac razvoja suvremene pedagoške teorije i prakse u formiranju univerzalnih intelektualnih znanja. oponašanje zatečenog. inovacionog menadžmenta u obrazovanju koji formira strategije obrazovanja za 21. a ne «mirovanje». originalan čin. Svaki predmet u školi stvara uvjete globalne orijentacije na karti svijeta za konkretnu perspektivu (historijsku. Program ne može obuhvatiti sve značajno na karti svijeta. ovisit će njezina fizionomija.

Mogućnost alternative treba iznalaziti i nuditi prihvatljiva rješenja. Svi pojedinci koji će raditi na izradi kurikuluma pristupit će tom zadatku sa određenim uvjerenjem i vrijednosnom orijentacijom. O kurikulumu utemeljenom na školi engleski pedagog Skilbeck (Skilbeck.bude zajedničko odlučivanje nastavnika i učenika. D. 1984. Utvrdio je da u planiranju postoji logičan redoslijed postupaka: platforma  promišljanje  nacrt. teorije (teorijska iskustva) i namjere (ono što je poželjno.» (Colin J. Nacrt kurikuluma je vrhunac svih predviđenih akcija.uključuje razne stručnjake. «Zato je prvi korak pridobiti sve da se uključe razgovarati. poticaja školske kulture. došao je do zaključka da je najbitnije pitanje kako učesnici u planiranju kurikuluma pristupaju svome zadatku. 1994. . što se želi postići)..da ispunjava određene norme. Prednost ovoga iskustva osigurava ujednačenost školskog sustava. Utvrditi platformu znači potpuno «očistiti sukob alternativa». Marsh. . već kao trajna samostalna aktivnost. Njihove misli zasnovane su na pretpostavkama koji su glavni problemi i obaveze. Američki pedagog Wakler (Wakler.. Nastavnici i učenici će moći izvršiti taj zadatak koji pripada njihovoj funkciji samo ako stalno uče.F. Promišljanje se ne uzima kao drugi korak.» 242 .) misli da: . pa čak i posvađati se u vezi s tim šta je platforma ili kakva bi trebala ona da bude. To je moguće ostvariti kvalitetnim kurikulumom koji će osigurati dobre uvjete osposobljenosti učitelja. Gudjons (Gudjons. raspravljati. učenika do ministarstva obrazovne politike. vrijednosti.. 1977. M. H.kurikulum ima interni karakter svake ustanove. humane odnose unutar škole i konačno autonomiju učitelja. što je moguće ostvariti).) ističe «da odgajatelji imaju ulogu odvjetnika djeteta i odvjetnika kulture i težak zadatak – posredovati između oba zahtjeva. u svojstvu posmatrača uspjeha u sprovođenju projekta u Kaliforniji. kako se planiranje kurikuluma stvarno odvija u praksi. sintezu između nacionalnog (propisanog) i nepropisanog kurikuluma koga čine partneri od nastavnika.) Platformu čine različite koncepcije (vjerovanje u ono što već postoji. 1994.pripreme mladih za život.). .

PROCES SURADNJE (kvalitetni rad) Proces suradnje Učenici Nastavnici 1. Rješenja 11. Sigurna 12. Nezastrašujuća 243 . Problemi 6. Timski rad / zajedništvo 21. Svaki nastavnik morao bi biti uključen u takav ili drugačiji tim iz koga će proisticati školska kultura. Odnosi 16. Rezultati 19. Okolina 13. Međuovisnost 5.Jedan od osnovnih uvjeta za refleksiju osobnih i kolektivnih iskustava je timski rad. Zadovoljavajuća 22. Proaktivnost 17. temeljena na suglasnosti među ljudima u školi i školskoj okolini. Energija 10. Osjetljivost za druge 4. Trajni 15. Povjerenje 2. Posvećenost 14. Osjećaj da smo dio zadaće 20. Odgovornost 7. Otvorenost 3. Razvoj pojedinca u timu zadaća je novog pristupa profesionalizmu. Otvorena 8. «Iznutra prema vani» 18. Komunikacija 9.

) temeljne su odrednice koje usmjeravaju nastavnika na: «učiti znati. ‫ﻣﺪارﺳﻨﺎ ﻋﻠﻰ ﺑﺎب اﻟﺘﻐﯿﺮات‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫اﻧﺴﻠﺦ ﺗﻌﻠﯿﻤﻨﺎ ﻣﻦ اﻟﻨﻈﺮﯾﺔ اﻟﻤﺎرﻛﺴﯿﺔ ﻟﻠﺘﺮﺑﯿﺔ، وﻟﻜﻨﮫ ﻟ ﻢ ﯾﺘﻘﺒ ﻞ اﻷﻓﻜ ﺎر اﻟﺠﺪﯾ ﺪة‬ ‫ﺑﺎﻟﺸﻜﻞ اﻟﻤﻄﻠﻮب وﻟﻢ ﯾﺪﺧﻞ رﺳﻤﯿﺎ ﻓﻲ ﻧﻈﺎم اﻟﺘﻌﻠﯿﻢ اﻷورﺑﻲ اﻟ ﺬي أﻋ ﺪ ﻟﻠﻘ ﺮن‬ ‫اﻟﻮاﺣ ﺪ واﻟﻌ ﺸﺮﯾﻦ. 2. S. 5.» Učiti znati ujedno znači i učiti učiti.: Reforming the Science Curriculum with a Global. izgrađivati svoja mjerila i vrijednosti i težiti humanom i cjelovitom pristupu prema svakom učeniku.A. Colin J. H. iz kojih proističu sve komponente odgoja i obrazovanja. Beograd. J. Educa.: Uvod u školsku pedagogiju.‫ﺳﯿﺘﻤﻜﻦ اﻷﺳﺎﺗﺬة واﻟﺘﻼﻣﯿﺬ ﻣﻦ أداء واﺟﺒﮭﻢ ﺑﺎﻟﺘﻌﻠﻢ اﻟﻤﺴﺘﻤﺮ ﻓﻘﻂ‬ 244 .. Educa.: Kurikulum. 1994. 1998. 3. učiti živjeti s durgima i učiti biti. svaki nastavnik mora.: Pedagogija (temeljna znanja). F. Staley. Kačapor. uz opće zahtjeve. jer ne zaboravimo: Ništa ne uspijeva kao uspjeh.‫اﻟﻐﺮﺑﻲ‬ ‫واﻟﺘﻌﻠ ﯿﻢ ﺑﺎﻟ ﺸﻜﻞ اﻟﻌ ﺎم ﯾﻤﻜ ﻦ أن ﻧﻌﺮﻓ ﮫ ﺑﺄﻧ ﮫ ﻣ ﻨﮭﺞ ﺗﻄ ﻮﯾﺮ اﻟﻨﻈﺮﯾ ﺔ اﻟﺘﻌﻠﯿﻤﯿ ﺔ‬ ‫اﻟﻤﻌﺎﺻ ﺮة وﺗﻄﺒﯿﻘﮭ ﺎ ﻓ ﻲ ﺳ ﺒﯿﻞ ﺗﻜ ﻮﯾﻦ اﻟﻌﻠ ﻮم اﻷﺳﺎﺳ ﯿﺔ اﻟﺘ ﻲ ﺳ ﺘﺄھﻞ اﻟ ﺸﺒﺎب‬ . učiti činiti. Učiti činiti predstavlja sposobnost snalaženja u raznim situacijama. J. The American Forum. LITERATURA 1. Marsh. Zagreb. što ih ugrađuje inovativna škola. Ovisno o predmetu i programu. poštivanje vrijednosti. 1998. وﻻ ﺷ ﻚ أن اﻟﺘﻌﻠ ﯿﻢ أھ ﻢ ﻋﻨﺎﺻ ﺮ ﺗﻘ ﺪم ورﻗ ﻲ اﻟﻤﺠﺘﻤ ﻊ‬ ‫وﻧﻈﺮﺗﮫ إﻟﻰ اﻟﻤﺴﺘﻘﺒﻞ، وﻻ ﺑ ﺪ ﻣ ﻦ ﺗﻤﺎﺷ ﯿﮫ ﻣ ﻊ ھ ﺬه اﻟﻌﻤﻠﯿ ﺔ ﻓ ﻲ أورﺑ ﺎ واﻟﻌ ﺎﻟﻢ‬ . 4.U knjizi «Učenje blago u nama» (Delors. pluralizma. kao i sposobnost za timski rad. Gudjons. Zagreb. stručnost i zalaganje. Delors.‫ﻟﺤﯿﺎة أﻓﻀﻞ‬ . Educa. Za uspješan rad u svakoj djelatnosti obično se navode i tri osnovne pretpostavke: ljubav.: Učenje blago u nama. Zagreb. uzajamnog razumijevanja i mira. kako bi se iskoristile mogućnosti koje obrazovanje pruža cijelog života. 1999. 1996. Učiti živjeti zajedno predstavlja razumijevanje drugih ljudi. 1994. Nastavnikova uloga je poticati i kreirati uspjeh na radost sviju.

OUR SCHOOL ON THE THRESHOLD OF CHANGE Summary Our educational system has broken away from the socialist doctrine of upbringing. nor has it integrated itself. in an organised manner into the European developments. the basis for the integration of scholastic learning and the preparation of the young for life. 245 . The dominant dimension of social development is global education as a general line of development with a clear orientation for the future – on the global level this system is being directly integrated into European and World developments. Global education can be defined as a trend in the development of contemporary pedagogical theory and practice in the function of universal intellectual knowledge. but it hasn’t been consistent in adoption of new ideas. which are geared towards learning for the 21st century. which belongs to their function only if they are constantly involved in the process of learning. Teachers and the students will be able to perform the task.

246 .

Edina Vejo PROŠIRENO RAZUMIJEVANJE METODE U NASTAVI ISLAMSKE VJERONAUKE Sažetak Tekst raspravlja o pojmu metode u nastavi islamske Vjeronauke. koja je trenutno limitirana upravo prirodom sadržaja koji se prezentiraju. Jer. sc. Na taj način bi se otvorila mogućnost poboljšanju metodičkih odluka u islamskoj vjeronauci. U jednom vremenskom odsječku preokupirajuća ambicija znanosti bila je rješavanje temeljne strukture znanstvenog spoznavanja a ta dosegnuta struktura je po svojim moćima i rezultatima predstavljala vrijednost za sebe.Doc. *** Uređenost odnosa sadžaja i metode Ideja razvoja znanosti situirana u epistemologiju a na temelju postojanja općenitih znanstveno-teorijskih konzekvenci prisutna i u znanosti o odgoju predstavlja početni okvir zadatom razumijevanju problema metode u nastavi islamske vjeronauke. Naglasak je na metodi. Šira implikacija ovakvih interveniranja ogleda se u temeljitijem zasnivanju znanosti o odgoju kod nas. osjetljivom za intelektualnu i duhovnu pozadinu koju obezbjeđuje upravo islam. Drugi pristup reformuliranja sadržaja počiva na potrebi nadilaženja njihove reduciranosti i uvođenja sadržaja više osjetljivih za intelektualnu islamsku tradiciju. nudeći prošireno razumijevanje metode utemeljeno na postojanju implikacijske relacije između sadržajnih i metodičkih odluka u nastavi. upravo razumijevanje ideje razvoja znanosti eksponira pitanje odnosa sadržaja i metode. dr. 247 . Znanstveno interveniranje u području sadržaja predstavljeno je kroz dva komplementarna pristupa: iz pozicije pedagoškog menadžmenta čime biva problematizirano strategijsko planiranje u području islamske Vjeronauke smješteno u kontekst makromenadžmenta.

Beograd.85 (bez škola Kantona Sarajevo u kojima nema Vjeronauke) Nedostaju podaci 86. 95.«1 Isključivi interes za sadržaj u nastavi islamske Vjeronauke ozbiljno bi unio nedoumice u dosegnuto shvaćanje jezika ovog doba kojim se ostvaruje odgoj u vjeri. razmišljanja 1 2 Staniša Novaković.65 99 93. što su artikulacijski zahtjevi znanstvenog promišljanja u nekoj oblasti praktičnog djelovanja b) broj mladih osoba obuhvaćenih školskom vjeronaukom. uspjela je više od ostalih odgojnih polja svoje odgojno nastojanje programirati. znanstveno razmišljanje o njemu događa se prvenstveno posredstvom škoske Vjeronauke: a) školska vjeronauka kao forma u kojoj se ostvaruje vjerski odgoj. godinu.76 73.49 96. kontrolirati i vrednovati.38 68. interdisciplinarnog pristupa koji izbjegava zamke nedostatnog partikularnog i teži integriranju. već on obuhvaća sasvim općenite prethodne odluke o nastavnom programu. Odatle potječe pokušaj da se problem sadržaja u nastavi islamske Vjeronauke2 smjesti u područje njene metode. za šk.46 100 248 .š.25 99. naglašavajući tako značaj proučavanja historije nauke i konkretne naučne prakse. Hipoteze i saznanje. 2002/03. Podržavajući kompleksnost prostora u kojem se ostvaruje odgoj u vjeri. Time se nadilazi odnos suprotstavljenosti u tretiranju ova dva bitna elementa odgoja u vjeri.15 96 Procenat polaznika vjeronauke u srednjoj školi 61.putu. 1984.13 92.19 84. »Pojam metode nisu samo pojedini metodički oblici. pa i suprotstavljenosti između dominantnih referentnih znanosti za pitanje sadržaja (teološke discipline). str. podaci o obuhvaćenosti bošnjačke omladine nastavom islamske Vjeronauke su slijedeći: Muftijstvo Zeničko Bihaćko Mostarsko Travničko Sarajevsko Goraždansko Tuzlansko Banjalučko (podaci za Ključ) Procenat polaznika vjeronauke u o. odnosno metode (pedagoško-psihološke znanosti).73 96. 14. Prema podacima Vjersko-prosvjetne službe Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Ovakav pristup svoj izraz pronalazi u proširenom razumijevanju metode u nastavi islamske Vjeronauke. Potom će uslijediti period u kojem ne bivaju zanemareni dometi ostvarenog u području metode. obavezuje na pojačanu znanstvenu nadnesenost nad ovim područjem. Začinje se konstruiranje sintetičkog. logičko-formalnoj orijentaciji.43 98. ali izražavaju sumnju u »postojanje u naučnom saznanju takvih logičkih struktura koje bi nadilazile posebne historijske situacije. standardiziranosti.

ovim se ne želi suzbiti nastavnikova konstruirajuća aktivnost u procesu zadobijanja svoje metodičke kompetencije (njegova stručnost.«3 Postoji navika da se o metodi u nastavi islamske Vjeronauke razmišlja kao o problemu nastavnikovog djelovanja. ostvareni su izvjesni prodori u oblikovanju njene odvažnije metode kao puta prenošenja sadržaja. iskustvo. Zagreb. Isto djelo.Heimann smatrao je da nijedan elemenat nastavnog procesa ne može odvojeno posjedovati primat djelovanja. ministarstva obrazovanja i svi oni činioci koji oblikuju opće pretpostavke za organizaciju učenja. Za nastavu islamske Vjeronauke. ipak je ovu njegovu mogućnost potrebno uokviriti stvarnošću. kao protagonist u kreiranju ovih veoma bitnih okvirnih uvjeta. u prostoru znanstvene preokupiranosti nastavom islamske vjeronauke kod nas. Ne poričući prostor nastavnikovog metodičkog odlučivanja. dogodit će se zaustavljanje mogućnosti usavršavanja metodičkog aspekta Vjeronauke ukoliko se sadržajni aspekt ne reformulira. Berlinska didaktička škola5 (Blankertz. već samo se žele senzibilitirati odgovorni za dalekosežne efekte njihovih odluka u području vjeronaučne prakse. načina formativnog uplivavanja u svijet kvaliteta mladih ljudi. kao i cjelokupnost procesa u nastavi (prezentacija tema. već treba polaziti od međuzavisnosti svih uključenih elemenata. Heimann) ukazuje na nezaobilazni sklop implikacija između sadržajnih i metodičkih odluka. 2001. pojavljuje se i Islamska zajednica sa svojom stručnom službom (Vjersko-prosvjetna služba). str. Osnivač ovog didaktičkok koncepta P. Metode učenja i poučavanja. U ovom času. Fend (1980) distingvira makro-organizaciju. Odatle potječe razumijevanje odnosa sadržaja i metode kao odnosa izrazite kreativne napetosti. Naravno.nastavnika o planiranju nastave. 48. str. Nove teorijske paradigme nude saznanja za postizanje takvog kvaliteta instrukcije koji je orijentiran učeničkom individualnošću: pojedine kategorije učenika sa svojim osebujnim personalističkim 3 4 Ewald Terhart. 249 . procesi interakcije). 51. kao i manirima pristupa problemima. 5 Isto djelo. Shodno tezi o postojanju implikacijske relacije između sadržajnih i metodičkih zahvata. 64. mikro-organizaciju i meta-organizaciju procesa učenja. području njegovih odluka i odgovornosti. organizacijski oblici. Misao o sadržajima kao ’mogućim predmetima poučavanja’ implicira metodičku odluku. 4 Meta-organizaciju čini školska uprava. navike). str. obrazovanje.

prostorne) ali i sposobnosti muzičkog izražavanja. c)gradivo je složeno ili apstraktno ili sadrži mnoštvo detalja. 201. To im naravno ne umanjuje snagu ali zato krni odgojnoobrazovne domete ove nastave i tako što i dalje traje artikuliranje njenog cilja i zadataka na razini deklarativnog.d)kad je potrebno probuditi zanimanje za temu. Nedopustiva komocija u području cilja i zadataka reflektira se i u području sadržaja. b)odgovarajuće gradivo ne može obraditi na drugi način. e)gradivo treba zadržati u pamćenju samo kratko vrijeme. a time i teško mjerljivog. ovakvi teorijski koncepti ne bivaju primijenjeni u praksi Vjeronauke. emocionalna.8 Istovremeno. Metode poučavanja i učenja. 'Matrica ciljeva i metoda' bi trebala omogućiti da se za svaki postavljeni nastavni cilj odabere najprimjerenija metoda poučavanja a izbjegne neprimjerena. osobinama. Taksonomski model (Bloom. senzualna. tjelesne sposobnosti. c)gradivo se za posebnu skupinu mora organizirati i prikazati na poseban način. d)bitnu pretpostavku za postizanje nastavnih ciljeva tvori aktivno sudjelovanje učenika u nastavi. Dabrowsky (1964) upozorava da se razvoj ne može svesti na prosječnu normu i ukazuje na pet vrsta psihičke osjetljivosti (overexcitability) kao na prediktore razvojnog potencijala: psihomotorna.sklopom inteligencije6. afektiviteta i psihomotorike. 8 U svakom pojedincu postoji.. osobeni koncept razvojnog potencijala.što implicira i mogućnost odgajanja. 95-101. sposobnosti ponavanja sebe i drugih . b)nešto treba zapamtiti u dužem vremenskom razdoblju. Meta-organizacija poučavanja u nastavi islamske Vjeronauke ovim modelom dobiva orijentir pokušaju da se ciljevi i zadaci Vjeronauke operacionaliziraju. 1976) je razradio taksonomiju odgojnoobrazovnih ciljeva u području kognitiviteta. jedinstvena isprepletenost s njenim drugim dimenzijama.intrapersonalne i interpersonalne. e)treba dosegnuti kognitivne ciljeve 250 . stavovima.njemu svojstvena energija. svojom senzitivnošću u određenom području. Predavanja nisu prikladna kad: a)želimo ostvariti druge ciljeve osim prenošenja informacija. 1956. 7 Gardnerov model višestrukih sposobnosti (Frames of Mind. emocijama… U svakom čovjeku egzistira personalistički sklop inteligencije. profilom intelektualnih sposobnosti7. Metoda predavanja: Na temelju mnogih istraživanja više autora je došlo do zaključka da je metoda predavanja prikladna onda kada se a)glavni cilj sastoji u prenošenju podataka. numeričke. f)kada je potrebno dati uvod u određeno područje ili pružiti orijentacionu pomoć u savladavanju zadataka učenja koje zatim treba izvršiti uz pomoć neke druge metode. nerazrađenog. str. navikama.crtama. Zagreb. kao organiziranu hijerarhiju koja počinje jednostavnim i završava složenim zadacima. 9 Ewald Terhart.9 6 Allport (1969) u svojoj teoriji osobe konstatira da je struktura inteligencije nerazdvojivo povezana s cjelokupnom osobom . imaginativna.1983) ponudio je različite kategorije inteligencije: konvencionalne (verbalne.. intelektualna.

Matrica ciljeva i metoda (kognitivno i afektivo područje) Metoda poučavanja Kategorija cilja predavanje rasprava individualni pristup humanistički pristup nastava u razredu Kognitivno područje 1. ritmovi i tempo nastavnikovih postupaka (a time i učeničkih akcija). organizacija vrijednosti 5.’ 251 . recepcija 2. Humanistički pristup: Najvažnije obilježje je nastojanje da se omogući cjeloviti razvoj svih kognitivnih. svakako situirano u kontekst interesa za cjelinu. metoda rasprave. sinteze ili integracije ili su f) inteligencija ili nastavno iskustvo učenika prosječni odnosno ispod prosjeka. socijalnih. srcem i rukom. primjena 4. ’Kao i u glazbi… ukupni efekt (melodiju) ne određuje učestalost pojedinih načina postupanja (nota). odgovaranje 3. razumijevanje 3. dakle. sinteza 6. aktivnijih metoda. vjeronaučnu metodu. a koji svojom prirodom induciraju opredjeljenje za upotrebu življih. Urgentno interveniranje u području sadržaja nastave islamske Vjeronauke. analiza 5. individualnih nastavnih metoda i humanističke metode. (komunikativna didaktika) Nastava u razredima: Sinteza različitih kombinacija metoda frontalne nastave i objašnjenja. vrednovanje Afektivno područje 1. emocionalnih i tjelesnih sposobnosti učenika. Razliku između djelotvorne i nedjelotvorne nastave tvore kombinacije. Metoda rasprave: Cilj primjene je podstaći sposobnost učenika za kritičko prosuđivanje kao i jezičke sposobnosti u razmjeni s drugim. karakterizacija pomoću vrijednosti B B C C C D C B A A A A A A A A A C C C B B B B B B B B B B B D B B D A A A B B A B D D D A A A A A B B B B B Skala: A= vrlo dobro B= dobro C= dovoljno D= loše Implikacijska relacija usmjerava ka potrebi ozbiljnog nadnošenja nad sadržajima koji su u funkciji operativno postavljenih ciljeva vjeronaučne nastave. vrednovanje 4. znanje 2. podrazumijeva slijedeće rakurse: višeg reda poput analize. učenje glavom. Individualni pristup: Individualizaciju je moguće postići na području domaćih zadaća ali i posredstvom primjene materijala i medija.

ne postoji o posmatraču neovisna spoznaja. 10 Mladi nisu ravnodušni prema nastavi islamske vjeronauke. Mlada osoba želi urediti 'osnove svog uvažavanja života'11. čime bi ispunili sadržajnim razumijevanjem svoju često samo slućenu intelektualnu pozadinu.12 Kreator respektirajuće psihosocijalne teorije razvoja osobe. ugao koji može obezbijediti oblast pedagoškog menadžmenta. možda elitizitrano promišljanje o mladima ne dopušta 'opravdavanja' skromnog formativnog dometa Vjeronauke. naprotiv . bez dubljeg odgojnog odijeka. Prema Konig. ishod procesa vrijednosnog interioriziranja njene pouke je neizvjestan. 252 . Sarajevo. 14/2001. str. 11 Rusmir Mahmutčehajić. Zedler: Teorije znanosti o odgoju. 12 Maturanina biologija kognicije: Spoznaju uvijek treba gledati u suodnosu s posmatračem. nezainteresiranošću mladih. pa se i među bošnjačkom mladošču širi osjećanje indiferentnosti. jer joj je postalo sasvim jasno koliko je uređen identitet bitna pretpostavka dometa i kvaliteta onog što će spoznati. već žele novi način suočavanja s bitnim stvarima. str 32. O jastvu. ali sad se postavlja pitanje njihovih očekivanja. br. 256..1.prostor kompetentnog susretanja sa svojom tradicijskom intelektualnošću. opasno relativiziranje. E. nadomjestak osjećanju inferiornosti. a koja nastava Vjeronauke i ne dotiče 2. Tragom naslućivanja bošnjačke mladosti (dobivena razgovorima sa mladim osobama širokih interesa i značajnih postignuća u pojedinim školskim oblastima) artikulira se zadatost koncepta islamske vjeronauke. Proces mladalačkog samooblikovanja ne biva potaknut ovom nastavom a odgojni dometi bivaju počesto svedeni na deklarativno pristajanje. Izrasliji stratum bošnjačke mladosti ne traži u vjeronauci uporišta svojim racionalizacijama. časopis Forum Bosne. ugao ovovremenosti: uporna preokupirajuća istrajavanja bošnjačke mladosti na nekim pitanjima egzistencije. jer slijedi očekivanja i zahtjeve 10 Saglašavanje je takva razina odgojnog uticaja tokom koje odgojna promjena traje dok je prisutan agens uticaja. 2001.. Prvi ugao: Otvorenost sadržaja islamske vjeronauke Postojeći sadržajni koncept nastave islamske vjeronauke nedovoljno uspijeva opskrbiti mladog čovjeka moralnom osjetljivošću. Ovakvo. Erikson jasno poručuje da mladi ne žele svijet u kojem je sve dopušteno. Zagreb.

nema svetog korjena znanja. Ilmihal..«15 S radošću biva dočekano otkriće u jednom udžbeniku islamske pouke16 ihsanskih šarta. 1995. i prezentiran je kao svojevrsna ilustracija potrebe i mogućnosti da se područje sadržaja podvrgne ozbiljnom propitkivanju i preoblikovanju. Trag željenom reformuliranom konceptu sadržaja Vjeronauke. 38-48. Sarajevo. bez određenog oblika ihsani intelektualne tradicije. pronalazimo i u ideji 'ihsani intelektualne tradicije'14 koja insistira na usavršavanju intelekta koji shodno tradicijskoj islamskoj misli obitava u ljudskom srcu. pojma kao što je inteligencija. potpunijeg razumijevanja vrijednosti . Tako razum /ratio/ zamjenjuje um /intellectus/ a osjetnost unutarnju osvijetljenost. zahtijeva definiranje i drugih orijentira reformuliranom sadržaju: 13 Namjerno upotrijebljen izraz ’intelektualnost’ treba razumijevati u kontekstu slijedećeg značajnog distingviranja: “U perspektivi autonomnog jastva. zaista On vidi nas«. Tradicionalni islam i ideja ihsani intelektualnosti. Prezentirani su kroz cjeline o njihovom smislu i značenju... začeti krak interveniranja u području sadržaja vjeronaučne nastave.npr. jasno priznaju njenu nekonvencionalnu dimenziju. intrapersonalnu inteligenciju.” Prema Rusmir Mahmutćehajić. 15 Isti tekst.. 14 Nevad Kahteran.. I suvremena znanstvena razumijevanja. str. svoju pedagošku argumentaciju crpi iz postojanja implikacijske relacije u odnosu prema metodičkim odlukama. 18-19/2003. Ponuđena ilustracija ne ispražnjava ovakvu mogućnost. ne samo kao način obavljanja posebnih djela. br. str 44. Isti tekst. 41. npr. Reducirani pristup području sadržaja vjeronauke zamagljuje intelektualnu dimenziju islamskog. je vodič dosezanju potpunosti življenja svoje tradicije. sam islam je izložen postajanju ideologijom koja je lišena duhovne učinkovitosti.» Ponašati se služeći Allahu. Dobro. Time se otvara mogućnost odgojno proširenog. dželle šanuhu. već kao način bivanja.. 16 Midhat i Abdulah Čelebić. ». te su nabrojani i sažeto objašnjeni osnovni principi. a njeno središnje učenje . kao sposobnost doživljaja sebe kao cjeline. str. taj korijen je samo jastvo sa svojim razumom kao najvišom mogućnošću pojedinca. ona prožimajuća snaga koja upravo i prečesto nedostaje postojećem konceptu islamske Vjeronauke.. već naprotiv.la ilaha illa Llah reducirano na puki slogan. sposobnost spoznavanja sebe. časopis Znakovi vremena. pa i islamskog odgoja uopće kod nas. Zenica. 253 . osjetljivom za islamske intelektualne domete.intelektualno13 izrasle bošnjačke mladosti. Naravno. kao da Ga vidimo. jer ako mi Njega ne vidimo.

str. Postoji li strategijsko planiranje u nastavi islamske Vjeronauke? Prema teoriji menadžmenta. te način ostvarenja željenog stanja (poslovna strategija) tako da se strategijski menadžment. Postupkom strategijskog menadžmenta. čijim se ostvarenjem ujedno ostvaruje i vizija i poslovna misija. časopis Obrazovanje odraslih. Menadžment u obrazovnim ustanovama. Uloga analitički strukturirane aktivnosti (strategijskog planiranja) je konvertovanje. te oblikuje poslovnu strategiju kao obrazac poslovnog ponašanja. 19 O reformi obrazovanja kao zadatom okviru za razmišljanje o nastavi islamske Vjeronauke i njenom shvaćanju kao izazovu.1/2003. očekivanja . Sarajevo. uz uvažavanje posebnosti djelatnosti kojom se bave) odabir sadržaja nastave islamske Vjeronauke je domen odgovornosti tzv. koji bi trebao rezultirati ostvarenjem poslovne misije i vizije. 254 . str. br. dileme. s pravon. br. primjenjivoj u području rada odgojno-obrazovnih institucija (i nužnoj kao artikulacijskoj formi osmišljavanja ovih institucija.. Zenica.«18 Nastava islamske Vjeronauke realizira se posredstvom nastavnog plana i programa koji 'donosi' Islamska zajednica..od stranog tijela u školi ka.17 Svakako bi u ovo interveniranje trebalo ukomponirati i spoznate preopkupacije mladih. Zbornik IPA. Naravno. br. Sarajevo. Pozicija nastave islamske Vjeronauke u kontekstu reformirane škole. u školi za čije makro-menadžerske funkcije su kompetentna odgovarajuća ministarstva. str. što se postiže njenim sistematičnim posmatranjem i proučavanjem. više u: Edina Vejo. 222-230. časopis Muallim. 71-72. koju 'vrijednost' organizacija isporučuje kupcima.. mjereno konkretnim odgojno-obrazovnim rezultatima.. 16/2003. »Uloga strategijskog menadžmenta je da u procesu strategijskog promišljanja osmisli organizacijsku viziju. historijskog. artikulira poslovnu misiju. naziva i strategijsko vođenje. uspješnost u ostvarenju ove uloge pretpostavlja potpuno razumijevanje škole. 18 Aziz Šunje. 4-6. oblikuje se šta organizacija želi da bude. interese. To je način da nastava islamske Vjeronauke zadobije transponirano značenje .. produktivne komponente ukupnog nastojanja škole. 19 Plan i 17 Antropološki aspekt u: Nove orijentacije u definiranju sadržaja nastave islamske Vjeronauke. antropološkog. makro-menadžmenta.. prevođenje vizije i poslovne strategije u konkretne (poslovne) planove. 1/2002.kulturološkog. obavezi i mogućnosti za ovu nastavu. Odgovornost Islamske zajednice za ovu nastavu je neprenosiva.

str. 216-217.program za nastavu islamske Vjeronauke.poznavanje metodologije . Dominacija uopćeno. Sarajevo.poznavanje smjerova i nizova . proklamirajuće formuliranih ciljeva nastave Vjeronauke.znanje načina tretiranja pojedinosti . prevođenja.znanje teorija i struktura.znanje terminologije .. a uvijek prisutna implikacijska relacija bi se reflektirala i kroz nove zahtjeve metodičke kompetencije nastavnika: npr. suptilniji odabir metode kojom se to može postići. sposobnost izrade generalizacije podataka. izgrađenim vanjskim i unutrašnjim kriterijima. Razina analize: analiza elemenata. znanje.. Razina shvatanja pretpostavlja razvijanje intelektualnih vještina poput razumijevanja. Domete obrazovnog ostvarenja Vjeronauke moguće je pratiti prema taksonomiji zadataka u području kognitivnog razvoja. Prva razina. Darovitost i kreativnost. Kako nastava islamske Vjeronauke obrazuje.znanje činjenica . oblikuje ciljeve ove nastave i sadržaje kojim će ciljevi biti ostvareni.znanje principa i generalizacija .poznavanje kriterija . u toku ovog procesa. uvjetuje nedovoljnu nadnesenost nad pitanjima njenih sadržaja. Aktivnosti makro-menadžmenta 20 Razrada razina kognitivnog područja posredstvom potkategorija.poznavanje klasifikacija i kategorija . 255 . Ako bi ciljevi nastave Vjeronauke slijedili zahtjev konkretnijeg definiranja. Razina sinteze: izrada originalne prezentacijske forme gradiva. Razina evaluacije pretpostavlja umijeće dosljednog vrednovanja sadržaja prema... već spomenuta Bloomova taksonomija može ilustrirati složenost ostvarenja naizgled jednostavnije dimenzije ove nastaveobrazovne. tačno definiranje u pripremi nastavnog sata onog što se želi satom postići. ali i odgaja. analiza odnosa i analiza organizacijskih principa gradiva. prema Petar Stojaković. ekstrapolacije. tumačenja. to bi dovelo do pomaka određivanju sadržaja kojim će biti ostvareni.. 2000.poznavanje općih pojmova u nekom području . obuhvaća slijedeće potkategorije 20: .poznavanje konvencija .

Mamutćehajić. Basic Books. Muftijstvo zeničko. produbljeniji. odgovornijeg primjenjivanja znanstvenih spoznaja koje pomažu čvršću artikulaciju bdijenja nad Vjeronaukom.uvažavanje i primjenjivanje dometa suvremenih znanstvenih paradigmi iz područja pedagoškog menadžmenta. Ostajući čvrsto oslonjen na sopstvene duhovne temelje. Zagreb 8. časopis Znakovi vremena. br. Gardner. Aziz (2002): Menadžment u obrazovnim ustanovama. Nolit. Kahteran. Rusmir (2001): O jastvu. (1983): Frames of Mind: The Theory of multiple intelligence. Zenica 3.V. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. časopis Obrazovanje odraslih. G. islamski život je u mogućnosti da plodotvorno preuzima moderne znanstvene spoznaje na način njihovog razviđanja u svjetlu sopstvenog intelektualnog naslijeđa i istovremenog razviđanja sopstvenog naslijeđa u svjetlu tih spoznaja. br. Zbornik radova Tesawwuf.. 14/201. 256 .. Zagrebačka džamija. br.. Srajevo 21 Hilmo Neimarlija. Šunje. Stojaković. Allport. Midhat i Abdulah (1995): Ilmihal. 18-19/203.1/2002. Staniša (1984): Hipoteze i saznanje. Priroda ovakvog izazova i mogućnosti oslikava se u slijedećoj komunikacijskoj razini: «Islamski život danas prolazi novo veliko suočenje sa svijetom i sa sopstvenim islamskim temeljima. Beograd 9. Očito da područje sadržaja u nastavi islamske Vjeronauke zahtijeva svježiji pristup. Novaković. Nevad (2003): Tradicionalni islam i ideja ihsani intelektualnosti.. Petar (2000): Darovitost i kreativnost. pedagoške psihologije. (1991): Sklop i razvoj ličnosti. 1989. Zagreb 6.«21 LITERATURA 1. Hilmo (1989): Sufizam i duhovna situacija čovjeka. H. Zbornik Prvog simpozija Zagrebačke džamije Tesawwuf. Sarajevo 7. ne zadovoljavajući se uopćenim određenjem 'vjere i morala' njenim sadržajem i posredstvom prodornijeg. časopis Forum Bosne. Čelebić. New York 4. Bugojno 2. Sufizam i duhovna situacija čovjeka. Zedler (2001): Teorije znanosti o odgoju. 'Srpsko' Sarajevo 10. više integrirajući čime bivaju opcrtana dva komplementarna kraka ovakvom nastojanju: u prostoru nastavnog gradiva Vjeronauke. Neimarlija. Katarina.iziskuju začinjanje kreiranja drukčijeg pristupa . Konig. Zagreb. Educa. Sarajevo 5.

Đuro (1989): Otpori kritičkom mišljenju.أﻛﺜ ﺮ دﻗ ﺔ اﻟﺘ ﻲ ﺗﮭ ﻢ اﻟﻤﺜﻘ ﻒ ﺛﻘﺎﻓ ﺔ إﺳ ﻼﻣﯿﺔ ﺑ ﺪﻻ ﻣ ﻦ اﻟﺘﺮﻛﯿ ﺰ ﻋﻠ ﻰ‬ ‫ﻣﺠﺮد اﺧﺘﺼﺎر اﻟﻤﺎدة.‪13. Vujić. Antun (1987): Otvorena znanost i otvoreno društvo‬‬ ‫‪Centar za kulturnu djelatnost.‪12.‬ ‫752‬ . أﻣ ﺎ ﻣ ﺎ ﯾﺘﻌﻠ ﻖ ﺑﻤ ﻀﻤﻮن اﻟﻤ ﺎدة ﻓﺪرﺳ ﻨﺎه ﻣ ﻦ ﺟ ﺎﻧﺒﯿﻦ: ﻣ ﻦ اﻟﺠﺎﻧ ﺐ‬ ‫اﻹداري ﻓﻲ ﻣﺠﺎل اﻟﺘ ﺪرﯾﺲ ﺑﺈﺛ ﺎرة ﻣ ﺸﻜﻠﺔ اﻟﺘﺨﻄ ﯿﻂ اﻟﻌ ﺎم ﻓ ﻲ ﻣﺠ ﺎل ﺗ ﺪرﯾﺲ‬ ‫اﻟﺘﺮﺑﯿﺔ اﻟﺪﯾﻨﯿﺔ ﻓﻲ ﺿﻮء اﻹدارة اﻟﻌﺎﻣﺔ، واﻟﺠﺎﻧﺐ اﻵﺧ ﺮ اﻟﺘﺮﻛﯿ ﺰ ﻋﻠ ﻰ اﻟﻤ ﻮاد‬ ‫اﻟﻤﺘﻌﻤﻘ ﺔ .‬ ‫وﺳﯿﻨﻌﻜﺲ ھﺬا ﻋﻠﻰ وﺿﻊ ﻋﻠﻢ اﻟﺘﺮﺑﯿﺔ ﻋﻨﺪﻧﺎ ورﺑﻄﮫ ﺑﺎﻷﺳ ﺲ اﻹﺳ ﻼﻣﯿﺔ اﻟﺘ ﻲ‬ ‫ﺳﺘﺴﮭﻢ ﻓﻲ ﺗﺤﺴﯿﻨﮫ. Educa‬‬ ‫‪Zagreb‬‬ ‫. Zagreb‬‬ ‫.‫‪11. Šušnjić. Radna‬‬ ‫‪zajednica RK SSO Hrvatske. Terhart Ewald (2001): Metode učenja i poučavanja. Zagreb‬‬ ‫اﻟﻤﻌﻨﻰ اﻟﻤﻮﺳﻊ ﻟﻤﻔﮭﻮم ﻃﺮق اﻟﺘﺪرﯾﺲ ﻟﻤﺎدة اﻟﺘﺮﺑﯿﺔ اﻹﺳﻼﻣﯿﺔ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﯾ ﺪرس ھ ﺬا اﻟﺒﺤ ﺚ ﻣﻔﮭ ﻮم ﻃ ﺮق اﻟﺘ ﺪرﯾﺲ ﻟﻤ ﺎدة اﻟﺘﺮﺑﯿ ﺔ اﻹﺳ ﻼﻣﯿﺔ ﺑﻌ ﺮض‬ ‫اﻟﻤﻌﻨ ﻰ اﻟﻤﻮﺳ ﻊ ﻟﮭ ﺬا اﻟﻤ ﺼﻄﻠﺢ اﻟ ﺬي ﯾﺠﻤ ﻊ ﺑ ﯿﻦ ﻣ ﻀﻤﻮن اﻟﻤ ﺎدة وﻣﮭ ﺎرات‬ ‫اﻟﺘ ﺪرﯾﺲ. وﯾﻔﺘﺢ ﺑﮭﺬا ﺑ ﺎب ﺗﺤ ﺴﯿﻦ ﻃ ﺮق اﻟﺘ ﺪرﯾﺲ ﻟﻤ ﺎدة اﻟﺘﺮﺑﯿ ﺔ‬ ‫اﻹﺳﻼﻣﯿﺔ اﻟﺘﻲ اﻧﺤﺼﺮت ﻓ ﻲ وﺿ ﻌﮭﺎ اﻟﺤ ﺎﻟﻲ ﻟ ﺴﺒﺐ ﻣ ﻀﻤﻮن اﻟﻤ ﺎدة ﻧﻔ ﺴﮭﺎ.

258 . This possibility is limited at the moment by the nature of contents that are presented. Scientific intervention in the area of content is represented through two complemental approaches.In this approach the strategy of planning in the area of Islamic education placed in the context of macro-management is questioned.EXPANTED UNDERSTANDING OF METHOD IN ISLAMIC EDUCATION Summary The text discuses the notion of method in Islamic education. It rests on the need of surprassing of their reduction and introduction of contents more sensitive to the intellectual Islamic tradition. In that way the possibility of improvement of methodical decisions in Islamic education would be opened. The first is from the position of pedagogical management. The education here is sensitive because of the intellectual and spiritual background secured by Islam. Wider implication of such interventions is manifested in more radical establishment of science in our education.It offers broader understanding of the method based on the existence of implicational relation between decisions regarding method and content in the education. The second approach is reformulation of contents.

autopercepcija *** U vremenu u kojem živimo svjedoci smo svakodnevnih konflikata i nerazumijevanja među ljudima. podizanja nivoa korigibilnosti. 259 . ne samo nastavnika. ali i sebe u odnosu na druge. prof. u kojoj gotovo svi ajeti govore o prirodi međusobnih odnosa među muslimanima. ali i svih članova bilo koje vrste zajednice. socijalna percepcija. već i imama. a vidjeli smo. Tako od obaveze «vježbanja» ovog kvaliteta nije izuzet niti jedan član džemata bilo kojeg nivoa. Ključni pojmovi: Percepcija. Ili u najkraćem: u kojoj mjeri je svako od nas sposoban objektivno percipirati samog sebe. diferencirano percipiranje. bez čega se ne mogu očekivati ni uspjesi na planu suočenja osobe sa samim sobom. Reklo bi se kako je teškoća razumijevanja drugoga i drugačijeg jedna od pojava 1 Ovom prilikom čini se dostatno podsjetiti na suru Hudžurat. Ovo tim prije zbog činjenice što brojni Kur'anski ajeti1 i hadisi upućuju na nužnost građenja adekvatnih odnosa u zajednici. te kako tretirati vijesti onih koji to nisu (primjer 6-8 ajet). onih koji bdiju nad džematom. izvlačenje pouka iz ranijih iskustava ili korigiranja krivih spoznaja i ubjeđenja. Sposobnost adekvatnog socijalnog percipiranja dobija na značenju i u području rada. takve odnose teško da možemo očekivati bez kvaliteta adekvatnog socijalnog percipiranja svih participanata.Amel Alić. u tolikoj mjeri će se takvi pojedinačni kvaliteti prenositi i na cjelokupnu zajednicu. pogreške u percipiranju. ZNAČAJ SOCIJALNE PERCEPCIJE ZA GRA\ENJE ME\ULJUDSKIH ODNOSA U ZAJEDNICI Sažetak Poznavanje problema socijalnog percipiranja trebalo bi da bude sastavnim dijelom individualnog rada sa svakom osobom.

Socijalna percepcija Percepiranje je psihička reakcija na sve podatake koji preko različitih receptora neprestano stižu u korteks mozga. te prilagodi sopstveni stav okruženju. cjelinom određeno značenje. Od mnogih mogućih faktora koji utiču na uspješnost međuljudskih odnosa izdvajaju se:  socijalna percepcija. tim ovaj fenomen dobija na važnosti. Cilj ovog kratkog prikaza je ponuditi neka od razumijevanja fenomena socijalnog percipiranja i percipiranja općenito. Imajući u vidu kako jedan od ključnih indikatora pri ocjenjivanju uspješnosti svake osobe u određenom socijalnom ambijentu pripada kvalitetu građenja prihvatljivih odnosa i sposobnosti uspostavljanja pozitivnog transfera u komunikaciji. navika i čuvstava2. pa se na isto vrijedi i osvrnuti. Percepcija je cjelovit i jedinstven doživljaj. Percepcija je istovremeno: 1.  emocionalni stavovi i  empatija. kao i svih drugih učesnika u zajedničkom saobraćanju imala. organizirana osjetna cjelina kod koje svaki osjetni podatak ima svoje posebno. 260 . imama.imanentnih čovjeku. 2. prihvatanje različitosti i uvažavanje drugoga i drugačijeg. Pomanjkanje spremnosti da se prevaziđu različita stajališta. bolje rezultate. integracija osjetnih podataka na osnovi naslijeđenih dispozicija. Poznavati navedeni fenomen ima za pretpostavku i bolje poznavanje samog sebe u atmosferi svakodnevne izloženosti naših osobnosti drugim. (1963). Zagreb. često. moguće. bitno drugačijim osobnostima i osobenostima. zbog čega bi se trebalo gotovo svakodnevno baviti sopstvenom spremnošću na kompromise. Ova komponenta dijelom je preduvjet socijalne zrelosti svakog čovjeka. Enciklopedijski rječnik pedagogije. aktivan psihički proces i uključuje percipiranje druge osobe. Pomoću percepcije u stanju smo spoznati i osmisliti objektivnu realnost. iskustava. također je i kvalitet koji se tokom života uči. U ovaj proces uključena su i različita prethodna znanja i iskustva koja utiču na 2 Grupa autora. a kako bi komunikacija nastavnika.

različitost interpetacija procesa percepcije. Alinea.. spoznaje stvarnosti određuju naše ponašanje i djelovanje sukladno sa interpetacijom spoznaje. čime se potvrđuje kako različite spoznaje. pa je za uspješnost komunikacije nužno poznavati što veći broj činjenica vezanih za onoga na koga smo upućeni. N. prirodne pojave i slično. pozivanje na poštivanje normi i određenih vrijednosti biti na raznolik način doživljene i od strane onoga kome se obraćamo – svaka osoba.. već dolazi sa formiranim predubjeđenjima. (1994): Integralna metoda. iskustva i afiniteti imaju potpuno različit put od sakupljanja do interpretiranja percipiranog kod svake osobe. Objekti koji nas okružuju. Hudina. 1993) ovaj proces opisuje na način da “osoba A percipira psihičke procese osobe B kroz psihičke procese u samoj sebi”. Trbović. unosi dio vlastite ličnosti u tu percepciju. procesuirane “u nama”. Tako će i različite forme savjetovanja. te on uključuje pet stupnjeva percipiranja3: F. Zagreb. B. Heider (prema Bratanić. W. J. Ovi doživljaji.. On 3 Opširnije: Bašić. pa tako svaki čovjek percipirajući okruženje. u suštini su isti. ali ih svi ljudi ne doživljavaju na isti način. Zapravo bi se mogli usuditi ustvrditi kako sve ove pojave vanjskog svijeta. 261 . odnosno. 1994) opažanje svijeta i primanje podražaja proširuje na cijeli sistem percipiranja. Žižak. Glasser (prema Bašić i ostali.. fizionomije ljudi. naime. Opažanje vanjskog svijeta nije jednostavan proces. K. A. spoznajama i iskustvima. kod svake osobe poprimaju različita značenja.

Šta uključuje koji intelekt. kao i: Bajraktarević. Sve informacije koje prolaze kroz opažajni sistem istodobno prolaze i kroz filter vrijednosti i potpunog znanja. Obrazovanje uma upućuje na obrazovanje teoretskog. Ibn Sina navodi dvije vrste moći percipiranja: 4 Vidjeti opširnije: S. str. Takvim. hajvani) osobine .. Sarajevo.uzvišeni ili stečeni intelekt Kada govori o psihičkim snagama čovjeka. Ibn Sina. El-Kalem. (1994). direktno povezano s ostvarivanjem funkcije praktičnog i teoretskog intelekta.mašta (fantasija) Teoretski intelekt Materijalni intelekt (inteligencija) . određujući naše ponašanje. H.intelekt en habitus . koje je. Prethodna razmatranja pomažu nam shvatiti kako sve ono što opažamo uključuje interes za nešto (spoznajni. 262 . a ono za šta nemamo interes. str.imaginacija (hijal) . 165-175. negativan ili neutralan predznak. po njemu. Sarajevo. O. tako. afektivni i voljni). u osnovi i ne opažamo (potpuno ili djelimično). Stvarni svijet se. Uspostavljeni i već primljeni sistem vrijednosti utiče da se odredimo prema podražajima na taj način što svaka informacija dobija pozitivan. (1990): Ibn Sina – egzistenicja i bit. razmatrajući pitanje obrazovanja na višem nivou.poimanje (fehm) . nadalje pojašnjava tabelarni prikaz4: Praktički intelekt Vegetativne (nebati) osobine životinjske (animalne. dotiče se i fenomena percepcije. Tradicionalni islam u moderno svijetu..smatra da jedini sistem kroz koji zamjećujemo stvarni svijet jeste opažajni (perciptivni) sistem. a obrazovanje karaktera upućuje i na teoretski i praktički intelekt.intelekt u djelu . opaža osjetilima smještenim između stvarnog svijeta i opažajnog sistema. 143. Nasr.

zakonitosti socijalne percepcije ogledaju se kroz poznavanje drugih na osnovu poznavanja samih sebe. proizvodom je cjelokupnog procesa odgajanja i obrazovanja. pa je objektivno prosuđivanje drugih na najdirektiniji način povezano sa mogućnošću objektivnog odnosa spram vlastite 5 6 “drugi doživljavaju svijet kao ja” “drugi su slični meni” 263 . Međutim. Ibn Sina razvija teoriju o “jastvu”. vanjske i  unutarnje. Zbog toga se javlja fenomen socijalne percepcije koja predstavlja međuovisno percipiranje u socijalnoj situaciji. Sve ove zamršene puteve “jastva” kroz koje čovjek putuje tokom svog odgoja i obrazovanja. Nasuprot nefleksibilnom pristupu različitim gledištima. memorija ili kuvej-hafiza (zadnja šupljina mozga) S obzirom da u svakom čovjeku postoji nešto što okuplja sve ove dosezaje. mašta (srednja šupljina mozga) 4. Svijest je dakle. Simplificirano rečeno. senzus communis ili hisi-mušterik (prva šupljina mozga mjesto svih osjeta) 2. u ambijentu saobraćanja s drugim osobama. mi se ne zadovoljavamo samo prikupljanjem informacija za sebe. Pojedini ljudi nisu spremni uvažiti različiti kut sagledavanja stvarnosti. na ovaj način. sličnost gledišta6. uključujući i “shemu duše”. Tačnost percipiranja svijeta. U unutarnje spadaju: 1. Ibn Sina nastojao je rasvijetliti u svom opsežnom filozofskom djelu: s procesom koji počinje djelovanjem roditelja. pa ovakve osobe preferiraju tzv. pa percipirano na mnoštvo načina dijelimo sa okolinom. formativna moć (zadnja šupljina prednjeg mozga pamćenje informacija senzus communisa) 3. u prilici smo sresti i osobe koji su svjesni šarolikosti uvjerenja. “enanijetu”. koja je u dodiru sa idejom svijesti. zbog čega se za njih kaže kako preferiraju vlastito gledište u socijalnoj percepciji5. razmišljanje 5. do konačnog prosvjetljenja koje bi trebao čovjek dosegnuti na kraju kompletnog procesa. objedinjujuća komponenta koja unificira dijelove ličnosti. te dometa duhovnog izrastanja svakog čovjeka.

Osoba neriješenih unutarnjih konfliktata i neosvješćenog nesvjesnog u sebi.. intolerantnosti. Najčešće pogreške vezane su za sklonost predrasudama. mogućnosti ili pak. Diel (prema Bratanić. “halo-efekta”. stereotipijama. Greške u donošenju sudova i tačnom opažanju stvarnih osobina vrlo su često proizvod prvog dojma. Pod “halo-efektom” treba razumijevati uočavanje i procjenjivanje cjelokupne osobe na osnovu neke pojedinačne osobine prilikom prvog susreta sa određenom osobom7. najčešće rezultat i neadekvatne autopercepcije koja se. Ovakva procjena se sastoji od prijenosa pojedine osobine (na cjelokupnu ličnost) i transfera cjelokupnog dojma.. 264 . Svakodnevna komunikacija s drugim osobama uključuje i suočavanje sa iskrivljenom ili neadekvatnom percepcijom socijalnog okruženja. Mi ćemo ovom prilikom pažnju posvetiti samo nekim najčešćim pogreškama.ličnosti. Pogreške u percipiranju su. stavova i motiva ponašanja. u nama samima. neuspjehe. itd. 7 Nesvjesni mehanizam halo-efekta prenosi dojam i na ostale osobine ličnosti. Na ovaj način zaključujemo kako je projekcijska introspekcija zapravo pripisivanje drugoj osobi osobina. kako smo vidjeli. Projekcija je odbrambeni mehanizam za kojim posežu svi oni koji su nenaučeni realno se suočiti s nezadovoljenim motivima. P. uvjerenja u vlastitu “nepogrešivost”. tako. uzrocima i povodima. dok se pod pojmom introspekcija podrazumijeva kvalitet samopromatranja. bit će spriječena objektivno suditi o drugome.). "halo-efekat". U tom smislu. ne ulažući niti minimalan napor na suočenju sa stvarnim razlozima. pa ih se rješavamo pripisujući ih drugima (gotovo redovno je to nesvjestan proces). zapravo. učenici nastavnicima. te za tzv. a kojih nismo svjesni i ne želimo ih priznati. tzv. projekcijama. 1993) je ovakav način sagledavanja stvarnosti zaokružio sintagmom projekcijska introspekcija. a sa kojima se susrećemo u svakodnevnoj komunikaciji. koja su. pripisuju drugima (radnim kolegama. probleme i uzroke za različite konflikte. Pogreške u percipiranju Proces opažanja podložan je. opet. nerijetko se može čuti kako pojedine osobe vlastitu poziciju (posebno ako je nepovoljna). i brojnim mogućim greškama. najčešće ogleda u precjenjivanju vlastitih sposobnosti.

te interpersonalne i intrapersonalne sposobnosti. premda “spoznaja o” čini fundament ispravnog opažanja. nacionalnim. tako. Pa ipak. pa se pod ovakvim vrstama pogrešaka mogu podrazumijevati i svi prethodni navedeni izvori griješenja. kinestetički i muzički.. Salovej (prema Goleman. konfesionalnim i drugim razlozima. generacijskim. mogu razvijati. Šta to znači? Nerijetko i pored dovoljno saznanja i racionalnog uvida bivamo vođeni protuslovnim osjećajima i istim takvim motivima. ni “osjećati za” kao ni “biti vođen ka” ne mogu biti isključeni. On je ustanovio kako se kod svake osobe u većoj ili manjoj mjeri zapažaju različiti kognitivni stilovi za koje postoje i različite predispozicije. Gardnerovo pobijanje jedinstvene i monolitne inteligencije zasnovano je na tvrdnji kako inteligenciju predstavlja spektar od sedam osnovnih varijeteta u koje spadaju: verbalna. 265 . uz ranije navedeno kognitivno područje. Zbog toga kontroliranje vlastitih emocija (afektivno područje) i unutarnjih pokretača (konativno područje). emocionalne ili personalne inteligencije. Olport (1991) kao vrlo čest izvor griješenja u procjenjivanju i percipiranju navodi i pretjeranu uproštenost.Pored već pomenute projekcije. Upravo zbog potpunijeg razumijevanja inteligencije. Mogućnosti tačnog percipiranja Prosuđivanje i procjenjivanje percipiranog ovisi od sposobnosti ljudi. talenat za osjećaj prostora. 2002). kvaliteta osobine i sličnosti osoba. razvitak i dometi kognitivnog područja svake osobe u procesu odgajanja i socijaliziranja od presudnog su značaja za tačnost percipiranja u kasnijim razdobljima života. recentna istraživanja klasičnom shvatanju ove čovjekove kvalitete pridodaju i neophodnost uključivanja tzv. Inteligentni ljudi su u prednosti kod ocjenjivanja ličnosti drugih. Zamke pretjeranog uproštavanja ogledaju se kroz prirodno ograničenje ljudskog intelekta u sklonosti da se poseže za stereotipnim kategorizacijama i kvalifikacijama baziranim na polnim. Prosuđivanje je složen sklop mentalnih procesa kod kojih inteligencija igra vrlo važnu ulogu. matematičko-logička sposobnost. upozoravaju na potrebu koherentnosti unutar i izvan ovog temeljnog trougla svake osobe u procesu tačnog percipiranja. kroz život. Kako vidimo. Gardnerovu personalnu inteligenciju8 proširuje na slijedeća osnovna područja: 8 Tako je Gardner kroz svoja istraživanja proširio dotadašnje dominantno shvatanje inteligencije zasnovano na dovoljnosti izračunavanja standardnog koeficijenta inteligencije (poznatog skraćeno kao IQ). a koje se dalje.

pristupi povjerenju: optimističan = imam povjerenja u svakoga pesimističan = nemam povjerenja ni u koga realan-human = imam povjerenja u onoga ko to zaslužuje Pristup svakoj osobi počinje i biva određen adekvatnim percipiranjem. te  umijeće održavanja povoljnih međusobnih odnosa. prethodno uvažavajući i vlastitu i osobnost drugih ljudi. 266 .  samomotivacija. Geopolitika. sposobnost spoznavanja emocija. Terapeutski zahvati koji imaju za cilj razviti kompetentost diferenciranog percepcipiranja. O aspektima emocionalne inteligencije vidjeti opširnije: Goleman. mi neprestano preispitujemo u kolikoj mjeri osjećamo povjerenje prema drugima. što u slučaju pogrešne procjene stupnja povjerenja može uticati na tačnost percipiranja. gradirajući od neumjerenog povjerenja u sve. kako vidimo. Opća klima u izgrađenoj mreži socijalne interakcije ovisi od izgrađenosti pojedinačnih odnosa. do potpunog nepovjerenja. 1993). u interakciji sa drugim osobama. Tako objektivnost u islamskoj perspektivi zahtijeva sigurni hod između krajnosti. kognitivnu složenost. Gagen (Bratanić. Emocionalna inteligencija. izdvojenost. estetski stav i intraceptivnost. samouviđanje. (2002). za čiju tačnost. sličnost pojave. inteligenciju. D. zapravo su usmjereni ka učenju tačnog opažanja. društvenu snalažljivost i prilagodljivost. moraju biti ispunjeni ranije pobrojani uvjeti. Islamski stav u pogledu pristupa povjerenju je. Olport (1991) u preduvjete dobre procjene ubraja: iskustvo. Beograd.. brižljivo vodeći računa o tome da realno-humano sagledavamo svakoga.  prepoznavanje emocija kod drugih (empatija). Imati povjerenje u druge podrazumijeva i specifično percipiranje. Također. L. U svakoj mreži interakcije pristupi povjerenju mogu biti različiti. tačnost socijalne percepcije uvjetovana je stupnjem značaja za nas onoga što percipiramo i sposobnošću uživljavanja u položaj druge osobe. Prema N. nedvosmislen.  upravljanje emocijama. očito.

 Ja kakav mislim da bih trebao biti. dolazi se i do cjelokupne slike o sebi (self-image). autopercepcije i percepcije općenito. vrijednosti. Kingovih sedam pitanja za preispitivanje kao da su preuzeta iz bilo kojeg općeg mjesta poučavanja Islamu. Premda bi se samo o ovom pitanju mogli posvetiti i čitavi tomovi. Bajraktarević. J. O. i  Ja kakav mislim da sam u odnosu na ono što mislim da moram biti.Da bi proces opažanja vanjskog svijeta bio pozitivan. ja se u svakom danu više od sedamdeset puta obratim Allahu za oprost. emocionalni. LITERATURA 1. stavovi…). filozofski (organizirana vjerovanja. razotkrivajući i horizontalnu. No. sallallahu alejhi ve alihi ve selleme.. socijalni (odnos s drugima) i komunikacijski aspekt ličnosti. 2. Takvim. Bašić. Osvješćivanje samoga sebe proizilazi iz spoznaje šest ključnih ili temeljnih komponenata slike o sebi.K. stavlja se u kontekst stupnja imana. Svjetlost. 1994) predlaže vježbanje i preispitivanje svake osobe kroz kontinuirano postavljanje slijedećih pitanja:  Ja kakav sam. Trbović. intelektualni. Alinea. 267 . a kojeg prenosi Muslim: «Tako mi Allaha. L. Sarajevo.. Sarajevo. B. ali i vertikalnu pozicioniranost čovjeka u odnosu na transcedentno. A. (1994): Integralna metoda. N.  Ja kakav drugi misle da jesam.» Na ovaj način islamsko stajalište u pogledu adekvatne socijalne percepcije.  Ja kakav mislim da jesam.. 3. King (prema Bašić i ostali. Bellenger..  Ja kakav mislim da drugi misle da sam. čini se dovoljnim i prikladnim podsjetiti na samo jedan hadis Allahova Poslanika. Na temelju odgovora dobivenih na prethodna pitanja (percepcija samog sebe). (1990): Ibn Sina – egzistenicja i bit.. (1992): Umijeće komuniciranja. Žižak. Praktični rad na području svakog aspekta uključivao bi temeljito preispitivanje osobe kroz postavljanje pitanja o određenju samog sebe u odnosu na svako područje. podrazumijevajući pod tim tjelesni. Hudina.. Zagreb.

(1993): Mikropedagogija – interakcijskokomunikacijski aspekt odgoja. 1989.. (2002): Tefsir: skraćeno izdanje. (1986): Savjetodavni vaspitni rad. Zagreb.4. Geopolitika.. Goleman. Školske novine. (1991): Sklop i razvoj ličnosti. Olport. Bratanić. 268 . (2002): Emocionalna inteligencija. Socijalna zaštita. A. 5. 11. Mehmedović. Sarajevo. 10. 9. Zagreb. M.. 6. V. G. (1963): Enciklopedijski riječnik pedagogije. W. 30/31/32. Visoki saudijski komitet za pomoć BiH. D. Mandić.. P. Tuzla. Ibn-Kesir. Grupa autora. Rakić. 13. Brajša. (1991): Tako je govorio Muhammed Resulullah. Beograd. 12. P. (1993): Pedagoška komunikologija. Bugojno. Zagreb.. Zagreb. br. Grafičar. B. Sarajevo.. Glasser.: "Konflikti".. Školska knjiga. 8. (1974): Vaspitno djelovanje u malim grupama. Svjetlost. 7.. Sarajevo. Katarina.

‬ ‫اﻟﻤﺼﻄﻠﺤﺎت اﻟﺮﺋﯿﺴﯿﺔ: اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ، اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ اﻻﺟﺘﻤﺎﻋﯿﺔ، اﻷﺧﻄﺎء ﻓ ﻲ اﻟﻤﺘﺎﺑﻌ ﺔ،‬ ‫اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ اﻟﻤﺘﻨﻮﻋﺔ، اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ اﻟﺬاﺗﯿﺔ.‬ ‫ﻷﺳﻠﻮب اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ اﻻﺟﺘﻤﺎﻋﯿﺔ دور ﻣﮭﻢ ﻓﻲ ﻋﻤ ﻞ اﻟﻤﺪرﺳ ﯿﻦ واﻷﺋﻤ ﺔ وﻛ ﻞ ﻣ ﻦ‬ ‫ﯾﮭﺘﻢ ﺑﺄﻓﺮاد ﻣﺠﺘﻤﻌﮫ.‬ ‫962‬ . وﯾﻨﺒﻐﻲ ﻋﻠﻰ ﺟﻤﯿﻊ أﻓﺮاد اﻟﺠﻤﺎﻋﺔ ﺑﺄي ﺷﻜﻞ ﻣﻦ أﺷ ﻜﺎﻟﮭﺎ‬ ‫ﻣﻤﺎرﺳﺔ ھﺬا اﻟﻔﻦ واﻟﺘﺪرﯾﺐ ﻋﻠﯿﮫ. ﻻ ﺳ ﯿﻤﺎ وﺗ ﺸﯿﺮ اﻵﯾ ﺎت واﻷﺣﺎدﯾ ﺚ اﻟﻜﺜﯿ ﺮة‬ ‫إﻟﻰ ﺿﺮورة إﻗﺎﻣﺔ اﻟﻌﻼﻗﺎت اﻟﻄﯿﺒﺔ ﺑﯿﻦ أﻓﺮاد اﻟﻤﺠﺘﻤﻊ وﻻ ﯾﻤﻜﻦ ذﻟ ﻚ إﻻ ﻋ ﻦ‬ ‫ﻃﺮﯾﻖ أﺳﻠﻮب اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ اﻻﺟﺘﻤﺎﻋﯿﺔ اﻟﻤﺘﻤﯿﺰ ﻟﻜﻞ أﻓﺮاد اﻟﻤﺠﻤﻮﻋﺔ.‫أھﻤﯿﺔ اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ اﻻﺟﺘﻤﺎﻋﯿﺔ ﻓﻲ ﻣﺠﺎل ﺑﻨﺎء اﻟﻌﻼﻗﺎت ﻓﻲ اﻟﻤﺠﺘﻤﻊ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫ﻣﻌﺮﻓﺔ أﺳﻠﻮب اﻟﻤﺘﺎﺑﻌﺔ اﻻﺟﺘﻤﺎﻋﯿ ﺔ ﺷ ﺮط ﻟﻠﺘﻌﺎﻣ ﻞ اﻟ ﺼﺤﯿﺢ ﻣ ﻊ ﻛ ﻞ ﻓ ﺮد ﻣ ﻦ‬ ‫أﻓ ﺮاد اﻟﻤﺠﺘﻤ ﻊ، وﺑ ﺪوﻧﮭﺎ ﻻ ﯾﻤﻜ ﻦ ﺗﺤﻘﯿ ﻖ اﻟﻨﺘ ﺎﺋﺞ ﻓ ﻲ ﻣﺘﺎﻋﺒ ﺔ اﻟﻔ ﺮد ﻟﻨﻔ ﺴﮫ‬ ‫وﺗﺼﺤﯿﺢ اﻟﻤﺴﺎر ﺑﻨ ﺎء ﻋﻠ ﻰ اﻟﺘﺠ ﺎرب اﻟ ﺴﺎﺑﻘﺔ وﺗ ﺼﺤﯿﺢ اﻟﻤﻮاﻗ ﻒ واﻟﻤﻌ ﺎرف‬ ‫اﻟﺨﺎﻃﺌﺔ.‬ ‫وﺑﺎﺧﺘ ﺼﺎر ﻧﻘ ﻮل: إﻟ ﻰ أي ﻣ ﺪى ﯾﻜ ﻮن اﺳ ﺘﻌﺪاد ﻛ ﻞ واﺣ ﺪ ﻣﻨ ﺎ ﻟﻤﺘﺎﺑﻌ ﺔ ﻧﻔ ﺴﮫ‬ ‫وﺧﺎﺻﺔ ﻣﺎ ﯾﺨﺺ ﻋﻼﻗﺎﺗﻨﺎ ﻣﻊ اﻵﺧﺮﯾﻦ؟ وﺑﮭ ﺆﻻء ﯾﻨﺘ ﺸﺮ ذﻟ ﻚ وﯾ ﺆﺛﺮ إﯾﺠﺎﺑﯿ ﺎ‬ ‫ﻋﻠﻰ اﻟﻤﺠﺘﻤﻊ ﻛﻠﮫ.

of not only the teachers. so that no member of a jama’t on any level is exempt from the duty of ‘practising’ this quality. to such an extent so that such individual qualities will be passed on to the entire community. but also his/her own self in relation to others. social perception. Key words: perception. All the more so because of the fact that numerous Qur’anic verses and hadith direct our attention to the necessity of building adequate relations in the community. raising the level of correction. but also all the members of any community. and as we have seen. The ability of adequate social perception gains in its meaning in the field of work. differentiative perception. perception errors. it is difficult to expect such relations without quality and adequate social perception of all the participants.THE SIGNIFICANCE OF SOCIAL PRECEPTION IN THE BUILDING OF INTERPERSONAL RELATIONS IN THE COMMUNITY Summary The familiarity with the problem of social perception ought to be an integral part of individual work with every individual – without which one cannot except success on the level of an individual who is confronting his/her own self. autoperception. To put it very briefly: to what degree is each and everyone of us capable of objectively perceiving him/herself. 270 . learning from earlier experiences or correcting false beliefs. but also the imams and those who watch over the jam’ats.

didaktike. Zenica. sociologije odgoja. U angloameričkom miljeu pojam kurikulum se u kontinuitetu održao i razvijao i pojmovno u sebi sjedinio releventne dimenzije koje potiču iz različitih pedagogijskih disciplina (školske pedagogije. programiranje. ili je imao mnogoznačna tumačenja koja nisu samo karakteristična za našu pedagogijsku teoriju i praksu.Izet Pehlić.1 Cilj ovoga rada je da se pokušaju razjasniti terminološke nejasnoće i izvesti jasna distinkcija između osnovnih pojmova iz oblasti planiranja i programiranja nastavnog procesa. pa čak i potpunog ignoriranja njegovog postojanja ili svođenje na samo jednu od njegovih dimenzije (nastavni plan. Jednako tako. Ključne riječi: planiranje.. nastavni program). nastavni plan i program *** Planiranjem nastavnog rada i pripremanjem za rad obezbjeđuje se ne samo postepeno prelaženje nastavnog programa nego i njegovo ravnomjerno prelaženje i sistemska obrada. kurikulum. U našoj prosvjetnoj javnosti termin kurikulum se izbjegavao. 1 Prof. kao i blagovremeno pribavljanje svega što je neophodno za pravilnu metodsku obradu i dobro organiziran rad. TERMINOLOŠKE NEJASNOĆE U OBLASTI PLANIRANJA I PRIPREMANJA ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA Sažetak U radu se analiziraju osnovni pojmovi iz oblasti planiranja i programiranja odgojno-obrazovnog rada. čime se otvorio prostor za razumijevanje njegovog značenja. 2003. str. 271 . metodike). nego i u znatnom broju zemalja mnogobrojne njegove definicije se razlikuju. prof. Pedagoški fakultet u Zenici. dr. postoje i tendencije reduciranja njegovog značenja. nastavna osnova. 153. Refik Ćatić: Osnovi didaktike.

4 Nikola Potkonjak i Pero Šimleša: Pedagoška enciklopedija II. 3 Dr Sait Kačapor: Uvod u školsku pedagogiju. 1999. a ovdje ih i upotrebljavamo u tom kontekstu. dok je za kraći period detaljnije. Sarajevo. grubo. planiranje. osmišljen. 1974. 272 . Definiranje pojmova i njihova terminološka distinkcija Budući da u ovom radu govorimo o pojmovima koji su neraskidivo vezani za nastavu. Zagreb. dnevni plan). Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. koji se ostvaruje zajedničkim radom učitelja i učenika. 2000. odnosno proces odgoja i obrazovanja u skladu sa zahtjevima društva. 5 Više vidi u: Potkonjak. odnosno sticanja znanja. te razvijanja sposobnosti učenika i usvajanja nekog sistema vrijednosti. nastavni plan i program.2 Planiranje Planiranje je intelektualni rad na izradi određenog plana prema kojem se svjesno usmjerava nastavni proces. 3 Ono je i smišljeno projektiranje nastavnog rada s obzirom na sadržaj koji će se obrađivati. 109. 194. orijentacijsko.. opremu koja će se upotrijebiti u radu. str. nastavni plan. organiziraju i izvode učitelji u cilju sistematske pomoći.. Zagreb.U literaturi se susrećemo sa većim brojem pojmova i termina koji tretiraju područje našeg interesa: nastava. no prije definiranja pojmova bitno je da definiramo i samu nastavu.4 Ukoliko je planiranjem obuhvaćena školska godina.: Planiranje u nastavi. nastavna osnova. 1989. ono je pretežno globalno. vrijeme koje će se raditi. Beograd.5 2 Antun Mijatović: Leksikon temeljnih pedagogijskih pojmova. programiranje. Nastava je svrhovit. nastavni program. programiraju.. organiziran i vođen proces učenja i poučavanja u školi ili drugom odgovarajućem mjestu. umijeća i navika. pa se takav plan u pojedinim dionicama u toku godine detaljizira za kraća razdoblja (tematski plan. str. V. str. kurikulum. EDIP. “Svjetlost” Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. preciznije i konkretnije. prostorne uvjete u kojima će se izvoditi nastavni rad. Uvijek se polazi od globalnog/godišnjeg planiranja. 200. te ciljeve koje treba ostvariti. okvirno. Nastavu planiraju.

. nepripremljenost. Učiteljski fakultet u Beogradu. formira programski sistem. c) operativni programi – koji se formiraju u okviru razrednih grupa (odjela. zavisno o vrsti škole. grupa autora. 1999. b) školskom – na kojem se formira program škole kojim se oblikuje ukupna radna kompozicija. 1995. 273 . str. sprječavaju se improvizacija. tj. str. 32. 68. škola formira programske baze koje uključuju programske pakete i svu potrebnu programsku aparaturu.8 Pored osnovne funkcije programiranja (strukturiranje školskog sistema rada). bolje se koordiniraju različite aktivnosti. 7 Chris Kyriacou: Temeljna nastavna umijeća..»7 Programiranje Programiranje označava niz precizno određenih postupaka i metodologijskih pravila koji prethode odgojnoj i obrazovnoj djelatnosti: proces odlučivanja o programima odgoja. str. socijalnim uvjetima. 8 Dr. u djelu: Osnove suvremene pedagogije. Beograd. Zagreb. Stanko Antić: Pedagoški pojmovnik.. 1993. sc. nastava se svjesno usmjerava u željenom pravcu. slučajnost. 652. utvrđuju programske smjernice. nastave i učenja koji se obično vrše na nekoliko nivoa odlučivanja (programiranja): a) globalnom – na kojem se utvrđuje opća programska politika.6 Planiranje ima puno važnih svrha i funkcija. nastavnici motiviraju na bolji rad. podsjećaju se rasejani nastavnici i obezbjeđuje se sistematičnost. nastavnih predmeta i odgojnih područja. EDUCA.informativnu funkciju: prikupljanje potrebnih informacija o uspjehu.Planiranjem se postiže više ciljeva značajnih za rad škole: osvješćuje se proces rada. intelektualnim 6 Nedeljko Trnavac: Pedagog u školi – prilog metodici rada školskog pedagoga. Hrvatski pedagoško-književni zbor. nastava postaje racionalnija i ekonomičnija. kao alati vođenja nastave). «Najvažnija je ta što omogućuje da dobro promislite o vrsti učenja koju ste odredili za nastavni sat i da povežete pedagoške ciljeve s onim što znate o učenicima i mjestu tog nastavnog sata u nastavnom programu. programiranje ima i: . Zagreb.

»12 Nastavni plan Za nastavni plan ima više definicija. tj. 1963. 174. One su različite u tome kojem njegovom segmentu daju više značaja. str. zadatke. Zenica. a manje taksativnom nabrajanju onoga što treba učiti. 10 Enciklopedijski rječnik pedagogije.regulativnu funkciju: normativno reguliranje života i rada škole i ono ima usmjeravajuću i obavezujuću snagu. 12 Antun Mijatović: Leksikon temeljnih pedagogijskih pojmova. Nastavna osnova obuhvata didaktički kompletiran nastavni program.predikativnu funkciju: predviđanje određenih pedagoških ishoda kako ne bi bilo praznog hoda i kako bi se pratili rezultati koji se ostvaruju programiranjem rada škole. Značajno je da suvremeno određivanje nastavene osnove teži preciznom određivanju onog što učenik treba da nauči. 9 Nastavna osnova Nastavna osnova je stari naziv za nastavni plan i program. 274 . 11 Dr. str. 11 Na taj način se ostvaruje znatno velik i odgovoran prostor za učiteljevu kreativnost u procesu odgoja i obrazovanja. 649. Stanko Antić: Pedagoški pojmovnik. . 13 Dr Sait Kačapor: Uvod u školsku pedagogiju. to je konačan završetak aktivnosti planiranja i može biti na različite načine prikazan. sadržaje i ostale alate potrebne za ostvarivanje nastave. Zagreb. str. Pedagoška akademija u Zenici. Nastavnom osnovom smatramo zadani nivo usvojenosti znanja i umijeća svakog učenika. «biti samo viša od zadane osnove.sposobnostima. sc. a ponekad i neprimjereno. Matica hrvatska. 110. 10 Za njega se u novije vrijeme često.. str. koristi sinonim kurikulum. ali nikako niža. Navodim samo neke: Nastavni plan je školski dokument koji nastaje «kao rezultat planiranja. koji se planiraju unaprijed i operacionaliziraju u toku samog procesa nastave. Time se otvara realna mogućnost da svaki učenik pomoću usvojenog znanja dostigne u skladu sa svojim sposobnostima i najviši nivo obrazovanosti i socijalne promocije.» po tom shvatanju. podataka o porodici i drugih podataka značajnih za školu i programiranje rada škole. str..»13 9 Refik Ćatić i Osman Ramić: Osnovnoškolska pedagogija. «Uspješnost rada učitelja kod svakog učenika mora. 195. . 1998. 524.

zaista. odnosno nastavni predmeti koji će se proučavati u određenoj školi..19 Nastavni program Nastavni program je službeni dokumenat koji propisuju prosvjetne vlasti i koji određuje sadržaj rada u svakom nastavnom 14 Marko Stevanović i Refik Ćatić: Savremena didaktika. str. 16 Pedagoška enciklopedija II. te sedmični fond sati za pojedino područje ili predmet. 18 Mladen Vilotijević: Didaktika 3. 528. str. Pedagoška akademija u Zenici. 21. 19 Enciklopedijski rječnik pedagogije.16 Nastavni plan određuje nastavne predmete i vrijeme potrebno za učenje tih predmeta u školama.. nigdje i ničim nije opovrgnut nijedan njen elemenat. 275 . str. jeste osnovni školski dokument i njime se određuje koji će se nastavni predmeti učiti u pojedinom tipu i vrsti škole.). a dio sami učenici slobodnim izborom predmeta (npr. U školskoj praksi bilo je i ekstremnih pokušaja ukidanja stalnog nastavnog plana (npr. zatim redoslijed proučavanja tih područja ili predmeta po razredima ili semestrima. projekt-metode. doživljajne nastave i sl. 631.14 a postoji i tendencija da jedan njegov dio utvrđuju škole prema lokalnim potrebama. prigodne nastave. str. 1967. ECTS sistem). str. kompleksnog sistema. Zenica. Sarajevo. 17 Iz svih navednenih i konsultiranih definicija može se izdvojiti definicija kojoj. kojim redom po razredima i po koliko sati. Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije. 17 Pedagoški rečnik. str. 2002. 99. BH MOST. a koju navodi prof.. U historijskom i društvenom razvoju i razvoju nastavne prakse pojedini nastavni predmeti se izostavljaju. Nastavni plan je osnovni školski dokumenat koji izdaju prosvjetne vlasti i kojim se u formi tabele propisuju predmeti koji će se izučavati u određenoj školi. 123. 529. Vilotijević18: Nastavni plan. radikalni smjerovi: skupne nastave. 2001. Beograd. a u nastavne planove se uvode novi. iako joj zamjeraju neki didaktičari. 15 Enciklopedijski rječnik pedagogije.Nastavni plan je osnovni školski dokument koga propisuje odgovarajući državni organ (najčešće ministarstvo prosvjete). kojim redoslijedom po razredima i sa kolikim brojem časova iz svakog predmeta.15 Nastavni plan je školski dokument u kojem se u obliku tablice propisuju odgojno-obrazovna područja.

Pedagoški rečnik. 22 Pedagoška enciklopedija II. program sadrži jasan popis svih nastavnih sadržaja nastavnog predmeta u cjelini. jer se opseg i dubina gradiva zasnivaju na postojećem fondu sati. 101. tj. 20 Nastavni program je «školski dokument kojim se određuju obrazovno-vaspitni sadržaji i daju opšta metodska uputstva kako će se ti sadržaji realizovati u pojedinim razredima i predmetima u školi. Nastavni plan i program Nastavni plan i program je osnovni školski i državni dokument koga najčešće propisuje i donosi Ministarstvo prosvjete.22 Pored zadataka koje treba ostvariti u procesu nastave. 20 21 Ibidem. kulture i sporta. koncentrično i kombinirano. On u sebi sadrži nastavni plan i nastavni program u formi knjige.predmetu. dopuna i izmjena.kao školski dokument kojim su propisani nastavni sadržaji po predmetima iz nastavnog plana.kao sistem sadržaja izdijeljen na predmete prema nastavnom planu i namijenjen je za obrazovanje u odgovarajućoj vrsti (ili tipu) škole ili . ali najčešće zbog novih znanstvenih spoznaja. str. str. Vilotijević23: nastavni program se različito definira: .» Zato je on «konkretizacija nastavnog plana» s tim da je mnogo opširnije formuliran. Izmjene planova i programa nisu tako česte pa jedna generacija učenika može završiti prema započetom programu. vještina i navika) koju učenici treba da usvoje u pojedinim razredima. 276 .»21 Nastavni program je «školski dokument kojim se propisuje opseg. opseg građe (znanja. dubina (kvalitet stečenih znanja) i redoslijed nastavnih sadržaja. str. Promjene mogu biti u vidu korekcija. Nastavni sadržaji u nastavnom programu mogu se poredati linijski. 633. str. Detaljan opis i definiciju i opis daje i prof. 530. Nastavnim programom se konkretizira nastavni plan – utvrđuje se obim (suma znanja). 23 Mladen Vilotijević: Didaktika 3. Ova dva dokumenta su u tijesnoj vezi. dubina i redoslijed nastavnih sadržaja u pojedinom nastavnom predmetu. Do izmjena obavezno dolazi zbog promjena sistema i odnosa u društvu. 31-36.

132. str. 27 Interesantno je da u Pedagoškom rečniku i Enciklopedijskom rječniku pedagogije uopće nema ovog pojma. a ako su potrebne izmjene. navedneno djelo. mediji. u poglavlju Kurukulum i nastavni plan. Za njega mnogi jezici nemaju odgovarajući ekvivalentni izraz. koristi se za izraz ili odrednica za tečaj. 28 Grupa autora: Osnove suvremene pedagogije. 73. Zato se svako planiranje i programiranje ne može zvati kurikulumom. sve više ulazi u upotrebu i na našim prostorima. strategije i evolucija učenja). a osnovna mu je karakteristika «učenje orijentirano na učenika». 1965. ali i od samih nastavnika koji najbolje osjećaju potrebu za promjenama. ali samo sa smjernicom da treba pogledati nastavni plan i nastavni program. onda se vrše manje korekcije i dopune. str. U novije doba.. ali precizno artikulirano (algoritmizirano). latinska riječ curriculum označavala je «plan ili tok po kojem se u samostanima vaspitao podmladak 'samostanske braće'.A.24 Kurikulum Kurikulim je raznovrsno korišten termin. str. Promjene programa u normalnim društvenim i ekonomskim uvjetima obično se provode tako da svaka generacija radi do kraja po započetom planu i programu (4-8 godina). str. str.»25 U srednje vijeku. u latinskoj frazi curriculum vitae. 268-273. Grupa autora: Osnove suvremene pedagogije. 110. navodi da se antički pojam kurikulum s didaktičkim idejama Wolfganga Ratkea i J. Sait Kačapor: Uvod u školsku pedagogiju. organizacija. navedneno djelo. 27 Branko Šeringer: Rječnik stranih riječi. Marko Palekčić28 u radu Nastavni sadržaji i znanje. 277 . Dr. Ono obuhvata sistemsku ukupnost planiranog odgoja i obrazovanja (cilj. kriterije i tehnologiju izrade kurukuluma. sadržaji. pa se sve više u mnogim jezicima udomaćuje u izvornom obliku. zadaci. dok se u Pedagoškoj enciklopedijj II pojam navodi. Komenskog uvriježio i zapadnoevropskom govornom području i označavao opseg znanja koje mladi trebaju usvojiti kako bi se 24 25 Marko Stevanović i Refik Ćatić: Savremena didaktika. životopis. Zadružna štampa.»26 U općem značenju. 648. 26 Dr. Zagreb. nego samo ono «koje zadovoljava metodologijske uvjete.Promjene u planovima i programima najčešće dolaze od državnih vlasti. tok života.

Od tog vremena pod kurikulumom se podrazumijeva propisivanje ciljeva učenja i poučavanja. str. dok se pojam kurikulum u angloameričkim zemljama zadržao sve do danas.pripremili za život i rad u svojoj društvenoj sredini.»30 Oni govore o 'nacionalnom kurikulumu'. na njemačkom govornom području u tu svrhu se koristi pojam nastavnog plana. dr. te naputke o organizaciji i metodama rada uz precizno određenje što učenici trebaju naučiti i usvojiti na primjerenoj razini znanja i umijeća. U školskoj praksi se često koriste oba pojma (nastavni plan i kurikulum) sa usporednim značenjem. 147-155. a njihova konkretizacija u školskoj praksi označava se kao kurikulum. Vladimir Mužić: Učinkovitiji kurikulum koherentnošću sadržaja nastave i primjenom modula. Napredak – časopis za pedagogijsku teoriju i praksu. st. od 18. međutim. str. str.. 29 30 Ibidem.. vrijeme. 31 Prof. Tako opisan kurikulum treba veze između školskog učenja i poučavanja. 2000. 278 . Po njegovom mišljenju. kada je rasprava o kurikulumu nakon SAD-a zahvatila i Evropu. tema. ovaj pojam se počeo mnogo više koristiti i doživio je znatno proširenje značenja koje se. U dvadesetim godinama prošlog stoljeća. a u drugom obavezno ukazuje da to nisu isti pojmovi. nastavnih sadržaja. Vlatko Previšić i Ante Žužul: Kulturni identitet i nacionalni kurikulum. ZIB Mladost. nije uvijek podudaralo s tradicionalnim poimanjem nastavnog plana. Mijatović i Previšić konstatiraju da je najjednostavnije rješenje definiciju nastavnog plana i programa s jednom od najprihvatljivijih definicija koje se najčešće i koriste: «Kurikulum ili nastavni plan i program je cjelovita. Antun Mijatović. 136. Vladimir Mužić u svojoj studiji Učinkovitiji kurikulum koherentnošću sadržaja nastave i primjenom modula. metoda. te objasniti s kojim ciljem je potrebno učiti i poučavati. 2000. Preciznije i konkretnije o kurikulumu govori i dr. 269. Zagreb. medija i postupaka vrednovanja. ZIB Mladost.31 On kurikulum pozicionira širim od nastavnog plana i programa. sustavna i ukupna planiranost obrazovanja i odgoja koja se odnosi na zadaće. sc.»29 Stručna štampa na našim prostorima u jednom dijelu nastavni plan i program poistovjećuje s kurikulumom. Zagreb. «mada se u novije vrijeme nastavnim planovima sve češće naziva naučno kodificiranje nastavnih sadržaja. Ovakvo definiranje je vrlo blisko pojmu nastavna osnova. Napredak – časopis za pedagogijsku teoriju i praksu.

. 'kurikulumska didaktika' polazi od toga: .. «jasna i pregledna cjelina koja 'motri' na sve dijelove i situacije odnosno iskustva učenja». 1998. Christine Möller pojam kurikulum pozicionira široko.da je tačno postavljanje ciljeva bitni elemenat nastavnog planiranja. str. EDUCA.»32 Dr. 130. 196. kada govori o nastavnom kurikulumu. Naklada Slap. Pedagogijska tradicija najveću važnost pridaje načinu na koji djeca uče.da jednoznačno treba odrediti i ponašanje onih koji uče i sadržaje na kojima se ponašanje pokazuje.da je time dat temelj za djelotvoran izbor metoda. On smatra da je kurikulum «svrhovito planirano i sustavno organizirano poučavanje i učenje». 41. 279 . sintagmatski u 'kurikulumskoj didaktici' – didaktici orijentiranoj na cilj učenja. To se osvjedočuje u zaključnom razmatranju. 1994. Zagreb. pojam kurukulum razumijeva širim od pojma nastavni plan i program. 33 Kurukulum nije samo niz dokumenata. pa onda sadržaj i metode prate željeno pedagogijsko usmjerenje kao što je usmjeravanje na dijete ili učenje otkrivanjem. te konstatira da kurikulum pokret čine dvije oblasti: teorija kurikuluma (bavi se dugoročnim planiranjem koje se izražava nastavnim planom) i teorija nastave usmjerene cilju učenja (ograničava se na kratkoročno i srednjoročno planiranje i ima pragmatičnu svrhu – da pruži neposrednu pomoć u nastavnoj praksi). str. Jastrebarsko. . Mladen Vilotijević: Didaktika 3. . 34 Herbert Gudjons: Pedagogija – temeljna znanja. pa osim 'klasičnih. «posebno ističe potrebu raznolikosti iskustava. Mladen Vilotijević. Po njoj.. također. uvodi i suvremene metode i oblike organiziranog učenja.da se uspjeh djelotvorno provjerava samo na temelju tako određenih ciljeva. te .da za to valja pripremiti instrumentarij kojim je moguće upravljati i koji je naučno osiguran. str. nego i određena kombinacija formalnih i neformalnih iskustava u učenju koja se stiču u školi. 34 32 33 Filip Jelavić: Didaktika.Filip Jelavić pojam kurukulum razumijeva i upotrebljava. «koherentna i dinamična cjelina svih elemenata koji su relevantni za učenje».

didaktici. Nejednakosti povećavaju posebni elementi. Po Marshu. Napredak – časopis za pedagogijsku teoriju i praksu. držanje govora. političari. Svaki modul je usmjeren na ključni pojam. pristup kurikulumu temelje na sociologiji znanja. a termin nastavni plan i program trerira kao manifestnu realizaciju kurikuluma. On govori o skrivenom kurikulumu koji ima uticaja na planiranje i provođenje 'javnog . u kategoriji upravljanje kurikulumom govori o pet modula: teoretiziranje o kurikulumu i tvorci novih pojmova (rekonceptualisti). izradi rasporeda i sistema nagrađivanja. u kreiranju kurikuluma uključen je niz različitih ljudi: zaposleni u školama. te su skriveni od mnogih grupa. te konstarira kako su mnogobrojna 35 Colin J. .nastavničkom gledišti. 2000. te ih oni koriste kako bi postigli svoje ciljeve. ZIB Mladost. onakvom kakvim ga tretira Colin J. Tako naprimjer.učeničkom gledištu. 1994.planiranju i izradi kurikuluma. istraživači. univerzitetski nastavnici. neslužbenim raspravama. EDUCA. str. te razne interesne grupacije. On je očit. govori i o školskoj pedagogiji. povijest kurikuluma. Slavica Bašić36 govori o skrivenom kurikulumu. Zagreb. U svakoj kategoriji napisano je nekoliko kratkih poglavlja nazvanih modulima. Zagreb. primjera radi. 170-179. na njegova glavna obilježja. udžbenika. Oni svoje zadatke obavljaju na različite načine: planiranjem sastanaka. reforma kurikuluma. Marsh. radova. On govori o: . Marsh: Kurikulum – temeljni pojmovi. te nastavnom planu i programu. pisanjem izvještaja. na prednosti i slabosti.. priručnika. 20. 36 Slavica Bašić: Koncepr prikrivenog kurikuluma. Marsh35. stepenovanju.kurikulumskoj ideologiji. koristeći pojam kurikulum. Ti elementi su bliži nekim društvenim grupama.Möllerova smatra da razvoj jednog kurikuluma teče u trodijelnom procesu: planiranje nastave.. str.neskrivenog kurikuluma'. organizacija nastave i kontrola nastave. predavanja i vođenje radionica. 280 . .upravljanju kurikulumom i . u usmjeravanju. Govoreći o konceptu prikrivenog kurikuluma. školski predmeti. . Colin J. ali oni nisu poznati ili razumljivi širokoj javnosti. ljudi u upravnim tijelima.

pored javnog. Zaključna razmatranja Nakon teorijskih razmatranja i stečenih uvida u literaturu. u odnosu na objavljene (emancipacijske) odgojne ciljeve. odnosno kulturu. 37 Ibidem. Suvremeno određivanje nastavene osnove teži preciznom određivanju onog što učenik treba da nauči. On je školski dokument kojim su propisani nastavni sadržaji po predmetima iz nastavnog plana. kojim redoslijedom po razredima i sa kolikim brojem časova iz svakog predmeta.Nastavni plan je osnovni školski dokument kojim se određuje koji će se nastavni predmeti učiti u pojedinom tipu i vrsti škole. koncept koji omogućava da se objasni kako u standardiziranoj situaciji učenja (nastavi) nastaju obrasci ponašanja koji mladima omogućavaju integraciju u dominantnu društvenu grupaciju. nepisani. koncentrično i kombinirano. pisanog kurikuluma postoji i skriveni.Nastavna osnova obuhvata didaktički kompletiran nastavni program. registriranog. Nastavni sadržaji u nastavnom programu mogu se poredati linijski. sadržaje i ostale alate potrebne za ostvarivanje nastave. poslušnost. . procjenjuju negativnima. .istraživanja školske prakse dovela do toga da se «o društvenoj efektivnosti školske prakse prestane zaključivati iz nastavnih planova i programa i društveno-pedagoških intencija učitelja i odgovornih za školu te da se rekonstruiraju vanjske i unutarnje determinante nastavne situacije koje podržavaju hijerarhijsku strukturu odnosa u nastavi. zadatke.Nastavni program je sistem sadržaja izdijeljen na predmete prema nastavnom planu i namijenjen je za obrazovanje u odgovarajućoj vrsti (ili tipu) škole. nezainteresiranost i druge aspekte koji se. latentni. 170. konkurentsko ponašanje. dubina (kvalitet stečenih znanja) i redoslijed nastavnih sadržaja. koji se planiraju unaprijed i operacionaliziraju u toku samog procesa nastave. eksplicitnog. možemo izvesti nekoliko zaključaka: . a manje taksativnom nabrajanju onoga što treba učiti. str. tj. implicitni. Nastavnim programom se konkretizira nastavni plan – utvrđuje se obim (suma znanja). 281 . manifestnog. neregistrirani ili parakurikulum. alternativni. službenog.»37 Dakle.

metode.. Ćatić. Refik: Osnovi didaktike. poistovjećuje s nastavnim planom ili nastavnim programom. 282 . Osman: Osnovnoškolska pedagogija. 2000. kako u odgojno-obrazovnoj teoriji tako i u praksi.. ZIB Mladost. . Zagreb. 2. 5.Razvoj pedagogije i njenih poddisciplina je uvjetovao da se pojam kurikulum u svijetu različito razvijao. didaktike. u djelu: Osnove suvremene pedagogije. nastavni program). LITERATURA 1. str. 153. situacije i strategije.Veliki broj teoretičara kurukulum razumijeva širim od pojma nastavni plan i program. Pedagoški fakultet u Zenici.Nema razloga za izbjegavanje već udomaćenog pojma kurikulum i korištenje neprimjerenih i neodgovarajućih zamjenskih pojmova. u različitim kontekstima. Pedagoška akademija u Zenici. Bašić. U angloameričkom miljeu on se u kontinuitetu održao i razvijao i pojmovno u sebi sjedinio releventne dimenzije koje potječu iz različitih pedagogijskih disciplina (školske pedagogije. Zenica. 1999. Enciklopedijski rječnik pedagogije. Stanko: Pedagoški pojmovnik. Zagreb. 1963. 4. čime se otvorio prostor za razumijevanje njegovog značenja. Jednako tako. a mali broj njih ga. . zadatke i sadržaje učenja. Matica hrvatska. Hrvatski pedagoškoknjiževni zbor. pa čak i potpunog ignoriranja njegovog postojanja ili svođenje na samo jednu od njegovih dimenzije (nastavni plan. neki didaktiku. Naprotiv. sociologije odgoja. te načine evaluacije. postoje i tendencije reduciranja njegovog značenja. on obuhvata definirane ciljeve. Zenica. sistemska i ukupna planiranost odgoja i obrazovanja. 2003. grupa autora. Antić. metodike). Slavica: Koncepr prikrivenog kurikuluma. Neki u definiranju njegovog područja bavljenja obuhvataju školsku pedagogiju. treba ga tretirati i koristiti u njegovoj značenjskoj punini. te konstatira da kurikulum pokret čine dvije oblasti: teorija kurikuluma i teorija nastave usmjerene cilju učenja. . Refik i Ramić. Ćatić. Napredak – časopis za pedagogijsku teoriju i praksu. 3.Kurikulum je cjelovita. 1998. Zagreb.

Nikola i Šimleša. 14. Gudjons. Herbert: Pedagogija – temeljna znanja. McNail. 194. 1974. 9. ZIB Mladost. Ante: Kulturni identitet i nacionalni kurikulum. EDUCA. Sarajevo.: Kurikulum – temeljni pojmovi. Pero: Pedagoška enciklopedija II. EDUCA. Refik: Savremena didaktika. 19. Zagreb. Zagreb.. Napredak – časopis za pedagogijsku teoriju i praksu. Kyriacou. 1994. Zavod za izdavanje udžbenika SR Srbije. Vilotijević. 1989. Colin J. Zagreb. 15. Beograd. Jelavić. Sait: Uvod u školsku pedagogiju. 283 .: Planiranje u nastavi. Zenica. 21. Potkonjak. Trnavac. 11. Zagreb. Vlatko i Žužul. 16. 1965. Chris: Temeljna nastavna umijeća. Previšić. str. 17. Sarajevo. 2002. 2000. Mužić. John D. Zagreb. Pedagoška akademija u Zenici. Zagreb. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. HarperCollins. Beograd. ZIB Mladost. Mladen: Didaktika 3. Nedeljko: Pedagog u školi – prilog metodici rada školskog pedagoga. 2000. Antun. V. 1995. 1967. Mijatović. 20. 12. Zadružna štampa. 1998. Beograd. Filip: Didaktika. Zagreb. Kačapor. Branko: Rječnik stranih riječi. “Svletlost” Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. 1993. Pedagoški rečnik. Marsh. Šeringer. Učiteljski fakultet u Beogradu. Zagreb. 1999. 18. Marko i Ćatić. New York. Jastrebarsko. Stevanović. Napredak – časopis za pedagogijsku teoriju i praksu. EDIP. 10. College Publishers. 13.: Curriculum – a comprehensive intruduction.6. Mijatović Antun: Leksikon temeljnih pedagogijskih pojmova. 1996. BH MOST. 7. 8. 1994. 2000. 2001. Naklada Slap. Vladimir: Učinkovitiji kurikulum koherentnošću sadržaja nastave i primjenom modula. EDUCA. Potkonjak.

وھﻨ ﺎك‬ ‫ﻣﺤﺎوﻻت ﻟﺤﺼﺮ ﻣﻌﻨﻰ ھﺬا اﻟﻤﺼﻄﻠﺢ ﻋﻠﻰ اﻟﻤﻌﻨﻰ اﻟﻮاﺣ ﺪ: اﻟﻤ ﻨﮭﺞ اﻟﺪراﺳ ﻲ‬ ‫أو اﻟﻤﻘﺮرات اﻟﺪراﺳﯿﺔ.‬ ‫اﻧﺤﺼﺮ ﻣﻔﮭﻮم اﻟﺘﺮﺑﯿﺔ واﻟﺘﺪرﯾﺲ ﻓﻲ ﻣﺤﯿﻄﻨ ﺎ ﻋﻠ ﻰ ﻣ ﺼﻄﻠﺢ اﻟﺘ ﺪرﯾﺲ )ﻣ ﻮاد‬ ‫دراﺳ ﯿﺔ( وﺣ ﺪه واﻧﻌ ﺪم ﻣ ﺼﻄﻠﺢ "ﻛﻮرﯾﻜﻮﻟ ﻮم" اﻟ ﺬي ﯾ ﺴﺘﺨﺪم ﻓ ﻲ اﻟﻐ ﺮب‬ ‫وﯾﺘ ﻀﻤﻦ اﻟﻤﻌ ﺎﻧﻲ اﻟﻜﺜﯿ ﺮة اﻟﻤﺘﻌﻠﻘ ﺔ ﺑﺎﻟﺘﺮﺑﯿ ﺔ اﻟﺪراﺳ ﯿﺔ، واﻟﺘﺮﺑﯿ ﺔ اﻻﺟﺘﻤﺎﻋﯿ ﺔ،‬ ‫وأﺳﺎﻟﯿﺐ وﻃﺮق اﻟﺘﺪرﯾﺲ، ﻣﺎ ﺟﻌﻞ ﻓﮭ ﻢ ھ ﺬا اﻟﻤ ﺼﻄﻠﺢ أﻛﺜ ﺮ ﺗﯿ ﺴﯿﺮا.‬ ‫482‬ .‬ ‫ﻓﺎﻟﻤ ﺼﻄﻠﺤﺎت اﻟﺮﺋﯿ ﺴﯿﺔ ﻓ ﻲ ھ ﺬا اﻟﺒ ﺎب: "ﻛﻮرﯾﻜﻮﻟ ﻮم" "اﻟﺘﺨﻄ ﯿﻂ" اﻟﻤ ﻨﮭﺞ‬ ‫اﻟﺪراﺳﻲ" اﻟﻤﻘﺮرات اﻟﺪراﺳﯿﺔ".‫ﻋﺪم وﺿﻮح اﻟﻤﺼﻄﻠﺤﺎت ﻓﻲ ﻣﺠﺎل ﺗﺨﻄﯿﻂ وإﻋﺪاد ﻋﻤﻠﯿﺔ اﻟﺘﺮﺑﯿﺔ‬ ‫واﻟﺘﺪرﯾﺲ‬ ‫ﺧﻼﺻﺔ اﻟﺒﺤﺚ‬ ‫درﺳ ﻨﺎ ﻓ ﻲ ھ ﺬا اﻟﺒﺤ ﺚ أھ ﻢ اﻟﻤ ﺼﻄﻠﺤﺎت ﻓ ﻲ ﻣﺠ ﺎل ﺗﺨﻄ ﯿﻂ وإﻋ ﺪاد ﻋﻤﻠﯿ ﺔ‬ ‫اﻟﺘﺮﺑﯿﺔ واﻟﺘﺪرﯾﺲ.

and conceptually united within itself the relevant dimensions which originate from various pedagogical disciplines (school pedagogy. Equally. program of instruction 285 . which. didactics. teaching methods). Key words: planning. program of instruction).TERMINOLOGICAL OBSCURITY IN THE FIELD OF PLANNING AND PREPARATION OF THE EDUCATIONAL PROCESS Summary This work analyses the basic concepts in the field of planning and the development of an educational program. The term curriculum has been avoided in our educational public. created an environment for the understanding of its meaning. developed. in turn. and even totally ignoring its existence or reducing it to only one of its dimensions (curriculum. or it had multiple interpretations that were not only characteristic for our pedagogical theory and practice but also for a significant number of other countries. sociology of education. curriculum foundation. there are tendencies of diminishing its meaning. programming. Its numerous definitions differ from each other. curriculum. In the Anglo-American milieu the term curriculum had continuously survived.

286 .

........SADRŽAJ PREDGOVOR............. sc.147 Doc................. dr......................................................... prof......................... TEUFIKA MUFTI]A (1918-2003) ..... R..... sc... hfz....... sc....101 Mr............. Bilal Hasanović PRVA ISLAMSKA PROSVJETNA ANKETA (1910-1911).............................. dr..........PRVI AMBASADOR DA'VE U ISLAMU. Zuhdija Adilović NEORACIONALISTIČKI PRAVAC U ISLAMSKOM SVIJETU I NJEGOV UTICAJ NA ISLAMSKU MISAO U SVIJETU I KOD NAS .... Nusret Isanović VELIKA D@AMIJA U DAMASKU................... sc.49 Doc... SEJJID DŽEMALUDDIN EL-AFGANI (1254-1314/1838-1897)..... dr....... DR.............. Halil Mehtić ANALIZA RUKOPISA MEHMEDA HAND@I]A “UNVANUL-HIKME VEL-MEVIZATUL-HASENEH” S POSEBNIM OSVRTOM NA TEMU [ERHU AJETIN VE TEFSIRUHA........ .. Šefik Kurdić MUS'AB B..67 Doc.................. Safet Halilović POVODI OBJAVE KUR'ANA ...37 Mensur Valjevac................... DJELO SIMBIOZE ISLAMA I KULTURA ORIJENTA..123 Doc.........9 Mr......................5 Doc............ hfz.....................A..................... dr................. dr...........81 Doc...... Mehmed Kico LINGVISTI^KO DJELO PROF........ NITI UZVRAĆANJA ŠTETOM ... dr.... sc....167 ... Šukrija Ramić DRUGI OPĆI ŠERIJATSKO-PRAVNI PRINCIP: NEMA (NANOŠENJA) ŠTETE...................... 'UMEJR.....

dr............ dr.................271 ..... sc...... prof.207 Prof.......... Edina Vejo PROŠIRENO RAZUMIJEVANJE METODE U NASTAVI ISLAMSKE VJERONAUKE .... Mejra Softić GLAGOLSKE VRIJEDNOSTI ARAPSKIH DEVERBALNIH IMENA ......... sc........... Hazema Ništović BOŠNJAKOV STAV PREMA ORIJENTALNOJ JEZIČKOJ TRADICIJI ................Mr...259 Izet Pehlić.....239 Doc.......................189 Muhamed Pašanbegović................ Dževdeta Ajanović NAŠA ŠKOLA NA PRAGU PROMJENA .... TERMINOLOŠKE NEJASNOĆE U OBLASTI PLANIRANJA I PRIPREMANJA ODGOJNO-OBRAZOVNOG PROCESA ..................... sc.............179 Mr. prof...................................................................................... sc... MAJOR PERIODS OF BORROWING WORDS FROM OTHER LANGUAGES IN THE HISTORY OF ENGLISH . ZNAČAJ SOCIJALNE PERCEPCIJE ZA GRA\ENJE ME\ULJUDSKIH ODNOSA U ZAJEDNICI .............. Ismet Dizdarević OSJEĆANJE KRIVICE I KAJANJA PLANERA I IZVRŠILACA GENOCIDA...... prof............. sc...215 Prof.................. dr..................247 Amel Alić.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->