U romanu Doktor Faustus Tomas Man na jednom mestu govori da je poezija

savršeniji umetnički oblik od proze. Kao primer uzima pesmu Bolesna ruža (The Sick

Rose) Vilijema Blejka. I zaista, metaforu bolesti koja u čvrst zagrljaj steže čoveka, Man je

razvijao u nekoliko svojih romana, na više hiljada stranica. Tu istu metaforu Blejk je

izrazio sa nekoliko poetskih slika, u osam stihova. Fasciniran time, Man govori o moći

poezije da čitav jedan univerzum smesti u prostor malen, ne veći od ljuske oraha.

Kada se već pominje ljuska oraha, ovde bi se mogao načiniti jedan nestašni asocijativni

skok u oblik književnog izraza koji podjednako grade poezija i proza – u dramu. Pisac,

pesnik u najpunijem značenju te reči, u drami Hamlet, koja je poezija u najčistijem vidu,

dovodi nas do vrha brega gde se ukazuje vidik koji nas ostavlja bez daha. Govoreći o

tome da je Danska tamnica, i da je u svetu koji ga okružuje sputan, Hamlet zaključuje:

„Ja bih se mogao zatvoriti u orahovu ljusku, pa se ipak smatrati kraljem beskrajnog

prostora, samo kad ne bih imao ružnih snova.”

Jedan od ružnih snova, čini mi se, jeste i taj da se stvari po svaku cenu definišu, oštro

razdvoje jedna od druge. Kao i san o postojanju čvrste granice između poezije i proze.

Pravi san je prepuštanje govoru pesme, priče, romana... Otvoreni pogled sa vrha brega.

A da se dospe na vrh tog brega nije potrebna telesna snaga, nego snaga mašte.

Ovaj breg načinjen je od jezika, i jeste čaroban. U romanu Čarobni breg, pogled sa vrha

jasan je i intenzivan zbog neizlečive bolesti njegovih junaka. Pogled sa vrha čarobnog

brega jezika takođe je obeležen graničnom situacijom. A to je čista ozarenost

imaginacije, situacija nenarušivog zdravlja, trenutak večnosti.

To je trenutak kada se oseti ljubav i prema svim onim dalekim brdima, snežnim gorama,

čak tamo do ledenog mora.

Manov Čarobni breg je grandiozni masiv na topografiji svetske književnosti: slavan

zbog izoštrene optike centralnih pitanja odnosa između ljubavi i smrti, ljubavi i bolesti,

humanizma i fanatizma koje autor razvija na hiljadu stranica. Rečje o kompleksnom romanu

koji je sav prožet antitetičnim životnim filozofijama i pogledima na svet. Tumačenje i prijem

ovog romana u književnoj kritici tekli su u nekoliko načelnih struja. Shodno prvoj, Čarobni
 Uporaba slobodnog neupravnog govora u djelu Čarobni brijeg Thomasa Manna

breg je „roman jednog vremena“, u kome se opisuju dekadentno građanstvo pred početak

velikog rata i analize uzroka tog rata, sa jakom tendencijom da se roman vidi kao realistično

delo. Shodno drugoj, u pitanju je formalno-analitičko delo u čijem centru je paradigma

„vaspitnog romana“. Shodno trećoj, rečje o artističko-aleksandrijskom romanu, u kome je

preplet mitova i lajtmotiva sastavni deo larpurlartističkog romanesknog prosedea. Po četvrtoj,

Čarobni breg je šopenhauerovsko, pesimističko-nihilističko delo, dakle nešto oprečno

„romanu vremena“ i „vaspitnom romanu“. Moglo bi se govoriti i o žanrovskim odlikama

„romana reke“ i „romana eseja“. Man je sam ovo svoje delo označio kao „grotesknu novelu“.

U buketu i preplitanju tema, motiva i ideja Čarobnog brega može se, kao suma, videti kraj

građanske epohe.

SAŽETAK

U književnosti, roman je najvažnija prozna književna vrsta koja je privukla mnoštvo čitatelja,
povjesničara i teoretičara književnosti. Kao dinamična vrsta, roman izmiče čvrstim teorijskim
definicijama, no njegove nedvojbene odrednice svakako su veličina i narativnost. Povijesno
gledano, inovacijske težnje uvijek su bile jače od normi i definicija; od svih vrsta roman je
proizveo najviše podvrsta i žanrova čija je podjela stalni predmet zanimanja teoretičara i
povjesničara književnosti, ali nije dovela do suglasnosti u klasifikaciji.

Radovi Thomasa Manna, osobito Čarobni brijeg, slijede određen uzorak ideologije,
pragmatike, intertekstualnosti i estetičke privlačnosti, ali, naravno, posjeduju i originalnost
(s obzirom na strukturu djela, koncepciju i jasnoću njegovoga unikatnog stila i subverzivnoga
djelovanja te razliku između ovih kvaliteta i načina njihovih prenošenja preko dualističke
slikovitosti govora i metaforičke insinuacije samoaktualizacije).

U radu su korišteni sljedeći metodološki postupci: induktivno-deduktivna metoda,

deskripcija, analiza, komparativna analiza i povijesna metoda.
Induktivno-deduktivna metoda, kao i metoda deskripcije, korištena je kako bi na nekim
mjestima bile usustavljene dosadašnje spoznaje o književnosti i kritike te, samom tim,

4
 Uporaba slobodnog neupravnog govora u djelu Čarobni brijeg Thomasa Manna

otkrivanje novih spoznaja u romanu. Metoda analize primjenjivana je u citiranju. Metoda

komparativne analize korištena je kako bi se razgraničili neki pojmovi, odnosno
upotrijebljena je kako bi se njome propitala terminologija u zapadnoeuropskim
književnostima, a samim tim i u Čarobnom brijegu.

Slobodni neupravni govor, kako su nas već poodavno poučili predstavnici zagrebačke
stilističke škole (Ivo Frangeš, Krunoslav Pranjić), kod Manna je čest i stilski distinktivan.
Kako nas pak primjerom poučavaju moderni prozni pisci, a teorijom gramatičari i stilističari,
slobodni neupravni govor ne treba navodnih znakova. Stoga ne bi trebalo biti u krivu kad
suvišne navodnike ističe kao najbolniji Schönheitsfehler u djelima Thomasa Manna.

Trenutnim refleksijama o smisaonim i (bez)vremenskim pitanjima, čovjeku i odnosima sa

drugim ljudima kože se reći puno, a opet tako malo za onoga tko ne shvati (i ne pročita)
Manna.

U obliku opisivanja putem romana vidljive su tipične osobine mase, odnosno anonimnost i
homogenost kao i zamjenjivost elemenata i uloga. Ili, ako je u pitanju opisivanje unutarnjih
mentalnih stanja lika (čega kod Mana nikako nenedostaje), tada ono slijedi posebnim
poetičkim programom modernizma uporabom »unutarnjih monologa« (innerer Monolog) ili
»slobodnog neupravnog govora« (free indirect speech) kao i »doživljenog govora«
(erlebte Rede), pa čak i onda kada neki ulomci zapadaju u tradicionalni realistički psihološki
način književnog pisanja.

5
 Uporaba slobodnog neupravnog govora u djelu Čarobni brijeg Thomasa Manna

I. UVOD

1.1. Mannov životni put

Godine, 1875. u Lübecku se rodio Tomas Pol Man. Manova obitelj bila aristokratskog
porijekla, a u vrijeme njegovog rođenja, ugledna, bogata trgovačka kuća. Njegov otac,
Thomas Johann Heinrich Man, senator u gradskoj upravi i trgovac, umro je 1891. godine, a
obiteljski posao je ugašen. Njegova majka, Julija da Silva, brazilka s njemačkim korijenima,
povela je sa sobom svoja dva sina, najstarijeg Heinricha i najmlađeg, Viktora, kao i dvije
kćeri, u München, umjetnički i književni centar Njemačke. Tomas Man je ostao još jedno
vrijeme u Lübecku, kako bi završio gimnaziju. Od malena se oduševljavao glazbom i iznad
svega književnošću, tako da je, iako je mrzio školu (dva puta je ponavljao u osnovnoj školi),
uređivao školski časopis i u njemu objavljivao svoje prve pjesme i priče pod pseudonimom
Pol Tomas.

Usamljenik, nenaviknut da dijeli sa drugima svoja gledišta i osjećaje, ima mnogo žešća
mentalna iskustva i manje je razumljiv od društvenog čovjeka. (Thomas Mann)

Po diplomiranju, Thomas se pridružio obitelji u Münchenu 1894. godine i izvjesno vrijeme

prisustvovao nastavi na minhenskom sveučilištu, iako ga nije službeno pohađao, sa željom
da postane novinar te proučavao povijest, ekonomiju, povijest umjetnosti i naravno,
književnost. Zatim se na kratko zaposlio u osiguravajućoj kompaniji, čiji vlasnik je bio prijatelj

6
 Uporaba slobodnog neupravnog govora u djelu Čarobni brijeg Thomasa Manna

njegovog preminulog oca, ali ju je brzo napustio, jer ga ovaj posao nije zanimao.
1895. godine, Man se pridružio bratu Heinrichu, koji je živio u Italiji, i tamo proveo naredne tri
godine.

Izoliran od društva, čitao je mnogo, uglavnom skandinavsku, francusku i rusku literaturu.

Oduševljavala su ga djela Lava Tolstoja, posebno "Ana Karenjina", mada nije volio njegova
kasnija djela. U ovom razdoblju započeo je rad na romanu koji će mu jednoga dana donijeti
Nobelovu nagradu - "Budenbrokove". U početku zamišljena kao kratka novela, koju je
namjeravao napisati zajedno s bratom Heinrichom, koji je do tada već stekao ime u
književnim krugovima, početna ideja se preobrazila u veliki rodoslovni roman, skandinavskog
tipa.

Onaj tko voli više je inferioran i mora da pati. (Thomas Mann)

1898. godine umro je istaknuti engleski pisac i matematičar Lewis Carroll, najpoznatiji po
bajci "Alisa u zemlji čuda", a Thomas Mann je objavio svoje prvo djelo, zbirku kratkih priča
"Mali gospodin Friedemann" i tako i službeno započeo književnu karijeru.

Zavičaj i red ne samo da su ležali daleko iza njega, oni su poglavito ležali duboko ispod
njega, a on se još neprestano peo. Lebdeći između njih i nečeg nepoznatog, pitao se kako li
će mu biti tamo gore. Možda je bilo glupo i neprobitačno što se on, rođen i naviknut diše
samo nekoliko metara nad morem, najednom popeo u te ekstremne predjele, a nije proveo
bar nekoliko dana na kakvom mjestu srednje visine. Poželio je da je već na cilju, jer kad
jednom bude gore, mislio je, živjet će kao svugdje i neće kao sad, dok se penje, sve
podsjećati na to u kakvim se neprikladnim sferama nalazi. (Thomas Mann -"Čarobni brijeg")

Sve ove priče predstavljaju varijacije jedne iste teme: one se, uglavnom, bave izoliranim
pojedincem, kreativnim stvaraocem i njegovom borbom protiv besmislenosti postojanja.
Također su primjetni utjecaji njegovih doživotnih uzora, pod čijim utjecajem je stvarao,
filozofa Arthur Schopenhauer i Friedricha Nietzschea, i kompozitora Richarda Wagnera.
1901. godine iz tiska izlaze "Budenbrokovi" i istoga sata postaju bestseler iu njegovoj
domovini i izvan nje. Samo u Njemačkoj bit će prodano preko milijun primjeraka.
U ovom romanu (u velikoj mjeri autobiografskom) Mann prikazuje uspon i pad trgovačke
obitelji kroz četiri generacije. Prve dvije generacije, koje su stvorile obiteljsko bogatstvo, čine
čvrsti i agresivni buržoazija, a posljednje dvije generacije nose na sebi obilježja dekadencije,
ali one su, istovremeno, nositelji uvećanih intelektualnih darova i velikog umjetničkog
senzibiliteta. Četvrtu generaciju predstavlja mali, patetični, bolešljiv, neurotični dječak koji voli
samo svoju glazbu. Sa njegovom smrću u 16. godini, nekada istaknuta obitelj prestaje

7
 Uporaba slobodnog neupravnog govora u djelu Čarobni brijeg Thomasa Manna

postojati.

Nakon ovog dijela slijede pripovijetke "Tristan" (1902) i "Tonio Kreger" (1903). Ovo potonje
postala je popularnija i od "Budenbrokovih", a centralna ličnost je ponovno daroviti pisac,
izoliran od svog okruženja. U veljači 1905. godine oženio se sa Katjom Pringshajm, ženom
koja je potjecala iz utjecajne i bogate židovske obitelji, i koja je bila kći čuvenog minhenskog
matematičara i istaknutog poznavaoca Vagnerovih djela. Sa njom je Man imao šestero djece
i svatko od njih je, na svoj način, steklo ugled u umjetničkim krugovima.
Vjerojatno pod utjecajem novih okolnosti i sreće u braku, 1909. godine objavio je roman-
bajku "Njegovo visočanstvo", djelo koje u mnogome razlikuje od njegovih ranijih, ali i kasnijih
radova, jer je prepuno optimizma.

Krajem rujna 1911. godine Italija je objavila rat Turskoj i upala u libijsku provinciju
Tripolitaniju, a par mjeseci ranije, Thomas Mann je ponovno je posjetio kolerom zaraženu
Veneciju. Tijekom boravka prati ga cijeli niz zlokobnih događaja, a čudne impresije gotovo
momentalno mu sugeriraju temelju priče iz koje će nastati mračna novela "Smrt u Veneciji"
(1912).

Heroj je ponovno pisac, ali sada već pedesetogodišnjak, koji je cijeloga života strogom samo
- disciplinom uspijevao da održi preko potrebnu kontrolu nad svojim životom i ide ka
zacrtanom cilju. Ali, pošto je predugo potiskivao svoje emocije, one eksplodiraju u najgorem
mogućem trenutku i na najodvratniji način, on gubi samo-kontrolu i počinje da se raspada.

Usamljenost u nama rađa originalnost, nepoznatu ljepotu i sklonost ka poeziji. Ali također,
budi i suprotno: perverziju, zabranjeno i apsurdno. (Thomas Mann)

Nakon tronedjeljnog boravka u Davosu tijekom ljeta 1912. godine, Man je dobio inspiraciju za
svoje, vjerojatno, najbolje djelo - "Čarobni brijeg" (1924).

2.1. Prvi sloj Čarobnog brijega

Standardna interpretacija ovog dijela ide otprilike ovako: Ovo je roman jednog vremena, u
kojem se bije bitka između humanosti u nehumanosti, slobode i neslobode, a između
pročelja se nalazi običan, često zbunjeni njemački građanin. Junak romana, mladi Hans
Kastorp, kao i njegovi "tutori" Setembrini i Nafta, a pred kraj romana i ostarjeli Peperkorn, u
romanu samo naizgled vode običan život bolesnika u sanatoriju a, ustvari, predstavljaju sliku
bolesne Europe pred Prvi svjetski rat. Sanatorij predstavlja nezdravi ratnu sredinu u kojoj se

8
 Uporaba slobodnog neupravnog govora u djelu Čarobni brijeg Thomasa Manna

zarazi svatko tko boravi u njoj. Roman prikazuje vrijeme političkih netrpeljivosti, a avetinjski
svijet bolesnika oličava težinu i probleme rata. Ali, to je samo onaj površinski sloj kojega
većina ne uspije (ili ne zna) čak ni zagrebati.

Odmah na početku treba spomenuti ono što Thomas Mann ističe neprekidno tijekom cijelog
romana, a što postaje sasvim očito u završnici:

Zbogom, Hasna Kastorpe, bezazlen siroče života! Tvoja je povijest završena. Ispričali smo je
do kraja. Nije bila ni kratka ni duga, bila je to jedna hermetička povijest. (Čarobni brijeg).

3.1. Hermetička povijest

Ovaj roman ne spada u realizam, iako se tako na prvi pogled čini. On je prepun simbola i svi
likovi su samo predstavnici određenih ideja, pokreta, mišljenja, povijesnih tokova, itd.
Zato, u skladu s onim što nam sam autor na više mjesta napominje, ako želimo ispravno
protumačimo ovo djelo, moramo razumjeti simboliku kojom se koristi.
U recenzijama se uporno izbjegava spominjanje onoga što je sam Mann otvoreno zapisao.
Ne radi se ovdje ni o kakvom ideološkom sukobu jednog nazadnog i drugog, naprednog
čovjeka, već o sukobu između Iluminata, masona (Setembrini) i jezuite (Nafte). Ni Peperkorn
se ne pojavljuje slučajno i nikako nije slučajno opisan sa svim svojim kraljevskim
dostojanstvom, jer je on upravo predstavnik rojalističkog bloka koji se gasi i nestaje, a
otvorene simpatije koje Hans Kastorp, junak romana, prikazuje prema njemu samo su
ogledalo Manovove osobne dugogodišnje fascinacije. Pred izbijanje Prvog svjetskog rata,
Tomas Man je bio vatreni patriota i pristalica autokratije nasuprot demokracije, pobornik
kreativnog Iracionalizam nasuprot "tupog" racionalizma, kao i zaštitnik unutarnje njemačke
kulture od europskog idealizma. Slijedio je njemačke mislioce XIX stoljeća, kao što su Paul
Anton de Lagarde i Houston Stewart Chamberlain, koji su bili zagovornici superiornosti
germanske rase i ideološki prethodnici nacizma. Tijekom rata prekinuo je rad na "Čarobnom
brijegu" kako bi sudjelovao u "ratu pomoću oružja misli". U seriji svojih eseja, on istražuje
same osnove svoje filozofije i uporno i snažno brani njemački Reich. Zbog suprotnih stavova,
posvađao se s bratom Heinrichom, uvjerenim pacifistom, republikancem, kosmopolitom i
kritičarem Imperije. 1920-tih Man je transformisao svoje stavove i od ubeđenog pobornika
autokratije postao pristalica Weimarske republike, snažni protivnik nacističke ideologije, pa
se samim tim pomirio s bratom, ali njihovi odnosi više nikada nisu bili bliski, što svjedoči o
žestini prethodnog sukoba, a samim tim i o dotadašnjoj Tomasovoj odanosti.

9
 Uporaba slobodnog neupravnog govora u djelu Čarobni brijeg Thomasa Manna

4.1. Koga predstavljaju Setembrini i Nafta?

Italijan Setembrini je neskriveni mason, pobornik prosvećenosti i ideja napretka i postupnog
progresa čovječanstva.

I gospodin Setembrini nastavi s toplinom govori o idejama ove svjetske lige, koja se rodila u
Mađarskoj, i čije će ostvarenje ... osigurati masonima moć da odlučuju o sudbini svijeta.
On uzgred pokaza pisma koja je po ovom pitanju primio od stranih masonskih veličina,
vlastoručno pismo Velikog Majstora Švicarske, brata Cartier La Tanta ,33 °, i poče da
objašnjava projekt po kojem će umjetni jezik esperanto postati univerzalni jezik Lige. U svojoj
zagrijanosti, on se uzdizao u sfere visoke politike ... i procjenjivao izglede revolucionarne
republikanske misli u svojoj domovini, u Španjolskoj, u Portugalu ...
Tamo stvari nesumnjivo sazrijevaju i ulaze u posljednju fazu. Neka ga se seti Hans Kastorp
ako u najskorijem vremenu dođe tamo do burnih događaja. (Čarobni brijeg )

Nasuprot njega nalazi se predstavnik jezuitskog krila, Nafta, zastupnik drugačijih gledišta na
svijet. Nafta je, na primjer, protivnik klasičnog odgojnog ideala, protivnik je retorsko-literarnog
duha europskog školskog i pedagoškog sustava i njegove gramatičke-formalističkim
otužnosti. Dakle, otvoreni protivnik jednog od glavnih oruđa kojim se služi Setembrinijevo
društvo (a koje je, uzgred budi rečeno, samo preuzelo ovaj recept indoktrinacije upravo od
jezuita, tako da se ovaj sukob na polju obrazovanja može shvatiti i kao borba za prevlast nad
umovima mladih ljudi ).

Međutim, ono obrazovanje i odgoj, koje je narodu potrebno u borbi protiv trule buržoaske
vladavine, narod već odavno traži na drugim mjestima, a ne u prinudnim ustanovama kojima
upravlja državna vlast, i već i vrapci na krovovima cvrkuću da naš tip škole uopće, onakav
kakav se razvio iz manastriskih škola srednjeg vijeka, predstavlja smiješnu starudiju i
anakronizam, tako da nitko na svijetu više ne duguje za svoje obrazovanje hvala školi, i da je
slobodna, ničim neometana nastava putem predavanja, izložbi, kinematografa itd., daleko
bolja od svake školske nastave. (Čarobni brijeg)

Nažalost, ovdje nemamo mjesta da se naširoko bavimo svim gledištima i da u tančine

ulazimo u sadržaj i smisao bogate simbolike ovog djela.

Znanost je vjera, kao i svaka druga ... Zar, na primjer, ideja o materijalnom svijetu koji postoji
samo za sebe nije najsmionija od svih pretpostavki? Pa ipak, suvremena znanosti o prirodi,
uzeta kao dogma, živi samo i jedino od metafizičkih pretpostavki da su oblici saznanja naše
organizacije - odnosno da su prostor, vrijeme i kauzalnost, u kojima se ogleda svijet pojava -

10
 Uporaba slobodnog neupravnog govora u djelu Čarobni brijeg Thomasa Manna

realni odnosi, koji postoje neovisno od našeg saznanja. Ta monistička tvrdnja je najprostija
bestidnost koja je duhu ikad prinesene. Prostor, vrijeme i kauzalnost, to na monističkom
jeziku znači: razvitak - u tome leži centralna dogma one slobodnomislilačke ateističke lažne
vjere, kojom se želi obesnažiti Knjiga Postanka, s tim da se nasuprot nje stavi zaglupljujući
bajka prosvijećenog znanja .. Empirizam!. (Čarobni brijeg)

Zar obrazovanje ne treba poslužiti osobnom samouzdizanju, osobnoj potrazi za istinom?

Ali, ne! Nas u školama ne upućuju na put istraživanja, već nas spremaju za radna mjesta.
Kada je cjelokupan sustav tako ustrojen, kada nije bitno znanje već ocjena, svaka želja za
vlastitim putem, svaka individualna potraga osuđena je na marginu, na udaljavanje.
Upravo zato, Tomas Man je radnju ovoga romana smjestio u sanatorij, pošto su pitanja
intelektualne potrage uvijek blisko povezane s "bolešću", odnosno sa onim stanjem koje se
razlikuje od svakodnevne halabuke, jer neki ponire u sebe i ponirući otkriva bezdan, iz kojeg
mu , na posve neobjašnjiv i proturječan način, do svijesti dopiru djelići istine. Istina se otkriva
samo čovjeku izvan sustava.

Bolest je u najvećoj mjeri humanu, usprotivi se odmah Nafta, jer biti čovjek znači biti
bolestan. U stvari, čovjek je suštinski bolestan, ali ga upravo bolest čini čovjekom, i tko hoće
da ga učini zdravim i da ga navede da sklopi mir s prirodom, "da ga vrati prirodi"
(iako u stvari nikada nije bio prirodan), taj, kao i sva današnja propaganda što propovijeda
preporod, sirovu biljnu prehranu, zračne banje, sunačna kupanja itd.. - dakle svatko
ugledanje na Rusoa - ne teži ni za čim drugim nego da čovjeka obeščovječi i poživotinji ...
(Čarobni brijeg)

Već je navedeno da je Thomas Mann bio pod snažnim Ničeovim utjecajem, koji je područje
duha uvijek blisko povezivao upravo s bolesnim stanjem.

Jednom riječju, to znači postoji neka alkemijski-Hermetička pedagogika, transsuptancijacija, i

to naviše, netko uzdizanje ... Ali, naravno, materija koja treba biti sposobna da se uzdigne,
da se vanjskim utjecajima pokrene i potisne ka nečem višem - mora imati sama u sebi nekih
kvalitete. A ono što sam ja imao u sebi ... to je da sam poodavno bio u prisnom odnosu s
bolešću i smrću ... (Čarobni brijeg)

Zaplet Šopenhaurove filozofije, kao i zaplet svih dobrih knjiga, zasnovan je na kontrastu i
opoziciji, iu književnosti Tomas Man se gotovo doslovno držao ovog modela.
Pravio je oporbene parove na različitim razinama, sukobljavao umjetnost i moral, umjetnost i
civilizaciju, kulturu i društvo, genijalnu bolest i zdravu glupost. Sve fantazije njegovih

11
 Uporaba slobodnog neupravnog govora u djelu Čarobni brijeg Thomasa Manna

protagonista prolaze kroz zabranjene želje, ljubavi i smrt, i neizostavnu bolest, a upravo tu se
ogleda sva dubina Ničeovog utjecaja u Manovim djelima, posebno Ničeovo gledište na
raspadanje i povezivanje bolesti i kreativnosti. Otuda simbolično "uzdizanje" Hansa Kastropa
u uvodu "Čarobnog brijega" i njegovo otkrivanje kreativnosti u središtu bolesti.
  
Dualizam, antiteza, to je pokretni, strasni, dijalektički, oštroumni princip. Duh je isto što i
podjela svijeta u dva neprijateljska tabora. (Čarobni brijeg)

Tako se i rat prikazuje kao produkt sukoba između dva tajna društva, dvije ideologije koje
uopće nisu tako različite kako se na prvi pogled čine, što se u romanu i vidi, jer se stavovi
njihova dva predstavnika, Setembrinija i Nafte, isprepliću i često je teško prepoznati koji od
njih dvojice govori. Smisao njihovog sukoba možda i nije ideološki, već čisto praktični.
Borba za vlast. Nafta otvoreno govori o neophodnosti rata, čak i strahovitog terora, jer je on,
po njemu, neophodan radi čovječanstva:

....Grgurom su riječi: "Proklet da je čovjek koji neće okrvave svoj mač" ... proleterijat je
prihvatio Grgurov djelo, u njemu je obnovljena Grgura revnosno služba bogu i on, kao ni
veliki papa, neće smjeti da zaustavi svoju ruku pred krvoprolićem. Njegov zadatak je
uspostaviti teror radi spasa svijeta i da postigne Spasiteljev cilj: život u bogu, bez države i
bez klasnih razlika. (Čarobni brijeg)

Već je naveden citat iz romana u kojem Setembrini otvoreno podsjeća Hansa Kastorpa ga se
seti ukoliko uskoro dođe do nemira u nekim državama, čime sasvim jasno ukazuje na
umiješanost njegovog tajnog društva u krojenje svjetske politike.

Duša Hansa Kastorpa se nalazi na razmeđu između ove dvije struje, podijeljen i
razjedinjena, pokušava spoznati što je istina i da li ju je moguće spoznati. Je li čovjek uopće
skrojen da bi spoznao istinu i ako jeste, može li do nje prodrijeti kroz izmaglica laži kojom ga
okružuju?

Čovjek je u životnoj opasnosti - đavo i desno i lijevo, kako do vraga da se izvuče.

(Čarobni brijeg)

A kada Hansa velika ljubav, udata madam Šoša (U dahu kojim ga je okrznula prolazeći, on
stoji, lud od sreće koji mu stvara taj susret, ai zato što je jedna riječ iz njenih usta ... bila
upućena izravno njemu), koja veoma malo vremena provodi kod kuće, već se uglavnom liječi

12
 Uporaba slobodnog neupravnog govora u djelu Čarobni brijeg Thomasa Manna

po europskim sanatorijum, iako, zapravo, ne boluje u pravom smislu te riječi, ni od čega, već
je njeno lutanje samo simbolično prikazana potraga na nečim, za smislom koji joj stalno
izmiče, kada ona zauvijek ode iz sanatorijum u Davosu, ostavljajući mu kao jedinu uspomenu
malu, uokvireno staklenu pločicu, koju je trebalo držati prema svjetlosti da bi se na njoj nešto
vidjelo - zapravo, rendgentski snimak njenog stomaka - Hans Kastorp gubi sve iluzije i odlazi
kao dragovoljac u rat. Nije on ništa spoznao, nije se transformirao, kako to uobičajeno
sugeriraju u recenzijama! Pa kakva je to spoznaja, riješiti idete da ubijate druge ljude?!
Ne, on je prosto pao u depresiju, stigao do krajnje granice svojih mogućnosti i riješio da na
najprihvatljiviji način okonča svoj život. On se predaje i vraća u ravnicu, gdje doživljava
sudbinu kao i svi ljudi koji teže višem duhovnom životu ali ostaju zarobljeni u ovom svijetu:

Sumrak, kiša i prljavština, požarno crvenilo mutnog neba koje neprestano bruji od teške
grmljavine. Vlažni zrak je ispunjen i iskidan oštrom pjesmom, besnim urlanjem kao da liju svi
psi pakla, urlanje koje se svršava rasprskavanje, šikljanjem, lomljenjem i požarom, ječanjem
i kricima, treštenjem truba koje samo što ne prsnu, i udaranjem doboša koji sve brže i brže
daju znak za juriš ... To je ravnica, to je rat. (Čarobni brijeg)

Hans Kastorp je bio samo još jedan u nizu zanesenjaka, koji su živjeli u iluziji da je moguće
otkriti istinu, postići neki viši život i ostvarti savršenu i čistu ljubav.

Avanture krvi i duha, koje su tvoju jednostavnost uzdigla, dopustile su ti da u duhu proživiš
ono što fizički po svoj prilici nećeš preživjeti. Nailazili su trenuci kad si zamišljao da vladaš i
kad ti je iz smrti i tjelesnog sladostrašća san o ljubavi zagrijavao dušu. Da li se i iz ove
svjetske svečanosti u čast smrti, iz ove opake grozničav vatre koja sad svuda unaokolo
zahvata večernje nebo, također jednom uzdići ljubav? (Čarobni brijeg)

4.1. Mannov stil

Manov stil je pomalo kitnjast, karakterističan po obilju podataka, ironičnom humoru i
parodiranju; njegova kompozicija je suptilna i na mnogo razina, fantastično realistična na
jednom nivou, a ipak, nosi u sebi duboki simbolički smisao. Njegovim djelima nedostaje
jednostavnost, te stoga i nisu za svakog čitaoca.

U područje njegovih studija oduvijek su spadali oni tamni i prostrani predjeli ljudske duše koji
se naziva podsvijest, premda bi bilo bolje rečeno nadsvijest, pošto iz tih sfera dopire na
mahove neko znanje koje daleko nadilazi svjesna znanja pojedinca i navodi na misao da bi
mogli biti neki odnosi i veza između najnižih, tamnih regije pojedinačne duše i jedne
sveznajući univerzalne duše. (Čarobni brijeg)

13
 Uporaba slobodnog neupravnog govora u djelu Čarobni brijeg Thomasa Manna

II. PREKRETNICA U PRIPOVJEDAČKOM POSTUPKU

"Čarobni brijeg" predstavlja i prekretnicu s obzirom na pripovjedački postupak, budući da se

ovim romanom Mann donekle oslobađa forme klasičnog realističkog romana
(koju je u velikoj mjeri slijedio u romanima "Budenbrokovi" i "Kraljevsko visočanstvo"), što
rezultira prije svega zanemarivanjem fabule , tj..svođenjem radnje u smislu neposrednog
aktualnog zbivanja na minimum. S druge strane, Mann u svoj roman unosi i obilje esejističko-
analitičke i dijaloško-polemičke građe, što, povrh zanemarivanja fabule, predstavlja bitno
obilježje modernog romana. Mannov roman opterećen je, također, kulturnim pa i ideološkim
materijalom, no sva stajališta u dijelu autor efektno uspijeva relativizira na prepoznatljiv
način. Razvrat, sloboda, ljubav, sve to izmiče tradicionalnom ontološkom utemeljenju svijetu,
primatu duha, ideja, "malog uma", nasuprot tijelu kao "velikom umu" (Nietzsche). Bolest, s
druge strane, podcrtava potrebu tijela da se otrgne, iako Stembrini to naziva "odvratnim
osamostaljivanjem". I zato gđa Šoša predstavlja taj "princip tijela".

Manov odnos bolesti i ljubavi ne promatra poput romantičara, kod kojih je, na kraju krajeva,
prisutna ideja sklada, u kome se okončava razilaženje tjelesnosti i idejnosti, kao što je to
prisutno kod Goethea, osobito u drugom dijelu "Fausta" . Man uvekliko nadilazi romantizam, i
ta buna protiv apsolutnog saglasja duha tela, koje podrazumeva primat "maloga uma" -
"Čarobni brijeg" čini jednim prevratničkim romanom, pisanim, još uvijek, klasičnim stilom
velikih logocentričnih konstrukcija takozvane "klasicističke" književnosti.
Svesno se oslanja na tradiciju, ali je podriva, te u suštini stvara posve netradicionalno.
"Čarobni brijeg" prevratnički roman: on predstavlja i stvaralački zaokret od Šopenhauera,
Vagnera i Ničea pod čijim je duhovnim okriljem dotad stvarao ka Geteu, ali i prekretnicu u
pogledu tematike i pripovedačkog postupka.

1.3. Realizam
Mann pažljivo opisuje svaki detalj sobe, ličnosti ili razgovora da bi predstavio uvjerljivu
realističnu atmosferu. Velika detaljnost s kojom opisuje ovakve pojedinosti ide dalje od

14
 Uporaba slobodnog neupravnog govora u djelu Čarobni brijeg Thomasa Manna

jednostavnog stvaranja preciznog portreta jednog trenutka. Da bi njegovi komentari o

predratnoj Europi bili efektni, Mann je smatrao da treba da oslika uvjerljiv portret vremena.
Međutim, njegovi opisi nisu izvještaji već čine komentare efektivnijim. Mann je hroničar
kulture, ne historije. Zapravo, atmosfera i ton romana nalik su snovima i nadrealizmu
(bizarne debate Settembrinija i Naphte, čudan tok vremena, seanse prizivanja duhova) i
često uključuju prizvuk mitologije.

Sam Mann je za “Čarobni brijeg” rekao:

On nadilazi realizam i značenja simbolizma i čini realizam sredstvom intelektualnih i

ideoloških elemenata.

2.3. Modernizam
Mann je poznat kao jedan od najvećih modernista i ovaj roman je prvi primjer ovog žanra.
Nejednaki tok vremena je uobičajena tehnika. Počinje priču opisujući sate, a zatim se
narativni periodi povećavaju na dane, sedmice, mjesece i na kraju, godine. Detalji često nose
simbolično značenje, bilo da su u pitanju mitološki, religiozni, književni ili psihoanalitički.
Frojdovske ideje prožimaju veliki dio priče, naročito u dijelovima koji se tiču doktora
Krokovskog ili romantike, ali ideje su predstavljene kao fenomen tog perioda, a ne kao istinito
stanje, kao što su to činili mnogi modernisti.

3.3. Dualizam
Mann često koristi dualističku tehniku prikazivanja. Settembriniejev optimistični humanizam
protiv Naphtine pesimistične apsolutističke ideologije. Hansov uzdržani i uvaženi buržujski
sjeverno-njemački stav protiv Klavdijinog slavenskog nedostatka uzdržanosti u njenim
osećanjima i postupcima, njene volje da se izgubi, preda i da živi život radi života samog.
Zatim veza prijatne i sretne vizije tropskog ostrva i krvavog rituala žrtvovanja. Mann kritikuje
pretjerivanje i u jednom i u drugom smislu dok pokazuje neophodnost i jednog i drugog u
svijetu, dakle i sreće, ali i patnje. Nije saglasan sa nezdravim zanimanjem za smrt, ali
naglašava njenu neophodnu vezu sa sretnim i zdravim životom. Međutim, ovo ne treba
shvatiti kao piščevu preporuku da čovjek izbjegava ekstreme i da se drži sredine. Umjesto
toga, čovjek bi trebao da pronađe način života koji prihvata oba ekstrema, naglašavajući
njihovu vezu, ali bez pretjeranog zanimanja samo za jedno. Naftina i Settembrinijeva
mišljenja proturječe jedna drugom, ali su sklopljena na takav način da postaju suštinski
povezana.
Mann je jednom rekao: Samo je iscrpljujuće istinski interesantno.

15
 Uporaba slobodnog neupravnog govora u djelu Čarobni brijeg Thomasa Manna

4.3. Vrijeme Čarobnog brijega

Vrlo rano Hans Katorp je otkrio poremećaj vremena u Davosu, gde godišnja doba prolaze
kao sedmice i njegov 7 godina dug boravak izgleda kao jedno ljeto. U početku mu je bilo
strašno teško da prihvati takvo “rasipanje vremena”. Joahimu, njegovom rođaku, ljekari su
bili odredili pola godine boravka u sanatorijumu. Čuvsi to, Kastorp je žestoko odreagovao:
 
“Pola godine? Jesi li ti lud?” (…) Pa ti si već pola godine ovde! Ta nema se toliko vremena…”

“Da, vremena”, reče Joahim i klimnu glavom više puta pravo, preda se, ne obraćajući pažnju
na dobronamerno negodovanje svog rođaka. “Ovde se naprosto igraju ljudskim vremenom,
prosto da ne veruješ. Tri tjedna su za njih kao jedan dan. Videt ćeš već. Sve ćeš to vec
naučiti”, reče i dodade: ”Čoveku se ovde izmijene pojmovi. "

I zaista, vrijeme je čudna zagonetka i teško je razjasniti ga.

“Ali vama ovde mora da vrijeme u stvari brzo prolazi”, primijetio je Hans Kastorp. “Brzo i
lagano, kako se uzme”, odgovori Joahim. “Ono uopšte ne prolazi, da ti pravo kažem, nije to
nikakvo vrijeme, niti je ovo nekakav život. "

Još prvi dan Katorpu se činilo da već duže vrijeme boravi u Davosu, činilo mu se da je tu
postao stariji i pametniji. Razmišljanja o vremenu potpuno zaokupljaju Kastorpa:” Dakle, šta
je vrijeme? Mi prostor opažamo svojim organima, svojim čulom vida i čulom pipanja. Lijepo.
Ali kojim čulom opažamo vrijeme? (…) Mi kažemo: Vrijeme prolazi. Lijepo, pa neka prolazi.
Ali, da bismo ga ga merili… Da bi moglo da se meri, moralo bi da prolazi ravnomerno, a gde
piše da je tako? Za našu svijest nije tako, mi samo reda radi pretpostavljamo da je tako, i
naše mere samo su konvencija…”

U Berghofu vrijeme se potpuno usporava, potpuno staje; kako kaže pisac “talasi vremena
valjaju se uvijek u jednoličnom ritmu”. I dok godina dana znači toliko mnogo u životima ljudi u
ravnici, jer donosi tako mnogo promena, u Berghofu to je samo nešto duža jedinica vremena,

16
 Uporaba slobodnog neupravnog govora u djelu Čarobni brijeg Thomasa Manna

jer vrijeme u Berghofu kao da je stalo, poput vode u nekoj ustajaloj bari. U sanatorijumu
vrijeme tako brzo prolazi (ili ne prolazi uopšte), dijelom što nikom nije ni stalo, što niko ne
haje da li su prošle sedmice ili mjeseci. Jedino za vrijeme mjerenja temperature, četiri puta
na dan, može se zaista uočiti šta je jedan minut, ili šta je čitavih sedam minuta, koliko traje
mjerenje. Jer samo tih sedam minuta je zaista trajalo i imalo žilavu vrijednost; tih sedam
minuta se pretvaralo u pravu malu vječnost.

U sanatorijumu nijedan izgovor za svetkovanje i zveket časa nije ostajao neiskorišten, tu su

se često pridruživale i lične i neredovne svetkovine, tako da su svi rođendani, generalni
pregledi, divlji i pravi odlasci bili proslavljani čašćenjem u restoranu. Međutim, godišnjica
dolaska nije obilježavana ničim drugim osim ćutanjem. Preko nje se prelazilo, zaboravljalo se
da joj se ukaže pažnja, i svako je mogao pretpostaviti da ni drugi ne misle na nju.
Na raspored vremena svakako se mnogo polagalo; pazilo se na kalendar, na redoslijed dana
i njihovo prividno vraćanje. Ali mjerenje i brojanje onog vremena, koje je za svakog
pojedinačno bilo vezano za ovaj prostor gore, mjerenje dakle, ličnog i individualnog vremena
- to je bila stvar onih kratkoročnih pacijenata i početnika. Stari bolesnici su voljeli u tom
pogledu ono vrijeme što se ne mjeri, sto nezapaženo protiče, voljeli su dan koji ostaje uvijek
isti, i svaki je od njih finim instinktom pretpostavljao da i drugi želi ono što i on sam. Smatralo
se da je savršeno neumjesno i brutalno reći nekome da se dotičnog dana navršavaju tri
godine otkako je došao – to se nije dešavalo.

Poslije 6 godina provedenih u sanatorijumu, Hans više nije mogao da odgovori ni na jedno
pitanje koje se ticalo vremena. Koliko je Joahim živio ovjde gore s njim do svog divljeg
odlaska? Koliko je vremena u svemu živio s njim? Kad se, prema kalendaru desio taj prvi
prkosni odlazak? Koliko je vremena Joahim bio odsutan? Kad se vratio? Koliko je Hans
Kastorp sam proveo ovjde dok se Joahim nije vratio, a koliko kasnije kad je ovaj zauvijek
rekao zbogom vremenu? Koliko je gospođa Sosa bila odsutna? Koliko je zemaljskog
vremena proživio Hans Kastorp ovde u Berghofu? Koliko mu je godina? I na mnoga druga,
slična pitanja, Hans nije mogao da da odgovor. Međutim, da je zaista htio, mogao je Kastorp
uz malo truda sve da izračuna i tako ukloni neprijatnu neizvesnost. Ali, što se njega samog
tiče, njemu to možda i nije bilo naročito ugodno, ali on nije ni pokušavao da učini neki napor
da se oslobodi te nejasnoće i rasplinutosti i da bude načisto s tim koliko je već vremena
ovdje proveo; a ono što ga je u tom sprečavalo bio je nemir njegove savesti, premda je
očevidno najgora nesavjesnost - ne obazirati se na vrijeme. I Naphta i Settembrini često
raspravljaju o vremenu. Usporavanje i rasipanje vremena povezano je sa truljenjem i
bolesnom prirodom Davosa, ali do gubitka osjećaja za vrijeme dolazi i zbog prijatne
atmosfere u kojoj pacijenti uživaju. Pacijenti gube osjećaj za vrijeme djelimično zbog strogo

17
 Uporaba slobodnog neupravnog govora u djelu Čarobni brijeg Thomasa Manna

regulisane dnevne rutine, zbog koje se jedan dan ne može razlikovati od drugog - pet obroka
dnevno, dva sata obaveznog odmaranja, stalno mjerenje temperature… svaki dan isti je kao
i prethodni.

III. ZAKLJUČAK

Čarobni brijeg je djelo koje se može smatrati paradigmom obrazovnoga romana u

dvadesetom stoljeću, a njegovi su tragovi prepoznatljivi su u skoro svim djelima kasnijih
„ozbiljnijih“ pisaca. Čarobni brijeg može se pročitati i kao Mannova polemika sa Goetheom
koja na kraju rezultira parodijskim diskursom. Ipak, ono što je najzanimljivije je sam govor,
odnosno neupravni govor kojega Mann tako često koristi i tako tako što izotopskim
paralelizmima (re)konstruira boemsku pozadinu kao dominantno organizacijsko načelo
romana.

Pripovijedanju je svakako svojstven neupravni govor i baš zato su zato su dijalozi u

Čarobnom brijegu svedeni na najmanju mjeru i, što je još važnije, ne dopušta im se ni
relativno osamostaljivanje: upravni govor nije ravnopravan s neupravnim, već je samo njegov
element koji se ne izdvaja u poseban red. Pripovjedač u romanu ili nekoj kraćoj prozi,
pogotovu kad govori u prvom licu i time osigurava izvjestan privid prezentnosti upravnog
govora, doživljava dijalog kao strano tijelo baš zbog prevelikog stepena osamostaljenja kako
sagovornika, tako i sebe samog, jer se preko upravnog govora sam sebi pojavljuje takoreći
kao nov lik, kao lik u specifičnoj, dramskoj prezentnosti. Neutralni pripovjedač, koji se služi
tehnikom govora u trećem licu, lakše i naizgled prirodnije uključuje dijalog u svoje
pripovijedanje jer je njemu svaki lik podjednako vanjski i on manje osjeća potrebu da se
odvoji od nizanja dramskih sekvenci, od toga da one slijede jedna drugu u vremenu.
Priče s početkom i krajem, s likovima čiji su postupci na različite načine motivisani –
psihološki, filozofski, egzistencijalno, pa i odsustvom svake vidljive pobude (čime je uvedena
kategorija apsurda) – strukturno i idejno odgovaraju razumijevanju koje nameću veliki sistemi
historije i stvarnosti, a ono, i kad predočava takozvanu tamnu stranu čovjeka i društva kao u
Manovom Doktoru Faustusu, uzvisuje uređen govor, povezanost i preglednost, sabranost i
red cjeline.

18
 Uporaba slobodnog neupravnog govora u djelu Čarobni brijeg Thomasa Manna

O haosu, bezumlju, decentriranosti, o nestabilnosti kao bitnom svojstvu fragmentarnog,

govori se nerijetko s bolom u srcu, ali razložno, iz duševne stabilnosti pripovjedača i svijeta
kojem on pripada.

Hiperboličnost i ironičnost Mannova teksta ostvaruje se i osebujnom organizacijom samog

pripovijedanja. Neutralna pozicija iz koje se pripovijeda roman pripovijedanje je samog
autora. Izneseno je u 3. licu jednine u obliku neupravnog govora i možemo ga okarakterizirati
objektivnim pripovijedanjem iz pozicije promatrača. Pored toga, roman se sastoji i od govora
likova zabilježenom u upravnom govoru, pri čemu autor dosljedno prenosi i formu i sadržaj
iskaza lika. Ti su dijelovi teksta izneseni iz perspektive sudionika događaja, dakle, s pozicije
unutarnje točke gledišta. Prisutno je i pripovijedanje pored autora, tj. nailazimo na pojavu
'romana u romanu', koji je personificiran, te sam preuzima ulogu pripovijedanja. Takvom
učestalom promjenom točke gledišta unutar samog teksta postiže se i efekt međusobnog
prožimanja fikcije i stvarnosti. Sve do sad izdvojene tehnike postmodernizma u ovom, u
formalno i tematskom smislu nadasve izazovnom, disperzivnom i hibridnom romanu
osjenčane su originalnošću, melankolijom, a nerijetko i neugodnim osjećajima zbog ozračja
koje vlada u romanu. Učestalim prekidima i zaokretima u pripovijedanju, čestim promjenama
tona i nizanjem protuslovlja autor je u njemu stvorio dojam logične razbijenosti slijeda
pripovjednog diskursa.

19
 Uporaba slobodnog neupravnog govora u djelu Čarobni brijeg Thomasa Manna

LITERATURA I IZVORI

1. Biti, Vladimir, Pojmovnik suvremene knjilevne teorije, Zagreb, 1997.

2. Katnic-Bakarsic, Marina, Stilistika, Sarajevo, 2001.
3. Kovacevic, Marina, Badurina, Lada, Raslojavanje jezicne stvarnosti, Rijeka, 2001.
4. Oraic- Tolic, Dubravka, Paradigme 20. stoljeca: avangarda i postmoderna, Zagreb,
1996.
5. Pavlicic, Pavao, Cemu sluli autareferencijalnost?, u: Intertekstualnost &
autoreferencijalnost,ur. Oraic- Tolic, D., Zmegac, V., Zagreb, 1992, str. 105 -115.
6. Pintaric, Neda, Fitoemotivi u tekstu i diskursu, u: Tekst i diskurs, ur. Andrijasevic,
M., Zergollern -Miletic, L., Zagreb, 1997, str. 313 -322.
7. Zmegac, Viktor, Tipovi intertekstualnosti i njihova funkcija, u Ifltertekstualnost &
autoreferencijalnost, ur. Oraic- Tolic, D., Zmegac, V., Zagreb, 1993, str. 25 -47
8. Mann, Thomas, Čarobni brijeg I, Svjetlost, Sarajevo, 1999. godina
9. Mann Thomas, Čarobni brijeg II, Svjetlost, Sarajevo, 1999. godina
9.Žmegač, Viktor, Povijesna poetika romana, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1987.

20
 Uporaba slobodnog neupravnog govora u djelu Čarobni brijeg Thomasa Manna

Sadržaj

Sažetak …………………………………………………………………..
I Uvod ……………………………………………………………………
1.1. Mannov životni put ……………………………………………
1.2. Prvi sloj Čarobnog brijega …………………………….
1.3. Hermetička povijest ……………………………….
1.4. Koga predstavljaju Setembrini i Nafta?.........................
1.5. Mannov stil ………………………………………….

II Prekretnica u pripovjedačkom postupku ……………………..

3.1. Realizam ………………………………………………..

4.1. Modernizam ………………………………………….
5.1. Dualizam ……………………………………………
6.1. Vrijeme Čarobnog brijega ……………………………

IV Zaključak ……………………………………………..

21