You are on page 1of 19

VERBALNA I NEVERBALNA KOMUNIKACIJA

SEMINARSKI RAD
SADRŽAJ

1. UVOD....................................................................................................................3

2. DEFINICIJA I PODJELA KOMUNIKACIJE................................................4

3. VERBALNA KOMUNIKACIJA.......................................................................6

3. 1. Paraverbalna komunikacija.............................................................................7

3. 2. Kako poboljšati verbalnu komunikaciju?.......................................................9

3. 3. Deset riječi koje bi trebali svakodnevno upotrebljavati................................11

4. NEVERBALNA KOMUNIKACIJA................................................................12

4. 1. Kako čitati neverbalne znakove?..................................................................12

4. 2. Kako poboljšati neverbalnu komunikaciju?..................................................15

4. 3. Rod i neverbalna komunikacija.....................................................................16

5. PRAVILA KOMUNIKACIJSKOG ODNOSA...............................................17

6. ZAKLJUČAK.....................................................................................................18

7. LITERATURA..................................................................................................19

2
1.UVOD

„Izabelini roditelji su je od njenog rođenja čuvali izolovanu u tamnoj prostoriji. Kada


ju je socijalni radnik otkrio u toj dobi od pet godina, Izabela nije mogla ni hodati, ni
pričati. U prisustvu nepoznatih ljudi ponašala se kao divlja životinja. Ipak, uz pomoć
psihologa i terapeuta za govor, Izabela je postala normalna djevojka i žena. “1

Mada nevjerovatan, ovaj slučaj nije usamljen. Događaji slični ovom, kada djeca nisu
nužno žrtve fizičkog zlostavljanja, dešavaju se, a riječ je o nebrizi i teškom
zanemarivanju. Neki roditelji ignorišu svoju djecu, ne uspijevaju im dati ljubav i
pažnju, ne komuniciraju sa njima na odgovarajući način. Kada ih smjeste u okolinu
koja im pruža brigu i pažnju, ako nije suviše kasno, njihov razvoj ide naprijed.

Slučajevi kao ovi ukazuju na veliku potrebu ljudskih bića za društvom i


komunikacijom.

Komunikacija obuhvata sve ono što se događa među ljudima, prenošenje misli,
nastanak i razvoj pozitivnih i negativnih osjećanja, podršku, zajednički rad i akciju,
pripadanje, frustracije2 i sukobe.

U svakoj komunikaciji pošiljatelj nešto otkriva o sebi, govori o svome odnosu prema
sugovorniku i pokušava na njega utjecati na različite načine.

1
Zećo J.; „Psihologija“; Denfas; Tuzla; 2005. god.; str. 229.
2
Frustracija- isto; str. 154.

3
2. DEFINICIJA I PODJELA KOMUNIKACIJE

Ljudska komunikacija je složena, raznovrsna i stalni je pratilac ljudske aktivnosti.


Komunikacija je odnos među ljudskim jedinkama, pa je zbog toga uvijek i
interakcija. Nema interakcije bez komunikacije.

Komunikacija je proces razmjene poruka između dvije i više osoba. To je proces


odašiljanja, prenošenja i primanja poruka. Poruke koje se razmjenjuju mogu biti
verbalne i neverbalne. Komuniciramo putem znakova: riječi, izraza lica, pokreta
tijela. Najčešći i najvažniji oblik komunikacije među ljudima je razgovor. Da bi
uspješno komunicirali, među ljudima mora postojati jednako značenje znakova. U
suprotnom slučaju ljudi ne razumiju međusobne poruke, pa to može izazvati
nerazumijevanje, zbunjenost, konfuziju3 i nesporazum.

Putem komunikacije ostvaruje se i značajna ljudska potreba- potreba za pripadanjem,


za društvom, ali i sve socijalne potrebe. Kroz te odnose dobijamo i orijentaciju o sebi
samima i svome ponašanju, o drugima, te emocionalno zadovoljstvo ili
nezadovoljstvo koje proizilazi iz komunikacijskog odnosa.

U procesu komunikacije mi smo uvijek u nekoj vrsti odnosa, bilo da je riječ o


uspostavljanju, trajanju ili prekidu odnosa ili relacije.

S obzirom na to koliko je važna, a i zato što se vještine komunikacije mogu naučiti,


trebali bi se puno više posvetiti upravo tome da naučimo kvalitetno komunicirati.

Komunikacija može biti:

•  Verbalna

•  Neverbalna

Verbalna komunikacija se odnosi na riječi koje govorimo.

Neverbalna komunikacija se odnosi na sve druge načine na koje komuniciramo osim


riječi. Na primjer: organizacija vremena, govor tijela, izraz lica, geste i ton glasa.

3
Konfuzija-http://ss-ri.hr/savjetovaliste.php?aktiv_y=75

4
Slika 1. Odnos između verbalne i neverbalne komunikacije

Psihološka istraživanja nam govore da samo 7% emocionalnog značenja


komuniciramo riječima. Oko 38% komuniciramo korištenjem tona glasa, a 55%
emocionalne poruke komuniciramo neverbalnim znakovima, odnosno govorom
tijela, gestama, izrazom lica isl. Zapravo neverbalni su znakovi ti koji stvaraju
značenje poruke koju prenosimo.

Da bi poboljšali način na koji komuniciramo, a tako i odnose s drugim ljudima (pa


onda i svoj uspjeh u životu), moramo učiti kako kvalitetno i verbalno i neverbalno
komunicirati.

5
3. VERBALNA KOMUNIKACIJA

Verbalna komunikacija je oblik komunikacije na koji prvi pomislimo kada je riječ o


komunikaciji. Susrećemo je u našem svakodnevnom radu, u slobodnom vremenu, na
radiju, televiziji, filmu, kroz citate iz nje dobivamo poruke i iz knjiga, a ponekad
možemo čuti nešto i od osobe koja spava.

Pravi naziv ovog oblika komunikacije bi bio glasovna komunikacija, samo njezin
manji dio je vezan uz samu riječ (verbum), dok je veći dio poruka koje šaljemo i
primamo ustvari paraverbalni, odnosno paralingvistički (vezan uz ton, tempo, boju i
neke druge sastavnice govora).  

Verbalna komunikacija je glasovna komunikacija koja se služi jezikom neke


zajednice.
Možda je najzabavnije otvoriti ovu temu kroz jedan stereotip. «Žene su brbljavije od
muškaraca.» Iako to nije nužno tako, znanstvene činjenice govore da u toj tvrdnji ima
istine. Centri za govor su prvenstveno smješteni u lijevoj polutci mozga, no dok je u
desnoj polutci kod muškaraca jedan veći dio posvećen prostornoj orijentaciji, kod
žena je i dio tog prostora posvećen govoru. Ta činjenica, u kombinaciji s činjenicom
da je kod žena povećan «corpus callosum», odnosno most između dvije polutke, daje
tom spolu veću nadarenost za govor i sintezu dobivenih informacija, dok su
muškarci, obzirom na lošiju komunikaciju polutki, usavršavali analizu.

Verbalna komunikacija je jedna od osnovnih aktivnosti čovjeka kao društvenog bića


jer :

 Kroz nju čovjek ostvaruje interakcije sa užom i širom životnom i radnom


sredinom,
 Ona je sredstvo koje čovjek upotrebljava u dobru i zlu, konstruktivno i
destruktivno,
 Svaki pojedinac kroz nju teži i nastoji da promijeni svijet u kome živi,
 Čovjek mijenja svoje ponašanje kao odgovor na komunikativnu poruku koju
prima,
 Čovjek meditira sa svijetom i svijet sa čovjekom kroz verbalnu komunikaciju.

6
3. 1. Paraverbalna komunikacija

Iza tog zvučnog naslova kriju se glasovi, tempo i intonacija koji prate govor i daju
mu dodatnu informativnost. Jedan dio njih je zadužen za shvatanje osnovnog smisla
verbalnog izraza. Oni nam daju uzvičnik ili upitnik na kraju rečenice, odnosno
kazuju da li se govori o oružju ili povrću (luk, luk).

Neprimjereno glasan govor doima se agresivno, ljuto i možda malo primitivno, iako
je možda govornik upravo izašao iz tvorničke hale ili sa nekog rock koncerta pa
govori glasno iz navika ili zato što i sam sebe slabo čuje. Previše tih govor povezat
ćemo često sa strahom ili slabim crtama ličnosti. Govor sa pojačanom nosnosti
najčešće ćemo povezati sa prehladom, ali ukoliko osoba ima uobičajen takav govor,
nesvjesno nam može pobuditi percepciju lijenosti i/ili umišljenosti. Kreštav glas daje
naznaku osjećaja slabosti ili histeričnosti4. Isprekidan, napet govor u staccattu 5, ako
isključimo govorne mane, može odati dojam odlučne dinamične, ali i neosjetljive
osobe, dok blagi legato6 daje dojam nježnosti i osjetljivosti.

Ritam govora je bitan i za pozornost slušatelja. Važne informacije moramo izgovoriti


sporije, da bi slušatelji lakše percipirali i njihovu važnost i informacije same, no
konstantan spori govor će vrlo brzo zamoriti slušatelja koji će nesvjesno očekivati da
su sve informacije vrlo važne i dok će u početku govora biti vrlo koncentriran,
uskoro radi umora to više neće biti u stanju. Brz govor daje dinamiku i odlučnost, ali
radi prebrzog govora smanjit će se i mogućnost praćenja informacija.

Pauze u govoru su još jedan od načina naglašavanja bitnih informacija i pokazivanje


promišljanja oko izrečenog.

U sastavljanju govora je vrlo bitna i činjenica da se emotivnost rečenice dobiva


njezinom kratkoćom.

„Za kraj je zgodno spomenuti i malo znanosti. Rezultati jednog eksperimenta koji se
odvijao na području Hrvatske, Engleske, Francuske i Japana pokazali su nam kako se
emocije u govoru prenose paraverbalnim faktorima, čak i ukoliko slušatelj ne
razumije sam jezik na kojem je rečenica izgovorena.

U eksperimentu su locirani parametri paraverbalnih dijelova govora za strah, bijes,


radost, odnosno iznenađenje i prezir, odnosno ironiju.

4
Histeričnost- http://andjeli-cuvari.com/verbalna.html
5
Staccatt- isto
6
Legato- isto

7
strah                            ubrzani tempo, povišen glas, tihi intenzitet

bijes                              skokoviti tempo, snižen glas, glasan govor

radost/iznenađenje         povišen glas, brz tempo

prezir/ironija                  sporiji tempo jak intenzitet, sniženi registar -u prvom dijelu rečenice
                                    sporiji tempo, slab intenzitet, sniženi registar -u srednjem dijelu i
                                    sporiji tempo, jak intenzitet, sniženi registar -u završnom dijelu

U rezultatima se pokazalo da je 99% Hrvata prepoznalo emociju u rečenici


izgovorenoj na hrvatskom jeziku, ali istu emociju u istoj rečenici i na istom jeziku
prepoznalo je i 70% Engleza i Francuza, pa čak i 80% Japanaca.

Verbalna i paraverbalna komunikacija nam vrlo očito pokazuju koliko smo svi mi
slični, ali koliko ipak ima varijacija na temu i odstupanja od prosjeka. No ukoliko
neke osnovne činjenice imamo na umu, dogoditi će nam se da nas ljudi puno lakše i
sa više interesa slušaju, a da često i ne znaju u čemu je pravi razlog za to.“7

7
http://andjeli-cuvari.com/verbalna.html

8
3. 2. Kako poboljšati verbalnu komunikaciju

Uspješan proces komunikacije podrazumijeva dobro razvijene vještine slušanja,


verbalnog i neverbalnog iskazivanja, opažanja. Aktivno slušanje omogućava
razmjenu poruka i tačno percipiranje sadržaja. Ako osobe koje komuniciraju ne
slušaju pažljivo jedna drugu, one tada imaju površnu percepciju onoga što im se
saopštava. Sa druge strane, oni jedno drugom daju na znanje da se nedovoljno
uvažavaju. I aktivno slušanje je vještina koja se uči. Učinkovito primanje i davanje
poruka podrazumijeva uzajamne povratne informacije o tome: kako doživljavamo
nečije ponašanje i šta utječe da nečije ponašanje doživljavamo i interpretiramo na
određeni način. To je interakcija8 i potvrda uspješne komunikacije.

Kako poboljšati vještinu slušanja?

•  Budite pažljivi i koncentrirani kada vam neko govori. Slušajte s empatijom 9.


Empatija je sposobnost da stvarno razumijemo i prihvatimo drugog čovjeka sa svim
osjećajima, mislima i vjerovanjima. Nastojte vidjeti stvari iz perspektive te druge
osobe, iz "njenih cipela" umjesto da pokušavate "popraviti stvari i riješiti problem".

•  Budite znatiželjni. Teško je biti dobar slušalac ako niste zainteresirani za drugog
čovjeka.

•  Budite više zainteresirani za to što je rečeno nego za to što ćete odgovoriti kako bi
riješili problem. Kao slušaoci mi imamo protok od oko 500 riječi u minuti dok je
normalan tempo govora oko 125 do 150 riječi u minuti. To ostavlja dosta prostora da
se naruši komunikacija ili da slušalac odluta mislima.

•  Slobodno postavljate pitanja kako biste provjerili jeste li dobro razumjeli i popunili
rupe koje vam nedostaju.

•  Dajte si vremena da saslušate, osjetite šta se događa, razjasnite sliku i oblikujete


odgovor. Dobra komunikacija zahtijeva VRIJEME, ne može se "obaviti" na brzinu.

•  Dobra komunikacija zahtijeva i "dobro" okruženje. Ne gledajte televiziju dok s


nekim razgovarate. Isto tako, ako već nešto drugo radite nećete moći s pažnjom
slušati. Radije zamolite osobu da razgovarate u neko drugo vrijeme kada ćete se
moći usmjeriti na slušanje.

•  Pratite svoje navike slušanja (ili neslušanja) i one drugih ljudi. Razmislite o
ljudima s kojima ste u životu jako voljeli razgovarati i osjećali se shvaćeno. Kakav je
osjećaj kada vas neko zaista sluša, a kakav je kada vidite da vas druga osoba ne
sluša? Napravite listu onih ponašanja koje primjećujete na drugima, a koje ukazuju
na to da druga osoba ne sluša. Zatim razmislite o sebi. Pokazujete li i vi neka od tih
ponašanja s liste? Napravite popis onih ponašanja koje želite promijeniti. Isto tako

8
Interakcija- Grupa autora; „Sociologija za ekonomiste“; str. 86.
9
Empatija- Zećo J.; „Psihologija“; Denfas; Tuzla; 2005. god.; str. 155.

9
priznajte sebi ona dobra ponašanja koja imate i koja vam pomažu da bolje slušate
druge ljude.

"Priroda nam je dala jedan jezik i dva uha tako da bi mogli slušati dvostruko više
nego pričati. (Epictetus, filozof) " 10

•  Govorite – komunikacija počinje sa vama. Preuzmite odgovornost i započnite


komunikaciju, nemojte čekati i očekivati da će to učiniti druga osoba.

•  Ne sakrivajte se iza sms-ova i mailova. Dobra komunikacija, posebno o važnim


temama, zahtijeva puno više od onoga što možemo izraziti sms-om ili mailom. Vrlo
često možemo krivo protumačiti sms jer ne vidimo osobu, ne čujemo ton glasa.

•  Komunicirajte svoje misli i svoje osjećaje. Često nam se dogodi da zaboravimo


zapravo opisati drugoj osobi kako se osjećamo. Ili da nastojimo ne pokazati osjećaje.

•  Budite direktni, ali blagi. Pokušajte što jasnije reći što želite ali pritom nemojte
zaboraviti da je temelj svake dobre komunikacije poštovanje.

•  Ne šaljite miješane poruke. ("Nije mi ništa")

•  Uvijek dajte priliku drugoj osobi da govori. Komunikacija je proces u kojem obje
strane moraju sudjelovati, povremeno kao slušalac, a povremeno kao govornik.
Monolog nije komunikacija.

•  Uvijek pitajte ako niste sigurni da razumijete.

•  Ne dozvolite stresu da govori umjesto vas. Ako ste jako uzrujani ne možete dobro
komunicirati.

•  Naglasak stavljajte na bitne stvari, a ne na trivijalnosti11.

•  Vjerujte svojoj intuiciji12. Ako osjećate da nešto nije u redu vjerojatno i nije.

•  Vjerujte da je dobra komunikacija moguća.

10
http://ss-ri.hr/savjetovaliste.php?aktiv_z=115
11
Trivijalnost- isto
12
Intuicija- Zećo J.; „Psihologija“; Denfas; Tuzla; 2005. god.; str. 156.

10
3. 3. Deset rječi koje bi trebali svakodnevno govoriti

•  HVALA TI (zahvalite za pažnju, brigu i pomoć drugih)

•  MOLIM TE (iskazujte poštovanje)

•  BRAVO (pohvalite)

•  MOGU LI TI POMOĆI (ne čekajte da vas se pita, ponudite sami pomoć)

•  TO JE STVARNO LIJEPO (primjećujte pozitivno)

•  OPROSTI (ponekad i nenamjerno povrijedimo nekoga, ako želite uvijek biti u


pravu živite sami)

•  PRIČAJ MI O TOME (pokažite zainteresiranost)

•  MOŽE ZAGRLJAJ (ne zaboravite na važnost dodira)

•  HAJMO ZAJEDNO (družite se, nudite drugima priliku da im posvetite svoje


vrijeme)

•  VOLIM TE (ne pretpostavite da druga osoba to zna, recite joj).

11
4. NEVERBALNA KOMUNIKACIJA

Neverbalna komunikacija je način kojim ljudi komuniciraju bez riječi, bilo namjerno
ili nenamjerno. Neverbalno ponašanje se koristi za: izražavanje emocija, pokazivanje
stavova, odražavanje osobina ličnosti i poticanje ili mijenjanje verbalne
komunikacije.

Verbalnim načinom uglavnom prenosimo informacije, a neverbalnim stavove i


emocionalni odnos prema informacijama koje primamo, ili odnos prema osobi sa
kojom komuniciramo.

4. 1. Kako čitati neverbalne znakove?

Neverbalnu komunikaciju čine: kontakt očima, izraz lica, položaj tijela, tjelesni
kontakt, pokreti tijela – gestovi, kao i lični prostor.

   

   Kontakt očima je vrlo važan u svakodnevnoj komunikaciji i smatra se


najsnažnijim sredstvom neverbalne komunikacije. Ako uzmemo u obzir da su oči
ogledalo duše, shvatamo da nam sam pogled mnogo govori o jednoj osobi. Kontakt
očima zadržan samo djelić sekunde duže nego što osoba koju ste pogledali smatra
prikladnim, može da dovede do reakcije ili fizičke agresije, ili može da bude
shvaćena kao znak seksualne privlačnosti.

Važan je i način gledanja: dugotrajno fiksiranje rezervisano je za ljubavnike ili ljute


neprijatelje. Raširene zjenice, nevoljni refleks koji se javlja bez obzira na količinu
svjetlosti, pokazuje emocionalno uzbuđenje (sviđanje, laganje).

Ako želimo da osoba sa kojom razgovaramo stekne utisak da je slušamo, treba da je


gledamo u oči oko tri četvrtine vremena razgovora, pogledima dugim 1-7 sekundi.

Često se previše kontakta očima smatra za iskazivanje superiornosti13, manjak


samopoštovanja, pretnju ili želju za uvredom sagovornika. Međutim, premalo
kontakta očima može se protumačiti kao nedostatak pažnje, nepristojnost,
neiskrenost, nepoštovanje ili stidljivost. Prekidanje kontakta očima spuštanjem
pogleda tumači se kao signal podređenosti.  

Komunikacija će biti najefikasnija ako se ovaj aspekt neverbalne komunikacije


koristi onoliko koliko učesnici razgovora smatraju prikladnim za situaciju u kojoj se
nalaze.

      Izraz lica se koristi kao sredstvo za postizanje boljeg razumijevanja poruke koju
drugi pokušavaju da prenesu. Posmatrači traže različite emocije na različitim

13
Superiornost- http://www.vox-magazin.com/NEVERBALNA%20KOMUNIKACIJA.html

12
dijelovima lica. Strah se obično traži u očima, kao i tuga. Sreća se vidi na obrazima i
u očima. Iznenađenje se pokazuje na čelu, u očima i na pokretima usana. Ljutnja se
oslikava na licu. Postoje i mikrotrenutni izrazi lica koji traju samo djelić sekunde i
teže se uočavaju. Npr. osoba može da govori da joj je drago što vidi nekoga i možda
se čak i smiješi, ali svoj pravi stav može otkriti mikrotrenutnim izrazom gađenja.
Takvi izrazi lica su isuviše kratki da bi ih većina ljudi zapazila.
U procjeni nečijeg izraza lica, posebno pri prvom susretu sa određenom osobom,
treba voditi računa o pojavi koja se u psihologiji naziva "halo efekat"14.

Suština te pojave jeste u tome da na temelju jedne osobine, koja nam se sviđa ili ne,
stvaramo sud o čitavom čovjeku. Većinom gledamo spoljašnji izgled osobe, od crta
lica do pokvarenih zuba, boje glasa, načina govora, oblačenja. Koristimo i
informacije koje smo ranije saznali o nekome, a ne sviđaju nam se, ili određena
osoba posjeduje osobine koje sami nemamo, pa nam odmah postaje simpatična. To,
naravno, smanjuje našu objektivnost. Halo efekat je teško izbjeći. Možemo ga jedino
umanjiti ako se svaki put zapitamo koliko je on djelovao na naš sud.

      Položaj  tjela često govori o tome da li su ljudi puni nade ili su depresivni, da li
su samouvjereni ili stidljivi, dominantni ili pokorni i sl. Oni koji su puni nade,
dominantni, samouvjereni uglavnom će imati uspravno držanje. Pozitivni stavovi
prema drugima su najčešće praćeni naginjanjem naprijed, posebno kada sjedimo.
Negativni ili neprijateljski stavovi su signalizirani naginjanjem unazad. Prekrštenim
rukama se često može iskazati negativan stav prema drugoj osobi, a labavo držanje
ruku pored tijela tumači se kao otvorenost i pristupačnost.    

Tjelesni kontakt Prema istraživanjima, dodir je prvo čulo koje se razvija po


rođenju i može da uspori društveni, emocionalni pa i fizički razvoj beba ukoliko je
od samog početka izostavljen. Stoga, pošto je toliko važan, služi za pojačavanje
verbalne poruke. Dodirivanje može da ima veoma moćan efekat na to kako
reagujemo na situaciju. Ljudi će radije dodirivati sagovornika kada pružaju neke
informacije, savjet, kada naređuju, mole za uslugu, pokušavaju da ubijede, izražavaju
oduševljenje itd., a rijeđe kada ispunjavaju naređenja, primaju savjete, čine nekome
uslugu itd. Istraživanjima je utvrđeno da su ljudi koji dodiruju druge tokom
komunikacije bolje prihvaćeni, a okarakterisani su i kao pristupačni, kao ljudi koji
pružaju jednu dozu sigurnosti.

 Ponekad se dodiru prebrzo pripisuju seksualne konotacije i time se gubi ono što ovaj
vid neverbalne komunikacije nosi sa sobom. Tokom komunikacije koristimo različite
vrste dodira kako bismo ohrabrili nekoga, izrazili nježnost ili saosjećanje, ili pružili
podršku. Jedan od veoma čestih dodira je rukovanje. Ono služi kao pozdrav ili kao
potvrda dogovora ili prijateljstva. Prema istraživanjima, mekano rukovanje ostavlja
negativan utisak, za razliku od toplog stiska ruke.

14
Halo efekat- http://www.vox-magazin.com/NEVERBALNA%20KOMUNIKACIJA.html

13
Različite vrste dodira imaju i različita značenja u zavisnosti od toga kojim dijelom
tijela ste dodirnuli drugu osobu, koji dio tijela dodirujete, koliko dugo traje dodir, da
li postoji ili ne postoji pokret poslije dodira, koliko je dodir snažan, da li je neko
drugi prisutan, ako jeste ko je to. Tu su i situacija i raspoloženje u trenutku dodira i
veza između učesnika. Jednom rečju, određivanje značenja dodira je kompleksno.

Takođe, istraživanja pokazuju da su ljudi koji dodiruju druge dopadljiviji i ostavljaju


prijatan utisak. Ne treba misliti da ćemo se automatski dopasti ljudima ako šetamo
okolo i dodirujemo ih. Iako je dodir veoma moćno sredstvo neverbalne
komunikacije, treba biti obazriv. Najbolje je koristiti ga u svrhu ohrabrivanja,
podsticanja ili saosjećanja, što se može postići blagim stiskanjem šake ili blagim
tapšanjem po ramenu. Treba imati na umu kulturološke razlike kao i razlike u
vaspitanju, pa je često mnogo bolje koristiti ostale vještine govora tijela i dopustiti da
dodir ili tjelesni kontakt dođe vremenom, što je moguće prirodnije, kako njime ne
bismo izazvali ono što ne želimo. 

 Pokrete tijela − gestove koristimo da bismo naglasili ono o čemu govorimo.


Oni treba da dopune riječi, da zajedno sa riječima tumače misli i osjećanja onoga ko
govori. Sam govor bez gestova je kao torta bez ukrasa. Najčešće pokazujemo rukama
ili klimamo glavom, podižemo obrve i sl.. Postoje pokreti koji imaju kulturno
određeno značenje (V za pobjedu, spojeni palac i kažiprst za odlično itd. ).

Pokreti rukama su najčešći gestovi koji se koriste tokom komunikacije. Osim što
nam pomažu u komunikaciji, pokreti tijela mogu je i ometati ukoliko su neumjereni i
previše naglašeni jer mogu ukazivati na nervozu i nedostatak samopouzdanja
(trljanje dlanova, uvijanje kose, trljanje čela ili glađenje brade).

Psiholozi kažu da stav tijela može da pokaže samopouzdanje ili nesigurnost. Ukoliko
stojite, klaćenje tijela sa noge na nogu kao i pogrbljen stav osim što daju sliku
nesigurnosti, mogu često djelovati i iritirajuće na onoga ko vas sluša.

Pokreti glavom nisu važni samo dok govorimo već i dok slušamo, jer ako se koriste
na pravi način mogu da olakšaju komunikaciju. Oni mogu da se koriste za
pokazivanje stavova, kao zamjena u govoru su znak podrške onome što je izrečeno
ali i da proturječe izrečenom. Kada je glava visoko i možda malo nagnuta unazad, to
se tumači kao preziran, gord pa čak i agresivan stav ako ga prate oštar pogled,
izvijene usne i neuobičajeno crveno lice. Pognuta glava ukazuje na pokornost,
poniznost ili čak depresiju (ako ovo prate faktori kao što je spor, isprekidan i tih
govor, kao i izbjegavanje kontakta očima). Prema istraživanjima muškarci koriste
klimanje glavom da označe da su nekoga vidjeli i prepoznali, dok žene koriste
nakretanje glave. Podignute  i razmaknute obrve šalju pozitivnije signale nego
skupljene. Spuštene i skupljene obrve izražavaju bijes, ljutnju, zabrinutost.

14
Lični prostor  Prema istraživanjima postoje četiri zone korištenja prostora:

1. razdaljina od 0 do 0.5 metra naziva se intimnom zonom; tada se ljudi


dodiruju ili im je lahko da dodirnu jedno drugo;

2. druga zona je lična zona i prostire se od 0.5 metra do 120 centimetara. Tu su


ljudi u stanju da se rukuju ili su makar na dužinu ruke udaljeni jedni od
drugih;

3. treća zona je društveno-konsultacijska zona i prostire se od 120 centimetara


do 3 metra. Najčešće se koristi pri svakodnevnim susretima društvenog ili
poslovnog tipa;

4. posljednja zona koja se naziva javnom zonom prostire se od 3 metra pa


naviše.

Kada se nađemo sa nekim, nećemo vaditi metar iz torbe kako bismo se uvjerili da
nismo prešli u zonu u kojoj ne bi trebalo da budemo. Ta podjela ima za cilj da nam
pomogne da znamo šta poručujemo kroz ovaj aspekt neverbalne komunikacije.

Istraživanja kažu da su prvih pet minuta najkritičniji period u susretu dvoje ljudi.
Tokom tog vremena mi radimo mnogo više od jednostavnog utvrđivanja da li nam se
neko sviđa ili ne. Sudimo o karakteru, ličnosti, inteligenciji, naravi, ličnim navikama,
radnim sposobnostima, prikladnosti za ulogu prijatelja ili partnera i sl. Sve to radimo
na osnovu veoma malo informacija o onom drugom, što nam govori o neophodnosti
savladavanja ove vještine. Međutim, ne smijemo da zaboravimo na iskrenost kao
veoma važan faktor jer u kombinaciji sa ovladanom vještinom neverbalne
komunikacije možemo na pravi način i da upoznamo druge i da predstavimo sebe.

4. 2. Kako poboljšati neverbalnu komunikaciju?

•  Koristite ton glasa ovisno o onome što govorite, kao što muzičar koristi svoj
instrument.

•  Reagirajte na signale koje vam šalju drugi ljudi u trenutku. Ako vam nije jasno šta
se događa, pitajte. Bolje je uskladiti se s osjećajima koje nam komunicira druga
osoba nego ostati koncentrirani na ono što želimo reći.

•  Reagirajte na nježnosti drugih ljudi. Mnogi ljudi imaju teškoća s dodirom ili
zagrljajem. Ionako vjerojatno imate veće potrebe za zagrljajem nego što imate prilike
biti zagrljeni. Prema tome nemojte se opirati nego se prepustite.

•  Pohvalite i zahvalite kada vidite da vas druga osoba sluša sa pažnjom i reagira
neverbalnim znakovima na vas. To će učiniti komunikaciju još ugodnijom za vas
oboje.
15
•  Koristite kontakt očima. Često npr. ne gledamo druge ljude kada nam je neugodno
ili kada govorimo o bolnim temama.

•  Kada razgovarate s nekim koga volite uhvatite tu osobu za ruke svojim rukama. To
će poslati poruku da to što govorite ima za cilj povećanje bliskosti, a ne rušenje
mostova. I pomoći će da druga osoba čuje ono što joj želite reći umjesto da se osjeti
napadnuto i da se brani.

•  Primjećujte kakav efekt vaše riječi imaju na drugu osobu. Čini li vam se da joj
pune ili prazne baterije? Vaš radar će se vježbom izoštriti i brzo ćete znati kakav
efekt imate na druge.

Ne zaboravite dodirivati i grliti bliske ljude.

4. 3. Rod i neverbalna komunikacija

„Verbalna i neverbalna komunikacija se mogu različito opažati i izraziti kod


muškaraca i žena.

Uzmimo, npr. jedan od najčešćih neverbalnih izraza- kontakt očima.

Ljudi koriste kontakt očima na različite načine, obično da bi privukli nečiju pažnju ili
da bi započeli neku društvenu inrerakciju.

Ako muškarac zuri u ženu, onda se to može shvatiti kao jedan prirodan oblik
ponašanja; ako je ženi neprijatno, ona to može izbjeći tako što će skrenuti pogled i
prekinuti takvu interakciju.

S druge strane, ako žena zuri u muškarca, onda se to često uzima kao ponašanje koje
ima neke seksualne aluzije.

Ako se ovi primjeri posmatraju pojedinačno, mogu izgledati potpuno nevažno,


međutim ako se proučavaju zajedno, onda još više potvrđuju obrasce dominacije na
osnovu roda.“15

15
Grupa autora; „Sociologija za ekonomiste“; str. 93.

16
5. PRAVILA KOMUNIKACIJSKOG ODNOSA

Ljudi u komunikacijski odnos ulaze sa različitim namjerama i očekivanjima, ali za


svaku stranu važe ista pravila:

1. Svako u odnosu sa drugim želi biti djelotvoran. Da bi takav mogao biti,


pojedinac mora imati slobodu izražavanja (biti upravo onakav kakav inače
jeste) i mora poznavati sebe (svoje misli, osjećanja, reakcije). Ako se ponaša
onako kako drugi od njega očekuju, tada komunikacija trpi (zbog potisnutog
nezadovoljstva), a on nije djelotvoran.
2. Svako u odnosu želi biti uspješan. Da bi se to postiglo nije dovoljno
poznavati samo sebe, već treba upoznati druge, što znači prihvatiti da i oni
imaju slične ili iste potrebe, da i oni žele biti to što jesu. Savladavanje otpora
u sebi prema onima koji su drugačiji, koji misle i ponašaju se drugačije,
prihvatanje drugih onakvima kakvi jesu, preduslov je uspješnih odnosa.
3. Svako u odnosu želi biti slobodan (manje opterećen normama i
konvencijama). Nije dovoljno samo poznavati sebe i prihvatiti druge,
neophodno je razumjeti druge. Razumjeti znači poistovjetiti se tj. uživiti se u
razmišljanje i osjećanje drugog. Samo tako je moguće poznanstvo,
prijateljstvo i neopterećen odnos.
4. Da bi neko ušao u proces komunikacije mora imati motiv. Osnovni motiv za
komuniciranjem leži u našim potrebama za pripadanjem, sigurnošću,
samoostvarivanjem, pa i u fiziološkim potrebama.

Postoji nekoliko netačnih vjerovanja o komunikaciji:

1. Komunikacija je nešto što svi znaju, nešto što je samo po sebi razumljivo.
Netačno, jer se komunikacija uči.
2. Komunicira se riječima. Netačno. Najveći dio komunikacije odvija se
neverbalno, pokretima, mimikom16, vanjskim izražavanjima.
3. Komunikacija je svemoćna ili komunikacija je nemoćna. Ne može se govoriti
o apsolutnim terminima, jer komunikacija ovisi o brojnim faktorima (ako
nekoga „uhvatimo“ u raspoloženju, možemo mu reći i ono što je u drugim
uslovima nezamislivo).
4. Komunikaciju je moguće izbjeći. Ne. Mi komuniciramo našim kompletnim
ponašanjem (ako ne razgovaramo, okrenemo glavu, odemo iz prostorije, ne
kažemo ono što mislimo- sve smo ipak rekli, jer je i to komunikacija).
5. Opsežnija komunikacija vodi boljim i uspješnijim odnosima i boljem
rješavanju problema.

16
Mimika- http://hr.wikipedia.org/wiki/Neverbalna_komunikacija

17
6. ZAKLJUČAK

Komunikacija ispunjava osnovnu ljudsku potrebu: potrebu da budemo u kontaktu sa


drugim ljudima. U zatvorima, samice se koriste kao kazna jer sprječavaju
ispunjavanje osnovnih ljudskih potreba.

Sve što činimo u životu zahtijeva komunikaciju. I osobni i profesionalni uspjeh često
ovise o tome koliko dobro razumijemo druge i koliko dobro drugi mogu razumjeti
ono što im želimo prenijeti komunikacijom.

Dok sa nekim razgovaramo, trebamo obratiti pažnju na sljedeće znakove jer i oni
nam (neverbalno) govore, npr. izraz lica pokazuje: sviđanje, interes, iskrenost itd.
Pogled pokazuje: bliskost ili nespremnost na interakciju. Položaj tijela pokazuje
otpor ili ljutnju ako je riječ o okretanju od, a toplinu ako je tijelo blago nagnuto
prema. Prostorna udaljenost od 40 cm izražava bliskost, socijalni odnosi 1.-3 m i
više, javnost 3 m i više. Dodir izražava: toplinu, ljubav, strah, uznemirenost, ljutnju
ili bijes.

Nažalost, razgovor kao najčešći oblik komunikacije ne isključuje sukobljavanje


(verbalne napade, ponižavanje, uzajamno vrijeđanje, ružne riječi, agresivnost,
netoleranciju isl.). Postavlja se pitanje: Kako izaći iz tog začaranog kruga? Mi možda
ne možemo promijeniti druge, ali svako od nas može promijeniti sebe, može naučiti
jezik prihvatanja. To ne znači napustiti svoje misli, svoje stavove, svoja osjećanja i
potrebe, ali znači razumjeti i onu drugu stranu, biti empatičan, pažljivo saslušati
drugu osobu i jasno iskazati svoje misli i svoja osjećanja.

Ako je potreba za komunikacijom na bilo koji način ugrožena, ako su nastale


smetnje, komunikacija postaje otežana i neuspješna i može prerasti u sukob.

18
7. LITERATURA

1.Grupa autora; „Sociologija za ekonomiste“


2. Zećo J.; „Psihologija“; Denfas; Tuzla; 2005. god.
3. http://andjeli-cuvari.com/verbalna.html
4. http://ss-ri.hr/savjetovaliste.php?aktiv_y=75
5. hr/savjetovaliste.php?aktiv_z=115
6. http://hr.wikipedia.org/wiki/Neverbalna_komunikacija
7. http://www.vox-magazin.com/NEVERBALNA%20KOMUNIKACIJA.html

19

You might also like