Professional Documents
Culture Documents
PREDGOVOR
Obzirom da je zavarivanje jedna od tehnologija u oblikovanju metalnih
konstrukcija svih vrsta počev od mostogradnje, industrijskih hala, brodogradnje,
mašinogradnje, visokih peći i drugih metalurških postrojenja, procesna industrije
pa do atomskih centrala, reaktivnih motora, svemirskih letilica itd. ovim
udžbenikom su se željele dati osnovne upute u zavarivanju i pojavama koje prate
ovu tehnologiju. Širina primjene i značaj radova koji se zavarivanjem ostvaruju
su razlozi zbog kojih se osjećala veoma jaka potreba za ovakvom knjigom, koja
će dati osnove pojmova pri zavarivanju i njegovim posljedicama u slučaju
primjene raznovrsnih čelika koji su u upotrebi - od konstrukcionih niskougljičnih
pa preko niskolegiranih do visokolegiranih : nehrđajućih, vatrootpornih i drugih
čelika. S druge strane veoma velika primjena je i konstrukcija obojenih metala i
njihovih legura, pa je i tu trebalo dati osnovne smjernice i karakteristike ovih
materijala. U knjizi ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA prikazane su
termičke karakteris - tike procesa zavarivanja, karakteristike gasnog i elektro
postupaka zavarivanja te pojave koje prate zavarivanje kao deformacije i sl. i
otklanjanje istih. Značajno je napomenuti da je ovdje dato posebno mjesto
termičkoj obradi, a posebno onoj koja prati tehnologiju zavarivanja. Prikazan je i
uvod u nove tehnologije (automatizira - nog i robotiziranog) karaktera. Na kraju
je data jedna od mogućih organizacija zava- rivačke proizvodnje. Knjiga je
rađena uglavnom prema nastavnom planu i programu FAKULTETA
ELEKTROTEHNIKE I MAŠINSTVA, odsjeka ENERGETSKO MAŠINSTVO
na trećoj godini studija UNIVERZITETA U TUZLI.
Dakle knjiga je namijenjena studentima, inženjerima u proizvodnji u
različitim granama privrede, tehničarima i svim onim koji se bave zavarivanjem.
Knjiga obuhvata i dio standarda kroz koji se provlači tehnologija zavarivanja.
Korišteni su dijelovi postojećeg standarda koji nadomješta BAS, zatim su korišteni
DIN i EN.
Naša privreda je na takvom nivou da joj ova knjiga treba, i ona je tu, da
dade skroman doprinos u revitalizaciji industrije, postojećoj proizvodnji kao i
korištenju novih tehnologija .
Na kraju autor se želi zahvaliti racenzentima, te posebice tehničkom
uredništvu Mr. Kemalu Mujkiću, dipl. inž. maš., asistentu Jasminu Smajiću , dipl.
inž. el., studentima Eldinu Huremoviću i Admiru Avdiću, koji su uložili dosta
truda na koncipiranju teksta, crteža itd. Autor je zahvalan kolegama profesorima i
asistentima: Muhamedu Mehmedoviću, Emiru Šariću, Sandiri Alagić i Izetu Aliću,
te privrednicima i TPK-u koji su na bilo koji način pomogli da ova knjiga bude
dostupna javnosti.
Posebno je zahvalan svojoj porodici na strpljenju pri radu na ovoj knjizi .
Takođe je zahvalan svima onima koji na korektan način budu dali primjed
- be na uočene greške .
DŽAFER KUDUMOVIĆ
Džafer Kudumović
zavarivanje
izmjeničnom strujom
zavarivanje
(EN 25817/92)
(EN 25817/92)
Recenzenti :
Dr Azra Imamović, vanredni profesor
Dr Džemo Tufekčić, vanredni profesor
Tehnička obrada :
Kemal Mujkić, diplomirani inženjer mašinstva
Avdić Admir, student
Huremović Eldin, student
Sadržaj
1. Značaj i uloga zavarivanja u mašinstvu -------------------------------------------- 1
2. Osnovni pojmovi iz fizike metala i klasifikacija postupaka
zavarivanja ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 4
17. Prilozi
18. Literatura
Slika 1.
a) Zavareni spoj b) Zakovani spoj
Metali i njihove legure u čvrstom stanju imaju kristalnu strukturu. U čvo - rovima
prostorno formirane kristalne rešetke smješteni su po određenom rasporedu
atomi, koji osciliraju oko svog ravnotežnog položaja.
Slika 2.1.
Dejstvo atoma (Ovisnost sila privlaćenja i odbijanja) prema njihovom rastojanju
Slika 2.2.
a) Stanje prije obrade b) Dejstvo pritiskac) Struktura poslije difuzije
i prekristalizacije
Moguće je također prikazati zavisnost temperature i pritiska pri zavariva - nju
čistog željeza iz kojih se vidi da je sa porastom temperature potreban manji
Zavarivanje topljenjem kod metala vrši se na taj način što mu se dva segmenta
postave sučeljno, te se mjesto njihovog dodira rastopi podesnim izvorom topline
(sl. 2.4.).
Slika 2.4.
Zavarivanje metala topljenjem
a) lokalno rastapanje dijela metala b) kristaliziranje tečnog metala
Slika 2.5.
Vrste zavarivačkog luka
Slika 2.6.
Elektrolučno zavarivanje
a) zavarivanje topljivom elektrodom;
b) zavarivanje netopljivom elektrodom;
1) osnovni materijal;
2) topljiva elektroda;
3) Volframova elektroda;
4) dodatni materijal.
Zavarivački luk
Slika 2.7.
Shema zavarivačkog luka
Iz dijagrama pada napona na sl.2.7. proizilazi:
U l =U K + U s + U A
Na površini anode i katode nalaze se anodna i katodna mrlja. To su užareni
dijelovi anode i katode kroz koje prolazi sva struja luka. Postojanje užarene
katodne mrlje je neophodan uvjet uspostavljanja i održavanja zavarivačkog luka.
U normalnim uvjetima gasovi se sastoje iz neutralnih atoma i molekula, ne sadrže
slobodne elektrone i ne posjeduju električnu provodnost tj. izolatori su. Da bi
neki gas postao provodnik električne struje neophodno je da se u njemu nalaze
slobodni elektroni i joni. Atom iz koga se izdvojio elektron (ima manjak
elektrona) postaje pozitivan jon, dok atom koji ima višak elektrona postaje
negativan jon. Kretanje elektrona i pozitivnih i negativnih jona nazivamo
električnom strujom. Proces obrazovanja jona iz atoma i molekula gasa zove se
jonizacija. Emisijom elektrona sa površine katode se vrši jonizacija gasa u
prostoru između elektroda.
Emisija elektrona sa površine katode se vrši pod utjecajem sljedećih faktora:
Termoelektronska emisija nastaje usljed sposobnosti užarene katodne mrlje da
emituje elektrone. Kod teško topljivih materijala, kao što su volfram i grafit,
termoelektronska emisija igra važnu ulogu, dok je kod elektroda od željeza ta
uloga znatno manja.
gdje je:
e brzi - brzi elektron (emitovan sa katode i ubrzan električnim
poljem);
A0 i A+ - neutralni atom gasa i pozitivni jon;
2e usporen - usporen elektron.
Dopunska jonizacija gasa u prostoru između elektroda vrši se usljed termičke
jonizacije i jonizacije zračenjem.
Termička jonizacija postaje značajna tek kod 17500C. Njena suština se sastoji u
tome da kod povišenih temperatura raste broj sudaranja elektrona sa atomima i
molekulama gasa i na taj način se povećava mogućnost obrazovanja jona.
Jonizacija zračenjem (fotojonizacija) se sastoji u sposobnosti ultraljubi - častih
zrakova da jonizuju gasove sa malim potencijalom jonizacije.
Stepen jonizacije gasa predstavlja odnos broja jonizovanih prema broju neutralnih
čestica. Pri atmosferskom pritisku stupanj jonizacije se mijenja sa temperaturom i
potencijalom jonizacije, odnosno vrstom materije (Sl.2.8.).
Slika 2.8.
Zavisnost između temperature gasa u stubu luka i stupnja jonizacije
za razne materije x- stupanj jonizacije
Stub luka čini najveći dio dužine luka. Atmosfera stuba luka se sastoji iz
elektrona, pozitivnih jona i neutralnih atoma. Zbog odvođenja topline u okolnu
sredinu, temperatura u stubu luka je najveća u osi luka.
Valovi stabilnog gorenja zavarivačkog luka. Da bi se dobio kvalitetno zavareni
spoj neophodno je da zavarivački luk stabilno gori pri zadanoj struji zavarivanja i
napona luka. Na stabilnost gorenja zavarivačkog luka utiču :
− režim zavarivanja, vrsta struje, karakter prenosa metala sa elektrode na osnovni
materijal, sastav i svojstva atmosfere luka i spoljna karakteristika izvora struje.
Struja i napon zavarivačkog luka nalaze se u međusobnoj zavisnosti. Na sl.2.9.a
prikazana je zavisnost napona od struje u luku. Ovako dobivena zavisnost zove se
statička karakteristika luka. Krivom 1 na sl.2.9.a prikazana je statička
karakteristika luka pri konstantnoj dužini luka l 1 . Pri smanjivanju dužine luka na
vrijednost l 2 , kriva karakteristike luka će se pomjeriti prema donjem dijelu dijag -
rama (kriva 2), dok će se pri povećanju dužine luka na vrijednost l 3 pomjeriti
prema gornjem dijelu dijagrama (kriva 3).Prečnik elektrode i ostali uvjeti su isti
za sve tri dužine luka.
Na sl.2.9.b prikazana je zavisnost napona od struje kod zavarivačkih izvora struje.
Slika 2.9.
Statička karakteristika luka i spoljna karakteristika izvora struje
a - statička karakteristika luka;
b - spoljna karakteristika izvora struje;
Slika 2.10.
Statička karakteristika luka na vazduhu između čeličnih elektroda i ploče
Slika 2.11.
Promjena struje zavarivanja i napona luka kod naizmjenične struje
Prenos metala u luku pri zavarivanju topljivom elektrodom vrši se kapima tečnog
metala. Pri zavarivanju sa kratkim lukom prenos metala u luku vrši se prema slici
2.12. Pod utjecajem topline luka na vrhu elektrode se obrazuje kap tečnog metala,
koja se izvjesno vrijeme ne odvaja od elektrode pod utjecajem sila površinskog
napona (pozicija 1 i 2 na sl.2.12.). Sa povećanjem veličine kapi utjecaj sile teže i
drugih sila raste što dovodi do njenog približavanja rastopu osnovnog materijala
(pozicija 3). Usljed djelovanja sila površinskog napona, kap se pri dodiru sa
rastopom odvaja od vrha elektrode (pozicija 4). Kap je u jednom trenutku prije
odvajanja izdužujući se kratko spojila elektrodu i rastop. Poslije prelaska kapi u
rastop luk se ponovo uspostavlja (pozicija 5).
Prenos metala u luku pri zavarivanju u zaštiti ugljendioksida vrši se prema
sl.2.12. Međutim, ukoliko gustina struje zavarivanja prelazi kritičnu vrijednost,
tada se prenos metala vrši u vidu krupnih kapi tečnog metala.
Prenos metala u luku pri zavarivanju tankih limova u zaštiti argona vrši se prema
slici 2.12. U ostalim slučajevima prenos metala se vrši u vidu krupnih kapi,
odnosno u vidu mlaza sitnih kapi ukoliko gustina struje zavarivanja prelazi
kritičnu vrijednost.
Prenos metala u luku u vidu sitnih kapi tečnog metala vrši se pri zavarivanju sa
debelo obloženim elektrodama i pri zavarivanju pod praškom. Ovdje je većina
kapi obložena opnom od rastopljene obloge, odnosno praška.
Slika 2.12.
Prenos metala u luku u vidu sitnih kapi
Slika 2.13.
Oscilogrami struje i napona luka
Slika 2.14.
Utjecaj sopstvenog magnetnog polja na skretanje zavarivačkog luka
Pri zavarivanju u blizini feromagnetnih masa što dovodi do skretanja luka prema
tim masama (sl.2.15). Pri zavarivanju naizmjeničnom strujom skretanje luka je
znatno manje nego pri zavarivanju istosmjernom strujom, zbog stvaranja
promjenjivog magnetnog polja.
Slika 2.15.
Utjecaj feromagnetnih masa na skretanje luka
a - pri zavarivanju ugaonog šava;
b - pri zavarivanju V-šava;
c - utjecaj ivice lima na skretanje luka.
Zavarivački luk kao izvor topline. Zavarivački luk predstavlja koncentri - sani
izvor topline u kome se električna energija pretvara u toplinsku. Izdvajanje
topline se vrši na anodnoj i katodnoj mrlji i na cijeloj dužini luka. Najveća toplina
se izdvaja na sredini anodne i katodne mrlje, dok se prema krajevima smanjuje
prema sljedećem zakonu:
q r = q max ⋅ e − kr
2
gdje je:
q r - specifični toplinski fluks na rastojanju r od centra izvora topline, u
W/cm2 ;
q max - najveći specifični toplinski fluks u centru izvora topline, u W/cm2;
k- koeficijent koncetracije toplinskog fluksa, u cm-2;
r- rastojanje od ose izvora topline u cm.
Na sl.2.16. je prikazana raspodjela topline dovedene na površinu osnovnog
materijala različitim postupcima zavarivanja (Gausove krive prema jednadžbi). Iz
sl.2.16. se vidi da je toplinski fluks znatno veći kod zavarivanja pod praškom
nego kod ručnog zavarivanja.
Slika 2.16.
Raspodjela topline dovedene na površinu osnovnog materijala
a - pri zavarivanju ugljenom elektrodom (I z =900 A ; U l =36 V; k=1,1);
b - pri zavarivanju obloženom elektrodom (I z =1100 A; U l =37,5 V ; k =1,26);
c - pri zavarivanju pod praškom (I z =900 A ; U l =37 V; k=6);
q r - specifični toplinski fluks, u W/cm2.
I z - struja zavarivanja ,u A.
Jedan dio ukupne toplinske moći luka se troši na zagrijavanje i topljenje
osnovnog i dodatnog materijala, dok se drugi dio troši na odvođenje topline u
okolnu sredinu i na gubitke usljed isparavanja i prštanja tečnog metala. Dio
ukupne toplinske moći luka koji se troši na zagrijavanje i topljenje osnovnog i
dodatnog materijala, zove se efektivna toplinska moć zavarivačkog luka i iznosi:
q = U 1 ⋅ I Z ⋅ n ef
gdje je:
n ef -efektivni koeficijent korisnog dejstva zavarivačkog luka;
q = q 1 ⋅ n ef
Vrijednost koeficijenata n ef za razne postupke zavarivanja:
Slika 2.17
Toplinski bilans zavarivačkog luka
a - Za ručno zavarivanje obloženom elektrodom;
b - Za automatsko zavarivanje pod praškom.
Pri zavarivanju kod topljenja metala učestvuje nekoliko vrsta energije, a koja je
energija dominantna u procesu topljenja, zavarivanje nosi naziv prema toj vrsti
energije. Tako postoje grupe postupaka prema sljedećim energijama:
1. Mehanička energija (npr. hladno zavarivanje, zavarivanje trenjem).
2. Hemijska energija(npr. gasno zavarivanje, aluminotermijsko zavarivanje).
3. Električna energija (npr. elektrolučno zavarivanje, zavarivanje pod troskom).
4. Elektromehanička energija (npr.zavarivanje električnim otporom).
5. Hemijsko mehanička energija (npr. kovačko zavarivanje, gasno zavarivanje
pritiskom itd.).
Slika 3.1.
Računske sheme zagrijavanog tijela
a - beskonačno tijelo ;
b - polubeskonačno tijelo (masivno tijelo ili debela ploča);
c - ploča srednje debljine ;
d - tanka ploča ;
e - štap.
Tablica 3.1
Metal
T sr λ cρ a
(oC) (W/cmK) (J/cm3K) (cm2/s)
Niskougljični i
500 - 600 0.38 - 0.42 4.9 - 5.2 0.075 - 0.09
niskolegirani čelik
Nehrđajući austenitni
600 0.25 - 0.33 4.7 - 4.8 0.053 - 0.07
Cr-Ni čelik
Bakar 400 3.7 - 3.8 3.85 - 4.0 0.95 - 0,96
Mesing 350 - 400 1.17 3.45 0.34
Aliminij 300 2.7 2.7 1.0
Tehnički titan 700 0.17 2.8 0.06
Temperaturu neke tačke tijela pri zavarivanju moguće je izračunati pod uslovom
da je u svakom momentu zadovoljena diferencijalna jednadžba provođe - nja
topline, koja je data u slijedećem obliku:
∂T λ ∂ 2 T ∂T 2 ∂T 2
= 2 + 2 + 2 = a∇ T
2
∂t cρ ∂x ∂y ∂z
gdje je:
∇2 T - Laplasov operator;
a = α /c ρ - koeficijent temparaturske provodljivosti.
Osim toga, potrebno je poznavati početnu temperaturu tijela i uvjete prenosa
topline sa granica tijela u okolnu sredinu.
Zagrijavanje tijela pri zavarivanju možemo vršiti različitim izvorima topline, koje
dijelimo:
a) prema vrsti raspodjele: koncentrisan i raspodjeljen (po nekom zakonu) izvor
topline;
b) prema dužini djelovanja: trenutnog i neprekidnog djelovanja;
c) prema položaju u odnosu na neku tačku u toku vremena: nepokretan, pokretan i
brzopokretan izvor topline.
Trenutni tačkasti izvor topline postoji u slučaju kada se u vrlo malu zapreminu
tijela za veoma mali vremenski interval dovede izvjesna količina topline Q. U
sljedećem momentu toplina će se raširiti po tijelu na osnovu diferencijalne
jednadžbe provođenja topline. Ako navedene uvjete uzmemo u obzir pri
rješavanju jednadžbe , onda će proces provođenja topline u beskonačnom tijelu
sl.3.1.a. biti izražen sljedećom jednadžbom (prema N.N.Rikalinu)
Q
T= ⋅ e −[( R
2
) ( 4 a )]
3
cρ (4πat ) 2
Slika 3.2.
Oblici izotermi
a - polubeskonacno tijelo (debela ploča);
b - tanka ploča;
c - štap.
Trenutni linijski izvor topline predstavlja niz trenutnih tačkastih izvora topline,
razmještenih po nekoj liniji, koja djeluje istovremeno (slika 3.2.b, debela linija
00´). Temperaturno polje kod tanke ploče od trenutskog linijskog izvora topline
(pod predpostavkom da nema odvođenja topline sa površina z=0 i z=d) dobija se
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
56
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
T= ⋅ e
cρA(4πat )1 2
gdje je:
b = α.O/cqA
O - obim poprečnog presjeka štapa.
Slika 3.3.
Shema kretanja izvora topline neprekidnog dejstva
a - tačkasti izvor topline na površini polubeskonačnog tijela;
b - linijski izvor topline u tankoj ploči;
c - površinski izvor topline u štapu.
− ( vx 2 a )
t1
[(( v )( v ) t ( 4 a ) )−(( R )( R ) ( 4 at ) )]
2q ⋅ e ⋅ ∫ e− ⋅ [(dt ) (t 3 2 )]
T=
0
cρ (4πa ) 32
gdje je:
R2=x2+y2+z2
Jednadžba definiše temperaturno polje u polubeskonačnom tijelu u počet
- nom periodu zagrijavanja, tj. kada se temperatura pojedinih tačaka tijela nepre -
kidno povećava. Poslije izvjesnog vremena od početka dovođenja topline, dostiže
se tzv. granično stanje, kada temperatura tačaka u odnosu na pokretni koordinatni
sistem prestaje da se mijenja u toku vremena. Ovo stanje se postiže pri t h → ∞ , pa
ga nazivamo kvazistacionarno stanje.
Za granično stanje jednadžba poslije integriranja dobija oblik:
Tgs =
[q ⋅ e [ − v ( R + x )] ( 2 a )
]
2πλR
Temperaturno polje graničnog stanja za polubeskonačno tijelo u slučaju
pokretnog tačkastog izvora topline prikazano je na slici 3.4.
Pokretni linijski izvor topline u tankoj ploči. Na sl 3.3.b prikazan je linijski izvor
topline snage q, ravnomjerno raspodijeljen po debljini tanke ploče koji se kreće
konstantnom brzinom v. Površine ploče z=0 i z=d odaju toplinu u okolnu sredinu.
Jednadžbu, koja definiše temperaturno polje u tankoj ploči, dobiti ćemo analogno
kao kod tačkastog izvora topline na površini polubeskonačnog tijela. Promjena
temperature u tački A od trenutnog izvora topline, koji djeluje u tački 0′, na
osnovu jednadžbe i sl.3.3b iznosi:
th
q ⋅ e
− ( vx 2 a )
⋅ ∫ e{[ −( v )( v ) t ( 4 a )]+b}t −( R )( R ) ( 4 at ) ⋅ (dt / t )
T=
0
4πλd
gdje je:
r2=x2+y2
Slika 3.4.
Temperaturno polje graničnog stanja pri kretanju tačkastog izvora topline po
površini polubeskonačnog tijela (debele ploče iz niskougljičnog čelika).
Režim zavarivanja: q=4,2 kW; v=0,1 cm/s
a) izoterme na površini x0y (isprekidana linija označava tačke sa
maksimalnim temperaturama);
b) izoterme na poprečnom presjeku kroz tačku 0 (u ravni y0z);
c) promjena temperature po pravama paralelnim osi x na površini
polubeskonačnog tijela;
d) promjena temperature po pravama paralelnim osi y u poprečnom
presjeku y0z;
e) šema položaja koordinatnih osa.
Jednadžba definira temperaturno polje u tankoj ploči u periodu zagrijava - nja,
dok za granično stanje dobija oblik:
[q ⋅ e − ( vx 2 a ) ] ⋅ K0 {r[(v 2 4a 2 ) + (b a )]1 2 }
Tgs =
2πλd
gdje je:
K 0 {r[(v2/4a2)+(b/a)]1/2}=Ko(u) - Beselova funkcija imaginarnog argumenta
druge vrste nultog reda.
b=2α/cρd.
Pri zagrijavanju tanke ploče linijskim izvorom topline smatra se da se
temperatura po njenoj debljini ne mijenja. Na slici 3.5 prikazano je temperaturno
polje graničnog stanja kod tanke ploče.
Slika 3.5.
Temperatursko polje graničnog stanja pri kretanju linijskog izvora topline u
tankoj ploči iz niskougljičnog čelika debljine 1 cm.
Režim zavarivanja : q=4,2 kW; v=0,1 cm/s.
a) shema položaja koordinatnih osa;
b) izoterme na površini ploče (isprekidana linija označava tačke sa
maksimalnim temperaturama);
c) promjena temperature u produžecima paralelnim osi x;
d) promjena temperature u presjecima paralelnim osi y.
th
q ⋅ e
−( vx 2 a )
⋅ ∫ e{[ −( v )( v )t ( 4 a ) ]+b}t −{( R )( R ) ( 4 at )} ⋅ (dt / t )
T=
0
4πλd
Jednadžba važi za period porasta temperature u štapu. U slučaju graničnog stanja jednadžb
{−( vx ) ( 2 a )− x ⋅[ ( v )( v ( 4 a )( 4 a )+( b a ) ]}
q⋅e
Tgs =
2λA ⋅ [ (v 2 ) (4a 2 ) + (b a ) ]
Kod graničnog stanja, pri zagrijavanju štapa površinskim izvorom topline, usvaja se pretpostavka
Slika 3.6
Promjena temperature graničnog stanja pri kretanju površinskog izvora topline
duž štapa iz nisko ugljičnog čelika A=1 cm2 ;q=0.34kW;v=1.75 cm/s.
Za zavarivanje se sve više koriste snažni izvori topline, koji se kreću velikim
brzinama. U graničnom slučaju ćemo imati :
q → ∞ ; v → ∞ ; q / v = q p = const.
gdje je:
q p - pogonska energija, u J/cm.
Razmotrićemo dva karakteristična slučaja:
Tačkasti izvor topline na površini polubeskonačnog tijela. Ako se izvor topline
kreće velikom brzinom, ispred i iza njega praktično neće biti prostiranja topline,
pošto je toplinski fluks u pravcu ose xx vrlo mali. Zbog toga se smatra da se
toplina prostire samo u pravcu normalnim na osu xx. Izdvojimo iz polubesko -
načnog tijela (sl.3.7.a) sloj debljine dx i pretpostavimo da njegove granične povr -
šine K´L´M´N´i K″L″M″N″ ne provode toplinu.
Tačkasti izvor topline, pri prolazu preko sloja debljine dx, izdvaja u vremenu
dt=dx/v količinu topline :
dQ = q ⋅ dt = (q v) ⋅ dx
Slika 3.7
Shema izdvajanja sloja debljine dx iz polubeskonačnog tijela i tanke ploče.
Toplina dQ se prostire u sloju debljine d=dx. Na osnovu svega navedenog
proizilazi da se problem svodi na djelovanje trenutnog linijskog izvora topline na
polubeskonačnu tanku ploču bez odvođenja topline u okolnu sredinu. Zbog toga
je količina unešene topline u sloj debljine dx jednaka:
dQ q
= 2⋅
dx v
Zamjenjujući gornje vrijednosti u jednadžbi dobivamo slijedeće:
Tgs =
[q ⋅ e −[( r )( r ) ( 4 at )]
]
2πλvt
gdje je :
r2=y2+z2
t - vrijeme, računato od momenta kada izvor topline prođe ravan u kojoj
se nalazi posmatrana tačka.
Promjena temperature za razmatrani slučaj prikazana je na slici 3.8.
Slika 3.8.
Promjena temperature pri kretanju snažnog brzopokretnog tačkastog izvora topline
po površini masivnog tijela (debele ploče iz niskougljičnog čelika)
Režim zavarivanja: q =20,9 kW ; v =1 cm/s.
a - izoterme na površini tijela;
b - promjena temperature po linijama paralelnim osi x.
Linijski izvor topline u tankoj ploči. Izdvojimo na slici 3.7.b (analogno
predhodnom slučaju) sloj debljine dx i predpostavimo da ne provodi toplinu na
svojim bokovima. Toplina dQ = (q/v) dx, koju je izvor topline izdvojio u sloju
debljine dx, prostire se samo u smjeru ose y u skladu sa jednadžbom za trenutni
površinski izvor topline u štapu.
Površina sloja je: dA = d⋅dx.
Jednadžbu provođenja topline za granično stanje za slučaj na slici 3.7.b dobijamo
ako zamijenimo snagu izvora topline
dQ q
=
d ⋅ dx v ⋅ d
a koordinatu x sa koordinatom y, uzimajući pri tome u obzir površinsko odvođenje
topline u okolni prostor:
q ⋅ e −{[ ( y )( y ) ( 4 at )]−(bt )}
Tgs =
v⋅d ⋅ ( 4πλcρt )
gdje je:
b=2α/cρd.
Ako zagrijavano tijelo ima početnu temperaturu, to će jednadžba i imati slijedeći
oblik:
q ⋅ e −[ ( r )( r ) ( 4 at )
T gs = + T0
2λπvt
q ⋅ e
−{[ ( y )( y ) ( 4 at )]− ( bt )}
Tgs = + T0
v ⋅ d ⋅ ( 4πλcρt )
gdje je :
To - početna temperatura ili temperatura predgrijevanja tijela.
(vR) (v 2 ⋅ t h )
ρ3 = i τ3 =
( 2a ) ( 4a )
Nomogram za određivanje ψ 2 (slika 3.9.b) za linijski izvor topline konstruiran je
u zavisnosti od:
v2 b
ρ 2 = r ⋅ +
2
i τ 2 = t h ⋅ [(v 2 4a ) + b]
4a a
[
ρ1 = x ⋅ (v 2 4a 2 ) + (b a) ] i τ 1 = t h ⋅ [(v 2 4a) + b]
Iz slike 3.9.se vidi da, ukoliko je posmatrana tačka bliže izvoru topline utoliko u njoj ranije i b
periodu njenog izjednačavanja koristimo se metodom fiktivnog izvora i fiktivnog
ponora topline (slika 3.10.). Pretpostavimo da poslije prestanka djelovanja izvora
topline q (slika 3.10.a), nastavljaju istovre - meno da djeluju u istoj tački fiktivni
izvor topline q i fiktivni ponor topline q, krećući se brzinom v. Pod ponorom
topline podrazumijevamo takav izvor topline, čije djelovanje izaziva negativnu
temperaturu. Fiktivni izvor i fiktivni ponor topli - ne se međusobno poništavaju, tj.
u vremenu t = t K je stvarno prestalo dovođenje topline u tijelo. Ako navedeno
primijenimo kod tanke ploče (slika 3.10.b), imaćemo da je pokretni izvor topline,
krećući se konstantnom brzinom v, prestao da djeluje u tački 0 K a fiktivni izvor i
fiktivni ponor topline iste snage q nastavili su da se kreću istom brzinom v (početak
njihovog djelovanja je u tački 0 K ). Temperatura u momentu M se određuje kao
razlika između temperature od izvora topline (koji je djelovao u toku vremena t) i
temperature od ponora topline (koji je djelovao u toku vremena t - t K ) :
T M =T (t)-T(t-t K )
Slika 3.9.
Nomogrami za određivanje koeficijenta toplinskog zasićavanja
a - ψ 3 - za tačkasti izvor topline na polubeskonačnom tijelu;
b - ψ 2 - za linijski izvor topline u tankoj ploči;
c -ψ 1 - za površinski izvor topline u štapu.
Slika 3.10 .
Shema djelovanja fiktivnog izvora i fiktivnog ponora topline
Zavarivani elementi su ograničenih dimenzija. Iako se u mnogim slučaje - vima utjecaj ograničen
Zavarivanje tanke ploče pri kretanju izvora topline u blizini njene ivice. Neka se
izvor topline kreće na rastojanju y o od ivice ploče (slika 3.11). Pri rješavanju
ovog problema primijenit ćemo metod fiktivnog izvora topline. Ako ivicu I-I
smatramo ne prolaznom za toplinu, tada će se toplina od nje reflektovati. Zatim,
pretpostavimo da je ploča beskonačna i da se u njoj kreću u isto vrijeme istom
brzinom dva izvora topline jednake snage. Promjena temperature u toj
beskonačnoj ploči prikazana je na slici 3.11.a isprekidanom linijom 1 od stvarnog
izvora topline a isprekidanom linijom 1´ od fiktivnog izvora topline. Punom
linijom prikazan je zbir temperatura od stvarnog i fiktivnog izvora topline, što
daje stvarnu promjenu temperature ( koja uzima u obzir refleksiju topline od ivice
I-I ).
q ⋅ e −[( vx ) ( 2 a ) v2 b v 2 b
Tgs = ⋅ K 0 ⋅ r1 ⋅ 2 + + K 0 ⋅ r2 ⋅ 2 +
2πλd 4a a 4a a
gdje je:
r1 = x 2 + y 2
r2 = x 2 + (2 y 0 − y ) 2
Slika 3.11.
Shema uvođenja fiktivnog pokretnog izvora topline q´ 1 zbog
uzimanja u obzir refleksije topline od ivice I-I
a) promjena temperature 1 i 1´ od izvora topline q 1 i q 1 ´ i stvarna promjena
temperature, koja uzima u obzir refleksiju topline od ivice I-I (puna linija);
b) shema kretanja izvora topline q 1 i q 1 ´ u ploči.
Zavarivanje dvije uske tanke ploče. Pri zavarivanju dvije uske ploče refleksiju
topline od njihovih ivica možemo uzeti u obzir uvođenjem dva dopun - ska
fiktivna izvora topline q 1 ´ = q 1 ″ = q 1 (slika 3.12.a). Temperatura tačke A se
određuje kao zbir temperatura od tri izvora topline, koji djeluju u tankoj ploči.
Slika 3.12.
Shema uvođenja fiktivnih izvora topline radi uzimanja u obzir
refleksije topline od ivice ploče
a) pri zavarivanju dvije uske ploče;
b) pri zavarivanju počev od ivice ploče.
Zavarivanje počev od ivice tanke ploče. Ovdje postoji utjecaj perioda toplinskog
zasićavanja i refleksije topline od ivice I-I (slika3.12.b). Utjecaj refle - ksije
topline se uzima u obzir uvođenjem fiktivnog izvora topline, koji počinje da se
kreće iz tačke 0 istovremeno sa stvarnim izvorom topline, ali u suprotnom
pravcu. Temperatura u tački A se određuje kao zbir temperatura od stvarnog i
fiktivnog izvora topline, koji djeluju u tankoj ploči beskonačnih dimenzija.
q ⋅ e −[( vx ) ( 2 a ) ] vr
Tgs = m ⋅ K 0 ⋅
2πλd 2a
gdje je :
r2=x2+y2;
m - koeficijent, određuje se prema slici 3.13.
Na slici 3.14. prikazano je temperaturno polje za slučaj navarivanja na ploču
srednje debljine. Promjena temperature u zoni I je slična promjeni tempera - ture
u polubeskonačnom tijelu (od tačkastog izvora topline), dok je u zoni III slična
promjeni temperature u tankoj ploči (od linijskog izvora topline). Zona II je
prelazna zona. Odnos između zona se mijenja u zavisnosti od režima zavarivanja.
Slika 3.13.
Koeficijent m, koji daje odnos između temperature na površini ploče
srednje debljine (zagrijavane tačkastim izvorom topline) i temperature
tanke ploče (zagrijavane linijskim izvorom topline).
Za z = 0 m > 1 ; za z = d m < 1.
Slika 3.14.
Temperaturno polje graničnog stanja pri navarivanju na lim
iz niskougljičnog čelika debljine 2 cm
U ovom slučaju prostiranja topline u pravcu kretanja izvora topline prak - tično
nema, već postoji samo u pravcu osa 0 y i 0 z .
Određivanje temperature u ploči se vrši prema jednadžbi:
Tgs =
(
q ⋅ F ( z , t ) ⋅ e{[ − ( y )( y ) ( 4 at ) ]−(bt )} )
4at
gdje funkcija F(z,t) izražava proces prostiranja topline duž ose 0 z , uzimajući u
obzir refleksiju topline od donje površine ploče (z=d). Funkcija F(z,t) je
prikazana na slici 3.15.
Slika 3.15.
Nomogram za određivanje F(z,t)
τ = at/d2 pri at/d2 > 0,5 ; F(z,t) ≈ 1
Slika 3.16.
Utjecaj režima zavarivanja na temperaturno polje graničnog stanja
u ploči debljine 1 cm od niskougljičnog čelika
a) promjena brzine zavarivanja v z pri q = const;
b) promjena efektivne toplinske moći izvora topline q pri v z = const;
c) promjena efektivne toplinske moći q i brzine zavarivanja v z pri
q p =const.
Slika 3.17
Utjecaj toplinskofizikalnih karakteristika metala na temperaturno polje
graničnog stanja u ploči debljine 1cm (q=4,2 kw; v z =0,2 cm/s)
a) niskougljični čelik;
b) Cr-Ni čelik;
c) aluminij ;
d) bakar.
Slika 3.18.
Utjecaj brzine kretanja tačkastog izvora topline po površini polubeskonačnog tijela
na promjenu temperature duž ose 0x ( q = 4,2 kw )
Dužina rastopa
Na sl.3.19. prikazan je izgled rastopa i njegove dimenzije.Rastop ima oblik
izoterme koja odgovara temperaturi topljenja T top osnovnog materijala. Parametri
rastopa su dužina, širina i dubina(sl.3.19).
Slika 3.19.
Izgled i dimenzije rastopa
T gs =
[q ⋅ e −[( r )( r ) ( 4 at )]
]
2πλv z t
gdje je:
r2=y2+z2
Pošto nas interesuje samo maksimalna dužina rastopa, to ćemo u gornju
jednadžbu staviti da je r=0. Tada ćemo imati :
q
T=
2λπv z t
Iz gornje jednadžbe možemo odrediti vrijeme zadržavanja u tečnom stanju svake
tačke rastopa na osi x. Zamjenjujući t sa t rastopa i T sa T top , pri čemu je t rastopa
vrijeme prolaska luka od tačke A do tačke B (slika 3.19.), dobijamo slijedeći
izraz:
q
t rastopa =
2πλv z Ttop
Dužina rastopa L se određuje na slijedeći način:
q
L = v z ⋅ t rastopa =
2πλTtop
Slika 3.20.
Promjena temperature pri zavarivanju u tačkama tijela A, B i C u toku vremena
Termičkim ciklusom je definisana maksimalna temperatura do koje se zagrijao
metal u datoj tački, vrijeme zadržavanja metala iznad date temperature i brzina
zagrijavanja i hlađenja u procesu zavarivanja. Navedeni parametri termi - čkog
ciklusa zavarivanja vrše bitan utjecaj na strukturu i svojstva šavova i zone
utjecaja topline.
Maksimalna temperatura. Ukoliko je poznato temperaturno polje, maksimalna
temperatura se određuje na slijedeći način:
Maksimalna temperatura će biti postignuta pri
∂T ∂T
=0 ili =0
∂t ∂x
Pri navarivanju na masivno tijelo brzopokretnim izvorom topline, dobijamo
slijedeći izraz za određivanje maksimalne temperature:
2q q
Tmax − T0 = = 0,234
πecρ ⋅ v z ⋅ r 2
cρ ⋅ v z ⋅ r 2
gdje je:
r2 = y2 + z2
Analogno tome, za sučeljeno zavarivanje dvije tanke ploče (u jednom prolazu
zavarivanja) imaćemo slijedeće:
q by 2 q by 2
Tmax − T0 = 1 − = 0,242 1 −
2πe ⋅ cρ ⋅ v z ⋅ d ⋅ y 2a cρ ⋅ v z ⋅ d ⋅ y 2a
Slika 3.21.
q
T − T0 =
v z ⋅ d ⋅ 4πλcρt
Diferenciranjem gornjih izraza po vremenu dobićemo slijedeće:
dT q
=−
dt 2πλ ⋅ v z ⋅ t 2
dT q
=−
dt 2v z ⋅ d ⋅ 4π ⋅ λ ⋅ c ⋅ ρ ⋅ t 3
Ako u jednadžbama unesemo vrijednosti za t , dobićemo izraze za odre - đivanje
brzine hlađenja:
(T − T0 ) 2
v hl = −2πλ
(q v z )
(T − T0 ) 3
v hl = −2π ⋅ λ ⋅ c ⋅ ρ
[q (v z ⋅ d )] 2
Znak minus u jednadžbama označava hlađenje metala, a iz njih proizilazi da
brzina hlađenja zavisi od oblika zavarivanog elementa (masivno tijelo ili tanka
ploča), pogonske energije q/v z i temperature predgrijavanja T o . Sa temperaturom
predgrijavanja T o se može više utjecati na promjenu brzine hlađenja nego sa
pogonskom energijom q/v z .
Pri navarivanju na ploču srednje debljine, brzina hlađenja se takođe
određuje za tačke na osi šava (y = 0; z = 0). Određivanje brzine hlađenja se vrši
pomoću dijagrama na slici 3.22.
Slika 3.22.
Dijagram za određivanje brzine hlađenja pri navarivanju na površinu lima
1 ( 2q v z )
=
θ π ⋅ d ⋅ c ⋅ ρ ⋅ (T − T0 )
2
(T − T0 ) 2
v hl = −ω ⋅ 2π ⋅ λ
(q v z )
Vrijeme zadržavanja metala iznad date temperature. Na slici 3.23.
prikazana je promjena temperature date tačke u toku procesa zavarivanja
(termički ciklus).
Slika 3.23.
Termički ciklus zavarivanja
Na slici 3.23. znače:
t zadrž - vrijeme zadržavanja date tačke iznad temperature T;
T max - maksimalna temperatura koju je dostigla data tačka;
T o - početna tempertura.
Vrijeme zadržavanja metala iznad date temperature biće jednako:
Pri navarivanju na površinu masivnog tijela:
(q vz )
t zadrž = f3
λ ⋅ (Tmax − T0 )
Pri sučeljenom zavarivanju dvije tanke ploče (u jednom prolazu
zavarivanja):
t zadrž = f2
[q (vz ⋅ d )]2
λ ⋅ c ⋅ ρ ⋅ (Tmax − T0 )2
Slika 3.24.
Nomogram za određivanje koeficijenata f 2 i f 3 .
Pri višeslojnom zavarivanju, toplinski utjecaj na metal zavisi od toga da li se zavarivanje izvodi s
Višeslojno zavarivanje sa dugačkim slojevima. Pod zavarivanjem sa dugačkim
slojevima podrazumijeva se izvođenje jednog sloja po čitavoj dužini zavarenog
spoja većoj od 0,5 - 1 m.
Brzina hlađenja. Pri višeslojnom zavarivanju sa dugačkim slojevima, najveću
brzinu hlađenja ima prvi sloj zbog hladnog osnovnog materijala. Na slici 3.25.
prikazana je promjena temperature za date tačke osnovnog materijala pri
višeslojnom zavarivanju sa dugačkim slojevima.
Slika 3.25.
Termički ciklus pri višeslojnom zavarivanju sa dugačkim slojevima
Određivanje brzine hlađenja prvog sloja vrši se prema izrazu na strani 42,
tj. kao za navarivanje na ploču srednje debljine. Pri tome se uvodi koeficijent
korekcije za određivanje računske pogonske energije (q/v z ) rač i računske debljine
d rač (slika 3.26.).
Slika 3.26.
Vrijednosti za d rač i (q/v z ) rač
Slika 3.27.
Termički ciklus pri višeslojnom zavarivanju sa kratkim slojevima
a - u tački 1 u blizini
b - u tački 2 u blizini
Pri izvođenju prvog sloja (slika 3.27.a.), temperatura tačke 1 naglo raste
do iznad temperature A C3 , a zatim naglo opada. Vrijeme zadržavanja metala u
tački 1 iznad temperature A C3 označeno je sa t AC3 . Toplina dobijena pri izvođenju
drugog sloja ponovo zagrijava zonu utjecaja topline oko prvog sloja i to u
trenutku kada temperatura tačke 1 padne do T dozv (T dozv > T Ms ). Pri zavarivanju
trećeg sloja, temperatura tačke 1 ponovo raste. To se dešava i pri izvođenju
ostalih slojeva. Poslije izvođenja svih slojeva, zona utjecaja topline prvog sloja se
sporo hladi pošto temperatura u njoj nije nikad pala ispod temperature T dozv .
Temperatura u tački 2 (slika 3.27.b.) raste pri izvođenju svakog
slijedećeg sloja sve do maksimuma a zatim opada. Da bi se produžilo vrijeme
zadržavanja metala u tački 2 na temperaturama iznad tačke martenzitne
transformacije, to se izvodi još jedan dodatni sloj. Ivice dodatnog sloja ne prelaze
ivice šava, pa zato i ne zagrijavaju zonu utjecaja topline iznad temperature T AC3 .
Zbog toplinskog utjecaja ovog dodatnog sloja, vrijeme t dozv se poveća na t' dozv .
Da bi se obezbijedilo da temperatura zone utjecaja topline prvog sloja ne
padne ispod dozvoljene vrijednosti (T dozv > T Ms ), kao i da bi vrijeme zadržavanja
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
78
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
k2 ⋅ q 2
l= ( cm )
4π ⋅ λ ⋅ c ⋅ ρ ⋅ d 2 ⋅ vz ⋅ (Tdozv − T0 )
2
k32 ⋅ k2 ⋅ q 2
l = 0,04 ( cm )
d 2 ⋅ vz ⋅ (Tdozv − T0 )2
gdje je:
− k 2 - koeficijent gorenja luka (vrijeme zavarivanja t z = t gl + t pr se sastoji iz
vremena čistog gorenja luka t gl i prekida t pr ; za ručno višeslojno zavarivanje k 2
= t gl /t z = 0,6 - 0,8);
− T dozv - dozvoljena temperatura hlađenja (50 - 100 0C iznad temperature početka
martenzitne transformacije T Ms );
− k 3 - koeficijent, dobijen upoređivanjem računski i eksperimentalno određenih
temperatura hlađenja prvog sloja; za sučeljene spojeve k 3 = 1,5; za preklopne i
T-spojeve k 3 = 0,9; za ukrsne (križne) spojeve k 3 = 0,8.
Sa dužinom sloja, zadržava se temperatura prvog sloja iznad T dozv sve do
trenutka kada se počinje izvoditi drugi sloj.
Vrijeme zadržavanja zone utjecaja topline iznad date temperature pri
višeslojnom zavarivanju, sa kratkim slojevima. Ovdje se pretpostavlja da u toku
izvođenja slojeva djeluje nepokretni površinski izvor topline u presjeku y = 0
(slika 3.28.) pri čemu se odvođenje topline u okolnu sredinu uzima u obzir.
Slika 3.28.
Shema za određivanje vremena zadržavanja zone utjecaja topline iznad
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
79
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 3.29.
Nomogrami za određivanje vremena zadržavanja t dozv .
b
ρ1 = y ⋅
a
gdje je:
− y - računsko rastojanje zone utjecaja topline od površinskog izvora topline
koje je jednako polovini širine razmaka na vrhu žlijeba kod sučeljenih spojeva,
odnosno polovini katete šava kod T - spojeva.
Bezdimenzionalno vrijeme zavarivanja u toku potpunog izvođenja dijela
višeslojnog šava uključujući i prekide:
l (n − 1)
b ⋅ tz = b ⋅ ⋅ + 1
vz k2
gdje je:
v z - brzina zavarivanja sloja, u cm/;
n - broj slojeva.
Pošto se odrede vrijednosti za θ 1 , ρ 1 i b⋅t z , iz dijagrama na slici 3.29.
dobije se veličina b⋅t dozv .
Dozvoljeno vrijeme zadržavanja zone utjecaja topline prvog sloja iznad
T dozv iznosi:
(tdozv )1 = b ⋅ t z
b
Dozvoljeno vrijeme zadržavanja zone utjecaja topline posljednjeg sloja
(na površini šava) iznad T dozv iznosi:
l
(tdozv )površ = (tdozv )1 + − tz
vz ⋅ k2
3.6. ZAGRIJAVANJE METALA GASNIM PLAMENOM
Pri zagrijavanju metala gasnim plamenom koriste se obični gorionici (sa jednim
plamenom) i linijski gorionici (sa više plamenova u jednom redu). Postoje i
gorionici sa više plamenova raspoređenih u više redova. Na slici 3.30. prikazan je
izgled gorionika i raspodjele specifičnog toplinskog fluksa.
Slika 3.30.
Izgled gorionika i raspodjele specifičnog toplinskog fluksa
a) izgled običnog gorionika;
b) raspodjela specifičnog toplinskog fluksa običnog gorionika;
c) izgled linijskog gorionika;
d) raspodjela specifičnog toplinskog fluksa linijskog gorionika.
Slika 3.31.
Shema zagrijavanja tanke ploče normalno-trakastim izvorom topline
gdje je:
− q 2r - specifični toplinski fluks gasnog plamena u nekoj tački A zagrijavane
površine, u ( W/cm2 );
− q 2max -najveći specifični toplinski fluks gasnog plamena u tački C, u (W/cm2);
− k - koeficijent koncentracije toplinskog fluksa, u ( cm-2 );
− r - rastojanje posmatrane tačke A od ose gasnog plamena, u ( cm ).
U toku vremena dt površina ploče dA na rastojanju r od centra plamena C primiće
količinu topline q 2r ⋅dA ⋅ dt. Porast temperture elementarne prizme ploče u tom
slučaju će iznositi:
q2 max ⋅ dt − kr
dT = ⋅e
2
c⋅ρ ⋅d
Ukoliko se zamijeni vrijednost za q 2r , tada ćemo imati:
q2 max ⋅ dt − kr
dT = ⋅e
2
c⋅ρ ⋅d
Može se izabrati takav fiktivan koncentriran izvor topline koji će dovesti do iste
promjene temperature koju izaziva normalno - kružni izvor topline. Takvom
fiktivnom izvoru topline odgovara linijski izvor topline koji prolazi kroz centar C
normalno- kružnog izvora topline po osi Cz, a čija je toplina dovedena za t o
ranije.
Tada ćemo imati:
q ⋅ dt
⋅ e − {r [4 a ⋅(t + t 0 )]}
2
T=
c ⋅ ρ ⋅ d ⋅ 4π ⋅ a ⋅ (t + t0 )
gdje je:
q = Q/dt;
q u W;
t o = 1/4ak.
Trenutni normalno - trakasti izvor topline u tankoj ploči. Na slici 3.32. prikazana
je shema zagrijavanja tanke ploče normalno - trakastim izvorom topline (tj.
linijskim gorionikom sa više plamenova u jednom redu).
Slika 3.32.
Shema zagrijavanja tanke ploče normalno - trakastim izvorom topline
Promjena specifičnog toplinskog fluksa plamena linijskog gorionika definirana je
slijedećim zakonom:
q2 x, y = q2 max ⋅ e − kv
2
gdje je:
− q 2x,y - specifični toplinski fluks u nekoj tački sa koordinatama x,y u granicama
radne dužine gorionika (tj. pri 0 ≤ x ≤ l ), u ( W/cm );
− q 2max - najveći specifični toplinski fluks (koji je jednak po čitavoj dužini ose
gorionika), u ( W/cm2 );
− k - koeficijent koncentracije specifičnog toplinskog fluksa plamena linijskog
gorionika, u ( cm-2 )
Toplina q 2y .dA.dt dovedena kroz elementarnu površinu dA, trenutno se širi po
debljini ploče, ravnomjerno zagrijavajući elementarnu prizmu dA.d. Ukoliko se
primijeni analogan način razmatranja kao u prethodnom slučaju, može se
zaključiti da se promjena temperature u tankoj ploči izazvane trenutnim dejstvom
normalno - trakastog izvora topline može posmatrati kao rezultat djelovanja
trenutnog fiktiv - nog površinskog izvora topline, koji je doveo istu količinu
topline u ravan x0z za t o ranije.
Proces prostiranja topline u tankoj ploči od trenutnog normalno -
trakastog izvora topline biće izražen slijedećom jednadžbom:
q1 ⋅ dt
⋅ e − {y [4 a ⋅(t + t 0 )]}
2
T=
c ⋅ ρ ⋅ d ⋅ 4π ⋅ a ⋅ (t + t0 )
gdje je:
q 1 = Q . d/dt;
q 1 u ( W/cm );
t o = 1/4ak.
Pokretni normalno - kružni izvor topline u tankoj ploči. Neka se plamen običnog gorion
Slika 3.33
Shema zagrijavanja tanke ploče normalno - kružnim izvorom topline
4π ⋅ λ ⋅ d t
0
⋅ e (− ( v⋅ x 2 a ) + bt0 ) ⋅ K 0 ( ρ 2 ) ⋅ [ψ 2 ( ρ 2 ;τ + τ 0 ) − ψ 2 ( ρ 2 ;τ 0 )]
q
T=
4π ⋅ λ ⋅ d
gdje je:
v2 b
ρ2 = r ⋅ 2
+ ; τ =
4a a
Prema tome, temperatura u nekoj tački A nastala dejstvom pokretnog
normalno - kružnog izvora topline, jednaka je temperaturi nastaloj kao pri
zagrijavanju pokretnim linijskim izvorom topline koji djeluje za t o ranije.
Temperatura tačke O fiktivnog izvora topline za granično stanje određuje
se slijedećom jednadžbom:
⋅ ebt [− Ei ⋅ (− τ 0 )]
q
T= 0
4π ⋅ λ ⋅ d
gdje je:
∞
e−u
Ei (−u ) = ∫ ⋅ du - eksponencijalno - integralna funkcija
u
u
Snažni brzopokretni normalno - trakasti izvor topline u tankoj ploči.
Neka se plamen linijskog gorionika konstantne snage q 1 kreće konstantnom
brzinom v pravolinijski duž šava tanke cijevi (slika 3.34.).
Slika 3.34
Shema zagrijavanja uzdužnog šava cijevi iz tankog lima plamenom
brzopokretnog linijskog gorionika
Možemo usvojiti da se toplina u cijevi prostire kao u ploči, jer je njena
krivina mala. Pošto je izvor topline brzopokretan, to se smatra da se toplina pros -
tire samo u pravcu ose Oy. U tom slučaju toplina se u svakom elementarnom
štapu širine dx prostire nezavisno. Zagrijavanje takvog štapa brzopokretnim
normalno-trakastim izvorom topline ekvivalentno je njegovom zagrijavanju sa
nepokretnim normalno-trakastim izvorom linijske snage q 1 . Na osnovu toga,
temperatura tačaka cijevi duž ose Ox u periodu toplinskog zasićivanja određuje se
slijedećim izrazom:
T=
q1
2 (α1 + α 2 ) ⋅ λ ⋅ d
{ [
⋅ ebt ⋅ Φ ⋅ b ⋅ (t + t0 ) −
0
] [ (b ⋅ t0 )]}
gdje je:
α 1 - koeficijent prenosa topline između plamena i zagrijavane površine
cijevi;
α 2 - koeficijent prenosa topline između unutrašnje površine cijevi i
vazduha;
u
2
Φ (u ) = ⋅ ∫ e − u ⋅ du
2
Φ - funkcija integrala vjerovatnoće Gausa:
π 0
Slika 3.35.
Shema zagrijavanja površine polubeskonačnog tijela trenutnim
normalno - kružnim izvorom topline
T= ⋅ ⋅
c⋅ρ 4π ⋅ a ⋅ t 4π ⋅ a ⋅ (t + t0 )
U jednadžbi drugi množilac predstavlja trenutni fiktivni površinski izvor topline
čije dejstvo počinje u momentu t = 0 a čija se toplina prostire u dubinu tijela
paralelno osi Oz.
Treći množilac jednadžbe predstavlja fiktivni linijski izvor topline koji se poklapa
sa osom Oz. Ovaj izvor topline počinje da djeluje za to ranije.
Snažni brzopokretni normalno - kružni izvor topline na površini polubes -
konačnog tijela. Na slici 3.36. prikazana je shema zagrijavanja površine polubes -
konačnog tijela snažnim brzopokretnim normalno - kružnim izvorom topline.
Pri zagrijavanju površine debele ploče plamenom gorionika koji se brzo kreće,
proces prostiranja topline može se izraziti slijedećom jednačinom:
Slika 3.36
Shema zagrijavanja površine polubeskonačnog tijela snažnim
brzopokretnim normalno - kružnim izvorom topline
4. METALURGIJA ZAVARIVANJA
Slika 4.1.
Uzdužni presjek rastopa
4.2.).
Slika 4.2.
Shema rasta kristalita od granice topljenja prema dubini rastopa
Slika 4.3.
Shema stubičaste (-----) i slojevite ( ___ ) strukture šava
Slika 4.4.
Shema nastajanja unutarkristalisane segregacije i.k. - interval kristalizacije
Slika 4.5.
Utjecaj oblika šava na položaj segregacionih primjesa
Na slici 4.5.a. prikazan je šav koji ima mali koeficijent oblika uvara i
nepovoljnu kristalizaciju. Kod ovakvog šava kristaliti rastu pod uglom od
oko 1800 i sučeljavaju se u sredini šava. Ovdje je sa linije sučeljavanja
kristalita otežano udaljavanje štetnih primjesa iz rastopa. Zbog toga su
ovakvi šavovi skloni ka obrazovanju kristalizacionih prslina, šavovi sa većim
koeficijentom oblika uvara prikazani na slici 4.5.b. imaju znatno povoljniju
kristalizaciju. To omogućava rastućim kristalitima da štetne primjese lahko
izguraju na površinu šava u trosku. Ovakvi šavovi su postojani protiv
obrazovanja kristalizacionih prslina i imaju dobre mehaničke
karakteristike.
Šav visoke čvrstoće i plastičnosti, koji je postojan protiv obrazovanja kristalizacionih prslina, mo
ili mehaničkim vibracijama.
Utjecaj višeslojnosti šavova na njihovu strukturu. Jednoprolazni šav ima
karakterističnu stubičastu strukturu. Kod višeprolaznih, odnosno višeslojnih
šavo - va, dolazi do promjene takve strukture. Svaki slijedeći sloj vrši
toplinski utjecaj na prethodni sloj. Ustvari, vrši se termička obrada
prethodnog sloja. To dovodi do nestajanja stubičaste i obrazovanja
sitnozrnaste strukture prethodnog sloja. Na taj način se postiže usitnjavanje
zrna svih prethodnih slojeva, pri čemu će samo površinski sloj zadržati
stubičastu strukturu.
Vidmanštetenova struktura
Vidmanštetenova struktura ima tri ili četiri pravca orijentacije. Bitno utječe
na mehaničke karakteristike zavarenog spoja. Zbog izrazito krupnih zrna,
ova struktura izaziva povećanje krtosti i znatan pad udarne žilavosti čelika.
Na slici 4.6. prikazana je potpuna Vidmanštetonova struktura.
Slika 4.6.
Potpuna Vidmanštetonova struktura u gasno zavarenom šavu
čelika sa 0,15% C (uvećanje 100 x)
hemijski sastav.
Slika 4.7.
Zona utjecaja topline
Pri tome, može doći kako do otpuštanja zone utjecaja topline (pad
čvrtoće), tako i do njenog zakaljivanja (obrazovanje tvrdih i krtih struktura
i prslina). U tom slučaju, zona utjecaja topline postaje slabo mjesto u
zavarenom spoju.
Na slici 4.10. prikazana je struktura zone utjecaja topline pri zavarivanju
niskougljičnog čelika.
Slika 4.10.
Struktura zone utjecaja topline pri zavarivanju niskougljičnog čelika
Slika 4.11.
Promjena tvrdoće zavarenog spoja
Slika 4.12.
Utjecaj termičkog ciklusa zavarivanja na veličinu zrna u zoni utjecaja topline
Apsorpcija gasova se vrši ne samo u rastopu nego i u kapima tečnog elektrodnog metala. Proc
temperature metala povećava se i rastvorljivost gasova u njemu. Međutim,
prelaskom metala u stanje ključanja rastvorljivost gasova naglo opada i postaje
jednaka nuli. Proces rastvaranja gasova u tečnom metalu počinje sa prijanjanjem
atoma gasa na površinu metala (absorpcija). Zatim, absorbovani gas obrazuje sa
površinskim slojem metala rastvor i hemijske spojeve (hemisorpcija).
Na kraju, proizvodi hemisorpcije prodiru u dubinu tečnog metala.
Procesi adsorpcije i hemisorpcije odvijaju se praktično trenutno.
Prodriranje proizvoda hemisorpcije u dubinu tečnog metala vrši se sporije.
Pri tome, veliku ulogu igra mehaničko miješanje rastopa, uz najčešće burno
izdvajanje gasova.
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
94
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 4.13.
Dijagram stanja željezo - kisik
Mn
Si +
Paralelno sa navedenom oksidacijom mogu se odvijati reakcije između
legirajućih elemenata i fero - oksida:
FeO + C
FeO + Mn
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
95
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
2FeO + Si
Pri ručnom zavarivanju obloženom elektrodom, sadržaj oksigena u šavu zavisi od vrste ob
- kod golih elektrod
- kod elektroda oksidnog tip
- kod elektroda kiselog i rutilnog tip
- kod elektroda bazičnog tip
Prisustvo oksigena u čeliku dovodi do pogoršavanja njegovih mehaničkih karakterist
Slika 4.14.
Fe 4 N.
Slika 4.15.
Dijagram stanja željezo - azot
Granična rastvorljivost azota u željezu na 590 0C iznosi 0,13%, dok
pri sobnoj temperaturi iznosi 0,001%. Pri zavarivanju, sadržaj azota može
biti uvećan zbog pregrijavanja metala.
Slika 4.16.
Rastvorljivost azota i vodika u željezu u zavisnosti od temperature
Slika 4.17.
Utjecaj sadržaja azota na mehaničke karakteristike niskougljičnog čelika
Prisustvo azota u željezu veoma utiče na njegova svojstva. Na slici 4.17. prikazan je utjecaj azota
4.2.3. Apsorpcija vodika u šavovima
Slika 4.18.
Izgled “ribljeg oka”
Slika 4.19.
Obrazovanje “ribljih očiju” (praćeno ultrazvukom) u
procesu razaranja čelika na kidalici.
Slika 4.20.
Položaj prslina u sučeljenom spoju
Slika 4.21.
Shema promjena deformacije u toku kristalizacije i hlađenja šava
a - početna stvarna deformacija veća od toplinske
b - početna stvarna deformacija manja od toplinske
1- stvarna
2 - toplinska
Slika 4.22.
Zavisnost između kritičnog sadržaja ugljika u šavu i temperature
predgrijavanja T o ( ψ u = 4)
Slika 4.24.
Zavisnost između kritičnog sadržaja ugljika u šavu i koeficijenta oblika uvara
ψ u.
nazvano završni krater. Ukoliko je razmak između limova S 1 (sl. 4.26.) veći
od 4 - 5 mm, postoji velika opasnost da se obrazuje prslina u završnom
krateru. Najefikasniji način za spreča - vanje pojave prslina u završnom
krateru sastoji se u smanjivanju razmaka S 1 i u popunjavanju kratera
dodatnim materijalom vraćenjem elektrode.
Slika 4.26.
Shema obrazovanja prslina u završnom krateru.
Slika 4.27.
Shema nastajanja prsline po granicama zrna u zoni utjecaja topline
Slika 4.28.
Promjena tvrdoće u zoni utjecaja topline
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
105
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
1 - bez predgrijavanja;
2 - sa predgrijavanjem do 200 0C.
Slika 4.29.
Utjecaj brzine hlađenja na obrazovanje prslina.
Slika 4.30.
Dijagram stanja ugljičnih čelika
U podeutektoidnom čeliku, veoma sporo hlađenom do sobne temperature,
zapažaju se dva sastojka: α - ferit u obliku polja ili mreže, i perlit (Feα -
Fe 3 C).
Razlaganje austenita u nadeutektoidnom čeliku započinje u tački f sa
izlučivanjem cementita; proces obrazovanja perlita koji sleduje ovom
izlučivanju analogan je prethodnom slučaju. Poslije hlađenja, posmatranjem
pod mikrosko - pom, poslije odgovarajućeg nagrizanja izbruska, vidi se
cementitna mreža po granicama perlitnih zrna.
U tako ohlađenom čeliku sa razvijenim zrnima ferita struktura će biti gruba
i pri određenoj kristalnoj orijentaciji takvu strukturu nazivamo
Vidmanštetenovom. Ovu strukturu ćemo kasnije detaljnije proučiti. Ako se
sada ova livena struktura ponovnim zagrijavanjem prevede u oblast γ -
čvrstog rastvora pri prelazu linije transformacije GS javiće se mnoštvo sitnih
γ zrna, pa ćemo pri hlađenju do sobne temperature, pošto je transformacija
γ → α reverzibilna, - ponovo naći strukturu sitnozrnog ferita združenu sa
perlitnim agregatom.
Vidi se da između dimenzija γ i α zrna postoji određena uzajamna zavisnost:
krupno γ- zrno daje krupno α- zrno, a ako je zrno γ - željeza sitno, onda se
obrazuje sitnozrno α - željezo. Ako postoji uzajamni odnos ne postoji
sličnost, tj. α - zrno ne predstavlja tačnu sliku γ - zrna. Nasuprot tome,
cementitna mreža u nadeutektoidnim čelicima potpuno tačno karakteriše
veličinu γ - zrna. Za određiva- nje veličine austenitnog zrna neophodno je
potrebno prisustvo cementitne mreže po granicama zrna; u ovom cilju, čelik
se podvrgava cementaciji na temperaturama austenitnizacije (proba Mak
Kejd - En 1).
Razmotrimo sada proces očvršćavanja čelika III čiji je sadržaj ugljika oko
0,10 %, što je često slučaj pri upotrebi zavarljivih čelika spajanih plinskim
ili elektrolučnim zavarivanjem (slika 4.30.)
Pri prelazu likvidusa u g, izlučene klice su kristali δ - željeza, sa veoma
niskom koncentracijom ugljika (C < 0,05%); klice se obogaćuju ugljikom do
0,07% pri temperaturi od 1 490 0C. Peritektična transformacija, do koje
dolazi pri ovoj temperaturi, javlja se kao rezultat uzajamnog dejstva δ -
željeza sa tečnom fazom B sa 0,55% ugljika, kojom prilikom se obrazuje
čvrst rastvor γ - željeza. Između 1 490 0C i tačke g’ (1 450 0C) jednovremeno
su prisutne dvije faze δ + γ, koje pri prelazu linije NJ obrazuju jednofaznu
austenitnu strukturu, ili zrna γ.
Proces kristalizacije koji slijedi identičan je procesu u slučaju
podeutektoidnog čelika, to jest, u tački k na liniji GS pri temperaturi od oko
870 0C, takođe nastupa izlučivanje feritne faze a iz nje zrna ferita α. Ako je
sadržaj ugljika u čeliku manji od 0,05 %, onda tečna faza neposredno
prelazi u δ - željezo, a transformacija δ → γ se odvija po liniji NJ.
U čvrstom stanju, pri prelazu linije GP, dolazi do izlučivanja tercijarnog
cementita. Takvu strukturu možemo često sresti u šavovima, kako u stanju
neposredno poslije zavarivanja, tako i u termički obrađenom stanju.
Strukture šavova, dobijene plinskim i elektrolučnim zavarivanjem, su
1
Mc Quaid Ehn; ova je proba standardizovana u SAD ( prim.Prev. )
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
110
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 4.32.
Utjecaj temperature na porast zrna
Slika 4.33.
Utjecaj temperature i vremena zagrijavanja na porast zrna
Pri temperaturama ispod 1200 0C, pri bilo kojoj dužini vremena zagrija -
vanja, obrazuju se samo mješovite strukture, koje se sastoje kako iz krupnih,
tako i iz sitnih zrna.
2. Elektrolučno zavarivanje
Slika 4.34.
Shematski prikaz termičke raspodjele pri tačkastom zavarivanju,
koja objašnjava sočivasti oblik zavarene tačke
Slika 4.35.
Združene krive raspodjele topline (oksiacetilenski i elektrolučno zavareni
spojevi) sa “karakterističnim krivama kaljenja” nikl - hrom kaljivog čelika.
Razgraničenje zona pod utjecajem topline osnovnog materijala.
5. ZAVARIVAČKI MATERIJALI
OSNOVE O METALIMA
U stručnoj literaturi postoji mnogo definicija pojma metal, mada se u suštini sve
te definicije svode na isto. Tako se u hemiji pod metalima podra - zumijeva
određena grupa elemenata, raspoređena u lijevom dijelu Mendeljejevog sistema.
Elementi te grupe, stupajući u hemijsku reakciju sa elementima, poznatim pod
nazivom kao nemetali, odaju pomenutim svoje spoljašnje, takozvane valentne
elektrone. To se događa zbog toga što u metalu spoljašnji elektroni nisu čvrsto
povezani sa jezgrom. Osim toga, na spoljašnjim elektronskim ljuskama metala
nalazi se malo elektrona (svega 1 do 2), dok u nemetala ih ima daleko više (5 do
8). Svi elementi raspoređeni u Mendeljejevom sistemu lijevo od galijuma,
indijuma i talijuma su metali, a oni, raspoređeni desno od arsena, antimona i
bizmuta su nemetali.
Elementi raspoređeni u prelaznim grupama mogu pripadati metalima (olovo,
kalaj, antimon, indij, talij, bizmut), nemetalima (ugljik, azot, fosfor, arsen, kisik,
sumpor), ili zauzimati središnji (prelazni) položaj (galij, silicij, germanij, selen,
telur).
U tehnici se pod metalom podrazumijevaju materije koje posjeduju karak -
terističan metalni sjaj, u određenoj mjeri prisutan kod svih metala, i plastičnost.
Prema tom obilježju metali se lahko razlikuju od nemetala, npr. Drveta, kamena,
stakla ili porculana.
V.M. Lomonosov je definirao metale kao svijetla tijela, koja je moguće kovati.
Tim osobinama raspolažu ne samo čisti elementi (npr. željezo, bakar, aluminijum
i dr.), već i složenije materije, u čiji sastav može ulaziti više metala, često sa
primjesama znatnih količina nemetala. Takve supstance nose naziv metal - ne
legure.
Prema tome, u širem tumačenju, metalne legure se mogu takođe nazvati
metalima.Osim metalnog sjaja i plastičnosti, svi metali posjeduju visoku
električnu i toplinsku provodljivost.
Na osnovu prethodno izloženog, može se zaključiti da postoji određena razlika u
shvatanjima metala kao čistog hemijskog elementa i metala kao supstan - ce, ali i
jedna i druga definicija uslovljene su specifičnostima unutrašnje građe atoma
metalnih supstanci, koja je ista u čistim metalima i njihovim legurama.
Specifičnost građe metalnih supstanci sastoji se u tome, da su sve one, uglavnom,
sastavljene od takvih atoma, u kojima su spoljašnji elektroni slabo povezani sa
jezgrom. To uslovljava i posebni karakter hemijskog uzajamnog djelo- vanja
atoma metala, kao i metalne osobine. Elektroni imaju negativno punjenje, pa je
dovoljno da se stvori mala razlika potencijala da bi došlo do premještanja
elektrona u smjeru prema pozitivno napunjenom polu. Tako se obrazuje
električna struja. Zbog toga se metali pojavljuju kao dobri provodnici električne
struje, a nemetali kao loši.
Karakteristična električna osobina metala je i ta, što sa povećanjem tempe - rature
kod svih (bez izuzetaka) električna provodljivost se umanjuje.
Pri hemijskom uzajamnom djelovanju između metala i nemetala spoljašnji
elektroni atoma metala prelaze prema atomima nemetala. Atom metala se pri
tome preobražava u pozitivni jon, a atom nemetala u negativni jon.
Prema tome, slaba veza spoljašnjih elektrona sa jezgrom uslovljava hemij - ske i
fizičke osobine metala.
Na osnovu prethodno pobrojanih specifičnosti metala i njihovih legura, može se
zaključiti da isti imaju karakterističnu kristalnu strukturu. U određenim mjestima
kristalne rešetke raspoređuju se pozitivno napunjeni joni, a spoljašnji slobodni
elektroni obrazuju lahko tečljivu tečnost (elektronski gas), koja se kreće u svim
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
116
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
pravcima bez određenog reda. Pri određenim uvjetima, npr., pri stvaranju razlike
potencijala, kretanje elektrona dobija određeni smjer i pojavljuje se elektri - čna
struja.
U teoriji metalnog stanja metal se razmatra kao supstanca, sastavljena od
pozitivno napunjenih jona, okruženih negativno napunjenim česticama-elektroni -
ma, slabo povezanim sa jezgrom. Ti elektroni se neprekidno premještaju unutra
metala i ne pripadaju ni jednom atomu, već cjelokupnosti atoma.
Na taj način, kao karakteristična specifičnost kristalne strukture metala pojavljuje
se prisustvo elektronskog gasa unutra metala, slabo povezanog s poziti - vno
napunjenim jonima. Lahko premještanje tih elektrona unutra metala i slaba
njihova veza sa atomima daju metalima određene metalne osobine (visoka elektri
- čna i toplinska provodljivost, metalni sjaj, plastičnost i dr.).
PODJELA METALA
Crni metali imaju tamnosivu boju, veliku zapreminsku masu (osim alkal -
nozemnih), visoku temperaturu topljenja, relativno visoku tvrdoću i, u mnogim
slučajevima, posjeduju polimorfizam. Kao najtipičniji metal te grupe pojavljuje
se željezo.
Obojeni metali, prije svega, imaju karakterističnu boju: crvenu, žutu, bijelu. Posjeduju veliku pla
Crni metali se sa svoje strane mogu podijeliti na s
1. Željezni metali, gdje spadaju željezo, kobalt, nikal (takozvani feromagnetici) i
mangan, koji je blizak prethodnim po osobinama. Kobalt, nikal i mangan se
često primjenjuju kao dodaci legurama željeza, a takođe u ulozi osnove za
odgovarajuće legure, slične po osobinama visokolegiranim čelicima.
2. Teško topljivi metali, čija je temperatura topljenja viša nego željeza tj. iznad
1539 0C), primjenjuju se kao dodaci legiranim čelicima, a takođe u ulozi
osnove za odgovarajuće legure.
3. Uranovi metali (aktinoidi) prvenstveno se primjenjuju u legurama za atomsku
energetiku.
4. Rijetko zemni metali obuhvataju lantan, cerij, neodij, prazeodij i dr., objedi -
njene pod nazivom lantanoida, i, sa njima po osobinama, intrij i skandij. Ti
metali imaju vrlo bliske hemijske osobine, ali dosta različite fizičke (tempera -
tura taljenja i dr.). Oni se primjenjuju kao dodaci legurama drugih elemenata.
U prirodnim uvjetima susreću se zajedno i, zbog teškoća razdvajanja na zaseb -
ne elemente, za dodavanje se obično koristi legura koja sadrži 40 do 45% cerija
i 45 do 50% svih drugih rijetkozemnih elemenata.
5. Alkalno zemni metali u slobodnom metalnom stanju se ne primjenjuju, izuzev
u specijalnim slučajevima (npr., u ulozi toplonoša u atomskim reaktorima).
Obojeni metali se dijele na:
1. Lahki metali (berilij, magnezij, aluminij), koji posjeduju malu zapreminsku
masu.
2. Plemeniti metali, u koje spadaju: srebro, zlato i metali platinske grupe (platina,
paladij, iridij, radij, osmij i rutenij). U njih može da spada i “poluplemeniti”
bakar. Posjeduju visoku otpornost prema koroziji.
3. Lahko topljivi metali obuhvataju: cink, kadmij, živu, olovo, kalaj, bizmut, talij,
antimon i elemente sa oslabljenim metalnim osobinama (galij, germanij).
Primjena metala određena je njihovom rasprostranjenošću u prirodi, a sa
istorijskog aspekta razvojem tehnike.
U stvarnosti, glavni udio po proizvodnji i primjeni ima željezo legure čelika. To
je povezano sa nizom razloga: mala cijena, najbolje mehaničke osobine,
mogućnost masovne proizvodnje i velika rasprostranjenost njegovih ruda u
prirodi.
Bez obezbjeđenja čelika u potrebnoj količini ne može se razvijati ni jedna
industrijska grana. Zato se obim proizvodnje čelika uzima kao važan pokazatelj
tehničke i ekonomske moći zemlje.
5.1. ŽELJEZO
5.1.1. Čelik
Opšti podaci
Čelik je legura željeza (Fe) sa sadržajem ugljika (C) do 1,7% (masenih), mada
ima literaturnih podataka da se taj sadržaj kreće i do 2%. Pored željeza, kao
osnove, i ugljika, koji se uvodi namjerno, jer jako utiče na osobine čelika, čak i
pri neznatnoj promjeni njegovog sadržaja, u čeliku se nalazi mnogo drugih
elemenata. Njihovo prisustvo prouzrokovano je tehnološkim uvjetima
proizvodnje, nemoguć - nošću potpunog njihovog udaljavanja iz metala, ili usljed
slučajnih okolnosti, a mogu se i specijalno uvoditi, kao ugljik, sa ciljem promjene
strukture i osobina čelika. Prema klasifikaciji N.T. Gudcova, svi hemijski
elementi (primjese), koje sadrži čelik, mogu se podijeliti na četiri grupe :
a) Stalne ili uobičajene primjese.
U tu grupu spadaju mangan (Mn) i silicij (Si), a takođe i aluminij (Al), koji se,
kao silicijum i mangan, primjenjuje u ulozi dezoksidatora. Ovi elementi se
moraju uvoditi u metal pri proizvodnji čelika da bi se dobio dobro dezoksi -
disani čelik.U neumirenim čelicima sadržaj silicija i aluminija je mali. U stalne
primjese spadaju sumpor (S) i fosfor (P), zbog toga što se od njih nemoguće
osloboditi pri masovnoj proizvodnji čelika. Iako se u izvjesnim čelicima
namjerno ostavljaju, oni se uvijek smatraju kao nečistoće.
b) Skrivene primjese.
Tu spadaju kisik (O), vodik (H) i azot (N), koji su prisutni u bilo kom
čeliku u vrlo malim količinama. Metode njihovog hemijskog određivanja su
složene, pa se zato sadržaj tih elemenata u običnim tehničkim uvjetima ne
navodi.
c) Slučajne primjese.
U tu grupu spadaju primjese koje dolaze iz šarže ili slučajno u tehnološ -
kom procesu proizvodnje, kao što su: olovo (Pb), cink (Zn), antimon (Sb),
kalaj (Sn), arsen (As) itd.
d) Legirajući elementi.
U te elemente spadaju elementi koje se namjerno uvode u čelik u određe -
nim količinama, u cilju promjene strukture i osobina čelika. U tu grupu spada –
ju : hrom (Cr), nikal (Ni), volfram (W), molibden (Mo), vanadij (W), kobalt
(Co), titan (Ti), niobij (Nb), bakar (Cu), cirkonij (Zr), magnezij (Mg) bor (B),
aluminij (Al) i drugi.
U čeliku prisutni elementi se mogu nalaziti u slijede
1. U slobodnom stanju. Olovo, srebro i bakar, zbog prevelike atomske zapremine
ne obrazuju hemijska jedinjenja sa željezom. Osim toga, srebro i olovo se ne
rastvaraju u čvrstom željezu, a rastvorljivost bakra iznosi približno oko 1%.
Zato pri prisustvu u čeliku vrlo malih količina olova, srebra ili bakra (bakra
iznad 1%) oni se nalaze u slobodnom stanju u obliku metalnih uključaka.
2. Obrazuju intermetalna jedinjenja. Tu osobinu ima većina legirajućih elemena -
ta, ali samo pri takvim njihovim sadržajima, koji se praktično ne sreću u
običnim industrijskim čelicima. Zato se može smatrati da se u običnim masov -
nim čelicima ne sreću intermetalna jedinjenja legirajućih elemenata.U visoko -
legiranim čelicima obrazuju se intermetalna jedinjenja, što ima veliki značaj za
te čelike.
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
121
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 5.1.
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
123
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 5.2.
Utjecaj ugljika na mehaničke osobine čelika
Slika 5.3.
Utjecaj ugljika na temperaturu prelaza u krto stanje željeza.
Navedene mehaničke osobine odnose se na toplovaljane radne komade bez
termičke obrade, tj. Pri strukturi perlit + ferit (ili perlit + cementit). Brojke su
srednje vrijednosti i mogu se mijenjati u granicama ± 10% u zavisnosti od
sadržaja primjesa, uvjeta hlađenja poslije valjanja itd. Ako se čelik primjenjuje u
obliku odlivka, tada grublja ljevena struktura posjeduje lošije osobine od onih na
slici 5.2. (uglavnom se smanjuju osobine plastičnosti).
Bitan utjecaj pokazuje ugljik na osobine žilavosti. Kao što se vidi sa slike 5.3.
povećanje sadržaja ugljika dovodi do povišenja temperature prelaza u krto stanje i
umanjenja udarne žilavosti u oblasti žilavog loma na temperaturama iznad
temperature prelaza u krto stanje.
FeO + Mn → MnO + Fe
tj. radi odstranjenja štetnih primjesa oksida željeza. Mangan takođe udalja- va
štetna jedinjenja sumpora sa željezom, rastvara se u feritu i cementitu.
Mangan znatno utječe na osobine čelika, povećavajući čvrstoću u toplo - valjanim
radnim komadima, mijenjajući, uz to, i neke druge osobine. Pošto je sadržaj
mangana u svim čelicima približno podjednak, to njegov utjecaj na čelik
različitog sastava ostaje približno isti.
Utjecaj silicija u početnim dodacima sličan je utjecaju mangana. On dezoksidiše
čelik prema reakciji:
2FeO + Si → 2Fe + SiO 2
Silicij se strukturno ne zapaža, pošto je potpuno rastvoren u feritu, osim onog
dijela, koji u obliku oksida silicija nije uspio da izroni u trosku, već je ostao u
metalu u obliku silikatnih uključaka.
Rude željeza, a takođe topitelj i gorivo, sadrže određenu količinu fosfora, koji u
procesu proizvodnje livenog gvožđa ostaje u njemu u različitom stepenu i zatim
prelazi u čelik.
Rastvorljivost fosfora u α željezu 1,2%. Prisustvo fosfora iznad te količine (koja
se umanjuje sa povećanjem sadržaja ugljika) dovodi do obrazovanja fosfida
željeza (Fe 3 P faze), koja se sreće u sivim livenim gvožđima.
Rastvarajući se u feritu, fosfor oštro povećava temperaturu prelaza u krto
stanje (sl. 5.4.).
Slika 5.4.
Utjecaj fosfora na temperaturu prelaza u krto stanje čelika (0,2% C; 1% Mn).
Slika 5.5.
Utjecaj sumpora na osobine žilavosti čelika.
Slika 5.6.
Utjecaj stupnja deformacije na granicu čvrstoće žice s različitim sadržajem ugljika
Slika 5.7.
Shematski dijagrami stanja željeza - legirajući elemenat
Slika 5.8.
Utjecaj elemenata na tvrdoću ferita (prema A.P. Guljaevu)
Slika 5.9.
Utjecaj elemenata na udarnu žilavost (prema A.P. Guljaevu)
Dati podaci na slikama 5.7. i 5.8. odnose se na slučaj laganog hlađenja legura.
Osobine ferita, koji sadrži silicij, molibden ili volfram, praktično ne zavise od
brzine hlađenja legure, dok je tvrdoća ferita, legiranog kromom, manganom i
niklom poslije brzog hlađenja veća, nego poslije laganog hlađenja.
Važan značaj ima utjecaj elemenata na prag žilavosti čime se određuje sklonost
čelika prema krtom lomu. Prisustvo kroma u željezu dovodi do određenog
povišenja temperature prelaze u krto stanje, dok nikal jako pomjera temperaturu
prelaza u krto stanje prema nižim temperaturama, umanjujući na taj način
sklonost željeza prema krtom lomu. Zato se nikal pojavljuje kao posebno važan
legirajući elemenat. Nikal, uz dosta intezivno ojačavanje ferita, ne smanjuje
njegovu žilavost, a snižava temperaturu prelaza u krto stanje. Međutim, drugi
elementi, ako i ne smanjuju žilavost, slabo ojačavaju ferit (krom), ili, jako
ojačajavući ferit, oštro smanjuju njegovu žilavost (mangan, silicij). Sličan utjecaj
mangana i slicija zapaža se pri prisustvu mangana iznad 1,5 % i silicija iznad 0,5
% (sl. 5.9.)
Karbidna faza u legiranim čelicima
dr., koji imaju manje dogra - đene d-putanje, nego mangan i krom. To
uvjetima).
Slika 5.10.
Shematski dijagram izotermičkog raspadanja austenita:
a) 1 - ugljični čelik
2 - čelik, legiran elementima koji nisu skloni prema obrazovanju karbida.
b) 1 - ugljični čelik
2 - čelik, legiran elementima, koji su skloni prema obrazo
pojavljuju suvišne faze bara (boridi), koje djeluju kao centri kristalizacije
Slika 5.11.
Utjecaj legirajućih elemenata na temperaturu martenzitnog preobražaja (a) i
količinu zaostalog austenita (b). Čelik sadrži 1% C (prema V.D. Sadovskom)
Skoro svi legirajući elementi umanjuju sklonost austenitnog zrna prema rastu.
Izuzetak čine mangan i bor, koji potpomažu rast zrna.
Nikal, kobalt silicij i bakar (elementi koji ne obrazuju karbide) relativno
Krom, molibden, volfram, vanadij i titan jako sitno zrno (elementi su nabrojani
po redoslijedu rasta sile njihovog djelovanja). Ta razlika se pojavljuje kao
direktna posljedica različite postojanosti karbida (i nitrida) tih elemenata. Suvišni
karbidi, nerastvoreni u austenitu, koče rast austenitnog zrna. Zato čelik, u
prisustvu i male količine nerastvorenih karbida, zadržava sitnozrnastu strukturu
do vrlo visokih temperatura zagrijavanja.
Kao što je već ranije iznešeno, u ugljičnom čeliku ugljik se javlja kao osnovni
legirajući elemenat, koji određuje mehaničke osobine čelika.
Prema sadržaju ugljika, ovaj čelik se mož
- niskougljični (
- srednjeugljični (od 0,25 d
- visokougljični (od 0,4
5.12.).
Slika 5.12.
Dijagram izotermičkog raspadanja austenita za čelike tri grupe (shematski prikaz):
a) perlitna grupa;
b) martenzitna grupa i
c) austenitna grupa
Ako u višestruko legiranim čelicima više legirajućih elemenata ima isti proizvod
procentualnog srednjeg sadržaja i faktora vrijednosti, kao najutjecajniji će se
smatrati onaj legirajući elemenat, koji ima najveći faktor vrijednosti, a kao drugi
utjecajni elemenat onaj koji ima prvi manji faktor vrijednosti.
Simbol na drug
− kod ugljičnih čelika, sa propisanim sastavom, desetostruka vrijednost maksi -
malnog procenta ugljika, zaokruženog na desetine. Ako je, npr. U čeliku 0,90
% i više ugljika, brojčani simbol na drugom mjestu je 9;
− kod legiranih čelika drugi po redu utjecajni legirajući elemenat;
− kod jednostruko legiranih čelika on je uvijek 1.
Simbol na trećem i četvrtom mjestu predstavlja redni br
− od 0 do 19 su ugljični čelici sa propisanim sastavom i legirani čelici koji nisu
namijenjeni termičkoj obradi;
− od 20 do 29 su ugljični i legirani čelici za cementaciju;
− od 30 do 39 su ugljični i legirani čelici za poboljšanje;
− od 40 do 49 su ugljični i legirani čelici za alate;
− od 50 do 59 su visokolegirani čelici za alate;
− od 60 do 69 su čelici sa naročitim fizičkim osobinama;
− od 70 do 79 su čelici hemijski postojani i vatrootporni;
− od 80 do 89 je slobodno i
− od 90 do 99 su čelici za automate i ostali čelici.
Dopunskom oznakom označava se stan
− Bez termičke obrade “0”;
− žareno “1”;
− žareno na najbolju obradivost “2”;
− normalizovano “3”;
− poboljšano “4”;
− hladno deformisano “5”;
− ljušteno, ili brušeno “6”;
− podešeno po naročitim uputstvima “9”.
Dopunska oznaka odnosi se isključivo na proizvode (valjani i vučeni čelik) u
isporučenom stanju. Ona se ne odnosi na gotove ugrađene dijelove, pa zato je ne
treba upotrebljavati kao oznaku materijala na crtežima. Koristi se u standardima i
drugoj dokumentaciji, koja se odnosi na porudžbine, odnosno isporuku.
Posebne oznake mogu se dodati u posebnim slučajevima, kao, npr. garan - tirana
zavarljivost označava se slovom “V”.
Označavanje čelika bojom u skladištima definisano je posebnim dopunama
standarda.
Tehnički uvjeti za izradu i isporuku konstrukcionih čelika definirani su također
standardima.
Slika 5.13.
Promjena zatezne čvrstoće (σ m ) i plastičnosti (δ) tehničkog nikla
u zavisnosti od temperature
Slika 5.14.
Promjena rastvorljivosti vodika u niklu u zavisnosti od temperature
NiO + 2H = Ni + H 2 O
Reakcija dezoksidacije Ni naročito je moguća pri hlađenju, kada se NiO,
zbog umanjene rastvorljivosti, izdvaja u obliku samostalne faze. Povezano sa
tim, reakcije dezoksidacije mogu biti uzročnik, ne samo pojava pora, već i
krtosti nikla, zbog obrazovanja mikropukotina, do kojih dolazi uslijed obrazov-
nih gasovitih produkata (H 2 O).
Pošto pri zavarivanju nije isključena oksidacija nikla, to je za dobijanje
šavova sa dovoljno visokim osobinama, oslobođenih od pora i pukotina,
neophodno obezbijediti dobru zaštitu zone zavarivanja od atmosferskog vazdu-
ha, kao i dobru dezoksidaciju i prečišćavanje rastopa. Taj problem može biti
djelimično riješen primjenom odgovarajućih topitelja, koji su sposobni da
vezuju okside nikla, ili uvođenjem u rastop jakih dezoksidanata (aluminij, titan
i dr.). Kao efikasna mjera za spriječavanje poroznosti primjenjuje se zavariva -
nje kratkim električnim lukom (do 1,5 mm), čime se jako smanjuje usisavanje
gasova iz atmosfere.
2. Velika je sklonost metala prema obrazovanju toplih (kristalizacionih) pukotina.
Ta sklonost povezana je za obrazovanje, po granicama krupnih zrna, lahko -
topljivih eutektikuma Ni 3 S + Ni (Tt = 645 0C) i Ni 3 P + Ni (Tt = 880 0C), koji
imaju transkristalnu strukturu. Zbog toga je neophodno ograničavati sadržaj
sumpora i fosfora na 0,001 % svakog od njih i to u svim kvalitetima tehničkog
nikla, a takođe i u dodatnim metalima za njegovo zavarivanje. Dodavanjem
određenih elemenata (do 5% Mn i do 0,1% Mo), moguće je vezati sumpor u
jedinjenja sa višom temperaturom topljenja.
Rast kristalnog zrna moguće je ograničiti primjenom režima zavarivanja sa
malom pogonskom energijom, kao i uvođenje, u malim količinama, u metal
šava odgovarajućih modifikatora (titan, aluminij, molibden), koji usitnjavaju
kristalnu strukturu.
Pri zavarivanju legura nikla najveću opasnost predstavlja obrazovanje
kristalizacionih pukotina, pri kristalizaciji metala šava. Osnovni način spre -
čavanja njihove pojave jeste primjena dodatnih metala visoke čistoće, oslobo -
đenih od primjesa, koje imaju sposobnost likviranja i obrazovanja lahko -
topljivih uključaka pri kristalizaciji.
3. Manja tečljivost metala rastopa. Pri zavarivanju nikla i njegovih legura metal
rastopa manje je tečljiv nego pri zavarivanju čelika, a dubina uvarivanja je
manja, pa je zato neophodno povećati kut otvora žlijeba.
Shodno tome, često je potrebno za jednu istu leguru nikla primjeniti različitu
tehnologiju zavarivanja.
Elektrolučno zavarivanje topljivom žičanom elektrodom u zaštiti gasa obično se
primjenjuje za debljine iznad 4 (5) mm, i to u prvom redu pri zavarivanju legura
nikal - krom.
Kao zaštitni gas pretežno se koristi argon (čistoće 99,99%). Potrebno je imati na
umu da je neophodno obezbijediti sigurnu zaštitu rastopa od zraka, kako sa strane
izvođenja zavarivanja, tako i sa suprotne (korijene) strane. Pri nedovolj - noj
zaštiti postoji mogućnost stvaranja pora. Sa korijene strane može se upotrijebiti i
odgovarajući topitelj.
Posebnu pažnju treba posvetiti čistoći površina osnovnog i dodatnog metala.
Površine u zoni zavarivanja moraju biti metalno sjajne. U tom smislu je potrebno
odstraniti sve nečistoće prije zavarivanja, pomoću četke od krom - nikal čelika i
odgovarajućeg rastopa (npr. Aceton i špiritus). Oksidisani slojevi na površini
radnog komada mogu se odstraniti 10 %-nom sonom ili sumpornom kise - linom,
nakon čega se vrši temeljno ispiranje vodom. Oksidisani slojevi, nastali kao
posljedica zavarivanja, mogu se odstraniti pjeskarenjem ili brušenjem pomoću
neželjeznih brusnih ploča.
Poslije polaganja svakog zavara, a prije nanošenja slijedećeg, treba odstra - niti
trosku i okside sa njihove površine.
Legure na bazi nikla imaju manju provodljivost topline od čistog nikla, što
olakšava zavarivanje.
Zbog velikog električnog otpora, izvučeni dio žičane elektrode je za 1,5 do 2 puta
manji nego pri zavarivanju niskolegiranom čeličnom žičanom elektrodom.
Izvođenjem zavara malog poprečnog presjeka sprečava se rast kristalnog zrna.
Primjenom pulsirajućeg (MIGp) i kratkospojenog (MIGk) prenosa dodat - nog
metala uspješno se zavaruju i metali manje debljine, analogno zavarivanju
visokolegiranih krom-nikal čelika. Pomenuti oblici prenosa dodatnog metala se
primjenjuju i pri plakiranju čelika legurama na bazi nikla (vatrootpornim i otpor -
nim prema koroziji).
U tabeli 5.5. dati su okvirni podaci za MIGs zavarivanje nikla i njegovih legura, a u tabeli
Tabela 5.5. Okvirni podaci za MIGs zavarivanja nikla i njegovih legura
Vrsta Struja zavarivanja Struja zavarivanja
Osnovni Kapacitet
zavarivan (za prečnik žičane (za prečnik žičane
metal topljenja
ja elektrode 1,2 mm) elektrode 1,6 mm)
Spajanje 130 2
Spajanje 160 180 1 3
NiCu30Fe Spajanje 195 240 4
Nanošenje 235 310 5
Nanošenje 380 6
Spajanje 140 2
Spajanje 170 1701 3
NiCr15Fe Spajanje 200 250 4
Nanošenje 240 320 5
Nanošenje 300 375 6
1
Tehnički moguće, ali nije uobičajeno
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
149
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Tabela 5.7.
Aluminij i njegove legure za izradu zavarenih konstrukcija (prema DIN 1725)
Legirajući elementi ( % )
Oznaka
Mn Mg Si Zn Cu
Čisti aluminij
Al 99,8
Al 99,5
Legura tipa Al - Mn ( neojačavajuća )
AlMn 0,9 do 1,4
Legura tipa Al - Mg ( neojačavajuća )
AlMg3 2,6 do 3,0
AlMg5 4,3 do 5,5
Legura tipa Al - Mg - Mn ( neojačavajuća )
AlMgMn 0,5 do 1,1 1,6 do 2,5
AlMg4,5Mn 0,6 do 1,0 4,0 do 4,9
Legura tipa Al - Mg - Si ( ojačavajuća )
AlMgSi0,5 0,4 do 0,8 0,35 do 0,70
AlMgSi1 0,4 do 1,0 0,6 do 1,2 0,75 do 1,3
Legura tipa Al - Zn Mg ( ojačavajuća , bez dodatka bakra )
AlZnMg1 0,1 do 0,5 1,0 do 1,4 4,5 do 5,0
Livene legure tipa : G-AlSi , G-AlSiMg , G-AlSiCu
G-AlSi12 0 do 0,5 11 do 13,5
G-AlSi10Mg 0 do 0,5 0,2 do 0,4 9 do 11
G-AlSi6Cu4 0,3 do 0,6 0,1 do 0,3 5 do 7 3 do 5
Kada dođe do odvajanja određenog dijela čvrstog metala sa stranica žlije - ba,
rastopljeni aluminij, pošto posjeduje visoku tečljivost, može da isteče kroz otvor
grla žlijeba. Dimenzije rastopa teško je kontrolisati, jer aluminij, praktič - no, ne
mijenja boju pri zagrijavanju. Pri jednoslojnom zavarivanju, uz korišće - nje
velike pogonske energije, neophodno je, radi sprečavanja progorijevanja ili
odvajanja dijelova čvrstog metala sa stranica žlijeba, primjenjivati odgovara -
juće podložne ploče od nehrđajućeg čelika, a ponekad i od grafita.
3. Velika sklonost prema pojavi deformacija pri zavarivanju uslijed velike vrije -
dnosti koeficijenta toplinskog širenja i malog modula elastičnosti aluminija. Da
bi se deformacije smanjile na što manju vrijednost, potrebno je izvršiti stezanje
limova, koji se zavaruju, mehanički (stegama), pneumatski ili hidraulično i
specijalnim alatima. Zbog visoke toplinske provodljivosti aluminija, naprave i
pribore za stezanje treba izrađivati od metala koji imaju malu toplinsku
provodljivost (visokolegirani nehrđajući čelici).
4. Obrazovanje pora u metalu šava. Za razliku od čelika, pore u aluminiju prven -
stveno se raspoređuju u unutrašnjosti šava, a mogu se sresti i u blizini njegove
granice stapanja sa osnovnim metalom. Kao osnovni uzročnik pojave pora u
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
153
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 5.17.
Promjena rastvorljivosti vodika u aluminiju u zavisnosti od temperature
zavarivanju aluminija
U tabeli 5.8. dati su okvirni podaci za MIGs zavarivanje aluminija i njegovu legura
Tabela 5.8.
Okvirni podaci za MIGs zavarivanje aluminija (Al 99,5; jednosmjerna struja; zaštita argonom)
Pri zavarivanju aluminija i njegovih legura treba imati na umu slijedeće prak
− potrebno je prije zavarivanja ukloniti slojeve oksida sa površina stranica žli -
jeba i sa ostalih površina u zoni zavarivanja. Prije polaganja svakog slijedećeg
zavara neophodno je očistiti površinu prethodnog zavara;
− čišćenje treba izvoditi isključivo četkom od nehrđajućeg čelika, sa žicama
malog prečnika, naročito u fazi zavarivanja, izuzev ako se dijelovi nagrizaju
neposredno prije zavarivanja. Ako se dijelovi nagrizaju, oni se moraju naknad-
no neutralisati (pasivizirati). Pri tome je potrebna konsultacija sa isporučiocem;
− na površinama radnog komada ne smiju se praviti duboki zarezi pri čišćenju,
pošto oni mogu kasnije postati žarišta korozije;
− pri pripremi “I” spojeva (za debljine do 5 mm) ivice lima na korijenoj strani
moraju biti malo oborene (1 mm/450), pošto oksidni sloj u donjem dijelu čeonih
strana nije obuhvaćen potpuno električnim lukom, pa ostaje kao jedan
razdvojeni sloj u šavu. Obaranjem ivica sa korijene strane postiže se potiski -
vanje ovog sloja na donju stranu šava, zahvaljujući propadanju tečnog metala
rastopa;
− pripoje treba izvoditi u propisanom redoslijedu i na propisanom rastojanju.
Treba imati na umu visoku toplinsku provodljivost i veliki koeficijent
toplinskog širenja aluminija i njegovih legura. Pripoji ne smiju biti suviše
kratki jer treba da izdrže napone uslijed zavarivanja, a da se pri tome u njima
ne pojave pukotine. Radi predostrožnosti, pripoje treba ukloniti brušenjem.
− magnezij posjeduje veliki afinitet prema kisiku. Kao rezultat toga pojavljuje se
oksid MgO koji prekriva površinu metala u obliku naslage.Temperatura
topljenja oksida magnezija je oko 2800 0C, a zapreminska masa oko 3650
kg/m3. Oksidna naslaga na površini legura magnezija otežava proces zava -
rivanja zbog visoke temperature topljenja, pa zbog toga ona mora biti
odstranjena ili razorena u procesu zavarivanja. Odstranjivanje se može vršiti
mehaničkim putem prije početka zavarivanja, a za razaranje se može koristiti
efekat katodnog raspršivanja ili odgovarajući topitelji. Sopstvena oksidna
naslaga na površini legura magnezija slabo štiti metal od utjecaja atmosfere i
vlage, čak i na sobnoj temperaturi. Prodirući kroz rastresitu naslagu, kisik
neprekidno uzajamno djeluje sa unutrašnjim slojevima metala, te tako izaziva
njegovu dalju oksidaciju. Pri povišenju temperature, oksidacija magnezija se
naglo povećava, a to otežava proces zavarivanja. Oksidna naslaga na površini
legura magnezija ima i sposobnost apsorbovanja velike količine vlage.
Prije početka zavarivanja, potrebno je legure magnezija očistiti od sopstve- ne
oksidne naslage i vještački nanijetih prevlaka, a nanijeti zaštitnu prevlaku na
površine zavarenog spoja poslije zavarivanja.
Poslije mehaničkog čišćenja površina legura magnezija treba pristupiti odmah
zavarivanju, jer u roku od 2 do 3 sahata dolazi do ponovne oksidacije, koja
otežava zavarivanje i pogoršava kvalitet šava;
− pored kisika, u atmosferi oko rastopa mogu biti prisutni CO, CO 2 , vodena para,
azot i vodik. Magnezij reaguje sa svim tim gasovitim materijama, obrazuje
karbide, nitride i okside.
Na temperaturama 600 do 700 0C i višim magnezij reaguje sa azotom i
obrazuje nitrid Mg 3 N 2 . Nitridi, ne samo da služe kao žarišta korozije, već
nepovoljno utječu i na mehaničke osobine legure magnezija, čiji šavovi inače
imaju slabije osobine plastičnosti u odnosu na šavove legura aluminija.
Za razliku od drugih gasova, vodik se može rastvoriti u magneziju. Rastvorljivost
vodika u magneziju u zavisnosti od temperature pri P H2 = 9,81 . 104 Pa (1 at)
prikazana je na slici 5.19.
Slika 5.19.
Promjena rastvorljivosti vodika u magneziju u zavisnosti
od temperature pri pH 2 = 9,81 . 104 Pa (1 at).
Bakar i njegove legure spadaju u grupu teških metala. U tabeli 5.4. nave - dene su
najvažnije fizičke osobine čistog bakra.
Čist bakar, zahvaljujući svojoj dobroj električnoj i toplinskoj provod - ljivosti,
kao i korozionoj postojanosti, zauzima značajno mjesto u elektrotehničkoj i
hemijskoj industriji, a posebno u izradi pribora i alata. Dobro se obrađuje
plastičnom deformacijom u hladnom i toplom stanju, a posjeduje i dovoljnu
otpornost prema prelazu u krto stanje na niskim temperaturama. Zadržava visoke
hemijske osobine u uvjetima niskih temperatura.
Sadržaj primjesa u najčistijem bakru iznosi do 0,01 %, a u bakru najmanje čistoće
do 1 %. Kao primjese u bakru mogu biti: Bi, Sb, As, Fe, Ni, Pb, Sn, S, Zn, P, O.
Sa povećanjem temperature osobine čvrstoće i plastičnosti bakra mijenjaju se u
dosta širokim granicama, što se vidi na slici 5.20.
Slika 5.20.
Promjena zatezne čvrstoće (σ m ), jediničnog izduženja (δ)
i suženja (ψ) bakra u zavisnosti od temperature
Za zavarivanje u zaštiti gasa koristi se uglavnom dezoksidisani bakar. Bakar kvaliteta SECu ugla
Od legura bakra u zaštiti gasa uglavnom se zavaruju one navedne u tabeli 5.9.
kod kojih su od posebnog značaja velika čvrstoća, postojanost prema koroziji i
habanju.
Nečistoće i neznatni dodaci primjesa znatno mogu izmijeniti osobine bakra i
njegovih legura. Pri povećanju sadržaja nečistoća opadaju toplinska i električna
provodljivost, kao i istezanje, a čvrstoća se povećava.
Slika 5.21.
Promjena rastvorivosti vodika u bakru sa temperaturom
pri pH 2 = 9,81 . 104 Pa (1 at)
Pri kristalizaciji metala rastopa, koja se odigrava vrlo brzo, zbog velike toplinske
provodljivosti bakra, dolazi do naglog smanjenja rastvorljivosti vodika u metalu,
pa atomarni vodik ne uspijeva da napusti metal. Oksid bakra se redukuje pomoću
vodika, pri tome se obrazuje vodena para, pa to dovodi do pojave pora i pukotina
u šavu. Dakle, kao uzročnici poroznosti mogu biti vodik, koji nije uspio da se
izdvoji iz metala rastopa pri kristalizaciji, i vodena para, koja se pojavljuje kao
rezultat reakcije vodika sa kisikom iz oksida bakra (Cu 2 O).
Nagomilana vodena para u mikrošupljinama metala šava stvara pritisak, što
dovodi do značajnih naprezanja i obrazovanja velikog broja mikropukotina. Ta
pojava je poznata kao vodena bolest bakra. Kao mjera za spriječavanje vodene
Odabrani postupak zavarivanja treba da omogući maksimalno koncentri - sano zagrijavanje radn
sa dobrim osobinama (mehaničkim, korozio - nim itd).
Ona obezbjeđuje dobijanje metala šava sa minimalnom količinom štetnih
primjesa. Koriste se izvori jednosmjerne struje, sa žičanom elektrodom na plus
(+) polu.
Zavarivanje varijantom MIG sa prenosom dodatnog metala u mlazu (MIGs) je
pogodno za radne komade većih debljina (iznad 4 mm), a primjenjuje se vrlo
uspješno i pri zavarivanju sučeljenih spojeva u kombinaciji sa TIG postup - kom.
Postupkom TIG se izvodi korijeni zavar, a pomoću MIGs zavari popune.
Varijanta MIGs je pogodna za izvođenje i ugaonih šavova bakra i njegovih
legura. Takođe se uspješno primjenjuje pri zavarivanju bakarnih polucijevi na
rezervoare ili dna rezervoara.
Zavarivanje varijantom MIG sa pulsirajućim prenosom dodatnog metala (MIGp)
vrlo se uspješno primjenjuje umjesto TIG postupka zavarivanja bakra i njegovih
legura. Odlikuje se većim brzinama zavarivanja, a i mogućnošću primjene u
prinudnim položajima zavarivanja.
Metal debljine do 5 mm zavaruje se sa predgrijavanjem do 350 0C, a sa
povećanjem debljine temperatura predgrijavanja se povećava na 600 do 800 0C.
Vrlo je važno temperaturu predgrijavanja održavati u toku čitavog procesa
zavarivanja, što se postiže dodatnim zagrijavanjem radnog komada.
U nizu slučajeva, naročito pri zavarivanju u zaštiti azota, primjenjuju se topitelji
na bazi bora, sa dodacima odgovarajućih dezoksidatora (aluminijumov prašak,
ferofosfor, feromangan i dr.), čime se poboljšava kvalitet šava.
Stranice žljeba i površinu žičane elektrode treba temeljno očistiti prije
zavarivanja. Čišćenje se izvodi mehaničkim putem (metalna četka, grebač, brusni
papir i dr.) i nagrizanjem odgovarajućim sredstvom (rastvori azotne, sone i sum -
porne kisjeline), a zatim se vrši ispiranje u vodi ili alkaliji sa sušenjem u toplom
vazduhu.
Pri zavarivanju bakra i njegovih legura, naročito pri prenosu dodatnog metala u
mlazu (MIGs), koji se primjenjuje za debele limove, dolazi do razvijanja metalnih
para, od kojih treba zaštiti zavarivača (prema potrebi treba da koristi i gas
masku).
Za zaštitu se najčešće koristi argon (čistoće 99,96 do 99,99% Ar), dok je upotreba
helijuma ograničena zbog deficitarnosti i visoke cijene.
Kao zaštitni gas može se koristiti i azot (sa dopunskim njegovim sušenjem i
prečišćavanjem silikagelom), zahvaljući tome što se azot ne rastvara u bakru i ne
stupa sa njim u reakciju. Upotrebom azota postiže se, pored ekonomskog efekta
(velika razlika u cijeni u odnosu na argon i helij), još jedan značajan efekat, u
suštini ekonomskog karaktera.
Cjelishodna je upotreba smješe sa 70 do 80% Ar i 20 do 30% N 2 radi uštede
argona ipovećanja produktivnosti (povećava se dubina uvarivanja).
Moguće je zavarivanje bakra i u zaštiti vodika.
Uređaji i oprema za zavarivanje bakra i njegovih legura su isti kao i za
zavarivanje drugih metala.
Tabela 5.10.
Okvirni podaci za MIGs zavarivanje bakra i njegovih legura
Debljina Prečnik Jačina Potrošnja
osnovnog žičane struje čistog
Osnovni metal Napomena
metala elektrode zavarivanja argona
( mm ) ( mm ) (A) ( l/min )
≤6 1.6 250 do 300 18 do 20 Zavariv i sa
SD – Cu 6 do 10 1.6 250 do 300 18 do 20 prečnikom 2,4 mm
Čisti bakar 10 do 20 2.4 380 do 420 18 do 20 Predgrijavanje na
SF - Cu 300 do 600 oC
10 2.4 400 do 420 18 do 20
Aluminijske bronze ≤6 1.6 225 do 270 18 do 20
CuAl5 i CuAl8 6 do 10 1.6 225 do 270 18 do 20
Kalajne bronze ≤6 1.2 200 do 210 18 do 20
CuSn4 i CuSn8 6 do 10 1.6 210 do 240 18 do 20
Legure bakar – nikl ≤6 1.2 190 do 210 18 do 20 Ne zavarivati
CuNi5Fe i 6 do 12 1.6 210 do 300 18 do 20 suviše pregrijan
CuNi30Fe > 12 1.6 210 do 300 18 do 20 radni komad
Legure bakar – cink ≤6 1.2 200 do 210 18 do 20
CuZn40 i CuZn39Pb 12 do 30 1.6 210 do 240 18 do 20
≤6 1.6 280 do 320 18 do 20
Silicijska bronza 6 do 12 1.6 300 do 350 18 do 20
CuSi2Mn 20 1.6 320 do 360 18 do 20
2.4 400 do 460 18 do 20
Slika 5.22.
a) Nastavljanje mesinganih cijevi zavarivanjem,
b) Montažna skica cijevnog snopa
5. ZAVARIVAČKI MATERIJALI
OSNOVE O METALIMA
U stručnoj literaturi postoji mnogo definicija pojma metal, mada se u suštini sve
te definicije svode na isto. Tako se u hemiji pod metalima podra - zumijeva
određena grupa elemenata, raspoređena u lijevom dijelu Mendeljejevog sistema.
Elementi te grupe, stupajući u hemijsku reakciju sa elementima, poznatim pod
nazivom kao nemetali, odaju pomenutim svoje spoljašnje, takozvane valentne
elektrone. To se događa zbog toga što u metalu spoljašnji elektroni nisu čvrsto
povezani sa jezgrom. Osim toga, na spoljašnjim elektronskim ljuskama metala
nalazi se malo elektrona (svega 1 do 2), dok u nemetala ih ima daleko više (5 do
8). Svi elementi raspoređeni u Mendeljejevom sistemu lijevo od galijuma,
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
171
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
PODJELA METALA
Crni metali imaju tamnosivu boju, veliku zapreminsku masu (osim alkal -
nozemnih), visoku temperaturu topljenja, relativno visoku tvrdoću i, u mnogim
slučajevima, posjeduju polimorfizam. Kao najtipičniji metal te grupe pojavljuje
se željezo.
Obojeni metali, prije svega, imaju karakterističnu boju: crvenu, žutu, bijelu. Posjeduju veliku pla
Crni metali se sa svoje strane mogu podijeliti na s
6. Željezni metali, gdje spadaju željezo, kobalt, nikal (takozvani feromagnetici) i
mangan, koji je blizak prethodnim po osobinama. Kobalt, nikal i mangan se
5.1. ŽELJEZO
5.1.1. Čelik
Opšti podaci
Čelik je legura željeza (Fe) sa sadržajem ugljika (C) do 1,7% (masenih), mada
ima literaturnih podataka da se taj sadržaj kreće i do 2%. Pored željeza, kao
osnove, i ugljika, koji se uvodi namjerno, jer jako utiče na osobine čelika, čak i
pri neznatnoj promjeni njegovog sadržaja, u čeliku se nalazi mnogo drugih
elemenata. Njihovo prisustvo prouzrokovano je tehnološkim uvjetima
proizvodnje, nemoguć - nošću potpunog njihovog udaljavanja iz metala, ili usljed
slučajnih okolnosti, a mogu se i specijalno uvoditi, kao ugljik, sa ciljem promjene
strukture i osobina čelika. Prema klasifikaciji N.T. Gudcova, svi hemijski
elementi (primjese), koje sadrži čelik, mogu se podijeliti na četiri grupe :
e) Stalne ili uobičajene primjese.
U tu grupu spadaju mangan (Mn) i silicij (Si), a takođe i aluminij (Al), koji se,
kao silicijum i mangan, primjenjuje u ulozi dezoksidatora. Ovi elementi se
moraju uvoditi u metal pri proizvodnji čelika da bi se dobio dobro dezoksi -
disani čelik.U neumirenim čelicima sadržaj silicija i aluminija je mali. U stalne
primjese spadaju sumpor (S) i fosfor (P), zbog toga što se od njih nemoguće
osloboditi pri masovnoj proizvodnji čelika. Iako se u izvjesnim čelicima
namjerno ostavljaju, oni se uvijek smatraju kao nečistoće.
f) Skrivene primjese.
Tu spadaju kisik (O), vodik (H) i azot (N), koji su prisutni u bilo kom
čeliku u vrlo malim količinama. Metode njihovog hemijskog određivanja su
složene, pa se zato sadržaj tih elemenata u običnim tehničkim uvjetima ne
navodi.
g) Slučajne primjese.
U tu grupu spadaju primjese koje dolaze iz šarže ili slučajno u tehnološ -
kom procesu proizvodnje, kao što su: olovo (Pb), cink (Zn), antimon (Sb),
kalaj (Sn), arsen (As) itd.
h) Legirajući elementi.
U te elemente spadaju elementi koje se namjerno uvode u čelik u određe -
nim količinama, u cilju promjene strukture i osobina čelika. U tu grupu spada –
ju : hrom (Cr), nikal (Ni), volfram (W), molibden (Mo), vanadij (W), kobalt
(Co), titan (Ti), niobij (Nb), bakar (Cu), cirkonij (Zr), magnezij (Mg) bor (B),
aluminij (Al) i drugi.
U čeliku prisutni elementi se mogu nalaziti u slijede
4. U slobodnom stanju. Olovo, srebro i bakar, zbog prevelike atomske zapremine
ne obrazuju hemijska jedinjenja sa željezom. Osim toga, srebro i olovo se ne
rastvaraju u čvrstom željezu, a rastvorljivost bakra iznosi približno oko 1%.
Zato pri prisustvu u čeliku vrlo malih količina olova, srebra ili bakra (bakra
iznad 1%) oni se nalaze u slobodnom stanju u obliku metalnih uključaka.
5. Obrazuju intermetalna jedinjenja. Tu osobinu ima većina legirajućih elemena -
ta, ali samo pri takvim njihovim sadržajima, koji se praktično ne sreću u
običnim industrijskim čelicima. Zato se može smatrati da se u običnim masov -
nim čelicima ne sreću intermetalna jedinjenja legirajućih elemenata.U visoko -
legiranim čelicima obrazuju se intermetalna jedinjenja, što ima veliki značaj za
te čelike.
6. Obrazuju okside i druga nemetalna jedinjenja. U tu grupu spadaju elementi koji
imaju veću srodnost (afinitet) u odnosu na kisik nego željezo. Zato u procesu
proizvodnje čelika takvi elementi, uvedeni u zadnjoj fazi topljenja, dezoksidišu
čelik, oduzimajući kisik od željeza.
FeO + M → MO + Fe
U ovoj shematskoj formuli reakcije pod M se podrazumijevaju bilo koji
legirajući element - dezoksidator. Kao rezultat dezoksidacije obrazuju se oksidi
Al 2 O 3 , TiO 2 , V 2 O 5 i dr. U posljednje vrijeme primjenjuje se dezoksidacija
Slika 5.1.
Oblast α, γ i ε faze željeza zavisnosti od temperature i pritiska
posebnih osobina. Određeni elementi utječu slično pritisku. Tako, npr., pri viso -
kom sadržaju mangana, uz normalan pritisak, obrazuje se ε faza.
Slika 5.2.
Utjecaj ugljika na mehaničke osobine čelika
Slika 5.3.
Utjecaj ugljika na temperaturu prelaza u krto stanje željeza.
Navedene mehaničke osobine odnose se na toplovaljane radne komade bez
termičke obrade, tj. Pri strukturi perlit + ferit (ili perlit + cementit). Brojke su
srednje vrijednosti i mogu se mijenjati u granicama ± 10% u zavisnosti od
sadržaja primjesa, uvjeta hlađenja poslije valjanja itd. Ako se čelik primjenjuje u
obliku odlivka, tada grublja ljevena struktura posjeduje lošije osobine od onih na
slici 5.2. (uglavnom se smanjuju osobine plastičnosti).
Bitan utjecaj pokazuje ugljik na osobine žilavosti. Kao što se vidi sa slike 5.3.
povećanje sadržaja ugljika dovodi do povišenja temperature prelaza u krto stanje i
umanjenja udarne žilavosti u oblasti žilavog loma na temperaturama iznad
temperature prelaza u krto stanje.
Slika 5.4.
Utjecaj fosfora na temperaturu prelaza u krto stanje čelika (0,2% C; 1% Mn).
Slika 5.5.
Utjecaj sumpora na osobine žilavosti čelika.
Slika 5.6.
Utjecaj stupnja deformacije na granicu čvrstoće žice s različitim sadržajem ugljika
Slika 5.7.
Shematski dijagrami stanja željeza - legirajući elemenat
Slika 5.8.
Utjecaj elemenata na tvrdoću ferita (prema A.P. Guljaevu)
Slika 5.9.
Dati podaci na slikama 5.7. i 5.8. odnose se na slučaj laganog hlađenja legura.
Osobine ferita, koji sadrži silicij, molibden ili volfram, praktično ne zavise od
brzine hlađenja legure, dok je tvrdoća ferita, legiranog kromom, manganom i
niklom poslije brzog hlađenja veća, nego poslije laganog hlađenja.
Važan značaj ima utjecaj elemenata na prag žilavosti čime se određuje sklonost
čelika prema krtom lomu. Prisustvo kroma u željezu dovodi do određenog
povišenja temperature prelaze u krto stanje, dok nikal jako pomjera temperaturu
prelaza u krto stanje prema nižim temperaturama, umanjujući na taj način
sklonost željeza prema krtom lomu. Zato se nikal pojavljuje kao posebno važan
legirajući elemenat. Nikal, uz dosta intezivno ojačavanje ferita, ne smanjuje
njegovu žilavost, a snižava temperaturu prelaza u krto stanje. Međutim, drugi
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
188
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
elementi, ako i ne smanjuju žilavost, slabo ojačavaju ferit (krom), ili, jako
ojačajavući ferit, oštro smanjuju njegovu žilavost (mangan, silicij). Sličan utjecaj
mangana i slicija zapaža se pri prisustvu mangana iznad 1,5 % i silicija iznad 0,5
% (sl. 5.9.)
Karbidna faza u legiranim čelicima
dr., koji imaju manje dogra - đene d-putanje, nego mangan i krom. To
uvjetima).
Slika 5.10.
Shematski dijagram izotermičkog raspadanja austenita:
a) 1 - ugljični čelik
2 - čelik, legiran elementima koji nisu skloni prema obrazovanju karbida.
b) 1 - ugljični čelik
2 - čelik, legiran elementima, koji su skloni prema obrazo
pojavljuju suvišne faze bara (boridi), koje djeluju kao centri kristalizacije
Skoro svi legirajući elementi umanjuju sklonost austenitnog zrna prema rastu.
Izuzetak čine mangan i bor, koji potpomažu rast zrna.
Nikal, kobalt silicij i bakar (elementi koji ne obrazuju karbide) relativno
Krom, molibden, volfram, vanadij i titan jako sitno zrno (elementi su nabrojani
po redoslijedu rasta sile njihovog djelovanja). Ta razlika se pojavljuje kao
direktna posljedica različite postojanosti karbida (i nitrida) tih elemenata. Suvišni
karbidi, nerastvoreni u austenitu, koče rast austenitnog zrna. Zato čelik, u
prisustvu i male količine nerastvorenih karbida, zadržava sitnozrnastu strukturu
do vrlo visokih temperatura zagrijavanja.
- hemij
-m
- načinu
Kao što je već ranije iznešeno, u ugljičnom čeliku ugljik se javlja kao osnovni
legirajući elemenat, koji određuje mehaničke osobine čelika.
Prema sadržaju ugljika, ovaj čelik se mož
- niskougljični (
- srednjeugljični (od 0,25 d
- visokougljični (od 0,4
5.12.).
Slika 5.12.
Dijagram izotermičkog raspadanja austenita za čelike tri grupe (shematski prikaz):
d) perlitna grupa;
e) martenzitna grupa i
f) austenitna grupa
IV U: VISOKOLEGIRANI ,
ČELIK SA - PRECIZNOJ MEHANICI ; POVIŠENOG I VISOKOG
POSEBNIM - ELEKTROTEHNICI ; KVALITETA ( ČESTO SA
FIZIKALNIM - MIJERNO - REGULACIONOJ POSEBNIM ZAHTJEVIMA
SOBINAMA TEHNICI. PRI LIVENJU )
Ako u višestruko legiranim čelicima više legirajućih elemenata ima isti proizvod
procentualnog srednjeg sadržaja i faktora vrijednosti, kao najutjecajniji će se
smatrati onaj legirajući elemenat, koji ima najveći faktor vrijednosti, a kao drugi
utjecajni elemenat onaj koji ima prvi manji faktor vrijednosti.
Simbol na drug
− kod ugljičnih čelika, sa propisanim sastavom, desetostruka vrijednost maksi -
malnog procenta ugljika, zaokruženog na desetine. Ako je, npr. U čeliku 0,90
% i više ugljika, brojčani simbol na drugom mjestu je 9;
− kod legiranih čelika drugi po redu utjecajni legirajući elemenat;
− kod jednostruko legiranih čelika on je uvijek 1.
Simbol na trećem i četvrtom mjestu predstavlja redni br
− od 0 do 19 su ugljični čelici sa propisanim sastavom i legirani čelici koji nisu
namijenjeni termičkoj obradi;
− od 20 do 29 su ugljični i legirani čelici za cementaciju;
− od 30 do 39 su ugljični i legirani čelici za poboljšanje;
− od 40 do 49 su ugljični i legirani čelici za alate;
− od 50 do 59 su visokolegirani čelici za alate;
− od 60 do 69 su čelici sa naročitim fizičkim osobinama;
− od 70 do 79 su čelici hemijski postojani i vatrootporni;
− od 80 do 89 je slobodno i
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
199
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 5.13.
Promjena zatezne čvrstoće (σ m ) i plastičnosti (δ) tehničkog nikla
u zavisnosti od temperature
Slika 5.14.
Promjena rastvorljivosti vodika u niklu u zavisnosti od temperature
Legure na bazi nikla imaju manju provodljivost topline od čistog nikla, što
olakšava zavarivanje.
Zbog velikog električnog otpora, izvučeni dio žičane elektrode je za 1,5 do 2 puta
manji nego pri zavarivanju niskolegiranom čeličnom žičanom elektrodom.
Izvođenjem zavara malog poprečnog presjeka sprečava se rast kristalnog zrna.
Primjenom pulsirajućeg (MIGp) i kratkospojenog (MIGk) prenosa dodat - nog
metala uspješno se zavaruju i metali manje debljine, analogno zavarivanju
visokolegiranih krom-nikal čelika. Pomenuti oblici prenosa dodatnog metala se
primjenjuju i pri plakiranju čelika legurama na bazi nikla (vatrootpornim i otpor -
nim prema koroziji).
U tabeli 5.5. dati su okvirni podaci za MIGs zavarivanje nikla i njegovih legura, a u tabeli
Tabela 5.5. Okvirni podaci za MIGs zavarivanja nikla i njegovih legura
Vrsta Struja zavarivanja Struja zavarivanja
Osnovni Kapacitet
zavarivan (za prečnik žičane (za prečnik žičane
metal topljenja
ja elektrode 1,2 mm) elektrode 1,6 mm)
Spajanje 130 2
Spajanje 160 180 1 3
NiCu30Fe Spajanje 195 240 4
Nanošenje 235 310 5
Nanošenje 380 6
Spajanje 140 2
Spajanje 170 1701 3
NiCr15Fe Spajanje 200 250 4
Nanošenje 240 320 5
Nanošenje 300 375 6
1
Tehnički moguće, ali nije uobičajeno
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
205
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Tabela 5.7.
Aluminij i njegove legure za izradu zavarenih konstrukcija (prema DIN 1725)
Legirajući elementi ( % )
Oznaka
Mn Mg Si Zn Cu
Čisti aluminij
Al 99,8
Al 99,5
Kada dođe do odvajanja određenog dijela čvrstog metala sa stranica žlije - ba,
rastopljeni aluminij, pošto posjeduje visoku tečljivost, može da isteče kroz otvor
grla žlijeba. Dimenzije rastopa teško je kontrolisati, jer aluminij, praktič - no, ne
mijenja boju pri zagrijavanju. Pri jednoslojnom zavarivanju, uz korišće - nje
velike pogonske energije, neophodno je, radi sprečavanja progorijevanja ili
odvajanja dijelova čvrstog metala sa stranica žlijeba, primjenjivati odgovara -
juće podložne ploče od nehrđajućeg čelika, a ponekad i od grafita.
5. Velika sklonost prema pojavi deformacija pri zavarivanju uslijed velike vrije -
dnosti koeficijenta toplinskog širenja i malog modula elastičnosti aluminija. Da
bi se deformacije smanjile na što manju vrijednost, potrebno je izvršiti stezanje
limova, koji se zavaruju, mehanički (stegama), pneumatski ili hidraulično i
specijalnim alatima. Zbog visoke toplinske provodljivosti aluminija, naprave i
pribore za stezanje treba izrađivati od metala koji imaju malu toplinsku
provodljivost (visokolegirani nehrđajući čelici).
6. Obrazovanje pora u metalu šava. Za razliku od čelika, pore u aluminiju prven -
stveno se raspoređuju u unutrašnjosti šava, a mogu se sresti i u blizini njegove
granice stapanja sa osnovnim metalom. Kao osnovni uzročnik pojave pora u
šavovima na aluminiju smatra se vodik, čija je rastvorljivost u aluminiju u
zavisnosti od temperature prikazana na slici 5.17.
Slika 5.17.
Promjena rastvorljivosti vodika u aluminiju u zavisnosti od temperature
zavarivanju aluminija
U tabeli 5.8. dati su okvirni podaci za MIGs zavarivanje aluminija i njegovu legura
Tabela 5.8.
Okvirni podaci za MIGs zavarivanje aluminija (Al 99,5; jednosmjerna struja; zaštita argonom)
Pri zavarivanju aluminija i njegovih legura treba imati na umu slijedeće prak
− potrebno je prije zavarivanja ukloniti slojeve oksida sa površina stranica žli -
jeba i sa ostalih površina u zoni zavarivanja. Prije polaganja svakog slijedećeg
zavara neophodno je očistiti površinu prethodnog zavara;
− čišćenje treba izvoditi isključivo četkom od nehrđajućeg čelika, sa žicama
malog prečnika, naročito u fazi zavarivanja, izuzev ako se dijelovi nagrizaju
neposredno prije zavarivanja. Ako se dijelovi nagrizaju, oni se moraju naknad-
no neutralisati (pasivizirati). Pri tome je potrebna konsultacija sa isporučiocem;
− na površinama radnog komada ne smiju se praviti duboki zarezi pri čišćenju,
pošto oni mogu kasnije postati žarišta korozije;
− pri pripremi “I” spojeva (za debljine do 5 mm) ivice lima na korijenoj strani
moraju biti malo oborene (1 mm/450), pošto oksidni sloj u donjem dijelu čeonih
strana nije obuhvaćen potpuno električnim lukom, pa ostaje kao jedan
razdvojeni sloj u šavu. Obaranjem ivica sa korijene strane postiže se potiski -
vanje ovog sloja na donju stranu šava, zahvaljujući propadanju tečnog metala
rastopa;
− pripoje treba izvoditi u propisanom redoslijedu i na propisanom rastojanju.
Treba imati na umu visoku toplinsku provodljivost i veliki koeficijent
toplinskog širenja aluminija i njegovih legura. Pripoji ne smiju biti suviše
kratki jer treba da izdrže napone uslijed zavarivanja, a da se pri tome u njima
ne pojave pukotine. Radi predostrožnosti, pripoje treba ukloniti brušenjem.
− magnezij posjeduje veliki afinitet prema kisiku. Kao rezultat toga pojavljuje se
oksid MgO koji prekriva površinu metala u obliku naslage.Temperatura
topljenja oksida magnezija je oko 2800 0C, a zapreminska masa oko 3650
kg/m3. Oksidna naslaga na površini legura magnezija otežava proces zava -
rivanja zbog visoke temperature topljenja, pa zbog toga ona mora biti
odstranjena ili razorena u procesu zavarivanja. Odstranjivanje se može vršiti
mehaničkim putem prije početka zavarivanja, a za razaranje se može koristiti
efekat katodnog raspršivanja ili odgovarajući topitelji. Sopstvena oksidna
naslaga na površini legura magnezija slabo štiti metal od utjecaja atmosfere i
vlage, čak i na sobnoj temperaturi. Prodirući kroz rastresitu naslagu, kisik
neprekidno uzajamno djeluje sa unutrašnjim slojevima metala, te tako izaziva
njegovu dalju oksidaciju. Pri povišenju temperature, oksidacija magnezija se
naglo povećava, a to otežava proces zavarivanja. Oksidna naslaga na površini
legura magnezija ima i sposobnost apsorbovanja velike količine vlage.
Prije početka zavarivanja, potrebno je legure magnezija očistiti od sopstve- ne
oksidne naslage i vještački nanijetih prevlaka, a nanijeti zaštitnu prevlaku na
površine zavarenog spoja poslije zavarivanja.
Poslije mehaničkog čišćenja površina legura magnezija treba pristupiti odmah
zavarivanju, jer u roku od 2 do 3 sahata dolazi do ponovne oksidacije, koja
otežava zavarivanje i pogoršava kvalitet šava;
− pored kisika, u atmosferi oko rastopa mogu biti prisutni CO, CO 2 , vodena para,
azot i vodik. Magnezij reaguje sa svim tim gasovitim materijama, obrazuje
karbide, nitride i okside.
Na temperaturama 600 do 700 0C i višim magnezij reaguje sa azotom i
obrazuje nitrid Mg 3 N 2 . Nitridi, ne samo da služe kao žarišta korozije, već
nepovoljno utječu i na mehaničke osobine legure magnezija, čiji šavovi inače
imaju slabije osobine plastičnosti u odnosu na šavove legura aluminija.
Za razliku od drugih gasova, vodik se može rastvoriti u magneziju. Rastvorljivost
vodika u magneziju u zavisnosti od temperature pri P H2 = 9,81 . 104 Pa (1 at)
prikazana je na slici 5.19.
Slika 5.19.
Promjena rastvorljivosti vodika u magneziju u zavisnosti
od temperature pri pH 2 = 9,81 . 104 Pa (1 at).
Bakar i njegove legure spadaju u grupu teških metala. U tabeli 5.4. nave - dene su
najvažnije fizičke osobine čistog bakra.
Čist bakar, zahvaljujući svojoj dobroj električnoj i toplinskoj provod - ljivosti,
kao i korozionoj postojanosti, zauzima značajno mjesto u elektrotehničkoj i
hemijskoj industriji, a posebno u izradi pribora i alata. Dobro se obrađuje
plastičnom deformacijom u hladnom i toplom stanju, a posjeduje i dovoljnu
otpornost prema prelazu u krto stanje na niskim temperaturama. Zadržava visoke
hemijske osobine u uvjetima niskih temperatura.
Sadržaj primjesa u najčistijem bakru iznosi do 0,01 %, a u bakru najmanje čistoće
do 1 %. Kao primjese u bakru mogu biti: Bi, Sb, As, Fe, Ni, Pb, Sn, S, Zn, P, O.
Sa povećanjem temperature osobine čvrstoće i plastičnosti bakra mijenjaju se u
dosta širokim granicama, što se vidi na slici 5.20.
Slika 5.20.
Promjena zatezne čvrstoće (σ m ), jediničnog izduženja (δ)
i suženja (ψ) bakra u zavisnosti od temperature
Za zavarivanje u zaštiti gasa koristi se uglavnom dezoksidisani bakar. Bakar kvaliteta SECu ugla
Od legura bakra u zaštiti gasa uglavnom se zavaruju one navedne u tabeli 5.9.
kod kojih su od posebnog značaja velika čvrstoća, postojanost prema koroziji i
habanju.
Nečistoće i neznatni dodaci primjesa znatno mogu izmijeniti osobine bakra i
njegovih legura. Pri povećanju sadržaja nečistoća opadaju toplinska i električna
provodljivost, kao i istezanje, a čvrstoća se povećava.
Slika 5.21.
Promjena rastvorivosti vodika u bakru sa temperaturom
pri pH 2 = 9,81 . 104 Pa (1 at)
Pri kristalizaciji metala rastopa, koja se odigrava vrlo brzo, zbog velike toplinske
provodljivosti bakra, dolazi do naglog smanjenja rastvorljivosti vodika u metalu,
pa atomarni vodik ne uspijeva da napusti metal. Oksid bakra se redukuje pomoću
vodika, pri tome se obrazuje vodena para, pa to dovodi do pojave pora i pukotina
u šavu. Dakle, kao uzročnici poroznosti mogu biti vodik, koji nije uspio da se
izdvoji iz metala rastopa pri kristalizaciji, i vodena para, koja se pojavljuje kao
rezultat reakcije vodika sa kisikom iz oksida bakra (Cu 2 O).
Nagomilana vodena para u mikrošupljinama metala šava stvara pritisak, što
dovodi do značajnih naprezanja i obrazovanja velikog broja mikropukotina. Ta
pojava je poznata kao vodena bolest bakra. Kao mjera za spriječavanje vodene
Odabrani postupak zavarivanja treba da omogući maksimalno koncentri - sano zagrijavanje radn
sa dobrim osobinama (mehaničkim, korozio - nim itd).
Ona obezbjeđuje dobijanje metala šava sa minimalnom količinom štetnih
primjesa. Koriste se izvori jednosmjerne struje, sa žičanom elektrodom na plus
(+) polu.
Zavarivanje varijantom MIG sa prenosom dodatnog metala u mlazu (MIGs) je
pogodno za radne komade većih debljina (iznad 4 mm), a primjenjuje se vrlo
uspješno i pri zavarivanju sučeljenih spojeva u kombinaciji sa TIG postup - kom.
Postupkom TIG se izvodi korijeni zavar, a pomoću MIGs zavari popune.
Varijanta MIGs je pogodna za izvođenje i ugaonih šavova bakra i njegovih
legura. Takođe se uspješno primjenjuje pri zavarivanju bakarnih polucijevi na
rezervoare ili dna rezervoara.
Zavarivanje varijantom MIG sa pulsirajućim prenosom dodatnog metala (MIGp)
vrlo se uspješno primjenjuje umjesto TIG postupka zavarivanja bakra i njegovih
legura. Odlikuje se većim brzinama zavarivanja, a i mogućnošću primjene u
prinudnim položajima zavarivanja.
Metal debljine do 5 mm zavaruje se sa predgrijavanjem do 350 0C, a sa
povećanjem debljine temperatura predgrijavanja se povećava na 600 do 800 0C.
Vrlo je važno temperaturu predgrijavanja održavati u toku čitavog procesa
zavarivanja, što se postiže dodatnim zagrijavanjem radnog komada.
U nizu slučajeva, naročito pri zavarivanju u zaštiti azota, primjenjuju se topitelji
na bazi bora, sa dodacima odgovarajućih dezoksidatora (aluminijumov prašak,
ferofosfor, feromangan i dr.), čime se poboljšava kvalitet šava.
Stranice žljeba i površinu žičane elektrode treba temeljno očistiti prije
zavarivanja. Čišćenje se izvodi mehaničkim putem (metalna četka, grebač, brusni
papir i dr.) i nagrizanjem odgovarajućim sredstvom (rastvori azotne, sone i sum -
porne kisjeline), a zatim se vrši ispiranje u vodi ili alkaliji sa sušenjem u toplom
vazduhu.
Pri zavarivanju bakra i njegovih legura, naročito pri prenosu dodatnog metala u
mlazu (MIGs), koji se primjenjuje za debele limove, dolazi do razvijanja metalnih
para, od kojih treba zaštiti zavarivača (prema potrebi treba da koristi i gas
masku).
Za zaštitu se najčešće koristi argon (čistoće 99,96 do 99,99% Ar), dok je upotreba
helijuma ograničena zbog deficitarnosti i visoke cijene.
Kao zaštitni gas može se koristiti i azot (sa dopunskim njegovim sušenjem i
prečišćavanjem silikagelom), zahvaljući tome što se azot ne rastvara u bakru i ne
stupa sa njim u reakciju. Upotrebom azota postiže se, pored ekonomskog efekta
(velika razlika u cijeni u odnosu na argon i helij), još jedan značajan efekat, u
suštini ekonomskog karaktera.
Cjelishodna je upotreba smješe sa 70 do 80% Ar i 20 do 30% N 2 radi uštede
argona ipovećanja produktivnosti (povećava se dubina uvarivanja).
Moguće je zavarivanje bakra i u zaštiti vodika.
Uređaji i oprema za zavarivanje bakra i njegovih legura su isti kao i za
zavarivanje drugih metala.
Tabela 5.10.
Okvirni podaci za MIGs zavarivanje bakra i njegovih legura
Debljina Prečnik Jačina Potrošnja
osnovnog žičane struje čistog
Osnovni metal Napomena
metala elektrode zavarivanja argona
( mm ) ( mm ) (A) ( l/min )
≤6 1.6 250 do 300 18 do 20 Zavariv i sa
SD – Cu 6 do 10 1.6 250 do 300 18 do 20 prečnikom 2,4 mm
Čisti bakar 10 do 20 2.4 380 do 420 18 do 20 Predgrijavanje na
SF - Cu 300 do 600 oC
10 2.4 400 do 420 18 do 20
Aluminijske bronze ≤6 1.6 225 do 270 18 do 20
CuAl5 i CuAl8 6 do 10 1.6 225 do 270 18 do 20
Kalajne bronze ≤6 1.2 200 do 210 18 do 20
CuSn4 i CuSn8 6 do 10 1.6 210 do 240 18 do 20
Legure bakar – nikl ≤6 1.2 190 do 210 18 do 20 Ne zavarivati
CuNi5Fe i 6 do 12 1.6 210 do 300 18 do 20 suviše pregrijan
CuNi30Fe > 12 1.6 210 do 300 18 do 20 radni komad
Legure bakar – cink ≤6 1.2 200 do 210 18 do 20
CuZn40 i CuZn39Pb 12 do 30 1.6 210 do 240 18 do 20
≤6 1.6 280 do 320 18 do 20
Silicijska bronza 6 do 12 1.6 300 do 350 18 do 20
CuSi2Mn 20 1.6 320 do 360 18 do 20
2.4 400 do 460 18 do 20
Slika 5.22.
a) Nastavljanje mesinganih cijevi zavarivanjem,
b) Montažna skica cijevnog snopa
7. POSTUPCI ZAVARIVANJA
Slika 7.1.
Elementi žlijeba
Slika 7.2.
Elementi šava
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
228
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 7.3.
Uporedno isprekidani šav
Slika 7.4.
Neizmjenično isprekidani šav
Vrste šavova s obzirom na broj zavara
S obzirom na broj zavara, odnosno slojeva iz kojih se sastoji, šav može biti:
Jednoprolazni šav, koji se sastoji iz jednog zavara 7.5.a.
Slika 7.5.
Vrste šavova s obzirom na broj zavara
Slika 7.6.
Horizontalan položaj
Slika 7.7.
Horizontalno - vertikalan položaj Vertikalan položaj
Slika 7.9.
Nadglavni položaj
7.10.).
Slika 7.10.
Shema ručnog elektrolučnog zavarivanja obloženom elektrodom
1 - metalno jezgro elektrode;
2 - obloga elektrode;
3 - električni luk;
4 - krater;
5 - talina;
Slika 7.11.
Kretanje vrha elektrode pri zavarivanju
Svi zavarivački radovi dijele se na navarivanje i zavarivanje.
Navarivanje podrazumijeva izvođenje više zavara, postavljenih jedan uz
drugi sa određenim međusobnim preklapanjem, kako bi se dobio
kompaktan navaren sloj metala. Navarivanje se vrši onda kada se želi na
površinu elementa nanijeti sloj metala sa traženim osobinama (npr. sloj
metala velike tvrdoće) ili kada se žele povećati dimenzije istrošenom
elementu (kod reparature). To znači, da se navarivanje koristi kako pri
izradi novih tako i pri popravljanju istrošenih elemenata. Primjena
navarivanja je ekonomična samo u slučaju ako je debljina nanijetog sloja
metala veća od 1 - 2 mm. Za manje debljine nanijetog sloja metala
primjenjuju se drugi tehnološki postupci.
Zavarivanjem nazivamo spajanje dva ili više elemenata u jednu nerazdvo -
jivu cjelinu, izvođenjem jednog ili više zavara ili slojeva na mjestu spoja.
Zavari - vanje elemenata i konstrukcija predstavlja najrasprostranjeniju
vrstu zavarivačkih radova.
Slika 7.12.
Zavisnost struje zavarivanja od prečnika elektrode
I z = j ⋅ Ae
gdje je:
I z - struja zavarivanja, u A;
j - dozvoljena gustina struje, u A/mm2;
A e - πd e 2/4 - površina poprečnog presjeka jezgra elektrode, u mm2.
Dozvoljena gustina struje za rut
Za d e , u mm………
Dozvolj. j, u A/mm2
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
232
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
αz ⋅ Iz
Az =
vz ⋅ ρ
gdje je:
A z – površina poprečnog presjeka jednog zavara, u cm2;
α z - koeficijent taljenja, u g/Ah;
I z - struja zavarivanja, u A;
v z - brzina zavarivanja, u cm/h;
ρ - gustina metala zavara, u g/cm3.
Ako odredimo površinu poprečnog presjeka jednog zavara prema prethod -
nom izrazu možemo izračunati brzinu zavarivanja na osnovu izraza.
αz ⋅ Iz
vz = cm / h
Az ⋅ ρ
Brzina ručnog elektrolučnog zavarivanja iznosi do 15 m/h.
Kod proračuna deformacija uslijed zavarivanja neophodno je odrediti
pogon- sku energiju, koja je data slijedećim izrazom:
q U l ⋅ I z ⋅ ηef
qp = = J / cm
vz vz
Ako se brzina zavarivanja odredi p
αz ⋅ Iz
vz = cm / h
3600 ⋅ Az ⋅ ρ
to iz prethodnog izraza možemo dobiti odnos I z /v z :
I z 3600 ⋅ Az ⋅ ρ
= cm / h
vz αz
Ako u prethodnom izrazu zamijenimo, napravimo zamjenu
dobićemo slijedeći izraz za q p :
U l ⋅ 3600 ⋅ Az ⋅ ηef ⋅ ρ
qp = J / cm
αz
Pri ručnom elektrolučnom zavarivanju sa raznim vrstama obloženih
elektroda malo se mijenjaju napon luka, efektivni koeficijent korisnog
dejstva i koeficijent taljenja. Ako se u zadnjem izrazu zamijene
odgovarajuće srednje vrijednosti, to ćemo imati:
q p = 605 ⋅ Az J / cm
gdje je:
A z - površina poprečnog presjeka jednog zavara, u mm2.
Auk = f 2 ⋅ tg (α 2) + s1 ⋅ d + (2 3) ⋅ c ⋅ [2 f ⋅ tg (α 2 ) + s1 + 6] mm2
Kod X - šava proračun ukupne površine poprečnog presjeka navarenog
metala vrši se na sličan način kao kod V - šava, ali za obje strane.
Slika 7.13.
Ukupna površina poprečnog presjeka navarenog metala za V - šav
k2
Auk = ⋅ kv mm2
2
gdje je:
A uk - ukupna površina poprečnog presjeka navarenog metala, u mm2;
k - kateta šava, u mm;
k y - koeficijent povećanja, koji uzima u obzir postojanje zazora i ispupčenja
šava.
Slika 7.14.
Određivanje ukupne površine poprečnog presjeka navarenog metala
u zavisnosti od debljine lima i vrste šava
može se približno odrediti u zavisnosti od katete šava (1) ili od debljine lima
(2 i 3) prema slici 7.15. Broj zavara (broj prolaza zavarivanja) se izračunava
na taj način što se ukupna površina poprečnog presjeka navarenog metala
(A uk ) podijeli sa maksimalno dozvoljenom površinom poprečnog presjeka
jednog zavara (30 do 40 mm2), to jest, n = A uk /30 ÷ 40. Struja i brzina
zavarivanja T - spojeva se određuje na isti način kao kod sučeljenih spojeva.
Slika 7.15.
Određivanje ukupne površine poprečnog presjeka navarenog metala kod
T - spojeva u zavisnosti od debljine lima, katete i vrste šava
Pogonska energija pri zavarivanju kutnih šavova se izračunava prema
jednadžbi za q p . Ako se usvoji srednja vrijednost za k y = 1,3 i uzme u obzir
izraz to se pogonska energija može približno odrediti prema slijedećem
izrazu:
k2
q p = 605 ⋅ ⋅ 1,3 = 395 ⋅ k 2 J / cm
2
gdje je:
k - kateta šava, u mm, ili
q p = 39.500 ⋅ k 2 J / cm
gdje je:
k - kateta šava, u cm.
Slika 7.16.
I - šav
Slika 7.17.
V - šav
a - V - šav izveden sa više zavara; 1-k
b - V - šav izveden sa više slojeva; p - završni (pokrivni) k
X - šav
Dvostruki U - šav
Ukoliko je razlika između debljina limova koje treba sučeljeno zavariti veća
od 3 mm, primjenjuje se zakošenje debljeg lima prema slici 7.19.
Slika 7.19.
Zavarivanje limova različitih debljina
T - spojevi
Slika 7.20.
Kutni šavovi
Kao što se vidi na slici 7.20.a i b. kutni šav se može izvesti sa jednim ili više
zavara u zavisnosti od debljine osnovnog materijala i veličine opterećenja
koje šav treba da izdrži. Kod kutnih šavova je veoma važno da se kvalitetno
izvede korijeni zavar, pošto nije moguće korijen izžlijebiti i izvesti pokrivni
korijen zavar. Najpodesniji način izvođenja kutnih šavova je prikazan na
slici 7.20.c. Ovdje su stvoreni uvjeti za ravnomjerno formiranje šava, pošto
su oba kraka T - spoja nagnuta pod kutem od 450 a elektroda se nalazi u
vertikalnom položaju. Ovaj položaj je za zavarivača najudobniji i
omogućava dobijanje najkvalitetnijeg šava. Zbog toga treba nastojati da se
konstrukcija, uz pomoć raznih tipova pozicionera, postavi tako da je moguće
što veći broj kutnih šavova izvesti u tom položaju. Izraz zavarivanje "u
koritu" je u upotrebi u proizvodnji, pošto do sada nije pronađen
odgovarajući stručni izraz za taj položaj zavarivanja. Kutni šavovi mogu biti
izvedeni tako da je površina šava ispupčena, ravna ili udubljena (slika 7.21.).
Oblik površine kutnog šava zavisi prije svega od vrste elektrode. Ako se
upotrebi elektroda koja daje gust talina doći će do obrazovanja ispupčenog
šava, dok upotreba elektrode koja daje tečan talina dovodi do obrazovanja
udubljenja šava. Kutni šavovi sa ispupčenom površinom šava se
preporučuju za elemente koji su podvrgnuti statičkom opterećenju. Pri
promjenljivom i udarnom opterećenju povoljniji su kutni šavovi sa
udubljenom površinom šava.
Kutni šavovi sa ravnom površinom šava se po svojim svojstvima
nalaze između ispupčenih i udubljenih šavova, zbog čega su najčešće u
upotrebi. Veličina presjeka kutnog šava se određuje veličinom u njega
upisanog pravouglog trougla (sl. 7.21.d.). Kateta k tog trougla određuje
veličinu šava. Naime, smatra se da je maksimalna čvrstoća kutnog šava
postignuta ako je kateta k jednaka debljini lima (ako su kraci T - spoja od
lima različitih debljina, onda je mjerodavna debljina tanjeg lima).
Slika 7.21.
Presjeci kutnih šavova
Prema tome, povećanje katete šava k iznad debljine lima nema nikakvog
opravdanja. Kod proračuna čvrstoće šava mjerodavna je računska debljina
kutnog šava "a" (slika 7.21.d.). Za kutne šavove prema slijci 7.21. nije
potrebna izrada posebnog žlijeba, pa je priprema ivica limova jednostavna.
Međutim, oblik ovakvih kutnih šavova dovodi do naglog skretanja linija sila,
što je vrlo nepovoljno kod opterećenja konstrukcija na zamor. U tom slučaju
se preporučuju 1/2 V i K - šavovi kod kojih je skretanje linija sila znatno
povoljnije, pa je i koncentracija napona manja (slika 7.22.).
Slika 7.22.
1/2 V i K - šav
limom.
Slika 7.23.
Preklopni spoj
Slika 7.24.
Postupci izvođenja šavova :
- strelice A i A' pokazuju opći smjer
- strelice 1, 2, 3, 4, 5 i 1', 2', 3', 4' po
i redoslijed zavarivanja povratn
Slika 7.26.
Izvođenje šavova po dužini kada je debljina osnovnog materijala
veća od 20 - 25 mm
a) izvođenje prvog sloja;
b) poprečni presjek šavova prikazanih na slikama
pod c, d i e;
c) zavarivanje u blikovima;
d) zavarivanje u sekcijama (kaskadno);
e) zavarivanje u "piramidi";
l- dozvoljena
spoja.
Slika 7.27.
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
244
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Elektrode su položene po dužini budućeg šava jedna iza druge. Jedan kraj
tog niza elektroda se spoji sa izvorom struje a na drugom kraju se
uspostavlja luk pomoću posebne ugljene elektrode. Luk prelazi sa kraja
jedne na početak susjedne elektrode u nizu. Elektrode i luk su pokriveni
bakarnom šinom koja upravlja luk prema žlijebu u osnovnom materijalu.
Bakarna šina istovremeno odvodi toplinu, što omogućava upotrebu
elektroda veće dužine, jer na taj način smanjuje njihovo krivljenje. U toku
procesa zavarivanja luk se ne vidi. Šav se formira taljenjem položenih
elektroda.
Ovaj postupak zavarivanja je produktivniji od ručnog zavarivanja oblože -
nom elektrodom, jer jedan zavarivač može istovremeno da rukuje sa
nekoliko takvih uređaja. Veća primjena ovog postupka zavarivanja je
ograničena zbog slije - dećih nedostataka:
- potrebna je brižljiva priprema ivica žlijeba u osnovnom materijalu;
- potrebno je imati bakarne šine za svaku vrstu šava;
- nije moguće u toku rada kontrolisati proces zavarivanja;
- provarivanje korijena po dužini šava nije uvijek dobro.
Slika 7.28.
Shema gravitacionog zavarivanja
2 - luk;
3 - jezg
Obloga elektrode je premazana otpornim vodonepropusnim
premazom. Šavovi izvedeni pod vodom zadovoljavaju u pogledu čvrstoće.
Međutim, dolazi do povećanog sadržaja vodika u talini, što dovodi do
obrazovanja pora i pada plastičnosti metala šava. Struktura metala
zavarenog spoja pokazuje znake bržeg hlađenja poslije zavarivanja, dok je
zona utjecaja topline sužena. Zavarivanje pod vodom je moguće u riječnoj i
u morskoj vodi. Obično se izvodi do 30 - 40 m dubine zbog zavarivača
ronioca, koji mora da radi u vrlo teškim uvjetima visokog vodenog pritiska.
Perspektiva razvoja zavarivanja pod vodom se kreće u pravcu primjene
poluautomata i automata sa korišćenjem argona kao zaštitnog plina.
Slika 7.30.
Shema automata za elektrolučno zavarivanje
5-
Slika 7.33.
Osnovne dimenzije šava izvedenog zavarivanjem pod praškom
b
hu - d
dobijaju se kod širokih šavova sa niskim nadvišenjem šava. Ovi šavovi imaju
velike vrijednosti za ψ u , što takođe nije preporučljivo. Ukoliko proračun
pokaže da je ψ c < 7, biće neophodno da se ivice limova zakose kako bi žlijeb
primio višak materijala nadvišenja šava.
Da bi se mogao proračunom odrediti režim zavarivanja koji će obezbijediti
dobijanje šava željenih dimenzija i oblika njegovog poprečnog presjeka,
neophod - no je utvrditi vezu između parametara režima zavarivanja i
osnovnih dimenzija te oblika poprečnog presjeka šava. Na promjenu
dimenzija i oblika poprečnog presje- ka šava utječu slijedeći parametri
zavarivanja:
Struja zavarivanja. Sa povećanjem struje zavarivanja povećava se količina
topline unijete u osnovni materijal, dok zbog porasta pritiska plinova dolazi
do povećanog duvanja luka. Ovo dovodi do većeg istiskivanja rastaljenog
metala ispod luka i njegovog dubljeg prodiranja u osnovni materijal. Uslijed
toga dolazi do povećanja dubine uvara. Takođe se povećava udio osnovnog
materijala u metalu šava. Zbog znatnog prodiranja luka u osnovni materijal
dolazi do malog porasta širine šava, dok se nadvišenje šava povećava uslijed
povećanja volumena rastaljenog metala elektrode. Sa porastom struje
zavarivanja koeficijent oblika uvara ψ u se smanjuje. Na slikama 7.34.a i
7.35.d. prikazan je utjecaj povećanja struje zavarivanja na dimenzije i oblik
poprečnog presjeka šava.
Slika 7.34.
Promjena dimenzije šava u zavisnosti od parametara režima zavarivanja
(naizmjenična struja; prašak OSC - 45)
a - pri promjeni struje zavarivanja I z (d e = 4 mm); v z = 30 m/h; U l = 35 - 36
V);
b - pri promjeni napona luka U l (d e = 4 mm; I z = 800 A; v z = 25 - 30 m/h, U l
=
35 - 36 V);
c - pri promjeni gustine struje j (v z = 30 m/h; U l = 35 - 36 V).
ivicama šava.
Slika 7.36.
Utjecaj ugla nagiba elektrodne žice na dimenzije i oblik poprečnog presjeka
šava
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
253
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
⋅ e(( − r ) ( 4⋅a ⋅t ) )
q 2
T=
2π ⋅ λ ⋅ v
Ako logaritmujemo, dobićemo slijedeće:
[
ln T = ln[(q ) (2π ⋅ λ ⋅ v)] − ln t − (r 2 ) (4 ⋅ a ⋅ t ]
Ako diferenciramo, dobićemo (prvi član desnog dijela je konstanta):
1 ∂T 1 r2
⋅ =− +
T ∂t t 4 ⋅ a ⋅ t2
A odatle:
∂T T r 2
= ⋅ − 1
∂t t 4 ⋅ a ⋅ t
Maksimalna temperatura će biti postignuta pri ∂ T/ ∂ t = 0, to jest kada je
r2/4at-1 = 0, pa imamo:
r2
tmax =
4⋅a
Maksimalna temperatura se može odrediti ako se napravi smjena:
q⋅4⋅a
Tmax = ⋅ (e − 1)
2π ⋅ λ ⋅ v ⋅ r 2
Ako se u zamjeni a = λ /cρ, odnosno λ = acρ, tada dobijamo:
2⋅q
Tmax =
π ⋅ e ⋅ c ⋅ ρ ⋅ v ⋅ r2
Pošto stavimo odgovarajuće oznake, onda će kvadrat rastojanja od luka do
izoterme taljenja biti dat slijedećom jednadžbom:
2q
r2 =
π ⋅ e ⋅ c ⋅ ρ ⋅ vz ⋅ Ttop
Za tačkasti izvor topline površina izoterme taljenja na poprečnom presjeku
polubeskonačnog tijela jeste polukrug čiji je poluprečnik r. Ta površina u
stvari predstavlja površinu uvara koja je ograničena izotermom T top i iznosi
:
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
254
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
r2 ⋅π π 2q 1
Au = = ⋅ = ⋅ qp
2 2 π ⋅ e ⋅ c ⋅ ρ ⋅ vz ⋅ Ttop e ⋅ c ⋅ ρ ⋅ Ttop
gdje je:
q
qp = - pogonska energija.
vz
Slika 7.37.
Površina uvara
1 - polukrug;
Na osnovu navedenog može se smatrati da stvarni oblik površine uvara predstavlja poluelipsu čij
Površina poluelipse, čija je jedna poluosa b/2 a druga h u , može biti određena
prema slijedećem:
b h π b h 2 π ⋅ψ u ⋅ hu 2
Au = π ⋅ ⋅ u = ⋅ ⋅ u =
2 2 2 hu 2 4
Ako izjednačimo desne strane jednadžbi dobićemo slijedeće:
qp qp
hu = 2 ⋅ = A⋅
π ⋅ e ⋅ c ⋅ ρ ⋅ Ttop ⋅ψ u ψu
Za niskougljenični i niskolegirani čelik veličine A biće jednaka:
1
A = 2⋅ = 0,00775
π ⋅ e ⋅ c ⋅ ρ ⋅ Ttop
qp
hu = 0,007775 ⋅ cm
ψu
Prema gornjem možemo odrediti dubinu uvara h u ako izračunamo pogon -
sku energiju q p i ako je poznat koeficijent oblika uvara ψ u .
Ovdje je:
q U l ⋅ I z ⋅ ηef
qp = = J / cm
vz vz
Koeficijent oblika uvara ψ u uglavnom zavisi od veličine struje zavari
- vanja, napona luka i prečnika elektrode. Naime, eksperimentalno je
utvrđeno da koeficijent oblika uvara ψ malo zavisi od brzine zavarivanja. U
području brzina koje se najčešće koriste pri automatskom zavarivanju pod
praškom, može se zbog toga smatrati da ψ u ne zavisi od brzine zavarivanja.
Slika 7.38.
Dimenzije sučeljeno zavarenog spoja
p - preklapanje (3 - 4 mm)
vz =
(20 ÷ 30) ⋅ 103 m/h
Iz
Za d e = 2 mm:
vz =
(8 ÷ 12) ⋅ 103 m/h
Iz
Ovdje treba imati u vidu da se pri automatskom zavarivanju pod praškom
brzina zavarivanja kreće od 15 - 60 m/h, dok se kod poluautomatskog
zavarivanja pod praškom nalazi u području od 10 - 35 m/h. Zatim se za
usvojeni prečnik elektrodne žice i izračunatu struju zavarivanja odabere
optimalni napon luka U l i nalazi koeficijent oblika uvara ψ u . Poslije
određivanja pogonske energije q p , vrši se izračunavanje dubine uvara h u1 i
širine šava b. Pošto se prethodno odredi površina poprečnog presjeka zavara
A z vrši se izračunavanje nadvišenja šava c prema i koeficijenta oblika
nadvišenja šava ψ c . Ukoliko dubina uvara i ostale dimenzije šava ne
zadovoljavaju u početku postavljenim zahtjevima, vrši se potrebna
korekcija.
Proračun režima zavarivanja i dimenzija šava za drugu stranu sučeljenog
spoja se počinje određivanjem dubine uvara h u2 . Zatim se određuju ostale
veličine režima zavarivanja i dimenzija šava analogno kao za prvu stranu
sučeljenog spoja. Inače, dubine uvara treba da budu dovoljno velike da se
zavar 1 i 2 međusobno preklapaju za 3 - 4 mm, kako bi se obezbijedio
kvalitetan šav po čitavoj debljini sučeljenog spoja.
Režimi zavarivanja sučeljenih spojeva sa obje strane ako postoji žlijeb ili
razmak između limova. Vrsta šava, razmak između limova i žlijeb utječu
H = hu + c = const
Slika 7.39.
Utjecaj vrste šava, razmaka između limova i žlijeba na oblik uvara
c b2
Ana var a = 0,73 ⋅ b ⋅ c = 0 ,73 ⋅ b 2 ⋅ = 0,73 ⋅
b ψc
A žlijeba = f2 tg (α/2)
Slika 7.40.
Poprečni presjeci šavova
Azlijeba
f=
tg (α 2)
gdje je:
α - ugao žlijeba (60 - 700).
Po što je H = co nst, stva rna dubina uva ra za slučaj postoja nja žlijeba
određuje se u saglasnosti sa:
hu1' = H − c
Na ovaj način su određene dimenzije šava na prvoj strani sučeljenog spoja,
slika 7.40. Zatim se odredi dubina uvara h u2 na drugoj strani sučeljenog
spoja. Određivanje ostalih dimenzija šava vrši se analognim postupcima kao
za prvu stranu spoja.
Ako postoji razmak između limova: Razmak između limova se ostavlja kako
bi bilo omogućeno sučeljeno zavarivanje limova većih debljina bez izrade
žlijeba. U ovom slučaju dio taline prodire u razmak, pri čemu se nadvišenje
šava smanjuje a dubina uvara povećava. Prvo se odredi dubina uvara, širina
šava, nad - višenje šava i debljina šava pri određenom režimu zavarivanja za
Az − f 2tg (α 2 ) − H ⋅ s1
c' =
0 ,73 ⋅ b − s1
Na kraju se izračuna dubina uvara h u1 '. Određivanje dimenzija šava na
drugoj strani spoja vrši se postupkom koji je ranije objašnjen.
Režimi zavarivanja sučeljenih spojeva sa obje strane uz primjenu višepro -
laznih šavova. Zavarivanje sučeljenih spojeva uz primjenu višeprolaznih
šavova se koristi onda kada nije moguće popuniti žlijeb u jednom prolazu
zavarivanja auto - matom slika 7.41. Pri proračunu režima zavarivanja
prvog zavara na prvoj strani spoja, treba odrediti takav režim zavarivanja
koji će omogućiti postizanje maksi - malne dubine uvara. Ovo je potrebno
zato da se poslije izvođenja prvog zavara i sa druge strane ostvari njihovo
međusobno preklapanje za 3 - 4 mm. Međutim, zbog mogućnosti pojave
vrućih prslina uslijed nepovoljnih uvjeta kristalizacije, utvrđeno je da se one
neće pojaviti ako pri izvođenju prvog zavara gustine struje ne prelaze
slijedeće vrijednosti:
d e , u mm............
j, u A/mm2.......
Slika 7.41.
Dimenzije višeprolaznih šavova
Az1
hz' =
tg (α 2 )
U slučaju da postoji razmak između limova, visina ispunjavanja žlijeba se
određuje slijedećom formulom:
Az − H ⋅ s1
hz ' =
tg (α 2 )
Pretpostavimo da je debljina prvog zavara H pri zavarivanju uz
postojanje žlijeba ista kao i pri zavarivanju bez žlijeba za isti režim
zavarivanja. Tada se veličina zatupljenja rastaljenog prvim zavarom na
prvoj strani sučeljenog spoja izračunava slijedećom formulom:
h' o = H - h' ž
Režim zavarivanja ostalih zavara na prvoj strani sučeljenog spoja se
određuje iz uvjeta potrebnih za ispunjavanje žlijeba.
Površina žlijeba se određuje prema slije
A žlijeba = f2 tg (α/2)
Površina poprečnog presjeka dijela zavara koji se nalazi iznad površine lima
se određuje pošto se prethodno odabere koeficijent nadvišenja šava ψ' c :
b2
Ana var a = 0 ,73 ⋅
ψ c'
Širina šava b mora biti veća od širine žlijeba za 2 - 3 mm sa svake strane:
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
261
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
b = b žlijeba + 2(2 ÷ 3)
Pošto je b žlijeba / 2 = f tg (α/2), to je b žlijeba = 2f tg (α/2).
Širina šava b će tada biti jednaka:
α
b = 2 ftg + 2(2 ÷ 3)
2
Ukupna površina poprečnog presjeka navarenog metala sa jedne strane
sučeljenog spoja je jednaka:
A uk =A žlijeba + A navara
Površina dijela žlijeba koju treba da ispune ostali zavari sa jedne strane
sučeljenog spoja iznosi:
Aostali = Auk + Az1
Ako prvo odredimo režim zavarivanja ostalih zavara i provjerimo da li je
širina šava veća od širine žlijeba a zatim izračunamo površinu poprečnog
presjeka svakog od ostalih zavara A z :
αz ⋅ Iz
Az =
3600 ⋅ ρ ⋅ vz
tada će broj potrebnih ostalih zavara iznositi:
Aostali
n=
Az
Režim zavarivanja prvog zavara sa druge strane sučeljenog spoja određuje
se iz uvjeta osiguranja rastapanja zatupljenja, odnosno potrebnog
međusobnog preklapanja prvih zavara sa obje strane:
h0' + h0" = p + h
gdje je:
h' o - dubina rastapanja zatupljenja od prvog zavara na prvoj strani
sučeljenog spoja;
h" o - dubina rastapanja zatupljenja od prvog zavara na drugoj strani
sučeljenog spoja;
p - preklapanje prvih zavara;
h - zatupljenje.
Režimi zavarivanja ugaonih šavova. Pri automatskom i poluautomatskom
zavarivanju pod praškom, ugaoni šavovi se izvode na slijedeće načine:
− zavarivanje "u koritu", pri čemu se elektrodna žica nalazi u vertikalnom
položaju;
− zavarivanje sa nagnutom elektrodnom žicom.
Pri zavarivanju "u koritu", ugaone šavove možemo smatrati kao šavove
sučeljenih spojeva uz postojanje žlijeba čiji je kut α = 900. Pri zavarivanju
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
262
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
ugaonih šavova neophodno je da širina šava bude jednaka širini žlijeba slika
7.42.a. pošto bi došlo do pojave zareza ukoliko bi širina šava bila veća od
širine žlijeba (slika 7.42.b.). Nasuprot tome, suviše uski i duboki šavovi su
skloni obrazovanju vrućih prslina. Ovakvi šavovi imaju male vrijednosti
koeficijenta oblika kutnog šava. Odnos širine šava b i debljine šava H
nazivamo koeficijent oblika kutnog šava (ψ = b/H). Eksperimentalno je
utvrđeno da se gustina struje u elektrodnoj žici mora nalaziti u određenim
granicama kako bi se dobio ugaoni šav zadovoljavajućeg oblika. Dozvoljene
gustine struje u zavisnosti od prečnika elektrodne žice su slijedeće:
d e , u mm............
j, u A/mm2.......
Površina poprečnog presjeka zavara sa ravnom površinom šava se odre -
đuje pomoću katete šava k:
k2
Az =
2
Kutne šavove sa katetom od 3-4 mm možemo izvesti samo sa elektrodnom
žicom prečnika 2 mm, od 4-5 mm sa elektrodnom žicom 3 mm, dok sa
elektrod - nom žicom prečnika od 4-5 mm možemo izvesti kutne šavove sa
katetom najmanje 5-6 mm. Elektrodne žice većeg prečnika od 5 mm se ne
upotrebljavaju jer ne obezbjeđuju dobro uvarivanje u korijenu kutnog šava.
Inače, u jednom prolazu zavarivanja možemo izvesti kutni šav sa katetom do
10 mm.
Slika 7.42.
Poprečni presjeci kutnih šavova zavarenih "u koritu"
a - pri optimalnom koeficijentu oblika kutnog šava (
b - pri koeficijentu oblika kutno
π ⋅ de 2
Iz = ⋅j
4
Zatim se izračuna brzina zavarivanja koja će omogućiti dobijanje ugaonog
šava.
Slika 7.43.
Zavisnost kritične struje od brzine zavarivanja
Slika 7.44.
Utjecaj pada mrežnog napona na promjenu režima zavarivanja pri U l = const.
Kod blago padajućih spoljnih karakteristika izvora struje, isti pad mrežnog
napona dovodi do veće promjene struje zavarivanja nego kod strmo
padajućih spoljnih karakteristika. Prema tome, promjena mrežnog napona
pri zavarivanju automatima sa regulacijom brzine dodavanja elektrodne
žice dovodi do promjena dimenzija šava uslijed promjena struje
zavarivanja. Struja zavarivanja uglavnom utječe na dubinu uvara. Zbog
toga, pad mrežnog napona pri zavarivanju sa velikim strujama dovodi do
znatnog smanjivanja dubine uvara.
Pri zavarivanju automatima sa konstantnom brzinom dodavanja elektrodne
žice, pad mrežnog napona dovodi do znatnog napona luka, dok malo utječe
na struju zavarivanja. Na slici 7.45. kriva a predstavlja spoljnu
karakteristiku izvora struje pri nominalnom mrežnom naponu. Režim
zavarivanja je određen tačkom 1, koja predstavlja presjek spoljne
karakteristike izvora struje i krive U l = f (I z ). Kriva U l = f (I z ) se naziva
statička karakteristika sistema regulacije. Ako dođe do pada mrežnog
napona, spoljna karakteristika izvora struje zauzima položaj b, dok je režim
zavarivanja određen tačkom 2.
Slika 7.45.
Utjecaj pada mrežnog napona na promjenu režima zavarivanja pri v e = const.
Slika 7.46.
Zavarivanje pod praškom sučeljenih spojeva sa jedne strane
Slika 7.47.
Shema zavarivanja pod praškom sa bakarnom podložnom trakom sa žlijebom
Slika 7.48.
Shema zavarivanja sa podlogom od praška
1 - osnov
2 - prašak za
Slika 7.49.
Shema zavarivanja preklopnih i T - spojeva
Slika 7.50.
Shema zavarivanja šava na kutu i kutnih šavova
Slika 7.51.
Shema automatskog zavarivanja pod praškom jednog I - nosača
Slika 7.53.
Uređaj za zadržavanje praška
1 - elektrodna žica;
2 - dovod praška;
3 - garnitura pločica;
Slika 7.54.
Shema zavarivanja kružnih šavova sa podlogom od praška na pokretnoj
remenici
1 - ele
2 - mjesto dodav
Uređaj prikazan na slici 7.55. se takođe pokreće uslijed sile trenja, dok se
pritisak na proizvod ostvaruje djelovanjem posebne opruge (koja je
ugrađena u taj uređaj).
Slika 7.55.
Okretni uređaj sa podlogom od praška
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
271
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Izvođenje kružnih šavova velikih prečnika se vrši na specijalnim kretnim uređajima za zavarivan
Izvođenje kutnih šavova na cilindričnim elementima malih prečnika vrši se
na okretnom uređaju prema slici 7.57.
U pogledu režima zavarivanja, pri izvođenju kružnih šavova treba imati u
vidu slijedeće:
− izabrati najmanju moguću struju zavarivanja koja osigurava dobijanje
potrebne dubine uvara;
− izabrati najmanji mogući napon luka koji osigurava dobro oblikovanje
šava;
− izabrati brzinu zavarivanja reda 30 - 40 m/h;
− kut nagiba elektrodne žice prema vertikali treba da iznosi 10 - 150
suprotno od smjera okretanja proizvoda.
Slika 7.56.
Okretni uređaj za zavarivanje kružnih šavova velikih prečnika
Slika 7.57.
Shema izvođenja kružnih šavova na okretnom uređaju
visini.
Slika 7.58.
Ulazne i izlazne pločice
Zbog toga se limovi pri montaži prvo ručno spoje kratkim šavovima. Duži-
na kratkih šavova zavisi od debljine limova spoja i iznosi od 20 - 80 mm a
njihov međusobni razmak ne smije biti veći od 500 mm. Na kraju se kratkim
šavovima pričvršćuju ulazne i izlazne pločice (slika 7.58.). Naime, pošto se
zavarivani elementi prije montaže odrežu na tačne dimenzije, to ulazna
pločica služi da automat na njoj započne a izlazna da završi zavarivanje.
Poslije zavarivanja se te pločice odrežu. Na taj način se postiže da početak i
kraj šava budu kvalitetno izvedeni.
Slika 7.59.
Shema poluatomatskog zavarivanja pod praškom
1 - držač elektrode;
2 - fleksibilna cijev;
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
273
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Inače, sam proces zavarivanja je isti kao kod automatskog zavarivanja pod
praškom. Ravnomjerno pomicanje držača elektrode moguće je samo ako
brzina zavarivanja ne prelazi 30 - 40 m/h. Pri poluautomatskom zavarivanju
se koristi naizmjenična i istosmjerna struja.
Poluatomatsko zavarivanje sučeljenih spojeva sa jedne strane najčešće se
primjenjuje za limove od 3 - 6 mm debljine, uz obaveznu upotrebnu
podložne trake ili podloge od praška. Poluautomatsko zavarivanje sučeljenih
spojeva sa obje strane primjenjuje se za zavarivanje limova debljine od 3-20
mm. Režimi polu - automatskog zavarivanja pod praškom srednjih i debelih
limova mogu se odrediti na način koji je ranije naveden za automatsko
zavarivanje pod praškom.
Normalni
Prenos u mlazu s Bez kratkog spoja
( Spray – Arc )
Uz pojavu kratkog
“ Dugi “ Krupnokapljičasti I
spoja
“ Kratki “
Kratkospojeni k U kratkom spoju
( Short – Arc )
Pulsirajući
( mogućnost regulisanja
Pulsirajući veličine kapljice u p Bez kratkog spoja
zavisnosti od frekvencije
kapanja )
7.3.2. Električni luk u zaštiti plina i polaritet žičane elektrode
Električni luk u zaštiti plina je, u načelu, metalni luk. Ovaj električni luk je
sličan sa električnim lukom pri zavarivanju obloženom elektrodom.
Zavarivanje u zaštiti plina daje svjetliji električni luk, zahtijeva veću gusti -
nu električne struje, a ostvaruje se drugačijim prenosom dodatnog metala u
poređe- nju sa drugim postupcima elektrolučnog zavarivanja. Obrazovanje
električnog luka zavisi od niza faktora, kao što su: zaštitni plin (napon
jonizacije), vrsta taljive žiča - ne elektrode, vrsta osnovnog metala,
promjenljive veličine režima zavarivanja i dr.
Kao i kod ručnog elektrolučnog zavarivanja obloženom elektrodom, i kod
zavarivanja u zaštiti plina postoje slijedeća područja:
− područje anodnog pada napona (područje plus pola);
− područje katodnog pada napona (područje minus pola) i
− plazma područje (stub električnog luka).
Pri zavarivanju jednosmjernom strujom postoji direktna i indirektna polarizacija. Direktna polari
najčešće se koristi jednosmjerna struja indirektne polarizacije. Ova vrsta električne
veze daje stabilniji električni luk, ravnomjerniji prenos dodatnog metala, relativno
male gubitke uslijed razbrizgavanja i veću dubinu uvarivanja. Jednosmjerna struja
direktne polarizacije rijetko se koristi, jer električni luk postaje vrlo nestabilan, čak
i ako je koeficijent taljenja veći, pri istoj jačini struje, od koeficijenta taljenja sa
indirektnom polariza - cijom. Izuzetak čini navarivanje, gdje je taljiva žičana
elektroda povezana na minus (-) pol. U ovom slučaju se postiže veći koeficijent
taljenja žičane elektrode bez pregrijavanja i ravnomjerniji i manji uvar.
Naizmjenična struja nije našla primjenu u postupku elektrolučnog zavari -
vanja taljivom žičanom elektrodom u zaštiti plina iz dva razloga:
a) Električni luk se prekida tokom svakog poluciklusa, čim se struja smanji
na nulu, i ne može se ponovo uspostaviti ukoliko se katoda dovoljno
ohladi. Treba imati na umu da se, pri uobičajenim frekvencijama od 50
Hz, polarizacija smanjuje sa dvostrukim brojem frekvencija, tj. 100 puta
u sekundi.
b) Zamjena poluciklusa indirektnog polariteta direktnim dovodi do
nestabilnosti električnog luka.
Qk = I 2 ⋅ Rk ⋅ t
Slika 8.1.
Na mjestu nehomogenosti javlja se različiti otpor od otpora homogenog vodiča
Kontaktni otpor ovisi o sili prijanjanja dijelova, stanju površine, vrsti spoja
(kod zavarivanja), o vrsti dodatnog materijala ili lema (kod lemljenja).
Takođe, može se izračunati i toplina nastala na mjestu kontakta i ona iznosi:
Q = I 2 ⋅ Rk ⋅ t
Iz prethodnih razmatranja možemo zaključiti da ključnu ulogu u procesu
zavarivanja ima kontaktni otpor među zavarivanim limovima. Otpori
materijala ne igraju važnu ulogu u oblikovanju spoja zbog njihovog malog
udjela u ukupnom otporu i njih možemo zanemariti.
Slika 8.2.
Električna shema uređaja za zavarivanje električnim otporom
1 - čeljusti za stezanje osnovnog materijala; 3 - zavarivački tr
2 - osnovni materijal;
gdje je:
I z - struja zavarivanja, u [A];
U 2 - napon praznog hoda transformatora (između krajeva elektroda), u
[V];
X 2 - induktivni otpor sekundarne konture, u [Ω];
R 2 - omski otpor sekundarne konture, u [Ω];
R - omski otpor osnovnog materijala, u [Ω].
Kod uređaja za zavarivanje električnim otporom, induktivni otpor sekun -
darne konture često je veći od omskog otpora. Zbog toga, struja zavarivanja
zavisi uglavnom od induktivnog otpora sekundarne konture. Zbog velikog
induktivnog otpora, uređaji za zavarivanje električnim otporom imaju
padajuću spoljnu karakte- ristiku izvora struje. Na slici 8.3. prikazana je
spoljna karakteristika izvora struje uređaja za zavarivanje električnim
otporom.
Slika 8.3.
Spoljna karakteristika izvora struje uređaja za zavarivanje električnim
otporom
a - strmo padajuća (1) i blago padajuća (2) spoljna ka
b - određivanje stepena uključenja primarne strane tra
Presjek spoljne karakteristike izvora struje sa apscisom u tački I 2 (slika
8.3.a.) odgovara kratkom spoju (direktno spojene elektrode; U 2 = 0), dok
presjek sa ordinatom u tački U 2 odgovara praznom hodu transformatora
(elektrode razmaknute; U 2 = U o ; I 2 = 0). Da bi se dobili zavareni spojevi
istog kvaliteta na cijeloj konstrukciji pri preklopnom zavarivanju, nije
poželjno da se struja zavari - vanja bitno mijenja u toku samog procesa
zavarivanja. Zbog toga se preporučuje da uređaji za tačkasto i šavno
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
282
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 8.4.
Zavisnost induktivnog otpora sekundarne konture od površine A
koju obuhvata ta kontura
Slika 8.5.
Promjena struje zavarivanja u zavisnosti od dimenzija zavarivanog elementa
unešenog u sekundarnu konturu (čelični limovi 2, 5 + 2,5 mm; 500 x 500
mm)
izvrši zavarivanje.
Slika 8.6.
Shematski prikaz sučeljenog zavarivanja zbijanjem
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
284
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 8.7.
Izgled zavarenog spoja izvedenog po postupku sučeljenog zavarivanja
zbijanjem
Slika 8.8.
Promjena temperature u zavisnosti od veličine tlaka pri sučeljenom
zavarivanju zbijanjem
Slika 8.9.
Shematski prikaz elektrootpornog tačkastog zavarivanja
Slika 8.10.
Osnovni načini izvođenja tačkastog zavarivanja
Slika 8.11.
Shema bradavičastog zavarivanja;
Slika 8.12.
Shematski prikaz elektrootpornog šavnog zavarivanja
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
288
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 8.13.
Šavno zavarivanje cijevi visokofrekventnim obuhvatnim induktorom
Slika 8.14.
Princip sučeljenog zavarivanja
Slika 8.15.
Sučeljeno zavarivanje zatvorenih kontura I 2 = I z + I š
Slika 8.16.
Dijagram put - vrijeme pri sučeljenom zavarivanju neprekidnim iskrenjem
l v + l z - ukupno skraćivanje elemenata pri zavarivanju
Promjena temperature u štapu pri sučeljenom zavarivanju neprekidnim
varničenjem prikazana je na slici 8.17. Ukoliko je prečnik štapa veći do 15 -
20 mm, porast temperature po dubini osnovnog materijala nije dovoljan.
Slika 8.17.
Promjena temperature u štapu pri sučeljenom zavarivanju neprekidnim
varničenjem
Austenit
Manje vrijednosti navedenih pritisaka koriste se pri zavarivanju varniče -
njem sa predgrijavanjem, dok se veće vrijednosti koriste pri zavarivanju
neprekid - nim varničenjem.
Slika 8.19.
Dijagram za izbor dužine skraćivanja za čelične elemente
Slika 8.20.
Praktične granice za gustinu struje i vrijeme varničenja za čelične elemente
T ( x, t ) = Ttop ⋅ Φ ( x, t ) ⋅ e (−v⋅ x 2 a )
Slika 8.21.
Dijagram za određivanje temperature pri sučeljenom zavarivanju
varničenjem
za čelične elemente (za x = x 0 )
Slika 8.22.
Struktura sučeljno zavarenog spoja izvedenog varničenjem
kod niskougljičnog čelika
Slika 8.23.
Primjeri pripreme elemenata za sučeljeno zavarivanje električnim otporom
Tačkasto zavarivanje
Slika 8.24.
Shema presjeka elektrode za tačkasto zavarivanje
Slika 8.25.
Izgled presjeka zavarene tačke 1 - lijevano jezgro; 2 - zona utjecaja topline.
Tačkasto zavarivanje bez rastapanja metala , u jezgru zavarene tačke , nije dovoljno sigu
Tlak elektroda mora biti dovoljno veliki da savlada krutost zavarivanih
elemenata, kao i da ostvari potrebnu plastičnu deformaciju koja obezbjeđuje
visoku čvrstoću zavarene tačke. Potreban tlak elektroda naglo raste sa
porastom debljine osnovnog materijala. Pri velikim debljinama osnovnog
materijala, vrhovi elektroda su izloženi velikim pritiscima što dovodi do
skraćivanja njihovog radnog vijeka.
Površine zavarivanih elemenata moraju prije zavarivanja biti potpuno od -
mašćene i očišćene sa čeličnim četkama, pjeskaranjem ili nagrizanjem sa
kiseli - nama. Pri montaži se mora obezbijediti da zavarivani elementi dobro
međusobno naliježu, zbog toga što postojanje razmaka između njih dovodi
do pojave grešaka pri zavarivanju. Ukoliko su zavarivani elementi većih
debljina, utoliko je potrebna veća tačnost pri njihovoj montaži.
Pri normalnim režimima tačkastog zavarivanja, gustina struje na radnim
površinama elektroda ne prelazi 100 [A/mm2]. Međutim, pri zavarivanju sa
forsiranim režimima, gustina struje iznosi za čelik do 120 - 300 A/mm2.
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
297
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 8.26.
Shema jednostranog tačkastog zavarivanja
a - sa bakarnom podlogom ; b - bez bakarne podloge ; c - sa jalovom
elektrodom.
Najčešće se koriste uređaji koji istovremeno zavare po dvije tačke (slika 8.26.
a. i b.). Takav postupak se naziva jednostrano dvotačkasto zavarivanje.
Ponekad se koristi jednotačkasto zavarivanje sa jalovom elektrodom (slika
8.26.c.).
Uređaji za mnogotačkasto zavarivanje mogu imati do 100 i više elektroda a
rade po principu jednostranog dvotačkastog zavarivanja. Postoje dvije vrste
uređaja za mnogotačkasto zavarivanje:
− Kod prve vrste uređaja se sa jednim parom elektroda ostvari tlak i pusti
struja zavarivanja kroz njih. Zatim se struja isključi a elektrode
razmaknu. Sada se tlak ostvari sa slijedećim parom elektroda i pusti
struja kroz njih. Tako se nastavi redom sa svim parovima elektroda.
− Kod druge vrste uređaja se izvrši tlak odjednom sa svim parovima
elektroda. Zatim se propušta struja zavarivanja prvo kroz jedan par
elektroda a zatim kroz drugi i tako redom.
Slika 8.27.
Šema šantiranja struje
Slika 8.28.
Odnos između struje zavarivanja i struje šantiranja kod čelične
ploče širine 100 mm u zavisnosti od veličine koraka
a) d e = 12 mm; d = 2 mm;
b) d e = 13 mm; d = 4 mm.
Slika 8.29.
Shematski prikaz postupka zavarivanja pod zaštitom troske
Slika 8.30.
Primjeri pripreme ivica limova pri zavarivanju pod troskom
1 - ulazna pločica; 2 - izlazne pločice.
Kod ovog postupka zavarivanja utrošak praška je 15 - 30 puta manji nego
pri zavarivanju pod praškom. Šav se obrazuje uglavnom od rastaljenog
metala elektrodne žice. Pri zavarivanju sa jednom elektrodnom žicom mogu
se zavariti elementi do 60 mm debljine, a ako se vrh elektrodne žice
poprečno kreće i do 150 - 200 mm. Ukoliko se istovremeno zavaruje sa više
elektrodnih žica, mogu se zavariti elementi i do 2000 mm debljine (slika
8.31.).
Usporeno zagrijavanje i hlađenje zone utjecaja topline onemogućava pojavu
kaljenja. Međutim, dugi boravak metala na temperaturama iznad 1000 0C
dovodi do rasta zrna, dok je širina zone utjecaja toplote nekoliko puta veća
nego kod elektrolučnog zavarivanja. Zbog toga se poslije zavarivanja vrši
normalizacija zavarenog spoja.
Obično se koristi elektrodna žica prečnika 2,5 ili 3 mm, naizmjenična struja
600 - 900 A (za jednu elektrodnu žicu) i radni napon 30 - 50 V, dok
koeficijent topljenja iznosi 25 - 35 g/Ah. Radi povećanja produktivnosti
rada, koriste se elektrodne žice prečnika 5 - 6 mm. Ukoliko se koriste
elektrodne žice u obliku trake debljine 10 - 12 mm i širine do 120 mm, tada
nije potrebno poprečno kretanje vrha elektrodne žice. Međutim, u ovom
slučaju su potrebni vrlo snažni izvori struje. Zavarivanje pod troskom je
ekonomično pri spajanju limova debljine iznad 30 mm. Koristi se za
zavarivanje čelika i livenog gvožđa, zatim aluminijuma, bakra, titana i
njihovih legura. Zavarivanje se izvodi u jednom prolazu zavarivanja.
Produktivnost rada je 5-15 puta veća nego kod višeslojnog automatskog
zavariva - nja pod praškom.
Slika 8.31.
Zavarivanje pod troskom
istovremeno
sa više elektrodnih žica
1 - elektrodne žice,
2 - rastaljena troska,
3 - talina,
4 - šav,
5 - ograničivači taline,
6 osnovni materijal
8.3. ALUMINOTERMIJSKO ZAVARIVANJE
mjesto spoja zagrije do plastičnog stanja, izvrši se tlak pomoću snažne prese
i na taj način izvrši zavarivanje. Ovaj postupak zavarivanja se rijetko
koristi.
Slika 8.32.
Shema aluminotermijskog zavarivanja
a - aluminotermijsko zavariv
b - aluminotermijsko zavarivanj
Slika 8.33.
Shema zavarivanja elektronskim snopom
1. katoda,
2. prikatodna elektroda,
3. elektronski snop,
4. ubrzavajuća anoda,
5. fokusirajuće elektromagnetno sočivo,
6. elektromagnetni sistem za skretanje
snopa elektrona,
7. osnovni materijal,
8. šav.
Slika 8.34.
Izgled poprečnog presjeka šava izvedenog elektronskim snopom
Slika 8.35.
Shema zavarivanja plazmom
1. držač elektrode,
2. izolator,
3. volframova elektroda
(katoda),
4. mlaznica od bakra,
5. dodatni materijal,
6. plazma,
7 osnovni materijal
čelika, kao i teškotopljivih metala.
Često se u držač elektrode (plazmatron) dovode istovremeno (ali odvoje- no) dva plina. J
plazme dajući mu cilindrični ili konusni oblik.
8.7. ZAVARIVANJE LASEROM
Laser daje impulse zračenja u trajanju od nekoliko milisekunda. Zraci lasera mogu biti o
Slika 8.36.
Shema zavarivanja laserom
1. rubinova šipka,
2. reflektor,
3. svjetlosni zrak,
4. optički fokusirajući sistem,
5. osnovni materijal,
6. impulsna lampa,
7. pobuđivač impulsne lampe.
8.37.
Slika 8.37.
Trendovi razvoja i zastupljenost primjene elektronskog mlaza i lasera
u obradi materijala
Iako se kod oba postupka može mlaz fokusirati na jednako malu površinu i
time postići jednaka gustoća energije postoje razlike u primjeni.
Takozvani CO 2 laser, koji je najviše zastupljen u industriji ima manji uči -
nak pri zavarivanju aluminija i bakra zbog njihove velike toplinske
vodljivosti i reflektirajuće površine zavarivačke taline. Kod oba postupka
dolazi do isparavanja materijala pri zavarivanju, ali elektronski mlaz lakše
prolazi kroz paru nego laser - ska zraka.
Zbog toga pada penetracija pri zavarivanju laserom u atmosferi, slika
8.38.
Slika 8.38.
Ovisnost penetracije o snazi izvora za zavarivanje
elektronskim i laserskim mlazom
Slika 8.39.
Relativna cijena uređaja za zavarivanje EM i laserom
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
306
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 8.40.
Ukupni troškovi zavarivanja za različite postupke
Slika 8.41.
Zastupljenost strojeva za zavarivanje EM u japanskoj industriji
Iz slike 8.41. vidljivo je da je najveći broj uređaja za zavarivanje elektron -
skim mlazom u automobilskoj industriji, ali su oni manjih snaga.
Prije pet godina predviđao se je znatni porast primjene upravo uređaja
manjih snaga u automobilskoj industriji a predviđanja su rađena na osnovi
usporedbe japanske i američke automobilske industrije.
Slika 8.42.
Shema zavarivanja trenjem
Slika 8.43.
Zavarivanje ultrazvukom
Slika 8.45.
Princip zavarivanja eksplozijom
a), b) - nastajanje spoja za slučaj paralelnog postavljanja dijelova
c), d) - nastajanje spoja za slučaj kosog postavljanja dijelova
e) - mikroizbrusak zavarenog spoja - karakteristična valovita linija spajanja;
spoj nehrđajućeg CrNi čelika na ugljični
A - osnovni materijal,
B - materijal koji se navaruje,
C - eksploziv,
D - detonator,
E - dio za određivanje početnog položaja dijelova,
F - područje detonacije
G - odstrujavanje produkta detonacije,
H - dio materijala koji se navaruje u gibanju (iscrtano)
Slika 8.46.
Hladno zavarivanje preklopnog spoja
Slika 9.1.
Postupci toplinskog rezanja
Postupak rezanja gdje metal izgara u struji čistog kisika, pri temperaturama
nižim od temperature taljenja naziva se plinsko rezanje (rezanje kisikom,
autogeno rezanje). Troska, to jest oksidi metala nastali izgaranjem duhaju se
mlazom kisika i nastaje rez. Da bi proces rezanja uopće započeo treba
materijal na mjestu reza zagrijati na temperaturu zapaljenja i tek tada
dovesti kisik u kojem će metal izgarati.
Na slici 9.2. prikazan je uređaj za ručno plinsko rezanje koji nastaje zamje-
nom plamenika za plinsko zavarivanje reznim uređajem.
Slika 9.2.
Shematski prikaz plinskog ručnog rezanja
a) uređaj,
Zagrijavanje materijala do temperature zapaljenja vrši se plamenom za
predgrijavanje koji se sastoji obično od acetilena i kisika iako se mogu
koristiti i drugi gorivi plinovi (na primjer propan/butan itd.).
Plinsko rezanje može se mehanizirati. Tada vođenje plamenika po liniji
rezanja preuzima uređaj vođen optički pomoću fotoćelija koje “čitaju
nacrt”, magnetskim kopiranjem neke šablone načinjene od feromagnetskog
materijala ili računski (CNC).
Rez ostvaren plinskim postupkom može biti vrlo kvalitetan, hrapavosti
kakva se postiže grubom strojnom obradom, uz ispravno odabrane
parametre (odabir sapnice, tlak i čistoća kisika i gorivih plinova, brzina
rezanja, razmak sapnica - radni komad). Tipične greške na reznim
površinama ostvarenim plinskim rezanjem i njihovi uzroci prikazani su u
tablici 9.1.
Slika 9.3.
Mogućnosti rezanja raznih oblika rubova
Slika 9.4.
Shematski prikaz rezanja šupljom obloženom elektrodom i kisikom
9.3. REZANJE UGLJENOM ELEKTRODOM
I STLAČENIM ZRAKOM (ARC - AIR)
Slika 9.5.
Shematski prikaz rezanja ugljenom elektrodom i komprimiranim zrakom
Rezanje plazmom je postupak rezanja koji se zasniva isključivo na energiji dovedenoj izvana, to
koja je spojena na ( - ) pol izvora struje i radnog komada ili sapnice pištolja samog
uređaja (slika 9.6.).
Slika 9.6.
Shema plazma uređaja za rezanje
slikom 9.7.
Slika 9.7.
Prikaz raspodjele temperature u električnom luku kod TIG i plazma postupka
slika 10.1.
Slika 10.1.
Broj svih industrijskih robota u razvijenim zemljama svijeta
na početku 1989. godine
Slika 10.2.
Područje primjene robota u bivšoj SR Njemačkoj
U Republici Bosne i Hercegovine robotizacija još uvijek nije zauzela
mjesto koje je nužno za veću i bolju proizvodnju i uklapanje u svjetske
proizvodne tokove. Broj zavarivačkih robota bi se još uvijek mogao brojiti
na prste u susjednim drža - vama i stručnjaci praktično znaju za svaki
postojeći robot i u susjednim državama.
Slika 10.3.
Prijavljeni patenti za senzore prema principu rada i svrsi u Japanu
a) 1971 - 1980. Godine,
Kompjuterska tehnologija je znatno razvijenija u ostalim područjima proiz-
vodnje u odnosu na proizvodnju zavarivanjem, ali ipak i u području
zavarivanja ulažu se veliki napori za razvoj softverske podrške (software)
tehnologiji zavari - vanja i vođenju procesa kod opreme za zavarivanje.
Za zavarivanje je načinjena softverska podrška ili je u toku razvoj u
slije - dećim područjima:
Kompjuterska tehnologija u konstrukciji, proizvodnji i istraživanju
zavarenih konstrukcija:
− Planiranje
− Terminski planovi
− Analiza troškova
− Donošenje odluka
Pohranjivanje podataka i dobivanje podataka. Osiguranje podataka u
odgovarajućem postupku zavarivanja:
− Automatizirana proizvodnja
− Kompjuterski nacrtni crteži
− Numeričko kontrolirano plinsko rezanje
− Kompjuterski kontrolirani proces zavarivanja
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
320
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
XI = q , XII = q , (
X = XI T XII T )T
Sistem forme dinamičkog modela se može provesti na formu prostora stanja.
Pri tome je X I - realni vektor pozicija dim. (n x 1), X II - je realni vektor
brzina dim. (n x 1), a X - je realni vektor ukupnog stanja manipulatora
(pozicije + brzine), dim. (2n x 1). Prikaz i dobivanje dinamičkih modela
manipulatora posebno se računa, gdje je izložen i model manipulatora koji
uzima u obzir i viskozno (fluidičko) trenje.
Manipulatori mogu biti različite konfiguracije.
Osnovne konfiguracije, su: kartezijanske (Cartesian) sl. 10.4. polarna, slika
10.5., cilindrična slika 10.6. i rotacijske (jointed arm) slika 10.7.
Svaka od navedenih konfiguracija posjeduje svoje područje primjene u
kojem ima određene prednosti u odnosu na ostale konfiguracije. Međutim,
najveći broj manipulatora posjeduje rotacijsku (jointed arm) konfiguraciju,
slika 10.7.
Na slikama 10.4. do 10.6. sa crta - tačka - crta je označen manipulacioni
prostor manipulatora.
Slika 10.4.
Kartezijanska (Cartesian) konfiguracija manipulatora , odnosno XYZ -
manipulator
Slika 10.5.
Polarna konfiguracija manipulatora sa pet stupnjeva slobode gibanja (q 1
…..q 5 )
Slika 10.6.
Cilindrična konfiguracija manipulatora sa četiri stupnja slobode gibanja
(q 1 …..q 4 ).
Industrijski manipulatori se uglavnom izrađuju sa dvije do šest stupnjeva
sloboda gibanja, ali se najčešće susreću manipulatori sa pet stupnjeva
sloboda gibanja.
Pored navedenih osnovnih konfiguracija manipultora postoje i druge
konfiguracije specijalnih namjena.
Slika 10.7.
gdje je sadržaj realne matrice M(q), dim. (nxn) i realnog vektora N (q,q), dim.
(nx1), posebno određen izrazom: x i , x n+i i P i su stanja i moment, ili sila
opterećenja i-tog aktuatora, q i , q i i P i su stanja i pogonski moment, ili sila
opterećenja i-te slobode gibanja manipulatora, a α i i β i su odgovarajuće
konstante. Sa u i ∈ U(t), i = 1,2,...,n, je označena upravljačka varijabla i -
tog aktuatora.
Pri sintezi vođenja industrijskih robota primjenjuje se cijeli niz postupaka
baziranih na klasičnom ili suvremenom konceptu sinteze regulacijskih
sistema. Osnovne regulacijske strukture, uz klasičan pristup, date su u
referenci, autora R. Paul-a. Osnovna karakteristika klasičnog pristupa je
zatvaranje lokalnih regulacij - skih petlji po poziciji uz kompozicije po
brzini, ubrzanju, Coulombovom trenju i gravitacijskom momentu, za svaku
slobodu gibanja izdvojeno. Pri tome se interak - cije između sloboda gibanja
najčešće ne uzimaju u obzir, odnosno industrijski robot se promatra kao
potpuno razdvojeni (dekuplovani) sistem po slobodama gibanja. Jedna
tipična klasična regulacijska struktura za pozicioniranje i-te slobode
Slika 10.10.
Struktura sistema
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
328 za vođenje
industrijskih robota
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 11.1.
CTS - proba
Poslije izvođenja šava 1 (prekid najviše do 5 sekundi) izvodi se šav 2 i to u suprotnom smjeru.
njihanja vrha elektroda sa konstantnom brzinom zavarivanja. Ispitivanje se vrši na
slijedeći način: prvo se pregledom utvrdi da li su se poslije hlađenja na oba probna
šava pojavile prsline. Zatim se probni šav 2 lomi (pošto je prethodno šav 1
odstranjen mehaničkom obradom). Pregledom preloma šava 2 utvrđuje se da li
postoje prsline. Ukoliko postoji makar jedna prslina, proba se ocjenjuje negativno.
Slika 11.4.
Nomogram za određivanje brzine hlađenja zone utjecaja topline
pri temperaturi T - To = 500 0C
11.3 ZAVARLJIVOST ZAKALJIVIH ČELIKA
Slika 11.5.
Shema dijagrama izotermičkog raspada austenita 1, 2, 3, 4 - brzine hlađenja
Slika 11.6.
Položaj kritičnih tačaka pri neprekidnom hlađenju
vkrit =
(
T1 − Tmin − 55 0 )
3 ⋅ t min
gdje je:
T 1 - temperatura u tački A 1 ;
T min - najniža temperatura na kojoj je austenit stabilan;
t min - minimalno vrijeme trajanja potpunog raspada austenita.
Pri proračunu režima zavarivanja, brzina hlađenja se određuje prema (v hl )
pod uvjetom da ne smije biti veća od kritične brzine hlađenja izračunatoj
prema v krit .
U tabeli 11.1. navedene su optimalne brzine hlađenja zone utjecaja
topline za neke zakaljive čelike.
Tabeli 11.1.
Vrsta čelika Č.4131 Č.1530 Č.5425 Č.4731
Dozvoljena brzina
hlađenja pri 500 3,7 – 2,5 3,8 – 2,0 3,7 – 2,0 < 82
o
C
Brzine hlađenja zone utjecaja topline iznad gornje granice prema tabeli 11.1. dovode do naglog o
Izbor režima zavarivanja zakaljivih čelika se vrši na slijedeći način: Prvo se
računski odredi režim zavarivanja kako je to prikazano kod pojedinih
postupaka zavarivanja. Zatim se odredi brzina termičke obrade sa podacima
o dozvoljenim brzinama hlađenja za dati čelik prema tabeli 11.1. U slučaju
da je stvarna brzina hlađenja veća da one u tabeli 11.1., izračunava se
2
Poslije zavarivanja neophodna je termička obrada.
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
337
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 11.7.
Nomogram za određivanje temperature predgrijavanja T o
Slika 11.8.
Nomogram za određivanje bezdimenzionalnog kriterijuma
Slika 11.9.
Principijelna shema zavarivanja sa slojevima radi otpuštanja zakaljene zone
a - pri izvođenju prvog sloja; b - pri izvođenju drugog sloja;
c - pri izvođenju trećeg sloja; d - pri izvođenju četvrtog sloja;
1 - prvi sloj;
2 - zona kaljenja od prvog sloja; 7 - zona otpuštanja od
3 - drugi sloj;
4 - zona otpuštanja od drugog sloja; 9
5 - zona kaljenja od drugog sloja; 10 - zona otpuštanja od č
Pri izvođenju prvog i drugog sloja, obrazuje se zona kaljenja 2 i 5 (slika 11.9.
a i b.), dok se samo poslije drugog sloja obrazuje zona otpuštanja 4. Pri izvo
- đenju trećeg sloja sa nešto manjom brzinom nego za prvi i drugi sloj,
obrazovaće se zona otpuštanja 7 (slika 11.9.c). Pri izvođenju četvrtog sloja,
režim zavarivanja mora biti tako odabran da otpuštanje obuhvati cijelu
preostalu zakaljenju zonu (slika 11.9.d.). Ovdje ćemo imati slijedeće. Pri
navarivanju na površinu masivnog tijela, maksimalna temperatura na
rastojanju r biće jednaka:
2⋅q
Tmax =
π ⋅e ⋅c ⋅ ρ ⋅v⋅ r 2
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
339
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
q
r = 0,212 ⋅
vz ⋅ Tmax
Pri sučeljenom zavarivanju dvije tanke ploče bez odvođnja topline u okolnu
sredinu, maksimalna temperatura na rastojanju y od ose šava iznosiće na
osnovu proračuna temperature tankih ploča.
0 ,242 ⋅ q
Tmax =
vz ⋅ c ⋅ ρ ⋅ d ⋅ y
Odatle dobijamo rastojanje y do izoterme T max :
0 ,242 ⋅ q
y=
vz ⋅ c ⋅ ρ ⋅ d ⋅ Tmax
Ukoliko se u prethodnu jednadžbu stavi da je c ⋅ ρ = 5,2 i uvede koeficijent
k 3 (sa kojim se uzima u obzir odstupanje računske šeme od stvarnog
procesa), to će rastojanje y do izoterme T max biti jednako:
k3 ⋅ q
y = 0,046 ⋅
vz ⋅ d ⋅ Tmax
Slika 11.10.
Dijagram stanja sistema željezo - hrom; t. f. - tečna faza
Slika 11.11.
Utjecaj hroma na sužavanje γ - oblasti Cm- karbid; t.f. tečna faza
Slika 11.12.
Utjecaj ugljika na širenje γ -
oblasti
Slika 11.13.
Utjecaj nikla na širenje γ- oblasti Cm - karbid; t.f. - tečna faza
Ovi čelici sadrže od 12 - 16%Cr i od 0,1 - 1,0%C. Imaju vrlo malu kritičnu
brzinu hlađenja. Zbog toga se kod debelih presjeka martenzit obrazuje i u
slučaju kada se čelik hladi na vazduhu. Hrom kod ovih čelika obrazuje
karbide tipa (Fe, Cr) 7 C 3 i (Fe, Cr) 4 C. Ukoliko se u čeliku nalazi veći
procenat hroma, utoliko veći njegov dio ulazi u sastav karbida. Prisustvo
hroma u ovim čelicima znatno utječe na njihovu sklonost ka kaljenju.
Glavni problem pri zavarivanju martenzitnih hromovih čelika predstavlja
obrazovanje prslina u šavu a naročito u zoni utjecaja topline. Karakteristika
šava i zone utjecaja topline jeste postojanje martenzita i krupnih zrna ferita
koja su nastala raspadanjem martenzita. Legirani martenzit ima veću
plastičnost nego ugljični martenzit. Prisustvo ugljičnog martenzita povećava
opću tvrdoću i krtost šava, dok znatno smanjuje žilavost zone utjecaja
topline. Zbog svega navedenog moguće je obrazovanje hladnih prslina u
šavu i zoni utjecaja topline. Da bi se spriječila pojava hladnih prslina, šav se
legira sa malom količinom titana. To sprečava stubičastu usmjerenost
kristalita i omogućava dobijanje sitnozrnate strukture. Pri zavarivanju
martenzitnih hromovih čelika, vrši se pregrijavanje osnovnog materijala
kako bi se spriječila pojava hladnih prslina u šavu i u zoni utjecaja topline.
U zavisnosti od sadržaja ugljika i hroma u čeliku, predgrijavanje se vrši do
250 0C i više.
U zavisnosti od uvjeta eksploatacije i zahtjeva koji se postavljaju zavare -
nom spoju, imamo dvije vrste šavova:
1. Šav i osnovni materijal imaju slična svojstva. U ovom slučaju se koriste
elektrode koje omogućavaju obrazovanje šava čiji su sastav i svojstva
slična osnovnom materijalu. Ovdje je obavezna termička obrada
zavarenog spoja poslije zavarivanja. Zbog toga je neophodno da se
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
342
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
zavareni spoj poslije zavarivanja ohladi na vazduhu od 150 - 200 0C. zatim
se vrši žarenje u peći pri 900 0C. Na kraju se zavareni spoj sporo hladi u
peći do 600 0C uz dalje hlađenje na vazduhu. Na ovaj način se dobije
zavareni spoj koji ima mehanička svojstva slična osnovnom materijalu.
2. Šav i osnovni materijal nemaju slična svojstva. Ukoliko nije potrebno da
mehanička svojstva šava i osnovnog materijala budu slična, koriste se
elektrode koje daju šav sa austenitnom strukturom. U tom slučaju nije
potrebna termička obrada zavarenog spoja poslije zavarivanja. Prividno
linija topljenja ima veću tvrdoću nego šav i osnovni materijal zbog
povećanog sadržaja ugljika i hroma. Porast tvrdoće u zoni oko linije
topljenja dovodi do pada čvrstoće zavarenog spoja. Zbog toga se ovakav
postupak zavarivanja ne koristi pri izradi konstrukcija izloženih znatnim
opterećenjima u toku eksploatacije.
granicama zrna.
Slika 11.15.
Šeflerov dijagram
Ekvivalent Ni = Ni% + 30 %
Ekvivalent Cr = Cr % + Mo % + 1,5 Si %
A = austenit; F = ferit; M
Slika 11.16.
Shema međukristalne korozije u osnovnom materijalu
pri zagrijavanju usljed zavarivanja.
Slika 11.17.
Zavisnost međukristalne korozije austenitnih Cr - Ni čelika od temperature i
vremena
međukristalne korozije.
Slika 11.18.
Utjecaj sadržaja ugljika u čeliku na zavisnost međukristalne korozije
od temperature i trajanja zagrijavanja
Lijevano gvožđe sadrži ugljik (više od 1,7%), zatim silicij, mangan, sumpor i
fosfor u količinama većim nego kod čelika. Liveno gvožđe je vrlo krto i lomi
se praktično bez deformacije. Zbog toga je, više nego drugi metali, pri
zavarivanju sklono ka obrazovanju prslina. Zavarljivost livenog gvožđa je
loša prije svega zbog sadržaja velikih količina ugljika, sumpora i fosfora.
Sivi ljev se može mehanički obrađivati. Koristi se za izradu strojnih dijelova
različite namjene. Bijeli ljev ima veliku tvrdoću, pa se ne može mehanički
obrađivati. Sivi ljev se zavaruje u cilju remonta strojnih dijelova i odlivaka.
Zavarivanjem se uklanjaju defekti nastali u procesu eksploatacije (prsline,
lomovi, habanje), dok se kod odlivaka zavarivanjem uklanjaju greške
nastale u procesu livenja (prsline, šupljine, usahline). Zavarivanje sivog ljeva
praćeno je slijedećim problemima:
1. U šavu i zoni utjecaja topline, pri velikim brzinama hlađenja, mogu se pojaviti
dijelovi bijelog ljeva. Pošto su vrlo tvrdi (> 500 HB), ovi dijelovi se teško
mehanički obrađuju.
2. U šavu i zoni utjecaja topline, velika brzina hlađenja dovodi do pojave
martenzita. Ovakvi zavareni spojevi su skloni ka obrazovanju prslina.
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
348
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 11.19.
Toplo elektrolučno zagrijavanje sivog ljeva
zavarenog spoja.
Slika 11.20.
Šav izveden čeličnom obloženom elektrodom
1 - šav; 2 - zona bijelog ljeva; 3 - za
Temperatura topljenja tehnički čistog bakra iznosi 1083 0C. Bakar posjeduje
veliku toplinsku i elektrolučnu provodnost. U području od 250 - 550 0C
opada plastičnost bakra, što pri njegovoj deformaciji može dovesti do pojave
prslina. Prisustvo u bakru bizmuta, antimona, kisika, sumpora i fosfora je
štetno. Naročito je opasno prisustvo bizmuta i olova, koji pri očvršćavanju
obrazuju krt i lahkotopljiv sloj oko zrna bakra (temperatura topljenja
bizmuta iznosi 270 0C a olova 327 0C). Kisik obrazuje sa bakrom okside
Slika 11.21.
Shema raspoređivanja eutektikuma po granicama zrna bakra
Pri zavarivanju legura aluminija, veoma veliki značaj ima pravilan izbor
dodatnog materijala. Najpovoljnije je da dodatni materijal ima isti hemijski
sastav kao osnovni materijal.
Međutim, takav izbor dodatnog materijala nije dobar, zbog povišene
sklonosti većine legura aluminija ka obrazovanju vrućih prslina. Zbog toga
se dodatni materijal legira sa silicijem, manganom, magnezijem, željezom,
titanom, bakrom i drugim elementima. Hemijski sastav dodatnog materijala
zavisi od tipa legure aluminija od koje je izrađen osnovni materijal. Prema
tome, izbor dodatnog materijala se vrši prema tipu legure osnovnog
materijala. Pri zavarivanju tehnički čistog aluminija, dodatni materijal se
legira sa malim procentom željeza i silicija.
Na obrazovanje hladnih prslina, pored metalurških faktora, mogu da utječu
i neke tehnološke operacije, kao što je kovanje. Sprečavanje obrazovanja
hladnih prslina se vrši predgrijavanjem osnovnog materijala od 200 - 220 0C.
Zavarivanje aluminija
2-3 mm. Pod dejstvom topline luka, prašak se topi obra - zujući navaren sloj.
Navarivanje se izvodi sa najmanje dva sloja. Poslije navari - vanja, osnovni
materijal se sporo hladi. Na kraju se vrši žarenje pri temperaturi oko 900 0C
u toku 2-3 časa.
Keramičke ili sitnerovane legure. Imaju tvrdoću do 86 - 90 HRc. Osnovu ovih
legura čine karbidi volframa, titana i drugih elemenata. Karbidi u obliku
praška vezuju se pomoću kobalta ili nikla koji imaju znatnu plastičnost.
Zbog toga su keramičke legure manje krte nego druge legure, pa bolje
podnose udarna opterećenja. Koriste se za navarivanje alata za rezanje.
Topljeni karbidi. Imaju tvrdoću od 92 - 94 HRc. Vrlo su krti. Ove legure se
sastoje od čistog karbida volframa u obliku praška. Temperatura topljenja
ovih legura iznosi oko 3000 0C. Koriste se u rudarstvu za navarivanje
bušilica. Pri navarivanju sa ovim legurama, zagrijavanje osnovnog
materijala vrši se induk - cijom. Legura se prvo naspe na površinu osnovnog
materijala. Zatim, visokofrek - ventni induktor rastapa površinu osnovnog
materijala i ujedno topi zrna legure.
Slika 11.22.
Shema ručnog elektrolučnog navarivanja
Slika 11.23.
Shema ručnog navarivanja obloženom elektrodom
elemenata kružnog poprečnog presjeka
križnom spoju isto kao u sučeljenom spoju, iako debljine materijala mogu
biti iste. Intezitet odvođenja topline je veći što je više smjerova odvođenja.
Količina toplinske energije koja se unosi prilikom zavarivanja također je bitna. Što je dovedena e
Praktične upute u vezi s predgrijavanjem mogle bi se sažeti u slijedećim:
− predgrijavanje se provodi u zoni uz pripremljeni spoj. Širina zone pred -
grijavanja iznosi oko 10 debljina materijala, sa svake strane spoja, ne veće
od 250 mm;
− mjerenje temperature predgrijavanja je obavezno. Mjeri se najčešće
kontakt - nim termometrom ili termokredama. Ako se mjeri
termokredama preporuča se mjerenje sa tri termokrede, odgovarajućom,
prve niže i prve više vrijednosti. Time se postiže tačnost mjerenja
temperature termokredama;
− temperatura predgrijavanja kontrolira se i sa suprotne strane mjesta
zagrija - vanja. Time se provjerava predgrijavanje po cijelom presjeku
materijala;
− predgrijavanje ne smije biti prenaglo. Presporo predgrijavanje je neekono
- mično. Prenaglo predgrijavanje uzrokuje deformacije i lomove
pripojenih dijelova pripremljenih za zavarivanje.
− na materijalima koji zahtijevaju predgrijavanje prije zavarivanja, to se
mora provoditi i kod stavljanja pripoja ili privarivanja raznih pomagala.
Predgrija - vaju se lokalno, na mjestu pripoja:
− za vrijeme zavarivanja ili navarivanja kontrolira se međuslojna
temperatura koja ne smije odstupati od zahtijevane više od ±20 0C. Ako
treba, provodi se dogrijavanje ili čeka na ohlađivanje do tzv. međuslojne
temperature;
− predgrijavanje se može provesti plamenicima, odnosno plinskim
plamenom, elektrootporno ili indukcijski. Ako se izvodi plinskim
plamenom preporučuju se plinovi propanbutan, zemni plin uz stlačeni
zrak ili samo plin. Ne preporu - čuje se predgrijavanje acetilenom i
kisikom.
Dio opreme koja se koristi za predgrijavanje prikazan je slikom 12.1.
dok je slikom 12.2. prikazan dio opreme u radu.
Slika 12.1.
Shematski prikaz jednostavne opreme za predgrijavanje
Slika 12.2.
A - elektrootporno predgrijavanje i zavarivanje
B - plinsko predgrijavanje i zavarivanje
1412.2. ODŽARIVANJE
Odžarivanje je toplinska obrada koja se provodi radi smanjivanja zaostalih
napetosti u zavarenom spoju:
− kod nelegiranih čelika većih debljina ( ≥ 30 mm i više);
− kod niskolegiranih čelika i kod manjih debljina ( ≥ 6 mm i više);
− kod visokolegiranih čelika
Osim smanjivanja zaostalih napetosti u zavarenom spoju, ta toplinska
obrada koristi se i za popuštanje napetosti hladno obrađivanih čelika, npr.
hladno savinutih plašteva ili nekih drugih profila.
Propisima i standardima određuje se kad valja provoditi toplinsku obradu
odžarivanja.
Odžarivanje čelika se izvodi na temperaturi ispod temperature početka
strukturnih promjena, odnosno ispod tačke pretvorbe (A 1 ).
Zaostale napetosti nastale zavarivanjem, odžarivanjem praktički gotovo
nestaju.
Proces odžarivanja može se podijeliti u tri faze:
vrijeme
Slika 1412.4.
Dijagram toplinske obrade parnog ventila od lijevanog niskolegiranog čelika
DIN GS-17CrMoV5 11, popravljenog zavarivanjem
1412.3. POBOLJŠANJE
visoke čvrstoće.
Proces je slijedeći:
T Ha = temperatura otvrdnjavanja
T An1 = temperatura popuštanja
t Ha = vrijeme otvrdnjavanja
t Ab = vrijeme hlađenja
t H = vrijeme držanja na temperaturi popuštanja
t A = vrijeme hlađenja poslije popuštanja
Slika 1412.5.
Dijagram toplinske obrade poboljšanjem
Takvom toplinskom obradom specijalnih čelika za poboljšanje dobiva se
otvrdnjavanjem vrlo visoka čvrstoća, a naknadnim popuštanjem dobra
žilavost i granica razvlačenja. Stoga su čelici otporni na velika i složena
dinamička napre - zanja.
Vrijednosti temperature i vremena kod ove toplinske obrade ovise o sasta -
vu čelika za poboljšanje. Preporuke o tome daju proizvođači čelika, a
određene su i standardima.
T N = temperatura normalizacije
t H = vrijeme držanja na temperaturi
normalizacije
t A = vrijeme hlađenja do 20 0 C
Slika 1412.6.
Dijagram toplinske obrade normalizacije
Slika 1412.8.
− homogenizaciono žarenje,
− visoko žarenje i
− rekristalizaciono žarenje.
2. Žarenja drugog reda su ona kod kojih polimorfne transformacije
uslovljavaju obavljanje procesa i neposredni su njegov cilj. U ovu grupu se
mogu ubrojati slijedeće vrste žarenja:
− normalizacija,
− potpuno žarenje,
− nepotpuno žarenje,
− mehko žarenje i
− izotermno žarenje.
U proizvodnom mašinstvu najveći značaj imaju one vrste žarenja koje se
primjenjuju na već gotovo završenim komadima, a to su: stabilizaciono
žarenje, visoko žarenje, normalizacija i mehko žarenje. Ostali postupci
imaju manji značaj. Stoga su ovdje obrađeni značajni postupci žarenja.
Tabela 1412.1.
Parametri procesa stabilizacije sivog liva
Vrsta sivog liva brzina zagrijavanja temperatura trajanje brzina hlađenja
o
C / čas o
C časova o
C / čas
VDG - N1 - 1964 3 jedan čas
30 do 40 kod
nelegiran dovoljno sporo 500 - 550 za svakih 25
prostih komada
nisko legiran da ne dođe do 550 - 600 mm
do 300 a kod
visoko legiran deformacije i 600 - 650 debljine
nepovoljnih do
pucanja zida
100oC
odlivka 4
K:Zeppelzauer i P.Brezina
uklanjanje
elegirani sivi 80% napona 550
v 90% napona 590
isko legiran sa 80% napona 565
r, Ni ,Sn 500 2 120
90% napona 595
isko legiran sa 80% napona 590
u , Mo 90% napona 615
isoko legiran sa 80% napona 595
r , Ni 90% napona 625
G.Adojan i saradnici
SL 15 30 - 180 530 - 550 3-4 do 300 oC
10 do 30
SL 21 550 - 570 do 350 oC
10 do 30
SL 28 580 - 600 do 400 oC
10 do 30
SL 35 600 - 620 do 400 oC
10 do 30
Slika 1412.10.
Grafikon stabilizacionog žarenja odlivaka od sivog liva
Slika 1412.11.
Shema nastajanja deformiranja i prinudnih napona pri zavarivanju limova.
Slika 1412.12.
Shema nastajanja reakcionih napona
∆l = ∆l1 + ∆b ,
uz odgovarajući napon:
∆l
σ= ⋅E ,
l
∆l = β ⋅ l ⋅ ∆t ,
Slika 1412.13.
Shematski prikaz utjecaja
debljine lima na krtost loma
Utjecaju koji imaju višeosni naponi, a koji je u toliko izrazitiji u koliko je lim
deblji, treba pridodati i druge utjecaje, a prije svega utjecaj koji ima žilavost
čelika. Kod čelika male čvrstoće a velike žilavosti unutrašnji naponi će teško
moći da dostignu toliki iznos da ugroze sigurnost zavarene veze jer se
lokalnim plastičnim deformisanjem opasni dio ovih napona rasterećuje.
Na primjer, žilavost konstrukcionog ugljeničnog čelika na temperaturi 20 0C iznosi o
Iz svega što je navedeno proizilazi da se u kritičnim slučajevima zavarene
konstrukcije moraju podvrći postupku uklanjanja unutrašnjih napona. Od
postoje - ćih metoda najprostije je stabilizaciono žarenje. Stabilizaciono
žarenje uklanja najveći dio napona nastalih zavarivanjem, ali istovremeno i
eventualne zaostale napone od valjanja ili nastale pri ispravljanju dijelova ili
eventualnom formiranju deformiranjem na hladno.
Preporučena brzina zagrijavanja zavarenih konstrukcija pri stabilizaci -
onom žarenju je 100 do 150 0C/čas. Ova brzina najlakše se postiže ako se
komadi za žarenje stave u hladnu peć i zatim zagrijavaju zajedno sa peći.
Preporučene temperature za zavarene konstrukcije su između 600 i 650 0C.
Na radnoj tempera - turi komadi treba da se zadrže dok se, prije svega, ne
progrije i najmasivnije mjesto, a zatim da se zadrže još neko vrijeme da bi se
obavio proces plastičnog deformiranja. Za ukupno vrijeme na temperaturi
stabilizacije prema iskustvu preporučuje se 3 do 4 minuta za svaki mm
najveće debljine komada, ali ne manje od 20 minuta. Hlađenje komada je i
ovdje važna operacija, naročito njegov dio do 300 0C kako ne bi ponovo
nastali unutrašnji naponi.
Slika 1412.14.
Grafikon stabilizacionog žarenja zavarenih konstrukcija
Slika 1412.15.
Veličina zaostalog napona poslije stabilizacionog žarenja u zavisnosti
od temperature i trajanja žarenja
Prema C, Chaussinu:
− zagrijavanje nekoliko časova na temperaturi nešto iznad A 1 pa zatim
sporo hlađenje (0,5 0C/min)
− ciklično zagrijavanje oko A 1 (680 do 720 0C) tako da pri oscilovanju
hlađenje uvijek teče sporo (0,5 0C/min).
Poslije završenog procesa žarenja, hlađenje se do temperature 550 do 600 0C
obavlja vrlo sporo (u peći) sa najvećom brzinom 0,5 0C/min. Grafikon ove
termičke obrade daje slika 1412.1416.
Slika 1412.16.
Grafikoni procesa mehkog žarenja:
a) sa jednokratnim zagrijavanjem i b) sa cikličnim zagrijavanjem
1412.6.4. NORMALIZACIJAormalizacija
Slika 1412.17.
Shematski prikaz žarenja na perlitnu strukturu:
(a) normalizacija,
(b) nepotpuno žarenje pri kontinualntom
hlađenju,
(c) i (d) isto obavljeno izotermno.
Slika 12.18.
Toplinski utjecaj
zavara na okolinu
sitne. Pri radu sa obloženom elektrodom proces je sporiji jer se jedan dio
topline luka troši za taljenje obloge, pa u ovom slučaju nastaju krupnije
iglice. Kod plinskog zavarivanja zbog manje dovedene snage i sporijeg
procesa zavarivanja cjevasti primarni kristali su manje izraziti, ali su zato
iglice znatno krupnije.
Neposredno pored zavara u utjecajnoj toplinskoj zoni javlja se uska oblast
djelimičnog taljenja koja je upravo uvjet za spajanje zavarivanjem. Ova
zona odgovara mjestima sa temperaturama između likvidusa i solidusa.
U susjednoj oblasti su temperature između solidusa i 1100 0C u kojoj i pri
kratkom vremenu zadržavanja dolazi do visokog žarenja, čija je posljedica
krupno- zrna struktura. Ispod ove temperature pa sve do A 3 nastaće oblast
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
380
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 1412.19.
Shematski prikaz grafikona normalizacije zavarenih sklopova
Slika 1412.20.
Grafikon visokog žarenja
Slika 1412.21.
Grafikon homogenizacionog žarenja
Rekristalizaciono žarenje
Tabela 1412.2.
TOPLINSKA OBRADA ČELIKA OTPORNOG KOD POVIŠENIH TEMPERATURA
OZNAKA Toplinska obrada prije odnosno
poslije zavarivanja
znaka Predgrijavanje Postupak žarenja
čelikaČELIKA
Držanje na temp.
Opaska
min. minuta
Hlađenje na
Žarenje oC
ate-rijal
br. DIN
Debljina
stijenke
mm
o
C
Tabela 1412.3.
stijenke
Držanje na temp.
min. minuta
Mateerij
DIN
Hlađenje na
al br.
Debljina
Žarenje
mm
o
C
4001 X10Cr13 >3 100 - 300 800 - 750 30 - 45 zrak rimijeniti austenitni dodatni materijal
4002 X5CrAl13 >3 100 - 300 800 - 750 30 - 45 zrak ada su zavareni spojevi više napreg-
uti. Nakon zavarivanja preporučuje se
plinska obrada. Obrada je potrebna
4016 X8Cr17 >3 100 - 300 800 - 750 30 - 45 zrak ada mora biti zavareni spoj otporan
rotiv interkristalne korozije.
4501 X8CrTi17 >3 100 - 300 - - -
akon zavarivanja preporučuje se top-
nska obrada. Obrada je potrebna kad
4115 X8CrMo17 >3 100 - 300 800 - 750 30 - 45 zrak
ora biti zavareni spoj otporan protiv
terkristalne korozije.
4523 X8CrMoTi17 >3 100 - 300 - - -
ektrolučno odnosno TIG-zavarivanje
ma prednost. Kada se traži otpornost
4300 X12CrNi188 100 - 200 1100 - 1050 20
rotiv raspada zrna potrebna je toplin -
a obrada nakon zavarivanja.
4031 X5CrNi189 100 - 200 950 - 850* 20 zrak retpostavlja se elektrolučno odnosno
4541 X10CrNiTi189 100 - 200 950 - 850* 20 zrak IG zavarivanje
4550 X10CrNiNb189 100 - 200 950 - 850* 20 zrak Nakon zavarivanja žariti kad se mora
4401 X8CrNiMo1810 100 - 200 1050 - 1100 20 zrak čunati sa naponskom korozijom.
4571 X10CrNiMoTi1810 100 - 200 1050 - 1100 20 zrak
4580 X10CrNiMoNb1810 100 - 200 1050 - 1100 20 zrak
retpostavlja se elektrolučno odnosno
4395 X5CrNiMoCuNb1818 100 - 200 900 - 950 20 zrak
IG - zavarivanje
Tabela 1412.4.a.
Temperature vruće prerade i termičke obrade
Oznaka
Oblikovanje Žarenje za uklanjanje
vrste o
C Normalizacija Kaljenje Popuštanje
čelika o o o napona poslije
C C C
zavarivanja oC
Č 1215 900 do 930 - 650 do 700
Č 1214 870 do 900 - 650 do 700
između
Č 7100 910 do 940 - 660 do 700
110 i 850
Č 7400 - 910 do 940 650 do 720 680 do 720
Č 7401 - 900 do 960 680 do 780 730 do 780
Tabela 1412.4.ba.
Vrsta čelika Prerada u Normalizaciono Poboljšanje Žarenje za
više načina:
1. Električnom energijom
a) elektrootporno direktno ili indirektno
b) indukciono
2. Plinom
a) direktno
b) indirektno
3. Ložnim uljem - indirektno
1412.7. KALJENJEALJENJE
sa različitim ciljevima:
Slika 1412.22.
Grafikon običnog kaljenja sa niskim otpuštanjem
Slika 1412.23.
Grafikon kaljenja u dvije sredine sa niskim otpuštanjem
Slika 1412.24.
Grafikon stepenastog kaljenja shematski prikazan na termokinetičkom
dijagramu.
1412.25.).
Slika 1412.25.
Princip izotermnog kaljenja
14Samootpuštanje
14Višestruko otpuštanje
14Duboko hlađenje
Pri kaljenju mnogih čelika (na primjer sa višim sadržajem ugljika) rashla -
đivanjem do sobne temperature nije još dostignuta temperatura M k kraja
marten - zitne transformacije.
Duboko hlađenje ispod temperature kraja martenzitne transforamcije M k
predstavlja, u stvari, produžetak procesa kaljenja (transformacije) i može se
smatrati kao drugi stepen kaljenja.
1412.8. ZAGRIJAVANJEAGRIJAVANJE
Slika 1412.26.
Shema snimanja promjene temperature za vrijeme zagrijavanja
a) u peći ,
b) u toplom kupatilu ,
I termoelemenat za mjerenje temperature sredine u kojoj se vrši zagrijavanje
,
II termoelemenat na povr
III termoelemenat u je
Slika 1412.27.
Grafikon procesa zagrijavanja
I linija promjena temperature peći (sredine) snimljena termoelementom ,
I, II linije promjene temperature na površini komada (termoelemenat II) i
III linija promjene temperature u jezgru komada (termoelemenat III).
1. peći za otpuštanje
2. peći za žarenje i otpuštanje
3. peći za žarenja, kaljenje i cementaciju 60
4. peći za kaljenje brzoreznog čelika
Prema energetskom izvoru i vrsti toplinskog nosioca, peći se dijele na:
1. peći sa direktnim ili indirektnim zagrijavanjem komada pomoću topline
nastale sagorijevanjem čvrstog, tečnog ili gasovitog goriva ili pomoću
električne energije u atmosferi produkata sagorijevanja, vazduha ili
zaštitnog gasa i
2. zagrijavanje u toplim kupatilima sa rastopljenim solima ili metalom.
Lonac u kome je rastopljeno sredstvo za zagrijavanje može se zagrijavati
sagorijeva - njem goriva ili električnom energijom.
Klasifikacija peći prema konstrukciji data je u tabeli1412.6.
Hlađenje je, pri termičkoj obradi , isto toliko važna tehnološka operacija kao
i zagrijavanje , pa se gotovo za sve vidove termičke obrade propisuje
određena brzina hlađenja.Prema brzini kojom se ono vrši , mogu se
razlikovati tri načina hlađenja:
− sporo,
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
394
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
− normalno i
− brzo.
U termičkoj obradi se pod normalnim hlađenjem podrazumijeva
hlađenje na mirnom vazduhu, što bi trebalo da odgovara uvjetima hlađenja
čeličnih polufabri - kata poslije obrade plastičnim deformiranjem na toplo.
Sporo hlađenje se obavlja najčešće u zatvorenoj peći. U ovom slučaju
propisana mala brzina hlađenja ima utjecaja na izbor toplinske izolacije
peći.
Dva najvažnija sredstva za hlađenje jesu voda i ulje. Voda ima veću brzinu
hlađenja i koristi se za kaljenje ugljičnih čelika, dok se ulje koristi za
kaljenje čelika sa manjim kritičnim brzinama hlađenja - legirane čelike.
Najvažnija sredstva za hlađenje su slijedeća:
1. Ulje,
2. Voda i rastvori soli (NaCl, NaOH),
3. Topla kupatila sa solima ili metalima i
4. Gasovi (vazduh ili zaštitni gasovi).
Koriste se i kombinirana sredstva, kao što je emulzija vode sa uljem sa
raznim sadržajima ulja. Posebnu oblast hlađenja čini hlađenje mlazom
vazduha , vode, ulja ili kombinacije navedenih sredstava , pod općim
nazivom kaljenje tušem.
14Ulje za kaljenje
1412.10. CEMENTACIJAEMENTACIJA
1412.11. NITRIRANJEITRIRANJE
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
397
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 1412.28.
Zavisnost dubine nitriranog sloja od trajanja i temperature nitriranja
1412.12. KARBONITRIRANJEARBONITRIRANJE
Okolna zona se “opire” stezanju zavara poput tlačne opruge (B). Ako
su sile zaostalih napetosti raspoređene simetrično (C), neće doći do kutne
deforma - cije, a može doći do skraćivanja radnog komada, što ovisi o
njegovoj masi. Ako su sile zaostalih napetosti raspoređene nesimetrično (D),
doći će do deformacije radnog komada (F). U tom slučaju sile napetosti se
smanje kao što se smanjilo stezanje napete opruge. Naravno, mehanizam
nastajanja zaostalih napetosti je znatno složeniji od prikazanog.
Slika 13.1.
Nesimetrično i simetrično lokalno zagrijavanje radnog komada
Slika 13.2.
Pojednostavljen prikaz djelovanja zaostalih napetosti u zavarenom spoju
Slika 13.3.
Vrste trajnih deformacija
A - izvijanje ; B -kutna deformacija.
Slika 13.4.
Ukrućivanje tankih limova - jednostavno rješenje
Slika 13.5.
Primjeri sprečavanja deformacije preddeformacijama kod zavarivanja i
navarivanja
Slika 13.6.
Vrste redoslijeda zavarivanja ili navarivanja
A - Uobičajeni redoslijed koji uzrokuje najveće deformacije,
B - Redoslijed povratnim korakom, kojim se znatno smanjuju deformacije,
C - Redoslijed na preskok, također smanjuje deformacije.
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
403
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 13.7.
Primjeri redoslijeda zavarivanja “zakrpa”
Slika 13.8.
Primjeri redoslijeda navarivanja
A. Navarivanje reznih ivica noža redoslijedom na preskok,
B. Navarivanje rukavca ili osovine, prihvatljiv redoslijed,
C. Navarivanje rukavca ili osovine, ispravniji redoslijed,
D. Redoslijed navarivanja većih površina, podjela na manje
plohe, dužine i širine približno potrošnji jedne elektrode
Slika 13.9.
Sprečavanje deformacija međusobno zavarenih limova, uzdužni i poprečni
spojevi
A - Spojeni lim iz više ploča;
B - Pogrešan redoslijed zavarivanja i nastajanje
deformacije;
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
404
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 13.10.
Primjer smanjivanja deformacija redoslijedom zavarivanja
kod izrade konstrukcija, tanji lim
A. Oblik deformacija kod zavarivanja okvirnog ukrućenja na lim ;
B. Pravilan redoslijed zavarivanja u svrhu smanjivanja deformacija
kod zavarivanja okvirnog ukrućenja na lim
Slika 13.11.
Oblici zagrijanih mjesta pri toplinskom ravnanju deformirane konstrukcije
A - Toplinska tačka i toplinska polutačka, B - Toplinski
C - Toplinska linija ,
E - Toplinski klin ,
Toplinska tačka je zagrijano mjesto u obliku manje ili veće “tačke”. Upotrebljava se kod
Toplinski krug ili oval je zagrijano mjesto u obliku prstena koji može biti
okrugao ili ovalan. Najčešće se primjenjuju u ravnanju kolektora i drugih
cijevi gdje su deformacije nastale usljed zavarivanja priključaka.
Toplinska linija je zagrijano mjesto u obliku crte, ravne ili iskrivljene.
Primjenjuje se kod ravnanja debljih limova, oplata brodova i dr. Mogu se
zagrija - vati isprekidano ili neisprekidano.
Toplinske usporedne linije su zagrijana mjesta, istodobno s više plamenika
odnosno više toplinskih linija. Primjenjuje se naročito u brodogradnji kod
ravnanja oplata, pregrada, palube i dr., tamo gdje je zavaren niz ukrućenja
po limovima.
Toplinski klin je zagrijano mjesto u obliku klina. Primjenjuje se kod
ravnanja profila.
Toplinski polumjesec je zagrijano mjesto u obliku polumjeseca. Primje -
njuje se u ravnanju okruglih punih profila i debelo stijenih cijevi. Zagrijava
se tako da je ispupčena strana polumjeseca okrenuta prema najvećoj
deformaciji.
Zagrijavanje toplinskih mjesta mora biti naglo. Brzim zagrijavanjem postižu
se veliki učinci “zbijanja”. Plamenici za zagrijavanje su znatno veći nego kod
plinskog zavarianja.
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
406
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 13.12.
A - Držanje i vođenje plamenika kod zagrijavanja u toplinskom ravnanju
;
B - Zagrijavanje jednim plamenikom ;
C - Zagrijavanje višestrukim plamenikom;
D - Indukcijsko zagrijavanje
Slika 13.13.
Primjer toplinskog ravnanja deformiranog I - profila
f - izvijanje I - profila
B - toplinski klin 450. Primjenjuje se kod većih deformacija. Broj zagrijanih
mjesta ovisi o veličini deformacija.
C - toplinska polutačka veličine r = 30 mm. Obično veći broj zagrijanih
mjesta. Primjenjuje se kod manjih deformacija.
d - izvijanje I - profila po dužini
E - toplinski klin 300 veličine nešto više od polovine struka profila. Broj
zagrijanih mjesta ovisi o veličini deformacije
Slika 13.14.
Primjer toplinskog ravnanja deformiranog U profila
f - deformacije po dužini
B - toplinski klin 450 istodobno na oba kraka. Primjenjuje se kod većih
deformacija. Broj zagrijanih mjesta ovisi o veličini deformacije i profila
C - toplinska polutačka r = 30 mm. Obično veći broj zagrijanih mjesta.
Primjenjuje se kod manjih deformacija.
d - deformacija po dužini
E - toplinski klin kombiniran sa širokom linijom po pojasu profila
F - toplinska tačka po rubovima veličine blizu 80 mm. Obično veći broj
zagrijanih
mjesta
Slika13.15.
Primjer toplinskog ravnanja deformiranog kutnika
a i d izvijanje po dužini
B i F - toplinski klin 30- 450 primjenjuje se kod većih deformacija, broj
zagrijanih
mjesta ovisi o veličini deformacije i profila
C - toplinska polutačka r = 30 mm, veći broj zagrijanih mjesta. Primjenjuje se
kod
manjih deformacija
e - izvijanje po dužini. Toplinski klin istodobno na oba kraka, primjenjuje se
kod
većih deformacija. Broj zagrijanih mjesta ovisi o veličini deformacije i
profila.
D - toplinska tačka veličine 60 mm, obično veći broj zagrijanih mjesta.
Primjenjuje
se kod manjih deformacija
Slika 13.18.
Toplinsko ravnanje deformiranog kolektora sa zavarenim priključcima
Zagrijana mjesta u obliku toplinskog kruga s redoslijedom zagrijavanja
Slika 13.21.
Priprema za ravnanje osovine ili cijevi
Slika 13.22.
Osnovni principi redoslijeda zagrijavanja kod toplinskog ravnanja oplata
pojedinih materijala
Mogu se ravnati sve vrste čelika, aluminij i legure, bakar i legure, nikl i
legure, titan i dr. Uglavnom, svi materijali koji se kod zavarivanja
deformiraju, mogu se određenim načinom zagrijavanja i hlađenja izravnati.
Pri tome valja upozoriti da se pojedini materijali mogu toplinski ravnati bez
većih problema. Kod nekih se moraju poduzimati specifični tehnološki
zahvati, dok se kod nekih toplinsko ravnanje ne primjenjuje jer može
izazvati izuzetno štetne posljedice. U većini slučajeva bolje je i ekonomičnije
spriječiti deformacije radnog komada kod zavarivanja i izbjeći toplinsko
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
410
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 13.25.
Shema deformometra sa optičkim preobražajem deformacija
2π ⋅ ε ⋅ ∆l
∆c = 0,088
ln( rH rB )
gdje je:
ε - odnosi se na električnu provodnost (za vazduh ε = 1)
rH , rB - spoljašnji i unutrašnji prečnici cilindričnog k
Pri mjerenju izmjena otpora u dijelu ∆c/c = 104 ÷ 103, primjenjuje se
metod mosta, a za ∆c/c = 10-5 ÷ 10-6 primjenjuje se rezonantni metod ili
metod kucanja. U praksi, zavisno od cilja i veličine očekivane deformacije
primjenjuju se različiti zapreminski pretvarači.
13.6.1.4. Deformometar sa indukativnim preobražajima
Najviše se primjenjuju induktivni preobražaji solarnog tipa (slika 13.27.). U
osnovi rada preobražaja leži zavisnost induktivnog i aktivnog
suprostavljanja kalema 1, napojena promjenljivim tokom, od premještanja
pokretnog elementa 2, vezana sa prstenom poluge deformometra. Pri tome
se mijenja vazdušni zazor u kalemu prema izmjeni otpora u magnetnom
lancu i induktivnosti L kalema.
13.6.2. Pneumatski pretvarači
Slika13.28.
Shema pneumokontaktnog pretvarača deformacija
H
h=
F 2
1 + 2
F1
koji dozvoljava kvalitetna ocjenjivanja izmjerenog parametra z pri mjernom
pritisku h. Za mjerenje pritiska h koriste se manometarski i neracionalni
sistemi. U manometarskim sitemima koristi se Burdonova cijev, sifoni, tečni
manometri itd. Kod neracionalnih sistema kao osjetljivi element pojavljuje
se rotometar, registru - jući brzinu toka. Najviše su rasprostranjeni
manometarski sistemi sa tečnim osjetnim elementom tečnim manometrom
(vodeni, živin, ...). Izvještaj prikazan u tečnim manometrima proizvodi se
vizuelno po vertikalnoj liniji skale po izjedna - čenoj tečnosti. Različiti
mehanički deformometri dozvoljavaju, u zavisnosti od zadatka analiziranog
osiguranja potrebne tačnosti eksperimenata i neophodni dija - pazon
izmjerenih očekivanih deformacija. Tačnost mjerenja zavisi od konstrukcije
deformometra.
13.6.3. Elektro tenzometrija
Slika13.29.
Žičani tenzoregistar
Slika 13.30.
Rešetkasti tenzoosjetljivi elementi
Slika 13.31.
Tenzoregistri s folijom
Slika 13.32.
Tipovi konstrukcije rešetki
α∆dx + β∆dy + 2a ⋅ v ⋅ ε z ⋅ (α + β )
σx = ;
α2 − β2
α∆dx + β∆dy + 2a ⋅ v ⋅ ε z ⋅ (α + β )
σx = ;
α2 − β2
σ z = εz ⋅ E + v⋅σ x + v⋅σ y
gdje je:
∆dx, ∆dy - promjena prečnika otvora usljed napona, u pravcu osa
x i y.
C 2 2l 8,6 2h c h h 2
β= + + + + +
FE c 3 36 3l 2l 6cl
∆t
εz =
t
∆t - promjena debljine prstena,
h h
l = c − −
2 ln[ c ( c − n) ]
ν - poasonov koeficijent
F - površina poprečnog presjeka prstena
E - mod
Deformometar je predstavljen indikatorom unutrašnjosti 1 tipa N I (slika
13.36.). Po njegovom tijelu pomjera se specijalni klizač 5 sa tri jezgra
jednake dužine, koji imaju završetke izrađene u obliku konusa. Kroz tijelo 2,
burgijom 9 mm probušena su udubljenja 3. Pomoću tih udubljenja i
zavrtnja 4, specijalni klizač 5 se fiksira u određenom položaju na tijelo, sa
konusima na fiksnoj dubini. Uređaj je satnog tipa 1 IGM sa vrijednostima
podioka od 0,001 mm. Deformo - metar na određenoj dubini, mjeri prečnike
u dva uzajamno okomita pravca do x i do y. Istovremeno pomoću
specijalnog klizača (slika 13.37.) mjeri se debljina materijala. Zatim se iz
zavara šupljom burgijom reže cilindrični stub metala osom koja se poklapa
sa osom baze otvora. Prečnik stupca je c = 5d. Poslije bušenja šupljom
burgijom žlijeba po dubini Z (slika 13.38.) ponovo se mjeri debljina
materijala, po razlici prije i poslije bušenja isječka određuje se deformacija:
t1 − t 0
ε z1 =
t0
Na isti način se određuje promjena debljine materijala poslije bušenja
žlijeba na dubinu Z 2 (ε Z2 ) i ta ko sv e do potpuno g isječka stubca. Zatim se
stubac progura (slika 13.38.) i do visine t i odrede prečnici d ix i d iy na tom
rastojanju od površine. Određujemo izmjenu prečnika :
d ix = d ix + d ox ,
d iy = d iy - d oy .
Dobijeno značenje ∆d ix , ∆d iy , ε z su suprotnih predznaka i pretpostavlja - jući
(hipoteza) da su naponi ravnomjerno raspoređeni po visini stupca,
izračunava - mo napon u svakom sloju na dubini materijala.
Slika 13.38.
Shema naprezanja
mjernog stupca
Slika 13.39.
Shema zaostalih napona po debljini sloja
Na slici 13.39. prikazan je raspored zaostalih napona u zavaru po debljini pri zavarivanju
Određivanje napona nerazarajućom magnetnoelektričnom metodom
∆µ 1
= λ0 ⋅ µ 0 ⋅ σ
µ0 π
gdje je:
∆µ - je odnos izmjena magne
µo - početna magnetsk
λo - koeficijent magnet
Slika 13.40.
Zavisnost promjena magnetičnosti u odnosu od mehaničkih napona
Na slici 13.40. prikazana je zavisnost koja ima nelinearan karakter.
Odnosno, pri σ> 20 MPa, ta zavisnost je praktički linija u dijelu elastične
deformacije metala. Pri čemu će maksimalna promjena magnetne
pronicljivosti imati mjesto po pravcu dejstva glavnih napona. U slučaju
napona na istezanje magnetna pronicljivost narasta, a u slučaju naprezanja
na tlak opada.
Takvim načinom, izmjerivši promjenu magnetne pronicljivosti u rezultatu
stanja napona, koristeći grafikon ε µ = f(σ) možemo odrediti veličinu stanja
napona kod tijela. Zadatak određivanja napona svodi se prema mjerenju
promjene magnet- ne pronicljivosti i korištenje izrađenog grafikona ε µ =f(σ)
za dati feromagnetni materijal. Za mjerenje promjene magnetne
pronicljivosti koriste se različite kon - strukcije magnetno električnih
uređaja. U praksi se primjenjuju konstrukcije četvo- ropolarnih
magnetičnih uređaja. A. Mehanov i dr. Datičk napravili su diferencijalni
deformometar transformatorskog tipa, prvobitni namotaj i induktorski
namotaji razmješteni su pod uglom 900 jedni prema drugom (slika 13.41.).
Slika 13.41.
Shema četveropolarnog magnetnog uređaja
Metal gubi svoja elastična svojstva zbog visokih temperatura u toku procesa
zavarivanja. Zbog toga granica razvlačenja pada na nulu ( slika 13.42. i slika
13.43. )
q qp
Tmax = 0,242 = 0,242
c ⋅ ρ ⋅ vz ⋅ d ⋅ y c⋅ ρ ⋅ d ⋅ y
gdje je:
qp - pogonska energija izvora to
y - rastojanje od ose šava do uzdužnog vlakna u kome se određuje
maksimalna temperatura, u m ;
d - debljina ploče, u m ;
cρ - zapreminski toplinski kapaci
Slika 13.44.
Shema određivanja ostatnih
plastičnih deformacija skraćenja
a - pri zagrijavanju u toku procesa
zavarivanja
b - poslije zavarivanja i potpunog hlađenja
ε pply = λ max y − ε vy
Na slici 13.44.a. prikazani su dijagrami deformacija, koje bi nastale u
pojedinim vlaknima pri zagrijavanju. Vlakna koja su pri zagrijavanju
pretrpjela plastičnu deformaciju skraćenja, pri hlađenju bi se morala
skratiti prema krivoj ε pply (slika 13.44.b.). Ovo bi se dogodilo samo u
slučaju ako pojedina vlakna materijala ne bi bila međusobno povezana.
Međutim, pri hlađenju će navedeno skraćenje spriječiti vlakna koja nisu
pretrpjela plastičnu deformaciju. Zbog toga će se u vlaknima, kod kojih
veličina plastične deformacije ε pply prelazi vrijednost elastične deformacije
ε v , pojaviti plastična deformacija izduženja y pl . Širina zone plastične
deformacije izduženja u svakom limu iznosi y pl .
Zbir ostatnih plastičnih deformacija skraćenja ∑λ A poslije potpunog
hlađenja zavarenih limova biće jednak :
∑ λ A = −2 AABCD ⋅ d = − Appl ⋅ d
∑ λ A = µ ⋅ q p = −0,845 ⋅ 10 −12 m 2
∆T =
∑ λ A = µ ⋅ q ⋅ 1 = −0,845 ⋅ 10 −12 ⋅ q ⋅
1
p p
A A A
y′ y′ y′
C= ⋅ ∑ λ A = µ ⋅ q p ⋅ = −0,845 ⋅ 10 −12 ⋅ q p ⋅ [1/m]
Iz Iz Iz
Za konstrukcije iz austenitnih Cr - Ni čelika:
µ = −3,3 ⋅ 10 −12 [ m3 / J ]
13.7.2. Određivanje površine plastične deformacije
Na slici 13.45. prikazana je površina plastične zone A v na kojoj su ostatne
deformacije izduženja jednake granici razvlačenja.
Slika 13.45.
Određivanje površine
plastične deformacije A v
∑ λ A = Av ⋅ ( ∆ − ε v )
gdje je:
∆- jedinična stvarna uzdužna deformacija;
εv - elastična deformacija, koja odgovara granici ra
Iz gornjeg izraza dobijamo izraz za površinu A v :
Av =
∑ λA
∆ − εv
Slika 13.46.
Položaj površine Av kod nekih oblika zavarenih spojeva
Ukoliko se površina utjecaja šava ne poklapa ni sa jednom glavnom osom
inercije (slika 13.46.), tada se jedinična stvarna uzdužna deformacija ∆
vlakna u centru šava može odrediti slijedećim izrazom:
∆ = ∆ T + Cz ⋅ yz′ + C y ⋅ yy′
gdje je:
y' z i y' y - rastojanje osa zz i yy d
Dalje ćemo još imati slijedeće :
∑ λA y′ yy′
∆T =
A
; Cz = ∑ λA ⋅ I z ; Cy = ∑ λA ⋅ I
z y
gdje je:
A - površina poprečnog presjeka zavaren
Iz i Iy - glavni mom
Ukoliko zamijenimo gornji izraz u prethodni dobićemo slijedeće :
1
∆ = ∑λA ⋅ +
( y ′
z ) 2
+
y ′
2
y ( )
A Iz Iy
A zatim, zamjenom dalje dobićemo izraz za A v :
Av =
∑λA =
1
1
( y′ ) 2 ( )
2
y ′y 1 ( )
( y ′ ) 2 y ′y ε
2
v
∑ λ A ⋅ A + I + I − ε v
z + +
z
−
I λ
y ∑ A
A Iz
z y
Sređivanjem ovog izraza dobiće se :
1
Av = [ m2 ]
1
+
z
+
( )
( y ′ ) 2 y ′y ε
2
− v
A Iz
y µ ⋅ q p
I ( )
Za niskougljične i niskolegirane čelike i q p /A < 600 J/cm3, imati ćemo :
1
Av = [ m2 ]
1
+
z
+
( )
( y ′ ) 2 y ′y 14,2 ⋅ 10 8
2
+
A Iz Iy qp
gdje je:
εv
ε v = 12 ⋅ 10 −4 ; − = 14,2 ⋅ 10 8 [ J / m3 ] ; q p u J / m
µ
Ukoliko se šav poklapa sa jednom od glavnih osa inercije (slika 13.46.b.)
tada će imati slijedeći oblik :
1
Av = [ m2 ]
( y′ )
2
z 14,2 ⋅ 10
8
1
+ +
A Iz qp
Za šavove kao na slici 13.46.c.:
1
Av = [ m2 ]
1 14,2 ⋅ 10
8
+
A qp
Za austenitne Cr - Ni čelike i q p /A < 600 J/cm3:
εv
ε v = 13,1⋅ 10 −4 ; − = (10,8 ÷ 9,35) ⋅ 10 8 [ J / m3 ]
µ
Za aluminij i q p /A<400 J/cm3:
εv
ε v = 22 ,7 ⋅ 10 −4 ; − = 6,88 ⋅ 10 8 [ J / m3 ]
µ
Ako je poznata površina A v , moguće je odrediti širinu plastične zone b v
prema slijedećem izrazu :
Av
bv =
∑d
gdje je :
∑d - zbir debljina zavarivanog elementa po kojima se odv
procesu zavarivanja, u m.
Na osnovu gornjeg širina b v za zavarene spojeve na slici 13.46.a i c. biće
jednaka :
Av
bv =
d1 + d 2
Za T - spoj na slici 13.46.b :
Av
bv =
2d p + d r
Slika 13.47.
Određivanje općih deformacija
C⋅l C ⋅ x2 C ⋅ x
fx = ⋅x− = ( l − x)
2 2 2
Ugib f u sredini elementa (za x = l /2) biće jednak:
C⋅ l2
f =
8
Na slici 13.48. prikazan je ugib f zavarene grede sa slike 13.47.
Slika 13.48.
Ugib f zavarene grede
Slika 13.49.
Poprečni presjek grede sa jednostranim kutnim šavovima
(prikazan u fazama izrade)
∑ y z′ ⋅ q p
C=µ
Iz
gdje je:
µ - koeficijent, određen prema prethodnom proračunu,
∑y' z ⋅q p - zbir proizvoda pogonskih energija pojedinih šavov
tih šavova od glavnih osa, u J;
Iz - moment inercije poprečnog presjeka zavareno
odnosu na glavne ose, u ( m4 ).
Ukoliko su šavovi istih dimenzija, tada ćemo imati :
C = µ ⋅ qp ⋅
∑ y z′
Iz
Jedinična stvarna deformacija ∆ T biće jednaka:
∑ qp
∆T = µ ⋅
A
gdje je:
∑q p - zbir pogonskih energija svih šav
A - površina poprečnog presjeka elem
Ukoliko su dimenzije svih šavova jednake, tada ćemo imati slijedeće :
n
∆T = µ ⋅ q p ⋅
A
gdje je:
n - broj jednostranih kutnih šavova na poprečn
zavarenog elementa.
Ukoliko se montaža i zavarivanje izvode u fazama (na primjer, kao na slici
13.49. a i b.), tada se krivina C gotovog elementa određuje kao zbir
vrijednosti krivina izračunatih posebno za svaku fazu izrade. Jedinična
stvarna deformacija ∆ T na neutralnoj osi gotovog elementa određuje se tako
što se za svaku fazu izrade izračuna deformacija elementa na toj osi i zatim
te deformacije saberu.
Početno naponsko stanje, pri zavarivanju T - spojeva sa dva kutna šava,
uzima se u obzir kada je q p /A dovoljno veliko i to za elemente sa relativno
malom krutošću. Ukoliko su zavareni elementi kruti, početno naponsko
stanje se ne mora uzeti u obzir, jer su deformacije male.
Slika 13.50.
Oblici lokalnih deformacija pri zavarivanju
Pri navarivanju na površinu lima (slika 13.50.a.) i sučeljenom zavarivanju
dva lima (slika 13.50.b.) dolazi do savijanja na liniji šava za kut β. Ovakvu
deformaciju nazivamo kutna deformacija. Ukoliko se limovi male dužine a
velike širine sučeljeno zavare po dužini (slika 13.50.c.), doći će do njihovog
deformiranja usljed kutne deformacije i sopstvene težine. Pri zavarivanju T
- spojeva (slika 13.50.d.) doći će do savijanja pojasa za kut β.
Na slici 13.50.e. prikazano je zavarivanje rebara za lim, što dovodi do
pojave savijanja za kut β na svakom rebru. Na slici 13.50. f. prikazan je
element na kome je došlo do pojave izbočina i udubina, a na slici 13.50.g.
element na čijim je krajevima došlo do pojave talasnosti.
Slika 13.51.
Shema nastajanja kutnih deformacija pri navarivanju na površinu lima
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
434
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 13.52.
Zavisnost kutne deformacije od dužine lima
Slika 13.53.
Zavisnost ostatnih kutnih deformacija β od specifične pogonske energije
q p /d2 i brzine zavarivanja v z
Slika 13.54.
Shema određivanja ostatnih kutnih deformacija pri zavarivanju sučeljnih
spojeva
Slika 13.55.
Ostatne kutne deformacije sučeljeno zavarenih limova
a - uski limovi ;
b - široki limovi;
c - zavisnost b β i f max od β pri zavarivanju
širokih limova.
fk = b⋅ β [m]
gdje je:
β - kutna defor
Ugib f na sredini zavarenih limova (slika 13.55.a.) biće jednak :
b⋅β
f = [m]
2
Prema tome, deformacije zavarenih limova se povećavaju sa porastom kuta
β i širine limova b. Pri sučeljnom zavarivanju širokih limova, deformacije će
dobiti oblik prema slici 13.55.b. zbog utjecaja sopstvene težine zavarenih
limova. Za široke limove iz niskougljičnog čelika, na slici 13.55.c. prikazana
je zavisnost b β i f max od kuta β. Iz slike 13.55.c. se vidi da b β i f max rastu sa
porastom deblji - ne zavarenih limova. Zavisnost prikazana na slici 13.55.c.
važi u slučaju limova koji slobodno leže na podlozi (tj. nisu ukliješteni sa
svojim bočnim ivicama).
Slika 13.56.
Shema određivanja ostatnih kutnih deformacija kod T - spojeva
Pri izvođenju kutnog šava sa jedne strane T-spoja (slika 13.57.a.), kut
zaokreta lijeve polovine pojasa biće jednak:
γ 11 = −ω 1 [ rad ]
Kut zaokreta desne polovine pojasa biće jednak (sa β 1 označen je kutem
savijanja pojasa):
γ 21 = ω 1 − β1 [ rad ]
Slika 13.57.
Shema rasporeda kuteva pri deformacijama kod T - spojeva
k
β1,2 = 0,1 − 0,1 [ rad ]
dp
gdje je :
k - kateta kutnih ša
Slika 13.58.
Ostatne kutne deformacije
a - pri zavarivanju I - nosača ; b- pri zavarivanju profila za ravnu sekciju
Slika 13.59.
Tipičan primjer zavarenog okvira ;
1 - lim (plašt) ;
2 - uzdužna greda ;
3 - poprečna greda ;
4 - čvorni lim.
α 2 + 2α 2α + 3
M1 = 2 ⋅M M2 = ⋅M
α + 4α + 3 α + 4α + 3
2
Za x = l :
α α
M2 = ⋅M M3 = ⋅M
α 2 + 4α + 3 α 2 + 4α + 3
Slika 13.60.
Računska shema određivanja općih deformacija zavarenog okvira
gdje je :
I1 ⋅ l
α= - karakteristika krutosti okvira.
I2 ⋅ L
Dijagram momenata poslije izvođenja šavova na obje uzdužne grede
prikazan je na slici 13.60.e, dok je linija ugiba cijelog okvira prikazana
crtkanom linijom.
Ugib svake uzdužne grede biće jednak :
α M ⋅ L2 α
f ukuzd = ⋅ = ⋅f
1 + α 8E ⋅ I 1 1 + α sl
Ugib poprečnih greda usljed izvođenja šavova na obje uzdužne grede biće
jednak :
1 M ⋅ l2 1 M ⋅ l 2 I 1 ⋅ L2 a l 1
f pop =− ⋅ =− ⋅ ⋅ =− ⋅ f sl ⋅ = − f ukuzd ⋅
1 + α 8E ⋅ I 2 1 + α 8E ⋅ I 2 I 1 ⋅ L2 1+ α L l
Ukoliko se potpuno zavaren okvir rastavi na montažnim šavovima na
poprečnim gredama, to će deformacija uzdužne grede biti jednaka
deformaciji slobodno ležeće grede :
M ⋅ L2 C ⋅ L2
f sl = =
2E ⋅ I 1 8
Pri tome će se krajevi uzdužnih greda zaokrenuti za slijedeći kut :
M ⋅ L C⋅ L
ϕ sl = =
2E ⋅ I 1 2
Rastavljanje okvira će povećati ugib uzdužne grede za slijedeći iznos :
α 1
f rast = f sl − f ukuzd = 1 − ⋅ f sl = ⋅f
1+ α 1 + α sl
Iz izraza proizilazi da će ugib uzdužne grede f rast biti veći ukoliko je veća
krutost okvira. Ovo treba imati u vidu kada se okviri izrađuju iz montažnih
jedinica.
Redoslijed izvođenja šavova utiče na naponsko stanje i deformaciju zavarenog
elementa. U nekim slučajevima može se zanemariti početno naponsko stanje
nastalo kao posljedica prethodno izvedenih šavova,što pojednostavljuje
proračune za određivanje ostatnih deformacija pri zavarivanju.
Za praksu je korisno utvrditi kolika je dozvoljena veličina deformacije do
koje se ne mora uzimati u obzir početno naponsko stanje, odnosno smatra se
da redoslijed izvođenja šavova bitno ne utiče na deformaciju zavarenog
elementa. Najvažniji je slučaj savijanja elementa pošto se mijenjanjem
redoslijeda izvođenja šavova može najviše na to utjecati.
Ugib f u sredini elementa biće jednak :
l2
f = C⋅
8
gdje je:
y z′
C = µ ⋅ qp ⋅
Iz
Ukoliko se na elementu izvede jedan uzdužni šav, tada ćemo imati:
y z′ l 2
f = µ ⋅ qp ⋅ ⋅
Iz 8
odnosno:
f y z′ l
= µ ⋅ qp ⋅ ⋅
l Iz 8
Ako usvojimo (kao tehničku normu) da je f / l = 1 / 750, tada pogonska
energija ne smije preći slijedeću veličinu (pri zavarivanju niskougljičnog i
niskolegiranog čelika) :
Iz
q p < 12623 ⋅ 10 6 [J/m]
y z′ ⋅ l
Pri navarivanju na traku, doći će do pojave deformacije prema slici 13.61.
Slika 13.61.
Shema deformacije trake
Slika 13.62.
Prikaz horizontalnog sastava kućišta u presjeku sa pozicijom mjernih traka
Slika 13.63.
Prikaz horizontalnog sastava kućišta u drugom presjeku sa pozicijom mjernih
traka
Slika 13.64.
Cirkularni naponi u tačkama kućišta na lijevoj strani horizontalnog
sastava (zadnja strana) nastalih pojedinačnih zatezanja vijaka
Tabela 14.2.
k = korijeni zavar
p = popuna
A = površina poprečnog presjeka šava
Slika 14.1.
Raspodjela napona u V - šavu
Slika 14.2.
Raspodjela napona u sučeljenim kutnim šavovima pri τ= 450
Slika 14.3.
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
449
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 14.4.
Raspodjela napona τ kod dugačkih bočnih kutnih šavova
sa kojima su spojene uske trake
a - pri A 1 = A 2 ; b
Slika 14.5.
Raspodjela napona σ u podvezici kod kratkih bočnih kutnih šavova
Slika 14.6.
Raspodjela napona kod tačkasto zavarenih spojeva
a - izgled tačkasto zavaren
b - raspodjela napona u uzdužnom pr
c - raspodjela napona po debljini elementa pored za
Slika 14.7.
Računska debljina a kutnih šavova
Slika 14.8.
Naponi u kutnim šavovima
a - naponi u mjerodavnoj ravni šava; b - naponi u ravni spoja;
1 - mjerodavna ravan šava; 2-
slijedeći odnosi :
1 1
σ⊥ = ⋅ n = τ⊥ τ⊥ = ⋅ t⊥ τ ,, = t ,,
2 2
14.3.2. Proračun šavova sučeljenih spojeva
( )
σ u = σ ⊥2 + σ ,,2 − σ ⊥ σ ,, + 3 ⋅ τ ⊥2 + τ ,,2 ≤ k ⋅ σ dop
Dozvoljeni naponi za šavove sučeljenih spojeva dobijaju se redukcijom
dozvoljenih napona za osnovni materijal pomoću k-brojeva. Ovi k-brojevi
zavise od vrste naprezanja i kvaliteta šava (tabela 14.4.)
Tabela 14.4.
Kvalitet Vrsta Vrijednost k-brojeva
šava naprezanja ČN 24 ( RSt-72-2 ) ČN 36 ( St52-3 )
Zatezanje ili 1,0 1,0
Specijalnog savijanje 1,0 1,0
kvaliteta Tlak 0,6 0,6
Smicanje
Zatezanje ili 0,8 0,8
Kvaliteta I savijanje 1,0 1,0
Tlak 0,6 0,6
Smicanje
Zatezanje ili 0,72 0,65
Kvaliteta II savijanje 1,0 0,8
Tlak 0,55 0,5
Smicanje
Slika 14.9.
Računska debljina a kutnih šavova
a - pri ručnom zavarivanju obloženom elektrodom ;
b - pri automatskom zavarivanju pod praškom
(a = a izmjereno + 2 mm), (a izm = a izmjereno ).
σ u = σ ⊥2 + 1,8τ ⊥2
odnosno
(
σ u = σ ⊥2 + 1,8 τ ⊥2 + τ ,,2 )
odnosno
(
σ u = σ ,,2 + 1,8 τ ⊥2 + τ ,,2 )
Naslici 14.10. izvršeno je upoređenje nekoliko hipoteza o razaranju mate -
rijala sa rezultatima nekih eksperimenata.
Slika 14.10.
Upoređenje nekoliko hipoteza o razaranju materijala sa rezultatima
holandskih eksperimenata
Na slici 14.10. znače :
1. hipoteza najvećeg deformacionog rada utrošenog na promjenu oblika
( σ u = σ 2 + 3τ 2 );
2. hipoteza najvećeg normalnog napona ( σ u = σ 2 + 1 2 ( ) ( ) σ 2 + 4τ 2 );
3. hipoteza prema ISO ( σ u = σ 2 + 1,8τ 2 );
4. rezultati holandskih eksperimenata.
Iz slike 14.10. vidi se da se hipoteza, koju je usvojio ISO, najviše pribli - žava
rezultatima holandskih eksperimenata. Zbog toga su naši propisi usvojili tu
hipotezu za proračune kutnih šavova.
Prema gore navedenim propisima, dužina kutnog šava treba da iznosi
najmanje 50 mm kako bi se takav šav mogao smatrati nosećim. Takođe je
određe - no da debljina nosećeg kutnog šava treba da iznosi najmanje 3 mm
a najviše 0,7 d min (d min je debljina najtanjeg lima u zavarenom spoju).
Izuzetno d min može biti gornja granica za debljinu kutnog šava. Naime,
ukoliko je debljina kutnog šava veća, utoliko je njegova specifična čvrstoća
manja. Zbog toga, pretjerano povećanje debljine kutnog šava nema
nikakvog opravdanja.
Samo bočni kutni šavovi. Ukoliko se mjerodavna ravan šava okrene u ravan
dejstva sile F (slika 14.11.), tada ćemo imati slijedeće:
F
t ,, = τ ,, =
2a ⋅ l
Slika 14.11.
Prikaz zavarenog spoja sa bočnim kutnim šavovima
Samo sučeljeni kutni šavovi. Ukoliko se mjerodavna ravan šava okrene u
ravan spoja (slika 14.12.), tada ćemo imati sljedeće :
F
n=
2a ⋅ l
1 F
σ ⊥ = τ ⊥ = n ⋅ cos 45 = ⋅
2 2a ⋅ l
Slika 14.12.
Prikaz zavarenog spoja sa sučeljenim kutnim šavovima
Slika 14.13.
Prikaz zavarenog spoja sa dva bočna i prednjim sučeljenim kutnim šavom
Ukoliko je dužina bočnih kutnih šavova veća od 1,5 dužine sučeljenog šava
(l 2 > 1,5 . l 1 ), bočni kutni šavovi su toliko kruti u odnosu na sučeljeni kutni
šav da on praktično neće biti napregnut. Zbog toga se proračun u ovom
slučaju vrši samo za bočne kutne šavove. Međutim, ukoliko je dužina bočnih
kutnih šavova istog reda kao dužina sučeljenog kutnog šava (0,5⋅l 1 < l 2 ≤
1,5⋅l 1 ), tada se ukupna sila dijeli tako da su bočni kutni šavovi potpuno
iskorišteni a sučeljeni kutni šav iskorišten samo za jednu trećinu. Tada ćemo
imati:
1
F = Fbocni + Fceoni
3
Ukoliko u gornju jednadžbu zamijenimo vrijednosti prethodnog proračuna
tada ćemo imati:
0,85
F = a 2 ⋅ 0,75 ⋅ l 2 + ⋅ l1 σ dop
3
Prema tome, mora biti ispunjen slijedeći uslov:
F
≤ σ dop
a (1,5 ⋅ l 2 + 0,28 ⋅ l1 )
Na slici 14.14. prikazan je spoj sa dva bočna i zadnjim sučeljenim kutnim
šavom. Ukoliko je 0,5⋅l 3 < l 2 ≤ 1,5⋅l 3 , tada će se sila F, zbog velike krutosti
šava 3, dijeliti na slijedeći način :
1
F = Fbocni + Fceoni
3
Zamjenom u gornju jednadžbu dobijamo:
2 ⋅ 0,75
F = a ⋅ ⋅ l2 + 0,85 ⋅ l3 ⋅ σ dop
3
Na osnovu toga, mora biti ispunjen slijedeći uslov:
F
≤ σ dop
a ⋅ (1,5 ⋅ l 2 + 0,85 ⋅ l 3 )
Slika 14.14.
Prikaz zavarenog spoja sa dva bočna i zadnjim sučeljenim kutnim šavom
Na slici 14.15. prikazan je zavaren spoj sa dva bočna i dva sučeljena kutna
šava. Ovaj slučaj se računa kao zavaren spoj prikazan na slici 14.14. pošto
prednji sučeljeni kutni šav praktično nije napregnut.
Slika 14.15.
Prikaz zavarenog spoja sa dva bočna i dva sučeljena kutna šava
Samo uzdužni sučeljeni kutni šavovi. Na slici 14.16. prikazan je zavaren spoj
uzdužnim sučeljenim kutnim šavovima.
Slika 14.16.
Prikaz zavarenog spoja sa dva uzdužna sučeljena kutna šava
(
σ u = σ ⊥2 max + 1,8 ⋅ τ ⊥2 max + τ ,,2sred ≤ σ dop )
Ako je L > l, odnosno ako je moment savijanja veliki u poređenju sa silom
smicanja, tada će izraz za σ u imati slijedeći oblik:
M
σu = ≤ σ dop
0,85 ⋅ WS
Samo poprečni sučeljeni kutni šavovi. Ovaj zavaren spoj je nepodesan za
veće vrijednosti smičućih sila.
Kombinovani uzdužni i sučeljeni kutni šavovi. Na slici 14.17. prikazan je
zavaren spoj između I - nosača i ploče.
Slika 14.17.
Prikaz zavarenog spoja između I - nosača i ploče
M 2l 2 ⋅ h2 ⋅ a 2 + (1 2)l 3 ⋅ a 3
2
≥
F 0,6l 3 ⋅ a 3
što se najčešće i dešava u praksi. Tada ćemo imati :
l3 l3
σu = ⋅ σ ⊥ max ⋅ 2,8 = ⋅ n max ⋅ 1,4 ≤ σ dop
h1 + a 1 h1 + a 1
M
⋅ y2 ≤ σ dop
0,85 ⋅ I S
Uzdužni kutni šavovi koji spajaju dijelove I - nosača (slika 14.18.).
Takvi šavovi su izloženi dejstvu normalnog napona σ || i smičućeg napona τ ||
(slika 14.19.).
Slika 14.18.
Prikaz uzdužnih kutnih šavova I - nosača
Slika 14.19.
Prikaz napona u uzdužnom kutnom šavu I - nosača
( )
σ u = σ ,,2 + 1,8 τ ⊥2 + τ ,,2 ≤ σ dop
Slika 14.20.
Prikaz preklopnog zavarenog spoja sa dva bočna kutna šava
P ⋅ L = F (h + a 2 )
P⋅L F
F= τ ,, =
h + a2 a 2 ⋅ l2
Pošto poprečna sila P izaziva napon t ⊥ = P / ( 2a 2 . l 2 ), to ćemo imati:
1 2 P
σ⊥ = τ⊥ = ⋅ t⊥ = ⋅
2 4 a 2 ⋅ l2
( )
σ u = σ ⊥2 + 1,8 ⋅ τ ⊥2 + τ ,,2 ≤ σ dop
Samo dva sučeljena kutna šava. Na slici 14.21. prikazan je preklopni zavaren
spoj sa dva sučeljena kutna šava.
Slika 14.21.
Prikaz preklopnog zavarenog spoja sa dva sučeljena kutna šava
P ⋅ L = F ⋅ (l + a 1 )
P⋅L
F=
l + a1
Smičući napon od sile F će iznositi :
F
τ ,, M =
a 1 ⋅ l1
Smičući napon od sile P će iznositi :
P
τ ,, P =
2a 1 ⋅ l1
(
σ u = 1,8 ⋅ τ ,, M + τ ,, P ) 2 = 1,34 ⋅ (τ ,, M + τ ,,P ) ≤ σ dop
Prema tome, treba biti zadovoljen slijedeći uslov :
τ ,, M + τ ,, P
≤ σ dop
0,75
Dva bočna i dva sučeljena kutna šava. Na slici 14.22. prikazan je preklopni
zavaren spoj sa dva bočna i dva sučeljena kutna šava.
Slika 14.22.
Prikaz preklopnog zavarenog spoja sa dva bočna i dva sučeljena kutna šava
FS1
τ ,, PS1 =
2a 1 ⋅ l1
2 FS 2
σ ⊥PS 2 = τ ⊥PS 2 = ⋅
4 a 2 ⋅ l2
Kontrola napona za sučeljene kutne šavove :
(
σ u = 1,8 τ ,, M + τ ,, P ) 2 = 1,34 ⋅ (τ ,, M + τ ,,P ) ≤ σ dop
Kontrola napona za bočne kutne šavove :
(
σ u = σ ⊥2 P + 1,8 τ ,,2M + τ ,,2P =≤ σ dop )
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
463
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Bočni kutni šavovi oko cijele konture nosača. Na slici 14.23. prikazan je
sandučast nosač koji je zavaren za ploču oko cijele konture.
Slika 14.23.
Prikaz sandučastog nosača koji je zavaren za ploču oko cijele konture
Za slučaj prikazan na slici 14.23. može se koristiti tzv. hidrodinamički
metod, pa će mjerodavni napon iznositi :
Mt
τ ,, =
2 A⋅ a
gdje je:
A - površina koju zatvara simetrala svih kutova šavova
mjerodavna ravan šava okrenuta u ravan spoja;
a - najmanja debljina
U slučaju da se pločom ne protivi ispupčenju pri opterećenju, izraz daje
suviše male vrijednosti. Tada se mjerodavni napon može odrediti prema
slijedećem izrazu:
Mt
τ ,, =
A⋅ a
gdje je :
A - površina poprečnog presjeka ko
Bočni kutni šavovi oko konture nosača sa prekidima. Na slici 14.24. prikazan
je sandučast nosač koji je zavaren za ploču oko konture sa prekidima.
Slika 14.24.
Prikaz sandučastog nosača koji je zavaren za ploču oko konture sa prekidima
= F2 ⋅ ( h + a 2 )
M 2 max
M2 = Mt ⋅
M 2 max + M1max
M1 = M t − M 2 = F1 ⋅ ( l + a 1 )
Naponi se određuju prema slijedećim izrazima:
Za šavove 1:
Za šavove 2:
Slika 14.25.
Prikaz L i T - nosača zavarenih za ploču
Pošto nosači prikazni na slici 14.25. mogu da prime manje momente torzije
nego njihovi kutni šavovi, to se proračun takvih šavova obično ne vrši.
Međutim, ukoliko se debeli nosači zavare za ploču sa tankim kutnim
šavovima, tada se može koristiti slijedeći izraz :
3M t ⋅ a
τ ,, =
∑l⋅a3
14.4. PREGLED JEDNADŽBI ZA PRORAČUN ZAVARA
Tabela 14.5.
Tabela 14.6.
Tabela 14.7
Dopuštena naprezanja
5 5 ⋅ 118,8
dopσ Dv( − 0,7 ) = σ Dv( −1) = = 135 [ MPa ]
3 − 2k 4,4
a iz toga proizilazi :
dopσ D( − 0,7) 135
dopτ D( − 0,7) = = = 95,5 [ MPa ]
2 2
15. KONTROLA I ISPITIVANJE ZAVARENIH SPOJEVA
Slika 15.1.
Kontrola magnetskom metodom
Slika 15.2.
Kontrola magnetskom metodom - osnovni princip
Slika 15.3.
Prikaz toka operacija kontrole penetrantima
Odstupanja oblika i dimenzija od propisanih, kao npr. za razne
deformaci - je, ulegnuća, udubljenja, izbočenja i dr. oštećenja, mjere se
odgovarajućim načinom prije i poslije popravka.
Slika 15.4.
Prikaz kontrole ultrazvukom
Slika 15.5.
Prikaz mjerenja tvrdoće
Slika 15.6.
Ultrazvučno ispitivanje debljine materijala
Slika 16.1.
Usporedba težina profila
3. Velikoserijska proizvodnja.
Kod pojedinačne i maloserijske proizvodnje profili se zavaruju s jedne
strane pod kutem koji daje najpovoljniji položaj zavarivanja a iznosi od 45o
do 60o, prema (slika 16.2.).
Zavaruje se ručno ili traktor (tegljač) - automatom za zavarivanje EPP
postupkom. Kod tog načina izrade zavaruje se samo po jedan kutni spoj od
četiri. U postupku, prikazanom na slici 16.2. potrebno je za svaki zavar
okretanje profila dizalicom što iziskuje zastoje u radu.
Postupak, prikazan u slici 16.2 Ima tu prednost da je okretanje profila
neovisno o dizalici osim za umetanje i vođenje iz prstenova. Naravno da
lamele profila, prije zavarivanja, moraju biti međusobno pripojene.
Slika 16.2.
Način izrade zavarenih profila
Slika 16.3.
Uređaj za automatsko zavarivanje profila u vertikalnom položaju
Slika 16.4.
Linija za izradu zavarenih profila
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
482
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA
Slika 16.5.
Transporter lima - tip: TL -20
Valjci se mogu okretati s dvije brzine i to brzinom transportiranja
kao i radnom, malom brzinom, koja je potrebna za podešavanje limova kod
pojedinih uređaja.
Transporter je također opremljen sa slobodno okretnim okomitim
valjcima postavljenim na određenom broju stalaka u ravnoj liniji a služe za
pravilno vođenje lima na transporteru. S druge strane stalka nalaze se čvrsti
graničnici lima. Svi valjci uležišteni su u kugličnim ležajima.
Transporter TL - 20 D služi za preuzimanje i pridržavanje ploče koju
nakon zavarivanja treba uzdužno razrezati u lamele, slika 16.6.
Slika 16.6.
Transporter lima - tip: TL - 20 D
Tip AR - RKL
Slika 16.7.
Autogena rezačica za poprečno odrezivanje (priprema zavara)
Slika 16.8.
Uređaj za poprečno zavarivanje
Stezna naprava sastoji se od snažne čelične konstrukcije s dva stupa, nosača
podloške za zavarivanje i dva nosača hidrauličkih steznih cilindara, kojima
se nezavisno mogu stezati krajevi limova koje treba zavariti.
Sila za hidrauličke cilindre dobiva se od hidrauličkog agregata. Krajevi
klipnjača opremljeni su čeličnim šapama koje s donje strane imaju bakrene
lamele radi zaštite od eventualnog privarivanja šape za lim.
Oprema za zavarivanje sastoji se od dvije glave za zavarivanje EPP
postupkom, s dva izvora istosmjerne struje, kao i odgovarajućim
upravljačkim ormarićima.
Zavarivanje jednostrano, tandem sistem - pojedinačni luk.
Zavarivanje jednom žicom upotrebljava se za debljine do 17 mm, dok se
tandem sistem upotrebljava za debljine limova 12- 40 mm.
Slika 16.9.
Uređaj za brušenje nadvišenja zavara
Tip ZU - FP - 20
Slika 16.10.
Uređaj za oblikovanje profila
Tip ZU - ZP 20 H
Slika 16.11.
Uređaj za zavarivanje profila
Tip ZU - PP
Slika 16.12.
Uređaj za prekretanje profila
Slika 16.13.
Shema linija za proizvodnju uzdužno zavarenih cijevi
Slika 16.14.
Leyout robotizirane zavarivačke linije
1. Robot
2. Radni sto
3. Rotacioni sto
4. Kućište mjenjača
5. Grudno zavarivanje
6. Set alata
1. ZNAČAJ I ULOGA ZAVARIVANJA U MAŠINSTVU
492
DŽAFER KUDUMOVIĆ ZAVARIVANJE I TERMIČKA OBRADA