Ljudski Um

Robert Winston
LJUDSKI UM
kako ga najbolje iskoristiti
SVEZNADAR
-biblioteka opæeg znanja
Ureðuje Davor Uskokoviæ Naslov izvornika
The Human Mind and how to make the most of it Copvright © Professor Robert Winston
, 2003 Copvright za hrvatsko izdanje © Mozaik knjiga, 2008.
Mozaik knjiga
CRUPA MLADINSKA KN|ICA
Za nakladnika Zdravko Kafol
S engleskoga preveo Tomislav o tar
Lektor Ruðer Jeny Korektorica Mladenka Nimac Grafièka urednica Marija Moriæ Fotografij
a na naslovnici Shutterstock Tisak Impress d.d., Iv. Gorica, rujan 2008.
ISBN 978-953-14-0411-2
CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu
Nacionalne i sveuèili ne knji nice u Zagrebu pod brojem 677199
Sva prava zadr ana. Ova je knjiga za tiæena autorskim pravima i ne smije se ni u cjeli
ni ni djelomièno repr ducirati, pohraniti u sustavu za reproduciranje ili prenosit
i u bilo kojem obliku, ni na koji naèin bez pisan dopu tenja autora i izdavaèa.
Robert Winston
LJUDSKI UM
i kako ga najbolje iskoristiti
Mozaik knjiga
GRUPA MLADINSKA KNJIGA
KNJI NICA ZELINA
S po tovanjem i divljenjem, profesoru Colinu Blakemoreu i
profesoru Richardu Dawkinsu.
Ovu knjigu posveæujem dvojici uglednih znanstvenika zaslu nih za izniman doprinos po
pularizaciji znanosti u dru tvu. Nadamo se da æemo i mi ostali poæi njihovim stopama.
Sadr aj
Zahvale.........................................................................
..........................U
Predgovor.......................................................................
........................14
Prvo poglavlje: Tijelo, mozak i um..............................................
.............16
Um ili tijelo , 17
Jedna kvrga ili dvije? 20
ivèana stanica - osnovna mo dana jedinica 23
Lokalizacija mo danih funkcija 28
Mjerenje mo dane funkcije l ;., ^
Uporaba radioizotopa 32
Slika zaposlenog mozga 34
Prouèavanje rada pojedinaènih neurona 37
Istra ivanja na ivotinjama 39
Drugo poglavlje: Kako radi va mozak?.............................................
....42
Neuronske mre e 43
Neurotransmiteri 44
Mo dana podruèja , 47
Mo dane polovice 50
Podijeljeni mozak 51
Veseljaci nalijevo, mrzovoljni nadesno 54
Plastièan mozak 57
Najbolji neuron za posao 58
Uskraæen mozak 60
Treæe poglavlje: Osvje æivanje........................................................
..........63
Penfield, pionir mo dane kartografije 64
Podrobniji atlas 66
Svjesnost: viðenje ili osjeæanje 67
Osjeti 69
Sinestezija - stapanje osjeta 71
Osjetilno preoptereæenje 73
Vid 74
7
Robert Winston: LJUDSKI UM
Njuh 75
Okus 78
Sluh 79
Dodir 80
Joj, a kako se ono zove... 83
Jedinice prepoznavanja 85
Pro eci u mojim mokasinkama 88
Èetvrto poglavlje: Obraæanje pozornosti.............................................
..93
Nesvjesno obraæanje pozornosti 95
Pobuðenost 98
Usmjerenost 99
Prepoznavanje ugode i novosti 103
Izvr na organizacija 104
Gubljenje svijesti 105
Faze spavanja 106
Usnut, pa i snivat mo da... 108
Poremeæeno spavanje 109
Za to uopæe spavamo? 110
Znaèenje snova... 111
Gdje sam ja u svemu tome? 114
Ja i drugi 115
Svijest: oruðe poput svakog drugog 118
Pola sekunde poslije 119
Peto poglavlje: Èuvstveni um......................................................
............123
Profesor Moniz i »bijeli rez« 125
»Pobolj anja« dr. Freemana 127
Nezaslu ena Nobelova nagrada 129
Razumijevanje drugih 130
Kako to funkcionira? 132
»Smij se i cijeli æe se svijet smijati s tobom« 134
Vi e od ale? 136
Aspergerov sindrom i autizam 139
Razjareni um 141
Nadanje 144
Strah 146
Promjena raspolo enja 148
Nikotin 150
Alkohol 152
8
Sadr aj
Kanabis 153
Ecstasv 156
LSD 157
Stupnjevi ovisnosti 160
esto poglavlje: Uèeni um...........................................................
...........164
Mozak u maternici 165
Prve godine 165
Pubertet 169
Spolne razlike 172
Dobro zbori : razvoj govora 176
ivèani temelj gramatike 179
Uvrije ena tuga 184
Pamæenje i èuvstva 185
Uloga hipokampusa i amigdale u pamæenju 188
Epizodno i proceduralno pamæenje 189
Amnezija i sluèaj krimi-spisateljice 190
Poput navike: kemija proceduralnog pamæenja 192
Prijelaz iz kratkoroènog pamæenja u dugoroèno 195
Prespavajte 196
Izgubljena pro lost: nesvjesna i la na sjeæanja 198 U lijevom kutu - neuroznanstvenici
,
u desnom - psihoanalitièari 199
Ishlapjelost: starenje i pamæenje 203
Vje bajte mozak 206
Sedmo poglavlje: Pitanje osobnosti..............................................
......209
Motivacijski èimbenik 212
Utjecaj dopamina 214
Utjecaj testosterona 215
Test VVinnieja zvanog Pooh 217
»Ljevaci« i »de njaci« 218
Raspolo eni... za kupnju 222
Tajna je u oèima 225
Mo dani kemijski procesi i depresija 226
Opet geni 228
Sabota a samoga sebe 231
Hamlet 233
Obrambeni mehanizmi 237
9
Osmo poglavlje: Zaljubljeni um..................................................
..........240
Vrebaèi 242
ivi li ljubav u mo danim tvorbama? 243
Uklapanje u skupinu 246
To je sigurno ljubav 249
Hej, zgodna 250
Sto ene ele 252
Sto mu karci ele 254
Zanos je nestao 255
Neki mehanizmi smrtnog grijeha 258
Osjeæaj zaljubljivanja 261
Naglasite pozitivno 265
Vra je la i i statistike 267
La emo sami sebi 269
Pinokijev faktor 270
Moralni um 274
Deveto poglavlje: Èudesni um: inteligencija, kreativnost i intuicija......278
Sadr aj staklenke jabuènog vina 279
Mjere inteligencije 281
Inteligencija nogometa a 284
G-faktor 285
Inteligencija - priroðena ili steèena? 286
Poveæanje inteligencije mi eva 288
Poveæanje èovjekove inteligencije 290
Zdrav duh u zdravom tijelu 293
Hrana za um 293
Alkohol nije uvijek vra je djelo 296
Hipnotièno... 297
Mozak jest tijelo 299
Genij u nama 304
Nije ba tolika rijetkost 308
Dodatno èulo 311
Literatura......................................................................
........................317
Pojmovnik.......................................................................
......................323
10
Zahvale
U ovoj knjizi mnogo je nesavr enosti kojih sam itekako svjestan. Naiðete li na pogre k
e, jasno poruèujem ( to nije opravdanje) da sam za njih ja jedini krivac. Nitko od d
obrih, darovitih i inteligentnih osoba koje su pregledavale djeliæe rukopisa nije
vidio cijelu knjigu u njezinu konaènu obliku - za to jednostavno nije bilo vremena
.
Mnoge su me osobe zadu ile. Posebnu zahvalu upuæujem Johnu Lvnchu, uredniku Znanstve
nog programa BBC-ja. Zahvaljujuæi njemu dobio sam priliku da sudjelujem na ovome p
rojektu, od èijegje poèetka bio vrlo prijazan i pun podr ke. Njegova je vjera u projek
t bila tolika da me ohrabrila da izlo im materijale o kognitivnoj neuroznanosti na
srednjostruja kom BBC-ju, a njegov je zanos bio presudan da projekt uopæe krene te
da napi em ovaj pomalo osoban prikaz ljudskoga uma.
Ova knjiga ne bi bila dovr ena u vremenu kojim sam raspolagao da nije bilo rada, p
redanosti i savjeta Matta Bavlisa. Upoznali smo se prije gotovo devet godina, ka
d mije pomagao pri pisanju knjige Kako nastaju djeca i pri tra enju izvora za razl
ièite èlanke koje sam u to doba pisao. Njegova iznimna inteligencija te sposobnost t
ra enja, èeprkanja i filtriranja podataka bile su presudne za ovu knjigu, a njegovi
stalni savjeti o graði i povijesti bili su kritièni. Uvijek je bio tu kad bih panièari
o; bilo mije zadovoljstvo raditi s njim.
Nadalje, zahvaljujem se Joelu Winstonu, koji je proèitao veæinu rukopisa, naèinio broj
ne ispravke i pobolj anja te u nekoliko faza pisanja sprijeèio da se osramotim. Boji
m se, meðutim, da iz straha da ocu ne bude neugodno, katkad nije bio kritièan koliko
je trebao biti. Zahvaljujem se i Sarah-Jayne Blake-more, eni izvanredno proniclj
iva i analitièna uma. Njezine su mi o troumne kritike, kao i dobronamjerni savjeti,
iznimno pomogle. Bilo kakve pogre ke u podruèju neuroznanosti u ovoj knjizi nisu ukl
onjene samo zato to se nalaze u dijelu o kojem s njome nisam nikad raspravljao. B
ila je i savjetnica na televizijskoj seriji. Njezine smjernice i istra ivaèki rad im
ali su presudnu ulogu u stvaranju emisije. Cijenim i pomoæ dugogodi nje prijateljice
Alison Dillon, s kojom sam veæ suraðivao, na ureðivanju rukopisa.
11
Mark Hedgecoe bio je producent serije Ljudski um. Iznimno cijenim njege vu o troum
nost, obzirne savjete, vojnièko planiranje te napose njegovo prij teljstvo. Mnogo s
u puta tijekom pripreme rukopisa njegove ushiæene reakcij na moje nesavr eno pisanje
bile kljuèan poticaj nastavku projekta. Zahvala] sam takoðer Jessici Cecil, sjajnoj
izvr noj producentici. Njezina topla podr k i obzirna razboritost mnogo su mi znaèile
.
Meðutim, kad je rijeè o naèinu kojim su izra ene zamisli u emisiji i ovoj knji zi, troje
se osoba istièe. BBC se uvijek pobrinuo da me prati sreæa da mogu ra diti s istinsk
i nadarenim producentima, èiji je spoj znanstvenog osjeæaja, trezve nih procjena, um
jetnièke vje tine i sposobnosti stvaranja filma bio izvanredne poticajan. Producenti
serije Johanna Gibbon, Diana Hill i Nick Murphv bili si nevjerojatni (èak i po BB
C-jevim mjerilima), i bilo je vrlo zabavno, veliko zado voljstvo i velika privil
egija raditi sa svakime od njih. Zahvalan sam i ekipi po moænika producenata i ist
ra ivaèa na tako predanom tra enju i pomnom pro uèavanju èinjenica va nih za projekt. To su
Miranda Eadie, James Marshall Nicola Cook, Stian Reimers te, dakako, arah Blakemo
re.
Samo snimanje bilo je va no za pisanje ove knjige. Omoguæilo je, naime predah za raz
mi ljanje, promjenu okru ja te poticaj koji donosi rad s ekipom Bilo bi nepo teno poim
ence izdvajati èlanove filmske ekipe, no bilo bi ru ne ne spomenuti tri izvanredno n
adarena kamermana koji su snimili veæinu ma terijala te èije su umjetnièka vje tina i pr
edanost projektu obilje ile sav ulo en trud. Rijeè je o Chrisu Hartlevju, Robu Goldiej
u i Paulu Jenkinsu.
Maggie Pearlstine, moja sjajna agentica, i Jamie Cravvford, njezina briljantna p
omoænica, bile su uobièajen oslonac. Njihove primjerene primjedbe na rukopis i zanes
enost njegovim sadr ajem bile su mi stalan poticaj. Jako sam zahvalan za njihovo p
ovjerenje u mene, kao i za ono koje su iskazali moji izdavaèi. Posebice pritom mis
lim na gorljiv interes Sally Gaminare i njezine izvanredne ekipe u Transworldu t
e na usredotoèen rad urednice Mari Roberts, kao i izvr ne urednice Bantam Pressa Kat
rine Whone.
Moja je golema prednost to pripadam sjajnom Imperial Collegeu. Fakultet ima brojn
e struènjake, izvrsne knji nice i sna no podupire preno enje temeljnih znanstvenih zamis
li iroj publici. Zahvalan sam na podr ci mojih nadreðenih kolega, rektora, proèelnika M
edicine te proèelnika mog odjela Davida Edwar-dsa, te na dopu tenju da se slu im oprem
om i prostorijama fakulteta. Osim toga, brojni studenti - fizièari, dramski klub,
orkestar i veslaèki klub, meðu inima - strpljivo su i uz zdrav humor podnosili films
ku ekipu koja ih je ometala. Bilo je pravo zadovoljstvo upoznati ih i raditi s n
jima.
12
Zahvale
Naposljetku, kao to æe svaki pisac vjerojatno priznati, pisanje knjige uglavnom je
patnja. Kao i uvijek, trpila je (veæinom stoièki) moja obitelj. Ljubav i potporu moj
e supruge Lire te njezine brojne korisne primjedbe o tekstu jako cijenim.
13
Predgovor
Prvih nekoliko poglavlja ove knjige nastoji opisati osnove funkcioniranja mozg i
razlièite naèine kojima su ih znanstvenici saznavali. Takav je uvod neizbje n pone to t
ehnièke naravi, ali va no je da steknete pribli nu predod bu o an; tomiji mozga i njegov
u radu. U suprotnome ne mo emo razumjeti kako rac um. Nadam se da æe èitatelji uvidjet
i nu nost takvog poèetka te da æe ih moj anegdote i osobno iskustvo koje navodim potak
nuti da ustraju u èitanju. U ki snijim se poglavljima mnogo vi e raspravlja o trenut
aènim pote koæama u prc uèavanju znanosti uma. Jedno æe, nadam se, biti oèito: prilièno je
go prc turjeènih spoznaja i velika kolièina onoga to ne znamo. Znanost se svodi n pit
anje pouzdanosti spoznaja, a èovjekov um i èovjekova svjesnost meðu najve æim su nerije en
im znanstvenim problemima. Zbog èinjenice da za shvaæanj uma, paradoksalno, rabimo n
esavr en alat - sam ljudski um, neodgovorenil æe pitanja mo da uvijek biti. Naposljetk
u, u posljednjem dijelu knjige govorin o temama poput osobnosti i inteligencije.
Nadam se da æe postati oèito da de terministièki pogled na um ne obja njava, smatram, p
osve prikladno ono t< svakoga od nas èini onima tko jest. Naslijedili smo, naravno,
gene koji usmje ravaju mnoge iroke vidove naravi i sposobnosti, ali najveæi utjeca
j mo e imat okru je u kojem smo se zatekli. Nadam se, stoga, da æe onima koji ustraju
du lje od prva dva ili tri poglavlja postati jasno da doista postoje brojni naèini
z; pobolj anje na ih umova.
Vrlo je nadobudno od mene, obiènog reproduktivnog biologa, to sam uopæi poku ao napisat
i knjigu ove vrste. Osim to nije moje podruèje biologije, kog nitivna neuroznanost
jedno je od najslo enijih, najbr e promjenjivih i najkon troverznijih podruèja suvreme
ne znanosti. tovi e, brojne su osobe, od kojih si mnoge iznimni znanstvenici, a bro
jne i odlièni pisci, napisale vrlo dobre knji ge o toj temi. Dakle, opravdanja ima
m malo. No s obzirom na to koliko sam s( posljednjih godina zanimao za to podruèje
, mislim da bi mi bilo najprivlaènijt kad bi mi se ukazala prilika da se ispoèetka b
avim medicinskom znano æu.
Ova je tema za mene umnogome prirodan nastavak mojih opæih znanstve nih i televizi
jskih interesa. U njima sam na razlièite naèine dodirnuo mnogt
14
Predgovor
vidove funkcioniranja mozga. Podruèje zajednièkog interesa gotovo svih TV serija i e
misija na kojima sam nedavno radio, od Ljudskoga tijela, Nadèovjeka i Instikata do
ivotnih niti, etnje sa spiljskim ljudima i Djeteta na ega vremena, bio je mozak - n
jegov razvoj, prilagodbe i naèin rada. Premda zapravo nikad nisam namjeravao napis
ati ovakvu knjigu, za snimanja mojeg posljednjeg projekta za BBC, sve su me vi e u
vjeravali da bi to valjalo uèiniti. Velik poticaj za ovu knjigu proizi ao je iz mog
voditeljskog rada na seriji Ljudski um te iz jednostavne intelektualne znati elje.
Kad su me brojni kolege na BBC-ju ohrabrili da napi em knjigu o toj temi, izazov
sam prihvatio boja ljivo, ali uz rastuæi zanos. Nadam se da æe moj osobit pristup èitate
ljima biti neobièan i zanimljiv.
Ovo nije samo knjiga prema BBC-jevoj seriji. Dakako, na mnogim se mjestima poziv
a na nju, ali rabi samo ogranièenu kolièinu materijala viðenog na zaslonima. Cilj je k
njige da se udalji od serije te da bude neovisna pratiteljica, koja funkcionira
i zasebno. Nastoji dati pozadinu, znanstvenu, povijesnu, dru tvenu i filozofsku, o
nome to se nama u produkcijskoj ekipi uèinilo zanimljivim ili neobiènim u mnogim podr
uèjima èovjekove svjesnosti. Stoga se usredoto-èava na meni zanimljive teme i svrha jo
j nije biti sveobuhvatnim priruènikom. Svejedno, nadam se da æe èitatelji u ivati u ovom
poku aju obja njavanja nekih vidova najaktualnijih, najproturjeènijih i najintrigantn
ijih tema u tom neobiènom podruèju.
15
/ i i-
Prvo poglavlje
Tijelo, mozak i um
Kad bih umro danas, prije nego to bih dovr io ovo poglavlje, te kad bi mi tim izvad
ili mozak iz lubanje, on bi te io oko 1400 grama - otprilike poput j( nog i pol pa
keta eæera. Prije nego to bi ga mariniranjem u staklenki form; na (ili, jo bolje, u es
tokom aromatiènom piæu) pohranili za buduæe narasta oko 75 do 80 posto moga mozga èinila
bi voda, malo vi e od deset posto b bi masnoæa, a oko osam posto tvorile bi bjelanèev
ine. Kad bi ga poslije fik cije ljudi dolazili promatrati, doimao bi se prilièno n
aboranim i bjelkastim pod prstima bi bio pomalo gumast, poput velike gljive. I to
vi e, kad biste isi dobno, dragi èitatelju, umrli i vi i kad bi va mozak bio obraðen na
isti uobi< jen naèin, on bi bio toliko slièan mojem da bi svaka razlika gotovo sigu
rno la nezamjetljiva.
Neovisno o tome s kolike bi udaljenosti na i mozgovi bili promatrani, v rojatno ni t
a oèito ne bi ukazivalo na èinjenicu da radoznali prolaznici zu u dva potpuno razlièit
a primjerka najslo enije tvorbe na ovom planetu. Ni ne bi otkrivalo da su ta dva gu
masta predmeta, nekim promatraèima mo < pomalo gadljiva, ukupnost na eg postojanja i o
sobnosti. Ni ta ne bi upuæh lo na to da smo u nekom trenutku ivota vi i ja voljeli na
razlièite naèine, osj æali razlièite bolove, imali razlièite ambicije, do ivljavali razliè
razoèaranj bili ljutiti te u ivali u razlièitim stvarima. Niti da smo nauèili razlièite t
jelesi i intelektualne vje tine, do ivjeli nevjerojatna iskustva u razlièitim dijelovi
n svijeta, imali posve drukèija sjeæanja, voljeli razlièitu hranu ili glazbu te da sva
tko od nas imao prilièno razlièite ljudske vrline i slabosti.
Mo da, stoga, ne iznenaðuje daje èovjeku trebalo toliko vremena da shv ti slo enu prirod
u mozga, kao i èinjenicu daje rijeè o samome sredi tu onoj to nas èini onime to jesmo. Pr
mda kirur ko bu enje rupa u lubanji (iz bi kojeg nama nepoznatog razloga) se e u doba
kromanjonca prije èetrdesete tisuæa godina, te unatoè tome stoje èinjenica da alkohol i
sok biljke maka m jenjaju stanje svijesti poznata veæ dugo, veæina je starih civiliz
acija smatrala s ce, a ne mozak, sjedi tem du e. Drevni su Egipæani pobo no, kad su balz
am
16
Tijelo, mozak i um
rali tijela, èuvali srce, ali su mozak uni tavali - jer bi inaèe istrulio - vadeæi ga kr
oz rupu koju su bu ili na stra njem dijelu nosa i nepca. No upravo je egipatski kiru
rg ostavio prve pisane tragove koji dokazuju postojanje nekih osnovnih uvida u n
euroznanost.
Papirus Edwina Smithajedanje od najstarijih pisanih dokumenata. Nastao je prije
otprilike 3700 godina. Rijeè je o kirur koj raspravi u kojoj su opisane ozljede, ugl
avnom glave, 48 pacijenata. Edvvin Smith, egiptolog koji je prvi do ao u posjed to
ga izvanrednog rukopisa i donio ga 1862. iz Luksora, nije shvaæao njegovu iznimnu
va nost. Pravi znaèaj teksta prepoznao je James Breasted, ravnatelj Cika kog orijental
nog instituta, shvativ i 1930. daje posrijedi prijepis rasprave iz jo ranijeg doba
- mo da otprije pet tisuæljeæa. U opisu zastra ujuæe ozljede Sluèaja est govori se o mozgu
ji pulsira pod rukama kirurga:
Pregledava li èovjeka s otvorenom ozljedom glave, koja je prodrla kroz kost, slomil
a lubanju te izlo ila mozak, treba opipati ranu. Osjeti li kroz pukotinu one nabore*
kakvi nastaju u rastaljenom bakru i da to pod tvojim prstima kuca i drhti - popu
t tjemenaca na djetetovoj lubanji prije negoli postane cjelina... zatim ako mu c
uri krv iz obje nosnice i ako mu je vrat ukoèen... mora reæi da »ima bolest koju se ne
smije lijeèiti«. Treba premazati ranu ma æu, ali ne smije je ivati; ne smije je omotati
ma vrpcama dok nisi siguran da je do ao do odluèujuæe toèke.
Dakle, èak su egipatski lijeènici znali kad bi moglo biti mudrije ne lijeèiti pacijent
a aktivno. Hijeroglifi nadalje opisuju tanke opne koje obavijaju ozlijeðeni mozak,
tj. mo dane ovojnice, i izluèivanje cerebrospinalne tekuæine iz glave. Usto, u papiru
su su opisani simptomi pacijenta koji nije mogao pomicati jedan ud nakon te kih je
dnostranih ozljeda glave te je izgubio sposobnost govora zbog ozljede sljepooènice
, vjerojatno zbog o teæenja u èeonom re nju i Broci-nu podruèju. Bilo je to, dakle, nekoli
ko tisuæljeæa prije nego stoje dr. Paul Bro-ca 1860-ih opisao govorno sredi te.
Um ili tijelo
Tisuæljeæa su pro la prije nego stoje mozak zamijenio srce kao opæeprihvaæeni najva niji tj
lesni organ. Alkmeon, koji je oko 500. pr. Kr. bio meðu prvima
* Pojam »nabori« gotovo se sigurno odnosi na vijuge kore velikog mozga.
17
koji su uvidjeli va nost mozga, dr ao gaje osjetnim sredi tem - izvadio je o ivotinji i
primijetio putove koji vode ka mozgu, pa je zabilje io da su »sva os tila povezana
s mozgom«. Platon je vjerovao u du u - na u bit, odnosno oi to bismo u suvremeno doba m
ogli nazvati »um« - i mislio da postoji odvojei od tijela, èak do te mjere da nastavlj
a postojati nakon tjelesne smrti. Vjerov; je da se um nalazi u glavi.
No Aristotel, koji je ivio od 384. do 322. pr. Kr., nije se slagao sa svojim ui t
eljem Platonom. Mislio je, èini se, daje srce va nije. Sve ni e ivotinje koje prouèavao -
crvi, kukci i koljke - imale su pulsirajuæi organ nalik srcu u k< su vodile sve kr
vne ile, ali nisu imale prepoznatljiv mozak. Aristotel je opisi kako se srce trza
lo kad bi ga dodirnuo, a mozak vi ih ivotinja ostajao bi n ran. Èinjenica daje koko na
stavljala trèati nakon to joj je glava bila odsjeè na, Aristotelu je pomogla da zaklj
uèi kako »sjedi te du e i nadzora voljnih p kreta, odnosno sve ivèane funkcije, treba tra
u srcu. Mozak je manje va a organ, mo da nu an za hlaðenje krvi.« Aristotel je uvelike ut
jecao na srednji vjekovne uèenjake; naposljetku, njegovo je shvaæanje va nosti srca bi
lo popr æeno reèenicama iz Biblije. Zamisao daje srce sredi te èovjekova pona an odr ala se
do esnaestog stoljeæa. »Vjera se nalazi ispod lijeve bradavice«, r kao je Martin Luther
.
Malo prije Aristotela, meðutim, filozof Demokrit suprotstavio se zamisli d je srce
sredi te èovjekovih funkcija. Zapisao je: »Mozak nadzire gornje udo^ poput stra ara, ka
o tvrðava tijela posveæena njegovoj za titi«, i dodao da »mc zak, za titnik misli i intelig
ncije« sadr i glavne »okove du e«.
Hipokrat, otac lijeènièke prakse, prepoznao je jedinstvenu prirodu mozg; »Ljudi moraju
znati da u ljudskom mozgu i samo u mozgu nastaju na a zad( voljstva, radosti, osm
ijesi i ale, kao i na e tuge, boli, alosti i suze... To je ist stvar koja nas dovodi
do ludila ili bunila, noæu ili danju nadahnjuje strepnjor i strahom, donosi nesan
icu, pogre ke u zao èas, besmislene zabrinutosti, nen zumnost i postupke suprotne ob
ièajima...«
U 3. stoljeæu pr. Kr. Herofil i Erazistrat, oba anatomi, secirali su tisuæe tijel i
pokazali da se ivci razlikuju od krvnih ila te da ne polaze iz srca, kao to j misli
o Aristotel, nego iz mozga ili leðne mo dine. Zatim je, gotovo pet stoljeæ nakon Herof
ila, grèki lijeènik Galen (130. - 200.) secirao svinje, goveda i ma mune te o viðenome
vodio podrobne bilje ke. Presijecajuæi razne ivce, primje rice one koji vode iz leðne
mo dine, ustanovio je da njihovo o teæenje izaziv; gubitak funkcije. Pokazao je takoðer
da o teæenje grkljanskog ivca dovodi d< gubitka sposobnosti glasanja. Tijekom karijer
e bio je lijeènik rimskih gladija tora. Buduæi daje tamo vidio brojne ozljede glave,
mo e se pretpostaviti daji
18
Tijelo, mozak i um
tada stekao uvid u rad ivèanog sustava i shvatio da mozak ima sredi nju ulogu u nadzo
ru tjelesne i umne aktivnosti.
Kad sam studirao medicinu, jedan od najzagonetnijih organa u mozgu bila mije hip
ofiza. Rijeè je o sitnom, oblom ispupèenju smje tenom prilièno duboko usred mozga koje j
e, s obzirom na to daje u sredi tu, jedinstveno jer je to jedina mo dana tvorba bez
parnjaka. Oduvijek je bila zaogrnuta velom tajne. Drevni hinduski mistici vjerov
ali su da se u njoj nalazi ljudska du a, a poèetkom sedamnaestog stoljeæa francuski fi
lozof Rene Descartes raspravu odvodi korak dalje. Zakljuèio je, naime, da je hipof
iza ivotno va na jer povezuje tjelesno bivstvo i duhovnu stranu. Ustvrdio je da bi
ta dva zasebna i naizgled proturjeèna obilje ja - materijalno tijelo i potpuno netje
lesni um - mogli kao jedno komunicirati i djelovati posredstvom hipofize kao spo
ne. Zamisao o hipofizi kao sponi doima se èudnom i nije mi jasno kako je Descartes
u nju povjerovao. Za mene je hipofiza doista zbunjujuæa, ako ne i beskorisna. Zna
m da bi preko vidnih ivaca trebala reagirati na svjetlost dana i tminu noæi te tako
upravljati tjelesnim satom. Svi mi stalno govore kako ona to èini izluèivanjem horm
ona melatonina. Danas putnici mogu kupiti melatonin u zraènim lukama i tako se bor
iti protiv jet laga. No uzimajuæi melatonin nisam si nimalo olak ao brojne prekoocea
nske letove do drugog laboratorija u kojem radim, u Ka-liforniji. I dalje se bud
im u tri sata ujutro u Los Angelesu, osjeæajuæi se kao da sam na umoru.
Premda nikad nije sjedio deset sati u zrakoplovu, Descartes je vjerovao daje hip
ofiza iznimno va na. Takozvani kartezijanski dualizam, zamisao o fizièkom tijelu i a
pstraktnom umu (koji komuniciraju preko hipofize), odr ao se dugo, jer je pridonio
su ivotu znanosti i religije, no povijesni dogaðaji ojaèali su suprotna mi ljenja. Fran
cuska revolucija svojom je zloglasnom napravom koju je »popularizirao« dr. Joseph Ig
nace Guillotin znati eljnima ponudila obilje (procjenjuje se oko èetrdeset tisuæa) svj
e e odrubljenih glava, a time i mozaka, za promatranje. A samo stoljeæe poslije, str
ahote Prvoga svjetskog rata opskrbile su lijeènike i znanstvenike stalnim priljevo
m svjesnih mladiæa s povredama mozga za promatranje. Izmeðu tih velikih povijesnih d
ogaðaja zbio se napredak u fizici i osmi ljeni su bolji postupci mjerenja, pa su zna
nstvenici mogli opa ati promjene u elektricitetu i tlaku. Zahvaljujuæi tim postignuæim
a, rani su neurolozi mogli poèeti gomilati dokaze kojima æe osporiti kartezijansko s
hvaæanje. Umjesto zamisli da um i njegove sposobnosti bezoblièni plutaju u eteru te
da s mozgom i tijelom komuniciraju preko hipofize, poèelo se èiniti daje um proizvod
mozga. tovi e, postajalo je sve jasnije da su razlièita i odvojena mo dana podruèja odgo
vorna za razlièite vidove uma.
19
KNJI NICU ZELINA
Robert VVinston: LJUDSKI UM
Jedna kvrga ili dvije?
U srednjem se vijeku mislilo da su razlièita obilje ja sebstva sadr ana u razli tim tj
elesnim tekuæinama. Uvrije eno je bilo vjerovanje da cerebrospinalna kuèina, vodenasta
tekuæina koja okru uje mozak i leðnu mo dinu, omoguæi mi ljenje. Zatim je poèetkom devetna
oga stoljeæa, dakle prije negoli je zi nost doista mogla dokazati svoje tvrdnje, p
opularnost stekla frenologija. Mnc njezini prista e tvrdili su da se razlike u mo da
noj arhitekturi - a time i u 1 rakteru pojedinaca - mogu osjetiti i vidjeti u ra
zlikama u obliku lubanje.
Otac frenologije je dr. Franz Joseph Gali, beèki lijeènik. Potkraj 1790-ih,; jedno s
a svojim uèenikomJohannom Spurzheimom, Galije postavio mno poèela te »znanosti«. Galije
prihvaæao da se um nalazi u mozgu. U osnovi n gova tumaèenja bila je pretpostavka da
se um sastoji od zasebnih sposobnosi obilje ja. Ustvrdio je da bi te sposobnosti,
jer su zasebne, trebale zauzimati i zlièita podruèja mozga. Stoje mozak veæi, veæe su i
ntelektualne moguænos Iz togaje, po njegovu mi ljenju, proizlazilo da su dijelovi mo
zga za koje se m e ustanoviti da su veæi, veæi zato to su obilje ja povezana s njima oso
bito d bro razvijena. No kljuèno poèelo frenolo ke znanosti bila je da lubanja obi pop
rima prema obliku mozga, pa njezina povr ina, odnosno njezine kvrge i pupèenja, ukaz
uju na ono stoje ispod nje. Premda su danas predmet porug te zamisli nisu posve
bez osnove. Primjerice, danas znamo da osobe s uvje b nim pamæenjem, poput londonski
h vozaèa taksija, katkad imaju jedno mo dai podruèje - stra nji dio hipokampusa, tvorbe
povezane s pamæenjem smjeste] duboko u mozgu - veæe od prosjeka. Drugi su primjer pr
ocjene paleoantrop loga. Oni, naime, èesto zakljuèuju o obilje jima hominida, na ih rani
h, m; munolikih predaka, na temelju oblika njihovih lubanja.
Do kraja Napoleonskih ratova frenologija je bila sve priznatija kao naèin pr pozna
vanja karaktera i osobnosti ljudi. Frenolozi su opipavali glavu te èak izv dili sl
o ena mjerenja posebnim estarima kako bi utvrdili vjerojatnost da netl postane krim
inalac ili ostane savjestan graðanin. Frenologijaje ubrzo preras okvire medicinski
h i znanstvenih èasopisa te postala predmetom rasprave ozbiljnim popularnim tiskov
inama. No nisu joj svi komentari bili naklonjer Lipnja 1815. TheEdinburgh Reviez
v, ozbiljan èasopis svojeg doba, izvijestio je:
Radovi dr. Galla i dr. Spurzheima ne samo da zalihama na eg znanja o èovjekovoj grad
i ili njegovim funkcijama nisu dodali nijednu èinjenicu, nego su takva mje avina oèiti
h pogre aka, ekstravagantnih apsurdnosti, besramnog iskrivljavanja èinjenica i besmi
slenih citata iz Biblije da mislimo kako
20
Tijelo, mozak i um
u umovima iskrenih i inteligentnih ljudi nema dvojbe o stvarnom neznanju, stvarn
om licemjerju i stvarnom arlatanstvu autora... Eto, takvo je to smeæe, te prezira v
rijedne besmislice koje dva mu karca koji se nazivaju znanstvenim istra ivaèima imaju
drskosti predstaviti fiziolozima devetnaestog stoljeæa kao obrasce zakljuèivanja i i
zno enja èinjenica.
Unatoè takvim povremeno neprijateljskim napisima, frenologija je bila sve popularn
ija, osobito u Europi, Britaniji te zatim u SAD-u. Cesare Lombroso, talijanski l
ijeènik i kriminolog, privukao je pozornost javnosti objaviv i 1876. knjigu Kriminal
ni èovjek (L'uomo delinquente). Njegov je pogled na obilje ja kriminalno-sti djelomi
ce bio potaknut darvinovskim idejama i pretpostavkom daje primitivni èovjek nastao
od majmuna. Vjerovao je da se mjerenjem glave mo e zakljuèivati o kriminalnim sklon
ostima osobe, a svoja je zapa anja potkrjepljivao mjerenjima ivuæih i smaknutih zloèina
ca. Usporeðujuæi njihove mjere s lubanjama neèovjekolikih primata, do ao je do zakljuèka d
a su kriminalci »zaostaci«, tj. posljedica atavizma.
U Britaniji je, recimo, frenologija iskori tena za uèvr æivanje uobièajenih tvrdnja i pred
rasuda o klasama, rasama i kriminalnosti. Ubrzo su poslodavci od lokalnih frenol
oga poèeli tra iti podatke o sklonostima kandidata za ponuðeno radno mjesto. Dijelu la
kovjernih graðana posjet frenologu uvelike je slièio dana njem posjetu vidovnjaku ili
astrologu. A uz trideset pet podruèja glave odgovornih za obilje ja poput vjernosti,
glazbene darovitosti i verbalnog pamæenja, nekoliko je revnih kr æanskih teologa otkr
ilo lubanjske organe za tovanje i èudotvorstvo - oèit dokaz bo anske kreacije.
Frenologijaje bila zaslu na i zajo duhovitije tvrdnje, poput one da su istoènjaèki naro
di miroljubiviji zato to imaju manje glave. I premda odavno diskreditirana, imala
je neugodne odjeke u dvadesetome stoljeæu. Èini se tako da u osnovi pomnih mjerenja
lubanja na temelju kojih su nacisti iznosili neke tvrdnje o rasama le e èvrsti elem
enti tog stereotipnog mi ljenja. U Hitlerovoj Njemaèkoj oblik lubanje èesto je bio utv
rðivan kako bi se lak e ustanovilo istinsko arijevsko podrijetlo ili otkrila latentn
a idovska rasna degeneracija.
Unatoè svemu, frenologija se polako i oprezno poèela kretati u ispravnom smjeru. Tak
ozvani organ veselja podruèje je malo sjeverozapadno od tjemena. Jedan kirurg Medi
cinske kole Kalifornijskog sveuèili ta nedavno je, u okviru postupka ubla avanja epilep
sije, to podruèje mozga jedne pacijentice podra- ivao elektriènom strujom i ona je pra
snula u smijeh.1 Organ veselja sretan je sluèaj za frenologiju jer dokazuje da moz
ak u odreðenoj mjeri jest kutija neo-
21
tovanje
Odluèno
1. ZALJUBLJENOST, ljubav izmeðu spolova.
A. STUPANJE U BRAK, ljubav prema jednoj osobi.
2. RODITELJSKA LJUBAV, skrb o potomcima, ljubimcima.
3. PRIJATELJSTVO, prisnost - dru tvenost.
4. PREBIVANJE, ljubav prema domu.
5. STALNOST, jedna po jedna stvar.
E. VITATIVNOST, ljubav prema ivotu.
6. BORBENOST, otpornost - obrana.
7. DESTRUKTIVNOST, izvrsnost - sila.
8. PREHRANA, tek - glad.
9. STJECANJE, gomilanje.
10. TAJNOVITOST, politika - upravljanje, n. OPREZNOST, razboritost - priprema.
12. ODOBRAVANJE, ambicija - razmetanje.
13. SAMOPO TOVANJE, ponos.
14. ODLUÈNOST, odluka - ustrajnost.
15. SAVJESNOST, pravda-jednakost.
16. NADA, oèekivanje-poduzetnost.
17. DUHOVNOST, intuicija - vjera - lakovjernost.
18. TOVANJE, pobo nost-po tovanje.
19 DOBROHOTNOST, prijaznost - dobrota.
20. KONSTRUKTIVNOST, mehanièka domi ljatost.
21. IDEALNOST, profinjenost - ukus - èednost.
B. UZVI ENOST, ljubav prema velièanstvenosti - neumjereno
22. OPONA ANJE, preslikavanje - ugledanje u uzor.
23. VEDRINA, aljivost - duhovitost - zabava.
24. INDIVIDUALNOST, promatranje.
25. OBLIK, dosjeæanje oblika.
26. VELIÈINA, odmjeravanje okom.
27. TE INA, ravnote a - penjanje.
28. BOJA, raspoznavanje boja.
29. RED, metoda - sustav - organizacija.
30. RAÈUNANJE, mentalna aritmetika.
31. LOKALITET, dosjeèanje polo aja.
32. MOGUÈNOST, pamæenje èinjenica.
33. VRIJEME, poimanje trajanja.
34. SLUH, osjeæaj sklada i melodije.
35. JEZIK, izra avanje zamisli.
36. UZROÈNOST, pripisivanje uzroka uèinku.
37. USPOREDBA, induktivno zakljuèivanje. C LJUDSKA NARAV, percepcija pobuda. D. PR
IJATNOST, ugodnost.
Frenolo ka karta (Biblioteka Wellcome, London)
22
Tijelo, mozak i um
visnih funkcija. No ta odvojena mozgovna podruèja nipo to nisu uzrok lubanjskih ispu
pèenja.
Dakle, Gali naposljetku nije bio na posve pogre nu tragu. Na alost po njega, ivio je
mnogo prije bilo kojeg suvremenog postupka dokazivanja mo danih funkcija. U povije
sti neurologije susreæemo mnoge ironije. Godine 1828. Gali je tako pretrpio koban
mo dani udar i njegova je vlastita glava zavr ila kao posljednji, pomalo morbidan do
datak njegovoj zbirci lubanja.
Danas smo oèito stigli do toèke u kojoj posjedujemo jednu presudnu spoznaju o ljudsk
oj vrsti, a to je daje mozak kljuèni organ odgovoran za to tko smo. Imamo, dakle,
spoznaju da »um« nastaje u mozgu. No, kao to smo vidjeli, to nipo to nije ne to to smo od
vijek shvaæali ili stoje bilo opæeprihvaæeno. Najva niji postupak dolaska do te spoznaje
, razvijan od polovice devetnaestoga stoljeæa usporedo s pobolj anim znanstvenim met
odama mjerenja, bio je mo dana kartografija.
Kartografski proces medicinskoj je znanosti priskrbio neke od njezinih kljuènih po
dataka. Zahvaljujuæi pionirima na tom polju, danas znamo da postoje mo dana podruèja o
dgovorna, barem djelomice, za pokrete, vid i druge osjete, pa èak i za obilje ja pop
ut religioznih iskustava, kao i za govor. Znamo da postoje dijelovi u kojima je
pohranjen na rjeènik za tako uske teme poput imenovanja povræa ili dragulja. A da ne
spominjemo podruèja koja, kad su ozlijeðena, odgovorne osobe pretvaraju u lakomislen
e, impulzivne i promiskuitetne izazivaèe sudbine.
ivèana stanica - osnovna mo dana jedinica
Shvaæanje slo ene unutarnje anatomije mozga biloje presudno znanstveno postignuæe. Meðu
prvim anatomima koji su mikroskopom zavirili u mozak bio je èe ki profesor Johannes
Purkinje (1787. - 1869.) koji je, izmeðu ostalih postignuæa, prvi klasificirao otisk
e prstiju. Purkinjeu se pripisuje opis prve stanice sredi njeg ivèanog sustava prepoz
nate u malome mozgu. Mali mozak nabora-naje tvorba u stra njem dijelu mozga, uglav
nom zadu ena za ravnote u i usklaðenost pokreta. ivèana stanica, ili neuron, koja nosi nj
egovo ime, divovska je i na svojem zavr etku ima najslo eniju mre u tana nih niti koje j
e povezuju s drugim ivèanim stanicama. Debela je gotovo poput ljudske vlasi (stoje
doista veliko zajednu stanicu) i otprilike je desetorostruko veæa od svih ostalih
stanica malog mozga, dijela mozga u kojem se najèe æe nalazi. Netko je izraèunao, stoje
mo da zanimljiv podatak, da u mozgu ima oko 26 milijuna tih stanica.
23
Vjerojatno je upravo ta velièina Purkinjeu omoguæila da ih prepozna pc mikroskopom i
zatim nacrta. Izraèunato je da jedna Purkinjeova stanica sa sv jom golemom mre om m
o e primati informacije iz èak dvjesto tisuæa drug stanica. Jim Bower, neuroznanstveni
k iz Kalifornijskog tehnolo kog institut prepun je hvalospjeva o Purkinjeovim stan
icama: »Stalno su aktivne noæu... budnom stanju, u snu, pod anestezijom«, zapisao je. »G
raða im je zapanjujuæ apsolutno krasna. Usto, one u va emu mozgu jednakog su oblika po
put onih mozgu riba, ptica, gmazova ili najranijih kralje njaka.«
Potkraj devetnaestoga stoljeæa, zahvaljujuæi tehnici bojenja tkiva, bilo je si jasni
je da neke vrste stanica prevladavaju u jednome mo danom podruèju, druge u drugome.
Za te iznimno va ne spoznaje zaslu ni su mnogi veliki an tomi medu kojima su i dobit
nici Nobelove nagrade poput Santiaga Cajala panjolske i Camilla Golgija iz Italij
e. Sve su podrobniji bili i opisi osnovr, mo dane stanice, neurona.
Osim to su bili zanimljivi i dojmljivi, ivotni su se putovi Golgija i Cajala n; po
sljetku susreli u znanstvenom suparni tvu punom gorèine, na alost ne pri
deblo
Mozak s lijeve strane
24
Tijelo, mozak i um
vi e razlièitom od dana njih znanstvenih zavisti. Ljudska se narav ne mijenja. Golgi j
e do ao iz Milana, studirao je medicinu na Sveuèili tu u Paviji, no besparica gaje pri
morala da napusti akademski posao i postane specijalizantom u Domu za neizljeèive
kako bi zaradio za skroman ivot u mjesta cu Abbiategra-ssu. Radeæi uz svjetlost svijeæa
u svojoj kuhinji koju je preuredio u primitivan laboratorij, naposljetku je, 18
73., otkrio poznatu srebrnu boju koju apsorbiraju ivèane stanice. Primjenom soli sr
ebra nakon stvrdnjavanja tkiva u otopini kalijeva bikromata, ivèane stanice smjesta
pocrne, tj. dogodi se tzv. crna reakcija. Taje reakcija i danas prilièno zagonetn
a jer se dogaða samo kod nekih ivèanih stanica, i to, èini se, po sluèajnom obrascu. Golg
ijeva metoda, kako se jo uvijek naziva, postala je poznata i pomogla je Golgiju d
a naèini brojna va na otkriæa u patologiji, veæinom po povratku u sveuèili nu bolnicu. Meðu
ima su nje na anatomija nju nih lukovica (mo dano podruèje uglavnom odgovorno za okus i
njuh), graða hipokampusa (podruèja odgovornog za pamæenje) te, ne to kasnije, spoznaje o
mo danim tumorima, osjetni organ u tetivi te unutarnji ustroj staniène tvorbe koju
nazivamo Golgijevim tijelom, èija sve veæa va nost u suvremenoj biologiji proizlazi iz
èinjenice da poma e stanicama pri obradi bjelanèevina. Svojom je tehnikom bojenja èak p
ridonio boljem razumijevanju parazita plazmodija - uzroènika malarije. Veæ je samo t
o posljednje postignuæe iznimno va no, pa ne èudi to mu je na Sveuèili tu u Paviji podignu
o svojevrsno sveti te.
Santiago Ramon y Cajal roðenje u malom selu na sjeveru panjolske, a medicinu je stu
dirao na Sveuèili tu u Zaragozi. Privlaèilo gaje slikarstvo, no njegov je otac èvrsto od
luèio da mu sin mora postati lijeènikom. Kako æe se pokazati, likovna mu je vje tina kas
nije itekako koristila. Karijera ga je dovela do polo aja profesora anatomije u Va
lenciji. Ubrzo nakon stoje Golgi objavio svoju metodu srebrne boje, Cajal je poèeo
izraðivati podrobne i prilièno lijepe crte e razlièitih dijelova mozga promatranih mikr
oskopom. U to je doba mikroskopska fotografija bila, dakako, gotovo nemoguæa, pa s
u toèni crte i bili presudni. Njegovi podrobni crte i jo uvijek izazivaju divljenje. S
vremenom je, podruèje po podruèje, nacrtao cijeli mozak. Usporedo s razvojem svojeg
rada, Cajal je bio sve uvjereniji daje neuron, pojedinaèna ivèana stanica sa svojim s
iæu nim, tankim i nje nim izdancima kojima je povezana s drugim ivèanim stanicama, temelj
na mo dana jedinica. To je bila osnova njegova neslaganja s Golgijem. Golgi i njeg
ovi prista e bili su, naime, uvjereni daje mo dano tkivo razgranata mre a uzajamno pov
ezanih ivaca. Naravno, kako nije bilo fotografije, dokazi koje je Cajal mogao pod
astrijeti, obièni crte i, bili su izlo eni
25
Crte neurona Santiaga Ramæna y Cajala (Biblioteka VVellcome, London)
skepsi i podsmijehu. Mnogi su znanstvenici, ukljuèujuæi Golgija, Cajalove crtt e dr ali
samo umjetnièkim viðenjem mozga.
Pokazalo se, meðutim, daje Cajal imao pravo, a Golgi ne. Cajalova genija nost le i d
jelomice u èinjenici daje, premda je rabio istu vrstu mikroskopa sliène tehnike boje
nja, iskljuèivo crtao ono stoje vidio, te da nije pretjeriva u nagaðanjima o onome to
nije vidio. No 1906. dodijeljena im je zajednièk Nobelova nagrada za doprinos neu
roanatomiji, stoje Golgija, prvorazredno samoljupca, razbjesnilo i ogorèilo. Dodu e,
po tenja radi, treba reæi daje grc zno pona anje prema Cajalu vjerojatno barem djelom
ice bilo izazvano frustr; rano æu te koæama na koje je stalno nailazio nastojeæi da znanos
t prihvati nje gove ranije metode. Èini se da su se susreli samo jednom, na sveèanos
ti dodjeli Nobelovih nagrada u Stockholmu. Golgi je prvi odr ao poèasno predavanje,
i kojem je ponovno naglasio svoju uvjerenost u neuralnu mre u - teoriju kojoj si s
amo nekoliko minuta kasnije svojim predavanjem usprotivio Cajal. Zanimlji vo mij
e kako je Santiago Cajal, usprkos njihovu suparni tvu, zasigurno bio ve likodu an èovj
ek. Jer premda su i neki njegovi protivnici kritizirali i ismijaval njegov rad,
on je 1917. smogao snage da napi e pone to o Golgijevoj metodi:
U prija njim sam odlomcima opisao iznenaðenje i èuðenje koje sam do ivio kad sam vlastitim
oèima vidio krasne spoznajne moæi reakcije krom-srebra i izostanak bilo kakvog ushi
ta u znanstvenom svijetu zbog njezina pronalaska. Kako objasniti takvu neobiènu ra
vnodu nost? Danas, kad bolje poznajem psihologiju znanstvenika, to mi se èini posve
nor-
26
Tijelo, mozak i um
malnim... Iz po tovanja prema uèitelju nijedan uèenik nema naviku rabiti istra ivaèke meto
de koje nije nauèio od njega.
Korbinian Brodmann bio je suvremenik tog slavnog neuroanatomskog dvojca. Mogli b
ismo reæi daje on, u jednu ruku, neopjevani junak. Njegova knjiga izdana 1909. slo
vi kao klasièno djelo, no rijetko ju je tko doista proèitao. Svejedno, mo dane karte k
oje je u njoj objavio, prikazi glavnih podruèja kortikalne funkcije, iznimno su do
bro poznate. On je utvrdio 52 zasebne mo dane regije, uglavnom prema vrstama stani
ca koje je opazio u njima. Svako od tih podruèja oznaèio je brojem, a neke su od tih
oznaka jo uvijek u uporabi. No kako suvremeni neuroznanstvenici stjeèu sve vi e spoz
naja o radu mozga, mnoga Brod-mannova podruèja izazivaju proturjeèja.
Korbinian Brodmann roðen je 17. studenoga 1868. Studirao je medicinu u Miinchenu,
VVurzburgu i Berlinu. Radio je u vicarskoj, a zatim nakratko u Berlinu. Za neurol
ogiju se poèeo zanimati kad se zarazio difterijom. Njegov ef Oscar Vogt, kojem dugu
je velik dio svoje kasnije karijere, opisao gaje kao osobu » irokih znanstvenih inte
resa, dobrog dara opa anja i koja vrlo marljivo iri svoje znanje«.
U Leipzigu 1898. Brodmann je napisao rad o kroniènim promjenama u mo danim krvnim ila
ma. Susret s poznatim Alzheimerom pobudio mu je zanimanje za anatomiju mo danog tk
iva, pa joj je posvetio velik dio ostatka svoje znanstvene karijere. Èak i uz Vogt
ovu potporu, napredovanje u Berlinu gaje zaobi lo - tamo nji znanstveni krugovi nisu
prepoznali pravu vrijednost njegovih pomnih opa anja. Stoga je, ponovno u svojoj
razmjerno kratkoj karijeri, promijenio mjesto rada. Nakon rada u Tubingenu, 1916
. preuzeo je polo aj ravnatelja du evne bolnice Nietleben u Halleu. Sa svojom enidbom
, s Margarete Francke, èekao je do 48. godine, a dotadje, prvi put u ivotu, bio novèa
no situiran, sretan i s krovom nad glavom.
Ubrzo nakon roðenja kæeri, 17. kolovoza 1918. obolijeva od gripe, a zatim i od sepse
. Brodmann je opæenito bio u vrlo dobroj formi, pa je bio prilièno zadovoljan to se r
azbolio jer mu je to omoguæilo da sredi papirologiju. Nije bio svjestan te ine svoje
bolesti. Jednoga gaje dana supruga vidjela kako prstom po krevetu radi pokrete
kao da pi e. Zatim se uspravio u sjedeæi polo aj i preminuo, u dobi od 49 godina. Jeda
n od razloga za to mije njegova smrt tako bolna sjeæanje je na smrt moga oca. On je,
naime, dobio upalu pluæa i takoðer je nije shvatio ozbiljno, nego je bio sretan to æe
imati vremena za svoje poslove, pa je sa samo 42 godine umro od sepse, koja je o
d svih moguæih komplikacija uspjela izazvati apsces mozga. Bilo mije devet kad je
umro, pa sam, za
27
razliku od Brodmannove kæeri, ipak bio dijete koje je znalo pone to o svoje ocu, ali
svejedno je to bila smrt koja se danas, kad imamo bolje antibiotike, i sigurno
ne bi zbila.
Brodmannovje rad temeljan jer je uz mo danu kartografiju ukljuèivao i i poreðivanje ti
h karata s onima u glodavaca i primata. Doveo je do mnogo b ljeg razumijevanja m
oguæeg naèina rada razlièitih podruèja kore velikog me ga. Dakako, temelji Brodmannovih
zamisli, koje u njegovo doba nisu uviji bile smatrane vrijednima, obranjeni su t
ek nakon pojave tehnika poput m gnetske rezonance, skeniranja PET-om te identifi
kacije kemikalija u razlièiti mo danim regijama - uglavnom osamdeset ili vi e godina p
oslije njegove sm ti. No danas se izraðuju nove karte, mnogo bliskije na em shvaæanju
kako r di mozak.
> Lokalizacija mo danih funkcija
Neposredno prije nego to su znanstvenici poput Brodmanna poèeli izraðiva karte slo enog
mikroskopskog ustroja mo danog tkiva, drugi su se posvetili oj æenitijem prouèavanju
mozga. Paul Pierre Broca bio je jedan od najbriljantn jih mladiæa na studiju medic
ine u Parizu, gdje je diplomirao s dvadeset godin; Diplomirao je i matematiku, f
iziku te francusku knji evnost. Ubrzo je poèeo r; diti u bolnicama Hotel Dieu i Bice
tre te je postavljen za profesora patologije n Pari kom sveuèili tu. Imao je iznimno i
staknutu karijeru. Opisao je irenje ti mora kroz vene, utjecaj manjkave prehrane
na pojavu rahitisa i nasljedno prc padanje mi iæa zbog mi iæne distrofije. Usto je na do
brovoljcima iz redova sti denata medicine mjerio temperaturu ko e lubanje tijekom
raznih mentalni aktivnosti. Kako je zapravo bio erudit, zadivila gaje i antropol
ogija, no taj g je interes uvalio u priliène nevolje. U policijskim je dosjeima st
ajalo daje »sun njiva osoba«. Pari ke su ga vlasti, ponajprije policija i Katolièka crkv
a, uhodil i nadzirale svaki njegov korak. U to je doba rasprava o znanju o èovjeku
sm; trana protivnom opæem dobru, a samim time i dobru dr ave. Njegovi poku æ ji popular
izacije toga podruèja znanosti doveli su do toga da su ga stalno slije dili polica
jci u civilu te daje prokazivan kao podrivaè, a najavne antropolo k skupove u njegov
oj organizaciji dolazili su agenti i dou nici.
Broca je 4. travnja 1861. prisustvovao predavanju Ernesta Aubertina u An tropolo k
om dru tvu koje æe mu promijeniti ivot. Aubertin je bio uèenik fre nologa Galla, pa je
bio uvjeren daje sposobnost govora lokalizirana u pred njem dijelu mozga. Paul B
roca odluèio je naæi mozak prikladan za prouèavanjt
28
Tijelo, mozak i um
Lijeva mo dana polutka s oznaèenim Brocinim podruèjem
i poèeo je tra iti pacijenta s te kim govornim poremeæajem. Tjedan poslije, g. Leborgne,
pacijent koji je godinama nepokretan le ao na Brocinu bolnièkom odjelu, umro je od
sepse i gangrene desne noge. Desna strana Leborgneova tijela bilaje oduzeta trid
esetak godina i na bilo koje pitanje mogao je odgovoriti samo rijeèima »tan-tan«. Njeg
ovo je stanje bilo toliko poznato meðu njegovateljima da su mu nadjenuli nadimak »Ta
n«. Kad je umro, Brocaje otkrio leziju na povr ini lijeve strane èeonog re nja njegova m
ozga.* Leborgneov konzervirani mozak danas je izlo en u pari kom muzeju Dupuvtren, u
Rue de l'Ecole de Medecine 15, blizu postaje podzemne eljeznice Odeon. Do 1863.
Brocaje na ao slièna o teæenja u istome dijelu mozga kod èak 25 pacijenata koji su izgubil
i sposobnost govora. To mo dano podruèje, lijeva donja èeona vijuga, postalo je poznat
o kao Brocino podruèje, i Broci je slava bila zajamèena. Saznanje da su odreðena mo dana
podruèja va na za pojedine funkcije bilo je va an korak naprijed u povijesti neurolog
ije.
Brocaje velikodu no odao poèast omalova enom frenologu Gallu, barem uopæeno. Godine 1861
. zapisaoje: »Gali... je imao neporecivu zaslugu u postavljanju velikog naèela cereb
ralne lokalizacije, koje je bilo, mo e se reæi, poèetna toèka ovostoljetnih otkriæa u fizi
ologiji [mozga].« Usprkos tom komplimentu, nije bio toliko sklon Gallu priznati za
slugu za identificiranje gotovo istog mo -
* Nedavni skanovi Leborgneova mozga, koji se èuva u staklenci, pokazuju daje ozl
ijeðeno podruèje zapravo bilo dosta veæe nego stoje Broca opisao.
29
danog podruèja pedesetak godina prije, koje je ovaj nazvao »organ 14« i o sao ga kao s
redi te za »pamæenje rijeèi«. Regiju povezanu s njom otac freno gije nazvao je »organ 15«,
tilo jezika, govora«.
Broca nije uvijek imao toliko sreæe s istra ivanjima. U kasnijim antomski istra ivanji
ma usporeðivao je velièine mozgova uzetih iz mu kih i enskih eva. Pokazalo se daje prosj
eèna masa mu kog mozga 1325 grama, a ensk 180 grama manje. To gaje dovelo do oèitog (al
i pogre nog) zakljuèka da mu karci pametniji od ena, stoje bio pogled koji su dijelili
mnogi znanstvei ci (osobito darvinisti) njegova doba. Kad se politièka klima u Fra
ncuskoj pi mijenila, Brocaje 1880. svoju karijeru okonèao na polo aju izabranog èla: g
ornjeg doma francuskog parlamenta, tj. na polo aju senatora. U javnosti slovio kao
dobar govornik i zabavan pripovjedaè te velikodu an i suosjeæaj; kr æanin. Nekom okrutnom
ironijom, ubrzo po slu benom imenovanju um je zbog puknuæa mo dane aneurizme - krvare
nje iz mo danih ila bilo je r to stoje dvadesetak godina prije toga krajnje pomno do
kumentirao u svoj monografiji od devet stotina stranica.
Mjerenje mo dane funkcije
Jedan od meni najdra ih trenutaka bio je kad sam dobio prvi stetoskop. Od te li u
bilo koju klinièku bolnicu, ponosne poèetnike i novije studente jo m jek æete prepoznat
i po »dizajnerskom« modnom dodatku, stetoskopu, kojim < se dièiti noseæi ga oko vrata il
i, nehajnije, prebaèenog preko ramena. Dok sn bili studenti na i bi efovi od nas uvij
ek zahtijevali da oslu kujemo udaljene, i he i potpuno nejasne zvukove u di nom sust
avu, pa je uobièajen izazov bio o glumiti da èuje um kad je to bilo gotovo nemoguæe. Kak
o smo napredova nismo morali slu ati samo zvukove disanja ili rada srca. Bolji stu
denti èak 5 slu ali vrat, a ja se sjeæam da sam jednom prigodom zbunio svojeg postarij
e pacijenta i sebe oslu kujuæi njegovo koljeno. Nisam èuo ni ta, ali moja je ski pina bi
la zadivljena.
Godine 1928. John Fulton do ao je do novog otkriæa kad je poslu ao potilja pacijentove
glave. Dok se obuèavao za lijeènika u Bostonu, dakle dok je bio ob èan sta ist u bolnic
i Peter Bent Brigham, èuo je za pacijenta s postupnim si; bljenjem vida nad kojim
nije uspjela operacija otklanjanja abnormalnih krvni ila u potiljku. Nakon operac
ije pacijentu je u lubanji, na mjestu gdje je ukl; njana kost, ostala pukotina.
Mu karac se alio da svaki put kad otvori oèi èuj dubok i glasan zvuk. um bi postajao ne t
glasniji, izjavio je, kad je radio n(
30
Tijelo, mozak i um
to zahtjevno. Bez namjere da zadivi kolege, Fulton je uzeo stetoskop i prepoznao
zvuk koji klinièari obièno nazivaju tihi » um« - zvuk pulsirajuæe bujice izazvane turbulent
im protokom krvi. Fulton je zakljuèio da ga uzrokuje zapletaj krvnih ila u vidnom p
odruèju te daje duboki zvuk koji obojica èuju bio zvuk kaotiènog protoka krvi, jer kad
bi pacijent otvorio oèi da se poslu i preostalim vidom, ona bi stala naglo prodirat
i u zaposleni dio mozga. Zvuk se osobito pojaèavao kad bi pacijent poku ao èitati. Dak
le, stoje umna aktivnost intenzivnija, mozgu je potrebno vi e kisika kako bi dovr io
svoju zadaæu, pa je krvni protok jaèi. Iznimno domi ljati Fulton èakje razvio vrlo prim
itivan stroj za »snimanje«. Nadogradio je stetoskop tako da su pojaèane zvuène vibracije
mogle pomicati iglu bubnja koji je bilje io promjene u zvuku protoka krvi. Tako o
premljen, vjerojatno je bio prva osoba koja je »snimila« mo danu aktivnost.
No premda su mjerenja mo danog krvnog protoka posljednjih godina postala va an dio p
raæenja mo dane aktivnosti, prikladnih instrumenata za to dugo nije bilo. Osamdeseti
h godina devetnaestog stoljeæa postajalo je sve jasnije da bi mozak mogao stvarati
elektriènu aktivnost, pa su pokusi koji su u to doba najvi e obeæavali bili upravo on
i koji su poku avali uhvatiti te slabe signale. Ri-chard Caton, lijeènik na medicins
kom fakultetu u Liverpoolu, prouèavaoje to se zbiva s mozgovima majmuna i zeèeva kad
se prema njihovim oèima usmjeri svjetlost. Elektriènih svjetiljaka jo nije bilo, pa s
e zadovoljio otvorenim plamenom, a kako bi spojio primitivne sonde na povr inu moz
ga, morao im je skinuti gornji dio lubanje. Elektriène impulse bilje io je pomoæu zrca
la spojenog s tankom zavojnicom, tzv. zrcalnog galvanometra, izuma lorda Kelvina
. U tom dobu razmjerno primitivne anestezije, otvaranje lubanje nije ba bio postu
pak primjenjiv na ljudima. Tek su 1930-ih razvijene elektrode dovoljno osjetljiv
e za rutinsko bilje enje promjena u naboju kroz kosti i ko u lubanje.
Prvi koji je mjerio mo danu elektriènu aktivnost u èovjeka vjerojatno je bio Austrijan
ac dr. Hans Berger. Prije Prvoga svjetskog rata zapoèeo je s pokusima na ivotinjama
, no njihovi su rezultati uglavnom bili neuvjerljivi i beskorisni. No veæ je 1902.
na ao nekoliko osoba o teæene lubanje, pa je primitivnim elektrodama i galvanometrom
poku ao otkriti mo e li zabilje iti slabu elektriènu aktivnost. Kad se vratio iz rata, p
oèeo je rabiti napredniju opremu koja je u meðuvremenu postala dostupna. Ponovno je
na ao nekoliko osoba s o teæenjima lubanjskih kosti ( to nakon ratnih pusto enja u Njemaèko
, pretpostavljam, nije bilo prete ko), te raznim naèinima mjerio njihovu mo danu aktiv
nost. Jedan od njih sastojao se od podra ivanja elektrodom jedne strane mozga i pr
aæenja hoæe li se na suprotnoj strani pojaviti bilo kakvi primjetni impulsi. No ubrz
o je shvatio da mo e mjeriti slabe oscilacije u elektriènim signalima koji se
31
pojavljuju spontano, kad nema umjetnih podra aja. Taj rad, u sklopu kojeg skovao p
ojam »elektroencefalogram«, objavljen 1929., slovi kao prijelomnic; neuroznanstvenoj
povijesti. Ono stoje Berger u njemu, naime, opisao, bili prvi ritmovi u fiziolo
giji ljudskog mozga, alfa valovi, kojih se uzorak i frekve cija mijenjaju tijeko
m aktivnosti.
Berger je bio neobièna osoba, te ka i oprezna. Svoje pokuse provodio je najstro oj taj
nosti. Nikoga nije pu tao u laboratorij, a kolegama nikad nije sr minjao to istra uje
. Opsjedao gaje strah da bi drugi mogli prisvojiti njeg rad i proganjali su ga m
nogi proma aji koje je uèinio tijekom tridesetogod njeg bavljenja tim podruèjem. Kad j
e 1937. konaèno dobio meðunarodno p znanje na Pari kom psihologijskom kongresu, plakao
je govoreæi: »Ali u N maèkoj nisam toliko slavan.« Bio je protivnik nacistièkog re ima, a
itlerov uspon pratio s rastuæom gorèinom i poti teno æu, buduæi daje 1938. bio ist ran sa S
euèili ta uJeni. Tri godine poslije oduzeo sije ivot objesiv i se u b nici u kojoj je r
adio.
Elektroencefalografija (EEG) ogranièena je metoda kad je posrijedi m renje mo danih
funkcija. Ona je, naime, prilièno neselektivan oblik praæer mo danih elektriènih signala
, poput televizijskog prijamnika koji poku a »uhvatiti« sve postaje odjednom. Do razmj
erno nedavno mislilo se daje gol vo beskorisna za istra ivaèe koji nastoje izolirati
mo danu aktivnost povezai s odreðenim mislima ili osjeæajima. No u posljednja je tri
desetljeæa elektroe cefalografija unaprijeðena i uvelike se rabi u neuropsihologiji.
Mo e se reæi i prolazi kroz svojevrsnu renesansu u toj vrsti istra ivanja.
Uporaba radioizotopa
Tijekom 1970-ih ekipa danskih i vedskih istra ivaèa otkrila je novu tehnik Odmjeriv i k
olièinu zraèenja Geigerovim brojaèima, ubrizgali su siæu nu ko èinu radioaktivnog plina u i
pitanikov krvotok. Logika je bila sljedeæa: to veæi krvni protok, zraèenje æe biti jaèe. P
in koji su uporabili bio je ksenon, p sve bezopasan i inertan, no nekolikoje nje
govih izotopa radioaktivno. Radioa tivni izotopi s vremenom se raspadaju i napos
ljetku gube svoju radioaktivno; Radioaktivnost neke tvari obièno se izra ava njezini
m vremenom poluraspad vremenom potrebnim da se polovica njezinih radioaktivnih a
toma raspadn Spojevi kratkog vremena poluraspada va ni su u medicinskim mjerenjima
ji pacijenti primaju samo brzo opadajuæu kolièinu zraèenja u vrlo malim dozam U svrhe
u koje su nekad rabljeni radioaktivni izotopi ksenona, koji su ivjeli c
32
Tijelo, mozak i um
nekoliko sati do nekoliko dana, danas se rabe samo izotopi s vrlo kratkim vremen
om poluraspada - najvi e do nekoliko minuta.
Nakon to su ubrizgali ksenon, skandinavski su znanstvenici njegovo kretanje kroz
mo dani krvotok mogli pratiti Geigerovim brojaèima koje su dr ali blizu glave pacijent
a. Sama injekcija nije bila ba ugodan do ivljaj - da bi u glavu u la dovoljna kolièina
ksenona trebalo je ruèno ubrizgati injekciju izravno u ka-rotidnu arteriju, ajedin
i ispitanici koji su to mogli podnijeti bili su, dosta iznenaðujuæe, krupni, sna ni mu k
arci iz mjesne vatrogasne postaje u Lundu. (Po mojem iskustvu, krupni, mi iæavi mu kar
ci bili bi vjerojatno najgori kandidati za takvu vrstu postupka jer su skloni on
esvijestiti se èim ugledaju iglu.) No bez obzira na grubost postupka, znanstvenici
su uspjeli naèiniti slike protoka krvi kroz mozgove ispitanika dok su ovi obavlja
li zadaæe poput slu anja govora, lupkanja prstima te èak zami ljanja kako èine nagle pokre
te. Iz tih ranih mukotrpnih pokusa roðena je tehnika pozitronske emisijske tomogra
fije (PET).
U PET-u se u krv ubrizgava radioaktivna tvar kratkog vremena poluraspada, a rezu
ltantne gama-zrake oèitavaju se dok ispitanik obavlja zadanu aktivnost, primjerice
, broji do deset ili razmi lja o lijepim stvarima. Istodobnom obradom nekoliko mil
ijuna tih oèitanja, to omoguæuju napredna raèunala, mo e se naèiniti trodimenzionalna slik
mozga tijekom izvoðenja zadaæe. Premda je PET bio korak naprijed, nedvojbeno je bil
o rijeè o postupku velikih razmjera. Strojevi su bili golemi i skupi - za tomograf
u londonskoj bolnici Hammersmith, primjerice, bila je potrebna vojska fizièara, i
n enjera, kemièara i raèunalnih operatera. Bio je, usto, potreban i mali nuklearni rea
ktor, ciklotron, za stvaranje izotopa kratkog poluraspada koji ispitanika neæe pre
vi e ozraèiti. Ham-mersmithski ciklotron, ponajprije zami ljen kao moguæi naèin davanja du
boke rendgenske terapije oboljelima od raka, bio je takoðer rabljen za stvaranje r
adioaktivnih nukleotida za ubrizgavanje u pacijente koji su morali biti snimljen
i nekim drugim tehnikama.
Kad sam 1969. kao vrlo mlad lijeènik i istra ivaè prvi put do ao u Hammersmith, nije tol
iko nalikovala uobièajenoj bolnici, koliko neskladnome skupu razlièitih zgrada, goto
vo nasumce razbacanih pokraj zatvora Wormwood Scrubs. S vremena na vrijeme neki
od pustolovnijih gostiju Krune iskrali bi se preko zida pokraj strogo èuvanog kril
a i u li na bolnièki posjed. Jedan od takvih zatvorenika bio je George Blake, atomsk
i pijun. Kao skup betonskih i drvenih zdanja, zgrada od opeke, prostorija stare u
bo nice, izdvojenih zgrada za ambulantne bolesnike te ratnih skloni ta i monta nih obj
ekata, bolnièki prostor bio je idealan za progonjenika koji tra i privremeno skrovi te
, ali ne ba prikladan za nekoga tko poku ava urno stiæi s jednog mjesta na drugo. Pose
bno
33
se nezgodnim pokazao pri poku aju ubrizgavanja izotopa kratkog vremena { luraspada
u pacijente koji nisu bili u tomografu, bri no smje tenome u zg di u kojoj se nalaz
io ciklotron. Jedan od mojih kolega, mladi lijeènik, dobic zadaæu snimiti vrat pacij
entice smje tene na drugome katu glavne zgrade, ] ko bi utvrdio kako joj funkcioni
raju do titne lijezde. Izotop koji je ta lij da mogla apsorbirati i koji je stoga pr
ogla en prikladnim, imao je vrijeme { luraspada od sedam minuta. Prezaposleni sta is
t istrèao je nekoliko probr trkova kako bi taj iznimno vrijedan izotop, taman naèinj
en i uklopljen u t\ nositeljicu, mogao biti sigurno donesen iz ciklotrona udalje
nog oko èetiri s tine metara. Dvije aluminijske ljestve, golema mre a, bicikl i tap z
a pecanj velikim koturom bili su spremni. Probe su protekle bez te koæa i utvrðeno da
se ampulu, velièinom i oblikom nalik pravom spremniku izotopa, iz cik trona mo e don
ijeti za èetiri i pol minute.
Na jutro ubrizgavanja Geigerov brojaè i pacijentica bili su spremni. Njezin krevet
pribli en prozoru na drugome katu. Pokraj prozora postavljenje tap pecanje s kotur
om. Kad je izotop izvaðen iz stroja, pripremljen za ubrizgavan pohranjen u priklad
nu boèicu i zatim u platnenu vreæicu, otvorenje najbl prozor na gornjem katu zgrade
ciklotrona i boèicaje baèena okomito u mre koju je dr ao lijeènik na parkirali tu. On je z
atim sjeo na bicikl i bjesomuèi vrteæi pedale stigao do vanjskog zida, uspeo se uz n
jega ljestvama, oprezno r pipao druge ljestve koje je sa suprotne strane èvrsto dr a
o pomoænik, spust se njima te odsprintao dvjesto metara do stra nje strane prizemlja
bolnice, d kata ispod endokrinolo kog odjela, odakle je u pravi èas spu tena nit iz k
otu tapa za pecanje. Kad je privezao vreæicu s boèicom, lijeènik je dao znak i iz top j
e podignut kroz prozor sobe glavne sestre odjela. Ali pacijentica je u m ðuvremenu
osjetila zov prirode, pa se zakljuèala u zahodu. Nakon brojnih uvj ravanja kroz t
e ka drvena vrata, pacijentica je izi la, pa joj je preznojeni èk medicinske ekipe usp
io ubrizgati izotop malo vi e od dvije minute prije rol -jo uvijek neoboreni hammer
smithski rekord. Nemam pojma je li pacijen èina do titna lijezda bila pozitivna na Ge
igerovu brojaèu.
Slika zaposlenog mozga
Ciklotron u Hammersmithu bio je iznimno va an preduvjet za konstrukcijuje nog od p
rvih europskih pozitronskih emisijskih tomografa za snimanje mozg Uporaba tvari
s radioaktivnim kisikom ili radioaktivnom glukozom omoguæi je istodobno mjerenje m
o danog krvnog protoka i metabolizma. Jedna moær
34
Tijelo, mozak i um
tehnika koja je dosta brzo uvedena bilo je substrakcijsko skaniranje. Mozak je s
niman kad je dobrovoljac promatrao prazan zaslon te ponovno kadje na zaslonu bil
a, primjerice, neka rijeè. Tako su fiziolozi i psiholozi mogli saznati koji je dio
mozga aktivno povezan s èitanjem. No te koæa je bila u tome stoje sva pozornost koja
je pridavana proizvodnji izotopa i smi ljanju fizike procesa snimanja znaèila da naj
bolji u upravljanju strojem nisu bili znanstvenici koji su provodili istra ivanja
o radu mozga. U to je doba, naime, psihologija u neku ruku bila robom novonastal
og raèunalstva. Prihvaæeno je bilo shvaæanje da ljudski mozak nije ni ta vi e od vrlo slo e
og logièkog stroja èija æe se kopija moæi naèiniti èim postanemo bolji programeri. PET-u, p
k, nije bilo suðeno da bude tehnologija koja æe to shvaæanje zbaciti s prijestolja, dj
elomice zbog svoje skupoæe, ali ponajprije zbog ogranièenja koja bi vjerojatno prati
la svaki proces koji obuhvaæa ubrizgavanje radioaktivnih tvari, napose ako mu je s
vrha istra ivanje, a ne lijeèenje.
PET ima ogranièenu razluèivost, pa snimke mo danih organa nisu o tre. Veliki je nedostat
ak PET-a to ne dopu ta uzastopno snimanje. Opetovano bi izlaganje zraèenju bilo tetno,
a to je veliko ogranièenje, buduæi da velik broj neurolo kih istra ivanja iziskuje pono
vno promatranje istog ispitanika u drukèijim uvjetima. Usto, u takvim je istra ivanj
ima osobito preporuèljivo kao ispitanike izbjegavati ene i djecu - ene zbog moguæe tru
dnoæe, a djecu zbog mnogo stro e granice prihvatljivosti i sigurnosti postupaka. Etièk
a povjerenstva opravdano su oprezna pri odobravanju tehnika koje obuhvaæaju PET ko
ji bi ispitanika mogao izlo iti bilo kakvu suvi nom riziku ozraèivanja. Dakle, premda
nam je PET dao neke vrlo uzbudljive trodimenzionalne prikaze mozga na djelu, nij
e mu bilo suðeno da nam omoguæi stvaranje podrobne karte svjesnosti. Danas se stoga
PET uglavnom rabi za specifiène indikacije za koje je potrebno saznati toèan protok
krvi, zatim za tra enje tumora (koji obièno imaju visoku metabolièku aktivnost) te za
snimanje osoba kod kojih se ne mo e rabiti magnetska rezonancija (MR), a sumnja se
na postojanje komadiæa metala u lubanji. PET se takoðer uvelike rabi za istra ivanje
lijekova koji bi mogli djelovati u mozgu. Mo e pratiti vrlo specifiène pokazatelje m
o dane aktivnosti, a ne samo krvni protok, primjerice. Stoga, zanima li istra ivaèa, r
ecimo, funkcija dopamina, PET mo e biti poprilièno va an. Koristan je, takoðer, za psiho
logijsku procjenu slu ne funkcije jer je tomograf, za razliku od magnetnog rezonat
ora koji ga je zamalo istisnuo, vrlo tih. Magnetska rezonancija pokazala se izni
mno va nim instrumentom u kognitivnim i mo danim istra ivanjima. U knjizi Ljudski inst
inkt potanko sam objasnio snimanje MR-om. Ukratko, postavimo li osobu u jako mag
netsko polje, molekule u tijelu postavit æe se poput siæu nih igala
35
Robert Vtfinston: LJUDSKI UM
kompasa. Molekule je zatim moguæe izbaciti iz osi tako da ih se izlo i impuls radiov
alova. Molekule u razlièitim tkivima vrte se malo drukèijim brzinam pri èemu emitiraju
signal koji prepoznaju nizovi osjetnika povezanih s raèi nalom. Tehnika daje zadi
vljujuæe trodimenzionalne slike, i to, koliko znam bez rizika. Èini se daje ponovlje
na izlo enost èak i vrlo jakim magnetskim pi ljima bezopasna, pa se MR uvelike rabi
za uzastopna istra ivanja mozgova di brovoljnih ispitanika. U ne to novije doba, va an
korak naprijed bila je funkc onalna magnetska rezonancija ili fMR. Ona iskori tav
a svojstvo hemoglobin; pigmenta u crvenim krvnim stanicama, da prenosi kisik. Ko
lièina kisika koj nosi »mo dani« hemoglobin mijenja stupanj u kojem on remeti magnetsko
p( lje. Na temelju mnogih oèitanja iz malo drukèijih kutova i raèunalnom obr; dom mo e s
e konstruirati trodimenzionalna slika velike jasnoæe.
Dok sam pisao ovu knjigu, imao sam èast upoznati profesora Richarda Ernsl iz vicars
ke, koji je 1991. dobio Nobelovu nagradu za izniman doprinos pobol sanju tehnolo
gije magnetske rezonancije. Taj veliki znanstvenik prilièno mi j poti teno isprièao pr
ièu o tome kako je nedavno sjedio u MR skaneru radi sn manja vlastitog mozga. Nako
n to su sve fotografije bile snimljene, pri ao m je tehnièar i rekao, »Profesore, va je
mozak posve normalan.« Da meni tehn èar to ka e, osjeæao bih se spokojno. Alija nisam do
bio Nobelovu nagradu... 1 svakom sluèaju, to donekle oslikava èinjenicu da se mozak
koji stvara velika ir telektualna postignuæa najèe æe ne razlikuje od »obiènih« mozgova.
MR ne samo da daje iznimno jasne snimke u kratkom vremenu, nego je jeftiniji od
PET-a. Danas gotovo svaka velika bolnica posjeduje magnetni rt zonator, a poslje
dnjih se godina MR sve vi e rabi umjesto starih slikovnih tel nika, primjerice kla
siènog rendgena. Povrh toga ne iziskuje da njime upravlj cijela kohorta osoblja. K
ao stoje opisuje John McCrone, pisac u New Scientist i autor knjige Going Inside
, MRje »tehnika snimanja mozga za masovnu upe rabu«, razmjerno pristupaèna tehnologija
kojom se gotovo svaki znanstveni] mo e poslu iti kako bi provjerio svoju hipotezu.
MR nije posljednja rijeè u tehnologiji mo dane kartografije. Posljednjih ji godina d
aljnja pobolj anja ponudila magnetoencefalografija (MEG), osjetljiv; tehnologija s
posobna oèitavati maju ne tragove emitirane magnetske aktivno sti. No prostorna joj
je razluèivost mala i ne previ e razlièita od EEG-ove. Bu duæi da su signali tako slabi,
a njihovo prepoznavanje te ko, uporabljiva je sa mo u posebno konstruiranim, izol
iranim sobama, no èak i tada pokuse mo < pokvariti najmanji pokret. Ipak, jedna od v
elikih prednosti MEG-a jest njezi na brzina. Pozitronski tomografi mogu mjeriti
ono to se u mozgu dogodi ti jekom nekoliko minuta, fMR tijekom nekoliko sekunda,
a MEG mo e snimit
36
Tijelo, mozak i um
tisuæinku sekunde. Kako se misli pojavljuju i nestaju u djeliæima sekunde, svaka teh
nologija koja ih mo e pratiti vjerojatno æe postati koristan instrument. Druga znaèajn
a prednost nad EEG-om (kad pozadinska elektrièna aktivnost mo e poremetiti sliku) je
st da ko a, kosa i lubanjske kosti ne ometaju promjene u magnetskom polju koje se
zbivaju u mozgu.
Prouèavanje rada pojedinaènih neurona
Jedan od najva nijih napredaka znanosti o mozgu bio je razvoj metode utvrðivanja to p
ojedina ivèana stanica radi u odreðenom trenutku. Veæina tih pokusa raðena je na laborato
rijskim ivotinjama. Prouèavanje zasebnih stanica mjerenjem njihove elektriène aktivno
sti va na je alternativa promatranju podruène mo dane aktivnosti koja nam omoguæuje da v
idimo to pojedini elementi rade unutar regije koja nas zanima.
Zanimanje za mjerenja pojedinaènih ivèanih stanica potjeèe iz 1940-ih i prekrasno produ
ktivne suradnje dvojice iznimnih znanstvenika Andrewa Huxleyja i Alana Hodgkina,
koji su 1963. za svoj rad nagraðeni Nobelovom nagradom. Hodgkina se dr i jednim od
najveæih fiziologa pro loga stoljeæa. Zajedno s Huxleyjem, prikazao je elektriènu aktivn
ost ivaca te proces »okida-nja« impulsa. Hodgkin i Huxley izazvali su revoluciju uvoðen
jem siæu ne elektrode izravno u ivèanu stanicu. Njihova se genijalnost zrcalila i u èinje
nici da su se dosjetili rabiti ivotinje s neobièno velikim ivèanim stanicama - lignje
-uhvaæene u moru pokraj Plymoutha. Kad ka em »velika« ivèana stanica, jo uvijek govorim o
anici debljine ljudske vlasi, dakle promjera pola milimetra. Do li su do iznenaðujuæeg
otkriæa. Ni blizu svojim oèekivanjima, otkrili su da potencijal u mirovanju unutar
stanice iznosi -60 milivolta te da tijekom ivèanog impulsa raste do vr nih +40 milivo
lta. Nisu imali sreæe samo u jednome smislu - do otkriæa su do li srpnja 1939., a mjes
ec dana kasnije Britanija je bila u ratu s Njemaèkom.
Alan Hodgkin bio je briljantan znanstvenik (i pomalo se amaterski bavio matemati
kom), pa mu je Ministarstvo rata nalo ilo da se bavi radarima. Uvelike je pridonio
razvoju radara u borbenim zrakoplovima kako bi piloti mogli prepoznati bombarde
re Luftwaffe. Radio je na terenu i mnoge je sate proveo leteæi privezan u skuèenom p
rostoru u repu borbenih zrakoplova. Od njegovih se iskustava zasigurno dizala ko
sa na glavi, i to doslovce, jerje njegovoj opremi trebao napon od 15 000 volta,
a u rijetkoj atmosferi na tri do pet tisuæa meta-
37
ra bilaje sklona sna nom iskrenju bez najave. S vremena na vrijeme zapravo nalazio
u sredi tu elektriènih izboja opreme kojom je bio okru en.
Andrew Huxley, dijete u izvanredno darovitoj znanstvenoj obitelji, bio jednako n
adaren student u Cambridgeu. Poput mnogih dobrih znanstvenik zadr ao je osjeæaj mjer
e glede svojih postignuæa. Govoreæi u Stockholmu, k; mu je dodijeljena zajednièka Nobe
lova nagrada, skromno je iskazao tovan Hodgkinu kao svojem uèitelju. Rat je takoðer p
roveo baveæi se radarima, i vi e razvijajuæi radare za topni tvo i bojne brodove. Poput
Hodgkinova, nj govje ratni rad nedvojbeno spasio nebrojene ivote i bio jedno od n
ajva nij obrambenih postignuæa u novijoj vojnoj povijesti. Takoðer poput Hodgkin napos
ljetku je postao predsjednikom Kraljevskog dru tva, stoje najutjecajn polo aj u brit
anskoj znanosti. Posljednjih je godina njegov rad na londonsko University Colleg
eu vi e usredotoèen na mi iæe, a manje na ivce.
Nobelove nagrade dodijeljene ovim velikanima pone to su zasjenile va no ranijih rado
va na mikroelektrodama. Godine 1902. Ida Hyde konstruirala na Harvardu siæu ne stakl
ene cijevi promjera tri mikrona. Kako ih je napur la slanom vodom, bile su dobri
elektrièni vodièi. Zanimale su je stanice koje ! ste u, poput mi iænih. Relevantniji za n
euroznanost bio je pionirski rad Ang lique Arvanitaki. Ona je secirala divovske
stanice meku aca, isprva morskih z kana i kopnenih pu eva. Pokazala je, ne to prije Hu
xleyja i Hodgkina, da i èane stanice ritmièno stvaraju elektriène impulse te da jedna ivè
na stanic u neposrednoj blizini druge mo e utjecati na njezin izboj.
S vremenom su elektrode umnogome pobolj ane, pa se moglo prouèava manje ivèane stanice.
Staklo krasi jedno vrijedno svojstvo, a to je da se tanl staklene cijevi, nakon
to ih se u napregnutom stanju kratko zagrije laserskoi zrakom, lako mogu uvuæi u v
rlo tanke kanale. To je tehnika koju i sam rabii u vlastitim prouèavanjima jaja aca
i zametaka. No u suvremenim istra ivanj ma ivèanih stanica elektroda ne mora uæi u ivèanu
stanicu. Vrlo tanka st; klena elektroda bezbolno se uvodi u mozak ivotinje i kad
se njezin vrh naðe neposrednoj blizini ivèane stanice, mo emo toèno mjeriti njezinu aktiv
nos Pratimo li tako promjene u elektriènom potencijalu pojedinaènih stanica ka ivotin
ja, primjerice, pomakne odreðeni ud, ugleda togod ili, mo da, nau< ne to novo, mo emo doæi
do va nih spoznaja. Taj je pristup nedavno do ivi uzbudljiv napredak. Niz fiziologa
uspio je, naime, istodobno snimiti veæi brc ivotinjskih ivèanih stanica. Jedno nedavno
istra ivanje hipokampusa obuhv; æaloje istodobno praæenje najmanje 150 stanica. Jedno
stanièna znanost nipc to, meðutim, ne rje ava zagonetke mo danog funkcioniranja, ali prouè
vanj
38
Tijelo, mozak i um
velikog broja ivèanih stanica pri zajednièkom radu zasigurno krije mnoge putove k bol
jem shvaæanju prirode ljudskog uma.
Istra ivanja na ivotinjama
Nijedna sa eta povijest neuroznanosti nije moguæa bez rasprave o uporabi pokusnih ivo
tinja. Kao to æemo stalno viðati u ovoj knjizi, pokusi na ivotinjama imaju sredi nju ulo
gu u razja njavanju naèina rada mozga jo od Galenova doba u drugom stoljeæu. Iznenaðujuæi
roj mo danih istra ivanja, dragocjenih za shvaæanje èovjekovih ivèanih funkcija, mo e se n
ti na razmjerno »primitivnim« stvorenjima, poput vinskih mu ica i, kao to smo vidjeli,
meku aca. No kako mozak sisavaca ima jedinstvenu koru, mnoga istra ivanja uma, tj. k
ognitivna neuroznanost, moraju biti obavljana na njima - u to mo ete biti sigurni.
Istra ivanja niza ozbiljnih ili smrtonosnih bolesti, primjerice lubanjskih tumora
, mo danih o teæenja u novoroðenèadi, depresije, shizofrenije i Creutzfeldt-Jako-bove bole
sti, iziskivala su rad na sisavcima, a elimo li spa avati ljudske ivote ti se pokusi
, mislim, moraju nastaviti. Tu postoji sna an moralni imperativ. Etika se temelji
na naèelu nepovredivosti ivota - ljudskoga, prije svega. Ali imamo takoðer va ne moraln
e obveze prema ivotima i dobrobiti ivotinja. I njih moramo shvaæati posve ozbiljno.
Kad to ne bismo èinili, dru tvom bi zavladala ne-èovjeènost. Dakle, pravila pona anja pri è
vjeènom postupanju sa ivotinjama, koja se danas nameæu stro e nego ikad, treba shvatiti
ozbiljno. Nemamo nikakvo pravo tjerati ivotinje da pate vi e nego stoje apsolutno
nu no i u svakome trenutku s njima moramo postupati èovjeèno i s po tovanjem.
Nekoliko je osnovnih naèela koja eksperimentatori moraju uzeti u obzir. Prvo, pri
provoðenju bilo kakvih istra ivanja na ivotinjama mora postojati potvrda da su istra iv
anja korisna te da æe vjerojatno dovesti do mjera s razumnim izgledima za pobolj anj
e zdravlja. U tome smislu, nije etièno ponavljati pokuse samo zbog manjih pobolj anj
a. Drugo, svi pokusi morajujamèiti najmanju moguæu patnju te, ako postoji bilo kakav
bol, moraju se provoditi uz primjenu anestezije ili analgetika, a ivotinje moraj
u biti èiste, udobno i sigurno smje tene te po tovane. Vrlo je malo pokusa koji izaziv
aju bol. U onima u kojima ga ima - poput ispitivanja kako izbjeæi ili minimalizira
ti ljudsku bol ili kako pobolj ati anesteziju - svodi se na najmanju moguæu mjeru, a
ivotinjama se daju sredstva protiv bolova. Postoje li dokazi da ivotinja ne prest
aje trpjeti bol nakon pokusa, moraje se usmrtiti brzo i èovjeèno. Treæe, kolièina pokusa
mora biti svedena na minimum, a uvijek treba dati prednost moguæim vrijednim alte
rnativama,
39
èak i ako su skuplje ili zahtjevnije. Tehnike staniènih kultura, pokusi na Iju skim
tkivima ili istra ivanja na jednostavnim jednostaniènim organizmima beskralje njacima,
ako su dobra zamjena, moraju dobiti prednost.
Istra ivanja na ivotinjama posljednjih su godina izlo ena iznimno nepi jateljskim nap
adima. Veæinu znanstvenika to zbunjuje jer veæina stanovni t' jede meso i nosi ko nate c
ipele, remene ili torbice. Propisi za uzgoj ivotin mnogo su bla i od propisa za lab
oratorijsku uporabu ivotinja. Ostavimo li r strani pitanje hrane - prehrana namir
nicama ivotinjskog podrijetla zasigurr nije presudna za èovjekovo zdravlje - ostaju
dvojbe oko lijekova. Svi mi, èlan vi suvremenog dru tva, uzimamo lijekove, cijepimo
se i rabimo farmaceutsl proizvode koji tite i odr avaju zdravlje. Njihova sigurnos
t mora biti provjerer na ivotinjama, i to najèe æe na vi e od jedne vrste - katkad u veli
kom broji Bilo koje drugo rje enje, s popratnim rizicima po ljudske ivote, nezamisl
h je svima, osim jednoj maloj skupini ljudi. Nije nimalo sluèajno daje jedno pi vj
erenstvo Gornjeg doma, tijelo inaèe poznato po neovisnim ocjenama, izviji stilo o
testiranju lijekova koje je »... presudno za medicinsku praksu te za tit potro aèa i oko
li a, buduæi da daje podatke koji trenutaèno nisu dostupni i iz jednog drugog izvora«. M
o da bi, prije nego to aktivisti za ivotinjska pra\ uvjere ljude da su istra ivanja na
ivotinjama pogre na, svaka boèica lijeka i s1 pripravci u europskim zemljama trebali
nositi jasnu oznaku: »Ovaj priprava proizveden je, a va a sigurnost poveæana, pomoæu is
pitivanja na ivotinjama
Ono to bi trebalo duboko zabrinuti stanovnike demokratskih dr ava gr; nice su do ko
jih su neke skupine i prosvjednici za ivotinjska prava spremni i( u nastojanjima
da se izbore za zabranu istra ivanja na ivotinjama. Njihovi n; padi na znanstvenike
i znanstvene institucije ugro avaju ljudske ivote i im; ju barbarske posljedice. V
elik dio njihove propagande, objavljene, recimo, n Internetu, navodi na pogre ne z
akljuèke i slu i razbuktavanju strasti. Njihc vi poticaji na kriminalne aktivnosti oèi
to su protuzakoniti i nerijetko nasiln Njihovi bojkoti tvrtka koje podupiru rad
na ivotinjama, makar i simboliène poput farmaceutskih kompanija, osiguravajuæih kuæa il
i banaka, ili napadi n njih, nemoralni su jer zastra uju i u asavaju. Svaki demokrat
u suvremenor dru tvu trebao bi se duboko zabrinuti to vlade ne èine mnogo vi e da za tit
osobe i institucije koje su cilj tih prosvjednih skupina i njihovih nasilnih ak
cij kojima èesto pribjegavaju. Sve dok se ne poduzmu odluène i uèinkovite mjeri protiv
kriminalnih akcija i kriminalnih prijetnja, neuroznanost i zdravlje ljud obolje
lih od mo danih bolesti, poput mo danog udara ili Alzheimerove bole sti, i dalje æe bi
ti ozbiljno ugro eni.
Dopustite mi da zakljuèim s pone to iznenaðujuæom statistikom. Ako to mo ete podnijeti, p
osjetite neke od bezobzirnijih internetskih stranica èiji sadr
40
Tijelo, mozak i um
aj estoko osuðuje istra ivanja na ivotinjama i one koji ih provode. Mnoge se la i ponavl
aju: da se istra ivanja na ivotinjama provode za probitak znanstvenika, da iza njih
stoje sna ne komercijalne pobude te da su istra ivanja rijetko do la do znanstvenih s
poznaja neostvarivih drugim sredstvima. U ovoj se knjizi spominju veliki znanstv
enici koji su znatno pridonijeli razumijevanju mozga. Meðu njima, najveæu poèast uglav
nom dobivaju dobitnici Nobelove nagrade, mu karci i ene èija se znanstvena postignuæa d
r e iznimno va nima. Kad se dodjeljuje Nobelova nagrada za medicinu ili fiziologiju,
onda je to zato to se vjeruje daje doprinos dobitnika iznimno va an za zdravlje. O
d 1901. Nobelovu su nagradu dobile najmanje 132 osobe, èiji rad ne bi bio moguæ da s
u istra ivanja na ivotinjama zabranjena. Do 2003. sedam od deset dobitnika Nobelove
nagrade barem je djelomice svoje radove temeljilo na istra ivanjima na ivotinjama.
Od spomenuta 132 Nobelova laureata, najmanje su 32 osobe izravno pridonijele ne
uroznanosti - doista, mnoge od njih nisu spomenute u ovoj knjizi. Te osobe nisu
rabile ivotinje radi svoje karijere. Èinile su to jer su vjerovale, a i dokazale, d
aje njihov rad va an u borbi za spas ivota i unaprijeðen] e zdravlja.
41
Drugo poglavlje
Kako radi va mozak?
Nevjerojatno je koliko prijepora u Britaniji izazivaju istra ivanja mozgova mrtv:
Otkad je vlada objavila tzv. Isaacovo izvje æe, digla se neviðena hajka, potakr ta èinje
nicom da su patolozi samovoljno odluèili èuvati mozgove nakon aute sija kako bi prod
ubili znanje o njihovim moguæim abnormalnostima. Brkan; se tisak raspisao kako su
takvi mozgovi »protuzakonito uzeti« ili èak »ukrac ni«. Takve senzacionalistièke tvrdnje ni
u opovrgli ni Nacionalna zdravstve slu ba ni du nosnici Ministarstva zdravstva ni vl
adini ministri. Taj neodgo\ ran propust du nosnika koji su morali znati to im je èini
ti ima razoran uèin na britansku neuroznanost. Meðu neurolozima postoji opæa suglasnos
t da p mno posmrtno prouèavanje mo danog tkiva ima veliku medicinsku va no No vrlo brz
o nakon ga enja ivota, mozak se poène raspadati takvom brzine da prouèavanje njegove gr
aðe postaje beskorisno, osim ako ga se najprije i no ne konzervira fiksacijom u for
malinu. Dakako, pomno istra ivanje tijekc autopsije jednostavno nije moguæe, pa su p
atolozi - posve odgovorno, po m me sudu - konzervirali mozgove kako bi ih oèuvali
za kasnije prouèavanje, k bude vremena za pomnu ra èlambu. Buduæi da vladini du nosnici ni
su nima podr ali istra ivaèe koji se bave takvim istra ivanjima mozga, znanje o jedno od
najva nijih i najskupljih pitanja pred Nacionalnom zdravstvenom slu bon britanskim
dru tvom - du evnom zdravlju - ozbiljno je ogranièeno.
Osoba sam sna nih religioznih pogleda i nedvojbeno je da veæina pobo n osoba s pravom e
li da se mrtvim tijelima oda poèast. Njihovi religiozni pog] di ponajprije poèivaju
na uvjerenju u svetost ivota. No da bismo spasili ive katkad je potrebno prouèavati
smrt. Naravno, dr im da su religiozni pogle drugih ne to to se mora duboko po tovati, a
li ne mislim daje prihvatljivo t poravati napredak dru tva u cjelini pretjeranim r
eakcijama na vjersku osjeti vost malog broja osoba. Dakako, obitelj nekoga tko j
e mo da dvojio o autops taj pregled mo e odbiti i tijelo æe biti pokopano nedirnuto. T
o je posve raz mljivo. No dopusti li obitelj autopsiju, onda bi trebalo biti jas
no da æe neka ti
42
Kako radi va mozak?
va mo da biti potrebno pohraniti za kasnije prouèavanje, a u sklopu izvorne autopsij
e.
Neuronske mre e
Sto vidimo kad pogledamo mozak nakon konzerviranja u formalinu? Izvana, ne mnogo
. Neprivlaèan predmet mase od otprilike 1400 grama uglavnom nalik divovskoj, nabor
anoj gljivi. No pod mikroskopom mo emo vidjeti da sadr i neobièno mnogo stanica. Njih
pribli no sto milijarda ivèane su stanice, one koje obavljaju mislilaèki posao. Ali ivèan
stanice samo su manji dio svih mo danih stanica. Za rad im je potrebna potpora dr
ugih stanica, tzv. glija stanica. Rani su anatomi glije shvaæali kao »ljepilo«, pa su
tako i dobile ime (grè. glia = ljepilo).
Mnogo je vrsta glija stanica. Neke tite neurone od nepo eljnih kemijskih spojeva, p
rimjerice mnogih lijekova. Druge glije imaju ljekovita svojstva - kad ivèane stanic
e odumru, one preplave o teæeno podruèje i pro dru mrtvo ne-uronsko tkivo. Naposljetku,
preostale glija stanice tvore mijelin, masnu ovojni-cu oko ivèanih stanica, svojevr
stan elektrièni izolator.
Poveæamo li sliku, vidjet æemo daje svaka od tih ivèanih stanica poveza s do deset tisuæa
drugih ivèanih stanica izdancima nalik tankim granèicai drveta ili slo enim korjenèiæima.
Nazivamo ih dendritima i aksonima. Denc ti primaju dolazne informacije koje dovo
de aksoni. Zacijelo veæ znate da m dani neuroni komuniciraju elektricitetom koji s
ami stvaraju - ali to ne zn; da u na im lubanjama vrcaju iskre. Komunikacija se po
najvi e odvija oslol danjem kemijskih spojeva iz ivèane stanice koji dovode do promje
ne u maj nom elektriènom naboju neurona s kojima je povezana.
Neurotransmiteri
Poveæamo li dalje, vidjet æemo da ivèane stanice nisu meðusobno spojei Obja njenje kako i
stanice komuniciraju kemijskim porukama za ne rologiju je bio golem korak napri
jed. Kao to to katkad biva, otkriæe se zbilo prilièno nevjerojatan naèin. Godine 1921.
austrijski znanstvenik Otto Loe (1873. - 1961.) u gluho se doba noæi probudio iz n
adahnjujuæeg sna. Na krab je ne to na papir pokraj kreveta i odmah nastavio spavati. P
robudio se u est: ti. Shvatio je daje sanjao ne to iznimno va no i uzeo bilje nicu, no
polusnei krabotinu u bilje nici uopæe nije mogao de ifrirati. Taj je dan poslije opis k
ao »najoèajniji dan mog znanstvenog ivota«. No iduæe mu se noæi san vrat pa se u tri sata,
ne htjev i ni ta riskirati, smjesta ustao i, navodno jo u pid ar pohitao u laboratorij,
gdje je poèeo izvoditi pokus koji mu se ukazao u snu.
Uzeo je dva ablja srca. Na oba je jo uvijek bio lutajuæi ivac (nervus vagu srca su jo
uvijek kucala. Jedno je stavio u komoru ispunjenu slanom vodom koncentracijom so
li kao u normalnoj tjelesnoj tekuæini) koju je cjevèicom punjenom tekuæinom povezao s
komorom u kojoj se nalazilo drugo srce. 2 tim je poèeo elektriènom strujom podra ivati
lutajuæi ivac prvoga srca - k canje mu se odmah usporilo. Tada je nastupio èudesan t
renutak istine. Nak< kratke stanke, ne dulje od minutu ili dvije, Loewi je opazi
o da se i drugo sr poèelo usporavati. Izveo je oèit i ispravan zakljuèak. Shvatio je d
aje elektrici podra ivanje lutajuæeg ivca dovelo do stvaranja kemijske poruke. Kemijs
ki spoj kroz fiziolo ku otopinu pre ao iz jedne komore u drugu i izazvao usp renje d
rugog srca, bez izravnog elektriènog podra ivanja. Do pet sati ujut: toga istog jutr
a, samo dva sata nakon sna, Loevvi je imao prvi dokaz da se i èano uzbuðenje tijelom
i mozgom prenosi kemijskim glasnicima, kasnije n zvanima neurotransmiterima. Za
taj rad Loewiju je 1936. dodijeljena Nobel va nagrada. No samo dvije godine kasn
ije, zato stoje bio idov, uhitili su j
44
Kako radi va mozak?
juri nici. Kako bi ga pustili, morao je nalo iti svojoj banci da sav novac od Nobelo
ve nagrade prenese na nacistièki raèun. Kao izbjeglici, sva ostala imovina smjesta m
u je konfiscirana. Ipak, sreæa mu se osmjehnula, pa se bez prebijene pare domogao
Engleske.
Premda je Loewi svojim radom pokazao kako se prenosi kemijska poruka izmeðu ivèane i
mi iæne stanice, opa eni mehanizam jednak je naèinu prijenosa kemijskih poruka izmeðu ivèa
stanica u mozgu. ivèane stanice nisu, dakle, spojene, pa kako onda komuniciraju? N
a svakom susreti tu aksona i dendrita susjednih neurona postoji siæu na pukotina, sina
psa. Kad doðe do komunikacije izmeðu neurona, tu pukotinu ispune neurotransmiteri, k
emikalije prijenosnici elektrokemijskih »poruka«. Poruke putuju razlièitim brzinama -
od 3 do 32 km/h - ovisno o velièini aksona i gustoæi debele mijelinske ovojnice oko i
vèanih stanica. No buduæi daje mozak, kao to obièavam reæi, najslo eniji predmet u poznato
svemiru, nije sve tako jednostavno. Procjenjuje se da samo u djeliæu mozga velièine
zrnca pijeska ima nevjerojatnih milijardu sinapsa.
Do danas je identificirano pedesetak razlièitih neurotransmitera, ali mi æemo se pon
ajprije pozabaviti s nekoliko njih, aktivnih veæinom u mo danoj kori. Veæina ivèanih stan
ica mo e proizvesti vi e od jednog neurotransmitera, ovisno o stupnju primljenog ivèano
g uzbuðenja.
Glutamatje jedan od najva nijih i najèe æih »opæenamjenskih« neurotransmitera, prisutan u c
lome mozgu. Kemijski, rijeè je o bliskom srodniku natrijeva glutamata, èestog dodatk
a hrani, osobito u kineskim restoranima. S obzirom na toliku sliènost natrijeva gl
utamata i tog sveprisutnog neurotransmitera, u pro losti je vladala odreðena zabrinu
tost da bi njegovo prekomjerno dodavanje hrani moglo utjecati na rad ivèanog sustav
a. Ipak, najnovija istra ivanja u SAD-u potvrðuju daje rijeè o bezopasnom spoju.
Gama-aminomaslaèna kiselina ili GABA (od engl. gamma aminobutjric acid) najva niji j
e inhibicijski neurotransmiter u mozgu. Kako bi onemoguæili da istodobno okidanje
prevelikog broja ivèanih stanica i njihovih sinapsa preoptereti mozak, neuronski kr
ugovi moraju »odluèiti« koje æe poruke proslijediti. GABA je neurotransmiter koji najèe æe
luje poput nadzornika. Uzmanjka li ga iz bilo kojeg razloga, sustav reagira kaot
ièno. Tisuæe ivèanih stanica poèinju istodobno slati poruke, a to mo e izazvati estok nap
j. Èuo sam neke neuroznanstvenike kako epileptiène napadaje opisuju kao posljedicu p
objede pobuðujuæeg djelovanja glutamata u borbi s inhibicijskim uèinkom GABA-e. GABA p
oma e ivèanim stanicama da razluèe na koje æe signale reagirati. Istra ivanja na rezus maj
unima upuæuju na èinjenicu da u starosti mo da dola-
45
zi do pomanjkanja GABA-e. To bi mogao biti jedan od razloga za to se rr talna dete
rioracija javlja u starijoj dobi, a sudeæi po nalazima, zdravlje star mogli bi pob
olj ati tretmani tim spojem ili, pak, drugim spojevima koji p èu njegovo djelovanje.
Dopaminje ponajprije povezan s voljnim pokretima, pa osobe u kojih je gova konce
ntracija sni ena, primjerice oboljeli od Parkinsonove bolesti, obi imaju pote koæe sa
zapoèinjanjem pokreta. Sni ena razina dopamina prisu je i u osoba s poremeæajem pozorn
osti s hiperaktivno æu (ADHD) te u deprt nih osoba. Shizofrenija se povezuje s povi en
om razinom dopamina. Dopan ski putovi u mozgu jasno su odreðeni, pa mo emo vidjeti k
ako razlike u ko ni dopamina izazivaju razlièite poremeæaje, ali i kako djeluju na n
a u osobn Primjerice, jedan od glavnih dopaminskih putova koji polazi od tzv. zbij
ei dijela crne jezgre, podruèja u mo danom deblu, prema bazalnim gangliji] omoguæuje n
am glatko izvoðenje automatskih pokreta, npr. hodanje.
Kao to æemo vidjeti, dopamin je, izmeðu ostalog, povezan i s odreðer oblicima pona anja,
poput alkoholizma, kriminala, pustolovnosti i zlopor; droga. S obzirom na èinjenic
u daje posebno va an u mo danim sredi tim; zadovoljstvo, to ne iznenaðuje. Amerièki genetiè
ri David Blum i Kenneth i mings dr e da su identificirali osobitu promjenu najedno
m genu kakva se lja kod 50 do 80 posto alkoholièara, narkomana te ovisnika o kocka
nju i hn Promijenjeni gen sprjeèava vezanje dopamina na ivèane stanice u mo dar putovim
a »nagrade i motivacije«. Zato se osobe s takvim genom ne osjeæ dovoljno zadovoljno ka
d se upuste u pona anje èiji bi im ishod trebao doni osjeæaj nagraðenosti. Pa ga iznova
i iznova ponavljaju.
Serotonin, izmeðu ostalih funkcija, sudjeluje u regulaciji apetita. Osobe s vi enom
razinom serotonina mogu, primjerice, imati lo apetit. Va an je regulaciji raspolo enj
a. Antidepresiv Prozac jedan je od lijekova iz skupine lektivnih inhibitora pono
vne pohrane serotonina. Oni djeluju tako to spi èavaju ivèanu stanicu da reapsorbira s
erotonin nakon stoje obavio svoju »{ snièku« zadaæu. Kao rezultat, mozgom kola povi ena ra
zina serotonina, podi e raspolo enje i budnost.
Adrenalin (ili epinefrin, kako se jo naziva) uglavnom se nalazi drugdje u t lu, n
o male kolièine djeluju i u mozgu. Nimalo iznenaðujuæe, povezan je s sokom razinom bud
nosti i uzbuðenja. Noradrenalin (ili norepinefrin) ima vt koncentraciju u mozgu, a
razina mu se dramatièno poveæava kad se probu mo. To je ponajprije neurotransmiter
budnosti, no on ne samo da nam por e usredotoèiti se, nego istu funkciju obavlja na
molekularnoj razini u mo? - brine se da slabe neuronske veze odumru, a sna ne ojaèa
ju.
46
Kako radi va mozak?
Na na em æemo putovanju susresti jo nekoliko neurotransmitera - meðu njima su endorfini
, zadu eni za nadzor bola i pobuðivanje mo danih sredi ta za nagrade, te adenokortikotro
pin, koji, èini se, inhibira lijevu, analitièku stranu mozga i potièe stvaralaèko mi ljenj
e.
Mo dana podruèja
Vratimo li se ponovno korak unatrag i promotrimo mozak golim okom, vidjet æemo da
se taj zadivljujuæi organ ne dijeli samo na dvije polovice. Svaka je polovica podi
jeljena na jo èetiri dijela (str. 29 i 48). Straga su zatiljni re njevi, uglavnom odg
ovorni za obradu vizualnih informacija. Ispred njih, neposredno iza u iju, nalaze
se sljepooèni re njevi, koji, izmeðu ostalog, obraðuju jeziène i zvuène informacije. Na vrh
su tjemeni re njevi, odgovorni za percepciju prostora i na eg polo aja u njemu te, dj
elomice, za pokrete i dodir. Sprijeda su dva èeona re nja, podruèja odgovorna za ono to
nazivamo »vi im funkcijama« ljudske vrste, primjerice mi ljenje i planiranje. Postoji j
o i tzv. otoèni re anj, podruèje smje teno duboko izmeðu sljepooènih i zatiljnih podruèja,
za obradu instiktivnih informacija, poput temperature i okusa.
Èeoni re njevi imaju glavnu ulogu u regulaciji pona anja. U jednom od kasnijih poglavl
ja prouèit æemo razvoj ljudskog mozga od zaèeæa do starosti, no ovdje valja spomenuti da
èeoni re njevi sazrijevaju najdulje, katkad i do polovice dvadesetih. Jasno je, sto
ga, daje sposobnost djece da se nauèe samokon-troli ne to to se s vremenom mo e samo po
bolj ati. Eto traèka nade za oèajne roditelje i uèitelje!
Zavirimo li ispod povr ine mozga, tj. onog osobitog ustroja vijugavih nabora (nazi
vamo ih vijugama) i brazda (nazivamo ih ljebovima), naiæi æemo na druge tvorbe, svaku
s parnjakom u suprotnoj polutki. (Jedina tvorba bez parnjaka je, kao to smo spom
enuli, hipofiza.) Èetiri od njih - amigdala, hipota-lamus, talamus i hipokampus -
povezane su u tzv. limbièki sustav. Limbièki sustav smatramo sjedi tem na ih èuvstava te m
nogih instikata, potreba i nagona koji nam poma u da pre ivimo. Amigdala, siæu na badema
sta tvorba, aktivna je kad osjeæamo èuvstva. Daje o teæena ili daje nemate, vjerojatno n
e biste mogli osjeæati strah.
Hipotalamus je procesno sredi te to iz mnogih mo danih i tjelesnih podruèja prima infor
macije i alje im prikladne odgovore. Upravo je hipotalamus, odnosno njegovo uprav
ljanje hipofizom, zaslu an to nam srca pojure, a krvni tlak poraste kad smo, primje
rice, upla eni. Osobe s o teæenom hipota-
47
lamièkom funkcijom mogu biti sklone anoreksiji ili prejedanju, kao da ih r hovi ap
etiti uopæe ne slu aju. Mogu takoðer biti neplodne, jer alje li hipoi lamus hipofizi po
gre ne signale, hormonalne upute za proizvodnju jaja aca sperme mogu biti neprikladn
e. Talamus, pak, djeluje kao spona izmeðu osj< nih podruèja i vi ih mo danih funkcija. S
ve osjetilne informacije, s iznimko onih iz najprimitivnijeg osjetnog sustava, n
ju nog, prije odlaska na vi u kor kalnu razinu prolaze kroz talamus. Hipokampus je o
dgovoran za pohranu i formacija u dugoroèno pamæenje i njihovo dosjeæanje. Osobe s hip
okamp; nim o teæenjima imaju znatne te koæe s pamæenjem, a dokazano je i da osol koje su d
o ivjele te ke traume, pa zbog toga imaju djelomiènu amneziju, m gu imati manje hipoka
mpalnog tkiva.
Amigdalu i hipokampus s gornje strane blago obavijaju bazalni gangliji. Slu: kao
suèelje izmeðu motorièkih centara u mo danom deblu ispod njih i ostati mozga. Stoga su
posebno va ni u planiranju i izvedbi pokreta. No, slièno mn gim mo danim podruèjima, ni
njihova funkcija nije tako zgodnojednoznaèn Osobe s o teæenim bazalnim ganglijima mogu
imati i te koæe u razumijevan
48
Kako radi va mozak?
neverbalne komunikacije. Isto vrijedi i za tvorbu smje tenu u stra njem dijelu glave
, neposredno iznad mo danog debla. To podruèje, mali mozak (lat. cere-bellum), dugo
je smatrano primitivnim sredi tem za ravnote u, pokrete i motoriku. Nedavna su istra i
vanja, meðutim, pokazala da mali mozak sudjeluje u planiranju i tempiranju radnja,
procjeni velièine predmeta i crtanju crte a pravilnih proporcija. Usto, sve je vi e d
okaza u prilog njegova sudjelovanja u èitanju i govoru te mnogim drugim vidovima k
ognicije.
Zajedno s malim mozgom, mo dano deblo, podruèje pri samome dnu glave, tvori najstari
ji dio èovjekova mozga - dio koji dijelimo s na im precima gmazovima. U mo danom deblu
smje teni su najosnovniji programi za pre ivljavanje - oni koji nadziru hranjenje,
spavanje, obavljanje nu de, orgazme i disanje. Njegovo je djelovanje dovoljno da u
nedostatku ostalih funkcija organizam odr i ivim. Maèke kojima je mo dano deblo odvoje
no od ostatka mozga i dalje se mogu kretati, pobjeæi èuju li um i, postavi lije se is
pred njih, pojesti hranu.
Sve te mo dane module meðusobno povezuju aksoni gusto zbijeni u ukri- ane snopove. Ust
o, lijevu i desnu mo danu polutku povezuje debela akson-ska vrpca - uljevito tijelo
(corpus callosum). Kao to se mo e pretpostaviti po njegovu polo aju, uljevito tijelo
omoguæuje komunikaciju izmeðu mo danih polovica. Kao to æemo vidjeti, lijeva i desna polu
tka i njihovo meðudjelovanje imaju presudnu ulogu u stvaranju na e osobnosti.
Cingularna vijuga
uljevito tijelo
Èeoni pol j |
Subkalozna vijuga
Zatiljni pol
Talamus
Parahipokampalna vijuga
Limbièki sustav
49
^ Mo dane polovice
Premda su lijeva i desna polutka mozgajednako ustrojene i u uobièajenim ol nostima
stalno komuniciraju, svaka polovica udomljuje i pone to drukèije fu cije. Prema tom
e, dvije strane mozga ne rade neovisno jedna o drugoj. U v( ne osoba lijeva stra
na obavlja vi e analitièkog procesiranja. Osim to veæini d jeziène sposobnosti, èesto je o
govorna za neke vidove mi ljenja i zakljuèivar Nasuprot njoj, desna je strana u mnog
o veæoj mjeri holistièki aparat.
Mnogo je napisano, nerijetko bez pravih dokaza, o razlici u funkcijama i sne i l
ijeve polutke. Pod mikroskopom je razlika izmeðu lijevog i desnog m ga, dakako, vi
dljiva. Desnu polutku tvori vi e bijele tvari nego sive. U sivoj tvari, u osnovi,
odvija obrada, a bijela tvar tvori komunikacijski kanal. Kake bijele tvari vi e, z
a desnu se polutku katkad navodi da ima veæu gustoæu v< izmeðu ivèanih stanica. Aksoni u
desnoj polovici du i su od onih u lijevoj, se mogu povezati s udaljenijim neuronim
a. Neki su autori pisali, a da nisu im èvrstih dokaza, daje lijeva polutka bolja u
logièkom povezivanju te povezivat zamisli i koncepata, a daje desna sjedi te stvara
laèke i intuitivne misli. Danas smatra da æe osoba s dominantnom lijevom stranom (il
i s o teæenom desnoi
Cingularna vijuga uljevito tijelo
Desna mo dana polutka (unutarnja povr ina)
50
Kako radi va mozak?
mo da biti bolja u metodièkom, analitièkom radu, primjerice knjigovodstvu. Netko s dom
inantnom desnom polovicom mogao bi, pak, biti vje tiji u povezivanju naizgled nesp
ojivih zamisli i osjeæaja, stoje korisno u umjetnosti, glazbi i knji evnosti. Opæenito
, de njacimaje uglavnom dominantna lijeva polutka, a ljevacima desna. No to se ne
bi smjelo shvaæati kao pravilo. Jer kad bi to uvijek bilo tako, ne bi bilo ljevoru
kih matematièara ni desnorukih pjesnika!
Nedavna istra ivanja razlika u pona anju mu karaca i ena otkrila su zapanjujuæu èinjenicu
uljevitom tijelu. Opæenito uzev i, razmjerno je veæe u ena. Ruben i Raquel Gur iz Penns
vlvanijskog medicinskog centra u Philadelp-hiji potvrdili su da su ene èe æe sposobne z
a »vi ezadaænost«.2 ene redovito istodobno izvode vi e zadaæa, recimo na poslu ili kod kuæ
arci su, pak, skloniji usredotoèavati se na pojedine zadaæe i dovr avati ih jednu po j
ednu. Ruben i Raquel Gur smatraju da bi uljevito tijelo u ena prosjeèno moglo biti v
eæe zbog vi e neuronskih veza, to omoguæuje br u i jednostavniju komunikaciju izmeðu mo da
podruèja. Mu karci imaju manje veza izmeðu polutka, paje neuronska komunikacija ne to s
porija i stoga uèinkovitija kad se funkcija odvija u jednom mo danom podruèju, a ne iz
meðu dviju polovica. Predla u i da bi ta razlika izmeðu uljevitih tijela èak mogla objasn
iti neke dobro poznate èuvstvene razlike izmeðu mu karaca i ena. O tome se mnogo nagaða,
pa tako neki izvori tvrde daje èuvstveno procesiranje uglavnom smje teno u desnoj po
lutki, a daje sposobnost izra avanja èuvstava govorom u lijevoj polovici.Je li onda
mu karcima, s manje veza izmeðu polovica, te e govoriti o èuvstvima? S dodatnim vlaknima
u uljevitom tijelu, enama je izra avanje emocija, pak, poput uroðenog pona anja. Mo da,
akle, mi, mu karci, ipak imamo nekakvo opravdanje za svoje pona anje.
Podijeljeni mozak
Kirurzi su 1960-ih pribjegli oèajnièkom poku aju lijeèenja te kog oblika epilepsije. Odluèi
i su presjeæi uljevito tijelo. Cest uzrok velikog napadaja s gubitkom svijesti (i o
pasnog po ivot) jest irenje elektriènih izboja iz o teæenog mo danog podruèja mo danom ko
bje polutke. Presijecanje veza izmeðu polovica trebalo je zaustaviti napadaje koji
su obuhvaæali cijeli mozak. Pobolj anja su najèe æe bila dramatièna, no pacijenti su ubrzo
poèeli pokazivati neke prilièno èudne nuspojave.
Neurobiolog Roger Sperrv, dobitnik Nobelove nagrade 1981., bio je jedan od mnogi
h slavnih znanstvenika koji su dio karijere proveli u Kalifornijskom
51
tehnolo kom institutu. Bio je prilièan erudit-jedan od njegovih tamo i kolega zabilje io
je daje bio sjajan kipar. No u neuroznanstvenim je anali mo da najpoznatiji po ra
du s pacijentima razdvojenog mozga. Èuvena je i gova izjava: »Sve se svodi na to da
suvremeno dru tvo diskriminira desnu lutku.« Bilo je to kad je od pacijentice zatra io
da usredotoèi pogled na zas na kojem je bila mala toèka. Putovi od oèiju do dijelova
vidne kore koji prii ju informacije kri aju se, pa u normalnim okolnostima informa
cije iz des strana vidnih polja odlaze u lijevu stranu mozga, i obrnuto. Isto vr
ijedi za ke, lijeva je povezana izravno s desnim mozgom, a desna s lijevim. No u
p; jenata s razdvojenim mozgom veæina je tih raskri ja, jasno, prekinuta. Spe je is
pitivao uèinke te promjene prikazujuæi joj sliku alice desno od toèke zaslonu dvadeseti
nku sekunde. Toliko je, naime, oku potrebno da opazi pr met, a da ga ne izo tri i
tako po alje informaciju u obje polutke. U sluèaji pacijentice slika je, dakle, zbog
o teæenog uljevitog tijela oti la samo u lij< stranu mozga. Kako je to ujedno i govorn
a strana, mogla je prepoznati i ir novati ono stoje upravo vidjela, alicu.
Zatim joj je, meðutim, s lijeve strane toèke, kako bi oti la u desnu pol ku, zabljesnu
la slika lice. Upitana da ka e stoje vidjela, odgovorila je »ni t Sperrvju je zatim zam
olio da posegne ispod stola i, ne gledajuæi, nego sai dodirom, meðu veæim brojem predm
eta lijevom rukom naðe onaj koji je up vo vidjela. Smje taje izabrala licu. No upitan
a da imenuje predmet u ruci, i zvala gaje »olovkom«.
U tome pokusu na djelu jasno vidimo lijevu i desnu mo danu polutku. Kac slika bila
zdesna, pacijentièin lijevi mozak ne samo da ju je mogao prepozn; nego joj je i o
moguæio da ka e stoje vidjela. Ali kad je slika bila prikazana jeva, pa je oti la izra
vno u desni mozak, pacijentica o njoj Sperrvju nije mo| reæi ni ta - jer govorom upr
avlja lijeva polutka, a ona sliku nije vidjela. Jedi stoje njezin lijevi mozak t
ada mogao reæi bilo je »ne vidim ni ta«. No desna polutka primila sliku lice i stoga je m
ogla lijevom rukom, bez kori tenja go^ ra, izabrati pravilan predmet, premda ga ni
je znala toèno imenovati.
Jezièna sposobnost nije, meðutim, uvijek smje tena iskljuèivo u lijevoj pol ki. Nekoliko
rijetkih pacijenata s razdvojenim mozgom uspjelo je komunicir desnom polutkom,
stoje dovelo do pomalo jezovitih rezultata. Michael Gaz; niga, èije odliène knjige o
neuroznanosti toplo preporuèujem, radio je na Kæ fornijskom sveuèili tu, a trenutaèno rad
i u Dartmouthu, u New Hamphshire Nai ao je na studenta, odnosno pacijenta, èija je d
esna polutka mogla komu; cirati kratkim frazama. Zadaæa nije bila laka jer je izgo
vorena pitanja, za raz ku od slika, nemoguæe poslati samo u jednu polutku. Kad lij
eva polutka èuje g
52
Kako radi va mozak?
vor, preuzima »vlast«. Zato su dr. Gazzaniga i njegov suradnik Robert LeDoux osmisli
li novu metodu: glavninu pitanja bi izrekli, no kljuèna bi rijeè zabljesnula na zasl
onu daje pacijent proèita, a desna polutka apsorbira ono to lijeva ne mo e. Primjeric
e, upitali bi, »Nabroji nam svoje...«, i zatim na zaslonu prikazali rijeè »hobije«. Pacije
nt je zatim odgovarao na pitanja upuæena desnoj polutki slaganjem slova iz igre Sc
rabble.
Pacijentov se desni mozak poèeo izdvajati kao zasebna osobnost s vlastitim sklonos
tima i nesklonostima. Kad su od mladiæa zatra ili da na dugom popisu ocijeni stavke
poput namirnica, boja i imena, desna im je polutka dosljedno davala lo ije ocjene
nego lijeva. Jo bizarnije, kad su ga pitali to eli raditi kad diplomira, lijevi je
mozak rekao »crtaè«, a desni je slo io rijeèi »vozaè automobilskih utrka«. Znaèi li to da s
mo svijetom s dvije neovisne osobnosti u glavama, od kojih je jedna nijema jer j
oj manjka sposobnost govora? To bi svakako bio najekstremniji (i dosta zabrinjav
ajuæi) zakljuèak koji bi se iz ovoga mogao izvesti. Mo da je, ipak, samo rijeè o tome da
se na a svijest stalno pomièe iz jedne u drugu polutku, dok je ne ometemo. Ili da u
mozgu postoje mnoge »inaèice« nas koje su obièno sjedinjene i skladne zahvaljujuæi uljevi
om tijelu.
Profesor Gazzaniga pi e i o intrigantnoj epizodi kad je desnoj polutki pacijentice
s razdvojenim mozgom (drugim rijeèima, kroz njezino lijevo vidno polje, tj. lijev
e strane oèiju) prikazan kratak isjeèak uznemirujuæeg filma. Kako u desnoj polutki nij
e imala sposobnost govora, nije mogla izvijestiti o viðenome. Zapravo, rekla je da
nije vidjela ni ta. No svejedno je spomenula da se osjeæala upla eno i tjeskobno. Kas
nije joj je pred drugim èlanom istra ivaèkog tima izletjelo, »Znam da mije dr. Gazzaniga
drag, ali sad ga se iz nekog razloga bojim.« Cini se daje u mozak prodro emotivni
sadr aj onoga stoje upravo vidjela, paje nastojala nekako objasniti svoje osjeæaje.
Ista pojava mo e se opaziti kad se pacijentima s razdvojenim mozgom prikazuju neu
tralnije slike, primjerice oceani i slapovi. Pacijenti izvje tavaju o osjeæajima spo
kojstva, premda nisu svjesni da su ih izazvali prikazani isjeèci.
Kako se pacijenti s presjeèenim uljevitim tijelom snalaze u svakida njem ivotu? Neki o
d njih navode da ne mogu obavljati ni najjednostavnije zadaæe jer im se jedna ruka
pona a u skladu s njihovom voljom, a druga izvodi faustov-ske vragolije. Alan J.
Parkin, profesor eksperimentalne psihologije na Sveuèili tu Istoènog Sussexa, izvijest
io je o pacijentima s tzv. sindromom otuðene ruke (engl. Alien Hand Syndrome, AHS)
, osobama koje jedna ruka mo e razodjenuti jednako brzo kao to ih druga mo e odjenuti
.
53
Sindrom otuðene ruke poremeæaj je kao iz noænih mora i filmova strave. P je otprilike
sedam godina, dr. Feinberg s Medicinskog fakulteta Albert Einsi in opisao je u e
misiji televizijske postaje Learning Channel enu koja je buc æi se iz nemirnog sna
osjetila kako je u tmini spavaæe sobe neèija ruka estol i nemilice ste e oko vrata. Svo
m snagom desne ruke oèajnièki ju je poku ava povuæi. Tada je, usred borbe, shvatila daje
skriveni napadaè nitko drugi d( njezina vlastita lijeva ruka. Ne iznenaðuje stoga to
te noæi, kao i veæinu iduæi od straha nije mogla usnuti sve dok ne bi bila potpuno pr
emorena.
Premda su mnoge osobe s AHS-om imale radikalne operacije mozga radi jeèenja te ke ep
ilepsije, Feinberg ka e da poremeæaj mo e snaæi svakoga s mc danim o teæenjem. Sluèaj ene
je poku ala zadaviti vlastita ruka potje< iz prvog rada o poremeæaju, napisanog u Nj
emaèkoj 1908., no na prièu se n dovezao i Larry, jedan od pacijenata u emisiji, koji
je takoðer isprièao kako jedne noæi probudio s lijevom rukom oko vrata. Prisjetio se
i kako ponekad jelom lijeva ruka uhvati desnu i »jednostavno mi ne dopu ta da vilicu
ili lic prinesem ustima«.
Prilièno mi se sviða i ova prièa, koju sam na ao na jednoj motociklistièk internetskoj str
anici:
Juèer sam upoznao jednog japanskog motorista. Simpatièan tip, imao je mo da oko 45 god
ina. Kazao nam je kako trenutaèno ne radi. Ka e da je imao zdravstvenu tegobu: »Baka T
e«. Bio sam potpuno zbunjen. To znaèi luda ruka. Sto je, pobogu, luda ruka? I onda n
am je nastavio obja njavati kako katkad izgubi nadzor nad desnom rukom. Ona jednos
tavno poène raditi to hoæe. jedne se noæi spu tao niz Daishein Keihin... Odjednom je desn
a ruka poèela dodavati gas. Strava, jer tip vozi Suzukija Hayabusu od 1300 cm3. Ub
rzanje je bilo suludo. Isprièao nam je kako je vozio oko 270 km/h i cijelo vrijeme
udarao i vukao desnu ruku. Kad ga je naposljetku sustigla policija i ao je br e od
250 km/h. Priveden je u postaju, no sve su optu be poslije odbaèene zbog njegova med
icinskog stanja - sindroma otuðene ruke. I DALJE vozi. Mo ete li to zamisliti?
Veseljaci nalijevo, mrzovoljni nadesno
Svi se donekle razlikujemo po stupnju dominantnosti jedne polutke nad dri gom, p
remda, kao to æemo vidjeti u nastavku, postojeæa hijerarhija uopæe n mora biti trajna.
No dominantnost odreðene polutke mo e biti odgovorna z
54
Kako radi va mozak?
kljuène vidove na eg temperamenta. U istra ivanju provedenom 1994., Richard Davidson s
Wisconsinskog sveuèili ta raznim je ispitanicima prikazivao filmske isjeèke, a zatim
mjerio protok krvi u njihovim lijevim i desnim polutkama.3 Isjeèci su bili podijel
jeni u dvije vrste - pozitivne i usreæujuæe te negativne i ra-stu ujuèe. Davidson je zab
ilje io kako se èinilo da su osobe s aktivnijom lijevom stranom pozitivnije reagiral
e na pozitivne isjeèke, a one s veæom aktivno æu u desnoj polovici negativnije na negati
vne isjeèke. Ukratko, èini se da osobe s aktivnijim lijevim mozgom uspostavljaju pov
ratnu spregu izmeðu sebe i pozitivnih podra aja u okolini, to im jamèi postojanije pozi
tivno raspolo enje, a osobe s aktivnijom desnom polutkom èine upravo suprotno, kao d
a su sklonije tomu da budu ganutije tu nim zbivanjima u okolini. To je svakako zan
imljiv nalaz. Depresivne osobe èesto izjavljuju da »svijet vide na drukèiji naèin« od osta
lih. Mo da nije uvijek dobro vidjeti cjelovitu sliku.
Taje razlika vidljiva i u osoba koje su pretrpjele mo dani udar koji je praktièno »nok
autirao« jednu od polutka. Osobe s o teæenom lijevom polutkom sklonije su depresiji, a
svoje te koæe obièno do ivljavaju kao potpune katastrofe. Nasuprot njima, osobe s o teæeni
desnim mozgom katkad uopæe ne uviðaju da imaju te koæa.
Podjela na lijevu i desnu stranu vidljiva je u na im reakcijama na umjetnost - pri
lièno èesto ka emo da nam se slika sviða, ali ne mo emo objasniti za to. Doista, profesori
mjetnosti potièu studente obrazovane u akademskim okvirima unutar kojih se njeguje
racionalno mi ljenje da svoju promi ljenost ostave izvan predavaonica. Tra e od njih
da se povezu s osjeæajima koje izaziva umjetnost. To mo da zvuèi poput povratka na »meto
dsku glumu« i druge umjetnièke pokrete 1960-ih, no u lijevoj polutki jezikom definir
amo i otkrivamo stvari, a desna je sredi te najveæeg kreativnog rada. Zato ogla ivaèi ra
be toliko slika i glazbe, a ne rijeèi. Jer kad bi se u prièu upleo na lijevi mozak i
poèeo razmi ljati treba li nam doista taj novi, revolucionarni i aè nosnih dlaèica, mo da
ne bismo kupili...
Slièan se proces mo e opaziti kad se u desnu polutku pacijenata s razdvojenim mozgom
brzo po alje pisana uputa. Jednom se, primjerice, pacijentica poèela hihotati nakon
to je na zaslonu zabljesnula uputa »smij se«. Upitana za to se smijala, odgovorila je
da su je nasmijali istra ivaèi sa svojim besmislenim pokusima. Lijevi je mozak nasto
jao dati smisao postupcima odvojene desne polutke.
Maloèas opisani sindrom otuðene ruke ne nastaje samo zbog o teæenja u-ljevitog tijela. Ut
jecaja ima i podruèje na vrhu mozga, tzv. dodatno motorièko polje (SMA). To se podruèj
e aktivira uvijek kad elimo izvesti neku voljnu rad-
55
nju. No ono nije u tolikoj mjeri pokretaè radnje, nego ponajprije alje sign< u dije
love okolnog motorièkog korteksa. Kao to smo vidjeli kod mnogih m( danih funkcija,
i ovdje postoji kri anje, pa desni dio SMA upravlja lijevom sti nom tijela, i obrn
uto. Va no je, meðutim, reæi da su obje strane SMA aktivi neovisno o strani tijela ukl
juèenoj u radnju. Aktivnost, primjerice, desne sti ne SMA za desnoruku radnju razm
jerno je slaba, ali, prema mi ljenju profeso Alana Parkina, dovoljna da potakne ne
ku radnju ako nije inhibirana. Inhibii ja normalno dolazi izravno iz strane SMA
suprotne strani tijela koja sudjelu u radnji. Kao da alje poruku: »Miruj, prepusti
ovo meni.« Da poruka prijeðe jedne na drugu stranu SMA, potrebnoje neo teæeno uljevito ti
jelo. Stoga, k( nekih pacijenata razdvojenog mozga, postoji tendencija da lijeva
i desna rul èine opreène pokrete. Obje strane SMA alju naredbe motorièkim podruèjin koja
ih prosljeðuju prema udovima. Prema Parkinovu mi ljenju, otuðene r ke nisu nikakva vr
agolija, niti i ta ukazuje na moguænost da u nama prebiva vragolaste, zaigrane alter
nativne osobnosti. Parkin dr i da otuðenu ruku n; èe æe mo emo vidjeti kako radi suprotno o
onoga stoje uèinila druga ruk jer se to doima kao jedino stoje potrebno uèiniti. Uz
mimo za primjer sluè u kojem lijeva ruka pacijenta s razdvojenim mozgom otvori vra
ta. Desna rul »stupa na scenu« i ugleda otvorena vrata, no njezina poruka glasi »vrata
- kv ka - uèini«. Kako ne mo e komunicirati s desnim mozgom i tako saznati da relevan
tna radnja veæ uèinjena, lijevi mozak pretpostavi da mora zatvoriti vrai te smjesta
to i uèini. U urbi bi to moglo biti frustrirajuæe, zar ne?
Bez obzira na to sviða li nam se ili ne pomisao na vi estruke osobnosti u liji vom i
desnom mozgu, postaje oèito daje shvaæanje mozga kao niza neovisni modula pretjeran
o pojednostavljivanje, jer veæ i za najjednostavnije zadati rabimo cijeli niz spos
obnosti. Zamislite, recimo, da kupujete pecivo u pekar Motorièke funkcije rabimo k
ako bismo u li i pritom ne udarili u pult. Vizua nim sustavima gledamo pecivo, a p
omoæu pamæenja ga usporeðujemo s prija, njim pecivima. Kako bismo prikladno komunicira
li s prodavaèem, u funkcij stavljamo jezik i socijalno pona anje, a mi ljenje nam poma e
da izraèunam koliko novca moramo dati. U velikom dijelu na e svakida njice za nas u j
edm koj mjeri poput vi e kore rade na i prethodnici - mozgovi »gmaza« i »ranog s savca«. Mo
bi bilo prikladnije razmi ljati da mozak funkcionira poput vel kog grada, u kojem
je proizvoðaèu peciva potrebna tvornica papira koja æe g opskrbiti papirom za zamatan
je i rafinerija nafte koja æe mu osigurati benzii za prijevoz. Usto, kao to æemo ubrz
o vidjeti, mozak nije zatvoren sustav. Popu grada, u kojem tvrtke, javne institu
cije i obitelji rastu i premje taju se iz prosto ra u prostor, i mozak do ivljava st
alne promjene. Vrlo èesto, smanjena sposob
56
Kako radi va mozak?
nost ne znaèi njezin trajan gubitak, nego dolazi do njezina premje tanja u drugo pod
ruèje. No da bismo mogli pobli e raspraviti taj koncept, moramo bolje shvatiti komun
ikacijski mehanizam izmeðu razlièitih dijelova mozga.
Mo da ste u jednoj od gornjih reèenica primijetili ne to neobièno. Ako niste, proèitajte j
o jednom dio o noradrenalinu. U tome je odjeljku sadr ano kljuèno obilje je, prednost z
apravo, ljudskoga uma. Rijeè je o tome da se mozak koji ga stvara, ili barem mnoga
njegova podruèja, stalno mijenja. Sinaptièke veze izmeðu ivèanih stanica rastu i jaèaju.
ijetko rabljene veze slabe i naposljetku pucaju, a neuroni koji su ih tvorili pr
euzimaju nove zadaæe i ukljuèuju se u nove veze. Ukratko, mozak nije ne to to se obliku
je tijekom prvih dvadeset godina ivota, a zatim zauvijek vene. Organ je to koji s
e razvija, mijenja i prilago-ðava te koji je u meðudjelovanju s okolinom.
Plastièan mozak
Sjeæate li se kad su vam rekli da ste roðeni s konaènim brojem mo danih stanica te da on
e od trenutka roðenja odumiru, i da im nema zamjene? To je uobièajena zabluda. Mozak
ne samo daje najslo eniji organ u tijelu, nego je vjerojatno i organ s najveæom spo
sobno æu obnove. I zato um mo e biti proizvod organa od krvi i mesa i istodobno se mij
enjati s vremenom. Zato mo emo uèiti nove vje tine i zaboravljati druge kojima smo nek
oæ dobro vladali, i zato rtve mo danog udara strpljivom vje bom mogu vratiti izgubljene
sposobnosti, a mladi liberali u tridesetima postati va ni konzervativci. Otkriæe da
je ba tako imalo je dalekose ne posljedice za medicinu i cijelu raspravu o »nasljeðu il
i odgoju«.
Prièa o plastiènom mozgu zapoèelaje 1940-ih s kanadskim psihologom Do-naldom O. Hebbom
. U to su doba istra ivaèi mozga veæ poèeli otkrivati da komunikacija izmeðu ivèanih stani
nije jednosmjerna ulica. Naprotiv, bilo je sve jasnije da kad neuron primi signa
l iz drugog neurona, on ne samo da proslijedi poruku prema drugim neuronima, neg
o i po alje povratnu informaciju neuronu od kojeg je izvorno primio poruku. Tako s
tvorena petlja mo e naposljetku pojaèati ili prigu iti signale iz poèetne stanice.
Usto, Hebbje otkrio da komunikacijski krug mijenja svoje sastavne neurone. Nakon
to zamre poèetni proces elektriènog okidanja, zapoèinje sekundarna aktivnost tijekom k
oje neuroni jaèaju svoje uzajamne veze, razvijaju nove akso-ne i poveæavaju zalihe n
eurotransmitera kako bi im u tom krugu ubuduæe bilo lak e okidati impulse. Drugim ri
jeèima, mo dana neuronska mre a pregrupi-
57
rala se u skladu s dolaznim informacijama i ostala spremna za daljnje preg piran
je, ponove li se takve informacije.
Taj mehanizam uèenja i povratne sprege u mozgu znaèi da se svaku sin; tièku vezu »obavje t
ava« je li pridonijela konaènom ishodu komunikacije. A jest, potièe je se da iduæi put r
eagira malo jaèe, razvojem novih veza i slanj< vi e neurotransmitera u sinaptièku puko
tinu. Ako nije, inhibirat æe svoju ; tivnost.
Poslije æemo se pobli e pozabaviti mo danom kemijom uèenja i pamæen a zasad æemo se poslu i
primjerom iz svakida njeg ivota. Zamislimo, re mo, daja poènem raditi u kafiæu. Zamisli
mo takoðer, radi vjernije predod l daje rijeè o staromodnoj kavani bez suvremene elekt
ronièke blagajne. I da je mo dani abak malo zahrðao. Prvi put kad æu morati zbrojiti cij
enu tri va, a zatim taj iznos oduzeti od novèanice od stotinu kuna, raèunanje bi n g
lo potrajati. Unutar deduktivnih podruèja moga mozga neuroni, mo da ] vi put nakon n
ekoliko godina, okidaju zajedno. Njihovo zajednièko okidai uspostavlja obrazac - n
a isti naèin kao to uzastopni tragovi stopala krèe p kroz gusto ipra je, svaki ga put èin
sve ravnijim i prohodnijim. Kad pos im iduæeg gosta, pa iduæeg, put je trunku »utabani
ji« jer obuhvaæeni neui ni postaju sve isprepleteniji, a veæe kolièine neurotransmitera
potièu jo bi okidanja. S vremenom postajem vje t u zbrajanju i oduzimanju - br i, toèni s
amouvjereniji. Pogledajte me, ja sam Konobar godine. Nekima od vas moj bi se uèini
ti da preuvelièavam oèiglednu maksimu da se vje bom posti e sa enstvo. Ali va no je stoje
a maksima ugraðena u mo danu kemiju. Kako u mo, uèe i krugovi u na em mozgu.
Najbolji neuron za posao
Sve bolje razumijevanje toga procesa dovelo je do nastanka teorije poznate k »neur
onski darvinizam«. Naziv je skovao Gerald Edelman, amerièki znansfr nik nagraðen Nobel
ovom nagradom za rad na razja njavanju mehanizma k jim nas antitijela tite od infek
cija. Kasnije, kad je radio u Rockefellerovu ins tutu, posvetio se mo danom razvoj
u. Edelmanovaje zamisao u osnovi bila da mo dana arhitektura stvara na isti naèin ka
o to se iva biæa bore za opstana Kao to se ivotinje nastojeæi pre ivjeti bore za hranu,
tni prostor i prilil za parenje, tako se i sinapse u mozgu moraju meðusobno nadmet
ati.
U maternici, u osvit ivota, fetalni mozak stvara nove ivèane stanice zap njujuæom brzi
nom od 250 000 neurona u minuti. Ti se neuroni mahnito sp
58
Kako radi va mozak?
jaju sa susjedima u naizgled nasumiènu mre u, premda, kao to æemo kasnije vidjeti, ulog
u u toj fazi imaju i genetski i okolinski èimbenici. U prvoj godini ivota dolazi, m
eðutim, do tzv. apoptoze, programiranog masovnog samoubojstva mo danih stanica. Neur
oni su zbog toga primorani boriti se za opstanak, moraju pokazati da su dio kori
snog kruga kako bi zadr ali veze s drugim neuronima i svoju zalihu neurotransmiter
a.
Edelmann dr i da se cijelu evoluciju ljudskog mozga mo e promatrati kao prièu o sve uèin
kovitijem suparni tvu. Najjednostavnija biæa, poput crva i meduza, prilagode se, tvr
di, tek nakon mnogo nara taja. Ne to inteligentnija biæa, poput pu eva, s vremenom razvi
jaju svojevrsno refleksno pamæenje. U ljudi taj proces dose e vrhunac, paje na mozak
sposoban stalno prilagoðavati se zahtjevima okoline.
Upravo mi se ovo posljednje èini najva nijim. Jer shvativ i mehanizme neu-ronskog darv
inizma u ljudskom mozgu, razjasnili smo odnos izmeðu nasljeða i odgoja. Ka emo li za n
eku osobu daje » ivèana«, »agresivna« ili »sjajan govornik«, vi e se ne moramo svrstati uje
or i reæi daje ta osobina ne to to je osoba iskljuèivo mogla naslijediti ili, obrnuto,
ne to stoje iskljuèivo posljedica njezinih dotada njih iskustava. Obilje ja uma - crte o
sobnosti, navike i vje tine - nastaju kao rezultat meðuigre izmeðu mozga i okoline.
Klasièan je primjer pokus Michaela Merzenicha, pionira teorije o »plastiènom mozgu«. Mer
zenich je pomno izmjerio kortikalna podruèja povezana s jednim prstom ruke majmuna
. Prst je zatim amputirao i promatrao to se zbiva s mozgom. Otkrio je da su se po
vezana podruèja smanjila, a ona povezana s drugim prstima poveæala. U daljnjim je po
kusima majmune nauèio da u jednoj zadaæi rabe srednji prst i opazio daje s njim pove
zano mo dano podruèje naraslo, kao da su poveæani zahtjevi rezultirali potrebom za veæim
kortikal-nim prostorom.
No ne moramo opa ati majmune kako bismo taj proces vidjeli na djelu. Istra ivanja su
pokazala daje kod glazbenika za obradu glazbe zadu eno 25 posto vi e slu ne kore nego
kod osoba koje se ne bave glazbom. Najveæa dodatna glazbena podruèja imaju glazbeni
ci koji su rano poèeli svirati neko glazbalo. Slièno, neglazbenici koji su tijekom n
ekoliko dana morali izvoditi jednostavnu vje bu prsta razvili su dodatne veze u re
levantnom podruèju njihova mozga.
Toje temelj kognitivno-bihevioralne terapije - postupka kojem je cilj ispravljan
je pona anja tetnog za pojedinca ili okolinu zamjenom »negativnih« obrazaca mi ljenja »poz
tivnima«. Jeffrev Schwartz s Medicinskog fakulteta Kalifornijskog sveuèili ta u Los An
gelesu snimao je mozgove pacijenata na kognitivno-bihe-
59
vioralnoj terapiji i primijetio smanjenje neuronske aktivnosti povezane s iz1 ni
m, negativnim impulsom.
Mo emo navesti i iznimno poticajan primjer redovnica iz Mankata, crkvei reda u osa
mljenom samostanu u Minnesoti. Zahvaljujuæi neobiènoj dugov nosti mnoge od njih dozi
ve vi e od stotinu godina - pobudile su istra ivai zanimanje Davida Snowdona, profes
ora na Kentuckvjskom sveuèili tu. Osim su dugovjeène, u odnosu na opæu populaciju rjeðe ob
olijevaju od Alzheimt ve bolesti i drugih o teæenja kognitivnih sposobnosti. Dakako,
redovnice n idealna populacija za istra ivanje - stil njihova ivota iskljuèuje dio a
ktivni drugih ena - no njihova tajna, uvjerenje dr. Snovvdon, ne le i u kolièini, go
u neprekidnosti njihovih aktivnosti. Za te je redovnice besposlenost grij pa èak i
najstarije sestre mozak treniraju kvizovima, zagonetkama i politici raspravama.
Prouèiv i stotine mozgova koje su donirale preminule pripac ce reda, Snovvdon je za
kljuèio da njihova intelektualna aktivnost potièe ra povezanost ivèanih stanica. Znakov
ito je da su se redovnice koje su se bai umnim aktivnostima mnogo uspje nije odupi
rale oslabljujuæim uèincima : renja od redovnica zaokupljenih kuæanskim poslovima.
Uskraæen mozak
Naravno, iz toga slijedi da mozgovi li eni podra aja svojim vlasnicima stvar odgovar
ajuæe nedostatke. Neuronski putovi èvrstoæu i zdravlje zadr avaju mo redovitom uporabom.
Ne rabimo li ivèane stanice u odreðenom krug primjerice, onom povezanom s konobarsko
m matematikom - one æe brzo 1 uklopljene u nove skupine za nove zadaæe.
Zato je, primjerice, rumunjska siroèad otkrivena potkraj 1980-ih bila u ta tu nom st
anju. Praktièno napu tena od dr ave, u golemim, sumornim siroti ma bili su uskraæeni svi
h emocionalnih kontakata ili socijalnih podra aja. Ist ivaèica Mary Carlson s Harvard
skog medicinskog fakulteta prouèavalaje dje napu tenu ujednom takvom siroti tu i ustan
ovila da su, osim du evne i tjeles zaostalosti, imala i abnormalno visoke razine k
ortizola, hormona stresa.
Istra ivanje Washingtonskog sveuèili ta koje je provela Geraldine Dawson krilo je neke
organske abnormalnosti u mozgovima dojenèadi klinièki dep sivnih majki. Ta djeca, k
oja su zbog majèine bolesti bila rjeðe izlo ena njezin osmijesima ili drugim ivopisnim
izrazima uzbuðenja, pokazivala su smanje aktivnost u lijevom èeonom re nju. U dobi od
tri i pol godine znaèajno su i æe pokazivala problematièno pona anje. No zahvaljujuæi plas
iènosti mozg;
60
Kako radi va mozak?
a posebice plastiènosti dojenèetova mozga - negativne je uèinke okoline gotovo uvijek
moguæe preokrenuti pravodobnom intervencijom. Mozakje sposoban za nevjerojatno brz
oporavak. Èitatelji koji su pratili drugu BBC-jevu seriju u kojoj sam sudjelovao,
Dijete na eg vremena, mo da æe se prisjetiti da su taj obrat, i razmjere do kojih mo e
iæi, dirljivo doèarala neka djeca koju smo snimili.
Mozak se èak mo e oporaviti od fizièkih o teæenja. Mala djeca kojimaje zbog te ke epilepsij
uklonjena cijela polutka, uspijevaju nadomjestiti taj gubitak, nerijetko uz sam
o manje du evne ili tjelesne nedostatke. rtve mo danih udara koje izgube sposobnost g
ovora mogu je, u ogranièenom obliku, ponovno steæi jer tu funkciju preuzimaju susjed
ni mo dani krugovi. Opæenito govoreæi, meðutim, moramo biti svjesni da plastiènost mozga i
ma svoje granice. Mlaða se djeca, primjerice, od povreda mozga oporavljaju mnogo b
r e od tinejd era.
Dobar primjer ogranièene plastiènosti mozga uèenje je jezika. Kao to danas znamo, mozgo
vi dojenèadi posve su prilagoðeni uèenju jezika. Istra ivanja su pokazala da novoroðenèad m
prepoznati i razviti sklonost zajezik majke do èetvrtog dana starosti. Ruska novo
roðenèad, primjerice, sisat æe jaèe kad èuju ruski, nego kad èuju portugalski. S manje od g
dinu dana dijete kao jezik mo e prepoznati samo skup zvukova osobit za materinji j
ezik. Sve ostalo u jeziènom se smislu odbacuje kao besmisleno. Kad djeca tog uzras
ta poènu brbljati, ona to èine rabeæi skup zvukova, ili fonema, specifiènih za njihov ma
terinji jezik. Isti je proces vidljiv u djece roðene s kataraktom - ne ukloni lije
se do estog mjeeca starosti, dijete nikad neæe vidjeti. Neuronski krugovi nu ni za n
eku funkciju brzo æe preuzeti druge funkcije ako ih se ne iskoristi.
Najbolje to mo emo vidjeti iz primjera koje nam je dala tu na sudbina Ge-nie i Isabe
lle, djevojèica koje su kljuèno razdoblje svojih razvojnih godina provele uskraæene za
ljudski kontakt. Genie je do trinaeste godine bila zatoèena u losangeleskom potkr
ovlju i dobivala je batine kad bi se oglasila. Odrastala je bez dodira s ljudima
, a govorna podruèja njezina mozga bila su vrlo nerazvijena. Kad je naposljetku na
uèila govoriti, znanstvenici su otkrili daje rabila slu ne dijelove govornih podruèja
- koji su funkcionalnost vjerojatno zadr ali zbog pozadinske buke, primjerice ptièje
g pjeva i prometa. Raspola uæi tako ogranièenim moguænostima, Genie je uspjela ovladati
osnovnim rjeènikom, ali ne i gramatikom.
Za razliku od nje, Isabelle je iz svojeg tihog zatoèeni tva osloboðena u dobi od est go
dina. Za godinu i pol stekla je rjeènik od 1500 rijeèi i mogla se slu iti prilièno slo eno
m gramatikom. Èini se stoga vjerojatno da mozak ima optimalno razdoblje u kojem je
najlak e steæi razumijevanje gramatike te da negdje izmeðu este i trinaeste godine to
postaje mnogo te e.
61
Ukratko, ono to nam se dogaða ima izravan i vidljiv utjecaj na stanje n eg mozga, a
to, pak, odreðuje tko smo. Ipak, zahvaljujuæi plastiènosti mozg tijekom ivota mnogo se
toga mo e promijeniti. Kako bismo produbili raz mijevanje naèina kako postajemo tko
jesmo, ne samo da moramo znati da mozak mijenja ovisno o informacijama koje prim
a, nego i kako prima i obr ðuje te informacije. Ako nas ta povratna sprega mozga i
okoline èini onin tko smo, proizlazi da se na e razlike u percepciji svijeta presli
kavaju u razlil u osobnosti i karakteru.
John Ratey, autor Korisnièkih uputa za mozak i gostujuæi profesor klinièke p: hijatrij
e na Harvardskom medicinskom fakultetu, predla e psihijatrima da p cijente ne pita
ju kako se osjeæaju, nego kako percipiraju svijet, ele li shvat uzroke njihova pore
meæaja. U iduæem poglavlju to æemo naèelo primijeniti i irok spektar ljudskih iskustava.
Sto se u mozgu zbiva kad gledamo, osjeæam èujemo, dodirujemo, bje imo od opasnosti, ud
aramo loptu ili ispunjavamo ki aljku? I je li moguæe da se razlike u naèinu kojim na i
mozgovi obavljaju te z daæe nalaze u osnovi razlika meðu na im osobnostima?
62
Treæe poglavlje
Osvje æivanje
U dvadesetome stoljeæu u operi zbila se svojevrsna revolucija. Sve je vi e skladatel
ja bilo svjesno novih znanstvenih otkriæa, raslo je zanimanje javnosti za psiholog
iju, a shvaæanje èovjekove svjesnosti bilo je sve veæe. Skladatelji su poèeli pisati ope
re koje su se uvelike bavile djelovanjem uma. Opera Leo a Jana-èeka Jenufa (1903.),
Saloma (1905.) i Elektra (1909.) Richarda Straussa, Wozzeck (1925.) Albana Berga
te Peter Grimes (1945.) Benjamina Brittena bile su psiho-drame koje su prouèavale
du evno stanje glavnih protagonista, bili oni zdrava duha ili istinski patolo ki sl
uèajevi. Jo jedno od tih velikih djela je Platneni anðeo Sergeja Prokofjeva. Malo je
toliko napetih i zastra ujuæih opera. Svaki put osjeæam kako mi niz leða plaze marci. Sre
di nji lik opere, Renata, opsjednuta je zlim duhom, plamenim anðelom, kojijoj svojim
proganjanjem i opsjedanjem prijeèi svaku normalnu ljubav. Naposljetku, kako bi mu
utekla, odlazi u enski samostan. U elji daje oslobodi njezinih religioznih deluzi
ja, u posjet joj dolazi Veliki inkvizitor, no vlast plamenog anðela nad njezinim u
mom tolika je da u izvanredno histeriènom zavr nom prizoru èasna majka i sve redovnice
postaju jednako opsjednute, razodijevaju se i zatim sudjeluju u dosad vjerojatn
o jedinoj potpunoj orgiji uprizorenoj na opernoj pozornici. Jako toplo preporuèam
da poðete pogledati tu operu.
Izvrsna Prokofjevljeva glazba, sa ivopisnim orkestracijama, zapanjujuæe i zastra ujuæe
nalikuje nekim oblicima epileptiènih napadaja - na poèetku imamo zlokobnu i katastro
fiènu slutnju, slijede izmijenjena percepcija zvukova i mirisa, religiozno priviðenj
e koje se Renati èini posve stvarnim, i, naposljetku, brze, ponavljajuæe glazbene mi
sli koje dose u vrhunac - svojevrstan napadaj -nakon kojeg nastupa nesvjestica.
Rijetko je koji poremeæaj izazivao vi e praznovjerja, straha i jeze od epilepsije. N
jezini napadaji, grèevi i gubici svijesti plod su naglih naleta prekomjerne aktivn
osti u nekim mo danim podruèjima, ili, moglo bi se reæi, lokaliziranih elektriènih oluja
. Ti napadaji, katkad smatrani ðavoljim, a katkad Bo jim djelom, poznati su iz najra
nijih doba. Epilepsija se spominje u ajurvedskoj li-
63
teraturi i na drevnim egipatskim glinenim ploèicama. Jedan od najstarijih pisa pot
jeèe iz babilonskog doba. Ploèice (svih èetrdeset) èuvaju se u Brit skom muzeju u London
u. Svaki tip napadaja opisan na tim ploèicama pove; je s drugim bo anstvom ili, èe æe, zli
m duhom. Mnoge su slavne osobe bc vale od epilepsije, primjerice Julije Cezar, P
etar Veliki, Fjodor Dostojevsk vjerojatno, Lord Byron. Neki drevni i srednjovjek
ovni uèenjaci poput Majr nida, velikog idovskog filozofa i lijeènika iz dvanaestog st
oljeæa, stigmatizi li su tu bolest i pogre no je uglavnom smatrali nasljednom. Spozn
aja o me nizmu u osnovi epilepsije zapravo nije bilo sve do devetnaestog stoljeæa,
kac neurolog John Hughlings Jackson ustvrdio da nagle napadaje uzrokuju el trièni
izboji u odreðenim mo danim podruèjima. Jackson, koga katkad m vaju ocem engleske neu
rologije, oblik epilepsije koji je tada opisao nazvac Jacksonovim napadajima. Ka
o to vidimo u cijeloj knjizi, istra ivanja epilej je i ari nog podra ivanja mozga imala
su golem utjecaj na shvaæanje naæi rada mozga, a time i uma.
Penfield, pionir mo dane kartografije
Jedan od mojih velikih junaka, jo otkad sam prije èetiri desetljeæa kao stud< medicin
e prvi put èuo za njegov rad, jest Wilder Penfield. Bio je prvi lijeèi koji je, tije
kom 1930-ih, epilepsiju lijeèio kirur kim zahvatima. Roðen u SAD na studij medicine od
lazi u Oxford. Po povratku u SAD navodno je izjavio: »f urokirurgija je grozno zan
imanje. Kad ne bih osjeæao da æe se za mog ive promijeniti, trebao bih je mrziti.« Imao
je prilike do ivjeti mo da jedinstve iskustvo, od kojeg bi veæina drugih kirurga vjer
ojatno strepila. Kad je bio u I desetima, a kirurgija mozga u povojima, njegovoj
sestri Ruth dijagnosticiran tumor mozga. Kad je ustanovljeno daje tumor ra iren i
nedvojbeno zloæudæ sam je izveo zahvat i uklonio vi e mo danog tkiva nego to bi veæina ne
ro rurga smatrala daje barem donekle sigurno. Odluka je zasigurno bila iznim: te k
a, ali Ruth je operacijom dobila dobre tri godine prije negoli se tumor i poslje
tku vratio.
Ruthine tegobe potakle su ga da utemelji èuveni Montrealski neurolo ki i stitut, u k
ojem je odmah i poèeo raditi. Shvaæanje epilepsije u to je doba bi tek u zaèetku, pa j
e, premda je bila uobièajena pojava, terapija èesto bila ne èinkovita. Najèe æi lijekovi, b
rbiturati, sa svojim sedativnim nuspojavama, è sto nisu sprjeèavali napadaje. Ne izn
enaðuje, stoga, to se kao neurolog odi èio specijalizirati za epilepsiju. Katkad elek
triène oluje koje utiru put napada
64
Osvje æivanje
nastaju u podruèjima u kojima postoje o iljci od starih ozljeda glave. U nekih pacij
enata napadajima prethode upozorenja, tzv. aure, poput bockanja ili neobiènih ili
neugodnih mirisa. Penfieldova je teorija bila da kad bi mogao doprijeti do mozga
i elektrièno podra ivati razlièita podruèja dok je pacijent pri svijesti, da bi to mogl
o izazvati pojavu aure. Tada bi mogao identificirati neispravno mo dano tkivo i od
straniti ga.
Mo da ste èitajuæi ove posljednje rijeèi malo protrnuli, jer zamisao o rezanju mozga doi
ma se surovom. Osjeæamo to jer nam je te ko povjerovati da se sa sjedi tem na eg biæa mo e
ostupati kao s obiènim organom. On zasigurno mora biti vi e od toga - ne to to nadilazi
fiziku i biologiju te postoji izvan vremena i prostora? To je organ svjesnosti,
izvorne misli i nadahnuæa, sredstvo kojim osjeæamo uzvi enu radost i estok gnjev te po
imamo Bo ju slavu. Je li moguæe da ga mo emo pobolj ati jednostavno re uæi njegove komadiæe
m?
Premda nam je vi e od sedamdeset godina ozbiljne znanstvene aktivnosti ostavilo ja
ko malo prostora za sumnju daje mozak odgovoran za apsolutno sva obilje ja uma, ti
osobni osjeæaji pokazuju daje neuroznanost emotivan posao. Jednako emotivnim poka
zao se i za Wildera Penfielda. Zapisao je da su, kad su im odreðeni dijelovi povr in
e mozga bili elektrièno podra ivani, njegovi ispitanici - koji su budni, odstranjeni
h vrhova lubanja, poput kuhanog jajeta, le ali na operacijskom stolu - javljali o
brojnim osjetima. Mo da zvuèi èudno, ali mozak nema receptora bola, pa je neosjetljiv
na dodir ili ozljedu. Veæinu bolova u glavi do ivljavamo putem drugih tkiva, primjer
ice krvnih ila. Penfieldo-vi podra aji nisu izazvali nikakav bol, no tijela su uèinil
a niz nevoljnih tikova i spazama, a dio pacijenata osjetio je toplinu, hladnoæu il
i svjetlost. Drugi su javljali o jedva zamjetljivim stanjima uma, primjerice pre
dosjeæajima i osjeæajima veæ do ivljenoga. Neki su èak do ivjeli vrlo podrobne halucinacije
ukljuèujuæi mu karca koji je toliko jasno èuo Beethovenove skladbe daje ozbiljno pomisl
io da Penfield u operacijskoj dvorani skriva radio.
Nalazi su zapanjili i samog Penfielda, èak do te mjere daje potkraj ivota malo ubla i
o stavove. Premda su njegova istra ivanja ponudila vrlo èvrste temelje za shvaæanje da
svijest prebiva u elektrokemijskim procesima u mozgu, tvrdio je da ona neæe moæi ob
jasniti ukupnost svih iskustava. Obilje jima poput slobodne volje, smatrao je Penf
ield, nikad neæemo odrediti mo dana ishodi ta. No dobar dio suvremenih dokaza upuæuje na
suprotno. Èak su neki od najèarobnijih vidova èovjekove svijesti donekle demistificir
ani i gotovo »standardizirani«. To je svakako jedan od popratnih zakljuèaka koji proiz
laze iz novijih nalaza iz vicarske.
65
Podrobniji atlas
Izvodeæi suvremeniju inaèicu Penfieldova postupka na eni koja je bolovala te ke epileps
ije, vicarski je neurolog prof. Olaf Blanke do ao do zanimljn otkriæa. Svoju specijal
iziranu kartu kirurg poèinje izraðivati otvaranjem a stezirane lubanje, pri èemu je nj
ezin vlasnik, pacijent, posve svjestan, ali p sedativima. Elektrodom se mogu pod
ra ivati razna podruèja, kao stoje èini Penfield. Kirurg od pacijenta mo e zatra iti da iz
vodi jednostavne zadaæe, ] put brojenja ili recitiranja djeèje pjesmice, ili dajedno
stavno izvijesti o osjetii koje do ivljava tijekom podra ivanja pojedinog podruèja. Na
kon takve muke pne izrade mo dane karte, svaka operacija s ciljem uklanjanja dijel
a mozga tumora mo e se obaviti uz minimalan rizik za ostale, kljuène i jasno utvrde
mo dane funkcije, poput govora ili motorike.
U novije doba, prije negoli svojim skalpelom zarezu najdragocjeniji ljud organ,
kirurzi sve èe æe izraðuju podrobne karte pacijentova mozga, nerijet rabeæi tehnike o koji
ma smo veæ govorili, poput MR-a. A sve savr eniji fMRè im je omoguæio da promatraju moza
k dok njime bjesne »oluje« povezane s na] dajem i da ustanove podruèja najveæe koncentra
cije aktivnosti. Mo da æe ne èitatelje iznenaditi podatak da ne postoji referentna knj
iga koju bi kirurg u fazi mogao konzultirati. Svaki ljudski mozak ima, naime, dr
ukèiju geografi Neki bi se sad mogli u urbano vratiti na uvodno poglavlje u kojem ka
tegoric tvrdim da su moj mozak, va mozak, svaki ljudski mozak koji je ikad postoj
ili æe postojati, ustrojbeno jednaki. Doista, povr inski je svaki mozak manje- e jedn
ak, premda ima nekih razlika u manjim oblicima i dijelovima. No ispi povr ine, na
razini ivèanih i glija stanica, razlika je iznimno mnogo.
O nekim mo danim podruèjima mo emo govoriti sa sigurno æu jer znan da u svih ljudi obavlja
ju istu funkciju i da njihova o teæenja u svih izazivaju is simptome. Primjerice, da
do ivim mo dani udar - u osnovi poremeæaj u ki nom toku - u lijevoj polutki, lako bih
mogao izgubiti sposobnost govora. K; i vi. Kad u sljedeæa tri podruèja u mojem ili
va em mozgu ne bi bilo aktivno - dorzolateralnoj prefrontalnoj kori, lijevim bazal
nim ganglijima i prednje dijelu cingularne vijuge - pokazivali bismo mnoge ili s
ve simptome povezai s Touretteovim sindromom: tikove, trzaje, prinudu da izgovar
amo neprimjei ne rijeèi ili stvaramo neobiène zvukove.* Do toga bi, pojednostavljeno
reèen do lo jer je dorzolateralna prefrontalna kora, izmeðu ostalog, u svim mozg
* Neki slu aèi mojih predavanja mogli bi reæi da bi u tim podruèjima moga mozg; doista
moglo biti abnormalne aktivnosti.
66
Osvje æivanje
vima zadu ena za inhibiciju neprimjerenih radnja. Bazalni gangliji zadu eni su za po
krete, a prednji dio cingularne vijuge povezan je s nadzorom i usmjeravanjem poz
ornosti.
No, kao to æemo na ovome putovanju vidjeti, pojedinaènih je razlièitosti gotovo jednako
mnogo poput sliènosti. Ovdje bismo mogli naèiniti analogiju s cestovnom kartom i zn
anjem koje neki mje tan ima o vlastitoj ulici. Sada nja razina znanstvenih spoznaja
o mozgu omoguæuje nam da saznamo polo aj i svrhu mnogih mo danih podruèja isto kao to na
cestovna karta mo e reæi kako da od Rijeke doðemo do zabaèenog lièkog seoceta. Znamo, pri
mjerice, gdje je smje teno dugoroèno pamæenje ili koji dijelovi mozga postaju aktivni
kad slu amo glazbu, prepoznamo prijatelja, rje avamo kri aljku, ugledamo ne to opasno, n
aljutimo se, rastu imo ili zaljubimo. No da bismo mogli doznati pojedinosti, toèno v
idjeti gdje su smje tene pojedinaène funkcije tih obuhvat-nijih kategorija, moramo p
orazgovarati sa seljanima.
Dorzalno (iznad)
Razdvojene polutke, pogled zdesna
Svjesnost: viðenje ili osjeæanje
Olaf Blanke i njegovi suradnici primijetili su daje tijekom svakog podra iva-nja o
dreðenog podruèja njezina mozga - angularne vijuge, u ovome sluèaju -epileptièna pacijen
tica izvje æivala o izvantjelesnom do ivljaju. »Vidim se odozgo kako le im u krevetu«, izja
ljivala je. Kad je zamoljena da podigne ruku i pogleda je, vjerovala je daje ruk
a eli udariti. U tekstu u èasopisu Priroda Olaf Blanke nije spominjao daje dirnuo u
»sjedi te du e«, nego je napisao daje sa-
67
mo na ao podruèje u kojem se preklapaju dvije funkcije: ona vidnog susta kojim gleda
mo vlastita tijela, kao i ostali svijet oko sebe, te funkcija sustava k rabi dod
ir i ravnote u kako bi stvorio svijest o tijelu.4
Koliko god Blankeovi nalazi bili zanimljivi, i potencijalno razoèaravajuæi osobe koj
e vjeruju da su izvantjelesna iskustva istinski dokazi ivota poslije sm ili neke »d
u e« koja postoji izvan fizièkog tijela, oni nisu novost u znanstvene svijetu. Postoje
brojni, dobro dokumentirani sluèajevi osoba koje su do ivj< efekt doppelgdngera (»dvo
jnika«), ili autoskopske deluzije, u kojem se suoèav; s istovjetnom kopijom samih se
be. I ne moraju biti na operacijskom stolu, obuzete duhovnim otkrivenjem da to d
ozive. U jednom sluèaju, koji su opis psihijatri Louis R. Franzini i John Grossber
g, in enjer kojeg je uhodio njeg doppelgdnger velik je dio dana provodio kreveljeæi
se i zamahujuæi prema dv niku - premda je sasvim dobro znao daje rijeè o njegovoj vl
astitoj slici.5
Kao stoje i Blanke pretpostavio, smatra se da su ti fenomeni posljedica r remeæaja
u dijelu mozga u kojem se vizualne informacije kri aju s informa jama o tijelu. D
ok ovo pi em, svjestan sam sebe kako sjedim u prilièno buèr èekaonici u frankfurtskoj zr
aènoj luci, s prekri enim nogama i dlanovima tipkovnici mog prijenosnog raèunala. Ne m
oram vidjeti sliku sebe da bih znao. Znam to na temelju informacija iz pamæenja, a
li i prema dodiru i ravr te i, odnosno informacijama iz podruèja u gornjem stra njem d
ijelu moz§ tj. tjemenoj kori, koje mi govore gdje je moje tijelo u prostoru i to ra
di. Tal ðer, znam da su ispred mene raèunalni zaslon i stol, a za to se znanje oslan
ja na vidnu funkciju, smje tenu u desnom stra njem dijelu mozga, zatiljnoj ko
No da sad, umjesto da èujem poziv za moj let prema Sankt Peterburgu, d ivim autosko
psku deluziju, bilo bi to kao da su trenutaèni podaci iz datote »dodir i ravnote a« pogr
e kom prebaèeni u datoteku » to se nalazi ispred rt ne«. Odreðeno bih vrijeme, zatim, »gled
odatke koje bih zapravo treb; »osjeæati« i onda bih se mo da suoèio sa slikom samoga sebe,
kako sjedim i ti kam. Uistinu zastra ujuæe, kad ne bih znao pone to o funkcioniranju
uma. K; bolje razmislim, i bez obzira na to. Nimalo ne iznenaðuje da su doppelgdng
stoljeæima slovili kao glasnici neizbje ne tragedije.
Prièa dr. Blankea nije samo zanimljiva anegdota. Ona nosi va nu pouku neèemu to preèesto
olako shvaæamo. Naèin kako reagiramo na svijet, naè kako jesmo u svijetu i naèin kako sv
ijet jest nama konstruira taj gumenast org; u na im lubanjama. Ako iz bilo kojeg r
azloga - gena, kemijskog i hormon; nog okru ja u maternici, iskustava iz djetinjst
va, bolesti ili kirur ke interve cije - neka siæu na promjena dovede do razlike u unut
arnjem ustroju izmec mojeg i va eg mozga, moj æe svijet biti razlièit od va eg i, tovi e,
it æu raz
68
Osvje æivanje
èita osoba. Dva mozga povr inski mogu izgledati jednako, no dva uma nikad ne mogu bi
ti ista.
Razmislite o tome kako rabimo rijeè »um« u hrvatskom jeziku. Glagolom »naumiti«, primjeric
e, impliciramo pozornost i percepciju. Frazom »stalno mi je na umu« impliciramo sklo
nost prema stvarima i osobama ili, putem asocijacije, èuvstvima. Rabimo je i kad g
ovorimo o pamæenju, primjerice »smetnuo sam to s uma« ili »palo mije na um«. A rabimo je i
kad opisujemo razum i rasuðivanje, pa kad elimo reæi daje netko izgubio svu sposobno
st racionalnog pona anja ka emo daje »si ao s uma« ili da mu se »pomraèio um«.
Uzete zajedno, te su rijeèi i fraze zgodan sa etak glavnih usluga koje na i mozgovi ob
avljaju za nas. Da nemamo pozornost i percepciju, ne bismo mogli ostvariti svoje
naume. Kad ne bismo imali èuvstava, namjere ne bismo mogli nagovijestiti drugima,
niti bismo mogli razumjeti njihove. Stoga ne bismo mogli izraziti svoje neslaga
nje s neèim, a niti znati smeta li to komu drugom. Bez pamæenja bili bismo trajno zbu
njeni - nikad ne bismo znali gdje smo ili to radimo. Kad vi i korteks ne bi mogao n
advladati èuvstva i impulse, ne bismo imali moguænost samokontrole, kao ni stvaranja
i ostvarivanja planova. Jasno je stoga daje um, barem u okvirima u kojima o nje
mu svakodnevno govorimo, ponajprije niz vje tina, a ne nedjeljiv entitet. To je ku
tija za oruðe koja nam omoguæuje da funkcioniramo. Ali èekiæ mogu rabiti stolar i kipar,
a mo e nam poslu iti i za kakav nespretan popravak u kuæi. Skalpel, recimo, rabe umje
tnik i kirurg. Upravo naèin kako rabimo te alate, kako se pojedinaèno slu imo percepci
jom, pozorno æu i èuvstvima, tvori na e identitete. Pozabavimo se stoga najprije naèinom k
ako percipiramo svijet.
Osjeti
Jednog vruæeg ljetnog dana vozio sam se alpskim klancem. Na samom dnu klanca, u je
dnom od zavoja, primijetio sam jednostavnu reklamu. Sastojala se od jedne rijeèi,
a promicala je lokalnu mineralnu vodu. Odvratio sam pogled i usredotoèio se na zah
tjevan posao prolaska kroz klanac prepun zavoja i serpentina. Vo nja se pokazala m
anje ugodnom nego to sam se nadao, djelomice zbog sunca koje je nesmiljeno pr ilo,
a djelomice zbog toga to sam se na ao iza vrlo sporog traktora iz kojeg ne samo daj
e sukljao gust, crn dim, nego se i irio smrad svinjskog gnojiva koje se lagano cv
rljilo na suncu. Nisam ba u ivao. Tada sam, na polovici uspona kroz klanac, vidio j
o jednu reklamu. Na njoj je ponovno pisalo ime mineralne vode, ali ovaj je put bi
lo popraæeno jed-
69
nostavnom slikom njezine boce. Od toga sam trenutka postao svjestan sna eði. Postao
sam posve ravnodu an prema traktoru ispred sebe, nemilosrdne suncu ili trajanju pu
tovanja. eð je preuzela vlast i zanimalo me samo kako je to prije uta iti.
Na vrhu klanca izgraðeno je malo parkirali te kako bi prolaznici mogli u vati u pogl
edu. Bio je tu i mali kafiæ, pa sam se - poput nekoga tko je dotei rao iz pustinje
- najkraæim putem uputio unutra. Konobar me upitao to eli Bez razmi ljanja sam spomen
uo mineralnu vodu èiju sam reklamu vidio. D se udaljavao, smijao se. A onda sam, s
mje tajuæi se u stolicu, shvatio i za to. J gosti kafiæa pili su istu mineralnu vodu. Bi
la je skupa, i imala je okus poput lo koje druge mineralne vode, no to nije bilo
va no. Dvije strate ki smjeste male reklame uvjerile su me, kao i sve ostale putnik
e namjernike u kafiæu, i najvi e elim popiti èa u gazirane mineralne vode.
To iskustvo, koje se te ko mo e nazvati jedinstvenim ili osobito transcende talnim,
moglo bi djelomice biti izazvano subliminalnom porukom, temom s 1 jom æemo se susr
esti poslije. No je li vam se kad dogodilo da ste pogledali s ku zalaska sunca i
pomislili kako vam izaziva osjeæaj »topline«? Jeste li kad vruæeg dana vidjeli jedan od
onih lukavo manipulativnih oglasa za pivo i os tili neobja njivu eð? Èuli neku pjesmu
i osjetili tugu ili spokoj? Nadam se i jeste, jer ako niste, znaèi da ste èulno znat
no uskraæeni. U svima nama kri ju se informacije koje dolaze iz oèiju, u iju, nosa, ust
a i ko e, i funkcije pop èuvstava, gladi i pamæenja. Vidimo, èujemo, nju imo jednu stvar,
a osjeæam ku amo i prisjeæamo se druge. Sve se odvija tako mehanièki, bez na eg svj snog u
tjecaja, pa mo da o tome dosad uopæe niste razmi ljali. Sto nam se i pravo zbiva u gla
vama?
Za to ne biste poku ali sljedeæe? Profesor Vilavnur Ramachandran iz San E ega u Kalifo
rniji u svojem je uvodnom predavanju u emisiji Reithovo predavai na BBC-jevu Rad
iju 4 emitiranoj 2003. zamolio slu atelje u Kraljevskom instit tu da zamisle dva p
redmeta. Jedan je opisao kao staklenu krhotinu s nazublj nim rubovima, a drugi k
ao predmet koji nalikuje amebi, valovitih, zakrivljen rubova. Jednoga je nazvao »b
ouba«, a drugoga »kiki«. Zatim je upitao publil koji je koji. Ramachandran je istaknuo
daje nevjerojatnih 98 posto osoba a tomatski i spontano rijeè »kiki« povezalo sa stak
lenom krhotinom. Poku aj to i sami, prema predlo ku u umetku s fotografijama, ali zn
ajte da mo da n æe biti tako dojmljivo kao to se isprva èini. Obja njenja te asocijacije
moglo biti mnogo, ponajprije da slova »k« i »i« u rijeèi »kiki« izgledaju nazubljeno, da su
ova u rijeèi »bouba« prilièno obla.
70
Osvje æivanje
Sinestezija - stapanje osjeta
Neke osobe do ivljavaju neobièan spoj osjeta, odnosno pojavu koju nazivamo sinestezi
jom. One, primjerice, mogu okusiti zvukove i osjeæati rijeèi. Rijeè je o sposobnosti k
oja, kao to sam spomenuo, u odreðenoj mjeri postoji u svima nama - inaèe bismo bili n
eosjetljivi na dra i slika ili glazbe. No u sinesteta stopljene su percepcije pose
bno jake. Vladimir Nabokov, pisac Lolite, svoju je sine-steziju opisao kao »obojen
i sluh«. U autobiografiji Govori, sjeæanje!otkriva svoju neobiènost te ukazuje na svoj
evrsno bogatstvo koje je taj poremeæaj donio njegovu ivotu. »... Vidim [slovo] ^smeðije
od k, a 5 nije svijetloplavo poput c, nego je obojeno èudnom kombinacijom modre i
sedefaste...« Tko zna, mo da Nabokov ne bi postao proslavljeni romanopisac da njego
voj percepciji jezika sinestezija nije podarila tako ivopisne boje. U njegovu sluèa
ju, kao i u mnogim drugima, mo emo vidjeti da nas poseban i jedinstven naèin kojim s
u na i mozgovi »premre eni« u dobru i u zlu èini onima tko smo.
Taj poremeæaj, ako ga mogu tako nazvati, iznenaðujuæe je uobièajen - navodi se da èak dese
t posto populacije do ivljava neku vrstu sinestezije. Govori nam neke zanimljive s
tvari o tome kako primamo osjetilne informacije i to èinimo s njima. Osjeæa li tko da
mo e, primjerice, okusiti zelenu boju, to ukazuje na moguænost da ne postoji stvarn
a, objektivna, »prirodna« zelena boja, nego samo neki sirovi podaci kojima, nakon to
uðu kroz oèi, mozak pridaje znaèenje. Kod nesinesteta, elektrièni impulsi izazvani pogle
dom na zeleni zid odlaze izravno u vidnu mo danu koru. No u sinesteta, mogu istodo
bno otiæi i u sredi te okusa. Dakle, prave zelene boje nema, postoji samo put obrade
informacija, slièan u veæini mozgova, no ne u svima.
Ramachandran istièe daje sinesteziju opisao Francis Galton, poznati genetièar iz dev
etnaestog stoljeæa. Nekim se osobama, inaèe posve normalnima, pomije aju osjeti. Svaki
put kad èuju odreðeni ton, vide odreðenu boju. Tako je, primjerice, cis crven, a fis
plav. Jedan od mojih prijatelja na sveuèili tu, osobito dobar pijanist, do ivljavao je
jak osjet plave boje kad je slu ao glazbu u A-mo-lu. Kad bi se ljestvica promijen
ila, opa aj boje bi izblijedio. Vrlo je zanimljivo, ka e Ramachandran, da bi ta osob
ina mogla biti genetski uvjetovana. Doista, Galton je istaknuo da postoji meðu èlano
vima obitelji. Rad Simona Baron-Co-hena iz Cambridgea to potvrðuje.
Jedan od vidova sinestezije je da neke osobe znamenke otisnute crno-bijelim tisk
om vide u odreðenim bojama. Takoje, primjerice, brojka »5« uvijek crvena, »6« je uvijek ob
ojena zeleno, »7« mo e uvijek biti ljubièasta, a »8« uta.
71
Ramachandran se pitao za to dolazi do mije anja signala. S Edom Hubba dom, svojim st
udentom, prouèavao je mo dane atlase i obojicu se dojmila i njenica da se informacij
e o boji ra èlanjuju u vretenastoj vijugi. A podruèje z du eno za brojeve, koje tumaèi zna
menke, njihove vizualne simbole, nalazi; pokraj nje, u istom podruèju, i gotovo je
dodiruje. Ramachandran pretposta lja daje kod nekih osoba do lo do njihova sluèajno
g spajanja. U svojem Re hovu predavanju ustvrdio je da bi u nekih osoba uzrok to
me mogao bit gen, i niz gena, koji izaziva abnormalne veze izmeðu susjednih podruèja
mozga, opisanom je primjeru bila rijeè o vezama izmeðu podruèja za percepciju b< je i
brojeva.
Ramachandran je osmislio test za otkrivanje sinesteta tog tipa. U jednosta nom p
rikazu na raèunalnom zaslonu ra trkao je plave znamenke 5 na bijel« podlozi. Izmeðu njih
umetnuo je odreðen broj brojaka 3. Trojke su bile ra mje tene tako da tvore oblik t
rokuta, skriven medu ostalim brojkama. Norma ne osobe na tom uzorku vide mno tvo p
etica. No sinesteti, koji znamenke vid u bojama, petice odmah vide plave, a troj
ke crvene i uoèavaju da tvore crvei trokut na bijeloj podlozi (vidi sliku u umetku
s fotografijama).
MR nam omoguæuje da barem djelomice shvatimo to se zbiva. Kad se od i: pitanika zat
ra i da pogleda boju ili ponju i miris (ili èak da zamisli to - pren daje to posebna t
ema), dolazi do brzog okidanja neurona niz dobro »utrt osjetni put od osjetila koj
e je posrijedi do raznih odredi ta u mozgu. Dok ir formacija putuje mozgom, dijeli
se u vi e tokova koji odlaze na obradu u razn odvojena podruèja. Primjerice, dio in
formacije otiæi æe u vidnu koru. Drug djeliæi informacije otputovat æe u limbièki sustav,
gdje æe im znaèenje dati srt di ta za pamæenje i èuvstva. I zbog toga kad vidimo zelenu bo
ju, mo da neæe mo samo pomisliti »zelena«, nego æemo se prisjetiti, recimo, kolskih hodnik
i kako smo ih se u asavali.
Mo dano podruèje za svaki osjet podijeljeno je na manje zone koje se bav specifiènijim
svojstvima. Tako, primjerice, u vidnoj kori postoje odvojena pc druèja koja tumaèe
oblik, velièinu, dubinu, boju i gibanje. Nakon to obave po sao, informacija se pros
ljeðuje u veæa kortikalna podruèja, tzv. asocijacijska po druèja. Ondje se osjetne infor
macije zdru uju s odgovarajuæim kognitivnin asocijacijama - primjerice, prizor èekiæa mo
gao bi se spariti s asocijacijama po put »te ak«, »hladan« ili »udaranje«, odnosno njegovom
nkcijom.
Istra ivanja su pokazala da odrasle maèke neæe moæi prepoznati obilje j; njihove vizualne
okoline, primjerice vodoravne crte ili prave kutove, kojih si bile uskraæene u ran
oj dobi. Naizgled èudan fenomen. Jer ako im je vid zdrav kako mogu biti slijepe za
ono to im je ispred oèiju? Pa, buduæi da im je vid
72
Osvje æivanje
na mo dana kora bila uskraæena za odreðenu vrstu informacija, maèke nikad nisu razvile a
parat za njihovu percepciju. Kad sam bio dijete, jedna od omiljenih prijetnja »lij
enoj« djeci bila je da æe im obje noge postati neuporabljive ne ustanu li i ne uèine o
no to se od njih u tome trenutku tra ilo. Do neke mjere, ta prijetnja nije bila pos
ve proma ena. Taoci koji su mjesecima, ili èak i godinama, bili zatoèeni u samicama, p
o oslobaðanju imaju velikih te koæa s govorom. Naime, kako govorna podruèja nisu rabili
za njihovu izvornu namjenu, ona su preuzela druge funkcije. Kao to smo veæ vidjeli,
nerabljene plastiène neuronske mre e odumiru, a s njihovom smræu mogu nestati èak i vit
alne osjetne funkcije poput vida i sluha. Vrijedi i obrnuto - to vi e rabimo neko m
o dano podruèje, ono se donekle mo e poveæati. Iz toga slijedi da æe se, do odreðene mjere,
na i mozgovi razlikovati samo zato to smo izlo eni pone to drukèijim okolinskim uvjetima.
Osjetilno preoptereæenje
Postoji zen-budistièka prièa o abi koja je ivjela u zdencu i sanjala o bijegu u rijeku
. No kad joj je elja usli ana i kad je prvi put vidjela rijeku, na mjestu se sru ila
mrtva. Smisao je prièe u tome da u svojem malom svijetu nesretna aba nije mogla zam
isliti ne to toliko golemo poput rijeke, pa su njezin mozak i tijelo do ivjeli osjet
ilno preoptereæenje. Sliènu, gotovo sigurno izmi ljenu prièu o svojim putovanjima po ju ni
m morima isprièao je kapetan Cook. On je tvrdio da stanovnici jednog otoka nisu mo
gli vidjeti njegov jedrenjak usidren nekoliko metara od obale. Zbog nedovoljnog
osjetilnog kapaciteta, njihovi mozgovi nisu mogli pojmiti tako golem objekt. Bil
a ta prièa istinita ili ne, ne zaboravite èinjenicu da se u nekim dru tvima broji samo
do deset. Kako ive u malim skupinama i posjeduju malo stvari i ivotinja, veæi im br
ojevi ne trebaju. To oslikava tvrdnju da mozak razvija samo doista potrebne funk
cije. Svi imamo proporcionalno slièan ustroj, no intenzivna uporaba ili neuporaba
dovodi do pojedinaènih razlika.
Prièe o abi sjetio sam se nedavno kad sam do ivljavao drukèiju vrstu osjetilnog preopte
reæenja. Ne tako davno posjetio sam idovski muzej u Berlinu, rad sjajnog arhitekta
Daniela Libeskinda. Dio muzeja posveæenje sjeæanju na holokaust i ondje sam kratko v
rijeme proveo u »Vrtu izgnanih«. Kratko, jer mnogo dulje u njemu ni ne mo ete ostati,
buduæi da osjetilno preoptereæenje postane neugodno. Naime, u prostoru omeðenom visoki
m zidom preko kojeg se vide samo vrhovi drugih zgrada, nalazi se 49 èetvrtastih gl
atkih betonskih
73
Robert vVinston: LJUDSKI UM
stupova visokih sedam metara (svaki je na metar od drugog postavljen u red vima
od sedam komada, pa tvore kvadrat dimenzija sedam puta sedam mei ra). Zelenilo j
e visoko i posve izvan dosegajer su biljke posaðene na vrhovir stupova. Sami stupo
vi, premda rasporeðeni pravilno i usporedno, izviru iz k sa i neravna, oblucima pr
ekrivena tla. Dakle, unutar zidova, vid alje jednu i formaciju o obzoru, ravnote a
na nagnutu tlu drugu, a (zbog oblutaka) pi priocepcija - osjeæaj o polo aju udova u
prostoru - treæu neuronsku poruk S tako potpuno smetenim osjetilima, krajnji je uèin
ak neobièan i iznimno è zorijentirajuæi. Doista, nakon otprilike pet minuta obuzeo me
poriv da iziðe jer sam osjeæao vrtoglavicu i muèninu.
Vid
Informacije koje dobivamo vidom prevaljuju dug put od ulazne toèke u leæi ok Najprij
e odlaze u mre nicu, u stra njem dijelu oka, gdje se pretvaraju u elektr ne impulse.
Impulsi putuju vidnim ivcem, a polovica ih se kri a (informacije lijevog vidnog po
lja odlaze u desni mozak, i obrnuto). Veæina vlakana poveza] je s podruèjem u talamu
su koje nazivamo lateralnim koljenastim tijelom, a ri kolièina s pulvinarom. Kao to
smo spomenuli, talamus djeluje kao relej izm ðu osjetnih komponenata i vi ih mo danih
funkcija. Vidne informacije zati nastavljaju prema vidnoj kori, smje tenoj straga
, iznad malog mozga.
Poput svih ostalih podruèja, vidna kora tra i redovnu uporabu da bi rasi; ostala zdr
ava. Posebno su tu na ilustracija te tvrdnje djeca na kojoj su izvedei prve transp
lantacije leæa. Roðena slijepa, uglavnom u dobi od desetak godin djeca i njihovi rod
itelji doèekali su tu kiru ku inovaciju s velikim ushitom, r-nakon to su zahvati obav
ljeni, postalo je oèito da nijedan primatelj ne vidi b znatnih smetnja. Vidne podr
a aje djeca su do ivljavala zasljepljujuæe sjajnin i bolnima. Pomoæu vidnih informacija
nisu se mogla orijentirati u prostor Ukratko, nisu mogla nauèiti kako rabiti vid j
er je njihov mozak pro ao razd bije plastiènosti za tu vje tinu - godine neuporabe usk
ratile su ga tog poten« jala. Poslije operacija, djeca (koja su imala vrlo velika
oèekivanja) zapala su stanje te ke poti tenosti, a neka su èak poèinila samoubojstvo.
No buduænost mo da neæe biti tako sumorna. Mo da æe, naposljetku, post ti moguæe uvje bati
ak da stvori »novu« vidnu koru. Dr. Su an Blackm re1' sa Sveuèili ta Zapadne Engleske u Br
istolu, istièe preliminarno izvje æe d Paula Bacha-y-Rite iz Strasbourga.7 Jedan od pa
cijenata koje opisuje prirod no je slijepa ena. Pokazao je, podra avajuæi njezin jezi
k posebno osmi ljeni
74
Osvje æivanje
elektrodama, daje nakon nekoliko sati vje be mogla uèiti gledati i rukovati predmeti
ma. Dr. Blackmore komentirala je i pokuse na MIT-u u Bostonu8, koji ukljuèuju pres
pajanje putova u korteksima novoroðenih tvorova. Iz njih proizlazi da vidna kora n
ema nikakvih uroðenih »vidnih« obilje ja. Vidni ulaz istra ivaèi su preusmjerili u dio mozg
koji se trebao razviti u podruèje povezano sa sluhom. Ispitivanja provedena posli
je pokazala su da se taj dio s vremenom ustrojio u polja i kolumne po vrlo sliènom
uzorku kao u normalnoj vidnoj kori. Drugim rijeèima, moguæe je da osobit ustroj raz
lièitih podruèja mo dane kore ponajprije ovisi o ulaznim informacijama, a ne iskljuèivo
o prvotnim vezama, tj. o genetskoj predodreðenosti.
Njuh
Mirise prepoznaju dvije male nakupine od est milijuna stanica smje tene visoko u no
su. Premda èovjekov osjet njuha nije o tar kao u veæine ivotinja, neke kemikalije u zra
ku mo emo prepoznati èak i kad su razrijeðene u omjeru jedan prema nekoliko milijarda.
Njuh nam je najo triji u djetinjstvu i s godinama slabi. Ima nekih dokaza da preu
ranjeno starenje, primjerice zbog Alzheimerove bolesti, dovodi do br eg slabljenja
njuha. Toèno je, takoðer, daje niz stanja poput shizofrenije, anoreksije i depresij
e povezan s oslabljenim njuhom, a najmanje jedna studija ukazuje na èinjenicu da o
sobe koje pate od migrena takoðer imaju sni enu osjetljivost na neke mirise, tijekom
, ako ne i prije, napadaja. Nije, meðutim, jasno jesu li migrene uzrok te sna ne osj
etljivosti.
Njuh je vjerojatno na najstariji osjet, ostatak na e gmazovske pro losti. Premda sve
ostale osjetne informacije putuju prilièno dugim putovima kroz talamus, zatim u ko
ru i odatle u limbièki sustav gdje se povezuju s èuvstvima i sjeæanjima, nju ni put vodi
izravno u limbièki sustav, a zatim u koru. Mo da nam zato mirisi tako brzo pobuðuju r
aspolo enja i sjeæanja. U jednom su istra ivanju studenti uèili nove rijeèi dok su nju ili
eobièan miris. Isti su miris ponovno nju ili kad su ih se poku avali prisjetiti. Dosjeæa
nje im je bilo dvadeset posto uspje nije.
Lako je razumjeti daje tijekom evolucije brz odgovor na nju ne podra aje mogao biti
presudan za pre ivljavanje. Zbog toga put od nosa do limbièkog sredi ta i jest tako br
z. Èini se daje njuh bio jedan od glavnih èimbenika razvoja èovjekova mozga, buduæi daje
izvorni, gmazovski mozak bio tek ne to vi e od malo olfaktornog tkiva na vrhu ivèanog
vlakna. Dr i se daje to bio zaèetak cijelog limbièkog sustava, isprva namijenjenog tum
aèenju mirisa i slanju odgova-
75
rajuæih kemijskih poruka. Olfaktorna ili nju na kora suvremenog èovjeka ni ni ta manja n
egoli u njegovih predaka, premda suvremeni ivot, sa svojim p dra ajnim olujama u ob
liku ispu nih plinova, parfema, dezodoransa i slièn mirisa, ba i ne poma e nju nom sustav
u da nas vodi kao nekoæ.
Svejedno, ima dokaza da na mirise, a katkad i na tvari koje ne mo emo n nju iti, ali
ih percipiramo kroz nosnice, jo uvijek reagiramo nesvjesno. Zens osjet njuha mo e
biti do tisuæu puta osjetljiviji od mu kog, a razlièite su stuc je potvrdile da tada m
o e biti jezovito o tar. U studiji istra ivaèa s Instituta : antropologiju pri Institutu
Ludvviga Boltzmanna na Beèkom sveuèili tu ispit nicamaje prikazan zastra ujuæi film dok s
u pod pazusima nosile jastuèiæe k ji su im upijali znoj. Za one koje to zanima, film
je bio Candjman, prema te stu na omotu »najjezovitiji film od Kad jaganjci utihnu«.
Druga skupina gleda je neutralan film, takoðer s jastuèiæima. A treæa je skupina ispita
nica njuhoi uspjela prepoznati jastuèiæe obilje ene »mirisom straha«.
Feromone luèe mnoge ivotinje i postoje uvjerljivi dokazi za njihovu ulogu preno enju
uzbune i straha. Ribe, kukci (npr. pèele), èak i neki crvi, feromon ma prenose uzbun
u, to pripadnike iste vrste potièe na izbjegavanje prijetn iz podruèja iz kojeg je up
ozorenje poslano. Sisavci, posve je sigurno, komun ciraju mirisom. Poznato je ta
ko da æe maèke uznemirene mi eve naæi po mir su koji luèe u takvom stanju. Dokazi o postoj
anju ljudskih feromona doneda no su bili proturjeèni.
Feromoni su vrlo hlapljive tvari koji utjeèu na pona anje ili na hormone (i oboje) o
sobe koja ih percipira. Dijelimo ih na dvije vrste. »Signalni« feromoi izazivaju izr
avnu i primjetnu promjenu u pona anju, a »temeljni« feromoni n primatelja djeluju dugo
trajno, vjerojatno mijenjanjem njegova ili njezina ho monalna stanja. Feromoni d
jeluju izravno na mozak i primatelj ih obièno n prepoznaje svjesno. Èesto su prisutn
i u znoju, a novija su istra ivanja pokazal da nerijetko imaju ulogu u èovjekovu sek
sualnom pona anju. Norma McCoy Lisa Pitino s Dr avnog sveuèili ta u San Franciscu izabra
le su dobrovoljke m< ðu studenticama prve godine, upitav i ih bi li htjele sudjelova
ti u ispitivanj kojim se eli saznati mo e li sintetizirani enski hormon, dodan njiho
vu uob èajenu parfemu, »poveæati romantiku u njihovim ivotima«?3 Da bi mogle si djelovati
u studiji, mlade su ene morale imati redovitu mjeseènicu, biti hett roseksualne, n
isu smjele rabiti oralne kontraceptive, kao ni ivjeti s redovnir partnerom. Tijek
om pokusa, dio je ispitanica rabio svoj uobièajen parfem obc gaæen posve bezmirisnim
feromonom. Druge, sluèajno izabrane, rabile su pai feme kojima je dodana neutraln
a tvar. Nijednoj ispitanici nije reèeno rabe ]
76
Osvje æivanje
feromone ili ne, a kontrolna je skupina izabrana uz obeæanje besplatne boæice pravog
mirisa na kraju pokusa.
Od svake je studentice zatra eno da rabi parfem na uobièajen naèin i u odreðeno vrijeme.
ene koje su rabile parfem obogaæen feromonom imale su tri puta veæu vjerojatnost za
seks, ili da provedu noæ s partnerom, od onih u kontrolnoj skupini. Istra ivaèi su pok
azali daje primijenjeni feromon ene uèinio privlaènijima mu karcima, a ne sklonijima pr
ihvaæanju seksualnih ponuda. Dakle, mu karci bi takoðer mogli imati istanèano èulo »mirisa«
i kad je tvar bezmirisna. ao mije to ne smijem otkriti naziv feromona - istra ivaèi n
avode daje Athena, amerièka tvrtka koja prodaje taj proizvod, u procesu patenti-ra
nja - ali ne sumnjam da ga ne biste uspjeli kupiti na Internetu.
ene su u odreðenim razdobljima njihovih menstrualnih ciklusa nesumnjivo osjetljivij
e na mirise. Njihove su olfaktorne sposobnosti obièno na vrhuncu kad su najspremni
je zaèeti, tijekom ovulacije. No ene ne luèe feromone koji djeluju samo na mu karce. Ut
jeèu i na druge ene, osobito kad su posrijedi mje-seènice. Nije neobièno da se enama koj
e nekoliko mjeseci provedu u fizièkoj blizini usklade menstruacijski ciklusi. Jeda
n od mojih starijih kolega na poslu isprièao mije kako se u na em laboratoriju, u ko
jem radi 85 posto ena, nakon nekoliko mjeseci zajednièkog rada enama poènu usklaðivati m
jeseènice.
Dr. Laurence Katz i njegovi suradnici na sveuèili tu Duke otkrili su da ivotinje u mo
zgu imaju feromonsku tvornicu koja, èini se, stvara »feromonsku sliku« druge ivotinje10
. Takav »odraz« identiteta te spolnog i reproduktivnog stanja druge ivotinje upravlja
brojnim vidovima ivotinjskog pona anja parenjem, borbom, povezivanjem majke i mlad
unaca i dr. ivèane stanice koje obraðuju feromonske signale umnogome su sliène »neuronima
za lice«, ivèanim stanicama smje tenima u vidnoj kori mozgova primata koje pobuðuju faci
jalna obilje ja drugih ivotinja. Brojni sisavci, od mi eva do slonova, imaju » esto èulo«
prepoznavanje feromona. Rijeè je o vomeronazalnom organu, specijaliziranom osjetil
u u nosnoj upljini. Taj organ pumpa uzorke feromona u osjetnu upljinu, u kojoj ih
prepoznaju kemijski receptori poput onih za okus i miris -premda ih sama osjetil
a okusa i mirisa ne mogu prepoznati. Ti osjetni neuroni povezani su s tzv. pomoæno
m nju nom lukovicom, tvorbom u kojoj je dr. Katz naèinio elektriène snimke pojedinaènih
stanica. Kako bi izmjerio signale, dr. Katz poslu io se metodom prvotno razvijenom
za mjerenje aktivnosti ivèanih stanica u mozgovima ptica dok pjevaju. Tri maju na mi
kromotora prièvr æena na elektrode debljine dlake uvode se u podruèje ivotinjskog mozga z
adu eno za obradu feromona. Te se elektrode mogu daljinskim upravljanjem produljiv
ati ili skraæivati u siæu nim koracima, pa se mogu premje tati od neurona do
77
neurona kako bi se snimila njihova aktivnost tijekom raznih pona anja. Eli trode s
u toliko male da se ivotinja mo e slobodno gibati i biti u interakcij drugim ivotinj
ama dok mozak tana nom icom alje signale u snimaè.
ivotinje poput mi eva uglavnom ive u tami i opæenito imaju prilièno ] vid. Stoga je, kak
o istièe dr. Katz, komuniciranje feromonima presudno za r hov opstanak. Postoji li
tvorba slièna vomeronazalnom organu i u ljudi proti jeèno je pitanje, no vjerojatno
je da postoji.
Kad nju ne informacije idu u limbièki sustav, odlaze i u amigdalu i hipo lamus. Neki
epileptièari navode da neposredno prije napadaja osjeæaju nt biène mirise, a i sniman
je njihovih mozgova pokazalo je daje koncentrac elektriène aktivnosti u limbièkom po
druèju. Amigdala, kao to æemo po; je vidjeti, kljuèna je za izra avanje i tumaèenje èuvsta
Hipotalamus je, p; mo dano hormonalno sredi te, izmeðu ostalog odgovorno za »reakciju b
or ili bijega« kad smo upla eni. Zbog toga neki mirisi mogu poveæati brzinu i da srca
i krvni tlak, a drugi, pak, djelovati smirujuæe. Aromaterapija, èini i nije samo jo j
edna New Age ludorija, doista bi mogla smanjivati napetost i i ko djelovati tera
peutski.
Okus
Okus i miris vjerojatno su najpovezaniji osjeti. Veæina okusa zapravo su miris jez
ikom mo emo razlikovati samo pet okusa: slano, slatko, gorko, kiselo i uir mi. Uma
mi je prijatan okus koji daje hrana bogata aminokiselinama - glutam tima. Zbog t
ogaje natrijev glutamat tako djelotvoran pojaèivaè okusa. Dovolji je da nanju imo da ak
peèenog pileta ili banane da okus zamislimo tako i kao da nam je hrana na jeziku. N
e iznenaðuje stoga da se okusna mo dana k ra nalazi neposredno iznad olfaktornog pod
ruèja u desnoj polutki. O teæen toga podruèja mogu dovesti do nekih iznenaðujuæih pojava.
arska studi otkrila je trideset i èetiri pacijenta o teæena mozga koji su naglo postal
i opsje nuti hranom. U svim tim sluèajevima »gurmanizma« lezije su naðene u desno èeonom r
e nju. Zanimljivo je, meðutim, da se nitko od njih, premda su razv opsesiju hranom t
e je stalno kupovali, spravljali i jeli, nije prekomjerno udeblja Buduæi da sam na
mnogim zimovanjima imao prilike ku ati mlijeènim proizv dima bogate delicije vicarsk
e kuhinje, dr im to te ko obja njivim.
Nije te ko shvatiti da su okusne sposobnosti na im drevnim precima bile va ne za ops
tanak. Ne to stoje »lo eg« okusa, vrlo bi lako moglo biti otrovno. I b; prigodno, tisuæu s
mo puta osjetljiviji na gorke okuse, nego na slane, slatke i 1
78
Osvje æivanje
sele. »Gorko« je, naime, èe æe opasnije. Zbog toga priruènici za pre ivljavanje svima koji
nu kane tra iti u divljini savjetuju da se vode svojim osjetilima. Praktièno je prav
ilo da se izbjegava sve to ima gorak, u egao ili na bilo koji drugi naèin odbojan oku
s ili miris. Utvrðeno je da prednja inzula, mo dano podruèje koje se aktivira kad okus
imo ne to to nam se ne sviða, na skaneru zasvijetli i kad vidimo da gaðenje osjeæa netko
drugi. Iz evolucionistièke perspektive, to mo e biti vrlo korisno - poku a li drugi pr
ipadnik na e vrste pojesti ne to i osjeti gaðenje, ne moramo gubiti vrijeme na ku anje,
nego se mo emo usredotoèiti na hvatanje one slasne antilope.
Sluh
Posljednji osjet koji se gasi kad gubimo svijest i prvi koji se vraæa pri buðenju je
st sluh. Zato je va no da pripazite to govorite ispred jako bolesne, naizgled besvj
esne osobe, ili u prisutnosti umiruæeg roðaka. Prije mnogo godina, kad sam bio razmj
erno neiskusan, izvodio sam carski rez na gospoði Julie, koja je veæ dvaput rodila c
arskim rezom. Treæi je takav porod stoga bio neizbje an. U takvim su okolnostima ope
rativni postupci nakon to dijete sigurno iziðe - uklanjanje posteljice, zaustavljan
je krvarenja, ivanje maternice, èi æenje trbuha i zatvaranje rane - poprilièno rutinski.
Prije dvadesetak godina za tu je vrstu zahvata bilo sasvim uobièajeno davati razmj
erno laku opæu anesteziju jer se tada dijete raðalo u boljem stanju i spremnije za d
isanje. Moj anesteziolog, u bolnici dobro poznat kao uglaðena i potpuno pribrana o
soba, èestitao sije na sjajnom stanju djeèaèiæa kojeg sam donosio na svijet - mali an je i
ahno mlatarao svim udovima i plakao s u itkom. Spopao me u taj èas neki vrag i po elio
sam ga malo bocnuti u njegovoj samodopadnosti. »Lako je tebi«, rekao sam, »tvoj je an
estetik mo da dobar za dijete, ali pro irio je mnogo ila - imamo ovdje sna no krvarenje
.« Nekoliko trenutaka poslije alio sam se na ikljanje iz donjeg ogranka materniène art
erije, a ubrzo zatim upitao mog asistenta, koji je, moram na alost reæi, imao slièno n
eprikladan smisao za humor, koliko je vreæica krvi pripremljeno prije operacije. Èuv i
la an pokajnièki ton u njegovu odgovoru, »Samo dvije, bojim se«, s najveæom strepnjom u g
lasu koju sam mogao doèarati rekao sam kako bi nam ih moglo zatrebati jo pet. Anest
eziologu je ubrzo postalo jasno da ga poku avamo upla iti, a operacija je, dakako, p
ro la kao po loju.
Iduæeg sam jutra oti ao pogledati Julie i njezina sinèiæa. Oboje su bili dobro. Julie se
zatim okrenula prema meni i isprièala mi se to mije zadala tolike muke. Ne shvaæajuæi
o èemu je rijeè, rekao sam kako je operacija bila laka
79
i rutinska. »A krvarenje«, upitala me. »I te koæe s, kako ste ga nazvali, lijevi donjim og
rankom materniène arterije, i pet vreæica krvi koje ste morali nar èiti?« Tada mije ispr
ièala kako je èula, i mogla se sjetiti, svega stoje bilo reè no do trenutka kad smo jo
j poèeli zatvarati trbuh. Nije osjeæala nikakav b( a samo povremeno vrlo slabe dodir
e. Osim poèetne tjeskobe nije osjeæala r kakav strah: »Èinilo se daje sve pod nadzorom,
a ionako nisam mogla ni uèiniti.« Ipak, iz Julieina smo sluèaja izvukli barem jednu va nu
pouku. Nj nasreæu, nismo upla ili, ali smo otad uvijek vodili raèuna da pacijent bude
dovoljno dubokoj anesteziji.
Kao i kod ostalih osjeta, osim njuha, informacije se kri aju. Zvukovi koje èu lijevo
uho odlaze na obradu u desnu stranu mozga. Obje hemisfere imaju va nu ulogu u o
bradi zvuka, pa osoba sa slu nim tegobama u jednom uhu mo; percipirati vrlo razlièit
e auditivne informacije od nekoga sa savr enim sluhor Primjerice, lijeva se strana
mozga uglavnom bavi prepoznavanjem i imenov njem zvukova, a manje njihovim kval
itetom. Stoga netko tko èuje samo na d sno uho mo e slabije percipirati svojstva gla
zbe poput ritma i melodije.
Valja spomenuti da bez obzira na izravnu vezu izmeðu slu ne kore i jeziène podruèja lije
ve polutke, sluh nije potreban za razvoj jezika. Studije u kojima i MR-om sniman
a gluha djeca gluhih roditelja koja su odrastala slu eæi se zn kovnim jezikom, otkri
vaju da im je jezièno podruèje razvijeno jednako kao èujuæih vr njaka. tovi e, èujuæa djec
h roditelja nikad ne postignu is stupanj teènosti »govora« znakovnim jezikom poput svo
jih gluhih vr njaka. Or rabe pojednostavljenu inaèicu jezika, poput velikog dijela s
tranaca koji nasto ovladati hrvatskim. Slièno je i s drugim osjetima. Slijepe osob
e koje uèe èita brajicu pokazuju aktivnost u vidnim i jeziènim podruèjima, kao i u dijel
ovin zadu enima za primanje dodirnih informacija iz prstiju.
Dodir
Dodir je osjet koji se razvija rano i u novoroðenèadi je osjetljiviji od vida ili sl
i ha. »Refleks sisanja«, kad dijete okreæe glavu prema svemu to mu dodirne lio odnosno
refleks koji mu poma e naæi bradavicu, vidljiv je od prvoga dana.
Osjet dodira presudan je za djetetov razvoj. Neobièno je da se praksa dav; nja nov
oroðenèadi njihovim majkama odmah nakon poroda ustalila otprilil tijekom posljednjih
dvaju desetljeæa. Dotadje bilo uobièajeno da sestre s njim odjure na pranje i vagan
je - bolnièka etiketa koja kao da se kosila s ljudsko: potrebom. No premdaje ta pr
aksa mo da mogla na koditi odnosu majke i dj<
80
Osvje æivanje
teta, vjerojatno nije kodila djetetu jer je ono cijelo vrijeme bilo sa sestrama i
do ivljavalo ljudske dodire. U nekim se zemljama, pak, djecu rutinski zamata u po
voje te im se tako ogranièavaju pokreti. tetnost toga postupka zanimljivo je pitanj
e. Skanovi mozgova novoroðenèadi li ene dodira pokazuju smanjenu aktivnost vitalnih po
druèja, poput spomenute rumunjske siroèadi. Dr. Tif-fanv Field sa Sveuèili ta u Miamiju
utvrdila je da su prerano roðena djeca koja su deset dana masirana triput dnevno d
obila gotovo pedeset posto vi e mase od prerano roðene djece koja nisu primila taj b
ri an, topao i jednostavan vid njege.11 tovi e, u prosjeku su bolnicu mogla napustiti
est dana prije. Dr. Field tvrdi da masa a potièe izluèivanje hormona rasta te hormona
koji potpoma u rast, poput inzulina. Premda nisam vidio opipljive dokaze za to, Fi
eldo-va tvrdi da masa a poveæava razinu neurotransmitera serotonina, stoje slièno djel
ovanju nekih antidepresiva.
Informacije o dodiru i pokretima obraðuju se na vrhu mozga. Bol, kao osjet razlièit
od obiènog dodira, na mjestu nastanka primaju tvorbe koje nazivamo nociceptori. On
i alju signale u leðnu mo dinu odakle kroz mo dano deblo odlaze u talamus. Iz talamusa
informacije putuju u osjetna podruèja kore koja nam govore koji bol do ivljavamo i o
dakle potjeèe. Va nu ulogu u percepciji bola ima prednja cingularna kora, podruèje u èeo
nom re nju koje je, kao to æemo vidjeti, osobito povezano s pozorno æu, nadziranjem i kon
centracijom. Mnogi lijekovi protiv bolova, posebice oni ustroja sliènog ustroju op
ijuma - primjerice kodein, sastojak mnogih lijekova protiv ka lja - djeluju tako to
se ve u na receptore mo danih neurona na koje bi se inaèe vezali kemijski spojevi pro
tiv bolova koje luèi sam mozak, encefalini. Opioidi takoðer smanjuju aktivnost u pre
dnjoj cingularnoj kori, pa na bol, u odgovarajuæem stupnju, obraæamo manju pozornost
. Jednom sam zgodom, kad sam studirao medicinu, le eæi na krevetu krpao debelu zimsk
u jaknu. Kad sam zavr io, veliko ilo koje sam rabio bacio sam na pod. Nekoliko minu
ta poslije, glupavo zaboraviv i to sam uèinio, skoèio sam s kreveta i debela mi se igla
za krpanje zabila u taban te se pritom duboko u mi iæima slomila u dva dijela. Mogl
o ih se izvaditi tek prilièno velikim rezom pod opæom anestezijom. Bol nakon operaci
je bio je jak, no injekcija petidina, lijeka sliènog opijatima, posve je uklonila
njegove neugodne vidove. I dalje sam osjeæao pulsiranje u stopalu, no ono nije bil
o neugodno i uopæe nisam osjeæao kao daje dio mene. Mislim da mogu razumjeti za to nek
i postanu ovisni o takvim lijekovima.
Jeste li primijetili da æe vam protrljate li izvori te bola, pod uvjetom da nije rij
eè o ozbiljnu o teæenju, biti lak e? Majke instiktivno trljaju ili ljube djetetov povrij
eðeni ud. To nije praznovjerje, nego djelotvoran postupak - zbog pro-
81
cesa zvanog kompetitivna inhibicija. Trljajuæi mjesto koje nas boli, mozgu signale
bola aljemo jo jedan paket signala. Pozornost mozga tada je usm rena na dva signa
lna toka, to za posljedicu ima smanjenje percipirane ozb nosti prvog, »bolnog« signal
a.
To otvara neka zanimljiva pitanja. Ako se bol i dodir percipiraju u mozg treba l
i nam tijelo da bismo ih osjeæali? Oèit odgovor glasio bi - da, narav da nam treba.
No mno tvo je osoba s amputiranim udovima koje imaju sab stan osjeæaj daje taj ud jo
uvijek dio njih, do te mjere da u njemu osjeæaju b Sindrom fantomskog uda jo uvijek
nije posve obja njen, no neuroznanstvei ci znaju da su za njega odgovorni talamus
i dodirna podruèja kore. Vilavn Ramachandran, koji se mnogo bavio tim fenomenom,
primijetio je da su n govi pacijenti s fantomskim udom, primjerice lijevom nogom
, kad bi im pri snuo neki drugi, postojeæi dio tijela, èesto izjavljivali da osjeæaju
dodir na odi ðenim, uvijek istim, podruèjima nepostojeæe noge. Ramachandran smatra < s
usjedne ivèane stanice pripoje mo dano podruèje koje se ne rabi i daju n novu svrhu. Pr
imjerice, podruèje zadu eno za lice mo e preuzeti neurone k ji su nekoæ bili zadu eni za,
recimo, sad amputiranu ruku. U tim pripojeni putovima jo uvijek postoje tragovi n
jihove izvorne funkcije i upravo oni uzr kuju osjeæaj bola u nepostojeæoj ruci ili n
ozi. Bol u fantomskom udu mo e, d du e, imati i druge uzroke. Ako je osoba netom pri
je amputacije osjeæala ja bol u udu koji æe biti uklonjen, bol mo e perzistirati i pos
lije.
Postoji i zanimljiv fenomen suprotne naravi, poznat kao apotemnofilija, k ji bi
mogao imati veze s »fantomskim udom«. Malen broj osoba izvje tava o t me kako osjeæaju d
a neki normalni udovi, koji uvelike rade svoj posao, ne trebali biti dio njihovi
h tijela. Katkad odlaze lijeèniku i tra e da im se neugo ni ud amputira. Cesto vrlo
te ko obja njavaju to osjeæaju, osim to jasno nav de da, iz nekog neizrecivog razloga, o
sjeæaju kako njihova ruka ili noga »ni njihova«. Prilièno razumljivo, lijeènici su bili sk
loni apotemnofiliju lijeèiti ki oblik histerije, psihotiènog stanja poput shizofreni
je ili povezanog s te ko depresijom, katkad kao seksualnu fiksaciju na sakatost. N
eki apotemnofiliè ri uspjeli su uvjeriti kirurge da im odstrane ud kako bi ih oslo
bodili du evni patnja. Robert Smith, kirurg s privatnom praksom u Falkir koj kraljev
skoj bc nici, amputirao je potkoljenice dvojici pacijenata koji su to zaiskali.
Jedan bio Britanac, a drugi Nijemac. Prije negoli je dr. Smith pristao na taj za
hva mu karce su odbili drugi kirurzi iz razlièitih europskih bolnica. Smith je r< ka
o da nije vidio ni ta lo e u svojim odlukama, ali i da se »nije htio specijaliz rati z
a taj postupak«. »Posljednje to elim jest postati svjetsko sredi te za rez nje ruku i no
gu«, kazao je.
82
Osvje æivanje
Napredovanje u neuroznanosti mo da æe nam omoguæiti da taj bizaran sindrom izlijeèimo tr
etiranjem povezanog kortikalnog podruèja, a ne pilom za kosti i zavojima. Oèajnièki po
tezi koje poduzimaju neke osobe s rijetkim poremeæajima tjelesnog samopoimanja pod
sjeæaju nas na èinjenicu da percepciju sebe i svijeta oko sebe nerijetko te ko opisuje
mo drugima. Rijeè je o jo jednom problemu koji izvire iz stare rasprave o filozofiji
i jeziku. Jedina naprava kojom raspola emo za tumaèenje na eg mozga i komuniciranje o
njemu jest sam mozak. Doista, premda su mikroskopi, elektroencefalografi, MR, P
ET i rendgen osnovni instrumenti za razumijevanje rada mozga, najbolji instrumen
t za to zauvijek æe ostati istra iteljev vlastiti mozak, sa svim svojim manama i sub
jek-tivno æu. Buduæi da se mozak svake osobe razlikuje, nikako ne mogu znati ka-kavje
osjeæaj imati zdrav ud i svejedno ga htjeti amputirati. Ka ete li da vidite zelenu b
oju, mogu zamisliti samo nijansu zelene pohranjene u svojem mozgu, a ne va u. Kad
govorimo o mojem i va em mozgu, moramo prihvatiti postojanje odreðene, nu ne kolièine ne
odreðenosti.
Joj, a kako se ono zove...
Na i osjeti nisu zapravo zasebne i neovisne sposobnosti jer ih obièavamo rabiti zaje
dno. Odreðeni vidni lingvistièki znakovi, primjerice oblik neèijih usana, aktiviraju s
lu na podruèja mozga, no to ne èine i nelingvistièki pokreti usta. Mozak je, èini se, usmj
eren na komunikaciju s drugima. Istra ivanje na sveuèili tu Brandeis u SAD-u utvrdilo
je i da katkad »vidimo« sluhom. Dobrovoljci kojima su na zaslonu prikazana dva oblik
a koji se meðusobno pribli avaju, izjavljivali su da su vidjeli kako se oblici sudar
aju, premda su zapravo samo èuli kratak i glasan zvuk. Slièno, ispitanici koji su ig
rali stolni tenis zaèepljenih u iju bili su ne-uspje niji od onih koji su osim vida za
procjenu putanje dolazeæe loptice mogli rabiti sluh. Jeste li, recimo, opazili ka
ko pri parkiranju automobila na zahtjevno mjesto poma e sti ate li glazbu na autorad
iju? Razlog mo e biti jednostavno potreba da se usredotoèite. No isto je tako moguæe d
a se, premda toga niste smjesta svjesni, na sluh oslanjate u istoj mjeri kao na
vid i motorièke vje tine.
Jedna od glavnih funkcija u kojoj svi na i osjeti suraðuju jest prepoznavanje. Rijeè j
e o jednoj od najva nijih funkcija uma koju rabimo svakodnevno, pri najjednostavni
jim i najslo enijim zadaæama. Kad ujutro uðem u moj ured u sklopu laboratorija, u moje
m se mozgu zaèuje tiho, nesvjesno »Aha!«, jer sam od svih nanizanih ureda izabrao pozn
ato okru je. Poznat miris stare kave i vonj vla nog papira ispod æurka iz gornjeg proz
ora, jedinstven pogled na strogo èuvano
83
krilo zatvora Wormwood Scrubs odmah do bolnièkog zida i depresivan priz gomile po te
koju mije tajnica obzirno ostavila na neurednom stolu (na koje je jo uvijek gnje
cav paketiæ keksa), sve mi to govori daje to uistinu moj ure Kad spustim pogled, i
z gomile po te mogu izdvojiti doista va na pisma. Sve to odvija tako brzo da moj svj
esni mozak jedva primjeæuje cio proces. Doisi veæ razmi ljam o kojeèemu drugome.
U jednom od prizora BBC-jeve serije Ljudski um nosim »èarobnu mre i za kosu« sastavljenu
od stotina elektroda koje mi prekrivaju glavu dok gleda televizijski zaslon na
kojem je optièka varka. Isprva te ko prepoznatljiv, na s ci je bio dalmatinski pas s
kriven u pozadinskom uzorku velikih i malih crn mrlja. Prepoznao sam ga tek kad
se poèeo pomicati. Gavnor Evans, doktora na Sveuèili tu u Warwicku, spremno je èekao pok
raj EEG-a kako bi mi izmj rio mo danu aktivnost u »aha« trenutku.
Kako bi rezultati bili jednoznaèni, test je valjalo ponoviti mnogo puta. S\ ki put
kad mi je bilo reèeno da prepoznam psa, pojavila bi se dva naleta g ma-valova. Pr
vi se javljao kad bi mozak shvatio da sam vidio »ne to«. Vrlo br; zatim pojavio bi se
drugi, i to toèno u trenutku kad bih do ivio mali unutari »aha«, odnosno »sku io« iluziju.
mak izmeðu tih naleta aktivnosti vjeroj; no je razdoblje koje je mozgu potrebno da
viðenome pridoda znaèenje. Dr gim rijeèima, razmak je vrijeme tijekom kojeg je moj mo
zak »ne to« usporeè vao s mojim predod bama pasa.
Ipak, sposobnost prepoznavanja katkad zaka e. Jedan je amerièki parije jedan vrlo po
znat predmet opisao ovako: »Vidim mnogo crta. Sad vidim nel zvijezde. Kad gledam o
vakve stvari, vidim mnogo dijelova...« Pacijent je bol vao od mo danog poremeæaja pozn
atog kao agnozija, a poku avao je prep< znati amerièku zastavu. Iz njegovih je rijeèi
vidljivo da te koæa nije bila sarr u tome to se nije mogao sjetiti ispravnog naziva.
On doista nije imao pojn to se nalazi ispred njega. Imao je te koæe jer je agnozija z
apravo nemogu nost prepoznavanja predmeta. Poremeæaj je najèe æe vrlo odreðen, pa oni k ji
ga imaju ne mogu, primjerice, prepoznavati lica, ili druge dijelove tijela, i v
rste hrane, ili predmete koje je naèinio èovjek. Otkriæe da takvi poremeæ ji mogu biti p
osljedica o teæenja odreðenog podruèja upuæuje na moguæno da u pamæenju postoje odjeljci u
e razvrstavamo sjeæanja. Biolo ke objeki opæenito pohranjujemo prema tome kako ih tumaèe
dijelovi mozga zadu ei za perceptivnu analizu. Ne ivi su objekti, pak, u mozgu obièno
predoèeni sv< jom funkcijom, pa se pohranjuju u podruèjima povezanima s radnjama u
k< jima se mogu rabiti.
84
Osvje æivanje
Jedna od te koæa s kojima sam se susreo pi uæi o radu mozga bila je da se knjiga vrlo la
ko mogla pretvoriti u svojevrsnu »izlo bu nakaza«. No istina je da su u istra ivanjim ra
da mozga upravo studije poremeæaja vrlo èesto te koje nam omoguæuju da shvatimo to se z
biva u normalnom mozgu. Istra ivanja agnozije otkrila su da mozak najvjerojatnije
jasno razlikuje ive od ne ivih objekata. Jo èudnije, osobe koje ne mogu prepoznati iva
biæa nerijetko ne mogu prepoznati hranu i glazbala. No iste te osobe nemaju nikakv
e te koæe pri prepoznavanju drugih objekata koje je naèinio èovjek ili dijelova ljudskog
tijela.
Takvi parovi mo da su naizgled èudni, no doveli su znanstvenike do zakljuèka da su mo da
ne sposobnosti prepoznavanja istodobno strogo odreðene i prilièno opæenite. Iz gornjih
primjera, recimo, mo emo zakljuèiti da mozak hranu, ivotinje i glazbala sprema ujeda
n odjeljak, a dijelove tijela i objekte ljudskog podrijetla u drugi. Istra ivanje
provedeno na Sveuèili tu u Iovvi pod vodstvom braènog para Antonija i Hannah Damasio p
oku alo je pronaæi toèan polo aj razlièitih mo danih kategorija prepoznavanja. Na li su cij
niz moguæih »spremi ta«. Primjerice, èini se da su lezije u desnom sljepooènom re nju pove
e s te koæama u prepoznavanju lica. Nemoguænost prepoznavanja oruða i instrumenata bila
je povezana s lezijama podruèja u lijevoj polutki u kojem se susreæu sljepooèni i pari
jetalni re anj.
Jedinice prepoznavanja
Jedno od obja njenja za to jest da mozak ne pohranjuje i ne razvrstava stvari prem
a njihovu izgledu ili funkciji, nego prema na em osobnom odnosu s njima. Uzmimo, p
rimjerice, èekiæ: mo e biti alat, ali i hladno oru je. Glazbala mo emo vidjeti, dodirnuti,
svirati ili èuti. Èini se da se svako svojstvo stvari pohranjuje u zasebno podruèje.
U svojoj knjizi Kartografija uma, medicinska spisateljica Rita Èarter ta svojstva
naziva »jedinice prepoznavanja« (JP). Tako glazbalo poput trombona ne bi imalo jednu
»jedinicu«, nego njih nekoliko: jedinicu prepoznavanja oblika u vidnom podruèju, JP n
aziva u podruèju rjeènika, JP dodira u dodirnom podruèju i JP zvuka u slu nom podruèju. Sv
ako mo dano podruèje mo e biti nagomilano jedinicama prepoznavanja objekata koji naizg
led mo da nemaju ni ta zajednièko. Svrstani su zajedno jer dijele odreðeno svojstvo koje
se tièe tog podruèja. Stoga se na trombon mo e nalaziti u istom kutku mo dane knji nice p
put cigarete ili slamke, jer sve su to neprehrambeni predmeti koje stavljamo u u
sta. Kad pomislimo na trombon, sve se na e JP trombona izvlaèe iz njihovih zasebnih
podruèja pohrane i stapaju u sliku iz koje æemo pre-
85
poznati dugo mjedeno glazbalo s povlaèkom koje stvara milozvuène tonove Èetvrtoj simfo
niji Èajkovskog.
Dakle, ponovno vidimo da na i vlastiti, osobiti do ivljaji svijeta stvaraju ge grafi
ju na ih mozgova, koja, pak, utjeèe na na e pona anje. Netko tko je, pi mjerice, cijelog
ivota vegetarijanac neæe imati jedinicu prepoznavanja oku za piletinu ili govedinu
. Glazbenik æe imati drukèije jedinice prepoznavan trombona od nekoga tko povremeno
slu a d ez. Iz pouzdanih izvora znam ( majka jednog mog kolege ne mo e podnijeti okus
bananajer su joj kao djeve èièi, tijekom Drugoga svjetskog rata, davali zgnjeèenu repu
s aromom vanili i govorili daje to banana. Danas kad pojede pravu bananu,jo uvij
ek osjei okus njezine odbojne zamjene. Ovdje je oèito na djelu neka obmana funkci
prepoznavanja. Njezina je JP naziva tog voæa jo uvijek povezana s JP okusa r pe i v
anilije, a vezaje toliko sna na, i vjerojatno osna ena sjeæanjima na èuvsf povezana s gaðe
njem, daje novosteèene JP, poput izgleda, osjeæaja pod prs; ma te okusa prave banane
, ne mogu razbiti. Èini se da su u njezinu sredi tu; prepoznavanje neka svojstva ban
ane i repe pohranjena jedna do drugih.
Gotovo smo svi do ivjeli grozno iskustvo kad nam na zabavi dobrodo lic izrazi netko
tko se pona a poput dobrog nam znanca, no koga se ne mo en sjetiti. Neke osobe s por
emeæajem nazvanim prozopagnozija od toga pate stalr i ne mogu prepoznati ljude koj
e znaju cijeloga ivota i viðaju svaki dan. Drug pak, pate od jednako zabrinjavajuæeg
poremeæaja suprotne naravi, Fregolij ve deluzije (ili sindroma), u kojem vjeruju d
a dobro poznaju potpune strane Sindrom nosi ime po Leopoldu Fregoliju, glasovito
m rimskom glumcu, prem nulom 1936., jer je bio majstor u preru avanju. Navodno je
u jednoj predst vi glumio najmanje ezdeset razlièitih likova. Kad upoznaju nepoznat
u osobi osobe koje pate od Fregolijeva sindroma mogu smisliti vrlo zamr ena opravd
nja za svoje uvjerenje daje ispred njih doista stari prijatelj. Tvrdit æe, primje
i ce, da se taj prijatelj ili roðak odlièno maskirao.
No za vlastite rupe u sjeæanju ne mo emo kriviti deluzije drugih. Maloj vjerojatno d
a osoba na zabavi pati od Fregolijeva sindroma, mnogo je izgle« nije da smo zabora
vili njezino lice. Za to se to dogaða? Zbog èega æemo je< no lice zaboraviti, a drugoga
se sjetiti - premda oba mogu biti podjednako m upadljiva?
Odgovor se djelomice svodi na maksimu »rabi ili izgubi«. Ljudi su dru tv< na biæa. ivimo
kao to smo oduvijek ivjeli, u skupinama, a opstanak nam ov si o sposobnosti komuni
kacije s drugim pripadnicima na e vrste. Zbog tog smo razvili posebne mo dane sklopo
ve za prepoznavanje lica, i to takve da æ se èak i novoroðenèe okretati prema objektima
koji nalikuju licima, poput b;
86
Osvje æivanje
Iona s nacrtanim oèima, nosom i ustima, te preferirati simetrièna lica od nesimetrièni
h. Lica spadaju u posebnu kategoriju prepoznavanja, a skanovi mozga ne samo da o
tkrivaju pojaèanu aktivnost u za to zadu enim podruèjima kad ih gledamo, nego èak i kad
ih zami ljamo. Viðamo li ili zami ljamo neko lice èesto, njegova JP ostaje aktivnom, ivèan
veze ostaju èvrste. S druge strane, ne susretnemo li nekoga ili ne pomislimo na n
jega dugo, facijalna se JP za tu osobu neæe rabiti. Poku ajte se sjetiti nekoga koga
dugo niste vidjeli - vjerojatno æete se moæi sjetiti mnogih obilje ja te osobe, no ne
i toènog izgleda njegova ili njezina lica.
Naravno, nekih se lica iz davnih dana ivo sjeæamo. Taj æemo odnos izmeðu upeèatljivih do i
ljaja i pamæenja razmotriti poslije, a zasad je dovoljno reæi da facijalnim JP-a nij
e nu an sna an podra aj kako bi se aktivirale ili ostale aktivne. Zamislite da prodavaè
u va em duæanu nalikuje va em roðaku koji se preselio u Australiju. Time to gotovo svakod
nevno viðate prodavaèa podra avate facijalnu JP za roðaka na suprotnoj strani zemaljske
kugle. Slièan proces mo emo vidjeti na djelu i tijekom alovanja. Netko tko tuguje man
je-vi e stalno zami lja preminulu osobu i zbog togaje facijalna JP te osobe stalno a
ktivna. Stoga nije neobièno to o alo æeni, ili oni koji su nedavno prekinuli ljubavnu vez
u, èesto misle da su na ulici vidjeli preminulu ili voljenu osobu. U stvarnosti, »ra
dna temperatura« mehanizam prepoznavanja licajednostavno èini pod-lo nijim reakciji na
najslabije podra aje, pa je prizor lica tek maglovito sliènog licu voljene osobe, i
li one za kojom tugujemo, dovoljan da nas uvjeri, barem nakratko, da smo je dois
ta vidjeli.
Opæenito, prepoznavanje licajakoje èuvstveno obojeno. Zbog toga nikad nismo posve ne
utralni u ophoðenju s drugima, ma koliko mi to htjeli biti. Neki nam ljudi »izgledaj
u« pouzdano ili dobroæudno. (Zapravo, istra ivanja su pokazala da mu karci s mek im, enstv
nijim crtama lica imaju veæe izglede da na sudu budu progla eni nevinima.) Druge nam
se osobe mogu, pak, èiniti tu ne ili prijeteæe, a da svoju procjenu ni u jednom sluèaju
ne mo emo potkrijepiti èvrstim dokazima. Razlog tome je to se prepoznavanje lica odv
ija dvama mo danim putovima - svjesnim, koji ukljuèuje vi u koru, i nesvjesnim, koji s
e odvija u dubljim mo danim tvorbama. Nesvjesni put prolazi limbièkim sustavom i obu
hvaæa amigdalu, za koju sad veæ znate da je jedno od sredi ta na ih èuvstava. Svjesni put
radi sporije. Njegove æe tvorbe prepoznati u èije lice gledamo i odluèiti kako bismo s
e prema toj osobi trebali ponijeti. Zbog te razlike u brzini putova èesto o nekome
imamo gotovo trenutaèan »prvi dojam«, poglavito osjeæaj, primjerice neugode ili naklono
sti koji nam je te ko izreæi i koji se, nakon to bolje promislimo, èesto poka e poprilièno
pogre nim. Kao to
87
æemo u ovoj knjizi vidjeti nebrojeno puta, amigdala nije samo generator èu stava, ne
go i kodira vrlo osnovna èuvstvena sjeæanja. Zato susret s osobom èi nas lice donekle
podsjeæa na, primjerice, omra enog i stra nog uèitelja mat matike, pokreæe nagao, kratak i
maglovit nalet osjeæaja koje smo gajili pren toj osobi iz pro losti.
Sad se donekle mo emo upustiti u obja njavanje bizarnih poremeæaja pri poznavanja koje
sam spomenuo. Prozopagnozija - opæa nemoguænost prepe znavanja lica - nastaje zbog
o teæenja vi ih podruèja kore, ponajprije sljepoo* nog i zatiljnog re nja. Drugim rijeèima,
zahvaæa vi i, svjesni put prepoznavanj; Kad se pacijentima s tim poremeæajem poka u foto
grafije meðu kojima se n; laze poznata lica, njihov æe tipièan odgovor glasiti da ne p
repoznaju nikog; No skanovi mozga otkrivaju aktivnost u njihovu ni em, supkortikal
nom puti Elektriène promjene u ko i takoðer ukazuju na èinjenicu da mozak bilje i v e nego
o pacijenti mogu izreæi. Postoji, dakle, moguænost da oni prepozn; ju lica, a da tog
a nisu svjesni.
To nam takoðer poma e da objasnimo za to osobe koje pate od Fregolijev sindroma - u ko
jem vjeruju da poznaju strance - imaju potrebu smi ljati arni ena i ma tovita opravdan
ja za svoja uvjerenja. Isto vrijedi za osobe sa supro nim poremeæajem, Capgrasovom
deluzijom, u kojem se poznata lica percip raju kao lica stranaca. Osobe s Capgr
asovim sindromom tvrdit æe, primjerice da su njihove prijatelje ili voljene osobe
zamijenili izvanzemaljci ili android One poznatim licima vi e ne pripisuju èuvstva.
U oba sluèaja, njihova su obja njenja plemenit poku aj svjesnog mozga da da smisao in
formacijama koje izvi ru iz nesvjesnog uma.
Pro eci u mojim mokasinkama
Dakle, razlike u naèinu kako na i mozgovi primaju i tumaèe dolazne osjetn« informacije s
tvaraju razlike u tome kako svatko od nas do ivljava svijet. Zapra vo, bilo bi toèni
je govoriti o pojedinaènim osjetnim svjetovima, a ne o nekon objektivnom svijetu.
Indijanska poslovica ka e da elimo li nekoga doista ra zumjeti, moramo prehodati mi
lju u njegovim mokasinkama. Jasno je kako s< ta mudrost uklapa u na e putovanje um
om. Naèin na koji vidimo, èujemo, do dirujemo, ku amo i, opæenito, percipiramo svoju oko
linu, èini nas onima tkc smo. U neèiju osobnost, ako veæ ne u svoju, mo emo proniknuti t
ako da shvati mo kako ta osoba opa a svijet.
88
Osvje æivanje
Profesor psihijatrije na Harvardu John Ratev navodi primjer Buckminstera Fullera
, arhitekta geodezijske kupole, koji je obièavao nositi posebno osmi ljene naoèale. Bi
o je to èovjek optereæen snagom svoje vidne percepcije. Naoèale su su ga uskratile veæeg
dijela vidnog polja, ostaviv i mu dovoljno da se mo e kretati i razmi ljati. Ratev sm
atra da bi mnogi poremeæaji koje danas dr imo autistiènima, ili sliènima poremeæaju pozorn
osti s hiperaktivno æu, uzroke mogli imati u abnormalnostima ili, bolje reèeno, jednos
tavnim razlikama u percepciji. Podsjeæa me to jako na prizor iz filma Ki ni èovjek, u
kojem Ravmond, autist koga glumi Dustin Hoffman, vrisne, kao od bola, kad ga Tom
Cruise poku a zagrliti. Mnogi su autisti iznimno osjetljivi na dodir, buku te vid
ne podra aje koji se brzo pomièu. Njihove su sposobnosti oèito i stvarno preosjetljive
na osjetne podra aje iz okolnog svijeta, poput onih princeze iz bajke kojaje mogl
a osjetiti zrno gra ka ispod gomile madraca na kojima je spavala. Ne iznenaðuje stog
a to mnogi autisti svijet do ivljavaju zbunjujuæim i bolnim mjestom te se povlaèe u vla
stitu stvarnost u kojoj vladaju njihovi obredi i rutine.
Slièno bi naèelo moglo biti na djelu u mozgovima osoba s disleksijom, poremeæajem pisa
nja i èitanja. To je ra iren poremeæaj, ali ni na koji naèin, kao to su nekoæ vjerovali na
a taji roditelja i uèitelja, povezan s inteligencijom. Ispi-
Pulvinar
Genikulostrijatni put
Dva vidna puta pokazuju da predmete iz lijevog vidnog polja obraðujemo u desnoj po
lutki, a predmete iz desnog polja u lijevoj polutki
89
tivanja su pokazala da disleksiène osobe imaju razvijeniju sposobnost èujei sporijih
, dubljih zvukova, poput samoglasnika u govoru ili bas dionica u p srni. No izgl
eda da se odnos izmeðu vida i percepcije najvi e mijenja kad je jeè o disleksiji.
Dva su najva nija puta koji od oèiju vode u vidnu koru, genikulostrijatn tektopulvin
arni. Potonji rabimo kako bismo usmjerili oèi prema predmetu v nog opa anja. To je m
ehanizam koji mi omoguæuje da, primjerice, u nerei na stolu naðem olovku ili da na t
amnom obzoru opazim sjajna svjetla benzi ske pumpe. Put do pulvinara, dakle, zam
jeæuje zanimljiv predmet, a geniku strijatni mi zatim omoguæuje da ga vidim.
Va nost tektopulvinarnog puta dokazala su istra ivanja pojave poznate k »slijepi vid«. S
prouèavanjem toga vrlo neobiènog fenomena zapoèeo je oksfoi ski psiholog Larry Weiskr
antz. Sedamdesetih godina pro log stoljeæa Weiskra tz je prouèavao pacijenta s o teæenjem
dijela vidne kore nazvanim desni kali rini lijeb. Zbog o teæenja nije mogao vidjeti n
i ta to se nalazilo neposredi lijevo od toèke u koju je gledao. Imao je, dakle, smanj
eno vidno polje.
Larry Weiskrantz posjeo je pacijenta ispred zaslona na kojem mu je slike kratkim
bljeskovima prikazivao samo u lijevo vidno polje. Zamolio gaje da c dirne zaslo
n svaki put kad se to pojavi. Zaèudo, premda se moglo oèekivati æe ta zadaæa za njega bit
i nemoguæa, pacijent ju je obavljao velikom toèno æ Daljnja ispitivanja otkrila su da mo e
razlikovati vodoravne, okomite i dijag nalne crte te slova X i O. Pacijentove s
u sposobnosti zapanjile Weiskrantza, i samog pacijenta - tvrdio je da ne vidi ni t
a i kleo se da mu nije bilo jasno 1 koje znao daje ne to na zaslonu.
U meðuvremenu nam je napredak tehnologija za snimanje mozga omoguæ da zavirimo u moz
gove osoba sa slijepim vidom dok obavljaju takve naizgl nemoguæe zadaæe. Skanovi su
pokazali da se u prisutnosti podra aja aktivi malo podruèje u inaèe neaktivnoj vidnoj
kori, poznato kao V5. To se podrt je podudara s jednim krajem tektopulvinarnog p
uta. Ono nas upozorava svaku novost u vidnom polju, èak i ako smo uskraæeni sposobno
sti daje zati »vidimo«.
Neki struènjaci smatraju daje u osoba s disleksijom neispravna druga polo ca vidno
g mehanizma, genikulostrijatni put. On polazi iz talamièkog podri ja podijeljenog
na dvije regije. Prva je spor sustav za percepciju boje, a dru br i sustav koji sl
u i za opa anje pokreta i polo aja. Mnoge disleksiène oso izjavljuju kako im se èini da se
rijeèi na stranici pomièu kad èitaju. Razna isti ivanja pokazala su da disleksiène osobe
vidne informacije obraðuju sporije < nedisleksiènih. Primjerice, imaju pote koæe pri od
reðivanju redoslijeda dva
90
Osvje æivanje
zaredom brzo prikazanih vidnih podra aja, poput dvaju brojeva ili dvije rijeèi, no s
avr eno æe to uèiniti uspori li se slijed prikazivanja.
Istra ivanja Margaret Livingstone i Ala Galaburde s Medicinskog fakulteta na Harva
rdu pokazala su da su neuroni u brzim talamièkim slojevima, zadu enima za pokrete i
polo aj, u disleksièara neorganiziraniji.12 Zbog takva ustroja mozak, pretpostavlja
se, ima ogranièenu sposobnost brisanja prethodne slike prije negoli prijeðe na iduæu.
I to bi moglo biti obja njenje prividnog pomicanja i treperenja rijeèi na stranci.
Paula Tallal sa sveuèili ta Rutgers i Michael Merzenich s Kalifornijskog sveuèili ta u S
an Franciscu poslu ili su se nalazima istra ivanja koje je dr. Merzenich radio na ma
jmunima, a koja pokazuju moguænost prilagodbe mozga na nove zvuène podra aje13, kako b
i osmislili raèunalnu igru za disleksiènu djecu pod nazivom FastForVVord. Tijekom pe
tnaest sati, koliko djeca tjedno igraju igru, njihovi mozgovi uèe opa ati brze promj
ene izmeðu zvukova u normalnom govoru. Poslije èetiri tjedna vje be njihovi su mozgovi
pokazali napredak jednak dvogodi njem razvoju jeziènih sposobnosti.
John Ratev u svojoj knjizi navodi zapanjujuæu crticu koja pokazuje kako siæu na razlik
a u staniènom ustroju mo e biti izvor cijele jedne crte neèije osobnosti. Jedna od nje
govih suradnica isprièala mu je kako se iznenadila kad je shvatila dajoj je majka
cijelog ivota skrivala daje oduvijek bila disleksièna. Takoðer, bila je vrlo oprezna
ako bi nai la na gu ve ili bilo kakva nepoznata, iva mjesta. Taj se vid njezina pona an
ja - nemoguænost obrade brzih podra aja, preplavljenost njima - mogao razviti zbog i
ste abnormalnosti koja je uzrokovala disleksiju. S vremenom je razvila pona ajne s
trategije za izbjegavanje takvih situacija, a one su je uèinile povuèenom i uskratil
e joj pustolovni duh.
Ratev predla e da i bla e razlike meðu osobnostima mogu naposljetku biti rezultat pogr
e ne obrade podataka na senzorièkoj ili motorièkoj razini. Ar-hetipski »bezveznjak«, primj
erice, doista bi mogao biti netko tko se povukao iz dru tva jer ga do ivljava neprij
ateljskim i zbunjujuæim. Mo da je to zato to ljude oko sebe ne do ivljava kao to ih do iv
ljavaju drugi, ili zato to ne mo e procijeniti pravi trenutak za ukljuèivanje u komun
ikaciju. Temeljno pravilo koje iz ovoga slijedi oèito je. Zdravstveni radnici, uèite
lji, sudski slu benici i ostali moraju prestati ljude nazivati »glupima«, »lijenima« ili »l
ma«, i razmisliti za to bi netko mogao biti takav kakav jest. Takvo je razumijevanje
obilje je zdravog dru tva, no od toga smo cilja jo daleko.
Jedna nam presudna spoznaja prijeèi da s ovom teorijom odemo predaleko. Ne postoje
dva potpuno jednaka mozga. Mogli bismo, u svjetlu prija njeg odlomka, reæi daje sva
ki ljudski mozak na ovaj ili onaj naèin »abnormalan«. Pri-
91
mijetimo li, primjerice, daje netko stidljiv i povuèen, a zatim otkrijemo da n je
mo dano podruèje za obradu jezika manje od ostalih, mogli bismo reæi < je povuèen jer te k
o komunicira s drugima. Do odreðene je mjere to toèn no mogli bismo takoðer reæi daje ne
tko s posebno velikim podruèjem obra« jezika stidljiv jer ne mo e podnijeti optereæenje
koje mu donosi njegova izi mna osjetljivost na govor. Nijedan se lijeènik ne bi mo
rao pretrgnuti da u 1 lo kojem ljudskom mozgu naðe neobiènost koja bi se mogla protu
maèiti k; uzrok poremeæaja.
92
Èetvrto poglavlje
Obraæanje pozornosti
Mo da vas, barem malo, zanima kako sam se navukao na stvaranje televizijskih emisi
ja. Tijekom 1960-ih, kad sam bio specijalizant, mlad i neiskusan opstetri-èar u se
oskoj bolnici u Essexu, jedna je pacijentica odluèila roditi uz pomoæ hipnoze kao je
dinog sredstva protiv bolova. Buduæi daje veæ troje djece rodila klasiènim naèinom, Pame
la je bila pone to iskusnija od njezina lijeènika speci-jalizanta. Bilaje uvjerena k
ako æe iduæi porod biti ugodniji anga ira li hipnoti-èara da se pobrine i anestezira one
dijelove do kojih drugi lijekovi protiv bolova nisu mogli lako doprijeti.
Sluèaj je htio daje BBC tada snimao emisiju o hipnotizmu, mo da jednu od prvih emisi
ja o neuroznanosti. O Pameli su èuli od njezina hipnotièara, a bolnica im je dopusti
la da dovedu malu ekipu koja æe snimiti porod. Pamelin je termin padao u èetvrtak pr
ije Uskrsa, pa se ekipa u predgraðe Londona sjurila èim je to saznala. U tom dobu bo
gatih proraèuna - ah, kako su televizije postale skromne - »mala« se ekipa sastojala o
d snimatelja s pomoænikom, snimatelja zvuka s pomoænikom, elektrièara te, dakako, prod
ucenta i njegova pomoænika. Stajali su u rodili tu napeti, spremni za snimanje i u v
eæem i èekivanju od bilo koje pacijentice. Nitko od njih nije vidio poroðaj, a samo je n
ezainteresirani elektrièar prije bio u operacijskoj dvorani, pa su drhtali od uzbuðe
nja zbog onoga to æe uslijediti. Ali Pamela nije raðala, nego je èitala novine u dnevno
j sobi.
Pokunjeni, cijeli su se dan potucali po bolnici èekajuæi poèetak poroda. Danas se èini n
evjerojatno daje medijska ekipa mogla biti toliko naivna da vjeruje da æe trudnica
roditi u predviðenom terminu. Ni ta se nije zbilo do veèeri, no odluèili su èekati jer je
Pamela imala blage trudove. Sa alio sam se nad njima i pozvao ih na obrok koji sa
m se ponudio spraviti u svojem samaèkom stanu. Tijekom iduæih nekoliko dana Pamela j
e bila na rubu poroda, ekipa se kolebala oko ostanka preko cijelog uskrsnog vike
nda, a ja sam se zabrinuo za svoju pacijenticu jer joj je porastao tlak - nedobr
odo ao znak. Do Uskrsnog ponedjeljka, ekipa je veæ èetiri noæi kampirala u svakom kutku
moga trosobnog stana.
93
Nimalo lijep prizor. Tog mi je jutra postalo jasno da æe Pamela morati na ca ski r
ez. Nazvao sam mentora, koji se slo io sa mnom i rekao mi da nastavir BBC je u tu
pustolovinu ulo io zastra ujuæu svotu, posrijedi je bio golem br prekovremenih sati na
praznièni vikend. Producent me zamolio da pitam P melu bi li pristala na carski r
ez pod hipnozom. Kad sam to glatko odbio, ur tao me mogu li barem snimiti operac
iju (carski rez nije dotad bio prikazan r televiziji, èak ni u crno-bijelom dobu)
te mo e li anesteziolog bezbolno ubri gati anestetike u prethodno hipnotiziranu ru
ku.
Ponovno sam nazvao efa. Nije mu bilo drago. Bio sam posve sposoban ; carski rez,
rekao mije, a njemu nije bilo nakraj pameti dolaziti po lo em vr menu i upropastit
i si blagdane. Ako im kanim dopustiti snimanje, rekao je, i je moja stvar. Na alos
t, oduvijek sam imao glumaèke sklonosti, a taj se izaz( pokazao neodoljiv. Pamelu
su dovezli u anesteziolo ku ambulantu, kamera ukljuèena i nakon pompoznog ulaska, hi
pnotièar je nadugo i na iroko pokas vao svoju umje nost u otupljivanju njezine ruke i
zatim oti ao kuæi.
Na alost, kako je bila rijeè o prazniènom vikendu, na raspolaganju nai je bio samo de ur
ni anesteziolog, simpatièna strana gospoða èiji je jedini n dostatak bilo iznimno nesa
vr eno vladanje engleskim jezikom te, zbog tog nemoguænost da shvati za to su ona i nj
ezini anestetici u ari tu pozornos BBC-jeve filmske ekipe. Po ulasku u ambulantu, u
zela je injekciju punu pr premljenih anestetika i, ne èekajuæi, ubrizgala sve u paci
jentièinu nehipnol ziranu lijevu ruku. Pamelu su dogurali u operacijsku dvoranu u
kojoj se èul kome anje tipièno za medije. Bio je to zvuk filmske ekipe koja se u urbano
n mje tala iza predmeta svojeg zanimanja, oèajnièki nastojeæi biti tiha i ne izgi biti o
bjekt iz kadra pri pode avanju rasvjete, kamere i mikrofona. Stajao sai ponosno za
operacijskim stolom dok je cijeli cirkus iza mene snimao svaki m< pokret. Kako
radi sterilnosti nisam smio dirati ni ta izvan operacijskog polj; oèistio sam ko u, pr
ekrio pacijenticu, rasporio trbuh i bez pogre ke zareza maternicu. No dok sam izvl
aèio dijete iz trbuha, osjetio sam ono èega se sva! kirurg, iskusan ili poèetnik, dubo
ko u asava jer ni ta ne smije dodirnuti. Uz ca oko operacijskih hlaèa nemilosrdno je p
oèela popu tati sve dok nisam osji tio jezovit osjeæaj kako mi hlaèe centimetar po centi
metar klize niz nogu d gle njeva. No tek kad sam dijete sigurno predao u ruke babi
ci koja je pokr; spremno èekala, prisjetio sam se nereda u stanu i pomislio: »Jesam
li se jutre sjetio odjenuti èiste gaæe?«
Unatoè svim ometaèima, u presudnim sam trenucima rabio pozornost i uklji èivao za nju
specijalizirana podruèja mozga. Pozornost upravlja na im osjetim poput dirigenta, vo
di ih u raznim smjerovima i prebacuje sa zadaæe na zad;
94
æu. Svi se slu imo istim mo danim mehanizmom kako bismo protumaèili svoje osjete. Zamisl
ite na trenutak da odjednom mo ete vidjeti, èuti i pomirisati sve u svojoj neposredn
oj okolini. Zujanje raèunalnog pisaèa. Miris saga. Auto-alarm s ulice i lave psa. Mal
o preglasnu glazbu iz susjedova doma. Nekoga tko vam se naviruje iznad ramena do
k poku avate pisati. Razvoj dogaðaja na televizijskim vijestima u susjednoj sobi. St
alno djetetovo vrpoljenje. Zamislite kako usred toga senzorièkog tsunamija na tren
utak poku avate bistro razmi ljati. Zamislite kako u tim uvjetima vodite telefonski
razgovor ili tra ite kljuèeve od automobila. Trebalo bi biti gotovo nemoguæe. Pa kako
onda uspijevamo zadr ati konce u rukama? Sto nam to u mozgu omoguæuje da izaberemo to
æemo vidjeti, èuti, pomirisati? Kako se mo emo ukljuèiti u razgovor i zanemariti ostale
zvukove, ili pronaæi izgubljene kljuèeve u uredskom neredu?
Nesvjesno obraæanje pozornosti
Tijekom 1940-ih skupina amerièkih psihologa provela je pionirska istra ivanja èimbenik
a koji utjeèu na pozornost. Rabili su tahistoskop, u osnovi laboratorijski ureðaj za
prikazivanje slika, obièno kratkotrajno i tempirano. Skupini dobrovoljaca prikazi
vali su rijeèi u razlièitom trajanju i od njih tra ili da navedu rijeèi koje su upravo v
idjeli. Rijeèi su bile podijeljene u dvije skupine: neutralne - ukljuèujuæi rijeèi poput
»èekiæ«, »plahta«, »igla«, te tabu rijeèi - vrlo èuvstveno obojene, poput »kurva« i »penis
Za najkraæih prikaza, od samo djeliæa sekunde, ispitanici uopæe nisu mogli prepoznati t
o su vidjeli, pa su izjavljivali da su vidjeli samo bljeskove. No sa sve duljim
razdobljima, ispostavilo se ne to zanimljivo. Ispitanicima je trebalo vi e vremena d
a prepoznaju tabu rijeèi nego neutralne. Stoje rijeè bila socijalno neprihvatljivija
, opa anje je trajalo dulje.
Taj je pokus proveden uglavnom radi potvrde psihoanalitièke, frojdovske teze da uz
nemirujuæe informacije potiskujemo pomoæu odreðenih nesvjesnih »obrambenih mehanizama«. No
ovdje nam je to rano istra ivanje zanimljivo jer upuæuje na postojanje odreðenog mo dan
og posrednika koji odluèuje na to æemo usmjeriti pozornost, a to æemo zanemariti. Psihol
ozi tu pojavu katkad nazivaju »efekt zabave«. Naime, èak i u vrlo zahtjevnim uvjetima
za na e osjete, èesto uspijevamo razgovarati s nekime i istodobno se osvrnuti spomen
e li nam tko ime na drugom kraju sobe.
U jednom kasnijem pokusu, provedenom 1970-ih pod vodstvom dr. Corteen i dr. Wood
, ispitanici su navedeni da oèekuju mali elektro ok kad èuju ime gra-
95
da. Razina njihova straha mjerenaje jastuèiæem osjetljivim na znoj postavljen na ko u.
Mo da je nesretnim ispitanicima ponuðena novèana zadovolj tina njihove muke, no priznaj
em da sumnjam u to. Neuroznanstvenici i psihol o ljudskome umu znaju dovoljno da
»meso« za istra ivanje mogu naæi u sve blizini. Èesto su to poslijediplomski studenti, ko
ji se odbijanjem sudjelovai mogu izlo iti riziku. Katkad su, naravno, ispitanici b
ili nagraðivani malim i tovinskim svotama, vauèerima za CD-e, konzervama piva, èak i b
ezvrijedn zahvalnicama, no najzaslu niji - poslijediplomski studenti - po mojem is
l stvu, nikad nisu bili nagraðivani.
Nakon to su ih neko vrijeme muèili, eksperimentatori su ispitanicima u s ko uho poèel
i pu tati razlièite rijeèi. Ispitanici su morali naglas izgovarati riji koje su èuli u j
ednom uhu, a zanemariti one koje su èuli u drugom. Èak i k nisu svjesno upravljali p
ozornost na nj, zvuk imena grada u »zanemareno! uhu izazivao je isti osjeæaj straha.
Postalo je jasno da mo emo obraæati poz nost na slo ene tokove informacija kad smo za
to dovoljno motivirani, kao i se samo dio toga procesa odvija na svjesnoj razin
i. To je efekt zabave: mo ei èuti svoje ime spomenuto na drugom kraju buène prostorije
, èak i kad smo dubljeni u razgovor, jer informacija ima emocionalnu va nost.
U jednom istra ivanju novijeg datuma Daniel Simons i Christopher F. Chab s Harvard
skog sveuèili ta ispitanicima su prikazali kratak film s dvjema ko ka kim ekipama, jedn
oj u bijelim dresovima, drugoj u crnim14, i zamolili ih izbroje dodavanja izmeðu i
graèa u bijelim dresovima tijekom igre. U jedne trenutku u kadar je u la ena i otvori
la taman ki obran. Od dvadeset i osæ opa aèa, to ih je primijetilo samo est. Eksperimenta
tori su zatim pro irili i kus i u isjeèak dug samo ezdeset i dvije sekunde na devet s
ekunda ubacili o: bu preru enu u gorilu. Otprilike polovica ispitanika nije primij
etila gorilu.
Te sam pokuse spomenuo ponajprije kako bih pokazao da usmjeravanje t zornosti ni
je svjestan, sveobuhvatan proces kakvim ga mo da smatramo. Ne stvari primjeæujemo, a
da to ni ne znamo, dok druge prolaze mimo nas, èa kad mislimo da smo maksimalno p
ozorni. Ta iznimna selektivnost ljudske r zornosti dugo je izazivala brojna prot
urjeèja.
Tijekom izborne kampanje Bush-Gore u SAD-u 2000. Republikanska stran bila je opt
u ena da nedopu tenim sredstvima utjeèe na glasaèe. Demokrati tvrdili daje u emisiji Rep
ublikanske stranke, u isjeèku tijekom kojeg su se e menti rijeèi »DEMOCRATS« (demokrati)
pomicali u kadar i izvan njega, rij »RATS« ( takori) na zaslonu stajala toèno trideseti
nku sekunde. Tvrdili su su se njihovi protivnici zapravo poslu ili subliminalnom p
orukom, tj. poruke ispod praga osjetljivosti, kako bi utjecali na glasaèe. Republi
kanci su se bran
96
tvrdnjom da se to zbilo posve sluèajno - premda je rijeè »RATS« bila ispisana veæim pismom
od »DEMOC« i premda su ih oglasi stajali »samo« 2 576 000 dolara. Taj je okr aj poslije z
aboravljen jer se podigla graja oko va nijeg i medijski mnogo prisutnijeg pitanja
pogre no izbrojanih glasova u Bushevu korist.
To nije bio prvi skandal vezan uz uporabu te tehnike. Godine 1957. svi su skoèili
na noge kad je James Vicarv, istra ivaè tr i ta, objavio daje u film uspje no ubacio poruk
e koje su bile toliko kratke da ih se svjesno nije moglo prepoznati. Poruke, koj
e je vidjelo najmanje 45 699 posjetitelja kina u Fort Leeju, u Newjerseyju, ubac
ivane su tijekom prikazivanja uspje nog filma Piknik. Rijeèi koje su nakratko bljesk
ale na platnu (tri tisuæinke sekunde svakih pet sekunda) pozivale su gledatelje da
»jedu kokice« i »piju Coca-Colu«. Nakon est tjedana Vicary se pohvalio daje taj postupak
doveo do 58-postotnog poveæanja prodaje grickalica i 18-postotnog poveæanja prodaje
piæa. Stanovnike »zemlje slobodnih« jako je naljutila pomisao na moguænost da se tko nj
ihovim mislima poigrava bez njihova pristanka. Njihov je bijes bio osobito sna an
jer se sve odvijalo u napetom okru ju 1950-ih, kad se u sve vrste omra enih skupina,
od izvanzemaljaca do komunista, sumnjalo da mogu ovladati èovjekovim mozgom. Kad
su se prosvjedima prikljuèili kongresnici, jedan od njih, Davvson, rekao je: »Kao pr
opagandno sredstvo slu ila bi [tehnika] establi mentu te za oèuvanje vlasti totalitarn
ih sustava« - Vicarvjevi su pokusi naglo prekinuti. Njegovje tim poslije objavio d
a nikakvih subliminalnih poruka nije bilo te daje cijela prièa bila pomno osmi ljena
varka. Do danas je ostalo nejasno to se zapravo zbilo, no vrlo je vjerojatno kak
o Vicary nije bio ba pouzdan svjedok.
Suvremeni pogled na subliminalnu manipulaciju pozornosti malo je manje paranoida
n. Tzv. subliminalni rezovi u ogla avanju zabranjeni su u SAD-u i u Velikoj Britan
iji, no struènjaci s obje strane Atlantika smatraju da imaju vrlo ogranièen utjecaj
na èovjekove misli i postupke. Neka su istra ivanja pokazala da utjecaj subliminalni
h poruka mo e trajati samo desetinku sekunde - to vjerojatno nije dovoljno da iziðete
iz dvorane kako biste kupili kokice ili da glasujete za republikance.
Èini se, takoðer, da te poruke djeluju samo u prikladnim uvjetima. Smatra se da, kad
djeluju, subliminalne poruke djeluju putem procesa koji nazivamo potpaljivanje.
Rijeè je o istom mehanizmu kojim smo se bavili u odlomku o prepoznavanju lica. Po a
lje li se subliminalno u moj mozak, recimo, rijeè »Coca-Cola«, ta æe poruka »potpaliti«, il
podra iti, druge jedinice prepoznavanja povezane s mojim do ivljajem Coca-Cole: ta en
je eði, sladak okus, mjehuriæi na jeziku, dobra s rumom... Kako je uèinak potpaljivanja
na mozak do-
97
sta dug, izazvana elja za Coca-Colom mogla bi potrajati - dulje od desetini sekun
de, barem.
:*»'-» ' -
Pobuðenost
Koje dijelove mozga rabimo kad smo pozorni? Neurolozi tvrde da pozornost z pravo
nije jedinstven proces, nego èetverodijelan. Tvore ga pobuðenost, usmj renost, nagr
ada i prepoznavanje novosti te izvr na organizacija, svaki s vlastiti povezanim mo d
anim podruèjima.
Pobuðenostje funkcija kojom se poveæava na a svjesnost. Nadzire je tzv. rei kularni ak
tivacijski sustav u mo danom deblu, èeonim re njevima, limbièko sustavu i osjetilima. Po
buditi nas mogu informacije iz osjetila, ali i vlastite rr sli. Hipokampus, sjed
i te dugoroènog pamæenja, takoðer komunicira s retik larnim aktivacijskim sustavom, jer
usporeðuje sada nji prizor s pro lo æu.
Sustav pobuðivanja ima va nu ulogu u onome to nazivamo reakcijom bo be ili bijega - s
poju mo dane i tjelesne aktivnosti koji nastupa kad nas ne i upla i. Zamislite kako le i
te u krevetu i taman tonete u san. Iznenada zaèuj te glasnu lomljavu izvana. Smjes
ta ste potpuno razbuðeni i tra ite izvor zvuk Informacije iz slu ne kore ubrzano se ob
raðuju i dijele - dio odlazi u amigd lu, gdje potièe osjeæaj straha. Amigdala dalje ko
municira s prednjim dijeloi cingularne vijuge u èeonim re njevima, a zatim s hipotal
amusom i leðnoi mo dinom.
U prièu se sad ukljuèuje hipotalamus, veliki vezir tjelesnog hormonalnc sustava. Nak
ratko zatomljuje tjelesnu aktivnost, pa srce radi mirno, krvni tla ima stalnu ra
zinu, a disanje je tiho. Tako stvorena stanka omoguæuje vi oj ko da protumaèi to se zbi
va s druge strane prozora. Proces zatim kreæe unatra; brzina srca i tlak naglo ras
tu, izluèivanjem adrenalina poveæava se svjesnost, mi iæi se pripremaju za akciju.
Istodobno, èeoni re njevi punom parom procjenjuju situaciju. Shvatite li d su maèke iz
susjedstva oborile poklopac s kante za smeæe, èeoni re njevi ami| dali alju poruku da
se smiri. To pokreæe lanèanu reakciju koja zavr ava uspe ravanjem srca te sni avanjem kr
vnog tlaka i razine adrenalina. Ono to se o1 dje zapravo dogaða jest da se ni i, nesv
jesni mozak smiruje te da nadzor na situacijom prepu ta vi em mozgu. Umjesto da jedn
ostavno reagirate, poèinje te misliti o tome to se zbiva.
Shvatite li, pak, da netko poku ava provaliti u va dom, signal hitro odla; u hipota
lamus, to izaziva oslobaðanje mo danog stresnog hormona kortikol
98
berina (CRF), pokretaèa izluèivanja kortikotropina, te neurotransmitera adrenalina i
kortizola kako bi se tijelo i mozak pripremili za brzu reakciju. Hipotalamus ko
municira i s hipofizom, lijezdom koja luèi hormone koji djeluju na sve glavne tjele
sne lijezde. Taj nalet mo dane aktivnosti podra ava amigdalu i mo dano deblo - postajet
e spremni za borbu ili bijeg.
Jaèina i brzina tih procesa razlikuje se od osobe do osobe. Smirenije æe osobe vi e vr
emena provoditi u »hladnokrvnu« stanju, tj. njihov æe ni i mozak raditi prigu eno dok vi a
odruèja prikupljaju i procjenjuju dolazne podatke. Pa-nièniji bi tipovi osoba mogli
uèiniti suprotno, tj. smjesta uæi u stanje »borbe ili bijega«, èak i kad informacije govor
e da za tim nema potrebe.
Danas se vi e ne bojim javnih nastupa, no svojih se prvih trema sjeæam dovoljno dobr
o da bih znao da su itekako stvarne. U njihovoj je osnovi bila petlja izmeðu vi ih i
ni ih mo danih podruèja. Vi a podruèja vide i èekujuæa lica u publici, osjeæaju da su nam
ha i da nam se udovi tresu, pa zakljuèuju: »Zaboga, strah me je.« Stoga alju poruku u a
migdalu, a odatle i u cijeli ivèani sustav, to brzinu srca i tlak di e nebu pod oblake
te oslobaða hormone poput adrenalina. Vi i mozak primjeæuje te nove simptome predstoj
eæe katastrofe i ka e: »Oh, ne, sad sam doista prestravljen.« I tu poruku alje u amigdalu
. Beskrajan zaèarani krug. Osobe koje pate od treme a uzimale su beta-blokatore, l
ijekove koji smanjuju proizvodnju adrenalina, izjavljuju da njihova tijela ne pr
euzimaju vlast kao prije, premda su im mozgovi i dalje na oprezu, a katkad i mal
o preuzbuðeni, pa je krug panièna misao - panièni simptom - panièna misao prekinut. Meni
su, moram reæi, kao i svim govornicima koje poznajem, odreðena okru ja strasnija od d
rugih. Iz iskustva mogu reæi daje ustajanje kako biste prekinuli ministra u raspra
vi u Gornjem domu, ispred trona od 24-karatnog zlata i lorda kancelara, znajuæi da
meðu slu ateljima ima pravih struènjaka koji zasigurno znaju vi e od vas, prilièno zastra
juæe. Bilo juri, usta vam se su e i ote ano di ete. Ne iznenaðuje stoga to se ne jedan èla
ru io zbog srèanog udara tijekom ili neposredno nakon govora u toj stra noj dvorani.
Usmjerenost
Nakon to smo pobuðeni, sustav usmjeravanja omoguæuje nam da usmjerimo osjetila prema
onome to nas je pobudilo. U osnovi je to nesvjestan proces -novoroðenèe okreæe glavicu
prema nepoznatom zvuku. Isto èine i odrasli, ne razmi ljajuæi. Dokazano je da se taj n
aizgled cjelovit proces sastoji od triju dijelova. Najprije pomoæu stra njeg dijela
tjemenog re nja prekidamo dotada -
99
Mozak u popreènom presjeku
nju aktivnost i upravljamo pozornost prema novom podra aju. Ako je podra aj vizuala
n, ukljuèuju se prednja vidna polja. Zatim bazalni gangliji i tjemen; podruèja pozor
nosti ari te pozornosti prebacuju na novi podra aj. Naposljet ku, lateralni dio pulvi
nara, podruèja u talamusu koje smo spominjali u odlom ku o disleksiji, djeluje pop
ut filtra, odr avajuæi pozornost na novom podra aji i zaustavljajuæi ostale informacije.
Doðe li iz bilo kojeg razloga do ozljede stra nje tjemene kore, mo e se javi ti poremeæa
j poznat kao Balintov sindrom. Osobe s tim poremeæajem ne mo gu usmjeravati pozorn
ost na vi e objekata odjednom, odnosno ne mogu pre bacivati ari te pozornosti. Eric C
ourchesne s Kalifornijskog sveuèili ta u Sar Diegu ustvrdio je da bi slièan proces u a
utistiènih osoba mogao biti odgovo ran za njihovu nemoguænost preusmjeravanja pozorn
osti ovisno o socijalnin znakovima. Naizgled pomalo iznenaðujuæi primjer toga u svoj
oj knjizi navo di John Ratev: poka e li majka na drvo i ka e djetetu, »Pogledaj u drvo«,
one mo da neæe moæi odvojiti pozornost s njezina lica i pogledati u objekt. To izne n
aduje jer autistièna djeca, opæenito, imaju te koæa u usredotoèavanju na lica No u ovom pr
imjeru dijete ne mo e opaziti znak u majèinu glasu ili licu. Re zultat je ote ano voðenj
e dru tvenih odnosa, nedvojbeno jedno od osnovnih obilje ja autizma. Autisti takoðer m
ogu biti neobièno neselektivni u biranju predmeta svoje pozornosti. Autistièno dijet
e mo e, primjerice, ostati usredotoèeno na sve anj kljuèeva, èak i kad mu pred nosom ma emo
naizgled prima mljivom igraèkom.
100
Normalan mozak posjeduje svojevrstan okidaè koji ga usmjerava prema bilo èemu novome
ili neoèekivanome i zadr ava na tome. Kad ispitaniku proèitamo niz rijeèi, primjerice, »k
njiga«, »papir«, »svezak«, »poglavlje«, a zatim ubacimo neoèekivanu rijeè poput »kro nja«,
i razinu »iznenaðenja« u mozgu. Iz elektroencefalografskih mjerenja veæ dugo znamo da mo d
ana aktivnost pokazuje naglo poveæanje elektriènog potencijala oko tri stotine milis
ekunda nakon to prvi put izvijestimo da smo svjesni »uljeza«. To je tzv. reakcija P30
0. Brian Strange, èlan tima Raya Dolana s Neurolo kog instituta u Londonu, poslu io se
fMR-om kako bi ustanovio koji se dijelovi mozga aktiviraju.ls Neovisno o tome k
oje je vrste neobièan podra aj - èudna imenica, èudno pismo kojim je imenica otisnuta il
i èuvstvena veza - aktiviraju se isti dijelovi kore, donja prefrontalna kora i str
a nji dio sljepooène kore. Uzgred, zanimljivo je to se netko s prezimenom Strange (èuda
n) bavi neobiènostima. Niz istra ivaèa, meðu kojima i Eric Halgren s Kalifornijskog sveuèi
li ta u Los Angelesu, zakljuèio je da s naletom P300 dolazi do odgovarajuæeg prigu enja
aktivnosti u drugim dijelovima mozga. Drugim rijeèima, vr na se vrijednost izdvaja j
er je usamljena.
Istra ivanja pokazuju daje mozgu potrebno izmeðu sto i dvjesto milisekunda da reagir
a na nov podra aj. Zatim nastupa razdoblje prigu enja u drugim podruèjima - a zatim re
akcija P300. Kao da mozak upija sve, stalno, no njegovi mehanizmi okreæu »gumb kontr
asta« ulijevo ili udesno i tako usmjeravaju na u pozornost na odreðene sadr aje, a isklj
uèuju je za ostale.
Mo emo zamisliti presudnu ulogu tog procesa u pamæenju. Kad bismo u svakom trenutku
bilje ili sve, pamæenje bi nam brzo postalo pretrpano. Doista, èini se kako je upravo
od takva problema filtriranja patio poznati Rus s nevjerojatnim pamæenjem, Solomon
V. Sere evski. On je mogao reproducirati tablicu od pedesetak brojeva bilo kojim
redoslijedom, okomito, vodoravno ili dijagonalno, a prema pouzdanim izvje æima, tih
se brojeva mogao dosjetiti mjesecima, èak i godinama poslije. Kad je pamtio tablic
e brojeva, Sere evski ih je vidio u svojem umu. Kad bi pogrije io, bilo je to uvijek
zato stoje broj bio neèitljiv ili zato to gaje u uèenju tablice omela buka. Mogao se
, takoðer, sjetiti najsitnijih pojedinosti dugih prièa, no nije mogao pojmiti njihov
smisao ili njihovu poruku.
Zanimljivo je da ulogu u tome ima i amigdala. Zbog nje smo se, èini se, skloni dos
jeæati biti, a ne pojedinosti slika emotivnog sadr aja. Normalne æe osobe ponajprije p
amtiti bit emotivne prièe ili slike, no osobe s o teæenom amig-dalom ne pokazuju takvu
tendenciju.
U tom procesu filtriranja sudjeluju jo neke mo dane tvorbe. David LaBerge s Kalifor
nijskog sveuèili ta u Irvineu na osam je studenata proveo pokus vidnog
101
prepoznavanja. Ispitanici su morali pronaæi slovo »O« meðu vizualno sliènii slovima, poput
»C« i »G«. Kako su skupine slova na zaslonu prikazivane sam petinu sekunde, zadaæa nije b
ila laka. Ispitanici su se morali usredotoèiti n slovo »O«, a istodobno zanemariti ome
taèe. Labergeje otkrio da stoje zadaæ bila te a, odreðenije dio talamusa - opet pulvinar
- bio zaposleniji.16
Bazalni gangliji takoðer sudjeluju u tom procesu. Dick Passingham s londor skog Un
iversitv Collegea u svojim je kartografskim istra ivanjima od ispitan ka najprije
tra io da izvode jednostavne motorièke zadaæe tijekom snimanj PET-om17. Zatim im je za
davao slo enije zadaæe, poput udaranja ritma ili tip kanja zamr enog niza znakova na t
ipkovnici. Pokazalo se da se kad je zadaæ nova, uspostavlja veliku, vrlo aktivnu m
re u neuronske aktivnosti. No kako s ispitanici postajali sve vièniji slo enijim zadaæam
a, poèeli su ih izvoditi rutir ski, a aktivnost neuronskih krugova smanjila se na
najni e razine. Drugim r jeèima, postojala je vidljiva razlika izmeðu radnje koja je t
ra ila svjesnu pozoi nost i one koja je uvje banjem postala automatska.
Dolaskom fMR-a, jeftinije tehnologije koja je usto dopu tala èe æa ponavlja nja, Passing
hamove su studije dobile vjetar u leða. Njime je Passingham mc gao toèno vidjeti pod
ruèja koja sudjeluju u obavljanju zadaæa. Kad su ispitanit morali pomno razmisliti o
zadaæi, aktivna im je bila veæina èeone kore. Aktiv: rala su se prefrontalna podruèja k
oja vode do mo danog motorièkog sustava kao i cingularna vijuga te dijelovi talamusa
i tjemene kore. Najva niji je nalaj ipak, bio da se najveæi dio vi e kore nije aktivi
rao nakon to su ispitanici ovla dali zadaæom toliko da su je obavljali ne posveæujuæi j
oj pozornost. Posao si preuzeli ni i dijelovi mo danog motorièkog sustava - premotorièka
kora, ma li mozak i bazalni gangliji.
Izgleda da, kad je rijeè o pozornosti, bazalni gangliji djeluju poput izlaznoj fil
tra, ba kao to talamus djeluje poput ulaznog. Ann Gravbiel s Massachu settskog ins
tituta za tehnologiju prouèavala je zbivanja u mozgu majmuna dol je uèio jednostavnu
zadaæu povezivanja - zvuka kliktanja s dostupno æu gut ljaja soka. Otkrila je daje ak
tivnost u bazalnim ganglijima isprva, dok je maj mun jo uèio, jednostavno odra avala
ono to se dogaðalo u vi oj kori. No vremenom je samostalno poèela reagirati posebna sku
pina neurona bazalnil ganglija. Pobuðivalo ih je kliktanje. Drugim rijeèima, kako je
vje tina postaja la usvojenija, oni su preuzimali dotada nju zadaæu vi e kore. Radnja j
e posta la automatska. Mo emo zakljuèiti kako nam bazalni gangliji omoguæuju da s« usred
otoèimo na odgovarajuæe radnje, ba kao to nam talamus omoguæuje di pozornost usmjerimo n
a odreðene vidove onoga to opa amo. U oba se sluèa ja vi a kora oslobaða za druge zadaæe.
102
Prepoznavanje ugode i novosti
Kad smo posve pobuðeni i usmjereni prema izvoru pobuðenosti, u igru se ukljuèuje susta
v prepoznavanja ugode i novosti. Ovisan je o djelovanju mezolimbièkog puta, snopa
dopaminskih neurona koji nadziru limbièki sustav. Kad opazimo nov podra aj, sustav s
tvara maju ne osjete ugode. Takoðer, dodjeljuje podra aju èuvstvenu oznaku - u itak, gaðenj
, strah itd. - koju on sa sobom odnosi u pamæenje. Ponovi li se isti podra aj, èuvstve
no nas pamæenje podsjeæa na tu oznaku, pa u skladu s njom osmi ljavamo strategiju za s
uoèavanje s datom situacijom. Taj nam mehanizam omoguæuje, primjerice, da na zabavi
izbjegnemo de urnog gnjavatora - èim zaèujemo njegov buèan i nadmen glas i primijetimo n
jegov pompozan, presamouvjeren govor tijela, smjesta se sjetimo sliènih situacija
iz pro losti i znamo da moramo najkraæim putem mugnuti u kuhinju.
Glavnu ulogu u tom procesu ima nucleus accumbens septi (doslovno, jezgra to prili
je e uz septum), smje ten u prednjem dijelu mozga i povezan s amigda-lom i limbièkim s
ustavom. Sadr i najveæu zalihu dopamina u cijelom mozgu i usto je jako osjetljiv na
druge neurotransmitere, primjerice serotonin i endor-fine. Te »kemikalije u itka« dovo
de do osjeæaja ugode i zadovoljstva te su stoga vrlo va ni motivatori.
Smatra se da osobe s poremeæajem pozornosti s hiperaktivno æu imaju abnormalnosti u to
me podruèju, ponajprije malu gustoæu dopaminskih recepto-ra. Kako iznad odreðenog, nis
kog praga ne mogu osjetiti zadovoljstvo, postaju sklone tra enju stalnog, neposred
nog zadovoljstva i zanemarivanju svega to bi moglo ponuditi dugoroèniju nagradu. Ta
ko æe djetetu s ADHD-om poslijepodnevno vje banje sviranja violine radi pobjede u na
tjecanju biti neizdr ivo. Izjurit æe van i pohitati u najbli u igraonicu, a ni do nje
mo da neæe stiæi. Majmuni s lezijama u podruèju nucleusa accumbensa pokazuju sliène osobin
e radije æe smjesta olju titi i pojesti orah, nego ih neolju tene skupljati za poslije
. Rudolph Cardinal s Cambridgea ustanovio je da su takori s o teæenim nucle-usom accu
mbensom skloni impulzivnom pona anju.18
Mo da æe vas zbuniti podatak da se taj poremeæaj mo e uspje no lijeèiti lijekovima poput De
edrinea - stoje oblik amfetamina, poznatiji pod uliènim nazivom speed. Doima se pa
radoksalno nekome s pote koæama s pozorno æu i hiperaktivno æu davati spoj koji inaèe ubrza
e, od bila do mi ljenja. No takvi lijekovi na osobe s ADHD-om imaju posve suprotan
uèinak. Oni potièu sinap-se na poveæano oslobaðanje dopamina i blokiraju djelovanje nek
ih enzima koji uklanjaju dopamin. To nucleusu accumbensu omoguæuje da odr ava stabil
niji osjeæaj »nagrade«, a smanjuje se poriv za tra enjem uzbuðenja.
103
Izvr na organizacija
Posljednjaje komponenta pozornosti funkcija izvr ne organizacije. Blokiraju neva ne
informacije ona nam omoguæuje da zadr imo nov smjer pozornosl Glavnu ulogu u tom pro
cesu ima prednja cingularna vijuga, smje tena u æe< nim re njevima, no katkad smatrana
dijelom limbièkog sustava. Djeluje popi filtra, razvrstava ulazne informacije po
va nosti i zaustavlja one koje ne treb mo. Pojaèano je aktivna kad smo usredotoèeni na
neku zadaæu. Bizarna je sli èajnost da se vrlo èesto èe emo otprilike po tom dijelu glave
kad duboko ra mi ljamo, kao da nesvjesno osjeæamo koji je dio aktivan.
Kad govorimo o pozornosti, ponajprije mislimo na uporabu tog èetverod jelnog proce
sa na »hvatanje« osjetnih informacija iz vanjskog svijeta. No mo da vam nije promakl
o da ga rabimo i u unutarnjim procesima. Katkad pozo nost svraæamo na vlastite mis
li, recimo, ili na vlastite osjeæaje. Katkad namjern pokreæemo i odr avamo lanac misli
, i to do razine kad iskljuèujemo sve ostal misli ili dolazne osjetne podra aje. Pri
mjerice, kako bismo lak e podnijeli prc metnu gu vu, mo da æemo vrlo pomno razmi ljati na
o æemo potro iti glavr lutrijski zgoditak kad ga naposljetku dobijemo. Dok èekamo u re
du u trgovai kom centru, mo da æemo razmi ljati koliko nam boje treba da osvje imo on pr
aznu sobu. Razmi ljanje iziskuje pozornost.
Kad razmi ljamo, mozak pokazuje aktivnost u istim podruèjima koja se al tiviraju kad
doista èinimo ne to. Zamislimo li neki aren predmet, aktivirat æ se isti dio vidne kor
e koji bi bio aktivan da ga gledamo, a ako zamislimo prec met u kretanju, ukljuèit
æe se drugo podruèje vidne kore. Prepla imo li se, M] æe pokazati aktivnost u amigdali.
Ista æe aktivnost biti vidljiva ugledamo li slik jezovitog lica ili ako zamislimo
da nas je strah. Isto bi se dogodilo i s, primjer ce, podizanjem predmeta ili p
utovanjem poznatom rutom. Kad ne to zamisl mo, jaèamo obrasce ugraðene u na e neuronske
krugove prija njim zami ljæ njima ili èinjenjem.
Najva nije podruèje za mi ljenje je dorzolateralna prefrontalna kora. U nje se odvijaj
u planiranje i odluèivanje. Dijelovi toga podruèja zadu eni su za mne ge specifiène funk
cije, poput redova polica u supermarketima. Imamo, recimc dio koji se aktivira k
ad razmi ljamo o predmetima koje ne vidimo. Jedan se dru gi dio, pak, budi kad raz
mi ljamo o tome koliko smo puta dosad to uèinili.
Namjera, planiranje i zapoèinjanje djelovanja funkcije su osobito ogranièe ne kod os
oba s o teæenjem èeonog re nja, to æemo vidjeti poslije. Takve osobi mogu svakoga dana naè
ti desetke planova, a nijedan ne provesti. Va nost èe onog re nja pokazao je tim s Wel
lcomova odjela kognitivne neurologije u Lon
104
donu pod vodstvom Chrisa Fritha.19 Oni su od normalnih ispitanika tra ili da izved
u jednostavnu zadaæu - u ovom sluèaju, podignu odreðen prst na zvuèni signal. Izvoðenje te
zadaæe, kao to mo ete pretpostaviti, izaziva aktivnost u slu noj i motorièkoj kori. No F
rith je tada ubacio dodatan element, zatra iv i od ispitanika da sami izaberu koji æe
prst podiæi. Dok su obavljali tu samovoljnu radnju, u igru se ubacila prefrontalna
kora, dio èeonog re nja, smje teno neposredno iza èela.
»Volja« je, dakle, mo dana funkcija poput svake druge; uporabom se mo e ojaèati, a ozljedo
m izgubiti. Neurolog Antonio Damasio opisao je pacijenticu s o teæenjem èeonog re nja, p
osljedicom mo danog udara, kojaje nekoliko mjeseci nepomièno i utke le ala. Kad se napo
sljetku oporavila, isprièala je kako tijekom razdoblja nepokretnosti nije osjeæala d
a ne mo e ni ta uèiniti, nego da jednostavno nije htjela.
Osim stoje rijeè o mjestu nastanka volje, èeoni re anj sudjeluje u odreðivanju naèina kako
se na i opa aji i svijest o sebi povezuju u jedinstven do ivljaj. Drugim rijeèima, to j
e podruèje u kojem ivotu pridajemo smisao. Depresivne osobe pokazuju nisku razinu n
euronske aktivnosti u tom podruèju, i u skladu s tim èesto izjavljuju kako im se èini
da su im ivoti uskraæeni svrhe, nepotpuni i besmisleni. Za razliku od njih, kod man
iènih je osoba - kojima se svaki vanjski podra aj i unutarnji proces èine povezani u v
elièanstveno smislenu, ali nestvarnu konstrukciju - to podruèje veoma aktivno.
Prouèavajuæi mehanizme pozornosti i nakane poèeli smo dodirivati pitanje koje zasad ne
ma odgovora, premda su znanstvenici i filozofi spremni oko njega godinama lomiti
koplja. Ova je knjiga zami ljena kao putovanje tajnama èovjekova uma, a nijedno ist
ra ivanje te teme ne bi bilo potpuno da se ne razmotri jedan od njegovih najjedins
tvenijih i najzamr enijih vidova - sebstvo.
Gubljenje svijesti
Nedavno prikazana televizijska serija, u kojoj su obièni ljudi prolazili strogu ob
uku posebnih vojnih postrojba, istaknula je tetne uèinke deprivacije sna na funkcio
niranje uma. Osobe su bile prisiljene stajati ispred zida i slu ati »bijeli um«. Kad bi
pokazale znakove da tonu u san, stra ari bi ih protresli. Ta se metoda pokazala v
rlo djelotvornom u »slamanju« volje zarobljenika prije ispitivanja. Sto su dulje usk
raæeni sna, postaju dezorijentiraniji. Slabe im pamæenje i pronicljivost. Njihova je
elja da uðu u to prirodno stanje uma tolika da æe uèi-
105
niti ili reæi sve to æe im omoguæiti da se æuæure u kutu svoje æelije, èak i izd ti svoje
e i zemlje.
Spavanje je ivotno va an proces. No, nevjerojatno, njegova je biolo ka fun cija, unat
oè golemom broju istra ivanja, jo nerazja njena. Nisu samo ljudi koji naposljetku ude za
snom. Sve pomno prouèavane vrste spavaju, bili gmazovi, ptice ili sisavci. Èini se
da spavanje nema oèitu evolucijsku funkcij jer uspavana je ivotinja nemoæna, ne mo e se
hraniti, ne mo e se skrbiti o p tomku, ne mo e umaæi grabe ljivcu i ne mo e se razmno avat
. Sama èinjer ca da spavanje uzima toliki danak nameæe daje rijeè o ivotno va nom proc su
. Kod nekih ivotinja, kitova i ptica, primjerice, polutke spavaju naizmjenc takori
kronièno li eni spavanja uginut æe unutar dva tjedna, stoje otprilil jednako razdoblj
u koje mogu pre ivjeti bez hrane. Iznenaðujuæe je, meðutii to uzrok njihova uginuæa nije n
pribli no jasan.
Zanimljivo je koliko se ljudi razlikuju po kolièini sna koja im je potrebn Prosjeèno
je to osam sati na noæ, no s dobi se ta vrijednost mijenja. Novor denèad spava veæim
dijelom dana, a starijima mo e biti dovoljno samo neko ko sati. Godinama mije bilo
dovoljno pet sati sna na noæ, premda bih nakc nekoliko dana i noæi sa samo pet sati
sna uvijek morao odspavati ijedno dul razdoblje. Kako starim, otkrivam da mije
potrebno malo vi e (ne manje) si te da moram vi e spavati ako sam bio na odmoru ili
ako sam prija njih no redovito spavao dulje.
Faze spavanja
Stoje, zapravo, spavanje? Rijeè je o cjelini sastavljenoj od èetiri neovisne fa: rad
a mozga. Svima nam je poznata razlika izmeðu drijeme a na kauèu isprc televizora i sta
nja potpune, èvrste nesvjestice iz koje se nakon nekoliko sati b dimo u naizgled i
stom polo aju. Takoðer znamo da potonje stanje neusporec vo vi e osvje ava, osobito ako
smo spavali u manje-vi e vodoravnom polo aj Mo da se zato èovjek bolje osjeæa nakon spavan
ja u zrakoplovu u prvom razr du, nego u poluuspravnom polo aju sjedala turistièkog r
azreda.
Kad smo budni, na e su ivèane stanice iznimno aktivne. Èak æe i neuro koji nemaju posebnu
ulogu u odreðenoj zadaæi okinuti otprilike jedan impu elektriène struje svake sekunde
. Tu elektriènu aktivnost mo emo mjeriti EE( om, ureðajem koji daje slikovni prikaz mo d
ane elektriène aktivnosti - mo d ne valove. U budnom stanju mo dane valove tvori niz k
ratkih, bliskih »zuba poput nazubljene o trice no a za kruh. To su tzv. beta-valovi.
106
Kako se poèinjemo opu tati i sklapati oèi, mo dani se valovi mijenjaju. Uski » iljci« aktiv
ti postaju malo iri, malo razmaknutiji i pravilniji. Efekt »ek-splodiranja abica« svoj
stven stanju pozorne budnosti pretvara se u smireniji, ritmièniji slijed pulsirajuæe
aktivnosti, poput brujanja udaljenih strojeva. Be-ta-valovi promijenili su se u
alfa-valove. Taj se valni obrazac pojavljuje i kad smo hipnotizirani, ili kad m
editiramo.
Kako se san produbljuje, odnosno s ulaskom u prvu fazu spavanja, opa amo theta-val
ove. Oni su nepravilniji, poput neurednog rukopisa na EEG-ovu kolutu papira. Iz
tog nas je stanja lako probuditi, a katkad èak nismo ni svjesni da smo spavali. U
toj nam fazi pred oèima mogu prolaziti ivopisne slike, katkad nalik onima koje bism
o vidjeli u sobi u kojoj se nalazimo da smo budni. U rukama i nogama mo emo osjeti
ti nagle trzajeve - zbog kojih se katkad prenemo iz sna s osjeæajem da smo naglo v
raæeni u surovu stvarnost.
Dok ulazimo u drugu fazu sna, disanje postaje pravilnije i vanjski nas ome-taèi te e
mogu probuditi. EEG snimke jo pokazuju theta-valove, no sad s povremenim naletim
a aktivnosti, poznatima kao »vretena spavanja«, te s velikim pozitivnim i negativnim
iljcima, tzv. K-kompleksima. Moguæeje da ti mali otoci aktivnosti oznaèavaju razdobl
ja kad mozak iskljuèuje vanjske podra aje kako bismo mogli nastaviti »raditi« na spavanj
u.
U preostale dvije faze, povezane s delta-valovima, postajemo sve neosjetljiviji
na okolinu i prilièno je vjerojatno da æemo se osjeæati dezorijentirano i zaprepa teno p
robudi li nas netko ili ne to iznenada. Delta-valove na EEG-u karakterizira »visoko-
niski« obrazac pravilnih vrhova i dolova, koji prema èetvrtoj fazi postaje sve izra en
iji. Zanimljivo je, meðutim, da ovdje jo mo emo primati informacije. Roditelji mogu u
snuti i biti posve neosjetljivi na buku prometa, no zaèuju li plaè djeteta, smjesta æe
se probuditi.
Tijekom normalnog spavanja ti se obrasci mo dane aktivnosti izmjenjuju. Nakon prib
li no devedeset minuta, ciklus kreæe unatrag brzo prolazi kroz treæu i drugu fazu, a z
atim èak opa amo beta-valove, svojstvene pozornoj budnosti. U tom trenutku ulazimo u
tzv. REM spavanje (engl. rapid eye movement - brzi pokreti oèiju). Naziv su 1953.
skovali istra ivaèi koji su ga otkrili, Natha-niel Kleitman i Eugene Aserinskv s Ci
ka kog sveuèili ta. Istra ivaèi spavanja zbog kontrasta izmeðu usnulog tijela i naizgled bu
nog uma nazivaju ga »paradoksalno spavanje«. Neka mo dana podruèja, ukljuèujuæi mo dano deb
aktivnija su tijekom REM spavanja nego u budnom stanju.
107
Usnut, pa i snivat mo da...
Oko osamdeset posto ljudi reæi æe daje sanjalo probudimo li ih u REM spai nju. No pr
obudimo li ih tijekom bilo koje ne-REM faze, to æe reæi najvi e pol vica upitanih. A p
riroda tih snova drastièno je razlièita. Ne-REM snovi ima »proceduralnu« narav - sanjamo
, primjerice, kako izvodimo dosadne, svai da nje aktivnosti, poput tipkanja ili bi
ranja brojeva na telefonu. REM snovi pak fantastiènija mje avina stvarnosti i potpun
ih bizarnosti. Cesto sadr e sn« na èuvstva, nelogièna zbivanja te ukidanje fizikalnih za
kona vremena i prosi ra. Poznate se osobe mogu pretvoriti u strance i obrnuto.
Sophie Schwartz i Pierre Maquet s Universitv Collegea u Londonu primi tili su sl
iènost izmeðu mnogih vidova REM sanjanja i simptoma koje poka u osobe s mo danim poremeæaj
ima.20 Primjerice, pogre no prepoznavanje lic disproporcionalnost objekata mogu bi
ti posljedica lezija u sljepooènom i èe nom re nju, a vrlo su èesti elementi REM snova.
Lijep prikaz snova povezan s REM spavanjem nalazimo u Alici u zemlji èudesa Lewisa
Carrolla. Kad usnu osobe skaniramo PET-om ili fMR-om, mo dani kemijski procesi sl
ièni su 01 ma nekih mo danih poremeæaja.
U REM spavanju poveæana je aktivnost podruèja u mo danom deblu nep sredno iznad leðne mo d
ine koje nazivamo most (pons). Netom prije ulas] u REM spavanje naglo raste razi
na neurotransmitera acetilkolina, kao da mozak priprema za nalet komunikacijske
aktivnosti. Do nje doista i dolazi, j most ne samo da komunicira s leðnom mo dinom,
nego i s talamusom i zati nim re njevima, sjedi tima primarne vidne kore. Èini se daje
to uzrok brz pokreta oèiju. Pojaèanu aktivnost pokazuje i amigdala, to je praæeno odg
varajuæim prigu enjem u dorzolateralnoj prefrontalnoj kori. Buduæi da zn mo kako je ta
j dio kore odgovoran za racionalno mi ljenje, a amigdalaje izv sna nih èuvstava, to bi
djelomice moglo objasniti dojmljiv, ali iracionalan s dr aj na ih snova.
Ciklus spavanja ponavlja se tijekom noæi (ili kad god spavamo), no to sn bli e vremen
u koje smo podesili na budilici, faze su sve kraæe. Sa skraæivanje ciklusa, razmjern
o vi e vremena provodimo u REM spavanju. Prolazak kroz < kluse mo e biti toliko potp
un da tijekom noæi nekoliko puta zavr i buðenjer no ako nam je mozak zdrav i nema nika
kvih ometajuæih podra aja, ponovr æemo zaspati i tih se razdoblja neæemo sjeæati. Depresiv
ne i anksiozne osol mogu, meðutim, imati te koæa za usnivanjem nakon prvog prekida sna
.
108
Poremeæeno spavanje
Mjeseèarenje se javlja samo tijekom ne-REM spavanja. Osim stoje slièno budnosti, u m
jeseèara su vidljive brojne mo dane funkcije koje neæemo naæi u dubljim fazama spavanja.
Kretanje je najoèitija od njih, no postoji i djelovanje usmjereno cilju. Mjeseèari
uvijek imaju cilj. Lady Macbeth cijelu je noæ provela peruæi ruke od krvi koju je pr
olila. Ne to uobièajenija radnja bila bi, recimo, odlazak na zahod - stoje u sluèaju m
oga prijatelja planinara i mjeseèara imalo neugodne posljedice (po mene), jer sam
ujutro otkrio da mije dno vreæe za spavanje neobja njivo vla no. Mjeseèari katkad èak mogu
voditi ogranièene razgovore. Usprkos bapskim prièama, nema dokaza da buðenje mjeseèara
mo e imati kobne posljedice.
U mjeseèarenju sudjeluju brojne mo dane tvorbe i neurotransmiteri. Ljudska vrsta obièn
o hoda za dana, a noæu lije e u krevet. Ta dinamika ovisi o posebnom dijelu hipotala
musa, osjetljivom na svjetlost - èak i u slijepih osoba - unutar kojeg pojedinaèni n
euroni jednom dnevno najaktivnije okidaju. Hipotalamus usto komunicira s hipofiz
om, nareðuje joj da izluèuje hormon melatonin. Koncentracija melatonina najni a je za
danje svjetlosti, a najvi a tijekom noænih sati.
Buðenje djelomice nadziru podruèja u mo danom deblu - locus coeruleus i obli nje rafe je
zgre. Ona poveæavaju budnost, pumpajuæi noradrenalin i serotonin u razna mo dana podruèj
a. Najaktivnija su kad smo budni, a gotovo su neaktivna tijekom REM spavanja. Pr
eoptièko podruèje èeone kore takoðer sudjeluje u spavanju. Neuroni u tom dijelu mozga os
obito su aktivni tijekom ne-REM spavanja, a osobe kojima je taj dio o teæen èesto pate
od nesanice.
Odreðen broj osoba - izmeðu tri i est posto populacije - mo e lako zaspati, a zatim i èvr
sto spavati, no tijekom sna do ivljavaju jezovite stvari. Paraliza spavanja zastra u
juæaje pojava koja se obièno javlja tijekom ulaska u san ili izlaska iz njega i mo e t
rajati minutama. Osobe koje pate od paralize spavanja sanjaju dok su budne i pri
tom do ivljavaju halucinacije koje mogu biti iznimno uznemirujuæe, a tijelo imje ist
odobno paralizirano. Ne mogu se pomicati kako bi se skrile od zami ljene opasnosti
, niti se iz poremeæenog stanja mogu probuditi.
Moguæe je obja njenje da nas promjene faza u ciklusu spavanja katkad dovedu blizu toèk
e buðenja. U odreðenim sluèajevima mo emo prijeæi u budno stanje, no uz ka njenje leðne mo
koja ostaje »iskljuèena«, pa se mozak nastavlja pona ati kao u REM spavanju - visokim i
ntenzitetom izbacuje emotivne signale. Posljedica toga je da takve osobe ostanu
prikovane za krevet i da ih opsjedaju kojekakvi zastra ujuæi osjeæaji. Neki antidepres
ivi mogu olak ati
109
te tegobe jer inhibiraju REM spavanje. Mnogi s tim poremeæajem nauèe ras jati vlasti
te »putove bijega«, poput izazivanja siæu nog pokreta golemim voljn naporom. Istra ivanja
govore daje neki oblik paralize spavanja s vremena vrijeme do ivjelo èak do 60 posto
populacije. Znam koliko paraliza spavai mo e biti neugodnajer sam kao djeèak od nje
redovito patio. Naposljetku s; se uspijevao nositi s njom jer sam se nauèio na po
seban naèin pomicati ulije Poslije bih se obièno budio obliven hladnim znojem. Neki
istra ivaèi misle bi navodna »paranormalna« iskustva mogla biti rezultat paralize spavan
ja.
Za to uopæe spavamo?
Opasnosti koje nas mogu zadesiti tijekom osmerosatnog noænog gubitka svi sti danas
su, uz na e sigurne domove i napredne protuprovalne alarme, mi malne. Ali sigurno
su bile brojne kad su na i preci ivjeli u prirodi i bili plij svakojakih pogibelji
. Pa za to onda spavamo? Predlo ene su najmanje tri svr spavanja: okrjepa, regulacij
a i uèenje.
Svima su nam poznate okrjepljujuæe moæi spavanja. Osjeæamo se osvje e! puni energije, a
mozakje posve aktivan. Tijekom najdubljih faza spavanja osi baða se hormon rasta k
oji osim rasta, izmeðu ostalog, potièe i zacjeljivanje o æenog tkiva. Znakovito je i da
smo skloni spavati vi e kad smo bolesni.
Sto se zbiva kad je mozak uskraæen za noænu dozu sna? Dvije ili èak tri r prospavane n
oæi mnogi æe podnijeti; snaga, a èak ni sposobnost izvoðenja si enih zadaæa ne moraju biti
osobito pogoðene. No lo ije æemo obavljati ruti ske ili repetitivne zadaæe. To je, dakak
o, razlog zastoje vo nja u takvu stan posebno opasna. Sposobnost mozga da se nosi
sa slo enijim, izazovnijim a tivnostima mogla bi biti rezultat anga mana drugih podr
uèja. Snimke moz; ispitanika li enih sna tijekom izvoðenja zadaæe verbalne fluentnosti p
okaza su daje u pomoæ bio pozvan tjemeni re anj, podruèje ponajprije zadu eno dodir i pe
rcepciju prostora.
Deprivacija spavanja mo e imati i pozitivan uèinak. Mo e se èiniti èudni uskratiti depresi
vne osobe njihova jedinog sredstva za bijeg od »boli« dnevi svjesnosti, no razna su
istra ivanja pokazala kako to mo e dovesti do bolji raspolo enja.21 Smatra se daje raz
log tome to deprivacija spavanja izaziva p jaèanu aktivnost serotoninskih receptora
u neuronima - jednako kao antid presivi poput Prozaca i Seroxata.
Druga funkcija spavanja - regulacija - imala je kljuènu ulogu u na ih pr daka. Èovjeko
vi mo dani i tjelesni procesi organizirani su u redovite ciklu
110
nazvane cirkadijurni ritmovi. Takvi su ciklusi prisutni i u vrsta koje nam nisu
srodne, poput vinske mu ice, èiju dinamiku ritmova, èvrsto je dokazano, odreðuje ukljuèiva
nje i iskljuèivanje gena. Va nost èovjekova biolo kog sata, koji nam govori kad bismo tr
ebali osjeæati pospanost ili kad bismo trebali jesti te koji se mo e poremetiti lete
njem kroz vremenske zone, u dana nje se vrijeme doima malo manjom. No u davnoj su
pro losti cirkadijurni ritmovi mo da slu ili tome da budemo najneprimjetniji i najneak
tivniji u razdobljima najveæih opasnosti, tj. noæu.
Prema toj teoriji, svim je ivotinjama budnost nu na samo za tra enje hrane i jedenje
te parenje. U svim ostalim razdobljima koristi im da spavaju i budu skrivene od
opasnosti. Èovjek je, ka e teorija, razvio poseban cirkadijurni ciklus koji ga prisi
ljava da se noæu skloni. No ta teorija ima nekih oèitih nedostataka. Svakako je toèno
da smo u opasnosti od grabe ljivaca dok tra imo hranu i partnere, ali toèno je i da sm
o, osim ako se ne znamo osobito lukavo skriti, tijekom sna jo izlo eniji napadu.
Treæa je funkcija takoðer izgledna: spavanje djeluje kao mazivo za mo dane zupèanike. Pr
ije sam spomenuo va nost REM spavanja u pamæenju i uèenju. Èini se da mozak tijekom sna
doista »provjerava« dnevne uèinke, pa ojaèava novonastale obrasce neuronske aktivnosti i
urezuje ih u pamæenje. Brojne su studije pokazale da ljudski i ivotinjski ispitani
ci br e i potpunije ovladavaju zadaæama ako nakon uèenja uslijedi spavanje. Znakovito
je i to novoroðenèad i mala djeca - èiji mozgovi moraju uèiti najvi e - trebaju mnogo vi e
a od odraslih.
Znaèenje snova...
Koja je svrha snova? Na i su drevni preci vjerovali da su snovi poruke iz druge di
menzije, sredstvo kojim duhovi i bogovi komuniciraju sa ivim ljudima. Jako-bov sa
n u Knjizi postanka ima veliku simbolièku va nost. Blizu Ber-Seve pole-gnuo je glavu
na kameni jastuk i usnuo san o ljestvama koje su sezale do raja u kojem mu se u
kazao Bog i obeæao mu kako æe èuvati njega i njegove potomke. Tamo gdje nisu oblik bo an
ske komunikacije, biblijski snovi obièno otkrivaju znamenja. Snovi Josipa, Jakobov
a najdra eg sina, ponavljali su se. Uvjeravali su ga u vlastitu uzvi enost. Povjerov
ao im je i preuranjena gaje hvastavost pred zavidnom braæom utamnièila. Kad je posli
je izi ao iz zdenca, a zatim i iz zatvora, mogao je predvidjeti sudbinu faraonova
nesretnog pekara i sretnijeg sluge,
111
kao i glad kojaje naposljetku pogodila Egipat. U rimsko bi doba, naravno, pi roc
ima za takvo tumaèenje snova valjalo dati naknadu.
Rani su psihoanalitièari sve to podigli na mnogo vi u razinu. Sjedinili su dr< no vj
erovanje da nam snovi »ne to govore« i svoje znanstvene uvide u ljudsl psihu. Freud je
smatrao da su snovi simbolièki izraz konflikata, udnja i sti hova pojedinèeva nesvje
snog uma. Snovi svake osobe, mislio je, imaju vlasti jedinstven simbolièki jezik,
no njihovom bi se usporedbom moglo ustanov da dva razlièita straha upuæuju na istu n
adu ili strah. Takva je »znanost« turr èenja iznimno subjektivna i nepouzdana. Zbog vl
astite sna ne preokupacije bidom, Freud je seksualnost smatrao neobuzdanom bujicom
iz koje su izvir; svi psihièki fenomeni, snovi i drugo.
Vodeæi teoretièar u tom podruèju je J. Allan Hobson s Harvardskog sveu lista. Hobson j
e prvi, 1977., primijetio da REM spavanje ima mnoga obiljez budnosti te je pretp
ostavio da bi nam ta èinjenica mogla otkriti vi e o prir di snova. Toènije, opazio je
da ivèani podra aji iz mosta aktiviraju mo dai mehanizme koji bi, da smo budni, obraðival
i vidne informacije. Kako nen nikakvih vanjskih »predstava« za tumaèenje, usnuli mozak
, rabeæi pamæenji èuvstvene funkcije, uèinkovito stvara vlastite, i ba su to na i snovi. I
todobn uspavanost èeonih re njeva omoguæuje da se snovi uvelike razlikuju od ono; to do i
vljavamo otvorenih oèiju - zato pozornicu na ih snova mogu ispun kojekakve mitske zv
ijeri i bizarna zbivanja. Ukratko, prema Hobsonovoj teoi ji, snovi su samo zabav
an nusproizvod aktivnosti mo danog debla.
Antti Revonsuo sa sveuèili ta Turku u Finskoj daje evolucijsko obja njen snova.22 Smat
ra da nam snovi omoguæuju da isku avamo pona anja koja nam mogla zatrebati u svakida nje
m ivotu, posebice u po ivot opasnim sit acijama. Odreðena obilje ja idu u prilog toj t
eoriji, ponajprije visoka razina a tivnosti amigdale tijekom REM spavanja. Tu je
takoðer i èinjenica da su sno straha - u kojima padamo, bje imo, borimo se, skrivamo
itd. - najspominjar ja vrsta snova, a strah je sredi nje mjesto osjeæaja koje do ivlja
vaju osobe kq pate od paralize spavanja (vidi gore). S druge strane, mo da su ti s
novi rijetl ali ih bolje pamtimo. Zapravo, obavljamo li kakvu ponavljanu radnju
dugo jekom dana, primjerice, tipkamo ili radimo na blagajni, èesto æemo u ne-RE spav
anju sanjati da ponovno izvodimo tu radnju. To potvrðuju i studije na t korima, èiji
mozgovi pokazuju odreðen obrazac neuronskog okidanja nakc to ih se nauèi da trèe labiri
ntom. Kad spavaju, njihov mozak ponavlja izvori obrazac okidanja. Teorija dr. Re
vonsuoa, premda uvjerljiva, ne mo e usto i objasniti ni ponuditi uzrok bizarnih sa
dr aja snova. Mo da su oni, kao to
112
predlo io dr. Hobson, samo nusproizvod èinjenice da razumski dijelovi mozga spavaju
dok su neki drugi budni.
Jo jedna zanimljiva teorija je da snovi pamæenju poma u da izbaci nepotrebne sadr aje.
Uoèi ulaska u REM spavanje most proizvodi poveæane kolièine neurotransmitera acetilkol
ina. Iz radova Jamesa Bovvera znamo da taj neurotransmiter mo e sudjelovati u »èi æenju« sj
nja, èuvati relevantna i uklanjati suvi na. Allan Hobson ustvrdio je da se razlika i
zmeðu budnosti i spavanja mo e svesti na razliku u ravnote i neurotransmitera. U budno
m stanju neu-ronskom aktivno æu prevladavaju amini, poput serotonina i noradrenalina
. U dubokome snu postoji ravnote a izmeðu aminergièkih i kolinergièkih, èiji je dio acetil
kolin, neurotransmiterskih sustava. Hobson smatra da o odnosu tih dvaju mo danih s
ustava ovise mnoga mo dana stanja, ukljuèujuæi meditaciju, sanjarenje, REM snove, psih
ozu, depresiju i maniju.
Godine 1983. Francis Crick, dobitnik Nobelove nagrade za otkriæe ustroja DNK, i Gr
aeme Mitchison prihvatili su kontroverzno stajali te prema kojem »sanjamo da bismo z
aboravili«. S obzirom na to da èovjekov mozak tijekom ivota primi stotinu trilijuna b
itova informacija, a mo e ih pohraniti samo sto bilijuna, mora postojati proces ko
jim se sjeæanja bri u. Njihova tvrdnja da su snovi mo dana kanta za smeæe zvuèi prilièno uv
erljivo, ali ne obja njava èinjenicu da sanjanje stvara sjeæanja, od kojih mnoga zauvi
jek èuvamo.
Kad sam, pripremajuæi se za pisanje ove knjige, èitao o toj temi, nai ao sam na opis s
na Carlajunga iz 1913: »Ispred mene bio je ulaz u tamnu spilju ispred kojegje staj
ao patuljak s ko om poput ivotinjske... provukao sam se pokraj njega prema uskom ul
azu... pregazio sam kroz do koljena duboku hladnu vodu na drugu stranu spilje, g
dje sam ugledao sjajan crveni kristal.«23 Nekoliko je komentatora primijetilo daju
ngovi snovi nevjerojatno slièe prizorima iz, primjerice, Tolkienovih fantastiènih ro
mana ili filmova strave poput Aliena. Èitajuæi takve romane, moja prva pomisao bila
je kako se èine nestvarni. To me ponukalo na dublje razmi ljanje. Ako je bila rijeè o
snovima, naravno da nisu mogli biti stvarni. Mislio sam zapravo da su Jungovi sn
ovi zvuèali potpuno drukèije od svega to sam sanjao ili to æu vjerojatno sanjati. I nara
vno da jesu, jer moj mozak nije Jungov. Snovi su vrlo osobni i svojstveni sanjaèu
- to je jedan od razloga za to mo e biti toliko dosadno slu ati nekoga dok opisuje svoj
e snove. Ne mogu zamisliti kako je psihoanalitièarima. I jednako kao to stvara moje
vrlo osobne snove, moj je mozak odgovoran za mnoge osobitosti mog identiteta. A
èuo sam za arhitekta koji svake noæi sanja beton!
113
Gdje sam ja u svemu tome?
Pomislite na trenutak na sebe. Sto to, zapravo, znaèi? Vidite li sliku svojeg tij
la - sada njeg ili iz pro losti? Razmi ljate li u pojmovima situacija u kojima s bili,
stvari koje ste uèinili? Zami ljate li neko bestjelesno »ja« izmeðu svojih o nih jabuèica?
Pojam o sebi presudan je koncept. Definiramo li um kao iskustvo posjedov nja lju
dskog mozga, slijedi da neko svjesno »ja« do ivljava to iskustvo. Gdje ; mu obilje ja? M
o emo li ga naæi unutar mozga? Mo e li ga se iskljuèiti?
Mnoga plemenska dru tva vjeruju ne u jednu, nego u vi e du a. Neki fiL zofi, slièno tome
, razlikuju tri razine samopoimanja. Najprije je tu minimaln samopoimanje - svje
stan do ivljaj sebe ovdje i sad, praæen reakcijama na n posrednu okolinu, ali i jasn
om odvojeno æu od nje. Mo e se reæi da taj i sani taj oblik imaju kukci, ptice i veæina iv
tinja. Imamo ga i mi, ali uz ostale obi ke. Ja ne znam tipkati naslijepo, pa moj
e minimalno ja trenutaèno osjeæa pl stiène tipke koje ubada moj desni ka iprst, sjedalo
i naslon stolice na kojoj sj< dim, toplinu sobe, ptièji pjev i buku prometa izvana
. Usto, zabrinut sam zbc predavanja koje sutra moram odr ati. Osjeæam takoðer umor i g
lad. Mo da^ vrijeme za stanku...
Nadalje, imamo objektivno samopoimanje. Rijeè je o sposobnosti da mo < mo biti objek
ti vlastite pozornosti. Primjerice, mogu se upitati - kako sam d; nas raspolo en?
I, kao treæe, tu je simbolièko (katkad zvano narativno) same poimanje. To je sposobn
ost stvaranja jeziènih mentalnih slika sebe. Na djel je, recimo, kad opisujem kako
sam se promijenio od dvadeset i prve godin Omoguæuje mi da budem svjestan svojeg
postojanja u vremenu.
Smatra se kako je ta treæa razina samopoimanja razmjerno nov evolucijsl doseg, pri
lagodba koja nam je pomogla da pre ivimo.24 Njome uspje nije obr; ðujemo informacije o
sebi te o okolini, to nam poveæava izglede za dulji vot, a time i za preno enje vlas
titih gena. Stoga bi simbolièko samopoimanj moglo obuhvaæati sposobnosti promi ljanja
i introspekcije, stvaranja dugoro< nih planova, stvaranja svijesti o vlastitoj s
mrtnosti, razvoja moralnih vrijedne sti, èak i samokontrole.
Sposobnost apstraktnog razmi ljanja o sebi i vlastitim postupcima omogi æuje nam da
promi ljamo, a stoga i planiramo. Primjerice, da sam vuk i da n posjedujem tu razi
nu samosvijesti, lovio bih u èoporu, èija su pravila odreðen ubojitim i reproduktivnim
sposobnostima njegovih èlanova. Najjaèi vodi, im pravo na najveæi dio lovine i najvi e
se razmno ava.
114
Ali kao svjestan èovjek mo da mogu primijeniti neke vi e suradnièki orijentirane strateg
ije koje dopu taju veæu jednakost i veæu specijaliziranost uloga, a time i veæe ukupne i
zglede za pre ivljavanje. Mogu, recimo, zakljuèiti da ne elim umrijeti te da elim uèinit
i sve to mogu kako bih to izbjegao. Mogu zakljuèiti daje moj susjed Ug nemilosrdan
ubojica bizona, a da sam ja bolji u za-mjeæivanju i tra enju plijena. Mogu mu predlo i
ti razmjenu -ja æu naæi lovinu, on æe je ubiti, a plijen æemo podijeliti popola. Umjesto
da samo jedan pre ivi i prenese gene na potomke, na taj naèin mo emo pre ivjeti obojica
, a u plan mo emo ukljuèiti i druge, brze i okretne penjaèe na stabla i kresaèe kamena,
pa æemo oformiti vi e uspje nih lovaèkih ekspedicija kako bismo stvorili vi ak hrane. Dio æ
ljudi tada moæi ostati kod kuæe i razvijati vje tinu proizvodnje oru ja ili gradnje skl
oni ta. Sve to izvire iz svijesti o sebi.
No to nam jo ne govori to pojam o sebi toèno jest. Sociolog George Her-bert razlikuj
e sebstvo koje zna (»ja«) i sebstvo koje je znano (»mene«). Njihove su funkcije razlièite.
»Ja« razmi lja, osjeæa, djeluje. »Mene« obavlja konkretnije zadaæe - planira, bira, nadzir
Kad govorimo o samosvijesti, obièno podrazumijevamo da govorimo o tom drugom, obje
ktnom obliku.
Ja i drugi
Dojenèad oblik »mene« razvija izmeðu osamnaestog mjeseca i druge godine. U klasiènom pokus
u koji dokazuje tu samosvijest djetetu obojimo crvenu toèku na nosu i postavimo ga
ispred zrcala. Djeca svjesna sebe shvaæaju da se toèka nalazi na njihovu nosu i dod
iruju je prstom. Mogu èak i zaplakati misleæi da imaju manu, a neka se, vidio sam, s
miju i trljaju je. No djeca koja jo nisu razvila taj osjeæaj, ili imaju neki nedost
atak, ispru it æe ruku i dodirnuti zrcalo. Istra ivanja na èimpanzama iz 1960-ih upuæivala
su na èinjenicu da i one imaju taj stupanj samosvijesti, premda ga, ako ga doista
imaju - a to je proturjeèno pitanje - razvijaju mnogo kasnije od ljudske djece, o
ko este godine. Druge ivotinje, primjerice psi, koji su nedvojbeno inteligentni, n
e razumiju u to gledaju. Izveo sam nedavno taj pokus sa jednim panijelom. Jako se
uzbudio to vidi »drugog psa« i ubrzo je svojeg novog prijatelja stao tra iti iza zrcala
.
Iduæi je korak shvaæanje sebe kao neèega to postoji u vremenu. Nakon druge godine veæina
se djece mo e prepoznati na fotografijama, èak i ako nisu nedavno snimljene. Do treæe
godine dijete shvaæa da sjenu stvara vlastito tijelo. Mislim da se sjeæam kad sam ja
to shvatio jer sam tada namjerno gazio po sjeni mlaðe sestre kako bih dokazao svo
ju nadmoæ. No djeca takoðer stjeèu kon-
115
cepte poput srama, grizodu ja i neugode. Ti koncepti ovise o produbljenoj s mosvij
esti te o shvaæanju sebe kao neèega to drugi mogu vrjednovati. Pren tome, da bi ih os
jeæala, djeca moraju razviti sposobnost shvaæanja drugih ki neovisnih i zasebnih oso
ba.
U toj fazi, oko èetvrte godine, razvija se ne to to nazivamo »teorija uma Poznati test
teorije uma jest tzv. pokus sa Sally i Anne. U njemu dijete promati kako se dvij
e djevojèice igraju s pikulom, ko arom i kutijom. Sally stavi piku u ko aru i iziðe iz s
obe. Dok je Sally odsutna, »zloèesta« Anne pikulu premjes u kutiju. Sally se vraæa u sob
u, a od djeteta tra imo da ka e gdje æe Sally tra i pikulu. Djeca koja su razvila teorij
u uma ispravno izabiru ko aru. Ona uzimaj u obzir znanje u umu drugoga i ne oslanj
aju se samo na vlastito znanje. Istra2 vanja pokazuju da autistièna djeca imaju zn
atnih te koæa u razvoju teorije utr i reæi æe da æe Sally pogledati u kutiju, gdje se piku
la doista nalazi.25
Pojam o sebi dopu ta nam takoðer da netoèno predstavljamo informacij da varamo druge z
bog osobnog probitka, odnosno da la emo. U jednom kl siènom pokusu djeci su dali kom
plet samoljepljivih slièica i od njih zatra ili c izaberu najdra u. Zatim su im rekli
da æe ih posjetiti dvije lutke koje æe ih pita koja im se slièica najvi e svidjela. Prva
æe lutka, obja njeno im je, biti dobroæi dan lik koji æe, nakon to postavi pitanje, za s
ebe izabrati neku drugu slièici No druga je lutka bila zao lik koji æe zacijelo uzet
i djetetovu omiljenu slièici Djeca do tri godine nisu uspjela zavarati zloèestu lutk
u i izgubila su omiljen slièicu. No od èetvrte su godine mogla lagati s lakoæom, a dob
roj su lutki iste dobno govorila istinu.26
Prije nekoliko godina, kad smo snimali Ljudsko tijelo, promatrao sam èetv< rogodi nj
u i petogodi nju djecu kroz jednosmjerno staklo. Pojedinaèno su pi stana u sobu punu
lijepih igraèaka, meðu kojimaje bila ijedna neodoljiva, pr mjerice krasno oslikan v
lakiæ. Odrasla osoba koja je vodila djecu u sobu rekl bi im da se smiju igrati èime e
le, ali da ne smiju ni dodirnuti posebnu igraèki Kad je odrasla osoba oti la, gotovo
su sva djeca, neka veæ i nakon nekoliko m nuta, podlegla isku enju. Po povratku odr
asle osobe, na izravno su se pitanj sva petogodi nja djeca uistinu dirljivo klela
da nisu dirala zabranjenu igraèki osim jednog djeèaka koji je malo zastao, a zatim b
riznuo u plaè. Inteligentij djeca u takvom pokusu la u uspje nije, a sposobnost varanj
a podrazumijev shvaæanje psihièkog stanja drugih - i kako se njime mo e manipulirati.
Cetve rogodi njaci su za takav oblik laganja uglavnom premladi.
Osim to nam daje sposobnost laganja, svijest o sebi kljuèanje preduvjet s: mokontro
le. Tek kad smo svjesni sebe mo emo usporeðivati vlastito pona anj s pona anjem drugih.
Veæ smo se osvrnuli na ulogu èeonih re njeva u nadzor impulsa i poriva iz ni ih mo danih t
vorba. Nimalo iznenaðujuæe, èeoni se rt
116
njevi kod èovjeka razvijaju sporo, pa sazrijevaju tek u dobi od dvadeset godina, a
prema najnovijim istra ivanjima, mo da i kasnije. Pojam o sebi i sposobnost samoregu
lacije razvijaju se usporedo s mo danim neuronskim mre ama.
Ulogu èeonih re njeva u samopoimanju jasno vidimo kod osoba s o teæenjem u tom podruèju. C
esto se, primjerice, te ko dosjeæaju gdje su saznali odreðenu informaciju, premda samu
informaciju savr eno znaju. Èini se da ne mogu o sebi razmi ljati kao o objektu - nek
ome tko osim u prostoru postoji i u vremenu. Slièno, uglavnom pokazuju nizak stupa
nj zanimanja za sebe - mogu prepoznati poremeæaje i abnormalnosti drugih, ali ne i
vlastite. Osim toga, vrlo su èesto prilièno nezainteresirane za svoj izgled.
Klasièan primjer odnosa izmeðu èeonih re njeva i svijesti o sebi dao je neurolog Donald
Stuss s Istra ivaèkog instituta Rotman u Torontu. On je lijeèio iznimno inteligentnog
mu karca kojem je uklonjen tumor iz èeonih re njeva. Pacijent je zadr ao svu inteligenci
ju i sve znanje, no na posluje bio jako neuèinkovit. Usprkos niskoj radnoj uspje nos
ti, nije mogao shvatiti da ima problem i nisu mu bile jasne reakcije efa i kolega
. Stuss je pacijenta zamolio da izvedu »igru uloga« u kojoj æe on, pacijent, glumiti s
vojeg efa. U efovim je cipelama pacijent brzo i toèno prepoznao te koæe na poslu, no upi
tan za subjektivnu procjenu, nije se mogao slo iti ni s jednom od preporuka koje j
e maloprije dao. Nije mogao objektivno sagledati situaciju iz vlastite perspekti
ve.27
Te koæe s poimanjem sebe i odnosa sebe i drugih èini se da su povezane i s komunikacij
om izmeðu mo danih polutka. David J. Turk, Michael Gazzaniga i drugi iz Centra za ko
gnitivnu neuroznanost na fakultetu Dartmouth u New Hampshireu ispitaniku J. W. p
okazali su fotografije lica. Njegovo je uljevito tijelo (vidi drugo poglavlje), m
ost koji spaja mo dane polovice, te ko o teæeno tijekom operacije zbog epilepsije. Lica
su raèunalno spojena u pretapajuæi slijed na èijem se jednom kraju nalazilo lice samog
pacijenta, a na drugom jednog od istra ivaèa (toènije, Michaela Gazzanige, kojeg J. W
. dobro poznaje i èija istra ivanja èesto spominjem u knjizi). Slijed je prikazan pose
bno lijevoj i desnoj pacijentovoj polutki, a od njega je zatra eno da pritiskom na
gumb ka e jesu li prikazana lica njegova ili ne.
Desna je polutka uglavnom govorila da viðena lica pripadaju drugima, a lijeva je p
okazivala tenedenciju da ih prepoznaje kao vlastita. Isto se zbilo kad je gledao
pretapajuæe nizove slika vlastitog lica i lica dvaju amerièkih predsjednika. Prema
tome, na e poimanje sebe i drugih oblikuju dva neovisna mo dana sustava. Kad je tok
neuronske komunikacije izmeðu polutka nesmetan, na mozak mo e stvoriti skladan pogled
na svijet iz perspektive osobe s vlastitim sebstvom okru ene drugim ljudima.
i
I 117
Èini se daje sebstvo plod meðuigre odreðenih mo danih podruèja. No n em prouèavanju toga »
lozofskijeg« vida uma ovdje nije kraj. Sam je poja o sebi, naime, proizvod jednog
od temeljenih stanja, svijesti.
Svijest: oruðe poput svakog drugog
Svijest je oduvijek bilo iznimno te ko definirati. Jedan je od moguæih pristupa < se
ogranièimo na pet vidljivih obilje ja svijesti. Pozabavimo se najprije svojstvo »dojm
a«. Dojmom ovdje nazivamo jedinstvenu perspektivu iz koje svatko od n »vidi« vlastite
spoznaje. Kao to smo spomenuli, ne postoji objektivna zelena boj nego samo slièni n
euronski putovi koji je prepoznaju u veæini mozgova, a kako i zlike u neuronskim v
ezama stvaraju razlike u percepciji, ja vam nikad ne mogu i stinu vjerno prenije
ti svoj »dojam« zelene boje, kao ni vi meni svoj.
Zatim, imamo obilje je promjenjivog pristupa. Kad svjesno gledam zelenu b ju, osla
njam se na umne procese kojih sam nesvjestan. Vidim zelenu, ali ne ' dim i ni na
koji naèin ne osjeæam neuronsku aktivnost u mozgu. Mogu nauè niz svojstava serotonina
i izrecitirati ih vam, no ne mogu svjesno opaziti naè kojim moji neuroni i neurot
ransmiteri pohranjuju i dobavljaju te informacij Dakle, mo emo govoriti o svjesnim
i nesvjesnim procesima.
Iduæe je svojstvo jedinstvenog do ivljaja. Svijest mo emo usporediti s filmoi èine je po
jedinaène snimke koje tvore na u osjetnu i kognitivnu aktivnost, ona je proces koji
te aktivnosti sjedinjuje u stalan do ivljaj.
Èetvrto je obilje je samoobjektivnosti. Ja nije samo spoznavajuæe, nego i isk stveno,
ono koje mo e govoriti o mojim umnim do ivljajima. Kao stoje rek; kognitivni neurozn
anstvenik Steven Pinker: »Ne samo da mogu osjeæati bo vidjeti crvenu boju, nego mogu
i pomisliti, 'Hej, ja, Steve Pinker, ovdje san osjeæam bol i vidim crvenu boju!'«28
Naposljetku, imamo tzv. hotimiènost. Hotimiènost podrazumijeva razliku i meðu onoga to
nam govore na i osjeti i onoga to èinimo s tim informacij ma, kako ih tumaèimo. Primjer
ice, kad prvi put doðem u neku stranu zemlj uvijek me zapanji njezin jedinstven mi
ris. Ne moram nu no znati od èega : sastoji - mo da od mirisa cigaretnog dima, hrane,
drveæa koje ondje raste, g riva - no prvih sam nekoliko sati u svakoj novoj zemlji
pod njegovim sna ni dojmom. Vratim li se u tu zemlju, i dalje æu biti svjestan razl
ike, no to je sad i zlièita razlika od one koju sam isprva opazio. Ostanem li ondj
e vi e od nekolil sati, moja se percepcija mirisa ponovno mijenja i postaje jedva
zamjetna. 0( to je da se u meðuvremenu ni ta nije zbilo s molekulama koje tvore miri
s ili mojim osjetnim organom. Razliku stvara moje tumaèenje informacija.
118
Do li smo, dakle, do nekih korisnih definicija svijesti. Pitanje je, meðutim, mo emo l
ije, s tehnikama koje smo rabili kako bismo otkrili mo danu aktivnost u podlozi os
jetne percepcije ili pozornosti i voljnih postupaka, podvrgnuti znanstvenom istr
a ivanju? Mo emo li naæi mo dane jedinice koje sudjeluju u svijesti i vidjeti ih na djel
u? Odgovor je da, ali uz pokoje iznenaðenje.
Pola sekunde poslije
Pomislite na plavog slona. Sad kad ste to uèinili, evo druge zadaæe. Nemojte pomisli
ti na zelenog slona.
Kako je pro la druga zadaæa? Pretpostavljam manje uspje no, jer da ne pomislite na zel
enog slona, najprije ste morali pomisliti na njega! No dopustite da vas upitam j
o ne to. Koliko vam je vremena trebalo za svaku od tih vje bica? Na-nosekunda? Pola m
inute? Ili mislite da uopæe nije trajalo? Da se samo zbilo?
Obièavamo, napose kad raspravljamo o svijesti, govoriti o sada njosti, o »ovdje i sada«.
tovi e, obièno pretpostavljamo daje sve to se zbiva u mozgu trenutaèno te da nema smisl
a pitati koliko mi treba da pomislim na stolac ili da reagiram na svjetlosni blj
esak, jer se to jednostavno dogodi, trenutaèno.
No mozgu je za sve njegove procese doista potrebno vrijeme. Samo to toga niste sv
jesni. Pokusi koje je 1840-ih provodio Wilhelm Wundt na Heidel-ber kom sveuèili tu pok
azali su da mozak sjedinjuje dva podra aja - zvukove ili bljeskove, primjerice - k
oji se pojave u kratkom razmaku. Isto se dogaða s dodirom - dodirne li vam netko r
uku na èetiri mjesta u vrlo kratkim razmacima (govorim o najvi e desetinki sekunde,
pa to neæete moæi isprobati kod kuæe), percipirat æete te dodire kao jedan predmet koji
vam klizi po ruci. To je, dakako, svojstvo mozga koje film i televiziju èini moguæim
a - dvadeset i èetiri slike u sekundi ne vidimo kao bljeskove na zaslonu, nego kao
skladnu cjelinu. Svijest nije trenutaèan do ivljaj, potrebno joj je vrijeme da se o
blikuje, a mozak je taj koji prikriva ka njenje.
Otprilike 120 godina poslije, za to se ka njenje poèeo zanimati Benjamin Li-bet sa S
veuèili taju ne Kalifornije.29 Eksperimentirao je na pacijentima podvrgnutima stereota
ktiènim neurolo kim zahvatima zbog nepopustljivih bolova. Nakon to bi najprije dobili
lokalnu anesteziju glave, Libetje slao elektriène impulse u razlièite dijelove njih
ovih tijela, poput ko e ili mo dane kore, i od njih tra io da ka u to osjeæaju. Mjereæi nj
ve reakcije EEG-om, primijetio je da je trajanje podra aja do prvih iskaza bilo iz
nenaðujuæe dugo. Zakljuèio je da
119
je trebalo oko petsto milisekunda da svijest primi osjetni odgovor na elektrk nu
struju te ga preradi u izreciv do ivljaj.
Istodobno je njemaèki znanstvenik Hans Kornhuber provodio vlastita istr* ivanja svj
esnosti voljnih postupaka. Poput Libeta, opazio je da postoji odre ðen razmak - ra
zdoblje pripreme neuronske aktivnosti u motorièkoj kori - di izvoðenja voljne radnje
. Poku avajuæi izdvojiti trenutak u kojem ispitanici oc luèe izvesti pokret, Libet je
u istra ivanjima oti ao korak dalje. Ispitanici s izjavljivali da su namjere djelova
nja postajali svjesni oko dvjesto milisekund prije izvoðenja radnje - u tom sluèaju
podizanja prsta kad po ele ili kao odge vor na zujanje zujala. No bez obzira na iz
jave o osvje æivanju nakane dvjest milisekunda prije, podaci s EEG-a pokazali su da
se motorièka aktivnost u; burkala ranije - petsto milisekunda prije izvoðenja. Ukrat
ko, odluka za djele vanje najprije se javlja podsvjesno i potrebno joj je oko tr
isto milisekunda d prijeðe u svijest.
Premda vam zujala i podizanje prstiju mo da ne zvuèe uzbudljivo poput isp tivanja lj
udskog spolnog pona anja ili mo danih procesa koji sudjeluju u sanj; nju, Libetovi s
u nalazi na svoj naèin okantni. Pokazuju, naime, da nismo posv svjesni mo danih proce
sa. Do trenutka u kojem znamo da elimo ne to uèinit jedan je dio nas to veæ znao otpril
ike treæinu sekunde. Èini se daje svrha tog ekonomiènost - s dvjema razinama obrade, s
vjesnom i nesvjesnom, odr avam na e vi e mo dane tvorbe slobodnima za najzahtjevnije ili
najposebnije zadaæi
Prije nekoliko godina, neko vrijeme nakon to sam se povukao iz vrhunsko kriketa,
sluèajno sam, u zelenoj sobi televizijskog studija, susreo Tonvja Grieg; biv eg kape
tana engleske reprezentacije i svestranog igraèa. Kako je moguæi upitao sam ga, da b
ilo koji udarac iziðe pred brzog bacaèa i stalno posti e o] trèavanja, bez obzira na to t
o ovaj baca brzinom od oko 145 km/h? Kako se seriji 1976. mogao iz sata u sat bo
riti protiv velike zapadnoindijske èetvorke Holdinga, Robertsa, Holdera i Daniela
- i saèuvati glavu na ramenima? Budu da su vrata udaljena samo dvadeset metara, lo
ptica od bacaèeve ruke do pal ce dolijeæe za podosta manje od pola sekunde. S obziro
m na prirodno tjelesn vrijeme reakcije, èinilo se vrlo malo vjerojatnim da bi bilo
koji bacaè, ma kolik dobar bio, stalno mogao ostvarivati visoke rezultate, osobit
o kad se loptica n predvidljivo odbija od tla ili vijuga zrakom. Griegje nakratk
o razmislio i zatii mi rekao kako misli da mi ne mo e objasniti kako je to njemu p
olazilo za rukor ali i da smatra kako svi dobri udaraèi moraju predviðati bacaèeve pot
eze.
Èini se da istra ivanja provedena na sporta ima podupiru Libetove nalazi
Tijekom 1980-ih Petera MacLeoda iz Odjela primijenjene psihologije Cambridgeu za
nimalo je kako se vrsni svjetski udaraèi pripremaju za loptic kojimaje potrebno sa
mo 440 milisekunda da napuste bacaèevu ruku i udare
120
palicu. MacLeodovi rezultati pokazali su da udaraèi nisu trenutaèno reagirali na pro
mjene brzine i putanje dolazeæe loptice, nego su zamah prilagodili toèno dvije stoti
ne milisekunda prije udarca. To je gotovo sigurno br e nego to bismo vi ili ja stig
li pritisnuti pravu tipku na nekom od strojeva za mjerenje brzine reakcije - èak i
prije prvog piæa.
Daljnja istra ivanja na kriketa ima i tenisaèima pokazuju da su najbolji meðu njima osob
ito vje ti prognozeri. Najbolji igraèi najbr e i najtoènije predviðaju to æe se zbiti. Pro
ionalni tenisaèi i poèetnici testirani su, primjerice, pomoæu filma koji prikazuje ten
isaèa dok servira. Nakon stotinu dvadeset milisekunda leta loptice film se zaustav
io, a poèetnici i profesionalci u toj su fazi mogli toèno predvidjeti hoæe li im lopti
ca doæi slijeva, zdesna ili po sredini. Razlika meðu njima bila je, meðutim, u tome to
su profesionalni igraèi isto mogli predvidjeti èetrdesetak milisekunda prije nego to
je loptica napustila serviserovu ruku. Slièna istra ivanja na udaraèima pokazala su da
oni potrebne pripremne pokrete izvode stotinu milisekunda prije nego to loptica
napusti bacaèevu ruku. Znakovito, malo je ispitanika bilo sposobno podrobno opisat
i svoje postupke. Primali su informacije temeljem kojih su planirali djelovanje,
a zatim i djelovali prema tim planovima do desetinke sekunde prije nego bi se to
dogodilo, ali toga nisu bili svjesni. Ta se vrsta ra èlambe danas provodi na sveuèili t
u Sheffield Hallam, èiji sam trenutaèno rektor. Ondje imaju osobito dobro opremljen
odjel za istra ivanje sporta, a izmeðu ostalog posjeduju slo enu opremu za analizu pok
reta kojom se mo e analizirati to se toèno zbiva i kako sporta i reagiraju. Nadaju se d
a bi takav pristup mogao pobolj ati izvedbe sporta a koji te e vrhunskim sportskim pos
tignuæima.
Istra ivanja nam, dakle, pokazuju kako svjesnost nije »u ovom trenutku«, nego da se uv
ijek zbiva odreðeno vrijeme prije ili poslije njega. No koja mo dana podruèja sudjeluj
u u nastanku te neobiène predsvijesti? Michael Posner s Oregonskog sveuèili ta istra io
je to pitanje, tra eæi od dragovoljaca da gledaju u ekran na kojemje u bljeskovima p
rikazivao popise raznobojnih rijeèi. Ispitanici su morali navesti boju rijeèi, a ne
rijeè. Maèji ka alj kad je rijeè, recimo, »tableta« napisana utim pismom. Ali kad sama rij
asi » uto«, a bojaje plava, zadaæa postaje te a i zahtijeva vi e svjesnog napora. U takvim
e primjerima Posner zabilje io visoku aktivnost prednje cingularne kore. Uza sve f
unkcije koje obavlja, taj bismo dio mogli nazvati i mo danim sjedi tem koncentracije
.
Ali umjesto da nagaðamo o tome je li ta tvorba sjedi te svijesti, korisnije æe biti da
pogledamo podruèja s kojima suraðuje. Upravo je to uèinio Jeffrev Grav s londonskog P
sihijatrijskog instituta. Primijetio je kako je hipokampus, sjedi te dugoroènog pamæen
ja, s prednjom cingularnom korom osobito dobro povezan debelim èvorom vlakana koji
nazivamo cingulum. Gravje predlo io da
121
ta fizièka veza funkcionira na sljedeæi naèin: cingularna korajavi hipokampu: da oèekuje
odreðen ishod, a hipokampus ga onda izvje æuje o tome to upravo zbilo i, usporeðujuæi ga
nagomilanim sjeæanjima svega to se dos; zbilo, stoje u dogaðaju bilo novo ili razlièit
o. Njihovo meðudjelovanje stvara bi, dakle, svojevrstan luk svjesnosti - koncentra
ciju u kombinaciji sa znaèenjer Slijed zbivanja od te se toèke nastavlja: kako æemo od
govoriti - djelovanjem nedjelovanjem? Odluèimo li se djelovati, to æemo uèiniti?
U tom smislu, na svijest mo emo jednostavno gledati kao na vrhunac mo dane razvoja.
Davno u pro losti okoli u smo se mogli prilagoditi samo prilagodbo nara taja. Zatim sm
o postali sposobni nauèiti neke reflekse tijekom ivot Poslije smo, poput èimpanza, na
nove dogaðaje u okoli u mogli odgovor: metodom poku aja i pogre aka. Jednostavni su ref
leksi postali slo eniji, brojn i isprepletenijijer, kao to znamo, to se obrazac okid
anja u mozgu vi e ponavlj to utvrðeniji postaje. Da bismo bili najbolji u pre ivljavan
ju, morali smo usavr sposobnost trenutaène reakcije (ili barem unutar nekoliko stot
ina milisekund na promjene u okolini. Jesmo li zbog toga razvili svijest, je li
ona alat koji èovjekovu plastiènom mozgu omoguæio trenutaènu prilagodbu na zahtje1 pojed
inog trenutka?
U medicini se uvelike rabi pojam homeostaza. Homeostaza je proces koji razlièiti d
ijelovi tijela posti u stabilno stanje, unatoè promjenama oko tijel Mnogo je primjer
a homeostatskih sustava, a mozakje jedan od organa za kc bi se moglo reæi da djelu
je homeostatski. Postojano stanje »nastoji« odr a unatoè stalno promjenjivom vanjskom sv
ijetu na koji reagira. Jednostavno i mo emo usporediti sa sustavom grijanja i klim
atizacije velike zgrade: kad vani hladno, sustav prepoznaje nisku temperaturu, u
kljuèuje termostat i p< poèinje grijati. Za vruæeg vremena, sustav hladi prostor dok s
e ne postigr ugodna temperatura. Istu samoregulirajuæu funkciju mozak obavlja stal
ni unutarnjim promjenama, mijenjajuæi razinu neurotransmitera i hormon primjerice,
ili stvarajuæi i potkresujuæi sinaptièke veze. Svijest je, prema tom vrhunski oblik h
omeostatskog sustava, koji omoguæuje prilagodbe, siæu ne goleme, u skladu sa svakim po
jedinim trenutkom.
Kad god se upustim u tu temu, svjestan sam da se mo e doimati nespojivom: svakida nj
im iskustvom posjedovanja uma. To se obièno dogaða kad ra èlanjujen ne to stoje toliko svo
jstvenom na em postojanju da rijetko o tome razmi ljam Ipak, jasno je i kako èovjeka èin
i mnogo vi e od svjesnosti i pozornosti. Bi èovjekom znaèi moæi pobjeæi trenutku jednako k
ao i reagirati na njega - mo sanjati, stvarati, sjeæati se i osjeæati. U iduæim æemo se
poglavljima, stoga, pozabav nekima od upeèatljivijih vidova èovjekova uma. Zapoèet æemo
sa èuvstvima.
122
Peto poglavlje
Èuvstveni um
Poznata nesreæa koja se prije vi e od stotinu i pedeset godina zbila u omanjem eljezn
ièkom usjeku pokraj jednog seoceta u amerièkoj Novoj Engleskoj naposljetku je sna no u
tjecala na znanje o funkcioniranju mozga. Daje bila samo malo utjecajnija, primi
jetit æe neki, samo stoljeæe poslije najmanje jedna Nobelova nagrada ne bi bila uruèen
a zbog pogre nih razloga, a tisuæe ivota mo da ne bi bile nepovratno uni tene kao rezulta
t jednog od najveæih skandala u povijesti medicine.
Sunèanog poslijepodneva 13. rujna 1848. skupina radnika pripremalaje tlo za polaga
nje eljeznièke pruge u umskom usjeku udaljenom oko tri kilometra od Cavendisha (1300
stanovnika) u Vermontu. Na èelu im je bio predrad-nik Phineas P. Gage, sposoban i
marljiv mu karac omiljen u dru tvu, a radovi su izvrsno napredovali. Skupina je eks
plozivom poravnavala kriljevaèke stijene na umskom tlu. Ne postoje posve pouzdani sv
jedoci dogaðaja koji su uslijedili, no èini se daje njihov vrlo pedantan predradnik
bio neuobièajeno nesmotren. Cijeli su dan bu ili rupe u stijenama, djelomice ih puni
li dinamitom, umetali fitilj, a zatim ih obilato, preko ruba, punili pijeskom. el
jeznom ipkom dugom 110 cm, koju je oblikovao Gage, nabijali su smjesu prije nego t
o bi zapalili fitilj. No u jednom je navratu toga poslijepodneva Phineas Gage za
rio eljeznu ipku u rupu, a da nije provjerio je li pomoænik nasuo za titni sloj pijesk
a. Eksplozija koju je to izazvalo silovito je ispalila ipku koja je probila Ga-ge
ov lijevi obraz. Premdaje te ila gotovo sedam kilograma, poletjela je izravno prem
a njegovu licu, iskopala mu lijevo oko probu iv i dno oène duplje i izletjela kroz vrh
lubanje, ostaviv i za sobom golemu rupu koja se protezala gotovo do sredine glave
. Otvor u lubanji bio je dovoljno velik da u njega stane aka odraslog èovjeka.
Sila te krute eljezne munje odbacila je Gagea nekoliko metara unatrag. Sipka se z
arila u tlo dvadesetak metara iza njega. Nije jasno je li izgubio svijest, no le a
o je ondje trzajuæi se, naizgled smrtno ranjen, dok iz grada nije do ao Christopher
Goodrich s volovskom zapregom i odvezao ga do konaèi ta Josep-
123
ha Adama u sredi tu grada. Oèito su oèekivali da æe umrijeti jer je Thom Winslow, izraðivaè
ormara koji je ivio preko puta (i u slobodno vrijeme p grebnik), svratio kako bi
ga izmjerio za lijes.
Nejasno je tko mu je sanirao grozne ozljede. Prvi gaje, èini se, pregled; dr. Edvv
ard Williams iz Proctorsvillea u Vermontu. Gage je tada zasigurno b pri punoj sv
ijesti i sposoban govoriti, jer je navodno rekao: »Doktore, sad æe imati pune ruke p
osla.« No zasluge za lijeèenje, ivanje rana, omatanje èisti zavojima i davanje obilne k
olièine antiseptika pripisuju se mjesnom lijeènil dr. Johnu Harlowu. Zaèudo, nije do lo
ni do kakve infekcije, a nekoliko tjed na poslije njegov je pacijent bio dovoljn
o zdrav da poðe na oporavak obite u Lebanon, u New Hampshireu. Dr. Harlovvu pripis
uju se zasluge za kakvoæ lijeènièke skrbi koju je Gage dobio, ali i za, to æe se kasnije
pokazati va nir objavljivanje sluèaja. Opisao gaje potkraj godine u èlanku Prolazak elj
ezne ip kroz glavu u Boston Medical and SurgicalJournalu. Harlowa je zapanjilo to
se i prva èinilo da se Gage posve oporavio, bez posljedica. Hodao je i govorio nc
malno, osjeti su mu bili normalni, a udove je slobodno micao.
Smatra se da se prièa o Phineasu Gageu, i spoznaje koje smo stekli iz njeg vih ozl
jeda, spominje u najmanje ezdeset posto svih knjiga o neuroznanosi Gageu su se zb
og ozljede posve promijenili temperament i osobnost. Koliko prije bio strpljiv i
pouzdan, toliko je sad postao nagao i hirovit. Prije nesreæ
Phineas Gage i poznata eljezna ipka
124
Èuvstveni um
bio je dobro organiziran i dru tven, dobro se slagao sa svakime s kim bi do ao u kon
takt, a sad je bio agresivan i te ak. Nikoga nije po tovao, iznosio je sabla- njive se
ksualne ponude, bio je svojeglav, ekscentrièan, neobuzdan i nepouzdan. Doista, pre
mda se htio vratiti poslu predradnika, bilo je jasno da mu se tako odgovorna du no
st nije smjela povjeriti, osobito ako je obuhvaæala rad s eksplozivima. Poèeo se pot
ucati i raditi razne poslove. Bio je, primjerice, koèi-ja , konju ar i èistaè. Kako su izg
ledi da se zaposli u svojem kraju bili sve manji, nekoliko je godina, èini se, pro
veo u Èileu radeæi kao konju ar. Naposljetku je zavr io kao izlo ak u Barnumovu cirkusu u
New Vorku. Tijekom iduæih deset godina zdravlje mu se pogor alo te je 1860. umro od
posljedica kroniène epilepsije. Sedam godina poslije tijelo mu je ekshumirano i ob
avljena je svojevrsna obdukcija. Dr. Harlow, koji se i dalje ivo zanimao za tu nu s
udbinu Phineasa Gagea, predao je njegovu lubanju, zajedno s poznatom ipkom, Harva
rdskom medicinskom fakultetu kao izlo ak. Danas ih se mo e razgledati u harvardskoj
Medicinskoj knji nici Countvvav.
Profesor Moniz i »bijeli rez«
Gotovo stoljeæe nakon Gageove svjetski poznate nesreæe, jedan je portugalski lijeènik
hladnokrvno i smi ljeno poku ao reproducirati vrlo sliènu ozljedu na te ko poremeæenim, du
vno oboljelim pacijentima. Ipak, èinio je to na mnogo drukèiji, nadziraniji naèin. Pro
fesor Egas Moniz u to je vrijeme bio profesor neurologije na Lisabonskom sveuèili tu
. Monizovo pravo ime bilo je Antonio Caetano de Abreu Freire, no njegov gaje kum
nazvao po junaku portugalskog pokreta otpora koji se borio protiv Maora. To kr te
nje kao da mu je usmjerilo ivot u, recimo to tako, mu evnom smjeru. S dvadeset i de
vet godina postaje èlan portugalskog parlamenta, a u drugom dijelu Prvoga svjetsko
g rata, prije nego to æe postati ministar vanjskih poslova, bio je veleposlanik u pa
njolskoj. Stoga je bio jedan od potpisnika Versajskog ugovora na svr etku rata, no
iz politike se morao povuæi nakon to je zbog politièkih nesuglasica izazvan na dvobo
j.
Do trenutka kad je ponovno bio spreman potpuno se posvetiti medicini u Lisabonu,
Moniz je veæ bio napisao knjigu o seksualnoj funkciji i patolo kim vidovima seksual
nog ivota, dvije o hipnozi i njezinoj povijesti te, 1917., knjigu o ratnim neurol
o kim ozljedama. Iduæihje nekoliko godina u Lisabonu bilo iznimno uspje no za njega. K
ao neurolog stekao je velik meðunarodni ugled, jer je razvio nove metode prouèavanja
ljudskog mozga. Istodobno je i dalje obavljao pokuse na ivotinjama. Do Monizova
doba ustaljen naèin prouèavanja ustroja
125
neozlijeðena mozga bilo je rendgensko snimanje, sa svim opasnostima koje ponovljen
o izlaganje moglo donijeti pacijentu - premda se, dakako, o opasn stima dijagnos
tièkog zraèenja poèelo razmi ljati tek mnogo kasnije. Uzgre taje zabrinutost novijeg dat
uma. Kad sam bio desetogodi njak, u otmjeniji je trgovinama cipela obièaj bio isprob
avati nove cipele pod rendgenom. Zvu nevjerojatno daje prva rendgenska snimka ko
ju sam vidio bila ona moje noj u mjesnoj trgovini cipelama, na kojoj su se kosti
mojih prstiju migoljile pod j zovitom zelenkastom svjetlo æu nesumnjivo vrlo opasno
g gama-zraèenja.
No u Monizovu dobu lijeènike nije zabrinjavala opasnost od zraèenja, nei vrlo lo a kva
liteta rendgenskih snimaka ivèanog sustava. Dok se kosti prsti i druge kosti lijepo
istièu i bacaju sna nu rendgensku sjenu, meka tkiva pop mozga, primjerice, jedva os
tavljaju bilo kakav trag. Jedan od glavnih izazo' bilo je nala enje boljih dijagno
stièkih postupaka za bolesti poput mo dani tumora. Metoda koja je donekle pobolj ala k
akvoæu snimke sastojala se od p veæanja kontrasta ubrizgavanjem zraka u glavu. No i
taje tehnika, tzv. zraèr encefalografija, davala zamagljenu, nejasnu sliku, a usto
nije bila bezazlena, i bi pacijente nerijetko prilièno dugo poslije pregleda mori
le nesnosne glavob lje. Moniz je zatim poèeo ubrizgavati razne spojeve u trupla. I
zmeðu ostalii rabio je otopinu natrijeva jodida, koju je ubrizgavao u mo dane arteri
je. Joi ne soli razmjerno su nepropusne za rendgenske zrake, pa je tako uspio od
r diti polo aj arterija u mozgu. Kad je polo aj raznih arterija bio abnormalai posto
jala je moguænost da ih je pomaknuo tumor.
Te ko se oteti dojmu da su meðunarodna priznanja i laskanja koja je dobi nakon objav
ljivanja svojih va nih radova na podruèju mo dane angiografr Moniza odvele korak preda
leko. Poèeo je eksperimentirati s psihokirurgijon Odluèio je lijeèiti tada (ali i dana
s) vrlo te ka i bolna stanja poput te kih par; noidnih poremeæaja, ekstremne depresije
i shizofrenije. Do 1930-ih saznao za prija nja istra ivanja na mozgovima majmuna i èi
mpanza. Te su ivotinje, d istra ivanja agresivne i upla ene, postale pasivne i pitome
kad su im odstran li odreðena prednja mo dana podruèja. Moniz, tada zaposlen u psihij
atrijski bolnici u Lisabonu, poèeo je razmi ljati o tome da slièan postupak isku a n lju
dima s donekle sliènim simptomima. Bio je zadovoljan rezultatima.
Prefrontalna leukotomija, ili lobotomija, na èovjeku je prvi put izvedena 1! stude
noga 1935. Zajedno s asistentom dr. Limom, Moniz je izbu io nekolik rupa u lubanji
paranoidne pacijentice pod lokalnom anestezijom. Zatim je podruèje koje povezuje èe
one re njeve s ostalim dijelovima sredi njeg ivè; nog sustava ubrizgao èisti alkohol, oèek
juæi da æe to uni titi ivèane stanici Odmah nakon operacije pacijentica je bila manje agi
tirana i smirenija. Kak
126
r
Èuvstveni um
se pokazalo, ostali su pacijenti imali vi e sreæe jer ravnatelj, mo da zbog profesiona
lne ljubomore ili istinske sumnje u etiènost Monizova pristupa ili, naposljetku, o
dgovornosti za pacijente, Monizu nije dopustio da ih operira.
Moniz je pipke stoga pustio izvan bolnice, a postoje sna ne naznake daje svoje kli
nièke rezultate uvelike iskrivljavao. Zajedno s Limom, u meðuvremenu je izveo dvades
etak operacija na pacijentima s raznih strana. Neki su bolovali od shizofrenije,
drugi od psihotiène depresije. Moniz je priznao da su mnogi njegovi pacijenti bil
i pone to usporeni nakon operacije, no opæenito je umanjivao opseg negativnih uèinaka
svojeg rada. Osim to su otupjeli, pacijenti su patili od inkontinencije, muènine i
dezorijentiranosti. Moniz je kardinalno pogrije io propustiv i dugoroèno pratiti stanj
e svojih pacijenata, jer je tako zanemario itekako negativne simptome o kojima b
i ga veæina izvijestila - to su, naime, mogli. Ali Moniz je bio opijen zaneseno æu. Sm
atrao je da alkohol nije djelovao dovoljno sna no, pa gaje zamijenio posebnim no em,
leukotomom. Nekoliko poteza naslijepo brzo umetnutim no em i - stvorenje èuveni »bije
li rez«. Psihoza je u tom dobu bila uobièajena i neljeèiva bolest, posebice kad su pac
ijenti bili neobuzdani i opasni, paje vladalo veliko zanimanje za svaku terapiju
koja bi te vrlo bolesne pacijente mogla uèiniti pristupaènijima.
»Pobolj anja« dr. Freemana
Jedan od neurologa koji se zainteresirao za to pitanje bio je Walter Freeman sa
Sveuèili ta George Washington. On je rje enje vidio u revolucionarnom »bijelom rezu«, paje
ubrzo i sam bio spreman isprobati ga na ljudima. Prva pacijentica bila mu je gða
Hammatt, iznimno agitirana depresivna ena iz Kanzasa. Pred njom i njezinom obitel
ji nalazila se odluka: internacija u du evnu bolnicu ili no . Kako je zatvaranje u d
u evnu bolnicu tada praktièno znaèilo smrt, izabrali su no .
No neposredno prije nego to su je polegli na operacijski stol, gða Hammatt postala
je vrlo agitirana. Shvatila je da joj lijeènici moraju obrijati glavu kako bije op
erirali. eleæi je smiriti, Freeman joj je obeæao da to neæe biti uèinjeno te da joj uvojc
i na koje je bila toliko ponosna neæe nastradati. Nakon est otvora u lubanji i neko
liko nezgrapnih rezova u mozgu, Freeman je izvijestio da joj je »postalo svejedno«.
Tjedan poslije operacije, gða Hammatt nije mogla pravilno govoriti. Stalno je mrml
jala jedne te iste nesuvisle slogove, a usto se nije mogla sjetiti jednostavnih èi
njenica poput dana u tjednu ili nadnevka tog dana. Pisati gotovo uopæe
127
nije mogla. Stanje joj se, meðutim, postupno poèelo pobolj avati. Govor joj vratio i n
aposljetku je otpu tena kuæi, naoko bez simptoma iznimne anksiozn sti koji su je muèil
i prije operacije. O prvoj lobotomiranoj pacijentici Freema je pisao u svojoj au
tobiografiji: »Po ivjela je pet godina, najsretnijih u ivot kako ka e g. Hammatt... Mog
laje otiæi u kazali te i usitinu u ivati u predstav ne razmi ljajuæi o tome kakva joj je f
rizura ili hoæe lije cipele na uljati.«
Zajedno s dr. Wattsom, svojim asistentom sa Sveuèili ta George Washingto dr. Freeman
lakomisleno se posvetio psihokirurgiji. U razmjerno kratkom vr menu opisao je èak
632 kirur ka zahvata, od kojih je ishod 52 posto ocijen »dobrim«, 32 posto »zadovoljava
juæim«, a trinaest posto »lo im«. Osamnae je pacijenata umrlo. Dokumentacija o »dobrim« slu
ima bila je nepouzd na i neprikladna, a mnoge medicinske sestre koje su skrbile
o tim pacijentirr poslije su priznale kako èesto nisu mogli iæi na zahod, nerijetko
su ih salijeta seksualnim ponudama, satima su sjedili nepomièno te izra avali bezvol
jnoj dosadu, gubitak pamæenja i deluzije.
Freeman i Watts u meðuvremenu su poèeli operirati pacijente s raznim pi remeæajima koj
i su dijagnosticirani kao psihijatrijski, ukljuèujuæi pijance sredi ta Washingtona. Na
kon to su ondje otvorili unosne privatne ordinac je, Freeman je poèeo eksperimentir
ati s raznovrsnim »pobolj anjima«, èije ^ pojedinosti tajio èak i od najbli eg kolege i sur
dnika, dr. Wattsa. Takoðer^ pokrenuo pravu samoreklamnu kampanju. Postavljao je tan
dove na medici] skim skupovima i konferencijama, a preko tiska je irio tvrdnje da
mo e lijeè ti stanja dotad smatrana neizljeèivima. Iduæih se godina posvetio unaprjeð nju
svojeg kirur kog pristupa, s ciljem da ga ubrza i pojednostavi. Putovao^ SAD-om i
u dvadeset i tri dr ave operirao brojne pacijente, nerijetko s prili no netoènom di
jagnozom.
Meðu pobolj anjima je bila tzv. transorbitalna tehnika. Cesto ju je izvodio ordinaci
ji, a pacijenta bi zatim poslao kuæi taksijem. Njegov sin, koji mu je ka kad pomag
ao, opisao je Freemanovu metodu anestezije. Sastojala se od oman ljivanja pacije
nata sna nim elektro okom, nakon èega gaje asistent dr ao n operacijskom stolu dok grèevi
ne bi oslabjeli. Nastavak transorbitalnog pristi pa vjerno je opisao jedan proma
traè: »Freeman bi tada podigao pacijentov k; pak i zatim u suzovod umetnuo instrumen
t nalik iljku za led. Nakon nekolik udaraca kirur kim èekiæem (navodno je povremeno, ka
d se htio podièiti sve jom vje tinom, bahato rabio stolarski èekiæ) kost je bila probije
na. Freeman 1 zauzeo polo aj iza pacijentove glave, gurnuo leukotom oko èetiri centi
metra pacijentov èeoni re anj i pomicao vrh naprijed-natrag. Zatim bi postupak pt
128
Èuvstveni um
novio na drugoj oènoj duplji.« Zabilje eno je da se jedan profesor neurologije onesvij
estio gledajuæi Freemanovu demonstraciju postupka.
Postoji jezovita, pomalo mutna fotografija Freemana snimljena oko 1945. Na njoj e
na bez svijesti u prugastoj pid ami le i na operacijskom stolu. Dvije joj sestre dr e
ruke, a treæa kao da joj priti æe noge. Freeman, okrenut prema objektivu, pokazuje svo
je kirur ke vje tine. Odjeven u bijelu odoru bez rukava, golim rukama, bez rukavica,
zabija no u pacijentov mozak kroz oènu duplju. Oko stola je osam mu karaca, uglavnom
odjevenih u pristojnu civilnu odjeæu, poslovna odijela i kravate. Nitko ne nosi n
i ta to barem pribli no nalikuje kirur koj odori, maski ili promatraèkoj halji, unatoè èin
ici da infekcije mozga spadaju meðu najsmrtonosnije.
Nezaslu ena Nobelova nagrada
Nakon to su Egas Moniz i, poslije, Freeman objavili svoje rezultate, svijet je bi
o ushiæen. Monizovu se radu isprva posvuda pljeskalo: postao je zapovjednik Legije
èasti, stekao brojne poèasne doktorate i progla enje poèasnim èlanom mnogih nacionalnih i
znanstvenih akademija. Nobelova nagrada za fiziologiju i medicinu dodijeljena m
u je 1949. jer je Moniz, rijeèima popratnog teksta, »shvatio da psihièke bolesti praæene
èuvstvenom napeto æu mogu biti ubla ene uni tavanjem èeonih re njeva ili njihovih veza s d
im mo danim podruèjima...« Na poèetku ovog odlomka napisao sam daje Nobelova nagrada dod
ijeljena zbog pogre nog razloga. Naime, premda je za odobravanje na koje je nailaz
ila psihokirurgija bilo malo opravdanja, raniji Monizov rad na podruèju mo dane radi
ologije bio je doista prijeloman i utjecao je na mnoge tehnike koje se uvelike r
abe jo i danas, vi e od osamdeset godina poslije.
Vrlo je vjerojatno kako je Freemana izjedala pomisao na slavu kojom je Moniz sve
vi e bio obasipan. Ustrajao je na velikim serijama nenadziranih zahvata zbog èega s
e sukobio s mnogim èlanovima medicinske struke. No kritiziran je bio ponajprije zb
og drugih pitanja - zbog ogla avanja, zbog toga to nije bio kvalificiran kirurg te,
mo da, jer su mu mnogi pacijenti naglo umrli, katkad zbog mo danog krvarenja. No pr
emda je meðu uglednijim pripadnicima medicinske struke bio na zlu glasu, meðu manje
kritiènim i slabije obavije tenim èlanovima struke, u tisku te u javnosti nailazio je
na mnogo odobravanja. Zbog toga su mu dolazile mnoge istaknute osobe iz gornjih
slojeva dru tva, ukljuèujuæi holivudsku glumicu Frances Farmer i sestru Johna F. Kenne
dvja,
129
Rosemarv Kennedy, koju je zahvat obogaljio, paje iduæih ezdeset godina ti bala stal
nu skrb.
Te ki su psihijatrijski poremeæaji bili, i jo jesu, iznimno uobièajeni, a terapi lijeko
vima za agresivne, uznemirene pacijente bile su vrlo ogranièene. Largc tyl, poznat
i lijek za smirenje, tekje trebao biti izumljen, a djelovanje barbitura bilo je
previ e otupljujuæe. Sudbina problematiènog Randalla P. McMurphvj junaka Leta iznad ku
kavièjeg gnijezda Kena Kesevja, bila je sudbina koja je u d bu kad se medicinskom
zajednicom irilo odu evljenje potpunom èeonom 1 botomijom zadesila tisuæe osoba diljem
Europe i SAD-a. Te koæaje bila u ton to su osobe osim agresivnih i destruktivnih crta
, gubile i - kao Phineas Ga[ kljuène elemente svojih osobnosti. Primjerice, izgubi
li bi sposobnost ljutnj ali i sposobnost da se raduju, suosjeæaju ili budu ushiæeni.
Mo da bi prestæ biti problem za svoju okolinu, ali bi takoðer, u nekim sluèajevima, pre
stali bi posve funkcionalne osobe. Moniz, ba kao i njegovi sljedbenici, izvadili
bi i du e. Upravo su takve drastiène mjere poput lobotomije dovele R. D. Laing psihi
jatra radikalnih stavova iz 1960-ih, do zakljuèka daje dru tvo du evno b lesnima progl
a avalo osobe koje je htjelo obuzdati i u utkati.
Razumijevanje drugih
Postoji rijedak mo dani poremeæaj, Urbach-Wietheova bolest, koji mo e doves do kalcifi
kacije amigdale. Ralph Adolphs opisao je 1994. pacijenticu koja zbc takvog dvost
ranog o teæenja amigdale vi e nije mogla percipirati strah.30 Ni do lo ni do kakva slabl
jenja inteligencije ili motorièke funkcije, nego je ima pote koæa u prepoznavanju èuvsta
va na licima i u glasovima ljudi. Strah i Iju nju uopæe nije mogla prepoznati. Pre
mda strah i ljutnju mogu shvaæati kao pc move, pacijenti s o teæenom amigdalom èesto ne
mogu opaziti ili reagirati r njihove svakida nje pojavne oblike.
Mo e se èiniti daje to za promatraèa tek zanimljivo, a za oboljelog frustrir; juæe, no u
loga amigdale presudna je za opstanak. Jedno je nemoguænost èit; nja ljudskih lica u
suvremenom okru ju, ali ne to je posve drukèije ne osjeæa strah kad prema nama juri gol
em tegljaè. U jednom od prizora Ljudskog un bio sam uronjen u more pokraj Cape Tow
na u kavezu od tankih eljeznih ip; ka, a na mene je nasrtala dvotonska, petipolmet
arska velika bijela psina, ud; rajuæi u kavez i keseæi svoje zube od deset centimeta
ra. Ma koliko mije mo: dana kora govorila da mogu ostati miran i da æu ostati neoz
lijeðen, alarmn zvona u mojoj glavi nepodno ljivo su odzvanjala.
130
Èuvstveni um
U dobu kad je opstanak vi e ovisio o okolini i kad su se ljudi povezivali u skupin
e kako bi si poveæali izglede za pre ivljavanje, grupna je komunikacija bila ivotno v
a na. Medu lovcima-skupljaèima najte a kazna za kr enje pravila skupine bilo je izbaciva
nje iz nje - u tada njim je surovim uvjetima to znaèilo smrt. Tragove te prakse nala
zimo u obièaju »izbjegavanja«, inaèe stra nom prokletstvu za drevne Izraelite, koji je u v
el kim dolinama prevladavao do prvih desetljeæa pro log stoljeæa, a jo je uvijek dijelom
vota romskih nomadskih skupina. Grupna komunikacija u osnovi podrazumijeva sposo
bnost prepoznavanja i izra avanja èuvstava. Ako je drugi pripadnik skupine, primjeri
ce, ljutit ili prepla en, korisno je moæi tumaèiti te znakove i prema njima prilagodit
i svoje pona anje. Majmuni pu teni u divljinu nakon odstranjivanja amigdale ne pre ive
dugo. Zanemaruju mladunèad i ne mogu prepoznati znakove opasnosti koje alju drugi èl
anovi skupine.
Upita li me tko da opi em »èuvstvo«, mo da æu biti ponukan da ga opi em kao skup osjeæaja -
ha, ljutnje, tuge, radosti itd. No sudeæi prema spomenutim dokazima, èini se da nije
toliko rijeè o osjeæajima, koliko o skupu mehanizama za pre ivljavanje koji nam poma u
da izbjegnemo opasnost te da se usmjerimo prema najspasonosnijem rje enju. Prema J
osephu LeDouxu, istaknutom istra ivaèu ljudskih èuvstava i autoru knjiga Osjeæajni mozak
i Sinaptiè-ko sebstvo31,32, èuvstveni je proces meðudjelovanje mozga i tijela, koje v
eæinom ostaje zakopano ispod dosega svijesti. Svjesno »osjeæanje« samo je vrh ledenog br
ijega, ili kao to ka e LeDoux, »glazura na torti«.
Antonio Damasio navodi jedan tu an primjer.33 Nakon operacije mozga jedan je njego
v pacijent postao neodluèan i neodgovoran. Kako nije mogao donositi ispravne odluk
e, ulijetao je iz jednog na propast osuðenog pothvata u drugi. Testovi dr. Damasia
pokazivali su da pacijent nije mogao »osjeæati«. Kad bi mu prikazali slike zastra ujuæih
prizora, rekao bi da shvaæa da su grozne, ali da to ne mo e osjetiti. U svakida njem iv
otu nije mogao prepoznati znakove koji normalnim osobama poma u pri odluèivanju. U n
jegovu su sluèaju tegobe najvjerojatnije nastale zbog o teæenja veza izmeðu èeone, »svjesne
ore i limbièkog sustava.
Prema mi ljenju mnogih znanstvenika, èuvstva uvelike nalikuju bojama - slo enija se sa
stoje od kombinacije ogranièenog broja osnovnijih. Veæina se znanstvenika sla e da su
osnovna èuvstva strah, ljutnja, tuga i radost. Drugi im dodaju gaðenje i zaèuðenost, a n
eki i prezir. Dakle, mogli bismo reæi da se slo eno èuvstvo grizodu ja sastoji od straha
i tuge. Drugi znanstvenici tvrde da èuvstva poput zaèuðenosti, gaðenja i grizodu ja posto
je neovisno. Neki zanimljivi rezultati dobiveni na pacijentima s operiranim mozg
om idu u prilog tom slo eni-
131
jem, kategoriziranom shvaæanju èuvstava. Kad su im odreðeni dijelovi mozgov bili podra e
ni, javljali su da osjeæaju neke vrlo specifiène i istanèane èuvstven do ivljaje, poput sr
ama koji osjeæamo kad se osramotimo u dru tvu.
Kako to funkcionira?
Odreðenu ulogu u osjeæanju emocija imaju informacije iz samog tijela. Postoj dokumen
tirani dokazi o pacijentima s ozljedom leðne mo dine koji su, slièn Damasijevu pacijen
tu, izvje tavali o djelomiènoj èuvstvenoj otupjelosti uz odvc jenost. Damasio smatra d
aje jedan od razloga za njihovu ogranièenu i nepo punu odvojenost od èuvstava èinjenic
a da i dalje primaju izravne mo dane pc dra aje iz kranijalnih ivaca, koji, primjeric
e, s mozgom izravno povezuju lic< Mo da fraza »instinktivna reakcija« naposljetku nije
samo besmislen kli e.
U normalnom procesu èuvstveni podra aj - prizor ljutitog lica, recimo - oc lazi iz v
idne kore u limbièki sustav. U toj bi fazi informacije u toj elektrokemi skoj poru
ci mogle glasiti otprilike ovako: »Primijeæeno ljudsko lice, sad udaljen metar i pol
- oèi sijevaju, zubi su iske eni.« Kao dijelu petlje izmeðu amigdale hipotalamusa, sign
ali se proslijeðuju prema tijelu. »E-poruka« iz hipotalamus mogla bi glasiti: »Bliska pr
ijetnja, to æe uèiniti?« Hipotalamus, meðutim, s gnale alje i u hipofizu, glavnu tjelesn
jezdu. Njezine izluèevine, potaknut djelovanjem hipotalamusa, naglo mijenjaju brzi
nu rada srca, krvni tlak, raz nu mi iæne napetosti, budnost. Informacija o razini bu
dnosti alje se natrag hipotalamus e-porukom u kojoj mo da stoji: »Na oprezu smo, spre
mni za boi bu, provjeriti u sto eru«, a odatle u vi u koru. Vi a kora tumaèi primljene tj«
esne informacije i zakljuèuje: »To je ljutnja. Stoga poènimo reagirati.« U svijt sti bis
mo tada do ivjeli ono to nazivamo èuvstvom.
No bez tijela kao kljuènog dijela te komunikacijske petlje, informacije koj primam
o u vi oj kori bile bi nepotpune. Zamislite stranicu teleteksta u podrue ju s lo im
prijamom televizijskog signala - pomije ane brojke i slova te prazn ne. Da imam oz
lijeðenu leðnu mo dinu, moj bi hipotalamus, ne »znajuæi« z ozljedu, svejedno slao informaci
e prema tijelu, zatim bi »provjerio« to se zb va i dobio informaciju da u tijelu nema
nikakvih promjena - brzina srcaje sta na, nema mi iæne aktivnosti itd. Naposljetku
bi »zakljuèio« daje stanje, sve i svemu, mirno. Vi a bi kora, znaèi, bila uskraæena za info
macije.
Ovaj smo dio zapoèeli naglasiv i va nost amigdale u cijelom procesu. Sto on toèno radi? Èi
ni se da djeluje kao sustav za obilje avanje informacija koje dc laze izravno iz o
sjetila, stoje proces koji obuhvaæa suradnju s hipokampalnin
132
Èuvstveni um
memorijskim podruèjima. Mo e djelovati posve nesvjesno - primjerice, kad u noæi zaèujemo
glasan pucanj, smjesta se zavuèemo pod pokrivaè, jo prije nego to procijenimo razloge
za buku. :
U osnovi, amigdala informacijama pridaje èuvstvenu vrijednost - npr. to je dobro,
to je lo e, to je odvratno, to je stra no - to nam omoguæuje da procjenjujemo okolinu i
primjereno reagiramo. Va nu ulogu u njezinu radu ima neurotransmiter dopamin. Inf
ormacije o njegovim uèincima alju se u amigdalu, a njegova se kolièina mijenja u ovis
nosti o tome reagiramo li na ugodne ili neugodne podra aje. Poremeæaji u naèinu kako a
migdala »oznaèava« informacije mogu uzrokovati mno tvo mo danih poremeæaja. Amigdala fobièn
osoba, primjerice, veæoj kolièini informacija stavlja oznaku »stra no« ili »odvratno«. Sret
ili jednostavno normalna osoba kad ugleda stablo u zimi, primijetit æe ljepotu nje
gove kro nje ili ostati ravnodu na. Depresivna æe osoba vjerojatno zapaziti samo njego
vo be ivotno i obamrlo stanje. Njihove amigdale na sve dolazne informacije stavlja
ju istu oznaku - »tu no« ili »grozno«.
Neke osobe mogu osjeæati èuvstva, no ne mogu ih izraziti. To stanje nazivamo aleksit
imija. U njihovu se sluèaju smetnja ne nalazi izmeðu tijela i mozga, nego izmeðu vi e ko
re, gdje se obavlja svjesna obrada, i mo danih podruèja koja nadziru facijalnu ekspr
esiju i govor. Zamislite da poku avate partnera nagovoriti na brak jednoliènim glaso
m i bez trunke iskrenosti u oèima. Zamislite kako tako poku avate povesti svoje jedi
nice u bitku. Oèito, svoje èuvstvene sposobnosti ne rabimo samo kako bismo razumjeli
druge, nego i kako bismo utjecali na njih.
Pri izra avanju na ih emotivnih stanja drugima, kao i pri èitanju njihovih, vrlo va nu u
logu ima govor tijela. Sjeæam se da me je 1960-ih, dok sam studirao medicinu, jeda
n od uistinu sjajnih britanskih klinièara dr. Bomford pouèavao va nosti dobrog emotivn
og kontakta s pacijentom: na poèetku se rukuj, uspostavi oèni kontakt, budi nagnut p
rema pacijentu, nemoj prekri iti ruke ili se igrati olovkom, ne javljaj se na tele
fon i ne razgovaraj s drugima. Sjedni blizu njega ako le i ili sjedi, i nastoj da
ti glava bude u visini njegove. Iznenaðujuæe, taje pouka izreèena mnogo prije nego sto
je postala aktualna. Njegov kolega u istoj bolnici, inaèe tehnièki sjajan pulmolog,
bio je pak mnogo slièniji tipiènim poslijeratnim lijeènicima. Stojeæi ispred kreveta, ni
kad se ne pribli avajuæi nepomiènom pacijentu, svakom se mu kom pacijentu obraæao prezimen
om: »Ah, Watsone, kako smo ovoga tjedna?« Nakon to bi saslu ao, ali zapravo preèuo odgovo
r, nakratko bi mrmljajuæi porazgovarao sa specijalizantom i odjelnom sestrom, baci
o dug pogled na podatke o temperaturi i karton te osoblju dao jezgrovite upute z
a daljnje pretrage. Pacijent bi u meðuvremenu, osobito ako je
133
bio mu karac, u krevetu le ao u stavu »pozor«. »Odlièno, Watsone, momèin izvrstan napredak«
ljuèio bi lijeènik i pre ao na iduæeg pacijenta. Taj lije nik, ne smijem ga imenovati, b
io je inaèe su ta dobrota, no nikad nije razum koliko je razoran bio emotivni uèinak n
jegovih tjednih vizita. Mi, studenti, { njegovu bismo odlasku jo jednom obi li paci
jente i smirivali ih.
Geste, primjerice naèin kako sjedimo ili stojimo ili to èinimo s rukama, \ lo su va ne
pri izra avanju po tovanja, ravnodu nosti, pouzdanosti. Tony Bla biv i britanski premije
r, recimo, imao je, poput mnogo dobrih politièara, nai ku otvoriti dlanove dokje g
ovorio. Toje publici govorilo da nastoji biti otvorei steæi povjerenje. Ne sumnjam
daje u njegovu sluèaju to bilo iskreno, no mno politièari te geste rabe pogre no, a n
a a emocionalna inteligencija to prilièr èesto mo e razaznati. U tome mo da le i uspjeh Ror
ja Bremnera, briljantne Blairova imitatora. Njegove su geste malko razlièite, pa z
a promatraèa ima drukèije znaèenje. No jo va nije, Rory Bremner rabi svoje lice. Kad pren
osin emocije, facijalna ekspresija kudikamo je najva niji mehanizam.
»Smij se i cijeli æe se svijet smijati s tobom«
Èovjek u svojem repertoaru ima oko sedam tisuæa razlièitih izraza lica. I gdj god u sv
ijetu bili, najèe æe imaju isto znaèenje. (To, meðutim, nije sluèaj s tjel snim gestama - G
ci, primjerice, odmahuju glavom kad ele reæi »da«, a u Az je vrlo nepristojno upirati p
rstom.) Postoje struènjaci koji facijalnom analizoi zaraðuju za ivot; organizacije po
put FBI-ja njihov rad shvaæaju vrlo ozbiljno. A zasad æe dostajati jedan jednostavan
primjer. Kako bismo se pristojno osmjel nuli - kao to se, primjerice, osmjehujem
o na domjencima - rabimo dva mi iæ (lijevi i desni jagodièni mi iæ). Za iskren osmijeh, s
druge strane, poput onog koji bih mogao uputiti supruzi kadje ugledam nakon to na
pokon pobjegnem domjenka, potrebna su èetiri mi iæa - uz jagodiène, to su jo lijevi i des
ni kru ni oèni mi iæ. Kad mi taj osmijeh silazi s lica, to se dogaða ravnomjernije i sp(
rije nego s prijetvornim. Ne èinim to svjesno. Izrazi lica najva niji su dio na e èuvst
venog rjeènika, i premda ih mo emo osvijestiti, uglavnom nastaju u pc druèju nevoljnih
, mehanièkih radnja.
Paul Ekman s Kalifornijskog sveuèili ta u San Franciscu istaknuo je da s odreðeni izra
zi lica kod ljudi univerzalni, neovisni o kulturi iz koje osoba p( tjeèe. Meðu njima
nema veæih razlika, pa ih drugi pripadnici na e vrste prepe znaju bez obzira na to i
ve li na sjeveroistoènoj obali SAD-a, u Ju noj Americ Japanu, Kini ili Novoj Gvineji
. Ekman je definirao est takvih temeljnih facija
134
Èuvstveni um
nih ekspresija: srd ba, gaðenje, tuga, strah, èuðenje i sreæa. Opisaoje automatske odgovor
e koji se odvijaju unutar nekoliko milisekunda od trenutka kad te signale ugleda
mo na tuðim licima.
Kad, primjerice, spazimo izraz gaðenja, odreðeni æe se dio amigdale ukljuèiti kako bi ga
prepoznao. Drugi æe dio mozga tra iti signale u glasu osobe u koju gledamo. Èini se d
a lijeva strana oèitava glasovne informacije, a desna reagira na facijalne znakove
, stoje u skladu s èinjenicom da se u 95 posto ljudi govorno sredi te nalazi u lijev
oj polutki. No jedna od te koæa u prouèavanju fa-cijalnih ekspresija kod èovjekajest da
izra ena èuvstva, na primjer sreæa, imaju irok raspon jaèine. Zao mije to istièem da sam
ijaè sjevernolondonskog nogometnog kluba, no dok pi em ovo poglavlje naveliko razmi lj
am o prvenstvu. Pobjeda Arsenala na poèetku sezone æe me obradovati, ali pobjeda pot
kraj sezone æe me ushititi, osobito izgubi li Manchester United svoj dvoboj. Kad b
ih na ao novèiæ u travi, snaga osjeæaja bila bi prilièno drukèija, nego kad bi mi javili da
sam upravo osvojio milijunsku svotu na lutriji. Kognitivni neuroznan-stvenici tu
te koæu katkad nastoje premostiti mjerenjem stupnja pobuðenosti pri odgovoru na odreðen
u emociju. Druga strategija obuhvaæa mjerenje snage neke emocije praæenjem izazvanog
odgovora. Sreæa nas tako mo e potaknuti da se uhvatimo u ko tac sa situacijom, a stra
h ili gaðenje, ovisno o snazi osjeæaja, da se okrenemo na drugu stranu, izbjegavamo
kontakt ili da se povuèemo.
Ljudi su iznimno dru tvena biæa, pa kad zamijetimo neko èuvstvo kod druge osobe, sklon
i smo ga i sami do ivjeti. Primjerice, kao to sam obrazlo io, evolucijski je svrhovit
o to kad smo vidjeli da se nekome gadi ono to jede, neæemo i sami to ku ati. Koliko zn
amo, amigdala reagira na èetiri osnovne èuvstva: gaðenje, tugu, sreæu i strah. Nije sigu
rno aktivira li svako od njih poseban dio amigdale, vjerojatno ne. Moguæe je da se
mo danoj kori jednostavno alje poruka: »Hej, pripazi, potreban je èuvstveni odgovor.« Da
kle, izreka »smij se i cijeli æe se svijet smijati s tobom« ne vrijedi uvijek. Kao ad
hoc pokus, zamolio sam jednog od producenata Ljudskog uma da se osmjehne svakome
pokraj koga æe proæi dok ide po alicu mlijeka. Nekoliko mu je osoba doista uzvratilo
osmijeh, no jedna gaje prilièno agresivno upitala: »Kome se smije ? Hoæe li da ti izbri e
taj smije ak s lica?« Veæ nam i ta reakcija prilièno govori. Pojedinac o kojem je rijeè uè
nio je upravo ono to bismo trebali èiniti kad opa amo emocije koje izra ava druga osoba
- potra io je to mu tuðe lice govori o okolini. Kad u zakrèenim ulicama BBC-jeva studi
jskog kompleksa nije na ao ni ta smije no, zakljuèio je daje informacija la na, a samim ti
me i da dolazi iz nepovjerljivog, dakle prijeteæeg izvora. Dodu e, tu je reakciju mo
gla izazvati i èinjenica daje Queens Park Rangers, nogometni klub iz susjedstva, u
pravo nakon
135
izvoðenja jedanaesteraca izgubio uzvratnu utakmicu engleskog kupa protiv V uxhall
Motorsa. Premda izra avanje èuvstava mo e svima biti zajednièko, nj hovo se tumaèenje razl
ikuje od pojedinca do pojedinca. Ako su vam se druj smijali uglavnom kad su vas
ismijavali ili kad su smjerali neku nepodop tini neæete biti presretni kad ugledate
nekoga tko vam se smije i. Mo da æe vas b ti strah ili æete zauzeti obrambeni stav.
Dr. Ulf Dimberg sa Sveuèili ta Uppsala u Finskoj nedavno je objavio rezult; te istra i
vanja u kojem je od dobrovoljaca tra io da reagiraju na slike sretnil tu nih i neutr
alnih lica. Kad su ispitanici zrcalili viðeni izraz, èinili su to tei no i bez napor
a. No kad su morali naèiniti izraz suprotan onome koji su vidj< li - npr. namgrodi
ti se na nasmijano lice - njihovi su mi iæi i dalje poku ava oblikovati osmijeh. Drugi
m rijeèima, ustrojeni smo tako da »kopiramo« na bli nje.34 Zapravo, kao to æemo vidjeti p
ije, u mozgu postoje razne ivèan stanice koje okidanjem odgovaraju samo na postupke
drugih. Prisutnost ti tzv. zrcalnih neurona i la bi u prilog mi ljenju daje suvreme
ni èovjek evoh irao iveæi u skupinama te daje opona anje pripadnika skupine bila korisn
strategija za pre ivljavanje.
Proizlazi da osim to prenose na e osjeæaje drugima, ekspresije koje èinim stvaraju osjeæa
je i u nama samima. Namrgodim li se, ivèane stanice zadu en za tu ekspresiju moju vi u
koru obavje tavaju da se mrgodim te da mora poste jati razlog za to to èinim. Te infor
macije odlaze u amigdalu, gdje potièu, re cimo to tako, spoj straha i blage ljutnj
e, a to se pak prosljeðuje mojim facija nim mi iæima u obliku poruke: »Ovdje je ne to zabr
injavajuæe, namrgodi se! Stoga se moje mrgoðenje pojaèava, to alje nove informacije u am
igdalu, i ti ko dalje u krug. Tako se, slièno mehanizmu koji smo opisali govoreæi o
trem mo e uspostaviti povratna sprega. Kognitivno-bihevioralna terapija temelji s
na pretpostavci te petlje. U kognitivno-bihevioralnoj terapiji osobe prepozna ju
okidaèe koji ih èine npr. tu nima, upla enima ili srditima te zatim svjesni zamjenjuju
ta èuvstva drugima. Ponavljanjem toga postupka, obrazac prerast; u naviku. Mrgoðenje
se zamjenjuje osmijehom, to amigdala tumaèi kao »sre æu« i govori nam da se smijemo jo j
.
Vi e od ale?
Zanimljiva se situacija dogodila ujutro 30. sijeènja 1962. U djevojaèkoj koli i regij
i Boboka u Tanganjiki, dana njoj Tanzaniji, poèeo je jo jedan uobièajer dan. U koli se èu
tih amor uèenja - glasovi uèitelja, pomicanje nogu, uobi
136
Èuvstveni um
èajeno aputanje iz stra njih klupa. No zatim se sve otelo nadzoru. Jedna nespretno iz
reèena banalna primjedba izazvala je smijeh nekoliko djevojaka. Uèiteljica se, shvat
iv i svoju pogre ku, na trenutak ili dva pridru ila smijehu. Poput svih najboljih uèitel
ja, znala je da ljutnja katkad mo e samo pogor ati situaciju. Ostatak razreda takoðer
se poèeo smijati. Nakon nekoliko minuta, uèiteljica ih je poèela pozivati da se uti aju,
bilo je vrijeme za povratak lekciji. Ali uzalud, djevojke su se valjale u klupa
ma, a niz obraze su im tekle suze. Zaraza se poèela iriti i na susjedne uèionice, odv
ojene samo tankim paravanima. Uèiteljice i djevojèice svih dobi zarazila je epidemij
a smijeha.
Gotovo se svi sjeæamo sliènih reèenica iz kole, vjerojatno podjednako banalnih, koje su
izazvale neobuzdane salve smijeha. Kombinacija mladosti i situacije u kojoj bi
se osoba trebala pona ati razumno mo e biti prilièno ubojita, a mislim da bi se moglo
pokazati da su takve reakcije èe æe meðu enama.
Tom je prilikom u Tanganjiki situacija, meðutim, postala ozbiljnija. Smijanje se n
astavilo cijeli dan. Djevojèice su se vratile kuæama u okolnim selima i sa sobom don
ijele smijeh - koji je zarazio roditelje. Tijekom iduæa dva tjedna, smijeh se pro ir
io selima diljem regije. No situacija vi e nije bila smije na. Pozvan je Crveni kri j
er su ljudi poèeli patiti od iscrpljenosti, dehidracije i neishranjenosti. Pozvana
je i vojska, koja je prisilno zatvorila kolu.35
Ova je prièa, u neku ruku, tek dokaz izreke daje smijeh zarazan. Prizor i zvuk smi
jeha bli njih i same nas nagoni na smijanje. Ali za to mora biti tako? Je li posrije
di obièna igra prirode ili postoji neka svrha? Smijehom izra avamo èuvstvo, a premda s
u neka nedavna istra ivanja ukazala na ulogu orbitofron-talne kore, ima radova koj
i su razlog djelomice smjestili u amigdalu. Nedavno sam gledao videozapis o zapa
njujuæem »guruu hihota«, dr. Madanu Katariji iz indijskog grada Mumbaja, koji grupni s
mijeh svakodnevno rabi kao terapeutsko sredstva za niz tjelesnih i du evnih obolje
nja. Poput svih u sobi koji su sa mnom gledali snimku, vidjev i prekrasan prizor t
ih nasmijanih ljudi i mene je obuzeo smijeh - doista, samo mi prisjeæanje na to ma
mi osmijeh. I sjeæam se da sam jo prilièno dugo nakon gledanja osjeæao veliku sreæu. Mo da
je sad jasnije zastoje tanganjikansku epidemiju smijeha bilo tako te ko obuzdati.
Prizor nasmijanih osoba nagoni nas na smijeh. Mozak smijeh tumaèi kao znak sreæe, a
to izaziva jo jaèi smijeh. I prije negoli se snaðemo, veæ smo zaglavili u petlji.
Smijeh ima ponajprije ulogu dru tvenog katalizatora i mnogi znanstvenici vjeruju d
aje osmijeh, kao i grohot, u osnovi sredstvo kojim drugima dajemo do znanja da i
m nismo prijetnja te sredstvo kojim se potièe povezivanje unutar skupine. Drugi pr
imati pokazuju pona anja koja su psiholo ki slièna ljudskom smijehu. Primjerice, èimpanz
e æe u situacijama koje obièno nasmiju èovjeka,
137
poput kakljanja ili hrvanja u igri, iroko otvoriti usta, iskesiti zube i glasati;
glasnim, repetitivnim glasovima. Èak se i psi i takori tijekom igre glasaju p odreðen
om obrascu. Ti se zvukovi razlikuju od onih koje èine tijekom intera cija vi e povez
anih s opstankom i razmno avanjem. Dakle, smijeh bi moga biti oblik dru tvene aktivn
osti kod ljudi i ivotinja. U prilog tom mi ljenju gi vori i nalaz daje kod ljudi vj
erojatnost pojave smijeha trideset puta veæa u sk pini nego kad smo sami.
Takoðer, èini se daje smijeh uzroènik pojave nazvane alomimeza, kod ko se pona anje poje
dinaca usklaðuje do te mjere da svi navode iste fiziolo ke èuvstvene do ivljaje. Karl Gr
ammer i Petra Weixler s austrijskog Instituta urb ne etologije Ludvvig-Boltzmann
ispitivali su alomimetièke uèinke smijeha pi tajno snimajuæi parove mu karaca i ena koji
se dotad nisu poznavali. Nepi sredno po snimanju ispitanike su zamolili da ispu
ne upitnik u kojem su mora ocijeniti iskustvo koje su upravo do ivjeli, primjerice
ugodnost situacije, pere pirani rizik odbijanja i njihovo zanimanje za partnera
. U sluèajevima kad su i pitanici bili zainteresirani jedni za druge, istra ivaèi su o
tkrili daje uèestalo i nagla enost pokreta mu karèeva tijela izravno odra avala jaèinu i uè
alo enskog smijeha. Posljedièno, stoje zrcaljenja izmeðu tjelesnih pokreta i ei skog s
mijeha bilo vi e, mu ki su ispitanici iskustvo procjenjivali pozitivnijir Drugim rij
eèima, smijeh nas dovodi na »istu valnu duljinu« i tako potièe pov zivanje. Ta nam spozn
aja mo e pomoæi da objasnimo kako se tanganjikansl epidemija smijeha uspjela tako br
zo pro iriti.
Tek moramo izdvojiti gene koji bi mogli biti odgovorni za smisao za humo no veæ sm
o vidjeli da najvjerojatnije postoji veza izmeðu dominantnog lijeve mozga i sklono
sti ka stabilnijem, pozitivnijem pogledu na ivot. Ali èinjenic daje smijeh svjetski
fenomen te da ovisi o posebnim mo danim podruèjim navodi na moguænost daje u pro losti
smisao za humor bio evolucijska pre< nost. Logikaje mo da u tome to smijeh smiruje
agresivnost i potièe povezivan èlanova skupine te tako pripoma e u pre ivljavanju. Èini se
da po uspje no] oslobaðanju u to vjeruju i to opisuju mnogi taoci banda u raznim di
jelovin svijeta u kojima vlada bezakonje.
Sa smijehom su povezana najmanje tri mo dana podruèja. Èeoni re nje procjenjuju situacij
u i prepoznaju »stoje smije no«, dodatno motorièko pol proizvodi potrebne facijalne i gl
asovne pokrete, a nucleus accumbens o ivljav popratne osjeæaje ugode. Neobièan dogaðaj u
Tanganjiki lako je mogao bi posljedica poremeæaja u jednom ili vi e tih mo danih podr
uèja. Bolesti popi encefalitisa, uobièajenog u tom dijelu Afrike, mogu imati bizarno
djelovan na mozak.
138
Èuvstveni um
Neurokirurzi s Kalifornijskog sveuèili ta u San Franciscu operirali su 1998. esnaesto
godi nju pacijenticu s te kom epilepsijom. Primjetili su da bi prasnula u smijeh sva
ki put kad su podra ivali dodatno motorièko podruèje lijeve strane mozga. tovi e, kako je
tijekom zahvata bila pri svijesti, mogli su je pitati to joj je tako smije no. Sva
ki put kad bi podra ili podruèje, ona bi drukèije obrazlo ila smijeh koji se javljao - u
jednom joj je navratu, primjerice, slika konja bila neobja njivo vesela, a u drug
om je kirurzima rekla da su joj oni smije ni.
Zanimljivo je stoje podra ivano podruèje bilo u djevojèinoj lijevoj polutki. To bi znaèi
lo daje lijevi mozak proizveo emociju, a desni je tra io razloge u neposrednoj oko
lini. Sliènu meðuigru na djelu vidimo kad neuroznanstvenici od pacijenata koji su pr
etrpjeli mo dani udar zatra e da navedu poentu ale. Primjerice: »Konj uðe u bar i naruèi k
iglu piva. Konobar ka e...«
a) Èemu obje eno lice?
b) Dvije i pol funte, molim.
c) Ni ta - ali izvadi pi tolj i ustrijeli ga.
Pacijenti s o teæenjem u desnom mozgu obièno biraju najdoslovnije tumaèenje, koje bi u o
vom sluèaju bilo b), a oni s o teæenjem u lijevoj polovici biraju najbesmisleniji, nai
zgled neobja njiv ishod, ovdje vjerojatno c). Katkad se, meðutim, zaèudim neuroznanstv
enicima i njihovu smislu za humor, a mo da ni vi niste skloni izabrati a).
Da smisao za humor funkcionira, u normalnom mozgu polutke moraju suraðivati - lije
va stvara èuvstvo, a desna znaèenje. Kao to se najvi e smijemo u interakciji s drugima,
tako i zasebni dijelovi mozga moraju djelovati zajedno kako bi smijeh uopæe nasta
o.
Aspergerov sindrom i autizam
No ne posjedujemo svi priroðenu sposobnost teène interakcije s bli njima. Neke osobe i
maju velikih te koæa u èitanju facijalnih ekspresija drugih, kao i u tumaèenju njihova d
u evnog stanja temeljem promatranja njihovih pokreta i ekspresija. To je osobitost
jednog poremeæaja, èe æeg kod mu karaca, poznatijeg kao Aspergerov sindrom. Rijeèje o obli
u autizma, a prvi gaje opisao austrijski lijeènik Hans Asperger 1940-ih. Simon Bar
on-Cohen sa Sveuèili ta Cambrid-ge prikazivao je oboljelima od Aspergerova sindroma
i normalnim ispitanicima slike lica s izrazima deset jednostavnih èuvstava, poput
straha ili radosti, i deset slo enijih, poput grizodu ja. Prikazivana su cijela lica
i dijelovi, oèi ili usta. Oboljeli od Aspergerova sindroma mogli su osnovna èuvstva
dobro èita-
139
ti poput normalnih ispitanika, neovisno o tome jesu li gledali cijelo lice ili i
mo oèi, odnosno usta. Ali kad su posrijedi bile slo enija èuvstva, imali su vi te koæa. Z
dravi su ispitanici bili podjednako uspje ni u tim slo enijim prep znavanjima, èak i k
ad su im prikazani samo pojedini dijelovi lica. No za osol s Aspergerovim sindro
mom zadaæa prepoznavanja slo enih emocija samo i temelju oèiju, a oèi su glavni naèin koji
m izra avamo kako se doista osjeæam pokazala se nemoguæom.
Simon Baron-Cohen pretpostavlja da bi autizam i s njim povezana stanja, p put As
pergerova sindroma, mogli biti inaèice »mu kog« mozga. Citira Han Aspergera: »Autistièna os
bnost ekstremno je odstupanje mu ke inteligencij Èak i unutar normalnih odstupanja n
alazimo tipiène spolne razlike u inte genciji... u autistiènih je pojedinaca mu ki uzo
rak prenagla en...« Baron-C hen istièe da u osnovi imamo tip mozga skloniji sistematiz
aciji (on ga nazi tipom S) i » enstveniji« mozak skloniji empatiji (tip E). Ovdje je m
o da najvL nije to mu karci i ene svoja èuvstva obièno drukèije izra avaju - ene su, i c
mjerenije na facijalne signale i vrlo intuitivno prepoznaju nijanse socijalnoj k
omunikaciji. Vjerojatnije je da æe pritom biti susretljivije i mari krute. Mu karci,
pak, opæenito vi e vole ra èlanjivati pojedinosti. Nije nem guæe daje to djelomièan odgovo
na pitanje za to ima vi e mu kih ahovsk velemajstora. Mu karce mogu zanimati vozni redov
i, gradnja eljeznièkih m keta, odreðeni vidovi raèunalstva ili raznovrsne tehnièke pojedi
nosti, sve ii cinacije koje su mnogim enama gotovo neshvatljive. Sve je to mo da na
sljer. iz dijela evolucijske pro losti u kojem su mu karci bili usredotoèeni na lov, en
e na socijalnu grupnu koheziju.
John Ratev s Harvarda navodi primjer autistiène pacijentice koja je izjavi kako do
èetrdesete godine nije znala da ljudi jedni drugima o svojim osjeæajin govore oèima. Èi
ni se da su oèi, ne bez vraga nazvane »prozori du e«, osobi va an pokazatelj èovjekovih emo
ionalnih stanja. Iznimna va nost te funkci proizi la je iz nekih kljuènih evolucijskih
razlika. Primjerice, bjelooènica je ljudi veæa nego u svih ostalih primata, a veæ joj
sama èinjenica daje bijela, a r pigmentirana, daje, èini se, prednost u preno enju po
ruka pripadnicima svo vrste. Istra ivanja su pokazala da postoji veliko preklapanj
e izmeðu mo dani sustava koje rabimo pri praæenju smjera neèijeg pogleda i onih kojima z
aklj èujemo o du evnim stanjima drugih.36 Smatra se takoðer da su pripitomljei psi, za
to to tako dugo ive s èovjekom, razvili sposobnost praæenja i tumaè nja pogleda svojih v
lasnika, stoje obilje je koje ne nalazimo u divljih ivotin poput vukova. Zanimljivo
je to jedno istra ivanje, razmjerno nedavno obja
140
Èuvstveni um
ljeno u Scienceu, pokazuje da su psi u tome bolji od primata. Psi mogu pratiti z
nakove èovjekovih namjera uèinkovitije od èimpanza.
Razjareni um
Srd ba, i njezino izra avanje kroz nasilno, agresivno pona anje, takoðer je jedan od gla
vnih dijelova na e èuvstvene odore. U zapadnim i istoènim kulturama sposobnost nadzira
nja, èak i zatomljavanja èuvstava napose srd be i tuge - smatra se vrlo va nom. Mogli bi
smo reæi da hijerarhiju vrijednosnih procjena pridajemo neèemu to su zapravo samo lan
ci kemijske aktivnosti. Za to bismo, primjerice, s neodobravanjem gledali na ljutn
ju, ali ne i na radost? Vjerojatno zato stoje, osobito u suvremenom dobu, ljutnj
a veæa prijetnja i vjerojatnije je da æe izazvati vi e razdora u dru tvu. Mnogi psihoter
apijski postupci potièu klijente da prepoznaju svoje istinske osjeæaje te da ih pres
tanu vrjednovati kako bi se sprijeèilo da im se naposljetku naglo otmu svjesnom na
dzoru. Mo da je fraza »vladaj svojom ljutnjom« kli eizirano psihoblebetanje iz 1980-ih,
ali prenosi temeljnu istinu - neka su èuvstva razorna i samo ako ih prepoznamo i s
hvatimo odakle potjeèu, mo emo se nadati da æemo ih staviti pod svjesni nadzor.
U na oj je evolucijskoj pro losti srd ba zasigurno imala va nu ulogu. Doista, u nekim je
situacijama jo ima. Izrazi agresivnosti, posebice meðu mu jacima u ivotinjskom svijet
u, slu e odvraæanju grabe ljivaca. Unutar osnovne skupine u kojoj valja opstati, mu jaci
se upu taju u borbe kako bi stekli povla teno pravo na enke i bilo kakve zalihe hran
e. Nasljednike takva pona anja mo emo vidjeti na djelu u bilo kojem prenapuèenom kafiæu
subotom uveèer: mladiæi se nadmeæu na razne naèine kako bi privukli djevojke, a to se ne
rijetko pretvori u agresivnost i, zatim, nasilje. Ako ste smogli snage i gledali
televizijske emisije poput Big Brothera ili Farme, primijetili ste da se elemen
ti takvih pona anja kriju neposredno ispod povr ine suvremenog pona anja. Igre temelje
ne na snazi i natprosjeènim tjelesnim sposobnostima, poput ragbija i boksa, zaprav
o su ljep e upakirane inaèice nasilnog borilaèkog instinkta, a reakcije nekih buènijih g
ledatelja pokazuju da impulsi iz pro losti jo ive.
Priznajem da sam vrlo razdra ljiv u redovima za prijavu za zrakoplovni let. Katkad
moram pokazati znatan stupanj samokontrole kako svoju ratobornost ne bih izrazi
o pred posve nedu nim aerodromskim zemaljskim osobljem. Gotovo se svi katkad osjeæam
o agresivno. Nedavno skovani pojmovi u engleskom jeziku koji bi se u nas mogli p
revesti kao »cestovni bijes«, »duæanski bijes« i »zrakoplovni bijes« (»road rage«, »trollev
rage«) samo su nazivi za
141
temeljnu crtu koja u svima iziðe na vidjelo kad nas isfrustira prometna gu v kad mis
limo da se netko gura preko reda u trgovini ili kad smo poput sard na dugo zatoèen
i u skuèenom prostoru ekonomskog razreda. Psihoanalitièa bi èak mogli ustvrditi da nam
naslaðivanje nad takvim neva nim dogaðajin prikazanima u medijima poma e da se nosimo s
vlastitim bijesom. Omoguæuj nam, naime, da bijes do ivimo kao ne to stoje »tamo negdje«,
a ne u nama bogu hvala to drugi to èine i bogu hvala to su oni, a ne mi, zavr ili na s
udi
to se, zapravo, dogaða kad se ra estimo? Veliku ulogu ima èeoni re ar Osobe s o teæenjem è
re nja, poput, naravno, Phineasa Gagea, èesto te ko obuzdavaju ljutnju. Magnetska r
ezonancija osoba s antisocijalnim porem èajem osobnosti, kojem je svojstveno agres
ivno, destruktivno pona anje, pok zala je da imaju sni enu aktivnost u èeonom re nju.
Kod normalnih osoba èeoni re njevi djeluju poput policajca za èuvstveni uri i to ponaj
prije podruèja koja nazivamo ventromedijalna kora. Ona primaju ii formacije iz ni e
kore koje se odnose na nagone, impulse i mehanièke reakc je, ali ih inhibiraju i p
omno planiraju primjerene odgovore na njih. Primjer ce, ogladnim li dok kroz res
toran prilazim stolu koji mije dodijelio konoba neæu usput zgrabiti nekoliko krump
iriæa s tuðih stolova. Moji èeoni re nje ni im podruèjima mozga tada zapravo govore: »Shvaæ
se javila glad. N prièekat æemo. Neæu izazivati skandal.«
Ujesen 2001. Tovota Motor Corporation i Sony predstavili su nov koncepti automob
il koji je s ciljem smanjenja broja nesreæa i suzbijanja opasne vo nje i svoje vozaèe
zapravo obavljao funkciju èeonih re njeva. Automobil rabi osje nike u kolu upravljaèa
kako bi izmjerio znojenje i bilo, koji rastu kad smo po stresom ili ljutiti, a z
atim primjenjuje mehanizme za ispravljanje na eg pon; sanja. Kad raèunalo u automobi
lu zabilje i poveæanje stresa, ili kad vozaè vc zi prebrzo, ili preblizu drugim vozili
ma, na instrumentoj ploèi poène bljeska upozoravajuæa poruka, a iz zvuènika se zaèuje smir
ujuæa glazba. Prototip, n; zvan Pod, svjetlima na prednjem i stra njem odbojniku o v
ozaèevu raspolo « nju èak obavje tava druge sudionike u prometu. Drugim rijeèima, Pod mo p
ti poni titi opasnosti koje je izazvao ljutit ili rastrojen vozaè. Zvuèi ka vrlo irita
ntno vozilo.
No, naravno, odreðen stupanj srd be ne samo daje neizbje an, nego je zdra dio razvoja.
Djeca i, ponajprije, mladi prolaze kroz razdoblje u kojem su prc mjene raspolo en
ja i napadaji bijesa èeste pojave. Kao to smo vidjeli, istra vanja su pokazala daje
razvoj èeonih re njeva dugotrajan te da sazrijevaju te u ranim dvadesetima. Premda èeo
ni re njevi do desete ili jedanaeste godin naglo rastu, nedavna su istra ivanja poka
zala da bi se u pubertetu èak moga
142
Èuvstveni um
odvijati obrnut proces. Èini se kako je rijeè o ekonomiènoj odluci da se razvoj odreðeni
h neuronskih krugova zaustavi kako bi se vi e energije i pozornosti moglo usmjerit
i prema kljuènoj zadaæi - stvaranju odrasle osobe spremne za opstanak i razmno avanje.
Roditelji su time iznenada dobili neurolo ko obja njenje za to njihov tinejd er katkad
bijesno izjuri iz sobe kad ga zamole da opere suðe, a desetogodi nji brat ili sestra
ljupko poslu aju.
U BBC-jevoj televizijskoj seriji uz ovu knjigu pratili smo vrlo hrabre napore mu k
arca koji je htio rije iti svoj problem s bijesom. Ukratko, vidjeli smo da su njeg
ovi okidaèi bijesa stvorili petlju izmeðu amigdale, tijela i pamæenja. Ne to to bi ga »pot
knulo«, poput motociklista koji bi mu presjekao put, stvorilo bi tjelesne simptome
bijesa - ubrzan rad srca i mi iænu napetost. Njegovo bi pamæenje prizvalo prigode u k
ojima je prije bio srdit, paje, u neku ruku, ponovno do ivljavao sve zbog èega se ik
ad rasrdio, kao i s tim povezano tjelesno stanje. Vidjeli smo daje aktivnost èeoni
h re njeva tijekom tog procesa slabija, pa mo emo zakljuèiti daje zapravo èuo »buku« ljutit
g tijela i srditih sjeæanja u kojoj nije bilo smirujuæeg, vrjednujuæeg doprinosa èeonih
re njeva.
Razgovor je èinio glavni dio njegova lijeka. Verbalizacija osjeæaja bijesa ne samo d
a daje vremenski okvir u kojem ne èinimo ni ta to bismo kasnije mogli po aliti, nego i
razbuðuje uspavane èeone re enjeve. Kao to smo vidjeli u pro lom poglavlju, ra èlamba vlas
og unutarnjeg stanja zahtijeva aktivnost u srednjem dijelu èeone kore. Preno enje te
ra èlambe u rijeèi zahtijeva dodatne kognitivne funkcije, pa se aktiviraju èeoni re njevi
koji tumaèe i inhibira-ju sna ni osjeæaji.
Veæ neko vrijeme znamo za va nu ulogu serotonina u radu ventromedijal-ne kore èeonih r
e njeva. Majmuni s povi enom razinom tog neurotransmitera manje su agresivni i vi e su
radnièki raspolo eni, a zanimljivo je i da su osobe koje nisu depresivne, ali uzimaj
u antidepresiv Seroxat, koji podi e razinu serotonina u sinapsama, sklonije suradn
ièkom pona anju i manjem neprijateljstvu prema drugima. Utvrðeno je takoðer da serotonin
ima va nu ulogu kod anksioznosti. Studija amerièkog Nacionalnog instituta za du evno
zdravlje otkri-laje kljuène genske razlike koje dovode do smanjene proizvodnje ser
otonina. Oko sedamdeset posto ispitanih osoba s tim genskim obilje jem na testovim
a je izrazilo povi enu razinu anksioznosti.
Je li takva genska mutacija mogla nastati sluèajno? Je li mogla biti od neke koris
ti na im drevnim precima? Jedna od zbunjujuæih èinjenica o evoluciji jest da snaga kat
kad mo e biti slabost. Mozak nijedne vrste nije slo eniji od èovjekova. No zbog te su
slo enosti èovjekovi potomci prilièno dugo, odnosno dok se mozak razvija, ovisni o svo
jim roditeljima, a to ote ava opstanak. Tenden-
143
cija k sni enom serotoninu i prateæoj agresivnosti mogla bi biti slièan »ma dvjema o trica
ma« - maè koji je na im precima mogao pomoæi da odagn prijetnje i osiguraju hranu u suro
vim, natjecateljskim uvjetima, ali koji nije tolike pomoæi u stabilnijim, mirnijim
vremenima.
Vratimo se nakratko majmunima i njihovim serotoninskim razinama. Pos no su zanim
ljiva vrsta verveti. Rijeè je o malim, otprilike pet kilograma te k majmunima koji s
e uglavnom hrane biljem. Nalazimo ih u mnogim dijelovi Afrike, a ponajvi e su prouèa
vani zbog iznimno dobro razvijene dru tvene jerarhije. enke u istom plemenu tvore h
ijerarhiju, a kæeri nasljeðuju polo svojih majka. Podsjeæa me to donekle na moje koleg
e iz kotskog plemstv; Gornjem domu ili na Kæeri amerièke revolucije. Dodu e, u potonju
se orga zaciju mo e uèlaniti svaka ena starija od osamnaest godina koja mo e do zati da
je izravan potomak pretka koji je pridonio ostvarenju amerièke ne< snosti. Prednos
t verveta je to ne moraju podastrijeti dokumentaciju za sva roðenje, vjenèanje ili sm
rt. Visokorangirani verveti imaju prednost kadje ri o najboljoj hrani, a dominan
tni mu jaci povla teni su glede seksa. Ostali m jaci, i kolege u Gornjem domu, èekaju
u redu. Jedno istra ivanje na verveti koji su dosegli vrh hijerarhije pokazalo je
da su imali vi e razine serotonin mozgu. Ne raspola em ni sa kakvim usporedivim poda
cima o engleskom pk stvu i ne znam ni za kakva istra ivanja na Kæerima amerièke revolu
cije, no it postoji studija prema kojoj hijerarhijski vi i èlanovi bratstvajednog am
erièl fakulteta imaju vi e razine serotonina.37
Nad a nje
Mislim da mogu reæi da sam uglavnom optimist. ivot sam proveo vjerujuæi æe stvari napos
ljetku ispasti dobro. Sretno stanje uma, ali ne ono, mislim, k osobu potièe na naj
veæa postignuæa. Mnogi od mojih najuspje nijih prijat« spadaju meðu osobe koje ja nazivam
pragmatiènim pesimistima - spremni gledati skeptièno na to, osim ako ih rasplet situa
cije ne iznenadi. Mislim d; ono to ih navodi da informacije tumaèe na odreðen naèin - i
nformacije s jima bi drugi postupali drukèije - zapravo crta osobnosti. Obièno tvrde
ka je njihov pogled na stvari realan. Ali to uvjerenje nalazimo, dakako, i kod
< timista i kod pesimista - obje skupine vjeruju da ona druga na ivot gleda »] gre no«,
a ne samo »drukèije«. Sve to nije naroèito iznenaðenje jer, kao to si vidjeli, naèin kako
zak prima informacije utjeèe na njega i oblikuje samu r govu graðu. Svatko mora naèini
ti znatan pomak u shvaæanju, èak i u vjeri,
144
Èuvstveni um
ko bi prihvatio da »zelena« znaèi samo njihovu inaèicu zelene boje, a ne neko opæe stanje.
Slièno vrijedi i za emocionalna stanja - fizièki ustroj mozga i na i identiteti nedje
ljivo su povezani.
Kad procjenjujemo va nost mo danog ustroja, posao nam ote ava neodgo-voreno pitanje ra
zlika izmeðu lijeve i desne strane mozga. Mjerenje tih razlika te ak je posao i veæina
je nalaza proturjeèna. No Richard Davidson s Wiscon-sinskog sveuèili ta pokazao je ka
ko je abnormalno niska aktivnost u lijevoj pre-frontalnoj kori vjerojatno poveza
na s depresijom. Sreæa je, èini se, uvelike povezana s aktivnijom lijevom polutkom,
a osjeæaji tuge s poveæanom aktivno æu desnog mozga. Osobe s pesimistiènim svjetonazorom i
li one u depresivnom razdoblju, pokazuju poveæanu aktivnost u desnom mozgu i, obrn
uto, smanjenu u lijevome. U Wisconsinu su istra ivali vrlo malu djecu i èini se da s
e ta temeljna razlika izmeðu lijevog, optimistiènog, i desnog, pesimistiènog mozga stv
ara nedugo po roðenju.
Drugi va an dio pozornice u mo danom teatru radosti i tuge zauzimaju hipotalamus i u
nutar njega dopamin, vjerojatno glavni protagonist. U pokusu provedenom 1950-ih,
montrealski znanstvenici James Olds i Peter Milner takorima su u hipotalamus ume
tnuli elektrodu, a zatim ih opa ali. Kad bi takori pritisnuli polugu, elektroda u h
ipotalamusu primila bi slab elektrièni podra aj. Proces im se toliko svidio da su pr
itiskali polugu i do èetiri tisuæe puta na sat i radije su to èinili nego jeli.
Damo li takorima lijek koji blokira djelovanje dopamina, proces se mo e obrnuti. Ti
pièan takav spoj jest antipsihotik Haloperidol. Taj lijek olak ava akutna agitirana
stanja psihijatrijskih pacijenata, a rabi se i kao lijek prije operacije, jer po
jaèava osjeæaj ugode i opu tenosti. No takor koji je dobio Haloperidol prestaje primati
ugodne podra aje i gubi zanimanje za polugu. Ljudi kojima se taj ili slièni lijekov
i daju protiv simptoma psihoze, poput halucinacija i deluzija, uèestalo navode sim
ptome anhedonije, nesposobnosti do ivljavanja zadovoljstva i, najèe æe, va nog simptoma de
presije. Dr. Tonmov Sharma iz londonske bolnice Maudslev slikovito je opisao anh
edoniju: »Mnoge blago depresivne osobe mo ete razveseliti 'èajem i suosjeæanjem', ali ka
d je rijeè o te koj depresiji, anhedonija postaje ozbiljan problem. To je gore nego
kad ne nalazite nikakvu radost u ivotu.«
Skupina istra ivaèa s Teksa kog sveuèili ta pod vodstvom Helen Mavberg identificirala je p
odruèje - vrh cingularne vijuge - koje pokazuje abnormalno nisku aktivnost kod oso
ba s depresijom otpornom na lijekove.38 Antidepresivi i terapija ne poma u svima,
stoga moramo znati koje je mo dano stanje u osnovi poremeæaja. S obzirom na slo enost
mozga i protejsku narav njegove neobiène
145
kemije, èudi me to su naizgled eprtljave terapije koje su se sastojale od n mjerno p
roizvoljnog prepisivanja antidepresiva pomogle tolikim ljudima. 1 èini mi se i da æe
ljudi u bliskoj buduænosti suvremene terapije za mnoge p hièke poremeæaje usporeðivati
sa srednjovjekovnom praksom istjerivanja v tica i barbarskim postupcima poput pu ta
nja krvi.
U na em subjektivnom svijetu, razlike u raspolo enju ili stavu znaèe ma vi e od opæeg pogl
eda na ivot. Smatram se povremenim optimistom, jer odreðene informacije ili u odreðen
im okolnostima mogu biti sretan, radost; i pun nade, no isto tako mogu postati p
oti ten, osjeæati da ne posti em mnoj i da se moj rad ne cijeni dovoljno. No kod nekih
osoba produljena poti tene korijene ima u mo danoj arhitekturi, to su uzroci koje èak
ni lijekovi ne mot suzbiti. Po teno govoreæi, upravo je taj vid te ke depresije i sna ne
psihoze p taknuo lijeènike poput Egasa Moniza i Waltera Freemana da poðu izvan gr n
ica onoga to danas smatramo prihvatljivom medicinskom praksom.
Strah
Strah je zasigurno najjaèe èuvstvo u na em repertoaru. Pravi strah dovodi c golemih pr
omjena u tjelesnim sustavima koji nadziru krvni protok i katkad 5 ce prestane no
rmalno kucati, pa osobe ostaju na mjestu mrtve samo zbog str ha. Jedinstvena sna
ga straha u evolucijskom je kontekstu smislena. Na i su pre razvili svakojake dojm
ljive sposobnosti poputjezika i svijesti, no to ih nije za i tilo od grabe ljivaca i
li drugih opasnosti. Dakle, strah je pridonio na em o; stanku. Ali to æemo uèiniti kad
smo upla eni? Hoæemo li dati petama vjetra i æemo stati na mjestu kao ukopani?
To su dva motorièka odgovora koji se meðusobno natjeèu. ivotinje rat obje strategije, m
o da zbog genske predodredenosti. Va na su takoðer prija nja iskustva, kao i okolina u
kojoj se strah javlja. Skupina istra ivaèa pod voi stvom dr. Davida Andersona u Cal
techu, u Pasadeni, prouèavala je glodavce. Mi evi koji su se nakon poèetnog straha ska
menili, najveæu su aktivnost im li u lateralnom septumu (ventralnom) i nekim dijel
ovima hipotalamusa, a m evi koji su bje ali imali su veæu aktivnost u kori, amigdali,
strijatnim motori kim podruèjima te u raznim dijelovima hipotalamusa.
Kao to æemo vidjeti, strah putuje dvama mo danim putovima. Prvi se proti e od osjetila
, oèiju, u iju i nosa preko amigdale i hipotalamusa izravno u tijeli koje se odmah p
oèinje pripremati za bijeg. Drugi je put sporiji i njime podra a straha putuju u èeonu
koru, gdje ih razumski procjenjujemo i tumaèimo. Pr
146
Èuvstveni um
mjerice, le im noæu u atoru u d ungli i uæini mi se da se ne to migolji. Misleæi daje posr
di zmija, smjesta sam na punom oprezu, spreman munjevito izjuriti iz atora. Ponov
no se osvræem oko sebe. Informacijaje u meðuvremenu propu-tovala drugi, sporiji put
preko prednjeg dijela sljepooènog re nja, pa shvaæam daje zapravo rijeè o komadu u eta koj
i se pomièe jer ga priti æe moja vreæa za spavanje. Èeona kora »istièe« da nema razloga za
nutost. Prestajem se bojati, bilo i disanje se normaliziraju, eæer u krvi poèinje opa
dati, a organi koji nisu presudni za nagli bijeg ponovno se normalno opskrbljuju
krvlju.
Znanje o dvama putovima straha poma e u terapiji fobija. Glavno je obilje je tih pos
tupaka postupno pribli avanje fobiènih osoba izvoru njihova straha. Arahnofobièara se,
recimo, prvo potièe da razgovara o paucima. U iduæem koraku najprije ih gleda na sl
ikama, a zatim i u ivo. Naposljetku ih, poèev i s najmanjima, uzima u ruku. U svakoj f
azi terapeuti uèe osobe da predmet njihove fobije nije opasan te uèvr æuju to uvjerenje.
Takoðer ih potièu da razmi ljaju o neprijeteæim vidovima svoje fobije, primjerice o vje t
ini kojom pauk plete mre u ili o ljepoti ispletene mre e. Zavirimo li tijekom terapi
je u mozak, vidjet æemo da osobe podra uju s fobijom povezane neurone i uvje bavaju ih
da djeluju u novom smjeru. Mjesto brzog puta straha, koji bi ih inaèe uspanièio, za
uzima sporiji kortikalni put, koji aktivira novostvorene veze. Sa stotinama i st
otinama poku aja, poruka »nije opasno« sve je utisnutija u nove krugove, a strah prela
zi u podruèje razuma.
Uz kljuèna podruèja poput amigdale i èeonih re njeva kore, koja imaju veliku ulogu u svi
m èuvstvima, ovdje sudjeluje niz mo danih mehanizama i podruèja. Brzoplet odgovor na o
dreðeni èuvstveni podra aj utiskuje se u mo dane neuronske krugove. No novoroðenèe se, osim
ako ga na to ne potaknu upla eno lice ili prestra en glas roditelja, neæe bojati uvija
juæe zmije sve dok se uèenjem takvih boja ljivih odgovora ne uspostave odreðene ivèane vez
. Toliko toga ovisi o uèenju i pamæenju.
Ponovno æu se poslu iti primjerom naglog noænog buðenja. Nakon to me probudi glasan zvuk,
poput lave a lisice, oslu kivat æu daljnje zvukove i istodobno u pamæenju tra iti to je i
vor zvuka koji sam èuo. Pamæenje æe ponuditi nekoliko odgovora: »Zvuèi poput ivotinje èu
to prije, lave pasa, mijaukanje maèke itd.« ili »Navjerojatnije je lisica - one se uvij
ek skitaju oko tvojih kanta za smeæe.« Pretra ujem cijelu autobiografiju, stvari koje
sam nauèio pro log tjedna i stvari koje sam nauèio u djetinjstvu. Upita li me zatim su
pruga to se to èulo, jo æu jednom konzultirati pamæenje kako bih odgovorio: »Lisica.«
Tako, usporeðujuæi trenutaèan do ivljaj s iskustvom, tj. sadr ajem pamæenja, mogu prikladno
usmjeriti svoj odgovor. U iduæem æemo poglavlju prou-
147
èiti kako se razvija sposobnost mozga da pamti sjeæanja o svijetu te naèine ki ko ga o
pisujemo.
Zanimljivo je daje velik dio fobija usmjeren prema stvarima koje bi u na e drevnoj
pro losti predstavljale pravu prijetnju: zmijama, paucima, otvorenir prostorima,
gu vama i visinama, primjerice. Moglo bi se stoga zakljuèiti da s fobije uvje bane rea
kcije za pre ivljavanje, no neprimjerene dana njim ivo nim uvjetima. Èini se da smo ust
rojeni za izbjegavanje, ili mo da uèenje izbje gavanja, stvari koje bi nam bile najv
eæa prijetnja dok smo ivjeli u savani. Ps holog Martin Seligman u svojem je evoluci
jskom obja njenju èovjekovih fobij uporabio pojam »pripravnost«.40 Primijetio je da post
oje tri vrste podra aja n koje smo se pripravni bojati. Prvo, sve to mo e biti poveza
no s bole æu - npi prljav tina opæenito, trunuæe meso, crvi. Drugo, opasne ivotinje - zmij
i pat ci, recimo. U treæu kategoriju spadaju podra aji koje je Seligman nazvao »iste
vrsnima«, odnosno ljudi koji su prijetnja. U nju bismo mogli svrstati ksenofe biju
, to izvorno znaèi strah od nepoznatih osoba, premda se danas taj pojari èe æe rabi kao n
aziv za odbojnost prema drugim nacijama ili kulturama.
Pokusi uvjetovanja Arnea Ohmana s instituta Karolin ka pokazali su kak< smo doista
predodreðeni da se bojimo predmeta ili ivotinja iz tih irokih ka tegorija. Sastojal
i su se od uèenja nefobiènih ispitanika da prikazanu sliku s strahom povezu davanjem
elektro okova dok su je promatrali.41 Mnogo ih j br e uvjetovao da osjeæaju strah kad
im je prikazivao slike zmija ili ljutitih ljud skih lica, nego, recimo, nasmije e
no lice ili sunce. Tome je vjerojatno kume vala evolucija - oblikovala nam je mo
zgove tako daje najizglednije da æemo s< pla iti stvari koje su najveæa prijetnja na em
opstanku.
Promjena raspolo enja
Volim popiti èa u finog bijelog burgundea ili dobrog crvenog ehambertina, oso bito p
oslije stresnog dana. Moje je pona anje tada djelomice nalik pona anji nesretnika ko
ji na ulici rabe igle i lule za pu enje eracka. Èini se kako nem; ljudskog dru tva koj
e se ne upu ta u konzumaciju opojnih sredstava, bilo zboj obrednih ili posve rekre
acijskih pobuda. Mnoge religije, ukljuèujuæi moju, ka njavaju konzumaciju odreðenih opo
jnih tvari. U idovstvu, vino ima obredni vrijednost, njegova svojstva dobro prepo
znaje psalamopjevac: »...vino koje raz galjuje èovjekovo srce.« U kr æanstvu ima va nu simb
lièku vrijednost i kljuèar je dio prièesti. I, naravno, potièe dru eljubivost i opu tenost,
stvarajuæi priklad nije uvjete da ljudi potvrde prijateljstva i vrijednosti. Mnoga
uroðenièka dru
148
Èuvstveni um
tva konzumiraju spojeve dobivene iz kaktusa, li æa koke, gljiva i mnogih drugih bilj
aka kako bi izazvala halucinacije ili druga stanja slièna transu. Konzumenti se ka
tkad nadaju da æe se tako pribli iti vi oj sili ili alternativnoj stvarnosti. Tijekom
1960-ih profesor Timothv Leary s Harvardskog sveuèili ta kupio je veliku kolièinu LSD-
a, sintetiène halucinogene droge, eleæi izazvati radikalnu dru tvenu promjenu masovnom
promjenom mo dane kemije. Njegova èuvena fraza »Turn on, tune in, drop out«, koju bi se
slobodno moglo prevesti kao »aktiviraj mozak, uskladi se s okolinom i oslobodi se
nevoljnog«, priskrbila muje tridesetogodi nju zatvorsku kaznu. Stoljeæima prije, pisci
i umjetnici eksperimentirali su s raznim tvarima, stoje Aldous Huxley sa eto opis
ao kao »kemijski bijeg od nepodno ljive osobnosti«. Mnogi su umjetnici, mo da ne posve n
eopravdano, vjerovali da opojna sredstva poveæavaju njihovu kreativnost. Samo meðu p
iscima popis je beskrajan. Primjerice, Baudelaire i Yeats, koji su ekperimentira
li s ha i om, Rimbaud s absintom, Coleridge, De Quincey i Keats s opijumom te Balzac
, kojem je trebao kofein.
Uporaba odreðenih tvari radi promjene mo danih funkcija toliko je ra irena i dugovjeèna
da bismo mogli govoriti o osnovnom ljudskom porivu, poput ivota u skupinama ili u
spostavljanja dru tvene hijerarhije. Je li uzimanje droga u nekom razdoblju moglo
biti evolucijska prednost? Svakida nji je ivot i danas zahtjevan, pa droge koje nam
ga privremeno mogu olak ati, omoguæujuæi nam da zaboravimo ili da svijet drukèije perci
piramo, imaju odreðene koristi u smanjenju stresa. Neke poma u pri opstanku. Ju noamer
ikanci va-èu listove grma koke - izvora kokaina - kako bi zatomili glad i odagnali
umor na velikim visinama. I sam sam ku ao koku kad sam poku avao suzbiti visinsku gl
avobolju dok sam se uspinjao na Ande, na visinu od 4800 metara ili vi e. Moram pri
znati da nije pomogla. Alkohol takoðer mo e biti od privremene koristi - tijekom bor
ba i napada mo e nas uèiniti hrabrijima i odva nijima, a zimi nas mo e ugrijati.
Opojna sredstva imaju dru tvenu svrhu. Samostalno pijenje smatra se obilje jem nesre
tne, mo da ovisnièke osobnosti. Pijenje u dru tvu veæi je u itak - nesumnjivo smo tada nas
mijaniji i opu teniji. Isto bi se moglo reæi za mnoge druge opojne tvari, ukljuèujuæi ka
nabis i kokain. Dakle, konzumacija opojnih sredstava mogla bi djelovati poput sv
ojevrsnog »dru tvenog ljepila«, koje grupno povezivanje èini lak im i trajnijim. Èak se i t
ari koje se konzumiraju u formalnijim okolnostima, poput pejotla i svete »trave« koj
u pu e rastafarijan-ci, rabe u dru tvenu svrhu - obo avanje. Svaki obièaj koji sjedinjuj
e ljude i èuva to jedinstvo koristan je za opstanak.
149
Kako djeluju opojna sredstva? Krajnje pojednostavljeno, inhibiraju odredi na mo da
na podruèja, poput odgovornih, razumnih èeonih re njeva, i pobi ðuju druga, poput putova
kojima se prenose neurotransmiteri dopamin i si rotonin. Konzumacija droga obièno
ima trojak uèinak na mo dane kemijsi procese, a time i na pona anje i percepciju. Sti
mulanti, poput kokaina i amfi tamina, potièu osjeæaje euforije, dobrobiti i dru eljubi
vosti. Usto, èesto stv; raju osjeæaj energiènosti i ubrzanog toka misli. Depresanti, p
oput alkohola i lijekova za nesanicu, imaju obrnuto djelovanje - usporavaju psih
ièke procesi poveæaju opu tenost. Psihodeliène droge, osim to potièu niz promjena raspe lo
ja, mijenjaju percepciju i osjete. Konzumenti mogu osjeæati da vrijem prolazi nevj
erojatno sporo ili apsurdno brzo. Predmeti mogu izgledati nepn porcionalni i mog
u se javiti halucinacije. Na uèinak droge èesto utjeèe osno no raspolo enje osobe ili nj
ezina sklonost depresiji ili anksioznosti. Takoðe na stvoreni do ivljaj utjeèu i okoln
osti u kojima je droga uzeta, tjelesna mas te broj prija njih konzumacija. I geni
imaju ulogu - mnogi Azijci, primjerici ne podnose dobro alkohol, jer ga te ko razg
raðuju.
Tijekom posljednjih godina konzumacija kanabisa toliko se pro irila da n< ke dr ave
eksperimentiraju s »dekriminalizacijom«. Tiskovne kampanje tvrd kako pu enje marihuane
nije nimalo tetnije od opijanja, pa èak i daje m; nje tetno - jer, èini se, ne izaziv
a gubitak inhibicije ili poveæanje agresivnost U odreðenim, èesto publiciranim sluèajevi
ma, suci su odbijali suditi osobam koje su tvrdile da uzimaju marihuanu iz vjers
kih razloga ili radi smanjenja b( lova izazvanih artritisom ili multiplom sklero
zom. Svakog vikenda mlade r; znog dru tvenog podrijetla uzima psihoaktivne droge. U
ovoj knjizi nema dc voljno mjesta da se osvrnemo na cijelu paletu èovjeku poznati
h psihoaktivni tvari, ili èak na najuobièajenije uliène droge, stoga æu se ogranièiti na p
et tv; ri koje se gutaju ili pu e. Èesto se smatra kako »nisu ozbiljne«: nikotin, alke h
ol, kanabis, ecstasy i LSD.
Nikotin
Nikotin je jedna od najzagonetnijih droga. Takoðer jejedna od najèe æe zlopc rabljanih,
a posljedice pu enja duhana dobro znaju i istodobno zanemaruju m lijuni ljudi. Pu en
je cigareta jedan je od glavnih zdravstvenih rizika u SAD-t gdje pu i oko èetvrtine
odraslog stanovni tva. Pu aèi su veæinom mlaðe dob niskih prihoda i nerijetko lo ije obrazo
ani. Va nom se doima èinjenica da s navika pu enja gotovo uvijek stjeèe prije odrasle do
bi. Jo bismo zabrinutiji tre
150
Èuvstveni um
bali biti stoje pu enje meðu adolescentima u porastu te stoje postalo uobièajeno vidje
ti djecu, mo da i mlaðu od dvanaest godina, kako pu e na ulicama. Brojna su se istra iva
nja bavila socijalnim aspektima pu enja i nedvojbeno je utvrðeno da su izgledi za pr
estanak pu enja manji ako je osoba poèela pu ki rano u mladosti.
Uèinci nikotina u mozgu vrlo su slo eni, rijeè je o mje avini stimulirajuæih i smirujuæih d
elovanja. Pobolj ava neke vidove kognicije, primjerice kratkoroèno pamæenje. Mnoga va na
istra ivanja provedena su na glodavcima, jer im se nikotin (u obliku otopine) mo e
ubrizgati u odreðene dijelove mozga povezane s pamæenjem, poput amigdale i hipokampu
sa. Postoje brojne potvrde da su takori nakon takvih infuzija bolje pamtili put k
roz labirint. Neka su istra ivanja pokazala da osobe koje pu e imaju manje izgleda d
a obole od Alzheimero-ve bolesti ili Parkinsonove bolesti. Ispitivanja pacijenat
a s Alzheimerovom bole æu, poremeæajem pozornosti s hiperaktivno æu ili shizofrenijom, pot
vrdila su da bolje pamte i br e reagiraju nakon to su na ko i nosili mali nikotinski
flaster. Takva istra ivanja, zajedno s onima na ivotinjama koja nam poma u da evaluir
amo temeljne mehanizme, mogu imati terapijske implikacije.
Zanimljivo je da nikotin takoðer smanjuje osjetljivost na bol. Pitanje je kon-trov
ezno i razlièita su istra ivanja dala proturjeène rezultate, mo da zato to istra ivaèi nis
vijek u obzir uzimali spol ispitanika. Studije na ivotinjama zbunjuju, jer razlièit
e vrste pokazuju razlièite stupnjeve olak anja bolova. Istra ivaèka skupina dr. Jamnera
s Odjela za psihologiju i socijalno pona anje pri Kalifornijskom sveuèili tu usporeðival
a je mu karce i ene. Pu aèi i nepu aèi, trideset mu karaca i èetrdeset èetiri ene, dobiva
ktro okove. Tijekom pokusa dobrovoljci su nosili flaster koji je katkad sadr avao ni
kotin, a katkad neutralnu tvar. Ne treba ni spominjati da dobrovoljci nisu znali
je li njihov flaster sadr avao nikotin. Mu karci »na nikotinu« bolje su podnosili bol,
no kod ena vidljiva uèinka nije bilo. Dobro je poznato i da nikotin u znatnoj mjeri
djeluje na raspolo enje, no istra ivaèi su to uzeli u obzir i zakljuèili da su utvrðeni uè
nci izravno uzrokovani djelovanjem nikotina. Dio tih istra ivaèa ispitivao je i vezu
stresa i nikotina. Jedna cigareta ubrzava rad srca, no pu enje, ponajprije kod pu aèa
duhana, ima smirujuæe djelovanje. Postoji li razlika izmeðu mu karaca i ena, koju bi s
e moglo pripisati hormonima? Pu aèicama pod stresom, neovisno o tome jesu li uzimale
kontracepcijsku pilulu, brzina rada srca ili krvni tlak nisu se poveæali kao nepu aèi
cama. Izmeðu pu aèa i nepu aèa nije, meðutim, bilo nikakve primjetne razlike.
Nikotin i pu enje cigareta znatno utjeèu na mo dana podruèja povezana s razinom budnosti
, nekim kompulzivnim repetitivnim pona anjima te naèi-
151
nom percepcije nekih osjeta. Ovisnici o nikotinu aktivnost u tim podruèjim pokazuj
u kad im se javi elja za cigaretom te kad im se poka e kutija cigaret; upaljaè, èak i p
epeljara. Taj je uzorak podruène mo dane aktivnosti vrlo slièa onome koji se javlja ko
d drugih tvari koje izazivaju ovisnost. Mo e se doima neobièno to razmjerno blagi uèinc
i pu enja - ne to bolja kognicija, veæa buc nost i opu tenost, primjerice - mogu biti pe
rcipirani kao toliko sna na nagn da zbog koje su mnogu pu aèi u tolikoj mjeri »navuèeni« na
nikotin. Upravo j to, dakako, razlog za to su istra ivanja ovisnosti opæenito toliko v
a na. Premd iznimno va no, nevjerojatno je te ko, naime, dokuèiti toène mehanizme djek van
ja nikotina u mozgu. Èini se da postoje brojni (najmanje dvanaest) recep tori u ivo
tinjskim i ljudskim ivèanim stanicama na koje se taj sna ni duhar ski spoj mo e vezati.
Svaki od tih receptora razlièito utjeèe na rad mozga, n drukèije se naèine pona a s razliè
tim neurotransmiterima. Te receptore, pal | stvaraju razlièiti geni. Genski utjeca
ji na djelovanje pu enja mogu imati va ni
ulogu u rje avanju slo enih pitanja koje ta ovisnost nameæe.
Alkohol
Izmeðu ostalog, alkohol sna no utjeèe na podruèja mo danog debla koja nazi vamo locus coer
uleus i rafe jezgre. Ona imaju va nu ulogu u motorièkoj koordi naciji i budnosti, to
su, nimalo iznenaðujuæe, dvije funkcije koje najvi e oslabi nakon popijenog piæa (ili ne
koliko njih). Tvari poput morfija ve u se na poseb ne mo dane receptore, jer mozak p
roizvodi vlastiti morfij u obliku endorfina spojeva koji se otpu taju kao odgovor
na bol, stres ili tjelesni napor. S alkoholon je drukèija prièa. Nema posebnih recep
tora, a njegove su molekule elektriène negativno nabijene, to znaèi da ih privlaèe elek
trièno pozitivna mo dana po druèja - poput onih unutar membrane ivèane stanice. Prema tom
e, alkoho mo e poremetiti gotovo sve mo dane funkcije.
Alkohol takoðer izaziva oslobaðanje dopamina u nucleusu accumbensu, mo danom sustavu
nagrada, pa njegovo poèetno djelovanje do ivljavamo ugodnim Ta aktivnost unutar na eg
sustava nagrada takoðer obja njava za to alkohol im; ono to psiholozi nazivaju »samopotkr
epljujuæi uèinak«. Drugim rijeèima, po navijamo ona pona anja koja nam nude zadovoljstvo.
Dakle, ma koliko se od luèno kleli, dok tupo gledate u èa u otopljenog antacida, da vi e
nikad neæet« okusiti ni kap, znanost pokazuje da æe vam za to trebati mnogo snage.
Dio uèinaka alkohola mogao bi u manjoj mjeri biti povezan s kemijskim utje èajem na
mozak, a u veæoj s vrlo uvjerljivim moæima sugestije. Psiholozi su te
I
152
Èuvstveni um
stirali osobe koje su dobivale dozu alkohola i one koje su vjerovale daje dobiva
ju, no zapravo su pile èisti tonik. Ustanovili su da samo vjerovanje da pijete mo e
biti dovoljno da stvori mnoge simptome pijanosti, poput seksualnog uzbuðenja ili a
gresivnosti.
Kanabis
U Britaniji se kanabis, ponajprije meðu dijelom mlaðe populacije, konzumira gotovo j
ednako èesto poput alkohola. Do 1960-ih, kad su osobe poput mene poèele putovati u t
zv. hipijevske rajeve, primjerice Maroko, Indiju i Daleki istok, njegova je upor
aba uglavnom bila ogranièena na malu, profinjenu elitu glazbenika, slikara i si.,
te na mornare u velikim lukama. Sjeæam se svojeg iznenaðenja kad sam 1963., do av i odrp
an, obrastao i smrdljiv u Kabul, vidio koliko se konzumira u Afganistanu. No dan
as, 2003., kratka etnja londonskom tr nicom Camden svjedoèi o drukèijem stanju. Na iroko
dostupne sitnice za njegovu konzumaciju - cigaretni papir, lule, limenke za pohr
anu i modne stvarèice s prepoznatljivim nazubljenim listom Cannabis sative- pokazu
ju u kolikoj je mjeri uzimanje te droge postala »normalna« aktivnost.
Kanabis se èesto prikazuje kao »prirodna« i sigurna alternativa drugim drogama, no »prir
odno« ne znaèi »sigurno« ili »bezopasno«. Opijumje »prirodan« - dobiva se izravno iz glavic
a. Kokain se dobiva od listova grma. Mnoge druge tvari, neke vrlo jaki otrovi, t
akoðer se proizvode izravno iz biljaka - ku-kuta, muskarin i atropin, recimo. Uzgr
ed, sve su one u ovome ili onome dru tvu (uz velike opasnosti po konzumente) rablj
ene zbog svojih psihoaktivnih svojstava. Ne bi nas trebala zavesti pomisao da »pri
rodno« uvijek znaèi »dobro«. Sve to unesemo u organizam ima neki uèinak. Cak i prekomjerno
pijenje vode iz najèi æeg planinskog izvora nosi opasnost - u ekstremnom bi sluèaju izaz
valo smrt.
Poèeci konzumacije kanabisa u obliku marihuane ili ha i a se u davno u povijest. Najrani
ji su spomeni naðeni u kineskim tekstovima iz 2737. pr. Kr. Navodi se daje rabljen
u medicinske svrhe, za lijeèenje reumatizma, crijevnih tegoba i, bizarno, rastres
enosti. Iskapanja grobova u zapadnoj Europi i na Bliskom istoku pokazuju da su d
revni narodi vjerojatno posipali sjemenke indijske konoplje na u areno kamenje, mo d
a kao terapiju za bolove, a mo da u obredne svrhe. U mnogo novije doba, pisci popu
t Baudelairea i èlanovi njegova zloglasnog kluba Club des Hachichins (nazvanog po
ha i inima, odnosno asasinima: profesionalnim ubojicama na plaæi arapskog sultana) koz
umirali su smolu ka-
153
nabisa i prièali o natprirodnim do ivljajima. Alkohol takoðer ima medicinsl povijest.
U devetnaestom i poèetkom dvadesetog stoljeæa alkohol je, obièno obliku konjaka, u Bri
taniji èesto propisivan zbog svojih ljekovitih svojstava. Ol èavali smo ga dr ati na o
djelu Londonske bolnice dok sam ondje bio specija zant i vrlo je dobro razbuðivao
lijeènike nakon te ke noæne smjene. Lijeènici prestali davati tinkturu kanabisa protiv b
olova zato stoje pri oralnoj primje imala vrlo promjenjivu apsorpciju i to nije b
ilo standardiziranih pripravak ekstrakta te biljke. Usto, lijekovi protiv bolova
, poput aspirina, paracetamol; kodeina, u obliku tableta bili su djelotvorniji.
Kanabis sadr i vi e od èetiri stotine kemijskih spojeva, od kojih se za ezd set smatra
da izravno djeluju na mozak. Najjaèi je THC, tetrahidrokanabini Istra ivanja provede
na 1980-ih i 1990-ih pokazala su da su cijelim mozgo rasporeðeni posebni receptori
za THC. Kanabinoidni receptori najbrojniji u hipokampusu, malom mozgu, bazalnim
ganglijima i hipotalamusu. THC tim podruèjima smanjuje uèestalost okidanja ivèanih sta
nica. Iz toga mo mo stvoriti opæenitu sliku kako ta droga mo e utjecati na razlièite fu
nkcij Primjerice, jedna od uloga hipotalamusa je regulacija apetita - konzumer k
anabisa vrlo èesto izjavljuju da osjeæaju jaku glad. Nadalje, kanabis oslablju motor
ièke funkcije, koje obavljaju mali mozak i bazalni gangliji. Prema pod cima amerièko
g Nacionalnog instituta za zloporabu droga, izmeðu est i jed naest posto rtava kobni
h nesreæa u krvi ima THC. Pamæenje, u kojem velil ulogu ima hipokampus, konzumacija
kanabisa znatno oslabljuje. takori ko maje THC davan tijekom osam mjeseci imali s
u gubitak hipokampalnih st nica jednak onome koji bismo normalno oèekivali kod dvo
struko starijih l kora. Kanabinoidi potièu oslobaðanje dopamina i to se djelovanje, u
z ugoc koju droga izaziva, mo e blokirati lijekovima koji blokiraju opijate sliènog
dj lovanja. Jedan takav lijek je nalokson, koji anesteziolozi rabe kako bi razbu
d pacijente nakon anestezije.
No jo nam nije posve jasno kako THC djelovanjem u mozgu stvara mnoj ugodne uèinke k
anabisa, poput osjetljivije percepcije i opu tenosti. Kanabin idni receptori prisu
tni su unutar mo dane kore, pa bi bilo kakva smetnja u nc malnim kemijskim procesi
ma u njoj izazvala promjene u procesima mi ljenj Kanabis bi mogao djelovati i na c
rnu jezgru, podruèje u bazalnim ganglijin odgovorno za nastanak voljnih postupaka.
Mnogi konzumenti navode osjeæ je letargije i bezvoljnosti, to mo e biti posljedica s
metnja u tom podruèju. > tu valja napomenuti kako droga ne utjeèe na svakoga jednako
. Amerièki k mièar Lenny Bruce rekao je daje izbjegavao kanabis jer gaje èinio iznimr
razdra ljivim i hiperaktivnim. Neki osjete stvarnu tjeskobu, postanu paran
154
Èuvstveni um
idni i osjeæaju se progonjeno. Drugi pak imaju vidne i slu ne halucinacije, ali ne u
vijek ugodne. Jo nije potpuno jasno zboga èega je uèinak toliko razlièit. Jedino mo emo r
eæi kako se èini da su neki ljudi predisponirani za odreðeni uèinak, osobito ako su u pr
o losti imali neku psihièku bolest. Kad za koga ka emo da »nije veseo pijanac«, mislimo da
na njega alkohol djeluje ponajprije negativno, pa ne bi trebalo biti nikakvo iz
nenaðenje ako postoje i nesretni pu- aèi kanabisa.
Godine 1998. jedno je parlamentarno povjerenstvo britanskoga Gornjeg doma razmat
ralo primjenu kanabisa u medicinske svrhe.42 Tema je do la na red jer su mnogi pac
ijenti, ponajprije oni s bolestima ivèanog sustava, npr. multi-plom sklerozom, uzim
ali kanabis kako bi ubla ili simptome poput bolova, muènine, te koæa s vidom i tremora.
Time su riskirali tu bu i zatvorsku kaznu, posebice ako su ga, jer legalno nije bi
o dostupan, sami uzgajali. Povjerenstvo je izrazilo puno suosjeæanje s njihovim st
anjem i vladi preporuèilo urno pokretanje klinièkih ispitivanja kanabinoida - jer bi
za uporabu droge u medicinske svrhe bila, naravno, nu na dekriminalizacija. Za sam
o est mjeseci od objavljivanja izvje æa, vladin je ministar u potpunosti odbacio zakl
juèke povjerenstva, i, mislim, pogrije io. Takva predvidljiva, mehanièka odluka rezult
atje negativnog stava prema svakom obliku konzumacije droga u na em dru tvu - osim a
lkohola i cigareta, koji su, dakako, odgovorni za daleko vi e smrti i bolesti od b
ilo kojeg okolinskog èimbenika.
Na kraju rada povjerenstva zbila se ijedna duhovita anegdota. Svako parlamentarn
o povjerenstvo prigodom objavljivanja novog izvje æa sazove tiskovnu konferenciju. T
om je prilikom, neposredno uoèi konferencije, jedan parlamentarni èinovnik, koji je
inaèe sjajno organizirao rad povjerenstva, istaknuo da æe novinari zacijelo svakog o
d nas u povjerenstvu pitati jesmo li probali kanabis. Vrlo nam je taktièno sugerir
ao da bismo trebali razmisliti to æemo odgovoriti, oèito eleæi da damo ne odveæ kontrover
an odgovor. Priznajem da sam bio jedan od »njihovih gospodstava« koji su u davnoj pr
o losti imali nekih manjih iskustava s uèincima te droge. Dok sam sjedio ondje razmi l
jajuæi to bih mogao priznati, Lord Porter, zadivljujuæi osamdesetogodi njak, briljantan
akademik s mog sveuèili ta i dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1967., nagnuo se p
rema meni i apnuo: »Nikad nisam probao kanabis.« I zatim prilièno èeznutljivo dodao: »Kaka
je?«
155
Ecstasv
Od kraja 1980-ih meðu poklonicima odreðenih vrsta plesne glazbe omiljei je postala s
intetièka droga pod nazivom metilendioksimetamfetamin ili ski æeno MDMA. Popularno z
vana ecstasj, ili eks ili bombon, brzo je stekla upo te u mladenaèkoj kulturi. Sijeèn
ja 2002. list Observer objavio je kako je do ; do policijskog izvje æa u kojem se navo
di kako se u Velikoj Britaniji svakog kenda konzumira dva milijuna tableta. To j
e dvostruko vi e od podatka koji 1999. iznio Europski centar za praæenje droga.
Drogu je prva patentirala njemaèka farmaceutska tvrtka Merck 1913., no i kad je ni
je prodavala. Smatra se daje Merck htio razviti supresant apetita, no lij je iz
nama nepoznatih razloga ostao zaboravljen. Izmeðu 1977. i 1985. nekolil je eksperi
mentalnih terapeuta dobilo dozvolu da ga testira u psihoterapijski tretmanima. N
o tijekom 1980-ih naèina pripreme lijeka domogli su se ileg; ni amerièki kemièari. Kak
o je droga bivala sve popularnija, organizirani k minal preuzeo je njezinu masov
nu proizvodnju i distribuciju. Neke procjei govore da veæina tableta koja doðe u Bri
taniju i koje se danas prodaju po cij ni od dvadesetak do stotinjak kuna potjeèe i
z nizozemskih laboratorija, a pr izvodna im cijena iznosi kunu do dvije.
Glavno djelovanje cato^jaumozgu vezanje je na serotoninske receptore, sprjeèava re
apsorpciju tog neurotransmitera. To znaèi da se u sinapsama zad ava poveæana kolièina s
erotonina, a to, pak, izaziva kratkoroèno pozitivno ra polo enje i srdaènost, kao i veæu
energiènost. Osim toga, djelovanje povi ei razine serotonina na hipotalamus i mo dano
deblo uzrokuje gubitak apetit; mi iæne grèeve, simptome primijeæene kod konzumenata.
Ecstasj takoðer poveæava koncentraciju i zaustavlja reapsorpciju dopamin To obja njava
jo dva njegova uèinka. Prvo, u mnogih konzumenata izaziva z dovoljstvo i ele ga pon
ovno uzeti. Drugo, do ivljaj koji iskuse katkad im izazo1 pretjeran osjeæaj svrhovit
osti i va nosti. Da citiram mladog konzumenta ecst syjau Observerovu èlanku: »To je na
jbolje, najpozitivnije iskustvo mog ivot ivot mije bolji.« Visoke razine dopamina op
a ene su kod osoba koje pate c manije i psihotiènih deluzija, psihièkih stanja razmjer
no sliènih onima koja p sti u mistici i u ivatelji odreðenih droga. Konzumenti opisuju o
sjeæaje goto\ religijske snage - vide stvarnost onakvu »kakva ona doista jest«, a sebe
i okoli svijet percipiraju kao lijepo ureðen uzorak meðusobno povezanih pojava.
U usporedbi s procjenom broja redovnih konzumenata, smrtnost povezana ecstasjjem
razmjerno je niska. Britanska je policija, recimo, do 2001. izvijestila samo est
rtava. Posve opravdano, o tim se smrtima mnogo govorilo u medi
Èuvstveni um
ma, a bolnijima ih je uèinila èinjenica da su umrli veæinom bile mlade osobe na pragu
zrele dobi. Jesu li sve te smrti bile izravna posljedica ecstasyja i dalje je ot
voreno pitanje. Uzimanje bilo koje tvari nepoznata podrijetla nosi oèite opasnosti
. Kao tvar koju proizvode pojedinci koji mo da ne posjeduju ni ud benik iz kemije, n
ego raspola u nekim nepouzdanim podacima s Interneta, ecstasj nipo to nije sigurna d
roga. Visoke zarade u cijeloj prièi znaèe da postoji velika opasnost nesavjesnog pon
a anja raspaèivaèa. Policija redovito plijeni tablete za koje se poslije ispostavi da
su lijekovi za pseæe crijevne parazite, tablete za oksigenaciju akvarija ili table
te s visokim razinama drugih, jeftinijih opojnih spojeva.
Bilo je poziva za izdvajanjem ecstasjja iz skupine te kih droga (va eæi hrvatski kazne
ni zakon ne poznaje razliku izmeðu lakih i te kih droga, op. p.), a time i smanjenje
m kazna za posjedovanje i preprodaju. Zagovornici promjene tvrdili su da nema do
kazane povezanosti izmeðu ecstasjja i nasilja - kao stoje sluèaj s alkoholom. Tvrdil
i su takoðer da, za razliku od kokaina ili heroina, ne tjera konzumente u kriminal
radi financiranja navike.
Za mene najuvjerljiviji dokazi protiv svrstavanja ecstasjja meðu lak e droge potjeèu i
z neuroznanosti. Andy Parrott sa Sveuèili ta East London ispitivao je kratkoroène i du
goroène uèinke ecstasjja na mo dane kemijske procese. Ustanovio je da èak svaki peti nov
i konzument do ivi odreðen gubitak pamæenja. Redovita uporaba remeti mo danu sposobnost
trajne proizvodnje serotonina, to izaziva poti tenost i nesanicu. Dr. George Hatzid
imitriou i njegove kolege s Nacionalnog instituta za psihièko zdravlje u Bethesdi
proveli su neka va na istra ivanja na majmunima.43 Utvrdili su da su promjene na ser
otoninskim neuronima trajale do sedam godina nakon prestanka uzimanja ecstasjja
te da su o teæene ivèane stanice nakon oporavka èesto bile abnormalne. Istra ivanje britan
kog Nacionalnog centra za ovisnost ustanovilo je kako je vjerojatno da æe svaki èetv
rti redoviti konzument razviti ozbiljan psihijatrijski poremeæaj. Premda su izgled
i za pojavu psihijatrijskog poremeæaja i u opæoj populaciji visoki, taje brojka ipak
vi a od populacijskog prosjeka (svaki peti Britanac). O spu tanju ecstasjja u skupi
nu lak ih droga uopæe ne bi smjelo biti govora dok se ne sazna vi e o njegovim tetnim n
uspojavama.
LSD
Drvene rezbarije iz srednjeg vijeka prikazuju fenomen poznat kao »oganj sv. Antuna«
u kojem cijela naselja obuzme svojevrsna kolektivna mo dana groznica, pa ljudi ple u
na ulicama dok se ne sru e od iscrpljenosti. Takve su epizode
157
vjerojatno bile izazvane konzumiranjem tvari pod imenom ergot, gljivice ko raste
na ra i. Ergot, izmeðu ostalog, uzrokuje su avanje krvnih ila, to mo; dovesti do mo dani
smetnja i te koæa s krvnim optokom.
Jedna od najdivnijih osoba koju sam imao prilike upoznati bio je profesor Chassa
r Moir s Oksforda, moj biv i ef te briljantan kirurg i potpun, skroma akademik. On
je zaslu an za sintezu aktivne tvari u ergotu, na temelju èega 1930-ih proizveo ergo
metrin. Taj lijek kontrahira maternicu i njezine krvne 2 le toliko uèinkovito i po
uzdano daje spasio milijune ivota diljem svijeta. Te ko krvarenje nakon poroda da
nas je rijetkost. Jedna je vicarska farmaceutsl tvrtka potkraj 1930-ih poèela s ist
ra ivanjima moguæih terapijskih uèinaka e gota. Ergot je zatim postao sastojak nekih o
d prvih uèinkovitih lijekova za m grenu, od kojih su poneki jo u uporabi. Poku avajuæi
izdvojiti druge njegoi sastojke, kemièar Albert Hoffmann nehotice je malu kolièinu p
rolio po ko Njegov opis onoga stoje uslijedilo u ao je u legendu.
Èetrdeset minuta poslije Hoffmann je osjetio vrtoglavicu, izoblièenja vida paralizu.
Toliko se zabrinuo daje zamolio jednog od laboranata da ga odveæ kuæi. Na put su po l
i biciklima jer su vladale ratne nesta ice goriva, paje Ho fmann do dolaska kuæi veæ p
oèeo pro ivljavati zastra ujuæe senzacije. »Pozn ti predmeti i komadi namje taja poprimali
u groteskne, prijeteæe oblike. Si sjeda [koja je Hoffmannu donijela malo mlijeka].
.. vi e nije bila gða R., neg zlobna, podmukla vje tica pod arenom krinkom.« Hoffman ka e
ako je j< zovitiji od izoblièene percepcije vanjskog svijeta bio osjeæaj radikalne p
romji ne u njemu samome. »Svaki poku aj da prekinem raspadanje vanjskog sviji ta i r
astapanje svojeg ega doimao se uzaludan. Obuzeo me demon. Odvede sam na drugi sv
ijet, drugo mjesto, u drugo vrijeme.«44 Nakon ove zabrinjav; juæe prièe o opsjedanju t
e ko je povjerovati daje ta droga, dietilamid lizergii ske kiseline, uopæe mogla pos
tati popularna. Zvuèi poput najgore noæne mori No 1960-ih lijek nije bio stigmatizir
an kao danas. Kriminal povezan s drogam bio je mnogo manje ra iren, a zapadno je d
ru tvo izlazilo iz poslijeratnog ra; doblja suzdr avanja i sljedovanja. Mladi su ima
li ne to vi e novca i vremena, u zraku se osjeæala sloboda.
Istra ivaè-kemièarjohn Beresford, potaknut Hoffmannovom prièom, kupi je odreðenu kolièinu d
oge od vicarske farmaceutske tvrtke. Preko Beresfoi da droge se domogao predavaè na
Harvardskom sveuèili tu Timothv Lear koji je u tom dobu prouèavao uèinke halucinogenih
gljiva, i ku ao je s kock com eæera. Learvja se iskustvo toliko dojmilo daje naruèio jo
sto grama. T jekom 1960-ih, u mnogim krajevima dobu neogranièena optimizma, LSD s
naveliko uzimali poklonici hipijevske kulture. Mnogi su svoja iskustva izjedna
158
Èuvstveni um
èavali s mistiènim stanjima kakva opisuju istoèni filozofi i religijske osobe. Jedno j
e vrijeme èak pokusno rabljen u psihijatrijskim bolnicama kao lijek za depresiju i
shizofreniju.
Sad kao na zid nailazim na poznatu te koæu, temu koja se neprestano ponavlja u ovoj
knjizi. Sv. Augustin prilièno ju je lijepo sroèio zapisav i: »Ne mogu pojmiti sve to jesa
m.« Imam samo svoj mozak da protumaèim svoj mozak. Svoja iskustva mogu prenijeti sam
o rabeæi pojmove iz svojeg iskustva. Nisam probao LSD, pa se moram osloniti na opi
se osoba koji jesu, a èiji opisi mogu, naravno, prenijeti samo njihov do ivljaj. U 1
960-ima britanska je televizija poku ala doèarati tripna acidu u emisiji s dvojicom
uljudnih voditelja u sivim odijelima, pravim primjerima BBC-jeve kole. Emisijaje
bila iznimno zabavna zbog svojeg ozbiljnog i vrlo istinitog pristupa temi. Dok j
e droga sve jaèe djelovala na njega, voditelj je kruto opisivao izoblièenja prostora
i vremena, gotovo kao da èita neku ozbiljnu vijest. U jednoj fazi planiranja tele
vizijske serije Ljudsko tijelo netko je predlo io da bih mo da ja rado proveo taj po
kus. Odluèili smo naposljetku da bi to moglo izgledati neodgovorno. Istina, dana nje
uobièajene uliène doze LSD-a - izmeðu osamdeset i sto mikrograma - siæu ne su u odnosu na
ono to su uzeli Hoffmann i Leary. Svejedno, uèinci droge mogu biti veoma sna ni èak i
u tako malim dozama.
Konzumenti LSD-a navode niz psihièkih fenomena. Vizualna i prostorna izoblièenja su
najèe æa, predmeti kao da imaju auru, ili ostavljaju trag kad se pomièu. Katkad su zaleðen
i u prostoru, èak i kad se pomièu. Stvari mogu biti neproporcionalne - prijatelj je
proveo veèer sjedeæi u naslonjaèu i smijuæi se svojim golemim dlanovima. Konzumenti takoðe
r opisuju nagle i neobja njive promjene raspolo enja - osjeæaji velike sreæe pr te bez oèit
razloga, a katkad ih zamijene zle slutnje, tuga, èak i strava. Djelovanje je spor
o, vrhunac dosti e otprilike èetiri do pet sati nakon uzimanja, to mo e biti opasno jer
ljudi, misleæi da ne djeluje, odluèe uzeti jo . Na vrhuncu djelovanja konzumenti mogu
osjetiti niz neobiènih senzacija, primjerice da nemaju masu ili da su priljubljen
i o tlo.
O do ivljajima pod LSD-om postoji brojna literatura, poput Vrata percepcije Aldous
a Huxleyja. Neki su konzumenti, èini se, do ivjeli ne to to bismo mogli nazvati stapanj
em sebe i drugih, pa se vi e nisu do ivljavali odvojeni od vanjskog svijeta. To je,
pak, umnogome nalik psihièkim stanjima o kojima su mistici pisali stoljeæima. S drug
e strane, mnoge osobe uzmu LSD i uglavnom ostanu sjediti, opæenito se osjeæajuæi tek »èudn
o«.
Malo se zna o uèincima LSD-a na kemijske procese u mozgu. Drogaje kemijskom strukt
urom slièna serotoninu, ba kao to meskalin, halucinogena dro-
159
ga iz èarobne gljive, nalikuje neurotransmiteru noradrenalinu. Damo li tak1 droge t
akorima, dolazi do ga enja neuronske aktivnosti u rafa jezgrama. 1 je zanimljivo,
jer je rijeè o mo danom podruèju povezanom s buðenjem i sp vanjem (vidi gore). Tijekom R
EM spavanja, kad sanjamo neke od najèudesr jih i naj ivopisnijih snova, rafe jezgre
pokazuju sliènu neaktivnost. Dakle, LS vjerojatno uvodi mozak u stanje budnog sanj
anja.
Locus coeruleus, podruèje mo danog debla pokraj rafa jezgara, u prisutnoj halucinoge
nih droga poput LSD-a poèinje raditi u petoj brzini. Kad takorin podra imo to podruèje,
postaju pretjerano osjetljivi. I najmanji ih podra aj 1 ko prenerazi. Mogli bismo
, dakle, ustvrditi kako LSD ima dvojako djelovanje èini nas iznimno usredotoèenima n
a osjetne podra aje iz okoline, a na e mo gove prisiljava da te informacije tumaèe kao
u snovima.
Stupnjevi ovisnosti
Smatra se da LSD ne izaziva ovisnost. Doista, èini se kako se tolerancija na nj> g
a razvija vrlo brzo, pa konzumenti moraju prièekati nekoliko tjedana do idi æe doze e
le li sa sliènom kolièinom do ivjeti isto djelovanje. S druge strane, i droge poput he
roina i alkohola smatra se da izazivaju vrlo sna nu ovisnost. N uspiju li dugotraj
ni konzumenti doæi do doze eljene droge, do ivljavaju tjeli sne siptome ustezanja (ap
stinencije). Uvrije enoje mi ljenje kako kokain, ecsta. i kanabis nemaju takva svojs
tva, no konzumenti izjavljuju da i o njima razvijaj jednaku ovisnost. Crack, obl
ik kokaina, na osobito je zlu glasu zbog izazivanj sna ne udnje.
Kako je to moguæe, ako na a tijela ne stvaraju potrebu za odreðenom tv; ri? Odgovor na
s vraæa na mo dani sustav nagrada, toènije na va nu ulogu d( pamina u podruèjima poput nuc
leusa accumbensa i snagu uvjetovanja. Kokai izravno uzrokuje poveæanje razine dopa
mina u nucleusu accumbensu, tj. ula; duboko u na osobni sustav nagrada. Znamo tak
oðer da æe takori sami sel davati svaku tvar koja jednako djeluje na njihov nucleus a
ccumbens. Tu spadaj kanabis i ecstasj. Kad se upustimo u bilo koji oblik ugodnog
pona anja, stvar; mo neuronski put izmeðu nagradnih sredi ta i sjeæanja na to iskustvo.
Veza i; medu njih mo e biti toliko jaka da ovisnici o heroinu i kokainu katkad na
vod da sna no ude za drogom veæ samo ako se naðu u okolini sliènoj onoj u koje su se drog
irali. Primjerice, prizori zrcala i srebrne folije, èajnih lica i igala i èak ulica g
dje je droga kupovana, mogu izazvati fiziolo ke promjene povezan s ustezanjem, pop
ut ubrzanog rada srca i povi enog krvnog tlaka. Kad su u jec
160
Èuvstveni um
noj studiji biv im ovisnicima o kokainu prikazana pomagala za konzumaciju, skanovi
mozga otkrili su aktivnost u prefrontalnoj kori i prednjem dijelu cin-gularne v
ijuge, podruèjima povezanima s motivacijom. Zahvaljujuæi siæu nim okolinskim znakovima,
njihovi su ih mozgovi poticali da podu tra iti drogu.
Lako je, stoga, razumjeti za to se, nakon to se oslobode ovisnosti, toliki vraæaju dr
ogama, osobito zateknu li se u istoj okolini. Epidemiolog Lee Robins 1971. prouèav
ao je 898 amerièkih vojnika u Vijetnamu. Polovica su bili èesti konzumenti opojnih d
roga, primjerice opijuma, heroina i morfija. Njih 225 izvijestilo je o simptomim
a svojstvenima ovisnosti o tim drogama. Robins je na istim vojnicima proveo kont
rolno istra ivanje po njihovu povratku u SAD i utvrdio da se 95 posto prija njih ovi
snika prestalo drogirati. Prema tome, tim su vojnicima svi znakovi ili okidaèi zbo
g kojih su se htjeli domoæi droge bili povezani s Vijetnamom. Kad su ih odvojili o
d njih, potreba za drogama je nestala.
Opæenito govoreæi, gotovo sve psihoaktivne droge koje mijenjaju percepciju ne samo d
a imaju trenutaène tetne nuspojave, nego mogu izazvati trajne posljedice. Razlog ne
popravljive tete djelomice mo e biti to stalno jaèanje ne-uronskih veza trajno mijenja
funkcioniranje uma. Alkohol mo emo smatrati tipiènim primjerom. Pijenje alkohola ne
rijetko smatramo razmjerno beznaèajnim, a pripitost pomalo komiènom. Ostavimo sad po
strani izgubljene radne dane zbog alkohola. Rijeè je o kudikamo najzloporabljivano
j drogi diljem svijeta i o drogi èiji su negativni uèinci vidljivi u zdravstvenim sl
u bama gotovo svih zemalja. Vi e od petnaest posto Britanaca koji zatra e pomoæ u hitnim
slu bama ili na traumatolo kim bolnièkim odjelima imaju ozljede povezane s alkoholom.
Oko 25 posto mu karaca primljenih u bolnice kao hitni sluèajevi ondje su zbog zlopo
rabe alkohola. Godi nje u Engleskoj i Walesu zbog izravnih posljedica njegova djel
ovanja umre vi e od pet tisuæa ljudi. (U hrvatskim se bolnicama od bolesti izazvanih
alkoholom godi nje lijeèi izmeðu pet i deset tisuæa ljudi, a od posljedica konzumiranja
alkohola u Hrvatskoj godi nje umre vi e od 2500 osoba, op. p.).
Izuzmemo li uèinke na druge va ne organe poput srca i jetre, alkohol najveæe promjene
izaziva u mozgu. Isprva se doima poput stimulanta, no najveæim je dijelom depresan
t sredi njeg ivèanog sustava. Remeti djelovanje neurotransmitera GABA-e, pa nadzor pr
ednje kore progresivno nestaje. Pojedinosti nisu nimalo ugodne. Premda u poèetku m
o e izazvati osjeæaj sreæe i ugode, alkohol izaziva gubitak emocionalnog nadzora, nasi
lno pona anje, nemoguænost koordinacije pokreta, muèninu, zbunjenost, stupor (stanje k
ad je osobu gotovo nemoguæe probuditi) te komu. Alkoholna koma nije zanemariv prob
lem - rezultira smræu u jednom od svakih dvadeset sluèajeva. Kad osobe koje intenziv
no
161
piju nakon otprilike pet godina razviju ovisnost, pomraèenja, noæne more i h lucinac
ije postaju uobièajeni simptomi ustezanja. Ustezanje takoðer izaziva n obuzdan tremo
r udova, delirij, te epileptièke napadaje koji ne reagiraju uvij< na antiepileptik
e. Dulja konzumacija dovodi do propadanja mo danih tki\ ponajprije malog mozga zbo
g pomora Purkinjeovih stanica, zatim do neishi njenosti uz slabljenje vida, gubi
tak pamæenja i slabljenje intelekta. Premda nipo to nije potpun popis strahota, dobr
o dokumentirane posljedice su i d mencija izazvana gubitkom kortikalnih neurona,
o teæenja ivaca te paraliz Naposljetku, valja spomenuti kako u mojem podruèju medicine
zlouporaba; kohola sna no utjeèe na razvoj djeteta u maternici. Izaziva, izmeðu ostal
og, a normalnosti glave i lica te rada mozga. Posljedice alkohola mogu biti jedn
al ozbiljne kao ponavljane ozljede u boksu ili, naravno, te ka ozljeda glave.
Premda bismo poglavlje mogli okonèati i turobnije, vratit æemo se nakratl jadnom Phi
neasu Gageu i dati mu zavr nu rijeè. Otkad je godinama po nj govoj smrti dr. Harlovv
dao iskopati lubanju, ona se pomno èuva u Harvard Nedavno su Hannah i Antonio Dam
asio objavili zanimljivu ponovnu procj nu Gageovih ozljeda.45 Nakon to su fotogra
firali lubanju izvana i iznutra te pomno izmjerili, a zatim te mjere usporedili
sa eljeznom ipkom, posvetili i se prouèavanju tragova na lubanji. Korisne podatke do
bili su bri ljivim pregl dom otvora na lubanjskim kostima, mjesta nedostajuæeg kutnj
aka i malih k hotina na lijevoj strani lica. Pomoæu trodimenzionalnog modeliranja
mozga prikladne raèunalne obrade, zajedno su sa suradnicima uspjeli rekonstruir ti
sedam moguæih putanja ipke kroz mozak. Kako nije bilo nikakve infekcij to znaèi da ipk
a nije probila tekuæinom ispunjene mo dane upljine, dvije s putanje odmah iskljuèili.
Naposljetku, procesom eliminacije, pomnom dedukcijom te znajuæi osnovr klinièke info
rmacije, poput èinjenice daje Gageu poslije ozljede govor osta oèuvan ( to znaèi daje Br
ocino podruèje bilo nedirnuto), znanstvenici su stv< rili potpunu sliku. Jasno je
daje za to bilo nu no i podrobno znanje o ustroj suvremena mozga. Tim iznimnim for
enzièkim postupkom Damasijevi su uspji li pouzdano procijeniti putanju ipke. Njihov
i su rezultati jasno pokazali daj kritièno o teæenje nastalo u ventromedijalnom podruèju
prefrontalne kor To je podruèje koje u najmanju ruku djelomice nadzire obradu èuvst
ava, s< cijalnu kogniciju i pona anje. No pokrajnja su podruèja, koja obraðuju drug vi
dove kognicije, poput jezika, sposobnosti raèunanja i na e percepcije osol nog prost
ora, morala ostati neo teæena. Zanimljivo je i to o teæeno podruèj ima veliku gustoæu sero
inskih receptora. Istra ivanja na majmunima, na me, dosljedno pokazuju da agresivn
i i nekooperativni majmuni imaju niske r;
162
Èuvstveni um
zine serotonina. Mo da, naposljetku, poput nekih od pacijenata nad kojima je obavl
jena prefrontalna lobotomija, Phineas Gage du u nije izgubio vlastitom pogre kom - s
iznimkom trenutka dotad neuobièajene nepa nje.
163
esto poglavlje
Uèeni um
Sveti rimski car Fridrik II. (1194. - 1250.) slovioje kao znanstvenik-amater.Jei
nogaje dana tako svoj dvor ispunio poznatim astrolozima i uèenjacima. Napisa je k
njigu o pripitomljavanju sokola, a na pravilnoj uporabi jezika ustrajao je ti li
ko da je jednom nesretnom pisaru koji mu je pogre no napisao ime - Fredei cus umje
sto Fridericus- dao odsjeci palac. Jako je volio provoditi pokuse, koji s obièno u
kljuèivali sna an element okrutnosti. Podrobne prièe o Fridriku pisa je Salimbene Parm
ski, talijanski franjevac koji je umro 1287. Oèito mu je bil jasno kako je car neo
buzdan, no izgleda da mu se divio. Prema njegovim zap sima, Fridrik je jednom pr
ilikom izabrao dva mu karca, obilato ih nahrani svakojakim delicijama, a zatim jed
nome naredio da poðe spavati, a drugom da ode u lov. Iduæegje jutra obojicu dao rasp
oriti pred svojim oèima, oèekuji æi da æe vidjeti kako je mu karac koji je spavao probavio
vi e hrane. Dvorski I jeènik zakljuèio je daje spavaè doista bolje probavio hranu, no t
o je vjerojatn izmislio, jer su se svi Fridrikovi uposlenici bojali proturjeèiti c
aru. U drugoi bizarnom pokusu, car je dao zatvoriti dva osuðenika u hermetièki zatvo
ren prostoriju. Pozorno je promatrao sobu izvana, nadajuæi se da æe uhvatiti trem ta
k u kojem æe du e mu karaca napustiti njihova tijela i pobjeæi.
No Fridrik II. poznatiji je po zanimanju zajezike. Nadahnuæe je na ao u H< rodotovoj
prièi o egipatskom faraonu Psamtiku I., koji je htio otkriti jesu li pr narod na
svijetu bili Egipæani ili Frigijci, preci Grka. Kako bi to doznao, Psan tik je ote
o dva novoroðenèeta i dao ih odgojiti u potpunoj izolaciji, sa stra i rima koji im se
nikad nisu obraæali. Prema Herodotu, prva rijeè koju je jedn od djece izgovorilo bil
a je »becos«, na frigijskome »kruh«, stoje razdraganii Grcima bila potvrda da su oni pra
vi nasljednici svijeta. Nezadovoljan tim r< zultatom, Fridrik je odluèio ponoviti
pokus. Kako bi bio posve siguran da æ njegovi ljudski zamorci biti potpuno izolira
ni od ljudskog govora, pobrinuo s da njegovatelji budu gluhonijemi. Rezultati su
ga uvelike razoèarali. Oèekiva je da æe djeca progovoriti hebrejski, po njegovu mi ljen
ju prvi jezik. No ta dj(
164
Uèeni um
ca nisu progovorila hebrejski, ali ni latinski niti grèki. U iznimno ogranièenim uvj
etima u kojima su rasla gubila su inteligenciju i sposobnost uèenja.
U drugome smo poglavlju ukratko objasnili za to su Fridrikova prèkanja bila osuðena na
neuspjeh. Mozakje iznimno plastièan organ, njegove se neuron-ske veze grupiraju i
regrupiraju prema informacijama koje u njega uðu. Ako se funkcije poput govora i
jezika ne rabe, osobito u vrlo ranoj dobi, one se neæe pravilno razvijati i njihov
e æe neurone preuzeti druge funkcije.
Mozak u maternici
Mozak se u maternici razvija naglo, svake minute nastane do 250 tisuæa ivèanih stanic
a. Rasti nastavlja i po roðenju, a nakon dvije godine dosti e osamdeset posto te ine o
draslog mozga. Istodobno se odvija temeljit, nemilosrdan proces uklanjanja vi kova
zvan apoptoza, koji mozak prekraja prema potrebama koje mu je nametnula okolina
. Apoptoza, rijeè koju je skovao Hipokrat, na grèkom znaèi »opadanje li æa«, a danas se njo
naziva stanièno odumiranje. Apoptoza je prisutna u svim organima, osobito tijekom
ranog razvoja. Najbolji primjer kojeg se mogu sjetiti razvoj je dlanova. U mater
nici dlanovi isprva nalikuju lopaticama, no zbog apoptoze veze u tkivu vrlo rano
odumiru, pa dolazi do razdvajanja prstiju. Takoðer, svima nam je zasigurno poznat
o kako raste punoglavac, kako gubi rep i postupno se razvija u abu.
U maternici se mozak poèinje razvijati dva tjedna po zaèeæu. Prva tvorba nastaje oko es
naestoga dana - neuralna ploèa. Tijekom iduæih pet dana ta se eliptièna tvorba pro iri i
spljo ti u oblik nalik kru nici s brazdom usjeèenom na vrhu. Brazda zatim srasta, pa
nastaje cijev unutar cijevi. Iz prednjeg kraja te neuralne cijevi razvija se moz
ak, a iz stra njega leðna mo dina. Otprilike od te toèke pa do roðenja dolazi do golemog p
oveæanja mo dane mase. Mozak se dijeli i umno ava ba kao to pod mikroskopom vidimo da to
èine stanice. Najprije se prednji kraj neuralne cijevi razdvaja u tri dijela: pre
dnji, srednji i stra nji mozak. Nakon sedam tjedana svaka se od tih tvorba ponovno
dijeli.
Prve godine
Neke su mo dane funkcije prisutne pri roðenju, ali jo nisu potpuno povezane. Veæina se
aktivnih podruèja kod novoroðenèadi odnosi na osnovne mehaniz-
165
me pre ivljavanja - disanje, hranjenje, osjete i pokrete. Pri roðenju prisutne : i o
dreðene veze koje neæe opstati do djetinjstva i odrasle dobi. Primjerice, i meðu slu ne
i vidne kore postoje veze koje pokazuju da su djeca u dojenaèk dobi - kad bi nam b
arem mogla reæi! - vjerojatno sinesteti, tj. èuju boje i vk zvukove. Apoptoza u veæine
osoba tu sposobnost gasi prije sazrijevanja hip kampusa, zbog èega je se ne mo emo
sjeæati.
Ispitali smo pamæenje nekih èlanova na eg istra ivaèkog tima. Jedan se kol ga prisjetio ka
ko bi se prepao djedova zidnog sata kad bi ga podigli da ga vic to se najvjerojat
nije dogaðalo izmeðu druge i treæe godine. Kolegica se pi sjetila oka kad je guska u la u
kuæu i izazvala velik mete - to se moralo zb prije njezine treæe godine, kad se njez
ina obitelj preselila iz sela u grad. Zn kovito, premda je bila rijeè samo o usput
noj anketi uz prijepodnevnu kav sjeæanja su bila grupirana oko sliène dobi. Moje prv
o sjeæanje, i doista misli da ne izmi ljam, se e u doba kad sam imao pribli no godinu da
na. Sjeæam kako sam se stra no ljutio na roditelje kad su me za godi njeg odmora u Ci
ehu, u Derbvshireu, tijekom rata ostavili u kolicima u vrtu. U tome smo zeler lo
m obraslom konaèi tu odsjeli samo dvaput,jednom kad mije bilo dvanae ili trinaest mj
eseci i ponovno kad sam imao èetiri godine. Vrlo dobro pamti taj vrt, osobito iz d
rugog posjetajer mije otac tada darovao avionèiæ od balz koji se u prvom borbenom le
tu slomio na ivici. Buduæi da nikad nisam vid fotografije vrta, mislim da mije sjeæan
je vjerojatno toèno te da nije bilo ojaè no kasnijim do ivljajima, to se inaèe vrlo èesto
ogaða s uspomenama na r no djetinjstvo.
S obzirom na èinjenicu da hipokampus, sredi te dugoroènog pamæenja, r sazrijeva do treæe g
odine, vrlo je izgledno daje veæina »ranih sjeæanja« neto na. Osobe koje tvrde da se mog
u sjetiti boravka u maternici ili roðenja, vjen jatno se varaju. Covjekovje mozak
poput slo ene zgrade. Kao to konstrukci i opremanje njezinih soba i hodnika traju d
ugo, tako i, kao to smo veæ vidj li, neki dijelovi mozga neæe sazrijeti dok ne uðemo u
kasnu mladost ili tek pi èetkom dvadesetih.
Te ko je reæi do koje mjere novoroðenèad osjeæa èuvstva koja osjeæaju odr sli. Neuvje banu
u djetetov plaè doima poputjednoliène buke. No iskusr majke i profesionalni njegovat
elji smatraju da èesto uspijevaju razabrati razl ke. Jednomjeseèno dijete na razne n
aèine alje razlièite poruke, primjerice gl di, neugode i straha. Mnoge majke izjavlju
ju da ton plaèa njihova djeteta mi e potaknuti sna an tjelesni do ivljaj u njima samima
. Amerièki psihologjaa Panksepp misli da svi do ivljavamo ne to slièno kad slu amo odreðenu
glazb i osjeæamo marce kako nam se spu taju niz kralje nicu. U glazbi koja æe ko
166
Uèeni um
slu atelja najvjerojatnije izazvati »faktor bockanja«, kako su ga nazvali u jednoj emi
siji na BBC-jevu Radiju 4, vrlo su èeste iznenadne promjene harmonije ili dugo graðe
nje glazbenih misli. Panksepp je primijetio da plaè djece i mladunèadi ima jednak uz
orak kad ih se odvoji od majki. Premda mi to ne zvuèi ba uvjerljivo, èini se da nekim
majkama opadne tjelesna temperatura kad zaèuju takav plaè, a normalizira se kad se
ponovno sjedine s potomstvom. Dakle, èak su i najmanja djeca sposobna izraziti por
uke kljuène za opstanak.
Neke su druge funkcije prisutne od prvoga dana ivota novoroðenèeta ili se javljaju ne
dugo zatim. Alan Slater sa sveuèili ta Exeter prouèava djecu staru samo dan ili dva. N
jegova istra ivanja pokazuju da su djeca, èak i u toj dobi, sklonija gledati privlaèni
ja, simetrièna ljudska lica. Poput odraslih, pokazuju instiktivno zanimanje za naj
novija i najneobiènija obilje ja okoline. U tom se pogledu s velikom naklono æu prisjeæam
pokojnog dr. Davida Bauma, profesora pedijatrije na Oxfordu, a poslije u Bristol
u, te prvog predsjednika Kraljevskog pedijatrijskog zbora. Kad smo obojica sta ira
li u bolnici Hammersmith, David, kojeg je tada zanimala dobrobit novoroðene djece,
izumio je tzv. Bau-mov nos. U ao bi u neonatalnu jedinicu s golemom ma nom oko vrat
a i velikim crvenim klaunovskim nosom. Nagnuo bi se nad djetetovu kolijevku te v
rlo polako i ukoèeno pomicao glavu sjedne na drugu stranu, a zatim bi prekidaèem skr
ivenim u d epu iznenada ukljuèio svjetlo u nosu. Ako je dijete okretalo glavu za nos
om, David Baum zakljuèio bi da ima neo teæen ivèani sustav te da najvjerojatnije nema o te
ja mozga.
Tijekom prve godine ivota mo dana se aktivnost poveæava u tjemenoj, èeonoj i vidnoj kor
i, kao i u bazalnim ganglijima te malom mozgu. Cjelovit opis ranog mo danog razvoj
a prelazi okvire ove knjige, no spomenut æemo da su uèinci naglog razvoja vidljivi u
razvoju okulomotorne koordinacije i prostorne svjesnosti. Jedna od omiljenih ig
ara u toj dobi jest »igra skrivaèa«. Sve bolje poimanje prostora koji zauzima djetetu
postaje izvor fascinacije. Medvjediæ je na trenutak nestao. Ali stvari zacijelo ne
mogu nestati? Ili mogu? Dok je medvjediæ skriven, u misli se uvlaèi nesigurnost, a
zatim i zabrinutost. Hm, mo da je nova teorija pogre na i medvjediæi ipak mogu nestati
? Iznenada se pli ana igraèka ubacuje u vidno polje, a dijete se smije uz osjeæaj olak a
nja i radosti. Igrajuæi se vrlo jednostavnih igara poput te, djeca uèe isku avati svoj
e teorije, a mo da i nositi se s prihvatljivim razinama zabrinutosti i tjeskobe.
Doista, dojenèad i mala djeca svoje teorije na okolnom svijetu testiraju poput maj
u nih znanstvenika. Peter Willatts sa sveuèili ta Dundee na dojenèadi staroj izmeðu est i
evet mjeseci proveo je tzv. pokus rje avanja problema. Igraèku je stavio na stolnjak
izvan djetetova dosega, zaklonio pjenastom koc-
167
kom i prekrio tkaninom. Kako bi se domogla igraèke, djeca su morala smisl i proves
ti plan u tri koraka: povuæi stolnjak kako bi si pribli ila cijeli sklop, o maknuti
kocku, a zatim dignuti tkaninu. estomjeseèna djeca nisu mogla u niti ni ta od naveden
oga. Ona od sedam ili osam mjeseci uspijevala su uèin jedan ili dva koraka slijeda
. Tek su s devet ili deset mjeseci mogla izvesti cij li postupak. Usporediv i rezu
ltate sa studijama na novoroðenèadi, dr. Willai zakljuèio je da su planiranje i nizanj
e postupaka moguæi tek kad prefrontali kora sazrije do odreðenog stupnja.
Dojenje najvi e pogoduje ranom mo danom razvoju. Utvrðeno je da iz stanak dojenja mo e u
tjecati na inteligenciju. Neke majke, iz raznih razlog ne mogu ili ne ele dojiti.
Standardna mlijeèna formula iz trgovine nije ide; na zamjena jer nema optimalne s
astojke za najbolju prehranu. Dr. Willatts p sumnjao je kako bi to moglo utjecat
i na sposobnost uèenja kad dijete poðe kolu, paje usporedio djecu koja su pila standa
rdnu formulu s onom koja i pila formulu s posebnim nadomjestkom masti koji je is
tra ivao. Masti koje c smatra posebno va nima su dugolanèane polinezasiæene masne kiseli
ne, in èe prisutne u majèinu mlijeku.
Pokazalo se da su djeca koja su tijekom prvih èetiriju mjeseci dobivala nj gov nad
omjestak, pet ili est godina poslije bila pronicljivija i o troumnija. sterogodi njac
i koje su hranili mlijekom s nadomjestkom ne samo da su bi mentalno pripravniji
i imali vi i kvocijent inteligencije, nego su i bolje rje av li probleme, primjerice
analizirali i sparivali fotografije u eksperimentalni] uvjetima. Pouka je, dakl
e, jasna: grudi su najbolje.
Èeoni re njevi podruèje su koje se u rastuæem mozgu aktivira posljednj Njihov razvoj zap
oèinje oko sedmog mjeseca i ravnomjerno traje do otprilil druge godine. Do prvog r
oðendana mladi èeoni re njevi poènu ovladavati n gonima ni ih mo danih podruèja. Djeca u to
obi sposobna su birati izmed dvije ponuðene igraèke. Veæini djece pozornost dotad mo e o
dvuæi bilo to. N kad èeoni re njevi poènu rasti, njihov mali vlasnik poèinje odreðivati pr
itel usredotoèuje se na krhak antikni kineski porculan, primjerice, a ne na male o
trcanog medvjediæa kojim mu roditelji mahnito ma u pred licem.
Govor se razvija od osamnaestog mjeseca, premda se, kao to æemo poslij vidjeti, èak i
mozgovi novoroðenèadi prilagodavaju komunikacijskim obilje jima svoje okoline. Wern
ickeovo podruèje, banani slièna nakupina ivèani stanica smje tena blizu lijevog uha, zadu
no je za razumijevanje govora. S; zrijeva mnogo br e od Brocina podruèja, manje sto as
te nakupine neurona èeonom re nju zadu ene za stvaranje govora. Dvogodi njacima mo ete da
prilièno slo ene upute i oni æe vas razumjeti, no neæe vam moæi na njih odgc
168
Uèeni um
voriti. Neujednaèenost u razvoju tih funkcija mo da je razlog za to su djeca u toj dob
i, tj. tijekom »grozne dvije« godine, katkad jako ljutita i frustrirana. Zanimljivim
mi se èini to postoje velike pojedinaène razlike u brzini razvoja govora. Kadje rijeè
o mojoj djeci,jednoje prilièno dugo odbijalo progovoriti (do druge godine), drugo
je progovorilo nedugo nakon prvog roðendana, a treæe s otprilike osamnaest mjeseci.
To se ni na koji naèin ne doima povezano s njihovim sposobnostima ili inteligencij
om. Moguæe je, meðutim, da neka djeca poriv za verbalnom komunikacijom dobivaju rani
je ili kasnije zbog manjeg ili veæeg zadovoljstva okolinom.
Èeoni se re njevi razvijaju istodobno s govornim podruèjima, to omoguæuje razvoj samopoim
anja. Djeca poèinju shvaæati da su neovisne jedinke, kao i da drugi imaju vlastita u
nutarnja stanja. Razvoj govora pridonosi toj svjesnosti i potpomognut je njome:
jezikom opisujemo vlastita stanja i primamo informacije o tuðima. Tek kad se dijet
e do ivljava kao ja koje èini i ja kojem èine, mo e stvarati jednostavne reèenice sa subje
ktom, objektom i predikatom, poput: ja (subjekt) udaram (glagol) loptu (objekt).
Premda je dvogodi nji mozak oblikom i masom vrlo slièan odraslom mozgu, ostale æe se f
unkcije razvijati jo godinama, tijekom kojih æe pripadajuæa podruèja rasti, smanjivati
se i ponovno rasti. Primjerice, retikularna formacija, nakupina neurona s ishodi t
em u mo danom deblu koja projekcije ima u kori i bazalnim ganglijima, va na je u odr a
vanju pozornosti. Krajnji stupanj razvoja dosti e tek u pubertetu - i to je jedan
od razloga za to djeca imaju kraæi raspon pozornosti.
Pubertet
Poprilièan dio ljudske komunikacije neverbalnog je oblika. Dinamika razvoja na e spo
sobnosti èitanja tuðih izraza lica slièna je kretanju jo-joa; u odreðenim
je dobima izra enija, u drugima se povlaèi. Pubertet kao da zaustavlja cijelu prièu. T
o je dokazao Robert McGivern s Dr avnog sveuèili ta San Diego.46 Njegov
je istra ivaèki tim meðu dobrovoljcima izdvojio dvije jednakobrojne skupine:
jedni su trenutaèno bili u pubertetu, a drugi jo ne. Svakoj su prikazivali crno-bij
ele slike lica na raèunalnom zaslonu. Svakaje slika na zaslonu bila samo osminu se
kunde. Prikazana su ljutita, sretna, tu na i neutralna lica, a od ispitanika
je tra eno da ka u kakvo su lice vidjeli. Usput im je mjerena brzina reakcije.
Rezultati su pokazali da su stariji djeèaci i djevojèice bolje èitali facijalne ekspre
sije od mlaðih. Usto, skanovi mozga pokazali su daje odreðeno podruèje
169
prefrontalne kore bilo manje kod starije nego mlaðe djece. Jedno bi obja r nje moglo
biti da prijelaz u odraslu dob zahtijeva, mo dano i tjelesno, iznim unutarnji nap
or. Kao to pri obnovi kuæe moramo pozvati vojsku arhiteka graditelja, stolara, lièila
ca i elektrièara, mladalaèki mozak i tijelo u razvoju n raju uposliti svu silu resur
sa. Neki su vanjskog podrijetla, no ostale promje moraju doæi iznutra, a to znaèi da
je potrebno uvesti odreðene mjere tedr Neka se mo dana podruèja skupljaju kako bi druga
tijekom razvoja dobiv maksimalnu kolièinu resursa, tj. neuronskog graðevnog materij
ala, neurotr; smitera i glukoze.
Da bismo stekli odreðene funkcije, druge se moraju ugasiti, barem privrer no. Taj
nam proces otkriva razloge nekih od najzamr enijih i najvi e frusti juæih vidova mlada
laèkog pona anja. Dakako, kad mozak namjerno odbac dio svojih funkcija, postoje i op
asnosti. Zapravo, na sliène kompromise na; zimo èesto: testosteron nam, recimo, daje
snagu, no mo e skratiti ivotni vij Smanjena sposobnost èitanja facijalnih ekspresija
na prvi se pogled ne doii ozbiljnom, ali razmislite koliko je va na za prepoznava
nje opasnosti.
Mladi, èak i oni koji ne voze, najriziènija su skupina kad je rijeè o pron nim nesreæama
. Stalno slu anje CD i MP3 reproduktora kako ne bi morali s ati stalne roditeljske
prodike moglo bi djelomièno objasniti tu èinjenicu, studije u kojima je primijenjena
MR, pokazuju da mozak mladih nema pot] no razvijenu sposobnost procjene prijetn
ja. Deborah Yurgelun-Todd iz boln McLean u SAD-u u svojem je istra ivanju, iza koj
eg su, dodu e, brojna va pitanja ostala neodgovorena, mladima izmeðu jedanaest i seda
mneaest go na nakratko prikazivala èetrdeset lica s izrazima straha.47 Mlaði su ispi
tar reagirali veæom aktivno æu u amigdali, a manjom u èeonim re njevima, no j rije su djev
ojke imale veæu aktivnost u èeonim re enjevima. Daljnja su istn vanja pokazala kako od
rasli mozgovi imaju sna niju aktivnost èeonih re nje od mozgova starijih tinejd era. Pov
eæava li se, dakle, aktivnost s dobi? Èini se daje ba tako. Premda ne znam ni za kakv
a istra ivanja, mislim da se sk nost riziènom pona anju s godinama uvelike smanjuje. K
ad se danas prisjet stijena uz koje sam se gotovo ne razmi ljajuæi uspeo u mladosti,
prestravim Danas bi me toga jednostavno bilo previ e strah. Kad je rijeè o na im prof
< onalnim ivotima, slièno vjerojatno vrijedi za sve vrste odluèivanja.
S opisanom promjenom mo dane aktivnosti dolazi do opæe promjene u ] na anju. Kad sam b
io djeèak, uèitelji i ostali autoriteti postavljali su djeci k bi uèinila neku neobja ni
vo glupu ili opasnu ludost, primjerice zapalila ne ju kosu, vjeèno pitanje: »Za to si
to uèinio?« Uslijedio bi vjeèni odgovor: » znam.« Slaba na izlika koju donekle mo da osvjet
va neuroznanost. Djec
170
Uèeni um
mlade mozak predodreðuje da budu impulzivniji i ote ava im trezveno razmi ljanje o uzr
ocima i posljedicama svojih postupaka. S pomakom aktivnost u kasnijoj adolescenc
iji prema racionalnijim podruèjima kore, primijeæujemo skup obilje ja koji jednom rijeèj
u nazivamo »zrelost«. Pojavljuje se smireniji svjetonazor sa stabilnijim raspolo enjim
a. Sklonost k riziènim pona anjima smanjuje se, a sposobnost promi ljanja postupaka pr
ije djelovanja se poveæava. To su osobine koje nam podaruju èeoni re njevi.
Profesor Andrew Newberg s Pennsvlvanijskog sveuèili ta skanirao je mozgove osam medi
tatora koji prakticiraju tibetansku budistièku metodu kako bi doznao to se dogaða u m
ozgu kad meditacijom uðu u stanje nalik transu.48 Buduæi da bi meditativno stanje bi
lo te ko postiæi u buènom okru ju (primjerice, rabeæi MR), profesor Newberg primijenio je
SPECT, jednofotonsku emisijsku tomografiju, tehniku sliènu PET-u koja mo dani krvni
protok mjeri pomoæu radioizotopa. Budiste je posjeo u zamraèenu tihu sobu, a kako ih
ne bi ometao, injekciju izotopa ubrizgao je kroz dugu cijev iz susjedne prostor
ije. Kako bi do ivljaj bio potpun, to »prirodniji«, meditatori su u sobi palili mirisne
tapiæe. Rezultati pokazuju da meditacija najprije izaziva ga enje stra njeg dijela tje
menog re nja, podruèja zadu enog da nam daje svijest o samima sebi u vremenu i prostor
u. Meditatori navode da tijekom meditacije do ivljavaju spajanje granica izmeðu sebe
i okolnog svijeta te da gube pojam o vremenu. Drugo, javlja se pojaèana aktivnost
u èeonim i prefrontalnim podruèjima. Stoje ona veæa, aktivnost u tjemenom re nju je man
ja. Treæe, u iskusnih je meditatora taj uzorak vidljiv i kad ne meditiraju. To je
jo jedan zoran primjer da redovita pona anja fizièki mijenjaju kemijske procese u moz
gu. Newberg smatra da bi pouèavanje mladih meditaciji moglo uvje bati i ojaèati njihov
e èeone re njeve te im tako dati bolji nadzor nad vlastitim mislima i postupcima. Ne
kanim ovdje ulaziti u raspravu o moæi molitve, ali iz navedenoga bi svakako slije
dilo daje to jedan od mehanizama sna nog utjecaja molitva na mnoge vjernike.
Valja ovdje spomenuti da su pokusi Deborah Yurgulet-Todd s prepoznavanjem straha
u adolescenata pokazali da se uzorak obrade informacije razlikuje meðu kulturama.
U zapadnom je dru tvu sve prisutniji trend sve dulje ovisnosti djece o roditeljim
a, a samim time i izbjegavanja obveza koje donosi zrelost. Zbog siroma ne ponude p
oslova i visoke cijene stanova mladi se odluèuju na dulje obrazovanje i kasnije se
osamostaljuju. Za pretpostaviti je da æe sve veæi tro kovi kolovanja i dugovi koji pop
ut utega ostaju visjeti oko vratova novih diplomanata samo produljiti razdoblje
ovisnosti o roditeljskoj podr ki. Ipak, u mnogim zemljama mladala tvo ide ruku pod r
uku s odgovornostima odrasle dobi - zaraðivanjem prihoda, recimo, i podizanjem obi
telji. Za pretpostaviti je,
171
stoga, kako bismo u mozgovima tinejd era koji su se na li pod takvim pritisi ma vjer
ojatno primijetili da èeoni re njevi br e sazrijevaju.
Spolne razlike
Do mladosti spolna i rodna orijentacija u mozgu posve sazriju. Mu ki fetr obilato
izluèuju testosteron, koji usmjerava razvoj njihovih mozgova, pa nast ju tipièna mu ka
obilje ja i pona anja. Taje hormonalna bujica, èini se, uzn mnogih razlika koje viðamo
u kasnijem ivotu - poput nadmoæi djevojaka govoru, a djeèaka u zadaæama koje zahtijevaj
u snala enje u prostoru i sistem tiènost, poput graðenja kockicama.
Po ulasku u pubertet, primjeæujemo tri osnovne razlike izmeðu mu kog enskog mozga. Prvo
, medijalno preoptièko podruèje u hipotalamusu u ml diæa je dva i pol puta veæe. Ondje j
e gustoæa stanica koje reagiraju na mu l hormone veæa nego u bilo kojem drugom dijelu
mozga. Pokusi na majmur ma pokazuju da podra ivanje toga podruèja izaziva zanimanje
mu jaka za bi koju enku u okolini, pod uvjetom da se tjera. Takoðer, ako im se to pod
ruè ukloni ili o teti, gube zanimanje za seks.
Drugo, most koji spaja lijevu i desnu polutku, uljevito tijelo, deblji je kc ena n
ego kod mu karaca. Kao to sam veæ spomenuo, to bi moglo objasni za to su ene (i mu karci
oji naginju prema tipiènije enskom kraju kontin uma) bolje u preno enju i izra avanju v
lastitih èuvstava te u shvaæanju tuði osjeæaja. Rijeè je, naime, o zadaæama koje zahtijevaj
kolanje podataka izm ðu »osjeæajuæe« desne polutke i »analitièke, vokalne« lijeve.
Iz rezultata istra ivanja proizlazi da su enski mozgovi vjerojatno uèinkoviti ustroje
ni za dru tvenu interakciju. Prema studijama profesorice Ruth Campbe i profesora D
avida Skusea s londonskog Universitv Collegea, glavni bi uzrok t me mogao biti en
ski kromosom X.49 Djevojèicama roðenim s Turnerovim si: dromom manjka jedan od spare
nih kromosoma X, pa u kasnijem ivotu kz kad imaju pote koæa u socijalnom pona anju. Mo e
im, na primjer, biti te i èitati govor tijela te pratiti smjer tuðeg pogleda. Radovi s
Dr avnog fakultei medicine i biomedicinskih znanosti Njujor kog sveuèili ta u Buffalu t
akoð« pokazuju da mu ki i enski mozak drukèije obraðuju informacije s ljudskih i ca. Djeèa
u predpubertetskom razdoblju rabe vi e desnog mozga, a djevojèk vi e lijevog, to nameæe d
a su djevojèice priroðeno bolje u prepoznavanju fin jih nijansa facijalne ekspresije
- a to ih èini boljim komunikatorima.
172
Uèeni um
Treæa razlika izmeðu mu kog i enskog mozga postaje oèita tek mnogo kasnije. Kako starenje
uzima svoj danak, i to najupadljivije na reproduktivnim sustavima te oèima, ko i i
zubima, mozak se pomalo smanjuje. Mu karci u prosjeku imaju ne to veæi mozak, no sklon
iji su br e gubiti mo dano tkivo. Gubitak nije velik ni kod jednog spola, ali je kod
mu karaca veæi u èeonim i sljepooè-nim re njevima, podruèjima zadu enim za mi ljenje i obr
stava. Odatle arhetip èangrizava, razdra ljiva starca. U ena je gubitak tkiva veæi u hi
po-kampusu i tjemenim podruèjima. Shodno tome, u starosti su zaboravljivije te te e
odreðuju polo aj predmeta.
Rast mozga u odrasloj dobi i kasnije manje je nalik cvijetu koji se otvara iz pu
poljka, a vi e djelovanju ledenjaka koji du svojeg nezaustavljivog pohoda rezbari o
brise i upadljiva obilje ja krajolika - ispupèenje ovdje, udubljenje ondje, bolja fu
nkcija jednog podruèja, slabljenje ostalih. Poremeæaji se, opæenito govoreæi, javljaju k
ad je taj proces prenagla en ili nepotpun. Smatra se, na primjer, da sinestezija m
o e nastati kao rezultat nepotpune staniène smrti, no ne znam ni za kakve prave doka
ze u prilog toj tvrdnji. Ljevorukost bi mogla imati isto podrijetlo. Takoðer, ima
dokaza da autizam mo e nastati kao posljedica »prevelikih« napora mozga da stvori rodn
i identitet.
Veæ smo spomenuli istra ivanja Simona Barona-Cohena u Cambridgeu. Autizam je èe æi u mu kar
ca, a on dr i daje taj poremeæaj ekstreman oblik mo danih kemijskih procesa tipiènih za
mu karce. Mu ki autisti obièno imaju vi u razinu testosterona i ranije razviju mu ka spoln
a obilje ja od njihovih normalnih vr njaka. Suradnja i dijeljenje u igri, razumijeva
nje emocionalnih stanja drugih te rana predodreðenost za ljudske podra aje (zanimanj
e za osobu, a ne, recimo, uru) osobine su oèitije kod djevojèica nego kod djeèaka, a n
ajmanje su oèite kod autistiènih djeèaka. Isto vrijedi za komunikacijske vje tine: djevo
jèice bolje prepoznaju èuvstva iz oèiju, a autistièni su djeèaci u tome najlo iji.
Djeèaci kao to smo vidjeli, autistièni ili ne, pokazuju opæenitu sklonost prema neèemu to
nazivamo »sistematizacija«. Radije se igraju autiæima, oru jem i igraèkama s kojima se mo e
graditi - predmetima s konaènom svrhom, kojima se mo e upravljati prema nepromjenjiv
im pravilima. Kasnije, tipièni djeèaèki hobiji poput skupljanja maraka ili novèiæa izraz s
u veæe sklonosti prema razvrstavanju predmeta nego prema interkaciji s ljudima. U
odraslome je ivotu ta sklonost vidljiva u prevlasti mu karaca u znanstvenim, stroja
rskim i graditeljskim zanimanjima, dakle poslovima koje vi e zanima »kako stvari rad
e«.
Svatko tko je ikad bio u prilici voziti i pratiti autokartu sa svojim partnerom,
zna da medu mu karcima i enama postoje presudne razlike u shvaæanju prostornog polo aj
a. Kad od djeèaka i djevojèica zatra ite da nacrtaju kartu pu-
173
ta koji su jednom pro li, karte djeèaka obièno su toènije. Oni se usredotoèi na put od toèk
A do toèke B, a djevojèice se vi e posveæuju istaknutim obilj jima du puta. Te sam razli
ke postao osobito svjestan kad smo tijekom jed konferencije kolegica i ja bili s
mje teni u zabaèenim sobama velikog hotelsl kompleksa nalik labirintu. Jednom smo se
izgubili, i sjeæam se kako sam se uspje no poku avao prisjetiti svih lijevih i desnih
skretanja do sobe. Koleg nas je, meðutim, sigurno vratila u sobe jer se sjetila d
aje na hodnik bio uk en posebno lo om imitacijom Matissea.
Mnogi su autisti, raznih te ina poremeæaja, posve uklopljeni u dru tve imaju posao, ve
ze i obitelji. No neke od njih izmo ðuje napor koji u to ula jer interakciju s drugi
ma temelje na sistematizaciji - razvili su zapanjujuæe j leme popise ljudskih post
upaka. Popisi slu e svrsi devedeset posto vremei ali kako ljudi, naravno, nisu pot
puno predvidljivi, moraju ih stalno dopur vati. Zbog toga autisti mogu zazirati
od okru ja ili zanimanja u kojima mor; komunicirati s drugima. S druge strane, mog
u sjajno upravljati predvidljiv sustavima. Nerijetko pokazuju ono to Baron-Cohen
naziva »otoèiæi spos« nosti« briljantno igraju ah, crtaju, pamte ili razvrstavaju. U osn
, mo bismo reæi, tipièno mu ke sposobnosti. Matematika i strojarstvo zanimanja u kojim
a autisti razlièitih stupnjeva poremeæaja mogu biti itekako uspje ni, to, dakako, ne z
naèi da svatko tko je uspje an u tim zanimanjima ima od ðen stupanj autizma.
No vodeæi se Baron-Cohenovim teorijama, mogli bismo izvesti neke za mljive zakljuèke
, utemeljene na mo danim procesima, o nekim drugim sku nama. Povuèen, strastven hobi
st, koji se ne osjeæa ugodno u dru tvu i najsr niji je kod kuæe sa svojim uredno slo eni
m zbirkama i rutinama, nedvojbe je ekstreman arhetip mu ke osobnosti. Ali u veæoj il
i manjoj mjeri prisutan u veæini nas glavni lik romana Nicka Hornbvja Hi-fi i njeg
ovi drugovi u pi davaonici ploèa bili su uistinu strastveni sistematizatori glazbe
i glazbenih buma. Njihova je prednost bila stoje predmet njihove opsjednutosti
bio vi cijenjen u opæoj populaciji, jer oni koji se jednako zaneseno bave parnim k
omotivama, markama ili starim vinima èesto bivaju prozvani » mokljanim i »papcima«, a katk
ad i grubo odbaèeni od dru tva. Nalazi istra ivanja pol zuju da se pojava i izra enost t
akvih osobina svode tek na bujicu kemikalija presudnom trenutku mo danog razvoja.
Kao to nagla ava i sam Baron-Cofu shvaæanjem stanja u osnovi takvih razlika u osobnos
ti, mo da æemo s vren nom postati malo tolerantniji.
Postoji sliènost izmeðu naèina kako mo dana geografija oblikuje osobne svake osobe i naèin
a kako fizièka geografija i klima utjeèu na kulturu i svjei
174
Uèeni um
nazor cijelih nacija. Dr ave sa surovim pustinjskim okoli em i odgovarajuæim pomanjkan
jem resursa poput vode i hrane èesto su tradicionalno prijazne prema strancima. Be
duinu je nezamislivo da isprati gosta, a da ga prethodno nije nahranio i napojio
te mu ponudio konak. To funkcionira kao svojevrsno osiguranje - beduin daje vje
rujuæi da æe, naðe li se u istoj situaciji, zacijelo i primiti. Priroda okoli a oblikuje
pona anje ljudi koji u njemu ive. U hladnijim, bogatijim zemljama, manje je opasno
sti po èovjekov ivot, paje manja i potreba za takvom tradicijom. Na isti naèin mnogi
hirovi i posebnosti identiteta svakoga od nas ovise o geografiji na ih ivèanih stanic
a.
Ta me primjedba vodi prema prijepornijim pitanjima odnosa mozga i pona anja. Dugo
su znanstvenici i ostali raspravljali o homoseksualnosti, i pitanju potjeèe li iz
tjelesnih razlika ili ranih pojedinèevih iskustava. Obdukcijsko istra ivanje koje je
1991. na mozgovima homoseksualnih mu karaca proveo neuroznanstvenik Simon LeVay,
pokazalo je daje odreðeno podruèje u prednjem dijelu hipotalamusa bilo dvostruko veæe
kod heteroseksualnih mu karaca, nego kod homoseksualaca i heteroseksualnih ena.50 L
eVayje nai ao na estoke kritike, djelomice upuæene iz skupina za prava homoseksualaca
, koje su smatrale da povezivanje homoseksualnosti s razlikama u mo danoj arhitekt
uri mo e dovesti do poveæane diskriminacije. Nimalo obeshrabren, LeVay, i sam homose
ksualac, nastavio je rad i izvijestio kako je uljevito tijelo - deblje, sjetit æete
se, u ena nego u mu karaca - kod homoseksualnih mu karaca èesto deblje nego kod hetero
seksualaca. Daljnje istra ivanje, provedeno pod pokroviteljstvom Nacionalnog insti
tuta za psihièko zdravlje, ukazalo je na moguænost postojanja gena, nasljednog po ma
jèinoj strani, koji utjeèe na seksualnu orijentaciju mu karaca.
Neki bi sad mogli reæi: »Je li to sad to? Odjednom znamo odgovor, samo tako?« Ali stva
r nije tako jednostavna. Genetièka ili mo dana predodreðenost za homoseksualnost ne mo
ra nu no rezultirati odraslom osobom istospolne orijentacije. Psiholog Daryl Bern
istaknuo je 1996. da biolo ke razlike samo stvaraju tendenciju prema odreðenim socij
alnim iskustvima. Skovao je frazu »egzotièno postaje erotièno«, kako bi oslikao da se ka
tkad s neobiènim osjeæajima povezanima s èinjenicom da smo drukèiji suoèavamo tako to ih p
etvaramo u ugodne osjeæaje. I, kao to veæ znamo, iskustva utjeèu na plastièan mozak, osna
juæi i produbljujuæi poèetne razlike. Dakle, dijete s odreðenim obilje jima mo danih kemijs
ih procesa homoseksualnoga tipa mo e i ne mora postati homoseksualno, ovisno o tom
e kako su se prema njemu pona ali roditelji i druga djeca te o mjeri u kojoj mu se
mozak prilagodio na njegove percepcije razlièitosti.
175
Dobro zbori : razvoj govora
Fascinantnost i zamr enost rada èovjekova plastiènog mozga odra ava se u i canju govora.
Sto podrazumijevamo pod govorom i za to on postoji? Veæ 5 se osvrnuli na prirodu i
svrhu èuvstava. Èuvstva mo emo definirati kao sred; kojim vi im mo danim podruèjima priopæa
o vlastita i tuda unutarnja nja. Mrgoðenjem, primjerice, sebi i drugima koji nas g
ledaju govorimo da 5 ljutiti. Je li govor onda samo apstraktniji alat s istom sv
rhom?
Kratak odgovor na to pitanje glasi: da, jest. Èimpanze govor rabe uprave ko - u di
vljini se glasaju s oko trideset est zvukova. Druge ivotinje imaju v ili manje rjeèn
ike. No u svih ivotinjajedan zvuk ima samojedno znaèenje, ( zvukove ne spajaju u ni
zove ili reèenice radi stvaranja razlièitih poruka. Lj ska je komunikacija temeljno
drukèija. Èovjek rabi kombinacije zvukova k nazivamo fonemi (npr. /t/ ili /n/) kako
bi stvorio beskrajan raspon mogu znaèenja. Drugim rijeèima, kod ivotinja je zvuk usko
povezan sa znaèenje npr. odreðena vrsta lave a znaèi »opasnost«, a majke koje skrbe o mlad
i ma glasat æe se drukèije. Kod ljudi ne postoji priroðena veza izmeðu zvul njegova znaèen
ja. U ljudskoj komunikaciji fonem nema unaprijed odrede znaèenje, rijeè je samo o gr
aðevnoj jedinici rijeèi. Nemoguæe je oèekivati d; izgled golemog rimskog mozaika mo e nasl
utiti iz samo jedne ploèice. Slit tome, fonem je najmanja jedinica veæeg obrasca, al
i za razliku od mozaika kojem se ploèice naposljetku sjedinjuju u zadanu sliku, lj
udski jezik fonemi mo e prenijeti beskonaèan raspon znaèenja.
Takvu uporabu zvukova omoguæuju neki jedinstveni elementi èovjekove ziologije. Razvi
jeni ljudski glasovni trakt svinutje pod pravim kutem, a grki je ni e nego kod dru
gih primata. Taj napredak poveæao je prostor u kojem jezik pomièe du dvije osi i isto
dobno stvara dvije rezonantne upljine. Bud da filtriraju i oblikuju zvukove nasta
le u grlu, te upljine omoguæuju brzo st ranje kontrastnih zvukova, poput samoglasni
ka i suglasnika.
Do napretka je, meðutim, do lo nau trb drugih funkcija. U veæine prim; grkljan je smje ten
mnogo vi e u glasovnom traktu, to im omoguæuje da is dobno di u i piju. Za razliku od
njih, sve to mi pojedemo ili popijemo me proæi preko du nika. No za razvoj tog obilje j
a potrebno je vrijeme. Novo ðenèad se raða sa sposobno æu istodobnog disanja i pijenja, ko
ju zadr ava c prva tri mjeseca. S razvojem govorne funkcije, ta se sposobnost gasi
. Dakle,: bolje govorimo, prijeti nam veæa opasnost da æemo se ugu iti.
Ako je govor obuhvaæao promjenu i opasnost, zacijelo nam je ponudio i ku jasnu evo
lucijsku korist. Za to, dakle, trebamo govor i kako je nastao? E
176
Uèeni um
su osnovna pristupa tom pitanju. Prema prvome, govor je, poput svijesti, jednost
avno vrhunac milijuna godina selekcije. Darvinisti smatraju da stalno biramo pri
lagodbe koje nas èine boljima u pre ivljavanju i razmno avanju. Prema tome shvaæanju, go
vor je bio vrhunsko sredstvo za opstanak. Rijeèima smo mogli prenositi zamr ene poru
ke nu ne za opstanak unutar sve veæih i slo enijih dru tvenih skupina.
Prema drugom shvaæanju, govor je samo nusproizvod ireg razvoja ostalih vje tina. Toènij
e, proizvodnih vje tina i uporabe oruða. Zagovornici tvrde kako uviðanje potrebe za or
uðem, osmi ljavanje njegove izrade te naposljetku izrada i uporaba pretpostavljaju s
posobnost nizanja misli. Postoje dokazi da se mo dana podruèja koja upravljaju pokre
tima ruku i govorom oslanjaju na iste mehanizme. Ta kola mi ljenja dr i da smo preduv
jete za razvoj govora stekli razvojem mozga uvjetovanim uporabom oruða. Govor je,
poput izrade i uporabe alata, dio slijeda.
tovi e, osnovna jezièna jedinica, reèenica, znaèenje prenosi nizom od tri koraka: subjekt
om (ja), glagolom (èinim) i objektom (to). Rijeèi u zagradama daju donekle naslutiti
moju iduæu tezu. Sam proces izraðivanja oruða pretpostavlja odreðenu svijest o kljuènom k
onceptu - sebi, odvojenom od drugih i sposobnom èiniti. Dakle, ja, Ug, spiljski èovj
ek, nisam isto to i onaj kamen ili ovaj bizon kojeg elim ubiti i ako uèinim ne to s ti
m kamenom, moæi æu ubiti bizona. Takav lanac razmi ljanja, smatra se, le i u srcu razvoj
a jezika.
Mnogi teoretièari jezik dr e pokretaèkom silom koja stoji iza niza daljnjih novina. Mo
gli bismo, primjerice, ustvrditi da nam je jasnijom komunikacijom jezik omoguæio s
u ivot u sve slo enijim skupinama - èiji je vrhunac, recimo, bila Niniva, prema opisu
u knjizi Joninoj »velik grad... trebala su tri dana za prijeæi je«. Takoðer, potencijal
da spajanjem zvukova stvaramo beskrajne razlièitosti znaèenja »oslobodio nas je trenut
ka«, omoguæiv i nam da razmi ljamo apstraktno, stvaramo umjetnost, izumljujemo, sanjamo.
Jezik je usto omoguæio stvaranje kodeksa pona anja i moralnih norma, primjerice Hamu
rabijeva zakonika te opisa èovjekova podrijetla, poput prièa u Knjizi postanka. Ti s
u se zapisi zatim vjerno prenosili s koljena na koljeno. Rijeè je o procesu kojim
odreðena skupina ljudi stvara i potvrðuje vlastiti identitet. Od jednostavnih zajedn
ica za lov i podizanje djece, jezik nas je doveo do plemena i, naposljetku, naci
onalnih dr ava. Omoguæiv i nam ra èlambu svojih i tuðih unutarnjih stanja, bio je i pokreta
ru tvenih promjena. Prema antropologu Jacku Goodvju, razvoj pisma omoguæio je ljudim
a da kritièki sagledaju vlastitu povijest te povijest svojih zajednica ili plemena
, potaknuv i tako revolucije, napredak i odbacivanje dogma. Te ko je shvatljivo zast
oje pisanje
177
nastalo tako kasno u ljudskoj povijesti. Definiramo li ga kao sredstvo izra av nja
jeziènih elemenata nizom ruèno naèinjenih vidljivih oznaka, pisanje ni mnogo starije
od pet ili est tisuæljeæa. Ali znamo da su ljudi koji su ivjeli pri trideset ili èetrdes
et tisuæa godina crtali, a postoje i novi arheolo ki dokazi pr ma kojima bi primitiv
ne stilizirane rezbarije u kostima mogle biti starije od tisuæa godina. Za to se pis
ana rijeè razvijala toliko dugo? Mo da zato to ni bilo potrebe za rezbarenjem kao sre
dstvom daljinske komunikacije dok èovj« nije poèeo graditi gradove i ivjeti najednom mj
estu. Kakav god bio odgov« na to pitanje, neki smatraju daje pojava jezika oblikov
ala arhitekturu èovjek va mozga, te èak pretpostavljaju da su temeljne razlike izmeðu
lijevog i desne mozga posljedica nastanka jezika.
Kad suvremeni èovjek zaèuje neku reèenicu, u mozgu nastane slo ena olu reakcija. Mozak n
ajprije mora prepoznati daje to to èuje jezik, a ne, recim ubor potoka ili buka pneu
matske bu ilice. Sudeæi prema dokazima, ta nai je sposobnost priroðena, no da bi se pr
oces aktivirao, mozgu su potrebni pi mjereni okolinski podra aji.
Mnogi od nas priznat æe da su ljubomorni na malu djecu koja nakon sam nekoliko tje
dana u novoj zemlji mogu èavrljati poput domaæih stanovnika. R zlog tome je plastiènos
t mo danih jeziènih krugova - koja postoji samo um tar odreðenog vremenskog okvira. Is
tra ivanja Patricie Kuhl s Washingtonskc sveuèili ta u Seattleu provedena na novoroðenèadi
pokazuju da se svi raðam sa sposobno æu razlikovanja govora i drugih zvukova, neovisn
o o tome jesu ljudskog podrijetla.51 Takoðer, èini se da smo, kao to sam veæ spomenuo,
pn dodreðeni za prepoznavanje jedinstvenog uzorka fonema koji tvore na mati rinski
jezik.
Ali kad navr imo pribli no godinu dana, vi e ne prepoznajemo foneme govorne obrasce je
zika kojima nismo bili izlo eni. Mo dani su krugovi zavr li proces rasta i potkresiva
nja i to tako da mo emo prepoznati samo fonem jezika koji svakodnevno èujemo, a najèe æe j
e to materinski jezik. Sve ostal zvukove odbacujemo kao nejeziène. Zanimljivo, u r
azdoblju kad je sposobno: usvajanjajezika najveæa,jo neke funkcije imaju svoj vrhun
ac. Istra ivanje po vodstvom Oliviera Pascalisa sa Sheffieldskog sveuèili ta pokazalo
je da tijekoi istog esteromjeseènog razdoblja prepoznajemo razlièita ljudska i majmun
sk lica, no poslije toga razlikovati mo emo samo ljudska lica.
178
Uèeni um
ivèani temelj gramatike
U ranom stupnju razvoja usvajanje jezika podjednako ovisi o onome to ulazi u moza
k i onome to se dogaða u njemu. George Hollich sa sveuèili ta Johns Hopkins smatra da n
aèin kako odrasli, ponajprije majke, govore djeci uspostavlja proces kojim ona uèe f
oneme specifiène za vlastiti jezik.52 Izrazi poput »cjat-ki, mali zeko ide papati« pri
mjer su »majèinskogjezika«, pojednostavljenog ali nagla eno ritmiènog oblika govora zajedn
ièkog svim ljudskim zajednicama, a koji djetetu poma e da nauèi jezik.
Dr. Hollich smatra da dojenèad razumije mnogo vi e nego to mislimo. »Uzmete li u obzir
da rijeèi ima gotovo beskonaèno mnogo, kao i potencijalnih veza izmeðu rijeèi i znaèenja,
uèenje jezika trebalo bi biti nemoguæe«, ka e Hollich. Cesto se smatralo kako djeca jezi
k uèe korak po korak, rijeè po rijeè. Prema istra ivanjima sa sveuèili ta Purdue èini se da
jenèad rijeèi i gramatiku uèi istodobno. U jednom je istra ivanju, primjerice, djeci pri
kazivan niz kratkih animiranih isjeèaka, poput jabuke koja se stalno sudara sa cvi
jetom. Na drugom se zaslonu zatim prikazala jabuka u jednom kutu, a cvijet u dru
gom. Glas je upitao: »Stoje udarilo u cvijet?«
Dakako, ta djeca jo ne mogu govoriti, pa se njihovo razumijevanje mjeri trajanjem
gledanja pojedine slike. Gleda li dijete dulje jabuku, pretpostavlja se da je r
azumjelo pitanje. Gleda li, pak, cvijet, to bi znaèilo da mo e prepoznati rijeè »cvijet«,
ali ne razumije u potpunosti pitanje. To iznenaðuje, jer veæina struènjaka predviða da æe
dojenèad gledati u predmet izrièito spomenut u pitanju. Doista, dojenèad æe to uèiniti, al
i samo ako pitanje glasi: »Gdje je cvijet?«
Polo aj u kojem majke instinktivno dr e djecu takoðer mo e pridonijeti usvajanju jezika.
Oko osamdeset posto majka svoju djecu dr i na lijevoj strani, neovisno jesu li lj
evakinje ili de njakinje. Zvukovi, dakle, uglavnom ulaze u djetetovo lijevo uho, p
a æe se veæina obrade odvijati u desnoj polutki. Desna polutka u veæine nije sjedi te je
ziènih funkcija, ali se razvija prije lijeve. Takoðer je bolja u tumaèenju ritmiènih i m
elodiènih zvukova kojima se roditelji obraæaju dojenèadi. Teorija ka e da se tako uspost
avlja krug neverbalne komunikacije izmeðu majke i djeteta, jer æe i djetetovi zvukov
i najprije uæi u lijevo majèino uho, a zatim otiæi u njezinu desnu polutku.
Kad djeca poènu brbljati, rabe lijevu, jeziènu stranu mozga te, u skladu s time, vi e
pokreæu desnu stranu usta. Brbljanje estomjeseènog djeteta francuskih roditelja zvuèat æe
drukèije od brbljanja djeteta japanskih roditelja, jer u toj fazi djeca brbljaju
rabeæi samo skup fonema svojstven materinskom jeziku. Èak i gluha djeca roditelja ko
ji s njima komuniciraju znakovnim jezikom èine
179
pokrete rukama koji su zapravo jednaki brbljanju normalne djece, to narr æe daje na
izgled besmislen dojenaèki govor zapravo glavna proba za uporal posve razvijenog j
ezika.
Prve dvije godine presudne su za usvajanje jezika. Janellen Huttenloch< psiholog
inja sa Sveuèili ta u Chicagu pokazala je da uèestalost kojom rodil lji komuniciraju s
djecom do druge godine ivota sna no utjeèe na to kako djeca rabiti jezik u ostatku s
vojeg ivota.53 Sto im se vi e govori, rjeènik æe i biti bogatiji - neovisno o tome razu
miju li rijeèi koje èuju. To je jo jedan d kaz da mozgovi koji vje baju postaju sve jaèi.
Ne èudi, dakle, to su pokusi Fi drika II. bili neuspje ni.
Ipak, plastiènost mozga vrlo je va na. Kao to smo vidjeli, lijeva polutka c pete godi
ne odgovornost za jezik preuzme kod 95 posto ljudi, no ima doka: da desna polutk
a mo e preuzeti zadaæu nastupe li te koæe u dovoljno plasti nom razdoblju. Djeca kojima
je uklonjena lijeva polutka i dalje govore i razun ju govor, premda mogu imati p
ote koæa sa slo enom gramatikom ili buduæi glagolskim vremenima. Kao i u mnogim drugim p
odruèjima, stupanj oporavi ovisi o dobi u kojoj doðe do o teæenja. Malo dijete mo e nadokn
aditi tetu iz zvanu ozljedom mozga. Njegov 65-godi nji djed, s druge strane, nakon
mo d nog udara u lijevoj polutki mo da vi e nikad neæe vratiti sposobnost govora,
Dokazi prikupljeni na pacijentima koji su pretrpjeli mo dani udar otkriva koliko j
e uporaba jezika zapravo rascjepkan proces - u kojem sudjeluju mm ga podruèja, sva
ko s odreðenom svrhom. Primjerice, o teti li mo dani ud; Brocino podruèje u lijevom mozg
u, osoba neæe moæi govoriti, ali neæe izguh ti sposobnost razumijevanja to joj se govor
i.
Koje mo dane tvorbe sudjeluju u stvaranju i razumijevanju jezika? Razluè vanje govor
a od ostalih zvukova odvija se interakcijom talamusa i slu ne kor Odatle informaci
je odlaze u glavna podruèja obrade govora. Ona se kod veæir nalaze na lijevoj strani
i okru uju slu nu koru. Kao to smo ranije spomenu] dva glavna sredi ta, Brocino i Wern
ickeovo podruèje, zadu ena za produkciji odnosno razumijevanje govora, prvi su put p
repoznata prije pribli no stolji æe i pol. Zahvaljujuæi napretku tehnologije snimanja
mozga, danas znamo d va nu ulogu imaju i druga podruèja, ponajprije Silvijeva pukoti
na, brazda k< ja razdvaja sljepooèni od èeonog re nja.
Na sposobnost prepoznavanja zvuènih jedinica vlastitogjezika nadograðuj se sposobno æu r
azlikovanja fonema. Postoji siæu an dio lijevog mozga koji s aktivira samo kad zaèujem
o suglasnike. Ako ne funkcionira normalno, osob te ko razlikuju rijeèi èije znaèenje ovi
si o suglasnicima. Primjerice, da bism razlikovali rijeèi »brat« i »vrat«, moramo razlikov
ati »b« i »v«.
180
Uèeni um
Kad postenemo sposobni razlikovati foneme, poèinjemo uèiti kako ih spajati u veæe jedi
nice, morfeme, kojima prenosimo znaèenje. Morfem mo e biti cijela rijeè, poput »put«, ili
samo dio rijeèi, poput nastavaka »-e« ili »-o«. Nastavak »-e« jedninu mo e pretvoriti u mno
pr. knjiga/knjige, a dodamo li pridjevu »brz« nastavak »-o«, on se smjesta pretvara u naèi
nski prilog, kao u reèenici »on hoda brzo«. Dakle, morfemi imaju dvije funkcije - mogu
biti zasebne rijeèi te tako sami po sebi prenositi misli ili mogu mijenjati znaèenj
a drugih rijeèi.
Sustav pravila prema kojima rijeèi spajamo u fraze, a fraze u reèenice, nazivamo sin
taksa. Hrvatski jezik, poput njemaèkoga, hebrejskoga i latinskoga, ima »sintetièku« sint
aksu, to znaèi da se promjene znaèenja ostvaruju preina-èavanjem samih rijeèi. Rijeè tako
o e biti reèenièni subjekt ili objekt ovisno o dodatnim morfemima na poèetku ili kraju r
ijeèi. Reèenica »Ivan ljubi Mariju«, recimo, ima drukèije znaèenje od reèenice »Ivana ljubi
ja«. Drugi su jezici, poput engleskoga, analitièki, to znaèi da se znaèenje reèenice mijen
a ovisno o redoslijedu rijeèi u njoj. Kako bi izrekli tko èini radnju i na kome je r
adnja uèinjena, oni subjekt - osobu koja ljubi - stavljaju na prvo mjesto. Zatim s
lijedi glagol te, naposljetku, objekt.
Kod rastuæeg se djeteta ta sposobnost zdru ivanja fonema u morfeme i mor-fema u reèeni
ce razvija usporedo s rjeènikom. Prvi oblikjezika koji rabimo jest opona anje - brbl
janje kao isku avanje zvukova i obrazaca materinskogjezika. Njime otvaramo vrata z
a usvajanje pravih rijeèi, to se obièno dogaða oko prve godine. Kako se rjeènik iri, djec
oko osamnaestog mjeseca spontano poèinju spajati rijeèi u jednostavne reèenice. Premd
a prve reèenice mogu biti gramatièki netoène, logika pomalo izlazi na povr inu, to bi znaè
lo da se u mozgu odvijaju mnogo dublji procesi od obiènog opona anja.
Lingviste posebno zanimaju pogre ke koje djeca obièavaju èiniti s tri ili èetiri godine:
nepravilnosti èija uèestalost raste s njihovom sve veæom sposobno æu preno enja slo enih z
ja i koje, zanimljivo, ne èine u ranijoj dobi. Primjerice, kad usvoje neka gramatièk
a pravila, isprva prekomjerno poopæavaju njihovu uporabu. Primjerice, pravilo da g
enitiv mno ine nekih rijeèi tvorimo dodavanjem sufiksa »-eva« (kljuè - kljuèeva), ona æe pr
erano poopæiti, pa æe njihov genitiv rijeèi »konj« glasiti »konjeva«. S dvije æe godine vje
no pravilno reæi »konja« jer u toj fazi jo samo opona aju starije. Ili, kad usvoje pravil
o da mno inu nekih rijeèi mu kog roda tvorimo dodavanjem nastavka -i, pri èemu se suglas
nik ispred njega zbog sibilarizacije mijenja iz k u c: biftek - bifteci, nerijet
ko æe ga poopæiti i reæi »èovjeci« umjesto »ljudi«. Dakle, djeca brzo odmaknu od jednostavn
ona anja roditeljskog govora. Priroðena sposob-
181
nost usvajanja jeziènih pravila aktivira se kad to nametne opseg rjeènika. D ca ih i
sprva èesto primjenjuju s popriliènim zanosom, slièno kao kad se ne < ju s bicikla nak
on to nauèe voziti bez pomoæi. Primjena skupa pravila na sk zvukova radi stvaranja be
skrajnog niza znaèenja jedna je od kljuènih osobi sti èovjekova jezika. Èimpanze pouèene k
omuniciranju znakovnim jezikom sposobnost nikad ne razviju.
Znanstvena zajednica jo od prijelomnih radova lingvista Noama Chomsk iz 1950-ih p
rihvaæa daje ta sposobnost, ta univerzalna naprava za usvajanje zika, u èovjekov moz
ak usaðena od roðenja. Na neki naèin, znaèi, Fridrik nije imao potpuno krivo. Njegova je
pogre ka bila stoje vjerovao da pojedi jezik, poput hebrejskog ili latinskog, una
prijed postoji u mozgu, poput opei tivnog sustava predinstaliranog na raèunalu. Al
i sposobnost usvajanja i up rabe jezika, bilo kojeg jezika - postoji. Ono to cars
ko zabadalo nije dokuèi jest da se »program« mora aktivirati izlaganjem zvukovima.
Do danas nismo izdvojili nijedno mo dano podruèje koje bi moglo biti c govorno za ta
j softver. Prema studijama na pacijentima s odreðenim ozljec ma, o teæenja prednjih di
jelova jeziènih sredi ta, poput Brocina podruèja, p vezana su s te koæama u gramatici i si
ntaksi. Znamo i da pacijenti s o teæeni Wernickeovim podruèjem mogu zadr ati sposobnost
konstrukcije gramatiè pravilnih reèenica, premda nerazumljivo blebeæu. Njihov se govor
ne bi pi vi e razlikovao od prièa sjajnog komièara, »profesora« Stanlevja Umvina, pi minu
log 2002. Ovdje na svoj naèin prièa vrlo poznatu djeèju bajku, mo da prepoznate:
Jednom davna no u germanskoj zemlji bio je velik grad po imenu Ham-perlin, ili tak
o nekako, kojim je stolovao Gradonaèelnik-Neradoplaæenik. I tamo je vladala preplavl
jenost ili takorska patnja. Svi su takori milili i izlazili i grickali i nju kali i
glodali u jutarstvo rano (i u kasnu veèericu). Odgrizali su komadiæe stola i èajne pod
krpice, a kad bi ljudi spavali u svojim posteljama, ti bi im takori proglodali pl
akte, a i brèiæe onih koji su dubokim snovima plovili.
Patni tvo je bilo veliko. Ne samo to: smoènice, hranetina, sve fine stvari na ovome
svijetu nisu u ivali Ijudovi sami, zato to su takori nju kali svuda (i vak- vakali i nak
jukavali se niz svoje takoraste grlice) i zato to su to bili najbr i takorèiæi i zato t
u previ e iz sebe bacakali svojih okruglièica u tom velikom krasnom gradu koji je in
aèe bio... tc, tc.
Iz Èarobnog frula a
182
Uèeni um
Stanlev Unwin znao je kazati kako mu je zadivljenost besmislenim jezikom usadila
majka, kad je jednog dana, nakon to se spotaknula, svojem malom sinu rekla da se
»spopalatakla i ogrebla koljensku alièicu«.
Mo dano gramatièko sredi te moglo bi se nalaziti u Brocinu podruèju, no znanstvenici o t
ome nipo to nisu suglasni. Moguæe je èak da uopæe ne postoji posebna jedinica za to, neg
o samo okidanja neuronskih krugova ra trkanih u raznim mo danim podruèjima. Problem do
datno ote ava èinjenica to, kad je rijeè o jeziku, ne postoje dva slièna mozga. Istra ivaè
u uspijevali uprijeti prstom u podruèja koja nadziru tako uska jezièna obilje ja poput
naziva tkanina, dragulja i povræa, ali velièina i polo aj tih mjesta razlikuju se od
osobe do osobe. To zapravo ne iznenaðuje, prisjetite li se da na e mozgove oblikuje
ono to èinimo i to nam se dogaða u svakida njem ivotu. Dakle, za oèekivati bi bilo da æe
iæi na neke oèite razlike u sredi tima za imenovanje, recimo, vrtlara i trgovca dijama
ntima. Vrijedi li to za sredi ta za imenovanje, moglo bi vrijediti i za gramatiku.
Alfonso Caramazza, psiholog s Harvarda, smatra da postoje neovisni mo dani sustavi
za gramatiku, znaèenje i oblike rijeèi, svaki s vlastitom lokacijom i elementima u
mozgu. U prilog tome govore dokazi iz studija na pacijentima s mo danim o teæenjima, n
pr. rtvama mo danih udara koji su o tetili samo dio mozga. Neki mogu imenovati objekt
e, ali za njih ne mogu proizvesti nijednu asocijaciju. Pogledaju li, recimo, sli
ku crkve, moæi æe je imenovati »crkvom«, ali neæe moæi reæi èemu slu i, tko je rabi, to se
njoj itd. Slièno tome, drugi æe pacijenti kad vide sliku reæi da graðevina slu i tovanju B
ga, da se ljudi unutra mole, da pjevaju i razmi ljaju te da unutra njost miri i po drv
etu, vo-sku i tamjanu, ali neæe moæi proizvesti rijeè »crkva«.
Spomenuo sam kako me zbunjuje kasni razvoj pisanja u paleolitiku. Mo da je u tom s
mislu va no to u mozgu postoje odvojena sredi ta za èitanje i pisanje. Jedan od argumen
ata koji bi to mogao objasniti jest daje mozak zbog svoje plastiènosti ivèanim stanic
ama koje su u ranijim fazama evolucije bile rabljene u druge svrhe dodijelio nov
u funkciju. Naravno, ne aktiviramo li ih uèenjem èitanja i pisanja, mogu ih preuzeti
neke druge funkcije. Prilièno banalan primjer tog procesa bio bi moj rukopis. Svo
jedobno je bio podosta uredan (premda sam medicinske struke), no otkad su raèunala
zamijenila papir i olovku, postao je mnogo neuredniji.
Kao stoje èesto sluèaj, dokazi da svaka od tih vje tina ima poseban kutak dolaze ponaj
prije iz prouèavanja mozgova u poremeæenom stanju. Imamo, recimo, osobe koje mogu pi
sati, ali ne i èitati, te osobe koje mogu èitati, no ne i pisati. Skanovi mozgova os
oba s visokim verbalnim kvocijentom inteligencije
183
Robert \Vinston: LJUDSKI UM
pokazuju da im se pri èitanju javlja aktivnost u gornjoj uzdu noj vijugi, a p imenov
anju objekata u srednjoj uzdu noj vijugi. Za razliku od njih, osobe s r skim verba
lnim kvocijentom imaju suprotan ustroj. Kao to smo vidjeli u kn kom osvrtu na dis
leksiju, osobe s tim poremeæajem ponajprije muèi brza obr da vidnih i slu nih informac
ija.
Da sa memo, sposobnost usvajanja i uporabe jezika u èovjekovu je mozgu c roðenja. Kad
dojenèe proizvede prve zvukove, rabijednu posebnu funkciju, v lo razlièitu od naporn
og i èitavanja ud benika i rjeènika, èemu odrasli i mla< moraju pribjeæi dok se hrvaju s no
im jezikom. Zbog toga, èak ni nakon godir vje be, ne uspijevamo dostiæi istu razinu teèn
osti s drugim ili treæim jezikor Prevoditelji i tumaèi, struènjaci u svojem podruèju, uv
ijek prevode s drugog i treæegjezika na materinski, jer njega govore najteènije. Prv
i jezik usvajamo, ostale uèimo. Uèenje drugog ili treæegjezika obuhvaæa iste dijelove mo
zga k( je smo rabili kad smo izustili prve rijeèi. No kako je rijeè o uèenju, pozivaju
se druga podruèja, ista ona koja smo rabili kad smo poèeli tipkati na raèunalni tipko
vnici, recimo, ili kad smo uèili put od kuæe do radnog mjesta. Te mo d; ne funkcije sv
rstavaju se u pamæenje, na u iduæu temu.
» ai Uvrije ena tuga
Zar ne mo e pomoæi du i bolesnoj, Iz svijesti uvrije enu i èupati tugu, U mozgu zapisane i
isati smetnje
Macbeth, èin V. prizor 3.
Shakespeare se ovdje nesvjesno dotaknuo nekih sada njih predmeta istra ivj nja mozga
. Kad razmi ljamo o pamæenju, smjesta se nametne nekoliko kljuèni! pitanja. Grizodu jem
voðeni Macbeth ovdje govori o sjeæanju na grozna djel koja je poèinio. Svi katkad prot
rnemo prisjeæajuæi se djela za koja bismo radij da u njima nismo sudjelovali ili rij
eèi za koje bismo vi e voljeli da ih nismo izre kli. Druga sjeæanja mogu, dakako, pobu
diti mnogo drukèije odgovore iz na < èuvstvene palete: radost, tugu, ljutnju i strah.
Postoji, meðutim, podvrsta pam æenja u kojoj nema èuvstvenog elementa - ona u kojoj po
hranjujemo imena, re cimo, ili upute kako promijeniti automobilsku gumu. Zauzima
ju li te dvije vrsti pamæenja razlièita mo dana podruèja? Koji su procesi aktivni kad ne
ki doga daj ulazi u pamæenje, a koji kad nauèeno prelazi u naviku? I, ako su nam sjeæa
nja toliko usaðena u arhitekturu i kemijske procese mozga, kako je moguæe d;
184
Uèeni um
ih s vremenom zaboravljamo? Za to se moja devedeseterogodi nja majka sjeæa igranja ten
isa i poraza u Brook Greenu dok je bila uèenica, ali ne i to je juèer ruèala? I to su za
pravo »sjeæanja« - stoje li na mo danim policama dok ih ne prizovemo ili nastaju samim p
rocesom dosjeæanja?
Veæ je otrcana fraza da se svi mi, stariji od odreðene dobi, sjeæamo to smo radili u tr
enutku ubojstva predsjednika Kennedvja. S vremenom su tragièan dogaðaj nadma ila druga
svjetska zbivanja. Otrcane primjedbe èesto, meðutim, kriju i pone to istine. Kratka et
nja ulièicama osobnijih sjeæanja dodatno æe potvrditi smisao ovoga - najbolje se dosjeæa
mo sjeæanja povezanih s najjaèim èuvstvima.
Mislim da zapravo elim reæi kako se odreðena sjeæanja istièu jer su neobièna u odnosu na n
upadljiva zbivanja svakida njice. Istra ivanja su pokazala da èovjekov um bira nove po
dra aje - pratite li koliko èesto i koliko dugo dojenèe gleda neki predmet, ustanovit æe
te da èe æe i dulje gleda nepoznate predmete. Ta selektivnost prisutna je i u sjeæanjima
. Vjerojatno ste se èe æe vozili na posao nego to ste polagali ispite, primjerice, pa s
e potonjega bolje sjeæate. Kad biste pamtili svako putovanje na posao, va bi se moz
ak brzo zagu io pojedinostima, poput mozga Sere evskog, nesretnoga »svepamteæeg« Rusa.
No ono stoje zanimljivo kad je rijeè o pamæenju najveæih traumatskih dogaðaja, bez obzir
a na to jesmo li ih vidjeli na vijestima ili su se zbili nama samima, jest s kol
iko ih pojedinosti pamtimo. Kad govorimo o jedanaestom rujnu, znakovito je da pa
mtimo to smo radili kad smo èuli vijesti, dakle pojedinost koja nema veze s dogaðajim
a u New Yorku. Èesto se mo emo prisjetiti i niza drugih pojedinosti, npr. kako smo èul
i vijest, kako smo toga dana bili odjeveni, kakvo je bilo vrijeme. To je tzv. bl
ic pamæenje: sposobnost mozga da tijekom intenzivnih dogaðaja iznimno podrobno i ivo
pamti pojedine slike.
Pamæenje i èuvstva
Antropolog Victor Turner smatrao je da obredi i sveèanosti u plemenskim dru tvima uv
elike iskori tavaju meðudjelovanje èuvstava i pamæenja. Obredi inicijacije, primjerice,
izvode se kako bi se zajamèilo da mladiæi na ulasku u zrelost nauèe mitologiju i obièaje
odreðene dru tvene skupine, te vlastita prava i obveze koje imaju kao odrasli mu karc
i. Poput svih mladiæa, za pretpostaviti je da ih vi e zanimaju druge stvari, vjeroja
tno enskoga roda.
Zato su se, prema Turneru, poèeli izvoditi obredi. U obredima poznato postaje nepo
znato. Ljudi se pona aju èudno, izvode neobiène, stilizirane pokre-
185
te, nerijetko imaju obojena lica, nose maske i èudnu odjeæu. Pjevaju se pjesm i izgo
varaju rijeèi koje se ne mogu èuti u svakida njem govoru. Jede se dru èija hrana. Na one
koji prolaze obred nasræu èudni likovi, zastra ujuæi i biza ni simboli. Osjete im katka
d iznimno izo tre prethodne te ke ku nje u koj ma su se izgladnjivali, uskraæivali sna i
li izlagali bolu. U manjoj je mjeri sve t vidljivo u obredima jo prisutnima u zap
adnome svijetu. Vjenèanje obuhvaæ odreðena ogranièenja, poput vjerovanja da mlado enja ne
smije vidjeti vjenè; nicu ili buduæu mladenku dan prije samoga èina vjenèanja. Tijekom s
veèane sti pona amo se prema nekim pravilima i ogranièenjima. Odijevamo najbolj odjeæu,
od majka se oèekuje da plaèu, mladenci prolaze »torturu« vjenèani zavjeta. Sveèanost dobiva
smisao jer je razlièita od svakida njice. Doista, na hi brejskom je jeziku jedan vid
rijeèi svet - qadosh - povezan sa znaèenjem »zasi ban« ili »odvojen«.
U pro losti je, kao i u nekim dana njim plemenskim dru tvima, odvojeno obreda bila nag
la enija, ekstremnija. Turnerova je teorija da se takvim skupoi upeèatljivih, zastra u
juæih i zadivljujuæih do ivljaja osigurava temeljitost i n< zaboravnost procesa uèenja.
Drugim rijeèima, namjerna neobiènost obreda umovima onih koji ih prolaze oznaèena je s
na nim emocijama. Zbog toga s znanje koje se prenosi obredom usijeca duboko u pamæen
je.
Turnerovo zanimanje za obrede mo da je povezano s èinjenicom da mu j majka bila glum
ica te daje odrastao u obitelji u kojoj je kazali te bilo dio sv; kida njice. Neke o
d njegovih teorija o va nosti neobiènosti pri uèenju u svojir su tehnikama primijenili
neki dramatièari. Marksistièki dramski pisac Berto Brecht opisani je koncept iskori
stio u svojoj Verfremdungstechnik, odnosno tehn ci otuðenja. Brecht je, u skladu s
a svojim komunistièkim idealima, smatrao d kazali te mora pouèavati. I da æe ljudi bolje
uèiti, ponijeti poruke kuæama i z; pamtiti ih, ako svjedoèe neèemu neuobièajenom. Brecht
je to nastojao uèinii ru enjem tada njih kazali nih konvencija - gledatelje je jako prib
li io glume ma, pa se èesto moglo vidjeti scenske radnike kako pomièu scenografiju. Um
jt sto da u iva u malo prijatne zabave, publika bi se »otuðila« od predstave. Oè primjer t
oga vidimo u glazbenom igrokazu Kurta Weilla Uspon i pad grada Mi hagonnjja. U p
oèetku se gledatelju èini kako je rijeè o jo jednoj dosadnoj k; zali noj veèeri, no zatim
a pozornicu iznenada dotutnji deseterotonski kam on. Iz njega iskoèe glumci i poènu
postavljati scenu. Predstavu sam gledao s sedamnaest godina i nikad je nisam zab
oravio. Sustav za prepoznavanje nove sti u gledateljevu mozgu takvu neobiènom isku
stvu pridaje veæu èuvstvenu vi zinu od uobièajene. Tako nastaje osobito sjeæanje.
186
Uèeni um
Kako se sjeæanja oblikuju u mozgu? Sva sjeæanja, èuvstveno obojena ili ne, nastaju pro
cesom dugoroène potencijacije i to, èini se, èim se dogode. Prva faza traje kraæe od sek
unde. Kad ivèana stanica primi sna an signal izazvan ulaznim informacijama, njezina s
e unutra njost ispunjava kalcijem. To mijenja ravnote u unutar neurona i èini ga pripr
avnim na ivahnije i dulje okidanje pojavi li se ponovno isti ulazni signal. Kalci
j takoðer potièe ivèanu stanicu na rast, odnosno razvoj novih veza prema drugim neuroni
ma.
Dendriti, izdanci ivèane stanice koji primaju informacije, nabubre zbog bujice kalc
ija, to maksimalizira broj sinapsa kojima neuron mo e komunicirati. Poveæanje splasne
nakon otprilike est sati, no rast novih dendrita nastavlja uspostavljati obrazac
èak do dva dana poslije dogaðaja. Istodobno niz krug prolaze redoviti impulsi kemij
ske aktivnosti, odr avajuæi izvorni do ivljaj ivim i pohranjujuæi sjeæanje na njega.
Dugoroènu potencijaciju (DP) mo emo vidjeti posvuda u mozgu - razoèara-vajuæa vijest ako
se nadate da se sjeæanja stvaraju i pohranjuju najednom mjestu. Ali ipak mo emo gov
oriti o odreðenim podruèjima kao posebno va nima za èovjekovo pamæenje. Hipokampus je osob
ito bogat stanicama podlo nim DP-u. Iz njegova se polo aja, na stra njem kraju mo danog
puta obrade osjetnih informacija, mo e naslutiti kako mu je svrha hvatanje i èuvanje
ulaznih informacija. tovi e, hipokampus je posebno osjetljiv na acetilkolin, neuro
transmiter koji inhbira dotada nju aktivnost radi preusmjeravanja i usredotoèavanja
pozornosti. Neurobiologjames Bower, svojedobno zaposlen na Kalifornijskom tehnol
o kom institutu, dr i da acetilkolin proèi æuje svako sjeæanje, uklanjajuæi neva ne informa
i èuvajuæi najhitnije.54 Moguæe je da tijekom posebno sna nog DP-a, primjerice nakon sna n
og emotivnog do ivljaja, acetilkolinsko èi æenje ne bude potpuno. Zbog toga se odreðenih d
ogaðaja sjeæamo do najsitnijih, èesto naoko posve neva nih pojedinosti.
Sad mo emo razumjeti za to neki dogaðaji u pamæenje ulaze kao ivopisne fotografije, a dru
gi kao dosadne slike ili naizgled uopæe ne ulaze. Novi i intenzivni do ivljaji, popu
t sudjelovanja u nesreæi ili svjedoèenja nekoj, u mozgu pokreæu odgovarajuæe buran niz p
rocesa. Svakida nji do ivljaji podvrgnuti su, meðutim, veæoj selektivnosti. Kad u hipoka
mpusu zapoène èi æenje, u dugoroènom pamæenju ostaju samo novosti. Ako moj prijepodnevni pr
dah za kavu u utorak ni po èemu nije bio ni pribli no va an, s vremenom se vjerojatno
neæu moæi sjetiti nièega to bi ga razlikovalo od drugih prijepodnevnih predaha za kavu.
187
% Uloga hipokampusa i amigdale u pamæenju
O ulozi hipokampusa u pohrani sjeæanja mnogo smo doznali iz istra ivanja n osobama s
o teæenjem toga dijela. U poznatom sluèaju otprije pedesetak god na, mu karac s te kom ep
ilesijom podvrgnutje operaciji mozga. Kirur kim m je zahvatom uklonjeno oko dvije
treæine hipokampalnog tkiva. Nesretni mu k; rac otad ne mo e pamtiti nova sjeæanja. Te ko
je zamisliti kakav to osjeæaj mc ra biti. Jedna analogija ka e da zlatnoj ribici nik
ad ne dosadi plivanje u mak zdjeli jer njezin raspon pamæenja, navodno, nije dulji
od sedam sekunda.* 1 normalnih osoba, svijestje tijek, svaki je trenutak poveza
n s prethodnim i sije deæima. S o teæenim se hipokampusom svaki pojedini trenutak mo e d
oima ti nov. Okolina bi bila trajno neobièna, a ljudi oko nas vjeèni stranci. Ne bis
m mogli, èak ni na najjednostavnijoj razini, stvarati i izvoditi planove djelovanj
aje bismo zaboravljali ciljeve. Dok ovo pi em, istra ivaèki tim na Sveuèili tu ju n Kalifor
ije pod vodstvom Theodorea Bergera nastoji konstruirati prvi umjetn hipokampus n
a svijetu - pomoæu podataka iz milijun popreènih presjeka moj gova takora koji se pro
gramiraju ujedan silicijski èip. Jednoga bi dana buduæ nara taji mogli raspolagati teh
nologijom za zamjenu o teæenog èovjekova tkiv; sliènim ureðajima, koji æe nadomjestiti gubi
ak funkcija poput pamæenja.
Amigdala takoðer ima ulogu u pamæenju. U njoj mozak dolazne informaci je oznaèava èuvstv
enom vrijedno æu. Pomoæu tih oznaka èeona kora osmi lja va i provodi primjerene planove dj
elovanja. Oznaèi li amigdala, primjerice razgovor za posao »ozbiljnim«, pona at æemo se oz
biljno i ale svesti na mini mum - elimo li dobiti posao. No informacije iz amigdal
e odlaze i u hipokam pus. Zato æemo se prisjeæanjem razgovora prisjetiti i s njim po
vezanih èuvsta va. Sto su èuvstva sna nija, ili novija u odnosu na svakida nja, dublje s
e urezujt u pamæenje.
Èuvstveni sadr aj pamæenja poma e nam da nauèimo va ne poruke. Usto tijekom evolucije taj j
mehanizam koristio opstanku - odvraæao nasje od opa snosti i usmjeravao prema sig
urnosti mimo uzvi enih carstava ljudskog misije nja, tj. vi e kore, koja bi nas samo
usporavala. Neuroznanstvenikjoseph LeDo ux taj mehanizam naziva »prljavi i brzi p
ut«. Kad, primjerice, spazimo zmiju ili dug, vijugav predmet nalik zmiji, do ivljava
mo gotovo trenutaèan strah za uvaljujuæi izravnoj vezi amigdale s talamièkim sredi tem z
a obradu. Svjesne poimanje viðenoga nastupa kasnije. LeDoux smatra da su na i mozgov
i tin ranim, osjetljivim èuvstvenim okidaèem opremljeni zbog njegove ivotne va
* Ima dokaza da ribe pamte mnogo dulje od samo nekoliko sekunda.
188
Uèeni um
nost u pro losti. Grabe ljivci poput zmija napadaju iznimno brzo. U ostanku na mjest
u, s jednom rukom naslonjenom na struk i prstom na usnama te mozganju o tome to s
mo vidjeli nema ba nikakve koristi. Trebao nam je mehanizam koji nas mo e izvuæi iz o
pasnosti, i to brzo. Zahvaljujuæi njemu, imali smo sutra za opstanak i razmno avanje
.
Dakle, amigdala sjeæanja boji èuvstvenim nijansama. Znaèi li to da su sjeæanja pohranjen
a u hipokampalni arhiv poput filmova u kutijicama? Neki smatraju da taj grumenèiæ tk
iva u obliku morskog konjica manje nalikuje arhivu, a vi e iznimno uèinkovitoj pokre
tnoj vrpci na kojoj se sjeæanja sklapaju prema potrebi. Prema Antoniju Damasiju, p
ri dohvaæanju odreðenog sjeæanja sjedinjuju se djeliæi informacije iz neovisnih podruèja d
iljem mozga. Te tzv. konvergentne zone nalaze se pokraj ili blizu ivèanih stanica k
oje su sudjelovale u bilje enju izvornog dogaðaja. Damasi je utvrdio brojna podruèja k
oja djeluju kao konvergentne zone za stapanje osjetnih podataka o ljudima, do ivlj
ajima i èuvstvima. Prema toj teoriji, hipokampus je jednostavno tvorba koja sjedin
juje cijeli proces i izbacuje nepotrebno.
Iz Damasijeve teorije proizlazi da mozak ne èuva cijele slijedove dogaðaja, poput ro
le filma, nego ih razbija na najmanje sastavne dijelove. To bi znaèilo da se moje
sjeæanje na prvo grudanje zapravo sastoji od malih iskustvenih jedinica, npr. »hladn
e ruke«, »buce«, »mokra stra njica«, »razbijen prozor«, koje se pohranjuju neovisno jedna o
oj, pokraj neurona koji su prvi osjetili hladnoæu ili vidjeli razbijen prozor. Zaj
edno s drugim jedinicama, mogu tvoriti beskrajno mnogo drugih sjeæanja - na isti n
aèin kao to kombinacijama zvukova tvorimo rijeèi. Dakle, jedinica »hladne ruke« mo da æe è
i moja sjeæanja na skija ke izlete, a »mokra stra njica« mogla bi pak uæi u sjeæanja moje
ce na svoje djetinjstvo. Poput monta nog pulta, hipokampus te neovisne jedinice is
kustva spaja u razlièita sjeæanja.
Epizodno i proceduralno pamæenje
Kad bih pretrpio o teæenje hipokampusa, mogao bih oèekivati da æu ostati bez sjeæanja na p
rvo, neslavno grudanje. No to bih jo zaboravio? Mu karac kojem su uklonili veæinu hipo
kampusa, zanimljivo, nije zaboravio sve. Sjeæao se svojeg mladog ivota prije operac
ije, kao i vje tina steèenih u to doba. Mogao je ovladati i novim vje tinama, primjeri
ce nauèiti svirati nove skladbe na glasoviru ili pisati, gledajuæi svoje napore u zr
calu.
189
Razlog tome je stoje primjenjujuæi nauèene vje tine rabio tzv. procedurali pamæenje. Ist
u pojavu èesto mo emo opaziti u pacijenata s Alzheimerovom b le æu - premda im hipokampa
lno tkivo mo e biti te ko o teæeno, a oni sami trajno smetenom stanju, odreðeni »otoèiæi sp
osti« opstaju, omoguæuju im izvoðenje prilièno slo enih radnja nauèenih u pro losti. Oèitoj
o pai æenje ne bilje i samo dogaðaje i do ivljaje, nego i vje tine te postupke.
Zbog te su razlike neki neuroznanstvenici poèeli razlikovati »epizodno< »semantièko« pamæen
e. Epizodno pamæenje slièno je proceduralnom, no ob hvaæa sjeæanja na dogaðaje i epizode.
Semantièko pamæenje ukupna je sun na eg znanja, neovisnog o povezanim èuvstvima ili o to
me gdje smo ga i kal stekli. Èini se kako je hipokampus najva niji za epizodno pamæenj
e. U sluèa koji su opisali Endel Tulving i Gene Schachter, pacijent s te kim hipokam
p; nim o teæenjem nije se mogao sjetiti nijednog va nog dogaðaja iz svoje prc losti, no
semantièko mu je pamæenje ostalo netaknuto. Toèno je i podrobr mogao opisati put kojim
je pje aèio u kolu te pojedinosti postupka mijenjan gume, premda se nije mogao sjeti
ti nijedne kolske zgode ili situacije u koj je morao mijenjati gumu.
To je jedan od razloga za to u kriminalistièkim prièama detektivi poput Pc rota, Morse
a ili lorda Petera Wimseyja uvijek nanju e kad zlikovac hini gubitæ pamæenja. Osobe ko
je simuliraju amneziju obièno ne shvaæaju - jer nisu èita ovu knjigu - razliku izmeðu ep
izodnog i proceduralnog pamæenja, pa hine o] æi gubitak osobnih, autobiografskih sjeæa
nja i nauèenih vje tina. Mogu se, pi mjerice, pretvarati da su zaboravile svoje ime
i postupak spravljanja èaja, no pravom bi sluèaju samo potonje bilo izvan dohvata. T
akoðer, ne shvaæaju kal je u stvarnim sluèajevima amnezije gubitak pamæenja samo djelomièa
n, te kal s vremenom u sjeæanja stalno naviru nove, dotad zaboravljene, pojedinost
i.
Amnezija i sluèaj krimi-spisateljice
Netko tko se dobro upoznao s amnezijom - na veliku osobnu tetu - bila je br tansk
a kriminalistièka spisateljica Agatha Christie. Treæeg prosinca 1926. odh talaje iz
svojeg doma u Berkshireu, napustiv i automobil negdje u seoskim kr; jevima Surrevj
a. Nije je bilo jedanaest dana, stoje izazvalo brojna nagaðanja tisku i potragu u
kojoj su sudjelovali policajci iz triju jedinica. Naposljetku, 1' prosinca uveèer
njezin suprug Archie koji je imao ljubavnicu, pa ga se sun njièilo za Agathino ubo
jstvo - prepoznao je svoju suprugu u eni koja je odsji la u hotelu u Harrogateu.
190
Uèeni um
Agatha Christie odbila je razgovarati s novinarima o svojem nestanku. Arc-hie im
je rekao kako je to bila posljedica napadaja amnezije. Slavna spisateljica do k
raja ivota o tom dogaðaju nije prozborila ni rijeèi. Tisak je zakljuèio kako je cijela
saga bila promi ljena predstava radi reklame za njezinu novu knjigu. Premda Agatha
Christie prije nije zazirala od pojavljivanja u javnosti, otad je ivjela u osami
. Stoje zapravo uzrokovalo njezin nestanak?Je li, kao stoje njezin mu nedugo posl
ije nestanka rekao novinarima, istra ivala taj fenomen za knjigu? Je li jednostavn
o poku avala pobuditi medijsko zanimanje ili se poku avala osvetiti nevjernom suprug
u? Ilije doista do ivjela gubitak pamæenja?
Zanimljiv pokazatelj istine jest da se Agatha u hotelu u Harrogateu potpisala im
enom gða Teresa Neele. ena s kojom je ljubovao njezin mu zvala se Nan-cy Neele. Neki
prista e teorija zavjere smatraju daje spisateljica izabrala ime Teresa jer je ri
jeè o anagramu engleske rijeèi teaser (zadirkivaèica). Drugi su, pak, sasvim razumno p
retpostavili da su joj motivi mogli biti dvojaki: sjedne strane malo publiciteta
za knjigu, a s druge osveta supru niku. No njezino povlaèenje iz javnog ivota koje j
e uslijedilo nameæe kako je nesretna zgoda ipak bila vjerodostojnija. Moglo bi se
zakljuèiti kako se povukla u osamu jer je bila posramljena stoje predstava po la nao
pako, ali isto bi se tako moglo ustvrditi kako je bila povrijeðena, i doista uvrij
eðena, èinjenicom to ju je javnost odbacila kao osobu gladnu pozornosti, umjesto daje
njezinu amnestièku epizodu popratila sa suosjeæanjem.
U pravim se amnestièkim epizodama nerijetko zadr avaju natruhe va nih pojedinosti o os
obi. Jednom je, recimo, nestali propovjednik A. Bourne naðen kako pod imenom A. Br
own prorièe prokletstvo i pakao. U drugom je sluèaju, pak, lijeènik od amnestiène ene zat
ra io da primijeni vrlo èesto rabljenu motorièku vje tinu - bira sluèajan telefonski broj.
Nakon stoje to uèinila, s druge joj se strane javila majka. Dakle, pseudonim koji
je izabrala Agatha Christie -ime slièno imenu ljubavnice njezina mu a - mo da nije bi
o svjestan trik, nego komadiæ stvarnosti koji se probio kroz njezin zaborav. Mo da j
e izbor pseudonima bio nesvjestan pokazatelj èinjenice daje izniman stres koji je
okru ivao raspad njezina braka - njezin se suprug o enio pravom gðom Neele tri tjedna
poslije razvoda - zapravo potaknuo amnestièki napadaj.
Kao to vidimo iz sluèaja propovjednika Bournea/Brovvna, amnezija ne dovodi do potpu
nog gubitka pamæenja. Osobe mogu zaboraviti elemente vlastitog identiteta, ali ne
i nauèene vje tine. Dakle, pamæenje nauèenih sadr aja razlikuje se i neovisno je od autobi
ografskih sjeæanja. U skladu s time, dok ovladavamo novim vje tinama, primjerice vo nj
om bicikla ili sviranjem kakva glazbala, u mozgu se odvija drukèija aktivnost.
191
Poput navike: Af* kemija proceduralnog pamæenja
Martha Curtis bila je glazbeno èudo od djeteta koje je violinu poèelo svirai devet g
odina. Cijeli je ivot patila od epilepsije, a napadaji su s godinama f stajali sv
e èe æi. Unatoè obilnim dozama lijekova, Martha je èak do èetiri \ ta mjeseèno padala u nes
est, katkad i na pozornici, ispred publike. Godi 1991. na Clevelandskoj klinici
pro la je prvu od tri velike operacije. Naposlj kujoj je odstranjena gotovo polovi
ca desnog sljepooènog re nja, stoje zajed glazbenicu bio izniman rizik, jer se smatr
a kako je upravo to podruèje aktiv pri sviranju glazbala. Na èuðenje i zadovoljstvo ki
rurga, tri operacije nisu n; kodile njezinoj vje tini sviranja violine. tovi e, èinilo
se kao da uspijeva nau ti skladbe koje je dotad dr ala preslo enima. Buduæi daje od ep
ilepsije bolo1 la od vrlo rane dobi, njezini su lijeènici na Clevelandskoj klinici
zakljuèili ka je Marthin mozak nadomjestio neispravno funkcioniranje desnog sljep
ooèm re nja. S obzirom na plastiènost u toj dobi, mozak je u pomoæ prizvao dru podruèja, p
aje tijekom uèenja i vje banja sviranja violine, desni sljepooèni i anj bio uèinkovito pr
emo æivan.
Premda je Marthin primjer oèito izniman, svaki mozak prirodno posjed je dozu plast
iènosti. Prilagoðava se ulaznim informacijama. Proces najoèit mo emo vidjeti na djelu ka
d pogledamo kako stjeèemo vje tine. Mnogi æe uz malo napora prisjetiti bolnog uèenja vo nj
e bicikla metodom poku aja i p gre aka, ili auto kole. No rijetko æe se tko prisjetiti t
ih procesa dok u kasnije ivotu rutinski izvodi nauèenu vje tinu. U odreðenom trenutku,
nakon mn go vje be, postanemo sposobni voziti bicikl ili automobil, a da pritom o
tori ne moramo posebno razmi ljati. Èinimo to »automatski«, pre lo nam je u n viku. Katkad
vozaèi kamiona ka u kako se ne mogu sjetiti puta kojim su stij na konaèno odredi te. Vo n
ja od grada do grada njima je postala toliko uol èajena da su je jedva svjesni.
Unutar mozga, mo emo uoèiti kako sa sve boljom usvojeno æu odreðei vje tine dolazi do odgov
rajuæeg pomaka iz vi ih kortikalnih podruèja obrac prema ni im tvorbama zadu enima za moto
riku i ravnote u. Kad nam je vje na nova, o njoj razmi ljamo, pamtimo to nam je èiniti u
fazi A, a to u fazi I pratimo svoj napredak. No s vremenom to èinimo sve rjeðe, sve
do toèke u k joj vje tinu izvodimo praktièno nesvjesno. Jednom kad se proceduralno sjeæ
nje pohrani na toj ni oj razini, postaje trajno. Zbog toga ne zaboravljamo kal voz
iti bicikl ili plivati, èak i kad izmeðu poku aja proðu godine. Ja kao primji
192
Uèeni um
mogu navesti skijanje. Bilo je strahovito te ko nauèiti skijati, ali sadjednom godi nj
e, nakon nekoliko sekunda oklijevanja, skijam posve prirodno. Primjeæujem, meðutim,
kako sam s godinama postao oprezniji u biranju padina.
Razlog za prelazak iz vi ih, svjesnih razina u ni a, nesvjesna podruèja jest ekonomiènos
t. Buduæi daje mozak u stanju trajne prilagodbe, trajne plastiènosti, on proceduraln
a sjeæanja èim to postane moguæe spu ta u podrum, kako bi se oslobodio za nove zadaæe. Kad
to ne bi èinio, kolièina znanja koje bismo mogli steæi tijekom ivota bila bi ogranièena.
Granice, meðutim, nema. Postoje ogranièenja u onim elementima procesa koji odreðuju to
æemo nauèiti, a to ne - primjerice, stupanj u kojem nam je neka vje tina va na, odnosno
stupanj motivacije. No ljudski um posjeduje potencijal za stalno uèenje.
Sredinom 1980-ih neki su zanimljivi pokusi izvedeni na Washingtonovom sveuèili tu u
St. Louisu. Istra ivaèi su PET-om snimali dobrovoljce dok su ovi naglas èitali niz ime
nica. U drugom je pokusu od ispitanika zatra eno da tijekom èitanja navedu imenici o
dgovarajuæi glagol (npr. da »stolac« spare sa »sjesti«). Usporediv i skanove, istra ivaèki
od vodstvom Marcusa Raichlea s Radiolo kog instituta Mallinckrodt i Michaela Posne
ra s Oregonskog sveuèili ta uspio je izdvojiti mo dano podruèje aktivno pri smi ljanju odg
ovarajuæeg glagola.
Ali istra ivaèi su zatim primijetili ne to novo. Nakon to su ispitanici nekoliko puta p
ro li nizom, karta mo dane aktivnosti radikalno se promijenila. Cjelokupni obrazac b
io je mnogo slabije jaèine, a, paradoksalno, kad je zadaæa asocijacije rijeèi bila nov
a, otoèni re anj bio je u stanju mirovanja. Aktivirao se tek nakon stoje zadaæa nekoli
ko puta uvje bana. Taj je nalaz bio jo èudniji u svjetlu èinjenice da su neurolozi godi
nama mislili da otoèni re anj sudjeluje iskljuèivo u obradi tjelesnih i visceralnih os
jeta iz, primjerice, crijeva te u percepciji okusa, odnosno da nema nikakvu ulog
u u proizvodnji i razumijevanju jezika.
Istra ivaèi su zapravo vidjeli kako se nova zadaæa pretvara u naviku. Prvi put kad je
ispitanik morao smisliti glagol povezan s upravo prikazanom imenicom, mozgom se
pro irio val aktivnosti - od cingularne kore sprijeda do malog mozga straga. No ka
ko je vje tina postajala uvje banija, neuronska se aktivnost vidno smanjivala. Mozak
je uèinkovito prigu io aktivnost, paje rabio minimum podruèja i energije.
Rezultati se potvrdili nalaze Richarda Haiera sa Sveuèili ta ju ne Kaliforni-je u Irvi
neu. Njegov rad s PET-om pokazao je da ne postoji veza izmeðu razine mo dane aktivno
sti i inteligencije osobe. »Zaposleni« mozak, prema njegovim rezultatima, uopæe nije b
io pametan, bilo je, zapravo, prilièno obrnuto. Ispalo
193
je daje pametan mozak bio onaj koji se mogao najbr e svesti na minimalnu ] tro nju e
nergije, te tako osloboditi svoje krugove za druge procese. Nije, dal rijeè o tome
koliko znamo, nego koliko brzo èime mo emo ovladati.
To me dovodi do jo jednog va nog vida pamæenja. Naime, postupan j jelaz informacija i
z vi ih u ni a podruèja kore dok pamtimo nameæe da si opremljeni dvjema razlièitim vrstama
pamæenja. Rijeè je o razlici izmeðu ki koroènog i dugoroènog pamæenja.
Svi smo te razlike svjesni u svakida njem ivotu. Moje znanje francuskog zika ili Fr
eudovih teorija, takvo kakvo jest, pohranjeno je u dugoroènom pa æenju. S druge stra
ne, reèenica koju sam taman sroèio u mislima i uprave tipkam, nalazi se u mojem krat
koroènom pamæenju. Veæ sami nazivi tih dv; funkcija izra avaju njihovu osnovnu razliku -
jedna dugo zadr ava informa je, a druga se prazni mnogo br e. Polovicom pro log stolj
eæa psiholog Geoi A. Miller objavio je rad naslovljen Èarobni broj sedam, plus ili m
inus dva. U njei je iznio tezu da èovjekovo kratkoroèno pamæenje mo e pohraniti pribli no
dam jedinica informacije - primjerice rijeèi, imena ili brojeva. Taje tvrdnj danas
opæeprihvaæena. Kratkoroèno pamæenje prosjeène osobe premalene za pohranu londonskog tele
fonskog broja (sastoji se od osam znamenaka, t pozivnog broja, op. p.), pa ne èudi
to svaka glasina o dodavanju jo jedne zi menke izazove buru prosvjeda.
No kako postoje brojevni nizovi, poput telefonskih brojeva prijatelja i ko ga il
i PIN-ova bankovnih kartica, koje ba kao i uobièajene vje tine, npr. tip] nje ili pis
anje svakodnevno rabim uz goli minimum svjesnog napora, to zi èi da ih ne moram èuvat
i u ogranièenom prostoru kratkoroènog pamæenja su redovitom uporabom pre li u dugoroèno, p
ostavlja se pitanje kako i zai informacije prelaze iz jedne vrste pamæenja u drugu
?
Kao to smo spomenuli, èimbenici poput novosti ulazne informacije i jaèi uz nju vezani
h èuvstava djelomice odreðuju s kolikom æe otporno æu na zaboi biti pohranjena. Isti uèinak
ima uèestalost susretanja te informacije. Umno poput »sedam puta sedam jednako èetrdese
t devet« mogu ispaliti uèas, ali zato to ih doista raèunam u glavi, nego zato to dohvaæam
mali obrazac rije pohranjen u dugoroènom pamæenju, gdje se urezao nakon to sam u koli
tima recitirao tablicu mno enja. Dugoroèna potencijacija pobrinula se da r premda sa
m mnogo kolskog znanja mo da zaboravio, pone to osnova ma matike ipak ostane urezano
duboko u pamæenju.
194
Uèeni um
Prijelaz iz kratkoroènog pamæenja u dugoroèno
Prema nedavnim istra ivanjima na mi evima i muhama, kratkoroèno pamæenje rabi bjelanèevine
koje su veæ prisutne u sinapsama. Ali da se podaci prenesu u dugoroèno pamæenje, mora
ju se proizvesti nove bjelanèevine. Njihovu proizvodnju nadzire jo jedna bjelanèevina
, CREB. Pretpostavlja se da CREB sudjeluje u mnogim procesima u kojima se mozak
mora »naviknuti« na nove uvjete, primjerice u pode avanju tjelesnog sata ili u razvoju
tolerancije na droge. Poremeæaji pamæenja iznimno su uobièajeni; neka sjeæanja gubimo s
godinama, a razorno djelovanje Alzheimerove bolesti u na em dru tvu ima sve veæu va nos
t. Dakle, bolje shvaæanje molekula koje sudjeluju u pamæenju od goleme je va nosti. Mn
ogi znanstvenici i neke farmaceutske tvrtke pokazuju sve veæe zanimanje za pobolj an
je uèenja i pamæenja lijekovima, pa su studije CREB-a sredi nje mjesto istra ivanja.
CREB je prisutan u ivèanom sustavu ili mozgu mnogih ivotinja, od koljka a do èovjeka. Èi
nica daje bio prisutan tijekom evolucije nagla ava njegovu potencijalnu va nost. Dr.
Alcino Silva u Los Angelesu prouèavao je mi eve.5"' Postavio ih je u komoru u kojoj
su u apu dobivali mali elektro ok. Pamæenje im je procjenjivano vraæanjem u istu komor
u i mjerenjem vremena koje bi proveli ne pomièuæi se, vjerojatno bojeæi se novih elekt
ro okova. Njihove je odgovore dr. Silva zatim usporedio s odgovorima mi eva roðenih s
izmijenjenim genom koji je blokirao djelovanje CREB-a kad im je ubrizgan estroge
n tamoksifen.
Kad je tim mi evima tamoksifen dan prije ulaska u komoru, trajanje nepo-miènosti bil
o je nepromijenjeno dva sata poslije uvjetovanja elektro okovima, no uvelike se sk
ratilo dvadeset èetiri sata poslije uvjetovanja. Proizlazi da geni povezani s CREB
-om ne sudjeluju u stvaranju kratkoroènih sjeæanja, ali pridonose formiranju dugoroèno
g sjeæanja, stvorenog poslije otprilike jednog dana, koje se u mozgu mo e zadr ati zau
vijek.
Dr. Leslie Ungerleider s amerièkog Nacionalnog instituta za psihièko zdravlje poslu il
a se MR-om kako bi ustanovila to se u èovjekovu mozgu zbiva dok osoba nastoji »zadr ati«
upamæenu sliku lica tijekom sve duljih razdoblja.nh Kad je razdoblje bilo kratko,
primijeæena je znatna aktivnost u prefrontalnoj kori i sljepooènom re nju. No s produl
jenjem razdoblja, okidanja u sljepooènom re nju su se ugasila, paje aktivna ostala s
amo prefrontalna kora. Drugim rijeèima, dr. Ungerleider utvrdila je moguæu lokaciju
kratkoroènog pamæenja -negdje u èeonom re nju. Njezina se istra ivanja nadovezuju na ranij
e radove na majmunima. Rabeæi elektrode ili radioaktivne tablete kako bi »nokautiral
i« hipokampus ili prefrontalnu koru, istra ivaèi su uspjeli utvrditi razlièite uloge
195
tih podruèja u dugoroènom i kratkoroènom pamæenju. Majmun s o teæen hipokampusom ne mo e èu
sjeæanje dulje od deset sekunda, a omete li to, izgubit æe ga i u tom razdoblju. Majm
un s o teæenom prefrontalnom 1 rom, meðutim, uopæe nije mogao pamtiti.
Dakle, razlièita mo dana podruèja poma u nam pri pohrani informacija kraæe i dulje vrijeme
. Na to hoæe li informacija biti proslijeðena u arhiv ili i moje zadr ati samo nekolik
o sati mo e utjecati mno tvo èimbenika. Mich; Merzenich s Kalifornijskog sveuèili ta u San
Franciscu pokazao je va nost n tivacije u odreðivanju dubine pohrane sjeæanja. Prouèava
oje mozgove majn na dok su uèili povezati odreðeni obrazac okretanja kola za igru s
nagradon obliku hrane. Otkrio je kako se mnogo vi e neurona ukljuèuje u uèenje usli di
li nakon njega nagrada. Isto zacijelo va i za èovjekovo uèenje. Jedan od i zloga za to
se moji kolski kolege jo sjeæaju tablice mno enja jest to smo : bili motivirani da osvo
jimo tjednu nagradu.
Istra ivanja su takoðer pokazala da na dosjeæanje prilièno sna no mo e ut cati okru je u ko
uèimo. Alan Baddelev s Bristolskog sveuèili ta od ispitai kaje tra io da uèe popise nepoz
natih rijeèi dok su u ronilaèkoj opremi bili dnu bazena. Ustanovio je da su se mnogo
toènije dosjeæali rijeèi kad su bili pitivani u istim uvjetima. Mo da bismo svi mogli i
skoristiti to neobièno svojst pamæenja, ali ne nu no odjeveni u ronilaèku opremu i u baz
enu. Pomiri ete neki sna an miris, poput lavandina ulja, dok uèite neku èinjenicu, mo da æe
je se uspje nije dosjetiti pomiri ete li istu tvar dok vas ispituju.
Prespavajte
Na sposobnost mozga da pohrani informacije na dugi rok mogu utjecati i m postupc
i nakon uèenja. Belgijsko-kanadsko istra ivanje pod vodstvom Pierr Maqueta pokazalo
je da nakon to uvje bamo odreðenu aktivnost, mozak n stavlja ponavljati isti obrazac
neuronske aktivnosti tijekom REM spavanja. RE spavanje je razdoblje u kojem sanj
amo. Rad Avija Karnija i Dova Sagija na izi elskom Institutu Weizmann takoðer govo
ri u prilog èinjenici da REM spavan pobolj ava nauèenost zadaæe.57 Oni su mjerili vrijem
e potrebno èetvorici isj tanika da nauèe prepoznati dio iscrtan prugama u veæem uzorku
te su ih isj tivali prije i poslije REM spavanja. Kad su ispitanike probudili p
rije ili tijeko REM spavanja, nisu uspjeli obaviti zadaæu. U drugim pokusima prove
denim i takorima, otkrili su kako je ometanje REM spavanja potpuno remetilo uèenj
196
Uèeni um
Jednako èesto ometanje ne-REM spavanja nije imalo takav uèinak. Dobar san je, dakle,
poput èuvstava, svojevrstan cement za sjeæanja.
Istra ivaèka skupina dr. Allana Hobsona na Harvardu nedavno je provela neke zanimlji
ve pokuse koji pokazuju moæ »okrjepljujuæeg drijeme a«. Èini se kako èak i drijemanje koris
uèenju. Sara Mednick i Robert Stickgold, uz pomoæ kolega s Harvarda, ustanovili su d
a podnevni drijem uopæe nije lo .'8 Poni tava jutarnju razdra enost, dosadu te frustrira
nost zbog intelektualnih zadaæa koje svi èesto osjeæamo, a dvadesetpostotno pobolj anje
nauèenosti motorièke vje tine uvelike se mo e pripisati kasnoj fazi spavanja koju mnogi
ranoranioci propuste. Sve u svemu, prema njihovim istra ivanjima, mozak noæni san ra
bi kako bi konsolidirao sjeæanja na postupke i vje tine nauèene toga dana. U jednom se
pokusu od ispitanika tra ilo da ka u jesu li tri dijagonalne crte na pozadini od vo
doravnih crta u donjem lijevom kutu raèunalnog zaslona polo ene vi e vodoravno ili vi e
okomito. Tijekom èetiriju dnevnih sesija njihovi su se rezultati pogor ali. Polusatn
o drijemanje nakon druge sesije sprijeèilo je daljnji pad uspje nosti, a jednosatni
drijeme podigao je uspje nost treæeg i èetvrtog poku aja na jutarnju razinu. Istra ivaèi s
e pitali je li to djelovanje posljedica »izgaranja« vidnih neuronskih krugova ukljuèen
ih u zadaæu. Stoga su aktivirali nove mo dane krugove premjestiv i tijekom èetvrte sesij
e polo aj zadatka u donji desni kut zaslona. Preoptereæenosti nije bilo i ispitanici
su bili uspje ni pribli no kao u prvoj sesiji - ili kao nakon kratka drijeme a.
Kako drijemanje poma e? Snimanja mozga i oène elektriène aktivnosti tijekom drijemanja
otkrila su da jednosatni drijeme ima èetverostruko vi e dubokog ili sporovalnog spav
anja i REM spavanja od polusatnoga. Kako se rano-jutarnje djelovanje REM spavanj
a te ko mo e pojaviti tijekom drijemanja, èini se daje uèinak sporovalnog spavanja najbo
lji protuotrov za preoptereæenost. Istra ivaèi pretpostavljaju da neuronske mre e ukljuèen
e u tu zadaæu osvje avaju »mehanizmimi kortikalne plastiènosti« na djelu tijekom sporovaln
og spavanja. Dakle, kad vas ef ili efica uhvati s nogama na stolu - dok na burzi v
lada kaos - samo recite da obnavljate plastiènost mozga.
Macbeth je opsjednut spavanjem, no okrjepljujuæi drijeme za njega vjerojatno nije b
io idealno rje enje. Ubiv i Duncana i sluge dok su, poput ostalih, spavali, udio je z
a dugim snom kako bi si olak ao stanje du evne patnje u koje se doveo. Njegova propa
st, od ratnog junaka do paranoidne kukavice, oslikava koliko moæan mo e biti èovjekov
um, i koliko opasno mo e iskriviti do ivljaj stvarnosti. Pamæenje, kao to æu objasniti, n
ije nikakva iznimka. Mo emo se sjeæati, a da ne znamo daje rijeè o sjeæanjima, i obrnuto
, na a nas sjeæanja mogu navesti da pomislimo kako se sjeæamo stvari koje se nikad nis
u zbile.
197
Izgubljena pro lost: nesvjesna i la na sjeæanja
U pokusu koji su 1970-ih proveli amerièki psihoterapeuti, skupina osoba koje meðusob
no nisu poznavale smje tena je u istu prostoriju. Zamoljeni su da i èine parove tako
da bez razgovora ili prevelikog razmi ljanja izaberu partne koji ih podsjeæa na bli
skog èlana obitelji ili na nekoga tko im u obitelji nedos je. Èlanovima novih parova
tada je reèeno da porazgovaraju, da, takoreæi, porede bilje ke o svojem podrijetlu. Z
atim im je reèeno da se ponovno spa ovaj put s drugim parovima za koje su smatrali
da dijele obilje ja koja su ma prije prepoznali kao zajednièka.
Rezultat su bile skupine u kojima su se ponavljala obiteljska iskustva. Otki bi,
recimo, da svi èetvero potjeèu iz obitelji u kojima se te ko izra avala ljuti ili ljuba
v. Ili su, pak, svi bili iz obitelji uzdrmanih alovanjem, rastavom ili z stavljan
jem. Èak su i oni koji su oklijevali i nevoljko tvorili bilo poèetni par
10 konaènu èetvorku, otkrili da im suzdr anost nije bila jedina zajednièka ta. Kad su na
posljetku oformili èetvorke, ustanovili su kako su svi imali ran znaèajna iskustva o
dbaèenosti - bili su napu teni, posvojeni ili su odrastali siroti tima ili udomiteljsk
im obiteljima. Terapeuti su mo da svjedoèili djelo1 nju nesvjesnog uma.
Rad socijalnog psihologa Roberta Zajonca pokazuje da na e reakcije na os be ovise
o tome jesmo li ih veæ vidjeli, èak i kad toga nismo svjesni. U jedne zapanjujuæem pok
usu - na piladi, ne ljudima - mjerio je uèestalost meðusc nog kljucanja (oblik raspo
znavanja) piladi koja je zajedno samo esnaest s; provela kad su imali samo jedan
dan.59 Piladje bila oznaèena bojom kako bi moglo razaznati strance i znance. Stari
su se znanci prepoznali unutar mir te. Prigoda za kljucanje koju su imali tijek
om prvih zajednièkih sati bilaje, èi se, preduvjet socijalne diskriminacije. U pozna
tom pokusu na ljudima, dobi voljcima su se na zaslonu brzo izmjenjivala lica. Za
tim su im prikazana dru lica, medu njima i nekoliko iz prvog prikaza, a od njih
je zatra eno da procr ne njihovu privlaènost. Premda je prvi prikaz bio toliko brz d
aje lica bilo r moguæe svjesno opaziti, ispitanici su dvaput viðena lica dosljedno p
rocjenjiv
11 privlaènijima. Poslije im je nakratko prikazana slika jedne osobe. Zatim zamolj
eni da se pridru e unaprijed odreðenom paru, nesvjesni daje jedan < èlanova para bila
osoba koju su naèas vidjeli. Taj je par zatim odglumio prep ku, a od ispitanika je
zatra eno da ka u s kojim se èlanom para sla u. Ispitai ci su se dosljedno svrstavali u
z veæ viðene osobe.
Neurolozi su dugo smatrali da nesvjesna sjeæanja mogu upravljati na im p na anjem. Oso
be s Korsakovljevim sindromom, posljedicom o teæenja mozj
198
Uèeni um
izazvanog dugogodi njim alkoholizmom, pate od amnezije. Ne mogu pamtiti nova svjes
na sjeæanja niti ih se dosjeæati, odnosno ne sjeæaju se dogaðaja iz nedavne pro losti. Ima
dokaza da njihova nedavna iskustva ipak nisu posve zaboravljena - pohranjuju se
nesvjesno i mo da utjeèu na njihovo pona anje, a da oni ne shvaæaju razlog. Godine 1911
. vicarski psiholog Edouard Claparede skrio je, pomalo bezobzirno, malu pribadaèu u
dlan s namjerom da pri rukovanju boène u dlan pacijenticu s Korsakovljevim sindro
mom. Kad su je nekoliko dana poslije ponovno upoznali s Claparedeom, pacijentica
se nije svjesno sjeæala da gaje veæ upoznala, no svejedno se odbila rukovati s njim
. Premda nije mogla objasniti to ili za to, predosjeæala je da bi se ne to lo e moglo zbi
ti.
Godinama poslije, Antonio Damasio lijeèio je pacijenta s jako o teæenim hi-pokampusom.
Kako bi provjerio mo e li mu karac i dalje usvajati nove informacije, Damasio je os
mislio test u kojem je pacijenta izlo io socijalnim situacijama s tri razlièite osob
e. Pokus je postao poznat pod nazivom »pokus dobar momak - lo momak« jer je obuhvaæao t
ri situacije. Prva je bila ugodna i izazivala je zadovoljstvo. Drugo, »kontrolno« is
kustvo bilo je neutralno, a treæa je situacija bila prilièno gadna - jadan se pacije
nt na ao u prostoriji s osornim, neprijaznim eksperimentatorom koji gaje podvrgnuo
nizu bezumno iscrplju-juæih psihologijskih testova.
Nakon pet dana tijekom kojih se pokus odr avao, Damasio je pacijentu pokazao kompl
et fotografija razlièitih lica, meðu kojima su bila lica triju ekspe-rimentatora. Pa
cijenta je pitao pitanja poput »Kome biste se s ovih fotografija obratili kad bi v
am zatrebala pomoæ?« i »Za koga mislite da vam je prijatelj?« Usprkos tome stoje tvrdio
da ne prepoznaje nijedno od prikazanih lica, pacijent je dosljedno birao »dobrog m
omka« kao prijatelja, kao nekoga od koga bi zatra io pomoæ. Damasio je zakljuèio kako je
, unatoè oèitom o teæenju mo danih tvorba zadu enih za uèenje i pamæenje, njegov pacijent i
e mogao stvarati jedan prilièno drukèiji tip sjeæanja te mu pristupati - èuvstveno oboje
na nesvjesna »sjeæanja«. Drugim rijeèima, kao to smo vidjeli u drugim kontekstima, èuvstvi
a mo emo uèiti.
Psihoanaliza, koju se katkad smatra glavnim neprijateljem neuroznanosti, oslanja
se upravo na to shvaæanje rada èovjekova pamæenja. Tvrdi da se svjesno sjeæamo samo mal
og dijela vlastite pro losti, kao to smo svjesni samo malog di-
U lijevom kutu u desnom
neuroznanstvenici psihoanalitièari
199
\
jela zbivanja u na em mozgu. Psihoanalitièari smatraju kako nesvjesni proc sna no usmj
eravaju na e postupke i mi ljenje. Uranjanjem u njih, poticanje njihova verbaliziran
ja, izvlaèimo ih u podruèje svjesnog nadzora.
Pamæenje je jedno od tradicionalnih bojnih polja izmeðu psihoanalitii ra i neuroznan
stvenika. Ekstremniji pripadnici prvih dr e kako su iskustv okolina sve, te kako j
e razgovor jedini lijek, a ekstremisti meðu potonjima t de daje korijen svakog por
emeæaja u mo danim kemijskim procesima, koje mo e mijenjati lijekovima i kirur kim zahva
tima. Sve bolje razumijevanje n ðuigre plastiènog mozga i okoline na koju se on pril
agoðava jo nije donije dugotrajnije primirje izmeðu dviju disciplina. No u nekim se p
rimjerima r davni nalazi neurolo ke znanosti sla u s Freudovim pretpostavkama otprij
e e od stotinu godina.
Freud i Jung smatrali su da traumatski do ivljaji imaju rascjepljujuæi uèin na um, pa
ljudi upadaju u razorne unutarnje konflikte izmeðu razlièitih vid va samih sebe. Kao
primjer mo emo navesti sudbinu Wilhelma Reicha, psihe nalitièara kojeg su neki smat
rali prirodnim Freudovim nasljednikom. Umro 1950-ih u zatvoru u SAD-u, kamo gaje
amerièka vlada strpala zbog navodni simpatiziranja komunista. Reich je imao niz i
znimno èudnih zamisli, meðu k jima i onu da izvanzemaljci poku avaju stupiti u kontakt
sa Zemljom. Malo bli e istini vjerojatno bila teorija po kojoj je bio rtva vladine
urote. Frojdi: bi naglasili daje do ivio ranu traumu, jer je uhvatio majku u seks
u sa svoji uèiteljem. Mladi je Reich o tome obavijestio oca, a majka je zatim poèini
la s moubojstvo. Reichova se psiha, ka u, stoga rascijepala na dobre i lo e vido\ Nj
egove su deluzije u obliku napadajuæih svemirskih brodova i urotnièkih vi dinih agen
ata bile zapravo pojavni oblik grizodu ja zbog vlastitih postupa! u mladosti. Sve
to zvuèi prema tovito. Mo da je Reich doista imao dobar, sv sni razlog da se osjeæa kako
se osjeæao, posebice s obzirom na èinjenicu da ji postoje razna pisma o Reichovim »ak
tivnostima« koja je J. Edgar Hoover sli svojim tajnim agentima.
Zanimljivo, istra ivanje provedeno u bolnici McLean u Massachusettsu p kazalo je d
a bi uljevito tijelo, most izmeðu dviju mo danih polovica, mog biti manje u djece zar
ana izlo ene zlostavljanju i zanemarivanju. U kasnije bi ivotu to moglo biti uzrok
smanjenog »prometa« izmeðu polutka. Takve ' osobe navodno mogle imati te koæa pri verbaliz
aciji osjeæaja ili sjeæanja, 01 nosno pri ostvarivanju ravnote e izmeðu lijevih, »misleæih«
desnih, »osjeæ juæih« dijelova osobnosti. Drugim rijeèima, vidjeli bismo pojedinca sastav
lj nog od vi e nesuglasnih, mo da èak konfliktnih dijelova, otprilike kao to^ predlo io F
reud.
200
Uèeni um
Sjeæanja, posebice sjeæanja na traumu, jedna su od arena u kojima æe se znanstvenici i
psihoanalitièari jo dugo boriti. Rasprava se osobito rasplamsala otkad se niz osob
a tijekom terapije »prisjetilo« godina pohranjenih u nedostupnim sjeæanjima, ukljuèujuæi s
jeæanja na zlostavljanje. Razjedinjene optu bama za zlostavljanje, obitelji su u nek
im sluèajevima s velikim publicitetom zatra ile naknadu tete od dotiènih terapeuta. Osn
ovana je èak i udruga Zaklada za sindrom la nog sjeæanja koja nudi podr ku tako uzdrmani
m obiteljima. Ima, meðutim, dokaza koji nameæu da bi oba fenomena mogla biti jednako
moguæa. Dakle, moguæe je da osobe potiskuju ili »zakapaju« traumatska sjeæanja, ali i sjeæ
nja mogu biti poprilièno la na.
Oèito je kako je èovjekovo pamæenje jako selektivno i subjektivno. Prije est godina pro
ducentica BBC-jeve serije Dijete na eg vremena Tessa Livingstone i ja snimali smo
vlastita istra ivanja la nih sjeæanja. Poku ali smo namjerno stvoriti la na sjeæanja iz dje
injstva. Niz odraslih upitali smo mogu li se prisjetiti kad su kao djeca letjeli
balonom. Nimalo iznenaðujuæe, nikome nije uspjelo. Naposljetku, let balonom pomalo
je luksuzan do ivljaj koji je malotko iskusio. Pomoæu obiteljskih fotografija zatim
smo izradili kola nu fotografiju osoba u ko ari balona u koju smo umetnuli slike na ih
ispitanika iz djetinjstva. U tu smo se svrhu poslu ili raèunalnim programom Photosh
op. Mnoge »fotografije« koje smo izradili bile su vrlo grube i, po nama, oèite krivotv
orine. Kad smo ih zatim pokazali na im ispitanicima, veæina je bila poprilièno sumnjièav
a te se i dalje nije mogla prisjetiti svojeg »zraènog putovanja«. No u iduæih nas je nek
oliko dana nazvalo ili nam se vratilo iznenaðujuæe mnogo tih osoba kako bi nam rekle
da se, nakon to su dobro promislile, ipak sjeæaju leta, nekolicina sasvim dobro. J
edna se ena èak prisjetila kako se ubrzo po uzlijetanju toliko upla ila daje tra ila da
se vrate na tlo kako bi mogla iziæi iz ko are.
Veæ smo vidjeli da jaèina èuvstva povezanoga s dogaðajem mo e odrediti koliko æe dobro biti
upamæen. No kad je rijeè o traumatskim sjeæanjima, izgleda da se dogaða obrnuto. Osobe k
oje su do ivjele te ka traumatièna iskustva sjeæaju se samo djeliæa dogaðaja ili su izbrisa
e cijelo sjeæanje. Jedno od moguæih obja njenjajest da se preoptereæenost amigdale tijek
om izvornog dogaðaja ponavlja pri svakom poku aju prisjeæanja traume. Èuvstva koja se ta
da javljaju toliko su sna na da osoba ima te koæa u svjesnoj obradi sjeæanja, a jo te e ve
-balizira njihov sadr aj. Dodatni argumentje to kortizol, hormon stresa, mo e ometati
dugoroènu potencijaciju.
Bez obzira na mehanizam, stoje osoba mlaða kad do ivi traumu, veæi su izgledi da æe poti
snuti dio ili sva sjeæanja. Ali stoje s osobama koje su do ivjele vi estruke traume, p
rimjerice rtvama zlostavljanja ili osobama koje su pre ivje-
201
le koncentracijske logore ili etnièko èi æenje? Prema svim dokazima, èovjel um nedvojbeno
potiskuje izdvojene, zasebne visokostresne dogaðaje, ali a se takva iskustva ponav
ljaju, trebala bi se zadr ati nadohvat pamæenja. Ipal u tim je sluèajevima pojavnost g
ubitka pamæenja jednako visoka.
Moguæe bi obrazlo enje moglo biti da ponavljano traumatizirana osoba { staje vje ta u
potiskivanju bolnih uspomena. To bije donekle trebalo psihol ki za tititi. Rad Chr
isa Brevvina s londonskog Universitv Collegea nudi alten tivni pogled na tu tezu
.fi0 Njegovi nalazi pokazuju kako je u nekih osoba k< pate od stalnog prisjeæanja
na traumatiène dogaðaje meðudjelovanje krati roènog i dugoroènog pamæenja nerijetko manje u
kovito. Osobe s uèinke tijim mehanizmom mo da bolje potiskuju svoja traumatska dugor
oèna sje nja kako bi mogle nastaviti sa svakida njim ivotom.
Postoji pokus s la nim sjeæanjima koji mo ete provesti i na sebi. Proèil te naglas sljed
eæe rijeèi: kiselo, bombon, eæer, gorko, dobro, okus, zub, zg( no, gra ak, èokolada, kolaè
juto. Sad naèas odlo ite knjigu i napi ite to v proèitanih rijeèi. Inaèicu toga pokusa prv
u 1995. proveli Henrv Roedigt Kathleen McDermott, istra ivaèi pamæenja. Htjeli su usta
noviti koliko je la potaknuti la no sjeæanje u normalnih, zdravih ispitanika. Pogled
ajmo sad1 popis. Sadr i li rijeè »slatko«, stvorili ste la no sjeæanje. Ali lako je uoèiti
vas okolnosti navele da se sjetite te rijeèi - sve su ostale rijeèi bile na neki i èin
povezane s njom.
Jo je neobiènije to mozak, èini se, razlikuje toèno od la nog sjeæanja, èa kad mi to ne m
Daniel Schachter s Harvarda PET-om je snimao dob voljce dok su èitali popise rijeèi,
neke koje su veæ vidjeli i neke koji su im l novi. Dok su èitali popise, morali su
reæi jesu li ih veæ vidjeli. Veæ viðeni po si aktivirali su hipokampus i jezièna mo dana sr
di ta. No popisi za koje su pitanici mislili da su ih vidjeli, ali zapravo nisu, a
ktivirali su i orbitofrontal koru. To je podruèje svojevrstan sustav za prepoznava
nje anomalija - koji gerira da ne to »nije ba kako treba«. Istra ivanja na Kalifornijskom
sveuè tu u Berkelevju pokazala su da osobama s o teæenom orbitofrontalnom 1 rom mo e man
jkati sposobnost upravljanja vlastitim pona anjem, pa, recin prièaju neprimjerene vi
ceve, pretjerano su prisne sa strancima, a rjeènik je vulgaran.
Jedan od èimbenika koji utjeèu na toènost sjeæanjaje dosljednost. Istra ivai su pokazala d
a prepravljamo pamæenje kako bismo ga uskladili s novosteèen spoznajama. Michael Con
way s Durhamskog sveuèili ta zamolio je skupinu s denata-dobrovoljaca da poðu na teèaj v
je tina uèenja koji je, navodno, pobolj vao pamæenje i dosjeæanje. U usporedbi sa studen
tima koji nisu pohaðali teè
202
Uèeni um
nisu pokazali nikakvo pobolj anje. Doista, imali su ne to lo iji uspjeh na zavr nom ispi
tu. No svi su izjavili da im je teèaj pomogao. Postoji obja njenje za to. Na poèetku t
eèaja studenti su morali procijeniti svoje vje tine uèenja. To je od njih zatra eno i na
kraju teèaja, kad su se usto morali prisjetiti svojih poèetnih procjena. Opisujuæi ra
niju uspje nost, studenti su se svojih poèetnih procjena prisjetili kao mnogo ni ih ne
go to su doista bile. Drugim rijeèima, prepravili su svoja sjeæanja kako bi bila u sk
ladu s mi ljenjem da od teèaja bolje uèe.
Ishlapjelost: starenje i pamæenje
Roditelji i uèitelji sigurno æe znati za sklonost mladih da se katkad rugaju stariji
ma kad se ovi neèega ne mogu dosjetiti. Kako ivot odmièe, katkad budemo ljutiti sami
na sebe, jer nam se sve te e sjetiti da moramo poslati pismo ili kamo smo stavili
kljuèeve od automobila. Mnogi se u toj fazi ozbiljno zabrinu, jer tu zaboravnost n
e smatraju samo znakom starenja, nego i moguæim simptomom Alzheimerove bolesti. Al
i obrasci gubitka pamæenja u tim su stanjima zapravo drukèiji.
Za veæinu, te koæa nije u tome to nam je pamæenje izbrisano, nego to se te ko dosjeæamo.
ave smjernice ili èak opremljeni vlastitom tehnikom pamæenja, doæi æemo do »toènog odgovora
Prema istra ivanjima, starije osobe mogu u testovima kognitivnog funkcioniranja i
pamæenja biti uspje ne poput mlaðih, no vi e im odgovaraju ugodni uvjeti i polagan rad.
S poveæanjem vremenskog pritiska i okolinskih stresova, sposobnosti im slabe.
Ovladavanje vje tinama »kako pamtiti« u starijih takoðer mo e biti vrlo djelotvorno. Stvar
anje neobiènih ili nepoznatih asocijacija mo e pridonijeti lak em dosjeæanju. Meni bi se
, primjerice, bilo te ko sjetiti registracije svojeg automobila, LD52ZIR, daje nis
am zapamtio u obliku: »Lako se dosjetiti 52 ira.«
Za televizijsku seriju koja prati ovu knjigu snimali smo Andija Bella, tada njeg s
vjetskog prvaka u pamæenju. Andi se pri upamæivanju slu i kombinacijom spomenute asoci
jacijske tehnike i tzv. metode mjesta. Na dan snimanja, upamtio je redoslijed ka
rata u deset pilova za dvadeset minuta. Naoko nemoguæ pothvat. Zatim nam je objasni
o to toèno èini.
Najprije je svaku kartu povezao s odreðenom slikovnom predod bom u svojem umu. Trefo
vu je trojku, recimo, povezao s Mickevjem Mouseom zbog njezine sliènosti s upadlji
vim crnim u ima crtanog junaka. Uporaba slika poma e dosjeæanju jer dodaje jo jedan oki
daè ili »udicu«, koja nam omoguæuje da lak e upecamo sjeæanja. Istra ivanja su pokazalajo
stvari: lak e se dosje-
203
titi novog sjeæanja povezanog sa starijim, poznatim, te stoje asocijacija izmei st
arog i novog sjeæanja bizarnija, veæa je vjerojatnost dosjeæanja. Kao to zr mo, èovjekov
mozak privlaèe neobiènosti i novosti.
Druga faza Andijeva upamæivanja sastoji se od postavljanja slika na toèke d upamæene r
ute. To je zapravo metoda mjesta, koju je, smatra se, 500. pr. I osmislio pjesni
k Simonid. Tijekom sveèane veèere kod jednog grèkog ugle nika na koju je bio pozvan da
odr i govor, Simonid je izi ao iz zgrade, mo i zato stoje, kao veæina govornika s vreme
na na vrijeme, zaboravio bilje ke je jednostavno htio pobjeæi od banalnih razgovora.
Uglavnom, dok je bio \ ni, zgrada se uru ila i ubila sve goste, zgnjeèiv i ih pritom
do neprepoznatl vosti. Simonid se zabrinutim roðacima pokazao kao neprocjenjiva po
moæ j je uspio zapamtiti mjesto svakog gosta za stolom. Zadivljen vlastitim moæim ra
zvio je tehniku u kojoj bi si dobro poznatu prostoriju predoèio do sitnih p jedino
sti, a zatim bi stvari koje je htio zapamtiti rasporedio na odreðena mj sta u toj
prostoriji.
Andi Bell kao »memorijsku prostoriju« rabi londonske ulice, pa mnogo vr mena provodi
eæuæi glavnim i sporednim ulicama prijestolnice, pomno par teæi obilje ja i znamenitosti
du puta. Ta metoda ne samo da mu daje jo jede okidaè, nego jamèi da æe stvari upamtiti
pravilnim redoslijedom.
Na svjetskom prvenstvu u pamæenju, koje se svake godine odr ava u Ve koj Britaniji,
natjecatelji pamte popise tisuæa rijeèi i sluèajnih brojeva te m zust izgovaraju duge
odlomke iz romana i pjesama. Dr. Eleanor Maguire s lo donskog Universitv College
a odluèila je testirati najbolje natjecatelje kako ustanovila razlikuju li se njih
ovi mozgovi od mozgova obiènih osoba. Zajedr s kolegama, oformila je skupinu od os
mero prvenstvenih finalista i jo dvoju prije prouèavanih dobrovoljaca za koje je ut
vrðeno da imaju neobiènu sposol nost pamæenja. Tim dr. Maguire zatim je tu skupinu mem
orijskih prvaka u poredio s deset drugih osoba, s njima izjednaèenih po obrazovanj
u i zanim nju. Kontrolna skupina, po vlastitu priznanju, nije imala posebne spos
obnos pamæenja te je smatrana prosjeènom. Svi su ispitanici barem dva do tri sata b
li podvrgnuti testiranju inteligencije i drugim procjenama mentalnog funkc onira
nja, poput skaniranja MR-om i fMR-om. Dr. Maguire ustanovila je da j mozgovi mem
orijskih prvaka fizièki ne razlikuju, ali da svi rabe tehnike slièri opisanima. »Premd
a su potrebna daljnja istra ivanja, moguæe je da svi posj< dujemo potencijal i neuro
nski kapacitet za pobolj anje pamæenja«, ka e Ele; nor Maguire. Do boljeg bi se pamæenja,
znaèi, moglo doæi uvje bavanjem op sanih tehnika.
204
Uèeni um
Istra ivanje Rossa i Lawrencea iz 1968. pokazalo je da su se studenti pouèeni metodi
mjesta mogli sjetiti 38 od 40 èestica na popisu. Dvadeset èetiri sata poslije, jo su
se sjeæali 34 èestice. Sudeæi po rezultatima drugih istra ivanja, metoda mjesta mo e poveæ
ti dosjeæanje za dva do sedam puta.
Mislio sam kako bi bilo zanimljivo testirati metode Andija Bella. Dok me ekipa s
nimala, poku ao sam u èetiri minute zapamtiti popis od trideset nepovezanih rijeèi slu eæi
se kombinacijom tehnika, kako ih zovem, vjenèanja i sahrane. Najprije sam »vjenèao« sva
ku rijeè sa slikom, a zatim sam je »sahranio« na odreðeno mjesto unutar zami ljene poznate
lokacije - moje kuæe u Londonu. Kako sam se kretao du zami ljenog puta po kuæi, vjenèao
sam i sahranio sve vi e rijeèi. To je izgledalo otprilike ovako (rijeèi koje je bilo p
otrebno upamtiti napisane su velikim slovima):
OPRATI JABUKU u vrtu
MLA NJAK MAHNITO leti hodnikom
U blagovaonici sjedi GLUMICA umrljana MARMELADOM
Ispitali su me nekoliko sati poslije i imao sam 70-postotnu uspje nost dosjeæa-nja.
Taj mi se rezultat nije uèinio zadovoljavajuæi, pa sam poku ao razviti vlastite strate
gije. Slu eæi se njima, drugog sam se popisa trideset sluèajno izabranih rijeèi uspio do
sjetiti pravilnim redoslijedom nakon samo tri minute zapamæi-vanja. Slu eæi se ritmom
koji su stvorile u mojem umu i povezujuæi ih muzièki, imao sam stopostotno dosjeæanje.
Ima, dakle, razlièitih metoda kojima mo emo pobolj ati rad uma, a svaka od njih mo e bi
ti primjerenija drugom sadr aju.
Kao to sam naveo, pote koæe s pamæenjem nisu siguran pokazatelj senilne demencije. Zapr
avo, statistike govore da od Alzheimerove bolesti obolje-va najvi e deset do petna
est posto stanovni tva, a njezini su uèinci na pamæenje jedinstveni i oèiti. Osobe s nor
malnim gubitkom pamæenja povezanim sa starenjem èe æe do ivljavaju one »na vrh mi je jezika
renutke, kad znaju da ne to znaju, ali toga se zamalo ne mogu dosjetiti, obièno zato
stoje posrijedi ne to èega se ne dosjeæaju svakodnevno. Nasuprot njima, osobe s Alzhe
imero-vom bole æu zaboravljaju imena i funkcije predmeta s kojima se susreæu u svakida n
jem ivotu.
205
Robert VJVinston: LJUDSKI UM
Vje bajte mozak
Nekoæ se smatralo da se raðamo s ogranièenim brojem ivèanih stanica koji s po roðenju sman
uje. Danas znamo da starenje uzrokuje vrlo mali gubitak tk va, ali velikim dijel
om koncentriran u bazalnom telencefalonu, podruèju koj hipokampus opskrbljuje acet
ilkolinom. Smatra se da to utjeèe na plastièno; mozga, pa se mozak starije osobe sve
te e prilagoðava na okolinske promjent Nedavno je u mi eva pronaðena najva nija bjelanèevi
a za brisanje sjeæanje PP1.61 Blokirav i njezino djelovanje, istra ivaèi su otkrili da m
ogu poveæati mi ji kapacitet uèenja i pamæenja. Amerièki Nacionalni institut za starenje
takc ðer je pokazao ulogu hormona u gubitku pamæenja povezanom s dobi. Stari; mu karci
s vi om razinom testosterona bili su uspje niji u vidnom i verbalnon dosjeæanju. Slièan
je proces, èini se, na djelu i u njihovih supruga - ene u posi menopauzi koje su p
rimale nadomjesnu estrogensku terapiju oèuvale su vei balno pamæenje i bolje su pamt
ile nove èinjenice. To je posebno zanimljivo obzirom na èinjenicu da estrogeni, kao t
o smo vidjeli na mi evima s manjkon CREB-a, mogu utjecati na djelovanje te bjelanèev
ine.
Randy Buckner i njegov tim na Washingtonovu sveuèili tu u St. Louisu do kazali su da
postoje dvije osnovne vrste slabljenja pamæenja povezanog s do bi: tzv. podaktiva
cija i neselektivna aktivacija.62 U sluèaju podaktivacije, stariji se osobe te e slu e
odreðenim mo danim podruèjima koja obièno poma u i pamæenju. Pri neselektivnoj aktivaciji,
pak, aktiviraju dijelove mozga koji nisi korisni u zadaæama koje zahtijevaju obrad
u sjeæanja.
U va nom istra ivanju iz 2002. dr. Buckner usporeðivao je mo danu aktiv nost osoba u dva
desetima s onom zdravih osoba u dobi izmeðu sedamdeset osamdeset godina. Svaki je
ispitanik dokje bio sniman fMR-om morao pamtit nizove rijeèi. Mjerenje protok krvi
u trima podruèjima èeone kore. U prvon dijelu, ispitanicima su prikazane rijeèi i reèen
o im je da ih upamte za poslije Dr. Buckner je rekao: »Poput prija njih studija, pot
vrdili smo da starije odrasl« osobe kljuèna èeona podruèja aktiviraju u manjoj mjeri od
mlaðih.« Stariji si usto neselektivno aktivirali dijelove kore koji ne poma u u obradu
sjeæanja.
Dr. Buckner zatim je htio ustanoviti bi li se problemu moglo doskoèiti trikon koji
bi aktivirao odgovarajuæe dijelove èeonog re nja. Dao im je popis rijeèi zatra io da ih r
azvrstaju, primjerice prema tome oznaèavaju li ne to konkretne ili apstraktno. Doist
a, stariji su ispitanici pokazali poveæanu aktivnost u odgova rauæim èeonim podruèjima,
a uspje nost pamæenja im se poveæala. Taj pristup poma e pri podaktivaciji, ali ne, èini s
e, i pri neselektivnoj aktivaciji.
206
Uèeni um
Ustanovljeno poveæanje protoka krvi odra ava sna niju aktivnost u mo danim podruèjima koja
se rabe tijekom zadaæa. Od tri podruèja koja su dr. Buckner i suradnici snimali, dv
a su bila u lijevoj polutki, a jedno u desnoj. Lijeva je polutka opæenito dominant
nija pri obradi jezika, pa sadr i podruèja za koja biste oèekivali da budu aktivnija p
ri pamæenju rijeèi. Nasuprot tome, desna bi polutka trebala ostati neaktivna. Treæe po
druèje koje su prouèavali bilaje pre-frontalna kora, podruèje vrlo aktivno pri pamæenju
verbalnog materijala.
Pomoæne tehnike u starijih nisu djelovale na neselektivnu aktivaciju. Mlaðe su osobe
pri pamæenju rijeèi rabile lijevo èeono podruèje, koje, misli dr. Buckner, pospje uje obr
adu informacija. Stariji su, meðutim, rabili obje strane, èak i kad su se slu ili pomoæn
im tehnikama. U tim istra ivanjima najvi e ohrabruje èinjenica to su te zdrave starije
osobe jo imale to aktivirati za rje avanje zadaæa - èeona kora na »pogre noj« strani nije
firala ili degenerirala, samo je bila »podaktivirana«. Dakle, smanjenje mo danog kapac
iteta obrade koje nastupa s dobi nije nepovratno. Vjerojatno je da bi rehabilita
cijska terapija radi pobolj anja kognitivnih funkcija zdravim osobama poznije dobi
mogla pomoæi nastaviti ivjeti aktivnim, neovisnim ivotom.
Va an predmet buduæih istra ivanja na tom polju su procesi u bolesnih starijih osoba,
poput onih s Alzheimerovom bole æu. Trenutaèno je nejasno postoje li neke kognitivne t
ehnike kojima bi se stariji mogli poslu iti, a koje bi dovele do duljeg zadr avanja
sjeæanja te usporavanja propadanja mozga.
Ne to starije istra ivanje, koje je provela skupina istra ivaèa s Medicinskog fakulteta
na Yaleu predvoðena Richardom Mohsom, pokazalo je da obrazovanije osobe s dobi man
je gube pamæenje.1'3 Godine kolovanja opremaju èovjeka svojevrsnim »alatom za pamæenje«. D
ju mu bolje metode pamæenja i do-sjeæanja. Uèinkoviti uèenici u sadr aju tra e obrasce i vi
se slu e tehnikama poput razvrstavanja.
Ali ne morate se bojati da ste osuðeni na gubitak pamæenja ako ste prvom prilikom na
pustili kolu. Mozgu mo e koristiti èak i svakodnevna etnja do trgovine - istra ivanja su
pokazala kako su se pamæenje, rasuðivanje i sposobnost planiranja osoba u dobi izmeðu
ezdeset i sedamdeset pet godina pobolj ali kad su bile ukljuèene u program laganih et
nja u usporedbi s odraslima koji su vje bali drukèije. Sto va mozak misli o jutarnjem
d ogingu? Istra ivaèi sa sveuèili ta Nihon Fukushi u Japanu prouèavali su sedam zdravih st
denata koji su tijekom dvanaest tjedana tri puta tjedno trèali po trideset minuta.
Tijekom tromjeseènog razdoblja studentima su ispitivani odreðeni vidovi mentalnih s
posobnosti. Usporedbe radi, iste je testove rje avalo sedam tjelesno neaktivnih st
udenata. Poslije dvanaest tjedana, d ogeri su imali gotovo tri-
207
1
deset posto bolji rezultat od lijenih kolega. Postoji niz drugih studija koje i
vore u prilog èinjenici da redovita tjelovje ba pobolj ava pamæenje. Studij MR-om mogle
bi pomoæi pri utvrðivanju mo danih promjena izazvanih vj bom, no opæenito se èini da tjelo
vje ba uvelike poveæava krvni protok. Nal bi potvrdili da tjelovje ba koristi i starij
ima, stoga nikad nije prekasno da pi nete vje bati mozak.
208
Sedmo poglavlje
Pitanje osobnosti
Kad se Philip Larkin vratio na Oxford, svoje staro sveuèili te, saznao je da njegov
nekada nji sustanar iz studentskog doma ima sina dovoljno starog da i sam bude stu
dent. Biloje to prilièno neugodno iznenaðenje koje gaje navelo na bolan osvrt na vla
stiti ivot. Zbog èega su se ivotni putevi dvojice bliskih prijatelja, suvremenika u
najformativnijoj ivotnoj dobi, naposljetku toliko razi li? Larkin, osamljenik, nika
d se nije enio i nije imao djece. Njegovim se pjesni tvom provlaèi tema potrebe za lj
udskim dru tvom, ali i osjeæaj kako ga ona gu i.
Stoje, onda, navelo Larkina da poðe svojim putem? Do neke su mjere na a ivotna putova
nja plod sluèaja. Dobra ponuda za posao tu, iznenadna bolest ili malo nasljedstvo
tamo. Larkin je uvijek tvrdio kako je u knji nièarstvo dospio zato to mu je Ministars
tvo rata nedugo nakon diplome poslalo o tro pismo kojim je htjelo doznati kakvi su
mu planovi. Osloboðen vojne obveze zbog lo eg vida i u strahu od zatupljujuæeg posla
u javnoj slu bi, javio se na prvi ogla eni posao koji mu se uèinio podno ljivim. Sluèajno
je bila rijeè o radnom mjestu pomoænika knji nièara u Wellingtonu, u Shropshireu. Alije
li to sve to nas vodi kroz ivot?
... Odakle
ti uroðeni stavovi? Nisu ono to smatramo najispravnijim, niti su to na e elje: Iskrive
se i zatvore poput vrata. Vi e su breme ivljenja koje ivot sa sobom nosi: navika ne
ko vrijeme, to odjednom otvrdne u na e jedino veselje.
»Dockery i sin«, 1963., Phillip Larkin, Sabrane pjesme
Pokretaèka sila koja nas tjera u iskustva to prolazimo jest na a osobnost, a, sudeæi po
dokazima, sluèajnost bi mogla imati tek manju ulogu. Neka neuro-znanstvena i psih
olo ka istra ivanja sna no upuæuju na èinjenicu da su mnogi kljuèni elementi èovjekove osob
ti prisutni od roðenja i prepoznatljivi u na-
209
èinu kako mozak reagira na okolinu. Do studentskih se godina svakako èvi i uglavnom
nepromjenjivo izgrade. Uvjeren sam kako je to toèno za moje n de braæu i sestre, a s
iguran sam da vrijedi za moju djecu. Umjetnièki nad; no dijete crtalo je iznimne c
rte e i izra avalo osjeæaj za boje u okolini od tr godine. Moj najstrpljiviji potomak
imao je godinu dana kad je cijelu noæ p stajao u natopljenoj kolijevci zbog poplav
e koju je izazvala puknuta cijev u i govoj sobi. Kad smo ujutro otvorili vrata,
u lokvici hladne vode stajalo je m; smrznuto, potpuno mokro stvorenje slijepljen
e kose u raskva enom kombi zonu - nije plakalo, jednostavno je èekalo da bude spa eno.
Zabavljaè je, p plesao èim bi zaèuo uliène zabavljaèe, paradirao jo jaèe kad bi primijeti
ma publiku, a kad bi pomislio da su ga prestali gledati, simpatièno bi se metao. U
sto, svakoje dijete od svoje prve godine izra avalo razlièite vidove : ljenja i dru tve
nosti, vidove koji su, mislim, danas jasno prepoznatljivi. Dal drugim rijeèima, Ph
ilip Larkin nije imao ba toliko izbora glede bavljenja \ sni tvom ili knji nièarstvom k
ao stoje mislio - na te gaje odluke vjerojatr natjerao njegov mozak.
¦I ?>. i .
Test lizanja
Kad smo snimali BBC-jevu televizijsku seriju Ljudski um, proveli smo mali t na g
lavnoj londonskoj voænoj tr nici, Spitalfields. Nakon to su na e rtve, s denti fizike s
Imperial Collegea i animatori iz Butlinovih kampova, ispun jednostavan upitnik o
sobnosti, zamolili smo ih da se natjeèu u lizanju nek< ko metara samoljepljive vrp
ce iroke pet centimetara. Nazvali smo to dvoboj« Bijelih i Crvenih kaputiæa. Vjerojat
no vas neæe zaèuditi podatak da su stude fizike jako introvertirani. Veæinu vremena na
tr nici proveli su izgledajuæi k da bi radije bili u zamraèenoj prostoriji. Butlinovi
su Crveni kaputiæi, s dru strane, izgledali kao da su upravo stigli s pla e i bilo
je oèito daje rijeè o ekst mnim ekstrovertima. Kao to mo ete vidjeti na fotografiji u u
metku, fizièz nisu uspjela nasmijati ni vlastita predviðanja rezultata, a animatori
su se cei od uha do uha i meðusobno borili za mjesto ispred objektiva. Razna psiho
lo istra ivanja u nadziranim uvjetima pokazala su kako introverti luèe mnogo v: sline
od ekstroverata. Stoga smo, nakon nekoliko kapi limunova soka na je; svakog nat
jecatelja, oèekivali kako æe studenti polizati mnogo vi e vrpce za f kiranje oblijeplj
ene oko kaseta naranèa od ivahne Butlinove skupine, prem su se Crveni kaputiæi, kao e
kstrovertiraniji, mnogo jaèe trudili i borili.
210
Pitanje osobnosti
Britanski psiholog Hans Evsenck meðu prvima je kategorizirao crte osobnosti. Defin
iraoje, prema vlastitu nahoðenju, nekoliko zasebnih, razlièitih tipova èovjekove osobn
osti i smatrao je da ih se mo e povezati s pojedinim biolo kim obilje jima. Stupanj u
kojem tko izra ava ekstrovertiranost ili introvertiranost, tvrdio je, povezan je s
razinom pobuðenosti mozga. Drugim rijeèima - kakva li iznenaðenja - mo dani kemijski pr
ocesi utjeèu na to tko smo.
Vrijedi ovdje nakratko zastati kako bih pojasnio to podrazumijevam pod pojmovima
poput »osobnost« i »ekstrovert«. Osobnost, po mojoj definiciji, tipiziraju osobine, èuvstv
eni odgovori, misli i pona anja pojedinca, postojani s obzirom na dob i okolnosti.
Evsenck je razvio ljestvicu osobnosti s tri ekstrema: ekstrovertno æu (E), neurotièno æu
(N) i psihotièno æu (P). S tipom E mogle bi biti povezane crte osobnosti poput dru tveno
sti i izlaganju opasnosti. Grizodu je i pretjerana zabrinutost za zdravlje mogle b
i biti povezane s tipom N, a tipovi P vjerojatnije æe biti agresivniji i impulzivn
iji. Psiholozi su s vremenom usavr ili Evsenckov model. Tu ponajprije valja spomen
uti dr. McCraea i dr. Costu i njihov peterofaktorski model osobnosti BigFive.64
Obuhvaæa sljedeæih pet dimenzija:
OTVORENOST ZA ISKUSTVA ma tovit, a ne realan
raznovrsnost, a ne rutina neovisnost, a ne konformizam
SAVJESNOST organiziran, a ne neorganiziran
odgovoran, a ne nemaran samodiscipliniran, a ne neodluèan
EKSTROVERTNOST
dru eljubiv, a ne povuèen eljan zabave, a ne ozbiljan srdaèan, a ne suzdr an
UGODNOST
blag, a ne nesmiljen povjerljiv, a ne sumnjièav atruistièan, a ne nekooperativan
NEUROTIÈNOST
zabrinut, a ne smiren
nesiguran, a ne siguran samosa alijevanje, a ne samozadovoljstvo'
211
Evsenck je ustvrdio da su osobe s ekstrovertiranom osobno æu u stalnoj ] tra i za kort
ikalnim pobudama. Spremnije odlaze na zabave kako bi upozi li nove osobe, idu za
novim iskustvima poput pustolovnih sportova ili puto nja i, poput na ih Crvenih k
aputiæa, vjerojatnije æe birati zanimanja u kojii su u kontaktu s drugima. Cijene bl
iske odnose s drugima, u ivaju u njima izra avaju toplinu i nje nost. Skloniji su domi
nirati dru tvom, u ivaju u vo< nju i vole se dokazivati. Ekstroverti su mnogo skloni
ji ekshibicionizmu, a ] ostvarivanju ciljeva osjeæaju se prodornima - izglednije j
e da postanu stan; BigBrotherove kuæe. Nasuprot njima, introvertirane osobe vrijem
e radije pro' de same ili u malim skupinama bliskih osoba u poznatom okru ju. Mnog
o manje vjerojatno da æe reagirati impulzivno te, opæenito, imaju hladnokrvn trezven
iji pogled na ivot. Poput na ih fizièara s Imperial Collegea, introve su katkad najsr
etniji provedu li praznièni vikend u izoliranom podrumske laboratoriju. Evsenck je
tvrdio da su introverti prirodno osjetljiviji na viso pobuðenost. Oni ne tra e doda
tne pobude, jer nametne li im se, recimo, t ravak u dru tvu, osjeæaju neugodnu preko
mjernu pobuðenost.
Teorija ka e kako su njihovi ekstrovertirani parnjaci kronièno podpobut ni. Oni mora
ju tra iti iskustva koja æe ih »nagraditi« pobudom, moraju se p lièno èesto dati u potragu
a »fiksom«. Philip Larkin bioje, prema tome, inti vert s priroðenom » eljom« za izbjegavanj
m kortikalne pobuðenosti. Pjesi poput »Vers de Societe« (1971.) koja poèinje stihovima:
ena i ja pozvali smo masu snobova Da doðu i protrate svoje vrijeme i na e
daju naslutiti daje na dru tvene prigode gledao kao na oblik muèenja.
Odatle na limunski test na Spitalfieldsu. Introverti su luèili vi e sline jer bili os
jetljiviji na pobuðenost. S druge strane, za oèekivati je bilo da æe eksti vert, s kro
nièno niskom razinom kortikalne pobuðenosti, tra iti vi e do ivlj; od kapi limunova soka d
a aktivira mo dana nagradna sredi ta. U skladu s me, kad smo snimali test, otkrili s
mo da su introverti mogli polizati najmar deset posto vrpce vi e od ekstroverata,
a katkad i mnogo vi e.
Motivacijski èimbenik
Znanstvenici nakon Evsencka nastojali su razraditi taj model. Za profesora Ji fr
evja Graya, koji je u profesorskoj stolici zamijenio Evsencka, kortikalna pob
212
Pitanje osobnosti
ðenost samo je jedan od èimbenika. Gravje predlo io dva opreèna sustava u èovjekovoj osobn
osti. Sustav bihevioralnogpristupa (BAS, behavioural approach sy-stem) èine mo dane
tvorbe, primjerice hipotalamus i amigdala, koje nas navode da u potrazi za nagra
dom pristupamo odreðenim podra ajima. Na zabavama, recimo, u potrazi za oèijukanjem, l
askanjem, prihvaæanjem i seksom, nerijetko prilazimo privlaènim osobama.
Nasuprot njemu je sustav bihevioralne inhibicije (BIS, behavioural inhibition sy
-stem), povezan s èeonim re njevima, osjetljiv na kaznu, pa stoga nadzire i obuzdava
pona anja koja mogu dovesti do opasnosti ili bola. Znaèi, BIS nas tjera da provjeri
mo stanje na bankovnom raèunu i porezne obveze, a BAS nas navodi na pusto enje trgov
ine ili na veèernji provod s prijateljima kad bismo trebali uèiti za ispit. Prema to
m modelu, ekstrovertje jednostavno osoba èiji je BAS jaèi od BIS-a. Introverti, pak,
imaju jaèi BIS od BAS-a, pa se u strahu od moguæeg negativnog ishoda klone dru tvenih
prigoda.
Teoriju podupiru neki radovi s PET-om koji su pokazali da osobe s obilje jima intr
overta imaju malo aktivniji èeoni re anj, odnosno njihov ih mozak èini prirodno skloni
jima sna nijem nadzoru vlastitog pona anja.66 Istra ivanje dr. Debre L. Johnson sa Sve
uèili ta Iowe pokazalo je da introverti imaju pojaèanu aktivnost u èeonim re njevima i pre
dnjem dijelu hipotalamusa, stoje mo da presudno meðudjelovanje za rje avanje problema
i planiranje. Ekstro-verti, s druge strane, imaju veæu aktivnost u prednjoj cingul
arnoj kori, slje-pooènim re njevima i stra njem dijelu talamusa - tvorbama koje sudjel
uju u obradi osjetnih informacija. Mo da to mo e pridonijeti obja njavanju tih razlika
u osobnosti.
Zanimljivaje i »dru tvena« varijabla te jednad be, jer nameæe kako, na odreðenoj razini, sv
mi druge shvaæamo kao »sirove podatke«, koje, ovisno o na em stupnju ekstrovertiranosti
ili introvertiranosti, valja izbjeæi ili im priæi. Turhan Canli i John Gabrieli s N
ewyor kog sveuèili ta istra ivali su odgovore amigdale introverata i ekstroverata na sli
ke veselih i tu nih lica.67 Ekstroverti su imali veæu aktivnost u amigdali kad su im
prikazivali vesela lica, no oba su tipa jednako sna no reagirala na tu na lica. Mo da
ekstroverti u svojoj potrazi za nagradom i/ili pobuðeno æu shvaæaju kako vi e mogu dobiti
od sretnih osoba. Mo da se takoðer moramo zapitati za to ekstroverte, ako ih, kao to n
ameæe Graveva zamisao, vodi elja za nagradom, a ne razmi ljanje o moguæim posljedicama,
ne uzbuðuje jednako prizor bilo kojeg lica, tu nog ili veselog, bez obzira na moguæe
posljedice susreta s njegovim vlasnikom? Mo da je mozak ekstroverata selektivniji
zbog poveæane potrebe za pobuðeno æu.
213
Utjecaj dopamina
Sudeæi po nalazima, osjetljivost na dopamin, neurotransmiter koji sudjeluji mo danom
sustavu nagrada, djelomice odreðuje jesmo li ekstrovertirani ili trovertirani. Ek
stroverti su osobito osjetljivi na djelovanje dopamina, posebi u nucleusu accumb
ensu. Kao stoje spomenuto u drugom poglavlju, osobe k( se upu taju u pona anja kojim
a tra e uzbuðenja (èesta popratna pojava uz i strovertiranu osobnost) mogu imati mutac
iju gena koja sprjeèava vezanje c pamina na ivèane stanice. Ipak, pitanje je li taj d
opaminski gen ozbiljno mijenjen kod osoba koje su dru eljubivi ekstroverti skloni
opasnostima i da izaziva brojne rasprave.
Da se poslu im metaforom, dopamin je novac koji se ubacuje u utore nudei accumbens
a radi osvajanja »velezgoditka«: osjeæaja zadovoljstva. Teorija, meæ tim, ka e da ekstrove
rti imaju manje novca za igru i sukladno manje podra a Buduæi da ih okolina dosljedn
o premalo nagraðuje, prisiljeni su stalno tra nepresu ne izvore podra aja. Stoga se upu t
aju u vi e dru tvenih aktivnosti, e novih i neobiènih situacija, a katkad vi e kockaju i
uzimaju vi e kokaina.
Predlo eno je kako je vjerojatnije da osobe koje pokazuju kriminalna p na anja imaju
mutaciju koja sprjeèava vezanje dopamina. Kontroverzna te; ali u skladu s opæim zna
njem o mo danim nagradnim sredi tima. Ekstrove nedvojbeno naginju razmi ljanju o nagra
dama, a ne o moguæim negativni posljedicama svojih postupaka. Ipak, jo smo daleko o
d otkrivanja genske \ ze. Kakva god bila istina o genskoj podlozi, profesionalci
zaposleni u sudovir i zatvorima primjeæuju da mnogi prekr itelji s kojima svakodnev
no rade ni toliko »lo i« koliko ne uspijevaju vidjeti povezanost izmeðu svojih postupak;
onoga to im se dogaða. Obja njenje »nisam znao da æe me uhvatiti« izgova se èe æe nego t
omislili. Valja, mo da, ovdje zastati i razmisliti o slj deæem. Aktivnosti poput ron
jenja, bungee skakanja i skakanja padobranom sj jan su naèin da se ekstrovertirani
menad er vikendom domogne svoje dop minske doze, ali su i nedostupne osobama s ni i
m prihodima. Mo da nas i bi trebalo posve èuditi to se krade automobila, sitne pljaèke
i zloporaba dr ga èe æe povezuju s osobama iz siroma nijih obitelji. Mo da tu nije toliko
riji o strategijama za stjecanje osobne dobiti ili za osvetu dru tvu, koliko o neg
tivnim posljedicama potrage za pobuðeno æu u koju hrli mozak kojem ned staje dopamina
.
214
Pitanje osobnosti
Utjecaj testosterona
Testosteron je jo jedna tvar koja jako utjeèe na karakter. Primjerice, djevojèice èije
majke imaju visoku razinu testosterona izra avaju pona ajne crte tipiè-nije za djeèake,
poput penjanja na stabla i sklonosti k natjecateljskim igrama. Razlog tome je po
vezanost testosterona s poveæanom znati eljom i agresivno- æu. Kljuènu razliku mo e otkriti
odgovor na pitanje do ivljavate li ponudu za rafting zastra ujuæom ili uzbudljivom. Ak
o je potonje, mo da imate povi enu razinu testosterona.
U poznatom francuskom pokusu, pona anje skupine krava kojimaje ubrizgan testostero
n usporeðivano je s pona anjem normalnih krava.'18 Krave su opæenito razmjerno plahe iv
otinje, a veæinu pasmina ne krasi osobito pustolovan duh. Cesto pokazuju razlièite s
imptome straha natjera li ih se u nepoznate prostore. Zadr avaju se oko ulaza, ne
kreæu se i priljubljuju uza zidove. Sve je to prilièno poznato -ja te pona ajne crte p
okazujem na veæini zabava. Kad se krave suoèe s novim objektima, upla ene æe ivotinje dul
je oklijevati da im priðu. Takoðer, nepoznate objekte kraæe prouèavaju. Prestra ene krave
obièno manje jedu, lak e se uznemire i bje e dalje od potencijalne prijetnje. Dakle, r
a èlambom tih reakcija mo emo mjeriti razinu anksioznosti pojedine ivotinje.
Francuski su znanstvenici ustanovili da su junice na steroidima, s obilnom dozom
testosterona, br e ulazile na nepoznata polja ili u nove obore, provodile manje v
remena oko ulaza, glavu dr ale visoko, to znaèi da se nisu osjeæale ugro eno, te rjeðe pri
azile zidovima staje. Dulje su jele, bile su sklonije istra ivati labirint te su s
e manje bojale ljudi. U drugom pokusu, istra ivaèi su prouèavali dvije pasmine krava.M
Pasmina herens, koja se uzgaja zbog borbenih sposobnosti i ima prirodno povi enu
razinu testosterona, bilaje mnogo manje upla ena i sklonija istra ivanju okoline od
krava mlijeène pasmine brune des Alpes. Krave smeðe alpske pasmine imaju prosjeènu raz
inu testosterona u krvi, tj. ni u od krava pasmine herens, a u tom ih se pokusu la
k e dalo uznemiriti.
Nije toèno testosteron smatrati »mu kim hormonom«. U velikim ga kolièinama proizvode sjeme
nici, doista, ali taj je hormon va an i za rad jajnika. Usto, androgene, »roditeljsk
e« hormone koji potièu stvaranje testosterona, kod mu karaca i ena luèe dvije male lijezd
pokraj bubrega, tzv. nadbubre ne ili adre-nalne lijezde. Ali suvi ni testosteron u t
ijelu, mozgu i pona anju stvara obilje ja koja bismo mogli nazvati tipièno mu kima. Na t
jelesnoj razini ona obuhvaæaju malo facijalnih masnoæa, pa osoba ima izra enu èeljust i
istaknute jagodice, dubok glas, velike dlanove i sna nije mi iæe gornjeg dijela tijela
. Na psihièkoj
215
razini, primjeæujemo veæu radoznalost, agresivnost, sklonost natjecateljsko pona anju
i sna niji seksualni nagon.
Umjesto da istaknute spolne razlike shvaæamo kao suprotne strane medalj mnogo je p
rimjerenije o njima razmi ljati kao o kontinuumu ili spektru s r zlièitim stanjima.
Polo aj bli i jednom ili drugom kraju toga kontinuuma in malo veze sa spolnom orijen
tacijom. Nitko jo nije utvrdio nedvojbenu ve; izmeðu heteroseksualnosti ili homosek
sualnosti i povi ene ili sni ene razii testosterona. No razlike u osobnosti ipak mog
u biti odraz razina odreðen kemikalija koje su u nekoj toèki na eg razvoja kolale ili
upravo kolaju na i mozgom i tijelom.
Razlike u hormonskim razinama mogu jasno utjecati na razlièite vidove n eg karakter
a, kao i na ivote koje vodimo - na izbor poslova, partnera i h bija. No nemaju sv
i kaskaderi povi en testosteron, niti ga svim knji nièarin manjka. Funkcije testostero
na brojne su i razlièite. Veæ sam naglasio da su st riji mu karci s njegovom povi enom r
azinom bolji u vizualnom i verbalno dosjeæanju. Premdaje mno tvo dosada njih istra ivanj
a dalo nedosljedne i n postojane rezultate, Daryl O'Connor s Manchesterskog sveuèi
li ta poveæao verbalnu fluentnost skupine mu karaca dajuæi im tjedne testosteronske inje
cije.70 Poslije samo èetiri tjedna, pokazali su 20-postotno pobolj anje, ali i si b
iji uspjeh u prostornoj zadaæi, koja se sastojala od umetanja klina u zadai utor n
a ploèi. Dakle, premda ih je testosteron pretvorio u brbljavce, nije b; sasvim jas
no jesu li bolje prali i glaèali rublje, ali sigurno ga nisu ni ta bol vje ali. Mene j
e taj pokus pomalo zaèudio, dobrim dijelom zato stoje, pren mojem iskustvu, iznimn
o te ko naæi mu karce spremne na bilo kakve injekc je, a kamoli na one koje sadr avaju t
var od koje im se mogu smanjiti sjemenic Navodno se, meðutim, istra ivanjem isprva h
tjelo pronaæi mu ki kontracepc ski hormon. Mo da æe vas zaèuditi to se davanjem testostero
a mu karcin takoðer smanjuje aktivnost sjemenika i broj spermija. Do toga dolazi zat
o i ubrizgani testosteron remeti prirodni povratni mehanizam podra ivanja h potalam
usa. Hipotalamus, naime, prepozna testosteron, ali pogre no pomis da potjeèe iz sjem
enika. Zbog toga slabi svoju aktivnost i prestaje podra av ti hipofizu. Hipofizu t
o navodi da smanji svoje izluèivanje, koje u normalni] uvjetima potièe rad sjemenika
ili jajnika. Kad ne dobivaju primjeren poticaj hipofize, sjemenici te e manjoj ak
tivnosti i smanjivanju.
216
Pitanje osobnosti
Test Winnieja zvanog Pooh
Osim za ekstroverziju i introverziju, u mozgu mo emo naæi dokaze i za druge crte oso
bnosti. Istra ivanja pokazuju kako sretne osobe imaju veæu aktivnost u lijevom mozgu
, a njihovi poti teni parnjaci u desnom. Tu se vezu takoðer mo e vidjeti kod osoba s o t
eæenjem jedne ili druge polutke. Osobe s o teæenom desnom polovicom mozga mogu biti sk
lone provalama smijeha ili euforiji, a one s o teæenjem u lijevoj polutki plakanju i
li oèaju. Poka emo li slijed veselih i tu nih videoisjeèaka normalnim, dobro prilagoðenim
osobama, vidjet æemo razliku u aktivnosti lijevog i desnog mozga. Opæenito, ne to je m
alo vjerojatnije da æe neugodni prizori poveæati aktivnost desnog mozga, a ugodni li
jevoga. Cak se pretpostavlja kako se osobe s aktivnijom lijevom polutkom mogu bo
lje nositi s tjelesnim uèincima stresa.
Ta strana mo danog ustroja mo e utjecati na naèin razmi ljanja. Teraputi tvrde da su ank
siozne osobe sklone povezivati svoje te koæe u sveobuhvatnu shemu propasti. Kad u po t
anskom sanduèiæu naðu opomenu za neplaæene raèune, ne shvaæaju to samo kao problem koji val
a rije iti. Poènu sna nije aliti za promaknuæem koje nisu dobili te se brinuti zbog nedav
ne svaðe s bliskim prijateljem i zato to su se u posljednje vrijeme malo udebljali.
Skloni su povezivati zasebne izvore zabrinutosti u iri kontekst koji im poveæava g
rizodu je i osjeæaje nedoraslosti. »Ni ta ne valjam«, mogla bi zakljuèiti takva osoba, »zbo
ve opomene i toga i toga i toga.« Kao to smo vidjeli, desni bi mozak mogao biti taj
koji bolje zahvaæa iru sliku i koji bi mogao biti odgovoran za dono enje opæenitih zak
ljuèaka na temelju nespojivih informacija. Terapijski bi se pristup, utemeljen na
dokazima ili ne, mogao sastojati u poku aju da se takvu osobu nauèi razmi ljati poput
lijeve polutke, da svakom problemu pristupa kao zasebnom entitetu, a ne da razmi l
ja o ukupnom zbroju svih problema.
Philip Larkin bio je skloniji »desnom« pogledu na ivot. Jednom je rekao kako je tuga
za njega »isto to i Wordsworthu sunovrati«, te kako vjeruje daje »veæina ljudi nesretna«.7
Veæina nas slo ila bi se kako takav svjetonazor ivot èini prilièno mukotrpnim, no mnogi
bi stvaraoci, ukljuèujuæi Larkina, ustvrdili kako im upravo takva narav omoguæuje da s
e probiju kroz beznaèajnost svakida njice i dopru do stvarnosti iza nje, ma koliko o
na neugodna bila. Kao stoje Motherlant zapisao, »sreæa pi e bijelo«, odnosno u radosti n
astaju samo isprazne reèenice.
Da se vratimo s podèinjenog na uzvi eno, ako su kategorije koje je predlo io Evsenck,
a razradili McCrae i Costa toène, morale bi proæi test Winnieja zvanog Pooh. Ili to,
ili je, ne daj bo e, A. A. Milne, dare ljivi dobrotvor londonskog klu-
217
ba Garrick, imao potpuno krivo. Dakle, prema tim definicijama, imamo Ti^ srdaènog,
dru eljubivog tigra eljnog zabave i novih do ivljaja, oèitog ekstrov i Sovu, nenametlj
ivu, promi ljenu, suzdr anu i povuèenu sovu, introverta.
Na ljestvici otvorenosti za iskustva, Zekoslav je realistièan, rutiniran, kon mist
ièan, a Kan je neovisan, voli razlièitosti i pokazuje naznake ma tovite Na skali savje
snosti, Klo je najorganiziranija, odgovorna i samodisciplinira Tigar je, pak (os
im stoje i ekstrovert bez premca) najnesavjesniji - neorg; ziran, nemaran i samo
voljan. Ne treba biti prepametan da se zakljuèi tko je kandidat za prvo mjesto na
skali ugodnosti. Pooh je meka srca, povjerljiv i ljan pomoæi. U umi vjerojatno nema
okrutne, sumnjièave i nekooperati1 ivotinje. Sova, koja je mo da najbli a tome, naposl
jetku Njaru rep vrati 1 borbe. A neurotiènost} Pa, ispada daje najinteligentnija iv
otinja, introvertir Njar, naravno, zabrinuta, nesigurna i sklona samosa alijevanju
. Christop Robin bio bi vjerojatno smiren, samouvjeren i samozadovoljan, ali on
se zap vo ne raèuna, jer ga preèesto nema. Preostaje zapravo samo Pra èiæ, no 01 doista jo
jako malen - te ko daje svjestan sebe. Èitatelj se mo e nadati da ga Poohov utjecaj s
vremenom navesti da se ugleda na njega - pobjeda ok ne nad genetikom.
Ali, naravno, osobine koje pridajemo drugima i sami posjedujemo u ra èitim kolièinam
a. Svatko od nas zauzeo bi odreðen polo aj na svakoj ljestv tovi e, izra enost pojedine o
sobine donekle je promjenjiva ovisno o okol i raspolo enju.
¦mA »Ljevaci« i »de njaci«
Jednostavnom pretragom interneta naæi æete stotine poznatih liènosti, to stv nih, a to n
estvarnih, ivuæih ili davno preminulih, manje ili vi e sumornog \ gleda na ivot. Ali n
eæete naæi ni izdaleka toliko patolo kih optimista. Izgle da nam izmi ljeni likovi s opt
imistiènim svjetonazorom nakon nekog vrer na poènu iæi na ivce te ih poènemo do ivljavati
e samo povr nima, nego è glupima i iritantnima.
Dobar je primjer glavnajunjakinja djeèjeg romana Pollyanna Eleanor H. P ter. Danas
se u engleskom jeziku pomalo pogrdno za nekoga ka e daje P yanna kad se eli reæi kak
o je njegova ili njezina nezatomljiva vedrina done! naivna i prostodu na. Iz psiho
lo ke perspektive, mo da smo samo ljubomoi na ljude s takvim umom. Ono to zadivljuje
kod liènosti poput Philipa Lar na, Winstona Churchilla i Tennvsona jest da su post
igli velike stvari dok su
218
V
Pitanje osobnosti
èini se, hrvali s umom (i mozgom) koji im je govorio da odustanu, koji ih je èesto u
vjeravao u besmisao svega te ih ispunjavao oèajem i strahom.
Polljannaje, kao to se mo da sjeæate, prièa o djevojèici. Ne znam iritira li me vi e prièa
i lik djevojèice, ali Pollvanna je u ljudima uvijek vidjela dobro, a zbog njezine
bi pozitivne osobnosti naposljetku sve sretno zavr ilo. Ta pouèna prièa amerièkog tipa o
bjavljena je 1913. i odmah je, iz meni posve neobja njivih razloga, postala vrlo h
valjena i uspje na. Nakon stoje izgubila roditelje, Pollvanna dolazi ivjeti u Beldi
ngsville k svojoj hladnoj, ali predanoj teti usidjelici. Usprkos poèetnoj ravnodu no
sti na koju nailazi, svima s kojima se susretne razgaljuje du u svojim radosnim i
zaraznim optimizmom. Jadne, usamljene, bolesne i pakosne - sve bi ih ushitili en
tuzijazam i strast za ivotom te male djevojèice. No Pollvannu zatim na ulici udari
automobil (dosta napredno za 1913.) i ona zbog ozljede glave izgubi svijest. Tij
ekom oporavka shvaæa da ne mo e pomicati noge i saznaje, naèuv i razgovor tete i lijeènika
specijalista, da vi e nikad neæe moæi hodati. Buduæi da sam i sam pomalo specijalist, m
ogu reæi kako to nije jedino pogre no lijeènièko mi ljenje u povijesti. Naposljetku ipak i
znaðe naèin da povrati svoju nekada nju sreæu, no kako ne oèekujem da æete proèitati knjigu
eæi æu vam daje u osnovi osmislila domaæu inaèicu kognitivno-bihevioralne terapije, a na
zvala ju je »igra razdraganosti«. Tom je mentalnom strategijom u svakoj situaciji, m
a koliko tu na ona bila, nastojala naæi ne to to bije moglo razveseliti.
Ne znam to bi cinièni djecomrzac Philip Larkin napisao o Polljanni - pre-nerazilo b
i me da ju je uopæe proèitao - ali, sudeæi prema istra ivanju iz 1988., takavje naèin mi lj
nja, osim stoje rijeè o deluziji, dobra strategija za oèuvanje psihièkog zdravlja. She
llev E. Taylor s Kalifornijskog sveuèili ta u Los Angele-su primijetila je da osobe
najotpornijeg psihièkog zdravlja pokazuju i tri oblika poremeæenog mi ljenja.72 Prikaz
ivali su se u nestvarno pozitivnijem svjetlu u odnosu na druge. Vjerovali su da
imaju veæu kontrolu nad ivotom nego to je doista bio sluèaj. I imali su precijenjena p
ozitivna oèekivanja o ishodima dogaðaja. Nasuprot njima, osobe lo ijeg psihièkog zdravlj
a iznosile su razmjerno toènije i stvarnije stavove.73
Iz toga slijedi da psihièki zdrave osobe svoje iluzije odr avaju aktivnima filtriran
jem informacija koje bi mogle dovesti u pitanje njihove nestvarne stavove. Posto
ji jasna razlika izmeðu psihièke bolesti poput depresije i sklonosti k do ivljavanju s
tvari u negativnom svjetlu. No pretpostavlja se da sklonost negativnom mi ljenju m
o e dovesti do klinièke depresije. To nas upozorava da ne smijemo upasti u zamku pre
tjeranog pojednostavljivanja i dijeliti ljude na sretne »ljevake« i turobne »de njake«. U
svjetlu nalaza dr. Tavlor, izgleda daje
219
sretan mozak onaj èiji vlasnik postupa uvelike poput znanstvenika amatera c luènog d
a doka e svoju hipotezu neovisno o podacima kojima raspola e. O ko prelazi preko fin
ih nijansa, zanemarujuæi nedosljednost ovdje, pretjera: nagla avajuæi pojedinost ondje
.
Ova prièa o karakteru ima, dakako, svoju granicu. Naime, kad drugima p pisujemo os
obnost i osobine te ih prema tome kategoriziramo, èinimo to temelju povr nog znanja
o njima i zanemarujemo slo enost èovjekova mozg Mislim da to najbolje pokazuje prist
up jednog pisca za kojeg smatram kako neobièno dobro znao to znaèi biti èovjek. Pretpos
tavljam daje zbog dugotraj; borbe sa eninim ludilom te tuge i grizodu ja koje je zb
og toga osjeæao, stali pisao o ljudskom umu - i tankoj granici izmeðu bolesne i zdra
ve psihe koju primjeæivao. Luigi Pirandello nedvojbeno je bio jedan od najva nijih d
rarr tièara dvadesetog stoljeæa. Jedan od njegovih najva nijih doprinosa bila je p mna
obrada lika u kontekstu njegove portretizacije na pozornici - temu p< puno izvræe
, stoje obilje je dobre umjetnosti u mnogim medijima.
Njegova je trilogija drama o teatru iznimna. Prva od njih, est lica tra i au ra, pr
avo je remek-djelo. Ona je Pirandellov konaèan sud o protuslovlju teatr U njoj se
bavi èinjenicom da glumac, kad ga gledamo na pozornici, glumi i ni stvaran. Stoga
je sredi nja tema (kojoj se iznova vraæa u svojim djelima) suk< izmeðu zbilje i privid
a. Kad gledamo glumca, mo da suosjeæamo s njim, ali c se, dakako, pretvara daje netk
o drugi, i to u situaciji koju nije do ivio kao 1 koji glumi. Upravo je to, naravn
o, paradoks koji nam se dogaða kad u stvarno ivotu sudimo o drugoj osobi - svojim m
ozgom zapravo sudimo o njegovu.
U est lica najprije ulazimo u dvoranu; zastor je veæ podignut. Na pozorni se odvija
proba - sluèajno i ironièno jo jednog Pirandellova komada, Igra m ga. Glumci i Redat
elj vode dosadnu raspravu o pravilnoj interpretaciji autor vih zamisli. Glavni g
lumac buni se zbog toga to mora nositi kuharsku kap Redatelj mu odgovara: »Da, drag
i moj momèe, mora nositi kapu i mora tu jaja na pozornici i jo mora glumiti ljuske jaj
a koje tuèe . Hajde, kreni.« Usre tog brbljanja o prirodi glumaèkog posla, Pirandello iz
vodi zapanjujuæi coup theatre. Iz tmine stra njeg dijela kazali ta est Lica, sva u crno
m, polako ali dr matièno ulaze u dvoranu te se iz sjene nepozvana penju na pozorni
cu. Red telj prosvjeduje kako ga se ne smije ometati, jer on i Glumci nastoje po
rtrel rati stvaran ivot i ne smije ih se ometati u probi. Glavni lik, Otac, obraæa
m se: »Ali dajte da mi budemo va a drama.« Prièa koju æe isprièati o tome to s zbilo njemu
jegovoj eni, pokæerki i troje djece, obeæava, bit æe mnogo stva nija nego to bi bilo koj
a ikad drama mogla biti. Na alost, ka e, njihov je ai
220
Pitanje osobnosti
tor prestao pisati o njima i zato su zaglavili u stanju prividne smrti, a njihov
a je tragedija ostala »nerazja njena«.
Usprkos sebi, Redatelj je zadivljen. Zajedno s Glumcima gleda kako Lica izvode s
voju prièu. Ubrzo se otkrije kako je Otac, introvertiran, nepristupaèan lik koji vol
i svoju djecu, ali se otuðio od obitelji, posjetio bordel. Majci ponestane novac,
a njezina kæi, Pastorka, radi u spomenutom bordelu kao prostitutka »poèetnica« (mo da djev
ica, no to ne saznajemo). Otac tijekom svojeg posjeta ne prepozna pokæerku i poku aj
e razodjenuti kako bije zaveo. U tom èasu Redatelj zaustavlja dramu u drami. Buni
se da oni ne mogu uprizoriti tako ivopisne zgode, èak ni u prosvijeæenom dobu u kojem
ive - 1916. Glumci zatim odglume svoju interpretaciju kratkog prizora kojem su u
pravo svjedoèili slu eæi se istim dijalozima. Ali prizor iz bolnoga postaje gotovo raz
bludan. Redatelj, nezadovoljan, preuzima ulogu Oca i izvodi jo jednu verziju pota
jnog susreta Oca i Pastorke, no pretvara je gotovo u farsu. Lica estoko prosvjedu
ju da to nije ni izbliza slièno stvarnim dogaðajima. U nastavku drame publici se sve
jasnije doèarava kako ne postoje vjerna uprizorenja. To nije stvarnost. Glumci dr
amu pretvaraju u melodramu, a Redatelj u parodiju, jo dalju od zbilje. Usto, do ivl
jaj svakog gledatelja je razlièit. I to je bit percepcija osobnosti - rabimo svoj
um da bismo razumjeli tuði. Ne mo emo biti objektivni. Kljuèanje Oèev govor u kojem Pira
ndello sa ima nepobitnu istinu o osobnosti i èovjekovoj svjesnosti.
Za mene je sva drama tu, gospodine, u mojoj svijesti da svatko od nas - vidite -
misli kako je netko, ali ovo je istina: »mnogi« je, gospodine, »mnogi«, prema svim moguæn
ostima koje su u nama da budemo: »netko« s ovim, »netko« s onim - vrlo razlièiti! A s iluz
ijom, meðutim, da smo uvijek »netko za sve«, i to uvijek »taj netko« kojim se smatramo, u
svakome svojem èinu. Nije istina! Nije istina! To dobro opazimo kad za neko od svo
jih djela, zbog kakva stra no nesretnoga sluèaja, iznenada ostanemo kao prikvaèeni i k
ao ovisni. Opa amo, hoæu reæi, da se nismo u potpunosti posvetili tom djelu, i kako bi
, dakle, bila okrutna nepravda suditi nas samo po njemu, dr ati nas prikvaèene i ovi
sne, izlo ene ruglu za cijelu egzistenciju, kao da se ona sva zbrojila u tome! Shv
aæate li vi sada zlobu ove djevojke? Iznenada me zatekla na jednom mjestu, na jedn
ome djelu, gdje me i kakva me nije smjela upoznati, kakav ja nisam smio biti za
nju...
221
Victor Meldrevv, arhetip èangrizavog starca iz BBC-jeve humoristiène serije nom nogo
m u grobu, bio je iznimno omiljen meðu gledateljima, ponajprije z stoje doèarao feno
men koji smo svi donekle iskusili. Neki bi psihoanalitièar kao da su gledatelji gl
edajuæi Meldrevva u ivali ne zato to ih je podsjeæao na æudljive osobe koje poznaju, nego
zato to se obraæao »èangrizavcu« u svako od njih. Vidjeti taj predmet smijeha i ismijava
nja »tamo negdje«, na televizijsk ekranu, dok je njegova zlovolja dosezala sve bizar
nije razine pretjeranosti, j datelje bi na neki naèin ohrabrilo iz temelja. Njihov
smijeh bio je smijeh ol sanja, sna an, nesvjestan krik: »Hvala nebesima, to nisam j
a!«
Raspolo eni... za kupnju
Vrijedi reæi nekoliko rijeèi o tome to podrazumijevamo pod pojmom »rasj lo enje«. U tome æ
am pomoæi usporedba s drugim klasifikacijama pona nja, primjerice prema èuvstvima il
i naravi. Mogli bismo reæi daje narav, poj osobnosti, ne to stoje postojano i mjerlj
ivo u vremenu. Dakle, za Njara se, cimo, mo e reæi da ima sumornu narav - to god se z
bilo, ta se njegova stra ne mijenja.
Raspolo enja su, pak, prolazna. Povezana su s odreðenim razdobljima, si acijama i ok
idaèima. Glazbeni me komad mo e oraspolo iti. Taj se osjeæaj n e pro iriti, pa æu biti dob
raspolo en jo nekoliko sati. No osjeæaj æe zat izblijedjeli i ponovno æe prevladati moje
stalnije crte. Èuvstva takoðer blije i mijenjaju se s vremenom, no ona su svjesniji,
komunikativniji oblik pona nja. Strah i radost postoje kako bih sebi i drugima
mogao pokazati da u ok( ni postoji ne to èega se treba bojati ili èemu se treba radova
ti. Nad èuvstvu imam, pod uvjetom da su mi èeoni re njevi dovoljno razvijeni, odreðen s
panj nadzora. Mogu prestati biti ljutit. Mogu potisnuti svoju sreæu kad net blizak
ima lo e vijesti. Raspolo enja su, meðutim, mnogo neodreðenija. Te je svjesno promijenit
i raspolo enje, no s druge strane do promjene mo e dc a da nismo ni svjesni kako, il
i èak da se uopæe ne to dogaða.
Supermarketi desetljeæima rabe vrlo lukave tehnike za promjenu raspolo: nja kupaca
, a »znanost« o ugoðaju u trgovinama èak ima vlastite »struène« i sopise i publikacije. Ali
o bi moralo biti va no kako smo raspolo eni? 1 lim li kupiti haringe i paket kvaèica,
a trgovina dr i haringe i kvaèice, kuj æu ih, zar ne?
Pobornici spomenute »znanosti« ne sla u se ba s time. Svoje teorije teme na jednoj nepo
recivoj èinjenici o èovjekovu pona anju. Kad smo dobro rasp
222
Pitanje osobnosti
lo eni, otvoreni smo za nova iskustva. U lo em ih raspolo enju izbjegavamo. Prevedimo
tu mudrost na trgovaèki jezik: dobro æe vas raspolo enje natjerati da se dulje zadr ite
u trgovini, mo da da ne to prigrizete u kafeteriji, razgledate razlièite odjele, malo
riskirate kupnjom novih proizvoda. Dobro nas raspolo enje usto navodi na tro enje je
r, prema frojdovskom obja njenju, u svakom ugodnom iskustvu tra imo »isplatu«. Ba kao to
obar seks zavr avamo orgazmom, nastojimo doæi i do vrhunca ugodne kupnje. Zato tro imo
novac. Drugi psiholozi misle da se proces vi e temelji na uzajamnosti, tj. da kup
ujemo jer se na neki naèin elimo zahvaliti supermarketu na ugodnom do ivljaju.
Mislim kako bi me tek pogodak strelicom za omamljivanje mogao natjerati da se po e
lim zahvaliti g. Lidlu dok se kroz prepune redove probijam do police s maslacem
od kikirikija, osobito poka e li se daje rijeè o krivoj marki ili ako, u mojem sluèaju
, nije ko er. Ali istra ivanja su pokazala da postoje brojni naèini kako se manipulaci
jom ugoðaja u trgovinama kupcima mo e podiæi raspolo enje. Mo da èak i meni.
Meðu oèitije taktike spadaju glazba - premda ksilofonska izvedba Mr. San-dmana na me
ne nikad ne djeluje - i miris. No istra ivanja su pokazala kako sna an utjecaj imaju
i razmje taj u trgovini te njezino opæe stanje. Istra ivaèki tim sa Gottingenskog sveuèil
i ta testirao je tu hipotezu 1997. na dvije IKEA-ine trgovine. Jedna je bila novou
reðena, a razmje taj je bio posebno osmi ljen kako bi kupci nesmetano mogli prilaziti
proizvodima i kretati se prostorom trgovine. Novi su proizvodi bili neobièno i zan
imljivo izlo eni, primjerice novije naslonjaè visio sa stropa, a osvjetljavao gaje r
eflektor. Proizvodi su bili slo eni na naèin koji je trebao nadahnuti kupce. Stolci
su, recimo, bili izlo eni unutar postavljenih soba, a ne samo nabacani na »odjelu st
olaca«.
Druga je trgovina bila potpuna suprotnost. Bila je dotrajala i trebalo joj je do
bro lièenje. Prolazi su bili tijesni, a raspored zbunjujuæi. Roba je bila naslagana
jedna na drugu i organizirana iskljuèivo funkcionalno, uopæe se nije vodilo raèuna o p
rivlaènosti. Istra ivaèi su ustanovili da su se kupci dulje zadr avali u prvoj trgovini.
Vi e su tro ili, bili su voljniji prigristi togod u kafeteriji i vi e su spontano kupo
vali, tj. izi li su sa vi e stvari nego to su planirali. Ja sam nesumnjivo rtva potonj
eg uèinka, usprkos opæenitom pomanjkanju kupovnog entuzijazma.
Moram priznati da sam se grozno pona ao u velikoj IKEA-inoj trgovini u Londonu. (P
o tenja radi, valja reæi da su se posljednjih godina stvari ondje uvelike pobolj ale.)
Vjerojatno najgori, ali i najomiljeniji dani za odlazak u londonsku IKEA-u su d
r avni praznici ponedjeljkom (tzv. Mondaj Bank Holidajs, tada su otvorene mnoge tr
govine; op. p.). Prije mnogo godina sa suprugom i
223
dvoje djece, i skromnim proraèunom, oti ao sam kupiti komplet polica za ki ge. Ugoðaj
u tom dijelu trgovine bio je simpatièan, a prodavaèi uslu ni, pa si ubrzo oti li po veæa k
olica, a malo poslije i po jo veæa. Naposljetku smo za ili s golemim kolicima do vrh
a natrpanima raznim - »sastavi sam i ne mari ogrebotine« - namje tajem. Kolica su imal
a vlastitu volju i stalno su nasrt na izlo ke i malu, bespomoænu djecu. Oèiju raskolaèen
ih od straha, zabrim su majke netremice gledale pribli avanje kotrljajuæeg teretnjak
a. Kad bih 1 kao kolica, tako da nevine promatraèe vidim preko ramena, paketi bi p
ad iza, pa bi moji maju ni potomci ostajali cmizdriti, dr eæi se za stopala. Sve si se
sporije probijali do blagajna, mraènog i prenapuèenog dijela, u kojem sa svake stra
ne neosvijetljenog prolaza, oko tri i pol metra uvis, bile kaotiè naslagane tajans
tvene kutije. Naposljetku smo stali, u gu vi koja me podsj< la na gu ve na autocesta
ma poslije te ih sudara. Tamo smo susreli izmo dei oronule kupce, neke s izgladnjelo
m djecom (sudeæi prema plaèu koji je iza vao suosjeæanje), koji su izgubili svu nadu d
a æe ponovno vidjeti svoje najbli najmilije. U tihoj, sjenovitoj tami nije bilo gla
zbe. Neugodno mije to mora reæi da smo ena i ja, gotovo se ni ne pogledav i, bez rijeèi
napustili kolica i t sramljeno se probili do izlaza.
Za televizijsku seriju Ljudski um sami smo isprobali uèinke manipulacije r polo enje
m. Na e neupuæene rtve bile su dvije identiène blizanke. Ujutro jedna od njih bila izlo e
na raznim situacijama koje su trebale izazvati pozit no, veselo raspolo enje, a dr
uga iskustvima koja su trebala potaknuti negat no raspolo enje. Potonja je blizank
a u la u tihu sobu u vje baonici pokraj trg vaèkog centra. Najprije je morala proèitati
i potpisati ozbiljno napisan obraz suglasnosti. Zatim je sa zaslona prenosivog r
aèunala morala proèitati niz iz va. Reèeno joj je da zamisli kako prijatelju govori reèe
nice sroèene tako da osoba osjeæa lo e, poput: »Katkad osjeæam jako grizodu je zbog boli ko
u sa nanijela roditeljima.« Dok je èitala, slu ala je tu nu glazbu, Barberov Adagio gudaèe
. Nakon stoje neko vrijeme provela sama, odvedena je u trgovaèki ce tar i na pola
sata poslana u kupnju. Druga je blizanka poslije pro la kroz i osnovni postupak, o
sim to su tvrdnje bile osmi ljene za izazivanje pozitivni raspolo enja, npr: »Osjeæam da
mogu gotovo sve.« Takoðer, u ivala je u iva noj glazbi. Na kraju je takoðer poslana u pol
usatnu kupnju.
Uèinak poticanja raspolo enja bioje dojmljiv. Tu naje blizanka manje ku] la, razgledav
ala manje proizvoda i u la u manje trgovina. Usto, bilaje manje s dovoljna kupljen
im, a teniske koje je kupila zapravo joj se nisu sviðale. Nak« samo dvadeset minuta
uznemirila se i odustala. Naposljetku je odvedena u vje baonicu i provedena kroz
postupak poticanja pozitivnog raspolo enja. S dru]
224
Pitanje osobnosti
strane, sretna je blizanka bila energiènija i izra avala je veæi entuzijazam. Kupila j
e mnogo stvari, u la u nekoliko razlièitih trgovina, razgledavala mno tvo razlièitih pro
izvoda. Èak je kupila nekoliko poklona za sestru - skloniji smo biti dare ljiviji ka
d smo dobro raspolo eni. Blizanke smo na kraju spojili i poslali ih kuæi zadovoljne
nakon to smo im objasnili kako smo ih izmanipulirali.
Tajna je u oèima
Taj mali pokus pokazuje kako je raspolo enje, za razliku od neèega fiziolo ki predodreðe
nog poput ekstroverzije i introverzije, nestalno obilje je. Mo e ga promijeniti veæ ne
kolicina malih dogaðaja, a ipak prilièno opipljivo utjeèe na izbore koje èinimo u ivotu.
Uopæe ne moramo biti svjesni tih zbivanja da bi nam se raspolo enje - i posljedièno po
na anje - promijenilo. Redovito izlazim iz supermarketa s vi e stvari nego to sam ih
kanio kupiti. Neke su policijske postaje eksperimentirale s postavljanjem ru ièastih
arulja u zatvorske æelije, jer se smatra kako ru ièasta ima smirujuæe djelovanje na uzne
mirene i nasilne zatvorenike. Pretpostavlja se da u osnovi tih procesa le i meðudjel
ovanje osjetne kore i limbièkog sustava, èije djelovanje ne mora proæi svjesni nadzor èe
onih re njeva da bi utjecalo na pona anje.
Ali premda svi mo emo biti naivne rtve subliminalnih varka supermarketa ili redarst
venih snaga, neke su osobe sklonije odreðenim raspolo enjima. Kad ka emo daje osobnost
ne to stoje postojano u vremenu i neovisno o okolnostima, mislimo upravo na to. N
eki su, primjerice, razdra ljivi bez obzira na situaciju. David H. Zald sa sveuèili ta
Vanderbilt skaniraoje PET-om osamdeset devet ispitanika.74 Istra ivaèki je tim za i
spitanike htio samo dobrovoljce de -njake; sjetite se, de njacima je dominantna lije
va polutka.
Ispitanici su rje avali upitnik kojim se htjelo saznati u kojoj su mjeri bili neug
odno raspolo eni tijekom prija njeg mjeseca. Prema PET skanovima, dr. Zald i njegova
ekipa ustanovili su da su osobe koje su izvijestile o sklonosti k lo em raspolo enj
u imale poveæanu aktivnost u ventromedijalnoj prefrontalnoj kori. Smatra se kako t
o malo podruèje, u de njaka smje teno neposredno iza desnog oka, sudjeluje u regulacij
i raspolo enja. Studije na ivotinjama pokazale su kako ventromedijalna prefrontalna
kora ima odreðenu ulogu u nadzoru bila, disanja, razine eluèane kiseline i znojenja
- tjelesnih funkcija obuhvaæenih raspolo enjem. Jo se ne zna je li pojaèana aktivnost u
tom podruèju posljedica ili uzrok lo eg raspolo enja. No iduæi put kad budete zlovoljni
, mo da biste trebali protrljati desno oko.
225
/
To dakako nije ozbiljna medicinska preporuka. Ali zanimljivo je kako su ki zdrav
stveni djelatnici uspjeli pomoæi osobama da se nose s povi enom i siozno æu nauèiv i ih jed
ostavnoj tehnici oènih pokreta. Tzv. metodu EM (eye movement desensitization and r
eprocessing, desenzitizacija i reprocesiranje kretima oèiju) prva je primijenila d
r. Francine Shapiro iz Palo Alta u Kali niji. Primijetila je da joj anksiozne os
jeæaje izazvane nedavnom uznemir æom dijagnozom raka ubla avaju brzi pokreti oèiju slije
va nadesno. Dr. J< Spector iz Opæe bolnice Watford danas toj tehnici pouèava osobe k
oje su davno pro le iznimno traumatiène situacije. Teoretska je podloga da se n( tiv
ni, uznemirujuæi, anksiozni osjeæaji nalaze u desnom mozgu te da ih se, su prejaki,
ne mo e obraditi ili verbalizirati, jer su te vje tine smje tene u voj polutki. Tvrdi
se kako EDMR potièe komunikaciju od desne polutke \ ma lijevoj, èime se osigurava da
osobu neæe preplaviti anksiozno stanje. Sni: njem mozga navodno je ustanovljeno d
a do normalizacije uzoraka mo da valova dolazi poslije samo tri tretmana, pri èemu s
e aktivnost desne polu prigu uje, a lijeve pojaèava.
Mo dani kemijski procesi i depresija
Brojna obilje ja na e osobnosti ovise o mo danim stanjima koja im se nalaz podlozi. Te
hnike poput kognitivno-bihevioralne terapije, ali veæ i redovito stojanje osobe da
se dovodi u vedre situacije, mogu dovesti do djelomiènog p ustroja u mozgu, jer s
e stari, nepo eljni obrasci mi ljenja i pona anja zamjer ju novima, primjerenijima. Èak
i ne to tako jednostavno poput redovite par smijeha s prijateljima mo e uspostaviti
pozitivnu povratnu spregu, pa tako p tvaranjem da smo sretni, mo emo postati sretn
iji.
Ali premda posjedujemo sposobnost svjesnog nadzora nad nekim vidovi raspolo enja i
pona anja, zbog toga ne do ivljavamo dramatiène promjene raktera. Èak i kad bih postao
primjetno vedriji, ljudi ne bi pomislili da sam i na »presaðivanju« osobnosti. Ipak, p
ostoje okolnosti u kojima se osobnost glo mijenja. Depresija, shizofrenija, bipo
larni poremeæaj i mo dani udari n gu vrlo sna no utjecati na osobnost, pa se oboljeli,
kao i njihove obitelji i pr telji, umnogome osjeæaju kao da su postali »netko drugi«,
slièno kao i Phim Gage poslije nesreæe.
Roðak depresivne pacijentice jednom ju je vrlo prikladno opisao rijeèin »Izgleda kao o
na, ali kao daje netko iz nje ispustio sav zrak.« Depresivne o be èesto odaju takvo
pomanjkanje poleta, doimajuæi se ravnodu ne, iscrplje
226
Pitanje osobnosti
i nesigurne u sebe. Jo vi e mo e uznemiriti brzina kojom osoba mo e zapasti u to stanje
, iz naizgled savr ena zdravlja.
Vrijedi ovdje jo jednom zastati kako bismo podrobnije pojasnili neke pojmove. Pri
je sam govorio o odreðenim tipovima osobnosti i razmatrao mo dane kemijske procese k
oji su ih mo da oblikovali. Ali kad o depresiji poènemo govoriti kao o bolesti, ulaz
imo na neodreðenije podruèje. Daje Philip Larkin uzeo kuru antidepresiva, bi li se p
retvorio u srce i du u zabave? Odgovor je, jasno, ne.
Psihijatri razlikuju dva osnovna tipa depresije. Reaktivna depresija javlja se k
ao odgovor na stresne okolnosti, poput gubitka radnog mjesta, neplodnosti ili sm
rti bliske osobe. Endogena se depresija (»ona koja dolazi iznutra«), s druge strane,
mo e pojaviti bez ikakvih okidaèa. Ali u oba sluèaja stanje dovodi do prepoznatljivih
promjena raspolo enja, mi ljenja i navika oboljele osobe. Meðu njih ubrajamo poremeæene
obrasce spavanja, gubitak apetita i seksualnog nagona, slabu usredotoèenost, stal
ne ili rekurentne negativne misli te osjeæaje gubitka, beznaða i grizodu ja. Depresija
usto ima poèetak i kraj. Osim u rijetkim sluèajevima kroniène anhedonije, nelijeèena æe s
e depresija s vremenom ubla iti. Dakle, prilièno je oèito kako je depresija drukèija zvj
erka od sveobu-hvatnije negativne ili sumorne æudi. Ali takoðer je uzrokuju promjene
u mo danim kemijskim procesima.
Wayne Drevets s amerièkih Nacionalnih zdravstvenih instituta, vodeæi struènjak za neur
obiolo ke osnove depresije, nagla ava koliko su snimanja mozga postala va na za razumi
jevanje poremeæaja. Prema Michaelu Posneru s Ore-gonskog sveuèili ta, u mozgovima depr
esivnih osoba prekomjerna se aktivnost javlja u èetiri podruèja: prefrontalnoj kori,
odnosno vanjskom rubu èeonog re nja, koja omoguæuje da dugoroèna sjeæanja ostanu nadohvat
svjesnog pristupa; gornjem srednjem dijelu talamusa, za koji znamo da podra uje a
migdalu; samoj amigdali, èuvstvenom sredi tu; te u prednjoj cingularnoj kori, podruèju
koje se aktivira kad smo usredotoèeni na to. Posner predla e otprilike ovakav slijed
dogaðaja. Moja prekomjerno aktivna amigdala alje »tu ne« osjeæaje u prefrontalnu koru, ko
a zatim svjesno tra i uzrok koji æe pripisati èuvstvu. Pita »Za to se osjeæam tu no?«, a za
revræe dugoroèno pamæenje kako bi na la moguæi uzrok, primjerice smrt bliske osobe. S vrem
enom to postaje sve te e, jer mi pozornost odvlaèe druge stvari, ali osjeæaji tuge ne
nestaju, kao ni zamoran poriv za tra enjem razloga. Zato se tada ukljuèuje prednja c
ingular-na kora koja odbija sve ostale zahtjeve za mojom svjesno æu i tako skrbi da
moja pozornost ostane usredotoèena na osjeæaje tuge i razlog koji sam im pripisao. B
a èudno to se ne mogu »trgnuti«.
227
Mo da je na pjesnik, Philip Larkin, osim negativno obojenog pogleda ivot, patio i od
rekurentnog oblika depresije (depresivne epizode koje se navijaju). Njegova pje
sma Aubada (1977.) opisuje gadno stanje uma zbog koj se svakoga jutra budio rano
m zorom razmi ljajuæi o neizbje nosti svoje sm Ta pojava, rano buðenje i te ko usnivanje,
zajedno sa stalnim negativnim slima, dobro je dokumentiran simptom endogene depr
esije.
Larkin je usto u intervjuu za Observer izjavio da su mu roditelji bili »prilii èudni
ljudi... koji nisu ba znali biti sretni. A te se stvari nasljeðuju.«75 Iz njege se r
ijeèi mo e naslutiti kako je bio svjestan daje mo da naslijedio tu sklon premda je, na
ravno, njegova prilièno depresivna crta mogla proiziæi iz djet stva. Ipak, genske va
rijacije mogu biti uzrok niske razine serotonina u moz to, dokazano je, mo e biti u
zrok bihevioralnih crta poput agresivnosti i skobnosti, vidova pona anja koje nala
zimo u nekih depresivnih pacijenata
Opet geni
Stoje s genima koji utjeèu na na e raspolo enje i stavove o ivotu? Prema nek novijim is
tra ivanjima pod vodstvom dr. Mary-Anne Enoch na amerièkom ] cionalnom institutu za
alkoholizam i zlouporabu alkohola (NIAAA), ensk mozak mogao biti predodreðen da do iv
ljava vi e razine anksioznosti.76 Poz to je da ene opæenito imaju ni u razinu enzima CO
MT, za koji neki znanst nici smatraju daje odgovoran za regulaciju raspolo enja. S
tudija NIAAA ] vezala je ni e razine COMT-a s mutacijama na genu Val 158 Met, a ene
s t( mutacijom posti u osobito visoke rezultate na upitnicima za procjenu stup an
ksioznosti. Zanimljivo, isti rezultati nisu postignuti s mu karcima. Ipak, i lazi
toga istra ivanja donekle su kontroverzni, jer se znanstvenici ni izbliza sla u o CO
MT-ovim funkcijama. Sada nji dokazi govore da utjeèe na regula ju dopamina u prefron
talnoj kori, a promjene na COMT-ovu genu mogu po æati prijemèivost za shizofreniju i
druge te ke poremeæaje.
Ima sna nih dokaza u prilog nasljednosti depresije. Ozbiljna depresija goc nje pog
aða mo da èak dva milijuna Britanaca i deset milijuna Amerikana (U nas se govori o tri
stotinjak tisuæa oboljelih, op. p.). Neke osobe stalno ] daju u tamu oèaja, a noæna se
mora ponavlja i unutar odreðenog broja obite Va na studija neurologa Waynea Drevets
a i njegovih kolega s Medicinskog kulteta Washingtonskog sveuèili ta otkrila je kako
mozgovi osoba s obiteljske povije æu depresije èesto imaju svojstvene abnormalnosti.7
7 Tzv. subgenual medijalna prefrontalna kora, dio èeonog dijela mozga smje ten iza oèi
ju, izn
228
Pitanje osobnosti
ðu polutka, oblika i velièine prsta, u njih je dosljedno manjih dimenzija. Dre-vetso
ve obdukcijske studije, koje bi u Britaniji vjerojatno nai le na osudu zbog izosta
nka vladine podr ke èuvanju mo danih tkiva nakon obdukcije, dale su najva niji nalaz. Pr
emda je mozak depresivnih osoba u tom podruèju manji, broj ivèanih stanica pribli no je
jednak. Gubitak tkiva posljedicaje smanjenja broja potpornih stanica, glija. Za
pretpostaviti je da glija stanice ne djeluju samo kao ljepilo, nego imaju i va ni
ju zadaæu. Poznato je da skladi te eæer kao izvor energije te da bi mogle biti va ne za o
dr avanje razine serotonina. Depresija koja nastaje usporedo s opisanim gubitkom s
tanica mogla bi biti povezana sa smanjenim razinama toga neurotransmitera. Ali b
ez obzira na toèan mehanizam nastanka, ti nalazi o gubitku stanica poprilièno se raz
likuju od nalaza na osobama s jednom depresivnom epizodom. To je jedan od razlog
a za razmi ljanje o moguæem genskom uzroku, ra irenom unutar obitelji. Depresija bi u
obiteljima mogla biti ra irena i zbog drugog razloga. Kao to znamo, plastièni mozak r
eagira na svoju okolinu - pa dijete okru eno depresivnim odraslim osobama i samo m
o e razviti mozak depresivne osobe.
Moguæe je daje razmjerno nedavno otkriven kandidat za naslov »depresivnog« gena. U vel
jaèi 2003., amerièka tvrtka Mvriad Genetics objavila je daje identificirala gen, ozn
aèen kao DEP-1, vjerojatno povezan s depresijom. Prem-dajoj je glavni komercijalni
interes razvoj postupaka za otkrivanje genske osnove raka, tvrtka iri podruèje dje
lovanja. Smatra se kako gen DEP-1 ne utjeèe na serotonin ili noradrenalin, uobièajen
e sumnjivce u poremeæajima mo dane kemije (zajedno s dopaminom i acetilokolinom), ne
go djeluje dosad nepoznatim putem koji se jo istra uje. Mvriad Genetics svoja je is
tra ivanja proveo na èetiri stotine mormonskih obitelji na podruèju Salt Lake Cityja.
Mormoni su sjajni ispitanici za genetièka istra ivanja jer su fascinirani genealogij
om i veæina ih vodi iznimno pomne bilje ke o svojim obiteljima unatrag nekoliko nara t
aja. Usto, uglavnom imaju velike obitelji, jer mnogi ne rabe kontracepcijska sre
dstva, a braèni su im partneri najèe æe drugi mormoni. Stoga je vjerojatno da æe genska pr
edodreðenost za odreðenu bolest ili osobinu u njih biti oèitija i èe æa. Zacijelo æe proæi
e prije nego to ta istra ivanja rezultiraju novim antidepresivima na tr i tu, ali zanim
ljivo je stoje osnivaè Mormonske crkve Bri-gham Young vjerovao da ima rje enje za pr
obleme èovjeèanstva. U sluèaju depresije, mo da je imao pravo.
Ali kako je sklonost depresiji uspjela uæi u na e gene? Te ko je shvatljivo da je takv
o stanje moglo imati bilo kakvu evolucijsku prednost. Randolph Nesse s Michigans
kog sveuèili ta, koji je mnogo pisao o toj temi, pretpostavlja da su nam u davnoj po
vijesti reakcije povezane s depresijom pomogle opstati.78 Kad
229
psi ele izbjeæi opasnost, primjerice sukob s drugim psima, jedna od strate; ja koje
primjenjuju je da se primire i stisnu, kao da nisu ivi. Priljube se uz t utihnu
i umire u pokorno nepomiènom stavu. Mo da bi èovjekova depres mogla biti ostatak takve
suste uæe reakcije pre ivljavanja. Depresija èesto r staje kao nusproizvod visokog stre
sa i prisiljava tijelo i um na usporavanje. Je mo da bila i naèin oporavka i okrjepe
tijela i uma?
Mo da bismo depresijom mogli smatrati i poremeæaj podskupa èuvstava.r je, naime, naèin k
ojim nesvjesno signaliziramo drugima da nismo nimalo d bro, odnosno tra imo pomoæ. I
stra ivanje na sveuèili tu Ohio State pokaza je kako je manje vjerojatno da æe prosti i
agresivni mu karci izvijestiti o sim tomima depresije ili anksioznosti, premda æe ot
voreno navesti visoku razir stresa u ivotu. Mo da su nasilni postupci jedino sredst
vo kojim takvi mu ka ci mogu signalizirati svoj nemir i tra iti pomoæ.
Jo je mnogo razloga za naglu promjenu osobnosti, primjerice mo dani tum< ili mo dani
udar u bilo kojoj polutki. U Kartografiji uma, Rita Èarter navodi p mjer suca brit
anskog Vrhovnog suda koji je nakon udara u desnoj polutki posti velik zabavljaè. N
jegovom je sudnicom odzvanjao smijeh, tu enike i njihove brar telje sve su vi e u asav
ale stroge kazne za manje prekr aje koje je dijelio kako n se prohtjelo, a ozbiljn
i su kriminalci katkad bivali osloboðeni. Sudac je naposlj« ku poslan u mirovinu, to
gaje takoðer, pi e Rita Èarter, razveselilo.
U prija njem smo poglavlju vidjeli da ozljeda mozga mo e prouzroèiti pr mjenu osobnost
i. Phineas Gage postao je drukèija osoba. Zanimljiv primjer j< sluèaj Unity Mitford,
koju je, ka u, u drukèiju osobu - sklonu provalama bije: i depesivnim epizodama - p
retvorila prostrijelna ozljeda glave. Unity Mitfoi bilaje poznata pripadnica ari
stokratskih krugova, sestra briljantne spisatelji« Nancy. Kao kæi Lorda Redesdalea,
drugog baruna, imala je lagodan ivot, f ju je tako majka pouèavala kod kuæe. Njezini
su roditelji nedvojbeno imali A snièarske stavove i podupirali su britanske fa iste.
Diana, druga kæi, udala s 1936. za voðu Britanske udruge fa ista, Oswalda Mosleyja. D
iana i Unity otpi tovale su u nacistièku Njemaèku, a Unityje bila polaskana stoje up
oznala Ado fa Hitlera i mnoge njegove najbli e suradnike, ukljuèujuæi Himmlera, Gorii
ga i Gobbelsa. Hitler je navodno izjavio za njemaèki tisak daje Unity »savr e primjera
k arijevske enstvenosti«, a neki dr e daje Unity bila, na neki naèii zaljubljena u Hitl
era. Kad je 1939. Britanija objavila rat, Unityje jo bila u Nj( maèkoj, no njezin s
e svijet ru io - poku ala se ubiti pucav i si u glavu. est mj< seci poslije objave rata
vraæena je u Britaniju, ozlijeðena, posebnim vlakom ko je unajmio njezin otac. Neki
dokumenti, meðutim, koji su nedavno izi li na v
230
Pitanje osobnosti
djelo u Dr avnom arhivu, ukazuju na èinjenicu daje po povratku u Britaniju, sijeènja 1
940., s vlaka iznesena na nosilima, ali bez vidljivih znakova ozljede.
Guy Liddell, jedan od vrhunskih britanskih ratnih pijuna i voditelj Odjela B Sigu
rnosne slu be (MI5), sudjelovao je u istragama pijuna e i protuobavje- tajnim operacija
ma. Ustrajao je na tome da se Unity pregleda odmah po dolasku privatnim vlakom.
Poslije je zabilje io: »Nije bilo dokaza koji bi potkrijepili tiskovne navode da joj
je zdravlje ozbiljno naru eno, paje moguæe daje na nosilima iznesena radi izbjegava
nja publiciteta i neugodnosti za obitelj.« Istragu je, navodno, prekinuo ministar
unutra njih poslova. Razlozi za tu intervenciju nikad nisu zadovoljavajuæe obja njeni.
Sada nji Lord Redesdale, Unityjin roðak te moj prijatelj i kolega u Gornjem domu, r
ekao je: »Volim teorije zavjere, ali malo je pretjerano sugerirati daje Unity hini
la ozljedu. Ali ljudi su se pitali kako se tako brzo oporavila nakon to se ustrij
elila u glavu.«
Sabota a samoga sebe
U svim na im istra ivanjima èovjekova uma, jedna primjedba kao da stalno iskrsava. Na e
umne sposobnosti vrhunac su selektivne evolucije, procesa koji teèe milijune godin
a. ivèane stanice bore se za prostor i gorivo jednako kao to su se na i preci meðusobno
borili za hranu i prava na razmno avanje. Iz te se perspektive odreðena evolucijska
svrha mo e pridati najrazlièitijim psihièkim fenomenima - svijesti, sanjanju, èak i depr
esiji. Ti su fenomeni, tvrdi se, nastali kako bi nam pomogli opstati. Njihova po e
ljnost u suvremenom dobu ovisi o njihovoj sposobnosti da nastave slu iti toj svrhi
u promjenjivim okolnostima, stoje i razlog za to æe osobine poput depresivnih sklon
osti i agresivnosti danas vjerojatnije biti smatrane problemima, a ne strategija
ma.
Prilièno uvjerljivo gledi te, ali koje neobja njenim ostavlja niz drugih oblika èovjekov
a pona anja. Jer svakoga dana govorimo i mislimo stvari koje ni izdaleka ne poma u n
a em opstanku. Nerijetko, zapravo, èinimo upravo suprotno. Najbolje æe nam to razjasni
ti primjeri koje nam je dao najbolji pisac.
Sto Williama Shakespearea èini takvim genijem? Kljuè za razumijevanje njegove velièine
gotovo sigurno le i u èinjenici daje on, vi e od ikojeg pisca na engleskome, shvaæao ka
ko radi èovjekov um. S vremena na vrijeme, drugi se pisci, poput Chaucera, Montaig
nea i Dostojevskog, navode kao autori koji su se najvi e pribli ili tom Shakespeareo
vu daru, ali pretpostavljam da ne postoji nitko tko toliko vjerno portretira sve
vidove ljudske svjesnosti. Neovisno o tome je li rijeè o Learu, Prosperu, Timonu,
Falstaffu, Macbethu, Korio-
231
lanu, Richardu II., Jagu ili Hamletu, s njegovim se likovima povezujemo na lo du
bokoj razini, intimno ih poznajemo i razumijemo, suosjeæamo s njim mo da nam se ne s
viðaju - doista, mo da ih mrzimo - ali ipak se smijemc plaèemo s njima, bojimo se za n
jih - sve zbog dramatièareve intuicije. Pren je englesko kazali te zlatno razdoblje
do ivjelo tijekom elizabetanskog i ja binskog doba, nijedan od Shakespeareovih bli
skih suvremenika ne posjedi mislim, tu izvanrednu sposobnost shvaæanja ni uvid u ir
inu èovjekova du Christopher Marlowe bio mu je mo da najvi e ravan. Katkad su njegovi
sti vi bili gotovo jednako dobri, ali njegovi su »glavni glumci«, Tamerlan, Faus i B
arabas, malte ki idov, karikirani, uglavnom dvodimenzionalni likovi u je je iznimno
te ko povjerovati i koji se, zbog toga, samo povremeno doim stvarni. Ben Jonson b
io je nedvojbeno darovit pisac, ali je li itko upoznao koga poput Sira Epicurea
Mannona ili razmi ljao tako? Likovi Subtlea, al mièara, i Volponea uvjerljivi su, al
i samo povremeno, a Jonsonove su dran u najboljem sluèaju uglavnom nastanjene kari
katurama, a ne likovima. To i mo e nasmijati i zabaviti, ali ne i navesti da istin
ski promijenimo naèin ka razmi ljamo o sebi. Upravo zbog poimanja tolikih strana èovje
kove osobne Shakespeare slovi kao iznimno pronicljiv pisac. To je poimanje bilo
dar koj poticao i obogaæivao pisanje drugih jer, kao to netko reèe, Shakespeare »ri bio
samo duhovit u sebi, nego uzrok duhovitosti kod drugih«.79 Ali mo da najneobiènije to
ne znamo tko je zapravo bio Shakespeare. Usprkos tome nam je briljantno doèaravao
ljudske osobnosti, njega ne poznajemo. Ne znai gotovo ni ta o njegovim uvjerenjima
, osim nekoliko povr nih sklonosti koje nasluæuju iz drama. Je li bio religiozan? Je
li vjerovao u Boga? Kakvi su mu l politièki stavovi? Èak je i njegova seksualnost d
onekle nepoznata.
Mnogi smatraju kako je Tragièna povijest Hamleta, danskog princa najbolja d ma na
engleskom jeziku. To je zato stoje, unutar konteksta te vrhunske me drame o osve
ti, Hamletov lik jedinstven - izlazi iz drame i postoji gotovo i ovisno. Kao neo
visan lik, on uspijeva tamo gdje Pirandellov Otac pokleki Hamletje najdublji uvi
d u unutarnje procese uma, svjetlost koja obasjava p hièki svijet èovjekova mozga. P
remda je Shakespeare poslije napisao esnai drama, upravo je u Hamletu na vrhuncu
- u toj se drami sa elo sve njegovo s sateljstvo, bilo humoristièno, ironièno, tragièno
ili povijesno. Stihovi su me najljep ima koje je napisao, stoje, dakako, razlog za t
o se toliko fraza i cita iz Hamleta uvuklo u engleski jezik, katkad u tolikoj mj
eri da ne prepoznajer njihovo podrijetlo kad ih proèitamo ili èujemo. Ono to mene uvi
jek zaèud zadivi jest da me svaki put kad ga gledam, a gledao sam ga vi e ni ne pamt
i koliko puta, dovede na rub sjedala. Savr eno znam to æe se zbiti u dvoboju i kraju,
ali ipak to moram do ivjeti, jer sam Hamlet nadilazi dramu. O toj je r
232
Pitanje osobnosti
osporno velikoj drami napisano mnogo eseja, knjiga, pamfleta i kritika, mo da vi e n
ego o bilo kojem drugom djelu na engleskome. Jan Kott, poljski kazali ni redatelj
i kritièar, jednom je primijetio kako bi Hamletova bibliografija ispunila dvije kn
jige var avskog telefonskog imenika. Zato svoje nestruèno viðenje, kao i obja njenje za to
vjerujem daje rijeè o jedinstvenom i vjernom zrcalu ljudske osobnosti, boja ljivo d
odajem tolikim postojeæim tumaèenjima Hamleta.
Hamlet
Hamleta opisuju kao neodluènog mu karca, obuzetog ljutnjom, koji je previ e razmi ljao i
kojeg je paralizirala vlastita kolebljivost, zatim kao samo ivog mu karca kojeg su
izjedale brige, mu karca koji je bio predobar za svijet i vrijeme u kojem je ivio,
koji je »imao podijeljeno mi ljenje o enama i poku ao spasiti èednost od poèetnog uvjerenj
o opæem moralnom slomu«. Vidjeli smo Hamleta uprizorenog kao rasko nu pustolovinu, ka
o dramu o uhoðenju, osveti, o Edipo-vu kompleksu, subverziji, ili o totalitarnoj p
olitici u fa istièkoj dr avi. Mnoge od tih izvedba zacijelo su vrlo vjerne, druge se m
ogu proglasiti travestijama.
Temelj mojeg razmi ljanja o Hamletuje sljedeæi. Oèito je da se Hamlet iznova nepotrebn
o izla e opasnosti i nesreæi, a stalno se hrva s unutarnjim paradoksima. Prva zbunju
juæa èinjenica je to dobije jasnu naredbu kad susretne oèeva duha na prsobranu i ovaj m
u opi e prirodu svojeg ubojstva. Je li duh stvaran ili to progovara vlastita Hamle
tova savjest ili svijest, otvoreno je pitanje (uzgred, u prvoj je produkciji nav
odno sam Shakespeare glumio duha). Ali situacija je jasna: duh govori istinu. Do
ista, Shakespeareovi duhovi nikad ne la u. Hamlet dobije upute: mora osvetiti oèevu
smrt, no nipo to ne smije nauditi svojoj majci Gertrudi:
...Ali kako god
Postupat misli , nemoj grije it du e I neka ti um protiv majke ni ta Ne zami lja, veæ ostav
je nebu...
Ipak, Hamlet oèevu naredbu (ili vlastite savjesti) ne ispuni. Ne ubije kralja (dok
ne bude prekasno, potkraj drame, kad je njegova vlastita smrt veæ oèita) i, usprkos
duhovim uputama, uvelike naudi majci, primjerice onime to joj ka e u prizoru u spa
vaæoj sobi. Hamlet zasigurno nije kukavica, prilièno je uvjeren u istinitost
233
duhovih rijeèi, poznatje ratnik i ima priliku ubiti Kralja, ali ipak ne uspije ob
ti ono na stoje pristao. Na svjesnoj razini, njegova neodluènost nema motiv;
Drugi je paradoks stoje Hamlet »dobar« èovjek, a njegova savjest izvræe : ju normalnu ul
ogu - izrièito od njega tra i da uèini ne to stoje zabranjeno poèini ubojstvo. Istina, jav
lja se konflikt o ubijanju Kralja dok »se moli«. Ali Hamlet ima religiozne skrupule,
èini se da ih nema u izvr enju Duhove nai be. Hamlet bi se ovdje vrlo lako mogao po t
edjeti konflikta. Ne bi morao i poèiniti ubojstvo - oèito je omiljen meðu svojim dansk
im podanicima, za nit je nasljednik prijestolja i mo e dokazati, zapravo i dokazuj
e, sumnje pr Klaudija. Ali njegov je dokaz osoban, namijenjen vlastitoj »zadovolj ti
ni«. T jednom mu trenutku svrha nije pobuna ili uvjeravanje drugih u toènost nje vih
pretpostavka. Doista, nijednom ne iznosi dokaze svojih sumnja, èak ni: boljem pri
jatelju, Horaciju.
Treæi skup paradoksa, meðutim, najvi e otkriva. Zapanjuje koliko se p Hamlet svjesno i
namjerno izlo i opasnosti. Drama u drami, »Gonzagovo ul stvo«, koju je Hamlet nezabor
avno preimenovao u »Mi olovku« kad ju je ; dao Klaudije, zoran je primjer. Hamlet zna,
i pokazuje da zna, stoje Klat je uèinio. Siguran je daje njegov otac ubijen, kako
je ubijen, gdje je ubojs poèinjeno te daje ubojica zaveo njegovu majku. Dakako, n
e mora promat Kraljevu reakciju na dramu, jer: «... valja u glumi èepat savjest gre nog
kral Izjasnio se da eli prouèiti Kraljeve izraze lica, ali ranije priznaje daje Kr
a osmijeh nedokuèiv: »... potrebnoje da se zapi e da netko mo e smije it se i s je it i bit
hulja«. Jedini je moguæi ishod te kazali ne veèeri dovesti u opasr Hamletov ivot. Hamlet
se izla e riziku beskorisnim posjetom majèinu bud ru. Shvaæa da ga vjerojatno uhode,
a dodatno se kompromitira kad kroz zi< zastor probode i ubije Polonija. Kad ugle
da Polonijevo mrtvo tijelo, uzvik »O jadna ludo ti, nametljiva i nesmotrena, zbogo
m! Dr ah te za nekog veæ - èime eli reæi kako gaje zamijenio za Kralja. Ali ipakje samo n
ekoliko tre taka prije, u pro lom prizoru, propustio idealnu prigodu da otpremi Kl
au( na drugi svijet. I nitko mu drugi iza zastora nije bio nikakva prijetnja. Nj
eg su postupci prema Ofeliji neobja njivi, svrha im mo e biti samo da ga une; æe, a ka
ko zna da ga prislu kuju, ton kojim razgovara s njom najvi e teti i govim interesima.
Jednako je paradoksalno Hamletovo putovanje u Engle; s izdajnièkim »prijateljima« Ros
encrantzom i Guildensternom, s pismima koje zna da sadr e upute za njegovo ubojstv
o:
Pismo se
Veæ peèati, a dva mi kolska druga, U koje se ko u dvije ljutice Pouzdajem, imadu odni
jet nalog
234
Pitanje osobnosti
I krèiti mi put i vodit me U lupe tinu.
Doista, »voðen u lupe tinu«, veæ se suglasio sa sobom da ubije Rosencrantza i Guildenstern
a (premda nije obavio lak u i prikladniju zadaæu - ubio Kralja, izvor lupe tine). Povr
h svega, Hamlet pristaje na dvoboj sa estokim Leartom, hrabrim i vje tim borcem, pr
emdaje on Ofelijin brat. To je èovjek kojem je Hamlet ubio oca, a voljenu sestru s
ludio. Hamletu je jasno daje na pomolu prijevara - doista, Horacije ga upozorava
da se ne bori i nudi se da smisli izlike kako se Hamlet ne bi morao pojaviti na
kobnom dvoboju. Kad u borbi zamijene maèeve, Hamlet ponovno izra ava sumnjièavost. Na
sluæuje daje o trica otrovna, pa kad vidi da Kralj upozorava Kraljicu da ne pije vin
o, ne èini nikakav oèit potez kojim bije sprijeèio da se otruje. Dakle, premda Hamlet
na poèetku izjavljuje daje protivnik samoubojstava i ubojstava, njegovi postupci d
o kraja izazovu osam smrti (ukljuèujuæi vlastitu), èija je korist nedokuèiva razumu. Poz
ornica je zatrpana tijelima. Pa to se zbiva u Hamletovu umu?
Hamletov portret pokazuje svu dubinu Shakespeareova uvida u spomenuti aspekt oso
bnosti, kao i u toliko drugih vidova psihologije èovjeka. Svime to èini danski kralje
viæ naposljetku teti sebi. Samodestrukcija se zbiva na nesvjesnoj razini, pa bi naj
vjerojatnije obja njenje bilo da Hamlet tako dolazi do psihièke nagrade. Njegovi mu
postupci i izjave nude nesvjesno zadovoljstvo. U tom smislu izra ava iznimno uobièaj
enu osobinu. Naime, taj oblik pona anja, odnosno poku aji da osoba naudi sama sebi i
li da se uni ti, èesta je pojava meðu ljudima koji se, premda nimalo ludi, pona aju neur
otièno. Neki psihoanalitièari to nazivaju psihièki mazohizam.
Premda neurotièno, Hamletovo pona anje, po mojem sudu, zasigurno nije abnormalno. Si
gmund Freud (njemu æemo se zaèas posvetiti, jer je i on poku ao protumaèiti tu dramu) tv
rdio bi da jest. Za mene se Hamlet pona a poput posve normalne osobe koja pokazuje
uobièajenu karakternu crtu, a njegovi su postupci samo pone to ekstremniji odraz on
oga kako bi mnogi od nas postupili u sliènoj situaciji.
Hamletovi postupci jednostavno naginju jednom kraju uobièajenog spektra samodestru
ktivnog pona anja. I blizu su mu, jer je situacija u kojoj se na ao iznimno stresna
i zbunjujuæa. Ali gotovo svi mi s vremena na vrijeme imamo sliène neurotiène reakcije,
samo slabije izra ene, jer na e okolnosti obièno nisu toliko ekstremne. Jeste li se k
ad rasrdili, a da ste znali da vam to neæe koristiti? Jeste li se kad domogli krak
totrajnog zadovoljstva verbalnim napadom
235
na voljenu osobu, a poslije zbog toga osjeæali sna nu gri nju savjesti? Jesu kad bili
agresivni prema prijatelju ili suradniku u situaciji u kojoj bi umjere ili pomir
ljiva reakcija bila mnogo primjerenija?
Katkad, kao u Hamletovu sluèaju, poku aji da si naudimo zavr e katast fom. Jedna od na
jglasovitijih katastrofa te vrste u stvarnom ivotu bila je c Oscara Wildea. Nipo to
nije smio dizati tu bu zbog klevete, znao je da mu obrana daleko od èvrste. Svi Wil
deovi povjerljivi prijatelji odgovarali su ga tog sudskog postupka i neizbje nog p
ojavljivanja u javnosti. Posljedica je b propast, potpuna sramota od koje se nik
ad nije oporavio. U Carsonu, odvj niku markiza od Queensberryja, za protivnika j
e imao suvremenika iz svo dana na Trinity Collegeu. Wilde je znao da su on i Car
son suprotni svjet - Carson je uvijek bio konzervativan, krut i ambiciozan èovjek
koji nije im vremena za mi ljenja ljudi poput Wildea, koji je bio bla e naravi, libe
ralniji, daèniji, inteligentniji i darovitiji. Wildeovi odgovori s klupe za svjedo
ke m kareu koji gaje bio spreman uni titi jasno pokazuju njegovu nesposobnost pres
tane vuæi poteze na vlastitu tetu:
CARSON:
WILDE: CARSON:
WILDE:
CARSON:
WILDE:
CARSON:
WILDE:
Mogu li pretpostaviti kako dr ite da Sveæenik i ministrant nije bilo nemoralno djelo
? Jo gore, bilo je lo e napisano.
Pretpostavljam da æe neka knjiga, neovisno o tome koliko nemoralna bila, ako je do
bro napisana, po va em mi ljenju, biti dobra? Da, ako je napisana dobro u smislu da
izaziva do ivljaj ljepote, najuzvi eniji osjet dostupan ljudskom biæu; kad bi bila lo e
napisana, izazvala bi gnu anje. Izopaèeni bi roman mogao biti dobra knjiga? Ne znam t
o mislite pod »izopaèenim« romanom. Pretpostavljam da je Dorian Gray roman koji se mo e
protumaèiti kao takav?
To mogu pomisliti samo neotesani i neuki. Filistri imaju nezamislivo glupe pogle
de na umjetnost.
Taj iznimno rjeèit mu karac, toliko sposoban praviti se naivan i manipu rati emocija
ma drugih, ne mo e odoljeti jeftinoj pobjedi. »Jo gore, bilo je ! e napisano«, »filistri
maju nezamislivo glupe poglede na umjetnost«. Krati trajna, sitna zadovoljstva, a
tako skupo plaæena.
Pitam se ima li ta »potraga za nagradama« kakvih sliènosti s drugim riska tnim pona anji
ma, ili s pona anjima kojima zadovoljstvo tra imo u neèemu
236
Pitanje osobnosti
nam pobuðuje nesigurnost, strah ili ugro enost? Je li zato Alien jedan od najomiljen
ijih filmova svih vremena? Ili zastoje Frankenstein, ne osobito sjajan roman Mar
y Shellev, jedna od najpoznatijih knjiga na svijetu i meðu najprodavani-jima u pos
ljednjih 150 godina? Mi ljudi volimo opasnost. Pru a nam »u itak«.
Obrambeni mehanizmi
Sve ovo, dakako, nije posebno daleko od Freudovih teorija. Suvremeni teoretièari s
podruèja èovjekova pona anja radovima tog Austrijanca iz devetnaestog stoljeæa èesto pris
tupaju s dozom skepse - i to s dobrim razlogom. Primjerice, previ e je nagla avao ul
ogu seksualnog nagona, tj. libida, u razvoju osobnosti. Drugi istièu kako su njego
va shvaæanja presna no ukorijenjena u vrlo osobitu kulturu beèkog graðanskog sloja devet
naestog stoljeæa da bi se mogla primijeniti na ljude u drugim krajevima i drugim r
azdobljima. Ali najveæi problem s Freudom, kao i s mojim tumaèenjem Hamleta, jest èinj
enica da su njegova mi ljenja nerijetko bile tvrdnje koje je nemoguæe dokazati te ko
je nisu bile podvrgnute statistièkoj procjeni. Neki bi kritièari njegov rad smatrali
tek malo drukèijim od frenologije.
Ipak, Freudove su primjedbe poslu ile kao temelj da se mnogi elementi èovjekova pona a
nja protumaèe kao strategije opstanka, bilo pozitivne ili negativne. Prouèavajuæi sluèaj
eve histeriène paralize, koja je ponajprije pogaðala bogate mlade Beèanke bez odu ka za
svoju seksualnu ili emocionalnu energiju, Freud je prvi skovao pojam »obrana«. U osn
ovi je tvrdio da su osjeæaji isto to i druge zamjetljive sile u fizièkom svijetu, pop
ut magnetizma ili tlaka. Energija, kao to znamo iz ranih lekcija iz fizike, nikad
ne nestaje, samo mijenja oblike. Èini se kako je Freud vjerovao da isto vrijedi i
za emocionalnu energiju. Ono stoje osoba obuzdavala nije nestajalo, nego se jed
nostavno gomilalo i izra avalo na druge, manje oèite i èesto nekorisnije naèine. Mo da je
najslikovitija usporedba s brzim vodotokom. Doðe li iz bilo kojeg razloga do njego
va pregraðivanja, voda æe provaliti na obale i poplaviti okolno podruèje.
Sluèajeve paralize i gubitka svijesti Freud je tumaèio nesvjesnim »bijegom«. eleæi izbjeæi
ih preplave sna ni osjeæaji, ljudi su obolijevali od bolesti koje su zbunjivale naj
bolje lijeènike, jer nisu imale fizièke uzroke. No zapravo ih je »shrvala« strategija pr
e ivljavanja ili obrambeni mehanizam. I usprkos tome to bi taj napadaj paralize ili
nesvjestice poremetio njihove ivote, taje strategija ipak donosila odreðeno nesvje
sno zadovoljenje. »Bijegom od stvarnosti« - paralizom ili gubitkom svijesti - privre
meno bi si olak ali emocionalne tego-
237
be. U ari tu njihove zabrinutosti, kao i zabrinutosti njihovih bli njih, na i; se »bolest«
a ne temeljni osjeæaji o kojima je bilo prebolno razmi ljati. U buduæi da su svi trèkar
ali oko njih i postupali s njima kao s invalidima, tak( se domogli ljubavi i pa nj
e koja im je mo da nedostajala u svakida njem i tu. Na tom primjeru, dakle, vidimo ka
ko naizgled neobja njiva, remeteæa i skorisna strategija mo e imati jasnu svrhu.
Drugi psihoanalitièari, poput Melanie Klein i Freudove kæeri Anne, proði li su Freudov
u teoriju i ustvrdili kako u èovjekovu pona anju postoji èak d( »obrambenih mehanizama« sa
zajednièkom svrhom da nas za tite od sna i neugodnih osjeæaja. Zajednièka im je takoðer è
enica da nam mogu na diti jednako koliko nas i za tititi, èak i vi e.
Primjerice, osobe koje rabe mehanizam projekcije svoje neugodne osjeæ projiciraju
na druge. Letimièan pogled u tabloide otkrit æe koliko je ta c uobièajena - islamski f
undamentalisti, tra itelji azila, ratni hu kaèi i Mich Jackson, svi oni kao predmet mr n
je slu e jednoj svrhi. Mrzeæi ih, i shvaæaj ih kao sile zla u svijetu, a ne kao ljudsk
a biæa s nedostacima poput nas san nosimo se s vlastitim sna nim osjeæajima mr nje - pre
ma sebi, èak i prema d gim voljenim osobama, svojim roditeljima ili djeci. Mogli b
ismo ustvrditi d; obilje pojedinosti kojim neke novine opisuju silovanja, muèenja
i seksualne likte daljnji primjer projekcije. Ona priznaje impulse koji postoje
u svima ma, ali nam i omoguæuje da se nosimo s njima, jer njome neke pojedince r em
o istaknuti kao rtvene jarce i izravno ih osuditi.
Sljedeæa strategija, koja bi se mogla odnositi na nesretnog danskog kra vica, poma
k je ili pomaknuta agresija. Pomak se odnosi na pomicanje osjeæa pravog objekta na
neki drugi. Klasièan je primjer pomaka uredska hijerai ja u kojoj se ef, ljutit na
suprugu, istrese na podreðenog voditelja, koji se tim pona a ru no prema tajnici, koj
a naposljetku na putu kuæi utne maè Ali katkad napadamo sebe, a ne one na koje se lju
timo. To nas vraæa na d skog kraljeviæa. Mogli bismo reæi daje Hamlet zapravo gnjevan
na oca zato je umro, a na majku jer se preudala. Zna, meðutim, da bi trebao voljet
i i \ tovati roditelje, a ne ljutiti se na njih. Nesklad izmeðu Hamletovih osjeæa spo
znaja o tome to bi trebao osjeæati, izaziva u njemu nepodno ljivu nela du. Zato je, p
ribjegavajuæi raznim postupcima usmjerenima na sebe sam nesvjesno »pomièe«.
Njegove zlokobne strategije zoran su primjer kako obrambeni mehanizi paradoksaln
o, mogu imati obrnut uèinak od eljenoga. Mo da ih je najbc usporediti sa zahrdalim, t
ijesnim oklopom, koji nas titi od strelica, ali ul grebe dok ga nosimo.
238
Pitanje osobnosti
Psihoanalitièko i neurolo ko tumaèenje èovjekova pona anja tradicionalno su u zavadi. Psih
oanalitièar bi, recimo, mogao kazati kako se agorafob - netko koga je strah iziæi iz
kuæe - zapravo boji onoga to bi mogao uèiniti vani ili nastoji upravljati pona anjem b
liskih osoba. Neurolog bi, meðutim, ukazao na preaktivnu amigdalu i nedovoljno akt
ivan èeoni re anj. Postoji, meðutim, mala moguænost da te discipline nisu toliko nesugla
sne. Psihoanalitièari tvrde da je prièa o èovjekovoj psihi prièa o konfliktu izmeðu »ida«,
ulzivnog, nerazboritog, emocionalnog elementa, i »ega«, razboritog, misleæeg dijela se
bstva koji se prilagoðava dru tvu. Netko je primijetio kako to umnogome podsjeæa na bo
rbu izmeðu èeonih re njeva i limbièkog sustava! Neki, pak, smatraju da konflikt nastaje
u genima. Kod rijetkog Angelmanova sindroma djeca se raðaju bez genskog materijala
na majèinu 15. kromosomu. Posljedice su mentalna zaostalost, govorne te koæe, promjen
e na EEG-u uz epilepsiju, te grèeviti, nespretni pokreti. Kod Prader-Willijeva sin
droma, kad se djeca raðaju bez genskog materijala na oèevu 15. kromosomu, simptomi u
kasnijem ivotu obuhvaæaju mentalnu zaostalost, neaktivnost, pretilost i slabo razv
ijen spolni nagon. Tvrdi se, po mojem mi ljenju ma tovito, da bi oèevi geni mogli biti
odgovorni za ona mo dana podruèja koja odgovaraju »idu«, a da na e ego-sustave, ukljuèujuæ
azboritu komponentu èeonih re njeva, nasljedujemo s majèine strane.80 Na a osobnost, pre
ma tom shvaæanju, nije ni ta do natjecanja izmeðu mu kih i enskih gena tijekom razvoja mo
zga.
Sto god mislili o toj teoriji, oèito je da nam mozak katkad mo e ote ati ivot jednako k
oliko nam mo e pomoæi. To æe, mo da, postati jo jasnije u iduæem poglavlju u kojem govorim
o neurolo kim temeljima dru tvenih interakcija.
239
Osmo poglavlje
Zaljubljeni um
Srpnja 1852. bogat i naoèit irski veleposjednik John Rutter Carden u dobi godine b
io je na veèeri koju je priredila obitelj Bagwell iz East Corka, tal utjecajna obi
telj u njegovu dru tvenom krugu. Na toj u togljenoj prigodi znali su ga s Eleanor Ar
buthnot, privlaènom mladom kæerkom njegovih da. Osamnaestogodi nju Eleanor Cardenove èar
i nisu ba oborile s nos. on se zaljubio na prvi pogled.
Obitelji Carden i Arbuthnot kretale su se u istom krugu zemljoposje koji su redo
vito zajedno lovili, veèerali i provodili vikende. Prilika da se s nu bilo je bezb
roj. Carden, èija se ljubav sa svakim susretom èinila sve j. pri ao je njezinoj majci
i formalno zatra io ruku njezine kæeri. Eleanorim ka, zastra ujuæa udovica, nije imala l
o e mi ljenje o Cardenu, ali je osjeæ; je njezina kæi premlada da razmi lja o braku i usto
je znala da udvaraèe\ æaji nisu uzvraæeni. Eleanor se zbog sve te pozornosti osjeæala s
meteno i godno. Preporuèila je Cardenu, najobzirnije stoje mogla, daje ostavi na i
drugdje naðe nevjestu. To mu nije trebalo biti te ko - njegovo se ime p valo s broj
nim enama.
Ali Carden je bio uporan. Kad je postao punoljetan, naslijedio je doi dvorac Bar
mane. Vlasnici, vojnièka obitelj, dugo su ga zanemarivali, pa ski stanari prestali
plaæati najamninu i nije im padalo na pamet da sad nu. Carden je na brzinu obnovi
o dvorac, no zatim su uslijedili napadi st; Uspje no je obranio dvorac u borbi unu
tar njegovih zidova. Zbog toga svojem imanju u Tipperarvju do ao na zastra ujuæi glas
kao nemilosrdno kovit utjerivaè najamnine. Gu io je pobune stanara, a sposobnost izb
jeg; metaka donijela mu je nadimak » ljuka«, jer gaje, poput te ptice, bilo pogoditi.
Jednom je zgodom izmaknuo pu èanoj paljbi dvojice nezadovo stanara, uhvatio prijestu
pnike i odveo ih izravno u policijsku postaju. Or ni su. Poslije je s prsobrana
dvorca na gomilu prosvjednika usmjerio top cijev i brzo ih rastjerao. Stanari su
se naposljetku slo ili daje » ljuka« C,
240
Zaljubljeni um
razuman stanodavac, samo nisu oèekivali da æe morati plaæati najam. Oèito, nije bila rij
eè o èovjeku koji se lako predaje.
Carden je dvije godine slijedio Eleanor u svakoj prilici. Pisao joj je poruke, i
zjavljujuæi joj vjeènu strast kiæenim rjeènikom srednjovjekovnih trubadura. Umislio je d
aje ona jednako zaljubljena u njega, ali joj njezina obitelj prijeèi da to poka e je
r se protivi njihovoj vezi. Slijedio ju je iz Invernessa u Pariz, na balovima i
zabavama bio je sablasna i iritantna sjena koja je preko punih soba i dvorana ni
jemo zurila u predmet svoje opsjednutosti. Kad je bila kod kuæe, bdjeo je ispred n
jezina doma. Kad je jela u restoranima, sjedio je za obli njim stolom. Katkad bi j
oj pri ao, no jednako joj se èesto divio izdaleka. Ni ta ga nije moglo odvratiti od ro
mantiènog cilja, ni obzirne molbe, ni prijetnje, niti javna osuda.
Stvari su vrhunac dosegnule u srpnju 1854. U nedjelju 2. srpnja Eleanor je sa se
strom i majkom obiteljskom koèijom po la u crkvu. S trojicom plaæenika ljuka Carden na
povratku ih je èekao u zasjedi. Svladali su koèija a i oteli konje. Naoru an bocom kloro
forma, Carden je poku ao odvuæi Eleanor. U njegovu poremeæenom umu to nije bila otmica
, jer je Eleanor htjela biti s njim. Ipak, za jednu djevojku koja eli daje se odv
ede, svakako je digla veliku buku. Vri tala je i otimala se. Njezina guvernanta gða
Lvndon akama je Cardena po licu izudarala do neprepoznatljivosti. Ipak, njegova j
e strast bila tolika da je uspio oteti nesretnu djevojku. Vlasti su se dale u po
tjeru, paje Carden, koji je inaèe redovito veèerao i lovio s utjecajnim lokalnim zak
onodavcima, do ivio sramotu uhiæenja.
Predan je sudu u Clonmelu pod optu bom za poku aj otmice, otmicu i zloèinaèki napad. Car
den je, meðutim, bio vrlo omiljen u narodu. Doista, o njemu su se pisale pjesme. I
rska gospoda, zagovornici njegovih nemilosrdnih metoda obraèunavanja sa stanarima,
u potpunosti su stala iza njega. ene, barem one koje nisu iz prve ruke iskusile
njegovo progonjenje, smatrale su ga romantiènom figurom. Tisak gaje predstavio kao
strastvenog Kelta, èijuje ljubav prezirno odbila frigidna Engleskinja nedostojna
te ljubavi. Koliko je njegova popularnost bila utjecajna, dokazuje èinjenica daje
ka njen samo s dvije godine te kog rada, premda je u to vrijeme mogao biti poslan u
Australiju.
Odslu io je punu kaznu. Kad mu je ponuðeno prijevremeno oslobaðanje pod uvjetom da se
ne pribli ava Eleanor i da joj vi e nikad ne priðe, Carden je odbio, rekav i da bi mnogo
radije poginuo na Krimu. Jo je bio zaljubljen u nju. tovi e, znao je da i ona njega
jo voli. Kad je èuo daje iz njezina kuæanstva otpu tena slu kinja, bio je uvjeren daje b
ila uhvaæena dok je poku avala prokrijumèariti ljubavne poruke njegove voljene.
241
Dvije godine u zatvoru nisu nimalo promijenile Cardenove poglede. Po vratku na s
lobodu formalno se obratio irskom namjesniku te najstarijem nu Eleanorine obitel
ji, vikontu Goughu od Loughcootera. Obojica su se d la zalo iti za njega. I dalje
uvjeren kako æe onajednoga dana umaknuti tira svoje obitelji, Carden je dvorac Bar
mane pretvorio u rajski vrt za Eleanor -stavio je tursku kupelj i namjestio pros
tor po posljednjoj modi polovice de naestog stoljeæa. Ostao je zaljubljen u Eleano
r do smrti 1866. Uzalud ju je jedio na putovanjima Irskom i Europom. ivot mu je o
blikovala jedna jedi neodoljiva opsesija. Mogli bismo dodati da je umnogome obli
kovala i ivot ne Eleanor. Unatoè ljepoti i povelikom nasljedstvu, nikad se nije uda
la, a sa je vrijeme posvetila kolovanju svojih neæaka i neæakinja.
Vrebaèi
Kad bi Carden danas potra io pomoæ za svoje nesretno stanje, mo da bi rekli da pati od
tzv. erotomanije. Progonitelji, osobe koje katkad godina opsesivno uhode i uzne
miruju druge, pokazuju taj oblik pona anja. On èe obuhvaæa deluzivne ideje, poput neut
emeljenog mi ljenja daje predmet p goniteljeve opsesije jednako zaljubljen u njega
. Carden je tako mislio da ml; Eleanor eli biti s njim te daje njezina obitelj dr i
zatoèenom. Sve je infori cije iskrivljavao kako bi bile u skladu s tom pogre nom pr
etpostavkom, prin rice kao kad je mislio daje slu kinja otpu tena zato stoje Eleanor
od nje zal ila da mu prokrijumèari njezino ljubavno pismo.
Danas je, posebice u velikim gradovima, ljudima sve lak e ivjeti otuðeno drugih. Katk
ad jedini, minimalni kontakt s vanjskim svijetom ostvaruju pre medija, a i njima
je svojstven nedostatak dodira sa stvarno æu. Ne èudi ste to su predmeti erotomanskih
opsesija nerijetko javne osobe, poput gluma pop-zvijezda i politièara, koje »vrebaèi« ni
kad ne upoznaju. John Hincklev n atentator na biv eg amerièkog predsjednika Reagana,
ivio je u pogre nom u\ renju da æe svojim postupcima zadiviti glumicu Jodie Foster.
Prema nekim s\ doèanstvima, Hincklevje film Taksist, u kojem je jednu od glavnih u
loga im; Foster, gledao nekoliko puta dnevno. Uzgred, premda se o njemu malo gov
c to je poprilièan problem i u mojoj profesiji - iznenaðujuæe velik broj lijeèni] uglavn
om mu karaca, uhode tako, a obièno trpe i njihove obitelji.
Erotomani ili progonitelji opasnost su za sebe i za osobe koje salijeæu. C æenito im
aju prilièno klimav osjeæaj vlastitog identiteta, skloni su iznenadn nasilnim ispadi
ma i vrlo su osjetljivi na stvarno ili zami ljeno odbijanje. Neki
242
Zaljubljeni um
progonitelji skloni kratkim, turbulentnim ljubavnim vezama i nerijetko upadaju u
prilièno uèestale epizode jake depresije. Erotomani mogu imati poremeæaje hranjenja,
skloni su zloporabi droga i èesto pokazuju druge samodestruktivne sklonosti. Prove
deno je vrlo malo istra ivanja koja bi nam pomogla da shvatimo uzroke, ali erotoma
nija bi mogla biti posljedica problema u mo danim kemijskim procesima. Dokazi su s
labi, ali u nekim se sluèajevima erotomanijajavila nakon ozljede mozga ili epileps
ije, to bi znaèilo da ima neurolo ko podrijetlo, mo da u sljepooènim re njevima. Drugo tum
nje ka e kako je rijeè o obliku opsesivno-kompulzivnog poremeæaja (OKP). Glavno obilje j
e OKP-a svakako je ono to psihijatri nazivaju prisilno mi ljenje - stanje kad osoba
osjeæa da ne mo e zaustaviti odreðene misli. U sluèaju erotomana te su misli, dakako, u
sredotoèene na osobu u koju vjeruju da su zaljubljeni.
Skanovi mozgova osoba s OKP-om otkrili su neobiènost u neuronskim krugovima koji p
rolaze od bazalnih ganglija kroz prednji dio cingularne vijuge do orbitofrontaln
e kore. Osvje imo na brzinu geografsko znanje: smatra se da bazalni gangliji sudje
luju u planiranju i tempiranju postupaka, prednji dio cingularne vijuge podruèje j
e koje se aktivira kad smo usredotoèeni na to, a orbito-frontalna kora, izmeðu ostalo
g, prepoznaje pona amo li se razborito (sjeæate li se Phineasa Gagea?). U OKP-u na d
jelu vidimo svojevrstan »zaèarani krug« - u kojem bazalni gangliji osobi nareðuju da dje
luje, prednji dio cingularne vijuge vodi raèuna da ostane usredotoèena nakon djelova
nja, a orbitofrontal-na kora alje poruku daje to to èini pogre no. Taj je posljednji d
io kruga vraæa na poèetak. To obja njava za to osobe s OKP-om mogu postati »zatoèenici« pot
e da operu ruke stotine puta dnevno, ili za to ne mogu iziæi iz kuæe a da stalno ne pr
ovjeravaju jesu li pogasili svjetla, zakljuèali vrata itd. Poput toliko mo danih por
emeæaja, i OKP je zapravo samo kvar u jednom razumskom sustavu, onome koji vodi raèu
na o uèinkovitom izvoðenju planova.
ivi li ljubav u mo danim tvorbama?
Prièa o Johnu Rutteru Cardenu nagla ava jo ne to - tanka je granica izmeðu stanja uma koj
a svrstavamo pod »ludilo« i »zdrav razum«. U odreðenom smislu, Cardenova je prièa samo ekst
emna prièa o neuzvraæenoj ljubavi, ne to to su mnogi od nas u nekom trenutku ivota vjero
jatno do ivjeli. Èak i kad je ljubav uzajamna, veæinu, u poèetku barem, zahvati element
opsesivnog mi ljenja. Fraze poput »Uvijek si mi u mislima« i »Uvukao/la si mi se pod ko u«
zra avaju to klasièno obilje je privlaènosti. Kad se zaljubimo, èesto mislimo na partnera,
i
243
to toliko da zaboravljamo na druge osobe i stvari. Da nema tog obilje ja Iju kogni
cije, T-mobileu i VIP-u nikad se ne bi isplatila usluga tekstovnih por Stoga, ak
o je ljubav vi e od zamisli, je li moguæe daje posljedica posebnog nja mo dane kemije?
Ako jest, mo emo lije opa ati i mjeriti? Bi li se Andr Marvellu isplatilo daje svoj
u plahu ljubavnicu snimio fMR-om?
Biti èovjek znaèi imati odnose s drugim ljudima, a ljubav je jedan oblik stojanja ko
ji kao daje urezan duboko u mo dane strukture. Nastajemo iz nosa, ma koliko kratko
trajnog, dvaju ljudi. Mo da vi e od svih ostalih sisav odrastamo najèe æe u obiteljskim za
jednicama dvoje ili vi e ljudi. Zatim zimo u druge mre e meðuljudskih odnosa - kole, ra
dne zajednice, vojm dinice, sportske klubove i neformalne skupine prijatelja slièn
ih svjetonaz Èovjek je dru tvena ivotinja - antropolozi ne znaju ni zajedno dru tvo u j
em je uobièajeno ivjeti samotno. Od golemih gradova do malih nomad: zajednica Bu mana
u pustinji Kalahari, èovjekov se ivot odvija uz druge lji Instinkt da budemo dio s
kupine razvija se otkad smo bili ranjivi hominidi, posobni za uspje an samostalni
lov ili za titu od grabe ljivaca.
Ali veæini nas takoðer treba malo »prostora« i samoæe. Dodu e, vrijeme 1 smo spremni proves
i u vlastitu dru tvu razlikuje se od osobe do osobe. U ] sjeku, meðutim, ne proðe mnog
o prije negoli na a osnovnija potreba za d tvom prevlada i samima nam postane nela
godno. Tu je osobinu 1959. prouèa Stanlev Schachter. Dr. Schachter sa sveuèili ta Colu
mbia bio je jedan od o osebujnih pojedinaca, radoznalih, provokativnih, zabavnih
, a katkad i iznin kontroverznih. Interesi su mu bili iroki - zanimalo gaje kako
ljudi komur raju i djeluju unutar skupine, kako na dijete utjeèe èinjenica je li naj
stariji najmlaðe u obitelji, uzroci pretilosti, nikotinska ovisnost, moæ sugestije,
tu èenje stanka u ljudskom govoru, npr. »um« ili »ah«. Tipièna je njegova vra lasta objava
moæi tzv. »baba psihologije« (»baba« najidi u znaèi baka). Sv baka, ustvrdio je, bolje pre
od svakog ekonomista, a time i burze, jer ba shvaæa da ljudi novac ne ula u hladne
glave. »Baba psihologija« do la je naslovnice i jedno je vrijeme bila argon The Wall St
reet Journala.
Samicaje jedna od najte ih kazna za èovjeka. Iskustvo samotnog izopæeni ratnog zaroblj
enika ili taoca mo e biti muèno i razorno. Kako je istaknuo S achter, pustinjaèka izol
acija mo e navesti osobu da se povuèe u sebe toliko poène nalikovati shizofrenièaru. Dak
le, uloga religioznog pustinjaka èini se tovo potpuno »neprirodna«. Schachter je pisao
o izolaciji iz vjerskih pobuc
Samotnik [pustinjak] do ivljava se u pravom svjetlu. Podlost i pokvare-nost priroðen
og karaktera sna no se poèinju isticati; one rane iz pro losti
244
Zaljubljeni um
zbog neposluha ili savjesti koje su se pritajeno gnojile, sad odi u svojom otrovno
m naravi. Moguæi su grozni ispadi ni ih nagona, ili jo strasnije, opiranje zdravog ra
zuma luðaèkoj ko ulji u koju æe ga sapeti. Tu nalazite razlog za ono to nalikuje ekscentr
iènostima asketizma, njegove postove na vodi i kruhu, pokore i slièno, èak do ponoænih u
ranjanja koje prakticiraju keltski samotnici. Gospodarova du a, jahaè, bièem goni Brat
a magarca, tijelo, u pokornost...
Schachter je proveo jedan pokus s izolacijom, poprilièno nalik ekstremnoj inaèici te
levizijske emisije BigBrother. Na ao je pet dobrovoljaca spremnih da ive u samoæi. Do
bili su najosnovniji, zasebni smje taj: krevet, stolac, stol i zahod. Sobe nisu im
ale prozor, a oni nisu imali pristup knjigama, novinama, radiju ili televiziji.
Jedan od mu karaca izdr ao je dvadeset minuta prije nego stoje objavio da hoæe van. Tr
i su dobrovoljca izdr ala dva dana. Èak je i peti mu karac, dosjetljiv pojedinac koji
je uspio nanizati ukupno osam osamljenièkih dana, naposljetku postao iznimno tjesk
oban. Na alost, za razliku od pobjednika Big Brothera, on nije dobio milijun kuna
i malo petparaèke slave, premda su njegovi napori pridonijeli boljem razumijevanju
ljudskog uma. Ljudima treba neki oblik kontakta s drugima, jer dru tvena izolacij
a izaziva tjeskobu. Èak i aktivnosti poput gledanja televizije ili èitanja novina mo
gu slu iti odr avanju iluzije dodira s vanjskim svijetom, jer bez nje smo izgubljeni
.
Schachterovim istra ivanjima tu nije bio kraj. Poput tolikih klasiènih istra ivaèa, za s
tudiju koju æu sad opisati danas ne bi dobio etièko odobrenje. Ako dru tvena izolacija
ljude èini tjeskobnima, onda bi tjeskobne osobe, pretpostavio je, mogle imati pov
eæanu potrebu za dru tvom. Za pokus je okupio dodiplomske studentice, uglavnom psiho
logije. Kad su do le na pokus za koji su se naslijepo prijavile, u laboratoriju ok
ru en zavojnicama, transformatorima i elektrodama doèekao ih je istra ivaè odjeven u bij
elu kutu. Eksperimentator se predstavio kao dr. Gregor Zilstein s Odjela za neur
ologiju i psihijatriju i rekao im da æe ih u pokusu izlo iti elektro okovima. eleæi jaèe u
la iti dio ispitanica, imao je dva razlièita opisa oka koji æe nakratko do ivjeti. Skupin
u koju nije htio prestra iti smirio je, rekav i im da æe osjetiti samo golicanje ili b
ockanje. Ispitanicama kojima je, pak, htio potaknuti jaku tjeskobu, rekao je kak
o æe elektro okovi boljeti, ali da time poma u èovjeèanstvu, jer je istra ivanje vrlo va no
ravno«, dodao je, »premda æe elektro okovi biti prilièno bolni, neæe izazvati nikakvu trajn
tetu.« Prije zadavanja okova, ispitanice su morale ispuniti upitnik o svojim osjeæaji
ma glede sudjelovanja. Na pitanje »Kako se osjeæate zbog toga to æete dobiti elektro okov
e?« odgovarale su na ljestvici
245
od pet tvrdnja u rasponu od »Ta mi se zamisao nimalo ne sviða« do »Jake se sviða ta zamisa
o.«
Jadnim je studenticama zatim reèeno da slijedi desetominutni predah on pripremi el
ektriène ureðaje. Naglasio je kako ne mo e postaviti napi dok su sve oko njega i gleda
ju to radi. Ponuðen im je izbor. Mogle su èeka jednoj od malih susjednih soba, taman
dovoljno velikih da se jedna osoba c sti na udobnoj stolici uz èasopise, ili u neu
dobnoj uèionici u kojoj je bilo r sta za sve i mno tvo neudobnih stolica. Studentice
su i te elje izrazile na: li s pet tvrdnja u rasponu od »Najradije bih bila sama« do
»Najradije bih 1 s drugima.« Vi e od ezdeset posto onih koje su oèekivale gadan ok izabi
su èekanje u dru tvu. Velika veæina ispitanica koje su oèekivale blag ok ra* su èekale u u
obnoj osami. Schachter je zakljuèio da nas tjeskoba motivira budemo s drugima, ba k
ao to nas samoæa èini tjeskobnima.
Dakako, nikakvi elektro okovi nisu bili primijenjeni. Etiènost takva po sa danas bi
bila smatrana iznimno upitnom. Suvi no je i spominjati da po ne bi mogao dobiti od
obrenje. Usto, istra ivaè zastra ivanjem uzrokuje poj liènu patnju ispitanica, a i ugro av
a samopo tovanje onih koje su se zabrin zbog sudjelovanja u pokusu.
Uklapanje u skupinu
Veæina nas je, osim onih koje krasi zavidna savr enost, u nekom ivotnom i dobiju do ivj
ela to znaèi ne uklapati se i izgubiti samopo tovanje. Ja sam u lud èekao dok su kapeta
ni kolskih momèadi birali svakoga osim mene. (D danas sam uvjeren kako sam bio dovo
ljno dobar da budem pomoænik vodi m izviðaèke patrole.) Da ne spominjem muène subotnje p
lesnjake kad su svi ir li bolje frizure i bili bolje odjeveni. Svatko æe se sjetit
i koliko je nelagodno i: skobno kad se ne uspijete uklopiti.
Ali moje dru enje s policama za knjige na zabavama te ko bi se moglo naz ti evolucij
skim dosegom. Prije je rijeè o pomalo fobiènom pona anju, mo izazvanom time to me djeca
nikad nisu pozivala u razrednu ekipu za pikvj nje. Iskljuèivanje iz dru tva najèe æe se do
gaða zbog tri razloga: zato to ki mo ili ne poznajemo »pravila« pona anja, zato to smo ne
pretni ili nespos« ni, ili zato to smo neprivlaèni. Svaki od tih èimbenika prijetnja je
opstan skupine. Netko tko ne poznaje pravila ili ih poznaje i svejedno kr i, prij
eti je koheziji skupine. Onaj tko je nesposoban i tro i resurse - pojest æe hrai ali
u lovu æe, recimo, biti beskoristan. Netko tko je neprivlaèan, o èemu æei
246
Zaljubljeni um
vi e poslije, mogao bi biti nositelj lo ih gena ili bolesti. Suoèeni sa socijalnom isk
ljuèeno æu postajemo tjeskobni, a tjeskoba, kao to smo vidjeli, izaziva elju za pripadan
jem. Evolucionisti bi rekli kako je ta tjeskoba motivirala ljude da se jaèe potrud
e da ih grupa prihvati.
Mo da se, u odreðenom smislu, i sam mozak razvio u vrlo »dru tven« organ. Od zaèeæa se razv
dijeleæi se u sve slo eniju tvorbu. ivèane stanice razvijaju se stvaranjem meðusobnih ve
za i prijenosom informacija du njih. Komunikacija sa susjedima odr ava ih na ivotu i
hrani - rijetko rabljena neuronska mre a sklonaje odumiranju, stoje razlog za to mo e
mo izgubiti vje tine i sposobnosti koje ne prakticiramo. Za razvoj mozga nu ne su, p
ak, ulazne informacije iz okoline. Kao to smo spomenuli u prija njim poglavljima, k
ontakt s drugim ljudima potreban nam je kako bismo usvojili jezik i obraðivali èuvst
va. Mozak koji raste, a da ne mo e vidjeti, èuti ili dodirnuti drugog èovjeka, uistinu
je ozbiljno ugro en. Postavljena je teza, i to s dobrim razlogom, da velièina i slo e
nost mozga donekle ovisi o tome ivimo li u velikim i slo enim skupinama. Istra ivanja
na ljudima i na im bliskim srodnicima u ivotinjskom carstvu pokazala su da postoji
odnos izmeðu velièine kore i slo enosti dru tvene skupine.
Èovjekov je mozak, znaèi, mozak predodreðen za interakciju s drugima. Izgleda da u ami
gdali èak postoje neuroni koje aktiviraju samo tuða èuvstva. Kod majmuna, pak, postoje
odreðene ivèane stanice u èeonim re njevima koje okidaju kad izvodi odreðene radnje s dla
om, primjerice podi e hranu i stavlja je u usta. Vrlo je zanimljivo da upravo ti n
euroni okidaju i kad ispitivani majmun ugleda drugoga kako radi istu stvar. Ti s
u neuroni nazvani »zrcalni neuroni«, a profesor Ramachandran tvrdi kako nam »znanje o
tim neuronima daje temelj za shvaæanje niza vrlo zagonetnih vidova èovjekova uma: 't
elepatske' empatije, uèenja opona anjem, èak i usvajanja jezika.« Danas imamo èvrste dokaz
e da slièni neuroni postoje i kod drugih primata, osobito kod ljudi. Profesor Rizz
olati iz Parme, znanstvenik koji je prvi opisao zrcalne neurone, i njegov tim ra
bili su fMR i izvijestili da se zrcalni neuroni vjerojatno nalaze u gornjem uzdu n
om lijebu sljepooènog re nja.81
Zrcalni neuroni, ako ih doista imamo, ovise, èini se, o ulaznim informacijama ljud
skog podrijetla. Primjerice, ta se podruèja aktiviraju samo kad gledamo drugog èovje
ka kako obavlja zadaæu, ali ne i kad gledamo robota. Zadaæa pritom mora biti svrhovi
to pona anje, primjerice lju tenje oraha, to znaèi da se ne aktiviraju kad gledamo opon
a anje ili nesvrhovite radnje. Ipak, s obzirom na to daje vrlo malo istra ivaèa dosad
poku alo snimiti elektriènu aktivnost pojedinaènih neurona, te ko je dokazati da okidaju
ovako kao to ja teoretiziram. Doista, bilo bi zanimljivo ustanoviti okidaju li,
ako doista postoje,
247
na prizor majmuna koji izvodi èovjeku svojstvene radnje. Kad bi bilo tako, bi to d
okaz temelja na e empatije za njih.
Èovjekovje mozak usto ustrojen za prepoznavanje i razlikovanje drugih di, èak i uz m
inimalne informacije. Kad bi vam bio prikazana video u koj ja naokolo hodam u po
tpunoj tami, dok samo sitne svjetlosne toèke otkriv glavne dijelove mojeg tijela,
mogli biste prepoznati mu karca koji hoda. M da biste me, da me poznajete, prepozn
ali kao Roberta Winstona. Istra iva su pokazala kako su ljudi sposobni prepoznati
druge prema naèinu kretat neovisno o vidljivosti.
Veæ i u najjednostavnijim meðuljudskim interakcijama sudjeluje dojmlj velik broj mo da
nih sustava. Uzmimo za primjer odlazak na zabavu. Rabi) sposobnost prepoznavanja
lica, odnosno pamæenje, kako bismo prepoznali o bu koja nas je pozvala te kako bi
smo se prisjetili ostalih gostiju s kojima bisi htjeli razgovarati. Pomoæu amigdal
e, a prema njihovim èuvstvima, procjenjt mo u kakvu su raspolo enju. Èeoni re njevi u sk
ladu s time prilagodavaju ni pona anje prema njima. Rabimo pozornost i vje tinu usre
dotoèavanja da bisi se u Zagoru zabave koncentrirali i razgovarali, a motorièke vje ti
ne kako bisi znali koliko smo blizu drugima te kako bismo uravnote ili tanjur na k
oljenii dok si toèimo piæe. Nos nam u meðuvremenu poruèuje da pijemo grozno beaujolais-
mo da æemo èak kriomice virkati u koju ga teglu izliti.
Radi li samo jedna jednostavna sposobnost unutar tog sustava lo e, socij ne poslje
dice mogu biti katastrofalne. Mo da ote ano prepoznajemo lica, pa doimamo nepristojn
i i kao da se dr imo po strani. Mo da te ko prebacujer pozornost s objekta na objekt,
pa se doimamo spori ili dosadni. Mo da te prepoznajemo stanja uma drugih, pa se èinim
o be æutni ili sebièni. Mo da naglo pribli avamo drugima i razgovaramo samo nekoliko centi
metara od r hova nosa, pa misle da smo drski ili jednostavno poremeæeni. Mo da proma
mo teglu i natopimo krasan perzijski tepih. U svakom sluèaju, ishod æe nap sljetku
biti iskljuèenje iz skupine.
Zabava vam se mo da èini kao trivijalan primjer. Iskreno govoreæi, kad ta okupljanja s
utra bila stavljena izvan zakona, ljudska bi vrsta vjerojatno r stavila ivjeti ka
o da se ni ta nije zbilo. Ali vje tine kojima se slu imo u takvi situacijama presudne
su za opstanak. Kad ne bismo imali socijalni mozak, k ko bismo upoznali odgovara
juæeg partnera, zaljubili se i podizali djecu? Kal bismo prepoznali ljude koji bi
nam mogli koristiti ili one koji bi nam mo t htjeli nauditi? Bez sposobnosti tumaèen
ja i »ulaska« u tuða èuvstvena stanj kako bismo razvili moralnost ili suosjeæali i opra tal
? Te su vje tine temeljr
248
Zaljubljeni um
èovjekovo obilje je, a ovise o mo danoj aktivnosti koja je uvelike izvan svjesnog nadz
ora.
To je sigurno ljubav
Iz evolucijske perspektive, izbor partnera ovisi o sposobnosti ivotinje da u drug
om pripadniku svoje vrste prepozna kvalitete koje potencijalnom potomku mogu dat
i prednost u nastojanjima da pre ivi. Vjerojatnije je kako æe agresivni alfa mu jak èimp
anze uspje nije loviti hranu i braniti partnericu i potomka od grabe ljivaca i drugi
h mu jaka, pa se enke opæenito radije pare s alfa mu jacima. Njih ne samo daje korisno
imati u blizini dok je enka optereæena odgovornostima brige o leglu, nego æe se »uspje ne«
osobine alfa mu jaka genima prenijeti na njezino potomstvo.
Darwinova naèela vidimo u cijeloj prirodi, a na djelu su i kod ljudi. Dru tvo se, do
du e, mo da razvilo do faze u kojoj obilje ja poput velikih mi iæa i agresivne osobnosti v
i e ne nose evolucijsku prednost, no bez obzira na to ene tra e druge znakove osobina
»alfa mu jaka«. Ili kao stoje Henry Kissinger, ne ba manekenski tip, jednom istaknuo: »M
oæ je afrodizijak.« Signali poput otmjenog odijela, skupog sata, upadljivog automobi
la ili briljantnog uma alju poruku da taj mu karac mo e eni i njezinoj djeci ponuditi
obilje te da svoje evolucijske prednosti mo e prenijeti na iduæi nara taj. Stoga te st
vari ulaze u definiciju »privlaènoga«. Slièno tome, mu karcima su i dalje va na enina obil
koja govore o njezinoj nadmoænoj sposobnosti da rodi i podigne zdravog potomka -
odatle i svevremenska privlaènost enske figure u obliku pje èanog sata, sa irokim bokovi
ma prikladnima za raðanje i bujnim grudima.
Dakako, jasno je da biti èovjek u mnogim pogledima znaèi prekoraèiti ogranièenja na e evol
ucijske pro losti. Potencijalne ljubavi i partnere ne procjenjujemo samo, premda t
o ima najveæu te inu, temeljem izgleda ili sposobnosti zaraðivanja. Motiviraju nas i o
sobine poput dobrote i smisla za humor te sliènost ciljeva i iskustva. Na prvi bis
mo pogled mogli doæi u isku enje da ustvrdimo kako ta obilje ja imaju malu ili nikakvu
evolucijsku svrhu. No sjeæam se kako je onaj blagi glazbenik i komièar Dudley Moore
, onizak gospodin s malim oèima i istaknutim nosom, jednom rekao da »smijehom dovodi
ene u krevet«. Humor je privlaèan. Zavirite li u oglase u rubrici Osobni kontakti bi
lo kojih novina ili èasopisa, stalno æete nailaziti na uvjet »smisao za humor«. Mu karac k
oji mo e nasmijati ljude vjerojatno je inteligentniji, stoje oèita evolucijska predn
ost. Takoðer posjeduje razinu socijalnih vje tina koja bi mogla pridonijeti si-
249
gurnosti i zaradi. Blag mu karac mo da je od male koristi na lovi tu, al je s aktivnom
ulogom u podizanju djece? Ti primjeri pokazuju da smo i c strojevi od krvi i me
sa usmjereni na opstanak i razmno avanje, neovisno ( me koliko se svijet mo da promi
jenio. Stoga je istra ivanje privlaènosti i u ðenosti jedno od najzaokupljujuæih podruèja
neuroznanosti.
Hej, zgodna
Sudeæi prema dokazima, neovisno o tome ivimo li u kolibama od blata mansardama Mana
hattana, privlaènost poèiva na istim naèelima kao u evol skoj pro losti. Razlièita su istr
a ivanja pokazala da mu karci i ene privlaèn zgodnom, lijepom, seksualno uzbudljivom it
d. smatraju - simetriènost. Je kanadsko istra ivanje provedeno 1999. pokazalo je kak
o su mu karci imal æe izglede za spolne odnose to su im tijela bila simetriènija. Novor
odenèa« koðer preferira simetrièna lica, a to se nastavlja i u razvoju. Darvinisti smat
kako simetrièno lice nije samo ugodnije za gledanje, nego je i pokazatelj t snog z
dravlja i snage, pa ga zato nesvjesno smatramo privlaènijim.
Mno tvo »jalovih«, rekao bih, istra ivanja u ovom podruèju bavilo se or mom. Veæinu ih vjer
jatno treba uzeti s popriliènom zadr kom. Ali, evo, na æemo istra ivanje Randvja Thornhi
lla sa Sveuèili ta Novog Meksika prema jem su orgazmi do èetrdeset posto èe æi medu enama
su partneri mu ci sa simetriènim tijelima. S obzirom na to daje orgazam ugodan do ivl
j; da nemoguænost njegova do ivljavanja mo e sa sobom nositi odreðenu stig kako znamo da
su Randvjevi ispitanici govorili istinu? Ilije stajao pokraj veta s bilje nicom?
Mo da je evolucijska svrha orgazma poveæanje plodni Prema istra ivanju dr. Jacky Boivi
n s Cardiffskog sveuèili ta objavljenog V. u britanskoj Udruzi za napredak znanosti,
kad ena do ivi orgazam, ili bai povi en stupanj zadovoljstva u spolnom odnosu, zadr av
a vi e partnerova mena, èime poveæava izglede za zaèeæe. ene u srednjim tridesetima zam< n
su da ocijene svoj posljednji spolni odnos prema stupnju zadovoljstva im je pru i
o, a ispitane su unutar tri sata od voðenja ljubavi. Gotovoje polo ena koje su isku
stvo ocijenile niskom ocjenom na postkoitalnom testu in mali broj spermija. Od en
a s visokom ocjenom, samo je jedna od deset i la nisku prisutnost spermija. Ali
i dalje sam veoma sumnjièav prema tim n zima - postkoitalni testovi broja spermija
preostalih u grliæu maternice na su glasu zbog netoènosti i nepouzdanosti.
250
Zaljubljeni um
Ipak, shvaæanje prema kojem smo ustrojeni da nas privlaèe partneri èija lica i tijela
najvi e istièu obilje ja suprotnog spola, vraæa nas na èvr æe tlo. U svim dru tvima i kultu
idealna ena ima glatku ko u, velike oèi, bujne usne i razmjerno neistaknutu èeljust, da
kle atribute koji je najvi e èine enom. Usto, èimbenici poput mlade dobi i oblika tijel
a govore o eninoj sposobnosti da bude majka.
U ranoj adolescenciji, kad se aktivira sposobnost zaèeæa i raðanja, ene poèinju gomilati
masnoæe oko ni ih dijelova tijela. Istra ivanja koja je na Teksa -kom sveuèili tu provela D
vendra Singh pokazuju kako taj obrazac tjelesne raspodjele masnoæe sna no utjeèe na mu k
u procjenu enske privlaènosti. Mjereæi raspodjelu masnoæa i tra eæi od mu karaca da ocijen
iz enskih figura, tim Devendre Singh ustanovio je da idealan omjer struka i bokov
a iznosi 0,7, neovisno o eninoj masi. Istra ivaèi su zatim usporeðivali amerièke mi ice i
tvrdili isti omjer. Smatra se kako je taj omjer idealan za raðanje, a mijenja se p
o ulasku u menopauzu. Proizvodnja enskih hormona u toj se fazi smanjuje, a raspod
jela masnoæa poèinje nalikovati onoj u mu karaca.
ene, pak, na isti naèin privlaèe mu karci s najboljom raspodjelom mu kih spolnih obilje ja
Mu karci su u prosjeku vi i od ena, a visina je imala evolucijsku prednost u odvraæanj
u grabe ljivaca i skupljanju hrane. Dakle, suprotni æe spol vi e mu karce vjerojatnije p
rocjenjivati privlaènijima, to znaèi da imaju veæe izglede za razmno avanje. Istra ivanje
rovedeno u Liverpoolu i Poljskoj prouèavalo je taj èimbenik na skupini od tri tisuæe m
u karaca. Otkrili su da su o enjeni mu karci s djecom u prosjeku bili tri centimetra v
i i od mu karaca bez djece. Neo enjeni su mu karci takoðer bili ni i od o enjenih.
Veæa prisutnost testosterona èini mu ko tijelo uvelike razlièitim od enskoga: mu karci ima
u, primjerice, grublje, ko èatije lice, s nagla enom èeljusti i jagodiènim kostima te mini
malnom kolièinom masnoæa. enska ili enstvena mu ka lica zadr avaju vi e djeèji izgled, s
nagla enim obilje jima, veæim usnama i vi e masnoæe u obrazima. Teoretski, s obzirom da t
estosteron olak ava opstanak - poveæava hrabrost, agresivnost i spolni nagon, mu karci
s »mu evnijim« licima trebali bi biti mu karci koji jamèe najveæu evolucijsku prednost. Zg
dno je lice, ka e teorija, na vrhu zdravog tijela. Pomama za mr avim, grubim izgledo
m tzv. heroinskog ika u suprotnosti je s biolo kim naèelima.
Ma koliko se bizarno èinilo, mala razlika u facijalnim obilje jima mo e biti razlogom
uspje nog ili neuspje nog ivota. Istra ivaèi su, recimo, ustanovili da se èin diplomanata
ojne akademije na kraju karijere mo e predvidjeti prema njihovoj facijalnoj domina
ntnosti, odnosno obilje jima lica poput naborano-sti, grubih crta i agresivnog izg
leda. Pokazano je, takoðer, kako je vjerojatnije da æe mu karci enstvenijih lica u odreðe
nim sudskim procesima biti oslobo-
251
ðeni ili ka njeni manjom kaznom. Ali najva niju ulogu lice ipak ima u seksualne privlaèn
osti.
to ene ele
lan Penton-Voak sa Sveuèili ta St. Andrew slike je mu kih lica pokazivao ma na vrhuncu
plodnog razdoblja.82 Kad su morale izabrati mu karca s koj se najvjerojatnije upu
stile u usputnu vezu, ene su se odluèivale za najmu? ja lica (zamislite Georgea Clo
onevja), a ne za nje nija, enstvenija ili neuc jeno zgodna lica, poput onih Leonard
a DiCaprija ili Willema Dafoea. Dr rijeèima, kad su bile najspremnije zaèeti, birale
su mu karce koji su izgl kao da njihovom djetetu mogu donijeti gensku prednost.
U razradenijoj inaèici tog istra ivanja, Penton-Voakov tim tra io je od da procijene v
lastitu privlaènost te da izaberu lica mu karaca s kojima b prije u le u dugotrajnu ve
zu. Ovdje moram priznati da sam ranije zanen odreðene èinjenice. Naime, biologija na
vodi ene da, u odreðenoj mjer mu karaca s kojima imaju spolne odnose tra e dvije, katka
d proturjeène ri. Njihov evolucijski program trebao bi im govoriti da spavaju s mu k
ar koji su doimaju najzdraviji i najmu evniji. Ali ene takoðer tra e mu karc ji æe biti uz
njih i pomagati im podizati djecu. Na alost, stoje mu karac idealnom mu evnom tipu, vj
erojatnije je da æe imati visoku razinu testos na. U skladu s time, vjerojatnije j
e da æe imati sna an seksualan nagon i i ti prilike za odnose s vi e partnerica. Drugi
m rijeèima, »momak s dobrir nima« neæe biti mu karac koji æe htjeti ostati u »kuænom pritvo
je Takoðer, zbog njegove sliènosti s »idealnim tipom« i druge æe ene poziti reagirati na n
egove ponude.
Prema tome, ene i mu karci poistovjeæuju mu karce mu evnog, test ronom bogatog izgleda sa
enskarima, a ne s roditeljskim tipovima. U joi noj studiji na Sveuèili tu St. Andrew
istra ivaèi su velikom broju ispitanik; kazivali slike dvaju mu kih lica, mu evnijeg i e
nstvenijeg. Lica su prikaj uz dva oglasa za partnere, a ispitanici su morali reæi
koje lice pristaje uz oglas. Jedina stvarna razlika meðu oglasima bila je u tome to
je jedan mi rac oèito tra io kratkotrajnu avanturu, a drugoga je zanimala dugotrajn
za. Ispitanici su, mu ki i enski, s oglasom za usputnu avanturu prete ne vezali mu evn
o lice.
Dakle, u naèinu na koji ene biraju mu karce za seks i reprodukciju pc kompromis. ene k
oje tra e privremeno seksualno zadovoljenje bez ima]
252
Zaljubljeni um
zadr ke izabrati najkr nijeg, najmu evnijeg mu karca, jer ne mare hoæe li se on zadr ati uz
njih i pomagati im. ene koje ele djecu moraju odvagnuti: ono to izgube na odjelu »dob
rih gena« mogu nadoknaditi na odjelu »bri nih roditelja«. Izbore uglavnom èine na nesvjesn
oj razini, ali na njih utjeèu i èimbenici dostupniji svjesnoj provjeri, poput osjeæaja
samopo tovanja.
Uvrije eno vjerovanje koje bi iz svega navedenoga proizi lo, glasilo bi da su najpri
vlaèniji mu karci, oni s najvi om razinom testosterona, najgori izbor za dugotrajne ve
ze zbog sklonosti da imaju djecu s drugim enama. Ali istra ivanja pokazuju kako su e
ne koje su se procijenile privlaènima ipak su birale maco mu karce. Znaèi li to da tak
ve ene manje mare o mu karèevim »kuæanskim« kvalitetama jer se osjeæaju spremne same skrbi
o djetetu, a od mu karaca jednostavno ele dobar genski materijal? ene koje su se pro
cijenile manje privlaènima izrazile su veæu preferenciju za manje mu evne tipove mu kara
ca, to pokazuje da ih vi e privlaèe pokazatelji ostanka uz obitelj, a manje »vrhunskih« g
ena. Razlog za to »privlaènije« ene biraju maco mu karce mogao bi biti i taj to su se pro
njivale dovoljno sposobnima naæi drugog mu karca koji æe im pomoæi podizati djecu ili uv
jeriti oca da ostane uz njih.
No, naravno, izbore ne temeljimo samo na izgledu. U jednoj od prija njih serija za
BBC, Ljudski instinkt, od ena smo tra ili da pomiri u majice mu karaca i da ih zatim s
pare s licima. Rezultati pokusa i li su u prilog tezi da su nam privlaènije osobe s
genskim materijalom razlièitim od na ega, jer time osiguravamo da æe potomak naslijedi
ti najbolje gene. Danas se smatra kako bi odluka ena u »nju nom testu« izbora partnera
mogla biti pod utjecajem imunosti na bolesti i upale. Drugim rijeèima, idealan par
tner za razmno avanje imun je na drukèije bolesti od nas. Dijete tako mo e biti imuno
na najveæi raspon prijetnja svojem opstanku.
Kadje rijeè o genima, veæina nas preferira mje avinu poznatog i egzotiènog. Svi smo sklo
niji seksu s osobama s kojima nismo u rodu. Svi nosimo odreðene neispravne gene -
nosi li izabrani partner slièan neispravan DNK, za na u bi djecu to moglo biti kobno
. Statistièki gledano, veæina nas nosi najmanje dvadeset do trideset genskih varijac
ija koje mogu uzrokovati nasljedni poremeæaj. Posljedice braka unutar iste zajedni
ce dobro oslikavaju bolesti poput Tay-Sa-chsova sindroma. Posrijedi je te ka boles
t u kojoj ivèane stanice oteknu od masnoæa, pa se djeca raðaju slijepa, nepokretna i de
mentna. Umiru u prvih nekoliko godina ivota. Uzroèna mutacija vrlo je èesta u DNK-u id
ovske zajednice A kenaza - otprilike jedan od 35 pripadnika nosi mutaciju koja mo e
izazvati bolest kod djeteta ako je i partner nositelj. Preci A kenaza potjeèu iz ist
oène Europe ili Rusije i oduvijek su bili skloni reprodukciji s ljudima istog podr
ijetla, dobrim dijelom zato to su uglavnom bili dovedeni pred gotov èin te, da-
253
kako, zbog crkvenih i dru tvenih obièaja. Posljedice su zato bile poveæani i ci koje n
osi razmno avanje srodnika.
Dakle, ma koliko programirani bili da tra imo »vanjske« gene, skloni s poznatom i slièno
m. Sigmund Freud mo da je najpoznatiji po tezi da djevoji i djeèaci imaju nesvjesnu e
lju da spavaju s oèevima, odnosno majkama, te pritom osjeæaju strah od kazne drugog
roditelja. Prema novijim istra ivanj: èovjekova pona anja, u njegovim bi teorijama mog
lo biti zrnca istine. Tehn< gija obrade slika danas omoguæuje vrlo fino mijenjanje
i stapanje fotogra; Jedno je istra ivanje koje je iskoristilo tu moguænost pokazalo
kako su ispit; ke vi e privukla lica koja su nalikovala njihovom roditelju suprot
nog spola
Havaji su etnièki lonac. Ondje ivi podjednak broj Europljana, Indijaca, i jata i Po
line ana. Tamo nja su istra ivanja pokazala kako se djeca roðena u je anim vezama èe æe odl
jenèati s pripadnikom etnièke skupine u k pripada roditelj suprotnog spola. Mladiæi, u
odreðenom smislu, tra e ger model utjelovljen u njihovim majkama, a djevojke onaj s
vojih oèeva. Drugi istra ivanja pokazala da na izbor partnera utjeèu boja oèiju i dob ro
dite Ipak, vjerojatno je kako sve to na nas ne utjeèe zato to doista tra imo part re
s istim genima, nego jednostavno zato to se na spolni identitet oblikuje lo rano.
U mozak se, u njegovu prilagodljivu plastiènom stanju, utiskuju si idealnog partne
ra i sasvim je prirodno to sliènost tih slika s roditeljima i prolazna, naravno ako
su nas oni podigli. Nisam nai ao na istra ivanja koj; bave usvojenom djecom, ali ak
o su ove primjedbe toène, za oèekivati je da osobe koje su usvojene kao dojenèad imati
sliène sklonosti.
% to mu karci ele
Mu karci su nedvojbeno manje »izbirljivi« kad je rijeè o izboru partnera i sp mniji su n
a seks, neovisno o tome tko im je partner. Prije sam pisao o istra i nju u kojem j
e privlaèna nepoznata ena prilazila mu karcima na sveuèili ni kampusu i predlagala im da
spavaju zajedno. Tri èetvrtine mu karaca odgo rilo je pozitivno. Nasuprot tome, kad
je stranac slièno pristupao enama, jedna nije pristala.8'
Razlika nema nikakve veze s moralom, premda bismo to mogli zakljuè Prièa se svodi na
biologiju. ena mora nositi dijete devet mjeseci, a zatim odgajati. To znaèi da joj
je te e tra iti hranu za sebe i dijete te daje izlo en napadima grabe ljivaca. Zbog tog
a mora vrlo pomno birati mu karce s kojii æe spavati - na temelju, kao to sam istaknu
o, procjene kvalitete gena naspn
254
Zaljubljeni um
roditeljskih kvaliteta. Tijekom ivota na svijet mo e donijeti razmjerno malo potoma
ka. S druge strane, svaki mu karac teoretski mo e stvoriti milijune potomaka i u to
mora ulo iti samo vrijeme od upoznavanja do ejakulacije.
Ali nije rijeè samo o tome da mu karce vi e zanima seks, a manje veze - premda u na oj k
ulturi postoji sklonost takvoj pretpostavci. Lord Byron najjezgrovi-tije je sa eo
taj stav stihom: »Ljubav je mu karcu dio ivota, a eni smisao.« Jesu li mu karci doista us
rojeni tako da posvuda stvaraju potomke, a ene, pak, da tra e predanost?
Amerièko istra ivanje M. J. Montgomervja i G. T. Sorrella provedeno 1990-ih pokazalo
je da se adolescenti zaljubljuju ranije i èe æe od adolescentica.84 Od ispitanika su t
ra ili i da odgovore na sljedeæe pitanje: »Kad biste upoznali nekoga tko ima sve osobi
ne koje pri eljkujete, biste li se vjenèali s tom osobom premda niste zaljubljeni u
nju ili njega?« Cinièni mu karac mogao bi pretpostaviti da su djevojke odgovorile ne u
mnogo veæoj mjeri od mladiæa. Ali toèno je ba suprotno. Gotovo dvije treæine momaka odgo
vorilo je da se ne bi vjenèali s nekim u koga nisu zaljubljeni. Isto je odgovorila
samo treæina djevojaka.
Ti se rezultati zgodno podudaraju s rezultatima istra ivanja amerièkog sociologa Wil
liama Kepharta. Kephart je ispitao tisuæu studenata o njihovim iskustvima sa zalju
bljeno æu i o dobi u kojima su ih do ivjeli. Primijetio je da postoji oèit obrazac kad j
e rijeè o spolnom sazrijevanju, premda su se djevojke isprva zaljubljivale èe æe i ranij
e od mladiæa. Do dvadesete godine djevojke navode sve manje sluèajeva zaljubljivanja
, a kod momaka broj nastavlja rasti. Kephart je ustvrdio da ti rezultati pokazuj
u jasan enski pragmatizam. Postajuæi tjelesno spremne za trudnoæu, ene su nesklonije v
jerovati u romantiène ljubavi, a vi e naginju racionalnim odlukama o dugoroènim vezama
. Odnosno, kao to je pokazalo istra ivanje Montgomervja i Sorrella, ene æe prije stupa
ti u brakove u kojima ljubav nije dio jednad be.
Dakle, ma koliko god mislili da smo napredovali od evolucijske pro losti, na mozak
i tijelo prièaju bitno razlièitu prièu. Iz svega to znamo o privlaènosti i darvinovskim s
ilama u njezinu temelju logièno slijedi pitanje: postoji li ljubav doista? Nasreæu,
odgovor je da.
Zanos je nestao
Do 1989. kad se umirovio William Proxmire bio je demokratski senator iz Wis-cons
ina. Bio je poznat kao iznimno po ten, predan i skroman mu karac. Karijeru je zapoèeo
kao protuobavje tajac u Drugome svjetskom ratu, a poslije je
255
u ao u politiku, neuspje no se tri puta boriv i za guvernera dr ave Wisco Naposljetku je
izabran u Senat kako bi popunio mjesto ispra njeno smræi nas ozlogla enog Joea McCart
hvja. VVilliam Proxmire politièki je ivot pr kao senatska legenda nesmiljenih kampa
nja protiv vladina rasipni tva. Tije godina stekao je zasluge za u tedu milijuna dol
ara javnog novca. Zbog nje je djelovanja sredi nja amerièka vlast morala ogranièavati,
mijenjati ili ot vati svoje programe. U tom je kontekstu ostao upamæen po uspje noj
borbi tiv amerièkih planova o financiranju gradnje nadzvuènog teretnog zrakop Ali n
ajpoznatiji je po uspostavljanju nagrade »Zlatno runo«. Ta nagrada p va vladine du nos
nike kako bi se sprjeèilo »stri enje poreznih obveznika< vu je nagradu dodijelio 1975.
Poku ao je potaknuti javnost da se okrene p odluke Nacionalne znanstvene zaklade
da financira istra ivanje vrijedno i suæe dolara o tome za to se ljudi zaljubljuju.
Braneæi svoj stav, VVilliam Proxmire, stari konzervativac, rekao je kake di » ele da n
eke stvari u ivotu ostanu tajna... a na samome vrhu popisa 01 to ne elimo znati raz
logje zbog kojeg se mu karac zaljubljuje u enu i ob to«. Alija ne vjerujem da bi nas
znanstvenike trebalo kriviti da smo uvrij senatora, ili bilo koga drugoga. Katka
d se ka e da znanstvene spoznaje r; krivaju tajne ivota i tako osiroma uju svijet. Al
i ta su istra ivanja doista va Premda se neke od najboljih èovjekovih osobina, poput
hrabrosti i altrui; mogu svesti na, recimo, gensku jednad bu, psiholo ka istra ivanja
imaju ve vrijednost za sva dru tva. Pa to ako svijest i jezik u mozgu imaju oblièje
i triènih valova? Je li va no to neki znanstveni dokazi sna no podupiru sh\ nje prema k
ojem smijeh, ljubav, èak i transcedentna priroda nekih religio: iskustava potjeèu iz
meðuigre neuronske aktivnosti? To nije znak da bi zi stvenici trebali obustaviti
svoja nastojanja. Znanost nikad neæe doseæi toèi kojoj æe moæi objasniti i protumaèiti cije
u tajnu èovjekova postojanja, ni tome trebala stremiti. Putovanje je vrjednije od
svakog zacrtanog cilja. S æanje neurolo kih i psiholo kih osnova ljubavi dodaje va nu di
menziju p< koja æe ostati vjeèna tajna.
Senator Proxmire nije bio jedini koji se bunio na ljubav i seks. Doris Aut stof
u svojoj knjizi Amedeo Modigliani: Poezija gledanja*' opisuje kako se u pi djelj
ak 3. prosinca 1917. skupina gostiju okupila u galeriji Berthe VVeill, p; ke trg
ovkinje umjetninama, na premijeri jedine samostalne izlo be Amt Modiglianija. Ali
sreæa je (bolje reèeno nesreæa) htjela da se nasuprot gal< nalazila lokalna andarmerija
. U galeriji je visjelo nekoliko velikih slika g ena u provokativnim pozama, a iz
logom je, kako bi privukao svjetinu ko u la, dominirao jedan od velikih Modigliani
jevih enskih aktova. BerthuV
256
Zaljubljeni um
odvukli su na razgovor k policijskom naèelniku, koji joj je naredio da »skine sve te
opaèine« jer se golim enama, neèuveno, vide stidne dlake. Skandal koji je uslijedio, u
z policijsku aktivnost, zatvorili su izlo bu. Ali ljubav mo e potaknuti drugo ljudsk
o biæe da u opsjednutosti naslika izvanrednu seriju remek-djela.
Amedeo Modigliani poèeo je slikati Jeanne Hebuterne 1917., kad su se i upoznali. J
edna slika dio je zbirke Courtauld u Londonu, druga je u Guggenheimu u New Vorku
, a nekolicina ostalih u privatnim je rukama. One su svjedoèanstvo velike i bolne
ljubavne prièe. Neke od mnogih slika oduzimaju dah, a na nekima Jeannina nje na, krh
ka ljepota i nakon devedeset godina zraèi jednakom svje inom. Tridesettrogodi nji Modi
gliani upoznao je Jeanne Hebuterne kad je bila tek devetnaestogodi nja studentica
slikarstva. Modigliani je od mladosti patio od upala pluæa. Njihova prièa unekoliko
podsjeæa na onu iz La Boheme, ali u suprotnom smjeru. Odmah su se ludo zaljubili i
upali u vrtlog strasti. Poèeli su ivjeti zajedno na Montmartreu. Njihova javna lju
bav - i svaðe - postali su jedna od pari kih legenda. Pjesnik i kritièar Andre Salmon
opisao je to je jednom zgodom vidio:
Vukao ju je za ruku, sti æuæi njezin krhak zglob. Povlaèio ju je za duge pletenice i pus
tio samo na trenutak prije negoli ju je bacio u ogradu parka Luxembourg. Bio je
poput luðaka, zaluðen divljaèkom mr njom.
Neke Modiglianijeve slike Jeanne zraèe iznimnom nje no æu, druge se doimaju daleke i neo
dreðene, a na nekima se ona doima nezainteresirano i pasivno, èak neprepoznatljivo.
Zanimljivo je, mislim, to ju je slikao odjevenu za etnju, u sveèanoj odjeæi, u spavaæici
, trudnu, s velikim e irom, ali nikad je, koliko je meni poznato, nije naslikao gol
u. Zbog Prvoga svjetskog rata u Parizu je stanje do poèetka 1918. postalo toliko t
e ko daje Modigliani otputovao na jug Francuske kako bi se pridru io mnogim umjetnic
ima koji su ondje imali utoèi te. Jeanne je po la s njim i ubrzo zatrudnjela, no nedug
o zatim burno su se razi li. Kako su Jeannini roditelji bili katolici, njezina se
majka silno protivila idovu Modiglianiju. Njihova se ljubav, meðutim, pokazala nadm
oænija, pa su se velièanstveno ponovno sjedinili prije nego to im se rodila kæi. Po sve
mu sudeæi, Modigliani se na putu da prijavi roðenje kæerke napio kao èep, pa djevojèica sl
u beno nije imala oca sve dok je nije usvojila Amedeova obitelj u talijanskom grad
u Livornu. Do 1919. Jeanne je ponovno zatrudnjela i preselili su se u prvi pravi
zajednièki dom u Parizu, jedinoj sredini koju je Modigliani zaista volio. Usto, s
ad je bio financijski neovisniji i sve uspje niji. Na izlo bi u Londonu pisac Arnold
Bennett kupio je jednu sliku i rekao da gaje podsjetila na njegove
257
heroine. Ali Modiglianijevje alkoholizam bio stalan problem. Zajedno s lc prehra
nom, sve mu je vi e kodio, pa mu se zdravlje brzo pogor avalo. Ne ko dana nakon Nove
godine 1920. njegov dugogodi nji prijatelj i susjed, s Ortiz de Zarate, zaèuo je neo
biènu buku s gornjeg kata, a kako dulje vri nije vidio par, posumnjao je da ne to ni
je u redu. Oti ao je gore gdje gaji èekao okantan prizor. Modigliani je bio u delirij
u i previjao se, a stanje 1 potpunom neredu. Na krevetu su le ale prazne boce, a i
z praznih ribljih zerva ulje je curilo po prljavim plahtama. Pokraj njega, na ne
ureðenu kre nepomièno je sjedila Jeanne, u visokoj trudnoæi. Neobièno, u toj ravnodr sti
nije ni poku ala zvati pomoæ ili lijeènika. Kad je medicinska pomoæ st bilo je prekasno
. Bilo je oèito da Modigliani boluje od tuberkuloznog men tisa te da umire. Pao je
u komu i naposljetku preminuo 24. sijeènja 1920. IV martre mu je priredio golem s
provod, èinilo se da su do li svi njegovi stan« ci. Rijetko koji poznat slikar, pisac
ili pjesnik toga doba nije bio prisutan. S dva dana poslije dvadesetdvogodi njajea
nne bacila se koz prozor s petog 1 ubiv i sebe i svoje neroðeno dijete.
Zvuèi nevjerojatno, ali Jeannina obitelj nije dopustila da budu sahranjer jedno. T
ek je godinama poslije, u poèast ljubavi koju su dijelili, njezino t konaèno osloboðen
o iz zasebnog groba i pokopano s Amedeom.
Ta prièa, èesto preprièavana na razne naèine, dobro oslikavajednu poe Mo emo analizirati b
rojne mo dane procese kad je »ljubav u zraku«, ali za lo se nikad neæemo prestati diviti
mnogim oblicima koje ljubav poprima il lièinama tragedija i uspjeha na koje nas m
o e nagnati. Za vas koje trenuts vi e zanima mehanika cijele prièe, recimo da su znans
tvenici utvrdili tri za ne kategorije ljubavnih do ivljaja - strast, privlaènost i p
rivr enost. Antrop ginja Helen Fisher sa sveuèili ta Rutgers ustvrdila je kako svaka o
d tih faza drukèiju evolucijsku svrhu. Po uda se razvila kako bi nas potaknula na tr
nje partnera, privlaènost kako bismo svrnuli pozornost na idealnog partn a privr en
ost kako bismo ostali uz njega i podizali zajednièke potomke.
Neki mehanizmi smrtnog grijeha
Magnetska rezonancija zaljubljenog mozga otkriva da svaka od tih faza ima titi, z
aseban skup mo danih aktivnosti. Kad osjeæamo po udu, osobito su tivne kemikalije koje
se ire zrakom, feromoni. Kao to smo vidjeli, u ivoi skom carstvu feromoni mogu bit
i znak da se potencijalni partner tjera te
258
Zaljubljeni um
je spreman za plodonosan sno aj. Kod ljudi je djelovanje tih kemijskih spojeva pri
gu enije ali, èini se, i dalje va no.
Kemijski spoj androstenol (koji navodno miri i donekle poput sandalovine), prisuta
n u mu kom znoju, mo e poveæati enske socijalne kontakte s mu karcima. Uzgred, za ozbiljn
o zainteresirane, dostupan je na internetu za tridesetak dolara. Dr. Andrew Scho
lev i njegove kolege s Northumbrijskog sveuèili ta izlo ili su tom feromonu mu karce i en
e. Zamoljene da ocjene privlaènost druge osobe na temelju crte a, ene su davale vi e oc
jene u prisutnosti feromona, premda ga nisu uvijek mogle svjesno zamijetiti. U j
ednom kontroliranom istra ivanju on i njegove kolege istra ivali su uèinke izlo enosti m
u kim pazu nim izluèevinama.86 Trideset dvije studentice, od kojih je polovica uzimala
kontracepcijske pilule, ocjenjivale su privlaènost mu karaca na crte ima te mu kih lica
na fotografijama. Ispitivali su ih tijekom dva odvojena dana, u skladu s odreðeni
m fazama menstrualnog ciklusa, izlo iv i ih mu kim pazu nim feromonima te, mimo njihova
znanja, kontrolnim uvjetima bez feromona. Izlo enost feromonima poveæala je pozitivn
ost ocjena crte a i fotografija. Kontracepcijske tablete ili faze mjeseènice nejedno
znaèno su utjecale na ocjene crte a, a na ocjene fotografija nisu imale nikakav utje
caj.
Slièni nalazi dobiveni su istra ivanjem provedenim na Beèkom sveuèili tu pod vodstvom Karl
a Grammera. Njegov tim tra io je od mu karaca da ocijene ene na fotografijama po priv
laènosti. Zatim su ih zamolili da ponove zadaæu, ali ovaj put nakon to su pomirisali e
nske feromone zvane kopulini. Kopuli-ni su smanjili strogost mu karaca, pa su enama
koje im se dotad nisu sviðale dali vi e ocjene.87
Istra ivanja na Cika kom sveuèili tu pokazala su da feromon nezamjetljiva mirisa, nevjer
ojatnog naziva delta 4-16 androstadien 3-jedan, uvelike utjeèe na kori tenje glukoze
u mozgu. Nezamjetljivi steroidi poput toga mogu razlièito djelovati na mu karce i en
e. enama se temperatura mo e poveæati, a mu karci do ivljavaju pad temperature, ali ta mj
erenja ovise o opa aèu i njegovoj spolnoj aktivnosti.
Jo smo daleko od shvaæanja cjelovite prirode i opsega djelovanja feromona na mozak.
Èovjek instinktivno te i iæi linijom najmanjeg otpora, pa æe novine uvijek biti prepune
oglasa koji navode »znanstveno dokazane« koristi raznih tzv. feromonskih sprejeva i
losiona poslije brijanja. Razlièita su istra ivanja pokazala da se feromoni mogu si
ntetizirati, kao i da ti umjetni feromoni mogu jako utjecati na pona anje. U jedno
m amerièkom istra ivanju znanstvenici su sedamnaestorici mladiæa dali losion poslije b
rijanja koji je, mimo njihova znanja, sadr avao laboratorijski proizveden feromon.
Èetrdeset jedan posto ispi-
259
tanika izjavio je da se njihova seksualna aktivnost osjetno poveæala.88 Ne i odolj
eti pomisli da æe znanstvenik koji naposljetku patentira sna an, ali pasan feromonsk
i miris otkriti da sjedi na rudniku zlata. Ali, kao stoje bi æaj i sa subliminalni
m ogla avanjem, svako sredstvo koje nekome ornog da mijenja tuðe pona anje bez njihova
pristanka, posebice u podruèju s alnih odnosa, iznimno je dvojbeno.
Poput feromona koji vode k njoj, i sama ljubav mo e biti opasna stvar ci, pjesnici
i glazbenici davno su povezali obilje ja ljubavi s ovisno æu o d ma, a èini se da u tom
e ima mnogo znanstvene istine. Larry Young sa sve ta Emory u Atlanti, u SAD-u, pr
ouèavao je spolno pona anje glodavaca i povezanu aktivnost u mo danom podruèju zvanom ve
ntralni pallidum.8" dum uvelike sudjeluje u mehanizmima nagrada i ovisnosti. You
ng je pred tezu prema kojoj mo dani sustavi nagrade i ugode postoje ponajprije ka
zajamèili zainteresiranost za seks, a time i razmno avanje.
Prerijska voluharica, plaha ivotinjica prekrivena sivim krznom, donekk na poljsko
m mi u, pokazala se osobito zanimljivom znanstvenicima koji uju spolno pona anje. Raz
log tome je njezina monogamnost. Voluhar partnerom ostaju do ivotno, a, prilièno dra e
sno, ugine li partner prije najèe æe ostaju u celibatu. Mu jaci usto aktivno brinu o mla
dima. Istra n su pokazala kako ta obiteljski usmjerena biæa imaju povi ene razine odre
di receptora u ventralnom pallidumu. U istra ivanju na sveuèili tu Emory u r ve, u nor
malnim uvjetima promiskuitetne ivotinje, unijeti su relevantni prerijske voluhari
ce. Mi evi su se poèeli pona ati poput prerijskih voluh; - skrasili bi se i ostajali s
jednim partnerom. Istra ivanja na planinskoj vol rici, jo jednoj promiskuitetnoj iv
otinji, pokazala su da ima mnogo ni i nu spomenutoga receptora u ventralnom pallid
umu.
Ti radovi ne dokazuju daje monogamija genski predodreðena, ali sval upuæuju na odreðen
utjecaj. Mo da monogamna biæa dobivaju dovoljno z voljstva iz ivota s jednim partner
om, a promiskuitetnije vrste moraju u nove avanture kako bi iz svojeg siroma nijeg
ventralnog palliduma izvukli razinu zadovoljstva. To se podruèje aktivira i kad o
visni glodavci dobiju c droge te èak i kad uðu u podruèja kaveza povezana s uzimanjem
droge. ( opis na ono to smo u prija njem poglavlju nauèili o ekstroverziji i tra enjt b
uðenja podsjeæa utoliko to se èini da su mozgovi osoba s tim osobinama nièno »nenagraðeni«
n aktivnosti, pa moraju stalno tra iti sve jaèe po aje. Promiskuitet kod ljudi mogao
bi biti podvrsta tog pona anja.
Prilièno oèekivano, to je podruèje istra ivanja trpjelo zbog manjka no Znanstvenici su t
e ko uvjeravali financijere da se odreknu novca kako bi
260
i.
Zaljubljeni um
gli skanirati mozgove parova u sno aju i mrkaèa kokaina. Tako je oduvijek. VVilhelm R
eich, omiljeni Freudov student i svojedobno luèono a u podruèju seksualnog pona anja, uz
mnogo je galame praktièno izbaèen iz akademske zajednice kadje otkriveno da istra iva
nja obavlja dok mu ispitanici imaju sno aj. Valja takoðer istaknuti da se istra ivanja
seksualnosti u tolikoj mjeri izvode na glodavcima i majmunima zato stoje te ko naæi
dragovoljce. Naposljetku, rijetko je koja situacija manje erotièna od sjedenja u
MR skaneru dok vas promatra skupina znanstvenika u bijelim kutama, èak i kad sjede
iza jednosmjernog stakla u susjednom uredu i promjene gledaju na monitoru oscil
oskopa.
Poveæana proizvodnja feromona mogla bi objasniti ono to psiholozi nazivaju »efekt vis
eæeg mosta«. Istra ivaèi s Vancouverskog sveuèili ta u poznatom su pokusu od dvije skupine
u karaca zatra ili da prijeðu dva razlièita mosta. Jedan je bio vrlo neupadljiv pje aèki mo
t, ni ta opasniji od raznih kamenih i eljeznih prijelaza preko Temze koje svakoga d
ana bezbri no prelaze mase ljudi. Drugi je izgledao poput specijalnog efekta iz fi
lma o Indiani Jonesu - lelu-jav viseæi most koji se njihao iznad opakog 70-metarsk
og ponora (ali, ponosno pi em, ni upola stra an poput onoga preko esto metara duboke
provalije u Ju noj Africi, prikazanog na fotografiji u umetku). Nakon to bi se domo
gli sigurnosti druge strane, mu karcima bi pri la privlaèna ena i - prilièno nepo teno, pr
mda u interesu znanosti - malo oèijukala s njima te im dala svoj telefonski broj z
ajedno s neizbje nim upitnikom koji su morali ispuniti. Mu karci koji su pre li opasan
viseæi most u svoje su odgovore unijeli vi e seksualnih sadr aja, a znatan ih je broj
poslije nazvao istra ivaèicu. Obja njenje bi glasilo da je strah (mo da olak anje od stra
ha?) pobudio mozak i tijelo, ukljuèujuæi osjeæaje zbog kojih precjenjujemo privlaènost s
uprotnog spola. A ja sam mislio da veæina ljudi na bungee skakanje odlazi radi pog
leda.
Osjeæaj zaljubljivanja
Privlaènost se mo e definirati kao oblik usredotoèene pozornosti i svrhovitog pona anja.
Privlaènost je, dakako, presudna za nastavak vrste. Zbog toga uistinu u ivamo u pog
ledu na privlaèno lice. Ra èlamba obuhvaæenih mo danih kemijskih procesa otkriva da prizor
privlaènih lica podra ava odreðena mo dana podruèja za nagradu i ugodu, toènije medijalnu
rbitofrontalnu koru. Podra- enostje najveæa kad lica gledaju izravno u nas te kad se
osmjehuju. Dakle, ma koliko neromantièno zvuèalo, èovjek je predodreðen za oèijukanje.90
ovi e, kad osjetimo da nas tko privlaèi, na se mozak fiksira na tu osobu. Ne marimo
261
za druge, a èak mo emo zanemariti izgled, posao i zdravlje. Drugim rijeè zaljubili smo
se. Ispitivanja provedena u toj fazi upuæuju na povi enu ra in mikalije feniletilamin
a (PEA), kemikalije ustrojem sliène amfetaminu. To b glo objasniti èinjenicu da neke
osobe tu fazu opisuju kao »navalu« uzbuð koja se podudara s drugim amfetaminskim simp
tomima poput ubrzanog srca, bujice misli, gubitka teka, poremeæenog spavanja i pov
eæanih zjenic pro losti su ene poku avale opona ati neke znakove privlaènosti u sklopi kid
jeg uljep avanja. U srednjovjekovnoj su Italiji kapale oèi ekstrakto rijena beladone
(velebilja), koji iri zjenice. Nije sluèajno to bella donna i lijanskome znaèi lijepa
ena. Suvremena istra ivanja pokazala su da pove zjenice ostavljaju sna an dojam na m
u karce i ene. Poka ete li nekome posve jednake slike iste osobe, osim to su na jednoj
zjenice umjetnim pi poveæane, izmijenjena æe slika najèe æe biti procijenjena kao privlaèn
ja.
Proizvodnja feniletilamina samo je jedna od promjena koje se zbivaju u gu kad sm
o zaljubljeni. Zahvaljujuæi suvremenoj tehnologiji mo emo za u zaljubljeni mozak i v
idjeti to se toèno u njemu zbiva. Andreas Bartels mir Zeki s Odjela za kognitivnu n
eurologiju na Universitvu Collegeu u Lo nu mozgove su sedamnaest ispitanika skan
irali dok su gledali u slike svoji! bavi, a zatim i dok su gledali slike prijate
lja istoga spola poput voljene oso Kad su ispitanici promatrali svoje voljene, j
avila se specifièna aktivnost u si ni otoènog re nja i dijelu prednje cingularne vijug
e - podruèjima koja rat za usredotoèavanje i blokadu ostalih podra aja. Aktivnost se j
avila i u nuci caudatusu (repatoj jezgri) i putamenu (ljusci), dijelovima mo danog
sklo] za nagradu i ugodu.
Kao to smo spomenuli, osjeæaji povezani s ljubavlju mogu djelomice kovati opsjednut
osti ili epizodi psihièke bolesti. Ljudi su tada takoðer skl< iracionalno razmi ljati
o predmetu svoje ljubavi - idealiziraju ga i pridaju kvalitete koje on mo da zapra
vo nema. Postoji zrnce istine u poredbi daje bav pomalo poput napadaja ludila. D
onatella Marazziti sa Sveuèili ta u Pisi di kako su evolucijske posljedice ljubavi t
oliko va ne da mora postojati o ðeni, davno ustrojeni biolo ki proces koji njome uprav
lja. Te ko je znati ko ozbiljno shvaæati takve i sliène izjave. Uèestalost darvinovskih
tvrdnji tog poveæava se, èini se, s poveæanjem broja onih koji poku avaju unovèiti svoj ðen
e znanosti. Usput jo ugro avaju rad ostalih znanstvenika, jer njihove rodostojne sp
oznaje mo da neæe biti shvaæene ozbiljno. Ali dr. Marazziti n di daje uspjela naæi dvade
set ispitanika koji su se zaljubili tijekom est mje uoèi istra ivanja ( to u Toskani mo d
a nije prete ko) te da ih je uspored dvadeset pacijenata s OKP-om koji nisu uzimal
i lijekove, uz dvadeset nori
262
Zaljubljeni um
nih, kontrolnih ispitanika. Mjerila je razinu bjelanèevine odgovorne za prijenos s
erotonina u krvnim stanicama. Njezini nalazi pokazuju da su ispitanici u ranoj r
omantiènoj fazi ljubavne veze osobama s OKP-om bili slièni po tome to im je mo dana raz
ina serotonina vjerojatno bila sni ena. Nakon to prvotni napad zaljubljenosti posli
je dvanaest do osamnaest mjeseci izblijedi, razina serotonina se, pi e dr. Marazzi
ti, normalizira. Profesorica Sylvia Finzi sa Sveuèili ta u Paviji, pretpostavljam je
dna od njezinih suparnica, lukavo je primijetila kako je simptome zaljubljenosti
»bilo obièno lako uoèiti«, te da: »Svoðenje ljubavi na molekularnu igru poni ava ljubav...
jedan neurotransmiter nikad neæe moæi dr ati ljubav u kavezu.«
U preozbiljnom shvaæanju takvih istra ivanja le e brojne zamke. Najprije, svi su zalju
bljeni ispitanici bile ene - to se dogaða s mu karcima? Drugo, kako definirati »zaljublj
enost«? Treæe, je li skupina od dvadeset osoba dovoljna za statistièku znaèajnost? I, meðu
ostalim prigovorima, odra ava li mjerenje razine povezanog kemijskog prijenosnika
stvarna zbivanja u mozgu? Ne navodim ove primjedbe zato to ne odobravam rad dr.
Marazitti ili zato to ga elim na bilo koji naèin obezvrijediti, ali izvje æa o takvim ps
iholo kim pojavama obièno dobivaju golemu pozornost u tisku, a katkad stvaraju pogre n
u predod bu o va nosti doista pouzdanih uvida u funkcioniranje mozga.
Ma koliko sna no osjeæali prvu bujicu privlaèenja, vjerojatno ne trebamo znanstvenike
da nam ka u da to stanje ne traje vjeèno. To, ipak, nije sprijeèilo Cindy Hazan sa sve
uèili ta Cornell koja je naveliko pisala o privr enosti.92 Jedno dugotrajno istra ivanje
na pet tisuæa ispitanika iz trideset sedam razlièitih kultura, pokazalo je da privl
aènost traje izmeðu osamnaest mjeseci i tri godine. Autorica iznosi tezu daje dijete
nekog para nakon navr ene èetvrte godine biolo ki dovoljno sigurno da se par mo e rasta
ti i krenuti dalje. Prema toj teoriji, ljudi su serijski monogamisti. Kao stoje
Sunday Times - uvijek ivo eljan izvje æivanja o intelektualno izazovnim znanstvenim te
mama - u kolovozu 1999. istaknuo:
Nalazi Cindy Hazan nude znanstveno obja njenje za mnoge slavne prekide, ukljuèujuæi ra
stavu princa Charlesa i princeze Diane, èija je zaljubljenost prestala nedugo posl
ije roðenja njihova drugog sina. Druga slavna osoba koja navodno dokazuje teorije
dr. Hazan je golfer Nick Faldo, 42-go-di njak, koji je Brennu Cepelak, 24-godi njaki
nju, napustio toèno trideset mjeseci nakon poèetka njihove preljubnièke avanture. Gwyn
eth Paltrow, nedavna dobitnica Oscara za ulogu u romantiènoj komediji Zaljubljeni
Shakespeare, za svoju je propalu trogodi nju vezu s glum-
263
cem Bradom Pittom rekla: »Bila sam sigurna da je Brad bio ljubav moga ivota, a onda
je taj osjeæaj jednoga dana iznenada nestao. Ni ta se nije zbilo, ali uvukla se sum
nja.«
Kako sam shvatio, dr. Hazan je odgovornost za ono stoje Elvis Preslev opi; kao »on
aj osjeæaj ljubavi« pripisala dopaminu, feniletilaminu i oksitocinu. li ih ona kod s
vojih ispitanika doista mjerila, meni iz onoga stoje objavila je bilo ni pribli no
jasno. Navodno je kategorièki ustvrdila: »Kao to pijar postane imun na èa u alkoholnog p
iæa, uèinak tih kemikalija slabi, pa se lji unutar dvije godine vraæaju u razmjerno op
u teno stanje uma.«
I prema Helen Fisher sa sveuèili ta Rutgers, koja je barem rabila fMR, zine dopamina
i feniletilamina vrhunac dose u tijekom ranijih faza ljubav Nije jasno za to razine
tih kemijskih spojeva opadaju poslije tog razdoblja, mo da mozak razvije svojevrs
nu »toleranciju« na vlastite »droge«, pa ih naj sljetku prestaje izluèivati u vi im razinam
od normalnih. To bi moglo objas ti za to neke osobe, osjeæajuæi daje, rijeèima stare pj
esme, »uzbuðenje nes lo«, stalno kreæu u nove potrage za ljubavnim vezama. Vjeruju, pogr
e no, æe jednoga dana naæi partnera koji æe ih stalno podra ivati, tj. ideal koji æe zajamè
trajnu opskrbu feniletilaminom.
Proizvoðaèi èokolade prepoznali su vrijednost publiciteta oko istra ivai neurotransmiter
a povezanih s ljubavlju. Cokoladaje izvanredno slo ena sm sa raznih kemijskih spoj
eva, ukljuèujuæi male kolièine feniletilamina. »Zdr; stvene koristi« konzumacije proizvoda
od biljke Theobroma cacao (u prijevoi »hrana bogova«) oslanjaju se na podatak da èoko
lada, osobito bogata, tam èokolada, sadr i katehine, spojeve koji mogu pru iti za titu o
d bolesti srca, i ka i mnogih drugih oboljenja.
Proizvoðaèi èokolade i oni koje ovise o toj industriji vrlo æe spremno isi knuti da èokola
da poveæava apetit, ali ne izaziva porast te ine - premda ja i shvaæam kako to funkcio
nira - te da eæer u èokoladi ima smirujuæe djelovar i smanjuje stres. Prilièno se èesto na
odi i da èokolada ima analgetièka svojst - ali ja æu ipak nastaviti uzimati paracetamo
l. Ima nekih dokaza da èokola« izaziva poveæanje razine serotonina i endorfina u mozgu
. Za mene, meðutii kao i za niz drugih mojih poznanika, kofein, feniletilamin i te
obromin u è koladi podosta èesto znaèe napadaj migrene. To je vjerojatno posljedica os
i baðanja neurotransmitera noradrenalina, koji mijenja mo dani krvni opto Dakle, reèen
ica »ne veèeras, draga, boli me glava«, mogla bi biti mnogo pi kladnija i bli a istini o
d fraze »cokoladaje hrana ljubavi«.
264
Zaljubljeni um
Naglasite pozitivno
Konaèna faza ljubavi jest privr enost. Tvrdi se da kad razina feniletilamina opadne,
ljudima preostaje privr enost. Njezina je evolucijska svrha, èini se, jasna, jer dj
eca toliko dugo ovise o svojim roditeljima. Privr enost se povezuje s povi enom razi
nom oksitocina i vazopresina u mozgu, spojeva koji potièu povezivanje dvoje ljudi
i smanjuju agresivnost. Povezivanje je na djelu meðu roditeljima, ali takoðer èini i s
na nu psiholo ku silu izmeðu njih i njihova potomka. Oksitocin usto potièe kontrakcije g
latkih mi iæa (mi iæa nad kojima nemamo svjestan nadzor) i poveæava ivèanu osjetljivost. N
ova prisutnost stoga poveæava seksualnu ugodu, pa ne iznenaðuje to i kod mu karaca i ko
d ena razine tog spoja dramatièno rastu od prvoga poljupca do ma enja poslije sno aja.
Nastavlja djelovati tijekom reproduktivnog ciklusa. Sna no utjeèe na kontrakcije mat
ernice, a tijekom trudnoæe i poroda, kad su razine oksitocina najvi e, od presudne j
e va nosti za roðenje djeteta. Buduæi daje nu an za kontrakciju mlijeènih kanaliæa u dojkam
, omoguæuje dojenje. Pouzdana istra ivanja pokazuju da zaustavljanje proizvodnje oks
itocina u takora sprjeèava povezivanje majke i mladunaca.
Smanjene razine oksitocina mogle bi biti jedan od ote anog povezivanja majke i nov
oroðenèeta. To bi èak mogao biti razlogom za to majke koje su imale ote an poroðaj zbog sla
ih kontrakcija, kao i one koje ne rode uobièajeno (nego su poroðene carskim rezom),
katkad osjeæaju èuvstveni odmak od djeteta. Ne znam, meðutim, ni za jedan dobar rad ko
ji to dokazuje, a zasigurno postoje i mnogi drugi èimbenici koji slabe vezu izmeðu m
ajke i djeteta poslije te kog poroðaja. Istra ivanje na Washingtonskom sveuèili tu pokazal
o je da sam èin poroðaja normalno pobuðuje odreðen neuronski put. Majke kirur ki roðenih mi
a znaèajno su se manje majèinski pona ale prema njima. Ali ako su tijekom operacije do
bile injekciju noradrenalina, njihove su se vje tine ot-hranjivanja pobolj ale.
Hormon oksitocin sudjeluje, èini se, i u sjeæanjima koja stvaramo kao pomoæ za socijal
ne interakcije. Jennifer Ferguson sa sveuèili ta Emorv brzo je postala poznata u tom
podruèju. U nizu zanimljivih pokusa ona i njezini kolege pokazali su da mi evi uzgo
jeni bez oksitocinskog gena ne stvaraju socijalna sjeæanja. Ti su mu jaci, zajedno s
drugim, normalnim mi evima, iznova upoznava-ni sa enkom koja nije mogla zaèeti. Norm
alni su se mi evi nakon ponovljenih sparivanja sve kraæe zanimali za enku. Zanimanje
mi eva bez oksitocina bilo je, meðutim, jednako bez obzira na broj upoznavanja. Ali
unatoè manjku socijalnih vje tina, modificirani su se mi evi savr eno dobro mogli sjetit
i ostalih
265
stvari, primjerice puta kroz labirint, polo aja hrane po mirisu te su mogli æi - paz
ite sad - èokoladu. Dokazi pokazuju da oksitocin poma e mozgi »zapamti« socijalno va ne in
formacije te upuæuju na kljuènu ulogu amig< u tom procesu.94
Oksitocin najvjerojatnije sudjeluje i u odr avanju osjeæaja ugode i dobre u bliskim
vezama. Dr. Rebecca Turner s Kalifornijskog sveuèili ta u San F ciscu provjerilaje p
retpostavku da se oksitocin oslobaða kao odgovor na sna emocionalna stanja.95 Od d
vadeset est ena u dobi izmeðu dvadeset tri i tr set pet godina (koje nisu bile u lak
taciji) tra ila je da se sjete pro log dogai koji im je izazvao pozitivan osjeæaj za n
eku osobu, primjerice ljubavnu vez zaludenost, te dogaðaja kojije izazvao negativa
n osjeæaj, primjerice raskida, ko ugoda potaknuta masa om mo e promijeniti kolièinu izluèe
nog oksitoc ispitanice su dobile petnaestominutnu vedsku masa u vrata i ramena. Uze
krvi uzela im se prije, tijekom i poslije odreðenih dijelova pokusa i mjeren razi
na oksitocina. Ne iznenaðuje me to rezultati nisu pokazali previ e -rojatno je da su
takva mjerenja oksitocina vrlo grub odraz zbivanja u mo; Svejedno, opu tajuæa masa a b
ila je povezana s poveæanjem razine oksitoc a negativna èuvstva iz pro losti uzrokoval
a su blag pad. Pozitivna èuvstva i imala vidljiv uèinak. Postojale su izrazite razli
ke medu ispitanicama. Neke ne koje su pokazale znatna kolebanja bile su u stabil
nijim vezama.
Sudeæi prema dokazima, aktivnost u mu kom mozgu jednako je va na za zvoj povezanosti i
privr enosti. Kod mu jaka prerijskih voluharica i hrèaka su se partnerice upravo okot
ile, izmjerene su povi ene razine vazopresina i tidiuretièkog hormona), pa su na sva
ku prijetnju prema mladima reagirali govarajuæe visokim razinama agresivnosti. Ali
osim to poveæava agresivr prema okolini, vazopresin potièe povezivanje oca i mladuna
ca. Hrèci, koji in ne slove kao bri ni oèevi, provodili su vi e vremena uz svoje mladunèe
nal to im je ubrizgan vazopresin. Istra ivanje na Massachusettskom sveuèili t Amherstu
pokazalo je da meðudjelovanje vazopresina i testosterona jamèi æe mu jaci voluharice ost
ati agresivni prema okolini, ali dobrohotni i bri prema vlastitim potomcima. Kod
mu karaca, testosteron i hormoni poput sitocina ili vazopresina imaju suprotne uèin
ke. Prièa ka e ( to sam stariji, i nje u nju vjerujem) da se kod veæine mu karaca proizvod
nja testosterona s bi smanjuje i zato oksitocin i vazopresin mogu postati domina
ntne kemika u mu kome mozgu. Neki su bihevioristi stoga zakljuèili kako stariji mu k;
gube zanimanje za seksualnim aktivnostima s razlièitim partnericama. Ali t ma neki
m istra ivanjima, najdugovjeènije su veze one koje zadr e stupanj ra je, iracionalnije
faze. Dr. Ellen Berscheid, istaknuta profesorica psihologije
266
Zaljubljeni um
Sveuèili tu u Minnesoti, prva je uoèila »efekt ru ièaste leæe«, odnosno pojavu da zaljublje
rovi idealiziraju partnere i donose preoptimostiène procjene o njima. Smatramo, re
cimo, da su na i ljubavnici »briljantni« i »krasni«, a njihovu inteligenciju, iskrenost, v
elikodu nost i izgled precjenjujemo. Kao to smo vidjeli, pokazalo se da taj efekt s
vremenom slabi. Opæenito govoreæi, za oèekivati je da æemo partnerove vrline i mane sag
ledavati sve realistiènije kako veza odmièe, odnosno voljeti »ono to jesu«, a ne neku ide
aliziranu, ru ièastu sliku koju smo mo da stvorili u poèetnoj mahnitosti.
No istra ivanje na Newyor kom sveuèili tu u Buffalu pokazalo je kako je vjerojatnost da
parovi ostanu zajedno to veæa stoje veæi efekt ru ièaste leæe. Drugo, dugotrajnije istra iv
nje na Teksa kom svuèili tu u Austinu pratilo je 168 parova vjenèanih 1981. Opet se potv
rdilo da su najdugovjeènije bile veze parova koji su se na poèetku najvi e idealiziral
i. Dakle - pred nama je posve oèit odgovor na najslo enije pitanje ivota - za sretan
brak potrebna je doza iracionalnosti. Ali i sposobnost »nagla avanja pozitivnog i za
nemarivanja negativnog« zacijelo je velika prednost u svakome braku, kao i u, pret
postavljam, svakom suradnièkom ili prijateljskom odnosu.
Vra je la i i statistike
Ako je mozak tako fino ugoðena naprava koja bira ono stoje u skladu s na om potrebom
za opstankom i razmno avanjem, za to iznova grije imo? Kako ljudi zavr e u tetnim vezama
, s partnerom koji ih zlostavlja? Za to neki ljudi nadmoæ stjeèu prijevarama i la ima, i
kako to da ih ne mo emo uoèiti?
Iz evolucijske perspektive, pogre nim se zakljuèkom o drugoj osobi mnogo toga mo e izg
ubiti. Varalice, recimo, mogu hiniti da skupljaju hranu za skupinu, a veæi dio pot
ajice ostavljati sebi. Razviju li s vremenom strategije za uspje no prikrivanje sv
ojeg nepo tenja, te æe sposobnosti uæi u genski bazen - to æe zajamèiti da svaka skupina d
bije uvjerljivog la ca koji se pred zajednicom razmeæe praznim rijeèima, ali zapravo b
rine samo o vlastitu probitku. U dobu oskudice takvi bi ljudi bili prijetnja ops
tanku skupine.
Smatra se daje to jedan od razloga zastoje èovjekov mozak razvio poseban mehanizam
za procjenu tuðeg psihièkog stanja. Rad Joela VVinstona iz istra ivaèke skupine Raya Do
lana96 na Institutu za neurologiju pri University Colle-geu u Londonu ukazao je
na va nost gornjeg uzdu nog lijeba (sukus tempora-lis superior, STS) u sljepooènom re nju
kod stvaranja takvih procjena. STS se aktivira kad promatramo tuðe pokrete i gest
e, ali i kad gledamo slike ljudskih
267
lica i procjenjujemo njihovu pouzdanost. Mo da STS u jednakoj mjeri rabi kako bism
o dokuèili to drugi misle i to rade. Razlièita istra ivanja u koj su ispitanici skaniran
i fMR-om i PET-om dok su nastojali zakljuèiti kakv tuðe psihièko stanje, takoðer pokazuj
u »petlju« aktivnosti, koja obuhvaæa : dijalnu prefrontalnu koru, lateralnu donju èeonu
koru i temporoparijet; spoj. Oèito, razvili smo slo en mehanizam kako bismo bili sig
urni u namj svojih bli njih.
Kao to smo spomenuli, autisti ne mogu tako »èitati« ljude, a ima dokaza ji govore daje
taj vid autizma povezan s odreðenom mo danom abnormal æu. Uta Frith s Instituta za kogn
itivnu neuroznanost pri Universitv College Londonu provela je niz va nih istra ivanj
a.97 U jednome je PET-om skanir mozgove ispitanika dok su na ekranu gledali slij
ed pomiènih oblika. Dvad( torici ispitanika, od kojih su desetoro bili autisti, pr
ikazala je tri slijeda. U vome su se slijedu oblici pomicali nasumce, a u drugom
e svrhovito, loveæi »boreæi se«. U treæem su slijedu pomaci oblika bili profinjeniji, èime
e gle telje htjelo potaknuti da pri opisivanju oblicima pripi u psihièka stanja, pri
n rice laskav, varljiv, izazovan. Drugim rijeèima, u treæem su skupu pomaka i; tanic
i trebali prepoznati odreðene oblike ljudskog pona anja.
Dobiveno je nekoliko zanimljivih nalaza. Postalo je jasno da su autisti 1 mnogo
netoèniji ili nedosljedniji u radu s treæim skupom oblika. Drugo, P skanovi otkrili
su da se tijekom gledanja treæega slijeda kod obje skupine tivirala ista mre a mo dani
h podruèja. Ta mre a - sastavljena od gornjeg du nog lijeba i medijalne prefrontalne ko
re -jedno je od podruèja u kojii mozak procjenjuje tuðe namjere. Najva nije, kod autis
tiènih je ispitanika [ stojala velika aktivnost u podruèju poznatom kao ekstrastrija
tna kora, no n bila praæena aktivno æu u okolnim podruèjima kao u mozgovima neautisl nih
ispitanika. Istra ivaèi su ustvrdili kako bi nesposobnost autista da »èitaj druge mogla
potjecati iz tog uskog grla u mo danom sustavu obrade - jed dio radi dobro, ali n
e mo e komunicirati s ostatkom, poput osovine koja se ti, ali pritom ne okreæe kotaèe.
Tijekom evolucije morali smo znati na koga se mo emo osloniti. Kao to poi èuje stara
poslovica, »krv nije voda«, paje bilo vjerojatnije da æe èlanovi obitt biti pouzdaniji.
Psiholo ka istra ivanja pokazala su da smo zapravo skloniji v rovati osobama èije faci
jalna obilje ja nalikuju na ima. Na sveuèili tu McMast u Kanadi, dr. psihologije Lisa De
Bruine zatra ila je od ispitanika da odigra jednostavnu igru povjerenja tijekom ko
je neæe vidjeti partnere. Igra se sasto la od biranja izmeðu dvije moguænosti: podjele
male novèane svote izmeðu i
268
Zaljubljeni um
be i partnera ili povjeravanja partneru da po teno razdijeli mnogo veæu svotu. Drugi
m rijeèima, igra je ispitivala koliko se ljudima mo e vjerovati.
Prije svake su igre ispitanicima prikazane raèunalno izmijenjene fotografije lica
navodnih partnera. Slike su bile preinaèene tako da nalikuju licima ispitanika ili
licima nepoznatih osoba. Kad su ispitanici bili uvjereni da igraju s osobama li
ca sliènih njihovima, bili su im skloniji vjerovati. To ima odreðenog evolucijskog s
misla; bilo je vjerojatnije da su osobe koje nam slièe krvni srodnici, a stoga i d
a æe se prema nama nesebiènije pona ati. Ako je glavni evolucijski cilj preno enje vlast
itih gena na iduæi nara taj, tada pomaganje roðacima, ma koliko daleki bili, barem nek
im genima daje veæe izglede da budu dio nasljeða. Na alost, ivot u sve veæim gradovima za
htijeva od nas da vjerujemo mnogo veæem krugu ljudi od ukupnog broja krvnih srodni
ka. Jo æemo se, dakle, naèekati prije nego to nam na i mozgovi dopuste da ostvarimo savr
no skladno, suradnièko dru tvo.
La emo sami sebi
Èini se da nas je mozak, barem kadje rijeè o procjeni pona anja drugih, nesrodnih osob
a, ustrojio da budemo prilièno cinièni. Jedno vrlo zanimljivo istra ivanje na sveuèili tu
Cornell, danas poznato kao ispitivanje »Svetiji od tebe«, pokazalo je koliko toèno pro
suðujemo tuðe pona anje, a koliko lo e sami sebe.98 U jednom je pokusu od ispitanika zat
ra eno da ka u koliki bi dio svoje naknade za sudjelovanje dali u dobrotvorne svrhe.
Dio ispitanika rekao je kako bi dao polovicu honorara od pet dolara, ali u stva
rnosti su davali prosjeèno 1,80 dolara. tovi e, nakon to su se meðusobno upoznali, bili
su skloniji procijeniti da æe biti dare ljiviji od ostalih sudionika u istra ivanju. I
stra ivanjem je ukupno prikupljeno 19,89 dolara - da su ispitanici dali koliko su
obeæali, dobrotvorne bi organizacije dobile 31,72 dolara. Ispitanici su opæenito toèno
predviðali tuðu sebiènost, ali su isto tako dosljedno precjenjivali vlastiti altruiza
m. Mo da to pokazuje koliko je za skupinu va na suradnja. Na opstanak ovisi o informa
cijama koje dobivamo od drugih i to bi mogao biti razlogom za to nam je sposobnost
prepoznavanja sebiènog pona anja osjetljivija.
Potreba za pona anjem koje najvi e pridonosi opstanku skupine izgleda da je rezultir
ala razvojem mehanizama koji drugima signaliziraju kad la emo. Danas mo emo vidjeti t
o se zbiva u la ljivu mozgu. Daniel Langleben s Pen-nsvlvanijskog sveuèili ta pokazao
je da postoji obrazac poveæanog dotoka krvi u prednju cingularnu vijugu, koja se,
kao to znamo, aktivira kad se mora-
269
mo usredotoèiti na to." No va na su i druga podruèja. Skupina pod vodstvi Tatije M. C.
Lee na Teksa kom sveuèili tu u San Antoniju fMR-om skanir je ispitanike upuæene da namje
rno lo e rije e zadaæu pamæenja.100 Otkrive je slo ena petlja aktivnosti koja je obuhvaæala
dijelove prefrontalne kore i i mene re njeve. Da bi uvjerljivo lagao, mozak, èini se
, najprije mora smisliti èan odgovor, a onda ga drugim mehanizmima potisnuti. Zati
m mora proiz sti nov, pogre an odgovor i nadzirati vlastiti rad. Nije, stoga, nima
lo èudno nam je te ko dugo lagati.
La ljivce mo emo prepoznati po osmijehu. Jedan od prvih velikih neuro ga koji je pod
robno istra ivao ljudsko lice bioje poznati ekscentrik, ali iznim lijeènik Guillaume
Benjamin Duchenne. Smatram ga svojevrsnim idolom kad sam se zainteresirao za gr
oznu bolest koju je nazvao po sebi, Duchenni vu mi iænu distrofiju. Ta smrtonosna bo
lest, koja napada samo djeèake, ali prenose djevojèice, bila je jedan od prvih gensk
ih poremeæaja koje smo 19! moja znanstvena ekipa i ja poku ali otkriti u ljudskom em
briju.
Duchenne je s radom poèeo prilièno kasno, a kao netko tkoje prvi znanst ni rad objav
io tek u 32. godini (doista vrlo kasno za dana nje doba) suosjeææ s tim, kao i s èinjeni
com daje, po svemu sudeæi, bio nevjerojatno nezamjetl student medicine. Kad je iz
predgraða Boulogne do ao u Pariz, ismijavali ga zbog neprofinjena naglaska i jedva j
e spajao kraj s krajem. Otac mu je, p put ostalih mu kih predaka, bio pomorac, a z
a Duchennea koji je pari ke 1 nièke bolnice obilazio toliko èesto daje bio gotovo inve
ntar, govorili su da poput samotnog mornara. Duchennea je, meðutim, krasila najva ni
ja oso na za dobra znanstvena istra ivanja - vodio je besprijekorne bilje ke o onoi t
o bi vidio. tovi e, bioje ustrajan, paje pratio pacijente iz bolnice u bol cu kako
bi doznao u kakvu su stanju. S vremenom su njegove neurolo ke di gnostièke vje tine do l
e na dobar glas, a on se zainteresirao za bolesti mi i< To gaje dovelo do toga da
osobama oboljelima od degenerativnih bolesti p put distrofije poku a oèuvati mi iænu fun
kciju elektriènim podra ivanjem. su poku aji obuhvaæali i podra ivanje mi iæa lica. Zahvalj
pomnom voè nju bilje aka i zanimanju za fotografiju, ostavio nam je izvanredan izvo
r p dataka, nastao 1860.
Pinokijev faktor
Duchenne je naposljetku postao svjetski poznat po svim vrstama istra ivar rada moz
ga te po opisima niza va nih degenerativnih bolesti. Za nas je, med
270
Zaljubljeni um
tim, va no stoje prouèavao izraze lica tijekom osjeæanja èuvstava i bilje io ih u svoj fot
oatlas. Ta knjiga i danas slovi kao golem doprinos medicinskoj fotografiji. Char
les Darwin ilustrirao je svoju knjigu Izra avanje èuvstava kod èovjeka i ivotinja nizom
njegovih fotografija. Zahvaljujuæi Duchennovu pionirskom radu, danas znamo da za
iskreni osmijeh rabimo èetiri glavna facijalna mi iæa, a za prijetvorni, »socijalni«, samo
dva.
Prednosti tehnologije skaniranja mozga omoguæile su nam da potvrdimo mehanizam hin
jenog, dru tvenog osmijeha. Osmijeh koji stavim na lice tijekom zabave (grimasicus
ginitonicus) potjeèe iz lijevog mozga. On komunicira s desnim mo danim deblom, odno
sno alje naredbu desnim donjim facijalnim mi iæima da reagiraju. Naredba uljevitim tij
elom istodobno odlazi i u desnu polutku koja, pak, izaziva kontrakciju lijevih d
onjih facijalnih mi iæa. S druge strane, nevoljni osmijeh, koji izra ava istinska èuvstv
a, otkrivaju kontrakcije mi iæa oko oèiju.
Znaèi, tumaèenjem obiènog osmijeha mo emo doznati mnogo o tuðim namjerama. Ali izrazi lica
nisu jedini naèin prepoznavanja la ljivaca. Dok izvode svoju vra ju vje tinu, lasci ust
o èe æe dodiruju nos. Smatra se daje Pinoki-jev efekt uzrokovan poveæanim protokom krvi
zbog kojeg erektilno tkivo u nosu otekne, pa se dlaèice u nosnicama usprave.
Dr. Richard VViseman sa Sveuèili ta u Hertfordshireu proveo je neka od kljuènih istra iv
anja laganja te pokazao da se istinska èuvstva na licu odra avaju u kratkotrajnim »mik
roekspresijama«, ne duljim od èetvrtine sekunde. Buduæi daje radni vijek zapoèeo kao mag
ièar i èlan britanske udruge magièara Magièni krug, za VVisemana se zasigurno mo e reæi kak
zna podosta o obmanjivanju. Naèinio je popis nekih od najoèitijih pokazatelja lagan
ja. Nedavno smo dugo razgovarali pred televizijskim kamerama. Iznio sam mu dva o
pisa svojih dviju uzastopnih veèeri. Jedan je bio posve istinit, a drugi izmi ljotin
a. Nikako nije mogao unaprijed znati koji je opis bio vjerodostojan. Naime, mora
m na alost priznati, mrzim gubiti, èak i u Scrabbleu, pa me djeca danas u ivaju posram
ljivati preprièavanjem kako sam ih varao od este godine. Jedne sam veèeri, isprièao sam
dr. VVisemanu, odr ao predavanje, primio zlatno odlikovanje, javno kritizirao vla
dinog du nosnika i poslije veèerao s pripadnicima medicinskog establi menta. Zatim sam
mu preprièao kako sam iduæe veèeri malo zakasnio na veèeru u Parlamentu, gdje sam poslu a
o govor poznatog nogometnog trenera o tome kako je njegova momèad zaslu eno osvojila
englesko prvenstvo. tovi e, dodao sam, taj se grozan kot usudio sugerirati kako je
klub za koji ja navijam »smeæe«.
271
Televizijski producent i njegova ekipa koji su snimali tu hrpu bedastoc stra ili s
u se jer su pomislili da su protratili dan snimanja. Bilo je nemc mislili su, da
æe Richard VViseman razmrsiti moje priæe, jer sam zvuèa uvjerljivo. Ali dr. VVisemanu
ne treba detektor la i - doista, istièe da su 1 risni. Povrh toga, nema pojma o nog
ometu, ali to nije bilo va no. On io nesvjesne znakove koji otkrivaju da ne govorim
o istinu, primjerice pomicanje glave dok govorimo, mnogo dodirivanja lica, previ e
(ili pn gledanja u oèi, znojenje i pro irene zjenice, prisjeæanje previ e ili prema jed
inosti, davanje nesuvislih odgovora na pitanja te duge stanke ili njilv stanak p
rije odgovaranja. Èesti »hmovi« i »ahovi« takoðer nas odaju. K temelju tih znakova, zajedno
s obilje jima glasa, stvori cjelovitu sliku, manje nepogre iv, stoje potvrdio otkriv i
kojaje od mojih prièa bila izn na. Istra ivanja dr. Wisemana pokazuju da slu atelji m
ogu èak i zavezani ju s velikom toèno æu prepoznati la ljivce - jer im se mijenja glas. Na
te njegovih studija izraðen je softverski paket Verdicator, koji znakove lagan; i
u ljudskom glasu. To, zajedno s njegovim spoznajama o pona anju la ca, znaèi da dr.
VViseman nije osoba koju biste htjeli susresti ako su vas i uhitili zbog pljaèke b
anke.
Drugo je veliko ime u istra ivanju laganja Paul Ekman s Kalifornijskog èili ta. Ekman
je izradio bazu podataka s tri tisuæe univerzalnih ljudskih i lica. Meðu njima su od
reðene kombinacije ili »akcijske jedinice« koje ra samo kad la emo. Ekmanov »sustav kodira
nja facijalnih akcija« danas k< raznolike skupine, od FBI-ja do holivudskih studij
a animacije. Tvrdi kake ko ima poseban skup »odajuæih« facijalnih znakova ili pokera kim
rjeèni teli. Kad je, primjerice, gða Thatcher javno opovrgnula daje naredila po nje
argentinskog broda General Belgrano, njezini su kapci nakratko brzo z; tali. Ka
d je Kim Philbv zanijekao daje bio »treæi èovjek« koji je Burgessu Leanu dojavio daje nj
ihov paravan dvostrukih agenata razotkriven, desr je unutarnji dio kapka na brzi
nu nesvjesno zatitrao.
Oni koji se bave znano æu o laganju temeljitoj su ra èlambi, nimalo izr ðujuæe, podvrgnuli
televizijske snimke biv eg amerièkog predsjednika Clintona. Alan R. Hirsch iz Zavod
a za istra ivanje terapije njuha i oku; pazio je niz promjena u Clintonovu govoru
tijela kad je javno porekao sj odnos s Monicom Lewinsky. Usporedio je taj Clinto
nov intervju s onim k dao nakon predsjednièke zakletve. Tijekom intervjua o Monici
Levvinsk Clinton je 2,5 puta èe æe rukom dodirivao lice, a 3,5 puta vi e je pio vodu ta
o slinu. Kolièina zamuckivanja poveæala se èetrnaest puta, a ostale pogi u govoru seda
mnaest puta. Premda sve to zvuèi dojmljivo, ra èlamba pa
272
Zaljubljeni um
metodolo kih problema. Bez obzira na to koliko istra ivaèi bili pomni u radu, velika j
e razlika izmeðu intervjua u iznimno povoljnim uvjetima poput predsjednièke inaugura
cije i onoga kad se osoba u polo aju poput Clintonova naðe oèi u oèi s iznimno neprijate
ljski nastrojenim ispitivaèem, u situaciji koja je prijeteæa za njezin javni polo aj i
privatan ivot.
Ali ako se s tom èudesnom opremom za procjenu psihièkih stanja drugih raðamo, a laganj
e ima bjelodane znakove, kako la ljivci prolaze neopa eno? Mo da bi zapravo bilo zanim
ljivije preoblikovati pitanje i upitati za to prolaze neopa eno? Ima li neke evoluci
jske koristi u neprepoznavanju la i?
Valja napomenuti da, poput mojih kamermana, ljudi nisu ba dobri u prepoznavanju u
vje banih la ljivaca, ponajprije onih koji to znaju prikriti. Jedna tehnologija za p
obolj anje sposobnosti prosjeène osobe da primijeti prijevaru temelji se na usporava
nju i zamrzavanju videozapisa. Kad je dr. VViseman u svojim istra ivanjima usporio
snimke na jedan okvir u sekundi, dvije treæine od 120 ispitanika moglo je uoèiti la l
jivce, to nam govori da svi vjerojatno znamo »trik«, samo ga nismo u stanju preèesto is
koristiti u svakida njem ivotu. Druga su istra ivanja pokazala da obièni ljudi samo nez
natno lo ije prepoznaju la ce od uvje banih profesionalaca, primjerice policajaca i ps
ihijatara. Za to nismo bolji u tome?
Jedan od oèitih odgovora je sljedeæi. Kao to smo razvili slo enu mo danu tehnologiju za p
repoznavanje i signaliziranje la i, tako su i la ljivci oti li korak dalje, odnosno ra
zvili su vlastite slo ene mehanizme izbjegavanja prepoznavanja. A kad ste la ac, naj
ubojitije oru je koje mo ete imati jest sposobnost da u istinitost svojih rijeèi uvjer
ite i samoga sebe.
Jedno od obja njenja moglo bi biti i da razotkrivanje varalica mo e imati te e posljed
ice po opstanak skupine od njihova varanja. Vratimo se maloprije spomenutom »la ljiv
om lovcu«. Mo da je zajednici radi njezina opstanka bilo korisnije imati nekoga tko
ne to pridonosi skupini, nego ga izbaciti i time si uskratiti bilo kakav doprinos
tog pojedinca. Sad shvaæamo kako optu be za la ili socijalno tetno pona anje mogu imati
velike negativne posljedice za svako dru tvo. One ne rezultiraju pukim izbacivanje
m pojedinca ili grupe, nego izazivaju ire raskole i borbe klika meðu preostalim èlano
vima. Takva teta mo e ugroziti izglede za opstanak neke ljudske zajednice, osobito
u surovim uvjetima.
Ne moramo se osvrtati u na u davnu pro lost u savanama kako bismo vidjeli da su la i -
ili, bolje reèeno, sposobnost da nas u njima ne uhvate - kljuène za skladne ljudske
veze. Uzmimo, primjerice, enu koja pita supruga sviða li mu se njezina nova frizur
a. Mo da mu se zapravo ne sviða ili barem ne u tom trenutku, no svejedno æe reæi »da, drag
a, lijepa je«, jer zna daje to bolje za eni-
273
no samopo tovanje i nastavak funkcioniranja njihova braka. Takoðer, po i to stoje su
pruga sposobna povjerovati u ono to najvi e eli èuti, umjes poku a izvuæi nelaskavu istin
.
Slièno tome, kad otac prvi put ugleda svoje novoroðeno dijete, njegova i svi uokolo
gotovo æe sigurno izrecitirati popis zami ljenih sliènosti, prir ce »ima tvoje oèi« ili »im
voju bradu«. Istra ivanja su, meðutim, pokaza se na licima novoroðenèadi mo e prepoznati vr
o malo obilje ja rodite! lica. Ali u interesu je obitelji da otac vjeruje kako je
dijete njegovo jer toj da æe ostati skrbiti za njega. Ni majka ni otac ne vjeruju
daje rijeè o lag ali kad oèevi ne bi posjedovali tu sposobnost zanemarivanja oèite nei
stin cijalne bi posljedice bile katastrofalne. U mnogobrojnim socijalnim situ; m
a »dobronamjerne« la i prolaze nezapa eno, jednostavno zato to bi nji prepoznavanje vi e
ilo nego koristilo. Znaèi li to da u osnovi ne razli mo dobro i lo e? Ni najmanje - t
o æu upravo i objasniti.
Moralni um
Vidjeli smo da su na i mozgovi morali razviti slo enu tehnologiju za prepozi nje i p
rosuðivanje tuðeg pona anja kako bismo mogli ivjeti u zajednici. \ li smo, takoðer, iznov
a i iznova, daje pokretaèka sila mnogih mo danih tv zapravo stara evolucijska potreb
a za razmno avanjem i opstankom. Ali è( je sposoban za mnogo vi e od ispunjavanja jedn
ostavnih potreba poput ht krova nad glavom i seksa. Za razliku od veæine ivotinja,
barem prema on to o njima znamo, ne sputavaju nas trenutaène potrebe koje nam nameæt
goni i sredina u kojoj se zateknemo. Funkcije poput svijesti o sebi i jezika su
nam sposobnost da se oslobodimo okova sada njosti - da razmi ljamc straktno, planira
mo, zami ljamo kako da si pobolj amo ivot, da prenosin jedni drugima, da stvaramo umj
etnost i da nam na um padaju zamisli.
Glavno podruèje u kojem sudjeluju te najveæim dijelom jedinstvene Iju sposobnosti je
st razvoj stavova, poput moralnosti, pomirljivosti i samilosti, tovo sam siguran
daje na nekoj temeljnoj razini moral najvjerojatnije prec tak iz na e evolucije.
Kako bi funkcionirala sigurno, skupina treba pravi kaznama prisiljava èlanove da i
h po tuju. Zapovijedi poput »ne ubij« i »ne u di« prisutne su u gotovo svakom obliku ljuds
kog dru tva - vjerojatno zat< bi unutargrupne kraðe i ubojstva bile opasne za opstan
ak grupe. Nagla a pojam unutargrupne, jer ista pravila ne moraju va iti u drugim zaj
ednic; ili nacijama. Unatoè Dekalogu, drevni se Izraeliti nisu uzdigli iznad ubij;
274
Zaljubljeni um
Kanaanaca ili kraðe njihove stoke, premda je njihovo pona anje prema nepoznatima, st
rancima, zarobljenicima i robovima moralno bilo mnogo naprednije naspram onoga k
ako su susjedni narodi postupali s ostalima.
Kao to sam spomenuo, kr itelji pravila nagraðeni su socijalnim iskljuèenjem. Kazna je i
sta neovisno o tome propisuje li pravilo primjerenu ko ulju za zabavu ili zabranju
je èavrljanje s tuðim suprugama. Pravila rabimo kako bismo osigurali uèinkovit »rad« skupi
na. Èini se kako taj nagon za suradnjom ima neurolo ki temelj. James K. Rilling sa s
veuèili ta Emory u Atlanti od dragovoljaca je tra io da odigraju igru Zatvorenihova di
lema, u kojoj igraèi moraju odluèiti kad æe vjerovati jedan drugome. Skaniranje MR-om
dok su ispitanici suraðivali otkriloje specifièan obrazac mo dane aktivnosti u podruèjim
a povezanima s ugodom i nagradama, poput nucleusa caudatusa i nucleusa accumbens
a. Drugim rijeèima, èini se da smo predodreðeni za stjecanje ugode iz suradnje.
Ali èovjekov moral prote e se mnogo dalje od obiènih potreba za opstankom skupine. Sto
je, recimo, s naèelom prema kojem svoje sjedalo u punom autobusu moramo prepustiti
starijima? Iz evolucijske perspektive, naoko nema koristi u pomaganju starijima
. Slabi su, ne mogu loviti, raðati djecu ili nas tititi od grabe ljivaca. Tro e resurse
. Pa ipak im iskazujemo samilost i po tovanje. Arheolo ki nalazi govore da su prije èe
trdeset tisuæa godina na i paleoli-tièki preci - èija je borba za opstanak bila mnogo op
asnija od na e - skrbili o starijima i nemoænima.
Od kakve bi koristi mogla biti pomirljivost, recimo? Strogo deterministièki, evolu
cionistièki pogled nameæe da moramo ka njavati ljude koji kr e pravila kako bismo ih spr
ijeèili da to ponove ili druge da poku aju isto. Kako smo onda razvili norme koje na
s potièu da opra tamo, da okreæemo drugi obraz?
Prema antropolo kom gledi tu, jedan bi odgovor mogao glasiti da se te vrijednosti ja
vljaju tek s poveæanjem slo enosti dru tva. U jednostavnim je dru tvima specijaliziranos
t uloga razmjerno mala. Mu karci love, ubijaju, izraðuju oruða i grade zaklone. ene raðaj
u, podi u djecu i pripremaju hranu. Ali s poveæanjem skupine, poveæava se specijalizir
anost. Kad su skupine veæe, u naselje mo e pristizati vi e hrane, pa se stvara vi ak koj
im se mo e nagraðivati one koji nisu sudjelovali u samom lovu. Ti se pojedinci zatim
mogu specijalizirati za druge zadaæe koje potpoma u opstanak skupine, poput izrade
oruða ili lonèarstva. Kako vrijeme prolazi, specijaliziranost se razvija, pa ljudi s
tjeèu vje tine koje nisu izravno povezane s lovom i ubijanjem neprijatelja. Stale i po
put ratara, pekara, pisara i graditelja postaju dio zajednice - svi nekako prido
nose skupini i dobivaju ne to zauzvrat. Veæa specijaliziranost znaèi veæi vi ak,
275
veæi vi ak znaèi lak e pre ivljavanje - a to, pak, znaèi da si mo emo priu l; milost prema
jima i nemoænima.
Ne sla u se svi s tim pogledom na razvoj morala. Poznato je, recimo, t moguænost stv
aranja proizvodnih vi kova, primjerice poljoprivredom, bik kretaè dru tvenih podjela,
a ne dru tvenog sklada. Pojedinac koji raspo vi kom mo e platiti drugima da obavljaju
zadaæe za njega. Takoðer mo e æi imovinu, poput veæih kuæa, odjeæe, lonèarije i nakita, koj
gla ava s nadmoæ. Tu vidimo zaèetak klasnog sustava, raslojenog prema moæima i gatstvu -
potpune suprotnosti milosrdnom dru tvu.
Sljedeæi bi primjeri mogli biti zanimljivi.
v S mosta gledate eljeznièku prugu. Vidite eljeznièki vagon izvan nadzora koji juri pr
ema skretnici. U ruci dr ite polugu kojom mo ete odrediti kojim æe smjerom vagon poæi ka
d doðe do skretnice. Pomaknete li polugu naprijed, vagon æe ubiti jednu osobu. Pomak
nete li je unatrag, ubit æe petero ljudi. U kojem æete smjeru pomaknuti polugu?
: Sad stojite na drugom mostu. Jedini naèin kojim ovaj put mo ete sprije-' èit
i da vagon ubije petero ljudi jest da osobu koja stoji pokraj vas na mo- .:
stu gurnete tako da padne vagonu na put. Hoæete li to uèiniti?
Jeste li odgovorili »naprijed« u prvom primjeru i »ne« u drugom? Ako jeste morate se bri
nuti govori li to ne to lo e o va em moralu. Veæina bi tako o( vorila na oba hipotetska
pitanja.
Ali dok ste smi ljali odgovore, vjerojatno ste rabili dva sustava va e mo ne »moralne
mre e«. Joshua D. Greene iz Centra za prouèavanje uma, moz pona anja sveuèili ta Princeton
riskrbio sije velik publicitet u popularnii skovinama s istra ivanjem u kojima je
dragovoljcima zadao ezdeset dvoj snimao njihove mozgove fMR-om dok su razmatrali
ponuðene moguænosi Moj drugi primjer sna no je èuvstveno obojen, jer tra i od nas da zamis
li kako guramo drugu osobu u smrt, bez obzira na raèunicu. Ostale dileme le su pop
ut prvog primjera ili uopæe nisu sadr avale moralnu komponei Greene je otkrio daje t
ijekom razmi ljanja o dilemama »emocionalnog ti aktivnost bila uvelike poveæana u trim
a mo danim podruèjima povezani s obradom èuvstava - srednjoj èeonoj vijuzi, stra njem dije
lu cingularne \ ge i gornjem uzdu nom lijebu. Potonje se podruèje smatra sredi tem na »me
ntalizacijskih« sposobnosti, odnosno vje tina kojima procjenjujemo u
276
Zaljubljeni um
psihièko stanje. Mo dani skanovi psihopata èesto pokazuju sni enu aktivnost u tom podruèju
.
Nasuprot tome, neemocionalne prosudbe, poput one u prvom primjeru, izazvale su v
eæu mo danu aktivnost u podruèjima poput dorsolateralne prefron-talne kore i tjemenih
re njeva, inaèe aktivnima kad rabimo radno pamæenje. Sudeæi po tom obrascu, kad moramo r
azrije iti dvojbu sna nog èuvstvenog sadr aja, nakratko se odvajamo od sada njosti i uranj
amo u mo dano skladi te socijalnih vje tina kako bismo odluèili to nam je èiniti. U mozgu
e postoji »organ za moral«, kako su se frenolozi mo da nekoæ nadali, nego slo eno meðudjelo
anje podruèja koja nadziru apstraktno mi ljenje i socijalno pona anje. To upuæuje na mog
uænost, ali je ne dokazuje, daje moralnost posljedica ivota u sve slo enijim skupinam
a.
U zajednièkom istra ivanju Manchesterskog i Sheffieldskog sveuèili ta dobrovoljcima su s
kanirani mozgovi dok su èitali i prosuðivali mno tvo dru tvenih situacija. Situacije su
bile osmi ljene tako da potaknu èitatelja da donese sud na temelju samilosti ili emp
atije. Primjerice, situacija koja potièe empatiju mo e biti - Va se ef danas pona a neuo
bièajeno. Sto mislite da nije u redu? Situacija za izazivanje samilosti mo e izgleda
ti ovako - Mladiæa iz va e ulice, za kojeg znate daje nedavno dobio otkaz, posjetila
je policija. Sto se dogodilo'? Istra ivaèi su utvrdili daje svaka vrsta scenarija a
ktivirala vrlo razlièita mo dana podruèja - jedan skup za empatiju, drugi za suosjeæanje
.
Znamo da ljudi zrcale tuðe pona anje kako bi shvatili njihovo emocionalno stanje. Am
igdala izra ava alost kad vidimo alosno lice, ljutnjom odgovara na ljutnju, a straho
m na strah. Drugim rijeèima, mo dana nas je arhitektura predodredila da druge tumaèimo
stavljajuæi se u njihovu ko u, u ivljavajuæi se u njihove postupke. Mo da su koncepti pop
ut suosjeæanja, empatije i opra tanja samo profinjeniji oblici te osnovne funkcije -
dodatna oprema socijalnog mozga.
U jednom od prija njih poglavlja iznio sam tezu prema kojoj je jezik samo napredni
ji stupanj u specijalizaciji mo danih podruèja koja su se poèela poveæavati kad su na i pr
eci poèeli izraðivati i rabiti oruða. Mo da je moralni mozak obilje je novijeg datuma na i
stoj evolucijskoj rijeci. Sposobnost poimanja sebe kao ja koji èini i ja kojem èine,
odnosno poimanja razlike izmeðu sebe i drugih, bilaje temelj razvoja gramatike i
sposobnosti konstruiranja slo enih alata. Moglo bi se ustvrditi kako nas je sposob
nost verbalizacije tih spoznaja predodredila da postanemo moralni. Mozgu je potr
ebna odreðena razina apstraktnog mi ljenja kako bi mogao smisliti moralnu pretpostav
ku poput »ne bi mi bilo drago da mi tko to èini«, a taje razina moguæa samo uz snagu mi lj
enja koju nam je podario jezik.
277
Deveto poglavlje
Èudesni um: inteligencija, kreativnost i intuicija
Hermann i Pauline bili su zabrinuti za svojeg esnaestogodi njeg sina. S n oduvijek
ne to nije bilo kako valja. Kad se rodio, èinilo se da ima preveliku, blièenu glavu. U
sprkos lijeènikovim uvjeravanjima, nikad se nije smanjila na svim normalan oblik.
Kad gaje baka prvi put vidjela, vrisnulaje: »Debeo, j; predebeo!« Cijeloga djetinjst
va djeèakje imao krupnu, nezgrapnu figuru i i volio trèkarati naokolo ili igrati se
s vr njacima. Progovorio je tek s gotovo godine i bioje sklon napadajimajezovite s
rd be. U jednom od tih napadaja s cem je udario uèiteljicu violine, koja je pobjegla
i vi e se nije vratila.
U koli nipo to nije bio neomiljen, premda je, pomalo iznenaðujuæe za dovskog djeèaka u sr
edi njoj Europi, muku muèio sa stranim jezicima i uè lje tjerao u oèaj dosadnim dugotraj
nim razmi ljanjem prije odgovora, a jo e navikom da si mrmlja u bradu. Djeèak se doima
o najsretniji kad je bio s i gradio iznimno velike i slo ene kuæe od karata.
Godine 1894., kad im je sinu bilo samo petnaest godina, Hermman i Pa ne preselil
i su se u Milano radi obiteljskog elektrièarskog obrta. Njihov je na Paulininu alos
t ostao u Munchenu kod obiteljskih prijatelja radi nasta1 kolovanja. Pisma koja j
e pisao roditeljima bila su sporadièna, tipièno mla naèka - nepovezanog i turog sadr aja,
u kojima navodi da mu iznimno dol ide geometrija, ali vrlo malo govori o svojem
ivotu ili osjeæajima. A onda jednoga dana pojavio u Italiji. On i njegov biv i uèitelj
mrzili su se, isprièao Uèitelj je rekao da bi kola bila bolja kad on ne bi bio u njo
j. Uèenik se slo2 paje oti ao starom obiteljskom lijeèniku i uvjerio ga da mu napi e dok
umi u kojem je stajalo da djeèak zbog pogor anja tjelesnog zdravlja mora napus kolu i
preseliti se k roditeljima.
Nimalo zaèuðujuæe, Hermmana i Paulinu taj je sinovljev potez uzrujao i r ljutio. Lagao
je radi vlastita probitka i usudio se napustiti kolu, on, tek petn; stogodi nji dj
eèak, a da se nije posavjetovao s njima. Ali molbe i prijetnje ni ga navele da se
predomisli. Odluèio je to æe uèiniti. Pripremit æe se za pri
278
mni ispit za iznimno cijenjeno mjesto na glasovitoj Ciri koj politehnièkoj koli. Sa s
amo esnaest godina i bez posebnih priprema, izgledi za uspjeh doimali su se malen
ima. Ali zadivljeni sinovljevom odluèno æu - i mo da malo potaknuti grizodu jem jer su ga
ostavili u Njemaèkoj - roditelji su ga poduprli.
Na alost, dogodilo se ono èega su se bojali. Njihovje sin dobro napisao ispite iz ma
tematike i znanosti, ali lo e iz jezika i povijesti. Na fakultetu su rekli kako mu
treba jo najmanje godina srednjo kolskog obrazovanja. Iscrpljeni tvrdo-glavo æu svojeg
a sina, Hermann i Pauline slo ili su se da treba upisati jo jednu godinu u dobroj vi
carskoj srednjoj koli. Ali tko je mogao znati hoæe li se tamo imalo bolje prilagodi
ti? Koliko æe mu trebati da se vrati u Milano, navodeæi osobne antagonizme kao uzrok
odlaska i tvrdoglavo ustrajuæi na nekom novom i jednako neodr ivom planu?
Taje mala povijesna prièa umnogome slièna dramama kakve se izmeðu roditelja i djece do
gaðaju diljem svijeta. Podizanje djece nikad nije lak posao, ali neka kao da su ne
zadovoljna od prvoga dana. Te ka su kod kuæe i u koli. Svojeglava su, impulzivna, tvr
doglava i svadljiva. I jedino to roditeljima naposljetku preostane jest povuæi se i
pustiti ih da slijede vlastiti put. Neka se dobro snaðu, a drugoj, zbog neodluènost
i ili tvrdoglavosti, nedostatka socijalnih vje tina ili odbijanja da »igraju po prav
ilima«, ivot bude mukotrpan.
Jesu li Hermann i Pauline Einstein trebali biti toliko zabrinuti? Njihov sin Alb
ert naposljetkuje primljen u Ciri ku politehnièku kolu. I, dakako, u ao je u povijest k
ao najpoznatiji znanstvenik dvadesetoga stoljeæa - autor teorije opæe relativnosti,
kojaje radikalno izmijenila èovjekov naèin razmi ljanja o vremenu i prostoru. Bio je i
zvanredno inteligentan, genij ravan Mozartu, Newtonu, Leonardu da Vinciju i nebr
ojenim drugima èija su djela oblikovala povijest èovjeèanstva.
Ali, kao to smo vidjeli, Einsteinovo djetinjstvo i mladost bili su prilièno neslavn
i. Njegova je prièa, sve do trenutka kad je primljen u Politehnièku kolu, bila razmje
rno uobièajena prièa o neprilagoðenosti i raznim sukobima s autoritetima. Zbog èega je A
lbert Einstein bio drukèiji - to mu je omoguæilo da od te kog djeèaka postane svjetski po
znat genij? Je li moguæe daje postojala neka kvaliteta, neko obilje je u njegovu moz
gu to gaje preobrazilo u osobu takve izvanredne inteligencije?
Sadr aj staklenke jabuènog vina
Einstein je 1955. umro od aneurizme. Nije ga uvijek krasila skromnost, paje unap
rijed organizirao da mu tijelo kremiraju, a mozak saèuvaju za znanstvena istra ivanj
a. Nije pro lo ni sedam sati od smrti, a dr. Thomas S. Harvev, patolog
279
na Princetonu, secirao je Einsteinov mozak. Harvev je neuglednu stvar p( nio u f
ormalin, a zatim je izrezao u 240 komada, svaki pribli no velièine k eæera. Od tih je k
omada narezao presjeke koje je promatrao mikrosko] Neurolozi diljem zemlje nestr
pljivo su èekali rezultate Harvevjeva rada. Ki napokon stigli, doèekani su s uzdasim
a razoèaranja. Harvevje izjavio kake uspio naæi ni ta jedinstveno ili neuobièajeno u graði
Einsteineova mozga je poput svakog drugog mozga i nije skrivao nikakve naznake
podrijetla n rojatnih moæi njegova biv eg vlasnika.
Mozakje stoga zaboravljen dugo le ao ukiseljen u staklenci. Sredinom 191 novinar S
teven Levy poku ao je uæi u trag dragocjenom organu. Pokaza daje mozak jo bio u posje
du dr. Harvevja, sad nastanjenog u VVichiti, u 1 zasu. Nalazio se u dvije stakle
nke za zimnicu u kartonskoj kutiji oznaèenoj pisom Costa Cider (cider = jabuèno vino
).
Dr. Marian C. Diamond bilajejedan od prvih znanstvenika koji su se dc gli komadiæa
Einsteineova mozga radi podrobnih istra ivanja. Komadiæi u zin laboratorij u Berkel
evju, u Kaliforniji, stigli su u staklenci s natpisom h neza. Godine 1985. dr. D
iamond objavilaje rad s nedojmljivim, ako ne i uis razoèaravajuæim vijestima - Einst
eineove mo dane stanice bile su jednake ma bilo koje prosjeène osobe. Usporedila je
broj ivèanih stanica s brojem ja stanica u mnogim mo danim podruèjima i dobila potpuno
prosjeène re tate. Razlike je bilo samo u Brodmannovu podruèju 39 tjemenog re nja, ste
se ikad udarili po glavi nakon to ste izvalili kakvu glupost, sad znate di gaðali
pravo mjesto. Ovdje je èak bilo razmjerno manje neurona - omjer b ivèanih stanica u o
dnosu na glije bioje mnogo manji od prosjeka.102 Ein: nov je mozak, meðutim, poput
njegovih zamisli, nastavio putovati. Dr. Sai F. VVitelson i njezinim kolegama s
a sveuèili ta McMaster u Ontariju, u Ki di, pru ila se 1990-ih jedinstvena prilika. Mu
kotrpno su mjerili velièinu i o Einsteinova »organa uma« i 1999. objavili rezultate u
Lancetu.m Vanjska p ina genijeva mozga usporeðena je s onom mozgova tridesetpetoric
e mu: raca sliène dobi. Obje su polutke bile ire od prosjeka, premda je ukupna lièina
mozga bila prilièno uobièajena. Ali Einsteinovje mozak imao neobi tjemene re njeve, p
odruèja koje dr imo va nima za matematièke sposobn i prostorno mi ljenje. Imao je takoðer m
ogo kraæi lateralni lijeb, a djelo ce nepostojeæi tjemeni poklopac i sami tjemeni re nj
evi bili su petnaest pc iri naspram onih gotovo svih ostalih mozgova.
Sliènu ustrojstvenu razliku dr. VVitelson na laje i u mozgu poznatog matei tièara Gaus
sa te ne to manje poznatog fizièara Siljestroma. Okvirnoje zaklji la kako je mo da na la
sredi te odreðene vrste inteligencije. Jasnoje, meðut
280
da vje tine osoba poput Einsteina i Gaussa dokazuju samo jedan vid inteligencije.
Genijima ne progla avamo samo neke matematièare i fizièare. Oèito je da je svijet pisaca
, glazbenika, slikara, socijalnih teoretièara, glumaca i redatelja takoðer dao prist
ojan obol. Usto, o visokoj inteligenciji ne govorimo samo u kontekstu genijalnos
ti. I meðu obiènim ljudima postoje pojedinici koji su »bistriji« od drugih. Pa to zapravo
podrazumijevamo pod inteligencijom? Je li pametan onaj koji mnogo zna ili netko
tko ima kapacitet ili motivaciju da mnogo nauèi? Temelji li se mo da na posve drukèij
im sposobnostima - primjerice na moæi razlikovanja korisnih i beskorisnih informac
ija u najkraæem vremenu? No je li Einstinov mozak doista bio neobièan? Kako obja njava
mo inteligenciju -je li povezana s odreðenim mo danim obilje jem, to nameæu nalazi Einste
inove obdukcije, ili samo s na im iskustvima ili okolinom? Je li se Einsteinov moz
ak razvio u tom smjeru samo zbog nekog obilje ja okoline? Ako je potonje toèno, mo da
svi posjedujemo kapacitet da budemo inteligentni.
Mjere inteligencije
Sijeènja 2003. dvanaestogodi nji djeèak iz Midlandsa (sredi nje Engleske) pobijedio je u
televizijskoj zabavnoj emisiji Najpametniji britanski klinac. Kad su ga intervj
uirali, rekao je da gaje motivirao test na internetskoj stranici Mense -svjetske
udruge za osobe koje po IQ-u spadaju meðu najboljih dva posto populacije. Dodao j
e kako mu je zanimanje pobudila i epizoda Simpsonovih u kojoj se èudo od djeteta L
isa Simpson odluèuje uèlaniti u dru tvo osoba s visokim IQ slièno Mensi.
Mala Lisa Simpson zanimljivo je polazi te za na e putovanje kroz inteligenciju. Ona
je, naime, nedvojbeno genijalka. Nastavlja Mozartovu tradiciju, koji je u treæoj g
odini ovladao èembalom, do este je skladao simfonije, a mladost je proveo kao glazb
eni miljenik europske aristokracije. Lisa, meðutim, nema iste pogodnosti. Otac-piv
opija Homer zanemaruje njezine sposobnosti, demonski brat Bart nemilice je zadir
kuje, a uèitelji je omalova avaju i pona aju se pokroviteljski, pa se mo e reæi daje Lisin
ivot slièniji stvarnosti mnoge darovite djece te kom ivotu. Ne èudi to mnogi roditelj
ih genijalaca odluèe obrazovati dijete kod kuæe, pa to bude.
Ali bez obzira na to stoje rijeè o crtanom filmu, vidimo da Lisa dolazi iz radnièke
amerièke obitelji. ivi u ugodnoj, ali ne i rasko noj sredini. Pohaða dr avnu kolu. Njezin
su roditelji veæinom bri ni i puni ljubavi, ali daleko od intelektualaca - poput Ei
nsteinovih roditelja, zapravo. Èini se da su sve njezine
281
Robert MVinston: LJUDSKI UM
vje tine plod neèega priroðenog u njezinu mozgu. To nas vraæa na jednt glavnih tema ovog
poglavlja.
Vidjeli smo da se velik dio mo dane plastiènosti, odnosno sposobnosti lagodbe stalno
preustrojava - u odreðenim granicama - prema sredini u k mozak djeluje. Kako onda
obja njavamo inteligenciju? Jesu li mali genijalc mo proizvod sna nih roditeljskih
pritisaka ili imaju neku priroðenu kvalr koja samo èeka da bude prizvana u ivot? Ako
je tako, imamo li svi kapac da oslobodimo genija u sebi? Kratak odgovor glasi: d
a, imamo. Premda su r izgledi da postanemo pisci nagraðeni Pulitzerovom nagradom i
li znanstve nagraðeni Nobelovom nagradom prilièno maleni, svi raspola emo moguæ æu da pove
o inteligenciju.
Ali prije nego to istra imo tajne inteligencije, moramo objasniti to taj jam zapravo
znaèi. To nije lako, jer postoji mno tvo definicija. Ipak, sve se i rije sla u oko dv
ije stvari: prvo, ljudi imaju niz razlièitih sposobnosti, i drt inteligencija se m
o e izraziti rezultatom koji osoba postigne na odreðenoj stvici sposobnosti. Intelig
enciju je potkraj devetnaestog stoljeæa prvi defini francuski teoretièar Alfred Bine
t. Smatramo ga »ocem IQ-a«. Francuska da zatra ila je od Bineta da identificira djecu
s posebnim obrazovnim po bama. Kako bi to uèinio, razvio je test koji je mjerio dj
eèje verbalne, mate: tièke i memorijske vje tine.
Iz te su se skale s vremenom razvila dva koncepta: mentalna dob - mj koja govori
koliko dijete ili odrasla osoba napreduje ili zaostaje u odnosu ostale osobe is
te kronolo ke dobi, te kvocijent inteligencije (IQ) - koji se i: ava kao omjer ment
alne i kronolo ke dobi pomno en sa sto. Ne treba na minjati daje takvo »mjerenje« inteli
gencije manjkavo. Poèiva na pretpost; da su testovi verbalnih sposobnosti i sposob
nosti zakljuèivanja najbolji pc zatelji onoga to nekoga èini »pametnim«. Mo da to i jesu u
sada njoj kult ali stoje s drugim razdobljima i kulturama u kojima su apstraktne z
agone bile ili jesu neuobièajene?
IQ usto zanemaruje meðuljudske vje tine, primjerice shvaæanje tuðih hièkih stanja ili spos
obnost motiviranja drugih, u kojima neki ljudi mogu iznimno umje ni, a da im rje ava
nje zagonetaka uopæe ne polazi za rukom. 1 æa je pote koæa s testovima inteligencije to,
poput svakog drugog testa, o\ o uvje banosti. Studentu koji je prije testiranja ri
je io desetke probnih test bit æe poznati tipovi zadataka i imat æe bolji rezultat od
nekoga tko ga rje prvi put. Sjeæam se koliko je IQ znaèio mojim roditeljima dok sam 1
940-ih mali djeèak. Moji vr njaci i ja, djeca iz obitelji srednje klase iz predgraða,
vj bali smo testove inteligencije i na i su se rezultati s vremenom zacijelo pob
282
ali, to nam je nerijetko omoguæilo da se upi emo u odreðene kole. Ali jesmo li mi, potic
ni djeèaci i djevojèice, doista inteligentniji?
Inteligencija nije jedinstvena sposobnost poput brzog trèanja na odreðenoj udaljenos
ti, rijeè je o modularnoj mo danoj funkciji. Drugim rijeèima, u svima nama postoje raz
lièite vrste inteligencije. Simon Baron-Cohen sa sveuèili ta Cambridge utvrdio je da m
nogi autisti, primjerice, pokazuju visoku razinu inteligencije u podruèjima koja o
buhvaæaju »zatvorene sustave« s predvidljivim pravilima, poput matematike ili precrtav
anja. Istodobno, meðutim, mogu biti jako uskraæeni u socijalnim odnosima.
Na temelju te zamisli o inteligenciji kao skupu sposobnosti, predlo ene su dvije r
azlièite vrste. Ravmond Cattell uvodi pojam fluidna inteligencija za sposobnost uoèa
vanja i tumaèenja odnosa meðu stvarima te manipulacije njime, neovisno o iskustvu il
i uvje banosti.104 Zadatak u testu fluidne inteligencije mogao bi glasiti:
SAD je prema NIKAD isto to i
BLIZU prema a) DALEKO b) RIJETKO c) NIGDJE d) NA IROKO
Kristalizirana inteligencija znanje je, pak, koje stjeèemo iskustvom. Definirana j
e kao »stupanj u kojem je osoba upila sadr aj kulture« ili »znanje ili informacije koje
je odreðeno dru tvo steklo s vremenom«. Osoba koja se slu i kristaliziranom inteligencij
om zapravo primjenjuje steèeno znanje. Lijeènik koji zna koji pacijenti vole da ih d
oèeka osmijehom i alom, a koji odmah ele prijeæi na posao, slu i se kristaliziranom inte
ligencijom. Onaj koji prema svima postupa jednako, to ne èini.
Takvo shvaæanje inteligencije zvuèi uvjerljivo, ali je li doista rijeè o odvojenim ent
itetima? Razna su istra ivanja pokazala, recimo, da æe se osobe s vi om fluidnom intel
igencijom vjerojatnije koristiti kristaliziranom inteligencijom. I obrnuto, koli
ko je vjerojatno da æe netko tko ne mo e uoèavati veze izmeðu stvari moæi uèiti iz iskustva
Druga te koæa s tim shvaæanjem inteligencije jest to se takoðer oslanja na mjerenja pomoæ
standardnih problemskih testova. Na rezultat osobe koja ispunjava test u ispitn
im uvjetima mo e utjecati sva sila èimbenika.
283
Inteligencija nogometa a
Howard Gardner, poznati amerièki psiholog, osporio je 1980-ih tradicion; model int
eligencije s IQ-om.105 Poku ao je dokazati da kvocijent inteligen sam za sebe nije
prikladna mjera intelektualnih sposobnosti. Predlo io je dva, nego sedam razlièitih
vidova inteligencije - muzièku, verbalnu, matem; ku/logièku, prostornu, kinestetièku
(tjelesna kontrola), intrapersonalnu (n mijevanje sebe) i interpersonalnu (razum
ijevanje drugih). Oèitaje predno; zamisli u tome to uva ava da ljudi mogu pokazivati
visoku inteligenciju u nom ili vi e tih podruèja, a u ostalima manjak. Ipak, te ko je
u potpunosti duprijeti njegovu tezu. Za Paula Gascoignea, iznimnog engleskog nog
omel koji je na svojem vrhuncu opèinjavao igrom, bilo je jasno da ima izvanredne n
estetièke vje tine. Grozne povrede koljena te razne operacije koje su uslijei bile s
u toliko ozbiljne da vi i ja mo da vi e ne bismo normalno hodali da sm< pretrpjeli.
Svi Arsenalovi navijaèi sa alo æu, ali i divljenjem sjetit æe se zapai juæeg fel anog slob
og udarca kojim je zabio pobjednièki gol protiv Arser. u polufinalu engleskog kupa
1991., a malotko mo e zaboraviti ironiju njeg nesmotrenog - neki bi se usudili reæi
neinteligentnog - obrambenog start finalu iste godine kojim je toliko ozbiljno
ozlijedio nogu daje ugrozio cijelu rijeru. Ali u Gascoigneovu sluèaju brz oporavak
mi iæa, odluènost za povra u formu, sposobnost njegova mozga da mu pomogne da zna gdj
e mu je kolje u prostoru te njegova sposobnost da u trenu proèita gdje æe drugi igraè
upr loptu, pomogli su mu da ponovno zaigra meðunarodni nogomet. Dvojbene meðutim, mo e
mo li njegovu vje tinu i tjelesnu kontrolu smatrati inteligei jom, premda je bio d
arovit. David Beckham, engleski kapetan, iznimno je lesno okretan i ima izvanred
no prostorno rasuðivanje. Ipak, prvi bi priznao nije jedan od najrjeèitijih ljudi, p
remda istodobno ima divljenja vrijednu s sobnost ohrabrivanja drugih te visokora
zvijenu i krasnu socijalnu svijest.
Jedna od prednosti Gardnerova shvaæanja inteligencije jest to se podud; s velikim d
ijelom onoga to znamo o radu mozga. Jednako kao to smo vit li da se pamæenje mo e podi
jeliti u razne vrste ovisne o razlièitim mo dan podruèjima, tako i razlièiti vidovi inte
ligencije ovise o razlièitim neuronsk podsustavima. Iz te teorije takoðer slijedi da
inteligenciju mo emo pobol ti kori tenjem i vje bom. Dakle, ako je inteligencija skup
vje tina, je li utvi vanje izgleda inteligentnog mozga ili èimbenika u podlozi toga
gubljenje v mena? Za istra ivaèe je to godinama bilo kontroverzno pitanje, a proizi l
e iz nalaza s poèetka dvadesetoga stoljeæa prema kojem je veæina ljudi dosljed uspje na
u svim kognitivnim zadaæama. Drugim rijeèima, nalazi su upuæiv
284
na postojanje svojevrsne opæe, generalne inteligencije. Znanstvenici je nazivaju S
pearmanovim g-faktorom.
G-faktor
G-faktor mjere testovi koje grubo mo emo svrstati u èetiri kategorije: percep-cijska
organizacija, radno pamæenje, brzina obrade i verbalno razumijevanje. Uzmimo, pri
mjerice, brzinu obrade. Dokazano je da su osobe s br im »vremenom uvida« uspje nije na t
estovima inteligencije. Vrijeme uvida vrijeme je potrebno za zamjeæivanje slike. A
ko se slika zadr i na ekranu 0,25 sekunda, veæina æe je lako imenovati ili opisati. Al
i stoje vrijeme kraæe, samo inteligentnije osobe uspijevaju prepoznati u to gledaju
. Vremena reakcije takoðer su mjerilo intelektualnih sposobnosti - ako moraju prit
isnuti tipku kad ugledaju odreðenu kombinaciju svjetala, ljudima obièno treba treæina
sekunde za prepoznavanje znaka (tzv. vrijeme odluèivanja) i estina sekunde da pomak
nu ruke (tzv. vrijeme djelovanja). Smatra se da kraæa vremena odluèivanja mogu biti
pokazatelj vi e inteligencije.
U novijem dobu, istra ivaèi inteligencije pretpostavili su daje pravi pokazatelj int
eligencije sposobnost prevladavanja ometaèa. Jeremv Gray sa sveuèili ta VVashington u
St. Louisu testirao je g-inteligenciju 48 ispitanika.106 Istra ivaèi su fMR-om mjeri
li mo danu aktivnost dok su ispitanici rje avali zahtjevnu intelektualnu zadaæu. U umu
su aktivno morali èuvati tri rijeèi ili lica. Svakih nekoliko sekunda na popis su m
orali dodati novu rijeè ili novo lice, a izbaciti najstariju stavku. Ali prije neg
o to bi potpuno zaboravili najstariju stavku, morali su reæi je li joj nova stavka
jednaka.
Tako sam, na primjer, u umu mogao imati rijeèi RIBA, STOLAC, PLAVO. Tada bih dobio
novu rijeè: NARANÈA. Prije nego to bih izbacio najstariju rijeè, RIBA, rekao bih dajoj
nova nije jednaka. Zatim bi do la nova rijeè: SJEDALO. Onaje znaèenjem jednaka najsta
rijoj rijeèi u mojem nizu, pa bih to i rekao prije nego to bih nadopunio niz: PLAVO
, NARANÈA, SJEDALO.
Dok su se svim silama trudili obaviti tu slo enu zadaæu, ispitanicima je snimana mo da
na aktivnost. Kako bi jo zakomplicirali stvari, istra ivaèi su ubacili dodatne ometaèe
- pokazivali su im stavke koje nisu odgovarale najstarijima na njihovim popisima
, nego najbli ima u tekuæem slijedu. Nimalo iznenaðujuæe, ti su »mamci« ispitanicima bili o
obito zbunjujuæi.
Istra ivanje je utvrdilo da su ispitanici s vi im g-faktorom reagirali ispravni-je i
br e, unatoè ometajuæim »mamcima«. To su èinili sna nijim aktiviranjem
285
nekoliko kljuènih mo danih podruèja, ukljuèujuæi prefrontalnu i tjemer ru. Zadaæa se doima
lo enom, ali vje tina koju je ispitivala sliènaje ono rabimo u svakida njim situacijama.
Zamislite, recimo, kako vozite autoi dok razgovarate s nekim na stra njem sjedalu
ili kako zapisujete telefonsk usred buène zabave. Iz Garvjeva istra ivanja slijedi
da se mo emo bolje us toèiti na zadaæu usred mno tva ometaèa ako smo inteligentniji.
Znaèi li to, takoðer, da u mozgu postoji sredi te za inteligenciju? Mc dragovoljaca sk
anirani su PET-om dok su izvodili jednostavne i slo ene ir triju zadaæa-verbalne, pr
ostorne i motorièke. Istra ivaèi su otkrili da se s æanjem slo enosti zadaæe poveæala aktiv
t u lateralnoj èeonoj kori, kao u specifiènim mo danim podruèjima vezanima uz zadaæu. Rezu
ltati pok da se u èeonim re njevima nalazi »skladi te« opæe inteligencije, koje pri vanju p
oblema priskaèe u pomoæ specijaliziranijim mo danim podruèji
Inteligencija - priroðena ili steèena?
Podrijetlo pojedinaènih razlika u inteligenciji pitanje je oko kojeg psiholc me ko
plja vi e od stoljeæa. Znanstvenici jo poku avaju i èeprkati koji je d teligencije posljed
ca »pametnih« gena, a stoje rezultat djelovanja okolini znato je da se neki intelige
ntni mozgovi, poput Einsteinova primjerice, razl u gradi. Zatim, èini se da osobe
s veæim mozgom doista najèe æe posti u rezultate u testovima inteligencije, ali mu karci op
ito nemaju bolje re; te od ena, premda je mu ki mozak u prosjeku veæi. Paul Thompson
s Ka nijskog sveuèili ta u Los Angelesu skanirao je mozgove jednojajèanih i d èanih bliz
anaca i iznio tezu da bi inteligencija mogla biti povezana s omj< sive i bijele
tvari u mozgu.107 Njegovi nalazi sna no podupiru shvaæanje p kojem je inteligencija,
u odreðenoj mjeri, genski odreðena.
Thompson je otkrio da jednojajèani blizanci - oni koji dijele iste gene - i jednak
omjer sive i bijele tvari u mozgu, a to se podudaralo s jednakim IQ Dvojajèani su
blizanci, s druge strane, imali razlièite kolièine sive i bijele t postigli su razl
ièite rezultate na testovima inteligencije. tovi e, stoje sive bilo vi e, prosjeèni je IQ
bio veæi. Pri skaniranju MR-om usredotoèio se n; podruèja sive tvari zadu ena za razumij
evanje èitanja i govor (VVernicke Brocino podruèje). Kod jednojajèanih su blizanaca ta
podruèja velièinon slièna. Premda su bila slièna i u dvojajèanih blizanaca, razlikovala s
u se vi go medu jednojajèanima, ali rjeðe nego meðu osobama koje nisu u srod To bi znaèil
o da geni sudjeluju u odreðivanju kolièine sive tvari u mozgu
286
me i stupnja inteligencije - barem onoga mjerenog kvocijentom inteligencije. Tu
tvrdnju podupire èinjenica da su jednojajèani blizanci odvojeni po roðenju podjednako
inteligentni poput onih koji su odrastali zajedno.
Ali ako se raðamo s inteligencijom, znaèi li to da smo osuðeni na ono to imamo ili je r
ijeè o sposobnosti koja s godinama raste i opada? Istra ivanje odnosa izmeðu inteligen
cije i starenja podruèje je u koje je ulo en znatan trud. U prija njim smo poglavljima
vidjeli daje odreðeno kognitivno slabljenje s dobi neizbje no, premda, sudeæi prema d
okazima, mo emo mnogo uèiniti da ubla imo njegov uèinak. Profesora lana Dearvja s Edinbu
r kog sveuèili ta zanimalo je je li inteligencija obilje je koje se mijenja s vremenom.
U nastojanju da to utvrdi uvelike mu je pomogla èinjenica stoje u okviru istra ivanj
a provedenog 1932. svaki kotski jedanaestogodi njak ispunio niz kognitivnih testova
. ezdeset est godina poslije Dearvje, rabeæi svoje najbolje detektivske vje tine, na ao
odreðen broj 77-godi njaka koji su rje avali izvorne testove. Veæina je u poznoj dobi po
stigla bolji rezultat nego s jedanaest godina, to bi znaèilo da inteligencija raste
s iskustvom. Ustanovio je, takoðer, da su oni koji su 1932. bili meðu uspje nijima, z
nakove vi e inteligencije nastavili pokazivati u kasnijem ivotu - to govori da opæenit
o ne nazadujemo, nego, nasreæu, napredujemo. Otkrio je, takoðer, daje kognitivno sla
bljenje u tih starijih osoba bilo povezano s odreðenim genskim podrijetlom, stoje
daljnji dokaz genske uvjetovanosti inteligencije.10"
Podacima iz 1932. profesor Deary koristio se i istra ujuæi odnos inteligencije i dug
ovjeènosti zajedno s profesorom Lawrenceom Whalleyjem, takoðer s Edinbur kog sveuèili ta.1
09 Otkrio je da su koti s najboljim rezultatima na testovima iz 1932. imali najveæe
izgleda da budu ivi 1997. To bi moglo imati odreðene veze s èinjenicom daje sposobno
st dugoroènog planiranja jedan od glavnih pokazatelja inteligencije. Za pretpostav
iti je da bi osobe s ni om inteligencijom mogle biti motiviranije kratkoroènim koris
tima, a time i sklonije potencijalno tetnim, ali trenutaèno ugodnim aktivnostima. T
u bismo mogli ubrojiti niz po ivot potencijalno opasnih pona anja, od nepromi ljenih
do pu enja i konzumacije alkohola. Mislim daje to istra ivanje prilièno zanimljivo. Ka
d pogledam osamdesetogodi nje i devedesetogodi nje plemiæe u Gornjem domu (mo da zbog za
sluga u bavljenju pravom ili nekim drugim zanimanjem, veæinom vjerojatno jer su bi
li osobito sposobni), iznova me zapanji otpornost visoke inteligencije. Mnogi su
od tih staraca, premda katkad prilièno nemoæni, izvanredno rjeèiti, a brojni u raspra
vama iznose najbolje argumente. Ako postoji dokaz za nepostojanje arbitrarne dob
i za umirovljenje, zacijelo je to.
287
Nalazi profesora Whalleyja lijepo se sla u s istra ivanjem profesora M Eliasa s Odje
la za statistiku i savjetovanje Bostonskog sveuèili ta. On je vao odnos izmeðu kvocije
nta inteligencije i debljine. Mu karci s tjelesn deksom mase veæim od trideset (to o
dgovara mu karcu visokom 172 cn kom 89 kg), imali su 23 posto ni i rezultat na testo
vima inteligencije. I povezanost nije toliko uvjerljiva. Nije posve jasno za to se
povezanost ja\ mo kod mu karaca, ni vodi li ni i IQu pretilost ili obrnuto. Moguæe je
osobe s ni im IQ-om èe æe birati manje zdravu hranu. Ljudi s ni im I mogu, primjerice, za
vr iti radeæi lo ije plaæene poslove i stoga biti prin na jeftiniju hranu bogatu masnoæama
i eæerom.
Dugoroèno istra ivanje inteligencije proveoje i K. VVarner Schaie u Se izmeðu 1956. i
1991.110 Odrasle osobe testirao je svakih sedam godina. S jevo istra ivanje temelj
ilo se na spomenutom modelu fluidne i kristalizira teligencije. Utvrdio je da do
lazi do stalnog pada u induktivnom zakljuèi prostornoj orijentaciji, brzini percep
cije te verbalnom pamæenju. No u noj ili numerièkoj fluentnosti slabljenje povezano
s dobi bilo je mnogo Istra ivanje se takoðer bavilo vanjskim èimbenicima koji poma u oèuva
telektualnih sposobnosti. Osobe s najmanjim slabljenjem nisu imale kro bolest i
li bolest krvo ilnog sustava, bile su prilagodljive u zreloj dobi te su s partneri
ma koji su takoðer imali visoku razinu intelektualnih sposobn
Poveæanje inteligencije mi eva
Dakle, bez obzira na to kakvo gensko nasljeðe imali, naèin ivota i okolin gu uvelike
utjecati na inteligenciju, kao i na njezinu trajnost. Claire R< sa sveuèili ta Princ
eton pokazalaje da okolinski èimbenici mogu potakni tivnost mo danih sustava povezan
ih s inteligencijom.1" Dr. Rampon stav skupine genski sliènih mi eva u »obogaæenu« sredinu
: veliku kutiju èiji bio prekriven steljom i stvarèicama poput igraèaka, ptièjih kuæica, m
al raca s nekoliko katova, kotaèa, papirnatih tunela - dakle svime èime mi le raspola
gati u slobodno vrijeme. U toj su okolini proveli tri sata, est sai dana ili dva
tjedna. Zatim se poslu ila genskim probama kako bi analizir; danaest tisuæa gena u n
jihovu mozgu te kako bi usporedila njihovu eksp (tj. djelovanje) s genima kontro
lnih mi eva iz istog legla koji su bili u sta dnoj okolini. Veæ su tri sata bila dov
oljna da se pojavi razlika. Dr. Rampe krila je da su mi evi u poticajnoj okolini p
okazali poveæanu aktivnost vi 150 gena povezanih s radom mozga, posebice onih koji
vjerojatno sudjel
288
tvorbi i graði ivèanih stanica, sinaptièkoj funkciji, plastiènosti te odumiranju mo danih
tanica. Osobito je zanimljivo bilo to se za neke od tih gena zna da su povezani s
uèenjem i pamæenjem, a za druge da imaju veze s demencijama poput Alzheimerove bole
sti.
Dr. Joe Tsien kolega je dr. Rampon na Princetonu. Njegova nevjerojatna objava iz
1999. izazvala je medijsku senzaciju. Njegov je tim preinaèio gene mi eva kako bi i
h uèinio »pametnijima«."2 Dr. Tsien otkrio je kako je dodavanjem jednog gena uvelike p
obolj ao sposobnost mi eva da rije e labirint te da uèe predmete i zvukove. tovi e, pamtil
su bolje.
Istra ivaèki je tim najprije ispitao sposobnost genetièki preinaèenih ivotinja da prepozn
aju predmet. Mi eve su stavili u kutiju da pet minuta istra uju dva predmeta. Nekoli
ko dana poslije jedan je objekt zamijenjen novim, a mi evi su ponovno stavljeni u
kutiju. Genetièki preinaèeni mi evi sjetili su se starog predmeta i posvetili se prouèav
anju novoga. Nepobolj ani mi evi jednako su dugo istra ivali oba predmeta, stoje znaèilo
da im stari predmet vi e nije bio poznat. Genetièki preinaèeni mi evi pamtili su predme
te èetiri do pet puta dulje od normalnih, kontrolnih mi eva.
Èuvstveno pamæenje ispitivali su zadajuæi mi evima blag elektro ok u apu kad bi ih stavili
u drugi kavez. Provjerama u raznim razmacima utvrdili su da su se transgenski mi e
vi vi e bojali kaveza od kontrolnih mi eva. Isto se dogodilo i u sluèaju uvjetovanog r
efleksa - kad su mi eve nauèili da s elektro okom povezuju èujan ton i tako aktiviraju d
rukèiji neuronski put u mozgu. Prostorno uèenje provjeravali su situacijom u kojoj s
u mi eve ubacili u bazenèiæ sa skrivenom platformom preko koje su mogli iziæi iz vode. T
o je veoma uobièajen test, èesto rabljen u psiholo kim ispitivanjima. Transgenski mi evi
platformu su u prosjeku na li poslije tri poku aja, a kontrolni poslije est.
Gen koji je rabio dr. Tsien, NR2B, najvi e utjeèe na sposobnost mozga da povezuje do
gaðaje djelovanjem na NMDA, receptor za neurotransmiter glutamat. Dr. Tsien mi evima
nije samo dao dodatne kopije gena NR2B, nego se pobrinuo da s dobi budu sve akt
ivniji, nastojeæi tako sprijeèiti slabljenje prirodnog gena. Starenjem mi eva njihovi
su mozgovi zadr ali fizièka obilje ja svojstvena mozgovima mladih ivotinja: visoku plas
tiènost i sposobnost stvaranja dugotrajnih veza izmeðu ivèanih stanica. Ti bi rezultati
mogli biti itekako zanimljivi istra ivaèima koji poku avaju naæi razloge i terapije za
ljudske poremeæaje koji obuhvaæaju pogor anje pamæenja i uèenja. Oèit je i komercijalni int
res: NR2B, odnosno ono za stoje odgovoran, mogao bi biti meta farmaceutske indus
trije. Dakako, to otkriæe otvara posebna etièka i dru tvena pitanja. Bismo
289
li genetièku tehnologiju, ako je sigurna, trebali rabiti za mijenjanje ili ] avanje
psihièkih i kognitivnih obilje ja èovjeka ?
Poveæanje èovjekove inteligencije
Ostavimo li brojna etièka pitanja po strani, sigurnost je nedvojbeno jec kljuènih pr
oblema. Genetièke preinake leglo su opasnosti za svako dijete bi ljudski zamorac b
io ugro en promjenama genske ravnote e i ekspresij u mozgu. Dakle, premda smo daleko
od stvaranja superljudi èeprkanjem nima, mo emo li se okoristiti okolinskim promjen
ama? Odgovor na to j oèito mora glasiti »da«, inaèe roditelji ne bi rasipali novac na sl
anje djece vatne kole i na strane fakultete. Ali mo e li univerzalan re im vje banja i
ili jednostavna promjena ivotnog stila ili hranidbenih navika biti dovolj ticaj n
a im sivim stanicama? Ohrabrujæe zvuèi to, sudeæi prema nekim i vanjima, mozak mo ete vje
i naizgled nemo danim aktivnostima pop kanja vakaæe gume. U projektu na Northumbrijsk
om sveuèili tu ispitiv sposobnost dosjeæanja niza rijeèi i slika koje su dobrovoljci nauèi
li nakon tri minute vakali vakaæu gumu. Zvakaèi su bili uspje niji od kontrolne ne - mo d
zato to vakanje izaziva inzulinsku bujicu u tijelu, a hipoka sjedi te dugoroèng pamæenj
a, krcat je stanicama osjetljivim na inzulin.
U Velikoj Britaniji svake godine tri milijuna ljudi igra bingo. Mo da te kako je r
ijeè o aktivnosti u kojoj je mozak iskljuèen. Mnogi igraèi sa s ponesu pletivo kako bi
imali to raditi tijekom igre, a neki, poput moje r te tetke, listiæe okreæu naopako
da malo ote aju igru. Ali svakoga tko je igraènici binga moralaje zapanjiti sposobno
st nekih starih gospoda da ist no slu aju izvlaèenje brojeva, razgovaraju, piju port
o s limunom i igrajt koliko listiæa. Bingo je aktivnost koja zahtijeva visoku razi
nu pozornosti i dotoèenosti te uèinkovito pamæenje. Igraèi moraju biti u stanju brzo l b
rojeve, pa im treba odlièna okulomotorna koordinacija. U nedavnoj d skoj disertaci
ji Julie VVinstone sa Southamptonskog sveuèili ta pokazala iskusni igraèi binga odr avaj
u svoje mozgove u odliènoj formi. Ispitala enskih osoba u dobi izmeðu osam i èetrnaest
godina te ezdeset i osan dvije. Zanimale su je funkcije poput brzine obrade infor
macija, dosjeæ tra enja informacija u okolini. Pokazalo se da su igraèice binga, podje
c starije i mlaðe, postigle znaèajno bolje rezultate. Zanimljivo, u nekim su vima in
teligencije starije igraèice bile uspje nije od mlaðih.
290
Dakako, neke od najboljih primjera za kojima bismo se trebali povesti daju nam p
o tovanja vrijedne redovnice iz Mankata, koje mozgove odr avaju aktivnima duboko u s
tarost rje avajuæi zagonetke i sudjelujuæi u raspravama. Istu stvar mo emo primijeniti i
na sebi, ali valja zapamtiti da mozak obo ava izazov. Premda je stalno zaposlen,
bilo da se odmaramo ili radimo, veæinaje aktivnosti rutinska. Kako bi stvorio i oj
aèao nove veze, mozgu je potreban izazov novih i neobiènih podra aja. Stoga, ako kri alj
ku u dnevnim novinama rije ite za deset minuta (kao stoje èinio moj uèitelj povijesti)
, mo da ne vje bate svoje sive stanice onoliko koliko one to zaslu uju.
Mno tvo dokaza pokazuje daje ponavljanje lo e za zdravlje mozga, a da su novosti dob
re. Istra ivanje pod vodstvom Roberta Friedlanda s Medicinskog fakulteta sveuèili ta C
ase VVestern Reserve pokazalo je da su osobe koje su vodile intelektualno raznov
rstan i poticajan ivot imale manje izgleda da obole od Alzheimerove bolesti."3 Ar
nold Scheibel s Kalifornijskog sveuèili ta proveo je obdukciju na starijim osobama i
pokazao da su ivèane stanice onih koji su imali raznolikiji i izazovniji stil ivota
imale veæu gustoæu receptora. Poruka bi, znaèi, glasila - mijenjajte stvari dok mo ete.
Laurence Katz, neurobiolog s Medicinskog fakulteta sveuèili ta Duke u Sjevernoj Karo
lini, èiji sam izniman rad o feromonima veæ citirao, misli da su nepoznati izazovi,
ma koliko trivijalni ili bizarni bili, najbolji za rad mozga. Stoga, poku ajte èetka
ti zube drugom rukom. Pripremite alicu èaja zatvorenih oèiju. Proèitajte ovaj odlomak u
natrag. Neæete postati genij, ali æete potaæi rad mozga.
Kadje rijeè o odreðenim umnim vje tinama, uvje bavanje jednog dijela mozga mo e koristiti
i drugim podruèjima. Ali taj je uèinak doveo do pomalo nepouzdanih istra ivanja s podj
ednako upitnim rezultatima. Mozartov efekt pojam je koji je prije èetrdesetak godi
na skovao Alfred A. Tomatis. Naveo je daje slu anje Mozartove glazbe ubrzalo razvo
j mozgova djece mlaðe od tri godine. U Irvineu, u Kaliforniji, fizièar Gordon Shaw i
biv i koncertni èelist Frances Ra-uscher prouèavali su uèinke Mozartove Sonate za dva g
lasovira u D-duru (K.448) na skupini studenata. Stid me kad se sjetim da sam zas
pao slu ajuæi je s devetnaest godina. No Shaw i Rauscher otkrili su, rabeæi Stanford-B
inetov test inteligencije, daje do lo do pobolj anja prostorno-vremenskog rasuðivanja.
Uèinak je bio kratkotrajan, a koliko je meni poznato, njihove rezultate dosad nit
ko nije uspio u potpunosti ponoviti. Dr. Rauscher u meðuvremenu je pre ao na ispitiv
anje djelovanja Mozartove glazbe na takore. Nakon to ih je u maternici te ezdeset d
ana poslije roðenja izlagao raznim vrstama slu nih podra aja, ivotinje izlo ene Mozartu,
tvrdi, br e su i s manje pogre aka rje avale labirinte.
291
Sad im vadi mozgove kako bi iz presjeka mogao ustanoviti to se toèno p jenilo uslij
ed izlaganja austrijskoj kulturi osamnaestog stoljeæa. Nagaða takvo intenzivno izlag
anje glazbi oblik obogaæivanja koji slièno djeluje n; storna podruèja èovjekova hipokamp
usa.
Godine 1997. dr. Rauscher i dr. Shaw objavili su kako su dokazali da nje glasovi
ra i pjevanje vi e pridonose razvoju djeèjeg apstraktnog rasudi od uèenja rada na raèuna
lu. Ispitivali su tri skupine pred kolske djece: jec pohaðala privatne satove pjevan
ja i sviranja glasovira/klavijatura, druga p ne satove rada s raèunalom, a treæa nij
e dobila nikakvu pouku. Djeca pot na sviranju glasovira/klavijatura postigla su
34 posto bolji rezultat na te ma prostorno-vremenskih sposobnosti od ostale djec
e. Istra ivaèi su ust kako ti nalazi pokazuju daje glazba potaknula vi e mo dane funkcij
e pc ne za matematiku, ah, prirodne znanosti i tehnièke predmete. Dr. Shav Rauscher
u svakom su sluèaju potakli industriju. Osnovali su i vlastiti ins Music Intellig
ence Neural Development Institute (MIND).
Da budemo dokraja po teni prema dr. Shawu i dr. Rauscheru, valja re oni tvrde kako
su njihovi nalazi potpuno pogre no predstavljeni. Zapra navodno, rijeè o »krugu neuro
na koji okidaju u nizovima, a èini se da u m postoje podruèja koja priroðeno reagiraju
na odreðene frekvencije«. Tc ba isto to i dokaz da slu anje Mozarta poveæava inteligenci
u djece. Ipak,: æi prema raznim novinskim èlancima, Shaw nije èekao èvrste dokaze da p p
omagati roditeljima da ispune elju za poveæanjem inteligencije svoje c Knjiga i CD
Gordona Shavva Imajte Mozarta na umu prodavali su se u vrijen sanja ove knjige z
a 52,95 dolara u internetskoj trgovini Amazon.com (ili < dolara za rabljeni prim
jerak). Guvernere Tennesseeja i Georgije to se istra nje toliko dojmilo da su poèe
li davati Mozartov CD svakom novoroðenèe
Jedan od va nih èimbenika inteligencije djeteta sretno je ivotno okr Neka istra ivanja
novijeg datuma koja su na londonskom King's Collegeu veli dr. Terrie Moffitt i d
r. Karestan Koenen s Bostonskog sveuèili ta obi æala su mjerenje kvocijenta inteligenc
ije britanskih blizanaca. U istra ivan je sudjelovalo èak 1116 parova blizanaca. Maj
ke te djece èesto su bile u od ma koji su ukljuèivali zlostavljanje - 476 pretrpjelo
ih je neki oblik obitelj nasilja, a u 151 je sluèaju nasilje bilo okarakteriziran
o kao »ozbiljno«. K; majka bila u takvu odnosu, prosjeèni kvocijent inteligencije bliz
anaca b osam bodova ni i od kvocijenta djece sretnih, nezlostavljanih majki. Nije
razlike izmeðu jednojajèanih i dvojajèanih blizanaca, to pokazuje da uè vjerojatno nije g
enski uvjetovan.
292
Zdrav duh u zdravom tijelu
Mora, meðutim, biti posve jasno: elite li mozak odr ati zdravim, morate voditi raèuna i
o tijelu. Rimska nam poslovica »Mens sana in corpore sano« govori da veæ stoljeæima zna
mo koliko redovita tjelovje ba koristi mozgu. U novijem dobu, dr. Henriette van Pr
aag, koja je na izraelskom sveuèili tu Bar Han prouèavala funkciju opijatskih receptor
a, obnavljanje mozga nakon ozljeda i bolesti istra ivala je u Laboratoriju za gene
tiku Instituta Salk u kalifornijskom gradu La Jolli. Prouèavala je hipokampus mi eva
koji su imali pristup kotaèu za trèanje. U usporedbi s mi evima uskraæenima za vje banje,
aktivni su mi evi u tom podruèju povezanom s dugoroènim pamæenjem imali dvostruko vi e st
anica.
Ista tendencija, èini se, vrijedi i za ljude. Istra ivanja provedena 1970-ih u SAD-u
pokazala su da se djeèja uspje nost u èitanju uvelike poveæala nakon to su djeca est mje
eci svaki dan izvodila kratku plesnu vje bu. Novije pedago ko istra ivanje pokazalo je
da samo pet minuta skakutanja na poèetku dana pridonosi koncentraciji i uèinkovitij
em usvajanju gradiva. Jednostavno obja njenje tog nalaza jest da svaka tjelesna ak
tivnost poveæava brzinu srca i opskrbu tijela krvlju, ukljuèujuæi mozak.
Razlièite vrste vje ba mogu razlièito djelovati na na e psihièko zdravlje. Har-vardsko ist
ra ivanje iz 1994. pokazalo je da su mu arci koji su u aerobnoj aktivnosti dnevno iz
garali vi e od 2500 kalorija imali 28 posto manje izgleda da pate od depresije. To
bi moglo imati odreðene veze s endorfinima - prirodnim opijatima koji se izluèuju u
mozgu poslije tjelesne aktivnosti. Svi smo do ivjeli topao, ugodan osjeæaj koji nas
preplavi nakon, recimo, kopanja u vrtu ili uspona uz strmo brdo. Mo da je on u ma
njoj mjeri povezan s osjeæajem postignuæa, a vi e s èinjenicom da nam mozak preplave end
orfini.
Dokazano je da psihièkom zdravlju pridonose i aktivnosti sastavljene od nizova pok
reta poput tai chija ili hathajoge - smanjujuæi stres i agresivnost.
Hrana za um
Ono to unosite u tijelo na va mozak utjeèe jednako kao i ono to radite s njim. Mo da su
vam dok ste bili maleni govorili da su plave ribe poput sardina, sku a i haringa
dobre za mozak. Na alost ribomrzaca, to je toèno. U estom smo poglavlju vidjeli koli
ko su masnoæe va ne za normalan razvoj djeèjeg mozga, a jedna je dugolanèana masna kisel
ina, koju nalazimo u majèinu mlijeku i pla-
293
vim ribama, presudna za rad mozga. Norve ko i dansko istra ivanje poka daje dojenèad d
ojena kraæe od tri mjeseca imala veæu vjerojatnost za ispe sjeèan rezultat na testovim
a mentalnih vje tina. Zanimljivo je spomenut disleksija najrjeða ujapanu, gdje je pr
ehrana bogata ribom.
Kad sam bio malen, biloje ratno doba i hranu smo dobivali u sljedova pa su mnoge
vrste hrane bile slabo zastupljene. Sjeæam se kako su me p vali da jedem svakojak
u odbojnu hranu. Jaja u prahu nisu bila toliko gi ali sir mije bio potpuno odvra
tan. Jo se sjeæam obroka koje sam jeo s d tri godine. Sjedio sam u kuhinji na kolje
nu dadilje koja me hranila teku< rom, dok su se roditelji skrivali u udobnosti b
lagovaonice. I dan-danas r - doista, gotovo fobièno - sve vrste sira. Ne sumnjam d
aje njegova ma pogodovala razvoju mozga, ali ni izbliza onoliko kao pune lice ulj
a b rove jetre koje su nas tjerali da jedemo. Jedna lica i ubrzo bi uslijedio c i
znimne muènine. Ali skandinavsko istra ivanje pokazuje kako moji ro< poput mnogih dr
ugih ratnodopskih parova, nisu bili ba daleko od ist kako je okrutnost zapravo bi
la bri nost. Djetetov mozak sadr i velik uði snoæe, a da bi se pravilno razvijao, u orga
nizam valja unositi masnoæe, bice tijekom prvih dvanaest mjeseci. Ispada da su rib
lja ulja iznimno dol razvoj mozga, a danas ih mo emo konzumirati u mnogo naprednij
im < ma, primjerice u kapsulama.
Moja je obitelj oduvijek bila uvjerena da riblja ulja poma u da èovjek pametniji. Mo
j pradjed po majci bioje rabin i poprilièan knji ki moljac dio poznijih godina prove
o je u Ramsgateu, na obali mora. Uvjeren da be vrlo zdrave za mozak, kupio je du
g tap za pecanje i proveo brojne u; ne sate, nerijetko po vrlo surovu vremenu, na
ramsgateskom molu. Praba je stalno zadirkivala zbog strasti za ribolovom jer je
kuæi uvijek dolazio n ali praznih ruku. Nakon jednog frustrirajuæeg dana provedenog
u toj be snoj aktivnosti, taj inaèe iskren i veoma moralan èovjek odluèio je zadivii
telj svojom vje tinom. Na povratku kuæi u uljao se, praæen osjeæajem kr u mjesnu ribarnicu
i potajno kupio dvije ribe koje mu je prodavaè na b zapakirao. Kad se vratio, pon
osno je prostro lovinu na kuhinjski stol. Tr falni lovac-skupljaè samozadovoljno j
e odmjerio svoju i èekujuæu obitelj, baka, tada mala djevojèica, zaletjela se do stola,
podigla ribu i rekla: »Oh ba si spretan. Ti si upecao obje dimljene haringe?«
U nedavnom pokusu u Durhamu osnovno kolcima su est mjeseci riblj davali u obliku do
dataka. kolska psihologinja Madeleine Portvvood iza je skupinu od 120 djece u dob
i od est do jedanaest godina s te koæama t nju, poput te koæa s koordinacijom, èitanjem, p
sanjem i slovkanjem. Nc
294
rezultati bili dramatièni. Nakon samo tri mjeseca uzimanja dodataka, èitaèka dob jedno
g djeteta poveæala se za èetiri godine. kolske sposobnosti ostalih do ivjele su dvogodi n
ji napredak.
Dr. Portvvood istièe da ne unosimo dovoljno masnih kiselina, toliko va nih za zdrav
rad mozga. Britanska vlada svojim graðanima preporuèuje jednu do dvije porcije riba
poput lososa i sku e tjedno, no u mnogim obiteljima riba nije redovit dio jelovnik
a. Dr. Portvvood usto smatra da kod dijela djece za manjak masnih kiselina nije
zaslu na ishrana, nego to to njihovi organizmi ne uspijevaju pravilno iskoristiti u
nesene masne kiseline. Èini se da ti spojevi poma u rast i meðusobno povezivanje ivèanih
stanica. Mogli bi biti va ni i u stvaranju mijelina, masne ovojnice oko neurona ko
ja provodi elektrokemijske poruke kroz njih i daje boju bijeloj tvari.
Brojna su istra ivanja potvrdila va nost dugolanèanih masnih kiselina za rad mozga. La
ura Steve i John Burgess sa sveuèili ta Purdue u SAD-u otkrili su da su djeca s vi im
razinama masnih kiselina u krvi akademski opæenito uspje nija, a posebice su bolja u
matematici. Istodobno, rad na sveuèili tu Oxford pokazao je da dodaci ribljeg ulja
mogu biti korisni za obuzdavanje simptoma ADHD-a. U esteromjeseènom istra ivanju, dje
ca koja su pohaðala kolu za djecu s poremeæajima uèenja podijeljena su u dvije skupine.
Jedna je dodatke uzimala tijekom cijelog istra ivanja, a druga je na njih pre la na
kon stoje tri mjeseca uzimala placebo. Rezultati su pokazali daje uzimanje dodat
aka dovelo do ubla avanja kognitivnih i bihevioralnih te koæa te smanjenja anksioznost
i. Bernard Gesch, takoðer s Oxforda, primijenio je te spoznaje u britanskom zatvor
skom sustavu i na ao dokaze lo e ishrane, siroma ne mineralima i sele-nom, a bogate po
gre nim masnoæama."4 Otkrio je da su mladi prekr itelji u popravnoj ustanovi Aylesbury
pokazali 30-postotno smanjenje agresivnog pona anja kad su im dnevni jelovnici na
dopunjeni dodacima ribljeg ulja.
Ako, meðutim, od ribe dobivate osip, mo da biste trebali probati ginseng. Dosad smo èu
li da poma e kod eluèane kiseline, bolova u leðima, raka, Chro-nove bolesti, depresije,
impotencije, æelavosti, tegoba s mokrenjem, kroniènog proljeva, glavobolja, povi enog
tlaka, nesanice, raznih osipa, napadaja vruæine, eæerne bolesti te da ima afrodizijaèk
a svojstva. Sad se èini i da pobolj ava inteligenciju. Dr. Scholey s Odjela za kogni
tivnu neuroznanost na Northumbrij-skom sveuèili tu u Nevvcastleu115 proveo je tri is
tra ivanja u kojima su mladiæi i djevojke u sklopu ispitivanja brzine rje avanja probl
ema rje avali matematièke zadatke raznih te ina. Nasumce im je dao razlièite kolièine gins
enga i nije im rekao jesu li dobili placebo ili pravu stvar. Ginsengje poveæao toèno
st i usporio reakcije. Najdojmljiviji rezultat ostvario je 320-miligramskom komb
inacijom
295
ginka i ginsenga. Ali ostaje pitanje za to su Kinezima trebala vi e od dva t ljeæa da
njegovu kognitivnu korist doznaju od britanskog znanstvenika?
Dokazi s Papue Nove Gvineje upuæuju na postojanje tvari koje bismo st bali kloniti
elimo li inteligenciju odr ati u najboljoj formi. Polovicom prc stoljeæa lijeènici su
opazili da se u plemenu Foro èesto javljalo stanje èiji lol naziv glasi kuru, odnosn
o »smrtni smijeh«. Ta degenerativna mo dana b uzrokuje slabljenje mentalnih funkcija,
ukljuèujuæi depresiju, gubitak pai nja i oslabljeno rasuðivanje. To su, mo emo reæi, ugodn
iji simptomi. Ob< od kurua postupno su gubili sposobnost hodanja, govora, èak i hr
anjenja, lestje izbrisala najmanje deset posto populacije. Buduæi daje bila ograni«
na jedno pleme, kolonijalne su vlasti isprva mislile daje kuru genska bc Nastoja
li su sprijeèiti njezino irenje ogranièavajuæi kretanje Foroanaca u nicama njihova rodn
og kraja.
Antropolozi su, meðutim, primijetili posebnost u foroanskoj kulturi ko mogla prido
nijeti irenju bolesti. Jednostavno reèeno, Foroanci su svojim tvima poèast izra avali j
eduæi odreðene dijelove njihovih tijela. Smatralo se menitim i èasnim da udovica pripr
emi tijelo mrtvog supruga kuhanjem na u bambusovim cijevima. tovi e, postalo je jas
no da od kurua najèe æe ol jevaju ene i djeca. Obièaj je proizi ao iz vjerovanja da odreðe
dijelovi ti pojedeni, u ivateljima pridaju odreðene kvalitete. Jedenje mozga trebale
je pomoæi da steknu mudrost i inteligenciju. Danas, naravno, znamo daje ru gotovo
sigurno prionska bolest, odnosno bolest izazvana poremeæajem lanèevine, koja izaziv
a posljedice poput Creutzfeld-Jacobove bolesti ili, koi votinja, kravljeg ludila
.
Alkohol nije uvijek vra je djelo
Vjerojatno se neæete naæi u situaciji u kojoj æete moæi jesti ljudski mozak, mo da æe vas z
nimati korist jedne uobièajenije aktivnosti: odlaska u kafiæ, sam spominjao prekomje
rnu konzumaciju alkohola i opasnost da uzrokuje povratna o teæenja mo danog tkiva. No èi
ni se da povremeno piæe mo e godovati intelektualnim funkcijama. Istra ivanje Monique
Breteler s nizoz skog sveuèili ta Erasmus pokazalo je da osobe koje piju rijetko do
umjen imaju manju vjerojatnost pojave degenerativnih mo danih promjena i, n da, Al
zheimerove bolesti. Prema radu Alberta Bertellija s Milanskog sveui ta, vino bi m
oglo biti idealno piæe za »bildanje« mozga. Kemijski spoj resv< trol, koji nalazimo u
gro ðu, bobièastom voæu i raznim piæima proizvedeni
296
fermentacijom, aktivnost i uèinkovitost enzima MAP-kinaza poveæava do sedam puta. St
udije ljudskog tkiva pokazale su da taj enzim potièe bujanje veza izmeðu ivèanih stanic
a, to mo e biti dobra vijest za opæe mo dano zdravlje. Na Marbur kom sveuèili tu u Njemaèk
dvojili su gene odgovorne za sintezu resveratrola i dok ovo pi em istra uju naèine uzg
oja gro ða bogatog resve-ratrolom. Spoj ima najveæu koncentraciju u crnom vinu - 0,03
1 dobrog clareta sadr i oko 160 mikrograma reservatrola - pa nemojte biti iznenaðeni
ako char-donnajem ne postignete isti uèinak. Moj nekada nji ef, profesor Murdo Elder
, Skot, znao bi mi se uvuæi u ured poslije radnog vremena i rovariti po ladicama k
ako bi, moram na alost reæi, ukrao (ili, mo da bolje reèeno, posudio) za takvo mjesto ne
uobièajenu bocu - uvijek sam ondje dr ao dobar viski, i to zbog èisto medicinskih razl
oga. Nije neuobièajeno, naime, naiæi na kraju radnoga dana na èlana osoblja u opasnom
stanju malaksalosti. Profesor Elder uporno je tvrdio kako je to bio moj najva niji
doprinos akademskom zdravlju odjela. I bioje uvjeren daje nakon èa ice viskija pisa
o mnogo bolje znanstvene radove. Nije znao ni ta, siguran sam, o istra ivanjima rese
rvatrola, ali mo da viski ima i neka druga svojstva.
Vrlo je jasno da svi dokazi upuæuju na blisku povezanost uma i tijela. Zdravlje mo
zga utjeèe na zdravlje tijela i obrnuto. Sve vi e dokaza govori kako èimbenici poput s
tresa, poti tenosti i pogleda na svijet mogu imati vidljiv uèinak na tijelo. Kao to æem
o odmah vidjeti, zamisao prevlasti »duha nad materijom« sve manje zvuèi poput ekscentr
iènog uvjerenja istra ivaèa paranormalnih pojava, a sve vi e poput osnovne èinjenice biolo
gije èovjeka.
Hipnotièno...
Sad dolazimo do jednog zapanjujuæeg i prilièno tu nog pojedinca. Malo je osoba dalo to
liko dojmljiv obol ljudskoj povijesti da su prema njihovu prezimenu skovani novi
glagol, imenica i pridjev. Na um mi padaju »galvanizam« po Gal-vaniju i »faradizacija«
po Michaelu Faradavu. Franz Mesmer odrastao je na Bo-denskom jezeru, a lijeènik je
postao kasno, s trideset dvije godine. Kad mu je bilo èetrdeset, zainteresirao se
za djelovanje magneta na tijelo te se uvjerio kako je otkrio posve novo naèelo li
jeèenja, koje je obuhvaæalo tzv. animalni magne-tizam. Smatrao je da se animalni i f
izièki magnetizam razlikuju, jer je vjerovao da mo e magnetizirati papir, staklo, ps
e i svakakve druge stvari. Dakako, daje samo znao, veæina suvremene neuroznanosti
temelji se upravo na tom naèelu.
297
Magnetski rezonator sla e molekule prema njihovu magnetskom polju, a su svakako po
dlo ne tome, premda psi nisu èest predmet istra ivanja.
Ordinaciju je najprije otvorio u Beèu, a zatim u Parizu. Podosta nali! ci plastiènih
kirurga milijuna a èije usluge danas koriste holivudski tx slavni, Mesmerovaje prak
sa na Place Vendome brzo postala magnet za p; bur oaziju. Mesmer je ugled stekao p
rija njih godina navodnom sposob lijeèenja tjelesnih bolesti samo laganim dodirom sv
ojih ruku. Temeljna pretpostavka bila da se ljude mo e izlijeèiti magnetskim poljem.
Stoga mno tvo potrebitih naivaca hrlilo na tretman koji je on pretvorio u ma meto
du lijeèenja. Osmislio je magnetski baguet, zatvorenu drvenu posudi mjera gotovo d
va metra i duboku tridesetak centimetara napunjenu vodor ljeznim strugotinama. N
a posudu su bile uèvr æene eljezne ipke za koje pacijenti trebali uhvatiti. Kako bi poveæ
o kapacitet ordinacije, »magneti; je stablo, pa su se pacijenti mogli lijeèiti dr eæi ko
nopce koji su visili s grai su naprave »radile« izazivajuæi »krizu«, obièno konvulzije ili
esvjesticu.
Mesmer je ozbiljno vjerovao da iza te prakse, koju bismo danas mogli r ti lijeèenj
em sugestijom ili dodirima ruku, stoji èvrsta znanost. Smatrao temelju teorije Isa
aca Nevvtona o univerzalnoj tvari, eteru, da su tjelesni meæaji posljedice neravno
te e u tjelesnim magnetskim tekuæinama. Slièn to tubu zubne paste mo emo izravnati istisk
ivanjem, te su se neravnote nostavno mogle ispraviti dodirivanjem, nje nim pipanjem
ili prelaskom d vima preko oboljelih podruèja. Ti su postupci pacijente prilièno èest
o de li u stanje nalik transu. Postoji izvanredna karikatura Mesmera iz franci n
ovina objavljenih oko 1790. Onesvije tena ena, jako dobro odjevena, i la le i na stol
cu, a nad njom stoji Mesmer u aketu i radi »magnetske pro rukama, pokrete koji izgl
edaju seksualno eksplicitni. Mesmer usto ima v magareæu glavu i vrlo duge u i. Pomal
o nalikuje Vratilu iz Sna ivanjske n sugestija je vjerojatno ista - netko æe posta
ti rogonja.
Mesmera, kojeg se èesto smatra ocem hipnoze, ta su stanja nalik transi nje zanimal
a, bila su samo nuspojava njegova zaprepa æujuæeg tretmana nostje bila toliko opèinjena
Mesmerovom terapijom daje poèeo - pomal put nekih suvremenih amerièkih evangelista -
masovno lijeèiti »profinj Pari ane u pomno osmi ljenim predstavama s rasko nim kostimima,
z; ma, rasvjetom i glazbom.
Dio je znanstvene zajednice, umjesto da odbaci Mesmera kao drugora: nog prevaran
ta, vrlo ozbiljno shvatio njegov rad. Ali mo da je Mesmer z nuo medicinski establi m
ent zato stoje bio prijetnja unosnim terapijama govih pripadnika. Formirano je K
raljevsko povjerenstvo za mesmerizam je objavilo vrlo kritièno izvje æe. Stoga je Mesm
er osnovao zavod, Dru tv
298
sti, iza kojeg se mogao kriti. Sastojao se od klinike, edukacijskog dijela i kva
lificiranih èlanova koji su pro li Mesmerovu edukaciju i to platili. Preko zavoda je
objavio Katekizam o animalnom magnetizmu. Na jednome mjestu u katekizmu obja njav
a kako valja dodirivati bolesnika da osjeti uèinke magnetizma.
Najprije, valja se smjestiti nasuprot pacijenta, leðima prema sjeveru, stopalima p
rema njegovima. Zatim lagano polo iti palèeve na pleksuse u trbu noj upljini, a prste n
a hipohondriju [podruèje ispod rebara]. S vremena na vrijeme dobro je prijeæi prstim
a preko rebara, ponajprije prema slezeni, te promijeniti polo aj palaca. Nakon èetvr
t sata takvog tretmana ovisno o stanju pacijenta, izvodi se drukèiji tretman. Prim
jerice, ako je rijeè o poremeæaju oèiju, terapeut pola e lijevi dlan na desnu sljepooènicu
. Zatim otvara pacijentove oèi i jako im pribli ava svoje palèeve. Zatim se palèevima pr
elazi od korijena nosa [mosta] oko jabuèice.
Da su njegovi pacijenti nakon te terapije stavljeni u skaner mozga, lako je moguæe
da bi se uèinak pokazao terapijskim. Do 1791. u Parizu je zavladao kaos. Kako je
bio stranac, Mesmeru je bilo najjednostavnije napustiti revolucionarni grad. Umi
rovio se u 54. godini i naposljetku skrasio blizu Bodenskogjeze-ra. U Parizu sla
vljen i poznat, sad je bio siroma an, nepoznat i zaboravljen. Ali èini se daje bio z
adovoljan povuèenim ivotom koji se sastojao od malo medicine i sviranja staklene ha
rmonike. Od vanjskog svijeta ostao je odvojen sve do smrti 1815. u dobi od osamd
eset pet godina.
Ali prilièno fantastiène Mesmerove predstave zvuka i svjetla stvorile su temelj novi
h znanstvenih interesa. Zamisao da bi se tjelesni simptomi mogli ubla iti sugestij
ama pokrenula je stoljeæe znanstvenog istra ivanja moguæih koristi hipnoze. U poèecima s
vojih istra ivanja nesvjesnog uma potkraj devetnaestog stoljeæa Sigmund Freud slu io s
e Mesmerovim postupcima. ari te Freudovih ranih istra ivanja bila je zamisao da se od
reðena paralitièka stanja mogu izlijeèiti poticanjem pacijenata da ponovno pro ive traum
atska iskustva, zakopana u nesvjesnom umu.
Mozak jest tijelo
Koliko god mi skeptièni danas bili prema osobama poput Freuda i Mesmera, medicinsk
i profesionalci diljem svijeta prihvaæaju da postoji vrlo sna na povezanost izmeðu tij
ela i psihièkog stanja. Terapijsko djelovanje placebo efekta, za-
299
cijelo najva nijeg èimbenika u Mesmerovim terapijama, danas je èvrsto p ðeno. Znamo, tak
oðer, da neke tegobe mogu biti èisto psihosomatske na tj. potjecati iz uma. Lijeènici
danas rutinski tra e simptome depresije ko( cijenata koji stalno na operacije dola
ze s bolovima koji odolijevaju svim v ma tretmana. Jer u mnogo sluèajeva ti pacije
nti nisu osobe gladne pa n potro aèi vremena, niti pate od kakva duboko skrivenog mo dan
og turao: bolesti srca, nego imaju jako varljiv i prikriven oblik depresije, èesto
izljeèr tidepresivima.
Oni koji vi e naginju psihoanalitièkim tumaèenjima rekli bi da te osobe rojatno potjeèu
iz obitelji u kojima su im govorili da se »priberu« te da »m ju biti èvrsti«. Obolijevanje
im je stoga jedini naèin upozoravanja na svoj stveni nemir. No koje god gledi te za
uzeli, kad vidite, kao to sam ja vidio, lj koji se previjaju u agoniji zbog stanj
a koje nema nikakva tjelesnog uzroka mo ete dvojiti u moæ uma nad tijelom.
Stres je mo da najklasièniji i uobièajen primjer kako psihièko stanje rt utjecati na tij
elo. Razmislite nakratko o sljedeæoj situaciji. Nalazite se u uri Imate jo samo sat
vremena da dovr ite posao, a muèi vas glavobolja. Kako nute prolaze, gomila zadaæa ko
je morate obaviti kao daje sve veæa. Telefon i no zvoni. Svaku minutu oznaèi kratak
pisak koji vam govori da ste dobili n e-pismo. Prolijevate kavu, a kad posegnete
za krpom, na pod oborite por slagan izvje taj i papiri se razlete posvuda. Bilo v
am se vine pod oblake, ol vas znoj, eludac se uzburka, a glavobolja ojaèa. Misli su
vam nejasne, pani i nepovezane. Stres, demon urbanog stila ivota, sve je èe æi, a mo e b
iti u jit. Visoke razine svakodnevnog stresa upletene su u brojna stanja, od bol
srca do raka, èak i neplodnosti.
Istra ivanja su pokazala kako je sposobnost no enja sa stresom od presui va nosti za f
unkcioniranje tijela. Robert Sapolskv sa sveuèili ta Stanford kazao je da su takori u
zgojeni u »ugodnoj sredini«, stoje obuhvaæalo nje: preno enje te redovite dodire i masa u,
proizvodili veæe kolièine serotonin: stoga pokazivali sni enu agresivnost. Usto, kad
su odrasli, imali su jaèe imu sne sustave i ivjeli su dulje. Naravno, time je samo
dokazao ono to istra èi ivotinja i stoèari veæ znaju: postupate li prema ivotinjama pa
, dob: èovjeèno, bit æe zdravije i mnogo pitomije.
Taj fenomen jednako vrijedi i za ljude. Mo da ste i sami primijetili da kae tijeko
m visokostresnog ivotnog razdoblja prehladite ili dobijete neku dru upalu, bolest
je dugotrajnija i lo ije se osjeæate. Razlog tome je to tvari po] kortizola i adenok
ortikotropina (ACTH), koje se izluèuju dok smo pod tjelesn i psihièkim stresom, mogu
naru iti tjelesnu sposobnost samoobnavljanja tk
300
i borbe protiv infekcija. Kad virus ili bakterija ude u tijelo, bijela krvna tje
le ca dijele se i umna aju kako bi se borila protiv najezde. ACTH usporava proizvodn
ju tih tjele aca i tako smanjuje na u sposobnost da se odupremo infekciji.
Dr. Ronald Glaser sa sveuèili ta Ohio State pokazao je to djelovanje testirajuæi krv s
tudenata prije i poslije ispita. Studenti koji su dolazili s ispita - vjerojatno
stresnog iskustva - imali su manje bijelih krvnih stanica. Glaser je takoðer test
irao parove na braènoj terapiji. Parovi koji su naveli visoku razinu stresa u brak
u imali su neotpornije imunosne sustave.
Rekli smo kako se èini da postoji veza izmeðu visokog kvocijenta inteligencije i dug
ovjeènosti. Istra ivanje provedeno na Kalifornijskom sveuèili tu u Berkelevju nameæe da bi
to moglo biti povezano s imunitetom. Dr. Marian C. Diamond (koja je istra ivala E
insteinove ivèane stanice) opazila je da ivotinje s o teæenom dorzolateralnom korom - po
druèjem povezanim sa slo enim kognitivnim funkcijama - takoðer imaju sni ene razine limf
ocita, stanica koje ubijaju viruse i neutraliziraju toksine. Provjerila je zatim
taj nalaz i na ljudima, testirajuæi im krv prije i poslije jednoipolsatne partije
brid a. Rezultati su djelomice potvrdili njezinu hipotezu - igraèi brid a imali su po
vi ene razine CD4 T-limfocita.
Ali za to bi to bilo tako? Jedno je reæi da mo emo zavesti mozak da oslabi ili ojaèa imu
nosni sustav, no ne to je posve drugo ustvrditi kako grupna terapija ili zahtjevna
karta ka igra ili zaljubljenost mogu zaustaviti razvoj bolesti. Jedno bi obja njenj
e moglo glasiti kako sposobnost mozga da utjeèe na imunosni sustav ovisi o stavu.
Primjerice, mo da imunosni sustav ne slabi stres sam po sebi, nego osobni stav pre
ma stresu. Mo da je samo va no tko igra brid i s kim si u paru.
Psihoneuroimunologija mlado je podruèje, no nailazi na razmjerno dobar prijam u zn
anstvenoj zajednici. Moglo bi se reæi daje prvo upori te stekla kad je Robert Ader s
Medicinskog fakulteta Rochesterskog sveuèili ta u New Yor-ku uvjetovao mi eve da im p
ozli nakon pijenja zaslaðene vode. Uvjetovani odgovor nametnuo je dajuæi mi evima lije
k od kojeg su povraæali èim bi popili slatku vodu. Nakon nekoliko ponavljanja, mi evim
a je bilo zlo svaki put kad su pili vodu, a lijek vi e nije bio potreban. Ali Ader
ovu je znati elju pobudila èinjenica da su uvjetovani mi evi poèeli ugibati od infekcija
od kojih bi se inaèe obranili. Prouèavajuæi nuspojave lijeka, otkrio je daje lijek ta
koðer zatomio djelovanje imunosnog sustava. No uèinci lijeka bili su kratka vijeka i
trebali su nestati nakon to su ga mi evi prestali dobivati. Èinjenica da su mi evi ugi
bali upuæivala je na jedan zakljuèak - njihovi su mozgovi bili odgovorni za gu enje im
unosnog sustava.
301
Od 1975., kad je taj pokus proveden, brojna su istra ivanja dokazala d hièki stres m
o e oslabjeti sposobnost tijela za borbu protiv infekcija. Jo nije, uviðamo kako je
rijeè o procesu podlo nom utjecaju na eg stava. U mjerene mo dane procese mo emo navesti i
munosni sustav na uèinkovitij Zgodan primjer daje nam tzv. erbetni test. Poznato je
da adrenalin (tal se oslobaða pod stresom) mo e ojaèati tjelesni imunosni sustav. Dob
ije dozu erbeta uz dozu adrenalina, trenutaèno æemo vidjeti pozitivan u adrenalina na
bijela krvna tjele ca. Ali, slièno Aderovim mi evima, pon ne nas doze uvjetuju. Dobij
emo li poslije dozu erbeta bez adrenalina, in sni se sustav nastavlja pona ati na a
drenalinski pojaèan naèin. Dakle, n ima moæ lijeèenja tijela.
Medicinski profesionalci te spoznaje primjenjuju u lijeèenju. Dr. Davi( egel i nje
gove kolege sa sveuèili ta Stanford u Kaliforniji pratili su osam est pacijentica s u
znapredovalim rakom dojke i sekundarnim tumorima.1 deset ena svakoga je tjedna im
alo jednoipolsatnu psihoterapiju - zamis bila da æe im to jednostavno pomoæi da se n
ose s groznom dijagnozom, deset est ih je dobivalo redovitu onkolo ku skrb. Deset g
odina poslije, sar tri pacijentice bile ive, a za ostale osamdeset tri pribavljen
e su prijavnice ti. ene iz psihoterapijske skupine ivjele su nakon dijagnoze prosj
eèno t set sedam mjeseci, a ene u kontrolnoj skupini samo devetnaest. No ti n nisu
jednoznaèni: jedna je od te koæa to su skupine do neke mjere mogl samoselektivne - mo da
su se ene koje su prihvatile psihoterapiju na odr naèin razlikovale od onih koje su
je odbile, a to je moglo utjecati na rezu No nalazi su ipak nastavili pobuðivati
veliko zanimanje.
Rezultate dr. Spiegela donekle je potvrdio dr. Fawzy I. Fawzy, profesor j jatrij
e na Medicinskom fakultetu UCLA-e. Dr. Fawzy izabrao je ezdeset < osoba sa zloæudni
m melanomom i polovicu pozvao da tijekom est tjedan; nom tjedno po devedeset minu
ta sudjeluju u skupini za podr ku i edukæ U usporedbi sa standardno lijeèenim pacijent
ima s melanomom bili su rr umorni i poti teni te su se bolje suoèavali sa stanjem. es
t godina po do\ ku tog istra ivanja dr. Fawzy saznao je za rad dr. Spiegela i odluèi
o uæi u svojim ispitanicima kako bi provjerio jesu li pacijenti u terapijskoj skup
ini li veæu stopu pre ivljavanja od ostalih. Unatoè kratkom trajanju njegove pne terap
ije (samo est tjedana), stopa je bila veæa: meðu pacijentima kc dobivali samo standar
dnu skrb umrlo ih je desetoro, ali meðu èlanovima pine bile su samo tri smrti.117 Ka
ko je to bila studija u kojoj su pacijenti bil sumce uvr teni u jednu od skupina (
pa istra ivaèi nisu mogli utjecati na i tretmana), rezultati su zvuèali dojmljivo. Ali
nedavno je, vi e od deset go
302
nakon prvih tretmana, dr. Fawzy ponovno procijenio ishod. Stopa smrtnosti bila j
e podjednaka u obje skupine, to znaèi da bi uèinak psihoterapije, ako ga uopæe ima, mog
ao biti prolazan.118
Nedavno je tim dr. Christofferajohansena s Odjela za psihosocijalna istra ivanja r
aka na Institutu za epidemiologiju raka u Kopenhagenu objavio temeljit pregled s
vjetske znanstvene literature s tog podruèja."9 Na li su èetrdeset tri istra ivanja s na
sumiènim izborom i rasporeðivanjem ispitanika koja su ispitivala uèinke psihosocijalni
h intervencija kod oboljelih od raka. U osam je studija praæeno trajanje ivota svak
og pacijenta. Meðu njima, u èetiri je zabilje eno znaèajno pobolj anje. Zanimao ih je i opæ
uèinak psihoterapije na tjeskobu i poti tenost - takoðer nije bio jednoznaèan. Saznanje
da su psihoterapija i pozitivno razmi ljanje imali nedvojben pozitivan uèinak na opæe
simptome samo nekolicine ispitanika bilo je razoèaravajuæe. Kao stoje èest sluèaj s isp
itanicima zanimljivima iroj javnosti i medijima, bilo je oèito da su mnoga istra ivan
ja metodolo ki manjkava te kako su se ushiæene prièe o koristima pozitivnih stavova ob
javljene u tisku temeljile na prilièno krhkim dokazima. Dr. Johansen i kolege izvu
kli su nekoliko va nih zakljuèaka. Komentirali su da su potrebna metodolo ki kvalitetn
ija istra ivanja na veæem broju ispitanika te kako smatraju daje pitanje korisnosti
psihosocijalne intervencije na pacijentima s rakom zasad neodgovoreno. U preveli
kom je broju istra ivanja niz uvjeta bio potpuno ili djelomice nezadovoljen. Metod
olo ki nedostaci obuhvaæali su neprikladno rasporeðivanje ispitanika u tretmanske skup
ine, svrstavanje pacijenata u razlièitim fazama bolesti u iste skupine, nepostojan
je psiholo kog profila ispitanika te izostanak rigoroznog praæenja ispitanika.
Ne treba napominjati daje stres irok pojam koji se rabi u raznim kontekstima. Str
es koji nosi ozbiijna, mo da smrtonosna bolest poput raka nije isto to i stres koji
do ivljavamo putujuæi na posao ili dok se bavimo sportom. Istra ivanja pokazuju da naèi
n kako reagiramo na stres ovisi o vrsti stresa te o na em osjeæaju nadzora nad njim.
Kratkotrajni nadzirani stres, poput bungee skoka, mo e zapravo poveæati proizvodnju
tjelesnih stanica za borbu protiv infekcija. Slièno, dugotrajni nadzirani stres -
poput zahtjevnog posla - mo e dovesti do poveæanog luèenja relaksanata poput endorfin
a ili enkefalina. To bi moglo objasniti za to se èesto razbolimo nakon visokostresno
g razdoblja, kad pritisak opadne, a ne tijekom njega. Mnogi glumci navode da pos
tanu rtve prehlade i gripe èim zavr e posao. Reèenica »samo se odmaram« mo da ipak nije sa
glumaèki naèin uljep anog prikazivanja razdoblja bez anga mana.
Vrijedi i obrnuto: naj tetniji je stres onaj koji mislimo da ne mo emo nadzirati. U
jednom su pokusu takori bili izlo eni nizu elektro kova koje su mo-
303
gli zaustaviti pritiskom na metalnu polugu. Druga je skupina takoðer d< la elektro o
kove, ali nisu imali mehanizam kojim bi ih mogli izbjeæi. Ol skupinama zatim su ub
rizgani mitogeni, tvari koje u normalnim okolno potièu imunosni sutav. takori pod s
tresom koji nisu mogli nadzirati im smanjenu proizvodnju limfocita. No takori koj
i su imali nadzor nad sti nisu pretrpjeli nikakvo slabljenje imunosne funkcije.
Slièni su se pokusi provodili i na ljudima. U jednome od njih jedna pina zdravih d
ragovoljaca bila izlo ena zvukovima koje je mogla nadzii druga zvukovima na koje n
ije mogla utjecati. U oba je sluèaja buka bila g ja od sto decibela. Ispitanici ko
ji nisu mogli obuzdati buku bili su oèito sv pomoæniji i osjeæali su rastuæu tjeskobu. J
o va nije, u usporedbi s onim su mogli uti ati buku kad su osjetili da ele prekinuti p
okus, imunosni si znatno su im oslabjeli nakon pokusa. Istra ivanja na obiteljima
oboljelih ( zheimerove bolesti te na osobama koje su izgubile partnere takoðer pot
v da razne vrste nenadziranoga stresa najvi e tete imunosnom sustavu.
Ako je tako, ljudima treba pomoæi da povrate nadzor te tako poprave cioniranje imu
nosnog sustava. To je mo da razlogom za to aktivnosti j grupne terapije i tehnika op
u tanja mogu pozitivno djelovati na prognoz lesti. to imamo jaèi osjeæaj nadzora nad st
resom, izglednije je da æe imui sustav biti spremniji za no enje s njegovim uèincima.
Genij u nama
Dakle, rad mozga i tijela mo emo pobolj ati, barem donekle. Kako je, n tim, intelige
ncija povezana s najneopipljivijom ljudskom sposobno æu - st la tvom? Ako mo emo ojaèati m
ozak, mo emo li takoðer nauèiti kako osi diti tajnu kreativnog genija, kako da postane
mo bolji slikari, skladatelji, p Prije nego to odgovorimo na ta pitanja, moramo d
efinirati stvarala t kreativnost te shvatiti mo dane procese koje obuhvaæa. Robert J.
Sternl profesor psihologije na sveuèili tu Yale, smatra da stvaralaèko mi ljenje im koli
ko zamjetljivih obilje ja. Prvo, tu je sposobnost prebacivanja izmeði marnih, svjesn
ih, i sekundarnih, nesvjesnih procesa mi ljenja. Drugo, a i zano s prvim, kreativn
i pojedinci pokazuju nisku razinu kortikalne aktivr To bi moglo objasniti za to su
djeca vje tija u stvaralaèkom mi ljenju od c slih - njihovi su èeoni re njevi slabije raz
vijeni. Dijete æe, primjerice, prii titi kako »oni oblaci izgledaju poput pirea od k
rumpira, a onaj avion p kobasice«. Odrasli se opæenito suzdr avaju od takvih izjava je
r ne ele isi
304
èudni. Ali upravo takve asocijacije mogu biti ono to slikari ili pjesnici rabe kad
stvaraju sliku ili pjesmu. To nas dovodi do treæe Sternbergove toèke. Stvarala tvo je,
tvrdi, aktivnost desne polutke, koja omoguæuje stvaranje labavih ili neobiènih asoc
ijacija izmeðu naizgled nepovezanih pojava.120 Desni mozak, smatraju neki, bolji j
e u zahvaæanju koncepata u njihovoj cjelovitosti, u predoèavanju »velike slike«, a ne fi
nih pojedinosti. Ta se funkcija oslanja na njegovu sklonost da stvari povezuje u
svojevrstan nadskup, a ne da ih do ivljava kao zasebne i nepovezane. U skladu s t
im, kreativni pojedinci bolji su u neusredo-toèenom mi ljenju - u predlaganju veza i
zmeðu zamisli, umjesto u rje avanju problema. Jedan od naèina kako to mo emo opa ati jest
pomoæu tzv. ureðaja za biofeedback (biolo ku povratnu vezu), koji korisnicima na ekran
u prikazuje njihov EEG, odnosno obrasce mo danih valova, te im omoguæuje da nauèe mije
njati mo dana stanja usredotoèenim naporom. Kreativne osobe zatra ene da stvore odreðeni
obrazac biofeedbacka navodno to èine mnogo neuspje -nije od manje kreativnih.
Kreativni ljudi katkad kao da pokazuju veæi raspon odgovora na vanjske podra aje - èim
benici poput bila, galvanske ko ne reakcije i pobuðenosti kore kod njih naglije rast
u kao odgovor na ulazne osjetne informacije. Spomenuli smo daje ta osobina uoèljiv
a i u introvertiranih osoba, pa mo da ima odreðenih temelja za pretpostavku da su kr
eativne osobe »osjetljivije« na svijet koji do ivljavaju. To bi moglo objasniti za to su
mnogi slikari, pjesnici, pisci i slièni introverti. Povlaèe se iz svijeta koji do ivl
javaju zbunjujuæim i potencijalno prijeteæim za njihov osjetljiv osjetni aparat i tr
a e olak anje u »unutarnjem svijetu«. Èinjenica to veæina kreativnih osoba vi e voli radit
amoæi samo ojaèava njihovu introvertiranost.
Dakako, kad bismo iz spomenutih argumenata poku ali izvuæi logièan zakljuèak, mogli bism
o naposljetku ustvrditi kako su svi pjesnici, skladatelji i drugi umjetnici intr
overti s dominantnom desnom polutkom. A to uopæe nije tako - to mo e potvrditi svatko
tko je barem malo upoznat sa ivotnom prièom Ernesta Hemingwaya. Odreðene aktivnosti,
poput crtanja ili sviranja, recimo, mogu se uvelike oslanjati na procese u lije
vom mozgu, zasigurno razvijenije u de njaka. Romanopisci, dramaturzi, pjesnici i n
jima slièni takoðer pokazuju visok stupanj lingvistièke fluentnosti - opet aktivnost l
ijeve polutke. Guy Claxton s Bristolskog sveuèili ta misli da bi se tajna stvarala tva
mogla kriti u sposobnosti prebacivanja aktivnosti. Drugim rijeèima, neovisno o to
me koja vam je strana dominantna, ako ste kreativni mo ete zatomiti elemente na ko
je se obièno oslanjate i posegnuti u suprotnu polutku. Stoga æe slikar koji eli doèarat
i, primjerice, kako dijete vidi nebo, iskljuèiti analitièki, lijevi mozak i po-
305
segnuti u desni kako bi oblake usporedio s pireom od krumpira. Tom pro mogu prip
omoæi odreðeni neurotransmiteri, primjerice acetilkolin, i up to - jednostavna razli
ka u kemijskom nasljeðu - mo e objasniti za to nek to lak e polazi za rukom.
Mozartje stvarala tvo do ivljavao kao posve prirodan proces. Tvrdio je ko su mu zamr e
ne skladbe dolazile u cjelini, potaknute igranjem biljara, su zahtijevale ureðivan
je te mu èak nisu remetile svakida nju rutinu. Bee ven je izraðivao beskrajne skice sv
ojih zamisli, èesto u urbano, prije negc bi do ao do konaènog ishoda. Za Havdna je, s dr
uge strane, skladanje bilo malno iskustvo. Prije negoli bi poèeo pisati, odjenuo b
i najbolju odjeæu, isj bao tipke i psihièki se pripremio za profinjene vje tine svojeg
zanata. Bral bi ustao u pet sati, skuhao silno jaku crnu kavu i zatim sjeo radi
ti. Katkac se moglo vidjeti kako u kasnijim jutarnjim satima osamljen, stisnutih
usz sjedi u kutu omiljene kavane. Za neke je, pak, stvarala tvo izgleda bilo p< z
ano s odreðenim mo danim poremeæajima. Ruski skladatelj Dmitrij SostE viè u svojoj biogr
afiji tvrdi daje bilo dovoljno da nagne glavu ustranu da èuje glazbu. Mo da je uzrok
tome bio rapnel u glavi koji je zaradio u Prve svjetskom ratu. Kad bi nagnuo gla
vu, taj bi komadiæ granate pritisnuo slu koru i podra ivao je.
Za razliku odjohannesa Brahmsa koji je izbjegavao dru tvo i srkao kaf kako bi dobi
o nadahnuæe, drugi su stvaraoci tra ili ekstremnije naèine akt ranja svojih kreativnih
mo danih sustava - i iskljuèivanja uobièajeno domin tnog racionalnog mozga. Samuel Ta
vlor Coleridge, primjerice, svoju je ep: pjesmu Kublaj-kan napisao pod utjecajem
laudanuma. VVilliam Burroughs, tor dvojbene genijalnosti i takoðer ljubitelj opij
ata, navodno je rukopis za ( ruèak (1959.) napisao u takvom bunilu da se nije moga
o sjetiti da gaje napis Iskreno, mislim da se tako i èita. Slikar Francis Bacon na
mjerno si je uskn vao san i hranu kako bi u ao u plodnije stvaralaèko stanje.
Drugi su se klonili droga i deprivacije u korist teènog, »desnog« mi ljenj snovima. Pozn
ata je prièa kako je fizièar i nobelovac Niels Bohr do svoje tee je o graði atoma do ao
shvativ i da ga njegova dnevna razmi ljanja ne vode kamo. Iscrpljen i frustiran, zas
pao je i usnuo san o konjskoj utrci u kojoj su 1 nji trèali u stazama koje su odgo
varale stazama elektrona. Kemièar Friedri Kekule opisuje svoj san o dva va na zapa anj
a iz podruèja strukturne kemi Najprije opisuje osnovne veze atoma ugljika:
Tijekom boravka u Londonu [1854. - 1856.] prilièno sam dugo boravio u Ulici Clapha
m, u susjedstvu Commona... Jedne lijepe ljetne veèeri vraæao
306
sam se posljednjim omnibusom... Poèeo sam sanjariti i, gle, pred oèima su mi skakuta
li atomi! Te su se siæu ne tvorbe gibale uvijek kad bi mi se ukazale, ali dotad nisa
m mogao razabrati prirodu njihova gibanja. Tada sam, meðutim, vidio kako se dva ma
nja atoma èesto sparuju, kako veæi atom obuhvaæa dva manja, kako jo veæi dr e tri ili èak
i manja, a cjelina se okreæe u vrtoglavu plesu. Vidio sam kako veæi tvore lanac i za
sobom vuku manje, ali samo na krajevima lanca... Uzvik konduktera, »Ulica Clapham
!«, trgnuo me iz snova...
Evo do èega mo e dovesti vo nja omnibusom. Drugu va nu viziju Kekule je imao 1862. Pomog
la mu je da shvati benzenski prsten, temelj velikog dijela suvremene organske ke
mije:
... Sjedio sam i zapisivao u ud benik, no rad nije napredovao. Misli su mi bile dr
ugdje. Okrenuo sam stolac prema vatri i zadrijemao. Opet su mi atomi skakutali p
red oèima. Taj su se put manje skupine neupadljivo dr ale pozadine. Moje psihièko oko,
izo treno ponavljanjem takvih vizija, sad je razaznavalo veæe tvorbe, grane: duge r
edove, povremeno zgusnu-tije, koji su se okretali i vijugali poput zmije. Ali gl
e! to je to bilo? Jedna od zmija uhvatila se za vlastiti rep i oblik se podruglji
vo vrtio pred mojim oèima. Probudio sam se kao pogoðen munjom. I taj sam put ostatak
noæi probdjeo dokuèujuæi posljedice hipoteze. Nauèimo sanjati, gospodo, i mo da æemo naæi
inu...
Brucea Millera s Kalifornijskog sveuèili ta u San Franciscu osobito zanima sposobnos
t nekih autistiènih osoba da se sjeæaju nevjerojatnih pojedinosti. Primjerice, Brita
nac Stephen VViltshire od ranih godina crta fantastièno podrobne i toène crte e, poput
zadivljujuæeg viðenja Victorijina i Albertova muzeja. Ska-novi mozga tih autistiènih
savanata otkrili su jedno zajednièko obilje je graðe mozga: svi su imali oslabljenu fu
nkciju prednjeg dijela lijevog sljepooènog re nja. Miller je ustvrdio da zbog te osl
abljene funkcije lijevog mozga savanti imaju bolji pristup stvaralaèkim resursima
desne polutke. Dr. Allan Snvder iz Sydneyja, koji je svojim pogledima privukao m
no tvo medijske pozornosti, te je teorije odveo korak dalje, poku av i vidjeti to se zb
iva uvje bamo li normalan mozak da iskljuèi analitièke funkcije i vi e rabi desnu polutk
u. Primijenio je tehniku zvanu transkranijalna magnetska simulacija (TMS), koja
se sastoji od postavljanja niza sna nih magneta oko glave. TMS je pokusni tretman
koji se trenutaèno ispituje kao zamjena za elektrokonvulzivnu ok-terapiju obolje-
307
lih od depresije. Premda jo nije u ao u redovne tretmane, Snvder navodi ke ohrabruj
uæe znakove njegove djelotvornosti. Kad se TMS primijeni na i malnom mozgu, sna na m
agnetska polja inhibiraju ili gase odreðena mo d podruèja. Snvder je dragovoljcima dao
da rje avaju skup testova, ukljuèu testove crtanja, matematièkog zakljuèivanja, pamæenja
i tra enja pogre al tekstovima, dok su bili prikljuèeni na TMS. Pokusi su rezultirali
30-postoti poveæanjem uspje nosti. Ispitanici su izjavili da su postali pozorniji, o
sjeti ji na fine pojedinosti u okolini. Njihovi su crte i odra avali tu povi enu s sno
st. Snvderovi pokusi tek moraju otkriti matematièkog ili umjetnièkog gi ja, a koliko
znam nisu se pojavili u struènoj evaluacijskoj literaturi, pa njih rezultate valj
a oprezno tumaèiti.
' Nije ba tolika rijetkost
Svi percipiramo znakove iz okoline a da pritom nismo nu no potpuno svje to radimo.
Mo da ste se, poput mene, zatekli u nesigurnom dijelu grada i iz nada osjetili kak
o ste postali oprezni. To je vje tina koju svi rabimo u svakid njem ivotu. Kad se v
ozimo prometnom cestom, mo emo predvidjeti, a da znamo toèno kako, koji bi nam pje ak
mogao iznenada istrèati pred automo Dok hodamo slabo osvijetljenom ulicom, po pokr
etima osobe koja nam se j bli ava mo emo prosuditi je li ona prijetnja na oj sigurnost
i. Posjedujemo { roðenu sposobnost predosjeæanja dogaðaja. Poslije nam, kad analiziram
o sv misli, postane oèito kako smo do li do pretpostavke. Govor tijela, naèin i bi na
neèijeg hoda, smjer i snaga pogleda - sve su to vrlo dobri pokazatelji tut nakana,
dobrih ili lo ih. Zanimljivo je, meðutim, da u mnogim situacijama primljenu informa
ciju reagiramo prije nego to postanemo svjesni za to uor reagiramo. Na mozak zna pri
je nas.
Pozabavili smo se nakratko tim fenomenom kad smo govorili o percepci pozornosti.
Dokazano je da vrhunski sporta i imaju samo marginalno br a v mena reakcije od opæe p
opulacije. Ono to im daje jedinstvene moguænosti sposobnosti predviðanja te prilagodb
e svojeg pona anja ulaznim informaci ma, bez usporavajuæeg uplitanja svijesti.
Za sporta e je najva nije to ta sposobnost ostaje »zakopana« u ni im n torièkim podruèjima
a. Kad uvje bavamo novu aktivnost, kora i baza! gangliji, kao to smo vidjeli, rade
skladno. Ali s vremenom se vi a, »misleæ podruèja iskljuèuju iz procesa, oslobaðajuæi se ta
za nove aktivnosti. Prot
308
se ugraðuje u motorièka podruèja. Vrati li se svijest zbog bilo kojeg razloga u proces
, dolazi do usporavanja i naru avanja teènosti obavljanja zadaæe.
Mo da se to zbilo i vama, mo da ste se zbog tko zna kojeg razloga uhvatili kako razm
i ljate o aktivnosti koju godinama èinite bez ikakva napora. Iznenada, izgubite samo
pouzdanje. Poèinjete grije iti i tako potkrjepljivati nedostatak samopouzdanja. Sami
m razmi ljanjem o tome kako ne to èinite, zaboravljate kako to èinite.
Mnogi sporta i ive u strahu od te pojave. Igraèu pikada Ericu Bristowu igraèka je vje tin
a zbog toga bila paralizirana deset godina. Smatra se da uzrok gubitka samopouzd
anja kod sporta a mo e biti stres. Tada postaju samosvjesni-ji, pa dotad glatko izvoðe
nu vje tinu podvrgavaju pomnoj ra èlambi. Ukratko, èini se daje razmi ljanje jedna od najg
orih stvari koje mo ete uèiniti. Golfera Severiana Ballesterosa jednom su upitali to
mu je prolazilo umom netom prije udarca za milijun dolara. Hladno je odgovorio: »N
i ta.«
Ne iznenaðuje stoga posebno stoje redovita vje ba jedan od naèina kojim sporta i osigura
vaju da im vje tina ostane zacementirana u motorièkoj kori. Kao to znamo, mo dane ivèane
tanice okidaju u istom obrascu uvijek kad izvodimo odreðenu zadaæu ili samo prolazim
o pokrete u glavi. Zbog toga danas mnogi sportski psiholozi klijente pouèavaju teh
nikama vizualizacije. Redovitom vje bom povezanih neuronskih putova sposobnost se
uèvr æuje u ni im, nesvjesnim mo danim podruèjima.
Sporta i nisu jedini koji se oslanjaju na sposobnost da znaju bez spoznaje. Poklon
ici detektivskih romana zacijelo znaju sve o intuitivnoj slutnji, onom priroðenom,
pretkognicijskom osjetu koji potièe junaka da nastavi progoniti zlikovca, èak i kad
su mu pi tolj i znaèka oduzeti te mu je zaprijeèeno do ivotnim reguliranjem prometa. Te
levizijska serija Columbo, s Peterom Falkom u glavnoj ulozi, vi e se bavila tim pr
edosjeæajem nego rje avanjem zloèina. Svaka je epizoda zapoèinjala sjasno prikazanim ubo
jstvom i ubojicom, paje, umjesto otkrivanja poèinitelja, za gledatelje u itak bio gl
edati Columba kako dokazuje da mu je intuicija bila ispravna.
Ma tu nastranu, kognitivni znanstvenici uvjereni su da intuicija - sposobnost pril
agodavanja pona anja prema nesvjesnim znakovima - ima va nu ulogu u naèinu kako profes
ionalci poput timova hitne pomoæi, policajaca i vatrogasaca obavljaju svoj posao.
Kognitivni psiholog Gary Klein prouèavao je osobe koje u svakida njem ivotu moraju do
nositi odluke u djeliæu sekunde.121 Njegova su ga istra ivanja dovela do zakljuèka da èe
sto zanemarujemo snagu intuitivne slutnje ili predosjeæaja i radije pouèavamo ljude
da se oslanjaju na razmjerno duge, sporije i katkad mnogo neuèinkovitije postupke.
309
Kleinaje do tog zakljuèka djelomice doveo rad s vatrogasnim zapovjedn koji je ustr
ajno tvrdio da ima izvanosjetilnu percepciju (ESP). Zapovjedi isprièao kljuèni dogaðaj
koji gaje uvjerio u vlastite paranormalne sposc sti. On i njegova ekipa nai li su
na po ar u stra njem dijelu kuæe. Vatru k( èinilo se, buktjela u kuhinji vodom su polij
evali iz dnevne sobe. Ali plam nije povukao. U tom je trenutku zapovjednik osjet
io da ne to nije u redt znajuæi za to, naredio je svima da iziðu iz kuæe. Samo nekoliko se
kunda j je, pod na kojem su stajali uru io se u goruæi podrum. Da nije imao taj pi s
jeæaj, on i njegova ekipa mogli su poginuti.
Gledano unatrag, zapovjednik je izdao zapovijed zato to se vatra proti je se bori
o nije pona ala prema njegovim oèekivanjima. Ako je gorjela sa stra njem dijelu kuæe, za t
o se nije povukla kad su je polijevali vodom? B i drugih znakova da sve nije bil
o kao stoje trebalo biti - temperatura na stu gdje su vatrogasci stajali bila je
mnogo veæa nego to bi se oèekivalo malog kuhinjskog po ara, stoje takoðer vi e i lo u pri
pretpostavci d tra gori ispod njih. Vruæ plamen usto buèi, no taj je po ar bio jezovi
to tih to stoje prava buktinja bila ispod njih, zaklonjena podom.
Klein je zatim intervjuirao jo mnogo vatrogasnih veterana i poèeo je pri æivati kljuèno
obilje je rada ljudske intuicije. Vatrogasci su s vremenom rili osobni »arhiv« razlièit
ih po ara. Zapamtili su kakav je osjeæaj biti pt njih, kako miri u i kako bi se mogli
pona ati. Svaki put kad bi se susreli s vim po arom, prekopali bi arhiv da naðu odgova
rajuæe poveznice koje æ reæi kako da se pona aju u toj situaciji. Drugim rijeèima, intuici
ja nije nek; ranormalna sposobnost predviðanja buduænosti, nego tehnika uèenja va znak
ova i njihova tra enja u danoj okolini bez uplitanja svjesnog uma. V; gasni zapovj
ednik s navodnim paranormalnim sposobnostima jednostavr znao koje znakove treba
tra iti u borbi s po arom i kad je uoèio nepravilr znao je da to znaèi nevolju.
Ista sposobnost primijeæena je i kod medicinskih sestara na neonatalnoj in zivnoj
skrbi, koje èesto moraju donositi nagle odluke kako bi spasile ivote n roðenèadi. Kad p
rerano roðena djeca dobiju infekciju, posljedice mogu bit zorne - bolest se poput
vatrene stihije iri maju nim tijelom i ubrzo izaziva si Zbog toga iskusne sestre mo
raju razviti intuiciju za prepoznavanje ranih zn; va infekcije kako bi mogle pra
vodobno reagirati i spasiti djetetov ivot. Ka je jedan od Kleinovih kolega interv
juirao, sestre su izjavljivale da nisu u po nosti znale kako znaju, nego da su »je
dnostavno znale«. No podrobniji razg« otkrio je da su te iskusne sestre stvorile akt
ivni arhiv iznimno suptilnih znak Primjerice, put prerano roðenog djeteta u ranoj
fazi infekcije naglo se mijenj; ru ièaste do zelenkastosive. Takva djeca znaju èesto p
lakati, ali iznenada po
310
nu mlitava i letargièna. Mijenja im se obrazac hranjenja, a trbusi im se nadimaju.
Zanimljivo je, meðutim, to se polovica simptoma kojima barataju neonatalne sestre
ne spominje u medicinskoj literaturi. Svoje su odluke temeljile na znanju koje s
u same stekle, a primjenjivale su ga gotovo ni ne znajuæi da to èine.
Mnogi su lijeènici do ivjeli iskustvo intuitivnog odluèivanja pod ekstremnim pritiskom
. Sjeæam se jednog groznog hitnog sluèaja iz doba kad sam bio mlad kirurg u ruralnoj
bolnici, kad su me pozvali na traumatolo ki odjel da pregledam polusvjesnu neudat
u dvadesetdvogodi njakinju. Èinilo se daje nadomak smrti, a tlak joj je bio nizak, g
otovo nemjerljiv. Dovela ju je hitna pomoæ i uz nju nije bilo nikoga od koga se mo
glo doznati kako je zavr ila u tom stanju. Bila je smrtno blijeda, trbuh joj je bi
o poput tijesta i blago nadut. Vjerojatni razlog bilo je unutarnje krvarenje. Do
k sam je pregledavao, onesvijestila se. Brzi-naje oèito bila presudna - nije bilo
vremena za èekanje rezultata testova. Malo je stanja koja mogu tako ugroziti ivot m
lade ene, ektopièna trudnoæa vjerojatno je najèe æe. Stoga je najvjerojatnije bilo da nosi
plod u jajovodu - to mo e stra no krvariti. Ako sam imao pravo, nismo smjeli gubiti
vrijeme, ali velika je odluka urno odgurati osobu u operacijsku dvoranu i otvorit
i joj trbuh, a da niste stigli ni propisno oprati ruke. No anesteziolog je dvoji
o hoæe li joj dati anesteziju jer joj je tlak bio nemjerljiv, pa sam otvorio trbuh
dok je on jo obrazlagao - opet te ka odluka, èak i kad je donosite impulzivno. Iz tr
buha je potekla golema kolièina zgru ane i nezgru ane krvi, stoje znaèilo daje moja dija
gnoza bila barem djelomice toèna. Ali oba su jajovoda bila posve normalna i nigdje
u zdjelici nije bilo tragova krvarenja zbog trudnoæe. U podsvijesti mije bila pom
isao da se ektopièna trudnoæa mo e razviti, ali doista vrlo rijetko, na crijevu u trbu n
oj upljini. Toliko krvarenje, meðutim, nije bilo uobièajeno za vrlo rijetku moguænost c
rijevne implantacije. Zatim mije sinulo da bi, premda to prije nisam vidio i nis
am za to svjesno èuo, s obzirom na takvo krvarenje, krivac mogla biti jetra, to je
jo rjeða pojava. Produljio sam rez, brzo pregledao tkivo i otkrio - rupturu osmerot
jedne trudnoæe na jetri. Plod je brzo uklonjen, oko mjesta krvarenja hitro su umet
nuti tamponi i, èudesno, smjesta smo joj osjetili bilo, isprva iznimno blago.
Dodatno èulo
Dakle, èini se da ljudska intuicija nije ba zagonetno » esto èulo«, nego iznimno uèinkovit
n procjene informacija iz pet stvarnih osjeta. Bez obzira na to, potraga za tom
neuhvatljivom funkcijom ne prestaje. Neki istra ivaèi dr e
311
daje esto èulo zaboravljeni instinkt za »navoðenje«, jo aktivan u na ih tinjskih predaka,
i u nama uspavan.
* Argument za tezu o ljudskom osjeæaju smjera proizlazi iz èinjenice da su ma naèinu d
jelovanja na i osjeti naoko manjkavo spareni. Za okus i njuh r se reæi da su zaseban
par, jer funkcioniraju na isti naèin. Da bismo mogl ku ati i onju iti, to mora biti r
astopljeno u vodi, obièno u ustima ili nosi ma, a sama obrada znaèenja podra aja odvij
a se kemijskom interakcijom. C i njuh se, meðutim, po neèemu razlikuju - elimo li ih
ku ati, stvari mor; staviti u usta, no pomirisati ih mo emo s udaljenosti.
Istu paralelu mo emo povuæi izmeðu sluha i dodira. Funkcioniraju same tem mehanièkih sil
a - oba znaèenje dohvaæaju iz gibanja. Dodir, poput ok zahtijeva kontakt, a slu ati, k
ao i nju iti, mo emo s udaljenosti.
U tim usporedbama vid ostaje bez para. Mogli bismo reæi da je, poput si i njuha, r
ijeè o »daljinskom« osjetu, dakle onome koji ne zahtijeva kontak bi do lo do obrade. Je
li stoga moguæe da previðamo prirodnog kandidat esto èulo, onoga koji djeluje putem kon
takta? I ako je tako, èemu slu i?
Neki su znanstvenici istaknuli da se neke ivotinje poput leptira i golub; smono a u
prostoru snalaze zahvaljujuæi siæu nim komadiæima materijala o ljivih na magnetsko polj
e. Golubi put nalaze zahvaljujuæi ugraðenom komp granulama kristala magnetita blizu
lubanje. Leptir monarh posjeduje boL mre u tankih, magnetiziranih krilnih vlakana.
Ali èovjek takvu funkciju ma. Ako postoji kakvo esto èulo koje nekim ljudima omoguæuje
da uèink tije nalaze put, ono je veoma nejednolièno rasporeðeno u populaciji te n( oèit
ih tjelesnih manifestacija.
Drugi su predlo ili da bi esto èulo prije moglo biti »èulo 5a«, pobolj a mo danih olfaktor
oæi. Spomenuo sam vomeronazalni organ s rece] rima za kemijske spojeve koje nos ne
mo e raspoznati, primjerice feromc Tim predvoðen dr. Catherine Dulac s Harvardskog
sveuèili ta uspio je izol ti gen koji takorima i mi evima omoguæuje percepciju feromona.1
22 Ljudi i ju taj gen, ali s mutacijama zbog kojih se doima beskoristan. Ipak, s
jetit æeti da feromoni mogu djelovati na ljude, a da nisu svjesni da ih mogu prepo
zn To se smatra jednim od razloga za to se enama mjeseènice usklaðuju kac ve zajedno. A
li ako nemamo gene za percepciju feromona, kako mogu utj< ti na nas? Mo da nos, pr
emda prilièno nesavr en u odnosu na nju ne sust mnogih ivotinja, mo e raspoznati odreðene
feromone.
Ima, dakle, zanimljivih indikacija da bismo mogli, ili doista trebali, imati sti
osjet smjera ili aparat za prepoznavanje feromona, no ne i èvrstih doka To, meðutim
, ne sprjeèava provoðenje brojnih ekstremnih metodolo ki lo
312
istra ivanja. Od doba Izaije do horoskopa u dnevnim novinama, èovjekje opèinjen moguæno æu
avirivanja u buduænost. Dean Radin s instituta Boundarv u Palo Altu, u Kaliforniji
, u vrijeme pisanja ove knjige provodio je svjetsku studiju izvanosjetilne perce
pcije. Pomoæu testova postavljenih na svojoj internetskoj stranici Radin je prouèio
rezultate pola milijuna poku aja èetiri tisuæe osoba iz 57 zemalja. Nalazi su nedvojbe
no zanimljivi, barem lakovjernijima. U testu u kojem su sudionici morali pogodit
i koja od ponuðenih pet karata ima sliku, najboljima je to po lo za rukom u 48 posto
od dvadeset pet poku aja. To mo da ne zvuèi osobito dojmljivo, ali vjerojatnost da se
to dogodi navodno iznosi 2669 prema 1. Podjednako nizak, èini se statistièki znaèajan
rezultat, tu i tamo bi se pokazao kad su ljudi poku avali mislima utjecati na gen
eriranje sluèajnih brojeva.
Iznimno sam cinièan prema veæini prièa o ESP-u, nadnaravnim moæima i sreæi, ba kao i psiho
og dr. Richard VViseman. On je opisao kako je proveo pokus da provjeri postoje l
i pojedinci koje bi se istinski moglo smatrati sretnicima.123 Poslu iv i se televizi
jskom zabavnom emisijom kojuje gledalo oko trinaest milijuna ljudi, zamolio je g
ledatelje da predvide dobitnièku kombinaciju u iduæem kolu engleske Nacionalne lutri
je. Tijekom prijenosa zatra io je od gledatelja koji se smatraju nezaslu eno sretnim
a ili nesretnima da nazovu emisiju. Dr. VViseman oèekivao je samo nekoliko stotina
poziva - procjenjuje se da ih je bilo oko milijun. Upitnika je bilo dovoljno sa
mo za prvu tisuæu pozivatelja. Na obrascu koji su primili trebali su navesti smatr
aju li se prirodno sretni ili nesretni te imaju li kakvu nadnaravnu moæ. Rezultati
su pokazali da su ti gledatelji zajedno kanili kupiti oko dvije tisuæe listiæa. Kad
su istra ivaèi pregledavali podatke, otkrili su da su izmeðu èetrdeset devet ponuðenih br
ojeva »sretnici« èesto birali odreðene brojeve koje su »nesretnici« izbjegavali. Dr. VVisem
n navodi kako je njegova analiza pokazala daje kombinacija 1, 7, 17, 29, 37 i 44
najbolji izbor. Nakon mukotrpnog razmi ljanja o etiènosti te zamisli, prvi je i pos
ljednji put, ka e, i sam kupio listiæ. U televizijskom izvlaèenju u tom su kolu izvuèeni
brojevi 2, 13, 19, 21, 32 i 45. Nije pogodio nijedan broj. Jesu li »sretnici« bili
i ta uspje niji? Od svih sudionika, trideset estero ih je osvojilo novac, a èetvero meðu n
jima »velezgoditak« od 58 funta. Dobici su se ravnomjerno rasporedili meðu sretnim i n
esretnim osobama. Jedni i drugi u prosjeku su kupili tri listiæa svaki, pogodili j
edan broj i izgubili jednake svote.
Moj cinizam prema nadnaravnim moæima mo da ima odreðene veze s kemijskim procesima u m
ojem mozgu. Peter Brugger iz Ciri ke sveuèili ne bolnice uzeo je dvadeset vjernika u p
aranormalno i dvadeset potvrðenih skeptika, te od njih zatra io da poku aju razaznati
lica u slijedu sastavljenom od raspo-
313
znatljivih i na vrljanih slika lica i drugih predmeta. Test je zatim ponovi jeèima -
neke su bile stvarne rijeèi, neke ispremetane, a neke samo zvt Ustanovio je da su
vjernici bili mnogo skloniji izjavljivati da su vidjeli licæ li prave rijeèi kad to
nije bio sluèaj. Nastojeæi shvatiti kljuène razlike u m nim stanjima izmeðu tih skupina
, Brugger je objema dao L-DOPA-u, odr sintetizirani dopamin. Kao to znamo, visoke
razine dopamina upletene shizofreniju i maniju, stanja kojima mo e biti svojstven
a sklonost da se do ivljava kao inherentno smisleno mjesto prepuno podudarnosti. O
tk da su pod dopaminom skeptici ponovili rezultate vjernika. Istodobno, d ni dop
amin nije imao uoèljivo djelovanje na rezultate vjernika. Mo da b dakle, morali manj
e govoriti o postojanju paranormalnog, a vi e o razli kapacitetima ljudi da u to v
jeruju.
Ranije sam, u treæem poglavlju, spomenuo nalaze vicarskog neuron ga koji je operira
juæi epileptiènog pacijenta mo da na ao neurolo ki t< za tzv. izvantjelesno iskustvo. Taj
do ivljaj da se osoba nalazi izvan svojeg zauzima sredi nje mjesto u prièama nekih oso
ba koje su iskusile, ili bare ko tvrde, kakav je osjeæaj umirati na operacijskom s
tolu. Iskustvo bliske ; kontroverzno je podruèje za neuroznanost. Ako je sve to naz
ivamo »um« izvod rada mozga, kako neka obilje ja »uma« mogu naizgled postojati i mozak vi e
ne radi?
To pitanje podjednako zanima znanstvenike i kirurge otkad se primje opæa anestezij
a. Od podrobnih opisa susreta sa Stvoriteljem do svjetovnij vje taja o razgovorima
èlanova kirur ke ekipe, obilje je dokaza koji govoi je neke vidove svijesti te ko usp
avati.
U jednom istra ivanju provedenom 1980-ih pacijenti su »slu ali« inforn ne audiovrpce dok
su bili u nesvijesti, a zatim im je ispitano opæe znanje kon iskustva nesvjesnog
uèenja toènost im je porasla s 37 na 62 posto. Ne cina znanstvenika smatra daje posv
e moguæe da mozak upija informacije je funkcionalno nesvjestan. Zapa eno je, meðutim,
i da se svako tako stei znanje gubi unutar nekoliko sati od osvje æivanja. Takoðer, èini
se da su s nja nepotpunija stoje anestezija dublja. To ide u prilog shvaæanju da
u m< ne postoji »prekidaè«, odnosno o tar prijelaz izmeðu svijesti i nesvijesti, i da zapr
avo imamo finiji spektar razlièitih stanja, od potpune budnosti na nom kraju do sm
rti na drugom. to smo bli i budnoj svjesnosti, vjerojatni da æemo apsorbirati informa
cije.
Ali, naravno, velika je razlika izmeðu tih lo e nadziranih pokusa i iskt bliske smrt
i. Veæ se prema definiciji potonjeg stanja smatra kako mozak u nj ne bi trebao bit
i ni blizu budnosti. Profesor Bruce Grevson s Odjela za ist
314
vanje osobnosti na Vird inijskom sveuèili tu opse no je istra ivao iskustvo bliske smrti.
Prouèiv i opise stotina pojedinaca, naèinio je popis zajednièkih obilje ja.124 Iskustva bl
iske smrti, primjerice, ukljuèuju osjeæaj ubrzanog mi ljenja. Ljudi do ivljavaju promjen
u emocionalnog stanja - najèe æe navode osjeæaje spokoja i bla enstva. Nadalje, izvje æuju
bnormalnim prostornim iskustvima, poput izlaska iz tijela. Usto, èesto navode para
normalne osjete koji nadilaze normalne granice vremena i prostora, poput gledanj
a u pro lost i buduænost ili svjedoèenja dogaðajima izvan dosega njihova osjetnog aparat
a. Ali sama je èinjenica daje veæina iskustava bliske smrti slièna za neke, uvjerljiv
dokaz da su ona jednostavno plod kemijskih procesa u mozgu.
Dr. Su an Blackmore, psihologinja na Sveuèili tu zapadne Engleske, predla e tezu daje is
kustvo bliske smrti samo proizvod potencijalno umiruæeg mozga. Primjerice, uobièajen
i do ivljaj prolaska kroz tunel prema toèkici jarke svjetlosti plod je nasumiènog okid
anja ivèanih stanica u vidnoj kori, a osjeæaji spokoja i bla enstva nastaju zbog izluèiva
nja endorfina uslijed iznimno traumatiène tjelesne smrti.
Znanstvenici koji prouèavaju iskustvo bliske smrti priznaju kako im nastojanja rem
eti jedan oèit èimbenik. Poput svijesti, smrt nije trenutan proces, nego kontinuum o
d nekoliko faza èije se granice preklapaju. Kako znati gdje se na tom kontinuumu n
alazi iskustvo bliske smrti - dogaða li se dok mozak gubi svijest, i ako je tako,
u kojoj toèki tog procesa? Nastupa li kad je mozak praktièno »mrtav« ili kad ponovno poène
raditi? Istra ivanja spavanja, kao to smo vidjeli, upuæuju na to da svake noæi putujem
o naprijed i natrag po tom kontinuumu, od toèke nadomak buðenja do toèke u kojoj »spavam
o kao zaklani«. Ista bi stvar mogla biti i s umiruæim mozgom - u odreðenim toèkama du put
a u potpuni zaborav mogli bi postojati trenuci veæe ili manje budnosti. Moguæe je, t
akoðer, da postoje razlike zbog individualnih posebnosti neuronskog ustroja. Kao to
smo nekoliko puta vidjeli u ovoj knjizi, dva mozga nikad neæe biti ista. To, pak,
mo e znaèiti da æe kod nekih ljudi odreðene mo dane funkcije, poput sluha i pamæenja, osta
i »ukljuèene« na ni im razinama svijesti.
Istra ivanja iskustava bliske smrti jo nam nisu dala jasne odgovore. Na svakog neur
oznanstvenika koji ustrajno tvrdi da nema svijesti bez mozga koji je u odreðenoj m
jeri iv, bit æe drugih koji æe stvar poku ati rije iti na prepad, katkad iz plemenitih po
buda, a katkad radi hvalisanja. Na svakoga tko nalazi olak anje u gledi tu da znanst
veni zakoni mogu dati smisao svakom kutku postojanja, dolaze drugi koji ele vjero
vati u tajnovitost, u drugu dimenziju za koju je ovozemaljski ivot samo povr na pro
ba. Takve podjele dokazuju najpo-
315
stojanije krasno obilje je ljudskoga uma, a to je da ga svi imamo, ali ga vr zlièito
koristimo.
Ali kad govorimo o stvarala tvu, zapravo mislimo na veoma rijedak pod ljudskih spo
sobnosti. Kad bismo sjeli i naèinili popis ljudi koji su postali s zbog svojih izv
anrednih sposobnosti, sadr avao bi samo siæu an postotak pnog broja stanovnika. U ari tu
zanimanja ove knjige je mozak koji pos svima nama, a ne rijetke iznimke. Mnogo j
e dokaza koji upuæuju na èir cu daje svaki mozak obdaren neizmjernom kolièinom izvanre
dnih sposc sti. Svatko je od nas u svakida njem ivotu sposoban predvidjeti dogaðaj( s
vjesno primiti predznake iz okoline i prema tome prilagoditi pona anje sporta a koji
zna kako æe loptica udariti njegovu palicu do turista koji slu je zalutao u lo u èetv
rt, vatrogasca koji zna kad mora pobjeæi iz zgrade kc uru ava, umjetnika koji komuni
cira svojom slikom ili skladbom ili znanst ka koji rje ava zagonetke èovjekova uma,
svi smo uistinu iznimni.
316
Literatura
1. Fried, I., et al., 'Electric current stimulates laughter.' Nature (1998), 391
:650
2. Gur, R. C, et al., 'An fMRI study of sex differences in regional activation t
o a verbal and a spatial task.' Brain and Language (2000), 74:157-70
3. Lane, R. D., et al., 'Neuroanatomical correlates of pleasant and unpleasant e
moti-on.' Neuropsychologia (1997), 35:1437-44
4. Blanke, O., Ortigue, S., Landis, T., Seeck, M., 'Stimulating illusory own-bod
y per-ceptions.' Nature (2002), 419:269-70
5. Franzini, Louis R., i Grossberg, John, Eccentric and Bizarre Behaviours (John
Wiley & Sons, 1995)
6. Blackmore, S., 'Crossing the chasm of consciousness.' Trends in Cognitive Sci
ence (2002), 6:276-7
7. Sampaio, E., Mari , S., Bach-y-Rita, P., 'Brain plasticity: »visual« acuity of blin
d per-sons via the tongue.' Brain Research (2001), 908:204-7
8. Leamey, C, 'Development and plasticity of cortical areas and networks.' Natur
e Re-views Neuroscience (2002), 2:251-62
9. McCoy, N., i Pitino, L., 'Pheromonal influences on sociosexual behavior in yo
ung women.' Physiology and Behavior (2002), 75:367-75
10. Luo, M., Fee, M. S., Katz, L. C, 'Encoding pheromonal signals in the accesso
ry ol-factory bulb of behaving mice.' Science (2003), 299:1196-201
11. Field, T., 'Preterm infant massage therapy studies: an American approach.' S
eminars in Neonatologj (2002), 7:487-94
12. Livingstone, M. S., Rosen, G. D., Drislane, F. W., Galaburda, A. M., 'Physio
logical and anatomical evidence for a magnocellular defect in developmental dysl
exia.' Pro-ceedings of the National Academj of Sciences USA (1991), 88:7943-7
13. Tallal, P., Merzenich, M. M., Miller, S.,Jenkins, W., 'Language learningimpa
irments: integrating basic science, technology, and remediation.' Experimental B
rain Research (1998), 123:210-19
14. Simons, D. J., i Chabris, C. F., 'Gorillas in our midst: sustained inattenti
onal blin-dness fordynamic events.' Perception (1999), 28:1059-74
15. Strange, B. A., Henson, R. N., Friston, K. J., Dolan, R. J., 'Brain mechanis
ms for detec-ting perceptual, semantic, and emotional deviance.' Neurolmage (200
0), 12:425-33
16. LaBerge, D., i Buchsbaum, M. S., 'Positron emission tomographic measurements
of pulvinar activity during an attention task.' Journal ojNeuroscience (1990),
10: 613-19
17. Ramnani, N., i Passingham, R. E., 'Changes in the human brain during rhythm
le-arning.' Journal of Cognitive Neuroscience (2001), 13:952-66
18. Cardinal, R. N., et al., 'Impulsive choice induced in rats by lesions of the
nucleus accumbens æore.' Science (2001), 292:2499-501
19. Driver.J., i Frith, C, 'Shifting baselines in attention research.' NatureRev
iems Neuroscience (2000), 1:147-8
20. Schvvartz, S., i Maquet, P., 'Sleep imaging and the neuro-psvchological asse
s-sment of dreams.' Trends in Cognitive Sciences (2002), 6:23-30
21. Benedetti, F., et al., 'Influence of a functional polymorphism within the pr
omoter of the serotonin transporter gene on the effects of total sleep deprivati
on in bipo-lar depression.' American Journal of Psychiatry (1999), 156:1450-2
___*>v a* *
t%arsm. jate
,-.}Tif>'. - ./PSt..
c soii>Wðgig..-r K-r. ¦': *
.trs- »»
' -V' , 4v_
317
22. Revonsuo, A., i Valli, K., 'The reinterpretation of dreams: an evolutionarv
hyp sis of the function of dreaming.' Psjkologia (2002), 35:472-84
23. Jung, C, Memories, Dreams, Reflections (Collins, 1962)
24. Sedikides, C, i Skowronski, J., 'The symbolic self in evolutionary context.'
Peri ty and SocialPsychology Revieut (1997), 1:80-102
25. Baron-Cohen, S., 'The development of a theory of mind in autism: deviance ar
lay?' Psychiatric Clinics of North America (1991), 14:33-51
26. Peskin, J., 'Ruse and representations: on children's ability to conceal info
rma DevelopmentalPsychology (1992), 28:84-9
27. 'Self-awareness and the frontal lobes: a neuropsychological perspective.' U
uss, J., i Goethals, G. R., ur., The Self: Inter-disciplinary Approaches (Spring
er V« 1991)
28. Pinker, S., How the Mind Works (W. W. Norton, New York, 1997)
29. Libet, B., et al., 'Responses of human somatosensory cortex to stimuli below
t hold for conscious sensation.' Science (1967), 158: 1597-600
30. Adolphs, R., Tranel, D., Damasio, H., Damasio, A., 'Impaired recognition of
e on in facial expressions following bilateral damage to the human amygdala.' re
(1994), 372:669-72
31. LeDoux,J. E., TheEmotional Brain (Simon and Schuster, NewYork, 1996)
32. LeDoux, Joseph, Synaptic Self: How OurBrains Become Who WeAre (Viking, New
2002)
33. Damasio, A., Descartes Error: Emotion, Reason and the Human Brain (Picador,
195
34. Dimberg, U., 'Unconscious facial reactions to emotional facial expressions.'
P. logical Science (2000), 11:86-9
85. Rankin, A. M., i Philip, P.J., Central African Journal ojMedicine (1963
), 9:167-70 36. Calder, A. J., et al., 'Reading the mind from eye gaze.' Ne
uropsychologia (2002), 40: 38
35. Hooper, J., i Teresi, D., The 3-Pound Universe (Dell Publishing Co. Inc., Ne
w' 1986)
38. Mayberg, H. S., et al., 'Cingulate function in depression: a potential predi
ct treatment response.' NeuroReport (1997), 8:1057-61
39. Mongeau, R., Miller, G. A., Chiang, E., Anderson, D. J., 'Neural correlates
of peting fear behaviors evoked by an innately aversive stimulus.' Journal of Ne
uro. ce (2003), 23:3855-68
40. Rachman, S., i Seligman, M. E., 'Unprepared phobias: »be prepared«.' Behavioi se
arch and Therapy (1976), 14:333-8
41. Ohman, A., i Soares, J. J., 'On the automatic nature of phobic fear: conditi
oned trodermal responses to masked fear-relevant stimuli.' Journal of Abnormal P
sych (1993), 102:121-32
42. Select Committee on Science and Technology, House of Lords, Cannabis: the se
te and medical evidence. Session 1997-8, 9th report. The Stationery Office: HL p
ape
43. Hatzidimitriou, G., et al., 'Altered serotonin innervation patterns in the f
orebra monkeys treated with MDMA seven years previously: factors influencing abn
oi recovery.' Journal ojNeuroscience (1999), 19:5096-107
44. Hoffmann, A., LSD - My Problem Child (J. P. Tacher, 1983)
45. Damasio, H., et al., 'The return of Phineas Gage: clues about the brain from
skull of a famous patient.' Science (1994), 264:1102-5
318
Literatura
46. McGivern, R. F., et al., 'Cognitive efficiencv on a match to sample task dec
reases at the onset of pubertv in children.' Brain Cognition (2002), 50:73-89
47. Killgore, W. D., Oki, M., Yurgelun-Todd, D. A., 'Sex-specific developmental
changes in amygdala responses to affective faces.' NeuroReport (2001), 12:427-33
48. Nevvberg, A., et al., 'The measurement of regional cerebral blood flow durin
g the complex cognitive task of meditation: a preliminary SPECT study.' Psychiat
ry Research Neuroimaging (2001), 106:113-22
49. Lawrence, K., et al., 'Interpreting gaze in Turner syndrome: impaired sensit
ivity to intention and emotion, but preservation of social cueing.' Neuropsychol
ogia (2003), 41:894-905
50. LeVay, S., 'A difference in hypothalamic structure between heterosexual and
homo-sexual men.' Science (1991), 253:1034-7
51. Kuhl, P. K., 'A new view of language acquisition.' Proceedings of the Nation
al Academy of Science USA (2000), 97:11850-7
52. Hollich, G. J., et al., 'Breaking the language barrier: an emergentist coali
tion model for the origins of vvord learning.' Monographs of the Socielj for Res
earch in ChildDe-velopment (2000), 65:1-123
53. Huttenlocher,J., 'Language input and language grovrth.' Preventive Medicine
(1998), 27:195-9
54. Hasselmo, M. E., i Bovver, J. M., Acetylcholine and memory.' Trends in Neuro
science (1993), 16:218-22
55. Kida, S., et al., 'CREB required for the stability of new and reactivated fe
ar memo-ries.' Nature Neuroscience (1998), 5:348-55
56. Ishai, A., Haxby,J. V., Ungerleider, L. G., 'Visual imagery of famous faces:
effects of memory and attention revealed by f-MRF Neurolmage (2002), 17:1729-41
57. Karni, A., Tanne, D., Rubenstein, B. S., Askenasy, J. J. M., Sagi, D., 'Depe
ndence on REM sleep of overnight improvement of a perceptual skill.' Science (19
94) 265:679-82
58. Mednick, S., et al., 'The restorative effect of naps on perceptual deteriora
tion.' Nature Neuroscience (2002), 5:677-81
59. Zajonc, R. B., Wilson, W. R., Rajecki, D. W., 'Affiliation and social discri
mination produced by brief exposure in day-old domestic chicks.' Animal Behaviou
r (1975), 23:131-8
60. Brewin, C. R., i Beaton, A., 'Thought suppression, intelligence, and working
memory capacity.' Behaviour Research and Therapy (2002), 40:923-30
61. Genoux, D., et al., 'Protein phosphatase 1 is a molecular constraint on lear
ning and memorv.' Nature (2002), 418:970-5
62. Logan, J. M., et al., 'Under-recruitment and nonselective recruitment: disso
ciable neural mechanisms associated vvith aging.' Neuron (2002), 33:827-40
63. Inouye, S. K., et al., 'Cognitive performance in a high-functioning communit
y-dwelling elderly population.' Journal of Gerontolog^ (1993), 48:146-51
64. Pervin, L. A, John, O. P., ur., 'A five-factor theory of personality.' Handb
ook of Personal^: Theory and Research (Guilford Press, 1999)
65. Gazzaniga, M., i Heatherton, T, Psychological Science (W. W. Norton, 2003)
66. Johnson, D. L., et al., 'Cerebral blood flow and personality: a positron emi
ssion to-mography study.' American Journal of Psychiatry (1999), 156:252-7
67. Canli, T, et al., 'Amygdala response to happy faces as a function of extrave
rsion.' Science (2002), 296:2191
319
68. Boissv, A., i Boissou, M. F., 'Effects of androgen treatment on behavioural
and | ological responses of heifers to fear-inducing situations.' Hormones and B
elu
- (1984), 28:66-83
69. Plusquellec, P., i Boissou, M. F., 'Behavioural characteristics of two dairy
bree cows selected (Herens) or not (Brune des Alpes) for fighting and dominance
ty.' Applied Animal Behaviour Science (2001), 72:1-21
70. O'Connor, D. B., Archer, J., Hair, W. M., Fu, F. C, 'Activational effects of
testos ne on cognitive function in men.' Neuropsychologia (200f), 39:1385-94
71- , Larkin, P., Required Writing: Miscellaneous Pieces 1955-1982 (Faber & Fabe
r, Loi 1983)
72. Taylor, S. E., et al., 'Portrait of the self-enhancer: well adjusted and wel
l liked o ladjusted and friendless?' Journal of Personalitj and Social Psycholog
y (2003), 84:16
73. Taylor, S. E., i Brovvn, J. D., TUusion and well-being: a social psychologic
al persf ve on mental health.' PsychologicalBulletin (1988), 103:193-210
74. Hagen, M. C, et al., 'Somatosensory processing in the human inferior prefn c
ortex.' Journal of Neurophysiology (1988), 88:1400-6
75. Larkin, P., Required VVriting: Miscellaneous Pieces 1955-1982 (Faber & Faber
, Lon - V" 1983)
76. Enoch, M.-A., et al., 'Genetic origins of anxiety in women: a role for a fun
ction techol-0-methyltransferase polymorphism.' Psjchiatric Genetics (2003), 13:
33-4
77. Bowley, M. P, Drevets, W. C, Ongur, D., Prièe,J. L., 'Lovv glial numbers in th
e a dala in major depressive disorder.' BiologicalPsychiatry (2002), 52:404-12
78. Nesse, R. M., Ts depression an adaptation?' Archives of General Psychiatry (
2000), 5 20
79. Bloom, H., Shakespeare: The Invention of the Human (Fourth Estate, 1999)
80. Badcock, C, PsychoDarwinism (HarperCollins, 1994)
81. Iacoboni, M., et al., 'Reafferent copies of imitated actions in the right su
perioi 1 poral cortex.' Proceedings of the National Academy of Science USA
(2001), 98:13995
82. Penton-Voak, I. S., et al. (1999), 'Menstrual cycle alters face preference.'
JV< (2000), 399:741-2
83. Clark, R. D., i Hatfield, E., 'General differences in receptivity to sexual
offers.' nal of Psychology and Human Sexuality (1989), 2:39-55
84. Montgomery, M. J., i Sorrell, G. T., 'Love and dating experience in early an
d mi< ; !' adolescence: grade and gender comparisons. 'Journal of Adolescenc
e (1998), 2'
89
96.'' Autkrystof, Doris, Amedeo Modigliani 1884-1920: The Poetry ofSeeing (Ba
sic Art) (
chen America Lle, 2000) ^K- Thorne, E, et al., 'Effects of putative male phe
romones on female ratings ol
attractiveness: influence of oral contraceptives and the menstrual cycle.' Neuro
e 9«*' crinology Letters (2002), 23:291-7 Sfc Grammer, K., 'Androsterone:
a male pheromone?' Ethologj and Sociobiology (19
14:201-7
88. Cutler, W. B., Friedmann, E., McCoy, N. L., 'Pheromonal influences on socios«
behaviour in men.' Archives of Sexual Behaviour (1998), 27:1-13
89. Young, L. J., Lim, M. M., Gingrich, B., Insel, T. R., 'Cellular mechanisms o
f so attachment.' Hormones and Behavior (2001), 40:133-8
90. 0'Doherty, J., et al., 'Beauty in a smile: the role of medial orbitofrontal
cortex ir cial attractiveness.' Neuropsychologia (2003), 41:147-550
320
Literatu ra
91. Bartels, A., i Zeki, S., 'The neural basis of romantic love.' NeuroReport (2
000), 11:3829-34
92. Kobak, R. R., i Hazan, C, 'Attachment in marriage: effects of securitv and a
ccuracv of vvorking models.' Journal of Personality and Social Psychology (1991)
, 60:861-9
93. Fisher, H., et al., 'Revievv. The neural mechanisms of mate choice: a hvpoth
esis.' Afe-uroendocrinologj Letters (2002), 23 Suppl., 4:92-7
94. Ferguson, J. N., et al., 'Social amnesia in mice lacking the oxytocin gene.'
Nature Neuroscience (2000), 25:284-8
95. Turner, R. A., et al., 'Preliminary research on plasma oxytocin in normal cy
cling wo-men: investigating emotion and interpersonal distress.' Psychiatry (199
9), 62:97-113
96. Winston,J. S., Strange, B. A., 0'Doherty, J., Dolan, R. J., 'Automatic and i
ntentional brain responses during evaluation of trustworthiness of faces.' Natur
e Neuroscience (2002), 5:277-83
97. Castelli, E, Frith, C, Happe, E, Frith, U., 'Autism, Asperger syndrome and b
rain mechanisms for the attribution of mental states to animated shapes.' Brain
(2002), 125:1839-49
98. Epley, N., i Dunning, D., 'Feeling »holier than thou«: are self-serving assessme
nts produced by errors in self- or social prediction?' Journal of Personality an
d SocialPsyc-hology (2002), 79:861-75
99. Langleben, D. D., et al., 'Brain activity during simulated deception: an eve
nt-rela-ted functional magnetic resonance study.' Neurolmage (2002), 15:727-32
100. Lee, T. M., et al., 'Neural correlates of response inhibition for behaviora
l regulation in humans assessed by functional magnetic resonance imaging.' Neuro
science Letters (2001), 309:109-12
101. Greene, J. D., et al., 'An fMRI investigation of emotional engagement in mo
ral jud-gment.' Science (2001), 293:2105-8
102. Diamond, M. C., et al., 'On the brain of a scientist: Albert Einstein.' Exp
erimental Neurolog (1985), 88:198-204
103. VVitelson, S. F., Kigar, D. L., Harvev, T., 'The exceptional brain of Alber
t Einstein.' Lancet (1999), 353:2149-53
104. Cattell, R., Abilities: Their Structure, Groiuth and Action (Houghton Miffl
in, Boston, 1971)
105. Gardner, H., Frames of Mind: The Theory of Multiple Intelligences (Basic Bo
oks, 1983)
106. Gray, J. R., Chabris, C. F., Braver, T. S., 'Neural mechanisms of general f
luid intelli-gence.' Nature Neuroscience (2003), 6:316-22
107. Thompson, P. M., et al., 'Genetic influences on brain structure.' Nature Ne
uroscience (2001), 4:1253-8
108. Deary, I. J., et al., 'Cognitive change and the APOE epsilon 4 allele.' Nat
ure (2002), 418:932
109. Whalley, L. J., i Deary, I.J., 'Longitudinal cohort study of childhood lQan
d survi-val up to age 76.' British MedicalJournal (2001), 322:819
110. Bosvvorth, H. B., i Schaie, K. W., 'Survival effects in cognitive function,
cognitive style, and sociodemographic variables in the Seattle Longitudinal Stu
dy.' Experimen-tal AgingResearch (1999), 25:121-39
111. Rampon, C, et al., 'Effects of environmental enrichment on gene expression
in the brain.' Proceedings of the National Academy of Science USA (2000), 97:128
80-4
112. Tang, Y. R, et al., 'Genetic enhancement of learning and memory in mice.' N
ature (1999), 401:63-9
321
113. Fritsch, T., et al., 'Effects of educational attainment on the clinical exp
ressi. Alzheimer's disease: results from a research registrv.' American Journal
of Alzhe Diseaseand Other Dementias (2001), 16:369-76
114. Eves, A., i Gesch, B., 'Food provision and the nutritional implications of
food ces made by young adult males, in a young offenders' institution. 'Journal
of H Nutrition andDiet (2003), 16:167-79
115. Scholev, A. B., i Kennedv, D. O., 'Acute, dose-dependent cognitive effects
of C biloba, Panax ginseng and their combination in healthy voung volunteers: di
ff tial interactions with cognitive demand.' Human Psycho-pharmacology (2002), 1
44
116. Spiegel, D., et al., 'Effect of psychosocial treatment on survival of patie
nts wit' tastatic breast cancer.' Lancet (1989), ii:888-91
117. Fawzy, F. I., et al., 'Malignant melanoma: effects of an early structured p
sychi intervention, coping, and affective state on recurrence and survival 6 yea
rs 1; Archives of General Psychiatry (1993), 50:681-9
118. Fawzy, F. I., Canada, A. L., Fawzy, N. W., 'Malignant melanoma: effects of
a i structured psychiatric intervention on survival and recurrence at 10-year fo
llovv Archives of General Psychiatry (2003), 60:100-3
119. Ross, L., etal., 'Mind and cancer: does psychosocial intervention improve s
urviv. psychological well-being?' European Journal of Cancer (2002), 38:1447-57
120. Sternberg, R.J., Kaufman, J. C, Pretz, J. E., The Creativity Conundrum: A P
ropi Model of Creative Contributions (Philadelphia, PA, 2002)
121. Klein, G., Sources of Power: How People MakeDecisions (MIT Press, Boston, 1
988)
122. Pantages, E., i Dulac, C, 'A novel family of'candidate pheromone receptors
in mmals.' Neuron (2000), 28:835-45
123. Wiseman, R., The Luck Factor: Change your luck - and change your life (Cent
urv, don, 2003)
124. Greyson, B., 'Biological aspects of near-death experiences.' Perspectives i
n Biolog) Medicine (1998), 42:14-32
i
322
Pojmovnik
ACTH - Adrenokortikotropni hormon proizvodi se u hipofizi. Odatle ulazi u krvoto
k i prenosi poruku u nadbubre ne lijezde. Kao odgovor, lijezde proizvode razne hormo
ne, ponajprije kortizol.
Aksoni - Duga vlakna ivèanih stanica (neurona). Mo emo ih predoèiti kao kabele ivèanog su
tava.
Alzheimerova bolest - Tip demencije uobièajen u starijoj dobi, èesto uz gensku kompo
nentu, koji pogaða dvadesetak posto ljudi starijih od osamdeset godina, ali katkad
i mnogo mlaðe osobe. Obièno obuhvaæa propadanje mo danog tkiva i promjene u mo danim bjel
anèevinama. Meðu glavne simptome spadaju gubitak pamæenja te slabljenje sluha i razumi
jevanja. Cesto se javljaju du evne bolesti.
Amigdala - Tvorba u obliku badema u srednjem dijelu sljepooènog re nja koja sudjeluj
e u nizu èuvstvenih funkcija, ukljuèujuæi prepoznavanje va nih oko-linskih dogaðaja, uvjet
ovanje strahom i pobolj anje pamæenja emocionalnih sjeæanja. Preko hipotalamusa mo e pot
aknuti oslobaðanje hormona stresa, primjerice adrenalina, u krvotok i tako izazvat
i strah te omesti razumski nadzor. Dio je limbièkog sustava.
Autizam - Stanje kojem je svojstven manjak socijalne inteligencije i nesposobnos
t shvaæanja tuðih èuvstava. Autistièna djeca èesto su izdvojena, u dru tvu se dr e po stran
li pona aju neprikladno te imaju su ene interese.
Autonomni ivèani sustav - Upravlja nevoljnim funkcijama poput rada srca, probave, s
u avanja i irenja krvnih ila te spolnim funkcijama poput erekcije.
Simpatièki - ubrzava bilo, su ava i iri krvne ile, opu ta bronhe, usporava probavu. Naja
ktivniji je kad ga podra e nadbubre ne lijezde u stresnoj situaciji.
Parasimpatièki - usporava bilo, smanjuje gastointestinalni motilitet, potièe seksual
nu uzbuðenost, pospje uje luèenje sline i smanjuje zjenice. Priprema tijelo na odmor.
Bazalni gangliji - Skupina sredi ta (ili jezgara) u sredi tu svake polutke, neposred
no iznad srednjeg mozga. Imaju va nu ulogu u planiranju i usklaðivanju pokreta i pol
o aja tijela. Utjeèu na mre e koje povezuju motorièku koru s drugim kortikalnim podruèjima
.
Bijela tvar - Mijelinizirana ivèana vlakna i glija stanice koje tvore veæi dio sredi nj
eg ivèanog sustava.
Bjelanèevine - Spojevi graðeni od aminokiselina, odgovorni za sve staniène funkcije. N
astaju kao rezultat poruke stvorene u DNK.
Brocino podruèje - Dio kore èeonog re nja, obièno lijeva donja èeona vijuga, koji je Paul
Broca opisao kao sredi te govora.
323
Cerebrospinalna tekuæina - Vodenasta tekuæina koja okru uje mozak i led
mo dinu. Sadr i glukozu i bjelanèevine. Izdvaja se iz krvi, a filtrira je opn;
upljim tvorbama unutar mozga, ventrikulama. Èeoni re njevi - Najveæi re njevi èovjekove ko
e velikog mozga. Prednji dio j
vezanje s uèenjem, pona anjem i osobno æu. Straga je motorièka kora k<
upravlja voljnim pokretima. Demencija - Ozbiljan progresivni gubitak intelektual
nih funkcija, èesto poveza
bolestima poput Alzheimerove, ali ima mno tvo uzroka. Èesto izaziva prom
nu osobnosti, onemoguæujuæi tako oboljelom svaku normalnu aktivnost. Dendrit - Tanak
dio ivèane stanice koji primljene impulse dovodi u nju. Elektroencefalografija (EE
G) - Uobièajena tehnika snimanja elektriène akt
nosti u mozgu, ponajprije u njegovoj kori. Epilepsija - Epileptièki napadaj èesto je
praæen gubitkom svijesti, katkad izmi
njenom svije æu, to nerijetko mo e primijetiti samo netko tko dobro poznj
oboljelu osobu. Te ki napadaji izazivaju silovite pokrete. Nastaje zbog elektr
ne oluje koja polazi iz ari ne toèke u mozgu. Bla i napadaji u temporalno
re nju mogu izazvati halucinacije ili »religiozna« iskustva. Evocirani potencijali - E
lektrièni signali iz mozga ili s lubanje zabilje eni (ob;
no EEG-om) kao odgovor na podra aj. Glija - Mo dane stanice koje tvore veæinu njegove
mase. Peterostruko su brojr
je od ivèanih stanica. Ima ih vi e vrsta: sudjeluju u oporavku mozga, opskr
hranjivim tvarima, odr avanju cerebrospinalne tekuæine i gradnji mijelinsl
ovojnice ivèanih stanica. Hipofiza - Glavna lijezda u dnu mozga, povezana s hipotala
musom, koja na
zire druge tjelesne lijezde, primjerice nadbubre ne lijezde, gu teraèu, t:
njaèu, jajnike i sjemenike. Hipokampus - Dio sljepooènog re nja neposredno iza amigdal
e. Sudjeluje
pamæenju i uèenju. Dio je limbièkog sustava. Naziv u prijevodu znaèi morsl
konjic, a dobio gaje prema svojem obliku. Hipotalamus - Nakupinajezgara ispod ta
lamusa, dio limbièkog sustava koji, p\
tem hipofize, regulira tjelesne hormone i tjelesne procese, poput temperati
re, unosa hrane i rada srca. Kognicija - Naziv za vi e mo dane funkcije, èesto svojstv
ene samo èovjeku. M<
ðu njima su razumijevanje i govor, pamæenje, rje avanje problema, pozornos
raèunanje te vidna i slu na percepcija. Koordinacija - Ureðen, organiziran rad mi iænih sk
upina ili pojedinaènih mi
æa radi stvaranja nadziranih pokreta. Kora (korteks) - Vanjski sloj velikog mozga,
bogat ivèanim stanicama, u kojer
se odvija »mi ljenje«. Normalno ima sloj neurona debeo 4 mm. Rijeèju »kc
324
Pojmovnik
ra« nazivaju se i vanjski slojevi mnogih organa, ukljuèujuæi jajnike i nadbubre ne lijezd
e. Kortikotropin - Vidi ACTH.
Kortizol - Hormon koji nadbubre ne lijezde izluèuju tijekom stresa, ali nu an i za norm
alan rad gotovo svakog dijela tijela. Regulira krvni tlak, kori tenje eæera i bjelanèev
ina te izaziva razgradnju mi iæne bjelanèevine u aminokise-line, koje mogu biti izvor
energije u iznenadnim situacijama.
Lateralna genikulatna jezgra - Dio talamusa koji sudjeluje u obradi vidnih infor
macija i njihovom provoðenju u koru.
Limbièki sustav - Tvorbe oko mo danog debla nastale iz primitivnijih dijelova kore p
ovezane s uèenjem, pamæenjem i obradom èuvstava. Obuhvaæa amigdalu, hipotalamus, dio tal
amusa i cingularnu vijugu. Kao koncept, predmet je estokih rasprava jer niz funkc
ija obavljaju neovisne podjedinice sustava i podruèja koja se izvorno nisu smatral
a njegovim dijelom.
Magnetoencefalografija (MEG) - Tehnika mapiranja i lokalizacije mo dane aktivnosti
snimanjem magnetskih polja koja stvaraju ivèane stanice pobuðene podra ivanjem. Buduæi d
a prolazak kroz lubanju ili kosu ne izoblièuje magnetska polja, tehnika je kvalite
tnija od EEG-a.
Magnetska rezonancija (MR) - ili nuklearna magnetska rezonancija - tehnikaje sni
manja dijelova tijela kori tenjem magnetskih svojstava pojedinih vrsta tkiva koja
daje trodimenzionalne prikaze. Funkcionalna magnetska rezonancija (fMR) omoguæuje
korisniku da vidi metabolizam mozga te da oblikuje sliku koja prikazuje koji je
dio mozga aktivan tijekom odreðene zadaæe.
Mali mozak - Tvorba iznad mo danog debla i iza mosta. Upravlja ravnote om i koordina
cijom pokreta.
Mijelin - Masna ovojnica oko aksona koja djeluje poput izolatora. Mijelin uvelik
e poveæava brzinu preno enja ivèanih impulsa.
Most - Dio mo danog debla koji upravlja disanjem, povezan s budno æu i spavanjem. Sudj
eluju u nadzoru autonomnog ivèanog sustava i djeluje kao relej izmeðu kore i malog mo
zga.
Mo dano deblo - Dio mozga koji mo dane polutke povezuje s leðnom mo dinom. Dijeli se na
tri dijela: srednji mozak, most i produljenu mo dinu. Rijeè je o najstarijem dijelu
mozga koji upravlja najosnovnijim, nevoljnim funkcijama (npr. disanjem i bilom).
Nadbubre ne lijezde - Te lijezde smje tene blizu bubrega u osnovi su nakupina stanica
specijalizirana za proizvodnju hormona kortizola, adrenalina i no-radrenalina. T
i spojevi imaju va nu ulogu u odgovoru na stres - potièu strah, uzbuðenje, razne tipov
e tjeskobe, a posebice klasiènu reakciju borbe ili bijega na napad grabe ljivca.
325
/
Nervus vagus ivac koji, izmeðu ostalih funkcija, upravlja brzinom rada srca no enjem
veæine parasimpatièkih signala iz mozga u tijelo. Kad je podra usporava srce. Rijeè je
o dugom ivcu, a spada medu tzv. kranijalne ivct je u podruèju mo danog debla izravno
povezan s mozgom.
Neuron - Pojedinaèna ivèana stanica s aksonima i dendritima koja je s dru ivèanim stanic
ama povezana sinapsama.
Neurotransmiteri - Kemikalije pohranjene u krajevima aksona na sinapsa Kad elekt
rièni impuls stigne do sinapse, neurotransmiteri se oslobaðaju i laze sinaptièku pukot
inu. To izaziva irenje poruke u susjednom neuron stanici, primjerice mi iænoj. Postoj
i èetrdesetak neurotransmitera. Mogu si
; ti ili potaknuti prijenos impulsa. Medu njima su glutamat, GABA, acetilkc adre
nalin, noradrenalin, dopamin, serotonin. Svaki ima drukèiju funkci
Nucleus accumbens - Sadr i neurone koji su dio bazalnih ganglija. Sudjeluje i gula
ciji pokreta i slo ene motorièke aktivnosti. Ta se tvorba smatra tzv. r danim nagrad
nim sredi tem, a neurotransmiter va an za njezinu funkcij dopamin.
Osjetna kora - Mre a ivèanih stanica (od kojih su mnogi smje teni u tjemei re nju) odgovo
rna za obradu osjeta, ukljuèujuæi bol, miris, okus, temper ru, vid, sluh, dodir i pr
opriocepciju.
Pamæenje - Danas ga dijelimo u nekoliko vrsta. Mo e biti epizodno, poput p æenja davni
h dogaðaja iz djetinjstva. Kratkoroèno omoguæuje dosjeæanje davnih dogaðaja, primjerice je
ste li pristavili èaj. Prospektivno se odnos sposobnost pamæenja planova. Procedural
no se odnosi na nauèene motor vje tine, primjerice vo nju bicikla, i ne zahtijeva volj
no dosjeæanje.
Paraliza - Nemoguænost pomicanja dijela tijela.
Periferni ivèani sustav - ivci izvan sredi njeg ivèanog sustava koji se prot tijelom i z
vr avaju u organima, primjerice ko i, mi iæima i zglobovima.
PET - Pozitronska emisijska tomografija. Tehnika skaniranja pomoæu radio topa, pri
mjerice radioaktivnog kisika, kojom se identificiraju krvni tok ili tabolièki akti
vna mo dana podruèja.
Placebo - La an ili neutralan postupak, u praksi èesto lijek, koji je inertan i djel
ovanja, pa zato nema istinske znanstvene va nosti u pobolj anju ili [ mjeni medicins
kog stanja. Buduæi da osoba mo e oèekivati pobolj anje kon svakog postupka, terapija pla
cebom mo e kod oboljelih izazvati osj( pobolj anja i ubla iti simptome.
Polutka - Polovica mo dane kore (lijeva ili desna). Dijelimo je u èetiri re nja: oni,
sljepooèni, tjemeni, zatiljni.
Prednja cingularna kora - Podruèje prednjeg dijela unutarnje povr ine polul Sve njez
ine funkcije nisu poznate, ali poma e pri odluèivanju kad mozak
326
Pojmovnik
mi proturjeène osjetne podra aje te sudjeluje u pozornosti, usredotoèavanju i percepci
ji bola. Ukljuèena je u nadzor autonomnog ivèanog sustava. Lijekovi poput mornja sman
juju aktivnost u tom podruèju.
Produljena mo dina - Ni i dio mo danog debla koji upravlja automatskim funkcijama i dj
eluje kao relej izmeðu mozga i leðne mo dine.
Propriocepcija - Svijest o polo aju i kretanju u prostoru.
Pulvinar - Dio talamusa ukljuèen u obradu vidnih informacija.
Purkinjeova stanica - Divovski neuron s iznimno razgranantim dendritima s brojni
m (èak do 200 000) vezama s drugim ivèanim stanicama. Najèe æe je nalazimo u malom mozgu.
Sinapsa - Pukotina koja povezuje ivèane stanice. Djeluje preko neurotransmitera. Ti
pièni neuron mo e imati deset tisuæa takvih veza s drugim neuronima.
Siva tvar - Dio mozga u kojem prevladavaju ivèane stanice, primjerice kora.
Sredi nji ivèani sustav - To je »nadzorni« dio ivèanog sustava. Prekriven je mo danim ovo
ma ili meningama. Mozak, leðna mo dina i vidni ivci dio su sredi njeg ivèanog sustava. Po
ezan je s perifernim ivèanim sustavom, s uzlaznim (aferentnim) ivèanim vlaknima koja p
renose osjetne impulse iz svih dijelova tijela u mozak i silaznim (eferentnim) ivèa
nim vlaknima koja dovode motorièke impulse u mi iæe.
Talamus - Sredi te iznad mo danog debla koje djeluje kao relej izmeðu kore i osjetnih
organa (primjerice ko e, mre nice, unutarnjeg uha) s iznimkom dijela nju nih putova. O
bavlja i mnoge druge funkcije, primjerice utjeèe na raspolo enje i na neke pokrete.
Turnerov sindrom - Gubitak jednog od sparenih kromosoma X kod djevojèica. Izaziva
neplodnost, izostanak mjeseènica, nizak rast i kognitivne promjene.
Veliki mozak - najveæi dio mozga, podijeljen na dvije polutke, lijevu i desnu, pov
ezane uljevitim tijelom.
Ventrikule - Èetiri upljine u mozgu ispunjene cerebrospinalnom tekuæinom.
Vidni ivac - ivac koji povezuje stra nji dio oka (mre nicu) i mozak.
ivèana vlakna - Rijeè je o aksonima koji se prote u od tijela ivèane stanice i prenose im
ulse u ivèanu stanicu (aferentna vlakna) ili iz nje (eferentna vlakna).
uljevito tijelo (velika komisura) - Debeli snop ivèanih vlakana koji povezuje dvije
mo dane polutke.
KNJI NICA ZELINA
327
blioteka opæeg ^
KRATKA POVIJEST SVEMIRA
Sto su crveni divovi, bijeli patuljci, crne rupe, pulsari i kvazari?; bi èovjek ko
ji se brzo kreæe trebao ivjeti dulje? Za to na Sunci jeme protjeèe sporije nego na Zeml
ji? Ima li ivota u svemiru? Kratka povijest svemira briljantna je knjiga koja se
ne ispu ta iz ruku. Na jednostavan i zoran naèin, dr eæi nas u napetost da èitamo najuzbud
ljiviji roman, pripovijeda nam Gerhard Staj èudesnu povijest svemira, sve tamo od
velikog praska i formi: zvijezda do nastanka na eg planeta.
POTRAGA ZA TAJNOM IVOTA
(Kratka povijest genetike)
Analiza DNK, ljudski genom i kloniranje pojmovi su koje u pos nje vrijeme stalno
susreæemo. Ova nam knjiga govori o vrlo br razvoju suvremenih bioznanosti koje æe i
z temelja promijeniti ivot. Teme poput evolucije, de ifriranja gena i istra ivanja r
ga opisane su zanimljivo i jsano. Gerhard Staghun nam tak obja njava gdje su u sve
mu tome za èovjeka prednosti, a gdje se 1 opasnosti. Obavezno tivo za svakoga tko r
avnopravno eli sud vati u razgovorima o najnovijim spoznajama o ljudskom ivotu oj b
uduænosti.
LOV NA NAJMANJU ÈESTICU
(Kratka povijest atomistike)
Sto su najmanje èestice na svijetu od kojih je naèinjen cijeli sve na a Zemlja i sav iv
ot? to se zbiva u golemim ubrzivaèima èes kojima se poku ava pronaæi svemirska pratvar? t
se zbiva pri ciji nju atomskih jezgri? Kako radi laser?
Gerhard Staguhn zorno i zanimljivo pripovijeda o kemiji i atom fizici, a nadasve
o brzom razvoju istra ivanja elementarnih èesti posljednjih stotinjak godina. Lov n
a najmanju èesticu knjiga je 1 dokazuje koliko kemija i fizika mogu biti zanimljiv
e.
KRATKA POVIJEST BUDUÆNOSTI
Krenimo u buduænost! Ali ne u buduænost kakva æe biti - jer d; znamo i ne bi bila buduæn
ost. Koja je uzbudljiva ba zato to ne z mo kojim æe putem krenuti. Ne zna to nitko,
ne zna to ni autor -nas zajedno zove u veliku avanturu. Hoæemo li se klonirati i p
ra "djecu po narud bi"? Hoæemo li naseliti susjedne zvjezdane sust i prekrajati plan
ete po vlastitom ukusu? Susresti druge oblike iv ili ih sami stvoriti? Knjiga je
puna pitanja. Na koja odgovor m dati samo buduænost! *
Gerhard Stauiihn
KRATKA
POVIJEST
SVEMIRA
POTRAGA ZA TAJNOM IVOTA
LOV NA
najmanju Lesticu
Eirifc Nev,f, |,
^RAT^A
SVIJEST
BUMJÆNOSTI
ivot je kratak - èitajmo najhitnije!
IFRE (Kratka povijest kriptografije)
Nemaju samo djeca svoje tajne! elji da ne to mo e proèitati samo onaj kojemu je to nami
jenjeno - ba kao i elji da proèita ono toj nije za njegove oèi - èovjek je u svojoj povi
esti posvetio silne napore. U stalnom nadmetanju ifranata i razbijaèa ifara, tajnovi
tih i radoznalih, u pomoæ su pozvane matematika, lingvistika, statistika - ali su
pomogli i pijuni, komandosi, izdajice i ilegalci. Povijest ifara nije samo povijes
t tajni i njihova èuvanja, nego i znanosti kao i svega onog i svih onih kojima je
ta znanost slu ila za plemenite ili opake ciljeve. Uzbudljiva knjiga o uzbudljivoj
disciplini.
KNJIGA ÈAROBNJAKA
(Povijest umjetnosti iluzionizma)
Knjiga èarobnjaka vodi nas na uzbudljivo putovanje kroz povijest iluzionizma. Benz
inger nam na razumljiv naèin otkriva na èemu poèiva ono oèaravajuæe, tajnovito i naizgled
mistièno u umjetnosti iluzionizma i zbog èega je jedno vrhunsko iluzionistièko djelo p
uno vi e od pukog trika. Put je to od starog Egipta i drevnih praopsjenara poput D
edija preko srednjovjekovnih prevaranata i cirkusanata do superzvijezda dana njice
kao to su David Copperfield, Lance Burton i Siegfried&Roy.
ZA TO MAÈKE UVIJEK PADNU NA NOGE? ... i druge zagonetke svakodnevnice
Za to je nebo plavo? Za to zvijezde trepere? Za to macaklin ne padne sa stropa? Za to pt
ice selice nikad ne proma e odredi te? Za to se ljudi zaljubljuju? Za to sami sebe ne mo e
mo po kakljati? U ovoj æete knjizi pronaæi jasne i razumljive odgovore na ta i mnoga d
ruga pitanja utemeljene na posljednjim znanstvenim saznanjima - ali uvijek uz ma
lo humora, da znanost bude zabavna.
KRATKA POVIJEST EKONOMIJE
Gospodarske su teme na televiziji i u novinama uvijek prva vijest. Teèajevi dionic
a na burzama rastu ili padaju, velika se poduzeæa spajaju ili se pak dijele, Europ
a je dobila novu zajednièku valutu. Milijuni su ljudi nezaposleni, drugi preko noæi
dolaze do neviðenog bogatstva. Neke se zemlje raduju rastuæem blagostanju, druge su
siroma ne poput prosjaka i tonu u kaos. Ova knjiga govori o tome kako su sve one »us
tanove i mjere« koje danas nazivamo gospodarstvom postupno nastajale.
biblioteke opæeg znanja-
KRATKA POVIJEST SVJETSKIH RELIGIJA
Oko devedeset posto religioznih ljudi raspodijeljeno je u est ve religija. Ova kn
jiga pripovijeda o podrijetlu velikih religija (hii zam, budizam, konfucijanizam
, idovstvo, kr æanstvo, islam) i ih kroz zanimljivu povijest sve do dana njih dana.
KRATKA POVIJEST IDEJA
Filozofija i religija stare su koliko i povijest a istodobno aktualni dana nje vij
esti. Ideje nastale pred mnogo stoljeæa jo uvijek 1 utjeèu na na e ivote i na to kako ra
zmi ljamo o sebi. Na zai ljiv i pristupaèan naèin autori ove knjige upoznaju nas s vi e
o temeljnih filozofskih uèenja koja su dovela do preokreta u pov ljudske misli a p
redstavili su i veæinu velikih filozofa: Platona, totela, Augustina, Decartesa, Ka
nta, Locka. Hegela, Marxa, N chea, Freuda...
KRATKA POVIJEST SVIJETA
Od prvih ljudi do sada njosti - Manfred Mai povijest svijetu suje s poznavanjem pr
avog povjesnièara i vje tinom iskusnog povjedaèa. Njegova knjiga pokazuje koliko povij
est mo e biti budljiva, ne samo mladim nego i starijim èitateljima. "O uspjehu povij
esti svijeta na dvjestotinjak stranica odlu vje tina ispu tanja. Mai ju je svladao i
znimno dobro."
POVIJEST ÈOVJEÈANSTVA
Ova je knjiga namijenjena onima koji nemaju vremena studirati bele povijesne ud be
nike. Van Loon nam je pru io genijalno pis povijest èovjeèanstva, uspjev i to golemo gra
divo pojednostav uèiniti pristupaènim i razumljivim svakome. Cijeli beskrajni i bono
sni put èovjeèanstva, pun promjena i obrata, pokazuje r se kad èitamo ovu knjigu pa za
divljeno pratimo postanak, ra: i propast pojedinih civilizacija i kultura te raz
umijevamo veze s svjetskih zbivanja. Ovo izdanje a urirana je verzija za 21. stolj
eæ
KRATKA POVIJEST. IDEJA *
POVIJEST ÈOVJEÈANSTVA
Charles Van Dore- "'**3
POVIJEST ZNANJA
KNJIGA 0 RAT/1'
Za to ljudi ne mogu ivjeti u trifn
Z/Vot je krotak - èitajmo najhitnije!
POVIJEST ZNANJA
Povijest znanja pregled je svega to je èovjeèanstvo mislilo, izumilo, stvorilo, razma
tralo i usavr ilo od poèetaka civilizacije do 21. stoljeæa. Premda sveobuhvatna, knjig
a je lako razumljiva. U njoj nisu opisane samo velike teorije i otkriæa ljudske vr
ste nego su istra ene dru tvene prilike, politièke okolnosti i ljudi zaslu ni za sazrije
vanje i ostvarenje velikih zamisli. U Povijesti znanja naæi æemo sa ete portrete osoba
èije je razmi ljanje i doprinos umjetnosti, znanosti, knji evnosti i povijesti opæenito
oblikovalo svijet u kojem ivimo: Buddhe, Einsteina, Leonarda da Vincija, Picasso
a, Aristotela, Edi-sona, Shakespearea i mnogo drugih.
VODIÈ KROZ MITOLOGIJU
Kako je nastao na svijet? Kamo odlazimo kad umremo? Za to mitove o potopu nalazimo
posvuda?
Svatko tko razmi lja o tim ili drugim pitanjima bit æe odu evljen Vodièem kroz mitologij
u. Navodeæi ljubavne i pustolovne mitove, ali i one koje se bave nasiljem, prijeva
rom i glupo æu, ova oèaravajuæa zbirka na najbolji naèin o ivljava na e bogato mitolo ko na
KNJIGA O RATU
Rat, kako se èini, pripada èovjeku, premda u asno neljudski, zapravo je jako ljudski.
Stoga je i povijest ljudskog roda uvelike i povijest ratovanja. Na sreæu nije samo
to. Ali za to rat? Upravo je to tema ove knjige. Pozna li priroda rat i je li rat
nièko u èovjeku samo odraz nekog prirodnog zakona? Knjiga o ratu takoðer prouèava odraze
ratnièkoga u igrama, sportu i umjetnosti, ba kao i u religiji. Tu je na posljetku
i pitanje hoæe li u buduænosti biti ratova, odnosno je li "vjeèni mir" samo utopijska
zamisao.
H»ri>«; PARNOG STROJA DO RIM5KF.§j
tATROGASNF. trcaljke... od aztecxe9
' IVAKALICE DO ETRUSÈANSKOG UMJETNOG I »TKALA... OD KINESKIH SEIZMOGRAFA DO I »IKZOPOT
AMSKIH ELEKTRIÈNIM BATERIJA... I SD OPERACIJA MOEOA IZ KAMENOG DORaS IoSRF.DNJOVJF
KUVNIH RTJÆNIH GRANATA... I SD FARAONSKOG SUESKOG KANALA Dol 1UNOJSKIII VODENIH ZA
HODA... EVO NAM fl ilVOG I FASCINAN INOG POGLEDA NA PRAVA H
DrFvnA Izr\n ,
DREVNI IZUMI
Drevni izumi, knjiga napisana od èiste radosti za novim, otkriva:
da je drevni Bagdad posjedovao efikasnu po tansku slu bu, banke i tvornicu papira,
da su stari Grci poznavali rani oblik raèunala,
da su stari Egipæani poznavali efikasna kontracepcijska sredstva,
da su se u Kini u desetom stoljeæu bojevi vodili i bacaèima plamena.
Drevni izumi, ta knjiga to se presipa neobiènim podacima i zabavnim zanimljivostima
, napisana bodro i s humorom, irokog zahvata no pisana pristupaènim jezikom, predst
avlja upravo veliko slavlje beskonaène inventivnosti ljudskog uma.
USPONI I PADOVI EVOLUCIJE
Evoluciju, razvoj sve slo enijih organizama na Zemlji, ob zami ljamo kao stalan proc
es. Meðutim, ivi svijet katkad ns neoèekivani zaokret. Tijekom milijuna godina najman
je je pe globalnih katastrofa uzrokovalo tzv. masovna izumiranja. Ki Usponi i pa
dovi evolucije prièa nam napetu prièu o nastanku i tanku vrsta. Dagmar Rohrlich vodi
nas na èudesnu ekspedici uistinu turbulentna davna vremena i pita se mo emo li iz t
e pro izvuæi neku pouku za na u buduænost i na planet.
HEUREKA!
Kratki pregled velikih ideja od antike do danas
Ova je knjiga oèaravajuæe kru no putovanje, obilazak nekif najutjecajnijih i najèe æe spomi
janih velikih ideja. Heureki jasan, jezgrovit i zabavan vodiè za sve one koji ba ni
su sigur pravi smisao Heisenbergova naèela neodreðenosti i koji se n sna li u razabira
nju Mendelovih zakona od Nevrtonovih.
VELIKI PRASAK
Osim to obja njava to je zapravo teorija Velikog praska, ova 1 ga otkriva i za to kozm
olozi vjeruju da upravo ona daje toèan svemira. Takoðer, u knjizi su dane prièe o bril
jantnim i ekscentriè znanstvenicima koji su se borili protiv vladajuæe ideje o vjeène
nepromjenivom univerzumu.
OPÆA KULTURA
U ovom jedinstvenom obrazovnom priruèniku Dietrich Schwa upuæuje nas u »sve ono to treb
amo znati« da bismo stekli »i dansko pravo« u zemlji obrazovanih: povijest Europe kao
ve pripovijest, knji evne oblike i velika djela, povijest umjetno glazbe, velike f
ilozofe i znanstvene teorije, ideologije i tr i ta ljenja. Takoðer, autor uvodi èitatelja
u »kuæu jezika«, svijet kr i pisma te geografiju koja nadahnjuje. Vremenske tablice,
kr sa eci »knjiga koje su promijenile svijet« i iscrpno kazalo im poveæavaju uporabnu vr
ijednost ovoga priruènika.
USPONI 1
ponovi
postanak duguju enipciti vulkana?
SIMON Sinc.ii
i

Ljudski Um

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ljudski Um

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Robert Winston

You might also like