P. 1
Buharijina Zbirka Hadisa 8 Dio

Buharijina Zbirka Hadisa 8 Dio

|Views: 259|Likes:
Published by Bosnjak10

More info:

Published by: Bosnjak10 on Sep 29, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/03/2014

pdf

text

original

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA.

GLAVA (IZVJESNOGA) TUMAČENJA (SNOVA, SANOVA )

A prvo što se počelo s njim poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (izvjesne Allahove) objave je (izvjesni) san dobri (dobro snoviđenje, tj. istiniti snovi, sanovi snovi koji se ostvare). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba. A pričao mi je Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Abdurezak, pričao nam je Mamer, rekao je Zuhrija: Pa je izvijestio mene Urvete od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla: Prvo što se počelo s njim poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (Allahove) objave (revelacije) je (izvjesno) viđenje istinito u (svome) spavanju (tj. istiniti san, snoviđenje, sanjanje). Pa je bio (u takvoj prilici da) neće vidjeti (nikakvo) snoviđenje (tj. neće sanjati nikakav san drukčije) osim (tako da) je došao kao raspuknuće (te) zore (jutra). Pa je bio (uobičajio da) dođe (da ode u pećinu) Hira', pa se čuva (čuvaše se) grijeha u njoj, a ono (tj. a to) je (izvjesno) odavanje pobožnosti (u izvjesnim) noćima vlasnicama (izvjesnoga) broja (tj. odavanja pobožnosti u brojnim noćima, po nekoliko noći razmišljajući i sklanjajući se tu u samoću od grijeha koje su radili stanovnici Meke u to vrijeme - u tome se je sastojala ta pobožnost). I opskrbi se za to (boravljenje u toj pećini hranom i vodom). Zatim se vraća ka Hadidži, pa opskrbi (ona) njega za (dalju posjetu toj pećini) sličnu njoj, dok je iznenadila njega (ta) istina (tj. dok mu je iznenada došla Allahova objava jednoga dana), a on je u pećini Hira'-u. Pa je došao njemu (izvjesni) anđeo u nju (u pećinu) pa je rekao: "Čitaj!" Pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nisam ja sa čitačem (nikakvim bio, tj. Nisam ja nikakav čitač, čitalac)!" Pa je uzeo mene pa je stegnuo (stisnuo; ili: pa je jako cijedio) mene, čak je dopro od mene (meni izvjesnom) trudu (tj. teškoći). Zatim je poslao (tj. pustio) mene pa je rekao: "Čitaj!" Pa sam rekao: "Nisam ja sa čitačem!" Pa je uzeo mene pa je stegnuo mene drugi puta, čak je dopro od mene (meni izvjesnom) trudu. Zatim je poslao (pustio) mene pa je rekao: "Čitaj!" Pa sam rekao: "Nisam ja sa čitačem (tj. Ne znam ja čitati)!" Pa je stegnuo mene treći puta, čak je dopro od mene (izvjesnome) trudu (tj. bilo mi je to vrlo teško, taj stisak mi je bio vrlo mučan i težak). Zatim je poslao (pustio) mene pa je rekao: "Čitaj, sa imenom tvoga (svoga) Gospodara koji je stvorio.....", dok je dopro (do riječi) "..... što nije znao.". Pa se vratio s njima (s tim prvim ajetima i riječima Kur'ana), (a) tresu se njegova mesa (na ramenima, u stvari, komadi mesa između ramena i vrata), dok je unišao na Hadidžu (tj. dok je unišao Hadidži) pa je rekao: "Zamotajte (ili Pokrijte) me, zamotajte me!" Pa su zamotali njega dok je otišao od njega (taj izvjesni) strah, pa je rekao: "O Hadidža! Šta je meni (doslovno: Šta je za mene)?" I izvijestio je nju (tu) vijest, i rekao je: "Već sam se uplašio na (tj. za) svoju osobu (ili: za svoju dušu)!" Pa je rekla njemu: "Nikako! Veseli se! Pa tako mi Allaha neće poniziti tebe Allah nikada. Zaista ti zaista činiš dobročinstvo (svojoj) rodbini, i obistinjavaš (tj. bivaš istinit, činiš istinitim svoje) pričanje, i nosiš (podnosiš izvjesnu, ili: svaku) zamorenost (tj. teret, poteškoću), i ugošćavaš (svakoga) gosta i potpomažeš na redama (tj. u slučajevima svake) istine (tj. gdje god je pravo da se pomogne)." Zatim je odvela njega Hadidža dok je dovela njega Vereki, sinu Nevfela sina Eseda sina Abdul-uzza-a sina Kusajja, a on je sin strica (stričević) Hadidže, brat njezinoga oca, a bio je (on jedan) čovjek (koji) se je pokrstio u predislamlju, i bio je (sposoban da) piše (tu) knjigu arapsku (tj. i pisaše on arapsko pismo), pa

piše (tj. na jeziku) arapskom iz Evanđelja (ono) što je htio Allah da napiše, i bio je starac veliki, već je oslijepio, pa je rekla njemu Hadidža: "O sine moga strica! Slušaj od sina tvoga (svoga) brata!" Pa je rekao njemu Verekate: "Sine moga brata! Šta to vidiš (viđaš)?" Pa je izvijestio njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (o onome) šta je vidio. Pa je rekao Verekate (Vereka): "Ovo (To) je (izvjesni) tajnik (vlasnik izvjesne tajne dobra, tj. anđeo Džibril) koji se je spuštao na Musa-a (tj. k Musa-u). O da sam ja u njoj (u ovoj prilici kada je počela da dolazi Allahova objava - da sam) mlad, (pa da) budem živ kada izvede (tj. protjera) tebe tvoj narod." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "A zar su oni moji protjerivači?" Pa je rekao Verekate: "Da. Nije donio (ni jedan) čovjek nikada (ono) što si donio njega (ti, pa da je bilo drukčije) osim (tako da) se je njemu bilo neprijatelj. I ako stigne mene tvoj dan, pomoći ću te pomoći ojačanom (tj. jednom jakom pomoći)." Zatim nije ostao Verekate (na životu), da, (tj. to jest) preminuo je. I malaksala je (tj. umirila se je, zadržala se je Allahova) objava (jednim) malaksavanjem, čak (da) se je ožalostio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. prema onome) što je doprlo nama, (takvom jednom) žalošću (da) je jutrom odlazio od nje (tj. zbog te žalosti) više puta da se baci (da se obori) od vrhova (doslovno: od glava, tj. sa visova) visokih (izvjesnih) brda (planina). Pa kada god se je nadvisio (tj. došao, popeo se) u (na) vrh (nekoga) brda zato da baci od (tj. sa) njega svoju osobu (sebe), pojavio se je (pojavi se, pojavio bi se) njemu Džibril pa je rekao: "O Muhamede! Zaista ti si poslanik Allaha uistinu!" Pa se umiri zbog toga njegovo srce (ili potresenost njegovoga srca), i ustali (staloži) se njegova duša, pa se vrati. Pa kada se (tj. kada bi se) oduljila njemu malaksalost (zadržavanje Allahove) objave, jutrom je (jutrom bi) otišao zbog sličnoga tome. Pa kada se je nadvisio (tj. kada je došao) u (na) vrh (nekoga) brda, pokazao (bi) se njemu Džibril, pa je (pa bi) rekao njemu slično tome. Rekao je Ibnu Abas: "Raspuknjivač (izvjesnoga) osvanjivanja (svanuća)....." je (tj. osvanjivanje to je) svjetlo Sunca u (svakome) danu i sjaj Mjeseca u (toj) noći. GLAVA sna (snoviđenja izvjesnih ljudi) dobrih, i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: "Zaista već je bio istinit (tj. već je istinu govorio, rekao) Allah Svome poslaniku (u njegovome) snu sa (izvjesnom) istinom, zaista unići ćete svakako (u) Bogomolju Svetu, ako je htio (ako htjedne) Allah, bivajući sigurni (bezbijedni vi), brijući vaše (tj. svoje) glave i skraćujući (vi svoju kosu na glavi), nećete se plašiti (ne plašeći se vi), pa je znao (on ono) što niste znali (vi); pa je učinio osim toga (doslovno: niže toga, tj. prije toga još jednu) pobjedu blizu (skoro osvajanje Hajbera prije Meke).". PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "San (izvjesni) lijepi od (izvjesnoga) dobroga čovjeka je (jedan) dio od četrdeset i šest dijelova od (Božijega) vjerovijesništva." GLAVA: San (izvjesni, izvjesno snoviđenje) je od Allaha.

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Jahja, on je sin Seida, rekao je: Čuo sam Ebu Selemeta rekao je: Čuo sam Ebu Katadeta od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "San (izvjesni) je od Allaha, a sanjarenje (smršeni, zamršeni, bezvezni san, izvjesni san bez veze) je od (izvjesnoga) sotone." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao mi je Ibnul-Had od Abdullaha, sina Habbaba, od Ebu Seida Hudrije da je on čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Kada je vidio (tj. usnio - u daljem tekstu samo će se prevoditi sa izrazom "usnio, sanjao") jedan (od) vas (neki) san (što) voli njega (tj. san koji mu je drag, mio), pa on je samo od Allaha, pa neka zahvali Allahu na njemu, i neka priča za njega (za taj san). A kada je usnio (sanjao nešto drugo) osim toga od (onoga) što mrzi, pa ono (pa to) je samo od (izvjesnoga) sotone, pa neka traži utočište od njegovoga zla (od zla toga sna moleći Allaha za utočište), i neka ne spominje njega nikome (doslovno: ni za jednoga čovjeka - tj. ni jednome čovjeku, a to će reći: nikome), pa zaista on neće štetiti njemu." ("Ru'ja": san je u arapskom jeziku imenica ženskoga roda.) GLAVA: San dobri (tj. Dobri san) je dio od četrdeset i šest dijelova od (Allahovoga) vjerovijesništva. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdullah, sin Jahja-a sina Ebu Kesira, - i pohvalio je na njega (tj. pohvalio je Museded njega) dobro i rekao je: Susreo sam ga u Jemami, - (pričao nam je Abdullah) od svoga oca (Jahja-a), pričao nam je Ebu Selemete od Ebu Katadeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "San dobri je od Allaha, a (izvjesno) sanjarenje je od (izvjesnoga) sotone. Pa kada je sanjario (neki od vas), pa neka traži utočište od njega, i neka pljune od svoje ljevice (tj. na svoju lijevu stranu), pa zaista ono neće štetiti njemu." A od njegovoga oca (tj. A od Abdullahovoga oca Jahja-a) rekao je: Pričao nam je Abdullah, sin Ebu Katadeta, od svoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (navedenom hadisu). PRIČAO NAM JE Muhammed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Enesa, sina Malika, od Ubadeta, sina Samita, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "San (izvjesnoga) vjernika je dio od četrdeset i šest dijelova od (toga Allahovoga) vjerovijesništva." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kaze'ata, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Zuhrije, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "San (izvjesnoga, ili: svakoga) vjernika je dio od četrdeset i šest dijelova od (toga) vjerovijesništva (Allahovoga)." Predao je njega (navedeni hadis) Sabit, i Humejd, i Ishak, sin Abdullaha, i Šuajb od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Hamzeta, pričao mi je Ibnu Ebu Hazim i Deraverdija od Jezida, sina Abdullaha sina Habbaba, od Ebu Seida Hudrije da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "San dobri je dio od četrdeset i šest dijelova od (Božijega) vjerovijesništva." GLAVA (izvjesnih) razveseljivačica (tj. sanova, snova koji nagovještavaju prijatne vijesti i događaje). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, pričao mi je Seid, sin Musejeba da je Ebu Hurejrete rekao: Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Nije ostalo od (Allahovoga) vjerovijesništva (ništa drugo) osim (izvjesne) razveseljivačice." Rekli su: "A šta su (te) razveseljivačice?" Rekao je: "San dobri (Dobri san)." GLAVA sna Jusufa (Jusufovoga sna, snoviđenja) i Njegovoga govora, uzvišen je: "Pošto je rekao Jusuf svome ocu: "O moj oče! Zaista ja sam sanjao jedanaest zvijezda, i Sunce i Mjesec, sanjao (usnio) sam ih meni (su oni) padači ničice (pali su mi ničice)." Rekao je: "O moj sinčiću! Ne pričaj tvoga (svoga) sna na svoju braću (svojoj braći), pa (da) spletkare tebi (kakvu) spletku (spletkarenje), zaista (izvjesni) sotona je za (izvjesnoga, ili: za svakoga) čovjeka (tj. čovjeku jedan) neprijatelj jasan." I takođe odabire (tj. odabraće Sebi) tebe tvoj Gospodar, i poučava (tj. poučiće) te od tumačenja (izvjesnih) događaja (novih putem tumačenja sanova, snova), i upotpunjava (upotpuniće) Svoju blagodat na tebe i na porodicu (obitelj) Jakuba, kao što je upotpunio nju na tvoja dva oca (dalja, tj. na tvoja dva djeda) Ibrahima i Ishaka, zaista tvoj Gospodar je sveznan, mudar." i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: "..... O moj oče! Ovo je tumačenje moga sna od prije (otprije), već je učinio njega moj Gospodar istinom (tj. istinitim), i već je učinio lijepo sa mnom (tj. učinio je dobro meni) pošto je izveo mene iz (onoga izvjesnoga) zatvora, i doveo je vas iz (one izvjesne) pustinje od poslije (tj. nakon onoga što se je desilo) da je pokvario (izvjesni) sotona (lijep odnos) između mene i između moje braće, zaista moj Gospodar je dobar za (ono) što hoće, zaista On, On je sveznani, mudri. Moj Gospodaru, već si dao meni od (izvjesne) vlasti, i poučio si me od tumačenja (izvjesnih novih) događaja, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si moj zaštitnik u (toj) ovozemnosti i onozemnosti (tj. i drugome svijetu, na sudnjem danu), usmrti me muslimanom (kao muslimana, kao vjernika Tebi predanoga), i priključi me sa (izvjesnim ljudima) dobrima.". Rekao je Ebu Abdullah: "Fatirun", i "el-bedi'u", i "el-mubtedi'u", i "el-bari'u" i "elhaliku" je jedno (tj. svi ti izrazi, sve te riječi znače jedno: Stvoritelj svega i svakoga) od (prvoga) početka: početne (zametnutosti). (Umjesto ovoga tumačenja teksta u originalu "Minel-bed'i badietin" koje kaže da to znači da je Allah Stvoritelj od početka, od početne zametnutosti, Začetnik stvaranja, neki kažu da se to odnosi na tumačenje riječi iz Kur'ana koje su navedene u tekstu, a to su riječi "..... minelbedvi.....", i da "minel-bedvi....." znači što i "minel-bed'i", a ovdje "el-bed'i" znači što i "badietin", pa bi onda sva ta tri izraza značila: pustinja, jer "bedvun" je pustinja.) GLAVA

sna Ibrahima (Ibrahimovoga sna) i Njegov govor, uzvišen je: "Pa pošto je dopro sa njim (izvjesnome) iđenju (trčanju u radu, poslu), rekao je: "O moj sinčiću! Zaista ja sanjam u (svome) spavanju da ja koljem tebe, pa gledaj, šta to misliš?" Rekao je: "O moj oče! Čini šta se tebi zapovjeda, naći ćeš mene, ako je htio Allah, od (izvjesnih) strpljivih." Pa pošto su se predala njih dvojica, i srušio (oborio) je njega za (tj. na njegovo) čelo. I dozvali smo njega, da (to jest): "O Ibrahime! Već si potvrdio (svoj) san, zaista Mi također (tj. tako) nagrađujemo (nagradićemo izvjesne) dobročinitelje.". Rekao je Mudžahid: "..... eslema....." je (značenja) "sellema ma umira bihi": predala su se njih dvojica (k onome) što se je njima dvojici zapovjedilo za njega (tj. što se ono njima dvojici zapovjedilo). "..... ve tellehu....." je (značenja) "veda'a vedžhehu bil-erdi": stavio je njegovo lice u zemlju (tj. na zemlju, na tle, na tlo).

GLAVA (izvjesnoga) međusobnoga slaganja (podudarnosti) na (izvjesnome) snu. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Salima, sina Abdullaha, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allaha od njih dvojice, da su (neki) ljudi (govorili da) se je njima pokazalo (prikazalo u spavanju, u snu da je) noć (Božije) sudbine (noć Kadr, lejletul-Kadr) u (tih) sedam zadnjih (noći mjeseca ramadana, ramazana), a da su (neki) ljudi (govorili da) se je njima pokazalo (u snu da je) ona u (tih) deset zadnjih (noći), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tražite sebi nju (tu noć Kadr) u (tih) sedam zadnjih (noći)." GLAVA sna stanovnika (izvjesnih, ili svih) zatvora, i (izvjesne) pokvarenosti i mnogoboštva (tj. sna zatvorenika, i pokvarenjaka i mnogobožaca) zbog Njegovoga govora, uzvišen je: "I unišli su sa njim (u taj) zatvor (nekakva) dva mladića (momka, tj. dva roba), rekao je jedan (od) njih dvojice: "Zaista ja sanjam sebe (da) cijedim (nekakvo) vino." A rekao je (taj) drugi: "Zaista ja sanjam sebe (doslovno: sanjam mene da) nosim iznad moje (svoje) glave (nekakav) hljeb (što) jedu (izvjesne) ptice od njega. Izvijesti nas za njegovo tumačenje (tj. o tumačenju ovoga sna). Zaista mi vidimo (smatramo) tebe od (izvjesnih) dobročinitelja." Rekao je: "Neće doći vama dvojici (nikakva) hrana (što) se vas dvojica opskrbljavate njom, osim (tj. prije nego) sam obavijestio (nego obavijestim) vas dvojicu za njegovo tumačenje prije (nego) da dođe vama dvojici (to što vam protumačim). To vama dvojici je od (onoga) što je poučio mene moj Gospodar. Zaista ja sam ostavio vjeru (jednoga) naroda (koji) neće vjerovati (tj. koji ne vjeruje) u Allaha, i oni su u onozemnost (tj. u drugi svijet), oni su bezvjernici. I slijedio sam vjeru mojih (svojih) očeva: Ibrahima, i Ishaka i Jakuba. Nije bilo za nas da pridružujemo sa Allahom od stvari (ikakve, tj. išta). To je od dobrote Allaha na nas i na (izvjesne, ili: i na sve) ljude, a ali više (tj. ali najviši dio od tih) ljudi neće zahvaljivati. O moja dva druga (u ovome) zatvoru, da li su gospodari (tj. božanstva) različiti (tj. mnogobrojni) - bolji, ili Allah jedini, veliki savladavalac? Ne obožavate osim Njega (ništa drugo) osim (nekakva) imena (što) ste imenovali njih vi i vaši očevi, nije spustio Allah s njima (tj. njima - tim imenima ništa) od vlasti (tj. od moći; ili: od dokaza, tj. nikakvoga dokaza). Nije (izvjesni) sud osim za Allaha.

Zapovjedio je da ne obožavate (nikoga) osim Njega. To je vjera ispravna, a ali više (tj. najviše od tih) ljudi neće znati (tj. ne znaju). O moja dva druga (u ovome) zatvoru! Što se tiče jednoga (od) vas dvojice, pa napaja (tj. on će da napaja) svoga gospodara (svoga gazdu - a to će reći: svoga vladara koji mu je bio i vlasnik - napajaće ga nekim) vinom. A što se tiče drugoga (od vas dvojice), pa objesiće se, pa (će da) jedu (izvjesne, ili: neke) ptice od njegove glave. Sudila se je (ta) zapovjed koja (je ta što) ste o njoj tražila rješenje vas dvojica." I rekao je za (onoga, tj. rekao je onome) koji (je taj što) je mislio da je on spašen od njih dvojice: "Spomeni me kod tvoga (svoga) gospodara!" Pa je dao zaboraviti njemu (izvjesni) sotona spominjanje njegovom gospodaru, pa je ostao u (tom) zatvoru nekoliko godina. A rekao je (taj) vladar: "Zaista ja sam sanjao sedam krava debelih (da) jedu njih sedam (krava) mršavih, i sedam klasova zelenih i drugih suhih (suvih). O (vi moji) velikani, riješite mi o mome snu, ako ste bili za (taj) san (običaja da ga) tumačite." Rekli su: "Pomiješani svežnjevi (nekakvih) sanjarija (su ti tvoji sanovi, snovi), a nismo mi za tumačenje (tih) sanjarija sa znanima (tj. a mi nismo za te sanjarije znani, učeni)." A rekao je (onaj rob) koji se je spasio od njih dvojice; a sjetio se je poslije (nekoga) vremena: "Ja (ću da) obavijestim vas za njegovo tumačenje, pa pošaljite me. Jusufe, o (ti) mnogo istiniti! Riješi nam o sedam krava debelih (što) jedu njih sedam mršavih, i sedam klasova zelenih i drugih suhih (suvih). Možda ja (da) se vratim ka (izvjesnim) ljudima, možda oni (da) znaju." Rekao je: "Sijaćete sedam godina običajem (po običaju), pa što ste požnjeli, pa ostavite ga u njegovome klasu, osim malo od (onoga) što jedete. Zatim (će da) dođe od poslije toga sedam žestokih (teških, tj. gladnih godina), jedu (one, tj. koje će pojesti ono) što ste proturili za njih, osim malo od (onoga) što učvrstite (utvrdite, tj. što sačuvate i pohranite). Zatim (će da) dođe od poslije toga (takva) godina, u njoj se daje kiša (ili pomoć svima) ljudima i u njoj (ljudi) cijede (sokove od obilno rodiloga voća prave)." I rekao je (taj) vladar: "Dovedite meni njega!" Pa pošto je došao njemu (Jusufu vladarev taj) poslanik, rekao je (Jusuf): "Vrati se ka tvome (svome) gospodaru,.....". A (riječ) "iddekere" je (proširena vrsta glagola na oblik) "ifteale" od (korjenitog glagola) "zekere". "Ummetin" je (značenja) "karnin": stoljeća, ili nekoliko vremena. ("Karnun" ima mnogo značenja. Od ova dva navedena više odgovara ovo drugo značenje koje neki svode na svega dvije godine.) A čita se (po jednome čitanju umjesto "be'ade ummetin, be'ade") "emehin" (a to opet znači što i "be'ade") "nisjanin": (poslije) zaborava (zaboravljanja). A rekao je Ibnu Abas: "..... cijede." (tj. cijede oni svoja) grožđa i (izvjesno) maslo (masnoću, tj. neku vrstu ulja). "..... učvrstite." je (značenja) "tahrusune": čuvate. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda sina Esma-a, pričao nam je Džuvejrijete od Malika, od Zuhrije da su Seid, sin Musejjeba, i Ebu Ubejd izvijestila njih dvojica njega od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam ostao u (tome) zatvoru (ono vrijeme) što je ostao Jusuf, zatim (da) je došao meni (taj izvjesni) pozivač, zaista bih odgovorio njemu (tj. odazvao bih se njemu odmah)." GLAVA (onoga) ko je usnio (sanjao) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (svome) spavanju.

PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah od Junusa, od Zuhrije, pričao mi je Ebu Selemete da je Ebu Hurejrete rekao: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ko je usnio (tj. Ko usnije, Ko sanja) mene u (svome) spavanju, pa vidjeće me u (svojoj) budnosti (probuđenosti). I neće se predstaviti (prikazati izvjesni) sotona sa mnom (tj. u mome obliku)." Rekao je Ebu Abdullah: Rekao je Ibnu Sirin: Kada je usnio njega u njegovom obliku (pravome). PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Abdulaziz, sin Muhtara, pričao nam je Sabit Bunanija od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Ko je usnio mene u (svome) spavanju, pa već je usnio mene (stvarno), pa (jer) zaista (izvjesni) sotona neće se predstaviti (prikazati) sa mnom (tj. u mome obliku). A san (izvjesnoga) vjernika je (jedan) dio od četrdeset i šest dijelova od (izvjesnoga, tj. od Allahovoga) vjerovijesništva." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ubejdulaha, sina Ebu Džafera, rekao je: Izvijestio me je Ebu Selemete od Ebu Katadeta rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "San dobri je od Allaha, a (izvjesno) sanjarenje (bez veze) je od (izvjesnoga) sotone. Pa ko je sanjao (jednu) stvar (tj. nešto što) mrzi njega (tj. stvar koju mrzi, nešto što mu nije drago da sanja), pa neka puhne od svoje ljevice (tj. na svoju lijevu stranu) tri puta, i neka se utječe od (toga) sotone (k Allahu dž.š.), pa zaista on (tj. taj san) neće štetiti njemu. I zaista (taj) sotona neće se uobličavati sa mnom (ne oblači se u način oblačenja i odijevanja kao ja, a to će reći: ne prikazuje se u mome obliku)." PRIČAO NAM JE Halid, sin Halijja, pričao nam je Muhamed, sin Harba, pričao mi je Zubejdija od Zuhrije, rekao je Ebu Selemete, rekao je Ebu Katadete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je usnio mene, pa već je usnio (izvjesnu, pravu) istinu." Slijedio je njega (Zubejdiju) Junus i sin brata (tj. i bratić) Zuhrije. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao mi je Ibnul-Had od Abdullaha, sina Habbaba, od Ebu Seida Hudrije, čuo je Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ko je usnio mene, pa već je usnio (izvjesnu) istinu, pa (jer) zaista (izvjesni) sotona neće se ubivstvovati (na) mene (tj. neće moći da bude i bivstvuje, biva kao što sam ja)." GLAVA sna (u toj) noći. Predao je njega (hadis o noćnome snu, sanu, snoviđenju) Semurete.

PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Mikdama, 'Idžlija, pričao nam je Muhamed, sin Abdurahmana, Tufavija, pričao nam je Ejub od Muhameda, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Dali su se meni ključevi (izvjesnih) riječi, i potpomogao sam se sa (izvjesnim) strahom. I dok sam ja spavač (dok sam spavao) sinoć (noćas), pošto (tj. kadli) su se dali meni (tj. donijeli su se meni) ključevi blagajni zemlje (izvjesne, ili: cijele Zemlje), čak su se stavili u moju ruku." Rekao je Ebu Hurejrete: Pa je otišao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a vi sebi prenosite njih (Ili: a vi prelazite njih, tj. koristite njih - te ključeve)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Pokazuje se meni mene (tj. Pokazuje se meni moja osoba, a to će reći: Sanjam sam sebe, Sanjam se, Usnivam se) noćas (tj. u ovoj noći) kod Ka'be. Pa sam vidio (sanjao sam tu kod Ka'be jednoga) čovjeka smeđa (ili crnomanjasta), kao najljepše što si viđač (tj. što si vidio) od smeđavosti (od crnomanjavosti tih) ljudi (doslovno: kao najljepše što si viđač od najsmeđijih, najcrnomanjastijih ljudi). Za (tj. U) njega je kosa (u stvari kosa koja se spušta preko ušiju i dostiže do ispod nekoga dijela uha) kao najljepše što si ti viđač (što si vidio) od (tih) kosa, (i) već je počešljao nju, (pa) kapa (ta kosa) vodom (kapa voda sa kose), (i taj čovjek ide) oslanjajući se (on) na (nekakva) dva čovjeka, ili na ramena dvojice ljudi, (i) ophodi Kuću (tj. Ka'bu). Pa sam pitao: "Ko je ovaj?" Pa se reklo: "Pomazanik, sin Merjeme (tj. To je Isa, Isus)." Kada li ja sa (jednim) čovjekom kovrčavim, kudravim (tj. kovrčave, kovrđave, kudrave kose), slijepim (svojim) desnim okom, kao da je ono (to njegovo oko jedno) zrno grožđa lebdeće (na površini vode). Pa sam pitao: "Ko je ovaj?" Pa se je reklo: "Pomazanik (izvjesni) veliki premazivač (lažov, Antihrist, Dedždžal)." PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, da je Ibnu Abas bio (običaja da) priča da je (jedan) čovjek došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista ja (sam bio u takvoj prilici da) se je meni noćas pokazalo u (mome) spavanju", i tjerao je (i govorio je dalje izvjesni) hadis (koji će doći kasnije u tekstu). A slijedio je njega (Zuhriju) Sulejman, sin Kesira, i sin brata (bratić) Zuhrije i Sufjan, sin Husejna, od Zuhrije, od Ubejdulaha, od Ibnu Abasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Zubejdija od Zuhrije, od Ubejdulaha da je Ibnu Abas, ili Ebu Hurejrete (da su pričali navedeni hadis) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Šuajb i Ishak, sin Jahja-a, od Zuhrije: Bio je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, (običaja da) priča od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A bio je Mamer (običaja da) neće pripisivati (tj. da ne pripisuje) njega (spomenuti hadis), dok je bio poslije (običaja da ga pripisuje - a to će reći: da ga priča sa senedom). GLAVA

(izvjesnoga) sna u (izvjesnome) danu. A rekao je Ibnu Avn od Ibnu Sirina: San (toga) dana je kao san (te) noći. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, da je on čuo Enesa, sina Malika, (da) govori: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) uniđe na Umu Haramu, kćer Milhana, (tj. da uniđe Umu Harami, kćeri Milhana, da je posjeti), a bila je pod 'Ubadetom, sinom Samita. (A ta žena je bila njegova tetka, sestra njegove majke po mlijeku.). Pa je unišao na nju (tj. unišao je njoj jedan) dan, pa je nahranila njega i počela je (ona da) bišće njegovu glavu (a to će reći: da pretražuje njegovu kosu na glavi da vidi da nema u njoj vaši, uši, ušiju). Pa je zaspao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim se probudio, a on se smije. Rekla je: Pa sam rekla (Upitala sam): "Šta nasmijava tebe, o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Ljudi (neki) od moje sljedbe (što) su se izložili na mene (tj. prikazali su se meni kao) ratnici u putu Allaha (tj. borci za Allahov put), jašu (tj. plove u) sredinu ovoga mora (tj. po ogromnosti ovoga mora kao) vladari na (svojim) prestoljima, ili slično (izvjesnim) vladarima na (njihovim) prestoljima (prijestoljima)" - sumnjao je Ishak (o tome kako je rečeno). Rekla je: Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Moli Allaha da učini mene od njih." Pa je molio za nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je stavio svoju glavu (pa je zaspao opet). Zatim se probudio, a on se smije. Pa sam rekla: "Šta nasmijava tebe, o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Ljudi (neki) od moje sljedbe (što) su se izložili na mene (meni kao) ratnici u putu Allaha." Kao što je rekao u (svojoj) prvoj (izjavi). Rekla je: Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Moli Allaha da učini mene od njih." Rekao je: "Ti si od (onih) prvih." Pa je uzjahala (tj. Otplovila je ona na to) more u vremenu Muavije, sina Ebu Sufjana. Pa se je srušila (tj. pala je) od (tj. sa) svoje jahaće životinje kada je izašla od (toga) mora (tj. kada se je iskrcala na kopno vrativši se ona sa toga pomorskog vojnog pohoda), pa je propala (tj. umrla je od toga pada sa jahaće životinje). GLAVA sna (izvjesnih) žena. PRIČAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, pričao mi je Lejs, pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Haridžete, sin Zejda sina Sabita, da je Umul-'Ala-a, (jedna) žena od Pomagača (koja) se je prisegnula poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila njega da su oni razdijelili sebi (te) Iseljenike (iz Meke) kockom (ždrijebom, žrijebom). Rekla je: Pa je odletio nama (tj. pao je nama u dio) 'Usman, sin Maz'una, i dali smo odsjesti njemu (tj. i smjestili smo, nastanili smo ga) u naše sobe (kuće). Pa je obolio (poslije izvjesnoga vremena) svojim bolom koji (je taj što) je preminuo u njemu. Pa pošto je preminuo, okupao se je (dobro, tj. okupan je) i posmrtno se je obukao u svoje odjeće (tj. i obučen je posmrtnički - zamotan je u ćefine - u svoje odjeće), unišao je (njemu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekla je: Pa sam rekla: "Milost Allaha na tebe (tebi), Ebu Sa'ibe! (A to je nadimak Usmana, sina Maz'una.). Pa moje svjedočenje je na tebe (tj. za tebe) zaista (da) je već počastio tebe Allah!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"A šta upoznaje tebe (Kako znaš o ti ženo) da je Allah počastio njega?" Pa sam rekla: "Sa mojim ocem si ti (otkupljen ako treba, tj. Žrtvujem svoga oca za tebe), o poslaniče Allaha! Pa ko (je taj što će da) počasti njega Allah?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Što se tiče njega (Usmana), pa tako mi Allaha zaista već je došlo njemu (izvjesno) uvjereno (sigurno, tj. smrt koja je sigurna). Tako mi Allaha zaista ja zaista se nadam njemu (Usmanu da će dobiti izvjesno) dobro. A tako mi Allaha ne znam (sasvim sigurno), a ja sam poslanik Allaha šta (će) to (da) se učini sa mnom." Pa je rekla: "Tako mi Allaha neću činiti čistim (tj. neću proglašavati nevinim i dobrim) poslije njega (poslije Usmana više ni) jednoga (čovjeka, nikoga) nikada." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije za ovo (za ovaj hadis) i rekao je: "..... šta (će da) se učini sa njim (sa Usmanom)." Rekla je: I ožalostilo je mene (to), pa sam zaspala. Pa sam usnila za Usmana (jedno) vrelo (koje) teče. Pa sam izvijestila poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "To ti je njegov rad (posao od kojega mu se piše nagrada i poslije njegove smrti: dobro dijete koje se moli za njega, ili dužnost stražarčenja (stražarenja, straže) u vojsci koja se bori za Allahov put)." GLAVA: "Sanjarija (izvjesna, ili svaka sanjarija bez veze) je od (izvjesnoga) sotone, pa kada je sanjario, pa neka pljune od svoje ljevice (tj. na svoju lijevu stranu) i neka traži utočište u Allaha, moćan je i veličajan je." (U sanjarenje koje je sotonsko poigravanje čovjekom, neki ubrajaju i sanjanje vršenja spolnoga odnosa sa ženama usljed kojega sanjanja nastane izljev muškoga sjemena - polucija - u snu.) PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta da je Ebu Katadete Ensarija - a bio je (jedan) od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovih konjanika - rekao: Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "San je od Allaha, a (izvjesno) sanjarenje je od (izvjesnoga) sotone, pa kada je sanjario jedan (od) vas (izvjesno) sanjarenje (što) mrzi njega, pa neka pljune od svoje ljevice (na lijevu stranu) i neka traži utočište u Allaha od njega (od toga sanjarenja), pa neće (nikada) štetiti (ono) njemu." GLAVA (izvjesnoga usnivenoga) mlijeka. PRIČAO NAM JE 'Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, izvijestio me je Hamzete, sin Abdullaha, da je Ibnu Umer rekao: Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dok sam ja spavač (Dok ja spavam), dao se je meni pehar mlijeka, pa sam ga pio, čak zaista ja zaista vidim (svoju) napojenost (da) izlazi iz mojih noktiju (nokti, nokata). Zatim

sam dao svoj višak" - misli (na) Umera (Umeru). Rekli su: "Pa šta si protumačio njega (Kako si to protumačio), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Znanje (izvjesno)." GLAVA: Kada je teklo (to) mlijeko u njegovim stranama ili njegovim noktima. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je moj otac od Saliha, od Ibnu Šihaba, pričao mi je Hamzete, sin Abdullaha sina Umera, da je on čuo Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok sam ja spavač (Dok sam spavao, sanjao), meni se je dao pehar mlijeka, pa sam pio od njega (pa sam pio to mlijeko), čak zaista ja zaista vidim (svoju) napojenost (da) izlazi iz mojih strana. Pa sam dao svoj višak (pretek) Umeru, sinu Hattaba." Pa je rekao (onaj) ko je okolo (oko) njega (sjedio): "Pa šta si (Kako si) protumačio to, o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Znanje (izvjesno)."

GLAVA (izvjesne) košulje u (izvjesnome) spavanju. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, pričao mi je moj otac od Saliha, od Ibnu Šihaba, pričao mi je Ebu Umamete, sin Sehla da je on čuo Ebu Seida Hudriju (da) govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok sam ja spavač (Dok spavam i sanjam), vidio sam (izvjesne) ljude izlažu se na mene (prikazuju se meni), a na njima su (nekakve) košulje, od njih su (neke) što dopiru (samo tim) sisama (do sisa, do grudi, prsa), a od njih su (neke) što dopiru ispod toga. I prošao je na mene (tj. pored mene, ispred mene) Umer, sin Hattaba, a na njemu je košulja (tako duga da on) teglji (vuče) nju (za sobom)." Rekli su: "Šta si (Kako si) protumačio (to), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Vjeru (ovu da to predstavlja i znači)." GLAVA tegljenja (izvjesne) košulje u (izvjesnome) spavanju. PRIČAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, pričao mi je Lejs, pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Ebu Umamete, sin Sehla, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da je on rekao: Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dok sam spavač, vidio sam (izvjesne) ljude (da) se izlažu na mene, a na njima su (nekakve) košulje. Pa od njih su (neke) što dopiru (toj) sisi (do prsa, grudi), a od njih su (neke) što dopiru ispod toga." (U stvari prevod i ovdje i u prethodnom hadisu treba da glasi ovako: ".... od njih je - neka - što dopire sisi, a od njih je - neka - što dopire ispod toga." A to znači neke košulje su vrlo kratke, a neke su malo dulje.)

"I izložio se je na mene (meni) Umer, sin Hattaba, a na njemu je košulja (tako dugačka da on) sebi teglji nju (vuče je za sobom)." Rekli su: "Pa šta si (Kako si) protumačio njega (tj. nju, tu košulju da znači), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Vjera (ta islamska)." GLAVA (izvjesnih) zelenoća (tj. zelenih boja) u (izvjesnome) spavanju i (izvjesnoga) vrta zelenoga (zelene bašče). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, Džu'fija, pričao nam je Haremija, sin 'Umareta, pričao nam je Kurete, sin Halida, od Muhameda, sina Sirina, rekao je: Rekao je Kajs, sin 'Ubada: Bio sam u (jednome) krugu, u njemu je Sa'd, sin Malika, i Ibnu Umer. Pa je prošao Abdullah, sin Selama. Pa su rekli: "Ovo je (jedan) čovjek od stanovnika raja." Pa sam rekao (kaže Kajs) njemu (Abdullahu, sinu Selama): "Zaista oni su rekli (o tebi) tako i tako (to i to)." Rekao je (on čudeći se tome): "Slava Allahu! Nije bilo (to da) treba njima da govore (ono) što nije njima o njemu (o tome nikakvo) znanje (Ne treba da govore o onome o čemu ništa ne znaju). Usnio sam samo kao da se (jedan) stup (stub) postavio u (jednome) vrtu zelenom, pa se uspravio (taj stup) u njoj (u bašči, u vrtu), i u njezinom (tj. u njegovom) vrhu (u, na vrhu stupa) je (jedna) petlja (veza), a u najnižem (dijelu) nje (tj. njega - stupa) je (izvjesni) poslužitelj" - a "elminsafu" je (što i) "el-vesifu" (poslužitelj, sluga - to je značenje obadviju tih riječi). "Pa se je reklo: "Penji se!" Pa sam se penjao (peo) dok sam uzeo za (tu) petlju (za tu vezu na vrhu toga supa, stuba). Pa sam ispričao nju (ovu zgodu što sam je imao u snu) na poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Umire (tj. Umrijeće) Abdullah, a on je uzimač za (tu) petlju najčvršću." (Taj san njegov je bio osnova da ga drugi smatraju kao stanovnikom raja još za vrijeme njegovoga života, ali on sam to nije tako strogo uzimao. Poteškoću u prevodu gornjega teksta čini i to što se riječ "amud - stup" nekad uzima kao imenica ženskoga roda, a nekad kao imenica muškoga roda, što je čest slučaj sa još nekim arapskim riječima. Inače gramatički rod jedne imenice se mnogo puta ne podudara u našem jeziku i u arapskom jeziku.) GLAVA otkrivanja (izvjesne) žene u (svome) spavanju (tj. u snu). PRIČAO NAM JE 'Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Meni se je pokazalo tebe (tj. Pokazana si mi ti) u (mome) spavanju (snu) dvaput (dva puta). Kada li (jedan) čovjek nosi tebe u (jednome) komadu (platna) od svile, pa govori: "Ovo je tvoja žena!" Pa otkrijem nju, pa kada li ona - ti! Pa govorim (velim, rekoh): "Ako je bilo ovo od (sudbine) kod Allaha, daje proći njemu (tj. neka dadne proći, daće proći njemu - a to će reći: provesti će, sprovesti će to, ili neka provede, sprovede to Allah; drugim riječima: ako je to od Allaha, neka to tako i bude)!" GLAVA

odjeća (od te izvjesne) svile u (svome) spavanju (u snu, usniti, sanjati to). PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Ebu Muavijete, izvijestio nas je Hišam od svoga oca, od Aiše rekla je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Meni se je pokazalo tebe (tj. Pokazana si mi ti još) prije (nego) da oženim tebe (prije nego što ću da se oženim s tobom, i to pokazana si mi ti) dvaput (dva puta). Vidio (Sanjao) sam (izvjesnoga) anđela (da) nosi tebe u (jednom) komadu (platna) od svile, pa sam rekao njemu: "Otkrij!" Pa je otkrio, pa kada li ona - ti! Pa sam rekao: "Ako ovo bude od (sudbine) kod Allaha, (neka On) da proći njemu (neka provede, sprovede to). Zatim se meni pokazalo tebe (pokazana si mi), (i) nosi tebe u komadu od svile (tj. u komadu platna od svile), pa sam rekao: "Otkrij!" Pa je otkrio, pa kada li ona - ti (a ono ti)! Pa sam rekao: "Ako biva (bude) ovo od (sudbine) kod Allaha, (neka On) daje proći njemu (neka provede to)."

GLAVA (izvjesnih) ključeva u (izvjesnoj) ruci. PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, pričao nam je Lejs, pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Seid, sin Musejjeba da je Ebu Hurejrete rekao: Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Poslao sam se (Poslat sam) sa sakupljačicama (izvjesnih, sažetih) riječi, i potpomogao sam se (potpomognut sam) sa (izvjesnim) strahom (koji obuzima moje neprijatelje). I dok sam ja spavač (dok sam spavao), meni su se dali ključevi (tj. dati su mi ključevi) blagajni (izvjesne) zemlje (ili: cijele Zemlje), pa su se stavili u moju ruku." Rekao je Muhamed: A doprlo je meni da (izraz) "sakupljačice (izvjesnih) riječi" (označava to što) je (slučaj) da Allah sakuplja (Svoje) zapovjedi mnoge, koje su bile (u prilici da) se pišu (tj. koje se pisahu) u (Njegovim) knjigama prije njega (prije Muhammeda a.s.), u (Njegovu) zapovjed jednu, ili dvije zapovjedi ili slično tome. GLAVA (izvjesnoga) vješanja (obješenja, hvatanja) za (izvjesnu) petlju (vezu) i (izvjesnu) kružnicu (kolut). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ezher od Ibnu Avna. - H A pričao mi je Halifete, pričao nam je Muaz, pričao nam je Ibnu Avn od Muhameda, pričao nam je Kajs, sin 'Ubada, od Abdullaha, sina Selama, rekao je: Sanjao sam kao da sam ja u (jednom) vrtu (bašči), (a u) sredini (toga) vrta je (jedan) stup (stub), (a) u najvišem (dijelu toga) stupa je (jedna) petlja, pa se reklo meni (rečeno mi je): "Penji se!" ("Penji se na njega!") Rekao sam: "Neću moći (Nemogu)." Pa je došao meni (jedan) poslužitelj, pa je podigao moje odjeće. Pa sam se penjao (popeo), pa sam se objesio (uhvatio) za (tu) petlju. Pa sam se probudio, a ja sam obješen (uhvaćen) za nju (tj. a ja je držim u ruci). Pa sam pričao nju (ovu zgodu) na Vjerovijesnika (tj. ispričao sam to Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Taj vrt je vrt Islama, i taj stup je stup (i taj stub je stub) Islama, i ta petlja je (ta izvjesna) petlja najčvršća. Nećeš prestati (da budeš) obješen (uhvaćen) za Islam (tj. Neprestano ćeš se držati Islama), čak (ćeš tako da) umreš." GLAVA stupa (stuba izvjesnoga velikoga) šatora pod njegovim jastukom (pod jastukom onoga koji usnije jedan san o šatoru i stupu, stubu). GLAVA (izvjesnoga) brokata (zlatotkanice) i ulaženja (u taj) raj u (svome) spavanju (u snu). PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Vuhejb od Ejuba, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Vidio sam u (svome) spavanju (snu) kao da je u mojoj ruci (jedan) komad (platna) od svile (takvim komadom da) neću pasti (tj. ne padnem) s njime (ni) ka (jednom) mjestu u raju (drukčije) osim (tako da) je odletio sa mnom k njemu (tj. odnese me taj komad platna od svile ka tome mjestu). Pa sam pričao nju (tu zgodu, tj. taj san) na Hafsu (tj. Hafsi). Pa je pričala nju (tu zgodu) Hafsa na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista tvoj brat je (jedan) dobar čovjek." Ili je rekao: "Zaista Abdullah je (jedan) dobar čovjek." GLAVA (izvjesnoga) okova (lanca, bukagija, negvi, ćusteka, puta za sputavanje nogu) u (svome) spavanju (što neko usnije). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Sabbaha, pričao nam je Mutemir, rekao je: Čuo sam Avfa rekao je: Pričao nam je Muhamed, sin Sirina da je on čuo Ebu Hurejreta (da) govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada se je približilo (tj. Kada se približi izvjesno) vrijeme, nije bilo blizu (tj. neće biti blizu da) laže san (izvjesnoga) vjernika (tj. skoro da neće slagati san vjernika). I san (izvjesnoga) vjernika je (jedan) dio od četrdeset i šest dijelova od (izvjesnoga, tj. od Allahovoga) vjerovijesništva, a što je bilo od (toga) vjerovijesništva, pa zaista ono (to) neće slagati (to ne laže)." (O rečenici "Kada se je približilo izvjesno vrijeme......" postoje dva tumačenja. Prvo da to znači kada u proljeće bude dan i noć približno jednake dužine svako od njih dvoje. Drugo tumačenje veli da to znači kada se približi kijametski dan, sudnji dan, odnosno dan propasti i smaka ovoga svijeta prije proživljenja na sudnjem danu i prije sudnjega dana.) Rekao je Muhamed (sin Sirina): I ja govorim (ovu) rečenu misao u tome hadisu). (Ili: A ja govorim: Ova. To jest: Ova sljedba sva, a to će reći: svi sljedbenici Muhameda a.s. i dobri i loši što god usniju, biće to istinito, a ne lažno.)

Rekao je (Muhamed, sin Sirina): A bilo je (A bio je običaj da) se govori: San je (od) tri (vrste): razgovor (pričanje sanjačeve) duše (osobe, tj. što čovjek u mislima premišlja, to često i sanja, usnije), i zastrašivanje (izvjesnoga) sotone i obeseljenje (vesela vijest) od Allaha. Pa ko je usnio stvar (neku, nešto što) mrzi njega (nju - tu stvar), pa neka ne priča njega (taj san ni) na jednoga (čovjeka, tj. nikome), i neka ustane, pa neka klanja. Rekao je: I bilo je (običaja da) se mrzi (izvjesni željezni vratni) okov u (tom) spavanju (da se usnije), a bilo je (običaja da) zadivljuje njih (izvjesni nožni) okov. A govori se: Okov (taj za noge) je stalnost (čvrstina) u (islamskoj) vjeri (tj. sanjati u snu taj okov znači stalnost u Islamu). A predao je Katadete, i Junus, i Hišam i Ebu Hilal (njih sva četvorica su predali korijen navedenoga hadisa) od Ibnu Sirina, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i umetnuo je njega (tj. San je od tri vrste, ime tri vrste sna..... i ostalo dalje) neki (od) njih, sve njega (tj. sve to je umetnuo) u (navedeni) hadis. A hadis Avfa (Avfov) je jasniji. A rekao je Junus: Neću misliti (tj. Ne mislim) njega (drukčije) osim od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da je to sve) o (tom nožnom) okovu. Rekao je Ebu Abdullah: Neće biti (tj. Ne bivaju izvjesni) okovi osim u (tim) vratovima. (To jest: Okovi za koje se upotrebljava arapski naziv "gull, gullun" - plural "aglalun, elaglalu", ti okovi se stavljaju samo na vratove, to su okovi samo za vratove. Međutim neki kažu da se taj izraz upotrebljava i za okove za ruke.) GLAVA (izvjesnoga) vrela tekućega u (izvjesnome) spavanju (snu). PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Haridžeta, sina Zejda sina Sabita, od Umul-Ala-e, a ona je (jedna) žena od njihovih žena (što) se prisegnula poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i ta žena) je rekla: Odletio je (Pripao je, Dopao je, tj. Pao je u dio) nama Usman, sin Maz'una, u (to) stanovanje (za svoje stanovanje, tj. da on stanuje kod nas) kada su sebi bacali kocku (ždrijeb, žrijeb) Pomagači na (tj. za) stanovanje Iseljenika (tj. za razmještaj po privatnim kućama u Medini iseljenika iz Meke). Pa se razbolio (taj Usman), pa smo dvorili (njegovali) njega (sve do časa) dok je preminuo (dok nije umro). Zatim smo učinili njega u njegove odjeće. Pa je unišao na nas (tj. nama) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekla: "Milost Allaha na tebe, Ebu Saibe! Pa moje svjedočanstvo je na (za) tebe (da) je zaista već počastio tebe Allah." Rekao je: "A šta upoznaje tebe (tj. Otkud to znaš)?" Rekla sam: "Neću znati (tj. Ne znam) tako mi Allaha..." Rekao je: "Što se tiče njega, pa već je došlo njemu (izvjesno) uvjerenje (tj. ono što je sigurno, a to je smrt). Zatim ja zaista se nadam njemu (izvjesnome) dobru od Allaha. Tako mi Allaha ne znam, a ja sam poslanik Allaha, šta (će da se) čini (učini) sa mnom, a ni sa vama." Rekla je Umul-Ala-a: "Pa tako mi Allaha neću čistiti (proglašavati nevinim i dobrim, spašenim ni) jednoga (čovjeka, tj. nikoga) poslije njega (poslije Usmana Maz'unovoga)." Rekla je: I usnila (sanjala) sam za Usmana u (svome) spavanju (jedno) vrelo (koje) teče. Pa sam došla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam spomenula to njemu. Pa je rekao:

"To ti je njegov rad (posao koji) teče njemu (tj. donosi mu nagradu i poslije njegove smrti)." GLAVA iščupavanja (tj. vađenja izvjesne) vode iz (izvjesnoga) bunara dok se napoje (izvjesni) ljudi. Predao je njega (tj. to vađenje vode iz bunara) Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima sina Kesira, pričao nam je Šuajb, sin Harba, pričao nam je Sahr, sin Džuvejrijeta, pričao nam je Nafi' da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, pričao njemu, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok sam ja na (jednom) bunaru čupam (grabim, tj. izvlačim vodu, vadim vodu) iz njega, kadli je došao (tj. kadli dođe) meni Ebu Bekr i Umer! Pa je uzeo Ebu Bekr (tu) kovu (praznu), pa je čupao (grabio, tj. izvadio je jednu) punu kovu, ili dvije kove, a u njegovome čupanju (grabljenju, vađenju vode) je (jedna, neka) slabost, pa je oprostio Allah njemu." (Ili: "....., pa oprostio Allah njemu!". Izraz "delvun" znači prazna kova, a izraz "zenubun" znači puna kova.) "Zatim je uzeo nju Umer, sin Hattaba, iz ruke Ebu Bekra, pa se okrenula (tj. pretvorila ta obična prazna kova) u njegovoj ruci (u jednu) veliku kovu. Pa nisam vidio (ni jednoga) veleuma (veleumnoga) od (tih svih) ljudi (da) odsijeca njegovim odsijecanjem (ili: da cijepa njegovim cijepanjem, tj. da pravi kao on - Umer, da radi kao on), dok su udarili (ti) ljudi u (to izvjesno) odmaralište okolo vode (oko bunara)." GLAVA iščupavanja (tj. izvlačenja, vađenja izvjesne) pune kove, ili dviju kova iz (izvjesnoga) bunara sa (nekom) slabošću. PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Musa, sin Ukbeta, od Salima, od njegovoga oca o snu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o Ebu Bekru i Umeru, rekao je: "Usnio sam (izvjesne) ljude (da) su se skupili. Pa je ustao Ebu Bekr, pa je iščupao (izvukao, izvadio jednu) punu kovu, ili dvije pune kove, a u njegovome iščupavanju je (jedna) slabost. I Allah oprašta njemu. (Ili: I Allah oprostio njemu!). Zatim je ustao Umer, sin Hataba, pa se je okrenula (tj. pretvorila u jednu) veliku kovu. Pa nisam vidio od (tih) ljudi (da) odsijeca njegovim odsijecanjem (tj. da radi njegovim radom, da radi tako dobro i pametno, oštroumno), dok su udarili (ti) ljudi u odmaralište (okolo bunara)." (Bilo je davno riječi, već je rečeno o tome šta znači "...... dok su udarili ljudi u odmaralište okolo bunara.".) PRIČAO NAM JE Seid, sin Ufejra, pričao mi je Lejs, pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Seid da je Ebu Hurejrete izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Dok sam ja spavač (Dok spavam), vidio sam (u snu) sebe na (jednome) bunaru (neuređenom, neozidanom), i na njemu je (jedna) prazna kova, pa sam iščupao (izvlačio, izvadio, vadio vodu) iz njega šta je htio Allah. Zatim je uzeo nju sin Ebu Kuhafeta (a to je Ebu Bekr), pa je iščupao (izvadio) iz njega (jednu) punu kovu, ili dvije pune kove, a u njegovome iščupavanju (vađenju) je (neka) slabost. A Allah oprašta (ili: oprostiće) njemu. (Ili: A Allah oprostio njemu!) Zatim se je okrenula (pretvorila u jednu) veliku kovu, pa je uzeo nju Umer, sin Hattaba. Pa nisam vidio veleuma (veleumnoga ni jednoga) od (tih) ljudi (da) iščupava iščupavanjem Umera, sina Hattaba, dok su udarili (ti) ljudi u odmaralište (oko bunara da bi se oni poslije odmaranja opet napili vode toga bunara)."

GLAVA (izvjesnoga) odmora (nalaženja odmora, odmaranja) u (izvjesnome) spavanju. PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, pričao nam je Abdurezak od Mamera, od Hemmama da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok sam ja spavač (Dok spavam), vidio sam (vidjeh) da sam ja na (nekakvome) bunaru, (i) pojim (izvjesne) ljude. Pa je došao meni Ebu Bekr, pa je uzeo (tu praznu) kovu iz moje ruke zato (da) odmori mene. Pa je iščupao (izvadio nekakve) dvije pune kove, a u njegovome iščupavanju (izvlačenju, vađenju) je (nekakva) slabost. I Allah oprašta njemu. Pa je došao sin Hattaba, pa je uzeo od njega. Pa nije prestao (da) iščupava (da izvlači vodu), čak su okrenuli leđa (ti) ljudi, a (taj) bunar izvire (tj. teče). GLAVA (izvjesnoga) dvorca (zamka) u (izvjesnome) spavanju. PRIČAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, pričao mi je Lejs, pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Seid, sin Musejjeba, da je Ebu Hurejrete rekao: Dok smo mi sjedači (sjedioci, tj. Dok mi sjedimo) kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Dok sam ja spavač, vidio sam mene (sebe, tj. Dok sam spavao vidio sam u snu sebe) u raju. Pa kada li (jedna) žena čisti se (za molitvu, uzima abdest) uz stranu (nekakvoga) dvorca! Rekao sam: "Za koga je ovaj dvorac (zamak)?" Rekli su: "Za Umera, sina Hattaba." Pa sam se sjetio njegove ljubomore, pa sam okrenuo leđa idući nazad." Rekao je Ebu Hurejrete: Pa je zaplakao Umer, sin Hattaba, zatim je rekao: "Zar na tebe, sa mojim ocem si ti (otkupljen ako treba) i sa mojom majkom, o poslaniče Allaha, (da) ljubomorim (tj. Zar na tebe da budem ljubomoran, da bivam ljubomoran)?"

PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Mutemir, sin Sulejmana, pričao nam je Ubejdulah, sin Umera, od Muhameda, sina Munkedira, od Džabira, sina Abdullaha, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Unišao sam (u) raj, pa kada li ja sa (jednim) dvorcem od zlata (suočim se, suočih se)! Pa sam rekao: "Za koga je ovo?" Pa su rekli: "Za (jednoga) čovjeka od Kurejševića." Pa nije spriječilo mene da uniđem (u) njega, o sine Hattaba, (ništa drugo) osim (ono) što znam od tvoje ljubomore." Rekao je: "I na tebe ljubomorim (tj. zar na tebe da budem ljubomoran), o poslaniče Allaha?" GLAVA (izvjesnoga) čišćenja (za molitvu) u (izvjesnome) spavanju. PRIČAO MI JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Seid, sin Musejjeba, da je Ebu Hurejrete rekao: Dok smo mi sjedači (tj. Dok smo mi sjedili) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Dok sam ja spavač, vidio sam mene (sebe) u raju, pa kada li (jedna) žena se čisti (za molitvu - uzima abdest za namaz) uz stranu (jednoga) dvorca! Pa sam rekao: "Za koga je ovaj dvorac?" Pa su rekli: "Za Umera." Pa sam se sjetio njegove ljubomore, pa sam okrenuo leđa idući natrag." Pa je zaplakao Umer i rekao je: "Na tebe, sa mojim ocem si ti i mojom majkom (otkupljen ako treba), o poslaniče Allaha, ljubomorim (tj. Na tebe zar da budem ljubomoran)?" GLAVA (izvjesnoga) ophođenja Ka'be (okolo Ka'be, oko Ka'be) u (izvjesnome, ili: u svome) spavanju. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je Salim, sin Abdullaha sina Umera, da je Abdullah, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok sam ja spavač, vidio sam mene (tj. sebe da - sanjao sam sebe da) ophodim Ka'bu, pa kada li (jedan) čovjek smeđ (ili: crnomanjast), glatke kose (na glavi), između (nekakve) dvojice ljudi, kapa njegova glava vodom (kapa mu voda sa glave)! Pa sam rekao: "Ko je ovaj?" Rekli su: "Sin Merjeme (Marije)." Pa sam otišao (tj. Pa sam počeo da) se obazirem, pa kada li (jedan) čovjek crven, tjelovit (tj. velik, krupan), kovrčave (kovrđave svoje) glave (tj. kose na glavi), slijepoga (svoga) desnoga oka, kao da je njegovo oko (jedno) zrno grožđa lebdeće (tj. lebdeće zrno grožđa). Rekao sam (Pitao sam, Upitao sam): "Ko je ovaj?" Rekli su: "Ovo je Velelažov (Antihrist, Dedždžal)." Najbliži (od svih) ljudi s njim sličnošću je Ibnu Katan. A Ibnu Katan je (jedan) čovjek od (ili: iz) Mustalikovića od Huza'ata." (Mustalikovići su ogranak većega plemena Huza'ata.) GLAVA: Kada je dao (neko) svoj višak (pretek) osim (mimo) sebe (nekome drugome) u (svome) spavanju (tj. u snu).

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Hamzete, sin Abdullaha sina Umera, da je Abdullah, sin Umera, rekao: Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dok sam ja spavač (Dok sam spavao), meni se je donijela čaša (pehar) mlijeka. Pa sam pio od njega (Pa sam ga pio), čak da ja zaista vidim (tu svoju) napojenost (da) teče. Zatim sam dao njegov višak Umeru." Rekli su: "Pa šta si protumačio njega (kako si to protumačio), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Znanje (ili: Izvjesno znanje)." GLAVA (izvjesne) sigurnosti i odlaženja (izvjesnoga) straha u (tome) spavanju. PRIČAO MI JE Ubejdulah, sin Seida, pričao nam je Affan, sin Muslima, pričao nam je Sahr, sin Džuvejrijeta, pričao nam je Nafi' da je Ibnu Umer rekao: Zaista (neki) ljudi od drugova poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bili su (u prilici da) usniju (tj. sanjahu izvjesni, ili neki) san na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa pričaju (tj. pa pričahu) njega na poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa govori (rekne) o njemu (o tom njihovom snu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ono) što je htio Allah. A ja sam (tada bio jedan) dječak novoga (svoga) zuba (tj. mlad, skorašnjih godina), i moja kuća je (bila) Bogomolja prije (nego što je bio slučaj) da se vjenčam (oženim, tj. prije nego što sam se oženio), pa sam rekao u mojoj (u svojoj) duši (sam u sebi): Da je bilo u tebi (ikakvo) dobro, zaista usnio bi (sanjao bi i ti) slično (onome) što usniju (sanjaju) ovi. Pa pošto sam legao (jednu) noć, rekao sam: "Moj Bože! Ako si bio (da) znaš (tj. Ako Ti znadijaše) u meni (ikakvo) dobro, pa pokaži mi (tj. daj mi da usnijem kakav) san." Pa dok sam ja tako, kadli su došla meni (nekakva) dva anđela, u ruci svakoga jednoga (tj. pojedinoga) od njih dvojice je (jedna) kandžija (kamdžija, bič; ili šipka na vrhu savijena, iskrivljena) od željeza, (i) idu naprijed njih dvojica sa mnom ka paklu, a ja sam među njima dvojicom, molim Allaha: "Moj Bože! Utječem se u Tebe (Tebi) od pakla." Zatim mislim (tj. sanjam) sebe (da) je susreo mene (jedan) anđeo, (a) u njegovoj ruci je (jedna) kandžija (ili šipka) od željeza, pa je rekao: "Neće se plašiti (tj. Ne plaši se, Ne boj se)! Divan li si (izvjesni) čovjek ti, da umnožavaš (izvjesnu) molitvu." Pa su odveli mene (doslovno: Pa su otišli sa mnom), dok su stali sa mnom na ivicu (na rub) pakla, pa kada li je on savijen kao savijanje (izvjesnoga) bunara (tj. složen, sastavljen, ozidan je kao bunar, poput bunara), za (tj. u) njega su (neki) rogovi kao rogovi (izvjesnoga) bunara, između svaka dva roga je (jedan) anđel, u njegovoj ruci je (jedna) kandžija (šipka) od željeza. I vidim u njemu (u paklu nekakve) ljude obješene sa (izvjesnim) lancima (tj. za lance, o te lance), njihove glave su niže njih, prepoznao sam u njemu (ili: u njima, među njima neke) ljude od Kurejševića. Pa su otišla sa mnom (tj. odveli su me) od posjednice (te) desnice (tj. na desno, odveli su me na desno)." Pa sam ispričao njega (taj san) na Hafsu (tj. Hafsi). Pa je ispričala njega Hafsa na poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Abdullah je (jedan) čovjek dobar." Pa je rekao Nafi': Nije prestao poslije toga (Abdullah da) umnožava (tu izvjesnu) molitvu.

GLAVA (izvjesnoga) uzimanja na (izvjesnu) desnicu u (izvjesnome) spavanju. PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhammeda, pričao nam je Hišam, sin Jusufa, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera rekao je: Bio sam (jedan) dječak, mlad, neoženjen (ledičan) u (za) vrijeme Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i bio sam (običaja da) noćivam u Bogomolji. A bio je ko je sanjao (kakvo) spavanje (san, tj. A ko bi sanjao kakav san u spavanju), pričao je (ispričao bi) njega na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekao: "Moj Bože! Ako je bilo za mene kod Tebe (ikakvo) dobro, pa pokaži mi (kakvo) spavanje (tj. kakav san, snoviđenje da) tumači meni njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam zaspao. Pa sam usnio (nekakva) dva anđela, došla su njih dvojica meni, pa su odvela njih dvojica mene. Pa je susreo (sreo) njih dvojicu (jedan) anđel drugi pa je rekao meni: "Nećeš se plašiti (tj. Ne plaši se). Zaista ti si (jedan) dobar čovjek." Pa su odvela njih dvojica mene ka Vatri, pa kada li je ona savijena kao savijanje (izvjesnoga) bunara! I kada li su u njoj (neki) ljudi, (i) već sam prepoznao neke (od) njih! Pa su uzela njih dvojica sa mnom posjednici (izvjesne) desnice (tj. Odveli su me na desno). Pa pošto sam osvanuo, spomenuo sam to Hafsi. Pa je tvrdila Hafsa da je ona pričala (ispričala) njega na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista Abdullah je (jedan) dobar čovjek da je bio (još običaja da, kad bi još bio običaja da, ili kad bi još htio da) umnožava (izvjesnu, tj. dobrovoljnu) molitvu od (te svake) noći." Rekao je Zuhrija: I bio je Abdullah poslije toga (uzeo sebi za običaj da) umnožava (dobrovoljnu) molitvu od (svake) noći (dobrovoljni namaz svake noći). GLAVA (izvjesne prazne) čaše (pehara) u (izvjesnome) spavanju (tj. u izvjesnome snu). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Hamzeta, sina Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dok sam ja spavač, donijela se je meni (jedna) čaša mlijeka, pa sam pio od njega (pa sam ga pio), zatim sam darovao (dao) moj višak (svoj pretek) Umeru, sinu Hattaba." Rekli su: "Pa šta si protumačio njega (kako si to protumačio, kako to tumačiš), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Znanje (izvjesno)." GLAVA: Kada je poletjela (prhnula izvjesna) stvar u (izvjesnome) spavanju (snu). PRIČAO MI JE Seid, sin Muhameda, Ebu Abdullah Džermija, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je moj otac od Saliha, od Ebu Ubejdeta, sina Nešita, rekao je: Rekao je Ubejdullah, sin Abdullaha: Pitao sam Abdullaha, sina Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, o snu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, koji je spominjao, pa je rekao

Ibnu Abas (sin Abasa): Spomenulo se je meni da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Dok sam ja spavač, vidio (tj. usnio) sam da se je ono stavilo u (na) moje dvije ruke (nekakve) dvije narukvice od zlata, pa sam smatrao velikim (užasnim) njih dvije i mrzio sam njih dvije. Pa se dozvolilo meni, pa sam puhnuo (u) njih dvije, pa su odletjele njih dvije. Pa sam protumačio njih dvije (da predstavljaju, nagovještavaju da će se pojaviti nekakva) dva velika lažova (što će da) izađu njih dvojica." Pa je rekao Ubejdulah: Jedan (od) njih dvojice je El-Ansi (Ansija) koji (je taj što) je ubio njega Fejruz u Jemenu, a drugi je Musejlimete (Kezzab iz plemena Benu Hanifete).

GLAVA: Kada je sanjao (neko nekakve) krave (što) se kolju (preko prsa kao žrtve - kurbani). PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, od njegovoga djeda Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, mislim ga od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Vidio sam u (svome) spavanju (u snu) da ja isiljam (da se selim) iz Meke ka (nekoj) zemlji, (a) u njoj su (nekakve) palme. Pa je otišla moja pomisao ka (tome) da je ona (da je to) Jemama, ili Hedžer, pa kada li je ona (a to bi) - Medina-Jesrib! I vidio sam u njemu (u tome snu neke, nekakve) krave, a Allah je bolji. Pa kada li su (te krave) oni - vjernici (izvjesni koji su poginuli na) dan Uhuda! I kada li je (izvjesno) dobro (ono) što je donio Allah njega od (toga) dobra i nagrade (od izvjesne) istinitosti koju je dao nama Allah poslije dana Bedra (tj. poslije dana borbe na Bedru)." GLAVA (izvjesnoga) puhanja u (izvjesnome) spavanju. PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, Hanzalija, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, sina Munebbiha, rekao je: Ovo je (ono) što je pričao nama za njega (o njemu) Ebu Hurejrete od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Mi smo (izvjesni) zadnji preticači (zadnji po vremenu opstojanja na ovome svijetu, a preticači, pretjecači, tj. a prvi po visini nagrade na sudnjem danu)." I rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok sam ja spavač, donijelo se je meni (tj. donijele su se meni) riznice (izvjesne) zemlje. Pa se stavilo (tj. Pa su se stavile) u (na) moje dvije ruke (nekakve) dvije narukvice od zlata, pa su bile velike (teške, tj. odvratne) njih dvije na mene (meni) i zabrinule su njih dvije mene. Pa se je objavilo k meni da, (to jest): "Puhni njih dvije." Pa sam puhnuo njih dvije, pa su odletjele njih dvije. Pa sam protumačio njih dvije (te narukvice da predstavljaju izvjesna) dva velika lažova koja su (ta dva što) sam ja između njih dvojice:

druga San'e, i druga Jemame (tj. pod ta dva velika lažova mislim na druga San'e, i na druga Jemame)." (Drug San'e je Esved Ansija, a drug Jemame je Musejlime Kezzab, a između San'e i Jemame su gradovi Medina i Meka, pa je zato rekao Muhammed a.s. da je on među njima dvojicom.) GLAVA: Kada je usnio da je on izvadio (izvjesnu) stvar iz (neke, jedne) strane (kraja), pa je nastanio (smjestio) nju (u jedno) mjesto drugo. PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, pričao mi je moj brat Abdulhamid od Sulejmana, sina Bilala, od Musa-a, sina Ukbeta, od Salima, sina Abdullaha, od njegovoga oca da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Usnio sam kao da je (jedna) žena, crna, uskovitlane (tj. raščešljane kose od svoje) glave, izašla iz Medine, dok je stala u Mehjeatu (u Mehje'i)" - a ona je (tj. a to je) Džuhfa "pa sam protumačio da se je epidemija (kuga, ili kolera) Medine prenijela (tj. da će se prenijeti) k njoj (tj. k varošici Džuhfi koja se je još zvala i Mehje'a).". GLAVA (izvjesne) žene crne (crne žene). PRIČAO NAM JE Ebu Bekr Mukademija, pričao nam je Fudajl, sin Sulejmana, pričao nam je Musa, pričao mi je Salim, sin Abdullaha, od Abdullaha, sina Umera, o snu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o Medini: "Usnio sam (jednu, neku) ženu crnu, uskovitlane (kose od) glave, izašla je iz Medine, dok je odsjela (nastanila se je ona) u Mehje'i. Pa sam protumačio nju (tj. njega - taj san) da se je epidemija Medine prenijela (tj. da će se prenijeti ta epidemija) ka Mehje'i. A ona (Mehje'a) je Džuhfa." GLAVA (izvjesne) žene uskovitlane (svoje) glave (tj. kose na glavi). PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, pričao mi je Ebu Bekr, sin Ebu Uvejsa, pričao mi je Sulejman od Musa-a, sina Ukbeta, od Salima, od njegovoga oca da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Usnio (Sanjao) sam (jednu) crnu ženu, uskovitlane (svoje) glave (tj. uskovitlane kose na svojoj glavi, a to će reći: nepočešljane kose na glavi), izašla je iz Medine, dok je stala u Mehje'i. Pa sam (to) protumačio da se epidemija Medine prenosi (da će se prenijeti) ka Mehje'i. A ona (Mehje'a) je Džuhfa." GLAVA: Kada je tresao (potresao nekakvu) sablju (mač) u (svome) spavanju (tj. u snu).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete (Ebu Usame) od Burejda, sina Abdullaha sina Ebu Burdeta, od njegovoga djeda Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, mislim ga (da je on pričao) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Usnio sam u mome (u svome) snu da sam ja tresao (jednu) sablju, pa su se presjekla njezina prsa; pa kada li ono (to) što se je pogodilo od (tih poginulih) vjernika (na) dan Uhuda! Zatim sam tresao (potresao) nju drugi (puta), pa se je vratila ljepša (od onoga) što je bila; pa kada li je ono (to) što je donio Allah njega od Pobjede i skupljanja (sakupljanja tih) vjernika (tj. njihovoga sjedinjavanja i sabiranja)." GLAVA (onoga) ko je lagao u svome sanjarenju. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Ejuba, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko se je sanjario za (neko) sanjarenje (što) nije sanjao njega (tj. Ko se opterećava sanjarenjem nekoga sanjarenja, nekoga sna što ga nije usnio - a to će reći: Ko se prikazuje, ko govori da je usnio jedan san koji, u stvari, nije usnio), opteretio se je (tj. opteretiće se na sudnjem danu) da sveže dva zrna ječma (doslovno: između dva zrna ječma), a neće (nikada to) učiniti. A ko je sebi slušao ka razgovoru (tj. ko sluša razgovor, pričanje ljudi nekoga) naroda, a oni su za njega mrzioci (a oni ga mrze, ili: a oni to mrze), ili bježe od njega, izlijevalo se je (tj. izlijevaće se) u njegovo uho (izvjesno) rastopljeno olovo (na) sudnjem danu. A ko je slikao (ko naslika neku) sliku, kažnjavao se je (tj. kažnjavaće se) i opteretio se je (i opteretiće se) da puhne u nju (dušu), a nije sa napuhivačem (tj. a nije udahnjivač, a to će reći: a ne može udahnuti dušu, a to neće moći učiniti)." Rekao je Sufjan: Spojio je njega (spomenuti hadis) nama Ejjub. A rekao je Kutejbete: Pričao nam je Ebu Avanete od Katadeta, od Ikrimeta, od Ebu Hurejreta njegov govor: "Ko je lagao (tj. Ko laže) u svome snu." A rekao je Šubete od Ebu Hašima Rummanije: Čuo sam Ikrimeta, rekao je Ebu Hurejrete svoj govor: Ko je slikao, i ko se je sanjario (tj. ko se je opterećivao sanjarenjem), i ko je sebi slušao. PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Halid od Halida, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa rekao je: Ko je sebi slušao, i ko se je sanjario (ko se je opterećivao sanjarenjem), i ko je slikao..... slično njemu (tj. slično navedenom hadisu). Slijedio je njega (Halida Hazza-a) Hišam od Ikrimeta, od Ibnu Abasa njegov govor. PRIČAO NAM JE Alija, sin Muslima, pričao nam je Abdusamed, pričao nam je Abdurahman, sin Abdullaha sina Dinara, slobodnjak Ibnu Umera, od svoga oca (Abdullaha, sina Dinara), od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Od najlažljivijih laži je (to) da pokazuje svojim dvama očima (tj. svojim očima da je sanjao ono) što nije vidjelo (tj. što nije sanjalo njegovo oko)." GLAVA:

Kada je sanjao (ono) što se mrzi, pa neka ne izvještava za njega (o njemu, o tom) i neka ne spominje njega (tj. taj san). PRIČAO NAM JE Seid, sin Rebi'a, pričao nam je Šubete od Abdurabbiha, sina Seida, rekao je: Čuo sam Ebu Selemeta (da) govori: Zaista već sam bio (u prilici da) sanjam (izvjesni strašni) san, pa razboli (on) mene, dok sam čuo Ebu Katadeta (da) govori: I ja sam bio (u prilici da) zaista sanjam (izvjesni) san, razboli (on) mene, dok sam čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "San (izvjesni) lijepi je od Allaha. Pa kada je usnio (sanjao) jedan (od) vas (ono) što voli, pa neka ne priča za njega (tj. o tome nikome drugome) osim (onome) koga voli. A kada je usnio (ono) što mrzi, pa neka se utječe u Allaha (tj. neka sebi traži utočište i zaštitu u Allaha) od njegovoga zla (tj. od zla toga sna) i od zla (izvjesnoga) sotone, i neka pljune triput, i neka ne priča za njega (o njemu licu ni) jednome (tj. nikome), pa zaista on (taj san) neće štetiti njemu." (Riječ "ru'ja: san" je u arapskom, na arapskom jeziku imenica ženskoga roda, pa su zbog toga i zamjenice u tekstu arapskom koje se odnose na tu riječ većinom ženskoga roda.) PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Hamzeta, pričao mi je Ibnu Ebu Hazim i Deraverdija od Jezida, od Abdullaha, sina Habbaba, od Ebu Seida Hudrije da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Kada je sanjao (Kada sanja) jedan (od) vas (izvjesni) san (što) voli njega (kojeg voli), pa zaista on je od Allaha, pa neka zahvali Allahu na njemu, i neka priča za njega (o njemu). A kada je sanjao (kada sanja nešto drugo) osim toga od (onoga) što mrzi (ono što ne voli), pa on (taj san) je samo od (izvjesnoga) sotone, pa neka traži utočište od njegovoga zla, i neka ga ne spominje (ni) za jednoga (tj. nikome), pa zaista on neće (nikada) štetiti njemu." GLAVA (onoga) ko nije vidio (tj. ko nije smatrao svoj izvjesni) san za prvoga tumača kada nije pogodio (taj pravi tumačilac, tumač sna pravi smisao sna, tj. ko ne smatra svoj san da mu znači ono kako mu ga je protumačio prvi tumačilac kada on ne pogodi ispravni smisao sna). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, da je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, bio (običaja da) priča da je (jedan) čovjek došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista ja sam vidio (tj. usnio) noćas u (svome) spavanju (tj. u snu jedan) oblak (što) kapa (tj. što daje iz sebe izvjesno) maslo i (izvjesni) med, pa vidim (izvjesne) ljude (da) uzimaju dlanovima (šakama) od nje (tj. od toga), pa (izvjesni, tj. neki) koji mnogo uzima, i (izvjesni, tj. neki) koji malo uzima (pa uzimač mnogo, i uzimač malo). I kada li (jedno) uže spajač (tj. spojeno) od Zemlje ka nebu (tj. do neba)! Pa vidim tebe (da) si uzeo za njega, pa si nadvisio. Zatim je uzeo za njega (za to uže jedan) drugi čovjek, pa je nadvisio s njim. Zatim je uzeo za njega (još jedan) drugi (u stvari treći) čovjek, pa je nadvisio s njim. Zatim je uzeo za njega (još jedan) čovjek drugi, pa je nadvisio s njim. Zatim je uzeo za njega (još jedan) čovjek drugi, pa se je odsjeklo (prekinulo), zatim se je spojilo."

Pa je rekao Ebu Bekr: "O poslaniče Allaha! Sa mojim ocem si ti (otkupljen ako treba)! Tako mi Allaha zaista ćeš ostaviti svakako mene (tj. pustićeš me, dozvolićeš meni, dozvoli mi) pa (da ja) protumačim njega (tj. taj san)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tumači (Protumači)!" Rekao je: "Što se tiče (toga) oblaka, pa (to) je Islam. A što se tiče (onoga) koje (što) kapa (daje on) od (toga) meda i masla, pa (to je) Kur'an, njegova slast kapa, pa (izvjesni) uzimač mnogo je od Kur'ana, i (izvjesni) uzimač malo je (neko). A što se tiče (toga) užeta spajača (tj. spojenoga) od neba ka Zemlji (do Zemlje), pa (to je izvjesna ta) istina koja (je ta što) si ti na njoj, uzimaš za nju, pa uzvisuje tebe Allah. Zatim (će da) uzme za nju (jedan) čovjek od poslije tebe (nakon tebe), pa (će da se) nadvisi s njom. Zatim (će da) uzme za nju (jedan) čovjek drugi, pa (će da) nadvisi sa njom. Zatim (će da) uzme za nju (još jedan) čovjek drugi, pa (će da) se odsiječe (prekine) s njom (tj. prekinuće nju), zatim (će da) se dadne spojiti za njega, pa (će da) nadvisi s njom. Pa izvijesti me, o poslaniče Allaha, sa mojim ocem si ti (otkupljen), (da li) sam pogodio ili sam pogriješio?" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pogodio si neki (dio toga tumačenja), a pogriješio si neki (dio, tj. Nešto si pogodio, a nešto nisi)." Rekao je: "Pa tako mi Allaha, o poslaniče Allaha, zaista pričaćeš (reci, reći ćeš) svakako meni za (ono, tj. o onome dijelu) koji sam pogriješio (tj. o onome što sam pogriješio)!" Rekao je: "Ne zaklinji (Ne kuni) se!"

GLAVA tumačenja (izvjesnoga) sna poslije molitve (izvjesnoga) jutra. PRIČAO NAM JE Muemmel, sin Hišama, Ebu Hišam, pričao nam je Ismail, sin Ibrahima, pričao nam je Avf, pričao nam je Ebu Redža', pričao nam je Semurete, sin Džundeba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (onoga) što umnožava da govori za svoje drugove (tj. Bio je običaja da mnogo puta, više puta, često puta govori, rekne svojim drugovima): "Da li je sanjao (i) jedan od vas (išta) od sna (tj. ikakav san)?" Rekao je: Pa priča (ispriča) na njega (tj. njemu) ko je (kome je) htio Allah da priča. I zaista on je rekao nama jednoga jutra: "Zaista ono su došla meni noćas (nekakva) dva dolazača (dva posjetioca), i zaista njih dvojica su poslala mene (tj. podigla su, uzdignula su njih dvojica mene), i zaista njih dvojica su rekla meni: "Odi (Idi s nama)." I zaista ja sam otišao sa njima dvojicom. I zaista mi smo došli na (nad jednoga) čovjeka legloga (tj. koji leži na svojoj strani, a ne na leđima), i kada li drugi (jedan čovjek) je stajač (stoji) nad njim sa stijenom (tj. sa nekakvim kamenom), i kada li on pada sa (tom) stijenom za (tj. na) njegovu glavu (tj. i kada li on baci tu stijenu na njegovu glavu), pa razbije njegovu glavu. Pa se valja (spusti se, sleti taj) kamen ovdje (ovamo prema onome koji ga je bacio), pa slijedi (taj čovjek, bacač kamena taj) kamen, pa ga uzme. Pa neće se vratiti k njemu (ka onome što leži) do (da) ozdravi (dok ne ozdravi) njegova glava kao što je bila (tj. i ne vrati se k njemu, a već mu je ozdravila glava postavši zdrava kao što je i bila prije nego je razbijena). Zatim se vrati na njega (njemu), pa čini (pa učini) s njim slično (onome) što je činio (toga) prvoga puta (kao i prvi put). Rekao je: Rekao sam njima dvojici:

"Slava Allahu! Šta su (Ko su) ova dvojica?" Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Odi, odi (Idi, idi dalje)!" Pa smo otišli (krenuli dalje). Pa smo došli na (tj. nad jednoga) čovjeka na leđima legloga za (tj. na) svoj potiljak (zatiljak, zatiok), i kada li drugi (čovjek je) stajač (stoji) nad njim sa (nekakvom) kukom od željeza, i kada li on dolazi (dođe) jednoj (od) dvije polovine njegovoga lica, pa rasiječe njegov nuglac (ugao od usta, gdje se usne sastaju) ka njegovome potiljku (tj. do njegovoga potiljka), i njegovu nozdrvu ka njegovome potiljku i njegovo oko ka njegovome potiljku!" Rekao je: A možda je (ili: A ponekad je) rekao Ebu Redža': "..... pa cijapa (raspolovljava)...." Rekao je: "Zatim se okrene ka (svojoj) drugoj strani, pa čini s njom slično (onome) što je činio sa (njegovom) prvom stranom! Pa ne svrši od te (jedne njegove) strane do (da) ozdravi ta (druga njegova) strana kao što je (i) bila (tj. Pa ne svrši, ne završi, ne okonča rasijecanje, cijepanje, raspolovljavanje jedne strane, a već je ona druga strana ozdravila i postala zdrava kao što je bila i prije rasijecanja). Zatim se vrati na (nad) njega, pa (ponovo) čini slično (onome) što je činio (onaj) prvi put (kao što je činio prvi put). Rekao je: Rekao sam: "Slava Allahu! Šta (tj. Ko) su ova dvojica?" Rekao je: Rekli su njih dvojica meni: "Odi, odi (Idi, idi, - Kreni, kreni dalje)! Pa smo otišli (krenuli smo dalje). Pa smo došli na (nad nešto) slično (izvjesnoj) peći (furuni, furni). Rekao je: Pa mislim da je on bio (običaja da) govori: Pa kada li u njoj (nekakva) galama i glasovi! Rekao je: Pa smo se natkučili u nju (u tu peć), pa kada li su njoj (nekakvi) ljudi i žene, goli (nagi)! I kada li su oni (u takvom stanju da) dolazi njima (nekakav) plamen iz niže od njih (niže od njih, ispod njih)! Pa kada je došao (tj. kada dođe) njima taj plamen, povikali su (tj. poviču, zavrište oni). Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "Šta su (Ko su) ovi?" Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Odi, odi!" Pa smo otišli (dalje). Pa smo došli na (jednu, neku) rijeku - mislio sam (tj. mislim) da je on bio (običaja da) govori: - crvenu kao (ta) krv. (To jest: Mislim da govoraše on za rijeku da je ona crvena kao krv.). I kada li je u (toj) rijeci (jedan) čovjek plivač (što) pliva! I kada li je na obali (te) rijeke (jedan) čovjek (koji) je već sakupio kod sebe mnogobrojno kamenje! I kada li taj plivač pliva koliko pliva, zatim dođe tome koji je već sakupio kod sebe (to) kamenje, pa otvori njemu svoja usta, pa (on) založi njega kamenom (tj. dadne mu kao zalogaj jedan kamen). Pa ode, (i) pliva, zatim se vrati k njemu. Kad god se vratio k njemu, otvorio je (otvorio bi) njemu svoja usta, pa je (pa bi) založio njega (jednim) kamenom. Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "Šta su (Ko su) ova dvojica?" Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Odi, odi!" Pa smo otišli. Pa smo došli na (nad jednoga) čovjeka ružnoga (svoga) izgleda, kao najružnije što si ti vidjelac (što si ti vidio nekoga) čovjeka izgledom. I kada li je kod njega (nekakva) vatra, (i) podstaknjiva (ložeći i razgarajući on) nju i nastoji (tj. trči) okolo nje (oko nje)! Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "Šta je ovo?" Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Odi, odi (Kreni, kreni)!" Pa smo otišli (tj. Krenuli smo dalje). Pa smo došli na (jednu) bašču (vrt) zamotanu (tj. bujnu, čije se je povrće ispreplićalo i zamotalo jedno okolo drugoga kao ahmedija, čalma), u njoj (u toj bašči) je od svakoga cvata (ili: od svakoga cvijeća toga) proljeća! I kada li je između dvojih leđa (tj. u sredini te) bašče (jedan) čovjek dugačak, neću biti blizu (tj. nisam bio blizu da) vidim njegovu glavu duljinom u nebo! I kada li je okolo (toga) čovjeka najviše djece (tj. najveći broj djece što) sam vidio njih ikada! Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "Šta je ovo? Šta su (Ko su) ovi?" Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Odi, odi (Idi, idi dalje)!" Pa smo otišli (Išli smo dalje). Pa smo stigli (na kraju) ka (jednoj) bašči velikoj, (i) nisam nikada vidio veću bašču od nje, a niti ljepšu. Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Popni se u nju!" Rekao je: Pa smo se popeli u nju. Pa smo stigli ka (jednome) gradu izgrađenom sa ćerpičem (ciglom od) zlata i ćerpičem (od) srebra. Pa smo došli vratima

(toga) grada, pa smo tražili otvaranje (tj. da nam se otvori). Pa se je otvorilo nama. Pa smo unišli (u) njega. Pa su susreli (sreli) nas u njemu (neki) ljudi, polovina od njihovoga stvorenja (tj. njihovoga tijela) je kao najljepše što si ti vidjelac (što vidiš - nešto najljepše što vidiš, što se može vidjeti), a polovina (njihovoga tijela) je kao (nešto) najružnije što si ti vidjelac (što vidiš, što se može vidjeti). Rekao je: Rekla su njih dvojica njima: "Odite (Idite), pa padnite (skočite) u tu rijeku!" Rekao je: I kada li je (tu jedna) rijeka ispriječena (tj. popriječila se je), teče, kao da je njezina voda (izvjesno) čisto u (toj izvjesnoj) bjelini (tj. kao da je čisto bijele boje). Pa su (oni) otišli, pa su pali (skočili) u nju, zatim su se vratili k nama, (i) već je otišlo to (izvjesno) zlo od njih, pa su postali u najljepšem obliku. Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Ovo je raj (zvani) Adn (tj. raj boravka, vječnoga boravka): Pa je gledao (moj pogled, moj vid) penjanjem (tj. Pa sam podigao svoj pogled vrlo visoko), pa kada li je (tu jedan) dvorac sličan (izvjesnome) oblaku bijelome! Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Ovo ti je tvoj stan!" Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "Blagoslovio Allah u vama dvojici (vas dvojicu)! Pustite vas dvojica mene, pa (da) uniđem (da uđem u) njega." Rekla su njih dvojica: "Što se tiče sada, pa ne. A ti si ulazač (u) njega." Rekao je: Rekao sam njima dvojici: "Pa zaista ja sam vidio noćas (tj. za vrijeme ove noći jedno veliko) čudo. Pa šta je ovo koje sam (tj. Pa šta je to što sam) vidio?" Rekao je: Rekla su njih dvojica meni: "Zar ne (tj. Pozor, Pazi, Pažnja)! Zaista mi ćemo izvijestiti tebe (o tome). Što se tiče (onoga) prvoga čovjeka koji (je taj što) si došao na (nad) njega (nad njim), (i) razbija se njegova glava sa (onim) kamenom, pa zaista on je (taj) čovjek (koji) uzme Kur'an, pa (onda) baci (ostavi, napusti) njega, i spava od (izvjesne) propisane molitve (namaza koji je fard, farz). A što se tiče (onoga) čovjeka koji (je taj što) si došao nad njega, (i) rasijeca se njegov nuglac (ugao usta gdje se sastavljaju usne) ka njegovome potiljku, i njegova nozdrva ka njegovome potiljku i njegovo oko ka njegovom potiljku, pa zaista on je (izvjesni) čovjek (koji) porani (ide rano jutrom) iz svoje kuće, pa slaže (izvjesnu) laž (koja) dopre (svima) obzorima (horizontima). A što se tiče (onih izvjesnih) ljudi i žena golih (nagih) koji su u slično zgradi (izvjesne) peći, pa zaista oni su (izvjesni) bludnici (preljubnici) i bludnice. A što se tiče (onoga) čovjeka koji (je taj što) si došao nad njega, (koji) pliva u (onoj) rijeci i zalaže se (onim) kamenom, pa zaista on je jedač (te) kamate. A što se tiče (onoga) čovjeka ružnoga (svoga) izgleda koji je kod (one) vatre, (i) podstaknjiva nju i nastoji (tj. trči) oko nje, pa zaista on je (to je) Malik, rizničar pakla. A što se tiče (onoga) čovjeka dugačkoga koji je u (onoj) bašči, pa zaista on je (to je) Ibrahim, pomilovao ga Allah i spasio. A što se tiče (one) djece koja su okolo (oko) njega, pa (to je) svako rođenče (koje) je umrijelo (umrlo) na (tom) načinu stvaranja (tj. na Islamu koji je takva vjera da je čovjek tako stvoren da je može shvatiti i prihvatiti)." Rekao je: Pa je rekao neki (od prisutnih) muslimana: "O poslaniče Allaha! I djeca (tih izvjesnih) idolopoklonika?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "I djeca (tih izvjesnih, ili: svih) idolopoklonika (su u raju, ili: biće u raju). A što se tiče (onoga) naroda (ljudi) koji su bili (takvi da) je polovina od njih lijepa, a polovina od njih je ružna, pa zaista oni su narod (ljudi koji) su pomiješali (miješali jedan) posao dobar, a (ili: i jedan) drugi loš, prešao je Allah od njih (tj. pa oprostio je Allah njima)."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. GLAVA (ONOGA) ŠTO JE DOŠLO O DOZVOLJAVANJU VIJESTI JEDNOGA VELIKO ISTINITOGA (ČOVJEKA) U EZANU, I MOLITVI ITD. (onoga) što je došlo o dozvoljavanju (o provođenju, sprovođenju u djelo) vijesti (izvjesnoga) jednoga veliko istinitoga (čovjeka) u ezanu (tj. u pogledu nastupa vremena ezana - poziva na molitvu), i molitvi (tj. na pr. kuda se okreće kada se hoće klanjati, da prihvati vijest jednoga čovjeka, i da ne mora tražiti dva svjedoka za to), i postu, i (nasljednim) zakonima i (izvjesnim) sudovima (tj. presudama, sudskim rješenjima), i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "..... pa da nije (tj. zašto nije postupljeno tako da) je otišao od svake skupine (velike) od njih (jedan) odjel (jedna manja skupina) zato (da) se urazumljavaju u (svojoj) vjeri (tj. da proučavaju propise svoje vjere Islama) i zato (da) opominju njihov (svoj) narod kada su se vratili (tj. kada se vrate iz rata) k njima možda oni (koji su došli iz rata da) budu oprezni (da ne bi učinili ono što je zabranjeno).". I imenuje se (tj. naziva se izvjesni) čovjek odjelom (skupinom) zbog Njegovoga govora, uzvišen je: "A ako su se (kakve) dvije grupe od (izvjesnih) vjernika pobile (ako su se pobili ljudi tih grupa, skupina).....", pa da su se pobila (kakva) dva čovjeka, unišla su (tj. ulaze) njih dvojica u značenje (u smisao ovoga) ajeta; i Njegovoga govora, uzvišen je: "..... ako je donio (neki, jedan) pokvarenjak (griješnik neku, jednu) vijest, pa razjasnite (sebi, tj. provjerite sebi tu vijest)....."; i kako je slao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje zapovjednike jednoga poslije jednoga (tj. jednoga po jednoga, jednoga iza drugoga), pa ako je zaboravio (pomeo se) jedan od njih, vratio se je (tj. vraćen je) ka (Muhammedovom) postupku. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Abdulvehab, pričao nam je Ejjub od Ebu Kilabeta, pričao nam je Malik, sin Huvejrisa, rekao je: Došli smo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a mi smo mladići, međusobno blizi (blizu, bliski, istih-sličnih godina), pa smo ostali kod njega dvadeset noći (tj. dana). A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, blag. Pa pošto je mislio (smatrao) da smo se mi već zaželjeli naše (svoje) porodice, ili (da) smo već čeznuli, pitao je nas o (tome) koga smo ostavili poslije nas (iza nas)? Pa smo ga (o tome) izvijestili. Rekao je: "Vratite se ka vašim (svojim) porodicama, pa boravite u (tj. među) njima, i poučavajte ih, i zapovijedajte im." I spomenuo je (neke) stvari, pamtim ih, ili neću pamtiti (tj. ili ne pamtim) ih. (To jest: Neke te stvari pamtim, a neke ne pamtim. A od tih stvari koje pamtim, jedna je i ovo:) "I klanjajte kao što ste vidjeli mene (da) klanjam (ja). Pa kada je došla (kada dođe, nastupi izvjesna) molitva (namaz), pa neka prouči ezan (tj. neka izvrši poziv na molitvu glasno) vama jedan (od) vas, i neka predvodi vas (u molivi) najstariji (od) vas." PRIČAO NAM JE Museded od Jahja-a, od Tejmije, od Ebu Usmana, od Ibnu Mes'uda rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Neka ne spriječi nikako (nipošto) jednoga (od) vas ezan Bilala od njegovoga jela pred zoru (prilikom mjeseca posta), pa (jer) zaista on poziva (tj. uči ezan) - ili je rekao: doziva - u noći (tj. u vrijeme dok je još noć) zato (da) se vrati vaš stajač (u molitvi ka jelu prekinuvši dobrovoljnu molitvu) i (da) se probudi vaš spavač (iza sna da ruča pred zoru). A nije (ta) zora da govori ovako - i skupio je Jahja svoja dva dlana - do (da) govori ovako - i pružio je Jahja svoja dva prsta: (svoja) dva kažiprsta.

PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulaziz, sin Muslima, pričao nam je Abdullah, sin Dinara, rekao je: Čuo sam Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista (kad) Bilal doziva (kad ezani) u noći, pa jedite, i pijte, dok (počne da) doziva (ezani) Ibnu Umi Mektum." PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Hakema, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Klanjao je s nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesno) podne pet (stajanja, rekata), pa se reklo: "Je li se povećalo u (ovoj) molitvi?" Rekao je: "A šta je to (bilo)?" Rekli su: "Klanjao si pet (umjesto četiri rekata-stajanja)." Pa je ničičio dva ničičenja (tj. Pa je pao ničice dva puta - učinio je dvije sedžde) poslije što je (bio) pozdravio (tj. poslije što je bio predao selam na kraju molitve). PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Ejjuba, od Muhameda, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, otišao od dva (stajanja, tj. klanjao je samo dva rekata, stajanja i otišao je sa te molitve, završio je tako tu molitvu koja je imala stajanja, koja inače ima četiri rekata), pa je rekao njemu Dvoruki: "Je li se skratila (ova) molitva (ovaj namaz), o poslaniče Allaha, ili si zaboravio?" Pa je rekao: "Je li bio istinit (tj. Govori li istinu o ovoj molitvi) Dvoruki?" Pa su rekli (prisutni) ljudi: "Da." Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je klanjao (doklanjao) dva rekata zadnja (druga dva), zatim je pozdravio (predao selam), zatim je veličao (tj. rekao je "Allahu ekber"), zatim je ničičio (pao je ničice, učinio je sedždu) slično svome ničičenju, ili duže, zatim se podigao, zatim je (opet) veličao pa je ničičio slično svome ničičenju (učinio je drugu sedždu sličnu prvoj sedždi), zatim se je podigao. PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, rekao je: Dok su (izvjesni) ljudi (bili) u Kuba-u u molitvi (toga) jutra, kadli je došao (kadli dođe) njima (jedan) dolazač, pa je rekao (taj dolazač): "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ima kod sebe novo to da) se je već spustio na njega (njemu) noćas Kur'an (tj. neki novi ajeti Kur'ana), i već se je njemu zapovjedilo da se (u molitvi, namazu) okreće prema Kabi, pa okrenite se (i vi) prema njoj." A bila su njihova lica (okrenuta) ka (prema) Siriji, pa su se zaokružili (kružili su, napravili su krug) ka Kabi (tj. pa su se okrenuli ka Kabi, prema Kabi). PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Veki' od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a rekao je: Pošto je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, klanjao je prema Jerusalimu (okrećući se) šesnaest, ili sedamnaest mjeseci, a bio je (takav da) želi da se upravlja (da se okreće) ka Kabi, pa je spustio Allah, uzvišen je: "Već vidimo prevrćanje tvoga lica ka nebu, pa zaista daćemo slijediti svakako tebi stranu (što) si zadovoljan njom (tj. koju ti voliš).....". Pa se je upravio (okrenuo) prema Kabi, i klanjao je sa njim (jedan) čovjek popodnev (ikindiju). Zatim je izašao, pa je prošao pokraj

(jednoga) naroda od Pomagača pa je rekao: On svjedoči da je on klanjao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, i da se je on već upravio ka Kabi. Pa su se (oni) nagnuli (obrnuli na tu stranu), a oni su naklonjači (tj. a oni su u stavu naklona - ruku'a) u molitvi (toga) popodneva (ikindije). PRIČAO MI JE Jahja, sin Kaze'ata, pričao mi je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam (u prilici da) pojim Ebu Talhata Ensariju, i Ebu Ubejdeta, sina Džerraha, i Ubejja, sina Kaba, pićem od fediha, a on je (tj. a to su) datule ("fedihun" znači razbijen, zgnječen, neka šuplja stvar kada se razbije; a ovdje se misli na datule koje su razbijene, zgnječene, raspučene). Pa je došao njima (jedan) dolazač pa je rekao: "Zaista (to, ili: svako) vino već se je zabranilo." Pa je rekao Ebu Talhate: "O Enese! Ustani ka ovim ćupovima (ili krčazima, testijama), pa ih razbij!" Rekao je Enes: Pa sam ustao ka (jednome) havanu našem, pa sam udario njega u najniži (najdonji dio) njega dok se je razbio (tj. udario sam ga dok se je, dok se nije razbio). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Ebu Ishaka, od Sileta, od Huzejfeta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao stanovnicima Nedžrana: "Zaista poslaću svakako k vama (jednoga) čovjeka pouzdana, istinito pouzdana (povjerljiva)." Pa su se podigli zbog nje (zbog ove riječi) drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je poslao Ebu 'Ubejdeta. PRIČAO NAM JE Sulejman, sina Harba, pričao nam je Šubete od Halida, od Ebu Kilabeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Za svaki narod (postoji jedan) pouzdanik, a pouzdanik ovoga naroda (ove sljedbe) je Ebu Ubejdeta." PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Jahja-a, sina Seida, od Ubejda, sina Hunejna, od Ibnu Abasa, od Umera, bio zadovoljan Allah od njih, rekao je: A bio je (jedan) čovjek od Pomagača kada je (kada bi) odsustvovao od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a prisustvovao sam (ja) njemu (prisustvovao bi ja njemu), (pa) bih (ja) donio (tome čovjeku ono) što bude (novo) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A kada sam (A kada bi ja) odsustvovao od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a prisustvovao je (prisustvovao bi on), donio je (i donio bi on) meni što bude (novo) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Zubejda, od Sa'da, sina Ubejdeta, od Ebu Abdurahmana, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao (jednu) vojsku i učinio (postavio) je zapovjednikom nad njima (jednoga, nekoga) čovjeka. Pa je (taj čovjek) naložio (zapalio jednu) vatru i rekao je:

"Uniđite (Uđite, Ulazite u) nju." Pa su (neki) htjeli da uniđu (da uđu u) nju. A rekli su drugi: "Samo smo bježali (tj. Bježali smo, Bježimo) od nje." Pa su (to) spomenuli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao za (one) koji su htjeli da uniđu (da uđu u) nju: "Da su unišli (u) nju, neprestano bi bili u njoj do sudnjega dana." A rekao je za (one) druge: "Nema (nikakve) pokornosti u grijehu! Samo je pokornost (tj. Pokornost je samo) u (izvjesnome) dobru." PRIČAO NAM JE Zuhejr, sin Harba, pričao nam je Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je moj otac od Saliha, od Ibnu Šihaba da je Ubejdulah, sin Abdullaha, izvijestio njega da su Ebu Hurejrete i Zejd, sin Halida, izvijestili njega da su se (nekakva) dva čovjeka prepirala (parničila obrativši se) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. A PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, da je Ebu Hurejrete rekao: Dok smo mi kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kadli je ustao (tj. kadli ustade jedan) čovjek od (izvjesnih) Beduina pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Sudi meni sa knjigom Allaha (tj. prema propisima Allahove knjige)." Pa je ustao njegov protivnik pa je rekao: "Istinit je bio (tj. Istinu je rekao), o poslaniče Allaha! Sudi njemu sa knjigom Allaha, i dozvoli meni (da kažem, da govorim o tom slučaju)." Pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Reci (Govori)!" Pa je rekao: "Zaista je moj sin bio najamnik (najmenik) na ovoga (tj. kod ovoga)." A najamnik je nadničar. ("Asif" je "edžir", tj. "asif" znači što i "edžir". Oba izraza znače najamnik, nadničar.). "Pa je bludničio sa njegovom ženom. Pa su izvijestili mene da je na moga sina (to kazneno) kamenovanje. Pa sam se otkupio (oslobodio) od njega sa (za) stotinu (komada) od (svojih) brava (ovaca) i (jednom) robinjom. Zatim sam pitao stanovnike znanja (tj. znane, učene ljude o toj stvari), pa su izvijestili mene (rekli su mi) da je na njegovu ženu (kazneno) kamenovanje, a da je na moga sina samo bičevanje stotine (stotinu udaraca) i otuđivanje (tj. izgnanstvo od) godine (godinu dana)." Pa je rekao: "Tako mi (Onoga) koji je (Taj što je) moja duša u Njegovoj ruci zaista sudiću svakako među vama dvojicom sa knjigom Allaha. Što se tiče (te) robinje i brava (ovaca), pa vratite ih. A što se tiče tvoga sina, pa na njega je bičevanje (od) stotine (udaraca) i otuđivanje (od) godine (dana). A što se tiče tebe, o Unejse, (obratio se je Muhammed a.s. jednome) čovjeku od Eslemovića, pa porani (odi ujutru) na ženu (tj. ženi) ovoga. Pa ako je priznala (tj. ako prizna), pa kamenuj je." Pa je poranio na nju (njoj) Unejs. Pa je priznala. Pa je kamenovao nju. GLAVA slanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, Zubejra (kao) izvidnicu (predstražu, vojnoga špijuna), samoga njega. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je IbnulMunkedir, rekao je: Čuo sam Džabira, sina Abdullaha, rekao je:

Pozivao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesne, prisutne) ljude (na) dan (kopanja izvjesnoga) rova, pa se je odazvao Zubejr (sam, a radilo se o tome ko bi išao da izvidi šta radi neprijatelj). Zatim je pozivao njih (opet), pa se odazvao Zubejr. Zatim je (ponovo) pozivao njih, pa se odazvao Zubejr (opet jedino on). Pa je rekao: "Za svakoga vjerovijesnika je (postojao jedan) pomagač (iskreni pomoćnik i prijatelj), a moj pomagač je Zubejr." Rekao je Sufjan: Zapamtio sam ga (hadis) od Ibnul-Munkedira. A rekao je njemu (Ibnul-Munkediru) Ejjub: "O Ebu Bekre! Pričaj im od Džabira, pa (jer) zaista (izvjesni) ljudi (narod je takav da) zadivljuje njih (to) da pričaš njima od Džabira." Pa je rekao u tome sijelu: "Čuo sam Džabira." Pa je uslijedilo (usljeđivalo) između (nekoliko) hadisa "Čuo sam Džabira.". Rekao sam (to veli Alija da je rekao) Sufjanu (Ujejnetovom): "Pa zaista (Sufjan) Sevrija govori (da je to bilo na) dan Kurejzata (tj. na dan napada na pleme Kurejzate, Kurejzu)." Pa je rekao (Ibnu Ujejnete): "Tako sam zapamtio njega od njega (od IbnulMunkedira), kao što (bi ti znao) da si ti (bio) sjedač (na) dan (toga izvjesnoga) rova." Rekao je Sufjan (Ujejnetov): "Ono je (tj. To je) dan jedan (dan rova i dan Kurejzata)." I nasmiješio se je Sufjan (Ujejnetov). GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "..... ne ulazite (u) kuće (sobe) Vjerovijesnika, osim da se dozvoli vama.....". Pa kada je dozvolilo njemu jedno (lice), bilo je dozvoljeno (tj. biva dozvoljeno, biće dozvoljeno njemu da uniđe, jer u ajetu nije označeno koliki broj lica treba da dadne dozvolu za ulazak). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad od Ejjuba, od Ebu Usmana, od Ebu Musa-a da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, unišao (u jedan) zid (tj. vrt ograđen zidom), i zapovjedio je meni za čuvanje (tih) vrata. Pa je došao (jedan) čovjek (i) traži dozvolu (za ulazak). Pa je rekao: "Dozvoli mu, i obraduj ga sa rajem." Pa kada li je (to) Ebu Bekr (A to bi Ebu Bekr, A to je bio Ebu Bekr)! Zatim je došao Umer. Pa je rekao: "Dozvoli mu, i obraduj ga sa rajem." Zatim je došao Usman. Pa je rekao: "Dozvoli mu, i obraduj ga sa rajem." PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, od Jahja-a, od Ubejda, sina Hunejna, čuo je Ibnu Abasa od Umera, bio zadovoljan Allah od njih, rekao je: Došao sam, pa kada li poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) svojoj sobi! A (jedan) dječak za poslanika (tj. dječak poslanika) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, crn (tj. crn dječak koji) je na glavi (tj. koji se nalazio na vrhu te) stepenice (stepeništa). Pa sam (mu) rekao: "Reci: "Ovo je (To je) Umer, sin Hattaba." Pa je dozvolio meni (ulazak).

GLAVA (onoga) što je bio (običaja da) šalje Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od (svojih) zapovjednika i poslanika (izaslanika) jednoga poslije jednoga (jednoga po jednoga, jednoga za drugim). A rekao je Ibnu Abbas: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Dihjeta Kelbiju sa svojim pismom (tj. poslao je svoje pismo po Dihjetu) ka velikašu (mjesta) Busra-a da (ovaj) dadne (preda) njega ka kajsaru (vladaru Vizantije). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao mi je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba da je on rekao: Izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je Abdullah, sin Abbasa, izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao (jednoga čovjeka) sa svojim pismom ka kserksu (perzijskom vladaru, ali posredno). Pa je zapovjedio njemu da dadne (da uruči) njega ka velikašu Bahrejna, (pa će da) dadne njega velikaš Bahrejna ka kserksu. Pa pošto je pročitao njega (to pismo) kserks, poderao je njega (poderao ga je). Pa sam mislio (tj. mislim) da je Ibnul-Musejjeb rekao: Pa je molio na njih (tj. protiv njih, proklinjao ih je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da se poderu (i oni) svakim deranjem (da budu i oni pocijepani svakim cijepanjem). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Jezida, sina Ebu Ubejda, pričao nam je Selemete, sin Ekve'a, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao (jednome) čovjeku od Eslemovića: "Oglasi u tvome (svome) narodu, ili u (među svojim) ljudima (na) dan ašura-a (na dan ašure, 10. muharrema) da (onaj) ko je jeo, pa neka upotpuni ostatak svoga dana (tj. u preostalom dijelu dana neka se suzdrži od jela). A ko nije bio jeo (A ko nije jeo), pa neka posti." GLAVA oporuke Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izaslanstvima (deputacijama izvjesnih) Arapa da priopće (oni ono što su čuli k onome) ko je iza njih (ostao kod svoga doma). Rekao je njega (tj. Rekao je to) Malik, sin Huvejrisa. PRIČAO NAM JE Alija, sin Dža'da, izvijestio nas je Šubete. - H - A pričao mi je Ishak, izvijestio nas je Nadr, izvijestio nas je Šubete od Ebu Džemreta rekao je: Bio je Ibnu Abas (običaja da) posadi mene na svoj krevet, pa je rekao (jedanput): "Zaista izaslanstvo (plemena) Abdul-Kajs pošto su došli (ljudi toga izaslanstva) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Koje je (ovo) izaslanstvo?" Rekli su: "Rebi'a (tj. Mi smo ogranak od plemena Rebi'a)." Rekao je: "Širina sa (ovim) izaslanstvom, ili (sa ovim) narodom (tj. Dobro došli)! Ne poniženi (ili: Ne postiđeni), a niti kajaoci (ne kajući se što ste došli)!" Rekli su: "O poslaniče Allaha! Zaista između nas i između tebe su bezvjerci (nevjernici iz plemena) Mudara, pa

zapovjedi nam za (neki) posao (što ćemo da) uniđemo s njime (tj. s njega, zbog njega u) raj, i (da) izvijestimo za njega (onoga) ko je iza nas (ko je ostao kod kuće)." Pa su (ga) pitali o (izvjesnim) pićima. Pa je zabranio njima četiri (stvari), a zapovjedio je njima za četiri (stvari, tj. osnovne dužnosti). Zapovjedio je njima za (to) vjerovanje u Allaha. Rekao je: "Da li znate šta je (to) vjerovanje u Allaha?" Rekli su: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je: "Svjedočenje da nema božanstva osim Allah, sam On (tj. osim Allaha, samoga Njega), nema druga Njemu; i da je Muhammed poslanik Allaha." I (jošim je zapovjeđeno) uspostavljanje (obavezne) molitve (namaza), i davanje zekata - i mislim u njemu (u tome zapovjeđenome) je (i) post ramadana (mjeseca ramazana) - i (da) dajete (i da daju) od (ratnih) plijenova (obaveznu) petinu. A zabranio je njima (tu izvjesnu) tikvu, i (izvjesni) zeleni ćup (krčag), i zasmoljeni sud (posudu namazanu žutom smolom) i kadanj (stupu, tj. posudu od izdubljenoga drveta). A ponekad (ili: I možda) je rekao: zasmoljenu posudu (crnom smolom). Rekao je: "Zapamtite njih i dajte priopćiti (priopćite) njih (onome - recite to i onima) ko je (ostao) iza vas (kod kuće)." (Već je prošlo tumačenje da su ove posude zabranjene u tom smislu da se u njih stavlja grožđe ili datule načekujući da iz toga voća izađe i iscijedi se sok, pa da se to pije kao napitak. To je zbog toga što su te posude jake i u njima može taj sok da provrije, da se pretvori u alkohol neprimjetno.) GLAVA vijesti (izvjesne) žene jedne. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Velida, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao nam je Šubete od Tevbeta Anberije rekao je: Rekao je meni Šabija: "Jesi li vidio hadis Hasena (Basrije) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Jesi li vidio koliko mnogo on priča hadisa)? A sjedio sam međusobno (skupa sa) Ibnu Umerom blizu od dvije godine (oko dvije godine), ili godinu i po (i pola), pa nisam čuo njega (da) priča od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, osim ovo, rekao je: Bili su (neki) ljudi od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (a) u njima (tj. a među njima) je (i) Sa'd, pa su otišli (tj. pa su počeli da) jedu od (nekakvoga) mesa (počeli su da jedu nekakvo meso). Pa je dozivala (povikala) njih (jedna) žena od nekih supruga (jedna od žena, supruga) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ono (tj. to) je meso (pustinjskoga) guštera." Pa su se suzdržali (ustegnuli, sustegnuli od jela). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Jedite, i kušajte, pa (jer) zaista ono je dozvoljeno (dozvoljena stvar)." Ili je rekao: "Nema štete s njim (tj. Nema grijeha u njemu)!" Sumnjao je u njemu (u izrazu, tj. Sumnjao je Tevbete kako je rečeno). "A ali on (ili: ono - to meso od toga guštera) nije od moje hrane (nije od moga jela)."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. GLAVA GOVORA VJEROVIJESNIKA pomilovao ga Allah i spasio: "Ne pitajte stanovnike Knjige (tj. sljedbenike, pristalice Biblije, ili: sljedbenike Staroga zavjeta samoga) o stvari (ni jednoj, tj. ni o čemu u vjeri, u vjerskim pitanjim - o vjeri, o vjerskim pitanjima). A rekao je Ebul-Jeman: Izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je Humejd, sin Abdurahmana, čuo je Muavijeta (da) priča (jednoj manjoj) skupini od Kurejševića u Medini, i spomenuo je Ka'bul-Ahbara pa je rekao: Zaista je (on) bio od najistinitijih ovih pričalaca koji pričaju od stanovnika Knjige (tj. od sljedbenika Bibilije, ili sljedbenika samo Staroga zavjeta), a zaista (ono) bili smo sa tim (tj. bili smo pored toga) zaista (u prilici da) iskusimo na njemu (izvjesnu) laž. PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Usman, sin Umera, izvijestio nas je Alija, sin Mubareka, od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta rekao je: Bili su stanovnici Knjige (tj. sljedbenici Staroga zavjeta, ili sljedbenici Biblije - bili su običaja da) čitaju Tevrat (Toru) u (tj. na) židovskom jeziku i (da) ga tumače u (tj. na) arapskom jeziku za stanovnike Islama (tj. sljedbenicima Islama, muslimanima). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne potvrđujte stanovnicima (sljedbenicima) Knjige, a ne činite (ni) lažnim njih (tj. a ne govorite im ni da lažu), i govorite: "Vjerovali smo (tj. Vjerujemo u Allaha, i (u ono) što se je spustilo (objavilo) k nama i što se spustilo (objavilo) k vama." Ajet (u Kur'anu o tome vidjeti). PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ibrahim, izvijestio nas je Ibnu Šihab od Ubejdulaha, sina Abdullaha, da je Ibnu Abas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: "Kako (da) pitate stanovnike Knjige o (nekoj) stvari (u vjeri), a vaša knjiga koja se spustila na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je novija (mlađa je), čitate je čistu, (i) nije se pomiješalo (u nju ništa što nije od nje), i već je pričao vama (Allah u vašoj knjizi koju vam je poslao) da su stanovnici (sljedbenici) Knjige zamijenuli (zamijenili) knjigu Allaha, i promijenuli su (izmijenuli, izmijenili su) nju, i napisali su sa svojim rukama (izvjesnu) knjigu i rekli (su): "Ona je od kod Allaha (od Allaha)!", zato (da) sebi kupe za nju (jednu) cijenu malenu? Zar neće zabraniti vama (ono) što je došlo vama od (izvjesnoga) znanja njihovo pitanje (tj. Zar vas neće to vaše znanje spriječiti od toga da pitate njih)? Ne, tako mi Allaha, nismo vidjeli od njih (ni jednoga) čovjeka (da) pita vas o (onome znanju) koje se je spustilo na vas (tj. vama)." GLAVA odvratnosti (izvjesnoga) međusobnoga protivljenja. PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Abdurahman, sin Mehdije, od Sellama, sina Ebu Muti'a, od Ebu 'Imrana Dževnije, od Džundeba, sina Abdullaha, Bedželije rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Čitajte Kur'an dok su se slagala (tj. dok se slažu) vaša srca. Pa kada ste se protivili (tj. kada se ne složite, kada dođete u suprotna tumačenja), pa ustanite od njega (tj. pa tada prekinite čitanje Kur'ana da bi prestalo protivljenje i suprotstavljanje vaše među vama)." Rekao je Ebu Abdullah: Čuo je Abdurahman Sellama. (To jest: Sastajao se je u životu sa njim.) PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Abdussamed, pričao nam je Hemmam, pričao nam je Ebu 'Imran Dževnija od Džundeba, sina Abdullaha da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Čitajte Kur'an dok su se slagala na njemu vaša srca. Pa kada ste se protivili, pa ustanite od njega." Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je Jezid, sin Haruna, od Haruna Aavera, pričao nam je Ebu 'Imran od Džundeba, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera, od Zuhrije, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ibnu Abasa rekao je: Pošto se došlo (do smrti) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Pošto je došla njemu njegova smrt, Pošto mu je došla smrt) rekao je, a u kući (u njegovoj sobi) su (neki) ljudi, (a) među njima je (bio i) Umer, sin Hattaba, rekao je: "Ovamo, (da) napišem vama (jedno) pismo, (pa) nećete zalutati (nikada) poslije njega." Rekao je Umer: "Zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u takvom stanju da) je nadvladao njega (njegov) bol, a kod vas je (tj. a vi imate) Kur'an, pa dosta nam je knjiga Allaha!" I protivili su se (suprotstavili su se) stanovnici (te) sobe (tj. oni koji su bili u toj sobi) i prepirali su se. Pa od njih je (neko) ko govori: "Približite se, (pa da) napiše vama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) pismo, (pa) nećete (nikada) zalutati poslije njega." A od njih je (neko takav) ko (koji) govori (ono) što je rekao Umer. Pa pošto su umnožili (izvjesnu) galamu i protivljenje (neslaganje) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ustanite od mene." Rekao je Ubejdulah: Pa je bio Ibnu Abas (običaja da) govori: Zaista (izvjesna) nesreća, svaka (tj. sva) nesreća je (ono) što se rastavilo između poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i između (toga) da napiše njima to pismo (tu knjigu - a nije je napisao) od (tj. zbog) njihovoga protivljenja (neslaganja) i njihove galame.

GLAVA: Zabranjivanje Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (izrečeno) je na (stvarno) zabranjivanje (tj. zbog stvarnoga zabranjivanja nečega), osim (jedino onoga slučaja) što se zna njegova dozvoljenost, a takođe je (takva i) njegova zapovjed (nije se dozvoljeno protiviti njoj osim slučaja kada se zna da nije izrečena u strogom smislu i u strogom naređivanju), kao

njegov govor kada su se riješili (hodočasničkih stega izvršivši oni umru prije hadždža): "Pogodite od (svojih) žena!" A rekao je Džabir: A nije bio odlučan na njih, a ali (nego) je dozvolio njih (žene) njima (muževima, tj. nije im strogo naredio da moraju izvršiti spolni odnos sa svojim suprugama u međuvremenu između umre i hadždža, nego je zapovjedio to njima, izrekao im je to u zapovjednom načinu da im pokaže da je to njima dozvoljeno da učinu, da učine). A rekla je Umu 'Atijja: Zabranilo se je nama (ženama) slijeđenje (tih) nošenih mrtvaca (mrtvih, tj. Zabranilo nam se da idemo u povorci za umrlim licima), a nije se bilo odlučno na nas (tj. a nije se to nama sasvim odlučno i strogo odlučilo i zabranilo). (Ajnija kaže da većina učenjaka usuli fikha kažu da zapovjed može da se protumači na šesnaest načina, jedan i osnovni način je shvatanje zapovjedi u strogom smislu riječi, a ostali načini su shvatanje zapovjedi u prenosnom i blažem smislu. Zabrana može da se tumači na osam načina, od kojih je jedan i osnovni način u strogom smislu riječi shvatiti zabranjivanje, a ostali načini su shvatanje zabrane u prenosnom i blažem smislu te riječi.) PRIČAO NAM JE Mekkija, sin Ibrahima, od Ibnu Džurejdža, rekao je 'Ata, rekao je Džabir. Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je Muhamed, sin Bekra, Bursanija: Pričao nam je Ibnu Džurejdž, izvijestio me je Ata, čuo sam Džabira, sina Abdullaha, u (tj. među nekim) ljudima sa njim rekao je: Uzviknuli smo (telbiju mi među) drugovima poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (izvjesnome) hodočašću (tj. radi hodočašća imajući namjeru) čisto (za njega), (a) nije sa njim (sa hodočašćem u namjeri bila) umra. Rekao je Ata: Rekao je Džabir: Pa je došao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u Meku) jutrom četvrte (noći koja) je prošla od (mjeseca) zul-hidždžeta (tj. došao je četvrtog zul-hidždžeta). Pa pošto smo došli, zapovjedio je nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se riješimo (stega hodočašća) i rekao je: "Riješite se (stega hodočašća), i pogodite od (svojih) žena (tj. i izvršite spolni odnos sa svojim suprugama)." Rekao je Ata: Rekao je Džabir: A nije se odlučilo na njih (tj. nije se bilo u toj zapovjedi odlučno i strogo njima), a ali je dozvolio njih (žene) njima (muževima). Pa je doprlo njemu da mi govorimo pošto nije bilo između nas i između Arefata (ništa više) osim pet (noći, tj. pet dana): "Zapovjedio je nama da se riješimo (stega i da priđemo) ka našim (svojim) ženama, pa (da) dođemo Arefatu (a) kapaju naši spolni udovi (organi, tj. ispuštaju izvjesnu) mezju (tj. vlažnu rastezljivu materiju)." Rekao je: I govori Džabir sa svojom rukom ovako i pokreće nju (tj. i Džabir pri tom pokazuje rukom i pokreće ruku da pokaže kako ističe mezja). Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Već ste znali (tj. Već znate) da sam ja najbogobojazniji (između) vas za (radi) Allaha, i najistinitiji (od) vas i najdobročinstveniji (od) vas. I da nije moje žrtvene životinje, zaista bih se riješio (stega) kao što se rješavate (i vi stega), pa riješite se (stega). Pa da sam vidio (znao) u početku od moje (svoje) stvari (ili: od svoje zapovjedi) što sam vidio (znao, saznao) straga (na kraju), ne bih potjerao žrtvenu životinju." Pa smo se riješili (stega hodočašća u tom međuvremenu), i poslušali smo i pokorili smo se.

PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris od Husejna, od Ibnu Burejdeta, pričao mi je Abdullah Muzenija od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Klanjajte prije molitve sutona (tj. prije ahšamskoga, akšamskoga farda)." Rekao je u trećem (izjavljivanju toga, tj. Rekao je treći puta): "Za (onoga) ko je htio (tj. Ko hoće neka klanja prije akšamskoga farda)." Odvratnošću (tj. To je rekao treći puta zbog odvratnosti, zbog toga što nije želio) da uzmu nju (tu molitvu pred akšamskim fardom izvjesni) ljudi običajem (kao običaj, obavezni običaj). (To je dokaz da se svaka zapovjed ne treba da tumači kao stroga zapovjed.) GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "..... i njihov posao (njihova stvar, zapovjed) je (jedan) zdogovor među njima.....", "..... i zdogovaraj se (sa) njima u (izvjesnome) poslu (zapovjedi, stvari).....", i da je (izvjesno) zdogovaranje prije (izvjesne čvrste) odlučnosti i razjašnjavanja zbog Njegovoga govora, uzvišen je: "..... pa kada si (čvrsto) odlučio, pa osloni se na Allaha.....". Pa kada je (čvrsto) odlučio (nešto Allahov) poslanik, pomilovao ga Allah i spasio, nije bilo (ni) za (jednoga) čovjeka (mjesta ni za kakvo) proturanje naprijed (sebe) na (tj. ispred odredbe) Allaha i Njegovoga poslanika. A zdogovarao se je (dogovorio se) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (sa) svojim drugovima (na) dan Uhuda o prebivanju (tj. o čekanju neprijatelja u Medini) i (o tom) izlaženju (izvan Medine da se bori protiv neprijatelja), pa su vidjeli (tj. pa su oni izrazili svoje mišljenje) njemu (za to) izlaženje. Pa pošto je obukao svoju kacigu (šljem), i odlučio se (čvrsto), rekli su: "Ostani!" Pa nije nageo k njima poslije (svoje) odlučnosti (poslije čvrste odluke), i rekao je: "Ne treba (ni) za (jednoga) vjerovijesnika (tj. Ne treba ni jednome vjerovijesniku koji) obuče svoju kacigu, pa (da) stavi (tj. skida) nju, do (da) sudi Allah (između njega i njegovoga neprijatelja)." A zdogovarao se je (sa) Alijom i Usametom o (onome) što su bacali (tj. okrivljavali, klevetali) s njime stanovnici (ljudi izvjesne) laži Aišu, pa je čuo od njih dvojice, dok je sišao Kur'an, pa je bičevao (te izvjesne) bacače (tj. okrivljivače, klevetnike), a nije se obzirao ka njihovom međusobnom prepiranju, a ali (tj. nego) je sudio sa (onim, tj. prema onome) što je zapovjedio njemu Allah. I bile su (muslimanske) vođe (imami) poslije Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) traže zdogovaranje (savjetovanjem sa svojim) pouzdanicima od stanovnika (izvjesnoga) znanja (od učenih ljudi) u (izvjesnim) stvarima dozvoljenima zato (da) uzmu za najlakše (od) njih. Pa kada bi bila jasna (o nekoj stvari Allahova) knjiga ili (Muhammedov a.s.) postupak, nisu prelazili njega (tj. preko toga) ka (nečemu drugome) osim njega (osim toga dvoga) povođenjem (zbog povođenja) za Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio. A vidio je (tj. smatrao je opravdanom) borbu Ebu Bekr (protiv onoga) ko je sprječavao (tj. odbijao da dadne propisani) zekat. Pa je rekao Umer: "Kako (da) se boriš (da ratuješ protiv ljudi)? A već je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zapovjedilo mi se je da se borim (protiv svih) ljudi dok reknu: "Nema božanstva osim Allah!" Pa kada su rekli: "Nema božanstva osim Allah!", sačuvali su (sačuvaće) od mene svoje krvi (tj. živote) i svoja imanja, osim sa njezinim pravom (tj. sa pravom te rečenice koje dozvalja, dozvoljava, propisuje da se neko u izvjesnom slučaju ubije)." Pa je rekao Ebu

Bekr: "Tako mi Allaha zaista boriću se svakako (protiv onoga) ko je rastavio (tj. ko rastavlja, ko pravi razliku) između (onoga) što je skupio (tj. što je sastavljao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Zatim je slijedio njega poslije Umer. Pa se nije obzirao Ebu Bekr ka (nikakvome, ikakvom) zdogovaranju (savjetovanju) pošto je bio kod njega sud (tj. postupak) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (pogledu onih) koji su rastavljali (tj. koji su pravili razliku) između (obavezne) molitve (fard namaza) i (obavezne) milostinje zekata, i htjeli su zamjenjivanje (islamske) vjere i njezinih sudova (odredaba sa nečim drugim), a rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je zamijenio (tj. promijenio, promjenuo) svoju vjeru, pa ubijte ga." A bili su (svi) čitači (Kur'ana napamet) drugovi zdogovora (savjetovanja) Umera (Umerovoga), sredovječnjaci (bili su oni ljudi srednjih godina), ili mladići. A bio je (Umer jedan) veliki stajač kod knjige Allaha, moćan je i veličajan je (Allah). PRIČAO NAM JE Uvejsija, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, od Ibnu Šihaba, pričao mi je Urvete, i Ibnul-Musejjeb, i Alkamete, sin Vakkasa, i Ubejdulah (svi) od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, kada su rekli za nju stanovnici (izvjesne) laži (lažovi ono što su rekli). Rekla je: I pozvao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Aliju, sina Ebu Taliba, i Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, kada se je usporila (odgodila Allahova) objava (o toj stvari, pozvao ih je da) pita njih dvojicu, a on se zdogovara (sa) njima dvojicom o rastavljanju (sa) svojom porodicom (tj. sa svojom ženom). Pa što se tiče Usameta, pa dao je znak (tj. pokazao je) za (ono) koje zna od čistote (nevinosti) njegove porodice (žene od svega što joj pripisuju). A što se tiče Alije, pa rekao je: "Nije stijesnio Allah na tebe (tj. Nije učinio tjeskobu, teškoću Allah tebi), i (te) žene osim nje su mnoge (tj. razvedi se s njom, i uzmi drugu). I pitaj (o njoj i njezinu) robinju, biće istinita (iskrena, tj. reći će robinja istinu) tebi." Pa je rekao (Muhammed a.s. robinji Beriri): "Da li si vidjela od (kakve) stvari (tj. Da li si vidjela ti išta što) biva sumnjivo tebi?" Rekla je: "Nisam vidjela (ni jednu) stvar veće od (toga, tj. nego to što je slučaj) da je ona djevojka novoga (svoga) zuba (tj. djevojka mlada, mladih godina), (pa) zaspe od (kod) tijesta svoje porodice, pa dođe (ta ovca) pokućarica (ovca koja ulazi u kuću), pa pojede njega (tj. pa ta ovca pojede to tijesto)." Pa je ustao na (svoju) govornicu pa je rekao: "O družino (prisutnih) muslimana! Ko ispričava mene od čovjeka (tj. zbog toga ako kaznim čovjeka koji je takav da) je doprlo meni njegovo uznemirivanje u mojoj porodici (tj. zbog klevetanja moje porodice, moje žene)? Tako mi Allaha nisam znao na (tj. za) moju porodicu (ništa) osim dobro (dobroga)." Pa je spomenuo čistotu (nevinost) Aiše. A rekao je Ebu Usamete od Hišama. PRIČAO MI JE Muhamed, sin Harba, pričao nam je Jahja, sin Ebu Zekerija-a, Gassanija od Hišama, od Urveta, od Aiše da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, predikovao (držao vjersko moralni govor izvjesnim) ljudima, pa je zahvalio Allahu, i hvalio je na njega (tj. i hvalio je Njega) i rekao: "Šta dajete znak na mene (tj. Šta pokazujete, savjetujete meni vi) o narodu (tj. o nekim ljudima koji) psuju moju porodicu (grde moju porodicu), nisam znao na njih od zla (tj. ništa loše) nikada?"

A od Urveta rekao je: Pošto se izvijestila (tj. Pošto je izviještena) Aiša za (tu) stvar (tj. o kleveti koja se je bacila na nju), rekla je: "O poslaniče Allaha! Je li dozvoljavaš meni da odem ka svojoj porodici (tj. k svojim roditeljima)?" Pa je dozvolio njoj, i poslao je sa njom (izvjesnoga, ili: nekoga) dječaka. I rekao je (jedan) čovjek od Pomagača: "Slava Tebi (Uzvišeni Bože! Ne biva za nas da govorimo za ovo (o ovome). Slava Tebi! Ovo je (jedna) kleveta (laž) velika."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA (islamskoga) JEDNOBOŠTVA (monoteizma, vjerovanje u jedinstvenoga, jednoga jedinoga Boga Uzvišenoga Allaha, i KNJIGA značenja Božijega jedinstva) GLAVA (onoga) što je došlo o pozivu (pozivanju) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, svoje sljedbe (svoga naroda) ka vjerovanju jednim (jedino, jednog, jedinog) Allaha (tj. da vjeruju da je Allah jedan, ili: da vjeruju u Allaha, samo Njega), blagoslovljen je i uzvišen je! PRIČAO NAM JE Ebu Asim, pričao nam je Zekerija, sin Ishaka, od Jahja-a, sina Abdullaha sina Sajfije, od Ebu Ma'beda, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao Muaza ka Jemenu (tj. u Jemen). A pričao mi je Abdullah, sin Ebul-Esveda, pričao nam je Fadl, sin 'Ala-a, pričao nam je Ismail, sin Umejjeta, od Jahja-a, sina Abdullaha sina Sajfije, da je on čuo Ebu Mabeda, slobodnjaka Ibnu Abbasa (Ibnu Abasovoga), (da) govori: Čuo sam Ibnu Abasa (da) govori: Pošto je poslao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Muaza prema Jemenu, rekao je njemu: "Zaista ti (ćeš da) dođeš (tj. da naiđeš) na (jedan) narod od stanovnika Knjige, pa neka bude prvo što (ćeš da) pozivaš njih k (tome) da vjeruju jednim Allaha, uzvišen je. (To jest: da vjeruju oni da je Bog samo jedan, uzvišen je.). Pa kada su znali (saznali) to, pa izvijesti ih, da je Allah uzakonio (propisao) na njih pet molitava u njihovom danu i njihovoj noći (u toku dana i noći). Pa kada su klanjali, pa izvijesti ih, da je Allah uzakonio (Sebi, tj. kao Svoje pravo) na njima zekat (obaveznu milostinju od) njihovih imanja, (a to) se uzima od njihovoga bogatoga (imućnoga - od imućnih), pa se vraća (tj. pa se razdjeljuje) na njihovoga siromašnoga (na siromašne). Pa kada su to priznali, pa uzmi od njih, i čuvaj se (tj. pazi i izbjegavaj, da u zekat od stoke uzmeš, uzimaš) plemenitih (primjeraka, grla od) imovina (izvjesnih) ljudi." (Jer plemenita grla treba da ostanu za priplod, a u zekat se uzimaju grla srednje vrijednosti, ni najbolja, ni najslabija.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Ebu Hasina i Eš'asa, sina Sulejma, čula su njih dvojica Esveda, sina Hilala, od Muaza, sina Džebela, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O Muaze! Je li znaš šta je pravo Allaha na (nad Njegovim) robovima (slugama)?" Rekao je: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je: "Da obožavaju Njega, a (da) ne pridružuju s Njim (ni jednu) stvar. Je li znaš šta je njihovo pravo na Njemu?" Rekao je: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je: "Da neće kazniti (tj. Da ne kažnjava) njih." PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Abdur-Rahmana, sina Abdullaha sina Abdurahmana sina Ebu Sa'sa'ata, od njegovoga oca, od Ebu Seida Hudrije da je (jedan) čovjek čuo (jednoga drugoga) čovjeka (da) čita (suru koja počinje sa riječima) "Kul Huvellahu ehad (Reci: On, Allah je jedan)...", (i) povraća nju (tj. povraćajući nju, a to će reći: čita tu suru više puta, ponavlja je, opetuje nju). Pa pošto je osvanulo (sutradan), došao je ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je spomenuo njemu to. I kao da je (taj) čovjek

smatrao malenom nju (tj. tu suru, smatrao je da je ona malenoga značaja jer je malena, kratka ta sura). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako mi (Onoga) koji je (Taj što je) moja duša u Njegovoj ruci zaista ona zaista izjednačuje (tj. jednaka je, ravna je) trećini (cijeloga) Kur'ana." A povećao je Ismail, sin Džafera, od Malika, od Abdurahmana, od njegovoga oca, od Ebu Seida, izvijestio me je moj brat (po majci) Katadete, sin Nu'mana, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Ahmed, sin Saliha, pričao nam je Ibnu Vehb, pričao nam je Amr od Ibnu Ebu Hilala da je Ebur-Ridžal Muhamed, sin Abdurahmana, pričao njemu od svoje majke Amrete (Amre), kćeri Abdurahmana, a bila je u skrbništvu Aiše, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od Aiše da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao (jednoga) čovjeka (kao zapovjednika) na četi (nad jednom četom). I bio je (taj čovjek običaja da) čita (uči) svojim drugovima u svojoj molitvi, pa završi sa (surom) "Kul Huvellahu ehad (Reci: On, Allah je jedan).". Pa pošto su se vratili (sa vojnoga zadatka), spomenuli su to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: "Pitajte ga, zbog koje stvari (to on) pravi (čini)?" Pa su ga pitali, pa je rekao: "Zbog (toga što je slučaj) da je ona opis Milosrdnoga (Allaha), i ja volim da čitam sa njom (tj. nju, da čitam nju, da učim nju)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Izvijestite ga, da Allah voli njega." GLAVA govora Allaha, blagoslovljen je i uzvišen je: "Reci: Zovite (Molite) Allaha, ili zovite Milosrdnoga; koje god (od tih Njegovih imena izgovorite kada ga) zovete, pa za Njega su (tj. Njemu pripadaju, On ima sva) imena najljepša.....". PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Ebu Muavijete od Aameša, od Zejda, sina Vehba, i Ebu Zabjana, od Džerira, sina Abdullaha, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće pomilovati Allah (onoga) ko neće pomilovati (te) ljude (ili: Neće biti milostiv Allah onome ko neće biti milostiv ljudima, ko nije milostiv ljudima)." PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Asima Ahvela, od Ebu Usmana Nehdije, od Usameta, sina Zejda, rekao je: Bili smo kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pošto je došao njemu poslanik (izaslanik) jedne (od) njegovih kćera, poziva ga ka njezinome sinu (koji je) u (tj. na svojoj) smrti (samrti). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Vrati se, pa izvijesti nju, da je za Allaha (ono) što je uzeo i za Njega je (ono) što je dao (tj. Allahovo je i ono što uzima i ono što daje), i svaka stvar je kod Njega sa (jednim) rokom imenovanim (određenim). Pa zapovjedi njoj, pa neka se (ona) strpi, i neka računa sebi (na Allahovu nagradu)." Pa je povratila (ona ponovno toga svoga) poslanika (izaslanika) da zaklinje zaista (da on) dođe svakako njoj. Pa je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i ustao je sa

njim Sa'd, sin 'Ubadeta, i Muaz, sin Džebela. Pa se dalo (dodalo to) dijete k njemu, a njegova duša zveči (tj. koleba se; ili: ječi, stenje) kao da je ona u (nekoj staroj, istrošenoj) mješini. Pa su se prolile njegove oči (doslovno: prolila su se njegova dva oka). Pa je rekao njemu Sa'd: "O poslaniče Allaha! Šta je ovo (Šta je to)?" Rekao je: "Ovo je milost (samilost što) je učinio nju Allah u srcima Svojih robova. A samo (će da) pomiluje Allah od Svojih robova (jedino sve) milostive." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Ja sam veliki opskrbljivač, posjednik (svake) snage (snažni), čvrsti." PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Seida, sina Džubejra, od Ebu Abdurahmana Sulemije, od Ebu Musa-a Eš'arije rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nije (ni) jedan (ni jedno biće, tj. Nije niko) strpljiviji na uznemirivanje (što) je čuo njega (tj. na uznemiravanje koje čuje, kojeg sluša - niko na tom nije strpljiviji) od Allaha. Tvrde za Njega (da On ima izvjesno) dijete, zatim (On) zaštićuje njih (tj. čuva ih, odbija od njih bolest, nesreću i zlo) i opskrbljuje ih." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Poznavač (svake) tajne (tj. svega odsutnoga, nevidljivoga, skrivenoga) je (On - Allah), pa neće pokazati (tj. neće dati da se nadviri) na Njegovu tajnu (ni) jednome (nikome).", i "Zaista Allah (je taj što) je kod Njega znanje (nastupanja toga izvjesnoga) časa.....", i "..... spustio je njega sa Svojim znanjem.....", "..... i ne nosi od ženska (tj. i ne postaje trudna ni jedna ženska), a niti stavi (tj. a niti rodi, ne porodi se drukčije) osim sa Njegovim znanjem.....", "K Njemu se vraća znanje Časa.....". Rekao je Jahja, sin Zijada: Vidljivi je na svaku stvar (tj. za svakoga) znanjem, i Skriveni (Tajni) je na (za) svaku stvar znanjem. PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, pričao mi je Abdullah, sin Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ključevi (izvjesne) tajne (tj. skrivenoga, nevidljivoga, odsutnoga, nepoznatoga) su pet (stvari što) neće znati (ne zna) njih (niko) osim Allah: Neće znati (tj. Ne zna) što se okrnjuju (tj. umanjuju, stežu izvjesne, ili sve ženske) maternice (to ne zna niko) osim Allah; i neće znati (ne zna niko) šta je u sutra (u sutrašnjem danu) osim Allah; i ne zna kada dolazi (ta) kiša (ni) jedan (niko drugi) osim Allah; i ne zna (ni jedna) osoba u kojoj zemlji (će da) umre osim Allah; i ne zna kada će ustati (nastati) Čas (niko) osim Allah." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Ismaila, od Šabije, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: "Ko je pričao tebi da je Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio, vidio svoga Gospodara, pa već je slagao (lagao je), a On (tj. jer On - Allah) govori: "Neće stići Njega (ni jedni) vidovi (ni jedne oči).....". A ko je pričao tebi da on zna (tu) tajnu (tj. odsutno, neviđeno,

skriveno), pa već je slagao (lagao je), a On (Allah) govori: "..... neće znati (ne zna te) tajne (tu tajnu, to skriveno, odsutno, neviđeno, tj. buduće niko) osim Allah.....". (Pod izrazom "gajb - odsutno" neki misle da se treba da razumiju budući događaji koje jedino Uzvišeni Allah zna.) GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "..... Spas, Osiguravač (Obezbjeđivač).....". (Neki kažu da riječ "el-mu'minu" i kada se odnosi na Uzvišenoga Allaha, opet znači: Vjernik, tj. On - Allah je Vjernik - a to će reći: Proglašavalac Sebe za jednoga, jedinoga, jedinstvenoga, jer je rekao u Kur'anu: "Šehidellahu ennehu la ilahe illa Huve (Svjedočio je, tj. Svjedoči Allah da ono nema božanstva osim On).....".) PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Mugirete, pričao nam je Šekik, sin Selemeta, rekao je: Rekao je Abdullah (Mes'udov): Bili smo (običaja da) klanjamo ozad (iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa govorimo: "Spas (ili: Pozdrav; ili: Mir) na Allaha!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Allah, On je spas (tj. On daje spas, zdravlje, mir), a ali (tj. nego) govorite: "Pozdravi (svi) su za (ili: radi) Allaha, i molitve i lijepa (djela; ili: i milostinje od lijepe imovine, pošteno zarađene). Spas (pozdrav, mir) na tebe, o Vjerovijesniče, i milost Allaha i Njegovi blagoslovi. Spas (pozdrav, mir) na nas i na robove Allaha dobre. Svjedočim da nema božanstva osim Allah, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Vladaru (svih) ljudi.". O njemu je (tj. O ovome je pričao hadis) Ibnu Umer od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Saliha, pričao nam je Ibnu Vehb, izvijestio me je Junus od Ibnu Šihaba, od Seida, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zgrabiće Allah Zemlju (u ruku, u šaku na) sudnjem danu, i savijaće nebo sa Svojom desnicom, zatim (će da) govori: "Ja sam (pravi) vladar. Gdje su vladari Zemlje." A rekli su Šuajb, i Zubejdija, i Ibnu Musafir i Ishak, sin Jahja-a, od Zuhrije, od Ebu Selemeta. GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "..... i On je moćni, mudri.", "Slava tvome Gospodaru, Gospodaru (svake) moći (premoći; časti; veličine koji je uzvišen) od (onoga) što opisuju (Njega bezvjernici i krivovjerci).", "..... a za Allaha je (svaka) moć (čast, veličina), i za Njegovoga poslanika.....", i (GLAVA onoga) ko se je zaklinjao sa moći (sa časti, sa veličinom) Allaha i Njegovim svojstvima. A rekao je Enes: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Reći će pakao: "Dosta, dosta, tako mi Tvoje moći!" A rekao je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao

ga Allah i spasio: "Ostaće (jedan) čovjek između raja i Vatre (tj. i pakla), zadnji (od) stanovnika Vatre ulaženjem (u) raj (tj. koji će unići u raj), pa (će da) govori: "Moj Gospodaru! Promijeni (tj. Odstrani, Okreni na drugu stranu) moje lice od Vatre! Ne, tako mi Tvoje moći neću pitati (tj. neću moliti) Tebe (ništa drugo) osim nje (osim ove molbe)." Rekao je Ebu Seid: Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Rekao je Allah, moćan je i veličajan je: "Za tebe je (tj. Ti imaš, Tebi je) to i deset njemu sličnih (i deset njegovih sličnosti, tj. to i deset puta toliko)." A rekao je Ejjub: "Tako mi Tvoje moći nema bogatstva (nikakvoga) sa mnom (takvoga koje bi me učinilo i napravilo neovisnim) od Tvoga blagoslova." PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Husejn Muallim (Husejn učitelj), pričao mi je Abdullah, sin Burejdeta, od Jahja-a, sina Jamera, od Ibnu Abasa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja da) govori: "Utječem se u Tvoju moć, (o Ti) koji (si taj što) nema božanstva osim Ti, koji nećeš umrijeti, a (svi) duhovi (tj. a sva nevidljiva bića) i (svi) ljudi umiru (mriju, mru)." PRIČAO NAM JE Ibnu Ebul-Esved, pričao nam je Haremija, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Baciće se u Vatru." A rekao je meni Halifete: Pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid od Katadeta, od Enesa. A od Mu'temira: Čuo sam svoga oca, od Katadeta, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Neće se prestajati (da) se baca (Neće se prestati da baca) u nju (u vatru pakla, u pakao), a (ona) govori: "Da li je od povećanja (tj. Ima li još)?", dok stavi u nju (dok ne stavi u nju) Gospodar (svih) svjetova Svoje stopalo (Svoju nogu), pa će se skupiti (stisnuti) neki (dio) nje ka nekome (drugom dijelu), zatim će (ona) govoriti: "Dosta (mi je), dosta (mi je), (kunem se) sa Tvojom moći i Tvojom plemenitošću (tj. tako mi Tvoje moći i Tvoje plemenitosti)." A neće prestati raj (da) ostaje (nepopunjen, tj. da ima preteka, viška prostora koji nije popunjen) dok stvori Allah (tj. tako da će Allah stvoriti) za nju (za tu prazninu u raju jedna) stvorenja (bića), pa (će da) nastani njih (u) pretek (višak, ostatak) raja (tj. ostali nenastanjeni, prazni dio raja)." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "I On je (taj) koji je stvorio nebesa i Zemlju sa (tom) istinom (ili: sa tim pravom, pravičnošću).....". PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Ibnu Džurejdža, od Sulejmana, od Tavusa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) moli (u nekom dijelu) od (izvjesne, ili svake) noći: "Moj Bože! Za Tebe je (tj. Tebi pripada svaka dolična) hvala, Ti si Gospodar nebesa i Zemlje. Za Tebe je (Tebi pripada svaka dolična) hvala, Ti si obdržavalac (izdržavalac, čuvar) nebesa i Zemlje i ko je u njima. Za Tebe je hvala, Ti si svjetlo nebesa i Zemlje. Tvoj govor je istina (istinit, prav), i Tvoje obećanje je istina, i Tvoje susretanje je istina, i raj je istina, i Vatra (pakao) je istina i Čas je istina. Moj Bože! Tebi sam se predao, i u Tebe sam vjerovao, i

na Tebe sam se oslonio, i k Tebi sam se vratio (zavraćao), i s Tobom (tj. s Tvojom pomoći) sam se prepirao (sa bezvjernicima) i k Tebi se sudim, pa oprosti mi (ono) što sam proturio naprijed (već, tj. što sam već zgriješio), i što sam odgodio, i (što) sam tajno učinio i (što) sam javno učinio (tj. i što sam utajio i obznanio), Ti si moj Bog (Božanstvo), nema (nikakvoga) božanstva meni osim Tebe." PRIČAO NAM JE Sabit, sin Muhammeda, pričao nam je Sufjan o ovome (hadisu, za ovaj hadis) i rekao je: "Ti si istina, i Tvoj govor je istina." GLAVA: "..... i bio je Allah svečujući, svevideći.". A rekao je Aameš od Temima, od Urveta, od Aiše rekla je: Hvala Allahu koji je (taj što) je obuhvatio Njegov sluh (obuhvatilo je Njegovo čuvenje sve) glasove. Pa je spustio Allah, uzvišen je, na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (ovaj ajet): "Već je čuo Allah govor (te izvjesne žene) koja se prepire (s) tobom o njezinom (o svome) mužu.....". PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejjuba, od Ebu Usmana, od Ebu Musa-a rekao je: Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (na jednom) putovanju, pa smo bili kada smo nadvisivali (tj. kada bismo se uspeli, popeli na kakvo visoko mjesto), veličali (veličali bi smo, tj. izgovarali smo: "Allahu ekber!"). Pa je rekao: "Učetvrtite (Umanjite) na vaše osobe (tj. Budite blagi prema sebi, a to će reći: Ne naprežite se veličajući mnogo podignutim glasom), pa (jer) zaista vi nećete zvati (tj. ne zovete, ne molite i ne veličate nekoga) gluhoga, a ni odsutnoga. Zovete (Molite, Veličate) Svečujućeg, Svevidećega, Blizoga." Zatim je došao na mene (meni), a ja govorim u svojoj osobi (u svojoj duši, u sebi): "Nema moći (pokreta, preinake), a niti snage osim sa Allahom." Pa je rekao meni: "O Abdullahe, sine Kajsa! Reci: "Nema moći, a niti snage osim sa Allahom!" (tj. govori to često) pa (jer) zaista ona (ta rečenica) je (jedna) riznica od riznica raja." Ili je rekao: "Zar neću pokazati tebi za njega (za ovaj drugi dio ovoga hadisa)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, pričao mi je Ibnu Vehb, izvijestio me je Amr od Jezida, od Ebul-Hajra, čuo je Abdullaha, sina Amra, da je Ebu Bekr Siddik, bio zadovoljan Allah od njega, rekao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "O poslaniče Allaha! Pouči me (jednu, neku) molitvu (da) molim sa njom (Uzvišenoga Allaha) u svojoj ritualnoj molitvi (u svome klanjanju)." Rekao je: "Reci: "Moj Bože! Zaista ja sam nasilje činio svojoj osobi (sam sebi jednim) nasiljem mnogim, a neće oprostiti (tj. a ne oprašta te) grijehe (griješenja niko drugi) osim Ti, pa oprosti mi od kod Tebe (tj. od Sebe velikim) opraštanjem, zaista Ti, Ti si veliki opraštač, milostivi."

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Ibnu Vehb, izvijestio me je Junus od Ibnu Šihaba, pričao mi je Urvete da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, pričala njemu: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Džibril - na njega spas (ili: pozdrav)! - dozivao me je, rekao je: "Zaista Allah je već čuo govor tvoga naroda i (ono) šta su odvratili (odgovorili) na tebe (tebi)." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Reci: On je (taj koji je) moćan.....". PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Ma'n, sin 'Isa-a, pričao mi je Abdurahman, sin Ebul-Mevalija, rekao je: Čuo sam Muhameda, sina Munkedira, (da) priča Abdullahu, sinu Hasena, (i) govori (tj. govoreći mu): Izvijestio me je Džabir, sin Abdullaha, Sulemija, rekao je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) poučava svoje drugove (molitvi) istihari u (važnim) stvarima, svima njima, kao što poučava (kao što poučavaše njih nanovo objavljenu) suru od Kur'ana, (i) govori (tj. govoreći): "Kada se je zabrinuo (tj. Kada je naumio, odlučio se) jedan (od) vas za (izvjesnu) stvar (za izvjesni posao), pa neka se nakloni dva naklona od bez propisane molitve (tj. neka klanja dva rekata molitve koja nije fard, nego dobrovoljna molitva, neobavezna molitva), zatim neka rekne: "Moj Bože! Zaista ja tražim dobro (od) Tebe (u ovoj stvari, u ovome poslu, tj. da mi odluku i volju okreneš onamo gdje je hajr - dobro; pa se zbog ovoga i zove ova molitva istiharetun - jedno traženje dobra) sa Tvojim (Svojim) znanjem (da me naputiš ondje gdje je dobro), i tražim snažnost (od) Tebe sa Tvojom (Svojom) snažnošću (da me pomogneš), i pitam (molim) Te od Tvoje dobrote. Pa (Jer) zaista Ti možeš, a (ja) ne mogu, i znaš, a (ja) ne znam, i Ti si veliki znalac (poznavalac svih) tajni. Moj Bože! Pa ako si bio (da) znaš ovu stvar - zatim imenuje nju sa njezinim okom (tj. imenuje nju lično, u cijelosti) - dobrom za mene u brzom (dijelu) moje stvari i njegovom oročenom (dijelu, tj. i na ovome svijetu i na drugome svijetu)." Rekao je: "Ili u mojoj vjeri, i mome življenju i posljedici moje stvari, pa dosudi ga (tj. ispuni, izvrši ovaj posao, ovu stvar) meni, i olakšaj ga meni, zatim blagoslovi meni u njemu. Moj Bože! Ako si bio (da) znaš da je on (ovaj posao, ova stvar nešto što je) zlo za mene u mojoj vjeri, i mome življenju i posljedici moje stvari - ili je rekao: u brzome (dijelu) moje stvari i oročenom njegovome (dijelu, njezinome dijelu) - pa promijeni (tj. odbij, odvrati, vrati) mene od njega, i dosudi meni (izvjesno) dobro gdje (god) je bilo, zatim zadovolji mene sa njim (sa njom sa tom stvari koja je dobra za mene)." GLAVA prevrtača (izvjesnih, ili svih, sviju) srca i govora Allaha, uzvišen je: "I prevrćemo (okrećemo, izvrćemo) njihova srca i njihove vidove (oči).....". (Pod izrazom "vidovi, oči" može da se misli na gledanja, shvatanja u vjeri i inače.) PRIČAO NAM JE Seid, sin Sulejmana, od Ibnul-Mubareka, od Musa-a, sina 'Ukbeta, od Salima, od Abdullaha (Umerovoga) rekao je:

Najviše (ono) što je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) se zaklinje, (bilo) je: "Ne, tako mi Prevrtača (svih) srca." GLAVA: Zaista za (tj. u) Allaha je stotinu imena osim jedno. Rekao je Ibnu Abas: Posjednik (svake) veličajnosti, veličine, Dobročinitelj? Dobar (Prefinjen). (Ili: Posjednik svake veličajnosti - tj. veličine; Dobročinitelj - tj. Dobar. Po prvome prevodu Ibnu Abas iznosi neka od tih mnogih imena Uzvišenoga Allaha. Po drugom prevodu, u zagradi, Ibnu Abas tumači značenje nekih Božijih imena.) PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zaista za (u) Allaha je (Allah ima) devedeset i devet imena, stotinu osim jedno (stotinu manje jedno). Ko je obuhvatio (izbrojio, tj. zapamtio) njih, unišao je (tj. on će unići u) raj." "..... ahsajnahu....." je (što i) "hafiznahu": zapamtili smo ga. (Inače doslovno izraz "ahsajnahu" znači: izbrojili smo ga.) GLAVA (izvjesnoga) pitanja (tj. molitve, moljenja) sa imenima Allaha, uzvišen je, i (izvjesnoga) traženja utočišta (zaštite) sa njima (sa Božijim imenima). PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao mi je Malik od Seida, sina Ebu Seida, Makburije, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada je došao (Kada dođe) jedan (od) vas ka svojoj postelji, pa neka otrese nju sa stranom svoje odjeće tri puta, i neka rekne (neka izgovori ovo): "Sa Tvojim imenom, moj Gospodaru, metnuo (spustio) sam svoju stranu, i s Tobom (tj. i s Tvojom pomoći ću da) podignem nju. Ako sustegneš moju dušu (u snu, tj. Ako u snu usmrtiš moju osobu), pa oprosti joj. A ako pošalješ nju (u život još da živi), pa čuvaj nju sa (onim načinom) što čuvaš s njime Tvoje (Svoje) robove dobre." Slijedio je njega (Abdulaziza) Jahja i Bišr, sin Mufaddala, od Ubejdulaha, od Seida, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A povećao je Zuhejr, i Ebu Damrete i Ismail, sin Zekerija-a, od Ubejdulaha, od Seida, od njegovoga oca, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A predao je njega (navedeni hadis) Ibnu Adžlan od Seida, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Slijedio je njega (Ibnu Adžlana, slijedili su ga) Muhamed, sin Abdurahmana, i Deraverdija i Usamete, sin Hafsa.

PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Šubete od Abdulmelika, od Rib'ije, od Huzejfeta rekao je: Bio je (Bio bi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je odsjeo ka svojoj postelji, rekao (bio bi rekao, rekao bi): "Moj Bože! S Tvojim imenom živim i umirem." A kada je (kada bi) osvanuo, rekao je (rekao bi): "Hvala Allahu koji je oživio nas poslije (onoga) što je usmrtio (umrtvio bio) nas, i k Njemu je (izvjesno) raširivanje (tj. ponovno proživljenje nakon prave smrti)." PRIČAO NAM JE Sa'd, sin Hafsa, pričao nam je Šejban od Mansura, od Rib'ije, sina Hiraša, od Harešeta, sina Hurra, od Ebu Zerra rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je uzeo svoje ležanje od (kada bi legao svake) noći, rekao (bi, tj. bio bi rekao): "Sa Tvojim imenom umiremo i živimo." Pa kada se je (tj. kada bi se) probudio, rekao je (rekao bi): "Hvala Allahu koji je oživio nas poslije što je (bio) umrtvio nas, i k Njemu je (izvjesno) raširivanje (tj. proživljenje nakon smrti)." PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Mansura, od Salima, od Kurejba, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da je da jedan (od) vas (Da jedan od vas postupi ovako) kada je htio da dođe svojoj porodici (tj. kada hoće da priđe svojoj ženi u ime spolnoga odnosa), pa je rekao (pa rekne): "Sa imenom (U ime) Allaha. Moj Bože! Odstrani (od) nas (izvjesnoga) sotonu, i odstrani (izvjesnoga) sotonu (od onoga) što si opskrbio (dao, tj. što dadneš) nama!", pa zaista ono ako se odredi među njima dvoma dijete u tome (spolnom činu da se začne), nije štetio (tj. neće štetiti, neće škoditi) njemu (nikakav) sotona nikada (dovijek, zauvijek)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Fudajl od Mansura, od Ibrahima, od Hemmama, od Adijja, sina Hatima, rekao je: Pitao sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao sam: "Pošaljem (Pustim u lov) svoje pse poučene (dresirane)." Rekao je: "Kada si poslao (pustio) tvoje (svoje) pse poučene, i spomenuo si ime Allaha, pa su uhvatile (kuje, tj. psi životinju koju su lovile), pa jedi (meso ulovljene životinje). I kada si (se) bacio (tj. kada si gađao životinju koju loviš) sa (izvjesnom na sredini širokom, drvenom) strijelom, pa je (strijela) pogodila (ranila sa oštrim vrhom životinju), pa jedi (i u tom slučaju meso tako ulovljene životinje ako je životinja, naravno, od onih životinja čije je meso dozvoljeno muslimanima jesti)." PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Ebu Halid Ahmer, rekao je: Čuo sam Hišama, sina Urveta, (da) priča od svoga oca, od Aiše rekla je: Rekli su: "O poslaniče Allaha! Zaista ovdje su narodi (tj. neki ljudi), novo je (tj. skorašnje je) njihovo vrijeme (koje ih veže) sa idolopoklonstvom, (pa) nam donose (razna) mesa (i) nećemo znati (tj. ne znamo) spominju (li oni prilikom klanja i lovljenja) ime Allaha na njoj (nad životinjom koju kolju), ili ne." Rekao je: "Spomenite vi ime Allaha, i jedite." Slijedio je njega (Ebu Halida Ahmera) Muhamed, sin Abdurahmana, i Deraverdija i Usamete, sin Hafsa.

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Hišam od Katadeta, od Enesa rekao je: Izvršio je žrtvu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa dva ovna (tj. Zaklao je u kurban, kao kurban dva ovna), (i) imenuje i veliča (tj. izgovarajući Allahovo ime - Bismillahi - i veličajući Allaha sa "Allahu ekber!" prilikom klanja kurbana - žrtava). PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Esveda, sina Kajsa, od Džunduba da je on prisustvovao Vjerovijesniku (tj. sa Vjerovijesnikom), pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan klanja (žrtava ispod vrata, tj. bio je zajedno sa Muhammedom a.s. na blagdan žrtava, na kurban bajram). Klanjao je (Muhammed a.s. bajramsku molitvu), zatim je predikovao pa je rekao: "Ko je zaklao (žrtvu) prije (nego) da klanja, pa neka zakolje umjesto nje drugu (žrtvu). A ko nije (bio) zaklao, pa neka zakolje (sada poslije molitve) sa imenom (u ime) Allaha." PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Verka od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne zaklinjite se sa vašim (sa svojim) očevima. A ko je bio zaklinjač (ko hoće, ko treba da se zaklinje), pa neka se zaklinje (zakune) sa Allahom." GLAVA (onoga) što se spominje o (Allahovom) biću, i (Njegovim) svojstvima i imenima Allaha. A rekao je Hubejb: A to je u biću Allaha (zbog bića Allaha, radi Allahovoga bića). Pa je spomenuo (Njegovo) biće (u genitivnoj vezi) sa Njegovim imenom, uzvišen je. (Izraz "zatun, ez-zatu" znači osoba, ličnost, ali znači i biće, bitnost, suština. Zbog toga što se u prvome značenju više upotrebljava, neki kažu da se taj izraz ne smije upotrebljavati u odnosu na Uzvišenoga Allaha, jer On nije osoba, ličnost. Međutim, drugi učenjaci imaju u vidu ono drugo značenje toga izraza, pa kažu da ga je dozvoljeno upotrijebiti i u odnosu na Uzvišenoga Allaha. To drugo mišljenje zastupa i Buharija na osnovu slučaja Hubejba koji je taj izraz upotrebio u tom smislu, a tu Hubejbovu upotrebu čuo je i sami Muhammed a.s. i nije je osudio.) PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je Amr, sin Ebu Sufjana sina Esida sina Džarijeta, Šekafija, saveznik Zuhretovića, a bio je (jedan) od drugova Ebu Hurejreta, da je Ebu Hurejrete rekao: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, desetoricu, od njih je (jedan bio i) Hubejb Ensarija. Pa je izvijestio mene Ubejdulah, sin 'Ijada, da je kći Harisa izvijestila njega da su oni kada su se skupili (da donesu odluku da ga ubiju, bili su u takvoj prilici da) je uzeo unaruč (na poslugu) od nje (Hubejb jednu) britvu da obrije (da bi obrijao) s njom (dlaku okolo svoga spolnoga uda da se ne pokazuje kada ga ubiju). Pa pošto su izašli iz (toga mekanskoga) svetoga tla (vodeći sa sobom Hubejba), rekao je Hubejb Ensarija: "Nisam (da) umujem (tj. Ne brinem se) kada se ubijem muslimanom, Na koju polovinu je bilo radi Allaha moje obaranje (padanje)

A to je u biću (radi bića) Allaha, a ako hoće, Blagosloviće na zglobove uda rastavljenoga (raščupanoga)." Pa je ubio njega Ibnul-Haris. Pa je izvijestio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje drugove njihovu vijest (tj. vijest o njima na) dan (kada) su se pogodili (kada su pogođeni, pobijeni ova desetorica koji su bili poslani da poučavaju neka plemena Islamu). GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "..... i upozorava vas Allah (na) Svoju osobu (tj. na Sebe lično, da se čuvate Njega).....", i Njegovoga govora, veličajno je Njegovo spominjanje: "..... znaš (ono) što je u mojoj osobi (u mojoj duši, u meni), a ne znam što je u Tvojoj osobi (u Tebi)......". PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš od Šekika, od Abdullaha (Mes'udovoga), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nema (ni) od jednoga (tj. Nema ni jedan, niko) ljubomorniji od Allaha. Zbog toga je zabranio (te izvjesne) bezobraštine (nevaljaštine, ili: te preljube, sve vrste bluda). I nema (ni) jedan (tj. I nema niko da) je draža k njemu pohvala od Allaha (doslovno: izvjesna pohvala od Allaha, tj. Niko ne voli da mu se zahvaljuje kao što to voli Allah)." PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Pošto je Allah stvorio (sva) stvorenja, napisao je u Svojoj knjizi (što) On piše (propisuje) na Svoju osobu (na Sebe, Sebi), i ona je stavljanje (tj. i ona je stavljena, metnuta) kod Njega na (Njegovo) prijestolje: "Zaista Moja milost nadvladava (pobjeđuje, nadjačava) Moju srdžbu." (To je, dakle, u toj knjizi, ili u tom pismu propisano, napisano, zapisano: da je Allahova milost pobjednik nad Njegovom srdžbom.) PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, čuo sam Ebu Saliha od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Govori Allah, uzvišen je: "Ja sam kod mišljenja Moga roba o Meni i Ja sam sa njim kada je spomenuo (tj. kada spomene) Mene. Pa ako je spomenuo Mene u svojoj osobi (u svojoj duši, u sebi samome), spomenuo sam (spomenem) ga (spomenem i Ja njega) u Svojoj osobi (u Sebi). A ako je spomenuo (ako spomene) Mene u (tj. među nekim ljudima) uglednicima (velikašima), spomenuo sam (spomenem i Ja) njega u (među) uglednicima boljim od njih. A ako se je približio (ako se približi) k Meni pedalj (doslovno: sa pedljem), približio sam se (približim se Ja) ka njemu aršin. A ako se je približio k Meni aršin, približio sam se (Ja) k njemu rastrgljaj (a to je udaljenost od vrha prsta jedne ruke do vrha prsta druge ruke kada se obje ruke rašire). A ako je došao (ako dođe, ako ide) Meni (pa) pješači (pješačeći, pješke), došao sam (Ja dođem) njemu žurenjem (u hodu)." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "..... svaka stvar je propadač osim Njegovoga lica.....".

PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Amra, od Džabira, sina Abdullaha, rekao je: Pošto je sišao ovaj ajet: "Reci: On je moćan na (to) da pošalje na vas (neku) kaznu od iznad vas", rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Utječem se sa Tvojim licem (u Tvoje lice)." Pa je rekao: "ili (kaznu) od ispod vaših nogu", pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Utječem se sa Tvojim licem (u Tvoje lice)." Rekao je: "ili (da) pomiješa vas (u neke) stranke.....", pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ovo je lakše." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "..... i zato (da) se napraviš na Mome oku (tj. pred Mojim okom, a to reći: Na Mojoj pažnji, čuvanju)....." (a izraz "da se napraviš" znači da): se hraniš. I (GLAVA) Njegovoga govora, veličajno je Njegovo spominjanje: "..... teče (tj. plovi ona) sa Našim očima.....". PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi'a, od Abdullaha (Umerovoga) rekao je: Spomenuo se je Velepremazivač (Dedždžal) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista Allah se neće sakriti na vas (vama), zaista Allah nije sa ćoravim (tj. Allah nije ćorav, slijep u jedno oko)." I dao je znak sa svojom rukom (tj. pokazao je rukom) ka svome oku (Muhammed a.s.). "A zaista (taj) pomazanik Velepremazivač je ćoravoga desnoga oka, kao da je njegovo oko (jedno) zrno grožđa lebdeće (na vodi)." PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete, izvijestio nas je Katadete, rekao je: Čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nije poslao Allah od vjerovijesnika (ni jednoga, tj. ni jednoga vjerovijesnika drukčije) osim (tako da) je opominjao svoj narod (na izvjesnoga) ćoravoga velikoga lažova. Zaista on je ćorav, a zaista vaš Gospodar nije sa ćoravim (tj. nije ćorav). Napisano je među (između) njegova dva oka: Kafir (Bezvjerac, Nevjernik)." GLAVA govora Allaha: "On je (Allah) stvaralac, iz ništa tvorac, uobličavalac (davalac oblika).....". PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Affan, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Musa, on je sin Ukbeta, pričao mi je Muhammed, sin Jahja-a sina Habbana, od Ibnu Muhajriza, od Ebu Seida Hudrije o vojni Mustalikovića da su oni pogodili (tj. zarobili neke žene) zarobljenice, pa su htjeli da uživaju s njima (tj. da s njima vrše spolni odnos), a (da one) neće nositi (tj. a da one ne začnu, da ne ostanu noseće, trudne). Pa su pitali Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o (tome) azlu (o izlijevanju sperme, sjemena izvan maternice izvlačenjem muškoga spolnoga uda iz ženskoga uda-spolnoga organa prije nego se izlije sperma iz muškoga uda u ženski ud, spolni organ). Pa je rekao (Muhammed a.s.):

"Nije na vas da ne učinite, pa (tj. jer) zaista Allah je već pisao (tj. propisao, odredio) ko je (taj što je) On stvaralac (njega) do sudnjega dana (tj. Allah je već odredio ko će biti stvoren do sudnjega dana)." (Neki kažu da je čestica "la: ne" suvišna u rečenici "en la tef'alu" i rečenica treba da se shvati kao da stoji "en tef'aju", pa onda prvi dio toga hadisa ima značenje: "Nije na vas da činite,...." Ima još nekih shvatanja ovoga hadisa koja se neće ovdje navoditi. Iz tih shvatanja ovoga hadisa proizišli su i suprotni stavovi o azlu.) A rekao je Mudžahid od Kaze'ata: Čuo sam Ebu Seida, pa je rekao: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nije (ni jedna) osoba stvorena (tj. određena da se stvori, pa da će biti drukčije) osim (tako da) je Allah njezin stvaralac." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "..... za (ono, tj. onome) što sam stvorio sa Svoje dvije ruke.....". PRIČAO MI JE Muaz, sin Fedaleta, pričao nam je Hišam od Katadeta, od Enesa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Skupiće Allah (sve) vjernike (na) sudnjem danu takođe, pa (će oni da) govore: "Da smo tražili zagovornika ka našem Gospodaru čak (tj. tako da) odmori nas od ovoga našega mjesta." Pa (će oni da) dođu Ademu pa govore: "O Ademe! Zar ne vidiš (ove) ljude? Stvorio je tebe Allah sa Svojom rukom, i oborio je ničice (na sedždu) tebi Svoje anđele i poučio je tebe imena svake stvari. Zagovaraj za nas ka našem Gospodaru, dok (tj. da On) odmori nas od ovoga našega mjesta." Pa (će da) govori: "Nisam ovdje (tude, tu pogodan za to)." I (on će da) spomene njima svoju grešku (grijeh) koju je pogodio (tj. učinio), a ali (tj. nego) dođite Nuhu (Noju), pa (tj. jer) zaista on je prvi poslanik (što) je poslao njega Allah ka stanovnicima Zemlje (poslije općega) potopa." Pa dođu (Pa će doći) Nuhu: Pa govori: "Nisam ovdje vama (ja za to pogodan)." I spomene (spomenuće) svoju grešku koju je pogodio (uradio), a ali (nego) dođite (idite) Ibrahimu (Avramu), (srčanome) prijatelju Milosrdnoga. Pa dođu (Pa će doći) Ibrahimu. Pa govori: "Nisam (za to) ovdje vama (pogodan). I spomene (spomenuće) njima svoje pogreške koje je pogodio njih (grijehe koje je učinio), a ali (nego) dođite Musa-u (Mojsiju), robu (što) je dao njemu Allah Tevrat, i govorio je njemu (tj. sa njim jednim) govorenjem (govorom)." Pa dođu (doći će) Musa-u. Pa govori (on): "Nisam (ja za to) ovdje vama (pogodan). I spomene (reći će) svoju grešku koju je pogodio (koju je učinio), a ali (nego) dođite (idite) 'Isa-u (Isusu), robu Allaha, i Njegovome poslaniku, i Njegovoj riječi i Njegovome duhu (duši)." Pa dođu (doći će) 'Isa-u. Pa (on) govori: "Nisam (ja za to) ovdje vama (pogodan), a ali (nego) dođite (odite, idite) Muhammedu, pomilovao ga Allah i spasio, robu (koji je taj što) se je oprostilo njemu što je proturio naprijed od svoga grijeha (griješenja) i što je odgodio (i što je ostavio na kraju, poslije da učini - dakle: oprostio mu je ono što je bilo i što će biti od grijeha)." Pa dođu meni (Pa će doći meni). Pa (ću da) odem, pa (ću da) tražim dozvolu na (od) svoga Gospodara (svome Gospodaru) Pa (će da) se dozvoli (tj. Pa će se dati dozvola) meni na Njega (Njemu - od Njega). Pa kada sam vidio (tj. kada vidim) svoga Gospodara, pao sam (tj. past ću, pašću) Njemu ničičeći (čineći ničicu-sedždu). Pa (će da) ostavi mene (tj. Pa će Uzvišeni Allah ostaviti mene u položaju ničice, na sedždi onoliko vremena) što je (koliko je) htio Allah da ostavi (tako) mene. Zatim (će da) se govori meni:

"Podigni (svoju glavu), Muhammede, i reci, slušaćeš se, i pitaj (moli), daće ti se, i zagovaraj, primiće ti se zagovaranje." Pa (ću da) hvalim svoga Gospodara sa pohvalama (što) je poučio mene njih (On), zatim (ću da) zagovaram. Pa (će On da) ograniči meni (jednu) granicu, pa (ću da) uvedem njih (u) raj. Zatim (ću da) se vratim, pa kada sam vidio (tj. kada vidim) svoga Gospodara, pao sam ničičeći (učiniću sedždu). Pa (će da) ostavi mene što (tj. koliko) je htio Allah da ostavi mene. Zatim (će da) se govori (meni): "Podigni (svoju glavu), Muhammede, i reci, slušaćeš se, i pitaj, daće ti se, i zagovaraj, primiće ti se zagovaranje." Pa (ću da) hvalim svoga Gospodara sa pohvalama (što) je poučio mene njih. Zatim (ću da) zagovaram (da se zauzimam). Pa (će da) ograniči meni granicu, pa (ću da) uvedem njih (u) raj. Zatim (ću ponovo da) se vratim. Pa kada sam vidio svoga Gospodara, pao sam ničičeći (pao sam na sedždu). Pa (će da) ostavi mene što je (tj. koliko je) htio Allah da ostavi mene (u tom položaju). Zatim (će da) se govori: "Podigni, Muhammede (svoju glavu), (i) reci, slušaćeš se, i pitaj, daće ti se, i zagovaraj, primiće ti se zagovaranje." Pa (ću da) hvalim svoga Gospodara sa pohvalama (što) je poučio mene njih. Zatim (ću da) zagovaram (da se zauzimam). Pa (će da) ograniči meni granicu. Pa (ću da) uvedem njih (u) raj. Zatim (ću da) se vratim, pa (ću da) govorim: "O moj Gospodaru! Nije ostao u Vatri (niko drugi) osim ko (je takav griješnik da) je zadržao njega Kur'an i trebalo je na njega (za njega njegovo) vječno bivanje (tj. vječno ostajanje u paklu)." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Izvadiće se iz Vatre ko je (god) rekao (govorio): "Nema božanstva osim Allah!", a bilo je (a da bude) u njegovome srcu od (izvjesnoga) dobra (makar onoliko) što mjeri (tj. što je teško koliko jedno) zrno ječma. Zatim će se izvaditi iz Vatre ko je rekao: "Nema božanstva osim Allah!", a bilo je (a bude) u njegovome srcu od (izvjesnoga) dobra što mjeri (što teži jedno) zrno pšenice. Zatim će se izvaditi iz Vatre ko je rekao: "Nema božanstva osim Allah!", a bilo je u njegovome srcu što mjeri od (izvjesnoga) dobra (jedan) trunak prašine." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ruka Allaha je puna, (i) neće okrnjiti (tj. ne okrnjuje) nju opskrba lijevajuća (obilna, tj. obilno lijevanje prilikom davanja u svakoj) noći i (svakome) danu." I rekao je: "Je li ste (Jeste) li vidjeli (tj. Šta mislite, znate li da ono) što je opskrbljavao (tj. što god je davao) otkada je stvorio nebesa i Zemlju, pa zaista ono (zaista to) nije okrnjilo (ono) što je u Njegovoj ruci." I rekao je: "Njegovo prijestolje je na (izvjesnoj) vodi, a u Njegovoj drugoj ruci je (izvjesno) mjerilo (sredstvo za mjerenje, vaga), spušta, i podiže." PRIČAO NAM JE Mukaddem, sin Muhameda, rekao je: Pričao mi je moj stric Kasim, sin Jahja-a, od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao: "Zaista Allah će zgrabiti (uzeće u ruku, u šaku na) sudnjem danu Zemlju, i biće nebesa u Njegovoj desnici, (a) zatim će govoriti (reći će): "Ja sam (istinski) vladar." Predao je njega (ovaj hadis) Seid od Malika. A rekao je Umer, sin Hamzeta: Čuo sam Salima, čuo sam Ibnu Umera od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o ovome (ili: za ovo, za ovaj hadis). A rekao je Ebul-Jeman: Izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je Ebu Selemete da je Ebu Hurejrete rekao: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zgrabiće (Uzeće u ruku, u šaku od ruke) Allah Zemlju."

PRIČAO NAM JE Museded, čuo je Jahja-a, sina Seida, od Sufjana, pričao mi je Mansur i Sulejman od Ibrahima, od Abideta, od Abdullaha (Mes'udovoga) da je (jedan) Židov došao ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O Muhammede! Zaista Allah drži (sva) nebesa na (jednom) prstu, a (sve) zemlje na (jednom) prstu, a planine na (jednom) prstu, a stabla na prstu, a stvorenja na prstu, zatim govori: "Ja sam (pravi) vadar." Pa se je nasmijao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čak (tako da) su se pokazali njegovi umnjaci (najkrajnji zubi kutnji), zatim je čitao: "I nisu izmjerili Allaha pravim Njegovim izmjeranjem (tj. nisu ocijenili moći Allahu pravim cijenjenjem Njegovim, pravim cijenjenjem Njegove moći).....". Rekao je Jahja, sin Seida: A povećao je u njemu Fudajl, sin 'Ijada, od Mansura, od Ibrahima, od Abideta, od Abdullaha (Mes'udovoga): Pa se nasmijao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čuđenjem i potvrđivanjem njemu (tj. zbog čuđenja i potvrđivanja njemu). PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, čuo sam Ibrahima rekao je: Čuo sam Alkameta (da) govori: Rekao je Abdullah (Mesudov): Došao je (jedan) čovjek ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, od stanovnika (sljedbenika) Knjige pa je rekao: "O Ebul-Kasime! Zaista Allah drži nebesa na prstu, i zemlje na prstu, i stabla i (rosnu) zemlju (rosno tlo) na prstu i stvorenja na prstu, zatim govori: "Ja sam vladar." Pa sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se je nasmijao, čak (tako da) su se pokazali njegovi umnjaci, zatim je čitao: "I nisu izmjerili moć Allahu pravim Njegovim izmjerenjem......".

GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Nema osobe (ni jedne, tj. Nema nikoga da) je ljubomorniji od Allaha." PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, Tebuzekija, pričao nam je Ebu Avanete, pričao nam je Abdulmelik od Verrada, pisara Mugireta, od Mugireta rekao je: Rekao je Sa'd, sin 'Ubadeta: "Da sam (Kad bi) vidio (nekoga) čovjeka sa svojom ženom, zaista bih udario njega sa (svojom) sabljom bez udaranja stranom (sablje, već oštricom njezinom." Pa je to doprlo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Čudite se od (tj. zbog) ljubomore Sa'da. Tako mi Allaha zaista ja sam ljubomorniji od njega, a Allah je ljubomorniji od mene, i zbog ljubomore Allaha zabranio je (Allah sve) bezobraštine, što se je pokazivalo od njih i što se je sakrivalo (dakle: zabranio je sve javne i tajne bezobraštine). I nema (ni) jednoga (tj. Nema nikoga da) je draža k njemu (izvjesna) isprika (izvinjenje, opravdanje) - od Allaha, i zbog toga je poslao (izvjesne) obradovatelje i opominjatelje. I nema (ni) jednoga (nikoga da) je draža k njemu (izvjesna) vrsta (način) hvaljenja - od Allaha, i zbog toga je obećao Allah raj."

A rekao je Ubejdulah, sin Amra, od Abdulmelika: "Nema (ni jedne) osobe (da) je ljubomornija od Allaha." (Pod Allahovom ljubomorom misli se na Allahovu mržnju prema bludu, preljubu, Allahovo neodobravanje bluda svake vrste. I upotreba raznih izraza u odnosu na Uzvišenoga Allaha kao što su osoba, lice, ličnost, ruka, ruke, oko, oči i slično tome, simbolična je i u svakom slučaju ima prenosni smisao, preneseni smisao, ili neko posebno značenje koje dolikuje Uzvišenome Allahu, jer Allah nije ni čemu sličan, Njemu nema niko ravan i Njegovome primjeru nema primjera prema riječima samoga Kur'ana: "..... lejse ke mislihi šej'un: nije kao Njegov primjer ni jedna stvar.....", "Ve lem jekun lehu kufuven ehadun: I nije bio Njemu ravan (sličan, priličan ni) jedan (tj. niko).". To treba imati na umu u svim slučajevima gdje su se god spomenuli navedeni izrazi u proteklom tekstu, a i u preostalom tekstu hadisa do kraja Sahiha Buharije, a isto tako i kad se radi o tim izrazima i u samome Kur'anu.) GLAVA: "Reci: Koja stvar je veća svjedočenjem?....". I imenovao je (tj. I nazvao je) Allah, uzvišen je, Svoju osobu (sa) stvari (tj. nazvao je Uzvišeni Allah sam Sebe sa izrazom "šej un: stvar", jer poslije teksta "Reci: Koja stvar je veća svjedočenjem?" slijedi tekst Kur'ana odmah u istom ajetu:) "..... kulillahu: reci: Allah (je svjedok).....". (Izraz "..... kulillahu" je tako napisan i tako se izgovara, a to su, u stvari, dvije riječi: kul: reci, i Allah: Bog.) A imenovao je (nazvao je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (i) Kur'an (sa) stvari (tj. sa izrazom "stvar"), a on (Kur'an) je svojstvo od svojstava Allaha. I rekao je: "..... svaka stvar je propadač (propadačica) osim Njegovoga lica....". PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednome) čovjeku: "Je li sa tobom od Kur'ana (ijedna) stvar (tj. išta)?" Rekao je: "Da, sura tako, i sura tako (tj. sura ta, i sura ta)." Za (neke) sure (što) je imenovao njih (to je izjavio taj čovjek). GLAVA: "..... a bilo je Njegovo prijestolje na (izvjesnoj) vodi.....", "...... i On je gospodar (izvjesnoga, ili: Svoga) prijestolja velikoga.". Rekao je Ebul-Alijete: "..... izjednačio se je ka nebu....." je (značenja) "irtefe'a": podigao se je. "..... pa je ujednačio njih....." je (značenja) "halekahunne": stvorio je njih. A rekao je Mudžahid: "..... izjednačio se je....." je (značenja) "ala alel-arši": nadvisio se je nad Svoje prijestolje (tj. sjeo na prijestolje). A rekao je Ibnu Abas: "El-medžidu" je (što i) "elkerimu": plemeniti. A "el-vedudu" je (što i) "el-habibu": mili, voljeni. Govori se "hamidun medžidun": hvaljen, slavljen; kao da je ono (izraz "medžidun" riječ na oblik) "feilun" od (riječi) "madžidun": slavan. "Mahmudun": pohvaljen je od "hamidun": hvaljen.

(To jest "mahmudun" je izvedena riječ od "hamidun". Neki tvrde obratno: da je "hamidun" izvedeno od "mahmudun". U stvari "hamidun" znači mnogo hvaljen, a "medžidun": mnogo slavljen, ili stalno hvaljen, i stalno slavljen.) PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Džami'a, sina Šeddada, od Safvana, sina Muhriza, od Imrana, sina Husajna, rekao je: Zaista ja sam (bio) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pošto je došao njemu (jedan) narod (tj. neki ljudi) iz Temimovića pa je rekao: "Primite (moju) veselu vijest, o Temimovići!" Rekli su: "Obradovao si nas, pa daj nam (daruj nas)." Pa su unišli (neki) ljudi od stanovnika Jemena. Pa je rekao: "Primite (moju) veselu vijest, o stanovnici Jemena, pošto nisu primili nju Temimovići." Rekli su: "Primili smo (tj. Primamo). Došli smo tebi zato (da) se urazumijemo u (svojoj islamskoj) vjeri (tj. da se poučimo pravu islamske vjere), i zato (da) pitamo tebe o ovoj stvari (tj. o stvari početka stvaranja svijeta i svega što je stvoreno). Šta je bilo?" Rekao je: "Bio je Allah, a nije bila (ni jedna) stvar (ništa) prije Njega. I bilo je Njegovo prijestolje na (izvjesnoj najprije stvorenoj) vodi. Zatim je stvorio nebesa i Zemlju. I napisao je u (izvjesnoj) opomeni (tj. u levhi mahfuzu - sačuvanoj ploči, ploči sudbine) svaku stvar." Zatim je došao meni (jedan) čovjek pa je rekao: "O Imrane, stigni tvoju (svoju) devu, pa već je otišla." Pa sam otišao (da) tražim nju, pa kada li se (izvjesna) fatamorgana (terababa-kozliće) odsijeca ispod nje! I zakletva Allaha (tj. Tako mi Allaha) zaista bih volio da je ona već otišla, a (da tada ja) nisam ustao (i prekinuo slušanje Muhammedovog a.s. izlaganja o postanku i stvaranju svijeta). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, pričao nam je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista desnica Allaha je puna, (i) neće okrnjiti nju opskrba lijevajuća (obilna svake) noći i (svakoga) dana. Je li ste vidjeli (tj. Zar niste vidjeli; ili: Šta mislite ono) što je opskrbljivao (tj. davao) otkada je stvorio nebesa i Zemlju, pa zaista ono nije okrnjilo (umanjilo ono) što je u Njegovoj desnici. A Njegovo prijestolje je na (izvjesnoj) vodi. A u Njegovoj ruci drugoj je (izvjesno) izlijevanje (prolijevanje), ili (izvjesno) zgrabljenje (ščepavanje, uzimanje), podiže, i spušta." PRIČAO NAM JE Ahmed, pričao nam je Muhamed, sin Ebu Bekra, Mukaddemija, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Sabita, od Enesa rekao je: Došao je Zejd, sin Hariseta (i) tuži se (tj. tužeći se Muhammedu a.s. na ćudi svoje žene). Pa je počeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Čuvaj se Allaha, i drži na tebe (tj. i drži, zadrži sebi) svoju suprugu." Rekla je Aiša: Da je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sakrivač (tj. da je sakrio ikakvu) stvar, zaista bi sakrio ovu. Rekao je: Pa je bila Zejneba (običaja da) se ponosi nad supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (i) govori (tj. govoreći ona ovo): "Vjenčale su vas vaše porodice (za Muhammeda a.s.), a vjenčao je mene Allah, uzvišen je, od iznad sedam nebesa." A od Sabita (rekao je u vezi objašnjenja kur'anskih riječi) "..... i sakrivaš u tvojoj (u svojoj) osobi (u svojoj duši ono) što je Allah pokazivač njega, i

plašiš se (izvjesnih) ljudi.....", (Sabit je rekao da) je sišla (ta objava, tj. ajet u kojem se nalaze te riječi) o stvari Zejnebe i Zejda, sina Hariseta (tj. o slučaju njih dvoga, njih dvoje). PRIČAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, pričao nam je 'Isa, sin Tahmana, rekao je: Čuo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Sišao je ajet (izvjesnoga) zastora o Zejnebi (tj. u vezi, zbog Zejnebe), kćeri Džahša. A nahranio je na nju (tj. na njezinoj svadbenoj gozbi ljude) tada hljebom i mesom. I bila je (običaja da) se ponosi na žene (nad ženama) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i bila je (običaja da) govori (tj. i govoraše ona): "Zaista Allah (je) dao vjenčati mene u (na) nebu (tj. On me je na nebu vjenčao za Muhammeda a.s.)." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista Allah pošto je izvršio (Svoje glavno, općenito) stvaranje (svijeta, svemira), pisao je (tj. zapisao je) kod Sebe iznad Svoga prijestolja: "Zaista Moja milost pretekla je Moju srdžbu (brža je od nje; ili veća je od nje)." PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao mi je Muhamed, sin Fulejha, rekao je: Pričao mi je moj otac, pričao mi je Hilal od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je vjerovao (tj. Ko vjeruje) u Allaha i Njegovoga poslanika, i klanjao je (svoju) molitvu (namaz) i postio je ramadan (ramazan), bilo je pravo na Allaha da uvede njega (u) raj, selio se (on) u putu (zbog puta) Allaha, ili sjedio u svojoj zemlji koja je (ta što) se je rodio u njoj." Rekli su: "O poslaniče Allaha! Pa zar nećemo obavještavati (izvjesne, sve) ljude o tome?" Rekao je: "Zaista u raju je stotinu stupnjeva (stepeni što) je izbrojio (pripravio) njih Allah za (izvjesne, za sve) borce u (na) Njegovome putu (tj. za Njegov put, zbog Njegovoga puta), (i) svaka dva stupnja (su tako udaljena da) je (razmak) što je između njih dva (tj. među njima, između svaka ta dva stupnja razmak je) kao što je (razmak) između neba i Zemlje. Pa kada ste pitali (tj. kada molite) Allaha, pa pitajte ga (molite ga da vam dadne dio raja koji se zove) "firdevs (zelenilo trava)", pa (jer) zaista on je najsrednji (dio) raja i najviši (dio) raja, i iznad njega je prijestolje Milosrdnoga i iz njega teku (izviru) rijeke raja." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Džafera, pričao nam je Ebu Muavijete od Aameša, od Ibrahima, on je Tejmija, od njegovoga oca, od Ebu Zerra rekao je: Unišao sam (u) Bogomolju, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je sjedač (tj. sjedi). Pa pošto je zašlo Sunce, rekao je: "O Ebu Zerre! Da li znadeš gdje ode ova (tj. ovo Sunce)?" Rekao je: Rekao sam: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je: "Pa zaista ona (tj. ono - to Sunce) odlazi (da) traži dozvolu u (tj. za izvjesno, za svoje) ničičenje (padanje ničice), pa (da) se dozvoli njemu (Suncu; riječ Sunce je ženskoga roda u arapskome jeziku). I kao da je ono (u prilici da) se već reklo njemu (tj. Blizu je vrijeme kada će se reći njemu): "Vrati se odakle si došlo!" Pa (će da) se rodi (izađe, pojavi) od svoga zapada (sa zapada)." Zatim je čitao: "..... to je ustaljenje (ili: to je mjesto ustaljenja, mjesto koje se je ustalilo) za njega (za Sunce; ili: to je vrijeme koje se je ustalilo za njega)....." u čitanju Abdullaha (Mes'udovoga).

(To jest: Abdullah čita tako to mjesto u ajetu sure Jasin: "..... zalike mustekarrun leha.....". Drugi to mjesto čitaju ovako: "..... tedžri li mustekarrin leha.....".) PRIČAO NAM JE Musa od Ibrahima, pričao nam je Ibnu Šihab od Ubejda, sina Sebbaka, da je Zejd, sin Sabita. A rekao je Lejs: Pričao mi je Abdurahman, sin Halida, od Ibnu Šihaba, od Ibnu Sebbaka da je Zejd, sin Sabita, pričao njemu, rekao je: Poslao je k meni Ebu Bekr, pa sam slijedio (tj. istraživao, sakupljao cijeli) Kur'an, dok sam našao zadnji (dio, tj. kraj) sure Tevbe sa Ebu Huzejmetom Ensarijom, (i) nisam našao nju (tu količinu sure ni) sa jednim (drugim) osim njega (ni kod koga osim kod njega): "Zaista već je došao vama poslanik od vaših osoba....." do završetka Beraeta. (Sura Tevbe zove se još i Beraete jer je prva riječ u toj suri Beraetun.) PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa za ovo (za ovaj hadis) i rekao je: "Sa Ebu Huzejmetom Ensarijom." PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Vuhejb od Seida, od Katadeta, od Ebul-Alijeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori kod (svoje izvjesne) tuge: "Nema božanstva osim Allah znani, blagi. Nema božanstva osim Allah, Gospodar prijestolja velikoga. Nema božanstva osim Allah, Gospodar nebesa, i Gospodar Zemlje i Gospodar prijestolja plemenitoga." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Amra, sina Jahja-a, od njegovoga oca, od Ebu Seida Hudrije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Umrijeće (tj. Zanesvijestiće se, Onesvijestiće se ljudi na) sudnjem danu, pa kada li ja sa Musa-om, (a on) je uzimač (drži se) za (jedan) stup od stupova (stub od stubova Allahovoga) prijestolja." A rekao je Madžišun (Madžešun, Madžušun) od Abdullaha, sina Fadla, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Pa ću biti prvi ko se je proživio (koji se oživio nakon smrti), pa kada li je Musa uzimač (tj. drži se) za (Allahov) prijesto (prijestolje)!" GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Uzlaze (Penju se izvjesni) anđeli i Ruh (Duh, ili: Džibril) ka Njemu.....", i Njegovoga govora, veličajno je Njegovo spominjanje: "..... k Njemu se penje (uspinje izvjesna) riječ lijepa (ili: k Njemu se penju riječi lijepe).....". A rekao je Ebu Džemrete od Ibnu Abasa: Doprlo je Ebu Zerru slanje (poslanstvo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao svome bratu: "Znaj (tj. Upoznaj, Saznadni, Saznaj) mi znanje ovoga čovjeka koji tvrdi da ono dolazi njemu (izvjesna) vijest od (iz) neba." A rekao je Mudžahid: Rad dobri (Izvjesni dobri rad) podiže (izvjesnu) riječ lijepu

(ili: riječi lijepe). Govori se: Zil-Mearidž su (izvjesni) anđeli (što) se penju (dižu, uzdižu, uzlaze) ka Allahu. (Doslovno "zil-mearidži" znači: posjednika izvjesnih uzlaženja, penjanja; ili "zil-mearidži" može da znači još: posjednika izvjesnih stepenica, tj. posjednik stepenica.) PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Smjenjuju se (tj. Dolaze na redu, Dolaze jedni poslije drugih) u vama (tj. među vama, među vas neki, jedni) anđeli (meleki) u (svakoj) noći i (jedni) anđeli u (svakome) danu, i sastaju se (sakupe se) u molitvi (namazu) popodneva (ikindije) i molitvi zore (sabahu). Zatim uzlaze (penju se oni) koji su prenoćili (ili: koji su bili) u (među) vama. Pa pita njih, a On je znaniji za njih (o njima), pa govori: "Kako ste ostavili Moje robove?" Pa govore: "Ostavili smo ih, a oni klanjaju, a došli smo im, a oni klanjaju." A rekao je Halid, sin Mahleda: Pričao nam je Sulejman, pričao mi je Abdullah, sin Dinara, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je milodario sa sličnošću (tj. sa vrijednošću jedne) datule (hurme, tj. Ko dadne milostinju u vrijednosti datule, koliko vrijedi jedna datula) od zarade lijepe (poštene), a neće se popeti ka Allahu (ništa drugo) osim (to) lijepo, pa zaista Allah prima (tj. primaće) nju (takvu milostinju) sa Svojom desnicom, zatim odgaja (doslovno: daje rasti, daje da raste) nju njegovom vlasniku (vlasniku toga nečega sličnoga datuli što se je dalo kao milostinja odgaja, uvećava nju) kao što odgaja jedan (od) vas svoje ždrijebe, čak (tako da) bude kao (izvjesno) brdo." A predao je njega (ovaj hadis) Verka' od Abdullaha, sina Dinara, od Seida, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "..... a neće se popeti ka Allahu osim (izvjesno, svako) lijepo (tj. osim milostinja od lijepe, poštene zarade i imovine).....". PRIČAO NAM JE 'Abdul-'Aala ('Abdul-A'ala), sin Hammada, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid od Katadeta, od Ebul-Alijeta, od Ibnu Abasa da je vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja da) moli s njima (tj. moljaše se sa sljedećim riječima) kod (svoje) tuge: "Nema božanstva osim Allah veliki, blagi. Nema božanstva osim Allah, Gospodar (izvjesnoga, ili: Svoga) prijestolja velikoga. Nema božanstva osim Allah, Gospodar nebesa i Gospodar (izvjesnoga, Svoga) prijestolja plemenitoga." PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od svoga oca, od Ibnu Ebu Nu'ma, ili Ebu Numa - sumnjao je Kabisate, od Ebu Seida rekao je: Poslao se je (jedan čovjek) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa zlatašcem (tj. sa malim zlatom, a to će reći: sa komadićem zlata), pa je razdijelio nju (tu

količinu zlata) među četvoricu. A pričao mi je Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Sufjan od svoga oca, od Ibnu Ebu Nu'ma, od Ebu Seida Hudrije rekao je: Poslao je Alija, a on je u Jemenu ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa zlatašcem u njegovoj zemlji (prašini, tj. netopljeno, neobrađeno zlato, prirodno zlato onakvo kakvo je iz zemlje izvađeno). (To znači: Poslao je Alija k Muhammedu a.s. po jednome čovjeku zlatašce, malu količinu zlata, u prirodnom stanju. Jer glagol "bease" - be'ase - sa dva prijedloga "bi" i "ila", dakle u izrazu "be'ase bihi ila", znači: poslao je po nekome nešto, poslati po nekome nešto.) Pa je razdijelio nju (tu količinu zlata Muhammed a.s.) između Akre'a, sina Habisa, Hanzalije zatim jednoga od sinova Mudžaši'a (tj. Akre'a Hanzalijevića Mudžašiovića), i između 'Ujejneta, sina Bedra, Fezarije, i između 'Alkameta, sina 'Ulaseta, 'Amirije zatim jednoga (od) sinova Kilaba (tj. Alkameta Amirovića Kilabovića), i između Zejda Hajla Taije zatim jednoga (od) sinova Nebhana (tj. Zejda Hajla Taijevića Nebhanovića). Pa su se rasrdili Kurejševići i Pomagači pa su rekli: "Daje ga (Daje zlato) knezovima (prvacima) stanovnika Nedžda, a ostavlja nas." Rekao je: "Samo se prijateljim njima (tj. nastojim da iskažem prijateljstvo i ljubaznost njima da bih postigao i napravio slogu s njima)." Pa je došao (jedan) čovjek upalih (udubljenih svojih) očiju (doslovno: upala su njegova dva oka), podignutoga (tj. izbačenoga svoga) čela, guste brade, nadvišenih (izbačenih svojih) dviju jagodica, obrijane (svoje) glave pa je rekao: "O Muhammede! Čuvaj se Allaha!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa ko se (to) pokorava Allahu kada sam (ja) pogriješio Njemu (tj. A ko se to pokorava ako ne ja)? Pa povjerava se meni (On, tj. On čini povjerljivim, pouzdanim mene) na (nad) stanovnicima Zemlje, a nećete se povjeravati (tj. a ne povjeravate se vi) meni." Pa je pitao (tj. tražio jedan) čovjek od (toga) naroda njegovo ubijanje (ubijanje onoga što je rekao Muhammedu a.s. da se čuva Allaha), misli ga (mislim da je to tražio da ga ubije) Halid, sin Velida, pa je spriječio njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto je okrenuo leđa (tj. otišao onaj kritizer Muhammeda a.s.), rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista od korijena ovoga (čovjeka, tj. od njegovoga poroda, potomstva) je narod (tj. biće, doći će jedni ljudi takvi da će oni da) čitaju Kur'an (ali on) neće preći njihova grla (tj. neće im sići u srca), (i) izlaziće iz Islama izlaženjem (izvjesne) strijele iz (izvjesne) prostrijeljene životinje, (i) ubijaju (tj. i ubijaće oni) stanovnike (sljedbenike) Islama, a ostavljaju (a ostavljaće na životu) stanovnike (izvjesnih) idola (kipova). Zaista ako bih stigao njih (tj. kad bi, ako bi doživio njihovo vrijeme), zaista bih ubijao svakako njih ubijanjem 'Ada (tj. kao što je pobijeno i iskorijenjeno pleme 'Ad)." PRIČAO NAM JE 'Ajjaš, sin Velida, pričao nam je Veki' od Aameša, od Ibrahima Tejmije, od njegovoga oca, od Ebu Zera (Ebu Zerra) rekao je: Pitao sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o Njegovom (Allahovom) govoru: "I Sunce teče (ide) za (jedno) ustaljivanje za njega (za jedno ustaljivanje svoje; ili: za jedno mjesto ustaljivanja za njega, ili: za jedno vrijeme ustaljivanja za njega, tj. za jedno mjesto ili vrijeme u kojem će se ili kada će se ustaliti, a koje je njemu određeno i koje mu pripada).....". Rekao je (Muhammed a.s. kao odgovor Ebu Zerru):

"Njegovo ustaljivanje (ili mjesto ili vrijeme ustaljivanja) je pod (Allahovim) prijestoljem." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Lica (neka) su tada lijepa (svježa, nježna). Ka svome Gospodaru su gledači.". PRIČAO NAM JE Amr, sin Avna, pričao nam je Halid i Hušejm od Ismaila, od Kajsa, od Džerira rekao je: Bili smo sjedioci (sjedili smo) kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pošto je gledao ka Mjesecu (u) noći uštapa (punoga Mjeseca). Rekao je: "Zaista vi ćete vidjeti vašega (svoga) Gospodara (na sudnjem danu) kao što (sada) vidite ovaj Mjesec, ne stiskate se međusobno u njegovom viđenju (gledanju). Pa ako ste mogli da se ne nadvladate na molitvi prije izlaska Sunca i molitvi prije zalaska Sunca, pa činite (tj. pa klanjajte na vrijeme i redovno te dvije molitve, i ne dajte da vas nešto nadvlada pa da zbog toga nečega propuštate te dvije molitve)." PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Asim, sin Jusufa, Jerbu'ija, pričao nam je Ebu Šihab od Ismaila, sina Ebu Halida, od Kajsa, sina Ebu Hazima, od Džerira, sina Abdullaha, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista vi ćete vidjeti vašega (svoga) Gospodara očevidno (tj. sa očima, očima svojim)." PRIČAO NAM JE Abdete, sin Abdullaha, pričao nam je Husejn Džu'fija od Zaideta, pričao nam je Bejan, sin Bišra, od Kajsa, sina Ebu Hazima, pričao nam je Džerir, rekao je: Izašao je na nas (tj. nama) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) noći uštapa pa je rekao: "Zaista vi ćete vidjeti vašega (svoga) Gospodara (na) sudnjem danu kao što vidite ovaj (Mjesec), (i) nećete se stiskati (tiskati) međusobno u njegovom viđenju (gledanju, tj. zbog njegovoga viđenja, gledanja)." PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Ibnu Šihaba, od 'Ata-a, sina Jezida, Lejsije, od Ebu Hurejreta da su (izvjesni, tj. neki) ljudi rekli: "O poslaniče Allaha! Da li (ćemo da) vidimo našega Gospodara (na) sudnjem danu?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li se štetite (međusobno, tj. Da li smetate međusobno jedan drugome) u Mjesecu kada ga gledate (u) noći uštapa (kada gledate pun Mjesec)?" Rekli su: "Ne, o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Pa da li se štetite (tj. smetate, stiskate međusobno) u Suncu (kada) nije ispod njega oblak (tj. u gledanju Sunca kada nije ispod njega oblak)?" Rekli su: "Ne, o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Pa zaista vi ćete vidjeti Njega takođe (tako). Skupiće (Sakupiće) Allah (sve) ljude (na) sudnjem danu pa će govoriti:

"Ko je bio (običaja da) obožava (jednu, neku) stvar, pa neka slijedi nju (tj. neka sada ide za njom)." Pa će slijediti ko je bio (običaja da) obožava Sunce, (on će slijediti) Sunce. I slijediće ko je bio (običaja da) obožava Mjesec, (slijediće) Mjesec. I slijediće ko je bio (običaja da) obožava (izvjesne) idole, (slijediće) idole. I ostaće ova sljedba, (a) u njoj su njezini zagovornici; ili njezini licemjerci - sumnjao je Ibrahim (o tome kako je rečeno). Pa će doći njima (muslimanima) Allah pa će govoriti: "Ja sam vaš Gospodar!" Pa će (oni) govoriti: "Ovo je naše mjesto dok dođe nama naš Gospodar. Pa kada je došao (tj. kada dođe) nama naš Gospodar, poznali smo (tj. poznaćemo, prepoznaćemo) Njega." Pa će doći njima Allah u Svojoj slici koju poznaju (prepoznaju oni prema opisu Kur'ana da Njemu nema niko ravan i da nije ni jedna stvar kao Njegov primjer), pa će govoriti (On): "Ja sam vaš Gospodar." Pa će (oni) govoriti: "Ti si naš Gospodar." Pa će (oni) slijediti Njega. I udariće se (tj. postaviće se izvjesni) most (ćuprija) između dvojih leđa pakla (tj. po sredini pakla), pa ću biti ja i moja sljedba prvi ko će (koji će) preći nju (tu ćupriju, taj most). I neće govoriti tada (niko drugi) osim (Allahovi) poslanici. I tvrdnja (tj. govor, molitva, molba, dozivanje Allahovih) poslanika tada je (ovo - biće tada ovo): "Moj Bože! Spasi, spasi!" A u paklu su (željezne) kuke kao trnje (nedždske trnovite biljke zvane) sa'dan (trnje sa'dana). Da li ste vidjeli (trnovitu biljku) sa'dan?" Rekli su: "Da, o poslaniče Allaha." "Pa zaista one su kao (tj. one su slične) trnju sa'dana osim (jedino što je razlika u tome) da ono neće znati (ne zna) količinu njihove veličine (niko drugi) osim Allah. Grabe (tj. Grabiće, zakačivaće, kačiće, hvataće te kuke izvjesne) ljude sa (zbog) njihovih poslova (djela). Pa od njih je (izvjesni, tj. neki) propao (uništen, tj. biće uništen) sa svoga posla (tj. zbog svoga posla, djela). A od njih je (izvjesni, neki) isječen (biće isječen na sitne komade), ili je (izvjesni, neki takav da) je pređeno preko njega (biće pređeno preko njegovih grešaka), ili poput njega (tj. ili slično tome), zatim će se pokazati (tj. na kraju će se spasiti). Te kada je završio (kada završi, okonča) Allah (sve) od (Svoga) suđenja između (sviju Svojih) robova i htio je da izvadi sa Svojom milosti (onoga) koga je htio iz (od) stanovnika Vatre, zapovjedio je (tj. zapovjediće izvjesnim) anđelima (melekima) da izvade iz Vatre (onoga) ko je bio (takav da) ne pridružuje sa Allahom (ni jednu) stvar od (onoga dijela paklenjaka) ko (bude sretan da) je htio Allah da pomiluje njega, od (onih) ko svjedoči da nema božanstva osim Allah. Pa će prepoznati njih u Vatri sa tragom (tj. po tragu njihovoga) ničičenja (padanja ničice, na sedždu u molitvi). Pojest će (Poješće) Vatra sina Ademovoga (tj. čovjeka svega) osim traga (njegovoga) ničičenja (sedžde). Zabranio je Allah na Vatru (tj. Vatri) da jede trag (toga) ničičenja (sedžde). Pa će izaći (oni) iz Vatre (a) već su se (bili) spalili. Pa će se izliti na njih voda života (svakoga), pa će (oni) niknuti kao što nikne (izvjesno pustinjsko) zrno sjemena u nanosu (izvjesne, neke) bujice (naplavka). Zatim će završiti (okončati) Allah od (toga) suđenja između (tih) robova, i ostaće (jedan) čovjek okretalac (tj. okrenut) sa svojim licem na Vatru (ka Vatri, prema paklu), (a) on je zadnji (od) stanovnika Vatre ulaženjem (po ulaženju u) raj (tj. koji će iz pakla preći i unići u raj). Pa će (taj čovjek) reći: "Hej moj Gospodaru! Promijeni (tj. Okreni na drugu stranu) moje lice od Vatre, pa (jer) zaista ono je već uznemirio mene njezin vjetar (ili: njezin miris, zadah) i izgorjelo (spalilo) je mene njezino rasplamsavanje." Pa će (on da) moli Allaha sa (onim) što je htio da moli Njega. Zatim će govoriti (reći će) Allah: "Da li si možda ti ako ti se je dalo to, (takav) da pitaš Mene osim njega (tj. da tražiš Meni nešto još osim toga)?" Pa će govoriti: "Ne, tako mi Tvoje moći neću pitati (moliti ništa drugo) Tebe osim njega (osim toga što sam već molio). I daće svome Gospodaru od ugovora i obaveza (raznih) što je htio. Pa će promijeniti (okrenuti) Allah njegovo lice od Vatre. Pa kada

se je okrenuo na raj (prema raju) i vidio ga, šutio je (tj. šutiće) što je (tj. koliko je) htio Allah da šuti, zatim će govoriti: "Hej moj Gospodaru! Proturi naprijed mene ka vratima raja." Pa će govoriti Allah njemu: "Zar nisi već dao tvoje (svoje) ugovore i tvoje (svoje) obaveze da nećeš pitati Mene osim (ono) koje ti se je (što ti se je) dalo, nikada? Teško tebi! O sine Adema, ala si vjeroloman!" Pa će govoriti: "Hej moj Gospodaru!" I moliće Allaha dok rekne: "Da li si možda ti ako ti se je dalo to, (takav) da pitaš osim njega (da moliš, da tražiš još nešto osim toga)?" Pa će govoriti: "Ne, tako mi Tvoje moći neću pitati (moliti) Tebe osim njega (osim toga ništa više)." I daće šta je htio od (raznih) ugovora i obaveza. Pa će proturiti naprijed njega ka vratima raja. Pa kada je stajao ka vratima (tj. do vrata) raja, preliće se (tj. otvoriće se) njemu raj (doslovno: prelio se je, tj. otvorio se je njemu raj), pa je vidio (vidjeće ono) što je u njemu od (svake) blagodati i radosti. Pa će šutjeti što (koliko) je htio Allah da šuti, zatim će govoriti: "Hej moj Gospodaru! Uvedi me (u) raj." Pa će reći Allah: "Zar nisi već dao tvoje ugovore i tvoje obaveze da nećeš pitati (tražiti ništa drugo) osim (onoga) što ti se je dalo?" Pa će reći: "Teško tebi! O sine Adema, ali si vjeroloman!" Pa će govoriti: "Hej moj Gospodaru! Neću biti nikako (nipošto) najnesretniji (od) Tvojih stvorenja." Pa neće prestati (da) moli, čak (da će da) se nasmije Allah od njega (zbog njega). Pa kada se je nasmijao Allah od njega (zbog njega), rekao je (tj. reći će) njemu: "Uniđi (Uđi u) raj." Pa kada je unišao (u) njega, rekao je (reći će) Allah njemu: "Zaželi (sebi - Reci svoje želje)!" Pa je pitao (molio) svoga Gospodara, želio je (sebi, tj. i isticao je svoje želje), čak zaista Allah zaista podsjeća njega (i) govori (tj. govoreći): "Tako i tako (tj. To i to)!", dok su se odsjekle (tj. dok su prestale) u njega (njegove) želje. Rekao je (Reći će na kraju) Allah: "To je tebi i slično njemu sa njim (To je tebi i još isto toliko)." Rekao je 'Ata, sin Jezida: A Ebu Seid Hudrija je sa Ebu Hurejretom, ne vraća (tj. i ne pobija) na njega (tj. ne pobija njemu) od njegovoga hadisa (ni jednu) stvar (ništa). Te kada je pričao Ebu Hurejrete da je Allah, blagoslovljen je i uzvišen je, rekao: "To je tebi i slično njemu sa njim!", (a) rekao je Ebu Seid Hudrija: "I deset (količina) sličnosti (deset sličnosti, deset puta toliko) njemu sa njim, o Ebu Hurejrete!" Rekao je Ebu Hurejrete: "Nisam zapamtio (drukčije) osim njegov govor: "To je tebi i slično njemu sa njim (To je tebi i još isto toliko)." Rekao je Ebu Seid Hudrija: "Svjedočim da sam ja zapamtio od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegov govor: "To je tebi i deset sličnosti njemu (tj. i još deset puta toliko)." Rekao je Ebu Hurejrete: "Pa taj čovjek je zadnji (od) stanovnika raja ulaskom (tj. po ulaženju u) raj (zadnji koji će ući u raj)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs, sin Sa'da, od Halida, sina Jezida, od Seida, sina Ebu Hilala, od Zejda, od 'Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije rekao je: Rekli smo: "O poslaniče Allaha! Da li (ćemo da) vidimo našega Gospodara (na) sudnjem danu?" Rekao je: "Da li se međusobno štetite (tj. stiskate, Da li smetate jedni drugima) u viđenju (u gledanju) Sunca i Mjeseca kada je bilo (nebo) vedro (kada je nebo vedro)?" Rekli smo: "Ne." Rekao je: "Pa zaista vi se nećete međusobno štetiti (stiskati, jedni drugima nećete smetati) u viđenju vašega Gospodara tada (drukčije) osim kao što se međusobno štetite (stiskate) u viđenju njih dvoga (njih dvoje." Zatim je rekao: "Doziva (tj. Dozivače na sudnjem danu jedan) dozivač: "Neka ode svaki narod ka (onome) što su bili (običaja da) obožavaju (ljudi toga naroda u svoje vrijeme)." Pa će otići

drugovi (tj. sljedbenici, obožavaoci toga) krsta (križa) sa svojim krstom (križem), i drugovi (sljedbenici, obožavaoci tih) kipova sa svojim kipovima i drugovi svakih (tj. sljedbenici raznih) božanstava sa svojim božanstvima, dok ostane (dok ne ostane onaj) ko je bio (takav da) obožava (koji obožavaše) Allaha, (pa bio on) od dobročinitelja, ili griješnoga (pokvarenoga) i ostaci od stanovnika Knjige. Zatim će se dovesti pakao, pojavljuje se (pojaviće se) kao da je on (neka) fatamorgana. Pa će se govoriti Židovima: "Šta ste bili (izabrali da) obožavate (tj. Šta vi obožavaste)?" Rekli su (tj. Reći će oni): "Bili smo (izabrali sebi da) obožavamo (tj. Obožavasmo) 'Uzejra, sina Allaha (Allahovoga sina)." Pa će se govoriti: "Lagali ste. Nije bilo za Allaha (tj. u Allaha nikakve) drugarice (tj. nikakve žene), a ni djeteta. Pa šta hoćete?" Rekli su (tj. Reći će oni): "Hoćemo da napojiš nas." Pa će se govoriti: "Pijte." Pa će (oni) međusobno popadati u pakao. Zatim će se govoriti kršćanima: "Šta ste bili (izabrali da) obožavate (tj. Šta ste vi obožavali, Šta vi obožavaste)?" Pa će (oni) govoriti: "Bili smo (izabrali da mi) obožavamo Pomazanika, sina Allaha (tj. Isa-a, Allahovoga sina)." Pa će se govoriti: "Lagali ste. Nije bilo za (u) Allaha drugarice (žene), a ni djeteta. (Doslovno u oba slučaja: "Nije bila za Allaha drugarica, a ni dijete.".) Pa šta hoćete?" Pa će (oni) govoriti (reći će): "Hoćemo da napojiš nas." Pa će se govoriti: "Pijte." Pa će (oni) međusobno popadati (u pakao), dok ostane ko je bio (takav da) obožava Allaha, od dobročinitelja, ili griješnika (pokvarenjaka, tj. pa bio obožavalac Allaha dobar, ili loš). Pa će se govoriti (reći) njima: "Šta zadržava vas (da ne odete), a već su otišli (ti izvjesni) ljudi?" Pa će (oni) govoriti: "Rastali smo se (od) njih (u životu na Zemlji), i mi smo potrebniji od nas k njemu danas (tj. i danas nam je još potrebnije da se odvojimo i rastanemo od njih). I zaista mi smo čuli (slušali jednoga) dozivača (što) doziva (koji doziva): "Neka se priključi svaki narod sa (onim) što su bili (izabrali da) obožavaju. I samo očekujemo (mi jedino) našega Gospodara." Rekao je: Pa će doći njima Silni u (jednoj) slici osim Njegove slike koja je (ta što) su vidjeli (smatrali, mislili) Njega u njoj prvi puta, pa će govoriti (reći): "Ja sam vaš Gospodar." Pa će govoriti (reći će oni): "Ti si naš Gospodar." Pa neće govoriti Njemu (tj. sa Njim niko drugi) osim (Njegovi) vjerovijesnici. Pa će govoriti (On): "Da li je između vas i između Njega (tj. i između vašega Gospodara neki) znak (što po njemu) prepoznajete Njega?" Pa će govoriti (oni): "Golijen (izvjesna, tj. Njegova golijen)." (Golijen je dio noge ispod koljena, cjevanica, cipac. Šta se sa tom riječi misli ovdje u hadisu u odnosu na Uzvišenoga Allaha, ima mnogo mišljenja i tumačenja, ali se ta mišljenja i tumačenja neće prikazivati. Tu riječ kao i njoj slične u odnosu na Uzvišenoga Allaha treba shvatiti u prenosnom, prenesenom značenju i smislu koji dolikuje Uzvišenome Allahu.) Pa će se otkriti (Uzvišeni Allah) od Svoje golijeni. Pa će pasti ničice (na sedždu) Njemu svaki vjernik, a ostaće (onaj) ko je bio (takav da) pada ničice (na sedždu) Allahu licemjerstvom i čuvenošću (tj. da bi ga ljudi vidjeli kako on pada ničice, na sedždu Allahu i da bi se čulo o njemu kako je on pobožan), pa će otići da (zato da, tj. počeće da) padne ničice (pa će htjeti učiniti sedždu sada na sudnjem danu pred Uzvišenim Allahom), pa će se vratiti njegova leđa jednim kičmenim pršljenom (tj. postaće i pretvoriće mu se leđa u jedan jedini kičmeni pršljen i biće kao tanjir, ili poklopac na tanjiru pa se neće moći pregibati). Zatim će se donijeti (tj. postaviti izvjesni) most, pa će se učiniti između dvojih (dva) leđa pakla." Rekli smo:

"O poslaniče Allaha! Šta je (tj. Kakav je to, taj) most?" Rekao je: "Skliznutost, spotaknjivost (tj. To je mjesto klizanja, skliznuća i mjesto spoticanja). Na njemu su (neke) ostve (ili željezne kvačice, kvačila), i kuke i (drvo) trnje široko (pljosnato, tj. prostrane svoje krošnje), za nju (u nje, u te vrste trnja) je bodlja iskrivljena (zavijena, kukasta), (a) bude (ta vrsta trnja) u Nedždu, (i) govori se njoj sa'dan (tj. to trnje se naziva sa'dan). Vjernik (svaki) na njoj (na toj ćupriji, na tom mostu) je kao (izvjesno) oko (tj. Vjernik će preći taj most dok trepneš okom), i kao (to) sijevanje (munje - poput munje), i kao (izvjesni) vjetar, i kao plemeniti (brzi) konji i (izvjesne) deve. Pa (neki vjernik) je spašen sačuvan (od svake nesreće, nezgode), a (neki) je spašen pocijepan (izgreban), i (neki) je (a neki će biti) oboren (bačen) u vatru pakla (da odgori za grijehe prije ulaska u raj), dok prođe (dok ne prođe) zadnji (od) njih (tj. od spašenih, i taj se zadnji) vuče vučenjem (po tlu). Pa niste vi žešći meni preklinjanjem u (izvjesnome svome) pravu (što) se je već razjasnilo vama (da je vaše) od (izvjesnoga, ili svakoga) vjernika tada Silnome (se obraćajući i preklinjući Ga) i kada su vidjeli da su se oni već spasili, u njihovu braću (tj. zbog svoje braće muslimana obraćaće se vjernici Silnome i preklinjaće Ga) (pa) govore (tj. govoriće oni): "Naš Gospodaru! Naša braća (su u paklu, i to oni) koji su bili (takvi da) klanjaju sa nama (tj. koji klanjahu sa nama, koji su klanjali sa nama), i poste (tj. i postili su) sa nama i rade (tj. i radili su) sa nama (druge dobre poslove)." Pa (će da) govori Allah, uzvišen je: "Odite, pa ko (je god takav da) ste našli u njegovom srcu težinu (jednoga) zlatnika od (ikakvoga) vjerovanja, pa izvadite ga." A zabraniće Allah njihove likove na Vatru (tj. Vatri će zabraniti da ih uništi). Pa će doći njima, a neki (od) njih je već zašao u Vatru do svoga stopala i do polovina svojih dviju (dvaju) golijeni, pa će izvaditi koga su poznali (prepoznali), zatim će se vratiti. Pa (će da) govori: "Odite, pa ko (je takav da) ste našli u njegovom srcu težinu polovine zlatnika (od ikakvoga vjerovanja), pa izvadite ga (izvedite ga). Pa će izvaditi koga su poznali, zatim će se vratiti. Pa (će da) govori: "Odite, pa ko (je takav da) ste našli u njegovom srcu težinu (jednoga) truna (prašine) od vjerovanja, pa izvadite ga." Pa će izvaditi koga su poznali." Rekao je Ebu Seid: "Pa ako niste potvrdili (tj. ako ne smatrate istinom što vam ja ovo pričam, ako ne vjerujete meni), pa čitajte (u Kur'anu): "Zaista Allah neće učiniti nasilje težinu truna (prašine), a ako bude lijepo djelo, podvostručiće ga.....". "Pa (će da) zagovaraju (intervenišu svi Allahovi) vjerovijesnici, i anđeli i vjernici. Pa (će da) govori Silni: "Ostalo je (još) Moje zagovaranje." Pa (će da) zagrabi zagrabljenjem (jednim, doslovno: Pa će zagrabiti jednim grabljenjem šakom, Pa će zagrabiti jednu šaku) iz Vatre, pa će izvaditi (neke) narode (ljude koji) su se već spalili, pa će se (oni) baciti u (jednu) rijeku u ustima raja, (a) govori se njoj (zove se) voda (izvjesnoga) života, pa će (oni) niknuti u njezinim dvjema stranama (obalama) kao što nikne (izvjesno pustinjsko) zrno sjemena u nanosu (izvjesne) bujice (poplave), već ste vidjeli nju (tu bobu, to zrno) do strane (izvjesne, neke) stijene, do strane (izvjesnoga) stabla, pa što je bilo do Sunca od nje (od bobe, od zrna sjemena), bilo je zeleno, a što je bilo od nje do (izvjesne) sjene (hlada), bilo je bijelo, pa će (oni) izaći kao da su oni (izvjesni) biser, pa će se učiniti (staviti) u (na) njihove vratove (izvjesni) prstenovi (ili pečati), pa će unići (oni u) raj. Pa će govoriti stanovnici raja (za ovakve): "Ovi su oproštenici Milosrdnoga, uveo ih je (u) raj sa bez rada (uveo ih je u raj bez rada nekoga što) su radili njega, a ni dobra (nekoga da) su naprijed proturili njega." Pa će se govoriti njima: "Za vas je (tj. Vi imate ono) što ste vidjeli (što vi vidite) i slično njemu sa njim (tj. i još isto toliko)."

A rekao je Hadždžadž, sin Minhala: Pričao nam je Hemmam, sin Jahja-a, pričao nam je Katadete od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zadržaće se (izvjesni, ili svi) vjernici (na) sudnjem danu, čak (da će da) se zabrinu (ožaloste) s tim (zbog toga), pa će govoriti (oni): "Da smo tražili zagovaranje (da se za nas obrati i moli) ka našem Gospodaru, pa (da) odmori nas od našega mjesta." Pa će (oni) doći Ademu pa (će da) govore: "Ti si Adem, otac (svih) ljudi. Stvorio je tebe Allah sa Svojom rukom, i nastanio je tebe (u) Svoj raj, i dao je pasti ničice (na sedždu) tebi Svojim anđelima (melekima), i poučio je tebe imena svake stvari (svih stvari), neka zagovaraš (tj. daj zagovaraj, pa zauzimaj se) za nas kod tvoga (svoga) Gospodara dok (tj. tako da) odmori nas od ovoga našega mjesta." Rekao je: Pa (će Adem da) govori: "Nisam (ja) ovdje vama (za to podesan i od koristi)." Rekao je: I spomenuće svoju pogrešku koju je pogodio (učinio), svoje jedenje od (izvjesnoga) stabla, a već se je (bilo) njemu zabranilo (da jede) od njega (od ploda, plod toga stabla), a ali (nego) dođite (idite) Nuhu, prvome vjerovijesniku (što) je poslao njega Allah, uzvišen je, ka stanovnicima Zemlje (poslije, nakon sveopćega potopa)." Pa dođu (Pa će doći) Nuhu, pa (će on da) govori: "Nisam (ja za to pogodan) ovdje vama. I spomene (spomenuće) svoju pogrešku koju je pogodio (učinio), svoje pitanje svoga Gospodara sa bez znanja, a ali (nego) dođite Ibrahimu, prijatelju Milosrdnoga." Rekao je: Pa dođu (Pa će doći) Ibrahimu. Pa (će da) govori: "Zaista ja nisam ovdje vama (za to pogodan). I spomene (spomenuće) tri riječi (što) je slagao njih, a ali (nego) dođite (idite) Musa-u, robu (što) je dao njemu Allah (Svoju knjigu) Tevrat, i govorio je njemu (izravno) i približio je njega tajnom (tj. tajnim sašaptavanjem)." Rekao je: Pa dođu (doći će) Musa-u. Pa govori (govoriće): "Zaista ja nisam ovdje vama (pogodan za to). I spomene (spomenuće) svoju pogrešku koju je pogodio (učinio), svoje ubijanje (ubijanje izvjesne) osobe, a ali (tj. nego) dođite (idite vi) Isa-u, robu Allaha, i Njegovome poslaniku, i duhu Allaha i Njegovoj riječi." Rekao je: Pa dođu (Pa će doći) Isa-u. Pa (će da) govori: "Nisam (ja) ovdje vama (za to podesan), a ali (nego) dođite (idite) Muhammedu, pomilovao ga Allah i spasio, robu (što) je oprostio Allah njemu što je proturio naprijed od svoga grijeha (griješenja) i što je odgodio (ostavio nazad, do kraja života što će učiniti - dakle: oprostio mu je ono što je bilo i što će biti, što je učinio i što će učiniti od griješenja, grijeha do kraja njegovoga života)." Pa dođu (doći će) meni. Pa (ću da) tražim dozvolu na svoga (od svoga) Gospodara (tj. svome Gospodaru da uniđem) u Njegovu kuću. Pa (će) se (da) dozvoli meni (da uđem) na Njega (tj. Njemu da uniđem, tj. Njemu da se zamolim i da govorim). Pa kada sam vidio Njega, pao sam čineći ničicu (tj. kada Ga ugledam, ja ću pasti ničice, na sedždu). Pa (će da) ostavim mene što (tj. koliko) je htio Allah da ostavi mene (u tom položaju - na sedždi). Pa (će da) govori: "Podigni (glavu), Muhammede, i reci, slušaćeš se, i zagovaraj, primiće ti se zagovaranje, i pitaj (tj. moli, traži), daće ti se." Rekao je: "Pa podignem (Pa ću dići) svoju glavu, pa pohvalim (i pohvaliću) na svoga Gospodara sa hvalom i zahvaljivanjem (što) ga pouči mene (On), zatim (ću da) zagovaram. Pa (će On da) ograniči meni (jednu) granicu (jednu grupu). Pa (ću da) izađem, pa (ću da) uvedem njih (u) raj." Rekao je Katadete: A čuo sam njega (Enesa) takođe (da) govori: "Pa (ću da) izađem, pa (ću da) izvadim (izvedem) njih iz Vatre i uvedem njih (u) raj. Zatim (ću da) se vratim, pa (ću da) tražim dozvolu na (od) svoga Gospodara u Njegovu kuću. Pa (će) se (da) dozvoli meni na Njega. Pa kada sam vidio (kada vidim) Njega, pao sam (pašću) čineći ničicu (sedždu). Pa (će da) ostavi (da zadrži) mene (u položaju sedžde) što je htio (koliko je htio) Allah da ostavi mene, zatim (će da) govori:

"Podigni (glavu), Muhammede, i reci, slušaćeš se, i zagovaraj, primiće ti se zagovaranje, i pitaj (moli, traži), daće ti se (to)." Rekao je: "Pa (ću da) podignem svoju glavu, pa (ću da) pohvalim na svoga Gospodara sa hvalom i zahvaljivanjem (što) pouči mene njega (On)." Rekao je: "Zatim (ću da) zagovaram (da se zauzimam). Pa (će da) ograniči meni (jednu) granicu (jednu grupu, dio). Pa (ću da) izađem, pa (ću da) uvedem njih (tu grupu ljudi, naroda u) raj." Rekao je Katadete: A čuo sam ga (da) govori: "Pa (ću da) izađem, pa (ću da) izvadim (izvedem) njih iz Vatre i uvedem ih (u) raj. Zatim (ću da) se vratim treći puta, pa (ću da) tražim dozvolu na svoga Gospodara u Njegovoj kući (tj. u raju). Pa (će da) se dozvoli meni na Njega. Pa kada sam vidio (kada vidim) Njega, pao sam čineći ničicu (pašću na sedždu). Pa (će tako da) ostavi mene što (koliko) je htio Allah da ostavi mene, zatim (će da) govori: "Podigni (glavu), Muhammede, i reci, slušaćeš se, i zagovaraj, primiće ti se zagovaranje, i pitaj (moli, traži), daće ti se (što tražiš)." Rekao je: "Pa (ću da) podignem svoju glavu, pa (ću da) pohvalim na svoga Gospodara sa hvalom i zahvaljivanjem (što) pouči mene njega." Rekao je: "Zatim (ću da) zagovaram. Pa (će da) ograniči meni (jednu) granicu. Pa (ću da) izađem, pa (ću da) uvedem njih (u) raj." Rekao je Katadete: A već sam čuo njega (da) govori: "Pa (ću da) izađem, pa (ću da) izvadim (izvedem) njih iz Vatre i uvedem ih (u) raj, čak (tako da) ne ostane u Vatri osim ko (je takav da) je zadržao njega Kur'an, to jest trebalo je na njega (za njega prema riječima Kur'ana to) vječno bivanje (ostajanje u paklu)." Rekao je: Zatim je čitao (iz Kur'ana onaj) ajet: "..... možda da (poslije smrti) proživi tebe tvoj Gospodar (i stavi te na jedno) mjesto pohvaljeno.". Rekao je: I ovo je (to) mjesto pohvaljeno koje se je obećalo ono vašem vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Ubejdullah, sin Sa'da sina Ibrahima, pričao mi je moj stric (Jakub), pričao nam je moj otac (Ibrahim) od Saliha, od Ibnu Šihaba rekao je: Pričao mi je Enes, sin Malika, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao ka Pomagačima (poziv da dođu), pa je sakupio njih u (jednu) kupolu (tj. u jedan šator) i rekao je njima: "Strpite se, dok susretnete Allaha i Njegovoga poslanika (na sudnjem danu), pa zaista ja sam (tada) na (svome) bunaru (tj. ja ću tada biti na svome bunaru)." PRIČAO MI JE Sabit, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Ibnu Džurejdža, od Sulejmana Ahvela, od Tavusa, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je bdio od (izvjesne) noći (ili kada bi se probudio u nekom dijelu od noći da klanja njemu naročito određenu molitvu, bio je, tj. bio bi) rekao (rekao bi): "Moj Bože, naš Gospodaru, Tebi hvala, Ti si staralac (tj. obdržavalac tih) nebesa i Zemlje; i Tebi hvala, Ti si gospodar nebesa i Zemlje i ko je u njima; i Tebi hvala, Ti si svjetlost (svjetlo) nebesa i Zemlje i ko je u njima. Ti si istina (ili: Ti si istiniti), i Tvoj govor je istina, i Tvoje obećanje je istina, i Tvoje susretanje je istina. I raj je istina, i Vatra (pakao) je istina i Čas je istina. Moj Bože! Tebi sam se predao, i u Tebe sam (tj. i Tebe sam) vjerovao, i na Tebe sam se oslonio, i k Tebi sam se prepirao (tj. tužio na svoje neprijatelje) i s Tobom sam se sudio (tj. i Tebe tražim da sudiš između mene i bezvjernika), pa oprosti mi što sam naprijed proturio, i što sam odgodio (ostavio ozad, poslije, kasnije), i (što) sam tajio (tajno

učinio), i (što) sam objelodanio (javno učinio) i (ono) što si Ti znaniji za njega (znaniji o njemu) od mene. Nema božanstva osim Ti." Rekao je Ebu Abdullah: Rekao je Kajs, sin Sa'da, i Ebu Zubejr od Tavusa: "Kajjamun" opstojač sam sa sobom (bez ikoga) i ičega (tj. Tavus je umjesto izraza "kajjimun" pričao u hadisu izraz "kajjamun".). A rekao je Mudžahid: "El-kajjumu" je (izvjesni) stajač nad svakom stvari. A čitao je Umer (Hattabov r.a.): "El-kajjamu" (umjesto "el-kajjumu" u ajetul-kursiji). A oba (od) njih dva su pohvalna. (To jest: Oba izraza i "kajjamun" i "kajjumun" imaju pohvalno značenje jer oba izraza znače: onaj koji sam od sebi opstoji i druge obdržava i uzdržava, stoji nad njima i brine se o njima.). PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Ebu Usamete, pričao mi je Aameš od Hajsemeta, od 'Adijja, sina Hatima, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nema od vas od jednoga (tj. Nema ni jednoga od vas, a da će biti s njim drukčije na sudnjem danu) osim (tako da) će govoriti njemu (tj. razgovaraće s njim, razgovaraće sa svakim od vas) njegov Gospodar (izravno, neposredno, direktno), (a) nije (a neće biti) između njega i između Njega (nikakav, ikakav) prevodilac, a niti (ikakav) zastor (što) zastire Njega." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Abdulaziz, sin Abdussameda, od Ebu 'Imrana, od Ebu Bekra, sina Abdullaha sina Kajsa, od njegovoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Dva vrta (u raju) su (takva da su) od srebra posude njih dvojice (njih dva - dva vrta) i što je u njima dvojici (i što se nalazi u ta dva vrta). A dva vrta (dvije bašče u raju) su (takva da su) od zlata posude njih dvojice (njih dva - ta dva vrta) i što je u njima dvojici (i što se nalazi u njima dvama - u ta dva vrta). A nije između (toga) naroda (u raju) i između (toga) da gledaju (oni) ka svome Gospodaru (ništa drugo) osim ogrtač (Njegove) veličine na Njegovome licu u vrtu Adna (u vrtu "stanovanja, boravljenja", tj. u vrtu vječnoga boravljenja, vječnoga stanovanja)." (Ovaj hadis komentatori smatraju "mutešabih", koji se teško može shvatiti doslovno, pa kažu da ga treba samo u prenosnom, prenesenom značenju shvatiti, i tumače ga na razne načine.) PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Abdulmelik, sin 'Aajena, i Džami', sin Ebu Rašida, od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je sebi odsjekao (pripojio, uzeo, prisvojio) imanje (jednoga) čovjeka muslimana sa lažnom zakletvom (lažno se zaklinjući na suđenju), susreo je (tj. susresti će, susrešće na sudnjem danu) Allaha, a On je na njega srdit." Rekao je Abdullah: Zatim je čitao (pročitao, proučio, izgovorio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegovu potvrdu (svjedočanstvo istinitosti) iz knjige Allaha, veličajno je Njegovo spominjanje: "Zaista koji sebi kupuju za ugovor Allaha i njihove (tj. i svoje) zakletve cijenu malenu, ti (su takvi da) nema (nikakvoga) udjela za njih u drugome svijetu, i neće govoriti njima (tj. sa njima) Allah.....". Ajet (taj vidjeti).

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Sufjan od Amra, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Trojica (su takva da) neće govoriti (sa) njima Allah (na) sudnjem danu i neće gledati k njima: čovjek (koji) se je zaklinjao na (za neku) robu (da) je zaista već dao za nju više od (onoga) što je dao, a on je lažac (a laže); i čovjek (koji) se je zaklinjao na (jednu) zakletvu lažnu poslije (molitve) popodneva (ikindije) zato (da sebi) odsiječe (prisvoji) s njom imanje (vlasništvo jednoga) čovjeka muslimana; i čovjek (koji) je spriječio višak (neke) vode (da je ne bi drugi koristili), pa (će da) govori Allah (na) sudnjem danu: "Danas sprječavam tebi Moju (Svoju) dobrotu kao što si (ti) spriječio višak (onoga) što nisu radile (nisu napravile) tvoje dvije ruke (jer čovjek nije stvorio zakon po kojem nastaje voda od kisika i vodika "H2 O", niti je stvorio kisik, ni vodik; a niti je stvorio i učinio i to da voda izvire i teče i sl.)." (Riječ "fadlun" znači i dobrota, a i višak.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Abdulvehhab, pričao nam je Ejjub od Muhameda, od Ibnu Ebu Bekreta, od Ebu Bekreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Vrijeme (to) već je kružilo (tj. već kruži, kreće se) kao njegov oblik (što je bio na) dan (kada - Vrijeme kruži, teče isto kao na dan kada) je stvorio Allah nebesa i Zemlju: godina (svaka) je dvanaest mjeseci, (a) od njih su četiri zabranjena (tj. četiri sveta mjeseca kada se ne smije ratovati, ni ubijati), tri uzastopna (koji slijede jedan iza drugoga): zul-ka'de, i zulhidždže i muharrem, i (četvrti je) redžeb (redžep plemena) Mudara koji je (po računanju toga plemena uvijek) između džumadel-ahira i ša'bana. Koji je ovo mjesec?" Rekli smo: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Pa je šutio, čak smo mislili da će on imenovati (nazvati) njega sa (drugim imenom) osim njegovoga imena. Rekao je: "Zar nije (ovo) zul-hidždže (zul-hidže)?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Koji je ovo grad?" Rekli smo: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Pa je šutio, čak smo mislili da će on imenovati njega sa (nekim drugim imenom) osim njegovoga imena. Rekao je: "Zar nije (ovo naš sveti) grad?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Pa koji je ovo dan?" Rekli smo: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Pa je šutio, čak smo mislili da će on imenovati njega sa (drugim imenom) osim njegovoga imena. Rekao je: "Zar (ovo) nije dan (toga žrtvenoga) klanja (klanja žrtava ispod vrata, po vrhu prsa)?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Pa zaista vaše krvi (životi), i vaša imanja - rekao je Muhamed: I mislim ga (da) je rekao (I mislim da je rekao): "i vaše časti" - na vas su zabranjene (tj. vama su svete) kao zabranjenost (tj. kao svetost) ovoga vašega dana (kurbanskoga bajrama) u ovome vašem gradu u ovome vašem mjesecu. I susresti ćete vašega Gospodara, pa će pitati vas o vašim poslovima (djelima). Zar ne (tj. Pozor, Pažnja)! Pa ne vraćajte se poslije mene (u) zalutale (tj. da budete kao zalutali pa da) udara neki (od) vas vratove nekih (tj. pa da se međusobno ubijate). Zar ne (Pazite)! Neka priopći (ovdje) prisutni odsutnome, pa možda neki ko (je taj što ovo) dopre njemu (koji to čuje) da bude pamtljiviji za njega (tj. da ovo bolje upamti i obuhvati) od nekoga ko je čuo njega (tj. ko je to direktno čuo)." Pa je bio Muhammed kada je spomenuo njega (ovaj hadis, bio je, bio bi) rekao (rekao bi): "Istinit je bio (tj. Istinu je rekao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio." Zatim je

rekao (Muhammed a.s.): "Zar ne (Pažnja, Pazite)! Da li sam priopćio? Zar ne! Da li sam priopćio?" GLAVA (onoga) što je došlo u govoru Allaha, uzvišen je: "..... zaista milost Allaha je blizo (blizu izvjesnih) dobročinitelja (onih koji čine lijepa djela).". PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Asim od Ebu Usmana, od Usameta rekao je: Bio je (jedan) sin neke (od) kćera Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u stanju da) izvršava (rok života, tj. umire), pa je poslala k njemu (poziv) da dođe njoj. Pa je poslao (njoj poruku): "Zaista za Allaha je (tj. Allahovo je ono) što je uzeo, i za Allaha je (ono) što je dao. I svaki (pojedinac) je (na životu) do roka imenovanoga (određenoga), pa neka se (ona) strpi i neka sebi računa (na Allahovu nagradu)." Pa je (ponovo) poslala k njemu (poziv), pa je zaklinjala na njega (tj. pa je preklinjala njega da dođe). Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i ustao sam sa njim (ja), i Muaz, sin Džebela, i Ubejj, sin Ka'ba, i 'Ubadete, sin Samita. Pa pošto smo unišli, dodali su poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (to) dijete, a njegova duša se trese (koleba se; ili proizvodi šum, glas, tj. hropti) u njegovim prsima - mislim ga (da) je rekao (mislim da je rekao): kao da je ona (suha) mješina. Pa je plakao (tj. zaplakao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Sa'd, sin 'Ubadeta: "Zar plačeš?" Pa je rekao: "Samo će pomilovati Allah od Svojih robova (jedino one) milostive." PRIČAO NAM JE 'Ubejdulah, sin Sa'da sina Ibrahima, pričao nam je Jakub, pričao nam je moj otac od Saliha, sina Kejsana, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Prepirali su se raj i Vatra (i pakao) ka Gospodaru njih dvojice (njih dvoga, njih dva, tj. svome Gospodaru se obraćajući). Pa je rekao raj: "O moj Gospodaru! Šta je za njega (tj. Šta je njemu - raju, pa da) neće unići (u) njega (niko) osim slabi (slabići od izvjesnih) ljudi i palo (od) njih (tj. i ljudski otpadak, koji su slabi, loši i pali u očima izvjesnih ljudi - koji su nevažni, nebitni u očima izvjesnih ljudi)?" A rekla je Vatra (tj. Rekao je pakao) - misli (na to da je rekao pakao): "Odabrao sam se za (izvjesne) ohole (koji se prave veliki)." Pa je rekao Allah, uzvišen je, raju: "Ti si Moja milost." A rekao je Vatri: "Ti si Moja kazna. Pogodiću s tobom koga hoću. A za svakoga pojedinoga od vas dvojice (od vas dva) je njegovo punjenje (njegova napunjenost, tj. svaki od vas će biti napunjen, pun)." (I raj i pakao su na arapskom jeziku imenice ženskoga roda.) Rekao je: "Pa što se tiče raja, pa zaista Allah neće učiniti nasilje od Svojih stvorenja nijednome (nikome). A zaista On stvara za Vatru koga hoće. Pa će se baciti u nju (u Vatru oni koji su stvoreni za nju), pa će (ona - Vatra) govoriti: "Da li je od povećanja (tj. Ima li još)?" Tri puta (će to Vatra govoriti), dok stavi (dok ne stavi) u nju (ili: na nju) Svoje stopalo (Svoju nogu), pa (će da) se napuni. I vratiće se neki (dio) nje (Vatre) ka nekome i govoriće (Vatra): "Dosta, dosta, dosta!"

PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Hišam od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista pogodiće svakako (neke) narode (ili: neke ljude jedan) trag (ili: jedan znak promjene boje tijela) od Vatre sa (zbog) grijeha (nekih što) su pogodili njih (pa će ih pogoditi taj trag Vatre) kaznom (tj. zbog kazne za te grijehe), zatim će uvesti njih Allah (u) raj sa dobrotom Svoje milosti, govoriće se njima (tim ljudima) "džehennemije - paklenjaci"." A rekao je Hemam: Pričao nam je Katadete, pričao nam je Enes od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Zaista Allah drži nebesa i Zemlju (sprječavajući) da propadnu njih dvoje.....". PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Ebu Avanete od Aameša, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Došao je (jedan židovski) učenjak (ili sveštenik) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O Muhammede! Zaista Allah stavlja nebo na (jedan) prst, a Zemlju na prst, a (sve) planine (brda) na prst, a stabla i rijeke na prst, a ostala stvorenja na prst, zatim govori sa Svojom rukom (pokazujući na Sebe): "Ja sam vladar." Pa se nasmijao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i rekao je: "I nisu izmjerili Allaha istinom Njegovoga izmjerenja (tj. Nisu ocijenili Allaha pravom Njegovom ocjenom, pravom ocjenom Njegove moći).....". GLAVA (onoga) što je došlo o davanju stvaranja (tj. o stvaranju) nebesa, i Zemlje i (drugoga) osim nje od (svih) stvorenja. A ono (davanje stvaranja, ili stvaranje) je čin Gospodara, blagoslovljen je i uzvišen je, i Njegova zapovjed. Pa Gospodar je sa Svojim svojstvima i Svojim činom (činjenjem) i Svojom zapovjedi, i On je (pravi) stvarač (tvorac), On je davalac bivanja (bivstvovanja), osim stvorenoga (tj. On nije stvoren), a (ono) što je bilo sa Njegovim činom, i Njegovom zapovjedi, i Njegovim davanjem stvaranja (ili i Njegovim stvaranjem) i Njegovim davanjem bivanja, pa ono je učinjeno, i stvoreno i učinjeno bivajućim. PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera, izvijestio me je Šerik, sin Abdullaha, sina Ebu Nemra, od Kurejba, od Ibnu Abasa rekao je: Zanoćio sam (Prenoćio sam) u kući (u sobi) Mejmune (Mejmunete jednu) noć, a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je kod nje, (Prenoćio sam kod nje) zato (da) gledam kako je molitva (da bi vidio kakva je molitva-namaz) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je pričao (razgovarao je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojom porodicom (jedan) čas, zatim je zaspao (spavao). Pa pošto je bila zadnja trećina (te) noći, ili neki (dio) nje, sjeo je (probudivši se), pa je gledao (pogledao) ka nebu pa je čitao (proučio):

"Zaista u stvaranju nebesa i Zemlje....." do Njegovoga govora "..... za posjednike (izvjesnih) razuma (tj. za razumne).". Zatim je ustao, pa se je očistio (za molitvu - uzeo je abdest) i očistio je sebi zube (zubočistkom-misvakom). Zatim je klanjao jedanaest naklona (rekata). Zatim je proučio ezan (poziv za dolazak na molitvu očitao je) Bilal za (jutarnju) molitvu (za sabah). Pa je klanjao (Muhammed a.s. u svojoj sobi) dva naklona (tj. dva rekata), zatim je izašao pa je klanjao za (te) ljude (tj. sa pridošlim ljudima zajedno obaveznu-fard) jutarnju molitvu. GLAVA: "I zaista već je pretekla (utekla, ili nadmašila) Naša riječ za Naše robove poslane.". (To jest: Moja riječ Mojim poslanicima da će on pobijediti neprijatelje, pretekla je njihovo stvaranje, nadmašila njihovo postajanje. A to će reći, prema nekim tumačenjima: Prije sam rekao da će pobijediti, nego što sam ih stvorio.) PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Pošto je izvršio Allah (to) stvaranje, napisao je kod Sebe iznad Svoga prijestolja: "Zaista Moja milost je pretekla (nadmašila) Moju srdžbu."

PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Aameš: Čuo sam Zejda, sina Vehba, čuo sam Abdullaha, sina Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega: Pričao nam je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je istiniti, učinjen istinitim (obistinjeni): "Zaista stvaranje jednoga (od) vas (teče tako da) se sakuplja u stomaku (u utrobi) njegove majke četrdeset dana i četrdeset noći (tvar za spermom oplođeno žensko jajašce). Zatim (to) bude usirena krv slično njemu (tome vremenu). Zatim bude komad mesa slično njemu (tome vremenu, toliko vremena, toliko dana). Zatim se pošalje k njemu (izvjesni) anđel (anđeo, melek), pa se njemu dozvoli za četiri riječi, pa napiše (zapiše) njegovu opskrbu, i njegov rok (života), i njegov rad i sretan ili nesretan. Zatim se puhne u njega (izvjesni) duh (duša). Pa zaista jedan (od) vas zaista radi sa radom stanovnika raja, čak (da) ne bude između njega (raja) i između njega osim (jedan) aršin, pa pretekne na njega (tj. pretekne ga ta) knjiga (tj. to što mu je tada zapisano), pa radi sa radom stanovnika Vatre pa uniđe (u) Vatru. A zaista jedan (od) vas zaista radi sa radom stanovnika Vatre, čak ne bude između nje i između njega osim aršin, pa pretekne na njega (ta) knjiga (to što mu je zapisano), pa (počne da) radi rad stanovnika raja pa uniđe (u) njega (u raj)." PRIČAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, pričao nam je Umer, sin Zerra: Čuo sam svoga oca (da) priča od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "O Džibrile! Šta sprječava tebe (od toga) da posjećuješ nas više od (onoga) što nas posjećuješ?" Pa je sišla (objava, tj. sišao je ajet):

"I ne spuštamo se osim sa zapovjedi tvoga Gospodara, Njemu je (Njemu pripada, Njegovo je sve) što je između naših ruku i ozadi nas....." do kraja (toga) ajeta. Rekao je: Ovo je bio (izvjesni) odgovor za Muhammeda (Muhammedu), pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Veki' od Aameša, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Bio sam (u prilici da) idem sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednu) oranicu (u njivu, na njivu pješice), a on je oslanjač (tj. a on se oslanja) na (jednu oljuštenu od lišća palminu) granu. Pa je prošao pokraj (jednoga) naroda (tj. nekih ljudi) od Židova (toga predjela). Pa je rekao neki (od) njih nekome: "Pitajte ga o (čovjekovom) duhu (duši)." A rekao je neki (od) njih: "Ne pitajte ga." Pa su ga pitali o duhu (o čovjekovoj duši). Pa je stao (stajao) oslonjajući se (oslanjajući se, tj. oslonjen) na (tu) granu, a ja sam ozadi (iza) njega. Pa sam mislio (tj. znao) da će se ono objaviti k njemu (o tome ajet). Pa je rekao: "I pitaju te o (tom) duhu; reci: Duh (duša) je od stvari (ili: od zapovjedi) moga Gospodara, a nije se vama dalo od (izvjesnoga) znanja osim malo.". Pa je rekao neki (od) njih nekome: "Već smo rekli vama: "Ne pitajte ga." PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zajamčio je Allah (onome) ko se je borio u (na) Njegovome putu (tj. za Njegov put), (a) ne izvodi ga (iz njegovoga mjesta ništa drugo) osim (ta) borba u (na) Njegovome putu i potvrđivanje Njegovih riječi - (zajamčio mu je Allah) za (to) da uvede njega (u) raj, ili (da) vrati njega ka njegovome stanu koji (je taj što) je izašao iz njega (u borbu - da ga vrati) sa (onim) što je postigao od nagrade ili ratnoga plijena." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Ebu Vaila, od Ebu Musa-a rekao je: Došao je (jedan) čovjek ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Čovjek (izvjesni, ili svaki) bori se zagrijanošću (tj. iz, zbog zagrijanosti za svoje pleme ili stranku), i bori se junaštvom (zbog junaštva), i bori se licemjernošću (zbog licemjerstva), pa koje (borenje, koja borba od) toga (nabrojanoga) je u (na) putu (tj. zbog puta) Allaha?" Rekao je: "Ko se borio (tj. Onaj koji se borio) zato (da) riječ Allaha bude, ona najviša (ona da je najviša), pa ono (tj. pa to) je u putu (zbog puta) Allaha." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Samo Naš govor (tj. Naš govor) za (jednu) stvar kada smo htjeli nju, je (samo) da reknemo za nju (da reknemo njoj): "Budi!", pa biva (pa ona bude).". PRIČAO NAM JE Šihab, sin 'Abbada, pričao nam je Ibrahim, sin Humejda, od Ismaila, od Kajsa, od Mugireta, sina Šubeta, rekao je: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Neće prestati od moje sljedbe (jedan) narod (neki ljudi da budu) pokazivači (tj. pobjednici) nad (izvjesnim) ljudima dok dođe (dok ne dođe) njima zapovjed Allaha."

PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Velid, sin Muslima, pričao nam je Ibnu Džabir, pričao mi je Umejr, sin Hani'a, da je on čuo Muavijeta (Muaviju da) je rekao: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Neće prestati (da postoji, tj. Neprestano će biti) od moje sljedbe (jedan) narod stajač sa zapovjedi (tj. uz zapovjed, držeći se zapovjedi) Allaha, (a) ne šteti (ne škodi) im (onaj) ko je smatrao lažnim njih, a ni (onaj) ko se je protivio njima, dok dođe zapovjed Allaha, a oni su na tome (držanju za Allahove zapovjedi)." Pa je rekao Malik, sin Juhamira: Čuo sam Muaza (da) govori: "I oni (ti koji će stajati sa zapovjedi Allaha) su u Siriji (tj. biće, živjeće uvijek jedna takva grupa i skupina u Siriji)." Pa je rekao Muavijete: "Ovo je Malik (tj. Evo taj Malik) tvrdi da je on čuo Muaza (da) govori: "I oni su u Siriji." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Abdullaha, sina Ebu Husejna, pričao nam je Nafi', sin Džubejra, od Ibnu Abasa rekao je: Stao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nad Musejlimom (Musejlimetom Kezzabom) u (tj. među) njegovim drugovima (ili: u svojim drugovima, među svojim drugovima) pa je rekao: "Da si pitao (tražio od) mene ovaj komad (grane) ne bih dao tebi njega (ne bi ti ga dao), i nećeš pretrčati (preći) zapovjed Allaha o tebi (u vezi tebe). I zaista ako si okrenuo nazad (okrenuo leđa Islamu), zaista će raniti (zaklati, tj. uništiti) svakako tebe Allah." PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, od Abdulvahida, od Aameša, od Ibrahima, od Alkameta, od Ibnu Mes'uda rekao je: Dok ja idem (pješice, pješačim) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (na) neku oranicu (njivu) Medine, a on se oslanja (tj. odbača, podbača) na (jednu od lišća oljuštenu palminu) granu (koja je bila) sa njim, pa smo prošli pokraj nekolicine od (izvjesnih, ili mjesnih) Židova. Pa je rekao neki (od) njih nekome: "Pitaj ga o duhu (duši čovjekovoj)." A rekao je neki (od) njih (tj. rekao je drugi): "Ne pitajte ga, (jer može) da donese o njemu (neku) stvar (što) mrzite nju (može da donese što vam neće biti prijatno)." Pa je rekao neki (jedan od) njih: "Zaista pitaćemo svakako njega." Pa je ustao k njemu (jedan) čovjek od njih pa je rekao (pa ga je pitao): "O Ebul-Kasime! Šta je (taj) duh (duša)?" Pa je šutio od njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio (dakle: ništa mu nije odgovorio niti mu je šta rekao). Pa sam znao da se ono objavljuje k njemu. Pa je rekao: "I pitaju te o (tome) duhu (duši); reci: Duh (Duša) je od stvari (ili: od zapovjedi) moga Gospodara, a nije se njima dalo od (toga) znanja osim malo." Rekao je Aameš: Ovako je u našem čitanju (po našem čitanju "ve ma utu", a u čitanju drugih, po čitanju drugih je "ve ma utitum", a ne "ve ma utu"). GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "Reci: Da je bilo (izvjesno) more tinta za riječi moga Gospodara, zaista bi prošlo (nestalo bi to) more prije (nego) da prođu riječi moga Gospodara i da (tj. makar da) smo donijeli slično njemu (tj. još toliko jedno more kao) tintu.". "I da je (slučaj) da je (sve ono) što je u (na) Zemlji od stabla (da su to sve) pera (za pisanje), a (izvjesno, neko) more (da je takvo da tintom) pomaže njega poslije njega sedam mora (okeana), ne bi prošle (tj. ne bi nestale) riječi Allaha.....", "Zaista vaš gospodar je Allah koji je stvorio nebesa i Zemlju u šest dana (tj. vremenskih perioda), zatim se je izjednačio (uspravio) na (Svome) prijestolju (tj. zatim je zavladao na Svome prijestolju), pokriva (tj. smjenjuje svaku) noć (svakim) danom (što) traži njega (dan ona - noć) brzo, i (stvorio je) Sunce, i Mjesec i (sve) zvijezde (bivši one) potčinjene sa (zbog) Njegove zapovjedi; zar ne (tj. pažnja, pozor)! za Njega je (tj. Njemu pripada, Njegovo je sve) stvaranje i (sva) zapovjed, blagoslovljen je Allah, gospodar (svih, sviju) svjetova.". "Sehhare" je (što i) "zellele" - ponizio je (učinio je poniznim, potčinio je nekome nešto). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zajamčio je Allah za (onoga, tj. Zajamčio se je onome) ko se je borio u (na) Njegovome putu, (i) ne izvede ga iz njegove kuće (ništa) osim (ta) borba u Njegovome putu i potvrđivanje Njegove riječi (zajamčio se je njemu, zajamčio mu je) da će uvesti njega (u) raj, ili će vratiti njega ka njegovome stanu sa (onim) što je postigao od nagrade, ili ratnoga plijena (uz Allahovu nagradu)."

GLAVA: O (izvjesnom) htijenju i volji, "I nećete (vi ništa) osim da hoće Allah.....", i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "..... daješ (izvjesnu) vlast kome hoćeš.....", "I ne govori nipošto (ni) za (kakvu) stvar: Zaista ja sam činilac to sutra. Osim da hoće Allah (tj. ne govori drukčije nego da kažeš: Ako hoće Allah, ako htjedne Allah da dadne da to učinim).....", "Zaista ti nećeš naputiti koga si volio, a ali (tj. nego) Allah napućuje koga hoće.....". Rekao je Seid, sin Musejjeba, od svoga oca: Sišla je (tj. Sišao je ovaj zadnji ajet) o Ebu Talibu. "..... hoće Allah s vama (izvjesnu) lakoću (olakšanje), a neće s vama (izvjesnu) teškoću (otežavanje).....". PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvaris od Abdulaziza, od Enesa rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada ste molili (tj. Kada molite) Allaha, pa budite odlučni u (svojoj) molbi (moljenju, dovi), a neka ne govori nipošto jedan (od) vas: "Ako si htio (Ako hoćeš), pa dadni (pa daj) mi!", pa (tj. jer) zaista Allah je (taj što) nema prisiljivača Njemu." (To jest: Allaha niko ne može prisiliti ni primorati na ono što On neće, što Mu je odvratno i mrsko da dadne. Doslovno "la mustekrihe lehu" znači: nema onoga koji je našao ružnim, odvratnim, tj. nevoljnim Njega, a to će reći: nema niko ko može učiniti Allaha takvim da dadne nešto što Mu nije volja.)

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. - H - A pričao nam je Ismail: Pričao nam je moj brat Abdulhamid od Sulejmana, od Muhameda, sina Ebu Atika, od Ibnu Šihaba, od Alije, sina Husejna, da je Husejn, sin Alije - na njih dvojicu pozdrav (ili spas, mir)! - izvijestio njega da je Alija, sin Ebu Taliba, izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, došao (izbio noću) njemu i Fatimi, kćeri poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) noć pa je rekao njima: "Zar ne klanjate?" Rekao je Alija: Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Samo su naše duše (osobe, tj. Naše osobe, naše duše su samo) u ruci Allaha. Pa kada je htio (tj. kada hoće) da proživi nas (tj. da probudi nas iz sna, da nas vrati u život, u svjesno stanje), proživio je (proživi) nas (probudi nas)." Pa je otišao (Pa se vratio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada sam to rekao, i nije (na to) vratio (odvratio, rekao) k meni (ni jednu) stvar (ništa). Zatim sam čuo njega, a on je vraćalac nazad (tj. a on se vraća nazad i) udara svoje stegno i govori: "..... a bio je (izvjesni, ili svaki) čovjek najmnogobrojnija stvar prepiranjem.". PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Fulejh, pričao nam je Hilal, sin Alije, od 'Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Primjer (izvjesnoga, ili svakoga) vjernika je kao primjer sirove stabljike (izvjesnoga, svakoga) usjeva, (pa) vraća se (tj. okreće se) njegovo lišće, od gdje (tj. otkuda, odakle god) je došao njoj (izvjesni) vjetar, (pa) naginje (prevrće) nju (tu zelenu, sirovu stabljiku). Pa kada se smirio (kada se smiri vjetar), ispravila se je (stabljika, postala je prava, pravilna). I takođe je (tj. I takav je) vjernik, (i) naginje se (prevrće se) sa (svakakvim) iskušenjem (nezgodom). A primjer (izvjesnoga, ili svakoga) bezvjernika (nevjernika) je kao primjer kedra, (drvo koje je) gluho (na svaki vjetar, tj. čvrsto, nesavitljivo), ispravno (pravo), dok slomi njega (dok ga ne slomije) Allah kada je htio (kada htjedne)." PRIČAO NAM JE Hakem, sin Nafi'a, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je Salim, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je stajač (a on stoji) na (svojoj) govornici: "Samo je vaše ostajanje (trajanje) u (poređenju sa onim) što je prošlo prije vas od (izvjesnih) sljedbi (tj. naroda - to je samo) kao što je između molitve popodneva (ikindije namaza) do zalaženja Sunca. Dao se je stanovnicima (sljedbenicima) Tevrata Tevrat, pa su radili sa njim (tj. prema njemu) dok se je upolovio (taj) dan, zatim su bili nemoćni, pa se je njima dao po kirat (na ime nagrade, nadnice). Zatim se je dao stanovnicima (sljedbenicima) Indžila Indžil, pa su radili sa njim (prema njemu) do molitve popodneva (do ikindije), zatim su bili nemoćni, pa se njima dao po kirat. Zatim se vama dao Kur'an, pa ste radili s njim (prema njemu) do zalaženja (zalaska) Sunca, pa se je vama dalo po dva kirata. Rekli su (tj. Reći će) stanovnici Tevrata: "Naš Gospodaru! Ovu su manji radom (manje su radili), a veći (mnogobrojniji) nagradom (tj. a imaju veću nagradu)." Rekao je: "Da li sam nasilje (nepravdu) učinio vama od vaše nagrade od (ikakve) stvari (tj. Da li sam vama okrnjio, umanjio od vaše nagrade išta)?" Rekli su: "Ne." Pa je rekao: "Pa to je Moja dobrota, dajem je kome hoću." PRIČAO NAM JE Abdullah Musnedija, pričao nam je Hišam, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Idrisa, od Ubadeta, sina Samita, rekao je: Prisegnuo sam se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj manjoj) skupini pa je rekao:

"Prisegnjujem se vama (tj. Primam prisegu od vas) na (uvjet, uslov) da nećete pridruživati sa Allahom (ni jednu) stvar (ništa), i (da) nećete krasti, i (da) nećete bludničiti, i (da) nećete ubijati svoju djecu, i (da) nećete donositi laž (što) sebi slažete (lažete) nju između vaših ruku i vaših nogu i (da) nećete griješiti (otkazivati poslušnost) meni u (nekom) dobru. Pa ko je u cijelosti ispunio od vas (to), pa njegova nagrada je na Allaha. A ko je pogodio (učinio) od toga (jednu) stvar, pa se uzeo (tj. kaznio) za nju u (toj) ovozemnosti, pa ono je (tj. pa to je) njemu iskupljenje i čišćenje (očišćenje od grijeha). A ko (bude takav da) je pokrio (sakrio) njega Allah, pa to je ka Allahu (prepušteno na sudnjem danu), ako je htio (ako hoće), kaznio je (tj. kazniće) njega, a ako je htio, oprostio je (oprostiće) njemu." PRIČAO NAM JE Mualla, sin Eseda, pričao nam je Vuhejb od Ejjuba, od Muhameda, od Ebu Hurejreta da je vjerovijesnik Allaha Sulejman - na njega (Allahov) blagoslov i spas (ili: i pozdrav, ili: i mir)! - bio (takav da) ja za njega (u njega bilo) šezdeset žena, pa je rekao: "Zaista ophodiću svakako noćas na svoje žene (tj. posjetiću noćas svoje žene), pa neka (pa da) ponesu (zanesu, tj. neka ostanu trudne, oplođene) svaka žena, i neka rode (pa da rodi svaka po jednoga) konjanika (koji) se bori u (na) putu Allaha." Pa je ophodio na svoje žene (Pa je ophodio svoje žene). Pa nije rodila (ni jedna) od njih osim (jedna) žena, rodila je polovinu dječaka. Rekao je vjerovijesnik Allaha (Muhammed), pomilovao ga Allah i spasio: "Da je bio Sulejman izuzeo (tj. Da je bio rekao, Da je rekao: "In šaellahu: Ako htjedne, Ako hoće Allah, Ako Bog da!"), zaista bi nosila (tj. zanijela bi, ostala bi trudna, oplođena) svaka žena od njih, pa bi rodila (jednoga) konjanika (koji) se bori (koji bi se borio) u putu Allaha (na Božijem putu)." PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Abdulvehhab Sekafija, pričao nam je Halid Haza' od 'Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, unišao na (jednoga) Beduina (tj. k jednome Beduinu da) posjeti njega pa je rekao: "Nema štete na tebe (tj. Nema štete tebi od te tvoje bolesti)! Čišćenje (od grijeha), ako je htio Allah (ako Bog da)!" Rekao je: Rekao je (taj) Beduin: "Čišćenje (nije), nego (je ovo) vrućica (groznica je ovo u mene koja) skače (ključa, tj. trese se) na starcu velikome (vrlo starome starcu da) dadne posjetiti njemu (te) grobove (tj. da ga strpa u grob)." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa da, tada." PRIČAO NAM JE Ibnu Selam, izvijestio nas je Hušejm od Husajna, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta, od njegovoga oca kada su spavali od (izvjesne) molitve (tj. kada su prespavali izvjesnu jutarnju molitvu-sabah na jednome putovanju), rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Allah je zgrabio (rukom, šakom, tj. uzeo je) vaše duše (duhove, tj. budnosti) kada je htio, a vratio je njih kada je htio." Pa su izvršili njihove (svoje) potrebe (nužde), i očistili su se (tj. uzeli su abdest za molitvu) do (vremena toga čekajući) da se je rodilo Sunce i dobro je pobijelilo (tj. i odskočilo je, podiglo se je), pa je ustao (Muhammed a.s.), pa je klanjao (sa ljudima). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kaze'ata, pričao nam je Ibrahim od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta i Aaredža. A pričao nam je Ismail: Pričao mi je moj brat (Abdulhamid) od

Sulejmana, od Muhammeda, sina Ebu 'Atika, od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, i Seida, sina Musejjeba, da je Ebu Hurejrete rekao: Psovao (Grdio) se je (jedan) čovjek od (medinenskih, medinskih) mulsimana i (jedan) čovjek od (medinenskih, medinskih) Židova (dakle: međusobno su se psovali, grdili i sl.), pa je rekao musliman: "Tako mi (Onoga) koji je sebi izabrao (odabrao) Muhammeda nad (sve) svjetove", (to je rekao) u (jednoj) zakletvi (što) se zaklinje s njom. Pa je rekao (taj) Židov: "Tako mi (Onoga) koji je sebi izabrao Musa-a (Mojsija) nad (sve) svjetove." Pa je podigao (uzdigao je taj) musliman svoju ruku kod toga (zbog toga), pa je ošamario (toga) Židova. Pa je otišao (taj) Židov ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvijestio njega za (slučaj) koji je bio od njegove stvari i stvari (toga) muslimana. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne odabirajte mene nad Musa-a (tj. Ne govorite da sam ja bolji od Musa-a), pa (jer) zaista (svi, ili izvjesni) ljudi onesvijestiće se (na) sudnjem danu, pa (ću da) budem prvi ko (će, koji će da) se osvijesti, pa kada li je Musa (tj. a ono je Musa) uzimač snažno (tj. snažno je uzeo, snažno drži) za stranu (Allahovoga) prijestolja! Pa ne znam je li bio (i on) u (među onima) ko se je onesvijestio pa se osvijestio prije mene, ili je bio od (bića, od onih) koje je izuzeo Allah." PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ebu 'Isa-a, izvijestio nas je Jezid, sin Haruna, izvijestio nas je Šubete od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Medina (je takav grad što) će doći njoj Velepremazivač (Dedždžal), pa će naći (izvjesne) anđele (meleke da) čuvaju nju, pa se neće približiti njoj Velepremazivač, a niti kuga, ako je htio (tj. ako htjedne) Allah." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, pričao mi je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete rekao: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Za (tj. U) svakoga vjerovijesnika je (bila jedna primljena) molitva (dova), pa (ja) hoću, ako je htio Allah, da sebi sakrijem (u pohranu, da pohranim) moju molitvu (svoju molbu-dovu da mi ona bude jedno veliko) zagovaranje (zauzimanje) za moju sljedbu (na) sudnjem danu." PRIČAO NAM JE Jeserete, sin Safvana sina Džemila, Lahmija, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Zuhrije, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok sam ja spavač, vidio sam mene (tj. vidio sam sebe) na (jednome) bunaru. Pa sam crpao (vadio vodu) što (tj. koliko) je htio Allah da crpam (crpim, tj. vadim, izvlačim vodu kovom). Zatim je uzeo nju (tu posudu, kovu, kantu) Ibnu Ebu Kuhafete, pa je crpao (izvukao jednu) kovu ili dvije kove, a u njegovome crpanju je (neka) slabost. A Allah oprostio njemu! Zatim je uzeo nju Umer. Pa se je preokrenula (tj. postala je ta obična kova kao jedna) velika kova. Pa nisam vidio (ni jednoga) gospodina od (svih) ljudi (da) pravi njegovim pravljenjem (tj. da radi njegovim radom - da rade kao Umer), dok su udarili (zasjeli izvjesni, ili njegovi,

Umerovi) ljudi okolo njega (oko bunara) u odmaralište (plandovalište uz bunar, ili u daljoj okolici bunara gdje se odmaraju nakon pojenja)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin 'Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je (tj. kada bi) došao njemu (izvjesni) pitalac (potraživalac čega), a ponekad je rekao (ili: a možda je rekao): došao (tj. kada bi došao) njemu (izvjesni) pitalac ili posjednik (izvjesne) potrebe, rekao (bi, tj. bio bi rekao Muhammed a.s. svojim drugovima koji su bili prisutni): "Zagovarajte (Intervenišite za ovoga čovjeka kod mene), pa neka se nagradite (na sudnjem danu zbog toga), a sudiće (izvršiće) Allah na jezik Svoga poslanika šta je htio (šta hoće)." PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Abdurrezzak od Mamera, od Hemmama, čuo je Ebu Hurejreta od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Neka ne govori jedan (od) vas: "Moj Bože! Oprosti mi, ako si htio (ako hoćeš)! Pomiluj me, ako si htio (ako hoćeš)! Opskrbi me, ako si htio (ako hoćeš)!" Neka bude odlučan (u) svome pitanju (moljenju). Zaista On čini šta hoće. Nema prisiljivača (primoravača) Njemu (dakle: Allaha ne možeš prisiliti, primorati, na nešto ako On to neće)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ebu Hafs Amr, pričao nam je Evzaija, pričao mi je Ibnu Šihab od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da se on prepirao, on i Hurr, sin Kajsa sina Hisna, Fezarija o drugu Musa-a je on Hadir (Hidr)? Pa je prošao pokraj njih dvojice Ubejj, sin Ka'ba, Ensarija. Pa je pozvao njega Ibnu Abas pa je rekao: "Zaista ja sam se prepirao, ja i ovaj moj drug o drugu Musa-a koji (je taj što) je pitao (molio Musa da mu se dadne izvjesni) put ka njegovome susretanju. Da li si čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) spominje njegovu stvar (tj. njegov slučaj, išta o tome)?" Rekao je: "Da. Zaista ja sam čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dok je Musa (bio) u (među) uglednicima Israelićana, pošto je (tj. kadli je) došao (dođe) njemu (jedan) čovjek pa je rekao (i reče): "Da li znaš (i) jednoga (tj. ikoga) znanijega od tebe (od sebe)?" Pa je rekao Musa: "Ne." Pa se objavilo ka Musa-u: "Da, Naš rob Hadir (Hidr)." Pa je pitao (molio) Musa (da mu se dadne izvjesni) put ka njegovome susretanju. Pa je učinio Allah njemu (izvjesnu) ribu znakom (tj. kao znak), i reklo se je njemu: "Kada si izgubio (Kada izgubiš tu) ribu, pa vrati se, pa zaista ti ćeš susresti njega." Pa je bio Musa (u prilici da) slijedi trag (te) ribe u (tom izvjesnome) moru. Pa je rekao momak Musa-a (ka) Musa-u: "Jesi li vidio pošto smo odsjeli do (one izvjesne) stijene, pa zaista ja sam zaboravio (onu) ribu. A nije dao zaboraviti meni nju (niko drugi) osim (izvjesni) sotona da se sjetim nje (one) ribe?" Rekao je Musa: "To je (ono) što smo bili (u želji da) tražimo (tj. to tražismo, pa to je ono što i tražimo)." Pa su se njih dvojica vratila na tragovima njih dvojice (tj. idući po svojim tragovima) stajanjem u stopu (ustopice - to je značenje riječi "kasasan"). Pa su njih dvojica našla Hadira (Hidra), i bilo je od stvari njih dvojice (ono) što je ispričao Allah (u Kur'anu dakle: njihov slučaj je spomenut u Kur'anu).

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. A rekao je Ahmed, sin Saliha: Pričao nam je Ibnu Vehb, izvijestio me je Junus od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekaao je: "Odsješćemo (Mi ćemo odsjesti) sutra, ako je htio Allah (ako Bog da), u podbrežju (podgorju) Kinanetovića gdje su se međusobno zaklinjali na (svoje) bezvjerstvo (nevjerstvo)." Hoće (da kaže u) mekanskoj dolini (između Meke i Mine). (Riječ "hajf, el-hajfu" znači mjesto pod planinom, brdom: padina, ili uzvišenje - što bi se moglo reći da odgovara izrazu podbrežje, podgorje. Ta riječ takođe znači i uzvišenje u toku vode, u koritu rijeke, a i u suhom koritu rijeke ili potoka koji samo teče kada padne kiša, a to bi značilo kao neko riječno ostrvce, naplavak koji se je uzdigao u toku vode. Dakle, prema ovome drugome značenju, mogao bi se u tekstu ovoga hadisa dati i ovakav prevod: ".... u naplavku Kinanetovića gdje su se....". U svakom slučaju radi se o izvjesnome mjestu u mekanskoj dolini između Meke i Mine.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Ibnu 'Ujejnete od 'Amra, od Ebul-'Abasa, od Abdullaha, sina Umera, rekao je: Opsijedao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, stanovnike Taifa, pa nije osvojio njega (Taif), pa je rekao: "Zaista mi smo vraćači (mi se vraćamo nazad sa ovoga pohoda, putovanja) ako je htio Allah!" Pa su rekli (izvjesni) muslimani: "Vraćamo se, a nismo osvojili (pobijedili)." Rekao je: "Pa poranite na (tu) borbu." Pa su poranili (ujutru). Pa su pogodile njih (mnoge) rane. Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista mi smo vraćači (mi se vraćamo) sutra ako je htio Allah (ako Bog da)." Pa kao da je to zadivilo (tj. oduševilo) njih. (Ili: Pa kao da je to začudilo njih.). Pa se nasmiješio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA Njegovoga govora, uzvišen je: "I neće koristiti (to izvjesno) zagovaranje kod Njega osim za (onoga) kome je dozvolio (da zagovara) za njega; te kada se je digao (otjerao) strah od njihovih srca, rekli su (tj. oni će reći): "Šta je to rekao vaš Gospodar?" Rekli su (tj. Oni će reći): "Istinu (izvjesnu, tj. da dozvalja da se zagovaranje izvrši tako da zagovara onaj kome je dozvoljeno i da se zagovara samo za onoga za koga je dozvoljeno zagovarati), i On Visoki, Veliki.". A nije rekao: "..... Šta je to stvorio vaš Gospodar?.....". (To jest: Umjesto "Šta je to rekao.....", nije rekao "..... Šta je to stvorio.....". Ovim Buharija cilja na jedno pitanje koje se je bilo pojavilo još u prvim stoljećima Islama među učenjacima islamskoga vjerovanja, a to je pitanje zvano mes'eletuhalkil-Kur'ani pitanje stvorenosti Kur'ana. Kur'an je govor Uzvišenoga Allaha - kelamullahi - i kao takav jedan od Allahovih svojstava, a Allah i Njegova svojstva su vječni, pa da li je Kur'an koji čitamo i izgovaramo vječan, i je li postao, je li stvoren ili nije? O tome su se lomila mišljenja mnogo, pa i Buharija ovom svojom rečenicom misli na to. Ovdje se o tome više neće razjašnjavati, nego se samo ovo napominje da bi se shvatilo šta znače te riječi u toj rečenici koju je Buharija iza ajeta stavio.) I rekao je (Allah), veličajno je Njegovo spominjanje: "..... ko je taj koji zagovara kod Njega osim sa Njegovom dozvolom?....".

A rekao je Mesruk od Ibnu Mes'uda: Kada je govorio Allah sa (Svojom) objavom, čuli su (čuju) stanovnici nebesa (neku, jednu) stvar (nešto), pa kada se je digao (otjerao) strah od njihovih srca i smirio se je (Njegov) glas (tj. govor), saznali su (tj. znaju) da je on (izvjesna) istina od vašega Gospodara i dozivali su: "Šta je to rekao vaš Gospodar?" Rekli su: "Istinu (izvjesnu je rekao)." A spominje se od Džabira, od Abdullaha, sina Unejsa, rekao je: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Sakupiće Allah (Svoje) robove, pa će dozivati njih sa (jednim) glasom (takvim da) čuje njega ko je bio daleko (isto onako) kao što čuje njega (onaj) ko je bio blizo (blizu): "Ja sam (istiniti) vladar! Ja sam (izvjesni onaj) veliki platiša (tj. koji plaća mnogo, veliko dugovanja, dugovanje)." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Amra, od Ikrimeta, od Ebu Hurejreta dopire s njim (sa hadisom, ili sa pričanjem dopire) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je rekao (on - Muhammed a.s.): "Kada je sudio (dosudio, odredio) Allah (izvjesnu Svoju) zapovjed u (na) nebu, udarili su (tj. udare izvjesni, ili svi) anđeli sa svojim krilima (bivajući oni) ponizni zbog Njegovoga govora (koji je takav) kao da je on (jedan) lanac (željezni) na kamenje (kada se spusti, tj. Allahov govor čuju anđeli kao glas željeznoga lanca kada se spusti na kamenje)." Rekao je Alija: A rekao je (neko drugi) osim njega (osim Sufjana): ".... kamenje." (Tu se radi o izgovoru riječi "kamenje" koja se u arapskom originalu može da izgovara na dva načina "safvanin" i "safevanin", odnosno "safvanun" i "safevanun", pa je Sufjan pričao hadis tako da je u ovome hadisu tu riječ izgovarao "safvanin", dok su neki drugi pričali ovaj hadis izgovarajući tu riječ "safevanin". Ova riječ u našem jeziku, i to kada je u deminutivu, može da se izgovara isto na dva načina: kamečak, i kamičak, mali kamen.) "Provodi im to (tu Svoju zapovjed Uzvišeni Allah). Pa kada se podigao (otjerao) strah od njihovih srca, rekli su (reknu anđeli): "Šta je to rekao vaš Gospodar?" Rekli su (Reknu): "Istinu (tu izvjesnu rekao je), i On je Visoki, Veliki.". Rekao je Alija: A pričao nam je Sufjan, pričao nam je Amr od Ikrimeta, od Ebu Hurejreta za ovaj (hadis). Rekao je Sufjan: Rekao je Amr: Čuo sam Ikrimeta, pričao nam je Ebu Hurejrete. Rekao je Alija: Rekao sam Sufjanu (da li) je rekao: Čuo sam Ikrimeta rekao je: Čuo sam Ebu Hurejreta (?). Rekao je: "Da." Rekao sam Sufjanu: Zaista (jedan) čovjek predao je (ovaj hadis) od Amra, od Ikrimeta, od Ebu Hurejreta podiže ga (do Muhammeda a.s. i kaže) da je on čitao: "..... furriga (ispraznio se je, izlio se je - strah iz njihovih srca).....". (To jest da je čitao umjesto "fuzzi'a" upotrebljavajući izraz, glagol "furriga". To je jedan od sedam načina čitanja Kur'ana, jedan od kiraeta i vedžhova.) Rekao je Sufjan: Ovako je čitao Amr, pa ne znam (da li) je čuo njega (to čitanje od nekoga na osnovu predaje da čita) ovako, ili ne. Rekao je Sufjan: A ona je (tj. ova vrsta čitanja toga ajeta) je naše čitanje. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, od Ebu Hurejreta da je on bio (običaja da) govori (tj. da on govoraše): Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Nije dozvolio Allah (ni) za jednu) stvar (tj. nije dozvolio ničemu, a to će reći: nikome) što je dozvolio Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da sebi) pjeva sa Kur'anom." A rekao je (jedan) drug njegov (tj. Ebu Hurejretov drug): Hoće (sa tim pjevanjem da kaže) da biva glasan (javan) s njim (sa čitanjem Kur'ana, a to će reći: Pod tim pjevanjem sa Kur'anom misli se na glasno i javno čitanje Kur'ana). PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Ebu Salih od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Govori Allah (tj. Reći će Allah) na sudnjem danu): "O Ademe (Adame)!" Pa (će Adem da) govori: "Dvoodazov Tebi! I dvije sreće Tvoje (su, tj. Ti ih daješ)!" Pa će se dozivati sa (jednim) glasom: "Zaista Allah zapovjeda tebi da izvedeš iz tvoga (svoga) potomstva (jedno) poslanstvo (tj. skupinu i da ih pošalješ) ka Vatri (tj. u pakao)." PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Nisam bila ljubomorna (ni) na (jednu) ženu što sam (tj. koliko sam) bila (ili: kao što sam bila) ljubomorna na Hatidžu. A zaista već je zapovjedio njemu (Muhammedu a.s.) njegov Gospodar da obraduje nju sa (jednom) kućom u raju.

GLAVA razgovora (govora Uzvišenoga) Gospodara sa Džibrilom i dozivanja Allaha (izvjesne, ili sve) anđele (tj. izvjesnih ili sviju anđela, meleka). A rekao je Mamer (u vezi tumačenja kur'anskih riječi) "I zaista ti zaista susretaš Kur'an....", to jest: baca se na tebe (tebi), i susretaš (dočekuješ) ga ti, to jest uzimaš ga od Njega (primaš ga od Njega). I slično njemu (tj. slično tome) je: "Pa je susreo Adem od svoga Gospodara (neke) riječi.....". PRIČAO MI JE Ishak, pričao nam je Abdussamed, pričao nam je Abdurahman, on je sin Abdullaha sina Dinara, od njegovoga oca (tj. Abdullaha, sina Dinara), od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Allah - blagoslovljen je i uzvišen je - kada je volio (tj. kada voli jednoga) roba, dozivao je (tj. doziva, dozove) Džibrila (rekavši mu): "Zaista Allah je već volio (zavolio, tj. već voli) omsicu (tog-i-tog), pa (i ti) voli njega!" Pa voli njega Džibril (Pa ga i Džibril zavoli). Zatim doziva Džibril u nebu (na nebu): "Zaista Allah je već volio (zavolio) omsicu (toga-i-toga, iksa), pa volite ga (i vi)!" Pa vole njega (zavole ga) stanovnici neba. I stavi se njemu (izvjesno) primanje u (tj. među) stanovnicima Zemlje." PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, od Malika, od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Smjenjuju se međusobno u (tj. među) vama (jedni) anđeli (meleki) u (svakoj) noći i (jedni) anđeli u (svakom) danu, i sastaju se u molitvi (svakoga) popodneva (ikindije) i molitvi (svake) zore (sabaha). Zatim se penju (uzdižu na nebo oni anđeli) koji su prenoćili (tj. koji su bili) u vama (među vama u svojoj smjeni), pa pita njih (Uzvišeni Allah), a On je znaniji: "Kako ste ostavili Moje robove?" Pa (oni) govore: "Ostavili smo ih, a oni klanjaju, a došli smo im, a oni klanjaju (tj. a i kad smo im došli zatekli smo ih da klanjaju)." PRIČAO NAM JE Muhammed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Vasila, od Ma'rura rekao je: Čuo sam Ebu Zerra od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Došao mi je Džibril, pa je obradovao mene da ono ko je umro (bivši takav da) ne pridružuje sa Allahom (ni jednu) stvar, unišao je (tj. unići će u) raj." Rekao sam: "Iako je krao, iako je bludničio (činio blud)?" Rekao je: "Iako je krao, iako je bludničio." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "..... spustio ga je sa Svojim znanjem, i (svi) anđeli svjedoče.....". Rekao je Mudžahid (u vezi tumačenja kur'anskih riječi) "..... spušta se (izvjesna, ili: Njegova) zapovjed između njih....." (to jest) između sedmoga neba i sedme Zemlje (ili: i sedmoga sloja Zemlje, i sedmoga sprata Zemlje). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ebul-Ahvas, pričao nam je Ebu Ishak Hemdanija od Bera-a, sina 'Aziba, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O omsica (O ti)! Kada si odsjeo (tj. prišao) ka tvojoj (svojoj) postelji, pa reci: "Moj Bože! Predao sam svoju osobu (svoju dušu) k Tebi, i upravio sam svoje lice k Tebi, i prepustio sam svoju stvar k Tebi, i sklonio sam svoja leđa k Tebi željom i strahom (tj. zbog ljubavi i zbog strahopoštovanja koje imam) k Tebi (tj. prema Tebi). Nema skloništa, a ni spasa od Tebe osim k Tebi! Vjerovao sam (tj. Vjerujem) u Tvoju knjigu koju si spustio, i u Tvoga vjerovijesnika kojega si poslao." Pa zaista ti ako si umro u tvojoj (tj. u toj svojoj) noći (kada si to izgovorio), umro si na (tom izvjesnom) načinu stvaranja (tj. umro si na prirodnoj vjeri Islamu), a ako si osvanuo (u životu, živ), pogodio si nagradu." PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Ismaila, sina Ebu Halida, od Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan (neprijateljskih savezničkih) skupina: "Moj Bože! Spuštaču Knjige, brzoga Obračuna, porazi (ove) skupine, i potresi s njima (tj. i potresi ih)." Povećao je Humejdija: Pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ibnu Ebu Halid, čuo sam Abdullaha, čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Museded od Hušejma, od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (u vezi tumačenja kur'anskih riječi) "..... i ne budi (vrlo) glasan sa tvojom (tj. sa svojom) molitvom, i ne budi nečujan (tj. i ne prigušuj svoj glas) s njom (s molitvom, tj. u molitvi).....", rekao je:

Spustila se je (ova objava, ovaj ajet), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sakrivač je (sebe, krio se je, tj. sakrivao se je) u Meki. Pa je bio (u takvoj prilici) kada je dizao svoj glas, čuli su (slušali su ga mekanski) idolopoklonici, pa su (pa bi) psovali Kur'an, i ko je spustio njega i ko je donio njega. I rekao je Allah, uzvišen je: "..... i ne budi (vrlo) glasan sa tvojom (svojom) molitvom, i ne budi nečujan s njom....." - ne budi glasan sa svojom molitvom čak (da) čuju (da ne bi to čuli ti) idolopoklonici, i ne budi nečujan (prigušenoga glasa) s njom (sakrivajući je) od svojih drugova, pa (da) ne dadneš čuti njima - "i traži (sebi) između toga (jedan srednji) put." - daj čuti njima, i (a) ne budi (vrlo) glasan, dok (tj. da tvoji drugovi) uzmu od tebe Kur'an. GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "..... hoće (oni) da zamijenu (zamijene) govor Allaha.....", "..... zaista govor rastavljen." (to jest) istinit (prav). "A nije on sa (izvjesnom) šalom (tj. A nije on šala, neozbiljnost).": (to jest: nije on) sa (izvjesnom) igrom (a to će reći: A nije on igra, zabava). PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Zuhrija od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Rekao je Allah, uzvišen je: "Uznemiruje (Vrijeđa) Mene sin Adema (tj. čovjek), psuje vrijeme (izvjesno vrijeme), a Ja sam (to) vrijeme (tj. a Ja sam dao i stvorio to vrijeme), u Mojoj ruci je (sva) zapovjed (ili stvar), (i) prevrćem (tj. okrećem i mijenjam) noć (svaku) i dan (svaki)." PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Aameš od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Govori Allah - moćan je i veličajan je: "Post (pravi) je Meni (tj. zbog Mene) i Ja (ću da) nagrađujem za njega. Ostavlja (postač) svoju strast, i svoje jelo i svoje piće zbog Mene. I (taj) post je (jedan) štit. I za (toga, svakoga) postača su dvije radosti (tj. Postač ima dvije radosti): (jedna) radost (je) kada se mrsi, i (a jedna, tj. druga) radost (biće mu) kada susretne svoga Gospodara. I zaista miris usta postača je bolji (ljepši) kod Allaha od mirisa (toga) mošusa (mosuša, miska)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Abdurezzak, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Dok se Ejjub (Job, Jov) kupa (kupao) go (nag), pala je na njega noga (tj. skupina nekih) skakavaca od zlata. Pa je počeo (da) sipa (trpa te skakavce) u svoju odjeću. Pa je dozivao njega njegov Gospodar: "O Ejjube! Zar nisam bio obogatio tebe (Zar te već nisam bio obogatio učinivši te nepotrebnim i neovisnim) od (onoga) što vidiš?" Rekao je: "Da, o moj Gospodaru, a ali (nego) nema (nikakvoga) bogatstva sa mnom (u mene koje bi me učinilo neovisnim) od Tvoga blagoslova." PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Ibnu Šihaba, od Ebu Abdullaha ElEgarra, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Spusti se naš Gospodar, blagoslovljen je i uzvišen je, svake noći ka najbližem nebu kada ostane zadnja trećina (svake) noći, pa (On) govori: "Ko moli Mene, pa (da) odgovorim njemu? Ko pita (tj. Ko će da traži nešto od) Mene, pa (da) dadnem njemu? Ko traži oprost (za svoje grijehe od) Mene, pa (da) oprostim njemu?" PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad da je Aaredž pričao njemu da je on čuo Ebu Hurejreta, da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Mi smo (izvjesni) zadnji (a koji su izvjesni) pretjecači (na) sudnjem danu." (To jest: Mi smo zadnji po postojanju, postanku, ali smo pretjecači, ali smo prvi po nagradi na sudnjem danu.) I sa ovim oslanjanjem (tj. I sa ovim istim senedom, lancem ljudi je i onaj hadis u kome se veli da) je rekao Allah: "Troši (na drugoga), trošiću (i Ja) na tebe." (To jest: Podijeli pomoć drugome ti, podijeliću i Ja tebi.) PRIČAO NAM JE Zuhejr, sin Harba, pričao nam je Ibnu Fudajl od 'Umareta, od Ebu Zur'ata, od Ebu Hurejreta: Pa je rekao (Džibril): "Ovo je Hatidža, donijela je tebi (jedan) sud, (a) u njemu je (neka) hrana, ili sud, (a) u njemu je (neko) piće, pa daj čitati (tj. pa isporuči) njoj od njezinoga Gospodara (izvjesni) pozdrav, i obraduj nju sa (jednom) kućom od trstike, (i) nema (nikakve) galame u njoj, a ni truda (napora, teškoće)." PRIČAO NAM JE Muaz, sin Eseda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, sina Munebbiha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Rekao je Allah: "Izbrojio sam (tj. Pripremio sam, pripravio sam) za Moje (Svoje) dobre robove (ono) što nije (ni jedno) oko vidjelo, i niti je uho čulo i niti se je pokazalo (ugledalo) na srcu (ni jednoga, i jednoga) čovjeka (tj. i niti je palo na um ikojem čovjeku)." PRIČAO NAM JE Mahmud, pričao nam je Abdurrezzak, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, izvijestio me je Sulejman Ahvel da je Tavus izvijestio njega da je on čuo Ibnu Abasa (da) govori: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada je bdio od (izvjesne, ili od svake) noći (klanjajući posebnu molitvu bio je) govori (tj. bio bi govorio, govorio bi): "Moj Bože! Za Tebe je (Tebi pripada svaka dolična) hvala, Ti si svjetlo (svjetlost) nebesa i Zemlje. I za Tebe je (Tebi je svaka) hvala, Ti si staralac nebesa i Zemlje. I za Tebe je hvala, Ti si gospodar nebesa, i Zemlje i ko je u njima. Ti si (prava) istina, i Tvoje obećanje je istina, i Tvoj govor je istina, i Tvoje susretanje je istina, i raj je istina, i Vatra (tj. pakao) je istina, i (Tvoji) vjerovijesnici su istina i Čas je istina. Moj Bože! Tebi sam se predao (tj. Tebi se predajem), i u Tebe sam vjerovao, i na Tebe sam se oslonio, i k Tebi sam se povratio (pokajao), i s (tj. zbog) Tebe sam se prepirao i k Tebi sam se sudio (tj. i k Tebi se obraćam da

sudiš i presudiš meni i nevjernicima), pa oprosti mi (ono) što sam naprijed proturio, i što sam odgodio (ostavio ozadi - dakle: što sam uradio i što ću uraditi), i što sam tajio i što sam obznanio (javno učinio), Ti si moj Bog, nema božanstva osim Ti." PRIČAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, pričao nam je Abdullah, sin Umera, Numejrija, pričao nam je Junus, sin Jezida, Ejlija, rekao je: Čuo sam Zuhriju rekao je: Čuo sam Urveta, sina Zubejra, i Seida, sina Musejjeba, i Alkameta, sina Vakkasa, i Ubejdulaha, sina Abdullaha, od hadisa Aiše (tj. o hadisu Aiše), supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada su rekli njoj (doslovno: za nju) stanovnici (one izvjesne) laži (tj. lažovi ono) što su rekli, pa je očistio (oglasio nevinom) nju Allah od (onoga) što su rekli. I svaki (od njih) pričao mi je (jednu) skupinu (dio) od (toga) hadisa kojega je pričao meni od Aiše. Rekla je (Aiša, između ostaloga, i ovo): A ali tako mi Allaha nisam bila (takva da) mislim (tj. ne mišljah, nisam mislila) da će Allah spustiti o mojoj čistoti (nevinosti jednu) objavu (koja će da) se čita. I zaista moje stanje (ili moja stvar) je u mojoj osobi (u mojoj duši) bilo je neznatnije od (toga) da govori Allah o meni sa zapovjedi (jednom koja će da) se čita (uči), a ali (nego) ja sam bila (takva da) se nadam (tj. ali ja se nadah) da usnije poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (svome) spavanju (takav jedan) san (što će da) očisti mene Allah s njime (njime, pomoću njega). Pa je spustio Allah, uzvišen je: "Zaista (oni) koji su donijeli (tu izvjesnu) laž.....", (tih) deset ajeta (spustio je, objavio je tada u vezi toga slučaja). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Mugirete, sin Abdurahmana, od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Govori Allah: "Kada je htio Moj rob da uradi (jednu radnju) lošu (tj. jedno zlo djelo), pa ne pišite nju na njega do (da) uradi (dok ne uradi) nju (tu radnju, to djelo). Pa ako je (ako bi) uradio nju, pa zapišite je sa slično njoj (tj. onakvu kakva je). A ako je ostavio nju zbog Mene, pa zapišite nju njemu (kao jedno dobro djelo) lijepu (radnju). A kada je htio da uradi (jednu radnju) lijepu (tj. jedno dobro djelo), pa nije uradio nju (pa je ne uradi), pa zapišite nju njemu (kao jednu radnju) lijepu (kao jedno dobro djelo). Pa ako je uradio nju (ako je uradi), pa zapišite nju njemu sa deset njezinih sličnosti (tj. desetorostruko) do sedam stotina (puta)." PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, pričao mi je Sulejman, sin Bilala, od Muavijeta, sina Ebu Muzerrida, od Seida, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Stvarao je Allah (Svoje) stvaranje (ili Svoja stvorenja), pa pošto ga je završio (okončao), ustala je (čovjekova) rodbina (rodbinstvo). Pa je rekao: "Odstrani se (Ostavi me)." (Ili: "Šta je?") Rekla je: "Ovo je mjesto (izvjesnoga) utjecača u Tebe (Tebi) od (izvjesnoga) odsijecanja (veze sa mnom, od prekidanja odnosa sa mnom)." Pa je rekao: "Zar nisi zadovoljna da spojim (tj. da nagradim onoga) ko je spojio (nagradio) tebe, i (da) odsiječem (tj. da odbacim onoga) ko je odsjekao (odbacio) tebe?" Rekla je: "Da, o moj Gospodaru!" Rekao je: "Pa to ti je za tebe (to ti je tebi - to je za tebe, to je tebi)." Zatim je rekao (tj. pročitao je ajet iz Kur'ana) Ebu Hurejrete: "Pa da li ste možda (vi) ako ste se okrenuli (od Islama), (takvi) da kvarite u (na) Zemlji (tj. da sijete pokvarenost) i (da) odsijecate (tj. da odbacujete) vaše (svoje) rodbine?".

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Sufjan od Saliha, od Ubejdulaha, od Zejda, sina Halida, rekao je: Kišilo se je (tj. Dala se je kiša) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (na njegovu dovu, molbu, molitvu) pa je rekao: "Rekao je Allah: "Osvanuo je od Mojih robova (neko je) nevjernik u Mene, i (a neko je) vjernik u Mene." PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Rekao je Allah: "Kada je volio (Kada voli) Moj rob Moje susretanje (susret sa Mnom), volio sam (tj. volim i Ja) njegovo susretanje. A kada je mrzio (kada mrzi) Moje susretanje, mrzio sam (mrzim i Ja) njegovo susretanje (susret s njim)." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Rekao je Allah: "Ja sam kod mišljenja Moga roba o Meni." (To neki kažu da ima ovaj smisao: Ako misli Moj rob o Meni dobro, pa biće mu tako, tj. biće mu od Mene dobro, biće mu sa Mnom dobro; a ako misli drukčije o Meni, biće mu to drukčije.) PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Rekao je (jedan) čovjek (koji) nije uradio (nikakvo) dobro nikada, pa kada je umro (tj. kada umre): Pa spalite ga, i bacite njegovu polovinu u (izvjesno) kopno (ili pustinju), a njegovu (drugu) polovinu u (izvjesno) more. Pa tako mi Allaha ako je mogao (tj. ako mogne; a to znači: ako odredi tešku sudbinu, teškoću) Allah na njega, zaista kazniće svakako njega (jednom takvom) kaznom (što) neće kazniti njome (ni) jednoga (čovjeka) od (svih) svjetova. Pa je zapovjedio Allah (tome) moru, pa je sakupilo (ono) što je u njemu (od toga čovjeka), i zapovjedio je (tome) kopnu, pa je sakupilo (ono) što je u njemu (tj. u njega palo od toga čovjeka), zatim je rekao: "Zašto si (to) učinio?" Rekao je: "Od (tj. Zbog) Tvoga straha (tj. Zbog strahovanja od Tebe), a Ti si znaniji." Pa je oprostio njemu. PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Ishaka, pričao nam je Amr, sin Asima, pričao nam je Hemmam, pričao nam je Ishak, sin Abdullaha: Čuo sam Abdurahmana, sina Ebu Amreta, rekao je: Čuo sam Ebu Hurejreta rekao je: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista je (jedan) rob pogodio (učinio jedan) grijeh - a možda (da) je rekao: pogriješio je (uradio je jedan) grijeh - pa je rekao: "Moj Gospodaru! Pogriješio sam (uradio sam jedan) grijeh - a možda (da) je rekao: pogodio sam - pa oprosti!" Pa je rekao njegov Gospodar: "Je li (Zar je) znao Moj rob da je za njega (tj. da je u njega, a to će reći: da on ima nekoga ko mu je) Gospodar (što) oprašta (taj) grijeh i uzima (kažnjava) za njega? Oprostio sam Mome (Svome) robu." Zatim je ostao što je (tj. koliko je) htio Allah, zatim je pogodio (učinio) grijeh, ili je pogriješio (uradio) grijeh (neki, jedan drugi) pa je rekao:

"Moj Gospodaru! Pogriješio sam, ili pogodio sam (jedan) drugi (grijeh), pa oprosti ga (oprosti mi)!" Pa je rekao: "Je li (Zar je) znao Moj rob da je za njega (u njega) Gospodar (koji) oprašta (taj, ili svaki) grijeh i uzima (i kažnjava) za njega. Oprostio sam Mome (Svome) robu." Zatim je ostao što je (onoliko koliko) je htio Allah, zatim je (opet) pogriješio (učinio je) grijeh - a možda (da) je rekao: pogodio je grijeh - pa je rekao: "Moj Gospodaru! Pogodio sam - ili je rekao: Pogriješio sam - (jedan) drugi (grijeh), pa oprosti ga meni." Pa je rekao: "Je li (Zar je) znao Moj rob da je za njega (u njega) Gospodar (što, ili: koji) oprašta (taj) grijeh i (tj. ili) uzima (kažnjava) za njega? Oprostio sam Mome (Svome) robu tri (puta), pa neka radi šta je htio (šta hoće)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, pričao nam je Mu'temi: Čuo sam moga (svoga) oca, pričao nam je Katadete od 'Ukbeta, sina Abdulgafira, od Ebu Seida, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on spomenuo (jednoga) čovjeka (koji je živio) u (među onima) ko je prošao (tj. koji su prošli, u prošlim narodima), ili u (među onima) ko je bio prije vas. Rekao je riječ (jednu Muhammed a.s.) - misli (na to, tj. smisao te riječi je da) je darovao njemu (tome čovjeku) Allah imanje (imovinu) i djecu. Pa pošto je došla (njegova) smrt, rekao je svojim sinovima: "Koji otac sam bio vama (Kakav sam vam bio otac)?" Rekli su: "Najbolji otac." Rekao je: "Pa zaista on nije sebi iskopao (tj. nije tajno učinio, nije sebi pohranio) - ili nije sebi usokolio (ulovio pomoću sokola, tj. nije sebi proturio naprijed, nije sebi zaradio) - kod Allaha (nikakvo) dobro, i ako mogne (ili: i ako odredi teškoću) Allah na njega, kazniće ga. Pa gledajte, kada sam umro (tj. kada umrem), pa spalite me (ili: pa dajte spaliti mene). Te kada sam postao (kada postanem) ugalj, pa satarite me (u prah), ili je rekao: smrvite me (stucajte me u prah). Pa kada je bio (kada bude) dan žestokoga vjetra, pa bacite me u njega (dajte poletjeti meni u njega - u vjetar)." Pa je rekao vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa je uzeo njihove obaveze na to (da svaki rekne i da se zakune na ovaj način): "Tako mi moga Gospodara." (Ili: Pa je uzeo njihove obaveze na to tako mi moga Gospodara.). Pa su (to) učinili, zatim su dali baciti njega (zatim su ga bacili) u (jednome) danu žestokome. Pa je rekao Allah, moćan je i veličajan je: "Budi (tj. Postani, o ti čovječe, opet kako si i postojao nekad)!" Pa kada li je on čovjek stajač (tj. A on već stoji)! Rekao je Allah: "Hej Moj robe! Šta je nosilo tebe (Šta je nanijelo, navelo tebe) na (to) da si učinio (ono) što si učinio?" Rekao je: "Strah (od) Tebe, ili plašenje (plašljivost) od Tebe." Rekao je: Pa što je preduhitrilo njega je (to) da je pomilovao njega kod nje. A rekao je drugi puta: Pa nije preduhitrilo njega (ništa drugo) osim nje (milosti Allahove)." Pa sam pričao za njega (za ovaj hadis) Ebu Usmanu pa je rekao: Čuo sam ovo od Selmana (ovako sve) osim (jedino što je slučaj) da je on povećao u njemu (u hadisu da ga baca): u (to) more. Ili (je pričao onako) kao što je pričao. PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Mu'temir i rekao je: nije sebi iskopao (tj. nije tajno učinio, nije sebi pohranio). A rekao je Halifete: Pričao nam je Mu'temir i rekao je: nije sebi usokolio. Protumačio je njega (taj izraz, tu riječ) Katadete (rekavši da ona znači što i) "lem jeddehir": nije sebi pohranio. GLAVA

govora (razgovora našega) Gospodara, moćan je i veličajan je, (na) sudnjem danu sa (Svojim vjerovijesnicima i (sa drugima) osim njih. PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Rašida, pričao nam je Ahmed, sin Abdullaha, pričao nam je Ebu Bekr, sin 'Ajjaša, od Humejda rekao je: Čuo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Kada bude sudnji dan, daće mi se zagovaranje, pa ću reći: "O moj Gospodaru!" Uvedi (u) raj ko je bio (takav da je bilo) u njegovome srcu (jedno) zrno slačice (tj. koliko to zrno nekoga dobra uz vjerovanje Tebe)." Pa će (oni) unići. Zatim ću reći: "Uvedi (u) raj ko je bio (takav da je bila) u njegovom srcu najniža (tj. najmanja) stvar." Pa je rekao Enes: Kao da ja (sad) gledam ka prstima poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. (To jest: kako na prste pokazuje Muhammed a.s. tu malenost, malenkost stvari od dobra.). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, pričao nam je Ma'bed, sin Hilala, Anezija, rekao je: Sakupili smo se, (mi neki) ljudi od stanovnika Basre, pa smo otišli ka Enesu, sinu Malika. I otišli smo sa nama (tj. sa sobom vodeći mi) Sabita (Bunaniju) k njemu (da) pita njega za nas (tj. nama) o hadisu (toga izvjesnoga) zagovaranja (na sudnjem danu). Pa kada li je on u (kadli on nalazi se u) svome dvorcu! Pa smo se složili (tj. Pa smo pogodili, potrefili doći njemu kada on) klanja (molitvu te) ručanice (tj. molitvu koja se klanja kada jutro dobro odskoči - duha-namaz). Pa smo tražili dozvolu (da uniđemo njemu). Pa je dozvolio nama, a on je sjedilac (sjedi) na svojoj postelji. Pa smo rekli Sabitu: "Ne pitaj ga (ni) o (jednoj) stvari prije od hadisa (toga izvjesnoga) zagovaranja." Pa je rekao: "O Ebu Hamzete! Ova tvoja braća od stanovnika Basre došli su ti (da) pitaju tebe o hadisu (toga izvjesnoga) zagovaranja." Pa je rekao: "Pričao nam je Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada bude sudnji dan, uzburkaće se (zatalasaće se izvjesni) ljudi, neki (od) njih u neke (među neke), pa dođu (doći će) Ademu pa govore (pa će reći): "Zagovaraj za nas ka tvome (svome) Gospodaru." Pa (će on da) govori: "Nisam za nju (tj. za njega - za zagovaranje podesan vama), a ali (nego) na vas je sa Ibrahimom (da to pokušate, tj. ali držite se Ibrahima), pa (jer) zaista on je prijatelj Milosrdnoga." Pa dođu (doći će) Ibrahimu. Pa (on) govori: "Nisam za nju (za tu radnju, tj. za zagovaranje podesan), a ali (nego) na vas je sa Musa-om (tj. ali držite se Musa-a), pa zaista on je razgovarač Allaha (tj. razgovarač, razgovarao je sa Allahom)." Pa dođu (doći će) Musa-u. Pa (će da) govori: "Nisam za nju (Nisam ja za to vama podesan), a ali (nego) na vas je sa 'Isa-om (idite 'Isa-u), pa zaista on je duh (od) Allaha i Njegova riječ." Pa dođu (doći će) 'Isa-u. Pa (će on da) govori: "Nisam za nje (Nisam za to ja vama podesan), a ali (nego) na vas je sa Muhammedom, pomilovao ga Allah i spasio." Pa (će oni da) dođu meni. Pa (ću da) govorim: "Ja sam za nju (Ja sam za to podesan)." Pa (ću da) tražim dozvolu na (od) svoga Gospodara. Pa (će da) se dozvoli meni. I nadahnuće me (neke) pohvale (što) ću hvaliti Njega sa njima, ne dolaze mi sada (one u sjećanje), pa (ću da) hvalim Njega sa tim pohvalama i padnem (i pašću) Njemu čineći ničicu (čineći sedždu). Pa (će da) se govori: "O Muhammede! Podigni tvoju (svoju) glavu, i reci, slušaće se tebe (slušaćeš se ti), i pitaj, daće se tebi, i zagovaraj, primiće se tebi zagovaranje." Pa (ću da) govorim: "O moj Gospodaru! Moja sljedba, moja sljedba (tj. moji sljedbenici me zanimaju, molim za njih)!" Pa

(će da) se govori: "Odi, pa izvadi (izvedi) iz nje (iz vatre pakla) ko je bio (takav da je) u njegovome srcu težina (jednoga) ječmenoga zrna od vjerovanja." Pa (ću da) odem, pa (ću da) učinim (tako). Zatim se vratim, pa hvalim Njega sa tim pohvalama, zatim (ću da) padnem Njemu čineći ničicu (sedždu). Pa (će da) se govori: "O Muhammede, podigni svoju glavu, i reci, slušaće se tebe (slušaćeš se), i pitaj (moli, traži), daće se tebi, i zagovaraj, primiće se tebi zagovaranje." Pa (ću da) govorim: "O moj Gospodaru! Moja sljedba, moja sljedba." Pa (će da) se govori: "Odi (Idi), pa izvadi (izvedi) iz nje ko je bio (takav da je) u njegovom srcu težina (jednoga) truna prašine (vjerovanja), ili (jednoga) zrna slačice od vjerovanja." Pa (ću da) odem, pa (ću to da) učinim. Zatim (ću da) se vratim, pa (ću da) hvalim Njega sa tim pohvalama, zatim (ću da) padnem Njemu čineći ničicu (sedždu). Pa (će da) se govori: "O Muhammede! Podigni svoju glavu, i reci, slušaće se tebe (slušaćeš se ti), i pitaj (moli, traži), daće se tebi, i zagovaraj, primiće se tvoje zagovaranje (tj. primiće se tebi zagovaranje)." Pa (ću da) govorim: "O moj Gospodaru! Moja sljedba, moja sljedba!" Pa (će da) govori: "Odi, pa izvadi (izvedi) ko je bio (takav da je) u njegovom srcu najniža, najniža težina (jednoga) zrna od slačice od vjerovanja, pa izvadi (izvedi) njega iz Vatre!" Pa (ću da) odem, pa (ću to da) učinim." Pa pošto smo izašli iz (sijela) kod (od) Enesa, rekao sam nekom (od) naših drugova: "Da smo prošli pokraj Hasena (Basrije)! A on je sakrivač (sebe, tj. sakriven je od Hadždžadža) u stanu Ebu Halifeta. Sa (onom, onim) što je pričao nama Enes, sin Malika (tj. Da ispričamo njemu o onome što je pričao nama Enes, sina Malika)." Pa smo došli njemu, pa smo pozdravili na njega (tj. njega). Pa je dozvolio nama (ulazak). Pa smo rekli njemu: "O Ebu Seide! Došli smo ti iz (sa sijela) kod (od) tvoga brata (po vjeri) Enesa, sina Malika. Pa nismo vidjeli (čuli) slično (onome) što je pričao nama o (izvjesnome) zagovaranju." Pa je rekao: "Ha, ha! (To jest: "Povećajte mi više obavještenja o tome! Pričajte mi! Da čujem! Deder da čujem!"). Pa smo pričali njemu za (taj) hadis. Pa je stigao do ovoga mjesta, pa je rekao: "Ha, ha (Hajde još dalje)!" Pa smo rekli: "Nije povećao nama na ovo (Nije nam pričao ništa više od ovoga što smo ti ispričali)." Pa je rekao: "Zaista već je pričao meni, a on je sav (tj. sakupljene pameti, čvršćega pamćenja) otprije dvadeset godina (još toga više o ovome hadisu). Pa neću znati (tj. Pa ne znam) je li zaboravio, ili je mrzio (da vam to priča zbog mogućnosti) da se oslonite (na to, pa da napustite dobre poslove)?" Rekli smo: "O Ebu Seide! Pa pričaj nam." Pa se je nasmijao i rekao je: "Stvorio se je (svaki, ili izvjesni) čovjek mnogo brzim (tj. takav je da mnogo žuri). Nisam spomenuo njega (tj. to ni zbog čega drugoga) osim da ja (tj. osim zato što ja) hoću da pričam (ispričam) vama (to). Pričao mi je (sve ono s početka) kao što je pričao (i) vama za njega, (i) rekao je (potom još i ovo): "Zatim se vratim četvrti puta, pa hvalim Njega sa tim (pohvalama), zatim padnem Njemu čineći ničicu (sedždu). Pa (će da) se govori: "O Muhammede! Podigni svoju glavu, i reci, slušaće se (tebe), i pitaj, daće se tebi, i zagovaraj, primiće se tebi zagovaranje." Pa (ću da) govorim: "O moj Gospodaru! Dozvoli mi u (onome, tj. za onoga da zagovaram) ko je rekao (tj. ko je govorio): "Nema božanstva osim Allah!" Pa (će da) govori: "Tako mi Moje moći, i Moje veličajnosti, i Moje veličanstvenosti i Moje veličine zaista izvadiću svakako iz nje (onoga) ko je rekao: "Nema božanstva osim Allah!"

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Halida, pričao nam je 'Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Mansura, od Ibrahima, od 'Abideta, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista zadnji (od) stanovnika raja ulaženjem (koji će ući u) raj i zadnji (od) stanovnika Vatre izlaženjem (koji će izaći) iz Vatre je (jedan) čovjek (koji će da) izađe puzanjem (pužući). Pa (će da) govori njemu njegov Gospodar: "Uniđi (Uđi u) raj." Pa (će da) govori: "Moj Gospodaru! Raj je pun (napunjen)." Pa govoriće njemu to tri puta. Pa sve (od) toga (od onoga što će da) odvrati na Njega (tj. odgovori Njemu) je (to): "Raj je pun." Pa (će da) govori: "Zaista za tebe je (tj. Ti imaš) slično (toj) ovozemnosti deset puta." PRIČAO NAM JE Alija, sin Hudžra, izvijestio nas je 'Isa, sin Junusa, od 'Ameša ('Aameša), od Hajsemeta, od 'Adijja, sina Hatima, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nije od vas (ni) jedan (u drukčijem položaju na sudnjem danu) osim (u takvom da će da) razgovara (sa) njim njegov Gospodar, (a) nije između njega i između Njega (nikakav) prevodilac (potreban, to jest neće biti prevodioca, ni posrednika). Pa (će da) gleda desno od njega (tj. desno od sebe svaki čovjek), pa neće vidjeti (tj. pa ne vidi ništa drugo) osim (ono) što je naprijed proturio (uradio) od svoga rada. I gleda (gledaće) lijevo od njega (od sebe), pa neće vidjeti (ništa) osim (ono) što je naprijed proturio (uradio, učinio). I gleda između svoje dvije ruke (tj. I gleda, gledaće pred sobom, ispred sebe), pa neće vidjeti (ništa drugo) osim Vatru prema svome licu. Pa čuvajte se Vatre, i da (tj. pa makar) sa polovinom (sa pola) datule (da pomognete bijednoga)!" Rekao je Aameš: A pričao mi je Amr, sin Murreta, od Hajsemeta slično njemu (ovome hadisu) i povećao je u njemu: "i da (tj. pa makar) sa riječi lijepom (tj. sa lijepom rječju)." PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ibrahima, od Abideta, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Došao je (jedan) vjerski poglavica (ili sveštenik, svećenik, ili učenjak) od Židova pa je rekao: "Zaista ono kada bude sudnji dan, učiniće Allah nebesa na (jedan) prst, a zemlje na (jedan) prst, a vodu i zemlju (tlo, kopno) na prst, a (sva ostala) stvorenja na prst, zatim će tresti njih (potrest će ih), zatim će reći: "Ja sam vladar, Ja sam vladar!" Pa zaista već sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) se smije, čak (tako da) su se pokazali njegovi (zubi) umnjaci čuđenjem (ili divljenjem, tj. zbog čuđenja, ili divljenja) i potvrđivanjem njegovoga govora. Zatim je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "I nisu izmjerili Allaha istinom Njegova izmjerenja....." do Njegovoga govora "..... pridružuju." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ebu Avanete od Katadeta, od Safvana, sina Muhriza da je (jedan) čovjek pitao Ibnu Umera: "Kako si čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori o (izvjesnome) šapatu (šaptanju, tajnom razgovoru)?" Rekao je: "Približi se (tj. Približiće se na sudnjem danu) jedan (od) vas svome Gospodaru, čak (da će On da) stavi Svoju zaštitu na njega, pa (će da) govori:

"Jesi li uradio tako i tako (tj. to i to)?" Pa (će da) govori: "Da." I govori (govoriće): "Uradio si tako i tako (to i to)." Pa (će da) govori: "Da." Pa (će da) ustali njega (tj. Pa učini, učiniće njega da prizna), zatim (će da) govori: "Zaista Ja sam pokrio na tebe (tj. sakrio sam tebe, pokrio sam tvoje grijehe) u zemnosti (u zemaljskom životu), i Ja opraštam nju (tu griješnost) tebi danas." A rekao je Adem: Pričao nam je Šejban, pričao nam je Katadete, pričao nam je Safvan od Ibnu Umera: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA Njegovoga govora: "..... i razgovarao je Allah (sa) Musa-om razgovaranjem.". PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs, pričao nam je Ukajl od Ibnu Šihaba, pričao nam je Humejd, sin Abdurahmana, od Ebu Hurejreta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Pravdao se je (Dokazivao je, tj. Prepirao se je) Adem i Musa. Pa je rekao Musa: "Ti si Adem koji si izvadio (izveo, istjerao) svoje potomstvo iz raja." Rekao je: "Ti si Musa koji (si taj što) je izabrao tebe Allah, uzvišen je, sa Svojim poslanstvima i sa Svojim razgovorom, zatim (ti) koriš (karaš) mene na stvar (za stvar, tj. zbog jedne stvari koja) se je već odredila na mene (meni) prije (nego) da se stvorim (prije nego što ću biti stvoren)." Pa je dokazao (tj. dokazivanjem je nadvladao) Adem Musa-a." PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, pričao nam je Katadete od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Sakupe se (tj. Sakupiće se izvjesni) vjernici (na) sudnjem danu, pa (će oni da) govore: "Da smo tražili zagovaranje (da se neko obrati) ka našem Gospodaru, pa (da) odmori nas od ovoga našega mjesta!" Pa (će da) dođu Ademu, pa (će da) govore njemu: "Ti si Adem, otac (sviju) ljudi, stvorio je tebe Allah sa Svojom (tj. Svojom) rukom, i dao je pasti ničice tebi (izvijesnim, ili svima) anđelima (tj. i naredio je anđelima, melekima da ti učine sedždu), i poučio je tebe imena svake (imenima svih) stvari, pa zagovaraj za nas k našem Gospodaru dok (tj. da) odmori nas (da nas odmori)." Pa (će da) govori (Adem) njima: "Nisam ovdje vama (podesan za to, tj. za zagovaranje)." I spomene (spomenuće) svoju pogrešku koju je pogodio (tj. učinio)." PRIČAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, pričao mi je Sulejman od Šerika, sina Abdullaha, da je on rekao: Čuo sam Ibnu Malika (da) govori (o) noći (kada) se je noću putovalo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iz (ili: od) bogomolje Kabe (kabenske bogomolje): Zaista ono došla su njemu tri bića prije (nego što će se početi da) objavljuje k njemu, a on je spavač (a on je spavao) u (Ka'bi, toj) bogomolji zabranjenoj (tj. svetoj), pa je rekao prvi (od) njih (prvi od te trojice): "Koji (od) njih je on (tj. Koji je od ovih što spavaju - koji je on ko je od njih Muhammed)?" Pa je rekao srednji (od) njih (Ili: Pa je rekao: Srednji od njih, Srednji između njih koji spavaju, i): "On je najbolji (od) njih." (Možda je prema tekstu praviji, ispravniji prevod: Pa je rekao srednji (od) njih: "On je najbolji (od) njih." To smatram na osnovu daljega teksta, jer se dalje u tekstu kaže:)

Pa je rekao zadnji (od) njih (zadnji od one trojice): "Uzmite najboljega njih (od njih). (To jest: Uzmite ga radi penjanja, dizanja, uzdizanja s njim ka nebu, radi uzdizanja njega na nebo.). Pa je (ta zgoda) bila (u) toj noći. Pa nije vidio njih (tj. nije vidio Muhammed a.s. ta tri bića - ta tri meleka, anđela poslije toga), dok su (ipak) došli njemu (u jednoj) drugoj noći u (onome svome stanju) što vidi njegovo srce, a spava njegovo oko, a ne spava njegovo srce. A takođe su (bili svi takvi Božiji) vjerovijesnici: spavaju njihove oči, a ne spavaju njihova srca. Pa nisu razgovarali (ta trojica sa) njim (tj. sa Muhammedom a.s.), čak su sebi (na sebe) natovarili (ili nosili su) njega (na sebi), pa su stavili njega kod bunara Zemzema. Pa je upravljao (tj. vršio neke radnje nad) njim od njih (tj. između one trojice anđela) Džibril. Pa je rascijepio (raspolovio, tj. rasporio, otvorio) Džibril (ono) što je između njegovih (Muhammedovih a.s.) prsa do njegovoga gornjega dijela prsa (a neki kažu da izraz "ila lebbetihi" znači: do njegovoga spolnoga uda, organa), dok je završio (ili dok je ispraznio) njegova prsa i njegovu unutricu (njegov stomak), pa je oprao njega od vode (tj. sa vodom) Zemzema sa svojom rukom (i prao ga je) dok je očistio njegovu unutricu. Zatim se je njemu donio (jedan) lavor od zlata, (a) u njemu je (jedna) posuda od zlata, natrpana vjerovanjem i mudrošću, pa je natrpao s njim (njime, time) njegova prsa i njegove podbratke, misli (na) žile njegovoga grla. Zatim je poklopio (tj. stavio je) njega (na rajskoga konja Buraka), (a) zatim se popeo (uzdigao) s njime ka najbližem nebu, pa je udarao (tj. kucao je na jedna) vrata od njegovih (nebeskih) vrata. Pa su dozivali njega stanovnici (toga) neba): "Ko je ovo (tj. Ko je to)?" Pa je rekao: "Džibril." Rekli su: "A ko je sa tobom?" Rekao je: "Sa mnom je Muhammed." Rekao je (neko od njih): "A već se je poslalo k njemu?" Rekao je: "Da." Rekli su: "Pa širina sa njim (tj. Dobro došao on!) i (smatramo ga našom) porodicom!" Pa će se obradovati sa njim (s njega, zbog njega) stanovnici neba. Neće znati stanovnici (toga) neba o (onome) šta hoće Allah sa njim u (na) Zemlji do (da) dadne znati njima (tj. do da obznani, dok ne oglasi njima to). Pa je našao u (na) najbližem nebu Adema. Pa je rekao njemu Džibril: "Ovo je tvoj otac, pa pozdravi na njega (tj. pa pozdravi ga)." I vratio je na njega Adem (tj. I uzvratio je pozdrav njemu, otpozdravio je njemu Adem) pa je rekao: "Širina i porodicu (doslovno: Širinu i porodicu, tj. Primam te široko i kao porodicu), o moj sinčiću! Divan li si ti (moj) sin!" Pa kada li (se suoči) on u (tom) najbližem nebu sa (nekakve) dvije rijeke, tjeraju se njih dvije (tj. teku njih dvije)! Pa je rekao: "Šta su (tj. Kakve su, koje su) ove dvije rijeke o Džibrile?" Rekao je: "Ove dvije su Nil i Eufrat, porijeklo (ili gradivo) njih dviju." Zatim je prošao (prolazio dalje) sa njim u (tom) nebu, pa kada li on (suoči se) sa (jednom) drugom rijekom, (a) na njoj je (jedan) dvorac od bisera i hrizolita (vrsta dragoga kamena)! Pa je udario svojom rukom, pa kada li je ono mošus (mosuš)! Rekao je: "Šta je ovo, o Džibrile?" Rekao je: "Ovo je "kevser" koji je sakrio (tj. darovao, pripremio) tebi tvoj Gospodar." Zatim se popeo ka drugome nebu. Pa su rekli (njegovi, nebeski) anđeli (meleki) slično što su rekli njemu (oni) prvi (anđeli): "Ko je ovo (to)?" Rekao je: "Džibril." Rekli su: "A ko je sa tobom?" Rekao je: "Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio." Rekli su: "A već se je poslalo k njemu?" Rekao je: "Da." Rekli su: "Širinu sa njim (tj. Neka mu je široko, Dobro došao) i porodicom (ga smatramo)!" Zatim se je popeo sa njim ka trećem nebu. I rekli su njemu slično što su rekli (oni) prvi (najprvi) i drugi (anđeli). Zatim se popeo sa njim ka četvrtom (nebu). Pa su rekli njemu slično tome (slično kao i prije). Zatim se popeo sa njim ka petom nebu. Pa su rekli njemu slično tome. Zatim se popeo sa njim ka šestome (nebu). Pa su rekli njemu slično tome (kao i prije). Zatim se popeo s njime ka sedmome nebu. Pa su rekli njemu slično tome. Svako nebo (je takvo da) su u (na) njemu (neki Božiji) vjerovijesnici, (i) već je imenovao njih, pa sam zapamtio od njih Idrisa u drugome nebu, i Haruna u (tj. na) četvrtome, i (nekoga) drugoga u petom, (a) nisam zapamtio njegovo ime, i Ibrahima u

šestome i Musa-a u sedmome sa odlikovanja razgovora Allaha (tj. Musa je na sedmom nebu zbog odlikovanja, davanja prednosti njemu zato što je razgovarao izravno sa Uzvišenim Allahom). Pa je rekao Musa: "O moj Gospodaru! Nisam mislio (nisam znao) da će se uzdignuti na mene (nada mnom i) jedan (čovjek, iko)." Zatim se je uzvisio (Džibril) sa njim (sa Muhammedom a.s.) iznad toga sa (onim, tj. u one prostore i visine) što neće znati (tj. što ne zna) njega (koje ne zna niko) osim Allah, dok je došao lotosu (izvjesnoga) kraja (ili vrhunca, tj. drvetu lotosovome koje označava kraj, konac; ili: vrhunac - ljudskoga znanja; ili kraj, konac, vrhunac domašaja i dopiranja Džibrila, ili svih bića, anđela). I približio se je Silni, Gospodar (svake) moći, pa se je spustio, čak je bio od njega (tj. blizu njega) količinom (koliko) dva luka ili (još) bliže. (Riječ "kabe" prevedena je količinom. Ona, međutim, znači i polovinu strune, tetive u luka za strijelu - od onoga mjesta gdje se uhvati strijela do mjesta gdje se luk počinje savijati. Prema tome "kabe kavsejni" znači: polovinu strune, tetive dvaju lukova. To bi opet, u krajnjoj liniji, značilo jedna struna, tetiva od luka za strijelu, jer jedan luk ima dvije polovine - dva "kava" -, a dva puta po polovinu to je jedno cijelo. Prema tome "polovinu strune dva luka" označava udaljenost od jedne strune, tetive nekoga luka za strijelu. Ovaj izraz je još neki puta prolazio u tekstu, ali ovako objašnjenje nije u prošlom tekstu dato po opširnosti.) Pa je objavio Allah u (tj. među onim, između ostaloga) što je objavio, pedeset molitava na tvoju sljedbu svaki dani i noć. Zatim je silazio (Muhammed a.s. od SidretulMunteha-a) dok je dopro (došao) Musa-u. Pa je zadržao sebi njega Musa pa je rekao: "O Muhammede! Šta je to ugovorio (tj. oporučio, odredio, zapovjedio) k tebi tvoj Gospodar?" Rekao je: "Ugovorio je k meni pedeset molitava (molitvi, namaza) svaki dan i noć." Rekao je: "Zaista tvoja sljedba neće moći to, pa vrati se, pa neka olakša (tj. neka skine) od tebe tvoj Gospodar i od njih." Pa se obazreo (obazro) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ka Džibrilu, kao da on traži zdogovor (sa) njim o tome. Pa je dao znak k njemu Džibril, to jest: Da, ako si htio (ako hoćeš). Pa se uzvisio s njime ka Silnome, pa je rekao, a on (je na) svome mjestu: "O moj Gospodaru! Olakšaj od nas, pa (jer) zaista moja sljedba neće moći ovo (izvršavati)." Pa je stavio (tj. smanjio, skinuo) je od njega deset molitava (molitvi). Zatim se vratio ka Musa-u. Pa je zadržao sebi njega. Pa nije prestao (da) vraća njega Musa, dok su postale (tj. dok su sašle molitve) do pet molitava. Zatim je zadržao sebi Musa (njega) kod (tih) pet (namaza, molitvi) pa je rekao: "O Muhammede! Tako mi Allaha zaista već sam navraćao (navlačio, upućivao) Israelićane svoj narod na manje od ovoga, pa su bili slabi (slabići), pa su ostavili njega (tj. taj manji broj molitava). Pa tvoja sljedba je slabija tjelesima, i srcima, i tijelima, i vidovima i sluhovima, pa vrati se, pa neka olakša od tebe (tebi) tvoj Gospodar sve to." Obazreo (Obazro) se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ka Džibrilu zato (da) dadne znak na njega (njemu). I ne mrzi to Džibril. Pa je podigao njega kod petoga (vraćanja), pa je rekao (Muhammed a.s.): "O moj Gospodaru! Zaista moja sljedba (tj. moji sljedbenici su takvi da) su slaba njihova tjelesa, i njihova srca, i njihovi sluhovi i njihova tijela, pa olakšaj od nas (olakšaj nam)." Pa je rekao Silni: "O Muhammede!" Rekao je: "Dvoodazov Tebi! I dvije sreće Tvoje!" Rekao je: "Zaista ono neće se zamijeniti (izmijeniti izvjesni, tj. zadnji Moj) govor kod Mene, kao što sam uzakonio na tebe (tebi) u majci (tj. u izvoru) Knjige (tj. knjige o sudbini, levhi mahfuzu -

sačuvanoj ploči sudbine)." Rekao je: "Pa svako lijepo (djelo - dobro djelo) je sa deset svojih sličnosti (vrijednosti, tj. nagrada nagrađeno). Pa ona (ta molitva) je pedeset u majci Knjige (u levhi mahfuzu), a ona je pet na tebe." Pa se vratio ka Musa-u. Pa je rekao: "Kako si učinio?" Pa je rekao: "Olakšao je od nas (tj. Olakšao je nama), darovao je nama za svako lijepo (djelo) deset njegovih sličnosti." Rekao je Musa: "Već sam, tako mi Allaha, navraćao Israelićane na manje od toga, pa su ostavili njega (ostavili su to). Vrati se ka svome Gospodaru, pa neka olakša od tebe (tebi) još (opet, takođe)." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Musa! Već sam se, tako mi Allaha, zastidio od svoga Gospodara od (zbog onoga) što sam se izmjenjivao (tj. što sam se vraćao) k Njemu." Rekao je: "Pa silazi (siđi na Zemlju) sa imenom (u ime) Allaha." Rekao je: I probudio se je, a on je u bogomolji (te) zabranjenosti (svetosti, tj. u Ka'bi, svetoj bogomolji).

GLAVA razgovora (našega) Gospodara sa stanovnicima raja. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, pričao mi je Ibnu Vehb, pričao mi je Malik od Zejda, sina Eslema, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Allah (će da) govori stanovnicima raja: "O stanovnici raja!" Pa (će oni da) govore: "Dvoodazov Tebi, naš Gospodaru! I dvije sreće Tvoje (Svoje daješ Ti)! I (svako) dobro je u Tvoje dvije ruke." Pa (će On da) govori: "Da li ste se zadovoljili (Da li ste zadovoljni)?" Pa (će da) govore (oni): "A šta je nama (da) ne budemo zadovoljni (da se ne zadovoljimo, A kako da ne budemo zadovoljni), o naš Gospodaru, a već si darovao (tj. kad si dao) nama (ono) što nisi darovao (dao ni) jednome od Tvojih (od Svojih) stvorenja?!" Pa (će da) govori (On): "Zar neću darovati (dati) vama vrijednije (bolje) od toga?" Pa (će da) govore (oni): "O moj Gospodaru! A koja stvar je vrijednija (A šta je vrijednije) od toga?" Pa (će da) govori (On): "Spuštam na vas Moje (Svoje) zadovoljstvo, pa se neću na vas rasrditi poslije njega nikada." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Fulejh, pričao nam je Hilal od 'Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (jedan) dan (u prilici da) priča (tj. pričaše, pričao je jednoga dana), a kod njega je (jedan) čovjek od stanovnika (te) pustinje (tj. a kod njega je jedan Beduin, pa pričaše Muhammed a.s.) da je (jedan) čovjek od stanovnika raja tražio dozvolu (tj. da će tražiti dozvolu od) svoga Gospodara u sijanju (tj. za izvjesno sijanje, za bavljenje sijanjem usjeva u raju). Pa je rekao (tj. Pa će reći Uzvišeni Allah): "A zar nisi u (onome) što si htio (tj. Zar nemaš u raju šta želiš)?" Rekao je: "Da, a ali (nego) ja volim da sijem." Pa je žurio (taj čovjek u raju nakon Allahove dozvole), i bacio je sjeme. Pa je pretekla (njegovo) oko njegova biljka (tj. pretekla je treptaj njegovoga oka ta

biljka koju je posijao, ili to sjeme što ga je posijao brzinom svoga nicanja), i njegovo izjednačavanje, i njegovo traženje žetve i njegovo zamotavanje (tj. sakupljanje na gumnu, na harmanu) sličnostima (poput izvjesnih) brda (tj. kao brda). Pa (će da) govori Allah, uzvišen je: "Osim tebe (tj. Uzmi ga, Uzmi to), o sine Adema! Pa zaista ono neće zasititi (tj. ne zasiti) tebe (ni jedna) stvar (tj. ništa)." Pa je rekao (taj) Beduin: "O poslaniče Allaha! Nećeš naći (da će to biti) ovaj (u raju što si o njemu sada pričao, niko drugi) osim Kurejšević, ili Pomagač, pa (jer) zaista oni su drugovi sijanja (tj. oni su poljodjelci, poljoprivrednici, težaci, ratari). Pa (A) što se tiče nas, pa nismo sa drugovima sijanja (tj. nismo drugovi sijanja, a to će reći: nismo poljodjelci)." Pa se nasmijao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA spominjanja Allaha (Svoje robove, Svojih robova) je sa (tj. zbog Svoje) zapovjedi (njima da Mu se pokoravaju) i (zbog) spominjanja robova (Njegovih koji Njega spominju) sa (svojom) molbom (dovom), i skrušenošću, i (izvjesnim) poslanstvom i dostavljanjem zbog Njegovoga govora, uzvišen je: "Pa spominjite (vi) Mene, spomenuću (i Ja) vas.....", "I čitaj na njim (tj. čitaj njima) vijest Nuha; pošto je rekao svome narodu: "O moj narode, ako je bilo uveličalo se na vas (vama) moje mjesto i moje opominjanje sa ajetima Allaha, pa na Allaha sam se oslonio (tj. na Allaha se oslanjam), pa sakupite (složite) vašu (svoju) zapovjed i svoje sudionike, zatim neka ne bude vaša zapovjed (ili vaša stvar) na vas (neka) zastrtost (ili skrivenost; ili briga, tjeskoba), zatim izvršite k meni, i ne pričekujte me. Pa ako ste se okrenuli (od moga opominjanja), pa nisam pitao (tj. ne pitam, ne tražim ništa) vama od nagrade, nije moja nagrada (ni na koga drugoga) osim na Allaha, i meni se je zapovjedilo da budem od muslimana." "Gummetun" je (što i) "hemmun" briga, i "dikun" tjeskoba. Rekao je Mudžahid: "..... izvršite k meni....." (ono) što je u vašim dušama. Govori se (da) je "ufruk" rastavi (istoga značenja kao i) "ikdi": izvrši. (Ova zadnja rečenica kao i dalje do kraja ove GLAVE, je istitrad - udaljavanje od teme.) A rekao je Mudžahid (o tumačenju ajeta koji počinje sa riječima) "A ako je jedan od (izvjesnih) idolopoklonika tražio zaštitu (od) tebe, pa zaštiti ga dok čuje govor Allaha.....": Čovjek (neki) dođe njemu (Muhammedu a.s.), pa (sebi) sluša šta govori i šta se je spustilo na njega, pa on je siguran (bezbjedan) dok dolazi njemu pa sluša od njega govor Allaha, i dok dopre (u) svoje mjesto sigurnosti (bezbjednosti) gdje je došao (ili: odakle je došao). Vijest (ta izvjesna) velika je Kur'an. "..... savaben (pravo)." je (značenja da je govorio) "hakkan" istinito u zemnosti (u zemaljskome životu) i radio sa njim (tj. prema njemu, prema onome što je istinito). GLAVA

govora Allaha, uzvišen je: "..... pa ne činite Allahu (nikakvih) prispodoba (Njemu sličnih božanstava koji stoje nasuprot Njemu).....", i (GLAVA) Njegovoga govora, veličajno je Njegovo spominjanje: "..... i (zar zaista vi) činite Njemu prispodobe? To je Gospodar (svih) svjetova.", i Njegovoga govora: "I koji ne zovu (ne mole) sa Allahom (ni jedno) božanstvo drugo.....", "I zaista već se je objavilo k tebi i k (onima) koji su od prije tebe: "Zaista ako si pridruživao, zaista pokvariće se (zalutaće) svakako tvoj posao i zaista bićeš svakako od (izvjesnih) štetovalaca. Nego Allaha pa obožavaj, i budi od (izvjesnih) zahvalnih.". A rekao je Ikrimete (o tumačenju sljedećih ajeta) "I ne vjeruje najviše njih u Allaha (drukčije) osim (tako), a oni su pridruživači (neke vrste idolopoklonici).", "I zaista ako si pitao njih: ko je stvorio njih.....", i "..... ko je stvorio (ta) nebesa i Zemlju, zaista govore svakako: Allah.....": Pa to je (taj govor je) njihovo vjerovanje, a oni obožavaju (drugo) osim Njega. I (GLAVA onoga) što se spomenulo o stvaranju činova (poslova sviju) robova i njihovoga sticanja (a to se može reći tako) zbog Njegovoga govora, uzvišen je: "..... i stvorio je svaku stvar, pa je odredio nju određivanjem.". A rekao je Mudžahid (o tumačenju kur'anskih riječi) "..... ne spuštaju se (ti) anđeli osim sa (tom) istinom.....": sa (izvjesnim) poslanstvom i (izvjesnom) kaznom. "..... zato (da) pita (izvjesne) istinite o njihovoj istinitosti....." (to) je (značenja): (izvjesne) priopćivače, izvršivače od (tj. između tih Božijih) poslanika. "..... i zaista Mi smo za njega (njemu) čuvari." (to) je (značenja): (čuvamo ga) kod Nas (kod Sebe njega - Kur'an). "I koji je donio (izvjesnu) istinu" (to) je Kur'an, "i potvrdio je njega (oglasio je istinitim njega; ili: i vjerovao je u njega" (to) je (izvjesni, ili svaki) vjernik (koji će da) govori (na) sudnjem danu: Ovo koje si dao meni (To što si mi dao), radio sam sa (onim) što je u njemu (tj. Ova knjiga koju si dao meni, radio sam prema onome što je u njoj). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Mansura, od Ebu Vaila, od Amra, sina Šurahbila, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Pitao sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Koji (izvjesni) grijeh je najveći (tj. Koji je najveći grijeh) kod Allaha?" Rekao je: "Da učiniš Allahu prispodobu (suparnika), a On je stvorio tebe." Rekao sam: "Zaista to je zaista veliko (veliki grijeh)." Rekao sam: "Zatim koji (Zatim koji dalje je najveći grijeh)?" Rekao je: "Zatim da ubiješ svoje dijete (zbog toga što) se plašiš da se hrani (ono) sa tobom." Rekao sam: "Zatim koji (dalje)?" Rekao je: "Zatim da bludničiš sa ženom tvoga (svoga) susjeda (komšije)." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "I niste bili (vi takvi da) se pokrivate (zbog toga da izbjegnete) da svjedoči na vas vaš sluh, a niti vaši vidovi (vaše oči), a niti vaše kože, a ali (tj. nego) ste mislili da Allah neće znati (da ne zna) mnogo od (onoga) što radite.". PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Mansur od Mudžahida, od Ebu Mamera, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Sakupili (tj. Sastali) su se kod Kuće (tj. Allahove kuće Ka'be) dvojica Sekifovića i (jedan) Kurejšević, ili dvojica Kurejševića i (jedan) Sekifović, (i) mnogi je loj (salo) njihovih stomaka (trbuha), malo je razumijevanje njihovih srca, pa je rekao jedan (od) njih: "Je li vidite (tj. Da li smatrate) da Allah čuje (ono) što govorimo?" Rekao je drugi (od njih): "Čuje ako smo bili glasni (tj. ako glasno, zvučno govorimo), a neće čuti (tj. a ne čuje) ako smo sakrili (tj. ako govorimo tiho)." A rekao je drugi (tj. još onaj drugi; a to će reći: onaj treći): "Ako je bio (takav - Ako je takav da) čuje kada smo bili glasni, pa zaista On čuje kada smo (i) sakrili (tj. i kada smo tihi, kada tiho govorimo)." Pa je spustio (objavio) Allah, uzvišen je: "I niste bili (da) se sakrivate (od toga) da svjedoči na vas vaš sluh, a niti vaši vidovi (tj. vaše oči), a niti vaše kože.....". Ajet (taj vidi). GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Svakog dana (U svakom danu) On je u (nekom) poslu (ili nekom stanju, nekoj stvari, u nečenu).", i (GLAVA Njegovoga govora, uzvišen je) "Ne dođe im (ništa) od opomene od njihovoga Gospodara proizvedene.....", i Njegovoga govora, uzvišen je: "..... možda Allah (da) proizvede poslije toga (neku) stvar (djelo).", i da Njegova novost (zbivanje Njegovo, Njegov novi događaj) ne sliči novosti (tih bića) stvorenih zbog Njegovoga govora, uzvišen je: "..... nije kao Njegov primjer (ni jedna) stvar, i On je svečujući, svevideći.". A rekao je Ibnu Mes'ud od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Allah, moćan je i veličajan je, proizvodi (nanovo) od Svoje zapovjedi (ili od Svoga djela) šta hoće, i zaista od (onoga) što je proizveo (tj. što je nanovo zapovjedio) je (to) da ne govorite (da ne razgovarate) u (svojoj) molitvi (namazu)." (Veli se da Uzvišeni Allah u svakom danu daje nešto novo, to jest pokazuje i sprovodi nešto novo što je već odredio da bude, a ne da nanovo stvara sudbinu svakog dana.) PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Hatim, sin Verdana, pričao nam je Ejjub od 'Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: "Kako (da) pitate stanovnike (sljedbenike biblijske) Knjige o njihovim (vjerskim) knjigama, a kod vas je knjiga Allaha, najbliža (od svih Božijih) knjiga vremenom sa Allahom (tj. najnovija Allahom dana i objavljena knjiga), (i) čitate nju čistu, nije se izmiješala (s nečim što ne spada u nju)?" PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Abbasa, rekao: "O družino muslimana! Kako (da) pitate stanovnike Knjige (Biblije) o (nekoj vjerskoj) stvari, a vaša knjiga koju je spustio Allah na vašega vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, najnovija (od svih) vijesti je sa Allahom (objavljenih), čista (bivši ona), nije se pomiješala (ni sa čim), a već je pričao vama (o tome) Allah da su stanovnici Knjige (biblijske) već zamijenili od knjiga Allaha (od Božijih knjiga) i promijenili su, pa su napisali sa svojim rukama, (i) rekli su: "Ono je od kod Allaha (To je od Allaha)!" zato (da sebi) kupuju s time (jednu) cijenu malenu (pa kako da ih onda pitate o nečemu u vjeri)? I zar ne zabranjuje vama (ono) što je došlo vama od (vjerskoga) znanja (zar vas to ne sprječava) od njihovoga pitanja

(raspitivanja)? Pa, tako mi Allaha, nismo vidjeli (ni jednoga) čovjeka od njih (da) pita vas o (onome vjerskom znanju) koje se je spustilo na vas (tj. vama)." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Ne pomiči s njim tvoj (svoj) jezik.....", i činjenja (čina, postupka) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, gdje (tj. kada) se spušta na njega (Božija) objava. A rekao je Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Rekao je Allah, uzvišen je: "Ja sam sa Mojim (Svojim) robom gdje god (tj. kada god) je pomenuo (spomenuo) Mene i (kada god) su se pomicale sa Mnom (tj. sa Mojim imenom) njegove dvije usne." PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Ebu Avanete od Musa-a, sina Ebu Aišeta, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa o Njegovom govoru, uzvišen je: "Ne pomiči s njim (sa Kur'anom), zbog Kur'ana) tvoj jezik.....", rekao je (o tome): Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) se bori od (tj. zbog kur'anskoga) spuštanja (sa jednom) teškoćom i bio je (običaja da) pomiče svoje dvije usne (gubice). Pa je rekao meni Ibnu Abas: "Pomičem njih dvije tebi (sada) kao što je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) pomiče njih dvije (usne)." Pa je rekao Seid: "Ja (ća sada da) pomičem njih dvije kao što je bio Ibnu Abas (običaja da) pomiče njih dvije (prikazujući kako je to izgledalo)." Pa je pomicao (micao) svoje dvije usne. Pa je spustio Allah, uzvišen je: "Ne pomiči s njim tvoj jezik zato (da) žuriš s njim. Zaista na Nas je njegovo sakupljanje i njegovo čitanje." Rekao je: Njegovo sakupljanje u tvojim prsima, zatim (ćeš da) čitaš njega. "Pa kada smo čitali njega (Džibrilom jezikom tebi), pa slijedi njegovo čitanje." Rekao je: Pa slušaj njega, i šuti. Zatim je zaista na Nas da čitaš njega. Rekao je: Pa je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je (tj. kada bi) došao njemu Džibril - na njega (naš) pozdrav! - slušao (tj. bio bi slušao, slušao bi). Pa kada je (tj. kada bi) otišao Džibril, čitao je (čitao bi) njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kao što je dao čitati njega (ili: kao što je pročitao njega - objavljeni dio Kur'ana - njemu). GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "I skrivajte (tajite) vaš (svoj) govor ili budite glasni s njime, zaista On je znalac (sveznajući) za (stvar, za misao) posjednicu (vaših) prsa. Zar neće znati (tj. Zar ne zna to Onaj) ko je (i vaš govor) stvorio?! I On je Dobri (ili Ljubazni), Obaviješteni.". "..... jetehafetune....." je (što i) "jetesarrune": međusobno tajno (skriveno) razgovaraju (skrivenim, tajnim govorom, razgovorom). PRIČAO MI JE Amr, sin Zurareta, od Hušejma, izvijestio nas je Ebu Bišr od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, o Njegovom govoru, uzvišen je, "..... i ne budi glasan sa tvojom (svojom) molitvom, i ne budi tih (skriven) s njom.....", rekao je: Sišla je (ova objava, ovaj ajet), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sakriven je (tj. sakrivao se, krio se) u Meki. Pa bio je kada je (kada bi) klanjao sa svojim

drugovima, podigao bi svoj glas sa Kur'anom (tj. čitajući Kur'an u molitvi). Pa kada su (kada bi) čuli njega (izvjesni) idolopoklonici, psovali su Kur'an, i (onoga) ko je spustio njega i ko je donio njega. Pa je rekao Allah Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "I ne budi glasan sa tvojom (svojom) molitvom.....", to jest: sa tvojim (svojim) čitanjem, pa (da) čuju (to ti) idolopoklonici, pa (da) psuju Kur'an, "..... i ne budi tih (sakriven) sa njom.....", od svojih drugova, pa (da) ne dadneš čuti njima (da te ne mognu čuti), i traži sebi između toga (nekakav) put.". PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Sišao je ovaj ajet: "..... i ne budi glasan sa svojom molitvom, i ne budi tih (sakriven) sa njom.....", o (izvjesnoj) molbi (dovi koju vjernik upućuje Uzvišenom Allahu za nešto što želi). PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Ebu Asim, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, izvijestio nas je Ibnu Šihab od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nije od nas ko nije sebi pjevao (ko sebi ne pjeva) sa Kur'anom." A povećao je (tj. A dodao je drugi) osim njega (osim Ebu Hurejreta): "Biva glasan sa njim." (To jest: Značenje riječi "ko ne pjeva sa Kur'anom" je: ko ne bude glasan sa Kur'anom, ko ne uči, ne čita Kur'an glasno gdje neće izazivati psovanje i grdnju samoga Kur'ana, pa taj nije sljedbenik Muhammeda a.s., ne spada u njegovu sljedbu, među muslimane.) GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Čovjek (koji je takav da) je dao njemu Allah Kur'an, pa on stoji sa njim (u) časovima (svake) noći i dana, i čovjek (koji) govori: "Da se je meni dalo slično (kao) što se je dalo ovome, činio bih kao što čini (i on)." Pa je objasnio Allah da je njegovo stajanje sa Knjigom, ono je (to je) njegovo činjenje (postupanje prema Allahovoj knjizi). I rekao je (Uzvišeni Allah): "I od Njegovih znakova je stvaranje nebesa i Zemlje i protivljenje (tj. i raznovrsnost) naših jezika i vaših boja.....". I rekao je (Allah), veličajno je Njegovo spominjanje: "..... i činite (svako) dobro, možda vi (da) se spasite.". PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Džerir od Aameša, o Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nema međusobnoga zavidenja (zavidnosti) osim u dva (slučaja): čovjek (čovjeku što) je dao njemu Allah Kur'an, pa on čita njega (u) časovima (svake) noći i časovima dana, pa on (tj. onaj koji mu zavidi, zavidnik) govori: "Da se meni dalo slično (kao) što se dalo ovome, zaista bih činio kao što (i on) čini"; i čovjek (čovjeku što) je dao njemu Allah (neko, jedno) imanje, pa ga on troši u njegovo pravo (u hajr), pa govori (zavidnik): "Da se (i) meni dalo slično (isto kao) što se njemu dalo, radio bih u njemu (u imanju) slično (isto kao) što (i on) radi." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Zuhrija od Salima, od njegovoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Nema zavidnosti osim u dva (slučaja): čovjek (čovjeku što) je dao njemu (tj. kojem je dao) Allah Kur'an, pa ga on čita (u) časovima (svake) noći i časovima (svakoga) dana; i čovjek (što) je dao njemu (tj. i čovjeku kojem je dao) Allah (jedno) imanje, pa ga on troši (u) časovima (svake) noći i časovima (svakoga) dana." (U svim slučajevima može da se kaže i ovako: "u časovima izvjesne noći i izvjesnoga dana.". Čuo sam Sufjana više puta, (i) nisam čuo njega (da) spominje (tu riječ) vijest (tj. da spominje izraz "izvijestio nas je" ili "pričao nam je Zuhrija", nego samo "rekao je Zuhrija"), a on (ovaj hadis) je (i pored toga) od zdravoga njegovoga hadisa (od vjerodostojnih njegovih hadisa). GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "O (Moj) poslaniče, priopći (ono) što se je spustilo k tebi od tvoga Gospodara, a ako nisi učinio, pa nisi priopćio Njegova poslanstva (poslanja).....". A rekao je Zuhrija: Od Allaha, moćan je i veličajan je, (došlo) je (to) poslanstvo (poslanje), a na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (dužnost) je (to) priopćenje, a na nas je (naša) predanost. (Pod predanost se misli na primanje i prihvatanje Allahovoga poslanja.) I rekao je (Uzvišeni Allah): "Zato (da) zna da su već dali priopćiti (tj. da su već priopćili) poslanja (poslanstva) njihovoga (svoga) Gospodara.....". I rekao je, uzvisio se je (tj. uzvišen je): "Priopćavam vama poslanja (poslanstva) moga (svoga) Gospodara.....". A rekao je Ka'b, sin Malika, kada je izostao od (tj. iza) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (prilikom pohoda na Tebuk da je u tom vremenu sišao i ajet u kome se kaže): "..... i vidjeće Allah vaš rad i Njegov poslanik.....". A rekla je Aiša: Kada je začudila (zadivila) tebe ljepota rada (jednoga, nekoga) čovjeka, pa reci: Radite, pa vidjeće Allah vaš rad, i Njegov poslanik i (svi) vjernici, i neće omalovažiti nikako tebe (ni) jedan (čovjek, tj. niko). A rekao je Mamer: "..... to je Knjiga....." (to znači:) ovo je Kur'an, "..... uputa za (izvjesne) bogobojazne." (to jest: to je jedno) objašnjenje i značenje (putokaz, pokazivanje), kao (što i) Njegov govor, uzvišen je: "..... to vam je sud (presuda) Allaha....." (znači) ovo je sud (presuda) Allaha. "..... nema sumnje....." je (značenja što i) "la šekke": nema sumnjanja. "..... to su znakovi Allaha....." - misli (na to da kaže) ovo su oznake (znakovi) Kur'ana. I slično njemu je "..... te kada ste bili u (izvjesnim, ili u svojim) lađama, i tekle (tj. i plovile) su (one) s njima....." - misli (na to da kaže) s vama (su plovile). (Ovdje se od Buharije ovo sve navodi da se dokaže kako Mamer ističe činjenicu da se pokazna zamjenica taj, onaj može u arapskom jeziku upotrebiti u značenju pokazne zamjenice ovaj. A isto tako treće lice lične zamjenice umjesto drugoga, i glagol u trećem licu može da se upotrebi umjesto glagola u drugom licu, pa bilo da se radi o jednini ili o množini. Ovo zadnje se zove iltifat.) A rekao je Enes: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoga ujaka (dajidžu) Harama ka njegovome narodu, i rekao je (Haram): "Je li (tj. Da li) činite sigurnim (bezbjednim) mene (da) priopćim (vama) poslanstvo (poslanje) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (kao njegov izaslanik)?" Pa je počeo (da) priča njima.

PRIČAO NAM JE Fadl, sin Jakuba, pričao nam je Abdullah, sin Džafera, Rekkija, pričao nam je Mutemir, sin Sulejmana, pričao nam je Seid, sin Abdullaha, Sekafija, pričao nam je Bekr, sin Abdullaha, Muzenija i Zijad, sin Džubejra sina Hajjeta, od Džubejra, sina Hajjeta, rekao je Mugirete: Izvijestio nas je naš Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od poslanstva (tj. na osnovu poslanstva) našega Gospodara da ono ko se je ubio (tj. ko je ubijen, poginuo u borbi za Islam) od nas, postao je (tj. postaće, vratiće se, on će otići) ka raju (ući će u raj). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Ismaila, od Šabije, od Mesruka, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje (s njom), rekla je: "Ko je pričao tebi da je Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio, sakrio (jednu, neku) stvar." A rekao je Muhamed: Pričao nam je Ebu Amir 'Akadija, pričao nam je Šubete od Ismaila, sina Ebu Halida, od Šabije, od Mesruka, od Aiše rekla je: "Ko je pričao tebi da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sakrio (jednu, neku) stvar od (Allahove) objave, pa ne vjeruj mu (ne potvrđuj mu, ne oglašavaj istinitim njega). Zaista Allah, uzvišen je, govori: "O (Moj) poslaniče, priopći (ono) što se je spustilo k tebi od tvoga Gospodara, a ako nisi učinio, pa nisi priopćio Njegovo poslanstvo (Njegovo poslanje).....". PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ebu Vaila, od Amra, sina Šurahbila, rekao je: Rekao je Abdullah (Mes'udov): Rekao je (jedan) čovjek: "O poslaniče Allaha! Koji (izvjesni) grijeh je najveći kod Allaha, uzvišen je, (između svih grijeha velikih)?" Rekao je: "Da pozivaš za Allaha (tj. Da moliš uz Allaha još nekakvu) prispodobu (sudruga, suparnika), a On je stvorio tebe." Rekao je: "Zatim koji (dalje je najveći grijeh)?" Rekao je: "Zatim da ubiješ tvoje (svoje) dijete (kako bi spriječio) da se hrani sa tobom." Rekao je: "Zatim koji?" Rekao je: "Da bludničiš (u blud navedeš) ženu tvoga (svoga) susjeda." Pa je spustio (Allah potvrđivanje nje (ove izreke, ovoga hadisa): "I koji neće pozivati (tj. ne pozivaju, ne mole) sa Allahom (nikakvo) božanstvo drugo, i ne ubijaju (izvjesnu) osobu koju je zabranio Allah, osim sa (izvjesnim) pravom, i ne bludniče, a ko učini to, susrešće (on će susresti jednu kaznu za) griješenje. Podvostručiće se njemu (izvjesna) kazna.....". Ajet (taj vidjeti). GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "..... reci: Donesite Tevrat, pa čitajte njega.....", i govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Dao se je stanovnicima (sljedbenicima) Tevrata Tevrat pa su radili s njim (tj. prema njemu, po njemu), i dao se je stanovnicima Indžila Indžil pa su radili s njim (po njemu), i dao se je vama Kur'an pa ste radili s njim (po njemu)." A rekao je Ebu Rezin: "..... čitaju....." je (značenja): slijede ga i rade s njime (prema njemu, po njemu) pravim njegovim radom. Govori se "jutla" (da) je (isto što i) "jukre'u" (a oba izraza znače: čita se), "hasenultivaleti" je (isto što i) "hasenul-kiraeti": lijepoga (svoga)

čitanja za Kur'an (tj. lijepoga čitanja Kur'ana). "Neće doticati njega....." je (značenja) neće naći njegovoga okusa i njegove koristi (niko drugi) osim ko je vjerovao (tj. ko vjeruje) u Kur'an, i neće nositi njega sa njegovim pravom (ili sa njegovom istinom niko drugi) osim (svaki) uvjereni (ubijeđeni) zbog Njegovoga govora, uzvišen je: "Primjer (onih) koji su se natovarili Tevratom (da ga nose), zatim nisu nosili njega, je kao primjer (izvjesnoga) magarca (što) nosi (neke) knjige; loš li je primjer (izvjesnih ljudi) naroda koji su činili lažnim ajete Allaha, a Allah neće naputiti (izvjesni) narod (tj. ljude) nasilnike." A imenovao je (nazvao je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Islam i vjerovanje (nazvao je to jednim) poslom (radom). Rekao je Ebu Hurejrete: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Bilalu: "Izvijesti me za najnadežniji rad (što) si uradio njega u Islamu." Rekao je: "Nisam uradio (ni jedan) rad nadežniji kod mene (tj. da se više nadam u njega je od toga) da se ja nisam (ili: a to je da se ja nisam) očistio (za molitvu, nisam uzeo abdest, pa da je bilo drukčije) osim (tako da) sam klanjao (dobrovoljno, neobavezno, sam od sebe dva rekata)." A pitao se je (upitan je) koji (izvjesni) rad je najvrijedniji (najbolji)?" Rekao je: "Vjerovanje u Allaha i Njegovoga poslanika, zatim (ta) borba, zatim hodočašće učinjeno dobročinstvom (tj. hodočašće u koje se nije pomiješao grijeh)." PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, izvijestio me je Salim od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Samo vaše ostajanje (tj. Vaše ostajanje, trajanje) u (među onima) ko je prošao od (tih izvjesnih) naroda (ili sljedbi) je (samo) kao što je (period) između molitve popodneva (ikindije) do zalaženja (do zalaska) Sunca. Dao se je stanovnicima (sljedbenicima) Tevrata Tevrat, pa su radili s njime (tj. radili su prema njemu, po njemu) dok se je upolovio (taj) dan (do pola dana), zatim su bili nemoćni. Pa se njima dao po kirat. Zatim se dao stanovnicima (sljedbenicima) Indžila Indžil, pa su radili s njime (po njemu, prema njemu) dok se je klanjao popodnev (ikindija), zatim su bili nemoćni. Pa se (i) njima dao po kirat. Zatim se vama dao Kur'an, pa ste radili s njime (po njemu, prema njemu) dok je zašlo Sunce. Pa su se vama dala pod dva kirata. Pa su rekli stanovnici (sljedbenici biblijske) Knjige (tj. Biblije): "Ovi su manji od nas radom, a veći nagradom (tj. Ovi su manje radili, a dobili su više nagrade od nas)." Rekao je Allah: "Da li sam učinio nasilje (nepravdu) vama (okrnjujući) od vašega prava (i jednu) stvar (išta)?" Rekli su: "Ne." Rekao je: "Pa ono (tj. Pa to) je Moja dobrota, (i) dajem nju kome hoću (ili: i dajem je kome hoću)." GLAVA: A imenovao je (nazvao je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesnu) molitvu (namaz) radom (poslom). I rekao je: "Nema molitve za (onoga, tj. onome) ko nije pročitao (proučio) sa otvaračicom Knjige (tj. Nema molitve, namaza onaj ko u molitvi ne prouči, ne pročita napamet suru Fatihatul-Kitab, Fatihu). PRIČAO MI JE Sulejman, pričao nam je Šubete od Velida. A pričao mi je 'Abbad, sin Jakuba, Esedija, izvijestio nas je 'Abbad, sin 'Avvama, od Šejbanije, od Velida, sina 'Ajzara,

od Ebu Amra Šejbanije, od Ibnu Mes'uda da je (jedan) čovjek pitao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Koji (od dobrih) radova (poslova) je najvrijedniji?" Rekao je: "Molitva (Namaz) za (tj. u) svoje vrijeme (u njezino vrijeme), i dobročinstvo (svojim) dvoma (dvama) roditeljima, zatim (izvjesna) borba u putu Allaha (tj. borba na Božijem putu)." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Zaista (svaki) čovjek se je stvorio tjeskoban." (a riječ "helu'an" znači isto što i) "dadžuren": dosadljiv, nestrpljiv. "Kada je dotaklo njega (izvjesno) zlo, plašljiv je (nestrpljiv je). A kada je dotaklo njega (izvjesno) dobro, sprječljiv je (škrtac je).". "Helu'an" je (što i) "dadžuren": dosadljiv (razdražljiv; neprijatan). (Međutim, ako su zadnja dva ajeta tumačenje riječi "helu'an" - a to se može i smatrati - onda bi se moglo reći za tu riječ da znači: neuravnotežen. Jer ako je čovjek u zlu nestrpljiv i plašljiv, a u dobru veliki tvrdica i škrtica, onda on nema ravnomjernosti u držanju, koja zahtjeva da čovjek u zlu bude priseban i hladnokrvan, a u dobru da bude darežljiv i koristan za okolinu. Ako nije takav, onda je neuravnotežen. I taj bi izraz bolje odgovarao nego izraz tjeskoban, kako je prevedeno u tekstu.) PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Džerir, sin Hazima, od Hasena, pričao nam je Amr, sin Tagliba, rekao je: Došao je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (neki) imetak, pa je dao (nekome) narodu (nekim ljudima), a spriječio je (uskratio je) drugima (tj. a nije dao drugima). Pa je doprlo njemu da su oni korili (takav postupak). Pa je rekao: "Zaista ja dadnem (izvjesnom) čovjeku, a ostavim (izvjesnoga) čovjeka. A (onaj) kojega ostavim, draži je k meni od (onoga) kojem dadnem. Dadnem (Dam nekim) narodima (ljudima) zbog (onoga) što je u njihovim srcima od (izvjesne) plašljivosti (nestrpljivosti) i tjeskobnosti (tj. i izvjesne neuravnoteženosti). A prepuštam (neke) narode (ljude) ka (onome) što je učinio Allah u njihovim srcima od (izvjesnoga duševnoga) bogatstva i dobra, od njih (tj. od takvih) je (jedan i) Amr, sin Tagliba." Pa je rekao Amr: "Ne volim da su meni za riječ poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (date i dodijeljene) crvene deve (doslovno: crveno od deva, umjesto ove riječi koju je za mene rekao - dakle: Volim što mi je to rekao Muhammed a.s., nego da su mi dodijeljene, date crvene deve)." GLAVA spominjanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovoga predanja (pričanja) od svoga Gospodara. PRIČAO MI JE Muhamed, sin Abdurahima, pričao nam je Ebu Zejd Seid, sin Rebi'a, Herevija, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, predaje ga od svoga Gospodara (da) je (On) rekao: "Kada se je približio (Kada se približi Moj) rob k Meni pedalj, približio sam (približim) se (Ja) k njemu aršin. A kada se je približio od Mene (tj. A kada se približio, kada se približi Meni jedan) aršin, približio sam se od njega (tj. približio sam se, približim se njemu

jedan) rastrgljaj (raspon, a to je udaljenost od vrhova prstiju jedne ruke do vrhova prstiju druge ruke kada se obje, obe ruke rašire). A kada je dođao (kada dođe) Meni pješačenjem (tj. običnim hodom), došao sam njemu (dođem Ja njemu) žurenjem (u hodu)." PRIČAO NAM JE Museded od Jahja-a, od Tejmije, od Enesa, sina Malika, od Ebu Hurejreta rekao je: Možda (ili: Ponekad) je spomenuo (Ebu Hurejrete) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je (Uzvišeni Allah): "Kada se približio (izvjesni Moj) rob od Mene (tj. do Mene jedan) pedalj, približio sam se od njega (tj. do njega jedan) aršin (ili podlakticu, tj. ruku, za duljinu ruke). A kada se je približio od (tj. do) Mene aršin, približio sam se od (tj. do) njega rastrgljaj, ili širenjem ruku (rastrgljavanjem, rasponom ruku)." A rekao je Mutemir: Čuo sam svoga oca, čuo sam Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, predaje ga (priča ga - priča ovaj hadis) od svoga Gospodara, moćan je i veličajan je!. PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Muhamed, sin Zijada, rekao je: Čuo sam Ebu Hurejreta od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, predaje ga (hadis) od vašega Gospodara rekao je: "Za svaki rad je (tj. ima) iskupljenje (otkupljivanje). A (svaki ispravni) post je za Mene (tj. zbog Mene) i Ja nagrađujem za njega. I zaista miris (ili zadah) usta (toga) postača je bolji (ljepši) kod Allaha od mirisa (svakoga) mošusa (mosuša)." PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Katadeta. - H - A rekao je meni Halifete: Pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, od Seida, od Katadeta, od Ebul-Alijeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (onome pričanju) što predaje njega od svoga Gospodara rekao je: "Ne treba (ni) za (jednoga) roba (tj. ni jednome robu) da govori (dakle: Neka ne govori ni jedan rob, čovjek, Neka niko ne govori): "Zaista on je bolji od Junusa, sina Metta-a." I pripisao je njega (Junusa a.s.) ka njegovome ocu." PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Surejdža, izvijestio nas je Šebabete, pričao nam je Šubete od Muavijeta, sina Kurreta, od Abdullaha, sina Mugaffela, Muzenije rekao je: Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Pobjede na (jednoj) njegovoj devi (da) čita (uči) suru El-Feth (Inna fetahna.....), ili (neki dio) od sure El-Feth. Rekao je (dalje Abdullah): Pa je povraćao u njoj (tj. u njezinom čitanju svoj glas, tj. pripjeva, ponavlja, daje pripjev, refren svome glasu u čitanju, prilikom čitanja, učenja). Rekao je: Zatim je čitao Muavijete priča (tj. pričajući, prikazujući) čitanje sina Mugaffelovoga i rekao je: "Da nije (to, toga) da se skupe (tj. da bi se možda sakupili izvjesni ovi) ljudi na vas (vama), zaista bih povraćao (popijevao bih) kao što je povraćao (popijevao) sin Mugaffelov (i) priča (pričajući, prikazujući, tj. imitirajući on) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekao Muavijetu: "Kako (Kakvo) je bilo (tj. Kako je izgledalo, Kako je glasilo to) njegovo povraćanje (ponavljanje, popijevanje u čitanju)?" Rekao je: "A a a." Tri puta (je rekao a). (Ovo povraćanje, popijevanje je ovdje objašnjeno u čemu se sastoji. A hadis o "terdži'u" je prolazio u tekstu još dva - tri puta, ali nije kao ovdje objašnjen smisao "terdži'a".)

GLAVA (onoga) što se dozvalja (dozvoljava) od tumačenja Tevrata i (drugoga) osim njega od knjiga Allaha i (tj. na) hebrejskom jeziku i (nekom drugom) osim njega (to je dozvoljeno) zbog govora Allaha, uzvišen je: "..... reci: "Donesite Tevrat (doslovno: Dođite sa Tevratom), pa čitajte nju (tu knjigu - Tevrat) ako ste bili (oni koji su) istiniti.". A rekao je Ibnu Abas: Izvijestio me je Ebu Sufjan, sin Harba, da je Iraklije pozvao svoga prevodioca, zatim je pozvao za knjigu (tj. pismo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da mu se donese) pa je čitao njega (a u njemu je stajalo): "Sa imenom (U ime) Allaha Milosrdnoga Milostivoga! Od Muhammeda, roba Allaha i Njegovoga poslanika ka Irakliju! I o stanovnici Knjige! Dođite ka (jednoj) riječi, jednakoj između nas i između vas.....". Ajet (taj vidjeti). PRIČAO NAM JE Muhammed, sin Beššara, pričao nam je Usman, sin Umera, izvijestio nas je Alija, sin Mubareka, od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta rekao je: Bili su stanovnici (sljedbenici) Knjige (običaja da) čitaju Tevrat u (tj. na) hebrejskom (jeziku) i (da) ga tumače u (tj. na jeziku) arapskom za stanovnike (tj. stanovnicima, sljedbenicima) Islama. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne potvrđujte (tj. Ne oglašavajte za istinite) stanovnike Knjige, a niti oglašavajte lažnim njih, i govorite: "Vjerovali smo (tj. Vjerujemo) u Allaha i (ono) što se je spustilo." Ajet (taj vidjeti). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ismail od Ejjuba, od Nafia (Nafi'a), od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima dvojicom), rekao je: Doveli su se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) čovjek i (jedna) žena od Židova, već su bludničili (učinili su blud) njih dvoje. Pa je rekao (tim) Židovima: "Šta (da) napravite s njima dvoma (tj. Kako treba da ih kaznite)?" Rekli su: "Ogaravimo (tj. Ocrnimo) lica njih dvoga (njih dvoje) i ponižavamo (ponizimo) njih dvoje." (To jest: "Propisana kazna im je da im ogaračimo lica i da ih ponizimo.") Rekao je: "Pa donesite Tevrat, pa ga čitajte, ako ste bili istiniti (ako istinu govorite)." Pa su došli (tj. donijeli su Tevrat). Pa su rekli (jednome) čovjeku od (onih) ko (je takav da) su (oni) zadovoljni (da on čita Tevrat): "O Aavere (ili: O slijepi u jedno oko)! Čitaj!" Pa je čitao dok je dospio ka mjestu od nje (od knjige Tevrata na kojem se govori o kazni za blud), pa je stavio (metnuo) svoju ruku na njega (na to mjesto). Rekao je: "Podigni tvoju (svoju) ruku." Pa je podigao svoju ruku, pa kada li u njemu (u tom mjestu, na tom mjestu) pokaza se ajet (kaznenoga) kamenovanja! Pa je rekao: "O Muhammede! Zaista na (za) njih dvoje je (propisano kazneno) kamenovanje (tj. kazna smrti kamenovanjem), a ali (nego) mi međusobno sakrivamo njega (taj propis) među nama." Pa je zapovjedio za njih dvoje pa su se kamenovali (kamenovani su) njih dvoje. Pa sam vidio njega (onoga osuđenoga čovjeka) saginje se na nju (nad njom da je zaštiti od toga) kamenja. GLAVA

govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Vješti u Kur'anu (tj. Onaj ko je vješt i dobar majstor u učenju Kur'ana) je sa (izvjesnim) plemenitima, dobročiniteljima." I (govora Vjerovijesnika a.s.): "Ukrasite Kur'an sa vašim (sa svojim) glasovima." (Ovaj hadis uvrstio je u svoju hadisku zbirku Ebu Davud i drugi, a Buharija ga ovdje spominje, ali ne sa senedom-lancem prenosilaca, jer po njegovom kriteriju taj hadis nema sve uslove da se može proglasiti za vjerodostojan.) PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Hamzeta, pričao mi je Ibnu Ebu Hazim od Jezida, od Muhameda, sina Ibrahima, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta čuo je Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Nije dozvolio Allah (ni) za (jednu) stvar (tj. Nije slušao Allah ni jednu stvar, ništa kao) što je dozvolio za vjerovijesnika (tj. kao što je slušao vjerovijesnika) lijepoga (svoga) glasa sa Kur'anom (kada) bude glasan sa njim (kad ga uči naglas)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu Šihaba, izvijestio me je 'Urvete, sin Zubejra, i Seid, sin Musejjeba, i Alkamete, sin Vakkasa, i Ubejdulah, sin Abdullaha, o hadisu Aiše (ili: o događaju, o slučaju Aiše) kada su rekli za nju stanovnici (izvjesne) laži (tj. izvjesni lažovi ono) što su rekli. I svaki (od njih) pričao mi je skupinu (tj. jedan dio) od (toga) hadisa. Rekla je: Pa sam legla na svoju postelju (doslovno: Pa sam se položila na svoju postelju), a ja tada znam da sam ja čista (nevina) i da će Allah očistiti (oglasiti nevinom) mene, a ali tako mi Allaha nisam bila (takva da) mislim (tj. nisam mislila, ne pomišljah) da će Allah spustiti o mome stanju (o mome slučaju jednu) objavu (koja će da) se čita. I zaista moje stanje (moja stvar) u mojoj duši bila je malovažnija od (toga) da govori Allah o meni sa (jednom) zapovjedi (koja će da) se čita. I spustio je Allah, moćan je i veličajan je: "Zaista (oni) koji su donijeli (tu izvjesnu) laž, (to) je (jedna) skupina od vas.....", (tih) deset ajeta, sve njih. PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Mis'ar od Adijja, sina Sabita, - mislim ga (od) Bera-a rekao je: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) čita u večernjoj molitvi (jaciji suru koja počinje sa riječima u originalu) "Vettini vezzejtuni.", pa nisam čuo (ni) jednoga (čovjeka, tj. nikoga) ljepšega glasom, ili čitanjem (učenjem), od njega. PRIČAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, pričao nam je Hušejm od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sakriven (tj. krio se, sakrivao se je) u Meki. I bio je (običaja da) podigne svoj glas. Pa kada su (tj. kada bi to) čuli (izvjesni) idolopoklonici, psovali su Kur'an, i (onoga) ko je donio njega. Pa je rekao Allah, moćan je i veličajan je, Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "..... i ne budi glasan sa tvojom (svojom) molitvom, i ne budi tih (nečujan) s njom.....".

PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Abdurahmana, sin Abdullah sina Abdurahmana sina Ebu Sa'sa'ata, od njegovoga oca da je on izvijestio njega da je Ebu Seid Hudrija, bio zadovoljan Allah od njega, rekao njemu: "Zaista ja vidim tebe (da) voliš (te) brave (ovce) i (tu) pustinju. Pa kada si bio (tj. kada budeš) u tvojim (svojim) bravima, ili tvojoj (svojoj) pustinji, pa (kad) si učio ezan (tj. pa kad si izgovarao pozivanje za dolazak na molitvu - dakle: kad učiš ezan za namaz) za (izvjesnu) molitvu, pa podigni tvoj (svoj) glas u (tome) dozivanju (tj. kad učiš ezan), pa (jer) zaista ono neće čuti (na) udaljenosti (dopiranja) glasa (toga) muezina (mujezina nijedan) duh (džin i sl.), a niti ljudi (ili: a niti čovjek), a niti (ikakva) stvar (pa da će biti drukčije) osim (tako da) su svjedočili (tj. da će oni svi svjedočiti) njemu (na) sudnjem danu." (Doslovno: "..... osim da je svjedočio njemu na sudnjem danu", tj. svjedočiće njemu svako od njih.). Rekao je Ebu Seid: Čuo sam ga (taj govor) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Mansura, od njegove majke, od Aiše rekla je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) čita (uči) Kur'an, a njegova glava je u mome krilu (ili: u mojoj strani, na mojoj strani naslonjena), a ja sam žena u mjesečnici (tj. a ja imam periodu)." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "..... pa čitajte (ono, ili onoliko) što se je olakšalo od Kur'ana.....". PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, pričao mi je Urvete da su Misver, sin Mahremeta, i Abdurahman, sin Abda, Karija pričala njih dvojica njemu da su njih dvojica čula Umera, sina Hattaba (da) govori: Čuo sam Hišama, sina Hakima (Hakimovoga), (da) čita suru Furkan u životu (za života, za vrijeme života) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam slušao (sebi) njegovo čitanje (slušao sam ga kako uči, tj. obrativši pažnju za, na njegovo čitanje), pa kada li on čita na slova mnoga (tj. na mnoge načine, na razne načine koji su takvi da) da nije dao čitati meni njih (tj. nije ih čitao preda mnom) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam bio blizu (da) skočim (zamalo da skočim na) njega u (toj) molitvi! Pa sam se strpio dok je pozdravio (u znak završetka molitve, tj. dok je predao selam), pa sam ga uzeo za prsa (uhvativši ga na njegovim prsima) za njegov ogrtač pa sam rekao: "Ko je dao čitati tebi ovu suru koju sam čuo tebe (da) čitaš (tj. Ko te je naučio ovu suru da je tako učiš, kao što si je maloprije učio, čitao)?" Rekao je: "Dao je čitati meni nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekao: "Slagao si (tj. Lažeš). Dao je meni čitati nju na (drugi način) osim (onoga) što si čitao." Pa sam otišao sa njim (i) vodim (tj. vodeći) ga ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekao: "Zaista ja sam čuo ovoga (da) čita suru Furkan na slova (tj. na načine na koje), nisi dao čitati meni njih." Pa je rekao: "Pusti ga. Čitaj, o Hišame!" Pa je čitao (ono isto) čitanje koje sam čuo njega (da ga čita). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako (također) se je spustila (ova sura)." Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Čitaj, o Umere!" Pa sam čitao (onakvo čitanje) koje je dao čitati meni (koje me je on naučio). Pa je rekao: "Tako (takođe) se je spustila (objavila ta sura). Zaista ovaj Kur'an se je

spustio na sedam slova (tj. na sedam načina da se može čitati), pa čitajte (ono) što se je olakšalo od njega."

GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "I zaista već smo olakšali (učinili smo lakim, lahkim, laganim) Kur'an za (izvjesnu) opomenu, pa da li je od opomenutoga (tj. pa da li ima ijedan, iko ko se opominje)?". A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Svaki (pojedinac) je olakšan (učinjen je laganim, lakim, lahkim) za (ono) što se je stvorio za njega (zbog njega - za što je stvoren)." Govori se (da) je "mujesserun" (što i) "muhejje'un": pripremljen. A rekao je Metar Verrak (o značenju ajeta) "I zaista već smo olakšali Kur'an za (tu) opomenuo, pa da li je od opomenutoga (da li se je opomenuo i poučio se iko)?", rekao je (da to znači) Da li je od tražitelja nauke (tj. Da li ima ikakav tražilac nauke, učenik), pa (da) se on pomogne na njemu (na tom putu za naukom)? PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, rekao je Jezid: Pričao mi je Mutarrif, sin Abdullaha, od 'Imrana rekao je: Rekao sam: "O poslaniče Allaha! U čemu (Kako, tj. Zbog čega) rade (izvjesni, ili svi) radnici (činioci poslova, radova)?" Rekao je: "Svaki (pojedinac) je olakšan (ili pripravljen, stvoren, učinjen lakim, lahkim, laganim) za (ono, za onaj rad) što se stvorio za njega (zbog njega dakle: olakšan, učinjen je laganim svaki pojedinac za ono za što je stvoren - za onaj rad, posao za koji je stvoren)." PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Mansura i Aameša, čula su njih dvojica Sa'da, sina Ubejdeta, od Ebu Abdurahmana, od Alije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on bio u posmrtnoj povorki (tj. na pokopu jednoga mrtavca, mrtvoga), pa je uzeo (jedno) drvo, pa je počeo (da) udara u (tu) zemlju (tj. da kopka po zemlji, po tlu), pa je rekao: "Nema od vas od jednoga (tj. Nema od vas ni jednoga, nikoga da je u drukčijem položaju) osim (u takvom da) se je (već) zapisalo njegovo sjedište od raja (tj. njegovo mjesto sjedenja u raju), ili od Vatre (tj. ili u Vatri, u paklu)." Rekli su: "Zar se nećemo osloniti (na to)?" Rekao je: "Radite, pa svaki (pojedinac) je olakšan (pripremljen, predodređen, učinjen lakim, lahkim, laganim - za ono za što je stvoren)." "Pa što se tiče (onoga) ko je davao i čuvao se je (tj. bojao se je Uzvišenoga Allaha).". Ajet (taj vidjeti u suri koja počinje sa riječima "Vellejli iza jagša.....").

GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Nego on je (tj. to je) Kur'an slavni (slavan). U (jednoj) ploči sačuvanoj.", "Tako mi Tura. I knjige napisane (u retke).". Rekao je Katadete (da riječ "mesturun" znači što i) "mektubun": napisan. "Jesturune" je (što i) "jehuttune": pišu, crtaju. "..... u majci Knjige....." je (značenja): općenitosti Knjige i njezinom korijenu (osnovu). "Ne izgovori (ništa) od govora....." je (značenja) ne govori od stvari (ni jedne, tj. ništa, pa da bude drukčije) osim (tako da) se je zapisalo na njega (tj. zapiše se to njemu). A rekao je Ibnu Abas: Piše se (svako) dobro i (svako) zlo. "..... iskrivljuju (izmjenjuju)....." je (značenja) odstranjuju. A nije (ni) jedan (čovjek, tj. niko takav da može da) odstrani riječ (ikoje) knjige od knjiga Allaha, moćan je i veličajan je, a ali oni (tj. nego oni) iskrivljuju nju (riječ), tumače je (sebi) na (drugo tumačenje) osim njezinoga tumačenja. Njihovo učenje (studiranje) je njihovo čitanje. (To jest: "Dirasetun" je što i "tilavetun".). "Va'ijetun" je (što i) "hafizatun": pamtljivica (koja pamti, čuva u sjećanju). "..... ve te'ijeha....." je (što i) "hafezuha": (i) pamti nju (ovu dogodovštinu, ovaj događaj). "..... i objavio se je k meni ovaj Kur'an zato (da) opomenem vas s njime (njime)....." - misli (na) stanovnike Meke i (na svakog onog) kome je dopro ovaj Kur'an, pa on je njemu opominjač. A rekao je meni Halifete, sin Hajjata: Pričao nam je Mutemir, čuo sam svoga oca od Katadeta, od Ebu Rafia (Ebu Rafi'a), od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Pošto je izvršio Allah (to) stvaranje, napisao (zapisao) je (jednu) knjigu kod Sebe: "Nadvladala je - ili je rekao: Pretekla je - Moja milost Moju srdžbu." Pa ono je (tj. to je) kod Njega iznad (Njegovoga) prijestolja." PRIČAO MI JE Muhamed, sin Ebu Galiba, pričao nam je Muhamed, sin Ismaila, pričao nam je Mutemir, čuo sam svoga oca (da) govori: Pričao nam je Katadete da je Ebu Rafi' pričao njemu da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Zaista Allah je napisao (jednu) knjigu prije (nego) da stvori (prije nego da je stvorio to) stvaranje (tj. ta stvorenja): "Zaista Moja milost pretekla je Moju srdžbu." Pa ono (tj. to) je napisano kod Njega iznad (Njegovoga) prijestolja." GLAVA govora Allah, uzvišen je: "A Allah je stvorio vas i (ono) što (vi) radite.", "Zaista Mi smo svaku stvar stvorili smo nju sa količinom (određenom, ili: sa sudbinom, određenjem).". A govoriće se (tim izvjesnim, ili tim svima) slikarima (likovnim umjetnicima): "Proživite (Oživite, Dajte život onome) što ste stvorili." "Zaista vaš Gospodar je Allah koji je stvorio nebesa i Zemlju u šest dana, zatim se je ujednačio (upravio) na (Svoje) prijestolje (ili: zatim se je uspravio na Svome prijestolju), pokriva (svaku) noć (svakim) danom (ili: svakom noći svaki dan) traži ga brzo (tražeći ga brzo), i (stvorio je na nebesima) Sunce, i Mjesec i (sve) zvijezde (bivši te sve) potčinjene sa Njegovom zapovjedi (zapovješću), zar ne?! za Njega je (tj. Njegovo je sve) stvaranje i (sva) zapovjed (zapovijedanje); blagoslovljen je Allah, Gospodar (sviju) svjetova.".

Rekao je Ibnu 'Ujejnete: Razjasnio je (tj. Rastavio je, napravio je razliku) Allah (odvojivši Svoje) stvaranje od (Svoje) zapovjedi (zapovijedanja) sa Svojim govorom, uzvišen je: "..... zar ne?! za Njega je (tj. Njegovo je sve) stvaranje i (sva) zapovjed (sve, svo zapovjedanje, tj. upravljanje, vladanje).....". A imenovao je (nazvao je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (to) vjerovanje radom (poslom). Rekao je Ebu Zerr i Ebu Hurejrete: Upitao se je (tj. Upitan je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Koji (od svih) poslova je najvrijedniji?" Rekao je: "Vjerovanje u Allaha i borba u Njegovome putu (za Njegov put, zbog Njegovoga puta)." A rekao je (Uzvišeni Allah): "..... nagrada za (ono) što su bili (uobičajili da trajno) rade." A reklo je izaslanstvo (plemena) Abdul-Kajsa Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Zapovjedi nam za (nekoliko) rečenica od (Allahove) zapovjedi (koje su takve da) ako smo radili sa njima (tj. ako budemo radili prema njima, po njima), unišli smo (tj. unići ćemo u) raj." Pa je zapovjedio njima za (to) vjerovanje i (to) svjedočenje (očitovanje, osvjedočenje), i uspostavljanje (obavezne) molitve (fard namaza) i davanje zekata (obavezne milostinje)." Pa je učinio to, sve (od) njega (od nabrojanoga), radom (tj. označio je to sve poslom, radom, kao rad). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdulvebbaba, pričao nam je Abdulvebbab, pričao nam je Ejjub od Ebu Kilabeta i Kasima Temimije, od Zehdema rekao je: Bila je između ovoga plemena od Džerma (tj. Džermovića) i između Eš'arovića ljubav i pobratimstvo (bratstvo). Pa smo bili kod Ebu Musa-a Eš'arije. Pa se približila k njemu (izvjesna) hrana, (a) u njoj je meso kokošiju. A kod njega je (jedan) čovjek od Tejmulahovića, kao da je on od (njihovih) slobodnjaka (oslobođenih robova), pa je pozvao njega (toga čovjeka Ebu Musa) k njemu (k tome jelu, k toj hrani). Pa je rekao (taj čovjek): "Zaista ja sam vidio njega (taj rod domaćih životinja da) jede (jednu) stvar, pa sam, pa sam se gadio (zgadio na) njega (na to jelo, i taj rod domaćih životinja - pa mi se to gadi), pa sam se zakleo (da) neću jesti njega." Pa je rekao (Ebu Musa): "Dođi (ili: Ovamo)! Pa zaista pričaću ti o tome. Zaista ja sam došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u nekolicini od Eš'arovića (da) tražimo nošenje (natovarenje, tj. da tražimo životinje za nošenje i tovarenje od) njega. Rekao je: "Tako mi Allaha neću nositi (natovariti) vas, i nema kod mene (ono) što (bih moga da) nosim vas (tj. da vas natovarim na njega)." Pa su se dovele Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) deve (od) ratnoga plijena. (Doslovno: Pa se je došlo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa plijenom deva, tj. donio mu se je ratni plijen nekakvih deva, a to će reći: njemu su se dovele nekakve deve koje su zarobljene kao ratni plijen.) Pa je pitao o nama (tj. za nas) pa je rekao: "Gdje je (ona) nekolicina Eš'arovića?" Pa je zapovjedio nama za pet deva (da nam se da), bijelih (svojih) grba. Zatim smo otišli. Rekli smo: "Šta smo napravili? Zakleo se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) neće nositi (natovariti) nas (tj. da nam neće dati ono što smo tražili) i (da) nema kod njega (ono) što (bi moglo da) nosi (natovari) nas, (a) zatim je (ipak poslije) nosio (natovario) nas. Zanemarili smo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (od) njegove zakletve (tj. Zanemarili smo zakletvu Muhammeda a.s.). Tako mi Allaha nećemo se spasiti nikada." Pa smo se vratili k njemu pa smo mu (to) rekli. Pa je rekao:

"Nisam ja (taj koji) nosi (koji natovari, tovari) vas, a ali (tj. nego) Allah je nosio (natovario) vas. Zaista ja tako mi Allaha neću se zaklesti (tj. ja se ne zakunem ni) na (jednu) zakletvu, pa (kada) vidim (nešto drugo) osim nje (da je) bolje od nje (ne postupim, neću postupiti drukčije) osim (tako da) sam došao (prišao onome postupku) koji je bolji (tj. izabrao bi postupak koji je bolji), a razriješio sam se nje (tj. a razriješim se zakletve iskupljivanjem zakletve na način kako je propisano da se izvrši keffareti jemin). PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Ebu Asim, pričao nam je Kurrete, sin Halida, pričao nam je Ebu Džemrete Dube'ija: Rekao sam Ibnu Abasu (da nam on priča od izaslanstvu plemena Abdul-Kajsa). Pa je rekao: Došlo je izaslanstvo Abdul-Kajsa na poslanika (tj. ka poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Zaista između nas i između tebe su (ovi) idolopoklonici od (plemena) Mudara (Mudar), i zaista mi nećemo dospijevati (dolaziti) k tebi osim u mjesecima zabranjenosti (rata, tj. u svetim mjesecima), pa zapovjedi nama za (neke) rečenice (tj. za neke općenitosti, opće skupine dužnosti) od (Allahove) zapovjedi (koji će taj tvoj nalog biti takav da) ako smo radili s njim (ako radimo, ako budemo radili prema njemu, da) smo unišli (da ćemo unići u) raj. I pozivaćemo k njima (k tim dužnostima onoga) ko je iza nas (ostao u našem plemenu)." Rekao je (Muhammed a.s.): "Zapovijedam vam za četiri (stvari, dužnosti) i zabranjujem vam četiri (stvari, zabrane). Zapovijedam vam za (to) vjerovanje u Allaha. A da li znate šta je (to) vjerovanje u Allaha? Svjedočanstvo da nema božanstva osim Allah. I (ostale od te četiri dužnosti su) uspostavljanje (te) molitve (namaza), i davanje (toga) zekata i (da) dajete od (svakoga) ratnoga plijena (njegovu) petinu. A zabranjujem vam četiri (vrste posuda da u njima pravite napitke od voća stavivši vodu u te posude, pa u tu vodu bacivši, stavivši voće da stoji neko vrijeme kako bi pustilo sok iz sebe u vodu). Ne pijte (takve napitke napravljene) u (izvjesnoj) tikvi, i (u izvjesnom) izdubljenom panju (stupi, kadnju), i (u izvjesnim) posudama zasmoljenim (namazanim smolom) i (u izvjesnom zemljanom) krčagu (testiji, tj. zemljanom sudu, posudi namazanom zelenom gleđu, zagleđejisanom zelenom gleđi)." PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Nafi'a, od Kasima, sina Muhameda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zaista drugovi (tih) slika (tj. slikari, likovni umjetnici) kažnjavaće se (na) sudnjem danu i govoriće se njima: "Oživite (Proživite, Dajte život onome) što ste stvorili (tj. onome što ste napravili, nacrtali, naslikali)." PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejjuba, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista drugovi ovih slika kažnjavaće se (na) sudnjem danu i govoriće se njima: "Oživite (ono) što ste stvorili." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin 'Ala-a, pričao nam je Ibnu Fudajl od 'Umareta, od Ebu Zur'ata, čuo je Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Čuo sam

Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Rekao je Allah, moćan je i veličajan je: "I ko je najsilniji (ko je veći nasilnik, zulumćar) od (onoga) ko je otišao (tj. ko je počeo da) stvara kao Moje stvaranje? Pa neka stvori (jedan) trun (zrno prašine), ili neka stvori (jednu) bobu (zrno žita, usjeva) ili zrno ječma."

GLAVA čitanja (izvjesnoga, svakoga) griješnika i dvoličnjaka (licemjerca). A njihovi glasovi i njihovo čitanje neće preći (ne prelazi) njihova grla (grkljane). PRIČAO NAM JE Hudbete, sin Halida, pričao nam je Hemmam, pričao nam je Katadete, pričao nam je Enes od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Primjer (izvjesnoga, ili: svakoga) vjernika koji čita (uči) Kur'an je kao (izvjesni) limun, njegov okus (ukus) je lijep i njegov miris je lijep. A koji ne čita je kao (izvjesna) datula, njezin okus je lijep, a nema mirisa za nju (tj. u nje). A primjer (izvjesnoga) griješnika koji čita Kur'an je kao primjer (izvjesne gorke) mirišljive biljke (cvijeća), njezin miris je lijep, a njezin okus je gorak. A primjer (izvjesnoga) griješnika koji neće čitati (ne čita) Kur'an je kao primjer hanzale (kolokvinte), njezin okus je gorak (grk), a nema (ni) mirisa za nju (tj. u nje)." PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Hišam, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije. - H - A pričao mi je Ahmed, sin Saliha, pričao nam je 'Anbesete, pričao nam je Junus od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Jahja, sin 'Urveta sina Zubejra, da je on čuo 'Urveta, sina Zubejra (da) govori: Rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje: Pitali su (neki) ljudi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o (tim izvjesnim) proricateljima (sudbine, neviđenoga i budućega, budućih događaja), pa je rekao: "Zaista oni nisu (ni) sa (kakvom) stvari (tj. nisu oni ništa)." Pa su rekli (ti ljudi): "O poslaniče Allaha! Pa zaista oni pričaju za (izvjesnu) stvar (tj. o nečemu što) bude istina." Rekao je: Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ta (izvjesna) riječ od (izvjesne) istine (je na osnovu toga što) ugrabi nju (izvjesni) duh (naročito skriveno, nevidljivo biće), pa iskakoće (tj. pa izgovori) nju u uho svoga prijatelja (između ljudi proricatelja) kao kakotanje (kokotanje, kakoćanje izvjesne) kokoši, pa pomiješa u njega (u to) više od stotinu laganja (laži)." (Riječ "karkaretun" znači i gugutanje goluba.) PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Mehdija, sin Mejmuna, čuo sam Muhameda, sina Sirina, (da) priča od Ma'beda, sina Sirina, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Izaći će (neki, jedni) ljudi od strane (toga) istoka i čitaće Kur'an, (a) neće preći (to čitanje) njihove ključnjače (kosti na granici između vrata i prsa, tj. neće im čitanje silaziti u srca), (i) izlaziće iz (ove) vjere kao što izađe (izvjesna) strijela iz (izvjesne) prostrijeljene životinje, zatim se neće povratiti (oni) u nju (u vjeru) do (da) se vrati (dok se ne vrati sama sobom odapeta, izbačena) strijela ka svome rascijepljenome vrhu (kraju u koji se stavlja struna, tetiva i koji je na suprotnoj strani od oštroga vrha strijele)." Reklo se je: "Šta je njihov znak (tj. Kakvi su oni)?" Rekao je: "Njihov znak je (njihovo) brijanje (glave, ili glave i brade, brijanje mnogobrojno)." Ili je rekao: "Iskorjenjivanje kose (tj. Njihovo brijanje do kože, kao da su ikorijenili kosu)." (Neki vele da izraz "ettesbidu" ima i drugih značenja. I za riječ u hadisu pred ovim hadisom "jukarkiru" i "karkaretun" moglo bi se reći da znače i "rakoli se, guče", "rakolenje, gukanje". A rakolenje kokoši je nešto drukčije, i razlikuje se od kakotanja, kakoćenja. U oba slučaja radi se o davanju glasa od sebe koji daje kokoš uz ponavljanje toga glasa. Prema tome, zadnji dio teksta u prethodnom hadisu mogao bi da glasi i ovako: "....., pa rakoli - gukne, ponavlja - nju u uho svoga prijatelja kao rakolenje - gukanje, ponavljanje - kokoši, pa pomiješaju u njega više od stotinu laganja.) GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "I postavljamo (postavićemo izvjesna) mjerila pravedna (ili: mjerila, pravdu) za sudnji dan....." i (GLAVA o tome) da će se djela sinova Adema (tj. djela ljudi) i njihov govor mjeriti (vagati). A rekao je Mudžahid: "El-kistasu" je pravda u (na) vizantijskom (jeziku). A govori se (da) je "el-kistu" infinitiv (od) "el-muksitu", a on je (tj. a to je, "el-muksitu" je što i) "eladilu": pravedan. A što se tiče (izraza) "el-kasitu", pa on je (tj. pa to je isto što i) "el-džairu": nasilan, nepravedan. PRIČAO MI JE Ahmed, sin Iškaba (Eškaba), pričao nam je Muhamed, sin Fudajla, od 'Umareta, sina Ka'ka'a, od Ebu Zur'ata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Dvije riječi, njih dvije drage su ka Milosrdnom, njih dvije lake (lahke, lagane) su na (za svaki) jezik, njih dvije teške su u (tj. na izvjesnome) mjerilu (tezulji, vagi na sudnjem danu - a te dvije riječi) su: "Slava Allahu i sa Njegovom hvalom! Slava Allahu velikome!" (To jest: "Slavu Allahu izgovaramo i tom slavljenju Njega pridružujemo zahvaljivanje Njemu. Slava velikome Allahu!")

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA (izvjesnih) KRVARINA (tj. otkupnina za umorstvo, ubijstvo, ubistvo, za ubijeno lice) I (KNJIGA) govora Allaha, uzvišen je: "I ko ubije (jednoga) vjernika upravljajući se (usmjeravajući se na ubijanje, hotimično, namjerno), pa njegova kazna je pakao.....". PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ebu Vaila, od Amra, sina Šurahbila rekao je: Rekao je Abdullah (Mes'udov): Rekao (Upitao) je (jedan) čovjek: "O poslaniče Allaha! Koji (izvjesni) grijeh je veći (tj. najveći) kod Allaha?" Rekao je: "Da zoveš za Allaha (tj. Da moliš i vjeruješ uz Allaha još neku) spodobu (tj. biće slično Allahu, biće ili nešto drugo uz Allaha), a on (Allah) je stvorio tebe." Rekao je: "Zatim (poslije) koji?" Rekao je: "Zatim da ubiješ tvoje (svoje) dijete (iz bojazni) da se hrani (ono) sa tobom." Rekao je: "Zatim koji?" Rekao je: "Zatim da međusobno bludničiš sa ženom tvoga (svoga) susjeda." Pa je spustio Allah, moćan je i veličajan je, njezino potvrđenje (tj. potvrđenje ove izreke Muhameda a.s. objavivši ovaj ajet): "I koji neće zvati (tj. koji ne zovu, ne mole) sa Allahom (nikakvo) božanstvo drugo, i neće ubijati (i ne ubijaju izvjesnu) osobu koju je zabranio Allah (da se ubija drukčije) osim sa (izvjesnim) pravom, i neće bludničiti (i ne bludniče oni), a ko čini to, susrešće (jednu veliku) kaznu.". PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Ishak, sin Seida sina Amra sina Seida sina 'Asa, od njegovoga oca, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće (nikada) prestati (da bude svaki, ili izvjesni) vjernik u prostranosti svoje vjere (sve) dok nije pogodio (dok ne pogodi jednu) krv zabranjenu (tj. dok ne učini ubijstvo, ubistvo bez prava)." PRIČAO MI JE Ahmed, sin Jakuba, pričao nam je Ishak: Čuo sam svoga oca (da) priča od Abdullaha, sina Umera, rekao je: Zaista (jedna) od kaljuža (ili neprijatnosti i teških položaja izvjesnih) stvari (ili: izvjesnih poslova) koje su (takve da iz njih) nema izlaza za (onoga) ko je dao pasti svojoj osobi u njih - je prolijevanje (izvjesne) krvi zabranjene bez njezine dozvole (tj. bez dozvoljenosti da se ta krv prolije na osnovu prava zakona Božijega). PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Aameša, od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Prvo što (će da) se sudi među ljudima (svima na sudnjem danu) je u (njihovim) krvima (tj. za njihove krvi, zbog njihovih krvi, ubijanja, ubijstva, ubistva, ubijstavaubistava)." PRIČAO NAM JE Abdan, pričao nam je Abdullah, pričao nam je Junus od Zuhrije, pričao nam je 'Ata, sin Jezida, da je Ubejdulah, sin Adija, pričao njemu da je Mikdad, sin

Amra, Kindija, saveznik Zuhretovića (Zuhrovića), pričao njemu - a bio je prisustvovao Bedru sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio - da je on rekao: "O poslaniče Allaha! Ako sam susreo (tj. Ako susretnem jednoga) bezvjernika, pa smo se pobili, pa je udario (on) moju ruku sa (svojom) sabljom, pa je odsjekao nju, zatim je utekao (pobjegao) za (neko) stablo (tj. zatim je našao utočište u jednome stablu, zaklonio se je za jedno stablo, sklonio se je u jedno stablo) i rekao je (i rekne, i kaže): "Primio sam Islam radi Allaha (tj. Primam Islam u ime Allaha)." Je li (tj. Da li ću da) ubijem njega poslije da je (tj. nakon što je) rekao nju (tu riječ, izreku - nakon što je to izgovorio)?" Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne ubij ga." Rekao je: "O poslaniče Allaha! Pa zaista on je odbacio (tj. odsjekao) jednu (od) moje dvije ruke, zatim je rekao to poslije što je odsjekao nju. Je li (tj. Da li ću da) ubijem njega?" Rekao je: "Ne ubij (Ne ubijaj) njega (Nemoj ga ubiti). Pa ako si ubio (ako ubiješ) njega, pa zaista on je sa tvojim stepenom (na tvome stepenu, tj. u tvome stepenu u kojem si ti bio) prije (nego ćeš) da ubiješ njega, a ti si sa njegovim stepenom (tj. u njegovom stepenu, na njegovom stepenu na kojem je on bio) prije (nego će) da rekne njegovu (svoju) riječ koju je rekao (tj. prije nego će da izgovori kelimei šehadet)." A rekao je Habib, sin Ebu Amreta, od Seida, od Ibnu Abasa rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Mikdadu: "Kada je bio (jedan) čovjek vjernik (koji) sakriva svoje vjerovanje sa narodom (tj. sa nekim ljudima) nevjernicima, pa je pokazao (pa pokaže) svoje vjerovanje, pa si ubio njega (pa si ga ubio, pa ga ubiješ), pa takođe si ti bio (u sličnoj prilici da) sakrivaš tvoje (svoje) vjerovanje u Meki prije."

GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "..... a ko je oživio nju.....", rekao je Ibnu Abas (da to znači): Ko je zabranio njezino ubijanje (tj. ubijanje jedne osobe) osim sa pravom, "..... pa kao da je oživio (te) ljude sve.....". PRIČAO NAM JE Kabisate, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Abdullaha, sina Murreta, od Mesruka, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Neće se ubiti (tj. Ne ubije se ni jedna) osoba (pa da bude drukčije) osim (tako da) je bio (tj. da bude) na prvoga sina Adema (Ademovoga jedan) udjel od nje." (Misli se na Ademovoga sina koji je prvi izvršio ubistvo, ubijstvo.) PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete, rekao je Vakid, sin Abdullaha, izvijestio me je od svoga oca, čuo je Abdullaha, sina Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ne vraćajte se poslije mene (na postupke koje ste radili prije Islama kao) bezvjernici (nevjernici), (i da) udara (tj. udarajući sabljom) neki (od) vas vratove nekih (tj. ubijajući se međusobno)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Alije, sina Mudrika, rekao je: Čuo sam Ebu Zur'ata, sina Amra sina Džerira, od Džerira rekao je: Rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u hodočašću (svoga) oproštaja (tj. u oproštajnom hodočašću): "Traži šutnju (od prisutnih) ljudi (tj. Ućutkaj te ljude)! Ne vraćajte se (Ne vratite se) poslije mene (da budete) nevjernici, (i da, pa da) udara neki (od) vas vratove nekih." Predao je njega (tj. ovaj hadis) Ebu Bekrete i Ibnu Abas od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara (Bešara), pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao nam je Šubete od Firasa, od Šabije, od Abdullaha, sina Amra, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Veliki grijesi su: Pridruživanje sa Allahom (nekoga, nečeka, nešto, tj. Mnogoboštvo), i neposlušnost (svojim) dvama roditeljima", ili je rekao: "i zakletva velika zamočivačica (u grijeh, tj. lažna zakletva)." Sumnjao je Šubete. A rekao je Muaz: Pričao nam je Šubete, rekao je: "Veliki grijesi su: Pridruživanje sa Allahom (još nekakvih božanstava i sila), i zakletva velika zamočivačica i neposlušnost (svojim) dvama roditeljima." Ili je rekao: "i ubijanje (nevine) osobe." PRIČAO NAM JE Ishak, sin Mansura, pričao nam je Abdussamed, pričao nam je Šubete, pričao nam je Ubejdulah, sin Ebu Bekra, čuo je Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Veliki grijesi su." A pričao nam je Amr, pričao nam je Šubete od Ibnu Ebu Bekra, od Enesa, sina Malika, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Najveći (od) velikih grijeha (tj. Najveći veliki grijesi) su: Pridruživanje sa Allahom (Širk - Mnogoboštvo), i ubijanje (nevine) osobe, i neposlušnost (svojim) dvama roditeljima i govor (izvjesne) laži." Ili je rekao: "i svjedočenje (izvjesne) laži." PRIČAO NAM JE Amr, sin Zurareta, pričao nam je Hušejm, pričao nam je Husajn, pričao nam je Ebu Zabjan, rekao je: Čuo sam Usameta, sina Zejda sina Hariseta, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) priča, rekao je: Poslao je nas poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka Hurekatu (ogranku) od (plemena) Džuhejneta. Rekao je: Pa smo došli jutrom (tome) narodu (tj. navalili smo jutrom rano na taj narod), pa smo porazili njih. Rekao je: I priključio sam se ja i (jedan) čovjek od Pomagača (jednome) čovjeku od njih (tj. potjerali smo ga). Rekao je: Pa pošto smo poklopili (pokrili, tj. uhvatili) njega, rekao je (taj uhvaćeni): "Nema božanstva osim Allah!" Rekao je: Pa se je ustegnuo od njega (taj) Pomagač. Pa sam udario njega sa svojim kopljem dok sam ubio njega (dok ga nisam ubio). Rekao je: Pa pošto smo došli, doprlo je to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: Pa je rekao meni: "O Usamete! Zar si ubio njega poslije što je rekao (nakon što je rekao): "Nema božanstva osim Allah!" (Zar si to učinio)?" Rekao je: Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Samo je bio utjecač (tj. On je bio samo onaj koji sebi traži utočište, a to će reći: Rekao je on kelimei šehadet samo da se spasi od smrti, a ne što je on, u stvari, postao vjernik u tom času)." Rekao

je (Muhammed a.s. opet na to): "Zar si ubio njega poslije da je (tj. poslije što je, nakon što je) rekao: "Nema božanstva osim Allah!" (zar)?" Rekao je: Pa nije prestao (da) ponavlja nju (tu rečenicu) na mene, čak (da) sam želio da ja nisam bio primio Islam prije toga dana. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao nam je Jezid od Ebul-Hajra, od Sunabihije, od 'Ubadeta, sina Samita, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Zaista ja sam (jedan) od (onih) starješina (tj. plemenskih poglavica) koji su se prisegnuli poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Prisegnuli smo se njemu na (to) da nećemo pridruživati sa Allahom (ni jednu) stvar (tj. ništa), i (da) nećemo bludničiti, i nećemo krasti, i nećemo ubijati (ni jednu) osobu koju je zabranio Allah, i nećemo pljačkati (samovoljno uzimati ratni plijen) i nećemo biti neposlušni (u onome što je dobro) - (prisegnuli smo mu se na to) za raj ako smo poklopili (tj. ako smo došli i izvršili sve to). Pa ako smo poklopili (tj. ako smo došli, učinili) od toga (neku) stvar (koja je zabranjena), bio je sud toga (tj. biće suđenje zbog toga) ka Allahu (prepušteno). PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi'a, od Abdullaha (Umerovoga), bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je nosio (ponio, tj. Ko nosi, ko ponese) na nas (tj. protiv nas svoje) oružje, pa (taj) nije od nas." Predao je njega (taj hadis) Ebu Musa od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Abdurahman, sin Mubareka, pričao nam je Hamad, sin Zejda, pričao nam je Ejub i Junus od Hasena, od Ahnefa, sina Kajsa, rekao je: Otišao sam (tj. Pošao sam) zato (da) pomognem ovoga čovjeka (tj. Aliju r.a. u boju zvanom Vak'atul-džemel), pa je susreo mene Ebu Bekrete pa je rekao: "Gdje hoćeš (tj. Gdje ćeš)?" Rekao sam: "Pomoći ću ovoga čovjeka." Rekao je: "Vrati se, pa (jer) zaista ja sam čuo poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Kada su se susrela (izvjesna) dva muslimana sa dvjema sabljama (mačevima) njih dvojice (tj. sa svojim sabljama u cilju međusobnoga sukoba, dakle: kada se već sukobe dva muslimana sa svojim mačevima), pa (taj) ubica i (taj) ubijeni je (osuđen da uniđe - oba su osuđena da uđu) u Vatru (tj. obojica će u pakao na sudnjem danu)." Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Ovaj ubica neka ode (u pakao), pa šta je umu (ovoga) ubijenoga (tj. pa što će ubijeni u paklu)?" Rekao je: "Zaista on je bio (takođe) pohlepan (tj. odlučan) na ubijanje svoga druga (s kojim se je sukobio, sudario)." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "O (vi) koji ste vjerovali (tj. koji vjerujete), propisala se je na vas (tj. vama ta) odmazda u (vašim) ubijenim (licima, tj. za ubijena lica): slobodni (čovjek) za slobodnoga, i rob za roba i žensko za žensko, pa ko (imadne sreću da) se je oprostila njemu od njegovoga brata (jedna) stvar, pa slijeđenje sa (izvjesnim) dobrom (toga oprosta, tj. ubica treba da plati krvarinu za ubijenoga najbližem rođaku ubijenoga koji je rođak i oprostio život ubici zamijenivši mu smrt za krvarinu) i izvršenje k njemu sa dobročinstvom; to je olakšanje od vašega Gospodara i milost, pa ko se je uzneprijateljio (tj. ko bude vodio neprijateljstvo) poslije toga, pa za njega je kazna bolna.".

GLAVA pitanja (tj. ispitivanja izvjesnoga) ubice dok prizna, i (GLAVA) priznanja (priznavanja) u (tim tjelesnim) kaznama. PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Hemam od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) Židov stucao (tj. razbio, razlupao, smrskao) glavu (jedne) djevojke između dva kamena, pa se je reklo (govorilo) njoj: "Koje učinio s tobom ovo (Ko ti je to učinio)? Je li omsica (Je li taj), ili je omsica (ili je taj)?" Dok se je imenovao (tj. spomenuo i taj) Židov. Pa se doveo on Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije prestao s njim (da razgovara i da ga ispituje) dok je priznao. Pa se je stucala (smrskala) njegova glava sa (tim) kamenjem. GLAVA: Kada je (ubica) ubio sa kamenom ili sa štapom. PRIČAO NAM JE Muhamed, rekao je: Izvijestio nas je Abdullah, sin Idrisa, od Šubeta, od Hišama, sina Zejda sina Enesa, od njegovoga djeda Enesa, sina Malika, rekao je: Izašla je (jedna) djevojka, na njoj su (neki) srebreni nakiti u Medini. Rekao je: Pa je gađao nju (jedan) Židov sa kamenom. Rekao je: Pa je ona dovedena ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a s njom je (još samo neki) ostatak života (tj. zadnje iskre života). Pa je rekao njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Omsica je (li) ubio tebe (Je li ubio tebe taj-i-taj)?" Pa je podigla svoju glavu. Pa je povratio (tj. ponovio) na nju (tj. njoj), rekao je: "Omsica je (li) ubio tebe?" Pa je podigla svoju glavu. Pa je rekao njoj u trećem (pitanju i obraćanju k njoj): "Omsica (A taj-i-taj) je (li) ubio tebe?" Pa je spustila svoju glavu (dajući ona tako znak da ju je ubio taj treći što je spomenut). Pa je pozvao za njega (tj. da dovedu njega, pozvao je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je ubio njega (tj. zapovjedio je da se on ubije) između (ta) dva kamena. GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "..... da je (ta) osoba za (tu) osobu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub i (sve te) rane su odmazda (tj. podležne su odmazdi i rane); pa ko je milodario s njim (tj. ko je milodario pravo odmazde, odmazdu), pa ono (tj. pa to) je iskupljenje njemu (opraštaču za njegove grijehe); a ko nije sudio sa (onim, tj. ko ne sudi prema onome) što je spustio Allah, pa ti (takvi), oni su (izvjesni, ili: svaki) nasilnici (nepravednici).". PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš od Abdullaha, sina Murreta, od Mesruka, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće se dozvoliti (tj. Ne dozvalja se) krv (ni jednoga) čovjeka muslimana (koji) svjedoči da nema božanstva osim Allah i da sam ja poslanik Allaha (nije dozvoljeno proliti krv takvoga muslimana, tj. nije ga dozvoljeno ubiti) osim sa jednom (od) tri (velike greške, tj. osim za jedan od ova tri grijeha i slučaja): osoba za osobu (glava za glavu), i (izvjesna osoba) udavana (ženjena - udova, udovica ili razvedena) bludnica (tj. koja izvrši preljub pošto je već

bila ta osoba u braku), i (izvjesni) izlazač iz (islamske) vjere (tj. jeretik, renegat, otpadnik), ostavljač (te) skupine (tj. napuštalac muslimanske zajednice)." GLAVA (onoga) ko je odmazdio (tj. ko je izvršio odmazdu, ko je kažnjavao za ubojstvo) sa kamenom (tj. sa istim kamenom kojim je i ubica ubio). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, pričao nam je Šubete od Hišama, sina Zejda, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) Židov ubio (jednu) djevojku na (tj. za neke) srebrene nakite njezine, pa je ubio nju sa (nekakvim) kamenom. Pa se je dovelo nju (tj. Pa se je dovela ona) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a s njom je (neki) ostatak života, pa je rekao: "Je li ubio tebe (taj iks - taj-i-taj)?" Pa je dala znak (tj. pokazala je) sa svojom glavom da nije (da ne, ili: to jest: Ne). Zatim je rekao drugi puta (Pa je ponovo upitao). Pa je dala znak sa svojom glavom da nije (da ne - dala je znak glavom da nije ni taj jer nije mogla govoriti). Zatim je pitao nju treći puta. Pa je dala znak sa svojom glavom da jest (doslovno: da: da; ili: to jest: da). Pa je ubio njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa (nekakva) dva kamena. (U jednom od navedenih kazivanja ovoga slučaja stoji u tekstu ovako: "bejnel-hadžerejni", a to znači: između izvjesna dva kamena, što može da se protumači da ga je ubio sa ista ona dva kamena kojima je on - onaj Židov - ubio onu djevojku.)

GLAVA: Ko (se nađe u prilici da) se je ubio njemu (neki) ubijeni (rođak), pa on je sa boljim (od izvjesna) dva pogleda (tj. on može da zahtijeva i da bira od dvoje jedno koje se njemu čini da je bolje, a to je ili se ubica ubije takođe, ili da plati krv, krvarinu, otkupninu za ubojstvo, da mu plati ubica ili njegovo pleme i porodica). PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta da su (ljudi iz plemena) Huza'ata ubili (jednoga) čovjeka. A rekao je Abdullah, sin Redža-a: Pričao nam je Harb od Jahja-a, pričao nam je Ebu Selemete, pričao nam je Ebu Hurejrete da je ono godine (tj. u godini) osvojenja Meke ubilo (pleme) Huza'ate (jednoga) čovjeka iz (plemena) Lejsovića za (jednoga) ubijenoga svoga u predislamlju. Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista Allah je zadržao (zastavio, zaustavio) od Meke (izvjesnoga) slona, a dao je vlast nad njima (nad stanovnicima Meke) Svome poslaniku i (tim) vjernicima. Zar ne (tj. Pažnja, Pozor)! I zaista ona (Meka) nije se dozvolila (ni) za jednoga (čovjeka, tj. nikome) prije mene (da u njoj prolijeva krv), a neće se dozvoliti (nije dozvoljena ni) za jednoga (čovjeka) od poslije mene (ni jednom čovjeku poslije mene). Zar ne (Pazite)! I dozvolila se je meni samo (jedan) čas od (jednoga) dana. Zar ne! I zaista ona je (u) ovaj moj čas zabranjena (tj. sveta, svetinja takva da) neće se kresati njezino trnje, i neće se sjeći njezina stabla, i neće

se brati (uzimati sa tla) njezina pala (tj. izgubljena stvar i imovina), osim (jedino) za upoznavača (pokazivača je dozvoljeno da uzme i podigne sa tla nađenu stvar koji će istraživati, oglasiti čija je i upoznati, nastojati da upozna pravoga vlasnika i da mu je uruči - to je "munšid"). A ko (dođe u priliku da) se je ubio njemu ubijeni (rođak, tj. da mu neko ubije rođaka), pa on je sa boljim (od izvjesna) dva pogleda (on ima dva izbora): ili se daje krvarina njemu (za ubijenoga rođaka), ili se njemu vrši odmazda (tj. ili da se ubica ubije)." Pa je ustao (jedan) čovjek od stanovnika Jemena, govori se njemu Ebu Šah, pa je rekao: "Napiši mi (to), o poslaniče Allaha!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Napišite Ebu Šahu (doslovno: za Ebu Šaha)." Zatim je ustao (jedan) čovjek od Kurejša (Kurejševića) pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Osim izhira (pirike, ili mirisne trstike, tj. Dozvoli nam da možemo sjeći travu izhir), pa (jer) samo činimo nju (tj. stavljamo nju samo) u naše kuće i naše grobove." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Osim izhira (sve je ostalo zabranjeno sjeći i trgati u Meki)." A slijedio je njega (Harba) Ubejdulah od Šejbana u (izvjesnome) slonu (tj. u spominjanju slona). Rekao je neki (od) njih od Ebu Nuajma: "ubijanje (izvjesno, tj. Allah je zadržao, zaustavio od Meke to ubijanje, a dao je vlast....", tako, dakle, po jednom kazivanju treba da stoji u navedenom hadisu tekst umjesto što stoji: "Zaista Allah je zadržao od Meke izvjesnoga slona, a dao je vlast....", a s time se misli na slona koji je išao pred vojskom Ebrehe koji je bio pošao da uništi Kabu u Meki u vrijeme prije Islama.). A rekao je Ubejdulah: "...... ili da se odmazda izvrši porodici (toga) ubijenoga (ubijanjem ubice)." (To znači da po tome kazivanju i pričanju treba u tekstu da stoji još i izraz "ehlul-katili porodica ubijenoga".) PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Amra, od Mudžahida, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bila je u Israelićana odmazda, a nije bila u njih (ta) krvarina, pa je rekao Allah za ovu sljedbu (tj. ovoj sljedbi): "Propisala se je na vas (ta) odmazda u (vašim) ubijenima (tj. za vaše ubijene)....." do ovoga ajeta: "Pa ko (se nađe u prilici da) se je oprostila njemu od njegovoga brata (neka) stvar.....", rekao je Ibnu Abas: Pa to opraštanje je da primi (tu) krvarinu u (izvjesnom) namjeravanju (u namjernom ubijstvu, ubistvu, tj. da zastupnik ubijenoga poštedi život ubici i umjesto da traži da se ubica takođe ubije, on primi krvarinu, otkupninu za ubijenoga od samoga ubice ili njegove porodice, dok u Izraelićana to nije moglo da bude, nego je ubica u svakom slučaju morao da se ubije, da bude ubijen). Rekao je: "..... pa slijeđenje sa (izvjesnim) dobrom....." je (značenja) da traži sa dobrom (tj. da zastupnik ubijenoga traži neko dobro od ubice) i (da ubica to dobro) izvrši sa dobročinstvom (tj. na što ljepši način da plati krvarinu ne odugovlačeći isplatu krvarine). GLAVA (onoga) ko je tražio krv (jednoga) čovjeka bez prava (tj. ko bespravno i neosnovano traži da se jedan čovjek ubije). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Abdullaha, sina Ebu Husejna, pričao nam je Nafi', sin Džubejra, od Ibnu Abasa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Najmrži (od svih) ljudi k Allahu su trojica: Naginjač (Odstupljivač od istine, istinskoga puta, od vjere) u Svetome tlu (tj. u Meki i njezinoj okolici), i tražilac u Islamu običaja (postupka iz toga) predislamlja, i (usiljeni) potraživalac krvi (nekoga, jednoga) čovjeka bez prava (samo) zato (da) prolije njegovu krv." GLAVA (izvjesnoga) opraštanja (zastupnika ubijenoga lica koji oprosti ubici ili ubicama koji su ubili) u (izvjesnoj) greški (tj. nenamjerno, nehotice) poslije smrti (tj. kada oprosti zastupnik ubijenoga poslije smrti toga ubijenoga). PRIČAO NAM JE Fervete, pričao nam je Alija, sin Mushira, od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše: Porazili su se (tj. Poraženi su mekanski) idolopoklonici (na) dan Uhuda. A pričao mi je Muhamed, sin Harba, pričao nam je Ebu Mervan Jahja, sin Ebu Zekerija-a, od Hišama, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Proderao se je (Zaurlikao je) sotona (đavo, zloduh, ili kolovođa sotona - Zaurlikao je na) dan Uhuda u (tj. među izvjesnim) ljudima: "O robovi Allaha! Zadnju vašu (stranu pazite, tj. Napadnuti ste s leđa)!" Pa se je povratila njihova (tj. muslimanska borbena linija) prva na njihovu zadnju, čak su ubili Jemana (tj. počeli su da ubijaju Jemana). Pa je rekao Huzejfete: "Moj otac, moj otac!" Pa su ubili njega (u zabuni). Pa je rekao Huzejfete: "Oprostio Allah (vama)!" Rekao je: A već se bio porazio od njih (tj. od idolopoklonika jedan) narod (tj. neki njihovi ljudi), čak su se priključili (tj. pobjegli) u Taif.

GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "I nije bilo (ni) za (jednoga) vjernika da (on) ubije (jednoga) vjernika (drukčije) osim greškom (nehotimično), a ko je ubio (jednoga) vjernika greškom, pa oslobađanje vrata vjerničkoga (tj. to nehotimično ubijstvo ima za posljedicu da ubica mora osloboditi ropstva jednoga muslimana roba) i krvarina predata (uručena) ka njegovoj porodici (porodici ubijenoga je zapovjed Allahova), osim da (oni - nasljednici ubijenoga) milodare (tj. da oproste ubici); pa ako je bio od naroda neprijatelja (tj. neprijateljskoga) vama, a on je vjernik, pa oslobođenje (od ropstva jednoga) vrata vjerničkoga; a ako je bio od naroda (što ima i postoji) između vas i između njih (neka) obaveza (tj. ugovor, savez), pa (jedna) krvarina predata ka njegovoj porodici i oslobađanje (jednoga) vrata vjerničkoga (od ropstva), pa ko nije našao (tj. ko nema to), pa post (postenje u trajanju od) dva mjeseca uzastopna (tražeći i moleći) pokajanje od Allaha (tj. da Allah primi kajanje, ili: post dva mjeseca uzastopna radi pokajanja i strahovanja od kazne Allaha), a Allah je bio (oduvjek) sveznajući (i) mudar.". GLAVA: Kada je priznao (jedan čovjek) za (izvjesno) ubojstvo (samo) jedanput, ubio se je s njim (tj. ubiće se za njega, zbog toga ubojstva, ubistva).

PRIČAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Habban, pričao nam je Hemam, pričao nam je Katadete, pričao nam je Enes, sin Malika da je (jedan) Židov stucao (smrskao, slupao) glavu (jedne) djevojke između (nekakva) dva kamena. Pa se je reklo njoj: "Ko je učinio ovo s tobom (Ko ti je to uradio, učinio)? Je li omsica (Je li taj-i-taj to učinio)? Je li omsica?" Dok se imenovao (spomenuo onaj) Židov. Pa je dala znak (klimnula je ona) sa svojom glavom. Pa se doveo (onaj) Židov, pa je (on i) priznao. Pa je zapovjedio za njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa se je stucala (razbila, smrvila, slupala i) njegova glava sa (izvjesnim, ili: sa istim onim) kamenjem. A već je rekao Hemam: ..... sa (nekakva) dva kamena. GLAVA ubijanja (izvjesnoga) čovjeka za (izvjesnu) ženu (tj. zbog izvjesne žene). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ubio (jednoga) Židova za (jednu) djevojku (tj. zbog jedne djevojke što) je ubio nju na (za nekakve) srebrene nakite njezine. GLAVA (izvjesne) odmazde između (izvjesnih) ljudi i (izvjesnih) žena u (njihovim) ranama (tj. zbog njihovih rana). A rekli su stanovnici (izvjesnoga) znanja (tj. rekli su učeni, znani ljudi): Ubija se (tj. Ubiće se izvjesni) čovjek za (izvjesnu) ženu (tj. zbog ubijanja žene). A spominje se od Umera: Izvršava se (tj. Izvršiće se) odmazda (izvjesnoj) ženi (tj. nad izvjesnom ženom) od (tj. zbog izvjesnoga) čovjeka u svakom namjeravanju (tj. namjernome pokušaju ubistva koje) dopre njegovoj ličnosti (duši, tj. koje dopre dotle da uništi njegovu osobu, dušu, život), pa što je ispod nje od (izvjesne) rane (tj. Izvršiće se odmazda nad ženom koja ubije ili pokuša ubiti čovjeka, pa bilo da ga ubije, ili ga rani, ozlijedi, i odmazda će se izvršiti prema tome: ako je ubila, i ona se ima ubiti, a ako je ranila, i ona će se raniti). I s njime je rekao (tj. I s ovim mišljenjem se je složio i) Umer, sin Abdulaziza, i Ibrahim, i Ebu Zinad (koji je prenio to mišljenje) od svojih drugova. A ranila je sestra Rubejjie (tj. Rubejji'ina sestra ranila je jednoga) čovjeka, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Odmazda je (to što treba da se učini; ili: Odmazdu izvršite nad njom)." PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jahja, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Musa, sin Ebu Aišeta, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Stavili (Salili) smo lijek u polovinu usta Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (protiv njegove volje, a to je bilo) u njegovoj bolesti, pa je rekao: "Ne stavljajte (Ne salijevajte) meni lijek u (jednu) polovinu (u jedan kraj, u jedan dio mojih) usta (protiv moje volje)." Pa smo rekli: "Odvratnost (Mržnja svakoga) bolesnika za (taj) lijek (je uzrok što nam se on protivi, a on, možda, stvarno ne brani da mu ga dajemo)." Pa pošto se je osvijestio (došao k svijesti), rekao je:

"Neće ostati (tj. Neka ne ostane ni) jedan od vas osim (da) se je stavio (salio) njemu lijek u (jednu) polovinu usta, osim (tj. izuzev) Abbasa, pa (tj. jer) zaista on nije prisustvovao vama (kada ste mi stavljali lijek u jednu polovinu usta)." (To je njima bila kao odmazda na isti način zbog stavljanja lijeka protiv njegove volje.) GLAVA (onoga) ko je uzeo svoje pravo ili je uzeo sebi odmazdu (tj. ili je izvršio odmazdu sam sobom nad nekim) bez (izvjesnoga) vladara. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad da je Aaredž pričao njemu da je on čuo Ebu Hurejreta (da) govori: Zaista on je čuo poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Mi smo zadnji (a) pretjecači (tj. Mi smo zadnji u ovozemnosti, a pretjecači, a to će reći: a najprvi, a prvi smo na sudnjem danu)." I sa njegovim senedom (tj. sa lancem pripovjedača toga istoga hadisa kaže se da je Muhamed a.s. rekao još i ovo): "Da se je natkučio u tvoju kuću (sobu) jedan (čovjek, tj. neko), a nisi dozvolio njemu, (i) gađao si (tj. pa si gađao) njega sa (jednim) kamenčićem, pa si izbio (iskopao, ili oštetio) njegovo oko, nije bilo (tj. ne bi bilo) na tebe (ništa) od grijeha (tj. ne bi to bio tebi nimalo, nikako grijeh)." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Humejda da se je (jedan) čovjek natkučio (nadvirio, provirio, pogledao) u kuću (u sobu) Vjerovijenika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je upravio k njemu (jednu široku željeznu) oštricu. Pa sam rekao: "Ko je pričao tebi za ovo?" Rekao je: "Enes, sin Malika."

GLAVA: Kada je umro u (izvjesnoj) stiski (tjeskobi) ili se je ubio (tj. ili je ubijen u stiski, tiski, tiskanju). PRIČAO MI JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Ebu Usamete, rekao je: Hišam je izvijestio nas od svoga oca, od Aiše rekla je: Pošto je bio dan Uhuda, porazila su se (tj. u početku borbe bili su poraženi mekanski) idolopoklonici, pa je zavikao (zajaukao) sotona (đavo, šejtan): "O robovi Allaha! Zadnju vašu (liniju, stranu pazite jer je tamo vaš neprijatelj)!" Pa se vratila prva njihova (linija), pa se bičevala (tj. pobila se) ona (ta prva linija) i zadnja njihova (linija, redovi). Pa je pogledao Huzejfete, pa kada li on sa svojim ocem Jemanom! Pa je rekao: "O robovi Allaha! Moj otac, moj otac!" Rekla je: Pa tako mi Allaha nisu se prepriječili (nisu se spriječili, okanili, sustegli, zaustavili), čak su ga (i) ubili (u toj tiski i zabuni). Pa je rekao Huzejfete: "Oprostio Allah vama!" Rekao je Urvete: Pa nije prestao u Huzejfetu od njega (tj. od ovoga slučaja jedan) ostatak, čak se je priključio Allahu (tj. čak je i umro).

GLAVA: Kada je ubio svoju osobu (tj. sam sebe nekom) greškom (tj. nehotimično, nehotice, nenamjerno), pa nema krvarine njemu (tj. za njega, ili zbog toga). PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, pričao nam je Jezid, sin Ebu Ubejda, od Selemeta rekao je: Izašli smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, k Hajberu. Pa je rekao (jedan) čovjek od njih: "Daj čuti nama, o Amire, od tvojih stvarčica (tj. od tvojih pjesničkih sastava)." Pa je gonio s njima (tj. gonio je njih svojim pjesmama). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je (taj) tjerač?" Rekli su: "Amir." Pa je rekao: "Pomilovao ga Allah!" Rekli su: "O poslaniče Allaha! Da li (tj. Zašto) nisi dao uživati (i) nama s njim?" Pa se je pogodio (u) rano jutro (te) svoje noći (tog dana). Pa je (govorio taj izvjesni) narod: "Pokvario (Upropastio) se je njegov posao (rad). Ubio je svoju osobu (tj. sam sebe i umro je kao bezvjerac pa mu je pokvaren, propao rad)." Pa pošto sam se povratio, a oni pričaju (sebi) da je Amir (tako završio da) se pokvario njegov posao (njegova dobra djela), pa sam došao ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao: "O vjerovijesniče Allaha! Tvoj otkup je moj otac i moja mati! Tvrde (doslovno: Tvrdili su neki) da je Amir (tako završio da) se je pokvario njegov posao (njegova djela)." Pa je rekao: "Lagao (Slagao) je ko je rekao nju (tu tvrdnju). Zaista su za njega zaista dvije nagrade, dvije! Zaista on je zaista trudbenik borac. I koje ubijstvo (tj. koja pogibija) povećava njega (nagrađivanje, nagradu) nad njegovo (nagrađivanje)?!"

GLAVA: Kada je ujeo (ugrizao nekoga) čovjeka pa su pali njegovi sjekutići (pa su mu poispadali prednji zubi). PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Katadete, rekao je: Čuo sam Zurareta, sina Evfa-a, od Imrana, sina Husajna, da je (jedan) čovjek ujeo (ugrizao) ruku (nekoga) čovjeka, pa je istrgnuo (iščupao ujedeni) svoju ruku iz njegovih usta, pa su pali (ispali, poispadali) njegovi sjekutići (zubi). Pa su se prepirali (tj. parničili obrativši se oni) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ujeda jedan (od) vas svoga brata kao što ujeda (izvjesni) pastuh (ždrijebac, ždrijebak). Nema krvarine tebi (za tvoje poispadale zube)." PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od Ata-a, od Safvana, sina Ja'la-a, od njegovoga oca rekao je: Izašao sam u jednu vojnu. Pa je ujeo (jedan) čovjek (drugoga čovjeka), pa je istrgnuo (iščupao) njegov sjekutić (prednji zub), pa je pokvario nju (krvarinu za taj zub) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA: "..... zub za zub.....". PRIČAO NAM JE Ensarija, pričao nam je Humejd od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je kći Nadra ošamarila (jednu) djevojku, pa je razbila njezin sjekutić (prednji zub). Pa su došli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zapovjedio za (tu) odmazdu. GLAVA krvarine (izvjesnih) prsta (prstiju). PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ovaj i ovaj je jednak (jednaki su, ravni su)." Misli (na) mali prst i palac. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Bešara, pričao nam je Ibnu Ebu Adijj od Šubeta, od Katadeta, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa rekao je: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i sapasio, slično njemu (prethodnom hadisu). GLAVA: Kada je pogodio (jedan) narod (jednoga) čovjeka (tj. Kada mu nanesu povrede ili ga čak ubiju ljudi jednoga naroda) da li (da) se kazni, ili (da) se uzme (tj. izvrši) odmazda od njih, svakoga (od) njih (pojedinačno)? A rekao je Mutarrif od Šabije o (nekoj) dvojici ljudi (koji) su svjedočili (doslovno: svjedočila su njih dvojica) na (jednoga) čovjeka da je on ukrao, pa je odsjekao njemu (ruku) Alija. Zatim su dovela njih dvojica (jednoga čovjeka) drugoga i rekla su njih dvojica: "Pogriješili smo (tj. Ovaj je ukrao, a ne onaj prvi što si mu odsjekao ruku)." Pa je pokvario (tj. odbio je Alija) svjedočenje njih dvojice, i uzela (tj. i kaznila) su se njih dvojica sa krvarinom (onome) prvome (za odsječenu ruku da mu plate), i rekao je (Alija r.a.): "Da sam znao (tj. Da znam) da ste vas dvojica upravila se (tome postupku, tj. da ste to namjerno učinili tako), zaista bih odsjekao vama dvojici (ruke)." A rekao je meni Ibnu Bešar: Pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da se (jedan) dječak ubio (tj. da je ubijen) podmuklo (na prevaru, izdajnički), pa je rekao Umer: "Da su se udružili stanovnici San'e u njoj (u toj raboti, u tom ubijstvu-ubistvu), zaista bih ubio (pobio) njih." A rekao je Mugirete, sin Hakima, od svoga oca: Zaista četvorica su ubila (jedno) dijete, pa je rekao Umer slično njemu (tj. slično tome što je već navedeno). A izvršavali su odmazdu Ebu Bekr, i Ibnu Zubejr, i Alija i Suvejd, sin Mukarrina od (tj. zbog jednoga) šamaranja (šamara). A izvršio je odmazdu Umer od (tj. zbog jednoga) udaranja (udarca) sa (izvjesnom) kandžijom (kamdžijom, bičem). A izvršio je odmazdu Alija od (zbog) tri krbača (korbača, tj. udarca bičem). I izvršio (ili: uzeo) je odmazdu Šurejh od (zbog jednoga) korbača i (jednoga) ogrebanja (ogrebotine po licu).

PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Sufjana, pričao nam je Musa, sin Ebu Aišeta, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, rekao je: Rekla je Aiša: Stavili (Lijevali) smo lijek (u jednu polovinu, u jedan kraj usta) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovoj bolesti. I počeo je (da) daje znak k nama: Ne stavljajte lijek meni. Rekao je: Pa smo rekli: "Odvratnošću (tj. To on govori zbog odvratnosti izvjesnoga, ili svakoga) bolesnika za (taj) lijek." Pa pošto se osvijestio, rekao je: "Zar nisam zabranio vama da stavljate lijek meni (u polovinu usta)?" Rekao je: Rekli smo: "Odvratnošću (nekom) za (taj) lijek (to, možda, da govori)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće ostati od vas (ni) jedan (tj. niko) osim (da) se je stavio njemu (tj. Neće niko ostati od vas, a da se i njemu ne stavi) lijek (u polovinu usta), a ja (da) gledam (sad odmah), osim (izuzev) Abbasa, pa (jer) zaista on nije prisustvovao vama (u času kada ste mi stavljali lijek)." GLAVA (izvjesnih) zakletvi (skupine od pedeset ljudi da u njihovoj blizini nađeni mrtvac, mrtvi nije ubijen od stanovnika njihovoga plemena ili njihovoga naselja, naseobine). (Neki izraz "el-kasametu" prevode sa: skupina koja se zaklinje na nešto, za nešto, pa bi, prema tome, moglo da se kaže u prevodu ovoga teksta i ovako: GLAVA izvjesne skupine koja se zaklinje da nije ubila mrtvaca, mrtvoga koji je pronađen u blizini njihovoga naselja, naseobine.) A rekao je Eš'as, sin Kajsa: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tvoja dva svjedoka, ili njegova zakletva (može vrijediti da se donese presuda za vaš spor)." A rekao je Ibnu Ebu Mulejkete: Nije vršio odmazdu s njom (tj. pomoću nje, takve vrste suđenja zvane "el-kasametu", nije to praktivao) Muavija. A pisao je Umer, sin Abdulaziza, ka Adijju, sinu Ertata - a bio je postavio zapovjednikom njega nad Basrom - u (vezi nekoga) ubijenoga (koji) se našao (pronašao - koji je nađen) kod (jedne) kuće od kuća (izvjesnih) prodavača masla: "Ako su našli njegovi drugovi (tj. drugovi, rođaci toga ubijenoga lica kakav) dokaz (jasan, pa i presudi prema tome dokazu), a ako ne, pa ne čini nasilje (tim izvjesnim) ljudima, pa (jer) zaista ovaj (slučaj je takav da) se neće suditi o njemu do sudnjega dana (tj. neće se moći sa sigurnošću izreći pravna presuda do sudnjega dana)." (U vezi toga da li se je Muavija i Umer, sin Abdulaziza služio sa načinom suđenja zvanim "elkasametu" neki drugi tvrde suprotno Buhariji, i kažu da su se i Muavija i Umer, sin Abdulaziza služili sa tim načinom suđenja.) PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Seid, sin Ubejda, od Bušejra, sina Jesara, tvrdio je da je (jedan) čovjek od Pomagača, govori se njemu (zove se) Sehl, sin Ebu Hasmeta, izvijestio njega da je (jedna) nekolicina (ljudi) od njegovoga naroda otišla (tj. da su otišli) ka Hajberu (tj. do Hajbera), pa su se rastavili u njemu i našli su jednoga (od) njih ubijena (da je ubijen). I rekli su za (onoga, tj. rekli su dijelu u Hajberu) koji je (taj što) se našao u njima (tj. među njima, među stanovnicima toga dijela Hajbera):

"Ubili ste našega druga." Rekli su: "Nismo ubili njega, a niti znamo ubicu (doslovno: a niti smo znali ubicu)." Pa su otišli ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "O poslaniče Allaha! Otišli smo ka Hajberu (do Hajbera), pa smo našli jednoga (od) nas ubijenoga." Pa je rekao: "Najstarije, najstarije (pustite da govore)!" Pa je (na kraju) rekao njima (Muhamed a.s.): "Donosite (li izvjesni) dokaz na (onoga) ko je ubio njega?" Rekli su: "Nema za (tj. u) nas (nikakav) dokaz." Rekao je: "Pa zaklinju se (tj. Pa daće oni zakletvu, odnosno: Treba oni da dadnu zakletvu, da se zakunu da ga oni nisu ubili)." Rekli su: "Nećemo se zadovoljiti (Ne zadovoljavamo se) sa zakletvom (tih) Židova." Pa je mrzio (tj. Pa nije želio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da pokvari njegovu krv (krv ubijenoga, tj. nije želio da život ubijenoga ode uzalud, da ostane bez otkupnine i naknade), pa je otkupio njega (tj. dao je krvarinu za njega) stotinu (komada) od deva (izvjesne, tj. obavezne) milostinje. (To jest: Dao je krvarinu njegovim rođacima u iznosu od stotinu kamila iz kamila koje su se zadesile, a koje su date kao zekat od imovine muslimana dobro stojećih, imućnih, bogatih muslimana te godine.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Ebu Bišr Ismail, sin Ibrahima, Esedija, pričao nam je Hadžadž, sin Ebu Usmana, pričao mi je Ebu Redža' (a on je) od obitelji Ebu Kilabeta, pričao mi je Ebu Kilabete da je Umer, sin Abdulaziza pokazao svoje prijestolje (postavivši ga iza svoje kuće jedan) dan za (izvjesne) ljude, zatim je dozvolio njima, pa su unišli. Pa je rekao: "Šta govorite (tj. Šta mislite) o "kasami" (tj. o postupku u suđenju zvanom "elkasamete)?" Rekao je: Govorimo: "Kasama, odmazda s njom (tj. pomoću nje) je istina (tj. to je pravno valjan postupak). I već su vršili odmazdu s njom (izvjesne) halife." Rekao je meni: "Šta govoriš (ti), o Ebu Kilabete?" I postavio je mene (tj. pokazao me je tim) ljudima. Pa sam rekao: "O zapovjedniče (svih) vjernika! Kod tebe su glave (tj. poglavari, zapovjednici tih) vojski i časnici (uglednici, poglavice svih) Arapa. Je si li vidio (mislio, tj. Šta misliš) da (je slučaj) da pedeset (osoba) od njih (da) su svjedočili (tj. da pedeset njih svjedoče) na (jednoga) čovjeka ženjenoga u Damasku da je on već bludničio (a) nisu vidjeli njega, je li (tj. da li) bi bio (ti voljan da) kamenuješ njega (tj. da ga osudiš na kamenovanje)?" Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Je li (Da li) si vidio da (je slučaj) da je pedeset od njih svjedočilo na čovjeka u Himsu (Homsu) da je on ukrao, je li (zar) bi bio (voljan da) odsiječeš njemu (ruku), a nisu vidjeli njega?" Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Pa tako mi Allaha nije ubio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) jednoga (čovjeka, tj. nikoga) nikada osim u jednom (tj. osim zbog jednoga od) tri svojstva (zbog tri vrste slučaja, slučajeva): čovjek (koji) je ubio sa grijehom svoje osobe (tj. čovjek koji je ubio nepravedno) pa se ubio (tj. pa je i on ubijen); ili čovjek (koji) je bludničio poslije ženjenosti; ili čovjek (koji) je ratovao protiv Allaha i Njegovoga poslanika i odmetnuo se je od Islama." Pa je rekao (taj prisutni) narod: "A zar nije već pričao Enes, sin Malika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, odsjekao u (izvjesnih) kradljivaca (ruke), i ukrašavao (mazao, tj. spržio usijanim klincima njihove) oči, zatim je bacio njih u (na) sunce?" Pa sam rekao: "Ja (ću da) ispričam vama hadis Enesa. Pričao mi je Enes da je (jedna) nekolicina od (plemena) Ukla, osam (njih) došli su na poslanika (poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su se prisegnuli njemu na Islam. Pa su našli nezdravom (medinensku, medinsku) zemlju (za sebe), pa su se oboljela njihova tijela (dakle: nije im odgovaralo medinsko

područje iz zdravstvenih razloga pa su se zato i razboljeli). Pa su se potužili (na) to (zbog toga) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: "Pa zar nećete izaći (tj. Dajte izađite, Onda izađite) sa našim pastirom u njegovim devama (među njegove deve), pa (da) pogodite (tj. da dobijete i pijete) od njihovih mlijeka i njihovih mokraća." Rekli su: "Da." Pa su izašli. Pa su pili (oni) od njihovih mlijeka (tj. mlijeko od kamila, deva) i njihovih mokraća, pa su ozdravili. Pa su ubili pastira poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i potjerali su (sebi te) deve. Pa je doprlo to poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je poslao u njihove tragove (poslao je potjeru za njima da ih uhvate). Pa su se stigli oni, pa su se doveli oni. Pa je zapovjedio za njih pa su se odsjekle njihove ruke i njihove noge, i ukrasio je (tj. namazao je, spržio je usijanim klincima) njihove oči, zatim je bacio njih u (tj. na) Sunce (a ne u hlad i kakvu sjenu) dok su umrli (dok nisu umrli)." Rekao sam: "A koja stvar je žešća (gora) od (onoga) šta su napravili ovi? Odmetnuli su se od Islama, i ubili su i ukrali su." Pa je rekao Anbesete, sin Seida: "Tako mi Allaha, nisam nikada čuo (to) kao danas." Pa sam rekao (njemu): "Je li odvraćaš (odbijaš, ne priznaješ li ti) meni moj hadis, o Anbesete?" Rekao je: "Ne, a ali (tj. Ne, nego) donio si hadis na njegovo lice (tj. u njegovom obliku pravome). Tako mi Allaha neće prestati ova vojska sa dobrom dok je živio (tj. dok živi) ovaj starac (tj. Ebu Kilabete) među njihovim leđima (tj. među njima)." Rekao sam: "A već je bio u ovome (jedan) postupak (uobičajenost) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Unišla je na njega (tj. njemu jedna) nekolicina od Pomagača, pa su pričali (razgovarali su) kod njega. Pa je izašao (tj. otišao u Hajber jedan) čovjek od njih između njihovih ruku (tj. pred njima), pa se ubio (ubijen je). Pa su izašli poslije njega, pa kada li oni sa svojim drugom (koji) se giba (koprca se) u (svojoj) krvi! Pa su se vratili ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "O poslaniče Allaha! Naš drug (koji) je bio (običaja da) priča sa nama, izašao je između naših ruku (tj. pred nama u Hajber), pa kada li mi s njim (za njim, a on) se giba (a to znači: miče se, koprca se) u (svojoj) krvi." Pa je izašao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Za koga mislite ili vidite (tj. smatrate da je izvršio) njegovo ubijanje?" Rekli su: "Vidimo (tj. Smatramo) da su (izvjesni) Židovi ubili njega." Pa je poslao (poruku) ka (tim) Židovima, pa je pozvao njih pa je rekao: "Jeste li vi (doslovno: Je li vi ste) ubili ovoga?" Rekli su: "Ne." Rekao je: "Je li se zadovoljavate zakletvom (zakletvi) pedesetorice od (tih) Židova (da se zakunu da) nisu ubili (oni) njega?" Pa su rekli: "Ne umuju (tj. Ne brinu oni, Nije ih briga) da pobiju nas sve, zatim (da) se zakunu (da to nisu učinili)." Rekao je: "Pa je li (da li vi) tražite pravo (da li zahtijevate pravo na tu) krvarinu sa zakletvama pedesetorice od vas?" Rekli su: "Nismo bili zato (da) se zaklinjemo." Pa je otkupio njega (tj. dao je krvarinu za njega) od kod sebe (tj. od sebe). Rekao sam: A bilo je (pleme) Huzejl (u jednoj takvoj prilici da) su izgnali (njegovi ljudi jednog) izgnanika svoga u predislamlju, pa je došao noću porodici (jedne) kuće iz Jemena (koja je stanovala) u mekanskoj dolini (došao je taj izgnanik toj kući da ukrade štogod). Pa se probudio zbog njega (zbog izgnanika jedan) čovjek od njih (tj. od stanovnika te kuće), pa je gađao njega sa (svojom) sabljom (tj. svojom sabljom), pa je ubio njega. Pa je došlo (pleme) Huzejl, pa su uzeli (toga) Jemenca, pa su podigli (tj. optužili) njega ka Umeru u (izvjesno) vrijeme godišnjega skupa (ljudi na hodočašću), i rekli su:

"Ubio je našega druga." Pa je rekao (ubica): "Zaista oni su već izgnali (izagnali, protjerali) njega." Pa je rekao (Umer): "Zaklinje (li) se pedeset (ljudi) od Huzejla (da oni) nisu izgnali njega?" Rekao je: Pa se zaklelo od njih četrdeset i devet ljudi. I došao je (jedan) čovjek od njih iz Sirije, pa su pitali (tj. molili oni) njega da se zakune (i on takođe). Pa je sebi otkupio svoju zakletvu od njih za hiljadu srebrenjaka. Pa su uveli (oni na) mjesto njega (jednoga) drugoga čovjeka, pa je odbio (tj. pa je dao) njega ka bratu (toga) ubijenoga, pa se je združila (udružila) njegova ruka sa njegovom rukom. Rekli su: Pa smo otišli (mi) i (ta) pedesetorica koji su se zakleli. Te kada su bili u (mjestu) Nahli, uzelo je njih nebo (tj. kiša, zatekla ih je kiša). Pa su unišli (oni) u (jednu) špilju u (tome) brdu. Pa se navalila (srušila ta) špilja (pećina) na (tu) pedesetoricu koji su se zakleli, pa su umrli svi. I spasila su se (iznenada ona) dva druga (brat onoga ubijenoga i čovjek čija se je ruka udružila s njegovom rukom), pa je slijedio njih dvojicu (tj. otisnuo se je na njih dvojicu jedan) kamen, pa je razbio nogu brata ubijenoga (izgnanika), pa je živio (jednu) godinu (dana), zatim je umro. Rekao sam: I već je bio Abdulmelik, sin Mervana izvršio odmazdu (jednome) čovjeku sa (postupkom) "kasamom", zatim se je pokajao poslije što je (to) napravio (tj. kad je već to napravio), pa je zapovjedio za (tu) pedesetoricu koji su se zakleli, pa su se izbrisali (tj. pa su brisani) iz (vojničkoga) spiska, i dao je ići njima ka Siriji (tj. i protjerao ih je do Sirije, ili do Damaska). GLAVA (onoga) ko se je natkučio (tj. provirio) u kuću (jednoga) naroda (tj. nekih ljudi), pa su iskopali (oni) njegovo oko, pa nema (nikakve) krvarine za njega (tj. njemu za oko). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ubejdulaha, sina Ebu Bekra sina Enesa, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da se je (jedan) čovjek natkučio (tj. da je provirio) iz (neke) rupe (kroz neku rupu) u sobe Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je ustao ka njemu sa (jednim) vrhom (širokoga oštraca koplja), ili sa (nekim) vrhovima, i počeo je (Muhamed a.s. da) se šunja (da se prikrada) njemu (zato da) udari njega. PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba da je Sehl, sin Sa'da, Saidija izvijestio njega da se je (jedan) čovjek natkučio u (neku) rupu u vratima poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bila) je (jedna željezna) motka (šipka za uređivanje kose na glavi; a neki vele da "midren" znači češalj), (pa) češe s njim (s tim predmetom) svoju glavu. Pa pošto je vidio (tj. opazio) njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Da znam da iščekuješ mene (tj. promatraš i gledaš mene), zaista bih udario s njim (s ovim predmetom) u tvoja dva oka." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Samo se je učinila (ta) dozvola (tj. Učinilo se je i zapovjedilo se je to traženje dozvole za ulazak u nečiju prostoriju samo) od strane (toga) vida (tj. zbog strane vida, zbog vida i oka treba tražiti dozvolu za ulazak)." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je Ebul-Kasim, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da je (slučaj, tj. Ako bude slučaj) da se (jedan) čovjek natkučio na tebe (tebi) bez dozvole, pa si gađao njega sa kamenčićem, pa si iskopao njegovo oko, (pa) nije bio na tebe (tebi nikakav) grijeh (tj. ne bi ti bio nimalo to grijeh)." GLAVA (izvjesnih) davalaca krvarine (tj. onih koji daju i isplaćuju krvarinu za ubicu zastupnicima ubijenoga lica ili osobe). (Ko se smatra za davaoce krvarine, postoje razna mišljenja i rješenja: najbliži rođaci po ocu; rod, pleme; vojna jedinica u čijem se spisku vodi ubica; esnaf, zanatski ceh kojem pripada ubica ako nema niko preči ni bliži, i najzad oni koji su bili u nekom savezu sa ubicom.) PRIČAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete, pričao nam je Mutarrif, rekao je: Čuo sam Šabiju rekao je: Čuo sam Ebu Džuhajfeta rekao je: Pitao sam Aliju, bio zadovoljan Allah od njega: "Da li je kod vas (neka) stvar što nije u Kur'anu (tj. Imate li vi nešto što nije u Kur'anu)?" A rekao je jedanput: "..... što nije kod (tih) ljudi (tj. Imate li nešto što nemaju ti ljudi)?" Pa je rekao: "Tako mi (Onoga) koji je rascijepio (raspolovio to, svako) zrno i stvorio (svaku) dušu nema kod nas (tj. nemamo mi ništa drugo) osim što je u Kur'anu, osim (tj. izuzev) razumijevanja (koje) se dadne (jednom) čovjeku u Njegovoj knjizi, i što je u (na ovoj) stranici (tj. u ovom listu)." Rekao sam: "A šta je u (toj) stranici (u tom tvome listu)?" Rekao je: "Krvarina (za ubijenoga da se dadne u ime otkupnine za ubicu), i odriješenje (tj. oslobađanje izvjesnoga, ili svakoga) zarobljenika i da se neće ubiti (tj. da se ne ubija ni jedan) musliman za nevjernika." (Po hanefijskom mezhebu to se odnosi na nevjernika koji nije lojalan muslimanskoj vlasti ili s kojim nije sklopljen ugovor o sigurnosti, bezbjednosti.)

GLAVA djeteta u utrobi (ili: GLAVA zametka u utrobi izvjesne) žene. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik. I pričao nam je Ismail, pričao nam je Malik od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da su dvije žene iz (plemena) Huzejla (potukle se, ili posvađale su se i) gađala je jedna (od) njih dviju (onu) drugu, pa je bacila (pobacila, abortirala) svoje dijete (zametak) u utrobi. Pa je sudio (presudio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o njoj (da joj se plati krvarina) sa (jednim) licem: robom ili robinjom. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Hišam od svoga oca, od Mugireta, sina Šubeta, od Umera, bio zadovoljan Allah od njega, da se je on zdogovarao (dogovarao, savjetovao) s njima o pobacivanju (izvjesne, tj. trudne) žene (mrtvo dijete, mrtvoga djeteta), pa je rekao Mugirete: Sudio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da se i za pobačeno dijete treba platiti krvarina) sa (izvjesnim) licem: robom ili robinjom. Rekao je: "Dođi (tj. Dovedi nekoga) ko svjedoči s tobom." Pa je svjedočio Muhamed, sin Meslemeta da je on svjedočio (tj.

prisustvovao) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (kada) je sudio s njim (tj. kada je sudio ovo ovako). PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Hišama, od njegovoga oca da je Umer zaklinjao (preklinjao izvjesne) ljude (da kažu) ko je čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je sudio o (izvjesnom, o tom) mrtvorođenčetu (nedonoščetu), i rekao je Mugirete: "Ja sam čuo njega (kada) je sudio o njemu (da se plati za njega krvarina) sa (jednim) licem: robom ili robinjom." Rekao je: "Dođi (onome) ko svjedoči (tj. Dovedi onoga ko će da posvjedoči) s tobom na ovo (tj. za to)." Pa je rekao Muhamed, sin Meslemeta: "Ja svjedočim na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za slično ovome (slično ovome što je svjedočio i Mugirete)." PRIČAO MI JE Muhamed, sin Abdullaha, pričao nam je Muhamed, sin Sabika, pričao nam je Zaidete, pričao nam je Hišam, sin Urveta, od svoga oca da je on čuo Mugireta, sina Šubeta (da) priča od Umera (tj. o Umeru) da se on zdogovarao (s) njima o pobacivanju (izvjesne) žene (i dalje) slično njemu (prethodnome hadisu). GLAVA zametka (djeteta u utrobi izvjesne) žene i da je (izvjesna) krvarina na roditelja (oca žene koja je ubila) i srodnike roditelja (oca, i to srodnike po jakoj, debeloj krvi), (a) ne na (njezino) dijete. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sudio o zametku (tj. o djetetu u utrobi jedne) žene iz Lahjanovića (ili Lihjanovića da se dadne, plati krvarina) sa (jednim) licem: robom, ili robinjom. Zatim zaista (ta) žena koja (je ta što) je sudio na nju sa (tim) licem (da plati krvarinu) preminula je (umrla je). Pa je sudio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio da je njezino nasljeđivanje (tj. njezina ostavština) za njezine sinove i njezinoga muža, a da je (ta) krvarina na njezine srodnike (jake srodnike, srodnike po debeloj krvi). PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Saliha, pričao nam je Ibnu Vehb, pričao nam je Junus od Ibnu Šihaba, od Ibnul-Musejjeba i Ebu Selemeta, sina Abdurahmana da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pobile su se dvije žene iz (plemena) Huzejla, pa je pogodila jedna (od) njih dviju (onu) drugu sa (nekim) kamenom (i) ubila je nju i (ono) što je u njezinom stomaku. Pa su se parničili (obrativši se oni) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je sudio da je krvarina njezinoga zametka (djeteta u utrobi, u stomaku jedno) lice: rob, ili robinja. I sudio je (da) krvarina (te ubijene) žene (tj. za tu ženu) je na njezine davaoce krvarine (tj. na jake srodnike, na srodnike po debeloj krvi žene koja je ubila onu drugu ženu). (Izraz "aklun, el-aklu" znači krvarina. Od toga je i izraz "akiletun, el-akiletu" srodnici po debeloj krvi ubice koji daju i nose tu propisanu krvarinu da bi otkupili život ubice. Taj izraz "aklun, el-aklu" ima još značenja: pamet; vezanje užetom.) GLAVA (onoga) ko je tražio pomoć (u pomoć nekoga) roba ili dijete.

A spominje se da je Umu Sulejma poslala ka učitelju (izvjesnih) pisara (ili: ka učitelju izvjesne škole ovakvu poruku): "Pošalji k meni (kakve) dječake, (da) češljaju vunu, i ne šalji k meni slobodnoga (čovjeka, nego roba)." PRIČAO MI JE Amr, sin Zurareta, izvijestio nas je Ismail, sin Ibrahima, od Abdulaziza, od Enesa rekao je: Pošto je došao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, uzeo je Ebu Talhate za moju ruku, pa je otišao sa mnom (tj. pa je odveo mene) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista Enes je (jedan) dječak pametan (oštrouman), pa neka poslužuje tebe." Rekao je: Pa sam posluživao njega u (njegovoj) prisutnosti (kod kuće u Medini) i (njegovom) putovanju. Pa tako mi Allaha nije rekao meni (ni) za (jednu) stvar (što) sam napravio nju: "Zašto si napravio ovo ovako (Zašto si to tako učinio, uradio)?" A (ni) za (jednu) stvar (što) nisam napravio nju (tj. koju nisam učinio): "Zašto nisi napravio (uradio, učinio) ovo ovako?" GLAVA: Rudnik je ništavnost i bunar je ništavnost. (To ima sljedeće značenje: Ako neko upadne, pane, padne u jamu nečijega privatnoga rudnika ili iskopanoga bunara pa nastrada, ništavno je i neosnovano je tražiti krvarinu i naknadu za nastradaloga, takav zahtjev je ništavan, uzaludno ga je postavljati. To isto vrijedi i za slučaj ako nekoga životinja usmrti, kao što će se iz daljega teksta i vidjeti.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao nam je Ibnu Šihab od Seida, sina Musejjeba, i Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Životinja, njezino ranjavanje (ili njezina rana) je ništavnost (tj. Ranjavanje životinje koja rani, ozlijedi nekoga, je ništavno, nenaplativo), i bunar je ništavnost, i rudnik je ništavnost. A u (izvjesnom) zakopanom blagu (u zemlji) je (ta) petina." (To jest: Na ime obavezne milostinje - zekata - treba dati petinu od blaga zakopanoga u zemlju, u zemlji. Pod izrazom "rikaz", što doslovno znači: zabodeno, zakopano u zemlju, misli se na rudu i rudnike zlata i srebra prema jednom pravnom tumačenju u šeriatskom pravu, a prema drugom tumačenju pod tim se misli na zlato i srebro koje je neko zakopao u zemlju, još u davna vremena u predislamlju, pa je to pronađeno i izvađeno iz zemlje. U oba slučaja treba dati petinu na ime zekata.) GLAVA: Životinja je ništavnost.

A rekao je Ibnu Sirin: Bili su (običaja i takvoga postupka da) neće odgovarati od (tj. zbog izvjesnoga) udaranja kopitom, a odgovaraju od (zbog) vraćanja (konjske) uzde (kajasa od uzde). (To jest: Učenjaci ashaba i tabiina ne odgovarahu ako im konj udari nekoga kopitom, a odgovarahu ako jašući ili sjedeći na konju potegnu uzdu konja pa u tom slučaju konj udari nekoga. Tada odgovarahu i plaćahu odštetu udarenom licu.) A rekao je Hammad: Neće se odgovarati (za konjski) udarac (udaranje) kopitom osim da podbode (ozadi, pozadi, iza drvetom, ili čime drugim - da podbode neki) čovjek (tu) jahaću životinju. A rekao je Šurejh: Neće se odgovarati dok se je kažnjavala (životinja na taj način) da udara nju (neko), pa (da onda) udari (ona - životinja) sa svojom nogom. A rekao je Hakem i Hammad: Kada je tjerao (izvjesni) iznajmljivač (davalac u zakup, pod kiriju - kada je tjerao jednoga) magarca, (a) na njemu je (neka) žena, pa (ona) padne, nema (nikakve) stvari na njemu (tj. nema ništa njemu da plati za pad sa magarca). A rekao je Šabija: Kada je tjerao jahaću životinju (ili tovarnu životinju), pa je zamorio nju, pa on je jamac (tj. odgovoran je) za (ono) što je pogodila (ona usljed zamorenosti - odgovoran je za ono što se desi životinji usljed zamorenosti). A ako je bio iza nje idući lagano (ne tjerajući je i ne zamarajući je), nije bio odgovoran (tj. neće odgovarati, ne odgovara za ono što je ona pogodila - što joj se desi). PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Šubete od Muhameda, sina Zijada, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Životinja, njezina krvarina je ništavnost (ništavna), i bunar je ništavnost, i rudnik je ništavnost. A u (izvjesnome) zakopanom blagu (u zemlji zakopanom blagu) je petina (za zekat obavezna da se dadne)." GLAVA grijeha (onoga) ko je ubio (nekoga) štićenika bez grijeha. (Štićenik je kršćanin ili Židov u muslimanskoj državi koji je lojalan i kome je data zaštita i garancija za život i imovinu.) PRIČAO NAM JE Kajs, sin Hafsa, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Hasen, pričao nam je Mudžahid od Abdullaha, sina Amra, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je ubio (tj. Ko ubije jedno) lice ugovoreno (tj. osobu, lice s kojim je sklopljen ugovor prema kojem mu se daje zaštita), nije omirisao (tj. neće omirisati) miris raja, a zaista njegov (tj. rajski, dženetski) miris nalazi se (osjeća se iz daljine) od iđenja (idenja, hoda) četrdeset godina." GLAVA: Neće se ubiti (tj. Ne ubija se izvjesni) musliman za (izvjesnoga) nevjernika. PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Zuhejr, pričao nam je Mutarrif da je Amir pričao njima od Ebu Džuhajfeta rekao je: Rekao sam Aliji. A pričao nam je Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete, pričao nam je Mutarrif, rekao je: Čuo sam Šabiju (da) priča, rekao je: Čuo sam Ebu Džuhajfeta rekao je: Pitao sam Aliju, bio zadovoljan Allah od njega:

"Da li je kod vas (neka) stvar (tj. Da li vi imate nešto) od (onoga) što nije u Kur'anu?" A rekao je Ibnu Ujejnete jedanput: "..... što nije kod (izvjesnih) ljudi?" Pa je rekao: "Tako mi (Onoga) koji je rascijepio (raspolovio na dvije polovine to) zrno i stvorio je (tu, svaku) dušu, nema kod nas (tj. mi nemamo ništa drugo) osim što je u Kur'anu, osim (tj. izuzev neko) razumijevanje (koje) se dadne (nekom) čovjeku u Njegovoj (Allahovoj) knjizi i što je u (mojoj) stranici (u mome listu, na mome listu)." Rekao sam (Pitao sam): "A šta je u (tvojoj) stranici?" Rekao je: "Krvarina, i odriješenje (tj. oslobađanje izvjesnoga, ili svakoga) zarobljenika i da se neće ubiti (tj. da se ne ubija) musliman za nevjernika." GLAVA: Kada je ošamario (izvjesni) musliman Židova kod (svoje) srdžbe (ljutitosti). Predao je njega (taj slučaj) Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Amra, sina Jahja-a, od njegovoga oca, od Ebu Seida, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ne dajite birati (boljega, najboljega) između (Allahovih) vjerovijesnika (tj. Ne govorite: Ovaj vjerovijesnik Božiji je bolji od onoga)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Amra, sina Jahja-a, Mazinije, od njegovoga oca, od Ebu Seida Hudrije rekao je: Došao je (jedan) čovjk od Židova (medinenskih, medinskih) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (i) već se je ošamarilo njegovo lice pa je rekao: "O Muhamede! Zaista (jedan) čovjek od tvojih drugova od Pomagača ošamario je moje lice." Rekao je: "Pozovite ga." Pa su pozvali njega. Rekao je: "Zašto si ošamario njegovo lice?" Rekao je: "O poslaniče Allaha! Zaista ja sam prošao pokraj (izvjesnih) Židova, pa sam čuo njega (da) govori: "Tako mi (Onoga) koji je odabrao Musa-a nad (sve) ljude." Rekao je: "Rekao sam: "I nad Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, (zar ga je odabrao)?" Rekao je: "Pa je uzela (tj. obuzela) mene srdžba, pa sam ošamario njega." Rekao je: "Ne dajite birati mene (tj. Ne govorite da sam ja bolji) od (ostalih) između (Allahovih) vjerovijesnika, pa (jer) zaista (svi, ili izvjesni) ljudi će umrijeti (ili: onesvijestiće se na) sudnjem danu, pa (ću da) budem prvi ko (će da) se (koji će da se) osvijesti (tj. ko će doći k svijesti), pa kada li ja sa Musa-om (a on) je uzimač (drži se) za (jedan) stup (stub) od stupova (Allahovoga) prijestolja! Pa neću znati (tj. Ne znam da li) se je osvijestio prije mene, ili se je nagradio (poštedio) sa onesvještavanja Tura (tj. ili će biti nagrađen zbog onesvještavanja, zbog onesvješćenja na Turu koje je imao kada je tražio da vidi Uzvišenoga Allaha na ovome svijetu, te se zbog toga onesvještavanja neće onesvijestiti na sudnjem danu kada se onesvijestimo mi)."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA (izvjesnih) PRESUDA

(tj. pravosudnih odluka, propisa, odredaba, odredbi koje su muslimani dužni da izvrše i da im se pokore ako se te presude i odredbe zasnivaju na izravnoj riječi Uzvišenoga Allaha u Kur'anu, ili na pouzdano dokazanoj riječi Muhammeda a.s. ili na riječima pretpostavljenih muslimana, muslimanskih zapovjednika, upravljača ako se riječi i odluke muslimanskih upravljača ne protive riječima Uzvišenoga Allaha i Njegovoga poslanika Muhammeda a.s.) I (KNJIGA) govora Allaha, uzvišen je "....., pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se (Njegovome) poslaniku i posjednicima (izvjesne) zapovjedi (tj. uprave, vlasti) od vas (tj. i vašim, svojim zapovjednicima, upravljačima, vlastodržcima).....". PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah od Junusa, od Zuhrije, izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je on čuo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko se je pokorio (pokoravao) meni, pa već se je pokorio (pokoravao) Allahu; a ko je pogriješio meni, pa već je pogrešio Allahu (tj. a ko je otkazao poslušnost meni, pa već je otkazao poslušnost Allahu). A ko se pokorio (pokoravao) mome zapovjedniku (zapovjedniku kojega je postavio Muhammed a.s. sobom lično), pa već se je pokoravao meni; a ko je pogriješio mome zapovjedniku, pa već je pogrešio meni." PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao (ovo): "Svaki (od) vas je (jedan) pastir (čoban, čuvar koji je zadužen da čuva nešto), i svaki (od) vas je pitan o svome stadu (tj. i biće svaki od vas i odgovoran za ono što je trebao čuvati). Pa (izvjesni) vođa koji je nad (izvjesnim) ljudima, pastir je (tih ljudi, tim ljudima), i on je pitan (biće odgovoran) o svome stadu. I (izvjesni, svaki) čovjek je pastir nad porodicom svoje kuće, i on je pitan (odgovoran je) o svome stadu. I (izvjesna, svaka) žena je pastirica nad porodicom kuće svoga muža i njegovom djecom, i ona je pitana (odgovorna) o njima. I rob (izvjesnoga) čovjeka je pastir nad imanjem svoga gospodina (gospodara), i on je pitan (odgovoran) o njemu. Zar ne (Pažnja, Pozor)! Pa svaki (od) vas je (neki) pastir, i svaki (od) vas je pitan (odogovran je) o svome stadu (za svoje stado)." GLAVA: Zapovjednici (muslimana) su od Kurejša (Kurejševića). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je: Bio je Muhamed, sin Džubejra sina Mut'ima, (običaja da) priča da je ono doprlo Muaviji, a on je kod njega u (jednom) izaslanstvu od Kurejša (Kurejševića), da Abdullah, sin Amra, priča da će ono biti (jedan) vladar od Kahtana (od plemena Kahtanovića), pa se je rasrdio (naljutio zbog toga Muavija), pa je ustao, pa je hvalio na Allaha sa (onim) što je On

njegov stanovnik (tj. pa je hvalio Allaha onako kako Allahu i pripada i dolikuje da se hvali), zatim je rekao: "Što se tiče poslije, pa zaista ono doprlo je meni da (neki) ljudi od vas pričaju (neke) događaje (što) nisu u knjizi Allaha, a niti se prenose (ti događaji; ili te predaje, vijesti, jer izraz "ehadis" znači i predaje, predanja, vijesti) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I ti (koji pričaju tako nešto) su vaši neuki (neznalice, prostaci), pa čuvajte se (tih izvjesnih) želja koje zavode njihove stanovnike (tj. zavode u zabludu posjednike i sljedbenike tih želja), pa (jer) zaista ja sam čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Zaista ova zapovjed (ili: ova stvar, tj. stvar uprave i muslimanske vlasti) je u Kurejša (tj. pripada Kurejševićima), neće biti neprijatelj njima (ni) jedan (čovjek, pa da će proći drukčije) osim (tako da) je strmoglavio njega (tj. da će strmoglaviti, baciti njega u pakao) Allah na njegovo lice, dok su uspostavljali (ovu) vjeru (tj. dok god Kurejševići budu uspostavljali Islam, njima i pripada ta vlast i uprava)." Slijedio je njega (Šuajba) Nuajm od Ibnul-Mubareka, od Mamera, od Zuhrije, od Muhameda, sina Džubejra. PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Asim, sin Muhameda: Čuo sam svoga oca (da) govori: Rekao je Ibnu Umer: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće prestati (da bude) ova zapovjed (tj. uprava, vlast) u Kurejšu (u Kurejševića) dok su ostala od njih dvojica (tj. dok god budu postojala od njih makar dvojica)." GLAVA nagrade (onoga) ko je sudio sa (izvjesnom) mudrošću (tj. prema Allahovim presudama, odredbama, jer ko tako ne sudi, pokvaren je, griješan je) zbog Njegovoga govora, uzvišen je: "..... a ko nije sudio sa (onim) što je spustio Allah, pa ti su (takvi da su) oni (izvjesni) pokvarenjaci (griješnici).". PRIČAO NAM JE Šihab, sin 'Abbada, pričao nam je Ibrahim, sin Humejda, od Ismaila, od Kajsa, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nema zavidnosti osim u dvojice (ljudi za dobro, tj. osim dobru dvojice, osim dvojici): čovjek (čovjeku koji je takav da) je dao njemu Allah (jedno veliko) imanje pa je dao vlast njemu na njegovo upropaštavanje (tj. na njegovo trošenje) u (izvjesno) pravo (dobro); i drugi (čovjek - dakle: i drugom čovjeku koji je takav da) je dao njemu Allah (jednu veliku) mudrost pa on sudi sa njom (tj. prema njoj) i poučava je." GLAVA (izvjesne) poslušnosti i pokornosti (svome) vođi dok (god) nije bila grijeh (ta poslušnost i pokornost vođi u slučaju kada on naređuje nešto što je po Islamu zabranjeno). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Šubeta, od Ebu Tejjaha, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Slušajte (tj. Budite poslušni), i pokoravajte se, i ako se je dalo namjesništvo (tj. pa makar se dala ta uprava, vlast) nad vama (nekom) robu Abesincu, kao da je njegova glava (jedno) zrno rozine (tamam da je njegova glava kao zrno suhoga grožđa)." PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad od Dža'da, od Ebu Redža-a, od Ibnu Abasa predaje ga, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je vidio (tj. Ko vidi) od svoga zapovjednika (jednu) stvar, pa je mrzio nju (pa je mrzi, pa mrzi to), pa neka se strpi, pa (tj. jer) zaista ono nije se (ni) jedan (musliman) rastavio (od svoje) skupine (tj. svoje zajednice jedan) pedalj, pa (da) umre (ne vrativši joj se, pa da drukčije bude) osim (tako da) je umro predislamskim načinom umiranja." PRIČAO NAM JE Museded, pričao na je Jahja, sin Seida, od Ubejdulaha, pričao mi je Nafi' od Abdullaha (Umerovoga), bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Poslušnost (svome vođi, pretpostavljenome) i pokornost su na (svakoga) čovjeka muslimana u (onome) što je volio i (što) je mrzio (tj. i u onome što voli i što ne voli poslušnost je obavezna sve dotle) dok se njemu nije zapovjedilo za (neki) grijeh. Pa kada se je njemu (muslimanu) zapovjedilo (od upravljača, vlastodršca) za (neki) grijeh, pa nema poslušnosti, i nema pokornosti (u onome što je grijeh)!" PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Sa'd, sin Ubejdeta, od Ebu Abdurahmana, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) četu, i učinio je zapovjednikom nad njima (jednoga) čovjeka od Pomagača i zapovjedio im je da se pokoravaju njemu. Pa se rasrdio (taj čovjek) na njih i rekao je (u nekom dijelu njihovoga putovanja): "Zar već nije zapovjedio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se pokoravate meni?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Odlučio sam na vas (vama) zaista (ono) što (tražim od vas je to da) ste sakupili (da sakupite) drva, i naložili vatru (i da naložite vatru), zatim (da) ste unišli u nju (zatim da uđete u nju, u vatru)." Pa su sakupili drva i naložili su (zapalili su ta drva). Pa pošto su pomišljali (htjeli, mislili) za (svoj) ulazak, pa je počeo (da) gleda neki (od) njih ka nekome (međusobno su se zgledali i razmišljali su od odluci starješine). Pa je rekao neki (od) njih: "Samo smo slijedili (tj. Slijedimo mi, Pa mi i slijedimo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (samo zbog) bježanja od Vatre (tj. da ne uđemo, da ne bi ušli u pakao na sudnjem danu), pa zar (da sad) uniđemo (uđemo u) nju (u ovu vatru koju smo naložili)?" Pa dok su se oni tako (raspravljali), kadli se je ugasila (u tom se i ugasi ta) vatra i smirila se je njegova srdžba (tj. a i srdžba tog zapovjednika se već smirila)! Pa se (to) spomenulo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Da su unišli (oni u) nju, ne bi izašli iz nje nikada. Samo je pokornost (tj. Pokornost pretpostavljenome je samo) u (tom) dobru."

GLAVA: Ko nije pitao (tražio to izvjesno) zapovjedništvo, pomogao (pomagao) je njega Allah. PRIČAO NAM JE Hadždžadž, sin Minhala, pričao nam je Džerir, sin Hazima, od Hasena, od Abdurahmana, sina Semureta, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O Abdurahmane! Ne pitaj (Ne traži izvjesnoga, tj. nikakvoga) zapovjedništva! Pa (tj. Jer) zaista ti, ako ti se je darovalo (dalo) ono (zbog) pitanja (tj. zbog tvoga traženja), prepustio si se (prepušten si, bićeš prepušten) k njemu. A ako ti se je darovalo (dalo) ono bez (tvoga) pitanja (tj. na način bez tvoga traženja), pomogao si se (tj. bićeš pomognut) na njemu (u njemu). A kada si se zakleo na (jednu) zakletvu, pa si vidio (pa vidiš nešto drugo) osim nje (da je) bolje od nje, pa iskupi tvoju (svoju) zakletvu, i dođi (priđi onome poslu) koji je bolji (dakle: uradi ono što je bolje, a iskupi zakletvu)." GLAVA: Ko je pitao (tražio izvjesno) zapovjedništvo, prepustio se je k njemu. (A ko se prepusti sam sebi i svome zapovjedništvu, propasti će, propašće. Riječ "el-imaretu, imaretun: zapovjedništvo" u arapskom jeziku je ženskoga roda, pa su i zamjenice koje se odnose na tu riječ, ženskoga roda.) PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Junus od Hasena, pričao mi je Abdurahman, sin Semureta, rekao je: Rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Abdurahmane, sine Semureta! Ne pitaj (Ne traži to) zapovjedništvo! Pa ako ti se je darovalo ono (zbog) pitanja (ako ti se ono da zbog tvog traženja), prepustio si se k njemu (bićeš prepušten njemu). A ako ti se je darovalo od (načina) bez pitanja, pomogao si se na njemu (dakle: ako ti se da bez tvoga traženja, pomoći ćeš se na njemu). A kada si se zakleo na (jednu) zakletvu, pa si vidio (nešto, neko drugo djelo) osim nje (osim toga), bolje od nje (da je bolje od toga), pa dođi (onome) koje je ono bolje (tj. što je bolje), a iskupi (otkupi) od tvoje zakletve (tj. a otkupi svoju zakletvu)." GLAVA (onoga) što se mrzi od (izvjesne) pohlepe na (izvjesno) zapovjedništvo. PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Seida Makburije, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista vi ćete biti pohlepni (hlepićete) na (izvjesno) zapovjedništvo, a biće (ono jedno veliko) kajanje (na) sudnjem danu. Pa divna li je (izvjesna) dojilja (zapovjedništvo), i loša li je (izvjesna) odbijačica (od sise, dojke to zapovjedništvo)!" A rekao je Muhamed, sin Beššara: Pričao nam je Abdullah, sin Humrana, pričao nam je Abdulhamid, sin Džafera, od Seida Makburije, od Umera, sina Hakema, od Ebu Hurejreta njegov govor (tj. prednje nam je pričao kao govor Ebu Hurejreta, a ne kao govor koji se priča od Muhammeda a.s.).

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Unišao sam na Vjerovijesnika (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, ja i (neka) dva čovjeka od moga naroda, pa je rekao jedan (od ta) dva čovjeka: "Učini zapovjednicima (tj. Postavi za zapovjednika) nas, o poslaniče Allaha!" A rekao je (taj) drugi slično njemu (slično tome). Pa je rekao (Muhamed a.s.): "Zaista mi nećemo postaviti (na) ovaj (položaj onoga) ko je pitao (molio, tražio) njega (taj položaj), a niti ko je hlepio na njega (tj. ko je bio pohlepan za njim)." GLAVA (onoga) ko se je učinio (postavio) pastirem (za neko) stado, pa nije bio iskren (odan). PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Ebul-Ešheb od Hasena da je Ubejdulah, sin Zijada, posjetio Ma'qila (Ma'kila), sina Jesara, u njegovoj bolesti koja (je ta što) je umro u njoj (od koje je umro). Pa je rekao njemu Ma'qil: "Zaista ja sam pričalac tebi (tj. ja ću pričati tebi jedan) hadis (što) sam ga čuo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Nema od roba (tj. Nema ni jednoga roba što) je učinio pastirom njega Allah (da čuva jedno) stado, pa nije obuhvatio (tj. pa ne bude čuvao) njega sa iskrenošću (tj. odanošću, pa da će biti s njim drukčije) osim (tako da) nije našao (tj. da neće naći, osjetiti) miris raja (dženneta)." PRIČAO NAM JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Husejn Džu'fija, rekao je Zaidete, spomenuo je njega (hadis koji će se sada navesti) od Hišama, od Hasena rekao je: Došli smo Ma'qilu, sinu Jesara (da) posjetimo njega. Pa je unišao Ubejdulah. Pa je rekao njemu Ma'qil: "Pričam (tj. Pričaću) ti hadis (jedan što) sam čuo njega od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: "Nema od upravljača (ni jednoga koji) upravlja (nekim) stadom od (izvjesnih) muslimana, pa umre, a on je varalica za njih (a on je varalica njima, tj. a on vara njih, pa da će na sudnjem danu njemu biti drukčije) osim (tako da) je zabranio Allah na njega (za njega) raj (da je zabranio Allah njemu raj - džennet)." GLAVA: Ko je otežavao (tj. Ko je uvodio poteškoću na ljude izazivajući tako međusobno neprijateljstvo - između sebe i između tih ljudi), otežao je Allah na njega (tj. otežao je Allah njemu; ili: otežao Allah njemu). PRIČAO NAM JE Ishak Vasitija, pričao nam je Halid od Džurejrije, od Tarifa Ebu Temimeta rekao je:

Prisustvovao sam Safvanu, i Džundubu i njegovim drugovima, a on oporučuje njima, pa su rekli (Safvan i njegovi drugovi Džundubu): "Da li si čuo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neku) stvar (tj. išta)?" Rekao je: "Čuo sam ga (da) govori: "Ko je dao čuti, dao je čuti (tj. daće čuti) Allah za njega (o njemu na) sudnjem danu." Rekao je (još i ovo Muhammed a.s.): "A ko otežava (stavlja na nekoga poteškoće; ili: Ko se cijepa, rastavlja, odvaja od svoje muslimanske zajednice), otežavaće Allah na njega (tj. njemu na) sudnjem danu." (Izreka: "Ko je dao čuti, dao je čuti Allah za njega na sudnjem danu", tumači se na više načina. Dva tumačenja će se navesti: Ko čini dobra djela radi toga da to ljudi čuju, daće Allah čuti za njega na sudnjem danu da je on činio ta dobra djela iz licemjerstva da bi se samo čulo o njemu. Drugo tumačenje: Ko daje čuti, tj. Ko razglašava tuđe mane, tuđa loša djela, daće čuti, razglasiće Allah o njemu to isto na sudnjem danu.) Pa su rekli (dalje još Džundubu): "Oporuči nam!" Pa je rekao (Džundub): "Zaista prvo što se usmrdi od (svakoga) čovjeka je njegov trbuh (stomak). Pa ko je mogao da neće jesti (tj. da ne jede ništa drugo) osim lijepo (tj. pošteno i dozvoljeno jelo i hranu), pa neka (to) čini. A ko je mogao da se ne rastavi između njega i između raja (tj. da ga ne rastavi od raja) napunjenost njegovoga dlana od (neke) krvi (što) je prolio nju, pa neka učini (to)." Rekao sam Ebu Abdullahu: "Ko govori (tj. Ko kaže u ovome lancu ljudi): Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (je li to kaže) Džundub?" Rekao je: "Da, Džundub." GLAVA (izvjesnoga) suđenja i rješenja (rješavanja pitanja) u (tj. na izvjesnome) putu (ulici). A sudio je Jahja, sin Ja'mera, u (svome) putu (tj. na ulici). A sudio je Šabija na vratima svoje kuće. PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Mansura, od Salima, sina Ebul-Dža'da, pričao nam je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Dok smo ja i Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dva izlazača (tj. dok smo izlazili nas dvojica) iz Bogomolje, susreo nas je (jedan) čovjek kod trga (poljane, trzne) Bogomolje (ili: kod zastora nad vratima Bogomolje, ili: kod vrata, ili praga Bogomolje), pa je rekao (taj čovjek): "O poslaniče Allaha! Kada je Čas (Kad će biti Čas, kijametski dan, smak svijeta, sudnji dan)?" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta si izbrojio (tj. Šta si pripremio) za njega?" Pa kao da se je (taj) čovjek ponizio (predao, pokorio se), zatim je rekao: "O poslaniče Allaha! Nisam izbrojio (pripremio) za njega veliki (dio od) postenja (posta), a niti od molitve (namaza), a niti od milostinje, a ali (tj. nego) ja volim Allaha i Njegovoga poslanika." Rekao je: "Ti si sa (onim) koga si volio (tj. Bićeš sa onim koga si volio, koga voliš)."

GLAVA (onoga) što se je spominjalo da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio takav da) nije bio za njega (tj. u njega nikakav) vratar (portir). PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Abdusamed, pričao nam je Šubete, pričao nam je Sabit Bunanija od Enesa, sina Malika, (da) govori (jednoj) ženi od svoje porodice: "Poznaješ (li, ženo, ti jednu ženu) omsicu (tu-i-tu)?" Rekla je: "Da." Rekao je: "Pa zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prošao pokraj nje, a ona plače kod (jednoga) groba, pa je rekao: "Čuvaj se Allaha, i strpi se (ti, o ženo)!" Pa je rekla: "K tebi (tj. K sebi) od mene (tj. Odstrani se od mene), pa (jer) zaista ti si prazan (isprazan) od moje nesreće!" Rekao je: Pa je prešao nju i prošao je (tj. mimoišao je nju i prošao je dalje, pošao je dalje, otišao je dalje). Pa je prošao pokraj nje (neki) čovjek pa je rekao: "Šta je tebi rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (kad je prošao kraj tebe)?" Rekla je: "Nisam prepoznala njega (tj. Nisam znala da je to on)." Rekao je: "Zaista on je zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: Pa je došla k njegovim vratima, pa nije našla na njima (nikakvoga) vratara. Pa je rekla: "O poslaniče Allaha, tako mi Allaha nisam prepoznala tebe (tj. nisam znala da si ono bio ti)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista (svako) strpljenje je kod početka sudaranja (tj. kod prvoga sudaranja, kod prvoga udarca, udara nesreće)." GLAVA (izvjesnoga) sudije (koji) sudi sa (izvjesnim) ubijanjem na (onoga) ko (je takav da) je trebalo na njega (tj. da je trebalo njemu ubijanje, a to znači: koga je trebalo ubiti, - i tu presudu izrekne izvjesni sudija) osim (tj. bez izvjesnoga) vođe koji je iznad njega (iznad toga sudije, koji je stariji od sudije po rangu i činu). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Halida, Zuhlija, pričao nam je Ensarija Muhamed, pričao nam je moj otac od Sumameta, od Enesa da je Kajs, sin Sa'da, bio (običaja da) bude (tj. da Kajs bijaše, bivaše) pred Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (na) stupnju druga (tj. zapovjednika izvjesnih) policajaca od (izvjesnoga) zapovjednika. (To jest: Kajs, sin Sa'da je bio nešto kao zapovjednik Muhamedovih a.s. ličnih policajaca, zapovjednik tjelesne garde i ađutanata, koja služba nije postojala u vrijeme Muhammeda a.s., ali koja se je poslije njega uvela i udomaćila kod raznovrsnih muslimanskih zapovjednika još za vrijeme Enesovoga života.) PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, od Kurreta, pričao mi je Humejd, sin Hilala, pričao nam je Ebu Burdete od Ebu Musa-a da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao njega, i slijedio je njega sa Muazom (a to znači: i poslao je za njim Muaza u Jemen da budu oba njih tamo upravljači i sudije).

PRIČAO MI JE Abdullah, sin Sabbaha, pričao nam je Mahbub, sin Hasena, pričao nam je Halid od Humejda, sina Hilala, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a da je (jedan) čovjek primio Islam, zatim se je požidovio. Pa je došao njemu Muaz, sin Džebela, a on je kod Ebu Musa-a, pa je rekao: "Šta je za ovoga (Šta je s njim)?" Rekao je: "Primio je Islam, zatim se je požidovio." Rekao je: "Neću sjesti do (da) ubijem njega (dok ga ne ubijem, ili dok se ne ubije), (jer je to takvo) suđenje Allaha i Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio." GLAVA: Da li (će da) sudi (izvjesni) sudac, ili (da) rješava (da daje rješenja na pitanja), a on je srdit? PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Abdulmelik, sin 'Umejra, čuo sam Abdurahmana, sina Ebu Bekreta, rekao je: Pisao je Ebu Bekrete ka svome sinu (Ubejdulahu), a bio je (sudija) u Sidžistanu, za (to, tj. o tome) da nećeš suditi (tj. ne sudi) između dvojice, a ti si srdit (tj. kada si ljutit), pa (jer) zaista ja sam čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Neće suditi nipošto (nikada, tj. Neka ne sudi nikako ni jedan izabrani) sudija (arbitar) između (neke) dvojice, a on je srdit." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Ismail, sin Ebu Halida, od Kajsa, sina Ebu Hazima, od Ebu Mes'uda Ensarije rekao je: Došao je (jedan) čovjek ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista ja tako mi Allaha zaista odgađam se od molitve (svakoga) jutra (tj. ne dolazim na zajedničku molitvu jutarnju - sabah) zbog omsice (zbog tog-i-tog usljed onoga) što (zato što on) odulji s nama u njoj (tj. zadrži nas mnogo u toj molitvi, u namazu)." Rekao je: Pa nisam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, nikada žešćega srdžbom (tj. nikada ljućega) u (jednoj) propovjedi od njega tada. Zatim je rekao (Muhammed a.s.): "O (vi izvjesni) ljudi! Zaista od vas su (neki takvi da su) natjerivači u bijeg (tj. od vas su neki rastjerivači ljudi iz zajedničke molitve)! Pa koji (od) vas je što klanjao (Pa koji od vas klanja) sa (izvjesnim) ljudima, pa neka skrati (neka ne uči kao imam na namazu previše duge sure ili poglavlja, ajete), pa (jer) zaista u (među) njima (među tim ljudima) je (izvjesni) stari, i slabi i nužni (doslovno: posjednik nužde, tj. imalac nužde, koji ima neku nuždu)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Jakuba, Kirmanija, pričao nam je Hassan, sin Ibrahima, pričao nam je Junus, rekao je Muhamed: Izvijestio me je Salim da je Abdullah, sin Umera, izvijestio njega da je on pustio (razvjenčao) svoju ženu, a ona je žena u mjesečnici (tj. kada ima menstruaciju). Pa je spomenuo Umer (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se je razgnjevio u njemu (tj. zbog njega, zbog ovoga postupka, zbog toga postupka) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je rekao (ovo):

"Neka se vrati njoj, zatim (neka) zadrži nju dok bude čista. Zatim (da ona) bude u mjesečnici, pa (da ona opet) bude čista (od lučenja krvi, tj. pa da joj po drugi puta prestane menstruacija). Pa ako se je pokazalo njemu (pa tek tada može ako hoće) da pusti nju (da je razvjenča), pa neka pusti (razvjenča) nju." GLAVA (onoga) ko je vidio (tj. mislio, smatrao) za (izvjesnoga) sudiju da sudi sa svojim znanjem u stvari (izvjesnih) ljudi kada se nije bojao (plašio izvjesnih loših) pomišljaja i sumnjičenja, kao što je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hindi: "Uzmi što je dosta (dovoljno) tebi i tvojoj djeci sa (izvjesnim) poznatim (načinom, tj. što se smatra kao dobro, obično, umjereno)." A to je kada je bio (jedan) posao poznat (čuven, tj. kada jedan postupak bude čuven kao dobar, kada jedna stvar bude nadaleko čuvena i izvođena, praktikovana). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, pričao mi je Urvete da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, rekla: Došla je Hinda, kći Utbeta sina Rebi'ata, pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Tako mi Allaha nisu bili na leđima (tj. na površini) Zemlje stanovnici (ni jednoga) šatora (takvi da) je draže k meni (bilo) da se ponize od stanovnika tvoga šatora. A nisu osvanuli danas na leđima (na površini) Zemlje stanovnici (ni jednoga) šatora (takvi da) je draže k meni da budu moćni (časni) od stanovnika tvoga šatora." Zatim je rekla: "Zaista Ebu Sufjan je (jedan) čovjek veliki držalac (posjedovanoga imanja, tj. čovjek vrlo škrt), pa da li je na mene (išta) od poteškoće (tj. da li je meni ikakav grijeh) da nahranim (jelom) koje je za njega (tj. koje je u njega, koje je njegovo) našu obitelj (porodicu)?" Rekao je njoj: "Nema poteškoće (tj. grijeha) na tebe da nahraniš njih od poznatoga (načina, tj. uobičajeno, na običan način kako se hrani jedna porodica)." GLAVA (izvjesnoga) svjedočanstva na (izvjesni) rukopis zapečaćeni, i šta biva dozvoljeno od toga i šta biva tijesno (od toga) na njih (šta biva tijesno njima, tj. a šta nije dozvoljeno od toga njima) i (GLAVA) knjige (tj. pisma izvjesnoga) suca (sudije) ka svojim namjesnicima (namještenicima, službenicima) i (pisma izvjesnoga) sudije ka (izvjesnome) sudiji. A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Knjiga (Pismo izvjesnoga) suca je dozvoljena stvar, osim u (izvjesnim tjelesnim) kaznama. Zatim je rekao (taj neki od ljudi): Ako je bilo (izvjesno) ubijanje greškom (tj. nehotimično, nenamjerno), pa ono (tj. pismo suca) je dozvoljeno zbog (toga što je slučaj) da je ovo (jedna, neka) imovina, sa njegovim tvrđenjem (tj. prema njegovome tvrđenju, prema tvrđenju toga nekoga od ljudi, a s njim se Buharija ne slaže, pa zbog toga dalje veli). A samo je postalo imovina (tj. A postalo je nehotimično ubijstvo, ubistvo samo jedna imovina) poslije (slučaja toga) da se je ustalilo (tj. nastalo i desilo se to) ubijanje (ubistvo), pa (izvjesna) greška i (izvjesno) hotimično ubijanje je jedno (tj. pa ubijanje greškom i svako ubijanje hotimično je jednako u početku same stvari, u prvome pogledu i oba ubistva se smatraju kao djela za koje su, za koja su određene tjelesne kazne). A već je pisao Umer ka svome namjesniku u (izvjesnim) kaznama (tj. zbog izvjesnih tjelesnih kazni da ih on mjesto njega izvrši).

A pisao je Umer, sin Abdulaziza, u (pogledu nekakvoga) zuba (što) se je razbio (tj. pisao je zbog zuba što je razbijen). A rekao je Ibrahim: Knjiga (Pismo izvjesnoga) sudije ka (izvjesnome) sudiji je dozvoljena (stvar) kada je prepoznao (njegovu) knjigu (njegovo pismo) i (njegov) pečat. A bio je Šabija (običaja da) provede (u djelo izvjesno) pismo zapečaćeno sa (onim) što je u njemu (naređivalo se i pisalo) od (izvjesnoga) sudije. A predaje se od Ibnu Umera poput njega (tj. slično tome). A rekao je Muavijete, sin Abdulkerima, Sekafija (Seqafija): Prisustvovao sam Abdulmeliku, sinu Ja'la-a, sudiji Basre, i Ijasu, sinu Muavijeta, i Hasenu, i Sumametu, sinu Abdullaha sina Enesa, i Bilalu, sinu Ebu Burdeta, i Abdullahu, sinu Burejdeta, Eslemiji, i Amiru, sinu 'Abideta, i 'Abbadu, sinu Mansura, (kada oni) provode pisma (izvjesnih, ili svih) sudija bez prisustvovanja od (strane izvjesnih) svjedoka (koji posebno svjedoče za ta pisma). Pa ako je rekao (onaj) koji je (taj što) se je donijelo na njega (tj. protiv njega to) pismo: "Zaista ono je laž!", reklo se je njemu: "Pa idi (odi), pa traži sebi (izvjesni) izlaz iz toga (što tvrdiš ili dokazivanjem lažnosti onoga što se u pismu navodi, ili dokazivanjem svoje nevinosti na neki drugi način bez pobijanja toga pisma)." A prvi ko je pitao (tj. tražio) na pismo (izvjesnoga) sudije (izvjesni) dokaz je Ibnu Ebu Lejla i Sevvar, sin Abdullaha. A rekao je nama Ebu Nuajm: Pričao nam je Ubejdulah, sin Muhriza: Donio sam (jedno) pismo od Musa-a, sina Enesa, sudije (iz) Basre (tj. u Basri), a (bio) sam uspostavio kod njega (izvjesni) dokaz da je za mene (tj. da ja imam) kod omsice (kod tog-i-tog) toliko i toliko, a on (taj omsica) je u Kufi, i donio sam ga (tj. to pismo sudiji u Kufi) Kasimu, sinu Abdurahmana, pa je proveo njega (to pismo u djelo, tj. postupio je prema tome pismu). A mrzio je Hasen i Ebu Qilabete (Ebu Kilabete) da svjedoči na (za neku) oporuku (prije) do (da) zna (onaj ko svjedoči da zna ono) šta je u njoj, jer zaista on neće znati (tj. ne zna), možda je u njoj (neko) nasilje (neka nepravda). A već je pisao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ka stanovnicima Hajbera: "Ili da dadnete krvarinu (za) vašega druga (za svoga druga, tj. za onoga što je ubijen među vama), ili (doslovno: i ili) da obavijestite za rat." A rekao je Zuhrija o svjedočanstvu (o svjedočenju) na (za izvjesnu) ženu (koja se nalazi) od iza (iza izvjesnoga) zastora: Ako si prepoznao nju, pa svjedoči, a ako ne, pa ne svjedoči. PRIČAO MI JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete, rekao je: Čuo sam Katadeta od Enesa, sina Malika, rekao je: Pošto je htio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da piše ka Vizantincima, rekali su: "Zaista oni neće čitati (tj. ne čitaju ni jedno) pismo osim (ono koje je) zapečaćeno." Pa je sebi uzeo (nabavio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) pečat od srebra, kao da (sad) ja gledam k njegovom sjaju, a njegovo klesanje je (tj. a na njemu je bilo uklesano ovo): Muhammed, poslanik Allaha. GLAVA: Kada zaslužuje (izvjesni) čovjek (da mu se povjeri to) suđenje (tj. da bude sudija)? A rekao je Hasen: Uzeo je (tj. Odredio je) Allah na (sve te) suce (sudije) da neće slijediti (tj. da ne slijede oni u suđenju svoju) strast, i da se ne plaše (izvjesnih) ljudi, i da ne kupuju (sebi) Moje (za Moje) ajete (znakove, dokaze, ili riječi, rečenice nekom) cijenom malenom (za neku malu cijenu). Zatim je čitao (tj. citirao je ajet iz Kur'ana): "O Davude (Davide)! Zaista Mi smo učinili tebe zastupnikom u (na) Zemlji, pa sudi među (tim) ljudima sa (tom) pravičnošću (pravdom), a ne slijedi (svoju) strast pa (da) zavede

tebe (ona) od puta Allaha (Allahovoga), zaista koji zalutaju od puta Allaha, za njih je (jedna) kazna žestoka sa (onoga, tj. zbog onoga) što su zaboravili dan (svoga) obračuna (tj. sudnji dan).". I čitao je: "Zaista Mi smo spustili Tevrat, u njemu je uputa i svjetlo, sude sa njim (tj. prema njegovim propisima Božiji) vjerovijesnici koji su se predali (sude onima) koji su se naslonili (na uputu, tj. koji su se pokajali od bezvjerstva), i (izvjesni) Božiji ljudi (tj. pobožnjaci) i (izvjesni) učenjaci (svi oni sude) sa (onim) što se je njima tražilo čuvati (što se je od njih tražilo da čuvaju, tj. što se je kod njih pohranilo) od knjige Allaha i bili su na nju svjedoci, pa ne plašite se (vi izvjesnih) ljudi, i plašite se Mene, i ne kupujte sebi za Moje ajete cijenu malu (malenu), a ko nije sudio (tj. ko ne sudi) sa (onim) što je spustio Allah, pa ti (su) oni (što) su (izvjesni) bezvjernici.". "...... sa (onim) što se je njima tražilo čuvati....." je (značenja): tražilo se je njima pohraniti (tj. tražilo se je da je kod njih pohrani, ostavi na čuvanje) od knjige Allaha. I čitao je (tj. I citirao je Hasen Basrija još i ovaj ajet): "I Davuda i Sulejmana (spomeni), pošto sude njih dvojica o (izvjesnom) usjevu pošto su (noću) pasli (upadnuvši iznenada) u njega bravi (izvjesnoga) naroda, a bili smo za njihovu presudu svjedoci. Pa smo dali razumjeti nju Sulejmanu, a svakome (od njih dvojice) dali smo suđenje i znanje.....". Pa je hvalio (pohvalio Uzvišeni Allah) Sulejmana, a nije korio Davuda (kaže Hasen i nastavlja još i dalje). I da nije (toga) što je spomenuo Allah od stvari ove dvojice, zaista sam vidio (tj. zaista bih vidio, mislio, smatrao) da su (izvjesni) suci propali (tj. suci, sudije koje ne pogode pravu presudu u svome suđenju). Pa zaista je On hvalio na ovoga (tj. hvalio je ovoga) sa (zbog) njegova znanja, a ispričao je ovoga sa (zbog) njegovoga truda (nastojanja da pogodi pravu presudu koju nije uspio pogoditi kao što je uspio Sulejman, njegov sin). A rekao je Muzahim, sin Zufera: Rekao je nama Umer, sin Abdulaziza: Pet (svojstava treba sudija da ima), kada je pogriješio (tj. kada nije postigao izvjesni) sudija od njih (jedno) svojstvo, bilo je (to) u njega mana (ruglo, jedan nedostatak): da bude razuman, blag, čedan, čvrst, učen veliki pitalac (tj. učenjak koji stalno ispituje, istražuje) o (izvjesnom, tj. o svome stručnome) znanju. GLAVA opskrbe (izvjesnih, ili: svih) sudaca i (svih) namjesnika (tj. službenika) na njoj (tj. u njoj - u sudskoj službi i upravi i vlasti uopće; ili: na njima - na tim obaveznim milostinjama, tj. i opskrbe službenika koji ubiru i sakupljaju obaveznu milostinju - zekat u muslimanskoj državi). A bio je Šurejh sudija (u Kufi za vrijeme Umera r.a. - bio je običaja da) uzima na (tj. za svoje) suđenje nagradu (tj. platu). A rekla je Aiša: Jede (tj. Može da jede, Ima pravo da jede izvjesni) staralac (staratelj, tutor) sa količinom svoje nagrade (plate) za rad (za obavljeni rad po običnoj cijeni). A jeo je Ebu Bekr i Umer (tj. hranili su sebe i porodicu iz državne imovine za obavljanje državničkoga, državnog posla kada su postali halife, jer im je državnički posao oduzeo sve, svo vrijeme, ili većinu dnevnoga vremena, pa nisu mogli da privatno rade i zarađuju sebi i svojoj porodici svakodnevni hljeb). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je Saib, sin Jezida sina sestre Nemira, da je Huvejtib, sin Abdul-'uzza-a, izvijestio njega da je Abdullah, sin Sa'dije, izvijestio njega da je on došao na Umera (tj. došao je Umeru) u njegovome halifovanju (a to će reći: u vrijeme kada je Umer bio halifa, kalif muslimanski). Pa je rekao njemu Umer:

"Zar se nije meni pričalo da ti upravljaš od poslova (izvjesnih) ljudi (nekim) poslovima, pa kada se je tebi dala (ta) nagrada (plata) za (taj) posao, mrzio si nju?" Pa sam rekao: "Da." Pa je rekao Umer: "Šta hoćeš k tome (tj. Šta ćeš s time)?" Rekao sam: "Zaista za mene (tj. u mene) su konji i robovi, i ja sam sa dobrom (tj. imam sve to i ja sam dobro opskrbljen), i hoću da bude moja nagrada (plata) za posao (za ovaj moj rad - da ona bude kao jedna) milostinja na (za te) muslimane (od mene)." Rekao je Umer: "Ne čini (to tako), pa (jer) zaista ja sam htio (to isto da učinim) koje si htio (kao što si i ti), a bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) dadne meni (izvjesni) dar, pa govorim (tj. pa ja reknem): "Dadni ga siromašnijem (potrebnijem) k njemu od mene (tj. Daj to siromašnijem od mene)." Dok (tj. Te) je dao meni jedanput (neko) imanje, pa sam rekao: "Dadni ga siromašnijem (potrebnijem) k njemu od mene." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Uzmi ga, pa se obogati njim (ozgodni njim), i milodari s njim (i milodari ga). Pa što je došlo tebi od ovoga imanja, a ti si osim natkučivača (tj. a ti si bio takav da se nisi natkučivao, nisi se nametnuo, nisi pogledao, hlepio), a niti (si) prosjak (tj. a nisi ni prosjačio, ni iskao ga), pa uzmi ga. A ako ne, pa ne daj (nemoj) slijediti njega tvojom (svojom) dušom (osobom)." (To jest: A ako ti se ne dadne bez nametanja i bez prosjačenja, pa ne idi za njim, za imanjem.) A od Zuhrije rekao je: Pričao mi je Salim, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Umera, rekao: Čuo sam Umera (da) govori: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) dadne meni (izvjesni) dar, pa govorim: "Dadni (Daj) ga siromašnijem (potrebnijem) k njemu od mene." Dok (tj. Te) je dao meni jedanput (neko) imanje, pa sam rekao: "Dadni ga (nekome) ko je on siromašniji (potrebniji) k njemu od mene (tj. Da je ga onome kome je potrebnije to imanje)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Uzmi ga, pa se obogati njim, i milodari s njime. Pa što je došlo tebi od ovoga imanja, a ti si osim natkučivača (ti si nenatkučivač, nenametljivac), i ni prosjak (a i neišćeš ga), pa uzmi ga. A ako ne, pa ne daj slijediti (ne slijedi) ga tvojom (svojom) dušom (osobom)." GLAVA (onoga) ko je sudio i proklinjao (tj. i provodio međusobno proklinjanje bračnih drugova) u Bogomolji (ili u izvjesnoj bogomolji). A proklinjao je (tj. Izvršio je međusobno proklinjanje bračnoga para) Umer kod govornice Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A sudili su Šurejh, i Šabija i Jahja, sin Jamera, u Bogomolji (ili: izvjesnoj bogomolji). I sudio je Mervan na Zejda, sina Sabita, sa (izvjesnom) zakletvom kod (džamijske) govornice (da se zakune). A bili su Hasen i Zurarete, sin Evfa-a, (običaja da) sude njih dvojica u (izvjesnome) širokome prostoru izvan (koji se nalazi vani) od (izvjesne) bogomolje. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Zuhrija od Sehla, sina Sa'da, rekao je:

Prisustvovao sam (izvjesnim) dvoma međusobnih proklinjača, a ja sam sin petnaest (tj. a ja imam petnaest godina), (i) rastavilo se je između njih dvoga (njih dvoje). PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Abdulrezak, izvijestio nas je Ibnu Džurejdž, izvijestio me je Ibnu Šihab od Sehla, brata sinova Saideta (tj. brata Saidetovića), da je (jedan) čovjek od Pomagača došao ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Jesi li vidio (mislio, tj. Šta misliš za jednoga) čovjeka (koji) je našao sa svojom ženom (nekoga) čovjeka, je li (će da) ubije njega (da li će da ubije njega, hoće li ga ubiti)?" Pa su se njih dvoje (taj čovjek i njegova žena) međusobno proklinjali u Bogomolji, a ja sam svjedok (ili: a ja sam prisutan). GLAVA (onoga) ko je sudio u (izvjesnoj) bogomolji (ili: u Bogomolji - bogomolji, Vjerovijesnikovoj a.s. džamiji u Medini), te kada je došao na (neku tjelesnu) kaznu, zapovjedio je da se izvede iz (te) bogomolje (ili: iz Bogomolje), pa (da) se uspostavi (tj. izvrši kazna izvan te bogomolje). A rekao je Umer: Izvedite vas dvojica njega (osuđenoga na izvršenje kazne nad njim) iz (te) bogomolje. A spominje se od Alije poput njega (tj. slično tome što je rekao i Umer). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao mi je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta i Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta rekao je: Došao je (jedan) čovjek poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u Bogomolji, pa je dozivao njega, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista ja sam bludničio (izvršio preljub)." Pa se je okrenuo od njega (od toga čovjeka Muhammed a.s. na drugu stranu). Pa pošto je (taj čovjek) svjedočio na svoju osobu (tj. na samoga sebe) četiri (puta, četiri svjedočenja), rekao je (Muhammed a.s.): "Je li s tobom ludost (poludjelost)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Odvedite ga, pa kamenujte ga." Rekao je Ibnu Šihab: Pa je izvijestio mene ko je čuo Džabira, sina Abdullaha, rekao je (Džabir): Bio sam u (tj. među onima) ko je kamenovao njega u (izvjesnome) klanjalištu (mjestu na kome se klanja). Predao je njega (hadis) Junus, i Mamer i Ibnu Džurejdž od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Džabira, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (vezi toga) kamenovanja (o tom kamenovanju). GLAVA savjetovanja (predikovanja izvjesnoga) vođe (koje je namijenjeno, upućeno) za (izvjesne) parničare (protivnike). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Hišama, od njegovoga oca, od Zejnebe, kćeri Ebu Selemeta, od Umu Seleme, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Samo sam ja (tj. Ja sam samo jedan) čovjek (obični u vrijeme kada vam sudim vaše sporove), a zaista vi se prepirete (sporite obraćajući se) k meni. I možda neki (od) vas da bude razumniji (oštroumniji) za svoj dokaz (u vođenju spora) od nekoga, pa (onda ja) sudim

(presudim) prema (onome) što čujem (što sam čuo). Pa ko (bude takav da) sam sudio (dosudio) njemu (u vezi) sa pravom njegovoga brata (neku) stvar, pa neka ne uzme nju (neka ne uzima nju - to pravo), pa samo odsiječem njemu (tj. Pa odsiječem, dosudim, dodijelim - Pa odsijecam, dosuđujem svojom presudom njemu samo jedan) komad od Vatre (komad pakla)." GLAVA (izvjesnoga) svjedočenja (koje) bude (biva) kod (izvjesnoga) suca u (vrijeme) njegove uprave (upravljanja izvjesnim) suđenjem, ili prije toga, (svjedočenja) za (tj. u prilog izvjesnoga) parničara. A rekao je Šurejh, sudija, a pitao (tražio) je njega (jedan) čovjek (da mu Šurejh posvjedoči izvjesno) svjedočenje, pa je rekao: "Dođi (tom izvjesnome) zapovjedniku, čak (ću da) svjedočim za tebe (tebi)." A rekao je Ikrimete: Rekao je Umer Abdurahmanu, sinu Avfa: "Da si vidio (jednoga, nekoga) čovjeka na kazni bluda ili krađe, a ti si zapovjednik?" Pa je rekao (Umer dalje): "Tvoje svjedočenje je svjedočenje (jednoga običnoga) čovjeka od (svih) muslimana." Rekao je: "Bio si istinit (tj. Istinu si rekao)." Rekao je Umer: "Da nije (toga) da govore (da reknu izvjesni) ljudi: Povećao (Dodao) je Umer u knjigu (u knjizi) Allaha!, zaista bih napisao ajet (o tome) kamenovanju sa svojom rukom (u Kur'anu, jer ja imam dokaz za to, ali nemam još jednoga svjedoka sa sobom)." (Veli se da je Abdurahman na pitanje Umera odgovorio da ne bi izvršio kaznu nad nekim čovjekom kojega je on lično vidio da vrši blud dok ne bi sa njim posvjedočio još neko taj čin. A ovaj upit Umerov koji je stavio Abdurahmanu i Umerova izjava da bi sobom stavio u Kur'an, odnosno u Mushaf, primjerak knjige u kojoj je ispisan cijeli Kur'an, da bi tamo stavio i zapisao ajet o kamenovanju, ali nema nikoga za svjedoka da je taj ajet zaista označen kao dio Kur'ana, za koji on sam sigurno zna da je ajet Kur'ana - to je sve Umer izrekao da bi odsjekao i unaprijed spriječio svako sredstvo loših sudija da sude nekome na osnovu svoga znanja i poznavanja kome oni žele i kako žele bez svjedoka. Dakle, ni jedan sudija nema prava da sudi nikome, ikome na osnovu onoga što on sam zna o nekome ako nema za to još nekoga kao svjedoka. Ali ovome predanju Ikrimeta prigovaraju zbog prekinutosti seneda jer Ikrimete nije stigao, zapamtio ni Abdurahmana, a kamoli Umera, odnosno nije se s njima u životu nikada sastao, ni vidio lično.) A priznao je Maiz kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za preljub (blud svoj, sam na sebe je priznao) četiri (puta); pa je zapovjedio za njegovo kamenovanje; a nije se spomenulo da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zasvjedočio (da je uzeo za svjedoka ni jednoga onoga) ko je bio prisutan njemu (tome priznavanju Maizovome). A rekao je Hammad: Kada je priznao jedanput kod (izvjesnoga) suca, kamenovao se je (tj. kamenovaće se priznavalac). A rekao je Hakem: Četiri (puta treba da prizna). PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Jahja-a, od Umera, sina Kesira, od Ebu Muhammeda, slobodnjaka Ebu Katadetovoga, da je Ebu Katadete rekao: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hunejna: "Ko (je takav da) je za njega (u njega neki) dokaz na (za nekoga) ubijenoga (neprijatelja što) je ubio njega, pa za njega je (tj. pa njemu pripada) njegovo plijenjenje (tj. da sebi uzme kao ratni plijen i ratni trofej sve što nađe uz ubijenoga neprijatelja kojega je lično u borbi ubio)." Pa sam ustao (kaže Ebu Katadete) zbog (toga da sebi) tražim dokaz na (za jednoga) ubijenoga (na jednoga kojeg sam ubio). Pa nisam vidio (ni) jednoga (čovjeka da) svjedoči meni. Pa sam sjeo. Zatim se pokazalo meni, pa sam spomenuo njegovu stvar ka

poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao (jedan) čovjek od njegovih sjedilaca (tj. drugova koji su u tome času sjedili sa njim): "Oružje ovoga ubijenoga kojega spominje (on) je kod mene." Rekao je: "Pa zadovolji ga od (zbog) njega." Pa je rekao Ebu Bekr: "Nipošto! Neće dati njega bojici (ili: maloj ptičici; ili: maloj slaboj biljčici) od Kurejša, a (da) ostavi (jednoga) lava od lavova Allaha (od Allahovih lavova koji) se bori od (tj. ratuje za) Allaha i Njegovoga poslanika." Rekao je: Pa je zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvršio njega k meni (tj. pa je predao to oružje k meni onaj čovjek). Pa sam sebi kupio od njega (od cijene toga oružja jedan) voćnjak. Pa je bio (taj voćnjak) prvi imetak (što) sam ukorijenio sebi njega (tj. što sam ga stekao, zaimao, što sam ga uzeo kao korijen i osnov svoje imovine). Rekao je Abdullah od Lejsa (u pričanju gornjega hadisa ovako): Pa je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvršio njega k meni. A rekli su stanovnici Hidžaza: Sudac neće suditi sa svojim znanjem (o nekom slučaju što) je prisustvovao (bio svjedokom) o tome u svojoj upravi ili prije nje. A da (tj. A ako) je priznao (jedan) parničar kod njega (kod toga sudije) za drugoga (tj. nekome drugome parničaru) za (neko) pravo u sjednici (njegovoga) suđenja, pa zaista on neće suditi na njega (protiv njega), u govoru (tj. po mišljenju) nekih (od) njih, do (da) pozove za (neka) dva svjedoka, pa (će da) privede njih dvojicu njegovome priznanju. A rekao je neki od stanovnika Iraqa (Iraka): Šta je čuo, ili je vidio njega u sjednici (svoga) suđenja, sudio je s njim (tj. sudiće prema njemu), a šta je bilo u (nekome drugom mjestu) osim njega (osim mjesta suđenja), nije sudio (tj. neće suditi drukčije) osim sa dva svjedoka. A rekli su (neki) drugi od njih: Nego sudi sa njim (tj. Nije tako, nego sudiće prema njemu, prema onome što vidi i čuje i u drugome mjestu), jer zaista on je povjerljiv (tj. sudac je ličnost koja zaslužuje povjerenje, ili kojoj se je dalo povjerenje, u koju se pouzdava, kojoj se povjerovava, kojoj se vjeruje, kojoj se povjerava). A samo se hoće od (izvjesnoga) svjedočenja (tj. Hoće se od svjedočenja samo) poznavanje (izvjesne) istine (izvjesnoga prava), pa njegovo znanje je više (mnogobrojnije, veće) od (izvjesnoga) svjedočenja. A rekao je neki (od) njih: Sudi (Sudiće) sa svojim znanjem u (izvjesnim) imovinama, a neće suditi u (drugim slučajevima) osim njih. A rekao je Kasim: Ne treba (izvjesnome) sucu da provede (da sprovodi ni jedno) suđenje sa svojim znanjem osim (bez) znanja (drugoga) osim njega s (tim, tj. premda) da je njegovo znanje više (veće) od svjedočenja (nekoga drugoga) osim njega, a ali u njemu je (jedno) izlaganje (sebe) za sumnjičenje njegove (tj. svoje) osobe kod (izvjesnih) muslimana i obaranje za njih (tj. i bacanje njih - tih muslimana) u (izvjesne loše) misli (pomisli), a već je mrzio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tu lošu) misao (pomisao o sebi), pa je rekao: "Samo je ovo Safija (tj. Ovo je samo Safija; Ova žena je samo Safija, moja žena, a nije neka i nečija druga žena)." PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, Uvejsije, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Ibnu Šihaba, od Alije, sina Husejna, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bio jedanput u takvoj prilici da) je došla njemu Safija, kći Hujejja. Pa pošto se vratila, otišao (išao) je (i on) sa njom (do praga svoje džamije u kojoj je bio u itikafu). Pa su prošla pokraj njega (nekakva) dva čovjeka od Pomagača. Pa je pozvao njih dvojicu pa je rekao:

"Samo je ona (Ona je samo) Safija." Rekla su njih dvojica: "Slava Allahu!" Rekao je: "Zaista (izvjesni) sotona teče od sina Adema (tj. od čovjeka ka drugome čovjeku ubacujući ružne pomisli) tečenjem (čovjekove) krvi (tj. neopaženo kao što teče, kola krv)." Predao je njega (ovaj hadis) Šuajb, i Ibnu Musafir, i Ibnu Ebu Atiq (Atik) i Ishaq (Ishak), sin Jahja-a, od Zuhrije, od Alije - misli (na) sina Husejna -, od Safije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA zapovjedi (izvjesnoga) upravljača kada je upravio (poslao nekakva) dva zapovjednika ka (nekome) mjestu, da se međusobno pokoravaju njih dvojica (jedan drugome, tj. da se slažu), a (da) se međusobno ne griješe njih dvojica (tj. da se jedan drugome ne protive, i da ne pokazuju međusobnu protivnost, protivljenje). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je 'Aqadija (Akadija), pričao nam je Šubete od Seida, sina Ebu Burdeta, rekao je: Čuo sam svoga oca rekao je: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, moga oca i Muaza, sina Džebela, ka Jemenu pa je rekao: "Olakšavajte vas dvojica, a ne otežavajte vas dvojica, i obeseljavajte vas dvojica, a ne razbježavajte (tj. a ne natjeravajte u bijeg, ne tjerajte u bijeg) vas dvojica, i pokoravajte se međusobno vas dvojica (jedan drugome u svome poslu)." Pa je rekao njemu Ebu Musa: "Zaista ono se pravi u našoj zemlji bit' (bit'un je šira, kom od meda)." Pa je rekao: "Svaki opijač (tj. Svaki napitak, piće koje opija) je zabranjen (je zabranjeno)." A rekli su Nadr, i Ebu Davud, i Jezid, sin Haruna, i Veki' od Šubeta, od Seida, od njegovoga oca, od njegovoga djeda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA odgovaranja (tj. odazivanja izvjesnoga) suca (izvjesnome) pozivu (na gozbu). A već je odgovorio (odazivao se je) Usman, sin 'Affana, (jednome) robu Mugireta, sina Šubeta. (Misli se i radi se o odazivanju na poziv kojim se poziva na svadbenu gozbu, pir.) PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Sufjana, pričao mi je Mansur od Ebu Vaila, od Ebu Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Odriješite (tj. Oslobodite izvjesnoga) zarobljenika (zarobljenoga muslimana u rukama neprijatelja), i odgovorite (tj. odazovite se izvjesnome) pozivaču (na svadbenu gozbu, piraniju, pir)."

GLAVA poklona (izvjesnih) namjesnika (tj. namještenika, službenika). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Zuhrije da je on čuo Urveta (da govori): Izvijestio nas je Ebu Humejd Saidija, rekao je: Uzeo je namjesnikom (sebi, tj. Postavio je za namjesnika, namještenika, službenika) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) čovjeka iz Esedovića, govori se njemu (zove se) Ibnul-Utbijjeti (ili Ibnul-Utebijjeti), na milostinji (nekoj, tj. uzeo ga je za službenika da ubire neku milostinju). Pa pošto je došao (taj čovjek), rekao je: "Ovo je za vas (vama), a ovo se je poklonilo meni." Pa je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na (svoju) govornicu - rekao je Sufjan takođe: pa se je popeo (na svoju) govornicu - pa je hvalio Allaha i pohvaljivao je na Njega (i zahvaljivao je Njemu), zatim je rekao: "Šta je umu (izvjesnoga) namjesnika (službenika što) ga pošaljemo, pa dođe (i) govori (tj. dođe govoreći): "Ovo je za tebe (tebi), a ovo je za mene (meni)!" Pa da li nije sjedio (tj. Pa zašto nije sjedio) u kući svoga oca i svoje matere (majke), pa (da) gleda (tj. da vidi) je li (da li će da) se pokloni njemu, ili ne? Tako mi (Onoga) koji je (Taj što je) moja duša u Njegovoj ruci neće donijeti (ni jednu) stvar (sebi drukčije) osim (tako da) je donio nju (tj. da će donijeti nju na) sudnjem danu, (i) nosi (tj. noseći on) nju na svome vratu. Ako je bila (to neka) deva, za nju (tj. u nje) je blekanje (mukanje, mukaće, blekaće), ili krava, za nju (u nje) je rikanje (rikaće), ili ovca, (a ona) bleji (blejaće)." Zatim je podigao svoje dvije ruke, čak smo vidjeli dvije subjeline njegova dva pazuha: "Zar ne (Pažnja, Pozor)! Da li sam priopćio?" Tri (puta je to rekao). (Riječ "ufretun" označava bijelu boju koja nije čisto bijela, nego liči malo na boju praha zemljinoga, pa se zato prevelo to sa izrazom subjelina.) Rekao je Sufjan: Pričao je njega (ovaj hadis) na nas (tj. nama) Zuhrija. A povećao (tj. dodao) je Hišam od svoga oca (Urveta), od Ebu Humejda rekao je (tj. da je rekao još i ovo): "Čula su moja dva uha i vidjelo je njega moje oko. I pitajte Zejda, sina Sabita, pa (jer) zaista on je čuo njega sa mnom." A nije rekao Zuhrija: Čulo je moje uho. "Huvarun" je glas (govečeta, krave - dakle rikanje). A "el-džuvaru" je od "..... tedž'erune (ričete).", kao glas (izvjesne) krave (takve glasove dajete k Njemu se obračajući kada vas dotakne izvjesna šteta). (Riječ "..... tedž'erune" je citat iz Kur'ana iz sure Nahl. Veli se da "huvarun" znači rikanje goveda i drugih životinja, a "džuarun" se upotrebljava za krave i za ljude kada riču, deru se kao krave, kao goveda.) GLAVA traženja suđenja (izvjesnih) slobodnjaka (tj. postavljanja za sudije oslobođenih robova) i postavljanja namjesnicima njih (tj. i GLAVA njihovoga postavljanja za namjesnike, namještenike, službenike).

PRIČAO NAM JE Usman, sin Saliha, pričao nam je Abdullah, sin Vehba, rekao je: Izvijestio me je Ibnu Džurejdž da je Nafi' izvijestio njega da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), izvijestio njega, rekao je: Bio je Salim, slobodnjak Ebu Huzejfeta, (običaja da u molitvi) vodi (predvodi izvjesne te) Iseljenike najprve (prve) i drugove Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u bogomolji Kuba-a (mjesta nedaleko od Medine), u (tj. među) njima su Ebu Bekr, i Umer, i Ebu Selemete, i Zejd (Harisetov) i Amir, sin Rebi'ata. (Dakle svima njima bi ponekad bio imam u klanjanju taj oslobođeni rob koji je uz Ibnu Mes'uda, i Ubejja, sina Ka'ba, i Muaza, sina Džebela, bio jedan od četvorice najboljih čitača, učača Kur'ana.) GLAVA (izvjesnih) vještaka za (izvjesne) ljude (tj. izvjesnih pomoćnika glavnome zapovjedniku, upravljaču, ili sudiji, koji je pomoćnik, načelnik, starješina izvjesnih ljudi). PRIČAO NAM JE Ismail, sin Ebu Uvejsa, pričao mi je Ismail, sin Ibrahima, od svoga strica Musa-a, sina Ukbeta, rekao je Ibnu Šihab: Pričao mi je Urvete, sin Zubejra, da su Mervan, sin Hakema, i Misver, sin Mahremeta, izvijestila njih dvojica njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao kada su dozvolili njima (izvjesni) muslimani u oslobađanju (tj. u vezi oslobađanja) zarobljenika Hevazina (zarobljenika zarobljenih od plemena Hevazin), pa je rekao: "Zaista ja neću znati (tj. ne znam) ko je dozvolio od vas (i ne mogu da ga razlikujem) od (onoga) ko nije dozvolio, pa vratite se, čak (da) podignu k nama (tj. da dostave k nama) vaši vještaci (tj. vaše starješine, vaši načelnici) vašu stvar." Pa su se vratili (izvjesni) ljudi. Pa su govorili (sa) njima njihovi vještaci (načelnici, starješine). Pa su se vratili ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su izvijestili njega da su (svi) ljudi odobrili (to, tj. našli su da je to lijepo) i dozvolili su (da se ti zarobljenici puste na slobodu, da se oslobode). GLAVA (onoga) što se mrzi od hvale (izvjesnoga) vladara, a kada je izašao, rekao je (o njemu nešto drugo) osim toga (tj. osim hvale). PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Asim, sin Muhameda sina Zejda sina Abdullaha sina Umera, od njegovoga oca: Rekli su (neki) ljudi Ibnu Umeru: "Zaista mi ulazimo na naše vladare (našim vladarima), pa govorimo njima protivno (onome) što govorimo kada smo izašli od njih (tj. iz sijela kod njih, iz njihovih prostorija)." Rekao je: "Bili smo (mi običaja da) brojimo nju (ovakvu vrstu postupka jednim) licemjerjem (dvoličnošću)." PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, od 'Iraka, od Ebu Hurejreta da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Zaista najgori (od svih) ljudi je posjednik (izvjesnih) dvaju lica (tj. dvoličnjak, licemjerac) koji dolazi ovima sa (jednim) licem, a ovima (drugima) sa (jednim drugim) licem." (To se naročito na sudu ne smije činiti.) GLAVA (izvjesnoga) suđenja na (tj. protiv izvjesnoga) odsutnoga. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše da je Hinda rekla Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Ebu Sufjan je (jedan) čovjek škrt i budem potrebna da uzmem od njegovoga imanja (sama bez njega)." Rekao je (Vjerovijesnik), pomilovao ga Allah i spasio: "Uzmi (ti onoliko) što biva dosta (dovoljno) tebi i tvojoj djeci sa (izvjesnim) poznatim (načinom, tj. obično i uobičajeno što se smatra da je dobro i dovoljno za opskrbu)." GLAVA (onoga) ko (je takav da) se sudilo (presudilo) njemu za pravo njegovoga brata (tj. dosudilo se je njemu pravo njegovoga brata po krvi, ili uopće brata po vjeri), pa neka ne uzme (ne uzima) njega, pa (jer) zaista suđenje (presuda izvjesnoga) suca neće dozvoliti (tj. ne dozvoljava ništa što je) zabranjeno, a neće zabraniti (tj. a niti zabranjuje ništa, išta što je) dozvoljeno. PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, od Ibnu Šihaba rekao je: Izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, da je Zejneba, kći Ebu Selemeta, izvijestila njega da je Umu Selema, supruga (žena) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila nju o poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je on čuo (nekakvu) prepirku (svađu) u (na) vratima svoje sobe, pa je izašao k njima pa je rekao: "Samo sam ja (tj. Ja sam samo) čovjek, a zaista ono dođe meni (izvjesni) protivnik (tj. parničar), pa možda neki (od) vas da bude rječitiji od nekoga, pa mislim (računam) da je on istinit, pa sudim njemu (u prilog), s tim (zbog toga, tj. zbog te njegove rječitosti, vještoga izražavanja). Pa ko (je takav da) sam sudio njemu (u prilog) za pravo muslimana (nekoga, tj. kome dosudim nečije pravo, pravo nekoga muslimana), pa samo je ona (tj. pa ona - ta presuda - je samo jedan) komad od Vatre (dio pakla), pa neka uzme nju, ili neka ostavi nju." PRIČAO NAM JE Ismail, rekao je: Pričao mi je Malik od Ibnu Šihaba, od Urveta, sina Zubejra, od Aiše, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je ona rekla: Bio je 'Utbete, sin Ebu Vaqqasa (Vakkasa), oporučio k svome bratu Sa'du, sin Ebu Vaqqasa (Vakkasa), da je sin robinje Zem'ata (Zem'atove) od mene (tj. moj), pa uzmi ga k sebi (doslovno: pa zgrabi, ščepaj ga k tebi). Pa pošto je bila godina Pobjede (tj. godina oslobođenja Meke od idolopoklonika), uzeo je njega Sa'd pa je rekao: "Sin moga brata (je ovo - Ovo je sin moga brata), već je bio oporučio k meni o njemu (za njega)." Pa je ustao k njemu Abd, sin Zem'ata, pa je rekao: "Moj brat (je taj dječak - Taj dječak je moj brat), i sin robinje moga oca, rodio se je na njegovoj postelji." Pa su se potjerala

međusobno njih dvojica ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (prepirući se) pa je rekao Sa'd: "O poslaniče Allaha! Sin moga brata (je ovaj dječak - Ovaj dječak je sin moga brata), bio je oporučio k meni o njemu (oporučio mi je za njega)." A rekao je Abd, sin Zem'ata: "Moj brat (je - Taj dječak je moj brat), i sin robinje moga oca, rodio se je na njegovoj postelji." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "On je za tebe (tj. On pripada tebi, On je tvoj), o Abde, sine Zem'ata!" Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dijete (svako) je za (očevu) postelju (tj. pripada postelji zakonitoga oca), a za (svakoga oženjenoga, ženjenoga) bludnika (preljubnika, tj. a za toga nezakonitoga oca) je (kazneni) kamen (tj. kamenovanje)." Zatim je rekao Sevdi, kćeri Zem'ata: "Zastri se od njega (tj. Sakrivaj se od toga dječaka o kojem je ovaj spor)." Zbog (onoga) što je vidio od njegove sličnosti sa Utbetom (nezakonitim ocem). Pa nije vidio nju (Sevdu taj dječak nikad više), čak je susreo Allaha, uzvišen je (tj. čak je i umro). GLAVA (izvjesnoga) suđenja o (izvjesnome) bunaru i poput njega (tj. i slično njemu). PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Sufjan od Mansura i Aameša, od Ebu Vaila rekao je: Rekao je Abdullah (Mes'udov): Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće se zaklesti (niko) na zakletvu strpljenja (tj. na obaveznu zakletvu pred sudijom, na sudu, na suđenju - Neće se zaklesti na tu takvu zakletvu da) odsiječe sebi (neko) imanje, a on je u njoj (u toj zakletvi) griješnik (pa da će s njim biti drukčije) osim (tako da) je susreo (tj. da će susresti) Allaha, a On je na njega ljut (srdit na sudnjem danu)." Pa je spustio Allah: "Zaista (oni) koji sebi kupuju za ugovor Allaha i svoje zakletve (jednu) cijenu malenu.....". Pa je došao Eš'as, a Abdullah priča njima, pa je rekao: "O meni je sišla (ta objava, taj ajet) i o (jednome) čovjeku (što) sam se međusobno prepirao (parničio sa) njim o (jednome) bunaru, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Je li za tebe (tj. Imaš li ti kakav) dokaz?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Pa neka se zakune (ovaj čovjek)." Rekao sam: "Tada će se zaklesti (on)." Pa je sišla (objava, ajet): "Zaista (oni) koji sebi kupuju za ugovor (sa ugovorom) Allaha.....". Ajet (taj vidjeti). GLAVA (izvjesnoga) suđenja o mnogome (tome) imanju i malome (od) njega. A rekao je Ibnu 'Ujejnete od Ibnu Šubrumeta: Suđenje (svako) o malome (tome) imanju i mnogome (od) njega je jednako (ravno, tj. Suđenje o maloj količini imanja i velikoj je jednako, isto). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, da je Zejneba, kći Ebu Selemeta, izvijestila njega od svoje majke Umu Seleme (koja) je rekla: Čuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, galamu (neku viku)

protivnika (parničara) kod svojih vrata, pa je izašao na njih (tj. izašao je njima), pa je rekao njima: "Samo ja sam (tj. Ja sam samo jedan) čovjek, a zaista ono dođe meni (izvjesni) protivnik (tj. protivnici, parničari). Pa možda neki da bude rječitiji od nekoga, (pa) sudim njemu s time (s toga, zbog toga u prilog) i mislim (računam) da je on istinit. Pa ko (je takav da) sam sudio njemu za pravo muslimana (tj. da dosudim njemu pravo muslimana - bilo malo ili veliko pravo), pa samo je ona (tj. pa ona je samo jedan) komad od Vatre, pa neka uzme nju, ili neka ostavi nju (tu imovinu, to pravo koje je dobio mojom presudom, svojim vještim i rječitim prikazivanjem stanja koje je i iznudilo moju prsudu, koja u tom slučaju nije realna, stvarna)." GLAVA prodavanja (izvjesnoga) vođe na (izvjesne) ljude (tj. izvjesnim ljudima, licima) njihove imovine i njihove posjede (nekretnine). A već je prodao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) roba (koji je predviđen, odnosno kome je rečeno da je slobodan nakon smrti) od Nuajma, sina Nahhama (tj. prodao je toga roba Nuajmu). PRIČAO NAM JE Ibnu Numejr, pričao nam je Muhamed, sin Bišra, pričao nam je Ismail, pričao nam je Selemete, sin Kuhejla, od Ata-a, od Džabira, sina Abdullaha, rekao je: Doprlo je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, da je (jedan) čovjek od njegovih drugova oslobodio (ropstva jednoga) dječaka od zadnjega (svoga) dijela (tj. poslije svoje smrti, a to će reći da mu je rekao: "Kada umrem, ti si slobodan!"), (i) nije bilo za njega (u njega, u toga čovjeka nikakav drugi) imetak osim njega (tj. osim taj rob, osim toga roba). Pa je prodao njega (toga roba Muhamed a.s.) za osam stotina srebrenjaka, zatim je poslao sa njegovom cijenom (poslao je njegovu cijenu) i njemu. (Veli se da je vlasniku toga roba bilo ime Ebu Mezkur, a robu Jakub, a kupcu Nuajm, sin Nahama, ili Nuajm Nahham.) GLAVA (onoga) ko se nije brigao (nije mislio, nije se obazirao) za (na) napadanje (udaranje onoga) ko neće znati (tj. ko ne zna) o (izvjesnim) zapovjednicima (nekoga, jednoga) hadisa (ili: nekoga razgovora, pričanja). PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulaziz, sin Muslima, pričao nam je Abdullah, sin Dinara, rekao je: Čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) četu i postavio je zapovjednikom nad njima Usameta, sina Zejda. Pa se napadalo (udaralo) u njegovo zapovjedništvo (tj. Prigovaralo se tome što je on postavljen za zapovjednika). I rekao je (Muhammed a.s.): "Ako napadate (udarate) u njegovo zapovjedništvo, pa već ste bili (običaja da) napadate u zapovjedništvo njegovoga oca od prije njega. A zakletva Allaha zaista bio je zaista

stvoren za (to) zapovjedništvo, i zaista bio je zaista od najdražih (tih) ljudi k meni. I zaista ovaj (tj. Usamete) je zaista od najdražih (tih) ljudi k meni poslije njega (tj. poslije njegovoga oca)." GLAVA (izvjesnoga) zakletoga (nepomirljivoga) parničara, a on je (tj. a to je svaki) trajni u (svojoj) prepirci (svađi, parnici). "..... ludden." je (što i) "'udžen": krive (iskrivljene). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Ibnu Džurejdža, čuo sam Ibnu Mulejketa (da) priča od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Najmrži (od svih) ljudi ka Allahu je (izvjesni) najsvađaviji parničar." (Izraz "el-eleddu" preveden je ovdje sa našim izrazom koji u upotrebi, možda, i ne postoji, a to je izraz: najsvađaviji, tj. koji se najviše svađa, prepire, koji se žestoko prepire, a to će reći: zakleti, nepomirljivi, kao što je već tako i prevedeno u početku ove glave, poglavlja.) GLAVA: Kada je sudio (izvjesni) sudac sa nasiljem (tj. nepravedno), ili protivno stanovnicima (izvjesnoga) znanja (tj. ili protivno učenim ljudima, učenjacima), pa ono je vraćanje (tj. pa to suđenje se vraća njemu, odbija se, ne priznaje se, ne vrijedi). PRIČAO NAM JE Mahmud, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Halida. - H - A pričao mi je Nuajm, sin Hamada, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Salima, od njegovoga oca rekao je: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Halida, sina Velida, ka Džezimetovićima, pa nisu uljepšali (tj. nisu lijepo učinili oni) da govore (tj. nisu dobro, jasno, kako treba govorili, izgovorili): "Primili smo Islam!", pa su govorili (tj. nego su rekli): "Prevjerili smo se, prevjerili smo se (tj. Izašli smo, prešli smo iz jedne vjere u drugu vjeru)." Pa je počeo Halid (da ih) ubija i zarobljava. I dao je ka svakome čovjeku od nas njegovoga zarobljenika, pa je zapovjedio svakome čovjeku od nas da ubije svoga zarobljenika. Pa sam rekao: "Tako mi Allaha neću ubiti svoga zarobljenika, i neće ubiti (ni jedan) čovjek od mojih drugova svoga zarobljenika." Pa smo to spomenuli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je (on) rekao (na to): "Moj Bože! Zaista ja se čistim k Tebi (tj. ograđujem se kod Tebe, pred Tobom) od (onoga) što je napravio Halid, sin Velida." Dvaput (je to ponovio, rekao Muhammed a.s.).

GLAVA

(izvjesnoga) vođe (koji) dođe (nekome) narodu, pa popravi među njima (odnose, poboljša njihove odnose, izmiri ih). PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hammad, pričao nam je Ebu Hazim Medinija od Sehla, sina Sa'da, Saidije rekao je: Bilo je (nekakvo međusobno) ubijanje (boj, rat) među Amrovićima. Pa je doprlo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je klanjao (to) podne, zatim je došao njima (da) popravi (poboljša odnose) među njima (tj. da ih izmiri). Pa pošto je došla (nastupila) molitva (toga) popodneva (ikindije), pa je proučio ezan (poziv za molitvu objavio je) Bilal, i proučio je ikamet (poziv za stupanje u molitvu), i zapovjedio je Ebu Bekru pa se proturio naprijed. (Ezan je poziv za dolazak na zajedničku molitvu-namaz, a ikamet je poziv za početak molitve-namaza, za stupanje u molitvu-namaz.) I došao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a Ebu Bekr je u (toj) molitvi. Pa je rascijepio (tj. rastavljao, razmicao je Muhammed a.s. te) ljude dok je stao ozadi (dok nije stao iza) Ebu Bekra, pa se proturio naprijed u (tome) redu koji slijedi njega (koji je iza njega). Rekao je: I pljeskali su ljudi (ti, tj. Pljeskao je taj narod u ime upozorenja Ebu Bekru). A bio je Ebu Bekr kada je (kada bi) unišao u (svoju) molitvu, (bio je običaja da) se nije okretao (ne bi se okretao, bio je običaja da se ne okreće) do (da) završi (dok ne završi namaz). Pa pošto je vidio (tj. čuo to) pljeskanje (da) se neće zadržati na njemu (tj. da se ne zadržava, da se ne susteže, da se ne stišava, da ne prestaje), obazreko se, pa je vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ozadi (iza) sebe. Pa je dao znak (namignuo je) k njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa (to jest, dao mu je znak kao): Prođi (tj. završi do kraja tu molitvu kao vođa). I dao je znak sa svojom rukom ovako. I ostao je Ebu Bekr stvarčicu (tj. jedan časak da) zahvali Allahu na govoru Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je išao (svojim) vraćanjem (odstupanjem natraške). Pa pošto je vidio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, to, proturio se je naprijed, pa je klanjao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa (tim) ljudima. Pa pošto je izvršio svoju molitvu, rekao je: "O Ebu Bekre! Šta je spriječilo tebe pošto sam dao znak k tebi, da budeš prošao (dalje, tj. da ne budeš, da nisi dovršio molitvu)?" Rekao je: "Nije bilo (dolično) za sina Ebu Kuhafeta (Ebu Kuhafetovoga) da predvodi (da u molitvi vodi, predvodi) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." I rekao je (Muhammed a.s.) za narod (taj, tj. tim ljudima): "Kada je pogodila vas (neka) stvar (Kada se nešto desi), pa neka (ti) ljudi slave (tj. neka reknu u ime upozorenja: "Subhanallah - Slava Allahu!", i to glasno neka reknu), a neka pljeskaju (te) žene (ženske osobe u ime upozorenja na dajući one od sebe glasa)." GLAVA: Voli se (tj. Smatra se lijepim, Smatra se za prednost) za (izvjesnoga, tj. za sudskoga) pisara da bude pouzdan, pametan. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ubejdulaha, Ebu Sabit, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Ibnu Šihaba, od Ubejda, sina Sebbaka (Sebbaqa), od Zejda, sina Sabita, rekao je: Poslao je k meni Ebu Bekr zbog ubijanja (pogibije) stanovnika Jemame, a kod njega je Umer, pa je rekao Ebu Bekr:

"Zaista Umer je došao meni pa je rekao: "Zaista (to) ubijanje (pogibija) već se je zagrijalo (tj. zažestilo, pojačalo, umnožilo na) dan Jemame za čitače Kur'ana (koji čitaju, uče Kur'an napamet, jer ih je poginulo sedamdeset, a neki vele čak sedam stotina), i zaista ja se plašim da (će da) se zagrije (pojača, umnoži to) ubijanje za čitače Kur'ana u (izvjesnim) zavičajima (tj. u vojim pohodima), svakome (od) njih, pa (će da) ode Kur'an mnogi. I zaista ja vidim (tj. smatram za potrebno) da zapovjediš (da se počne odmah) sa sakupljanjem Kur'ana (cijeloga u jednu zbirku, knjigu, primjerak)." Rekao sam: "Kako (da) činim (učinim jednu) stvar (što) nije činio (nije učinio) nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao Umer: "Ono (tj. To) je tako mi Allaha dobro (da se učini)." Pa nije prestao Umer (da) se vraća (tj. obraća) meni o tome (za to), dok je rasprostranio (dok nije otvorio) Allah moja prsa za (taj posao) koji (je taj što je) rasprostranio za njega prsa Umera, i vidio sam (tj. i mislio sam, počeo sam da mislim) o tome (ono) koje je vidio (što je mislio i) Umer. Rekao je Zejd: Rekao je Ebu Bekr: "I zaista ti si (jedan) čovjek mlad, pametan, nećemo sumnjičiti (tj. ne sumnjičimo) tebe (jer si nam pouzdan, povjerljiv), već si bio (u prilici da) pišeš (tu, Allahovu) objavu za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa slijedi (tj. istraži cijeli) Kur'an, pa ga sakupi (u jednu cjelinu, knjigu, primjerak)." Rekao je Zejd: Pa tako mi Allaha da je opteretio mene prenošenjem (jedne) planine od (tih) planina, nije bilo (ne bi bilo to) sa težim na mene (tj. ne bi to bilo teže meni) od (onoga) što je opteretio mene od sakupljanja Kur'ana. Rekao sam: "Kako (da) činite vas dvojica (jednu) stvar (što) nije činio nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u svoje vrijeme)?" Rekao je Ebu Bekr: "Ono je (To je) tako mi Allaha dobro." Pa nije prestao (da) hrabri moje vraćanje (obraćanje tome poslu), dok je rasprostranio (otvorio) Allah moja prsa za (ono) koje je (to što je) rasprostranio Allah za njega (za taj posao) prsa Ebu Bekra i Umera, i vidio (mislio) sam o tome (ono) koje su vidjela (što su mislila i) njih dvojica. Pa sam slijedio (tj. istraživao u tančine cijeli) Kur'an, (i) sakupljam (tj. sakupljajući ja) njega iz (sa izvjesnih) grana (palminih sa kojih je lišće odstranjeno i na kojima je ispisivan Kur'an), i (sa izvjesnih) krpa (tj. komada kože i lišća), i (izvjesnih tankih) kamenih ploča i prsa (izvjesnih) ljudi (od ljudi koji su znali napamet nešto od Kur'ana). Pa sam našao kraj (tj. zadnji dio) sure Tevbe: "Zaista već je došao vama (jedan) poslanik od vaših osoba....." ka njezinome kraju (tj. do njezinoga kraja - našao sam taj dio te sure) sa Huzejmetom, ili Ebu Huzejmetom, pa sam priključio njih (tj. te ajete) u njihovu suru (tj. u suru Tevbe). I bili su (ti) listovi kod Ebu Bekra njegovoga života (tj. za njegovoga života), dok je usmrtio njega Allah, moćan je i veličajan je. Zatim kod Umera (za vrijeme) njegovoga života, dok je usmrtio njega (dok ga nije usmrtio) Allah. Zatim kod Hafse, kćeri Umera. Rekao je Muhamed, sin Ubejdulaha: Kamene (tanke) ploče - misli (na tu pečenu) ciglu. (Dakle, izraz "el-lihafu", koji prvobitno znači tanke kamene ploče ili pločice, neki tumače da u hadisu znači pečenu ciglu na kojoj je bio ispisivan Kur'an. Moguće je da se radi i o jednome i o drugome, jer nije bilo papira u vrijeme Muhammeda a.s., ili ga je bilo sasvim malo, pa se Kur'an pisao na različitome materijalu.)

GLAVA pisma (izvjesnoga) suca k svojim namjesnicima (službenicima) i (pisma izvjesnoga) sudije ka svojim pouzdanicima. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Lejla-a. - H Pričao nam je Ismail, pričao mi je Malik od Ebu Lejla-a, sina Abdullaha sina Abdurahmana sina Sehla, od Sehla, sina Ebu Hasmeta, da je on izvijestio njega - on i (neki) ljudi od velikana (velikaša) njegovoga naroda, da su Abdullah, sin Sehla, i Muhajjisate izašli njih dvojica ka Hajberu od (zbog nekoga) truda (tj. siromaštva što) je pogodio (pogodilo, zadesilo) njih. Pa se obavijestio (obaviješten je) Muhajjisate da se Abdullah ubio (tj. da je ubijen), i bacio se (bačen je) u (jednu) rupu, ili (jedno) vrelo. (Izraz "feqirun - fekirun znači i rupu u koju se usadi mladica, izdanak palme.) Pa je došao Židovima (Muhajjisate) pa je rekao: "Vi ste tako mi Allaha ubili njega." Rekli su: "Nismo ubili njega tako mi Allaha." Zatim se okrenuo (krenuo je nazad), dok je došao na svoj narod, pa je spomenuo njima (taj slučaj). I okrenuo se (tj. I došao je Muhammedu a.s.) on, i njegov brat Huvejjisate, a on (Huvejjisate) je stariji od njega, i Abdurahman, sin Sehla. Pa je otišao (tj. počeo) zato (da) govori, i on je (onaj) koji je bio u Hajberu, pa je rekao Muhajjisatu: "Veličaj, veličaj!" - hoće (izvjesni) zub (tj. količinu života, a to će reći: "Proturi najstarijega, proturi najstarijega između vas da govori!"). Pa je govorio Huvejjisate. Zatim je govorio Muhajjisate. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ili da dadnu krvarinu (za) vašega druga, i ili da objave za rat." Pa je pisao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k njima za njega (tj. o ovome). Pa se pisalo njemu (odgovoreno mu je): "Nismo ubili njega." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Huvejjisatu, i Muhajjisatu i Abdurahmanu: "Je li se zaklinjete i (zbog toga da vi) zaslužite krv vašega druga (tj. vašega dužnika koji duguje krv vašega druga)?" Rekli su: "Ne." Rekao je: "Pa je li (će da - Da li će da) se zakunu vama Židovi?" Rekli su: "Nisu (oni) muslimani." Pa je dao krvarinu (za) njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (imovine) kod sebe stotinu deva, čak su se uvele (te deve u tu izvjesnu) kuću. Rekao je Sehl: Pa je odbila (tj. udarila) mene od njih (od tih deva jedna) deva. GLAVA: Da li je dozvoljeno (Da li biva dozvoljeno) za (izvjesnoga) suca da pošalje (jednoga) čovjeka, njega samoga, radi (izvjesnoga) gledanja (nadgledanja, uvida) u (izvjesne) stvari (poslove). PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b, pričao nam je Zuhrija od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ebu Hurejreta i Zejda, sina Halida, Džuhenije, rekla su njih dvojica: Došao je (jedan) Beduin pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Sudi među nama sa knjigom (tj. prema knjizi) Allaha." Pa je ustao njegov protivnik pa je rekao: "Istinit je bio (tj. Istinu kaže), pa sudi među nama sa knjigom Allaha!" Pa je rekao (taj) Beduin: "Zaista moj sin bio je nadničar (najamnik) na (tj. kod) ovoga (moga protivnika), pa je bludničio sa njegovom ženom. Pa su rekli meni: "Na tvoga sina je (to) kamenovanje." Pa sam otkupio svoga sina od njega sa stotinu (glava) od (svojih) brava (ovaca) i (jednom) robinjom. Zatim sam pitao stanovnike (izvjesnoga) znanja (tj. učenjake), pa su rekli: "Samo je na tvoga sina (tj. Na tvoga sina je samo) bičevanje stotine

(stotinu udaraca) i otuđivanje (tj. progonstvo u tuđinu, interniranje u trajanju od) godine (dana)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista sudiću svakako među vama dvojicom sa knjigom Allaha. Što se tiče (te) robinje i (tih) brava (ovaca), pa vraćanje je na tebe (tj. vraća se to k tebi). A na tvoga sina je bičevanje stotine (udaraca) i otuđivanje (progonstvo) godine (dana vremenskoga trajanja). A što se tiče tebe, o Unejse", za čovjeka (jednoga, tj. jednome čovjeku se obrati Muhammed a.s. naređujući mu ovo): "Pa porani na ženu (ženi) ovoga (čovjeka), pa kamenuj nju (pa je kamenuj)." Pa je poranio na nju (tj. k njoj) Unejs, pa je kamenovao nju. (Dakle, Unejs je sam poslat da izvrši jedan važan posao.) GLAVA prevođenja (na drugi jezik izvjesnih) sudaca, i da li biva dozvoljen jedan prevodilac (tj. i da li je dozvoljeno da bude samo jedan prevodilac)? A rekao je Haridžete, sin Zejda sina Sabita, od Zejda, sina Sabita: Zaista je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjedio njemu da se nauči (da nauči) knjigu (tj. pismo tih) Židova, čak (tako da) sam pisao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, njegova pisma, i dao sam čitati njemu njihova pisma kada su (kada bi) pisali (oni) k njemu. A rekao je Umer, a kod njega je Alija, i Abdurahman, i Usman: "Šta to govori ova (Nubijka)?" Rekao je Abdurahman, sin Hatiba: Pa sam rekao (tj. preveo sam): "Izvještava te o drugu njih dvoga (njih dvojice) koji je napravio s njima dvoma (s njima dvojicom to i to)." (Po jednom pričanju kaže se da zadnja rečenica glasi na ovaj način: "Izvještava te o svome drugu koji je napravio s njom." To jest koji je s njom bludničio. Na arapskom tekst drugoga načina pričanja glasi ovako: "Tuhbiruke bi sahibihel-lezi sane'abiha.".) A rekao je Ebu Džemrete: Bio sam (običaja da) prevodim između Ibnu Abasa i između (izvjesnih) ljudi. A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: "Nema bijega (tj. Treba izvjesnome) sucu od dva prevodioca (tj. Treba sucu najmanje dva prevodioca, a nije dozvoljeno da bude samo jedan)." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Abbasa, izvijestio njega da je Ebu Sufjan, sin Harba, izvijestio njega da je Hirakl (Iraklije) poslao k njemu (poziv da dođe, a on - Ebu Sufjan je u tom času bio) u (među nekim) konjanicima od Kurejševića, zatim je rekao (Iraklije) svome prevodiocu: "Reci njima: "Zaista ja sam pitalac (tj. ja ću pitati) ovoga, pa ako je lagao (slagao, tj. ako slaže) meni, pa učinite lažnim (tj. proglasite lažnim) njega." Pa je spomenuo (taj izvjesni) hadis (dalje u cijelosti, i na kraju toga hadisa rečeno je još i ovo). Pa je rekao (svome) prevodiocu (Iraklije na kraju): "Reci njemu: "Ako je bilo (Ako je to) što govoriš istina, pa posjedovaće (tj. zauzeće, zaposjesti će) mjesto ovih mojih dvaju stopala (tj. ovo mjesto gdje ja sad stojim)."

GLAVA

obračunavanja (izvjesnoga) vođe svoje namjesnike (službenike - svojih namjesnika, službenika, tj. traženja obračuna od njih). PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdete, pričao nam je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Ebu Humejda Saidije da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, postavio namjesnikom (službenikom, pobiračem) Ibnul-Utbijjeta nad milostinjom (plemena) Sulejmovića (tj. da pokupi zekat od Sulejmovića u državnu blagajnu, iz koje će se onda davati siromašnim licima). Pa pošto je došao ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i obračunavao je njega (tj. obračunavao se je međusobno s njim), rekao je: "Ovo je (dio) koji je za vas (vama), a ovo je (jedan) poklon (što) se poklonio za mene (meni)." (Izraz u arapskom jeziku "hedijjetun" poklon je imenica ženskoga roda.) Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa da li nisi (tj. Pa zašto nisi) sjedio u kući tvoga (svoga) oca i (u) kući tvoje (svoje) majke dok (tj. da) dođe tebi tvoj poklon ako si bio istinit?" Zatim je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je predikovao (prisutnim) ljudima, i zahvalio je Allahu, i pohvalio je na Njega (i pohvalio je Njega), zatim je rekao: "Što se tiče poslije. Pa zaista ja postavim (učinim) namjesnikom (namjesnicima neke) ljude od vas na (neke) poslove od (onoga) što je učinio upravnikom mene Allah (nad njima), pa dođe jedan (od) vas pa govori: "Ovo je za vas, a ovo je poklon (što) se je poklonio za mene (meni)." Pa da li (tj. Pa zašto) nije sjedio u kući svoga oca i kući svoje majke dok dođe njemu njegov poklon ako je bio istinit? Pa tako mi Allaha neće uzeti jedan (od) vas od njih (od tih milostinja ni jednu) stvar - rekao je Hišam: sa (načinom) bez njegova prava (bez svoga prava na to, bespravno) - (pa da će biti s njim drukčije) osim (tako da) je došao (tj. da će on doći) Allahu (i) nosi njega (tj. noseći on to što je bespravno uzeo, noseći to na) sudnjem danu. Zar ne (tj. Pažnja, Pozor)! Pa zaista prepoznaću svakako (ono) što je donio (tj. što donese, što će donijeti) Allahu (neki) čovjek devu, za nju je (tj. u nje je) blekanje (mukanje), ili kravu, za nju (u nje) je rikanje, ili ovcu (koja) bleji." Zatim je podigao svoje dvije ruke, čak sam vidio bjelinu njegova dva pazuha: "Zar ne (Pažnja, Pozor)! Da li sam priopćio?" GLAVA bliskoga (pridvornoga) prijatelja (izvjesnoga) vođe i stanovnika njegovoga zdogovora. Bliski (Pridvorni, povjerljivi) prijatelj (prijatelji) su ulazeći prijatelji (tj. izvjesni ulazeći prijatelji koji ulaze vođi, poglavici i ostaju s njim sami, nasamo i izvještavaju ga o nekim tajnama koje vođa ne zna u odnosu na svoje podanike i potčinjene i koji od vođe i poglavice primaju tajne zapovjedi i rade prema njima). PRIČAO NAM JE Asbag, izvijestio nas je Ibnu Vehb, rekao je: Izvijestio me je Junus od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta, od Ebu Seida Hudrije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nije poslao Allah od vjerovijesnika (tj. ni jednoga vjerovijesnika), a niti je učinio (postavio) nasljednikom (halifom, tj. vladarem) od nasljednika (halife, tj. ni jednoga nasljednika, ni jednoga halife, vladara drukčije) osim (tako da) su bila za (tj. u) njega dva

pridvorna prijatelja: pridvorni prijatelj (koji) zapovjeda njemu za (izvjesno, ili za svako) dobro i ponukava ga na njega; i pridvorni prijatelj (koji) zapovjeda njemu za (izvjesno, ili za svako) zlo i ponukava ga na njega. Pa (izvjesni) sačuvani je (onaj) koga je sačuvao Allah, uzvišen je." A rekao je Sulejman od Jahja-a, izvijestio me je Ibnu Šihab za ovo (tj. o ovome). A od Ibnu Ebu Atika i Musa-a, od Ibnu Šihaba slično njemu (navedenome hadisu). A rekao je Šuajb od Zuhrije, pričao mi je Ebu Selemete od Ebu Seida (kao) njegov govor (koji on nije podigao do Muhammeda a.s.). A rekao je Evzaija i Muavijete, sin Sellama, pričao mi je Zuhrija, pričao mi je Ebu Selemete od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Ibnu Ebu Husejn i Seid, sin Zijada, od Ebu Selemeta, od Ebu Seida (kao) njegov govor. A rekao je Ubejdulah, sin Ebu Džafera: Pričao mi je Safvan od Ebu Selemeta, od Ebu Ejjuba rekao je: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA: Kako prisegnjuje (izvjesni) vođa (izvjesne, ili svoje) ljude (tj. Kako prima prisegu od njih)? (Misli se na govorne i izražajne oblike prisege, kao što će se to vidjeti iz hadisa koji će sada doći u tekstu.) PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Jahja-a, sina Seida, rekao je: Izvijestio me je 'Ubadete, sin Velida, rekao je: Izvijestio me je 'Ubadete, sin Velida, rekao je: Izvijestio me je moj otac od 'Ubadeta, sina Samita, rekao je: Prisegnuli smo se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na (svaku) poslušnost i pokornost u (svome) bivanju čilim (živahnim, raspoloženim) i bivanju mrskim (mrzovoljnim), i da se nećemo prepirati (svađati, otimati za izvjesni) posao (tj. posao i stvar uprave, vlasti sa) njegovim stanovnicima (tj. sa onima koji imaju vlast u rukama i kojima ona i pripada po zasluzi), i da stojimo ili (da) govorimo sa (tom) istinom gdje god smo bili, (i) nećemo se plašiti (tj. ne plašeći se mi) u Allaha (u ime Allaha, ili zbog Allaha) ukora (ni jednoga) koritelja (tj. ničijega prekora, ni ukora). PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Halid, sin Harisa, pričao nam je Humejd od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) jutru hladnom, a Iseljenici i Pomagači kopaju (izvjesni odbranbeni) rov (jarak kod Medine), pa je rekao: "Moj Bože! Zaista (pravo) dobro je dobro (te) onozemnosti (tj. drugoga svijeta) Pa oprosti Pomagačima i Iseljenicima!" Pa su odgovorili (oni na to): "Mi smo (oni) koji su se prisegnuli Muhammedu Na (tu) borbu dok smo ostali, vječno!" PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Bili smo kad smo se prisegnjivali poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na (svaku) poslušnost i pokornost, (bili smo u prilici da on) govori nama: "U (onome) što si mogao (tj. Prisegnjivaš se u onome što možeš, na onoliko koliko možeš)." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Sufjana, pričao nam je Abdullah, sin Dinara, rekao je: Prisustvovao sam Ibnu Umeru gdje su se skupili (izvjesni) ljudi na Abdulmelika (tj. da se prisegnu Abdulmeliku), rekao je (kada) je pisao (pismenu izjavu da mu se prisegnjuje): Zaista ja priznajem (tu) poslušnost i pokornost Abdullahu Abdulmeliku, zapovjedniku (svih) vjernika (doslovno: pokornost za Abdullaha Abdulmelika, zapovjednika vjernika; ili: za roba Allahovoga Abdulmelika, zapovjednika) na postupku Allaha i postupku Njegovoga poslanika što sam mogao (tj. na pokornost koliko mogu). I zaista moji sinovi već su priznali sa sličnim tome (za slično tome). PRIČAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, pričao nam je Hušejm, izvijestio nas je Sejjar od Šabije, od Džerira, sina Abdullaha, rekao je: Prisegnuo sam se Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, na (svaku) poslušnost i pokornost, pa je naveo (nagovorio, tj. poučio) mene (da reknem:) u (onome) što sam mogao (tj. koliko mogu), i (prisegnuo sam mu se na svaku) odanost svakom muslimanu (ili: na svako iskreno savjetovanje svakome muslimanu). PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jahja od Sufjana rekao je: Pričao mi je Abdullah, sin Dinara, rekao je: Pošto su se prisegnuli (izvjesni, ili: svi) ljudi Abdulmeliku, pisao je k njemu Abdullah, sin Umera: Ka Abdullahu (a može da znači i: Ka robu Allaha) Abdulmeliku, zapovjedniku (svih) vjernika! Zaista ja priznajem za (svoju) poslušnost i pokornost Abdullahu (ili: robu Allaha) Abdulmeliku, zapovjedniku (svih) vjernika na postupku Allaha i postupku Njegovoga poslanika u (onome) što sam mogao (tj. koliko mogu, koliko ja mognem da slušam i da se pokoravam). I zaista moji sinovi već su priznali za to (o tome - već su to priznali). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Hatim od Jezida rekao je: Rekao sam Selemetu (Ekveovom): "Na koju stvar (tj. Na što) ste se prisegnuli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hudejbije?" Rekao je: "Na (svoju, našu) smrt." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda sina Esma-a, pričao nam je Džuvejrijete od Malika, od Zuhrije da je Humejd, sin Abdurahmana, izvijestio njega da je Misver, sin Mahremeta, izvijestio njega da je (ona izvjesna) skupina (ljudi) koji su (ti što) je dao upravljati njima Umer (izborom halife poslije njega), (da) su se sakupili (ti ljudi, njih šest osoba), pa su se zdogovarali (o tome ko će da bude halifa kada je već umro Umer r.a.). Rekao je njima Abdurahman: "Nisam (onaj) koji se natječe (prepire - Neću da se natječem, prepirem međusobno sa) vama na ovaj posao (tj. na hilafet, za čast halife), a ali (nego) vi ako ste htjeli (tj. ako hoćete),

izabrao sam (izabraću) vama (jednoga) od vas." Pa su to učinili (tj. prepustili) ka Abdurahmanu. Pa pošto su dali upravljati Abdurahmanu njihovim poslom (tj. svojim poslom izbora halife, pa naginjali su) se svi zainteresovani ljudi na Abdu-Rahmana, čak ne vidim (ni) jednoga od (tih) ljudi (da) slijedi tu skupinu (te ljude iz te određene skupine iz koje se treba izvršiti izbor), i niti gazi (utire) njegovu petu (tj. ne ide za njim, ni jednim niko). I naginjali su (se ti) ljudi na Abdurahmana (da) se međusobno zdogovaraju (s) njime tih noći (tj. u tim noćima). Te kada je bila (izvjesna) noć koja je (ta što) smo osvanuli od nje pa smo se prisegnuli Usmanu, rekao je Misver: Došao je noću meni Abdurahman poslije (jednoga) spavanja od (te) noći, pa je udarao (u moja) vrata dok sam se probudio, pa je rekao: "Vidim te spavača (Vidim da si spavao). Pa tako mi Allaha nisam stavio (surmu u kapke svojih očiju u) ovoj noći sa velikim (dijelom) spavanja (tj. nisam svoje oči ukrasio ove noći velikim spavanjem, nisam mnogo spavao). Odi, pa pozovi Zubejra i Sa'da." Pa sam pozvao njih dvojicu njemu. Pa se je zdogovarao (dogovarao) međusobno (sa) njima dvojicom. Zatim je pozvao mene pa je rekao: "Pozovi mi Aliju." Pa sam pozvao njega. Pa se je sašaptavao međusobno (sa) njim, čak se je upolovila (ta) noć. Zatim je ustao Alija od kod njega (tj. od njega), a on je na (jednoj) pohlepi. A već je bio Abdurahman (takav da) se plaši od Alije (jednu) stvar (nešto). Zatim je rekao: "Pozovi mi Usmana." Pa sa ga pozvao. Pa se sašaptavao međusobno (sa) njim, čak (tako da) je rastavio među njima dvojicom (govor, šaptanje izvjesni) pozivač (muezin, mujezin) za (molitvu-namaz toga) jutra. Pa pošto je klanjao za (te prisutne) ljude (molitvu toga) jutra (sabah), i skupila se je ta skupina (grupa, tj. i skupili su se ti ljudi od te skupine od koje se je vršio izbor jednoga od njih koji će biti halifa, sakupili, skupili su se oni) kod Govornice, pa je poslao (Abdurahman poruku i poziv) ka (onome) ko je bio prisutan (u Medini) od Iseljenika (tj. muhadžira) i Pomagača (tj. ensarija), i poslao je ka zapovjednicima (svih) vojski (armije), a bili su došli toga hodočašća (tj. te godine u Meku na hodočašće) sa Umerom (i pravili su mu društvo u Medinu, Medini). Pa pošto su se skupili (svi), osvjedočio se je Abdurahman (tj. izrekao je kelimei šehadet), zatim je rekao: "Što se tiče poslije. O Alija, zaista ja sam već gledao (promatrao) o poslu (o vlasti i vladaru tih) ljudi, pa nisam vidio njih (da oni) izravnavaju (izjednačuju ikoga) sa Usmanom, pa ne učini nikako na tvoju osobu (tj. na samoga sebe, protiv sebe nikakav, ikakav) put." Pa je rekao (Abdurahman k Usmanu): "Prisegnjujem ti se na postupku (ili: na postupak) Allaha, i Njegovoga poslanika i (one) dvojice halifa (zastupnika Božijega poslanika) od poslije njega (poslije Muhammeda a.s.)." Pa je prisegnuo se njemu Abdurahman i prisegnuli su se njemu (ti prisutni) ljudi: Iseljenici, i Pomagači, i zapovjednici (svih) vojski (armija) i (svi prisutni) muslimani. (Skupinu koju je Umer preporučio da se od nje izabere halifa poslije njega, sačinjavali su: Alija, Usman, Zubejr, Talha, Sa'd, sin Ebu Vakkasa, i Abdurahman, sin Avfa - koji, kao što se vidjelo, unaprijed odbi, koji je odbio da bude biran za halifu, ali se prihvati da on od ostale petorice predloži ko treba da se izabere za halifu. Poslije vijećanja, predložio je Usmana. U komentarima se kaže da su zapovjednike muslimanskih tadašnjih armija sačinjavali: Muavija za Siriju, a za Hims je bio Umer, sin Sa'da, za Kufu Mugirete, sin Šubeta, za Basru Ebu Musa Eš'arija i za Egipat je bio Amr, sin Asa.)

GLAVA

(onoga) ko se je prisegnuo dvaput. PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta (Ekveovoga) rekao je: Prisegnuli smo se (tj. Prisegnjivali smo se, vršili smo prisegu) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pod (krošnjom izvjesnoga) stabla (pod izvjesnim stablom na Hudejbiji), pa je rekao meni: "O Selemete! Zar se nećeš prisegnuti?" Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Već sam se prisegnuo u prvome (vremenu, slučaju)." Rekao je: "I u drugome (se prisegni, tj. prisegni se i drugi puta)." GLAVA prisege (izvjesnih) Beduina. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Muhameda, sina Munkedira, od Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da se (jedan) Beduin prisegnuo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na Islam, pa je pogodila njega (neka) vrućica (groznica) pa je rekao: "Raskini mi moju prisegu (tj. Oslobodi me moje prisege, daj da je sporazumno raskinemo, prekršimo)." Pa nije htio (Muhammed a.s. da raskine tu njegovu prisegu). Zatim je došao njemu pa je rekao: "Raskini mi moju prisegu." Pa nije htio. Pa je izašao (iz Medine taj Beduin). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Medina je kao (izvjesni) kovački mijeh (mješina koja) odstranjuje (rasprša, rasprši) svoju nevaljaštinu, a pokaže se njezina dobrota (ljepota, ono što valja)." GLAVA prisege (izvjesnoga) malenoga (mladoga lica). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Abdullah, sin Jezida, pričao nam je Seid, on je sin Ebu Ejjuba, rekao je: 0 Pričao mi je Ebu Ukajl Zuhrete, sin Mabeda, od svoga djeda Abdullaha, sina Hišama, a bio je već dostigao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i odvela ga je njegova majka Zejneba, kći Humejda, ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Prisegni ga." ("Uzmi prisegu od njega.") Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "On je malen." Pa je potrao njegovu glavu i molio je za njega. I bio je (običaja taj Abdullah, sin Hišama da) žrtvuje sa ovcom jednom od cijele svoje porodice (tj. da kolje kurban tako da jednu svoju ovcu zakolje za svu svoju porodicu).

GLAVA

(onoga) ko se prisegnuo, zatim je tražio raskid (kršenje svoje) prisege. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Muhameda, sina Munkedira, od Džabira, sina Abdullaha, da se (jedan) Beduin prisegnuo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na Islam, pa je pogodila (zadesila toga) Beduina (neka lakša) vrućica (groznica dok je boravio) u Medini. Pa je došao (taj) Beduin ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Raskini mi moju prisegu. Pa nije htio (to da učini) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je došao pa je rekao: "Raskini mi moju prisegu." Pa nije htio. Zatim je došao njemu pa je rekao: "Raskini mi moju prisegu." Pa nije htio. Pa je izašao (iz Medine, tj. otišao je taj) Beduin. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Samo je Medina (tj. Medina je samo) kao (izvjesni) kovački mijeh (koji) odstranjuje (tj. rasprši, tjera) svoju nevaljaštinu, a pokaže se njegova dobrota (doslovno: njezina dobrota, tj. dobrota mješine, ili kovačke peći u koju puše mješina pa rastjera ono što ne valja, onu bezvrijednu prašinu, a vatra i žara, žar od uglja se pokaže koja je dobra jer učini željezo usijanim kako bi se moglo obraditi i kovati)." GLAVA (onoga) ko se je prisegnuo (jednome, nekome) čovjeku, (a) neće se prisegnuti njemu (tj. a ne prisegnjuje se on njemu ni zbog čega drugoga) osim zbog (te) ovozemnosti. PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Tri (vrste ljudi su takvi griješnici da) neće govoriti (sa) njima Allah (na) sudnjem danu, i neće očistiti njih i za njih je (jedna) kazna bolna: čovjek na višku vode u (izvjesnome) putu, (pa) sprječava od njega (od tog viška vode) sina (izvjesnoga) puta (tj. sprječava od njega putnika, jer "sin puta" znači putnik - dakle zabranjuje mu taj višak vode, ne daje mu te vode da se napije i sl.); i čovjek (koji) se je prisegnuo (nekome) vođi, (a) neće se prisegnuti (tj. a ne prisegnjuje se) njemu (ni radi čega drugoga) osim zbog (ili: osim zbog te) ovozemnosti njegove (ili: svoje, tj. radi svoje ovozemne koristi i interesa): ako je dao njemu (ako da) njemu (ono) što hoće, bio je vjeran njemu (biće mu vjeran), a ako ne, nije bio vjeran njemu (ili: ako je dao njemu šta hoće, ispunio je obećanje njemu, a ako ne, nije ispunio obećanje njemu); i čovjek (koji) međusobno prodaje (nekom drugom) čovjeku (nudeći ga) sa (nekom) robom poslije (molitve) popodneva (ikindije namaza), pa se kleo (zaklinjao) sa Allahom (da) se je već njemu davalo za nju toliko i toliko, pa je potvrdio njega (tj. povjerovao mu je kupac da govori istinu), pa je uzeo nju (tu robu po tu cijenu, po toj cijeni), a nije se njemu davalo za nju (toliko koliko je on tvrdio da mu se je davalo)." GLAVA prisege (izvjesnih) žena. Predao je njega (taj slučaj) Ibnu Abas od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. A rekao je Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Ebu Idris Havlanija da je on čuo 'Ubadeta, sina Samita, (da) govori: Rekao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a mi smo u (jednome, na jednome) sijelu: "Prisegnjujete se (vi svi, tj. Prisegnite se) meni na (to da) nećete pridruživati sa Allahom (ni jedne) stvari (ni jednu stvar, tj. ništa), i (da) nećete krasti, i (da) nećete bludničiti, i (da) nećete ubijati vašu (svoju) djecu, i (da) nećete donositi (ni kakvu, nikakvu) laž (što) slažete nju između vaših ruku i vaših nogu, i (da) nećete griješiti o dobru (ili: i da nećete biti neposlušni u onome što je dobro, što vam se zapovjedi nešto što je dobro). Pa ko je bio vjeran (ili: ko je ispunio obećanje) od vas, pa njegova nagrada je na Allaha. A ko je pogodio od toga (jednu) stvar (tj. ko je učinio nešto od tih zabranjenih postupaka), pa se je kaznio (tj. pa je kažnjen) u (toj) ovozemnosti, pa ono (tj. pa to) je iskupljenje njemu. A koje pogodio od toga (jednu) stvar, pa je pokrio njega Allah, pa njegova stvar je ka Allahu (prepuštena šta će s njim učiniti na sudnjem danu): ako je htio, kaznio je njega (tj. ako hoće, kazniće ga), a ako je htio, zbrisaće od njega (doslovno: zbrisao je od njega, tj. zbrisaće od njega, a to znači: a ako hoće, oprostiće mu)." Pa smo se prisegnuli njemu (Muhammedu a.s.) na to. PRIČAO NAM JE Mahmud, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Urveta, od Aiše rekla je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) prisegnjiva (izvjesne) žene (tj. da prima prisegu od izvjesnih žena) sa (izvjesnim) govorom sa ovim ajetom (tj. prema ovome ajetu): "..... (da one) neće pridruživati sa Allahom (ni jednu) stvar (ništa).....". Rekla je: A nije dotaknula (doticala) ruka poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ruku (ni jedne) žene osim žene (što on) posjeduje nju (kao svoju vjenčanu ženu, ili kao svoju robinju). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Abdulvaris od Ejjuba, od Hafse, od Umu Atije rekla je: Prisegnule smo se (ili: Prisegnuli smo se) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je čitao na mene (pa je čitao meni, pročitao je meni, izrekao mi je ajet): "..... da neće pridruživati (one) sa Allahom (ni jednu) stvar.....". I zabranio je nama (to izvjesno) naricanje za umrlim licem. Pa je zgrabila (uzela, tj. povukla sebi jedna) žena od nas svoju ruku pa je rekla: "Omsica (tj. Jedna žena, Neka žena) pomagala je mene (u mome naricanju za jednim mojim umrlim licem) i ja hoću da nagradim nju (tj. da uzvratim njoj to isto, na isti način)." Pa nije rekao (ni jednu) stvar (ništa). Pa je otišla (i uzvratila je toj ženi istim načinom), zatim se je vratila (pa se je prisegnula). Pa nije ispunila obećanje (tj. nije ostala vjerna prisegi da neće naricati, ni jedna) žena osim Umu Sulejme, i Umul-'Ala-e, i kćeri Ebu Sebreta, žene Muaza (Muazove žene); ili: kćeri Ebu Sebreta i žene Muaza. (Zadnji dio rečenice može da se i ovako izrazi: ..... osim Umu Sulejma, i Umul-'Ala-a, i kći Ebu Sebreta, žena Muaza; ili: kći Ebu Sebreta i žena Muaza. A misli se na Muaza, sina Džebela.)

GLAVA (onoga) ko je raskinuo (pokvario, odbacio jednu, neku) prisegu i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: "Zaista koji se prisegnjuju tebi, samo se prisegnjuju (tj. prisegnjuju se samo) Allahu, ruka Allaha je iznad (nad) njihovim rukama, pa ko je raskinuo (pokvario, odbacio datu prisegu), pa samo raskida (tj. raskida on samo) na sebe; a ko je ispunio obećanje (ili: a ko je bio vjeran) za (ono) što se je obavezao na njega Allahu, pa daće (Allah) njemu (jednu) nagradu veliku.". PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Muhameda, sina Munkedira, rekao je: Čuo sam Džabira rekao je: Došao je (jedan) Beduin ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Prisegni me na Islam!" Pa je prisegnuo njega na Islam (tj. na njegovo primanje Islama). Zatim je došao sutra (sutradan) grozničav (tj. a on obolio od groznice) pa je rekao: "Raskini mi (prisegu, tj. pokvari je, odbaci je, stavi je van snage i važnosti)." Pa nije htio. Pa pošto je okrenuo leđa (tj. pošto je otišao), rekao je: "Medina je kao (taj izvjesni) kovački mijeh, odstranjuje (odbacuje) svoju nevaljaštinu, a pokazuje se njegova dobrota (ljepota, tj. ono što je dobro, lijepo)." GLAVA (izvjesnoga) traženja nasljednika (tj. izvjesnoga postavljanja za halifu, vladara nekome nekoga - a to će reći: zahtijevanje, ili preporuka jednoga halife da poslije njega bude neko mjesto njega kao halifa, pa bili pojedina ličnost, ili da se preporuči to da se između tačno imenovanih lica jedno izabere za halifu). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Jahja-a, izvijestio nas je Sulejman, sin Bilala, od Jahja-a, sina Seida, rekao je: Čuo sam Kasima, sina Muhammeda, rekao je: Rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje: "Uh glava, ah!" (To jest: "Uh, glava me boli, Uh mojoj glavi! Umrijeću od glave!".). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "To (tebi) da je bilo (tj. Da ti to bude - tj. Da umreš), a ja sam živ, pa (da) tražim oprost za tebe i molim za tebe (tj. ja bih tražio oprost za tebe i molio bih za tebe)." Pa je rekla Aiša: "Uh osiroćenje, ah (tj. Uh sirota ja, ah)! Tako mi Allaha zaista ja zaista mislim tebe (ja zaista mislim da ti) voliš moju smrt. I da je bilo to (tj. I da umrem prije tebe), zaista bio bi (tj. blizu bi bio da na) kraju tvoga dana (toga budeš) sagrađivač braka (spolnoga odnosa; ili priređivač svadbe) sa nekom (od) tvojih žena (tj. od svojih supruga)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nego ja, uh glava, ah! (To jest: Nego, mene boli glava; ja ću umrijeti od bola u glavi!) Zaista težio sam, ili htio sam da pošaljem ka Ebu Bekru i njegovome sinu, pa (da) ugovorim (tj. da oporučim za hilafet, za rukovođenje i upravljanje poslije mene mrzeći za to da se poslije mene dogodi) da govore (izvjesni) govornici (da pravo na hilafet pripada njima), ili (da) žele (izvjesni) želitelji (da njima pripadne hilafet). Zatim sam rekao: Neće htjeti Allah i odbiće (svi) vjernici (svakoga drugoga osim Ebu Bekra)." Ili: "Odbiće Allah i neće htjeti (ti) vjernici (drugoga osim Ebu Bekra i bez moje oporuke)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, izvijestio nas je Sufjan od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Abdullaha, sina Umera, rekao je: Reklo se je Umeru: "Zar nećeš tražiti zastupnika (tj. Zar nećeš imenovati nekoga nasljednikom, halifom poslije sebe)?" Rekao je: "Ako tražim (imenujem) halifu, pa već je tražio (imenovao) halifu (poslije sebe onaj) ko je (takav bio da je) on (bio) bolji od mene (a to je): Ebu Bekr. A ako ostavim (imenovanje halife poslije sebe), pa već je ostavio (to onaj) ko je (takav bio da je) on (bio) bolji od mene (a to je): poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa su pohvalili na njega (tj. Pa su prisutni pohvalili njega - Umera). Pa je rekao: "Želilac i strahovalac. (Ovo se tumači na razne načine.) Volio sam (Volio bi) da sam se ja spasio od nje (od te vlasti, hilafeta) odstranjenjem (od nje i nje od mene), ni za mene, a ni na mene (ni protiv mene), neću se (neću sebi) natovariti nju (neću sebi nositi nju) živ, i (niti) mrtav (a niti mrtav)." PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hišam od Mamera, od Zuhrije, izvijestio me je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je on čuo prediku (govor) Umera zadnju (tj. drugu prediku Umerovu) kada je sjeo na Govornicu (ili: kada je sjedio na Govornici pa poslije toga sjedenja ponovno predikovao). A to sutra (sutradan) od dana (kada) je preminuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se osvjedočio (tj. Pa je izrekao kelimei šehadet), a Ebu Bekr je šutjelac (tj. šuti, ćuti), neće govoriti (tj. ne govori). Rekao je: Bio sam (takav da) se nadam (tj. Nadah se) da živi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čak (da) ozadi nas (tj. da dođe ozadi nas, poslije nas, iza nas na drugi svijet). (Skovao sam glagol "ozaditi", a to znači: doći poslije nekoga. "Debere jedburu" znači ozaditi, doći poslije nekoga.) Hoće (Umer) s time (da kaže da se je nadao za Muhammeda a.s.) da bude (on) zadnji (od) njih (koji će umrijeti). Pa ako je već bio Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio, umro, pa zaista Allah, uzvišen je, već je učinio između vaših leđa (tj. među vama jedno) svjetlo (da) se napućujete s njime, naputio je Allah Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio. I zaista Ebu Bekr je drug poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, drugi (od) dvojice (koji su bili u pećini Sevr). Pa zaista on je najpreči (od svih) muslimana za vaše poslove (tj. za poslove vlasti i uprave vaše), pa ustanite, pa se prisegnite njemu. A bila je (jedna) skupina od njih (koja) se već prisegnula njemu prije toga u nastrešnici (ili: na klupi) Saidetovića. A bila je prisega (te izvjesne) općenitosti (tj. općenita prisega) na Govornici (tj. kod govornice u džamiji Muhammeda a.s. u Medini). Rekao je Zuhrija od Enesa, sina Malika: Čuo sam Umera (da) govori Ebu Bekru tada: "Popni se (na) Govornicu!" Pa nije prestao s njim (s tim, tj. Pa je neprestano govorio to njemu), dok se je popeo (na) Govornicu. Pa su se prisegnuli njemu (prisutni) ljudi općenito. PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Muhameda, sina Džubejra sina Mut'ima, od njegovoga oca rekao je: Došla je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedna, neka) žena pa je govorila njemu o (jednoj) stvari (da joj daruje). Pa je zapovjedio njoj da se vrati k njemu (ona opet). Rekla je: "O poslaniče Allaha! Jesi li vidio (tj. Šta misliš) ako sam došla (tj. ako dođem), a nisam našla tebe?" Kao da ona hoće (da kaže da misli pod tim na njegovu) smrt. Rekao je:

"Ako nisi našla (tj. Ako na životu ne nađeš) mene, pa dođi (tj. odi) Ebu Bekru." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Sufjana, pričao mi je Kajs, sin Muslima, od Tarika, sina Šihaba, od Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je izaslanstvu (mjesta) Buzahata: "Slijedite (Slijedićete vi) repove (svojih) deva dok pokaže Allah halifi (zastupniku) Svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Iseljenicima (neku, jednu) stvar (što će oni da) ispričaju vas s njom." (O ovoj izreki Ebu Bekra r.a. u komentarima se daje objašnjenje, ali se to neće prikazivati, navoditi.) GLAVA. PRIČAO MI JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Abdulmelika, čuo sam Džabira, sina Semureta, rekao je: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Biće dvanaest zapovjednika." Pa je rekao (jednu) riječ (što ja) nisam čuo nju. Pa je rekao moj otac: Zaista on je rekao: "Svaki (od) njih je iz Kurejševića (od Kurejševića)." GLAVA istjeravanja (izvjesnih) protivnika i stanovnika (izvjesnih) sumnji (tj. i sumnjača, sumnjivaca) iz (svojih) kuća poslije (izvjesnoga) spoznavanja. A već je istjerao Umer sestru Ebu Bekra kada je naricala (tj. kada je počela da nariče). PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Tako mi (Onoga) koji je (Taj što je) moja duša u Njegovoj ruci zaista već sam težio (tj. pomišljao, razmišljao) da zapovjedim za drva (da) se izdrvetaju (tj. da se izrazbijaju, iscijepaju na sitnije komade), zatim (da) zapovjedim za (izvjesnu) molitvu pa (da) se pozove za nju (tj. pa da se prouči ezan za nju), zatim (da) zapovjedim (jednome, nekome) čovjeku pa (da) predvodi (u molitvi te) ljude. Zatim (da) se suprotstavim (da se protivim) k ljudima (nekima), pa (da) popalim nad njima njihove kuće. Tako mi (Onoga) koji je (Taj što je) moja duša u Njegovoj ruci da zna jedan (od) vas da će on naći (jednu oglođanu) kost debelu, ili dva lijepa papka, zaista bi (on) prisustvovao (svakoj) večernjoj molitvi (namazu)." (Riječ "mirmatun" znači, u stvari, meso između dva papka, ali se ta riječ prevela sa izrazom papak.) Rekao je Muhamed, sin Jusufa, rekao je Junus, rekao je Muhamed, sin Sulejmana, rekao ja Ebu Abdullah: "Mirmatun" je (ono) što je između papka (svake) ovce od (njezinoga) mesa. Kao "minsatun" štap i "midatun" mjesto gdje se čisti, (slovo, harf) "m" je spušteno (tj. poslije harfa "m" slijedi vokal "i", a to znači: riječ "mirmatun" je oblika kao i riječi "minsatun" i "midatun", u sve tri te riječi iza "m" dolazi "i").

GLAVA: Da li je za (izvjesnoga) vođu da spriječi (izvjesnim) zločincima i stanovnicima (izvjesnoga) grijeha (tj. i griješnicima, neposlušnicima) od (izvjesnoga) govora sa njim (tj. sa sobom), i (izvjesne) posjete i poput njega (tj. i slično tome)? PRIČAO MI JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Abdurahmana, sina Abdullaha, sina Ka'ba sina Malika, da je Abdullah, sin Ka'ba sina Malika, a bio je vodalac (vodilac, vodić, vodič) Ka'ba od (između) njegovih sinova kada je oslijepio (Ka'b), rekao je: Čuo sam Ka'ba, sina Malika, rekao je (o onome šta mu se je dogodilo) pošto se je izostavio (tj. pošto je izostao u Medini) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u borbi Tebuka (u ratu prema Tebuku), pa je spomenuo svoj hadis (cijeli u kojem je rekao i ovo): "I zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (svima) muslimanima od našega govora (tj. zabranio im je govor sa nama, svaki razgovor s nama), pa smo ostali na tome pedeset noći (tj. pedeset dana). I obavijestio (obznanio) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za pokajanje (vraćanje) Allaha na nas (tj. za Allahovo primanje našega pokajanja, a to je onda bio i završetak i kraj zabrane razgovora sa nama)."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA (izvjesnih) RATOVALACA (zaraćenika) OD STANOVNIKA (tj. od pripadnika toga) BEZVJERSTVA I OTPADNIŠTVA (od islamske vjere) (tj. KNJIGA o ratovanju i kažnjavanju nevjernika, otpadnika i griješnika koji počnu rat i ratuju, bore se protiv muslimana i islamske uprave i vlasti) I (KNJIGA) govora Allaha, uzvišen je: "Samo je kazna (onima) koji ratuju Allahom i Njegovim poslanikom (tj. protiv Allaha, i Njegovoga poslanika) i trče u zemlji pokvarenošću (tj. i siju pokvarenost po zemlji, ili: po Zemlji, - za njih je kazna samo to) da se (oni) ubijaju, ili (da) se vješaju, ili (da) se odsijecaju njihove ruke i njihove noge od suprotnosti (tj. unakrst) ili (da) se protjeraju iz (te, izvjesne) zemlje.....". PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Velid, sin Muslima, pričao nam je Evzaija, pričao mi je Jahja, sin Ebu Kesira, pričao mi je Ebu Kilabete Džermija od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Došla je na Vjerovijesnika (tj. ka Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, nekolicina od Ukla pa su primili Islam. Pa su se u stomaku dugotrajno oboljeli (oni u) Medini (ili: Pa su mrzili boravljenje u Medini zbog bolesti koja ih je pogodila). Pa je zapovjedio njima da odu devama (od obavezne) milostinje (tj. devama koje su date kao zekat), pa (da) piju od njihovih (devećih) mokrača i njihovih mlijeka. Pa su (to) učinili, pa su ozdravili. Pa su se vratili (u mnogobožačku vjeru, tj. odmetnuli su se od Islama, postali su otpadnici), i ubili su njihove pastire (tj. pastire tih deva, kamila) i potjerali su (sebi te deve). Pa je poslao (Muhamed a.s. potjeru) u (tj. za) njihovim tragovima (poslao je za njima potjeru). Pa su mu se doveli oni, pa je odsjekao njihove ruke i njihove noge, i iskopao je njihove oči, zatim nije spržio njima (usijanim željezom mjesta na kojima su im odsječeni udovi kako bi im prestala teći krv, tj. nije im zastavio krv, nego je pustio da teče) dok su umrli. GLAVA: Nije spalio (rane da prestane krv) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesnim) ratovaocima (zaraćenicima) od stanovnika (toga) otpadništva (tako da) su čak propali (pomrijeli, umrli). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Salta, Ebu Ja'la, pričao nam je Velid, pričao mi je Evzaija od Jahja-a, od Ebu Kilabeta, od Enesa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, odsjekao (tj. isjekao izvjesne) 'Urenijeviće, i nije spržio (rane da zaustavi krv iz njih) njima, (tako da) su čak (u tom stanju i) umrli. GLAVA: Nisu se napojili (izvjesni) otpadnici ratovaoci (zaraćenici), čak su (tako i) umrli. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, od Vuhejba, od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Došla je (manja) grupa od (plemena) Ukla na Vjerovijesnika, (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio. Bili su u natkrivenom predvorju (Bogomolje), pa su našli

nezdravom Medinu (tj. smatrali su da im je neprijatan boravak u Medini jer su se u njoj razboljeli od dugotrajne bolesti u stomaku). Pa je rekao (jedan između njih): "O poslaniče Allaha! Traži nam mlijeko!" Pa je rekao: "Ne nalazim vam (ništa drugo) osim da se priključite sa devama poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio." Pa su došli njima (devama), pa su pili od njihovih mlijeka i njihovih mokrača (mokraća) dok su ozdravili i udebelili se (udebljali su se). I (poslije svega toga) ubili su pastira (čobanina tih deva) i potjerali su (sebi to manje) stado deva. Pa je došao Vjerovijeniku, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesni) glasni dozivač (tj. tražilac pomoći), pa je poslao (izvjesne) tražioce (tj. pojeru) u njihove tragove (tj. za njima). Pa se nije podigao (taj) dan dok su se oni doveli njemu. Pa je zapovjedio za (neke) klince (čavle, eksere) pa su se usijali, pa je podvukao surmu njima s njima (s tim usijanim klincima), i odsjekao je njihove ruke i njihove noge, i nije spalio (rane usijanim željezom da prestane krv) njima. Zatim su se bacili (tj. pobacani su oni) u (medinensko, medinsko) kamenito tlo (predjel, kamenjar). Traže (oni) pojenje (tj. traže oni da se napiju, napoje vodom), pa se nisu napojili, čak su umrli (pomrli). Rekao je Ebu Kilabete: Ukrali su, i ubili su i ratovali su Allahom i Njegovim poslanikom (tj. protiv Allaha i Njegovoga poslanika). GLAVA stavljanja usijanih klinaca (eksera po zapovjedi) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u) oči (izvjesnih) ratovalaca (zaraćenika, odmetnika). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Hamad od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Enesa, sina Malika da je (jedna manja) skupina od (plemena) Ukla, ili je rekao: (od plemena Urejneta) - a neću znati (tj. a ne znam drukčije) osim (da) je rekao od Ukla došla su (u) Medinu, pa je zapovjedio njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za (neke) muzare deve. I zapovjedio je njima da izađu (izvan Medine), pa (da) piju od njihovih mokrača (mokraća) i njihovih mlijeka (njihove mokraće i njihova mlijeka). Pa su (to) pili. Te kada su se očistili (od bolesti, otresli se, to jest: kada su ozdravili), ubili su (toga) pastira i potjerali su (sebi te) deve. Pa je dospjelo (doprlo to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, jutrom (izjutra), pa je poslao (izvjesne) tražioce (potjeru) u njihov trag. Pa se nije (taj) dan podigao dok su se doveli (a već su se doveli, a već su dovedeni) oni njemu. Pa je zapovjedio za njih, pa je odsjekao njihove ruke i njihove noge, i stavio je usijane klince (u) njihove oči (doslovno: i poklincao je njihove oči). Pa su se bacili (bačeni su) u (medinenski, medinski) kameniti predjel (kamenjar), (i) traže napojenje (napajanje vodom - traže da se napiju vode), pa neće se napojiti (tj. pa se ne napoje vodom - pa im se nije dala voda da se napiju). Rekao je Ebu Kilabete: Ovo je narod (jedan, tj. Ovo su ljudi koji) su ukrali, i ubili su, i bili su bezvjernici (postali su nevjernici) poslije njihovoga (svoga) vjerovanja i ratovali su Allahom i Njegovim poslanikom (tj. protiv Allaha i Njegovoga poslanika, pa su zbog toga svega tako teškom i strogom kaznom pokažnjavani).

GLAVA vrijednosti (onoga) ko je ostavio (tj. vrline onoga ko ostavi i napusti izvjesne) bezobraštine (nevaljaštine, vrlo ružna djela, a naročito blud, preljub). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Selama, izvijestio nas je Abdullah od Ubejdulaha, sina Umera, od Hubejba, sina Abdurahmana, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Sedam (vrsta ljudi) su (takvi da će da) zasjeni (zakloni, skloni) njih Allah (na) sudnjem danu u Svoju sjenu (hlad na) dan (koji će biti takav da) nema (nikakve druge) sjene osim Njegova sjena (Njegov hlad): vođa pravedan, i mladić (koji) je odrastao (odgojio se) u obožavanju Allaha, i čovjek (koji) je spomenuo (tj. koji spominje) Allaha u samoći (osamljenosti) pa su se izlila njegova dva oka, i čovjek (koji je takav da) je njegovo srce obješeno u (nekoj, ili izvjesnoj) bogomolji, i dva čovjeka (koja) su se međusobno voljela (koja se vole) u Allahu (tj. u ime vjerovanja u Allaha), i čovjek (koji je takav da) je pozvala njega žena vlasnica korjena i ljepote (tj. plemićka i ljepotica, ugledna i lijepa) ka svojoj osobi (k sebi radi preljuba, bluda, pa) je rekao: "Zaista ja se plašim Allaha!", i čovjek (koji) je milodario (tj. koji milodari milostinju) pa je sakrio nju čak (da) neće znati (tj. da ne zna) njegova ljevica (lijeva ruka) šta je napravila (tj. dala, podijelila) njegova desnica (desna ruka)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekra, pričao nam je Umer, sin Alije. - H - A pričao mi je Halifete, pričao nam je Umer, sin Alije, pričao nam je Ebu Hazim od Sehla, sina Sa'da, Saidije, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je zajamčio (tj. Ko zajamči) meni (za ono) što je među njegovim dvjema nogama i što je među njegovim dvjema vilicama (čeljustima), zajamčio sam (tj. zajamčiću, garantovaću) njemu za raj." GLAVA grijeha (tih) bludnika (preljubnika). Govor Allaha, uzvišen je, (o tome je): "..... i neće bludničiti (tj. i ne bludniče).....". "I ne približujte se (tome) bludu, zaista on je bio bezobraština (pretjeranost, prekomjerni grijeh) i bio je loš putem (tj. taj postupak je loš put, pravac, način zadovoljavanja polnoga nagona).". Izvijestio nas je Davud, sin Šebiba, pričao nam je Hemam od Katadeta, izvijestio nas je Enes, rekao je: Zaista pričaću svakako vama (jedno) pričanje, (a) neće pričati vama njega (ni) jedan (čovjek, tj. niko) poslije mene, čuo sam njega (to pričanje, razgovor, hadis) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori (da) neće stati (tj. neće nastati) Čas, ili je rekao: "Od znakova Časa je (to) da (će da) se podigne (ukloni izvjesno) znanje (nauka), i pojavi se (izvjesno) neznanje, i (da će da) se pije (to) vino, i pojavi se (taj) blud, i umanje se (ti) ljudi (tj. muškarci - i kad muškaraca bude malo), i umnože se (te) žene (a žena bude puno - više nego muškaraca), čak (će da) bude za pedeset žena (izvjesni) staralac (čuvar) jedan (jedini)."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, izvijestio nas je Ishak, sin Jusufa, izvijestio nas je Fudajl, sin Gazvana, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće bludničiti (ili: Ne bludniči izvjesni) rob kada bludniči, a on je vjernik. I neće krasti (Ne krade) kada krade, a on je vjernik. I neće piti (Ne pije) kada pije, a on je vjernik. I neće ubiti (Ne ubija), a on je vjernik." Rekao je 'Ikrimete: Rekao sam Ibnu Abasu: "Kako se iščupa od (iz) njega (njegovo) vjerovanje?" Rekao je: "Ovako." I spleo je (tj. izmiješao je) između svojih prsta (tj. stavio je svoje prste jedne između drugih), zatim je izvadio njih (izvadio je jedne između drugih). "Pa ako se je pokajao (ako se pokaje), vratio se je (tj. vrati se vjerovanje) k njemu ovako." I spleo je između svojih prsta. PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete od Aameša, od Zekvana, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće bludničiti (Ne bludniči izvjesni) bludnik kada bludniči, a on je vjernik. I neće krasti (Ne krade) kada krade, a on je vjernik. I neće piti (ne pije) kada pije njega, a on je vjernik. A (njegovo) pokajanje je izloženo (njemu) poslije (toga grijeha)." PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Jahja, pričao nam je Sufjan, pričao mi je Mansur i Sulejman od Ebu Vaila, od Ebu Mejsereta, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Koji grijeh je najveći?" Rekao je: "Da učiniš Allahu prispodobu (tj. nekoga slična, ravna), a On (Allah) je stvorio tebe." Rekao sam: "Zatim koji (poslije toga)?" Rekao je: "Da ubiješ tvoje (svoje) dijete zbog (toga da spriječiš njega) da se hrani (jede) sa tobom." Rekao sam: "Zatim koji (poslije toga grijeha)?" Rekao je: "Da bludničiš (međusobno sa) ženom tvoga (svoga) susjeda." Rekao je Jahja: A pričao nam je Sufjan, pričao mi je Vasil od Ebu Vaila, od Abdullaha: Rekao sam: "O poslaniče Allaha!" Slično njemu (navedenome hadisu je onda i ovdje opet ispričano). Rekao je Amr: Pa sam spomenuo njega (tj. navedeni hadis) Abdurahmanu, a bio je pričao nama (za ovaj hadis Abdurahman) od Sufjana, od Aameša, i Mansura i Vasila, od Ebu Vaila, od Ebu Mejsereta, rekao je (Abdurahman): "Pusti ga, pusti ga." (To jest: Ostavi i odbaci ovaj sened u kojem se nikako ne spominje Ebu Mejserete između Ebu Vaila i Abdullaha Mes'udovoga.) GLAVA kamenovanja (izvjesnoga, ili: svakoga bludnika, preljubnika) oženjenoga. A rekao je Hasen: Ko je bludničio sa svojom sestrom, njegova kazna je kazna (izvjesnoga, svakoga) bludnika. PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Selemete, sin Kuhejla, rekao je:

Čuo sam Šabiju (da je) pričao od Alije (tj. o Aliji), bio zadovoljan Allah od njega, kada je kamenovao (izvjesnu) ženu (u) petak (tj. petkom) i rekao je:

"Već sam kamenovao nju sa običajem (po običaju, po postupku i načinu) poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio." PRIČAO MI JE Ishak, pričao nam je Halid od Šejbanije rekao je: Pitao sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a (Ebu Evfaovoga): "Da li je kamenovao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. da li je vršio kamenovanje)?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "Prije (dolaska, objave) sure Nur, ili poslije?" Rekao sam: "Neću znati (tj. Ne znam)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Ibnu Šihaba, pričao mi je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, od Džabira, sina Abdullaha, Ensarije da je (jedan) čovjek iz (plemena) Eslema došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pričao njemu da je on već bludničio (izvršio preljub). Pa je svjedočio na svoju osobu (tj. na samoga sebe) četiri svjedočenja. Pa je zapovjedio za njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa se kamenovao (taj čovjek, tj. kamenovan je), a bio se je već oženio (prije bludničenja). GLAVA: Neće se kamenovati (tj. Ne kamenuje se izvjesni) ludi i luda (tj. psihički abnormalni muškarac, a ni takva ženska osoba). A rekao je Alija Umeru: "Zar nisi znao da se je (izvjesno) pero podiglo od (izvjesnoga, ili: od svakoga) ludoga do (da) se osvijesti (tj. dok ne dođe do svjesnoga, normalnoga psihičkoga stanja), i od djeteta do (da) stigne (dok ne dođe u doba zrelosti), i od spavača do (da) se probudi (dok se ne probudi - dakle navedenim kategorijama se ne pišu učinjena djela, to jest grijesi)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta i Seida, sina Musejeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Došao je (jedan) čovjek poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u Bogomolji, pa je dozivao (tj. vikao je) njega pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista ja sam bludničio (učinio sam preljub)." Pa se okrenuo (Muhamed a.s.) od njega (od toga čovjeka na drugu stranu), čak (tako da) je vratio na njega (tj. da je ponovio njemu to) četiri puta. Pa pošto je svjedočio na svoju osobu (tj. na sebe) četiri svjedočenja (svjedočanstva), pozvao je njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Je li sa tobom ludost (tj. Jesi li ti lud)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa da li si (se) oženio (ženio prije izvršenja bluda)?" Rekao je: "Da." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Odvedite ga, pa kamenujte ga."

Rekao je Ibnu Šihab: Pa je izvijestio mene (onaj) ko je čuo Džabira, sina Abdullaha (koji) je rekao: Pa sam bio u (tj. među onima) ko je kamenovao njega. Pa smo kamenovali njega u (tom izvjesnom) klanjalištu (tj. u mjestu gdje se klanjaju bajrami i dženaze). Pa pošto je potreslo (tj. pogodilo svojom oštricom, ili natrudilo, oslabilo) njega (to) kamenje, pobjegao je. Pa smo ga stigli u (medinenskom, medinskom) kamenjaru (kamenitom predjelu) pa smo ga kamenovali. GLAVA: Za (svakoga) bludnika je (taj kazneni) kamen. PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Prepirali (Parničili) su se Sa'd i Ibnu Zem'ate (sin Zem'atov), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "On je za tebe (tj. Taj dječak za koga se prepirete, tvoj je) o Abde, sine Zem'ata! Dijete je za (tu) postelju (tj. Dijete pripada postelji na kojoj se rodi). Zastri se (Pokrij se) od njega, o Sevdeto (o Sevdo)!" Povećao je nama Kutejbete od Lejsa: "..... a za (svakoga) bludnika je (kazneni) kamen (tj. kamenovanje)." PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Muhamed, sin Zijada, rekao je: Čuo sam Ebu Hurejreta: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Dijete je za postelju, a za bludnika je kamen." GLAVA (izvjesnoga, ili kaznenoga) kamenovanja u (tj. na izvjesnoj) ploči (tj. popločanom mjestu između Bogomolje i pijace u Medini). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Usmana, pričao nam je Halid, sin Mahleda, od Sulejmana, pričao mi je Abdullah, sin Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Doveo se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) Židov i (jedna) Židovka, (a) već su proizveli njih dvoje zajedno (skupa nešto, tj. ružan čin, nevaljalo djelo, a to će reći: bludničili su njih dvoje skupa). Pa je rekao (Muhamed a.s.) njima (prisutnim Židovima): "Šta nalazite u vašoj (svojoj) knjizi (u vezi kazne za blud)?" Rekli su: "Zaista naši učenjaci proizveli su ocrnjenje (tj. namazanje, mazanje ugljenom njihova) lica i (to) davanje jahati naopačke (bludniku i bludnici)." (Izraz "vet-tedžbijeti" ima mnogo tumačenja i značenja. Od svih tih tumačenja ovdje je samo navedeno to jedno.) Rekao je Abdullah, sin Selama: "Pozovi ih, o poslaniče Allaha, za Tevrat." Pa se je njemu donio on. Pa je stavio jedan (od) njih svoju ruku na ajet (u kojem se nalazi zapovjed)

kamenovanja, i počeo je (da) čita (ono) što je prije njega i što je poslije njega. Pa je rekao njemu Ibnu Selam: "Podigni tvoju (svoju) ruku", pa kada li je ajet (o zapovjedi) kamenovanja pod njegovom rukom! Pa je zapovjedio za njih dvoje poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su se kamenovali njih dvoje (tj. kamenovani su). Rekao je Ibnu Umer: Pa su se kamenovali njih dvoje kod (te izvjesne) ploče (tj. kaldrme, popločanoga mjesta između Bogomolje i pijace u Medini). Pa sam vidio (onoga) Židova (kako) se je nadnio na nju (tj. sagnuo se, nagnuo se je nad nju da je sačuva od kamenja). GLAVA (izvjesnoga) kamenovanja u (izvjesnome) klanjalištu (tj. mjestu gdje se klanjaju bajrami i dženaze, a to mjesto u Medini je bilo u pravcu mezarluka Bekiul-Garkada, a sastojalo se je od otvorenoga prostora). PRIČAO NAM JE Mahmud, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Džabira da je (jedan) čovjek iz (plemena) Eslema došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je priznao za (svoj) blud. Pa se okrenuo (tj. okretao) od njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dok je posvjedočio na svoju osobu (tj. na sebe taj čovjek) četiri puta. Pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Je li sa tobom ludost?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Jesi li se oženio?" Rekao je: "Da." Pa je zapovjedio za njega, pa se je kamenovao u (tj. na izvjesnome) klanjalištu. Pa pošto (ga) je potreslo (pogodilo svojom oštricom to) kamenje, pobjegao je. Pa se je stigao, pa je kamenovan dok je umro (dok nije umro). Pa je rekao za njega (tj. o njemu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dobro i klanjao je na njega (tj. klanjao mu je dženazu - molitvu za umrloga). A nije rekao Junus i Ibnu Džurejdž od Zuhrije: ..... pa je klanjao na njega. GLAVA (onoga) ko je pogodio (tj. ko učini, počini jedan) grijeh ispod (te određene) kazne (tj. koji ne podliježe kazni, manji grijeh), pa je izvijestio (svoga) vođu, pa nema (nikakve) kazne na njega (tj. njemu) poslije (njegovoga) pokajanja kada je došao (i izvijestio vođu, rukovodioca samo) tražeći rješenje (od njega). Rekao je 'Ata': Nije kaznio njega (jednoga čovjeka koji se požalio da je počinio jedan grijeh - nije ga kaznio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Ibnu Džurejdž: I nije kaznio (onoga) koji je spolno općio (po danu) u ramadanu (za vrijeme ramazana). I nije kaznio Umer druga (izvjesne) srne (košute, tj. nije kaznio onoga koji je ulovio srnu, a bio je obukao hodočasničku odjeću i nije u tom slučaju smio loviti). I o njemu (tj. o tome se je predao, pričao hadis) od Ebu Usmana, od Ibnu Mes'uda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Humejda, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) čovjek pao sa svojom ženom (u spolni odnos) u ramadanu (mjesecu kada se posti), pa je tražio rješenje poslaniku (tj. od poslanika) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao:

"Da li nalaziš (Imaš li) vrat (tj. roba)?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Da li možeš post (tj. postiti) dva mjeseca?" Rekao je: "Ne." Rekao je: "Pa nahrani šezdeset bijednika." A rekao je Lejs od Amra, sina Harisa, od Abdurahmana, sina Kasima, od Muhameda, sina Džafera sina Zubejra, od Abbada, sina Abdullaha sina Zubejra, od Aiše: Došao je (jedan) čovjek Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u Bogomolju (i) rekao je: "Spalio sam se." Rekao je: "Od (tj. Zbog) čega je to?" Rekao je: "Pao sam sa svojom ženom u ramadanu (u spolni odnos)." Rekao je njemu: "Milodari!" Rekao je: "Nema kod mene (ni jedna) stvar (tj. Nemam ništa)." Pa je sjedio (Sjeo je, Sjedio je). Pa je došao njemu (jedan) čovjek, (i) tjera (tjerajući jednoga) magarca, i sa njim je (kod njega je neka) hrana rekao je Abdurahman: Ne znam šta (tj. kakva) je ona - ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: "Gdje je (taj) spaljeni (tj. taj koji se je spalio)?" Pa je rekao: "Evo, ja sam to!" Rekao je: "Uzmi ovo, pa milodari s njim (milodari ga - podijeli ovo kao milostinju)!" Rekao je: "Na potrebnijega od mene (od sebe)? Nema za moju porodicu (nikakve) hrane." Rekao je: "Pa jedite ga." (To jest: Pa onda uzmite vi to sebi). Rekao je Ebu Abdullah: Prvi hadis je jasniji, (tj.) njegov govor: "Nahrani tvoju (svoju) porodicu!" GLAVA: Kada je priznao za (izvjesnu) kaznu, a nije objasnio, da li je za (njegovoga) vođu (rukovodioca, zapovjednika, sudiju) da pokrije na njega (tj. njemu taj grijeh, da ga sakrije)? PRIČAO NAM JE Abdulkuddus, sin Muhameda, pričao mi je Amr, sin Asima, Kilabija, pričao nam je Hemam, sin Jahja-a, pričao nam je Ishak, sin Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je došao njemu (jedan) čovjek pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista ja sam pogodio (učinio jedan grijeh za koji zaslužujem jednu tjelesnu) kaznu, pa uspostavi (tj. izvrši) je na meni (na mene)." Rekao je: A nije pitao njega o njemu (o njoj). Rekao je: I prisustvovala (tj. I došla) je (redovna) molitva, pa je klanjao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio. Pa pošto je izvršio (završio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tu) molitvu, ustao je k njemu (taj) čovjek pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista ja sam pogodio kaznu (zaslužio sam kaznu), pa uspostavi u meni (tj. na meni, nada mnom) knjigu Allaha (tj. propis koji stoji u Allahovoj knjizi)!" Rekao je: "Zar nije (bilo to da) si već klanjao sa nama?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa zaista Allah je već oprostio tebi tvoj grijeh." Ili je rekao: "..... tvoju kaznu." GLAVA: Da li (da) govori (tj. da rekne izvjesni) vođa (izvjesnom) priznavaocu (da je učinio blud, preljub): "Možda ti (da) si dotaknuo (samo dotaknuo tu ženu) ili si pritisnuo (nju rukom; ili namignuo okom na nju - jer "gameze" znači i namignuti, a i pritisnuti, stisnuti rukom nekoga da li će to da rekne priznavaocu)?"

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, Džu'fija, pričao nam je Vehb, sin Džerira, pričao nam je moj otac, rekao je: Čuo sam Ja'la-a, sina Hakima, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Pošto je došao Maiz, sin Malika, Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je njemu: "Možda ti (da) si poljubio, ili si pritisnuo (rukom) ili si pogledao (nju)?" Rekao je: "Ne, o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Jesi li izvršio spolni odnos (sa) njom?" Neće ciljati (nagovještavati, tj. Ne cilja, ne nagovještava - a to će reći: Pitao ga je Muhammed a.s. tako da on u pitanju nije upotrebio nikakav izraz kojim se cilja i aludira na izvršenje spolnoga odnosa, nego je upotrebio izraz koji to izravno, direktno znači, jer "nake, jeniku nejkun" znači izvršiti spolni odnos, akt, ili kako se to prostački rekne: jebati). Rekao je: Pa kod toga (tj. Pa tada kod takvoga utvrđivanja stanja) je zapovjedio za njegovo kamenovanje. GLAVA pitanja (izvjesnoga) vođe (izvjesnome) priznavaocu (tj. onome koji priznaje blud): "Da li si se oženio (prije preljuba, bluda)?" PRIČAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, rekao je: Pričao mi je Lejs, pričao mi je Abdurahman, sin Halida, od Ibnu Šihaba, od Ibnul-Musejeba i Ebu Selemeta da je Ebu Hurejrete rekao: Došao je poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) čovjek od (izvjesnih) ljudi, a on je u Bogomolji, pa je dozivao njega: "O poslaniče Allaha! Zaista ja sam bludničio." Hoće (da kaže da misli na) svoju osobu (na sebe). Pa se okrenuo od njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se je odstranio (tj. pomaknuo u stranu, na stranu) za polovinu njegovoga lica (tj. na kraj) koji je (taj što) se okrenuo prema njemu (Muhamed a.s.), pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista ja sam bludničio." Pa se okrenuo od njega. Pa je došao za polovinu (tj. prema polovini, prema kraju) lica Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, koji je (taj kraj što) se okrenuo od njega. Pa pošto je svjedočio na svoju osobu (na sebe) četiri svjedočenja, pozvao je njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Je li s tobom ludost (Je si li lud)?" Rekao je: "Ne, o poslaniče Allaha!" Pa je rekao: "Jesi li se oženio (tj. Jesi li se ženio)?" (A to će reći: "Jesi li bivao ženjen, oženjen?"). Rekao je: "Da, o poslaniče Allaha!" Rekao je: "Odite, pa kamenujte njega." Rekao je Ibnu Šihab: Izvijestio me je (onaj) ko je čuo Džabira (koji) je rekao: Pa sam bio u (tj. među onima) ko je kamenovao njega. Pa smo kamenovali njega u (izvjesnome) klanjalištu. Pa pošto je potreslo (uzdrmalo ili nasjeklo) njega (to) kamenje, strugnuo je (tj. skočio je žureći, bježeći), čak (tako da) smo ga stigli (tek) u (medinenskom, u medinskom) kamenjaru (kamenitom predjelu okolo-oko Medine) pa smo kamenovali njega (ili: pa smo ga kamenovali). GLAVA (izvjesnoga, vlastitoga) priznavanja za (svoj) blud (preljub). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: Zapamtili smo ga (tj. sljedeći hadis) iz usta Zuhrije (koji) je rekao: Izvijestio me je Ubejdulah da je on čuo

Ebu Hurejreta i Zejda, sina Halida, rekla su njih dvojica: Bili smo kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je ustao (jedan) čovjek pa je rekao: "Zaklinjem te Allahom, (ne čini ništa drugo) osim što si sudio (tj. osim to da sudiš) među nama sa knjigom Allaha!" Pa je ustao njegov protivnik - a bio je razumniji (ili: a bio je bolji pravnik) od njega - pa je rekao: "Sudi među nama sa knjigom Allaha (tj. po knjizi Allaha), i dozvoli meni (da govorim)." Rekao je: "Reci (tj. Govori)!" Rekao je: "Zaista moj sin bio je nadničar (najamnik, tj. sluga, slugan) na ovoga (tj. u ovoga, kod ovoga), pa je bludničio sa njegovom ženom. Pa sam se otkupio (tj. oslobodio) od njega sa stotinu ovaca i (jednim) sluganom (slugom). Zatim sam pitao (neke) ljude od stanovnika (izvjesnoga) znanja (tj. pitao sam o tome neke učene ljude), pa su izvijestili mene da je na moga sina bičevanje (sa) stotinu (udaraca) i udaljenje (od) godinu (dana u tuđinu, progonstvo, interniranje), a na njegovu ženu (da) je (to izvjesno) kamenovanje." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako mi (Allaha) koji je (Taj što je) moja duša u Njegovoj ruci zaista ću suditi svakako među vama dvojicom sa knjigom Allaha, veličajno je Njegovo spominjanje. Stotinu ovaca (tih) i (taj) slugan su vraćanje na tebe (tj. ima da ti se to sve povrati). A na tvoga sina je bičevanje (od) stotine (udaraca) i udaljenje (od) godine (dana u tuđinu). I porani (tj. I odi, idi rano ujutru), o Unejse, na ženu ovoga (tj. ka ženi ovoga) pa ako je priznala (tj. ako ona to prizna), pa kamenuj nju." Pa je poranio na nju (tj. k njoj). Pa je priznala, pa je kamenovao nju. Rekao sam Sufjanu: Nije rekao: "Pa su izvijestili mene da je na moga sina (to) kamenovanje." Pa je rekao: Sumnjam u nju (u tu predaju takvu) od Zuhrije, pa možda sam rekao nju, a možda sam šutio (ili: pa ponekad sam rekao nju, a ponekad sam šutio). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od Ubejdulaha, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je Umer: Zaista već sam se plašio da se odulji za (izvjesne) ljude vrijeme, čak (da) govori (neki) govornik: "Nećemo naći (tj. Ne nalazimo to) kamenovanje u knjizi Allaha!", pa (da) zalutaju sa ostavljanjem (jedne) dužnosti (što) je spustio nju Allah. Zar ne (tj. Pazite, Pažnja, Pozor)! I zaista (to) kamenovanje je istina (tj. dužnost, obavezni zakon) na (nad onim licem da se izvrši) ko je bludničio, a već se je oženio (ženio) kada je ustao (tj. kada se je uspostavio, utvrdio nužni) dokaz, ili je bio teret (trudnoće, tj. ili se pokaže i ustanovi trudnoća kod ženskoga lica) ili (izvjesno lično) priznavanje (bluda). Rekao je Sufjan: Tako sam zapamtio. Zar ne! I već je kamenovao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i kamenovali smo poslije njega. GLAVA kamenovanja (izvjesne žene) trudne od (zbog izvjesnoga) bluda kada se je udavala. PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sina Abdulallaha, pričao mi je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina 'Utbeta sina Mes'uda, od Ibnu Abasa rekao je: Bio sam (običaja da) dajem čitati (nekima) ljudima od (tih) Iseljenika (tj. Poučavah čitanju Kur'ana neke Iseljenike), od njih je (jedan bio i) Abdurahman, sin Avfa. Pa dok sam ja u njegovom stanu (doslovno: u njegovom odsjedalištu) u (tj. na) Mini, a on je (u tom času bio) kod Umera, sina Hataba, u zadnjem hodočašću (što) je hodočastio njega (Umer), kadli se

je vratio (tj. kadli se vrati) k meni Abdurahman pa je rekao (pa reče): "Da si vidio (jednoga) čovjeka (koji) je došao zapovjedniku (svih) vjernika danas pa je rekao: "O zapovjedniče vjernika! Da li je tebi u omsici (u iksu, u vezi toga-i-toga, tj. da poduzmeš nešto u pogledu omsice, tog-i-tog, iksa koji) govori (ovo): "Da je već umro (tj. Da umre) Umer, zaista već bih se prisegnuo (pokorio na vjernost) omsici (tom-i-tom). Pa tako mi Allaha nije bila prisega Ebu Bekru osim iznenađenje (iznenada, neočekivanjem, neočekivano), pa se je upotpunila (ta prisega tako)." Pa se rasrdio (naljutio) Umer, zatim je rekao: "Zaista ja, ako je htio (tj. ako htjedne) Allah, zaista sam ustajač (ustaću) večeras u (među tim) ljudima, pa sam opomenjivač (upozoravač - opomenuću, upozoriću) njih (na) ove koji hoće da otimaju (da otmu) njima njihove poslove. Rekao je Abdurahman: Pa sam rekao: "O zapovjedniče vjernika! Ne čini (to), pa (tj. jer) zaista (to) vrijeme hodočašća sakuplja gomilu (rulju, prostake od tih) ljudi i njihove (male, mlade) skakavce (tj. i ljude štetočine, ljude koji su brzi i hitri skočiti u svako zlo), pa zaista oni su oni (tj. ti) koji nadvladavaju na tvoju blizinu (druge, tj. koji se probijaju da budu tebi najbliže) kada ustaneš u (tj. među) ljude (da govoriš). I ja se plašim da ustaneš, pa (da) govoriš (neku) besjedu (što će da) razleti nju (tj. da pusti, raširi nju) od tebe svaki razletivač (tj. svaki raširivač šireći je na svoj način shvaćenu), i da neće zapamtiti (oni) nju, i da neće staviti nju (tvoju besjedu) na njezina mjesta, pa pričekaj dok dođeš (u) Medinu, pa (jer) zaista ona je kuća (tj. domovina naše) seobe (iseljenja) i (Muhammedovoga a.s.) postupka (običaja), pa (da) se spojiš sa stanovnicima (izvjesnoga) razumijevanja (tj. sa razumnima, sa pravnicima) i uglednicima (velikašima tih izvjesnih) ljudi, pa (da) govoriš šta si govorio bivajući moćan (snažan ti u tome), pa (će da) zapamte stanovnici (izvjesnoga) znanja (tj. pa da zapamte učeni) tvoju besjedu i (da oni) stave nju na njezina mjesta." Pa je rekao Umer: "Zar ne (tj. Pazi, Pažnja, Pozor)! Tako mi Allaha, ako je htio Allah, zaista ustaću svakako s time (u) prvome ustajanju (u prvome mjestu ustajanja što) ustanem njega u Medini." Rekao je Ibnu Abas: Pa smo došli (u) Medinu u peti (tj. na kraju, u zadnjem dijelu mjeseca) zul-hidžeta. Pa pošto je bio petak, požurili smo (svoj) odlazak (dolazak) kada se je nagnulo Sunce (k zapadu sa podnevne tačke), čak nađem Seida, sina Zejda sina Amra sina Nufejla, (a on je u stanju, stavu) sjedeći uz ugao govornice (Muhameda a.s., tj. Muhamedove a.s. govornice). Pa sam sjeo okolo-oko (tj. kod) njega (kraj njega), (i) dotiče moje koljeno njegovo koljeno. Pa nisam ostao (tj. čekao dugo) da (pa) je izašao Umer, sin Hataba. Pa pošto sam vidio njega dolazećega (prema nama, tj. da on dolazi), rekao sam Sa'du, sinu Zejda sina Amra sina Nufejla: "Zaista govoriće svakako večeras (tj. danas poslije podne Umer jednu takvu) besjedu, (i) nije rekao nju otkako se je imenovao (postavio) halifom." Pa je zanijekao na mene (tj. Pa je on osudio mene) i rekao je: "Šta si možda (ti nadao se, tj. Šta se ti možda nadaš) da govori (da rekne on ono) što nije rekao prije njega (prije ovoga časa)?!" Pa je sjeo Umer na Govornicu. Pa pošto su ušutjeli (ti) muezini (pozivači na molitvu), ustao je, pa je pohvaljivao na Allaha (tj. zahvaljivao je Allahu) sa (onim načinom) što je on njegov stanovnik (pripadnik, tj. zahvaljivao Mu je onako kako Mu pripada i dolikuje), (a) zatim je rekao: "Što se tiče poslije, pa zaista ja sam govornik (tj. ja ću govoriti, reći) vama (jednu) besjedu, već se je odredilo meni da govorim nju, neću znati (tj. ne znam), možda ona (da) je između dviju ruku moga roka (tj. možda ona da je pred moju smrt). Pa ko je razumio (tj. ko razumi, shvati) nju, i zapamtio je (i zapamti) nju, pa neka priča za nju gdje (god) dopre (dođe) s njim njegova samarica (tj. dokle god ga donese njegova jahaća životinja). A ko se je plašio (ko se plaši) da neće razumjeti nju, pa neću dozvoliti (tj. ne dozvoljavam ni) za jednoga

(čovjeka, tj. nikome) da laže na mene. Zaista Allah je poslao Muhameda, pomilovao ga Allah i spasio, sa (Svojom) istinom i spustio je na njega (Svoju) knjigu. Pa je bilo od (onoga) što je spustio Allah (i) ajet (u kome se nalazi propis toga) kamenovanja. Pa je čitao nama njega, i razumjeli smo ga i zapamtili smo ga. Pa zbog toga je kamenovao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i kamenovali smo poslije njega. Pa plašim se ako bude dugo (ako se odulji) sa (izvjesnim) ljudima vrijeme, da govori (da rekne neki) govornik: "Tako mi Allaha ne nalazimo ajet (toga) kamenovanja u knjizi Allaha!", pa (da) zalutaju sa ostavljanjem (tj. zbog napuštanja jedne) dužnosti (zapovjedi što) je spustio nju Allah. I (to) kamenovanje u knjizi Allaha je istina (tj. dužnost obavezna) na (onom da se izvrši) ko je bludničio kada se je oženio (ženio, bivao u braku) od (izvjesnih, ili: od svih) ljudi i žena, kada je ustao (tj. uspostavio se nužni) dokaz, ili je bila (jasna) trudnoća ili (lično) priznavanje. Zatim zaista mi smo bili (u prilici da) čitamo u (onome) što čitamo od knjige Allaha (ajet čiji je tekst i čitanje ukinuto, dokinuto, a čiji je smisao i sadržaj ostao i dalje u važnosti, a taj ajet je glasio ovako): "Da ne želite (da se odreknete) od vaših očeva (tj. ne mrzite svoje očeve), pa (jer) zaista ono je bezvjerstvo s vama (u vama) da želite (odricanje) od vaših očeva.", ili (je taj ajet glasio ovako): "Zaista (jedno) bezvjerstvo (nevjerništvo) je s vama da želite (odreći se) od vaših (svojih) očeva.". Zar ne (tj. Pazi, Pažnja, Pozor)! Zatim je zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ne hvalite pretjerano mene kao što se je hvalio (tj. kao što je hvaljen) pretjerano 'Isa, sin Merjeme, i govorite: rob Allaha i Njegov poslanik." Zatim zaista je ono doprlo meni da (je jedan) govornik od vas govorio: "Tako mi Allaha da je umro (tj. da umre) Umer, prisegnuo bih se (na vjernost) omsici (tom-i-tom)." Pa neka se ne obmanjuje (ne vara) nikako (nipošto ni jedan) čovjek (pa) da govori: Samo je bila prisega Ebu Bekru (bila je samo jedna) iznenadnost, i upotpunila se je. Zar ne! I zaista ona je već bila ovako (tj. takva), ali Allah je sačuvao (tj. odbio i spriječio) njezino zlo. A nije od vas (ni jedan onaj) ko (je takav da) se odsijecaju (kamilini, devini) vratovi k njemu kao Ebu Bekr. Ko se prisegnuo (nekome) čovjeku od (nekoga drugoga načina) osim zdogovora (bez savjetovanja, bez dogovora) od (strane izvjesnih) muslimana, pa neće se prisegnuti (tj. pa ne prisegne se) njemu, onome (kome se je priseglo), a niti (se je prisegnuo onaj) koji se je prisegnuo njemu (iz bojazni od) izlaganja propasti (zbog opasnosti) da se njih dvojica ubiju (da budu ubijeni). I zaista ono je već bilo od naše vijesti kada je usmrtio Allah Svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (to) da su se Pomagači protivili nama i sakupili su se cijeli (tj. svi) oni u nastrešnici Saidetovića. I protivio se je (tj. izostao je) od nas Alija, i Zubejr i ko je sa njima dvojicom. I sakupili su se Iseljenici ka Ebu Bekru. Pa sam rekao Ebu Bekru: "O Ebu Bekre! Odi s nama (tj. Odvedi nas) ka ovoj našoj braći od Pomagača." Pa smo otišli, hoćemo njima. Pa pošto smo se približili njima (doslovno: od njih, tj. do njih), susrela su nas dva čovjeka od njih, dva dobra (čovjeka), pa su spomenula njih dva (ono) što se je složio na njemu (u čemu se složio taj njihov) narod (tj. Pomagači, a to je da Sa'd, sin 'Ubadeta bude halifa), pa su njih dvojica rekla: "Gdje hoćete (Gdje ćete), o družino Iseljenika?" Pa smo rekli: "Hoćemo ovoj našoj braći od Pomagača." Pa su njih dva rekla: "Nema na vas (nikakve poteškoće) da se ne približite njima. Izvršite vaš (svoj) posao (ili: vašu stvar)." Pa sam rekao: "Tako mi Allaha zaista ćemo doći svakako njima." Pa smo otišli dok smo došli njima u nastrešnicu Saidetovića, pa kada li (jedan) čovjek zamotan (ili: pokriven) između njihovih leđa dvojih (tj. u njihovoj sredini, među njima)! Pa sam rekao: "Ko je ovaj?" Rekli su: "Ovo je Sa'd, sin 'Ubadeta." Pa sam rekao: "Šta je njemu?" Rekli su: "Daje se njemu zažestiti (tj. bolovati žestoko od groznice, a to će reći: Boluje od groznice, trese se od groznice)." Pa pošto smo sjedili malo, osvjedočio se je (tj. izrekao je

kelimei - šehadet) njihov govornik, pa je hvalio na Allaha sa (onim) što je On njegov stanovnik (tj. pa je zahvaljivao Allahu onako kako Mu pripada i dolikuje), zatim je rekao: "Što se tiče poslije, pa mi smo pomagači Allaha (tj. pomagači Allahove vjere Islama) i četa (tj. vojska vjere) Islama. A vi ste, družino Iseljenika, (jedna manja) skupina, i već je pridošla (jedna) pridošlica (tj. jedna mala družina, skupina drugova) od vašega naroda, pa kada li oni hoće da odsiječu nas od našega korijena i da odstrane (istjeraju oni) nas od (ove) stvari (od ovoga posla, tj. od vlasti i vladavine, od upravljanja državom)!" Pa pošto je ušutio, htio sam da govorim. I bio sam pripravio (uljepšao jednu) besjedu (koja) je zadivljavala mene (tj. koja mi se je dopadala), (i) hoću da proturim nju između dviju ruku (tj. pred) Ebu Bekra, i bio sam (takav u tome da) uljubaznim (tj. da odbijem, da ublažim) od njega neki dio (njegove) oštrine. Pa pošto sam htio da govorim (tj. da progovorim), rekao je Ebu Bekr: "Na tvojoj polaganosti (tj. Polagano ti, Polako ti, Lakše ti)!" Pa sam mrzio da rasrdim njega. Pa je govorio Ebu Bekr, pa je on bio blaži od mene i dostojanstveniji (ozbiljniji). Tako mi Allaha nije ostavio (on ništa) od riječi (tj. ni jedne riječi koja) je zadivljavala mene u mome pripravljanju osim (da) je rekao (tj. nego je rekao) u svome ekspromptu (kraćem govoru održanom bez pripreme, održanom odjednom, najednom, iznenada) slično njoj (mojoj pripremljenoj besjedi) ili vrijednije (bolje od nje), dok je ušutio. Pa je rekao: "Što ste spomenuli u vama (u sebe, kod sebe) od dobra, pa vi ste za njega stanovnici (tj. dostojni toga dobra, vama pripada to dobro nepobitno). A neće se znati (nikada) ovaj posao (uprave i vlasti ni za koga drugoga) osim za ovo pleme od Kurejševića. Oni su najsredotočniji (najumjereniji, tj. najpravedniji i najispravniji od svih) Arapa porijeklom i domom. I već sam se zadovoljio vama (tj. već sam zadovoljan vama, pristajem vam da prihvatite za vladara) jednoga (od) ova dva čovjeka, pa prisegnite se (na vjernost) kojem (od) njih dvojice ste htjeli (tj. kojem god hoćete između njih dvojice)." Pa je uzeo za moju ruku i za ruku Ebu 'Ubejdeta, sina Džerraha, a on je sjedilac (tj. a on sjedi) između nas. Pa nisam mrzio od (onoga) što je (god) rekao (ništa) osim nju (osim tu riječ kojom mene predlaže za vladara). Bilo je tako mi Allaha da se proturim (naprijed), pa (da) se udari moj vrat (sabljom pod uslovom da) neće približiti mene to od (tj. do kakvoga) grijeha, (to je bilo, to bi bilo) draže (milije) k meni od (toga nego) da se zavlastim (tj. nego da se postavim za zapovjednika) na narodu (tj. nad jednim narodom takvim što) je u njima (tj. nad ljudima među kojima je) Ebu Bekr. Moj Bože, (tako je stanje i mišljenje moje i sve dosad ostalo) osim da ukrasi k meni moja duša kod (moje) smrti (neku) stvar (tj. nešto, neko drugo mišljenje što ja) neću naći (tj. ne nalazim) njega sada. Pa je rekao (govorio je ponovno) govornik (tih) Pomagača: "Ja sam njezin korjenčić (tj. trupac, panj što) se češe od njega (o njega) i njezina palmica podbočena (stubom ili sličnim da se ne slomi od roda, ili palmica ograđena trnjem da se zaštiti od tuđih ruku). Od nas (neka) je (jedan) zapovjednik, a od vas (neka) je (jedan) zapovjednik, o družino Kurejševića!" Pa se umnožila (izvjesna) galama (vika, dreka) i podigli su se (izvjesni) glasovi, čak sam se preplašio od (izvjesnoga) suprostavljanja (protivljenja, tj. razdora), pa sam rekao: "Prostri (tj. Pruži) tvoju (tj. svoju) ruku, o Ebu Bekre!" Pa je prostro (tj. Pa je pružio) svoju ruku, pa sam se prisegnuo njemu i prisegnuli su se njemu (prisutni) Iseljenici. Zatim su se prisegnuli njemu (prisutni) Pomagači. I nasrnuli (skočili) smo na Sa'da, sina 'Ubadeta (da se i on prisegne). Pa je rekao (jedan) govornik od njih: "Ubili ste Sa'da, sina 'Ubadeta." Pa sam rekao: "Ubio je Allah Sa'da, sina Ubadeta (tj. On mu nije odredio u sudbini da bude vladar)." Rekao je Umer: "I zaista mi tako mi Allaha nismo našli u (onome) što smo (u čemu smo) prisustvovali (ništa) od posla (tj. ni jednoga posla) jačega od prisegnuća (tj. od davanja

prisege) Ebu Bekru. Strahovali smo ako smo se rastali (tj. ako se rastanemo s tim prisutnim) narodom, a nije bila prisega, da se prisegnu (oni nekome) čovjeku od njih (tj. između sebe) poslije nas, pa ili smo se prisegnuli (tj. pa ili ćemo se onda prisegnuti) njima na (ono) što se nećemo zadovoljiti (tj. s čime nismo zadovoljni), i ili ćemo (da) se suprostavimo njima, pa (će da) bude pokvarenost (nered, zlo). Pa ko se je prisegnuo (tj. ko se prisegne jednome, nekome) čovjeku na (neki drugi način) osim (jednoga) zdogovaranja (mimo dogovaranja) od (izvjesnih, pozvanih) muslimana, pa neće se slijediti on, a niti (onaj) koji se je prisegnuo njemu (zbog bojazni) izlaganja opasnosti da se ubiju njih dvojica (tj. i onaj ko se je prisegnuo i onaj kome se je taj prisegnuo)." GLAVA: Dvoje nevjenčavanih se bičuju i protjeravaju njih dvoje (u izgnanstvo, tj. Ako blud učini momak i djevojka - momak koji se nije nikada ženio i djevojka koja se nije udavala kažnjavaju se bičevanjem i izgnanstvom). "Bludnica (izvjesna) i bludnik (izvjesni), pa bičujte svako jedno (tj. svako pojedino) od njih dvoga stotinu udaraca bičem, i neka ne uzme vas za njih dvoje (tj. prema njima dvoma nikakva) samilost u vjeri Allaha ako ste bili (vi takvi da) vjerujete u Allaha i (izvjesni) dan zadnji (tj. i sudnji dan), i neka prisustvuje kazni njih dvoga (jedna) skupina (grupa) od (izvjesnih, ili nekih) vjernika. Bludnik (izvjesni) neće vjenčati (nikoga) osim (neku) bludnicu ili idolopoklonicu, a (izvjesna) bludnica je (takva žena da) neće vjenčati nju (niko drugi) osim (neki) bludnik ili idolopoklonik, i zabranilo se je (tj. i zabranjeno je) to na (izvjesne, ili: na sve) vjernike.". Rekao je Ibnu 'Ujejnete: "..... samilost...." (tj. samilost u) uspostavljanju (izvršavanju nad nekom osobom tih tjelesnih) kazni. (Doslovno: "..... samilost....." je uspostavljanje kazni.) PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Abdulaziz, izvijestio nas je Ibnu Šihab od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Zejda, sina Halida, Džuhenije rekao je: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) zapovjeda u (tj. za onoga) ko je bludničio, a nije se ženio (nije bivao ženjen), bičevanje stotine (udaraca) i progonstvo (u tuđinu u trajanju od) godine (dana). Rekao je Ibnu Šihab: A izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, da je Umer, sin Hataba, progonio (u tuđinu), zatim nije prestao taj običaj (da postoji). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sudio u (pogledu onoga) ko je bludničio, a nije se ženio (da se ima kazniti) sa protjerivanjem (u trajanju od) godine (dana i još uz to) sa uspostavljanjem (tj. izvršenjem tjelesne) kazne nad njim. GLAVA protjerivanja stanovnika (izvjesnih) grijeha (tj. griješnika) i (izvjesnih) ženskaraca (tj. onih koji se ponašaju kao žene, onih muških koji oponašaju žene). PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, pričao nam je Jahja od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

Prokleo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesne) ženskarce od (izvjesnih) ljudi i (izvjesne) muškarače od (izvjesnih) žena, i rekao je: "Izvedite (tj. Istjerajte) ih iz vaših (iz svojih) kuća!" I izveo (tj. istjerao) je omsicu (tj. tog-i-tog). I izveo je (istjerao) je Umer omsicu. GLAVA (onoga) ko je zapovjedio (nekome drugome) osim (izvjesnoga) vođe za uspostavljanje (izvršenje izvjesne) kazne (bivši on) odsutan od njega. PRIČAO NAM JE Asim, sin Alije, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Zuhrije, od Ubejdulaha, od Ebu Hurejreta i Zejda, sina Halida, da je (jedan) čovjek od Beduina došao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je sjedilac (tj. a on sjedi), pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Sudi sa knjigom (tj. prema knjizi) Allaha!" Pa je ustao njegov protivnik pa je rekao: "Istinit je bio (tj. Istinu kaže). Sudi njemu, o poslaniče Allaha, sa knjigom (prema knjizi) Allaha! Zaista je moj sin bio najamnik (nadničar) na ovoga (tj. kod ovoga), pa je bludničio sa njegovom ženom. Pa su izvijestili mene da je na moga sina (to kazneno) kamenovanje. Pa sam se otkupio za stotinu (komada) od (izvjesnih) brava i (jednu) robinju. Zatim sam pitao stanovnike (izvjesnoga) znanja (tj. učene ljude), pa su (oni) tvrdili da je na moga sina bičevanje (od) stotine (udaraca) i protjerivanje (u tuđinu u trajanju od) godine (dana)." Pa je rekao: "Tako mi Allaha koji je (Taj što je) moja duša u Njegovoj ruci zaista (ću da) sudim svakako među vama dvojicom sa knjigom (prema knjizi) Allaha. Što se tiče (tih) brava i (te) robinje, pa vraćanje je na tebe (tj. treba da ti se to oboje vrati, povrati), a na (a za) tvoga sina je bičevanje (od) stotinu (udaraca) i protjerivanje (u tuđinu u trajanju od) godinu (dana). A što se tiče tebe, o Unejse, pa porani na ženu ovoga (tj. odi izjutra rano ženi ovoga), pa kamenuj nju." Pa je poranio Unejs, pa je kamenovao nju. GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "A ko nije mogao od vas (da ima kakav) višak (imovine, moć, mogućnost) da vjenča (izvjesne) udavače vjernice, pa (neka vjenča) od (onoga, tj. od onih) što su posjedovale vaše desnice od vaših djevojaka (tj. robinja) vjernica, a Allah je znaniji o vašem vjerovanju, neki vas su od nekih, pa vjenčavajte njih (robinje) sa dozvolom njihove porodice, i dajte im njihove nagrade sa (izvjesnim) poznatim (načinom nagrađivanja, tj. sa dobročinstvom) udate (bivši one) osim prolivačica (sjemena, tj. bivši one udate, a ne bivši bludnice koje samo žele da sjeme izliju - a to će reći: koje žele samo da zadovolje spolni nagon, a ne žele da budu u braku), a niti (bivši one) uzimačice sebi (kakvih) prijatelja, pa kada su se udale (tj. kada se udaju), pa ako su donijele bezobraštinu (tj. ako one učinu blud, preljub), pa na njih (na robinje) je polovina (onoga) što je na vjenčanim (slobodnim ženama) od (te tjelesne) kazne, to je za (onoga) ko se je plašio (ko se plaši izvjesnoga) grijeha od vas, a da se strpite, bolje je za vas (tj. bolje je vama), a Allah je (veliki) opraštač, milostiv.". GLAVA: Kada je bludničila (izvjesna) robinja.

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, od Ebu Hurejreta i Zejda, sina Halida, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pitao (tj. upitan je) o (izvjesnoj) robinji kada je (ona) bludničila (učinila blud, činila blud), a nije se udavala. Rekao je: "Kada je bludničila, pa bičujte nju. Zatim ako je (opet) bludničila, pa (opet) bičujte nju. Zatim ako je (ponovo) bludničila, pa (ponovo) bičujte nju. Zatim prodajte nju, i da za pletenicu (tj. pa makar za pletenicu da je dadnete)." Rekao je Ibnu Šihab: Neću znati (tj. Ne znam da li je rekao da se ona proda) poslije trećega ili četvrtoga (bluda). GLAVA: Neće se koriti (neće se sramotiti, neće se grubo nastupati) na (izvjesnu) robinju (tj. Neće se koriti robinja) kada je bludničila i neće se protjeravati (protjerivati, nego će se samo kazniti udarcima). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs od Seida Makburije, od njegovoga oca, od Ebu Hurejreta da je on čuo njega (da) govori: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada je bludničila (izvjesna) robinja, pa se je razjasnio (tj. pa se jasno utvrdio) njezin blud, pa neka bičuje nju, a neka ne kori (neka ne sramoti nju). Zatim ako je (ponovo) bludničila, pa neka (opet) bičuje nju, a neka ne kori (nju). Zatim ako je (opet) bludničila treći (puta), pa neka proda nju, i da (tj. pa makar) za uže od dlake (kose)." Slijedio je njega (Lejsa) Ismail, sin Umejjeta, od Seida, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA presuda stanovnika (izvjesne) zaštite (ili: presuda stanovnicima zaštite - a to će reći: presuda nemuslimanima - posebno Židovima i kršćanima) i njihove ženjenosti (oženjenosti) kada su bludničili i podigli su se (tj. i tuženi su) ka (izvjesnom muslimanskom) vođi. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Šejbanija, rekao je: Pitao sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a (Ebu Evfaovoga) o (tome) kamenovanju, pa je rekao: "Kamenovao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekao: "Je li prije Nura (tj. prije objave ajeta u suri Nur, a u kojem se govori samo o bičevanju bludnika i bludnice), ili poslije njega (tj. ili poslije nje - te sure je vršio kamenovanje za blud)?" Rekao je: "Neću znati (tj. Ne znam)." Slijedio je njega (Abdulvahida) Alija, sin Mushira, i Halid, sin Abdullaha, i Muharibija i Ubejdete, sin Humejda, (sva četvorica pričajući) od Šejbanije. A rekao je neki (od) njih: "Maide (tj. Je li prije sure Maide - Maideta - ili poslije nje)?" A prvo (pričanje) je vjerodostojnije. PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, pričao mi je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on rekao:

Zaista (izvjesni) Židovi su došli ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su spomenuli njemu da je (jedan) čovjek od njih i (jedna) žena (da) su bludničili njih dvoje. Pa je rekao njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Šta nalazite u Tevratu u poslu (tj. u stvari toga, u vezi toga kaznenoga) kamenovanja?" Pa su rekli: "Osramotimo njih, i bičuju se (oni - bludnici, preljubnici, tj. budu bičevani)." Rekao je Abdullah, sin Selama: "Slagali ste (Lažete). Zaista u njemu je (naređeno to) kamenovanje." Pa su donijeli Tevrat, pa su raširili (tj. pa su otvorili) njega. Pa je stavio jedan (od) njih svoju ruku na ajet (toga) kamenovanja, pa je čitao (ono) što je prije njega (toga ajeta) i što je poslije njega. Pa je rekao njemu Abdullah, sin Selama: "Podigni tvoju (svoju) ruku." Pa je podigao svoju ruku, pa kada li u njemu (u Tevratu) ajet (toga) kamenovanja! Rekli su: "Istinit je bio (tj. Istinu je rekao, Istinu govori), o Muhamede! U njemu je ajet (toga) kamenovanja." Pa je zapovjedio za njih dvoje poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su se njih dvoje kamenovali. Pa sam vidio (toga) čovjeka (da) se naginje (savija) na (tj. nad tu) ženu, (i) čuva nju (od toga) kamenja (tj. kako bi je zaštitio od toga kamenja). GLAVA: Kada je osumnjičio svoju ženu ili ženu (nekoga) osim njega (tj. ili ženu nekoga drugoga lica) za (njezin) blud kod (izvjesnoga) sudije i (izvjesnih) ljudi, da li je na (toga) sudiju (dužnost) da pošalje k njoj, pa (da) pita nju o (onome) što se je osumnjičila za njega (za što se osumnjičila). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, od Ebu Hurejreta i Zejda, sina Halida, da su njih dvojica izvijestila njega da su se (nekakva) dva čovjeka prepirala (parničila) ka poslaniku (tj. kod poslanika) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao jedan (od) njih dvojice: "Sudi među nama sa knjigom (prema knjizi) Allaha!" A rekao je (taj) drugi, a on je (bio) razumniji (od) njih dvojice: "Da, o poslaniče Allaha, pa sudi među nama sa knjigom Allaha, i dozvoli meni, da govorim." Rekao je: "Govori!" Rekao je: "Zaista moj sin je bio najamnik (nadničar) na ovoga (tj. kod) ovoga." Rekao je Malik: A "el-asifu" je (što i) "el-edžiru" (plaćenik, nadničar). "Pa je bludničio sa njegovom ženom. Pa su izvijestili mene da je na moga sina (to) kamenovanje. Pa sam se otkupio od njega za (sa) stotinu ovaca i za (jednu) svoju robinju. Zatim sam zaista ja pitao stanovnike (ljude izvjesnoga) znanja (tj. učene) pa su izvijestili mene da (ono) što je na moga sina, je (to) bičevanje (od) stotinu (udaraca) i protjerivanje (u tuđinu u trajanju od) godinu (dana), i samo (to) kamenovanje je (jedino) na njegovu ženu." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar ne (tj. Pažnja, Pozor)! Tako mi (Onoga) koji je (Taj što je) moja duša u Njegovoj ruci zaista sudiću svakako među vama dvojicom sa knjigom Allaha. Što se tiče tvojih brava (ovaca) i tvoje robinje, pa vraćanje je na tebe (tj. pa to se vraća tebi)." I bičevao je njegovoga sina stotinom (udaraca - sa sto udaraca) i protjerao ga je (u tuđinu) godinu (dana). I zapovjedio je Unejsu Eslemiji da dođe ženi (onoga) drugoga (čovjeka), pa ako je priznala (tj. ako ona prizna za to), pa (da) kamenuje nju. Pa je priznala, pa je kamenovao nju (on-Unejs).

GLAVA (onoga) ko je odgajao (tj. ko je kažnjavao) svoju porodicu ili (nekoga drugoga) osim njega (tj. osim nje - osim svoje porodice) bez (izvjesnoga) vladara (tj. bez traženja dozvole i odobrenja za kažnjavanje od nadležnoga vladara). A rekao je Ebu Seid od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada je klanjao, pa je htio jedan (čovjek, tj. neko) da prođe između njegovih dviju ruku (tj. da prođe ispred njega), pa neka odbije (spriječi) njega, pa ako nije htio (da se vrati nazad), pa neka se bori (protiv) njega (doslovno: pa neka se ubija međusobno s njime)." I činio je njega (tj. činio je to) Ebu Seid. PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Abdurahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Aiše rekla je: Došao je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, stavljač je (tj. stavio je) svoju glavu na moje stegno, pa je rekao: "Zadržala si poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, a (ti, tj. ovi) ljudi nisu na vodi (tj. nemaju vode)." Pa je korio mene (Ebu Bekr) i počeo je (da) udara sa svojom rukom u moju slabinu (tj. u moj bok). A neće spriječiti (tj. A ne sprječava) mene od (moga) pomicanja (pomjeranja, micanja ništa drugo) osim mjesto poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je spustio (objavio) Allah ajet (toga izvjesnoga) upravljanja (ka suhoj čistoj zemlji, prašini da se njom čisti za molitvu kada nema vode za čišćenje - dakle ajet o korišćenju suhe zemlje, prašine u nedostatku vode). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, pričao mi je Ibnu Vehb, izvijestio me je Amr da je Abdurahman, sin Kasima pričao njemu od svoga oca, od Aiše rekla je: Došao je (ili: Okrenuo se meni) Ebu Bekr, pa je udario (skupljenom šakom) mene žestokim udaranjem (jako) i rekao je: "Zadržala si (ove) ljude u ogrlici (tj. zbog jedne ogrlice)." Pa sa mnom je (izvjesna moja) smrt zbog mjesta poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a već je dao bol meni. Prema njemu (slično njemu - tj. Slično prethodnom hadisu je dalje). "Lekeze" i "vekeze" je jedno (te isto, tj. obje riječi, oba izraza imaju isto značenje: udariti skupljenom šakom, skupljenim dlanom). GLAVA (onoga) ko je vidio sa svojom ženom (nekoga) čovjeka pa je ubio njega (u ljubomori, iz ljubomore). PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Ebu Avanete, pričao nam je Abdulmelik od Verrada, od Mugireta rekao je: Rekao je Sa'd, sin 'Ubadeta: Da sam vidio (tj. Ako vidim ja nekoga, Ako bi vidio) čovjeka sa mojom ženom, zaista udario sam (tj. zaista bih ja udario) njega sa (svojom) sabljom bez udaranja stranom (pljoštrimice, tj. ne udarajući ga širinom sablje, nego oštricom sablje da ga ubijem). Pa je doprlo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

"Je li se čudite od (tj. zbog) ljubomore Sa'da? Zaista ja sam ljubomorniji od njega, a Allah je ljubomorniji od mene." GLAVA (onoga) što je došlo o (izvjesnome) ciljanju (nagovještavanju, aludiranju, aluziji, tj. o neizravnom i neizričitom iskazivanju nečega). PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio jednom u takvoj prilici da) je došao njemu (neki) Beduin pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista moja žena je rodila (jednoga) crnoga dječaka." Pa je rekao: "Da li je za (tj. u) tebe (išta) od deva (Imaš li ti deve)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Šta (tj. Kakve) su njihove boje?" Rekao je: "Crvene." Rekao je: "U njima je (li ima neka i) lugasta (smeđa)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa odakle (Pa kako) je bilo to (Pa kako to može biti)?" Rekao je: "Mislim (da je to neki) korijen (izvjesnoga porijekla što) je iščupao njega (tj. što je naslijedio njega od nekoga pretka)." Rekao je: "Pa možda ovaj tvoj sin (da) je iščupao njega (tj. privukao je njega u ovu boju neki) korijen (od izvjesnoga dalekoga porijekla, pretka)." (Dakle, boja djeteta ako je drukčija, to ne znači da dijete mora biti nezakonito, od drugoga oca osim zakonitoga oca na čijoj se je postelji rodilo, uz uslov da nema drugih sličnih crta, istovjetnih sa drugim nekim muškim licem.) GLAVA: Koliko je (izvjesno) sprječavanje (prekoravanje manjim tjelesnim udarcima, tj. neodređenim udarcima) i (izvjesni) odgoj (povezan sa neodređenim tjelesnim udarcima, tj. brojčano neodređenim)? (Izrazi "et-ta'ziru, ta'zir" i "et-te'dibu, eledebu" znače tjelesnu kaznu čiji broj udaraca bičem nije tačno određen kao u slučaju izraza "el-haddu". Kazna koja se naziva "et-ta'ziru" više označava mjeru čiji je cilj da kažnjenika odvrati od grijeha, griješnoga čina. A kazna "ette'dibu" i "el-edebu" je više tjelesna kazna koja ima cilj da nekoga navikava na vršenje dužnosti.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao mi je Jezid, sin Ebu Habiba, od Bukejra, sina Abdullaha, od Sulejmana, sina Jesara, od Abdurahmana, sina Džabira sina Abdullaha, od Ebu Burdeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) govori: "Neće se bičevati (tj. Neka se ne bičuje kažnjeni) iznad deset udaranja bičem osim u (nekoj) kazni od kazni (od kazna) Allaha (za koje je tačno označen izvjesni broj udaraca bičem). PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Fudajl, sin Sulejmana, pričao nam je Muslim, sin Ebu Merjema, pričao mi je Abdur-Rahman, sin Džabira, od (onoga) ko je čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Nema kazna (kazni) iznad deset udaranja (udaraca) osim u (nekoj) kazni od kazna (od raznih kazni) Allaha (osim Allahovih kazni)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, pričao mi je Ibnu Vehb, izvijestio me je Amr da je Bukejr pričao njemu, rekao je: Dok sam ja sjedilac (Dok sam sjedio ja) kod Sulejmana, sina Jesara, kadli je došao (tj. kadli dođe) Abdurahman, sin Džabira pa je pričao Sulejmanu, sinu Jesara. Zatim se okrenuo na nas Sulejman, sin Jesara pa je rekao: Pričao mi je Abdurahman, sin Džabira da je njegov otac pričao njemu da je on čuo Ebu Burdeta Ensariju (koji) je rekao: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ne bičujte iznad deset bičeva (kandžija, kamdžija), osim u (nekoj) kazni od kazna (od kazni) Allaha." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, pričao nam je Ebu Selemete da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (izvjesno) međusobno spajanje (dva i više dana u postu bez mršenja, ne mrseći se ni po noći). Pa su rekli njemu (neki) ljudi od (izvjesnih) muslimana: "Pa zaista ti, o poslaniče Allaha, spajaš se (u postu spajaš post)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Koji (od) vas je kao ja (Ko je od vas kao ja)? Zaista ja zanoćim (omrknem) u takvom stanju (da) hrani mene moj Gospodar i napaja (poji) me." Pa pošto nisu htjeli da završe (tj. da se prođu, okanu, okane) od (toga) spajanja, spajao je s njima (jedan) dan, zatim (još jedan) dan. Zatim su vidjeli (taj) mlađak, pa je rekao: "Da se je odgodio (još koji dan taj mlađak), zaista bih povećao vama (to spajanje više dana)." Kao (izvjesni) kažnjavač (to je učinio) za njih (tj. To je učinio kao kažnjavač njih primjernom kaznom i rekao je njima) kada nisu htjeli (da se prođu takvoga posta koji je bio težak i koji nije bio propisan). Slijedio je njega (Ukajla) Šuajb, i Jahja, sin Seida, i Junus od Zuhrije. A rekao je Abdur-Rahman, sin Halida, od Ibnu Šihaba, od Seida, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO MI JE 'Ajjaš, sin Velida, pričao nam je Abdul-'Ala, pričao nam je Mamer od Zuhrije, od Salima, od Abdullaha, sina Umera, da su oni bili (običaja da) se udaraju (tj. udarahu se oni, udarani su oni) na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada su sebi kupili (neku) hranu nasumce (odoka, đuture, bez mjerenja i vaganja - kada su to tako kupili zato) da prodaju njega (tj. nju - tu hranu) u njihovom mjestu (tj. na mjestu odmah da je prodaju ne čekajući oni) dok odsjednu njega (tj. nju - tu hranu, a to će reći: dok prenesu i smjeste nju) ka njihovim stanovima (u svoje stanove). PRIČAO NAM JE 'Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, izvijestio me je Urvete od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Nije se osvetio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za se (zbog svoje osobe, zbog sebe ni) u (jednoj) stvari (koja) se dođe k njemu (tj. koja se učini i napravi k njemu, nego je opraštao do granice) dok se iznosi (ovehti, tj. dok se omalovaži, oskrnavi, dok se učini neka

zabrana) od zabrana (od zabranjenih postupaka koji su zabranjeni od) Allaha, pa (onda on kazni da) se osveti radi Allaha. GLAVA (onoga) ko je pokazao (izvjesnu) bezobraštinu (ili: izvjesnu preljubu, blud), i (izvjesnu) prljavost i (izvjesnu) sumnju (sumnjičenje) bez dokaza (jasnoga i očitoga). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je Zuhrija od Sehla, sina Sa'da, rekao je: Prisustvovao sam (izvjesnome, izvjesnima) dvome (dvoma) međusobnih proklinjača (tj. mužu i ženi koji su se međusobno tužili i proklinjali u sporu pred Muhammedom a.s.), a ja sam sin petnaest (tj. a ja imam petnaest godina starosti), (i) rastavio je (Muhammed a.s.) između njih dvoga (brak). Pa je rekao njezin muž: "Lagao (Slagao) sam na nju ako sam držao (tj. ako zadržim i dalje u braku) nju." (To je muž rekao u raspravi i parnici, pa to neki tumače da ju je muž prije pustio nego što je sami Muhammed a.s. rastavio njih konačio.) Rekao je (Sufjan): Pa sam zapamtio to od Zuhrije: "Ako je donijela njega (tj. Ako rodi njega - dijete) tako i tako, pa on je (istinito optužio tu svoju ženu). A ako je donijela njega (ako rodi dijete) tako i tako (tj. takvo i takvo), kao da je ono (crveni otrovni) gušter (odnosno gmizavac sličan gušteru, samo što je taj gmizavac crvene boje i otrovan je), pa on je (onda lažno optužio svoju ženu)." I čuo sam Zuhriju (da) govori: Donijela je njega (tj. Rodila je to dijete) za (onaj opis, tj. takvo dijete koje odgovara onome opisu) koji se mrzi (a to će reći da je njezin čovjek bio u pravu kada ju je tužio, jer je dijete sličilo, ličilo sasvim na onoga čovjeka koji je optužen da je izvršio sa tužiteljevom ženom blud, preljubu). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ebu Zinad od Kasima, sina Muhameda, rekao je: Spomenuo je Ibnu Abas (izvjesno) dvoje međusobnih proklinjača, pa je rekao Abdullah, sin Šeddada: Ona je (ta žena) koja (je to što) je (za nju) rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam bio kamenovalac (i jednu) ženu bez dokaza (doslovno: od bez dokaza, zaista bih kamenovao nju)." Rekao je: "Ne. To je (jedna) žena (što) je pokazala javno (tj. javno učinila zlo i nevaljalstvo)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Abdurahmana, sina Kasima, od Kasima, sina Muhameda, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Spomenulo se je (izvjesno) međusobno proklinjanje kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Asim, sin Adijja o tome (jedan) govor, zatim je otišao. Pa je došao njemu (Asimu jedan) čovjek od njegovoga naroda, (i) tuži se (tj. tužeći se on njemu - Asimu) da je on našao sa svojom porodicom (tj. sa svojom ženom nekoga) čovjeka. Pa je rekao Asim: Nisam se iskušao (tj. Nisam se stavio na iskušenje) sa ovim (slučajem u svome narodu ni zbog čega drugoga) osim svoga govora. Pa je odveo njega (toga svoga čovjeka koji mu se je

potužio, odveo ga je Asim) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je izvijestio njega za (onoga, tj. o onome) koji je (taj što) je našao na njemu svoju ženu, a bio je taj čovjek žut (doslovno: mnogo žut, tj. vrlo žute boje), maloga (svoga tjelesnog) mesa, glatke kose (na glavi). A bio je (onaj) koji je tvrdio na njega (tj. koji je tužio njega) da je on našao (zatekao) njega kod svoje porodice, (dakle, tužitelj je bio) smeđ (ili crnomanjast, ili crven, rumen), punih (tj. krupnih) golijeni (nogu), mnogo mesa (tj. debeo). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Moj Bože! Razjasni (Objelodani)!" Pa je stavila (tj. rodila ta žena dijete) slično sa (izvjesnim tim) čovjekom koji je (taj što je) spomenuo njezin muž da je on našao njega kod nje. Pa je proklinjao (tj. izrekao je, izveo je, izvršio je proklinjanje) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između njih dvoga (tj. između tužitelja i njegove te žene). Pa je rekao (jedan) čovjek Ibnu Abasu u (na tome) sijelu: "Ona je (žena) koja (je ta što) je (za nju, u vezi nje) rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam kamenovao (i) jedno (lice, tj. ikoga) bez dokaza, kamenovao bih ovu." Pa je rekao: "Ne. To je (jedna) žena (koja) je bila (takva da) pokazuje u Islamu (to izvjesno) zlo." GLAVA bacanja (ljage, tj. klevetanja izvjesnih žena) udatih i govora Allaha, moćan je i veličajan je: "I koji bacaju (ljagu, tj. klevetaju, iznose laž na izvjesne žene) udate, zatim nisu doveli četiri svjedoka, pa bičujte ih (sa) osamdeset udaraca bičem (kandžijom, kamdžijom), i ne primite im (nikakvo) svjedočenje nikada, i ti su oni pokvarenjaci. Osim (onih) koji su se pokajali (tj. koji se pokaju) od poslije toga i popravili su se (tj. i postali su dobri), pa zaista Allah je veliki opraštač, milostiv.", "Zaista koji bacaju (ljagu, laž na izvjesne žene) udate, nemarne, vjernice - prokleli su se (tj. takvi su prokleti, prokleteni) u (toj) ovozemnosti i onozemnosti (tj. i na drugome svijetu, na sudnjem danu), i za njih je kazna velika (velika kazna)." i (GLAVA) govora Allaha: "I koji bacaju (ljagu na) svoje supruge, zatim nisu došli (tj. doveli - a pravo je: a nije bilo njima svjedoka osim njihove osobe).....", ajet (taj vidjeti). PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Sulejman od Sevra, sina Zejda, od Ebul-Gajsa (ili: od Ebul-Gabsa), od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Odstranite se (Klonite se izvjesnih) sedam uništavačica (tj. uništavajućih svojstava)." Rekli su: "O poslaniče Allaha! A šta (tj. koje) su one?" Rekao je: "Mnogoboštvo sa Allahom, i čarobnjaštvo (podmetanje čini, opčinjavanje), i ubijanje (svake) osobe koju je zabranio Allah (da se ubije) osim sa (izvjesnim) pravom, i jedenje (te) kamate, i (bespravno) jedenje imovine siročeta, i okretanje leđa (tj. bježanje iz bojnoga reda na) dan (puzanja, primicanja neprijatelju muslimanske) vojske i bacanje (laži ili sumnjičenja za blud na žene) udate, vjernice, nemarne (tj. neiskusne, neoprezne)." GLAVA bacanja (sumnjičenja za blud na izvjesne ljude) robove. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Fudajla, sina Gazvana, od Ibnu Ebu Nu'ma, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Čuo sam Ebul-Kasima, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Ko je bacio (sumnjičenje za blud na) svoga posjedovanoga (tj. na svoga roba), a on je (a on bude) čist (nevin) od (onoga) što je rekao (na njega njegov vlasnik, gospodar), bičevao se je (tj. bičevaće se na) sudnjem danu, osim da bude kao što je rekao." GLAVA: Da li (će da) zapovjedi (izvjesni, tj. nadležni) vođa (nekome) čovjeku, pa (da on) udari (tj. da izvrši izvjesnu) kaznu odsustvujući od njega. A već je učinio njega (tj. već je to učinio) Umer. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Zuhrije, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, sina Utbeta, od Ebu Hurejreta i Zejda, sina Halida, Džuhenije, rekla su njih dvojica: Došao je (jedan) čovjek ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaklinjem te Allahom (da na činiš ništa drugo) osim (to da) si sudio (tj. da sudiš) između nas sa knjigom (tj. prema knjizi) Allaha." Pa je ustao njegov protivnik, a bio je razumniji (znaniji) od njega, pa je rekao: "Istinit je bio (Istinu kaže). Sudi između nas sa knjigom Allaha, i dozvoli meni, o poslaniče Allaha!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Reci (tj. Govori)." Pa je rekao: "Zaista moj sin je bio najamnik u porodici ovoga, pa je bludničio sa njegovom ženom. Pa sam se otkupio od njega za stotinu ovaca i (jednoga) slugana (poslužitelja). I zaista ja sam pitao (neke) ljude od stanovnika (izvjesnoga) znanja (tj. od učenih), pa su izvijestili (oni) mene da je na moga sina bičevanje (od) stotinu (udaraca) i protjerivanje (u tuđinu u trajanju od) godine (dana), a da je na ženu ovoga (to) kamenovanje." Pa je rekao: "Tako mi (Onoga) koji je (Taj što je) moja duša u Njegovoj ruci zaista ću suditi svakako između vas dvojice sa knjigom Allaha. Stotina (ovaca) i (taj) slugan (sluga) su vraćanje na tebe (tj. vraćaju se tebi). A na sina tvoga je bičevanje (od) stotine (udaraca) i protjerivanje (u tuđinu u trajanju od) godine (dana). I, o Unejse, porani na ženu (tj. k ženi) ovoga, pa pitaj nju (za to). Pa ako je priznala (ako ona prizna), pa kamenuj nju." Pa je priznala, pa je kamenovao nju.

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA (izvjesnih) SMUTNJI (tj. pobuna, nereda, meteža, kušnji, iskušenja)

Šta je došlo o govoru Allaha, uzvišen je: "I čuvajte se (jedne velike) smutnje (ili kušnje koja) neće pogoditi nikako (samo one) koji su nasilje činili od vas (tj. između vas samo njih) osobito (naročito, posebno).....", i šta je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) upozorava od (izvjesnih) smutnji (i kušnji da se čuva svaki musliman). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Bišr, sin Serijja, pričao nam je Nafi', sin Umera, od Ibnu Ebu Mulejketa rekao je: Rekla je Esma od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ja sam na mome (tj. na svome) bunaru (na sudnjem danu i) iščekujem ko dolazi na mene (meni, tj. ko će da dođe meni da se napije vode sa moga bunara), pa (će da) se uzme za (neke) ljude od niže mene (tj. uzeće se neki ljudi ispred mene), pa govorim (pa ću reći): "Moja sljedba je (to)!" Pa (će da) govori (Uzvišeni Allah): "Nećeš znati (tj. Ne znaš ti), išli su na natraške (na svoje natraške, tj. odmetnuli su se od onoga na čemu su bili za vrijeme tvoga života)." Rekao je Ibnu Ebu Mulejkete: "Moj Bože! Zaista mi se utječemo u Tebe (Tebi da nas spasiš od toga) da se vratimo na naše pete (tj. nazad u idolopoklonstvo), ili (da) se iskušavamo (zavođenjem u smutnje)." (Izraz "fitnetun" - je mnogostrukoga značenja, a isto tako i glagol "fetene, jeftinu". Množina od "fitnetun" je: "fitenun". Korijen toga izraza znači: kušnja, iskušenje, proba. Iz toga osnovnog značenja proizašla su još značenja: smutnja, pobuna, nered, metež, zavođenje na pogrešno vjerovanje, shvatanje, zavođenje na blud itd. U ovim hadisima koji sada dolaze u tekstu, biće, u stvari, zastupljena dva najglavnija značenja toga izraza: kušnja, i smutnja, i to smutnja u smislu pobuna, nered, metež.) PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Mugireta, od Ebu Vaila rekao je: Rekao je Abdullah (Mes'udov): Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ja sam vaš preteča (predvodnik) na (svome) bunaru (na sudnjem danu). Zaista podignuće se svakako k meni (neki) ljudi od vas. Te kada sam pao (tj. nagnuo se) zato (da) uzmem (dohvatim, uhvatim) njih, privući će se (oni) niže mene (tj. biće odvedeni oni ispred mene, osim mene), pa (ću da) govorim: "O moj Gospodaru! Moju su (to) drugovi!" Pa (će On da) govori: "Nećeš znati (tj. Ne znaš ti ono) šta su (oni) proizveli (uradili) poslije tebe." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Jakub, sin Abdurahmana, od Ebu Hazima rekao je: Čuo sam Sehla, sina Sa'da, (da) govori: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ja sam vaš preteča na (svome) bunaru (na sudnjem danu). Ko je došao (tj. Ko dođe) njemu, pio je (piće) od njega (piće ga), a ko je pio od njega (a ko ga je pio), nije ožednio poslije njega nikada (tj. a ko se napije od njega, neće ožedniti poslije njega nikada, poslije

toga nikada). Zaista doći će na mene (tj. doći će meni neki) narodi (neki ljudi), (pa) poznajem (ja) njih, i poznaju (oni) mene, zatim će se rastaviti između mene i između njih (razdvojićemo se, rastaćemo se)." Rekao je Ebu Hazim: Pa je čuo mene Nu'man, sin Ebu Ajjaša, a ja pričam njima ovo, pa je rekao: "Ovako si čuo Sehla?" Pa sam rekao: "Da." Rekao je: "I ja svjedočim na Ebu Seida Hudriju zaista (da) sam čuo njega (da) povećava u njemu (u tom pričanju toga hadisa), rekao je: "Zaista oni su od mene." Pa (će da) se govori (rekne): "Zaista ti nećeš znati (ne znaš ono) što su proizveli (oni) poslije tebe." Pa (ću da) govorim: "Udaljavanje, udaljavanje (tj. Daleko, daleko od Allahove milosti) za (onoga, tj. Daleko od Allahove milosti neka je svaki onaj) ko je mijenjao (zamjenjivao svoju vjeru) poslije mene." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Vidjećete poslije mene (neke) stvari (poslove, događaje što) niječete njih (tj. stvari koje ćete smatrati za ružne, koje osuđujete, koje ćete osuđivati).". A rekao je Abdullah, sin Zejda: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Strpite se, dok susretnete mene na bunaru (mome na sudnjem danu)." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, Kattan, pričao nam je Aameš, pričao nam je Zejd, sin Vehba, rekao je: Čuo sam Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Rekao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista vi ćete poslije mene vidjeti (jednu veliku) sebičnost (samoljublje, egoizam; koristoljublje) i (neke) stvari (što) niječete (osuđujete) njih." Rekli su: "Pa šta zapovjedaš nama, o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Izvršite k njima njihovo pravo (koje ste dužni da izvršite kao prema svojim starješinama i vladarima), a pitajte (tj. a molite) Allaha (za) vaše pravo (za svoje pravo da vam ga dadne)." PRIČAO NAM JE Museded od Abdulvarisa, od Dža'da, od Ebu Redža-a, od Ibnu Abasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je mrzio (tj. Ko mrzi) od svoga zapovjednika (jednu, neku) stvar, pa neka se strpi, pa (tj. jer) zaista ono ko je izašao od (svoga) vladara (jedan) pedalj, umro je predislamskim načinom umiranja (načinom umiranja predislamskoga, tj. umro je kao onaj koji u vrijeme prije Islama umiraše ne znajući i ne poznavajući nikakvoga određenoga vođe kome se treba pokoravati izuzev svojih plemenskih starješina; a to ipak ne znači da umre kao bezvjernik ako se udalji od stava svoga vladara na osnovu opravdanoga razloga)." PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Dža'da Ebu Usmana, pričao mi je Ebu Redža' 'Utaridija, rekao je: Čuo sam Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je vidio od svoga zapovjednika (neku) stvar (što) mrzi nju (tj. nešto što on mrzi to), pa neka se strpi na njemu, pa (jer) zaista ono ko se je rastao (rastavio od svoje) skupine (tj. vjerske zajednice jedan) pedalj, pa je umro (pa umre), (nije drukčije s njime bilo) osim (tako da) je umro načinom umiranja predislamskoga (predislamskim)."

PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Ibnu Vehb od Amra, od Bukejra, od Busra, sina Seida, od Džunadeta, sina Ebu Umejjeta, rekao je: Unišli smo na 'Ubadeta (tj. ka 'Ubadetu, da posjetimo 'Ubadeta), sina Samita, a on je bolestan, pa smo rekli: "Popravio te (Učinio dobrim tebe) Allah! Pričaj za hadis (neki što će da) okoristi (tj. nagradi) tebe Allah s njim (tj. za njega, zbog njega, a da) si ga čuo od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Pozivao je nas Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo se prisegnuli (njemu na Akabi). Pa je rekao u (onome) što je uzeo na nas (tj. što je postavio kao uslov, uvjet nama), to jest: Prisegao se je nama (tj. On prima prisegu od nas uz uvjet, uslov) na (našu) poslušnost i pokornost (njemu) u našoj čilosti i našoj mrskosti (mrzovoljnosti), i našoj teškoći, i našoj lakoći, i sebičnosti nad nama (tj. da smo poslušni i pokorni i onda kada se drugome daje prednost nad nama, pa makar taj drugi i ne bio zaslužan za tu prednost), i da se nećemo međusobno prepirati (svađati, otimati za tu) zapovjed (tj. za vlast sa) njezinim stanovnicima (tj. sa onima koji drže tu vlast u svojim rukama između nas), osim da vidite bezvjerstvo pokazano (očigledno, tj. jasno, vidljivo, otkriveno bezvjerstvo), (a) kod vas je od Allaha o njemu (jasan, čvrst) dokaz." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin 'Ar'areta, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Enesa, sina Malika, od Usejda, sina Hudajra, da je (jedan) čovjek došao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Postavio si namjesnikom (tj. službenikom, upravnim radnikom jednoga) omsicu (jednoga čovjeka), a nisi postavio namjesnikom (nisi uzeo za službenika, upravnoga radnika) mene." Rekao je: "Zaista vi ćete vidjeti poslije mene sebičnost (davanje prednosti nezasluženima), pa strpite se dok susretnete mene (na sudnjem danu)." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Propast moje sljedbe je na dvjema rukama (nekih) dječaka maloumnih (ludih, zabludjelih)." PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Amr, sin Jahja-a sina Seida sina Amra sina Seida, rekao je: Izvijestio me je moj djed, rekao je: Bio sam sjedilac (tj. Sjedio sam) sa Ebu Hurejretom u bogomolji (džamiji) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u Medini i sa nama je Mervan. Rekao je Ebu Hurejrete: Čuo sam (izvjesnoga) istinitoga, učinjenoga istinitim (tj. potvrđenoga kao istinit da on) govori: "Propast (Propadanje) moje sljedbe je na dvjema rukama (nekih) dječaka od Kurejševića (tj. nekih mladića iz Kurejševića)." Pa je rekao Mervan: "Prokletstvo Allaha na njih (na te neke) dječake (mladiće)!" Pa je rekao Ebu Hurejrete: "Da sam htio (tj. Da hoću) da govorim: Sinove omsice (tih-i-tih, ili: tog-i-tog) i sinove omsice (je nabrojao Muhammed a.s.!, zaista sam (tj. zaista bih to) učinio." Pa sam bio (običaja da) izađem sa svojim djedom ka sinovima Mervana (tj. ka Mervanovićima) kada su zavladali u Siriji (u Damasku). Pa kada je vidio njih dječake mlade, rekao je nama: "Možda ovi da budu od njih." Rekli smo: "Ti si znaniji."

GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Jao za Arape (tj. Teško Arapima) od (jednoga) zla (koje) se je već približilo.". PRIČAO NAM JE Malik, sin Ismaila, pričao nam je Ibnu Ujejnete da je on čuo Zuhriju od Urveta, od Zejnebe, kćeri Umu Seleme (Umu Selemine), od Umu Habibe, od Zejnebe, kćeri Džahša, bio zadovoljan Allah od njih, da je ona rekla: Probudio se je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, iz (svoga) spavanja (tj. iza sna) bivši mnogo pocrvenjelo njegovo lice, (i) govori: "Nema božanstva osim Allah! Jao za Arape od zla (jednoga što) se je već približilo! Otvorilo se je danas od brane (zida) Je'džudža i Me'džudža slično ovome (kao ovo, ovoliko)." I svezao je (zavezao je svoje prste) Sufjan (tako da je napravio broj) devedeset, ili stotinu. Reklo se je: "Zar (da) propadnemo, a u (među) nama su (izvjesni) dobri?" Rekao je: "Da, kada je bila mnogobrojna (izvjesna) nevaljalost." (To jest: "Da, kada se umnožila nevaljalost.") PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Zuhrije, od Urveta. A pričao mi je Mahmud, izvijestio nas je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Urveta, od Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Nadvisio se je (tj. Popeo se je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na (jednu) tvrđavu od tvrđava Medine (u stvari: na jednu kulu, toranj, od kula tvrđave u Medini), pa je rekao: "Da li vidite šta (ja) vidim?" Rekli su: "Ne." Rekao je: "Pa zaista ja zaista vidim (izvjesne) smutnje (kušnje, tj. nerede, meteže što će da) padaju kroz vaše kuće (tj. između vaših kuća) kao padanje (izvjesnoga) kapanja (tj. kao padanje kiše)."

GLAVA pojavljivanje (izvjesnih) smutnji (kušnji, iskušenja koja će dovesti do pobuna, nereda, meteža). PRIČAO NAM JE Ajjaš, sin Velida, izvijestio nas je Abdul-'Aala, pričao nam je Mamer od Zuhrije, od Seida, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Približuje se međusobno (to izvjesno) vrijeme, i okrnjuje se (izvjesni) posao (rad), i susreta (susreće) se (izvjesna) škrtost, i pojavljuju se (tj. pojaviće se izvjesne) smutnje, i umnožava se (izvjesni) herdž." Rekli su: "O poslaniče Allaha! Koje što je ono (tj. Koja je to stvar, Šta je to herdž)?" Rekao je: "Ubijanje (izvjesno), ubijanje." A rekao je Šuajb, i Junus, i Lejs i sin brata (tj. bratić) Zuhrije (sva četvorica su rekla pričajući oni) od Zuhrije, od Humejda, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Aameša, od Šeqiqa rekao je: Bio sam sa Abdullahom (Mes'udovim) i Ebu Musa-om pa su rekla njih dvojica: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista između dvije ruke Časa (tj. Zaista pred Čas) su zaista (neki takvi) dani (danovi da će) sići u njima (izvjesno, ili svako) neznanje, i podignuće se u njima (izvjesno, ili svako) znanje, i umnožiće se u njima herdž. A "herdž" je (što i) "katl": ubijanje." PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Šeqiq, rekao je: Sjedio je Abdullah (Mes'udov) i Ebu Musa, pa su pričala njih dvojica, pa je rekao Ebu Musa: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista pred Čas su (takvi) dani (da) će se podignuti u njima (izvjesno) znanje, i sići će u njima (izvjesno) neznanje, i umnožiće se herdž. A "herdž" je "katl": ubijanje." PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ebu Vaila rekao je: Zaista ja sam zaista sjedilac sa Abdullahom (Mes'udovim) i Ebu Musa-om, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, pa je rekao Ebu Musa: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (tj. slično navedenome hadisu). A "el-herdžu" (herdž) je u jeziku Abesinaca: ubijanje. PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Gunder, pričao nam je Šubete od Vasila, od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mes'udovoga), i mislim ga (da) je podigao njega (tj. slijedeći hadis do Muhammeda a.s.), rekao je: "Pred Čas su dani (izvjesnoga) herdža (ubijanja). Prestaće (izvjesno, ili svako) znanje, i pojaviće se u njima (u tim danima izvjesno, ili svako) neznanje." Rekao je Ebu Musa: A elherdžu (herdž) je ubijanje u (na) jeziku Abesinaca. A rekao je Ebu Avanete od Asima, od Ebu Vaila, od Eš'arije da je on rekao Abdullahu (Mes'udovome):

"Znaš (izvjesne) dane koji (su ti što) je spomenuo (njih) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (kao) dane (izvjesnoga) herdža (ubijanja), poput njega (tj. slično navedenome hadisu prije ovoga)." Rekao je Ibnu Mes'ud: "Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Od najgorih (tih izvjesnih) ljudi su (oni) koji (su ti što će da) stigne njih Čas, a oni su živi (tj. Najgori su oni ljudi koje zateče, zatekne žive Čas - čas smaka svijeta pred ponovno proživljenje i pred sudnji dan na drugome svijetu)." GLAVA: Neće doći (ni jedno) vrijeme (pa da će biti drukčije) osim (tako da će biti ono) koje je poslije njega, gore od njega. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Zubejra, sina Adijja, rekao je: Došli smo Enesu, sinu Malika, pa smo se potužili k njemu (na ono) što sretnemo (susrećemo) od Hadždžadža. Pa je rekao (Enes): "Strpite se (na tome Hadždžadžovom nasilju), pa (jer) zaista ono neće doći na vas (ni jedno, nikakvo) vrijeme (pa da će biti drukčije) osim (tako da će biti ono) koje je poslije njega, gore od njega, dok susretnete vašega (svoga) Gospodara. Čuo sam njega (tj. Čuo sam to) od vašega vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jemena, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. - H - A pričao nam je Ismail, pričao mi je moj brat od Sulejmana, od Muhameda, sina Ebu Atiqa, od Ibnu Šihaba, od Hinde, kćeri Harisa, Firasije (Firasijevićke) da je Umu Selema, žena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla: Probudio se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) noć uplašen, (i) govori: "Slava Allahu! Šta (tj. Koliko li) je to spustio Allah od (izvjesnih) riznica! I šta (tj. koliko li) je to spustilo se od (izvjesnih) smutnji (kušnji)! Ko (će da) probudi vlasnice (tih) soba - hoće (da kaže) njegove žene - zato (da one) klanjaju? Poneka (ili: Mnoga) odjevena u (toj) ovozemnosti, gola (je) u (toj) onozemnosti (tj. na drugome svijetu, na sudnjem danu)." (Ili: "Poneka odjevena u ovozemnosti je gola u onozemnosti, na drugome svijetu.".) GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je nosio na nas (tj. Ko ponese protiv nas svoje) oružje, pa nije od nas (tj. pa nije naš, ne pripada nama on)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Nafi'a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko je nosio na nas (protiv nas svoje) oružje, pa (on) nije od nas." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je nosio na nas (svoje) oružje, pa nije od nas." PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdurezak od Mamera, od Hemmama: Čuo sam Ebu Hurejreta od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Neće davati znak (tj. Neka ne daje znak, Neka ne pokazuje) jedan (od) vas na svoga brata sa (svojim) oružjem, pa (jer) zaista on neće znati (tj. on ne zna), možda (izvjesni) sotona (da) iščupa (ono) u njegovoj ruci (tj. to oružje iz njegove ruke), pa (da) padne u (jednu) rupu od Vatre (ubivši svoga brata)." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: Rekao sam Amru: "O Ebu Muhamede! Čuo (li) si Džabira, sina Abdullaha, (da) govori: Prošao (Prolazio) je (jedan) čovjek sa (nekim) strjelicama u Bogomolji (tj. kroz Bogomolju), pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Uhvati (tj. Drži) za njihove vrhove (za vrhove strjelica, jesi li to čuo da je tako rekao)?" Rekao je: "Da." PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Amra, sina Dinara, od Džabira da je (jedan) čovjek prošao u (tj. kroz) Bogomolju sa (nekim) strjelicama (strijelama noseći ih on tako da) je već pokazao njihove vrhove, pa je zapovjedio (tome

čovjeku Muhammed a.s.) da uzme za njihove vrhove (da) neće ogrebati (tj. zato da ne bi on ogrebao, nehotimično ozlijedio nekoga) muslimana. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Kada je prolazio (tj. Kada prolazi) jedan (od) vas u našoj bogomolji, ili u našoj pijaci (tj. kroz bogomolju, džamiju, ili kroz pijacu, trg), a sa njim su (neke) strijele (a on ima, posjeduje, drži neke strijele), pa neka uhvati (drži) na (za) njihove vrhove - ili je rekao: pa neka zgrabi (tj. prihvati, uzme, pa neka ih pokrije) sa svojim dlanom (svojom šakom zato da bi spriječio) - da pogodi (da ne pogodi, da ne bi ozlijedila), jednoga (nekoga) od (prisutnih) muslimana (dakle: da ne bi s tim strijelama zakačili i ozlijedili nekoga od prisutnih muslimana)." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne vraćajte se poslije mene (ka stanju da budete kao jedni, neki) bezvjernici, (i da) udara (tj. udarajući) neki (od) vas (sabljom) vratove nekih.". PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao mi je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Šeqiq, rekao je: Rekao je Abdullah (Mes'udov): Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Psovanje (Grdnja izvjesnoga, ili svakoga) muslimana je griješenje (pokvarenost), a njegovo ubijanje je bezvjerstvo." (Ili: "Međusobna grdnja, ili međusobno psovanje sa muslimanom je griješenje, pokvarenost, a međusobno ubijanje sa muslimanom je bezvjerstvo, nevjerstvo.".) PRIČAO NAM JE Hadžadž, sin Minhala, pričao nam je Šubete, izvijestio me je Vaqid (Vakid) od svoga oca, od Ibnu Umera da je čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ne vraćajte se poslije mene (u stanje da budete kao) bezvjernici (nevjernici), (pa da) udara (tj. udarajući) neki (od) vas vratove nekih (svojom sabljom ili nečim drugim)." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, pričao nam je Kurreta, sin Halida, pričao nam je Ibnu Sirin od Abdurahmana, sina Ebu Bekreta, od Ebu Bekreta; i od (jednoga) drugoga čovjeka - on je vrijedniji (bolji) u mojoj duši od Abdurahmana, sina Ebu Bekreta - od Ebu Bekreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, predikovao (izvjesnim) ljudima, pa je rekao: "Zar nećete znati (tj. Zar ne znate) koji je ovo dan?" Rekli su: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je: Čak smo mislili da će on imenovati (nazvati) njega sa (drugim imenom) osim njegovoga imena. Pa je rekao: "Zar nije sa danom (tj. Zar nije dan izvjesnoga toga) klanja (žrtava ispod vrata, po vrhu prsa)?" Rekli smo: "Da, o poslaniče Allaha." Rekao je: "Koji je ovo grad? Zar nije (izvjesni, tj. sveti) grad?" Rekli smo: "Da, o poslaniče Allaha." Rekao je:

"Pa zaista vaše krvi (tj. životi), i vaša imanja, i vaše časti i vaše kože (vašega tijela) su na vas zabranjene (tj. vama su svete) kao zabranjenost (kao svetost) ovoga vašega dana u ovome vašem mjesecu u ovome vašem gradu. Zar ne (Pazite, Pažnja)! Da li sam (vam) priopćio (saopćio)?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Moj Bože! Svjedoči (tj. Budi svjedok)! Pa neka priopći (ovdje) prisutni (onome ko je ovdje sada) odsutni (odsutnome - dakle: neka priopći, saopšti o ovome prisutni onome ko je odsutan), pa (jer) zaista ono poneki priopćivač priopći njega (tj. ovaj govor onome) ko je pamtljiviji za njega (za ovaj govor - dakle taj govor priopćivač prenese, priopći onome koji će ga možda bolje zapamtiti nego taj priopćivač koji je taj govor direktno čuo)." Pa je bilo tako. Rekao je (Muhammed a.s.): "Ne vraćajte se poslije mene (da budete kao) bezvjernici (nevjernici), (i da) udara (udarajući) neki (od) vas vratove nekih." Pa pošto je bio dan (u kojem) se je spalio Ibnul-Hadremija kada je spalio njega Džarijete, sin Kudameta, rekao je (taj Džarijete svojoj vojsci): "Nadvisite se (tj. Nadkučite se, Nadvirite se) na Ebu Bekreta!" Pa su rekli: "Ovo je Ebu Bekrete, vidite (gleda te)!" Rekao je Abdurahman: Pa je pričala meni moja majka od Ebu Bekreta (tj. o Ebu Bekretu) da je on rekao: "Da su unišli na mene (tj. Da su unišli meni vojnici Džarijeta), nisam posegao (tj. ne bih posegao na njih, ne bih odbijao njih ni) sa (jednom) trskom (trstikom, a kamoli sa kakvim oružjem jer sam protivnik međusobnoga ubijanja među muslimanima)." (Ibnul-Hadremija je pristalica i sljedbenik Muavije, a Džarijete je pristalica i sljedbenik Alije r.a.. Ebu Bekrete je bio protivnik svakoga međusobnoga ubijanja muslimana, pa zato i postoji jedna predaja da je Džarijete poslije spaljivanja Ibnul-Hadremije ubio, odnosno objesio i onda spalio i Ebu Bekreta. Međutim, po ovome što se nalazi u Buharijinom Sahihu, može se zaključiti da Ebu Bekrete nije ubijen od strane Džarijetovih ljudi koji su bili poslani da ispitaju njegovo držanje, stav.) PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Iškaba, pričao nam je Muhamed, sin Fudajla, od svoga oca, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne vratite se (tj. Ne odmetnite se od Islama) poslije mene (pa da budete kao) bezvjernici, (i da) udara (pa da udara) neki (od) vas vratove (od) nekih (tj. pa da se međusobno ubijate)." PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Alije, sina Mudrika, čuo sam Ebu Zur'ata, sina Amra sina Džerira, od njegovoga djeda Džerira rekao je: Rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u hodočašću (svoga) oproštaja (tj. u oproštajnom hodočašću): "Traži šutnju (od tih prisutnih) ljudi (tj. Ušutkaj, Ućutkaj, Umiri te ljude)!" Zatim je rekao: "Ne vraćajte se poslije mene (da budete kao) bezvjernici, (i da) udara neki (od) vas vratove nekih (tj. i da se ubijate međusobno)." GLAVA: Bude (Biva, tj. Biće jedna velika) smutnja: sjedilac (izvjesni, ili: svaki sjedilac) u njoj bolji je od (izvjesnoga, ili: svakoga) stajača. (Pod smutnjom ili kušnjom se u sljedećem hadisu može razumjeti da se misli na pobunu, nered, metež. Pod sjediocem može se razumjeti onaj koji ne učestvuje u toj pobuni, a pod

stajačem se može razumjeti onaj ko uzme učešća u toj pobuni. Ili čak i više: stajač može da znači i onaj ko ustane da vidi to, i to samo da vidi, a sjedilac je onaj ko neće, koji neće ni da ustane da vidi tu pobunu i nered, kada je već ne može da spriječi.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ubejdulaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Ebu Selemeta, sina Abdu-Rahmana, od Ebu Hurejreta. Rekao je Ibrahim: A pričao mi je Salih, sin Kejsana, od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Biće (neke velike) smutnje: sjedilac (izvjesni, ili svaki) u njima je bolji od (izvjesnoga, svakoga) stajača; a stajač u njima je bolji od pješaka (tj. od onoga koji ide pješice obično bez trčanja), a pješak u njima je bolji od nastojača (tj. od onoga koji trči, žuri). Ko se je nadvisio (natkučio, nadnio) za njih (tj. njima - tim smutnjama), traže (tj. tražiće) nadvisivanje (natkučivanje od) njega (u propast, tj. upropastiće njega te smutnje). Pa ko je našao (tj. ko nađe) u njima (tj. u njihovo vrijeme, u vrijeme tih smutnji neko) sklonište ili utočište, pa neka se uteče (tj. pa neka se skloni) u njega (u to sklonište)." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, da je Ebu Hurejrete rekao: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Biće (velike neke) smutnje: sjedilac (izvjesni, ili svaki) u njima je bolji od (izvjesnoga, ili svakoga) stajača, a stajač je bolji od pješaka, a pješak u njima je bolji od nastojača (žurioca). Ko se nadvisio (natkučio) za njih (njima), tražile su nadvisivanje (natkučivanje u propast one od) njega. Pa ko je našao (ko nađe neko) sklonište ili utočište, pa neka se uteče (neka se skloni) u njega (u to sklonište, utočište)."

GLAVA: Kada su se susrela (tj. sudarila, pobila, sukobila izvjesna) dva muslimana sa dvije sablje njih dvojice. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdulvehaba, pričao nam je Hammad od (jednoga) čovjeka (što) nije imenovao njega, od Hasena rekao je: Izašao sam sa svojim oružjem (u) noćima (tj. u danima te izvjesne) smutnje (bitke okolo Aišine deve i bitke na Sifinu), pa je izašao u susret meni Ebu Bekrete pa je rekao: "Gdje hoćeš (Gdje ćeš)?" Rekao sam: "Hoću (da dadnem) pomoć sinu strica (tj. stričeviću) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada su se međusobno susreli (Kada se sretnu, sukobe licem u lice izvjesna) dva muslimana sa dvije sablje (dva mača) njih dvojice (tj. sa svojim sabljama, mačevima), pa obadva (pa oba od) njih dvojice su od stanovnika Vatre." Reklo se je: "Pa ovaj ubica (neka ide u pakao), pa šta je umu (toga) ubijenoga (tj. pa što će, a što će i ubijeni u pakao otići)?" Rekao je: "Zaista (i) on je htio ubijanje svoga druga (tj. Zaista i on je htio da ubije tog muslimana)."

Rekao je Hammad, sin Zejda: Pa sam spomenuo ovaj hadis Ejubu i Junusu, sinu Ubejda, a ja hoću da pričaju njih dvojica meni za njega (o njemu), pa su rekla njih dvojica: Samo je predao ovaj hadis (jedino, tj. Predao je ovaj hadis samo) Hasen od Ahnefa, sina Kajsa, od Ebu Bekreta. PRIČAO NAM JE Sulejman, pričao nam je Hammad za ovo (o ovome). A rekao je Muemmel: Pričao nam je Hammad, sin Zejda, pričao nam je Ejub, i Junus, i Hišam i Mualla, sin Zijada, od Hasena, od Ahnefa, od Ebu Bekreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A predao je njega Mamer od Ejuba. A (ili: I) predao je njega Bekkar, sin Abdulaziza, od svoga oca, od Ebu Bekreta. A rekao je Gunder: Pričao nam je Šubete od Mansura, od Rib'ije, sina Hiraša, od Ebu Bekreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A nije podigao njega (tj. ovaj hadis do Vjerovijesnika a.s. pripovijedajući ga) Sufjan od Mansura. GLAVA: Kako je (izvjesna) stvar kada nije bila skupina (tj. kada ne bude jedne skupine, zajednice, muslimanske većine koju podržavaju većina svih muslimana). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musenna-a, pričao nam je Velid, sin Muslima, pričao nam je Ibnu Džabir, pričao mi je Busr, sin Ubejdulaha, Hadremija da je on čuo Ebu Idrisa Havlaniju da je on čuo Huzejfeta, sina Jemana, (da) govori: Bili su (izvjesni) ljudi (običaja da) pitaju poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (tom izvjesnome) dobru, a bio sam (ja običaja da) pitam njega o (izvjesnome) zlu bojaznošću (tj. iz straha) da stigne mene (to zlo). Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista mi smo bili u predislamlju (vremenu neznanja, neukosti) i (u velikome) zlu, pa je donio nama Allah ovo dobro. Pa da li je (tj. da li će biti) poslije ovoga dobra (išta) od zla (ikakvo zlo, hoće li biti ikakvo zlo)?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "A da li je (da li će biti) poslije toga zla (išta) od dobra?" Rekao je: "Da, a u njemu je (jedna) mutnoća (mutnost, tj. neće biti to dobro čisto i bistro)." Rekao sam: "A šta je (tj. u čemu je) njegova mutnoća?" Rekao je: "Ljudi (neki što) upućuju za (drugi put) osim puta (moga, postupanja moga), poznaješ od njih (neke postupke kao dobre) i niječeš (tj. i osuđuješ im neke postupke)." (Dakle ta mutnoća je u tome što će ti upravljači miješati dobre i zle postupke. U stvari riječ "dehanun" doslovno znači: dimovitost, zadimljenost; ali ovdje odgovara bolje izraz mutnoća, zamućenost. Ovaj hadis je već jednom davno u tekstu prošao, pa ova napomena vrijedi i za ono mjesto u tekstu koje je već prošlo.) Rekao sam: "Pa da li je poslije toga dobra (išta) od zla (da li će poslije toga dobra doći išta od zla)?" Rekao je: "Da. Pozivači (neki koji će zvati) na vrata pakla. Ko je odgovorio (tj. Ko se odazove) njima k njemu (ka paklu), bacili su ga u njega (tj. baciće ga u pakao)." Rekao sam: "O poslaniče Allaha! Opiši ih nama." Rekao je: "Oni su od naše kože, i govore sa našim jezicima." Rekao sam: "Pa šta zapovjedaš meni ako je stiglo (ako stigne, zateče, zatekne) mene to?" Rekao je: "Slijediš (tj. Slijedi, Drži se uz) skupinu (zajednicu većine tih) muslimana i njihovoga vođe (vladara, halife)." Rekao sam: "Pa ako nije bilo za njih (tj. ako ne bude bilo u njih

nikakve glavnine) skupine, a ni vođe (tj. ako ne bude postojala glavna zajednica, a ni vođa, halifa)?" Rekao je: "Pa odstrani se tih grupa (skupina, stranaka, sekta, sekti), svake (od) njih, i (da) (tj. pa makar morao postupiti tako) da ujedaš (tj. da se zubima uhvatiš) za korijen (nekoga) stabla (drveta, i da tako usamljen živiš) dok stigne tebe (tvoja) smrt, a ti si na tome (tj. u tom takvom stanju usamljenosti)." GLAVA (onoga) ko je mrzio da umnožava crninu (tj. osobe, pristalice izvjesnih) smutnji i (izvjesnoga) nasilja (a to znači: ko nije želio da svojim ličnim učestvovanjem umnoži broj osoba izvjesnih smutnji, pobuna, izvjesnoga nasilja). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jezida, pričao nam je Hajvete i (drugi neki) osim njega, rekla su njih dvojica: Pričao nam je Ebul-Esved. A rekao je Lejs od Ebul-Esveda: Odsjekla se je (tj. Odredila se je) na stanovnike Medine (jedna) vojska (da se između njih sakupi i da ide protiv Sirije), pa sam se upisao u nju. Pa sam susreo Ikrimeta pa sam izvijestio njega. Pa je zabranjivao meni (to) najžešćim (svojim) zabranjivanjem, zatim je rekao: "Izvijestio me je Ibnu Abas da su (neki) ljudi od (izvjesnih) muslimana bili sa (izvjesnim) idolopoklonicima (i) umnožavaju (tj. umnožavajući oni) crninu (tj. broj osoba, ili masovnost; ili komoru, trupnu komoru tih) idolopoklonika na (tj. protiv) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa dođe (izvjesna) strijela, pa se baci, pa pogodi jednoga (od) njih, pa ubije njega. Ili udari njega (neko), pa ga ubije. Pa je (o tim takvima) spustio Allah, uzvišen je: "Zaista koji su (takvi da) su usmrtili njih (izvjesni) anđeli bivajući (ti ljudi) nasilnici njihovi (tj. svojih) osoba (ili duša, tj. usmrtili su ih anđeli u stanju i času kada su sami sebi nasilje činili učestvovanjem u vojsci koja se bori protiv muslimana).....". GLAVA: Kada je ostao (tj. Kada ostane jedan musliman) u (jednim) ocjedinama (mulju, talogu, odbacku) od (izvjesnih) ljudi (tj. među niskim, poročnim, podlim ljudima). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan, pričao nam je Aameš od Zejda, sina Vehba, pričao nam je Huzejfete, rekao je: Pričao nam je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neka) dva hadisa, (i) vidio sam jedan (od) njih dva, i ja iščekujem (pogledam da vidim, tj. čekam da doživim i taj) drugi. Pričao nam je da je (ta) povjerljivost sišla u korijen (tj. u dubinu) srca (izvjesnih) ljudi, zatim su znali (tj. saznali da treba biti povjerljiv - to su još saznali i naučili) iz Kur'ana, zatim su znali (saznali to) iz (moga) postupka (i govora - iz hadisa). I pričao nam je o njezinome dizanju (tj. o nestajanju te povjerljivosti). Rekao je: "Spava (tj. Zaspaće izvjesni) čovjek (svoje jedno) spavanje, pa (će da) se zgrabi (tj. pa će se uzeti, ukloniti njegova) povjerljivost iz njegovoga srca, pa biva (tj. pa će biti trajno) njezin trag kao (tj. slično kao) trag (izvjesnoga) zacrnjivanja (trag izvjesne modrice, pomućene i promijenjene boje). Zatim (će da) spava (da zaspe jedno svoje) spavanje, pa se zgrabi (ona, tj. povjerljivost), pa ostane u njoj (u duši) njezin trag kao trag (izvjesnoga) žulja. Kao (jedan) ugljen (živi što) si zakotrljao

njega na tvojoj (tj. svojoj) nozi, pa se isprišti (tj. pa poskaču prištevi, žuljevi, plikovi), pa vidiš njega (plik da je on) napuhan (otekao, natekao, zatekao), a nije u njemu (ni jedna) stvar. I osvanu (tj. osvanuće, počeće izvjesni) ljudi (da) međusobno trguju, pa neće biti blizu (skoro ni) jedan (da) izvršava (tu) povjerljivost (tj. da vraća povjerenu stvar na čuvanje). Pa (će da) se govori: "Zaista u (među) sinovima omsice (tog-i-tog) je (jedan - ima jedan) čovjek povjerljiv." I govori se (tj. govoriće se) za (izvjesnoga) čovjeka: "Ala je pametan (Pametan li je on, Što je pametan)!" I: "Ala je oštrouman!" I: "Ala je čvrst (snažan on)!" A (taj čovjek je takav da) nema u njegovom srcu težina (jednoga) zrna slačice od vjerovanja. I zaista već je došlo na mene (jedno) vrijeme (u prošlome mome življenju) i neću se brinuti (u njemu, tj. da se ja ne brinem, u stvari, da se nisam brinuo) kojem (od) vas sam se prisegnuo (tj. povjerio za nešto). Zaista ako je bio musliman, vratio je njega na mene (tj. meni njegov) Islam. A ako je bio kršćanin, vratio je njega na mene (tj. vratio je njega meni) njegov nastojivač (tj. njegov zaštitnik, pokrovitelj, zakonski zastupnik koji se brine o njemu). A što se tiče danas (sadašnjosti), pa nisam (više u običaju ili u prilici da) se prisegnjujem (tj. da se povjeravam nikome, ikome drugome) osim omsici i omsici (tj. iksu i iksu - tom-i-tom i tom-i-tom). GLAVA (izvjesnoga) pobeduinjavanja (sebe) u (izvjesnoj, ili: u svakoj) smutnji. (To jest: GLAVA o odavanju životu Beduina, dakle, o svome opredjeljivanju za pustinjački život u vrijeme smutnje, pobune, građanskoga rata u gradovima, a cilj odavanju pustinjskom, pustinjačkom životu je da se izbjegne učešće u smutnji, pobuni.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Hatim od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta, sina Ekve'a, da je on unišao na Hadždžadža (tj. unišao je on Hadždžadžu), pa je rekao (njemu Hadždžadž): "O sine Ekve'a! Vratio si se na tvoje (svoje) dvije pete (tj. Odmetnuo si se od Islama, ili od Hidžre). Pobeduinio si se." Rekao je: "Ne, a ali (tj. nego) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dozvolio meni (da se nastanim, da odselim) u (tu) pustinju (ili: u te Beduine, među tim Beduinima)." A od Jezida, sina Ebu Ubejda, rekao je: Pošto se ubio (tj. Pošto je ubijen) Usman, sin Affana, izašao je Selemete, sin Ekve'a, ka Rebezi (tj. u pustinjsko mjesto, selo Rebezu, Rebezetu), i oženio se tamo (sa jednom) ženom, i rodila je njemu (ta žena nekoliko) djece. Pa je neprestano bio u njoj, dok je (tj. te je) došao prije (nego će) da umre za (nekoliko) noći (tj. prije nekoliko dana od svoje smrti), pa je odsjeo (u) Medini. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Abdurahmana, sina Abdullaha sina Ebu Sa'sa'ata, od njegovoga oca, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da je on rekao: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Biva blizu (tj. Biće skoro to, Uskoro će) da bude najbolja imovina (izvjesnoga) muslimana bravi (ovce), slijedi (pa će slijediti) s njima vrhove (izvjesnih) planina (brda) i padališta (te) kiše (i mjesta gdje pada samo kiša, a tamo ljudi ne dolaze), (pa tako) bježi (musliman) sa svojom vjerom od (izvjesnih) smutnji."

GLAVA (izvjesnoga svoga) utjecanja od (izvjesnih) smutnji (tj. traženja sebi utočišta od smutnji). PRIČAO NAM JE Muaz, sin Fedaleta, pričao nam je Hišam od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pitali su Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, čak su bili uporni (tj. pretjerani, dosadni) sa (tim) pitanjem (pitanjima). Pa se popeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jednoga dana (na svoju) govornicu pa je rekao: "Nećete pitati mene (ni) o (jednoj) stvari (pa da će biti drukčije) osim (tako da) sam objasnio (tj. da ću objasniti, objasniću nju) vama." Pa sam počeo (da) gledam desno i lijevo, pa kada li (je) svaki čovjek (u takvom položaju da) je njegova glava u njegovoj odjeći, (i) plače! Pa je počeo (da pita, da govori jedan) čovjek (koji) je bio kada se je prepirao (sa nekim, u nezgodi da) se zove (tj. pripisuje) ka (nekome drugome) osim svoga oca (tj. u prepirkama su toga čovjeka pripisivali drugome čovjeku, a ne k njegovome ocu, što znači da su mu posredno govorili da je kopile), pa je rekao (taj čovjek): "O vjerovijesniče Allaha! Ko je moj otac?" Pa je rekao: "Tvoj otac je Huzafete." Zatim je počeo Umer, pa je rekao: "Zadovoljili smo se sa Allahom (kao svojim) Gospodarem, i sa Islamom (kao) vjerom, i sa Muhammedom (kao) poslanikom. Utječemo se u Allaha (Allahu) od zla (izvjesnih) smutnji." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nisam vidio u (tj. o izvjesnom, ili o svakome) dobru i zlu kao danas nikada. Zaista ono uobličio se je meni raj i Vatra (tj. i pakao), čak sam vidio njih dvoje ispod (niže; ili ispred ovoga) zida." Rekao je Katadete: Spominje se ovaj hadis kod ovoga ajeta: "O (vi) koji ste vjerovali, ne pitajte o (nekim) stvarima (koje su takve da) ako se pokažu vama, bivaju loše (tj. biće one loše) vama (tj. ožalostiće one vas).....". A rekao je Abas Nersija: Pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid, pričao nam je Katadete da je Enes pričao njima da je vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (rekao) za ovaj (hadis, o ovome hadisu kako je već rečeno). I rekao je (Enes dalje u svome pričanju): Svaki čovjek je (u stanju) zamotavača (tj. zamotao je) svoju glavu u svoju odjeću, (i) plače (tj. plačući on). I rekao je: "Utječući se u Allaha (Allahu) od zla (izvjesnih) smutnji (kušnji)." Ili je rekao: "Utječem se u Allaha (Allahu) od zla (izvjesnih) smutnji." A rekao je meni Halifete: Pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, pričao nam je Seid i Mutemir od njegovoga oca (tj. od Mutemirovoga oca Sulejmana), od Katadeta da je Enes pričao njima od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za ovo (za ovaj hadis) i rekao je: "Utječući se u Allaha (Allahu) od zla (izvjesnih) smutnji." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Smutnja (izvjesna) je od strane (toga izvjesnoga) istoka.".

PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, sin Jusufa, od Mamera, od Zuhrije, od Salima, od njegovoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on ustao ka strani (svoje) govornice pa je rekao: "Smutnja (izvjesna) je ovdje, smutnja je ovdje, odakle izlazi (pojavljuje se) rog (izvjesnoga) sotone!" Ili je rekao: "rog Sunca (odakle izlazi)!" PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je okrenut prema (tome) istoku (da) govori: "Zar ne (tj. Pozor, Pazi, Pažnja)! Zaista (izvjesna, ili: svaka) smutnja je ovdje otkuda izlazi (pojavljuje se) rog (izvjesnoga) sotone!" PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Ezher, sin Sa'da, od Ibnu Avna, od Nafi'a, od Ibnu Umera rekao je: Spomenuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Moj Bože! Blagoslovi nama u našoj Siriji! Moj Bože! Blagoslovi nama u našem Jemenu!" Rekli su: "I u našem Nedždu!" Rekao je: "Moj Bože! Blagoslovi nama u našoj Siriji! Moj Bože! Blagoslovi nama u našem Jemenu!" Rekli su: "O poslaniče Allaha! I u našem Nedždu!" Pa mislim ga (da) je rekao (mislim da je rekao) u trećem (spominjanju, tj. da je rekao treći puta): "Tamo su (izvjesni) potresi (zemljotresi), i (izvjesne) smutnje, i u njemu izlazi (pojavljuje se; ili: i u njoj - u toj zemlji - izaći će, pojaviće se izvjesni) sotona." PRIČAO NAM JE Ishak Vasitija, pričao nam je Halid od Bejana, od Vebereta, sina Abdurahmana, od Seida, sina Džubejra, rekao je: Izašao je na nas (tj. Izašao je nama) Abdullah, sin Umera, pa smo se nadali da (će da) priča nama (jedan, neki) hadis lijep. Rekao je: Pa je pretekao nas k njemu (jedan) čovjek pa je rekao: "O Ebu Abdurahmane! Pričaj nam o (toj) borbi (ratu, međusobnome ubijanju) u (izvjesnoj) smutnji, i (o tome) Allah govori: "I borite se (ratujte protiv) njih dok neće biti (tj. dok ne budne nikakva) smutnja.....". (Ovim citatom je taj čovjek napao stav Abdullaha, sina Umerovoga, jer je Abdullah smatrao da treba ostaviti i napustiti svaku borbu i međusobno ubijanje muslimana u smutnji, neredu, metežu, tj. građanskom ratu u muslimanskoj sredini, makar jedna od dvije suprotne strane imala stvarno pravo na svojoj strani, makar jedna stranka imala stvarno više zasluga i vrijednosti da upravlja i tako dalje. Abdullah r.a. nije bio usamljen, ali su njegovi istomišljenici bili u manjini, tj. malobrojni pa nisu mogli da izmire još u ono vrijeme zavađene muslimane. Čak su zavađene skupine još u ono vrijeme pogrešno upotrebljavale i tumačile pojedine ajete iz Kur'ana da bi opravdale svoje postupke, kao što je to i ovaj čovjek pogrešno tumačio i shvatio citirani ajet da bi mogao da napadne Abdullaha. Međutim, Abdullah r.a. nije ostao dužan tome čovjeku.) Pa je rekao (Abdullah tome čovjeku): "Da li znaš šta je (ta) smutnja (o kojoj se govori u tom ajetu), izgubila te tvoja majka? Samo je bio Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio, (jedino takvoga postupka da) se bori (tj. Muhammed a.s. bijaše se borio samo protiv tih

izvjesnih) idolopoklonika, i bilo je (to izvjesno) ulaženje u njihovu vjeru (to je bilo) smutnja. A nije kao vaša borba (međusobna) na (tj. za tu) vlast (upravu)." GLAVA (izvjesne) smutnje koja (će da) se talasa (zatalasa) kao talas (val toga) mora. A rekao je Ibnu 'Ujejnete od Halefa, sina Havšeba: Bili su (prvi muslimani običaja da) vole da se uposlovičavaju sa ovim stihovima kod (izvjesnih) smutnji (tj. da sljedeće stihove uzimaju sebi kao poslovice i mudre izreke pri izbijanju izvjesnih smutnji): Rekao je Imru'ulKajs (a neki vele da je sljedeće stihove rekao Amr, sin Ma'dikeriba): "Rat, prvo što biva (bude kao jedna) djevojka Nastoji (trči) sa svojim nakitom za svakoga veleneukoga (prostaka) Te kada je planuo i raspalilo se je njegovo gorenje (gorivo) Okrenuo je leđa (kao) starica osim posjednice (tj. koja nema) muža Prosijeda, niječe se (osuđuje se) njezina boja i promijenula se je Omrznuta (Mrska je) za (taj) njuh i (to) ljubljenje (poljubac)." PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Šeqiq (Šekik), čuo sam Huzejfeta (da) govori: Dok smo mi sjedači (sjedioci, tj. Dok smo sjedili) kod Umera kadli je rekao (tj. kadli on reče): "Koji (od) vas pamti govor Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o (izvjesnoj) smutnji (ili: izvjesnoj kušnji)." Rekao je: "Smutnja (Kušnja izvjesnoga, ili svakoga) čovjeka je u njegovoj porodici, i njegovome imanju, i njegovoj djeci i njegovome susjedu. Iskupljuje nju (tu smutnju ili kušnju čovjekova) molitva, i milostinja, i zapovijedanje za (sve) dobro i zabranjivanje od (svega) ružnoga." Rekao je: "Nije o ovome (da) pitam tebe (Ne pitam te o tome), a ali (tj. nego o smutnji) koja (će da) se talasa kao talas (val izvjesnoga) mora." Pa je rekao: "Nije na tebe (tj. Nije tebi) od nje (nikakva) šteta, o zapovjedniče (svih tih) vjernika! Zaista između tebe i između nje su (jedna) vrata zatvorena (zaključana)." Rekao je Umer: "Je li (tj. Da li će da) se razbiju (ta) vrata, ili (će da) se otvore?" Rekao je: "Nego (će da) se razbiju (tj. Razbiće se)." Rekao je Umer: "Tada se neće zatvoriti nikada." Rekao sam: "Da." Rekli smo Huzejfetu: "Je li bio Umer (takav da) zna (tj. Znadijaše li, Je li znao Umer ko su ta) vrata?" Rekao je: "Da, kao što (ja) znam da je niže sutra (tj. da poslije sutra dolazi, slijedi) noć. A to je da sam ja njemu pričao (jedan) hadis (koji) nije sa (izvjesnim) pogreškama (tj. hadis koji nije pogrešan, u kome nema grešaka, nego je istinit)." Pa smo se plašili da pitamo njega ko su (ta) vrata. Pa smo zapovjedili Mesruku pa je pitao njega: Pa je rekao (Huzejfete): "Umer (je ta vrata - ili: Ta vrata su Umer, Ta vrata prestavljaju Umera)." (Umer je poginuo od atentatora, dakle, ta vrata su se razbila, a Umer nije umro običnom smrću, dakle, ta vrata se nisu otvorila običnim načinom otvaranja.) PRIČAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera, od Šerika, sina Abdullaha, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Musa-a Eš'arije rekao je: Izašao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ka (jednome) zidu (tj. vrtu, voćnjaku opasanom zidom) od zidova Medine zbog svoje potrebe, i izašao sam u njegovom tragu (tj. poslije njega). Pa pošto je unišao u (taj) zid (vrt, voćnjak), sjeo sam na njegova vrata (kraj vrata) i rekao sam: Zaista biću svakako danas vratar Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah

i spasio, a nije (on) zapovjedio meni. Pa je otišao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i svršio (okončao) je svoju potrebu (izvršio je potrebu, nuždu), i sjeo je na ivicu (toga) bunara (ili: na tucani kamen, ili nanešeni kamen okolo toga bunara), pa je otkrio od svoje dvije golijeni (tj. otkrio je svoje noge do koljena) i spustio je njih dvije u (taj) bunar. Pa je došao Ebu Bekr (i) traži (tj. tražeći) dozvolu na njega (od njega) zato (da) uniđe (da uđe). Pa sam rekao: "Kao što si ti (ostani tako tu), dok zatražim dozvolu za tebe." Pa je stao (zastao). Pa sam došao ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao: "O vjerovijesniče Allaha! Ebu Bekr traži dozvolu na tebe (od tebe, ili tebi da uniđe)." Pa je rekao: "Dozvoli njemu, i obraduj ga sa rajem." Pa je unišao. Pa je došao od desnice (tj. na desnu stranu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je otkrio (odjeću) od svoje dvije golijeni i spustio je njih dvije u (taj) bunar. Pa je došao Umer. Pa sam rekao: "Kao što si ti dok zatražim dozvolu za tebe (tj. Ostani tako tu dok zatražim za tebe dozvolu za ulazak)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Dozvoli mu, i obraduj ga sa rajem." Pa je došao od ljevice (tj. na lijevu stranu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je otkrio od svoje dvije golijeni, pa je spustio njih dvije u (taj) bunar. Pa se napunila (ta) ivica (obala bunara, ili to nanešeno, tucano kamenje oko toga bunara), pa nije bilo u njemu (u njoj - u obali, na obali ni jedno) mjesto za sjedenje. Zatim je došao Usman. Pa sam rekao: "Kao što si ti (ostani tako tu) dok zatražim dozvolu za tebe." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Dozvoli mu (njemu), i obraduj ga sa rajem, (a) sa njom (sa tom nagradom rajem imaće on i jedno) iskušenje (što će da) pogodi njega (u životu na ovome svijetu prije nego umre i dođe u raj)." Pa je unišao. Pa nije našao sa njima mjesto (za sjedenje), pa se okrenuo dok je došao okrenut prema njima na usni (tj. na ivici toga) bunara (na suprotnoj strani od njihove), pa je otkrio od svoje dvije golijeni, zatim je spustio njih dvije u (taj) bunar. Pa sam počeo (da) želim (jednoga) svoga brata, i (počeo sam da) molim Allaha da dođe (taj moj brat u te časove). Rekao je Ibnul-Musejjeb: Pa sam protumačio to (da je to bio predznak, predskazanje za) njihove grobove, skupili (okupili) su se ovdje (grobovi njih trojice), a osamio se je Usman. PRIČAO MI JE Bišr, sin Halida, izvijestio nas je Muhamed, sin Džafera, od Šubeta, od Sulejmana, čuo sam Ebu Vaila rekao je: Reklo se je Usametu: "Zar nećeš govoriti ovome (tj. halifi Usmanu da mu se stavljaju neki prigovori i kritike)?" Rekao je: "Već sam govorio njemu (na način) što je ispod (toga) da otvorim (jedna) vrata (takva što ću ja da) budem prvi ko otvara njih." (To jest: Već sam mu ja govorio tajno, a ne javno da tako ja prvi otvorim javnu osudu i napad na halifu, što može da dovede do smutnje i meteža, a ja neću da budem taj koji to prvi izaziva.) "I ja nisam sa (onim, tj. I ja nisam onaj) koji govorim (ni) za (jednoga) čovjeka, poslije (slučaja) da bude (taj čovjek neki) zapovjednik nad (kakvom) dvojicom ljudi (ja tome čovjeku više ne govorim): "Ti si dobar (ili: Ti si bolji - od svih ljudi)!" (to mu ne govorim) poslije (onoga) što sam čuo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Dovesti će se (jedan) čovjek (na sudnjem danu), pa (će da) se baci u Vatru, pa melje u njoj (tj. okreće se u Vatri) kao mljevenje (izvjesnoga) magarca sa svojim žrvnjem (tj. kao što se okreće magarac pokrećući žrvanj suhoga mlina, vodenice). Pa daju ophoditi (tj. Pa će ophoditi) okolo njega (oko toga čovjeka u paklu) stanovnici Vatre, pa (će oni da) govore: "O

omsice (O ti)! Zar nisi bio (običaja da) zapovijedaš za (svako) dobro i (da) zabranjuješ (odvraćaš) od (svakoga) ružnoga (od svakoga zla)?" Pa (će on da) govori: "Zaista ja sam bio (takav da) zapovijedam za (svako) dobro, a neću činiti (tj. a ne činim) njega (a ne činim ja to dobro); i zabranjujem od (svakoga) ružnoga, a činim (sam ja) njega (to ružno djelo)." GLAVA. PRIČAO NAM JE Usman, sin Hejsema, pričao nam je Avf od Hasena, od Ebu Bekreta rekao je: Zaista već je okoristio mene Allah sa (jednom) riječi (u) danima (borbe oko Aišine) deve. Pošto je doprlo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, da su Perzijanci učinili vladarem kćer kserksa, rekao je: "Neće se spasiti (ni jedan) narod (ljudi koji) su dali upravu svoje zapovjedi (svoga posla, svoje stvari, svoje vlasti jednoj, nekoj) ženi." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Jahja, sin Adema, pričao nam je Ebu Bekr, sin 'Ajjaša, pričao nam je Ebu Hasin, pričao nam je Ebu Merjem Abdullah, sin Zijada, Esedija, rekao je: Pošto je išao Talhate, i Zubejr i Aiša ka Basri, poslao je Alija (svoga pristalicu) Ammara, sina Jasira, i (svoga sina) Hasena, sina Alije, pa su došla njih dvojica na nas (tj. nama u) Kufu. Pa su se popela njih dvojica (na izvjesnu) govornicu (tj. na govornicu džamije u Kufi). Pa je bio Hasen, sin Alije nad (tom) govornicom (tj. na toj govornici) u njezinom najvišem (dijelu), a stajao je Ammar niže od Hasena (u donjem dijelu od Hasena). Pa smo se skupili k njemu. Pa sam čuo Ammara (da) govori: "Zaista Aiša je već išla (tj. otišla) ka Basri. I tako mi Allaha zaista ona je zaista žena (supruga) vašega vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (toj) ovozemnosti i (toj) onozemnosti (tj. i na drugome svijetu), a ali je Allah - blagosloven je i uzvišen je! - iskušavao vas (tj. Allah je stavio na iskušenje vas) zato (da) zna (tj. da pokaže znanje o tome da li) se Njemu pokoravate, ili njoj (ili: da li se njemu - tj. Aliji - pokoravate, ili njoj - Aiši)." GLAVA. PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Ibnu Ebu Ganijjete od Hakema, od Ebu Vaila: Ustao je (tj. Stajao je, stao je) Ammar na govornicu Kufe, pa je spomenuo Aišu, i spomenuo je njezino idenje (iđenje, njezin hod) i rekao je: "Zaista ona je žena vašega vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (toj) ovozemnosti i (toj) onozemnosti (tj. i na tome drugome svijetu), a ali (tj. nego) ona je od (onoga) što ste se iskušavali (s njime, tj. od onoga što ste se vi stavili na iskušenje pomoću njega; drugim riječima: ali ste se vi zbog nje stavili u iskušenje)." PRIČAO NAM JE Bedel, sin Muhabbera, pričao nam je Šubete, izvijestio me je Amr, čuo sam Ebu Vaila (da) govori:

Unišli su Ebu Musa i Ebu Mes'ud na Ammara (tj. k Ammaru) gdje (tj. kada) je poslao njega Alija ka stanovnicima Kufe (da on) traži odlaženje u boj (od) njih (za Aliju protiv Aiše), pa su rekla njih dvojica: "Nismo vidjeli tebe (da) si došao (jednome) poslu, mržem kod nas, od tvoga žurenja u ovome poslu (u ovoj stvari), otkako si primio Islam." Pa je rekao Ammar: "Nisam vidio od vas dvojice otkako ste primila vas dvojica Islam (ni jedan) posao, mrži kod mene, od usporavanja vas dvojice od ovoga posla (tj. od sporoga prilaženja vas dvojice ovome poslu, ovoj stvari)." I obukao je njima dvojici ogrtač, ogrtač (tj. po jedan ogrtač svakome - a to će reći: dao im je na poklon po jedan ogrtač), zatim su otišli ka (kufanskoj) bogomolji (džamiji). PRIČAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aameša, od Šeqiqa, sina Selemeta, rekao je: Bio sam sjedač (sjedilac, tj. Sjedio sam) sa Ebu Mes'udom, i Ebu Musa-om i Ammarom, pa je rekao Ebu Mesud: "Nema od tvojih drugova (ni) jedan (drukčiji) osim (takav) da sam htio (tj. da hoću), zaista sam rekao (tj. zaista bih rekao neku manjkavost, neki nedostatak, neki nedostatak) o njemu, osim tebe. I nisam vidio od tebe (ni jednu) stvar otkako (tj. otkada) si se družio (združio sa) Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, nedostatniju (tj. nikakvu veću manu i nedostatak ti nisam vidio) kod mene od tvoga traženja hitnje (žurenja) u ovome poslu (u ovoj stvari - stvari učešća u ratu između dvije zaraćene muslimanske stranke)." Rekao je Ammar: "O Ebu Mes'ude! A (ja) nisam vidio od tebe, a ni od ovoga tvoga druga (ni jednu) stvar otkako (otkada) ste se družili (združili) vas dvojica (sa) Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, nedostatniju kod mene (tj. da vam je veća mana i nedostatak) od usporavanja (od sporosti) vas dvojice u ovome poslu (u ovoj stvari)." Pa je rekao Ebu Mes'ud - a bio je bogat (imućan čovjek): "O dječače! Daj dva ogrtača!" Pa je dao (darovao) jedan (od) njih dva Ebu Musa-u, a (onaj) drugi Ammaru, i rekao je: "Odite (Idite) vas dvojica u njemu (u tome) ka (molitvi) petka (tj. Idite u tim ogrtačima na džum'u)." (Na osnovu ovoga pričanja smatra se da je i u prethodnom pričanju darovalac ogrtača Ebu Mes'ud, a ne Ammar, kako bi se doslovno iz teksta moglo da zaključi iz rečenice: I obukao je njima dvojici ogrtač, ogrtač, tj. po ogrtač.) GLAVA: Kada je spustio (tj. Kada spusti, pošalje, dadne) Allah u (jedan) narod (neku) kaznu (na ovome svijetu). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Usmana, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, izvijestio me je Hamzete, sin Abdullaha sina Umera, da je on čuo Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada je spustio Allah sa narodom (tj. u jedan narod neku) kaznu, pogodila je (tj. pogodi ta) kazna (svakoga) ko je bio u njima (tj. među tim ljudima toga naroda), zatim su se proživjeli (tj. zatim će vaskrsnuti, biće proživljeni na sudnjem danu svi) na svojim poslovima." (To znači da na drugome svijetu i na sudnjem danu neće biti kažnjen onaj koga je ovozemna opća kazna pogodila dok je on radio dobra djela, u vrijeme kada je bio zauzet dobrim poslom.)

GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za Hasena, sina Alije (tj. njegovoga govora o svome unuku Hasanu, sinu Alije): "Zaista ovaj moj sin je zaista gospodin (veliki), i možda Allah da popravi (odnose, tj. da izmiri) s njime između dvije čete (tj. vojske, skupine, stranke) od (izvjesnih) muslimana." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Israil Ebu Musa, a susreo sam ga u Kufi, došao je ka Ibnu Šubrumetu pa je rekao: "Uvedi me na Isa-a (tj. Uvedi me ka Isa-u, zapovjedniku Kufe), pa (da) savjetujem njega!" Pa kao da je Ibnu Šubrumete (sudija Kufe) plašio se na njega (za njega), pa nije (to) učinio. Rekao je (Israil): Pričao nam je Hasen (Basrija), rekao je: Pričao nam je Hasen (Basrija), rekao je: Pošto je išao (tj. krenuo) Hasen, sin Alije, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, ka Muaviji sa (svojim) četama, rekao je Amr, sin Asa, Muaviji: "Vidim (jednu) četu (koja) neće okrenuti leđa do (da) okrene (dok ne okrene) zadnjicu njezina druga (tj. do da okrene zadnjicu njezina protivnica, njoj protivnička četa, vojska; ili: njezina druga, tj. njezina zadnja linija)." Rekao je Muavija: "Koje (taj što će da povede računa) za potomstva (mogućih poginulih) muslimana?" Pa je rekao: "Ja." Pa je rekao (tj. Pa su rekli) Abdullah, sin Amira, i Abdurahman, sin Semureta: "Susretamo (Susrešćemo, tj. Susresti ćemo) njega, pa (ćemo da) govorimo njemu: "Mir (među nama tražimo)!" (Veli se da rečenica "Susretamo, tj. Susresti ćemo njega.....", znači: Susreti ćemo, naći ćemo Muaviju..... .) Rekao je Hasen (Basrija): i zaista već sam čuo Ebu Bekreta (da) je rekao: Dok Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, predikuje, došao je (njegov unuk) Hasen. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ovaj moj sin (tj. unuk) je gospodin, i možda Allah da popravi (odnose, tj. da pomiri) s njim između dvije čete od (izvjesnih) muslimana." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: Rekao je Amr: Izvijestio me je Muhamed, sin Alije, da je Harmelete, slobodnjak Usameta, izvijestio njega. Rekao je Amr: A već sam vidio Harmeleta (i ja, ali nisam izravno od njega čuo ovo što ću da ispričam). Rekao je (Harmelete): Poslao me je Usamete ka Aliji, i rekao je (Usamete meni): "Zaista on (tj. Alija) pitaće tebe sada, pa (će da) govori: "Šta je izostavilo tvoga druga (Usameta da me ne pomogne na Sifinu i vak'atul-džemelu)?" Pa reci njemu: "Govori tebi (tj. Kaže ti ovo): "Da si bio (ti) u nuglacu (u uglu usta izvjesnoga) lava, zaista sam volio (zaista bih volio) da budem s tobom u njemu, a ali (nego) ovo je (jedna) stvar (što) nisam vidio nju (tj. što ne mislim, ne smatram nju opravdanom, tj. stvar međusobnoga ratovanja muslimana)." Pa nije dao (darovao) meni (ni jednu, nikakvu) stvar (tj. ništa od imovine). Pa sam otišao ka Hasenu, i Husejnu i sinu Džafera, pa su natovarili (teškim tovarom) meni moju samaricu (devu). GLAVA: Kada je rekao kod (jednoga) naroda (jednu) stvar, zatim je izašao pa je rekao protivno njoj (tj. protivno, suprotno toj stvari).

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Nafi'a, rekao je: Pošto su skinuli stanovnici Medine Jezida, sina Muavijeta (tj. Pošto su pokvarili i pogazili svoju prisegu na vjernost koju su mu bili dali), skupio je Ibnu Umer svoju pratnju (poslugu) i svoju djecu, pa je rekao: Zaista ja sam čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Podignuće se (Postaviće se) za svakoga varalicu (vjerolomnika jedan) bajrak (zastava na) sudnjem danu." I zaista smo se mi već prisegnuli ovome čovjeku (tj. Jezidu) na prisegu Allaha i Njegovoga poslanika. I zaista ja neću znati (tj. ja ne znam ni jedne) prevare veće (tj. gore) od (te) da se prisegne (jednome) čovjeku na prisegu Allaha i Njegovoga poslanika, zatim (da) se podigne (postavi, objavi) njemu borba (rat). I zaista ja neću znati (tj. ne znam ni) jednoga od vas (koji) je skinuo njega, a niti (koji) se je prisegnuo (nekome drugome, pa da će drukčije biti) osim (tako da) je bila (ta prevara odmah izvjesna) odsijecačica (rastavljačica) između mene i između njega (tj. ko pogazi svoju prisegu Jezidu, i prisegne se nekome drugome, rastavlja se od mene svaki vas od moje pratnje i mojih sinova)." PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ebu Šihab od Avfa, od Ebu Minhala rekao je: Pošto je bio Ibnu Zijad i Mervan u Siriji, i skočio je Ibnu Zubejr u Meki (protiv njega), i skočili su (izvjesni) čitači (Kur'ana) u Basri, pa sam otišao (tj. otišao sam ja) sa svojim ocem ka Ebu Berzetu Eslemiji, dok (čak) smo unišli na njega (tj. unišli smo njemu) u njegovu kuću, a on je sjedač (tj. a on sjedi) u hladu (jedne potkrovne) svoje sobe od trstike (od trske). Pa smo sjedili k njemu (do njega, uz njega). Pa je počeo moj otac (da) traži nahranjivanje (od) njega (izvjesnim) hadisom (tj. da otvori njega za njegovo pričanje, da navede njega na razgovor), pa je rekao: "O Ebu Berzete! Zar nećeš vidjeti (Zar ne vidiš ono) u što su pali (upali ti izvjesni) ljudi?" Pa prva stvar (što) sam ga čuo (da) je progovorio s njom je (ovo): "Zaista ja sam sebi računao (tj. Zaista ja sebi računam na nagradu) kod Allaha (zbog toga što je slučaj) da sam ja osvanuo srdit na plemena (plemenske ogranke od) Kurejševića. Zaista vi ste, o družino Arapa, bili na (izvjesnome) stanju koje ste znali (tj. koje znate, a koje se sastojalo) od (izvjesnoga) poniženja, i malobrojnosti i zablude. I zaista Allah je spasio vas sa Islamom (pomoću Islama) i sa Muhammedom, pomilovao ga Allah i spasio, dok je (ili: čak je) dopro s vama (onome) što vidite (tj. doveo vas je do časti, mnogobrojnosti i pravoga puta). A ova ovozemnost je (ta) koja je pokvarila među vama (odnose). Zaista taj koji je u Siriji (tj. Mervan, sin Hakema) tako mi Allaha ne bori se (ni radi čega) osim na (tj. za tu) ovozemnost. I zaista ovi koji su između vaših leđa (tj. ti izvjesni čitači Kur'ana, "kurrai") tako mi Allaha ne bore se (ni radi čega) osim na (za tu) ovozemnost. I zaista taj koji je u Meki (tj. Abdullah, sin Zubejra) tako mi Allaha ne bori se (ni radi čega) osim na (za tu) ovozemnost." PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete od Vasila Ahdeba, od Ebu Vaila, od Huzejfeta, sina Jemana, rekao je: "Zaista (ti izvjesni) licemjerci danas su gori od njih (od onih) na vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Bili su tada (običaja da) sakrivaju (tj. da tajno

rade i djeluju), a danas bivaju glasni (tj. a danas javno rade i djeluju istupajući i boreći se protiv halifa, stvarajući razne stranke i praveći pobune i metež)." PRIČAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, pričao nam je Mis'ar od Habiba, sina Ebu Sabita, od Ebu Ša'sa-a, od Huzejfeta rekao je: "Samo je bila licemjernost (tj. Bila je licemjernost izvjesna samo) na vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa (A) što se tiče danas, pa samo je ono (tj. pa ono je samo izvjesno) bezvjerstvo poslije (izvjesnoga) vjerovanja." GLAVA: Neće ustati (tj. Neće se pojaviti, Neće nastati, Neće biti) Čas do (da) se zavidi (dok se ne bude zavidilo) stanovnicima (tih) grobova (tj. dok se ne zaželi da se je u grobu kao što su i oni u grobovima koji već leže u njima). PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Neće ustati (tj. Neće nastati, neće biti) Čas do (da) prođe (izvjesni) čovjek pokraj groba (izvjesnoga) čovjeka, pa govori: "O da sam ja mjesto njega!" GLAVA mijenjanja (promjene izvjesnoga) vremena čak (će da) obožavaju (ljudi izvjesne) idole (kipove, kumire). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije rekao je: Rekao je Seid, sin Musejjeba: Izvijestio me je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neće ustati (nastati, biti) Čas do (da) se zatresu (dok se ne zatresu) zadnjice žena (iz plemena) Devsa na (obredima posvećenim) Zul-Halesatu." A Zul-Halesate je idol (plemena) Devsa koji su bili (običaja da) obožavaju (tj. koji, kojeg oni obožavahu) u predislamlju. PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao mi je Sulejman od Sevra, od Ebul-Gajsa, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neće ustati (nastati, biti) Čas do (da) izađe (jedan) čovjek iz (plemena) Kahtana (koji će da) tjera (goni izvjesne) ljude sa svojim štapom." GLAVA izlaženja (izvjesne) vatre. A rekao je Enes: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Prvi (od) znakova Časa je (jedna) vatra (koja će da) sakupi (protjera izvjesne, ili sve) ljude iz (sa izvjesnoga) istoka ka (izvjesnome) zapadu."

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, rekao je Seid, sin Musejjeba: Izvijestio me je Ebu Hurejrete da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neće ustati (tj. Neće nastati, biti) Čas do (da) izađe (dok ne izađe jedna) vatra iz zemlje Hidžaza (koja će da) osvijetli vratove (izvjesnih) deva u Busra-u (gradu u Siriji)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Seida, Kindija, pričao nam je Ukbete, sin Halida, pričao nam je Ubejdulah od Hubejba, sina Abdurahmana, od njegovoga djeda Hafsa, sina Asima, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Bude blizu (tj. Biće skoro, uskoro će) Eufrat (rijeka) da otkrije (izguli, oguli zemljin sloj) od (jedne) riznice (blagajne) od zlata. Pa ko je došao (tj. ko dođe) njoj, pa neka ne uzme od nje (ni jednu) stvar (ništa)." Rekao je Ukbete: A pričao nam je Ubejdulah, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (prethodnome hadisu), osim (slučaja) da je on rekao: "Otkrije (sloj zemlje) od brda od zlata." GLAVA. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta, pričao nam je Ma'bed, rekao je: Čuo sam Hariseta, sina Vehba, rekao je: Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Milodarite (tj. Dajite milostinju), pa doći će na (izvjesne, ili: na sve) ljude (jedno takvo) vrijeme (da) ide (musliman) sa svojom milostinjom, pa neće naći (nikoga) ko (će da) primi nju (tu milostinju)." Rekao je Museded: Harisete je brat Ubejdulaha, sina Umera, za njegovu majku (tj. po njegovoj majci, brat po materi), rekao je njega (tj. rekao je to) Ebu Abdullah (tj. Buharija lično). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad, od Abdurahmana, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neće ustati (nastati, biti) Čas do (da) se pobiju (dok se ne pobiju) dvije čete (skupine) velike (dvije, tj. velike dvije čete, skupine, i to tako da će da) bude između njih dviju (jedno) ubijanje veliko, tvrdnja njih dviju je jedna; i do (da) pošalju (tj. da se pojave, pokažu neki) veliki premazivači veliki lažovi, blizu od trideset (njih - oko trideset njih), svaki (će od) njih (da za sebe) tvrdi da je on poslanik Allaha (a glavni, najveći Dedždžal će tvrditi da je božanstvo); i do (da) se zgrabi (dok se ne uzme izvjesno) znanje, i (da) se umnože (i dok se ne umnože izvjesni) potresi (tj. zemljotresi), i (da) se međusobno približi (to) vrijeme, i (da) se pojave (pokažu izvjesne) smutnje i (da) se umnoži (izvjesni) herdž, a on je (tj. a to je izvjesno) ubijanje; i do (da) se umnoži u (među) vama (ta) imovina pa (da) se izlije čak (tako da) zabrine gospodara (te) imovine (to) ko (će da) primi njegovu milostinju, i čak (da) izloži (ponudi) njega (imetak koji je određen za milostinju), pa (da) govori (tj. rekne onaj) koji (je taj što) izlaže njega njemu: "Nema potrebe meni za njim!", i do (da) se međusobno natječu (izvjesni) ljudi duljinom (veličinom) u (svojoj) građevini (gradnji); i do (da) prođe (dok ne prođe izvjesni)

čovjek pokraj groba (izvjesnoga) čovjeka pa (da) govori (rekne): "O da sam ja mjesto njega!" i do (da) se Sunce rodi (pojavi) od svoga zapada (sa zapada), pa kada se je rodilo (kada se rodi od zapada) i vidjeli su ga (i vide ga ti) ljudi, vjerovali su (tj. vjerovaće oni tada) svi, pa to je kada (pa tada) neće koristiti (ni jednoj) osobi njezino vjerovanje (koja) nije bila vjerovala (ako nije vjerovala) otprije, ili (koja nije bila) stekla u svome vjerovanju (neko) dobro. I zaista ustaće (nastaće, biće) svakako Čas, a već su raširila (raskrilila izvjesna) dva čovjeka odjeću njih dvojice između njih dvojice (tj. svoju odjeću između sebe), pa neće (uspjeti) međusobno prodati (pazariti) njih dvojica nju, a niti će saviti (smotati) njih dvojica nju. I zaista ustaće (nastaće, desiće se) svakako Čas, a već je otišao (već će otići izvjesni) čovjek sa mlijekom svoje deve muzare, pa neće (uspjeti) okušati (okusiti) njega. I zaista ustaće (nastaće) svakako Čas, a on popravlja (lijepi blatom, zaljepljuje blatom) svoj bunar, pa neće (uspjeti) napajati u njemu (tj. iz njega). I zaista ustaće (nastaće, biće, desiće se) svakako Čas, a već je podigao svoj zalogaj ka svojim ustima, pa neće (uspjeti) okušati (okusiti, probati) njega." GLAVA spominjanja (izvjesnoga) velikoga premazivača (pozlaćivača, tj. Antihrista, Dedždžala). (Izraz "dedždžalun" je od glagola "dedžele", a taj glagol znači namazati, premazati devu katranom, i namazati, premazati posudu vodom od zlata, tj. pozlatom. Od tih značenja glagol "dedžele" je dobio i značenje: lagati, jer ko pozlaćuje posudu, on prikriva pravi materijal od kojega je posuda napravljena i lažno je prikazuje da je od zlata, dakle, prikriva pravu istinu laže. U vjeri Islamu pod izrazom Dedždžal misli se na velikoga lažova koji će se pojaviti pred smak svijeta, pred propast svijeta i tvrdiće za sebe da je on božanstvo. Dakle, to je jedan veliki demagog bezvjerstva. Kršani ga nazivaju Antihrist. U daljem tekstu izraz "dedždžal" prevodiće se sa izrazom velepremazivač, i to sa velikim slovom da bi se glavni dedždžal tako mogao razlikovati od onih drugih koji će se pojaviljivati prije njega, i kojih ima više, kako je to već u zadnjem hadisu rečeno. Dakle, glavni dedždžal će se prevoditi, pisati ovako: Velepremazivač.) PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, pričao nam je Ismail, pričao mi je Kajs, rekao je: Rekao je meni Mugirete, sin Šubeta: Nije pitao (ni) jedan (čovjek) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o Velepremazivaču (ono) što sam pitao njega (ja). I zaista on je rekao meni: "Šta šteti tebi od njega (kada me toliko pitaš o njemu)?" Rekao sam: "Zbog (toga što) zaista oni govore: "Zaista sa njim je brdo hljeba i rijeka vode (pa se zbog toga plašim od njega)." Rekao je: "Ono je (tj. To je) lakše na Allaha od toga." (To jest: To što će Dedždžal imati, lakše je Allahu od toga da to učini dokazom njegove istinitosti i uzrokom zablude vjernika. Drugim riječima: I pored toga što će Allah dati Dedždžalu ta neka čuda, Allahu će biti lako da sačuva vjernike od Dedždžala i da pokaže Dedždžalovu neistinitost.) PRIČAO NAM JE Sa'd, sin Hafsa, pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Doći će Velepremazivač, čak (će da) odsjedne u (jedan) okrug (kotar, kraj) Medine. Zatim će se zatresti Medina trima potresanjima (sa tri potresa), pa će izaći k njemu svaki bezvjernik i licemjerac." PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od svoga djeda, od Ebu Bekreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Neće unići (u) Medinu (nikakav) strah (panika od, zbog toga) pomazanika (ili potrtoga) Velepremazivača. I za nju (tj. u nje - u Medine) su tada sedam vrata, (a) na svakim vratima su (neka) dva anđela (meleka)." PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ejjub od Nafi'a, od Ibnu Umera, mislim ga (da je rekao, pričao da je on čuo) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Slijepoga (svoga) desnoga oka (je Dedždžal - Dedždžal je slijep na desno oko), kao da je ono (jedno) zrno grožđa lebdeće (tj. koje se kreće po vodi, pliva kao kakva ljuska ili čep na vodi)." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Muhamed, sin Bišra, pričao nam je Mis'ar, pričao nam je Sa'd, sin Ibrahima, od svoga oca, od Ebu Bekreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Neće unići (u) Medinu strah (panika od toga izvjesnoga) pomazanika (potrtoga). Za nju (tj. U nje - U Medine) su tada sedmera vrata (U Medini će tada biti sedam vrata), na svakim vratima su (neka) dva anđela." A rekao je Ibnu Ishak od Saliha, sina Ibrahima, od njegovoga oca rekao je: Došao sam (u) Basru. Pa je rekao meni Ebu Bekrete: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za ovo (tj. o ovome da kazuje). PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim od Saliha, od Ibnu Šihaba, od Salima, sina Abdullaha, da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: Ustao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. među izvjesnim) ljudima (među ljude), pa je pohvalio na Allaha (hvalio je Allaha) sa (onim načinom) što je On njegov stanovnik (tj. kako doliči i pripada Allahu da se hvali, da bude hvaljen), zatim je spomenuo Velepremazivača pa je rekao: "Zaista vas opominjem (da se čuvate) njega (tj. opominjem vas za njega). I nema od vjerovijesnika (tj. ni jednoga vjerovijesnika da je drukčije postupao) osim (tako), a već (tj. da je već) opominjao (za) njega svoj narod, a ali (nego) ja ću govoriti (tj. reći ću) vama o njemu (jedan) govor (jednu riječ što) ga nije rekao (ni jedan) vjerovijesnik svome narodu: Zaista on je slijep, a zaista Allah nije slijep (doslovno: nije sa slijepim, a to znači: nije slijep)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Salima, od Abdullaha, sina Umera, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Dok sam ja spavač, (i) ophodim oko Kabe, pa kada li (jedan) čovjek smeđ (ili: crnomanjast), glatke (svoje) kose, kapa, ili lije (prolijeva se) njegova glava vodom (kapa, lije mu voda sa glave)! Rekao sam: "Ko je ovaj (ovo)?" Rekli su: "Sin Merjeme." Zatim sam počeo (da) se okrećem, pa kada li (jedan) čovjek tjelovit (tj. krupan, golem), crven, kovrčave (kovrđave, kudrave svoje) glave (tj. kose), slijepoga (svoga) oka, kao da je njegovo (jedno) oko zrno grožđa lebdeće (ploveće kao ljuska ili čep)! Rekli su: "Ovo je Velepremazivač." Najbliži (od svih) ljudi s njime sličnošću (tj. Najnaličniji mu) je Ibnu Katan, (jedan) čovjek iz (plemena) Huza'ata." PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, od Ibnu Šihaba, od Urveta da je Aiša rekla: Čula sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) traži utočište u svojoj molitvi od smutnje (kušnje) Velepremazivača. PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio me je moj otac od Šubeta, od Abdulmelika, od Rib'ije, od Huzejfeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je o Velepremazivaču (ovo): "Zaista sa njim je (neka) voda i vatra (tj. On ima vodu i vatru), pa njegova vatra je voda hladna (hladna voda), a njegova voda je vatra." Rekao je Ebu Mes'ud: Ja sam čuo njega (tj. taj hadis) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nije se poslao (ni jedan) vjerovijesnik (drukčije) osim (tako da) je opominjao svoju sljedbu (svoj narod za izvjesnoga) slijepoga velikoga lažova. Zar ne (tj. Pažnja, Pozor)! Zaista on je slijep, a zaista vaš Gospodar nije slijep! I zaista među (između) njegova dva oka je zapisano: Bezvjernik (Nevjernik)." O njemu je (pričao) Ebu Hurejrete i Ibnu Abas od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA: Neće unići Velepremazivač (u) Medinu. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha sina 'Utbeta sina Mes'uda, da je Ebu Seid rekao (ovo): Pričao nam je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) dan (neki) hadis dugačak o Velepremazivaču, pa je bilo u (onome) što priča nama za njega (i to) da je rekao: "Doći će Velepremazivač, a on je (takav da je) zabranjeno na njega (tj. zabranjeno je njemu) da uniđe (da uđe u) puteve (koji vode između brda na tlo) Medine (ili: da uđe u kraj, u mjesto same Medine), pa (će da) odsjedne (da se nastani u) neku (od tih izvjesnih) slanih pustinja (ili močvarno-slanih pustinja) koja slijedi Medinu (tj. koja se nalazi uz Medinu od pravca Sirije). Pa (će da) izađe k njemu tada (jedan) čovjek, (a) on je najbolji (od svih) ljudi, ili od najboljih (tih) ljudi, pa (će da) govori (da rekne):

"Svjedočim (tj. Očitujem, Izjavljujem) da si ti Velepremazivač koji (je taj što) je pričao nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegov hadis (tj. hadis o njemu; ili: svoj hadis - o njemu)." Pa (će da) govori Velepremazivač: "Je ste li vidjeli (tj. Da li mislite, Šta mislite) ako sam ubio ovoga, zatim sam oživio njega (tj. ako ga ubijem, zatim ga oživim) da li ćete sumnjati u (moju) stvar (hoćete li onda sumnjati u mene)?" Pa (će njegove pristalice da) govore: "Ne." Pa (će da) ubije njega, (a) zatim (će da) oživi njega (da ga oživi). Pa (će taj dobri čovjek da) govori: "Tako mi Allaha nisam bio o tebi žešći poukom (uviđanjem, pronicljivošću, tj. nisam te nikada bolje saznao da si ti Velepremazivač) od mene danas (tj. nikada te nisam ni uvidio kao danas, kao sad kada si me ubio, pa onda proživio, oživio, jer je, znači, Muhammed a.s. govorio da će i to moći da učini taj Velepremazivač)." Pa će htjeti Velepremazivač da ubije njega (toga dobroga čovjeka po drugi puta), pa se neće njemu dati vlast (moć) na njemu (tj. nad njim drugi puta, a to će reći: pa ga neće moći ubiti drugi puta)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Nuajma, sina Abdullaha, Mudžmira (tj. od Nuajma Mudžmira), od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Na putevima (ili: Na krajevima) Medine su (neki) anđeli, (i) neće unići (u) nju (izvjesna) kuga (ili: epidemija, kolera), a ni Velepremazivač." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Musa-a, pričao nam je Jezid, sin Haruna, izvijestio nas je Šubete od Katadeta, od Enesa, sina Malika, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Medina (je takva da će) doći njoj Velepremazivač, pa (će da) nađe (izvjesne) anđele (da oni) čuvaju nju. Pa se neće približiti njoj Velepremazivač, a ni (ta) kuga (epidemija, kolera) ako je htio Allah (tj. ako htjedne Allah, ako Bog da)!"

GLAVA (spominjanja) Je'džudža i Medžudža. (A Je'džudž i Me'džudž su dva plemena. Po nekima je Je'džudž starješina plemena Me'džudž. Neki kažu da izrazi Je'džudž i Me'džudž potječu od glagola u arapskom jeziku "edždže jeudždžu edžidžen: gorjeti vatra, plamtjeti". Ako bi bio stvarno taj glagol korijen tih imena vlastitih, onda bi Je'džudž i Me'džudž bio naziv plemena koja pale i ruše, odnosno koja će paliti i rušiti. Prema tome pred smak svijeta biće oni brojnija i nadmoćnija skupina ljudi na Zemlji koja će paliti i rušiti, nego grupa koja će izgrađivati i podizati.) PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. - H - A pričao nam je Ismail, pričao mi je moj brat od Sulejmana, od Muhameda, sina Ebu 'Atika (Atiqa), od Ibnu Šihaba, od Urveta, sina Zubejra, da je Zejneba, kći Ebu Selemeta pričala njemu od Umu Habibe, kćeri Ebu Sufjana, od Zejnebe, kćeri Džahša, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, unišao njoj (doslovno: na nju jedan) dan uplašen, (pa) govori (tj. govoreći):

"Nema božanstva osim Allah (Nema božanstva osim Allaha!)! Jao Arapima od zla (koje) se je već približilo! Otvorilo se je danas od pregrade (tj. od zida) Je'džudža i Me'džudža slično ovoj (količini, tj. kao ovoliko, ovako, ovoliko)." I okružio je (tj. prstima je napravio kolut, krug i to) sa svoja dva prsta: palcem i (onim) koji slijedi njega (i onim koji je uz njega, koji se nalazi pored njega, susjednim prstom, tj. i kažiprstom). Rekla je Zejneba, kći Džahša: Pa sam rekla: "O poslaniče Allaha! Pa zar (da) propadnemo (tj. zar ćemo propasti, nastradati), a u (tj. a među) nama su (izvjesni) dobri (ljudi)?" Rekao je: "Da, kada se je umnožilo (izvjesno) nevaljalstvo (tj. kada se umnoži izvjesna nevaljaština, pokvarenost; a neki vele da "el-hubsu" znači posebno moralna pokvarenost, nevaljaština, a to će reći: blud, preljub, prostitucija, kurvanje)." PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ibnu Tavus od svoga oca, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Otvara se (tj. Otvori se izvjesna) pregrada (brana, prepreka, zid), pregrada Je'džudža i Me'džudža slično ovoj (veličini, količni, tj. ovoliko, kao ovoliko, ovako)." I svezao je Vuhejb devedeset (tj. I povezao je Vuhejb svoje prste, napravio je kolut, krug prstima svoje ruke tako da je načinio broj devedeset, a u tome broju, tačnije u brojki devet ima krug koji treba da prikaže, valjda, veličinu otvora na toj pregradi, na tom zidu, koji otvor je već nastao, pojavio se, koji se već pojavio).

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA (izvjesnih) VARKI (tj. prevara, podvala, lukavstava, prepredenosti, izmišljotina, izvrdavanja, dovitljivosti, izlaza iz neprilika pomoću iznalaženja rupa u propisima i zakonima šeriatskim i sli.) GLAVA o ostavljanju (tih) varki i zaista za svakoga čovjeka je (tj. pripada mu ono) što je namjeravao u (svojim) zakletvama i (drugome) osim njih (osim zakletvi). PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Jahja-a, sina Seida, od Muhameda, sina Ibrahima, od Alkameta, sina Vakkasa, rekao je: Čuo sam Umera, sina Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, (da) predikuje, rekao je: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "O ljudi! Samo su (svi) poslovi (Poslovi svi su samo jedino vrijedni) sa (izvjesnom, tj. iskrenom) namjerom (tj. Poslovi su samo sa namjerom), i samo za čovjeka je (tj. i čovjeku pripada samo ono) što je namjeravao. Pa ko (je takav da) je bila njegova selidba (iz Meke u Medinu) ka Allahu i Njegovom poslaniku, pa njegova selidba je ka Allahu i Njegovom poslaniku. A ko se je iselio ka (nekoj koristi od te) ovozemnosti (da) pogodi (iskoristi) nju, ili ženi (nekoj da) vjenča sebi nju, pa njegova selidba je ka (onome) što se je iselio k njemu (pa njegova selidba je zbog onoga zbog čega se je iselio)." GLAVA o (toj) molitvi (namazu). PRIČAO MI JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdurezak od Mamera, od Hemmama, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Neće primiti Allah molitvu (namaz) jednoga (od) vas kada je proizveo (kad mu se nešto desi, dogodi nešto što mu je pokvarilo, što mu pokvari čišćenje za molitvu - abdest) do (da) se očisti (dok se ponovno ne očisti za molitvu - dok se ne abdesti i slično)." GLAVA o (toj obaveznoj godišnjoj milostinji) zekatu i da se neće rastavljati između sakupljenoga (sastavljenoga, što je zajedno), i neće se sakupljati (sastavljati) između rastavljenoga (raznoga) plašenjem (od te) milostinje (tj. iz straha od te obavezne milostinje - zekata). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija, pričao nam je moj otac, pričao nam je Sumamete, sin Abdullaha sina Enesa, da je Enes pričao njemu da je Ebu Bekr pisao njemu zakon (odredbu te) milostinje koju je uzakonio (odredio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i između ostaloga naveo je i ovo): "I neće se skupljati između rastavljenoga, i neće se rastavljati između skupljenoga (sastavljenoga) bojaznošću (tj. iz straha od te) milostinje."

(Već je objašnjavano šta ovo znači kada je bilo govora o zekatu.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ismail, sin Džafera, od Ebu Suhejla, od njegovoga oca, od Talhata, sina Ubejdulaha, da je (jedan) Beduin došao k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, raščupane (kose, tj. nepočešljane svoje) glave pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Izvijesti me, šta je to uzakonio (odredio) Allah na mene od (te) molitve?" Pa je rekao: "Pet (tih) molitava (molitvi, namaza), osim da dobrovoljno klanjaš (jednu) stvar (tj. nešto više još)." Pa je rekao: "Izvijesti me o (onome) što je uzakonio Allah na mene od (toga) posta." Rekao je: "Mjesec ramazan, osim da dobrovoljno činiš (tj. da postiš jednu) stvar (tj. nešto više)." Rekao je: "Izvijesti me za (ono) što je uzakonio Allah na mene od (toga) zekata." Rekao je: Pa je izvijestio njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zakone (propise vjere) Islama. Rekao je: "Tako mi (Onoga) koji je počastio tebe neću dobrovoljno činiti (preko zakona, više od zakona, odredbe ni jednu) stvar (ništa), a niti ću okrnjiti (umanjiti) od (onoga) što je uzakonio Allah na mene (neću ni okrnjiti ni jednu) stvar (ništa)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Spasio se je ako je bio istinit (ako je istinu rekao)." Ili: "Unišao je (tj. Unići će u) raj ako je bio istinit (ako je istinu rekao)." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: U (tj. Za) stotinu i dvadeset deva (zekat) je dvije deve trogodišnje (tj. u ime zekata treba dati dvije trogodišnje deve). Pa ako je uništio njih hotimično (namjerno), ili je poklonio njih ili je prevario u njima (tj. ili je tražio varku i izlaz zbog tih deva) bježanjem (zbog bježanja) od (toga) zekata, - pa nema (nikakve) stvari (ništa) na njega. PRIČAO NAM JE Ishak, pričao nam je Abdurezak, pričao nam je Mamer od Hemmama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Biva (tj. Biće) blagajna jednoga (od) vas (na) sudnjem danu (jedna) zmija ćelava (poskok), bježaće od nje (od blagajne) njezin vlasnik (doslovno: njezin drug), pa (će ona da) traži njega i govori: "Ja sam tvoja blagajna." ("Kenzun" blagajna je u arapskom jeziku muškoga roda.) Rekao je: "Tako mi Allaha neće (nikada) prestati (da) traži (tj. da tjera) njega do (da, ili: čak da će da) založi nju (u) njezina usta (tj. daće ruku svoju kao zalogaj u usta te zmije koja je stvorena od njegove blagajne novca od kojih nije davao zekat)." I rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kada god gospodar (izvjesnih) deva nije davao njihovu dužnost (tj. zekat), ovlastiće se (one) nad njim (na) sudnjem danu (da one) gaze (udaraju) njegovo lice sa svojim papcima (kopitama)." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi o (nekom, jednom) čovjeku (što) su za (u) njega (neke) deve, pa se plašio da bude dužnost na njega (ta obavezna) milostinja, pa je prodao njih za (neke) deve slične njima, ili za brave (za ovce), ili za krave (za goveda) ili za srebrenjake (tj. ili za novac) bježanjem od (te) milostinje (prije navršenja godine dana) za dan (na jedan dan) varanjem (tj. zbog prevare i izlaza, zbog pronalaženja rupe u zakonu, u propisu), pa nema štete (nema grijeha) na njega. A on govori (tj. A taj isti neko; neki od izvjesnih ljudi govori i izdaje na drugoj strani ovakvu fetvu): Ako je očistio (tj. Ako je dao zekat za) svoje deve prije (nego) da se preinači (tj. prije nego istekne, prije nego se navrši izvjesna) godina za (tj. na jedan) dan ili (čak) za godinu (prije na godinu), bila je dozvoljena od njega (tj. vrijedi mu ta milostinja, taj zekat). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Ubejdulaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mesuda, od Ibnu Abasa rekao je:

Tražio je rješenje Sa'd, sin Ubadeta, Ensarija (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (nekakvom, jednom) zavjetu (koji) je bio na njegovoj majci (koja) je preminula prije (nego) da izvrši njega. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Izvrši njega (zavjet) od nje (za nju, mjesto nje)." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Kada su doprle (dostigle izvjesne) deve (broj od) dvadeset (glava), pa u njih je četiri ovce (tj. za njih treba dati četiri ovce na ime zekata). Pa ako je poklonio njih (deve te) prije (isteka izvjesne) godine, ili je prodao njih bježanjem i prevarom zbog otpadanja (doslovno: zbog obaranja toga) zekata (za deve), pa nema (ni jedne) stvari na njega; a takođe ako je uništio njih, pa je umro, pa nema (nijedne) stvari u njegovome imanju (tj. pa nema ništa za njegovo imanje, nema zekata za njegovo imanje). GLAVA (izvjesne) varke u (izvjesnom) vjenčanju (braku). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Ubejdulaha, pričao mi je Nafi' od Abdullaha (Umerovoga), bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio (izvjesni postupak u ženidbi i vjenčavanju zvani) šigar. Rekao sam Nafi'u (Pitao sam Nafi'a): "Šta je "šigar"?" Rekao je: "Vjenča (Kad vjenča, tj. Uzme, kad uzme u brak sebi) kćer (izvjesnoga) čovjeka i dadne vjenčati njemu (tj. a dadne u brak njemu) svoju kćer bez vjenčanoga dara. I vjenča sestru (izvjesnoga) čovjeka i dadne vjenčati njemu svoju sestru bez vjenčanoga dara." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Ako je prevario (tj. Ako je pravio varku), čak se je oženio na (tom) šigaru, pa to je dozvoljeno, a (izvjesni taj) uslov (nedavanja vjenčanoga dara) je neispravan. A rekao je u (izvjesnoj) mut'i (tj. rekao je o braku zvanom "mut'i, mut'a", braku privremenom, ograničenom na samo nekoliko dana): Brak (taj) je pokvaren (ne važeći, nije valjan), a (izvjesni taj) uslov (uvjet) je neispravan. A rekao je neki (od) njih: Mut'a i šigar (brakovi) su dozvoljena (dozvoljeni), a (izvjesni) uslov (uvjet koji se postavlja u svakom od ta dva braka) je neispravan (ne važeći). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha, sina Umera, pričao nam je Zuhrija od Hasena i Abdullaha, dvojice sinova Muhameda, sina Alije, od oca njih dvojice da je Alija, bio zadovoljan Allah od njega, (se našao jednom u prilici da) se reklo njemu (rečeno mu je): "Zaista Ibnu Abas neće vidjeti (tj. ne vidi, ne smatra) u mut'i (braku sa tim) ženama (nikakve) štete (tj. nikakva grijeha)." Pa je rekao (Alija r.a.): "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio je nju (tu vrstu braka) danom Hajbera (tj. na dan borbe na Hajberu) i od mesa (tj. i zabranio je sve vrste mesa svih) magaraca ljudskih (tj. pitomih magaraca)." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Ako je prevario (tj. Ako je pravio varku), čak (da) je sklopio brak mut'u, pa (taj) brak je pokvaren. A rekao je neki (od) njih: Brak (taj) je dozvoljen, a (izvjesni njegov) uslov (uvjet) je neispravan.

GLAVA (onoga) što se mrzi od (izvjesnoga) varanja (prevare) u (tim) prodajama, i neće se spriječiti višak (pretek izvjesne) vode zato (da) spriječi s njime (pomoću njega) višak (izvjesnoga) sijena (piće - hrane za stoku). PRIČAO NAM JE Ismail, pričao nam je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neće se sprječavati višak (pretek izvjesne) vode zato (da) se spriječi s njim (pomoću njega) višak (izvjesnoga) sijena (paše za stoku)." GLAVA (onoga) što se mrzi od (izvjesnoga) međusobnoga istjeravanja na veliku cijenu neke robe bez namjere da kupi tu robu. PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, od Malika, od Nafi'a, od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio (to) istjeravanje velike cijene (nekoj robi bez namjere da se ta roba kupi, nego samo da se prevari i zavara, namami neko lice da tu robu kupi i plati je skupo). GLAVA (onoga) što se zabranjuje od (izvjesnoga međusobnoga) varanja u (svim vrstama) prodaja (kupoprodaja). A rekao je Ejjub: Varaju Allaha kao što varaju ljudsko (biće, tj. kao što varaju čovjeka). Da su došli (to jest: Da dođu, priđu tome) poslu očigledno (javno da uzmu, da otmu), bilo je (tj. bilo bi to) lakše na mene (lakše meni). PRIČAO NAM JE Ismail, pričao nam je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je (jedan) čovjek spomenuo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, da se on vara (tj. da ga varaju) u (tim) prodajama (kupoprodajama). Pa je rekao: "Kada si prodavao (tj. Kada prodaješ nekome nešto), pa reci: "Nema prevare (varanja, podvala)!" GLAVA (onoga) što se zabranjuje od (izvjesnoga) varanja (izvjesnome) zaštitniku (zakonskome zastupniku) u (izvjesnoj) sirotici poželjnoj (tj. o zabrani da zaštitnik vara svoju lijepu siroticu štićenicu) i da neće upotpunjavati njezin vjenčani dar. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, pričao nam je Šuajb od Zuhrije rekao je: Bio je Urvete (običaja da) priča da je on pitao Aišu (o smislu ajeta): "A ako ste strahovali da nećete biti pravedni u (tim) sirotama, pa vjenčajite što je bilo lijepo za vas (vama) od (tih) žena.....", (i) rekla je: "Ona (tj. To) je (izvjesna) sirotica u skrbništvu svoga zaštitnika, pa zaželi (on, tj. zaljubi se on) u njezino imanje i njezinu ljepotu, pa hoće da sebi vjenča nju za niži (vjenčani dar) od običaja njezinih žena (tj. žena njezine

vrijednosti), pa se njima zabranilo njihovo vjenčavanje (vjenčavanje tih takvih sirotica), osim (tj. izuzev) da budu pravedni njima u upotpunjavanju (njihovoga) vjenčanoga dara. Zatim su tražili rješenje (izvjesni) ljudi (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslije, pa je spustio Allah: "I traže rješenje (od) tebe o (izvjesnim) ženama.....". Pa je spomenuo (ovaj) hadis (tj. preostali dio ovoga hadisa koji je opširnije naveden u proteklom tekstu u Knjizi tumačenja Kur'ana - Kitabut-tefsiri). GLAVA: Kada je oteo (neki čovjek tuđu) robinju, pa je tvrdio da je ona umrijela (umrla), pa se sudilo za (odgovarajuću) vrijednost (te) robinje umrle (da plati otmičar vlasniku robinje). Zatim je našao nju njezin vlasnik, pa ona je za njega (tj. ona pripada njemu), a vraća se (njezina) vrijednost (k otmičaru, otmičaru), a neće biti (ta) vrijednost cijenom (kao cijena). A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Robinja (ta) je za (toga) otmičara (tj. Robinja pripada otmičaru) zbog njegovoga uzimanja (njezine) vrijednosti (tj. zbog toga što je vlasnik robinje bio uzeo vrijednost robinje). A u ovome je (veli Buharija, jedna) prevara za (onoga) ko je želio robinju (jednoga) čovjeka (koji) neće prodati nju (tj. koji neće da proda nju), pa je oteo nju i ispričavao se je s (time) da je ona umrijela dok uzme njezin gospodar njezinu vrijednost, pa (da) bude lijepa (dobra, tj. dozvoljena) za (toga) otmičara robinja (drugoga lica) osim njega. (Iz ovoga se vidi i fini smisao izreke da vrijednost nije cijena, premda vrijednost iznosi u stvari koliko i jest cijena, jer cijena je ono što se daje prilikom dobrovoljne prodaje, a vrijednost, naročito u ovome slučaju, je nešto drugo, to je protunaknada za vlasništvo koje nije dobrovoljno nikome ustupito, ni dato ni prodato i sl.) Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "..... vaša imanja su na vas (su vama) zabranjena....." I (rekao je): "Za svakoga varalicu je (jedna) zastava (na) sudnjem danu.....". PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Za svakoga varalicu je (jedna) zastava (bajrak, barjak na) sudnjem danu, (i) poznaje (prepoznaje, prepoznaće) se (on) s njim (po njemu, po tom bajraku, barjaku, po toj zastavi)." GLAVA. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, od Sufjana, od Hišama, od Urveta, od Zejnebe, kćeri Umu Seleme (tj. kćeri Umu Selemine), od Umu Seleme, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Samo sam ja (tj. Ja sam samo jedan) čovjek, a zaista vi se parničite (vodite sporove) kod mene, a ja u sporovima sudim kao obični čovjek, (a ne po objavi Uzvišenoga Allaha, koji mi šalje Kur'an kao Svoju objavu i uputu ljudima, ali mi ne šalje objavu za presude u pojedinim sporovima i slučajevima da ja po Njegovoj objavi znam koja je stranka u pravu). I

možda neki (od) vas da bude oštroumniji (i kao takav rječitiji i vještiji da dokazuje svoje pravo čak i u slučaju kada nije u pravu jer je oštroumniji) za svoj dokaz od nekoga, i (da) sudim njemu (u prilog i korist) na slično (tj. na temelju i osnovu sličnoga prikaza stanja po onome) što čujem. Pa ko (se nađe u takvoj prilici da) sam sudio (dosudio, presudio) njemu od prava njegovoga brata (jednu) stvar (nešto), pa neka ne uzima (to), pa (s time, s tom presudom) samo odsijecam njemu (tj. pa odsijecam njemu samo jedan) komad od Vatre." (Dakle sudska presuda neće moći opravdati pred Uzvišenim Allahom nikoga ako je presuda u suprotnosti sa moralnim, stvarnim pravom koje zbog obmane suda nije moglo na ovome svijetu da dođe do pravoga izražaja.) GLAVA o (izvjesnom) braku (vjenčanju). PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Hišam, pričao nam je Jahja, sin Ebu Kesira, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Neće se vjenčati (izvjesna, ili: ni jedna) djevojka do (da) se od nje traži (dok se od nje ne traži) dozvola (pristanak), a niti (izvjesna, ili: ni jedna) udavača do (da) se od nje traži savjet (doslovno: do da se od nje traži zapovjed; a to će reći: do da se s njom zdogovori, dogovori)." Pa se reklo (Upitan je Muhammed a.s.): "O poslaniče Allaha! Kako je (Kako izgleda) njezina dozvola?" Rekao je: "Kada je šutjela (Kada je ćutala, to je njezina dozvola, njen pristanak)." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Ako se nije tražila dozvola (od izvjesne) djevojke i nije se sebi vjenčala, pa je prevario (tj. napravio je varku jedan) čovjek, pa je podigao (tj. doveo) dvojicu svjedoka laži (tj. dva lažna svjedoka) da je on vjenčao sebi nju (tu djevojku) sa njezinim zadovoljstvom (tj. uz njezin pristanak, privolu), pa je učvrstio (tj. ustanovio je na osnovu toga izvjesni) sudija njezin brak (vjenčanje), a (taj) muž zna da je (to) svjedočanstvo (svjedočenje) neispravno (netačno), pa nema štete (grijeha) da gazi nju (tj. da vrši spolni odnos sa njom), i ono je (tj. i to je jedno) vjenčanje zdravo (tj. ispravno). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullah, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Kasima da je (jedna) žena od djece (tj. od potomstva) Džafera plašila se (bojala se) da vjenča (tj. da udadne) nju njezin zaštitnik, a ona je mrziteljica (toga lica za koje hoće da je vjenča, uda, udadne), pa je poslala (poruku) k (nekoj) dvojici staraca (tj. uglednijih ljudi) od Pomagača: Abdu-Rahmanu i Mudžemmiu, dvojici sinova Džarijeta, (i u toj usmenoj poslanici, poruci je izjavila da ona ne prepušta svoju stvar nikome). Rekla su njih dvojica: "Pa ne plaši se, pa (jer) zaista Hansa', kći Hizama, (bila se je našla u prilici da) je vjenčao nju (tj. dao je vjenčati nju) njezin otac (za jedno lice), a ona je mrziteljica (toga lica), pa je vratio (tj. poništio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, to." Rekao je Sufjan: A što se tiče Abdurahmana, pa čuo sam ga (da) govori od svoga oca (pričajući): Zaista Hansa'. PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Šejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Neće se vjenčati (izvjesna) neudata (žena koja je već jednom bila udavana) do (da) se traži savjet od nje (tj. do da se zdogovori, dok se ne dogovori s njom), i neće se vjenčati (izvjesna) djevojka do (da) se od nje traži dozvola." Rekli su (Upitali su): "Kako je njezina dozvola (tj. Kako će ona to učiniti da bi znali da li je pristala na udaju)?" Rekao je: "Da šuti (ona, tj. Da šutnjom odobri, Šutnjom pristaje na udaju)." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Ako je prevario (tj. izveo varku jedan) čovjek sa dva svjedoka laži (sa dva lažna svjedoka koji posvjedoče) na (tj. za) vjenčavanje (neke) žene udavače (koja se ponovno udaje) sa njezinom zapovjedi (tj. privolom da se je obavilo to vjenčavanje), pa je učvrstio (tj. ustanovio izvjesni) sudija njezin brak (vjenčanje) njemu, a (u stvari taj) muž zna da on nije sebi vjenčao nju nikada, pa zaista on (je u takvoj prilici u tome slučaju da) obuhvata njega ovaj brak (tj. dozvoljen mu je ovaj brak, mogućan mu je ovaj brak), i nema štete (grijeha) u (tom) prebivanju (boravku) njemu sa njom. PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Zekvana, od Aiše, bio zadovoljan Allah o nje, rekla je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Djevojka (svaka je takva da) se od nje traži dozvola." Rekla sam: "Zaista (svaka) djevojka se stidi." Rekao je: "Njezina dozvola je njezina šutnja." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Ako je želio (Ako je volio jedan) čovjek (jednu) robinju siroticu, ili djevojku, pa (ona) nije htjela, pa je prevario (tj. pa je napravio varku), pa je doveo dvojicu svjedoka laži (tj. dva lažna svjedoka koji svjedoče) na (to) da je on sebi vjenčao nju, pa je stigla (shvatila, tj. saznala ona), pa se je zadovoljila (pa je bila zadovoljna ta) sirotica, pa je primio (izvjesni) sudija svjedočanstvo (te) laži, a (taj) muž zna za neispravnost toga, dozvolilo se je (tj. dozvoljeno je) njemu (njezino) gaženje (tj. spolni odnos sa njom - sa tom siroticom).

GLAVA (onoga) što se mrzi od prevare (pravljenja varke izvjesne) žene sa (svojim) mužem i (svojim) inoćama, i šta je sišlo na Vjerovijesnika (tj. Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, o tome. PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše rekla je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) voli (volio je izvjesno) slatko (jelo, veli se da su to bile datule i slično njima, a neki vele da je to bilo jelo napravljeno od datula koje su bile zamijesite sa mlijekom, tj. datule, tijesto i mlijeko izmiješano), i voli (taj) med (tj. voljaše, volio je on halvu i med). I bio je (tj. bio bi on) kada je klanjao (kada bi klanjao taj) popodnev (ikindiju), prešao (bi) na svoje žene, pa se približi njima. Pa je unišao na Hafsu (tj. unišao je Hafsi jednoga dana), pa se zadržao kod nje više od (onoga) što je bio (običaja da) se zadržva (tj. zadržao se više od uobičajenoga zadržavanja). Pa sam pitala o tome (Raspitala sam se o tome), pa je rekao (reklo se) meni: Poklonila je (njoj jedna) žena od

njezinoga naroda mješinu meda, pa je napojila poslanika Allaha (poslanika Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, od njega (od tog meda jedan) napitak (jedno pijenje). Pa sam rekla: Zar ne?! (To jest: Pozor! Pažnja!) Tako mi Allaha zaista prevaraćemo (prevarićemo, tj. napravićemo varku) svakako njemu. Pa sam to spomenula Sevdi (kćeri Zem'ata). Rekla sam: "Kada je unišao na tebe (tj. Kada on uniđe, uđe tebi), pa zaista on će se približiti tebi (doslovno: od tebe, tj. do tebe, tebi), pa reci njemu: "O poslaniče Allaha! Jeo si (neke hrastove) smole." Pa zaista on će govoriti: "Ne." Pa reci njemu: "Šta (tj. Kakav) je ovo (izvjesni, tj. ružni) miris?" A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) biva veliko (tj. teško) njemu (to) da se nađe (tj. da se osjeća) od njega (taj ružni) miris. Pa zaista on će govoriti: "Napojila je mene Hafsa napitak meda." Pa reci njemu: "Lizale (su) njegove pčele (izvjesno pustinjsko stablo) urfut (neka vrsta velikoga pustinjskoga hrasta, tj. Pčele koje su pravile taj med, lizale su lišće izvjesnoga pustinjskoga hrasta, kupile su nektar sa lišća toga hrasta koji ima ružan miris)." A reći ću (i ja) to. I reci ga (tj. I reci to isto i) ti, o Safijo (o Safija)!" Pa pošto je unišao na Sevdu (ušao Sevdi), rekla sam: Reći će (Govoriće) Sevda (meni kada se sastanemo): "Tako mi (Onoga) koji (je Taj što) nema božanstva osim On (osim Njega), zaista već sam bilo skoro (blizu) da požurim njemu sa (onim govorom) koji si rekla meni, a zaista on je zaista na (sobnim) vratima plašenjem (tj. iz straha) od tebe (o Aišo). Pa pošto se približio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekla sam njemu (pričala je Sevda): "O poslaniče Allaha! Jeo si (nekakve hrastove) smole." Rekao je: "Ne." Rekla sam: "Pa šta je (Otkud) ovaj miris (ružni)?" Rekao je: "Napojila je mene Hafsa napitak meda." Rekla sam: "Lizale su njegove pčele (izvjesni pustinjski) hrast - urfut (koji ima ružan miris)." Pa pošto je unišao na mene (tj. meni), rekla sam njemu slično tome (kaže Aiša). I unišao je na Safiju (Safiji), pa je rekla njemu slično tome. Pa pošto je unišao na Hafsu (tj. Hafsi ponovno), rekla je njemu: "O poslaniče Allaha! Zar neću napojiti tebe od njega (od meda, medom)?!" Rekao je: "Nema potrebe meni (Nemam potrebu) za njim." Rekla je: Govori (Priča poslije toga) Sevda: "Slava Allahu! Zaista već smo zabranile njemu." Rekla je: Rekla sam: "Šuti!" GLAVA (onoga) što se mrzi od (izvjesne) prevare (pravljenja varke) u (izvjesnom) bježanju od (te) kuge. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ibnu Šihaba, od Abdullaha, sina Amira sina Rebiata, da je Umer, sin Hataba izašao ka Siriji. Pa pošto je došao u Serg (selo u Siriji), doprlo je njemu da se je (izvjesna) epidemija (kuga, kolera) dogodila u Siriji. Pa je izvijestio njega Abdurahman, sin Avfa da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kada ste čuli u zemlji (nekoj da se je pojavila neka opća bolest), pa ne dolazite na njega (tj. u taj kraj, u tu zemlju). A kada se je dogodila u zemlji (nekoj taj slučaj, ta bolest), a vi ste u njoj, pa ne izlazite bježanjem (zbog bježanja, ne bježite) od njega (od toga slučaja)." Pa se Umer vratio iz Serga. A od Ibn Šihaba, od Salima, sina Abdullaha da je Umer otišao (nazad) samo od (zbog) hadisa Abdurahmana.

PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, pričao nam je Šuajb od Zuhrije, pričao nam je Amir, sin Sa'da sina Ebu Vakkasa, da je on čuo Usameta, sina Zejda, (da) priča Sa'du da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, spomenuo (taj izvjesni) bol (bolest, tj. kugu) pa je rekao: "Prljavština (u smislu kazna), ili kazna (je to što) se je kažnjavao s njom neki (od izvjesnih) naroda. Zatim je ostao od nje (jedan) ostatak, pa ode (izvjesno) jedanput, i dođe (izvjesni) drugi puta. Pa ko je čuo u zemlji (nekoj za tu bolest, za taj slučaj), pa neka ne dolazi nipošto na njega (na taj slučaj, u tu zemlju). A ko je bio u zemlji (što) se je dogodio u njoj (u kojoj se dogodio taj slučaj), pa neka ne izlazi bježanjem (zbog bježanja, u cilju bježanja) od njega (od tog slučaja, od te bolesti, od te epidemije)." GLAVA o (izvjesnom) poklonu i (izvjesnom) prekuppravu (pravu preče kupovine). A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Ako je (neki čovjek) poklonio poklon hiljadu srebrenjaka ili više, čak (tako da) je ostao (taj poklon) kod njega (kod primaoca poklona nekoliko) godina (godinama), i prevario je (i onda je napravio varku davalac poklona) u tome, zatim je vratio (taj) poklanjač u njemu (tj. vratio je njega, poklon sebi nazad), pa nema (obaveze, duga) zekata (ni) na jednoga od njih dvojice. Pa se je protivio (suprotstavio se je taj neki od ljudi svojim mišljenjem i fetvom) Poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. stavio se nasuprot riječima Muhammeda a.s.) o (tom) poklonu i oborio je (dao je da padne taj) zekat (za taj poklon). PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Ejuba Sahtijanije, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Vraćalac (svaki) u svome poklonu (Svaki onaj koji vrati poklon koji je dao) je kao (izvjesni) pas (koji) se vraća u svoju bljuvotinu (pobljuvanu hranu, hranu koju je povratio pa je opet jede). Nije za nas primjer (toga) zla (te nevaljalosti)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, sin Jusufa, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Džabira, sina Abdullaha, rekao je: Samo je učinio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (to) prekuppravo (tj. Učinio je pravo preče kupovine samo) u svakom (onom nepokretnom imanju) što se nije razdijelilo. Pa kada su se dogodile (tj. odredile te nove) granice i promijenili su se (ti izvjesni) putevi, pa nema prekupprava. A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Prekuppravo je za (to izvjesno) susjedstvo. Zatim se upravio ka (onome) što je pojačao njega, pa je pokvario (poništio) njega i rekao je: Ako je sebi kupio (neku) kuću, pa se plašio da (će da) uzme nju (njezin) susjed sa (toga, tj. zbog toga) prekupprava, pa je sebi kupio (jedan) udjel od stotinu udjela, zatim je sebi kupio (taj) ostali (dio), a bio je za (izvjesnoga) susjeda (tj. a imao je izvjesni susjed to) prekuppravo u prvome udjelu, i nema prekupprava njemu (tom susjedu) u ostalom (dijelu te) kuće. I za njega (tj. Onkupac ima pravo) da prevara (da prevari, tj. da napravi varku) u tome. PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan od Ibrahima, sina Mejsereta rekao je: Čuo sam Amra, sina Šerida rekao je: Došao je Misver, sin Mahremeta, pa je stavio svoju ruku na moje rame. Pa sam otišao sa njim ka Sa'du. Pa je rekao Ebu Rafi' Misveru:

"Zar nećeš zapovjediti ovome (tj. Sa'du) da sebi kupi od mene moju sobu koja je u mojoj kući." Pa je rekao (Sa'd): "Neću povećati njemu na (tj. iznad) četiri stotine, ili odsječenih (tj. gotovih), i ili oročenih (tj. ili u rokovima, u ratama plaćenih)." Rekao je (Ebu Rafi', oslobođeni rob Muhammeda a.s., Kopt): "Davalo se meni pet stotina novaca, pa sam spriječio nju (tj. prodaju, a to će reći: pa nisam dao prodati drugoj osobi). I da nije (to) da sam ja čuo (da nije toga da sam čuo, da nisam čuo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Susjed je preči sa svojom blizinom (tj. zbog svoje blizine)!", ne bih prodao tebi nju." Ili je rekao: "Ne bih dao tebi nju." Rekao sam Sufjanu: "Zaista Mamer nije rekao ovako." Rekao je: "Ali on je rekao meni ovako." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Kada je htio da proda (to) prekuppravo (tj. da odsiječe, presiječe, da stavi van snage pravo preče kupnje, kupovine), pa za njega je da prevari (da napravi varku) dok pokvari (to) prekuppravo, pa (će da) pokloni (taj) prodavač (tom izvjesnom) kupcu (tu) kuću, i (da) ograniči nju i dadne nju k njemu. I naknadi (Naknadiće) njemu (taj) kupac hiljadu srebrenjaka (tj. daće mu u naknadu hiljadu srebrenjaka). Pa neće biti za (izvjesnoga) posjednika prekupprava u njoj (u kući više nikakvo) prekuppravo. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Ibrahima, sina Mejsereta, od Amra, sina Šerida, od Ebu Rafi'a da je Sa'd procijenio njemu (jednu) sobu sa četiri stotine miskala (novca, tj. davao mu je za jednu sobu četiri stotine miskala novca), pa je rekao: "Da nije (to) da sam ja čuo (tj. Da nisam čuo) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Susjed (Komšija) je preči sa svojom blizinom (zbog svoje blizine)!", zaista ne bih dao tebi nju." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Ako je sebi kupio dio (neke, jedne) kuće, pa je htio da pokvari (to) prekuppravo (da se posluži varkom), poklonio je (tj. pokloniće taj dio) svome sinu malome (tj. malodobnome), i neće biti na njega (tj. njemu obavezna nikakva) zakletva. GLAVA prevare (pravljenja varke izvjesnoga) namjesnika (tj. službenika) zato (da) se pokloni njemu. PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegovoga oca, od Ebu Humejda Saidije rekao je: Postavio je namjesnikom (tj. službenikom) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) čovjeka na (tj. za ubiranje) milostinja (zekata) Sulejmovića (tj. da taj čovjek ubere, uzme i pokupi milostinje od Sulejmovića), zove se Ibnul-Lutebije (ili: Ibnul-Lutbije). Pa pošto je došao, obračunavao je njega. Rekao je (taj čovjek): "Ovo je vaša imovina (državna), a ovo je poklon (meni)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da li nisi sjedio (tj. Zašto nisi sjedio) u sobi tvoga (svoga) oca i tvoje (svoje) majke dok dođe tebi tvoj poklon ako si bio govornik istine (istinit)?" Zatim je predikovao nama, pa je zahvalio Allahu i pohvalio je Njega (doslovno: na Njega), zatim je rekao: "Što se tiče poslije! Pa zaista ja učinim namjesnikom (doslovno: radnikom, tj. službenikom izvjesnoga) čovjeka od vas na (izvjesni) posao od (onoga) što je učinio upraviteljem (izvršiocem) mene Allah (nad tim poslom), pa dođe pa govori (taj moj namjesnik, službenik): "Ovo je vaše imanje, a ovo je poklon (jedan što) se je poklonio meni." Pa zar (tj. Pa zašto) nije sjedio u sobi (u kući) svoga oca i svoje majke dok dođe njemu (pa da dođe) njemu njegov poklon? Tako mi Allaha neće uzeti (ni) jedan od vas (ni jednu) stvar bez svoga prava (pa da će proći drukčije) osim (tako da) je susreo (tj. da će susresti) Allaha, (i) nosi nju (tu stvar taj čovjek na) sudnjem danu. Pa zaista (ću da ja) prepoznam svakako jednoga (tj. nekoga) od vas (po tome što će biti u takvoj prilici da) je susreo Allaha (pa) nosi (noseći jednu) devu za nju (tj. u nje) je blekanje, ili kravu za nju (u nje) je rikanje, ili ovcu (koja) bleji." Zatim je podigao svoje dvije ruke, čak se vidjela bjelina njegovoga pazuha, (i) govori (govoreći): "Moj Bože! Da li sam priopćio (dostavio) gledanjem svojim okom i slušanjem svojim uhom?" (Ili: "Moj Bože! Da li sam priopćio?") Rekao je Ebu Humejd: Ovaj hadis sam zapamtio (Gledanjem svojim okom) u poslanika Allahovoga a.s. (i slušanjem svoga uha.). PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Ibrahima, sina Mejsereta, od Amra, sina Šerida, od Ebu Rafi'a rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Susjed je preči sa svojom blizinom." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Ako je sebi kupovao kuću za dvadeset hiljada srebrenjaka, pa nema štete (grijeha) da prevari (da napravi varku) dok sebi kupi (konačno tu izvjesnu) kuću za dvadeset hiljada srebrenjaka, i (da) plati njemu (u gotovu novcu) devet hiljada devet stotina devedeset i devet srebrenjaka i (da u gotovom novcu) plati njemu (jedan) zlatnik za (ono) što je preostalo od (tih ugovorenih) dvadeset hiljada (srebrenjaka). Pa ako traži (tjera izvjesni) imalac prava preče kupovine njezino uzimanje za dvadeset hiljada srebrenjaka, a ako ne (želi da dadne tu istu cijenu), pa nema puta njemu na (tu) kuću (tj. gubi pravo preče kupovine). Pa ako se je zaslužila (ta) kuća (tj. Ako neko ima pravo na tu kuću osim toga prodavača njezinoga), vratio je (tj. vratiće taj izvjesni) kupac na (toga) prodavača (tj. tome prodavaču tu kuću) za (onoliko) što je dao k njemu, a ono (tj. a to) je devet hiljada devet stotina devedeset i devet srebrenjaka i (jedan) zlatnik, jer zaista (ta) prodaja kada se je zaslužila (tj. ta prodata kuća kada je došla u priliku da drugi zasluži nju, da polaže pravo na nju, a ne taj prodavač), pokvarilo se je (njegovo) trošenje (tj. raspolaganje) u (tom) zlatniku (tj. sa tim zlatnikom, sa tim novcem, odnosno sa tom kućom). Pa ako je našao (kupac) u ovoj kući (neku) manu, a nije se zaslužila (tj. a nije polagao pravo na nju niko drugi osim prodavača), pa zaista on (će da) vrati nju na njega (tj. njemu) za dvadeset hiljada srebrenjaka. Rekao je (Buharija): Pa je dozvoljavao (Pa je učinio dozvoljenim taj neki od izvjesnih ljudi) ovu varku (ovo međusobno varanje) među (tim) muslimanima. I rekao je (Buharija): Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nema bolesti, i niti nevaljaštine (posebne vrste) i niti krađe (ili odbjeglišva)."

(Veli se da se ovaj hadis odnosi posebno na prodaju robova, pa u tom smislu znači: Rob ne smije biti bolestan, niti se smije prodajom izvršiti nevaljaština na taj način što se neko proda kao rob, a on, u stvari, ni ne može da se proda kao rob, nije ga dozvoljeno prodati kao roba jer je pripadnik naroda s kojim se je sklopio ugovor prema kome se pripadnici toga naroda ne zarobljavaju, i rob ne smije biti takav da krade, da potkrada svoga vlasnika, ili ne smije biti takav da bježa, bježi, ima običaj da pobjegne od vlasnika.) PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Sufjana, pričao mi je Ibrahim, sin Mejsereta, od Amra, sina Šerida, da je Ebu Rafi' zacijenio Sadu (Sa'du), sinu Malika (jednu) sobu sa (za) četiri stotine miskala i rekao je: "Da nije (to) da sam ja čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Susjed (Komšija svaki) je preči sa svojom blizinom (zbog svoje blizine)!", ne bih dao tebi."

Osmi dio od Sahiha Ebu Abdullaha Muhameda, sina Ismaila sina Ibrahima sina Mugireta sina Berdizbeha Buharije Džu'fije, bio zadovoljan Allah, uzvišen je, od njega i ukoričio (tj. obasuo, obuhvatio) ga sa Svojom milošću (milosti) i nastanio ga (u) sredinu Svoga raja! Amin (Uslišaj)! SAHIH BUHARIJE SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA (izvjesnih, tj. nasljednih) ZAKONA (zakona o nasljedstvu, nasljeđivanju imovine umrloga muslimana)

I (KNJIGA) govora Allaha, uzvišen je: "Oporučuje vama (tj. Preporučuje, Zapovijeda, Naređuje vama) Allah u vašoj djeci (tj. među vašom djecom da se nasljedstvo razdijeli tako da) je za muško kao udjel (dio) dviju ženskih, pa ako su bile (one) žene iznad (više od) dvije, pa za njih su dvije trećine (onoga) što je ostavio, a ako je bila jedna, pa za nju je polovina; a za njegova dva roditelja je za svakoga jednoga (tj. pojedinoga) od njih dvoje šestina od (onoga) što je ostavio ako je bilo za njega (tj. u njega jedno) dijete, pa ako nije bilo za (u) njega dijete, a naslijedila su njega njegova dva roditelja, pa za njegovu majku je trećina; pa ako su bila za (u) njega braća, pa za njegovu majku je šestina od poslije oporuke (što) oporučuje za nju ili dugovanja; vaši očevi i vaši sinovi nećete znati (tj. ne znate) koji njih je bliže vama korisnošću (tj. ne znate koji su vam korisniji); (sprovodite ovo kao jedan) zakon od Allaha, zaista Allah je (uvijek) bio sveznajući, mudar. I za vas je (tj. I vama pripada) polovina (onoga) što su ostavile vaše supruge ako nije bilo za (u) njih (ni jedno) dijete, pa ako je bilo za (u) njih dijete, pa za vas je četvrtina od (onoga) što su (one) ostavile od poslije oporuke (što one) oporučuju za nju ili dugovanja; a za njih je (tj. njima pripada, one imaju) četvrtinu od (onoga) što ste (vi) ostavili ako nije bilo za vas (u vas ni jedno) dijete, pa ako je bilo za (u) vas dijete, pa (za) njih je osmina od (onoga) što ste ostavili od poslije oporuke (što) oporučujete za nju ili dugovanja; a ako je bio (jedan) čovjek (takav da) se nasljeđuje ovjenčanjem (tj. okruženjem drugim rodom osim roditelja i djece, jer nemaju ni roditelja ni djece) ili žena, a za (tj. a u) njega je brat ili sestra, pa za svako jedno (tj. pojedino) od njih dvoje je šestina, pa ako su bili mnogobrojniji od toga, pa oni su udruženici (sudionici) u trećini od poslije oporuke (što) se oporučuje za nju ili dugovanja osim oštećivača (tj. ne bivši on oštećivač), (izvršite to kao) oporuku od Allaha, a Allah je znan (tj. sveznajući), blag." (Pod izrazom "ili dugovanja" misli se na "ili poslije isplate dugovanja, duga koji je ostao iza umrloga lica koje se naslijeđuje, čiji se imetak naslijeđuje i raspodjeljuje". Ajete o nasljeđivanju sam samo doslovno preveo, a nisam davao nikakva tumačenja. Tumačenja se mogu naći u tumačenjima Kur'ana i u djelima koja nose naslove Šeriatsko nasljedno pravo, a tih djela ima i na srpsko-hrvatskom jeziku - NAPOMENA porodice prevodioca: sada u Bosni i Hercegovini na bosanskom jeziku.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Muhameda, sina Munkedira, čuo je Džabira, sina Abdullaha, Ensariju (da) govori: Razbolio sam se, pa je posjetio mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr, a njih dva su dva pješaka (tj. a došli su njih dva pješačeći). Pa je došao meni, a već se je zanesvijestilo meni (tj. a već sam se onesvijestio, pao sam u nesvijest). Pa se očistio (za molitvu - abdestio se) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izlio na mene svoju

vodu za čišćenje (koja je preostala u sudu, u posudi za vodu). Pa sam se osvijestio, pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Kako (da) napravim u svome imetku (imanju)? Kako (da) sudim u svome imetku (u pogledu nasljedstva poslije moje smrti)?" Pa nije odgovorio meni (ni) sa (jednom) stvari dok je sišao (dok nije sišao) ajet (tih) nasljeđivanja (tj. nije mi odgovorio ništa do časa kada je ajet o nasljeđivanju sišao). GLAVA poučavanja (tim) zakonima (dužnostima, propisima). A rekao je Ukbete, sin Amira: "Poučavajte se prije (izvjesnih) mislilaca!" Misli (na one) koji govore sa (izvjesnom) misli (tj. po svome mišljenju i smatranju). PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ibnu Tavus od svoga oca, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Čuvajte se misli, pa (jer) zaista (izvjesna) misao (pomisao, nesigurno znanje) je najlažniji razgovor (pričanje, govor). I ne špijunirajte se, i ne ispipavajte se (opet u smislu špijuniranja), i ne mrzite se međusobno, i ne okrećite zadnjice (ili leđa) međusobno. I budite, robovi Allaha, braća." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Nećemo se nasljeđivati (tj. Mi se ne nasljeđujemo). Šta smo ostavili, milostinja je." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Urveta, od Aiše da su Fatima i Abas - na njih dvoje (naš) pozdrav (Njima dvoma mir)! - došli njih dvoje Ebu Bekru, (i) traže sebi njih dvoje nasljeđe (nasljedstvo) njih dvoga od (tj. iza) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I njih dvoje tada traže dvije zemlje njih dvoga od Fedeka (tj. u mjestu Fedeku) i dio njih dvoga od Hajbera (u Hajberu). Pa je rekao njima dvoma Ebu Bekr: Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Nećemo se nasljeđivati (tj. Ne nasljeđujemo se mi Allahovi vjerovijesnici). Šta smo ostavili (tj. Šta ostavimo od imovine), milostinja (je). Samo (jedino što) jede porodica (obitelj) Muhameda od ovoga imetka (imanja koje ostane poslije Muhameda a.s.)." Rekao je Ebu Bekr: "Tako mi Allaha neću ostaviti (ni jedan) posao (što) sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da on) pravi njega) (taj posao, tu stvar i to postupanje) u njemu (u tome imetku), osim (da) sam napravio (tj. osim da ću da napravim i ja) njega (a da i ja tako ne postupim)." Rekao je: Pa je napustila njega Fatima (tj. Ebu Bekra), pa nije govorila (sa) njim, čak je (poslije i) umrijela (umrla). PRIČAO NAM JE Ismail, sin Ebana, izvijestio nas je Ibnul-Mubarek od Junusa, od Zuhrije, od Urveta, od Aiše da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nećemo se nasljeđivati (tj. Ne nasljeđujemo se). Šta smo ostavili, milostinja je (to)."

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba rekao je: Izvijestio me je Malik, sin Evsa sina Hadesana. A bio je Muhamed, sin Džubejra sina Mut'ima, spomenuo meni (jedan) spomen (pomen) od njegovoga hadisa toga (tj. od hadisa koji prenosi Malik Evsov, a koji će se sada u daljem tekstu navesti). Pa sam otišao, dok sam unišao njemu (Maliku), pa sam pitao njega, pa je rekao: Otišao sam, dok sam unišao na Umera (tj. dok sam unišao Umeru). Pa je došao njemu njegov vratar (poslužitelj, portir) Jerfe' pa je rekao: "Da li (je) za tebe u Usmanu, i Abdurahmanu, i Zubejru i Sa'du (volja da ih primiš - Da li si voljan da primiš Usmana, i Abdurahmana, i Zubejra i Sa'da)?" Rekao je: "Da." Pa je dozvolio njima. Zatim je rekao: "Da li je za tebe (tj. Da li ti imaš) u Aliji i Abasu (volju, želju da ih primiš - Da li si voljan da i njih primiš, Aliju i Abasa)?" Rekao je: "Da." Rekao je Abas: "O zapovjedniče vjernika! Sudi između mene i između ovoga!" Rekao je (Umer): "Zaklinjem vas sa Allahom koji je (Taj što) sa Njegovom dozvolom stoji (tj. opstoji to) nebo i Zemlja da li znate da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nećemo se nasljeđivati (Ne nasljeđujemo se). Šta smo ostavili, (to) je milostinja (da li to znate da je rekao)?" Hoće poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (pod izrazom "Nećemo se nasljeđivati." - on hoće da kaže da to vrijedi za) njegovu osobu (za njega, za samoga sebe). Pa je rekla (ta) skupina: "Već je rekao to (Rekao je to)." Pa se okrenuo na Aliju i Abasa pa je rekao: "Da li vas dvojica znate da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao to?" Rekla su njih dvojica: "Već je to rekao." Rekao je Umer: "Pa zaista ja (ću da) pričam vama o ovoj stvari. Zaista Allah je već bio naročitim učinio Svoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. naročito i osobito je odlikovao njega) u ovome (ratnome) plijenu sa (jednom) stvari (što) nije dao nju (ni) jednome (čovjeku drugome) osim njega, pa je rekao, moćan je i veličajan je: "Šta je zaplijenio Allah na (tj. za) Svoga poslanika.....", do Njegovoga govora ".... moćan.". Pa je bilo (Pa su bile zadobijene zemlje Nedirovića, i Hajber i Fedek dobit) čista (tj. naročita samo) za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Tako mi Allaha nije obuhvatio (skupio on sebi) njih osim vas (bez vas), a niti se je samovoljno ponašao s njima (s tim zemljama) na vama (tj. prema vama, nije bio sebičan s njima u odnosu na vas). Zaista već je davao vama njega (taj plijen) i prosuo je nju (tj. razdijelio je tu zemlju) u (među) vas dok je ostalo od nje (još samo) ovo imanje (koje vi sad, eto, tražite). Pa je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (za svoga života običaja da) troši na svoju porodicu od ovoga imanja trošak (opskrbu) svoje godine (tj. trošak porodice za godinu dana), zatim uzme (ono) što je ostalo, pa učini njega (u) mjesto učinjavanja (tj. mjesto stavljanja) imanja Allaha (tj. u državnu imovinu koja se zove Allahovo imanje). Pa je radio s tim (načinom, tj. tako) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) svome životu. Zaklinjem vas sa Allahom da li znate to?" Rekli su: "Da." Zatim je rekao Aliji i Abasu: "Zaklinjem vas dvojicu sa Allahom da li znate vas dvojica to?" Rekla su njih dvojica: "Da." Pa je usmrtio Allah Svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Ebu Bekr: "Ja sam sljedstvenik (tj. zastupnik, zamjenik) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je zgrabio nju (tj. uzeo je tu zemlju koju je na opisani način Muhammed a.s. lično uživao), pa je radio sa (onim načinom) što je radio s njim (dakle Ebu Bekr je postupao i upravljao sa tom zemljom, sa tim imanjem isto kao što je radio i) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je usmrtio Allah Ebu Bekra. Pa sam rekao: "Ja sam sljedstvenik sljedstvenika (tj. zamjenik zamjenika) poslanika Allaha (Allahovog poslanika), pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam zgrabio (uzeo) nju dvije godine, (i) radim u njoj (ono) što je (onako

kako je) radio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr. Zatim ste došla vas dvojica meni, a riječ vas dvojice je jedna i stvar (posao) vas dvojice je skupan (zajednički). Došao si mi (o Abase i) tražiš mi tvoj (svoj) dio od sina tvoga brata (od svoga bratića). A došao je meni ovaj (i) traži mi (tj. i traži od mene) dio svoje žene od (tj. iza) njezinog oca. Pa sam rekao: "Ako ste htjeli vas dvojica, dao sam (tj. Ako hoćete, daću ja) nju (tu zemlju) k vama dvojici (da postupite i vi isto tako) s tim (načinom). Tražite (li) vas dvojica od suđenja (suđenje neko drugo) osim toga? Pa tako mi Allaha koji (je Taj što) sa Njegovom dozvolom stoji (postoji, tj. opstoji to) nebo i (ta) Zemlja neću suditi o njoj (tj. u pogledu te zemlje, toga zemljišta nikakvim drugim) suđenjem osim toga dok stane (tj. dok nastane, dok dođe) Čas. Pa ako ste nemoćni bili vas dvojica, pa odbijte (tj. pa dajte) vas dvojica nju k meni, pa ja (ću da) budem dosta (dostatan, dovoljan) vama dvojici (za) nju." PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neće sebi razdijeliti moji nasljednici (ni jedan) zlatnik. Što sam ostavio (tj. Što ostavim) poslije opskrbe svojih žena i hrane moga radnika (ili namjesnika), pa ono je (pa to je) milostinja." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da su žene (supruge) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada je preminuo (umro) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, htjele da pošalju Usmana ka Ebu Bekru (da) traže (one od) njega svoje nasljedstvo (nasljeđe), pa je rekla Aiša: Zar nije rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nećemo se nasljeđivati (tj. Ne nasljeđujemo se). Što smo otavili, (to) je milostinja (zar to nije rekao)?" GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je ostavio (Ko ostavi kakvo) imanje, pa za njegovu porodicu je (tj. pa to imanje pripada njegovoj porodici).". PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Ibnu Šihaba, pričao mi je Ebu Selemete od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ja sam bliži sa (tim) vjernicima (tj. preči sam im) od njihovih osoba (od njih samih). Pa ko je umro, a na njemu je (neko) dugovanje (dug), a nije ostavio ispunjenja (tj. vrijednosti imovine koja mu može taj dug platiti), pa na nas je njegovo izvršenje (tj. njegovo plaćanje mi ćemo izmiriti, platiti taj dug). A ko je ostavio (neko) imanje, pa za njegove nasljednike je (tj. pa njegovim nasljednicima to imanje pripada i sleduje, sljeduje)."

GLAVA nasljeđa (nasljeđivanja svakoga) djeteta od svoga oca i svoje majke.

A rekao je Zejd, sin Sabita: Kada je ostavio (jedan) čovjek ili (jedna) žena (jednu) kćer, pa za nju je (ta) polovina (njoj pripada polovina, ona ima polovinu). A ako su bile dvije ili više (njih), pa za njih su dvije trećine. A ako je bio sa njima (jedan) muškarac, počelo se je (tj. počeće se) sa (onim) ko se je udružio (ko se udružuje sa) njima, pa (će da) se dadne njemu njegov (zakonski) dio. Pa što je ostalo (preostalo), pa za (svakoga) muškarca je kao dio (udjel svake) dvije ženske. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ibnu Tavus od svoga oca, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Priključite (te zakonske) dijelove sa njihovim stanovnicima (tj. vlasnicima, a to će reći: Podajte najprije svakome dio koji mu je tačno uzakonjen, tačno određen pri nasljeđivanju). Pa što je ostalo (preteklo iza toga), pa ono je za najbližega čovjeka muškoga (tj. ono pripada najbližem muškom licu)." GLAVA nasljeđa (tih) kćera, (tj. kćera umrloga lica). PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Zuhrija, izvijestio me je Amir, sin Sa'da sina Ebu Vakasa, od svoga oca rekao je: Razbolio sam se u Meki (jednom teškom) bolešću, pa sam se nadnio od nje nad (svoju) smrt. Pa je došao meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) posjeti mene. Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Zaista za mene (tj. u mene) je (ja imam jedno) imanje mnogo (veliko), a nije (da) nasljeđuje mene (niko - ne nasljeđuje me niko) osim moja kći, pa da li (da) milodarim sa dvije trećine svoga imanja?" Rekao je: "Ne." Rekao je: Pa polovina (polovinom - A sa pola svoga imanja)?" Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Trećina (Trećinom)?" Rekao je: "Trećina je velika (Mnogo je i trećina, ali to možeš dati-milodariti). Zaista ti ako si ostavio (ako ostaviš) tvoju (svoju) djecu imućne, bolje je od (toga, tj. bolje je nego) da ostaviš njih siromašne (pa da) pružaju svoj dlan (izvjesnim) ljudima (pa da tako prose). I zaista ti (nikada) nećeš utrošiti (nikakav, ikakav) utrošak (drukčije) osim (tako da) si se nagradio na njega (tj. osim da ćeš biti nagrađen za njega), čak (izvjesni) zalogaj (što) podigneš njega ka ustima tvoje (svoje) žene." Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Izostavljam se od svoje seobe." Pa je rekao: "Nećeš se (nikada) izostaviti poslije mene, pa (a da) uradiš (jedan) posao (što) hoćeš s njim lice Allaha (pa da će biti drukčije) osim (tako da) si sebi povećao s njim uzdignuće i stupanj (stepen). I možda da se izostaviš (tj. da se ozadi ostaviš na životu) poslije mene (sve dotle) dok se okoriste s tobom (neki) ljudi, a oštete se s tobom (neki) drugi (ljudi). Ali (taj) siromah Sa'd, sin Havleta!" Oplakuje (tj. Žali) za njim poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je umro Meki (tj. žaleći što je umro u Meki). Rekao je Sufjan: A Sa'd, sin Havleta, je (jedan) čovjek iz Amirovića Luejjovih. PRIČAO NAM JE Mahmud, pričao nam je Ebu Nadr, pričao nam je Ebu Muavijete Šejban od Eš'asa, od Esveda, sina Jezida rekao je:

Došao je nama Muaz, sin Džebela u Jemen (kao) poučavalac (učitelj) i zapovjednik. Pa smo pitali njega o čovjeku (koji) je preminuo (umro), a ostavio je svoju kćer i svoju sestru. Pa je dao (toj) kćeri polovinu (imanja toga čovjeka), a sestri polovinu (takođe). GLAVA nasljeđa (nasljeđivanja) sina (od) sina (tj. unuka) kada sin nije bio (živ). A rekao je Zejd: Djeca (čovjekovih) sinova su u (na) stepenici (na stepenu, stupnju njegove) djece kada nije bilo niže njih (tj. osim njih ni jedno) muško dijete: njihov muškarac je kao njihov muškarac, i njihova ženska osoba je kao njihova ženska osoba, nasljeđuju kao (i oni) što nasljeđuju, i zastiru (tj. isključuju iz nasljedstva) kao što (i oni) zastiru. A neće nasljeđivati (tj. ne nasljeđuje) dijete sina sa sinom. PRIČAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Ibnu Tavus od svoga oca, od Ibnu Abasa rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Priključite (te izvjesne) zakonske dijelove sa njihovim stanovnicima (tj. njihovim vlasnicima). Pa što je ostalo, pa (to) je za najbližega čovjeka muškarca. GLAVA nasljeđivanja kćeri (od) sina sa kćerkom. PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Ebu Kajs: Čuo sam Huzejla, sina Šurahbila rekao je: Upitao se je (Upitan je) Ebu Musa o kćeri, i kćeri (od) sina i sestri, pa je rekao: "Za kćer je polovina, a za sestru je polovina, i dođi (tj. i odi) Ibnu Mes'udu, pa slijediće me (tj. pa složiće se i on sa mnom)." Pa se upitao (tj. Upitan je) Ibnu Mes'ud, a izvijestio se je (izviješten je) za govor (tj. za mišljenje, o mišljenju) Ebu Musa-a, pa je rekao: "Zaista već sam zalutao (tj. već bih zalutao) tada (ako bih tako sudio isključujući sinovljevu kćer potpuno) i nisam ja od (tih) napućenih. Sudim u njoj (u toj ostavini, tj. u tom pitanju) sa (onim načinom) što je sudio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Za kćer je polovina, a za kćer (od) sina je šestina (koja je kao) upotpunjenje dviju trećina (zaostavštine), a što je ostalo (a to je u stvari jedna trećina), pa za sestru je (tj. pa pripada sestri)." Pa smo došli Ebu Musa-u, pa smo izvijestili njega za govor (tj. o govoru) Ibnu Mes'uda, pa je rekao: "Ne pitajte mene, dok je trajao (tj. dok traje, dok je) ovaj učenjak u (tj. među) vama." GLAVA nasljeđivanja djeda sa ocem i braćom. A rekao je Ebu Bekr, i Ibnu Abas i Ibnu Zubejr: Djed je otac. A čitao je Ibnu Abas: "O sinovi Adema.....", "I slijedio sam vjeru mojih (svojih) očeva: Ibrahima, i Ishaka i Jakuba....." (da bi tako dokazao na osnovu toga teksta iz Kur'ana da je djed kao i otac). I nije spomenuo da je (i) jedan (čovjek) se protivio Ebu Bekru u njegovom vremenu, a drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, su (bili) obilni (tj. bili su mnogobrojni, bilo ih je mnogo, puno).

A rekao je Ibnu Abas: Nasljeđuje me sin moga sina osim (tj. prije) moje braće, a neću naslijediti (a ne nasljeđujem) ja sina svoga sina. A spominju se od Umera, i Alije, i Ibnu Mes'uda i Zejda (neki) govori raznovrsni (tj. razna mišljenja, suprotna mišljenja). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Vuhejb od Ibnu Tavusa, od njegovoga oca, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Priključite (Dajte, Podijelite te izvjesne) zakonske dijelove (tj. jasno određene dijelove) sa njihovim stanovnicima (vlasnicima, onima kojima to i pripada, tj. podajte ih onima kojima su jasno određeni ti dijelovi koji su tako jasno određeni po Kur'anu - koji je Allahov zakon, zakonik). Pa (A) što je ostalo (iza tih jasno određenih dijelova), pa (to) je za najbližega čovjeka muškarca (tj. pa to pripada najbližem muškom srodniku)." PRIČAO NAM JE Ebu Mamer, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Ejub od Ikrimeta, od Ibnu Abasa rekao je: Što se tiče (onoga) koji je (taj što je za njega) rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam bio uzimač (sebi - Kab bih uzimao sebi) od ove sljedbe (ikakvoga srčanoga, prisnoga) prijatelja, zaista bih uzeo njega, a ali (tj. nego) bratstvo Islama je vrijednije (od običnoga ljudskoga srčanoga, prisnoga prijateljstva)", ili je rekao: bolje je - pa zaista on (Ebu Bekr) je spustio njega (djeda) ocem (tj. u nasljeđivanju ga je smatrao kao i oca, da nasljeđuje kao i otac iste dijelove ako nema oca umrli), ili je rekao: sudio je njega ocem (tj. sudio je njemu kao ocu iste nasljedne dijelove). GLAVA nasljeđivanja muža (odnosno bračnoga druga) sa djetetom i (sa drugim nasljednicima) osim njega (osim djeteta). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, od Verka-a, od Ibnu Ebu Nedžiha, od Ata-a, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bilo je imanje (umrloga lica) za dijete (tj. pripadalo je djeci), a bila je oporuka za roditelje (tj. a oporukom je bilo obavezno da se odredi jedan dio imovine da se dadne roditeljima umrloga lica, te bi, prema tome, imovina označena u oporuci pripadala roditeljima, a sva ostala imovina djeci, i oporuka je bila dužnost svakoga muslimana). Pa je dokinuo (ukinuo) Allah od toga šta je volio (šta je želio, ono što je htio), pa je učinio za (svakoga) muškarca kao udjel (dio te) dvije ženske. I učinio je za roditelje, za svakoga jednoga (tj. pojedinoga) od njih dvoga šestinu. I učinio je za ženu osminu i četvrtinu, a za muža polovinu i četvrtinu. GLAVA nasljeđivanja žene i muža sa djetetom i (sa drugim nasljednicima) osim njega. (Pod izrazom "nasljeđivanje", koji je u tekstu prošao već mnogo puta, misli se na nasljedni dio koji neko dobija iza nekoga umrloga lica koje mu je bio srodnik.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Ibnul-Musejeba, od Ebu Hurejreta da je on rekao:

Sudio (Dosudio, presudio) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u djetetu u utrobi (tj. u vezi djeteta, za dijete u utrobi jedne) žene iz Lahjanovića (Lihjanovića koje) je palo mrtvo (tj. pobačeno je zbog udarca u tuči, pa je dosudio Muhamed a.s. da se plati krvarina za to dijete) sa (jednim) licem: robom ili robinjom. Zatim zaista (ta) žena koja (je ta što) je sudio na nju (da joj se plati) sa (izvjesnim) licem, preminula (umrla) je, pa je sudio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, s (takvom presudom) da je njezino nasljeđivanje za njezine sinove i njezinoga muža, a (ta) krvarina (da) je na njezine rođake (najbliže srodnike). (U vezi značenja i tumačenja ovoga hadisa ima raznih stavova, ali će hadis u opširnijem pričanju doći u tekstu u KNJIZI o krvarinama.) GLAVA nasljeđivanja sestara sa kćerama (bivajući one) najbližim srodnicima (ili: one su najbliži srodnici, tj. kada one same budu jedini najbliži srodnici). PRIČAO NAM JE Bišr, sin Halida, pričao nam je Muhamed, sin Džafera, od Šubeta, od Sulejmana, od Ibrahima, od Esveda rekao je: Sudio je u (tj. među) nama Muaz, sin Džebela na vremenu (tj. u vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tako da) je polovina za kćer, a polovina je za sestru. Zatim je rekao Sulejman: Sudio je u (među) nama....., a nije spomenuo (da je to bilo) na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO MI JE Amr, sin Abasa, pričao nam je Abdurahman, pričao nam je Sufjan od Ebu Kajsa, od Huzejla rekao je: Rekao je Abdullah (Mesudov): Zaista sudiću svakako u njoj sa suđenjem Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Ili je rekao: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Za kćer je polovina, a za kćer (od) sina je šestina. A što je ostalo, pa (to) je za sestru." GLAVA nasljeđivanja sestara i braće. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Usmana, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Šubete od Muhameda, sina Munkedira, rekao je: Čuo sam Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Unišao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam bolestan, pa je pozvao za vodu (za čišćenje - za abdest), pa se očistio (abdestio se je), zatim je poprskao na mene (tj. po meni - poprskao me je) od svoje vode za čišćenje. Pa sam se osvijestio (tj. došao sam svijesti) pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Samo su za mene (u mene; tj. Ja imam samo) sestre." Pa je sišao ajet (tih izvjesnih) zakona (o nasljeđivanju, tj. tih određenih zakonskih dijelova koje nasljeđuje pojedini član najbližih srodnika).

GLAVA: "Traže rješenje (oni od) tebe; reci: "Allah daje rješenje vama o (izvjesnoj) ovjenčanosti (tj. o osobi koja nema roditelja, niti djece, nego je ovjenčana, okružena drugim bližim srodnicima); ako je (jedan) čovjek propao (tj. umro), nije za (u) njega dijete (tj. a nema djece), a za (u) njega je sestra, pa za nju je polovina (onoga) što je ostavio; a on nasljeđuje nju ako nije bilo za nju (tj. u nje ni jedno) dijete; pa ako su bile dvije (sestre), pa za njih dvije su dvije trećine od (onoga) što je ostavio; a ako su bili (nasljednici) braća: ljudi i žene (tj. muški i ženske), pa za (svakoga) muškoga je kao udjel (kao dio te) dvije ženske; objašnjava Allah vama (mrzeći, tj. ne želeći On) da zalutate (vi), a Allah je za svaku stvar sveznajući (veliki znalac, poznavalac).". PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Zadnji ajet (koji) je sišao je završetak sure Nisa-a: "Traže rješenje (od) tebe; reci: "Allah daje rješenje vama od (izvjesnoj osobi) ovjenčanoj (tj. okruženoj drugim srodnicima osim roditelja i djece svoje).....". GLAVA dvojice sinova strica: jedan (od) njih dvojice da je brat za majku (tj. brat po majci), a drugi je muž. A rekao je Alija: Za muža je polovina, a za brata od majke je šestina, a što je ostalo, između njih dvojice (treba podijeliti na) dvije polovine. PRIČAO NAM JE Mahmud, izvijestio nas je Ubejdulah od Israila, od Ebu Hasina, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ja sam bliži za (sve) vjernike od njihovih osoba. Pa ko je ostavio imanje, pa njegovo imanje je za rođake (njegovoga bližega) srodstva. A ko je ostavio (neki) teret (tj. obitelj, porodicu) ili propadajuću stvar (tj. nešto što je izloženo propadanju kao dijete, ili nešto drugo), pa (ja) sam njegov zaštitnik, pa neka se pozovem za njega (zbog njega, zbog toga)." "El-kellu" je (što i) "el-'ijalu": obitelj, porodica. PRIČAO NAM JE Umejete, sin Bistama, pričao nam je Jezid, sin Zurej'a, od Revha, od Abdullaha, sina Tavusa, od njegovoga oca, od Ibnu Abasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Priključite zakone (tj. Dajte zakonski određene dijelove nasljeđa) sa njihovim stanovnicima (tj. njihovim vlasnicima). Pa što su ostavili (ti) zakoni (zakonski dijelovi), pa za najbližega čovjeka muškarca je (to)."

GLAVA vlasnika rodstava (rodbinstava). (To jest: GLAVA rođaka zvanih "zevul-erham". U stvari to su bliži srodnici, ali oni koji su u nasljeđivanju po jačini na trećem mjestu. Na prvom mjestu su rođaci zvani "ashabul-furud", na drugom su "el-'asabetu", a na trećem su zvani "zevul-arham".) PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, rekao je: Rekao sam Ebu Usametu: Pričao je vama Idris. Pričao nam je Talhate od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa (tumačeći ajet:) "I za svakoga smo učinili rođake (tj. nasljednike)...., i (oni) koje su obavezale vaše desnice (ili: vaše zakletve, tj. oni sa kojima ste sklopili ugovor, savez).....", rekao je: Bili su Iseljenici (iz Meke u Medinu) kada su došli (u) Medinu (u takvom pravnom položaju u vezi nasljedstva da) nasljeđuje (izvjesni) Pomagač (izvjesnoga) Iseljenika osim (mimo) njegovih vlasnika rodstva (tj. a ne njegovi srodnici, a to je) zbog (izvjesnoga) bratstva (pobratimstva) koje (je nastalo nakon što) je pobratio (tj. izvršio bratimljenje) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, među njima. Pa pošto je sišla (objava, tj. dio ajeta) "I za svakoga smo učinili rođake (tj. nasljednike imovine).....", rekao je (Ibnu Abas): Dokinula (tj. Ukinula) je nju (tu objavu, taj dio ajeta slijedeća objava, tj. sljedeći, zadnji dio toga istoga ajeta koji glasi) "..... i koji (su takvi da su njih) obavezale vaše desnice (ili: vaše zakletve, pa dajte im njihov dio).....". (Međutim, u tumačenju toga ajeta ima i drukčijih mišljenja po kojim je prvi dio ajeta dokinuo u ukinuo zadnji dio. Neki, pak, kažu da je zadnji dio dokinuo prvi dio ajeta, ali je poslije i zadnji dio ovoga ajeta dokinut ajetom iz sure Ahzaba u kome se kaže: ".... ve ulul-erhami ba'duhum evla bi badin fi kitabillahi minel-mu'minine vel-muhadžirine illa en tef'alu ila avlijaikum ma'rufen.....", i kažu da je s tim ajetom ukinuto nasljeđivanje između dviju ugovorenih strana, između dva lica koja su međusobno sklopila savez i ugovor, a da je ostala njima samo mogućnost međusobnoga potpomaganja, darivanja i oporuke njima.) GLAVA nasljeđivanja (izvjesne) žene s kojom je izvršeno međusobno proklinjanje (tj. proklinjanje između nje i njezinoga muža). PRIČAO MI JE Jahja, sin Kaze'ata, pričao nam je Malik od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je (jedan) čovjek proklinjao se međusobno (sa) svojom ženom (suprugom) u vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i odstranio se (odrekao se) je od njezinoga djeteta. Pa je izvršio razdvajanje (rastavu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između njih dvoga, i priključio (je to) dijete sa (tom) ženom (tj. ženi, pa se na osnovu toga smatra da i takva žena nasljeđuje takvo dijete).

GLAVA: Dijete je za postelju (muža, tj. Dijete pripada zakonitom ocu, vlasniku postelje na kojoj se vrši porođaj, pa žena) slobodna (da) je bila, ili robinja (bilo da je slobodna žena ili robinja). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je Utbete oporučio ka svome bratu Sa'du (rekavši mu ovo: "Znaj) da je sin robinje Zem'ata od mene (tj. da je moj sin), pa uzmi ga k sebi." Pa pošto je bio (u) godini Pobjede, uzeo je njega Sa'd. Pa je rekao (Sa'd kad ga je uzimao): "Sin moga brata je (ovo), oporučio je k meni o njemu (tj. za njega)." Pa je ustao Abd, sin Zem'ata, pa je rekao: "Moj brat je (to dijete), i sin robinje moga oca, rodio se je (taj dječak) na njegovoj postelji." Pa su se međusobno potjerala njih dvojica ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Sa'd: "O poslaniče Allaha! Sin moga brata je (ovaj dječak), već je bio oporučio k meni o njemu (tj. za njega)." Pa je rekao Abd, sin Zem'ata: "Moj je brat i sin robinje moga oca, rodio se je na njegovoj postelji." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "On je za tebe (tj. On je tvoj, on pripada tebi), o Abde, sina Zem'ata! Dijete (svako) je za postelju (izvjesnu, tj. pripada onome na čijoj se je postelji rodilo), a za bludnika (toga makar da je on stvarni otac) je (taj) kamen (tj. bludniku pripada kazna kamenovanja)." Zatim je rekao Sevdeti (Sevdi), kćeri Zem'ata: "Zastri se od njega (tj. Ne izlazi pred njega - pred toga dječaka)." Zbog (toga) što je vidio od njegove sličnosti sa Utbetom (zabranio je Sevdi da izlazi pred njega). Pa nije vidio nju (više nikada), čak je sreo Allaha (tj. čak je umro, a nije nju više vidio). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Šubeta, od Muhameda, sina Zijada, da je on čuo Ebu Hurejreta od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Dijete (svako) je za vlasnika postelje (na kojoj se je rodilo)." GLAVA: Zaštitništvo (Pokroviteljstvo) je za (onoga) ko je oslobodio (ropstva) i nasljedstva (izvjesnoga, ili svakoga lica) pobranoga (tj. nađenoga na putu ili negdje na drugome mjestu bez pomoći kao što je malodobno dijete ili abnormalno, duševno poremećeno lice bez skrbnika i zaštitnika). A rekao je Umer: Pobrano (tj. Nađeno, bačeno, odbačeno svako lice) je slobodno. (To jest: Treba se uzeti kao slobodan čovjek, a ne kao rob.). PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Šubete od Hakema, od Ibrahima, od Esveda, od Aiše rekla je: Kupila sam sebi Beriru (koja je bila robinja). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (prije nego što ću da je kupim): "Kupi je, pa (jer) zaista (to) zaštitništvo je za (onoga, tj. pripada onome) ko je oslobodio (ropstva)." I poklonila se je njoj (Beriri jedna) ovca, pa je rekao: "On (taj poklon) je njoj milostinja (od darovaoca), a nama je (od nje pravi) poklon (dar)." Rekao je Hakem: A bio je njezin (Beririn) muž slobodan (čovjek, a ne rob). A

govor Hakema je poslan (tj. poslan po nekome nepoznatome, a to je izraz za hadise i druge citate gdje nije spomenuto ime druga Muhamedovog a.s.). A rekao je Ibnu Abas: Vidio sam ga robom (tj. Smatram da je muž Berire bio rob). PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: Pričao mi je Malik od Nafi'a, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio Allah i spasio, rekao je: "Samo zaštitništvo (tj. Zaštitništvo) je (samo) za (onoga, tj. pripada samo onome) ko je oslobodio." GLAVA nasljeđivanja (izvjesne osobe) koja ide kuda hoće (kojoj je pušteno da ide kuda hoće i da radi šta hoće, a to će reći: nasljeđivanja osobe koja je bila rob i koju je vlasnik oslobodio tako da se nije primio zaštitništva i patronata nad njom, i koja poslije oslobađanja ropstva nema zaštitništva ničijega, nego je potpuno slobodna). (Taj izraz "saibetun" ima i jedno drugo značenje, a odnosi se na devu ili ovcu koju su pod izvjesnim uslovima puštali da slobodno luta i hoda kuda hoće dok god ne umre sama. O tome je već bilo govora, pa se neće to sad opširno prikazivati, navoditi.) PRIČAO NAM JE Kabisate, sin Ukbeta, pričao nam je Sufjan od Ebu Kajsa, od Huzejla, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Zaista stanovnici (pripadnici) Islama (tj. muslimani) neće dati hodati (tj. ne daju hodati, a to će reći: ne oslobađaju ropstva puštajući bez zaštitništva da živi oslobođeno lice), a zaista stanovnici (ljudi toga) predislamlja bili su (običaja da) daju hodati (tj. da oslobađaju ropstva puštajući oni oslobođeno lice da živi bez zaštitništva i pokroviteljstva). PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Ebu Avanete od Mansura, od Ibrahima, od Esveda da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, sebi kupila Beriru zato (da ona) oslobodi nju, i sebi je uslovila (uvjetovala) njezina (Beririna) porodica njezino zaštitništvo. Pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Zaista ja sam sebi kupila Beriru zato (da) oslobodim nju, i zaista njezina porodica (tj. pripadnici te porodice) sebi uslovljavaju njezino zaštitništvo." Pa je rekao: "Oslobodi je, pa (to) zaštitništvo je samo za (onoga) ko je oslobodio." Ili je rekao: "..... ko je dao (otkupnu) cijenu." Rekao je: Pa je sebi kupila nju, pa je oslobodila nju. Rekao je: I njoj se je dalo izabrati (pošto je oslobođena da li će da ostane i dalje u braku sa dotadašnjim mužem Mugisom, ili ne), pa je sebi izabrala svoju osobu (tj. izabrala je ona raskid toga braka) i rekla je: "Da mi se je dalo tako i tako (tj. Da mi se da toliko i toliko imanja), nisam bila (tj. ne bih bila ja dalje) sa njim." Rekao je Esved: A bio je njezin muž slobodan (čovjek, a ne rob). Govor Esveda je prekinut, a govor Ibnu Abasa "Vidio sam ga robom (tj. Smatram ga da je bio rob)." - (taj govor) je vjerodostojniji.

GLAVA grijeha (onoga) ko se je očistio (tj. otresao, odrekao) od svojih zaštitnika. PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ibrahima Tejmije, od njegovoga oca rekao je: Rekao je Alija, bio zadovoljan Allah od njega: Nije kod nas knjiga (nikakva, tj. Mi nemamo nikakvu drugu knjigu što) čitamo nju osim knjiga Allaha, osim (tj. i osim, izuzev) ove stranice (tj. ovoga lista). Rekao je: Pa je izvadio nju. Pa kada li u (na) njoj (tj. u toj stranici, u tome listu neke) stvari od (suđenja u vezi izvjesnih) rana (ranjavanja) i zuba (tj. godina izvjesnih) deva (kamila koje se daju kada se plaća krvarina)! Rekao je: I u njoj je (još pisalo i ovo): Medina je zabranjeno (tj. sveto) tlo što je između Ajra do Sevra (to su imena dvaju brežuljaka, planina, a Sevr se kaže da je to drugo ime Uhuda). Pa ko je proizveo (ko proizvede) u njoj (u Medini neku) novotariju ili je dao odsjesti (kod sebe u njoj nekome) proizvođaču novotarije (i grijeha), pa na njega je prokletstvo Allaha, i (izvjesnih, ili: i sviju, i svih) anđela i sviju ljudi, (i) neće se primiti od njega (na) sudnjem danu (nikakvo) mijenjanje (ili: trošenje, utrošak, tj. dužnost, vrijednost, vrlina), a ni pravda (tj. dobrovoljna pobožnost). A ko je uzeo za zaštitnike (jedan) narod (ljude) sa (drugim načinom) bez dozvole svojih zaštitnika, pa na njega je prokletstvo Allaha, i anđela (meleka) i ljudi sviju, (i) neće se primiti od njega (na) sudnjem danu mijenjanje (trošenje, obavezna pobožnost), a niti pravda (dobrovoljna pobožnost). A zaštita (sviju) muslimana je jedna, trči (nastoji) s njom najniži (od) njih (tj. A davanje zaštite od strane muslimana nekome nemuslimanu je jedinstveno, može nju učiniti i najobičniji musliman). Pa ko je prekršio zaštitu (sigurnosti, bezbijednosti jednome) muslimanu, pa na njega je prokletstvo Allaha, i anđela i ljudi sviju, neće se primiti od njega (na) sudnjem danu mijenjanje, a niti pravda. (To jest: Ko pogazi jednome muslimanu riječ kojom je dao taj musliman zaštitu i sigurnost nekome nemuslimanu, pa na njega je prokletstvo..... Izraz "neće se primiti od njega na sudnjem danu nikakvo mijenjanje, a ni pravda." - taj izraz "mijenjanje, a ni pravda" tumači se na mnogo načina, ali se ti načini neće prikazivati, navoditi. Neki načini tumačenja su navedeni u zagradi.) PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prodaju (toga) zaštitništva i njegovo poklanjanje. GLAVA: Kada je primio Islam na njegove dvije ruke (tj. preko njega, posredstvom i povodom njega - a to će reći: Ako neko primi Islam posredstvom jednoga lica, da li to lice ima pravo na zaštitništvo toga što je primio Islam njegovim posredstvom, ili ne, a ovo je važno i za islamsko nasljedno pravo, jer se nekad nasljeđuje i na osnovu zaštitništva). A bio je Hasen (takvoga mišljenja i stava da) ne vidi njemu (prava) zaštitništva (tj. ne smatraše da lice stiče pravo zaštitništva nad nekim ako mu je bilo posrednik u primanju Islama).

(Ebu Hanife i njegovi drugovi imaju suprotno mišljenje.) A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaštitništvo je za (onoga) ko je oslobodio (ropstva, a ne, dakle, ko je bio posrednik za primanje Islama)." A spominje se od Temima Darije (hadis), podigao je njega (taj hadis do Muhameda a.s.), rekao je: On (Posrednik u primanju Islama) je najbliži (od svih) ljudi za njegov život i njegovu smrt. A razišli su se u (pogledu) vjerodostojnosti ove vijesti (tj. ovoga hadisa koji je prenijet od Temima Darije). (Zadnja riječ u rečenici u kojoj se govori o mišljenju Hasena "velajeten, vilajeten" prevedena je izrazom "zaštitništvo", a treba da prevod glasi: "srodstvo", ili "nasljedstvo", jer riječ "velaun, el-velau" je zaštitništvo. Prema tome doslovan prevod gornje rečenice trebalo je da glasi: A bio je Hasen (mišljenja da) ne vidi njemu srodstva, ili nasljedstva.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, od Malika, od Nafi'a, od Ibnu Umera da je Aiša, majka vjernika htjela sebi da kupi (jednu) robinju (pa da) oslobodi nju, pa su rekli njezini stanovnici (tj. vlasnici robinje slijedeće): "Prodajemo (tj. Prodaćemo) ti nju na (uslov, tj. uz uvjet) da je njezino zaštitništvo nama." Pa je (to) spomenula poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Neće spriječiti (tj. Neka ne spriječe) tebe to, pa zaštitništvo je samo za (onoga, tj. pripada onome) ko je oslobodio." PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Džerir od Mansura, od Ibrahima, od Esveda, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Kupila sam sebi Beriru. Pa je uslovila njezina porodica (sebi) njezino zaštitništvo. Pa sam spomenula to (prije kupovanja) Vjerovijeniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Oslobodi nju (ti), pa (tj. jer) zaista zaštitništvo je za (onoga) ko je dao (to) srebro (tj. novac za otkup i oslobađanje od ropstva)." Rekla je: Pa sam oslobodila nju. Rekla je: Pa je pozvao nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je dao izabrati njoj od njezinoga muža (da li će ostati u braku sa njim, ili ne). Pa je rekla (Berira u vezi toga izbora): "Da je dao (tj. Da dadne) meni tako i tako (tj. toliko i toliko imanja), nisam zanoćila (tj. ne bih zanoćila) kod njega." Pa je sebi izabrala svoju osobu (tj. rastavu od muža). GLAVA (onoga) što (pokazuje da) nasljeđuju (izvjesne) žene od (tj. zbog toga) zaštitništva. PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Hemam od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Htjela je Aiša da sebi kupi Beriru, pa je rekla Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista oni sebi uslovljavaju (njezino) zaštitništvo." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Kupi sebi nju, pa (tj. jer) zaštitništvo je samo za (onoga) ko je oslobodio." PRIČAO NAM JE Ibnu Selam, izvijestio nas Veki' od Sufjana, od Mansura, od Ibrahima, od Esveda, od Aiše rekla je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaštitništvo je za (onoga) ko je dao (to) srebro i slijedio je (izvjesnu) blagodat (dobročinstvo, tj. ko je dao novac i iza toga odmah učinio dobročinstvo - a to će reći: i oslobodio ropstva, jer je to velika blagodat i dobročinstvo)." GLAVA: Slobodnjak (tj. Oslobođeni rob izvjesnoga) naroda je od njihovih osoba (članova) i sin (njihove) sestre je od njih (pa, prema tome, i slobodnjak i sestrić mogu biti i nasljednici u imanju). PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Muavijete, sin Kurreta, i Katadete od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Slobodnjak (izvjesnoga) naroda je od njihovih osoba"; ili kao što je rekao (tj. ili slično tome je nešto rekao). PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Katadeta, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Sin sestre (izvjesnoga) naroda je od njih, ili od njihovih osoba." GLAVA nasljeđivanja (izvjesnoga) zarobljenoga (zarobljenika koji se nalazi u rukama neprijatelja). Rekao je (Buharija): A bio je Šurejh (običaja da) daje nasljeđivati (tj. da dosudi i odredi nasljedni dio izvjesnom) zarobljeniku u rukama (izvjesnoga) neprijatelja i (da) govori: On (Zarobljenik) je potrebniji k njemu (k nasljedstvu od drugih). A rekao je Umer, sin AbdulAziza: Provedi (Sprovedi, tj. Izvrši) oporuku (izvjesnoga, ili: svakoga) zarobljenika, i njegovo oslobađanje (svojih robova) i (sve ono) što je napravio u svome imanju (sve dotle) dok se nije promijenio od svoje vjere, pa (jer) ono je samo njegovo imanje, pravi u njemu šta hoće (tj. čini u svome imanju i sa svojim imanjem šta hoće i kada je zarobljenik). PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Šubete od Adijja, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ko je ostavio imanje, pa za njegove nasljednike je (ono). A ko je ostavio teret (tj. obitelj), pa ka nama (pa naša) je (briga za njegovu obitelj)." GLAVA: Neće nasljeđivati (tj. Ne nasljeđuje ni jedan) musliman (ni jednoga) nevjernika, a niti nevjernik muslimana. A kada je primio Islam prije (nego) da se razdijeli (izvjesno) nasljedstvo (ostavština), pa nema nasljedstva (nasljednoga dijela) za njega. PRIČAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Džurejdža, od Ibnu Šihaba, od Alije, sina Husejna, od Umera, sina Usmana, od Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neće nasljeđivati musliman nevjernika, a niti nevjernik muslimana."

GLAVA nasljeđivanja (ili: nasljedstva izvjesnoga) roba kršćanina i roba s kojim je potpisan ugovor o otkupnini (za oslobađanje od ropstva - i to takvoga roba) kršćanina i (GLAVA) grijeha (onoga) ko se je odstranio (tj. odrekao) od svoga djeteta. GLAVA (onoga) ko je sebi tvrdio brata ili sina (od) brata (tj. ko se je tužio i parničio, vodio parnicu za brata, zbog brata ili sina bratovoga). PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je ona rekla: Prepirali (tj. Parničili) su se Sa'd, sin Ebu Vakasa, i Abd, sin Zem'ata, u dječaku (tj. zbog jednoga dječaka). Pa je rekao Sa'd: "Ovo je, o poslaniče Allaha, sin moga brata Utbeta, sina Ebu Vakasa, oporučio je k meni da je on njegov sin. Pogledaj ka njegovoj sličnosti (s njim)." A rekao je Abd, sin Zem'ata: "Ovo je moj brat, o poslaniče Allaha! Rodio se je na postelji moga oca od njegove robinje." Pa je pogledao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka njegovoj sličnosti, pa je vidio sličnost jasnu (jasnu sličnost) sa Utbetom, pa je rekao: "On je za tebe (tj. On je tvoj), o Abde! Dijete (svako) je za (svoju) postelju (tj. pripada postelji na kojoj se je rodilo), a za (svakoga) bludnika je (kazneni) kamen. I zastri (zakloni) se od njega, o Sevdeto (o Sevdo), kćeri Zem'ata!" Rekla je: Pa nije vidio (taj dječak) Sevdete nikada. (Dakle, iako joj je taj dječak bio pravno i zakonski brat, ali stvarno njegova sličnost sa Utbetom je pokazivala da nije pravi brat, i zato je preporučeno Sevdi da ne izlazi pred njega, što je ona i učinila.) GLAVA (onoga) ko je tvrdio (za sebe da pripada) ka (nekome drugome čovjeku) osim svoga oca. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Halid, on je sin Abdullaha, pričao nam je Halid (Haza', sin Mihrana,) od Ebu Usmana, od Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ko je tvrdio (tj. Ko tvrdi za sebe da pripada) ka (drugome) osim svoga oca (osim svome ocu), a on zna da je on (taj čovjek neko drugi) osim njegovoga oca, pa raj je na njega zabranjena (stvar, tj. raj mu je zabranjen za ulaz, zabranjen mu je ulazak u raj)." Pa sam spomenuo njega (taj hadis) Ebu Bekretu, pa je rekao: "I ja (ti kažem da) su čula njega moja dva uha i obuhvatilo (tj. zapamtilo) je njega moje srce od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." PRIČAO NAM JE Asbag, sin Feredža, pričao nam je Ibnu Vehb, izvijestio me je Amr od Džafera, sina Rebi'ata, od 'Iraka, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

"Ne (budite takvi da) ne želite vaših (svojih) očeva (tj. Ne iskazujte odvratnost prema svojim očevima, Ne budite takvi da ne volite svojih očeva). Pa ko nije želio svoga oca (ko ne želi i ne voli svoga oca), pa ono je (tj. pa takav postupak je jedno) bezvjerstvo." (Glagol "regibe an" znači ne želiti, ne voljeti. A "regibe fi" znači: želiti, voljeti.) GLAVA: Kada je tvrdila (tj. sebi svojatala, prisvajala izvjesna) žena (jednoga) sina. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Bile su dvije žene (nekakve dvije žene u prošlosti), sa njima dvjema su dva sina njih dviju. Došao je (neki, nekakav) vuk pa je odnio sina (doslovno: otišao je sa sinom) jedne (od) njih dviju. Pa je rekla (jedna od njih) svojoj drugarici: "Samo je odnio (tj. Odnio je samo) tvoga sina." A rekla je (ta) druga: "Samo je odnio (tj. Odnio je samo) tvoga sina." Pa su se međusobno sudile (tj. tužile) njih dvije (obrativši se) ka Davudu - na njega pozdrav (spas, ili: Njemu mir)! Pa je sudio (u vezi) s njim (tj. o njemu - o tome djetetu koje je ostalo da je) za (tu) najstariju (tj. da pripada starijoj između njih dviju). Pa su izašle njih dvije (i obratile su se) na Sulejmana, sina Davuda (Davudovoga), na njih dvojicu pozdrav!, pa su izvijestile njih dvije njega. Pa je rekao: "Donesite mi (taj, ili: neki) nož (da) rascijepim (raspolovim) njega (dijete) između njih dviju (tj. među njih dvije, pa da svaka dobije polovinu djeteta)." Pa je rekla (ta) najmlađa (tj. ona mlađa): "Ne čini (to), pomilovao te Allah! On (tj. Taj dječak) je njezin sin." Pa je sudio s njim (tj. Pa je dosudio njega - toga dječaka) za najmlađu (tj. da pripada mlađoj između njih dvije)." Rekao je Ebu Hurejrete: Tako mi Allaha nisam čuo za (izraz, riječ) "sikkin" nikada osim tada. I nismo bili (običaja da) govorimo (tj. ne upotrebljavasmo drugi izraz) osim (izraz, riječ) "mudjetun". (I "sikkinun" i "mudjetun" znače nož, ali u plemenu Ebu Hurejretovom se izraz "sikkinun" nije upotrebljavao, nego se upotrebljavao izraz "mudjetun".) GLAVA (izvjesnoga) gatara (pogađača, tj. onoga koji poznaje sličnost i razlikuje tragove). (U širem smislu riječ "el-kaifu" znači i vodič kroz pustinju, naročito tragalac koji po tragu u pustinjskome pijesku traga i pronalazi zalutale karavane i ljude jer ima darovitost oštroga posmatranja i uočavanja.) PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, unišao meni obradovan (tj. veseo), (i) sjaje (svijetle) se crte njegovoga lica, pa je rekao:

"Zar nisi vidjela da je Mudžeziz pogledao maloprije (maločas) ka Zejdu, sinu Hariseta, i (ka) Usmanu, sinu Zejda pa je rekao: "Zaista su ova stopala neka (od) njih od nekih (tj. ova stopala su jedna od drugih, jedna iz drugih - a to će reći: srodnici su ova dvojica)?!" PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Sufjan od Zuhrije, od Urveta, od Aiše rekla je: Unišao je na mene (tj. meni, posjetio je mene) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, jednoga dana, a on je obradovan (veseo), pa je rekao: "O Aišo (Aiša)! Zar nisi vidjela da je Mudžeziz Mudlidžija (Mudlidžović) unišao meni, pa je vidio Usameta i Zejda, a na njima dvojici je (jedna) odjeća (od somota, baršuna, kadife), već su pokrila njih dvojica glave njih dvojice (tj. pokrili su njih dva svoje glave), a pokazala su se (bila su otkrivena, vidjela su se) stopala njih dvojice, pa je rekao: "Zaista ova stopala su neka (od) njih od nekih (- zar to nisi vidjela, tj. zar nisi to čula)?!" (Veli se da je ovaj hadis ovdje stavljen jer se u njemu govori o utvrđivanju srodstva pomoću gatara i pogađača po tragovima i znakovima, a utvrđivanje srodstva povlači za sobom i pravo na nasljeđivanje. Utvrđivanje srodstva na ovaj način priznaju kao vrijedno neki pravnici kao imami Malik, Šafija, Ahmed i još neki. Međutim, Ebu Hanife i još neki ne priznaju utvrđivanje srodstva ili neke druge istine tim načinom.)

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA (izvjesnoga) PRISILJAVANJA (sile, presije, prinuđivanja i natjeravanja nekoga na silu na nešto, posebno natjeravanja na silu nekoga u vjeru od strane nečije) I (KNJIGA) govora Allaha, uzvišen je: "..... osim ko se je prisilio (da se jezikom i riječima odrekne svoga islamskoga vjerovanja), a njegovo srce je smireno sa (svojim islamskim) vjerovanjem, a ali (tj. nego) ko je rasprostranio (raširio, tj. otvorio) sa (tim) bezvjerstvom (tj. za to bezvjerstvo) prsa, pa na njih je (pala jedna) srdžba od Allaha, i za njih je (jedna) kazna velika.". I rekao je (Uzvišeni Allah): "..... osim da se čuvate od njih (jednim) čuvanjem.....", a ona je (tj. ta riječ "tukaten, tukatun" je istoga značenja kao i riječ) "tekijjetun": čuvanje, opreznost, bojazan. I rekao je (Uzvišeni Allah): "Zaista koji su (takvi da su) usmrtili njih (izvjesni) anđeli čineći nasilje (oni sami) svojim osobama, rekli su (tj. reći će im na sudnjem danu izvjesni anđeli): "U čemu ste bili?" Rekli su (tj. Reći će ti ljudi): "Bili smo smatrani slabićima u (toj) zemlji....." do Njegovoga govora: "..... i učini nama od kod Tebe (tj. od Svoje strane jednoga) pomagača velikoga (tj. velikoga potpomagača).". Pa je ispričao Allah (izvjesne) smatrane slabićima koji se neće sustezati (koji se ne sustežu, ne mogu da se sustegnu) od ostavljanja (onoga) što je zapovjedio Allah za njega. A (izvjesni) prisiljeni neće biti (tj. ne biva ništa drugo) osim smatran slabićem bez sustezajućim (tj. ne sustezajućim) od činjenja (onoga) što se je njemu zapovjedilo za njega. A rekao je Hasen: Čuvanje (oprez, bojazan izvjesna) je do sudnjega dana. A rekao je Ibnu Abas o (onome) ko (se nađe u takvoj prilici, odnosno neprilici da) prisile njega (izvjesni, neki) lopovi pa pusti (razvede svoju ženu): Nije (to ni) sa (kakvom) stvari (tj. Nije to ništa; a to će reći: Takav razvod i razvjenčanje, razvjenčavanje ne uzima se u obzir, nije punovažan, nije punovažno, ne vrijedi, nije nastupio). I za njega (tj. za ovo) je rekao Ibnu Umer, i Ibnu Zubejr, i Šabija i Hasen (da i oni to tako misle i shvataju). A rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Poslovi (izvjesni, ili svi) su sa (izvjesnom) namjerom (vrijedni i punovažni)." PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Halida, sina Jezida, od Seida, sina Ebu Hilala, od Hilala, sina Usameta, da je Ebu Selemete, sin Abdurahmana, izvijestio njega od Ebu Hurejreta da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, moljaše (doslovno: bio je da moli) u (svojoj) molitvi: "Moj Bože! Spasi Ajjaša, sina Ebu Rebi'ata, i Selemeta, sina Hišama, i Velida. Moj Bože! Spasi (izvjesne) smatrane slabićima od (mekanskih) vjernika. Moj Bože! Zažesti (tj. Pojačaj) Tvoje (Svoje) gaženje na (pleme) Mudar, i pošalji na njih godine kao godine Jusufa (tj. gladne, nerodne godine kao u vrijeme Jusufa a.s.)." GLAVA (onoga) ko je sebi izabrao (odabrao to) udaranje, i ubijanje i poniženje (ponižavanje) nad (to) bezvjerstvo. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha sina Havšeba, Taifija, pričao nam je Abdulvehab, pričao nam je Ejub od Ebu Kilabeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Tri (osobine, svojstva postoje), ko (bude takav da) su bile (one) u njega (ko ih bude imao, posjedovao), našao je (tj. naći će on) slast (svoga) vjerovanja: da bude Allah i Njegov poslanik draži k njemu od (svega drugoga) što je osim Njih dvojice; i da voli (izvjesnoga) čovjeka (tako da) neće voliti (tj. da ne voli) njega (ni zbog čega drugoga) osim radi Allaha (zbog Allaha, u ime Allaha), i da mrzi da se vrati u (to) bezvjerstvo kao što mrzi da se baci u Vatru (da bude bačen u pakao)." PRIČAO NAM JE Seid, sin Sulejmana, pričao nam je 'Abbad od Ismaila, čuo sam Kajsa, čuo sam Seida, sina Zejda (da) govori: Zaista već sam vidio mene (tj. sebe), a zaista Umer je svezivač mene na (za taj) Islam (tj. a Umer je svezao, vezao mene zbog moga primanja Islama ponižavajući me kao zarobljenika kakvoga). A da se srušio Uhud (planina) od (tj. zbog onoga) što ste učinili sa Usmanom, bilo bi opravdano (dolično) da se sruši. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ismaila, pričao nam je Kajs od Habbaba, sina Eretta, rekao je: Tužili smo se (Potužili, požalili smo se) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je uzimač (a on je uzeo) sebi (kao) jastuk (jedan) svoj ogrtač u sjeni Kabe, pa smo rekli: "Zar nećeš tražiti pomoć nama?! Zar nećeš moliti za nas?!" Pa je rekao: "Već je bio ko je prije vas (živio u takvom teškom stanju da) se uzme (izvjesni) čovjek, pa se iskopa (rupa) njemu u (toj) zemlji, pa se učini (tj. pa se stavi on) u nju, pa se donese (izvjesna) testera (pila, žaga), pa se stavi na njegovu glavu, pa se učini (tj. pa se prežaga, prepila, prepili na) dvije polovine. I češlja se sa češljevima (od izvjesnoga) željeza što je ispod njegovoga mesa i njegove kosti, pa ne odvrati njega to od njegove vjere. Tako mi Allaha zaista upotpuniće se svakako ova stvar (ovaj posao, tj. vjera Islam, rad na Islamu), čak (da će da) ide (izvjesni) jahač od San'e do Hadramevta, (i) neće se bojati (nikoga drugoga) osim Allaha i (izvjesnoga, tj. nekoga) vuka na (za) svoje brave (ovce), a ali (tj. nego) vi tražite žurbu (hitnju, brzinu, tj. ali vi žurite)." GLAVA o prodaji (izvjesnoga lica) prisiljenoga i sličnoga njemu u (izvjesnome) pravu i (drugome) osim njega. PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Lejs od Seida Makburije, od njegovoga oca, od njegovoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Dok smo mi u Bogomolji, kadli je izašao na nas (tj. kadli izađe nama) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao (pa reče): "Odite (Idite vi odmah) ka Židovima!" Pa smo izašli sa njim dok smo došli kući mjesta čitanja (proučavanja) Tevrata (ili: kući židovskog velikana i stručnjaka za čitanje i proučavanje Tevrata). Pa je ustao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je dozivao njih:

"O družino Židova! Primite Islam, spasićete se!" Pa su rekli: "Već si priopćio (dostavio), od Ebu Kasime (Ebul-Kasime)!" Pa je rekao: "To hoću." (To jest: "To i hoću, hoću da vam priopćim i dostavim Allahov poziv na pravi put Islama, i hoću da vi to priznate da sam vas pozivao.".) Zatim je rekao nju (navedenu rečenicu) drugi puta. Pa su rekli: "Već si priopćio, o Ebul-Kasime!" Zatim je rekao treći puta (da prime Islam, pa će biti spašeni), pa je (onda) rekao: "Znajte da je (ta) zemlja za Allaha i Njegovoga poslanika, i zaista ja hoću da protjeram vas, pa ko je našao od vas sa svojim imanjem (tj. u svome imanju neku) stvar (nešto), pa neka proda nju. A ako ne, pa znajte da je (ta) zemlja za Allaha i Njegovoga poslanika (tj. zemlja pripada Allahu i Njegovome poslaniku, zemlja je Allahova i Njegovoga poslanika, zemlja je državna, ili narodna, nacionalna)." GLAVA: Neće se dozvoliti (tj. Ne dozvoljava se) brak (vjenčanje izvjesnoga lica) prisiljenoga. "..... i ne prisiljavajte vaše (svoje) robinje na (izvjesni) blud ako su htjele utvrđivanje sebe (tj. svoju čednost i moralnost - ne prisiljavajte ih) zato (da) sebi tražite (pomoću njih) robu (toga) života najbližega (tj. robu ovozemnoga života); a ko prisili (prisiljava) njih, pa zaista Allah je poslije njihovoga prisiljavanja veliki opraštač (njima - prisiljenim robinjama), milostiv.". PRIČAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, pričao nam je Malik od Abdurahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Abdurahmana i Mudžemmi'a, dvojice sinova Jezida, sina Džarijeta, Ensarije, od Hanse, kćeri Hizama, Ensarijete (Ensarijke) da je njezin otac vjenčao nju (tj. udao je nju za nekoga čovjeka), a ona je ponovna udavača (tj. a ona je bila prije toga već udavana), pa je (ona) mrzila to (taj novi brak), pa je došla Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je vratio njezino vjenčanje (tj. poništio je taj njezin novi brak koji ona nije voljela). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Ibnu Džurejdža, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ebu Amra, a on je Zekvan, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Rekla sam: "O poslaniče Allaha! Traži (li) se savjeta (od tih) žena u njihovim brakovima (vjenčanjima, tj. Zdogovara li se, dogovara li se sa tim ženskima o njihovim brakovima)?" Rekao je: "Da." Rekla sam: "Pa zaista (izvjesna) djevojka (bude u prilici da) se od nje traži savjet (da se zdogovara s njom, da se pita, bude upitana), pa se stidi, pa (ona) šuti." Rekao je: "Njezina šutnja je njezina dozvola (tj. njezina privola, pristanak)."

GLAVA: Kada se prisilio (prisiljavao sve dotle) dok je poklonio roba ili ga je prodao, nije (to) bilo dozvoljeno (to nije dozvoljeno, tj. nije dozvoljena ta radnja, nije ispravan ni vrijedan taj poklon, niti ta prodaja).

A rekao je neki (od tih izvjesnih) ljudi: Pa ako se je zavjetovao (taj) kupac u njemu (tj. za njega - za tako kupljenoga roba - ako se zavjetuje jedan) zavjet, pa ono (tj. pa to) je dozvoljena (stvar) sa njegovom tvrdnjom (tj. prema njegovoj tvrdnji, po mišljenju toga nekoga od ljudi), a takođe ako je učinio slobodnim iza svoje smrti njega (toga roba tako kupljenoga). (Izraz "debbere" pored drugih značenja ima to značenje roba učiniti slobodnim iza svoje smrti, poslije sebe, i takav se rob zove "mudebber, elmudebber".) PRIČAO NAM JE Ebu Numan, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Amra, sina Dinara, od Džabira, bio zadovoljan Allah od njega, da je (jedan) čovjek od Pomagača učinio slobodnim iza svoje smrti (jednoga) posjedovanoga (tj. jednoga roba), a nije bio za njega (tj. u njega nikakav drugi) imetak osim njega (osim toga roba), pa je to doprlo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ko kupuje (tj. Ko će kupiti sebi) njega (toga roba) od mene?" Pa je kupio njega Nuajm, sin Nehhama, za tri stotine srebrenjaka. Rekao je: Pa sam čuo Džabira (da) govori: Rob (taj je bio porijeklom) Kopt, (i) umro je godine prve. GLAVA od (izvjesnoga) prisiljavanja. "Kerhun" i "kurhun" je jedno (tj. imaju isto, jednako značenje: prisila, prisiljena radnja i čin; prisiljavanje). PRIČAO NAM JE Husejn, sin Mansura, pričao nam je Esbat, sin Muhameda, pričao nam je Šejbanija Sulejman, sin Fejruza, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa. Rekao je Šejbanija: A pričao mi je Ata' Ebu Hasen Suvaija, i neću misliti (tj. i ne mislim) njega (drukčije) osim (tako da) je spomenuo njega od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (koji je u vezi tumačenja kur'anskih riječi) "O (vi) koji ste vjerovali, neće se dozvoliti (tj. ne dozvoljava se) vama da nasljeđujete (te) žene silom (na sili, preko volje).....", ajet (taj vidjeti), rekao (koji je rekao, tj. Ibnu Abas je rekao): Bili su (ovakvoga postupka i običaja). Kada je umro (izvjesni) čovjek, bili su njegovi zaštitnici preči za njegovu ženu. Ako je htio neki (od) njih, vjenčao je sebi nju (oženio bi se s njom). A ako su htjeli (oni - zaštitnici, zakonski zastupnici umrloga), vjenčali su (vjenčali bi oni) nju (ženu umrloga nekome drugome osim zaštitnika). A ako su htjeli, nisu vjenčavali nju nikome. Pa oni su preči za nju od njezine porodice. Pa je sišao ovaj ajet o tome.

GLAVA:

Kada se je našla (pronašla) prisiljenom (izvjesna) žena na (taj) blud, pa nema kazne na nju u Njegovom (tj. zbog Njegovoga) govora, uzvišen je: "..... a ko prisili njih, pa zaista Allah je od poslije njihovoga prisiljavanja veliki opraštač (njima), milostiv.". A rekao je Lejs: Pričao mi je Nafi' da je Safija, kći Ebu Ubejda izvijestila njega da je (jedan) rob od robova (toga) zapovjedništva (od zapovjedništva Umerovoga r.a., tj. da je jedan rob od državnih robova za vrijeme halife Umera r.a.) pao na (jednu) robinju od (te) petine (ratnoga plijena, koja petina pripada državi), pa je našao prisiljenom (tj. pa je prisilio, silovao) nju, čak je probušio nju (tj. odstranio je i uništio joj je djevičansku opnu, kožicu, himen, a to će reći: srušio joj je djevičanstvo). Pa je bičevao njega Umer (propisanom) kaznom i protjerao je njega, a nije bičevao (Umer tu) robinju zbog (toga što je bio slučaj) da je on (taj rob) našao prisiljenom (tj. što je silovao) nju. Rekao je Zuhrija o (izvjesnoj) robinji djevojci (što) se popne njoj (tj. na nju, a to će reći: što uništi djevičanstvo njoj izvjesni čovjek) slobodan: Uspostaviće (tj. Procijeniće) to (tj. procijeniće umanjenje tržišne vrijednosti takve obeščašćene robinje, to će procijeniti izvjesni) sudija od (te) robinje djevice za količinu njezine vrijednosti, i bićevaće se (pored naknade vrijednosti robinje prije obeščašćenja). A nije u (izvjesnoj) robinji udavači (tj. za robinju udavaču, ili za onu koja nije imala djevičanstva) u suđenju (izvjesnih, ili svih) imama (tj. pravnika dosuđena ni određena nikakva) odšteta (kazna u slučaju njezinoga silovanja), a ali je (nego je samo određena) na njega (na počinioca silovanja propisana, određena tjelesna) kazna. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Iselio se je Ibrahim sa Sarom. Unišao je s njom (u jednu) naseobinu, u njoj je (jedan) vladar od (njezinih) vladara (vladara te naseobine, toga kraja, sela), ili silnik od (njezinih) silnika. Pa je poslao k njemu (poruku) da (to jest): Pošalji k meni s njom (tj. Pošalji k meni nju). Pa je poslao nju. Pa je ustao k njoj. Pa je ustala (tj. počela da) se čisti i klanja, pa je rekla: "Moj Bože! Ako sam bila vjerovala u Tebe i Tvoga poslanika (i u Tvoga poslanika), pa ne ovlasti (tj. Ti ne daj vlasti ni moći) na meni (nada mnom ovome) bezvjerniku." Pa je zahroptio (tj. zadavio se je, skrhao se od napada padavice ili srčanoga udara), čak je udarao (micao, kopao) sa svojom nogom." GLAVA zakletve (izvjesnoga) čovjeka za svoga druga da je on njegov brat kada se bojao (plašio) na njega (za njega izvjesnoga) ubijanja ili sličnoga njemu (ili nečega sličnoga ubijanju). A takođe (tako je) svaki prisiljeni (koji) se plaši (boji), pa zaista on (će da) odbija od njega (od prisiljenoga svakoga lica - on, čovjek će da odbija izvjesnoga) nasilnika, i (da) se bori niže njega (tj. za njega - za prisiljenoga), i neće uskratiti pomoć njemu. Pa ako se je borio (izvjesni čovjek) niže (tj. za izvjesnoga) obespravljenoga (za onoga kome je učinjeno nasilje i nepravda, pa je u toj borbi ubio nasilnika bez naročite namjere i želje da ubije, nego samo da odbrani napadnutoga), pa nema okajanja (krvarine) na njega, a ni odmazde. A ako se je reklo njemu (izvjesnome čovjeku): "Zaista ćeš piti svakako (to) vino, ili ćeš jesti svakako (tu) mrljinu (tj. meso umrle, krepane, nezaklane životinje), ili zaista zaista ćeš prodati svakako svoga roba, ili (ćeš da) priznaš za (neko, jedno) dugovanje, ili (ćeš da) pokloniš (jedan) poklon, ili (ćeš da) odriješiš (jedan) uzao (tj. ili ćeš pokvariti i raskinuti jedan

ugovor; ili možda to znači: ili riješićeš jedno pitanje) - ili zaista ubićemo svakako tvoga oca ili tvoga brata u (po) Islamu", obuhvatilo je njega to (tj. dozvoljeno je njemu to da učini da bi on na taj način spasio oca ili brata od ubijanja) zbog govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Musliman (svaki) je brat (svakoga) muslimana." A rekao je neki (od izvjesnih) ljudi: Da (tj. Kad, ili Ako) se reklo njemu: "Zaista pićeš svakako (to) vino, ili zaista ćeš jesti svakako (tu) mrljinu - ili zaista ubićemo svakako tvoga sina, ili tvoga oca ili vlasnika rodbine zabranjene (tj. ili bližnjega tvoga rođaka)", nije obuhvatilo njega to (tj. nije dozvoljeno njemu to učiniti da bi spasio na taj način sina, oca ili rođaka), jer zaista ovaj nije sa prinuždenim (tj. jer ovaj nije prinužden, prinuđen, prisiljen, jer je čovjek prinužden samo ako treba da spasi sebe lično, a ne nekoga drugoga). Zatim je protivrječio (protuslovio sam sebi taj neki od izvjesnih ljudi) pa je rekao: Ako se je reklo njemu (izvjesnome čovjeku): "Zaista ubićemo svakako tvoga oca ili tvoga sina - ili ćeš zaista prodati svakako ovoga roba, ili ćeš priznati za (jedno) dugovanje, ili ćeš pokloniti", slijedi mu (potrebno je njemu da postupi kako je već rečeno, tj. da se strpi i pretrpi ubijanje toga lica) u (toj, po toj) analogiji, a ali (nego) mi smatramo lijepim (brojimo da je lijepo da taj čovjek izvrši tu prisilnu prodaju, i priznavanje dugovanja i poklanjanje da bi spasio život svojim ugroženima u ovome slučaju), i govorimo (a velimo, tj. a mišljenja smo ovoga): Prodaja (takva), i poklon i svaki uzao, zavežljaj, (tj. svaki ugovor takav) je u tome neispravan. Rastavili su (tj. Napravili su hanefijski pravnici razliku između svakoga vlasnika rodbine zabranjene, a to će reći: između svakoga bližnjega rođaka) i (drugoga lica) osim njega (osim rođaka) bez knjige, a ni (na osnovu nekoga) običaja (nekoga postupka), a rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Rekao je Ibrahim za svoju ženu: "Ovo je moja sestra." A to je u Allahu (tj. sestra u vjeri, po vjeri u Allaha, po Allahovoj vjeri)." (U komentarima o ovome pitanju postoje rasprave između hanefijskih pravnika i Buharijinih podržavalaca i još nekih drugih mezheba, ali te se rasprave neće prikazivati-navoditi u ovome prevodu Buharije.) A rekao je Nehaija (ili kako ga neki nazivaju Nah'ija): Kada je bio (izvjesni) tražilac zakletve (sam po sebi neki) nasilnik, na namjera (izvjesnoga) zaklinjača (je važna i vrijedna). A ako je bio (tražilac zakletve lice) obespravljeno (tj. lice kome je učinjeno nasilje i nepravda), pa namjera (toga) tražioca zakletve (je važna). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba da je Salim izvijestio njega da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Musliman (svaki) je brat (svakoga) muslimana, neće učiniti njemu nasilje, i neće predati njega (tj. neće ostaviti bez pomoći njega). A ko je bio u potrebi svoga brata, bio je Allah u njegovoj potrebi." (To jest: "Ko pomogne svome bratu u nekoj potrebi, Allah će pomoći njemu u nekoj njegovoj potrebi.".)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahima, pričao nam je Seid, sin Sulejmana, pričao nam je Hušejm, izvijestio nas je Ubejdulah, sin Ebu Bekra sina Enesa, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pomozi tvoga (svoga) brata bivajući (on - ako je on) nasilnik, ili obespravljen (ili onaj kome je učinjeno nasilje)." Pa je rekao (jedan) čovjek: "O poslaniče Allaha! Pomažem ga kada je bio obespravljen. Pa zar si vidio (tj. Pa šta misliš, Kako to) kada je (ako je) bio nasilnik, kako (da) pomognem njega?" Rekao je: "Prepriječiš njega, ili spriječiš njega od (izvjesnoga) nasilja (Spriječi ga, Spriječićeš ga od izvjesnoga nasilja), pa zaista to je njegovo pomaganje (potpomaganje)."

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA (izvjesnoga) ŽELJENJA (tj. želje, priželjkivanja sebi nečega) GLAVA (onoga) šta je došlo o (izvjesnome) željenju (priželjkivanju sebi nečega) i ko je želio (sebi to) mučeništvo (tj. ko želi da bude šehit, šehid, a to će reći: ko želi da pogine u borbi za Islam). PRIČAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra, pričao mi je Lejs, pričao mi je Abdurahman, sin Halida, od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta i Seida, sina Musejjeba da je Ebu Hurejrete rekao: Čuo sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Tako mi (Onoga) koji je (Taj što je) moja duša u Njegovoj ruci da nije (toga) da ljudi (neki) mrze da se izostave poslije mene (tj. mrze da izostanu poslije mene od borbe i rata jer nemaju oni sredstava za odlazak u rat), a neću naći (tj. a ne nalazim ni ja ono) što (bih mogao da) nosim njih (da ih natovarim), nisam se izostavio (tj. ne bih izostao nikad ni iz jedne borbe). Zaista volio bih da se ja ubijem (tj. da budem ubijen) u putu Allaha (na Božijem putu), zatim (da) se oživim (proživim, vaskrsnem - da budem oživljen), zatim (da) se ubijem (da budem ubijen), zatim (da) se oživim, zatim (da) se ubijem, zatim (da) se oživim, zatim (da) se ubijem (da budem ubijen)." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Tako mi (Onoga) koji je (Taj što je) moja ruka u Njegovoj ruci volio bih da se ja zaista borim u putu Allaha, pa (da) se ubijem (tj. da budem ubijen), zatim (da) se oživim (tj. da budem oživljen), zatim (da) se ubijem (da budem ubijen), zatim (da) se oživim (da budem oživljen), zatim (da) se ubijem (da budem ubijen." Pa je bio Ebu Hurejrete (običaja da) govori njih (te riječi) tri puta. Svjedočim sa Allahom. GLAVA željenja (izvjesnoga) dobra i govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Da je bio meni Uhud zlata.". PRIČAO NAM JE Ishak, sin Nasra, pričao nam je Abdurezak od Mamera, od Hemmama, čuo je Ebu Hurejreta od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Da je bio kod mene (Kad bi imao brdo) Uhud zlata, zaista bih volio da neće doći (tj. da ne dođu) tri (dana - da ne prođu tri dana), a kod mene je od njega (jedan) zlatnik (koji) nije stvar (što) zasjednem nju (tj. što postavim u zasjedu, čekanje nju da je dadnem) u dugovanje na mene (tj. u neki svoj dug), (a sve bih ostalo podijelio pod uslovom da) nađem ko (će da) primi njega." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam vidio u početku od svoje stvari šta sam vidio u posljedici (tj. na kraju).".

PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od 'Ukajla, od Ibnu Šihaba, pričao mi je 'Urvete da je Aiša rekla: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam vidio prije (u početku) od svoje stvari šta sam vidio straga (u pošljedici, na kraju), nisam tjerao (tj. ne bih tjerao svoju) žrtvenu životinju, i zaista riješio bih se sa (tim) ljudima (hodočasničkih stega, obaveza) kada su se riješili (i oni)." PRIČAO NAM JE Hasen, sin Umera, pričao nam je Jezid od Habiba, od Ata-a, od Džabira, sina Abdullaha, rekao je: Bili smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo izgovorili telbiju (dvoodazov) za (to) hodočašće, i došli smo (u) Meku za četiri (noći koje) su prošle od zulhidždžeta (tj. i došli smo u Meku 4. zul-hidždžeta). Pa je zapovjedio nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da ophodimo Kuću (tj. Kabu), i Safu i Mervu, i da učinimo nju (tu pobožnu radnju kao) umru, i neka se (tj. i da se) riješimo (hodočasničkih stega), osim ko je bio (takav da je) sa njim žrtvena životinja. Rekao je: A nije bila (ni) sa jednim od nas žrtvena životinja osim Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Talhata (i Talhe). I došao je Alija iz Jemena, (i) sa njim je (njegova) žrtvena životinja, pa je rekao: "Uzviknuo sam (telbiju - dvoodazov) sa (onim načinom) što je uzviknuo s njim poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa su rekli: "Je li (tj. Da li da, Zar da) odemo ka Mini, a spolni ud (organ) jednoga (od) nas kapa (jer je skoro zanijetio hadž, odlučio da počinje vršiti hodočašće prije čega je mogao spolno općiti sa svojom vjenčanom ženom)?" Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ja da sam vidio prije (u početku) od moje stvari šta sam vidio straga (na kraju), ne bih potjerao žrtvenu životinju. I da nije (to slučaj) da je sa mnom (moja) žrtvena životinja, zaista bih se riješio." Rekao je: A susreo je njega Surakate, a on baca kamenčić (na mjestu) 'Akabe, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Je li za nas (Je li nama) ova (radnja) naročito (određena, propisana)?" Rekao je: "Ne, nego za (tu) vječnost (za stalno, uvijek)." Rekao je: A bila je Aiša došla (u) Meku, a ona je žena u mjesečnici, pa je zapovjedio njoj Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da obređuje (da obreduje ona te hodočasniček) obrede, svaki (od) njih (tj. da čini sve te obrede), osim (jedino) da ona neće (što neće) ophoditi (okolo Kabe, oko Kabe), i neće klanjati do (da) bude čista (tj. dok ne postane čista od mjesečnice i ne okupa se). Pa pošto su odsjeli (u mekansku) dolinu, rekla je Aiša: "O poslaniče Allaha! Zar (da vi kući) odete sa hodočašćem i umrom (malim hodočašćem), a (da ja) odem (samo) sa hodočašćem?" Rekao je: Zatim je zapovjedio Abdurahmanu, sinu Ebu Bekra Siddika (Veleistinitoga), da ode sa njom ka Ten'imu, pa je zaumrila umru (tj. pa je odlučila sebi da obavi umru - malo hodočašće) u zul-hidždžetu poslije dana (toga) hodočašća (tj. nakon toga što su se završili dani kada se obavlja hodočašće). GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Da je ovako i ovako (ili: toliko i toliko)!".

PRIČAO NAM JE Halid, sin Mahleda, pričao nam je Sulejman, sin Bilala, pričao mi je Jahja, sin Seida, čuo sam Abdullaha, sina Amira sina Rebi'ata, rekao je: Rekla je Aiša: Bdio je (tj. Nije spavao, nije mogao spavati) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jednu noć (jedne noći) pa je rekao: "Da je (jedan) čovjek dobar od mojih drugova (da) čuva mene noćas (ovu noć)!" Kadli smo čuli (tj. Kadli začusmo, čujemo) glas (izvjesnoga) oružja! Rekao je: "Ko je ovo (Ko je to)?" Reklo se je: "Sa'd." (Rekao je onda Sa'd:) "O poslaniče Allaha! Došao sam (da) čuvam tebe." Pa je zaspao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, čak (tako da) smo čuli njegovo hrkanje. Rekao je Ebu Abdullah: A rekla je Aiša: Rekao je Bilal: "Zar ne (Pažnja)! Da mi je znati da li ću zanoćiti svakako (jednu) noć U (jednoj) dolini, a okolo mene (trava) izhir i dželil!" Pa sam izvijestila Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA željenja Kur'ana i (izvjesnoga) znanja (nauke). PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Džerir od Aameša, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nema međusobnoga zaviđenja (međusobne zavidnosti) osim u dva (slučaja): čovjek (čovjeku što) je dao njemu Allah (taj) Kur'an pa ga on čita (u) časovima (svake) noći i (svakoga) dana, (pa) govori (onaj ko ga sluša): "Da se meni dalo slično (onome) što se je dalo ovome, zaista bih činio kao što čini (on)!"; i čovjek (i čovjeku što) je dao njemu Allah (neko) imanje (što) ga troši (koje troši) u njegovo pravo (u dobrotvorne svrhe), pa govori (ko to vidi): "Da se je (i) meni dalo slično (onome) što se je dalo ovome, zaista bih činio kao što (i on) čini." PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Džerir za ovo (tj. o ovome). GLAVA (onoga) što se mrzi od (izvjesnoga) željenja (sebi). "I ne želite (sebi ono) što je odlikovao Allah s njime nekoga vas nad nekim, za (sve, ili: za izvjesne) ljude je dio (udjel) od (onoga) što su sebi stekli, a za (sve, izvjesne) žene je dio od (onoga) što su stekle (sebi one), i pitajte (tj. molite) Allaha od Njegove dobrote (tj. od Svoje dobrote da vam dadne), zaista Allah je bio za svaku stvar (tj. Allah je o svakoj stvari) znan (sveznajući).". PRIČAO NAM JE Hasen, sin Rebi'a, pričao nam je Ebul-Ahvas od Asima, od Nadra, sina Enesa, rekao je: Rekao je Enes, bio zadovoljan Allah od njega: Da nije (to) da sam ja čuo (Da nisam čuo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ne želite (sebi svoju) smrt!", zaista bih želio (sebi ja smrt)!

PRIČAO NAM JE Muhamed, pričao nam je Abdete od Ibnu Ebu Halida, od Kajsa rekao je: Došli smo Habbabu, sinu Eretta, (da) posjetimo njega, a već se pržio sedam (puta usijanim željezom radi liječenja rane na stomaku), pa je rekao: "Da nije (toga) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio nama (dakle: Da nam nije zabranio Muhammed a.s.) da molimo za (svoju) smrt, zaista bih molio za nju." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, sin Jusufa, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Ubejda - njegovo ime je Sa'd, sin Ubejda, (i on je) slobodnjak Abdurahmana, sina Ezhera - da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neka ne želi (sebi ni) jedan (od) vas (svoju) smrt: ili (da je bio, ako je bio) dobročinitelj, pa možda on (da) poveća (sebi dobra djela); i ili (da je bio, a ako je bio) loš, pa možda on (da) traži zadovoljstvo (Allahovo pokajanje - pokajanje od Allaha, da se pokaje i da traži od Allaha da mu usliša to pokajanje)!" GLAVA govora (izvjesnoga) čovjeka: "Da nije Allaha, ne bismo se naputili!". PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio me je moj otac od Šubeta, pričao nam je Ebu Ishak od Bera-a, sina 'Aziba, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takav da) prenosi sa nama (taj) prah (zemlju na) dan (izvjesnih) skupina (tj. na dan kopanja rova da se može lakše braniti od izvjesnih skupina, saveznika međusobnih protiv muslimana). I zaista već sam vidio njega, sakrio je (taj) prah bjelinu njegovoga stomaka (a on) govori: "Da nije Tebe, ne bismo se naputili! I niti bismo milodarili, i niti bismo klanjali! Pa spusti svakako smirenost (spokojstvo) na nas! Zaista ovi - a možda (ili: a ponekad) je rekao: Zaista (ti izvjesni) velikaši - već su učinili nasilje nad nama. Kada su htjeli kušnju, nismo htjeli, nismo htjeli!" Podigne sa njom (sa riječi tom) svoj glas. GLAVA odvratnosti (ili ružnoće izvjesnoga) željenja susret (susreta, tj. sukob, sukoba svoga) neprijatelja (tj. nije lijepo da sebi želi da ratuje protiv neprijatelja i da se s njim sukobljava). A predao je njega (taj hadis o tome) Aaredž od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Muavijete, sin Amra, pričao nam je Ebu Ishak od Musa-a, sina Ukbeta, od Salima Ebu Nadra, slobodnjaka Umera (Umerovoga), sina Ubejdulaha, a bio je njegov pisar, rekao je: Pisao je k meni Abdullah, sin Ebu Evfa-a, pa sam pročitao njega, pa kada li u njemu: Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Ne želite (sebi) susret (svoga) neprijatelja, i pitajte (tj. i molite) Allaha (za svoje) zdravlje (ili zaštitu, sačuvanost od neugodnosti raznih vrsta među koje spada i susret, sukob, rat sa neprijateljskim grupama)." GLAVA (onoga) što biva dozvoljeno od (toga željenja koje se izražava sa) "Da" (tj. "Da mi je....."), i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: "..... da je meni za vas (jedna) snaga.....". PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ebu Zinad od Kasima, sina Muhameda, rekao je: Spomenuo je Ibnu Abas (izvjesno) dvoje međusobnih proklinjača, pa je rekao Abdullah, sin Šeddada: "Je li ona (ta žena) koja je (ta što) je rekao (za nju) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da sam bio kamenovalac (ijednu, ikoju) ženu (ijedne, ikoje žene) bez dokaza (doslovno: od bez dokaza).....!" Rekao je: "Ne. Ta žena je učinila javno (izvjesno zlo)." PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Sufjan, rekao je Amr, pričao nam je 'Ata', rekao je: Unišao (Ušao) je u pomrčinu (tj. Usporio je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa (izvjesnom) večernjom molitvom (jacijom), pa je izašao Umer pa je rekao: "Molitvu (ovu da obavimo), o poslaniče Allaha! Zaspale su (naše) žene i djeca." Pa je izašao, a njegova glava kapa (kapa mu voda sa glave, (i on) govori: "Da nije (toga) da oteščam (tj. da bih bacio onda teškoću) na moju sljedbu, ili na (izvjesne) ljude (dakle: Kad ne bi otežao svojoj sljedbi, ili izvjesnim ljudima) - a rekao je Sufjan takođe: na moju sljedbu - zaista bi im zapovjedio za (ovu) molitvu (u) ovu uru (u ovaj čas da stalno nju klanjaju, da je stalno klanjaju o ovo vrijeme)." A rekao je Ibnu Džurejdž od Ata-a, od Ibnu Abasa: Odgodio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ovu molitvu, pa je došao Umer pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Zaspale su (tj. Zaspaše, Pospaše naše, ili izvjesne) žene i djeca." Pa je izašao, a on tare (tu) vodu od svoje polovine (i) govori (tj. govoreći): "Zaista ono je zaista (to pravo) vrijeme (za ovu molitvu). Da nije (toga) da (onda) oteščam (Kad ne bi otežao) na moju (svoju) sljedbu.....!" A rekao je Amr: Pričao nam je Ata', nije u njemu (u tom lancu ljudi - senedu, nije spomenut ashab) Ibnu Abas. Što se tiče Amra, pa rekao je: ..... njegova glava kapa. A rekao je Ibnu Džurejdž: ...... potire (tare tu) vodu od svoje polovine. A rekao je Amr: "Da nije (to) da oteščam na moju (svoju) sljedbu." A rekao je Ibnu Džurejdž: "Zaista ono je zaista (izvjesno, tj. pravo) vrijeme. Da nije (to) da oteščam na moju (svoju) sljedbu." A rekao je Ibrahim, sin Munzira: Pričao nam je Ma'n, pričao mi je Muhamed, sin Muslima, od Amra, od Ata-a, od Ibnu Abasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Džafera, sina Rebi'ata, od Abdurahmana, čuo sam Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

"Da nije (to) da oteščam na moju (svoju) sljedbu, zaista zapovjedio bih im za (tu izvjesnu) zubočistku (za misvak)." Slijedio je njega (Humejda) Sulejman, sin Mugireta, od Sabita, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Ajjaš, sin Velida, pričao nam je Abdul-'Aala, pričao nam je Humejd od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Spajao je međusobno (uzastopno post od dva dana ne mrseći se u suton) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, krajem (tj. na kraju ramazanskoga) mjeseca. I spajali su međusobno (sa njim i neki) ljudi od (izvjesnih) ljudi. Pa je doprlo (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Da se je pružio (tj. Da se produžio) sa mnom (ovaj) mjesec, zaista bih spajao međusobno (uzastopno više dana jednim takvim) spajanjem (da biše-bješe morali, da bi morali da) ostave (izvjesni) udubljivači njihovo (tj. svoje) udubljivanje (sebe u tešku vrstu pobožnosti). Zaista ja nisam sličan vama (slično vama, tj. kao vi). Zaista ja trajno bivam (tako da) nahranjuje (hrani) mene moj Gospodar i napaja me." Slijedio je njega (Humejda) Sulejman, sin Mugireta, od Sabita, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. A rekao je Lejs: Pričao mi je Abdurahman, sin Halida, od Ibnu Šihaba da je Seid, sin Musejjeba, izvijestio njega da je Ebu Hurejrete rekao: Zabranjivao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (to izvjesno) međusobno (uzastopno) spajanje (dva dana u postu bez ikakvoga mršenja). Rekli su: "Pa zaista ti spajaš." Rekao je: "Koji (od) vas je slično meni (sličan meni, tj. Koji od vas je kao ja)? Zaista ja zanoćivam (tao da) nahranjiva (hrani) mene moj Gospodar i napaja me." Pa pošto nisu htjeli da završe (okončaju sa tim spajanjem, tj. da se okanu, okane i prođu toga), spajao je s njima (jedan) dan, zatim (još jedan) dan, zatim su vidjeli (ugledali taj) mlađak (mjesec). Pa je rekao: "Da se odgodio (tj. Da je još potrajao ovaj mjesec), zaista bih povećao (još) vama!" Kao (izvjesni) kažnjavalac njima (je to izrekao). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ebul-Ahvas, pričao nam je Eš'as od Esveda, sina Jezida, od Aiše rekla je: Pitala sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o (izvjesnome) zidu (uz Ka'bu): "Je li on od (te) Kuće (od Kabe)?" Rekao je: "Da." Rekla sam: "Pa šta je njima (bilo da) nisu uveli njega u (tu) Kuću (u Kabu)?" Rekao je: "Zaista tvoj narod (našao se u takvoj prilici da je) bila kratka s njima (tj. u njih njihova) opskrba (ili trošak prilikom obnavljanja Kabe poslije jedne vremenske nepogode koja je bila obrušila Kabu)." Rekla sam: "Pa šta je stvar njezinih vrata (da su ona mnogo) podignuta (od tla)?" Rekao je: "Učinio je to tvoj narod zato (da oni) uvedu koga su htjeli, a (da) spriječe koga su htjeli. I da nije (to) da je tvoj narod (da nije tvoj narod u takvom stanju da) je novo (mlado, tj. skorašnje) njihovo vrijeme (kada su bili) sa predislamljem (u predislamlju), pa se plašim da zaniječu (tj. da smatraju ružnim to) njihova srca da uvedem (taj) zid u (tu) Kuću (u Kabu, u sastav Kabe), i da prilijepim (tj. da spustim) njezina vrata u (tu - na tu) zemlju (tj. do tla, do zemlje)." PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Da nije Iseljenja, zaista bio bih (jedan) čovjek od Pomagača! I da se upute (izvjesni) ljudi (nekom) dolinom, a upute se Pomagači (jednom drugom) dolinom ili (nekom) uzbrdicom, zaista bih se uputio dolinom Pomagača ili uzbrdicom (klancem) Pomagača." PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Vuhejb od Amra, sina Jahja-a, od Abbada, sina Temima, od Abdullaha, sina Zejda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Da nije Iseljenja (tj. Da nije Iseljenje mene zapalo, a to će reći: Da nisam Iseljenik u ime Allahove vjere Islama), zaista bio bih (jedan) čovjek od Pomagača (a to znači: bio bih onaj koji pomaže takve iseljenike kao što sam ja i oni koji su sa mnom iselili)! I da se upute (izvjesni) ljudi (nekom) dolinom ili uzbrdicom (klancem), zaista bih se uputio dolinom Pomagača ili njihovom uzbrdicom." Slijedio je njega (Abbada) Ebu Tejjah od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio; u (toj) uzbrdici (tj. u spominjanju uzbrdice prilikom pričanja ovoga hadisa).

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA (tjelesnih) KAZNI I (onoga) ŠTO (nas upozorava da) SE ČUVA (da se bude na oprezu) OD (tih) KAZNI

(Misli se na tjelesne kazne koje u islamskoj državi i upravi izriču i izvršavaju šeriatskišerijatski sudovi za grijehe i zabranjena djela, i to za neke grijehe i neka zabranjena djela kao pijanstvo i blud, dok će kasnije doći kao posebna KNJIGA o kazni i kažnjavanju za ubojstvo pod naslovom "Kitabuddijati - Knjiga krvarina". Dakle, neka djela koja su u vjeri zabranjena nisu samo grijeh, nego i kriminal, takav zločin koji se još i na ovome svijetu odmah mora kažnjavati, a tek će se još većom kaznom kazniti na drugom svijetu.) GLAVA: Neće se piti (to) vino (tj. Ne pije se to vino od dobroga muslimana, musliman pravi ne pije opojna pića). A rekao je Ibnu Abas: Iščupa se od njega (tj. iz bludnika, preljubnika) svjetlo (njegovoga savršenoga) vjerovanja u (tom) bludu (tj. u času kada vrši blud, preljub). PRIČAO MI JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Ebu Bekra, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neće bludničiti (ili: Ne bludniči izvjesni) bludnik (preljubnik) kada bludniči, a on je vjernik (bivši vjernik). I neće piti (tj. Ne pije to) vino kada pije, a on je vjernik. I neće krasti (Ne krade) kada krade, a on je vjernik. I neće otimati (Ne otima, ne pljačka) sebi otimačinu (pljačku nikakvu što) podižu (izvjesni) ljudi k njemu u njoj (tj. zbog nje) svoje poglede, a on je vjernik." (Ovaj hadis se tumači na mnogo načina, ali ta tumačenja se neće prikazivati, navoditi jer bi se otišlo daleko.) A od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejeba, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sa sličnim njemu osim otimačine (tj. sa sličnim pričanjem kao u navedenom hadisu osim spominjanja otimačine, pljačke). GLAVA (onoga) što je došlo o udaranju ispijača (pijača, tj. onoga koji pije i ko je potrošač toga) vina. PRIČAO NAM JE Hafs, sin Umera, pričao nam je Hišam od Katadeta, od Enesa da je (rekao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. - H - A pričao nam je Adem, pričao nam je Šubete, pričao nam je Katadete od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, udarao u (tom) vinu (koga bi našao, tj. naredio je, naredio bi da se pijani udara zbog toga vina, i to da se udara) sa (palminim) granama i (tim) obućama (s nogu skinutim). A bičevao je Ebu Bekr (sa) četrdeset (udaraca, tj. za vrijeme svoga halifovanja kažnjavao je pijanoga sa četrdeset udaraca).

GLAVA (onoga) ko je zapovjedio za udaranje (izvjesne) kazne u (izvjesnoj) kući (tj. ko je dao izvršiti kaznu na nekome u kući, tajno, a ne javno). PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Abdulvehab od Ejuba, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ukbeta, sina Harisa rekao je: Doveo se je Nuajman, ili sin Nuajmana, (da se on kazni jer je bio) pijač (tj. jer je pio vino), pa je zapovjedio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (onima) ko je bio u (toj) kući da udaraju (oni) njega (Nuajmana, ili njegovoga sina). Rekao je: Pa su udarili njega. Pa sam bio ja u (tj. među onima) ko je udario (tj. koji su udarali) njega sa (izvjesnim) obućama. GLAVA (izvjesnoga) udaranja sa (izvjesnim palmama) granama i (izvjesnim) obućama. PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Vuhejb, sin Halida, od Ejuba, od Abdullaha, sina Ebu Mulejketa, od Ukbeta, sina Harisa da se je Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, doveo Nuajman, ili sin Nuajmana, a on je (tj. a taj dovedeni je) pjan (pijan), pa je (to) bilo teško na njega (tj. bilo je to teško njemu - Muhamedu a.s.), i zapovjedio je (onima) ko (tj. koji su bili) u (toj) kući da udaraju njega (toga pijanoga). Pa su udarali njega sa (izvjesnim palminim) granama i (izvjesnim) obućama. I bio sam u (tj. među onima) ko je udarao (tj. koji su udarali) njega. PRIČAO NAM JE Muslim, pričao nam je Hišam, pričao nam je Katadete od Enesa rekao je: Bičevao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (tom) vinu (a to znači: zbog vina) sa palminim granama i obućama. A bičevao je Ebu Bekr četrdeset (tj. sa četrdeset udaraca). PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Ebu Damrete Enes od Jezida, sina Hada, od Muhameda, sina Ibrahima, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Doveo se (Doveden je) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) čovjek (koji) je već pio (opojno piće). Rekao je: "Udarajte ga." Rekao je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega: Pa od nas je (izvjesni, ili: neki, tj. neko) udarač sa svojom rukom, i udarač sa svojom obućom i udarač sa svojom odjećom. Pa pošto je otišao (pijani), rekao je neki (neko od toga) naroda: "Ponizio te Allah (o pijani)!" Rekao je (Muhamed a.s.): "Ne govorite ovako (Ne govorite tako). Ne pomažite na njega (izvjesnoga) sotonu (tj. Ne potpomažite protiv toga pijanoga sa takvim riječima izvjesnoga sotonu, đavola, šejtana). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Abdulvehaba, pričao nam je Halid, sin Harisa, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ebu Hasin, čuo sam Umejra, sina Seida, Neha'iju rekao je: Čuo sam Aliju, sina Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

Nisam bio zato (da) uspostavim (tj. da izvršim nikakvu, ikakvu tjelesnu) kaznu (ni) na jednome (čovjeku, tj. ni nad kim), pa (da on) umre, pa (da) nađem u svojoj duši (žalost), osim druga (toga) vina (tj. osim pijanoga čovjeka), pa (jer) zaista on da je umro (da on umre od kazne), dao sam (tj. dao bih ja) krvarinu (za) njega. A to je (zato što je slučaj) da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nije uobičajio nju (tj. nije zapovjedio i odredio tačno i precizno kolika je kazna za pijanoga, pa prema tome, nije odredio ni da kazna bude smrtonosna). PRIČAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, od Džuajda, od Jezida, sina Husajfeta, od Saiba, sina Jezida, rekao je: Bili smo (običaja da) nam se dovede (izvjesni) pijani na vremenu poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, i (u vrijeme) zapovjedništva (tj. vladanja) Ebu Bekra i prsima (tj. i početkom) od halifovanja (vladanja) Umera, pa ustanemo k njemu (udarajući ga) sa našim rukama, i našim obućama i našim ogrtačima (tj. udarali smo ga neko šakom neko kapom radeći tako sve) dok je bio kraj (tj. do pred kraj) zapovjedništva Umera, pa je bičevao (sa) četrdeset (udaraca). Te kada su se osilili (kada su postali oholi, obijesni) i pokvarili su se (mnogo), bičevao (ih) je (sa) osamdeset (udaraca, tj. odredio je kaznu od osamdeset udaraca bičem za pijane). GLAVA (onoga) što se mrzi od proklinjanja ispijača (pijača toga) vina i da on nije izlazač iz (islamske) vjere. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao mi je Lejs, pričao mi je Halid, sin Jezida, od Seida, sina Ebu Hilala, od Zejda, sina Eslema, od njegovoga oca, od Umera, sina Hataba, da je (jedan) čovjek bio na vremenu (tj. u vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (a) bilo je njegovo ime Abdullah, i bio je (običaja da) se naziva Himar (tj. i imađaše nadimak Himar - magarac), i bio je (običaja taj čovjek da) nasmijava poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, već bičevao njega u piću (tom, tj. zbog toga pića). Pa se doveo on (jedan) dan, pa je zapovjedio za njega pa se bičevao. Pa je rekao (jedan) čovjek od (toga) naroda: "Moj Bože! Prokuni ga (Učini ga prokletim)! Ala je mnogo (ili: Mnogo li je to) što se dovodi on!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne proklinjite ga. Pa tako mi Allaha što sam znao (tj. ono što znam o njemu je to) da on voli Allaha i Njegovoga poslanika." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha sina Džafera, pričao nam je Enes, sin 'Ijada, pričao nam je Ibnul-Had od Muhameda, sina Ibrahima, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta rekao je: Doveo se (Doveden je) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakav čovjek) pjan (pijan), pa je zapovjedio za njegovo udaranje. Pa je (neko) od nas ko ga udara (neko ga udara sa) svojom rukom, a on nas je (neko) ko ga udara sa svojom obućom, a od nas je (neko) ko udara njega sa svojom odjećom. Pa pošto je otišao, rekao je (jedan) čovjek: "Šta je njemu? Ponizio ga Allah!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne budite (Ne bivajte) potpomaganje (pomoć izvjesnome) sotoni na vašega (na svoga, protiv svoga) brata."

GLAVA (izvjesnoga) kradljivca kada krade. PRIČAO MI JE Amr, sin Alije, pričao nam je Abdullah, sin Davuda, pričao nam je Fudajl, sin Gazvana, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Neće bludničiti (ili: Ne bludniči izvjesni) bludnik (preljubnik) kada bludniči, a on je vjernik. I neće krasti (ili: Ne krade) kada krade, a on je vjernik." GLAVA proklinjanja (izvjesnoga) kradljivca kada se nije imenovao. (To jest: kada mu se nije spomenulo i izgovorilo ime.) PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao mi je moj otac, pričao nam je Aameš, rekao je: Čuo sam Ebu Saliha od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Prokleo Allah (izvjesnoga) kradljivca (koji) ukrade (izvjesnu) kacigu (šljem), pa se odsiječe njegova ruka, i ukrade (izvjesno) uže, pa se odsiječe njegova ruka." Rekao je Aameš: Bili su (običaja da) misle (smatraju) da je ono (tj. da su to) kacige (šljemovi od) željeza. A (izvjesno) uže (užeta, užad) bili su (običaja da) misle da je ono (tj. da je to) od njih (od užadi takvo uže) što biva jednako (ravno vrijednosti od nekoliko) srebrenjaka (pa da se onda i za takvo uže i kacigu odsiječe ruka).

GLAVA: Kazne (te izvjesne) su iskupljenje (grijeha i zločina). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Zuhrije, od Ebu Idrisa Havlanije, od Ubadeta, sina Samita, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili smo kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednome) sijelu, pa je rekao: "Prisegnite se meni na (to) da nećete pridruživati sa Allahom (ni jednu) stvar, i (da) nećete krasti, i (da) nećete bludničiti", i pročitao je ovaj ajet, svega njega (tj. ajet u kojem se govori o davanju prisege na te nabrojane postupke). "Pa ko je bio vjeran (tj. ko vjerno ispuni prisegu) od vas, pa njegova nagrada je na Allaha (tj. kod Allaha). A ko je pogodio (tj. ko učini) od toga (što je zabranjeno jednu) stvar, pa se je kaznio (tj. pa se kazni) za nju, pa ono (tj. pa to) je njegovo iskupljenje (i pokriće za taj grijeh). A ko je pogodio (ko učini) od toga

(jednu) stvar, pa je pokrio njega Allah na njega (tj. pa je pokrio, pa pokrije taj grijeh Allah njemu), ako je htio oprostio je njemu (tj. ako hoće, oprostiće njemu i na onome drugom svijetu), a ako je htio, kaznio je njega (tj. a ako hoće, kazniće ga)." GLAVA: Leđa (svakoga) vjernika su branjevina (prostor koji treba čuvati i štititi, a ne udarati i kažnjavati), osim u (kakvoj) kazni ili pravu (nekome). (To jest: osim u slučaju da vjernik počini djelo za koje je propisana kazna po leđima, tjelesna kazna, ili učini djelo zbog kojega je pravo da se kazni tjelesnom kaznom.) PRIČAO MI JE Muhamed, sin Abdullaha, pričao nam je Asim, sin Alije, pričao nam je Asim, sin Muhameda, od Vakida, sina Muhameda, čuo sam svoga oca, rekao je Abdullah (Umerov): Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u hodočašću oproštaja (oproštajnom hodočašću): "Zar ne (Pažnja, Pozor)! Koji mjesec (je to što) znate njega (da je) najveći zabranom (tj. svetošću - a to će reći: Koji vi mjesec znate i smatrate da je najsvetiji)?" Rekli su: "Zar ne! Naš ovaj mjesec (Ovaj naš mjesec)." Rekao je: "Zar ne! Koji grad znate njega (da je) najveći zabranom (tj. da je najsvetiji, Koji je grad najsvetiji)?" Rekli su: "Zar ne! Naš grad ovaj (Ovaj naš grad)!" Rekao je: "Zar ne! Koji dan znate njega (da je) najveći zabranom (tj. da je najsvetiji, Koji je dan najsvetiji)?" Rekli su: "Zar ne! Naš dan ovaj (Ovaj naš dan)!" Rekao je: "Pa zaista Allah - blagosloven je i uzvišen je! - već je zabranio (tj. već je učinio svetim vama) vaše krvi (tj. vaše živote), i vaša imanja (imovine) i vaše časti, osim sa njihovim pravom (tj. ne smijete to troje uništavati i oštećivati nikako drukčije osim sa pravom da se to troje zaštiti uništenjem onoga ko je uništio i da se ošteti onaj ko je oštetio), (i to troje - život, imovina i čast - su takve vrijednosti da imaju svoju svetost koja je) kao svetost ovoga vašega dana u ovome vašem gradu u ovome vašem mjesecu. Zar ne! Da li sam priopćio (saopštio, dostavio)?" Tri (puta je uputio to pitanje prisutnima). Svaki taj (prisutni) odgovara njemu: "Zar ne! Da (priopćio si)." Rekao je: "Teško vama!" Ili: "Jao vama! Ne vraćajte se nipošto (nikako) poslije mene (ni u kakve) nevjernike (i da) udara neki (od) vas (tj. udarajući neki od vas) vratove nekih (drugih od vas - dakle: međusobno se ubijajući)." GLAVA uspostavljanja (tj. izvršavanja tih tjelesnih) kazni i osvećivanja zbog zabrana Allaha (tj. zbog Allahovih zabrana, zbog postupaka koje je zabranio Uzvišeni Allah). PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Nije se dalo birati Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, između (nekakva) dva posla (dvije stvari pa da je učinio drukčije) osim (tako da) je sebi izabrao lakši (od) njih dva, dok nije bio (ako nije bio to kakav) grijeh. Pa kada je bio (Pa ako bi bio to izvjesni) grijeh, bio je (bio bi taj posao, ta stvar) udaljeniji (između) njih dva od njega (od Muhameda a.s., tj. kada je bilo birati između dva posla i dvije stvari, gdje je jedno grijeh, a drugo nije, grijeh je bio udaljeniji, dalji od Muhameda a.s. nego ono što nije grijeh). Tako mi Allaha nije se svetio (osvetio) za svoju osobu (za sebe, zbog sebe ni) u (jednoj) stvari (koja) se daje (tj. koja se čini, učini) k njemu nikada (se nije svetio), dok se dohvate (dok se ne dohvate) zabrane Allaha (tj. nije se svetio sve dotle dok se načnu, dok se ne načnu Allahove zabrane, dok se provale i

počine, dok se učine, učinu djela koja je zabranio Uzvišeni Allah), pa se osveti za Allaha (zbog Allaha, radi Allaha). GLAVA uspostavljanja (izvršavanja tih) kazni na (izvjesnome) časnome (uglednome licu, čovjeku) i (izvjesnome) spuštenome (tj. niskome, koji nema ugleda i koji je iz nižih slojeva). PRIČAO NAM JE Ebul-Velid, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše da je Usamete govorio Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u (vezi presude jednoj) ženi, pa je rekao (Muhammed a.s.): "Samo je propao ko je bio prije vas (tj. Propao je ko je bio prije vas samo zato što je u njih bio postupak takav) da su oni bili (običaja da) uspostavljaju (izvršavaju tjelesnu) kaznu na (nad tim svakim) spuštenim (nižega staleža čovjekom - neuglednikom), a (da) ostavljaju (svakoga) časnoga (uglednoga, čovjeka iz viših slojeva). Tako mi (Onoga) koji je (Taj što je) moja duša u Njegovoj ruci da je Fatima (moja kći) učinila to (da je ukrala), zaista bih odsjekao njezinu ruku." GLAVA odvratnosti (izvjesnoga) zauzimanja (intervenisanja) u (izvjesnoj) kazni kada se je podiglo (zločinstvo već) ka (izvjesnome) vladaru. PRIČAO NAM JE Seid, sin Sulejmana, pričao nam je Lejs od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da su Kurejševići (došli u priliku da) je zabrinula njih (izvjesna) žena Mahzumovićka koja je ukrala (izvršila krađu), pa su rekli: "Ko (će da) govori poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u vezi nje da joj se ne odsječe ruka)? I ko (će da) se usudi (osmjeli) na njega (drugi) osim Usamete, miljenik poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio!" Pa je govorio poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zar se zauzimaš u (jednoj) kazni (za jednu kaznu) od kazni Allaha?" Zatim je ustao, pa je predikovao, pa je rekao: "O ljudi! Samo je zalutao ko je prije vas (bio, tj. Zalutao je ko je bio prije vas samo zato što su tako radili) da su oni bili (takvi) kada je (kada bi) ukrao (izvjesni) časni (ugledni, uglednik), ostavljali (bi) njega (nekažnjenoga). A kada je (kada bi) ukrao (izvjesni) slabi (neugledni) u (među) njima, uspostavljali su na njemu (izvršavali bi na njemu tu propisanu) kaznu. A zakletva Allaha da (je slučaj) da je Fatima, kći Muhammeda ukrala, zaista odsjekao je (tj. odsjekao bi) Muhammed njezinu ruku." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "I (izvjesni) kradljivac i (izvjesna) kradljivica, pa odsijecite ruke njih dvoga.....", i u koliko (tj. i zbog koliko, kolike imovinske vrijednosti) se odsijeca (dio ruke)? (Razni su stavovi u pogledu toga kolika vrijednost ukradenoga treba da bude, pa da se ruka odsiječe. Zahirije kažu nije važna vrijednost. Hanefijski pravnici kažu da vrijednost treba da iznosi deset srebrenjaka, malikijski tri srebrenjaka, šafi'ijski četvrtina zlatnika itd. Isto tako su

razna mišljenja koliki dio ruke treba odsjeći. Neki kažu da treba odsjeći šaku, neki od pazuha, dakle cijelu ruku, a neki vele samo krajnja tri prsta od šake, od ruke.) A odsjekao je Alija (tj. naredio je da se odsiječe jednome kradljivcu ruka) od (njegove) šake (dlana). A rekao je Katadete o (jednoj) ženi (koja) je ukrala, pa se odsjekla njezina ljevica (lijeva ruka), nije (ništa drugo) osim to. (Međutim, većina pravnika je mišljenja da treba odsjeći desnu ruku. To su rekli i Ebu Hanife i Šafija.) PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, pričao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Ibnu Šihaba, od Amrete, od Aiše rekla je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Odsijeca se (kradljivčeva) ruka u četvrtini (tj. zbog četvrtine jednoga) zlatnika, pa penjući se (na više, tj. zbog četvrtine zlatnika i više od toga)." Slijedio je njega (Ibrahima) Abdurahman, sin Halida, i sin brata (tj. i bratić) Zuhrije i Mamer (pričajući sva trojica) od Zuhrije. PRIČAO NAM JE Ismail, sin Ebu Uvejsa, od Ibnu Vehba, od Junusa, od Ibnu Šihaba, od Urveta, sina Zubejra, i (od) Amrete, od Aiše, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Odsijeca se ruka (izvjesnoga, ili: svakoga) kradljivca u četvrtini (tj. zbog četvrtine jednoga) zlatnika." PRIČAO NAM JE Imran, sin Mejsereta, pričao nam je Abdulvaris, pričao nam je Husejn od Jahja-a, od Muhameda, sina Abdurahmana, Ensarije, od Amrete, kćeri Abdurahmana, pričala je njemu da je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje, pričala njima od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Odsijeca se u četvrtini (jednoga) zlatnika." PRIČAO NAM JE Usman, sin Ebu Šejbeta, pričao nam je Abdete od Hišama, od njegovoga oca rekao je: Izvijestila me je Aiša da se ruka (izvjesnoga, ili: nekoga, nijednoga) kradljivca nije odsjekla na vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (drukčije) osim u cijeni (tj. osim zbog cijene jednoga) štita, štita od drveta ili kosti (obloženoga jednom kožom - to je "džehafetun" -), ili štita (obloženoga sa dvije kože - to je "tursun"). PRIČAO NAM JE Usman, pričao nam je Humejd, sin Abdurahmana, pričao nam je Hišam od svoga oca, od Aiše slično njemu (prethodnom hadisu). PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Hišam, sin Urveta, od svoga oca, od Aiše rekla je: Nije bila (da) se odsijeca (tj. Ne odsijecaše se) ruka (izvjesnoga) kradljivca u nižoj (tj. zbog niže, manje vrijednosti) od štita od drveta ili kosti obloženoga jednom kožom, ili štita obloženoga sa dvije kože, svaki jedan (tj. pojedini) od njih dva (od ta dva štita) je vlasnik (jedne) cijene (ima svoju vrijednost, tj. bio je cijenjen, imao je cijenu).

Predao je njega (ovaj hadis) Veki' i Ibnu Idris od Hišama, od njegovoga oca poslat (tj. bivši on poslat, a to će reći: nije spomenut drug Muhameda a.s. koji je hadis čuo od Muhameda a.s.). PRIČAO MI JE Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Ebu Usamete, rekao je Hišam, sin Urveta, izvijestio nas je od svoga oca, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Nije se odsjekla ruka (ni jednoga) kradljivca na vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u niže (tj. za niže) od cijene (izvjesnoga) štita: štita obloženoga (oklopljenoga) sa dvije kože, ili štita obloženoga sa jednom kožom (koji je bio od drveta ili od kosti). A bio je svaki jedan (tj. svaki pojedini) od njih dva vlasnik cijene (bio je svaki cijenjen, skupocjen). PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik, sin Enesa, od Nafi'a, slobodnjaka Abdullaha, sina Umera, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, odsjekao (ruku kradljivcu) u štitu (tj. zbog jednoga štita), (a) njegova cijena je (bila onda onih) tri srebrenjaka. Slijedio je njega (Malika) Muhamed, sin Ishaka. A rekao je Lejs: Pričao mi je Nafi': ..... njegova vrijednost (vrijednost štita je....., dakle, umjesto riječ "semenun cijena" upotrebljena je riječ "kimetun vrijednost".). PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi'a, od Ibnu Umera rekao je: Odsjekao je (tj. Zapovjedio je da se odsiječe ruka) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u štitu (tj. zbog jednoga štita), njegova vrijednost je tri srebrenjaka. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja od Ubejdulaha rekao je: Pričao mi je Nafi' od Abdullaha (Umerovoga) rekao je: Odsjekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u štitu (zbog štita), njegova cijena je tri srebrenjaka (taj štit je tada koštao tri srebrenjaka). PRIČAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Ebu Damrete, pričao nam je Musa, sin Ukbeta, od Nafi'a da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: Odsjekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ruku (jednoga) kradljivca u štitu (zbog štita), njegova cijena je tri srebrenjaka. Slijedio je njega (Malika, ili Musa-a) Muhamed, sin Ishaka. A rekao je Lejs: Pričao mi je Nafi': ..... njegova vrijednost..... PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Aameš, rekao je: Čuo sam Ebu Saliha rekao je: Čuo sam Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Prokleo Allah (ili: Prokleo je Allah izvjesnoga) kradljivca (koji) ukrade (izvjesnu) kacigu (šljem), pa se odsiječe njegova ruka, i ukrade (izvjesno) uže, pa se odsiječe njegova ruka." GLAVA

pokajanja (izvjesnoga) kradljivca. PRIČAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: Pričao mi je Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu Šihaba, od Urveta, od Aiše da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, odsjekao ruku (jedne) žene. Rekla je Aiša: I bila je (običaja da) dolazi (ta žena) poslije toga, pa podignem (dostavim) njezinu potrebu ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se pokajala (ta žena) i bilo je lijepo njezino pokajanje. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, Džu'fija, pričao nam je Hišam, sin Jusufa, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Idrisa, od Ubadeta, sina Samita, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Prisegnuo sam se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (manjoj) skupini (grupi), pa je rekao (nama Muhamed a.s.): "Prisegnjujem se vama (tj. Primam prisegu vašu) na (to, tj. uz taj uvjet, uslov) da nećete pridruživati sa Allahom (ni jedne) stvari, i (da) nećete krasti, i (da) nećete ubijati vašu (svoju) djecu, i (da) nećete donositi (nikakvu) klevetu (što sebi) izmišljate nju među vašim (svojim) rukama i vašim (svojim) nogama i (da) nećete griješiti (tj. da nećete iskazivati neposlušnost) meni u dobrom (u onome što je dobro). Pa ko je ispunio (tj. ko ispuni) vjerno (to sve) od vas, pa njegova nagrada je na Allaha (kod Allaha). A ko je pogodio (učinio, tj. ko učini) od toga (jednu) stvar, pa se je uzeo (tj. pa se kazni) za njega (za to zlodjelo) u (toj) ovozemnosti, pa ono je (pa to je) njegovo iskupljenje njemu i čišćenje (tj. jedno očišćenje). A ko (je imao sreću da) je pokrio njega Allah, pa to je (prepušteno) ka Allahu: ako je htio, kaznio je njega, a ako je htio, oprostio je njemu (tj. ako hoće, kazniće ga, a ako hoće, oprostiće mu)." Rekao je Ebu Abdullah (Buharija): Kada se pokajao (izvjesni) kradljivac poslije što se je odsjekla njegova ruka, primilo se je njegovo svjedočanstvo (tj. prima se njegovo svjedočenje - a to će reći: može biti svjedok na sudu prilikom suđenja). I svaki kažnjeni je tako (tj. je takav), kada se je pokajao (kada se pokaje nakon što je nad njim izvršena neka kazna), primilo se je (tj. prima se) njegovo svjedočanstvo (svjedočenje).

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA DRŽANJA (Muhammeda a.s.) (pridržavanja) ZA (Allahovu) KNJIGU I POSTUPAK

PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan od Mis'ara i (drugoga) osim njega, od Kajsa, sina Muslima, od Tarika, sina Šihaba, rekao je: Rekao je (jedan) čovjek od Židova Umeru: "O zapovjedniče (svih) vjernika! Da je (slučaj) da je na nas (tj. da je nama) sišao ovaj ajet (u kome stoji, u kojem stoji) "...... danas sam usavršio vama vašu vjeru, i upotpunio sam na vas Svoju blagodat, i zadovoljio sam se vama (sa) Islamom (kao) vjerom.....", zaista bismo (mi) uzeli (sebi) taj dan blagdanom (tj. godišnjim vjerskim praznikom)." Pa je rekao Umer: "Zaista ja zaista znam (u) koji je dan sišao ovaj ajet. Sišao je (na) dan Arefata u dan petak (tj. u petak)." Čuo je Sufjan od Mis'ara, a Mis'ar Kajsa, a Kajs (je čuo) Tarika. PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Enes, sin Malika, da je on čuo Umera sutradan kada su se prisegnuli (izvjesni) muslimani Ebu Bekru, i ujednačio se je (tj. i pojavio se Umer) na govornici poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i) osvjedočio se je (očitovao se je, tj. izgovorio je kelimei šehadet) prije Ebu Bekra, pa je rekao: "Što se tiče poslije, pa izabrao je Allah za Svoga poslanika (tj. Svome poslaniku), pomilovao ga Allah i spasio, (ono dobro) koje je kod Njega nad (ono dobro) koje je kod vas. A ovo je (Allahova) knjiga koja (je ta što) je naputio Allah s njom (pomoću nje) vašega poslanika, pa uzmite za nju (uzmite nju), naputićete se, i samo je naputio Allah (tj. i naputio je Allah samo) s njom Svoga poslanika." PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Vuhejb od Halida, od Ikrimeta, od Ibnu Abasa rekao je: Stisnuo (Pritisnuo, Privukao) me je k sebi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i rekao je: "Moj Bože! Pouči ga (Svojoj) knjizi." PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Sabbaha, pričao nam je Mutemir, rekao je: Čuo sam Avfa da je Ebu Minhal pričao njemu da je on čuo Ebu Berzeta (da) je rekao: "Zaista Allah obogaćuje vas, ili podiže (uzdiže) vas sa Islamom i sa Muhammedom, pomilovao ga Allah i spasio." (Ili: Zaista Allah čini nepotrebnim, dostatnim, ili namještao je vama - prebijene kosti, tj. ispravljao je, ispravlja vama propuste i posrtaje - sa Islamom i sa Muhammedom, pomilovao ga Allah i spasio. U prednjem prevodu doslovno treba da stoji: "......, ili je podigao (uzdigao) vas sa Islamom i sa.....".). Rekao je Ebu Abdullah: Dogodilo se je ovdje "jugnikum (obogaćuje vas, čini nepotrebnim, dostatnim vas)", a samo je ono (tj. a ono je samo) "ne'ašekum (podigao je vas; namještao je vama - prebijene kosti da zarastu, prerastu)", gleda se (tj. gledajući) u korijen

(osnov) knjige (toga izvjesnoga) držanja (pridržavanja za Allahovu knjigu - Kur'an - i postupak Muhammeda a.s.). PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Abdullaha, sina Dinara, da je Abdullah, sin Umera, pisao k Abdulmeliku, sinu Mervana, (i) prisegnjuje se (prisegnjujući se pismeno) njemu: "I priznajem za to za (svoju) poslušnost i pokornost na postupku Allaha i postupku Njegovoga poslanika u (onome) što sam mogao (tj. koliko mogu)." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Poslao sam se (tj. Poslan sam) sa sakupljačicama (izvjesnih) riječi.". (Tumačenje ovoga izraza je već prolazilo u tekstu.) PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Ibrahim, sin Sada, od Ibnu Šihaba, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Poslao sam se (Poslan sam) sa sakupljačicama (izvjesnih) riječi (sa aforizmima); i pomogao sam se (i pomognut sam) sa (izvjesnim) strahom (panikom); i dok sam ja spavač, vidio sam mene (tj. vidio sam sebe da) su se meni donijeli ključevi blagajni (izvjesne) zemlje (ili: cijele Zemlje), pa su se stavili u moju ruku." Rekao je Ebu Hurejrete: "Pa već je otišao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a vi jedete njih (kako vam se dogodi, kako želite pomiješavši vi razna jela zajedno, jer "legisun" znači jelo pomiješano ječmom, tj. trošite ta bogatstva izmiješavši ih kako želite); ili dojite ih (sasnete ih); ili riječ (neku je rekao koja) naliči (liči) njoj (nekoj od te dvije navedene riječi, rečenice)." PRIČAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, pričao nam je Lejs od Seida, od njegovoga oca, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Nema od (Allahovih) vjerovijesnika (ni jedan) vjerovijesnik (da je bi drukčiji) osim (takav da) se je njemu dalo od (izvjesnih, natprirodnih) znakova što je slično njemu (dovoljno, dostatno da) se je njemu vjerovalo (da se on vjerovao kao Allahov vjerovijesnik), ili vjerovalo je na njemu (na toj vrsti znakova, na osnovu toga broja znakova vjerovalo je tadašnje) ljudstvo (tadašnji ljudi). A samo je bio (znak) koji se je dao meni (tj. A bio je znak koji se dao meni samo) objava (što) je objavio nju Allah k meni. Pa nadam se da sam ja najmnogobrojniji (od) njih sljedbenikom (sljedbenicima na) sudnjem danu (dakle: nadam se da ću ja imati najviše sljedbenika na sudnjem danu)." GLAVA (izvjesnoga) povođenja za postupcima poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i govora Allaha, uzvišen je: "....., i učini nas za (izvjesne) bogobojazne vođom.". Rekao je (veli se da je riječ o Mudžahidu da je on rekao da ajet znači): Vođama (nas učini takvim, takvih osobina da) se povodimo za (onim) ko je prije nas (bio, postojao), i (da) se povodi za nama (onaj) ko je poslije nas (tj. ko bude živio poslije nas). A rekao je Ibnu Avn:

Tri (svojstva su takva da) želim njih za svoju osobu i za svoju braću (prijatelje, tj. želim ih sebi i svojoj braći, ili prijateljima): Ovaj postupak (običaj Muhammeda a.s.) da se poučavaju njemu i (da) pitaju o njemu (za njega); i Kur'an da se urazumijevaju (u) njega (tj. da ga razumijevaju sebi) i (da) pitaju o njemu; i (da) ostave (moja braća, prijatelji te izvjesne, ili: sve) ljude osim od dobra. PRIČAO NAM JE Amr, sin Abbasa, pričao nam je Abdurahman, pričao nam je Sufjan od Vasila, od Ebu Vaila rekao je: Sjeo sam do Šejbeta u ovoj bogomolji (tj. u Kabi). Rekao je: "Sjeo je do mene Umer u (tj. na) ovome tvome mjestu sjedenja pa je rekao: "Razmišljao sam (Pomišljao sam) da neću ostaviti (tj. da ne ostavim) u njoj (ni jednu) žutu, a ni bijelu (paru, tj. ni zlata, ni srebra), osim (da) sam podijelio (tj. osim da razdijelim, nego da razdijelim) nju (tj. tu svu gomilu novca) među (te) muslimane." Rekao sam: "Nisi ti sa učiniocem (tj. Nisi ti učinilac toga)." Rekao je: "Zašto?" Rekao sam: "Nisu učinila njega (tj. Nisu učinila to) tvoja dva druga (prije tebe)." Rekao je: "Njih dvojica su (ta izvjesna) dva čovjeka (što) se povodi za njima dvojicom." PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: Pitao sam Aameša pa je rekao od Zejda, sina Vehba, čuo sam Huzejfeta (da) govori: Pričao nam je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da je (izvjesna) vjernost (povjerljivost, pouzdanost) sišla iz neba u korijen srca (izvjesnih) ljudi. I sišao je Kur'an, pa su čitali Kur'an (i iz njega su još saznali da treba biti povjerljiv, pouzdan), i znali su (još i) iz postupaka (iz običaja Muhammeda a.s.). PRIČAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, pričao nam je Šubete, izvijestio nas je Amr, sin Murreta, čuo sam Murreta Hemdaniju (da) govori: Rekao je Abdullah (Mes'udov): Zaista najljepše (izvjesno) pričanje (razgovor) je knjiga Allaha, i najljepši putokaz (tj. način života) je putokaz Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, i (a) najgori (ti izvjesni) poslovi su proizvedeni (nanovo između) njih (tj. novotarije). I: "Zaista što se vama obećava, zaista je dolazač (tj. zaista će i doći to), i niste vi sa činiocima nemoćnim (tj. i niste vi učinioci nemoćnim, koji čine da se ne može dogoditi ono što vam je obećano, kao što je proživljenje nakon smrti na sudnjem danu).". PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Zuhrija od Ubejdulaha, od Ebu Hurejreta i Zejda, sina Halida, rekao je (svaki od njih dvojice): Bili smo kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista sudiću svakako među vama dvojicom sa knjigom Allaha." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, pričao nam je Fulejh, pričao nam je Hilal, sin Alije, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Svaki (od) moje sljedbe ulazi (tj. unići će u) raj, osim (onoga) ko nije htio (tj. osim ko da uniđe, osim onoga koji neće da uđe)." Rekli su: "O poslaniče Allaha! A ko neće (A ko neće to neće da uđe u raj)?" Rekao je: "Ko se je pokorio (tj. Ko se pokorava) meni, unišao je (tj. unići će u) raj. A ko se je ogriješio meni (tj. A ko nije bio pokoran meni), pa već nije htio."

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin 'Ubadeta, izvijestio nas je Jezid, pričao nam je Selim, sin Hajjana, a hvalio je na njega (tj. a hvalio ga je Jezid), pričao nam je Seid, sin Minaa, pričao nam je, ili čuo sam Džabira, sina Abdullaha, (da) govori: Došli su (neki) anđeli ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on je spavač (tj. a on je spavao), pa je rekao neki (od) njih: "Zaista on je spavač (on spava)." A rekao je neki (od) njih: "Zaista (njegovo) oko je spavač (njegovo oko spava), a srce je budno (probuđeno)." Pa su rekli: "Zaista za ovoga vašega druga je (tj. ima, postoji jedan) primjer, pa udarite njemu (tj. donesite, iznesite mu jedan) primjer (ili: pa udarite za njega, iznesite za njega jedan primjer)." Pa je rekao neki (od) njih (jedan od njih): "Zaista on je spavač (on spava)." A rekao je neki (od) njih (jedan drugi): "Zaista (njegovo) oko je spavač (njegovo oko spava), a srce je budno." Pa su rekli: "Njegov primjer je kao primjer čovjeka (koji) je sagradio (napravio) kuću (dom), i učinio je u njoj (jednu) gozbu, i poslao je pozivača (da pozove ljude na tu gozbu). Pa ko je odgovorio (odazvao se tome) pozivaču, unišao je (u tu) kuću i jeo je od (te) gozbe. A ko nije odgovorio (tome) pozivaču, nije unišao (u tu) kuću i nije jeo od (te) gozbe." Pa su rekli: "Protumačite nju (tu priču) njemu (da) razumije nju." Pa je rekao neki (jedan od) njih: "Zaista on je spavač." A rekao je neki (drugi od) njih: "Zaista (njegovo) oko je spavač, a srce je budno." Pa su rekli: "Pa (ta) kuća je raj, a (taj) pozivač je Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio. Pa ko se je pokorio (ko se pokori) Muhammedu, pomilovao ga Allah i spasio, pa već se je pokorio Allahu. A ko se je ogriješio Muhammedu, pomilovao ga Allah i spasio, pa već se je ogriješio Allahu. I Muhammed je (na taj način) rastavio (rastavljao) između (tih) ljudi. Slijedio je njega (Muhammeda, sina Ubadetovoga) Kutejbete od Lejsa, od Halida, od Seida, sina Ebu Hilala, od Džabira: Izašao je na nas (tj. Izašao je nama) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Aameša, od Ibrahima, od Hemama, od Huzejfeta rekao je: "O družino (kur'anskih) čitača! Budite ispravni (ili: Budite istrajni), pa već ste se pretekli preticanjem dalekim. Pa ako ste uzeli (ako uzmete da krivudate, ako budete krivudali) desno i lijevo, (pa) zaista već ste zalutali (zalutaćete) lutanjem dalekim." PRIČAO NAM JE Ebu Kurejb, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Samo je moj primjer i primjer (onoga) što je poslao mene Allah sa njim (to je samo) kao primjer (jednoga) čovjeka (koji) je došao (jednome) narodu pa je rekao: "O moj narode! Zaista ja sam vidio (izvjesnu) vojsku sa svoja dva oka, i zaista ja sam (vaš) opominjač goli, pa (svoj) spas (tražite sebi)!" Pa se je pokorila njemu (jedna) skupina od njegovoga naroda, pa su išli (otputovali početkom te noći), pa su otišli na njihovoj (na svojoj) polaganosti (tj. otišli su polako), pa su se spasili. A nije vjerovala (tj. smatrala je za laž to jedna) skupina od njih, pa su osvanuli (u) njihovom (u svome) mjestu. Pa je jutrom došla njima (ta) vojska, pa je uništila njih i iskorijenila je njih. Pa to je primjer (onoga) ko se je pokoravao meni, pa je slijedio (ono) što sam donio njega (što sam ga donio, što sam donio), i

primjer (onoga) ko se je ogriješio meni i nije vjerovao u (ono) što sam donio njega od (te) istine (što sam donio od istine)." PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Zuhrije, izvijestio me je Ubejdulah, sin Abdullaha sina 'Utbeta, od Ebu Hurejreta rekao je: Pošto je preminuo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i učinio (tj. postavio) se je halifom Ebu Bekr poslije njega, i pobezvjerio se je (onaj) ko se je pobezvjerio od (izvjesnih) Arapa, rekao je Umer Ebu Bekru: "Kako (da) se boriš (protiv tih izvjesnih) ljudi, a već je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zapovjedilo se je meni da se borim (protiv svih) ljudi dok reknu (dok ne reknu): "Nema božanstva osim Allah!", pa ko je rekao: "Nema božanstva osim Allah!", sačuvao je od mene svoje imanje i svoju osobu (tj. život), osim sa njegovim pravom (sa pravom toga osnova vjere koje dozvalja, dozvoljava da se neko kazni), a njegov obračun je na Allahu (pa kako da se boriš protiv tih ljudi kada i oni govore da nema božanstva osim Allah)?" Pa je rekao: "Tako mi Allaha zaista boriću se svakako (protiv onoga) ko je rastavljao (tj. ko pravi razliku) između (te) molitve i (toga) zekata, pa (jer) zaista zekat je dužnost (od svakoga) imanja (koju treba izvršiti). Tako mi Allaha da su spriječili (tj. kad bi oni spriječili da daju) meni uže (jedno, tj. da daju jedno uže manje nego što su davali prije moje vladavine, prije moje uprave, jedno uže što) su bili (običaja da) izvršavaju njega ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista bih se borio (protiv) njih na njegovo sprječavanje (tj. zbog njegovoga sprječavanja, nedavanja)." Pa je rekao Umer: Pa tako mi Allaha nije ono (ništa drugo) osim (to) da sam vidio (da) je Allah već raširio (rasprostranio, otvorio) prsa Ebu Bekra za (tu) borbu. Pa sam prepoznao (saznao) da je ono (da je to izvjesna) istina (tj. da je ona - ta borba prava, ispravna). Rekao je Ibnu Bukejr i Abdullah od Lejsa: "Kozicu (žensko jare kada bi htjeli da daju manje, borio bih se protiv njih)", i ono je (i to je) ispravnije (vjerodostojnije, nego tekst u kome se kaže "..... uže.....".). PRIČAO MI JE Ismail, pričao mi je Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu Šihaba, pričao mi je Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je Abdullah, sin Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: Došao je Ujejnete, sin Hisna sina Huzejfeta sina Bedra, pa je odsjeo na (tj. kod) sina svoga brata (tj. kod svoga bratića) Hurra, sina Kajsa sina Hisna, a bio je od (izvjesne) nekolicine koji su (ti ljudi što) približuje njih Umer, a bili su (kur'anski) čitači drugovi sjednice Umera i njegovoga zdogovaranja, (i) bili (su oni) ljudi u muževnim godinama, ili mladići. Pa je rekao Ujejnete sinu svoga brata (tj. svome bratiću): "O sine moga brata (O bratiću)! Da li je za tebe (tj. Imaš li ti neki) način kod ovoga zapovjednika, pa (da) tražiš dozvolu meni na njega (tj. njemu da uniđem)?" Rekao je: "Tražiću dozvolu za tebe na njega (tj. tebi da uniđeš njemu)." Rekao je Ibnu Abbas: Pa je tražio dozvolu za Ujejneta. Pa pošto je unišao, rekao je: "O sine Hattaba! Tako mi Allaha ne daruješ nas mnogo (ne daješ nam mnogo) i ne sudiš među nama sa (tom) pravdom." Pa se rasrdio Umer, čak (da) je pomislio (naumio) s

(tim) da padne s njim (tj. da obori) njega (na tle, na tlo radi udaranja batinama, bičevima). Pa je rekao Hurr: "O zapovjedniče (svih) vjernika! Zaista Allah, uzvišen je, rekao je Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Uzmi (izvjesno) opraštanje, i zapovjedaj za (izvjesno, ili: za svako) dobro, i zakreni (okreni) se od (izvjesnih) neznalica.", a zaista ovaj (Ujejnete) je od (izvjesnih) neznalica. Pa tako mi Allaha nije prešao njega (tj. nije prešao preko sadržaja ovoga ajeta) Umer kada je pročitao (proučio) njega na njega (tj. njega - taj ajet - njemu). A bio je (Umer) veliki stajač kod knjige Allaha (tj. vrlo se je držao onoga što u Kur'anu stoji, i što se naređuje). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Hišama, sina Urveta, od Fatime, kćeri Munzira, od Esme, kćeri Ebu Bekra, bio zadovoljan Allah od njih dvoje, da je ona rekla: Došla sam Aiši kada je pomrčalo Sunce, a (izvjesni) ljudi su stajači (u molitvi), i ona je stajačica (i) klanja, pa sam rekla: "Šta je za ljude (ove, tj. Šta je ovim ljudima)?" Pa je dala znak sa svojom rukom prema nebu pa je rekla: "Slava Allahu!" Pa sam rekla: "Znak (tj. Znak Allahovoga uređenja svemira)?" Rekla je sa svojom glavom, to jest: Da. (Doslovno: da: Da.). Pa pošto je otišao (sa molitve završivši je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zahvalio je Allahu i pohvalio je na Njega, zatim je rekao: "Nema od stvari (tj. Nema ni jedne stvari što) je nisam vidio (dosad) osim a već sam vidio nju u ovome svome mjestu stajanja (ovdje sada), čak raj i Vatru (tj. čak raj i pakao). I objavilo se je k meni da ćete se vi iskušavati (stavljati na kušnju) u grobovima (svojim) blizu kušnje Velepremazivača (Dedždžala, tj. sokro kao što je teška i kušnja od Dedždžala). Pa što se tiče (svakoga) vjernika - ili (svakoga) muslimana, neću znati (tj. ne znam) koje je to rekla (tj. koju tu riječ je rekla) Esma - pa (on će da) govori: "Muhammed je donio nama (te jasne) dokaze, pa smo odgovorili i vjerovali smo. Pa (će da) se govori (rekne njemu): "Spavaj (kao) dobar! Znali smo da si ti uvjeren (ubijeđen u tu istinu)." A što se tiče (izvjesnoga, svakoga) licemjerca (dvoličnjaka) - ili (svakoga) sumnjača, neću znati koje to je rekla (tj. ne znam šta je od toga rekla) Esma - pa (on će da) govori: "Neću znati (tj. Ne znam). Čuo sam (izvjesne) ljude (da) govore (neku) stvar (nešto), pa sam (i ja) rekao njega (tj. nju - tu stvar, to što ti ljudi govore)." PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Ebu Zinada, od Aaredža, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Pustite me, dok sam ostavio vas (tj. U vrijeme kada vam ništa ne naređujem, i ništa vam ne zabranjujem, pustite me na miru, i ne pitajte me, ne raspitujte me ništa). Samo su propali (oni) koji su bili prije vas sa (zbog) njihovoga pitanja (tj. zbog svoga pretjeranoga raspitivanja) i njihovoga protivljenja na njihove vjerovijesnike (tj. i zbog svoga neslaganja sa svojim vjerovijesnicima). Pa kada sam zabranio vama (jednu) stvar, pa odstranite se nje (od nje). A kada sam zapovjedio vama za (jedan) posao, pa dođite od njega (onoj količini) što ste mogli (tj. pa činite to koliko možete)."

GLAVA (onoga) što se mrzi od množine (izvjesnoga) pitanja i opterećivanja (sebe sa onim) što neće namjeravati (što ne namjerava, što se ne tiče) njega, i (GLAVA) Njegovoga govora, uzvišen je: "....., ne pitajte o (nekim) stvarima (koje su takve) ako se pokažu (one) vama, biće loše (one) vama.....". PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jezida, Mukri'a, pričao nam je Seid, pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba, od Amira, sina Sada sina Ebu Vakkasa, od njegovoga oca da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zaista najveći (od svih) muslimana grijehom (tj. najgriješniji musliman) je (onaj) ko je pitao o (jednoj) stvari (koja) se nije zabranjivala, pa se je zabranila zbog njegovoga pitanja." PRIČAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je 'Affan, pričao nam je Vuhejb, pričao nam je Musa, sin Ukbeta: Čuo sam Ebu Nadra (da) priča od Busra, sina Seida, od Zejda, sina Sabita da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, uzeo (sebi jednu) sobu u Bogomolji od hasure (tj. tu sobu je napravio od prostirki koje su bile napravljene od rogozine), pa je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njoj (nekolike, nekoliko) noći, čak (da) su se sakupljali k njemu (još i neki) ljudi. Pa su izgubili njegov glas (jednu) noć, pa su mislili da je on već zaspao, pa je počeo neki (od) njih (da) se iskašljava zato (da) izađe njima (da bi izašao k njima). Pa je rekao: "Nije prestalo s vama (ono) koje (što) sam vidio od vašega pravljenja (tj. Neprestano ste pravili, činili ono što sam već vidio), čak (da) sam se plašio da se (to) propiše na vas (kao stroga dužnost). A da se je (to) propisalo na vas, ne biste stajali s njim (tj. A da vam se to propisalo, ne biste uspostavili njega, ne biste uzdržavali to, ne bi se toga držali). Pa klanjajte, o ljudi, u vašim (svojim) kućama, pa (jer) najvrijednija molitva (svakoga) čovjeka je u njegovoj kući, osim (svake molitve) propisane (osim fard namaza)." PRIČAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, pričao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina Ebu Burdeta, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a Eš'arije rekao je: Pitao se (tj. Pitan) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (nekim) stvarima (što) je mrzio njih. Pa pošto su umnožili (tj. mnogo upućivali) na njega (to) pitanje (zapitkivanje - pitanja, zapitkivanja), rasrdio se je i rekao je: "Pitajte me." Pa je ustao (jedan) čovjek pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Ko je moj otac?" Rekao je: "Tvoj otac je Huzafete." Zatim je ustao drugi pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Ko je otac?" Pa je rekao: "Tvoj otac je Salim, slobodnjak Šejbeta." Pa pošto je vidio Umer (ono) što je u (na) licu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (njegove) srditosti, rekao je: "Zaista mi se kajemo ka Allahu." PRIČAO NAM JE Musa, pričao nam je Ebu Avanete, pričao nam je Abdulmelik od Verrada, pisara Mugireta, rekao je: Pisao je Muavijete ka Mugiretu: "Piši k meni, šta si čuo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je pisao k njemu: "Zaista vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio je (običaja da) govori u koncu (u zadnjem dijelu, tj. otragu) svake molitve (namaza):

"Nema božanstva osim Allah, sam On! Nema druga Njemu. Njemu je (sva) vladavina (vlast), i Njemu je (sva) hvala! I On je na svaku stvar mnogo moćan! Moj Bože! Nema sprječavača (sprječavaoca) za (ono) što si darovao! I nema davača (darovaoca) za (ono) što si spriječio. I neće koristiti posjedniku (izvjesne) sreće od Tebe (njegova) sreća (tj. neće ga moći spasiti od Tvoje kazne)." I pisao je k njemu da je on bio (i običaja da) zabranjuje "reklo se je" i "rekao je (ovaj ovo, a onaj ono)", i mnogobrojnost (toga) pitanja i upropaštavanje (uništavanje svoga, ili: svakoga) imanja. I bio je (običaja da) zabranjuje griješenje (neposlušnost svojim) majkama, i živo zakopavanje (sahranjivanje svojih) kćera, i sprječavanje (izvršavanja dužnih obaveza) i "Daj mi!" (tj. i prosjačenje). PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Sabita, od Enesa rekao je: Bili smo kod Umera, pa je rekao: Zabranilo se je nama (izvjesno, ili: svako) opterećivanje (sebe samoga, a posebno usiljeno opterećivanje prikazivanjem sebe da zna ono što ne zna). PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. A pričao mi je Mahmud, pričao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, izvijestio me je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izašao kada se nagelo Sunce (prema zapadu sa najviše dnevne taček na nebu), pa je klanjao podne (podnevnu molitvu). Pa pošto je pozdravio (u ime završetka molitve na kraju molitve, tj. predao selam), ustao je (tj. stao je) na Govornicu, pa je spomenuo Čas, i spomenuo je da su pred njim (tj. da će se prije njega dogoditi neke) stvari velike. Zatim je rekao: "Ko je volio (tj. Ko želi) da pita o (nekoj) stvari, pa neka pita o njoj. Pa tako mi Allaha neće pitati mene (ni) o (jednoj) stvari (pa da će biti drukčije) osim (tako da) sam izvijestio (tj. da ću izvijestiti) vas za nju (o njoj) dok sam trajao (tj. dok trajem) u (na) ovome svome mjestu (gdje stojim)." Rekao je Enes: Pa su umnožili (prisutni) ljudi (svoj) plač, a umnožio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da govori: "Pitajte me!" Pa je rekao Enes: Pa je ustao k njemu (jedan) čovjek pa je rekao: "Gdje je moje mjesto ulaska (na drugome svijetu), o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Vatra (tj. Pakao)." Pa je ustao Abdullah, sin Huzafeta, pa je rekao: "Ko je moj otac, o poslaniče Allaha?" Rekao je: "Tvoj otac je Huzafete." Rekao je: Zatim je umnožio da govori: "Pitajte me! Pitajte me!" Pa je kleknuo (tj. sjeo) Umer na svoja dva koljena pa je rekao: "Zadovoljili smo se sa Allahom (kao) Gospodarem, i sa Islamom (kao) vjerom, i sa Muhammedom, pomilovao ga Allah i spasio, (kao) poslanikom." Rekao je: Pa je šutio (zašutio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je to rekao Umer. Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Preče (Priličnije, doličnije)." (A veli se da ovaj izraz na ovome mjestu u tekstu "evla" znači: Ili ne. To jest: Ili ne bili zadovoljni, a to će reći: Bili vi zadovoljni sa tim što si rekao, ili ne! U ovome slučaju ono "a" u "evla" trebalo je biti napisano sa elifom, a ne sa jetom, sa "j" na kraju, ali je, eto, napisano sa "j".) "Tako mi (Onoga) koji je (Taj što je) moja duša u Njegovoj ruci zaista već se je izložio meni raj i Vatra (raj i pakao) maločas (maloprije) u (na) strani ovoga zida, a ja klanjam, pa

nisam vidio (ništa) kao danas o (svakome) dobru i (svakome) zlu (ili: pa nisam vidio kao danas u vezi izvjesnoga dobra i izvjesnoga zla)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdurahmana, izvijestio nas je Revh, sin Ubadeta, pričao nam je Šubete, izvijestio me je Musa, sin Enesa, rekao je: Čuo sam Enesa, sina Malika, rekao je: Rekao je (jedan) čovjek: "O vjerovijesniče Allaha! Ko je moj otac?" Rekao je: "Tvoj otac je omsica (iks - taj-itaj)." I sišao je (ajet): "O (vi) koji ste vjerovali, ne pitajte o (nekim) stvarima.....". Ajet (taj vidi). PRIČAO NAM JE Hasen, sin Sabbaha, pričao nam je Šebabete, pričao nam je Verka' od Abdullaha, sina Abdurahmana, čuo sam Enesa, sina Malika, (da) govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće se odstraniti (Neće prestati izvjesni, ili: svi) ljudi (da) se međusobno pitaju, čak (da će da) govore (da pitaju): "Ovaj Allah je stvoritelj svake stvari. Pa ko je stvorio Allaha?" PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Ubejda sina Mejmuna, pričao nam je 'Isa, sin Junusa, od Aameša, od Ibrahima, od Alkameta, od Ibnu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) oranici (tj. njivi) u Medini, a on se oslonja (oslanja) na (jednu) palminu granu (kao štap, umjesto štapa). Pa je prošao pokraj (neke) nekolicine od (izvjesnih) Židova. Pa je rekao neki (od) njih: "Pitajte ga o (tom) duhu (ili: o toj duši)." A rekao je neki (od) njih: "Ne pitajte ga, (zato da) neće dati čuti vama (nešto) što mrzite." Pa su ustali k njemu pa su rekli: "O EbulKasime! Pričaj nam o (tom) duhu (ili: o toj duši)." Pa je stajao (jedan) čas (i) gleda (tj. stajao je jedan čas gledajući). Pa sam prepoznao da se ono objavljuje k njemu, pa sam se odgodio (tj. odstranio, odmakao) od njega dok se je popela (digla, tj. prestala Allahova) objava. Zatim je rekao (tj. pročitao, proučio tada objavljeni ajet): "I pitaju te o (tome) duhu (ili: o toj duši); reci: Duh (ili: Duša) je od stvari (ili: od zapovjedi) moga Gospodara.....". GLAVA (izvjesnoga svoga) povođenja za činovima (djelima, postupcima, radovima) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Uzeo je (sebi) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) prsten od zlata. Pa su uzeli (sebi izvjesni) ljudi (neke) prstenove od zlata. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Zaista ja sam uzeo (sebi jedan) prsten od zlata." Pa je bacio (odbacio) njega i rekao je: "Zaista ja neću obući (tj. neću staviti) njega nikada (dovijek, zauvijek)." Pa su bacili (i ti izvjesni) ljudi njihove (tj. svoje) prstenove.

GLAVA (onoga) što se mrzi od (izvjesnoga svoga) udubljivanja, i (izvjesnoga) međusobnoga prepiranja u (izvjesnoj) nauci (znanju) i (izvjesnoga) prelaženja granice (tj. izvjesnoga precjenjivanja, pretjeranosti) u (svojoj) vjeri i (izvjesnim) novotarijama, (to se mrzi) zbog Njegovoga govora, uzvišen je: "O stanovnici Knjige (tj. O sljedbenici Biblije), ne prelazite granicu u vašoj vjeri (tj. ne precjenjujte i ne preuveličavajte ono što imate u svojoj vjeri), i ne govorite na Allaha (Tvorca svega i svakoga, ne govorite na Njega ništa drugo) osim (te izvjesne) istine.....". PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne spajajte međusobno (Ne sastavljajte uzastopno dva dana u postu bez mršenja)." Rekli su: "Zaista ti (ih) spajaš međusobno." Rekao je: "Zaista ja nisam slično vama (tj. nisam kao vi). Zaista ja zanoćim (noćim u takvom stanju da) nahranjuje mene moj Gospodar i napaja me." Pa nisu završili (okončali, tj. nisu se prošli) od (toga) međusobnoga (uzastopnoga) spajanja. Rekao je: Pa je spajao međusobno s njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dva dana, ili dvije noći. Zatim su vidjeli (tadašnji) mlađak. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da se je odgodio (još za kasnije ovaj) mlađak, zaista bih povećao vama (još više to spajanje dana bez ikakvoga mršenja)." Kao (izvjesni) kažnjavalac za njih (kažnjavalac njih, njihov je rekao to). PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao mi je Ibrahim Tejmija, pričao mi je moj otac, rekao je: Predikovao nam je Alija, bio zadovoljan Allah od njega, na (jednoj) govornici od opeke (cigle), a na njemu je (jedan) mač, u njemu je (jedan) list obješen (stranica obješena), pa je rekao: "Tako mi Allaha nema kod nas od knjige (tj. nema kod nas nikakve knjige koja) se čita osim knjiga Allaha, i (ono) što je u (na) ovome listu (doslovno: što je u ovoj stranici)." Pa je raširio (otvorio) nju (tj. njega - taj list), pa kada li su u njoj (u njemu) zubi (izvjesnih) deva (tj. u toj stranici, u tom listu su zapisane godine deva, starost deva koje se daju u slučaju krvarine)! I kada li je u njoj (u toj stranici, u tom listu zapisano i ovo): "Medina je zabranjena (tj. Ona je sveto tlo) od (brda) Ajra do toliko (udaljenosti, prostora). Pa ko proizvede u njoj (u Medini kakvu) novinu (novotariju; ili nasilje), pa na njega je prokletstvo Allaha, i (izvjesnih, ili: i sviju) anđela i ljudi skupa (sviju), (i) neće primiti Allah od njega mijenjanja (tj. trošenja, milostinje), a ni pravde (ili: neće primiti Allah od njega farda, a ni nafile)." I kada li je u njemu (u tome listu): "Zaštita (obezbjeđenje, osiguranje nemuslimana koje se daje od svih) muslimana je jedna, nastoji s njom najniži (od) njih (najbliži od njih, tj. tu zaštitu može da pruži i obeća i najniži, najbliži musliman). Pa ko je pokvario (prekršio zaštitu i obećanje

jednome) muslimanu (koji je dao nekome obećanje zaštite), pa na njega je prokletstvo Allaha, i anđela i ljudi skupa (sviju), neće primiti Allah od njega promjene (mijenjanja, tj. trošenja), a ni pravde." I kada li je u njoj (u stranici toj): "Ko je uzeo (sebi lično) međusobno zaštitništvo (od jednoga) naroda sa (drugim načinom) osim (bez) dozvole svojih zaštitnika, pa na njega je prokletstvo Allaha, i anđela i ljudi skupa (sviju), neće primiti Allah od njega mijenjanje (promjenu, tj. trošenje), a ni pravdu." PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Muslim od Mesruka rekao je: Rekla je Aiša, bio zadovoljan Allah od nje: Napravio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) stvar (što) se je dopustilo u njoj (da se tako napravi), a udaljavao se je od nje (od te stvari jedan) narod. Pa je doprlo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zahvalio Allahu, zatim je rekao: "Šta je umu (nekih) naroda (tj. Šta je nekim ljudima koji) se udaljavaju od (izvjesne) stvari (što) napravim nju (što je napravim, učinim)? Pa tako mi Allaha zaista ja sam najznaniji (od) njih o Allahu (za Allaha) i najžešći (od) njih zbog Njega plašenjem (tj. i najviše se plašim Njega od njih sviju)." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Veki' od Nafi'a, sina Umera, od Ibnu Ebu Mulejketa rekao je: Bili su blizu (ta) dvojica dobrih (najboljih) da propadnu njih dvojica: Ebu Bekr i Umer. Pošto je došlo na Vjerovijesnika (tj. k Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, izaslanstvo Temimovića, dao je znak jedan (od) njih dvojice za Akre'a, sina Habisa, Temimovića Hanzalovića, brata Mudžašiovića. A dao je znak drugi (od njih dvojice, tj. dao je predlog) za (nekoga drugoga) osim njega (osim Akre'a). Pa je rekao Ebu Bekr (ka) Umeru: "Samo si htio (tj. Htio si ti samo) protivljenje meni (protivno meni da dadneš predlog)." Pa je rekao Umer: "Nisam htio protivljenje tebi." Pa su se podigli glasovi njih dvojice kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je sišao (sljedeći ajet o tome): "O (vi) koji ste vjerovali, ne podižite vaše (svoje) glasove iznad glasa Vjerovijesnika....." do Njegovoga govora "..... (nagrada) velika.". Rekao je Ibnu Ebu Mulejkete: Rekao je Ibnu Zubejr: Pa je bio Umer poslije - a nije spomenuo to (će se dalje navesti, nije spomenuo i) od svoga oca (tj. djeda da je i on tako činio), misli (na) Ebu Bekra - (bio je Umer, bio bi Umer) kada je pričao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, za (kakvo) pričanje (razgovor), pričao je (tj. pričao bi) njemu kao brat (izvjesnoga) međusobnoga tajnoga razgovaranja, nije dao čuti njega do (da) traži razumjeti njega (taj govor, a to će reći: poslije objave toga ajeta, Umer je spuštenim, tihim glasom razgovarao sa Muhammedom a.s.). PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Hišama, sina Urveta, od njegovoga oca, od Aiše, majke (svih) vjernika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao u svojoj bolesti: "Zapovjedite Ebu Bekru (da) klanja sa ljudima (kao imam)." Rekla je Aiša: Rekla sam: "Zaista Ebu Bekr kada je stao (tj. kada stane) u tvoje mjesto stajanja, nije dao čuti (tj. neće dati čuti svoje čitanje, učenje Kur'ana prisutnim) ljudima od (svoga) plača, pa zapovjedi Umeru, pa neka klanja (on kao imam)." Pa je rekao: "Zapovjedite Ebu Bekru, pa neka klanja sa (tim) ljudima." Pa je rekla Aiša: Pa sam rekla Hafsi: "Reci (ti): "Zaista Ebu Bekr kada je

stao (kada stane) u (na) tvoje mjesto stajanja, nije dao čuti (neće dati čuti prisutnim) ljudima od (svoga) plača, pa zapovjedi Umeru, pa neka klanja sa (tim) ljudima." Pa je učinila (Pa je tako i rekla) Hafsa. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista vi (žene), zaista ste vi drugarice Jusufa. Zapovjedite Ebu Bekru, pa neka klanja za (te) ljude (tj. sa tim ljudima)." Pa je rekla Hafsa (ka) Aiši: "Nisam bila za (to takvo nešto srećna da) pogodim od tebe (o Aišo) dobro (ikakvo)." PRIČAO NAM JE Adem, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b, pričao nam je Zuhrija od Sehla, sina Sa'da, Saidije rekao je: Došao je Uvejmir 'Adžlanija ka Asimu, sinu Adija, pa je rekao: "Da li si vidio (tj. Šta misliš za jednoga) čovjeka (koji) je našao (zatekao) sa svojom ženom (nekakvoga) čovjeka pa ubije njega (pa ga ubije), da li ubijate njega za njega (tj. da li ćete ubiti njega za njega)? Pitaj mi, o Asime, poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je pitao njega (Pa ga je pitao za to, o tome). Pa je mrzio (A mrzio je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (takva) pitanja i kudio je. Pa se vratio Asim, pa je izvijestio njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, mrzio (takva) pitanja. Pa je rekao Uvejmir: "Tako mi Allaha zaista doći ću (otići ću ja) svakako Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je došao, a već je spustio (objavio) Allah, uzvišen je, Kur'an poslije (iza) Asima, pa je rekao njemu: "Već je spustio Allah o vama Kur'an." Pa je pozvao za njih dvoje (pozvao je njih dvoje). Pa su se proturili naprijed (tj. pred Muhammeda a.s.) njih dvoje, pa su se njih dvoje međusobno proklinjali. Zatim je rekao Uvejmir: "Lagao (Slagao) sam na nju, o poslaniče Allaha, ako sam držao nju (tj. ako držim nju dalje u svome braku)." Pa je rastavio nju (tj. rastavio se je od nje), a nije zapovjedio njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za njezino rastavljanje. Pa je tekao (tj. nastao, postao izvjesni) običaj u (tj. među) dvoje (bračnih) međusobnih proklinjača (da se rastave nakon međusobnoga proklinjanja pred sudom). I rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Gledajte je. Pa ako je donijela (rodila) njega (dijete) crveno, kratko, kao (otrovni pustinjski) gušter, pa neću misliti (tj. pa ja ne mislim) njega (Uvejmira drukčije) osim (tako da) je već lagao (lažno tužio svoju ženu). A ako je donijela (rodila) njega crna, okata (velikih očiju), posjednika dviju zadnjica (dvaju guzova, tj. velikih guzova, guzlat), pa neću (onda) misliti (tj. ne mislim tada drukčije) osim (tako da) je već bio istinit (tužeći se) na nju." Pa je donijela njega na (toj) stvari ružnoj (mrskoj, tj. dijete rođeno iza te rastave, bilo je takvo da je potvrđivalo opravdanost tužbe Uvejmirove). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, pričao nam je Lejs, pričao mi je Ukajl od Ibnu Šihaba rekao je: Izvijestio me je Malik, sin Evsa, Nasrija. (Rekao je Ibnu Šihab:) A bio je Muhamed, sin Džubejra sina Mut'ima, spomenuo meni (jedno) spominjanje od toga (tj. od hadisa koji će se sada navesti). Pa sam unišao na Malika (tj. unišao sam ja Maliku), pa sam pitao njega pa je rekao: Otišao sam, dok uniđem na Umera (tj. čak tako da uniđem Umeru). Došao je njemu (Umeru dok sam ja tada sjedio kod njega) njegov služitelj (vratar) Jerfe' (Jerfa') pa je rekao: "Da li je tebi (želja) u Usmanu, i Abdurahmanu, i Zubejru i Sa'du (da ih primiš jer oni) traže dozvolu (da ti uniđu - pa možeš li ih primiti da uđu)?" Rekao je: "Da." Pa su unišli, pa su pozdravili i sjeli su (oni). Pa je rekao: "Da li je tebi u Aliji i Abasu (želja da ih primiš - tj. Možeš li, Hoćeš li primiti Aliju i Abasa da uđu)?" Pa je dozvolio (i) njima dvojici (da uniđu). Rekao je Abbas:

"O zapovjedniče (svih) vjernika! Sudi između mene i između (izvjesnoga, tj. ovoga) nasilnika." Psovala (Grdila) su se njih dvojica. Pa je rekla (ta prisutna) skupina, Usman i njegovi drugovi: "O zapovjedniče (svih) vjernika! Sudi između njih dvojice, i odmori (daj odmoriti) jednoga (između) njih dvojice od (toga) drugoga." Pa je rekao: "Budite promišljeni (tj. Strpite se, pričekajte). Zaklinjem vas sa Allahom koji je (Taj što) sa Njegovom dozvolom stoje (tj. opstoje) nebo i Zemlja da li znate da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nećemo se nasljeđivati (tj. Ne nasljeđujemo se mi). Šta (Što) smo ostavili, (to) je milostinja!" - hoće (da kaže) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da se to odnosi na) njegovu osobu (znate li to)?" Rekla je (ta) skupina: "Već je to rekao." Pa se okrenuo Umer na Aliju i Abbasa (prema Aliji i Abbasu) pa (im) je rekao: "Zaklinjem vas dvojicu sa Allahom da li znate vas dvojica da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao to?" Rekla su njih dvojica: "Da." Rekao je Umer: "Pa zaista ja sam pričalac (ja ću pričati) vama o ovoj stvari. Zaista Allah je bio naročito učinio (dodijelio) Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, u ovome imanju (od ratnoga plijena, tj. bio je odlikovao njega) sa stvari (jednom što) nije dao nju (ni) jednome (drugome čovjeku) osim njega, pa (tj. jer) zaista Allah (u Kur'anu) govori: "Što je zaplijenio Allah na Svoga poslanika (tj. Svome poslaniku) od njih, pa niste pokaskivali (tj. niste natjeravali u kas, kasanje, trčanje).....". Ajet (taj vidjeti). Pa je bila ova (imovina od Nedirovića i Kurejzovića) čista (imovina određena samo) za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim tako mi Allaha nije stiskao sebi nju osim vas, a niti je bio sebičan s njom na vas (u odnosu na vas). I već je davao vama nju, i prosipao je nju u (među) vas, dok je ostalo (dok nije ostalo) od nje (samo) ovo imanje. A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) troši na svoju porodicu trošak (opskrbu) njihove godine (godišnju hranu) od ovoga imanja. Zatim uzme što je ostalo, pa učini (stavi) njega (u) mjesto činjenja (tj. u mjesto stavljanja) imetka Allaha (tj. stavi višak, pretek u državnu blagajnu, u državnu imovinu). Pa je (tako) radio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, s tim (načinom) svoga života (za vrijeme svoga života). Zaklinjem vas sa Allahom da li znate to?" Pa su rekli: "Da." Zatim je rekao Aliji i Abbasu: "Zaklinjem vas dvojicu Allahom da li znate vas dvojica to?" Rekla su njih dvojica: "Da." Zatim je usmrtio Allah Svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Ebu Bekr: "Ja sam zaštitnik (tj. zastupnik, nasljednik u vlasti) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je zgrabio (uzeo) nju (tu imovinu) Ebu Bekr, pa je radio u njoj sa (onim načinom) što je radio u njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a vas dvojica tada - i okrenuo se je na Aliju i Abbasa, pa je rekao: tvrdite vas dvojica da je Ebu Bekr u njoj ovakav (i ovakav, tj. svakakav). A Allah zna da je on u njoj (u toj imovini) istinit, dobročinitelj, pravoputan (napućen), (i) slijedilac za (tu) istinu (sljedbenik istine, prava). Zatim je usmrtio Allah Ebu Bekra, pa sam rekao: Ja sam zaštitnik (zastupnik) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (zaštitnik, nasljednik) Ebu Bekra. Pa sam zgrabio (uzeo) nju (tu imovinu i) dvije godine, radim u njoj (sa njom) sa (onim načinom) što je radio (kako je radio) s njim poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr. Zatim ste došla vas dvojica meni, a riječ vas dvojice je na riječi jednoj, i stvar vas dvojice je skupa. Došao si mi (ti, o Abbase, da) pitaš mene (tj. da tražiš od mene) tvoj dio (svoj dio nasljedstva) od sina tvoga brata (od svoga bratića), a došao mi je ovaj (da) pita mene (za) dio svoje žene od (iza) njezinoga oca. Pa sam rekao (vama): Ako ste htjeli vas dvojica (tj. Ako hoćete vas dvojica), dao sam (daću) nju (tu imovinu) ka vama dvojici na (taj uslov, uvjet) da je na vas dvojicu ugovor Allaha i Njegova obaveza (da) radite vas dvojica u njoj sa (onim načinom) što je radio (kako je radio) s njim poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa (onim načinom) što je (kako je) radio u njoj Ebu Bekr i sa (onim načinom) što (kako) sam radio (ja) u njoj otkako (otkada) sam njezin zaštitnik; a ako ne, pa ne govorite

vas dvojica meni o njoj. Pa ste rekla vas dvojica: "Daj je k nama s tim (uslovom, uvjetom)." Pa sam dao nju k vama dvojici s tim (uslovom). Zaklinjem vas sa Allahom da li sam dao nju k njima dvojici s tim (uslovom)?" Rekla je (prisutna) skupina: "Da." Pa se okrenuo na Aliju i Abbasa (prema Aliji i Abbasu) pa je rekao: "Zaklinjem vas dvojicu sa Allahom da li sam dao nju k vama dvojici?" Rekla su njih dvojica: "Da." Rekao je: "Pa zar tražite sebi vas dvojica (nekakvo drugo) suđenje osim toga? Pa tako mi (Onoga) koji je (Taj što) sa Njegovom dozvolom stoji (opstoji to) nebo i Zemlja neću suditi o njoj (nikakvim drugim) suđenjem osim toga, čak (da) stane (tj. da nastane, da bude) Čas. Pa ako ste bila nemoćna vas dvojica od nje (tj. o njoj s takvim načinom da se brinete), pa dajte vas dvojica nju k meni, pa ja (ću da) budem dostatan vama dvojici (za) nju." GLAVA grijeha (onoga) ko je zaštitio proizvođača (neke novotarije u vjeri, tj. ko je sklonio, dao sklonište takvome licu, ko mu je dao odsjesti kod sebe). Predao je njega (tj. hadis o tome) Alija od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Asim, rekao je: Rekao sam Enesu: "Je li zabranio (tj. Je li učinio svetim tlom) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Medinu?" Rekao je: "Da, što je između toliko do toliko (tj. odavde pa dovde), (i) neće se sjeći njezina stabla. Ko je proizveo (Ko proizvede) u njoj (u Medini nekakvu) novost (novotariju u vjeri), pa na njega je prokletstvo Allaha, i (sviju) anđela i ljudi skupa (sviju)." Rekao je Asim: Pa je izvijestio mene Musa, sin Enesa da je on rekao: "...... ili je zaštitio proizvođača (novotarije).". GLAVA (onoga) što se spominje od pokuđenosti (izvjesnoga ličnoga) mišljenja (u rješavanju islamskih pitanja) i opterećivanja (sebe izvjesnim) pravilom (tj. analogijom, a to će reći: i pokuđenosti upotrebe alalogije u rješavanju šeriatskih pitanja). "I ne slijedi" - (tj.) Ne govori - "(ono) što nije tebi od njemu (neko) znanje.....". PRIČAO NAM JE Seid, sin Telida, pričao mi je Ibnu Vehb, pričao mi je Abdurahman, sin Šurejha, i (drugi) osim njega, od Ebul-Esveda, od Urveta rekao je: Hodočastio je (prolazeći) na nas (tj. pokraj nas) Abdullah, sin Amra, pa sam čuo njega (da) govori: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Zaista Allah neće iščupati (tj. uzeti, oduzeti izvjesno) znanje poslije (što je slučaj da) je darovao njima njega (neće ga iščupati nekim) iščupavanjem, a ali (nego) će iščupati (oduzeti sebi) njega od njih sa zgrabljivanjem (sa uzimanjem njihovih) učenjaka sa njihovim znanjem, pa (će da) ostanu (neki) ljudi neznalice, (i) tražiće se od njih rješenje, pa (će oni da) daju rješenje sa njihovim mišljenjem (tj. po svome mišljenju, gledanju, smatranju), pa (će da) zavode (u zabludu druge) i lutaju (i lutaće i sami u zabludi)." Pa sam (to) pričao Aiši, ženi (supruzi) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je zaista Abdullah, sin Amra hodočastio poslije. Pa je rekla: "O sine moje sestre (O

sestriću)! Odi ka Abdullahu, pa traži učvrstiti (ustaliti) meni od njega (onaj hadis) koji si pričao meni od njega." Pa sam došao njemu, pa sam pitao njega (pa sam ga pitao). Pa je pričao meni za njega (taj hadis) kao (poput, tj. slično kao onome, slično onome) što je pričao meni (prije). Pa sam došao Aiši, pa sam izvijestio nju (o tome). Pa se je začudila, pa je rekla: "Tako mi Allaha zaista već je zapamtio Abdullah, sin Amra (to)." PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Ebu Hamzete, čuo sam Aameša rekao je: Pitao sam Ebu Vaila: "Da li si prisustvovao Siffinu?" Rekao je: "Da." Pa sam čuo Sehla, sina Hunejfa (da) govori. - H - A pričao nam je Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Aameša, od Ebu Vaila rekao je: Rekao je Sehl, sin Hunejfa: "O (prisutni) ljudi! Sumnjičite vaše (svoje) mišljenje (u ovoj borbi) na vašu vjeru (za svoju vjeru, tj. Osumnjičite ispravnost svoga mišljenja koje vas je navelo da se u ime svoje vjere međusobno ubijate). Zaista već sam vidio sebe (na) dan Ebu Džendela, a da mogu da vratim (tj. da odbijem) zapovjed poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista bih vratio nju (tj. odbio bih je, poništio bih je). I nismo stavili naše sablje na naša ramena ka (jednoj) stvari (koja) obružnjuje nas (tj. koja nas zaplašuje, pa da je bilo drukčije) osim (tako da) su olakšale s nama (one - sablje da dođemo) do (jedne) stvari (što) poznajemo nju, osim ove stvari (u kojoj smo sada gdje se međusobno ubijamo ne poznajući u suštini šta će da bude s nama na sudnjem danu zbog ovoga što sad radimo)." Rekao je (Aameš): A rekao je Ebu Vail: Prisustvovao sam Siffinu. I loša li je (borba) Siffun (tj. Siffin)! GLAVA (onoga) što je bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (običaja da) se pita (tj. da bude pitan) od (onoga) što se nije spustila na njega (njemu o tome Allahova) objava, pa govori (tj. pa on rekne): "Neću znati (tj. Ne znam)." Ili nije odgovorio do (da) se spusti na njega (tj. njemu o tom Allahova) objava, a nije rekao sa mišljenjem, a ni pravilom (analogijom) zbog Njegovoga govora, uzvišen je: "..... sa (onim) što je pokazao tebi Allah.....". A rekao je Ibnu Mes'ud: Upitao se je (tj. Upitan je) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, o (tom) duhu (ili: o duši), pa je šutio dok se je spustio (izvjesni) ajet (o tome). PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan, rekao je: Čuo sam Ibnul-Munkedira (da) govori: Čuo sam Džabira, sina Abdullaha (da) govori: Razbolio sam se, pa je došao meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) posjeti mene, i Ebu Bekr, a njih dvojica su dva pješaka (došli su mi pješke). Pa je došao meni, a već se je zanesvijestilo meni (tj. a već sam pao u nesvijest od bolova). Pa se očistio (čišćenjem za molitvu - abdestio je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je izlio (preostalu) svoju vodu za čišćenje na mene. Pa sam se osvijestio (došao sam k sebi) pa sam rekao: "O poslaniče Allaha!" A možda (ili: A ponekad) je rekao Sufjan: Pa sam rekao: "Hej poslaniče Allaha! Kako (da) sudim u (o) svome imanju? Kako (da) napravim (tj. da rasporedim nasljedstvo poslije sebe) u svome imanju?" Rekao je: Pa nije odgovorio meni (ni) sa (jednom) stvari (tj. ništa), dok je (u te momente, ili u te dane) sišao ajet (šeriatskoga)

nasljeđivanja (nasljedstva, pa sam onda vidio, saznao šta i kako treba da napravim, da uradim, da učinim). GLAVA poučavanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, svoju sljedbu (svoje sljedbe) od (tih) ljudi i (tih) žena od (onoga) što je poučio njega Allah, (a) nije (to) sa mišljenjem (tj. nije ih poučavao po svome mišljenju), a niti predstavljanjem (prikazivanjem primjera, poređenjem, tj. a niti analogijom). (Buharija je protivnik kijasa - analogije. Hanefijski pravnici su, nasuprot tome, pristalice analogije.) PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ebu Avanete od Abdurahmana, sina Asbehanije, od Ebu Saliha Zekvana, od Ebu Seida: Došla je (jedna) žena ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslaniče Allaha! Odnesoše (ti) ljudi (muškarci) tvoj hadis (tvoje pričanje), pa učini za nas (ženske) od svoje osobe (odredi jedan) dan (da) dolazimo tebi u njemu (pa da) poučavaš nas od (onoga) što je poučio tebe Allah." Pa je rekao: "Sakupljajte (Sakupite) se (dođite) u taj i taj dan u tome i tome (na tom i tom) mjestu." Pa su se (one) sakupile (sakupljale, skupile, sabrale). Pa je došao (dolazio je) njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je poučavao njih od (onoga) što je poučio njega Allah, zatim je rekao (između ostaloga): "Nema od vas (ni jedna) žena (koja) je proturila naprijed pred sobom od svoje djece troje (tj. nije ih poslala prije sebe na drugi svijet, pa da je ona u drugom položaju) osim (takvom da) je (to) bilo njoj (jedan) zastor od Vatre." Pa je rekla (jedna) žena od njih: "O poslaniče Allaha! Dvoje (A dvoje)?" Rekao je: Pa je ponovila nju (tu riječ) dvaput. Zatim je rekao: "I dvoje, i dvoje, i dvoje." GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće prestati (jedna) skupina od moje sljedbe (bivajući) pojavljivači na (toj) istini (neće prestati da) se bore (da ratuju). A oni su (tj. A to su, kaže Buharija) stanovnici (ljudi izvjesnoga) znanja (tj. A to su učeni ljudi, učenjaci). PRIČAO NAM JE Ubejdulah, sin Musa-a, od Ismaila, od Kajsa, od Mugireta, sina Šubeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Neće prestati (jedna) skupina od moje sljedbe (da budu) pojavljivači (tj. međusobni potpomagači, ili: pobjeđivači nad neprijateljem), dok dođe (dok ne dođe) njima zapovjed Allaha (tj. sudnji dan), a oni su pojavljivači (potpomagači, pobjeđivači, pobjednici)." PRIČAO NAM JE Ismail, pričao nam je Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu Šihaba, izvijestio me je Humejd, rekao je: Čuo sam Muavijeta, sina Ebu Sufjana (da) predikuje, rekao je: Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori:

"Ko (je takav da) hoće Allah s njim (neko) dobro, dadne razumijevanje njemu (tj. učini ga razumnim) u (toj islamskoj) vjeri. I samo sam ja (tj. A ja sam samo jedan) djelilac (znanja), a dariva Allah. A neće prestati (da bude) stvar ove sljedbe ispravnom do (da) stane (tj. do da nastane, dok ne nastane) Čas; ili: do (da) dođe zapovjed Allaha (tj. sudnji dan)." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "....., ili (da) pomiješa vas (u neke suprotne) stranke.....". PRIČAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, pričao nam je Sufjan; rekao je Amr: Čuo sam Džabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Pošto je sišao na poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ajet u kome se kaže): "Reci: On je moćan na (to) da pošalje na vas (jednu) kaznu od iznad vas.....", rekao je (Muhammed a.s.): "Utječem se u Tvoje lice"; "ili od ispod vaših nogu", rekao je: "Utječem se u Tvoje lice (tj. Tražim utočište i zaštitu sebi u Tvome licu)." Pa pošto je sišla (objava dijela ajeta): "..... ili (da) pomiješa vas (u suprotne, nesložne) stranke, i (da) dadne kušati nekima vas junaštvo nekih....., rekao je ove dvije (muke, nevolje) su lakše, ili laganije. GLAVA (onoga) ko je prispodobio (uspoređivao jedan) osnov poznat sa (jednim) osnovom objašnjenim (objašnjavanim), već je objasnio Allah presudu njih dvojice (tj. sud o ta oba osnova - a prispodobio je neko ta oba osnova) zato (da) razumije (izvjesni) pitalac. PRIČAO NAM JE Asbag, sin Feredža, pričao mi je Ibnu Vehb od Junusa, od Ibnu Šihaba, od Ebu Selemeta, sina Abdurahmana, od Ebu Hurejreta da je (jedan) Beduin došao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista moja žena je rodila (jednoga) dječaka crna, i zaista ja sam nijekao njega (tj. ne priznajem ga za svoje dijete; ili: smatrao sam ružnim njega, tj. da je zametnut ružnim činom moje žene, zbog njezinog preljuba, bluda s nekim)." Pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li je za tebe (Ima li u tebe išta) od deva (Imaš li ti deva)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa šta (tj. kakve) su njihove boje (koje su boje)?" Rekao je: "Crvene (su)." Rekao je: "Da li je u (među) njima od lugaste (boje ikoja)?" Rekao je: "Zaista je u (Zaista su među) njima zaista (neke koje su) lugaste (boje kao lug)." Rekao je: "Pa gdje (tj. Pa kako) misliš (da) je to došlo njima (A šta misliš za to kako se to desilo)?" Rekao je: "O poslaniče Allaha! Rasa (je to što) je iščupala (tj. povukla, sebi privukla) njih (te deve dajući tu boju)." Rekao je: "A možda je ovo (neka) rasa (što) je iščupala (sebi povukla) njega (toga dječaka)." (Ebu Hurejrete dalje kaže:) I nije dopustio njemu (tome Beduinu, tj. nije mu dao za pravo) u (njegovome) odricanju od njega (od toga djeteta). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa da je (jedna) žena došla ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla:

"Zaista moja majka se je zavjetovala da hodočasti, pa je umrla prije (nego je dospjela) da hodočasti, pa da li (da ja) hodočastim od nje (za nju, umjesto nje)?" Rekao je: "Da, hodočasti od nje (za nju). Jesi li vidjela (tj. Šta misliš) da je bilo na tvojoj majci (neko) dugovanje (dug prema ljudima) da li bi bila (ti) izvršivačica njega (tj. da li bi ga platila, da li bi platila taj dug)?" Rekla je: "Da." Rekao je: "Pa izvršujte (izvršite dugovanje, dug) koje je za Njega (tj. koje je Njegovo, Allahovo), pa (tj. jer) zaista Allah je preči za (to izvjesno) ispunjenje obećanja (Njemu)." GLAVA (onoga) što je došlo o trudu (izvjesnih) sudija (koji se trude da sude) sa (onim) što je spustio Allah, uzvišen je, zbog Njegovoga govora: "..... a ko nije sudio sa (onim, tj. prema onome) što je spustio Allah, pa ti su oni (što su izvjesni) nasilnici (nepravednici).". A hvalio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, posjednika (izvjesne) mudrosti kad sudi s njom (prema njoj) i poučava je (a) neće se opterećivati (tj. a ne opterećava se, ne čini usiljeno, ne prikazuje usiljeno mudrost) od svoje strane (po proizvoljnome svome mišljenju). I (GLAVA) zdogovaranja (izvjesnih) halifa (vladara, upravaljača) i njihovoga pitanja stanovnike (stanovnika izvjesnoga) znanja (tj. i njihovoga pitanja učene ljude, učenjake - pitanja i konsultovanja sa učenim ljudima, učenjacima). PRIČAO NAM JE Šihab, sin Abbada, pričao nam je Ibrahim, sin Humejda, od Ismaila, od Kajsa, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nema zavidnosti osim u dva (slučaja, u dobro, u dobru dvojice ljudi): čovjek (čovjeku što) je dao njemu Allah (jedno) imanje, pa mu se je dala moć na njegovo uništenje (tj. trošenje) u (izvjesno) pravo; a drugi je (taj što) je dao njemu Allah (jednu) mudrost, pa on sudi s njom i poučava je." PRIČAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Ebu Muavijete, pričao nam je Hišam od svoga oca, od Mugireta, sina Šubeta, rekao je: Pitao je Umer, sin Hattaba, o izjalovljenju (izvjesne) žene, a ona je (tj. a to je žena) koja (zapadne u priliku da) se udari njezin stomak, pa baci (ona) dijete u utrobi (pobaci), pa je rekao: "Koji (od) vas je čuo od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o njemu (o takvom slučaju neku) stvar (nešto)?" Pa sam rekao: "Ja." Pa je rekao: "Šta je ono (tj. Šta je to)?" Rekao sam: "Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "U njemu (tj. U ovom slučaju za pobačeno mrtvo dijete treba dati osloboditi ropstva jedno) lice: rob, ili robinja (da to lice bude)." Pa je rekao: "Nećeš prestati (da to dokazuješ) do (da) doneseš meni (izvjesno) mjesto izlaženja (tj. izvor) u (onome, tj. za ono) što si rekao." Pa sam izašao, pa sam našao Muhammeda, sina Meslemeta, pa sam doveo njega, pa je svjedočio sa mnom da je on čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "U njemu je (tj. Za njega, Zbog njega je jedno) lice: rob, ili robinja." Slijedio je njega (Hišama) Ibnu Ebu Zinad od svoga oca, od Urveta, od Mugireta.

GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista slijedićete svakako put (postupke onih) ko je bio (tj. koji su bili, živjeli) prije vas." PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, pričao nam je Ibnu Ebu Zi'b od Makburije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Neće ustati (tj. Neće nastati) Čas do (da) uzme (prihvati - dok ne prihvati) moja sljedba za uzimanje (svih) stoljeća (pokoljenja) prije nje pedljem u pedalj (pedalj po pedalj, pedalj u pedalj) i aršinom u aršin (tj. dlaku u dlaku i stopu u stopu)." Pa se je reklo: "O poslaniče Allaha! Kao Perzijanci i Vizantinci (Bizantinci)?" Pa je rekao: "A ko su (ti) ljudi osim oni (tj. A ko bi drugi mogao biti do oni, nego oni, osim oni)?!" (To jest: "Živjeće moji sljedbenici načinom života kako su živjeli prošli narodi, naročito narodi Perzije i Vizantije.") PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Abdulaziza, pričao nam je Ebu Umer San'anija iz Jemena, od Zejda, sina Eslema, od 'Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista slijedićete svakako put (tj. postupke, način života onih) ko je bio (tj. koji su bili, živjeli) prije vas pedalj pedalj (u pedalj) i aršin u aršin, čak da su ulazili (čak i kad bi ulazili, ušli oni u) rupu (jamu kakvoga) guštera, slijedili biste ih." Rekli smo: "O poslaniče Allaha! Židovi i kršćani (kako su živjeli)?" Rekao je: "Pa ko (bi drugi bio - Pa ko bi drugi mogao biti)?" GLAVA grijeha (onoga) ko je zvao (pozivao) ka (nekoj) zabludi ili je uobičajio (jedan) običaj loš, (to je sve grijeh) zbog govora Allaha, uzvišen je: "..... i od tereta (onih) koji (su ti što u zabludu) zavode njih sa bez znanja (tj. bez ikakvoga znanja).....". Ajet (taj vidjeti). PRIČAO NAM JE Humejdija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Aameš od Abdullaha, sina Murreta, od Mesruka, od Abdullaha (Mes'udovoga) rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nije od duše (osobe koja) se ubije nasilno (nepravedno ni jedna drukčije promatrana) osim (tako da) je bio (da bude) na prvoga Ademovoga sina (jedan) udjel (dio) od nje (od grijeha za ubijstvo, ubistvo te duše, te osobe)." A ponekad (A možda) je rekao Sufjan: "..... (udjel, dio) od njezine krvi." Jer (je slučaj) da je on prvi ko je (koji je) uobičajio (to) ubijanje početkom (u početku). GLAVA

(onoga) što je spominjao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i podstrekivao na slaganje (sa) stanovnicima (izvjesnoga) znanja (tj. na slaganje sa učenim ljudima), i što su se složila na njemu (ta) dva zabranjena (tj. sveta) tla: Meka i Medina, i što je bilo u njoj (u Medini) od prisustvovališta (sastajališta, zbornih mjesta) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i Iseljenika i Pomagača, i (bajramskoga) klanjališta Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i (njegove) govornice i (njegovoga) groba. PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Muhameda, sina Munkedira, od Džabira, sina Abdullaha, Selemije da se je (jedan) Beduin prisegnuo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na Islam. Pa je pogodila (zadesila toga) Beduina (jedna) vrućica (groznica) u Medini. Pa je došao (taj) Beduin ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Pokvari (tj. Poništi) mi moju prisegu!" Pa nije htio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio (da to učini). Zatim je došao njemu pa je rekao: "Pokvari (Poništi) mi moju prisegu!" Pa nije htio (to da učini). Zatim je (ponovo) došao njemu pa je rekao: "Pokvari (Poništi) mi moju prisegu!" Pa (opet) nije htio (to da učini Muhammed a.s.). Pa je izašao (taj) Beduin. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Samo Medina je (tj. Medina je samo) kao (kovačka) mješina, (koja) niječe (tj. rasprši) svoju nevaljaštinu, a jasno (čisto) biva (jasno, čisto se pokazuje) njezina dobrota." PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Mamer od Zuhrije, od Ubejdulaha, sina Abdullaha, pričao mi je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio sam (u prilici da) dajem čitati Abdurahmanu, sinu Avfa (tj. Čitah mu, poučavah ga ja Kur'anu). Pa pošto je bilo zadnje hodočašće (što) je hodočastio njega Umer, pa je rekao Abdurahman u Mini (na Mini): "Da si prisustvovao zapovjedniku (svih) vjernika! Došao je njemu (jedan) čovjek (i) rekao je: "Zaista (jedan) omsica (iks) govori: "Da je umro (tj. Da umre) zapovjednik (svih) vjernika, zaista prisegnuli bismo se omsici (tom-i-tom)!" Pa je rekao Umer: "Zaista ustaću svakako večeras, pa (da) upozorim (opomenem) ovu (izvjesnu) skupinu (na one) koji hoće da otimaju njima (njihova prava)." Rekao sam: "Ne čini (to), pa (jer) zaista (to) vrijeme (sezona) hodočašća sakupi prostake (rulju od tih, između tih) ljudi, nadvladaju na tvoje sijelo (tj. i oni su sada u većini u tvome sijelu i društvu), pa se plašim da neće dati odsjesti njoj (tj. tvojoj riječi) na njezino lice (tj. na njezin način, a to će reći: plašim se da tvoju riječ ne protumače onako kako si je ti izrekao), pa (će da) odleti s njom svaki letač (letjelac, tj. razdjeljivač, prenosilac), pa pričekni (očekni, pričekaj, sačekaj) dok dođeš (u) Medinu, kuću Iseljenja, i kuću (Muhammedovog a.s.) postupka, pa (da) se spojiš sa drugovima poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od Iseljenika i Pomagača, pa (da oni) zapamte tvoju besjedu i (da) dadnu odsjesti nju na njezino lice (tj. da postave nju na njezino mjesto)." Pa je rekao: "Tako mi Allaha zaista ustaću svakako s njim (s tim) u prvome mjestu ustajanja (što ću da) ustanem njega (u prvom mjestu gdje budem ustao) u Medini." Rekao je Ibnu Abbas: Pa smo došli (u) Medinu, pa je rekao: "Zaista Allah je poslao Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, sa (tom) istinom, i spustio je na njega (Svoju) knjigu, pa je bilo u (onome) što je spustio (i) ajet (toga) kamenovanja (ženjenih i udavanih preljubnika)."

PRIČAO NAM JE Sulejman, sin Harba, pričao nam je Hammad od Ejjuba, od Muhammeda rekao je: Bili smo kod Ebu Hurejreta, a na njemu su (nekakve) dvije odjeće, obojene njih dvije crvenim blatom (meškom), od lana, pa se je oseknuo (useknuo) pa je rekao: "Bravo! Bravo! Ebu Hurejrete se (sada može da) oseknjuje u (taj) lan. Zaista već sam vidio sebe (u takvom teškom i bijednom stanju), a zaista ja se zaista skrham u (prostoru) što je između govornice poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, do sobe Aiše (Aišine bivši ja) onesviješten (tj. ne znajući za sebe), pa dođe (izvjesni) dolazač, pa stavi svoju nogu na moj vrat i misli (tj. pričinja mu se) da sam ja lud, a nije sa mnom ludost (ludilo - a nisam ja lud), (a) nije sa mnom (ništa drugo) osim (teška) glad." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Abdurahmana, sina 'Abisa, rekao je: Pitao se (tj. Upitan) je Ibnu Abbas: "Jesi li prisustvovao (izvjesnome godišnjem vjerskom) prazniku (tj. bajramskoj molitvi) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (neki puta)?" Rekao je: "Da. A da nije moga stupnja (u srodstvu) od njega, ne bih prisustvovao njemu od (tj. zbog svoje) mladosti (malodobnosti). Pa je došao (jednom na bajram Muhammed a.s. izvjesnome) znaku koji je kod kuće Kesira, sina Salta, pa je klanjao, zatim je predikovao. A nije spomenuo ezana, a ni ikameta. (Ezan i ikamet su ritualni pozivi na molitvu i na počinjanje molitve.) Zatim je zapovjedio (Muhammed a.s.) za (tu dobrovoljnu) milostinju. Pa su počele (izvjesne) žene (da) daju znakove ka svojim ušima i svojim grlima (pokazujući da žele dati svoj nakit iz, sa ušiju i sa grla). Pa je zapovjedio Bilalu, pa je došao njima, zatim se vratio ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio." PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm, pričao nam je Sufjan od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja da) dolazi Kuba-u (tj. u mjesto Kuba kod Medine) pješačeći i jašući. PRIČAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Usamete od Hišama, od njegovoga oca, od Aiše rekla je Abdullahu, sinu Zubejra: "Pokopaj me sa mojim drugaricama, a ne pokopavaj me sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (mojoj) sobi, pa (jer) zaista ja mrzim da se čistim (tj. da se budem smatrala čistom, da se smatram čistom, boljom od ostalih žena Muhammeda a.s., a to bi se moglo protumačiti ako bih se pokopala sa njim, a ne u općem greblju, groblju u Medini)." A od Hišama, od njegovoga oca da je Umer poslao ka Aiši (ovakvu poruku): "Dozvoli mi, da se pokopam sa svoja dva druga." Pa je rekla: "Da, tako mi Allaha." Rekao je: A bio je (tj. bio bi odbijen izvjesni, ili: svaki drugi) čovjek kada je poslao k njoj (poruku i molbu) od (Muhammedovih a.s.) drugova, rekla je (rekla bi ona): "Ne, tako mi Allaha, neću odabrati njih (ni) sa jednim (više) nikada." (To jest: "Neću dozvoliti ni jednome više nikada da bude ukopan sa njima trojicom u toj sobi: sa Muhammedom a.s., i Ebu Bekrom r.a. i Umerom r.a..".) PRIČAO NAM JE Ejjub, sin Sulejmana, pričao nam je Ebu Bekr, sin Ebu Uvejsa, od Sulejmana, sina Bilala, od Saliha, sina Kejsana, rekao je Ibnu Šihab:

Izvijestio me je Enes, sin Malika da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio (običaja da) klanja popodnev (ikindiju), pa dođe (u) Avalije (Visije, tj. u sela kod Medine prema Nedždu), a Sunce je podignuto (tj. a Sunce je još visoko na nebu). A povećao je (dodao je još) Lejs od Junusa: A udaljenost Avalija je četiri mila (milje), ili tri. PRIČAO NAM JE Amr, sin Zurareta, pričao nam je Kasim, sin Malika, od Džuajda, čuo sam Saiba, sina Jezida, (da) govori: Bio je sa' na vremenu (tj. u vrijeme) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (toliki da) je mud (mudd) i trećina za vaš mud danas (današnji moglo se mjeriti), a već se je povećalo u njemu. (To jest: zapreminska mjera koja je postojala u vrijeme Muhammeda a.s., i koja se je zvala sa', a dijelila se je na četiri dijela - četiri mudda, ta mjera sa' je poslije povećana tako da je mudd, četvrti dio današnjega sa'-a toliki da bi u njega stao jedan mudd iz vremena Muhammeda a.s. i još jedna trećina toga mudda.) Čuo je Kasim, sin Malika, (čuo je on) Džuajda (tj. sastajao se je s njim). PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Moj Bože! Blagoslovi njima u njihovoj mjeri (u njihovom sredstvu za mjerenje), i blagoslovi im u njihovome sa-u i njihovome muddu!" Misli (na) stanovnike Medine. PRIČAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, pričao nam je Ebu Damrete, pričao nam je Musa, sin Ukbeta, od Nafi'a, od Ibnu Umera da su (izvjesni) Židovi doveli k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga) čovjeka i (jednu) ženu, bludničili su njih dvoje (a njih dvoje su učinili blud). Pa je zapovjedio za njih dvoje pa su se kamenovali (kamenovani su) blizo od (tj. blizo do mjesta, blizu mjesta) gdje se stavljaju (ti) mrtvaci na nosilima (prilikom, valjda, klanjanja za umrle molitve dženaze) kod Bogomolje (tj. kod džamije Muhammeda a.s., i zato se u prevodu i piše velikim početnim slovom riječ bogomolja - Bogomolja kada se god radi od džamiji Muhammeda a.s.). PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Amra, slobodnjaka Mutaliba (Mutalibovoga), od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio u prilici da) se je pojavio (pokazao) njemu Uhud (brdo, planina kod Medine), pa je rekao (Muhammed a.s.): "Ovo je brdo (koje) voli nas, i (mi) volimo njega. Moj Bože! Zaista Ibrahim je zabranio (tj. učinio svetim tlom) Meku, a zaista ja zabranjujem (proglašavam svetim tlom) Medinu (i to njezin prostor) što je između njezina dva kamenita tla (kamenjara)." Slijedio je njega (Enesa Malikovoga) Sehl (Sa'dov) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u Uhudu (tj. slijedio ga je u vezi pričanja o Uhudu). PRIČAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, pričao nam je Ebu Gassan, pričao mi je Ebu Hazim od Sehla da je ono bio između zida Bogomolje od (onoga) što slijedi Stranu (tj. između zida koji se nalazi prema Meki, Ka'bi) i između Govornice prolaz (izvjesne) ovce.

PRIČAO NAM JE Amr, sin Alije, pričao nam je Abdurahman, sin Mehdije, pričao nam je Malik od Hubejba, sina Abdurahmana, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Hurejreta rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Što je (Ono što je) između moje sobe i moje govornice, (to) je (jedan) vrt od vrtova raja, a moja govornica je na mome bunaru (vrelu, zdencu)." PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Džuvejrijete od Nafi'a, od Abdullaha (Umerovoga) rekao je: Natjecao je (tj. Izvodio, vršio je natjecanje) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, među (izvjesnim) konjima (konjaništvom), pa se je poslala (tj. pustila na trku ona konjica) koja se je trenirala (vježbala) od nje (od te konjice), a njezin cilj je ka Hafja'u ka Senijjetul-Veda'u (tj. od Hafja-a do Senijjetul-Veda-a), a (ona konjica) koja se nije trenirala (nije se vježbala), njezin cilj je Senijjetul-Veda' do bogomolje Zurejkovića, i da je Abdullah (Umerov) bio u (tj. među onima) ko se (koji se) je natjecao (utrkivao). PRIČAO NAM JE Kutejbete od Lejsa, od Nafi'a, od Ibnu Umera. - H - A pričao mi je Ishak, izvijestili su nas 'Isa, i Ibnu Idris i Ibnu Ebu Ganijjete od Ebu Hajjana, od Šabije, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Čuo sam Umera na govornici Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije, izvijestio me je Saib, sin Jezida, čuo je Usmana, sina 'Affana, (kao) predikovaoca (govornika) na govornici Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Beššara, pričao nam je Abdul-Aala, pričao nam je Hišam, sin Hassana, da je Hišam, sin 'Urveta pričao njemu od svoga oca da je Aiša rekla: Bio je (običaj da) se stavi za mene i za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ovo korito (ili lavor za pranje odjeće), pa zajedrimo (tj. pa uniđemo) u njega skupa (ja i on). PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je 'Abbad, sin 'Abbada, pričao nam je Asim Ahvel od Enesa rekao je: Sklopio je savez Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, između Pomagača i Kurejševića u mojoj kući koja je u Medini. I usrdno se molio (jedan) mjesec (dana i) moli (moleći) na (neka) plemena od Sulejmovića (tj. proklinjući on neke ogranke plemena Sulejmovića, neka manja plemena od širega plemena Sulejmovića). PRIČAO MI JE Ebu Kurejb, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Burejd od Ebu Burdeta rekao je: Došao sam (u) Medinu, pa je susreo mene Abdullah, sin Seleme, pa je rekao meni: "Odi ka (mome) stanu, pa (da) napojim tebe u čaši (tj. iz čaše, iz pehara što) je pio u njoj (iz nje) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (da) klanjaš u (jednoj) bogomolji (što) je klanjao u njoj Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam otišao sa njim. Pa je napojio mene (jednim) hmeljnim napitkom (ili napitkom od ječmena brašna ili pšenična, sličnim bulguru, bunguru), i nahranio me je (nekim) datulama, i klanjao sam u njegovoj bogomolji.

PRIČAO NAM JE Seid, sin Rebi'a, pričao nam je Alija, sin Mubareka, od Jahja-a, sina Ebu Kesira, pričao mi je Ikrimete od Ibnu Abbasa da je Umer, bio zadovoljan Allah od njega, pričao njemu, rekao je: Pričao mi je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Došao mi je noćas (jedan) dolazač od moga Gospodara, a on je u 'Akiku (u dolini koja se tako zove, a nalazi se izvan Medine), to jest: Klanjaj u ovoj dolini blagoslovljenoj, i reci: "Umra (Umru) i hodočašće (zajedno hoću da obavim)!"." A rekao je Harun, sin Ismaila: Pričao nam je Alija: "Umra (tj. Umru) u hodočašću." PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, pričao nam je Sufjan od Abdullaha, sin Dinara, od Ibnu Umera: Odredio je mikat (mjesto gdje treba da se odluči da se počinje vršiti obred hodočašća odredio je to) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (i to mjesto zvano) Karn za stanovnike Nedžda, a Džuhfu za stanovnike Sirije, a Zul-Hulejfu za stanovnike Medine. Rekao je: Čuo sam ovo od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A doprlo mi je da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "A za stanovnike Jemena je Jelemlem." A spomenuo se je Irak, pa je rekao (Ibnu Umer): Nije bio (mikat) Iraka tada (određen jer tada u Iraku nije ni bilo muslimana). PRIČAO NAM JE Abdurahman, sin Mubareka, pričao nam je Fudajl, pričao nam je Musa, sin Ukbeta, pričao mi je Salim, sin Abdullaha, od svoga oca, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da se je on pokazao, a on je u svome odmaralištu pred zoru u Zul-Hulejfi, pa se reklo njemu: "Zaista ti si u (jednoj pjeskovitoj) dolini blagoslovljenoj." (Ili: da se je ono pokazalo njemu u snu, a on je u svome odmaranju na kraju noći u ZulHulejfi, pa se je reklo njemu: "Zaista ti si u dolini blagoslovljenoj.".) GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "Nije za tebe od (izvjesnoga) posla (ni jedna) stvar.....". PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera da je on čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori u molitvi (izvjesne) zore, podigao je svoju glavu od (tj. sa svoga) naklonjanja (sa ruku'a i) rekao je: "Moj Bože, naš Gospodaru, i za Tebe (tj. Tebi) je (svaka) hvala!", (to je rekao) u zadnjem (naklonu-rekatu, a) zatim je rekao: "Moj Bože! Prokuni omsicu i omsicu (tog-i-tog i tog-i-tog)!" Pa je spustio Allah, moćan je i veličajan je: "Nije za tebe (tj. Nije tebi) od (toga) posla (ni jedna) stvar, ili (da) se vrati na njih (tj. ili da primi pokajanje njima), ili (da) kažnjava njih, pa (jer) zaista oni su nasilnici (nepravednici)."

GLAVA Njegovoga govora, uzvišen je: "..... a bio je (izvjesni, svaki) čovjek najmnogobrojnija stvar prepirkom (tj. čovjek se najviše prepire).", i Njegovoga govora, uzvišen je: "I ne prepirite se (ne raspravljajte sa) stanovnicima Knjige (tj. sa sljedbenicima Biblije drukčije) osim sa (prepirkom) koja je ona ljepša.....". PRIČAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je Šuajb od Zuhrije. - H - Pričao mi je Muhamed, sin Selama, izvijestio nas je 'Attab, sin Bešira, od Ishaka, od Zuhrije, izvijestio me je Alija, sin Husejna, da je Husejn, sin Alije, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je Alija, sin Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, noću došao njemu i Fatimi - na nju (naš) pozdrav (ili: njoj mir)! - kćeri poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao njima: "Zar nećete klanjati (tj. Zar ne klanjate)?" Pa je rekao Alija: Pa sam rekao: "O poslaniče Allaha! Samo naše duše (tj. Naše duše) su (samo) u ruci Allaha, pa kada je htio da proživi (tj. da probudi iza sna, spavanja) nas, proživio je nas (tj. probudi nas)." Pa je otišao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je rekao njemu (kad mu je rekao) to (Alija), i nije vratio (tj. nije odgovorio) k njemu (ni jednu) stvar. Zatim je čuo njega, a on je odlazač nazad, (i) udara (udarajući on) svoje stegno i on (a on) govori: "..... a bio je (izvjesni, svaki) čovjek najmnogobrojnija stvar prepiranjem.". Rekao je Ebu Abdullah: Govori se (onome) što je (koji je) došao tebi noću, pa on je "tarik" (dolazač noću). A govori se (naziva se, zove se, kaže se da je) "tarik" (i izvjesna) zvijezda, a "essakibu" je (izvjesni) obasjavač, koji sjaji. Govori se: "Prosvijetli tvoju (svoju) vatru!", za (onoga, tj. to se govori, rekne onome) koji loži (pali, potpaljuje vatru, pa mu se tako napominje da nastoji da vatra dadne sjaj koji će prosvijetliti). PRIČAO NAM JE Kutejbete, pričao nam je Lejs od Seida, od njegovoga oca, od Ebu Hurejreta: Dok smo mi (bili) u Bogomolji, izašao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Odite ka Židovima!" Pa smo izašli sa njim (i išli smo) dok smo došli kući (njihovoga) učenjaka (koji ih je poučavao Tevrat, koji im je čitao Tevrat; ili: kući čitanja Tevrata, tj. kući u kojoj se je čitao i proučavao Tevrat). Pa je stao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je dozivao njih, pa je rekao: "O družino Židova! Primite Islam, spasićete se!" Pa su rekli: "Priopćio si, o EbulKasime!" Rekao je: Pa je rekao njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "To hoću. Primite Islam, spasićete se." Pa su rekli: "Već si (nam) priopćio, o Ebul-Kasime!" Pa je rekao njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "To (i) hoću." Zatim je rekao nju (tu riječ, tu rečenicu) treći puta. Pa je rekao:

"Znajte da je zemlja samo za Allaha i Njegovoga poslanika (tj. Znajte da je zemlja samo Allahova i Allahovoga poslanika, pripada Allahu i Njegovome poslaniku, a to će reći: zemlja je državna, državno vlasništvo, ili kako se to danas kaže: zemlja je nacionalizovana), i zaista je hoću da udaljim (protjeram) vas iz ove zemlje. Pa ko je našao od vas sa svojom imovinom (neku, jednu) stvar (da je ne može sa sobom ponijeti), pa neka proda nju. A ako ne, pa znajte da je zemlja (sva) samo za Allaha i Njegovoga poslanika." GLAVA govora Allaha, uzvišen je: "I takođe učinili smo vas (jednom) sljedbom srednjom (ili: jednim narodom srednjim).....", i što je zapovjedio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za držanje (tj. o držanju za muslimansku) skupinu (zajednicu), a oni su stanovnici (izvjesnoga) znanja (tj. a muslimansku, islamsku skupinu, zajednicu čine muslimanski učeni ljudi, islamski učenjaci, i njih se treba držati). PRIČAO NAM JE Ishak, sin Mansura, pričao nam je Ebu Usamete, pričao nam je Aameš, pričao nam je Ebu Salih od Ebu Seida Hudrije rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dovest će se Nuh (Noe) sudnjega dana (tj. na sudnjem danu) pa (će da) se govori njemu: "Da li si priopćio (ljudima Allahovu objavu)?" Pa (će da) govori: "Da, o moj Gospodaru!" Pa će se pitati njegova sljedba (tj. njegov narod): "Da li je priopćio vama (objavu)?" Pa (će oni da) govore: "Nije došao nama od opominjača (ništa, niko, tj. Nije nam došao, dolazio nikakav opominjač)." Pa (će Uzvišeni Allah da) govori: "Ko su tvoji svjedoci?" Pa (će Nud da) govori (da kaže): "Muhammed i njegova sljedba." Pa ćete se dovesti vi pa ćete svjedočiti." Zatim je čitao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "I takođe učinili smo vas (jednom) sljedbom srednjom....." - rekao je (da to znači): pravednom, "zato (da) budete svjedoci na (izvjesne, ili: na sve) ljude, i (da) bude (ovaj) poslanik na (nad) vama svjedok.....". A od Džafera, sina 'Avna: Pričao nam je Aameš od Ebu Saliha, od Ebu Seida Hudrije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za ovo (tj. za ovaj hadis, o ovome hadisu). GLAVA: Kada se je trudio (da pogodi pravu istinu izvjesni) namjesnik ili (izvjesni) sudac, pa je pogriješio protiv (zakona Allahovoga) poslanika od bez znanja (tj. pa pogriješi ne znajući), pa njegov sud (presuda) je vraćen (odbijen, tj. njegova presuda i odluka je beznačajna, ne važeća, ona se poništava, ne vrijedi) zbog govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je radio (Ko radi neki) rad (što) nije na njemu naša stvar (zapovjed), pa on je vraćanje (odbijanje, tj. taj rad se poništava).". PRIČAO NAM JE Ismail od svoga brata, od Sulejmana, sina Bilala, od Abdulmedžida, sina Suhejla sina Abdurahmana sina Avfa, da je on čuo Seida, sina Musejjeba, (da) priča da su Ebu Seid Hudrija i Ebu Hurejrete pričala njih dvojica njemu da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao (opremio) brata Adijjevića Ensariju i učinio (postavio) je namjesnikom njega na (tj. u) Hajberu. Pa je došao sa datulama odstranjenim (tj. Pa je donio datule vrsne, dobre, kao da su probirane i ostavljane na stranu one najbolje). Pa je rekao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio:

"Jesu li svake (tj. sve) datule (hurme) Hajbera ovakve?" Rekao je: "Ne, tako mi Allaha, o poslaniče Allaha! Zaista mi zaista kupujemo (sebi tu mjeru zvanu) sa' za (ta) dva sa'a od (toga) skupa (datula, tj. od običnih datula, slabijih datula, sakupljenih redom bez probiranja)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne činite (to tako), a ali (tj. nego) slično za slično (tj. jednaku mjeru za jednaku mjeru, kilu za kilu), ili prodajte ovo (tj. ove slabije datule), i kupite (sebi) za njegovu cijenu (tj. za njihovu cijenu, za novac koji ste dobili za njih nešto) od ovoga (tj. nešto od tih dobrih datula), a takođe je (izvjesno); a takođe je (isti postupak i sa onim što se mjeri tom) mjerom (drugom osim sa'a, jer je sa' zapreminska mjera slična varićaku, a mizan je mjera slična kantaru i vagi)." GLAVA nagrade (izvjesnoga, ili svakoga) suca kada se trudio (da pogodi pravu istinu), pa je pogodio, ili je pogriješio. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Jezida, Mukri'a-Mekkija, pričao nam je Hajvete, sin Šurejha, pričao mi je Jezid, sin Abdullaha sina Hada, od Muhameda, sina Ibrahima sina Harisa, od Busra, sina Seida, od Ebu Kajsa, slobodnjaka Amra, sina Asa, (tj. slobodnjaka Amrovoga), od Amra, sina Asa, da je on čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Kada je sudio (izvjesni) sudac, pa se je trudio, zatim je pogodio, pa za njega su (tj. pa on ima kod Uzvišenoga Allaha) dvije nagrade. A kada je sudio, pa se je trudio, zatim je pogriješio, pa za njega je (jedna) nagrada." Rekao je (Jezid): Pa sam pričao za ovaj hadis Ebu Bekru, sinu Amra sina Hazma, pa je rekao: Ovako je pričao meni Ebu Selemete, sin Abdurahmana, od Ebu Hurejreta. A rekao je Abdulaziz, sin Muttaliba, od Abdullaha, sina Ebu Bekra, od Ebu Selemeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slično njemu (navedenome hadisu). GLAVA (izvjesnoga) dokaza na (tj. protiv onoga) ko je rekao: "Zaista sudovi (presude, odredbe) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, bile su vidljive (jasne, poznate svima njegovim drugovima)." I (GLAVA onoga) što je bio (slučaj da) odsustvuje neki (od) njih od prisustvovališta (od zbornih mjesta) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i stvari (poslova) Islama. PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, od Ibnu Džurejdža, pričao mi je Ata' od Ubejda, sina Umejra, rekao je: Tražio je dozvolu Ebu Musa na Umera (tj. Ebu Musa da uniđe Umeru), pa kao da je on našao njega zaposlenoga, pa se povratio (nazad). Pa je rekao Umer: "Zar nisam čuo glas Abdullaha, sina Kajsa?! Dozvolite mu (da uđe)." Pa se je pozvao njemu. Pa je rekao: "Šta je nosilo tebe (tj. šta te je ponukalo, ili navelo) na (ono) što si napravio?" Pa je rekao: "Zaista mi smo bili (u prilici da) se zapovjeda nama za ovo." Rekao je: "Pa donesi mi na ovo (za to neki) dokaz, ili zaista ću učiniti svakako s tobom (tj. tebi kaznu)." Pa je otišao ka (jednome) sijelu od Pomagača. Pa su rekli: "Neće svjedočiti (niko drugi) osim najmlađi (od) nas." Pa je ustao Ebu Seid Hudrija pa je rekao: "Već smo bili (u prilici da) se zapovjeda nama (tj. Već se

zapovjedaše nama) za ovo." Pa je rekao Umer: "Sakrilo se je na mene (tj. Bilo je sakriveno, nepoznato meni) ovo od stvari (tj. od zapovjedi) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Zabavilo je mene (moje) udaranje rukom o ruku u (tim) trgovima (pijacama kupujući prodajući)." (Čak, dakle, ni revnosni Umer r.a. nije bio u mogućnosti da zna sve preporuke i zapovjedi Muhammeda a.s., jer je često odsustvovao baveći se trgovinom.) PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Sufjan, pričao mi je Zuhrija da je on čuo od 'Aaredža (da) govori: Izvijestio me je Ebu Hurejrete, rekao je: "Zaista vi tvrdite da Ebu Hurejrete umnožava (taj) hadis (ili: to izvjesno pričanje, razgovor koje, koji svaljuje) na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. tvrdite da Ebu Hurejrete priča mnogo hadisa od Muhammeda a.s.), a Allah je (izvjesno) obećanje (tj. mjesto, ili vrijeme obećanja - a to će reći: a Allah je obećano mjesto i vrijeme odredio kada će se vidjeti kakav je ko bio, drugim riječima: odredio je i obećao je sudnji dan gdje će se sve vidjeti). Zaista ja sam bio (jedan) čovjek siromah (bijednik), (i) držim se (za) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na napunjenosti svoga stomaka (tj. trudeći se samo da mi je stomak sit, a ne pazeći da steknem imanje). A bili su Iseljenici (u takvoj prilici da) zapošljava njih (izvjesno) udaranje rukama po rukama (prilikom kupoprodaje) u (tim) trgovima (pijacama, tj. Iseljenike zapošljavaše trgovina po pijacama). A bili su Pomagači (u prilici da) zapošljava njih (njihovo) ustajanje na njihove imovine (tj. Pomagače zapošljavaše njihova obrada njihovih imanja, njihovo staranje i briga za imanjima). Pa sam prisustvovao (bio sam prisutan sijelu koje je sazvano) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, jednoga dana, i rekao je: "Ko prostre svoj ogrtač dok izvršim svoju besjedu, zatim zgrabi (tj. skupi, uzme) njega, pa neće zaboraviti (ni jednu) stvar (ništa što) je čuo nju od mene (što čuje, koju čuje od mene)." Pa sam prostro (jedan) ogrtač (što) je bio (koji je bio) na meni. Pa tako mi (Onoga) koji je poslao njega sa (tom) istinom, nisam zaboravio (ni jednu) stvar (ništa što) sam čuo nju od njega (koju sam čuo od njega)." GLAVA (onoga) ko je vidio (tj. smatrao) ostavljanje (izvjesnoga) nijekanja (osuđivanja nečega) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jednim) dokazom (da je to dozvoljeno jer ga nije Muhammed a.s. zanijekao, osudio), ne od (nekoga drugoga) osim (Allahovoga) poslanika (tj. a ako neko drugi osim Muhammeda a.s. nešto ne zaniječe i ne osudi, to ne može biti dokaz da je to dozvoljeno jer ga taj neko drugi nije zanijekao i osudio). PRIČAO NAM JE Hammad, sin Humejda, pričao nam je Ubejdulah, sin Muaza, pričao nam je moj otac, pričao nam je Šubete od Sa'da, sina Ibrahima, od Muhammeda, sina Munkedira, rekao je: Vidio sam Džabira, sina Abdullaha, (da) se zaklinje sa Allahom (da) je zaista Ibnu Sajjad (taj) Velepremazivač (Dedždžal). Rekao sam: "Zaklinješ se sa Allahom." Rekao je: "Zaista ja sam čuo Umera (da) se zaklinje na to kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije zanijekao (nije osudio) njega (tj. pa nije zanijekao, niti osudio to zaklinjanje Umera) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio."

(U pogledu shvatanja i tumačenja ovoga hadisa ima mnogo mišljenja, ali to se neće iznositi, niti će se ta mišljenja prikazivati, navoditi.) GLAVA (izvjesnih) sudova (presuda, odredaba) koji (koje) se poznaju sa (tj. pomoću, po izvjesnim) dokazima, i kako je (i kakav je) smisao (izvjesnoga) značenja (dokazivanja) i njezino tumačenje (tumačenje toga smisla; ili: i njegovo tumačenje, tj. i tumačenje toga značenja, dokazivanja). A već je izvijestio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (za) stvar (izvjesnoga) konjaništva (konja) i (drugih životinja nekih) osim njih (osim konja), zatim se je pitao (tj. upitan je) o (izvjesnim, domaćim) magarcima, pa je pokazao njima (tj. ukazao im je) na Njegov govor, uzvišen je: "Pa ko uradi težinu (jednoga) truna (nekoga) dobra, vidjeće ga." A upitao se (tj. Upitan) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, o (izvjesnome) gušteru, pa je rekao: "Neću jesti njega, a neću zabranjivati njega (Neću ga jesti, a neću zabranjivati da se jede)." I jeo se na trpezi (na sofri) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (taj izvjesni) gušter, pa je tražio (tj. pa je našao) dokaz Ibnu Abbas u (tome) da on nije zabranjen (za jelo). PRIČAO NAM JE Ismail, pričao mi je Malik od Zejda, sina Eslema, od Ebu Saliha Semmana, od Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Konji su za trojicu: za (jednoga) čovjeka su nagrada, a za (jednoga) čovjeka su pokrivač, a na (jednoga) čovjeka su teret (tj. grijeh). Pa što se tiče čovjeka koji je (taj što) su njemu nagrada, pa (to) je čovjek (koji) je svezao njih u put (tj. radi puta) Allaha (tj. radi njihove upotrebe u ratu u ime Allaha), pa je produljio (uže na koje su svezani ti konji) u (na) livadi, ili vrtu (bašči). Pa što su pogodili u svome užetu (od) te livade, ili vrta (bašče), bilo je (tj. biće na sudnjem danu) njemu lijepa djela. A da (bude slučaj) da su oni (A kad bi slučajno oni) odsjekli svoje uže (otrgli uže ti konji), pa (da) su trčali (na jednu) visiju ili dvije visije (ili: da su trčali jedan ophod ili dva ophoda), bili su (tj. bili bi i) njihovi tragovi i njihovi izmeti (fuškije upisani u) lijepa (dobra) djela njemu. I da je (slučaj) da su oni prošli pokraj (neke) rijeke, pa (da) su pili iz nje, a nije htio (on) da (ih) napoji s njom, bilo je (bilo bi i) to lijepa djela njemu (na sudnjem danu). I oni su (I ti takvi konji su) za toga čovjeka nagrada. A čovjek (koji) je svezao njih bogaćenjem sebe (tj. radi toga da se obogati, da ne bude siromašan), i činjenjem sebe čednim (tj. i radi toga da se učini čednim da ne mora da se moli drugome u slučaju neke potrebe u kojoj treba imati konje), i nije zaboravio pravo Allaha u njihovim vratovima, a ni njihovim leđima (koje se nalazi, tj. zekat, ili milostinju koju je Allah odredio od konja), pa oni (pa ti konji) su njemu (tome čovjeku jedan) pokrivač (tj. pokriće za njegove potrebe). A čovjek (koji) je svezao njih ponosom i licemjerstvom (tj. radi ponosa i licemjerstva), pa oni su na toga teret (tj. grijeh)." A pitao se je (tj. Upitan je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (pitomim, domaćim) magarcima. Rekao je: "Nije spustio Allah na mene o njima (tj. meni o njima ništa drugo) osim ovoga ajeta usamljenoga, sakupljača (tj. općenitoga, sveobuhvatnoga): "Pa ko uradi težinu truna (nekoga) dobra, vidjeće njega. A ko uradi težinu truna (od nekoga) zla, vidjeće njega.".

PRIČAO NAM JE Jahja, pričao nam je Ibnu Ujejnete od Mansura, sina Safijjete (Safijje), od njegove majke, od Aiše da je (jedna) žena pitala Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIČAO NAM JE Muhamed, on je sin Ukbeta, pričao nam je Fudajl, sin Sulejmana, Numejrija, pričao nam je Mansur, sin Abdurahmana sina Šejbeta, pričala mi je moja majka od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, da je (jedna) žena pitala Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o (ženskoj) mjesečnici (menstruaciji): "Kako (da) se kupamo od nje (tj. poslije nje)?" Rekao je: "Uzmeš (jedan) komad pamuka omosušen (omošušen, omošusen, tj. namirisan mošusom, mosušom), pa se očistiš s njime (njime, pomoću njega)." Rekla je: "Kako (da) se očistim s njime, o poslaniče Allaha?" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Očisti se!" Rekla je: "Kako (da) se očistim s njime, o poslaniče Allaha?" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Očistiš se s njime." Rekla je Aiša: Pa sam poznala (ono čišćenje) koje hoće poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam povukla nju k sebi, pa sam poučila nju. PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Ebu Bišra, od Seida, sina Džubejra, od Ibnu Abasa da je Umu Hufejd (Umu Hufejda), kći Harisa, sina Hazna, poklonila ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (neko) maslo, i sir i gušterove. Pa je pozvao za njih (za gušterove da se donesu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa su se jele one (te životinje) na njegovoj trpezi (sofri). Pa je ostavio njih (te životinje) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kao (izvjesni) gadljivac za njega (tj. kao onaj izvjesni koji se gadi zbog toga mesa, kome ne prija to da jede). A da su bile (te životinje) zabranjeno (jelo), ne bi se (one) jele na njegovoj trpezi (sofri), a niti bi (bio on) zapovjedio za njihovo jedenje. PRIČAO NAM JE Ahmed, sin Saliha, pričao nam je Ibnu Vehb, izvijestio me je Junus od Ibnu Šihaba, izvijestio me je 'Ata-a, sin Ebu Rebaha, od Džabira, sina Abdullaha, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je jeo bijeli luk ili crveni luk, pa neka se odstrani (od) nas, ili neka se odstrani (od) naše (iz naše) bogomolje, i neka sjedi u svojoj kući." I zaista ono donio se je njemu uštap (posuda poput Mjeseca o uštapu) - rekao je Ibnu Vehb: misli (na jedan) tanjir - u njemu su zeleni (zelen) od trava (od povrća, tj. u njemu je neko zeleno povrće). Pa je našao (osjetio) za nju (tj. u nje, u te smjese povrća neki) vjetar (tj. ružan miris), pa je pitao o njemu. Pa se on izvijestio (tj. izviješten je, rečeno mu je) za (ono, o onome) što je u njemu od (tih) trava (tj. od tih povrća). Pa je rekao: "Približite ih (Nosite ih, Dajte ih ka omsici, ka iksu, tom-i-tom)." Pa su približili njih (ta povrća) ka nekom (od) njegovih drugova (što) je bio sa njim. Pa pošto je vidio njega (da) je mrzio njihovo jedenje (tj. da je mrzio to da jede), rekao je: "Jedi (ti), pa (tj. jer) zaista ja se sašaptavam (sa onim) ko (je taj što) se nećeš sašaptavati (ti sa njim - sa koji se ti ne sašaptavaš)." A rekao je Ibnu 'Ufejr od Ibnu Vehba: (donio se je njemu jedan) lonac, (a) u njemu su (neke) zeleni (zelen, tj. zeleno povrće). (Doslovno: došlo se je njemu sa loncem, u njemu su zeleni, tj. donio se je njemu lonac, u njemu su zeleni.). A nije spomenuo Lejs i Ebu Safvan od Junusa priču (toga) lonca, pa neću znati (tj. pa ne znam je li) on (tj. je li to) od govora Zuhrije, ili je (to) u (tome) hadisu (spomenuto).

PRIČAO MI JE Ubejdulah, sin Sa'da sina Ibrahima, pričao nam je moj otac (Sa'd) i moj stric (amidža Jakub), rekla su njih dvojica: Pričao nam je moj (naš) otac (Ibrahim) od svoga oca (Sa'da), izvijestio me je Muhamed, sin Džubejra, da je njegov otac Džubejr, sin Mut'ima, izvijestio njega da je (jedna) žena od Pomagača došla poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je govorila njemu o (jednoj) stvari (tj. za nešto da joj dodijeli kao pomoć). Pa je zapovjedio njoj za (jednu) zapovjed (tj. za jednu pomoć kada se ponovno obrati i navrati). Pa je rekla: "Jesi li vidio (tj. Šta misliš), o poslaniče Allaha, ako nisam našla (tj. ako ne nađem) tebe?" Rekao je: "Ako nisi našla mene (Ako me ne nađeš), pa dođi Ebu Bekru!" Povećao je Humejdija od Ibrahima, sina Sa'da: Kao da ona misli (na njegovu) smrt (pod izrazom "..... ako nisam našla tebe?", tj. ako te ne nađem na životu?).

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA TRAŽENJA POKAJANJA

(tj. KNJIGA nagovaranja i natjerivanja na kajanje izvjesnih) JERETIKA (heretika, odmetnika od Islama) I (izvjesnih, ili svih prkosnih tvrdoglavih) PROTIVNIKA, I BORBE (međusobne protiv) NJIH, I (KNJIGA) GRIJEHA (onoga) KO JE PRIDRUŽIVAO (još nekakvo božanstvo) SA ALLAHOM I NJEGOVE KAZNE U (toj) OVOZEMNOSTI I (na zadnjem, tj.) DRUGOME SVIJETU (tj. na sudnjem danu). Rekao je Allah, uzvišen je: "..... zaista (svako) saučesništvo (pridruživanje nekoga i nečega Allahu, mnogoboštvo) je zaista nasilje veliko (velika nepravda)." i "..... zaista ako si pridruživao, zaista pokvariće se (otići će uzaludno, beskorisno) svakako tvoj posao i zaista bićeš svakako od (izvjesnih) štetovalaca (koji su na šteti, na gubitku i kvaru).". PRIČAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, izvijestio nas je Džerir od Aameša, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto je sišao ovaj ajet: "Koji su vjerovali i nisu pomiješali njihovo (tj. svoje) vjerovanje sa nasiljem.....", bilo je teško to (palo) na drugove Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i rekli su: "Koji (od) nas nije pomiješao svoje vjerovanje sa nasiljem (nepravdom nekom)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ono (se) nije s time (mislilo to tako). Zar nećete čuti (tj. Zar ne čujete taj ajet tumačeći ga spajanjem njega) ka govoru Lukmana: "..... zaista (svako) saučesništvo (tj. mnogoboštvo) je zaista nasilje veliko.". PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Bišr, sin Mufedala, pričao nam je Džurejrija. A pričao mi je Kajs, sin Hafsa, pričao nam je Ismail, sin Ibrahima, izvijestio nas je Seid Džurejrija, pričao nam je Abdur-Rahman, sin Ebu Bekreta, od svoga oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Najveći (od) velikih grijeha su: Pridruživanje sa Allahom (još nekakvoga božanstva), i neposlušnost (svojim) dvama roditeljima, i svjedočenje (izvjesne) laži, i svjedočenje (izvjesne) laži - tri puta (je rekao) - ili (je rekao): govor (izvjesne) laži." Pa nije prestao (da) ponavlja nju (tu zadnju riječ, tj. zadnji grijeh), čak (da) smo rekli: "Da je on ušutio!" PRIČAO MI JE Muhamed, sin Husejna sina Ibrahima, izvijestio nas je Ubejdulah, sin Musa-a, izvijestio nas je Šejban od Firasa, od Šabije, od Abdullaha, sina Amra, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Došao je (jedan) Beduin ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Šta (tj. Koji) su (ti izvjesni) veliki grijesi?" Rekao je: "Pridruživanje sa Allahom (još kakvoga božanstva)." Rekao je: "Zatim šta je to (još)?" Rekao je: "Zatim neposlušnost (svojim) dvama roditeljima." Rekao je: "Zatim šta je to (još)?" Rekao je: "Zakletva velika zamočivačica (u grijeh, tj. Izvjesna lažna zakletva)." Rekao sam: "A šta je (izvjesna) zakletva velika zamočivačica?" Rekao je: "Koja je (takva da sebi) odsiječe

(tj. prisvoji pomoću nje na sudu) imovinu (jednoga) čovjeka muslimana (a) on je u njoj lažac." PRIČAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, pričao nam je Sufjan od Mansura i Aameša, od Ebu Vaila, od Ibnu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je (jedan) čovjek: "O poslaniče Allaha! Je li (tj. Da li) ćemo se kažnjavati za (ono) što smo radili u predislamlju?" Rekao je: "Ko je činio lijepo (tj. Ko čini dobro) u Islamu, nije se kažnjavao (tj. neće se kažnjavati) za (ono) što je radio u predislamlju. A ko je činio loše (tj. ko čini loše) u Islamu, kaznio se je (tj. kazniće se) za prvo i zadnje (to svoje zlo i nevaljali rad)." GLAVA suda (odredbe, propisa u vezi izvjesnoga) odmetnika (otpadnika od Islama) i odmetnice (otpadnice). A rekao je Ibnu Umer, i Zuhrija i Ibrahim: Ubija se (tj. Ubiće se ta svaka) odmetnica. I (GLAVA) traženja pokajanja (od) njih (tj. I GLAVA natjeravanja i nagovaranja na pokajanje njih - odmetnika i odmetnica). A rekao je Allah, uzvišen je: "Kako (da) naputi Allah narod (tj. ljude takve koji) su bili bezvjernici poslije svoga vjerovanja, i svjedočili su da je (Allahov) poslanik istina i došli su im (izvjesni jasni) dokazi?! A Allah neće naputiti (te izvjesne) ljude silnike (nepravedne). Ti (su takvi da) je njihova kazna (takva) da je na njih prokletstvo Allaha, i (izvjesnih) anđela i ljudi sviju (skupa). Bivajući (oni) u njoj (u toj prokleštini), neće se olakšati od njih (tj. njima njihova) kazna i niti će se oni gledati. Osim (onih) koji su se pokajali od poslije toga i popravljali su (svoje stanje, tj. i činili su dobro), pa zaista Allah je veliki opraštač, milostiv. Zaista (oni) koji su bili bezvjernici poslije svoga vjerovanja, zatim su sebi povećali bezvjerstvo, neće se (nikada) primiti njihovo pokajanje, i ti su oni (izvjesni) zalutali.". I rekao je: "O (vi) koji ste vjerovali, ako se pokorite (i jednoj) skupini od (onih) kojima se je dala (prije vas izvjesna Božija) knjiga (Biblija), vratiće (oni) vas poslije vašega vjerovanja (da budete vi opet) bezvjernici.". I rekao je: "Zaista (oni) koji su vjerovali, zatim su bili bezvjernici, zatim su vjerovali, zatim su bili bezvjernici, zatim su (sebi) povećali bezvjerstvo, nije bio Allah zato (da) oprosti njima, i niti zato (da) uputi njih (ikakvom) putu.". I rekao je: "..... ko se odmetne (doslovno: ko se vrati) od vas od svoje vjere, pa dovesti će Allah narod (tj. jedne ljude takve da) voli (On) njih, i vole (oni) Njega, ponizni su na (sve) vjernike, teški su na (sve) bezvjernike.....", "..... a ali ko je rasprostranio (tj. raspoložio i razveselio) sa (tim) bezvjerstvom prsa, pa na njih je srdžba od Allaha, i za njih je (pripremljena jedna) kazna velika. To je s (time, tj. To je zbog toga) da su oni (tj. što su oni) voljeli (mnogo više taj) život bliži (ovozemni) nad (taj život) zadnji (zagrobni, život na drugom svijetu), i da Allah neće naputiti (te) ljude bezvjernike. Ti su (oni) koji (su takvi da) je zapečatio Allah na njihova srca, i njihov sluh i njihove vidove, i ti su oni (izvjesni) nemarnici. Nema grijeha" - (da) govori istinu (kada kaže) - "da su oni u (tom) drugom svijetu (tj. na sudnjem danu izvjesni) štetovaoci (koji će biti na šteti)." - do Njegovoga govora: "..... zaista tvoj Gospodar poslije nje (te sve kušnje) je zaista veliki opraštač, milostiv.". "..... i neće prestati (oni da) se bore (međusobno protiv) vas do (da) odvrate vas od vaše vjere ako su mogli (ako mogu); a ko se vrati (tj. ko se odmetne) od vas od svoje vjere, pa umre, a on je bezvjernik, pa ti (su takvi da) su se pokvarila njihova djela (postali su uzaludni njihovi poslovi) u (toj) ovozemnosti i (tom) zadnjem (drugom) svijetu (onozemnosti), i ti su drugovi Vatre (tj. i ti će u pakao), oni su u njoj (u Vatri) vječno bivaoci (oni koji bivaju vječno).".

PRIČAO NAM JE Ebu Numan Muhamed, sin Fadla, pričao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejuba, od Ikrimeta rekao je: Doveli su se Aliji, bio zadovoljan Allah od njega, (neki) potajni bezvjernici, pa je spalio njih. Pa je doprlo to Ibnu Abasu pa je rekao: "Da sam ja bio, ne bih spalio njih zbog zabrane poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio: "Ne kažnjavajte sa kaznom Allaha (tj. Allahovom kaznom)." I zaista ubio (pobio) bih njih zbog govora poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je zamjenjivao (tj. Ko zamijeni, promijeni) svoju vjeru, pa ubijte ga." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, od Kureta (Kurreta), sina Halida, rekao je: Pričao mi je Humejd, sin Hilala, pričao nam je Ebu Burdete od Ebu Musa-a rekao je: Došao sam ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, i sa mnom su (nekakva) dva čovjeka od Eš'arovića, jedan (od) njih dvojice je od (tj. sa) moje desnice (desne strane), a drugi je od (sa) moje ljevice (lijeve strane), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, čisti zube misvakom (zubočistkom - drvetom za čišćenje zuba). Pa su obadva (oba od) njih dvojice (tj. svaki od njih dvojice) je pitao (tj. tražio je neki upravni položaj). Pa je rekao (Muhammed a.s.): "O Ebu Musa!" Ili: "O Abdullahe (O Abdullahu), sine Kajsa! (Šta veliš o traženju položaja što ga traže ova tvoja dvojica?)." Rekao je: Rekao sam: "Tako mi (Onoga) koji je poslao tebe sa (tom) istinom nisu natkučila njih dvojica mene na (ono) što je u dušama njih dvojice (tj. nisu mi pokazali ni rekli šta misle), i nisam opazio da njih dvojica (hoće da) traže (taj) posao." Pa kao da ja (i sad) gledam ka njegovoj zubočistki pod njegovom usnom (kako) se je odstranjivala (skupljala u jedan ugao; ili: kako se je podizala), pa je rekao (Muhammed a.s.): "Nećemo nikada - ili (je rekao): Nećemo upotrebiti (tj. Nećemo postaviti radnikom, namjesnikom) na našem poslu (onoga) ko je htio njega (tj. ko traži i zahtjeva taj posao, posao upravljanja i rukovođenja), a ali (tj. nego) odi ti, o Ebu Musa, - ili: o Abdullahe (o Abdullahu), sine Kajsa, - ka Jemenu (tj. u Jemen)." Zatim je proslijedio njemu (tj. poslao je za njim) Muaza, sina Džebela. Pa pošto je došao (Muaz) njemu, bacio je njemu (jedan) jastuk, (i) rekao je: "Siđi (Sjaši, tj. Sjedi)!" I kada li je (jedan) čovjek kod njega svezan! Rekao je (Muaz): "Šta (tj. Ko) je ovaj?" Rekao je: "Bio je Židov, pa je primio Islam, zatim se je (opet) požidovio." Rekao je: "Sjedi." Rekao je: "Neću sjesti do (da) se ubije (dok se ne ubije taj čovjek). Suđenje Allaha i Njegovoga poslanika je (to, takvo za ovakve slučajeve)." Tri puta (je to rekao Muaz). Pa je zapovjedio za njega (za toga čovjeka), pa se ubio (pa je ubijen). Zatim su se međusobno podsjećala njih dvojica (na) stajanje (u molitvi izvjesne, ili svake) noći (tj. razgovarali su o noćnom dobrovoljnom klanjanju), pa je rekao jedan (od) njih dvojice: "Što se tiče mene, pa (ja) klanjam (doslovno: pa stojim, tj. stojim u molitvi), (a) i spavam (neki dio noći). I nadam se u svome spavanju što se nadam u svome klanjanju (tj. I nadam se Allahovoj nagradi zbog svoga spavanja koje je uzrok da se odmorim i osnažim za dobra djela, kao što se nadam nagradi zbog svoga klanjanja po noći)." GLAVA ubijanja (onoga) ko nije htio primanje (tj. ko nije htio primiti sve, ili izvjesne) zakone (Islama, tj. obavezne dužnosti) i što su se pripisivali ka (izvjesnom) odmetništvu.

(Ili: GLAVA ubijanja onoga ko nije htio primanje zakona, a nisu se pripisivali ka odmetništvu. Ili: GLAVA ubijanja onoga ko nije htio primanje zakona, i - toga ubijanja onih što su ti koji su se pripisivali k odmetništvu.) PRIČAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, pričao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu Šihaba, izvijestio je mene Ubejdulah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je Ebu Hurejrete rekao: Pošto je preminuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i imenovao se nasljednikom (halifom) Ebu Bekr i bezvjerstvovao je ko je bezvjerstvovao od Arapa (tj. i postao je ponovno bezvjernik onaj ko je postao bezvjernikom između Arapa), rekao je Umer: "O Ebu Bekre! Kako (da) se boriš (međusobno protiv tih) ljudi, a već je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zapovjedilo se je meni da se borim (protiv svih tih) ljudi dok reknu (dok ne reknu): "Nema božanstva osim Allah!"; pa ko je rekao (ko rekne): "Nema božanstva osim Allah!", sačuvao je od mene svoje imanje i svoju dušu (tj. život, osim sa njegovim pravom (da se može ubiti), a njegov obračun je na Allaha, (to je Muhammed a.s. rekao, a i ovi pobunjenici govore da nema božanstva osim Allah, pa kako da se boriš protiv njih)?" Rekao je Ebu Bekr: "Tako mi Allaha zaista boriću se svakako (protiv svakoga onoga) ko je rastavljao (ko rastavlja, tj. ko pravi razliku) između (te) molitve (namaza) i (te obavezne godišnje milostinje) zekata, pa (jer) zaista zekat je dužnost (toga svakoga) imanja (dužnost od imovine). Tako mi Allaha da su spriječili meni (da su otkazali meni jednu) kozicu (tj. jedno žensko jare što) su bili (običaja da) izvršavaju nju ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zaista bih se borio (protiv) njih na njezino sprječavanje (tj. zbog njezinoga sprječavanja, zbog toga što i nju neće sada da daju)." Rekao je Umer: Pa tako mi Allaha nije ono (ništa drugo) osim (to) da sam vidio da je već rasprostranio (otvorio) Allah prsa Ebu Bekra za (tu) borbu, pa sam znao (saznao, prepoznao) da je on istinit (ili: da je ona - ta borba - istinita).

GLAVA: Kada je ciljao (izvjesni) štićenik i (drugi) osim njega sa psovanjem Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a nije bio izričit (tj. kada je aludirao na psovanje Muhammeda a.s., a nije to izričito i jasno izrazio i izrekao), kao njegov govor: "Essamu alejke" (umjesto "Esselamu alejke"). (Tu se radi o igri riječi izgovorenih na brzinu tako da se i ne primijeti lako cilj i igra oko izgovora pozdrava: "Esselamu alejke: Pozdrav na tebe (tebi)!" Umjesto toga ako se rekne: "Essamu alejke!", to već znači: "Smrt na tebe (tebi)!", a to je već psovka i grdnja indirektna, zaobilazna, neizravna.)

PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, Ebul-Hasen, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Šubete od Hišama, sina Zejda sina Enesa, rekao je: Čuo sam Enesa, sina Malika (da) govori: Prošao je (jedan) Židov pokraj poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Essamu alejke (Smrt na tebe)!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ve alejke (I na tebe)!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Je li (Da li) znate šta govori (šta kaže on)? Rekao je (Govorio je): "Essamu alejke (Smrt na tebe)!" Rekli su: "O poslaniče Allaha! Zar ga nećemo ubiti?" Rekao je: "Ne. Kada su pozdravili (tj. Kada pozdrave) vas stanovnici (tj. sljedbenici prijašnje Božije) knjige, pa recite: "Ve alejkum (I na vas, tj. I vama to isto što ste vi rekli nama)!"." PRIČAO NAM JE Ebu Nuajm od Ibnu Ujejneta, od Zuhrije, od Urveta, od Aiše, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Tražila je dozvolu (jedna manja) skupina od (izvjesnih) Židova na (tj. za posjetu) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Essamu alejke (Smrt na tebe)!" Pa sam rekla: "Bel alejkumus-samu vel-la'netu (Nego na vas smrt i prokletstvo izvjesno)!" Pa je rekao: "O Aišo! Zaista Allah je blag, (i) voli (izvjesnu) blagost u (tom izvjesnom) poslu, svakom (dijelu od) njega." Rekla sam: "A zar nisi čuo šta su rekli?" Rekao je: "Rekao sam: "Ve alejkum (I na vas)!"." PRIČAO NAM JE Museded, pričao nam je Jahja, sin Seida, od Sufjana i Malika, sina Enesa, rekla su njih dvojica: Pričao nam je Abdullah, sin Dinara, rekao je: Čuo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista (ti izvjesni, ili: svi) Židovi kada su pozdravili (kada pozdrave) na jednoga (od) vas, govore: "Samun alejke (Smrt na tebe)!" Pa reci: "Alejke (Na tebe)!"." GLAVA. PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, rekao je: Pričao mi je Šekik (Šeqiq), rekao je: Rekao je Abdullah (Mes'udov): Kao da ja gledam ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (kako on) priča (za jednoga) vjerovijesnika od (Allahovih) vjerovijesnika (što) je udarao njega njegov narod, pa su okrvarili njega, pa on tare (otire svoju) krv od (sa) svoga lica i govori: "Moj Gospodaru! Oprosti mome narodu, pa (jer) zaista oni neće znati (tj. oni ne znaju)." GLAVA ubijanja (izvjesnih) skupina izlazačica (izlaznika, odmetnika iz vjere Islama, ili: ubijanja pripadnika sekte zvane haridžije, haridžiti koji su u svoje vrijeme ustali prvobitno i protiv Alije i protiv Muavije, a poslije posebno protiv Alije r.a. i koji su počeli da na svoj način shvataju Islam i da mnoge islamske propise tumače na svoj način), i (GLAVA ubijanja izvjesnih) skretača (skretalaca sa istine - ubijanja njihovoga) poslije uspostavljanja (izvjesnoga) dokaza nad njima (tj. poslije ubjeđivanja dokazima da su na krivom putu koji treba da napuste) i (GLAVA) govora Allaha, uzvišen je: "I nije bio Allah zato (da) zavede

(jedan) narod (ljude) poslije pošto je naputio njih do (da) objasni njima (ono) što se čuvaju (njega, čega se čuvaju i boje).....". A bio je Ibnu Umer (običaja da) vidi njih (tj. da smatra njih - haridžije) najgorim (od svih) stvorenja Allaha, i rekao je: Zaista oni su otišli ka (nekim) ajetima (Kur'ana koja) su sišla o (izvjesnim) bezvjernicima, pa su učinili njih (te ajete su protumačili da se odnose) na (izvjesne, ili na sve) vjernike. PRIČAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, pričao nam je moj otac, pričao nam je Aameš, pričao nam je Hajsemete, pričao nam je Suvejd, sin Gafeleta, rekao je Alija, bio zadovoljan Allah od njega: "Kada sam pričao (tj. Kada pričam) vama od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neko) pričanje (razgovor, tj. neki hadis), pa tako mi Allaha zaista da padnem iz (tj. sa) neba, draže je k meni od (toga nego) da lažem na njega (na Muhammeda a.s.). A kada sam pričao (kada pričam) vama o (onome) što je između mene i između vas, pa zaista (svaki) rat je varka (jedna varka). I zaista ja sam čuo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori (ovo): "Izaći će (jedan) narod u koncu (u zadnjem dijelu toga) vremena, novih (svojih) zuba (ili: mladih svojih godina, tj. mladi, mladići), maloumnih (svojih) pameti, (i) govore od najboljega govora (izvjesnih) ljudi (ili stvorenja), (a) neće prelaziti njihovo vjerovanje njihove grkljane, (i) izlaze (izlaziće) iz (te) vjere kao što izlazi (prolazi izvjesna) strijela iz (izvjesne) ustrijeljene (prostrijeljene životinje), pa gdje god ste susreli (gdje susretnete) njih, pa ubijte (ubijajte) ih, pa (jer) zaista u njihovom ubijanju je nagrada za (onoga, tj. onome) ko je ubijao njih (na) sudnjem danu." (To jest: biće nagrađen na sudnjem danu onaj ko ih ubija.) PRIČAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, pričao nam je Abdulvehhab, rekao je: Čuo sam Jahja-a, sina Seida, izvijestio me je Muhamed, sin Ibrahima, od Ebu Selemeta i Ataa, sina Jesara, da su njih dva došla Ebu Seidu Hudriji pa su pitala njih dva njega o harurijama (tj. haridžijama, jer je izraz harurije drugi naziv za haridžije): "Jesi li (Da li si) čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da je o njima nešto rekao)?" Rekao je: "Neću znati (tj. Ne znam ja) šta su harurije. Čuo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori (ovo): "Izaći će u ovoj (mojoj) sljedbi, a nije rekao od nje (tj. a nije rekao da će od ove sljedbe biti ti što će izaći), (izaći će jedan) narod (takav da) ponizite (tj. da ćete poniziti, omalovažiti) vašu molitvu sa njihovom molitvom, (i) čitaju Kur'an (a to čitanje) neće proći njihova grla, ili njihove grkljane (tj. neće dolaziti do srca i u srce), (i) izalaze iz (ove) vjere izlaženjem (izvjesne) strijele iz (izvjesne) ustrijeljene (životinje), pa gleda (njezin) strijelac ka svojoj strijeli (u cjelini), ka njezinom vrhu, ka njezinom omotu (iznad mjesta gdje se spaja željezni vrh sa drvenim dijelom strijele), pa sumnja o (tome izvjesnom) zadnjem dijelu strijele (koji se stavlja na tetivu) da li se je objesilo o nju (tj. o taj zadnji dio strijele) od (te) krvi (ustrijeljene životinje i jedna) stvar (tj. išta)?" PRIČAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, pričao mi je Ibnu Vehb, pričao mi je Umer da je njegov otac pričao njemu od Abdullaha, sina Umera i spomenuo je harurije (harurite), pa je rekao: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio:

"Izlaze (tj. Izlaziće) iz Islama izlaženjem (prolaženjem izvjesne) strijele iz ustrijeljene (prostrijeljene životinje)." GLAVA (onoga) ko je ostavio (napustio) borbu (tih) haridžita zbog (izvjesnoga) slaganja (obiknjavanja sebi, pridobijanja, privlačenja) i da se ne okrenu (da ne pobjegnu izvjesni) ljudi od njega. PRIČAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, pričao nam je Hišam, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Ebu Seida rekao je: Dok Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, razdjeljuje (neku imovinu, veli se da je to bilo nekakvo zlato), došao je Abdullah, sin Zul-Huvejsireta, Temimija (Temimović) pa je rekao: "Budi pravedan (tj. Dijeli pravo), o poslaniče Allaha!" Pa je rekao: "Teško tebi! Ko biva pravedan kada nisam bio pravedan (ja - Ko je pravedan ako ja nisam pravedan)?" Rekao je Umer, sin Hattaba: "Pusti me, (da sabljom) udarim njegov vrat!" Rekao je: "Pusti ga, pa (jer) zaista za (tj. u) njega su drugovi (tj. on ima takve drugove da) ponižava (omalovažava) jedan (od) vas svoju molitvu (svoj namaz) sa njegovom molitvom, i svoj post sa njegovim postom, (i) izlaze iz (ove) vjere kao što izlazi (ta) strijela iz (te) ustrijeljene (životinje): (pa) gleda se u njezina pera (te strijele), pa se neće naći (ne nalazi se) u njemu (ni jedna) stvar (ništa), zatim se gleda (pogleda) u njezin vrh, pa se ne nalazi u (na) njemu (ni jedna) stvar (ništa), zatim se gleda u njezin omot (na sastavu donjega kraja željeznoga vrha i drvenoga vrha i kraja strijele), pa se ne nalazi u (na) njemu (ni jedna) stvar, zatim se gleda u njezinu drveninu (u drveni dio strijele osim vrha i pera, zaperaka), pa se ne nalazi u njemu (ni jedna) stvar, već je utekla (izmakla strijela tom) izmetu (ili: toj preživanoj hrani, grizu) i (toj) krvi (ustrijeljene životinje, te se zbog brzine strijele kroz tu životinju nije nalijepilo, ni uhvatilo ništa ni na jedan dio strijele). Znak njihov je (jedan) čovjek (takav da) je jedna (od) njegovih dviju ruku - ili je rekao: (jedna od) njegovih dviju sisa je - kao sisa (dojka izvjesne) žene - ili je rekao: kao (izvjesni) komad mesa - giba se (miče se, trese se). Izaći će (oni) na vremenu rastanka (tj. razilaženja, rascjepa) od (izvjesnih) ljudi." Rekao je Ebu Seid: Svjedočim (da) sam čuo (to) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i svjedočim da je Alija ubijao njih, a ja sam sa njim. Doveo se njemu (taj izvjesni) čovjek na (tom) opisu kojeg je opisao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je: Pa je sišla (objava, tj. ajet) o njemu (o sinu Zul-Huvejsiretovome): "I od njih je (neko takav) ko kori tebe u (izvjesnim) milostinjama (tj. ko iznosi manu tebi, ko napada tebe zbog tih milostinja i njihove raspodjele).....". PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Abdulvahid, pričao nam je Šejbanija, pričao nam je Jusejr, sin Amra, rekao je: Rekao sam Sehlu, sinu Hunejfa: "Da li su čuo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori o (tim) haridžijama (i jednu) stvar (išta)?" Rekao je: "Čuo sam ga (da) govori i dao je pasti sa svojom rukom (tj. i pružio je svoju ruku, pokazao je njome) prema Iraku: "Izlazi (tj. Izaći će) iz njega (jedan) narod (tj. ljudi takvi koji će da) čitaju Kur'an (a to čitanje) neće preći njihove ključnjače (ili: grkljane), (i) izlaze (tj. izlaziće oni) iz Islama izlaženjem (izvjesne) strijele iz (izvjesne) ustrijeljene (životinje u lovu)."

GLAVA govora Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće ustati (tj. Neće se pojaviti i nastati) Čas do (da) se pobiju (nekakve) dvije skupine (čete, grupe), tvrdnja njih dviju je jedna.". PRIČAO NAM JE Alija, pričao nam je Sufjan, pričao nam je Ebu Zinad od Aaredža, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Neće ustati (pojaviti se, nastati) Čas do (da) se pobiju (dok se ne pobiju) dvije skupine (takve da) je tvrdnja njih dviju jedna." GLAVA (onoga) što je došlo o (izvjesnim) tumačiocima (tumačima sebi, tj. koji sebi tumače i opravdavaju svoj postupak u tuči i ubijanju na osnovu dobronamjernih pretpostavki koje im služe kao dokaz i oslonac). Rekao je Ebu Abdullah: A rekao je Lejs: Pričao mi je Junus od Ibnu šihaba rekao je: Izvijestio me je Urvete, sin Zubejra da su Misver, sin Mahremeta, i Abdurahman, sin AbdulKarije (da su) izvijestila njih dvojica njega da su njih dva čula Umera, sina Hattaba (da) govori: Čuo sam Hišama, sina Hakima (da) čita suru Furkan (poglavlje u Kur'anu koje se zove Furkan) u životu (tj. za života) poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, pa sam se prislušao za njegovo čitanje (poslušao, slušao sam kako on to čita, uči, tj. pa sam osluhnuo njegovo čitanje), pa kada li on čita nju (tu suru) na slova mnoga (tj. na mnoge načine što) nije dao čitati meni njih (tj. što nije naučio mene njih) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tako (na taj način). Pa sam bio blizu (skoro da) skočim njemu (tj. za malo nisam navalio na njega dok je on još bio) u (svojoj) molitvi. Pa sam iščekivao (pričekao) njega dok je pozdravio (na završetku molitve - dok je predao selam, dok nije završio namaz), zatim sam uhvatio (uzeo) njega (za odjeću na njegovim prsima) sa njegovim ogrtačem, ili sa mojim (svojim) ogrtačem pa je rekao: "Ko je dao čitati tebi (tj. Ko te je naučio) ovu suru?" Rekao je: "Dao je čitati meni nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao sam njemu: "Slagao si (Lažeš). Pa tako mi Allaha zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dao je čitati meni ovu suru koju sam čuo tebe (da) čitaš nju." Pa sam otišao (i) vodim ga (tj. vodeći ja njega) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekao njemu: "O poslaniče Allaha! Zaista ja sam čuo ovoga (da) čita sa surom (tj. da čita, uči suru Furkan) na (neka) slova (na neke načine što) nisi dao čitati meni njih, a ti si dao čitati meni suru Furkan." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pošalji (tj. Pusti) ga, o Umere! Čitaj, o Hišame!" Pa je čitao na njega (tj. njemu) čitanjem koje sam čuo (od) njega (da) čita (tj. da čita to čitanje). Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ovako se je spustila." Zatim je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Čitaj, o Umere!" Pa sam čitao. Pa je rekao: "Ovako se je spustila (objavila)." Zatim je rekao:

"Zaista ovaj Kur'an spustio se je na sedam (nekih) slova (načina), pa čitajte (na onaj način i na ono čitanje) što se je olakšalo od njega (koje vam je lako, lahko, najlakše)." PRIČAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Veki' - H - Pričao nam je Jahja, pričao nam je Veki' od Aameša, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pošto je sišao ovaj ajet: "Koji su vjerovali i nisu pomiješali njihovo (tj. svoje) vjerovanje sa nasiljem.....", bilo je teško to (palo) na drugove Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i rekli su: "Koji (od) nas nije učinio nasilje svojoj osobi (sebi, sam sebi natovarivši se nekom nepravdom i nasiljem)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nije kao što (vi to) mislite (Nije to, to što vi mislite). Samo je ono (tj. Ono je samo to) kao što je rekao Lukman svome sinu: "....., o moj sinčiću, ne pridružuj (ništa i nikoga) sa Allahom, zaista (svako) mnogoboštvo je zaista nasilje veliko.". PRIČAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, izvijestio me je Mahmud, sin Rebi'a, rekao je: Čuo sam 'Itbana, sina Malika, (da) govori: Poranio je na mene (tj. Došao je jutrom rano meni) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao (jedan) čovjek: "Gdje je Malik, sin Duhšuna?" Pa je rekao (jedan drugi) čovjek od nas: "To je (jedan) licemjerac (dvoličnjak), neće voliti (tj. ne voli on) Allaha i Njegovoga poslanika (jer nije došao da vidi Muhammeda a.s.)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar nećete govoriti (za) njega (tj. Zar ne govorite za njega; a to će reći: Zar ne mislite o njemu da on) govori: "Nema božanstva osim Allaha!", (i) traži sebi (tj. tražeći on sebi) s time lice Allaha?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa zaista ono neće doći (ni jedan) rob (na) sudnjem danu s njim (tj. Neće donijeti njega - očitovanje, kelimei šehadet, pa da će proći drukčije) osim (tako da) je zabranio Allah na njega Vatru (tj. zabranio mu je pakao, džehennem)." PRIČAO NAM JE Musa, sin Ismaila, pričao nam je Ebu Avanete od Husajna, od omsice rekao je: Prepirali su se međusobno Ebu Abdurahman i Hibban, sin Atijjeta. Pa je rekao Ebu Abdurahman Hibbanu: "Zaista već sam znao (tj. već znam događaj ili osnov) koji je osmionio (osmjelio, učinio odvažnim) tvoga druga na (muslimanske) krvi (tj. da prolijeva krv muslimana vodeći borbe i ratove protiv muslimana)" - misli (na) Aliju. Rekao je: "Šta je ono (to), nema oca tebi?" Rekao je: "Stvar (jedna, tj. Nešto) je (to što) sam čuo njega (da on Alija) govori nju (doslovno: njega - to nešto)." Rekao je: "Šta je ono (tj. Šta je to)?" Rekao je: "Poslao je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Zubejra i Ebu Merseda, a svaki (od) nas je konjanik, rekao je: "Odite (tj. Idite), dok dođete vrtu Hadža (tj. u mjesto zvano Hadž)." Rekao je Ebu Selemete: Ovako je rekao Ebu Avanete: "(vrtu) Hadža." "Pa (jer) zaista u njoj (tj. u njemu, u tom vrtu) je (jedna) žena, (a) sa njom je (jedna) stranica (tj. jedan list, pismo) od Hatiba, sina Ebu Belte'ata, ka (mekanskim) idolopoklonicima, pa dovedite mi je (tu ženu)." Pa smo otišli na našim konjima, dok (tj. te) smo stigli nju gdje je rekao nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (a ona) ide na

(jednoj) svojoj devi. A bio je pisao (Hatib) ka stanovnicima Meke za dolazak poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k njima (da ih napadne svojom vojskom). Pa smo rekli: "Gdje je (ta) knjiga (tj. pismo) koja (koje) je s tobom?" (To jest: "Gdje je pismo koje ti imaš?".) Rekla je: "Nije sa mnom knjiga (nikakva, tj. Nemam ja nikakvoga pisma)." Pa smo dali kleknuti s njom njezinoj devi, pa smo tražili (sebi) u njezinom samaru, pa nismo našli (ni jednu) stvar (ništa). Pa je rekao moj drug: "Ne vidimo sa njom (nikakvu) knjigu (pismo)." Rekao je: Pa sam rekao: "Zaista već smo znali (tj. već znamo da) nije slagao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Zatim se je zakleo Alija: "Tako mi (Onoga) koji je (Taj što) se zaklinje s Njime (Njime) zaista izvadićeš svakako (tu) knjigu (to pismo), ili zaista ogoliću svakako tebe." Pa je pala (tj. pružila ruku) ka svome pojasu, a ona je opasana sa (nekom) odjećom, pa je izvadila (tu) stranicu (taj list, pismo). Pa su donijeli nju (tu stranicu, tj. to pismo) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Umer: "O poslaniče Allaha! Već je prevario (iznevjerio, izdao Hatib) Allaha, i Njegovoga poslanika i (sve) vjernike (tj. muslimane). Pusti me, pa (da) udarim njegov vrat (svojom sabljom)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Hatibe! Šta je nosilo (tj. Šta je navelo) tebe na (ono) što si napravio?" Rekao je: "O poslaniče Allaha! Nije za mene (tj. Nije meni, Nemam ja to) da neću biti (tj. Nemam to da ne budem) vjernik u Allaha i Njegovoga poslanika, a ali ja (tj. nego ja) sam htio da bude meni kod (mekanskoga) naroda (jedna) ruka (zasluga takva što će da) se odbija s njom (tj. zbog nje napadi) od moje porodice i moje imovine. I nije od tvojih drugova (ni) jedan (u drukčijem stanju i položaju) osim (u takvom da) je za njega (u njega) tamo od njegovoga naroda (neko) ko (je taj što) odbija Allah s njim (tj. pomoću njega) od njegove porodice i njegove imovine (napadaje, napade)." Rekao je: "Istinit je bio (tj. Istinu je rekao). Ne govorite za njega (tj. Ne govorite njemu, o njemu ništa drugo) osim dobro (osim lijepo)." Rekao je: Pa se vratio (na svoje opet, tj. Pa je ponovio) Umer pa je rekao: "O poslaniče Allaha! Već je prevario Allaha, i Njegovoga poslanika i vjernike. Pusti me, pa neka udarim (pa da udarim) njegov vrat (sabljom)!" Rekao je: "A zar nije (i on) od stanovnika (tj. od učesnika) Bedra? A šta daje znati tebi (tj. A šta ti znaš), možda Allah (da) se je natkučio na (nad) njih pa je rekao: "Radite šta ste htjeli (tj. šta hoćete), pa već sam zahtijevao (tj. pripravio, odredio) vama raj." Pa su se mnogo potopila (tj. kupala su se u suzama) njegova dva oka (Umerova dva oka), pa je rekao: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Rekao je Ebu Abdullah: ..... (vrt) Haha (tj. vrt zvani Hah) je vjerodostojnije (tj. ispravnije), ali tako je rekao Ebu Avanete: ..... (vrt) Hadža (vrt zvani Hadž). A Hadžun je (jedno) iskrivljenje (pogreška, greška u pisanju, pogreška nastala prilikom pisanja ili prilikom prepisivanja, štamparska greška kako bi se to danas reklo). A ono je (tj. A to je jedno) mjesto (vrt Hah). A Hušejm govori: ..... (vrt) Haha (tj. vrt zvani Hah).