P. 1
Antika I Rani Srednji Vjek

Antika I Rani Srednji Vjek

|Views: 1,116|Likes:
Published by sanja1610

More info:

Published by: sanja1610 on Sep 27, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOCX, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

03/07/2013

pdf

text

original

Stari vijek

Pod pojmom stari vijek podrazumijeva se, naj e e, razdoblje od uvo enja pisma odnosno po etka civilizacije (oko 3500. g.pr.Kr. u Mezopotamiji) do po etka srednjeg vijeka (sredina petog stolje a n.e.). Obi no se pojam koristi samo za prostor oko Sredozemnog mora, uklu uju i i Bliski Istok (sa Perzijom), ali esto se uklju uju i drugi dijelovi svijeta. Pojam antika, a naro ito klasi na antika, obuhva a isklju ivo gr ko-rimski stari vijek u razdoblju od 12. ili 8. stolje a p.n.e. (ovisno o na inu razgrani avanja), pa do po etka srednjeg vijeka ( to ponovo nema vrstu, jednozna nu granicu). Tako je stari vijek iri pojam, a obuhva a i razdoblje antike. Po etak starog vijeka smje ta se u vrijeme oblikovanja pisma i starih orijentalnih carstava prednje Azije odnosno, Mezopotamije (Sumer, Akad (ili Agade), Babilonija, Mitanni, Asirija), Iranskog viso ja (Elam, Medija, Perzija) i Male Azije/Anatolije (Hetitsko carstvo, Frigija, Lidija), kao i Egipta. Kraj starog vijeka od prilike se poklapa s raspadom Rimskog carstva i dr avne tvorevine Sasanida u vrijeme seobe naroda i arapskih ekspanzija (propast Zapadnog rimskog carstva 476./480.; smrt Justinijana 565.; uni tenje Sasanidskog carstva 651.). U novije vrijeme se dolazi do stanovi ta da bi se prijelazno razdoblje izme u antike i srednjeg vijeka (od kraja 3. stolje a do po etka 7. stolje a) moglo smatrati kao samostalno razdoblje kasne antike. 1 Po eci u razdoblju mladog neolitika 1.1 Mezopotamija 1.2 Egipat 1.3 Gr ka - polo aj i povijesni prostor 1.4 Najstariji stanovnici gr ke 1.5 Kreta i mikena 1.6 Mikena - uspon gr ke kulture 1.7 Sparta i Atena 2 Sparta 2.1 Vladavina i dr avna tijela Sparte 2.2 odgoj Spartanaca

Po eci u razdoblju mladog neolitika Civilizacije starog vijeka nastale su iz potpuno razvijenog mladog neolitika koji je bio obilje en proizvodnom poljoprivredom (obrada zemlje, uzgoj stoke), dru tvo podjele rada, poznavanje osnovnnih tehnika metalurgije , proizvodnja vi ka dobara i trgovina izvan vlastite regije kao i sjedila ki ivot unutar obzidanih naselja. S kulturama koje su slijedile ovakav razvoj povezuje se razvoj pisma emu su prethodili piktogrami i ideogrami jo iz vremena mla eg paleolitika (na primjer, spiljski crte i). Iz tih crte a, ili pod njihovim utjecajem, u Mezopotamiji se razvilo klinasto pismo, a u Egiptu hijeroglifi od kojih se zatim, posredovanjem kanaani ana, od 3. tisu lje a p.n.e. razvio alfabet. Ovakav novi na in pisanja omogu io je dr avama s trajno ure enim vladaju im, upravnim i religijskim aparatima razvoj prvih visokih kultura to se smatra po etkom starog vijeka. Mezopotamija Prvi po etci razvoja visokih kultura odvijali su se od polovine 4. stolje a p.n.e. na jugu Mezopotamije u sumerskim gradovima-dr avama od kojih su bili najzna ajniji Uruk, Ur, Erid Larsa, Laga i Ki , ali ne i jedini. Tu posebno mjesto svojom staro u i veli inom ima Uruk. Snaga ovih centara zasnivala se na izgra enom, razgranatom i dobro odr avanom sistemu za navodnjavanje, organiziranom u okviru dr avnog hramskog gospodarstva. Zahvaljuju i na enim ostatcima grn arije, bron anih predmeta i valjkastih tambilja, dokazani su njihovi vrlo rani trgovinski odnosi s Arabijom i Indijom. U zna ajne izume koji su potakli gospodarstvo spadaju svakako kota i lon arsko kolo. Rastu e potrebe trgovine i poljoprivrede uvjetovali su i istovremeno pogodovali razvoju pisma koje je u po etku kori teno samo za vo enje poslovnih evidencija. Dokaz prelaska pisma u oblik osobnog i kolektivnog izra avanja je ep o Gilgame u, jednom mitolo kom kralju Uruka iz 26. stolje a p.n.e. koji se smatra jednim od najstarijih literarnih svjedo anstava uop e. Upadljive podudarnosti pojedinih dijelova s Genezisom i gr kim pramitovima (Deukalion i Pyrrha) dokazuju kulturni kontinuitet starog vijeka. 1

Svjetovna i duhovna vlast u sumerskim gradovima-dr avama objedinavala se u osobama kne eva-sve enika. Arhitektonski izraz nalazi politeisti ko-kozmolo ka religioznost Sumerana u ziguratima, stepenastim piramidama visokim do 50 m. Pala e koje su gra ene pored njih imale su samo reprezentacijsku ulogu. Gradovi su me usobno bili gotovo neprekidno u konfliktima oko prava na vodu, ili zbog trgova kih putova ili pla anja tributa, ali ratovi nisu imali velike posljedice, a vlast koja bi nadi la granice gradova nije se nikada oblikovala. Od 3. tisu lje a p.n.e. dolaze sa sjevera nomadi. To dokazuje popis sumerskih kraljeva na kojem se pojavljuju semitska imena (sumerski jezik do danas nije razvrstan u ni jednu jezi nu grupu). U tom razdoblju, kada dolazi do razaranja monumentalnih hramova, razbija se jedinstvo svjetovne i duhovne vlasti. Vladari iz ovog razdoblja pokazuju svoju svjetovnu mo kako davanjem funkcionalnog zna enja pala ama, tako i grobovima u kojima se sahranjuju zajedno s pratnjom. Krajem ovog takozvanog ranodinasti kog razdoblja koje je trajalo od 25. do 26. stolje a p.n.e., po prvi put se podru je sumerskog utjecaja iri do sredozemlja. Egipat Za razliku od Sumera, u Egiptu se politi ko objedinjavanje u dr avu dogodilo ve krajem 4. tisu lje a. Pri tome je zemljopisna izoliranost (okru enost pustinjom) pru ala za titu od vanjskih utjecaja i vjerojatno pogodovala razvoju zaokru enog carstva. Ve i broj manjih kraljevstava koja su se grupirala u dva labavo povezana podru ja utjecaja Gornjeg (centar u Nekhenu) i Donjeg Egipta (s centrom u Butu) objedinjen je u procesu koji je trajao vi e generacija oko sredine 32. stolje a p.n.e. pod vla u Gornjeg Egipta. Na po etku povijesnog vremena i prijelazu iz protodinastijskog u ranodinastijski period pojavljuju se najstariji pisani tragovi s imenima vladara Skorpiona, Narmera i Ahe koje kasnija predaja objedinjuje u mitolo ki lik Menesa, ujedinitelja carstva. Krajem ranodinastijskog perioda (kraj 28. stolje a p.n.e.) egipatska vlast se prote e do Sinaja, a trgovina do Bilbosa u Libanonu. Ve prve dinastije temelje svoju vlast na centralnoj upravi i bo jem kraljevstvu, u kojem se kao ljudska manifestacija pojavljuje nebeski Bog Horus u liku sokola. Religiju su i ina e obilje avali bo anski likovi ivotinja (lav, bik i krava) na ije mjesto tek krajem razdoblja dolaze likovi sa ivotinjskim glavama i ljudskim tijelom. Vjera u zagrobni ivot je bila jako izra ena. Od opeke ra ene od nilskog blata u tom razdoblju grade se ogromne grobnice u Sakari kod Memfisa i u Abidosu. Ujedinjeni Egipat temeljio se na visoko razvijenoj kulturi i zanimanju za civilizacijski napredak jo iz protodinastijskog perioda. Gr ka - polo aj i povijesni prostor Stara se Gr ka nalazi na jugu Balkanskog poluotoka,a prostirala se i obalom i otocima Egejskog mora. Taj je dio sredozemlja prepoznatljiv po mno tvu manjih i ve ih otoka,dok je obala izrazito planinska,s vrhuncima koji ponegdje dose u i do 3000 metara.Padine planina vrlo su strme,a plodne ravnice malene i razbacane.Gr ko primorije,me utim,obiluje lu icama i uvalama pogodnim za pomorstvo,a u unutra njosti ima kamenoloma te ponegdje nalazi ta dragocijenog metala. Gr ka je klima sredozemna,s vru im i suhim ljetima koja su rijeke esto svodila na poto i e,te ki nim zimama uz snijeg na najvi im padinama planina.Sve je to zna ajno utjecalo na gr ke kulture poti uv i preventivno obrt,trgovinu i pomorstvo,te pogoduju i razvoju malih,odvojenih zajednica kakve e dominirati gr kom povije u. Najstariji stanovnici gr ke Premda se ne zna to no kada su doselili,u 2 tisu lje u prije Krista u Gr koj ve ivi vi e indoeuropskih plemena me u kojima su najzna ajniji bili Ahejci i Doroni. Premda su pokorili postoje e stanovni tvo, Pelazge, s vremenom su se pomje ali s njima i prihvatili njihov na in ivota.pod utjecajem kretske civilizacije razvili su se trgovina, gradovi i pismo. Premda nikad nisu stvorili zajedni ku dr avu, a esto su i ratovali, Gr ki su gradovi i plemena osje ali kulturno zajedni tvo jer su govorili istim jezikom i tovali iste bogove. Kreta i mikena Otok Kreta nalazi se usred isto nog dijela Sredozemnog mora,na raskri ju pomorskih puteva koji su povezivali Gr ku,Aziju i sjevernu Afriku te Egipat.taj povoljan polo aj,potpomognut plodnim ravnicama koje pogoduju ratarstvu,omogu io je Kreti da razvije bogatu kulturu zasnovanu na trgovini i obrtu.Kretski brodovi,sli ni egipatskim,prevozili su hranu,kovine i robove te osigurali dodir izme u Istoka i Zapada. 2

Kretski je ivot bio organiziran oko pala a,velikih zgrada s vi e katova,koje su bile opremljene kanalizacijom s olovnim cijevima,kupali tima i vrtovima.Stupovi pala a bili su ivih boja,a zidovi ukra eni freskama s prizorima iz svakodnevnog ivota.U sredi njem dvori tu odr avale su se predstave,obredi te natjecanja u jahanju i preskakivanju bikova,u kojim su sudjelovale i ene.Kre ani su poznavali i pismo,a proizvodili su predmete od dragocijenih metala i slonove kosti.Posebno je poznata njihova keramika:proizvodili su velike glinene posude za prijevoz ita,maslinova ulja i vina,a ukra avali su ih biljnim i ivotinjskim motivima.U pala e su donosili hranu koja se zatim dijelila svim stanovnicima. Novac se na Kreti nije koristio jer za tim nije bilo potrebe. Mikena - uspon gr ke kulture Po etkom 2.tisu lje a pr.Krista Ahejci na poluotoku Peloponezu osnivaju grad Mikenu,koji se razvija pod sna nim utjecajem Krete,a na vrhuncu svoje mo i,u 17.stolje u pr.Kr., ak je i zasjenjuje.Poput kretskog,i mikenski se ivot odvijao oko pala a,od kojih se najve a nalazi upravo u Mikeni.Gornji dio grada,akropola,bio je utvr en velikim zidinama koje nazivamo kiklopskim.Zidovi su,naime,izgra eni od velikih kamenih blokova,bez ikakvog veziva:stoje samo zbog svoje te ine i majstora koji su ih isklesali.Stoga su Grci vjerovali da su ih slo ili kiklopi,mitski jednooki divovi.Taj je stil bio ra iren Sredozemljem u 13.stolje u pr.Krista.Mikenjani su se bavili trgovinom i odr avali pomorske veze sa panjolskom,Francuskom i Sicilijom.Bili su vrsni obrtnici i graditelji.No krajem 12.stolje a pr.Krista mikenska kultura naglo slabi te zapo inje ono to nazivamo mra no doba gr ke povijesti,a koje e potrajati tri stolje a. Sparta i Atena Sparta Grad-dr ava Spart nalazio se na jugoistoku poluotoka Peloponeza,u pokrajini Lakoniji.Spartanci su se smatrali potomcima Dorana,a svoji su polis(grad-dr ava) osnovali 900.godine pr.Krista,pokoriv i Ahrjce koji su ondije ivjeli prije njih.Kad su Spartanci do li neki su se Ahejci predali,dok su se ostali odupirali.Oni koji su se odupirali,izgubili su sva prava i postali robovi,koje su nazivali helotima.Ahejci koji su prihvatili spartansku vlast isu mogli sudjelovati u dr avnim poslovima,ali su ostali slobodni.Njih nazivamo perijecima. kako je helota bilo sedam puta vi e neko Spartanaca,pobjednici su bili prisiljeni zadr ati vrlo strog na in ivota.Istovremeno,zbog svog polo aja na prili no divljem dijelu Sredozemlja,Spartanci nikada nisu razvili ljubav i vje tinu prema plovidbi kakvu su imali drugi gr ki gradovi.Spartanci su se prvenstveno bavili dr avnim i vojnim poslovima.Premda su bili vlasnici najplodnije zemlje,za njih su je obra ivali heloti,dok su perijeci bavili i trgovinom i obrtom,a mogli su imati i male njive. Vladavina i dr avna tijela Sparte Na elu spartanske dr ave bila su dva kralja.Uz njih,vladalo je i vije e staraca,koje se sastojalo od 28 predstavnika najuglednijih spartanskih obitelji,starijih od 60 godina.Jednom mijese no sastajala se je i narodna skup tina,koju su inili svi Spartanci sa pravom glasa-odrasli mu karci koji su pro li ratni ku obuku.Kako je jedinstvo Spartanaca bilo va no,narodna je skup tina uvijek prihva ala prijedloge vije a staraca.No to ne zna i da je vje e staraca moglo provesti to je god ono htijelo:obi aj je bio da se prijedlog koji bude do ekan neodobravanjem povu e jo prije glasanja. Odgoj Spartanaca Zbog stalnog straha od pobune helota,Spartanci su svoju dr avu organizirali sli no vojni kome taboru.Dje aci su ivjeli sa svojom majkom do svoje sedme godine,a zatim bi ih slali u vojarne u kojima bi ostajali do svoje punoljetnosti.Dje ake su Spartanci namjerno pothranjivali i tjerali na kra u ne bi li ih podu avali snala ljivosti.kako bi se pripremili na te ko e ratni koga ivota,dje aci uhva eni u kra i bivali su strogo ka njeni.Nisu smijeli progovoriti dok im se netko stariji ne bi obratio,te su poznati kao ljudi skloni kratkom i jezgrovitom izra avanju.Svi su Spartanci morali ostati u vojarni do svoje tridesete godine.Ako bi se o enili ranije morali su se no u iskradati no i ka suprugama ili bi opet bivali ka njeni.Svakoga su dana bili du ni jesti u zajedni koj kantini u koju bi svatko donosio po ne to.Sve mu karce od sebe morali su nazivati o em da bi se to vi e oja ao duh zajedni tva.Jednom godi nje mladi e bi se javno bi evalo.Prema tome kako bi se tom prilikom iskazalo,prema izrazu lica pri bi evanju,rastao im je ili opadao ugled.Spartanci su nosili du u kosu no ostali Grci:tako su pokazivali da ne moraju raditi, ime su se vrlo ponosili.

3

Antika
Pojam Antika dolazi od latinskog antiquus: star, starinski, drevan. Iz latinskog je rije u la u gotovo sve moderne europske jezike (njema ki: die Antike, engleski: antiquity, ruski: anti nost). U osnovnom zna enju, odnosi se na kulture Stare Gr ke i Rima i kulture pod njihovim utjecajem. U irem zna enju zna i "davnina".

1 Zna enje pojma 1.1 Osnovno zna enje 1.1.1 Antika i Stari vijek 1.2 ire zna enje 2 Razdoblja unutar antike 2.1 Po etak i irenje anti ke kulture 2.2 Kraj antike 2.2.1 Pojava kr anstva 3 Prete e anti ke kulture 3.1 Mikenska kultura 3.2 Mra no razdoblje 4 Gr ka i helenisti ki svijet 4.1 Po etci stare Gr ke 4.2 Nastajanje polisa 4.3 Razdoblje procvata Atene 4.4 Borba za prevlast 4.5 Vrijeme helenizma (336 do 30. p. n. e.) 5 Rimski imperij 5.1 Korijeni Rima 5.2 Rimska Republika (oko 500 do 27 p.n.e.) 6 Doba rimskih careva 7 Kasna antika (284 do565/632) 8 Zna enje i utjecaj antike

Zna enje pojma Pojam "antika" ima osnovno i ire zna enje, pri emu postoje i varijacije unutar osnovnog zna enja o tome to se pod njim razumijeva. Osnovno Pojam antika u svojem osnovnom zna enju u literaturi obuhva a kulture izrasle na obalama Sredozemlja u razdoblju od oko 1200. ili 800. g.pr.Kr. do oko 500. ili 600 g.n.e, tj. pribli no od pojave gr kih gradova-dr ava (polisa) i gr ke arhajske umjetnosti do propasti Zapadnoga Rimskoga Carstva i "paganske" kulture. Postoji zajedni ka i neprekinuta kulturna tradicija, koja zapo inje oko godine 800. pr. Kr, razvija se i uz razne preobrazbe odr ava kroz gotovo tisu lje e i pol. Nakon prvog stolje a prije na e ere uz to se u okviru Rimskog Carstva oblikovalo i politi ko jedinstvo. Ponekad se u "antiku" uvr tava i starije doba Kretsko-mikenske kulture, koje zapo inje oko 1900. g.pr.Kr. Ve ina autora ovo razdoblje razmatra posebno, jer kretsko-mikenska kultura u podru ju Gr ke i Egejskog mora propala je do oko 1100. g.pr.Kr. uz golema razaranja i ekonomski, demografski i kulturni nazadak, pa slijedi mra no razdoblje i nema kulturno kontinuiteta. Pojam antika prvenstveno podrazumijeva kulturu Gr ke i Rima i svih zemalja koje su bile pod utjecajem gr ke i rimske kulture. Ponekad se to pobli e ozna ava sintagmom klasi na antika (ili klasi na starina, ili klasi na kultura), dok pojam "antika" mo e obuhvatiti i druge sredozemne kulture toga razdoblja (npr. idovsku, perzijsku, egipatsku, keltsku itd.).

4

Pojam se po eo koristiti u Europi u srednjem vijeku jer se o starim Grcima i Rimljanima generalno govorilo kao o "starima", dok se o kulturama i civilizacijama koje su im prethodile nije znalo gotovo ni ta (situacija se po ela mijenjati tek u XIX. st.). Antika i Stari vijek Antika je u uobi ajenoj podjeli povijesti dio Starog vijeka (koji zapo inje pojavom prvih civilizacija u Mezopotamiji i Egiptu oko godine 3500. pr.Kr., a zavr ava padom Zapadnog Rimskog Carstva). Ponekad se i izjedna ava s pojmom "Stari vijek"; npr. Eduard Kale u knjizi Povijest civilizacija ima poglavlje "Anti ko razdoblje" i pi e: »Pod antikom se obi no razumijeva kulturna povijest Stare Gr ke i Rima, no mi ovdje ( ) u anti ke civilizacije uklju ujemo sve stare ili drevne civilizacije koje su se u raznim podru jima Zemlje javile prije ili u vrijeme stare Gr ke i Rima.« (str. 23). Antika je posljednje razdoblje Starog vijeka; slijedi Srednji vijek. ire zna enje U irem smislu (uobi ajeno u svakodnevnom govoru, ponekad u literaturi), pojam antika ozna ava davno pro lo vrijeme, davninu. Ponekad se koristi i kao pogrda (pejorativno): zastarjeli pogledi i vrijednosti, koji su nekada ne to zna ili, a danas su besmisleni; tako er i osoba, koja ima takve poglede. Pridjev anti ki odnosi se na antiku u prvom smislu (anti ka filozofija, umjetnost isl.), a antikni na op enito zna enje (antikni namje taj, nakit, svjetonazor idr.). Pridjev antikvaran i imenica antikvitet ozna avaju predmet koji ima kulturnu vrijednost po svojoj starini i rijetkosti. Razdoblja unutar antike Razdoblje antike (u osnovnom zna enju) uobi ajeno se dijeli u tri podrazdoblja. Granicu ine osvajanjaAleksandra Makedonskog (umro 323. g. pr.Kr.) i uspon mo i Rima. Gr ko doba. U prvom razdoblju antike gr ka je kultura, iako donosi izvanredne novine, jo marginalna u odnosu na stare civilizacije i velike sile onoga doba (Egipat, Asirija, Babilonija, Perzija). Helenizam. Nakon Aleksandrovih osvajanja (do 323. g. pr.Kr.), Makedonija postaje velesila i gr ka se kultura naglo iri u zauzeta podru ja, koja su ranije ve inom bila pod vla u Perzije, potiskuju i tradicionalne kulture; tako nastaje razdoblje helenizma. S obzirom na broj anu malobrojnost Grka i drevnost kultura pokorenih naroda, gr ka kultura pritom do ivljava zna ajne promjene, koje mnogi povjesni ari ozna avaju kao dekadenciju. Rimsko razdoblje. Razni povjesni ari razli ito ozna avaju kada prestaje razdoblje helenizma, a zapo inje rimsko razdoblje: od 201. g. pr. Kr. (kraj Drugog punskog rata) do 30. g. pr. Kr. (Egipat, posljednje kraljevstvo pod helenisti kom dinanstijom, pada pod rimsku vlast). Rije je naravno, kao i uvijek kada u historiografiji postoje ovakva neslaganja, o procesu, gdje je svaki fiksni datum manje ili vi e arbitaran. U kulturnom smislu, Rimsko razdoblje je uvelike nastavak helenizma, jer su rimska znanost i umjetnost ovisni o gr koj; nova dostignu a razvijena su uglavnom u pravu i arhitekturi, a zna ajne promjene doga aju se u religiji: religije "uvezene" sa istoka ( tovanje egipatskih Izide i Ozirisa, maloazijske Kibele, perzijskog Mitre idr, te idovstvo i kr anstvo) postepeno potiskuju staru gr ku i rimsku religiju. Po etak i irenje anti ke kulture Po etak anti ke kulture u klasi nom smislu op enito se poistovje uje s razdobljem nastankaHomerovih epova (i ne to kasnije Hesiodovih) i s po etkom gr ke kolonizacije prostora Sredozemlja u 8. stolje u p.n.e.. U slijede im stolje ima Grci su irili svoje obrazovanje i kulturu cijelim Sredozemljem, a od vremena Aleksandra Velikog i na orijent pa i dalje, u Sredi nju Aziju. Rimljani su anti ku kulturu prenijeli na srednju i sjeverozapadnu Europu, gdje se ona kasnije, od ranog srednjeg vijeka razvila u srednjevjekovnu kr ansku zapadnja ku kulturu. Kraj antike Kao kraj razdoblja antike, razli iti autori ozna avaju razli ite godine i doga aje tijekom tri stolje a. Godina 325. Nicejski koncil, prvi op i sabor kr anstva, koje te godine postaje priznata religija (a pola stolje a kasnije i jedina dozvoljena). Godina 393. Odr ane zadnje starovjekovne Olimpijske igre, nakon toga zabranjene kao paganske. 5

Godina 476. Svrgnut Romul Augustul, posljednji car Zapadnog Rimskog Carstva. Godina 498. Kr tenje frana kog kralja Klodviga. Godina 529. Sveti Benedikt iz Nursije osniva prvi samostan na zapadu, a istovremeno se u Ateni zatvara Akademija, koju je 900 godina ranije utemeljio Platon. To je kraj anti ke filozofije, pet godina nakon smrti zadnjeg starovjekovnog nekr anskog filozofa Boetijea (524). Godina 565. Smrt bizantskog cara Justinijana I., posljednjeg koji je imao djelomi nog u poku aju da obnovi nekada nje jedinstvo isto nog i zapadnog Rimskog carstva. Godina 568. Upad Langobarda u Italiju, koji ozna ava zavr etak seobe naroda na zapadu. Godina 632. Po etak arapskih osvajanja izvan Arapskog poluotoka. Kraj antike, koji je ujedno i kraj starog vijeka, proces je osipanja politi ke mo i Rimskog carstva i propadanja njegove kulture koji traje tijekom oko tri stolje a; svaki pojedina ni datum je manje ili vi e arbitraran. Iako se u raznim ud benicima i literaturi i danas kao kraj antike naj e e spominje 476. godina, kada pada Zapadno Rimsko Carstvo, dana nji povjesni ari obi no smatraju da antika traje dulje, do pribli no 600. godine, jer u mnogim podru jima kulturni se kontinuitet nastavlja. Tako npr. kasnoanti ki gradovi na isto noj obali Jadrana nastavljaju i nakon 476. ivjeti na istim kulturnim i ekonomskim osnovama, to se ne mijenja ni kada po etkom VI. stolje a padaju pod politi ku vlast Isto nih Gota. Tek invazijom Avara po etkom VII. stolje a ve ina tih gradova biva razorena. U ostalima su ostaci antike ivjeli u agoniji jo desetlje ima, dok nisu podlegli snazi slavenske asimilacije. (Sui , str. 24-25) Pojava kr anstva U okviru Rimskog carstva javlja se kr anstvo, koje krajem IV. st. n.e. postaje jedina dopu tena religija. Ono negira i uni tava mnoge osnovne imbenike anti ke kulture (tradicionalna religija, filozofija, kazali te, sportska takmi enja itd.), ali od nje je ovisno i neke njene dijelove prenosi u Srednji vijek. Prete e anti ke kulture Korijeni europske antike le e u tami. Njena se predpovijest mo e smjestiti u vrijeme oko 2000. p.n.e. do 1600. p.n.e./1550. p.n.e., u razdoblje srednje heladike. Po etkom tog razdoblja, dijelom ve u vrijeme rane heladike oko 2200-2000 p.n.e. doseljavaju indoeuropska plemena u Gr ku. Mikenska kultura O igledno pod utjecajem minojske kulture sa Krete, prve visoke kulture u Europi, koja je svoj procvat imala u vremenu oko 1900 - 1450 p.n.e., na kopnenom dijelu Gr ke se iz kulture srednje heladike razvila mikenska kultura (oko 1600.-1050./00. p.n.e.). Polazi te joj je vjerojatno bilo u Argolisu i pojavljuje se iznenadno s bogatim grobovima (od oko 1600 p.n.e.). Izme u ostalog, mikenska kultura je od minojske preuzela pismo. Tzv. linearno pismo A koje se, izme u ostalog, koristilo na Kreti a do danas nije potpuno odgonetnuto jer su tekstovi pisani nepoznatim jezikom, modificirano je u tzv. linearno pismo B. Pismo B se sre e na brojnim glinenim plo icama na enim i u pala ama u Pilu, Tebi i Mikeni na gr kom kopnu, kao i na Kreti u Knososu kojim je u me uvremenu vladala Mikena. Poznata su prekrasna sredi ta mikenske kulture. Zna ajna nalazi ta su Mikena, Pil, i Tirint na poluotoku Peloponezu, Orhomen i Gla u sredi njoj Gr koj kao i Miletu u zapadnom dijelu Male Azije i niz drugih. Gradska sredi ta su imala dijelove nazvane zamak ili pala a, koji su u ve ini slu ajeva bili u 13. stolje u jako utvr eni. Bogati kupolasti grobovi, fina, dijelom bogato obojena keramika, umjetni ki obra eno zlato, srebro i fajansa i sli ni nalazi svjedo e o bogatstvu i specijaliziranosti gospodarskog sistema sa sredi njom upravom. Njegovane su ive trgovinske veze s Bliskim istokom, Asirijom i Egiptom. Mikenska keramika je bila omiljena u velikom dijelu Sredozemlja, a vjerojatno su u ju noj Italiji postojala gr ka trgova ka naselja. Mra no razdoblje Vrijeme izme u 1200 i 750 p.n.e. se obi no naziva "mra no razdoblje" jer iz tog vremena gotovo da i nama tragova. Po etkom tog razdoblja su mnogi gradovi na gr kom kopnu razoreni, ime je nestala i podloga za kulturu pala a. Mikenska tradicija je nastavljena jo oko 150 godina, prije nego je po elo tzv. protogeometrijsko razdoblje (oko 1050-900 p.n.e.). Prema predaji, oko 1050. p.n.e. po inje sna no osporavano razdoblje "Jonskih selidbi" tijekom kojih su stanovnici gr kog kopna naselili egejske otoke i Malu Aziju. 6

Na gr kom kopnu se pru a vrlo difuzna slika: na eno je vrlo malo naselja, a i ta izgledaju, za razliku od mikenskog razdoblja, vrlo siroma no. Me utim u Lefkandi, na gr kom otoku Eubeji, se pru a sasvim druga ija slika: tamo su prona eni, pored naselja s velikom zgradom kneza Lefkandija, grobovi koji su bili vrlo bogato opremljeni. Tijekom zadnjih desetlje a se, zahvaljuju i mnogim novim nalazima, "mra no razdoblje" ipak polako rasvjetljava. Prema pretpostavkama znanstvenika koji se bave istra ivanjem Homera, u razli itim dijelovima Ilijade ogledaju se prilike tog vremena. To je vrijeme bilo o igledno vrlo zna ajno za razvoj gr kog dru tva, sve do gr kih polisa. Nakon 8. stolje a p.n.e. su kontakti s prednjim Orijentom ponovo vrlo intenzivni i nastaju trgovinske stanice na Cipru i u Siriji. Pretpostavlja se da su ve u kasnom 9. stolje u p.n.e. preuzeli pismo od Feni ana. Gr ka i helenisti ki svijet Po etci stare Gr ke S tako zvanim arhai nim razdobljem u ranom 8. stolje u p.n.e. po inje stvarno razdoblje antike. Od 776. p.n.e. su poznate liste pobjednika Olimpijskih igara. U razdoblju od oko 770 do 540. p.n.e. se Grci u vrijeme velike kolonizacije ire prema zapadnom Sredozemlju (prije svega na Siciliju i u ju nu Italiju), sjeverne otoke u Egejskom moru i na Crno more. U Maloj Aziji su se ve ranije naselili. U tom razdoblju (negdje izme u 750 i 650 p.n.e. su zapisani i Homerovi epovi Ilijada i Odiseja, najstariji literarni spomenici zapada; u to je vrijeme (oko 700 p.n.e.) djelovao i Hesiod. Nastajanje polisa Istovremeno, stvara se i sustav gr kih gradova-dr ava, polisa, pri emu je ve ina njih imala samo mali broj stanovnika. Sparta, vojni ka dr ava u nastajanju na jugu Peloponeza, podvrgla je svojoj vlasti Meseniju i na taj na in uspostavila kontrolu nad cijelim jugozapadnim dijelom poluotoka. Grad sa svojom oligarhijskim ustavom mo e se smatrati prvim primjerom od tada prevladavaju e polis-strukture. I u velikom broju drugih gr kih gradova-dr ava je ustav ure ivao zajedni ki ivot gra ana, ali ni tiranija, kao to je postojala oko 650. p.n.e. na primjer u Korintu i u Megari, nije bila ba rijetkost. U Ateni se korak po korak gradio demokratski sustav. Nakon to su Drakon (621. p.n.e.) i Solon (594/593. p.n.e.) donijeli svoje zakone, Pizistrat i njegovi sinovi su uspjeli jo jednom, u razdoblju izme u 561 i 510. p.n.e., obnoviti tiraniju. Me utim, do 501. p.n.e. su reforme Klistena dovele do kona nog proboja ati ke demokracije. Razdoblje procvata Atene S atenskom podr kom Jonskom ustanku oko 500. p. n. e. po eo je sukob s Perzijom koji je trajao skoro dvjesto godina, u po etku kao Perzijski ratovi o kojima nas "otac povijesti" povjesni ar Herodot izvje iva nekad manje, a nekad vi e pouzdano. Kad Perzijanci upadaju u Gr ku, Atenjani ih 490. p. n. e. pobje uju u Maratonskoj bitci. Deset godina kasnije, perzijski Veliki vladar Kserkso I. okuplja veliku vojsku i kre e u kaznenu ekspediciju, da osveti poraz svog oca u bitci kod Maratona. Me utim, gubi pomorsku bitku kod Salamine s atenskom flotom pod zapovjedni tvom Temistokla, a 479. p. n. e. kopnena vojska gubi bitku kod Plateje s udru enim vojskama gr kih polisa. Time je Perzija za neko vrijeme potisnuta, a gr ki polisi u Maloj Aziji oslobo eni. S osnivanjem Ati kog pomorskog saveza 477. p. n. e. pod vodstvom Atene, za nju po inje razdoblje procvata koje traje do kraja vladavine Perikla 429. p. n. e.. U tom razdoblju nastaju neka od najzna ajnijih filozofskih, literarnih i arhitektonskih djela stare Gr ke: Eshilove tragedije, tada stvaraju Sofoklo i Euripid, a tada se gradi i Partenon na Akropolisu. U to je vrijeme u Ateni djelovao i Sokrat, Platonov u itelj. Borba za prevlast Rastu e suparni tvo izme u Atene kao pomorske i Sparte kao kopnene sile, dovelo je 431. p. n. e. do Peloponeskog rata koji je trajao 30 godina, a povjesni ar Tukidid ga je vrlo upe atljivo opisao. Ovaj sukob, u kojem su se uspjasi zara enih strana neprekidno smjenjivali, zavr io je 404. p. n. e., uz pomo koju su Spartancima pru ili Perzijanci, potpunim porazom Atene i uspostavljanjem privremene hegemonije Sparte nad Gr kom. U prvoj polovici 4. stolje a gr ki gradovi gotovo neprekidno ratuju jedni protiv drugih, svi protiv svih, mijenjaju se saveznici - uz neprekidno uplitanje perzijskih careva - pri emu se e nja za op im mirom koristi i za promid bene 7

ciljeve. Teba smjenjuje 371. p. n. e. Spartu u njenoj ulozi hegemona nakon bitke kod Leuktre, ali je i prevlast Tebe trajala kratko. Time je Peloponeski rat, kako se to kasnije pokazalo, osjetno poremetio dotada nji odnos snaga. Za to se vrijeme na Siciliji mo na Sirakuza dokazala protiv trgova ke republike Kartage, koja je jo od ranog 5. stolje a p.n.e. bila u konfliktnom odnosu s gr kim polisima. Osim toga, za razliku od mati ne zemlje, na Siciliji se kao oblik vladavine odr ala hegemonija u velikom broju gradova. Tek prisilno ujedinjenje Gr ke od strane Filipa II. Makedonskog okon alo je neprekidne borbe za prevlast izme u polisa. Atenjani, kao Demosten, smatrali su ga ne-gr kim barbarom, ali on je sa svojom izvrsnom vojskom dobio bitku kod Kairona 338. p. n. e. i uspostavio hegemoniju nad Helom, to je godinu dana kasnije i osna eno Korintskim savezom. Vrijeme helenizma (336 do 30. p. n. e.) Nakon to je 336. p. n. e. ubijen Filip II., nejgov sin Aleksandar Veliki vodi gr ko-makedonsku vojsku u Aziju i u nekoliko godina osvaja cijelo perzijsko Carstvo. Aleksandrov pohod je utro put gr koj kulturi u itavom tada poznatom Orijentu, od Egipta, Mezopotamije i Perzije pa sve do granica Indije. Nakon Aleksandrove smrti 323. p. n. e. u Babilonu, njegovi nasljednici Dijadosi (ve inom njegovi generali) su nakon dugotrajnih me usobnih ratova podijelili carstvo izme u sebe. U svim dijelovima carstva - od ptolomejskog Egipta na zapadu pa sve do seleukidskog carstva na istoku - helenizam je tijekom sljede ih stolje a bio odre uju a kultura. Razdoblje helenizma je bilo obilje eno gotovo neprekidnim borbama tri velesile (Ptolemejevi i, Seleukidi i Antigonidi) za prevlast. Po etkom 2. stolje a je Rim intervenirao u Gr koj. 146. p. n. e. Rimsko Carstvo podvrgava pobije ene lanove ahajskog saveza provinciji Makedoniji i razara vode i polis tog vremena, Korint. Mnogi polisi, kao Atena i Sparta, neko vrijeme jo ostaju, bar formalno, nezavisni. Nedugo zatim je uslijedilo pridobijanje Pergamona i 63. p. n. e./64. p. n. e. i zadnjih ostataka Seleukidskog podru ja. Zadnja dr ava sljednica Aleksandrovog carstva, Egipat Ptolemejevi a ija je zadnja vladarica bila Kleopatra VII, integrirana je 30. p. n. e. u Rimsko Carstvo. Time je prestao postojati svijet helenisti kih dr ava kao utjecajni vojni i politi ki imbenik tada njeg svijeta. Gr ka kultura je ipak nastavila ivot nesmanjenom snagom u Rimskom Carstvu sve do njegovog nestanka na zapadu, a nakon toga u Bizantu. Rimski imperij Nakon Grka, Rimljani postaju slijede i nositelji i posrednici anti ke kulture. to dalje su prodirali na Levant, tim vi e su prihva ali knji evnost, filozofiju, umjetnost, arhitekturu kao i kulturu svakodnevnog ivljenja Grka, da bi zatim preuzeto irili dalje na podru je zapadnog Sredozemlja i dalje, sve do Rajne i britanskih otoka. Korijeni Rima Rim, prema legendi osnovan 753. p. n. e., nastao je, kako smatraju prema novijim istra ivanjima, tek krajem 7. stolje a spajanjem vi e selskih naselja uz pli ine na donjem dijelu rijeke Tibra. Politi ki i kulturno, Rim je dugo bio pod etru anskim utjecajem. S druge strane, Etru ani su jo od ranije imali intenzivne kontakte s gr kim kolonistima. Rimska Republika (oko 500 do 27 p.n.e.) Rimljani su se oko 500. p. n. e. oslobodili prevlasti Etru anskog grada-kraljevstva, protjerali zadnjeg rimskog kralja Lucija Tarkvinija Oholog i razvili vlastiti, prvi oblik republikanske vlasti. U idu im desetlje ima, do oko 450. p. n. e., stvara se tablica dvanaest zakona koja bilje i prve civilne, kaznene i procesnopravne norme rimskog prava. Ustavom je utvr ena podjela vlasti, i time su polo eni temelji Rimske Republike. Do 272. p. n. e. su Rimljani ovladali cijelom Italijom ju no od doline rijeke Po. S Punskim ratovima protiv pomorske sile Kartage u 3. i 2. stolje u p.n.e. po inje uspon Rima prema polo aju supersile starog vijeka i za vi e stolje a preuzima vlast nad cijelim Sredozemljem. Poslije 200 p.n.e. Rim se mije a i u politiku helenisti kih velesila i preuzima protektorat nad isto nim Sredozemljem. 148 p.n.e. Makedoniju Antigonida, 63 p.n.e. podru je Seleukida i na kraju 30 p.n.e. Egipat Ptolemejevi a postaju rimske provincije. Istovremeno, u samom Rimu se odvija niz kriza izra enih sukobima izme u pretstavnika patricija koji su ustrajavali na zastarjelim socijalnoekonimskim strukturama i plebejaca koji su tra ili reforme. U vrijeme gra anskih ratova kriza kasnog razdoblja Rimske Republike dosi e vrhunac, i postaje jasno da je Republika kao takva nad ivljena. Time 8

postaje mogu principat. Ve je Gaj Julije Cezar svojim polo ajem do ivotnog diktatora dosegao status monarha. Prvim rimskim carom smatra se August, Cezarov ne ak i nasljednik, koji je s principatom uspio umjesto razru ene republike uvesti monarhisti ko dr avno ure enje. Doba rimskih careva Rimsko Carstvo, kako ga je zasnovao August, su on i njegov nasljednik Tiberije vodili sigurnom rukom. No ve u vrijeme Kaligule, Klaudija i Nerona se pojavljuju prvi znaci raspada. Nakon jedne krizne godine (Godina etiri cara) na vlast dolazi dinastija Flavijevaca (Vespazijan, Tit i Domicijan). Njihova je vladavina sve u svemu, kako na vanjsko- tako i na unutarpoliti kom planu, bila vrlo uspje na. Nakon to je Domicijan u jednoj zavjeri ubijen, ponovo slijedi jedno krizno razdoblje koje koja je uglavnom prevladana u vrijeme tzv. Pet dobrih careva. Upravo u vrijeme tih "dobrih careva" imperij do ivljava (u prvoj polovini 2. stolje a) svoj najve i procvat i veli inu (ekspanzija u vrijeme Trajana, povrat teritorija i osiguranje granica pod Hadrijanom). Ubrzo nakon toga sve vi e raste pritisak na granice carstva. Na sjevernim i sjeveroisto nim granicama su to bili Germani, na isto nim Parti (koji su se uprkos nekoliko poraza uspjeli dokazati) a kasnije i Sasanidi. Sa smr u Marka Aurelija 180. zavr ava razdoblje koje su mnogi smatrali da je bilo "zlatno doba", to bi se moglo samo uvjetno takvim smatrati. Kasna antika (284 do565/632) Krajem 3. stolje a car Dioklecijan uspijeva, uvo enjem tetrarhije jo jednom posti i stabiliziranje carstva. To vrijeme po etka kasnog starog vijeka obilje eno je prijelomnim doga ajima. Priznavanje i privilegiranje kr anstva u vrijeme Konstantina I. (koje je prije toga bilo ponekad i krvavo progonjeno) predstavljalo je zna ajan odmak od anti ke kulture, a posebno od anti ke filozofije i religijskog pluralizma. Sa smr u Julijana propao je zadnji poku aj o ivljavanja poganskih kultova povezivanjem sa novoplatonizmom 363.; svi sljede i carevi bili su kr ani. Valentinijan I. uspijeva stabilizirati zapadni dio carstva, ali u okviru seobe naroda 378. dolazi do bitke kod Adrinopolisa, i time do nove krize. Car Teodozije I. Veliki je sredio stanje na istoku carstva i istovremeno je bio zadnji car koji je vladao cijelim Rimskim imperijem. On je proglasio kr anstvo dr avnom religijom. No sve do, najmanje, u 6. stolje u se dokazano na podru ju imperija nalaze pogani. Nakon podjele carstva 395. ime u sinova cara Teodozija samo se Isto no Rimsko Carstvo kojim se upravljalo iz Konstantinopolisa pokazalo trajno sposobno za ivot (latinski je do 7. stolje a ostao slu beni jezik). Tzv. Zapadno Rimsko Carstvo je sve slabije odoljevalo navalama Huna i Germana. Do lo je do postepenog raspadanja rimske vojske, dok su Germani zaposjeli mnoge zapadne provincije i pri tome preuzeli mjesta rimskih upravlja a. Promjene do kojih je dolazilo zbog posljedica seobe naroda izgleda da nisu bile ni pribli no tako lake i jednostavne kao to se dugo vjerovalo, i sad su ponovo predmet znanstvenih rasprava. 410. su Rim oplja kali Zapadni Goti, a 455. Vandali. Tradicionalna povijest, koja tom doga aju nije pridavala veliku pa nju, esto ga je smatrala "krajem starog vijeka"; danas se odustalo od tog stajali ta. Zbog vi e razloga se danas i 6. stolje e ubraja u stari vijek. Isto norimski car Justinijan I. Veliki (527.-565.) je poku ao ponovo, i to s doista dobrim rezultatima, obnoviti cijeli imperij, to na kraju ipak nije uspjelo - uz ostalo su Sasanidi vr ili veliki pritisak na isto ne granice. U Isto norimskom carstvu su anti ka kultura i duhovni svijet ivjeli i dalje do u srednji vijek, ali tu su zna ajni rez donijela sa sobom Arapska osvajanja i odvojila kasnoanti ko ranobizantsko carstvo od srednjevjekovnog Bizanta. Zna enje i utjecaj antike Zna aj antike za daljnji razvoj svjetske povijesti je gotovo neprocjenjiv. U tom razdoblju le e korijeni razvoja zapadnog svijeta. Jonska filozofija prirode, ati ka demokracija, Rimsko pravo i religijski pluralizam i tolerancija su ostav tina antike na koju se nadovezuju dana nji prosvjetitelji, teoreti ari dr ave, prirodne znanosti, borci za ljudska prava i mnogi drugi. Do danas su sa uvana brojna svedo anstva o veli ini i zna enju tog razdoblja - pored sa uvanih tekstova filozofske, literarne ili povijesne naravi - brojni objekti gr ke i rimske umjetnosti: od velikih skulptura do minijatura, keramike i t.d. Velike anti ke zbirke nalaze se u Rimu, Ateni, Napulju, Parizu, Londonu, Münchenu, Petrogradu, Be u i Berlinu. Za upoznavanje svakodnevnog ivota u to vrijeme zna ajna su arheolo ka nalazi ta u Pompejima, Delfima, Pergamonu i itavom nizu drugih mjesta. Kad se u Italiji u 15. stolje u po elo ponovo cijeniti i opna ati o uvane ostatke (uglavnom rimske) umjetnina starog vijeka, to je razdoblje nazvano renesansa, tj. ponovno ro enje antike. 9

Me utim, ne treba smetnuti s uma da se antika u srednjem vijeku nije nikada potpuno ugasila. Uz Bizantince i Arape, i u Europi je tijekom Srednjeg vijeka zahvaljuju i nekim aktivnostima redovnika i karolin koj renesansi (kraj VIII. i po etak IX. st.) sa uvano ne to od anti kog naslje a. Novija istra ivanja nagla avaju neke neprekinute linije izme u antike i srednjeg vijeka. Tek u XIV. stolje u u Europi (na podru ju latinskog kr anstva odnosno katoli anstva) razvija se interes za izgubljene tekovine antike (Renesansa), koje su uvelike sa uvane zahvaljuju i islamskim Arapima uz posredovanje idova. Uz obnovu interesa za anti ku umjetnost i knji evnost povezan je i svjetonazorski okret od srednjovjekovne prevlasti religije tj. usmjerenosti na onostrano (transcedentno, metafizi ko, na Boga) ka interesu za ovaj svijet i za ovjeka (humanizam). Tada zapo eti duhovni razvoj dovodi do prosvjetiteljstva i moderne. Suvremna zapadna kultura i civilizacija nezamisliva je bez gr ke znanosti i filozofije, bez Rimskog prava, bez gr ke i rimske arhitekture i umjetnosti.

10

Mezopotamija
Mezopotamija (gr ki: , prijevod od staroperzijskog Miyanrudan "Zemlja izme u dvije rijeke" ili aramejskog naziva Beth-Nahrin "Ku a dviju rijeka") je podru je jugozapadne Azije. Znanstveno re eno, Mezopotamija obuhva a aluvijsku ravnicu izme u rijeka Tigrisa i Eufrata, u Iraku i Siriji. Me utim, smatra se da izraz tako er potpuno obuhva a rije ne ravnice, te okolna nizinska podru ja ije granice ine Arapsku pustinju na zapadu i jugu, Perzijski zaljev prema jugu, te planine Zagros i Kavkaz prema sjeveru. Povijest Mezopotamija je jedna od najva nijih podru ja u povijesti ovje anstva. Mnoge stare civilizacije su se tu razvile, kao npr. sumerska, akadska, babilonska, asirska itd. Po etci pismenosti ve u se upravo uz ovo podru je; kulturni, ekonomski i politi ki dosezi stanovnika Mezopotamije utjecali su na razvoj mnogih drugih naroda poput Egip ana, Grka, Feni ana i Perzijanaca. Zbog svega ovoga, Mezopotamija je poznata kao "kolijevka civilizacije".

Umjetnost drevne Mezopotamije
Umjetnost drevne Mezopotamije ine umjetni ka djela koja su nastala na podru ju Mezopotamije od 3500 g. pr. Kr. do 330. pr. Kr. To su djela naroda Sumerana, Aka ana, Babilonaca, Asiraca i Perzijanaca. Najstarija civilizacija Prve civilizacije nastale su na plodnoj zemlji u blizini velikih rijeka u Aziji i Africi: Tigrisa i Eufrata u Mezopotamiji, Nila u Egiptu i ute rijeke u Kini. Najstarija od njih je ona u Mezopotamiji (gr . me urje je). Nastala je izme u rijeka Eufrata i Tigrisa (rijeka se spominje kao simbol ivota i razvitka) te anatolijskih i iranskih planina na sjeveroistoku, arapske pustinje na zapadu i perzijskim morem na jugu. Mezopotamijsko podru je je u razdoblju od 4000. pr. Kr. do 1000. pr. Kr. dalo zna ajnu civilizaciju u kojoj su se izmjenjivali razni narodi: Sumerani, Aka ani, Asirci (na sjeveru) i Babilonci (na jugu). Nalazi ta ovih kultura su u dana njoj Siriji i Iraku. Zajedni ka karakteristika naroda Mezopotamije je uporaba najstarijeg klinastog pisma kojeg su oni i izmislili. Sumeri su prvi tvorci ove visoko razvijene kulture, a Aka ani oko 3000. pr. Kr., a potom Babilonci i Asirci nastavljaju i razvijaju sumersku kulturu. Zapravo, bez obzira koji se narod mijenja u vladavini ovim prostorima, kultura ostaje skoro nepromijenjena zato govorimo o jedinstvenoj mezopotamskoj kulturi. U 6. st. pr. Kr. Perzijanci osvajaju Babilon te se nakon toga na ovom podru ju razvija tzv. perzijska umjetnost, koja utje e na umjetnost ovih prostora i nakon 330. pr. Kr. kada ih osvaja Aleksandar Veliki, sve do Islamske umjetnosti. Gradovi Pojavu povijesti oduvijek ve emo s pojavom pisma, to e re i i civilizacije, ali pojava pisma i razmjene dobara ne bi bilo bez pojave prvih gradova. Sumeri prvi stvaraju sustav poznat kao grad-dr ava. Ti gradovi bili su zatvoreni zidinama, s krivudavim ulicama i visokim hramom koji je gra en kao citadela. Originalnost te arhitekture proizlazi iz nemogu nosti odabira kvalitetnog materijala; kamena nije bilo pa se koristila samo opeka od gline, modelirana i su ena na suncu. Opeke se sla u jedna na drugu tako da obrazuju masovne zidove bez otvora. Prostorije se osvjetljuju kroz otvore na tavanici, ulazna vrata su velikih dimenzija i jedini su otvor koji remeti neprekidnost zidova. Svaki od gradova-dr ava ima svog boga za titnika, a svaki bog vladara koji ga zastupa na zemlji. Prvi zadatak vladara bio je izgraditi mjesto za odr avanje kulta kako bi bog bio zadovoljan i za uzvrat osigurao ono to je najva nije za ivot tog podru ja. Sumerski bogovi su bili kombinacija ivotinja i ljudi (lavlje tijelo = snaga, ljudska glava = mudrost). Drugu skupinu mitolo kih bi a ine mitovi o junacima (najpoznatiji je kralj Uruka nadljudske snage Gilgame ). Sumeri se nisu brinuli za zagrobni ivot i upravo iznena uje toliki broj sveti ta i bogato ukra enih gronica u jednom od najstarijih gradova u Mezopotamiji Ur-u. Prvobitno se mezopotamski hram u osnovi sastoji od pravokutnika koji na u oj strani ima oltar i stol za zavjetne darove i ispred njega. Kasnije se toj jedinoj prostoriji dodaju druge koje slu e za stanovanje sve enika, te dvori ta koja onda postaju centar cijelog kompleksa. Hram u obliku kule zigurat (zikurat ili cikurat) je hram sastavljen od niza platformi ili terasa izgra enih stepenasto tako da im se dimenzije idu i navi e smanjuju, a na vrhu se nalazi 11

sveti te (cela). itav kompleks planiran je tako da je vjernik s dna stepeni ta primoran obi i to vi e kutova prije no to stigne do hrama. Tijekom vremena ovaj plan je razra ivan te je pravljen sve vi i i u i zikurat nalik na kulu koja se di e na vi e katova. Najpoznatija je Babilonska kula koja nije o uvana. Sumerske, Akadske i Babilonske gradove od opeke lako osvaja ratni ki narod Asiraca i umjesto njih nastaju gradovi od kamena (vapnenca) i reprezentativna (i agresivna) kraljevska umjetnost (Asurbanipalova pala a u Ninivi). Naposljetku Perzijsko carstvo 539. god. pr. Kr. uni tava novi Babilon i time zavr ava razdoblje samovoljne civilizacije u Mezopotamiji i nastaje centralizirana dr ava kraljeva Kira, Darija i Kserksa. Najpoznatiji grad je bila prijestolnica Perzopolis koji je bio kameni kompleks pravokutne osnove s brojnim sobama i stubi tima, naprednim stupovima s kapitelima, te s pilastrima i portalima. Skulptura
Krilato bo anstvo, zidni reljef s vrata pala e Sargona II u Dur- arukinu u Asiriji (danas Khorsabad u Iraku), oko 713-716. god. pr. Kr.

Skulptura iz Dur-Unta a, oko 2750. pr. Kr., Muzej u Bagdadu

Umjetni ko stvarala tvo u Mezopotamiji razvija se da bi slu ilo onome tko tim dru tvom vlada, sam umjetnik ili zanatlija je anoniman. Hram, statua, pe at uvijek se razlikuju od svega to su stvorili drugi prostorno ili vremenski bliski narodi kao to su Egip ani ili Grci. U Mezopotamskoj skulpturi najbolje se o ituju karakteristike ove umjetnosti. Tematika kiparstva su prvenstveno bogovi, vladari i visoki dostojanstvenici. Ljudski lik je uvijek prikazivan u dva polo aja: osoba sjedi na prijestolju ruku sklopljenih na grudima u molitvi ili osoba stoji sa sklopljenim ili ispru enim rukama uz bokove. Svaki od kipova po tuje zakone simetrije, frontalnosti i geometrije. Apsolutna simetrija je takva da je ljudska figura idealno prepolovljena vertikalnom linijom od sredine ela do nogu tako da svaki dio tijela na jednoj strani linije u potpunosti odgovara drugom simetri nom dijelu. Po zakonu geometrije svaka ljudska figura se smje ta unutar neke sheme osporavaju i stvarne oblike. Ta shema podrazumijeva uvijek oblike valjka, sto ca ili trapeza. To ujedno i obja njava za to ruke statua ostaju npr. vrsto priljubljene uz tijelo jer su se jedino tako mogle smjestiti u idealnu shemu kojoj se pridavala va nost. Glava je uvijek izra ajnija, vi e obra ena u odnosu na tijelo, na licu su nagla ene o i, sumerske skulpture obi no su elave, a od asirskih vremena kosa je redovito podijeljena razdjeljkom na sredini i esto se spaja s velikom bogatom i gustom bradom. Jedan od na ina izra avanja koji se posebno razvio u Mezopotamiji je monumentalni reljef. Radi se o reljefu u kamenu na kojem se uvijek prikazuju grupne scene koje slu i kao svojevrsno prisje anje na politi ke, vojne ili vjerske doga aje. To su plo ni reljefi ikonografske (vertikalne) perspektive, dakle, svako tijelo zadr ava svoju veli inu bez obzira na blizinu ili udaljenost, a veli ina lika varira samo prema njegovoj dru tvenoj va nosti (hijerarhija). Tako je bo anstvo ve e od kralja, kralj od podanika, a ovi ve i od neprijatelja. Namjera umjetnika je svaki dio tijela prikazati to jasnije, pa se lica uvijek javljaju u profilu, ramena frontalno, bokovi na pola, noge i ruke u profilu. Na taj na in svaki dio tijela dobiva najve u mogu u jasno u. Sve ove karakteristike primjenjuje i Egipatska umjetnost. Postoji 5 vrsta mezopotamskog reljefa koje dijelimo po mjestu gdje su se nalazili i temama koje prikazuju:
Reljef u plo i sumeranskog kralja Ur-Nan ea iz Laga a, oko 2550. pr. Kr., Louvre, Pariz

Asurbanipal u lovu, zidni reljef iz pala e u Nivi

12

1. Stela je plo a vertikalno postavljena u funkciji nadgrobnog spomenika, uvijek ukra ena reljefom koji opisuje neki doga aj, ali naj e e samo kroz jednu klju nu glavnu scenu, tako se cijelo zbivanje svodi samo na jedan doga aj. Jedan od najboljih primjera je "Naram-Sinova stela" iz 2300. god. pr. Kr. na kojoj Naram-Sin slavi pobjedu nad neprijateljem. To je obi na kamena plo a, relativno laka, koja predstavlja kralja kao najve i lik kako se penje na planinu gaze i neprijatelje dok ga podanici slijede (Neuki Rimljani su je dr ali za obi nu nadgrobnu plo u). Najpoznatija je Hamurabijeva stela koja na vrhu prikazuje Babilonskog kralja Hamurabija na tronu i podanika koji mu je ispod nogu, a niz cijelu stelu je klinastim pismom upisan prvi poznati skup zakona na svijetu (Hamurabijev zakonik). 2. Reljef u plo i obavezno ima otvor na plo i da bi se lak e postavljali na plohu zida. Plo e s otvorom imaju religijsku namjenu jer one na ene uglavnom prikazuju vr enje vjerskih obreda. 3. Reljef u stijeni obi no slave povijesne doga aje. 4. Zidni reljefi su vrhunci reljefa koji su se razvili kada je carska (Asirska) vlast bila najja a. Na zidovima pala a s unutarnje strane slijede jedna za drugom kamene plo e na kojima su u plitkom reljefu prikazani poduhvati vladara, posebno ratovi i lov. Svi ti reljefi imaju dokumentarni zna aj jer knji evni izvori potvr uju da su se prikazani doga aji desili. Na samim reljefima raspore eni su i natpisi koji ih komentiraju. Najljep i prizori nalaze se na zidovima Asurbanipalovog dvorca u Nivi iz 7 st. pr. Kr. Doga aji na reljefima ni u se postepeno i ilustriraju dijelove napisane povijesti. Karakterizacija likova posti e se odre enim tipom frizure, posebnom odje om ili odre enim stavom, pa je tako uvijek vladar na prijestolju ili u ratnim kolima. 5. Reljefi na emajliranim opekama su dekorativni reljefi koji se razvijaju u novom Babilonu i njima su ukra avane kapije i glavne ulice. Pokrivanje gra evina emajliranom opekom trebalo je jam iti vje nost Babilonskih gra evina. Najljep i primjer je na Trijumfalnoj kapiji boginje I tar. Zidovi kapije su od opeke, a emajlirani reljef sa likovima ivotinja (lavovi, bikovi, zmajevi) ravnomjerno je raspore en.

13

Mezopotamska mitologija
Religija Mezopotamaca javlja se kod Sumerana i razvijaju je drugi narodi Mezopotamije; kao takva odr ala se i anti kom dobu. Mezopotamci tuju antropomorfna bo anstva. Imaju ozakonjen kult, hijerarhiju sve enika i druge kultne slu benike. Tome prethode primitivni oblici religije i kulta s feti izmom, totemizmom, animizmom, magijom i sli nim elementima. Obo avaju nebeska tijela kao to su sunce ili mjesec itd. Obo avaju zemlju, vodu, javlja se kult mrtvih i vjerovanje u demone. Vladarima daju nadnaravne osobine. Imaju bo anstva prvog i drugog reda. Prema znanstvenoj rekonstrukciji mita, sumerski sve enici smatrali su da su iz prvobitnog mora, iji je gospodar bila bo ica Namu, nastali Nebo i Zemlja u obliku velike planine. Namu je stvorila boga Ana, gospodara Neba, i Ki, gospodaricu Zemlje. Njihov je sin bio Enlil, bog zraka koji je razdvojio Nebo od Zemlje. Zemlja je bila zami ljena kao plo a koja pliva na vodi, a Nebo kao vrsti svod. Kako je sve bilo u potpunom mraku, Enlil je stvorio mjesec, zvijezde i sunce, te boga Nanu, koji je stvorio Utua, boga sunca. Enlil i njegova majka Ki stvorili su uz pomo Enkija, boga slatke vode biljni i ivotinjski svijet na zemlji. ovjek je bio smatran djelom vi e bo anstava. Trijadu vrhovnih bogova inili su bogovi AN(nebo) - ENLIL(zemlja) - EA(voda). Svaki Mezopotamski grad imao je svoga osobnog boga za titnika kojemu je u gradu bio izgra en stepenasti hram u obliku kule sa sveti tem na vrhu - zigurat. Mezopotamski mitovi i legende su bile va an initelj mezopotamske religije i bili su zapisani sumeranskim klinastim pismom. Jedan od najstarijih je ujedno i najstarije sa uvano knji evno djelo na svijetu - "Ep o Gilgame u". Popis glavnih mezopotamskih bo anstava: Sin (ili sumerski "Nanna - Suen"), Bog mjeseca. ama (ili sumerski "Utu"), Bog sunca. Ostale vidljive planete su bile povezivane s drugim bo anstvima, kao: Enki i kasnije Nabu s planetom Merkurom. I tar (ili sumerski "Inanna"), Bo ica nebesa i ljubavi, ali i rata, poistovje ena s Venerom. Nergal poistovje en s Marsom. Enlil, kasnije Marduk je povezivan s Jupiterom. Ninurta predstavlja Saturn.

14

Kronologija Mezopotamije
Pretpovijest Oko 9000.-8000. Uzgoj itarica i mahunarki na Levantu "neolitska revolucija" na Bliskom istoku; prva trajna naselja. Oko 5000. skupine koje se bave navodnjavanjem naseljavaju aluvijalnu nizinu u Mezopotamiji. Po etak dobivanja i prerade bakra na Bliskom istoku. Oko 4000. u Mezopotamiji se iri gradska kultura: gradnja utvr enja i hramova od cigle (Erijud, Tel Asmar, Tel Bak). Po inje procvat elamitske civilizacije keramika ukra ena biljnim i ivotinjskim elementima ucrtanim u geometrijske oblike. Po etak lijevanja bronce na Bliskom istoku; prva primjena pluga.

Sumeranski period
Oko 3500. je po etak mla eg kamenog doba (neolita, do oko 2500.). U Mezopotamiji, Egiptu i dolini Inda nastaju prve visoke kulture. U Mezopotamiji u sredi tima najstarijih gradova nastaju prvi obredni objekti (zigurat u Uruku); pronalazak kota a i pluga. Iz oko 3000. datiraju najstarije ko ije s kota ima u Sumeru. Iz oko 3200. datiraju najstariji itljivi dokumenti iz Mezopotamije. Oko 3000. Mezopotamiju pokoravaju Sumerani, ratni ki selja ki narod iz isto nih brdskih predjela. Oni osnivaju vi e gradova-dr ava (me u ostalima Ur, Uruk, Suza i poslije Laga , Mari i Babilon), kojima vladaju kraljevi kao zastupnici bo anstava (teokracija). Sumerani grade terasaste hramove u ast gradskih bo anstava. Zemlja se natapa pomo u kanala. Umjetni ka obrada bakra, cinka i zlata. Razvija se slikovno pismo od kojega nastaje klinasto pismo. inovnici i pisari nadziru davanja seljaka. Pri tom se slu e sustavom brojeva ije je jedinica 60 (heksadecimalni sustav). Za diobu vremena u enjaci sastavljaju mjese ev kalendar od 354 dana. U Prednjoj Aziji pronalazi se to ak. Oko 3000.-2500. "Ep o Gilgame u", rana Sumerska herojska pri a. 2400. u Ebli (Sirija) razvija se knji evnost na lokalnom semitskom jeziku. Bogata proizvodnja posu a, nakita, bron anog oru ja i amuleta od bjelokosti.

Akadski period
Oko 2300. isto nosemitski kralj Sargon I. osvaja sumerske gradove-dr ave i prodire sve do Crnog mora. 2296. Akad (Agada) postaje glavnim gradom Carstva kojim Sargon I. centralizirano upravlja uz pomo inovnika i raspola e stalnom vojskom. Oko 2150. to carstvo osvajaju iranski narodi. Oko 2125. Gudea vlada u Mezopotamiji. Oko 2060.-1950. Tre a dinastija Ur-a vlada Sumerom; veliki kulturni napredak. Oko 2000. Hetiti prodiru u Anatoliju i osnivaju carstvo (do 1650.). 1894. na obalama Eufrata osniva se Babilon (Babli = Bo je dveri). 1749. am idad osniva asirsku dr avu.

Babilonski period
1728. 1686. Kralj Hamurabi odre uje Babilon za glavni grad Mezopotamije i pi e svoj "zakonik" (oko 1760.) strogo zakonodavstvo na osnovi na ela: "Oko za oko, zub za zub". Procvat matematike: uporaba cijelih brojeva, razlomaka i kvadratnih korijena; gradnja kanala; napredovanje trgovine i obrta, vrijeme procvata babilonske knji evnosti: napisan je "Ep o Gilgame u". 1530. Hetiti razaraju Babilon. Hetitsko klinasto pismo u Anatoliji. Oko 1500. u Ugaritu (Sirija) nalazimo prvi primjer alfabetskog pisma koje se sastoji od 28 slova. Oko 1420. pod Tudhalijaom I. po inje se iriti hetitska dr ava (do 1200.). Hetiti u Armeniji usavr avaju tehniku kovanja eljeza. Oko 1350. A urubalit I. osniva Asirsko Carstvo (do 612.). 15

Oko 1250. po predaji egzodus idova iz Egipta i naseljavanje u Palestini. Oko 1200. Prevlast u pomorstvu i trgovini na Sredozemlju preuzimaju Feni ani (centar Tir). Hatu a, grandiozna prijestolnica Hetitskog carstva, ru i se pod najezdom "Naroda s mora". irenje idovske religije (obo avanje Jahve); Zaratustra, perzijski prorok, objavljuje svoje u enje o dobrom i zlom duhu koji se bore da pridobiju ovjeka. ovjek se mora odlu iti kojeg e slijediti. Oko 1100. Feni ani se po inju iriti Sredozemljem (do 700.), do 600. oplovljavaju Afri ki kontinent. Iz slikovnog pisma Feni ani razvijaju alfabet kao horizontalno pismo (temelj svih suvremenih europskih pisama). U Maloj se Aziji iri upotreba sedla te konja kao jaha e ivotinje. 1025. nastaje Izraelsko kraljevstvo. Kralj David uspostavlja monarhiju ( 1000.-961.), a za njegova sina Salomona je legendarno vrijeme mira, pravde i stabilnosti. Oko 1000. Hebreji u Palestini prihva aju monoteizam.

Asirski period
930.-608. semitski Asirci u u asnom ratu pokoravaju Mezopotamiju (glavne gradove: A ur i Ninivu). Babilon je osvojen; Siriju i Palestinu s vremena na vrijeme osvaja Egipat. Oko 900. osnutak kraljevstva Meroe. Oko 840. uspon dr ave Urartu. 814. prema predaji, Feni ani osnivaju Kartagu. Oko 750. Amos, prvi veliki prorok u Izraelu. 721. Asirci pod kraljem Sargonom II. osvajaju Samariju. Asirska vojna premo traje do 705. 671. Asirci pokoravaju Egipat; po etak obrade eljeza. 668.-627. pod Asurbanipalom asirsko kraljevstvo do ivljava svoje najve e irenje. Oko 650. Prvi kovani novac: Lidia (Mala Azija). 612. Medijci i Skiti plja kaju Ninivu; pad asirske mo i.

Novo-babilonski period
586. Kralj Nabukodonozor II., koji je Babilon ponovo u inio sna nom dr avom (do 539.), razara jeruzalemski hram i vodi idove u "babilonsko su anjstvo". Neznatan dio njih vra a se 583. u Palestinu. Oko 580. iri se Zaratustrino u enje u Perziji. 550. Zaratustrino u enje postaje slu bena religija u Perziji. Perzijanci pod kraljem Kirom Velikim pobje uju Me ane i osvajaju malu Aziju i cijelo Iransko Podru je. 540. Deuteroizaija (Izaija), idovski prorok djeluje za progonstva u Babilonu.

Perzijski period
539. Kir Veliki osvaja Babilon i Medejsko Carstvo, kasnije i Egipat (oko 521.). Darije I. vlada od Inda do Nila. Oko 520. Darije I zavr ava kanal koji povezuje Nil s Crvenim morem. Ahemenidska dinastija u Perziji prenosi prehrambeno bilje (ri u, breskvu, marelicu itd.) u Zapadnu Aziju. 500. ustankom gr kog grada Mileta protiv vladavine perzijskog kralja Darija zapo inju perzijski ratovi (do 449.: 494. Perzijanci razaraju Milet i gu e ustanak Jonjana; 490. Poraz perzijske vojske koja se iskrcala kod Maratona od Atenjana pod vodstvom Miltijada; 486. U Perziji nakon Darijeve smrti car postaje Kserkso I. (Xerxes). On se priprema za kona no pokoravanje Grka; 485. Kserks vodi jaku vojsku prema Grckoj prekoHelesponta; njegova flota preuzima bocnu za titu s mora; Spartanski kralj Leonida i 300 ratnika brane klanac kod Termopila; oni su me utim zaobi eni; pogiba i posljednji ovjek; Pomorska bitka kod Salamine; Atenu, koju je stanovni tvo napustilo razaraju Perzijanci; ipak Temistokle uspijeva namamiti velike perzijske brodove u uvalu pred gradom gdje ih uni tavaju pokretne gr ke galije; 464. Spletke oko prijestolja u Perziji: Artakserekso I. odstranjuje svog brata Darija II., koji je smakao oca (Kserksa) i domogao se prijestolja; 448. Sporazum o miru izme u Gr ke i Perzije. Perzija odustaje od prevlasti nad gr kim gradovima u Maloj Aziji i od prava na trgovanje u Egejskom moru. 413. Spartanci sklapaju sporazum sa Perzijom kako bi osvojili Atenu. 386. perzijski kralj koristi se razdorom i politi kom razjedinjeno u Grka i diktira im "Carski mir", kojim svi maloazijski gradovi potpadaju pod Perziju. 16

Helenisti ki period
334. Aleksandar prelazi preko Helesponta s makedonsko-gr kom vojskom. Pobjeda nad Perzijancima na rijeci Graniku. 333. Aleksandar pobje uje perzijskog kralja Darija III. kod Isa. 330. Posljednji perzijski kralj Darije biva ubijen u bijegu pred Aleksandrom. Aleksandar ka njava ubojicu, uzima u za titu carevu obitelj i progla ava se nasljednikom perzijskih careva. Namjera da Makedonce, Grke i Perzijance pretvori u jedan narod. 312./311. Po etak seleukidskog doba; prvi neprekidan sustav ra unanja vremena. 238. Arsak I. otima Partiju od Seleukida. Partsko Carstvo e kroz brojne sukobe s Rimljanima i nomadima trajati do 224. 64. Rimski vojskovo a Pompej Veliki osvaja Siriju; kraj Seleukidskog Carstva.

Partski period
53. Bitka kod Carrhae; Parti pobje uju rimske osvaja e. Oko 5. ro en Isus Krist. 46-57. Misionarska putovanja sv. Pavla. 70. Rimljani razaraju idovski hram u Jeruzalemu. 97. Kineski izaslanik Kan Ying posje uje Perziju. Oko 100. razvija se tehnika puhanja stakla u Siriji. 116. Rimski car Trajan dovr ava osvajanje Mezopotamije. 132. idovski ustanak protiv rimske vlasti dovodi do dijaspore idova. Oko 200. Dovr en Zbornik idovskih zakona.

Sasanidski period
224. Partski guverner Arda ir (do 240.) ru i Artabanusa V., posljednjeg partskog kralja i utemeljuje Sasanidsku dinastija u Perziji. 242.-272. najve i Sasanidski vladar, apur I., gradi svoju pala u u Ktesifonu (Ctesiphon) pored Babilona. 540. Hosroe I opusto uje Antiohiju. 611. Perzijska vojska osvaja Antiohiju i Jeruzalem te pokorava Malu Aziju (do 626.) 622. Muhamedova hid ra: po etak islamskog kalendara. 628. Heraklo pobje uje Perzijance kod Ninive. 632. Umire Muhamed: po inje arapsko irenje.

17

Sumer
Najstariji stanovnici Mezopotamije bili su Sumerani. Svoju su dr avu razvili na jugu Mezopotamije. Prvi podaci o Sumeranima potje u iz 4. tisu lje a pr. Kr. Sumerani su razvili hramski tip grada dr avice. Najpoznatiji sumerski gradovi bili su Ur, Uruk, Nippur, Laga , Ki i Akad. Na elu grada-dr avice nalazio se vladar okru en inovnicima. U sredi tu grada nalazio se stepenasti hram (zikurat) u kojem se odvijao itav gospodarsko-kulturni i politi ki ivot. Sumerani nisu posjedovali dovoljne koli ine kamena i drveta pa su za gradnju upotrebljavali opeku. Promatraju i rast i opadanje vode u rijekama te kretanje nebeskih tijela, izradili su kalendar. Na podru ju Sumera prona eni su najstariji zapisi. Naj e e se pisalo tvrdim pisaljkama po glinenim plo icama. Kako je ostajao otisak u obliku klina, njihovo je pismo nazvano klinasto pismo. Od Sumerana nam se sa uvalo najstarije knji evno djelo - Ep o Gilgame u.

Sumerani
Prva visokorazvijena civilizacija nastala u etvrtom tisu lje u prije Krista na podru ju ju ne Mezopotamije. Podrijetlo Sumerana nije utvr eno, ali prevladava mi ljenje da su doselili sa sjevera i pomije ali se sa zate enim stanovni tvom. U drugoj polovici etvrtog tisu lje a pr. Kr. nastali su u Sumeru prvi gradovi-dr ave. Najpoznatiji su bili Uruk, Ur, Ki , Nipur i Laga . Na elu svakog grada nalazio se vladar zvan ensi (upravlja ) ili lugal (veliki ovjek). On je bio vrhovni sve enik koji je u ime zajednice komunicirao s bogovima. Sredi te grada bio je hramski kompleks s dominiraju om gra evinom etverokutnog tlorisa ziguratom na ijem se vrhu nalazio grad posve en glavnom gradskom bo anstvu, a slu io je i kao zvjezdarnica. U sumerskim gradovima-dr avama sve zemaljsko smatrano je vlasni tvom bogova. Najvi e zemlje pripadalo je vladaru, a zatim hramovima. Ostali stanovnici (seljaci, obrtnici) bili su samo korisnici zemlje. Stanovni tvo se u osnovi dijelilo na vladaju i sloj, u koji je uz vladara i vjerodostojnike spadalo sve enstvo i inovni tvo, te na selja tvo i obrtnike. Robova je bilo malo i potjecali su iz ratnih pohoda, a pripadali su isklju ivo vladaru ili hramovima. Promatranje zvijezda u Mezopotamiji je imalo veliku va nost jer se na temelju njihova kretanja odre ivalo vrijeme nastanka poplave. Tako je nastao i prvi kalendar kojeg su izradili sumerski sve enici, a djelio je godinu na 12 mjeseci. U Sumeru su bili cijenjeni umjetnost i umjetni ki radovi, a osobito su bili vrsni sumerski zlatari, kerami ari i staklari. No, glavna je djelatnost u Sumeru, kao i u cijeloj Mezopotamiji, bilo ratarstvo. Pismo Smatra se da su Sumerani prvi po eli koristiti pismo jer su najstariji poznati zapisi na eni u Sumeru. Prvotno je sumersko pismo bilo piktografsko i ideogramsko i imalo je vi e od 2000 znakova. Pisalo se za iljenom trskom na glinenim plo icama. Postupno su se linije znakova oblikovale u manje grupe utisnutih crtica s jednim zadebljanim krajem. Kako takvi znakovi nalikuju na klin, pismo je nazvano klinastim pismom. Mit o stvaranju svijeta Prema znanstvnoj rekonstrukciji mita, sumerski sve enici smatrali su da su iz prvobitnog mora, iji je gospodar bila bo ica Namu, nastali Nebo i Zemlja u obliku velike planine. Namu je stvorila boga Ana, gospodara Neba, i Ki, gospodaricu Zemlje. Njihov je sin bio Enlil, bog zraka koji je razdvojio Nebo od Zemlje. Zemlja je bila zami ljena kao plo a koja pliva na vodi, a Nebo kao vrsti svod. Kako je sve bilo u potpunom mraku, Enlil je stvorio mjesec, zvijezde i sunce, te boga Nanu, koji je stvorio Utua, boga sunca. Enlil i njegova majka Ki stvorili su uz pomo Enkija, boga slatke vode biljni i ivotinjski svijet na zemlji. ovjek je bio smatran djelom vi e bo anstava. Trijadu vrhovnih bogova inili su bogovi An, Enlil i Enki.

18

Akad
Akad (sumer. Agade; heb. Akkad) je ime drevnoga grada i pokrajine u sjevernoj Mezopotamiji, izme u gradova Sipar i Ki , u dana njem Iraku, vjerojatno oko 50 km jugozapadno od sredi ta Bagdada. Na vrhuncu svoje mo i bio je izme u 24. st. i 22. st. p.n.e. Ugledu Akada zasigurno je pridonio kralj Sargon Aka anin (23. st. p.n.e.), kojemu je bio prijestolnica, kao i njegovim nasljednicima sve do u 22. st. p.n.e. i uspona Babilonije. Povijesni izvori Sumerski tekst iz 3. tisu lje a, poznat kao Akadsko prokletstvo, donosi legendu o uni tenju grada. Akad se povremeno spominje i u kasnijoj mezopotamskoj knji evnosti. Ime mu je ostalo ivjeti u slu benom nazivu Babilonije, kao »Zemlja Sumera i Akada«, te u nazivu za akadski jezik, to je obi aj jo iz babilonskog doba, kad su se tako nazivale semitske ina ice sumerskih tekstova. Sam grad do danas nije prona en. U Bibliji Akad se spominje u biblijskom izvje taju u Knjizi Postanka, gdje se navodi kao jedan od Nimrudovih gradova (usp. Post 10,10).

Akadsko carstvo
Akadska dr ava ili Akadsko carstvo naziv je za dr avu koja se od 23. st. p.n.e. razvila oko grada Akada u Mezopotamiji Aka ani su prvobitno bili nomadski narod koji je ivio u sredi njem dijelu Mezopotamije. Sargon Aka anin, vojni zapovjednik u vojsci grada Ki a osvojio je podru je Sumera oko 2370. pr. Kr. Na obali Eufrata dao je sagraditi novu prijestolnicu, grad Akad, s kraljevskom pala om i hramovima posve enim svojoj za titnici, bo ici I tar. Njegovim daljnjim osvajanjima stvorena je Akadska dr ava, dotad najve a dr ava na Bliskom istoku, koja se prostirala od Perzijskog zaljeva na jugu do planinskog lanca Taurus na sjeveru, te od Zagorskog mora na istoku do Sredozemnog mora na zapadu. Aka ani su preuzeli dotada nju kulturu Sumerana i klinasto pismo, ali glavni govorni jezik ju ne Mezopotamije postao je akadski koji, za razliku od sumerskog, pripada skupini semitskih jezika. Najpoznatiji vladar Akadske dr ave bio je Sargon Aka anin. Nije se brinuo samo za politi ki i teritorijalni procvat dr ave nego je razvijao poljoprivredu, trgovinu itd. Nakon razdoblja vladanja njegovih nasljednika, slijedi prili no nagla propast ozna ena vla u Gutejaca, a potom, na prelasku iz 3. u 2. tisu lje e p.n.e., i po etkom prevlasti Babilonaca i osnutkom Babilonskog carstva.

19

Babilon
Babilon je anti ki grad u Mezopotamiji, blizu suvremenog grada Al Hillah u Iraku. Babilon je bio glavni grad Babiolonskog Carstva. Ime potje e od akadske rije i Babilu, to zna i "bo ja kapija", a koja je bila prijevod sumerskog imena Kadingirra. Grad se prvi put spominje na plo ici Sargona Akadskog iz 24. stolje a p.n.e., kad je Sargon Akadski od grada napravio sredi te svoje dr ave. Mo i stanovni tvo su pali tokom narednih nekoliko stolje a, i grad je bio prili no neva an sve dok nije postao glavni grad Hamurabijeva carstva u 18. stolje u p.n.e. Od tada, grad je bio glavni grad Babilonije, mada je tokom vladavine Kasita bio nazvan "Karandunia ". Grad je bio na rijeci Eufrat, podjeljen jednako na oboje strane rijeke i sa strmnim nasipima da bi se zadr ale sezonske poplave. U narednim godinama Babilon je rastao u veli ini i rasko i, ali je tako er postao podlo an Asiriji. Grad se pobunio protiv asirske vladavine u doba Mu ezib-Marduka i ponovo u doba ama - um-ukina, ali je oba puta bio pod opsadom i ponovo osvojen, prvi put od strane Sanheriba i drugi put od strane Asurbanipala. Tokom vladavine Sanheriba Babilon je bio u stalnom stanju ustanka, koje je bilo uga eno tek nakon to je689. p. n. e. Senakerib naredio kompletnu destrukciju grada. Svi zidovi, pala e, i hramovi su bili uni teni, a ostatci ba eni u kanal Arakhtu. Ovaj in je razbudio vjersku svijest Mezopotamije, i vjerojatno je zbog toga Sanherib nedugo kasnije bio ubijen. Njegov nasljednik Esarhadon je odmah ponovo izgradio stari grad, okrunio se tu, i napravio dom u gradu za dio godine. Nakon njegove smrti Babilonija je odre ena njegovom najstarijem sinu ama - um-ukinu, koji je kasnije vodio pobunu protiv brata Asurbanipala Asirskog. Jo jedanput se Babilon na ao pod opsadom Asiraca. Asur-bani-pal je brzo osvojio grad, ali kad je 612. p. n. e. pala Niniva, Babilon se oslobodio asirske vlasti i postao glavni grad novog Babilonskog Carstva. 605. p. n. e. Babilonci su pobijedili Egip ane u bitci kod Karkemi a i maknuli ih sa svjetske pozornice. Tokom ovog doba neovisnosti pod Nabopolasarom po elo je novo razdoblje arhitektonskih radova, a njegov sin Nabukodonozor je od grada napravio udo anti kog svijeta. Nabukodonozor je izgradio Vrata I tar, obnovio Etamenanski hram, i izgradio vise e vrtove Babilona (jedno od sedam svjetskih uda). Godine 538. p. n. e. Babilon osvaja Kir Veliki, kralj Perzije, koji je dopustio idovima u Babilonu da se vrate svojim ku ama. Pod vladavinom Kira i njegova sina Darija, Babilon je postao centar u enja i znanstvenog napretka. Babilonski znanstvenici su napravili karte zvije a i uspostavili temelje suvremene astronomije i matematike. Me utim, tokom vladavine Darija III., Babilon je po eo stagnirati. Godine 331. p. n. e. perzijski kralj Darije III do ivio je poraz od makedonskog vladara Aleksandra Velikog u bici kod Gaugamele. U listopadu iste godine, Aleksandar osvaja Babilon. Pod njegovom vladavinom, Babilon je ponovo prosperirao kao sredi te u enja i trgovine. No, nakon Aleksandrove tajanstvene smrti 323. p. n. e., njegovo carstvo je podijeljeno me u njegovim generalima i slijede desetlje a ratovanja. Zbog toga je Babilon gotovo posve napu ten ve 275. p. n. e..

Babilonija
Babilonija, kasnije i Babilonsko carstvo, bila je nekada nje kraljevstvo u Mezopotamiji u razdoblju izme u 1900. pr.n.e. ili 1800. pr.n.e. pa do propasti 539. pr.n.e.. Nalazila se na donjem toku rijeka Eufrat i Tigris, otprilike izme u dana njeg ira kog grada Bagdada i Perzijskog zaljeva. Kulturni centar podru ja bio je grad Babilon, a tijekom postojanja osvajali su ga i njime vladali vladari vi e raznih plemena. Povijest Povijest Babilonije zapo inje propa u sumerske civilizacije u koja se u to doba sastojala od niza gradova-dr ava, bez neke sna nije sredi nje vlasti, a bila je obilje ena stalnim borbama za prevlast me u vladarima. Usto, bili su suo eni nadiranjem semitskih naroda. S jedne strane su pristizali Amorejci, a s druge su ih pritiskali Elamci. Izvori babilonske civilizacije Babilonska je civilizacija bila mje avina kultura i naroda. Oko 2000. pr.n.e. najja i pe at tome podru ju davali su Aka ani, Amorejci i Sumerani. Sumerani i Aka ani bili su ve dugo ovdje i u 3. tisu lje u pr.n.e. stvorili sna nu civilizaciju, obi no nazivanu sumerskom, iji je Babilonija bila izravni ba tinik. U to doba bili je ovdje prisutno i ne to 20

Amorejaca, no velika migracija njihovih plemena oko 2000. pr.n.e. pridonijela je stvaranju zajedni ke, mije ane babilonske civilizacije. Dok su se Sumerci slu ili jezikom koji se ne mo e svrstati ni u jednu poznatu lingvisti ku skupinu, Aka ani i Amorejci pripadali su semitskoj jezi noj skupini. Oko 2000. pr.n.e. upravo akadski jezik, uz sna ne amorejske utjecaje, postaje sna niji od sumerskog, te ga sasvim nadvladava i postaje temeljem babilonske ina ice akadskoga. Usto, u uporabi je bio i asirski jezik. Babilonci su preuzeli i sumerski sustav klinopisa, a babilonski su pisari jo dugo bili sposobni itati i pisati sumerski, iako nije bio u irokoj uporabi. Na tom su se jeziku ili na jeziku koji bio sna no njime obilje en pisali su se religiozni i znanstveni tekstovi, dok je za trgovinu, dr avne poslove i svakodnevne potrebe slu io babilonski akadski i to sve do 700. ili 600. pr.n.e. kad ga po inje zamijenjivati aramejski jezik, prvo kao govorni jezik, a potom i u slu benim spisima. Akadski se ipak nastavio koristiti u nekim krugovima sve do 1. st. Osim jezika i pisma, babilonsko je dru tvo i u drugim podru jima bilo sna no pod drevnim sumerskim utjecajima. To se odnosi na knji evnost, zakonodavstvo, religiju, dru tvenoekonomski i politi ki sustav, a najo itije je bilo na jugu Babilonije, gdje je bilo i srce sumerske civilizacije. Pravo zahvaljuju i nastavku sumerske kulture u Babiloniji, danas mo emo ne to znati o sumerskoj knji evnosti i religiji. Rano starobabilonsko razdoblje (oko 2017.-1793. pr.n.e.) Pad grada-dr ave pod imenom Ur, u ju noj Babiloniji, oko 2004. pr.n.e. nazna io je i kraj sumerske civilizacije, dok je osnutak amorejske dinastije u gradu Isin, ne to sjevernije od Ura, ozna io po etak babilonske. U po etku je osniva isinske dinastije, I bi-Era bio vazal posljednjeg urskog vladara Ibi-Sina, no ubrzo se osamostalio. Ovo je razdoblje obilje eno ve im brojem manjih amorejskih dr ava koje su se me usobno sukobljavale, te je esto jedna od tih dr avica znala pasti u vlast druge. U tom su neredu najja i takmaci bili gradovi-dr ave Isin i Larsa, pa se stoga rano starobabilonsko razdoblje esto naziva i isin-lar ko doba. Amorejci Amorejci su bili pokreta ka snaga toga doba. To je ime nosio niz plemena semitske lingvisti ke skupine, koja su krajem 3. tisu lje a pr.n.e. u velikom broju pristigla iz podru ja od Sirije do Arabije. Bili su polunomadi, prezirani od starosjedilaca Babilonije zbog na ina ivota, ali i uzrok straha zbog ratni kih vje tina. Neki su od njih do li na miran na in u ovo podru je, preuzimaju i ni e poslove, dok su drugi prodirali nasilno. Postupno su prihvatili babilonsku kulturu, jezik i obi aje, pa su kasniji kraljevi amorejskih dinastija ak nosili i babilonska imena. Isin Za etnik isinske dinastije, I bi-Era, bio je Amorejac iz Marija, grada na srednjem toku Eufrata, a s itavom skupinom imigranata doselio je u Isin. Za svoje duge vladavine (oko 2017.-1985. pr.n.e.) nije samo postao samostalnim vladarom Isina, nego je zavladao i nad Nipurom i Larsom, pa ak i Urom. Pritom je preuzeo i u inkoviti upravni sustav kakav je postojao u Uru. Ipak, postojale su i razlike: dr avni slu benici u Isinu bili su izrazito podlo ni vladaru. To je vidljivo i iz njihovih imena: I bi-Era-je- ivot-zemlje , I bi-Era-je-bog-svoje-zemlje ili I bi-Era-je-moj-bog . Nakon smrti I bi-Ere zapo inje razdoblje nesigurnosti i stalne borbe s okolnim gradovima-dr avama. Upravo to koristi Asirija za svoga prvog upada u Babiloniju. Unato tome, kulturna je djelatnost u to doba bila izuzetno sna na. U ovome se razdoblju obnavljaju i grade hramovi, nastaju knji evna djela, te zbirke zakona. Usto, uspostavlja se obi aj da vladar izdaje uredbe kojima ispravlja dru tvene i ekonomske zloporabe. Larsa I dinastija iz Larse tako er je bila amorejska i ustanovljena otprilike istovremeno s isinskom, oko 2025. pr.n.e., no njezini su vladari, u odnosu na one iz Isina, bili slabiji, sve dok oko 1834. pr.n.e. vlast ne preuzme Kudur-Mabuk. On i njegovo pleme dotad su bili pla enici Elamaca, no kad je Kudur-Mabuk osvojio Larsu, postao je neovisan. Njegova je politika bila ambiciozna i dalekose na. ini se da je njegov odnos prema doma em lar anskom stanovni tvu bio dosta dobar. Svoga je sina, Varad-Sina, postavio za vladara Larse (oko 1834.-1823.), a on je sam ratovao u okolici. Nakon Varad-Sinove smrti Kudur-Mabuk je jo bio iv, no ubrzo je za vladara postavio svoga drugog sina, Rim-Sina, ija je vladavina bila i najdu a u povijesti Babilonije (oko 1822.-1763. pr.n.e.). To je razdoblje obilje eno pravim procvatom Larse. Kroz vojne pohode (izme u 1822. i 1804. pr.n.e.) Rim-Sin je osvojio gotovo itavu Babiloniju, osim krajnjeg sjevera, a 1804. pr.n.e. osvaja i Isin, to ozna ava vrhunac njegova vladanja. Ova pobjeda je imala toliki 21

zna aj, da je Rim-Sin, po ev i od nje, datirao sve ostale doga aje u svojoj vladavini, tako da je u kraljevskim spisima ve za sljede u godinu pisalo: Ovo je prva godina otkako je kralj zauzeo Isin . Usto, to je i prvi primjer u povijesti da se koristi sustav kalendara koji ovisi o nekoj eri. U ovom slu aju, to je isinska era. Ipak, ona se nakon Rim-Sinove smrti vi e nije koristila. Kraj starobabilonskog razdoblja Kraj ovog razdoblja obilje en je zna ajnim pojavama. Kulturalno, babilonska je civilizacija pro la kroz godine svoga oblikovanja i sada je bila spremna za procvat. Politi ki, socijalno i gospodarski, prizori te je bilo jo uvijek u prili nom neredu. Budu i da se takvo stanje nije moglo dugo odr ati, sve je bilo spremno za stupanje na scenu jednog od najve ih babilonskih vladara - Hamurabija. Hamurabijevo razdoblje (oko 1792.-1750. pr.n.e.) Vrhunac starobabilonskog razdoblja predstavljala je bez sumnje vladavina kralja Hamurabija koji se uspio izdi i iznad svojih takmaca, ve spomenutog Rim-Sina iz Larse, kraljeve Marija i am i-Adada I. Mari Otkri e Arhiva iz Marija s oko 20.000 plo ica ispisanih klinopisom 30-tih godina 20. stolje a, bilo je najzna ajniji doga aj koji je rasvijetlio Hamurabijevo doba. Ve ina dokumenata iz Marija, smje tenog oko 300 km uzvodno od Babilona, pisma su i administrativni tekstovi iz kojih mo emo upoznati slu eno politi ko stanje toga doba, ispunjeno zavjerama i savezima. Prije stupanja na scenu Hamurabija, Mari je bio jedan od mnogih samostalnih gradova-dr ava u sjevernoj Mezopotamiji i Siriji, a njime je upravljala dinastija amorejskih korijena. Me u najja im vladarima Marija bio je Jahdun-Lim koji je imao pod svojom vlasti podru ja sve do Sredozemlja, a uspio je zaklju iti sporazume s polunomadskim plemenima du Eufrata, koja su ina e bila stalan problem za Mari. Ipak grad je uskoro pao pod vlast am i-Adada I. am i-Adad I. (oko 1813.-1781. pr.n.e.) bio je amorejskog porijekla, a nakon vojnih pohoda smjestio se u gradu ubat-Enlil u isto noj Siriji. Na vrhuncu svoje mo i osvojio je grad A ur i itavo podru je Asirije. Nakon pogubljenja Jahdun-Lima osvaja i Mari, te ondje kao upravitelja postavlja svoga mla eg sina, Jasmah-Adada, dok mu je stariji sin, I me-Dagan, upravljao Ekalatumom, ju no od A ura. Tako je am i-Adad I., skupa sa svojim sinovima, vladao ve im dijelom sjeverne Mezopotamije. No, u to doba u Babilonu preuzima vlast Hamurabi. Hamurabi (oko 1792.-1750. pr.n.e.) Hamurabi je bio esti vladar iz svoje dinastije u Babilonu, tako er amorejskog porijekla, a grad Babilon bio je tek jedna od gradova-dr avica. Ve su njegovi prethodnici udarili vrste temelje koje je Hamurabi znao dobro iskoristiti, osvajaju i druge dr ave, omogu iv i tako po etak zlatnog doba Babilona. Pod njegovom se vla u prvi puta mo e govoriti o Babiloniji kao jedinsvenoj politi koj stvarnosti. Nije bio samo ratnik i osvaja , ve se obilno koristio i mogu nostima diplomacije, kao to je to vidljivo i iz Arhiva iz Marija . Imao je dobre odnose sa am i-Adadom I., kao i s Rim-Sinom kojemu ak alje upomo svoju vojsku u borbi protiv nomada. To se mijenja nakon smrti am i-Adada, kad se po inje stvarati savez Elama i grada E nune, dok u Mariju vlast preuzima sin ubijenoga Jahdun-Lima, Zimri-Lim. Hamurabi poma e Zimri-Limu, te s njim ostaje u dobrim odnosima kroz mnogo godina, o emu svjedo e brojna pisma to su ih razmijenili. Hamurabi se tada okre e prema Larsi u ratu koji e trajati pet godina. Na koncu Larsa postaje dijelom babilonske dr ave, a Hamurabi je dobio pod svoju kontrolu itavu ju nu Mezopotamiju. Nakon toga kre e i protiv Zimri-Lima i brzo osvaja Mari na Eufratu, a kroz sljede e godine i A ur na Tigrisu, te podru je izme u ta dva grada. Tako je postao vladarem, ne samo babilonske nizine, nego i itavog podru ja koje e se kasnije zvati Asirija. No, Hamurabijeva vladavina ne smije biti gledana samo kroz vojna osvajanja. Njegov zakonik govori i o naporima oko ustrojstva u inkovite i dr avne uprave. U zapisima na enim u Larsi, nalaze se i pisma u kojima vladar odgovara na upite svojih podanika i rje ava zahtjeve u vezi prava na zemlju i sli nih problema. ini se da je Hamurabi bio vrlo 22

dostupan svakom podaniku koji je imao neku albu. Koliko se iz sa uvanih dokumenata mo e vidjeti, kao to je bio uspje an diplomat i vojskovo a, bio je i uspje an upravitelj. Iako je i dalje prevladavala sumerska religija, u Hamurabijevo doba odre enu prednost dobiva bog sunca ama , a o ito je i nastojanje oko smanjivanja ekonomske dobiti hramova u korist vladareva dvora. U Hamurabijevo doba cvate i knji evnost na akadskom jeziku. Pad Babilona (oko 1750.-1595. pr.n.e.) Hamurabijev sin i nasljednik Samsu-iluna (oko 1749.-1712. pr.n.e.) uspio je odr ati vlast nad ve inom teritorija to ga je naslijedio, no ve su se tada pojavili ozbiljni problemi i borbe za prevlast. U tome su prednja ili Kasiti, primorski narod, te Rim-Sin II. iz Larse. Upravo je to postupno dovelo do slabljenja babilonske mo i. Kasiti se prvi put spominju u dokumentima iz razdoblja Samsu-ilune, a ini se da su bili opasnost za Babiloniju kroz itava ova dva stolje a. Istovremeno, u primorskom dijelu, uz obalu Perzijskog zaljeva, ja ala je snaga vladara Iliamaile, koji je polako osvajao ju na babilonska podru ja. Iliamaila nije imao sna nih nasljednici, a vladari primorja sve su vi e slabili, dok i oni, poput Babilona, nisu pali pod vlast Kasita. U Larsi je Rim-Sin II., ne ak Rim-Sina I., uspio pridobiti neovisnost, no nakon pet godina je pobije en i ubijen, te su kao jedine tri sile na tom podru ju ostali Babilonija, Kasiti i primorske zemlje. Iz itavog ovog razdoblja vrlo je malo podataka, a jedina poznata injenica jest da su Babilon 1595. pr.n.e. zauzeli Hetiti, predvo eni kraljem Mur ilijem I. Grad je, ka u i babilonski i hetitski izvori, razoren, Hetiti su se brzo povukli, a itavu su situaciju iskoristili Kasiti. Kasiti Kasiti, za razliku od ostalih imigranata u Babiloniju, do danas ostaju prili no nepoznati, to se odnosi na njihovo porijeklo, jezik i kulturu. Zna se da su bili nepismeni nomadi koji su se u Mezopotamiju probili vjerojatno iz srednjoazijskih stepa, bilo preko Kavkaza, bilo preko Perzije. Prihvatili su babilonski jezik i klinopis. Od razdoblja Samsu-ilune, ulazili su u Babiloniju na miran na in ili kroz borbe. Na miran na in dolazili su kao pastiri ili eteoci i kao takve ih spominju babilonski dokumenti. Malo se zna o njihovim vladarima, koji vjerojatno nisu bili vi e nego plemenski vo e, sve dok nisu zauzeli Babilon. S babilonskih popisa vladara poznata su samo njihova imena, a ne to vi e se zna tek o devetom kasitskom vladaru s toga popisa, Agumu II. koji je prvi vladao iz grada Babilona. Srednje babilonsko razdoblje (oko 1595.-1000. pr.n.e.) Ovo je razdoblje dviju dinastija: kasitske i druge isinske. Me usobno su podijeljene probojem Elamaca u Babiloniju oko 1157. pr.n.e., a svaka je od njih iznjedrila po jednoga velikoga kralja: kesitska Kurigalzua, a isinska Nabokodonozora I. Kasitska dinastija ini se da je Agum II. bio prvi kasitski kralj koji je preuzeo vlast u Babilonu, nakon provale Hetita 1595. pr.n.e. Vladao je Babilonijom, ali i podru jem isto no od Tigrisa u kojem su se Kesiti bili prethodno nastanili. Jedino to nam je o njemu poznato jest da je uspio ponovno preoteti od Hetita kip babilonskog bo anstva Marduka i uz veliko ga slavlje vratiti u hram. Nakon toga nemamo nikakvih podataka o doga ajima u Babiloniji kroz sljede a dva stolje a. Tek u 14. st. pr.n.e. o prilikama u Babiloniji saznajemo iz zbirke pisama iz Amarne na gornjem toku Nila u Egiptu. Mnoga od njih pisma su babilonskih kraljeva faraonima, a pisana su babilonskim jezikom i klinopisom, to dokazuje da je taj jezik tada bio lingua franca - zajedni ki jezik diplomacije i trgovine - na Bliskom istoku. Iz tih je pisama vidljiv postupni pad ugleda Babilonije, od sile kojoj faraon alje zlato ne bi li imao njezine princeze u haremu, do znakova o ite slabosti, kad se babilonski kraljevi ale jer u egiptu primaju asirske poslanike. Rije je vjerojatno o sredini 14. st. pr.n.e., kada se jedan babilonski kralj o enio asirskom princezom, na to ga je narod svrgnuo. Asirski kralj A ur-ubalit, princezin otac, osvaja Babilon i postavlja svoga vladara ondje. Neko vrijeme nakon toga, na vlast dolazi Kurigalzu koji vodio pobjedni ke pohode protiv Asiraca i Elamaca, a ini se i primorskih vladara. Usto bio je i veliki graditelj: podizao je hramove i pala e po svim gradovima, no najvi e mu je na srcu bio novoutemeljeni grad Dur-Kurigalzu ( Kurigalzova utvrda ) u dana njem predgra u Bagdada. I nakon smrti ovoga kralja malo je toga poznatog, osim povremenih borbi s Asirijom. Za jedne od tih borbi Asirci plja kaju Babilon i odnose Mardukov kip (druga polovica 13. st. pr.n.e.), no Babilonija se brzo oporavlja i ini se da je 23

kroz neko vrijeme imala i prevlast nad Asirijom. U tom se razdoblju doga a i mala religijska revolucija, budu i da su velika i tra ili da se Marduk prizna bogom bogova , na to je kralj na kraju morao i pristati (oko 1200. pr.n.e.), to je vjerojatno imalo i neke ekonomske u inke. 1157. pr.n.e. Elamci zarobljuju i odvode posljednjeg kesitskog kralja Babilonije, a odnose ponovno i Mardukov kip. U razdoblju Kasitske vlasti, osim zapo etih religijskih promjena i graditeljskih pothvata, zna ajna je i knji evna djelatnost. Upravo u to doba svoj kona ni oblik dobiva Ep o Gilgame u, nastaju i brojna pjesni ka djela, osobito o kraljevima. Druga isinska dinastija Nakon kratkog razdoblja u kojem nam je nepoznata povijest Babilonije, u gradu Isinu izdi e se nova dinastija, a njezin najodli niji predstavnik svakako je Nabokodonozor I. (oko 1133.-1116. pr.n.e.), kojeg ne valja mije ati s Nabukodonozorom II. to se spominje u Bibliji. Kad je do ao na vlast, sredi te dr ave ponovno je bio Babilon, a postao je slavan po velikoj pobijedi nad Elamcima o kojoj govori i pograni ni natpis iz toga doba, te po tome to je opet vratio Mardukov kip u Babilon. Tom prilikom i slu beno progla ava da je Marduk bog bogova , a u gradu se obnavlja hram te se kip vra a u sve anoj procesiji. Ne e biti ponovno odnijet sve do 689. pr.n.e. U doba Nabukodonozora I. Babilonija je u dva navrata poku ala napasti Asiriju, no bila uvijek odbijena. Ipak to govori o prili noj mo i Babilonije. Ponovno e pograni an podru ja Asirije napasti Marduk-nadinahe (1098.-1081. pr.n.e.) i odnijeti kipove asirskih bo anstava, koji e ostati u bibilonskoj vlasti sve do 7. st. pr.n.e. Vrijeme slabosti i asirska prevlast (oko 1000.-627. pr.n.e.) Krajem 2. tisu lje a pr.n.e. Babilonija ponovno ulazi u tamno razdoblje. Aramejske provale prisilile su ograni ile su mo Babilonije i izazvale previranja unutar same dr ave. To ja a Asiriju koja nadire preko babilonskih sjevernih granica. Razdoblje slabosti Babilonije (oko 1000.-748. pr.n.e.) Asirija je u 10. st. pr.n.e. vode a sila na tom podru ju, premda se i sama mora braniti od Elamaca i sve mo nijih Aramejaca. Ipak, o tom stolje u u Babiloniji imamo vrlo malo podataka. U 9. st. pr.n.e. Babilonija je u dobrim odnosima s Asirijom te postoji i sporazum izme u babilonskog kralja imenom Nabu-aplaidina (oko 887.-885. pr.n.e.) i tada njeg vladara Asirije. To je mo da i najsvjetliji trenutak u tamno doba Babilonije. Granice zemlje bile su sigurne, a zemlja se mogla posvetiti obnovi. Nabu-aplaidina je primjerice obnovio hram boga sunca ama a u Siparu. I njegov nasljednik, Marduk-zakir- umi I. (oko 854.-819. pr.n.e.) obnovio je stari savez s Asirijom, to mu je i pomoglo u nutarnjim borbama. Kad ga je brat htio svrgnuti s vlasti, u zemlju je upao Salmanasar III., asirski kralj i vratio mu kraljevstvo. U starosti Salmanasarovoj bile su borbe za vlast i u Asiriji, a babilonski kralj priska e upomo njegovom sinu, am i-Adadu V., protiv drugih pretendenata, ali mu name e poni avaju i sporazum, to e izazvati asirski napad na Babiloniju i osvajanje najve ih gradova, Babilonija je prisiljena na pla anje danka. Takvo e stanje potrajati do prve polovice 8. st. pr.n.e. kad Asirija opet slabi i ima problema oko obrane vlastitih granica. Iz toga razdoblja nema znatnijih materijalnih ostataka, ali ni podataka o ivotu unutar Babilonije. Pod asirskom vla u (oko 747.-627. pr.n.e.) Nakon smrti babilonskog kralja Nabu-nasira (747.-734. pr.n.e.), vlast u zemlji ele preuzeti kaldejska plemena na elu s Mukin-zerom. To prisiljava asirskog kralja Tiglat-Pilesera III. da upadne u Babiloniju i odvrati Kaldejce. Na koncu se sam Tiglat-Pleser okrunio za kralja Babilonije, ime su po prvi puta u povijesti Babilonija i Asirija zdru ene pod jednim vladarom. Sama je Babilonija u to doba sastavljena od raznih naroda. Tu su doma i Babilonci, Elamci, Aramejci i Kaldejci, te odnedavno pristigli Asirci. Jedan od najistaknutijih boraca protiv Asirije bio je Merodah-Baladan II., vo a jednog od kaldejskih plemena. Kad je Sargon II. (721.-705. pr.n.e.) postao kraljem Asirije, Merodah-Baladan proglasio se kraljem Babilona. Tek nakon deset godina (710. pr.n.e.) Asirci ga protjeruju, a on se sklanja u ju na mo varna podru ja u a Eufrata i Tigrisa. Vratiti e ponovno u vrijeme asirskoga kralja Sanheriba (704.-681. pr.n.e.), to ovoga prisiljava na napu tanje planova oko Kraljevstva Jude u Palestini. 689. pr.n.e. Sanherib osvaja, pali i uni tava Babilon, a Mardukov je kip ponovno odnijet u Asiriju. 24

Babilonija e ostati pod asirskom vla u, uz brojne borbe i esto s kraljevima u vazalskom odnosu prema Asiriji, sve do 626. pr.n.e., no u zemlji e cijelo vrijeme vladati nesigurnost. Stoga ni ostaci materijalne kulture nisu zna ajniji, a ni knji evana djelatnost nije do la do izra aja. Novobabilonsko carstvo (626.-539. pr.n.e.) Iz pepela to su ga ostavili nemiri i ratovi s Asirijom, u Babiloniji se izdi e nova dinastija iji je rodoza etnik Nabopolasar (625.-605. pr.n.e.), Kaldejac koji je okrunjen kraljem Babilonije nakon podbjede nad Asirijom kod Nipura i Babilona, 626. pr.n.e. Prvi njegov potez kao kralja bio je taj da je Elamcima vratio kipove bogova to su im ih Asirci oduzeli i pohranili u Babilonu, ime su potvr ene jake veze izme u dvije dr ave. Kad je Nabopolasar potisnuo asriske snage sve do gornjeg toka Eufrata, Egipat se zabrinuo i poslao pomo Asiriji (616. pr.n.e.). Istvremeno, Medijci, koji su se nalazili na podru ju zapadnog Irana i sada se irili prema Anatoliji, sklapaju savez s Babilonijom. 610. pr.n.e. Babilonci uz pomo Medijaca osvajaju Haran i potiskuju Asirce i Egip ane na podru je Sirije. Odlu uju a je bila bitka kod Karkemi a, 605. pr.n.e. u kojoj s Babilonske strane sudjeluju Nabopolasar i njegov sin i nasljednik Nabukodonozor II., koji i odnosi kona nu pobjedu nad Egip anima. Odmah nakon bitke, na vijest da mu je otac umro, vra a se u Babilon i ondje biva okrunjen. Vrhunac carstva (604.-556. pr.n.e.) Nabokodonozor II. (604.-562. pr.n.e.), odmah nakon krunidbe, nastavio je s osvajanjima na zapadu, dok nije svojoj vlasti podlo io cijelo podru je Asirije. Poveo je vi e pohoda zapadno od Eufrata, u Siriju i protiv Jude. Neke su od tih zemalja bile pokorene, a neke su pla ale danak. 601. pr.n.e. Nabukodonozor kre e i protiv Egipta, no bez uspjeha, to je potaklo zapadne zemlje na pobunu, a me u njima i Kraljevstvu Jude. 597. pr.n.e. Babilonci osvajaju Jeruzalem, te ondje postavljaju svojeg kralja Sedekiju, dok prethodnoga s itavom obitelji odvode u Babilon. Nakon Sedekijine pobene i pristajanja uz Egipat, Jeruzalem je kona no u potpunosti pokoren 587. pr.n.e., vo e su pogubljeni, a narod velikim dijelom odveden u ropstvo. Ipak, Nabukodonozor je bio i graditelj i za titinik kulture, to mu je i omogu eno mirom na granicama. U Babilonu je izgradio novu pala u uz obalu Eufrata, obnovio zidine grada, te izgradio most kako bi povezao dijelove grada na suprotnim obalama. Hramski zigurat u potpunosti je obnovljen, kao i obli nji Mardukov hram. Na vrhu zigurata bile su zasa ene biljke, to je moglo pro iriti legendu o babilonskim vise im vrtovima . Sa uvani su i fragmenti epa o Nabukodonozoru iz toga doba. Nabukodonozorovi nasljednici, Evil-Merodah i Nergal- arezor nisu bili toliko mo ni, premda su idalje vladali ogromnim cartstvom, koje se me utim vi e nije irilo. Nabonid i pad Babilona (555.-539. pr.n.e.) Posljednji od novobabilonskih vladara bio je Nabonid, koji, ini se, nije bio izravni nasljednik, pa ga neki tekstovi nazivaju i uzurpatorom. Iako su se nad njegovo carstvo nadvijale opasnosti, on je uspio provesti religijsku obnovu, velike gradnje, pa ak i deset godina ivjeti u pustinji. Njegova je majka bila iz Harana gdje se tovalo bo anstvo mjeseca i taj kult Nabonid uvodi i u Babilon. Stoga je promicao tovanje babilonskog boga mjeseca koji se zvao Sin, a sredi te kulta stavio je u Ur. Time je navukao neprijateljstvo Mardukovih sve enika u Babilonu. Za vrijeme njegovog dragovoljnog desetogodi njeg boravaka u arabijskoj pustinji, poslove je u Babilonu obavljao njegov sin Bel azar. Nisu poznati motivi toga Nabonidova poteza. Za svojih je velikih gra evinskih pothvata osobito tragao za drevnim kipovima i natpisima ugra enim u starije gra evine. Na kraju ga je do ekao nezavidan svr etak. 539. pr.n.e. Babiloniju napadaju Perzijanci predvo eni kraljem Kirom. Bitka se odigrala kod Opisa, nedaleko od dana njeg Bagdada. Nabonid je potu en, a Perzijanci ulaze u Babilon. Otada vi e u Babiloniji ne e biti doma ih vladara. Babilonija pod Perzijancima i Grcima Perzijski kralj Kir odlu io je o uvati zna ajke doma e babilonske kulture, te se nije mije ao u nutarnje prilike dokle god su Babilonci bili podlo ni. Za kralja Darija I. (521.-486. p. n. e.) Babilonija pla a dvostruki porez u odnosu na sve druge provincije carstva. Jedini ozbiljni poku aj pobune bio je u doba Kserksa I. (485.-465. p. n. e.), koji alje sna nu vojsku, uni tava Babilon i razara Mardukov hram. 25

Za svojih osvajanja Aleksandar Veliki (305.-281. p. n. e.) bira Babilon kao svoju prijestolnicu, a ondje i umire. Nakon njegove smrti, u Babilonu preuzimaju vlast Seleukovi i, a u Babiloniju sna no prodire gr ki jezik. U 2. st. pr.n.e. u Babiloniju prodiru novi perzijski vladari Arsakidi. Otada je malo poznato o doga ajima u Babiloniji, a njezina je sudbina bitno vezana uz sudbinu Perzije.

26

Asirija
Asirija je u isto vrijeme i zemljopisni i politi ki pojam. U zemljopisnom smislu, rije je o sjevernom dijelu Mezopotamije, ijim se sredi tem obi no ozna ava trokut to ga ine Kurdsko gorje na sjeveru, rijeka Tigris na zapadu, te gornji tok rijeke Zab s istoka, koja se potom ulijeva u Tigris, ine i tako najju niji krak toga trokuta. Unutar ovog trokuta, ili vrlo blizu njemu, smjestili su se svi va ni gradovi toga kraja: A ur, Niniva, Arbela i Kalah. Kroz povijest narodi koji su obitavali na ovom podru ju uspjeli su pro iriti svoj utjecaj na itavo ire podru je Asirije, iji ju ni kraj ozna uje to ka gdje se Eufrat i Tigris najvi e pribli uju, otprilike u visini dana njeg Bagdada. Isto nu su granicu ozna avale padine brda Zagros, sjevernu granicu Kurdsko gorje, a zapadnuSirijska pustinja. U dana njem politi kom smislu itav sredi nji dio Asirije nalazi se unutar Iraka, dok se ira Asirija protezala u dana nju ju nu Tursku i isto nu Siriju. Zemljopis Krajolik Asirije ozna en je visokim gorjima - Kurdskim gorjem i planinom Zagros, koje dosti u visinu od 3.600 m. Sredi nja je Asirija blago bre uljkasta, a zapadno od Tigrisa nalazi se polupustinjsko podru je. Tigris je glavna rijeka s nekoliko pritoka, a sve su rijeke brze i nepogodne za plovidbu. Skele i amci mogu se koristiti na Tigrisu tek ju no nizvodno od Mosula. Klima Klima je izuzetno ugodna s toplim ljetima i svje im zimama, dok su prolje a i ljeta duga i umjerena. Padaline su redovite i dostatne za odr avanje bogate vegetacije, tek ju nije od grada A ura postaju rje e. Pretpostavlja se da su u 2. tisu lje u p.n.e. na podru ju Asirije jo uvijek postojale prostrane ume bogate vegetacijom i faunom, te da je tlo bilo plodnije no danas. Prirodna bogatstva Me u bogatstva Asirije valja ubrojiti ponajprije zemlju i vodu, to omogu uje razvoj poljoprivrede i sto arstva. Usto, rijeke su bile bogate ribom, dok su na bre uljcima uspijevali vinogradi. Od materijala, koristila se glina za izradu opeka, te mosulski mramor. U polupustnjskom dijelu postoje zalihe soli. Povijest Kronologija Kronologija itave Mezopotamije ure ena je u povijesnoj znanosti prema kronologiji Asirije, a itava kronologija Bliskog istoka, uklju uju i Anatoliju, Siriju i Palestinu, te drevni Egipat prema kronologiji Mezopotamije. Razlog je tome precizan datum to ga imamo za asirsku povijest, zahvaljuju i tamo njem astronomskim promatranjima. Taj datum je jutro 15. lipnja 763. p.n.e., kad je do lo do pomr ine sunca. Ovaj je doga aj zabilje en u asirskim dokumentima koji slijede relativnu kronologiju. Uz pomo toga datuma, moglo se utvrditi apsolutne datume i ostalih doga aja asirske povijesti za cijelo 1. tisu lje e p.n.e. Izvore za relativnu kronologiju predstavljaju popisi eponima i Popis asirskih kraljeva. Rani gradovi Po eci Asirije se u do 3. tisu elje a p.n.e. kad je postojalo nekoliko neovisnih gradova u sredi njoj Asiriji, dok Asirija kao politi ka stvarnost nije postojala sve do sredine 2. tisu lje a. Oko 2500. p.n.e. najutjecajniji gradovi-dr ave su A ur, Niniva i mo da Arbela. Osim A ura, o ostalim se gradovima vrlo malo zna. U Arbeli, primjerice, nisu mogla biti izvedena ni arheolo ka iskapanja, budu i da se nalazi ispod modernog grada. Niniva, kod dana njeg Mosula, mnogo je puta istra ivana, no arheolozi jo nisu do li do zna ajnijih nalaza iz najranijeg razdoblja. Ipak, ini se da je bila jednako stara i podjednako zna ajna kao i A ur. Mnogo se vi e zna o A uru u drugoj polovici 3. tisu lje a p.n.e. Ovaj grad, kao i Ninivu, kontrolirao je akadski kralj Mani tu u (oko 2300. p.n.e.), budu i da je u A uru na en natpis koji spominje »slugu Mani tu uova«, koji je 27

vjerojatno bio upravitelj grada i vazal toga staroakadskog vladara. ini se da je sve do tada A ur bio politi ki neovisan, a u kasnijim e razdobljima biti pod gotovo stalnom vla u ju nih vladara. Takav je slu aj u vrijeme vlasti Amar-Sina (oko 2046.-2038. p.n.e.), budu i da i o ovom vladaru postoji natpis u A uru. Negdje nakon toga razdoblja A ur je ponovno zadobio neovisnost, a onda i po eo ostvarivati svoj utjecaj prema jugu. Jedan od vladara grada, Ilu uma, napao je podru je Babilonije, opsjedaju i zna ajne gradove poput Ura i Nipura. No, to je bio tek plja ka ki pohod bez nakane uspostave trajne vlasti. Vladari koji su slijedili usredoto ili su se na izgradnju i ja anje samoga grada, a posebna je pozornost ukazana hramu boga A ura. Bilo je to razdoblje politi ke stabilnosti i gospodarskog rasta, u vrijeme kad su staroasirske trgova ke kolonije cvale u Kapadociji. Staroasirsko razdoblje (oko 1906.-1380. p.n.e.) Staroasirske trgova ke kolonije Zahvaljuju i sasvim slu ajnom otkri u velikog arhiva spisa pisanih klinopisom u Anatoliji, do nas su stigle zna ajne informacije o gospodarstvu grada-dr ave A ura u njegovoj nastarijoj povijesti, te o nizu njegovih kolonija u Anatoliji. Ovi dokumenti potvr uju da je A ur po etkom 2. tisu lje a imao veliko me unarodno trgovinsko zna enje, a osobito je va na bila trgovina kositrom. Kolonija Kani u bila je na usponu kroz 150 godina (oko 1900.-1750. p.n.e.), a njezini su trgovci bili punopravni gra ani A ura. Od vladara A ura u to se doba spominje Sargon I. Doba Amorejaca Gospodarski napredak ranih gradova sredi nje Asirije prekinula je amorejska najezda. Amorejci su bili semitski narod iz pustinje Sirije i Arabije koji su po etkom 2. tisu lje a p.n.e. provalili u Mezopotamiju. Bili su podijeljeni u vi e plemena, koja su predvodili mo ni plemenski starje ine. Me u najmo nije ubraja se am i-Adad I. (oko 1813.-1781. p.n.e.), koji e postati vladar A ura, te se predstavljati kao izravan nasljednik tamo njih vladara. Zagospodarit e itavim podru jem sjeverno od dana njeg Bagdada, zapadno od gornjeg toka Tigrisa, isto no od srednjeg toka Eufrata, te na zapad do sredi nje Sirije. Dotad na tom podru ju nije bilo tako velike sile. Nakon am i Adadove smrti, oko 1781. p.n.e., iz Babilonije je provalio Hamurabi nakon ega je malo poznato o asirskoj povijesti. Horijci i kraljevstvo Mitani Od 18. do 14. stolje a p.n.e. vrlo je malo poznato o podru ju Asirije i o gradovima-dr avama poput A ura i Ninive. Razlog je tome pomutnja to su je unijele velike migracije novih naroda prema sjevernoj Mezopotamiji. Me u ovim narodima isti e se onaj koji je utemeljio kraljevstvo Mitani sa sredi tem uz rijeku Habur, koje se za svoga najve eg uspona prostiralo sve do Taurusa na zapadu i Asirije na istoku. Ovo je kraljevstvo bilo sastavljeno od dva etni ka elementa: indoeuropljana i Horijaca, koji su na to podru je do li preko Kavkaza. Zna ajka ovog dvostrukog naroda bila je vje tina uzgoja i kori tenja konja i to je njihov najve i doprinos civlizaciji Asirije i Mezopotamije. Uspon Asirije (oko 1741.-1274.) Uspon Asirije kao dr ave toga imena po eo je nakon dugog razdoblja koje se obi no naziva»mra nim dobom« (oko 1741.-1364. p.n.e.). Jedini dokument koji donekle govori o tom razdoblju jest Popis asirskih kraljeva. Dugotrajna vladavina A ur-ubalita I. (oko 1363.-1328. p.n.e.) ozna uje ujedno i prvu pojavu Asirije kao politi ke stvarnosti, te po etak njezina uspona sve dok se ne ubroji me u najve e sile drevnog Bliskog istoka. Ovo se razdoblje obi no naziva razdobljem Amarne, a A ur-ubalit igrao je, uz Hetite, drevni Egipat, Kraljevstvo Mitani i Babiloniju, vode u ulogu u Plodnom polumjesecu. A ur-ubalitova k i udala se za babilonskoga kralja, pa je A ur-ubalitov unuk postao vladar Babilonije, u emu mu je pomogao sam A ur-ubalit I. Stabilnost to ju je u Asiriji uspostavio A ur-ubalit I. postat e temelj na kojem e njegovi nasljednici izgraditi carstvo. Teritorij zemlje znatno se iri prema zapadu, na podru je koje je dotada pripadalo kraljevstvu Mitani, to je asircima donijelo bogatstvo i samopouzdanje. Srednjoasirsko carstvo (oko 1273.-1076. p.n.e.) Na taj je na in nastalo prvo asirsko carstvo koje se u povijesti obi no naziva Srednjoasirsko carstvo, kako bi ga se razlikovalo od kasnijeg Novoasirskog carstva. Ovo se carstvo kronolo ki mo e podijeliti u dva razdoblja. 28

Prvo razdoblje (oko 1243.-1207. p.n.e.) almanaser I. (oko 1273.-1244. p.n.e.) vodio je vojne pohode prema istoku i sjeveru ime je zaklju io osvajanje isto nog dijela kraljevstva Mitani. U opisima ovog rata dolazimo i do prvih saznanja o asirskom na inu vo enja bitki, po emu e ovaj narod i postati poznat. Vojna strategija uklju ivala je brojna ubojstva nakon pobjede i odvo enje u zarobljeni tvo. Sli ne je pohode vodio i Tukulti-Ninurta I. (oko 1243.-1207. p.n.e.), no on se upravio i protiv Babilonije, te dodao i to podru je svome kraljevstvu. Babilon je oplja kan i razoren, dok je kip boga Marduka odnijet u Asiriju. Va ni su bili i pohodi ovog kralja prema sjeveru, sjeveroistoku i zapadu, gdje je pobijedio Hetite, od kojih su mnogi odvedeni u izgnanstvo u svojevrsne radne logore u Asiriji, to postaje ustaljena praksa. Oba ova kralja dodatno su izgradili A ur i Ninivu, a Tukulti Ninurta izgradio je i sasvim novu prijestolnicu, nedaleko od A ura, sa suprotne strane Tigrisa. U ovom je razdoblju, zahvaljuju i pripojenju Babilonije, do lo i do zna ajnog kulturnog utjecaja toga podru ja na asirsku civilizaciju, a posebice na knji evnost i religiju. Nakon ubojstva Tukulti Ninurte, Asirija prolazi kroz razdoblje stagnacije i pada, te dolazi do rasta mo i Babilonije. Sa zapada su u to doba nadirali Aramejci. Drugo razdoblje (oko 1132.-1076. p.n.e.) Krajem 2. tisu lje a p.n.e. uporaba eljeza u izradi oru ja i oklopa dovela je do novog velikog preokreta, sli nog onom kad su uvedene dvokolice s konjskom zapregom po etkom 2. tisu lje a p.n.e. U to vrijeme na vlast dolazi Tiglat-Pileser I. (oko 1114.-1076. p.n.e.), jedan od najzna ajnijih kraljeva u asirskoj povijesti. Pod njegovom se vla u Asirija pro irila u svim smjerovima, od Sredozemnog mora na zapadu, do Babilona na jugoistoku. Nakon dugotrajnog ratovanja protiv Frigijaca (Mu uku u asirskim izvorima) na zapadu asirskoga kraljevstva, u koje e se uklju iti i Aramejci, Tiglat-Pileser I. uspio je pod svoju vlast dovesti itavu Siriju i ju nu Anatoliju, do gorja Taurus. Usto, osvojio je glavne babilonske gradove, uklju uju i Babilon i Sipar. Ovi vojni uspjesi doveli su i do blagostanja u samoj Asiriji, gdje se razvija zamjetna umjetni ka i gra evinska djelatnost. Stvaraju se i dvije zbirke zakona. U svim ovim dostignu ima znatan je bio utjecaj babilonske civilizacije. Novoasirsko carstvo (1075.-612. p.n.e.) Po etak Novoasirskog carstva (1075.-884. p.n.e.) Nakon razdoblja stagnacije, stanje se u kraljevstvu popravilo po etkom prvog tisu lje a kad su trojica uzastopnih kraljeva ostvarili unutarnju stabilnost i poduzeli vojne pohode za vra anje izgubljenih teritorija. A ur-Dan II. (935.912. p.n.e.), prvi je, nakon vi e od jednog stolje a, redovito poduzimao vojne pohode izvan Asirije, u prvom redu protiv Aramejaca od kojih je ponovno preuzeo izgubljena podru ja na zapadu. Tada je do lo i do obnove gradaA ura, a osobito njegovih gradskih zidina. Adad-nirari II. (911.-891. p.n.e.) poveo je i pohode protiv Babilonije na jugu i zemlje Nairi na istoku. U sredi tu svih pohoda bili su Aramejci protiv kojih je povedeno ak osam uspje nih pohoda. Novost ovog razdoblja bilo je postavljanje velikih skladi ta s namirnicama za vojsku na strate kim mjestima novoosvojenih prostora. Tukulti-Ninurta II. (891.-884. p.n.e.) posvetio se sustavnom unutarnjem ure ivanju carstva. Usto, bio je vrlo poduzetan graditelj te je poduzeo velike obnove i gradnje u A uru i u Ninivi. Kraljevi iz Kalaha (883.-824. p.n.e.) Ovo razdoblje predstavlja jedan od vrhunaca Novoasirskog carstva. Prvi od kraljeva ovog razdoblja bio je A ur-nasirpal II. (884.-859. p.n.e.) koji je svoju prijestolnicu premjestio u grad Kalah, te je doveo Asiriju do dotad nevi ene mo i i bogatstva. Povjesni arima je dosad poznato 14 velikih pohoda u 24 godine njegove vlasti. Poveo je tri pohoda prema istoku, odakle je doveo stanovni tvo kao roblje u Kalah. Poveo je tako er vi e pohoda prema sjeveru i sjeveroistoku, gdje je osvojio zemlje Urartu i Nairu, gdje je proveo opse ne administrativne mjere koje su mu osigurale stalne prihode kroz cijelo kraljevanje. Kroz itavo vrijeme svoje vlasti ratovao je i na zapadu, gdje su Asirci stigli i do Sredozemnog mora. U ovom je razdoblju zapo ela podjela carstva na provincije s upraviteljem na elu, iz kojih je redovito morao stizati porez. almanasar III. (858.-824. p.n.e.) nastavio je vojne pohode. Na zapadu se suo io sa sjevernijim protuasirskim savezom oko Karkemi a s kojim se lako obra unao i utemeljio ondje asirsku upravu, dok je ve e borbe vodio sa savezom oko Damaska. Ustrajnim asirskim pohodima savez je uni ten, a almanasar sti e sve do brda Karmel. Na sjeveru se sukobio s kraljevstvom Urartu, odakle je u Asiriju dopremio veliki plijen. Poput svoga 29

oca, izgra ivao je Kalah, a uz taj grad izgradio je i utvrdu » almanasar« koji je bio najve a vojna konstrukcija u zapadnoj Aziji. Obnovio je zidine A ura i tamo nje hramove, a gradio je i u Ninivi. Asirija i Urartu (823.-745. p.n.e.) Kroz gotovo stotinu godina nakon smrti almanasara III., povijest Asirije obilje ena je upadima snaga kraljevstva Urartu, koje je u tom trenutku postalo sna nije i od same Asirije. Privremeni uspon ozna io je Adad-nirari III. (811.783. p.n.e.), uz kojega je kao namjesnica, barem na po etku kraljevanja, bila njegova majka, Samu-ramat, poznatija kao Semiramida. Asirija je tada osvojila Damask, a Kraljevstvo Izrael pla alo joj je danak. Usto, obnovljena je i prevlast u Babiloniji. Osim nastavka gradnje i obnove gradova (Kalah, utvrda almanasar, Niniva), za ovo je razdoblje zna ajan i sna an utjecaj babilonske religije u Asiriji. Od 782. do 745. p.n.e. zemlja je bila podijeljena na zapravo neovisne dr avice, a ja anjem kraljevstva Urartu, Asirija se na la pred nestankom. Kasno Asirsko carstvo (744.-612. p.n.e.) Kad je Tiglat-Pileser III. (745.-727. p.n.e.) do ao na vlast, na ao je zemlju u gotovo potpunom rasulu. Poveo je vrlo uspje ne pohode na sjever i osvojio podru je kraljevstva Urartu. Nakon smirivanja stanja na sjeveru, Tiglat-Pileser 734. p.n.e. kre e prema zapadu, prolazi kroz Siriju, Feniciju i Judu, te osvaja grad Gazu, koja je bila va na radi uspostavljanja izravne trgovine s Egiptom. Nakon pobune zapadnih zemalja, kralj ih pokorava, te ih uklju uje u Asirsko carstvo. Tiglat-Pileser vi e e se puta uplitati i u stvari Babilonije, dok na koncu ne zasjedne osobno na babilonsko prijestolje, to e dovesti do pobune Merodah-Baladana. U ovom je razdoblju provedeno opse no preustrojstvo dr avne uprave, a mno tvo je osvojenog naroda preseljeno u druge krajeve. Njegov nasljednik almanasar V. gotovo je sigurno osvojio Samariju i kraljevstvo Izrael oko 722. p.n.e., a njegovi su stanovnici preseljeni u Asiriju. Na koncu je kralj ubijen, a njegovo mjesto zauzima uzurpator Sargon II. koji nastavlja s osvajanjima. Nakon pobune na zapadu, u bitci kod Karkara Sargon pora ava Damask, Arpad i Samariju, te ponovno sti e do Gaze, gdje pobje uje i egipatsku vojsku. Svoj je utjecaj pro irio i na Cipar. Vodio je borbe i na sjeverozapadu, te uspio posti i mir na tim granicama. U Babiloniji su nastavljene borbe s Merodah-Baladanom. Sargon je izgradio sasvim novu prijestolnicu - Dur arukin (Utvrda Sargon) - ne to sjevernije od Ninive. Njegov sin, Sanherib (705.-681. p.n.e.), postavlja prijestolnicu u Ninivu u kojoj izvodi velike gra evinske radove, ba kao i u A uru. Vodio je pohode na zapad, gdje je nastojao obnoviti kontrolu nad Judejskim kraljevstvom koje je sklopilo savez s Egiptom. Nakon uspje nog pohoda, asirska se vojska iznenada i iz nepoznatih razloga povla i. U Babiloniji je uspio skr iti otpor Merodah-Baladana i njegova sina, te je osvojio i razorio i sam Babilon. Nastojao je provesti obnovu religije, prema kojoj je babilonski bog Marduk imao biti podlo an asirskome bogu A uru. Sanheribov mla i sin, Asarhadon (681.-669. p.n.e.), jo e se vi e posvetiti pitanjima religije i kulta, te e obnavljati hramove u asirskim gradovima, ali i Mardukov hram u Babilonu, to e biti dio njegova ireg nauma smirivanja babilonskog stanovni tva. 671. p.n.e., za jednog pohoda na Egipat, uspijeva osvojiti i egipatski glavni grad, Memfis. Za pohoda u kojem e nastojati u vrstiti svoju vlast u Egiptu, on e i umrijeti. Posebnu e ulogu u Asarhadonovo doba imati njegova majka, Nakija, koja e prakti no upravljati dr avom i po etkom vlasti njezina unuka Asurbanipala (669. - oko 631. ili 627. p.n.e.). Sâm Asurbanipal povest e nekoliko pohoda na Egipat u kojima e povratiti Memfis i osvojiti Tebu (663.), no njegova e glavna briga biti na jugu, gdje je Babilonijom vladao njegov brat ama - uma-ukin, kojega e nakon etverogodi njeg rata, 648. pobijediti., ba kao i njegove saveznice Elamce. Osim velikim gra evinskim pothvatima u Ninivi, ali i drugim gradovima, pa i Babilonu, osobito se istakao skupljanjem zbirke spisa u knji nice Ninive, budu i da je bio jedan od rijetkih pismenih asirskih kraljeva. Pad Asirije Nakon Asurbanipala slijedilo je nekoliko manje va nih kraljeva. Babilonci su sklopili savez s Medijcima, vi e puta provaljivali na podru je Asirije, dok 614. p.n.e. nisu osvojili i sam grad A ur. Nakon toga su krenuli na prijestolnicu Ninivu koja je pala 612. p.n.e., nakon tromjese ne opsade. Premda je asirski kralj jo neko vrijeme vladao iz Harana, Asirsko je carstvo prestalo postojati. Zna ajke civilizacije Asirska je civilizacija bila bitno vojni ka, no unato tome, razvijene su i mnoge druge zna ajke drevnih civilizacija, poput zakonodavstva, religije i kulture. Vrlo je esto u tome odlu uju i bio utjecaj okolnih naroda. 30

Vojska Asirska je vojska bila sredi te ivota dr ave. Imala je vrlo vrstu hijerarhijsku organizaciju, a sastojala se od pje a tva koje je uklju ivalo i streli are, konjice i ko ija. Pripadnici svake od ovih grana vojske bili su opremljeni naro itim oru jem i za titnim sredstvima. Asirci su bili prvi koji su sredinom 2. tisu lje a p.n.e. na podru ju Plodnog polumjeseca preuzeli uporabu ko ija od Indoeuropljana, a do po etka 1. tisu lje a p.n.e. koriste i mnogo pokretniju konjicu, to im je dalo zna ajnu prednost u ratnim pohodima. Stanovni tvo je bilo pozivano u vojsku svake godine na odre eno vrijeme, a kasnije je uvedena i stalna vojska, te uporaba stranih pla enika. Asirska ratna strategija uklju ivala je izravne bitke, opsade i psiholo ki rat, a osobita je asirska novost bilo i preseljavanje stanovni tva osvojenih podru ja. Lov Lov je u Asiriji bio omiljena razonoda kraljeva, no u isto je vrijeme pridonosio odr avanju dobre tjelesne forme kralja i njegovih ljudi u vrijem zati ja izme u ratnih pohoda. Asirski su kraljevi lovili u danas nestalim umama sjeverne Sirije, kao i u mo varama ju en Babilonije. Omiljena lovina bile su velike ivotinje poput slonova, lavova i pantera. Lovilo se, bilo iz ko ija, bilo prikradaju i se, bilo iz zasjede, a sam je lov imao i religijsko zna enje. O tome svjedo e pisana izvje a i kameni reljefi iz doba kralja Asurbanipala. Osim u prirodnom stani tu, kraljevi su lovili i u velikim parkovima svojih prijestolnica, kamo su dopremane ivotinje iz drugih krajeva carstva. Dr avno ure enje Po svome dr avnom ure enju Asirija je bila apsolutna monarhija u kojoj je sva vlast bila koncentrirana u rukama kralja kao predstavnika boga A ura na zemlji. Postojala su samo tri ograni enja njegove vlasti o kojima je morao voditi naro itu brigu: religija, ste ena prava i plemstvo. Kralj je bio i vrhovni sve enik boga A ura, i vrhovni zapovjednik vojske, i jedini zakonodavac, i vrhovni sudac. Bio je vlasnik sve asirske zemlje, te je kontrolirao svu trgovinu. Dvorski je ivot bio pod sna nim utjecajem harema u kojem su odrastali i kraljevi nasljednici, koji su, dostigav i odre enu dob, smje tani u posebnu »ku u nasljedstva« gdje su stjecali potrebna znanja za vo enje zemlje, a potom su preuzimali i svoju ulogu u vo enju zemlje, esto kao kraljevi namjesnici. Dr avna je uprava bila hijerarhijska i esto u vlasti malog broja obitelji, a kralj je mogao u svakom trenutku intervenirati na bilo kojoj razini te hijerarhije. Posebnu, vrlo utjecajnu ulogu, imali su i pisari. Zemlja je bila podijeljena na sredi nju Asiriju (oko gradova A ur, Ninive i Kalaha s posebnim povlasticama, i »Veliku Asiriju« kojom su upravljali kraljevi pokrajinski upravitelji ili vazali. Gospodarstvo Obilje ruda, kojima je ovaj kraj raspolagao, omogu ilo je Asircima izradu kvalitetnog oru ja koje im je osiguralo premo nad susjednim narodima. Ipak, brojno gradsko stanovni tvo koje je ivjelo u sredi njem dijelu Asirije nije se moglo prehranjivati samo od plodova okolnog obradivog zemlji ta. Stoga ve od 9. st. p.n.e. po inju organiziranja preseljavanja stranoga stanovni tva na dotad neobra ivanu zemlju. U sredi njoj Asiriji temelj gospodarstva inile su poljoprivreda i sto arstvo, te trgovina. Budu i da je podru je redovitih padalina pokrivalo cijelu sredi nju Asiriju, a njegova se ju na granica poklapala s ju nom granicom zemlje, navodnjavanje nije predstavljalo ve i problem. Usto, strate ki polo aj A ura na prijelazu preko Tigrisa u inio ga je postajom na va nom trgovinskom pravcu izme u istoka i zapada. Stoga su se njegovi stanovnici od najranijeg razdoblja bavili trgovinom s drugim narodima. Na irem podru ju Asiriji, kraljevi nisu pokazivali zanimanje za razvoj gospodarstva. Njihova je jedina briga bila da ti krajevi redovito pla aju godi nje namete, to je s vremenom postajalo sve te e, zbog velikog rasta stanovni tva u sredi njoj Asiriji. Na koncu e takva politika dovesti i do pobuna i nesigurnosti, te slabljenja i pada Asirije. Asirci su novac vjerojatno vrlo kasno preuzeli od Grka, no imali su vrlo razra en sustav mjera. Do danas su sa uvani kameni i metalni utezi s vrijedno u napisanom klinopisom.

31

Pravni sustav Vrhovni sudac kod Asiraca bio je bog A ur, a u njegovo ime kralj. Ipak, ve ina se slu ajeva rje avala me u sukobljenim stranama, esto uz posredni tvo tre eg, objektivnog pojedinca, koji je obi no bio jedan od susjeda. Tek se u izvanrednim slu ajevima parnica prenosila na dr avnu upravu. Pravni dokumenti Asiraca dijele se na dokumente o vlasni tu, ugovore, ra une i sudske spise. Asirija nije poznavala stalnih zatvora, a na dr avnoj razini postojala je samo smrtna kazna za izdaju. Ubojstvo i ranjavanje ka njavalo se krvnom osvetom.

Religija Asirska religija, koja je bila politeisti ka, srodna je i, esto, isprepletena s religijama okolnih zemalja, a osobito s babilonskom religijom. Vrhovni bog bio je A ur, kralj bogova, a slijedila ga je bo ica I tar, te bogovi Ninurta, ama , Adad i Sin. Oko svakoga od ovih bo anstava razvio se kult koji je uklju ivao hramsko zdanje i zigurat, te sve enstvo i pomo no osoblje. Kult je podrazumijevao redovito obavljanje religijskih obreda i prino enje rtava. Uz ova, postojala su i ni a bo anstva. Kralj je bio vrhovni sve enik i A urov predstavnik na zemlji, te je morao sudjelovati na glavnim sve anostima, a u va nim se pitanjima savjetovao sa sve enicima i proro icama. Najva niji blagdan bila je Nova godina. Magija je bila iroko rasprostranjena, o emu postoje i pisani dokumenti.

Kronologija Asirije
Kronologija Asirije u povijesnoj je znanosti temelj za odre ivanje kronologije itave Mezopotamije, a kronologija Bliskog istoka, uklju uju i Anatoliju, Siriju i Palestinu, te drevni Egipat odre uje se prema kronologiji Mezopotamije. Pomr ina sunca 763. p.n.e. Razlog je tome precizan datum to ga imamo za asirsku povijest, zahvaljuju i tamo njem astronomskim promatranjima. Taj datum je jutro 15. lipnja 763. p.n.e., kad je do lo do pomr ine sunca. Ovaj je doga aj zabilje en u asirskim dokumentima koji slijede relativnu kronologiju. Uz pomo toga datuma, moglo se utvrditi apsolutne datume i ostalih doga aja asirske povijesti za cijelo 1. tisu lje e p.n.e. Izvori relativne kronologije Izvore za relativnu kronologiju predstavljaju popisi eponima i Popis asirskih kraljeva. Asirci su svaku kalendarsku godinu nazivali prema nekom dr avnom slu beniku kojega se naziva eponim. Popisi eponima slo eni su kronolo kim redom i obuhva aju cijelo 1. tisu lje e p.n.e. Zakonski dokumenti, a esto i ljetopisi, datirani su prema tim eponimima. Tako je, zahvaljuju i astronomskom podatku iz 763., mogu e ustanoviti apsolutne datume za svaki od doga aja zabilje enih u dokumentima datiranim pomo u eponima. Druga ija je situacija s drugom polovicom 2. tisu lje a p.n.e. za koje ne postoje kompletni popisi eponima. Ni popis asirskih kraljeva ne omogu uje ovdje utvr ivanje apsolutnih datuma, nego samo relativan slijed. Prije 1500. p.n.e. kronologija Asirije jo je nejasnija, budu i da su popisi eponima tek u fragmentima, a popis kraljeva je nesiguran s obzirom na to nost brojeva i slijeda vladara. Ne poma e ovdje ni usporedba s babilonskom kronologijom, budu i da je i ona u tom razdoblju nesigurna. Na in ra unanja godina Asiriski su drevni povjesni ari godinu u kojoj je kralj umro ra unali kao posljednju punu godinu njegove vlasti. Premda je novi kralj odmah preuzimao vlast, godina stupanja na vlast ra unana je kao nulta. Kako je asirska godina po injala u prolje u (mjesecom koji se zvao nisan), ona se protezala kroz dvije na e suvremene godine, pa bi se asirski datumi uvijek morali navoditi u obliku dvije godine prema suvremenom ra unanju (npr. 759./758. p.n.e.), no povjesni ari to obi no izbjegavaju.

32

Perzija
Perzija ili Perzijsko carstvo u antici je bila dr ava na prostoru bliskog i srednjeg istoka. Nastanak Grci su prvi dali ime Perzija cijelom Iranu, to dolazi od Parse, domovine Ahemenida, dana nje pokrajine Fars. Ta je Perzija, uz dana nji Iran, uklju ivala i djelove sredi nje Azije, Afganistana i Kavkaza. Narodi ovih podru ja, povezani perzijskim jezikom i kulturom, potekli su od nomadskih indo-europskih Arijevaca, koji su se doselili na visoravan u drugom tisu lje u p.n.e. Od kasnog 6. st. p.n.e. Perzijsko carstvo ahemedinske dinastije, koje je obuhva alo zemlje od sredi nje Azije do Inda i od Egipta do Sredozemnog mora, 200 godina bilo je najve a i najbolje ustrojena tvorevina u starom svijetu. Kir Veliki, osniva ovog carstva, po prvi je put ujedinio Iransku visoravan, koja je postala novo sredi te mo i na Bliskom i Srednjem Istoku. Ahemenidska dinastija Kir Veliki (559. - 529. pr.n.e.) Kir Veliki do ao je na vlast u An anu 559. pr.n.e. kao nasljednik svoga oca Kambiza I., te je ujedinio nekoliko perzijskih i iranskih skupina. On je tako e stupio u bli e odnose s Babilonom koji se u to doba pobunio protiv Medijaca, koji su vladali nad Perzijancima. Godine 549. pr.n.e. porazio je medijskoga kralja Astijaga, u ao u Ekbatanu i postao kraljem Medijaca i Perzijanaca. Do av i na vlast Kir Veliki zapo inje osvaja ke ratove. Kroz sljede e dvije do tri godine osvaja Lidiju i gr ke gradove u Joniji. Nastavlja osvaja ke pohode kre u i se prema istoku i pro iruje granice carstva do Baktrije i Sogdijane i uz rijeku Sir Dariju. Nakon to je zavladao Anatolijom i pro irio isto ne djelove carstva Kir je svoju pa nju usmjerio na Babilon, te ga osvaja po etkom listopada 539. pr.n.e.. Ova je pobjeda Kiru donijela, ne samo Mezopotamiju, nego i cijelo Babilonsko kraljevstvo, koje se protezalo do granica Egipta. Prilikom povratka u Iran Kir je poginuo u vojnom pohodu na sjeveroisto noj granici 529. pr.n.e.. Njegovo tjelo prenijeto je u Pasargade, glavni grad to si ga je sam izgradio, navodno na mjestu njegove pobjede nad Astijagom. Kambiz (529. - 522. pr.n.e.) Nakon smrti Kira Velikog 529. pr.n.e. na vlast je do ao njegov sin Kambiz II. etiri godine kre e na Egipat i napreduje sve do iza Prvog katarakta, a na zapad do Cirene. Preuzimaju i egipatske obi aje, proglasio se faraonom. Me utim 522. pr.n.e. do njega je doprla vijest o pobuni u Perziji. Dok je putovao iz Sirije u Perziju, Kambiz II. nesretnim je slu ajem poginuo. Njegov kopljono a Darije koji je potjecao iz jednog ogranka ahemenidske dinastije, nastavio je put prema Perziji i uspje no ugu io ustanak. Darije I. (522. - 486. pr.n.e.) U prvim godinama svoje vladavine Darije I. krenuo je prema Indiji, gdje je pripojio Sind. U njegovo je doba Perzijsko carstvo do ivjelo najve i procvat, te je uklju ivalo zemlje od rijeke Ind na istoku do Libije na zapadu. Darije I. izvr io je i teritorijalnu podjelu carstva na dvadesetak satrapija. Na elu njih su bili satrapi koji su bili ili lanovi perzijskih uglednih obitelji ili predstavnici lokalnog stanovni tva. Darije premje ta prestolnicu iz Pasargade u Perzepolis, gdje gradi svoj dvor. Pred kraj Darijeve vladavine po eo je veliki sukob s Grcima. Deset godina nakon pobune i njenog gu enja u gr kim gradovima Jonije, Darije Veliki poslao je vojsku u Gr ku 490. p. n. e. Me utim, Perzijanci su pora eni na Maratonu. Darije I. Veliki umro je 486. p. n. e. Pad ahemenidske Perzije Darija Velikog nasle uje njegov sin Kserkso I. (486.-465. p. n. e.). Novi je vladar ugu io pobunu u Egiptu 485. p. n. e., a tri godine kasnije i u Babilonu. U oba je slu aja svoju pobjedu popratio okrutno u, a onda je 480. p. n. e. sa vojskom od 70.000 ljudi Kserkso I. krenuo u veliki pohod na Gr ku. Me utim, nakon po etnog uspjeha, Perzijanci su 33

na kraju pora eni. Drugi dio Kserksove vladavine bio je u znaku gradnje u Perzepolisu i haremskih spletki, to je dovelo do atentata na njega 465. p. n. e. Za vladavine sljede a tri kralja, vodio se Peloponeski rat izme u Sparte i Atene, a Perzija je pomagala as jednoj as drugoj strani. Od kasnog 5. st. Perzijsko carstvo bilo je ari te stalnih sukoba i pobuna. 405. p. n. e. uspjela je pobuna u Egiptu; tri godine kasnije Kir Mla i, brat kralja Artakserksa II. (405.-359. p. n. e.), unajmio je 10.000 gr kih pla enika i krenuo na istok, zauzeti vlast, no u tom je pothvatu pora en. Artakserkso je vratio satrapije satrapima koji su se pobunili 373. p. n. e. Vladavine posljednih kraljeva po injale su i zavr avale ubojstvima. 336. p. n. e. spletkarenje eunuha Babosa na prijestolje je dovelo Darija III. Pet godina kasnije carstvo je zauzeo Aleksandar Veliki, te ono postaje dio novog helenisti kog svijeta. Religija, kultura i umjetnost Veliko Perzijsko carstvo u doba Ahemenida razvilo je svoju posebnu religiju, ali i kulturu i umjetnost. Religija Prevladavaju a vjera Perzije u doba Ahemenida bio je zoroastrizam, to ga je prema predaji osnovao Zaratustra (gr . "Zoroaster"), a ivio je s prelaska iz 7. u 6. st. pr. Kr. Ova je religija bitno dualisti ka, ukoliko priznaje vrhovno bo anstvo pod imenom Ahura Mazda, koje je stvorilo snage dobra, istine i svjetlosti, te njemu suprotstavljenog Ahrimana koji je stvorio sile zla, la i i tame. O Ahura Mazdi ovise dobri duhovi, ahure, dok o Ahrimanu ovise zli duhovi, deve. Sukob ovih dviju strana na kraju ima zavr iti pobijedom Ahura Mazde. Zoroastrizam jo ivi kao religija. Kad su muslimani pokorili Perziju i po eli ubijati one koji nisu htjeli prihvatiti Islam, ve a skupina pristalica zoroastrizma prebjegla je u Indiju, gdje su nastavili irenje svoje religije. Danas se nazivaju Parsima, to zna i "Perzijanci". Kultura i umjetnost Kraljevski gradovi Pasargada, Perzepolis i Suza bili su i sredi ta kulture i umjetnosti. Dok je religiozno graditeljstvo bilo siroma no i trijezno, u skladu s zoroastrizmom, u ovim je gradovima zamjetan sjaj i prostranstvo kraljevskih pala a, sagra enih od kamena i sjajno ukra enih, polo enih na umjetnu uzvisicu, pogodnu za obavljanje religijskih i gra anskih sve anosti. Upadljiva je va nost koju u njima imaju trijemovi i apadanas, velika, natkrivena prijestolna dvorana. Veliki uticaj na perzijsku umjetnost imale su civilizacije njihovih susjeda: Asirije, Egipta i Babilona. Veliki niski reljefi isklesani u kamenu kojima su ukra ene kraljevske grobnice i podno ja terasa preuzeti su od Asiraca, dok je Darijeva pala a bogata monumentalnim frizovima od bojene opeke uobi ajene u Babilonu. Posebno je bilo razvijeno zlatarstvo, u kojemu se odra avala animalisti ka ma ta stepskih naroda, te se putem slobodnih i naglih pokreta pretvaralo u elegantne oblike. Helenisti ko razdoblje (330. - 150. pr.n.e) U samo osam godina Ahemenidsko je carstvo palo pod napadima Aleksandra Makedonskog. Nakon pobjede nad vojskom Darija III. u bitci kod Isa, zauzet je grad Suza, a posljednji otpor Ahemenidi pru aju kod "Perzijskih vrata" blizu kraljevske pala e u Perzepolisu. Otada po inje irenje helenisti ke kulture u Perziji. Ubrzo nakon Aleksandrove smrti carstvo se raspalo, a njime su zavladali dijadosi, Aleksandrovi vojskovo e, koji postaju i osniva i dinastija. Perzijom vlada dinastija Seleukovi a. Sve do 250. p. n. e. skupa s kolonizatorima u Perziju prodire gr ki jezik, filozofija i umjetnost, a gr ki postaje jezikom diplomacije i knji evnosti. Ja aju trgovinske veze s okolnim zemljama, pa i onima na istoku. Sve je ravijeniji Put svile prema Kini, a iz Indije prodire budizam, dok je zoroastrizam na zapadu izvr io utjecaj na judaizam. Pad kraljevstva Seleukovi a zapo eo je dosta rano. Isto ne pokrajine Baktrija i Partija osamostalile su se 238. p. n. e., a samo je vojna vje tina Antioha III. spasila Perziju od invazije Parta. No, tada Rimska republika po inje napadati kraljevstvo Seleukovi a, dok se u isto vrijeme u Judeji doga a pobuna Makabejaca, a na istoku se iri kraljevstvo Ku ana. Na koncu je Perzija podijeljena izme u Partije i Rima.

34

Partski savez (150. pr.n.e. - 226. n.e.) Parti su od 238. p. n. e. bili neovisni o Seleukovi ima, no 170. p. n. e., dolaskom na prijestolje Mitridata I. iz dinastije Arsakida pod njima se ujedinjuju perzijske zemlje, te u gornjem toku Eufrata po inju dijeliti granicu s Rimskim carstvom. Tako ove dvije dr ave postaju ozbiljni takmaci, osobito oko prevlasti nad Armenijom. Te ko naoru ana partska konjica, podr ana vje tim strijelcima, bila je dostojan suparnik Rimljana, to se i vidjelo u nizu bitaka, poput one u kojoj je partski vojskovo a Suran, u bitci kod Karhe pobijedio Marka Licinija Krasa, upravitelja Sirije. Mezopotamija se u to doba pretvorila u pravo bojno polje. U ovom je razdoblju helenisti ka kultura po ela popu tati pred izvornim perzijskim obi ajima. Ipak, partskoj je dr avi nedostajalo jedinstvo. Vlast je dijelilo sedam klanova koji su se ujedinili u savez, prema kojem je svaki od ovih klanova vladao po jednom pokrajinom. Do 1. st. n.e. Partija je sasvim decentralizirana, a njezinim su podru jima, kao feudima, vladali lokalni velika i, dok su zemlju sve vi e iscrpljivali ratovi s Rimljanima na zapadu i Ku anima na sjeveroistoku. Kraljevi su u takvoj situaciji bili prisiljeni davati sve vi e samostalnosti lokalnim mo nicima, a vazali nisu vi e bili pokorni kralju. Ipak, posljednji partski kralj Artaban IV. (216.-224.) uspio je donekle povratiti staru mo , no to nije dugo trajalo. Perzijski kralj vazal, Arda ir, pobunio se 224. godine i zauzeo Ktezifont, to je ozna ilo i kraj Partskoga saveza. Sasanidsko carstvo (226.-650.) U samo dvije godine Arda ir I. postao je perzijskim ahom, kao prvi vladar iz pokrajine Pars nakon Ahemenida, zbog ega su se on i njegovivi nasljednici vidjeli kao nasljednici velikih vladara, Kira i Darija. Nova je dinastija nazvana Sasanidima po Arda irovu djedu. Njihova je politika bila bitno osvaja ka, tako da su povratili krajeve to su ih Partima bili oduzeli Ku ani, te nastavili sukobe s Rimskim carstvom. Jednom su prilikom 260. godine ak i zarobili rimskog cara Valerijana. Svoju snagu i dugotrajnost Sasanidsko carstvo zahvaljuje sna noj centraliziranosti, za razliku od pretho dnog partskog razdoblja. Dru tvo je bilo jasno podijeljeno na kaste, gdje su na vrhu dru tvene ljestvice bili sve enici, slijedili su ih vojnici, potom pisari i kona no pu ani. Zoroastrianizam je postao slu benom dr avnom religijom i to ne samo u Perziji, nego se irio i ostalim osvojenim pokrajinama. Ostale su religije povremeno progonjene. Posebno je to bio slu aj s Katoli kom Crkvom (tada jo jedinstvenom prije raskola 1054. godine), djelomi no i stoga to je od 4. st. postajala slu benom religijom Rimskog carstva. S druge strane, Asirska Crkva Istoka, koja se 431. odvojila od Katoli ke Crkve bila je tolerirana, a ponekad i potpomognuta. Veliko irenje carstva pridonijelo je njegovoj sve ve oj nestabilnosti, te su krajem 5. st. njegove isto ne dijelove osvojili Bijeli Huni. Unutar Perzije dogodila si i pobuna sljedbenika filozova Mazdaka (umro oko 529.) koji je nau avao mje avinu dualizma i manihejstva, te o tro napadao strogu dru tvenu podjelu u carstvu. Ipak, Hozroje I. (531.-579.) uspijeva povratiti vlast u dr avi, te je pro iriti do Antiohije i Jemena. Za njegovih e nasljednika, osobito za Hozroja II. Parviza (590. 628.), carstvo obuhvatiti itav Bliski istok i Egipat. No, rat s Rimljanima, koji je tome uslijedio, doveo je do daljnjeg slabljenja Perzijskog carstva. O pobijedi rimskog cara Heraklija u tom ratu govori i Kuran, koji spominje "pobjedu vjernikâ", budu i da su Rimljani bili monoteisti, za razliku od Sasanida koji su, kao sljedbenici zoroastrianizma, bili dualisti. U to doba rasula sasanidskog carstva, raste mo arapskog kalifata, to e za Perziju ozna iti novo doba. Arapska vlast i islamizacija (650.-1037.) U osvajanjima od 643. do 650. arapi osvajaju gotovo itavo podru je Perzije, a posljednji sasanidski vladar Jazdegerd III. jo desetak godina poku ava vratiti zemlju pod svoju vlast. U tome najprije tra i pomo Turaka i Tatara, no muslimani ih s lako om pobje uju. Potom se obra a za pomo Kinezima, no oni se odbijaju uplesti. Do danas se povjesni ari ne sla u je li Jazdegerd ivio u ve osvojenoj Perziji ili negdje na njezinim rubnim podru jima. Ra una se da s arapskom vla u za Perziju zapo inje Srednji vijek. Zahvaljuju i prostranstvu i bogatstvu velike dr ave u kojoj se na la, Perzija u ovom razdoblju daje niz zna ajnih mislilaca koji e, mnogo kasnije, utjecati na europsku renesansnu misao. Me u njima su brojni lije nici i filozofi, poput Avicene, astronomi, knji evnici, kemi ari (npr. Zaharija Razi, koji je otkrio alkohol) i matemati ari (npr. AlKvarizmi, koji je izumio algoritam i algebru).

35

Omejidi Perzija do 650. godine postaje dijelom velikog omejidskog carstva koje se prostire od Iberijskog poluotoka do rijeke Inda i od Aralskog jezera do Arapskog poluotoka. Sredi te carstva bio je Damask u Siriji. Za vrijeme svoje vlasti, Omejidi su preuzeli perzijski oblik dr avne organizacije, no i njihov je utjecaj na Perziju bio zamjetan. Arapski postaje glavni jezik slu bene komunikacije, a zoroastrizam je zamijenjen islamom, te se po inju graditi d amije. Ipak, prvih stotinu godina arapske vlasti nisu se promicala masovna obra anja na islam, a nemuslimanskom stanovni tvu bili su nametnuti porezi i posebna pravila odijevanja. Me u prvim obra enicima nalaze se velika i i dr avni du nosnica, a polako ih u tome slijedi i selja tvo. Do kraja 10. stolje a ve ina je Perzijanaca prihvatila islam i to u njegovoj sunitskoj ina ici. Perzijski se jezik pokazao otpornijim od ostalih jezika nad kojima je premo odnio arapski, pa se u ovom razdoblju po eo razvijati prema dana njem iranskom jeziku, uklju uju i arapske rije i i pre av i s posebne ina ice aramejskog pisma, kojim se dotad slu io, na arapsko pismo. Abasidi, Samanidi, Buvajhidi 750. Omejide zamjenjuju Abasidi, a Perzija ima sve ve u ulogu u dr avnoj upravi. Kalif Al-Mamun (813.-833.), ija je majka bila Perzijanka, seli prijestolnicu iz arapskih krajeva u Merv na istoku Perzije u dana njem Turkmenistanu. Isti kalif u Bagdadu osniva "Dom mudrosti", po uzoru na perzijsko u ili te u Gundi apuru iz sasanidskoga razdoblja. 819. godine isto nu Perziju osvajaju Samanidi, prva izvorno perzijska dinastija nakon arapskog osvajanja. Njihova su sredi ta bila Samarkand, Bukhara i Herat, a u njihovo doba ponovno o ivljavaju perzijski jezik i kultura. Pjesnik Firdavsi u to doba pi e svoju epsku pjesmu " ah nameh" o perzijskim vladarima. Zapadnu Perziju 913. osvajaju Buvajhidi, iranski savez plemena s obala Kaspijskog jezera. Njihovo sredi te postaje grad iraz na jugozapadu dana njeg Irana. Bio je to po etak kraja islamskog teritorijalnog jedinstva na Bliskom i Srednjem istoku. Turska i mongolska vlast (1037.-1500.) Ovo je razdoblje ozna ilo kraj arapske vlasti i po etak samostalnog razvoja Perzije. Seld uci (1037.-1219.) Turci Seld uci 1037. prodiru sa sjeveroistoka na podru je Perzije, te stvaraju veliko bliskoisto no carstvo. Pod Malik ahom I. (1072.-1092.) i njegovom dvojicom perzijskih vezira Nizam al-Mulkom i Taj al-Mulkom, seld u ka se dr ava pro irila do krajnjih granica nekada njeg Perzijskog carstva prije arapskih osvajanja, te je grani ila s Kinom na istoku i Bizantskim carstvom na zapadu. Nakon Malik ahove smrti dr ava je podijeljena izme u njegove etvorice sinova, no tre i od njih, Ahmed Sand ar, nezadovoljan svojim dijelom, preuzima itavo carstvo, to ostala bra a ne priznaju. Mahmud II. progla ava se sultanom sa sjedi temu u Bagdadu. Ahmed Sand ar pao je 1153. u zarobljeni tvo nomadskih Turaka u kojem 1156. i umire. Carstvo je otada u stalnom raspadanju i vi e se nikad ne e pro iriti do svojih prvotnih granica, u emu e ih sprije iti i kri ari. Nakratko je, krajem 12. st., Torgul III. bio sultan svih Seld uka, osim Anadolije, no pobijedit e ga ah Horezma, Ala ad-Din Teki . Od velikog carstva ostat e jo samo Sultanat Ruma u Anadoliji, a 1260. i njega osvajaju Mongoli koji ga dijele na manje emirate, od kojih je jedan bio prethodnica Osmanskoga carstva. U doba seld u koga carstva u Perziji je cvala srednjovjekovna islamska kultura i umjetnost. Djelovao je, primjerice, poznati perzijski pisac ljubavne poezije Omar Khajjam, a nastala su i zapa ena arhitektonska djela poput d amije u Isfahanu. U likovnoj umjetnosti, posebice kod ilustriranja rukopisa, po inje se uvoditi prikazivanje ljudskih likova. Vlast Mongola i njihovih nasljednika (1219.-1500.) D ingis Kan, vo a Mongola, 1218. alje svoje poslanike i trgovce u grad Otrar koji je pripadao Horezmu. Upravitelj grada ih pogubljuje a Mongoli plja kaju Otrar i nastavljaju sve do Samarkanda i ostalih gradova na sjeveroistoku. D ingis Kanov unuk Hulagu Kan izme u 1255. i 1258. osvaja Horezam, Bagdad i ve i dio Bliskog istoka, a podru je Irana postaje ilkanat, pokrajina ogromnog Mongolskog carstva, a od 1295. postaje neovisan. Vladari ilkanata bili su za titnici umjetnosti i znanosti, koje su se razvijale u najboljoj tradiciji iranskog islama. 36

Oko 1370. pojavljuje se novi osvaja , Tamerlan, koji nastoji obnoviti Mongolsko carstvo. Samo u Isfahanu pobio je 70.000 ljudi i izgradio kule s njihovim lubanjama. Nakon njegove smrti (1405.) Iran ostaje u ru evinama, a Perzija je kroz sljede ih stotinu godina podijeljena na male emirate kojima vladaju Tamerlanovi nasljednici. Safavidi (1500.-1722.) Na podru ju Azerbejd ana, u gradu Ardebilu porasla je u me uvremenu mo Ismaila I. (1487.-1524.), potomka perzijskog sufija Safi al-Dina (1252.-1334.). Kao jednogodi nji dje ak Ismail je ostao bez oca koji je bio vo a azerbejd anskih ijita. Vrlo mlad, kao trinaestgodi njak, progla ava se 1500. ahom sa sjedi tem u Tabrizu, te ponovno ujedinjuje u jedinstvenu Perziju itava podru ja dana njeg Irana, Azerbejd ana i Iraka, te dobar dio Afganistana. Na taj na in osniva dinastiju Safavida. irenje Safavida prema zapadu zaustavit e Osmansko carstvo u bitci kod Haldirana 1514. Nakon sedamdesetak godina kaosa u dr avi 1588. na prijestolje stupa ah Abas I., s ime po inje kulturna i politi ka obnova. Glavni grad premje ten je u Isfahan, koji ubrzo postaje jednim od najzna ajnijih kulturnih sredi ta islama. Procvat je omogu en i sklapanjem mira s Turcima. Za safavidske vlasti ijitska ina ica islama postaje slu bena vjera u carstvu, a Perzija postaje najve om ijitskom dr avom u muslimanskom svijetu, to e Iran ostati sve do danas. Ovo je i razdoblje procvata umjetnosti, osobito slikarstva, s bogatstvom tema, te arhitekture. Sporazumom s Osmanskim carstvom iz 1639. odre ene su dana nje zapadne granice Irana. Kraj sjaja Perzije (1722.-1914.) Perzija se 1722. na la istovremeno u ratu s carskom Rusijom i Osmanskim carstvom, no uspjela se othrvati. Ipak, safavidska je dinastija znatno oslabila. Nakon poku aja nasilnog nametanja ijitskog islama sunitskim Afganistancima, posljednji je safavidski ah iste godine ubijen. Otada po inju este promjene na elu dr ave, a Perzija nespremna do ekuje europska kolonijalna osvajanja. Tridesetih i etrdesetih godina 18. stolje a Nadir ah e nazna iti kratkotrajnu obnovu carstva, no nakon njegove smrti na vlast dolazi slaba Zand dinastija. Ponovno dulje vrijeme stabilnosti nastupit e za vladavine dinastije Kajar u razdoblju od 1779. do 1925. Ipak, Perzija je ekonomski slaba i sve vi e ovisi o velikim silama: Rusiji na sjeveru, i Britanskim carstvom u Indiji. Svaka od tih sila od nekada njeg je perzijskog teritorija zauzela dio za sebe: Rusija je osvojila Azerbejd an, Turkmenistan i Uzbekistan, Britanija Bahrein, a obje dijelove Afganistana. Na koncu e 1907. sklopiti Anglo-rusku konvenciju, prema kojoj je podijeljen i sam teritorij Perzije na zone ekonomskog utjecaja. Osniva se i Anglo-perzijska naftna kompanija, te po inje crpljenje nafte na jugozapadu Perzije.

37

Povijest drevnog Egipta
Preddinastijski period Oko 6000. Po etak uzgoja itarica u sjevernoj Africi. 4000.-3000. Zapo inje isu ivanje Sahare; stanovni tvo sjeverne Afrike iri se prema jugu i istoku - pred-dinastijski period u Egiptu. Oko 3500. Prva upotreba jedara na Nilu. Ranodinastijski period Oko 3100. Prema predaji, godina ujedinjenja Egipta za Nermerove (Menes) vladavine.

Staro Carstvo 2686. je po etak Stare dr ave (doba piramida) u Egiptu ( 2181.) 2590. Keops gradi veliku piramidu kod Gize. Iz oko 2350. potje u rani religijski tekstovi prona eni na zidovima egipatskih grobnica, tzv. Piramidalni tekstovi (hijeroglifi). Prvi prijelazni period Da je to bilo vrijeme nemira i ratova vidi se po injenici da su se ove etiri dinastije smjenjivale u samo 50 g. Srednje carstvo Oko 2040.-1674. nakon perioda kaosa, uspostavlja se Srednje Carstvo u Egiptu; Faraoni ja aju dr avu, uspostavljaju centraliziranu upravu i oko 1990. osvajaju susjednu Nubiju (danas Etiopija). Iz oko 1900. potje e srednjo-carska Pri a o Sinuhe. Drugi prijelazni period 1725. plemena Hiksa uvode ratne ko ije u Egipat. Novo Carstvo Oko 1540. Kamose i Amozis protjeruju Hikse i utemeljuju Novo kraljevstvo u Egiptu (do 1069.). Egip ani osvajaju Palestinu i Siriju. Oko 1500. napisana Knjiga mrtvih, prvi rukopis na papirusu koji obuhva a cijelo egipatsko vjerovanje. 1505. zapo inje gradnja Amonova hrama u Karnaku za vrijeme Tutmosa I. ( 1505.-1493.) i Tutmosa III. ( 1490.1436.). 1478.-1458. Egiptom vlada kraljica Hat epsut. 1402. pod vla u Amenofisa III. Egipat je na vrhuncu slave. Zapo inje gradnja hrama u Luxoru. Hetiti u Armeniji usavr avaju tehniku kovanja eljeza. Oko 1360. Ehnaton nasilno uvodi monoteisti ko obo avanje boga sunca (Atona) u Egiptu i izgra uje novu prijestolnicu Ahetaton. 1347. egipatskim faraonom postaje Tutankamon koji ukida Atonov (Sun ev) kult to su ga bili uveli Ehnaton i njegova ena Nefertiti te obnavlja staru vjeru u Amona. Oko 1319.-1145. je period Ramesida u Egiptu (XIX. dinastija) koja je najja a za Ramzesa II. koji u brojnim ratovima protiv osvaja a ak iri egipatski teritorij. 1275. Bitka kod Kade a izme u Egip ana pod Ramzesom II. i Hetita. Oko 1200. Propast Hetitskog Carstva; egzodus idova iz Egipta i naseljavanje u Palestini. 1152. umire Ramzes III., posljednji veliki egipatski faraon. 1648. Dominacija Hiksa u Egiptu (do 1540.).

38

Pad Egipta 671. Asirci pokoravaju Egipat; po etak obrade eljeza. 525. Perzijanci napadaju Egipat. 332. Aleksandar Veliki osvaja Egipat. 323. umire Aleksandar: carstvo je podijeljeno izme u Makedonije, Egipta, Sirije i Pergama. 304. Ptolomej I., makedonski vladar Egipta, osniva neovisnu dinastiju (do 30.) Oko 290. je osnovana Aleksandrijska knji nica. 30. smrt Antonija i Kleopatre: Egipat postaje rimskom provincijom.

Preddinastijski period
Preddinastijsko razdoblje Egipta, do 3100.p.K., je razdoblje iji je vrhunac uzdizanje Stare Dr ave i prve od trideset dinastija koje su odre ivane po boravi tima vladara. Egiptolozi su na osnovu dinastija odredili podjelu faraonske civilizacije koriste i raspored koji je prvi puta prikazan u Manethovom djelu Aegyptiaca. Struktura Noma, na koje je Egipat bio podijeljen, starija je od prve egipatske dinastije, a postoje i zapisi o preddinastijskim vladarima kao to je Narmer. Prva iskapanja na preddinastijskim nalazi tima dogodila su se u 19.stolje u u Naqadi, Abydosu, Coptosu, i Hierakonpolisu. Dok mnogi znanstvenici smatraju da je kultura Naqada ozna ila po etak ovog pretpovijesnog razdoblja, postoje i oni koji njen po etak smje taju u donji rani mezolitik. Rani mezolitk Antropolo ki i arheolo ki dokazi upu uju da je uzdu Nila postojala neolitska kultura u 10. tisu lje u prije Krista. Pripadnici te kulture koristili su najraniji poznati oblik srpa. Tu je kulturu zamijenila kultura lovaca, ribara i lovacasakuplja a, iji su pripadnici koristili kamena oru a. Kasni mezolitik Po nekim se dokazima mo e zaklju iti da su u jugozapadnom dijelu Egipta, pokraj granice sa Sudanom, obitavali ljudi i prije 8000.p.K. Klimatske promjene, ili mo da pretjerana ispa a oko 8000.p.K. po ele su isu ivati pa njake Egipatskih zemalja i s vremenom stvorile Saharu. Plemena su prirodno selila prema rijeci, gdje se razvilo sjedila ko, ratarsko gospodarstvo, i centraliziranije dru tvo. Postoje dokazi o pastoralizmu i uzgoju itarica u isto noj Sahari u 7.tisu lje u prije Krista. Pripitomljene ivotinje su uvezene iz Azije izme u 7500.p.K. i 4000.p.K. zanimljivo je da se pripitomljavanje svinje navodi kao jedan od va nih uzroka isu ivanja podru ja Sahare (vidi [1]). 6. tisu lje e prije Krista Oko 6000.p.K. preddinastijski su Egip ani uzgajali stoku i gradili velike gra evine. Sredinom 6.tisu lje a prije Krista je ivot u drevnom Egiptu ovisio uglavnom o proizvedenim itaricama i ivotinjama: stoci, kozama, svinjama i ovcama. Predmeti od kovine zamijenili su one izra ene od kamena. U ovom je razdoblju bilo rasprostranjeno i tavljenje ivotinjskih ko a, lon arstvo i izrada tkanina. Predmeti prona eni u grobovima iz ovog razdoblja uklju uju posu e, nakit, alate za lov i ratarstvo, i razne prehrambene artikle kao to su su eno meso i vo e. Mrtvi su pokapani licem prema zapadu. Ko are su oko 5000.p.K. bile izvanredno visoke kvalitete. [2]. 5. tisu lje e prije Krista ivot Badarijanske kulture u ovom se razdoblju temeljio na poljoprivredi te lovu i ribolovu. Prona ene rukotvorine iz drugih zemalja upu uju na to da je Badarijanska kultura imala mre u trgovine ak i do Sirije. [3]. U ovo se doba pojavljuju Poku stvo, pribor za jelo, ukra eni lonci i vaze, e ljevi i figurice. Dru tveno uslojavanje vidljivo je po tome to su bogatiji pripadnici zajednice pokapali na posebnom mjestu na groblju. Oko 5. tisu lje a prije Krista pojavljuje se kultura Naqada. Postoje dokazi koji upu uju na to da su do 4000.p.K. egipatski alkemi ari izumili zidanje uz pomo cementa.. 39

4. tisu lje e prije Krista Oko 4000. p. K. ljudski, ivotinjski oblici na keramici postaju realisti niji. U Gerzejskoj kulturi razvilo se gra enje grobnica sa podzemnim prostorijama s namje tajem i amuletima. Gerzejski obi aji kasnije su se razvili u Ozirisov kult drevnog Egipta. Simboli na Gerzejskoj keramici sli ni su tradicionalnom hijeroglifskom pismu [4].

Ranodinastijski period
Ranodinasatijski period dolazi nakon protodinastijskog perioda Egipta i uklju uje prvu i drugu egipatsku dinastiju. Trajao je od 2920.p.K. do 2575.p.K., ili po etka Stare Dr ave. Neki egiptolozi uklju uju i tre u egipatsku dinastiju u ranodinastijski period. Drevni Egip ani su zabilje ili Punt kao zemlju svog porijekla. Danas se smatra da je Punt dana nja Eritreja ili Sudan. Smatrali su se "narodom dvaju zemalja", Gornjeg i Donjeg Egipta. Prema Manethovim zapisima prvi faraon bio je Menes. No, najstariji zabilje eni vladar prve dinastije je Horus-Aha, a prvi vladar, za kojeg neki tvrde da je ujedinio Gornji i Donji Egipat, bio je Narmer (posljednji vladar protodinastijskog perioda. Narmer je poznat jer je njegovo ime zapisano na Narmerovoj plo i. Pogrebni obi aji seljaka bili su isti kao u preddinastijkom razdoblju, no bogatiji su gra ani zahtijevali ne to vi e. Zbog toga su Egip ani po eli graditi mastabe. Prije ujedinjenja Gornjeg i Donjeg Egipta, oko 3100.p.K., zemlja je bila podijeljena na autonomna sela. S prvim dinastijama vladari su postavili dr avnu administraciju i postavili kraljevske upravitelje.

Egipat - Stara dr ava
Nakon ujedinjenja Egipta, utemeljeno je sve na emu se razvijala egipatska civilizacija. To se razdoblje naziva arhajskim dobom. Tada je stvorena temeljna hijerarhija sa faraonom (eg. Per-aa, velika ku a) na vrhu, koji je bio smatran bogom. Egipat je dakle bio apsolutna teokratska monarhija. Faraon je bio smatran sinom boga Raa, bogom Horosom. Njegova je vlast bila do ivotna, neograni ena i nasljedna. Kao vladarska podfunkcija javlja se kraljevski upravitelj donjeg Egipta Stara Dr ava je ime koje se obi no pripisuje tre em tisu lje u prije Krista kada je Drevni Egipat dostigao prvi civilizacijski vrhunac. To je bilo prvo od tzv. Razdoblja "Dr ava", koja ozna uju vrhunce civilizacije u dolini Nila, ostale dvije su Srednja dr ava i Nova dr ava). Najra irenije je mi ljenje da se Stara dr ava protezala kroz vrijeme vladavine tre e do este egipatske dinastije 2575 p.K. 2134 p.K. Mnogi egiptolozi uklju uju i sedmu i osmu egipatsku dinastiju u Staru dr avu kao nastavak vladanja centraliziranog u Memfisu. Nakon Stare dr ave slijedi razdoblje razjedinjenja i relativnog kulturnog opadanja koje egiptolozi nazivaju Prvo prijelazno Razdoblje. Glavni grad Egipta za vrijeme Stare dr ave bio je u Memfisu, gdje je Djoser postavio svoj dvor. Stara je dr ava mo da najpoznatija po velikom broju Piramida, koje su u to doba gra ene kao mauzoleji faraona. Zbog toga se Stara dr ava esto naziva i "Doba piramida". Po etak Tre e Dinastije Prvi slavni faraon Stare dr ave bio je Djoser (2630 p.K. 2611 p.K.) iz tre e dinastije, on je naredio izgradnju prve piramide u novom nekropolisu Memfisa Saqqari. Va na osoba za vrijeme Djoserove vladavine bio je Imhotep, koji je nadgledao izgradnju tog nekropolisa.. U ovom su razdoblju neko neovisne dr ave drevnog Egipta postale poznate kaonomi, kojima je vladao samo faraon. Nakon toga su prija nji vladari bili prisiljeni preuzeti uloge upravitelja ili druga ije sudjelovati u prikupljanju poreza. Drevni su Egip ani su u to doba vjerovali da im faraon mo e osigurati godi nje poplave Nila za njihove usjeve. Tako er, sebe su smatrali odabranim narodom, "kao jedina prava ljudska bi a na Zemlji" [1]. Zlatno Doba: etvrta Dinastija Stara dr ava i njena vladarska mo dosegli su vrhunac za vrijeme [[ etvrta Egipatska Dinastija[| etvrte egipatske dinastije]], koja je zapo ela Sneferuom (2575 p.K. 2551 p.K.). Koriste i vi e kamenog materijala od bilo kojeg faraona gradio je tri piramide: tajanstvenu piramidu u Meidumu (neuspje no), slavnu iskrivljenu piramidu u Dashuru (i ovdje neuspje no), i malu crvenu piramidu, tako er u Dashuru. 40

Sneferuov nasljednik bio je Khufu (2551 p.K. 2528 p.K.), koji je izgradio veliku piramidu u Gizi. Kasnija ga egipatska knji evnost opisuje kao okrutnog tiranina koji je nametnuo prisilni rad svojim podanicima da bi se piramida zavr ila. Nakon njegove smrti mogu e je da su njegovi sinovi Djedefra (2528 p.K. 2520 p.K.) i Khafra (2520 p.K. 2494 p.K.) imali razmirice. Khafra je izgradio drugu piramidu i (po tradicionalnom shva anju) Sfingu u Gizi. Nedavna ponovljena razmatranja dokaza upu uju da je sfingu mo da izgradio Djedefra kao spomenik Khufu. Kasniji vladari etvrte egipatske dinastije bili su Menkaura (2494 p.K. 2472 p.K.), koji je izgradio najmanju piramidu u Gizi, i Shepseskaf (2472 p.K. 2467 p.K.).

Nazadovanje i Pad; od etvrte do Osme Dinastije Peta dinastija po ela je s Userkhafom (2465 p.K. 2458 p.K.), koji je pokrenuo reforme koji su oslabili faraona i centralnu vlast. nakon njegove vladavine zapo eti su gra anski ratovi jer mo ni nomarsi (regionalni upravitelji) vi e nisu pripadali vladarskoj obitelji. Sve te i gra anski sukobi potkopali su jedinstvo i vladavinu faraona te uzrokovali glad. No, regionalna autonomija i gra anski ratovi nisu bili jedini razlog nazadovanja. Ogromni graditeljski projekti etvrte dinastije prema ili su kapacitete egipatske blagajne i stanovni tva i zbog toga oslabile dr avu pri samim korijenima. Kona ni udarac bilo je kratkotrajno zahla enje u regiji koje je uzrokovalo drasti no smanjenje koli ine oborina izme u 220 i 2100 p.K., a to je sprije ilo normalno poplavljivanje Nila. Posljedica toga bila su desetlje a gladi i razdora. Zapis na grobu Ankhtifija, vladara prvog prijelaznog razdoblja, opisuje stanje u zemlji pri kraju Stare Dr ave: Cijeli je Gornji Egipat umirao od gladi i ljudi su jeli svoju djecu

Prvi prijelazni period
Prvi prijelazni period je ime koje egiptolozi obi no daju razdoblju drevnog Egipta izme u kraja Stare Dr ave i po etka Srednje Dr ave. Neki povjesni ari za pad stare dr ave uzimaju estu a neki osmu egipatsku dinastiju. Zbog toga se u prvi prijelazni period mogu svrstati: sedma, osma, deveta, deseta i ve i dio jedanaeste egipatske dinastije. Stara dr ava je bila oslabljena gla u i slabom vla u. Jedna od teorija je da se dogodilo katastrofalno smanjivanje koli ine Nilskih poplava. To je trajalo 2 ili 3 desetlje a, a uzrok tomu je bilo globalno zahla enje koje je uzrokovalo smanjenje koli ine padalina u Egiptu, Etiopiji i Isto noj Africi. To je bio uzrok velike gladi i pada stare dr ave. Posljednji faraon este dinastije bio je Pepi II. Neferkare (ili mo da Nitocris). Bilo mu je 6 godina kada je do ao na vlast, a vjeruje se da mu je bilo 100 godina kada je umro to zna i da je vladao 94 godina, du e od bilo kojeg drugog monarha u povijesti. Posljednje godine njegove vladavine obilje ila je neu inkovitost zbog Pepijeve starosti. Slijedilo je razdoblje nemira. Zajednica Gornjeg i Donjeg Egipta se raspala a regionalni vladari su se morali samo nositi s gla u. Oko 2160.p. K. Nova loza faraona (devete i desete dinastije) ujedinila je Donji Egipat iz svog glavnog grada Herakleopolis Magna, potekli su od faraona pod imenom Akh-toy. U me uvremenu je suparni ka loza (jedanaesta dinastija) ujedinila Gornji Egipat s glavnim gradom u Tebi. Oko 2055.p.K.nasljednik Intefa III. porazio je faraone Donjeg Egipta i ponovno ujedinio dvije dr ave i time zavr io prvi prijelazni period. Vladao je pod imenom Mentuhotep II..

Egipat - Srednja dr ava
Nakon prvog me urazdoblja grad Teba je postao sredi te ponovnog ja anja dr ave. Stabilnost dr ave osigurana je novim modelom naslje ivanja vlasti: faraon bi postavio sina-nasljednoka svojim suvladarom uvje bavaju i ga za budu u dr avni ku slu bu. Egipat je ponovno do ivio procvat. Razdoblje srednje dr ave obilje eno je miroljubivom politikom i irenjem trgova kih veza isto nim Mediteranom. Egipatska trgova ka predstavni tva osnivana su u Palestini, Siriji, na Kreti i Cipru. Faraon mentuhotep II. odaslao je la e u nepoznatu zemlju Punt i one su se vratile natovarene za inima i tamjanom. Sezostris III. prekinuo je razdoblje mirnog irenja egipatskog utjecaja i krenuo je u osvaja ke pohode na Nubiju i Palestinu. Radi vr e kontrole nad dr avom proveo je upravnu reformu kojom je ukinuo slu bu nomarha, a na njihovo mjesto postavio kao inovnike sposobne pu ane - obrtnike i trgovce.

41

Op e blagostanje u razdoblju srednje dr ave odrazilo se i u kulturi i knji evnosti. Putovanja u daleke krajeve nadahnula su pripovjeda e, pa uz uvenu pripovijest Sinuhe Egip anin nastaje i niz drugih djela o velikim pustolovinama. Srednja dr ava je razdoblje u povijesti drevnog Egipta od po etka jedanaeste egipatske dinastije do kraja etrnaeste egipatske dinastije, otprilike izme u 1991. i 1648.p.K. Jedanaesta dinastija Za po etak jedanaeste dinastije obi no se uzima vrijeme kada je faraon Mentuhotep II iz Tebe porazio posljednjeg vladara desete egipatske dinastije i time zavr io prvi prijelazni period. Neki stru njaci isti u razlike u kulturi jedanaeste i jedanaeste egipatske dinastije i zato po inju Srednju dr avu dvanaestom dinastijom. Dvanaesta dinastija Nakon vladavine Mentuhotepa III. i Mentuhotepa IV. zavr ava jedanaesta dinastija i prelazi u glasovitu dvanaestu dinastiju. Prvi faraon dvanaeste dinastije bio je Amenemhat I., on je, prema nekim izvorima, ista osoba kao i Amenemhat, vezir Gornjeg Egipta pod vla u Mentuhotepa IV. To obja njava gladak prelazak mo i u kojem je Amenemhat lako preuzeo vlast nakon smrti Mentuhotepa IV. Amenemhat I. Je izgradio novu prijestolnicu poznatu pod imenom Itjtawy, nije poznato gdje je taj grad bio smje ten ali pretpostavlja se da je bio na lokaciji dana njeg el-Lishta, iako Manetho tvrdi da im je prijestolnica ostala u Tebi. Amenemhet je smirio nemire u Egiptu i smanjio prava nomarsima. Poznato je da je pokrenuo barem jedan vojni ki pohod na Nubiju. 1962.p.K. postavio je svog sina Senusreta I. kao svog suvladara. Kada je Amenemhata I. Navodno ubio njegov tjelohranitelj, Senusret se vratio iz obrambenog rata s Libijom u Itjtawy da bi sprije io preuzimanje vlasti. To je dokazalo korist institucije suvladara budu i da je novi vladar time ve stekao korisno iskustvo prije nego to je trebao i sam preuzeti vladanje dr avom. Sustav suvladara potrajao je kroz cijelu dvanaestu dinastiju i donio je veliku stabilnost. Senusret I. (1971.p.K. 1926.p.K.) nastavio je poku aje svog oca da ponovno osvoji Nubiju i ostale teritorije koji su izgubljeni u prvom prijelaznom periodu. U njegovih 45 godina vladavine obuzdana je Libija, to je Egiptu osiguralo napredak i sigurnost. Senusretov nasljednik Amenemhat II. (1929.p.K. 1895.p.K.) vratio je nomarsima da svoj polo aj stje u naslje ivanjem (iako je tim oslabio sredi nju vlast), uspostavio trgovinske veze s Nubijom i, ini se, vodio rat u Levantu. Senusret II. (1897.p.K. 1878.p.K.) pobolj ao je trgovinske veze s Nubijom, Palestinom i Levantom. Njegov nasljednik Senusret III. (1878.p.K. 1839.p.K.]]) bio je kralj-ratnik koji esto i sam sudjelovao u bitkama. Poveo je svoje snage duboko u Nubiju te izgradio niz velikih utvrda da bi odredio granice izme u Egipta i jo neosvojenog teritorija. Izgradio je hram u Abydosu koji je uni ten ali se i na njegovim ostacima vidi visoka kvaliteta ukrasa. Progla en je bo anstvom pri kraju Srednje dr ave, a obo avali su ga faraoni Nove dr ave. Predao je krunu svome sinu ali je ostao stariji suvladar. Amenemhat III. (1860.p.K. 1815.p.K.) bio je posljednji veliki faraon Srednje dr ave. Egipatsko stanovni tvo po elo je prerastati razine proizvodnje hrane. Amenemhat III. Je naredio eksploataciju Fayyuma te poja ano rudarenje u Sinajskoj pustinji. Ponovno je ukinuo nasljedno pravo nomarha. Pozvao je naseljenike iz Azije da rade na egipatskim spomenicima. No pri kraju njegove vladavine po ele su podbacivati godi nje poplave, a njegov nasljednik Amenemhat IV. je vladao 9 godina (1816.p.K. 1807.p.K.) prije svoje preuranjene smrti. Sestra Amenemhata IV kratko je vladala kao kraljica Sobekneferu (1807.p.K. 1803.p.K.). budu i da nije imala nasljednika, dvanaesta dinastija naglo je zavr ila, a s njome i zlatno doba Srednje dr ave. Trinaesta i etrnaesta dinastija Trinaesta dinastija: Trinaesta egipatska dinastija vladala je, prema Manethu, oko 453 godine, no to je mo da pogre ka budu i da su u gr kim prijepisima njegovog dijela broje 1 i 4 vrlo sli ni, zna i to bi mogao biti i broj 153. etrnaesta dinastija: 42

ini se da su ovi vladari postupno gubili vlast nad Egiptom. etrnaesta egipatska dinastija je izgleda bila dinastija manjih vladara u podru ju Delte. Trinaesta i etrnaesta dinastija ozna ile su spori pad Egipta u Drugi prijelazni period u kojem e neki od doseljenika koji su stigli iz Azije za vrijeme Amenemhata III. preuzeti vlast pod imenom Hiksi.

Drugi prijelazni period
Drugi prijelazni period je razdoblje izme u pada Srednje dr ave, i po etka Nove dr ave. Najbolje je poznato po tome to su se u tom razdoblju u Egiptu pojavili Hiksi, koji su vladali za vrijeme petnaeste i esnaeste egipatske dinastije. Slavna Dvanaesta egipatska dinastija zavr ila je oko 1800.p.K. Nasljednik joj je bila mnogo slabija Trinaesta egipatska dinastija. Vladala je iz Itjtawya. Trinaesta dinastija nije uspjela odr ati kontrolu nad velikim teritorijem Egipta. Vladaju a obitelj provincije u Xoisu, koji se nalazi u mo varama zapadne Delte, odcijepila se od sredi nje vlasti i osnovala etrnaestu egipatsku dinastiju. Podjela zemlje ubrzana je nakon vladavine Neferhotepa I. iz trinaeste dinastije. Za vrijeme vladavine njegova brata i nasljednika Sobekhotepa IV., prvi puta se pojavljuju Hiksi, a oko 1720.p.K. preuzimaju vlast nad gradom Avarisom (dana nji Tell ed-Dab'a/Khata'na), nedaleko od Qantira. Manetho je u svome djelu Aegyptiaca zabilje io da su za vrijeme vladavine "Tutimaiosa" (Dudimose I. iz etrnaeste dinastije) Hiksi pod vodstvom Salitisa osniva a petnaeste dinastije., pregazili Egipat. Nakon petnaeste dinastije vladala je skupina princeza i vojskovo a Hiksa, koji su vladali isto nom Deltom sa svojim egipatskim vazalima a poznati su po skarabima u koje su urezana njihova imena, suvremeni egiptolozi ih nazivaju esnaestom dinastijom. ini se da su kasniji vladari trinaeste dinastije bili samo prolazni vladari pod kontrolom sna nih vezira. Postoje ak i teorije da kraljevi u tom razdoblju nisu postavljani nego birani. Jedan od vladara u kasnoj dinastiji, Wahibre Ibiau, je mo da i sam bio biv i vezir. Od vladavine Sobekhotepa IV., snaga ove dinastije, koja ionako nije bila velika, po ela je opadati. Vladar Merneferre Ai (vladao u 18.st.p.K.) bio je, ini se, samo prin evima Hiksa koji su ovdje vladali. Njegovi su nasljednici odr ali svoj polo aj kojem je zna aj bio nevelik do oko 1633.p.K. Negdje u vrijeme kada su Memphis i Itj-tawy pali pod vlast Hiksa, Egip ani koji su vladali iz Tebe objavili su svoju neovisnost od pod injene dinastije iz Itj-tawya i zapo eli sedamnaestu egipatsku dinastiju. Ova e se dinastija pokazati spasonosnom za Egipat i s vremenom e pokrenuti oslobodila ki rat koji je potisnuo Hikse natrag u Aziju. Dva posljednja vladara ove dinastije bili su Tao II. Hrabri i Kamose, kojem se po tradiciji pripisuje kona na pobjeda nad Hiksima. S po etkom osamnaeste dinastije po inje i razdoblje Nove dr ave.

Egipat - Nova dr ava
Egipat je u razdoblju Nove dr ave dosegnuo vrhunac. Glavno obilje je tog razdoblja je politi ka stabilnost i vrsta sredi nja dr ava. Egipatske granice su se pro irile dublje u Nubiju. Pokorenom zemljom vladao je faraonov sin kao potkralj. Egipatske postrojbe lako su slomile otpor gradova-dr ava u Siriji i Palestinu jer im je nedostajala politi ka povezanost. Egipatski utjecaj u Siriji su ugro avale druge dvije sile: Mitani i Hetiti. Ta krhka ravnote a se odr avala sve dok Hetiti nisu 1350. g. pr. Krista osvojili dr avu Mitani. Nova dr ava je razdoblje u povijesti drevnog Egipta izme u 16.st.p.K. i 11.st.p.K. za vrijeme kojeg su vladale Osamnaesta egipatska dinastija, Devetnaesta egipatska dinastija i Dvadeseta egipatska dinastija. Za vrijeme nove dr ave Egipat je pro irio svoje granice do najve e mjere u svojoj povijesti. Pro irio se daleko na jug u Nubiju dr ao je iroka podru ja na Bliskom istoku. Egipatska vojska ratovala je s Hetitima zbog kontrole nad podru jem dana nje Sirije. To je najsjajnije i najslavnije razdoblje egipatske povijesti i era najpoznatijih i najslavnijih faraona. Egipat je tijekom ovog razdoblja postao najmo nija dr ava staroga istoka a isto tako i priznata velesila ija ljepota umijetnosti o arava ljude jo i danas. esto se naziva i Novo kraljevstvo. 18. dinastija Osniva em 18. dinastije, koja je ozna ila po etak Novog kraljevstva, smatra se faraon Amozis I. On protjeruje Hikse iz Egipta, uspostavlja dobro organiziranu dr avu te ratuje u Nubiji. Naslje uje ga sin Amenofis I. Koji je zavr io osvajanje Nubije te modernizirao i reformirao vojsku. On i njegova majka su tovani nakon smrti. 43

Tutmozis I., njegov vojskovo a i nasljednik proveo je ve inu svoje karijere ratuju i i osvajaju i, a mnogi smatraju da je upravo on prvi faraon koji se dao pokopati u Dolini kraljeva, u grobnici uklesanoj u stijenu. Smr u njegova naslijednika Tutmozisa II., koji je kratko vladao, njegova k i Hatshepsut prigrabila je vlast. Budu i da je legitimni nasljednik Tutmozis III. Bio vrlo mlad, ona je vladala umjesto njega. Pokazivala se odijevena kao mu karac, a njena vladavina je obilje ena miroljubivom vanjskom politikom te izuzetnim gra evinskim pothvatima. Vodila je i pomorsku ekspediciju u Punt, sa koje je dovela egzoti ne ivotinje i biljke, npr. majmune i tamijan. Njezina smrt dovela je na prijestolje njezina posinka Tutmozisa III., koji je bio najve i ratnik u egipatskoj povijesti, general koji nikada nije izgubio bitku te veliki osvaja i organizator. Za njegove je vladavine egipatsko carstvo postalo ve e nego ikada prije ali i poslije. Svoje je bitke ovjekovje io u Sve anoj dvorani hrama u Karnaku. Amenofis II. Poznat je po svojoj iznimno zanimljivoj grobnici u Dolini kraljeva te uspije nim vojnim pothvatima. Uskoro je otkapanje i otkrivanje velike sfinge iz pijeska u Gizi dovelo na prijestolje princa Tutmozisa, koji je vladao egiptom kao idu i faraon poznat kao Tutmozis IV. Njegov sin Amenofis III. Bio je veliki faraon graditelj za ije je vladavine egipat do ivio najve e bogatstvo, prosperitet i rasko . To je bilo doba sa rijetkim ratovima i podizanjem velikih kipova te hramova. Njegov nasljednik Amenofis IV.,koji kasnije mijenja ime u Ekhnaton, napu ta dotada nji glavni grad Tebu i gradi novu prijestolnicu koju je nazvao Akhetaton, a danas je poznata kao Amarna. Ostavio je tradiciju i vjerski sistem koji je tradicionalno slavio mnogo bogova, i uveo jednoga boga Atona kojg je slavio zajedno sa svojom obitelji. Zemlja je bila u velikoj krizi, a brojni teritorijalni gubitci prije osvojenih podru ja, faraona, ini se, nisu zanimali. Njegove reforme su ukinute ubrzo nakon njegove smrti (vjerojatno su ga otrovali egipatski tradicionalisti), a prijestolnica je preba ena natrag u Tebu. Ekhnatona najvjerojatnije naslje uje njegova ena Nefertiti, koja je mo da vladala kao slabo poznati faraon Smenkhare a nakon nje na prijestolje dolazi devetogodi nji Tutankhamon. Zbog njegove izrazito mlade dobi u njegovim su odlukama veliku ulogu imali njegov vezir Ay te vojskovo a Horemheb. Njegova je vladavina bila kratkotrajna, zna ajna po tome to je vra ena stara religija a dr ava se po ela oporavljati od epizode Amarne. Umro je iznenada, kada mu je bilo samo 19 godina a neki smatraju da je ubijen. Naslijedio ga je njegov dvorjanin Ay a njega zapovijednik vojske Horemheb, koji je egiptu vratio staru slavu i sjaj. 19. dinastija Osniva nove 19. dinastije je Ramzes I. kojega je naslijedio mnogo zna ajniji sin Seti I.,veliki ratnik i graditelj. Nijedan faraon prije ili poslije nije nadma io kvalitetu umijetnosti koja je ostvarena tijekom Setijeve vladavine. Ramzes II., poznat i kao Ramzes Veliki, Setijev sin i nasljednik, postao je najve i egipatski faraon. Vladao je egiptom 67 godina, sagradio brojne gigantske spomenike i hramove, vodio uspije ne ratove sa susjednim narodima te imao 100 djece i 200 ena. Naslijedio ga je njegov tek 13. sin Merenptah, koji je bio ve prili no star kad je zavladao, budu i da je njegov otac vladao iznimno dugo. Merenptahova je smrt obilje ila razdoblje borbi za vlast. 20. dinastija Izmjenjuju se faraoni koji kratko vladaju.Stanje se donekle smirilo kada je na vlast do ao Setnakht, osniva 20. dinastije. Ramzes III., njegov sin i naslijednik, uspije no je ratovao protiv brojnih naroda koji su poku ali osvojiti egipat. Ubijen je u haremskoj uroti. Faraoni koji su ga naslijedili uglavnom su neva ni i njihova je vladavina ispunjena daljnjim slabljenjem zemlje. Posljednje od tih faraona, Ramzes XI., bio je poslijednji faraon Novog kraljevstva. Njegovom je smr u zavr ila najslavnija i najpoznatija era egipatske povijesti.

44

Vremenski pravac nove dr ave

Tre i prijelazni period
Tre i prijelazni period odnosi se na razdoblje drevnog Egipta od smrti faraona Ramzesa XI. 1070.p.K. do osnivanja Dvadeset este egipatske dinastije 664.p.K., nakon svrgavanja dvadeset pete egipatske dinastije (vladar iz Nubije). Politi ka doga anja Ovo je razdoblje obilje eno slabljenjem faraonske vlasti. ak je i za vrijeme Ramzesa njegova (dvadeseta) dinastija gubila utjecaj nad Tebom u kojoj su sve enici postajali sve mo niji. Nakon njegove smrti njegov je nasljednik Smendes I. vladao iz grada Tanisa, a visoki sve enici Amona iz Tebe vladali su jugom zemlje. Ta je podjela ipak bila manje zna ajna jer se ini da su i faraoni i sve enici potjecali iz obitelji. Zemlju je ujedinjena za vrijeme dvateset i este dinastije koju je osnovao Shoshenq I. 945. ili 943.p.K., njega mnogi, posebno oni koji se pozivaju na povijesnu vrijednost Biblije, smatraju da je potekao od Meshweshkih doseljenika, dok drugi, pogotovo oni koji prou avaju Nubiju, smatraju da je bio Nubijac. To je zemlji donijelo stabilnost koja je trajala vi e od sto godina, ali nakon vladavine Osorkona III. zemlja je ponovno bila podijeljena pa je Donjim Egiptom Shoshenq III. iz dvadeset druge dinastije, a vlast nad Gornjim i srednjim Egiptom imali su Takelot II. i njegov sin Osorkon B(kasnije se nazvao Osorkon III.). U Tebi je izbio gra anski rat izme u snaga Pedubasta, koji se proglasio faraonom i ve postoje e loze Takelot II/Osorkon B. Ove su se dvije strane neprestano sukobljavale a sukob je rije en tek u 39. godini vladanja Shoshenqa III. kada je Osorkon B potpuno porazio neprijatelja. Zatim je osnovao Gornje egipatsku libijsku dinastiju Osorkon III. Takelot III Rudamun, ali to se kraljsevstvo raspalo ubrzo nakon smrti Rudamuna i ja anjem gradova-dr ava pod vla u kraljeva kao to su bili Peftjaubast iz Herakleopolisa, Nimlot iz Hermopolisa, i Ini iz Tebe. Nubijsko kraljevstvo na jugu u potpunosti je iskoristilo ovu podjelu i politi ku nestabilnost. Kashta je pro irio utjecaj svog kraljevstva tako da je nagovorio vrhovnu sve enicu Amona, ujedno i k i Takelota III., Shepenupet, da usvoji njegovu k i Amenirdis, i da je proglasi svojom nasljednicom. Njegov je nasljednik, Piye, pokrenuo je pohod na sjever te je porazio udru ene snage nekoliko egipatskih vladara kao to su Peftjaubast, Osorkon IV. Iz Tanisa, i Tefnakht iz Saias. Piye je osnovao dvadeset petu dinastiju i postavio pora ene vladare kao upravitelje provincija. Nasljednik mu je bio prvo brat Shabaka a zatim i njegova dva sina Shebitku i Taharqa. Do ovog je vremena me unarodni ugled egipta znatno opao. Njihovi su strani saveznici potpali pod utjecaj Asirije i negdje oko 700.p.K. bilo je jasno da je rat izme u te dvije dr ave samo pitanje vremena. Vladavina Taharqe i njegovog nasljednika (ro aka) Tanutamuna, bila je ispunjena stalnim sukobima s Asircima, i unato mnogim 45

egipatskim pobjedama Teba je naposljetku zauzeta a Memphis oplja kan. Dinastija je do ekala svoj kraj s vladarima u povu enom gradu Napati. Umjesto njih Egiptom su (od 664.p.K., punih osam godina prije smrti Tanutamuna) vladari faraoni dvadeset este dinastije, koje su postavili Asirci. Psamtik I. bio je prvi kojem su Asirci priznali tituli vladara Gornjeg i Donjeg Egipta. U 54 godine valdavine on je donio stabilnost, vladao je iz grada Saisa. etiri slijede a vladara iz Saisa nastavilis u voditi zemlju u razdoblje mira i napretka 610.-526.p.K. na alost po njihovu dinastiju na bliskom istoku je ja ala nova sila Perzija. Nasljednik Ahmosea II., Psamtik III., bio je jedva godinu dana na vlasti kada se 526.p.K. morao suo iti sa snagom Perzije kod Pelusiuma. Perzijanci su ve zauzeli Babilon, i Egipat se jednostavno nije mogao oduprijeti. Psamtik je pora en i nakratko je pobjegao u Memphis, ali je naposljetku uhva en i smaknut kod Suse, glavnog grada perzijskog vladara Kambiza, koji je tada slu beno preuzeo titulu faraona.

Gr ko-rimski period i Ptolemejevi i
U osvajanjima Aleksandra Velikog Egipat je uklju en u gr ki svijet. Nakon 300 godina vladavine makedonskih Ptolemejevi a, Egipat je 30.p.K. uklopljen u Rimsko carstvo, i vladalo se njime isprva iz Rima, a zatim iz Konstantinopola sve do perzijskih (616.) i arapskih (639.) osvajanja. Aleksandar Veliki 332.p.K. Aleksandar Veliki, vladar Makedonije, osvojio je Egipat uz malen otpor Perzijanaca. Egip ani su ga do ekali kao osloboditelja. Posjetio je Memphis i i ao na hodo a e u Amonovo proro i te u oazu Siwa. U Proro i tu je progla en Amonovim sinom. Umirio je Egip ane po tovanjem koje je pokazao prema njihovoj religiji ali je na sve visoke polo aje u dr avi postavio Grke i osnovao novu, gr ku, prijestolnicu Aleksandriju. Sada je mogao iskoristiti egipatsko bogatstvo da bi pokorio Perzijsko carstvo. 331.p.Kr. poveo je svoju vojsku u Feniciju. Ostavio je Kleomena kao vladaju eg nomarha da upravlja Egiptom u njegovoj odsutnosti. Aleksandar se nikada nije vratio u Egipat. Ptolemejski Egipat Nakon Aleksandrove smrti u Babilonu 323.p.Kr. izbila je kriza oko naslje ivanja me u njegovim generalima. Isprva je Perdika vladao carstvom kao regent Aleksandrova polubrata Arideja, koji se kasnije prozvao Filip III. Makedonski, a kasnije i Aleksandrova sina Aleksandra IV., koji se u vrijeme smrti svoga oca jo nije ni rodio. Perdika je postavio Ptolemeja (gr ki: ), sina Laga (gr ki: ), jednog od Aleksandrovih najbli ih prijatelja, na mjesto egipatskog satrapa. Slu beno je Ptolemej vladao Egiptom u ime Filipa III. i Aleksandra IV. Od 323.p.Kr., no dok se Aleksandrovo carstvo raspadalo Ptolemej je i sam postao vladar sa svim pravima. Uspje no je obranio Egipat od napada Perdike 321.p.K. i u vrstio svoj polo aj u Egiptu i okolnim podru jima za vrijeme ratova dijadoha (322.301.p.K.). 305.p.K. Ptolomej se proglasio kraljem. Kao Ptolemej I. Soter ("Spasitelj"), osnovao je dinastiju Ptolomejevi a koja je vladala Egiptom gotovo 300 godina. Svi su mu ki vladari te dinastije nosili ime Ptolomej, dok su princeze i kraljice uzimale imena Kleopatra (gr ki: , ona slavnih predaka) i Berenika (gr ki: , makedonski oblik Pherenike, donositeljica pobjede). Budu i da su Ptolomejevi i prihvatili egipatski obi aj uzimanja svojih sestara za ene, mnogi su vladali zajedno sa suprugama koje su tako er bile pripadnice kraljevske ku e. Jedine valdarice Ptolomejskog Egipta koje su i slu beno vladale same bile su Berenika III. i Berenika IV.. Kleopatra V. dijelila je vlast s Berenikom IV. Kleopatra VII. slu beno je vladala uz Ptolemeja XIII., Ptolemeja XIV. i Ptolemeja XV., no zapravo je vladala Egiptom sama. Rani su Ptolemejevi i bili mudriji vladari od Perzijanaca. Nisu mijenjali vjeru i obi aje Egip ana i ak su izgradili veli anstvene hramove u ast egipatskih bogova a ubrzo su preuzeli i vanjska obilje ja faraonske vlasti koje su nosili stari faraoni. Za vrijeme vladavine Ptolemeja II. i Ptolemeja III. tisu ama je Makedonaca i Grka dodijeljena zemlja, Grci su postavljani u kolonije i garnizone ili su se naseljavali u selima diljem zemlje. Gornji Egipat, koji je bio najvi e udaljen od sredi ta vlasti pa je bio i najmanje pogo en, iako je Ptolemej I. osnovao gr ku koloniju Ptolemais Hermiou kao glavni grad gornjeg Egipta. No, kroz stotinjak godina gr ki se utjecaj pro irio kroz cijelu zemlju a mije ani su brakovi proizveli velik Gr ko-rimski obrazovani stale . Ipak su Grci ostali povla tena manjina u ptolomejskom Egiptu. ivjeli su u skladu s gr kim zakonom, dobivali gr ko obrazovanje, su eno im je na gr kim sudovima i bili su gra ani gr kih gradova, kao to bi bili i u Gr koj. Egip ani su rijetko primani u vi e razine gr ke kulture, za koje se ve ina Egip ana ionako nije zanimala. 46

Ptolemej I. Prvi dio vladavine Ptolomeja I. obilje ili su ratovi dijadoha izme u dr ava koje su nastale iz Aleksandrovog carstva. Prvi mu je cilj bio da osiguran svoj polo aj u Egiptu, a drugi da pro iri teritorij pod svojom vla u. Kroz nekoliko godina zavladao je Libijom, Coele Siriju tj. ju ni dio Sirije (s Judejom) i Ciprom. Kada je Antigon I. Monoftalmos, vladar Sirije poku ao ponovno ujediniti Aleksandrovo carstvo, Ptolomej je stupio u savez protiv njega. 312.p.K.Seleuk I. Nikator, vladar Babilona, porazio je Antigonova sina Demetrija u bitki kod Gaze. 311.p.K. postignut je mir ali je 309.p.K. rat izbio ponovno, a Ptolemej je okupirao Korint i druge dijelove Gr ke, ali je izgubio Cipar nakon pomorske bitke 306.p.K. Antigon je tada poku ao u i u Egipat ali je Ptolemej uspio odr ati granicu. 302.p.K. ponovno se uklju io u obnovljenu koaliciju protiv Antigona, a kada je Antigonus ubijen, 301.p.K. u bitki kod Ipsusa, Ptolemej je u poslijeratnim dogovorom dobio Palestinu. Nakon toga je uglavnom izbjegavao ratove ali je ipak ponovno zauzeo Cipar 295.p.K. Kada je osjetio da je njegovo kraljevstvo sigurno, Ptolemej je 285.p.K. abdicirao u korist jednog od mla ih sinova koje je imao s kraljicom Berenikom. Posvetio se pisanju povijesti osvajanja Aleksandra Velikog. To je djelo, na alost, izgubljeno ali je bilo glavni izvor kasnijih radova Arijana. Ptolemej I. umro je 283.p.K. u dobi od 84 godine. Svome je sinu ostavio stabilno i dobro vo eno kraljevstvo. Ptolemej II. Ptolemej II. Philadelphus bio je miroljubiv vladar koji nije bio velik vojnik. Nije niti trebao biti jer je njegov otac ostavio jak Egipat koji je napredovao. Ptolemejeva prva ena Arsinoja I., bila je majka njegove zakonite djece. Nakon to se razveo od nje prihvatio je egipatski obi aj i o enio se svojom sestrom Arsinoja II., ime je zapo eo obi aj koji je zadovoljio egipatsko stanovni tvo, ali je imao ozbiljne posljedice u budu im nara tajima. Materijalno i literarno bogatstvo aleksandrijskog dvora bilo je za vrijeme Ptolemeja II. na vrhuncu. Kalimah, uvar knji nice u Aleksandriji, Teokrit i mnogo drugih pjesnika, veli ali su Ptolemejevu obitelj. Sam je Ptolemej poticao irenje knji nice i sponzorirao znanstvena istra ivanja. Tro io je ogromne svote da bi Aleksandriju ekonomskim, umjetni kim i intelektualnim sredi tem gr kog svijeta. Akademijama i knji nicama Aleksandrije dugujemo o uvanje velikog djela knji evne ba tine drevne Gr ke. Ptolemej III. Ptolemej III. Euergetes ("dobro initelj") naslijedio je vlast od svog oca 246.p.K. Napustio je politiku svog oca o izbjegavanju ratova s ostalim gr kim kraljevstvima. Krenuo je u rat s dinastijom Seleukida iz Sirije kada su njegova sestra kraljice Berenice i njen sin ubijeni u prepirci unutar dinastije. Ptolemej je u ao u u podru je Seleukida sve do Babilonije, dok su njegove pomorske flote osvajale sjever sve do Trakije. Ta je pobjeda ozna ila vrhunac mo i Ptolemejevi a. Seleuk II. Callinicus zadr ao je svoje prijestolje ali su egipatske flote kontrolirale ve inu obale Male Azije i Gr ke. Nakon te pobjede nije se vi e aktivno upu tao u ratove. Njegova se unutarnja politika razlikuje od one njegova oca po tome to je slobodnije pristupao egipatskoj religiji. Ostavio je ve e tragove na egipatskim spomenicima. Njegovu je vladavinu ozna ilo je to to su Ptolemejevi i postupno poprimali egipatska obilje ja Opadanje mo i Ptolemejevi a Ptolemej III. umire 221.p.K. a njegov je nasljednik Ptolemej IV. Philopater, slab i korumpiran vladar za vrijeme ije je vladavina zapo elo opadanje mo i Ptolomejevi a. Svoju je vladavinu zapo eo ubojstvom svoje majke a uvijek je bio pod utjecajem svojih miljenika, mu kih i enskih, koji su preko njega vladali kraljevstvom. Unato tome njegovi su ministri uspjeli izvr iti pripreme za napad Antioha III. Velikog na ju nu Siriju pa je velika egipatska pobjeda u bitki kod Raphie 217.p.K. o uvala kraljevstvo. Znak unutarnje slabosti njegove vlade bile su pobune Egip ana. Philopate je bio r predan orgijast nim religijama i knji evnosti. O enio je svoju sestru Arsinoja III., ali je njime vladala njegova ljubavnica Agathoclea. Ptolemej V. Epiphanes, sin Philopatora i Arsinoje, bio je samo dijete kada je do ao na prijestolje pa je zemljom vladao niz regenata. Antioh III. i Filip V. Makedonski postigli su sporazum o zauzimanju podru ja pod vla u Ptolemejevi a. Filip je zauzeo nekoliko otoka i mjesta u Kariji i Trakiji, dok je bitkom kod Paniuma 198.p.K. ju na Sirija potpala pod vlast Sirije. Nakon tog poraza Egipat je u ao u savezni tvo sa mediteranskom silom u usponu, Rimom. Kada je 47

odrastao Epiphanes je postao tiranin. Umro je mlad 180.p.K. a nasljednik mu je bio Ptolemej VI.Philometor koji je u to vrijeme bio malo dijete. 170.p.K. Antioh IV.Epiphanes napao je Egipat i svrgnu Philometora te je postavio njegovog mla eg brata (kasnije prozvanog Ptolemej VIII.Euergetes II.) kao marionetskog vladara. Bra a su pristala vladati uz svoju sestru Kleopatru II.. Ubrzo je me u njima do lo do prepirki to je omogu ilo Rimu da se umije a i postepeno pove ava svoj utjecaj u Egiptu. Naposljetku je Philometor ponovno zasjeo na prijestolje. Ubijen je u bitki kod Oenoparasa 145.p.K. blizu Antioha. Kasniji Ptolemejevi i Philometorov nasljednik bio je i opet dijete, njegov sin Ptolemej VII.Neos Philopater. Ali je Euergetes ubio svog ne aka i preuzeo prijestolje pod imenom Ptolemej VIII. Bio je okrutan tiranin. Nakon njegove smrti 116.p.K. vlast je do la u ruke njegove ene Kleopatre III.] i njenog sina Ptolemeja IX. Sotera II. Mladog je kralja majka istjerala 107.p.K. te je valdala zajedno s Eugartesovim mla im bratom ]]Ptolemej X|Ptolemejem X.]] Aleksandrom. 88.p.K. Ptolemej IX. Je ponovno preuzeo prijestolje i uspio ga zadr ati do svoje smrti 80.p.K. Nasljednik mu je bio Ptolemej XI.Aleksandar II., sin Ptolemeja X. Ubijen je u lin u od strane bijesne gomile u Aleksandriji nakon to je ubio svoju majku. Ti su morbidni sukobi unutar dinastije toliko oslabili Egipat da je on postao de facto protektorat Rima, koji je do tog vremena ve kontrolirao ve inu gr kog svijeta. Nasljednik Ptolemeja XI. Bio je sin Ptolemeja XI. , Ptolemej XII. Neos Dionysos kojem je nadimak bio Auletes (svira flaute). Tada je Rim ve bio arbitar egipatskih poslova, a pripojio je Libiju i Cipar. 58.p.K. Auletesa je bijesna gomila istjerala iz Aleksandrije, ali ga je Rim vratio na polo aj tri godine kasnije umro je 51.p.K. a kraljevstvo je ostavio svojem desetogodi njem sinu Ptolemeju XIII.. Koji je vladao uz svoju 17-godi nju sestru i enu Kleopatru VII.. Za vrijeme Kleopatrine vladavine egipatska se povijest spojila s povije u rimskog svijeta i to zbog toga to je Pompej ubijen u Egiptu 48.p.K., i stoga to se u zemlji pojavio Julije Cezar 47.p.K. U ratovima tog razdoblja poginuo je mladi kralj pa je njegov mla i brat Ptolemej XIV.Philopator slu beno vladao uz Kleopatru do 44.p.K., kada ga je dala ubiti. Od tada do njene smrti 30.p.K. uz Kleopatru je (kao i oni prije njega samo na papiru) vladao njen i Cezarov sin Ptolemej XV. Philopater Philometor Caesar, poznat i kao Cezarion. Posljednji, i, kako se pokazalo, kobni savez koji je Kleopatra sklopila bio je onaj s Markom Antonijem, a kada je njega porazio Oktavijan, Kleopatra se ubila. Rimski Egipat 30.p.K. nakon smrti Kleopatre Egipat postaje dio rimskog carstva kao provincija Aegyptus, pod vladavinom prefekta. Glavni je interes koji je Rim imao u Egiptu bilo pouzdano dostavljanje ita u grad Rim. Zbog toga Rimljani nisu mijenjali na in vladavine koji su koristili Ptolemejevi i, iako su na najvi im polo ajima Rimljani zamijenili Grke. No, Grci su jo uvijek bili u ve ini upravnih tijela, i gr ki je ostao slu beni jezik osim na najvi im razinama. Za razliku od Grka, Rimljani se nisu u velikom broju naseljavali u Egiptu. Kultura, obrazovanja i dru tveni ivot zadr ali su za vrijeme rimske vladavine uvelike gr ke karakteristike. Rimljani su, poput Ptolemejevi a, po tovali i uvali egipatsku religiju i obi aje, makar je postupno uveden kult rimske dr ave i cara. Rimska vlast u Egiptu Prvi prefekt Egipta, Gaj Kornelije Gal, silom je uspostavio kontrolu Rima nad Gornjim Egiptom, ustanovio je protektorat u ju nim grani nim podru jima koje su Ptolemejevi i napustili. Drugi je prefekt, Elije Gal, neuspje no poku avao osvojiti Arabiju: obala Crvenog mora nije bila pod rimskom vla u do vladavine Klaudija. Tre i prefekt, Gaj Petronije, je o istio zapu tene kanale za navodnjavanje, te je time potakao i o ivio poljoprivredu. Od vladavine Nerona pa nadalje, Egipat je napredovao, to je razdoblje trajalo cijelo stolje e. Mnogo su nevolja izazvali vjerski sukobi izme u Grka i idova u Aleksandriji, koja je nakon razaranja Jeruzalema 70.n.e., postala sredi te idovske vjere i kuture. idovka pobuna dogodila se za vrijeme Trajana, a posljedica joj je bila potiskivanje idova u Aleksandriji te gubitak svih njihovih povlastica, iako su im ubrzo vra ene.Hadrijan, koji je dvaput posjetio Egipat, je osnovao Antinoöpolis u sje anje na svog ljubavnika Antinoja koji se utopio. Od razdoblja njegove vladavine pa nadalje diljem zemlje su podizane gra evine u gr ko-rimskom stilu. Za vrijeme Marka Aurelija, do lo je do pobune Egip ana 139.n.e., zbog visokih poreza. Pobuna je ugu ena tek nakon nekoliko godina borbi. Taj rat je uzrokovao veliku tetu gospodarstvu i ozna io je po etak propadanja egipatskog gospodarstva. Avidije Kasije, koji je vodio rimske snage u ratu, se proglasio carem, priznat je od vojski Sirije i Egipta. No, kada se Marko Aurelije pribli io Egiptu, svrgnut je i ubijen a car je svojom milo u uspostavio mir. Sli na pobuna 48

izbila je 193.n.e. kada se Pescenije Niger poglasio carem nakon smrti Pertinaksa. Car Septimije Sever dao je ustav Aleksandriji i provincijskim glavnim gradovima godine 202.n.e. Najrevolucionarniji doga aj u povijesti rimskog Egipta bio je dolazak kr anstva u drugom stolje u. Isprva je ta vjera bila ustro progonjena od strane rimskih vlasti, koja se vi e od svega bojala vjerskih sukoba u zemlji u kojoj je vjera uvijek bila na prvom mjestu. No kr anstvo je ubrzo dobilo poklonike me u aleksandrijskim idovima. Od njih se ubrzo pro irilo ja Grke, a zatim i na Egip ane koje su privukle ideje o osobno spasenju i dru tvenoj jednakosti. Drevna egipatska religija pru ila je iznena uju e malen otpor irenju kr anstva. Mogu e je zbog dugih godina sprege s gr kim i rimskim vladarima izgubila autoritet. Karakala (211.-217.n.e.) proglasio je sve Egip ane gra anima Rima, kao to je u inio i sa svim drugim provincijama, no to je u injeno uglavnom zato da bi se moglo sakupljati vi e poreza koji su rasli to su careve potrebe za novcem bile ve e. Tijekom tre eg stolje a izbio je niz pobuna, kako vojnih, tako i civilnih. Za vrijeme Decija, godine 250. kr ani ponovno trpe progon, ali se njihova vjera i dalje iri. 272. godine Zenobija, kraljica Palmire, na kratko vrijeme zauzima Egipat, ali ga gubi kada je Aurelijan ugu io njenu pobunu protiv Rima. Dva su generala, Prob i Domicije Domicijan, poveli uspje ne ustanke i proglasili se carevima. Dioklecijan ponovno je zauzeo Aleksandriju, koja je bila pod vla u Domicija, 296. i potpuno preorganizirao cijelu provinciju. Njegov je prglas protiv kr ana 303. pokrenuo novo razdoblje progona. No, to je bio i posljednji ozbiljni poku aj zaustavljanja irenja kr anstva u Egiptu. Kr anski Egipat Egipatski kr ani vjeruju da je Aleksandrijski patrijarhat osnovao Apostol Marko oko 33.n.e., ali je malo toga poznato o tome kako je kr anstvo do lo u Egipat. Povjseni ar Helmut Koester iznio je tezu, potkrijepljenu nekim dokazima, da je kr anstvo izvorno bilo pod utjecajem gnosticima sve dok napori Demetrije iz Aleksandrije|Demetrija iz Aleksandrije nisu postupno uskladili vjerovanja ve ine s ostatkom kr anstva pa bi sram zbog hereti kih korijena mogao biti razlog za to se toliko malo toga zna o prvim stolje ima kr anstva u Egiptu. To nikako nije jedina rupa u povijesti rimskih vremena, pa se ne mo e re i da je nedostatak injenica u ovome slu aju iznimka. Unato tome, jasno je da je do godine 200. Aleksandrija bila jedno od velikih kr anskih sredi ta. Kr anski apologeti Klement Aleksandriski i Origen pro ivjeli su dio svog ivota u tom gradu, gdje su pisali, podu avali i raspravljali. Konstantin I. je 312. Milanskim ediktom prekinuo progon kr ana, a 324. proglasio je kr anstvo slu benom vjerom carstva. Tijekom etvrtog stolje a poganstvo postupno gubi svoju sljedbu. Jo je mnoga desetlje a djelovalo u tajnosti. Kona ni edikt protiv poganstva izdan je 390., ali napisi kod Philae u Gornjem Egiptu pokazuju da se tovanje Izide odr ali u hramovima jo u petom stolje u. Mnogi su egipatski idovi postali kr ani , no mnogo ih je to i odbilo te su tako ostali jedina zna ajnija vjerska manjina u kr anskoj zemlji. Postali su rtve ogor enog neprijateljstva, a tu je mo da i po etak antisemitizma u modernom smislu rije i. Ubrzo nakon to je egipatska Crkva dobila slobodu i prevlast dogodio se rascjep i dugi sukob koji je povremeno prerastao u gra anski rat. Aleksandrija je postala sredi te prvog velikog raskola u kr anskom svijetu izme u arijanaca, nazvanih po sve eniku Ariju, i pravovjerja, koju je zastupao Atanazije Aleksandrijski, koji je 326., nakon to su na prvom koncilu odba eni Arijevi pogledi, postao nadbiskup Aleksandrije. Arijska kontroverza uzrokovala je mnoge nemire tijekom ve ine etvrtog stolje a. Tijekom njih uni ten je veliki hram Serapis, utvrda poganstva. Atanazije je bio prognan iz Aleksandrije pa ponovno vra en u Egipat izme u 5 i 7 puta. Nikada nije bilo jednostavno nametnuti ortodoksnu vjeru Egiptu, zemlji u kojoj postoji tradicija vjerskih spekulacija jo od drevnih vremena. Arijanstvo nije jedino kojo je ovdje cvjetalo, i druge hereze, kao to je gnosticizam i manihejstvo, bilo da su bile doma e ili uvezene, imale su mnogo poklonike. Mona tvo je tako er nastalo u Egiptu, Pustinjski o evi su odbacili materijalni svijet da bi se posvetili ivotu u siroma tvu i odanosti Crkvi. Egipatski kr ani u tolikoj su mjeri prihvatili mona tvo da je car Valens morao ograni iti broj mu karaca koji su mogli postati monasi. Iz Egipta se mona tvo pro irilo u ostatak kr anskog svijeta. U ovom se razdoblju i drevni egipatski jezik mijenja u koptski jezik, koji je postao liturgijski jezik egipatskih kr ana i to je ostao do danas. Bizantinski Egipat Za vrijeme vladavine Konstantina osnovan je Konstantinopol kao novi glavni grad rimskog carstva. A u etvrtom stolje u do lo je do podjele carstva pa se Egipat na ao u Isto nom rimskom carstvu kojemu je Konstantinopol bio glavni grad. S time je latinski, koji se nikada nije u vrstio u Egiptu, nestao a gr ki se ponovno nametnuo kao jezik vlasti. Tijekom petog i estog stolje a Isto no rimsko carstvo postupno se pretvorilo Bizant, kr ansku dr avu u kojoj se govorilo gr ki i koja je imala malo toga sli nog sa starim rimskim carstvom, koje je nestalo pod navalom barbara u 49

petom stolje u. Jo je jedna posljedica prevlasti kr anstva bilo potpuno nestajanje stare egipatske kulture, nestankom poganskog sve enstva nitko nije znao itati hijeroglife faraonskog Egipta, a stari su hramovi pretvoreni u crkve ili su prepu teni pustinji. Stil isto nog carstva postajao je sve vi e "orijentalan" kako su veze sa starim gr ko-rimskim svijetom blijedjele. Gr ki je sustav lokalne gra anske vlasti sada potpuno nestao. Polo aji koji su sada imali bizantinska imena postali su nasljedni u bogatim zemljoposjedni kim obiteljima. Uloga crkve u savezu s dr avom postajala je sve ja a i izra enija. No Aleksandrija, drugi grad carstva, je jo uvijek bila sredi te kontroverzi i nasilja. iril iz Aleksandrije Aleksandrijski patrijarh nagovorio je gradskog upravitelja da izbaci idove 415. godine uz pomo gomile, kao odgovor na masakr u kojem su no u idovi ubili mnoge kr ane. Ubojstvo filozofa Hipatija ozna ilo je kona an kraj klasi ne helenske kulture u Egiptu. Jo jedan rascjep u Crkvi prouzro io je jo jedan dugi gra anski rat koji je udaljio Egipat od ostatka carstva. Nova vjerska kontroverza dogodila se zbog neslaganja oko prirode svetog trojstva. Ve ina kr anskog svijeta podr avala je ortodoksno stajali te da je Bog tri osobe u jednoj: Otac, Sin, i Sveti Duh, te da je zbog toga Isus po svojoj prirodi Bog. Ali Egipat je bio uto i te monofizitizma, vjerovanja da je Bog samo jedan, te da su Otac, Sin, i Sveti Duh razli ite osobe, dolaze od Boga , ali nisu Bog. To je u to izuzetno religiozno doba bilo dovoljno da podjeli carstvo. Ta se kontroverza pojavila nakon prvog koncila u Konstantinopolu 381. a nastavila se do koncila u Chalcedonu 451., na kojem je ortodoksna verzija progla ena ispravnom. Mnogi su monofiziti tvrdili da su bili krivo shva eni, da ne postoje razlike izme u njihovog i ortodoksnog stajali ta, te da je koncil odlu io u korist njihovih protivnika iz politi kih razloga. No egipat i Sirija ostali su sredi ta monofizitskog stajali ta i organizirani otpor ortodoksnom stajali tu n ije ugu en sve do 570tih. Za vrijeme vladavine Justinijana (482 565) carstvo je ponovno osvojilo Rim i ve i dio Italije, ali time su izlo ili isto ne granice. Perzijska i arapska osvajanja Perzijska okupacija Egipta, koja je zapo ela 618. ili 619. godine, bila je jedan od vrhunaca posljednjeg sasanidskog rata protiv Bizanta. Hozroje II. Parviz, iz o ivljenog Perzijskog carstva zapo eo je taj rat kao odmazdu zbog ubojstva cara Mauricija. Postigao je niz uspjeha od kojih su najve i bili osvajanje Jeruzalema 614. i Aleksandrije 619. godine. Bizantski protunapad koji je pokrenuo Heraklije u prolje e 622. godine, preokrenulo je tijek rata koji je zavr io Hozrojevim padom 25. velja e 628. godine.(Frye, str. 167-70). Hozrojev sin i nasljednik Kavad II. ( iroe), koji je vladao do rujna, zaklju io je mirovni sporazum vra anjem podru ja koja su zauzeli Sasanidi isto nom rimskom carstvu. Perzijska okupacija omogu ila je ponovno ja anje monofizitizma, pa su kada je Heraklije 629. ponovno uspostavio carsku vlast, monofiziti proganjani a njihov patrijarh bio je prognan. Zbog svega toga Egipat je bio i politi ki i vjerski udaljen od carstva kada je nai ao novi osvaja . To je bila vojska od 4 000 Arapa koju je vodio Amr ibn al-As. Njega je poslao kalif Omar, nasljednik proroka Muhameda, da pro iri njegovu novu vjeru, Islam, na zapad. Arapi su u Egipat pre li iz Palestine u prosincu godine 939., i brzo su napredovali do delte Nila. Carski su se garnizoni povukli u gradove za ti ene zidovima gdje su se uspje no branili godinu dana ili vi e. No Arapi su poslali po poja anja pa se u travnju 641. osvojili Aleksandriju i time okupirali Egipat. Ve ina je egipatskih kr ana pozdravila nove vladare jer je novi re im zna io kraj njihova progona od bizantske dr avne crkve. Time je zavr eno 937 godina gr ko-rimskog vladanja nad Egiptom.

50

Umjetnost drevnog Egipta
Drevni Egipat ozna ava najstariju i najdugovje niju ljudsku civilizaciju i kulturu koja je trajala gotovo nepromijenjena oko 3000 g. (bez prekida od 3100. do 30. god. pr. Kr.). U Egiptu su smatrali da je ljudski oduprijeti se prolaznosti i te iti za trajanjem "u vje nost". "Ljudski ivot je prolazan, ali spomenici traju vje no" je jedno od osnovnih na ela na kojima po iva Egipatska umjetnost. Jedan od na ina da o ivotvore ovu filozofiju bila je gradnja objekata i kipova koji su bili otporni na djelovanje godina. Egipatska umjetnost je samosvojna, nikad podlo na drugim utjecajima nego nasuprot tome potencijalni osvaja i su uzimali Egipatske obi aje. Dakle, tijekom tri tisu e godina nije bilo velikih promjena u stilu, u tovanju jedne umjetnosti koja je sebi postavila velike norme: monumentalna arhitektura, vrlo stroge simetrije, stroga skulptura visokog stupnja figuracije i dekorativno, plo no slikarstvo strogih pravila. Egipatski umjetnik je slu benik politi ke i vjerske hijerarhije; bio je puki zanatlija, anoniman, a sva je slava pripadala faraonu koji je djela naru ivao i potpisivao. Dar Nila Svoju dugovje nost Egipat mo e zahvaliti jedinstvenom zemljopisnom polo aju neprohodnih pustinja na istoku i zapadu (Sahara), mora na sjeveru i visokih planina na jugu. Dakle, Egiptu nisu bile potrebne zidine da ga uva od neprijatelja, a najve e blago koje su imali bila je plodonosna rijeka Nil. Nilom je kroz pustinju protjecalo dovoljno vode za napajanje ljudi i stoke, i za natapanje obradnih polja, a osobito dragocjen je bio zbog redovitog izlijevanja koje je natapalo zemlju i nanosilo plodonosni mulj. Kako je blagostanje Egip ana ovisilo je o svakida njem pojavljivanju sunca i godi njem razlijevanju rijeke, prirodne sile su se smatrale bogovima kojima je trebalo laskati i prinositi im rtve. Ve ina bogova predstavlja prirodne sile, a prikazivani su obi no kao ivotinje, pa je tako sokol bio simbol sunca, kobra - etve itd. Egip ani su vjerovali da bogovi imaju iste potrebe kao i ljudi stoga su bogovima donosili hranu i pi e, molili da primi posjetitelje, ak su im i skidali no nu odje u. Bogovi su putovali u procesijama i narod mu se okupljao i klicao. Pojedinci koji bi se ne im istakli mogli su biti progla eni bo anstvima, ali vrlo rijetko. Faraon je kod Egip ana vrh dr avnog aparata i vjerske mo i, smatrao se i bogom i sve enikom. Takva trajna funkcija te osobe jedna je od proturje nosti Egipatske religije. U umjetnosti, Faraon je prikazivan kao naru itelj i inspirator. Zato se u Egiptu vrijeme i ra unalo po egipatskim dinastijama, mi razlikujemo 6 glavnih perioda: Staro carstvo, Prvi prijelazni period, Srednje carstvo, Drugi Prijelazni Period, Novo carstvo i Tre i prijelazni period. Gradovi U Egiptu nisu postojali gradovi kakvi su postojali u Mezopotamiji i onakvi kako mi zami ljamo grad jer je stanovni tvo zbog izvrsnog navodnjavanja bilo apsolutno raspr eno po cijelom toku rijeke Nil. Egipatski gradovi su otvoreni, nemaju zidina, a prostorno su organizirani u odnosu prema Nilu, tako da ulice mijenjaju smjer kako rijeka zakre e. Dru tvene zgrade (hramovi, kraljevske pala e, dr avni uredi itd.) nisu bile koncentrirane na jednom mjestu ve razasute po cijelom gradu. Ostale gra evine (npr. stambene ku e ili naseobine radnika-graditelja) bile su pravokutnih oblika, napravljene od mulja i trstike i imale su hipostilno osvjetljenje (uzdignuti sredi nji dio kako bi bio vi e osvijetljen). Piramide Egipatska umjetnost je od po etka obilje ena smr u, tj. obredima koji prate odlazak faraona na drugi svijet. Tako je i egipatska arhitektura slu ila uglavnom veli anju bogova i pokojnog faraona kojima su podizani hramovi i grobnice. Faraonovi posmrtni ostaci, mumificirani i polo eni u sarkofag smje tani su u golemu grobnicu koja je neka vrsta pro i iva a na njegovom putu u vje nost. Prve grobnice nazivaju se Mastabe (arapski sjedalica) i tipi na za Donji Egipat, to su grobnice pravokutne osnove, napravljene od cigli ili kamena, a sastoje se od tzv. bunara (koji se nalazi u sredini objekta i slu i za smje taj sarkofaga koji bi se zatrpao kamenjem) i kapele (koja je bila u visini zemlje i slu ila je za pogrebne darove. oblik iz kojeg e se razviti piramida. Tipi no za mastabu starog carstva su tzv. la na vrata koja pokazuju pokojnika (njegovo KA du u). Ona su ograni ena stupovima i arhitravom (gredom na dva stupa). Prema va nosti hrama vrata su bila razli ite veli ine, od 50 cm pa dalje. Evolucijom mastabe do lo je do izgradnje tzv. stepenastih piramida od kojih je najzna ajnija ona faraona D osera iz III. dinastije (Staro Carstvo). U Saqqari na mjestu stare mastabe u koju su se sahranjivale kraljica i kraljevska djeca nije bilo dovoljno mjesta za faraona D osera, pa je Imhotep, prvi poznati arhitekt, pove ao osnovu od kvadrata u 51

pravokutnik i na nju dodao jo 4 terase - platforme, a kasnije jo dvije. Pretpostavlja se da je ovakva simbolika koja vodi stepenasto prema nebu trebala olak ati uzlet du e pokojnika prema vrhovnom bogu suncu- Ra. D oserov kompleks, pored piramide, sadr avao je ulaznu kapiju, trijem, kapele i sve je bilo opasano velikim zidom. Naziv piramide potje e iz gr kog jezika i zna i kola od ita, vjerojatno su stoga piramide u Bibliji nazvane egipatskim itnicama. Neke piramide nisu nikad bile kori tene kao grobnica vladara, jedna teorija smatra da su te piramide bile samo nadgrobni spomenici. Najpoznatiji kompleks piramida je pored Gize (Gizeh), faraona Keopsa, Keframa i Mikerina (IV. dinastija). Najstarija i najve a je Keopsova piramida (230 x 148 m), pored nje su 3 manje o te ene - najvjerojatnije od njegovih k eri. Monumentalni volumen piramide je jako zatvoren, gotovo puno geometrijsko tijelo ravnih stranica. Na povr ini bilo je oklopljeno najglatkijim plo ama koje su reflektirale svjetlo i u golemom prostranstvu pustinje odavale istinski zapanjuju i dojam na promatra a. U unutra njosti, piramida se sastoji od uskih mra nih hodnika koji vode do glavne faraonove grobne komore koja je, u odnosu na monumentalni volumen zida piramide, jako mala (10 x 5 x 5 m Od ). glavne sobe nalazi se niz prostorija razli itih vjerskih namjena, a zanimljiv je i maleni tunel za zrak koji gleda na sazvije e Oziris, jedinu nepokretnu to ku na no nom nebu koje se ne m e i koje je vjerojatno slu ilo kao i orijentacija pri gradnji. Plan svake piramide je druga iji, samo je ulaz uvijek na sjevernoj strani. Druga piramida je Keopsovog sina Kefrema, a tre a, najmanja, Kefremovog sina Mikerina. Hramovi Ispred svake od navedenih piramida nalazi se kompleks hramova, od Hrama u dolini, pored Nila, polazi strma uzlazna cesta te vodi do hrama mrtvih neposredno smje tenog ispred piramide, a piramidu smatramo monumentalnim zavr etkom cijelog kompleksa. Hram u dolini i hram mrtvih obi no se sastojao od ulaza s pilonima (zidovi u obliku krnjih piramida), hodnika, jedne ili dvije hipostilne dvorane (dvorane sa stupovima, gr . hipo = vi e, stil = stup), dvori ta sa statuama i jednom ili vi e kapela. Na ovaj na in gradit e se skoro svi egipatski hramovi. Takav je i Amonov hram u Karnaku (Carnacu) koji je gra en od XII. dinastije (Srednje Carstvo) do Ptolomeja (XXX. dinastija), oko tisu u pet stotina godina. Sam hram dug je 355 m, a do njega vodi aleja sfingi duga ka 400 i iroka 20 m. zapo inje pilonima, nastavlja se hipostilnom dvoranom i sredi njom dvoranom sa sveti tem. Pravocrtni hod od portala, kroz sve geometrijske prostorije, do sveti ta odre uje prostor hrama. Ovo je arhitektura straha, jer piloni daju la ni dojam da se na njih mo emo uspeti, hipostilne dvorane sa preglomaznim stupovima su zastra uju e i tamne, a pogled sprijeda nam stvara la ni dojam prohodnosti do sveti ta kojem su mogli pristupiti samo odabrani. Pristup prvoj prostoriji bio je dozvoljen svima, hipostilnoj dvorani samo plemi ima i sve enicima, sveti tu samo sve enicima i faraonu, a u sve anu salu je ulazio samo faraon. Arhitektura Egipta kako je do ivljavamo je u boji kamena, ali prvobitno je bila ukra ena bojom i potpuno oslikana reljefima, natpisima ili slikama na zidu. Zanimljivi su i egipatski kapiteli (gr . glava) stupova koje mo emo usporediti s ljudskom figurom. Kako na figuri ljudsko lice najvi e izra ava karakter pojedinca, tako su kapiteli u egipatskom hramu najizra ajniji i najdora eniji. Egipatski kapiteli su uglavnom oblikovani prema biljnom svijetu: uski, kao sastavljen od snopa valjkastih traka papirusa ili iroki, valovita obrisa, na uzoru cvijeta lotosa. Iz razdoblja Srednjeg Carstva ina e nema arhitektonskih spomenika jer su bili uglavnom gra eni od cigle, skromnih razmjera, izvana oblo eni oplatom od kamena koja je svuda propala. U to vrijeme je ro ena te nja da se dostigne veli ina starog carstva (Najve i egipatski hram Karnak u blizini Tebe je zapo et u XI. dinastiji), ali se istovremeno eli napraviti na izvjestan na in realisti na analiza koja je u starom carstvu bila nepoznata. Najljep i hram je svakako grobnica faraonke Hat epsut u Deir-el-Bahri (XVIII. Dinastija, Novo Carstvo). To je djelo arhitekta, sve enika i ljubavnika faraonke, Sen-Muta. Pored stroge osi simetrije, jedinstva korpusa s ravnote om nizova arkada s rampama, va niji je sna an kontrast perforacija tkiva arhitekture (kolonade) i ogromne, monolitne mase gorja. Na prvi pogled promatra u se mo e u initi da lagani stupovi bez kapitela nose cijelu te inu planine. U zapadnoj Tebi Ramzes I. iz XIX. dinastije sagradio je hram mrtvih u Karnaku- Ramzeum. Ovaj gigantski kompleks od opeke je zapravo klasi ni egipatski hram koji po inje s trijumfalnim stupovima (obeliscima), a portal je uokviren pilonima na koje se ve e dvori te s kipovima boga Ozirisa (sa uvana 4 kipa), zatim se ni e drugo dvori te s kolonadom (niz stupova), pilonima, hipostilnim dvoranama, potom dvije iste ali manje i sala sa sveti tem. Ramzeum je bio posve en bogu Amonu i Ra. Postojanje kultnih prostora za 2 boga u jednom hramu nije u suprotnosti jer su Amon i Ra vrijedili kao jedan bog, o emu svjedo i sjedinjenje imena u Amon Ra. 52

Najva niji vladar Ramesida, Ramzes II. daje novi polet egipatskoj arhitekturi s pro irenjem hrama u Luxoru (Amenofisa III.) i svojom grandioznom grobnicom u stijeni (Abu Simbel, Dolina kraljeva). Monumentalni ulaz u grobni hram Ramzesa II. potencioniraju i uokviruju etiri kolosalne faraonove skulpture. Vladavinu Ramesida obilje ava pretjerani neoklasicizam ( tovanje stare umjetnosti), nakon ega egipatska umjetnost brzo po inje gubiti svoju snagu dok se faraonska dr ava po inje raspadati. Umjetnost u Egiptu ima prvenstveno prakti nu ulogu i nije namijenjena u itku. Tako je kiparstvo i slikarstvo Egipta bilo pod jakim utjecajem vjere u postojanje transcedentalnih sila koje je trebalo udovoljiti. Skulptura Egipatska skulptura spada u najve a ostvarenja ove civilizacije, ne samo zbog velikog broja, nego i zbog stalnog odra avanja vrijednosti kroz 3000 g. Po etak povijesnog doba ujedinjenja Gornjeg i Donjeg Nila u egipatsku dr avu predstavlja Narmerova paleta, plo ica ukra ena reljefima koja se koristila za minkanje. Ona je ukra ena reljefima koji prikazuju faraona Narmera kao simbola jedinstva zemlje, utjelovljenog boga koji pobjedonosno vlada nad silama kaosa. Kompozicijska rje enja koja se ovdje koriste javljat e se u svim kasnijim egipatskim slikama i reljefima: podjela povr ine okomito na trake (okomita perspektiva), vladarev lik ve i od ostalih (hijerarhija), i piktografska vrijednost likova (simbolika likova, npr. sokol kao personifikacija vlasti stoji iznad papirusa s ljudskom glavom koji predstavlja deltu Nila). Taj zbir pravila prikazivanja naziva se egipatski kanon i strogo e se primjenjivati u egipatskoj umjetnosti s izuzetkom za vladavine Aminofisa IV. (Ekhnatona). U Starom carstvu skulptura je tijesno vezana uz nadgrobnu arhitekturu, a kako su same grobnice bile hiperdimenzionirane, tako e i skulpture biti monumentalne. Sfinga iz Saqqare, najstarija i najve a egipatska skulptura, je simbol bo anskog ujedinjenja ljudske mudrosti i ivotinjske snage. Nalazi se ispred kompleksa piramida u Gizi i njena glava, koja je kasnije isklesana, navodno predstavlja samog Kefrema. Kipovi faraona stavljaju se ispred i unutar grobnih hramova. Kipovi idealizirano predstavljaju pokojnika, a svrha kipa je da pokojnik kroz svog dvojnika (ka) uspostavi vezu sa nebom. Za vrijeme pogreba sve enik bi izgovarao magijske formule i tada bi po vjerovanju statua o ivila, a pokojnik bio prisutan da primi darove. Na osnovi, postolju na kojem kip sjedi, ispisuje se ime i titula, a ponekad i misli pokojnika. U egipatskom kanonu su predvi ene i razli ite poze, ovisno o dru tvenom polo aju prikazane osobe. Bogovi i kraljevi se prikazuju u dvije poze: - uspravnoj pozi s jednom nogom naprijed i sjede i s rukama pru enim niz butine. Najzna ajnije skulpture starog carstva su kipovi: Faraona D osera, Kefrema, Mikerina, te princa Ramhotepa i supruge. Oni su uvijek u frontalni, ve i od prirodne veli ine, inkrustriranih o iju (npr. dragi kamen plave boje ), a ako je bojena skulptura onda je inkarnat svjetliji za enu, a tamniji za mu karca. Poput mezopotamske skulpture i egipatska skulptura je komponirana strogo simetri no, bez naznake pokreta tijela ili izraza lica. Bila je zatvorenih oblika, glatkih povr ina, monumentalna usred pojednostavljivanja, bez suvi nih pojedinosti. Svim sredstvima izra avala se vjera u trajnost i neuni tivost egipatske dr ave. U VI. dinastiji napravljeno je i vi e kipova privatnih osoba od kojih su najpoznatije statue dva pisara. Njihova specifi na poza govori da su pisari, iako bez vlasti, u dru tvenoj hijerarhiji zauzimali povla teno mjesto. Egip ani uglavnom rade u kamenu premda je eksploatacija diorita, crnog granita, bazalta i ostalog kvalitetnog kamena bila vrlo te ka jer se kamen vadio duboko u pustinji, daleko od obala plodnog Nila. U razdoblju srednjeg carstva eli se napraviti realisti na analiza koja je u starom carstvu bila nepoznata. Tako kip Mantuhotepa I. ima izrazito proporcionalno tijelo, a lice individualizirano i ne vi e tako tipizirano kao u starom carstvu. Srednje carstvo je dalo malu bojenu skulpturu, ra enu nekad u drvetu, a nekad u vapnencu. Kako nije bila ograni ena propisima slu bene umjetnosti, u njima umjetnik uspijeva uhvatiti ivotnost raznih trenutaka iz svakodnevnog ivota ( ene u ku anskim poslovima, popisivanje stoke, mali vojnici u etama ). Ovi kipi i stavljali su se u grobnice i namjena im je bila da zamjene pokojnika u odre enim du nostima koje su ga ekale na drugom svijetu . U doba XVIII. dinastije (Novo carstvo) te nja k realizmu je najizra enija pa prikazi faraona nisu bo anski mitovi nego su puni detalja i individualiziranih karakteristika. Za faraona Amenofisa IV. (Ekhnaton), koji je bio pjesnik i revolucionar, dolazi do obuzdavanja sve enstva i reformacije Egipatske religije koja je postala monoteisti ka s jednim jedinim Bogom Atonom (utjelovljenje boga sunca Amon-Ra). Ehnaton (ili Aknaton, kako se prozvao Amenofis IV.) je poticao umjetnike da kreiraju novi ideal ljepote te se prestaje tovati Egipatski kanon, tj. idealizacija lika, a te i se 53

slobodnijoj i realnijoj realizaciji. To je najo itije na kipovima portreta Aknatona i njegove ene Nefertiti, oboje su prikazani onakvima kakvi su i bili Aknaton deformiran od vodene bolesti kojom su mu bile ote eni dijelovi tijela i Nefretiti koja je bila skladna ljepotica dugog vrata. Dolaskom Ramesida na vlast (XIX. dinastija), zavr ava ovo vrijeme "humanizma" i vra a se Egipatskom kanonu u najstro oj verziji hladne i krute skulpture ogromnih dimenzija s tek pokojim minucioznim detaljem. Najve e su skulpture ispred ulaza u hram Ramzesa II. u Abu Simbelu etiri kolosalne faraonove figure u vertikalnoj ikonografskoj perspektivi, a izme u njihovih nogu, do koljena, smje teni su manji kipovi koji predstavljaju njegovu suprugu. Pismo Egipatsko pismo predstavlja poseban umjetni ki izraz, cilj pisma je narativni (saop avaju i), ali i dekorativni (ukra avaju i)- hijeroglifi. Natpisi uvijek prate reljefe, obja njavaju njihov sadr aj, a itali su se i odozgo prema dolje ili te no s lijeva na desno i natrag s desna na lijevo. Pismo je zanimljivo jer pokazuje kako se na slikovit na in mogu pojednostavljenim znakovima ozna iti pojedina bi a, predmeti, pa i nezbiljski pojmovi, a ponekad sklopom znakova mo emo itanjem dobiti zvukove koji ozna avaju ne to potpuno drugo od onoga to je oslikano. Zato je egipatsko pismo predstavljalo zagonetku europskim istra iva ima koji nisu navikli da jedna slika predstavlja i pojam i slog, te da se neki pojmovi mogu pisati na vi e na ina. Slikarstvo Ozirisov sud, stranica iz Knjige mrtvih, oko. 1295.-1186. god. pr. Kr., London Iako su egipatski natpisi i slike ve inom vezani za arhitekturu, neke od najljep ih o uvani su na papirusu, tj. tankim i napetim listovima papirusa koji su se pre ali i mogli se savijati u svitke i do 40 m du ine. Najo uvaniji i najljep i svitak je tzv. Knjiga mrtvih koja prikazuje putovanje mrtve du e i Ozirusov sud prije prelaska u vje ni ivot. Boja je bila jako va na u egipatskoj umjetnosti i simbolici, pa se pojavljuje i na najstarijim spomenicima, predmetima, a najbolje o uvani su u unutra njosti grobnica koje su bile potpuno oslikane. Tako je gu ji friz iz Itetova groba u Medumu (III. dinastija) najstarija zidna slika koja je izbjegla zubu vremena. Crte i koji ukra avaju zidove grobnica odra eni su u plitkom reljefu, ali kako bi se stijena u kojoj je grobnica napravljena pokazala suvi e tro nom, prekrivala bi se nekim malterom, zatim slojem cigle i na kraju glatkom gipsanom povr inom na koju su se lako ucrtavale konture, zatim su se oslikavali natpisi i tek na kraju je dolazila boja. Egipatske slike naj e e prikazuju mitolo ke scene, potom scene iz ivota faraona, borbe i prino enje rtvi, i na kraju scene iz svakodnevnog ivota - radove u polju, lov, ribolov Kao i u skulpturi, slijedi se kanon: pozadina je svijetla, lice je profilu s frontalnim okom koje gleda promatra a, tijelo je frontalno s nogom u profilu, inkarnat mu karca je mnogo tamniji od enskog. Egipatski umjetnik te i jasno i, a ne iluziji, te zato odabire najjasniji kut prikazivanja. U Starom carstvu su svi likovi bili iste veli ine, a cijela povr ina zida je bila podijeljena horizontalno na vi e ploha i itali su se od dna prema vrhu. Tek se u srednjem carstvu pojavljuju likovi razli itih visina u istoj sceni. Najljep i primjeri slikarstva su u Tebanskim grobnicama u Dolini kraljeva (lijeva obala Tebe) gdje po ivaju vladari Novog Carstva. Zidovi i stupovi ukra avali su se tekstovima i izrazito koloristi kim prizorima iz ivota faraona i simboli ni prikaz preobrazbe preminulog faraona u Sunce te prijenos kraljevske mo i na nasljednika. U tim grobnicama se nalazio oslikani namje taj, nakit i bogato ukra eni sarkofazi koji su svojim bogatstvom prema ivali sve to se moglo vidjeti u grobnicama i sveti tima od kraja IV. dinastije.

54

s
gip ts je

j
v e j sve e v je e j je sv s j s v je v e je ev jes e vje v je c e j s e jve e ve j v s s e s s Se e s s B s s S e Se s Bes s ej S Gu a a i drugi.

Ozi is Ozi is je egipatski bog podzemnog svijeta, ali kao takav on nije i bog smrti. Egip ani vjeruju da ih je on podu io poljodjelstvu i raznim zanatima. Sin je Geba i Nut, Izidin brat, ali i mu . On je prvi egipatski faraon koji je zajedno sa Izidom pro irio civilizaciju Egiptom. Poznati je mit o Ozirisu u kojem je Seth htio preuzeti vlast nad Egiptom i svrgnuti ga s prijestolja. Kada je Oziris bio jednom prilikom na putovanju, Seth mu je odlu io prirediti zabavu dobrodo lice koj je, me utim, imala mutnu pozadinu. Naime, to je bila klopka. Svojim zanatlijama naredio je da izrade savr en kov eg koji biupravo pristajao Ozirisu. Kada je Oziris do ao sve je bilo spremno. Nakon nekoliko pi a, Seth je rekao da e prekrasni kov eg "pokloniti" samo onome koji u njega mo e upravo stati. Ozirisu se svidio na prvi pogled. Ostali uzvanici su ga isprobavali, ali im je bio ili prevelik ili premalen. Kada do e red na Ozirisa, on le e u kov eg. Na udo svih, savr eno mu je pristajao. Tada Sethove sluge zaklopi e krinju i baci e je u nado li Nil. Seth arolijom izbrisa ovaj doga aj iz pam enja svih uzvanika. Ali jedan je sve zapamtio, bog Toth. Kada je saznala, Izida se dala u potragu za svojim mu em zajedno sa svojom sestrom Nefhtis. Kad je Seth saznao za njihovu potragu, izvadio je iz kov ega Ozirisovo tijelo i raskomadao ga. Izida i Nefthis su prona le sve dijelove, osim genitalija koje je pojela riba. Anubis je te dijelove spojio, balzamirao i uvio u platno, te tako dobio prvu mumiju.Usta je ostavio otvorena i rekao da e mu se tuda vratiti du a samo ako Izida bude neprekidno pjevala 3 dana i 3 no i. etvrtog jutra O ziris je o ivio, ali nije smio napu tati podzemni svijet. Tako je postao vje ni faraon podzemnog svijeta.
Ozi i s, bog podzemnog s ijeta

55

U 

1 ¦¥ 4 ¨ ¨¤ ¤ ¦ ¤ ¨¨ ¦© ¤¥ ¨ ¦ ¨ ¨!  ¨¤ CBA @ !¨! ' ¤ ¥¦ ) § § § 0 ¦ ©¥6 #¤ 9 ¦  ¨ ¤¤8 !¤6 ¤ ¤ ¦! # ¤ # ¥ ( © #  # ¨ #  ¦ ¨¥© ¦ §¤!1 § § § 7 0 § § § § 0 ¨# ¤6 ¨6 ¤ ¦¥ ¦# ( # ¤¦ £5 ¦¦ £& 4 ¤ ¥¤ ¨ ¤¥ ¤ ¤¥ £ ¤¤ ¨ ¤ ¤3 ¨ ¥¤ ¨ ¨¥ ¨# § § §) § §  § §  ' 2 ¤!1 ¨ ¦ ( ¦¥ ¦¦ £&% ©¨ §¨ ¦  ©¦¥¨ ¤ £ ¤ ¤¥¤ £ ¨! ¤ § ¥¤ ¨ ¤¥ ¨ ¦ ¦¤ ¤ §¤ § ¤ ¦©© § § 0 §) ' ¨ ¦ ©¦ ¤ ¤¥ ¦©¤¦!  ¤©¦ ¨  © ¤ ¦¥¨  #¦¥ ¤¥¨! ¨ ¦ ¦ ¨ © ¨ ¦ ¦¥¨ ¤ £  § £ §  ¥¤ ¨  ¤ !¦ $ ¨¥  ¦ ¦  ¤ ¨ ¦ #¦¥ ¤  ¨ ¤¥  ©¦¥ £¦ ¨ ¨! ¤ ©¦ ¥¦ ¨ ¦ © ¨ ¤  ¦ © ¨ ¦ § § §   § § §  " ©¦   ¤ ¥¤ ¨  ¤¦ £¦ ¤¤  ¥¦ ¨ ¦   ¥ ¤ ¨ © £¦© ¨ ¤¥ ¤ ¦¥ ¤ £ ¡ ¡¢ ¡ §  § §  § § §  

V

mitologij se s v e - vje v v je s s je e v e svje ve j e j s j sv ve s v s v je s j s Se e Ses e e e s je j s
EF

v s y Fe

Bo nst
E

Egipats a bo anstva su dosta razli ita od bo anstava ne ih drugih religija. Ona se karakteri u svojim izgledom (u najvi e slu ajeva: tijelo ovjeka, glava ivotinje , gotovo sva uz sebe imaju egipatski kri i/ili ezlo. Egip ani su bili vezani za rijeku Nil i o njoj je ovisilo njihovo postojanje, pa su tako i brojna bo anstva vezana uz Nil.
G H G

Ra Ra je vrhovni bog egipatske mitologije. Simbolizira ga orao.To je bog Sunca.Poznat je i kao Amon a-Sv v nj . Ra se u egipatskoj mitologiji spominje na mnogo mjesta. Rodio se iz uzburkane vode Nuna, prvobitnog oceana. Poznat je mit u kojem je Ra etao vrtom kada ga je ugrizla zmija. Tijelo ga je boljelo i po elo je trnuti. Tada je nai la Izida i ponudila mu je da e gaizlije iti ako joj oda svoje tajno ime. Upo etku je oklijevao, a onda je po eo nabrajati svoja imema: Mudri, Stvoritelj, Svevi nji... me utim kako Izida nije popu tala, rekao joj je svoje tajno ime i ona ga je izlije ila. Poznat je i po svome vje nom putovanju u nebeskoj la i. To je cikli no putovanje zbog koga se smjenjuju dan i no . Danju Ra svojom neizmjernom toplinom i svjetlo u obasipa zemlju ivih, a no u plovi po tmini zagrobnog svijeta. U zoru nastupa borba za izlazak iz njega. Tada seSet, koji tako er putuje u nebeskoj la i, bori sa gigantskom kobrom Apop. Kada ju ubije, nebeska la a mo e isploviti iz zagrobnog svijeta i nastaviti put u svijetu ivih.
Ra egipats i bog sun a

Y

T

Q RQ P

S

I

X

W

V

V

D

Izida Izida je egipatska bo ica civilizacije, napretka, blagostanja i dobrote. K i je Geba i Nut, sestra i ena Ozirisova.Ona je zajedno sa Ozirisom pro irila civilizaciju Egiptom. Podu ila je ene tkanju, pjevanju i uljep avanju.Omiljena je egipatska bo ica poznata i kao Kraljica bogova, Gospodarica zelenih usjeva i Majka bo ica. Simbolizira je kruna u obliku prijestolja, te sedam prozirnih velova koje je nosila, po jedan za svaku boju u spektru. Zajedno sa Ozirisom imala je sina Horusa.Izborila se da, nakon Ozirisa, upravo Horus naslijedi prijestolje. Tada je Set izazvao Horusa na dvoboj. Onaj koji pobijedi, dobiva vlast. Uz malu Izidinu pomo , Horus je pobjedio. Dugo vremena, Izida je bila jedna od najutjecajnijih bo ica na Suu bogova. Kada se Horus rodio, skrivala ga je od zlonamjernog Seta u u gusti u trske, gdje ga je odgojio Tot. Horus je uzrastao u mudrog boga, koji je naslijedio svog oca u vladanju Egiptom. Vladao je mudro i pravedno. Izida je imala iznimne iscjeliteljske mo i, koje nije bazirala samo na lijekovima i travama, ve je lije ila i mo u govora i arolijom. Kada je Egipat pao pod Rimsko Carstvo, njen kult se pro irio cijelom imperijom.Svi su je tovali i voljeli kao Sv u vj nu pa j u jud og oda.
Izida, bo i a ci ilizacije i nap et a,s hijeglifs i m znakom "p ijestolje"

Set Set je egipatski bog oluja i pustinja. Brat je i neprijatelj Ozirisov i Izidin, a brat i nakratko mu Neftisin. Prikazivan je sa glavom zlo udne ivotinje i imao je izrazito bijelu ko u. Glavni je negativac u cijeloj egipatskoj mitologiji. Tako je on ubio svog brata Ozirisa poku avaju i nezakonito do i na vlast, sukobio se sa svojim ne akom Horuso i jo mnogo m, toga. Po to je sama pustinja za Egip ane predstavljala zlo i misterij, logi no je i da je Set takav. Me utim, u svoj toj negativi Set ima i pozitivnu ulogu. Naime, Set se svake no i bori sa gigantskom zmijom Apopom koji spre ava Sun evu la u da ponovo iza e i obasja svijet ivih. Kada ubije Apopa, bo icaTawaret poma e Sun evoj la i da se uspne na nebo svijeta ivih. Kao takvo dvoli no i zlo bo anstvo, nije bio ba omiljen u Egiptu, pa se svim silama trudio da do e na vlast. Me utim, kada je pora en od strane Horusa,p nao je poraz i posvetio se obezbje enju Sun eve la e. Neftis Neftis je egipatska bo ica grobnica. Ona titi grobnice i one koji u njima vje no po ivaju od napada plja ka a. Njena je du nost da osigura da e se kletve, kojima je grobnica za ti ena, ispuniti nad onima koji ih skrnave. Pomalo misti na, ali vrlo va na bo ica. Nakratko je bila u braku sa Setom, no nisu imali djece. Me utim, preru ena je zavela Ozirisa, i s njim dobila sina - boga balzamiranja, Anubisa. Nakon to je Set ubio Ozirisa, napustila ga je. Neftis je tako e usko povezana s no u i onime to ona donosi.
vu t

Neftis, bo i ca za titnica grobnica

Anubis Anubis je egipatski bog balzamiranja. Po vjerovanju starih Egip ana, upravo je on izumio i napravio prvu mumiju, mumiju svoga oca Ozirisa. Zahvaljuju i upravo ovom ritualu, tijelo njegovog oca se moglo ponovno roditi. Otada je i bog balzamiranja. Anubis igra vrlo va nu ulogu na onom svijetu. On uzima du e i odvodi pokojnike predStra ni sud. On i Tot obavljaju vaganje srca i ako srce bude lak e od nojeva pera, ideograma bo ice Maat, odvodi pokojnika pred Ozirisa koji mu odre uje mjesto u svijetu bogova. Tu pokojnik u iva, ali ima i neke obaveze, poput odr avanja kanala za navodnjavanje i ku nih poslova. A nubis je vanbra ni sin Ozirisa i Neftis. Prikazivan je kao bog sa glavom akala i tijelom ovjeka.
Anubis,s glavom akala

r

w

s

h

s r

gd

a e fb e ` b d

q pi

d

c` b

a`

56

Bast Bast je egipatska bo ica mira, za tite i ma aka. Prikazivana je kao ena sa glavom ma ke, ili samo kao ma ka, te je ova ivotinja u drevnom Egiptu bila sveta. Bila je poznata po svojim isjeliteljskim sposobnostima. Bila je k i boga Ra. Tako er je povezivana s u icima razli itih vrsta. Bast je za titnica majki i njihove djece. Kao bo ica mira, zauzimala je va no mjesto u ivotu svih Egip ana. Me utim, bila je povezana sa temperamentnom bo icom rata, Sekhmet, i mogla se pretvoriti u nju. Tada je postajala svoja su ta suprotnost: krvolo na, pro drljiva, osvetoljubiva, opaka... Bast je, unato tomu, bila veoma tovana i omiljena u cijelom Egiptu.
Bastet u liku ma ke

Horus Horus je egipatski bog dobrote, blagostanja i mladosti. Prikazivan je kao bog s tijelom mu karca i glavom sokola. Sin je Ozirisa i Izide. Prestavlja ivu eg kralja, dok je njegov otac kralj mrtvih. Borio se sa Setom za egipatsko prijestolje, kao zakoniti nasljednik svoga oca. Prvo su oti li pred Sud bogova. Tot i Izida su uporno titili Horusa, ali je Svevi nji Ra stao u odbranu Seta, tvrde i da ovaj ima snagu. Bogovi su bili podijeljeni. Kako je Izida po svaku cijenu titila Horusa, Set ju je odlu io ukloniti sa su enja. Stoga je odlu io da se su enje nastavi na jednom otoku u Nilu i zabranio skelaru da uop e pu ta ene na otok. Me utim, Izida je smislila lukav plan. Pretvorila se u siroma nu staricu i uspjela nagovoriti skelara da je preveze na otok. Na otoku se pretvoria u lijepu djevojku i kada je srela Seta on se divio njenoj ljepoti. Ona mu ispri a pri u kako je do la da brani svoga sina, kome ho e da oduzmu stado koje je naslijedio od svoga pokojnog oca. Razlju en, Set staje u odbranu njenog sina, ne shva aju i da je to ista pri a kao ona o Horusu i njegovom kraljevstvu. Sud dakle staje na Horusovu stranu zahvaljuju i Izidinom lukavstvu. Set zbog toga izaziva Horusa na dvoboj: obojica e se pretvoriti u nilske konje, a pobjedit e onaj koji izdr i tri mjeseca pod vodom. Horus prihva a, ali Izida shva a da e Set iskoristiti tu priliku da ga ubije. Uzima harpun i amcem odlazi do mjesta dvoboja, te podbode Seta harpunom, ali ga ne ubije. Set od boli biva primoran da izroni. Horus je pobjednik nakon brojnih peripetija i kona no sjeda na prijestolje kojemu pripada. Tako, nakon vladavine bogova, i ljudski faraoni i prenose bo anske mo i na svoje sinove. Uloga Horusa, kao boga mladosti, jest da titi djecu i mlade, pa su mladi Egip ani esto nosili p rivjeske s njegovim likom. Stoga je bio vrlo omiljen i tovan diljem Egipta. Me utim, u egipatskoj mitologiji postoji jo jedan Horus. To je sokol kojeg je stvorio Ra, a koji je, kako vjeruju Egip ani, prvi ivu i stvor na zemlji.
Horus, bog mladosti i dobrote

Hapy Hapy je egipatski bog Nila i etve. On je Horusov sin. tovali su ga u cijelom Egiptu bacanjem hrane u rijeku. Prikazivali su ga s plavom ko om

Hapy,s plavom ko om

Feniks Feniks je po egipatskoj mitologiji sveto mitolo ko bi e koje je u obliku vatrene ptice. Govori se da ivi 500, 1461 ili 12594 godina (ovisi o izvoru), feniks je mu ka ptica crveno-zlatne boje. Nakon kraja ivotnog kruga feniks izgori, a iz pepela nastane mladi feniks. Mladi feniks pepeo pretvori u jaje i alje ga u grad Heliopolis (gr ki Grad sun a) u Egiptu. Govori se da se izlije i kad je ozlje en, a to dokazuje njegovu besmrtnost - simbol vatre. Jo jedna osobina mu je da pomo u suza mo e izlije iti bilo kakvu ranu.

57

€

Rinasce piu gloriosa ( On nastane nov u ve em sjaju

x

y

Sfinga
Sfinga je bi e s lavljim tijelom, a ovnovom, sokolovom, jastrebovom ili ljudskom glavom. Izumili su je Egip ani u Staroj Dr avi, a potom je donesena i u gr ku mitologiju. Kod Grka prikazivana je kao stoje i krilati lav enskog lica, a kod Egip ana kao le e i lav s razli itim licima ili mu kim licem. Etimologija Sfingino ime dolazi od gr ke rije i , Sphigx, [Sphinx], izvedene od glagola , sphiggo, [sphingo] = "zadaviti". Naime, u gr koj mitologiji govori se da bi zadavila svakoga tko nije znao rje enje njezine zagonetke. Egipatska sfinga Egipatske su sfinge mitolo ka stvorenja smatrane uvarima. Prikazivane su u trima oblicima: Androsfinga - lavlje tijelo, ljudska glava Kriosfinga - lavlje tijelo, ovnova glava Hijerosfinga - lavlje tijelo, sokolova ili jastrebova glava. Poznata je granitna sfinga koja ima glavu kraljice Hat epsut, a danas se uva u Metropolitanskom muzeju umjetnosti u New Yorku. Tako er je poznata i alabasterna memfiska sfinga te ovnoglave sfinge koje prikazuju boga Amona u Tebi, a izvorno ih je bilo oko devetsto. Velika sfinga u Gizi Najpoznatija je Velika sfinga u Gizi. Nalazi se u Dolini Gize na zapadnoj obali Nila, a okrenuta je prema istoku, s malenim hramom me u apama. Vjeruje se da njezino lice prestavlja faraona Kefrena (egpt. Khafra) ili njegova sina Djedefru, tako da bi datum gradnje mogao biti za vrijeme etvrte dinastije (2723. - 2563. p.n.e.). Natpis na Velikoj sfingi daje tri Sun eva imena: Kheperi - Re - Atum. Gr ka sfinga U gr koj mitologiji postojala je samo jedna sfinga, demon uni tenja i nesre e. Prema Heziodu bila je Ehidnina i Tifonova/Ortova k i. Prikazivana je na slikama na vazama i reljefima kako stoji, za razliku od egipatske, i to kao krilati lav s enskom glavom ili pak kao ena s lavljim apama, pand ama i prsima, zmijskim repom i orlovim krilima. Hera ili Ares poslali su Sfingu iz njezine domovine Etiopije (Grci su se sje ali Sfingina strana porijekla) u Tebu gdje je, kao to pi e Sofoklo u Kralju Edipu, Edipu zadala jednu od najpoznatijih zagonetaka: "Koje stvorenje ujutro hoda na etiri noge, u podne na dvije, a uve er na tri?" Zadavila bi svakoga tko ne bi znao odgovoriti, a Edip joj je to no odgovorio da je to ovjek koji u djetinjstvu pu e, kad odraste hoda na dvije noge, a u starosti si poma e tapom. Stoga se Sfinga, napokon pobije ena, ba s visoke cila stijene i umrla. Druga ina ica govori da se pro drla. Azijske sfinge Ime Sfinga je poznata i u mitologiji ju ne i jugoisto ne Azije. Znana je kao purushamriga (skr. "ljudska zvijer"), purushamirukam (tamil "ljudska zvijer"), naravirala (skr. " ovjek-ma ka") u Indiji ili kao nara-simha (pali " ovjek-lav") u ri Lanki, manusiha ili manuthiha (pali " ovjek-lav") u Mianmaru te Nora Nair ili Thepnorasingh u Tajlandu.

58

Tradicija Za razliku od sfinge u Egiptu, Mezopotamiji i Gr koj gdje je zaboravljena, tradicija azijske sfinge i dalje je prisutna. Najraniji umjetni ki prikazi sfinge s ju noazijskog potkontintenta potje u iz razdoblja helenisti ke umjetnosti. Sfinge iz Mathure, Kausambija i Sanchija, iz 3. stolje a p.n.e. do 1. stolje a, izgledaju nehelenisti ki. Tako da je mogu e da sfinga nije nastala stranim utjecajem. Vrste U ju noj Indiji sfinga je znana kao purushamriga (sanskrt) ili purushamirukam (tamil), to zna i "ljudska zvijer". Prona eni su prikazi i skulpture u hramovima gdje slu i da bi istjerala zlo. Naime, prema vjerovanju, ona istjeruje grijehe iz pobo nika koji ulazr u hram te op enito istjeruje zlo. Tako da je esto postavljana na strate kim polo ajima na ulazu ili u njegovoj blizini. Purushamriga igra zna ajnu ulogu u ritualima ivinim hramovima. U okrugu Kanya Kumari, na najju nijem dijelu indijskog potkontinenta, tijekom ivine no i pobo nici tr e 75 kilometara te posje uju i tuju ivu u 12 njegovih hramova. Ova se ivina utrka (Shiva ottam) prire uje kao po ast pri i iz Mahabharate, u kojoj se Sfinga utrkivala s junakom Bhimom. U ri Lanki sfinga je znan kao narasimha ili " ovjek-lav". Ima lavlje tijelo i ljudsku glavu. Ne smije je se zamijeniti s Narasimhom, etvrtom inkarnacijom Mahavi nua, prikazanim s ljudskim tijelom i lavljom glavom, dakle, obrnuto. Sfinga je dio budisti ke tradicije te slu i kao uvar. U Mianmaru sfinga je znana kao manusiha ili manuthiha. Prikazivana je na uglovima budisti kih hramova, a legenda govori da su je stvorili budisti ki redovnici da bi za titili novoro eno kraljevsko dijete od ogra. Nora Nair i Thep Norasingh dva su imena sfinge u Tajlandu. Prikazane su kao uspravna i hodaju a bi a, s donjim dijelom tijela lava ili jelena, a gornjim ljudskim. esto se nalaze u mu ko- enskim parovima. Slu e kao za titnici. Maniristi ka i simbolisti ka sfinga [uredi] Manirizam Novoo ivljena maniristi ka sfinga iz 16. stolje a esto se smatra francuskom sfingom. Glava joj je podignuta i ima poprsje lijepe mlade ene, a esto nosi nakit. Tijelo joj je pak u obliku le e eg lava. Takve su sfinge prikazivane kad su groteskne dekoracije Neronove Zlatne ku e (Domus Aurea) bile u sredi tu pozornosti u kasnijim godinama 15. stolje a u Rimu. Potom je postala sastavnim dijelom arabesknog dizajna koji se pro irio Europom u gravurama tijekom 16. i 17. stolje a. Prvi se put pojavljuje u francuskoj umjetnosti kole Fontainebleau dvadesetih i tridesetih godina 15. stolje a, a posljednji su prikazi u kasnom baroknom stilu Régence perioda (1715. - 1723.). Simbolizam Sfinge su bile pretmurne za rokoko razdoblje te su polako nestajale iz europskog dizajna, sve dok nisu opet o ivljene u 19. stolje u u romantizmu i simbolizmu. Naj e e su aludirale na gr ku sfingu, a rje e na egipatsku.

59

Hijeroglifi
Egip ani su se me u prvima po eli slu iti pismom (oko 3000. g. pr. Kr.). Hijeroglifsko pismo je pismo starih Egip ana, a spada u skupinu slikovnih pisama. Hijeroglifi su bili pisani na papirusu ili klesani u kamenu. Kasnije se razvilo pojednostavljeno pismo hijeratsko (sve eni ko pismo) te pismo za svakodnevnu upotrebu - demotsko pismo. Hijeroglife je odgonetnuo Francuz Jean-Francois Champollion 1822. godine uspore uju i hijeroglifsko, demotsko i gr ko pismo, odnosno natpis s kamene plo e iz Rosette te prou avanjem kartu a ptolomejskih vladara. Egipatski hijeroglifi predstavljaju pismo koje su koristili Drevni Egip ani, a koje je predstavljalo kombinaciju logografskih, alfabetskih i ideografskih elemenata. Rije hijeroglif dolazi od gr kog (hieroglyphiká); pridjeva hijeroglifski, isto kao i srodnih rije i kao to su o (hieroglyphos 'onaj koji pi e hijeroglife', od (hierós 'sveti') i (glýphein 'urezati' ili 'pisati', v. glif). Sami hijeroglifi su se nazivali ( ) (tà hieroglyphiká (grámmata), 'urezana slova') na spomenicima (kao to su stele, hramovi i grobovi). Rije hijeroglif se s vremenom po ela koristiti za pojedina na hijeroglifska slova. Pismo Brojevi

A(a)

B

K

D

I

F

G

( ) H K L M N

1 2 3 10 20 30 100 1.000

P

R

Z/S/

T

U

10.000 100.000

U

H

1.000.000

Egejska umjetnost
60

Egejska umjetnost je umjetnost Egejske kulture koja je zajedni ka Civilizaciji Kiklada, Minojskoj (Kretskoj) i Helenskoj (Mikenskoj) civilizaciji koje su cvale u irem podru ju Egejskog mora oko 2200 1200 pr. Kr. Prete a kulture stare Gr ke. Osobitosti Vi ak zemljoradni kih proizvoda kao pronalazak pluga, kota a, lon arskog kola, jedrilice, kalendara, pisma, omogu io je da se odre eni broj ljudi udru i u ve a naselja iz kojih su nastali gradovi. Urbana revolucija koja se dogodila u pojedinim dijelovima Mediterana, stvorila je prve poznate civilizacije (Egipat, Mezopotamija, Gr ka). Dok je cvala egipatska i mezopotamska kultura na podru ju rijeke Nila, odnosno u me urje ju Eufrata i T igrisa, u isto vrijeme cvala je egejska kultura na otoku Kreti i na Peloponezu. U umjetnosti Mezopotamije i Egipta umjetnici su uvijek pod bliskom paskom bogova ili bogolikih kraljeva; obi ni ljudi se pojavljuju samo usputno kao umanjene figure ili "ukrasi" u grobnicama. Prva civilizirana umjetnost u kojoj je sam ovjek u sredi tu pozornosti javila se u isto nom Mediteranu, na otoku Kreti i kasnije na tlu Gr ke (Egejski kulturni krug).
Kikladski idol, 2700 -2300 pr. Kr., visina 27 cm, kamen, Louvre, Pariz. Idol je proslavljen na ceremoniji otvaranjaOlimpijskih igara u Ateni 2004. god.

Civilizacija Kiklada
Umjetnost Kiklada
Na malenoj skupini otoka u Egejskom moru, znanoj kao Kikladsko oto je, razvila se dojmljiva umjetnost bron anog doba. Ljudske figurice od mramora (veli ina od 15 do 150 cm) bile su ekstremno plosnate i geometrijski oblikovane. Danas su poznate kao "Kikladski idoli" (gr ki eido on = prikaz) jer su slu ili kao predmeti obo avanja. Najvjerojatnije su no eni u procesijama jer su njihovi donji dijelovi napravljeni tako da se nisu mogli staviti da samostalno stoje uspravno.
‚

Minjonska (Kretska) civilizacija
Minjonska umjetnost
Povijest Vladari iz Knossosa u 16. st. pr. Kr. ujedinili su plemena Kre ana u samostalnu oblast. ivjeli su mirno, bez straha od neprijatelja jer su imali dobro dr avno ure enje i jaku mornaricu. Nisu gradili hramove nego su rtve bo anstvima prinosili pod vedrim nebom, ili negdje u pe ini. Gradove i naselja nisu opkoljavali sa zidinama. Knossos Otok Kreta je posebno zna ajan po arhitekturi svojih gradova: Knossosa i Festossa koji svjedo e o urbanom dru tvu, ve sofisticiranom, mo nom, centraliziranom, sve pod utjecajem istoka (posebice Egipta). Oni imaju karakteristi nu asimetri nu, ali geometrijsku osnovu, zanimljivo zidno slikarstvo i bogatu keramiku. Za kretsku arhitekturu najzna ajnije su njihove pala e, osobito u Knossosu koju je otkrio Arthur Evans. Pala a kralja Minosa iz 1600 pr. Kr. je veli anstvena, dijelom podzemna, dijelom nadzemna gradevina. Kompleks zgrada u gradu Knossosu nema zidina jer je Kreta bila izolirana od neprijatelja samim morem. Oko velikog pravokutnog centralnog dvori ta grupiraju se brojne (oko 200) prostorije za reprezentaciju, stanovanje, magazini, radionice i stubi ta. Pala a 61





je imala mno tvo zgrada koje su gra ene u vi e razina povezivanih stepenicama. Rasporedom prostorija, nizom trijemova i stepenica unutra nji se prostori otvaraju i medusobno povezuju. Zanimljiv je pravokutni raspored prostora u kojemu je kretanje dosta zamr eno, uvijek odre eno pravim kutom. U nacrtu nema logi nog rasporeda ni harmoni nosti, te je ime pala e - Labirint (od labrys = sjekira, jer je u njoj na zidovima naslikano mno tvo sjekira) postalo sinonim za zamr enu zgradu u kojoj se ovjek ne mo e sna i ili se mo e lako izgubiti. Stepeni te i gornje prostorije su podignuti na kretskim stupovima i na kru nim arhitravima - vodoravnim kamenim gredama (obojanim u crvenu boju). Neobi ni su po tome to se su avaju pri dnu, ime im se remeti stabilnost ( to govori o neznanju graditelja), no to je ubla eno njihovim kapitelom (obojanim u crno) koji je izrazito irok ( to govori o zrelosti graditelja). Vjeruje se da je graditelj pala e (po mitu to je bio sam Dedal) elio stvoriti dojam kako su gornji dijelovi pala e no eni arolijom. U pala i su ak postojale i polu-prozirne pregrade od jako istanjenog kamena obrada stakla jo nije bila poznata. Kako je u pala i bila provedena kanalizacija, u dvoranama su imali kupatila i teku u vodu. Postojale su i dvorane za borila ke vje tine i sportske aktivnosti. Megaron je najreprezentativnija prostorija vladareva doma, to je tip prostora iz ovog perioda, a iz njega se kasnije razvio gr ki hram. Potpuno razvijeni tip megarona ima trijem (2 stupa), ulazi se kroz 3 ulaza u predvorje, a iz predvorja kroz vrata u etverokutni megaron usred kojeg je ognji te okru eno s 4 stuba koji nose konstrukciju krova. Pogled na kraljev i kralji in megaron nam govori kako im je prioritet bio privatan i lagodan ivot. Njihove arolike freske odaju jednu rado u ispunjenu dekorativnu umjetnost. Minojsko slikarstvo Zidove su pri dnu oblagali alabasterom i mramorom, a iznad toga oslikavali su ih fresko slikama. Osobito su im bili omiljeni prizori koji su prikazivali borbu s bikovima gdje su mladi i i djevojke morali do ekati bika koji bi jurio prema njima, morali su se uhvatiti za rogove i prebaciti se preko bika tako da ih na suprotnoj strani do ekaju drugi igra i. Bilo je mnogo prizora iz lova kao i mnogo oslikane biljne, ivotinjske ili geometrijske ornamentike. Dvorane, tako ukra ene, izgledale se blistave od ivih boja. Kretski umjetnik volio je prirodu, ali mu je mnogo vi e stalo da prika e pokret nego prirodni oblik nekog ovjeka ili neke ivotinje. Vi e je u ivao u boji nego u crte u. Iako su teme u vezi s nekim obredima, prizori odi u ivotno u i divljenjem ljudskom tijelu. U na inu slikanja o it je utjecaj egipatskog slikanja likova u strogom profilu, ali s zakrivljenim organi kim oblicima, ve im stupnjem realizma i slobodom slikanja s manje stilizacije. Minojsko kiparstvo Od kretskog umjetnika, osim arhitekture, to jest gradnje pala e, i slikarskog ukra avanja zidova, ostalo je i mno tvo sitnijih kiparskih likova boginja, ukrasnih nakita, pe ata, lijepo oblikovanog posu a itd. Minojska lon arija Osim bogato obojenih fresaka prona eni su i jedinstveno ukra eni vr evi Kamares stila vr evi oslikani polikromnim (vi ebojnim) organskim dekoracijama (npr. cvjetovima). Te vaze su oble kljunastog otvora sa oblom dr kom. Naziv kamares nastao je po mjestu gdje je prona eno najvi e posuda ovog tipa.

Minojci su imali karakteristi nu asimetri nu, ali geometrijsku osnovu gradova, zanimljivo zidno slikarstvo i bogatu keramiku. Za kretsku arhitekturu najzna ajnije su njihove pala e, osobito u Knossosu koju je otkrioArthur Evans. Pala a je veli anstvena, dijelom podzemna, dijelom nadzemna gradevina. Nije bila opkoljena zidom. Ima oko 200 prostorija poredanih oko centralnog dvori ta. U nacrtu nema logi nog rasporeda ni harmoni nosti. Zato imepala e Labirint (od labrys = sjekira, jer je u njoj na zidovima naslikano mno tvo sjekira) je postalo sinonim za zamr enu zgradu u kojoj se ovjek ne mo e sna i ili se mo e lako izgubiti. Kretanje je dosta zamr eno, uvijek odre eno pravim kutom. Pala a je imala mno tvo zgrada koje su gra ene u vi e razina povezivanih stepenicama. Rasporedom prostorija, nizom trijemova i stepenica unutra nji se prostori otvaraju i medusobno povezuju. Stepeni te je podignuto na kretskim stupovima (u podno ju u i, pri vrhu iri) i na kru nim arhitravima - vodoravnim kamenim gredama (obojanim u crvenu boju). Zidove su pri dnu oblagali alabastrom i mramorom, a iznad toga oslikavali su ih fresko slikama. Osobito su im bili omiljeni prizori koji su prikazivali borbu s bikovima gdje su mladi i i djevojke morali 62

do ekati bika koji bi jurio prema njima, morali su se uhvatiti za rogove i prebaciti se preko bika tako da ih na suprotnoj strani do ekaju drugi igra i. Bilo je mnogo prizora iz lova kao i mnogo oslikane biljne, ivotinjske ili geometrijske ornamentike. Dvorane, tako ukra ene, izgledale se blistave od ivih boja. Kako je u pala i bila provedena kanalizacija, u dvoranama su imali kupatila i teku u vodu. Postojale su i dvorane za borila ke vje tine i sportske aktivnosti. Kretski umjetnik volio je prirodu, ali mu je mnogo vi e stalo da prika e pokret nego prirodni oblik nekog ovjeka ili neke ivotinje. Vi e je u ivao u boji nego u crte u. Od kretskog umjetnika, osim arhitekture, to jest gradnje pala e, i slikarskog ukra avanja zidova, ostalo je i mno tvo sitnijih kiparskih likova boginja, ukrasnih nakita, pe ata, lijepo oblikovanog posu a... Medu lon arska umije a, oblikovanje u glini ili ilova i, osobito su poznate kamarske vaze koje su bile oslikane biljnom ili geometrijskom ornamentikom

Helenska (Mikenska) civilizacija
Mikenska umjetnost
Mikenska kultura (Heladska kultura) je termin koji se odnosi na bron ano doba u kopnenoj Gr koj. Vrhunac joj je bio oko 1600 - 1100 pr. Kr. Glavni centri ove kulture su gradovi: Mikena, Tyrins i Argos. Ponovljene invazije sjevernogr kog naroda Dorana dovelo je do uni tenja Mikenske kulture, ali iz kaosa koji je nastupio postupno su izronile malene dr ave, svaka s gradom u sredi tu; ove malene dr ave, kao to su Atena, Sparta ili Korint, stvorile su visoku kulturu anti ke Gr ke. Osobitosti Za razliku otmjenosti, otmjenosti i lako i kojom odi e kretska kultura, mikenska kultura (nazvana po glavnom gradu na Peloponezu Mikeni), odi e snagom, vrstinom i stabilno u. Mikena Sam grad Mikena iz 1350. pr. Kr. je primjer utvr enog grada na bre uljku (citadela) i opasan je visokim kiklopskim zidinama (po legendi su ih izgradili kiklopi) koje trokutasto prate konfiguraciju tla. Na zapadnom dijelu nalazi se nekropola, na isto nom stepenasti put do cisterne, a u sredini, na vrhu bre uljka, ostaci pala e s megaronom. U grad se ulazilo na dvoja vrata od kojih su glavna Lavlja vrata iznad nadvratnika imaju dekorativni reljef koji prikazuje dva lava i izme u njih sveti stup. Ovaj trokutni kameni umetak ujedno je jedinstveno rije io problem tereta iznad nadvratnika koji je podijeljen na dvoje i umjesto da sva te ina zida tereti otvor vrata, on se prenosi na bo ne zidove koji taj teret mogu podnijeti. Od umetnutog trokutastog oblika iznad vrata nastat e zabat gr kog hrama. Nedaleko od ulaza se nalazi ome eni prostor s grobovima Mikenskih vladara. U Mikeni je prona eno 9 grobnica pokrivenih kupolom od kojih je najpoznatija Atrejeva riznica (grobnica). Atrejeva riznica (oko 1400 pr. Kr.) napravljena je u brdu, tako da se s vanjske strane vidi samo ulazni dio, a od njega vodi duga ki hodnik do glavne kru ne prostorije. Iz nje se ulazi u manji etverokutni prostor, vjerojatno riznicu. Glavni kru ni prostor natkriven je la nom kupolom, to zna i da su redovi kamena postepeno ispu taju tvore i jedinstven zakrivljeni zid. Umjetnost U Mikenskim grobnicama prona ene su mnoge dragocjenosti, me u kojima: ma evi sa zlatom okovanim dr kama, zlatni pehari, prstenje i ukrasi za odje u i neobi ne zlatne posmrtne maske. Ovi predmeti od zlata ukra eni su iskucavanjem sa stra nje strane ime su se naprijed dobili bogati reljefi (takozvana repoussé tehnika). Bogate freske koje podsje aju na lepr avost kretskih prona ene su u gradu Ty rinsu, a stilski razvoj slikarstva na vr evima doveo je do pojave tzv. Palas stila kojeg karakterizira podjela povr ine vaze na nekoliko horizontalnih slojeva u koje se unose ornamenti ili sla u likovi u niz. Takova podjela vaza bit e osnova prvog stila gr ke kulture geometrijskog stila.

63

Mikenska se kultura pojavila oko 2000. godine pr. Kr. ali je procvat do ivjela kad je kretska kultura po ela opadati. Okupljeni oko glavnog grada Mikene, stanovnici ovog podru ja Egejskog mora ivjeli su u te im uvjetima od Kre ana. Da bi se za titili od navale neprijatelja, svoje gradove gradili su na bre uljcima i opkoljavali su ih gorostasnim zidovima od golemog klesanog kamenja kojega nisu povezivali malterom nego gradili suhozidine. Kasnije su Grci ove zidine nazvali kiklopskim zidinama jer su smatrali da ih ovjek nije mogao sagraditi. Iako su gradovi utvr eni ogromnim suhozidinama, u njima se ipak susrece udobnost stanovanja, ali manje nego u Kre ana. U mikenskoj kulturi, odnosno u utvr enom gradu u centralnoj pala i susre emo jednu gra evinsku novost koja se nije pojavila u Kre ana. Mikenci su usred grada, odnosno na vrhu bre uljka na kojemu je grad sagra en, podigli megaron. To je bila pravokutna prostorija s ognji tem u sredini. Sastojao se trijema s dva stupa, predvorja i prostora u kojemu je stajalo otvoreno ognji te okru eno stupovima. Iz megarona se kasnije razvija gr ki hram. Uz suhozidine kojima su opkoljavali svoje gradove u kojima je najva nija gra evina bila centralna pala a s megaronom, mikenska je kultura ostavila zna ajan trag i u grobnicama. U gradu Mikeni, na zapadnom dijelu, nalazila se kru na nekropola grad mrtvih. Grobnice bi obi no bile uzidane ili usje ene u brijeg. Gra ene su u obliku za iljene kupole, visoke i iroke do 14 m. Zapravo kupola je la na jer se redovi kamena postepeno ispu taju u unutra nji prostor i tako tvore samo zakrivljeni zid. Kru ni, jedinstveni, stati ni, zatvoreni prostor dobivao je svjetlost samo kroz ulaz. U grobnicu se ulazilo posebnim dugim hodnikom. Na ulazu su bila visoka vrata iznad kojih je bio otvoren i la ni luk. Kada su ih kasniji istra iva i, kao Heinrich Schliemann, prona li, mislili su da su to riznice, a ne grobnice jer je u njima pronadeno mno tvo vrijednih predmeta. Najpoznatija i najbogatija grobnica, koju je prona ao Schliemann i tako je nazvao, jest Atrejeva riznica u kojoj je na ena i zlatna Agamemnonova maska. Mikenci su kao i Kre ani oslikavali zidove s prizorima iz svakodnevnog ivota, osobito s prizorima lova. Tako je poznat prizor: Lov na vepra. Prizor ne mo e biti ivlji nego to jest, jer je jurnjava pasa za veprom prikazana tako vjerno. Druga slika: ena s posudom u rukama, prikazuje ljubav Mikenaca, kao i Kre ana, za lijepim bojama. To ne zna i da u Mikenaca takoder nema zidova s biljnom, ivotinjskom ili geometrijskom ornamentikom. Mikenci su osim oslikavanja zidova radili i reljefe. Najpoznatiji reljef koji prikazuje dvije lavice nalazi se na glavnim ulaznim vratima grada Mikene. Vrata su sagra ena kao i zidine, od velikih i mnogokutih kamenih blokova, slo enih bez vezivnog sredstva. Iznad nadvratnika nalazi se trokutni reljef s dvije lavice. Okrenute jedna prema drugoj, lavice prednje noge naslanjaju na rtvenik na kojemu se nalazi sveti stup. Iako te lavice danas nemaju svojih glava - lica, jer su najvjerojatnije glave izradene od bronce, one svojom ljepotom i umjetni kom izradom djeluju veli anstveno. U Mikeni je, kao i na Kreti, do lo do izra aja lon arstvo, osobito u oslikanim vazama, iako malo slabije slikarske kvalitete nego na kretskim. Na vazama su prikazivali prizore iz svakodnevnog ivota, osobito bitke, borbena kola i konje, ratnike. Ljudsko tijelo prikazivano je stilizirano i pojednostavljeno.

Umjetnost stare Gr ke
64

Umjetnost drevne Gr ke je umjetni ka produkcija u razdoblju od 9. st. pr. Kr. do 1. st. na podru jima gdje su obitavali Heleni, razdoblje Stare Gr ke. Kultura Drevne Gr ke Grci ili Heleni, kako oni sami sebe zovu, nisu bili jedan veliki narod nego niz plemena, vezanih Egejskim morem, koja su imala sli an jezik (tzv. linearno B pismo) i religiju (svemo ne bogove koji su bili prepuni vrlina, ali i ljudskih mana). Izme u drugog i prvog milenija prije Krista ta su se plemena nastanila na krajnjem jugu Balkana. To su najprije bili: Mikenjani i Dorani (naseljeni uglavnom na gr kom kopnu), te Jonjani (samo na obali i otocima Egejskog mora), a kasnije i Spartanci, Tebetanci, Atenjani, Korin ani S vremenom im je na jugu Balkana postalo tijesno pa su ve u 8. st. po eli osnivati kolonije irom Sredozemlja (Sicilija, Italija, panjolska, Mala Azija, pa i Dalmacija). Na prostorima svojih kolonija Gr ka je civilizacija nastavila cvasti, ponekad ak i uspje nije nego na nekim krajevima same Gr ke. Uobi ajena je podjela gr ke umjetnosti na: Geometrijski stil ( 10.-7. st.), Arhajsku umjetnost ( 650.-480.), Klasi no ili Zlatno doba ( 480.-336.) i Helenizam ( 336.-30.).
Sophilos iz Atene, Dinos vaza, detalj, oko 580. pr. Kr. - najstariji potpis na umjetni kom djelu u Europi.

Geometrijski stil
Tijekom 12. pa sve do 7. st. (tzv. mra no doba gr ke) traje raspadanje kretske i mikenske ba tine i skoro da se gase umjetni ke djelatnosti. U isto vrijeme Gr ka civilizacija se formirala i polako oblikovala. Svaka zajednica je razvijala svoj centar koji je prerastao u grad-dr avu (polis) kojim je upravljalo vije e bogatijih staraca. Umjetnost stolje ima ne nalazi zna ajnijeg izraza, izuzev i keramiku, koja je ionako vezana za prakti nu uporabu. Nastale su nebrojene vrste razli itih oblika vaza od kojih su neke jo uvijek slu ile kao urna za odlaganje pepela pokojnika. Tek u 9. st. Grci po inju oslikavaju svoje vaze svim nama poznatim geometrijskim oblicima: spiralama, rozetama, prepletima - pleterima, meandrima, trokutima, krugovima, svastikama - raspore enim u horizontalne trake (kao u Mikenskom Palas stilu). Takovo ukra avanje nazivamo geometrijski stil. Kasnije se odustaje od puke geometrije i javlja se ljudski lik, ali jo uvijek u strogom geometrijskom obliku (kao kod vaze iz Dypilona). Keramika od 6. st. ima prepoznatljive organske linije ukrasa i likove koji podsje aju na isto nja ku umjetnost. Zato tu keramiku nazivamo - orijentalni stil. To je najzastupljenija keramika u arhajskom razdoblju.

Arhajsko razdoblje
Izme u 8. i 7. st. kod Helena se javlja osje aj nacionalnog jedinstva. Tome doprinose Homerovi spjevovi, rani nastanak zajedni kih sveti ta cjelokupnog gr kog pu anstva (Delfi, Olimpija), a od 776. i redovno odr avanje olimpijskih igara kao manifestacije panhelenskog natjecateljskog duha. Gomilaju e bogatstvo i prekomorski kontakti u 7. i 6. st. doveli su do pojave mo nih pojedinaca (tirani) u mnogim polisima. Doba tirana je vrijeme urbanog razvoja, prvih zakona na plo ama, te monumentalne arhitekture i skulpture. Arhitektura Glavni oblik gr ke arhitekture je hram koji se razvija iz mikenskog megarona - sredi njeg pravokutnog prostora sa stupovima. Od drvene "ku e" gdje se sklanjala skulptura bo anstva, postepeno je nastala monumentalna kamena gra evina na stepenastoj platformi (stilobat), s pravokutnim tlocrtom. Naos ili sveti te je temeljni centralni prostor gr kog hrama uokviren kamenim zidovima; ispred naosa stoje stupovi (najprije dva, a kasnije po etiri) koji nose arhitrav pred-prostora (anta), na arhitravu po iva drveni krov na dvije plohe poplo an crijepom od opeke koji se i 65

danas koristi na ku ama. Kasnije hramovi postaju sve bogatiji, tj. dodaju se pred-prostori sa stupovima i iza naosa, a kasnije i oko cijelog hrama. S tijesnim i mra nim sveti tima, a jasnim i otvorenim pro eljem s ritmom brojnih stupova, gr ki hram je vi e vanjska nego unutarnja arhitektura. Hramovi mogu varirati prema veli ini gra evine ili regionalnim sklonostima, ali njihove osnovne crte toliko su sli ne da je podesno sagledati ih u jednoj uop enoj "tipi noj" osnovi. To jedinstvo gr kih hramova nazivamo redom, a redovi se razlikuju po svojoj kombinaciji elemenata osnove (stilobata), nosa a (zidova i stupova) i tereta (arhitrava i krovi ta). Najstariji gr ki stil je dorski red koji se potpuno razvija tek u klasi nom razdoblju. Skulptura Osim to su isticali dijelove arhitekture jasnim bojama, smje tali su i brojne reljefe i skulpture, a s vremenom je ukra avanje bivalo sve bogatije. Zabat je dio trokutasti dio hrama iznad arhitrava na pro elju koji je potpuno ispunjen plastikom. Ve u najstarijim zabatnim trokutima pojedina ne skulpture se sla u jedna uz drugu tako da tvore jedinstvenu pri u, a svaka skulptura je oblikovana u polo aju koji odgovara mjestu u kojem e biti smje tena. Za arhajskoga razdoblja egipatska umjetnost vr i direktan utjecaj na kiparstvo Gr ke: ruke priljubljene uz tijelo, stilizirane frizure, pripijena odje a istaknuta plitkim urezima. Zbog straha kipara da ne polome kamen, plitko klesane skulpture su izgledale izrazito uko eno. Ali, za razliku od Egip ana, Grci tijela svojih "bo anstava" ne stiliziraju, ve to stvarnije ele prikazati ljudske mi i e i kosti. Stvarni napredak posti u i odva nim upljinama izme u udova na egipatskim figurama nikad nema upljina. Karakteristi ni kipovi ovog razdoblja su Kourosi i Kore. Kouros je prototip nagog mladi a u stoje em polo aju potpuno ispru enih ruku i smatra se da predstavlja boga Apolona. Kora je enski par Kourosu, uvijek mlada i obu ena, u stoje em polo aju i ponekad u ruci dr i vo e ili kakav dar. Zami ljeni su na granici, ni ljudi ni bogovi i vjerojatno je to ideja fizi kog savr enstva i ivotnosti. Usne su im razvu ene u la ni osmijeh (kriva linija usana, ali bez podizanja jagodica na obrazima) tzv. arhajski osmijeh. Slikarstvo U oslikavanju keramike geometrijska ornamentika se polako gubi, a osnovna tematika postajemitologija, legende i prizori iz svakodnevnog ivota. Javljaju se dva stila: crne figure na crvenoj podlozi ( 7. st.) i crvene figure na tamnoj podlozi ( 6. st.). Likovi su obavezno u profilu i uspje na su mje avina starogr ke geometrije i orijentalnih organskih likova.

Klasi no razdoblje
Nakon Perzijskih ratova ( 490. - 479.) u Gr koj uniji prednja i Atena koja je imala nadaleko najve u flotu i na njoj je po ivala obrana Gr ke. Flota je pridonijela i gospodarskom razvoju, to je opet omogu ilo veliki graditeljski program u Ateni. Pored razvijene politi ke misli (demokracija) u Ateni se ipak o uvao robovlasni ki sustav. 5. st. je bilo i vrijeme najdugotrajnijeg knji evnog stvarala tva (Sofoklo, Euripid i Aristofan), prvog povjesni ara Herodota, i mnogih filozofa (sofisti) i retori ara. Dr ave Peleponeza, pogotovo Sparta, vidjele su prijetnju u sve ve oj mo i Atene. Rivalstvo gradova poticalo je razvoj ideja, ali nakon nekoliko otvorenih sukoba 431. Sparta je objavila rat Ateni. Peleponeski rat se okon ao tek 27 godina poslije porazom Atene i bio je katastrofa od koje se Gr ka nikada nije oporavila. Arhitektura Gr ki gradovi su obi no bili utvr eni i imali su odvojeno dru tveno sredi te grada oko glavnog trga u dolini (agora) od vjerskog centra koji se razvija iz nekada nje citadele na bre uljku (akropolu). Agora u Ateni je nepravilan etverokutni trg okru en nizom zgrada razli itih funkcija (stoa za skupljanje gra ana, vije nica u obliku kazali ta, tr nice, sudnice i hramova) koji se ravnaju po terenu. Akropola se nalazi na bre uljku gdje je jo u Mikensko doba bio utvr eni grad. Sve gra evine izgra ene na Akropoli su iz 5. st., a najo uvaniji su Partenon, Erehteion, hram bo ice Nike i sve ani ulaz. Na Akropolu se pristupalo kroz 66

monumentalni ulaz Propileje. Arhitekt Mnesikle uspje no je rije io problem na strmom terenu sagradiv i iroko stepeni te izme u dva zida modificirano kao dorski hram. Partenon ( 448.-432.) arhitekata Iktina i Kalikrata je najve i i najrasko niji dorski hram na podru ju dana nje Gr ke. Partenon je najbolji primjer hrama dorskog reda: uzdu na gra evina od dvije prostorije i vanjskog pravokutnog omota a od stupova; na podno ju sa stepenicama di u se stupovi sastavljeni od valjkastihtambura s ljebovima (kaneliri), te kapitelom sastavljenim od ehinusa (kru ni jastu i ) i abakusa (kvadratne plo e); stupovi nose gredu (arhitrav), a iznad arhitrava je friz sastavljen od triglifa (kamena plo e s kanelirama) i metopa (reljefno obra ene plo e); iznad friza je vijenac koji na pro elju hrama uokviruju zabatni trokut (timpan). Cijeli hram napravljen je od kamenih blokova koji prilije u jedan na drugi bez veziva; gdje je bilo potrebno blokovi su vezani metalnim zakovicama. Krov je bio na dvije vode i pokriven je crijepom napravljenim od crvenih ro nja a (gredica), a drvene grede kori tene su i za tavanice to je otvaralo veliku mogu nost pravaca. Posve en boginji Ateni, Partenon dominira atenskom Akropolom i najskladnija je gra evina svih vremena. Odnosi visine njenih dijelova na pro elju - stupovlja (A-B) i vijenca (B-C) jeste u istom odnosu u kojem se odnosi stupovlje prema cjelini (A-C). BC : AB = AB : AC savr eni omjer, tzv. zlatni rez. Partenon je skladan i zbog toga to su Grci za mjerenje koristili mjere preuzete iz veli ine dijelova ljudskog tijela: palac dlan pedalj lakat ruka korak. Anti ko na elo: " ovjek je mjerilo stvari!" do ivljava svoje uobli enje u gr kom hramu. ak to vi e, na Partenonu je ispravljena i opti ka iluzija su avanja dugih gra evina po sredini tako to su na sredini malo pribli ili i izvukli stupove u prostor. U isto vrijeme kada dorski red do ivljava svoj vrhunac, po inje se razvijati Jonski red. Kod jonskog reda stup je vi i i tanji, kanelire su mu dublje, ima bazu od niza prstenja (naj e e tri), a kapitel mu je ukra en volutama (spiralni krajevi ehinusa); arhitrav je napravljen od tri horizontalne grede od kojih je svaka gornja malo izba ena u odnosu na donju; friz je i ao oko cijelog hrama i bio je potpuno ispunjen reljefima. Najljep i primjer jonskog hrama je Erehteion preko puta Partenona. Kosi nagib terena i zahtjev za nekoliko sveti ta odredili su razli ite razine unutra njih prostorija i razli ito oblikovanje volumena. Erehteion ima dva trijema (jedan okrenut sjeveru, a drugi jugu), s time da ju ni umjesto jonskih stupova ima karijatide (slobodno stoje i nosa i u obliku enskih likova). Razvo en volumen i raznolikost dijelova stvaraju mnogolikost pogleda, mnogo ivlji ritam, i mnogo ve u prostornost nego kod bilo kojeg drugog gr kog hrama. U klasi nom razdoblju javlja se jo nekoliko vrsta hramova, kao to su: Peripteros - najomiljeniji tip hrama, broj stupova na du oj strani je jednak dvostrukom broju stupova na frontalnom dijelu (Partenon); Pseudoperipteros (la ni peripteros) - bo ni stupovi nisu slobodni, ve u se za cele; Dipteros - kao i peripteros ima predvorje sa stupovima oko cijele gra evine, ali u 2 reda; Pseudodipteros - sli an pseudodipterosu samo na du im stranama ima jedan slobodan red stupova, a jedan red vezan za zid cele; Monopteros (tolos) - okrugli hram - jednostavnost prostora. Gr ke ku e grade se kao mikenski megaroni, s tim da se javlja podjela na dvije prostorije: glavna za glavara ku e i goste, te sporedna za enu i djecu ( to nam govori o patrijarhalnom ustrojstvu obitelji). U nekim ku ama se javlja i otvoreno dvori te, ome eno stupovima koji tvore natkriti ophod (peristil). Svoju jedinstvenost Heleni su potvrdili i pronalaskom arhitekture kazali ta. Razumljivo je da je njihovo shva anje arhitekture dalo rje enje kazali ta isklju ivo na otvorenom prostoru. Izabrala bi se padina brijega u koji su se usijecali pravilni stepenici koji su inili sjedi ta za gledatelje (kaveje). Sjedi ta su pravljena polukru no u ravni terena, a u centru sjedi ta izgra ivano je kru na ili polukru na orkestra namijenjena zboru i kretanju glumaca. Na nju se nastavljao tre i dio kazali ta skena. Ona je u po etku bila zaklon u obliku atora koji je slu io glumcima, a kasnije se razvila u pravokutni oblik okru en stupovima i koristila se isklju ivo za potrebe radnje. Akustika je u gr kim kazali tima bila tako dobra da se u posljednjem redu ulo isto tako dobro kao u prvom. Najpoznatije je Atensko kazali te, a najve e ono u Epidauru.

Skulptura 67

Do druge polovice 5 st. gr ki kipari su uspjeli posti i savr eno majstorstvo u obradi kamena. Op a te nja gr ke skulpture bila je idealizacija koja je dostigla svoj vrhunac u klasi no doba. Ta potpuna idealizacija dovela je do toga da su svi gr ki kipovi visoki, vitki i savr eno proporcionalni. Najzna ajniji kipar ovog razdoblja je Poliklet koji je izradio bron anu skulpturu mladi a s kopljem - Kopljono e (Dorifora). Te ina skulpture po iva na jednom stopalu dok drugo jedva doti e tlo vrhovima prstiju. Taj stav kontraposta (prirodni stav na jednoj nozi koji uravnote uje mirovanje i pokret) je bio veliki napredak u odnosu na kipove kourosa iz arhajskog razdoblja. Osim razmaknutih stopala figura ima razli itu visinu koljena, bokova, poluprofil glave, anatomsku obradu tijela i po prvi puta u kiparstvu ruka slobodno visi. Tim kipom stvorio je vrstu uzora za gr ku skulpturu (tzv. gr ki kanon) koji je detaljno opisao u svojoj teorijskoj knjizi o umjetnosti. Poliklet je dr ao da je ljepota razmjerni odnos dijelova tijela i tih dijelova prema cjelini. Taj savr eni odnos bi je u tome da se glava odra ava 7 puta u visini tijela, visina je odgovarala 10 aka, a stopalo je veli ine 3 irine dlana Poliklet je svojim skulpturama dao i osnove idealizacije portreta gr kih skulptura koje uvijek imaju karakteristi an gr ki nos i blage linije usana. U isto vrijeme kada Poliklet ustanovljuje svoj kanon, u Ateni nastaju prve skulpture u slobodnom pokretu. Takav je Bron ani Posejdon koji baca koplje (nepoznatog autora) i Mironov Diskobol (Baca diska) nastao nekoliko godina poslije. Diskobol je uzoran primjer "odlu uju eg trenutka", tj. kratkog zastoja izme u sna nog uzmaka koji ruku s diskom dovodi u najvi i polo aj i zamaha kojim e ga naglo ispustiti i baciti u daljinu. Autor je uspio zgusnuti niz pokreta u jedinstvenu pozu koja je najkarakteristi nija u slo enoj radnji bacanja diska. Bitna karakteristika gr ke umjetnosti je veza arhitekture i skulpture. Osim reljefa koji su se nalazili na frizu, najdominantnije su bile skulpture u timpanu (zabatu) koje su, iako ra ene kao slobodno stoje e figure, shva ene za gledanje samo s prednje strane. Jo jedna ote avaju a stvar bio je oblik niskog trokuta, to je uvjetovalo da figure s lijeve i desne strane budu oblikovane u brojnim, pa i nezgodnim, pozama. Veliko priznanje zaslu uju gr ki kipari koji su vje to izbjegli velike razlike u proporcijama figura tako to su im prirodno oblikovali poze - od stoje e u sredini, preko kle e ih, do le e ih u kutovima timpana. Tako je ostvarena neponovljiva ravnote a arhitekture i skulpture. Najvje tiji u svladavanju ograni enja arhitekture bio je Fidija koji je uradio svu dekoraciju za Partenon izme u 440. i 437. Skulpture zabata su uglavnom propale, a predstavljale su razli ita bo anstva u prirodnom sjede em ili polu le e em polo aju koji promatraju ro enje Atene iz Zeusove glave. Ispred hrama stajala je kolosalna bron ana figura naoru ane Atene, a unutar hrama dvanaest metarski kultni kip Atene Parthenos od zlata (legenda ka e 1000 kg) i bjelokosti pretrpan figuralnim ukrasima. Fidijev Partenonski friz (reljefni dio) dug je 160 m i prikazivao je povorku u ast boginje Atene. Radilo se o procesiji figura u tri plana, ime se poni tila ploha pozadine; likovi se ni u u valovitoj dugoj kompoziciji, i svi su individualni. Razdoblje velike skulpture i finog kamena koji je karakteristi na Fidijina umjetnost zavr ilo se oko 410. Tada nastupa vrijeme recesije i kopiranja do pojave posljednjeg velikog kipara klasike Praksitela, i njegovog "lijepog stila" (oko 395.-326.). Praksitel je potpuno usavr io polo aj tijela u S liniji. Njegova skulptura Hermesa stoji prirodno opu tena bez odje e kao i kip Knid anske Afrodite koja se smatra simbolom savr enstva enskog tijela (prva naga skulptura ene). U Praksitelovom duhu je i Apolon Belvederski (nepoznatog autora), poznat samo iz rimskih kopija, koji ostvaruje savr enu ravnote u pokreta i odva nog dr anja. Skulptura je visoka preko 2 m, jedva dodiruje tlo, a u rukama su mu luk (simbol okrutnog strijelca) i gran ica masline (simbol plemenitog Sun eva vladara). Prona en u 15 st., bio je uzor neoklasicizma u 19 st. Slikarstvo U slikarstvu na keramici se pored plo nih, stiliziranih, crvenih likova na crnoj podlozi, javljaju i potpuno bijeli pogrebni lekiti s fluidnim crte ima krepkih linija.

Helenisti ko razdoblje
Helenisti ko razdoblje zapo inje 336. kada Filipa Makedonskog, koji je ujedinio Gr ku pod ezlom monarhije, naslje uje njegov sin Aleksandar Veliki koji e opet u kratko vrijeme, do 323., pro iriti svoje carstvo, a tako i gr ku kulturu, Preko Perzijskog carstva prema istoku sve do Indije. Nakon njegove smrti 323. carstvo se dijeli na Antigonidsku Makedoniju, Seleukidsku Aziju i Ptolomejski Egipat koji od tada ratuju dok na tim prostorima ne zavlada Rim (Egipat pada pod Oktavijanovu vlast bitkom kod Akcija 31.). Gr ki isto ni gradovi-dr ave (Pergam, Efez, Halikarnas, Rodos) i novoosnovani gradovi (Antiohija, Seleukija i Aleksandrija) postaju centrima helenisti ke kulture. 68

Zavr nu fazu gr ke kulture - helenizam (gr . hellenismós = priklanjanje gr kom jeziku i obi ajima) mnogi nazivaju i dekadentnim zavr etkom gr kog ciklusa zbog predimenzioniranja u arhitekturi i preambicioznosti u skulpturi. No, to je usko gledi te na bogatu i raznoliku umjetnost. Arhitektura Arhitekturu glomaznih objekata prepunih stupovlja, ornamenata i rasko i, najavljuje ve grobni hram kralja Karije, gr ke kolonije u Maloj Aziji, Mauzolej u Halikarnasu. Visok preko trideset metara, ukra en korintskim stupovima i brojnim reljefima i velikim skulpturama, te sa stepenastom piramidom umjesto zabatnog trokuta, bio je jedno od sedam svjetskih uda toga vremena (Plinije Stariji). Danas je o uvana samo visoka skulptura kralja Mauzola koji je izvorno stajao za uzdama ko ije na vrhu Mauzoleja. Jo jedno od svjetskih uda koje odgovara razmetljivoj rasko i i grandioznosti Mauzoleja bio je svjetionik s otoka Farosa ispred grada Aleksandrije na delti Nila, visok 134 m, koji nije o uvan. Bogatstvo se iskazuje rasko nom dekoracijom, stoga se na gra evinama umjesto dorskog i jonskog reda po eo koristiti ugla eniji korintski red. Korintski red vrlo je sli an Jonskom samo ne to dekorativniji; stupovi imaju bogatije ukra enu bazu, a kapiteli su ukra eni kratkim, ali plasti no bogatim volutama koje imitiraju li e akanta. Grci esto kombiniraju na gra evinama stupovlje sva tri reda, ali ih koriste po strogim pravilima rasporeda. Kada Rimljani po nu primjenjivati gr ke redove u svojoj arhitekturi preferirat e korintski red. O ra irenosti helenisti ke arhitekture govori nam i hram u samom sredi tu Sirijske pustinje Petra koji je isklesan u ivoj stijeni. Slikarstvo Usred krize klasi ne umjetnosti, slikar Apel koji je izvorno radio na dvoru Filipa II. i Aleksandra, pa potom za Ptolomeja I., stvara jezik koji e s helenizmom dobiti op u vrijednost. Njegove se teme, kompozicije i motivi mogu rekonstruirati zahvaljuju i prikazima na keramici i brojnim kopijama. Apel mije a boje i sjen i, koriste i pri tom koloristi ke kontraste te dobiva iluzionisti ki efekt dubine. Takav na in slikarstva e se pro iriti cijelim carstvom, a poprimiv i isto nja ke primjese slike e dobiti nebrojene kombinacije oblika. Karakteristi ni su i brojni mozaici od raznobojnog ljunka u malteru koji esto kopiraju slike i skulpture toga razdoblja. Skulptura Helenisti ka skulptura se prepoznaje, bilo po slojevitoj i nepreglednoj kompoziciji, bilo po pokretu koji je jako nagla en, ili pak po dubokoj obradi povr ine kojom se dobiva veliki kontrast osvijetljenih dijelova i sjena to poja ava nemir sadr an u skulpturi i uzbu enje koje prenosi na gledatelja. Lizip je posljednji veliki kipar gr ke umjetnosti. Radio je jo za Aleksandra i djelovao je na najve em podru ju na kojemu je ikad djelovao jedan anti ki kipar od Peloponeza, Makedonije do Akarnanije. Okru en brojnim sinovima i u enicima posvuda je nametnuo svoj izraz. Koristio je Polikletov kanon, Praksitelov kontrapost i S liniju, ali se oslanjao i na prirodu te tako izradio elemente realizma. Zalagao je se za slobodu umjetnika i njegova izraza, protiv slijepog slije enja starih kanona. Njegov poznati kip Struga (Apoksiomen) veliki je korak u osvajanju prostora jer atleta ruke dr i potpuno ispru ene ispred tijela. U to vrijeme javit e se i prvi skulpturalni portreti koji vi e ne te e idealizmu, ve krajnjoj karakterizaciji. Odmah nakon Lizipove smrti njegovi sljedbenici otvaraju kolu na Rodosu gdje te e nadma iti svog u itelja, ako ne vje tinom, onda veli inom. Haret iz Linda stvara bron anu skulpturu Kolosa na ulazu u luku, visoku 32 m jo jedno svjetsko udo. Tim umjetnicima odgovaralo je nadmetanje novih kraljevstava u Anatoliji i Egiptu koje e imati monumentalniji spomenik. Takav je i Zeusov rtvenik u Pergamu, podignut u slavu zajedni ke pobjede Pergama, Rimljana i Rodosa nad sirijskim vladarom Antiohom III. ( 189.-182.). Cijeli hram je zapravo pobjeda skulpture nad arhitekturom. Gra evina je podre ena skulpturalnim ukrasima slobodnih skulptura dotad nev ene pokretljivosti i reljefa i dramati nih situacija borbe bogova i giganata. U ast ove pobjede podignuto je najve e i najuspje nije djelo ovog razdoblja - Nika sa Samotrake ili Pobjeda. Kip je prvobitno stajao na otoku Samotraci i to na postolju izvedenom u obliku brodskog pramca. Boginja je prikazana s krilima koje dr i potpuno ra irenima iza njenog tijela tako da izgleda kao da u njih pu e vjetar, ima i izrazito slo eno ra enu draperiju koja nam izgleda jako tanka da otkriva dijelove tijela ispod nje. Jedna od rijetkih kasnih primjera skulpture u grupi je Laokontova skupina koja predstavlja Trojanskog sve enika Laokonta i njegova dva sina u trenutku dok se bore s Posejdonovom morskom zmijom. Premda nevjerojatnog 69

majstorstva izrade, kompozicija ove slobodno stoje e skupine je piramidalna i napravljena za gledanje samo sprijeda. Takav na in izvo enja skulpture je u skladu s novim helenisti kim zanimanjem za pojedina no, trenuta no i specifi an pokret, te za naraciju koja se vrlo esto vezuje za groteskno, ru no itd. Zbog takvog odnosa prema umjetnosti povjesni ari govore o dekadentnom propadanju gr ke umjetnosti, dok "pravi ba tinici" gr ke kulture koji je nastavljaju iriti i bogatiti u tradiciji najboljih klasi nih djela postaju Rimljani.

Gr ko kiparstvo
Gr ko kiparstvo se mo e podijeliti na dva na ina kiparskog djelovanja: arhitektonsko kiparstvo i slobodno kiparstvo. Arhitektonsko kiparstvo, redovito reljefno, sastavni je dio arhitekture jer je vezano uz arhitekturu. Slobodno kiparstvo nije vezano za prostor jer je kip tako izra en da stoji slobodno u prostoru. Gr ko kiparstvo mo emo podijeliti na tri vremenska razdoblja: arhajsko (gr . archaios = prastar, drevan), klasi no i helenisti ko kiparstvo. Arhajsko ili rano kiparstvo traje od 650. do 450. godine Klasi no kiparstvo traje od 450. do 323. godine Helenisti ko kiparstvo traje od 323. do Kristova ro enja Kiparstvo kod Grka zauzima mnogo va niju ulogu nego li arhitektura i slikarstvo. Jezgra hrama bio je kip bo anstva oko kojeg se oblikovao prostor. Prostor nije zami ljen kao sastajali te vjernika nego kao bo ji hram. Ovdje je arhitektura okvir dok je kip sredi te (kod Egip ana i Mezopotamaca je kip bio samo dodatak arhitekturi). Prvi gr ki kipovi bili su od drveta, a kasnije prete no od mramora ili bronce. Glavni predmet gr kog kiparstva bilo je golo ljudsko tijelo. Arhitektonsko kiparstvo Jedna od bitnih zna ajki gr ke umjetnosti jest veza izme u arhitekture i kiparstva. To je najbolje prikazati kroz primjer timpanona Zeusova hrama u Olimpdiji (pokrajIna Elidija na sjevernoj obali gr ke rijeke Alfeja) gdje je gr ki kipar prikazao borbu Kentaura i Lapita a sudac je Apolon. Reljefana kompozicija je prilago ena obliku timpanona tako da se polo aj i postava likova postepeno mijenja od centralne vertikalne osi Apolona, preko sagnu likova koji tih kle e do likova koji le e u uglovima. Medutim, proporcije i pokreti likova ostaju u okviru realisti kog prikazivanja, te se tako ostvaruje ravnote a izme u arhitekture, kadar koji se ne negira i kiparstvo koje se kompozicijski prilago uje, da bi se ostvarila sloboda pokreta. Tako, npr. detalj jednog lika koji kle i pokazuje strogu geometrijsku kompoziciju. Vertikala tijela ravna se u dva o tra kuta nogu koje minimalno otvaraju volumen. Nabori haljine, djelomi no stilizirani, prate liniju kompozicije, ali variraju i je u blagim krivuljama. Igra svjetlosti i sjene, nastala zbog lomljenja nabora i plitkih ureza, pregledna je, o tra, linearna u svom kretanju, te volumenu daje plo ni karakter. Na detalju glave mo emo uo iti kako se stilizirana kosa po inje osloba ati pri dodiru s masom ruke koja je realisti ki oblikovana u sna nom pokretu. Na jednoj metopi(gr . metopon = elo, pro elje, prednja strana, svijetli me uprostor izmedu triglifa na dorskom frizu, triglif = arhitektonski ukras na arhitravu ili drugoj kamenoj gredi gr kog dorskog hrama, trorez), s istog hrama, prikazan je Heraklo kako uz Ateninu pomo dr i nebeski svod dok mu Atlas donosi jabuke Hesperida. Kompozicija se sastoji od tri vertikale koje su me usobno povezane kratkim horizontalama. Pozadina je ravna, zatvorena i likov i, unato visokoj plasti nosti, ne prodiru u prostor jer su paralelni s pozadinom. Varijacija stavova (poluprofil) unosi u ina e stati nu kompoziciju triju vertikala stanovito kretanje, koje, me utim, ko i strogi profil glava. Povr ina je glatka, napeta, plitko zaobljeno izvla enje anatomskih (anatomija =nauka o gra i i sastavu tijela ivih bi a) detalja daje joj plasti nost (gr . plassein = tvoriti, oblikovati; vje tina usavr avanja dijelova tijela u svrhu da im se dade ljepota i izrazitost; op i pojam za kiparstvo uop e). Nabori i kosa nisu stilizirani, ve oblikovani kao velike zatvorene plohe, kojima se vertikalni obrisi - linije poklapaju s kompozicijom. A na frizu duga kom 160m i visokom jedan metar s unutra nje strane predvorja na Partenonu nalazi se prikaz Panatenejevih sve anosti koje su izradili Fidija i njegovi u enici, izme u 440. i 437. godine pr. Kr. Povorka zapo inje u jugozapadnom dijelu i odvija se u dva smjera. Prema tome, konstruktivno najosjetljivije mjesto, gdje nosa i preuzimaju teret krovne konstrukcije, prekriveno je reljefnim prikazom. Reljefni prikaz horizontalnim nizanjem sije e vertikalnu vezu konstrukcije i vizualno olak ava primanje tereta jer odvla i pogled u drugom smjeru. Odnos tereta i nosa a ipak nije negiran, ve samo preba en, oboga en reljefnom obradom, na pozadinu- gredu koja ostaje vidiljiva kao zatvorena ploha. Osobito je zanimljiv dio reljefa na kojemu su prikazani konjanici. Iako je rije o niskom reljefu, likovi su razmje teni s osje ajem za prostornu orgAnizaciju plohe koja je ostvarena u tri plana. Na taj je na ij 70

neutralizirana zatvorenost i plo nost pozadine koja je potisnuta u dubinu i pretvorena u etvrti plan. Likovi se razlikuju po stupnju plasti nosti te u stavu kontraposta svojim polo ajem i kretnjama stvaraju valovitu, kru nu kompoziciju. goli lik s lijeve strane nalazi se u etvrprofilu, drugi lik u profilu, tre i u poluprofilu prema natrag, pa je tako stvoreno prostorno valovito kretanje. Osim toga, kretanje nije samo nizanje na plohi zdesna nalijevo ve i ubrnutom smjeru: vra anje, kru no kretanje od lijevog lika prema nama do krajnjeg desnog, dakle ponovno kre e naprijed. Takav kru ni koji kompoziciju otvara u prostor, oboga en je razlicitim usmjerenjem pogleda. Povr ina je glatka i mekana na golim tijelima i konjima, a slobodno naborana, pokrenuta u naborima haljine i kosi.

Arhajsko kiparstvo
Gr ki kipari dr e se zakona frontalnosti (sli no kao i egipatski). Izra avaju dorski - 'mu evni mentalitet'. U susretu s jonskim mentalitetom, postaju nje niji i ki eniji. Me u najljep e kipove ovog razdoblja spada remek-djelo zvano Thronus Ludovisi (Venerin tron). Na srednjem dijelu, na naslonu za le a, prikana je Venera kako se ra a iz morske pjene, dvije slu benice je prihva aju i pridr avaju joj ogrta u koji se treba zaodjenuti. Na naslonima sa strane, za ruke, prikazana je ena u dvije svoje uloge: kao ozbiljna uvarica doma eg ognji ta ona se rtvuje bogovima poput kakve sve enice, a s druge strane kao mlada gola djevojka koja svira na sviralu.

Klasi no kiparstvo
Gr ko klasicno kiparstvo dijeli se na tri vremenska razdoblja: kalsi no kiparstvo 5. stolje a, klasi no kiparstvo 4.stolje a i helenisti ko kiparstvo. Svoj najljep i procvat gr ko kiparstvo do ivljava u drugoj polovici 5. st.pr.Kr. pod upravom Perikla u Ateni. To kiparstvo nazivamo klasi nim u najijep em smislu te rije i jer je ono postiglo skladnu ravnote u izme u realizma (vjernosti prirodi) i idealizma (te nje za uljep avanjem), izme u mira i razigranosti, izme u razuma i osje aja, izme u tijela i duha, izme u slobode i reda. Taj sklad stvorio je narod koji je znao to su prohtjevi i nagoni, ali ih je svjesno podvrgnuo redu i zakonu, skladu i ljepoti. Klasi no kiparstvo 5. stolje a Klasi no kiparstvo 5. stolje a pr.Kr. najbolje se upoznaje preko umjetnosti tri glavna zastupnika toga razdoblja: Miron, Poliklet i Fidija. Od Mirona su sa uvana samo dva kipa ali stari ga gr ki pisci slave za jo dva kipa koja su zna ajnija, a to je Bron ana krava (koja je mnogim piscima izgledala kao da je i iva i samo to ne zamu e) i Olimpijski trka Ladas(koji od iscrpljenosti tek to nije izdahnuo). U dosta kopija sa uvano je njegovo djelo: Diskobolos (Baca diska). Drugi njegov kip, sa uvan u kopijama, prikazuje Atenu i Marsija (Marsyas). Drugi kipar koji se nadahnjivao u dorskom umjelni kom duhu bio je Poliklit. Najpoznatiji njegovi kipovi su: Donioros (Kopljono a), Diadumenos (Priveziva ) i Ranjena Amazonka. Zna ajna novost koju je Poliklet uveo, bio je stav sa slobodnom nogom: te ina tijela po ivala je na jednoj napetoj nozi dok je druga neoptere ena stala slobodno u prostoru. To stvara osje aj lako e, a ujedno taj kontrast stvara raznolikost i poja ava do ivljaj napetosti i labavosti. Ta ivost i kontrasti opa aju se ina e na Doriforosovom tijelu: Volumen je zatvoren, tijelo po iva na desnoj nozi, a lijeva je oslobo ena u iskoraku; desna je ruka spu tena i odgovara desnoj nozi, lijeva je uzdignuta, a horizontalne osi ramena, kukova, koljena, pokre u se raznoliko, a isto tako pokre u se te osi i u pravcu prema gore na raznolik na in. Tako je ovaj kip ovjeka koji miruje, koji se lagano odmara, puniji pokretom i ivotom nego li ak i likovi koji su najvi e razgibani. Uz to, ovaj je lik du evnim izrazom skladan i daje dojam umnog i uravnote enog ovjeka, pa predstavlja utjelovjenje klasi nog - antiknog ideala: mens sana in corpore sano. Ovaj kip Doriforosa od Polikleta mnogi su Grci nazivali "kanon" - kiparsko pravilo, jer su postignute idealne proporcije ljudskog tijela: u tijelu ima, osim glave, jo est njezinih du ina. Usprkos kiparskog pravila i racionalnosti, kip je skladno djelo, koje nije nastalo samo od ra unanja nego od pravog umjetni kog osje aja. Najzna ajniji lik u gr koj klasi noj umjetnosti 5. stolje a pr. Kr. svakako je kipar Fidija. Njegova su djela nejednolika: od zlata i bjelokosti izradio je veli anstveni kip bo ice Atene u Partenonu, koja je u ruci dr ala lik Pobjede u naravnoj veli ini, dok su na dijelovima odje e, oklopa, kacige i tita izvedeni razni reljefni ukrasi. Za Zeusov hram u Olimpiji izradio je kip Zeusa Olimpijskog. Zna se da je Fidija upravljao izradom kipova na Partenonu. Iako ih sve nije sam izradio, to mu je donijelo vje nu slavu. Oko glavne prostorije pru ao se 150 m dugi kameni friz koji je prikazivao sve ani ophod prigodom blagdana Panateneia. U povorci atenske ene i djevojke nose novo izvezeni peplos ( enska haljina) na dar bo ici Ateni, a u pratnji za njima idu gradski slu benici, konjanici, mladi i sa rtvenim volom... Izvana, na frizu iznad stupova, bile su izra ene 92 metope (oko 120 kvadratnih metara reljefne povr ine) koje su prikazivale 71

pobjede Atenjana (atenskog junaka Tezeja nad Kentaurima i Amazonkama), a dijelom borbe bogova s gigantima. Na isto nom timpanonu bilo je prikazano: Ro enje Atene (iz Zeuseove glave), a na zapadnom: Pobjeda Atene nad Posejdonom. U cjelini uzeti, ovi kiparski radovi predstavljaju vrhunac vjerskog i prirodnog prikazvanja ljudi i ivotinja, golog tijela i odijela, mirnog stava i pokreta. Ipak, Fidija nigdje nije ostao na samom vjernom preno enju stvarnosti, jer je to uvijek preobra ena stvarnost. On je znao izabrati ono to je zna ajno i bitno, to je plemenito i veliko, i to na neupadan, nenametljiv na in izraziti u mramoru. Iz itavog kiparskog niza odi e slobodni duh i smisao za ljepotu, religiozno strahopo tovanje pred bo anskim i divljenje pred ljudskim vrijednostima. Klasi no kiparstvo 4. stolje a Za umjetnost 4. stolje a zna ajna je zami ljenost i te nia gr kog umjetnika za ljupkom ljepotom. Kipovi bo anstva nisu vi e uzvi ena nepristupa na bi a kako je to bio slu aj u 5. stolje u nego postaju sli niji obi nom ovjeku. Osje a se da je Gr ka, odnosno Atena, iscrpljena neprestanim ratovanjima a misaoni razvoj i filozofska kritika vi e se zanosila rodoljubljem nego narodnom religijom. Klasi no kiparstvo 4. stolje a pr.Kr. najbolje se upoznaje preko umjetnosti tri glavna zastupnika toga razdoblja: Praksitel, Skopas i Lizip. Najve i umjetnik 4. stolje a je Praksitel. Njegov najslavniji kip, koji je sa uvan u originalu, je: Hermes s malim Dionizom. Umjetnik je prikazao Hermesa posve gola. Da postigne to ve i izraz odmaranja, on je nagnuo tijelo da se jednim dijelom oslanja na stranu, pa se njegova os povija u oblik es (slova S) krivulje. Kip nije sa uvan u cijelosti pa ne znamo zasigurno to radi Hermes: vjerovatno pokazuje grozd malom Dionisu koji prema njemu pru a rucice da ga dohvati. Najljep i dio kipa jest Hermesova glava koja se s ljubavlju i zami ljeno okre e prema djetetu. Taj izraz, pun du evnosti, postignut je istaknutim elom i o ima smje tenim dublje nego ina e u stvarnosti. Kosa je prikazana vanredno prirodna i meko i njezina povr ina, puna sjene, jako isti e glatko u ko e koja kao da di e. Druga kiparska djela Prakistela bila su Afrodita Knidska, Apolo Sauroktonso, itd. Iako Skopas poti e s jednog od jonskih otoka zastupa dorski ideal ljepote. Radio je hram u Tegeji i ukrasio ga reljefima na njegova dva timpanona. Od toga su ostala samo tri ljudske glave i glava vepra. Prema tim ostacima mo emo uo iti da je Skopas, prvi me u u gr kim umjetnicima, znao na licu izraziti strast I zanos. Za atenski Aeropag (Aresov bre uljak) izradio je dvije pijane Bahantkinje. Od Mauzoleja u Halikarnasu, njegovog najve eg djela, ostalo je vrlo malo. Ipak mo emo istaknuti da je on prvi me u Grcima izradio portret barbarina Mauzola. Jo su mu sa uvani u kopijama kipovi kao Herkul, Palatinski Apolon, Ares, Nioba i njezine k eri. Lizip je bio dvorski kipar Aleksandra Velikoga i izradio je znatan broj portreta tog vladara. Rodom je s Peloponeza. Radio je ve inom u bronci i prete no mu ke lipove. Najpoznatiji mu je lik: Apoksiomenos. U starini su slavili njegov kip koji je prikazivao Zeusa, visokog 12 metara, na injen prema Homerovom pjevanju da se Olimp trese kod Zeus nabere svoje obrve ( Taj kip bio je najveci gr ki kip dok Lizipov u enik Hares nije izradio Rodosova kolosa: Apolona, koji je bio visok 35 metara).

Helenisti ko kiparstvo
Helenizam je op i naziv za one kulture koje su nastale izvan granica gr ke dr ave ali pod gr kim utjecajem. Helenisti ka kultura nastala je poslije smrti Aleksandra Velikoga koji je na Sredozemlje, prednju Aziju i sjeveroisto nu Afriku uveo gr ki duh i gr ki jezik. Tri glavna sredi ta helenisti ke umjetnosti su: Egipat, Antiohija i Rodos te Pergamon. U Egiptu se za vrijeme helenizma pojavljuju portreti, naj e e vladara a zatim i uglednijih osoba. Ponekad kipar idealizira lik ali redovito se ide za realisti nijim prikazivanjem osobnih crta. Tako je poznat portret Seneke. Na kopnu Male Azije, posebno u Antiohiji i Rodosu, helenisti ki kipari tako er su nastavili slavu gr ke klasike. mo da je najva niji helenisti ki kip s Rodosa u imenu: Miloska Venera, koji se danas uva u Louvru. Drugo poznato djelo, prona eno u Rimu u 16. st. je Laokont s dva sina. Iz Pergamonskog kiparstva sa uvani su najreprezentativniji likovi helenisti ke umjetnosti. Od bron anih kipova sa uvale su se u Rimu neke mramorne kopije, kao Gaj na umoru i Samoubojstvo Gala. Na frizu Zeusova rtvenika, dugom 120 metara (danas se u muzeju u Berlinu nalazi se rekonstrukcija na koju su montirani originalni reljefi) bila je prikazana Gigantomahija (borba bogova s gigantima).

72

Orijentalizacijski period
Orijentalizacijski period je izraz koji u historiji umjetnosti ozna ava sna an utjecaj sirijskih i feni kih stilova likovne umjetnosti na grn ariju Anti ke Gr ke koji se zbio u 8. vijeku pne. On je uvo enjem novih motiva zamijenio dotada dominatni geometrijski stil. Pojava orijentalizacijskog stila se tuma i intenziviranjem trgovine na Isto nom Mediteranu, a samim time i obrta. Drevni Grci su po eli osnivati kolonije na Bliskom Istoku, ali dolaziti u dodir s feni kim kolonijama, to je po elo ostavljati sna an dojam na njihovu umjetnost.

Proto-ati ki loutrophoros, cca. 690. pne.

73

Umjetnost starog Rima
Rimska umjetnost podrazumijeva umjetni ku produkciju starih Rimljana od 9. st. pr. Kr. do pada Zapadnog rimskog carstva 476. godine Drevni Rim Razvoj Rimske dr ave: Rimska Republika 510.-40. pr. Kr. Rimsko Carstvo 20.-360. Zapadno rimsko carstvo 405.-480. Isto no rimsko carstvo 405.-480. U politi kom smislu Rim je promijenio tri ustrojstva: 1. Rimsko Kraljevstvo od 9. st. do 509. 2. Rimska Republika od 509 do 27. 3. Rimsko Carstvo od 27. do 395., odnosno do 476. Rimsko Carstvo, na vrhuncu mo i (za cara Hadrijana), se prostiralo od sjeverne Engleske i Rajne do ivica Afri ke pustinje, te od zapadne obale Pirinejskog poluotoka pa do Crvenog mora i Mezopotamije. "Najve a gra evina Rimljana bila je njihova dr ava." Ta vrsta i podatna politi ka tvorevina od skromnog saveza lacijskih plemena seoskog podrijetla postaje sila koja e sebi pripojiti Etru ane i provesti ujedinjenje Italije, snaga koja e pobijediti u suparni tvu s punskom Kartagom, osiguravaju i Rimu premo na Sredozemlju, velika tvorevina koja e u Europi, Aziji i Africi prekriti cjelokupno podru je zapadne civilizacije. Na tom podru ju Rim uspostavlja svoju civilizaciju zasnovanu na osebujnoj mje avini samovlade i demokracije. Stoga, nije udo to svijet obuzet prakti nim potrebama (politi ke, vojne, ekonomske, organizacijske, financijske ) i u umjetnosti daje prakti ni biljeg. Tako e jedna od glavnih osobina rimske umjetnosti biti te nja veli anstveno u kao znamenjem mo i, dakle impozantnost i vrstina ispred elegancije i ljupkosti, umjetnost koja se bavi potrebama velikog mno tva. Upravo zato graditeljska i arhitektonska djela svojom originalno u i monumentalno u uvelike zasjenjuju ona u kiparstvu i slikarstvu. Izvori rimske umjetnosti Predrimske civilizacije Italije u razdoblju kraljevstva uvelike utje u na razvoj umjetnosti Rima. Od 3 st. pr. Kr. Etrurski gradovi padaju pod vlast Rima koji preuzima i razvija Etrursku kulturu. U kasnijem razdoblju Republike Rimljani vremenski produljuju i prostorno ire gr ku umjetnost. Gr ka umjetnost je svoj utjecaj na rimske narode isprva vr ila iz brojnih gr kih kolonija na Italskom tlu. Taj utjecaj je bio jak iako su Rimljani imali zakon protiv pretjerane javne potro nje i osobne rasko i. Od 339. pr. Kr., kada su se rije ili sukobi patricija i plebejaca, nastalo je dru tvo koje je bez obzira na obiteljsko podrijetlo po elo da umjetnost shva a kao znak dru tvenog statusa. Za vrijeme Aleksandra Velikog (334.-323. pr. Kr.) nastaje opona anje klasi nog i helenisti kog gr kog stila. To je se poja alo trgovinom i ratovima, putem kojih su u Rim stizala predivna umjetni ka djela (osvajanje Sirakuze, 212. pr. Kr.) i nastala je kolekcionarska strast za gr kim umjetninama. ak to vi e, ve ina umjetnika koja je radila u Rimu za vrijeme Republike (509.-27. pr. Kr.), i do kraja Carstva (27. pr. Kr. 395. g.) bili su podrijetlom iz Gr ke. Oni na svoje kopije nisu potpisivali svoja imena nego imena originalnih umjetnika po ijim je originalima kopija i nastala. Neki znanstvenici idu toliko daleko da tvrde kako "rimski stil" i ne postoji, ve samo rimska tema gr kog stila. Ako uzmemo u obzir da je Gr ka umjetnost tada bila u procesu opadanja uslijed infiltracije drugih ne-gr kih smjerova, te da je Rimsko Carstvo je bilo kozmopolitsko dru tvo koje je vrlo brzo apsorbiralo razne utjecaje pod zajedni ki naslov jedne prijestolnice Rima. Pri tom upijanju utjecaja imalo je veliku toleranciju prema tu im tradicijama i uskla ivala ih je i prilago avala rimskim propisima i pravilima. Dakle, Rimljani su nametali svoje zakone i vlast, ali su bili otvoreni prema umjetnosti, kulturi i obi ajima potla enih naroda (to je pridonosilo vrstom jedinstvu dru tva, otvorenom i raznolikom u isto vrijeme). Odonda je Rimska umjetnost, kao takva, prirodan i opravdan nastavak gr ke umjetnosti. Odlike rimske umjetnosti O rimskoj umjetnosti se obi no govori kao o umjetnosti jednog naroda, ali u tijeku pro irenja teritorija pod rimskom vla u u redove Rimskih gra ana primorani su i pripadnici drugih naroda. Tako su u rimskim kolonijama ivjeli mnogi 74

rimski gra ani koji su taj naslov stekli slu e i u rimskoj vojsci. Svoj najve i sjaj, rimska umjetnost, je upravo dosegla u doba Carstva. Bila je to aristokratska i oficijelna umjetnost; luksuz za bogata e, ili oznaka rimske dominacije. I u rimskoj umjetnosti postoje dvije faze: klasi na rimska umjetnost (1. st. pr. Kr. - 2. st.) kasno-anti ka umjetnost (3. - 5. st.). U prvoj fazi vrijede sva pravila koja su ustvrdili jo Grci. U 3. st. nakon dru tvene i gospodarske krize Carstva uslijed pre-glomaznosti te ko odr ivog Carstva i robovlasni kog sustava, Carstvo je podijeljeno na vi e-manje samostalne provincije, a u 4. st. su opet ujedinjene zajedni kom religijom kr anstvom koje je dokinulo rimski pluralizam. Mo emo prepoznati previranja i utjecaje tih kriza kroz promjene u umjetni kom izrazu. Samostalnost rimskog kiparstva i slikarstva se mo e dovesti u pitanje, ali rimska arhitektura je stvarala ki podvig velikih razmjera koji ru i svaku sumnju u njenu bitnost.

Rekonstrukcija centra starog Rima. Na ovoj slici se vide sve vrste gra evinskih poduhvata starih Rimljana. Najo itije su monumentalne gra evine Koloseja i Circusa Maximusa, ali nije za zanemariti i fortifikacijski akvadukt, te brojne pala e, insulae, cenacule i domuse. Naravno sve ih spajaju brojne ulice i iroki Forumi. U sredini se vidi i kompleks Forum Romanum lijevo od Koloseja, a sastoji se od niza trgova (Forum Julium, Nervin, Mirin, Augustov i Trajanov forum) spojenih u jedinstven kompleks. Forum, Kolosej i Circus Maximus inili su najveli anstveniju arhitektonsku panoramu rimskog svijeta, a i ire.

Urbanizacija

Forum Romanum, dana nji izgled.

Prije arhitekture, Rimljani su bili poznati gra evinari. Iza njih su ostali brojni mostovi, brane, kanali, poplo ane ceste i op enito brojna in enjerska remekdjela koja su bila rasijana po cijelom Rimskom Carstvu. Prva cesta, Via Appia iz 312. pr. Kr., protezala se 300 km od Rima do Capue; kasnije su Rimljani poplo ali do 5000 000 km cesta i oko 1500 urbaniziranih gradova. Rimski grad bi rastao unutar utvrde (castruma), oko centralnih ulica koje su se sjekle na sredini (cardo i decumanus) to je predstavljalo oblik urbanizacije koja nije postojala od gr kih kolonija, zatim bi se gradilo izvan zidina (suburbium) (npr. Split oko Dioklecijanove pala e) itd. U grad bi se uveo vodovod (akvadukt) i kanalizacija (rimska Cloaca maxima i dan danas, nakon 2500 g., slu i svojoj svrsi). 75

Urbanizacija bi se nastavljala i izvan grada gdje su zemljane parcele bivale podijeljene u pravilne kvadrate agera (400 x 400 m) i obi no darivane rimskim veteranima. Osnova dana nje agrarne organizacije poljoprivrednih, agronomskih dobara. Rimska civilizacija donijela je novinu vezanu za grad, ta novina je trg (forum) kao organizirana i urbanizirana cjelina. Taj glavni gradski prostor je sa svih strana bio okru en javnim objektima i hramovima koji kao pojedina ni objekti nisu va ni nego zna aj dobivaju uklopiv i se u cjeli kompleks i ine i forum. Na vrhuncu Carstva grad Rim je imao vi e foruma. Forum nije imao isklju ivo slu bene funkcije nego i trgova ke, pa je najve i Forum Romanum (gra en od 5. st. pr. Kr. do 3. st.) pored ostalih javnih objekata imao i 2 reda du ana. Njega ini nekoliko trgova s zajedni kom glavnom osi, a svaki je okru en zgradama razli itih funkcija vezanih za javni ivot (bazilikama) i raspore enih sasvim slobodno. Upravo te zgrade svojim volumenima odre uju raznolike, manje ili ve e prostore trgove. Na njemu se nalazila i govornica (24 m), prolazila je kroz njega sveta cesta koja je slu ila za procesije. Dugo su se na forumima odigravale i gladijatorske igre, sve dok Rimljani nisu stvorili prostor amfiteatra samo za tu svrhu. Arhitektura Uzimaju i gr ke elemente Rimljani su stekli preduvjete za monumentalnost, te sasvim nove pojmove kao to je luk i svod bez kojih ne bi postojala arhitektura zapada. Razvoj arhitekture od samih po etaka odra ava specifi no rimski karakter i rimski na in privatnog i javnog ivota, tako da su svi elementi pozajmljeni od Etru ana i Grka, ubrzo dobili nesumnjivo rimsko obilje je. To se na prvi pogled vidi na raznovrsnim tipovima rimskih hramova bazilikalnog, kru nog ili osmokutnog oblika, rimskih ku a i pala a, samostalnih (domus) ili grupiranih u blokove (insula), carskih pala a - veli anstvenih po razmjerima, teatrima, amfiteatrima, hipodromima i javnim kupatilima (termama). Rimljani su shvatili etrurski polukru ni luk i koristili sve njegove sposobnosti (do 16 m). Redanjem lukova u istom smjeru dobiva se ba vasti ili lu ni svod (do 20 m). Kri anje dvaju ba vastih svodova pod kutom od 90º stvara kri ni svod (30x30 m). Rotacijom polukru nog luka za 360º stvara se kupola (najpoznatija je Hadrijanova kupola Panteona, 43,60 m). Sve ove rimske konstrukcije izvedene su zahvaljuju i jednom od najve ih dostignu a rimske civilizacije, a to je cement (cementum, oko 4. st. pr. Kr.). Arhitektonska djela koja su po ivala upravo na konstrukciji luka bili su rimski akvadukti. Jedan od najljep ih primjera je Pont du Gard (Nimes, Francuska), 19. pr. Kr. s du inom od 269 m. Njegove jasne i iste linije koje premo uju iroku dolinu ne govore samo o graditeljskom umije u Rimljana, nego i trajnom osje aju za red koji je bio vje na inspiracija. Tako se prirodan tok vode simulira usitnjenim ritmiziranjem najmanjih lukova na tre em horizontalnom pojasu akvadukta. Rekonstrukcija Konstantinove (prvotno Maksencijeve) bazilike, Rim, oko 310. 320. g. Jedna od prvih trobrodnih gra evina iji je glavni, tj. sredi nji, brod bio vi i od ostala dva, ime se dobio dodatni prostor za prozore. Ovakav tip bazilike je bio sigurno pun svjetlosti i zraka i od tada ovakav tip osvjetljenja nazivamo bazilikalno osvjetljenje . Ovakvu konstrukciju emo na i u mnogim kasnijim gra evinama, od crkvi do eljezni kih stanica. Rimljani trg okru uju gra evinama koje su ra ene isklju ivo zbog potrebe za velikim natkrivenim prostorom Bazilike, to su jednostavno pokrivene hale iji krov dr e dva reda stupova. Tu su se skupljali svi koji su imali posla na forumu u vrijeme vru ina i ki a. Bazilika je pravokutnog oblika, a kasnije su u njoj radili sudovi, tr nice, sastanci i dr. Tlocrt longitudinalne gra evine e preuzeti kr anstvo za oblik svoje sakralne bazilike, koja mora biti izdu ena i podijeljena na 3 broda. Stambene zgrade su bile samostalne ku e (domus), stambena zgrada vi ekatnica (cenacule) ili stambeni blokovi (insulae = otoci) koje su obi no imale 4 kata, a nerijetko i do deset katova. Domusi u Rimu su bile rasko ne, ali i funkcionalne stambene ku e. Obi no su se sastojale od brojnih kvadratnih prostorija raznih namjena koje su bile orijentirane prema sredi njem otvorenom dvori tu s bazenom, etru anskog podrijetla atriju. Takvim se rasporedom rimska ku a izolira od ulice i okolnih ku a, ali su zrak, svjetlost i zelenilo prisutni u samom njenom sredi tu. Takva je i Vila Misterija s konca 2. st. pr. Kr. iz Pompeja. U carske pala e ak uvode i podno grijanje (hipocastum), kao u Vespazijanovoj vili na Velikom Brijunu. Terme su bile velika zajedni ka kupatila s uglavnom sli nim osnovnim rasporedom prostorija. Sastojale su se od kupaonica s toplom vodom, kupaonica s hladnom vodom, prostorija za masa u, prostorija s toplim zrakom, parne kupaonica, vestibula, prostora za razgovor, sobe za vje bu, pa ak i itaonice. Uz terme su bili vrtovi, terase, biblioteke, pa su terme zapravo predstavljale jedan od centara dru tvenog ivota. Tlocrtni kompleksi rimskih termi su ujedno najkompliciraniji i najuspje niji primjeri rimskog napretka. Iznena uje injenica da su od svih monumentalnih 76

rimskih gra evina, upravo terme bile najve i samostalni objekti. Najve e rimske terme su Karakaline terme, gra ene od 212. do 223. Bili su to golemi prostori nadsvo eni kri nim svodovima u rasponima od 25 m, bogato ukra eni mozaicima, tukaturama, i posebice novim razigranim arhitektonskim elementima koji se mogu vidjeti iz njenog slo enog plana.

Konstantinov slavoluk u Rimu iz 312. g. je najve i rimski slavoluk: 21 x 25.7 x 7.4 m.

to se ti e kazali ta (teatar), Rimljani grade zatvoreni kompleks po uzoru na gr ki teatar, ali s razlikom to je skena prelazi u prvi plan, a u orkestri sjede rimski odli nici. Rimska kazali ta se uvelike razlikuju od gr kih, prije svega u tome to su Grci iskori tavali prirodnu padinu brijega za pravljenje mjesta za sjedenje, dok su Rimljani gradili sjedali te kao posebnu gra evinu koju su nastavljali i iza skene (scene) zatvarali dinamiziranim zidnim pla tom. No, amfiteatar je isto rimska tvorevina koja jednostavno spaja dva teatra u elipti an objekt za zabavu (Kolosej 50 000 mjesta za sjedenje). Slavoluci su osobit arhitektonski oblik koji su izmislili Rimljani. Oni su bili monumentalni arkadni spomenici podignuti u ast pobjeda imperatora ili velikih vojskovo a, obi no su ozna avali kraj ulice i po etak foruma. U po etku su podizani u ast vojnih pobjeda i trijumfalnih do eka, kako bi vojskovo a mogao s pobjedni kom vojskom kroz trijumfalni luk ujahati u grad. Naj e e su s jednim ili tri zasvo ena prolaza, ukra ena stupovima ili polu-stupovima koji stoje na visokoj bazi. Ukra eni su brojnim reljefima koji su i bit slavoluka. Najpoznatiji slavoluci su u Rimu: Titov slavoluk, Slavoluk Septimija Severa i Konstantinov slavoluk, te u Francuskoj u Nimesu, i u Hrvatskoj u Puli. Skulptura

Bista Rimljanina (vjerojatno Lucije Brut), 3. st. pr. Kr., bronca s bijelim i sme im inkrustratom u o ima, visina 32 cm, Palazzo dei Conservatori, Rim.

Rimska skulptura je bila originalna i odlikuje se karakternim portretima kao to je ova bista nepoznatog Rimljanina iz Gliptoteke u Münchenu. Mramor visine 64.5 cm.

Po eci rimske skulpture oslanjaju se na etru ansku skulpturu ili su doslovna kopija gr kih majstora u mramoru. Dok su u klasi noj Gr koj interesi bili usredoto eni na tra enje, oblikovanje op eg, idealnog ljudskog lika, u rimskoj je umjetnosti akcent na prikazivanju pojedina nog, karakteristi nog. To najbolje dolazi do izra aja u mno tvu portreta rimskih gra ana (14 000 statua). Na tim portretima se posti u meki prijelazi svjetla i sjene mekanom obradom povr ine. Karakterizacija ponekad ide do potpune naturalizacije, kao kod Portreta Rimljanina iz 1. st. pr. Kr. Jedinstveni su i rimski reljefi koji su obi no bivali vezani za zavjetne objekte, sarkofage, trijumfalne stupove ili slavoluke. Ara Pacis Augustae (13. pr. Kr. - 9. g.) je zavjetni objekt koji je car August dao napraviti i naj ire izra ava carsku koncepciju portreta. Na licima iz sve anog mimohoda prevladava realisti ni naglasak bez insistiranja na pojedinostima, samo jednostavan ritam nabora koji su pokrenuti sve anim hodom. Najbolji reljefi se nalaze na Titovom slavoluku iz 81. g., a predstavljaju osvajanje i razaranje Jeruzalema. Dojam prostornosti na ovim rimskim reljefima posti e se kombinacijom visokog reljefa u prvom i plitkoga u drugom planu. Trajanov stup, Rim, 106. 113., mramor, visina trake reljefa oko 1,27 m. Najpoznatiji trijumfalni stup u Rimu je svakako Trajanov stup visok 38 m, (106. - 113.) podignut u spomen Trajanovih osvajanja Dacije. On je ukra en od baze do vrha narativnim reljefima koji u vidu spiralne trake obavijaju stup i u plitkom reljefu prikazuju pobjedonosni rat protiv Da ana. Na pretrpanom reljefu postignuta je zavidna karakternost, ak i portretnost svakog lica, bogata 77

igra svjetlosti i sjene i mnogostruki prostorni planovi. Unutar stupa nalazi se stubi te, a na vrhu stubi ta se nalazila skulptura Trajana (danas Sv. Petra). Jedini sa uvani konjani ki spomenik je onaj Marka Aurelija, rimskog cara, filozofa i pjesnika (161. - 180.). Na ovoj bron anoj skulpturi veliki oblici su sitnim detaljima spojeni na krajnje prirodan na in. Ovo djelo bilo je uzor velikim konjani kim skulpturama renesanse (Donatello i Andrea del Verrocchio). Konstantin Veliki, po etak 4. st., mramor, visina 2,44 m, Kapitolski muzej, Rim. Kada Rimsko carstvo zapada u krizu, u 3. st., umjetnici na kasnim portretima iskazuju svojevrsnu krizu, tako oni izgledaju misti no. Rimski portret se sve vi e udaljava od objektivne slike stvarnog, a postaje sve vi e vidljivi simbol duhovne li nosti. Tako portret cara Konstantina Velikog, imperatora koji e priznati kr anstvo i time, na izvjesno vrijeme, doprinijeti stabilnosti i jedinstvu Rima, je nezgrapan u omjerima i proporcijama, grub i neprecizan u pojedinostima i izrazito uko ena pogleda (kao da eli re i kako vidi sve i svakoga) - vi e uop en portret cara nego njegov realisti an prikaz. Ogromne, ozarene o i, masivno, nepokretno lice, ne govore nam mnogo o Konstantinovom stvarnom izgled ali nam govore u, veoma mnogo o tome kako je on gledao na sebe i svoje zvanje. Jedna od va nijih promjena u kasnoanti kim reljefima, u odnosu na klasi ne, jeste gubitak osje aja za prostor i dubinu. Slikarstvo Bitka kod Issa Aleksandra i Perzijanaca, mozaik, kopija helenisti kog originala iz 315. pr. Kr., Pompeji, 2,7 x 5,1 m, Arheolo ki muzej, Napulj. Ova slika pokazuje izvjesnu kolekcionarsku strast Starih Rimljana koju su oni gajili za sve to je podrijetlom iz Anti ke Gr ke. Izuzetno velik i tehni ki savr en podni mozaik ipak nema onu bitnu sastavnicu svakog umjetni kog djela originalnost. Rimsko slikarstvo sa uvano je u manjoj mjeri u Rimu, a ponajvi e u Pompejima i Herkulaneju stradalim u prirodnoj katastrofi vulkana Vezuva i "konzerviranima" u pepelu. Slikarstvo se vjerojatno oslanjalo na helenisti ko slikarstvo, iako od helenisti kog slikarstva nije ostalo gotovo nikakvih tragova. Ipak, jedan veliki mozaik prikazuje helenisti ki motiv "Bitka kod Issa" gdje Aleksandar Veliki pokorava perzijskog cara Darija. To je veli anstveni prizor potenciran sna nim pokretima ljudskog mno tva; oblici su modelirani sjenama, a prostorna rje enja poznaju smjela skra enja.

Pogled na freske u Vili misterija blizu Pompeja, oko 65.-50. pr. Kr

Mnoge imu ne, pa i one ne tako imu ne, gra anske ku e bile su ukra avane zidnim slikama (freskama). Isprva te freske poku avaju prikazati iluzionisti ku arhitektonsku perspektivu s iluzijom mramornih plo a i dekorativnih stupova koji uokviruju neobi ne poglede na plo ne ili iluzionisti ke pejza e (od 2. st. pr. Kr. do prve polovice 1. st. pr. Kr.), no iako prelijepih dometa, ta perspektiva je nevje ta, a pokatkad i obrnuta. Kasnije nestaje arhitektonskih okvira, a slike su slikane s velikom prirodnom uvjerljivo u. Iz druge polovice 1. st. pr. Kr. je i veliki friz u Vili misterija u Pompejima. Na uskoj povr ini zelenog poda, a ispred crvene pozadine, koja je okomitim crnim prugama podijeljena na manja polja, nalazi se niz prizora iz nama nepoznatog obreda. Tijela u elegantnim pozama i rasko ne draperije oslikane su sa dotad nepoznatom modelacijom i realizmom, umije e koje e se brzo zaboraviti dok se ponovno ne otkrije u renesansi.. Portreti su u rimskom slikarstvu bili veoma rijetki (za razliku od skulptura), a najljep i su primjeri iz Fayuma u donjem Egiptu. Oni su slikani enkaustikom na drvenim plo ama, veoma te kom tehnikom koja zahtijeva brzo slikanje, te zbog toga slike odi u izrazitom svje inom, a kako su imali ulogu grobnog priloga (iz staro-egipatske tradicije) savr eno su odgovarali da prika u ivotnost portretiranog. Ti najstariji o uvani portreti su sa uvani zahvaljuju i prastarom egipatskom obi aju da se portret preminuloga pri vrsti za njegovo mumificirano tijelo. Oni su o uvani jasnih i svje ih boja zato to su ra eni u veoma trajnoj tehnici enkaustike koja se sastoji u boji rastopljenoj u toplom vosku. Ova tehnika je dozvoljavala slikanje od neprozirnih i gustih sve do prozirnih namaza.

78

Rimski hram
Razvoj rimskog hrama po eo je mije anjem gr kih stilova (jonski i korintski) s elementima etrurskog hrama (visoki podij, duboko predvorje i iroko sveti te koje uklju uje stupove peristila tzv. pseudodipteros), npr. Hram Fortune Virilis iz kasnog 2. st. pr. Kr. Nedugo nakon nastanka ovakvih hramova, nastali su i kru ni hramovi na tradiciji starorimskih gra evina i gr kih tolosa (Sibilin hram, rano 1. st. pr. Kr.). No rimski hramovi su se razlikovali od gr kih prije svega u dimenzijama i uporabi betona, zatim u visokom podiju koji su preuzeli od Etru ana i unutarnjoj koncepciji dok su Grci hram pravili za do ivljaj izvana, a unutra njost zanemarivali, Rimljani unutra grade ni e i sveti ta, a vanj tinu esto pojednostavljuju obi nim zidom ili polu-stupovima i polu-stubovima. Ovakvi hramovi nisu bili slu ajni, niti kratka vijeka, ozna ili su gradnju hramova u cijeloj Italiji i drugim carskim gradovima sve do 3. st. Masivnost gra evina, kao karakteristika rimske umjetnosti, nije zaobi la ni hramove; tako imamo kompleks betonskog sveti ta od mnogih rampi, stepeni ta, dvori ta i polukru nog sveti ta s brojnim arkadama, ni ama i svodovima (Sveti te Fortune Primigenie u Palestrini, podno ju Apenina, sjeverno od Rima, rano 1. st. pr. Kr.). Grobna arhitektura, tako er specifi na za Rim, ra ena je u vidu oltara i manjih hramova (kao Ara Pacis, ali ak i jedna piramida u Rimu), a najzna ajniji je Hadrijanov mauzolej (dana nji Castel Sant'Angelo) za koji je nacrte uradio sam Hadrijan. Najoriginalniji rimski hram je svakako Panteon u Rimu iz 2. stolje a posve en Panteonu rimskih bogova, a nastao je (po legendi) tako er po nacrtima cara Hadrijana. Ova gra evina ima portik u obliku klasi nog rimskog hrama s osmerostrukom kolonadom korintskih stupova, a centralni dio je jedinstven kvadratni prostor prekriven najve om kupolom antike. Izvana ravna i bez ukrasa, iznutra je iznimno ukra ena, prepuna arhitektonskih i kiparskih dekoracija. To je ujedno najbolje o uvani spomenik rimske arhitekture na svijetu.

79

Etru ani
Etru ani (tal. i lat. Etrusci, Tusci; gr . , ) su drevni narod koji je u starom vijeku ivio dijelu Apeninskog poluotoka. Negdje izme u 900. i 800 p.n.e. na Apeninskom poluotoku naselio se tajanstveni narod nazvan Etru ani, a prema arheolozima, oni su se ovdje naselili mo da iz Male Azije, odnosno isto nog Mediterana. Najnovije biogenetske analize mu ke i enske DNA te njihove stoke (DNA), ve inom potvr uju tu povezanost prastanovnika Toskane s prednjom Azijom, iako su detalji (vrijeme i to na pradomovina) zasad jo nejasni. Podru je njihovog naseljavanja (Etrurija) nalazilo se u modernoj Toskani i dijelu Umbrije. Domorodni Latini zvali su ovaj narod Etrusci ili Tusci, dok su ih Grci zvali Tyrrhenoi (Tirenci). Sami sebe oni su pak nazivali Rasenna. Naseliv i se uz Tirensko more, njihova se civilizacija ra irila od rijeke Arno pa prema jugu do Tibera. Na Tiberu se nalazilo maleno latinsko selo koje e kasnije postati veliki Rim. Tokom uspona etrurske civilizacije ovi Latini bili su u bliskom kontaktu s Etru anima, njihovim jezikom, idejama, njihovom religijom i civilizacijom. Etru ani su igrali najva niju ulogu kod uspona rimske civilizacije, a dijelom su iako manje, utjecali i na istodobne Liburne na Jadranu. Povijest Porijeklo Etru ani su razmjerno tajanstven narod, najvjerojatnije su oni onaj isti narod koje poznajemo iz gr kih izvora kao Tirence, navodne skitnice koji su po li u potragu za novom domovinom. Postoje 3 teorije o njihovom porijeklu: mnogi smatraju da je Herodot u pravu kada ka e da su Etru ani u Italiju migrirali iz Lidije negdje u 12 stolje u p.n.e. (danas biogenetika govori u prilog tome) prema nekim kolama, oni su domorodni narod Italije po posljednjoj teoriji, Etru ani su do li sa sjevera u Italiju, pre av i Alpe (ovo je najmanje vjerojatno). Uspon i pad Etru anska kultura razvija se tijekom 8. stolje a p.n.e., u 7. stolje u razvoj je u punom zamahu da bi se u 6 st. p.n.e. na ao na vrhuncu. Kako to ve biva svuda u svijetu, i Etruriju poga a sudbina drugih naroda, nakon to su do li do vrhunca razvoja, polako po inje njezin pad tokom 5. i 4. stolje a p.n.e. Etrurija nije imala sredi nje vlasti, prije bi se reklo da im je dru tveno ure enje bilo nalik starim Grcima. Bila je to labava konfederacija gradova-dr ava. Njihovi najzna ajniji centri bili su Clusium (danas Chiusi), Tarquinii (danas Tarquinia), Caere (danas Cerveteri), Veii (danas Veio), Volterra, Vetulonia, Perusia (danas Perugia), i Volsinii (Orvieto). Njihova politi ka dominacija dolazi 500 p.n.e. konsolidacijom umbrijskih gradova i okupacijom velikog dijela Lacija. U to vrijeme Etru ani postaju velika pomorska sila i osnivaju kolonije na obali Korzike, Elbe, Sardinije, na Balearima, te na obali panjolske, a mo da i na gornjem Jadranu. U kasnom 6. stolje u p.n.e. Etrurija i Kartaga postaju saveznici, razlog je bila trgovina. U kasnom 5. stolje u p.n.e. ipak dolazi do kraja pomorskoj trgovini Etru ana. Etru ani bijahu zauzeli Rim negdje 616. p.n.e., pa je ak i Tarkvinije, rimski car, bio Etru anin, ali su 510 p.n.e. bili otjerani od Rimljana. U 4. stolje u kuca im na vrata nova nevolja Gali. Etrurija i Etru ani slabe napadima Gala, pa to koriste Rimljani. Oni napadaju grad za gradom. Prvi pada grad Veii 396. p.n.e., zatim ostali. Dolazi i do gra anskog rata. U 3. stolje u p.n.e. dolazi do ratova u kojima je Rim potukao njihove biv e saveznike Karta ane. Dolazi do kulturnog kraja jednog naroda, njihovi posljednji etni ki ostaci izgubili su se 88. godine p.n.e. (iako biogenetika danas pokazuje da fizi ki nisu nestali, nego su asimilirani). Kultura Snaga i bogatstvo Etru ana po iva na njihovom poznavanju eljeza i eksploatacije njegovih depozita kojima je Etrurija bila bogata. Njihova umjetnost koja se ve ma sastoji od skulptura u glini i metalu, grobnim freskama i lon ariji ima svoj uzor ili izvornost u gr koj i isto noj umjetnosti. Etru ani su voljeli ples, glazbu i utrke, a u Rim su uveli i bojna kola. Bili su mnogobo ci duboko religiozni. Svoje mrtve pokapali su u dekorirane grobnice nalik ku ama za stanovanje 80

Umjetnost Umjetnost Etru ana bila je pod utjecajem Grka i Istoka. Mnogi njihovi motivi isto nja kog su porijekla. Oni su svakako imali s Orjentom ivih trgova kih veza. Mogu e da je ovo potvrda Herodotove tvrdnje da su oni porijeklom iz Lidije, to jest drevni Tirenci. Najpoznatiji gradovi etru anske umjetnosti bili su Caere (Cerveteri), Tarquinii, Vulci i Veii (Veio). Zahvaljuju i rudnom bogatstvu i svojoj stru nosti u obradi bronce i zlata u Etruriji su bile uobi ajene bron ane skulpture, isti e se portret Brutusa, sada u 'Palazzo dei Conservatori u Rimu i Orator u Museo Archeologico u Firenci. Radovi u zlatu spadaju u najljep e u starom svijetu. Mnoge etru anske skulpture izvedene su i u glini. Etru ani su gajili kult mrtvih i stvorili visoko-razvijenu sepulkralnu umjetnost. Glineni sarkofazi i urne modelirane su s velikom vje tinom. Poklopci sarkofaga esto predstavljaju jednu figuru ili par polo en na le aljki. Etru ani su napose bili poznati po svojoj crnoj bucchero -lon ariji, i bijahu eksperti na lon arskom kolu. Na njihovim grobnim freskama u estalo se prikazuju scene iz dnevnog ivota kao bankete i festivale. One su striktno dvodimenzionalne (kao u Egiptu), i ukra ene motivima li a i cvije a Jezik Etru anski jezik je poznat po nekih 10,000 epigrafskih zapisa koji datiraju od 7. stolje a p.n.e. do 1. stolje a. Jedan od najzna ajnijih spomenika etru anskog je i "lanena knjiga" koja se uva u Arheolo kom muzeju u Zagrebu. Vjeruje se da Etru ani nisu govorili indoeuropskim jezikom, zapravo, njihov jezik nije klasificiran ni u jednu poznatu jezi nu porodicu. Mo e se tek povezati s jedinim natpisom prona enim na Lemnosu. Iako su primjeri etru anskog pisma sa uvani na nov i ima i plo icama za pisanje, njihov jezik je ostao tajna. Znanstvenicima je jedino poznato da je posljednji od jezika kojima se govorilo prije pojave indoeuropskog jezika (od kojeg po inju svi europski jezici). Prvih est brojeva bili su mach, zal, thu, huth, ci, sa, no nitko ne mo e biti siguran koji od njih odgovara brojevima 1, 2, 3, 4, 5, 6. Postoje brojne teorije o njegovom zagonetnom porijeklu. Neki teze tra e izvore jo u paleolitiku, naravno, prije nicanja indoeuropskih sela na podru ju Italije, a povezuje se i sa jo tri izolirana izumrla govora prona enim u Alpama, na maloazijskom otoku Lemnosu i podru ju sjevernozapadne Italije. Obi aji Borbe gladijatora Mnoge svoje obi aje Etru ani su posudili Rimljanima me u kojima i borbe gladijatora, koji su se u Etruriji odvijali tijekom njihovih funeralija. Banketi Banketi su veoma esto reproducirani na grobnim freskama, u njihovom ivotu igrali su zna ajnu ulogu. Banket je prvo bio religiozna ceremonija u kojoj sudjeluju pokojnikovi srodnici. Ona je dio pogrebne ceremonije, a vjerovalo se da na njoj sudjeluje i duh pokojnoga. Banket je va io i u dnevnom ivotu kao simbol bogatstva i ozna avao njegove prire iva e dru tvenom èlitom, to su oni koji pripadaju aristokraciji, a njihovi gosti su visoko-rangirani mu karci i ene. Oni bi le ali po krevetima gdje bi ih opslu ivali brojni robovi i zabavljali ih svira i i plesa i. Njihovi stolovi prekriveni stolnjacima bili bi krcati jelima u zdjelama punim mesa, vo a, povr a i divlja i. Glazba i ples i ani, udara ki i duha ki instrumenti, napose flauta, u svim svojim formama bili su im uobi ajeni. Njihovo nacionalno glazbalo bila je dupla flauta. Glazba je obi no pra ena ritmi kim pokretima plesa a mu karaca i ena. Od 4. stolje a p.n.e., inspirirani gr kim kazali tem, kod njih se javlja i drama s dijalogom.

81

Etrurska umjetnost
Etrurska umjetnost je umjetnost drevnog naroda Etru ana (Etruraca) koji su ivjeli u sredi njoj Italiji od 9. do 3. st. pr. Kr. Nastanak i odlike Podrijetlo Etru ana u povijesnom, kulturnom i umjetni kom pogledu, stru njaci ve u za Malu Aziju i stari Bliski Istok. Zna se, po mi ljenju arheologa, da je procvat etrurske civilizacije po eo pribli no 700. pr. Kr. Sa uvani su mnogi spomenici etrurske civilizacije po kojima se vidi da je ona bila sli na gr koj civilizaciji u vrijeme arhajskoga perioda. Etrurska kultura se razvijala na podru ju dana nje centralne Italije od 9. do 3 st. pr. Kr. kada Etrurski gradovi padaju pod vlast Rima koji preuzima i razvija ovu kulturu. U okviru anti ke umjetnosti etrurska tvori zasebnu i osebujnu grupu, iako se uvelike oslanja na gr ke izvore (osobito u slikarstvu i keramici, preko uvezenih predmeta iz gr kih kolonija na jugu Italije). Arhitektura Etrurska arhitektura e kasnije presudno utjecati na razvoj rimske, ali malo se sa uvalo arhitektonskih spomenika, uglavnom gradska vrata i zidine (Perugia, Volterra) i ostaci tzv. tuskanskih hramova. Etrurski hram je na visokom postolju s trodijelnom celom, u skladu s kultom koji je srodna bo anstva povezivao u trijadu, to pokazuju ostaci hramova u Faleriji i Orvietu. Najzna ajniji primjeri ove kulture je tzv. sepulkralna (grobna) arhitektura. Etrursko vjerovanje u zagrobni ivot je vjera da ovjek nastavlja ivjeti na mjestu na kojem je pokopan, to vjerovanje utjecalo je na shva anje da je grob pravi i odgovaraju i dom mrtvih. Oni najprije razvijaju grobnice kru nog tipa tzv. tumule iz 7. st. pr. Kr (Cerveteri, Volci). Tumuli su podzemni kru ni grobovi izra ene od velikih komada kamena, natkriveni la nom kupolom i pokriveni zemljom. Kasnije se razvija tip grobnica isklesanih u stijeni koje obavezno imaju centralnu prostoriju, a do njih se dolazi duga kim hodnikom. Ti hodnici su presvo eni redovima kamena postavljenima tako da je svaki drugi vi e izba en u prostor kako bi se oblikovala dva unutarnja nagiba. Poslije se grobne komore ugra uju u stijene, katkad s arhitektonski izvedenom fasadom (Orvieto). Iznutra su rasko no ure ene (sarkofazi, zidne slike) i prepune bogatih priloga (posu e, nakit, oru je, ukrasni i uporabni predmeti posebno bron ana ogledala). Tumuli su dobili imena prema glavnim motivima njihovih zidnih slika, pronalaza ima ili prema pu kim nazivima. Skulptura Zna aj vjerovanja u zagrobni ivot pokazuje i izrada sarkofaga koji su sastavljeni od sanduka na kojima obavezno le i ispru ena skulptura pokojnika. Na prednjoj strani sarkofaga naj e e se nalazi jako plitak reljef shva en kao crte , a ne kao plastika unutra njosti grobova koje su Etru ani oslikavali. Zadatak tih crte a bio je ostvariti atmosferu sli nu domu u te nji da se od groba stvori okoli u kojem je pokojnik ivio. Realisti ku figuralnu i ornamentalnu dekoraciju hramova radili su uglavnom u terakoti, koju su esto oslikavali (Glava Hermesa iz Veija, mnogobrojni sarkofazi i stele), a postoje i iznimna djela u bronci (Kapitolijska vu ica, Himera iz Arezza, Mars iz Todija itd.). Slikarstvo Najbolja su ostvarenja etrurske umjetnosti zidne slike u grobnim komorama. Najstarije potje u iz 6. st. pr. Kr., a najzna ajnije su one iz grobova u Tarquiniji i Chiusiju. Na zidovima tumula se prikazuju gozbe sa svira ima i plesa ima, jaha i, lov i ribolov, pogrebne sve anosti i krajolici, te se na takav na in poku ava o ivjeti pokojnikov dru tveni ivot. Osim ovih motiva, prikazuju se i atletske igre, te nadmetanja jer se vjerovalo da e se na taj na in dio snage koji je potreban za ove vje tine prenijeti i na pokojnika. Stilski ove slike slijede gr ko slikarstvo, ali su izra ene etrurske osobitosti: realizam, prirodnost u dr anju i pokretima likova te prikazivanje krajolika. U doba helenizma tematika postaje ozbiljna, slikaju se prizori iz mitova o bogovima podzemlja i demona smrti. Etrurske zidne slike jedini su sa uvani spomenici monumentalnog anti kog slikarstva prije rimskog razdoblja. 82

Primijenjene umjetnosti Djela umjetni kog obrta od 7. do 5. st. pr. Kr. iznimne je kvalitete i tehni kog savr enstva (keramika, nakit, predmeti svakodnevne uporabe od kovine i oru je), te odaje gr ke utjecaje. Od 4. st. pr. Kr. kvaliteta ovih radova iznimno opada.

83

Ranokr anska umjetnost
Ranokr anstvom (kasna antika ili starokr anstvo) ne smatramo stilom nego tako definiramo vrijeme i sve ono to je stvoreno u vremenu prije podjele Rimskog Carstva na Zapadno i Isto no; tj. prijelaz iz anti koga doba u srednji vijek. Povijest Krizom Rimskog Carstva u 3. st. otpo elo je rastvaranje anti kih tekovina i propadanje urbane kulture. To je najo itije u organizaciji (tj. gubitku organizacije) samih gradova kojima sve vi e dominira pretpovijesna seoska kultura, a sam Rim zbog glomaznosti i slo enosti funkcija prestaje funkcionirati kao organizirana gradska cjelina i prerasta samoga sebe. Zato car Konstantin Veliki 323. g. seli prijestolnicu Rimskog Carstva iz Rima u Bizant koji se od tada naziva Carigrad, to e dovesti do kona ne podjele na Zapadno i Isto no Rimsko Carstvo 395. g. Germanska plemena osvajaju zapadni dio (Odoakar 476. g.), a Bizant se odr ao i ja ao. Podjela carstva uzrokovala je i podjelu kr anstva na katoli ku (zapadnu) i pravoslavnu (isto nu) crkvu Crkveni raskol 1054. g.; osnovna razlika je u tome to je Rimsko katoli anstvo neovisno o svjetovnoj vlasti, za razliku od pravoslavlja koje je u slu bi dr avne politike. Posljedice politi kih i vjerskih podjela u rimskom carstvu osjetit e se i u umjetnosti. Zapadna Europa prihvatila je kao naslije e umjetnost kasne antike iz ega se razvila srednjovjekovna umjetnost Zapadne Europe. U Bizantu je utjecaj antike bio pomije an s jakim isto nja kim primjesama. Osobitosti Nijedan od objekata starokr anske umjetnosti nije stariji od 200-te godine. Prije cara Konstantina Rim nije bio sveti te kr ana i kr anstvo u po etku nije imalo nikakvih vjerskih gra evina. Ranokr anska umjetnost zapravo je zapo ela u katakombama. Kr ani, kojima je vjera bila zabranjena, skrivali su se u podzemlju rimskih katakombi, gdje su spojili svoje potrebe propovijedanja nove vjere i sahranjivanja mrtvih u grobnice i sveti ta. Katakombe su se sastojale od tijesnih hodnika u ije su se zidove usijecale ni e, u koje su se smje tali ostaci tijela, a zatvarale se kamenim plo ama. Isprva su katakombe imale i nadzemni dio u vidu dvori ta sa trijemom, te sobe za zajedni ku ishranu, ali sa poja anim progonom kr anstva u 3. st. katakombe su ostale bez nadzemnih dijelova. Skulpture i slike koje su o uvane u katakombama ra ene su u maniri gr ko-rimskih mitolo kih prikaza, tako da skoro nema nikakve razlike izme u tzv. poganskih i kr anskih djela. No postupno se formira vlastita kr anska ikonografija: krug = nebo, kri je osnovni simbol vjere, anti ki motiv pastira s ovcom na ramenu postaje simbolom "dobrog pastira", riba (na gr kom: IHTIS) simbol je Krista ... Postupno se kr anstvo izdvojilo iz brojnih isto nja kih kultova, koji su istovremeno postojali u Rimu, i nametnula se kao dominantna religija. Godine 313. car Konstantin je ak objavio kr anstvo kao dr avnu religiju, a 346. g., nakon edikta o potpunom ukidanju poganstva (vjerovanja u vi e bogova), Crkva postaje sve mo nija. Kr ani zauvijek napu taju katakombe i po inju graditi crkve koje se baziraju na rimskim bazilikama. Prostor bazilike organiziran je prema zahtjevu da se na jednom mjestu skupi mnogo ljudi i da se njihovo kretanje usmjeri prema oltaru, koji je smje ten ispred apside. Dakle, zadr ani su izdu eni glavni i bo ni brodovi, drvena konstrukcija krova, a veliki prostor je ritmiziran stupovima i lukovima. Razlika od rimske bazilike je u tome to se ostavljaju ulazi samo na zapadnoj strani, a na kraju isto ne se gradi polukru na apsida ispred koje je oltar. Ulazni trijem se zove narteks, a ispred je obi no bio baptisterij (krstionica). Kasnije se tlocrtu bazilike dodaje transept, to je prostor novog popre nog broda koji se kri a s glavnim brodom i ine tlocrt kri a (Npr. San. Apollinare in Classe, Ravenna, Italija). Postoje i rijetki primjeri crkava kru nih osnova koje nad jezgrom imaju kupolu, a uokolo kupole je prstenasti prostor prekriven ba vastim svodom (Sta Constanza, Rim). Nova arhitektura s velikim zidnim povr inama zahtjeva novu slikarsku dekoraciju te se bujno razvija zidni mozaik. Obilato se koriste kockice od raznobojne staklene paste i pozlata, tako da cijela povr ina slike treperi. U 5. st. antikni uzori u prikazivanju su prevladani i npr. Krist (koji je u po etku prikazivan kao mitski golobradi Orfej ili Hermes), dobiva nove atribute aureolu, kri , sve anu odje u, a mijenja se i na in prikazivanja. Oblici se sve vi e ukru uju, pojednostavljuju, gube se u prostorne i plasti ne karakteristike, a pri kraju rano-kr anstva prikaz ljudskog lika se sve vi e mijenja znakom kri a ili po etnim slovom imena. Tako je jedno od najljep ih ranokr anskih djela - Sarkofag Junija Bassa iz 4. st., bogato reljefno ukra en kr anskim starozavjetnim i novozavjetnim motivima. Ali svi likovi su prikazani na anti ki na in i svaki motiv je uokviren klasi nom rimskom arhitekturom. Dok su likovi sa Poklonstva 84

kraljeva na sarkofagu iz Ravenne (po . 5. st.), ve gotovo identi ne jedinice, poredane u istom ritmu, skoro ornamentalne. Takav ograni en izraz i deformiranje likova nije ograni en samo na sarkofage, nego je prisutan i u brojnim m minijaturnim reljefima u slonova i, djelima u tekstilu, ali i portretnim skulpturama. Takvo je lice Filozofa iz Efeza (vjerojatno Plotin) iz kasnog 4. st. koji ima shematizirano izdu eno lice s predimenzioniranim o ima, stiliziranom kosom i napetim linijama i plohama crta lica. Shema koja e se zadr ati kroz cijelu Bizantsku umjetnost za prikazivanje ideje produhovljenosti.

85

Bizant
Bizantsko Carstvo (gr . Basileia ton Romaion) ili, skra eno, esto nazivano jo i Bizant je povijesni naziv za "Isto no Rimsko Carstvo" koje "slu beno" nastaje 330. godine kada car Konstantin Veliki prebacuje Rimski prijestolnicu u "Novi Rim" koji e u na im krajevima postati poznat pod imenom Carigrad. Kona na podjela izme u dva dijela dr ave e nastupiti 395 godine kada car Teodozije I. Veliki daruje svom sinu Arkadiju Istok, a Honoriju Zapad. Dok e zapadni dio carstva u sljede ih 150 godina propasti Isto no Rimsko Carstvo s politi kim sistemom cezaropapizma e pre ivjeti sve do 1460. godine kada njegovu posljednju provinciju imena Moreja zauzimaju Turci. Naziv Bizant se nije koristio u vrijeme postojanja dr ave nego ga je tek u 18. stolje u uveo francuski povjesni ar Montesquieu. Kao i drugi povjesni ari tog vremena on je smatrao da Bizantsko carstvo nakon 5. stolje a nije vrijedno imena Rimsko. Zato je on uzeo latinizirano ime glavnog grada B zantium - od gr kog B zántion, dana nji Carigrad (turski:Istanbul), za cijelo carstvo. Gra ani Bizantskog carstva sebe su uvijek nazivali Rimljanima (Romeji), a slu beni jezik je bio isprva latinski, kao i u zapadnom dijelu Carstva, a od VII. stolje a, odlukom cara Heraklija (vladao od 610. 641.), gr ki, koji je bio govornim jezikom ve ine stanovni tva.

Bizantska umjetnost
Bizantska umjetnost je umjetni ka produkcija i izri aj Isto nog rimskog carstva (Bizanta).

Aja Sofija, rekonstrukcija negda njeg izgleda iz 6. st.

Povijest Bizantsko Carstvo se formira nakon 395. g. i raspada Rimske carevine i glavni grad mu je Carigrad. To je carevina koja je osim grada Carigrada obuhva ala ju ne dijelove Balkanskog poluotoka, Egejske otoke, zapadni dio Male Azije, Ravenu, Veneciju, jug Italije te Mezepotamiju, Siriju i sjevernu Afriku. U 11. st. su Turci zavladali velikim dijelom Male Azije, Bizant je sveden na Balkan i Gr ku, sve do kona nog pada Carigrada 1453. g. Unutar tih desetak stolje a carevina je pre ivjela vi e faza: Zlatno ili klasi no doba (527.-726.), vrhunac za cara Justinijana (527. - 565.g.). To je vrijeme apsolutne mo i dr ave koja je uspjela do i sve do Ravene, Venecije i Juga Italije; doba ikonoklazma (zabrana ljudskog lika unutar sakralne gra evine) (726. - 843.g.); doba Makedonske i Komnenske dinastije (11. i 12. st.) i na kraju doba paleologa (vrijeme propadanja i raspada Carevine). Bizant je naziv za iru oblast oko grada Bizanta kojeg je Konstantin Veliki 330. g. proglasio glavnim gradom Rimskog Carstva (od tada Konstantinopol), prije svega zbog njegovog strate kog polo aja na Bosforu kao prirodnog mosta izme u Europe i Azije. Nakon podjele Rimskog Carstva, on postaje glavni grad Isto noga Carstva i odr ava kontinuitet rimske prostorne organicacije: u sredi tu je forum na ijem jednom kraju se podi e centralna crkva (Aja Sofija), a na drugom carska pala a s vrtovima, dok je na jugozapadu veliki hipodrom. Za vrijeme Justinajana, ovaj grad na poluotoku odvojen je od kopna slavnim Teodozijevim zidinama (moglo se u i samo kroz monumentalna zlatna vrata) i postaje poznat kao Carigrad. U ranom srednjem vijeku on postaje najve i i najnaseljeniji grad na svijetu. 86

ƒ

ƒ

Rano-bizantska umjetnost
Najzna ajniji spomenici rane bizantske umjetnosti se nalaze u talijanskoj Ravenni koja je 402. g. bila prijestolnicom Zapadno-Rimskog Carstva, a za vrijeme cara Justinijana tu je sjedi te bizantske vlasti u Italiji (535. g.). Crkva San Vitale u Ravenni (526.-547.g.) ima tlocrt osmerokuta iznad ijeg sredi njeg dijela je kupola. Sredi nja la a komplicirano je povezana s bo nim brodom i to nizom polukru nih ni a. Crkva ovakvog tlocrta s kupolom prevladava u Pravoslavlju sve od Justinijana, kao to na Zapadu prevladava bazilikalni tip crkve. Mozaik, kao na in ukra avanja zidova u rimskoj umjetnosti, dobio je posebnu va nost u Bizantu i postao posvuda prisutan u carskim i sakralnim gra evinama. U crkvi San Vitale s obje strane oltara nalaze se rasko ni mozaici (Car s pratnjom i Carica s pratnjom) koji simboliziraju i odra avaju mo i slavu carskog dvora. Oni prikazuju Bizantski ideal ljepote: - visoke istanjene figure, ovalnih glava sa prodornim o ima, povijenim obrvama, dugog i tankog nosa, malih usta, malih stopala u odnosu na veli inu tijela, te rasko no dekorirane odje e. Svaka scena je li ena pokreta. Likovi na tim mozaicima su tipizirani, stati ni, ceremonijalni, ogromnih o iju, a pozadina je zlatna (nebo je uvijek boje zlata u ranom kr anstvu). Jedini o uvani rano-bizantski spomenik u Hrvatskoj je trobrodna Eufrazijeva bazilika u Pore u iz 5. st., s mozaicima iz 6. st. (npr. portret biskupa Eufrazija). Sama bazilika je najstariji primjer troapsidalne crkve na zapadu; izvana poligonalna, a iznutra polukru na (bo ne apside su utopljene u zidnu masu i to e postati karakteristika predromanike i romanike). Nova je bila i tehnika gradnje zidanjem plo astih udrobljenih lomljenica. Mozaici ozna avaju prekretnicu u prikazivanju - figurativni likovi s frontalnom kompozicijom, izrazito plo ni i simetri ni, te dostojanstvene smirene geste.,. Crkva Aja Sofija (532.-537.) u Carigradu je najpoznatija gra evina ovog razdoblja. Tlocrt je kombinacija uzdu ne bazilike i centralnog tipa s kupolom na sredini. Tada najve u kupolu na svijetu podupiru dvije polu-kupole i sferni (kru ni) trokuti zvani pandativi. Kupola je pro arana prozorima i svjetlucavim mozaicima pa se ini kao da je bez te ine. Izvana je volumen zatvoren ravnim geometrijskim plohama, dok je iznutra zid potpuno dematerijaliziran mramornim oplatama i mozaicima daju i mu slikarski karakter. U kasnijim razdobljima bizantske arhitekture javlja se nekoliko tipova crkava, smanjuju se veliki jedinstveni prostori (koji su dominirali u zlatnom dobu), a vanjska obrada volumena dobiva na va nosti gdje se javljaju i ornamentalni ukrasi od opeke (npr. Crkva sv. Luke u Fokidi, Gr ka, ili sv. Pantelejmon kod Skopja, Makedonija). U unutra njosti se zidovi crkava ukra avaju pored mozaika i freskama, a glavni brod je nagla en ikonostasom. Ikonostas je oltarna pregrada koja dijeli sveti te od ostalog prostora crkve, a ine je kameni pluteji ili ikone. Ikone su prenosive slike na platnenoj ili e e drvenoj podlozi. One su ra ene po vrlo strogim pravilima prikazivanja likova po njima prozvanim ikonografskim pravilima. Kiparstvo je u bizantskoj umjetnosti bilo potisnuto, osim male plastike izvedene u slonovoj kosti (bjelokost) i metalu (emajl) s izrazitom plo no u.

Ikonoklazam
Vjernici su obo avali ikone i kipove, ljube i i mole i ispred njih, vjeruju i kako da e im molitve biti djelotvornije to su vjerske vo e tuma ile kao nastavak poganskog idolopoklonstva. Tako dolazi do velikih razmirica izme u ikonoboraca (protivnici ikona) i ikonofila (pristalice ikona), to je kulminiralo 726. g. zabranom upotrebe ikona od strane cara Leona III. To vrijeme katastrofalnih sukoba, uni tavanja mozaika i fresaka, devastacije samostana, ali i progona sve enika i ikonofila, nazivamo doba ikonoklazma. Bizantsko Carstvo se stalno branilo od napada Islamskih naroda, pa je ovaj zakon bio i politi ke prirode, jer se podilazilo Islamskoj zabrani prikazivanja svetih likova. Napu tanjem sakralnih motiva posezalo se za seoskim motivima, prirode, motivima lova, svakodnevice ili apstraktne ornamentike. Procvata profane umjetnosti se najjasnije o ituje u ukra avanju carskih pala a (plo ice, sagovi ...) jer su se carevi nadmetali u rasko i s islamskim bagdadskim kalifima. God. 843., spor je zavr io pobjedom tovalaca slika i dolazi do procvata slikarstva pod Makedonskom dinastijom.

87

Kasno-bizantska umjetnost
Po etkom 10. st. potpuno e se ustoli iti tipi na gra evina Bizanta, to je crkva tlocrta upisanog gr kog kri a (istokrakog) u osnovu kvadrata. Kupole e pove ati svoj tambur (donji okvir kupole) i na tom visokom tamburu otvorit e se mnogi prozori te tako obasjati tu gra evinu gra enu potpuno bez prozora na zidu. Takav tip crkve je i crkva Sv. Marko u Veneciji (1063.), iako nije bila pod vla u Bizanta, bila je pod direktnim umjetni kim utjecajem. Ona ima osnovu gr kog kri a upisanog u osnovu kvadrata i kupole iznad sredi njeg kvadrata i svakog kraka kri a - odlike bizantske gradnje. Venecijanske kupole nemaju tambur nego su oblo ene drvenim krovovima. Unutra njost je vrlo prostrana i ukra ena mozaicima. Iako nam se Bizantska umjetnost, zbog svog dugog kontinuiteta doimlje stati nom i nepromijenjenom, mo emo uo iti neke razlike. Tako za vrijeme Komnenske dinastije umjetnost ima obilje ja romanike na Zapadu: vodoravno stremljenje, na elo zbrajanja relativno samostalnih dijelova, plo no slikarstvo jednostavnih kompozicija ..., dok umjetnost u doba Paleologa te i gra enju u visinu, naraciji u slikarstvu, izra enijoj osje ajnosti ..., to podje a na Gotiku. U 13. st. Carigrad pada u ruke kri ara i formira se latinsko carstvo, to dovodi do intenzivnijeg razvoja umjetni ke djelatnosti u periferiji Bizanta kao to je Makedonija, Srbija i Rusija. U Srbiji nastaju crkve Ra ke kole u kojoj se osjete utjecaji romanike. Dok Crkva Manastira Gra anice na Kosovu (1315. god.) zbog svoje visine podsje a na goti ku gradnju. Ona ima predulaz spojen s centralnim prostor om kvadratnog tlocrta (upisan gr ki kri ) koji je izvana nagla en stupnjevanjem etiri manje kupole iz kojih se u sredini izdvaja peta najvi a i najve a. Sjajan ritam ni ih i vi ih tijela koja skoro ne izlaze iz kvadratne osnove. Kada se pravoslavlje potpuno pro irilo na teritoriju dana nje Rusije po elo se sve vi e graditi u drvetu, a pomalo se mijenjao i Bizantski tip crkve. Kupola e postajati sve vi e, ve e i rasko nije, i umno avat e se (oblik lukovice uveo se zbog lak eg otpora snijegu). O tome svjedo i najreprezentativniji primjer Bizantske arhitekture tzv. Saborna crkva sv. Basila bla enog u Moskvi (1555.-1561. god.)
„

88

Predromanika
Predromanika (Barbarska umjetnost) je umjetnost iz vremena op e seobe naroda u Europi, iz vremena prodiranja barbarskih plemena (lat. izv. barbar = Onaj koji nema nikakve mjere ) koja s istoka dolaze u zapadnu Europu. Ova umjetnost podrazumijeva likovna ostvarenja Kelta, Ostrogota, Vizogota, Franka, Langobarda, Slavena, kao i predstavnika drugih pokr tenih naroda ranog srednjeg vijeka. Ona se, prema najutjecajnijim narodima, dijeli na: Merovin ku umjetnost (dobila ime po Frana kim vladarima Merovinzima koji su od 5. do 8. st. vladali podru jem dana nje sjeverne Italije, Francuske i panjolske); Karolin ku umjetnost (8. - 9. st.) i Otonsku umjetnost (10. st.). Op e karakteristike Zajedni ke likovne karakteristike umjetnosti u doba seobe naroda jesu izrazita ornamentika i dekorativnost. U arhitekturi svi obi no koriste dio ranokr anske i kasnoanti ke arhitekture. Arhitektura je zbog nomadskog na ina ivota uglavnom drvena i prakti na, a ne monumentalna. Op enito za vrijeme vladavine barbarskih naroda europska arhitektura ne dobiva ni ta novo, niti u Europi postoji jedinstveni povezani stil. Sve gra evine su vrlo razli ite bez neke bli e srednje veze. Razvija se uglavnom centralna gra evina koja je nastala evolucijom kr anske grobne crkve tzv. Martriji (franc. Martirium), kapelice za sahranu mu enika koji su branili kr anstvo. Najzna ajniji primjer ostrogotske arhitekture je Teodorikov mauzolej u Raveni iz 6. st. Gra evina je u obliku kri a sa kri astim svodom. S vanjske strane ima deseterokutne zidove, a sa svake strane tog deseterokutnika ima jednu pravokutnu ni u. Gornji kat je u i od prizemlja. Cijeli mauzolej je podignut od precizno obra enog kamena (tesanika) utopljenog u malter, to je u to vrijeme bilo izuzetno rijetko. Zanimljivo je da je monumentalna kupola isklesana iz jednog bloka kamena, te ka nekoliko tona, i dan danas se ne zna kako su uspjeli da je postave na mauzolej. Ovo je vrijeme nepostojanja skulpture. Koristi se jedino vrlo plo ni reljef za sarkofage, grobne plo e, oltarske pregrade Ukrasi su u kombinaciji pletera, rozeta i kri eva, sve u strogoj geometriji. Predmeti od zlata koji karakteriziraju ovo razdoblje ra eni su tako er u slavu Bo ju i u slu bi vladara. Naj e e su to relikvije (mo i - tjelesni ostaci mu enika) ukra avani zlatom i dragim kamenjem. Uvezana knjiga u pergamentu mijenja knjigu u obliku svitka, a tekst dosti e vrhunac u slikarski obra ivanom inicijalu. Rukopis se prepisuje na pergamentu, a crta se isklju ivo perom. Javlja se mogu nost oslikavanja knjiga (iluminacija) koje postaju bogate u boji i pozlati, a rade se u tradiciji rimskog iluzionizma. Najstarija ilustrirana Biblija je Be ki Genesis, s po etka 6. st. Ukra ena je bogatim ilustracijama u formi kontinuirane naracije to zna i da slika ispod teksta opisuje prizor iz teksta.

89

Karolin ka umjetnost
Karolin ka umjetnost podrazumijeva razdoblje od 8. do 10. st., a svoj procvat do ivljava u umjetnosti Karla Velikog. On je poku ao sa uvati sve to je ostalo od Rimske civilizacije, posebno rimsku knji evnost kroz sakupljanje i prepisivanje starih rimskih rukopisa. Na taj na in je poku ao usaditi dio slavne pro losti Europe u barbarske du e svoga naroda. Danas poznajemo rimske pisce, uglavnom zahvaljuju i brojnim i izuzetno kvalitetnim karolin kim rukopisima. Karlo Veliki je osobno izu avao arhitekturu carskog Rima, te je u svoju prijestolnicu u Aachenu, u dana njoj Njema koj, prenjeo duh nekada nje rimske gradnje. Tako se njegova Dvorska kapela sastoji od irokog narteksa, koji je sa svake strane imao po dvije kule sa stubi tem. Upravo e ovakva konstrukcijska shema ulaza s dvije kule biti osnova za arhitekturu srednjeg vijeka. Prepisiva ke kole koje je ustanovio Karlo Veliki bile su isklju ivo samostanske, a prepisiva i sve enici. Danas srednjovjekovne rukopise opremljene crte ima i slikama smatramo samostalnim umjetni kim cjelinama, ali su sve one u vrijeme svog nastajanja bile dio crkvene cjeline i kao svete knjige spadale su u opremu Bo jeg hrama kao to su bile zidne slike i crkveni namje taj i bile su potrebne za bogoslu enje. Samostan bez knji nice je bio kao tvr ava bez oru arnice. Jedan od najboljih primjera rukopisnog slikarstva iz doba Karla Velikog je Evan elje ra eno vjerojatno za kr tenje njegovog sina Pipina. Slike evan elista i Krista na prijestolju zauzimaju cijele stranice. Iz istog vremena je i Codex Aureus ili Zlatna knjiga - knjiga o pravilima pona anja, zakonik za vladanja Pipina malog. Korice za knjigu su potpuno ura ene iskucavanjem zlatnim plo ama i inhrustrirana dragim kamenjem.

Karolin ka renesansa
Karolin kom renesansom se naziva kulturni uzlet (obrazovanja, pjesni tva, pisanja knjiga, graditeljstva) u rano vrijeme dinastije Karolinga, pokrenut na dvoru Karla Velikog. Kori tenje pojma renesanse u ovom kontekstu je sporno jer daje preveliku te inu o ivljavanju antike i sekularizaciji na ina razmi ljanja. Zbog toga se esto koriste izrazi kao to su obrazovna reforma Karla Velikog ili karolin ka obnova (lat. renovatio) to bolje odgovara stvarnim doga anjima u tom vremenu. U vrijeme vladavine Merovinga do lo je do op eg raspada crkvene organizacije, liturgije, kulture pismenosti i graditeljstva. Postoje izvije a o sve enicima koji nisu dovoljno vladali latinskim da korektno izgovore jednostavne molitve. Najkasnije 777. godine Karlo Veliki okuplja na svom dvoru u ene ljude iz cijele Europe (opat Alkuin, Pavao akon, Teodulf iz Orléansa). To je osiguralo, da je dvorska kola jo desetlje ima ostala centrom latinskih nauka (teologija, pisanje povijesti, pjesni tvo) od koje su kretali poticaji u cijelu Frana ku. U napore i postignu a Dvora za sakupljanje, njegu i irenje obrazovanja koji se bez sumnje mogu nazvati programom reformi, pripadaju: y osnivanje dvorske biblioteke koja je obuhva ala sva dostupna djela sakralne i sekularne naravi, dakle djela crkvenih otaca i anti kih autora; y razvoj novog oblika pisma za pisanje knjiga kao oblik svakodnevnog pisanja, takozvana karolin ka minuskula, koji se u izvedenom obliku jo i danas koristi; y sakupljanje i kopiranje kako jednostavnim pismom pisanih tekstova npr. klasika na latinskom kao i ilustriranih i bogato opremljenih liturgijskih knjiga, esto naslonjenih na kasnoanti ku rimsku i bizantsku tradiciju; y kraljevske upute i naredbe (uporedivo sa zakonima u dana njem smislu) kojima secrkvama i samostanima u carstvu nala e briga i njega litterae; y poticanje gra evinarstva, i ovdje posi u i za jezikom oblika rimske arhitekture. Aachenska katedrala je samostalni projekt nastao pod svjesnim utjecajem S. Vitale u Ravenni (iza 526.-547.) koju se u to vrijeme smatralo crkvom kralja Teodorika Velikog i crkve Sergija i Baka u Konstantinopolisu (dovr ena 536.). Ogromni zna aj koji se u to vrijeme ponovo po eo davati graditeljstvu ogleda se u reprezentativnim gra evinama vladara kao i u ideji o stvaranju idealne samostanske arhitekture u 9. stolje u. Sveukupno, zna enje karolin ke renesanse za povijest zapadne Europe se jednostavno ne mo e dovoljno visoko vrednovati. Kako su 6. i 7. stolje e doista bili "mra na" stolje a, poticaj Karla Velikog i energija Alkuina odigrali su 90

nemjerljivu ulogu u sakupljanju razasutog naslije a antike. Sve to je od anti ke literature izgubljeno, izgubilo se prije 9. stolje a. No obrazovna reforma koja je bila postavljena vrsto na temeljima kr anskog nauka nije pobudila zanimanje za svjetovnu umjetnost antike. Trebalo je pro i jo 600 godina, do prave renesanse, da se ponovo "otkriju" anti ke skulpture.

91

Otonska umjetnost
Otonska umjetnost spada u fazu kasne predromanike, i to u podru ju dana nje Njema ke gdje je vladalaOtonska dinastija u 10. st. Otonska kao i Karolin ka dinastija njeguje tzv. aristokratsko-dvorski karakter, to zna i da je sva umjetni ka produkcija vezana samo za dvor i samostan. Otonska dinastija je tako er sponzorirala brojne i vrlo va ne kole rukopisnog slikarstva (samostan Raischenau). Karakteristika Otonske umjetnosti je ljubav spram bjelokosti, to se vidi u brojnim reljefima. Jedini primjer pune plastike iz ovog razdoblja je tzv. Geronov kri koji se danas uva u Kölnskoj katedrali. Na njemu je neobi no realisti an prizor Krista za to vrijeme.

Otonska renesansa
Otonska renesansa je razdoblje preporoda za vrijeme vladavine prva tri cara Otonske dinastije. Sva trojica nosili su ime Oton: Oton I. (936. 973.), Oton II. (973. 983.), i Oton III. (983. 1002.), a razdoblje procvata uvelike je ovisilo o njihovom pokroviteljstvu. Otonska renesansa zapo ela je nakon Otonovog vjen anja s Adelaidom (951.) kad su ujedinjena kraljevstva Italije i Njema ke ime je do lo do pribli avanja Zapada i Bizanta, to je nadalje povelo ka kr anskom (politi kom) jedinstvu predstavljenim njegovom carskom krunidbom 962.godine. Ovo se razdoblje ponekad pro iruje i na vladavinu Henrika II. a rije e i na Salijsku dinastiju. Op enito se termin ograni ava na imperijalnu dvorsku umjetnost provo enu na latin tini u Njema koj. Otonska renesansa naro ito je prepoznatljiva u umjetnosti i arhitekturi, oja ana obnovljenim kontaktima s Konstantinopolom, to se ogleda u o ivljavanju katedralnih kola (radionica). To je vidljivo primjerice u radu Bruna iz Kölna, u proizvodnji iluminiranih rukopisa iz nekoliko elitnih pisarnica poput Quedlinburga, utemeljenoga od Otona 936. godine, kao i u politi koj ideologiji. Carski dvor je postao centar religioznog i duhovnog ivota kojega su predvodile ene-uzori iz kraljevske obitelji poput Matilde od Ringelheima, literarne majke Otona I., njegove sestre Gerberge od Saksonije, njegove supruge Adelaide, ili carice Theophano. Nakon carske krunidbe Otona I. godine 962., pojavila se obnovljena odanost ideji Carstva u Otonovom najbli em krugu kao i u reformiranoj Crkvi, to je stvorilo razdoblje velikoga kulturnog i umjetni kog zanosa. Otonska je umjetnost prvenstveno bila dvorska umjetnost, stvorena da bi potvrdila direktnu svetui carsku liniju kao izvor legitimne mo i proiza le od Konstantina i Justinijana. U takvoj atmosferi, remek-djela su spajala tradiciju na kojoj se temeljila nova umjetnost: slike kasne antike, karolin ko razdoblje, i umjetnost Bizanta. Na ovaj na in, termin se koristio kao analogija karolin koj renesansi koja je popratila krunidbu Karla Velikog godine 800.-te. Mala grupa otonskih samostana primala je direktno sponzorstvo cara i biskupa, to je omogu ilo stvaranje veli anstvenih srednjovjekovnih iluminiranih rukopisa - ujedno najcjenjenije umjetni ke forme toga doba. U samostanu Corvey nastali su neki od najranijih rukopisa, za kojima su uslijedili radovi pisarnice u Hildesheimu nakon 1000. godine. Najpoznatija otonska pisarnica je ona oto koga samostana Reichenaua na jezeru Constance, ije su minijature najizrazitije oblikovale sliku otonske umjetnosti. Jedan od najzna ajnijih radova iz Reichenaua jest Codex Egberti koji sadr i narativne minijature s prikazom Kristovog ivota, to je ujedno najraniji takav ciklus, a koji u sebi spaja utjecaje karolin ke umjetnosti kao i tragove oto kih i bizantskih utjecaja. Drugi poznati rukopisi su Reichenauski Evangelistar, Liuther Codex, Pericopes Henrika II., Bamber ka Apokalipsa i Hitda Codex. Izraz vremena o ituje se u stvarala tvu redovnice Hroswithe iz Gandersheima, ije su drame i stihovi bazirani na radovima anti kih pisaca. Arhitektura ovog razdoblja tako er je bila inovativna te prethodi kasnijoj romani koj arhitekturi. U politici su se razvijale teorije kr anskoga jedinstva i carstva, kao i o ivljavanje klasi nih ideja o carskoj mo i na zapadu. Supruga Otona II. bila je Grkinja Theophano, uslijed ega je bizantska ikonografija postala prisutna u zapadnoj umjetnosti. Globus s kri em (globus cruciger) postao je simbol kraljevske mo i, a sveti rimski carevi prikazivani su kao okrunjeni od Krista u bizantskom stilu. Na poku aj povratka slavi carskoga Rima ukazuje injenica da je Oton III. svoju prijestolnicu smjestio u Rim te uklju io gr ko-rimsku modu u dvorskim ceremonijama.

92

Srednji vijek
Srednji vijek ozna ava sredi nje razdoblje u tradicionalnoj shemi razdoblja europske povijesti. Op i podaci Oko vremenskih granica Srednjeg vijeka me u povjesni arima postoji neslaganje. Prema jednima, Srednji vijek po inje u 1. polovici 3. stolje a, u doba vladavine rimskog cara Dioklecijana, zbog tada njeg dru tvenog ure enja koje ve po inje nalikovati feudalizmu, dok drugi smatraju da po inje padom Rimskog Carstva 476. godine i nastankom prvih germanskih dr ava. Tako er, neki za kraj Srednjeg vijeka uzimaju pad Carigrada 1453. godine, dok drugi za kraj istog razdoblja smatraju Kolumbovo otkri e Amerike 1492. Glavni gospodarski sustav srednjeg vijeka je feudalizam. Pogled srednjovjekovnog ovjeka na svijet gotovo je posve oblikovalo katoli anstvo, dok su vi i stale i imali i vite tvo kao skup eti kih pravila. Srednji vijek, pogotovo rani srednji vijek (otprilike do ja anja Svetog Rimskog Carstva i svjetovne mo i crkve), jo se naziva i mra nim dobom zbog kontrasta u odnosu na visoko razvijene civilizacije starog Rima prije njega i renesanse poslije njega. Ipak, posljednjih su desetlje a znanstvenici i humanisti kao Johann Huizinga i Jacques Le Goff te prije njih Ernst Robert Curtius (svi su prevedeni na hrvatski) "otkrili" civilizaciju srednjeg vijeka, koja je posve razli ita od spomenutih, ali jednako slo ena i vrijedna. Srednji vijek je obilje ila prevlast katoli ke Crkve, te se ona u razdoblju razvijenog srednjeg vijeka poku ava suprotstaviti sve mo nijem gra anstvu te zadr ati prevlast nad svjetovnim vladarima. Kako je s razvojem dru tva do lo do razvoja cjelokupne dru tvene svijesti te su mislioci uvidjeli preveliko bogatstvo crkve, amoralnost, simoniju (prodavanje crkvenih asti), indulgenciju (prodavanje oprosta grijeha i drugo. Usporedno s tim do lo je do sukoba s Crkvom te osnivanja mnogih smjerova koji su op enito nazvani katari koji su tra ili i enje pred Bogom, tako er su nazivani i puritanci, valdenzi, Ketzeri, humilijati. Zbog suprotstavljanja Crkvi ona je protiv njih povela ak i kri arske vojne te osu ivala herezu osnivanjem inkvizicija. Tako nastaju biskupska, papinska (Rimska) te panjolska inkvizicija. Dru tvo i na in ivota Ve ina stanovni ta toga doba ivjela je na selu gdje se svakodnevni ivot odre ivao prema ritmu godi njih doba i obrade zemlje. Sela su esto bila vrlo neprivla na naselja s grubim priprostim ku icama, namje tenim s vrlo malo poku stva i vrlo prljavih zidova izvana. Najjednostavnije ku e bile su sagra ene od zbijenog blata i ilova e i imale slamnati krov. Oko ku a esto su se nalazile oku nice sa vrtovima i vo njacima. Plemi ke ku e i dvorci mogli su ve biti sagra eni od kamena, a isto tako i sjenik. Znak rasko i je bio kada je plemi postavio kvalitetniji krov, ukrasne crijepove, gole podove dao pokriti slamom ili rogozom i poplo io dvori te. U dvorcu je sredi nje mjesto ivljenja tijekom ve eg dijela godine zauzimala sredi nja dvorana, mjesto za dru enje ali i spavanje, kao i za objedovanje i slavlja. Prozori su bili mali i visoki, a staklo na prozorima po elo se prije koristiti u crkvama nego u ku ama. Poku stva je bilo malo, a inili su ga krevet s drvenim okvirima, klupe i krinje. Ve ina stanovni tva ivjela je vrlo jednostavno, svakodnevno jedu i (u najboljem slu aju) dvadesetak dekagrama grubog kruha spravljenog od neprosijanog bra na je ma (ili p enice s ra i ili grahom), uz malo mesa, sira, mlijeka i maslaca, povr a i odre ene koli ine slabog piva. Nije bilo vilica niti zemljanih tanjura. Plemstvo se, za razliku od ve ine stanovni tva, bolje hranilo. Iz zapisa ene Simona de Montforta, grofa od Leicestera i sestre kralja Henrika III. o vo enju svojih posjeda i doma instva mogu se vidjeti to ni podaci o posluzi koja je kod nje radila, kao i o hijerahiji iste, a tako er i podaci o zalihama hrane i njezinim cijenama to poma e rekonstrukciji na ina ivota u jednom plemi kom doma instvu u Engleskoj u 13. stolje u. Naime, ri a je bila toliko dragocjena da su je dr ali pod klju em. Mirodije su bile skupe ali su smatrane neophodnima (Kri arski ratovi pridonijeli su njihovom irenju kao i irenju vo a). Cijena e era se esto mijenjala i njegova godi nja potro nja bila je jedva ne to ve a od potro nje papra. Mnoga jela iz onog doba bila su ne samo jako za injena, posebice octom i raznim mirodijama, nego i vrlo obojena utim afranom ili onim mo da manje privla nim crvenim. Vino se uvozilo u velikim koli inama iz Francuske. Proizvodilo se i vlastito pivo, dodu e jo bez uporabe hmelja u njegovu spravljanju. U srednjovjekovnom dru tvu obredi Crkve pro imali su sve va ne doga aje u svakodnevnom ivotu pojedinca i obitelji. Ro enje, brak i smrt imali su svaki svoje obrede. Kalendar se satojao od izmjene postova i blagdana. Sve poruke koje je ovjek sa sela ili iz grada, bio priprost ili relativno u en, primao o povijesti, ljepoti, moralu ili vje nosti dolazile su od Crkve, a upnik je bio posrednik izme u seljaka, svojeg stada, i Gospodina. Granice izme u vjerskih i lai kih stvari bile su nejasne. 93

Crkva je govorila kroz liturgiju i svete slike: vitraje, mozaike, freske, kipove i rezbarene krstionice. Ona je djelovala posvuda, u svim sferama ivota i rada. Vjerski obredi i propovjedi bili su usmjereni, kao i sami redovnici, prema budu em ivotu poslije smrti gdje e pravednici u ivati mir. Ispovijed i pokora bile su neizbje ne sastavnice vjerskog obreda. Stado je imalo svoje pastire, ali i sami pastiri mogli su odlutati. Samo u Engleskoj je u 13. stolje u bilo oko 40.000 zare enih sve enika koji su bili iz svih dru tvenih slojeva pa i onih najsiroma nijih. Roger Bacon je, motre i dru tvene prilike onog vremena rekao da sve enici u crkvi "ponavljaju tu e rije i ne znaju i to uop e zna e, kao papige i svrake", dok su se isti izvan Crkve opijali, bavili krivolovom i imali djecu. John Peckham, franjeva ki nadbiskup Canterburyja i suvremenik Rogera Bacona krenuo je jednom prilikom u obilazak biskupije s namjerom da otkrije to se stvarno doga a u njegovim upama te je ustanovio da ak mora jasno zapovijediti sve enicima da "njihova djeca ne smiju naslje ivati prava svojih o eva".

94

Kelti
Kelti skupni naziv za plemena i narode koji su ivjeli na sada njim podru jima Velike Britanije, Irske, Belgije, Francuske i vicarske, a mije aju i se s ostalim narodima stigli su potom i do Panonije. Na prostoru dana nje Hrvatske susre u se materijalni tragovi triju skupina Kelta. Isto ni su Kelti Skordisci uglavnom u Posavini, a zapadni Taurisci oko slovenske granice i na sjeveru Boji u Me imurju, Prekomurju i Gradi u. Jezi no Kelti ine posebnu granu indoeuropske etno-lingvisti ke porodice. U kopnenom dijelu zapadne Europe bili su poznati pod imenom Gali, a podru je njihovog naseljavanja Galija. U klasi no anti ko doba su Rimljani u doba republike imali prve dodire i sukobe s Keltima ve u sjevernoj Italiji, gdje su su se keltski Gali u 6. i 5. stolje u naselili sjeverno od rijeke Pada (Po). Potom su se Rimljani u daljem osvajanju dana nje Francuske sukobili s glavninom Kelta u Galiji pod njihovim najja im vojskovo om Vercingetoriksom, pa o tim Galskim ratovima sve do Cezara postoji niz rimskih zapisa s najvi e detalja o Keltima, me u kojima je najpoznatiji i naopse niji latinski tekst De bello Gallico u vi e svezaka. Negdje oko 600. god. pr. Kr., plemena koja su koristila eljezo predvo ena bogatim vo ama, iz Galije (Francuska) su se pro irila do sredi nje Europe. Govorili su keltskim jezikom, pretkom ili davnim ro akom irskog jezika kakav danas poznajemo. Bila je to skupina razli itih naroda povezanih zajedni kim jezikom i sli nim izgledom, na inom odijevanja i ivota, koje su Grci poznavali pod nazivom Keltoi, odnosno Kelti. Dugo su vremena dominirali srednjom i zapadnom Europom, a napadali su i Gr ku i Rim. Pro irili su se na jugozapadu do panjolske i Portugala, na istoku do Male Azije, i na sjever do Velike Britanije i Irske. Zapise o Keltima mo emo na i zahvaljuju i starim rimskim i gr kim dokumentima, te srednjovjekovnim piscima iz Irske. Jedan od va nijih zapisa o britanskim Keltima na inio je Tacit, rimski povjesni ar i zet prvog rimskog namjesnika u Britaniji koji je napisao da je stanovni tvo koje je ivjelo u Britaniji "barbarsko", nagla avaju i pritom da je razjedinjeno. Strabon, rimski geograf i povjesni ar napisao je da je stanovni tvo Britanije proizvodilo p enicu, stoku, zlato, srebro, eljezo, kositar, ivotinjske ko e, robove i pse za lov. Va no je naglasiti da Rimljani nisu osvojili cijelu Britaniju pa stoga nisu imali uvid u sva keltska plemena. Gaj Julije Cezar smatrao je da "najciviliziraniji stanovnici" ive u obalnim podru jima Kenta, gdje se on iskrcao. Cezar je vjerovao da najve i dio plemena u unutra njosti nije uzgajao p enicu nego da je ivio na mlijeku i mesu i odijevao se u ivotinjsku ko u. Najvi e ga se dojmilo njihovo neustra ivo dr anje u borbi. Nosili su duge keltske ma eve i borili se bez oklopa na tijelu. Cezar govori da svi Briti boje tijelo sa em koji im daje modru boju. Nose dugu kosu i briju cijelo tijelo osim glave i gornje usnice. Keltsko dru tvo Keltska plemena imali su tri glavne klase:ratnike, druide i ratare. Ratovanje je bilo va an dio ivota pa su ratnici,sa svojim sofisticiranim oru jem pripadali aristokraciji. Rimljani su identificirali 12 plemena u dijelovima Britanije koje su osvojili. U svakom je plemenu na jednom kraju dru tvenog spektra bila "aristokracija" koja je vjerojatno bila oslobo ena svakodnevnih poslova u polju, a na drugom kraju bili su ratari. Druidi,su bili "sve eni ko dru tvo" mudraca ili proroka koji su, osim to su podu avali mlade , mogli donositi i presude u sporovima me u odraslima. Oni su imali javnu ulogu u zajednici i za to su bili pla eni u novcu ili naravi. Cezar je vjerovao da su imali sveti ta u prirodi, u hrastovim umama, gdje su Mjesec i hrastova stabla (i katkad imela) igrali va nu ulogu u njihovim obredima.Bili su i vjerske vo e koji su esto vladali ivotom i smr u ostalih pripadnika plemena. Ratari su uzgajali stoku i obra ivali zemlju eljeznim oru em te odr avali kompletno gospodarstvo. Kelti su ivjeli u utvr enim logorima zvanima hillfort. Iako su gra ene za obranu, te utvrde su i ujedno i mjesto trgovine i vjerska sveti ta-neke su ak prerasle i u gradove. Svako je pogansko keltsko pleme imalo svoga kralja, a mo da ak i svoje bogove. Vje ti metalci vjerovatno su imali visok status. Cezar je bio prvi koji je opisao i tamo nje ene, te je ustvrdio da ih dijele skupine od 10 do 12 mu karaca, uglavnom o eva i sinova. Obredi Druidi nisu ostavili pisane zapise pa su nihovi obredi obavijeni velom tajne. Kelti su tovali mnoge bogove i duhove,drve a,stijena i planina. Jedan od najstarijih bogova bio je Cernunno, poznat kao gospodar zvijeri. esto se prikazivao sa rogovima ili sa rogatim ivotinjama, kao to su jeleni. esto se prikazivao i kako nosi zlatne torcei smatra se da predstavlja plodnost i obilje. Poganskim Keltima glava je bila jako va na, kao i broj "3". Jedan od obi aja 95

bio je odrezati glavu mrtvom neprijatelju, objesiti je o konjske uzde, a zatim je javno izlo iti. To je mo da bilo stoga to su druidi vjerovali da je ovjekova du a u njegovoj glavi i mora se pokoroti. Pismo i kalendar Za razliku od mnogih onda njih naroda Europe, Kelti su znali za pismo i ostavili su bezbroj epigrafskih dokumenata. Koristili su 4 tipa slova: gr ka (posebno na jugu Francuske), iberijska, etrurska i latini na. Najdu i je poznati natpis Galski kalendar (Calendrier de Coligny) pronadjen u Apolonovom hramu u francuskom mjestu Coligny, departman Ain, s nekih 200 redova. Umjetnost i ukrasi Kelti su bili ratni ki narod, no bili su i nadareni zanatlije i umjetnici. Keltski metalci isticali su se u ukra avanju oru ja, nakita, posu a i zrcala. Nakon prelaska na kr anstvo, keltski sve enici na , Britanskom oto ju ilustrirali su svete knjige udesnim detaljima. U Lindisfarnskim evan eljima (o.700) ima 45 razli iti boja a sve su napravljene od mljeveni minerala ili biljnih bojila. Mnogi najljep i bron ani keltski titovi bili su previ e tanki da bi se koristili u bitkama i njihova namjena je bila samo dekorativne prirode. tit Battersea vjerovatno se koristio samo vojne smotre. Jedan takav tit prona en je u rijeci Temzi u Londonu 1857.god. Kr anstvo U Britaniju je kr anstvo stiglo tijekom rimske vladavine ali se nije duboko ukorijenilo. Me utim, jedan preobra enik, sv.Patrik , nastavio je preobra ivati pogansku keltsku Irsku u 5. st. Nakon toga Kelti su sa odu evljenjem prihvatili ovu vjeru i Irska je postala kr ansko upori te sljede a tri stolje a. Keltsko kr anstvo je bilo poznato po strogom redovni kom ivotu ushi enosti njihovom pobo no u. Od 6 st. bilo je jedno elijskih samostana za jednog redovnika, ali i zajednica veli ine grada. Nakon to su irski kr ani osnovali samostane u Britaniji, Francuskoj,i sjevernoj Italiji, po eli su pokr tavati domoroda ko stanovni tvo. Redovnici su voljeli u iti i pridonijeli su o uvanju kulture u Europi tijekom kaosa to je uslijedio nakon pada Rimskog Carstva . Irski redovnici djelovali su sa otoka Iona u zapadnoj kotskoj i stvorili su prekrasnu Knjigu Kellsa o. 800.god., s izuzetnim iluminiranim (ukra enim) slovima. Mitovi Poganski Kelti su imali bogatu usmenu predaju. Njihove pri e obuhva aju mitove o mo nim bogovima , kao to su vel ki Bran Bla eni i irski Dagda(otac bogova), legende o neustra ivim ratnim junacima, kao to je Culchulain i kralj Artur, te pri e o magi nim stvorenjima iz podzemnog svijeta. Budu i da Kelti nisu imali pisani jezik, redovnici su kasnije zapisali pri e za budu e nara taje.Prva pisana legenda o vel kom arobnjaku Merlinu govori da je on bio keltski dje ak iji je otac bio vrag. Vrlo rano je otkrio da mo e proricati budu nost. U kasnijim pri ama pojavljuje se kao arobnjak i u itelj englenskog kralj Artura.

96

Isto ni Goti Ostrogoti
Isto ni Goti zvani i Ostrogoti su bili barbarsko germansko pleme koje je sa istoka do lo na prostore Zapadnog Rimskog Carstva i Isto nog rimskog carstva (Bizanta) i bitno su utjecali na politi ke prilike kasnog Rimskog Carstva. Najzna ajniji kralj Ostrogota je bio Teodorik Veliki, koji je svrgnuo prvog barbarskog kralja Italije Odoakara. Pod Hunima Uspon Huna oko 370. godine doveo je Ostrogote u vazalni odnos. Ostrogotski vladar Ermanarik ubija se 378. godine. Tokom slijede eg desetlje a razna gotska plemena su do li do Balkana sa Hunima. Goti kralja Valamera su bili jedan od glavnih hunskih vazala u bitci kod Halonsa 451. Nekoliko ustanaka protiv Huna je ugu eno. Od Huna su nau ili mnogo o konjima. Nakon smrti Atile Gepidi i Goti kralja Valamera pobje uju Hune u bici kod Neda 454. godine. Poslije Huna Nakon te pobjede Goti kralja Valamera i njegovog nasljednika Teodomira stvaraju svoje kraljevstvo u Panoniji. Tijekom drugog dijela 5. stolje a oni sklapaju uniju s Tra anskim Gotima nakon ega nastaje narod poznat u povijesti pod imenom Isto ni Goti. U tom periodu oni su sklapali saveze sa Carstvom, pa su opet ratovali, uglavnom njihovi odnosi su uklju ivali itavu skalu izme u savezni tva i neprijateljstva. Onda su kao i Vizigoti oti li na Zapad. Na zenitu-Teodorik Veliki Najve i ostrogotski vo a je bio Teodorik Veliki. Ro en je 454. godine. Bio je sin kralja Teodemira. Jo kao mladi dje ak oti ao je u Konstantinopol kao talac, tj. osiguranje mira izme u Ostrogota i Bizanta. ivot na dvoru u Konstantinopolu omogu io mu je obrazovanje o vojnoj taktici i na inu vladanja velikim Carstvom. To mu je kasnije poslu ilo kad je postao vladar jednog dijela Rimskog carstva sa romaniziranom mje avinom naroda. Bizantski carevi Lav I. i Zenon su ga iznimno cijenili. Vratio se me u Ostrogote kad je imao 20 godina. U to vrijeme Ostrogoti su se naselili na bizantskim dijelovima Rimskog carstva i postali te ko kontrolirani saveznici Bizanta. Teodorik Veliki pokorava i ujedinjuje gotska plemena na europskom dijelu Isto nog Rimskog Carstva. Car Zenon ga imenuje konzulom 484. godine boje i se da e se od saveznika pretvoriti u neprijatelja. Teodorik Veliki postaje kralj Ostrogota 488. godine. Car Zenon ga alje kao svog mandatara u Italiju kako bi preuzeo vlast od Odoakra, koji je 476. godine sru io Zapadno Rimsko Carstvo. Godine 488. Teodorik je sa svojom vojskom stigao u Italiju, ime su panonsko podru je i Dunav ostali bez gospodara. Pobje uje u bikama kod Isonza (489.), Milana (489.) i Ade (490.). Godine 493. zauzima Ravenu i osobno ubija Odoakra. Po to je bio regent maloljetnog Vizigotskog kralja, njegovog unuka Amalrika, Teodorik Veliki je bio u stvari i kralj Vizigota. Teodorik e svoje carstvo u Italiji pro iriti po cijeloj Dalmaciji u rimskim granicama, sve do Kolubare i itav Srijem sa Singidunumom (Beogradom). Bizantsko-gotski rat (535.-552.) Povod za rat Poslije Teodorikove smrti 526. Ostrogoti i Vizigoti su se ponovo razdvojili. Amalarik je naslijedio vizigotsko kraljevstvo u panjolskoj. Maloljetni Atalarik je naslijedio Italiju i Provansu. Ubrzo po e e sukobi me u Ostrogotima. Atalarika naslije uje majka Amalasunta, koju ubijaju. Tako oslabljen ostrogotski polo aj koristi car Justinijan I. , koji ubojstvo kraljice koristi kao povod za rat. To je bio po etak gotskog rata (535-552). Prvi pohod i poraz Ostrogota Belizarije, kao najuspje niji carski general, predvodio je napad na Ostrogote. Belizarije je odmah zauzeo Siciliju, pre ao u Italiju i do studenog zauzeo Napulj, a Rim do prosinca 536. Iz Rima je pobjegao ostrogotski kralj Vitiges. Belizarije zauzima prijestolnicu ostrogotskog kraljevstva, Ravenu 540. i zarobljava ostrogotskog kralja Vitigesa. 97

Ponuda mirovnog sporazuma Justinijan I. je imao problema na istoku Bizanta. Perzijanci su napadali i pravili probleme, tako da mu je bio potreban miran zapadni front i jedna neutralna zemlja, koja bi ga odvajala od neprijateljskih Franaka. U tom trenutku Justinijan I. nudi Ostrogotima velikodu an sporazum, da oni zadr e nezavisno kraljevstvo na sjeverozapadu Italije, ali da mu predaju pola blaga Ostrogotskog kraljevstva. To je bilo zaista ogromno blago, jer je Italija bila izuzetno bogata dotada. Tu Justinijanovu poruku Ostrogotima nosio je Velizarije, koji je sam bio protiv takve ponude. Ostrogotsko plemstvo se pla ilo da sporazum ne sadr i nekakvu skrivenu namjeru. Ostrogoti nisu vjerovali Justinijanu, a Velizariju su vjerovali jer su s njim esto bili u kontaktu, pa su zahtjevali da i on potpi e sporazum. Ostrogoti su ba bili izgubili kralja pa ponudi e krunu Velizariju. Velizarije je bio vojnik lojalan caru pa se pretvarao da prihva a ponudu i da ide u Ravenu na krunidbu. Me utim on uhi uje vo e Ostrogota i zahtijeva da cijelo Ostrogotsko kraljevstvo bude dio Bizanta. Justinijan I. je bio ljut, jer je imao probleme sa Perzijom i trebao je miran zapad, pa je poslao Velizarija na front prema Perziji. Nastavak rata Godine 541. Ostrogoti ubijaju jednog svog vo u koji je po eo pregovore sa carstvom. Odmah biraju Totilu kao svog novog vo u. Totila je zapo eo silovitu i uspje nu borbu protiv Bizanta, zauzimaju i cijelu sjevernu Italiju i ak uspjevaju i zauzeti Rim posijle duge druge opsade. Velizarije se vratio u Italiju 544. Uspio je spasiti Rim, ali njegov pohod je ovog puta bio neuspje an, zbog problema u opskrbi i dodatnim poja anjima, koje Justinijan I nije slao. Neki povijesni ari smatraju da je bio ljubomoran. Justinijan I- 548. godine smjenjuje Velizarija i postavlja Narzesa za zapovjednika. U bitci kod Tagine Narzes pobje uje i ubija Totilu. Ostrogoti u Rimu se predaju, a u kona noj bitci na Vezuvu u listopadu 553. Narzes pobje uje zadnje ostatke ostrogotske vojske u Italiji. Posljedice poraza Sa kona nim porazom gotsko ime se polako zaboravljalo. Goti nisu uspjeli ono to je uspjelo u Galiji i Iberiji,uspostaviti nacionalnu dr avu jedinstvom romanskih i germanskih elemenata. U panjolskoj su Goti donijeli zna ajan elemenat modernog naroda, dok su u Italiji oni vi eni samo kao okupatori i vladari.

98

Zapadni Goti Vizigoti
Zapadni Goti zvani i Vizigoti su bili barbarska plemena koje se sa istoka doseljavaju na podru je Zapadnog Rimskog Carstva u Velikoj seobi naroda 375. godine. Oni su djelomi no naseljavali i podru je Isto nog Rimskog Carstva (Bizanta). Goti se prvi put pojavljuju kao narod 268. godine kad su napali Rimsko Carstvo i po eli harati Balkanom. Invazija Gota je pomela rimsku provinciju Panoniju i druge provincije Ilirika, a ak su zaprijetili i Italiji. Ali oni su u ljeto te godine pora eni kod dana nje talijansko-slovenske granice, a onda su potu eni u bitci kod Ni a u rujnu 268. U slijede e tri godine vra eni su preko Dunava u seriji pohoda cara Klaudija II. i cara Aurelijana. Ipak zadr ali su posjede u Daciji, koju je Aurelijan evakuirao 271. Kad su se naselili u Daciji Goti prihva aju arijanstvo, u kojem se vjeruje da Isus nije jedan od oblika Boga u Trojstvu, nego da je posebno stvoren i nema bo anski epitet. To vjerovanje je bilo u direktnoj suprotnosti s katoli anstvom, koje je postala glavna religija u 4. i 5. stolje u. Iberijski Vizigoti su pripadali arijanizmu do 589., kada ih kralj Rekared preobra a na katoli anstvo. Gotski rat (377.-382.) Goti su ostali u Daciji do 376., kada Frigern vo a Gota Trevinga moli rimskog cara Valensa dozvolu za naseljenje na ju noj obali Dunava. Znaju i da tamo trenuta no nema ozbiljne rimske vojne grupacije oni su se nadali da e na i uto i te od Huna, koji nisu raspolagali dobrim mogu nostima prelaska vojske preko tako iroke rijeke. Valens je to bio prieiljen dozvoliti, a navodno je ak pomogao Vizigotima u prelasku rijeke. Pored toga im je obe ao hranu i zemlju. Me utim, kad su pre li, zavladala je glad, a Rim nije bio u stanju dopremiti hranu. Uslijed toga izbija pobuna, koja se pretvorila u estogodi nje plja kanje i uni tavanje po cijelom Balkanu. Bitka kod Hadrijanopola 378. godine bila je najzna ajnija u tom ratu. Car Valens je bio lo e obavje ten o veli ini gotske vojske i upustio se u bitku, u kojoj je poginuo, a Rimljani potu eni do nogu. Cijela jedna rimska vojska je nestala, a ta vijest je okirala rimski svijet, prisiljavaju i prvi put Rimljane na pregovore s barbarima. Tijekom tog rata dolazi do ujedinjenja Gota Trevinga i Gota Greutinga to e kasnije predstavljati osnovni kostur Vizigotskog naroda Mirovnim sporazumom njima je bilo dopu teno ivjeti na podru ju Rimskog Carstva. Time je zapo eo novi trend, ije su krajnje posljedice dov do pada ele Zapadnog Rimskog Carstva oko 100 godina kasnije. Alarik Novi car Teodozije I. Veliki je sklopio mir 382., koji je trajao do njegove smrti 395. Te godine dolazi na vlast uveni vizigotski kralj Alarik. Teodozija su naslijedili nesposobni sinovi, Arkadije na istoku i Honorije na zapadu. Tokom slijede ih 15 godina izbijali su povremeni sukobi prekidani godinama nestabilnog mira izme u Alarika i mo nih germanskih generala, koji su predvodili rimske vojske. Sve to je crpilo snagu Rimskog Carstva. Unutar samog carstva je izbio sukob i Honorije ubija generala Stilihona 408. godine, a rimske legije ubijaju obitelji 30.000 barbarskih vojnika, koji su slu ili u carstvu. Alarik poja an prebjeglim Stilihonovim lojalistima i Radagaisusovim Gotima progla ava rat, lako prolazi kroz oslabljeno carstvo, dolazi do vrata Rima. Honorije odbija nagodbu, kao i to odbija poslati 50 000 rimskih vojnika u Italiji da napadnu 40 000 Vizigota, nakon ega Alarik osvaja i plja ka grad 24. kolovoza 410. godine. Rim prestaje biti prijestolnica Rimskog Carstva (to postaje Ravena). Pad Rima je sna no potresao same temelje Rimskog Carstva. Tek tijekom ovog rata ili to nije 408 godine spajanjem Alarikovih Gota, Stilihonovih prebjega i Radagaisusovih Gota dolazi do nastanka naroda Vizigota. Vizigotsko kraljevstvo u Akvitaniji Od 407. do 409. Vandali, Alani i Svevi prodiru na Iberijski poluotok. Kao odgovor na tu invaziju zapadno rimski car Honorije poziva Vizigote da preuzmu kontrolu rimske Hispanije. Honorije nagra uje vizigotske borce zemljom u Akvitaniji, na koju se ovi naseljavaju. Ta naselja su postala jezgra odakle su se ra irili du Pireneja i na Pirenejski poluotok (tada zvan Iberijski poluotok). Drugi vizigotski veliki kralj Eurik ujedinjava razli ite zava ene frakcije Vizigota i 475. godine prisiljava Rimsko Carstvo da mu prizna punu nezavisnost. Na kraju njegovog ivota Vizigotsko kraljevstvo postaje najja a dr ava nasljednica Zapadnog Rimskog Carstva. Vizigotska dr ava dosti e vrhunac prije poraza 507. godine u bitci kod Vouilléa. Vizigotsko kraljevstvo uklju uje cijelu Iberiju, osim malih dijelova na severu 99

(baskijska podru ja) i sjeverozapad (kraljevstvo Sveva). Osim toga poseduju Akvitaniju i Narbonsku Galiju, to je bilo pola dana nje Francuske. Vizigotsko kraljevstvo u panjolskoj Vizigoti su brzo postali dominantna sila panjolske. Brzo su slomili Alane, a do 429. protjerali su Vandale s poluotoka u Sjevernu Afriku. Do 500. Vizigoti su kontrolirali ve inu Iberijskog poluotoka. U po etku su tim podru jima vladali iz Toulousea. U bitci kod Vouilléa 507. godine Franci pod vodstvom kralja Klovisa osvajaju Akvitaniju od Vizigota. Kralj Alarik II. je ubijen u bitci, a vizigotsko plemstvo se povuklo preko Pirineja smaloljetnim kraljem Amalarikom, koji je bio jo dijete. Od 511. do 526. Vizigoti i Ostrogoti su ponovo ujedinjeni pod vodstvom Teodorika Velikog, koji je vladao iz Ravene. Centar Vizigotskog Carstva se preselio prvo u Barcelonu, pa onda u unutra njost, pa ju no do Toleda. Godine 554. Bizantsko Carstvo je pozvano u pomo rje avanju dinastijskih trzavica, a usput preuzima Granadu i najju niji dio panjolske Betike, nadaju i se daljnjim zapadnim ponovnim osvajanjima. Postojala su neslaganja Vizigota arijanaca i kr anskog stanovni tva Pirinejskog poluotoka. Me u katolicima je tako er do lo do podjela. Jedna asketska struja je prozvana hereti kom. Vizigoti se nisu mje ali u unutarcrkvene trzavice. Bili su tolerantni i prema idovima. Tek kad je vizigotski kralj Rekared postao katolik, tada je vije e katoli kih biskupa uzdrmalo prava vizigotskog plemstva i 633. su potvrdili kralja i postavili zahtjev da svi idovi moraju biti kr teni. Vizigotski Zakonik je bio dio usmene tradicije, a u 7. stolje u ga zapisuju, te je pre ivio stolje a i uva se u Escorialu. Zadnji arijanski vizigotski kralj, Liuvigild osvaja kraljevstvo Sveva 585. godine i ve inu sjevernih regija 574., te ponovo vra a ju na podru ja, izgubljene od Bizanta, a njegov nasljednik 624. zauzima sve. S prelaskom vizigotskih kraljeva na katoli anstvo, katoli ki biskupi postaju mo niji, tako da na vije u u Toledu 633. godine preuzimaju plemi ko pravo za biranje kralja. Invazija Maura Kraljevstvo je pre ivjelo do 711. godine, kad je kralj Roderik ubijen u invaziji Maura. Ta bitka kod Guadalete 19. lipnja 711. ozna ila je po etak Mauarskog osvajanja panjolske. Ve ina panjolske je do la pod islamsku vlast do 718. godine. Vizigotski plemi Pelajo je pobjedio Muslimane i osnovao kraljevstvo Asturiju u sjevernom djelu panjolske. Pelajo je pobjedom nad Maurima 722. zapo eo rekonkvistu. Drugi Vizigoti, koji su odbili ivjeti pod islamskom vla u pre li su kod Franaka, gdje su kasnije igrali zapa enu ulogu u kraljevstvu Karla Velikog.

100

Franci
Franci su bili germansko pleme koje je vladalo podru jem dana nje Francuske, onda nje Galije i dana nje Njema ke nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva. Op enito o Francima Franci su germanski narod, koji se sastojao od nekoliko germanskih plemena (tvorili su tzv. Germansku federaciju) i to: Salijci, Sikambri, Kamavi, Tenkteri, Kazuari, Brukteri, Uzipeti, Ampsivari i Kati. Franci su prvo germansko pleme koje se stalno nastanjuje na podru ju Rimskog Carstva. Do li su na podru je Rimskog Carstva iz sada nje sredi nje Njema ke i ju ne Nizozemske i naselili se u sjevernoj Galiji, gdje su pod Rimljanima bili prihva eni kao federati. Tu uspostavljaju Frana ku dr avu, koja pokriva ve inu dana njeFrancuske, Belgije i Nizozemske i zapadnih podru ja Njema ke (Frankonija, Porajnje, Hessen). Time su Franci stvorili povijesnu jezgru i moderne Francuske, Njema ke, Nizozemske i Belgije. Prijelaz frana kog kralja Klodviga koji je bio poganin na kr anstvo pri kraju 5. stolje a predstavlja jedan od klju nih doga aja u povijesti Europe. Frana ka je pod Merovinzima bila izlo ena podijelama i dinasti kim borbama, jer su Franci dijelili kraljevstvo na sve svoje sinove, kao to su ina e dijelili i privatno vlasni tvo. To je bilo jedno kraljevstvo sa vi e potkraljevstava s nejasnim datumima podjela, nejasnim unutarnjim granicama te s pitanjem tko je uop e njima i vladao. Op enito, Frana kim kraljevstvom vladale su dvije dinastije kraljeva: Merovinzi Karolinzi U po etku je postojala glavna podijela me u Francima: Salijski Franci , gdje salijski zna i slani, tj. oni kraj mora (na donjoj Rajni) Ripuarski Franci, tj. oni koji ive kraj rijeke (na srednjoj Rajni) Ta podijela je imala svoj zna aj do 9. stolje a po tome to su postojali razli iti pravni sustavi za svaku od skupine Franaka. To pleme ili skupina plemena ima svoje dijelove: Salijci, Ripuarci, Brukteri, Sikambri, Kamavi, itd. Od svih s vremenom postaju najva niji Salijci (naseljeni najprije u podru je dana nje Belgije, postupno se ire najprije do Seine, a onda do Loire) i Ripuarci (naseljeni oko rijeke Rajne, sredi te izme u Metza i Aachena). Najraniji zapisi o Francima Najraniji povijeni zapisi su relativno nejasni. Glavni povijesni izvor o Francima je galsko-rimski kroni ar Grgur iz Toursa u djelu Povijest Franaka (Historia Francorum), koja pokriva vrijeme do 594., a sadr i citate drugih starijih autora (Sulpicije Aleksandar i Frigerid) te bilje ke o vlastitim kontaktima s va nijim osobama u Frana koj. Pored Grgurove Povijesti postoje i raniji rimski izvori, kao to su Amijan Marcelin i Sidonije Apolinar koji spominju Franke. Grgur iz Toursa tvrdi da su Franci ivjeli u Panoniji, pa su se premjestili do obala Rajne, dok drugi raniji izvori spominju da su se Franci preselili od u a Dunava do Rajne (Fredegarova kronika iz 7. stolje a i djelo Gesta regnum Francorum ili Liber Historiae Francorum). Tu su Franci u 11. stolje u pr. Kr. uzeli ime Franci po svom zapovjedniku Franku. Dotad su se zvali Sikambri(ili Sugambri) i bili su jedan ogranak od Skita ili Kimerana. Merovin ki kraljevi su tvrdili da poti u od Sikambra, koji su bili skitsko pleme. Noviji povjesni ari u vrijeme migracija smatraju da su se Franci pojavili sjedinjavanjem vi e manjih germanskih plemena u frana ke konfederacije po etkom 3. stolje a, uklju uju i Sikambre, Uzipete, Tenktere i Bruktere. Te skupine su nastanjivale nizinu donjeg Porajnja i zemlje isto no od Rajne. Socijalni razvoj je ubrzan ratovima, koje su Rimljani vodili s Markomanima 166. i ostalim sukobima krajem 2. i u 3. stolje u. Regija na sjeveroistoku dana nje Nizozemske - Salland i danas nosi svoje ime koje je (vjerojatno) dobila po Salijskim Francima koji su tu stvorili jezgu svoje dr ave. Oko 250. jedna grupa Franaka je iskoristila slabost Rimskog Carstva pa dolaze do Tarragona u dana njoj panjolskoj. Tu su oko 10 godina oplja kali cijelu regiju, dok ih rimske legije nisu otjerale sa podru ja Rimskog Carstva. Oko 40 godina kasnije Franci stavljaju regiju Scheldt pod svoju vlast gdje ometaju plovni put prema Britaniji. Rimljani su okupirali to podru je, ali su ostavili Franke da ive tu, koji su gusarili tim podru jem do vremena kada su se neki skrasili u Toksandriji prema ugovoru s rimskim vlastima. Tada se ja e po inju uplitati u kopnene putove i sudjelovali su u doga aju Conspiratio Barbarica (367.-369.). Od samog kraja 2. stolje a, Franci se pojavljuju u rimskim tekstovima i arheolo kim izvorima kao neprijatelji i saveznici (laeti ili dediticii) na rimskom tlu. 101

Jezik Stari frana ki jezik kojem su govorili Franci nije direktno potvr en, ali je ostavio utisak u mnogim starofrancuskim i ak latinskim izrazima. Razvio se u staroniskofrankonijski jezik u dana njoj Nizozemskoj i Belgiji u 7. stolje u koji je nadalje bio zamijenjen starofrancuskim na jugu.

102

Langobardi
Langobardi (tako er Longobardi ili Lombardi) su germanski narod, podrijetlom iz Skandinavije. Njihovo osvajanje i naseljenje Italije u 6.-om stolje u predstavlja kona ni kraj politi kih institucija Zapadnoga Rimskog Carstva. Povijest Podrijetlo Langobardska predaja, sa uvana u djelu Origo Gentis Langobardorum (Podrijetlo langobardskog naroda), opisuje kako su Langobardi napustili Skandinaviju pod vodstvom Ibora i Agija i naselili se u podru ju oko donjeg toka rijeke Labe, o emu svjedo i rimski povjesni ar Tacit krajem prvog stolje a (98. n.e.): Naprotiv, Langobardima je na ponos njihova malobrojnost, jer oni, iako okru eni mnogima mo nim narodima, zavrje uju svoju opstojnost ne uslu no u i ustupanjem, ve borbeno u i odva no u.(Tacit, Germania) Podrijetlo langobardskoga imena nije potpuno poznato. Origo ka e kako je to ime narodu, koji je dotad nosio ime Winili, dao sam bog Odin i zna i dugobradi (njem. lang = dug + bart = brada). Ta se legenda mo e shvatiti kao elja za bo anskim legitimitetom, s obzirom kako je u germanskoj mitologiji brada osnovna odlika boga Odina, koga se ponekad i naziva Dugobradim ili Sivobradim. Pretpostavka drugih je kako ime dolazi od Langobardima specifi nog oru ja - sjekire s dugom o tricom (stari gornjonjema ki barta = sjekira). Tre i, pak, tvrde kako je langobardsko ime povezano s prostranim ravnicama doline rijeke Labe gdje su ih Rimljani zatekli (stari gornjonjema ki bord = obalna ravan). Tijekom prvog stolje a Langobardi su, u zajednici s drugim germanskim plemenima - poimenice Svevima, Alemanima i Sasima ivjeli u podru ju dana nje sjeverozapadne Njema ke. U etvrtom stolje u Velika seoba naroda pokrenula ih je prema jugu. Krajem petog stolje aLangobardi su se na li u dana njoj Austriji, u podru ju koje su, prije stapanja s Ostrogotima, naseljavali Rugijci, a po etkom estog stolje a, vo eni kraljem Wachom, naselili su rimsku provinciju Panoniju kao federati, uz dozvolu cara Justinijana. Savezni tvo Langobarda i Bizanta vodi langobardsku vojsku u osloba anje Italije od Ostrogota, gdje poma u njihov potpunu uni tenju 552. u bitci kod Tagine. Osvajanje Italije Na svjetsku scenu Langobarde dovodi kralj Alboin. Do av i na vlast 560. Alboin se morao suo iti s prijetnjom Avara koji su sa sjevera provalili u Panonsku nizinu. Stoga je Alboin prvo porazio susjedne Gepide i pokorio ih (566.), a onda, u proljece 568., poveo Langobarde preko Julijskih Alpi, zajedno s Bavarcima, Sasima, Gepidima i Tirin anima, te Bugarima, u osvajanje sjeverne Italije. Sljede e godine Cividale u sjevernoj pokrajini Furlaniji postaje prvim va nijim gradom koji pada pod langobardsku vlast. Tu Alboin uspostavlja prvo langobardsko vojvodstvo i daje naslov vojvode svom sinovcu, Gisulfu. Iste godine Langobardi osvajaju Vicenzu, Veronu i Bresciu, a potom i najzna ajniji rimski grad u sjevernoj Italiji, Milano. Nakon trogodi nje opsade Langobardi osvajaju Paviju i uspostavljaju u njoj sjedi te langobardskog kraljevstva u Italiji. Alboinovo umorstvo (572.) dovodi na prijestolje Klefa, koji nastavlja i privodi kraju osvajanje cijele Toskane, prije nasilne smrti 574. Dvije odvojene langobardske vojske prodiru prema unutra njosti, odnosno jugu Italije, i osnivaju vojvodstva oko istoimenih gradova: jedni, pod vodstvom Farualda, osnivaju Spoletsko vojvodstvo (570.), a drugi, pod vodstvom [Zotto|Zotta]], Beneventsko vojvodstvo (576.); ove e se dva vojvodstva ve inom razvijati i djelovati neovisno od kraljevske vlasti u Paviji. Autoritet kraljevstva raspao se u interegnumu koji je nastupio Klefovom smr u, kad su vojvode odbili izabrati novoga kralja. U tom razdoblju vojvodstva djeluju samostalno, esto u opoziciji jedno drugom, i nerijetko motivirana u me usobni sukob bizantskim novcem. Langobardsko kraljevstvo Bavarska dinastija (I) 584. langobardski plemenita i, suo eni s frana kom prijetnjom sa sjevera, i k tomu prijetnjom bizantsko-frana kog saveza, izabrali su Klefova sina, Autarija, za kralja, ustupiv i mu Pavijsko vojvodstvo i polovicu svojih vojvodskih posjeda. Autharijevu vladavinu obilje ili su ratovi s Francima, Bizantincima i pobunjenim langobardskim vojvodama. Usprkos frana kim upadima, zbog kojih su Langobardi nekoliko desetlje a morali priznavati frana ku prevlast, pla ati 103

danak i slati svoje ratnike u frana ke ratove, Autarije je pro irio teritorij kraljevine: na istoku je osvojio bizantski Comacchio i tako prekinuo razmjenu dobara izme u dva najva nija centra Egzarhata, Ravene i Padove, a na jugu je priklju io kraljevstvu podru ja ju no od Beneventa sve do [Reggio|Reggia]] u Kalabriji. Brak s Teodolindom, katoli kom k eri bavarskog kneza Garibalda, i njezini napori u smjeru pokr tavanja Langobarda, postavili su temelje boljim odnosima Langobarda s papinstvom. Iz ove bra ne i politi ke veze se ra a Bavarska dinastija niz kraljeva krvlju vezana za Garibalda (isprva preko Teodolinde, a kasnije preko njezina brata, Gundoalda), koja e, s manjim prekidima, vladati kraljevstvom sljede ih 130 godina. Nakon Autarijeve smrti (590.) langobardski plemenita i, po savjetu Teodolinde, izabiru za novoga kralja Agilulfa, torinskog vojvodu, koji sljedece godine uzima Teodolindu za enu. Agilulfu pogoduju primirja s Francima (592.) i papom (598.), pa se teritorij kraljevstva iri na ra un Bizanta, kojemu oduzima Sutrij i Peruggiju. Nakon kratkotrajnog primirja (598.-599.), Agilulf nastavlja ratovati protiv Bizanta, oduzev i mu Padovu (601.), Cremonu i Mantovu (603.). 605. sklopljen je mirovni ugovor, kojim bizantski car Foka ustupa kralju grad Orvieto, priznaje tada nje granice Langobardskog kraljevstva i Ravenskog egzarhata kao trajne, te se obvezuje pla ati Agilulfu danak. Kralj Agilulf prvi koristi rimsko i bizantsko znanje i obi aje: preuzima rimske dvorske ceremonije i upo ljava rimske politi ke upravitelje. Za Agilulfove vladavine zapo inje proces priklanjanja Langobarda katoli koj vjeri (umjesto arijanstva koje su tada ve inom slijedili); cijelo e 7. stolje e biti obilje eno borbom za vlast izme u katoli kih i arijanskih plemenita a. Agilulfa je 616. naslijedio njegov sin, Adoald. Budu i je Adoaldu bilo svega 14 godina, Teodolinda, njegova majka, isprva vlada u njegovo ime. Adoaldovo psihi ko zdravlje nije bilo na kraljevskoj razini, pa ga 626. s prijestolja, s potporom vojvoda, uklanja Arioald, torinski vojvoda o enjen Gundibergom, k eri Agilulfa i Teolinde. Arioald ponovno priklanja Langobarde arijanstvu, pa je i njegov nasljednik, Rotarije, vojvoda od Brescije, koji na prijestolje dolazi 636., arijanske vjere. Rotarijeva vladavina smatra se vrlo zna ajnom u povijesti kraljevstva Langobarda; Osvojio je prvo Genovu (641.), a potom i cijelu Liguriju (643)., te Veneto, uklju uju i grad Opiterg; svojim je osvaja kim pohodima Rotarije sveo bizantske posjede u Italiji na samu okolicu Ravene. 643. kralj izdaje Rotarijev edikt, prvi pisani skup langobardskih zakona i obi aja, napisan na latinskom jeziku. Bavarska dinastija (II) Poslije svega est mjeseci vladavine Rotarijeva mladoga sina, Rodoalda, vojvode na njegovo mjesto izabiru Ariperta, sina Gudoalda, brata biv e kraljice Teodolinde. Ariperta, katolika, je trebao naslijediti njegov prvoro eni sin, Godepert, koji je, me utim, bio priklonjen arijanskoj vjeri, te je stoga Aripert odlu io podijeliti prijestolje: Godepert bi vladao u Paviji, a Perktarit, mla i sin i katolik, bi vladao u Milanu; tu je elju vije e vojvoda u inilo punopravnom nakon kraljeve smrti 661. Ve sljede e godine, pak, Godepert je zapo eo rat protiv svog brata, i poku ao dobiti pomo mo noga beneventskog vojvode arijanske vjere, Grimoalda. Grimoald, me utim, ubija Godeperta, a potom zbacuje Perktarita s milanskog prijestolja, izgnav i ga iz kraljevstva, te tako postaje de facto kralj Langobarda; neposredno kasnije svoj kraljevski legitimitet je u vrstio o eniv i se Godepertovom sestrom. Grimoaldova vladavina je jedna od rijetkih prilika u povijesti kraljevstva kad kralj ujedno vlada i beneventskim vojvodstvom. Grimoald i njegov sin, Romuald, koga je kralj postavio vojvodom u Beneventu, nanijeli su zna ajne poraze Bizantincima i pro irili kraljevstvo na istok i jug: nakon to je Grimoald obranio Benevent od bizantske opsade (661.), Romuald osvaja Tarent i Brindisi na jugu, a Grimoald Forli na sjeveru. Obranio je kraljevstvo od frana kih, slavenskih i avarskih napada, te od unutarnjih nereda, poraziv i vladare vojvodstava Furlanije i Spoleta. Bavarska dinastija (III) Nakon Grimoaldove smrti (671.), Garibald, njegov mla i sin, vladao je Langobardima cijela tri mjeseca, dok prista e izgnanoga Perktarita nisu vratili tog biv eg kralja na prijestolje. Perktarit gu i pobunu vojvode od Trenta, Alagisa, vo e arijanskih plemenita a, ali ne ubija tog pobunjenog vojvodu, u duhu pomirbe katolika i arijanaca. Ta se dobra namjera pokazala lo om odlukom kad se 688., nakon Perktaritove smrti, Alagis buni protiv novoga kralja, Perktaritova sina Cuniperta, i dvije godine uzurpira prijestolje; Cunipert ga je kona no porazio i ubio u bitci na rogu rijeke Adde (689.) i tako povratio vlast bavarskoj dinastiji. U razdoblju od dvanaest godina poslije Cunipertove smrti (700.-712.), na langobardskom prijestolju su se smijenila ak etiri kralja, i nijedan od njih nije na ao vremena previ e u ivati kraljevske asti, to zbog unutarnjih previranja, to zbog barbarskih napada sa sjevera. Cunipertova sina, Liutperta, i njegova kneza namjesnika, Anspranda, s prijestolja je 701. zbacio Raginpert, torinski vojvoda i sin biv ega kralja Godeperta (i time Luitpertov pra-ujak); nakon to je Liutpert povratio prijestolje poslije Raginpertove smrti, ubio ga je Raginpertov sin, Aripert, izgnav i Anspranda 104

iz kraljevstva. Nazvan po svom pradjedu i biv em kralju, Aripert II je vladao do 711., kad se na elu nogobrojne bavarske vojske sa sjevera spustio izgnani Ansprand kako bi ga, uz potporu venetskih vojvoda, svrgnuo. Aripert II, posljednji izdanak Bavarske dinastije, tako je, ironijom, poginuo u bijegu od vojske ve inom sa injene od Bavaraca. Liutprandova vladavina Ansprand je vladao nepuna etiri mjeseca 712. kad ga je sna la prirodna smrt; njegov sin, Liutprand, naslijedio je prijestolje i postao najuspje nijim kraljem u povijesti lombardskog kraljevstva, vrativ i kraljevskoj kruni mo i donijev i langobardskoj dr avi novi vrhunac snage. Iskoristio je ikonoklasti nu krizu kako bi od Bizanta oduzeo Bolognu, Osimo, Rimini, Anconu, i umalo i samu Ravenu. Uz bizantsku je pomo 729. pot inio kraljevskoj vlasti neovisna vojvodstva Spoleto i Benevento; lombardski kraljevi poslije Luitpranda tako er nose naslov spoletskoga vojvode. Iste godine sprje io je sukob pape i egzarha, postaviv i se u ulogu pregovaratelja, te tako onemogu io potpunu prevlast bizantskoga cara nad papom. U ao je u povijest kao prvi germanski kralj koji je pro irio papinsku vlast izvan teritorija rimske kne evine, daruju i 728. Grguru II grad Sutrij. Liutprand se pokazao ne samo kao izvanredan ratnik i predan katolik, ve kao i suvremen zakonodavac, iscrpno dopuniv i Rotarijev Edikt novim zakonima, u duhu Rimskog Zakonika. Za razliku od svojih prethodnika, Liutprand je osigurao sjeverne granice skovav i savez s Francima, te ak poma e Karlu Martelu poraziti Maure u dana njoj ju noj Francuskoj. Langobardsko se kraljevstvo 744., godine Luitprandove smrti, prostiralo cijelom kontinentskom Italijom, s izuzetkom krajnjih dijelova poluotoka Kalabrije i Apulije, uskoga priobalnog pojasa oko Napulja, okolice Ravene, Venecije i njezina izravna zale a, te Rima i okolice (uklju uju i papinski teritorij koje je Svetoj Stolici darovao Luitprand). Svr etak kraljevstva Lombardski su knezovi mandat Hildepranda, Liutprandova unuka i sukralja, na prijestolju u inili kratkim, i krunu podarili Rathisu, knezu Friulija. 749. Ratchis svojom voljom napu ta prijestolje, koje naslje uje njegov brat, Aistulf. Iako je Aistulfu prvomu u lombardskoj povijesti uspjelo osvojiti Ravenu, uskoro ju je i izgubio: kad je Aistulf zaprijetio osvajanjem Rima ukoliko mu Sveti Otac ne pristane pla ati danak, papa Stjepan II. zatra io je pomo novookrunjenoga frana kog kralja, Pipina Malog, koji je porazio Aistulfa i oduzeo Langobardima gradove u Toskani, Emiliji i Pentapolisu, te ih darovao izravno papi. Aistulf umire 757. i iste godine prijestolje zauzima posljednji langobardski kralj Deziderije. Deziderijeva vladavina zapo ela je u duhu suradnje sa susjedima: papa Stjepan II pomogao mu je obraniti prijestolje od biv eg kralja Rathisa, a Deziderijz je obe ao vratiti papi oduzete gradove u zale u Rima; novoga frana kog sukralja, Karla Velikog, Deziderijz je dogovorio u initi saveznikom daju i mu svoju k er za enu. Stjepanovu nasljedniku, Stjepanu III., me utim, nije odgovaralo savezni tvo Franaka i Langobarda, te poti e vojvode Spoleta i Beneventa na ponovno odvajanje od kraljevstva; Deziderijz gu i u krvi beneventsku pobunu i postavlja novoga vojvodu, te zbacuje spoletskog vojvodu s vlasti i sam preuzima vlast u Spoletu. Karlov razvod od Deziderijeve k eri Gerperge (771.) i dolazak na vlast novoga pape, Hadrijana I. (772.), dovode do rata izme u pape i Langobarda. Na papino inzistiranje 773. Karlo Veliki napada Langobardsko kraljevstvo i opsjeda glavni grad Paviju, dok mu se sljede e godine Deziderijz nije predao. Karlo se kruni lombardskom krunom, to je za germanske narode potez bez presedana, i postaje ujedno i kraljem Langobarda. Tako nestaje neovisnoga langobardskog kraljevstva u Italiji. Lombardske zemlje poslije nestanka kraljevstva Iako se langobardsko kraljevstvo stopilo u frana ku dr avu likom Karla Velikog, langobardskim vojvodstvima ju no od Rima, naro ito Beneventom, nastavljaju vladati lombardski plemenita i. Spoleto U Spoletskom vojvodstvu langobardska vlast traje kratko nakon Deziderijeva poraza, svega dvije godine: 776. Karlo osvaja Spoleto i poklanja ga papi.Povijest vojvodstva od tad vi e nije lombardska povijest, osim u dvjema prilikama u 10. stolje u. Alberik I vlada Spoletom, uz blagoslov kralja Berengara I., izme u 900. i 922; poslije njegove smrti, Spoleto ponovno postaje papinski. Car Oton I. Veliki poklanja spoletsko vojvodstvo beneventskom knezu Pandulfu 967. zbog njegovih zasluga u borbi protiv Arapa na jugu apeninskog poluotoka, ali ga oduzima Pandulfovom nasljedniku Landulfu (981.) i daje Trazimundu (do 989.); otad su vladari Spoleta, osim pape, frana ki plemenita i iz italske loze. 105

Benevento U Beneventu, vojvoda Arehis II. odmah poslije Karlova osvajanje Pavije uzima titulu kneza, kako bi naglasio svoju neovisnost od Franaka. Iako ga je Karlo iste godine porazio i nagnao pokloniti se frana koj vlasti, Arehisova poslu nost nije bila duga vijeka. Karlo, a kasnije i njegov sin Ludovik I. Pobo ni, nekoliko su puta poku ali podvrgnuti beneventsku kne evinu frana koj kruni, no njihova vlast u Beneventu nikad nije bila dugotrajna i potpuna. Beneventski knezovi koristili su frana ku pomo i priznavali njihovu vlast kad im je to bilo od koristi kao 788. kad je vlast u Beneventu bez uspjeha poku ao preuzeti sin biv ega kralja Deziderija, Adelhis ali su ve inom vladali neovisno od Franaka. Pod vodstvom kneza Sikarda (832.-839.) teritorij Beneventa iri se na ra un bizantskih posjeda na jugu Italije, ali knezovom smr u nastupa gra anski rat, po zavr etku kojeg (849.) se od Beneventa otcijepljuje Salerno i postaje neovisnom kne evinom; Salernu pripada zapad dotada n beneventske kne evine, odnosno obala je Tirenskoga mora, a Beneventu istok, odnosno obala Jadranskoga mora. 899. kapuanski knez Atenulf sjedinjuje Capuu i Benevento, a cijela lombardska ju na Italija na kratko (967.-981.) postaje sjedinjena u liku Atenulfova praunuka, Pandulfa, koji dr i titule kneza Beneventa, Salerna i Capue, te vojvode od Spoleta, i ijom zaslugom Benevento postaje nadbiskupijom. Poslije Pandulfove smrti beneventska kne evina, ponovno odvojena od sestrinskih kne evina, gubi va nost i teritorij; 1053. osvajaju je Normani i trajno poklanjaju papi 1081. Salerno Salerno se razvija kao neovisna kne evina od 849. Nakon razdoblja borbe zavlast, Salernom od 861. vlada lokalna plemenita ka obitelj Daufer. Pod Guaimarom, i jo vi e pod njegovim sinom istoga imena, Salernov ugled rastao je pobjedama protiv Arapa, a teritorij uspjesima protiv Bizanta, iako se na po etku njegove vladavine od Salerna otcijepljuje Capua. Dauferska vlast zavr ila je smr u Gisulfa 978., koga naslje uje beneventski knez Pandulf. Kratka vladavina rimskih knezova Amalfija (981.-983.) prekinula je niz langobardskih vladara, da bi poslije toga novu dinastiju u Salernu zapo eo Ivan II.. Vladavina Ivana i njegovih sinova, Guaimara III. i Guaimara IV. razdoblje je ja anja salernitanskog ugleda i mo i, uvelike zaslugom povezivanja Guaimara IV s carom Konradom. Poslije Guaimarove smrti 1052. va nost kne evine opada; Salerno ostaje u langobardskoj vlasti do 1077. kad ga sa svojim Normanima osvaja Robert Guiscard. Capua Capua se kao neovisna kne evina otcijepljuje od Salerna 862. pod vodstvom kneza Panda. 887. na vlast u Capui dolazi Atenulf, koji kasnije osvaja Benevento i iji potomak Pandulf e vladati Capuom kao dijelom sjedinjenih langobardskih kne evina do 981. Niz langobardskih vladara Capue prestaje1062. kad kne evinu iz ruku Landulfa VIII. uzima normanski grof Richard is obitelji Drengota. Jezik Langobardi su govorili langobardijskim jezikom, germanskim jezikom iz obitelji gornjonjema kih dijalekata. Kako su Langobardi prihvatili latinski jezik, njihov je izvorni jezik nestao iz uporabe vrlo rano, u 8.-om stolje u; u razvijenom srednjem vijeku nitko ga vi e nije znao govoriti. Vlast i zakoni Sli no drugim germanskim narodima Langobardi su ivjeli u plemenima i obvezivali su ih plemenski zakoni. Gledano kroz prizmu rimskih zakona, langobardski su zakoni bili barbarski: glavni cilj im nije bio ka njavanje zlodjela, ve naknada o te enoj stranci, bilo u novcu ili dobrima. Prije 4.-og stolje a Langobardi su se uglavnom bavili ratarstvom i sto arstvom. Nakon selidbe u Panonsku nizinu ustroj se langobardskog dru tva mijenja. Kako bi bili u inkoviti bizantski saveznici u boju, langobardska dru tvena piramida poprima vojni ki izgled: od zna aja, u politi kom smislu, su samo langobardski vojnici oni koji nose oru je; plemenski poglavnici sad su i generali, a njihovi krvni srodnici za koje se skrbe ujedno i njihovi vojnici; Kralj vi e nije samo poglavar cijeloga naroda, ve i njihov vrhovni vojni zapovjednik, a njegova vlast ovisi o povjerenju koje mu daju isklju ivo podanici-ratnici. Takvo je langobardsko dru tvo u doba njihova osvajanja Italije: ne postoji nikakvo razlu enje izme u vojni kih i politi kih funkcija; jedino izborno tijelo je skup svih plemenskih poglavara iji je zadatak izabrati kralja. 106

U svom osvajanju Italije kralj Alboin osnivat e vojvodstva u osvojenim gradovima i svoje e generale ustoli avati vojvodama. Po zavr etku njegova pohoda 36 vojvodstava (upravnih jedinica) inilo je novo kraljevstvo; na elu svake je stajao vojvoda (dux), lan kraljevske obitelji ili plemenski poglavar; iz vojvodstava je dio teritorija izdvojen i predstavljao je oblast kraljevske ovlasti. Budu i je u inkovito upravljanje tolikim teritorijem bila nepoznanica Langobardima, oni usvajaju rimske zemlji ne zakone, ime prjelaze iz tradicije plemenskog vlasni tva u rimski sustav privatnog vlasni tva. Nerijetko postavljaju Rimljane s administrativnim iskustvom na mjesta kraljevskih upravitelja (gastaldi). Vojvode i gastaldi predstavljaju zakondavnu, izvr nu (uklju uju i vojnu) i sudsku lokalnu vlast vojvode u gradovima koji nisu u posjedu kralja, a gastaldi u ostalim gradovima. Vojvode, dakako, za razliku od gastalda, sudjeluju u politi kom ivotu na razini kraljevstva i njihovi su naslovi nerijetko nasljedni; vojvode su, u svojoj elji za to ve om autonomnosti, esto kraljevi neprijatelji. Iako va an dokument u povijesti Lombarda, Rotarijev Edikt nije imao rimski pristup zakonodavstvu, niti je sklopljen u duhu kr anskog pogleda na svijet, ve samo daje pismeni oblik langobardskim plemenskim zakonima o naknadi o te enim strankama, propisima dvoboja i procesu naslje ivanja; za Rotarijeve vladavine, a i kasnije, jedini rimski zakoni zna ajni langobardskom kraljevstvu su zakoni o privatnom vlasni tvu, kako zemlje, tako stvari i robova. K tomu, edikt se odnosio samo na Lombarde, ne nu no i na druge narode koji su ivjeli pod langobardskom vla u; od Rimljana u langobardskom kraljevstvu se o ekivalo po tovati Rimski Zakonik. Naprotiv tomu, Liutprandovi dodaci Rotarijevu ediktu odlikuju se kvalitetom rimskih zakona; on donosi zakone kojima se svim (slobodnim) podanicima jam i pravednost sudbenog procesa i pravo na albu, te zakone o uspostavi pravnih ustanova koje e se baviti albama gra ana. Od Liutprandove vladavine zakoni kraljevstva se sve vi e odlikuju rimskim duhom: iako se osnove langobardskih plemenskih zakona po tuju s jednakim arom, okolnosti i na in na koji se ti zakoni provode su istan aniji i osjetljiviji civiliziraniji u suvremenom smislu. Kultura i umjetnost Ostav tina langobardskih katoli kih kraljeva su brojne romani ke crkve na sjeveru Italije. U tim crkvama o uvana je reljefna umjetnost koju su lombardski kraljevi i vojvode dali stvoriti i svjedo i o pokr tavanju Langobarda. Jedan od ljep ih radova, krstionica iz 8. stolje a, nalazi se danas u crkvenom muzeju u Cividaleu u pokrajini Friuli. Langobardski kraljevi kuju vlastiti novac od vremena Clephove vladavine. Ispo etka su langobardskekovanice imitacije bizantskog novca i nose imena bizantskih careva. S ja anjem dr ave i sredi nje kraljevske vlasti pojavljuju se, po prvi put za vladavine Cuniperta (688.-700.), novci s likovima i imenima langobardskih kraljeva. Ova se tradicija nastavlja u Beneventu nakon pada kraljevstva. Langobardsko pismo, poznatije kao Beneventsko pismo, jer potje e iz lombardske kne evine Benevento, jedno je od zna ajnijih srednjevjekovnih latini nih kaligrafskih sustava. Nastalo je sredinom 8.-og stolje a, a posebno je po injenici kako je to najraniji takav sustav s potpuno razvijenim znacima interpunkcije. Koristili su ga, me u brojnim drugima, sve enici iz poznatoga benediktinskog samostana u Monte Cassinu, a u uporabi je bilo sve do 16.-og stolje a. Iz langobardske povijesti pre ivljava i najstariji simbol monarhisti ke vlasti u cijeloj Europi: Lombardska eljezna kruna. Ta kruna predstavlja ne samo kraljevski autoritet, ve se smatra i vjerskom relikvijom, jer je, kako ka e legenda, eljezo u njoj iskovano iz avala s Kristova kri a. Iako je Langobardi nisu na inili, prvi su je koristili za krunidbu svojih kraljeva. Kruna je pre ivjela dugo nakon propasti langobardske dr ave; va ni europski vladarisu se njome krunili sve do ujedinjenja Italije. Ostav tina Ime Lombardia se u ranom srednjem vijeku koristilo kao sinonim za langobardsko kraljevstvo; ime se zadr alo sve do danas, ali mu se vremenom zna enje promijenilo, ozna avaju i samo onaj dio sjeverne Italije od Alpa do rijeke Po, sa sredi tem u Milanu. Danas je Lombardija jedna od najva nijih pokrajina talijanske dr ave i jedna od tri najbogatija podru ja u cijeloj Europi. Kroz to promijenjeno zna enje e Langobardi posuditi svoje ime savezu gradova sjeverne Italije skovanom 1167. protiv cara Fridrika Barbarosse, Lombardskoj Ligi. Sli no tomu, kad se govori o Lombardskoj renesansi, misli se na postignu a u arhitekturi koja su u 15. i 16. stolje ima potekla iz Milana i njegove okolice, ne na srednjevjekovne umjetni ke tvorevine Langobarda. Lombardsko ime ostaje i kao naziv skupine srodnih romanskih dijalekata kojima se govori u Lombardiji i ju noj vicarskoj, a zajedno se nazivaju lombardskim jezikom. Ovaj jezik nije sli an ni blisko srodan starom langobardijskom jeziku kojim su Langobardi govorili u 6. stolje u. 107

Zaklju ak Langobardima u korist su i le posljedice Gotskih ratova, koje su ekonomski i politi ki iscrpile sjever Italije i ostavile slaba ne bizantske vojne postrojbe odr avati vlast u tom podru ju. Iako su povremeno trpili frana ku prevlast sa sjevera, Langobardi su se u svega par desetlje a u vrstili kao glavna zapreka ponovnoj uspostavi carske vlasti u Italiji i iznimna prijetnja Crkvi. Razdoblje njihove vlasti na poluotoku obilje en je nebrojenim sukobima s ravenskim egzarhom i papom, ali tako er i postupnim pokr tavanjem i prihva anjem katoli ke vjere. Postupna je tako er bila i promjena u ulozi langobardskog kraljevstva: od barbarske prijetnje ste evinama rimske civilizacije i katoli ke vjere, za vrijeme kralja Alboina, do za titnika papinstva i mogu nog nasljednika rimske svjetovne vlasti na zapadu, za vrijeme kralja Luitpranda. Dva su osnovne uzroka uni tenja langobardskoga kraljevstva. Jedan od njih je postupnoideolo ko udaljavanje, u sprezi sa zemljopisnom udaljenosti, papa u Rimu i careva u Konstantinopolu. Vremenom se pape koncentriraju kako sami osigurati opstojnost Crkve u Rimu, uvidjev i kako je u inkovitost egzarhata slaba, a carska pomo daleko od bezuvjetne. Stoga pape, s jedne strane, poku avaju pro iriti svoju svjetovnu vlast izvan Rima, a, s druge strane, tra e saveznike u germanskim plemenima poimenice, Grgur II tra i saveznika u Liutprandu. Drugi je uzrok ja anje frana ke dr ave pod Karlom Martelom, Pepinom Malim i Karlom Velikim. U savezni tvu s Francima, germanskim narodom kojima Italija nije prebivali te i kojega vode predani katolici, pape Stjepan III i Adrijan I vide priliku pro iriti svoju svjetovnu vlast u Italiji na ra un Langobarda, u emu naposljetku i uspijevaju. Za razliku od ostrogotske vladavine Italijom, u kojoj nije bilo izrazitih promjena u politi kom i kulturnom ivotu Rimljana jer su ti osvaja i prihvatili rimski na in postojanja kao svoj i zauzeli ulogu nastavlja a tradicije rimskoga carstva na zapadu, langobardska vladavina u potpunosti mijenja ivot na Apeninskom poluotoku: rimske politi ke institucije nestaju i zamjenjuje ih langobardski plemenski zakon; ve ina Rimljana nestaje iz javnog ivota i postaje drugorazrednim gra anima, to kasnije vodi njihovu neprimjetnu stapanju s germanskim osvaja ima i prihva anju langobardskog politi kog ivota kao svoga. Langobardi vreme nom sami postaju italizirani, utoliko to prihva aju latinski jezik, obi aje rimskih patricija i dru tvenu dinamiku gradskog ivota. Langobardski su posljednji val barbarskih plemena sa sjevera i razdoblje njihove vlasti na Apeninskom poluotoku stvara od barbara i Rimljana nerazlu iv spoj prototip jedinstvenoga talijanskog naroda.

108

Slaveni
Slaveni su najbrojnija etni ka i lingvisti ka skupina naroda u Europi. Govore slavenske jezike i uglavnom nastanjuju istok kontinenta, ali rasprostranjeni su i u Aziji sve do Tihog oceana. Etno-kulturna podjela Uobi ajilo se dijeliti Slavene na ove podskupine: Isto ni Slaveni Zapadni Slaveni Ju ni Slaveni Pitanje podrijetla Slavena U pitanju slavenske pradomovine postoje dvije velike teorije: autohtona teorija tvrdi da su Slaveni ivjeli sjeverno od Karpata od 1000. godine prije Krista. alohtona teorija tvrdi da su Slaveni do li na to podru je u 5. ili 6. stolje u poslije Krista. Njema ka i razne slavenske nacije koristile su obje teorije za politi ku propagandu, pa je nastala op a zbrka. Neki znanstvenici (npr. Kazimierz Godlowski i Zdenek Vana) smatraju da su obje teorije apsurdne i tvrde da su se Slaveni pojavili kao posebno pleme negdje u vrijeme Krista. Jedna teorija tvrdi da su postojala dva vala Slavena, Praslaveni (Veneti) i Slaveni, koji su se pomije ali i stvorili dana nje Slavene. Ta teorija barem pokua va rije iti vrlo slo ena pitanja koja proizlaze iz arheolo kih nalaza u slavenskim podru jima. Ukratko, nije sigurno gdje su Slaveni ivjeli prije seobe na zapad. Prvi povijesni spomen Slavena smje ta ih u podru je mo vara rijeke Pripyat (Pole ka), ali znatan broj slavenskih rije i ima indoarijske oblike koji ukazuju na zajedni ki prajezik. Nedavno se javila suprotna teorija, koja tvrdi da su Slaveni autohtoni jo od vremena prije ledenog doba. Prema toj teoriji, Germani i Romani (Vlasi) nastali su zbog jezi nih promjena nakon osvajanja. Ta se teorija zasniva na genetici i teoriji razvitka ljudi u vi e centara, za razliku od ideje "svi iz Afrike", te tvrdi da je slavenska pradomovina uklju ivala podru ja koja Tacit navodi kao Germaniju. Uostalom, Tacit je pisao da je pojam "Germanija" u smislu domovine Germana nastao relativno nedavno (u 1. stolje u). Dodatnu zbrku unosi injenica da su neki slavenski narodi nastali zbog potpune asimilacije drevnih neslavenskih naroda. Tako se korijeni dana njih Bugara mogu na i u Srednjoj Aziji. Tu spadaju i mitovi o iranskom porijeklu Hrvata i vandalskom porijeklu Poljaka. Slaveni u seobi naroda Kao prvo, vidi gornje poglavlje o podrijetlu Slavena. Slaveni se javljaju u povijesti kad se za Germanima i Keltima kre u na zapad u 5. i 6. stolje u, vjerojatno pod pritiskom naroda iz Sibira i Isto ne Europe (Huni, Avari, Bugari i Ma ari). Tada su Slaveni naselili podru je izme u Odre i Labe na sjeveru, zatim e ku, Moravsku, velik dio dana nje Austrije, Panoniju i Balkan, te kod gornjeg toka rijeke Dnjepar. Slaveni nakon seobe Kad su se smjestili, Slaveni su uspostavili prve oblike dr ava, kojima su upravljali knezovi s riznicom i vojskom, kao i prve klasne podjele, s plemi ima koji su pristajali uz Franke i Sveto Rimsko Carstvo. Karantanija, koja je pokrivala dana nju Austriju i Sloveniju, bila je prva slavenska dr ava, a stare dr ave su i Samova dr ava, Nitra i Moravska. U tom razdoblju su postojale i dr ave sredi njih Slavena, kao to je Balatonska kne evina i Severjani, ali irenje Ma ara i Rumunja, kao i germanizacija Austrije razdvojili su sjeverne od ju nih Slavena. U starijoj povijesti nije bilo nikakvog jedinstva slavenskih naroda, iako je povremeno bilo suradnje. Panslavenstvo S obzirom da su Slaveni pokrivali golemo i raznoliko podru je, pojavilo se nekoliko sredi ta koja su radila na jedinstvu Slavena. U 19. stolje u se pojavio pokret panslavenstva me u intelektualcima, znanstvenicima i knji evnicima, ali rijetko je utjecao na prakti nu politiku, osim na Balkanu. Zagreb je bio vrlo jak centar te ideologije, pa se u njemu 109

razvila klica onoga to e kasnije postati Jugoslavija. Nakon raspada diktatura u Jugoslaviji i SSSR-u krajem 1980-ih, mogu nost udru ivanja Slavena manja je nego ikad prije. Antislavenstvo U prvoj polovici 20. stolje a, nacisti su forsirali ideju rasa i tvrdili da je germanska rasa nadre ena slavenskoj, koja je trebala slu iti kao roblje u Tre em Reichu. Korijeni ovakvih zamisli se nalaze, me u ostalim, i u ranim djelima Karla Marxa i u Bismarckovim izjavama o Slavenima. Me utim, nacisti ke su se ideje ugasile s porazom Njema ke u 2. svj. ratu. Vjera Vjerski se Slaveni tradicionalno dijele na dvije glavne skupine: pravoslavci -- Rusi, Ukrajinci, Bjelorusi, Srbi, Bugari, Makedonci, Rusini i Crnogorci. katolici -- Poljaci, Slovaci, Hrvati, Slovenci, esi i Gornjolu i ani u Saskoj. Postoje i Slaveni muslimani (Bo njaci, Goranci, Pomaci i Torbe i). Protestanti su Lu i ki Srbi, tj. Donjolu i ani u dana njem Brandenburgu. Naravno, u stvarnosti postoje katoli ke, pravoslavne, protestantske i muslimanske manjine u svim tim zemljama. Pismo Slaveni pi u latinicom i irilicom. Islamizirani Slaveni su rabili i arabicu. Rimokatoli ka crkva u Hrvata je njegovala i uporabu uglate glagoljice i arvatice (hrv. irilica, polji ica, bosan ica...).

110

Islamska umjetnost i arhitektura
Islamska umjetnost i arhitektura, podrazumijeva umjetnost i arhitekturu podru ja Bliskog Istoka, sjeverne Afrike, sjeverne Indije i panjolske, koja su pala pod vladavinu muslimana na samom po etku 7. st. Podrijetlo i osobitosti Dvije dominantne zna ajke islamske umjetnosti i arhitekture, va nost kaligrafske ornamentalnosti i oblik d amije, su prvotno bili povezani uz islamsko vjerovanje, te su se razvili u rano doba religije. Utemeljitelj islama poslanik Muhamed bio je bogati trgovac iz Meke koji je u etrdesetoj godini ivota iskusio duboki niz objavljenja te je po eo javno propovijedati novi zakon. Njegova u enja ili objavljenja sadr ana su u Kuranu (Qur'anu), jednoj od najve ih knjiga religijskog nadahnu a. Sredi nje mjesto te knjige u islamskoj kulturi, i gracioznost arapskog pisma doveli su do irenja pisane rije i, posebice putem odlomaka Kur'ana, natpisa na d amijama i razvoja kaligrafskih stilova i ornamenata u svim granama islamske umjetnosti. 622. godine od koje po inje islamski kalendar, Muhamed bje i u grad Jatrib (kasnije Medinu). U svojoj slo enoj ku i okuplja skupinu vjernika koji oblikuju d amiju, sastavljenu od pravokutnog zatvorenog dvori ta s barakama (ku ama za Muhamedove ene), zidom s jedne strane i trijemom za hlad za siroma nije sljedbenike. Zato skoro sve d amije prate plan Muhamedove ku e, koja je u su tini sastavljena od zatvorenog dvori ta, zgrade za molitvu na jednom kraju, i arkada sa strane. Prvi sljedbenici Muhameda, koji dolaze s Arapskog poulotoka, nisu imali prirodne umjetni ke tradicije kao carstva koja su kasnije pokorili, i uzeli kao svoja upori ta. Kako se islam irio, njegova umjetnost se razvijala, tako da su na nju utjecali razli iti vremenski uvjeti i dostupnost materijala u osvojenim zemljama, te je upijala i prilago avala uro eni ke stilove umjetnosti. Motivi iz jednog podru ja uskoro postaju univerzalni u cjelokupnom muslimanskom svijetu. Islamska se umjetnost tako razvila iz nekoliko izvora. U ranu su islamsku arhitekturu prenijeti rimski, ranokr anski, i bizantski stilovi; utjecaj sasanske umjetnosti arhitketure i ukrasne umjetnosti predislamske Perzije pod Sasanidima je bila iznimno zna ajna; srednjoazijski stilovi su done eni s turskim i mongolskim prodorima; a kineski je utjecaj imao tvorno djelovanje na islamsko slikarstvo, lon arstvo, i odijevanje. Danas sa sigurno u znamo da su mnogi goti ki oblici kr anske Europe nastali u islamskoj arhitekturi te prene eni posredstvom sve e ih provala kri ara. Povijest Slijed razvoja u islamskoj umjetnosti - od 7. do 18. stolje a - se mo e podijeliti na tri perioda. Period formiranja islamske umjetnosti je grubo koegzistirao s pravilima prvih vo a islama, umajadskih kalifa (661.-750.), koji su pro irili islam od Damaska u Siriji, do panjolske. Srednji period obuhva a vrijeme abasidskih kalifa (750.-1258.), koji su islamom upravljali iz Bagdada u Iraku, do vremena mongolskih osvajanja. Ovaj je kalifat, poznat po svojem unaprje enju na podru jima u enja i kulture, bio najslikovitiji u povijesti islama. Upravo je u ovom periodu osna io utjecaj oblika iz iranske umjetnosti. Period od mongolskih osvjanja do 18. stolje a bi se, zbog prikladnosti, mogao nazvati kasnim periodom islamske umjetnosti. Arhitektura Nekoliko je relativno jednostavnih obreda islama pospje ilo jedinstvenu religijsku arhitekturu, koja uklju ujed amije (mo eje), mjesta dru tvenog okupljanja i molitve, i medrese, ili kole religioznosti. Va ni me u razli itim svojstvenim oblicima islamske sekularne arhitekture su pala e, karavanseraji, i gradovi, ije je planiranje uvijek uklju ivalo brigu o preva nim izvorima vode te o stvaranju prikladnih zaklona od vru ine. Tre i tip zgrada koje su bile zna ajne u muslimanskom svijetu su mauzoleji, koji su slu ili kao grobnice za vladara ili sveca, ali i kao simboli politi ke mo i. Sve te strukture, religijske i sekularne, dijele mno tvo svojstava. D amije Kada su muslimani osvojili Siriju 636., oni su mnoge napu tene crkvene bazilike prenamijenili u d amije tako da su na inili nove ulaze i premjestili mjesto odvijanja obreda. To su bile duge, trobrodne zgrade s poplo anim krovom i 111

oltarom na isto nom kraju. Orijentaciju i prostornu organizaciju d amija odre ivao je, i danas odre uje, smjer molitve, prema Meki koji simbolizira mihrab. U Muhamedovo je vrijeme molitva dr ana s vrha krova po uzoru na idovski obi aj. ini se da je sirijska tradicija gradnje niskih tornjeva uz kuteve zgrade (kod muslimana d amije) dovela do minareta s kojeg se poslije Muhamedova vremena dr ao obred. Prva upotreba propovjedaonice ilimimbara, jo jedne strukture svojstvene d amiji, se dogodila u Medini iz prakti nih razloga. Kupole, svojstvene upravo islamskoj arhitekturi, su se razvile iz sasanijskih i ranokr anskih arhitektonskih izvora. Najstarija o uvana je Kamena kupola (kasno 7. stolje e) u Jeruzalemu, jedna od ve ih religijskih struktura na svijetu, a predstavlja mjesto sa kojega je Muhamed do ivio duhovno i tjelesno prosvjetljenje. Ova d amija ima kupolu postavljenu na visoki valjak i prstenastog je plana s dva ambulatorija ili hodnika, to je preuzeto iz rimske arhitekture koja je imala utjecaja u Jeruzalemu u 4. st. Pod Otomanima su d amije gra ene po uzoru na bizantsku ostav tinu u Turskoj s velikom glavnom kupolom i vi e manjih. Me u njima se svakako isti u dvije arhitekta Sinana koje su poslu ile kao uzor d amijama u Turskoj, Siriji, Egiptu i sjevernoj Africi: Selim Kami u Edirni i Hagia Sofija u Istanbulu, obje bizantske crkve koje su kasnije pretvorene u d amije. Iako je u islamskoj arhitekturi, posebno u ranijim primjerima, tipi niji luk u obliku potkove, za iljeni je luk tako er bio poznat. Podrijetlom vjerojatno iz Sirije, prihvatili su ga Umajadi, a bio je svojstven i abasidskim d amijama, tijekom 9. i 10. stolje a je prenesen u Egipat. Sekularna arhitektura Tijekom vremena Umajadai ranih Abasida, mu ki lanovi kalfiskih obitelji gradili su brojne pala e u Siriji i Iraku. Neki su imali perivoje za lov, kao kod Sasanida, i kupke, koje su se razvile iz kasnorimskog tipa zgrada. Te pala e prikazuju sintezu zapadne i isto ne kulture koja je bila glavna zna ajka rane islamske umjetnosti, ali i relativnu slobodu izra avanja prije uvo enja proskripcija na figurativne prikaze. Pala e su bile mjesta gdje su se mogli na i mozaici, zidne slike, i reljefi koji su tradicionalno prikazivali dvorjane, ivotinje, a ponekad i samog kalifa. U srednjem je periodu islamski svijet proizveo najve i procvat urbane civilizacije u povijesti. Gra eni su planirani gradovi (npr. Samarra, Al Fustat, Okrugli Grad kod Bagdada) koji su dolaskom Mongola zajedno sa svojim vodnim sustavima uni teni ili svedeni na sela. U Iranu su u posljednjem dobu islamske umjetnosti gra ena najve a djela sekularne arhitekture: mostovi, pala e, fontane, trkali ta, pa ak i prve umjetni ke galerije. Karavanseraj (ili turski han) su donijeli Seld uci. To su bila odmori ta za putnike koja su se gradila uz puteve karavana, imala su otvoreni hodnik i mjesto za napajanje ivotinja. Uz njih se spominju i kupke, trgovi ta, vrtovi i prednji garnizoni. Grobnice i mauzoleji Unato islamskim propisima koji zabranjuju izgradnju grobnica, mauzoleji, gra eni kao simboli mo i umrlih vladara, su nakon d amija i pala a postali najva nije gra evine u islamu. Primjeri uklju uju kupolaste grobnice u Kairu iz 15. st. U Iranu je pod Mongolima razvijena posebna vrsta grobnice s kupolom dvostruke konstrukcije koja pove ava njenu visinu. Karakterizira ju oktogonalna baza s tornjem na svakom kutu. Najbolji primjer je vjerojatno najpoznatiji muslimanski mauzolej, Taj Mahal (iz sredine 17. st.), u Indiji. Ukra avanje u arhitekturi U islamskim zgradama su za dekoraciju bili kori teni vapno, zidne opeke i plo ice raznih oblika s uzorcima, dok su Seld uci kasnije dodali glazuru i boju. Uvedena je i umjetnost zidnih mozaika, u kojoj su boje paljene kako bi se dobio njihov puni intenzitet. Takva se umjetnost otvaranjem novih radionica s podru ja Irana pro irila i u Tursku. Ostala je islamska dekoracija u arhitekturi uklju ivala rezbarije u drvetu, obi no presvu ene sa slonova om na prozorima i vratima mimbara, i razli itim strukturnim elementima. No rezbarenje u drvetu i slonova i je bilo kori teno i za ukra avanje namje taja, slonovih kljova i kutijica. Kameni reljefi i mramorne presvlake nalazimo na zgradama u panjolskoj, Turskoj i Egiptu. Svjetlo i boju u zgrade obi no unose bogato ure ene svjetiljke i tapete. Dekorativna umjetnost Islamski propisi dozvoljenih motiva u umjetnosti sli ni su onima tijekom ikonoklasti kog pokreta u vrijeme Bizantskog Carstva, koji je promicao ideju zabrane oslikavanja svetaca i proroka, te njihova obo avanja. Zabranjeno je bilo i 112

prikazivanje reprezentativnih slika budu i da samo Bog mo e dati ivot. Umjetnost je uvijek bila promatrana u religijskom kontekstu, no u sekularnoj dekorativnoj umjetnosti, koja je uvelike ovisila o ortodoksnosti pojedinog vladara, to nije uvijek bio slu aj. Posljedica tih zabrana je bila da se, ak i pri prikazivanju figura ljudi i ivotinja, izbjegavalo kori tenje ukrasnog okvira te, za razliku od europskih umjetnika, muslimanski umjetnici nisu razvili poznavanje anatomije, muskulature i perspektive. S druge pak strane, su ovakva ograni enja usmjerila umjetnike na op eprihvatljivi razvoj ukrasnih uzoraka, koji su bili temeljeni na geometrijskim oblicima, arapskom pismu i listi avim stiliziranim oblicima. Drugi va ni propis koji je uvjetovao razvoj islamskih dekorativnih umjetnosti bio je zabrana upotrebe skupocjenih materijala. Tako je, za razliku od drugih kultura u kojoj su prevladavali plemeniti metali, islamska umjetnost bila usmjerena na keramiku, ukra avanje bron anih vaza, i rezbarije u drvetu. Lon arstvo Najbolji izraz islamske umjetnosti je svakako lon arstvo, koje pokazuje najvi i stupanj kreativnosti i inovacije. Prvi period u lon arstvu zapo inje pojavom uvezenog kineskog porculana u Bagdadu, koje je potaklo rad abasidskih lon ara i majstora. Ispo etka su uspje no imitirane boje, a da bi postigli porculanski u inak izumljena je kremasta glazura. Ona je kasnije plavo bojana i rezbarena raznim natpisima u visokom reljefu. Druga tehnika koja se ra irila u sve dijelove svijeta bila je bojenje metalnom otopinom nakon to je keramika pe ena, to joj je davalo karakteristi ne boje. Neke od posuda koje su prona ene u Iranu su bile ukra ene figurama ivotinja ili ispunjenim ornamentima i kaligrafskim elementima, dok su kod drugih ukrasi uglavnom ograni eni na monumantalne natpise s malim dekorativnim motivima. Staklarstvo Muslimanski su umjetnici tako er radili sa staklom, ispo etka u tehnikama koje su zatekli u Bizantu i sasanidskom Iranu, a kasnije kori tenjem novih na ina. Rezana, lijepljena, bojana i rezbarena stakla su bila iznimno visoke kvalitete. Pocakljeno staklo iz Sirije u 12. stolje u bilo je vrlo cijenjeno i uglavnom uklju uje pehare i ure ene vo tane svjetiljke koje esto nalazimo u d amijama. Rad s broncom Zbog propisa oko dozvoljenih materijala, bronca je bila najvi e kori teni materijal. Neki od najboljih uradaka o uvani su u europskim ckvenim zbirkama. Ispo etka su prihva eni isklju ivo dekorativni sasanidski oblici, ali kasnije se izra uju figurativni predmeti: posude u liku ivotinja, svije njaci i tanjuri. Va ne primjerke, ukra ene bakrom i srebrom, nalazimo u Iranu i Iraku. Slikarstvo Slikarstvo je, kao i u ve ini islamskih umjetnosti, slu ilo za jasne svrhe. To je obi no bila umjetnost ilustracije arapskih knjiga, koja se razvila iz bagdadske kole rukopisne ilustracije 13. stolje a, a obo avali su je i otomanski (turski) vladari za kojih se uvodi portret i izra enija ljudska figura. Znanstvene ilustracije su u pravilu linijske, a koloristi ke sekularne slike su naivne, s dekorativnim elementima pejza a (kineski utjecaj) i dvije do tri prikazane monumentalne figure. Perzijski utjecaj predstavlja oslikavanje minijatura, kineski uvo enje emocija, a kompleksnost kompozicije je zna ajka nove kole. Oblik dekorativne umjetnosti bila je i izrada ko nih korica za knjige s geometrijskim uzorcima. Prvi primjerci su bili obra ivani i reljefni, kasniji pozla eni, a od 16. stolje a i pocakljeni.

113

Maurska umjetnost
Maurska, ili maursko- panjolska umjetnost, je naziv za ina icu islamske umjetnosti koja se razvila u XI st. u podru jima pod vla u Maura na Pirinejskom poluotoku, u zemljama sjeverne Afrike (Magreb) i djelomi no na Siciliji. Razvila se na temeljima starije islamske umjetnosti uz slabije utjecaje umjetnosti kr anskog Zapada. Maursku umjetnost, napose arhitekturu, odlikuje iva polikromija i rasko na plasti ka dekoracija koja prekriva sve povr ine zidova na tetu konstruktivne jasno e gra evine. Podudara se s razdobljem arapske dominacije, ali se njen uticaj nastavlja i nakon propasti arapske vlasti u panjolskoj u stilu mudéjar. U Italiji je na kasniji razvoj keramike sna no utjecala maurska keramika sa sredi tima proizvodnje u Málagi i Valenciji.

114

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->