You are on page 1of 154

8 Grcka knjizevnost

Milivoj Sironic - Damir Salopek Helensko (klasicno) razdoblje neki dijele na: 1. jonsko (od prvih pocetaka
do -lSO, kad poslije bitke kod Salamine raste moe Atene) i 2. aticko (5. i 4.
stoljece do smrti Aleksandrove god. 325. prije n. e.). U navedenoj diobi naziv
»jonsko« nije bas najsretniji. Iako je u to doba jonsko pleme cvatu knji-
zemosti pridonijelo viSe od drugih, ipak ne smijemo zaboraviti i bogat
GRCKA KNJIZEVNOST doprinos ostalih plemena. Naziv »aticko« ima doduse opravdanje u tome
sto je atenska driava u to vrijeme dostigla vrhunac politicke moCi, a knji-
zevnost i umjetnost najveCi procvat u Ateni, ali stvara i odredene neprilike.
Tako bi Pindar, koji je umro god. 442, pripadao u aticko razdoblje, a znacaj-
ke njegove poezije svrstavaju ga u ranije doba. Stoga radi jasnoee mozemo
»helensko« razdoblje podijeliti na: 1. pretklasicno (od prvih pocetaka do
kraja 6. st.) i 2. klasicno (5. i 4. st.).
Manje poteskoca zadaje dioba helenistickog razdoblja. Ono se moze po-
dvojiti na: 1. aleksandrijsko razdoblje (3. i 2. st. kad je najveee srediSte grcke
kulture Aleksandrija; to razdoblje ide do 30. g. prije nove ere kad Egipat
postaje rimskom provincijom) i 2. rimsko razdoblje (od 30. prije n. e. do
529. god. n. e.). Rim ima na knjizevnost veCi utjecaj nego ijedan helenisticki
grad. To nam je razdoblje bolje poznato jer je sacuvana knjizevna produk-
cija veeeg broja pisaca.
Mi eemo dakle dijeliti grcku knjizevnost na tri razdoblja: 1. pretklasicno,
Milivoj Sironic 2. klasicno i 3. helenisticko.

Dioba povijesti grcke knjizevnosti

Grcka knjizevnost zapOCInJe s Homerom, dakle prije nove ere, i traje do Pretklasicno razdoblje
godine 529. nove ere kad car Justinijan zatvara filozofsku skolu u Ateni. Poslije
toga u punom smislu nastupa razdoblje bizantske knjizevnostQ, ali d.zmedu
grcke i bizantske knjizevnosti ne mozemo oznaciti tocno odredenu granicu,
a najmanje te dvije knjizevnosti mozemo odijeliti jednom jedinom godinom. Epsko pjesniStvo
U vremenskom rasponu od trinaest stoljeca (osam prije nove ere i pet
nove ere) stvarali su mnogi pjesnici i prozni pisci, koji su jezikom i kul-
turom Grci, ali nisu svi bili irodom Grci. Osvajanja Aleksandra Velikog Ilijada i Odiseja
prosirila su grcki jezik i kulturu izvan granica Helade, te su glavni gradovi
Aleksandrovih nasljednika - Aleksandrija, Antiohija i Pergam - postali Grcka knjizevnost zapocInJe za nas s Ilijadom i Odisejom i s nekoliko
veca sredista grcke civilizacije. metrickih natpisa iz 8. st. prije n. e., tj. pocinje s vee zrelim umjetnickim
S obzirom na Aleksandra Velikoga, grcka se knjizevnost moze podijeliti na: izrazom. Razlicito od drugih antickih i modernih knjizevnosti, ne raspo-
1. klasicno razdobZje (od Homera do kraja 4. st. prije n. e.) i 2. helenisticko lazemo nikakvim pisanim dokumentom da bismo mogli, makar u grubim
razdoblje (od 3. st. prije n. e. do cara Justinijana, 529. n. e.). potezima, zacrtati razdoblje pocetka grcke knjizevnosti. Njeni poced jos
uvijek ostaju u tami onih stoljeca razvoja i pripremanja koja nazivamo
Bilo bi ispravnije da prvo razdoblje nazovemo »helenskim« nasuprot »he- helenskim srednjim vijekom (od 12. do 8. st. prije n. e.).
lenistickom«. Jedino bi takva dioba bila realna jer se u knjizevnosti odraiava
velika razlika izmedu helenske i helenizirane civilizacije. U prvom razdoblju Iako nam nakon Ventrisova desifriranja linearnog B pisma (1953) grcki
zapisi iz mikenskog vremena dopustaju da polako ispisujemo, tako reCi,
prevladava poezija, a u drugom vecu vaznost dobiva proza.
prve stranice povijesti grckoga jezika, ani nam ipak jos zasada ne pruzaju
Sva poezija helenskog razdoblja prigodna je: rodena iz svakodnevnog nikakvu dokumentaciju 0 pocetku neke knjizevnosti na grckom jeziku. Svi
zivota bila je namijenjena zivotu. Svi su, nairne, pisali za svoje suvremenike. su ti zapisi administrativni i racunski dokumenti, pisani prema krutim pra·
U helenisticko doba poezija nije viSe tako usko povezana sa svakodnevnim vilima dobre i stroge dvorske kancelarije koja ne dopusta svojim pisarima
zivotom, jer Sil pjesme u vecoj mjeri bile adredene za citanje a ne za javno slobodu niti udaljavanje od stvari. Takva narav spisa iskljucuje svaku mo-
pjevanje i recitiranje. Pjesnik je postao knjizevnik po profesiji. gucnost da se u njima nade bilo kakav trag izravne knjizevne dokumen-
Epska pjesnistva 9 10 Grcka knjizevnost

tacije. No valja do dati da nam mikenski zapisi zasada ne pruzaJu ni neiz- u Knosu s uzornom kanalizacijom, s bogatim zidnim slikarijama i freskama,
ravno neki valjan dokaz za povijest knjizevnosti, dok nam npr. donose do- zatim fi£urice i fino ornamentirane vaze svjedoce da su nosioci te kulture,
bru gradu za studij religije, ekonomije i tadasnjeg drustvenog uredenja. U kojoj gr~nice sezu u treee i pocetak cetvrtog tisuCljeea prije n. e., bili na
mikenskim tekstovima nismo jos uspjeli raspoznati nijedne rijeci koja hi yisokom stupnju civilizacije. Sredinom drugoga tisueljeea sirila se kretska
aludirala na aktivnost pisanja iIi recitiranja iIi sastavljanja himna ili nekih
kultura prema istoku (Troja) i prema grckom kopnu, osobito u Argolidi.
kronika.
Prema Homeru svaki mikenski dvor ima po nekog aeda koji zabavlja
auditorij slaveCi stara slavna djela iIi pothvate iz novijeg vremena. No u
tada suvremenim dokumentima nisu potvrdene neke glazbene ili vokalne
aktivnosti takve vrste. Dok s jedne strane nalazimo registrirane sveeenike,
vojnike, pastire, keramiCare, graditelje i obrtnike svih vrsta i specijalnosti,
s druge strane u timpapisima ne javlja se ni u palaoi u Pilu ni u Mikeni ni
u Knosu ime aoid6s ili slican izraz koji bi upuCivao na neko sluzbeno za-
nimanje povezano s pjevanjem. Tako nam se problem prethomerske epike
javlja i dalje u istim okvirima kao i prije Ventrisova otkriea, pa jos i
danas postojanje visestoljetne epske tradicije izvlaCimo iz samog Homera,
tj. iz cinjenica, jezika i umjetnicke kvalitete Homerovih epova. No zato taj
problem nakon desifriranja mikenskog pisma mozemo promatrati u novom
svjetlu i konkretnije. Ventrisovo nam otkriee potvrduje postojanje grckog
jezika u srediStima mikenske kulture mnogo ranije od 12. s1. prije n. e., staviSc,
dokumentira nam s odredenom tocnoseu arhajski vee razvijen stupanj je-
zika u vremenu koje prethodi viSe od pet stoljeea prvim dosadasnjim svje-
docanstvima grckog alfabeta. Tako i problem postojanja duge pjesnicke
tradicije prije Homera dobiva veeu sigurnost. lma, nairne, morfema i rijeci
karakteristicnih u homerskom jeziku koje susreeemo u mikenskim teksto-
virna. U njima ima predmeta i sluzbi opisanih u Homera. Stoga danas viSe
nije potrebno dokazivati i vrednovati povijesnu vrijednost homerske epike
kao djelomicnog dokumenta 0 drustvu i civilizaciji mikenske i dapace pred-
mikenske epohe.
Tako je za bolje razumijevanje Ilijade i Odiseje od presudne vaznosti
bilo otkrivanje kretsko-mikenske kulture. Prvi i najtezi korak na tom putu
u proslost ucinio je njemacki trgovac i arheolog-amater Heinrich Schliemann
(1822-1890). Na temelju podataka u Homeru on je na brezuljku Hisarliku
(= turski »tvrdavica«) u sjevernom dijelu Troade otkrio devet naselja, koja
zahvaeaju slojeve od kamenog doba do rimskih carskih vremena. Otkrivsi Zlatna mrtvacka maska iz mikenske grobnice, aka 1500. prije n.e.
u drugom sloju odozdo bogate zlatne i srebrne nakite, bio je uvjeren da je
nasao blago trojanskog kralja Prijama. Kasnije je Dorpfeld, usporedivanjem
ostataka materijalne kulture u sestom sloju odozdo s nalazima mikenske Kretska kultura, iako u biti samostalna, rasla je i razvijala se pod jakim
kulture sto ih je Schliemann iskopao u Mikeni i Tirintu, utvrdio da je Ho- utjecajem prastarih kultura s obala Eufrata i Nila. Vaznu ulogu u razmjeni
merova Troja sesto naselje, a Blegen je dokazao da je sedmi grad bio razoren materijalnih dobara odigrao je trgovacki i pomorski narod Fenicana. Koliko
nakon opsade u doba koje odgovara trojanskom ratu opisanom u Homera. je kretsko-mikenska kultura bila prozeta utjecajem kulture lstoka i Egipta,
Utvrdene palace's kiklopskim zidinama i lavljim vratima, velicanstvene pokazuju i mnoge aluzije u Ilijadi i Odiseji gdje se spominju predmeti iz-
kraljevske grobnice sa zlatnim maskama, nakitom, vrcevima, macevima i radeni u Sidonu ili oni koji su dosli iz egipatske Tebe. Premda kretska i
vazama, sto ih je Schliemann otkrio u Tirintu i Mikeni, govore 0 bogatoj mikenska kultura imaju i svojih osobitosti (npr. na podrucju materijalne
i dot ada nepoznatoj kulturi drugog tisuCljeea prije n. e., koju prema glav- kulture u nacinu gradnje, a u drustvenom pogledu matrijarhat na Kreti,
nom sredistu, Mikeni, zovemo mikenskom. No Evansova iskopavanja u Kno- patrijarhat u Mikeni), ipak one cine zaokruzenu cjelinu.
su na Kreti (od 1890. dalje) pokazala su da je mikenska kultura u mnogo- ZahvaljujuCi desifriranju hetitskih dokumenata, nadenih kod iskopavanja
cemu nastavak starije i osebujne kretske kulture. Otuda i naziv kretsko- glavnog grada hetitskog carstva u sredistu Male Azije, koji datiraju iz istog
-mikenska kultura. Prema Minosu, mitskom vladaru na Kreti, zovu je mi- Hemena kao mikensko doba u Grckoj, i Ventrisovu otkrieu i Blegenovu
nojskom, a prema Egejskom moru jos i egejskom. Ostaci Minosove palace' istraziYanju u Troji, mi smo 0 mnogim stvarima mnogo bolje upoznati od
Epska pjesnistva 11 12 Grcka knjizevnast

samih starih Grka. Danas se pouzdano zna da je postojala opsada Troje i Grcka mikenskog doba bila je mozaik manjih i veCih kraljevstava, svako
da je ona bila opljackana i porusena potkraj mikenskog doba. I nadalje, sa sredistem u yelikoj palaci (Pil, Mikena, Tirint), povezanih ne bas tocno
zna se da su upravo u ono vrijeme i u onom kraju djelovale ve1ike grcke definiranim sayeznistyom s jednim kraljevstvom, tj. Agamemnonovim u Mikeni.
vojnicke i trgovacke snage. Imamo opravdan razlog za vjerovanje da su Radi se yjerojatno 0 stvarnom stanju. Mikenske plocice to doduse ne po-
i imena glavnih junaka u Ilijadi zaista imena ljudi koji su imali vidan udio tuduju ali i ne proturjece tome. No zato ti dokumenti daju bogate podatke
u ratu koji se vodio u ono vrijeme u Maloj Aziji. Plemena koja su u vri- o unutrasnjoj ekonomiji kraljevstva u Pilu i dopustaju da rekonstruiramo
jeme kretsko-mikenske kulture nastavala Grcku spominju se viSe puta u u tancine sliku autokratskog rezima, birokratski organiziranog s mnostvom
egipatskim tekstovima pod imenom Ahajvasa i Danauna, sto odgovara na- Cinomika, koji su mjerili, sabirali, dijelili, rasporedivali i uskladistavali.
zivima Ahejci i Danajci kojima Homer naziva grcka plemena pod Trojom. Ropski je posao bio rasiren i dobro organiziran. Rad je bio specijaliziran, a
obradivanje zemlje bilo je uredeno na vrlo slozen naoin. U Homera nema
predodzbe da je taj herojski svijet zapravo uzor birokracije, da je to drustvo
kontrolirano od vojske povjerenika. Svaki i najmanji izvjestaj, dapace i
racun 0 izddavanju i cuvanju jedne koze, registrirao je tajnik u palaCio
Dokumenti linearnog B u tome su jednostrani i ne govore 0 oblicima mi-
kenskoga zivota koji poznamo iz drugih izvora. Homerove pjesme prikazuju
velike kraljeve i njihove dvorjane, govore 0 malobrojnoj i silno privilegi-
ran oj klasi koja svoja prava temelji na plemenitosti roda i zivi od bastinje-
nog imutka, a vezana je sarno neodredeno s jaCim gospodstvom i dosta
cvrstim ali elasticnim kodeksom casti u kojem je glavno svojstvo osobna
hrabrost.
No arheoloska otkrica upoznala su nas s klasom mikenskih trgovaca koji
su izmedu 1400. i 1200. prije n. e. prenosili svoje proizvode do Sicilije i sve
do Egipta i Palestine. Ucvrstili su se na Kreti, Rodu, Kipru i sirijskim oba-
lama. Na osnovi svih podataka moze se reci da je vladajuca klasa zivjela
ne sarno u blagostanju nego, staviSe, raskosno zahvaljujuCi smionosti i po-
duzetnosti jake trgovacke klase. Poznato je da su kraljevi ddali pod rigo-
roznom kontrolom svoje podanike s pomocu izvanredno razvijene i namet-
ljive administrativne organizacije. Homer pozna u svemu tome sarno po-
liticki aspekt.
Na vrlo tesko pitanje, zasto Homer ne zna mnogo toga iz hvota miken-
skog vremena, dan je jedan odgovor u najnovije vrijeme. Nairne, svi pret-
postavljaju, a tako su mislili i stari Grci, da je Homer zivio stotine godina
nakon zbivanja koja opisuje i da 0 toj proslosti nije imao nikakve pisane
dokumente. Prema tome bilo bi tocnije da se pitamo kako je dosao do onoga
sto vrlo dobro zna. Odgovor je u tome da je grcka epika bila usmena i tra-
dicionalna, tj. ona se sastavljala napamet, pamtila i usmeno prenosila, mi-
Svecenica (?) sa zmijama, iz palace jenjala se i povecavala. Tako Ilijada predstavlja posljednji stupanj jednog
u Knasu. Obajena fajansa, aka 1700. razvojnog procesa i prosirenja, a pocetak joj je bio odmah za vrijeme opsje-
gadine prije n. e. danja Troje ili neposredno poslije toga.
U neodredenom casu poslije 1200. g. prije n. e. mikenska je civilizacija
zbrisana s lica zemlje. Velike palace u Tirintu, Mikeni i Pilu razorene su,
kraljevi i njihovi podanici su ubijeni iIi pretvoreni u roblje. Gotovo cetiri
slijedeca stoljeca traje razdoblje mraka. S tom katastrofom mora da se
Slika politickih i socijalnih prilika u Homeru vrlo je slozena jer su po- izgubio i slogovni sustav pisanja (linear B), nedovoljan za grcki jezik. Tako
mijesani elementi razlicitih kultura, tj. ranD i kasno mikensko doba, bron- su Grci morali iznova zapoceti. Neki genijalni anonimus unio je u sje-
.cano i zeljezno doba, helen ski srednji vijek i kasnija razdoblja. Uvijek je verno semitsko konsonantsko pisanje promjene koje su omogucile pisanje
postojao dojam da nedostaje mnogo toga znacajnog za Agamemnonovo vrije- vokala pa je doslo do grckog alfabetskog pisanja. Najstariji je dokument
me. Dokumenti linearnog B ne pruzaju nam dosada nikakvu pomoc u vezi s toga pisanja metricki natpis na atickoj vazi iz prve polovice 8. st. prije n. e.
pitanjem politickog uredenja Grcke kao cjeline, pa nase spoznaje 0 tome ~o alfabetsko je pisanje sigurno barem stoHnu godina starije, tj. pada u
moramo jos temeljiti na Homeru i arheoloskim podacima. Prema Homeru pocetak 9. st.
Pjesnistvo prije Homera 15 16 Grcka knjizevnost

nackim djelima pokojnika, vjerojatno u stilisticki cvrstu obliku s primje- koje testo nema opravdanja u Homerovu tekstu (brzonogi Ahilej), oblike
som ukrasnih pridjeva, koji su izrazavali kvalitete poginula junaka. Prema iformule) koji se U\'ijek ponavljaju kad se u pripovijedanju dode do od-
tome, tuzaljke Ii himne u cast bogovima sadde vee jasne elemente epske redena mjesta u opisu boja, gozbe, plovidbe lade, i na kraju tipicne brojeve.
poezije. Ctnoeno je da se vrlo mnogo stihova u Ilijadi i Odiseji ponavlja potpuno
Posebnu su pozornost pobudivala slavna djela junaka - klea andr6n, iIi s manjim odstupanjima. Nema sumnje da su navedene pojave plod du-
gotrajne umjetnicke prakse. Cini se da se i epski stih heksametar razvio iz
koja za narod imaju osobitu vrijednost. Njima se on ponosi, ona ga nag one
d,-a kratka stiha: daktilskog tetrametra i adoneja. Oba se stiha javljaju
da i sam Cini takva djela. Najveea je sreea zivjeti u uspomeni potomstva i
hiti slavljen u pjesmi. U Ilijadi 7,91 ponosni Hektor kaze: »Tako ee reCi
tko, i slave mi nestati neee«, a u Odiseji 8, 580 govori se da su bogovi dosudili
propast Iliju (Troji) zato »da to bude i rodu budueem pjesma«. Predmet
pjesme bila su i slavna djela zena - kleos gynaik6n, kako vidimo u Odiseji
24, 196 i d., a osobito slucajevi velikih opacina (Ilijada 6, 357 i d.) iIi zloCin-
stva (Odiseja 24, 201 i d. - zloCin Klitemestrin).
U podaeima 0 zivotu i polozaju prethomerskih pjevaca - aeda nailazimo
na razIike izmedu Ilijade i Odiseje. Dok u Ilijadi Ahilej sam u dokolici
veseli sree zvonkom formingom pjevajuCi 0 slavnim djelima junaka, u Odi-
seji na gozbama rodovskoga plemstva razveseljava sudionike svojim pjes-
mama 0 djelima ljudi i bogova pjevac profesionalae. Tako Penelopine prosee
zabavlja pjevac Femije pjevajuCi uz svirku kitare pjesmu 0 tuznom povratku
Ahejaea (1,325-321), a na dvoru kralja Alkinoja sl:ijepi Demodok (anticka
je tradicija u njemu gledala Homerov autoportret) uz pratnju forminge pje-
va uz ostalo i pjesmu 0 propasti Ilija (8,469-520). Pjeva6i iznose ono sto su
culi da se slavi. Morali su nastojati da prikazana slika zivota odgovara prije
svega shvaeanjima drustva za koje pjevaju. Publika je od njih trazila da Afrodita (lijevo) predaje Pa-
dogadaje prikazuju kao da su sami njima prisustvovali iIi da su 0 njima risu Helenu. Terakota iz Ta-
dobili objasnjenje od ocevidaea (plasticno prikazivanje). Aed ne ponavlja nagre, 4/3. stoljece prije n. e.
vee gotovu pjesmu, nego je stvara, improvizira, sluzeCi se bogatom zalihom
tipicnih mjesta: tradieionalnim situaeijama, opisima, poredbama, epitetima
i s1. No ako slucajno pjeva vee slozenu pjesmu, njegovo izvodenje ne pre-
staje biti stvaralacko. On, naime, pamti samo opCi tijek dogadaja, ali gradu
uvijek oblikuje na svoj nacin. Kao grada sluze mu mitoloske price 0 hero-
jima i bogovima (djela ljudi i bogova). Te price ne shvaeaju se kao aedova
kao samostalni stihovi upravo u eolskoj poeziji. Prema tome, razvoj epske
izmiSljotina nego kao istinita pripovijest.
pjesme bio je dug, a tekao je otprilike ovako: slavna djela pjevala su se
Vee u pretknjizevnom razdoblju vazan se povijesni dogadaj, cesto odmah najpl1ije u obliku lirske pjesme. Ona je dobivala sve viSe epskih elemenata
posto se zbio, pretvorio u pricu. Zadobivsi tako pogodan oblik za prenosenje, i prelazila u lirsko-epsku pjesmu. Iz nje se razvila profana balada, koja se
zbiljsroi se dogadaj preradivao i mijenjao, pa su u pricu s povijesnom jezgrom takoder pjevala uz pratnju glazbenog instrumenta. Daljnjim uklanjanjem
mogle prodrijeti erte bajke i novelisticki motivi (mit). Mitologija je podloga Iirskih elemenata i isticanjem objektivnoga doslo je do oblikovanja prave
grckog pjesnistva i umjetnosti. Grcki mit ima zacetak u mikensko doba, a pro- epske pjesme, koja se od lirske razlikovala opsirnoseu i metrom. Od isprva
izvod je, kao i grcki narod, spaja indoevropskih i mediteranskih elemenata. kraCih pjesama razvio se mali ep, a tek kasnije, kad su se dogadaji koncen-
Likovi grckoga mita gotovo su posve antropomorfizirani, dok u mitologiji trirali oko jednog glavnog junaka, razvio se veliki junacki ep.
mnogih naroda veliku ulogu limajuzivotinje, kao npr. u Egipeana i Germana. Moze se pretpostaviti da su se epska pjesma i mali ep u Helena razvili
Da su i Grei prosli taj stupanj, svjedoce neki neznatni ostaci, kao npr. epi-~ jos u samoj Grckoj prije pocetka kolonizacije. To se zakljucuje po tome sto u
tet bo6pis - kravolik za bozieu Heru, a glauk6pis - sovolik za bozieu matici zemlji imaju korijen likovi i motivi koji se nalaze u prvom planu
Atenu. U helenskoj mitologiji karakteristicne su dvije kategorije likova: Ilijade ili se u njoj usput spominju. U Tesaliji je Olimp, prijestolnica bo-
besmrtni bogovi s ljudskim oblicjem, vrlinama i manama, i smrtni Ijudi - -gova, s tesalskim Pelionom povezan je Pelej, Ahilejev otae, zatim kentaur
heroji, zamisljeni kao rodovsko"plemenske vode, kao preci rodovskih zajed- Hiron, Ahilejev odgojitelj, i mnogi drugi. Tesalija je Ahilejeva domovina.
nica, kao utemeljitelji gradova itd. U njoj se zbiva borba Lapita i Kentaura (Jlijada 1, 263-268, Odiseja 21, 295
Da je u Helena prije Homera evala epska poezija, potvrduju i Homerovi i d.). Iz tesalske luke Pagaze krece prva grcka mitska ekspedicija na ladi
epovi, u kojima uz navedene cinjeniee nalazimo savrSenu epsku tehniku, Argo (Argonauti). Odiseja 12,69 i d. patvrduje veliku starinu te price. U Eto-
umjetnicki izraz, umjetan jezik, okretan stih, mnostvo ukrasnih pridjeva zal liju pripada prica 0 Meleagru (Lov na kalidonskog vepra), zatim prica 0 ratu
Pjesnistvo prije Homera 17 18 Grcka knjiievllost

Etoljana i Kureta (llijada 9,529 i d.). Iz Lokride je Ajant, Oilejev sin, i nisu ogranica\'ali sarno na trenutni zanos osjeeaja, vee su voljeli i promislje·
Menetije, otac Patroklov. U Beotiju spada prica 0 Edipu (Jlijada 23,680, nost i realnost. Dok je eolsko-dorska grupa i u povijesno vrijeme cuvala
Odiseja 11, 271 i d.); 0 ratu Sedmorice protiv Tebe (Jlijada 4, 372 i d., 5, 801 osobitu i ogranicenu sklonost za lirsko-glazbene oblike, razvijat ee se u Jo-
i d., 6, 223. i d., 23, 679; Odiseja 15, 244 i d.), zatim prica 0 ratu Epigona (Ili- njana zbog njihove radoznalosti i zive okretnosti sve veti smisao i sposob-
jada 4,406). Odisej pl1ipada krugu prica otoka Kefalenije. Na Peloponezu ima- nost za razgo\'or, pragmaticnost, Iogicnost i racionalnost. I kao sto u grcku
ju korijen Menelaj i Helena. Cini se da je Diomed bio najprije argejski bog knjiie\-nost u\'ode epopeju, tako ee Jonjani kasnije poloziti cvrste temeIje
rata. Svi ahejski junaci iz Ilijade bijahu predmet prica, ali neke karakteri- nO\-eli, pO\ijesti, filozofiji, drami i romanu.
stike dobili su tek u kiklickim epovima ili u jos kasnijim pjesmama. C Joniji je izlaganje epske grade uz pratnju glazbenog instrumenta presio
Prethomerske kratke pjesme pripadaju razlicitim krugovima prica. Mo- u recitiranje, a iz eoiske se strofe razvio heksametar, koji je za sva vremena
tivi koji se u njima obraduju cesto su internacionalni, kao npr. sukob vr- postao stihom herojske epopeje. Na temeIjima starojonskog dijalekta stvo-
hovnog zapovjednika i njegova pratioca (Agamemnon i Ahilej); povratak od- ren je u Joniji umjetan jezik, koji je do kasnih vremena bio izvor i uzor
sutna muza (Odisej) itd. U vrlo staro vrijeme idu i ovi motivi: velike bitke svim grckim knjizevnim jezicima. U njemu su cesti eoiski oblici, tzv. eolizmi,
(trojanski rat); otmica (Paris - Helena); ubojstva majke, muza, djece, pa koji se objasnjavaju time sto se starojonski ep nadovezivao na eoisku poe-
incesti i bajoslovni motivi, kao npr. motiv 0 zamamnoj pjesmi (Orfej, Am- ziju, jezik i stil. Iz eolskog nisu preuzete sarno pojedine rijeCi i oblici nego
fion, Sirene); 0 silasku u podzemni svijet (Heraklo, Orfej, Odisej) itd. i izrazi, formule i stereotipni sastavni dijelovi stiha.
Da bi se pojedini motivi mogli sabrati oko jedne okosnice, potrebni su Moze se pretpostaviti da su jonski pjesnici vee prije Homera pokusavali
tzv. motivi koncentracije, npr. veliki rat (rat Argejaca protiv Tebe, rat Ku- obraditi veeu gradu od Eoljana. Nisu se vjerojatno ogranicavali sarno na
reta protiv Etoljana, rat Ahejaca protiv Troje) ili zajednicka ekspedicija da obradbu prica oko Troje. No u price 0 trojanskom ratu unosili su i likove
bi se zadobilo neko blago (Argonauti i zlatno runo), iIi pustolovno putovanje iz jonskih prica, a osobito heroje iz mat ice zemlje. Motiv price 0 Argo-
(najstariji je oblik prica 0 Argonautima) Odiseja itd. nautima, povezan s najranijom eoiskom kolonizacijom prema istoku, zadobio
Nema sumnje da su svi ovi motivi proizasli iz istinski prozivljenih do- je pun umjetnicki oblik tek u Miletu u krugu jonskih pjesnika koji su ga
povezali s miletskom koionizacijom obaia Crnoga mora. Prica 0 Argonautima
gadaja, koji su se zbog usmenog predavanja sve viSe udaljavali od povi-
utjecala je i na jedan dio Odiseje (Eol, Lestrigonci, Kirka, Sirene, Skiia i
jesne jezgre i spajali s drugim srodnim motivima. Tako se motiv 0 otmici
Haribda, Helijeva goveda). Najveei je uspjeh jonskoga epa bez sumnje pro-
Helene spojio s pricom 0 trojanskom ratu. Historijska jezgra pnca moze nalazak i obradbu prica 0 Odiseju, gdje je dosia do izrazaja jonska fantazija
se izvuCi s odredenom sigurnoscu sarno iz imena lica, mjesta, kultova i i skionost Ijupkom pricanju. Stvoren je ne sarno niz dragocjenih prica, go-
obicaja koji su se cuvali jos u historijsko doba. tovo bajki, vee i u njihovo srediSte postavljen tip junaka, koji je po svojim
Na razvoj grcke epske pjesme snaZno su djelovala dva povijesna dogadaja: osobinama postao utjeIovljenje jonskoga ideala junaka.
seoba Domna i naseljavanje otoka u Egejskom IDoru i zapadnih obala Male Moze se zakljuciti da je u Grka davno prije Homera cvalo pjesnistvo
Azije najprije sjevernim Ahejcima (Eolj anima) , pa Jonjanima i na kraju koje je pripremilo plodno tlo za razvoj herojske epopeje. Na to upueuju
Doranima. Glavni dozivljaj naseljenika u novoj zemlji bile su ogorcene borbe povijesne i jezicne oinjenice, a njihovu tocnost potvrduje razvojni put he-
za vazna strateska uporiSta s tamosnjim narodima: Mizanima, Frigijcima i rojske poezije romanskih, germanskih i osobito slavenskih naroda. Helen-
Likijcima. Te su borbe davale temeljni motiv pricama. S njima su se mije- skoj herojskoj epopeji prethodile su krace pjesme u kojima se uz pratnju
sale i price koje su naseljenici donijeli sa sobom iz domovine. Prema grc- glazbenog instrument a pjevalo 0 junackim djelima. Te su pjesme bile djelo
koj tradiciji sjevernoahejski (eolski) iseljenici izvrsili su najprije pohod na Eoljana - Ahejaca, koji su dosli iz Tesalije i drugih dijelova grckoga kopna
zemlju Mizana i s njima vodili borbe. U njihovoj se priCi sacuvala uspomena i prvi se ucvrstili u Troadi ina susjednim otocima. Pjesme s likovima i mo-
na borbe oko Troje, za koju znamo da se nalazila kao dobro utvrden grad tivima iz domovine mijeSale su se s onima u novoj postojbini, a podredene
na Hisarliku, udaljena nekoliko sati od mora, i da je bila razorena oko 1250. su bile jednoj osnovnoj temi - borbi sa stanovnicima u novome kraju. Nje-
g. prije n. e. Iz eolske Tesalije na eolske obale Male Azije vodio je put govanjem tih pjesama u tijeku nekoliko pokoljenja 5tvoroo je cvrst materijal-
preko otoka Skira i Lezba, s kojima su povezane uspomene na Ahileja. Tako ni, tehnicki i eticki temelj za veliku narodnu epopeju koja je dobiia najviSe
se Ahilej, odjeven u zenske haljine, krije u Likomedovu dvoru na Skiru, a na umjetnicko ostvarenje u Ilijadi i Odiseji otprilike u 9-8. st. prije n. e. Nema
Lezbu je zarobio Brizeidu zbog koje se smrtno posvadio s Agamemnonom. sumnje da su na velikoj gradi obaju epova i prije Homera okusali svoje snage
Njegovanje epske poezije preslo je u ruke Jonjana, koji su nedugo iza razliciti pjesnici. No tek je genijalnom pjesniku uspjelo da epsku poeziju
Eoljana dosli u Malu Aziju i zauzeli srednji dio njezine obale s obliznjim digne na umjetnicku visinu, koju otada do danas nije viSe nitko dostigao.
otocima. Tu su brzo preuzeli prvenstvo, kao sto su to postigli i u domovini Jasno je da se taj genijalni pjesnik bez ustrucavanja posluzio dostignuCima
- Atici. Okretni su Jonjani sposobni ne sarno za pronalazenje novoga nego svojih prethodnika i stvorio Ilijadu i Odiseju kao jedinstvena umjetnicka
i za ljupko pricanje, razmiSljanje i rasudivanje. Tako se ni u pjesniStvu djela.

2 Povijest svjetske knjizevnosti


Homersko pitanje 19 20 Grcka knjizevnost

Homer i homersko pitanje

Ilijada i Odiseja povezane su u antickoj tradiciji s Homerom. rme Homer


(H6meros) oznacuje zbiljsku osobu iako se u starini i u novije vrijeme tu-
macilo kao opea imeniea, tj. kao slijepae, talae, drug, sastavljac. No ni danas
se niSta pouzdano ne zna a Homerovu zivotu. U starini je napisano mnostvo
pjesnikovih zivotopisa, ali su podaei u njima fantasticni i cesto proturjecni.
lednako su nepouzdane i sve vijesti a vremenu pjesnikova zivota i domo-
vini. ledni ga dde suvremenikom trojanskog rata (1194-1184), drugi misle
da je zivio sto, a neki cetiristo godina poslije toga rata. Herodot (II, 53) kaze
da je Homer suvremenik Heziodov. No ni time nije problem rijesen, jcr se
ni vrijeme Heziodova zivota ne da pouzdano utvrditi.
Mnogo se jonskih i drugih gradova otimalo 0 cast da su Homerova do-
movina. cini se da je ipak najstarija i u starini najvise rasirena vijest da
je Homerovo rodno mjesto eolska Smirna, koja je postala jonskim gradom
izmedu 9-8. st. prije n. e. U najnovije se vrijeme vjeruje da je mozda zivio
u Troadi na dvoru nekoga prvaka. Homer se postovao i na otoku Hiju, gdje
je jos u povijesno dab a postojao njegov kult i porodica rapsoda - Home-
ridi - koji su imali zadaeu da cuvaju i reeitiranjem sire Homerove pjesme.
NejasnoCi oko biografije i datiranja Homera pridruzuju se i druge teSkoee
koje se ticu kompozicije i pravog autora obaju epova.
Ozbiljna kritika Homerovih djela zapocela je vee u starini. Njezin glavni
zadatak bio je da utvrdi koja djela pripadaju Homeru. U pocetku su mu se
uz Ilijadu i Odiseju pripisivale pjesme epskog eiklusa: Tebaida, Epigoni,
Kiprije i dr., zbornik himna, epigrami, Boj zaba i miseva (parodija heroj-
skog dostojanstva i svecanog epskog stila) i komicne pjesme Margit i Ker-
kopi.
Herodot je uz Ilijadu i Odiseju priznavao Homeru sarno Tebaidu. U ho-
mersko pitanje nisu mnogo zadirale filozofske, moralisticke i alegoricke
interpretaeije i kritike Homerova teksta od Ksenofana do Platona. Aristotel
istice Homerovu superiornost nad drugim epicarima, a nju mu pribavlja
jedinstvo i jednostavnost kompozieije. Homer nije zahvatio Citav trojanski
rat, »i zato se i u tome moze ciniti divan mimo ostale« (Poetika 1459 a). Ogra- H Diller. I dealizirano poprsje iz helenistickog doba
nicio se na jedan dio i obogatio ga umeeima. Zato je Aristotelu Il~jada
»jednostavna i puna trpnja«. Iako je shema Odiseje prepletena »i temelji se
na jednoj peripetiji i raz1icitim prepoznavanjima«, opet je sastavljena »0
jednom cinu« (Poetika 1459 b i 1451 a). dasnje doba te jos nije TlJeseno, a maze se sazeti aka ovih pitanja: Je Ii
postojao Homer? Je Ii on stvorio jedan iIi oba epa iIi sarno najstarije dije-
U helenisticko doba aleksandrijski gramaticari proucavali su Homera, love Ilijade? Postoji Ii jedinstvo u kompoziciji samih poema? Odgovori na
kolacionirali su iZidanja pojedinaea (kat' andra) i vulgate (kata p6leis), pro- to obuhvaeaju i problematiku koja se tice nacina kompozicije i aktivnosti
vodili su reeenziju Homerova teksta s velikom filoloskom ozbiljnoseu, na- pjesnika Homera, tj. je Ii to bio kreativni zahvat iIi sudjelovanje na izgrad-
pisali su obilne komentare i razdijelili oba epa na 24 knjige (pj evanj a). nji, kompilacija iIi sarno redakcija.
Uceni Aristarh, najveCi filolog tadasnjeg vremena, ddi Homera autorom aba-
ju epova. Protiv Aristarhova miSljenja postavili su Ksenon i Helanik hipo- Osnivac moderne kritike Homerovih pjesama bio je francuski opat
tezu da je pravi Homer bio autor sarno Ilijade, a neki mladi pjesnik autor d'Aubignac. U djelu Conjectures academiques au Dissertation sur l'Iliade
Odiseje. Zato su bili nazvani »rastavljaci« iIi »separatisti« (khorizontes). U napisanom 1664, a objavljenom u Parizu 1715. d'Aubignae smatra Homera
njihovoj pretpostavei nalazimo prvu klieu tzv. »homerskog pitanja« koje sarno imenom i Ilijadu krparijom ad 40 pjesama, u kojima se govori 0
se razvilo u novije vrijeme i raspravlja se a njemu vrlo intenzivno i usa- trojanskom ratu. Njih je sastavio neki nepoznat i okretan sasivac pjesama.

2*
Homer 21 22 Grcka knjizevnost

To pluralisticko podrijetlo Ilijade objasnjavaju mJesavina disparatnih ele- No S\'e dosadasnje istraZivace mozemo podijeliti uglavnom u dvije skupine:
menata, nezgrapnost i nepodudarnost saddaja i lingvisticka sarolikost. OVdje u pluraliste iIi analiticare, koji brane misao 0 kolektivnom autorstvu sma-
mozemo spomenuti i Dubrovcanina Ignjata Durdevica (1675-1737), koji u trajuci da su pojedine dijelove Homerovih epova slozili razIiCiti pjesnici, i u
dvije rasprave tvrdi da Homer nije postojao i da su priou 0 trojanskom ratu unitariste, koji brane jedinstvo epova pripisujuCi ih jednome stvaraocu. Te-
izmislili pjesnici mitskoga vremena. meIjni oslonac unitarista jesu jedinstvo u kompoziciji i dosljedno provedeni
Veliku vaznost za povijest estetsldh ocjena Homerove poezije ima napulj- karakteri glaynih lica. Njima suprotstavljaju njihovi protivnici takoder os-
ski filozof Giambattista Vieo, koji je svoje misli iznio u djelu Principi di troumne razloge koji govore 0 nedosljednosti pojedinih dijelova i 0 oCitim
una scienza nuova (1725, 17302). Vieo porice svaku vjerodostojnost antickim interpoIacijama. Ni pristase jedne ni pristase druge strane ne mogu dovoljno
biografijama i tradicionalnim podacima. Homerove pjesme smatra prvim u\"jerljivo oboriti dokaze svojih protivnika.
historijskim dokumentom 0 zivotu i obicajima u staroj Grckoj, ali ddi da S obzirom na rezultate najnovijih istrazivanja, danas sve vise prevlada-
Ilijada i Odiseja ne mogu biti djelo sarno jednoga autora. Uvjeren u nepo- \'aju neounitaristicke tendencije. Neounitaristi dde da su bila dva pjesnika.
stojanje pisma u Homerovo doba i isticuCi proturjecnosti u obje pjesme, on Jedan je stvorio Ilijadu, drugi Odiseju. Oni su bili pjesnici-umjetnici koji
tvrdi da je Homer kolektivno ime mnogih pjesnika-rapsoda. No Vieo su se posluziIi starijom gradom koju su mijenjali podvrgavajuCi je jedin-
vjeruje u pjesnicku velicinu Ilijade i Odiseje i u njima gleda iznad svega stvenoj umjetnickoj zamisli. cini se da se istini najvise priblizava misao
umjetnost. Njegov Homer, tumac mladosti i zrelosti Grcke, tumac jednog koja u prvi plan istice elemente jedinstva i umjetnicku cjelovitost obaju
barbarskog razdoblja puna zestokih strasti (Ilijada) i drugog profinjena i
epova, a dopusta da i u Ilijadi i u Odiseji ima kasnijih interpolacija koje su
mirna (Odiseja), zapravo je simbol grcke epske poezije.
uzrokovale pojedinacna proturjecja. Nastanak Ilijade i Odiseje, kakve da-
Lingvistickim problemima (otkrice vrijednosti digame) i kritici Home- nas imamo, ne valja stavljati u prve pocetke epske poezije nego II kasnije
rova teksta obratio je osobitu pozornost Richard Bentley, a Robert Wood i vrijeme, tj. gotovo na kraj razvoja epskog pjesnistva.
neki drugi produbili su odnose Ilijade i Odiseje s primitivnim civilizacijama
u podrucju komparativne etnografije. Wood dokazuje uz ostalo da Homer
nije znao pisati.
Nov interes za proucavanje Homera probudio je F. A. Wolf djelom Uvod
u Homera (Prolegomena ad Homerum), koje je tiskano 1795. Potaknut Vil- Ilijada
loisonovim izdanjem sholija venecijanskog rukopisa (Codex Venetus A, naj-
bolji rukopis Ilijade iz 10. ili 11. st.) i uvjeren u vjerodostojnost Cieeronova
podatka 0 Pizistratovoj redakciji Homerovih pjesama (De orat. III, 34, 137: Ilijada (Ilias, 15693 heksametra) nosl lme po Iliju, drugom imenu grada
primus Homeri libros confusos antea sie disposuisse dicitur, ut nunc ha- Troje. Saddaj joj je uzet iz prica 0 trojanskom ratu. Pjesnik nije obradio
bemus = Kaze se da je Pizistrat prvi Homerove knjige, koje su prije bile zbr- dugo vremensko razdoblje, nego je ogranicio gradu 'prikazavsi dogadaje
kane, rasporedio ovako kako ih sada imamo), Wolf je obnovio d'Aubigna- koji su se zbili za 51 dan u desetoj godini rata.
covu tezu 0 rastavljanju Homerovih pjesama na pojedinacne pjesme. Wolf Temeljni je motiv Ilijade srdzba tesalskoga kraija Ahileja, najvecega grc-
zeli dokazati da su Homerove pjesme ispjevane bez pisma, jer navodno Grci kog junaka pod Trojom. Vrhovni zapovjednik Agamemnon oteo mu je Iijepu
u Homerovo vrijeme nisu jos poznavali pismo. Pjesme su sirili usmenom ropkinju Brizeidu. Raspaljen zbog toga, Ahilej nece vise da sudjeluje u boju.
predajom rapsodi i mijenjali ih, a sakupljene su i napisane oko 550. go dine To je tezak udarac za Grke, koji dolaze u tesku situaciju, jer ih Trojanci
i uredene Pizistratovom redakcijom. No njih su i dalje dotjerivali tzv. potiskuju i gotovo im osvajaju tabor. Ahilej se prihvaca boja tek onda kad
ispravljaCi - diaskeuastai. Prema Wolfu, pjesme koje Cine Ilijadu i Odiseju mu je glavni trojanski junak Hektor ubio najmilijeg druga Patrokla. U dvo-
nije ispjevao jedan pjesnik, a umjetnicko jedinstvo u Ilijadi stvorila je gra- boju Ahilej ubija Hektora. Njegovim pogrebom zavrsava se radnja Ilijade.
da sto ju je sarna prica saddavala. Unutrasnja povezanost radnje postignuta je motivom srdzbe, jer se oko
Dokazana je pogresnost Wolfove pretpostavke. Moderna arheoloska istra- nje odvijaju svi dogadaji u epu. Ahilejevo odustajanje od borbe dopusta da
zivanja i kretsko-mikenska epigrafska otkrica nepobitno dokazuju da je se razvije slika bojeva i prikaze sjaj drugih grckih i trojanskih junaka. Ahi-
davno prije Homera postojalo pismo. Njime su se obilno sluzili Krecani i Iejeva srdzba omogucila je pjesniku da preuzme u svoje djelo niz borbenih
Mikenjani koji su i govorili jezikom vrlo srodnim Homerovu i postovali su prizora iz starijih pjesama.
mnoga bozanstva koja nalazimo u Homeru. I nadalje, danas se gotovo nitko Pjesnik koji je tako genijalno znao postaviti temu sigurno nije pomis-
viSe ne usuduje pridavati veliku vaZnost kasnijoj vijesti 0 Pizistratovoj re- Ijao na to da bi se srdzba raspIinula u besciljnim borbenim prizorima u
dakciji. Vijest kod Cieerona iIi je Cista legenda iIi se mora shvatiti u smislu kojima Ahejci po Zeusovoj odluci moraju pretrpjeti niz poraza. Iz ahejskih
da je Pizistrat naredio da rapsodi u odredenom redoslijedu recitiraju Ho- poraza mora doCi do zelje Ahejaca da svoga glavnog junaka pokusaju vratiti
merove pjesme. u boj. To oni i cine saljuCi Ahileju poslanstvo (9. pjevanje), koje je bezus-
Nakon Wolfa problem postanka i razvitka Homerovih epova pokusavao pjesno. Ahileja ne vraca u boj sazaljenje prema pritisnutim zemljacima,
se rijesiti na mnogo nacina. Odatle su i razliciti rezultati i mnogo teorija. nego ziva zelja da se osveti Hektoru koji mu je ubio druga Patrokla. Motiv
Jlijada 23 24 Grcka knjiievnost

o Patroklu produbio je pjesmu 0 srdzbi, jer je ne sarno uvjetovao Ahilejevo slusaocu da nacas predahne, da se odmori. Tako djeluje ljubavni prizor iz-
izmirenje s Agamemnonom i njegov panovni zahvat u borbu, vee je tu medu Parisa i Helene u 3. pjevanju, epizoda Glauko - Diomed i rastanak
borbu i momlno opravdao. JUJnak kao Ahilej nije mogao zadovoljiti sarno Hektora i Andromahe u 6. pjevanju, poslanstvo Ahileju (9. pj.), prizor u
tuzaljkom u cast drugu, koji je pao kao irtva njegove samovoljne ustraj- ~estoroyu satoru (11,618-803), ljubavni prizor izmedu Zeusa i Here (14. pj.),
nosti. Zato ubija Hektora i u osvetnickom bijesu oskvrnjuje njegovo tijelo. opis stita (18. pj.). Iako su to dodaci, oni su najuze povezani s glavnom
Iz etickih razloga pjesnik zaokruzuje poemu zacijelo najljepsim prizorom u radnjom.
Ilijadi. Sijedi trojanski kralj Prijam dolazi potajno Ahileju da otkupi tijelo Da bi neke od njih unio u svoje djelo, pjesnik se posluzio i nasilnim
sina. U dramatskom susretu skrseni starac ljubi ruku ubojice svoga sina. U srcdstyima. Za Ijubavni prizor u treeem pjevanju morala je Afrodita pozvati
tom se casu Ahilejev osvetnicki bijes pretvara u suze i toplo ljudsko suosje- Helenu, koja se nalazila na trojanskoj kuli. Da bi Hektora doveo u grad i
eanje. Zaboravlja na osvetu i vraea Prijamu mrtva sina. Tako se strahote dobio prizor rastanka, u casu najveee opasnosti salje glavnog junaka u
ratnog klanja smiruju u dirljivu prizoru posmrtnih svecanosti u cast heroju, Troju po poslu koji je mogao uspjesno obaviti bilo koji ratnik. Krivo misle
koji je pao za slobodu domovine. Taj posljednji motiv obogatio je karak- oni koji prigovaraju da je odvise preuranjen Hektorov rastanak u 6. pjeva-
terne crte Ahilejeve licnosti. nju. Tesko bi se moglo naCi za to drugo, sretnije mjesto u Ilifadi, jer Hektor
nema razloga da ponovno dolazi u grad, a ne bi ga imao ni u sestom pje-
vanju da ga pjesnik nije nasilno stvorio. No kad pomislimo zasto je Hektora
doveo u Troju, moramo se diviti pjesnikovoj genijalnosti.
Tako je pjesnik vee u 11. pjevanju pripremio zamjenu oruzja da bi moti-
virao opis stita u 18. pjevanju. Zanimljiv je tehnicki pokusaj da se u prizoru
s Glaukom (6. pj.) popuni ratna stanka, koja je nastupila Hektorovim od-
laskom u grad. Jednako je zanimljiv i prizor u Nestorovu satoru (11,618 i d.),
kojim je postignut predah od ratne vreve i dana Nestorova aristija u mla-
dim danima. Tako je nezgodno prekinut boj u 8. pjevanju da se dobije
kao predah poslanstvo Ahileju, itd. Ti se motivi izmjenjuju cesto nagovjes-
tajima koji unaprijed najavljuju zadnji cilj, tj. potpuno razrjesenje nape-
tosti. Tako npr. u Ilifadi 15,60 i d. Zeus nagovjeseuje rasp let radnje kad
spominje da ee Hektor potjerati Ahejce do njihovih lada, Ahilej ee poslati
u borbu druga Patrokla, Hektor ee ga ubiti, ali ee i njemu oduzeti zivot
Ahilej.
Uz srdzbu Ahilejevu, za povezanost motiva u IliJadi od temeljne je vaz-
nosti i motiv osobito istaknut u samom uvodu - Zeusova odluka (Dios
buZi). Zeus zeli, usprkos sklonosti prema Ahejcima, ahejskim porazima 05-
Helena i Paris i (u sredini) Andromaha s Hektorom. vetiti povrijedena Ahileja. No Patroklovom smreu razvio se u junaku osjeeaj
Slika na halkidskoj amiori, oko 550. prije n. e. koji se ostro protivi porazu Ahejaca, jer Ahilej u tom casu hoee da od nepri-
jatelja postane njihovim saveznikom, i doista ih dovodi do pobjede. cini
se da je najvjerojatnije misljenje onih koji smatraju da je pjesnik automat-
Takva je Ilijada po svojoj kompoziciji bez sumnje jednostavna, jasna, ski sa starim motivom Zeusove odluke povezao novi, i to u velikoj mjeri etic-
planski izgradena i cvrsto povezana cjelina, kakvu eemo tesko nad u ep- ki motiv prijateljske vjernosti, olicene u drugarstvu Ahileja i Patrokla. J e-
skim djelima takve sirine i veliCine. Pjesnik odmah izlaze cijelu radnju, koja dnostavan i dosljedno proveden motiv srdzbe povezan sa Zeusovom odlu-
se ne sastoji sarno od junackih djela vee i od mnostva govora, kojima se kom odvijao se ovako: svada Agamemnona i Ahileja, povlacenje Ahilejevo i
izvanredno oCituju karakterne osebujnosti govornika. Ne zadovoljava se sa- s time u vezi stjecanje Zeusove sklonosti, pokusaj Agamemnonov da se
rno iznosenjem cinjenica, nego zbivanja svodi na jasno osobno djelovanje, bori bez Ahilejeva sudjelovanja, porazi Ahejaca i s njima u vezi ispunjenje
radilo se 0 ljudima iIi bogovima koji su u svojim postupcima posve izjed- Zeusove odluke i zadovoljstine Ahileju, dakle zavrsetak srdzbe. Ahilejev po-
naceni s ljudima. novni zahvat u borbu nije se morao nadovezati na prethodno, ali je za na-
Na pocetku i zavrsetku Ilijade razvoj je glavne radnje brz i direktan, a u sega pjesnika od samog pocetka motiv 0 Patroklu bio cvrsto povezan s pje-
sredini indirektan i usporen. Mnogi umeci prekidaju jednolican narativan smom 0 srdzbi, jer Patrokla nalazimo vee u prvom pjevanju u 307. stihu, a
ritam i obogaeuju radnju. Kad ona dode do kulminacije, pjesnik odgada da ga pjesnik uopee ne predstavlja. To znaci da je on pripadao vee pretho-
razrjesenje sredstvima retardacije, medu kojima valja istaei digresije, po- merskoj poeziji. Iz neke zasebne pjesme 0 Patroklu, kako to neki hoee, nas
navljanja i poredbe. Digresija svojim opsegom i raznolikoseu dostize kadsto pjesnik nije crpao svoj motiv, jer prica 0 Patroklu bez Ahileja nije nikada
razmjere samostalne epske pjesme, tj. postaje epizodom koja omogueuje postojala, kako to s pravom kaze Schmid. Prema tome, zasluga je pjesnika
Ilijada i Odiseja - vrijednost i utjecaj 33 34 Grcka knjizevnost

Vrijednost Ilijade i Odiseje Mali Homer

Nijedno literarno djelo u povijesti covjecanstva nije imalo takvu sreeu da Pod gornji se naziv mogu sabrati neka manja pjesnicka djela, koja su sc
postane svojinom cijeloga naroda kao sto je bilo s Jlijadom i Odisejom. pripisi\'ala Homeru. Ovamo pripadaju:
U njima je svako helensko pleme nalazilo dio svoga duhovnog zivota i po- 1. Zbirka od 33 himne u heksametru i epskome stilu. To u stvari i nisu
nosilo se da je i ono pridonijelo nastajanju toga velikoga djela, jer je Homer himne, sto potvrduje i njihovo najstarije ime prooimia = uvodi. Sluzile Sll,
smatran gradaninom svakoga grckog grada. Homerove je poeme mogao svaki nairne, rapsodima kao uvod II njihovo recitiranje epskih pjesama. VeCi dio
Helen lako razumjeti bez ikakve filoloske pripreme. I dandanas, u posve \Tlo su kratke pa i to govori 0 njihovoj naravi. Tko je sastavio zbirkll, ne
zna se, a isto tako ne moze se utvrditi ni vrijeme njihova postanka. Neke
drukcijoj sredini i drustvenim uvjetima, dobar prijevod cini ih svakome pri-
pokazlljll veell starinu, a u drugima ima kasnijih elemenata. Nastajale Sll
stupacnim, pa nam ni vremenski raspon od gotovo trideset stoljeea, koji
u vremenskom rasponu od 7. do 5. st. Spomenut cemo sarno neke koje su
nas dijeli od davne epohe sadrZane u Ilijadi i Odiseji, ne smeta da razu- po broju stihova prave male poeme kao npr. Himna Demetri (495 st.), Apo-
mijemo osjecanja, strasti i sukobe njezinih junaka i da shvatimo smisao lonu (546 st.), H ermu (580 st.) i Afroditi (293 st.).
njihovih teznji.
Himna Demetri obraduje pricu 0 otmici Perzefone i teskoj boli Demetre
Pod Homerovim neposrednim utjecajem radaju se i razvijaju sve knji- koja trazi kcerku. Povezana je s prastarim kultom eleuzinskih misterija,
zevne vrste, a njegove poeme postaju neophodno potrebna knjiga Helenima pa se moze smatrati najstarijim dokumentom 0 tim misterijama. Napisao
svih pokrajina, staleza i dobi. Na njima su mladi Grci ucili ne sarno Citanje ju je vjerojatno neki aticki pjesnik iz 7. st.
nego i svoj jezik i povijest. Proucavaju ga mnogi grcki filozofi. Platon i Ari- Himna Apolonu pjeva u prvom dijelu 0 Apolonovu rodenju na otoku
stotel drZe ga prauzorom aticke tragedije. Iz njega su crpli gradu lirski i Delu, a drugi dio obraduje zgode oko osnivanja prorocista u Delfima.
tragicki pjesnici. Eshil je nazvao svoje drame »mrvicama od bogata Home- Puna humora i ljupkosti je Himna Hermu. Tek rodeni Hermes ukrao je
rova stola«. Slikari i kipari stvarali su svoja djela prema Homerovim opi- bratu Apolonu pedeset krava i lukavo zameo tragove. Kad je Apolon otkrio
sima (Fidijin kip Zeusa u Olimpiji). U Ateni je bilo zakonom odredeno da goveda, vragolasti se Hermes pomirio s velikim bratom poklonivsi mu ki-
rapsodi za vrijeme panatenejske svecanosti mogu recitirati sarno njegove taru koju je izumio.
pjesme. Rapsodsko recitiranje epskih pjesama mozemo pratiti od 6. st. prije Himna Afroditi pjeva 0 boziCinoj ljubavnoj avanturi s Anhizom koji cuva
n.e., iako nije iskljuceno da je bilo u obicaju i ranije. Osobito se njegovalo ovce na brdu Idi u Troadi. Ostale himne slave moe razliCitih bozansta\'a.
u jonskim pokrajinama. No u Herodota 5, 67 doznajemo da su se recitira- 2. Boj zaba i miseva (Batrakhomyomakhia, 303 st.). Svecani uvod, skup-
nja Homerovih pjesama odrzavala i u Sikionu na Peloponezu. Osim toga na~ stina bogova i njihovo sudjelovanje u boju, stil i epski kolorit podaju pje-
lazimo ih i u Sirakuzi, u Halkidi, na Delu, na Hiju, u Salamini na Kipru, smi karakter parodije junackog epa. Vjerojatno je nastala u aleksandrij-
u Epidauru, u Brauronu u Atici i drugdje, a osobito u Ateni. Tako su se sko vrijeme.
Homerove pjesme prenosile od pokoljenja do pokoljenja, a za njihovo si- 3. Margit (Margites, margos = budala) bila je podrugljiva pjesma. Sacu-
renje pripada velika slava starim rapsodima koji su ih iz svoje domovine, vano je nekoliko stihova i vijesti 0 pjesmi kod antickih pisaca. Radilo se
eolske i jonske Male Azije, prosirili po citavu podrucju gdje se govorilo o junaku-budali koji je svasta znao ali sve naopako. Tako ga i njegova
grckim jezikom. Homer je u punom smislu rijeCi bio ucitelj i odgojitelj mlada zena mora na lukav nacin navesti da obavlja bracne duznosti. S ob-
Helena. zirom na podatak kod Eustatija 1669, 41 da je junak-budala bio sin vrlo
Homer je starim Helenima pruzao izvanrednu korist i u moralno-politic- bogatih roditelja, moglo bi se zakljuCiti da je pjesma sadrZavala i odrede-
kom smislu, jer im je u umjetnickom ruhu prikazivao povijest onih pra- nu socijalnu polemiku. Aristotel je Margita drZao Homerovim i vidio u nje-
mu zametak komedije.
starih vremena u kojima su oni nazirali reflekse svoga zbiljskog zivota. Pre-
tvarajuCi realnost i legende 0 trojanskom ratu u veliku naciona1nu borbu 4. Kerkopi (Kerkopes). Stare vijesti govore da se radilo 0 dva brata
svih Helena protiv Azije, Homer je Grkepoticao i na slavan otpor protiv lukava lopova. Uhvatio ih je Heraklo, ali ih je oslobodio kad su ga svojim
perzijskog osvajaca. salama i dosjetkama nasmijali.
U Pseudo-Herodotovu zivotopisu Homera sacuvano je vise kraCih heksa-
Homerovo zivo pr,ipovijedanje, jasno izrazavanje i zorno crtanje dusevnih
metarskih pjesmica koje se zovu epigrami. Vrijedne su spomena dvije:
karakteristika ljudi davnih vremena osvaja nas i danas. Ta je poezija uvijek Eireziona (Eiresi6ne = maslinova grancica omotana vunenom vrpcom). Ovu
svjeza i puna zivotne dinamike i humanizma. Nema djela u svjetskoj knji- ljupku folklornu pjesmicu pjevali su na otoku Samu 0 Apolonovoj svetkovini
zevnosti koja su toliko utjecala kao Homerovi epovi. Jasne tragove toga djecaci obilazeCi kuce s granCicom i trazeCi darove. Druga je saljiva pjesma
utjecaja pokazuje sva kasnija grcka knjizevnost, a preko nje i rimska. Naj- Pee ili loncari (Kaminos e kerameis). Pjesnik moli bozicu Atenu da poda
vee em rimskom epicaru Vergiliju bio je uzor Homer, a njegova su djela loncarima srecu i poslovni uspjeh u dobroj zaradi ako ga obdare. Ako mu
svojim oblikom i kompozicijom ostala do danas nenadmasen uzor epske niSta ne poklone, zeli da im svakojaka cudovista, pa i Kirka i Kentauri,
poezije. razbiju pee i uniSte proizvode.

3 Povijest svjetske knjizevnosti


Heziod 37 38 Grcka knjizevnost

Heziod Hekate, koja se Cini kao neka istocnjacka ili minojska bozica, zastitnica
ratara i obicnih Ijudi a ne heroja. Jedan od najzanimljivijih dijelova Teo-
gO/lije je UYod, gdje pjesnik govori 0 sebi i navodi svoje ime, a pjesnicki
HEZIOD (Hesiodos) prVl Je grcki pjesnik koji daje 0 sebi biografske po- najsugestiynija je Zeusova dugotrajna borba protiv Titana.
datke. Tako u uvodu Teogonije govori 0 svom pjesnickom posvecenju. Dok Pos!o\'i i dani poema je rada, napisana u obliku opomene bratu pijanici
je pasao ovce na padinama Helikona, Muze su ga obdarile lovorovim skep- Perzu, kojemu pjesnik daje niz savjeta kako ee steCi imutak na castan nacin.
trom, udahnule mu dar bozanske pjesme i naredile mu da slavi bogove. U spje- Obracanje Perzu sluzi sarno kao forma za pouke sto ih zapravo pjesnik upu-
vu Poslovi i dani navodi da mu je otac zbog teske neimastine napustio eol- cuje syojim suvremenicima. Iz mita 0 Prometeju i Pandori i mita 0 pet
sku Kimu u Maloj Aziji i naselio se pod Helikonom u jadnome beotskom rodova ljudi Heziod izvodi misao da je zivot nekad bio sretan i bezbrizan,
selu Askri, koja je zimi strasna, ljeti mucna i nikada ugodna (st. 635-640). dok je pjesnikova sadasnjost gorka. Iz negativnog izvodenja izlazi pozitivna
Poslije oceve smrti moran je oko nasljedstva voditi sud ski spor s bratom opomena da se covjek moralnom energijom i radom mora osloboditi bijede.
Perzom, koji je podmitio kraljeve »darozdere« (st. 39) i tako dobio veCi dio Savjeti bratu Perzu mogu se sazeti u dvije zapovijedi: radi i budi pravedan!
imutka. No Perzo je brzo spiskao imutak i htio povesti novu parnicu. To Rad i pravda temelj su Heziodova morala. Stoga se poredak i napredak
je Heziodu dalo povod da u svojoj poemi uputi brata na rad i cestit zivot. drustva mora temeljiti na radu, pravdi i moralu, a ne na nasilju, lazi i pre-
I dalje pripovijeda pjesnik da je u Halkidi na Eubeji kod igara prigodom vari. Te misli postaju jasnije kad se zna da pjesnikov zivot i rad pada u
Amfidamantove sahrane u pjesnickom nadmetanju dobio kao nagradu tro- vrijeme sve jaceg zaostravanja klasne borbe izmedu aristokrata i iskorisCi-
nog koji je· posvetio helikonskim Muzama (st. 659 i d.). Odatle vjerojatno vanih siromasnih slojeva. Nasilje kraljeva-darozdera i plemstva osuduje se
potjece izmisljeno Heziodovo natjecanje s Homerom, ovjekovjeceno u spisu u basni (prva zabiljezena basna u evropskoj knjizevnosti) 0 jastrebu koji
Natjecanje Homera i Hezioda (Ag6n Homiru kat Hesi6du, cesto se citira i hvata u pandze slavuja i prijeti mu da ce s njime uCiniti sto ga bude volja.
na latinskom kaoCertamen Homeri et Hesiodi iIi sarno Certamen). U spisu Na politicku borbu protiv plemstva Heziod uopee ne pomislja, nego sarno
se uz ostalo opsirno prikazuje nacin pjesnickog natjecanja. Prisutni Grci prijeti odmazdom Zeusa, koji ce sigurno kazniti nasilje i nepravdu. To je
dali su prvenstvo Homeru, ali kralj Paned, predsjednik natjecanja, dosudio sredisnja misao poeme.
je pobjedu Heziodu jer poziva na obradivanje polja i mir, dok Homer opi- Heziod u tan Cine opisuje orude i sve poslove ratarske godine, upleeuCi
suje rat i pokolj. Spis je sacuvan u kasnoj redakciji iz Hadrijanova vreme- u to niz prakticnih pravila za zivot i realisticke opise prirode (zima, ljeto).
mena, ali njegov postanak pada sigurno jos dalje od 5. st. prije n. e., na U Citavu spjevu osjeea se miris zemlje i tek pokosene trave i pjevanje cvrc-
sto upueuju i njegovi odjeci u Aristofanovoj komediji Mir (st. 1282-1283;
ka. Poemu zavrsava razmatranjem sretnih i nesretnih dana za pojedine
1286-1287).
poslove.
Kada je Heziod zivio, nisu znali ni u antici. Danas se drZi da je bio mladi
od Homera i stariji od ArhiIoha, koji ga oponasa. Heziodovo stvaralastvo Iako je Heziodov pogled na zivot pesimistican, ipak slavljenjem rada i
u naponu je pri kraju 8. st. kritikom suvremenog drustva postaje revolucionar u odnosu spram ratnic-
kog ideala herojske epohe. Zbog antiherojskog i ratarskog sadrzaja poeme
Heziodu se pripisivalo mnogo pjesama, ali se autenticnost mnogih po-
nazvan je pjesnikom ratara i helota-robova. Jezik mu je Homerov, stih he-
ricala. Proucavanje Homera potaklo je moderne kriticare da postave i pi-
tanje 0 kompoziciji Heziodovih djela, pa se tako uz homersko rodiIo i he- rojski heksametar, a fraza kratka i jezgrovita. Izrazava se slikovito, u stilu
ziodovsko pitanje. Pobijalo se jedinstvo Teogonije, a Poslove i dane drZalo narodnih poslovica, privrZen je vise stvarima negoli rijecima.
se konglomeratom pjesama. staviSe, poricalo se i historijsko postojanje pje- Vee je anticka kritika visoko cijenila odgojnu stranu Heziodova djela.
snikovo. Moderna je kritika mnogo toga ispravila i danas uz ostalo i stiIi- Nastavljaci njegovi su pjesnici genea>loskih epova. Prethodnik je pOllcne li-
sticka analiza dokazuje da su Heziodova djela: Teogonija (Theogonia =Po- rike i filozofske poezije 7. i 6. st. prije n. e. U klasicno vrijeme utjecaj
stanak bogova, 1022 heksametra) i didakticki spjev Poslovi i dani (Erga kat pjesnika iz Askre oCituje se osobito na etickom planu kod Solona i Eshila.
hemerai, 828 heksametara). Iako Teogonija pokazuje bolju metricku tehniku, Oponasali su ga u aleksandrijsko doba i voljeli ga i kao izvor mitova i zbog
opeenito se drZi da je ona nastala poslije Poslova i dana. U ovom se djelu, literarne vrijednosti (Kalimah, Arat). Spominje ga s postovanjem i pjesnik
nairne, odraZava pjesnikova zrelost, a i u st. 659 Poslova pjesnik aludira Vergilije u Georgikama II, 176: Ascraeumque cano Romana per oppida car-
na Teogoniju. men (»Pjevam askarsku pjesmu, a gradi me slusaju rimski«).
Teogonija je prva grcka mitoloska sinteza u kojoj je sazeta povijest po- Od ostalih Heziodu pripisanih djela sacuvan je sarno Stit Heraklov (As-
stanja svijeta i rodoslovlje bogova. Idejna joj je svrha da pokaze afirma- P1S Herakleus, 480 heksametara). U pjesmi se govori 0 Heraklovu rodenju
ciju Zeusa, koji pobjedom nad Titanima i drugim nemanima iz proslosti i njegovu boju s Aresovim sinom Kiknom. Opis Heraklova stita zauzima
postaje svemoguCi cuvar pravde. Isticanje moralnih problema i tdnja za najveCi dio pjesme (st. 139-317). Radi se 0 ne bas uspjeloj imitaciji Ho-
sustavnim shvaeanjem svijeta najavljuju pocetak rusenja tradicionalnog po- merova opisa Ahilejeva stita. Pjesma je vjerojatno djelo nekog rapsoda.
gleda na svijet. U izvanredno 'bogatom sadrZaju Teogonije nalazimo vrlo Na zavrsetku Teogonije najavljuje se nova pjesma. Ona ee pjevati 0 ze-
stare elemente. Pomirenje izvanolimpskih elemenata sa Zeusovom pobjedom nama koje su kao ljubavnice bogova rodile slavno potomstvo. Rapsodi su,
ne zbiva se bez nasilja i uoCIjivih prastarih ostataka kao sto je npr. lik kako se cini, ovdje ucinili zgodan prijelaz k pjesmi koja se smatrala Hezio-
Lirika pretklasicnog razdoblja 39 40 Grcka knjizevnost

dovom i cit ira se pod imenom Katalog, Katalog zena (Katalogos, Katalogos
gynaik6n). Imala je pet knjiga i sadriavala velik broj mitoloskih prica iz
razlicitih krajeva Grcke, pa je pruzala bogatu gradu lirskim i tragickim
pjesnicima. Navedena pjesma i1i bar posljednje dvije knjige navodile su se
i pod imenom Eeje. Naziv dolazi od formule kojom je pjesnik zapoCinjao
historijat svake nove zene: grc. e hoie = iii kakva (je bila ...). Saouvani su
samo fragmenti. Nedostatni su ostaci za izricanje nekog suda 0 ostalim pje-
smama koje su takoder pripisivane Heziodu.

Lirsko pjesnistvo

Uvod

Lirska je pjesma stara koliko i covjek i u davnini je bila nerazdruZivo


vezana za glazbu i pIes. Tako su se u jednome skladu nasla stopljena tri
elementa: rijec, melodija i pokret. Pjevana poezija dostigla je vrhunac u
staroj Heladi. Pjesnici su se u tijeku vremena poceli povlaCiti u zatvorena
drustva gdje su svoje stihove samo kazivali ili pisali za Citanje. Takva pi-
sana poezija, posve oslobodena glazbe, morala je donekle promijeniti i svoj
oblik, a njezini prvi poceci javljaju se u aleksandrijskom razdoblju grcke
knjizevnosti. Najugledniji njezin predstavnik je Kalimah. Za njim su se
poveli i rim ski pjesnici Katu!, Tibul, Horacije i drugi. Poezija se u tijeku
svoje daljnje povijesti jos jednom udruZila s glazbom u popijevkama sred-
njovjekovnih trubadura.
Helenska umjetnicka lirika u najvecem je sjaju izmedu 7. i 6. st. prije n. e.
kada je epska poezija bila vee na zalazu. Ona je zapravo ritmicki i melo-
dicki usavrseno narodno pjesniStvo. Mnogostruki su bili uzroci koji su uvje-
tovali razvoj helenske umjetnicke lirike. Spomenut cemo dva glavna, a to
su nova drustvena zbilja i razvoj glazbe.
Tri stoljeca prije perzijskih ratova za Heladu je vrijeme dubokih pro- Apolon Belvederski. lz druge polovice 4. st. prije n. e.
mjena politickih i socijalno-ekonomskih odnosa. Provodi se kolonizacija sje-
vera, zap ada i juga, nestaju stara kraljevstva, dolazi do zestokih borbi i sta-
leskih sukoba oko ustavnih promjena. Osvjescuju se siroki narodni slojevi.
U filozofiji nastupa borba protiv naivnog tradicionali:..:na. Sve to obogacuje Suvremen zivot budi u covjeku strastvena iii duboka os]ecanja i on ih
i prosiruje vi dike grckoga zivota i unapreduje samostalnost cu;;pka poje- zeli izraziti. Za to ima dosta prigoda, od kojih su osobito vazne jayne igre.
dinoa. Osjeca ise sve vise sklonost prema subjektivizmu i indiv.,"-cla~~zmu. One su pruzale pjesnicima ne samo prigodu da ih cuje siroki krug naroda
Iz zivotnih teskoca i borbi razvija se novi poredak j novi covjek, utvrduju nego su budile u njima i osjecanje koje u njihovim pjesmama zauzima vazno
se slobodniji socijalni odnosi i realniji pogledi nC. zivot i svijet. Izrasta mjesto, a to je ljubav prema slavi. Ova budi u pjesnika zelju da pobijedi isti-
samosvijest pojedinaca i skupina ljudi koji pOSL:ju svjesni svojih prava cuCi svoje zivotne ideale. Drialo se da su pjesnici bogom nadahnuti pa su se
i vrijednosti. U teskocama svakodnevnog zivota sazrijevaju licnosti koje pred publikom pojavljivali s velikim autoritetom.
osjecaju potrebu da izraze svoje dozivljavanje i osjecanja. Te licnosti se Publika, koja priznaje pjesnika svojim uCiteljem, trazila je od njega da
trude da svoje ispovijesti umjetnicki obliku!:.t da bi mogli djelovati i na bude ne samo umjetnik nego da ima snazno nadahnuce, dostojanstvo i mu-
druge. Preokret nalazi izraza u knjizevnosti, osobito u lirici, koja postaje drost i da njegova shvacanja budu u skladu s moralno-religijskim idealima
ziva slika svih oblika zivota svoga vremena. njegova naroda. Licnost se sve viSe istice i odvaja od zastarjelih nazora i pre-
Solon. Teognid 53 54 Grcka knjizevnost

cestit pogreb uz mnogo placa i tuge svojih dragih, pobuduje u nama divlje- klase: silno prezire puk, a osobito nove bogatase. 1spovijeda plemieku etiku
nje, ali kao pjesnik nedostaje mu dramaticnost osjecaja, ceznja, polet i s obiljezjem dorskoga tipa. Osiromasen zbog politickih i socijalnih prevrata,
nadahnuce, sto su najsugestivnija pjesnikova sredstva. Moze se reCi da je luta kao prognanik po helenskom svijetu i tek pod kraj zivota vraea se
Solon rijetko pravi pjesnik. Na vrh svake stvari postavlja mjeru. Ova je u domovinu. Osjetio je snazno efebski eros. Volio je, nairne, mladoga ple-
njegova slava i granica. mica Kirna.
Kao sto figurativne umjetnosti u Atici u tijeku 6. st. nastoje da povezu U pjesnikovu rodnome mjestu Megari vee su dugo prije njegova rodenja
grubu snagu peloponeske plastike s profinjenoscu i izrazajnoscu jonske driali vlast plemiei - aristokrati. No kako je Megara osnivala nova naselja
umjetnosti, tako Solon spaja gradansku svijest i vrlinu Tirtejevu s jasno po Citavom tadasnjem helenskom svijetu, a osobito na obalama Crnoga
izrazenom licnoscu jonske i eolske lirike. Toj vezi, kojoj duguje svoju ori- mora, obogatila se i s blagostanjem razvio se srednji staId koji se kao i
ginalnost, ddavnik Solon ne nalazi uvijek odgovarajuCi umjetnicki izraz. drugdje u grckom svijetu poceo u zajednici sa seljacima buniti protiv ari-
Stoga njegova poezija ostaje redovito pomalo govornicka. No usprkos tome stokraeije. Tako vee prije Solona u Ateni nalazimo u Megari tiranina Tea-
ne nedostaju tu i tamo i pjesnicki zanosna mjesta. gena koji se pod krinkom narodnog prijatelja digao protiv plemstva i pri-
Valja istaknuti da su Solonove pjesme danas u prvom redu dragoejen grabio vlast. Nakon njegova pada zavlada opet plemstvo i Megara postaje
povijesni i ljudski dokument. 1z njih zraci uvijek duh iskrenosti i cvrstog popriStem zestokih i krvavih stranackih borbi. Aristokratska vlada bude
uvjerenja koje moze osvojiti citaoea. Pjesnik vjeruje u konacnu pobjedu svrgnuta, a vlast preuzima demokratska stranka. Narod progna pIe mice i
pravde. Nepravda ima sarno prividne pobjede, a bozanska osveta uvijek ce donese nove agrarne zakone prema kojima je imovina plemica zaplijenje-
stiCi svakoga krivea. No Solon kao jasan i prosvijecen duh ne shvaca pravdu na i podijeljena sirokim narodnim slojevima. BuduCi da je i Teognid pri-
po put Hezioda kao nesto cudotvorno, tj. kao blagoslov iIi prokletstvo s neba. padao aristokratskoj obitelji, mora i on u progonstvo, pa zivi kao politicki
Nepravda izaziva strasti, stvara nered i tako vuce u propast pojedinee i bjegunae u Tebi, zatim na Siciliji, na Eubeji i u Sparti. Aristokrati su ka-
ddave. snije opet osvojili Megaru i zestoko se osveCivali demokratima. Tom pri-
godom vratio se u domovinu i Teognid, ali nije dobio natrag svoje imanje.
Solon pretpostavlja uzrocnost i posljedicnost u zivotu prirode i s tom Spomenuta zbivanja i drustvene prilike nasle su odjek u Teognidovoj poeziji.
zakonitoscu usporeduje i zakonitost drustvenih proeesa. On ima jasan po-
jam 0 punoj ljudskoj odgovornosti. Zato govori da Atena nece propasti zbog Pod Teognidovim imenom sacuvana je zbirka elegija od 1389 stihova.
djela bogova vee je mogu povuCi u propast ljudi svojim nasiljem. Stoga Podijeljena je u dvije knjige. No nije rijec 0 organskoj ejelini nego 0 skupu
se trudi da gradane usmjeri na pravi put. S mnogim vedrim mislima stoje raznovrsnih dijelova. Tu ima molitava, zaokruzenih elegijskih ejelina i krat-
u suprotnosti poneke erte pesimizma, jer priznaje da se ne moze uvijek kih izreka koje su uzete iz veCih ejelina. Zato su katkad tesko razumljive.
izbjeCi nevoljama iako se radi sto se bolje moze, a cesto je sretniji onaj 1ma i pravih lirskih odlomaka, a najbrojniji su moralno-politicki savjeti
koji radi u manjoj mjeri mudro. To su ipak izolirane erte koje potvrduju koje Teognid namjenjuje razliCitim prijateljima. NajveCi broj stihova pje-
trenutnu malodusnost onih koji s razlicitim uspjehom vode upornu borbu snik posveeuje mladom plemieu Kirnu, svome miljeniku. Moze se reCi da
za pravdu. Pjesnik upravlja uvijek svoj Zivot i poeziju polisu. No ne utapa je to preteZno neka vrsta gnomske antologije. U njoj se moze naCi i poneki
posve u zivotu polisa svoju licnost. Stavise, on je divan primjer ravnotde manji odlomak iz drugih pjesnika kao npr. Homera, Hezioda, Kalina, Tir-
izmedu autonomnog razvoja individualnosti i njezine podredenosti kolektiv- teja, Mimnerma, Solona, Fokilida i dr. Usprkos tome ne valja u takvim
nim interesima, sto je ujedno i osnovna karakteristika klasicne Atene. postavkama pretjerivati. Ako su npr. Teognidovi stihovi 1017-1022. u izda-
nju Hiller-Crusius, Anthologia lyrica, Lipsiae, B. G. Teubneri, 1913. str. 106.
Svojim je pjesmama vise nego zakonima vrsio izvanredan odgojni utje- posve isti kao i Mimnermovi 5 (3) str. 31-32. istoga izdanja, ne moze se
eaj na sugradane, jer su mu pjesme u Ateni os tale uvijek popularne. Narod ni pobijati ni potvrdivati miSljenje Bergka »fortasse Mimnermi sunt«. No
je uzivao kad je slusao kako ih eitiraju u politickim i sudskim raspravama apsurdno bi bilo svaki put navoditi Mimnermovo ime kad se u Teognida
govornici. Solon je pokazivao neobican smisao mjere i ravnoteze kako u javi neka slika u kojoj se oplakuje prolaznost zivota, iIi slika mladosti koja
politiei tako i u svemu drugome. Duboka ozbiljnost njegova shvaeanja mo- umire itd. Helenski, nairne, elegicari slice jedan drugome jer obraduju
rala, patriotizma i zakonodavnoga rada ipak nije pomutila vedar pogled na iste iii slicne motive.
zivot ni sklonost da s mjerom uziva u gozbi i ljubavi i da uvijek stjece
nova iskustva koja mu je obilno pruZao svakodnevni zivot i dodir s lju- Prvi dio Teognidove zbirke saddava eticko-politicka razmiSljanja, a drugi
dima. Zato je s pravom bio ubrojen u sedam mudraea te je bio i slavljen je pretezno erotska lirika. Kontradiktorna mjesta u prvomu dijelu i bio-
u narodnoj legendi zbog svoje mudrosti. grafski pjesnikovi podaei predstavljaju jos uvijek problematiku koja nije
posve rijesena. U Teognida ima podosta pravog i iskrenog pjesnickog daha,
o Apaturijama, danu djecaka, natjeeali su se atenski djecaci u recitiranju ali ipak mu je glavna namjera da poucava moral. Zbog toga je mnogo viSe
Solonovih pjesama i dobivali su za to od roditelja darove. Uza sve nave- od drugih, i veCih pjesnika od njega, pravi predstavnik vremena u kojem
dena ipak su pretjerane pohvale kojima su obasipali Solona stari - Kritija je zivio i u kojem je njegova poezija bila poznata sirokom krugu ljudi.
u Platonovu Timeju - i moderni jer njegovoj poeziji cesto nedostaju polet, Njegove su pjesme sacinjavale jezgru neke vrste antologije simpotickoga
zive boje i snazni muzicki tonovi. karaktera (stolna pjesmarica). Zbirka je bila viSe puta preradena i zadobila
U drugoj poloviei sestoga stoljeea prije n. e. zivi TEOGNID (Theognis), je u Ateni iii drugdje oko 400. g. prije n. e. oblik kakav je otprilike do nas
elegijski pjesnik iz Megare. Kao aristokrat najuze je vezan za ideale svoje dosao. Spomenutim su se pjesmama vrlo rado razveseljavale u Ateni gozbe
Teo;;nid 55 56 Grcka knjizevnost

one omladine iz cijih su redova potkraj 5. st. iziSli Alkibijad i Kritija. To S tab"im se oSJecaJlma Teognid pojavljivao pred najslavnijim razdobljem
su upravo odgojni savjeti za mladoga gospodicica, ali ucitelj nije Heziod, helenske povijesti, ali nije bio sposoban da to opazi. Ratnicki duh koji je
demokratski pjesnik Poslova i dana, niti je prosvjetitelj koji pod krinkom sacinja\"ao osnovni element vrIine djedova nalazi u Teognidovu zborniku
slavljenja zapravo ismijava teret tradicija i predrasuda. Teognid je plemie slab odjek, iako Zivi u vrijeme kad se grcko hoplitsko naoruzanje priprc-
- aristokrat koji gleda propadanje svoje klase i koji zivi u obnovljenu i malo da ubere na bojnom polju svoje najvece uspjehe. No traziti velicinu
pomladenu gradu sreem izbjegliee i s ocima uperenim u tra~icije djedo~a domovine s oruzjem nije vise ideal aristokrata jer on nije solidaran s po-
a zatvorenima za nove potrebe i zahtjeve grckoga narodnog hvota. Zato lZ lisom koji ga pritisce, vee je solidaran s politickom heterijom (tajno udru-
njegovih elegija struji strastvenost i gorCina. Pjesnikov je grad isti kakav zenje aristokrata) i zeli da zajedno s njom obrani samo klasne intere'ie.
je bio i prije, ali koliko li je razliCit u njemu narod! Oni koji su, odjeveni Pjesnik se i ne nada viSe kao Alkej da ee oruzjem unistiti svoje protivmke.
u odrte kozje koze, boravili izvan grada i lutali po poljima kao zvijeri, koji Stoga je njegov logican zakljucak bolna rezignacija - pomirenje sa ~ud­
nisu poznavali ni pravde ni zakona, ti u gradu sada diktiraju za~onske. o~~ binom. Taj preobrazaj stare vrIine javlja se kao logicna posljedlea politlcke
redbe. Nista se ne smije imati s njima zajednicko. Nepouzdam su, dlVIJl nemoCi, a to je upravo uno sto Teognidovu aristokratskom radikalizmu
i neobrazovani. Aristokrati su jedini dobri i plemeniti. Zato moraju biti me- daje ekskluzivni karakter. Odatle je i pjesnikovo ucenje kao plod novog
dusobno slozni i ne smiju se mijesati ni prijateljstvom ni brakom s pukom drustvenog i gospodarskog stanja u kojem su no vi pucki bogatasi izvojevali
iako se taj obogatio. Jedino tako nece iskvariti rod i tradiciju vee ee biti politicku moe i drustveni ugled. Karakteristiku novog morala daje Te"~gnid
njihovi vjerni cuvari. izvanredno u stihovima gdje svojem Ijubimcu preporuca da stalno mljCnJa
Teognid drZi da sarno plemiCi imaju najviSe politicke odlike. Stoga za prema prilikama svoju cud kao sto polip mijenja svoju boju pr~ma hrid~
njih trazi ne sarno bogatstvo nego i svu vlast. Eticku analizu agathos, kojoj se priljubi. Time ispovijeda moral okretnoga lukavca .kOjl :~ b?n
esthlos (dobar, plemenit) - kakos, deilos (zao, los) pjesnik posve izjedna- za golo oddanje. U takvu stavu on nalazi snagu svoje klase, ah to mJe. ~lse
cuje s klasnom antitezom, tj. prva dva izraza upotrebljava u znacenju »ari- stara etika aristokraeije. Tako su mozda pod Klistenovom demokraCljOm
stokracija po rodu, plemiCi«, a druga dva u znacenju »narod, puk«. Prava mislili mnogi atenski plemiei.
je plemenitost privilegij aristokratskoga roda. Ako se netko iz puka obo- Moral i religija Teognidova nemaju nista originalno ni herojsko. Kseno-
gatio i time postao aristokrat, on ipak nije pravi aristokrat, jer pjesnik kaze fanova problematika i religioznost orfizma i misterija. a tako i briga i nada
da bozanstvo daje novae i nitkovu covjeku ali udio u plemenitosti pripada u zivot poslije smrti nepoznate su Teognidu. Pod teretom bijede i progon-
malom broju ljudi, a to su, dakako, sarno aristokrati po rodu. Odvratnost stva i Teognid katkad pita Zeusa ne bi Ii bilo bolje da se zli kazne odmah
koja Teognida prozimlje prema puku gotovo se maze usporediti sa suvre- i da se ne odgada kazna na kasnija pokoljenja, koja bi mogla biti i nevina,
menim rasizmom. Nastojimo pribaviti ovnove, magaree i konje dobre pa- i da se ne pusta da cestiti trpe do smrti. Osjeea da je ta vrIina prazna jer
smine, kaze pjesnik, a kako onda da se ne pazi na podrijetIo ljudi. I dalje, priznaje da je jedina vrIina koja vrijedi sreea i naklonost bogova. No to je
Teognid odbaeuje svaki dodir s narodom - prostim ljudima koji ni obra- sarno casovita pjesnikova pobuna koju ne produbljuje. U Teognidovoj gno-
zovanjem ne mogu postati plemeniti, jer se Ijudi od rodenja dijele na mici preteze misao 0 umjerenosti i stalnom oprezu. ledino svjetlo u tom
dobre, a to su aristokrati, i na lose, a to je puk. Aristokrati posjeduje sve sivilu je ljubavni zar koji ima isto obiljezje kao i kod drugih helenskih liri-
vrIine: smionost, otvorenost, plemenitost, a prosti narod sve poroke: podlost,
cara, s tom razlikom sto Teognid istice pedagosku snagu i sto je drZi dje-
grubost, nezahvalnost itd. Prema pjesnikovu misljenju normalan se pore-
lotvornim kvascem aristokratskoga odgoja. Ipak nije originalan ni u toj
dak stvari izvrnuo. Prosti se puk bogati i prisvaja vlast, a aristokrati pro-
padaju. Aristokratu su u borbi protiv puka dopustena sva sredstva. Zalu- misli koja ee se uzdiCi i postati temeljem u Platonovoj pedagogiji. Teogni-
duj lijepo dusmana, kaze pjesnik, a kad ti dode u ruke, vrati mu i ne cekaj du prethodi u tome praksa nama poznata u spartanskom kozmosu, a i u
tada viSe nikakva povoda. Pjesnikova strastvena zloba i prezir prema me· jos surovijim oblicima kretskog odgoja.
garskoj demokratskoj stranci dostizu vrhunae u stihovima gdje zeli nogom Teognid jest i ostaje pesimist. Usprkos svome pesimizmu on zna voljeti,
gaziti narod i sapeti ga teskim jarmom. Htio bi se napiti i erne krvi svojih zna tjesiti one koji su stradali, a nije ravnodusan ni prema simpotickim
neprijatelja. Eto, tako izgleda Teognidov radikalni aristokratizam. Tim pu- radostima. Kad se sjeti smrti, odmah mu misao leti uZivanju mladosti.
tern zeli on spasiti vrlinu koja je bastina plemenitih. No u cemu se zapravo Mnoge nas Teognidove misli podsjeeaju na Mimnerma, ali ipak su cesCi
sastoji ova vrIina koju pjesnik svaki cas istice i slavi? Katkada se Cini pozivi na trijeznost, postovanje roditelja i prijatelja, umjerenost itd. Nije
da tu vrlinu Teognid poistovjeeuje s pravdom. Vee je Heziod aristokratske mu bez razloga dana etiketa gnomskog pjesnika. On voli gnomske formule
klike zbog njihove gramzivosti i nepravde obiljezio kao necasne i niske. kao npr. »Nista odvise«, »Sredina je u svemu najbolja«, »U svemu je naj-
No aristokrati, koje je pobunjen narod ubijao i gonio u progonstvo, sma- bolji pravi cas« itd. Elegije su Teognidove bile u antiei vrIo poznate. Spo-
trali su sada sebe u odnosu na puk predstavnieima potlacene pravde, tj. minju ih Aristofan, Platon, Aristotel, Plutarh i dr. Sabiracima grckih po-
pravde koja je htjela, dakako, da sirotinju opet protjera izvan gradskih slovica dale su njegove izreke bogat materijal. Zanimanje za njega osjeea
zidina neka zivi odjevena u zivotinjske koze, pogurena od ropskih poslova se i u rimskoj knjizevnosti, u stihovima Ovidija i Horaeija. Zbog etickih
pod bicem svojih gospodara. To je aristokratska pravda koju Teognid pri- pouka Teognidove su pjesme u atenskim skolama ucili napamet. Sofisti i
zeljkuje. No on zna da nema povratka na staro. OdatIe izvire duboka tuga drugi filozofi uzimali su odlomke iz njegove poezije kao podlogu za svoja
koja ga obuzima kad njegova sadasnja bijeda ne nade u piCu zaborav. eticka razmatranja i rasprave. Jezik Teognidov je jonsko-homerski. Iz nje-
Ksenofan 51 Grcka knjizevnost
58

gova zbornika mogla bi se izluciti zbirka fragmenata u kojima zraCi prava Kao sto je u heksametrima napisao epsku poemu od nekoliko tisuea
poezija. Koliko god bi ta zbirka bila oskudna, sadrzavala bi ipak lijepi
stihova pod naslovom Osnivanje Kolofona, tako je sastavio, kako vijesti kaZu,
broj stihova u kojima pjesnikova strastvena i tuzna dusa podize svoj glas.
i poemu Naseljavanje EZeje. To je najstarije epsko prieanje 0 suvremenom
Takva bi antologija morala osloboditi pjesnika od njegova moraliziranja i
dati mu slavu 0 kojoj je snivao. historijskom dogadaju. Svoje misli iznosio je u elegijama, a uveo je prvi
u helensku knjizevnost novu vrstu poezije pod nazivom Silloi = Rugalice.
Gnomska poezija, eiji je najstariji predstavnik bio Teognid, sve se vise U tim satiric kim heksametarskim sastavima, medu kojima se naslo i jamba,
razvijala. Moramo zakljueiti da je vjerojatno odgovarala ukusu onoga vre- ostro je udarao i ironizirao pucka vjerovanja i ljudske mane. Imamo dese-
mena. Grci su poceli osjecati potrebu i za poukama pa se u stihovima tra-
tak fragmenata iz rugalica koje kao uzor prethode satiri rimskih satirieara
Zila zivotna mudrost i iskustvo. To je i razlog da je poezija dobivala sve
vise gnomieki karakter. Lucilija i Horacija. Mnogi misle da je svoja filozofska razmisljanja izlagao
u heksametarskoj poemi 0 prirodi. Od Citavog knjizevnog rada ostali su
U is to vrijeme kad je u Megari pjevao pjesme Teognid, pjevao je u oskudni fragmenti, odviSe malo da bi se mogla 0 njemu stvoriti cjelovi-
Miletu kratke poslovice u elegijskom dvostihu ili tetrametrima FOKILID ta slika.
(Phokylides). 0 njegovu zivotu ima malo podataka. Zivi oko polovice 6. st.
Poezija mu ima didaktieki peeat, ali se ne odlikuje dubokim sadrzajem Ksenofan ima negativan stay prema natjecanjima at leta pa pohvalama
kao Solonove ili Teognidove elegije. Osim toga u Fokilidovim stihovima Jizicke snage suprotstavlja snagu uma koja je prema njemu vaznija stvar
nema izvornih misli. U saeuvanom fragmentu od osam heksametara opo- j korisnija drZavi od tjelesne snage i okretnosti svih moguCih atleta. Ostro
nasa Semonida Amorginca i u satiri na zene razlikuje eetiri vrste zena. je kudio mitove i epsku sliku svijeta. Napada Homera i Hezioda govoreei
Jedna potjeee od kuje, druga od peele, treca od svinje, a cetvrta od kobile. ,u jednom fragmentu: »Sve su bogovima prisili Homer i Heziod, sve sto je
Najbolja je ona koja potjeee od peele. Na osnovi malog broja fragmenata kod ljudi sramotno i prijekorno: kradu, preljub i medusobno varanje«.
ne moze se dati prava i potpuna karakteristika toga pjesnika. Mozemo za- U drugom fragmentu kaze: »A ljudi misle da se bogovi radaju i da imaju
kljuCiti da je bio prakticar jer stavlja kao glavni cilj zivota materijalno njihovu nosnju i glas i tijelo«. Pjesnik filozof duhovito ismijava antropo-
osiguranje. U jednom fragmentu kaze da valja sebi najprije pribaviti zi- morfne bogove koji su tvorevina ljudi. Kakvi su, nairne, ljudi, takvi su im
votna dobra, a vrlinu onda kad je vee osiguran zivot. U drugom fragmentu i bogovi: »Etiopljani tvrde da su im bogovi tuponosi i crni, Traeani da su
preporuca zemljoradnju kao najbolji put za postizavanje bogatstva. Covjek plavooki i ridokosi, a kad bi volovi, konji i lavovi imali ruke i mogli njima
mora dok je jos dijete da uci sto je dobro, kaze dalje pjesnik. U fro 3. slikati i stvarati djela kao ljudi, slikali bi likove bogova i davali im tijelo
nalazimo Fokilidovu etieko-politieku postavku jer kaze da je mali grad na kakvo upravo i sami imaju: konji nalik na konje, volovi na volove, (a la-
hridini s uredenim stanovnistvom bolji od bezumnosti Nina. Time daje ve- vovi na lavove).«
liku prednost moralnoj kvaliteti stanovnistva u usporedbi s kaoticnom kvan- Ksenofan nije velik pjesnik, ali svojom ostrom kritikom bogova, reli-
titetom. U fro 10. tvrdi da mnogo odlika ima u srednjem staleZu i da zeli gijskih vjerovanja i obreda jacao je u ljudi vjeru u njihove snage i poticao
pripadati njemu. Na tom je stajalistu i Aristotel kad utvrduje da ee rela- ih na samousavrsavanje. U sredistu njegova filozofskog ueenja nalazi se
tivno najbolja drZava biti ona koja se osniva na srednjem staleZu i pri ideja 0 jedinstvu svijeta.
tome navodi Fokilida.
Na kraju poglavlja 0 elegiji korisno je spomenuti da elegijska grcka poe-
Kao osobitost vanjskog oblika Fokilidove poezije moze se istaCi da su zija nije iscrpljena sarno djelima ovdje obradenih pjesnika. Bilo je mnogo
misli uglavnom sadrZane u jednom dvostihu, a veCina fragmenata su hek- i drugih darovitih i manje darovitih elegiCara, ali su njihove pjesme za-
sametri. Mnogi dvostisi pocinju sa stereotipnom frazom »i to je Fokilidovo« uvijek prop ale. Neke od tih brojnih pjesnika znamo sarno po imenu i oskud-
kojom je pjesnik htio potvrditi autorstvo svoje misli. Pod Fokilidovim ime- nim ostacima, koji ne dopustaju da stvorimo neku njihovu karakteristiku.
nom saeuvana je poema od 230 daktilskih heksametara pod naslovom Pou- U antologiji helenske lirike nalazi se niz pjesnika elegija kao npr. KLEO-
cna pjesma. Djelo se smatra falsifikatom, a sastavio ga je, kako neki misle, BVLINA, MELANTlJE, ARBELAJ, EVEN, KRITlJA i dr. No elegije su pi-
nepoznat helenizirani Zidov iz aleksandrijskog vremena jer se u zbirci na- sali i autori kojih se knjizevna djelatnost odnosi na drugi knjizevni rod.
laze i gnome biblijskog karaktera. Zbog krscanskih elemenata u poemi drugi Tako su pjevali elegije tragieari Eshil, Sofoklo i Euripid, zatim komedio-
drze da je zbirku sastavio neki krscanski pisac. Tako problem 0 kompo- grafi Epiharmo i Menandar i povjesnicar Tukidid. Njegovali su je i Platon
ziciji spomenute poeme ostaje jos prijeporan. i Aristotel. Saeuvana, dakle, imena i fragmenti ne iscrpljuju niposto sve
Prvi helenski pjesnik-filozof bio je KSENOFAN (Ksenophdnes). Rodio se sto je stvoreno na polju elegije. Mi se danas nalazimo pred oskudnim osta-
u Kolofonu oko 565. Kad su Perzijanci osvojili njegov rodni grad, napusta ·cima - razvalinama velike gradevine koja je u tijeku stoljeea propadala.
u dobi od 25 godina J oniju i putuje po Heladi, Siciliji i Juznoj ltaliji gdje Elegija je, kako smo vidjeli, sluzila politickim, vojnickim i patriotskim
se smirio u gradu Eleji. Tu je proveo svoJu starost baveCi se knjizevnim ·dljevima. Elegijskim se metrom pjevalo i 0 ljubavi, a izlagale su se i mu-
radom. Jos 473. godine u dobi od 92 godine pisao je elegije, kako govori dre misli. U nju je na kraju prodro i filozofski element. Razvijala se u
fragment iz jedne njegove elegije autobiografskog karaktera. Tradicija ga najuzoj vezi sa zivotom. Sirina problema i razliCit sadrZaj elegije zavisili
drZi osnivacem poznate eleatske filozofske skole. .su od toga sto u prvom razdoblju njezina razvoja nisu bili jos razvijeni
Jampsko pjesnistvo 59 60 Grcka knjizevnosl

drugi oblici lirike, a epika je vee bila prezivjela. Proza nije jos bila toliko U Arhiloha, Semonida i Hiponakta jampski stihovi, osobito trimetar (iam-
razvijena da bi mogla posluziti historiji i filozofiji. Tako je i najstariji oblik be/OIz) , imaju agresivan i satirican sadriaj. Dostojanstven i otmjen daktil-
helenske historije metricka forma. Grcka je, dakle, elegija odigrala svoju ski heksametar sa svecanim i laganim ritmom odgovarao je raspolozenju
povijesnu ulogu time sto je izrazavala sve zivotne pojave tadasnjeg vreme- plemickoga staleza, a jamb je svojim zivim i elasticnim ritmom izraz sirokih
na. Kad su se poceli razvijati i drugi oblici poezije i proza, suzavao se i narodnih slojeva, cije se strasti ne mogu viSe zadovoljiti idealima homerskog
sadriaj elegije. Ona se njeguje i dalje ali se mijenja tematika. Na kraju odgoja niti obuzdati okovima aristokratskih konvencija. Jamb je proizvod
postaje pjesnicki oblik u kojem su se izrazavala samo osobna pjesnikova uemena u kojem se u Heladi javljaju narodne vladavine kad siroki narodni
euvstva, i to najviSe Jjubav, koja je najcesCi motiv u elegiji aleksandrijskog slojevi traze svoja prava i mjesto u drustvu. Kako jamb zapoCinje tezom,
razdoblja helenske knjizevnosti. on ima rastuCi ritam, zivlji je, okretniji, brii, slobodniji, prisniji, bliz obi-
cnu govoru. Nije stoga bez razloga jampski trimetar kao stih mdlista lekti-
k6n iIi orationis simillimus, kako kaze Ciceron (Orator, 57, 191), postao ka-
rakteristicnim stihom dijaloga u grckoj tragediji i komediji i stihom basne
koja siba ljudske mane i poroke.
Jambografija Jampsku je poeziju pratila glazba, ali se nije pjevalo. To je bila tzv. pa-
rakatalogl, tj. ritmicka recitacija s glazbenom pratnjom. Glazbeni instru-
menti bili su jambika i klepsijamb. Kakva su to zapravo glazbala bila, ne
Uvodenje jamba u metricki oblik lirike pripisivalo se u starini Arhilohu. zna se sigurno. Orijentalnog su podrijetla. Jambika je mozda bila vrst ki-
No taj je metar bez sumnje postojao i ranije, a u Arhiloha javlja se vee tare s tri :lice.
u posve razradenu obliku. Jampskoj poeziji daje se mitsko podrijetlo. Pje- Svi pjesnici njegovate1ji jampske vrste pripadaju jonskom plemenu, pa
snik homerske himne Demetri kaze da je bozica Demetra u liku bijedne je i njihov dijalekt jonski. No to nije ni homerski ni Herodotov vee jezik
starice, trazeCi keer Perzefonu koju je ugrabio bog podzemnoga svijeta Had, po sredini, vrlo bliz atickom narjecju. Jamb dopusta ve1iku razliCitost to-
dosla u Eleuzinu kralju Keleju gdje je ljubazno docekana. U njezinoj du- nova, od smijeha do poruge i prezira, s lirizmom u kojem licnost dolazi
bokoj zalosti razveselila ju je Kelejeva sluskinja Jamba svojim nepristojnim do takva izrazaja kakav elegija nije poznavala. U cjelini uzevsi, e1egija i
salama. Tu su Jambu smatrali eponimom izraza iambizein = bacati sale i jamb sadrze sve elemente zivota i razmisljanja kojima nije viSe odgova-
poruge. Po tome bi jampska poezija imala podrijetlo u Demetrinu kultu. rala ukocena i preZivjela forma epopeje. Oba se pjesnicka oblika razvijaju
Kao svjedocanstvo za vezu jampske poezije s Demetrinim i Dionizovim kul- paralelno. Gojitelji jedne cesto su i gojitelji druge. Obje su vrste izraz je-
tom moze posluziti i Cinjenica da su na otoku Paru, domovini pjesnika dinstvenog historijskog vremena i jedinstvene duhovne sredine - Jonije.
Arhiloha, Dioniz i Demetra bili osobito stovani. 0 proljetnim ratarskim svet- Razlika medu njima je u tome sto je jampska poezija osobnija, strastve-
kovinama plodnosti pjevale su se podrugljive pjesme, uperene protiv poje- nija, ne zazire ni od najjaCih provala mrinje i poruge, sarkazma i zudnje
dinih osoba iii skupina ljudi. Zvale su se jambi, a sluZile su kao folklorno za osvetom. Zbog toga zadire jace od elegije u suvremen zivot te se izraza-
sredstvo javnoga kudenja. Karakteristika spomenutih svetkovina bili su ra- vanjem istaknute pjesnikove individualnosti priblizava vise pravoj lirici.
Mozemo reCi da se u elegiji odrazava vise aristokratska strana zivota i svi-
zuzdano veselje, grdnja i psovanje, sto se drialo sredstvom kojim se rna-
jesti, dok se u jampskoj poeziji isticu jake strasti i teznje sirokih narodnih
gicki osigurava pobjeda svijetlih sila zivota nad mracnim snagama smrti. slojeva. To postaje jos jasnijim kad imamo na umu da jamb potjece iz
Za vrijeme tih svetkovina prestajala su vaziti uobicajena pravila pristojnosti. dub in a socijalnog zivota. Prema tome, karakter jampske poezije odreden je
U vezi s Demetrinim kultom bile su i Eleuzinske misterije. Kad je eleu- prije svega svojim stavom, izrazom i sadriajem.
zinski ophod iz Atene dosao do mosta preko rjeCice Kefisa, sudionici su Najsnazniji je pjesnik jamba ARHILOH (Arkhilokhos), sin aristokrata
se obasipali salama i porugama, koje su cesto bile grube i cinicne. Usa- Telezikla i robinje Enipe. Rodio se na otoku Paru u 7. st. prije n. e. Bio je
ljivim pjesmama u cast Demetri upotrebljavao se jampski me tar. Etimolo- najamni ratnik, angaziran u krstarenju pustolova na kopnu i na moru, u
gija rijeci iambos nije jasna. Zabacuju se sva tumacenja starih leksikografa tucnjavi i borbama koje su se vodile vise za odriavanje gola zivota negoli
pa i Aristotela u Poetici. Vjerojatno je izraz potekao od rijeci iambyke, za domovinu i slavu. Na otoku Tasu, kuda se slila bijeda svih Helena, kako
glazbala za pratnju pjevanih jamba. Kako je jambika tracki instrument, i sam kaze, borio se protiv trackih naroda i u bijegu je izgubio stit. Iako
rijec iambos mogla bi biti trackoga podrijetla. Ta je pretpostavka prili- strastven i pohotan, njeznom je ljubavlju volio Neobulu, keerku bogatog
eno vjerojatna. Likamba, zaruCio se njome, ali nije bio sretne ruke. Neobula je izabrala
Jamb je u pocetku bio vrsta dosjetke iii saljive pjesme u kojoj su se drugoga, a Likambo je raskinuo zaruke. Zato ga je ogorceni pjesnik na-
izrazavale narodne sale. Karakteristike narodnog jamba, osobna zaostrena padao svojim pjesmama. Boreci se protiv Naksana, Arhiloh je bio ubijen
poruga i satira, sacuvale su se i u knjizevnoj jampskoj vrsti, ali je ova pre- od nekoga Kalonde.
rasla folklorne okvire i pocela je izrazavati osobne osjeeaje i raspolozenja. Strastven u ljubavi i mrinji, pjesnik je iskren, ostar i zajedljiv. Buru koja
Postala je sredstvom osobne polemike 0 problemima privatnog i javnog je kljucala u njegovu srcu pretocio je u jedre stihove, ne vodeCi racuna 0
zivota. javnom miSljenju i stidu i ne birajuCi mjeru u akciji i rijeCi. Gorko zivot-
Arhiloh 61 62 Grcka knjiZevnos..t

no iskustvo utisnulo je pecat na Arhilohov pjesnicki rad. On iskreno govori koje ga hrani i cuva mu goli zivot. To je koplje u dva stiha triput osobito
o svome podrijetlu, siromastvu, nevoljama, pijankama i teskim Ijubavnim istaknuto. Ljubavna pjesnikova iskustva probijaju cas izljevima njeznosti,
patnjama. Cas sarkasticki i s puno uvreda. Ceznja ga oBara, zudnja mu oduzima dah
Arhilohov mnogostran pjesnicki opus obuhvaeao je nekada nekoliko knji- i probada kosti, mrak mu se spusta na oei dok mu ljubav obuzima sree i
gao Pjevao je elegije, epigrame, trohejske tetrametre, jambe i epode, tj. odnosi dusu iz grudi. Prvi u helenskoj liriei prikazuje svoju ljubav kao
strofe od jednog duzeg i jednog kraeeg stiha. Stvorio je umjesno razlicite duse\-nu i fiziolosku snagu. lskreno erta svoje ljubavne boli i razornu sna-
ritmicke i strofiCke oblike. Epodskim je oblikom razbio arhajsku mirnoeu gu strasti.
i dostojanstvo epskog stiha i utro put kasnijoj lirskoj strofi. PripisuJu mu Najveeu slavu pribavili su mu jetki jambi u kojima nap ada svakoga tko
se i tzv. asinarteti, tj. stihovi u kojima se udruzuju dva heterogena clana, ga dirne. Poslovicne su strijele njegovih jamba kojima je ostro napadao
dva razlicita ritma, npr. daktilski i trohejski, daktilski i jampski. Nenad- Likamba. Napadi su bili tako ostri te su se prema legendi i Likamb i nje-
masiv je majstor stiha. Jezik mu je krepak, sazet i slikovit. Obogatio je ho- gove keeri objesili od ocaja nasavsi u smrti spas od pjesnikove satire. Sa-
merski jezik novim pjesnickim dahom. Od bogate ostavstine, izgubljene tek cuvan je sarno jedan odlomak koji ovjekovjecuje Likambovo ime. Arhiloh _
u bizantsko vrijeme, sacuvano je nekoliko stotina stihova, ali nijedna citava je daleko od svake poboznosti. Bogovi mogu biti nosioei istine i pravde,
pjesma. Novo u njegovoj poeziji sastoji se u tome sto zeli da u pjesmama ali isto tako i hiroviti suci ljudske sudbine. Pruzaju ljudima strpljivost
dade oduska svojim strastima i da govori 0 svojim akeijama. Kao prvi od kao lijek, ali ne ukidaju stvarnost okrutne sudbine i zlo. Spartanci su,
svih pjesnika, stavise, kao prvi medu svim Ijudima evropskog Zapada, otvo- prica se, zabranili Arhilohu boravak u svome gradu jer je u borbi bacio stit.
reno objavljuje s umjetnickom nakanom svoju individualnost, nazivajuCi Gubitak stita i primjetan einizam priznanja i radost zbog spasena zivota
sebe sluzbenikom Enijalija, boga rata, a i poznavaoeem ljupkog dara Muza. mogli su u uno vrijeme pobuditi skandal. Pjesnicka snaga pribavila je Arhi-
lako se osjeca u stihu, stilu, rijecima i dijalektu Homerov utjeeaj, Arhiloh lohu usporedbu s Homerom, a moralisticka struja, koja je u tiraninu Kritiji
se znao smiono osloboditi svake konvencionalnosti. Spajanjem epske i pucke imala najkrueeg predstavnika, ozigosala ga je zigom sramote. Pjesnika nije
mjere nasao je nove spojeve ritmova, a iz svakidasnjeg je govora upio frazu postedjela ni parodija komediografa.
i ostriju i ekspresivniju rijec. lako se Arhiloh buni protiv javnog misljenja Arhilohov utjeeaj osjeea se kod Teognida, Semonida, Alkeja i Sapfe. Na
i tradicionalnih normi, isticuei zdrav razum i logicnost, ipak tradicionalna njega kao prvog satiricara ugledat ee se i u obliku i u saddaju stara aticka
i pradjedovska etika odmazde, koju ee kasnije pobijati Sokrat, nalazi su- komedija. U Kratinovoj komediji Arhilosi kor Arhiloha udara na iskvarene
gestivnu formulaciju u pjesnikovim rijeeima: »Jedno, a to je silno, znam ja: Atenjane. Mrzili su ga aristokrati. Heraklit ddi da ga valja s takmicenja
strasnim pogrdama uzvracati onome koji mi nanosi zlo.« Time potvrduje protjerati zajedno s Homerom. lako su ga napadali, osobito krseanski pisci,
kao svoju mudrost nacelo »oko za oko«. Ostro ismijava ludo razmetanje u
nikada mu nije osporavana velika pjeS'nicka snaga. Platon ga zove sophi5tatos.
fragmentu: »Sedam mrtvih pade, a scepasmo ih na bijegu, no tisucu hvasta
se ubilaca.« Svi zele biti junaei poslije bitke. Satirickom Zicom i po malo Od Rimljana poznavao ga je satiricar Lueilije, a ugledali su se u njega Katul,
sarkasticki ruga se lijepoj vanjstini i velica snagu i junacko srce. Najjace Katon Mladi i osobito Horacije, koji se ponosi da je nasljedovao Arhilo-
je vjeru u vlastitu licnost uklesao u kratkom i znamenitom fragmentu gdje hovu zestinu i da je njegove jambe prvi presadio u Rim (Epistulae 1, 19,
iskreno priznaje da je u bijegu izgubio stit i klikce od veselja sto je sacu- 23-25).
vaG go Ii Zivot. Arhiloh time raskida vezu s epopejom i svakom tradieijom 8to se tice pjesnikovih stilskih kvaliteta, mogli bismo se posve sloziti s
casti, ukorijenjenom u moralizmu. lako je vojnik placenik, on ipak nije Kvintilijanom, koji u djelu Institutio oratoria X, 1, 60 izrice 0 Arhilohovim
kukavica i ne shvaca neozbiljno ljudsko dostojanstvo da bi ismijavao svoj jambima ovaj sud: »izvanredna bijase u ovoga (tj. Arhiloha) snaga izraza,
bijeg. On se ne saii, kako bi neki htjeii, on vrlo dobro zna da je bojna sreea krepke i prstave recenice, izvanredno bogatstvo ideja i silna snaga.« Nena-
promjenljiva i da je nemoguea neprekidna pobjeda iii postojani heroizam. doknadiv je gubitak sto je nestao opus pjesnika koji je u antici uzivao ve-
On je dobar poznavalac surove zbilje i zestokih okrsaja u kojima se su- liku slavu icije su pjesme kao i Homerove rapsodi javno recitirali.
kobljavaju Ijudi bez viteskih ideala, ogorceni bijedom i raspaljeni mrznjom. SEMONID (Semonides), pjesnik iz 7. st. prije n. e., roden na otoku Samu,
No on ipak ne place zbog onog sto se dogodilo, vee mu cinjeniea cia je bio je osnivac kolonije na otoku Amorgu. Odatle mu nadimak Amorginac.
spasio zivot daje snagu te bez predrasuda i griznje savjesti prevladava pa- Suvremenik je Arhilohov. Pisao je elegije i jambe, od kojih su sacuvani
sivnost, siguran da ce lako doCi do novog stita, koji nije nista drugo nego fragmenti. Poezija mu je poucna i refleksivna. Poznatiji je po jampskoj sa-
komad volovske koze, oblozene sjajnim metalom. On zna da svako junastvo tiri 0 Zenama. U njoj duhovito i ironicki oertava tipove zenskih karaktera.
ima granica i da je cast stita relativna. Zivot je dragocjeniji od svakoga stita. Vee smo kod Fokilida vidjeli cetiri tipa zena, a Semonid razlikuje deset vrsta.
Time oponira poznatoj spartanskoj doktrini 0 junastvu, prema kojoj se lZ Dobra je zena najveea dobit za muza, a zla najgora. No dobra je zena go-
borbe valja vratiti sa stitom iii na njemu. tovo sarno hipoteza, inace je zena najgore zlo sto ga je Zeus stvorio. Pjesnik
Arhilohova je poezija prozeta autobiografskim elementima. Iskustva iz mizogin dosjetljivo izvodi podrijetlo razlicitih zenskih karaktera od zivoti-
surovog vojnickog zivota sazeo je u stihovima: "Pecen u koplju mi kruh, nja i elemenata. Prljava zena potjece od svinje, lukava od lisice, jezicava
u koplju mi izmarsko vi no / Kopljem se podbocim ja, kadgoder zelja me pit.« od kuje. Nju ne moze muz usutkati niti ako joj u gnjevu izbije zube. Od
Daleko od domovine, medu placcnieima, jedini vjeran drug mu je koplje, zemlje potjece troma i lijena, od mora prevrtljiva i musicava. Magarica je
Semonid. Hiponakt 64 Grcka knjizevnost

majka zene koja citav dan jede i spremna je na blud sa svakim. Od macke hrani sirotinjskom hranom: svinjski zeludac i crijeva, Jecmena krupica i
ili lasice potjeee mahnita strast sedme vrste zena. S kobilom se povezuje yino koje udara u glavu. Nova kabanica i cipele sarno su iluzoran san. Za-
umisljena nadutost elegantne zene. Majmunica je stara majka ruzne i mr- nimljiYo je komesanje olosa: prevare kod kockanja, podvale krcmara i tr·
save zene koja smislja citav dan kako ee nekome napakostiti. Vrijedna je goyaca, krade, krikovi, vulgarne psovke, masnice od udaraca, izbijeni zubi
pohvale sarno ona od peele. Karakteri zena dani su mjestimieno suvise itd. Ima i opscenih prizora. Bupalo se javlja kao ubojica, incestuozan drug
opsirno, a ponavljanje istih osobina kod vise tipova oduzima im reljefnu Arete koja u prljavstinu kuee mami klijente i pri zmirkavoj svjetlosti ulja-
ostrinu. nice zadovoljava svoje niske nagone. S bogovima postupa Hiponakt bez
Semonidov jonsko-epski jezik vrlo je bogat i lingvisticki zanimljiv zbog postoyanja. Pluton je podlac, kukavica i slijep, a Hermes lopov. Epski epi-
leksieke i terminoloske grade, osobito sto se tice zivotinja i jela. Pogled teti bogova mijesaju se sa sarkastickim i parodistickim elementima.
na zivot mu je pesimistican. Starost, bolesti, rat, brodolomi i samoubojstva Hiponakt je nepos redan i silovit. Plebejskim stavom i jakim individuali-
- to je okvir zivotne stvarnosti. Zivot je gorCina i sprdnja jer se umire zmom i vjernim, cesto vulgarnim prikazivanjem grubog hvota, koji je kao
upravo onda kad se napokon nade nacin da se umjesno zivi. U carstvu sudionik u njemu dobro poznavao, on se najviSe udaljio od ideala proslosti
apsurda ljudi hve kao nijema stoka gajeCi uzalud nadu u bolji zivot jer i prvi je zacetnik kinickog morala. Stihovi su mu prozeti gorCinom i ostrom
sudbinom ravna Zeusova samovolja. Nada je smijeSna iluzija budala. Se- porugom, katkada s vidljivom primjesom karikature i parodije. Popularnost
monid odbacuje nadu jer ona sarno zavarava ljude. Mladost brzo izmice, u antici mu je velika. Bio je uzor Herondi. Njegov holijamb nalazi odjek
pa zivotna zadovoljstva valja uzivati u pravi cas. U Sem~ni~ovoj ~oe~iji i kod Rimljana: Katul, Helvije Cina, Licinije Kalvo, Marcijal. Usprkos osudi
nalazimo crte helenskog pesimizma. Pjesnikovo jasno rusenje lsprazmh du- crkvenih otaca Hiponakt je nasao nasljednike i u bizantskih pjesnika. Zbog
zija i svijest 0 surovosti zivota potvrduju i danas njegovu aktualnost. moralizma, nesposobna da nadvlada skakljivu gradu, pa zbog esteticizma:
Efez, domovina Kalina i Heraklita, bio je rodno mjesto i jampskog pje- koji se opire da ozivi poetske tonove, Hiponakt je bio i jest cilj optuzbi 1
snika HIPONAKTA (Hipponaks), sina Piteja i Protide, koji je bio u cvatu sumnji pa je jedva toleriran u mnogim povijestima knjizevnost. Iak<? mu
oko polovice 6. st. SudeCi po imenu, cini se da mu je obitelj aristokratskog nisu potrebna opravdanja, ipak njegov opus jos i danas ceka duboku 1 pro-
podrijetla. nicavu kriticku i estetsku ocjenu.
Hiponakt je prvi posve izgraden pjesnik pJebejac, realist bez ikakvih idea-
la, pravi i iskreni pjesnik-prosjak. Bio je malen i slabunjav, ali obdaren
osobitom pjesnickom snagom. Provodio je bijedan prosjacki zivot te je
oznacen kao pjesnik najbjednijih slojeva. Posjecivao je prljave ambijente
sramotna zivota, dolazio je u dodir sa sumnjivim osobama koje su hvjele- Melika
u pijankama, prepirkama, tucnjavama, kradama i bludu. Bio je nepomirljiv
neprijatelj nekog Bupala, vjerojatno zbog rivalstva u ljubavi. Zestoko je
Uporedo s elegijom i jambom odvijalo se i prilagodivanje drugih vrsta na-
napadao Aretu, javnu zenu, milosnicu i rodoskvrnu majku spomenutog Bu-
rodne pjesme zadacima i temama sto ih je isticalo doba nastajanja klasnog
pala. Bit ce legenda, analogna onoj 0 samoubojstvu Likamba i njegovih
drustva. Tako se i helenska melika razvijala u vezi sa hvotom naroda i fol-
kceri zbog Arhilohovih invektiva, da su pjesnikovi napadi natjerali Bupala.
klornim pjesmama. Korak dalje u izrazavanju subjektivnih osjeeaja i crta
na samoubojstvo.
osobne biografije uCinili su eolski pjesnici. Njihovo knjizevno i glazbeno
Od knjizevne produkcije Hiponaktove najistaknutiji je jampski dio. Sa- srediste bio je otok Lezb. Lezbljani su u knjizevnost uveli nove metricke
cuvani su sarno fragmenti. Karakteristican je jezik njegovih jamba. Dijalekt oblike koji su bili odredeni za monodicko (solo) pjevanje uz pratnju barbita,
je jonski s dosta rijeei iz lidijskog i frigijskog leksika. Ima mnogo vulgar- glazbala s mnogo zica. Lezbicki liricari razraduju tematiku u vezi s dozivlja-
nih rijeci i onih iz argoa. Hiponakta se smatralo najreprezentativnijim uzor- jima samoga pjesnika, u vezi s krugom njihovih prijatelja i svakodnevnim
kom helensko-azijskog sinkretizma u svakom pogledu. Zato njegovi fragmenti zbivanjima. Pjesme su Ijubavne, svadbene, pocasnice iii .politicke pjesme i
imaju i izvanrednu dokumentarnu vaznost. Drzali su ga izumiteljem hromog namijenjene su odredenoj sredini i prilikama u kojima se moraju izvoditi.
jamba iii holijamba - skdz6n, kholiambos. To je jampski trimetar kojemu. Time se melika ujedno i razlikuje od ostalih lirskih vrsta, namijenjenih si-
je na kraiu ritam usporen time sto mu je pretposljednji slog uvijek dug. roj javnosti.
Stih je prikladan za satiricke pjesme i dolazi u rugalicama, a dobro pristaje-
Melika se ponajvise sluzi tzv. logaedickim metrom (logos - aoidi.: kao
jakoj inspiraciji i vulgarnom sadrzaju Hiponaktove poezije. Neosporan je
da se u njima udruzuju proza i poezija). Udruzuju se daktili i troheji sto
autobiografski karakter Hiponaktove poezije.
stihu daje lakocu i zivost. Na razvoj eolske lirike utjecale su posebne gospo-
Iz sacuvanih fragmenata moze se rekonstruirati niz situacija i tipova. darske i drustvene prilike. Na otoku Lezbu bila je ugodna i zdrava klima,
Tu je simpozij gdje se pije iz vjedra, kuee javnih zena, smrdljive pojate bogata vegetacija i ziv trgovacki promet. Stanovnici su bili vrlo tempera-
pune zohara, trg s prizorima tjelesnih kazni. Na sumnjivim mjestima krecU:. mentni, nadareni vedrinom, zdravom culnoscu, zivotnom radoseu i dubokom
se siromasi, surovi i goli koji drseu od studeni. Medu njima je i sam pjesnik. csjeeajnoseu. U njih nisu postojali kultovi odricanja ni bogovi mracnih mi-
On cvokoee zubima, a na udovima ima raspuknute ozebline. Ta se sirotinja. -sterija, vee bogovi svjetla i zivotne radosti i vedri kultovi zdravlja i Jjepote.
Alkej 65 66 Grcka knjizevllosf

Lezbljanke su se odlikovale ljepotom i uzivale su veeu slobodu od svih prirodi. Pjesnikovo oko, poneseno blistavilom metala, ostaje zacudeno pro-
drugih helenskih zena. Uz gimnastiku glavni predmet nastave bila je glazba, matranjem stYari, zatim se raspaljuje sjajem perjanica, svjezim p!atnom
sto je utjeealo na razvoj melike. Izmedu 7. i 6. st. i u Citavom 6. st. Lezb je oklopa, trbusastim oblikom stitova. Pozorno promatra oruzje, utvrduje red
bio srediSte pjesnicke i glazbene kulture. Bogatstvo pronalazaka na instru- i polozaj njegov, odmjeruje ljepotu i korist koju oruzje pruza ljudima koji
mentalnom, metrickom i melodickom polju i domet eolske poezije dopusta- su spremni da ga na sebe navuku. OruZje je zastita od strijela. Junacki su
ju nam da izdvojimo slavno eolsko razdoblje. Poslije aktivnosti kitareda muZeyi kula grada. U ratnoj je igri i smrt lijepa. Srcanu vjeru i slavu borea
Terpandra i Ariona, 0 kojima je bilo govora, imamo djelo dvaju pjesnika nista ne umanjuje: ni pathos zbog gubitka stita ni bijeg sto ga pjesnik is-
suvremenika, Alkeja i Sapfe, najuglednijih predstavnika monodicke lirike poyijeda prijatelju, kako je to ucinio vee Arhiloh, a mnogo stoljeea kasnije
tadasnjeg vremena. Za njima se poveo i Jonjanin Anakreont. i Horaeije. No Alkej je prije svega pripadnik svoga grada i zivi samo za
aristokratsku klasu. Say njegov prakticki i pjesnicki zivot je borba lirom
i macem protiv politickih neprijatelja. Mnogi fragmenti zadahnuti su md-
njom protiv tiranina Mirsila i mudrog Pitaka.
Osjeeanje oluje, koja se nadvila nad pjesnikov grad dolaskom Mirsilovim
Monodicka lirika na vlast, pobuduje Alkeja na alegorijsku pjesmu prozetu slikama mora i
lade. Na ladi, kojoj prijeti propast u oluji, pjesnik je sa svojima. Posada
je blijeda od straha i nemoena. U poredenju s dosta hladnom Horacijevom
ALKEJ (Alkaios) rodio se oko 630. prije n. e. u Mitileni na Lezbu, gdje je imitacijom (Carmina I, 14) ova je Alkejeva pjesma krepka i jedra, puna
vjerojatno i umro u odmakloj dobi. Kao pripadnik aristokratske klase bio dramatske snage.
je clan heterije, tajnog politickog kluba, u koji su se aristokrati udruzivali S politickim temama prepleeu se i simpoticki motivi. Povezanost dviju
da stite svoje staleske interese i da ruse demokratski ddavni poredak. Pje- tipienih pjesnikovih karakteristika - politicko-ratnieka i simpoticka - na-
snik je proveo zivot u vrtlogu politickih borbi. Borio se protiv tiranina lazi jasno ocitovanje u Alkejevu divljem kliktanju nad mrtvim Mirsilom.
Mirsila. Demokratska je stranka nadvladala i povjerila vlast Pitaku. Kad se Sacuvan je samo fragment: "Sada opiti se treba, svatko i na silu piti mora /
Pitakova uprava polako pretvorila u umjerenu diktaturu, Alkej ga je ze- Jer u boju pade Mirsil ... « Izmedu smrti tiranina i pijana zanosa nje-
stoko napadao svojim pjesmama. Zato je morae otiCi u progonstvo, ali se govih neprijatelja postoji prirodan odnos uzroka i posljediee. Daleko od
ipak jos za Pitakove desetogodiSnje vladavine vratio kuei. etiekih ograda Alkej provaljuje u neposrednu i originalnu liriku, sposobnu
U dugotrajnom i ostrom sukobu aristokratskih obitelji Alkej se strastve- da pokaze vatrenu senzibilnost i krutu strastvenu logiku covjeka straneara
no borio. U sukobu s tiranima pjesnik se ucinio boreem za slobodu onima i otvorenost njegova izraza. RazliCito od Anakreonta, koji mrzi za vrijeme
koji su zbog netocnog prosudivanja politickih prilika pjesnikova ambijenta simpozija-pijanke razgovore 0 mdnji i ratu, Alkej izlijeva u skoliju gro-
pripisivali Alkeju ideale i pobude odvise velike u odnosu spram njegova znicave politicke strasti.
uskog i srcanog sektastva. Alkej je zamiSljao samo slobodu svoje klase, svo- Vazno mjesto u Alkejevoj poeziji zauzimaju vino i simpozij. Siloviti poziv
ga roda. Kao zarobljenik plemieke etike bio je nesposoban za svaku poli- na pijanku i uzivanje Dionizova dara uCinili su se nekima kao neumjerenost
ticku elasticnost i nije bio dorastao svojim antagonistima, osobito Pitaku. pjesnikova karaktera. On se vee unaprijed veseli pijanki i zuri mu se pa
On nije shvatio mudru taktiku i Pitakov moralni lik ni onda kad mu je taj hoee pozuriti i dan da bi sto prije dosla veeer. staviSe, eeznja je tako velika
omalovazeni i pogrdeni tiranin - njegova je mudrost postala u antici le- te pjesnik zeli piti jos za dana. Simpozij mu sluzi da bude u skladu sa
gendom - dopustio povratak u domovinu. 5vijetom. No on prolazi kroz zivotne vihore, pozma dobro zimski led i pasju
Alkejev pjesnicki opus obuhvaeao je u helenistickim izdanjima najmanje ljetnu vruCinu upravo kao sto je i u sreu iskusavao hladno talasanje mdnje
deset knjiga. One su bile, kako se Cini, svrstane prema saddaju. Na prvom i plamen rata. Vino mu je tada najbolji lijek koji ne dopusta da se po-
su mjestu bile himne (Hymnoi), zatim pjesme politickog saddaja (StasiOti- pusti tuzi i jadima.
kaY, gozbene iIi simpoticke pjesme (Sympotikd iIi Sk6lia) i erotske pjesme Neophodan ukras simpoticke radosti jest i prisutnost ljubljenih mladica:
(Erotika). Sacuvani su samo fragmenti koji su nam uz Sapfine pjesme jedini Menona, Talete i Lika. Alkej voli piti u svakoj prilici: u proljeee, ljeti, zimi,
izvor literarnog eolskog jezika. Alkejev je jezik dijalekt otoka Lezba pje- u radosti i u zalosti. Na glasu su slike zime i ljeta. Prva je nasla odjek u
snikova vremena. Metrika je vrlo bogata i raznolika. Medu strofickim kom- jednoj Horacijevoj pjesmi (Carmina I, 9). U Alkejevoj slici istieu se zimska
pozicijama istieu se tzv. alkejska i safieka strofa. Glazba koja je pratila tekst oluja i osjeeanje eovjeka koji se od nje brani stvarajuCi toplinu intimnosti:
izgubljena je. Alkej se proslavio strofom koja po njemu nosi ime, a sa- pali vatru, obavija glavu mekanom vunenom vrpeom i pije u obilju slatko
sastavljena je od dva alkejska jedanaesterea, alkejskog deveterea i alkej- vino. Slicica ljeta vrlo je sliena Heziodovoj u Poslovima i danima, st. 582 i d.
skog deseterea. To se eesto navodi kao dokaz 0 nedostatku Alkejeve originalnosti. No
Svoj ratnieki far pretocio je u stihove koji u saeuvanom fragmentu sa- zapravo razgovornom i opisnom Heziodovu ugodaju odgovara Alkejevo sin-
ddavaju osobitu liriku koja je u novije vrijeme definirana kao najljepsa teticko osvjetljenjebitnih erta. U prvom je planu odluean poziv na pice,
poznata ratnieka poezija. Radi se 0 nabrajanju predmeta, 0 naoko mrtvoj bez suvisnih ukrasa ambijenta i dodataka u odnosu na vrstu vina i hrane.

5 Po,-ijest svjetske knjizevnosti


Sapia 67 68 Grcka knjizevnast

Zatim slijedi sazet astronomski podatak, tj. odraz vruceg godiSnjeg doba njezine poezije. Sapfin odnos prema ucenicama usporedivao se s nekim obli-
na prirodu i ljude. A:lkej donosi novo obiljezje iedi jer uvodi u pasju vru- cima efebske ljubavi. Utvrdena je i analogija izmedu safickoga tijasa i so-
Cinu cvrcanje cvrcka i opaza biljku stricak koja cvate i za pasje zege. Sa- kratoyskog kruga, kakav je u veCim Platonovim dijalozima - Fedru i Sim-
cuvani fragment zavrsava jakim tonovima 0 zenama koje su pozudne do po:.ijll. Tu se Eros javlja na problemskom i gotovo metafizickom planu kao
razvrata, a muzevi su kao sjene izmoideni i nemocni. snaga koja bogato uzdize pedagosku i eticku vrednotu. U Sapfe nedostaje
Alkej je majstor i u slikanju pejzaza. Krnji fragmenti puni su ptica, mo- filozofski element, ali Eros je apsolutna i neosporna zbilja. Njega potvrduje
cvara, vrhunaca, hladnih voda, sivkastozelenih loza, zelenih trstika i proljet- citay ziyot, a njegova je eticnost potpuna, neogranicena i iskrena privola
nih glasova. Ritmicko i zvucno bogatstvo mijesa se sa suzdriljivim sjajem srca. Upravo u toj vrijednosti Erosa sadriana je Sapfina poruka i osobito
opisa. Za pjesnika bujnih strasti, kakav je bio Alkej, prepustati se caru voda znacenje njezine poja.ve.
i prirodnim Ijepotama znaci bijeg od svakodnevnih briga i nevolja, znaci
trazenje duhovnog i fizickog odmora.
Ako bismohtjeli kratko definirati Alkejevu liriku, tada bismo mogli reCi
da je osnovna karakteristika njegove poezije muzevnost. Jaka emocija spo-
jena je s neposrednoscu i jasnocom izraza i zornom slikovitoscu. Anticki
kriticari nalazili su u njemu velicinu, sazetost i milozvucnost udruzene s ve-
likom snago·m. Stihovi su mu muzikalni i odlikuju se bogatstvom me tara i
strofa. U starini bio je veoma cijenjen. Uzivao je ugled kod starih koji su
najviSe cijenili njegov gradanski zar povezan s lakim tonovima ljubavi i
simpozija. Pisali su se komentari njegovih pjesama. Mnogo je koristio AI-
kejevoj slavi i rimski pjesnik Horacije koji se u mnogim pjesmama ugledao
na njega i spominje ga vise puta kao prvaka u lir.ici. Od modernih voljeli
su ga osobito Foscolo, Shelley i Carducci.
SAPFA (SapphiJ) , kcerka Skamandronima i Kleide, rodila se u Erezu na
otoku Lezbu u drugoj polovici 7. st. prije n. e. Zivjela je u Mitileni, gdje
je i umrla u nepoznato vrijeme. Iako je pripadala aristokratskoj klasi, nije
sudjelovala u tadasnjim politickim sukobima aristokrata i demokrata, ali
je ipak neko vrijeme bila u progonstvu na Siciliji. U Militeni okruZila se
skupinom djevojaka, udruzenih u neku vrstu drustva - thiasas. Temelj dru-
stva saCinjavale su dvije snage: kult bozice Afrodite i ljubav. Polozaj Sapfe
kao uCiteljice temeljio se na osobnom ugledu, prirodenoj pjesnickoj i mu-
zickoj sposobnosti i obrazovanosti. Uzajamni osjecaj, koji je Sapfu privezao
za mlade prijateljice u krugu posve zatvorenom za muskarce, a ipak gdje Alkej i Sapfa. Aticka vaza s crvenim
je vladala velika duhovna sloboda potpomagana istancanim osjecajem lije- figurama, aka 480-470. prije n. e.
poga, upoznao je oblik erosa bez ograda, ogranicenja i suzdriljivosti. Njez-
nost se povezala s ceznjom, tugom i nemirom koji smucuje dusu i osjecaje.
Oko Sapfina lika razvila su se u stara i moderna vremena dva osnovna
sloja legendi. J edna govori 0 njezinoj toboznjoj nesretnoj Ijubavi prema
mladom ladaru Faonu i samoubojstvu, a drug a 0 pjesnikinji kao bludnici.
Ova optuzba izvire prije svega iz erosa za djevojke, a pruiala je priliku za Sapfa je kao i Alkej pisala na eolskom dijalektu otoka Lezba. Aleksan-
lascivne sale i moralnu osudu velike pjesnikinje. Ta klevetanja pomagali su drijska dioba njezinih pjesama u devet knjiga temeljila se na razlicitosti
atenski komediografi, koji su htjeli obescijeniti pokret atickih zena za eman- metrickih oblika. U prvoj su knjizi bile pjesme u safickoj strofi, u drugoj
cipacijom, pa su 0 Sapfi kao prosvijecenoj predstavnici slobodnog zenskog u eolskim pentametrima itd., a u devetoj bijahu epitalamiji (svadbene pje-
zivota kojesta izmisljali. No ni oni ni moderni nisu bili sposobni iIi nisu sme) u razlicitom metrickom obliku. Pjevala je himne, ljubavne pjesme i
htjeli da shvate duhovnu klimu ambijenta u kojem je Sapfa zivjela. epitalamije. Tematika Sapfine lirike usko je povezana s intimnim krugom
ucenica. U pjesmama izrazava njeznu ljubav prema Ijubimicama, govori
AnalizirajuCi veze i odnos Sapfin prema ucenicama u ambijentu profi-
iskreno 0 dubokim patnjama napustene zene i strasnim mukama ljubomore.
njene lezbicke mekoputnosti i ocjenjujuCi osobit razvoj zenskosti u onom Osobito je privlaci Ijepota udruiena s bogatstvom duha. Na glasu su bile
ambijentu kao suprotnost zatvorenom, grubom i nazadnom gusenju atenske svadbene pjesme - epitalamiji. U njima je njeznim osjecajem pjevala 0 lje-
zene u ginekeju, moze se djelomicno razumjeti psiholoska klima i nova potama i radostima bracne srece, 0 oprostaju s djevicanstvom i salama pred
etika potvrdena u tijasu. Tu je etiku Sapfa prozivljavala bogatom, finom i bracnom loznicom. Od bogatog Sapfina pjesnickog opus a sacuvani su os-
plemenitom dusom, vatreno i smiono, sto se otkriva u treptavoj uzviSenosti kudni fragmenti.
Anakreont 71 72 Grcka knjizevnost

lijepih ociju: »Kleobula ja bas ljubim, / Za Kleobulom ludujem, / Kleobula dolazi u jednom casu kao kruta realnost. Lijepa djevojka s Lezba prezire
ocima gutam.« Anakreont je u efebima uz ljepotu trazio i ljupku narav. sijedu kosu s\'oga obozavaoca jer ljubi mladiea. Pjesnik se motri u zrcalu.
U njega nema eticke problematike. Nepoznat mu je odnos izmedu erosa Dolaze trenuci muka. Nije mu viSe stalo do tracke zdrebice. Javlja se bli-
i paideje, sto ee kasnije postaviti na filozofski plan Platon. Eros je gospo- jeda smrt. Rada se ceznja za mladoseu. ana se na pragu Hada cini jos
dar ljudi i bogova, on je podrugljiv izazivac svada i mahnitosti. Igra se ljepsom i sladom. Anakreonta hvata jeza i misli mu zavrsavaju u jecaju.
s gungulama Ijudi. On je pobjednik i krotitelj, a ima groznu snagu dl~VO­ Propadanje tijela je tu, vide se krljavi zubi. Sjena i hladnoea prodiru u
sjece i kovaca: "Kao kovac sjekirom golemom opet me Eros udan / tijelo i srce.
Anakreontove su strofe sastavljene od kratkih stihova. Kod duljih sti-
hova radi se 0 metrickim kombinacijama. Ostrouman je pjesnikov izbor
leksicke grade i krepka punoea rijeci. Neobicna zivost, jasnoea i jednostav-
nost osobine su Anakreontove poezije. On je uvijek elegantan stilist, pa se
upravo u tome i sastoji draz i vrijednost njegove lirike. Vee u anticko doba
uzivao je popularnost i priznanje. Njegov utjecaj ocituje se u tome sto se
u njega ugledao rimski pjesnik Horacije i sto su pjesnici u kasnija vremena
pjevali pjesme kao Anakreontove.
Pod Anakreontovim imenom objavio je prvi put 1554. Stephanus zname-
nite Anakreontske pjesme (Anacreontea). Ta zbirka od oko sezdesetak krat-
kih pjesmica imitacija je Anakreontovih pjesama iz kasne antike - rim-
skog i bizantskog vremena. Ova je zbirka u velikoj mjeri utjecala .na za-
padnoevropsku i rusku knjizevnost (Puskin, Lomonosov). Anakreontlka 18.
i 19. st. nalazila je u spomenutoj zbirci nepresusan izvor nadahnuea. No
valja istaknuti da su te izvjestacene pjesmice, katkada dosadne i bez duha,
koristeCi osnovne crte Anakreontove poezije - vino i ljubav - polako po-
tisnule i umanjile pravi Anakreontov lik. Ali mnogi~ su se pjesnicima svi~
djele. Uspjele njihove imitacije (Ronsard, Chiabrera 1 dr.) pomogle su slavl
laznoga Anakreonta, dok je pravi Anakreont i dalje bio slabo poznat.

Anakreont. Rimska kopija kipa iz 5.


st. prije n. e. Pjesnik je bio prikazan
kako svira na liri i posrce u pijanstvu Korska lirika
l1adahlluca.

Iz Sarda u Lidiji bio je rodom ALKMAN (Alkman), ali je zivio u Sparti


pri kraju 7. st. prije n. e. Tu je i umro. Pisao je himne, peane, hiporheme,
skolije i erotske pjesme, a najviSe se proslavio partenijima, pjesmama koje
su. u cast bozanstvu pjevali djevojacki korovi. Ova vrsta pjesama razvila se
I u studenoj me okupa bujici.« Pjesnik eksperimentira sa snagom koja ga
osobito na spartanskom podrucju gdje se i driavno uredenje i odgoj te-
nadilazi. Katkad je u dilemi zbog oprecnih patnji koje ga razdiru: »Stra-
meljio viSe na kolektivu negoli na pojedincu. Tu su se i djevojke odgajale
stveno ljubim i opet ne ljubim, / Ludujem i opet ne ludujem.« Rimski pje-
u gimnastici jednako kao i mladiei, pa je pri svetkovinama u cast Artemidi
snik Katul genijalno je preobrazio ovaj motiv grcke erotske poezije u zna- i Apolonu bilo prilike da nastupaju korovi mladiea i dj evoj aka.
menitom dvostihu (85): »Mrzim i ljubim. Zasto to cinim, mozda pitas? Ne
znam, ali osjeeam da tako biva i mucim se.« ad sest knjiga Alkmanovih pjesama, kako su ih podijelili aleksandrijski
gramaticari, sacuvani su sarno oskudni fragmenti. Godine 1855. na jednom
Usko je povezan s ljubavlju i simpozij, tj. vino. lake je obozavatelj vina, papirusu iz egipatskog groba naden je odlomak od stotinu stihova jednog
Anakreont voli gozbu koja ne prelazi u pijanstvo i svadu. Mjesto orgijasti- Alkmanova partenija. cini se da je pjesma spjevana u slavu Dioskura i
eke buke i divljanja trazi lijepe pjesme. On osjeea na sebi nestajanje fi- Artemide. No lidijska krv, koja je tekla u Alkmanovim zilama, vuce pje-
zicke snage iako mu je duh jos uvijek zapleten u ljubavne sukobe. I u snika u realan zivot te on od pohvale bozici prelazi naglo na pohvalu
dubokoj starosti pun je vedrine, voli ljubavne pustolovine i duhovito iro- drazesne Ijepote djevojaka, sudionica kora. Tu su ljepotice Agida, Hagezi-
nizira svoju fizicku nemoc. Ljubav mu je prolazan zaplet, a zar strasti tre- hora i druge. Pjesma je prozeta podacima iz svakodnevnog zivota djevojaka
nutacan je, brzo se zap ali i brzo gasne. Dob bijele kose pomijesane s crnom i puna je sjajnih slika.
Grcka knjizevnost
Korska lirika

jeme neke jayne svecanosti u Korintu, jedan od razbojnika ugledao je jato


U jednom je fragmentu izvanredno plasticna slika bakhantice (ili mozda idralova i navodno povikao: »Eto Ibikovih zdralova!« Upitan za objasnjenje,
Artemide) koja na vrhu planine u veliku zlatnu posudu muze lavicu da bi izdao se te su i njegovi drugovi pohvatani i kaznjeni. Na stvaranje te le-
napravila kao snijeg bijeli sir. U drugom fragmentu pjesnik zadivljenim gende utjecalo je vjerojatno ime pjesnikovo kojepodsjeea na rijec ibyks :-=
ocima promatra nocni mir koji je uljuljao u san prirodu i sva.. ziva bica. ptica srodna zdralu.
AIkman uvodi prvi u korsku liriku mnostvo metrickih oblika i prvi oba- Stari gramaticari znali su za sedam knjiga Ibikovih pjesama. Uz vrlo
vlja diobu na strofe, sto ce postati pravilo za korsku liriku. Njegova je oskudne fragmente sacuvan je i veti odlomak na jednom papirusu koji sa-
strofa jos prilicno jednostavna, sastavljena je obicno od tri ili cetiri kratka drzi pohvalu Polikratova mladog sina. U starini bio je Ibik na glasu kao
stiha. Svi elementi korske pjesme vec su u Alkmana. Njegovi ce nasljednici pjesnik enkomija, tj. pohvalnih pjesama u cast suvremenih uglednika, i
uvesti slozenije oblike. Tako ce Stezihor podijeliti korske pjesme na strofe, erotskih pjesama u kojima je iznosio vatrenu ljubavnu strast prema mla-
antistrofe i epode. Jezik Alkmanov je staro dorsko narjecje s pokojim izra- diCima. Njegove su ljubavne pjesme bile korske i imale su stroficku struk-
zom iz Homerovih pjesama. Poteskoce u vezi s nekim izrazima i nejasnoca turu kakvu je stvorio Stezihor. Veliku pjesnicku vrijednost pokazuje frag-
pojedinih mitoloskih podataka otezavaju razumijevanje ovih prvih primjera ment u kojern izvanrednorn senzibilnoscu radosnoj i blagoj pojavi proljeea
helenske korske lirike, ali jednostavnost i plasticnost slika otkrivaju nam suprotstavlja Ijubavnu strast koja se poput tracke bure srucila na njega i
ipak karakter Alkmanove umjetnosti. ne da mu mira ni u jedno godisnje doba. U drugom fragmentu pjesnik
STEZlHOR (Stesikhoros) vjerojatno se rodio u Matauru u juznoj Italiji, vee starac vidi kako ga opet Eros ispod crnih trepavica pozudno ocima
ali je zivio u Himeri na Siciliji potkraj 7. i u prvoj polovici 6. st. prije n. e. motri i svakojakim zamkarna zeli uvuci u ljubavnu mrezu, a on drsce od
Pravo mu je ime bilo Tizija. Nazvan je Stezihor, tj. uredivac, sastavljac straha kao konj koji u starosti nerado zalazi u trkaeu guzvu.
iIi uCitelj korova, jer se u Himeri prihvatio posla oko poucavanja korova. Primjer Ibika pokazuje kako su se i na polju korske lirike poce1e zbivati
On je najstariji pjesnik grckih kolonija na zapadu. promjene. Njezini, nairne, pjesnici nisu viSe cvrsto vezani za rodni grad kao
Stari su Stezihorove pjesme podijelili na dvadeset i sest knjiga. Medu tumaCi njegovih teznji, nego idu u sluzbu uglednika i kraljeva te pjevaju
njima bilo je najvise himni, a obradivao je legendarnu mitolosko-epsku pjesme u njihovu cast.
gradu. Himna je mjesto bogova pocela slaviti heroje te je od himne u cast SIMONlD (Simonides, 556-468. prije n. e.) rodio se na otoku Keju, oda-
bogovima postala herojska himna. Tu je promjenu uCinio i usavrsio ju- kle mu nadimak Kejanin, a umro je u dubokoj starosti u Agrigentu na Si-
nacku himnu Stezihor. Njegovu himnu pjeva kor bez plesa uz pratnju kitare. ciliji. Proveo je zivot na dvorovima razliCitih tirana. Najprije dolazi u Atenu
kao prijatelj Pizistratova sina Hiparha. To ga prijateljstvo nije sprijeCilo
Gotovo je nemoguce dati neki odredeni sud 0 Stezihorovoj poeziji jer
da zanosno izrazi ne sarno osjeeaje Atenjana nego i svoje kad je Hiparh
je sacuvao premalo fragmenata, najveCi ima sest stihova. Poznato je neko-
bio ubijen 514. godine: »Krasno Ii sunce granu Ateni, kad Aristogiton /
liko naslova njegovih pjesama kao npr. Natjecanje 0 Pelijinoj smrti,
Gerionida, Europija, Lov na kalidonskog vepra, Razorenje Iliifa, Helena i I Harmodije njen Hiparhu zadase smrt«. Iz Atene odlazi u Tesaliju te bo-
ravi u Kranonu na dvoru Skopada i u Larisi kod Aleuada. Na pocetku grcko-
Palinodija, Povratak, Orestija itd. Stezihor je obradivao i pucke price lokal-
nog karaktera 0 strastvenoj i nesretnoj ljubavi. Tako je obradio sicilsku -perzijskih rat ova vraca se u Atenu i postaje pjesnikom borbe helenskog na-
pricu 0 prekrasnom pastiru Dafnisu kojega je zbog nevjere oslijepila lju- roda protiv Perzijanaca. Opjevao je sve helenske pobjede i proslavio u
bomorna nimfa. U drugoj pjesmi djevojka Kalika samoubojstveno skace s pjesmi junake poginule u bojevima kod Maratona, Salamine i Plateje. Od
Leukadske hridine u more jer ju je napustio ljubljeni Euatlo. Radina, obe- tih pjesama sacuvani su fragmenti medu kojima su na glasu odlomak iz
pjesme u cast poginulima kod Termopila, zatim epigram na grobu vraca
cana korintskom tiraninu, zaljubljena je u rodaka Leontika. Tiranin je dao
Megistije koji nije htio ostaviti Leonidu i njegove Spartance. Vee u starini
ubiti ljubavnike.
po svojoj izvanrednoj sazetosti znamenit epigram na grobu poginulih Spar-
Stezihoru se pripisuju metricke i glazbene inovacije. Medu njima naj- tanaca kod Termopila: »Javi Lakoncima, strance, da ovdje u grobu leiimo, /
vaznija je dioba korske pjesme na trijade, tj. iza svaka dva metricka jedna- ZnajuCi slusati v'jek njihovih zakona moc« - vrIo vjerojatno nije Simoni-
ko gradena dijela - strofa i antistrofa - dodaje se treCi, metricki razliCit ,dov jer mu ga Herodot u svojoj povijesti 7, 228. ne pripisuje. Fragment je
dio koji se zove epoda. Sve tri zajedno Cine trijadu. Tako je Stezihor kor- na latinski preveo Ciceron, Tusc. disp. I, 42: »Dic, hospes, Spartae, nos te
skoj pjesmi dao konacan metricki oblik koji ce prihvatiti i jos viSe usavrsiti hie vidisse iacentes, / Dum sanctis patriae legibus obsequimur.« Godine 476.
njegovi nasljednici Bakhilid i Pin dar. U svoj dorski jezik uzimao je Stezihor poslije 56. pobjede u pjesnickom natjecanju odlazi Simonid kao starac na
i Homerove oblike. Rado upotrebljava ukrasne pridjeve i povodi se za Ho- Siciliju gdje provodi ostatak dugog zivota.
merom u stilu. Kao pjesnik stekao je veliku slavu. Za njim se povode ka-
Bogat i mnogostran Simonidov pjesnicki opus mozemo podijeIiti u dvije
sniji lirski i tragicki pjesnici, a umjetnici izgraduju djela prema njegovim skupine: elegije i korske pjesme. Prve se odnose na povijesna zbivanja pje-
pjesnickim prikazima. snikova vremena - bitka kod Maratona, Salamine, Plateje itd., a druge su
Iz Regija u Juznoj Italiji bio je lElK (fbykos) koji zivi na pocetku 6. st. zahvaeale sve dotada poznate vrste: enkomije, ditirambe, partenije, peane
prije n. e. Velik dio zivota i aktivnosti proveo je na dvoru samskog tiranina i himne. Bio je poznat i kao jedan od stvaralaca nove vrste poezije - epi-
Polikrata gdje je sreo i Anakreonta. Ne zna se do kada je ostao na Samu grama. To su prvobitno natpisi u elegijskom dvostihu koji su se stavljali
ni gdje je umro. Prema kasnijoj legendi opljackali su ga i ubili razbojnici. na nadgrobne spomenike iii zavjetne darove. Kasnije su epigrami kratke
UmiruCi, opazio je jato zdralova i zamolio ih da ga osvete. Kasnije, u vri-
74 Grcka knjizevnost Bakhilid 75

jeme neke jayne svecanosti u Korintu, jedan od razbojnika ugledao je jato lirske pjesme u istom stihu, a cvale su osobito u vrijeme aleksandrijskoga
idraloya i nayodno povikao: »Eto Ibikovih zdralova!« Upitan za objasnjenje, razdoblja helenske knjizevnosti. Simonid se moze smatrati i prvim njego-
izdao se te su i njegovi drugovi pohvatani i kaznjeni. Na stvaranje te le- vateljem dviju novih vrsta korske pjesme - epinikija i trena. Prve su sla-
gende utjecalo je vjerojatno ime pjesnikovo koje podsjeea na rijec ibyks = vile pobjednike u natjecanjima s konjima i kolima, a druge su bile zbor-
ptica srodna zdralu. ne tuzaljke.
Stari gramaticari znali su za sedam knjiga Ibikovih pjesama. Uz vrlo U anticko doba bio je Simonid poznat po ganueu koje je umio pobuditi
oskudne fragmente sacuvan je i veCi odlomak na jednom papirusu koji sa- svojim tuzaljkama. Kao primjer moze nam posluziti fragment tuzaljke Da-
drZi poh\'alu Polikratova mladog sina. U starini bio je Ibik na glasu kao naje koju je otac Akrizije zajedno s tek rodenim sinom zatvorio u drveni
pjesnik enkomija, tj. pohvalnih pjesama u cast suvremenih uglednika, i sanduk i bacio u morske valove. BIagi i njezni tonovi sacuvanog odlomka
erotskih pjesama u kojima je iznosio vatrenu ljubavnu strast prema mla- pokazuju da je Simonid znao duboko zaviriti u srce majke i prikazati njez-
diCima. Njegove su ljubavne pjesme bile korske i imale su stroficku struk- nost i tugu.
turu kakvu je stvorio Stezihor. Veliku pjesnicku vrijednost pokazuje frag- Karakteristike su Simonidova stila jasnoea i jednostavnost, :live slike i
ment u kojem izvanrednom senzibilnoseu radosnoj i blagoj pojavi proljeea jaki osjeeaji. Poezija mu je zadahnuta blagim pesimizmom koji vise izvire
suprotstavlja ljubavnu strast koja se poput tracke bure srucila na njega i iz mucnog iskustva ljudskih nevolja negoli iz ernog gledanja na :livot. Si-
ne da mu mira ni u jedno godisnje doba. U drugom fragmentu pjesnik monidova Erika otvara u helenskoj knjizevnosti novi horizont na kojemu bli-
vee starac vidi kako ga opet Eros ispod crnih trepavica pozudno ocima staju Bakhilidova i Pindarova zvijezda.
motri i svakojakim zamkama zeli uvuCi u ljubavnu mrezu, a on drsee od BAKHILID (Bakhylides, oko 518-450. prije n. e.), neeak Simonida Keja-
straha kao konj koji u starosti nerado zalazi u trkaeu guzvu. nina, rodio se na otoku Keju. Oskudni su podaci 0 njegovu zivotu. Vjero-
Primjer Ibika pokazuje kako su se i na polju korske lirike pocele zbivati jatno je pratio svoga strica na njegovim putovanjima te je i on boravio
promjene. Njezini, nairne, pjesnici nisu viSe cvrsto vezani za rodni grad kao na dvorovima pojedinih tirana. Bio je u Tesaliji, u Ateni, na Egini i u Si-
tumaci njegovih teznji, nego idu u sluzbu uglednika i kraljeva te pjevaju rakuzi na dvoru Hijerona. Tu se nadmetao s Pindarom u slavljenju Hije-
pjesme u njihovu cast. ronovih pobjeda u helenskim narodnim natjecanjima. Kad je Hijeron 476.
prije n. e. u Olimpiji pobijedio jahaeim konjem Ferenikom, Bakhilid je
SIMONID (Simonides, 556-468. prije n. e.) rodio se na otoku Keju, oda- njegovu pobjedu proslavio jednim od svojih najljepsih epinikija (peti).
kle mu nadimak Kejanin, a umro je u dubokoj starosti u Agrigentu na Si- I Pindar je u tu cast spjevao prvu olimpijsku odu. Tako je Hijeronovu po-
ciliji. Proveo je zivot na dvorovima razlicitih tirana. Najprije dolazi u Atenu bjedu cetveropregom na pitijskim natjeeanjima go dine 470. pocastio Pindar
kao prijatelj Pizistratova sina Hiparha. To ga prijateljstvo nije sprijecilo u prvoj pitijskoj odi, a Bakhilid u vrlo kratkom cetvrtom epinikiju koji
da zanosno izrazi ne sarno osjeeaje Atenjana nego i svoje kad je Hiparh vise slici uvodu nego odi. Hijeron je go dine 468. postigao najveeu pobjedu
bio ubijen 514. godine: »Krasno Ii sunce granu Ateni, kad Aristogiton / u Olimpiji cetveropregom. Kako je tu pobjedu prodiCio sarno Bakhilid u
I Harmodije njen Hiparhu zadase smrt«. Iz Atene odlazi u TesaIiju te bo- treeem epinikiju, cini se da je istisnuo Pindara iz tiraninove naklonosti.
ravi u Kranonu na dvoru Skopada i u Larisi kod Aleuada. Na pocetku grcko-
-perzijskih ratova vraea se u Atenu i postaje pjesnikom borbe helenskog na- Mnogo se pisalo 0 suparnistvu Bakhilida i Pindara, ali poznati podaci
roda protiv Perzijanaca. Opjevao je sve helenske pobjede i proslavio u odviSe su oskudni za neku rekonstrukciju toga razdoblja BakhiIidova zivota.
pjesmi junake poginule u bojevima kod Maratona, Sal amine i Plateje. Od Nakon Hijeronove smrti Bakhilid boravi na Peloponezu, a posljednje go-
tih pjesama sacuvani su fragmenti menu kojima su na glasu odlomak iz dine zivota provodi na rodnome Keju gdje je i umro.
pjesme u cast poginulima kod Termopila, zatim epigram na grobu vraca Aleksandrij ski su gramaticari dijelili Bakhilidov opus u devet knjiga, ali
Megistije koji nije htio ostaviti Leonidu i njegove Spartance. Vee u starini smo do kraja prosloga stoljeea poznavali sarno oskudne fragmente. Godine
po svojoj izvanrednoj sazetosti znamenit epigram na grobu poginulih Spar- 1896. na dva egipatska papirusova smotka nadeno je 14 epinikija i 6 diti-
tanaca kod Termopila: »Javi Lakoncima, strance, da ovdje u grobu lezimo, / ramba. Tako nam je danas Bakhilid od korskih pjesnika najbolje poznat
Znajuei slusati v'jek njihovih zakona moe« - vrlo vjerojatno nije Simoni- poslije Pindara.
,dov jer mu ga Herodot u svojoj povijesti 7, 228. ne pripisuje. Fragment je U epinikijima po narudzbi slavi pobjednike u razlicitim natjecanjima.
na latinski preveo Ciceron, Tuse. disp. I, 42: »Dic, hospes, Spartae, nos te Lokaliteti pobjeda i vrste natjecanja i dob pobjednika razIiCiti suo Bakhi-
hie vidisse iacentes, / Dum sanctis patriae legibus obsequimur.« Godine 476. lidov epinikij ima poput Pindarova istu strukturalnu shemu, tj. aktualnost
posIije 56. pobjede u pjesnickom natjecanju odlazi Simonid kao starae na - mit - aktualnost (a - m - a). Najprije se hvaIi pobjednik, njegovi predi i
Siciliju gdje provodi ostatak dugog zivota. grad. Zahvaljuje se bogovima za pobjedu i moli njihova pomoe za nove po-
Bogat i mnogostran Simonidov pjesnicki opus mozemo podijeliti u dvije bjede. Zatim se -govori 0 nekom heroju kao pretku pobjednika ili se dono-
skupine: elegije i korske pjesme. Prve se odnose na povijesna zbivanja pje- si mit mio gradu pobjednika iIi mit 0 lokalitetu natjecanja iIi 0 uvo-
snikova vremena - bitka kod Maratona, Salamine, Plateje itd., a druge su denju natjecanja. I na kraju slijedi dio gnomskog karaktera, a sadrZava
zahvaeale sve dotada poznate vrste: enkomije, ditirambe, partenije, peane opomene i savjete kojih se slavljenik mora drZati. Sentencije katkada sluze
i himne. Bio je poznat i kao jedan od stvaralaca nove vrste poezije - epi- sarno da povezu aktualnost s mitom ili mit s aktualnoseu.
grama. To su prvobitno natpisi u elegijskom dvostihu koji su se stavljaIi S knjizevnopovijesnog gledista zanimljiviji su Bakhilidovi ditirambi, koji
na nadgrobne spomenike iIi zavjetne darove. Kasnije su epigrami kratke su nalik na balade. U njima pjesnik lirski razraduje epizode iz mita. Od
76 Grcka knjizevnost Pindar 77

sest ditiramba posebno su vrijedna dva. U ditirambu Mladi ljudi iii Tezej poezije saddavalo je 17. knjiga. Od toga su sacuvani fragmenti i 44 epml-
(Eitlzeoi e These/Is) pripovijeda se kako je Tezej pratio na ladi sedam mla- kija iIi ode, koje se prema mjestu gdje je postignuta pobjeda dijele u ce-
dica i sedam djevojaka koje kao atenski danak vodi na Kretu Minos. Za tiri skupine: Olimpijske (Olympionikai, 14); Pitijske (Pythionikai, 12); Ne-
Hijeme putovanja zaljubljeni Minos pogladi jednu od dj evoj aka, a Tezej mejske (Nemeonikai, 11); Istamske (Isthmionikai, 7, racunajuCi 3. i 4.
ga pozoye na red govoreCi da je on sin Posidonov. Minos mu to ne vjeruje kao jednu).
nego trazi dokaz. Stoga baca u more prsten koji Tezej mora donijeti iz Pin dar je pjevao po narudzbi zainteresirane osobe iIi grada, a narucioci
Posidonova dvora ako je uistinu Posidonov sin. Tezej se baca u morske du- su bili dorsko plemstvo i sicilski tirani. U svakoj odi slavi odredenog po-
bine. Prica ima ovdje karakter carobne bajke, a kulminacija je u casu Te- bjednika, pa se one medusobno razlikuju po saddaju, duljini, metru i me-
zejeva nestanka. Atenska mladez zadrhta i stane roniti suze cekajuCi strasnu lodiji. Osobito valja istaCi veliku raznolikost ritmickih oblika, jer je u sva-
sudbinu. Kad je Tezej izronio iz mora ogrnut u suhu grimiznu haljinu s koj odi drukCiji metricki oblik. Sastavljene su u sistemu trijada (strofa -
vijencem ruza na glavi, koji mu je dala Amfitrita, atenske djevojke kliknu antistrofa - epoda). Neke imaju jednu trijadu, veCina tri, cetiri, sest, a
od radosti, more odjekne, a mladiCi oko Tezeja zapjevaju ljupkim glasom 4. pitijska trinaest trijada. Strukturirane su gotovo redovito prema istoj
pjesmu zahvalnicu (pean). Pjesma je puna svjezeg zanosa za slavu Atene i shemi, koja se moze izraziti u formuli: aktualnost - mit - aktualnost
stvara mitolosko obrazlozenje njezine pomorske hegemonije. (a - m - a). Sportska pobjeda ili slavljenje pobjede predstavlja aktualnost.
Ditiramb Tezej (Theseus) zanimljiv je jer je citav u obliku dijaloga iz- Pjesnikova se pozornost zaustavlja na vanjskim obiljezjima pobjede jer ni-
medu Tezejeva oca Egeja i kora koji cine Atenjani. Kor pjeva strofu a Egej kada ne opisuje sarno natjecanje. Pobjeda ga zanima sarno kao oCitovanje
antistrofu. U tom lirskom dijalogu vidimo form ainu srodnost i posrednu vrline koju slavi u osobi pobjednika. U iznenadnom, brzom, snaznom i ne-
sponu izmedu korske lirike i tragedije. cini se da upravo taj Bakhilidov posrednom prijelazu u podrucja mita sastoji se tzv. pindarski let, koji je
ditiramb objasnjava onaj odlomak iz Aristotelove Poetike gdje se tvrdi da poslije pogresno postao sinonim za svaku hirovitu stilsku smionost. U mi-
je tragedija postala od ditiramba. toloskom i najduljem dijelu ode otkriva se potpuno pjesnikov duh, njegovi
Bakhilidov jezik je dorski s jakom primjesom jonskoga i ponesto eol- pogledi na zivot i ljudski ideali, tj. najcistija i najuzviSenija svojstva nje-
skih oblika. Metricki su oblici vrlo razliCiti. Stroficka struktura temelji se gove umjetnosti. Mitoloski dio stvara oko slavljenika herojsku atmosferu,
na trijadama. Bakhilid je izvanredan pripovjedac te su ga u tome poredivali a likovi su uzori kojima pjesnik ilustrira svoje duboke misli. Na kraju vra-
s Herodotom. U njega nema doduse snage, dubine ni bujnosti Pindarove, ca sepjesnik svome junaku s cestitkom i zeljom da mu slava bude vjecna.
ali mu se stil odlikuje mirnom glatkocom i jasnocom. U trecem epinikiju U gornju shemu Pin dar up Ieee sentencije, opomene i autobiograske podatke.
pridruzuje svoju pjesnicku slavu Hijeronovoj slavi i usporeduje sebe sa sla- Pjesme su mu najuze povezane s herojskom prosloseu i aristokratskom
vujem: »1 netko ce s hvalom spominjati ljupkost miloglasnog kejskoga ideologijom. Duboko religiozan, Pindar ispravlja mitove uklanjajuCi iz njih
slavuja.« Cijenjen i hvaljen u starini zbog njdne osjecajnosti i elegancije sve negativne crte bogova i heroja. Vrhunac sreee je bogatstvo udruzeno
oblika, Bakhilid je i u rimsko doba popularan. Oponasao ga je Horacije. s vrlinom, za koju je uvjeren da je urodena i da se ne moze postiCi u pu-
Ubrojen je u kanon- devet helenskih liricara. noj mjeri sarno znanjem bez nasljednih svojstava. Ideal mu je mjera u
PINDAR (Pindaros, 518. iIi 522-442. prije n. e.) rodio se u Kinoskefali svemu, red i disciplina. Sarno onome, koji je ustrajnim radom i naporom
kraj Tebe u uglednoj obitelji Egida koji su bili podrijetlom iz Sparte. Citav izvrsio lijepo djelo, radost i pjesma daju naknadu za trud. Pjesma mu siri
zivot bio je vjeran tumac duhovnoga svijeta aristokracije. Nisu ga dirnule slavu i osigurava trajnu vrijednost.
ni duboka kriza, koja je potresala Heladu u 5. st., ni pokret, koji je gotovo Pindar je imao istancan osjeeaj za boje, glazbu i slikovitost. Ne zausta-
svuda doveo na vlast demokratsko uredenje. Ostao je vjeran idealima dru- vlja se na pojedinostima. Misli se roje i jedna prestize drugu. Dojmove
stva koje je bilo u propadanju. izrice vrlo jezgrovito, ponekad je to i sarno jedna rijec. cini se kao da klizi
Prvo glazbeno obrazovanje dobio je u rodnome kraju, a uCiteljice su mu po vrhovima misli i slika odbacujuCi spojne prstenove. Zato je taman i tezak.
po tradiciji bile pjesnikinje Korina i Mirtida. One su se navodno i natje- Poredaba je malo, ali zato sve vrvi od obilja smjelih metafora i sjajnih slika.
cale s Pindarom. Pri kraju 6. st. bio je u Ateni ucenik Laza Hermionjanina, Prsti bogatstvo boja i efekti svjetla, vatre, blijeska, cesto u kontrastu sa
koji je, kako se cini, dotjerao ditiramb i uveo ditirampska natjecanja u sjenom. Jezicni izraz posve je u skladu sa svecanim tonom i dubinom misli.
Ateni. Godine 476. dolazi u Sirakuzu na dvor Hijeronov i u cast njegove Pindar uziva u svojoj pjesmi, koja mu je nektar, plod srca, med, mlijeko,
pobjede u Olimpiji konjem Ferenikom pjeva prvu olimpijsku odu. Poslije rosa, lijek u naporu i boli, cvijet, baklja, lidski dijadem, ali i strijela, disk,
446. g. nema 0 njemu vijesti. Prema legendi umro je u Argu u dobi od povoljan vjetar, lada, stup, ukrasen zabat itd. Danas ne mozemo osjetiti
osamdeset godina u, gimnaziji kraj ljubljenoga mladica Teoksena. punu snagu i ljepotu Pindarove poezije jer su izgubljeni zauvijek zakoni
Pjesnicki rad Pindarov vrlo je bogat i raznolik. Obuhvacao je sve vrste ritma koji je vladao u njegovoj odi. Ne cujemo melodiju i ne vidimo skladne
korske lirike: himne, peane (u cast Apolonu); ditirambe (u cast Dionizu); pokrete kora, nemamo umjetnicku cjelinu, divan sklad poezije, glazbe i
prozodije (ophodne pjesme); partenije (pjesme za djevojacke zborove); hi- koreografije.
porheme (plesne pjesme); enkomije (pohvalne pjesme u cast odredenoj oso- Usprkos aristokratskom karakteru, Pindarov ideal vrline imao je veliko
bi); trene (tuzaljke za mrtvima) i epinikije (ode koje slave pobjednike u kulturno znacenje, jer je saddavao sklad fizickih i dusevnih svojstava, atle-
opcegrckim gimnastickim natjecanjima). Aleksandrijsko izdanje Pindarove tiku i etiku. Odatle je izvirala misao 0 oslobodenju covjekovih snaga i poziv
80 Crcka knjiievnost Ezopove basne 81

smatrao da sye ima podrijetlo u beskrajnoj (beskonacnoj) materiji (dpeiron)


na osnoyi izdyajanja suprotnosti. Apeiron je po kvaliteti neodreden. Anaksi- Hekatej logografi 6. stoljeca
man dar je bio na glasu i kao astronom i geograf. Pripisuje mu se kon-
strukcija suncanog sata gnomona. Sastavio je prvu zemljopisnu kartu na-
Najstarije helenske povjesnicare i geografe obicno nazivamo logografi. Sarna
cnaysi pO\Tsinu zemlje i mora, a naCinio je i nebesku sferu prema kojoj rijec logogrdphos znaCi »prozni pisac«. Istim imenom nazivali su se u ka-
se moglo i noeu orijentirati. snije vrijeme u Ateni govornici koji su za svoje klijente sastavljali sudske
ASAKSIMEN (Anaksimenes, sredina 6. st.), napisao je spis 0 prirodi. govore. Takav je logograf npr. bio govornik Lizija.
On je mislio da je uzrok svega zrak. Najznatniji logograf bio je HEKATEJ (Hekataios) iz Mileta. livio je za
Sva tri Mileeanina su hilozoisti jer im je materija (hyle) oduhovljena, sarna vrijeme perzijskog kralja Dareja (vlada od 525. do 485. prije n. e.). Mnogo je
po sebi ziva (zoi). putovao, osobito po Egiptu. Napisao je dva djela: Genealogije (Genealogiai),
vjerojatno u cetiri knjige, gdje je izlozio po porodicama mitske junake i
Sestome stoljeeu pripada i PIT AGORA (Pythagoras). Kasnija tradicija uci-
price 0 njima. Nastojao je u price unijeti odredeni kronoloski sustav. Djelo
nila ga je gotovo legendarnom licnoseu. Roden je na otoku Samu. Ostavio se nije mnogo razlikovalo od genealoskog epa, ali je bilo prozeto drukCijim
je rodni kraj i mnogo putovao. Obisao je osobito Istok i Egipat. Oko 530. duhom, kako svjedoce sacuvane pocetne rijeci, pune ponosa i odvaznosti:
se smirio u juznoj Italiji te je u Krotonu osnovao religiozni savez koji je »Hekatej Mileeanin pripovijeda ovako: ja pisem ove stvari kako se meni
. zadobio prvorazredan politicki karakter kao organizacija aristokracije. Fili- cine istinite jer su helenske price proturjecne i smijesne«. Hekatejeva je
jale toga saveza rasirile su se po gradovima juzne Italije i Sicilije. Politicko- kritika jos u povojima i sastoji se u naivnom racionalizmu koji nastoji uklo-
-drustvena funkcija pitagorejaca bila je ekstremno antidemokratska. Clanovi niti nevjerojatne pojedinosti u mitu prihvaeajuCi ostalo u zelji da to objasni.
saveza borili su se na strani aristokracije protiv demokratskog uredenja. Drugo je djelo bilo geografskog karaktera pod naslovom Opis zemlje
Ostra je bila reakcija demokrata koji su zestoko progonili pitagorejce. Vje- (Ces periodos) u dvije knjige. Prva je bila posveeena Evropi a druga Aziji.
rojatno je zato Pitagora napustio Kroton i otisao u Metapont gdje je umro Geografski opisi zemlje bili su ispunjeni i podacima 0 narodima i njihovim
obicajima. Stari su hvaIiIi Hekateja zbog Cistoee jezika i jasnoee izraza.
pri kraju 6. st. No savez je i dalje zivio, ali u tijeku 5. st. bio je rasprsen.
Os tali su logografi pis ali iIi mitologije u genealoskom obliku kao npr.
U Krotonu je zapaljeno njihovo sjediste i mnogi su pitagorejci ubijeni.
FEREKID ATENJANIN i AKUZILAJ IZ ARGA iIi kronike rodnih gradova kao
U 4. st. skola je nanovo ozivjela s Arhitom iz Taranta koji je bio filozof npr. KADMO MILEcANIN i HARON IZ LAMPSAKA. Haron je u dvije
i politicar. knjige napisao i kroniku perzijske ddave do svoga vremena. KSANTO LI-
Pitagora nije ostavio nista napisano. Prvi je pismeno izlozio njegovo fJANIN izlozio je povijest svoje zemlje od mitskih vladara do Kirova zauzeea
ucenje u 5; st. FILOLAJ iz Krotona. Fragmenti njegovih spisa su u dorskoj Sarda 546. u djelu Povijest Lidije u 4 knjige. HELANIK iz Mitilene pisao je
prozi. Clanovi saveza morali su cuvati tajne i pokoravati se strogim pravi- genealoske i kronoloske spise, a sastavio je i prvu aticku kroniku u kojoj
izlaze dogadaje po arhontima.
lima. Malo je njih postajalo sudionicima u tajnim obredimaskole. Svi su
iskazivali osobito postovanje prema ucitelju i slijepo su se pouzdavali u
njegov autoritet, sto potvrduje poznata pitagorejska izreka - autos epha,
tj. on sam je rekao. Tom su maksimom obicavali prekidati sumnje i dis-
kusije. Osnovno ucenje pitagorejaca, podrijetlom iz orfizma, jest seoba dusa Basna i Ezop
koje poslije smrti prelaze u druga tjelesa ljudi i zivotinja da bi se ocisH-
Ie od grijeha.
Pitagora je bio matematicar i astronom. Pripisivala su mu se vazna ot- Iako je Ezop u svim povijestima knjizevnosti zauzeo casno mjesto tvorca
i oca basne, ipak nije izumio basnu. Ona je nastala davno prije Ezopa u da-
kriea u matematici, astronomiji, akustici i glazbi. Za filozofiju pitagorejaca
lekoj proslosti. U moderno vrijeme opet se postavio problem 0 podrijetlu
karakteristicna je postavka da se sve u prirodi mjeri i potcinjava hroju; basne, osobito nakon boljeg upoznavanja orijentalnih jezika u kojima se
pa je osnova svega broj. Iz bavljenja astronomijom, glazbom i osobito geo- naiSlo na price i mitove srodne ezopskim. Neko se vrijeme smatrala kolijev-
metrijom potjece vjerojatno i teorija 0 harmoniji. Ona je najviSi zakon ko- kom basne Indija, domovina Pancatantre, knjige prica i basana. No danas
jemu se potcinjava sve sto postoji, say svijet (kozmos). Tako i zvijezde, se i u tome postupa opreznije jer se problem bez sigurne dokumentacije
prema njihovu miSljenju, svojim kretanjem proizvode zvukove koji se sta- ne moze rijesiti. Stoga postoji teznja da se opet Heladi prizna slava da je
paju u velicanstvenu harmoniju. basni dala knjizevni oblik ne iskljucujuCi moguenost orijentalnih utjecaja.
Pitagoreizam se rodio u Italiji gdje se razvio i prosirio viSe nego u He- EZOP (Aisopos) zivi u 6. st. prije n. e. Rodom je bio iz Frigije u Maloj
Aziji. Kao rob bio je u sluzbi vise gospodara. Oko njegova lika stvorila se
ladi. U kasnije vrijeme, nakon sto je upio mnoge teorije drugih filozofskih legenda, pa je u bizantsko vrijeme nastalo nekoliko redakcija romana 0
sistema i mnogo misticizma, javio se pod imenom neopitagoreizma te je njegovu i:ivotu. Ezop po svoj prilici nije svoje basne napisao vee ih je pri-
u Rimu nasao plodno tlo za svoje sirenje. Cao u prozi. Kasnije su se one sirile usmenom predajom. U tijeku nekoliko

6 Povijest svjetske knjizevnosti


Periklo 85
84 Grcka knjizevnost

Velika atenska politika prethodi njezinoj politickoj hegemoniji i traje


Heleni u 5. st. bijahu cas strastveni optimisti a cas ocajni pesimisti te nekoliko godina za vrijeme perzijskih ratova kad je Temistoklov politicki
su provodili vrlo napet zivot pokoravajuCi se cesee razuzdanim strastima genij vodio sve Helene i osiguravao Citavoj Heladi nezavisnost i slobodu.
negoli unutrasnjoj duhovnoj ravnotezi. NiSta ne bi bilo laznije od toga da Mnoga ee se kasnija pokoljenja osvrtati s nostalgijom na herojsko doba
ih predstavljamo u slici gdje je sve suneem obasjano. Stvarnost njihova Maratona i Salamine. Ta ee nostalgija iznenada zasjati kao najvisi ideal u
ziYOta zapravo je puna kontrasta, bogata svjetlom i sjenom. Atena je u 5. st. dosjetkama Aristofanove komedije i raspalit ee jos i Demostenovu rjecitost.
upoznala uz odvaznost ljudske misli i duha i najgroznije okrutnosti. Ta je
Atena s jedne strane strastveno i u tancine pretresala svakojake filozofske
teorije, a s druge pokazala je u viSe navrata slijepo praznovjerje.

Periklo. Poprsje iz rimskog doba.


Pogled s brezuljka Muza na Akropolu u Ateni, danasnje stanje Original oko 430-420. prije n. e.

Rasirena je zabluda da se najveea zasluga za knjizevni i umjetnicki pro-


evat u 5. st. pripisuje sarno atenskom demokratskom uredenju. Ta je de-
mokracija ddala ropstvo normalnom pojavom, a za vrijeme Perikla, kako Aticka knjizevnost u 5. st. razraduje pitanja sto ih je radao socijalni i
je vee Tukidid uocio, bila je sarno po imenu demokraeija, dok je to uistinu politicki zivot naroda. Predmetom pretresanja i teoretskih razmiSljanja po-
bilo vladanje jednoga covjeka. Takva je ostala i poslije Perikla. Gotovo staju sve strane zivota od ddavnog uredenja, morala i odgoja do gospodar-
neogranicenu moe prvoga covjeka mogao je svaki cas prekinuti savez ne- stva. U srediStu svih problema je covjek, njegov polozaj i uloga u drustvu
prijatelja iIi prevrtljivi puk. Atena je bila grad velike slobode, gdje su se kao i njegova moralna odgovornost za svaku odluku koju donosi svojom
mogle propovijedati sve moguee teorije, pa i one koje su potkopavaJe te- slobodnom voljom. Znacajke su te knjizevnosti: uska povezanost s narodom,
melje ddave. No u isti cas bila je i grad gdje su uzavrele strasti, hranjene svakodnevni problemi zivota, monumentalnost i humanizam. Glavno mjesto
gluposeu i neznanjem, prisilile na progonstvo Anaksagoru i osudile na smrt u knjizevnosti petoga stoljeea pripada drami, koja prikazuje ljudske sukobe,
Sokrata. Proees Anaksagori nije bio proees neumjerene demagogije, koja radnju. Drama Ctragedija i komedija) zajedno s Honlerovim epovima naj-
je upravljala gradom poslije Periklove smrti, nego proees Periklova zlat- dragoejeniji je prilog Helena evropskoj knjizevnosti.
nog vijeka.
86 Grcka knjizevnost Postanje naziva i razvoj tragedije 87

Tragedija

Grcka drama postala je vee u 6. st. prije n. e., a najbolje plodove dala je u
5. st. Najstarije i gotovo jedine podatke 0 postanku tragedije nalazimo u 4.
glavi Aristotelove Paetike. Tu citamo da je postala od improviziranog po-
cetka, i to od onih koji su zapocinjali (pjevati) ditiramb, da je prosla kroz
mnogo promjena dok je zadobila svoj prirodni oblik i da je kasno postala
uzvisena iz malenih prica i smijesna govora jer se razvila iz satirske pjesme.
Da bismo mogli navedene kratke i na prvi pogled nejasne i razlicite Ari-
stotelove vijesti razumjeti, valja najprije reCi sto je ditiramb. To je bila
strastvena pjesma koju je u cast Dionizu uz pratnju tracko-frigijske frule
pjevao kor i uz to plesao. Dioniz je bio tracko-frigijsko bozanstvo koje su
slavili u orgijastickom kultu osobito zene (bakhantice). Njegov kult bio je
poznat vee Helenima Homerova vremena (Ilijada 6, 130 i d.), a sirio se ne-
odoljivom snagom od sjevera po citavoj Heladi. Tu je dove den u vezu s
demonima plodnosti, a u Atici je postao bogom vina. U vezi s Dionizovim
kultom razvila se u Ateni do savrsenstva posve originalna helenska tvore-
vina - aticka drama u svoja tri oblika: satirska drama, tragedija, komedija.
ledni su moderni istrazivaci nastojali objasniti i popuniti navedene Ari- Satiri Menada
stotelove podatke, a drugi su mimo Aristotela pokusali protumaCiti posta-
nak tragedije. Prvi su dosH do zakljucka da se tragedija razvila iz osobitog
oblika peloponeskog (dorskog) ditiramba. To potvrduju dvije vijesti koje
ujedno pokazuje i postupni prijelaz lirskog ditiramba u prvobitni oblik
satirske drame. Prvu vijest citamo kod Herodota (1, 23). On kaze da je
Arion prvi slozio ditiramb, dao svojoj pjesmi ime i poucavao kor u Korintu. rai, a sigurno se nisu razlikovali od Arionovih u Korintu. Rijec tragikos u
Leksikon Suda (10. st. n. e.) donosi podatak da je Arion izumio tragicki veZI Je s rIJecJu tragas = jarac, a Aristotelova rijec tragaidia, sastavljena
nacin i prvi sastavio kor i da je za tu korsku pjesmu stvorio naziv i uveo od tragas = jarac i aide = pjesma, u doslovnom smislu znaci »jarcja pje-
to da satiri govore u stihovima. Obje se vijesti mogu tumaciti sarno na jedan sma«. Iako su elementi rijeCi tragaidia jasni, smisao naziva bio je nejasan
nacin, tj. Arion je prvi za pjevanje ditiramba mjesto obicnih koreuta uveo vee u <lntici jer Aristotel 0 tome ne govori nista. Aleksandrijski i rim ski
peloponeske satire, vesele Dionizove pratioce. Ditiramb je doduse stariji pisci tumacili su rijec kao »pjesma za jarca«, i to zbog toga sto se iIi Dio-
od Ariona, ali sa satirama kao koreutima on je bio na putu da postane nizu zrtvovao jarac iii sto se kao nagrada za pjevanje davao jarac. No prema
satirska drama sto je ujedno bio korak blize k tragediji, jer time sto su se starijem tumacenju, koje je engle ski filolog Bentley prvi nanovo ozivio,
ljudi preoblacili i prikazivali druga lica stvoren je dramatski element. Arion »tragedija« znaci »pjesma jaraca«, tj. koreuta (glumaca) maskiranih u jarce.
je dakle stvorio osobitu vrst ditiramba, tj. satirsku pjesmu. No stari oblik Ovo je tumacenje tocno i posve se slaze s Aristotelom. Postanje naziva i
ditiramba zivio je i dalje i bio je predmet glazbenih natjecanja. Pjevali znacenje moze se uspjesno objasniti na temelju Aristotelove vijesti 0 sa-
su ga muski i djecacki korovi. tirskom karakteru tragedije, sto potvrduju i podaci iz drugih izvora.
Navedene vijesti popunjuju Aristotelove podatke i potvrduju da on ne
proturjeci sam sebi govoreCi najprije da je tragedija postala od ditiramba Satiri i demoni plodnosti na Peloponezu zamisljali su se u jarcjem liku.
a zatim od satirske pjesme. StaviSe, one povezuju oba Aristotelova po- Peloponeskim jarcima odgovarali su u Atici Sileni, likovi s elementima
datka i pokazuju kako se od jednog oblika doslo do drugoga, sto je nedo- konja (usi, griva, rep), ali su i oni imali jarcje atribute (bradica, kozja koza).
stajalo kod Aristotela. Herodotov podatak 0 Arionovu poucavanju korova Stoga i aticki dramaticari satire cesto zovu tragai = jarci. I nadalje, na sa-
u Korintu dobro se slaze s Aristotelovom vijeseu (Paetika, gl. 3) da su cuvanim slikarijama na vazama voda satira i njihov otac Silen (Papasilen)
Dorani s Peloponeza prisvajali sebi prvenstvo u stvaranju tragedije. prikazan je uvijek kao starac s jarcjom bradom, odjeven u odijelo posuto
Satirski korovi, koje je uveo Arion, spominju se i u peloponeskim gra- vunenim pahuljicama sto je oznacZlvalo jarcju kozu. Korovoda satira Silen
do virna Sikionu i Flijuntu. Tako Herodot (5,67) govori 0 »tragickim ko- u sacuv<l.nom fragmentu iz Eshilove satirske drame Prometej zove se tra-
rovima«, koji su u Sikionu pjevali »muke« (vjerojatno su se odnosile na gas = jarac.
rat sedmorice protiv Tebe) domaeeg heroja Adrasta. No sikionski tiranin Na Peloponezu, osobito u Korintu, Sikionu i Flijuntu, postojao je osobit
Klisten ukinuo je na pocetku 6. st. Adrastov kult i, kako kaze Herodot, oblik ditiramba koji je u slavu Dioniza pjevao kor satira. Korovoda toga
»vratio je korove Dionizu«. Herodot korove u Sikionu zove tragikol kho- kor., bio je isprva vjerojatno Papasilen (tragas = jarac) po kojem se njc-
Struktura tragedije 89
88 Grcka knjizevnost

go" kor prozvao tragoidoi i pjesma njihova tragi5idia. Taj oblik ditiramba ranih mrtvih uglednika. Na temelju proucavanja suvremenih karnevalskih
s~ecanosti u Trakiji i Tesaliji i usporedivanja s primitivnim narodima u
dosao je s Peloponeza u Atenu. Kad je Pizistrat 540. utemeljio iIi obnovio
veliku proljetnu Dionizovu svecanost, odredio je da uz os tale ceremonije i TIb~t~, ~~n~o~iji, .Indiji i. n~ Polineziji stvorena je hipoteza da tragedija u
taj d<:>rski kor satira plese u orhestri i pjeva u cast Dionizu svoje pjesme. svoJoJ. bltl IZVlre I.Z s.lavlJenJa mrtvog heroja koje se odvijalo oko groba.
K.or J~ \'jerojatno .imp~oviziranim pjesmama pricao 0 Dionizovu rodenju, KaslllJe, kad se DlOlllZOV kult prosirio na cijelu Heladu, nametnuo se on
s~arim her?jima ..~ao primjer za to sluzi im Herodotov podatak 0 tragic-
nJegoVlm progonstvlma I pustolovinama iii je slavio njegovu moe kojoj nitko
ne moze odoljeti. Kako je od tih pjesama nastala drama i kako je koru kIm korovlma kOJI su oduzeti Adrastu i dani Dionizu. Ova je hipoteza izaz-
satira pristupio prvi glumac? Stare nam vijesti na to ne daju odgovor. Samo vala beskrajne diskusije, a modificirao ju je svedanin Nilsson. Prema njemu
Parska kronika (Marmor Parium iz 264. prije n. e.) kaze da je go dine 534.
tragedija je postala spajanjem elemenata iz Dionizova kulta s mrtvackim
prvoga glumca uveo Tespis, rodom iz atickoga dema Ikarije. tuzaljkama.
Jedni misle da je prvi glumac pristupio koru, tj. da je Tespis koru do- . Novim teorijama mogu se staviti ozbiljni prigovori. Prije svega, posve
dao glumca koji je medu pjesmama koru nesto govorio. Drugi drze da je Je neopravdano omalovazavanje tradicije. I nadalje, Aristotelo\'e su vijesti
tu sluzbu vee kod Ariona obavljao korovoda. On je zapocinjao pjesmu, dragocjene jer je on dugo proucavao tragediju na temelju goleme grade
dirigirao koru i pratio ga frulom. Tespis mu je u Ateni uzeo frulu i dao da i nije se mogao prevariti u osnovnim postavkama kao sto je npr. srodnost
govori s korom, tj. ucinio ga je prvim glumcem. Prvi se glumac po tome odvo- izmedu tragedije i satirske drame. Dionizijsko podrijetlo satirske drame
jio od kora. To je misljenje ispravnije. Kor pjeva u dorskom, a prvi gulmac priznaju i novije teorije. Aristotelove vijesti potvrduju i drugi anticki i
govori u jonskim jambima. Tako su se dorska i jonska poezija sastale u knjizevni i slikovni spomenici. Prema tome, temelji za svaku rekonstrukcijlL
Ateni u novoj pjesnickoj vrsti, ali se nikada nisu stopile jer su korski dije- prvobitne faze tragedije bile su, jesu i ostat ee Aristotelove vijesti.
lovi os tali na dorskom, a dijalog na jonskom jeziku i u metru jampske
poezije.
Uvodenjem prvoga glumca nije jos postala tragedija nego tek satirska
drama. Iz te vesele igre razvila se prema Aristotelu tragedija tako da je
napusten smijesan govor, kor satira zamijenjen je drukCije kostimiranim
Struktura tragedije i kazalisne predstave
korom, a poceJe su se prikazivati i price koje nisu bile u vezi s Dionizom.
Herodotov podatak 0 korovima koji su u Sikionu slavili patnje domaeeg Grcka je tragedija imala ove dijelove: (1) Prolog (prologos), dio prije ulaska
heroja Adrasta pokazuje kako je vee u prvim desetljeCima 6. st. dionizijski
kora. Mogao se sastojati od monologa iii dijaloga iii monologa iza kojega
ditiramb dobio mitoloski sadrzaj i poceo obradivati dozivljaje heroja. Cini slijedio dijalog. (2) Parod (pci.rodos), pjesmu koju je pjevao kor ulazeCi u
se da nam postanak tragedije od peloponeskog ditiramba osvjetljava i vrlo orhestru. (3) Epizodiji (epeis6dion), glumcevi pristupi koru, razgovor glumca
razvijen dijaloski element u Bakhilidovim ditirambima, osobito ditiramb i ostali dijalozi izmedu pojedinih korskih pjesama (glumacki dijelovi koji
Tezej koji je zapravo pjevani dijalog izmedu Egeja i kora. Bakhilidovi di-
odgovaraju nasim Cinovima). (4) Stazimi (stasimon), stajace pjesme kora,
tirambi mogu biti i primjer kako se bucni i dionizijski ditiramb mogao koje dijele jedan epizodij od drugoga. (5) Eksod (eksodos = izlazak), za-
preobraziti u baladu s herojskim sadrZajem. I upravo su mitovi 0 hero- vrsni dio drame koji slijedi nakon posljednjeg stazima. Kor i glumci na-
jima dali ozbiljnost i dostojanstvo ditirambu, tj. pomogli su da satirski pustaju mjesto igre. U epizodijima i eksodu moglo je doCi do dijaloga iz-
ditiramb putem satirske drame postane tragedija. Da se ta novotarija nije medu glumca i korovode.
svidjela publici, govori uzrecica »kakve to veze ima s Dionizom«, koju .ie
prema predaji doviknula publika gledajuCi dramu koja nije spominjala Dio- Navedene dijelove imaju sve tragedije. No Aristotel navodi jos dva dijela.
niza i nije imala satire. Zato su se satiri i kasnije zadrZali pa se uz tri tra- Tu je kommos = tuzaljka, zajednicka lirska partija kora i glumaca. Tuzaljke
gedije prikazivala uvijek i jedna satirska drama sa sretnim zavrsetkom. nemaju odredeno mjesto jer i parod moze katkad imati oblik tuzaljke. Za-
To je .t.razi!a .i Dionizova svecanost i publika zeljna zabave. Potpuni razvoj tim se sporninju tzv. »pjesme od pozornice«, koje naizmjence pjevaju sarno,
tragedIJe bIO Je u tome da se s prosirenjem radnje poveeavao broj glumaca. glumci. Drame su katkad imale i sest i sedam dijelova.
Aristotel kaze da je Eshil uveo drugoga a Sofoklo treeega glum ca. Svaki U vrijeme Eshila kor je u tragediji imao dvanaest koreuta. Korovoda
je glumac prikazivao vise lica. Kad je radnja bila tolika da nije mogJa (korifej) zastupao je kor i u dijaloskim dijelovima govorio je s glumcima,
stati u jednu dramu, pjesnik je slozio u sadrZajnu cjelinu tri drame i stva- dok je kor uvijek samo pjevao. Sofoklo je povecao broj koreuta na petnaest,.
rio tzv. organicku trilogiju. sto mu je davalo mogucnost da podijeli kor u dva polukora. Kor je u tra-
Pojedini stupnjevi u razvoju grcke tragedije bili hi ovi: ditiramb, satir- gediji stajao u redovima koji su stvarali oblik cetverokuta.
ska drama, tragedija. Prva dva stupnja su dorska - peloponeska, a treCi Glavnu i najtezu ulogu izvodio je najsposobniji glumac - protagonist.
i najvazniji je aticki. Navedeni prikaz razvoja grcke tragedije osniva se na Uloge lica koja do laze najviSe u dodir s protagonistom igrao je deuterago-
Aris~o~elovim vij.estiI?a i ~a dru.gi~ antickim knjizevnim i slikovnim spo-
nist, a najneznatnije uloge najslabiji glumac - tritagonist. Muskarci su
memClma. U naJnovIJe vrIJeme JavIle su se kao reakcija na tradicionalna
igrali i zenske uloge. Kako je u drami cesto bilo vise od tri uloge, morali
miSlj~nja nove teorije, osobito u Engleskoj (Ridgeway), koje mimo Aristo-
tela Izvode postanak tragedije iz mimickih pies ova u cast heroja, divinizi- su pojedini glumci igrati viSe lica. Rijetko se uzimao i cetvrti glumac.
-90 Grcka knjizevnost Prvi atenski tragicari 91

U najstarije vrijeme pjesnik je stvarao tekst, baletne i glazbene dionice


.drame, bio je koreograf i reziser, a cesto i glumac. Ako je 0 Velikim Dioni-
zijama htio sudjelovati u dramskom natjecanju, pjesnik se javio arhontu
,eponimu (clan atenske vlade), predavao mu je svoje drame i trazio kor.
Arhont je izmedu prijavljenih pjesnika izabrao one kojih su mu se drame
-tinile najboljima, pa im je zdrijebom odredivao korege i protagoniste. Opre-
manje korova bilo je vrlo skupo i pripadalo je u tzv. liturgiju (leiturgia =
= javna sluzba, rad za narod). Ddava je, nairne, dio novcanih tereta pre-
bacivala na bog ate gradane kao npr. opremanje ratnog broda, opremanje
korova za kazalisne predstave itd.
Koreg je morao od atenskih gradana sastaviti kor, potpuno ga opremiti,
plaeati i hraniti ga za vrijeme vjezbanja. Osim toga nalazio je i plaeao i
ucitelja kora i frulaca. Poslije predstave priredio je koreutima svecanu goz-
bu, a u slucaju pobjede dobivao je brsljanov vijenac i pravo da na uspo-
menu svoje pobjede postavi mramornu plocu iIi tronog na kojc je urezivao
svoje ime i ime svoga pjesnika. Tri glumca plaeala je ddava.
Predstave je ocjenjivala zdrijebom izabrana komisija od deset atenskih
Dionizovo kazaliste u Ateni. Pokusaj rekonstrlli<cije
gradana, po jedan iz svake opCine. Izmedu njih izdvajala su se zdrijebom
petorica koji su donosili konacnu odluku. Prvu nagradu - brsljanov vije-
nac - dobivali su jednakopravno koreg, pjesnik i protagonist. Treca na-
Glumci su mogli biti sarno slobodni gradani. BuduCi da su kazalista bila grada bila je gotovo jednaka porazu. No sva su tri pjesnika i protagonisti
pod vedrim nebom i velikih dimenzija, od glumca se trazio jak glas i odlicna dobivali novcanu nagradu. Poslije natjecanja arhont je dao sastaviti kratak
.dikcija. Morao je dobro nauciti ulogu jer saptaca nije bilo, a trazilo se od sluzbeni zapisnik (didaskalia) s naslovima drama, imenima pjesnika, korega
njega da zna deklamirati, pjevati, plesati i gestikulirati. Glumci, osobito
i s odh.l'kom zirija. Zapisnici su se pohranjivali u ddavnom arhivu, a kasnije
protagonisti, bijahu u velikoj cijeni. Oni su uzivali velike povlastice. Bili
su se urezivali u mramor i izlagali kod kazalista. Aristotel je te zapise sku-
:su oslobodeni od poreza i ratne sluzbe, a bila im je zajamcena osobna i imo-
vinska sigurnost. Kad se svuda po Heladi pojavio velik broj kazalista, broj pio u djelu Didaskalije koje je izgubljeno. Aleksandrijski su ucenjaci crpli
glumaca je porastao, pa su osnivali i svoja drustva. podatke iz Aristotelova djela, pa njima zahvaljujemo za obavijesti 0 dram-
Kazalisne predstave bile su sastavni dio Dionizova kulta i odrfavale su skim natjecanjima, kronologiji drama i saddajima tragedija, koje nalazimo
-se sarno 0 svetkovinama u cast Dionizu. Publika je prisustvovala predsta- u nasim rukopisima. Sacuvani su i fragmenti s kamenih spomenika.
varna kao religioznom obredu, a prikazivanje tragedija smatralo se bogo-
stovnim cinom. Za predstave brinula se drfava. Ona je narodu plaeala i
kazaliSne ulaznice.
Tri su bile svetkovine 0 kojima su se prikazivale drame: Seoske iIi Male
Dionizije slavile su se po atickim selima mjeseca Posideona (prosinac - si- Prvi atenski tragicari
jecanj). Misli se da su se tada izvodile drame vee prikazane s uspjehom u
Ateni. 0 Lenejama u mjesecu Gamelionu (sijecanj - veljaca) izvodile su
-se isprva sarno komedije, a oko 443. prije n. e. pocele su se davati i trage- Prema tradiciji, prvo tragicko natjecanje 0 Velikim Dionizijama bilo je
dije. Velike iIi Gradske Dionizije padale su u mjesec Elafebolion (ozujak - godine 534. prije n. c. Pobjednik je bio TESPIS. Ne zna se kakva je bila
- travanj) i bile su proljetni blagdan citave atenske drfave. U Atenu su do- Tespisova tragedija. Vjerojatno se nije mnogo razlikovala od Bakhilidovih
laziIi tada uz mnoge strance i predstavnici gradova koji su bili Clanovi aten- ditiramba. Gotovo nista se ne zna 0 HERILV, koji je inace bio na glasu po
skog pomorskog saveza. Oni su tom prigovoru u saveznu blagajllU uplaCivali satirskim dramama. PRATINA iz Flijunta smatran je prema tradiciji izu-
svoj danak. Da bi se svima njima grad prikazao u sto veeem sjaju, Velike miteljem satirske drame. On je po svoj prilici satirskoj drami udahnuo nov
Dionizije slavile su se vrlo raskosno i trajale su sest dana. Prvog dana nosio zivot vracajuCi koru satira salj:ivu i raspojasanu zivost. Pripisivalo mu se 18
se drveni Dionizov kip u svecanu ophodu. Zatim su slijedila lirska natjecanja tragedija i 32 satirske drame. Sacuvani su sarno fragmenti .
.djecackih i muskih korova, koji su pjevali ditiramb. Nakon toga prikazivane
NajveCi tragicki pjesnik prije Eshila je FRINIH Atenjanin. Ostalo nam
su komedije. Natjecala su se najprije trojica a u 4. st. petorica pjesnika s
po jednom komedijom. Posljednja tri dana bila su odredena za natjecanje je devet naslova njegovih tragedija i oskudni fragmenti. Malo nakon 494. u
trojice tragickih pjesnika. Svaki je nastupao s jednom tetralogijom (tri tragediji Zauzece Mileta (MiUitu hdlOsis) iznio je Frinih na pozornicu tctak
tragedije i jedna satirska drama). Racuna se da su se sve komedije izvodile poraz Jonjana u Aziji. Perzijanci su poubijali veCinu Milecana, a zene i
u jednom danu, a po jedan dan bio je odreden za svaku tetralogiju. -djecu odveli S'.l u r8pstvo. Herodot (6,21) kaze da su za vrijeme predstave
92 Grcka knjizevnost
Eshil 93

atenski gledaoci briznuli u plac i kaznili pjesnika glob om od tisueu drahama


JeI" ill je 0 yeseloj Dionizovoj svetkovini sjetio na strasan grcki poraz, pa Kao stvaralacki genij velike snage Eshil otkriva putem likova svojih tra-
s:.r naredili da tu tragediju nitko viSe ne prikazuje. gedija povijesni sadrZaj tog presudnog povijesnog razdoblja. On je pjesnik
atenske demokracije, a grandiozni likovi njegovih drama odgovaraju mara-
Godine 476. prije n. e. prikazao je Fenicanke (Phoinissai) u kojima je tonsko-salaminskoj herojskoj epohi. Na polju dramske umjetnosti uCinio
pI"::lslaYio helensku pobjedu kod Salamine. Koreg je bio Temistoklo, slavni je velik napredak. Usavrsio je dram sku tehniku. Uveo je drugoga glumea
pobjednik u samoj bitki. Radnja se zbivala na dvoru perzijskog kralja kao i time pojacao dram ski element tragedije jer je prosirio dijalog na racun
510 je to kasnije i u Eshilovim Perzijancima. Znacajno je da je tragedija
korskih pjesama. a toj pjesnikovoj novotariji s priznanjem govori i Aristotel
imala vee prolog koji je recitirao jedan eunuh pripremajuCi sjediSta za u Poetici (1149 a 16). Tako je Eshil od prvotno lirske kantate stvorio pravu
kraljeve savjetnike. dramu i postao oeem tragedije. Dotjerao je seeneriju i opremu. Bio je uCi-
telj kora i glumaea, sastavljao je melodije za korske pjesme i plesne figure,
a na pocetku svoje kazalisne karijere bio je i glumae. ad mladeg suvreme-
nika Sofokla preuzeo je trecega glumea.

EshiI

Neki anticki gramaticar doveo je duhovito u kronolosku vezu tri helenska


tragicara povezujuCi ih s godinom znamenite grcke pobjede kod Salamine
(480). Eshil je imao tada 45 godina, Sofoklo je kao sedamnaestogodisnji
mladie na celu kora pjevao pjesmu u cast pobjede, a Euripid se toboze na
dan same bitke rodio na Salamini.
ESH IL (Ais khylos) rodio se na Eleuzini blizu Atene oko 525. prije n. e. u
eupatridskoj obitelji. Nista ne ukazuje na to da su eleuzinske misterije imale
neki vidan utjeeaj na njegov duhovni razvoj. Rano se ogledao u tragickim na-
tjeeanjima. Tako se vee izmeau 499. i 496. natjeeao s Pratinom i Herilom.
Prema Parskoj kronici prvi put je pobijedio u dramskom natjeeanju go-
dine 484, a 472. dobio je prvu nagradu tetralogijom od koje je sacuvana
sarno drama Perzijanci.
Izmedu 472. i 468. nalazi se na Siciliji i boravi na dvoru sirakuskog ti-
ran ina Hijerona. Tu je prikazao dramu Etnjanke sastavljenu za proslavu
grada Etne koji je Hijeron utemeljio. Na Siciliji je po drugi put prikazao
svoje Perzijance. Godine 467. dobiva prvu nagradu tebanskom tetralogijom
od koje je sacuvana tragedija Sedmorica protiv Tebe. Posljednja pobjeda
za zivota pripala mu je 458, za Orestiju, jedinu sacuvanu organicku trilogiju Eshil. Iz rimskog doba, prema origi-
iz antike. Ne zna se zbog cega je opet posao na Siciliju, ali stih 807. iz Ari- nalu iz sredine 5. st. prije n. e_
stofanovih zaba nekako daje naslutiti da se pjesnik nije slagao s atenskom
publikom. Umro je u Geli na Siciliji gdje je i sahranjen go dine 456. Na nje-
gOY su grob hodocastili pokloniei tragicke umjetnosti, a Atenjani su ga oso-
bito pocastili time sto su izdali zakonsku odredbu kojom se svakome do-
pusta da se na tragickim natjeeanjima moze pojavljivati s Eshilovim trage-
dijama. Najljepsi mu je spomenik isklesao Aristofan u svojoj literarnoj ko- Gradu za svoje tragedije uzima iz mitologije, tj. iz prica 0 bogovima i
mediji zabe. herojima. Predmet tih tragedija je ljudska sudbina nad kojom lebde sreca
Najstariji od tri velikana grcke tragicke poezije zauzima osobito mjesto i nesrda. Tom oprekom upravlja mudro nacelo bozanske pravde koja pat-
u povijesti helenske knjizevnosti. Eshil nije sarno obican promatrac vaznih njama upucuje Ijude da se pokore vjecnim zakonima. To pjesnikovo nau-
povijesnih zbivanja kroz koja prolazi njegov narod u prvim desetljeCima cavanje ne moze se shvatiti ako gledamo na pojedinacno djelo koje se od-
5. st., nego je i aktivni sudionik u njima. Istakao se osobitom hrabroscu vija pred nasim ocima, vee ga valja uklopiti na mjesto koje mu u slijedu
kao borae u presudnim bitkama kod Maratona (490), Salamine (480) i Plateje zbivanja pripada. Postoji, nairne, uzajamna odgovornost medu narastajima
(479) u kojima je njegov narod u borbi protiv perzijskog osvajaca obranio koji slijede jedan za drllgim, pa tako djeea okajavaju kriviee otaea. No te
slobodu i nezavisnost. To je u Heladi razdoblje narodnog odusevljenja i kriviee ne prelaze s pokoljenja na pokoljenje tako da guraju u propast ne-
iskrenog patriotizma. vine, vee i potomci krivieama predaka pridruzuju svoje kriviee koje postaju
uzrokom njihovih tragedija. Prema tome covjek sam sebi stvara nesretnll
94 Grcka knjizevnost Eshil 95

sudbinu. Bozanska se osveta ne pojavljuje dokle god je covjek moralno neo- ganicka tr~logi}a). Sacuvan~. su samo Perzijanci (persai). Ova najstarija nama
kaIjan. Eshilu se problem zivota ne zaustavlja na pojednicu nego zahvaea poznata pJesmkova tragedlJa obraduje suvremenu povijesnu temu - grcku
obitelj, generacije i cak cijelu rasu. Zato sudbinu junaka iIi Citava roda pobjedu kod Salamine. Vee smo spomenuli da je cetiri godine prije Eshila
najcesee prikazuje u tri tragedije. One cine sadriajnu i idejnu cjelinu - tri- Frinih u Fenicankama (476) obradio istu temu. No Eshilova je dramska ob-
logiju. Na nju se nadovezuje satirska drama iz istoga mitoloskog kruga. radba mnogo zrelija. Eshil duboko prodire u povijesni smisao grcko·perzij-
Zamisao trilogije dopusta pjesniku da u grandioznom triptihu razvije niz skih ratova (sukob perzijskog despotizma i helenskog polisa), zalaze se za
zbiYanja i u cjelini prikaze kako se od krivice kroz patnju dolazi do spo- mir i bez mrznje erta perzijski narod prikazujuCi ga kao htvu Kserksove
znaje. obijesti. Poezija Perzijanaca sastoji se vise u zabrinutosti, suzama i ocaju
P?bij.edenih n~.goli u patriotizmu pjesnika i slavljenju pobjednika. Protago-
Struktura Eshilovih tragedija vrlo je jednostavna. Radnja je koncentri- mst Je kor kOJl predstavlja citav perzijski narod.
rana oko jedne situacije iii dogadaja, ali taj mora biti strasan da potrese
dusu gledaoca. V pocetku drame pjesnik stvara atmosferu i opsirno tumaci Sedmorica protiv Tebe (Heptil epr Thtbas, 467) treCi je dio trilogije, 11
Cinjenice, a zavrsni prizori puni dramatike nezadriivo idu prema raspletu - kojoj je obraden motiv prokletstva roda tebanskog kralja Laja, koji se nije
- katastrofi. Likovi su takoder vrlo jednostavni, dani su u nekoliko grubih pokorio nalogu prorocista da ne smije imati djeee. Osveta se stoga izvrsuje
poteza sugestivno i snazno. Istaknuto mjesto imaju korske pjesme. V njima na tri pokoljenja: Laju, Edipu i njegovim sinovima Eteoklu i Poliniku. Prva
pjesnik otkriva svoje duboke filozofske misli. Eshil je stvaralac dramskog dva dijela (Laj, Edip) izgubljena su, a u Sedmorici se prikazuje rat Polinika
jezika i stila. Jezik mu je svecan i bogat originalnim i smionim metaforama, i njegovih drugova protiv Tebe i smrt brace koja se u dvoboju ubijaju.
a stil bujan i un·iSen. Toplom simpatijom prati svoje likove u agoniji nji- Tako se na njima ispunjujc kletva njihova oca Edipa. Sedmoricu protiv Tebe
hovih strasti. Hranjen iskustvom proslosti i posve privrien svojoj sadas- vee je. ~orgija oeijenio kao tragcdiju punu Aresa. On zaista prozimlje Citavu
njosti, Eshil je obnovio mit i stvorio je likove izvanredne snage. tragedlJu. Iznad svih istice sc lik Eteokla, branitelja grada. On je neustrasiv
ratnik i pravi voda. Spreman je da ubije vlastitog brata i ne moli od bogova
V rukopisnoj tradiciji navodi se 79 naslova Eshilovih tragedija, a u lek- pobjedu za sebe, vee trazi samo spas svoga grada. No na Eteoklu je i ocevo
sikonu Suda govori se 0 devedeset drama. Od tog bogatog opusa sacuvano prokletstvo sto njegovu sudbinu cini mnogo tragicnijom. Odatle izviru gru-
je sedam tragedija i dosta fragmenata. V novije vrijeme egipatski papirusi bost, sarkastican i surov jezik i pesimizam koji njegov lik okruzuje dubo-
iznijeli su na vidjelo mnoge fragmente iz razliCitih tragedija i satirskih dra- kom i mracnom tugom.
ma. Najvazniji su fragmenti koji sadrze kompletan prizor iz satirske drame
Ribari (Diktyulkoi) i gotovo cijelu korsku partiju iz satirske drame Prometej Pribjegarke (Hiketides, 463) prvi su sacuvani dio trilogije 0 Danaidama.
(Prometheus Pyrkaeus). One bjeze s oeem Danajem da se uklone prisilnoj udaji za rodake, sinove
kralja Egipta. Zastieuje ih u Argu kralj Pelazgo, koji kao demokratski kralj
Poznato je da nam mladenacka Sofoklova i Euripidova djela nisu sacu- donosi odluku uz prethodni pristanak narodne skupstine. V drami je zaer-
vana. Sve do najnovijeg vremena mislilo se da je s Eshilom drukCije jer tana suprotnost izmcdu demokratskog urcdenja Helade i istocnjackog des-
se njegova sacuvana drama Pribjegarke zbog arhajskih elemenata stavljala potizma. Ove neobicne djevojke, neprijateljiee braka, koje su odbile ljubav
gotovo na pocetak njegove pjesnicke karijere. No jedan novi papirus stvo- kao vrhovni zakon zivota, u isto su vrijeme i htve i prestupniee. Poezija tra-
rio je obrat. Ostaci jedne didaskalije pokazuju da je trilogija, kojoj su pri- gedije nalazi se u karakteru kora, u njegovoj krutosti, u zestokoj mrinji
padale Pribjegarke, bila prikazana zajedno sa Sofoklovim dramama. Sofo- prema suprotnom spolu, u njegovu strahu i muci progonjene zvijeri. V
klova prva pobjeda u 468. godini podudara se s njegovim prvim nastupom drugoj izgubljenoj drami (Egipcani) djevojke su bile prisiljene na udaju, a
na seeni, a papirus govori 0 Eshilovoj pobjedi. Prema tome moramo isklju- u treeoj (Danaide) radilo se 0 tome kako su Danaide, osim Hipermestre,
Citi godinu 468. za Pribjegarke, a isto tako i godinu 467. kad je Eshil dobio ubile prema ocevoj zapovijedi u prvoj bracnoj noei svoje muzeve.
prvu nagradu tebanskom trilogijom. Tako se prikazivanje Pribjegarki po-
stavlja cak u 463. Iz toga datiranja slijede vazni zakljucei. Ne uzimajuCi u Okovani Prometej (Prometheus desmGtes) prvi je sacuvani dio trilogije
u kojoj je Eshil u cjelini obradio pricu 0 Prometeju. Sacuvani su frag-
obzir vrlo nesigurnu kronologiju Okovanog Prometeja, sada je najstarije od
menti drame Osloboaeni Prometej koja je bila nastavak Okovanog Prome-
Eshilovih sacuvanih djela drama Perzijanci, prikazana 472. Kako je Eshil
teja. V jednom antickom popisu Eshilovih djela nalazi se i drama Prometej
sudjelovao na dramskim natjeeanjima vee u prvom desetljeeu 5. st., znaCi
Vatronosa, za koju se drii da je kao zavrsni dio trilogije vjerojatno prika-
da nam ostaje nepoznato Citavo pjesnikovo prijasnje knjizevno stvaralastvo
zivala osnivanje Prometejeva kulta u Ateni.
i da je imao preko pedeset godina kad su prikazani Perzijanci. Prema tome
Eshilov je pjesnicki razvoj od pocetka do Orestije zahvaeao mnogo dulje Liea trilogije su bogovi, pa se i radnja zbiva medu bogovima. Sukobe i
razdoblje od onoga koje se s obzirom na staro datiranje Pribjegarki dosada borbe bogova nalazimo vee u Ilijadi, a u Heziodovoj Teogoniji izmjene vlasti
pretpostavljalo. I nadalje, moze se drzati da su prve Eshilove drame bile na nebu popraeene su krvavim borbama. Kron je silom svrgnuo s vlasti oea
vrlo jednostavne. Vrana, a Zeus svog oca Krona. V pocetku 5. s1. te su price modificirane tako
da je Zeus postedio Krona i oprostio Titanima njihovu pobunu. Prastanje
Godine 472. pobijedio je tetralogijom koju su sacinjavale drame: Finej,
i pomirba sa starim bogovima potvrdila je Zeusa kao suverena citavog
Perzijanci, Glauko i satirska drama Promelej. Prve tri Cinile su trilogiju
svijeta u kojem je morala zavladati pravda i mir. Kroz trilogiju 0 Prome-
koja nije bila sadriajno povezana (neorganicka trilogija), a sve ostale
teju Eshil je htio pokazati da je i medu bogovima potreban samoprijegor
sacuvane Eshilove tragedije pripadale su sadriajno povezanoj trilogiji (or-
'96 Grcka knjizevnost Eshil 97

da bi se izbjegli sukobi koji nastaju zbog egoizma i zestoke strasti. Zeus, bog
u kojega je pjesnik polozio svoju vjeru, postao je inkarnacijom pravde tek
nakon dugog razdoblja brutalnosti. UceCi se na vlastitim pogreskama, i Zeus
je dosao do uvjerenja da sila rada silu i da moze nad drugima vladati sarno
onaj koji je sposoban da bude gospodar svojih strasti. Savez izmedu Prome-
teja i ljudskog roda postavio je pjesnik na duboko i iskreno prijateljstvo.
Pripisao je Titanu Prometeju pravu Ijubav prema jadnom Ijudskom rodu koji
je slab, napusten i mrzak novom vladaru Olimpa. Pjesnik je smjelo pretpo-
stavio i to da Zeus kao novi vladar osjeca zavist prema svemu sto nije nje-
govo djelo i da upravo zato zeli unistiti Ijudski rod. Jedini Prometejev zIo-
Cin je zapravo dobroCinstvo, a Zeus, koji ga je nemilosrdno ka~nio, duguj~
bas Prometeju svoju moe jer je svladao Tirane tek uz PrometeJevu pomoc.
KaznjavajuCi Prometeja, Zeus je kaznio svoga do?roCinit~lja. ~rometej .!e
Eshilu dobrocinitelj i spasitelj koji sam sebe zrtvuJe da bI spasIO one kOJe
iskreno voiL Njegov ga cin izjednacuje s idejom svih religija koje su upravo
takav lik postavile pred svoje vjernike.
Radnja u Okovanom Pro111.eteju temelji se na sukobu dvaju jakih protiv-
nika. Pobjedom nad Titanima egzaltiran Zeus, usto opijen novom vlascu,
trati slijepu pokornost. Odlucio je da uniSti Ijudski rod i da ga zamijeni no-
vim pokoljenjem koje ee biti njegovo djelo. Toj Zeusovoj odluci ostro se
suprotstavlja Prometej i spasava ljudski rod donoseei mu nebesku vatru
izvor zanata i blagostanja. Zeus grubo reagira i osuduje Prometeja na tesku
i sramotnu kaznu - u pus tom kraju daje ga pribiti na hridinu. Drama za·
pocinje usred sukoba i sadrZi sam sukob. Pjesnik vrlo umje.sno . izr~duje
pojedine stupnjeve sukoba i odmah stavlja pred gledaoce radnJu, tJ. uzasne
muke kojima je Titan podvrgnut.
Eshil je izmislio radnju u kojoj je glavno lice neprestano prisutno na
sceni i gotovo je nepokretno. Paralizirao mu je tijelo da bi iz njega provalio
to jaci duh. Zato je radnja moral a sadrZavati razvoj jakih osjeeaja. Ova
psiholoska evolucija moral a se pretoCiti u akciju putem dogadaja koji su
·donekle mogli izmijeniti Prometejevo moralno stanje. Bez toga bi bilo ne-
moguce pripremanje krize koja je potrebna svakoj tragediji, a osim toga
ne bi se mogla dovesti radnja do raspleta. Eshil je to rijesio tako da je
svome junaku pripisao poznavanje vazne tajne. On zna tko ce Zeusa srusiti
s vlasti. Ova tajna, daje radnji dram ski zaplet i iz nje izlazi citav plan tra- Orest i Elektra
gedije. U drami je na vrhuncu sukob strasti. Zeus je tiranin k~ji dolazi na
vlast poslije revolucije i nastoji ucvrstiti apsolutisticku vlast. Sve mora biti
podlozno njegovim zakonima. On je spreman Gla vlada silom i terorom. Zato
mu se vlast osianja na krvnika i mucenje. Zeusovoj £amovolji suprotstav-
ljena je celicna, nesavladiva Prometejeva energija. Nikakve prijetnje ne mo-
gu ga prisiliti na popustanje i otkrivanje tajne. Uz sijevanje munja, tutnjavu Trilogijom 0 Prometeju Eshil porucuje covjecanstvu da pravda, za k~..i0m
ljudi uvijek teze, nije sila koja postoji izvan Ijudi i koja ce odmah dOCl na
gromova i potres zemlje rusi Zeus hridinu zajedno s Prometejem u Tartar.
njihov poziv. Ona je u samim Ijudima koji je mogu stvoriti i povecati strp-
Radnja se nije mogla zavrsiti Prometejevim nestankom. Neki elementi u Ijivim ucenjem najvise vrline - mudre umjerenosti. Po toj je vrlini i sam
<lrami govore da je moralo doCi do Prometejeva oslohodenja, njegova izmi- Zeus na kraju uspostavio mir na Olimpu i dao Ijudskom rodu nadu u vlast
renja sa Zeusom i saveza u kojem ce Zeus ucvrstiti svoju vlast temeljeCi je
vjecne pravde i ravnopravnosti koje bi morale vladati svijetom. Siobodolju-
na ravnopravnosti i blagosti. Do pomirenja je moglo doCi sarno ako se prije
bivi Prometej, kojemu su i najstrasnije muke draze od ropstva, postao je
Zeus oclrekao tiranije. To se slaze i s Eshilovim shvacanjem religije. Po utjelovljenje razuma i borac protiv svake sile koja hoee da zarobi Ijudski
tome je glavna misao u trilogiji da se od pretjeranosti i okrutnosti u vlasti
duh. Postao je simbolom borbe za osiobodenje i napredak covjecanstva.
mora doci do umjerenosti i samosvladavanja jer su to vrline koje su po- Zato je prometejska misao uvijek aktualna, pa je mit 0 Prometeju nasao
.trebne i samome nebu.
bezbroj odradbi i interpretacija u svim knjizevnostima.

7 Povijest svjetske knjizevnosti


Antigona i Kralj Edip 101
100 Grcka knjizevnost
Citava je tragedija u Ajantovu liku, u njegovoj cvrstoj odluci da sebi
yezi s druge dvije tragedije. Mora se istaei da je vee Eshil godine 472. pri- oduzme iivot. Svoje srce otkriva u monolozima u kojima je srz tragedije.
kazao Perzijance, tragediju sa suvremenom povijesnom temom, koja nije Prvi se monolog sazimlje u misli da vrsnom junaku valja iIi casno zivjeti iIi
bila sadrZajno povezana s ostalim dramama iste tetralogije. Valja pretpo- casno umrijeti. On se osramotio klanjem stoke pa mu zivot nema viSe sa-
stm-iti isto i za Frinihovu dramu Zauze6e Mileta, prikazanu gotovo dvadeset drZaja. Smrt je jedini naCin da spasi svoju cast. Ovaj surovi i divlji junak
godina ranije. Sofoklo je vjerojatno ucinio pravilom ono sto je prije bila pun je covjecnosti i njeznosti koje iskazuje u oprostaju sa sinCicem. U po-
sljednjem monologu, prije nego se baca na mac, sjeea se oca i majke. Salje
posljednji pozdrav suneu, domovini, izvorima, rijekama i trojanskim poljima,
svjedocima svoje slave. U tijeku tragedije kriviea Ajantova blijedi i gotovo
nestaje. Pjesnik je ocito htio nesrecu junaka istaci viSe od krivice. Snaznim
pjesnickim zanosom prozeti su osobito korski dijelovi, puni izvanrednih slika
iz zivota prirode.
Antigona (Antigone, prikazana mozda 442) svojim sadrtajem nastavlja Es-
hilovu Sedmoricu. Tebanski kralj Kreont nareduje da se Eteoklo svecano
sahrani, ales Polinika, koji se borio protiv Tebe, da se ostavi kao plijen
pticama i psima. Antigona, Edipova kCi, uz cijenu zivota sahranjuje brata.
Za kaznu Kreont je zivu zatvara u grob. Junakinja svjesno ustaje protiv sile
koja gazi temeljna Ijudska nacela, na kojima pociva drustveni poredak.
Kreont je silnik koji u aspolutnoj moei gleda svoju velicinu. Zato je
kaznjen smrcu sir.a i zene i na kraju skrsen priznaje svoju zabludu. Djelo-
vanje jasno izrazenih likova zavisno je od njihove slobodne volje.
Eticka i poetska vrijednost tragedije uklesana je u liku snazno individua-
lizirane protagonistkinje. Antigona je veliki lik pokrenut jakom strascu. Ona
je junakinja eticke i religiozne duznosti, ponesena gotovo nadljudskom sna-
gom. Za mrtva brata nema njeznih rijeci. Na svjesni c1n i zrtvu potice je
ljubav pre rna rodu. Tragedija pokazuje dramaturgiju koje ce se pjesnik dr-
zati u svim dramama. Za njega je tragedija niz silovitih kontrasta, us redo-
tocena oko glavnog junaka koji vlada cijelom radnjom. Svaka tragedija na-
pisana je sarno za protagonista. On je ostro odvojen od drugih likova i sve
ih nadvisuje herojskom veliCinom.
Trahinjanke (Trakhiniai) naslov je po zenama iz Trahina koje cine kor.
Tragedija sadrZi dvije razliCite, ali nerazdvojne radnje: tragediju Deja-
nire i tragediju Herakla. Dejanira je vjerna i njezna zena koja nehotice uni-
stava voljenog muza i sebe, a Heraklo muz koji se prepustio strastima div-
ljeg nagona i razorio bracnu sreeu. Dejanira se mnogo razlikuje od ostalih
Sofoklovih likova. Koliko druge protagoniste karakterizira celicna volja, od-
lucnost i sigurnost, Dejanira je slaba, nesigurna i neodlucna. No zato je ova
Sofoklo. Broncana glava, vjerojatno iz 2. sf. prije n. e. slabasna tena silno zaljubljena i u Ijubavi joj je citav zivot. Iako je Heraklo
pribavio novu ljubavnicu, Dejaniru ne obuzima osvetnicki bijes. U zelji da
sacuva ljubav nevjerna muza, salje mu carobnu kosulju koja uniStava He-
rakla. Protagonisti se u tragediji uopee ne susreeu, ali povezanost njihova
rijetka iznimka. Oslobodenje tragedije iz sadrZajnog prstena trilogije posve ostvarena je u tome sto se na njima kao irtvama izvrsava ista sudbina.
je odgovaralo Sofoklovoj umjetnosti. To mu je pruZilo moguenost za veeu Tragedija je mracna i bez utjehe. Oba su lika nesretne zrtve slijepe i bolne
strukturalnu strogost svake pojedine tragedije. On, nairne, usredotocuje rad- sudbine.
nju punu jakih kontrasta oko jednoga lika crtajuCi u punini njegov karakter. Kmlj Edvp (Oidipus tyrannos) najpoznatija je i najviSe slavljena grcka
Dramaturska snaga pjesnikova pokazuje se u majstorskom vodenju radnje. tragedija. Vee je Aristotelu bila idealan uzor tragedije, kako se moze za-
Kod redoslijeda sacuvanih tragedija sigurni smo za Filokteta i Edipa na kljuciti iz pohvala i poziva na nju u Poetici. Tema tragedije je iz mita 0
Kolonu. No po arhaicnosti jezika, strukturi, dijalozima i razvoju prizora Edipu, koji je bio grada i Eshilu. Sofoklo se odrice Eshilova prokletstva
najstarija od sacuvanih tragedija je Ajant (Aias), u kojoj obraduje tragicnu roda i dramsku radnju usredotocuje na Edipovu sudbinu. Tragedija obra-
sudbinu surovog i iskrenog ratnika. Kad je Ajant u silnoj gorCini htio ubiti duje razotkrivanje zlocinca koji je ubio Laja i prouzrocio sadasnju kugu.
Agamemnona i Menelaja, koji su nakon Ahilejeve smrti dodijelili njegovo oru- U upornom i groznicavom istrazivanju Edip dolazi do strasne spoznaje da
zje Odiseju, Atena mu pomuti pamet, te on pokolje stoku. Dosavsi k svijesti, je upravo on sam prije mnogo godina u neznanju ubio oca Laja i ozenio
uvidio je da se osramotio, pa se duboko postiden i ocajan ubija.
106 Grcka knjizevnost Medeja. Hipolit 107

Euripid nas uvodi u dusevnu borbu covjeka s tolikom tragikom i slobo- kaz i analizu dusevnoga stanja vidi se vee u najstarijem sacuvanom djelu
dom kakve poslije nisu vise dostignute. I u tom smislu moze se ponoviti Euripidova sposobnost da u plemenitosti mlade zene sazme svu toplu ljud-
Aristotelova ocjena da je bio najtragicniji od pjesnika (tragik6tatos tOn poie- sku simpatiju, kojom ga ne mogu nadahnuti muski likovi u istoj drami
ton). Kao zastupHik naprednih nacela i nove prosvjete bio je predmet ostrih ukljucivsi i Herakla, koji je viSe prikladan da privuce pucko odusevljenje
i zlobnih napada svih komediografa, osobito Aristofana, koji su branili kon- negoli osjetljivije duhove. U saljivim elernentima vidimo tragikomediju iz
zervativna shvaeanja i obicaje. Publika ga nije voljela, pa je za zivota posti- svakidasnjeg zivota. Drama je prozeta mucnom brigom 0 smrti, 0 nemogue-
gao sarno 4 prve nagrade prema 13 Eshilovih i 24 Sofoklove. Ogorcen pjesnik nosti da se ona pobijedi kad dode po svoju zrtvu. Pjesnik se sluzi realno-
napusta go dine 408. domovinu i odlazi na dY~r makedonskog kralja Arhe- seu smrti kao kamenom kusnje, koji pouzdano otkriva cvrstoeu i trajnost
laja gdje je u posljednjim casovima zivota nasao malo razumijevanja i slave obiteljskih osjeeaja, pravu vrijednost braka, istinsko znacenje ocinstva i maj-
koju su mu Atenjani neprekidno uskraeivali dajuCi prednost i pjesnicima cinstva. Problem smrti ostro se istice ukorjenjujuCi se u citavu konstruk-
treeeg reda koji su brzo pali u zaborav. Tu je ispjevao ltigeniju u Aulidi i ciju drame pa i u saljive i ironicke dijelove. Vrijednost Alkestide jest upravo
Bakhe, a gostoljubivu domaCinu u cast tragediju Arhelaj, u slavu osnivaca u njezinoj mjesovitosti izmedu tragedije i komicke drame.
makedonske dinastije. U Makedoniji je i umro go dine 406, nekoliko mje-
Medeja je tragedija zene koja je strastveno ljubila, ali je bila prevarena.
seci prije Sofokla, koji je u znak zalosti za mrtvim kolegom i takmacem u
Pomogla je Jazonu da do de do zlatnog runa, zbog njega je ubila brata, izdala
zalobnu odijelu predstavio u proagonu kor i glumce bez vijenaca. Zasluzeno
je dornovinu i oca, a Jazon je napusta zeneCi se keerkom kralja Kreonta.
priznanje dobio je kasnije, a popularnost u kasnijoj antici odrazila se i na
Strastvena ljubav prevarene Medeje pretvara se u osvetnicko bjesnilo, koje
njegovoj knjizevnoj ostavstini jer je njegovih drama sacuvano viSe nego Es-
joj daje snagu da ubija ne sarno novu Jazonovu zenu i njezina oca vee i
hilovih i Sofoklovih zajedno.
svoju i Jazonovu djecu. Najsnaznije dijelove tragedije, gdje majCinska ljubav
ad 92 drame, koje se pripisuju Euripidu, rim ski polihistor Varon priznaje i zelja za osvetom razdire Medejinu dusu, pjesnik je dao u obliku uzbu-
autenticnima 65. Neki filozofi racunaju da je u aleksandrijskoj biblioteci dljivih monologa. Tragican razdor izmedu Medeje i Jazona pjesnik zasniva
bilo 77 Euripidovih drama, medu kojima 7 satirskih drama. Prve njegove pretezno na psiholoskom i erotskom temelju graded dramu oko karaktera
drame prikazane su na atenskoj pozornici 455. prije n. e. Otada je on punih Medeje kao sredista. On je opcinjen strasnom metamorfozom ljubavi koja
pedeset godina najugledniji takmac Sofoklov. Kako je najstarija od sacu- se u ljudskom srcu moze preobraziti u svoju suprotnost - mrinju, a da ne
vanih drama prikazana 438, izlazi da nam je posve nepoznato ranije razdo- ostavi ni traga prijasnjih osjeeaja. Kako moze mrinja, paradoksalno ro-
blje pjesnikova stvaranja. Za kronologiju sacuvanih drama najsigurnija je dena iz ljubavi, teziti za vlastitom i tudom propaseu? Taj je fenomen pri-
polazna tocka datum njihova prikazivanja, zatim aluzije u tada suvremenoj kovao Euripidovu pozornost. U analizi se Euripid prije svega pokazuje kao
komediji (osobito Aristofan) i neke aluzije na suvremena zbivanja u samim eksperimentator i istrazivac ljudskog srca. On raspaljuje strasti da bi ih
tragedijama. Sretna je okolnost sto od sacuvanih drama sarno jedna pripada promatrao u njihovoj strasnoj, elementarnoj i zagonetnoj logici, da bi pra-
razdoblju prije peloponeskog rata, a sve ostale stvorene su u tijeku rata. tio njihov razvoj do katastrofe. lz njegova istrazivanja izvire i duhovna sirina
Redoslijed je s obzirom na receno ovaj: Alkestida (Alkestis, 438), Medeja i neki nemir pjesnikov. Osnovno eticko nacelo u Medeji jest da bracni moral
(Mideia, 431), Hipolit (Hipp6lytos, 428), izmedu 428. i 415. idu: Heraklova postoji ne sarno za zenu nego i za muskarca, a estetska vrijednost osniva
djeca (Herakleidai), Mahniti Heraklo (HerakIes main6menos), Andromaha
se na tragickom liku zene koja pod plastem mahnite strasti otkriva riznicu
(Andromdkhe), ljon (ion), Hekaba (Hekdbe), Pribjegarke (Hiketides), Tro-
osjeeaja. Pjesnikovi su sugradani bili zbunjeni novinom i smjeloseu situa-
Janke (Troiddes, 415), Elektra (Elektra, 413), Helena (Helene, 412), ltigenija cija u samoj tragediji i likom glavne junakinje, pa su dodijelili tek utjesnu
u Tauridi (I phigeneia he en Taurois), Fenicanke (Phoinissai), Orest (Orestes, treeu nagradu tragediji kojoj je za sva kasnija vremena do danas bila od-
408), Itigenija u Aulidi (Iphigeneia he en Aulidi, 406), Bakhe (Bdkhai, 406), redena najveea slava.
sporna je tragedija Rez (Rhesos), satirska drama Kiklop (KYklOps).
U Hipolitu Euripid daje psiholosku analizu patoloske strasti koja muCi
Euripid je u svojim dramama zahvatio problematiku koju je tadasnji
Fedru, drugu zenu kralja Tezeja, zaljubljenu u Hipolita, Tezejeva sina iz
drustveni razvoj nametao: pitanje religije i morala, problem zene, braka i prvoga braka (erotsko-patoloske sklonosti nosi Fedra u krvi jer je keerka
obitelji, politicke i socijalne probleme, odnos medu driavama, ratne strahote, perverzne Pazifaje, koja je nakon ljubavne veze s bikom rodila cudoviSte
borbu za mir, pitanje robova i sirotinje. On je pjesnik opeih ljudskih, psi- Minotaura). Pjesnik je napisao dva Hipolita. U prvom Fedra se usudila is-
holoski vrlo zanimljivih sukoba, u kojima nagoni i osjeeaji neodoljivom
kazati mladieu svoju ljubavnu strast te je gotovo pomahnitala od uzaludnih
snagorn dolaze u sukob sa svime sto posveeuje vjera i tradicija.
pokusaja. Na tu mucnu tragiku, bez moralnih predrasuda, javno je rnislje-
Alkestida je, kako govori didaskalija, u izgubljenoj trilogiji bila cetvrta nje zestoko reagiralo drzeei pjesnikovu koncepciju tragedije nemoralnom.
drama zauzimajuCi mjesto satirske igre. lake nema kora satira, bogata je U drugoj, modificiranoj verziji, Fedrine ljubavne muke ocrtane su mnogo
komickim elementima i sarkastickim crtama. Obraduje legendu 0 Alkestidi, veeom snagom. ana se. bori protiv strasti, ali nema moraIne snage jer je
zeni tesalskog kralja· Admeta, koja iz ljubavi prema muzu zeli umrijeti slaba, kolebljiva i zavisna od tudeg utjecaja. No ima osjeeaj stida i dosto-
mjesto njega. Heraklo je u borbi sa smreu spasava i vraea muzu. IznoseCi janstva, pa vodi racuna 0 svome ugledu i ugledu Tezejeva doma. Da bi sa-
na scenu agoniju i smrt plernenitog lika i produzujuCi lirskom tugom tu cuvala dobar glas, kleveee pred smrt pastorka. Tako se Fedra zavodnica iz
agoniju, pjesnik je pokazao romanticarsku tankoeutnost. Uz realisticki pri- prve, izgubljene tragedije, pretvorila u Fedru zrtvu.
108 Grcka knjizevnost
Hekaba 109

Nama se cini da je pjesnikova paznJa u vecoj mjeri okrenuta liku


Hipolita, pa je zato i tragediji dao ime Hipolit a ne Fedra. U Euripidovoj duha. U toj diskvalifikaciji fizicke snage sadrZano je shvacanje suprotno
obradbi Hipolit je obrazac originalnog zivota, posve razlicitog od opceg i klasicnom. Jakim moraliziranjem Heraklova lika pjesnik provodi kroz tra-
ustaljenog nacina. On s prezirom odbija da se podlozi ljudskoj naravi, koja gediju crtu antireligiozne kritike koja poprima oblik blasfemije. Ostro se
svima namece seksualni zivot, a silno stuje djevicansku Artemidu i potcjenju- napadaju Zeus i Hera. Osudom samoubojstva, neuobicajenom u antici, pje-
je druga bohnstva kao nih i manje vrijedna. Jezgra tragedije je zapravo Hi- snik dira u a.nticki stay slobode u odnosu spram samoubojstva. Sjetimo se
politova askeza. Njegovo ponasanje predstavlja povredu anticke helenske sarno Sofoklova Ajanta. Heraklo pokazuje moralnu visinu i novinu koju je
etike. Fragment iz prvog Hipolita kaze da je uporno izbjegavanje Afrodite dostigao Euripid dubokim razumijevanjem ljudske boli, neocekivanim od-
(ljubavi) kao i odviSe strastveno povodenje za njom patoloska pojava. citav bijanjem samoubojstva i antiheziodovskim shvacanjem nade.
problem i dramatika Hipolitova i Fedrina lika sadrZana je upravo u tome, U Andromahi oplakuje zalosnu sudbinu Hektorove zene, koja je dana kao
tj . u prekomjernosti mladiceve askeze i cistoce koja je u jakom kontrastu ropkinja Ahilejevu sinu Neoptolemu. Njemu rada sina, a zakonita Neoptole-
s prekomjernoscu Fedrine strasti. rna va zena Hermiona i njezin otac Menelaj hoce da ubiju i nju i dijete. U
Postavljanjem Hipolita na scenu go dine 428. u Ateni pjesnik je svjesno posljednji cas spasava ih stari Pe1ej. Hermiona se boji osvete mliZa, pa bjdi
privukao pozornost publike na psiholoski, religiozni i moralni problem koji s Orestom, koji je navukao Delfljane da ubiju Neoptolema.
se dotada sarno povrsno osjetio. Obicnom covjeku cinio se nastran zahtjev Drama je bez potrebe razbijena u dva dijela, nema jedinstva u kompo-
da se elementarno uzivanje zivota stavlja na pretresanje. No ipak seksualni je ziciji. U losem je svjetlu prikazan Apolon i njegovo prorociSte, a astra se
problem postavljen, a postavio ga je prvi, bar u kazaliStu, Euripid. Poslije osuduju naduveni vojskovode koji prisvajaju lovorike svojih vojnika i diiu
njega razmiSljanje i eticka savjest viSe nece napustati taj problem koji dira se na muci i pozrtvovanju palih boraca (Menelaj).
ljudski rod u samom njegovu izvoru. Utvrditi u seksua1nom ponasanju pro- Ijon je drama intrige, neobicnih dozivljaja i iznenadnih obrata sa sret-
blem, osobito eticki, i gledati ga kao takva, svakako je otkrice koje ce prijeci nim zavrsetkom. Apolon zavodi Kreuzu, kcerku kralja Erehteja, koja izlaze
u nasljede filozofija i religija usprkos naporu izvrsenom u drugom razdo- tek rodeno dijete Ijona. On postaje sluga u Apolonovu hramu u Delfima.
blju stoicke filozofije, da se valja vratiti na star~ i da su sa stajaliSta mo- Kreuza se udaje za Ksuta, ali ne mogu imati djece. Stoga odlaze u Delfe
rala seksualni odnosi indiferentni. po savjet. ProrociSte kaze Ksutu da je Ijon njegov sin (stari Ksutov grijeh).
Obje redakcije Hipolita uzivale su u antici veliku slavu. Rimski tragik Kreuza nece da Ksuta naslijedi tudi sin, pa hoce da Ijona otruje. Do pre-
Seneka u svojoj Fedri bliZi je prvoj Euripidovoj redakciji. Senekina Fedra poznavanja majke i sina dolazi u casu kad se Ijon sprema da ubije majku.
zajedno sa sacuvanim drugim Euripidovim Hipolitom posluzila je kao grada Drama je astra kritika mita. Apolon je nemoralan nasilnik i varalica.
za Racineovu Fedru, jednu ad najboljih tragedija francuskog klasicizma. Aka iz drame uklonimo mitoloska imena i tragove bOZanskog upletanja u
Neki misle da je tragedija Heraklova djeca umjesno uskladena sa suvre- tijek radnje, dab it cerna tipicnu dramu iz gradanskog zivota s prevarenom
menim prilikama, tj. s antispartanskim raspolozenjem u prvom produzetku djevojkom, lakoumnim zavodnikom i izlozenim djetetom. Pjesnik je time
peloponeskog rata. Drama je u stanovitom smislu pjesnikovo demagosko postao pretecom nove aticke komedije.
djelo. U njoj je iSao za uspjehom kod publike pa je popustio narodnom Hekaba je tragedija stare trojanske kraljice. Prvi dio tragedije prozet
duhu i idealnoj slici, u kakvoj su Atenjani voljeli sebe gledati. Taj Euripid je ocajem stare Prijamove zene. Izgubila je domovinu, muza, djecu i gleda
koji laska Ateni, a opaza imperijalisticki nacionalizam i nadutost, nije pravi kako odvode kcerku Poliksenu da je zrtvuju na Ahilejevu grobu. Shrvana
Euripid. PodlijezuCi nuznoj potrebi, u dnu srca moran se ipak muciti. od bali lezi u prasini. U drugom dijelu doznaje za smrt sina Polidora, koje-
Mahniti Heraklo jedna je ad najpotresnijih Euripidovih drama, bogata ga je mucki ubio tracki kralj Polimestor iz pohlepe za zlatom. Hekabina
jakim pjesnickim dahom u korskim dijelovima. Za Heraklova izbivanja zalost pretvara se u divlje osvetnicko bjesnilo. Ona dab iva novu snagu i
nasilnik Liko zauzima vlast u Tebi ubivsi kralja, oca Heraklove zene, i nje- strasno se osvecuje ubojici sina time sto ubija njegova dva sina, a njezine
gove sinove. Iz straha od osvete zeli ubiti oca Heraklova, zenu Heraklovu Trojanke mu pribadacom izbadaju oci.
i njezinu djecu. U posljednji cas Heraklo spasava obitelj. No stara Herina Oba dijela povezuje gradacija dojmova sto ih izazivaju Hekabini mate-
mrznja obara junaka u najsretnijem casu njegova zivota (upravo je izvrsio rinski gorki dozivljaji. Jedinstvo je u Hekabinu znacaju i njegovu psiho-
posljednji teski zadatak). Salje na Herakla ludilo u kojem on ubija zenu loskom razvoju. U toj tragediji divlje strasti i duboke bali, koja prelazi u
i djecu, uvjeren da kolje neprijatelje. Kad se osvijestio, zeli pociniti samo- mahniti bijes, javlja se cesto retoricko-sofisticki element. U Hekabinu je
ubojstvo, ali ga u pravi cas odvraca ad toga prijatelj Tezej, atenski kralj. liku pjesnik sazeo posljedice prekomjerne bali, koju je ljudsko srce spo-
Zaplet je uzbudljiv i potresan, a tragedija je prepuna kontrasta i strasnih sobno da podnese sarno do odredene granice. Kad se ona prekoraCi, bol
obrata. Spasilac najmilijih postaje njihov ubojica, nepogresiv strijelac pro- prelazi u bolesno stanje. Odatle izvire i duboka psiholoska is tina legende a
baden je strijelom ludila, tjesitelju drugih potrebna je utjeha, silan heroj Hekabi pretvorenoj u kuju. Hekaba postaje po prekomjernosti nesrece zen-
pretvoren je u sjenu covjeka, nada se pretvara u uzas, radost u jauk. Pje- ski pan dan pjesnikova Herakla i Sofoklova Edipa. I tu dolazi do izrazaja
snik je smiono i duboko zaronio u bit ljudskog zivota, u problem samouboj- pjesnikova sklonost za proucavanje patologije ljudskoga srca.
stva, u okrutnost sudbine i u snagu prijateljske vjernosti. Na tragican nacin Sam sadrhj u Pribjegarkama dovoljno govori a pateticnoj i svecanoj
pokazuje nedostatnost fizicke snage i podredenost miSica moralnoj snazi atmosferi. Vrlo je dekorativna i efektna slika majki koje s grancicama stoje
oko zrtvenika i mole od Atenjana da im pomognu kod Tebanaca ishoditi
110 Grcka knjizevnost Orest. Ifigenija u Aulidi 111

tjelesa sinm'a, poginulih pod Tebom. Seenski okvir i osobita stilisticka bri- obradio prepoznavanje. Prisilan boravak junakinje u dalekoj zemlji, ponor
ga, koju je pjesnik ulozio u obradbu pojedinosti, navode nas na misao da izmedu oea i kceri, ceznja za domovinom i bratom daju drami osobitu obo-
je syjesno tezio za uspjehom kod .publike. No ipak to nije posve zamracilo jenost. Cini se kao da je Euripid. htio pokazati da u Cistoj bratskoj ljubavi
pjesniko\- Yid. Drama je puna moralnih, socijalnih i intelektualnih proble- moze mucna i mracna obitelj AtrejeviCa naci konacno smirenje.
ma, koje Euripid neustrasivo iznosi na pozornieu ne vodeci racuna 0 seen- V Fenicankama je zagrabio originalno i duboko u legendu 0 Labdakovi-
skoj yjerojatnosti. V toj rasipnosti pokazuje nemir i zudnju da u umjetno- Cima. Predmet je potpuna propast Edipove obitelji jer je nestankom muske
sti ostvari puninu zivota. Kor erninom zastrtih zena simbolizirao je kobnu loze (Eteoklo i Polinik ubili su se u medusobnoj borbi) prekinut kontinuitet
buducnost Helade u peloponeskom ratu. roda. Pjesnik mijenja. mit i na osebujan nacin obraduje pricu. Sinovi su
Trojanke su agonija Troje. Tu je Hekabin plac nad gradom, Trojanke baeili Edipa u podzemnu tamnicu, odakle on sipa prokletstvo na plodove
kao roblje, Poliksena kao zrtva, Hektorova sinCica Astijanakta baeaju niz svoga strasnog braka. Tragedija je zamracena likom toga starea. Sofoklova
zidine, Kasandra prorice strasnu smrt Agamemnona i propast Ahejaea. je 10kasta viSe Epidova zena, a Europidova je prije svega majka koja zeli
Troja se rusi u dimu i plamenu, a zarobljenice vode k ladama. spasiti sinove iako su plod ineesta. Eteoklo je nadut i opsjednut vlascu i
Sve prizore bola i ocaja vezuje u ejelinu gradacija dojmova, a osobito svako mu je sredstvo opravdano da nju dobije. Polinik ima pravo, ali pje-
Hekabina patnja koja raste postupno i na kraju provaljuje u bijes na He- snik kaze da to nije dovoljno kao opravdanje za oruzanu akeiju. Mdnja
Ienu. Vzas i bijedu rata nitko nije uzbudljivije i turobnije opisao od Euri- medu bracom istaknuta je jakim kontrastima, a dijalekticko-sofisticki ele-
pida u ovoj tragediji, prikazanoj 415. prije n. e. u predvecerje sieilske eks- ment dominira u njihovu ostrom dijalogu. Euripid je usao u natjeeanje s-
pedieije, do koje je dotjerala atenska imperijalisticka politika. Ahejski po- Eshilovom Sedmoricom i Sofoklovim junacima. zivu slikovitost stvara kor
hod na Troju pjesnik je prikazao u novom svjetlu. Simpatije atenskih gle- tamnoputih Fenicanki, koje su se slucajno nasle u Tebi. Pjesnik ih uspo-
dalaea su na strani napadnutih. Pjesnik govori da rat ne smije biti sredstvo reduje sa zlatnim kipovima. U korskim se dijelovima osjeca da je rijec pod-
lozna glazbi. Veliko je bogatstvo slika, a dramaticnu atmosferu osvjezava
u ruei gramzivih i nesavjesnih voda koji najbolje narodne snage guraju
u propast radi svoje moCi i slave. Rat se mora voditi radi obrane a ne sirok epski dah koji tragediji daje nesto homersko.
osvajanja. OdgovarajuCi obradbom mitoloskog predmeta na aktualna pita- Orest je saddajem nastavak Elektre. Pretpostavka tragedije je eticki
nja suvremenog zivota, pjesnik je osudio i sam trojanski rat i junake koje problem koji izvire iz Orestova zlocina. Kriviea i bol u njihovoj dubokoj
je proslavio ep. Vzalud je na Kasandrina usta predocavao narodu, koji je povezanosti privlace staroga pjesnika. Njegov je interes ovdje uperen na
plamtio zeljom da nametne jaram Sirakuzi, rezultat takva pothvata tj. po- problem griznje savjesti iz Cije mucne snage polazi drugi dio tragedije, pun
kolj ratnika, hrpe zena odvedenih u ropstvo, bogat grad, palace i hramove zapleta i obrata. Iz potpune skrsenosti, koja u prvom dijelu povezuje u
srusene u prah i pepeo, srditu boZieu, koja je isprva pomagala pobjedu, a njeznosti brata i sestru, pritisnute krivnjom i okruzene zaslijepljenom mrz-
sada ceka da na povratku uniSti obijesne pobjednike. njom okoline, provaljuje najedanput divlja mahnitost koja srlja u nov zloCin.
Klima je gotovo kao u kriminalistickom romanu. Polemicki ton dolazi do
Elektra ima motiv kao Eshilove Hoetore i Sofoklova Elektra, ali je ob-
izrazaja u kritici tadasnjeg politickog rezima i demagogije. Pjesnik je nizom
radba posve drukcija. Prema Apolonovoj zapovijedi Orest ubija majku da
zbivanja zelio pokazati da pravo ociscenje Oresta nije moguce. On se ne-
osveti oea. Eshil nastoji naci neko opravdanje za pravednost prorocista, za
moze osloboditi posljediea svoga zloCina, a da ne zametne novi zlocin. Orest
Sofokla ona uopce nije problem, a Euripid se suprotstavlja mitu, osuduje
je negaeija svega herojskoga u tradicionalnom smislu. Pjesnik je otkrio da
zlocin i prikazuje ga u svoj njegovoj strahoti. Njegovi junaci su potreseni
je bilo koji obican covjek, u poredenju s jednostranim herojskim likom,
svojim djelom, nesretnici su vrijedni sazaljenja i utjehe. Euripid smiono
bogatiji kontrastima, svjetiom i tamom. On je antieipirao otkrice onoga sto
mijenja mit. Elektra je udata za seljaka, a radnja se odvija pred siroma-
ce biti u literarnoj i duhovnoj povijesti covjecanstva realisticka umjetnost.
snom seljackom kolibom.
Euripidov covjek tezi za punom odgovornoscu i u njegovu umijecu da nju
Helena je drama zapleta s pacifistickim tendeneijama. Prava je Helena snosi iIi ne, sastoji se njegov tragicki problem. Orest i Elektra pravi su
bila u Egiptu, a Heleni su pod Trojom ginuli za njezinu sjenu. Pjesniku nije gradanski likovi, pa se moze govoriti 0 gradanskoj tragediji.
nista smetalo da Helenu prikaze i kao vjernu zenu koja ceka muza poput Itigenija u Aulidi sadrzi mit 0 Zrtvovanju Ifigenije. Tragedija je bogata
Penelope, i da je nap ada kao preljubnieu i uzrocnieu rata u Trojankama i kontrastima i psiholoskim promjenama svih likova. Agamemnon je rob stra-
Orestu. Obradbom rastanka i sastanka dvoje dragih postao je Euripid pret- sti, ljubomoran je i nepovjerJjiv prema drugim vodama, ponosan do oholosti,
hodnikom helenistickog ljubavnog romana gdje je to glavni motiv. nemocan da se svlada i u njeZnosti i u bijesu, a iznad svega je castoljubiv.
Jtigenija u Tauridi sagradena je na intrigi. Artemida spasava junakinju Plima i oseka njegova nemira i kontradiktorna dusevna raspolozenja Cine
od Zrtvovanja i postavlja je svecenicom medu Taurima. Nakon ubojstva njegovu trpnju ispraznom i jalovom.
majke Orest dolazi po Artemidin kip da se rijesi progona furija. Velikom Aristotel u Poetici osuduje Euripidovu nedosljednost u prikazivanju Ifi-
umjetnickom snagom i dramatski razraden je prizor prepoznavanja brata genijima karaktera zamjerajuCi njezinoj iznenadnoj promjeni. No pjesnjk
i sestre. Fina je karakterizaeija likova. Drama je nabijena motivima (tro- je ipak bio dobar psiholog. ad njeZne osjecajnosti prema oeu dolazi postup-
janski rat, mit 0 AtrejeviCima, zrtvovanje djeviee, prokletstvo materoubo- no do toga da mu javno govori »bezbozan otae«. ad silnog straha pred
jice, putovanje u daleku zemlju, prepoznavanje, krada kipa, opasan bijeg). smrcu najedanput ide u nju herojski. Misao na smrt pretvorila ju je u zre-
Aristotel u Poetici (1455 a) odaje priznanje Euripidu zbog nacina na koji je Iu zenu. Inace je svjeza, otvorena, srdacna, zivahna i ljupka Ifigenija prava
Komedija ~117
116 Grcka knjiievnost

lateji. Tema 0 zaljubljenom Kiklopu javit ee se cesto od 3. st. dalje. Medu


Uporedo s tragedijom i komedijom usavrsavaju se i dostizu najveCi sjaj najpoznatijim obradbama je lijepa 11. Teokritova pjesma i iz nje nastala
ditiramb i nom. Ditiramb je dosao u Grcku s Dionizovim kultom i iz njega
epizoda s novim elementima u Ovidijevim Metamorfozama (13, 738 i d.).
se razvila tragedija. No on je zivio i dalje kao samostalni umjetnicki oblik
utjecuCi na tragediju i komediju koje su kasnije i na nj utjecale. Potkraj I epska poezija zivi u Citavom 5. st. Epigoni herojske i kiklicke epopeje
6. st. LAZ (Visos) iz Hermione, veliki glazbeni teoreticar, usavrsio je diti- bijahu PIZANDAR (Peisandros) s otoka Roda (6. s1.) koji je u poemi He-
ramb. Pripisuje mu se i uvodenje ditirampskih natjecanja. Poslije Bakhilida rakleja (Herdkleia) obradio legende 0 Heraklu. Zatim PANIJAZIS (Panyasis,
u ditirambu i nomu prevladava glazba i postaje vaznija od pjesnickog tek- prva polovica 5. st.), rodak Herodotov. I on je u svojoj Herakleji (14 knjiga,
sta. Lorn izmedu korske lirike i njezine glazbe dovodi se u vezu s nemirom 9000 stihova) obradio sve Heraklove zgode. HERIL (Khoirilos, druga polo-
koji je putem sofistike prozeo tadasnji duhovni zivot. Revolucionarne ideje vica 5. s1.) s otoka Sarna, Herodotov prijatelj, obradio je u epskoj poemi
sofista, razvoj tragedije i novi tonovi ditiramba i noma idu za tim da se Perzeida (Perseis) perzijske ratove. U sredistu poeme je bitka kod Salamine
neCim novim zamijeni vee preiivjela tradicija u koju se vise nije moglo i trijumf Atene nad Perzijom. Novost je sto se u epskoj poemi ne obraduje
udahnuti nov zivot. MELANIPID (Melanippides, roden oko 520) s otoka Mela mit nego suvremena povijest. Pjesnik se sigurno posluZio povijeseu i Frini-
poznat je po tom~ sto je napustio kompoziciju sa strofom i antistrofom hovom i Eshilovom tragedijom. ANTIMAH (Antimakhos), pjesnik i grama-
(razbio je antistroficku responziju u ditirambu) da bi dobio veeu slobodu ticar iz Kolofona, bio je Heraklov suvremenik. Spjevao je veliku poemu Te-
i razlicitost ritma. Drugi su uveli u ditiramb i recitativne dijelove. Slicne je baida (Thebais, 24 knjige) koja je sadriavala gradu kiklicke Tebaide - rat
promjene u to vrijeme dozivio i nom, isprva solo-pjesma u cast boianstvu sedmo.rice protiv Tebe. No Antimah je u poemu umetnuo niz tebanskih i
(Apolon, Zeus, Ares, Atena). Nom se nadmeee s ditirambom kojemu se sve netebanskih mitova. U povijesnoj i geografskoj ucenosti i u istrazivanju pod-
vise strukturom priblizava (uvodi se i u nj kor) i smionim glazbenim novi- rijetla mit ova Antimah je preteea aleksandrijskih epskih pjesnika, kojih se
nama. Najveee je promjene izvrsio FRINIS (Phrynis, oko 415) iz Mitilene. djela takoder osnivaju na ucenom istrazivanju. Na glasu je bila njegova ele-
On je sa starim heksametrima pomijesao nevezane stihove (nerimovane, bez gijska poema Liaanka (Lyde). Naslov joj je prema zeni koju je pjesnik lju-
sroka). Najistaknutiji pjesnici noma i ditiramba izmedu 5. i 4. st. i zastup- bio. Bol za Ijubljenom mrtvom zenom navela ga je da u poemi nave de sve
nici ovog smjera bijahu Timotej iz Mileta i Filoksen s otoka Kitere. slucajeve mitskih tuznih Ijubavnih prica (Jazon i Medeja itd.). Novina je u
tome sto se elegijskim tonom obraduje epska grada. Uz Mimnerma Antimah
TIMOTEJ (Tim6theos, 457-360) se vee vrlo mlad istakao kao novator na je preteca .aleksandrijskih elegicara, kojih je elegija bila u osnovi narativna
polju glazbe i svojim je skladbama poznjeo izvanredan uspjeh ,u Cita- i erotska. Fileta i Hermezijanakt oponasali su Liaanku. Od svih navedenih
yom helenskom ', svijetu. Euripid, Aristofan i u manjoj mjeri Sofoklo os-
djela nije se sacuvalo nista ili sarno oskudni fragmenti.
jetili su utjecaj njegove nove umjetnosti, osobito u lirskim dijelovima svojih
drama. Pjevao je i ditirambe, ali se posebno proslavio nomom. S Timotejem
je doslo do izjednacenja noma s ditirambom te su dozivjeli pun uspjeh ne-
harmonicnost i oponasanje. Svojom poezijom i glazbom oponasao je fijuk
vjetra, tutnjavu oluje, prasak gromova, sum vode, jauk rodilje itd. Od nje-
govih noma imali smo sarno oskudne fragmente dok nam nije godine 1902. Komedija
sretnim nalazom izisao na vidjelo iz egipatskog groba papirus koji sadriava
veCi dio (253 stiha) noma Perzijanci (Persai). To je ne sarno najstariji knji-
zevni papirus nego i najstariji sacuvani knjizevni grcki rukopis. Potjece s I za rekonstrukciju postanka komedije temeljni je izvor Aristotelova Poe-
kraja 4. st. prije n. e., a bio je napisan manje od stotinu godina nakon sto tika. U njoj nalazimo tri podatka vrijedna paznje. Najprije etimoloski
je Timotej stvorio svom nom. Izdan je 1903, a predmet mu je bitka kod problem: je Ii rijec komoidia postala od rijeCi k6me = selo, sto bi umjetni-
Salamine. No novi pjesnik ne prikazuje raspolozenje boraca ni prizore bar- cki oblik obiljezio seoskim podrijetlom, iIi kamas = buena druzina veseljaka,
bene hrabrosti ni radost pobjednika ni ialost pobijedenih. On zeli repro- koji pripiti poslije gozbe u razbuktaloj dionizijskoj razuzdanosti obilaze po
ducirati pomorsku bitku u njezinoj v'anjskoj realnosti ,-- oponasa udarce gradu i pjevaju najceSee pjesme podrugljiva sadrzaja. DrieCi se prvog tu-
vesala, lorn i prasak lada, brodolom i krikove strave. Metar je vrlo slobodan, macenja, Dorani iz Megare prisvajali su prvenstvo u pronalazenju te pjes-
a lirski period kratak i ziv. Neobican je i stil. Na leksickom polju prava je nicke vrste, a u prilog tome navodili su da oni selanazivaju kamaidok se
cudesnost slozenica i barokna raskos metafara: vesla su ruke jele, usta u Atici zovu demoi. Aristotel je skloniji da prihvati drugo tumacenje sto je
danas opee prihvaeeno.
posuda ishrane, zubi cavli iIi mramorni sinovi usta. Realizam odgovara i
karakterizaciji uhvaeenog barbara, koji se izrazava CineCi smijesne pogreske Drugi Aristotelov podatak govori da je komedija postala od improvizira-
u govoru. Glazba je izgubljena. nog pocetka, i to od onih koji su zapoCinjali (pjevati) falicke pjesme koje su
jos i sada u obicaju u mnogim gradovima. U treeem podatku Aristotel po-
Nesto mladi suvremenik i takmac Timotejev bio je FILOKSEN (Phil6- tvrduje postojanje megarske farse i dorske komedije prije razvoja komedije
ksenos, 436-380). Od njegove pjesnicke proizvodnje (24 ditiramba) ostalo u Ateni.
je malo fragmenata iz najglasovitijeg ditiramba Kiklop (KYklOps). Radilo se
Falicke pjesme pjevale su se u ophodima u kojima se nosio falos (phal-
o pravoj ,maloj drami s privlacnim motivom iz Odiseje, obogaeenim nesret-
l6s = muski spolni organ, napravljen od dugoljastog komada drveta pre-
nom Ijubavlju groteskne nakaze Kiklopa Polifema prema njeznoj nimfi Ga-
118 Grcka knjizevnost Megarska komedija. Dorska sicilska komedija 119

sVllcenog crvenom kozom) kao simbol plodnosti i radanja ljudi, zivotinja zanski je svijet izvrgnut smijehu. Radi se 0 grub oj puckoj farsi. Ona je cesto
i zemlje. Ti su se ophodi u pocetku odriavali da se zadobije sklonost de- izraz socijalnih slojeva koji nalaze u smijehu i izrugivanju odusak i naknadu
mona plodnosti, a sam Falos bio je njezino najstarije bozanstvo. Kasnije cas protiv tiranskog patronata, cas protiv sumnjive obrazovanosti i, stavise,
su demoni plodnosti zajedno sFalosom postaIi likovi Dionizove pratnje. religije, neizbjezno shvacene kao izraz i okrilje onih koji drie bogatstvo i
Uz falicke pjesme, obicno podrugljiva sadrzaja, igrali su se i kratki mimicki vlas1.
prizori, zbijale su se sale i govorile pogrdne rijeci uperene protiv pojedinih Megarska' je komedija bila u osnovi flijacka, anonimna i prilicno gruba.
osoba ili skupina ljudi. To se zbivalo osobito u doba ratarskih svetkovina No njezini poceci nasli su u dorskom ambijentu, u kolonijama Juzne Italije
plodnosti kad je vladalo razuzdano veselje, grdnja i psovanje, sto se drialo i Sicilije, umjetnicku obradbu u djelima Epiharma. To je bila Cista radnja
sredstvom kojim se na magican naCin osigurava pobjeda svijetlih sila zivota bez korova. Aticka se komedija spajanjem megarskog dramatskog i aten-
nad mracnim snagama smrti. skog lirskog elementa nametnula kao nov, slozen i jedinstven umjetnicki
Faloforije su bile u obicaju ne sarno u Aristotelovo doba nego jos i u 2. oblik. Na njezin je razvoj utjecala vec razvijena tragedija. Prema tome je
st. prije n. e. na Delu, kako doznajemo kod Ateneja. Sudionici nisu imali stara aticka komedija nastala od spoja saljiva kora, koji je 0 Dionizovim
maske nego stitnik od trave i cvijeca, ulazili su u orhestru u plesnom ritmu svetkovinama nastupao u Atici, i starodorske lakrdije. Oba elementa poznamo
i pjevali pjesmu u cast Dionizu. Zatim bi svaki od njih odabrao nekoga, u izvornu obliku, ali ne toliko na knjizevnim koliko na likovnim spomenici-
pritrcao mu i rugao mu se, a kitonosa je ravno stupao posut eadu. Falofori rna. Kad je nastao taj sinkretizam i tko je za to zasluzan, ne zna se.
nisu bili glumci nego koreuti koma. Oznaeavali su se kao komoidoi, a po Aristotel u Poetici (gl. 5) govori da su poznate promjene tragedije i pjes-
njima se pjesma njihova zove komoidia analogno prema tragoidia. testo nici koji su zasluzni za promjene, ali za komediju ostalo je to nepoznato jer
su bili odjeveni u zivotinjske kostime (ptice, konje, koze, ose, zabe itd.) koji se isprva nije shvacala ozbiljno. Tako je kor komickih pjevaca arhont kasno
se javljaju i u slikarstvu na vazama starijim od 5. st., a mogu se izvesti iz dao, a prije su bili dobrovoljci. Kad je pak komedija dobila neke oblike,
Aristofana i drugih atiekih komiekih pjesnika. Stare komedije imaju cesto spominju se i njezini pjesnici. Tko je uveo maske iii pocetne Cinove iii broj
ime po kostimu kora. glumaca, ne zna se, kaze Aristotel. Neki nas sholijast obavjestava da su prvi
8to se tice megarske farse, Aristotel jasno kaze u 3. gl. Poetike da Mega- komediografi u Atici bili oni oko Suzariona i dodaje da su oni uveli maske.
rani s Istma prisvajaju komediju i tvrde da je nastala za njihove pueke
vlade (aluzija se odnosi na protjerivanje tiranina Teagena oko 581), a gra-
dani Hiblejske Megare na Siciliji prisvajaju prioritet pozivajuci se na Epi-
harma koji je zivio mnogo prije atenskih komediografa Hionida i Magneta.
Osim toga aticki komediografi spominju megarski smijeh kao vrstu proste Dorska sicilska komedija i Epiharmo
farsicke komike i podruguju se megarskoj sali. Prikazivalo se rado kako
Herakla varaju za rueak, a stalno lice bio je kuhar, crn, celav i razroki rob.
1z svjedocanstava i fragmenata izlazi da je izmedu 6. i 5. st. u osnovnim cr- Prije razmatranje stare aticke komedije potrebno je ukratko nesto reCi 0
tama postojala vrsta zive dorske komedije, nezavisne po podrijetlu od atiekih dorskoj iii sicilskoj komediji koja je imala samostalan razvoj i utjecala je
manifestacija okupljenih oko faloforskih ophoda. Na vazama iz svih krajeva na aticku, kako se to moze zakljuCiti iz Aristote1ovih rijeci u Poetici (gl. 5):
Greke od pocetka 6. do 3. st. i na glinenim maskama od 600. do 550. prije n. e. »Obicaj price obradivati dode isprva iz Sicilije.« Sicilijanci Epiharmo i
javljaju se tipovi komickih izvodaca s razlieitim imenima. Na Siciliji i u Formo (iIi Formid) prvi su, prema Aristotelu, stvorili komicki zaplet, tj.
juznoj Italiji takvi izvodaci zovu se flijaci (phlyakes, phlyaks = brbljavac sabrali su prizore tzv. rascjepkane komedije, kakva je bila farsa, oko jedne
kojemu govor provaljuje na usta) sto je posve prevagnulo. Ti neredovni pri- dramske okosnice i sastavili komicke komade s cje1ovitom i zaokruzenom
kazivaCi osnivali su svoju radnju na improvizatorskom oponasanju hromih, radnjom. Od Forma nije sacuvano niSta. Komedija prije Epiharma sastojala
grbavih, sakatih, staraca i starica koje plesu. Glumili su tipove kradljivaca se od kraCih prizora iii od nepovezanih lakrdija. Platon daje Epiharmu mje-
voca, stranih lijeenika sarlatana. OponasaIi su budale, zderonje, seljake, sto pred atickim komediografima i usporeduje ga s Homerom. govoreCi da
svadljivce itd. Efekte su postizavali gestama. maskom i karakteristienim ko- je na vrhu komedije kao sto je Homer na vrhu tragedije (Teetet 152e). EPI-
HARMO (Epikharmos, 528-438. iIi 431) zivi i djeluje u Sirakuzi. Baravio
stimom, a taj je kod italskih flijaka isticao trbuh i zadnjicu. Karakteristiean
je na dvoru tirana Gelona i Hijerona. Poznavao je velike lirske pjesnike
je triko, kratak haljetak i falos. Ta se odjeca vidi na likovnim spomenicima. 5. st. i Eshila. Od njegovih komada, koje su antieki filozofi radije nazivali
Neki odlomci u Aristofanovim komedijama ne mogu se objasniti niti shva- dramama (dramata) nego komedijama jer nisu sadriavale element koma, os-
titi ako se ne pretpostavi da glumci imaju kostim flijaka s falosom. U sU- talo je 37 natpisa i nesto viSe od 200 kraCih fragmenata. Neke su drame
karstvu na vazama vide se vec od 6. s1. prizori parodije mita s bozanskim inspirirane Heraklom: Hebina svadba (Hdbas gamoi); Heraklo na osvajanju
likovima u faliekim i flijackim kostimima. Oeito je da se lakrdijaski scenski pojasa (Herakles ho epi ton zostera); Heraklo kod Fola (Herakles ho par
izraz projicirao s namjerom karikiranja i na mitoloski plan. Ph61O); Buzirid (Busiris); druge Odisejem: Odisej vojni bjegunac (Odysseus
Flijacka je farsa u osnovi svojih prizora dramatska radnja, a temelji se aut6molos); Odisej brodolomac (Odysseus nauag6s); Sirene (Seirenes); Kik-
uglavnom na smijesnim fiziekim karakteristikama, ponekad na razuzdanoj lop (KYklops). Bilo je drama vezanih za mit 0 Dionizu, za trojansku pricu,
sali, prezderavanju, batinanju i na osobitim svakodnevnim zgodama. I bo- a javljali su se i Tezej i Edip i drugi mitoloski likovi. Prizore j7; svakidasnjeg
122 Grcka knjizevnost Kratin. Eupolid 123

fantasticnog plana glavnog junaka. Katkad ima viSe prizora. U parodu se iz- ne zna tko je utvrdio broj glumaca koji je prvobitno bio slobodan. Neki
mjenjuju i lirski i dramski e1ementi. Izmedu paroda i eksoda nizu se ko- izvori pripisuju pravilo 0 tri glumca Kratinu. Glumci su imali mimicke, gla-
micki prizori s velikom slobodom. sovne i akrobatske sposobnosti pa su se time razlikovali od glumaca trage-
U pryom dijelu aticke komedije karakteristican je stalni element tzv. agOn dije. No bilo je glumaca sposobnih za glumu u tragediji i u komediji.
iIi nadmetanje, najznacajniji dio dijaloga u kojem dva protivnika zastupaju Najstariji aticki komediografi bili su, prema Aristotelu, HIONID i MAG-
suprotna mlsIjenja. Jedno je misIjenje samoga pjesnika koje Cini temeljni NET, ali 0 njima znamo vrlo malo jer se nije gotovo nista sacuvalo. Mnogo
sadriaj i idejnu stranu komedije. Nakon agona glumci napustaju scenu i, poznatiji bijahu Kratin i Eupolid, stariji Aristofanovi suvremenici. Atenja-
slijedi tipicna za komediju najvaznija dionica kora - parabaza (pardbasis). , nin KRATIN (Kratlnos, oko 519-423/2) napisao je 21 komediju, devet puta
U njoj kor posve razbija scensku iluziju, skida maske i stupa naprijed je dobio prvu nagradu. Sacuvani su sarno fragmenti. U nekim komedijama
(parabaino) prema proskeniju i govori neposredno publici. Parabaza je ima- ostro je napadao Perikla i njegove prijatelje. Druge su komedije bile mito-
la cvrstu shemu od dva glavna dije1a. U prvom bio je kratak uvodni lirski loske parodije. Volio je mijesati mitologiju s politikom. U svakoj je komediji
dio »komadic« (kommation), zatim je slijedila prava parabaza obicno u ana- uvijek iznosio nesto novo, duhovito, ostro i zajedijivo. Zato je imao ne sarno
pestickim tetrametrima, a na nju se nadovezivao tzv. »drugi dio« (makr6n) mnogo obozavatelja i prijatelja nego i neprijatelja. Kao pravi i veliki kome-
od kraCih anapestickih stihova koji su se recitirali bez prekida, sto je od diograf bio je opasan suparnik jer je cesto pobjedivao u drams kim natje-
korovode trazilo veliki nap or, oduzimalo mu je dah. Zato se taj dio zvao i canjima. Aristofan mu se divi i ne skriva zelju da stari Kratin napusti ka-
»gusenje« (pnzgos). Citav prvi dio pripadao je korovodi. On je pjevao kom- zaliSte. U parabazi svojih Vitezova Aristofan usporeduje silovitu komicku
mation, a druga dva dijela je recitirao. U pravoj parabazi pjesnik se na usta snagu Kratinovu sa zestinom vodene snage koja cup a hrastove i platane. Ta-
korovode predstavlja publici, govori 0 sebi i svojim zaslugama za driavu, ko je Kratin u mladoj dobi obarao svoje takmace. No sada je, nastavlja
obracunava sa svojim protivnicima, izlaze poglede 0 politickim i knjizevnim Aristofan, Kratin trabunjav starac, poezija mu nema viSe snage, pa bi moran
problemima, obicajima, licnostima i dnevnim z!bivanjima. Drugi dio para- zbog prijasnjih pobjeda piti vino u pritaneju, ali u kazaliStu bi moran biti
baze ima stroficku kompoziciju i sastoji se od cetiri simetricna dijela: oda sarno gledalac tudih drama. Aristofanova satira potakla je starog Kratina na
(oidi) - lirska pjesma, pjeva je prvi polukor u cast bozanstvu, zatim epi- stvaranje najoriginalnije komedije pod nazivom Boca (Pytlne) kojom se slije-
rema (epirrema = dodatak, oslov) - u plesnom trohejskom ritmu recitira dece godine (423) pojavio na natjecanju, dobio prvu nagradu i porazio Ari-
je publici koroyoda prvog polukora. U strogom metrickom skladu slijedi stofana, koji je sa svojim Oblacima propao dobivsi tek trecu nagradu. Stari
antoda (antoide) - pjesma u cast bozanstvu, pjeva je drugi polukor, i ante- Kratin pokazao se u toj komediji kao covjek pun duha i pjesnik ve1ikog ta-
pirema (antepirrema) - recitira je korovoda drugog polukora u is tom ritmu lenta prikazujuci sam sebe. Njegova zakonita zena Komedija prijeti mu ra-
kao sto je epirema. Epirematicki su dijelovi opcenito najostriji jer sadria- stavom braka jer ju je prevario s ljubavnicom Pijanstvom (Bocom). Posre-
vaju salu i ostru porugu. Parabaza se izvodila obicno u sredini komedije te dovanjem prijatelja i obranom optuzenoga dolazi do pomirenja. Fragment
je stvarala neku vrstu odmora dijeleCi komediju na dva dijela. U drugom di- iz pjesnikove obrane govori da je vino za pravoga pjesnika kao brzi konj
jelu slijedio je niz saljivih prizora lakrdijskog karaktera, a veseli ophod koma za spretna jahaca i da niSta poetsko ne moze roditi pjesnik vodopija.
zavrsavao je komediju. Iz podrugivanja gledaocima razvila se politicka sa- Kratina je resila genijalna i originalna pjesnicka snaga. Smatran osni-
tira koja ce biti vazan element stare aticke komedije. Potpunu parabazu sa vacem politicke komedije, bio' je velik pjesnicki stvaralac. Fragmenti otkri-
svih sedam dijelova imaju sarno tri Aristofanove komedije (Vitezovi, st. vaju treptavu i duhovitu komiku, ostrinu koja podize kosu, zestinu koja se
498-610; Ose, st. 1009-1121. i Ptice, st. 676-800). Tri Aristofanove komedije pretvara u grdnju, a ne nedostaju ni lirski elementi. Razglobio je komediju
iz kasnijeg razdoblja nemaju viSe parabaze (Lizistrata, Eklesijazuse i Pluto). u parod, parabazu i eksod. Najljepsi i najvise citirani fragmenti pripadaju
Nakon nekog vremena, nairne, parabaza i kor nestaju. To je ujedno i prijelaz korskim dijelovima. Boca je bila pjesnikov labudi pjev, jer se nakon sjajna
k srednjoj i novoj komediji koja vise nema ni kora ni parabaze. uspjeha povukao iz kazaliSta i malo nakon toga umro.
Metar u komediji bio je jampski trimetar, jampski i trohejski tetrametar, EUPOLID (Eupolis, 446-411), Atenjanin, napisao je 17 komedija, a po-
anapesticki dimetar i tetrametar, svi upotrijebljeni s velikom ritmickorri bjedu je stekao sedam puta. Sacuvano je 20 naslova i oko 500 fragmenata.
slobodom i obiljem promjena. U lirskim dijelovima javljaju se kretici, jamp- Svoj komicki dar pokazao je u politickoj satiri. U Prospalcanima (Prospdl-
.ski i horijampski stihovi. Obilne su monodije i cantica, a velika je i gIazbena tioi) ostro je napadao Perikla, a u komediji Marika (Marikas, neki barbarin)
bujnost. demagoga Hiperbola prikazavsi ga kao barbara neznalicu, a majku njegovu
Scenska opretha antickih komedija bila je elementarna i u suprotnosti s ocrtao je kao lihvarku, raspustenicu i staru pijanicu koja je plesala i kor-
fantasticnom promjenom ambijenta i situacija koje cesto predvida tekst. daks. Satira na obicaje, politicke i socijalne uredbe onoga vremena bila je
Kor od 24 koreuta bio je drukCiji od tragickog i imao je vrlo saroliku odjecu. komedija Gradovi (P6Ieis). Tu je zacijelo kritizirana atenska politika prema
Tu je bio kozni prsluk, zatim grubi kratki hiton tzv. eksomis. Odjeca je po- saveznicima. Sofisticki ambijent oko .bogatog Atenjanina Kalije, gdje su se
najcesce bila kratka, osobito kodflijaka, da bi se mogao vidjeti falos. Cesto uz pjesnike i ucenjake sastajali i udvorice i cankolizi, podvrgnut je satiri
vrlo fantasticni e1ementi odjece kora i maske cinili su glumce upadljivima. u Udvoricama (K6Iakes, 421, prva nagrada). Medu ostalima javljali su se
Medu plesovima tzv. k6rdaks smatrao se nepristojnim i prostackim, a znali ovdje i Protagora i Sokrat. Neki knjizevni povjesnicari drie da je najbolja
.su ga plesati i kod svecanih gozbi kad su se gosti nakitili vinom. Aristotel politicka komedija OpCine (Demoi, 412). Iz podzemnog svijeta dolaze Solon,
124 Greka knjizevilOst Aristofan 125

Miltijad, Aristid i Periklo. Pod vodstvom Mironida pomazu strasnom polo- unutar gradskih zidina. Komedija je prozeta jakim antiratnim duhom i stra-
faju Atene kaznjavajuCi zlocince i dousnike. Malobrojni fragmenti ne dopu- stvenom pjesnikovom zeljom za mirom. Zato se ostro suprotstavlja Kleonu,
staju da se provjere zanosne pohvale koje su stari izricali 0 Eupolidu. glavnom zastupniku ratoborne politike. Seljak Dikeopol (pravedan gradanin),
ARISTOFAN (Aristophdnes, oko 445-385. prije n. e), najveCi grcki ko- sit rata sklapa za sebe i svoju obitelj separatni mir sa Spartom i uziva sve
mediograf iz Atene, glavni je predstavnik stare aticke komedije, za koju je zivotne radosti. Dramska je kompozicija jasna i dosljednja. U komediji na-
karakteristicno da obraduje suvremen zivot posveeujuCi osobitu paznju lazimo neprekidne aluzije na osobe i ohicaje iz stvarnoga zivota. Besposte-
jamim obicajima, svakodnevnim politickim zbivanjima i cijeloj prosvjeti. dno se udara na drzavne upravljace, vojnike, diplomate, dousnike, pjesnike,
Brane se stari obicaji, sibaju sve novotarije i ostroj kritici podvrgavaju glazbenike, korege, strance, zene i lakovjeran narod. Prizori iz zivota, gle-
se lose posljedice sofisticke prosvjete. Politicki napadi upereni su uglav- dani sa strane, izvanredno su zivi, kao npr. skupstinska dosada na pocetku
nom na demokratske driavnike, a osobito su poruzi izlozeni demagozi. Sa- komedije gdje se istice stari seljak Dikeopol koji zijeva, proteze se, cese se,
tira je imala punu slobodu govora. Napadane osobe spominju se pod punim cupka dlake, pusta vjetrove, a misli su mu upravljene na rodno selo i polja.
imenom iIi se dovode na pozornicu kao komicna lica i postaju predmetom U ovoj komediji vidimo pobjedu individualizma i materijalizma, privatnog
zajedljivosti, ponekad vrlo grubih sala i aluzija. Predmet komedije ima fan- napretka i ekonomskoga blagostanja nad ddavom i sluzbenom politikom. Pro
tastican karakter. Ponajcesee se ostvaruje neki nemoguCi nacrt izmjene stvar- va nagrada, koju je toj komediji dodijelio sluzbeni ziri, saddi ne sarno pri-
noga drustvenog stanja. Satira se zaodijeva u oblik utopije, pa nevjerojat- znanje umjetnickoj strani djela nego izrazava i tada rasirenu zelju za mirom,
nost radnje stvara izrazito jak komicki efekt. sto se podudara i s intimnim pjesnikovim teznjama.
o Aristofanovu zivotu znamo vrlo malo. Ranu mladost i zrelu dob pro- Vitezovi su prva komedija koju je pjesnik prikazao pod svojim imenom.
zivio je Za vrijeme peloponeskoga rata. Na atenskoj se pozornici javio vrlo U njoj politicka satira dostize vrhunac. Ostro se napada prvi covjek u driavi
mlad, ali isprva nije prikazivao komedije pod svojim imenom nego pod i voda radikalne demokratske stranke Kleon koji je tada bio na vrhuncu
imenom neznatnih komickih pjesnika Kalistrata i Filonida. Oko cetrdeset moei. Od lirskih dijelova zanimljiva je i osobito vrijedna parabaza jer u njoj
godina vladao je atenskom komickom scenom i jedini je komediograf od pjesnik daje kratku povijest komedije do svoga vremena. Usprkos bogat-
kojega imamo cjelovita djela. Bio je uporan i nepomirljiv neprijatelj drzav- stvu sale i dosjetke i usprkos cistoCi i jasnoei kompozicije komedija djeluje
nika Kleona i njegove politike, pa ga je vise puta izazvao svojim napadima pomalo jednolicno jer se motiv nadmetanja izmedu Kleona i njegova pro-
sa scene u kazalistu. Uzivao je trajno simpatije publike. Na grobu mu je tivnika ponavlja. U komediji ima elemenata pucke lakrdije. Vidi se da je
bio navodno urezan epigram koji je, kako se kaze, sastavio filozof Platon, komediju zamislio snazan i sarkastican duh. Prepirka prelazi mjestimice u
a glasio je: »TrazeCi hram koji neee propasti, bozice drazesti nadose Ari- grubu prostotu.
stofanovu dusu.« Satira sofistickog odgoja su Oblaci. Zalac je uperen osobito protiv snage
Pripisuju mu se 44 komedije, ali cetiri su prijeporne. Medu naslovima rijeCi kao sredstva uvjeravanja, kojim sofisti ruse stare nazore i uvode duh
javljaju se dvostruke redakcije Oblaka, Pluta, Mira i lenske skupstine u nove prosvjete. Kao nosioca sofisticke nauke izabrao je Sokrata, svim Ate-
Tezmoforiju. Pod Kalistratovim imenom prikazao je Aharnjane, Ptice i Li- njanima dobro poznatu licnost. Sokratov je lik pretvoren u karikaturu so-
zistratu, a pod Filonidovim labe. Uz nekoliko stotina fragmenata sacuvano fistike. Neuspjeh, koji je dozivjela ta komedija, bio je pjesniku najveea za-
je jedanaest komedija koje po redoslijedu prikazivanja dolaze ovim redom: lost, jer je upravo Oblake smatrao svojom najboljom komedijom. Nije si-
Aharnjani (Akharnes, Leneje 425,1. nagrada); Vitezovi (Hippes, Leneje 424,1. gurno da je pjesnik preradio komediju i prikazao drugu redakciju godine
nagrada); Oblaci (Nephelai, Dionizije 423, 3. 1}agrada, potpun neuspjeh); Ose 419. Druga se redakcija mnogo citala, ali se po svemu sudeCi nije nikad
(Sphekes, Leneje 422, 2. nagrada); M.ir (Eirene, Dionizije 421, 2. nagrada); davala na pozornici. Sri je komedije u nadmetanju Pravednog i Krivicnog
Ptice (Ornithes, Dionizije 414, 2. nagrada); lenska skupstina u Tezmoforiju govora. Prvi velica stari i strogi odgoj i njegove dobre posljedice po fizicko
(Thesmo,phoriazusrai, Leneje 411); Liz~strata (Lysistrate, 411); Zabe (Batra- i moralno zdravlje gradana, a drugi brani slobodu zelja. Pobjedu odnosi
khoi, Leneje 405, 1. nagrada); lene u narodnoj skupstini (Ekklesiazusai, Leneje Krivicni govor dokazujuei da nema pravde i da se zakoni smiju gaziti i da
392); Pluto (Plu,tos = Bogatstvo, Leneje 388, 2. redakcija, 1. mozda 408).
stari moralni odgoj niSta ne vrijedi. Aristofan je dublje od gledalaca i su-
Sacuvane Aristofanove komedije omogueuju nam da stvorimo predodzbu daca osjetio koliko je problem odgoja vazan za Citav atenski narod.
o opeem, tipicnom tehnickom karakteru citave stare komedije kao knji-
zevne vrste. Parabaza se razvija od izriCito apologetskog i polemickoga ka- U Osama pjesnik ismijava strast Atenjana za parnicenjem. Komedija je
raktera u najstarijim komedijama prema autoapologiji kora a ne viSe pje- protkana politickim aluzijama i napadima na Kleona. Mrzikleon nastoji
snika, pa se polako mijenja i nestaje posve u posljednjim pjesnikovim uvjeriti svoga oca Ljubikleona da su suci igracka u rukama demagoga. Gor-
komedijama. Aristofanove komedije imaju ne sarno veliku umjetnicku vri- ka je parodija na atensko sudstvo u prizoru sudskog pro~esa nad psom koji
jednost, nego su i dragocjen povijesni izvor za upoznavanje politickog, so- j e ukrao sir.
cijalnog, ekonomskog i kulturnog zivota Atene pri kraju S. st. No stara ko- Komedija Mir prikazana je nekoliko dana prije Nikijina mira kad je
medija nije sarno dokument zbivanja i duhovnih strujanja vee je bila i poslije deset godina rata mir bio u zeljama i srcima svih gradana. Slavi se
oruzje i izraz borbe na politickom i duhovnom polju. mir sa Spartom. Seljak Trigej leti na govnovalju u nebo da oslobodi bozicu
Aharnjani su prva od cetiriju Aris'tofanovih seljackih drama u kojima mira koju drii zatvorenu upeCini bog rata. Oslobada bozicu i donosi je
se govori 0 sudbini i liyotu atickog pucanstva koje se zbog rata povuklo na zemlju usprkos protivljenju proizvodaca oruzja.
128 Grcka knjizevnost Nova kornedija 129

ka, ironicka i tuzna razmiSljanja 0 zivotu nego i umlJece da na sceni pri-


Pjesnici nove komedije kazuju ljubav. Temeljni motivi nove komedije jesu svakidasnji obiteljski
zivot i ljubav kao pokretna snaga komicke radnje. Zaljubljeni mladic mora
Zahnljujuci Plautovim i Terencijevim latinskim preradbama, nesto bolje ukloniti mnoge zapreke da se veze· s draganom. Pomaze mu lukavi rob, koji
nam je poznata nova komedija, a novi nalazi na papirusima iznijeli su na nalazi izlaz iz svake situacije. Motiv spasavanja djevojke ukrstava se i s
ddjelo obilne fragmente i jednu Citavu Menandrovu komediju koja omo- motivom izlozenog i nadenog djeteta. Silovana djevojka rada i izlaze dijete
gucuje dublji pogled u novu komediju. U Menandra kor viSe ne sudjeluje koje biva spaseno. Na tom temelju stvara se zamrSena intriga koja dovodi
u radnji, nego svojim pjesmama i plesom ispunjava razmake izmedu cinova.

Primr iz kornedije. Mozaik Dioskurida sa Sarna; Herkulanej, prerna slici iz 2.


stoljeca prije n. e.

Rob iz nove kornedije, terakota


iz Alene
do sretna zavrsetka. Karakteristicni su stalni likovi: lakoumni i zaljubljeni
sinovi, hladni, skrti, osorni i razdrazljivi starci (ocevi), lukavi, lazljivi i drski
robovi, prozdrljivi paraziti kao mladicevi prijatelji, brbljavi i kradljivi ku-
hari, svodnici i hvalisavi vojnici. Medu zenama uz goropadnice i svodnice
'Osobni napadi su rjedi i bezazleniji, upereni su gotovo uvijek protiv para- javljaju se likovi potlacene zene, vjerne i njezne prijateljice, pa silovane dje-
-zita, hetera i fiIozofa. Mijenja se i groteskni kostim stare komedije. Glumci vojke, a osobito elegantne i lakome hetere (kurtizane) i sviracice, oko kojih
ne nose viSe falos, ali neki ostaci stare komedije zive i u novoj komediji, se otimlju mladici i starci. Znatnu ulogu u radnji ima Slucaj (TYkhe). Kor
kao npr. obracanje nekog lica gledaocima da budu svjedoci i suci u nekom ispada iz radnje. Veliko je znacenje nove komedije i u tome sto su njezini
-sporu, zatim igre rijecima i sale slugu te farsicki prizori potjere i batinanja. najbolji predstavnici nosioci humanih pogleda na obitelj, brak i odgoj, na
No nova je komedija mnogo vaznije elemente uzela iz tragedije, osobito zenu i roba. Nestala je mitoloska parodija i osobna i politicka satira. Osla-
Euripidove. On je zapravo otac nove komedije. Od njega su komediografi bila je gruba komika situacija i kretnji, a u jeziku nema vise prostih izraza
naucili stvarati dobar zaplet. I prolog u novoj komediji, koji izvjdtava gle- ni podrugljive zestine. Kao stalna scena sluzi trg iIi ulica s dvije kuce, sto
,daoce 0 prethodnim zbivanjima, potjece od Euripida, a tako i ne sarno gor- ce ostati kau najmilIje Illjesto radnje u komediji sve do 18. st.

9 Povijest svjetske knjiievnosti


130 Grcka knjizevnost Menandar 131

Aleksandrijski su ucenjaci driali najveCim pjesmclma nove komedije tri- narav njezina oca. Kad on slucajno padne u bunar, Sostrat ga spasi uz po-
jadu: Filemon, Difil, Menandar. Od prve dvojice sacuvani su kratki frag- moe djevojcina polubrata Gorgije. Zlovoljan na ljudsko drustvo, Knemon
menti koji ne dopustaju da se iznese prava ocjena 0 njihovoj umjetnosti. predaje imutak djeci, kcerku Sostratu, a staroj sluskinji otkazuje jer zeli
.UEVANDAR (Menandros, ok0343-oko 291), Atenjanin, najznamenitiji ostati sam. Nakon zapletaja i sukoba s Knemonom, sto su nastaIi u vezi
je predstavnik nove aticke komedije. Bogata bastina omoguCila mu je da s pripremama za zrtvovanje Panu, u saljivu finalu na sHu odvlace zapjenje-
proyodi raskosan zivot. Bio je prijatelj i ucenik Teofrastov i vrsnjak i pri- na starca na svecanost zaruka.
jatelj Epikurov. Od 105 komedija donedavno su bili poznati tek brojni krat-

Zavrsetak Menandrove ko-


medi;e Dyskolos. Rukopis iz
3. sroijeca n. e., tzv. Papyrus
Menandar s komickim maskama i Muza. Augustovski mra- Bodmer 4.
morni reljef prema originalu iz ranoga helenistickog doba.

ki fragmenti. Iako su oni obogaceni god. 1905. znatnijim odlomcima kome-


dija Sumljanka (Samia), Djevojka s podrezanom kosom (Perikeiromene) i
Parnicari (Epitrepontes), ipak su preradbe rimskih komediografa Plauta i Te- Komedija je zabavna drama u svjezoj idili, pnca 0 iskrenoj ljubavi na
rcneija os tale i dalje glavni izvor za poznavanje opCih karakteristika nove prvi pogled. Cov;eko111rzac u punoj mjeri posvjedocuje sva svojstva koja
aticke komedije. No 1956. otkrivena je na papirusu citava Menandrova ko- su se pridavala Menandrovoj umjetnosti, tj. umjesan razvoj radnje. finu psi-
medija Covjekomrzac (Dyskolos) i objavljena u zenevi 1958. Bila je prika- holosku karakterizaeiju likova, prirodnost i eleganciju jezika. Osjeca se i
zana izmedu 317. i 316. prije n. e. Radnja joj se zbiva u atickom selu Fliji. prizvuk socijalne note jer daje sliku 0 stanju atickog seljaka koji se mora
U jednoj kuci zivi s kcerkom i starom sluskinjom starac Knemon koji mrzi zilavo boriti s kamenitim zemljiStem da odrzi malu obitelj. Osobito je vri-
sve ljude, a u drugoj njegova zena s Gorgijom. sin om iz prvog braka. Rasta- jedan vrlo ziv zavrsni prizor - farsa, u kojoj robovi daju lekciju mrzovolj-
vila se od Knemuna zbug njegova nepodnosijiva znacaja. U blizinu dolazi u eu Kncmonu. Da bi prizor sto jace istaknuo. Menandar se ovdje sluzj stihom
Jov Sostrat, sin bogata posjednika iz grada, koji se na prvi pogled zaljubljuje vrlo ziva ritma - trohcjskim katalektickim tetrametrom, dok su ostali di-
u cestitu i drazesnu Knemonovu kcer, ali je zapreka njihovoj ljubavi tesku jelovi u jampskom trimetru.

9*
134 Grcka knjizevnost Demokrit. Hipokrat 135

jer je proturjecnost u pojavnom svijetu pnplsao sarno mnijenju. Elejska Filozofski sustav atomista je, kako vidimo, genijalno pomirenje elejske i
filozofska skola odigrala je vaznu ulogu u istrazivanju pojma prostora i vre- Heraklitove nauke. U materijalnu zakonitost prirode pripada i covjek jer su
mena, gibanja i mirovanja, a njihova dijalektika utjeeala je na razvoj dija- njegovo tijelo i dusa takoder slozeni od atoma.
lektickog miSljenja.
Od filozofa materijalista isticu se Empedoklo i Anaksagora. EMPEDOKLO
(Enzpedokles, oko 495-435. prije n. e.) iz Agrigenta na Siciliji bio je jaka
licnost i mnogostrano nadaren urn. Uzivao je glas filozofa, politicara, pje-
snika, govornika, lijecnika, ucenjaka i »cudotvorea«. Pripisuju mu se dva
filozofska spjeva u heksametrima: 0 prirodi (Peri physeos) i OCiscenja (Ka-
tharnzoi). Sacuvan je prilican broj fragmenata. U politici je bio vatreni pri-
stasa tadasnje demokraeije. Prema njegovu miSljenju sve pojavno stvara se
spajanjem i razdvajanjem cetiri elementa: zemlje, vode, zraka i vatre. Ele-
mente stavljaju u pokret dvije vanjske sile: ljubav (philoles) ih povezuje,
a mrinja (neikos) razdvaja. Njihovom medusobnom borbom uvjetovano je
postajanje i mijenjanje u prirodi. Zanimljivo je Empedoklovo ucenje koje
u naivnu obliku sadriava hipotezu 0 evoluciji organskoga svijeta na osnovi
prirodnog odabiranja. Empedoklo je imao vrIo zivu i jaku mastu, a njegova
nauka 0 prirodi je pravi kozmoloski roman.
Izvan materije trazio je uzrok kretanja i ANAKSAGORA (Anaksagoras,
oko 500-428. prije n. e.) iz Klazomene u Maloj Aziji. U tijeku 30 godina ra-
zvija u Ateni znanstvenu djelatnost i intimni je Periklov prijatelj. Nepo-
sredno pred peloponeski rat zbog astronomskih teorija (sunee je sarno uza-
rena masa) osuden je zbog bezbostva na smrt (432). Uz Periklovu pomoc
spasava se bijegom i umire u Lampsaku. Bio je mate mati car, astronom i Demokrit
filozof. Od spisa u jonskoj prozi 0 prirodi (Peri ph'yseos) sacuvani su osku-
dni fragmenti. Materija mu je vjecna jer stvari ne nastaju niti propadaju.
Postajanje je zapravo sarno mijesanje, a propadanje razdvajanje bezbrojnog
mnostva nepromjenljivih i neunistivih, ali beskonacno djeljivih materijalnih
cestica (svaka od njih sadriava sve), koje je on nazivao »sjemena stvari« Svojom filozofijom 0 prirodi Demokrit je preko Epikura utjeeao na sva
(spermata khrematon) , a Aristotel »homeomerije« (homoiomereiai = istovr- duhovna strujanja u grckom svijetu do kraja helenizma, a imat ce mnogo
sne cestice). Sve su materijalne cestice prvobitno bile bez reda pomijesane, vatrenih sljedbenika i u Rimu. ZahvaljujuCi velikom eneiklopedijskom zna-
a iz njih je nastao ureden svijet (kosmos) posredovanjem »uma« (nus). Urn nju, bio je najveCi ucenjak grckog svijeta i preteca Aristotela. S atomistima
je dao sarno pocetak kretanju homeomerija, a poslije toga nije vise imao zavrsava tzv. kozmolosko razdoblje grcke filozofije.
nikakva djelovanja, pa je Anaksagora prirodne pojave objasnjavao jedino Ovamo pripada i najveCi lijecnik antike HIPOKRAT (Hippokrates, oko
iz prirodnih zakona. No i »um« je sarno najcistija i najfinija materija koja 460-oko 377. prije n. e.) s otoka Kosa, otae znanstvene medicine. Oko Askle-
misli. Preciznost i jasnoca karakteristika su Anaksagorina izrazavanja. pijeva hrama na Kosu cvala je znamenita lijecnicka skola - udruzenje pod
Materijalisticku filozofsku misao unaprijedili su atomisti. Osnivacem ato- imenom Asklepijadi. Stari su pod Hipokratovim imenom poznavali zbirku
mistike smatra se LEUKIP (Leukippos). NiSta ne znamo pouzdano ni 0 nje- spisa u jonskoj prozi. Do nas su dosla 53 spisa, ali nisu svi Hipokratovi.
govu zivotu ni 0 mjestu rodenja. Djela su mu propala. Ucenik njegov bio U njima se mogu naCi genijalna predvidanja koja je moderna znanost po-
je DEMOKRIT (Demokritos, oko 470-oko 360. prije n. e.) iz Abdere u Tra- tvrdila, kao npr. teorija 0 ustrojstvu ljudskog organizma, koja se temelji na
kiji, najizrazitiji i najdosljedniji zastupnik materijalistickog pogleda na svi- teoriji 0 cetiri soka (krv, sluz, zuta i erna zuc) od kojih zavisi karakter i
zdravlje svakog covjeka (zdravlje je skladno mijeSanje tih sokova, a ne-
jet. Od 60 djela u jonskom dijalektu sacuvani su kratki fragmenti. Prema
skladno mijesanje je bolest). Moderne teorije 0 hormonima predstavljaju
atomistima, svijet se sastoji od bezbrojnog mnostva atoma i praznog sve-
povratak Hipokratu. On je osobitu pozornost posveCivao trajnom i podrob-
mirskog prostora. Atomi su najmanje cestiee na koje se materija moze po- nom promatranju bolesnika. Tako je u tancine opisao znakove koji navje-
dijeliti (atomos = nedjeljiv). Oni su vjecni, nedjeljivi, nepromjenljivi, bes- scuju smrt da se i danas upotrebljava izraz »facies Hippoeratica« za oznaku
konacni po broju i obliku, a razlikuju se medusobno sarno po veliCini, ob- izraza lica covjeka na umoru. Znameniti su njegovi Aforizmi (Aphorismoi)
liku i tezini. Sami u sebi imaju prineip kretanja te se vjecno bez pocetka vrlo rasireni u srednjem vijeku (»Zivot je kratak, a umijece dugo«) i spis
i svrsetka mase atoma krecu po beskrajnom svemirskom prostoru. Slaga- o zraku, vodi i mjestima (Peri aeron hydaton topon), u kojem ispituje od-
njem atomskih masa stvari postaju, a njihovim razlaganjem nestaju. Pro- nose izmedu klime i zdravlja i prvi istice utjeeaj klimatskih prilika na ka-
mjene u stvarima zbivaju se zbog promjene polozaja, oblika i reda atoma. rakter razlicitih naroda.
136 Grcka knjizevnost Sofisti. Protagora 137

Potkraj rata javljaju se sofisti - aristokrati, a protiv njih se bore i stari i


So f is t i. So k rat mladi demokratski nastrojeni sofisti. U prvoj polovici 4. st. dolazi do raspa-
danja stare sofistike. Nema vise nauene ozbiljnosti ni zelje za trazenjem
istine. Sofisti se pretvaraju u vjestake koji paradoksima, sofizmima, dosko-
Drustyenopoliticke i ekonomske prilike snazno su utjecale na daljnji razvoj eicama i lukavstvima nastoje zbuniti protivnika i dovesti do pobjede nepra-
filozofske misli. Nakon greko-perzijskih ratova i pobjede nad Perzijancima vednu i neistinitu stvar. Od prvobitno easnog znaeenja rijeei sophistis (ueen
u Ateni se razvija demokratsko driavno uredenje u sve ostrijoj borbi izmedu eovjek, mudrac, ueitelj praktiene mudrosti, filozof, plaeeni uCitelj retorike)
aristokrata i demokrata. Demokrati pobjeduju i pod Periklovim vodstvom dolazi do pogrdnog smisla oznaeujuCi opsjenara, varalicu koji stvara lazne
Atena dozivljuje najveCi procvat na svim poljima drustvenog i politickog zi- zakljucke. Posljednje znacenje ima ta rijec i danas u svim modernim jezi-
vota. Atena je mogla postati ognjiStem mudrosti i odgojiliStem Helade jer cima. Pogrdnom znacenju rijeCi sofist pridonijela je mnogo Aristofanova
se njezina politicka snaga i kultura temeljila na velikoj ekonomskoj moCi, komedija, Sokratova, Platonova i Aristotelova polemika u kojoj su oni po-
a glavni stupovi te velicine bijahu: eksploatacija robova, prinosi saveznika, bijaJ,i sofistieko naucavanje. Vrlo negativnu karakteristiku sofistike donio
trgovina i carine. S razvojem demokratskog driavnog uredenja dolaze na je Platon u dijalogu Sofist, a Aristotel je definirao sofistiku kao prividnu
vlast siroki narodni slojevi. Licnost pojedinca sve se vise istice jer uspjeh mudrost. Zbog Platonova i Aristotelova velikog utjecaja na modernu kultu-
eovjeka ne zavisi viSe od podrijetla vee od znanja i sposobnosti. U novim ru, negativna ocjena sofista trajala je sve do 19. st. te su, stavise, sofiste
drustvenim uvjetima stari naCin odgoja i obrazovanja, koji se temeljio na optuzivali da su posve iskvarili grcki moral, izopaCili obicaje, skrivili smrt
autoritetu bogova, driave i starih pjesnika, ne moze zadovoljiti. Posebice Sokratovu i dove Ii Grcku i Atenu do propasti. 0 takvim tlapnjama nije vri-
je omladina trazila bolje i sire obrazovanje jer je vidjela da ee s veCim jedno raspravljati. Veliki filozof Hegel i povjesnicar Grote konacno su so-
znanjem imati viSe uspjeha u driavnim poslovima i da ee lakse doCi do fiste posve rehabilitirali i istakli povijesno znacenje grcke sofistike. Sofisti
ugleda, polozaja i slave. I upravo u to doba najveee ekonomske snage ja- su bili prvi govornici i prvi veliki ucitelji govornistva i dijalektike, zacetnici
vljaju se ljudi koji su bili spremni da za novac narodu objave dostignuea gramatickih istrazivanja i knjizevne kritike i stvaraoci umjetnicke proze.
dotadasnje nauke i da ga prosvjeeuju na posve racionalnoj osnovi. Ti javni Utjecali su i na Euripidovu tragediju i Tukididovu povijest. Najveea je nji-
prosvjetitelji i ucitelji bili su sofisti, nosioci novog ideal a obrazovanosti. Sa hova zasluga sto su na mjesto ohole i lazne sigurnosti postavili sumnju i
sofistima zapoeinje novo razdoblje greke filozofije. Oni su podvrgnuli ostroj raspravljanje. Nepomirljivo Platonovo neprijateljstvo prema sofistima je ne-
kritici pravo, religiju i etiku; tvrdili su da su eticki principi relativni. U rje- pravedno, ali se moze objasniti njegovom politiekom antipatijom i prezirom
savanju problema nisu se povodili ni za religioznim ni moralnim tradicijama. aristokrata prema ljudima koji su pristajali uz demokratsko uredenje i pri-
Svojim kriticizmom, racionalizmom i realizmom utrli su put znanstvenom mali novac za svoj rad. Sofiste su vise puta usporedivali s francuskim pro-
duhu i stvorili podlogu za razvoj najrazlicitijih grana znanosti (teorija obra- svjetiteljima 18. st. I zaista, ima analogija kao npr. teinja za enciklopedij-
zovanja, pedagogija, filozofija izraza, gramatika, retorika, etika, politika itd). skim znanjem i sklonost da se kao vrhovni autoritet prizna razum. No valja
Sofisti putuju od grada do grada, drie kieene govore i honorirana preda- spomenuti da su se prosvjetitelji prije svega bavili ekonomskim, socijalnim
vanja. NajviSe su uspjeha imali u demokratskoj Ateni. Mladie, koji je do- i politickim problemima, a sofisti su u biti bili govornici i knjizevnici. Pro-
lazio sofistu, zelio je da stekne pozitivna znanja, okretnost u govoru i umnu svjetitelji su pripremili politicku i socijalnu revoluciju, a sofisti novu filo-
spremnost za brz i duhovit odgovor. Time je postizavao uspjeh u javnom zofiju i novu knjizevnost. Sofisti su zaista bili humanisti i prvi prosvjetitelji
zivotu i najzad, stjecajem prilika, mogao je postati politieki voda. Tako je helenskoga svijeta.
glavni zadatak sofistike postao naucno i retoricko spremanje za politieku Prvi koji je, prema Platonu, sebe nazvao sofistom bio je PROTAGORA
aktivnost. (Pr6tagoras, oko 481-411. prije n. e.) iz Abdere u Trakiji. cetrdeset je go-
Od dotadasnjeg filozofskog rada sofistika se razlikuje u predmetu, me- dina putovao po svim krajevima grekoga svijeta i poucavao za novac. Go-
todi i cilju. Ostavlja kozmologiju i svu pozornost obraea na problem svih dine 411. optuzen je za bezbostvo, a njegov spis 0 bogovima spaljen je na
problema - na eovjeka i na cjelokupnu kulturu. Zapoeinje antropolosko atenskom trgu. Protagora bjezi na Siciliju i gubi zivot u brodolomu. Od mno-
razdoblje u filozofiji. Metoda polazi od iskustva i trazi sto vise podataka u go njegovih spisa u jonskom dijalektu sacuvani su vrlo oskudni fragmenti.
svim oblastima helenskog i nehelenskog svijeta i na osnovi toga izvode se Tvrdnjom »Covjek je mjerilo svih stvari, postojeCih da jesu, a nepostojeCih
teorijski i praktieni zakljucci. RazliCito od spekulativno-deduktivne metode da nisu« uzdigao je eovjeka nad mitologiju, tradiciju, bogove i religiju. Pro-
dotadasnje filozofije, metoda sofistike je empirijsko-induktivna. Cilj je prak- tagora je svoje ucenike upueivao kako ee slabiju tvrdnju jacom uciniti (ton
tican. Znanja sluze kao sredstvo za stjecanje sposobnosti u svladavanju zi- hiitt6 logon kreitto poiein). Time je mislio reCi da se 0 svakoj stvari moze
votnih poteskoea, pa tako sofisti postaju, kako kaze Ciceron, vivendi prae- raspravljati za i protiv i da rjeCitost kod toga ima veliku vaznost. No ta
ceptores. Ateizam sofista utjecao je i na razvoj likovne umjetnosti. To se se dijalektika u mladih sofista izrodila u eristiku pa navedena tvrdnja do-
opaza posebice kod Praksitela (4. st.) koji bogove smatra obicnim ljudima, biva smisao: dovesti do pobjede stvar koja po pravu i istini nema vrijed-
a ne uzviSenim biCima. nosti. Platon je Protagoru u istoimenom dijalogu prikazao kao eovjeka vri-
Obicno sofiste dijelimo u mlade i starije. No valja reCi da se razlika medu jedna postovanja, ponosna na svoje znanje. Protagora je prvi pretresao lin-
njima ne temelji na starosti nego na politickim pogledima. Stariji djeluju gvisticka i gramaticka pitanja, razlikovao je rod imenica, glagolska vremena
prije i za vrijeme peloponeskoga rata i pristase su tadasnje demokracije. i razlieite vrste reeenica. Po tome je on otac evropske gramatike.
140 Grcka knjizevnost Sokrat. Povjesnicari 5. i 4. st. 141

zaprayo politicki. Sokrat je izlagao kritici izabiranje drzavnih sluzbenika slovima svojih otaca, nego su obilazili trijemove, vjeibalista i trgove vodeCi
zdrijebom govoreci da se za upravljanje ladom, gradnju oruda i oruzja i raspravu 0 svetom i bezboznom, 0 pravednom i nepravednom, 0 dobru i zlu.
drugih spraya svatko obraca strucnjaku za te stvari, a stvaranje zakona i Svojim primjerom i rijecju Sokrat je usadio u njihov duh poticaj kojeg se
upradjanje ddavom povjerava se bilo kome. I nadalje, Sokrat je bio ucitelj tesko bilo rijesiti jer je postao smisao njihova zivota. No sva zlovolja i ne-
Alkibijada i Kritije, uspomena na koje, osobito Kritiju, Trazibulovoj je de- raspolozenje koje je postupno nastajalo ne bi dovelo do smrtne osude da
mokraciji bila mrska. No politiCka optuzba javlja se u fiktivnom govoru se iznenada nije rasplamsao vjerski fanatizam. Atenska demokracija, koja
protiy Sokrata koji je sofist Polikrat napisao viSe od sest godina posIije je svima sve dopustala, zapadala je od vremena do vremena u tesku krizu
netrpeljivosti gdje su kljucale mracne strasti mnostva koje je ostalo izvan
utjecaja sofistickog i filozofskog prosvjetiteljstva. Tako je Sokrata snaslo u
Trazibulovoj demokratskoj Ateni ono sto je pogodilo Anaksagoru u Periklo-
voj Ateni i kasnije Protagoru i sto ce pogoditi i Aristotela u Demostenovoj
Ateni. No Anaksagora, Protagora i Aristotel izmakli su procesu odlaskom iz
Atene, a Sokrat je ostao i stradao.
Sokrat je kod potomstva imao osobitu sudbinu. Glavna je osoba gotovo
u svim Platonovim dijalozima gdje mozemo upoznati ne sarno njegove misli
i metodu rada nego i ponasanje i pokrete. No Platon je bio odvise filozof
i pjesnik da bi ostao vjeran historijskoj istini. Prema Ksenofontovu prikazu
Sokrat je cestit i pobozan covjek, ali ne posjeduje tako genijalne misli kao
kod Platona. Za naucavanje koje sa sigurnoscu mozemo pripisati Sokratu
osnovno je Aristotelovo svjedocanstvo.
Metoda je Sokratova po obIiku dvojaka: 1. ironija (eironeia = pretvaranje)
- kad se upusta u razgovor kao neznalica da ga toboze nauCi drugi koji
misli da zna. Sustavnim postavljanjem pitanja dovodi sugovornika do pro-
turjecja sa samim sobom i do priznavanja vlastitog neznanja; 2. meeutika
(maieutik~ tekhne = primaljsko umijece - aluzija na zanimanje Sokratove
majke) kao nastavak ironije - kad pomaze sugovorniku da mu se u svijesti
rodi pravi pojam 0 nekoj stvari iLi predmetu. Dvojaka mu je metoda i po
saddaju: 1. indukcija (epagogd = privodenje, dovodenje) - uzima iz obi-
cnog zivota primjere gdje se istice pravednost, nepravda iIi sto drugo, zatim
iz primjera uklanja sve sto se moze promijeniti, a zaddava ono sto je svim
primjerima zajednicko. Time dolazi do jasnih, opCih pojmova; 2. definicija
Sokrat. Portret iz doba iIi odret1enje (horism6s = ogranicenje, omedivanje) - kad je u razgovoru
Aleksandra Velikoga s drugim dosao do opceg pojma, prelazi na njegovu definiciju iIi odredenje.
Za povijest filozofije ima veIiku zaslugu sto se u pojmovnom istrazivanju
etike sluzio indukcijom i definicijom.

Sokratove smrti. tini se da je Sokrat ipak osuden zbog religijskih razloga


koji su upravo i navedeni u sluzbenoj optuzbi. Nasi suvremenici nisu htjeIi Povjesnicari 5. 1 4. stoljeca
vjerovati u religijski fanatizam Atenjana jer su ga smatrali nevjerojatnim
poslije toliko godina sofistickog prosvjetiteljstva. No sofisti su utjecali na
intelektualnu manjinu, na mlade ljude, a ovi nisu osudili Sokrata. NajveCi
dio atenskih gradana zivio je i dalje u svojim uvjerenjima, praznovjerju i
vjerovao je prorocistima i snovima te je ddao bozanskim znakovima feno- HERODOT (Her6dotos, oko 484-424. prije n. e.) iz Halikarnasa u Kariji
mene koje su jonska nauka i Anaksagora mnogo godina prije objasnili. Pre- (Mala Azija), zbog sudjelovanja u buni protiv halikarnaskog tiranina Lig-
rna Sokratu postojalo je i neprijateljsko raspolozenje pojedinaca. Njegovo damisa prognan je na otok Sam. Dolazi i u Atenu i postaje prijatelj Periklu
neprekidno ispitivanje i pobijanje vrijedalo je i dovodilo u nepriliku mnoge. i Sofoklu. Boravak u Ateni bio je od presudne vaznosti za njegov buduCi
Sokrat je svojom nemilosrdnom ironijom rusio obicaje i predrasude koje zivot. Postao je poklonik Periklove politike i atenske demokracije. Najvazniji
su ljude cinile sretnima. Njegova je rijec odvracala mlade ljude od uobica- dozivljaji u njegovu zivotu bila su velika putovanja, pa se i citavo njegovo
jenih svakodnevnih poslova. Nisu se bavili viSe trgovackim i obrtnickim po- povijesno djelo uglavnom temelji na onome sto je vidio i doznao. Proputo-
van je Citavu Grcku i obisao mjesta gdje su se vodile znamenite bitke s
142 Grcka knjizevnost ,Herodot. Tukidid 143

Perzijancima. Bio je u mnogim grckim naseljima na Crnom moru, u skit- izvore svojoj Povijesti, razlikuje uno sto je sam vidio (apsis), zatim uno sto
skoj zemlji. u Donjem i Srednjem Egiptu i u Aziji sve do Babilona. Tu je je cuo (akoi), uno sto je ispitivanjem od drugih doznao (historie) i uno sto
upoznao dyije velike kulture: perzijsku i babilonsku. Skupio je bogatu gradu prema svome misljenju ddi istinitim (gn6me). Herodot misli da svijetom
kojom se posluzio pri sastavljanju pripovijesti 0 tzv. barbarskim zemljama. upravlja bozanstvo koje se neprekidno up Ieee u ljudske poslove. Svaka ne-
Dioba Herodotove Povijesti na 9 knjiga, koje se zovu po Muzama, pripisuje sreea koja nekoga zadesi posljedica je iIi krivnje tog covjeka iIi njegovih
se aleksandrijskim gramaticarima. V starini navodili su Herodotovo djelo predaka. No vrlo je cesto uzrok nesreCi i odviSe velika sreea, jer bozanstvo
pod imenom historiai = pripovijesti, a sam Herodot zove ga histories apo· zavidno pazi i kaznjava svakoga koji bi htio prekoraciti prirodnu granicu
deiksis = izlaganje istraZivanja, tj. onoga sto je istrazivanjem doznao. Ve- snage i sreee (phth6nos theon = zavist bogova). Bogatstvo i moe radaju
liki putnik Herodot uoCio je suprotnost izmedu Istoka i Zap ada, izmedu sitost i obijest koja zasljepljuje covjeka i vuce ga u nesreeu. Tim je mislima
vrlo bliz Eshilu. Vsprkos nekim prigovorima izlaganje mu se odlikuje veli-
kom savjesnoseu i istinoljubivoseu. Ne moze uvijek dostiCi istinu u punoj
mjeri jer je bio cesto upueen sarno na usmene izjave nepouzdanih jamaca,
a katkad je bio i premalo kritican prema dobivenim podacima. Iz Hero-
dotova osjeeaja ispraznosti ljudskog zivota izvire pesirnizam koji njegovo
djelo prozimlje dubokim humanizmom. On ne vidi Grke i barbare, ne vidi
pobjednike i pobijedene, on vidi sarno ljude.
Herodot je vjest pripovjedac sto se ocituje osobito u novelistickim
dijelovima njegove Povijesti. Pripovijedanje mu je mirno, stil jednostavan,
jasan i moze se usporediti sa stilom narodne pripovijetke. Po plasticnosti
slikanja, zivoj karakteristici i stilu mozemo ga porediti s Homerom. Pisao
je u jonskom dijalektu, jeziku tadasnje grcke proze. No u njemu uz mnogo
starojonskih elemenata iz Homera nalazimo i druge pjesnicke izraze i atici-
zme. Bez njegove Povijesti malo bi se znalo 0 antickom Orijentu i perzij-
skim ratovima. To je prvo opeeevropsko povijesno djelo. Osobitu vrijednost
predstavlja obilje podataka 0 povijesti Grka i mnogih drugih naroda starine,
a dragocjeni su i prilozi iz kulturne povijesti. Najnovija povijesna i arheo-
loska istrazivanja potvrdila su istinitost mnogih Herodotovih podataka. Zbog
marljivosti i savjesnosti istrazivanja, zbog koliCine sabrane grade i duboka
humanizma koji prozimlje njegovo djelo, Herodot je zasluzio castan naziv
"pater historiae« (otac povijesti) koji mu je dao vee rimski govornik Ciceron.
NajveCi grcki povjesnicar bio je Atenjanin TUKIDID (Thukydides, oko
460. do pocetka 4. st. prije n. e.). Naslov njegova djela: Povijest peloponeskog
Herodot (s dvostrtlkog poprsja
H erodot-Tukidid). Rimska kopija rata (Ksyngraph~ peri tu po!emu ton PeloponnesiOn kat AthenaiOn) izvodi se
prema origil1alu iz kraja 5. iii iz prve recenice uvoda, a dioba u osam knjiga pripada aleksandrijskim gra-
pocetka 4. stoljeca prije n. e. maticarima. Krvavo razdoblje toga rata (431-404. prije n. e.) bilo je pre-
sudno u pov1ijesti Grka. V ratu su se nasle pomorska velesila Atena i njezini
saveznici na jednoj strani, a na drugoj drZave Peloponeskog saveza sa Spar-
tom na celu. Katastrofalan poraz atenske mornarice pred Sirakuzom bio
je vojnicka, moralna i privredna propast s presudnim politickim utjecajem
na buduenost Atene, koja se viSe nikada nije oporavila, a i pobjednik se
Azije i Evrope, a osobito izmedu Helena i Perzijanaca. Na Istoku je posto- posve iscrpao. Rat je uz;drmao temelje cijeloga grckog drustva i utro put
jalo nacelo apsolutne vlasti i ropska pokornost stanovnika, a na Zapadu skoroj makedonskoj prevlasti. Tukidid je namislio opisati cijeli rat, ali ga
princip slobode i slobodan zivot u samostalnoj narodnoj drzavi. Tako je je u tome sprijecila smrt. Dogadaje od 411. do kraja rata opisao je povjesni-
svoju Povijest osnovao na suprotnosti Istoka i Zapada, a ana je i dovela do car Ksenofont u Heienskoj povijesti.
grcko-perzijskih ratova. Borba Helena i barbara daje Herodotovu djeJu je-
Godine 424. Tukidid i sam aktivno sudjeluje u ratnim operacijama kao
dinstvo upravo kao sto i srdzba Ahilejeva daje jedinstvo Homerovoj Ilijadi.
Povijesna zhivanja isprepleo je dragocjenim geografskim i etnografskim po- zapovjednik atenskog brodovlja, ali zbog neuspjeha vodstva mora u progon.·
dacima mnogih zemalja i naroda. Vnio je u svoju Povijes/ i mnugo grckih stvo, gdje provodi 20 godina. Za to vrijeme skupljao je gradu za svoje ve-
i istocn jackih narodnih prica, novela i anegdota, koj ima obiluiu osobito prve liko djelo. V sazetu uvodu izlaze grcku povijest prije peloponeskog rata,.
cetJri knjige. Pisao je s tendencijom da proslavi Atenu kao spasitcljicu Grcke zatim analizira uzroke njegove, prikazujuCi potanko sve poteze protivnika,
i da istakne njezine zasluge u borbi za oslobodenje citave Helade. Navodeei njihovu materijalnu podlogu, psiholoske pripreme i diplomatsku aktivnost ..
144 Grcka knjizevnost
Tukidid. Ksenofont 145

Izlaganje ratnih dogadaja zapocInJe u drugoj knjizi, a navodi ih redom pre-


Ostrouman promatrac i poznavalac prirode i Ijudi, Tukidid napusta mi-
rna ljetima i zimama kao najsigurnijoj kronologiji jer su grcki kalendari tologiju i misticizam i vjeruje sarno u uno sto moze utvrditi kritickom
bili \Tlo razliciti. Da bi sto bolje dokumentirao povijesne dogadaje, upleo metodom. Cinjenice tumaCi kao igru interesa i nuzde, a posebice kao rezultat
je u djelo i neke isprave. Osobito su vazni govori drzavnika i vojskovoda, sklonosti i karaktera Ijudi. Misao da svi politicki sukobi imaju izvor u
jer sadrze politicki komentar povijesnih zbivanja, a piscevu izlaganju daju ekonomskim potrebama i njihovim sukobima izrazena je vee u punoj mjeri
zi\-ost i dramaticnost. Rado suprotstavlja dva iii vise govora koji analiziraju u njegovu djelu. Tukidid je i objasnio peloponeski rat dubokom analizom
isti problem 5 razlicitih stajalista. U tim kontrastima razbistruju se pojmovi socijalnih, ekonomskih i vojnickih odnosa i politickih strasti, koje su ras-
i otkriva prava pozadina dogadaja. Karaktere licnosti Tukidid ocrtava u nji- takale zivot grckih drZavica. Po tzv. pragmatickom naCinu odradbe grade
hovim govorima i djelima jer se licnost prema njegovu misljenju stvara dje- Tukidid zasluzuje nadimak osnivaca povijesne kritike. Izlaganje mu je ob-
lovanjem u drzavnim poslovima. Govori imaju i umjetnicku namjenu. Izdvo- jektivno. Hladno razotkriva bezobzirnu atensku hegemoniju prema savezni-
jeni iz radnje oznacuju stanke kao korske pjesme u tragediji. IZdvajanje cima i agresivnu politiku prema drugim drZavicama. Iako Atenjanin, odaje
se osjeea i u stilu koji je u govorima uzviSeniji, smioniji i ima ponesto puno priznanje i atenskim neprijateljima. PisuCi u atickom dijalektu, stvo-
poetsko. rio je osebujan i tezak stil (arhaizmi, pjesnicke rijeCi, napustanje zapocete
konstrukcije, gomilanje participa, nesimetricni recenicni dijelovi). Bogatstvo
misli bori se s nevjerojatnom sazetoseu izraza. Da bi misli izrazio sto snaz-
nije, punije i svjeZije, stvara i nove obI ike izrazavanja. Ne pazi na sintak-
ticka pravila, vee sarno na punu vrijednost izraza. Njegova metoda pisanja
i stil utjecali su na rimske povjesnicare Salustija i Tacita.
Plodan pisae bio je KSENOFONT (KsenophOn, oko 430-354. prije n. e.).
Iako rodom Atenjanin, bio je protivnik atenske demokracije i poklonik ari-
stokratskog spartanskog uredenja. Neko je vrijeme bio Sokratov ucenik, ali
je kasnije postao najamni ratnik. Sudjelovao je u vojnom pothvatu Kira
Mladega koji je htio svrgnuti s perzijskog prijestolja brata Artakserksa.
Kir pogine u boju (401. prije n. e.), njegovi perzijski pristase izmire se s
kraljem, a grcki odred od deset tisuea plaeenika nade se osamljen u unu-
trasnjosti velike perzijske drZave. Ksenofont se istieao prilikom povlacenja
grckih plaeenika koje je iz okoliee Babilona sretno doveo do Trapezunta.
Poslije se bori na strani Spartanaea i zato ga Atenjani u odsutnosti osude
zbog izdaje. Spartanci mu u elidskom Skiluntu, blizu Olimpije, poklone ima-
nje gdje je boravio baveCi se zemljoradnjom, lovom, uzgojem konja i knji-
zevnim radom. Umro je u Korintu.
Od Ksenofontovih povijesnih djela najveCim se knjizevnim vrednotama
odlikuje Anabaza (Kyru anabasis), memoari 0 Kirovoj ekspedieiji i povla-
cenju deset tisuea grckih plaeenika. Djelo je podijeljeno u aleksandrijsko
doba na sedam knjiga. Ime je dobilo po sadrZaju u prvoj knjizi, tj. po
uspinjanju = anabasis, a to je put Kirove vojske iz maloazijskog primorja
Tukidid (s dvostrukog poprsja u unutrasnjost Azije do sela Kunakse, blizu Babilona. Taj je pothvat opisao
Herodot-Tukidid). Rimska kopija
prema originalu iz kraja 5. iii i strateg Sofenet koji nije dovoljno istaknuo Ksenofontove zasluge. Zato
pocelka 4. stoljeca prije n. e. Ksenofont pise Anabazu pod pseudonimom Temistogen (= sin pravde) Si-
rakuzanin. Po tome je prvi pseudonimni pisac za koga zna povijest knji-
zevnosti. 0 sebi govori u tree em lieu. Vrlo jednostavno i jasno izlaganje
izmjenjuje se s razmisljanjima i govorima. Karakteristike sto ih daje Kiru
i poginulim grckim vojskovodama vrlo su zanimljive kao prvi pokusaj sa-
zetog individualnog portreta koji po gada najvaznije erte licnosti. Djelo je
vrijedno zbog obilja geografskih i etnografskih podataka, a ujedno je i
Posebnu vrijednost Povijesti daju plasticni i sazeti OPISl. Nenadmasiv
vazan izvor za poznavanje ratnog umijeea tadasnjeg vremena.
je prikaz kuge u Ateni (2, 47-54) i medieinski opis njezina razorna dje)o-
vanja na ljudsko zdravlje i moral atenskog naroda. Tukidid je i sam obulio U HeZenskoj povijesti (HeZlenika, 7 knjiga) nastavlja prikaz grcke povijesti
·od kuge. Dubok ee dojam ostaviti na citaoca prikaz nesretne sicilske ekspe- na mjestu gdje je Tukidid zavrsio, tj. od 411. do 362. Slavi Spartu i kralja
dicije (6. i 7. knjiga), a osobito dramatski opis poraza atenske vojske i po- Agezilaja kojemu je posvetio pohvalni govor AgeziZaj (AgesiZaos). Tu mu
je kao uzor bio lzokrat koji je osnovao tu knjizevnu vrstu. Sliku idealna
vlacenje njezinih ostataka (7, 71 i d.).
vladara prikazao je u djelu Kirupedija (Kyru paideia = Odgoj Kirov, 8

10 Povijest svjetske knjiievnosti


150 Grcka knjizevnost Eshin 151

Makedonaca, ali je bacen u tamnicu. U sudskoj istrazi pala je sumnja i na "orom Protiv Ktezitonta (Kata Ktesiphontos). Parnica se rijdila tek 330.
Demostena da je od Harpalova novca sebi prisvojio 20 talenata. Osuden je kad je Eshin obnovio svoju tuzbu, ali je Demosten Ktezifonta obranio go-
da plati 50 talenata globe, ali nije mogao platiti pa mora u progonstvo. vorom 0 vijencu, pa je Eshin moran iCi u progonstvo. Ne zna se ni kada ni
Poslije Aleksandrove smrti buknuo je ustanak. Demosten se vraca, ali gdje je umro.
Antipatar pobjeduje saveznicku vojsku, pa Demosten bjezi na otok Kalauriju Govornickoj slavi Eshinovoj mnogo je smetala slava njegova protivnika
i opkoljen od Makedonaca ispija otrov. Demostena. Stoljetna tradicija prikazivala ga je kao izdajnika jer se slijepo
Sud 0 Demostenu kao politicaru bio je u tijeku stoljeca vrlo razlicit. Do vjerovalo neosnovanim Demostenovim optuzbama. Tako se malo cijenila i
pn"e polovice 19. st. smatran je herojem i mucenikom grcke slobode. No kad njegova govornicka sposobnost. No moderna je kritika priznala njegovu ces-
se u drugoj polovici istoga stoljeca pocela uistinu shvacati velicina Filipova titost i guvornicko umijeee. Sacuvana su tri vee nave dena politicka Eshinova
i Aleksandrova djela, Demostena su drukcije prosudivali. Demostenov ideal govora, a dvanaest pisama koja mu se pripisuju nisu autenticna. Po poznava-
- polis - bio je uzak i zaostao u odnosu spram helenisticke drzave ma- nju zakona i pravnickom ostroumlju nije ni za kim zaostajao. Moderni
kedonskih kraljeva, koja prethodi apsolutistickoj driavi modernih vremena. pravnici mnogo cijene njegove govore. Karakteristika je njegova govora iz-
Aleksandar Veliki, koji je prosirio heleaizam, ucinio je za grcku kulturu i vanredna jasnoca, elegantan stil, nekad odvise retorican, i biran jezicni izraz.
civilizaciju viSe nego sto je Demosten mogao i pomisliti. Demosten je uvijek Iz ugledne i imuene atenske obitelji potjecao je LIKURG (Lykurgos, oko
gledao u proslost, u Atenu Periklova vremena. On je zelio slobodu za Atenu, 390-324. prije n. e.). Pre rna tradiciji bio je ucenik Platonov i lzokratov.
a hegemoniju Atene nad svim drugim grckim drzavicama, tj. povratak u Vatren je pristaza Demostenove politike. Od 338. do 326. upravljao je \Tlo
proslost. On nije bio velik driavnik, ali je bio velik rodoljub. Njegov poli- uspjesno atenskim financijama. Opremio je veliko brodovlje, nabavio oruzje,
ticki horizont nije zahvacao Grcku nego sarno Atenu, a za nju se borio upor- sagradio stadion, gimnaziju u Likeju, Odeon. Obnovio je brodogradiliste i
no i hrabro. Za svoju Atenu dao je i zivot. luku u PireJu i sagradio Dionizovo kazaliste ispod Akropole kao prvo kaza-
Od sacuvanih 60 govora, 56 uvoda i 6 pisama drii se autenticnima oko liSle u kamenu. Dao je podiCi u kazalistu broncane kipove trojice velikih
40 govora i dio uvoda govora. Jezik mu je Cist atenski govor njegova vre- tragicara i objavio je sluzbeni tekst njihovih tragedija, a prijepis predao na
mena. U leksickoj gradi nalaze se familijarne rijeCi i izrazi i pokoji neolo- cuvanje u driavni arhiv. Iz toga Likurgova teksta poteklo je aleksandrijsko
gizam. Govori mu se temelje na snaznim i jasnim mislima, prozima ih stras- izdanje tragickih pjesnika. U vremenu velike korupcije, kad ni jedan De-
tvena zestina, koja cesto plamti mrinjom na neprijatelja. Sazet i krepak stil mosten nije bio neosjetljiv prema privlacnosti novca, Likurg je ostao nepod-
odlikuje se puninom recenica, ostroumljem i dramaticnoscu kontrasta. Nizu mitljiv i okrenut idealima proslosti. Od 75 govora sacuvan je sarno onaj
se bogate metafore, poredbe i anafore. Gomilaju se bezbrojna pitanja na Protiv Leokrata (Kata Leokrdtus), optuzenog zbog izdajstva. Nedostatak
koja sam odgovara. Ponekad raspravlja u dijaloskom obliku s imaginar- govornickog dara nastojao je nadomjestiti ucenoseu. Rado se sluzi neobic-
nim sugovornikom. testa je i fin a ironija koja se prelijeva u gorki sarka- nim pjesnickim rijeCima. Pun je citata iz pjesnika, meta fore mu nisu uvijek
zam i ostru grdnju. Istinitost daje snaian pecat rijeci koja se iznjedrila iz prikladne, retorske su figure rijetke, recenicki periodi tdki, prikazivanje
akcije i stvarala novu akciju. Temeljita argumentacija osvajala je slusaoca, opsirno, a kompozicija prilicno slaba.
a krepkim rijeCima pridruzivala se i uzbudena gestikulacija i suze. Demosten Vrsnjak Eshinov i Likurgov jest Atenjanin HIPERID (Hypereides, 389-
je obilno iskoristio sva sadriajna sredstva, ukljucujuci i prozni ritam, i znao 322. prije n. e.). Bio je u lzokratovoj skoli, ali nije vjerojatno da je bio i Pla-
je majstorski dati svakom raspolozenju odgovarajuCi ton. Bio je najveci tonov ucenik. U pocetku je kao logograf stekao glas i bogatstvo. livio je vrlo
govornik antike. raskosno i drugovao je s heterama. Kad je hetera Frina, poznata ljepotica, bila
Iz Atene bio je i ESHIN (Aiskhines, rod. oko 390. prije n. e.). Potjecao je iz optuzena za bezbostvo. Hiperid ju je branio, a da bi pridobio suce, razgalio
siromasne obitelji, bio je pisar, glumac i tajnik narodne skupstine i vijeca. je pred svima njezine grudi. Kao zestoki neprijatelj Makedonaca vatreni je
Kad je Filip Makedonac osvojio Olint, Eshin je podupro Eubulov prijedlog pristasa Demostenov. Potkraj 323. Atenjani su priredili svecani pogreb ju-
da se svi Heleni pozovu na borbu protiv Filipa. Akcija nije uspjela pa Ate- nacima koji su s vodom Leostenom poginuli kod Lamije u borbi s Perzijan-
njani prihvate Filipovu ponudu da s njime sklope mir. Na Filokratov pri- cima. Hiperid je u njihovu cast odriao Nadgrobni govor (Epitdphios) , zna-
cajan kao jedini nadgrobni govor koji je uistinu odrian. U tom je govoru
jedlog salju Atenjani poslanstvo koje ce utvrditi uvjete mira. Medu posla-
i posljednji slobodan glas atenske demokracije.
nicima bili su Filokrat, Demosten i Eshin. Filip je pridobio za sebe neke
poslanike i medu njima Filokrata i Eshina. No Filip je usprkos skloplje- U starini su poznavali 77 Hiperidovih govora. ali se smatralo autenticnima
nomu miru sirio svoj utjecaj i poduzimao nove vojne akcije protiv atenskih 52. Od lOga imali smo dugo vremena sarno oskudne fragmente dok nisu egi-
interesa. Demosten napada Eshina kao jednog od zacetnika Filokratuva patski papirusi iznijeli na vidjelo nekoliko nepotpuno sacuvanih govora. Hi-
mira. Optuzuje ga preko nekog Timarha da je prekrsio poslanicku duznost peri do va se rjecitost moze usporediti s Lizijinom. Prikazivanje mu je lako
time sto se dao podmititi i sto je podnio krivi izvjestaj. Eshin se od optuzbi i jednostavno. Ima dara za dosjetku i humor, ali nema Demostenove dubine.
svoga protivnika uspjesno dvaput obranio, i to 345. govorom Protiv Timarha Posljednji u aleksandrijskom kanonu atickih govornika bio je DINARH
(Kata Timdrkhu) i 343. govorom 0 kr.senju poslanicke duznosti (Peri para- (Deinarkhos, rod. oko 360. prije n. e.) iz Korinta. Dosao je u Atenu i tu uCio
presbeias). Kad je 336. Ktezifont predlozio da se Demosten za zasluge javno govornistvo te je bio ucenik Teofrastov. Postao je poznat i bogat kao logograf.
ovjenca zlatnim vijencem, optuzi· ga Eshin zbog nezakonita prijedloga go- Ugled mu je porastao kad je poslije Aleksandrove smrti stvorena u Ateni
154 Grcka knjiievnost Aristotel 155

mladi ljudi Sokratova drustva. Svi su oni povijesna lica, a nastupaju pod kraljevima, strastvenim sakupljacima knjiga, u neki podrum gdje su od
pra\'im imenima, pa dijalog ima obicno naslov po imenu jednoga od sugo- vlage i moljaca prilicno stradali. Oko 100. prije n. e. nasao ih je bogati bib-
Yornika. Glavni lik u veCini dijaloga je Sokrat, u manjem broju sarno su- liofil Apelikont Tejanin, kupio ih je za velike novce i donio u Atenu. Tu ih
djeluje u raspravi, a u Zakonima se uopce ne pojavljuje, pa je stoga slabija je dao prepisati i priredio je njihovo izdanje s mnogo pogresaka i sumnjivih
i umjetnicka vrijednost tih dijaloga. citanjem djela dramskog pjesnistva i dodataka. Kad je 86. prije n. e. Sula zauzeo Atenu, odnio je dragocjene ru-
osobito Sofronovih proznih mima (mali prizori iz zivota u dijaloskom obliku) kopise u Rim gdje ih je proucavao gramaticar Tiranion, a nekoliko godina
izostrio je Platon sposobnost za zivo opisivanje scenerije koja pojacava dra-
kasnije peripateticar Andronik Rodanin pripredio je znamenito izdanje iz
matiku dijaloga, zatim sposobnost za zivo crtanje karaktera i svjezinu razgo-
Yora. Lica su posve individualizirana, cime dolaze izvanredno do izrazaja kojega potjecu nasa izdanja sacuvanih Aristotelovih djela.
kontrasti likova. Mnogi od njih, osobito Platonu mrski sofisti, ocrtani su
satiricki (Protagora). Najuspjelije Platonovo umjetnicko ostvarenje svakako
je Sokratov lik. Pod satirskom vanjstinom toga ironicnog mudraca, koji lako
rusi umisljene autoritete, sakrivena je neobicna intelektualna i moralna draz.
Dijalozi su protkani sjajnim slikama i poredbama koje su cesto izraZajno
sredstvo Platonova umjetnickog stila. Pjesnicka Platonova priroda dolazi do
osobita izrazaja u motivima koji ispunjaju praznine u njegovu filozofskom
sustavu, a nalazimo ih na mjestima gdje se istina ne moze znanstveno doka-
zati. Dijalozi su spoj pjesniStva i nauke, a zivo docaravaju svakodnevni aten-
ski zivot. U gipkom stilu skladno je udruzena lirska cistoca i dramaticna
snaga. lake je i sam sjajan stilist i umjetnik, Platon u Driavi kritizira teo-
riju umjetnosti i osuduje osobito pjesnistvo koje zapravo reproducira (opo-
nasa) stvarnost. Kako je stvarni svijet, koji osjetilima opazamo, sarno opo-
nasanje vjecnih ideja, tj. slika pravoga bitka, umjetnikov je rad oponasanje
.oponasanja, pa se udaljuje od istine i stetan je u idealnoj drZavi. Tragedija
koja uzbuduje i komedija koja razvija sklonost k ismijavanju djeluju stetno
na moralni odgoj gradana jer oslabljuju razumni dio duse. Zato Platon tjera
iz drZave umjetnost koja se bavi oponasanjem te dopusta sarno himne u
,· cast bogovima i pjesme u slavu cestitim ljudima. Platon ostaje uvijek idea-
list i utopist pa i tada kad svom snagom nastoji izjednaCiti svoj ideal s
realnoscu, jer mu je bog, kako kaze u Zakonima, mjera stvari. Platonov su
dijalog oponasali osobito Petrarca, Bruno, Galilei, Shaftesbury, Hume i
Norwid.
Najuniverzalniji filozof staroga vijeka bio je ARISTOTEL (AristoteZes,
384-322. prije n. e.), roden u Stagiri na trackoj Halkidici. Bio je ucenik
Platonov u Akademiji, a kasnije je utemeljio peripateticku filozofsku skolu
(peripatoi = setnje i vrtni trijemovi gdje se odrzavala nastava) koja je nad-
masila Platonovu Akademiju.
Aristotel je napisao vrlo velik broj spisa u kojima se bavio svim podruc-
jima znanja. Od golema broja njegovih filozofskih spisa izgubljeni su tzv.
egzoteritki (eksoterikol Z6goi = izvanji spisi, namijenjeni sirokoj publici i
objavljeni), a sacuvani su sarno ezotericki ili akroamaticki (esoterikol ili Aristotel. Kopija prema originalu s kraja 4. st. prije n. e.
akroamatikol Zogoi = unutrasnji iIi spisi za slusanje), u mnogim dijelovima
:sarno skice ili biljeske za predavanja koja je drZao ucenicima svoje skole
u Likeju (Atena). Podjela spisa u dvije kategorije potjece od kasnijih peri-
pateticara. Proucavanje fragmenata iz neobjavljenih djela i brojnih podataka 0 njima
Neobicna je bila sudbina Aristotelovih spisa. Svoju biblioteku i spise u sacuvanim spisima upucuju na zakljucak da se u Aristotelovu duhovnom
-<>stavio je uceniku i prijatelju Teofrastu koji ih je na samrti predao uceniku razvoju mogu razlikovati tri razdoblja. U prvom, koje se moze nazvati pla-
Neleju iz grada Skepside u Troadi. Njegovi nasljednici, neuki ljudi i nespo- tonskim, on je sljedbenik i nastavljac Platonov, u drugom, nezadovoljen Pla-
sobni da shvate vrijednost spisa, sakrili su ih od straha pred pergamskim tonovom filozofijom, podvrgava je ostroj kritici, osobito srz Platonove filo-
156 Grcka knjizevnost Aristotel. Teofras t 157

zofije - teoriju 0 idejama. U treeem razdoblju Aristotel razraduje· svoju izriCito trazi sarnO jedinstvo radnje, jedinstvo vremena sarno konstatira, a 0
filozofiju i posveeuje se proucavanju prirodnih nauka. Bio je i veliki orga- jedinstvu mjesta uopee ne govori, premda je poznato da je razvijena grcka
nizator naucnoga rada na kojemu je zaposlio svoje ucenike. tragedija cuvala jedinstvo mjesta i vremena. UocavajuCi u svoj ostrini niz
~Iedu sacuvanim djelima osobito se isticu logicki spisi, sabrani u skupinu temeljnih estetskih problema (umjetnost kao specificnu vrstu ljudske dje-
i naz\"ani u bizantskio vrijeme Organon (Organon - Orude filozofiranja); latnosti, odnos umjetnosti i stvarnosti, odnos idejnih i formal nih elemenata
zatim Metafizika (Ta meta ta physikd - Ono sto slijedi iza spisa fizike, naziv pjesnickog djela, promjenljivost estetskih normi i dr.), Aristotelova je Poe-
potjece od peripateticara), gdje Aristotel u 14 knjiga raspravlja 0 odnosu
tika od druge polovice 16. st. dobila bitno znacenje u razvoju estetske misli
materije i forme i 0 biti entelehije, dakle 0 najopeenitijim principima koj~
(Scaligerova Poetika 1561, francuski kriticki pokret 17. st., Boileau, Les-
su temelj svega pojedinacnoga. Uz prirodoznanstvene (Fizika - Physike
sing, cerniSevski i dr.). Zajedno s Demokritom Aristotel je bio najveCi helen-
akroasis, u 8 knjiga; 0 nebu - Peri uranu, u 4 knjige; 0 nebeskim poja-
vama - Meteorologikd, u 4 knjige; 0 dusi - Peri psykMs, u 3 knjige; Zoolo- ski prirodnjak. Njegova znanstvena djela udarila su zacetke velikoj aleksan-
gija - Peri ta zoa historiai, u 10 knjiga, i jos neki manji spisi) i eticke drijskoj filologiji. Giordano Bruno srusio je njegovu Metafiziku, a kasnije
(Etika NikomahoVia - Ethika Nikomdkheia, u 10 knjiga - nazvana po Ari- ee Galilei srusiti njegovu fiziku. No usprkos tome nijedan Helen nije toliko
stotelovu sinu; Etika Eudemova - Ethika Eud~meia, u 7 knjiga - ime po utjecao na povijest evropske misli, i u opeefilozofskom i u estetskom po-
uceniku koji ju je izdao) vazno mjesto zauzimaju i poLiticki spisi (glavni gledu, kao Aristotel. Iznad svega je dobitak za covjecanstvo vrijednost koju
spis te vrste je Politika - Politikd, u 8 knjiga). je on zauvijek vratio ljudskom zivotu nasuprot Platonovoj negaciji.
Knjizevne probleme dodirivao je Aristotel i u dr~gim djelima, ali su im Iz Ereza na otoku Lezbu bio je TEOFRAST (Theophrastos, oko 372 -
iskljucivo posveeena dva: Retorika (Tekhne rhetorike, u 3 knjige, oko 329- - oko 287. prije n. e.). Bio je 35 godina na celu znamenite Peripateticke
-323), koja daje upute za govornistvo i u tree oj knjizi profinjena zapazanja skole koju je utemeljio Aristotel. Stari su poznavali 240 Teofrastovih spisa.
o stilu, i znamenita Poetika (Peri poietikes - 0 pjesnickom umijeeu, oko Iz naslova vidi se da se bavio gotovo svim podrucjima ljudskog znanja: 10-
334, od dvije knjige sacuvano sarno 26 poglavlja iz prve knjige), djelo osobito gikom, metafizikom, prirodnim naukama, politikom, retorikom, etikom, psi-
vazno za povijest estetike i kmjizevne kritike. Ona je izvrsila izvanredno hologijom itd. Bio je velik ucenjak. Od velikog broja spisa uz obilne frag-
velik utjecaj u povijesti evropske kuIture, bilo da je djelovala na cijela raz- mente potpuno su sacuvani: Sistematika bilja (Peri phyton historiai, u 9
doblja u teoriji i praksi knjizevnog stvaranja, iii su se nova strujanja i po- knjiga), Fiziologija bilja (Perl phytonaition, u 6 knjiga) i Karakteri (Ethikol
kreti, poput njemackog i francuskog romantizma, temeljili na idejama sto kharakteres), po kojima je poznat u povijesti knjizevnosti. U tom je djelcu
su se razvile u suprotnosti upravo s Aristotelovim racionalistickim stavom. ocrtano 30 tipicnih nosilaca neke ljudske mane iii slabosti, a zatim se nizu
Vrijednost toga djela, kojim su udareni temelji znanstvenoj estetici u Ev- bez sistema primjeri kako postupa odredeni tip u zivotu. Njegovi postupci
ropi, nije danas sadriana t01iko u odgovorima koje daje, koliko u tome daju mu zivu vanjsku karakteristiku, ali nema dublje psiholoske analize.
kakva jos uvijek pitanja pokreee. OpCi uvod 0 pjesnistvu u pocetnim po- Teofrast je ostrouman promatrac, koji je u vrlo sazetu stilu oblikovao re-
glavljima i razmatranja 0 epu na kraju djela okvir su sredisnjem i najiscrp- ljefne sliCice iz svakodnevnog zivota atickog gradanina. Neki su karakteri
nijem dijelu Poetike, koji analizira bit i znacenje tragedije (i u maloj mjeri vrlo poznati, kao npr. laskavac, brbljavac, bezobraznik, skr~ac, praznovjeran
komedije - njoj i jampskoj poeziji bila je posveeena izgubljena drug a covjek, castoljubac, hvalisa, pristasa oligarhije, klevetnik. Teofrast ne upo-
knjiga). Kao i Platonu, umjetnost je za Aristotela oponasanje (mimesis), ali trebljava birane rijeci i ne stvara slozene recenicne periode, nego pod jed-
ne ropsko oponasanje prirode i ljudi, nego takvo da stvara tipove, dakle ono nolicnim stilistickim oblikom iskri jetka ironija i ziva dosjetka. Njegovo je
opr.':!, koje je bolje i viSe od pojedinacnog. Tvrditi da su stvari kopija ideja umijeee srodno Menandrovu, ali u Menandra ima vise topline, vise ljudske
znaCi govoriti prazne rijeCi i izrazavati se pjesni6kim metaforama. Tako Ari- blagosti i vise ljubavi za covjeka. Teofrast se ne smije nego se jedva smjeska
stotel pobija svoga uCitelja Platona, drieCi da ideje ne postoje prije pojedi- i ne otkriva svoje srce. U njegovu suzdrianu smijehu ima tuge i gorcine
nacnih stvari, nego sarno u njima i s n}ima. Stoga ljepotu, koja se sastoji upravo kao da odvise dobro pozna ljude a da bi ih mogao voljeti. Njegova
u velicini i redu, zamiSlja uvijek u necemu konkretnom. Cijela Poetika - suha profinjenost i blijedi osmijeh govore da je zavrsila velicina Atene i za-
- osobito ucenje 0 katarzi, tj. ociSeenju afekata sazaljenjem i strahom, Cime jedno s njom i njezina velika knjizevnost. Svojim Karakterima udario je prve
tragedija postize svoju svrhu - prozeta je protestom protiv Plato nove ne- temelje karakterologiji. Djelce se mnogo Citalo, prevodilo i nas1jedovalo. Od
gaoije umjetnosti. U Aristotelovoj katarzi moze se nazrijeti tracak moderne modernih nasljedovaca poznat je Francuz La Bruyere.
ideje 0 osloboditeljskoj snazi umjetnosti sto ee potvrditi i Goethe i Schiller.
Na temelju Aristotelova ucenja 0 jedinstvu zapleta u tragediji, Talijan Cas-
telvetro formulirao je godine 1570. znamenitu teoriju 0 tri jedinstva (mjesta,
vremena i radnje), koja su nakon njega shvaeena neprekrsivim zakonima
drame i njegovom su zaslugom prodrla u Francusku i Englesku. Aristotel
162 Greka knjizevnost Teokrit 163

lemeja II i uCitelj Teokritov i Aratov. Sastavio je glosar (Ataktoi glOssai)'-


zbornik rijetkih rijeci, ali se najvise proslavio kao pjesnik melankolicnih Bukolska poezija i mim
elegija posveeenih voljenoj Bitidi. Njegov prijatelj i ucenik HERMEZIlA-
.\'AKT (Hermesianaks, roden oko 300. prije n. e.) iz Kolofona autor je triju Medu najistaknutije pjesnicke talente aleksandrijskog razdoblja ide svakako
knjiga elegija koje je prema imenu svoje dragane nazvao Leontion. FANOKLO TEOKRIT (The6kritos, oko 300-oko 250. prije n. e.). Rodom je bio iz Sira-
(PlzmlOklf!s), kojemu vrijeme zivota pouzdano ne znamo, pjevao je u svojim kuze, a kao mladie boravio je na Kosu kao ucenik elegicara Filete i epigra-
elegijama 0 ljubavi bogova i heroja prema lijepim djecacima. Pojedine su se maticara Asklepijada. Nekoliko je godina bio i u Aleksandriji, a potkraj
pjesme zapocinjale if has ( = ili kao ... ), a to ocigledno podsjeea na Heziodove zivota vratio se u rodilU Sirakuzu.
Eeje u Katalogu Zena. Poput Kalimaha, i on je pristasa malih knjizevnih oblika i protivnik veli-
SrediSnja figura aleksandrijske poezije i najveCi elegicar toga razdoblja
kih epova. Tvorac je osobitih pjesnickih kompozicija, tzv. idila (eidyllion =
slicica, pa pjesmica). Sacuvano nam je oko 30 idila od kojih neke nisu
bio je KALIMAH (Kallimakhos, oko 310-240. prije n. e.) iz Kirene. U mla-
autenticne, a dijele se obicno u dvije skupine. Prvu Cine pastirske iIi bukol-
dosti ucitelj u Aleksandriji, postize kasnije na dvoru Ptolemejeviea visoke ske (bukolos = govedar) pjesme. Upravo na njima temelji se knjizevno
poloiaje i nakon Zenodotove smrti postaje predstojnikom knjiznice. RadeCi znacenje Teokritovo i slava koju je stekao vee za zivota.
na tom mjestu sastavio je prvu grcku bibliografiju Popis onih koji su se Bukolska poezija ima svoje korijene u grckom folkloru. Na Siciliji i u
proslavili na bilo kojem podrueju i onoga sto su napisali (Pinakes tan en Arkadiji na Peloponezu, gdje je osobito bilo razvijeno stocarstvo, pastiri bi
pdsei paideiai dialampsdnton kaz han synegrapsan) i time udario temelj po- na svetkovinama »ciSeenja« stada iIi u cast kojega boianstva zapjevali pje-
vijesti grcke knjizevnosti. sme uz pratnju svirale, slaveei svoje junake i junakinje. To su obicno bile
Najpoznatiji je, medutim, po svom knjizevnom stvaralastvu. Kao knjizevni price 0 pastirima koji bi umirali vrlo mladi i ne okusivsi ljepotu ljubavi
teoreticar ostro se suprotstavio obnavljanju velikog epa i zalagao se za male dozivljavali metamorfoze u kakav krasan cvijet, sjenovit izvor, iIi bi posta-
oblike koji ee biti brizljivo dotjerani. Proslavio se svojim elegijama pod jali divlji lovci, ljubimci nekog bozanstva i sl. Najpoznatiji lik tih prica bio
naslovom Uzroci (Aitia), u 4 knjige, u kojima nastoji objasniti podrijetlo je mladi i lijepi pastir Dafnis, mitski osnivac bukolske poezije. Vrlo cesto
obicaja i kultove vezane za mit. Od prigodnih je elegija osobito bila poznata je predmet pastirske pjesme tzv. bukolijazam, tj. natjecanje izmedu dva
pastira u pjevanju. IIi bi svaki od pastira izrekao jednu veeu pjesmu iIi bi
Berenikina kosa sacuvana sarno u fragmentima, ali u potpunom prijevodu
se izmjenjivali kraCim pjesmicama koje su morale biti tematski bliske i
rimskog pjesnika Katula (pj. 66). SmatrajuCi veliku knjigu ve1ikim zlom veliCinom jednake. Onaj koji bi poCinjao imao je inieijativu, a onaj koji je
(mega biblion mega kakon), stvara mali ep, tzv. epilij (epyllion) Hekala odgovarao nastojao je prvoga »nadmasiti«. Na kraju bi izabrani sudae, obi-
(Hekdle), u kojem ostvaruje svoje teoretske postav'ke, tj. mali opseg, neobi- cno neki treCi pastir, donosio presudu u korist jednoga od natjecatelja.
cnost i novost predmeta i brizljivu dotjeranost i originalnost obradbe. U toj Svi ti, dakle, motivi, uzeti iz narodne pjesme, nasli su svoju umjetnicku
je pjesmi obradena malo poznata prica 0 siromasnoj starici Hekali koja je obradu u Teokritovoj poeziji. lako u biti grubi i neuki, slobodni i bezbrizni
u svojoj kolibi ugostila Tezeja kad je ovaj dosao na Maraton da ubije divljeg pastiri postaju kod aleksandrijskih pjesnika idealni likovi koji imaju sarno
bika koji pustosi po okolici. Iz sacuvanih odlomaka razabiremo da Kalimah dva zadatka: da cuvaju svoje stado i da pjevaju 0 svojim draganama. Putem
osobitu pozomost posveeuje opisu siromasne stariCine kuCice i njen ljuba- takvog lika pjesnik prikazuje svoje osjeeaje. Pastiri postaju idealizirani no-
zan odnos prema Tezeju, dakle malim detaljima i sitnim digresijama na sioei pjcsnikovih cuvstava, ali se uvijek osjeea distanea izmedu naivnosti
kojima pjesnik pokazuje svoju »ucenost«. Motiv iz navedenog epilija iskori- i jednostavnosti likova s jedne, i »ucenosti« autora s druge strane.
stio je Ovidije u prici 0 Filemonu i Baukidi (Met. 8, 610 i d.). Teokrit je majstor u slikanju ljubavnih zanosa, ali i u prikazivanju pri-
rode. Helenisticki covjek ponovo otkriva prirodu i njegovo je opazanje di-
Prema Ovidijevoj imitaciji poznata nam je i satiricka pjesma Ibis, koja
namicnije nego ikada prije. Teokrit ide svijetom sirom otvorenih ociju i
predstavlja knjizevnu polemiku Kalimaha s njegovim ucenikom Apolonijem ljupki krajoliei ne mogu izmaCi njegovu pogledu. Sjenoviti gajevi, suncana
Rodaninom kad je ovaj odlucio da napiSe veliki ep nasljedujuCi Homera. pripeka, bistri izvor. mirno more, evjetne livade i svjeia polja na kojima
Pod Kalimahovim je imenom osim toga sacuvano 6 himna i oko 60 epigra- odzvanja mukanje goveda i blejanje ovaca, sve su to sarno neke od slika koje
ma koji se odlikuju dosjetljivoseu i duhovitoseu. imaju sasvim odredenu namjenu: da u pjesnikovih likova blide osjeea-
Kalimah je velik majstor stiha, piSe podjednako i na jonskom i na dor- je i raspolozenja. Opisivanje prirode nije, dakle, sarno sebi cilj vee uno
skom narjecju. Zbog hotimicne teznje za »ucenoseu« za neka je njegova djela zanima pjesnika u vezi s covjekom. U Teokritovim idilama osim Ijubav-
vee suvremenicima bio potreban komentar, a trazena erudicija kojom je zelio nog sanjarenja ima i veselja i radosti sicilskih stanovnika, ironije i parodije,
obogatiti svoje pjesme premasuje uveliko iskrenost cuvstva i snagu pjesni- praznovjerja i vedrih crtica iz zivota, ali prevladava ugodaj za koji jc do da-
ckog nadahnuea. Osobito je utjecao na rimske elegicare Katula, Properci- nas ostao naziv "idilican«. Pa iako je taj naziv nastao tek u novijoj evropskoj
knjizevnosti. definiran je upravo karakterom Tcokritovih pjesama.
ja i Ovidija.
Stih je Idila heksametar, ali je jezik lokalni - dorski. katkada s elemen-
tima eolskog i epskog. Vrlo je cesta tzv. bukolska cezura, no pjesnik okret-
no udeSava stihove prema odredenom sadrzaju. Obilno se koristi postup-
kom narodne pjesme - paralelizmom i pripjevom.

11*
164 Grcka knjizevnost Apolonije Rodanin 165

ponovo predobiti caranjem. U nekoliko manjih pjesama (Heraklo koji ubija


Za'Va, Mali Heraklo) Teokrit dodiruje vrstu epilija, ali su ovdje heroji osli-
kani u svojoj svakidasnjici, punoj intimne poezije.
Pisac idilicnih seoskih ugodaja, mirne prirode, vesele gradske vreve i na-
pose iskrene i zarke Ijubavi, poznat i omiljen od samog pocetka, Teokrit je
veoma utjecao na Vergilija (Bucolica) pa i na mnoge kasnije pjesnike pa-
storalne lirike.
Od grckih autora koji neposredno nastavljaju na Teokritovo pjesnistvo
reproducirajuCi stil njegovih I dila, ali se razlikuju time sto ne uzimaju
pastire kao nosioce svojih cuvstava, valja spomenuti BION A (Bian, kraj 2. st.
prije n. e.) iz Smirne, uz 17 manjih sacuvanih pjesama pisca znamenite Tu-
zaljke za Adonisom (£pitdphios Ad6nidos) koja se nadovezuje na Teokritove
Siraku zanke, ali ne doseie njihovu snagu i prirodnu istinitost, te MOSH A
(M6skhos, oko 150. prije n. e.), autora Tuzaljke za Bionom (Epitdphios BiD-
nos), spjevane po uzoru na Bionovu Tuzaljku za Adonisom, i omanjeg epi-
lija Europa (Eurt5pe).
Ni mim (mimos) kao knjizevna vrsta nije nedostajao u ovom razdpblju
grcke knjizevnosti. Najpoznatiji je pjesnik mima bio HERONDA (Herondas,
3. st. prije n. e.) s otoka Kosa. BuduCi da je za stih svojih mima uzeo Hipo-
naktov hromi jamb (kholiambos), dobili su oni poseban naziv mimijambi
(mimiamboi). NastojeCi dati svojim mimi rna »uceni« ton, Heronda ipak nije
zazirao od vulgarnosti karakteristicne za tu vrstu poezije, a realnost njegovih
likova zadivljuje jos i danas, tako da njegovo djelo ima i odredenu historij-
sku vrijednost. Najcesce su mu teme svodnici, Ijubomorne zene, obrtnici,
malogradanke itd. Ne zna se tocno jesu Ii Herondini mimi bili namijenjeni
za izvodenje na pozornici iii sarno za izrazajno citanje. Prema uzoru na Hi-
ponakta on piSe jonskim narjecjem.

Polifem (kojim upravlja


Eros) i Galateja. Zid,1a
stika u Livijinoj kuCi na Epska didakticka poezija. Tragedija
Palatinu u Rimu; kraj 1.
stoljeca prije n. e.
Kalimahov zahtjev za malim knjizevnim oblicima koji ce biti pomno dotje-
rani i originalni u obradbi nije bio svuda jednako prihvacen. Stavise, vee
njegov ucenik APOLONlJE (ApoZZt5nios, oko 300-230 prije n. e.) krenuo je
sasvim suprotnim putem. Rodom iz Aleksandrije, obavljao je visoke funkcije
u aleksandrijskoj knjiznici. Dosavsi u sukob s Kalimahom oko problema krat-
Drugu skupinu pjesama cme mali prizon IZ gradskog zivota s obicnim kih iii dugih pjesnickih oblika, otiSao je na otok Rod, odakle mu je ostao
ljudima kao nosiocima radnje. ObnavljajuCi tradiciju Sofronovih mima Teo- nadimak RODANIN. On je autor najopseznijeg djeIa helenisticke knjizevnosti,
krit daje npr. u pjesmi Siraku zanke ili Adonisova svetkovina (Syrak6siai e epa Zgode Argonauta (Argon«/lutikd) u 4 knjige koje sadrze 5835 heksame-
Adonidzusai) likove dviju Sirakuzanki koje zive u Aleksandriji i za Adonisove tara. No ne sarno opsegom nego i vrijednoscu ovaj je ep ujedno i najglaso-
svetkovine odlaze na dY~r Ptolemejevica da prisustvuju svecanosti. Putem vitiji primjer grcke epike aleksandrijskog razdoblja.
ogovaraju muzeve, hie se na sluzincad, raspravljaju 0 modi i cijenama, pre- Osnovu epa cini mitska prica 0 putovanju Argonauta u Kolhidu po zlatno
piru se u guzvi s nekim neznancima, a sve je to pri~{azano s dosta humora, rune i njihov povratak. Predmet je bio zanimljiv jer jos nije bio epski obra-
vedrine i lakoce. den i odgovarao je interesu citalaca za bajoslovnim i nepoznatim krajevima.
U Carobnicamf:l (Pharmakeutriai) prikazana je u obliku lirske monodra- Ep nema unutrasnje jedinstvo i radnja nije kao kod Homera koncentrirana
me Ijubav siromasne Simete prema lijepom Delfisu koji pripada visim dru- oko jednog dogadaja, nego je pjesnik bliZi "kiklickim« spjevovima i radnju
stvenim krugovima. Posto mu se predala a on je ostavio, Simeta ga nastoji izlaze kronoloski nizuCi manje prizore jedan za drugim. Kao pravi aleksan-
170 Grcka knjizevnost Polibije 171

bi bila prozeta pronicanjem u smisao povijesnih dogadaja. Kao i u poezlJl, S treeom knjigom pocinje opea povijest Grcke, Azije, Italije i Libije, prika-
predadaya »ucenost« i velika se pozornost posveeuje zanimljivostima i zna- zuje se sirenje rimske driave i sukobi s Hanibalom i Antiohom (knj. 3-30).
menitostima dalekih i nepoznatih zemalja. Povijest prestaje biti istrazivanje Knjige 31-40. opisuju dogadaje od 168. do 146. prije n. e., dakle osvajanje
istine i puna je razlicnih novelistickih, retorickih i dramatskih elemenata Grcke i pad Kartage. Sacuvano nam je prvih 5 knjiga, a ostale sarno frag-
mentarno.
kojima se nastoji potaei i potresti Citaocevu mastu.
Polibije u svom djelu zastupa teoriju pragmaticke povijesti. Povijestse
Pojedine detalje iz Aleksandrovih ratova opisivali su i neki njegovi voj-
mora osnivati na iskustvenom poznavanju prije svega politike i rata, a ne
skovode (Ptolemej Soter, Aristobul). Medu onima koji su ga pratili bio je
na knjiSkom znanju. Tek nakon praktickog poznavanja stvari moze se po-
i Aristotelov neeak KALISTEN (Kallisthenes). Aleksandar ga je poveo sa vjesnicar vratiti knjigama i iz njih izvu6i istinu. Da bi tu svoju teoriju ne-
sobom da opise njegova djela, ali je kasnije okrivljen za izdajstvo i bacen kako dokazao, mnogo je putovao tako da su neke knjige njegove Povijesti
u tamnicu, gdje je i umro. Auror je Helenske povijesti (Hellenikd) u kojoj ispunjene gotovo samim geografskim podacima. Starijim historicarima i an-
obraduje razdoblje od 387. do 357. prije n. e. Pod njegovim se imenom sacuvao tikvarnom gradom sluzio se obilno ali kriticki. Driao je da svaki poyjesni-
spis 0 Aleksandrovim djelima (Aleksdndru prdkseis), iskieena povijest 0 Alek- car mora imati odredenu filozofiju, zapravo vise nego opeenito shyaeanje
sandrovu zivotu. Iako je to Pseudo-Kalistenovo djelo nastalo nakon nje- stvari kojim je moguee shvatiti zakone koji povezuju pojedine dogadaje.
gove smrti, postalo je vrlo popularno i odrialo se dugi niz stoljeea prera- Zadatak je povijesnog dje1a da bude poucno. Poznavanje uzroka (aitia) i
dena na mnoge druge jezike. Tome je, osim zanimljivosti teme, mnogo pri- njegovo razlikovanje od povoda (arkhi), spoznaja zakona koji vezu uzroke
donijela i obrada. zivot se Aleksandrov pretvara u legendu a njegove vojne i posljedice osnova je prave povijesti. Ako toga nema, povijesno je djelo
i putovanja po cudesnim krajevima pune su fantasticnih dozivljaja, tako da sarno zabava. Krajnji i glavni uzrok zbivanjima vidi u driavnom uredenju,
se na momente doima kao kakva istocnjacka bajka. istice, medutim, kod stvaranja ustava viSe ulogu pojedinca ne uvidajuCi
Lokalnu povijest obradio je TIME! (Timaios, oko 345-250. prije n. e.). socijalne i ekonomske faktore. Smjelost i nepristranost vel ike su odlike ovog
Njegova Povijest Sicilije (Sikelikd) u 38 knjiga obuhvaeala je razdoblje od pisca. On drii da oblici drzavnog uredenja nisu trajni vee da postoji odre-
najstarijih vremena do go dine 289. prije n. e., a sadriavala je i osvrte na deni zakonit razvoj (anakyk16sis) koji vrijedi za sve narode i uredenja. Pa
Ita1iju, Kartagu i Grcku. Spominju se jos Povijest Rima i Olimpijski po- i u Rimu, koji je sada na vrhuncu moei, vee se vide klice koje ee dovesti
bjednici. Glavna mu je zasluga sto je spartanske efore i atenske arhonte do propasti starog i radanja novog uredenja driave. Premda mu je pripovije-
sveo na olimpijade i time mjesto lokalnog uveo opee racunanje povijesnih danje jasno, stil ikompozicija su mu losi. Recenica mu je prenatrpana ap-
dogadaja. U prikazivanju lica volio je isticati slabe strane pa je dobio na- straktnim i neodredenim rijeCima. Umjetnicka strana njegova djela daleko
dimak »Kudilac«. Ciceron ga hvali zbog bujnosti stila. Utjecao je na Dio- zaostaje za snagom njegova duha. Mozda je najveea vrijednost toga povje-
dora i Plutarha. snicara u tome sto je znao uociti i prosuditi uzroke uspona Rima i propasti
slobode Grcke.
Vojskovoda i povjesnicar HIlERONIM (Hier6nymos, kraj 4. i pocetak
3. st. prije n. e.) obuhvatio je u svojoj Povijesti Aleksandrovih nasljednika Vee smo spomenuli da su se osim opCih povijesti mnogo pisale povijesti
(Ton diad6kh6n historiai) razdoblje od 323. do 272. prije n. e. Nesto duzi peri- pojedinih zemalja, pokrajina i gradova. U Ateni su tzv. atidografi (Atthido-
od (od 371. do 281. prije n. e.) opisuje u Povijesti (Historiai) DURIS (Duris, grdphoi) biljezili analisticki dogadaje u Ateni i Atici. Jedan od najpoznatijih
oko 340-270. prije n. e.) sa Sarna. Njegova se Povijest dije1ila na helensku bio je FILOHOR (Phi16khoros, pocetak 3. st. prije n. e.). Njegova je Atida
(Hellenikd) i makedonsku (Makedonikd). Na Hijeronimova i Durisova djela (Atthis) u 17 knjiga dopirala do 261. prije n. e.
nastavlja se FILARHOVA (Phjlarkhos, 3. st. prije n. e.) Pov>~jest u 28 knjiga, Slicne obLikom bijahu kronike (Khronikd) u kojima su se kronoloskim
koja obraduje razdoblje od 272. do 220. prije n. e. Veliku pozornost posveeuje redom nizali pojedini dogadaji. Poznata je APOLODOROVA (Apoll6doros)
obicajima i anegdotama, a osobito rado istice hrabrost i vrline zena. Kronika u 4 knjige koja je obuhvaeala vrijeme od trojanskog rata do pada
Grcke pod rim sku vlast. Za stam grcku, osobito aticku kronologiju, vazan
Jedan od rijetkih koji je shvatio ulogu Rima u svjetskoj povijesti bio je tzv. MARMOR PARIUM, mramorna ploca nadena 1627. na otoku Pam
je POLIBIlE (Polybios, oko 201-120. prije n. e.) iz Megalopola u Arkadiji. na kojojsu ispisani dogadaji od mitskog kralja Kekropa do atickog arhonta
Za vrijeme rimsko-makedonskog rata (171-168) aktivno je poLiticki djelovao D~ogneta (264-263. prije n. e.), racunajuCi vrijeme od Diogneta unatrag.
u Ahejskom savezu. Nakon Perzejeva poraza 168. dolazi kao talac u Rim koji Osim politickih dogadaja spominju se razliCita natjecanja, vjekovi pjesni-
ga ocarava organizacijom politickog zivota, disciplinom, snagom i prakticnim ka i slicno.
i jos neiskvarenim moralom. Upoznaje se s aristokratskim obiteljima i ulazi Od onih koji su pisali kronologiju izvangrckih zemalja spommJu se BE-
u kmg Scipiona Mladeg. Kad je taocima 150. bilo dopusteno da se vrate u ROS (Beross6s, kraj 4. st. prije n. e.), sveeenik i astrolog iz Babilona, Ciju
Grcku, posao je i on, ali je cesto poslije toga navraeao u Rim koji mu je su Babilonsku povijest (Baby16niakd, navodi se i naslov Khaldaikd i dr.) ci-
postao drugom domovinom. jenili zidovi jer se u nekim dijelovima podudarala s Biblijom, te MANETON
Uz neke manje spise glavno mu je djelo Povijest (Historiai) u 40 knjiga. (Maneth6n, pocetak 3. st. prije n. e.) koji je napisao Egipatsku povijest
Prve dvije knjige sadrie povijest Rima i Kartage od 266. do 221. prije n. e. (Aigyptiakd) od mitskih vremena do Aleksandra Makedonskog.
174 Grcka knjizevnost Aleksandrijski filolozi 175

ba\-ili i gramatickim istrazivanjima. Osim Zenona, koji je osobito obradivao bilo estetske analize knjizevnog djela u danasnjem smislu te rije6i. Upravo
glagolska Hemena, istice se drugi veliki stoiCar HRIZIP (Khrysippos, oko zahvaljujuCi radu tih filologa i gramaticara, djela starogrcke knjizevnosti
280-207. prije n. e.), autor posebne knjige 0 padezima. Oni su utrIi put ka- doprIa su do nas u onom opsegu i obliku kakve su nam oni ostavili. Na za-
snijim gramaticarima iz 3. st. prije n. e. 0 kojima ee biti rijeci nesto kasnije. lost, od cjelokupnog rada aleksandrijskih filologa nije nam gotovo niSta
sacuvano u cjelini, vee sarno u fragmentima, pretezno kao sholije i margi-
Zenon, Kleant i Hrizip predstavnici su tzv. stare stoicke skole. Srednju
nalne biljeske na rukopisima iz bizantskog i srednjovjekovnog doba.
stou predstavljaju PANETIJE (Panaitios, oko 185-110. prije n. e.) s Roda
i njegov ucenik POZIDONIJE (Poseidt5nios, oko 135-45. prije n. e.) rodom Kao prvi predstojnik knjiznice u Aleksandriji spominje se Filetin ucenik
iz Apameje u Siriji. Obojica eklekticari, oni stoicko ucenje priblizavaju Pla- ZENODOT (Zenodotos, oko 325-250. prije n. e.) koji je priredio prvo kri-
tonu i Aristote1u i ublazuju stroge eticke zahtjeve svojih prethodnika. Dje- ticko izdanje Homera. Njegov ucenik ARISTOFAN (Aristophanes, oko
lovali su i u Rimu i time pridonijeli populariziranju grcke filozofije, a utje- 262-185. prije n. e.) BIZANTINAC osim Homera uredivao je Platona i dram-
cali su i na razvoj rimske. Panetije je bio prijatelj Scipiona Mladeg i Lelija, ske i lirske pjesnike. Bavio se posebno tumacenjem rijeCi i uveo pisanje
a njegovo djelo 0 duznosti (Peri tit kathikontos) iskoristio je Ciceron za spiritusa i a:kcenata. Uz njega najglasoviti je aleksandrijski gramaticar bio
svoju raspravu De officiis. Pozidonije je bio i povjesnicar. U svojoj Povijesti ARISTARH (Aristarkhos, oko 217-145. prije n. e.) s otoka Samotrake, koji
(Histori.ai) nastavlja na Polibijev rad, opisujuei razdoblje od 144. do 86. prije se prvenstveno bavio kritikom teksta, i to osobito Homerovih epova, pisuCi
n.e. osim toga razliCite komentare i rasp rave 0 auto rima koje nije sam izdavao.
Ve1iki je Aristarhov protivnik hio KRATES (Krates, 2. st. prije n. e.) iz
Ma10sa u Kilikiji, predstojnik knjiznice u Pergamu i najpoznatiji predstav-
nik pergamske gramaticke skole. PovodeCi se za stoicima, suprotstavljao je
Aristarhovoj teoriji analogije u jeziku svoje shvaeanje da u jeziku vlada
Geografija, egzaktne znanosti anomalija. ViSe se posvetio stvarnom negoli gramatickom komentiranju
tekstova, sluzeCi se pritom ponajviSe alegorijskim tumacenjem.
Aristarhov ucenik DIONIZIJE TRAcANIN (Dionysios ho Thriiks, 2. st.
Sirenje geografskog vidokruga, upoznavanje s kulturnim i materijalnim vri-
prije n. e.) ostavio nam je prvu grcku gramatiku (tekhne grammatiki) koja
jednostima Azije i Afrike, dove1o je u doba helenizma ne sarno do osebujnog
je nastala kao plod borbe izmedu analogista i anomalista, opseznog tuma-
procvata knjizevnosti i filozofije, nego isto tako do dotada najviseg uspona
cenja starih tekstova i vee spomenutih radova nekih stoicara. Ujedno je
egzaktnih znanosti. Prvi veliki matematicki i astronomski sustavi, prve geo-
kao prva evropska gramatika bila model svim kasnijim gramatikama. Rad
grafske karte, prosirivanje spoznaja u anatomiji, botanici, optici i u svim
svojih prethodn~ka prikupio je DIDIM (Didymos), Ciceronov suvremenik
ostalim prirodnim znanostima, sve to karakterizira ovo bujno razdoblje
koji je djelovao u Aleksandriji i u Rimu. Napisao je viSe od 3 500 knjiga,
grcke i svjetske povijesti. veCinom komentara Homeru, Heziodu i Pindaru. Njegov rad 0 Aristarho-
Najsvestraniji ucenjak toga vremena svakako je ERATOSTEN (Eratosthe- vu izdanju (Peri tes Al1istlarkheiu d,iortht5seos) presao je u Homerove sho-
nes, oko 275-195. prije n. e.). Glavno mu je djelo Geografija (Geographika) lije. Zhirke rije6i (lekseis) cinile su osnovu za kasnije rjecnike. Za povijest
u 3 knjige. U njoj je uz ostalo raspravljao 0 obliku Zemlje, koju je drZao knjizevnosti vazan je bio njegov spis 0 lirskim pjesnicima (Peri lyrikon
kuglom i pokusao odrediti njen polumjer izmjerivsi luk jednog meridijana poieton).
od Aleksandrije do Sijene. Napravio je kartu dotad pozna tog svijeta. Dje-
lorn Peri khronographion osnivac je znanstvene kronologije. Bio je i pjesnik,
a i prvi je sebe prozvao filologom (philologos = ljubitelj rijeCi, znanja).
Matematiku i fizi~u proslavili su EUKLID (Eukleides, oko 300. prije n. e.),
ARHIMED (Arkhimedes, oko 237-212. prije n. e.) i APOLONIJE (ApoZZi'fnios, Pripovjedna proza
oko 200. prije n. e.) iz Perge. Znamenit je bio i ARISTARH (Aristarkhos, oko
280. prije n. e.) sa Sarna koji je zastupajuCi heliocentricki sustav bio pret-
hodnik Kopernika i Galileja. TemeljeCi se na povijesnoj i polupovijesnoj gradi, na mitoloskoj tradiciji
Obilje knjiga koje su bile sakupljene u knjiznicama u Aleksandriji i Per- (Odiseja) i na otkricima nepoznatih i dalekih zemalja nakon osvajanja Alek-
gamu omoguCilo je potanje istrazivanje stare knjizevnosti. Nisu se ondje sandra Makedonskog, pripovjedna se proza razvila prvi put kao knjizevna
sarno uredivala i svrstavala djela najvaznijih pjesnika i pisaca, nego su se vrsta u najrazliCitijim oblicima i sadrZajima. Takav je npr. pseudoputopis
pocela priredivati i nova kriticka izdanja. Tako se postupno razvila zna- koji autor piSe s odredenom moralnom namjerom, zeleCi upravo tom for-
nost koju danas nazivamo filologijom, ali s jednom osobitoseu: glavna se mom dati sadrZaju neku istinsku vrijednost. EUHEMEROV (Euimeros, po-
pozornost posveCivala kritici teksta i uklanjanju razlicit,ih gramatickih gre- cetak 3. st. prije n. e.) Sveti zapis (Hiera anagraphi) neka je vrsta utopije
saka, kasnijih umetaka itd. (uz poneke ostroumne stilske kriterije), ali nije jer govori 0 idealnom uredenju otoka Panheje, koji je Euhemer navodno
176 Grcka knjizevnost Rimsko razdoblje grcke knjiievnosti 177

posjetio. Glavna je Euhemerova misao da su bogovi znameniti Ijudi iz pro- "" l' -/ ...
slosti koji su na neki nacin uredili kult samih sebeda bi im se zakoni
lakse odriali.
KJoI e"~LE'N n!,>NTA.CToY~
a ,H C~,'( r.oycallo<,o..y KY',
K .. ITo.Yce HCA.'tr01'C,f'.
r" k,,;
J<M~''''TQJO'''1''mK'''»
.. e'Jrel,£xc:..Jl..~e"(o";
TO£f;Elr~~M 'Y'o"(!,,~
';h"'~ H< A.."A:c '''€-"t!Ell.:ar
~t a,c~y"TO.yt."'j-;"X-rf·:r
eWTIDeN'.~YTU>IW'Te
Povecan interes helenistickog covjeka za intimni privatni zivot, za svako- J<"~y:r0y.&"C! J...ew'c~ J ~e.~cI,,,,ey'.Et~g 1.P'f 'T..'.LrT-UlklliJ KOq'orlj-r
dnevne dozivljaje, a osobito za ljubavnu tematiku razvio je na tradiciji price
T<l' AO r AT.....,~xryC'll
e""g E '·tA ....Y€ IA.G KX£I
j,~ c~: ~rG.~oi!A en) Jay t'l;10lBO~~4!I~ "'"c. "'Eo me ("
b" KA f~,,"~T.. e.J...~'''''Y' ~Jo.t&AiC"Ae"(el't..ci..e
i anegdote neku vrstu kratke novele kao posebne knjizevne vrste, oslanja- TO c,:rwN Fl ~1!W>"~r~ ce N'KklCPI Or,4,.,.... ttCNH fit)f.4¥AA.f<l.·I<;.A.JT;E>CC'tr.:'
juci se na pripovjedacku umjetnost lstoka. Jedna od prvih zbirki takvih ~z,""[&~J}..swcc.'?'''fI\'''" "'1'..0c~y'~Q.~ .....~ej I<3.Ow\Tr",.K,).,,'€H,.eTOcEKA
1<" '~~CH HE "-1<.€'N"yri.: .riolTH'r""'E'CC.u..WM~ ~{~e""~E~ e"H er,o,.",c~ .
ljubavnih novel a bile su lascivno-erotske Miletske price (Milesiakd) ARISTI- (hc.r~ 'oyc..... ~}i M'TJ..~' e'J°re'-r.e""eNT~Icf..~ XH.M'K"'.ONOMA.THCMU
DA MILECANINA (Aristeides, kraj 2. st. prije n. e.) koje su prevodene i T~+e~~&e~on""T~ Tl~cToynJ...Troc~YFJ' Trp~,;:y,...oy~~J...~Y!~ .
<.; Jl;1o£:k1 en 0'1. HCf]'.J \'OS. ~,cen 0'1 HCEN €NOm ••--:- -rictf"IECC)""UJ"'" K .. 16
na latinski, ali nam se ni u jednom obliku nisu sacuvale. "" ..... O& .... a.l "E'(conM'XAA ~y.Toy·d",OyKifN HK~-r n61 HC€ H kC;"ToEya~c
t<:.~~N-r~·(-r;U)"r~KA.t€['£/ A:.!~f:Y:Toy.:r€' t-el.kM€P'. ~-NWn. 0,,", KYWCAJ...yi'A
OslanjajuCi se na novelu, ali opsegom veca, pocinje se razvijati nova "'~NTOE rlAy:rONO'H I<y~y J... y,oXw.c H~"'r~( onl\..'Ti)r~ ... Toy)(~.k'¥'
knjizevna vrsta koja, osim 0 dogadajima, poCinje govoriti 0 raspolozenjima TOYM~NOIT~N n ..po., A.T'.'y.tr"'TroC.~YToyb "E N'J..CT'€ .... GT~C~n- .
Ijudi. Glavne su joj odlike zabavnost, nagli obrati sudbine, razlicita dusevna Tr€')CONT~'!NO" l<br.,"~ TI "'J~JU.:fel ~e.IuUI<!~N Tfl c·rHCl<J.., ""'2j..rlt=cnl
co NTEC.ToN nylJ...wNA.. ~y-r:-WKCKJ..........k€ "M M.-: Ae N·., k N TJ>.. TiG rll'T:ll:
raspolozenja, neocekivani i promjenljivi dogadaji i u veCini slucajeva sretan 6'. KoyU.C'}....E<.llC·I<~ fN.~l:i-pH c HTe~KN ...;"y . AffYM"'T"'~Ef10' He ......
zavrsetak. U antici ta vrsta nije imala neko posebno ime nego ga je dobila E r;~"'N ~TpbTee .,cer!o TOY"" e:f:AYTo NK"'C"J"H o."n)..,e'rEC;"YTO:r'Kk,
tek u srednjem vijeku. To je roman, koji je, kako cemo kasnije vidjeti, t~ yE"TO...-~~&~C ~~e y~el~ CHTil NferoYGA."HMU,c Ti? .... k'W ....TH t4 "'" wr€ r~':'f
O! ~ONKY.KJ..!,""1'ON"Y d ~.O'!HC,e f-IA."y~!>TO~ TOYl:,W'T;E!=TH CE N,Toy
uglavnom bio ljubavnog karaktera i imao standardni rasplet. T"O' n~rATreXON,.€C 'eece-N=n 'ON KyOYKE M·HGlNk•• HJ;O ........ EN'!"
tS~ • .:C' rell. .
~ p N;VOA-rP- ~eK"t' I NeN KflO n':N,w l<:JlBWCe,ROI H CGNCYNd
Poseban knjizevni oblik, koji je po njemu dobio i ime, stvorio je kinik e, ~Toe 6ST~N r:!).tA.1'r~
,)(ONTU)N', KJ...'-r~"o'n ...
UiNe·NeTel~A.'O~.,..,..p
I'l~C~CT~C€!M~t~cTiic
~lA.ONeN,.rw~c£l..:.yrHc
te--. £ ~eK'o..v-4l. N ":'CJ.Ttc
MENIP (Menippos, 3. st. prije n. e.) iz Gadare u Siriji. Kinicki su filozofi
',OJN ,,6 rWN fo'c~t.\""';"'.. ZWHC~y.Toy' K'~IT~ K....rr:.... .ycf!IC;.."tT:HC~
.b...
vrlo cesto ismijavali razlicite drustvene negativnosti iii druga filozofska
ucenja, dakle njihova su djela imala satiricnu notu. Kod Menipa se proza
Rukopis Biblije Staroga i Novoga zavjeta (Codex B, u ovom ulomku: 3 Kralj.
izmjenjivala sa stihovima pa je taj oblik dobio poseban naziv »menipska« 14, 26 i d.), 4. st. n. e., Vatikanska knjiinica.
satira. U tom je obliku napisan poznati Petronijev Satirikon.

se VIse grcka narodna vjera pOClllJe povezivati s razlicitirh istocnjackim


predodzbama. Najvise uspjeha imao je, medutim, pokret koji se sirio medu
Rimsko razdoblje grcke knjiZevnosti najnizim slojevima drustva i koji se, negirajuCi sve lokalne mitologije, obra-
cao svim narodima bez· razlike. To je krscanstvo. Nastalo u okrilju hele-
nizma, krscanstvo ga je na kraju nadvladalo i postalo svjetskom religijom.
Robovlasnicko drustvo pocelo se raspadati a zajedno s njim nestalo je i
Ovo je drugi period grcke knjizevnosti helenizma i za godinu njegova po-
cetka uzima se osvojenje Egipta od Rimljana, dakle 30. prije n. e. Vee u kulture koja ga je odrazavala.
2. st. prije n. e., a osobito u 1. (Grcka je pokorena 146. prije n. c.), poCinje
ekspanzija Rima na lstok u driave helenizma, koje jedna za drugom postaju
rimske provincije, a na celo im, mjesto dotadanjih monarha, dolaze rimski
prokonzuli. BuduCi da su se svake godine mijenjali, nisu se mnogo brinuli
za prosperitet provincija, tako da su one ekonomski propadale. Gospodar- H istoriografi ja
sko rasulo odrazilo se i na kulturnom osiromasenju. :livot u provincijama
polako zamire, a grcki kulturni radnici pocinju se preseljavati u Rim. Oni
medu Rimljanima poCinju siriti interes za grcku kulturu, za njezinu knji- Prilican dio proznog stvaralastva rimskog razdoblja helenisticke knjizevno-
zevnost, povijest, filozofiju, i buditi divljenje prema njezinim klasicnim sti otpada na povijest. Opsezno je bilo djelo DIODORA (Di6doros) SICIL-
autorima. Osim toga dugotrajni mir koji je nastao nakon propasti rimske SKOG koji je u 1. st. prije n. e. zivio u Rimu. Svoju je povijest, koja nam
republike i uspostave cars tva poceo je po malo vracati istocnim provincijama je sacuvana sarno fragmentarno (15 knjiga), nazvao KnjiZ11ica (Bibliothike)
stanovitu ekonomsku snagu. Osobito se to osjetilo u doba Antonina, U jer su se u njoj nalazili odlomci iz razlicitih drugih djela, a imala je 40
2. st. n. e., kad je Italija izgubila gospodarski primat u carstvu. Kulturni knjiga. Obuhvacala je dogadaje od mitskih vremena do sredine 1. st. prije
preobrazaj koji je nastao u tom stoljecu nazi va se katkad »grckim prepo- n. e. lako je za rad na povijesti potrosio 30 godina, nije ona toliko plod
rodom«, a sredista su mu bila u maloazijskim grckim gradovima. Medutim, vlastitog istrazivanja vee je vrlo mnogo ekscerpirano iz drugih izvora. Do-
taj preporod nije donio niSta vrijedno novo. I dalje je vladala besadrzajnost gadaje pripovijeda analisticki usporedno po olimpijadama, atickim arhonti-
zivota, odsutnost samostalnog kulturnog stvaranja i klanjanje pred grckom rna i rimskim konzulima, upotpunjujuCi ih mnogim geografskim i obicaj-
prosloscu. Na polju filozofije gotovo svi pravci uce 0 besmrtnosti duse, 0 nim podacima. Dragocjen nam je po tome sto iz obilja sadrzaja upravo od
providnosti, a vjerska pitanja postaju jedna od glavnih tema filozofije. Sve njega saznajemo za mnoga izgubljena djela i autore.

12 Povijest svjetskc knjizevnosti


180 Grcka knjizevnost Novi sofisti 181

Plutarh se u svom radu sluzio mnogim starijim izvorima, ali ih uglavnom Jedan je od takvih pravaca i helenistieko-judejska filozofija kojoj je
ne nayodi, no eini se da se prema njima ne odnosi bas kritieki. Njegovi gIavni predstavnik FlLON (PhilOn, 1. st. n. e.). Bavio se pretezno etiekom
su likod statieke lienosti koje vee imaju izgradene karakterne osobine, a problematikom, a mnogo je njegovih spisa posveceno zidovskim svetim knji-
pisac se trudi da ih sto vjernije reproducira. Osobito ga zanimaju obiene gama. Nastojao je povezati Mojsijevo ueenje s grekom filozofijom, prije .
pojedinosti iz svakodnevnog zivota, anegdote, neobieni detalji, na kojima svega s Platonom.
gradi zanimljivost a ponekad i pravu dramatienost radnje. No ni u 2ivoto- Historiear i filozof FLAVIlE ARIlAN (Arrianos, 95-175. n. e.) slusao je
pisima nije izbjegao ~oraliziranje. Svjesno idealizirajuCi likove, nastoji kod u mladosti stoiekog filozofa Epikteta. Njegovoj je uspomeni posvetio dva
njih pokazati jednostavnost i krepost zivota, hrabrost i Ijubav prema slo- djela: Epiktetovi razgovori (Epiktitu diatribai) i Prirucnik Epiktetov· (En-
bodi, a osobito patriotizam. kheiridion). BuduCi da Epiktet svoja predavanja nije biljezio, Flavijevi su
Premda njegove biografije znamenitih muzeva nisu povijesna djela, zbog nam spisi dragocjeni za povijest stoieke filozofije. Od povijesnih djela naj-
nadarenog pripovijedanja i etiekih vrijednosti Plutarhovi su 2ivotopisi po- vaznija je Aleksandrova anabaza (Aleksdndru andbasis) koja je obradivala
stali jedno od najomiljenijih djela antieke knjizevnosti. DovoIjno je sarno eitav Aleksandr<;?v zivot. Djelo je puno Iakovjernosti i praznovjerja. lndijska
spomenuti da su, temeIjeei se na njemu, nastajale rasprave Erazma i Rabe- povijest (lndike), pisana prema Herodotovu uzoru na jonskom narjeeju,
Iaisa, iIi tragedije Racinea i Shakespearea. vise je zemljopis nego povijest Indije. Uz nekoliko manjih djela vazna je
Taktika (Tekhne taktiki), koja obraduje vojnu vjestinu, i spis 0 lovu (KYl1e-
getikos), dopuna Ksenofontova spisa pod istim nasiovom. Zajedno s Lukija-
nom i Dionom Kasijem obnavlja Arijan klasieni atieki jezik, ali se i njemu
potkradaju greske. Uzori su mu osobito Ksenofont, pa Herodot i Tukidid.
N ovi sofisti Stoieka je filozofija imala mnogo pristasa u Rimu. Car MARKO AU RE-
LllE (121-180. n. e.) napisao je u obliku aforizama u 12 knjiga djelo pod
nazivom Razmisljanja sa samim sobom (Ta eis heauton) u kojem poput Epik-
Nakon pada posIjednje helenistieke ddave, Egipta, pod rimsku vlast i du- teta iznosi osnovnu misao 0 pokoravanju udesu i tdnji k osobnom usavrSa-
gotrajnog mira koji je nakon toga nastao, popravio se materijalni polozaj vanju.
drustva, osobito na Istoku i u Maloj Aziji. To je dovelo do kulturnog ozivlja· Popularna je bila i filozofija skeptika koja je negirala novije filozofira-
vanja koje se katkada naziva »grekim preporodom«. Po novo se budi in teres nje i istrazivala sasvim nove pretpostavke filozofskog misljenja. Najistak-
za starinu, za ozivljavanje starih obieaja i kultova, i otvaraju se sluzbene nutiji je skeptik bio SEKST EMPIRIK (Sekstos, oko 200. n. e.) iz Aleksan-
katedre za filozofiju i retoriku koje podupire i plaea drzava. BuduCi da se drije koji je u djelu Pironove postavke (Pyrr8neioi hypotyp8seis) prikazao
tezi za sto vee om masovnoseu, traze se najpristupaeniji i najzanimljiviji filozofiju osnivaea skepticizma Pirona.
oblici obrazovanja. Ponovno se razvija javno govorniStvo. Od mjesta do
mjesta idu putujuCi uCitelji koji sebe nazivaju sofistima i koji ne drze do- Prava je historiografija 2. i 3. st. n. e. dala osim Arijana jos nekoliko
duse politieke govore nego deklamatorsko umijeee raspravljanja 0 fingira- imena, ali ona nemaju neku vecu knjizevnopovijesnu vrijednost. Istieu se
nim predmetima prenose na javna mjesta. Prilikom dolaska visokih poli- donekle Apijan i Dion Kasije. Historiear APIlAN (Appianos, 2. st. n. e.) bio
je u Rimu odvjetnik. Napisao je Rimsku povijest (Romaikd) obradivsi do-
tiekih licnosti, posvete hrama iIi pogrebne sveeanosti sofist zadivljuje sIu-
gadaje od Enejina dolaska u Italiju pa sve do svog vremena. Veca mu je
saoce umijecem izlaganja, duhovitoscu fraza, istieuCi prvenstveno sebe, pa-
vrijednost u gradi nego u kritienosti. Stil mu je svakidasnji s primjesom
zeCi viSe da istakne svoju »ueenost« nego da drugoga pouei. I premda je
latinizama. Kao povijesni izvor zanimljiv je donekle za gradanske ratove.
druga sofistika potakla interes za stare aticke govornike, svojim ispraznim DWN KASllE (DiOn, oko 150-235. n. e.) najistaknutiji je greki povjesniear
saddajem, izvjestacenoseu i neprirodnoseu nije mnogo obogatila knjizevnu carskog vremena. Njegova Rimska povijest (Romaik~ historia) u 80 knjiga
bastinu antike. najopseznija je rimska povijest. Vahn je izvor za razdoblje kraja republike
Najpoznatiji je sofist toga doba DION (DiOn, umro oko 112. n. e.) iz Pruze, i poeetka carstva. Dionov je stil prilieno plastiean a oeituje se i znatan utje-
nazvan zbog svoje rjeCitosti Zlatousti (Khrysostomos). Od njega je saeuva- caj Tukidida. Saddajnu stranu umanjuju nekritienost i razliena prazno-
no oko 80 govora u kojima se raspravlja 0 razlicitim filozofskim, moralnim vjerja. Medu ovu dvojicu valja ubrojiti i HERODIlANA (Herodianos, 3. st.
i knjizevnim temama. Dion je ljubitelj starine i teoreticar monarhije. Na- n .e.) iz Sirije, autora Povijesti carstva nakon Marka (Tes meta Mdrkon ba-
stojeCi uskladiti klasne razlike, poziva gradsku sirotinju da se vrati na ze- sileias historiai) u kojoj opisuje dogadaje nakon smrti Marka Aurelija. Ne
mlju, slikajuCi idilu i korist seoskog rada nasuprot pokvarenom zivotu u smijemo ga mijesati s istoimenim gramatiearom iz Aleksandrije, sinom
gradu (Eubejski govor). Ostali su poznatiji sofisti toga doba FAVORIN (Pha· Apolonijevim.
borinos), ELIlE ARISTID (Ailios Aristeides) i FlLOSTRAT (Philostratos), Velika Ijubav prema starini oeitovaia se kod PAUZANIlE (Pausanias,
pisac 2ivota sofista (Bioi sophiston). 2. st. n. e.) kojega je djelo osobito vazno za arheologiju i mitologiju. Njegov
Filozofska misao, pretezno eklekticna, zivotari u filozofskim skolama koje Opis Helade (Periifgesis tes Hellddos) u 10 knjiga, pisan u obliku putopisa,
polako sve viSe odumiru. Nema novih velikih sustava, vee se obnavljaju stari saddi opis pojedinih spomenika, gradevina, kipova, slika itd. iz razlieitih
pravci, isprepleeuCi se jedni s drugima. krajeve Greke koje je vecinom sam vidio, ali se posluzio i starijim izvorima.
184 Grcka knjizevnost Filozofija. Pjesnistvo 185

se romana, medutim, oCituje u tome sto je za pozadinu radnje uzeta doklo, 9. Heraklit, elejci i skeptici, 10. Epikur. On nije samostalan misli-
pastirska sredina, a obvezatna lutanja i nezgode zamijenjene su opisivanjem lac vee ga prvenstveno zanima knjizevna strana filozofije, razlicne anegdote
pojedinih etapa otkrivanja ljubavnih osjeeaja. Dafnis i Hloja provode medu i privatni zivot filozofa. Za nas osobito veliku vrijednost predstavljaju mno-
pastirima jednostavan i ljubak zivot dok iznenada, jednoga dana, pri kupanju gobrojni citati iz nama izgubljenih filozofskih djela.
ne ustrepta u njima nov i nepoznat osjeeaj - ljubav. Pisac nas izvanred-
nom intuicijom vodi od prvih uzbudenja koja nastaju u tijeku proljetnog
budenja prirode, prema sve veeem otkrivanju ljubavnih cari sve do pot-
punog ispunjenja ljubavne ceznje. Kroz cijeli se roman provlaci tanani
osjeeaj zudnje, a kieeni je stil uskladen sa sadrzajem. Kao prototip pastir- Pjesnistvo
skog romana veliko je zanimanje pobudio u zapadnoevropskoj knjizevnosti
od 16. s1. nadalje.
U skupinu sofistickog romana ubrajaju se jos HELIODOROVE (Helio- Odlucno prevladavanje proze na gotovo svim poljima knjizevnog stvaralastva
doros, 3. st. n. e.) Etiopske pripovijesti (Aithiopikti) 0 Teagenu i Harikleji i potisnulo je nekako poeziju u drugi plan. Ona se njeguje jos donekle na
Pripovijesti 0 Leukipi i Klitofontu (Ta kata Leukippen kat KleitophOnta) sjajnim predstavama u kazalistu, bilo kao izvodenje klasicnog repertoara iIi
AHILEJA TATIJA (Akhilleus Ttitios, 3. s1. n. e.). I jedan i drugi roman bili nekih novih oblika od kojih prevladava uglavnom mim. Medutim u 4. st.
su osobito popularni u srednjovjekovnom Bizantu. kratkotrajno je zabljesnula epska poezija. KVINT SMIRNJANIN (K6i11tos
ho Smyrnaios) sastavio je poduzu poemu u 14 knjiga (Ta meth' Homeron),
u kojoj opisuje dogadaje iz trojanskog rata poslije onih 0 kojima pjeva
Homer u Ilijadi, tako da je ona na neki nacin zamjena za kiklicke spjevove.
NONO (N6nnos) je autor velikog spjeva 0 Dionizu (Dionysiakti) u 48 knjiga.
Filozofija Kao osnova sadriaja sluzi mu pohod na Indiju samog Aleksandra kojega su
usporedivali s Dionizom. Ep je pun digresija, fantazije iizmisljenosti. Pisan u_
strogom metrickom obliku, otkriva svog pjesnika kao vrsnog poznavaoca
Nasuprot onim filozofskim sustavima helenizma koji su svijet i prirodu stiha koji je ujedinio »ucenost« aleksandrijaca i bujnu retoriku azijanizma.
shvaeali kao nesto realno, jedan od najjacih pravaca ovoga razdoblja, filo- Ljupka Pripovijest 0 Heroji i Leandru (Ta kath' Herb kat Leandron), koju
zofija neoplatonizma, pod Jakim utjecajem razliCitih re1igioznih shvaeanja je kao temu vee bio iskoristio i Ovidije, sacuvala nam se od najpoznatijeg
zavrsila je na kraju u misticizmu. Najveceg je svoga predstavnika nasla u
Nonova nasljedovaca MUZEJA (Musaios). To je prica 0 mladieu Leandru
PLOTINU (PlOtinos, 204-270. n. e.), posljednjem velikom misliocu antike.
koji je s azijske obale Helesponta plivao svake noCi na evropsku obalu k
PutujuCi u mladosti na Istok <fa upozna orijentalnu filozofiju, vratio se 244.
n. e. u Rim i ondje otvorio filozofsku skolu u kojoj je predavao do kraja voljenoj Heroji. Put mu je pokazivala vatra koju bi Heroja zapalila na svo-
zivota stekavsi velik ugled. joj kuli. Jedne veceri vjetar utrne vatru, Leandar izgubi pravac i utopi se,
a valovi izbace njegovo mrtvo tijelo na evropsku obalu. Kada ga drugo jutro
Plotinova je filozofija na neki naCin obnavljanje platonizma. Sve sto po-
Heroja opazi mrtva, strmoglavi se s kule k njemu.
stoji proizlazi iz imanacije »Jednog« (Hen) koje je (nesto poput Platono-
vih ideja) izvan pojavnosti i ne moze se racionalno spoznati vee sarno do- -Od lirskih se vrsta zadriao najvise epigram koji sve viSe dobiva pod-
zivjeti u trenutku religiozne ekstaze. Krajnji je cilj etike »sjedinjenje s bogom« rugljiv saddaj. Najvise epigrama iz toga razdoblja uslo je medu Anakreon--
(homoiOsis t6i the6i) koje se postize »izlazenjem« (ekstasis) iz samoga sebe. tove pjesme pa je taj opus poznat pod nazivom Anacreontea. Na polovici
Na Plotina se neposredno nastavlja njegov ucenik PORFIRIJE (Porphy- 6. s1. sastavio je AGATIJA (Agathias) zbirku suvremenih epigrama od kojih
rios) , 233-304. n. e.). On je sredio prema problemima i izdao Plotinove spise je oko 100 bilo njegovih; ta je zbirka posluzila kao jedan od izvora za vee
pod naslovom Eneade (Ennetides; doslovno znacenje = devetice; po 9 knjiga). spomenutu Palatinsku antologiju.
Bavio se osobito problemima logike. Njegov Uvod u Aristotelove kategorije Sofistika je u 4. st. n. e. zastupljena jos nizom istaknutih imena od kojih
(Eisagog~ eis tas Aristotelus kategorias) potaknuo je skolasticke rasprave su najznacajniji Libanije, Himerije, Temistije i car JUlijan. LIBANIJE (Li-
izmedu nominalista i realista. Crkva je 435. spalila njegovo djelo napisano btinios, 314-393. n. e.) predavao je retoriku u Carigradu, Nikomediji i na
protiv krseanstva (Kata Khristian6n) koje je bilo prva strucna kritika Biblije. kraju u rodnoj Antiohiji. Bio je uCitelj Ivana Zlatoustog i Amijana Marce-
Medu istaknutijim imenima 3. s1. n. e. istice se retor KASIJE LONGIN lina. Opsezno njegovo djelo obuhvaealo je najraznovrsnija podrucja zivota.
(Longinos) kojemu se krivo pripisivalo vee spomenuto djelo 0 uzviSenom. Ugledao se mnogo na stare autore, osobito Demostena. U isto vrijeme dje-
Za povijest filozofije od izvanrednog je znacenja uceni zbornik DIOGENA luje u Carigradu TEMISTIJE (Themistios), ucitelj govornistva i visoki do-
LAERTIJA (Diogenes Laertios, 2. st. n. e.) t.ivoti i misli znamenitih filozofa stojanstverrik na dvoru cara Teodozija. Pisao je parafraze Aristotelovim dje-
(Bioi kat gnomai t6n en philosophiai eudokimestintOn) u 10 knjiga koje sadrie lima, a bio je narocito cijenjen zbog rjecitosti i elegancije jezika. HIMERIJE
ove autore: 1. od prvih mudraca do Anaksagore, 2-4. Sokrat i sokratovci, (Himerios, oko 315-386. n. e.) bijase uCite1j retorike u Ateni. NajviSe je
3. Platon, 5. Aristotel, 6. Antisten i kinici, 7. stoici, 8. Pitagora i Empe- sastavljao prigodne govore uz kakve osobite dogadaje, povodeCi se u stilu
Vladimir Vratovic

RIMSKA KNJIZEVNOST

Nekoliko uvodnih tema

Latini, Rim i Rimljani

U srednjoitalskoj pokrajini Laciju (Latium), koju je nastavalo pleme La·


tina (Latini), osnovan je od vise prijasnjih naselja grad Rim (Roma). To se
zbilo, kako racuna filolog i povjesnicar Marko Terencije Varon, 753. pri-
je n. e. Legenda je kazivala da je Rim osnovan kao kolonija Albe Longe.
Prema latinskom plemenu naziva se jezik latinskim, a prema gradu Rimu
naziva se i driava rimskom. Brezuljak Palatin jezgra je najstarijega Rima.
Iz Lacija, te male jezgre koja je sezala od Tirenskog mora uz lijevu obalu
rijeke Tibera do padina Apenina, razvila se u tijeku stoljeea prostrana i moe-
na driava, u drlavnopravnom i kulturnom pogledu najpresudnija za moder-
nu Evropu.
HrvajuCi se s najblizim i daljim susjedima, italskim plemenima (Sabinja-
nima, SamniCanima, Lukancima itd.), s Etruscanima i drugima, Rimljani
su do sredine 3. st. prije n. e. ne samo pokorili svu srednju Italiju ina-
metnuli svoju viast eijeloj Etruriji, nego su od toga doba, zapravo od 272.
kad je osvojen najnapredniji, cvatuCi grcki grad juZne Italije Tarent, imali
pod svojom vlaseu cjelokupni teritorij od rijeka Arna i Rubikona do kraj-
njeg juga apeninskoga. IduCih ee oko sto i pedeset godina oznaciti ekspan-
ziju Rima daleko izvan poluotoka: u tri punska rata, vodena izmedu 264.
i 146. prije n. e. protiv moene Kartage, osvojene su Sieilija, Sardinija i Kor-
zika, u meduvremenu doprli su Rimljani u ladransko more i na ilirsku obalu,
podlozili cisalpinsku Galiju (danasnju sjevernu Italiju), Hispaniju uCinili svo-
110m provinoijom. A klOnac treeeg punskog rata, 146. prije n. e., ne oznaeuje
sarno razorenje Kwtage ~ o&nlvanje provIDoije Afu-ike, nego te i okolmh godina
190 Rimska knjizevnast Etruscani u rimskaj kulturi

Rimljani podvrgavaju takoaer Makedoniju, Grcku (146. provincia Achaia), visvo~? ~ij~nil~: a v~~jedni ~u nam njegovi primjerci i danas ocuvani. Naj--
zatim veCi dio Hispanije, jufnu Galiju (G. Narbonensis), Malu Aziju. Ukrat- vazlllJe mSlglllJe svoJlh maglstrata, meau ostalima npr. fasces (svezanj pruea)
ko, u 2. st. prije n. e. Rim je stekao gotovo potpunu prevlast na Sredozem- zlatni vijenac, Zezlo, i kultne propise (zvali su ih disciplina Etrusca), npr~
lju postavSi velesilom koja ee u doba cara Augusta, na kraju 1. st. prije n. gatanje iz zivotinja, takoder su Rimljani preuzeli od Etruscana, kao i orga-
e., u svojim granicama okupiti cijeli Apeninski poluotok i sve evropske nizaciju javnih i kazalisnih igara (ludi) i sviranje na fruli. Nisu samo ri-
zemlje, osim Britanije, zapadno i jufno od Rajne i Dunava, krajeve uz Crno jeci his trio »glumac« i subulo »svirac na £ru1i« etrurske posudenice, nego
more, Malu Aziju i cijelu Sjevernu Afriku zajedno s Egiptom i Sirijom. je i velik dio latinskih vlastitih imena etrurskoga podrijetla. Neke obitelji
Vojnicku i politicku ekspanziju slijedio je i proces potpune romanizacije: u Rimu dicile su se davnim precima etrurskim, medu njima i glasoviti Me--
najprije na tiu Italije srodnih Italika i zatim Etruscana, a u carsko doba cenat, roden u Areciju (danasnji Arezzo), jednom od najuglednijih od dva-
romanizacije obje Galije (one tzv. cisalpinske u sjevernoj Italiji i one u naest gradova stare Etrurije.
danasnjoj Francuskoj), Hispanije i danasnje Rumunjske. A djelotvorna je
latinizacija zapocela poglavito u italskoj vojsci, je jos i u doba prvog
punskog rata, sredinom 3. s1. prije n. e., vladala mjesavina jezika: govorilo
se latinski, etrurski, umbrijski, oskicki, mesapski i grcki! No superiornost
duhovna i organizacijsko-politicka plemena Latina nametala je i nametnula
svoj jezik kao jedini sluzbeni i knjizevni cijelom podrucju od Alpa do juga
apeninskog. Doduse, Grci su u Italiji i dalje govorili grcki, ostaci oskickoga
i etrurskoga zadrzali su se na selu do kasnog razdoblja. Ali i Osci i Umbrij-
ci i Kelti (rimski je naziv za njih Galli) nastupaju u knjiZevnosti kao -
latinski pisci, stvaraju knjiZevnost Iatinsku, dakle rimsku.

Udio etrurski i posebice grcki u oblikovanju rimske kulture


Svirac na fruli plese medu dr-
vecem i pticama. Detalj s fres-
Nije samo legend a da su tri kralja rimska od druge polovice 7. s1. prije ke u grabu trikUnija, u Tark-

~~";
n. e. bila etrurskoga roda. Posljednjega je od njih, Tarkvinija Oholog, narod viniji, aka 470. prije n. e. Mazda
je ta najsugestivnija stika cje·
dignuvsi ustanak pod vodstvom Lucija Junija Bruta svrgnuo i prognao. »Li- lakupnag etrurskog slikarstva.
bertatem et consulatum L. Brutus instituit« (= Slobodu i konzulat uveo
.
".~
je L. Brut) reci ce Tacit na pocetku Anala. Taj Cin, u kojem se poklo.
pila drustvena r:evolucija s borbom protiv vlasti tuaina, zbio se oko 509. ,.- .. ..
prije n. e.: srusena je monarhija i uvedeno republikansko uredenje, koje ce
gotovo punih 500 godina, do prvog cara Augusta, trajati u Rimu. Libertas
i libera res publica, sloboda i siobodna drZava, postadose i trajahu u Rimu Kad je, dakle, Ciceron tvrdio da je nakon izgona kraljeva etrurske krvi
ne samo kao izraz republikanske slobode naspram monarhisticke vlasti kra-
i osnivanja republike u Rimu kultura naglo procvala, bila je to samo nje-
Ijeva nego ee, osobito u prvom stoljecu carstva, biti i geslom svake reak-
cije slobodara protiv samovlasti carske. gova zabluda, potekla iz zarke Ijubavi prema slobodi i iz nacionalnoga po--
nosa. Jer u doba etrurskih kraljeva civilizacija i kultura bile su na visokom
Pov,ijesna je dakle jezgra saddana u ranim legendama 0 Etruscanima. stupnju. Propast njihove politicke prevlasti samo je sirom otvorila vrata
Dosavsi mozda ne mnogo prije od Grka u Italiju, Etruscani zaposjedose grckoj kulturi, kojoj bliske veze s Rimom nalazimo i prije vlasti etrurskih-
otprilike podrucje danasnje Toscane (koja u imenu joll cuva rimski naziv
kraljeva.
za Etruscane - Tusci) i dolinu rijeke Pada, osvojise Kampaniju i pod svo-
jom vlascu ddahu neko vrijeme i Lacij. Rim kraljeva, postavsi od malog Grcki je utjecaj na Rimljane bio najdublji i najZivlji u neprekinutom tijeku
naselja na Palatinu, razvio se u tijeku dva i po stoljeca u napredan grad: viSe stoljeea, i to samo djelomice posredovanjem Etruscana, a najveema ne-
latinski grad etrurski civiliziran. Ostaci materijalne kulture i obilne vijesti, posredan. Neposredan zato sto su se vee otprilike od Napulja sve do juga
ma koliko iskicene priCama, u rimskih i grckih povjesnicara nedvojbeno Italije i po Siciliji smjestile brojne grcke naseobine, stvarane od polovice-
potvrduju silan i dubok utjecaj Etruscana na Rim. 8. do polovice 6. st. prije n. e. Cijelo to podrucje nazivano je Velikom Grc-
Naznacimo ukratko neke elemente. U arhitekturi primjerice liik, taj izvan- kom (Magna Graecia). Iz neposrednih dodira trgovackih rasli su i granali
redni cimbenik u graditeljstvu, zatim utjecaj na realizam portreta u plastici se dodiri kulturni. Seljacki i ratnicki Ladj i Rim - siroko otvoren utjeca-
rimskoj, pa zidno slikarstvo iz grobnica, sto su ga naobrazeni Rimljani jima od pocetaka svojih sve do propasti Carstva u S. st. n. e., ali sisto·
192 Rimska knjizevnost Grci u ril11skoj kulturi

1:olikom, upravo nepojmljivom snagom asimilacije zedno se napijao s iz-


v~ra grckoga, i onda kad je bio tek u skromnom usponu, i onda kad je noga r:o ~st~az~vanje iz k.~aja ?ros~og stoljeca (A. Font): u
16 knjiga pisama, upu-
rimskog legionara stupila na tIo Velike Grcke i kad je pokorila maticu c~mh mtlmnom pnJatelJu Tltu Pomponiju Atiku, Ciceron obilato rabi gre-
.zemlju Grcku. Clzme, all Ih potpuno ispusta u pismima iz progonstva i u razdoblju na-
kon smrtr voljene keeri Tulije!
Vee na pocetku svoje povijesti Rimljani su u dodiru s Grcima. Korijeni
su rimske civilizacije u jugozapadnom gradieu Kumi (Cumae, manje od 200
Km juzno od Rima, oko 20 km zapadno od Napulja), najstarijoj koloniji u
Italiji koju su u 8. st. prije n. e. naselili halkidski Grci. Od tih Grka iz Kume
preuzeli su Rimljani abecedu, od njih i ostalih naseobina grckih po jut-
"Doj Italiji i Siciliji preslo je u latinski jezik mnostvo rijeCi iz ratarstva i gra-
diteljstva, trgovine i odijevanja, obrta, umijeea i sporta, osobito iz umjet-
nosti i znanosti, dakle rijeci civilizacije i kulture iz privatnog i javnog zi-
vota. I naziv za pjesnika, poeta, grcka je posudenica. Potkraj kraljevskog
razdoblja pocela je i helenizacija rimske ddavne vjere: u tomu je grcki utje-
.caj bio najjaci, kako na sustav i poimanje bogova, koji se pretio preko sta-
rorimske vjere, tako i na imena bogova. Opeenito je poznat snaZan dojam
sto ga je likovna umjetnost Grka ostavljala na Rimljane. 0 plodnom i traj-
nom utjecaju grcke knjizevnosti na rimsku bit ee rijec kasnije, takoder
i 0 utjecaju grckom, poglavito u sintaksi, na knjizevni izraz latinski.
Ali i otpora grckom utjecaju u Rimu bilo je uvijek. Primjeri su poznati,
iz povijesti politicke, kulturne i knjiZevne. Ima uopee jedna crta koja se
·od pocetka provlaci cijelom rimskom povijeseu: otpor helenizaciji zajedno
.sa spremnoseu da se prihvaea sve sto je helensko.
Promotrimo stoga ukratko kako ·se rimski pisci odnose prema grecizmima
-u jeziku u prva dva stoljeca, tj. u 3. i 2. st. prije n. e. Izricit otpor prema
grecizmima, dakle gotovo iskljuciv purizam u tom smislu, pokazuju i Li-
-vije Andronik, prvi pisac rimske knjiZevnosti (rodom Grk!), i Kvint Enije,
.najutjecajniji epski pjesnik prije Vergilija, po skolovanju takoder - Grk.
.Komedija (Plaut i Terencije) ·bila je puna grecizama, a ozbiljno pjesniStvo
(Enije i tragicari) uklanjalo se njima. Razlozi su toj podvojenosti jezic-
noj u odnosu prema grecizmima vrlo ostro izrazeni. Grcke su naime rijeci
-u pocetku prodirale u latinski izvan podrucja knjizevnosti, npr. u strucni
jezik, a poglavito u pucki govor i svakidasnji jezik gradskog stanovniStva.
I veCina robova dolazila je iz podrucja grckog jezika. Plautove i Terencijeve
komedije pune su grecizama, jer se slliZe puckim i razgovornim jezikom. Peris/if 1/ kuCi Veti;aca II Pompejima. Slikarske su dekoracije nastale nakon 62. n. e.
Visoko pak pjesniStvo odustajalo je od uporabe grecizama, jer je dosta-
janstvo vladajucih klasa ustvrdio je to vee davno A. Meillet - obve-
czivalo autore da izbjegavaju grecizme. U Rimu je naime rjecnik ozbiljnog .• U knjiievnost, od 1. st. pllije n. e. i dalje, je jez1k usao putem pjes-
:iivota sav bio latinski, a rjecnik zabave i uzitka grcki. Plaut je na toj opreci n~~tv~. U ,K~tulovo! lirici primjerice izbrojeno je 10 % grckih rijeCi, u Hora-
gradio izvanredne komicke efekte.
clJevlm Sa:lrama 1 Posial1icama 11010, u satiricara Juvenala (koji je neJIli.
Jos ee i Ciceronova puristicka ostrica biti uperena protiv grecizama, i to u lorn ruglu lzvrgavao Grke, nazivajuCi ih Graeculi - GrciCi i natio comoeda
svim prilikama vaznim i dostojanstvenim, kako u javnom zivotu tako i u - gomila komedijasa) ima ISoto rijeci grckoga podrijetla. POCevsi od car-
knjizevnosti. Doduse, Ciceron se, poput svih Rimljana viSeg obrazovanja i skog razdobl~a, .i prozni stvaraoci preuzimaju od pjesnika uporabu greci-
drustvenog ugleda, sluzio grckim rijecima i cijelim recenicama u svakidas-
za~a kao stI.Iskl .postupak. Plinije Mladi jedan je od prvih koji provodi
njem i familijarnom govoru, Cak i kao znakom nekog bontona. Vrlo je obilno
upotrebljavao grecizme u korespondenciji, ali nju - nije smatrao knjizev- svoJevrsnu mJesavmu nacina izrazavanja, tj. unosenje pjesnickih stilskih ele-
noscu! A sto se tice uporabe grckog jezika kao neke vrste - naziva je menata u prozu, a teoreticari Ce tu novinu prihvatiti, npr. Kvintilijan. U
Marouzeau - igre i koketerije, kao neke slobostine familijarnoga stila, ne- iduCim se stoljeCima rimske knjizevnosti takva praksa nastavlja. Dapace,
:sto nam je vrlo znacajno u psiholoskom i lingvistickom smislu otkrilo jed- gral~aticar . Hirije Fortunacijan iz 4. s1. n. e. pretpostavlja grcku rijee ism-
znacnoJ latmskOJ ako »ljepse zvuci«.

13 Povijes1 svjetske knjizevnosli


194 Rimska knjizevnost Latinski jezik i rimska knjizevnost
195

Latinski jezik i rimska knjizevnost U rimskoj, dakle, knjiZevnoj kulturi nalazimo dubok jaz izmedu puckoga
jezika i stiliziranog knjizevnoga jezika: pucki jezik i govor zivio je uglav-
nom ispod i pokraj knjiZevnosti, preiivio dakako do kraja antike, uz ni-
Meau dvjema italskim jezicnim skupinama, latinsko-faliskickoj i oskicko-um- janse zargona vojnickog, niZih slojeva gradskog iivlja itd., stvarajuCi kas-
brijskoj, koje su u rano doba zivjele u najuzem susjedstvu, latinski jezik nije romanske jezike, a na povrsini knjizevnoj ostajao je cvrsto u tijeku
(lingua Latina) pripada prvoj. Brezuljak Palatin i u jezicnom je pogledu dugih s>tO'ljeea sarno ekskl1uzivan standrurdni knjiievnii jezik.
kolijevka latinskog Rima. Najstariji je ocuvani tekst latinskoga jezika zapi- Opreci vUlgarnoga (puckog) jezika spram njegovanog jezika obrazovanih
san na zlatnoj kopCi iz gradica Praeneste (oko 600. prije n. e.): »Manios slojeva odgovarala bi opreka govorenoga (i razgovornog) jezika spram pisa-
med fhefhaked Numasioi« (u verziji klasicnog latinskoga glasio bi: »Manius noga. No u raspri 0 odnosu vulgarizama (leksickih i sintaktickih osobitosti
me fecit Numerio«, u prijevodu: Manije me izradio za Numerija). Najstariji puckoga jezika) prema arhaizmima (leksickim i sintaktickim osobitostima
natpis iz grada Rima saddava ulomak nekoga sakralnog zakona, uklesan na staro1atinskog jezika) imat ce pravo Marouzeau tvrdeCi da se vulgarizmi
kamenom stupu ispod ploce od crnog mramora (zovu ga lapis niger = ne bi smjeli paist.oV'jeoiva:tJi s whaizmom nego da bi vU1garizme 1Ireba1o
crni kamen), naaen na Forum Romanum; potjece vjerojatno od kraja 6. st. viSe u tumacenju vezivati za svakidasnji razgovorni jezik.
prije n. e. No na posve organicki nacin latinski nam je jezik posvjedocen Potisnutost puckoga, narodskog izraza iz najveceg dijela rimske knjiiev-
tek od 3. st. prije n. e. nosti ostavi1a je bez dvojbe duboke tragove na opCi dojam 0 knjiZevnosti
Nije sada mjesto iznositi razvoj latinskoga jezika i stila, to viSe sto cemo samoj i njezinu jezicnom izrazu. Jer nepostojanje obilnije nazocnosti puckih
uz pojedina razdoblja rimske knjiZevnosti, kako ih budemo slijedili, nazna- e1emenata, poglavito onih koji bi se bili organski razvi1i, sigurno je odu-
citi i jezicne osobitosti i karakteristicne stilske odrednice, relevantne za au- ze10 od cara neposreooosti i afeiktJiWllih vrednota u izra2lu nek:ih ostvarenja
tore pojedince, knjiZevne struje i skole iIi za razdoblja u cje1ini. Ali mora- knjiievnih, kakva imamo pred sobom ili kakva su mog1a nastati. Rimska
mo vee ovdje svrnuti pozornost na neke osobitosti latinskoga jezika, koliko knjiievnost s obzirom na jezicni izraz u vecini svojoj nije - narodska
su vaZne za cjelokupan tijek rimske knjizevnosti. knjiZevnost, a to ce reCi da u njoj narodni (pucki) izraz nije ravnomjerno
stopljen s istancanim osebujnostima visokoga knjiievnog sti1a. Neki kaoda
Bonajprije, dje1a 1e r<imska ImjizeVlIlOst od 3. st. pl1i.je n. e. do 6. st. n. e. su iz toga bili vo1jni izvoditi zakljuCak 0 artificijelnosti rimske knjiZevnosti,
nap'isana na jedillnstlVeiIJ.am la,vinsikom jezillku, u hiti nepromijenjenam Ii. ·sv1ma tumaceCi to njezinim neorganskim razvitkom, tj. tijesnim, osobito u pocetku,
u svim stoljeCima razumljivom. Sarno je razumijevanje nekih oblika i sin- povoaenjem za grckom knjizevnoscu. Taj je zakljucak dakako neodriiv. Istina
taktickih osobina starolatinskoga iz najranijih stoljeca u opceg Citate1ja u je sarno to da visoko njegovani, normirani i sti1izirani izTaz knjiZevni u
tijeku stoljeca slabilo. Nadalje, na podrucju latinskog jezika nisu se razvila Rim1jana napadno prev1adava nad puckim, cak i nad njegovanijim razgo-
izrazitija narjecja, tako da u rimskoj knjizevnosti nema dijalektalne knji- vornim jezikom.
zevnosti. Zatim, pucki jezik (sermoplebeius, s. vulgaris, u lingvistici se na- GOV1ore6i .0 grecizmirrna u laotJil!1skom ~eZliku spomenulJi smo prije da lim se
ziva vulgarnim latinskim) relativno je slabo dopro u knjiievnost: najizra- visoko pjesniStvo posve uklanja1o, jer je dostojanstvo vladajuce k1ase obve-
zitije u dijalozima P1autovih komedija, u razgovorima oslobodenika u Pe- zivalo autore na to. V1adajuca su klasa patriciji (optimati) i njima bliski
tronijevu Satirikonu (osobito u Trimalhionovoj gozbi), u latinskim prijevo- sloj rimskoga drustva, koji su davali ton organizaciji javnoga iivota, dakle
dima Biblije (Vetus Latina i Vulgata) , u Apuleja, pa u djelima krscanskih i knjiievnosti, posebice na pocetku njezinu i u prvim sto1jeCima. I ne valja
pisaca rimskih; iskljucujemo ovdje neka strucna djela i brojne natpise, npr. zaboraviti da je nakon pobjednicki zavrsena prvoga punskog rata u Rim-
one poznate na zidovima u Pompejima, jer ne pripadaju knjizevnosti. I 1jana silno porastao narodni ponos i samosvijest. Samosvijest ovdje znaci
razgovorni, svakidasnji jezik (sermo cotidianus, s. familiaris et cotidianus) i upiranje na izvorne predaje staroitalske i starorimske, a to ce reCi ne
rijetko nalazimo u djelima rimskih knjizevnika: najbolje je sacuvan u Teren- sarno odricanje od svih stranih natruha - pa i grckih - u jeziku, nego i
cijevim komedijama i u Ciceronovoj korespondenciji, mjestimice i u Rora- inzistiranje na visokoj razini jezicnoj koja ce odgovarati i ozbi1jnosti tema-
cijevim Satirama i Epistulama. Sve drugo sto citamo u pisaca rimskih - tike i dostojanstvu vremena i ug1edu prvaka ratnih i po1itickih. Dakako
a to je golema veCina - napisano je standardnim latins kim jezikom (Lati- da je na izbor jezicnoga tipa veoma utjecao nacin ob1ikovanja i knjizevni
nitas) , kOlji je od 2. Ii posebdce 1. st. prJje n. e. c\'rsto normiran kao jezik rodovi i vrste, kako u bitnim razlikama izmedu proznog i pjesnickog izra-
zavanja tako i posebice u razlikovanju »niZih« vrsta knjiievnih, npr. ko-
knjizevnosti. Ono sto Rimljani nazivaju sermo urbanus (gradski govor), go-
medije, satire, mirna, epigrama i basne, u kojima je bila moguca veca slo-
vor je i stil i nacin izgovaranja knjiievnog jezika u glavnom gradu Rimu
boda 1eksicka i sintakticka, i »visokih« rodova i vrsta, npr. epa, tragedije,
koji je bio ne sarno izvoristem latinskog jezika nego i neprekinutom i neos- govornicke, historiografske i filozofske proze, gdje su pisci gotovo bez iz-
pornom normom u uporabi knjizevnoga jezika kojoj su se bez iznimke nimke nastojali ocuvati najviSu razinu biranoga knjiZevnog stila. Svojevr-
pokoravali svi pisci. Urbanitas je, prema Varonu, »incoITupta loquendi ob- sni, dak1e, tradiciona1izam politicki i drustveni, koji je aristokracija u Rimu
5eilWa:tio IseOUiITdil.UlIl Romanarn l~illig1Uarn« (= ne~skvarena pOlffiIJ!ja govorna u uvijek briino njegovala, pok1opio se nerijetko s tradicionalizmom estetskim
skladu s rimskim jezikom); njome se oznacuje - reCi ce Kvintilijan - go- i jezicnim. U taj bismo tradicionalizam jezicni ubrojili i odlucnu teznju k
vor koji uzima sebi za uzor gustus urbis (ukus grada), i to »in verbis et strogoj normiranosti, a u drustvenom pogledu strogu distanciranost prema
sono et usu« (u rijeCima, zvuku i uporabi). puck om govoru.

13*
196 Rimska knjizeVl10st Latil1ski jezik dmska kl1jiievllost 197

No bi Ii odrZivo bilo poistovjeCivanje puckoga jezika u knjizevnosti s de- u m~te~i..iu, lz .isto/?a j.~ fundusa !eksickog i gibljivosti fraze rimski pjesnik
mokratizmom drustvenim i visokoga, biranog knjizevnoga jezika s aristokra- lzrazlO slroku 1 dO,lmlJlvu skalu cuvstava: od prstave razigranosti komedio-
tizmom (iIi iskljuCivoscu) drustvenim, i suprotstavljanje tih dvaju idioma grafske i tananih preljeva ljubavi i strasti u lirici do krepcine epskog izri-
jezicnih i kategorija drustvenih? Razloga nekih mozemo naci, ali pravog caja iIi reskosti epigramatske i satiricke.
opravdanja u cjelini rimske knjizevnosti za to nema. Jest cinjenica da su Kao nosilac sadnaja, vlastitih rimskih i naslijedenih od Grka, latinski
pripadnici plemstva medu rimskim piscima cesto birali, zbog ugleda svoga je jezik bio nosiocem kulture za veliki poluotok u Sredozemlju i za Cat-
podrijetla i drustvenog polozaja, teme i rodove visokoga stila i vaznosti, za- stvo koje je obuhvacalo tada velik dio svijeta, on se pretoCio u stoljeca
ziruci od ))niskih« tema i "prostog« jezika. A plebejci doista jesu imali viSe srednjovjekovne i novovjekovne kulture, a usto je i duboko utjecao na obU-
s!l11Ji,sla za tea:nallDku i sUI obianoga zilvota i maloga cov1eka. A,Ii aka sta- kovanje ~nji~eyni.h j.ezika evropskih. Lingvisticki i kul~rni fenomen prvoga
lesko podliijetlo rimskih pisaca usporedima s onim s1:!o su necemo reda, latll1skl Jezlk Ima apsolutno prvenstvo medu SVllTI velikim kulturnim
mod utvrditi ovakvu granicu: pisci plemenita roda stvaraju sarno knjizev- jezicima svjetskim po tomu sto je najviSe i najtrajnije utjecao na kulturu.
nost visoku i dostojanstvenu i visoka stila, a pisciplebejskog roda stvaraju Kulturni jezici vrijede slozimo se s Meilletom! - onoliko koliko vrijedi
sarno u knjizevnim vrstama i jeziku niZe vrijednosti. staviSe. medu naj- tip kulture kojega su nosioci. Tijesna uzajamna veza rimske (i latinske) kul-
uglednijim i najboljim autorima rimskim naCi cemo viSe plebejaca nego tme s latinskim jezikom, koji je nosiocem njezinim, neprijeporna je cinje-
nobila. Gotovo su svi vaZniji pisci u prva dva stoljeca rimske knjizevnosti nica u posljednja dvadeset i dva stoljeca Evrope.
plebejci (Livije Andronik, bivsi ratni zarobljenik i rob; Plaut; Teren- 1 na kraju: govorimo Ii 0 latinskoj knjiZevnosti ili 0 rimskoj knjizevnosti?
cije, takoder bivsi rob), zatim u 1. st. prije n. e. i kasnije: Ciceron (iz obi- Ocigledno je iz prethodnoga i svih stranica koje ce slijediti da biramo izraz
telji viteskoga staleza, ali homo novus!), Lukrecije, Vergilije, Horacije, Ovi- r~l:zska knjiZevnost. i to ne prvenstveno zato sto je takvo nazivanje tradi-
dije, Marcijal, JuvenaI, itd. Knjizevnost pak uzviSenih tema i najbiranijega cIJa u Hrvata. Ne rabimo izraz rimska knjiZevnost ni sarno toga sto
jezika, bilo da su je gojili plebejci iIi aristokrati, nije cesto niSta manje od je ddava rimska, i republikanskog i carskoga razdoblja, nosila prema
one puku bliske i zivotne bila zivotna, niSta manje zadirala u neke bitne, glavnom gradu, koji je kao ni u jednoj drugoj knjiZevnosti ostavljao snaZan
katkad i presudne probleme i naroda rimskog, i dnave njegove, i estetike zig na cjelokupnom knjizevnom stvaralastvu, cak i u dva posljednja stoljeea
rimske iIi anticke u cjelini. Carstva. Poznato je da Rimljani sami svoju knjiZevnost zovu i rimskom
Borba, dakle, izmedu »demokraticnosti« i »aristokraticnosti« ostanimo (Romano rum litterae) i latinskom (Latinae litterae), cak mozda eesce drugim
uvjetno kod te opreke i naziva! - u rimskoj knjizevnosti vodila se mnogo nazilivom, dakle prema jeZliku, pa se onda Ii poVlijestrimske knjizevnosti zo-
manje U okvirima staleskog i politickog opredjeljenja, a kudikamo najvise ve povijescu pisaca latinskog jezika iIi povijescu latinskih pisaca (Latinitatis
na Iiniji jezicnoj i stilskoj, sto ce reCi ujedno i s obzirom na specificnost scriptorum historia, Latinorum scriptorum h.). To je vjerojatno razlogom
knjizevnih rodova i vrsta i tematike s njima povezane. Kolika sarno razlika sto se i danas u nekih, poglavito romanskih naroda, rimska knjizevnost na-
u izrazu dijeli Horacijeve razgovorne Satire od njegove lirike, i to razlika ziva latinskom, njezini pisci - latinskima.
koja je nastala iz svjesnog postupka pjesnikova, iz tradicije kojoj se umjet- No ako cemo jasno luciti, moramo reCi ovo: iz danasnjeg obzora knji-
nicki pokoravao! zevnopovijesnog sve sto je u knjizevnosti ostvareno na latinskom jeziku
Tradicijom prozeta usmjerenost latinskoga knjizevnog jezika i stila ima- od antike do 20. stoljeea - jest latinska knjiZevnost, knjizevnost la-
la je i neslucene predno:>ti, kako u tijeku osam stoljeca trajanja knjizevnosti tinskog izraza; sve sto je na latinskom jeziku ostvareno nakon 6. st. n. e.
tako i u krajnjem ucinku u evropskoj kulturi. Jer biranost i stroga normira- jest latinska ali nije rimska knjizevnost. Rimska knjizevnost neodvojivo
nost od leksicke do sintakticke name tala je pojedincima stvaraocima i ci- je vezana za latinski jezik, ali latinska knjizevnost kudikamo je sirl pojam
jelim razdobljima osjecaj viSestoljetne konstante, postojan smisao za odnos od rimske. Nas danas jedino pridjev rimski, upotrijebljen uz knjizevnost.
prema normi, pa i onda kad su tu normu stvaralacki krsili. To ce ostati nedvosmisleno upucuje na prostor i vrijeme antickoga Rima.
stalnom osobitosti rimskoga knjizevnog jezika. Govoreci 0 purizmu u leksi- Srednjovjekovna i novovjekovna latinska knjiZevnost vezane su doduse
ku, Ciceron (Brut. 132) ga derlin;iTa ,xincorrupta Latini sermonis integritas« latins kim jezikom i stilsko-tematskim repertoarom za rimsku knjizevnost,
(neiskvarena cistoca latinskog stila). Dodajmo tomu jos biranost (elegantla ali su podjednako, cesto i mnogo viSe, tijesno povezane s ozracjem drus-
verborum Latinorum, Gic. Brut. 161), lizbjegavanje tuOiica Ii dilljalektJizama, tveniJrn, psiholo.s.kim. estetsikim onoga naroda, driave ill kil."aja u su
ritmiziranje u prozi. cvrsta nacela metricka u pjesniStvu, izvanrednu moguc- stvarane. Imaju, takoder, i srednjovjekovna i novovjekovna latinska knji-
nost jezgrovitosti u izrazavanju. Zatim snagu strastvene invektive i muzevni zevnost :neke osob:i:tosti koje ill - 1 kad izUMIlemo zajednicki latinskii jeZiik
patos odusevljenja. koji oblijevaju rimsku knjizevnost, izviruCi donekle i iz - spajaju ne sarno u vertikalnom smislu prema rimskom svijetu i knji-
duha koj.i Ije stHizkan do mjere kakvu niJjedan drugi klnjizevnd jez-ik zevnosti, nego i u horizontalnom smislu prema istodobnom meausobnom
ne poznaje. U strogosti sintakticke subordinacije latinski recenicni periodi odnosu. Ali uz tu nadnacionalnu komponentu, po kojoj su latinske
sadrZavaju toliku razinu racionalnoga da su bili kadri nositi ne sarno far nosti srednjega i novoga vijeka specifican fenomen evropske (i svjetske) knji-
Lukrecijeve materijalisticke filozofije, mocni polet Cicero nova genija i zevnosti, pripadaju one maticnim knjizevnostima naroda u kojega su krilu
holoske ponore Tacitove, nego i zgradu Augustinove Drzave i cuvstvenost nastale, kojega duhom diSu katkada jace, izrazitije negoli istodobna knji-
I spovijesti, krscanski sustav Tomine Sume i vizionarski Boskovieev prodor zevnost narodnog izraza. U hrvatskoj knjizevnosti npr. razlikujemo knjizev-
198 Rimska knjiZevnost Razdioba rimske knjizevnosti 199

nost hrvatskoga jezicnog izraza i latinskoga jezicnog izraza, u talijanskoj ta- kriterijima tradicionalne razdiobe ne bi mogli po jeziku svrstati medu kIa-
lijanskoga i latinskoga, u poljskoj poljskoga i latinskoga, u madarskoj iii siene, usp. primjerice Lukrecija s Vergilijem ill Tacita sa Cezarom i Cice-
f,rancuSlkoj madar.s.koga lilm franouskoga iUZ Ilatim;kd ..Pridjev latinski razAiikavni ronom!
je element s obzirom na knjiZevnost istoga naroda na narodnom jezicnoin Iz istog razloga neprimjerenima smatramo i pokusaje da se podjela rim-
izrazu. Stoga je primjereno da latinsko stvaralastvo nakon 6. st. n. e. do ske knjizevnosti na razdoblja poklopi joil tjesnje nego tradicionalna s dru-
danas nazivamo latinskom knjizevnoscu, dakle npr. hrvatskom (poljskom. stvenopolitickim zbivanjima u Rimu, jer se time sarno produbljuju izvan-
talijanskom itd.) knjizevnoseu latinskog izraza iii hrvatskim latinizmom ill knjizevni kriteriji u razdiobi i ocjeni svake knjiZevnosti, pa tako i rimske.
1atinskom knjizevnoseu u Hrvata, i s1. A stvaralastvo knjizevno Rimljana, U nacelu je bezopasna poraba termina »republikanski, iz doba republike«
kojim se ovdje bavimo, jest rimska knjiZevnost. i »carski, iz doba carstva« za say onaj knjizevni rad Rimljana nastao prije
30. prije n. e. odnosno nakon te godine do kraja rimske knjiZevnosti. Bezo-
pasna onda kad uzima u obzir sarno jednu veliku cezuru odnosno dva vise-
stoljetna razdoblja u drZavnopolitickom uredenju rimskom, ne ukljucujuCi
a priori nikakve vrijednosne kriterije.
Razdioba rimske knjizevnosti Jos se dva pitanja ne smiju mimoiei u vezi s tradicionalnom razdiobom,
tj. unutarnja podjela 5. razdoblja (od 117. n. e. do kraja rimske knjirev.
nosH) i krajnja godina rimske knjizevnosti,.
Tradicionalna je razdioba ova: Najprije, krajuja godma: pdje 5e veeinom lEima:l.a 476. n. e. kada Ije ger-
1) Prvo iIi uvodno razdoblje: do 240. prije n. e. manski voda Odoakar svrgnuo posljednjega rimskog cara Romula Augns-
2) Drugo iIi arhajsko razdoblje: 240-80. prije n. e. tula, dakle godina kojom je prestalo opstojati Zapadnorimsko carstvo kao
3) Treee razdoblje iIi zlatni vijek: 80. prije n. e.-14. n. e., koje se dijeli u: politicka cjelina. Danas su neki skloniji birati cak godinu 568. n. e. kad su
a) Ciceronovo doba: 80-30. prije n. e. Langobardi provalill u Italiju, pa su se time prekinule i one posljednje tra-
b) Augustovo doba: 30. prije n. e.-14. n. e. dicije rimske koje su jos Zivjele. Drugi opet uzimaju 534. n. e., oko koje
je godine Justinijan kodificirao rimsko pravo (Corpus iuris). U svakom slu-
4) cetvrto razdoblje iIi srebmi vijek: 14-117. n. e.
caju, na mijeni S. i 6. st. n. e., odnosno u prvim desetljeCima 6. st., knji-
5) Peto razdoblje iIi stoljeea propadanja: 117-476. (O'OOo'sno 524) n. e. zevna i strucna djela - ne sarno zbog drZavne i politicke organizacije -
Kako je vidljivo, u toj se periodizaciji mijesaju knjizevnopovijesni, dru- sve ociglednije gube glavne znacajke koje su ih u idejnom, stilskom, temat·
stvenopolitieki i jezieni kriteriji. Zadriavamo je ipak uvjetno, uza sva ogra- skom pogledu vezivale za tradiciju anticke rimske knjiZevnosti. Sve ocigled-
nicenja koja nameeu, na primjer, poglavito termini »srebrni« u 4. i »mje- nije, dakle, djeIa pisana lIla lat:inskom jeziku prestaju oo.ti runsil\'a 'krrjiZevnost,
deni« i »zeljezni« u 5. razdoblju, koji su oeigledno nastali iz klasicistiekih, postajuei srednjovjekovnom. Stoga mi kao krajnju granicu trajanja rimske
kako rimskih, tako i kasnijih evropskih predrasuda jezienih i stilskih. Pre- knjizevnosti biramo 524. n. e., godinu koja je takoder samovoljno odabrana,
rna njima su sarno pisci zlatnoga vijeka pisali Cistim, klasienim latinskim ali ima tu prednost sto je tijesno povezana s knjizevnoseu, tj. sa smrcu
jezikom, pa je sve sto je bilo prije njih moglo bili sarno pretklasicno, a Boetija, pisca koji je svojim opusom ne sarno neizmjemo snamo utjecao na
nakon njih poklasieno, odnosno u usporedbi sa »zlatnim« - »srebrno« itd. srednji vijek, nego je u njemu i jezicno i misaono jos uvijek bogato sa-
Korijeni su tim metalnim etiketama, kako su duhovito nazvane, vee u an- drian zbir najboljih antickih tradicija, ukljucujuei tu i krscansku rimsku.
tici, osobito u aut ora Augustova doba koji su njegovali i prosirili ideju kIa- U pogledu unutamje podjele 5. razdoblja, najrealnije je dijeliti ga na
sicizma i nekog prezira prema arhajskim piscima, svojim prethodnicima. stoljeea, tj. knjizevnost 2. stoljeea, 3. stolje6a itd. DoduSe, ima u nekih
A i iz mitoloske predaje (vidi Ovidija!) potjeee to vrednovanje kovina, i to arutora za:nimljivih pokuSaja da se sva ta cetiri &tQljeea (u ltiradicilODalnoj
u vezi sa stalnom degeneracijom ljudskoga roda: kad je vee jedno raz- periodizaciji nesretno nazivana razdobljem propadanja) nakon srebmog vi-
doblje nazvano zlatnim, iduee je moralo biti manje vrijedno - srebrno. No jeka podijele u dva veta odjeljka, i to npr. od 117. n. e. do kraja 3. st.
ka:k:o god nazivaili, einjenioom oSltaje da su pisci 'iz zlatnoga Vlijeka dmske n. e. i od 284. n. e. (stupanje na prijestolje Dioklecijana) do kraja rimske
knjizevnosti doista u punom smislu scriptores classici. knjizevnosti. iii npr. od 117. n. e. do trijumfa krsCanstva s Konstantinom
Unatoe posvema relativnoj vrijednosti tradicionalne periodizacije, ne vi- (tj. do 325. - kondl u Nicejd) i od KorrstantiJna do kra~a J:1irrnske knjizev-
dimo ipak prave svrhe u tome da se, kako neki autori cine, klasieno raz- nosti. Zanimljive i donekle upotrebljive, obje te podjele takoder imaju vrlo
doblje siri na jos jedno stoljeee viSe, tj. da osim cijeloga 1. st. prije n. ogranicenu vrijednost za povijest knjiZevnosti, jer se prva iskljucivo oba-
e. obuhvati i tradicionalni srebrrii vijek, dakle cijelo 1. st. n. e. do smrti zire na politicku povijest, a druga na drustvenu i politicku ulogu krseanstva
Tacitove. Doduse, time su za klasicni period »spaseni« npr. Lukrecije, od- u carstvu.
nosno Seneka, Petronije, Marcijal, Juvenal i Tacit. Ali dvoje se nije moglo Kad vee spominjemo krseanstvo, valja ipak kazati da krscanska knji-
izbjed: prvo, da izvan korpusa klasienih autora ipak ostanu takvi velikani zevnost latinskog Zapada, koja je punim zamahom poeela zivjeti od kraja
kao sto su medu »pretklasienima« Plaut i Terencije iIi medu "poklasicnima« 2. i poeetka 3. st. n. e., u potpunosti pripada rimskoj knjiZevnosti. Pripada
Jeronim i Augustin; drugo, da se unutar toga klasicnoga razdoblja nadu joj i po jeziku i tradiciJama stilskim, i po cuvanju rimskoga nacionalnog
na okupu pisci koji se po strogim - dod use, i jednostrano puristickim - duha i cjelokupne kulturne bastine anticke. Danas je takva interpretacija
200 Rimska knjiievlwSI Ka/w se ocuvala rimska kniiZevl10st 20r

ootovo jednodusno prihvacena. Stoga ne moramo vise braniti tvrdnju, je- Uz nekoliko opCih, koji prate svaku stariju knjizevnost, navest cemo ne-
~icno i estetski jedino opravdanu, da krscanski autori latinski iz 4. i 5, ke specificnije za rimsku knjizevnost. Poznat je primjerice i cesto istican
st. n. e., zajedno s nekrscanima iz istih stoljeca, pripadaju rimskoj, a ne odbojan, nerijetko preziran stav pjesnika zlatnoga vijeka, osobito Augusto-
srednjovjekovnoj knjizevnosti. Sto su se misao, oblikovno-jezicni postupci i va doba, prema jeziku i stilu arhajskih pjesnika. Odrazavao se taj stav i u
specificna osjecajnost, posebice krscanska, nekih od njih najdublje ugra- skolstvu, u Citateljstvu, pa i izdavalastvu (tj. brojnosti, potpunosti i kvaliteti
diU u svijest evropskoga srednjovjekovlja, dokazom je to, sarno jednim viSe, prepisanih rukopisa iz starijih razdoblja). A koUko bi tek taj proces zane-
o zivotvornosti rimske knjizevnosti u stoljecima dubokih previranja i dru- marivanja, dakle i propadanja, bio ocigledniji da nije bilo arhaistickih stru-
stvenih i politickih i duhovnih na sirokim prostranstvima Carstva.
ja u 1. i posebice u 2. st. n. e., koje su vracale pogled upravo na starija
razdoblja republikanske knjizevnosti!

Kako su nam se ocuvala knjizevna djela Rimljana?

Odmah se moze odgovoriti: sarno od jedne petine autora ocuvalo nam se


po jedno iIi vise djela. Prema jednoj procjeni (Wert), u kojoj brojke ne
moraju biti apsolutno toene, ostala nam je uspomena na ukupno 772 rimska
autora: od toga su 276 autora sarno puka imena, od 352 imamo sarno ulom·
ke, a od preostala 144 pisca imamo ocuvano barem po jedno djelo.
UzimajuCi u obm sva stoljeca, najviSe je djela oeuvano iz Ciceronova i
Augustova doba, dakle iz zlatnoga vijeka rirnske knjizevnosti; rnnogo se
sacuvalo od djela Salustijevih i Livijevih, vecina Ciceronovih, Katulovih i Ovi-
dijevih, sva dje1a Lukrecijeva, Vergilijeva, Horacijeva, Propercijeva, pa i Ti-
bulova.
Kudikarno najslabije ocuvana su djela iz arhajskog razdoblja: od proz- Glasoviti palimpsest: prvotl1i, donji tekst (5 veCim slovima u dva stupca) ulomak
noga stvaralastva· sarno Katonov spis De agri cultura i Pseudo-Ciceronova je iZ Cicero nova djela 0 ddavi (De re publica) s kraja 4. ili pocetka 5. st. n. e.,
Rhetorica ad Herennium, a od pjesniStva sarno Plaut i Terencije. prvi mu redak glasi: tum id munus / quando uti; gomji tekst (s manjim siovima,
pisan u 7. st. n. e. u Bobbiju), ulomak je iz Augustinovih Komentara uz psalme'
Koliko ta rusevina mozerno je slobodno tako nazvati, kakvu pred (Enarrationes in psalmos), a u prvom mu retku Citamo: a fletu incipit uiuere.
soborn od rimske knjizevnosti irnarno negativno utjece na neke nase Ridere nondum nouit. Quare plorare iam no..
knjizevnopovijesne zakljucke 0 razvoju pojedinih razdoblja i knjizevnih stru-
ja, pojedinaca pisaca i 0 njihovoj usporedbi sa suvrernenicirna iIi prethod-
nicirna u istoj knjizevnoj vrsti, nije potrebno ni naglasavati. Dostatno je
sarno da se podsjetirno, na primjer, koliko bismo za potpunu ocjenu Ka- Sirenje krscanstva u Rimu, po Italiji i sirom Carstva od 1. st. n. e.
tula kao liricara morali viSe znati 0 izgubljenim tekstovirna drugih pjesnika takoder je jedan od cinilaca koji je utjecao na stupanj oCuvanosti nekih
tzv. nedterika, iii za Cicerona govornika viSe 0 Gaju Grakhu i Luciju Lici- pisaca i djela. Negativan se njegov utjecaj ocitovao kudikamo manje kao·
niju Krasu, iIi za Horacija satiricara 0 Luciliju, za Lukrecija i Vergilija 0 rezultat ostre, otvorene polemike, koju su krscanski pisci vodili s nekrs-
Eniju, za Tacita 0 analistirna julijevsko-klaudijevske dinastije, itd. eanskirn, poganskim autorima, i to osobito u onom prvom razdoblju, do·
Iako u Rirnu i antici uopce nije bila povijesti knjizevnosti u nasern srni- ukljucivo 3. sL n. e., kada krseanstvo uzirna sve vise rnaha u svirn sloje-
sIu, mi ipak prerna djeIomicno ili potpuno sacuvanim spisima rirnskih filo- vima rimskoga drustva, ali se jos uvijek brani, cak i od fizickog istreblje-
loga, retoricara i poetieara, zatirn prerna rnnogobrojnim i dragocjenim kri- nja (ne same za careva Nerona i Dornicijana, nego jos i za Dioklecijana).
tiekirn opaskama, sto ih u svirn stoljecirna rimski pi sci izricu 0 svojirn su- NajviSe se taj negativan utjecaj na ocuvanost rukopisa sastojao u ravno-
vrernenicirna iii bliZirn i daljirn prethodnicima, rnozerno tijek rimske knji- dusnosti krscana prema djelima i piscima rimske knjizevnosti, koji su bili
zevnosti kudikamo bolje rekonstruirati negoli sto bismo prema broju oeu- izricito suprotni krseanskorn svjetonazoru iii se barern, u prvi mah, nisu
vanih izvornih ostvarenja mogli pretpostaviti. Ali ipak, u cjelini ocuvana cinili estetski ili idejno podobnima da se uklope u taj nazor.
knjizevna djeIa nezarnjenjiva su svjedocanstva i 0 radu njihova autora i 0 Ni u kojem slucaju sarno s krscanstvorn, ali i s njirn je povezana i teh-,
vremenu u kojem su nastala. nika tzv. palimpsesta (Rimljani ih zovu codices rescripti): to su npr. perga-
No koji su neg at i v n i Cimbenici djelovali da su toliki pisci rimski i menski rukopisi u kojima je bio istrugan prvotni tekst, a preko njega na-
tolike stotine djela netragom nestali, ne doprijevsi rnnogi ni do praga sred- pisan novi. Brojni su stari tekstovi time u nepovrat propali, ali neke je,.
njega vijeka? jer je prvi tekst bio slabo istrugan, bilo rnoguee naknadno proeitati.
202 Rimska knjizevnost Kako se ocuvala rimska knjizevnost 203

Tako je krscanstvo ta snazna nova vjera i nova misao 1. st. n. e. Utjecaj je bez dvojbe bio uzajaman: duh i ukus doba, idejna strujanja i
koja je kao bujica plavila stoljeca Rimskoga cars tva, zadobivsi milanskim katkada efemerne potrebe nametali su ovaj ili onaj izbor pisaca u grama-
.ediktom cara Konstantina 313. n. e. cak sva obiljezja ddavne, ravnopravne tiCkoj i retorickoj naobrazbi, ali je i pretezit izbor pisaca u skolama, 050-
vjere rimske - nosilo u sebi i sHu razaralastva koja je zauvijek upropastila bito kad je bio stalniji, nemalo utjecao i na ukus publike i na stvaranje pi-
neka djela i pisce rimske kulture. Razaralacka doista sila, ali viSe i tesce saca Ii na visesllr,1Jjko ponovljeno preplsivanje djela onoga pisca koji se u
usputna negoli namjerna i sustavna. Istini za volju valja reCi i to da nisu tek skoli neprekidno citao, sto ee reCi utjecaj i na njegovu sigurniju trans-
dalekovidni crkveni oei iz 4. st. n. e., poput Laktancija, Jeronima i Augustina, misiju kroz stoljeea antike, srednjeg vijeka i dalje sve do danas.
bili najprisnije srasli sa svojom naeionalnom knjiZevnoseu, sa cjelokupnom Izdvojimo iz tog kompleksa dvije cinjenice, obje nadasve znacajne i za
grckom i rimskom kulturnom bastinom. Izvanrednu je sliku upotrijebio je- knjizevno-kulturnu povijest rimsku i, neizravno, za povijest rukopisne tra-
,dan autor (Norden), usporedujuCi anticke knjizevnosti s gradevinama: krs- dicije. Prva podsjeca na dilemu u nasim diskusijama 0 skolskoj lektiri:
eanske crkve nisu nastajale samo na rusevinama poganskih hramova nego da Ii s dacima proucavati samo starije i provjerene vrijednosti iz knjizev-
su isto ta!ko ces1Jo bile i ugradiva1ne u njih iLi osu cak hmmovd bHi preobU- nosti ili dopustati u skolsku nastavu prodor suvremenih, zivih pisaca. Po-
kovani u crkve; tako su se u biti ponasali i prema knjizevnosti: ocuvan nam znato je naime kako je, umalo nakon 26. prije n. e., Kvint Cecilije Epirota,
je cak i jedan palimpsest, u kojemu je nad tekstom iz poslanica apostola rob·osloboaenik Tita Pomponija Atika, u svojoj gramatickoj skoli uveo ci-
PavIa napisan ulomak iz Homera! tanje Vergilija i drugih suvremenih pjesnika. A Vergilije je tada jos ziv,
lako mehanicki. ali ne manje zanimljiv i znacajan bio je jos jedan Cim- njegova Eneida bit ee u cjelini izdana tek poslije smrti pjesnikove! Ta mo-
benik, za neka djela takoder negativan: naime proces prepisivanja knjizev- dernisticka struja u skolskoj praksi potrajat ee cijelo jedno stoljeee. Ima-
nih djela iz dotadasnjih svitaka papirusa (lat. rotuli, volumina) u novi oblik mo prilicno vijesti 0 tomu kako su pjesnici od uspjeha jos za zivota bili
rukopisa, mnogo blizi danasnjoj knjizi, tzv. kodeks (lat. codex) od pergame- citani u skolskim razredima, npr. Ovidije, Stacije, nedugo nakon smrti Lu-
ne. Taj je proces tekao od kraja 1. st. n. e. do otprilike god. 400. n. e., kad kan~ pa rnnogi manji, danas zaboravljeni pjesnici. Potkraj 1. st. n. e. na-
je zavrsen; najstariji nama sacuvani ulomci iIi djela rimske knjizevnosti svi stupila je arhaizirajuca reakcija, koje nam je glavni tumac Kvintilijan: vra-
su samo u obliku kodeksa. S tim je, dakle, mehanickim Cimbenikom pr~~ canje arilajskim pjesnicima, primjerice Eniju; reakcija prvenstveno klasi-
pisivanja iz jedne vrste rukopisa u drugu, moderniju i prakticniju, takoder cisticka, s tendencijom saretom u onoj poznatoj ne varietur (= neka se
vezan jedan stupanj ocuvanosti antickih djela. sto nije bilo prepisano iz ne rnij enj a) , tj. ustaljivanje skolskog programa oko nekoliko velikih imena
jednog s,redstva u drugo, biIo je lzlozeno bdem prop adanj u, pa mnoga djela neprijeporne vrijednosti.
i zbog toga nisu doprla do praga srednjega vijeka. I tu su svakako utje-
sto se tice carskih stoljeea u cjelini i to je druga, neobicno vazna
cali razliciti knjizevni ukusi, pa i idejni, koliko su bili vezani za krScanstvo.
cinjenica na koju valja upozoriti - u programima gramaticke i retoricke
Napokon, jos jedan cimbenik koji je nekim ostvarenjima rimske knji- nastave apsolutno pretezu ovi pisci: od pjesnika Vergilije i Terencije, od
zevnosti iIi potpuno iIi bar djelomice sprijeCio put do nas. Naime, vee od prozaista Ciceron i Salustije. Dakako da su se u skolama citali i drugi au·
ranog helenistickog razdoblja grckog opstojala je praksa sastavljanja izva- tori, npr. Horacije i Livije iIi u doba arhajske reakcije Katon Stariji i bra-
daka ili kracih sazetaka iz nekih djela, posebice povijesnih i gramatiCkih, na- ca Grakhi, ali su gore navedeni bili stalnom lektirom, neprestano su objav-
zvanih epitome i periohe. Medu njima tipican su primjer epitome iz Li- ljivani i temeljito u svim stoljeCima komentirani. Cak na samom kraju 4.
vija, povjesnicara iz Augustova doba, koji je do 4. st. n. e. doZivio viSestruka st. n. e. retor Aruzijan Mesije (Arusianus Messius) objavljuje zbirku grama-
skraeivanja. IIi golemo i veoma znacajno leksikolosko i antikvarno djelo 0 tickih konstrukcija (Exempla elocutionum) Kasiodor ee je cit irati pod
2.nacenju rijeCi (De verborum significatu) gramaticara iz Augustova i Tibe- naslovom Quadriga Messii, i to upravo na temelju gore spomenutoga »cetve-
rijeva doba Verija Flaka, koje nam je izgubljeno jer ga je potisnula epi- roprega« pisaca. Bez obzira na raznovrsne zakljucke koje mozemo izvuCi
toma (veCinom saeuvana) sto ju je prema njemu priredio gramaticar 2. st. iz tog ekskluzivnog izbora, dvije su cinjenice za povijest rimske knjiZevnosti
n. e. Pompej Fest. Iz Festova izvatka sastavio je izvadak Pavao Bakon u i njezinih odjeka u Evropi neprijeporne. Prva: taj je izbor utjecao na ruko-
.8. st. n. e. pisnu tradiciju anticku i kasniju. Druga: uz ostale istaknutije autore, koje
Uza sve su navedene cimbenike, ma koliko bili specificni za rimsku (da- je skolska praksa iz jezicnih i stilskih iIi moralnih i politickih razloga zane-
kako, i za grcku) knjiZevnost, saddani i elementi koji su zajednicki svim marivala, ta su cetiri pisca ostavila viSestruke tragove u knjiZevnoj kulturi
svjetskim knjiZevnostima: mijene knjizevnog ukusa i jezicnih norma, raz- evropskoj; meau njima posebice dva u kojima je - s pravom istice i
nolika kulturna razina publike kojoj se knjizevnost obraea i, dakako, po- H.-I. Marrou - sazeta cjelokupna kultura latinska: Ciceron i Vergilije.
tresi drustveni i politicki, razaranja, pljacke i palezi ratni kojima je posebnQ Ma koliko se paradoksalnim cinilo, moramo djelornice i krscanstvo -
Rim u posljednjim stoljeCima C,rstva bio u pojacanoj mjeri izlozen. kad ga ocjenjujemo u cjelini i interpretiramo prema nekim vrlo uglednim i
No, ako smo upozorili na neke Cimbenike koji su negativno utjecali na utjecajnim predstavnicima pribrojiti gradilackoj i spasavalackoj tenden-
-Ocuvanost djela rimske knjizevnosti, nuzno je s jednakom pozornoseu ogle- eiji rimske knjizevnosti. Tll knjizevua i intelektualna naobrazba krseanskih
dati i nekoliko cinjen!ica koje su kapitalno bile vazne u suprotnom, tj. po- pisaca rimskih potpuno je ista kao i u nekrscana. Cak ih i ne mOZemo do-
z.i t i v III 0 m smjenu. bro razumjeti, npr. Tertulijana, Ciprijana i dr., ako ne poznajemo suvre-
Nije na prvom mjestu po vaZnosti, ali je svakako bio utjecajan polozaj menu im profanu knjizevnost. Doduse, oporbe je u krseana bilo vrlo 05tre,
:sto su ga pojedini pisci rimski imali u skolskoj nastavi tijekom stoljeca. oporbe prema svemu sto je saddavala stara vjera, rnitologija, knjizevnost,
204 Rimska knjizev/1ost .J cr(JIl in! 205

poglavito u krugovima i splslma propagandne namjene, i to u ime nove vjere· se Jeronim duhom u ekstaticnom snu pred sud Boiji; na pitanje, tko je
i novog svjetonazora. Ali i ta je oporba bila izrazena ne sarno istim latin- on, Jeronim odgovori: "Krscanin«, a Sudae mu rece: "Lazes, ti si cicero·
skim jezikom, nego i istim stilskim repertoarom izgradenim u stoljeCima novae, a ne krscanin (u latinskom izvorniku: "Ciceronianus es, non Chri-
prethodne rimske (i grcke) knjizevnosti. Stoga nikako nije nerazumljiv kom- stianus«), jer gdje je tvoje blago, ondje ti je i sree«. I na to se Jeronim
prom is do kojega je doslo nakon prvotnih ostro suprotstavljenih tabora, - sve u snu - pokajao, zaklevsi se da nikada vise nece posezati za knji-
kompromis izmedu krscana i nekrscana, povezivanih sve viSe protiv zajed- gama poganskih autora!
nicke opasnosti od nadiruCih barbarskih plemena sa sjevera Rimskog ear-
stva. Posljedak te, od stoljeca do stoljeca sve jace izrazavane povezanosti
krscana s tradicionalnom rimskom kulturom i sve jace izrazenog kompro-
misa na planu driavno-naeionalnom i kulturnom - bilo je i to sto namje
upravo zaslugom nekih krscanskih krugova ostao ocuvan dio pisaea i djela.
dmske knjizevnosti.

'Grgur Veliki i pisari. Korice


knjige od slonove kosti, 10.
st. Grgur, papa od 590. n. e.,
Sveti I eronim, Diirerov bakro- inace veliki organizater samo-
rez iz 1514. Slika odise eraz- stana i skriptorija u njima,
movskim ugotJ.ajem, nastala je bio je zestok protivnik po-
iste godine kad je Erazmo Rot- ganskih pisaca rimskih, da
terdamski zavrSio izdanje le- se ne bi odvracala misao od
ronimovih pisama. Biblije i krscanskih autora.

Za cijeli kompleks nadasve je indikativan jedan primjer. U poslanici Eu- Zakletvi nije mogao do kraja ostati vjeran. U istoj poslanici, sarno jedno
stohiji (ep. 22, 30) iz 384. n. e. pripovijeda Jeronim kako se prije vise go- -poglavlje prije navedenoga, Citamo i ovo retoricko pitanje: »$to ce Horacije
dina bio zaputio iz Rima u Jeruzalem da bi se u halkidskoj pustinji posvetio s psaltirom, Vergi}ije s evandeljima, Ciceron s Pav,lovirn poslanicama?« Ostra
asketskom zivotu. Sa sobom je ponio i svoju knjiinieu: postio je, kaze, a opozieija dvaju svjetova, d\'iju kultura uma i srea, kao da je prijetila da isklju-
Citao Cieerona; nakon besanih noCi cesto je uzimao u rnke Plauta, a kad ci jednu, starn, pogansku kulturn, a zadovolji se sarno onom novom. No ta
bi nakon te lektire posegnuo za proroeima, zgrazao se zbog neugladenosti prijetnja nije vise u Jeronimovo doba ni u Jeronima samog realna. Jeronim
njihova stila. »1 jer slijepim oCima ne vidjeh svjetlosti, miSljah da tome ce ostati jednako gorljiv krscanin i jednako odusevljen privd:enik Cicerona:
nisu krive oei nego sunee!« - rijeCi su pune samoprijekora, nakon kojih .dokazuje to cijeli njegov Zivot - tll. katolicka ga erkva ubraja u erkvene uci-
slijedi seena koja nas ovdje zanima. Obuzet unutarnjom groznicom, zanio telje i slavi ga kao sveea; dokazuje to ejelokupan njegov opus - tll. on je, s
206 Rimska knjizevnost Rukopisna tradicija 207

Augustinorn, nakon Kvintilijana i prije Petrarke, najutjecajniji ciceronovac Tijekom 6. st. n. e. srusili su se i posljednji ostaci onoga sto se zvalo Za-
u Evropi. Medu njegovirn najveCirn postovateljirna bit ce i Erazrno Rotter- padnim rims kim carstvom. Za cjelokupnu povijest rukopisne tradicije u tim
darnski. burnim vremenima na pragu srednjega vijeka izvanredno je vafna bila ulo-
Je Ii ipak, rnozerno se zapitati, Jeronirn sarno izdvojen slucaj ili je on izraz ga Kasiodorova. Senator i dugogodiSnji savjetnik ostrogotskoga cara Teode-
rika, Kasiodor se povukao iz javnog zivota ne dugo nakon 540. na svoja
opce klirne u nekirn razdobljirna i utjecajnirn krugovirna kdcanskim? Od-
imanja na krajnjem jugu ItaJije i ondje osnovao samostan (Vivarium), gdje
govor je potvrdan, u prilog odredena pozitivnog stava prerna nacionalnoj je skupio velik broj rukopisa iz cijele Italije. Znacajnost se njegova za
rirnskoj kulturi. Cjelokupna naime povijest rukopisne tradicije navodi na kulturnu povijest evropsku prvenstveno sastoji u tome sto je, uz vlastit knji-
zakljueak da se tijekorn stoljeea u krilu krscanske knjizevne pub like rimske zevni rad, benediktinskom redu osnovao ga je Benedikt 529, sagradivsi sa-
i u shvacanju i postupcima nemalog broja knjizevnika, gramatieara, egze- mostan na Monte Cassinu (Mons Cassinus) na rusevinama Apolonova hra-
geta i prepisivaca gojio iz raznolikih motiva, doduse - odnos iIi ispunjen rna u zadatak stavio siru, slobodniju duhovnu djelatnost, tj. proucavanje
postovanjem iIi bar podnosljiv i kriticki objektivan prerna onoj knjizevnoj i prepisivanje rukopisa. Kasiodorova se djelatnost nadovezuje, s jedne strane,
rijeci rimskoj koja nije nadahnuta krscanskom vjerom ili joj je cak suprot- preko Benedikta i Kasijana (za samostane u Galiji) na Jeronima i, s druge,
na. U svakorn slueaju, odnos koji je nemalo pridonio da se ocuvaju neka knji· na egzegetske skole grekog i sirijskog Istoka. Sarno takvoj sarnostanskoj orga-
zevna djela. Ta konstatacija, meautim, nikako ne moze iskljuciti onu na- nizaciji Kasiodorovoj i Monte Cassinu kao rasadiStu valja zahvaliti sto je
prijed iznesenu tvrdnju 0 odbojnosti iIi cak svojevrsnoj razaralackoj sill benediktinski red po samostanima, koji ce se u srednjem vijeku osnivati
koja je, u ime iste krseanske misli, bila uperena protiv vrednota tradicional- sirom Evrope, njegovao znanstveni rad. I da nije bilo takva prepisivalackog
ne rimske kulture. rada po knjiznicama i skriptorijima, jos bi vise djela anticke bas tine bilo
zauvijek netragom nestalo u ona dva najteZa stoljeea, izmedu 550. i 750,
A sto se tiee Jeronima samog. navest cemo jos ovaj podatak koji je upra-
prije karolinske renesanse.
vo dragocjen za razumijevanje njegova udjela i za ocjenu njegova utjeeaja u
cuvanju rimske knjizevne bastine: u jednoj polemici Rufin ce ostro prigo- PonovtThi proovat kinjdzevnog Ii znanstvenog rada na dvoru Karla Velikoga,
voriti Jeronirnu sto je u svojem samostanu nekim monasima dao prepisivati osobito pri kraju 8. i na pocetku 9. st. n.e., znaCio je i novu zoru klasika pro-
Cieerona i vrlo im skupo placao za to! slosti: bio je to ujedno najkriticniji i najodlucniji trenutak u transmisiji
rimske knjizevne bastine. Jer vrlo mnogi rimski autori ostali su nam sarno u
Za nasu je temu od prvenstvene vaznosti upravo J eronimov osobni ut- rukopisima iz 8. i 9. i prve polovice 10. st. n.e., a i onome sto imamo iz kasni-
jecaj, poddavan u tijeku stoljeea autoritetom crkvenog ucitelja i izvanred- je rukopisne tradkije pretpostavka je u tim razdobljima.
nog umjetnika rijeei. Visoka filoloska sprema i vrsnost stilskog umijeca, ta-
Safmemo Ii dakle glavne faze u povijesti tradicije latinskih autora antic-
lent prevodioca i vehemencija temperamenta, uz sirinu intelektualnih inte- ki:h, nati cerno ih za razdobLje k~e anllike 3. ranog srednjega v~jeka u ovi- .
resa i osebujnost zivotnih okolnosti - sve se to steklo u Jeronimovoj lieno-- rna, meausobno povezanima: pripremanje pouzdanih tekstova u krugu rim-
sti, ostavivsi neizbrisive tragove u evropskoj kulturi. skih aristokrata oko Simaha i kasnije od 4. do 6. st. n.e. (bez kojeg se kon-
Upozorimo na jedrnu ,dr.ugu &truju u 4. st. n. e., idejno suprotnuk!rscan- teksta ne mogu do kraja povijesno protumaciti ni Kasiodorove zasluge); Ka-
skoj, ali za oCuvanje rimske knjizevnosti prethodnih razdoblja kudikamo zna- siodorova samostanska disciplina; propaganda irskih i anglosaskih rnisio--
cajniju od krscanske. To je u drugoj polovici stoljeca krug najuglednijih nara; klasicizam karoIinskog razdoblja.
predstavnika staroga plemstva rimskog, i to zestokih poklonika nacionalne A u cjelini uzevsi, srednji se vijek, posebke sarnostani u ItaUji, Francus-
vjere i povijesne velieine rimske. Upravo na tlu sjeverne Italije, gdje je tada koj i Njemackoj, bolje brinuo za staru knjizevnost negoli su to Cinila posljed-
politicki i knjiZevni zivot bio vrlo bujan (od kraja 3. st. n.e. i careva je reziden- nja stoljeca ant ike.
cija bila u Milanu), zbio se - da kazemo s E. Nordenom posljednji
U osvit humanizma posto je vee bilo proteldo tisucljece i po od pocetka
cin dramaticne borbe izmedu helenizma i krscanstva. Na celu nacionalno
rimske knjizevnosti i osamsto godina od njezina kraja Petrarca i toliki
svjesne manjine u senatu, koja se i na kulturnom planu pokusavala suprot-
njemu slicni odusevljenici sirom ce Evrope groznieavo tragati za rukopisirna
staviti plimi krscanskog utjecaja, bio je Kvint Aure1ije Simah, aristokrat,.
391. i konzul, govornik Cija je slava daleko prelazila granice Rima, 0 kojemu rirnskih pisaca, prepisivati ih, komentirati. Auctores su iznijeli pobjedu nad
artes. Kontinuitet tradicije klasika na Zapadu ponovno je u potpunosti osi-
cak i krscanski protivnici govore gotovo kao 0 novom Ciceronu. U Simahovu
guran. Upravo djetinjska radost u susretu sa svakim kodeksom nikada nije
krugu sustavno su se priredivala, i to prema pouzdanijim starim rukopisi-
bila i nece se ponoviti tako cista i tako plodotvorna kao u to doba renesan-
rna, izdanja rimskih klasika, posebice Livija i Vergilija. Stoga, taj je rad to-
sno: nadahnuca drevne proslosti kao da su se u svijesti i osjecanju hurna-
liko vazan da ga u tekstoloskom i knjizevnopovijesnom pogledu ne mozemo·
nista stapala sa sadasnjoscu, a sadasnjost se vizionarski obracala buducno--
dostatno visoko ocijeniti. sti moderne Evrope. I nije sarno latinska Muza vodila pero humanista: u
U 4. st. n. e. bilo je u Rimu 28 javnih knjiznica, uz niz privatnih knjiz- ognju rimskom kovalo se tada i orufje knjizevnog izraza na narodnim je-
nica u spomenutorn Simahovu krugu i veCih fondova u erkvenim srediSti- zicima evropskim. Da su knjizevnost i jezik rimski duboko ugraaeni i u te-
rna, npr. u Rimu, Ravenni i Veroni. Pouzdano se zakljucuje da je oko 500. rnelje kulture Hrvata, koji su u kolu s ostalim narodima bili i dionici i su-
n.e. jos bilo rnoguce dobiti prijepise veCine rimskih autora. tvorci preporoda, ne bi trebalo ovdje posebno ni spominjati.
208 Rimska knjizevnost Rimska knjizevnost prema grckoj
209

Rimska knjizevnost prema qrckoj Doduse, knjizevni su rodovi i vrste u antici trajaIi i snagom konstante
pogotovu u teoriji, au nekim odrednicama uvijek i u praksi. '
No istovrsnost, a prema tomu i sumjerljivost estetska npr. Eneide s llija-
Je Ii rimska knjizevnost sarno grana na grckom stablu ili je posebno stable u dom (i Odisejom), moze Ii se provesti samo na tipoloskoj razini junackog,
jstom v06njaku? Bez sU1ThI1lje, ovo drugo. odnosno junacko-pustolovnog epa? Zar Eneidu od Homerovih epova dijeJi
Staro je to pitanje gotovo dva i po tisucljeca. Rodilo se zapravo i namet- samo vremenski· razmak od sedamsto godina? Nije Ii idejna razina Eneide
inulo u 3. st. prije n.e. kad je liZ grcku, tada jedinu evropsku knjizevnost, kao individualnog Vergilijeva ostvarenja jednako relevantna za sumjerlji-
.na pozornicu stupila jos jedna: rimska. Ima smisla i danas odgovarati na vost kao i razina tipoloska, dakle Vergilijeva ostvarenja kao cjelovite pjes-
takvo pitanje u nekim nacelnim okvirima, jer su se u naeinu kako se ocje- nicke svrhovitosti u tematsko-motivskim sklopovima, u viSeznacnoj simbo-
njivao odnos rimske knjizevnosti prema grckoj prvi put u Evropi i vrlo ostro lici likova, epizoda i sveukupne kompozicije, u konotativnosti jezicnoj?
prelamale prednosti i aberacije komparatistike.
Razlikovanje oblikovnih konvencija jednog roda i onoga sto se njime iz-
Ocigledno je da od konkretne ocjene svakog pisca posebno i stilskih raz- rice metodoloski je, cini se, najkraCi put do onoga sto za rimskog pisca
·doblja u cjelini prvenstveno zavisi stav prema medusobnom odnosu rimske znaci odnos, i to drukciji odnos, prema tim oblicima grckim. Odnos elastic-
i grcke knjizevnosti. Ali i od nacelnog stajaliSta 0 odnosima dviju knjizevnosti niji, »otvoreniji", pa i takav da u preuzetim oblicima funkcioniraju nove 050-
zavisna je u nemaloj mjeri interpretacija pojedinaca i pojava u jednoj od bitosti u novom spoju. U tom je smislu rimska knjizevnost i po oblicima stva-
njih, odnosno evropskih knjizevnosti prema grckoj i rimskoj. ralacka (Bieler).
Grcka i rimska knjizevnost jesu za Evropu uzorne knjizevnosti. Uzorne Ne bi trebalo spominjati velike stvaraoce rimske u nasJijeaenim rodovi-
kako svojim »unutarnjim« razlozima, koji se ticu tematike i topike, metrike ma i vrstama kojih od Plauta do Boetija ima nekoliko desetaka sto su se traj-
i stilskih postupaka, tako i »vanjskim«, koji se ticu naCina kako se mlada no ugradili u fundus evropske knjizevnosti. Radije skrecemo pozornost na
knjiZevnost i jezik, kasnije razvijeni, ugledaju u stariju. rodove iii vrste koji su iznikli iskljuCivo, iii gotovo iskJjucivo, iz rimske knji-
Govori Ii se 0 uzornosti grcke knjizevnosti za rimsku, nliZno je, medu os- zevnosti, npr. satiru (Horacije, Juvenal; satira je i prema Kvintilijanu tota
talim, svakako uklopiti: problem izvornosti rimske knjizevnosti i s njim nostra, dakle potpuno rimska), Propercijev tip ljubavne elegije, pjesnicku
usko povezan kriterij vrednovanja, i ocjenu tzv. posrednicke uloge rimske poslanicu i prozno knjizevno pismo (Horacije; Seneka, Plinije ML;Jeronim),
knjizevnosti i posebitu uzornost njezinu za Evropu. epigram (Marcijal).
Pitanje je sada: valja Ii stupanj izvornosti rimske knjizevnosti prosudi- Stirn u uskoj vezi na poimanje izvornosti i vrijednosti rimske knjizevnosti
"ati iskljucivo iii pretciito na temelju izjava sto su ill 0 prvenstvu nije mogao ostati bez utjecaja obicaj koji se vee od 4. st. prije n.e. uvri-
knjizevnosti davali neki rimski autori, a u novijoj Evropi romantieari, pose- jezio u Grka, postavsi nerijetko i manirom sto su Rimljani brizno nastavljali
bice njemacki, iii pak moramo kompleksno motriti sav tijek rimske knjizev- obicaj, nairne, da se istiee izumitelj, zacetnik u nekom knjizevnom rodu iii
nosti od 3. s1. prije n. e. do 6. st. n. e., dakle u rasponu od osamsto godina. vrsti (Grci ga zvahu heuretis, Rimljani inventor). Tako se u Grka isticao Ho-
Oeigledno, pravi se odgovor nalazi jedino u pomnjivu odmjeravanju unutar- mer za epiku, neki liricari klasicnog razdoblja, tragicari, zatim zacetnici u
njih zakonitosti razvoja rimskog. Danas je kritika sklonija umjesto 0 izvor- govorniStvu, filozofiji, basni itd., koje su se korespondencije dosljedno nastav-
nosti govoriti 0 spontanosti. tj. 0 mogucnostima Rimljana da, unatoc obi!- Jjale u Rimljana, i to s uvijek nazocnom i isticanom dilemom izmedu tak-
nim poticajima grckim, iz vlastitih pobuda knjizevno stvaraju. maca (aemulatores) i pukih oponasatelja (imitatores). I upravo je za taj Ero-
Znaei Ii takav pristup zaobilazenje pravoga stanja, cak prikrivanje istine? blem izvanredno karakteristicno jedno mjesto iz Horacijevih Poslanica (f, 19,
Prijepora doista nema oko toga da su se u Grka prvi put bar za ovaj 24-25): u polemici sa svojim kriticarima rimski pjesnik istice da je, uvevsi
nas evropski kulturni krug - izvorno pojavila tri pjesnicka roda (epika, Ii- jambografsku vrstu u Rim, nasljedovao Arhiloha u metru (numerus) i 'to-
rika, drama). I ne sarno u tim rodovima, za koje ce Goethe smatrati da su nu (animus), ali su tematika (res) i jezicni izraz (verba) njegovi; u obranu svo-
jedina tri prava prirodna oblika pjesniStva, nego i u filozofiji, govorniStvu, ju dodaje jos: i Sapfa i Alkej posluziJi su se Arhilohovim ritmovima, ali im
teoriji retorickoj i poetickoj, historiografiji, razotkrili su Grci svijetu neke nitko ne osporava pjesnicku invenciju.
temeljne raspone Ljepote i Znanosti. Gotovo bi se ta zaostrena formulacija Horacijeva mogla primijeniti ge-
Ali spor je nastajao tek onda, a ima mu tragova i danas. kad su se te tri neralizirano na sve slicne situacije u Rimu.
"Naturformen der Poesie« pOistovjetile s magistralnim ostvarenjima grckim. Medu bezbrojnim izjavama, sto ih Rimljani izricu 0 sebi i usporedbi s Gr-
I zakljueak se uvijek nametao ovaj: buduCi da su grcka djela najuze srasla cima, vrijedi se zaustaviti na dvjema.
s blti tih rodova, odnosno ti su se rodovi najprije i visoko umjetnicki oCito- Prva je takoder Horacijeva, opcepoznata: »Graecia capta ferum victorem
vali u grckim djelima i piscima, grcka su ostvarenja nenadmasena, pa onda <:epit et artes j Intulit agresti Latio ... « (Epist. 2, I, 156-157: Osvojena Grcka
i nenadmasna. Krug se tu zatvara: prvenstvo i izvornost poistovjecuju se s Dsvojila je surova pobjednika i unijela umjetnosti u seljacki Lacij). Postav§
vrijednoSOu, sto je '\Ido cestD d biJlo, a v:r.ijednost se u\'jetJuje izvornoscu i pr- krilaticom za pojam vjeenog duga rimske kulture Grckoj, uz dodatak pri-
venstvom, sto pocesto nije posrijedi. mjerice i: "Vos exemplaria Graeca / Nocturna versate manu, versate diurna«

14 Povijesi svjetske knjizevnosti


210 Rimska knjizevnost Nacionalni duh u rimskoj knjizevnosti

(Ars poet. 268-269: Vi primjere grcke listajte noeu, Iistajte danju ... ), imala biti tijesno veza~ uz Ciceronovo ime. I jos nesto: cieeronizam od Petrarke
je ta tvrdnja pjesnikova u prebrojnih interpretatora oznacavati sarno jedno: ?O ~9. st. ,ne m?ze se: kako su .nek,i .h~jeli, s.v0diti sarno na Ciceronov jezik
Grci su apsolutni uzori (exemplaria), i one sto Rimljani jesu i sto mogu biti 1 stlL U clc~romzmu Je, pod nelzbnslvun dOJmom Ciceronove Iicnosti i sve-
jesu sarno po Grcima. A sto ako tu izjavu interpretiramo kao sublimaciju rim- uk~pno~~ nJ~gova opusa, sadrZan i svjetonazor (eklektican, aIi rekli smo
ske samosvijesti, samosvijesti stvaraoca koji ee ne krijuCi ni najmanje pri- vee 1 Izrazlto antIdogmatican), dubok osjecaj za pravdu i za tradicionalne
snu sazivljenost svoju i svog naroda s kulturom grckom zavrsnu pjesmu vred~o~~. ~stets~a dos~jedn~st i tanana.odgovomost prema napisanoj i izgovo-
3. knjige svojih Pjesama zapoceti: Exegi monumentum ...• i u istoj pjesmi ~e~oJ .nJ~cl. U clceromzam Je dakako, 1 to vrlo duboko, ukIopljen i Ciceronov
istaknuti: Non omnis moriar! Stoga, kao da tvrdi pjesnik: ja sam aemulator, Jezlk 1 std.
za Rim i potomstvo i inventor, nikako imitator. Imao je pravo: za Rim i Ev- . Gledajuc~ ': cjelini Ciceronovo knjizevno (pa i zivotno) djelo, moramo sarno
ropu inventor! . Jedn? utvrd~~I: ?em~ u Cicerona retoricke opozicije izmedu res i verba, nema
Druga izjava, po nastanku nesto starija i manje poznata od Horacijeve, rascJepa kOJI.. bI sr:no. ,?povrgavati duboku sadrZajnost svakog izricaja, sinta-
glasi: »Apographa sunt, minore labore fiunt; verba tantum aHero, quibus gm~: l?t~nacIJe rec.~~:cne. Tako i Horacije shvaca verba, izraz (v. Pjesnicko
abundo.« Njome je Ciceron (u pismu Atiku 12, 52) sam ocijenio - pomalo po- umIJe:~ I ?e~e knJlzevne poslanice) sacrarium, svetiSte, nazvat Ce Tacit
zerski neke svoje filozofske spise. U slobodnijem prijevodu znacila bi ta ~or~cIJev JeZlk! tako ce i Augustin rijeci usporediti s izabranim i skupo-
cJemm posudama (vasa Zecta et pretiosa).
recenica: »Ti su spisi parafraze (iIi: kompilacija), malo mi je truda za njih
trebalo; moja je samo stilizacija.« Osvrcemo Ii se sarno na prvi dio (apographa . J,e Ii ,:..zablu~i K. BiicI;ner kad C:~ceron?v dijalog De re publica drzi naj-
kompilacije) , reCi cemo: eto, sam Ciceron proglasava sebe kompilatorom o,ngmalmJlm pn~azom misaonog sVIJeta Clceronova i - uz Horacijeve tzv.
grckih filozofskih tekstova. I u tome ima istine. No promatra Ii se cjelokup- nm~ke ode (prvih 6 u 3. knjizi) i Vergilijevu Eneidu - najvisim izrazom
~aclOnalnoga duha u rimskoj knjiZevnosti? Bas ta tri djela kojih se rim-
nost opusa govomikova i u njemu bogat retoricko-teoretski ,ad, natopljen
svojevrsnom filozoficnoscu (kao sto su i filozofski spisi u najpozitivnijem
IJ~nstv~ ocit~ ne moze traziti u posudenicama od Grka! A n~ moze se rim-
SkI ~.aclOnalm duh prv.enstveno traZiti ni u vecem iii manjem broju izravnih
smislu retorizirani), dobiva se drukcija slika: tvorac rimske filozofske proze
alUZ1ja na dru~tvene .1 neposredn~ politicke prilike u Rimu pedesetih 00-
i filozofske terminologije - sto mu nitko ne osporava - Ciceron ne postaje n?sno dvadese~ih .godma 1. st. pnJe n. e. Jasno je naprotiv da su u ta tri
po tomu i mislilac izvornoga filozofskog sustava; ali da ima u sveukupnosti dJela usredotocem, naglaseno povezani, i pojmovi starorimske virtus i zna-
Ciceronovih retorickih i filozofskih djela jedna zajednicka, sarno za Cicerona cenJe rel~gio i izricita okrenutost prema kultumim, filozofskim i aktualizi-
u cijeloj antici tipicna misaona usmjerenost, uz to izricito antidogmatska, Ci- r?mm mltsko-legendamim, a to znaci drustvenim, preokupacijama Rima i
njenica je koju takoder nije lako osporavati. A drugi dio gomje izjave (verba :lmsk~g.~. Sto.g?, unatoc b~?jnim o~~onima 5to . su ih i Ciceron, i Horacije,
tantum attero .... = dodajem sarno rijeCi ...), dakle: moje su u tim filozof- I .yergIhJe ?~sli u Grka, Buchner mJe u zabludl. Morao je mozda sarno jos
skim spisima sarno rijeCi, stilizacija. stilska obradba je li to Ciceronova VIse nagl.aslh sa:t~vnic~ j~zika i 'p.si~ol?sko-misaonih konotacija, koje teku
skromnost iii kompleks manje vrijednosti? Ne, jer od suviSka skromnosti Ci- ne sarno lZ »sadrzaJa« u Jezlk nego lIZ Jez1ka u »sadriaj«.
ceron doista nije patio! Ali sto rijecima, jezikom, moze postiCi, do kojih mu y .tom bis~o smislu tumacili R. KaticiCa kad u ime nacela suvremene lin-
je tajna i racionalne i emocionalne funkcionalnosti prodro, po cemu mu je gvlshke tvrdl da u pojmu jezika nije obuhvacena sarno struktura izraza ne-
malo koji medu svjetskim prozaicima ravan - toga je Ciceron duboko svje- go, sasvim jednako, i struktura sadrZaja. U nasa tri djela, rodom i temati-
stan. kom tako. razlicita, doista je sarno jezik one sto zdruZuje, koncentrira, razno-
Latinski jezik: jedan od kamenova medasa cjelokupne kulture evropske. vr~~o ~. Istov:sno: rimljanstvo i latinstvo ovdje sudjeluju u igri maste i
Razigrao se on u bljestavim bojama i socnosti pucke i govorene intonacije zbIIJe, elme C1ce,~on ka.~ da n.asl~cuje st? Ce ~stvariti Horacije i Vergilije.
vee u Plauta, nastavljajuci se u takvoj obojenosti tek nakon tristo godina u D~b?ko. ~ te~elJImav nJlh~va JezIka, u nJegoVOJ oblikovno-sintaktickoj i sa-
Petronija i djelomice u prozi krscanskih pisaca rimskih. Ali vee u Scipionovu drz~Jr:oJ ~ezgn, P?lozena J.e perspektiva proslosti, sadasnjosti i buduenosti.
knjizevnom krugu sredinom 2. st. prije n. e. jasno se nazire teznja za stro- Latmltas I Romamtas stoplJene su u jedno,
gim uoblicavanjem knjizevnog jezika, koja ee teznja u klasicitetu Cicero- Mozda c~ sada biU jasnije zasto smo na jednoj od prethodnih stranica
nova i Cezarova doba zadobiti snagu norme, presudnu za najveCi dio latin- uz posredmcku ulogu rimske knjizevnosti stavili oznaku: »takozvana«. Ne
skoga knj.izevnogizraza sve do kiraja antike: Latinitas je imala biti i ostati doista zbog toga sto rimska knjizevnost ne bi bila posrednicka: ona je svoju
pura oratio, jer je logos uklopljen - na planu lingvistickom, u jezicnoj um- ~logu ~os:edovanja umjetnickog, misaonog i civilizacijskog izmedu Grcke
jetnosti kao najviSi eksponent ideje humanizma (humanitas). A rimska se 1.s.rednJovJekovne, odnosno modeme Evrope obavila potpuno i casno. Sta-
virtus stapala s tim pojmom humanitas koji kompleksno obuhvaca punu VIh smo medu navodnike posrednicku ulogu zbog toga sto smo U onom
kontekstu mislili. na istraZivace rimske knjizevnosti koji su joj, posebice u
Ijudskost individuuma u svim njegovim konkretnim drustvenim odnosima.
Kada Norden istice da je ideja humaniteta, koji ce postati jednim od naj-
19:, :t.,
osporavah,. cak i posve odricali, samostalnu vrijednost. PrebacujuCi
teziste na posredmstvo, takvo se istrazivanje pitalo vecinom sarno 0 tomu
vaZnijih kultumih cimbenika, u krajnjoj Iiniji fini cvijet aticke kulture, oci- ~oli~~ je p:~lagodljivost Rimljana na grcke teme i knjizevne rodove i kakav
gledno ne misli osporiti da ce humanizam i kao pokret i kao gradanska ideja Je ucmak njIhova posredniStva u Evropi.

14*
212 Rimska knjizevnost Rimska knjizevnost prema grckoj
213

Kao grcka knjizevnost, i rimska je bila za Evropu uzorna. Nikad nije Nismo, dakle, robovi predrasuda prema kojima bismo - sjetimo se opet
bilo prijepora, nema ga ni danas, da je grcka knjizevnost uzorna. Nikad ta- Scaligera - apsolutnu prednost davali Seneki pred grckim tragicarima iii
koder nije bilo prijepora, nema ga ni danas, da je rimska knjizevnost u po- uzdizali Vergilija kao »kralja pjesnika« pred Homerom, »majmunom pri-
vezanosti s grckom - nazivali mi tu povezanost antickom knjizevnoscu,
rode«. Podjednako, takoder, jednostranim smatramo odusevljavanje neokla-
grcko-rimskom kulturom iii bilo kako drukCije - uzorna. No sporno je po-
sicista dostojanstvenoscu i Cistocom linija, velicinom i mirnocom grcke urn-
cesto bilo, katkada je tako i danas, je Ii rimska knjizevnost posebito uzorna:
jetnosti, kao i zanose romanticara za prirodnom, zdravom, iz »narodnog du-
ne protiv grcke uzornosti, ali i bez nje.
ha« izniklom poezijom Homerovom nasuprot laznoj, otrcanoj, oponasatelj-
8to razumjeti pod posebitom uzornosti rimske knjizevnosti za Evropu? skoj itd. poeziji helenistickoj i rimskoj.
Mislimo na Cinjenicu, koju nijecu iii mirnoilaze oni sto rimsku knjizevnost pro-
Za opCi zakljuCak 0 nasoj temi plodotvorno je promotriti kako se primje-
matraju iskljucivo iii pretezno u vezi s grckom, da u svijesti Evrope od sre-
rice u interpretaciji Vergilija i Horacija prelamaju sve dotadasnje dileme i
dnjega vijeka i pogotovu od humanizma, primjerice Plaut i Terencije djeluju
kako ih upravo njemacki filolozi 20. st. uspijevaju istrgnuti iz spona ropske
prvenstveno, cesto iskljuCivo knjizevnim kvalitetam~ svoga teksta, a ne
vezanosti za grcku kulturu.
kao »prenositeiji« nove aticke komedije; Vergilije majstorstvom svog umjet-
nickog izraza i svojom koncepcijom epskoga, a ne kao »cuvateij« Homerova Nairne romanski, engleski i slavenski, posebice zapadnoslavenski, istrazi-
epskog stila; Seneka kao filozof tipicno rimske stoicke usmjerenosti i kao '\raci nisu nikad izgubili prisniji dodir s Vergilijevom umjetnoscu. Zato je to
tragicar osebujnih kompozicijskih zahvata i psiholoskih konotacija, a ne zanimljivije da su upravo Nijemci, koji su pocesto pokazivali odbojnost pre-
kao nastavljac grckoga stoicizma i grcke, posebice Euripidove, dramaturgije, rna njoj, napravili odlucan preokret u istrazivanju i interpretaciji Vergili-
itd. To se tice i knjizevnih rodova, naslijedenih iIi u Rimu nastalih. jeve epske tehnike, u tumacenju umjetnickih tendencija iz Vergilija samog,
Samosvojne, dakle, vrednote rimske knjizevnosti rasle su tijekom stolje- u promatranju jedinstvenosti i povezanosti Vergilijeva opus a, osebujne osje-
Ca ne sarno u plodnu dodiru s grckom kulturom nego i iz vlastite, spontane cajnosti u njemu.
zivotvornosti. Slicna je mijena ostvarena i u interpretaciji Horacija. Od prijasnjih sta-
Spomenimo uz te unutarnje vrednote jos nekoliko cimbenika koji su tvo- dija, u kojima je prevladavao postulat grckoga motivskog i stilskog izvo-
rili posebitu uzornost rimske knjizevnosti za Evropu. rista, divljenje prema ocuvanosti misaonog i umjetnickog kontinuiteta iz-
Svakako je jedan od najvaznijih univerzalnost njezina, kako u tematskom medu Grka i Horacija, nastupio je zaokret prema istraZivanju unutarnje adap-
i idejnom srnislu, tako i u jezicnom (sto nije lako odvajati jedno od drugoga): tacije, prema mjeri kojom je rimski pjesnik mnogobrojne poticaje podvr-
prostiruCi se, i jezik i knjizevnost, osobito od doba Cars tva, od Italije i sje- gao svojem i rimskom pjesnickom etosu, pretopio ih u rimsku pjesnicku
verne Afrike do Atlantika, rimska knjizevnost i jezik cuvaju, s jedne strane, tradiciju i aktualne krugove problema Augustova doba.
centripetalnu snagu rimskoga i, s druge, omogucuju difuznost odjeka, kojom Na jednom mjestu svoga znamenitog eseja Sto je klasik? (1945) kaze T.
ce se poput rijeke ulijevati u srednji vijek i kao bujica narasti za humanizma. S. Eliot: »Krv je evropske knjizevnosti latinska i grcka, i to ne kao dva susta-
Na jos je jedan poseban nacin rimska knjizevnost uzorno djelovala: djeio- va optoka nego kao jedan, jer preko Rima moramo doCi do traga nasega grc-
val a je kao ziv i nadasve poticajan primjer kako jedna knjizevnost moze pri- kog ocinstva.« Moze se uciniti da se ta Eliotova teza 0 grckom ocinstvu pokla-
hvacati vrednote prethodne kulture, prihvaca·ti ali ne i sarno reproducirati, pa s Wilamowitzovom 0 rimskoj knjizevnosti kao kceri grckoj. No cjelo-
primati utjecaje ali i preporadati zatecene oblike, teme i izratajna sredstva, kupan kontekst razmiSljanja engleskoga pjesnika i kriticara, kojemu je to-
stvarajuCi dalje i novo iz sokova vlastita jezika, vlastita narodnog duha i ne-
liko stalo da naglasava univerzalnost rimske knjizevnosti i latinskog jezika
ponovljivih drustvenih i psiholoskih okolnosti. Cinjenica je da i takva vrsta
i da proglasi upravo Vergilija klasikom cijele Evrope, ne dopusta da ga po-
uzornosti jasno govori i 0 posebnoj vrednoti rimske knjizevnosti, tj. ne go-
istovjetimo s kontekstom razmisljanja njemackoga grecista. Jedno je naime
vori sarno a onim knjizevnostima za koje je uzorna, nego govori i a njoj koja
je uzorna. preko Rima ulaziti u tragove grckog ocinstva, a drugo je u Rimu traziti
otiske grcke. Ovo drugo bez dvojbe nije Eliotova misao.
ReCi cerna dakle: rimsko je posredniStvo izmedu Grcke i Evrope neosporivo
i veoma znacajno; osporiti valja samo tendenciju, danas doduse vrlo rijetku, o polazistu je, dakle, rijec: ako uocavamo skupnost i osobnost rimske
da se posrednicka uloga rimske knjizevnosti istice umjesto imanentnih estet- knjizevnosti, i u povijesnim relacijama i u formalno-estetskim kriterijima,
skih, misaonih vrednota izniklih·na tlu Rima i njegove knjizevnosti. onda i njezin odnos prema grckoj knjizevnosti nije prva, nego jedna od
Cini se po svemu da smo danas ipak liseni i aprioristicke grekofilije i apri- sastavnica za odgovor na pitanje: »Kako funkcionira rimska knjizevnost?«.
oristicke romanofilije: prve, koja se od Winckelmanna i romanticara, pogla- Na takvoj razini promatranja mnogi su rimski pi sci sarno imitatores, kad
vito njemackih, do njemackih filologa 19. st. razvijala i u grekomaniju; dru- i ne misle tako, ali mnogi su aemulalures, kad i nisu do kraja toga svjesni.
ge, koja je s izrazitim crtama romanomanije od Scaligera (sred. 16. st.) go- Neka pak rimska razdoblja, neke knjizevne vrste i skupina snaznih stvara-
tovo dva stoljeca vladala Evropom, zaddavajuCi se uporno u nekih roman- laca iz svih stoljeca jesu - invenLOres, u punini znacenja za rim sku i dubini
!'I~ih fil010ga 19, djelomice j 20. ·stoljeca. zracenja za evropsku knjizevnost.
214 Rimska knjizevnost Prvo razdoblje: do 240. prije n. e. 215

pjesme vrlo je star, upucujuCi mozda na 6. st. prije n. e. Druga je ocuvana


Salijska pjesma (Carmen Saliare) , koju su pjevali i u orliZju plesali Salijci
{zato im ime od salire = skakati), takoder vrlo star sveeenicki zbor, u op-
Prvo iIi uvodno razdobIje: hodu na cast Marsovu u ozujku i listopadu.
Podrucju religioznoga (obrednoga) pripadaju i sva zaklinjanja (axamenta,
do 240. prije n. e. indigitamenta), kao npr. stih »Adesto Tiberine, cum tuis undis« (= Pridi, bo-
ze Tibera, sa svojim valovima), sastavljen u saturnijskom stihu (versus Satur-
nius), kojemu je u prvoj polovici ritam uzlazni, a u drugoj silazni, a akcenatski
sto se ovo razdoblje, koje obuhvaea punih pet stoljeca od osnutka Rima princip, cini se, metricki preteze nad kvantitetskim. Nazvan prema staroital-
do sredine 3. st. prije n. e., cesto i1aziva i pretknjizevnim, razlog je sarno taj skom seoskom bozanstvu Saturnu, saturnijski je stih bio jedini rim ski narod-
sto su Rimljani i drugi prema njima za sluzbeni pocetak rimske knjizev- ni metar, u kojemu je graden ne sarno diD narodnoga pjesnistva (tako i Arval-
nosti uzimali godinu 240. prije n. e. Prema tomu je onda sve prije toga da- ska pjesma) i kasnije nadgrobni natpisi (npr. znameniti pohvalni natpisi obi-
tuma - pretknjizevno, dapace neknjizevno: aetas barbara et inculta (bar- telji SCipiona, elogia Scipionis, iz 3. i 2. st. prije n. e.), nego ee u njemu i
barsko i neugladeno doba) ili pueritia, infantia (djetinjstvo, nejaka dob) zva- Livije Andronik prevesti Homerovu Odiseju i Nevije ispjevati ep 0 punskom
Ii su ga Rimljani. lz toga nije tesko zakljuciti dvoje: u tom razdoblju nije ratu. Posve ee ga iz uporabe knjizevne istisnuti grcki stih heksametar, koji
bilo jednog iii vise individualnih stvaralaca ili vaznijih anonimnih djela ko- je u 2. st. prije n. e. uveo Enije .i jednom zauvijek ustalio u rimskom pjes-
ja bi stvarala dojam razgranatoga knjizevnoga rada; knjizevnoseu, dakle i niStvu.
umjetnoseu, smatrali su prvenstveno iii cak iskljucivo djela pismeno fiksi- Molitve i caranja, poslovice i pravne odredbe, jayne izreke sveeenika i cino-
rana (iitterae, doslovno: slova, zvali su Rimljani knjizevnost, prema cemu vnika - sve su to Rimljani u starije doba obuhvaeali izrazom carmen (dobar
se onda u svim evropskim jezicima naziva literaturom odnosno knjizevnoseu je stariji hrvatski termin: rijek), dakle ne sarno one sto je u stihovima, nego
say umjetnicki rad izrazen pismenima i veCinom sadrZan u knjigama). sve sto je stilizirano u formulaicnom govoru (concepta verba). I doista u ne-
tom navedenim vrstama narodnoga stvaralastva, osobito u poslovicama i mo-
A u ovom je razdoblju oCigledno rijec 0 usmenoj knjizevnosti koja nije litvama, pa i u drugima kad nisu u stihu, razabiremo izriCitu ritmiziranost
bila sarno u slaboj cijeni u rimskih pisaca nego je bila i slabo predajom
recenicnih dije1ova, aliteracije i ponegdje srok, ponavljanje pojedinih clanaka
ocuvana, pa su je i zbog toga mogli slabije poznavati. Ne hi stoga bio sas- iii formula: ukratko, osobitosti ritmicke proze. Tek kasnije, i to pod grckim
vim cudan taj naziv »pretknjizevno razdoblje«. Tek nije primjereno nameta-
utjecajem, carmen je znacilo sarno pjesmu, spjev.
ti mu u interpretaciji svojstva, kojih nema, i oduzimati vrednote, kojih ima.
Od poslenickih pjesama i djecjih uspavanki, iako kasni}i rimski autori pret-
Ne mozemo, stoga, danas dijeliti misljenje romanticara, koje je ostavilo postavljaju da su opstojale, takoder nam se nije gotovo nista ocuvalo. I
tragove i u nekih filologa u prvim desetljeCima nasega stoljeea, da sarno o tuzbalicama za mrtvima (neniae) imamo vijesti u pisaca.
ovo razdoblje prije polovice 3. st. prije n. e. oznacuje rimsku izvornost, Medu epske i epsko-lirske narodne pjesme mozemo ubrojiti gozbene pje-
dakle da bi sve ovo sto je »pretknjizevno« bilo izrazito rimsko, narodno i sme (carmina convivalia), pjesme uz trijumf (carmina triumphalia) i ratnic-
izvorno, a sve sto je knjizevno, tj. od 240. prije n. e. i dalje, da bi bilo grcko, ke pjesme, u kojima se - kao i u spomenutim tuzbalicama - isticala sla-
helenisticko, he1enizirajuee. ler niti je bas sve pretknjizevno izrazito italsko va predaka. 0 njima su nam takoder ocuvane vijesti u pisaca iii neke sli-
i rimsko, a jos je manje sve knjizevno - grcko. To je oCigledno iz onoga cne tvorevine iz kasnijeg doba.
sto smo u prethodnim poglavljima kazali. Neke su zacetke dramskih prikazivanja oznacavali fesceninski stihovi, dram-
Sva ta stoljeea zastrta su nam zapravo maglom. Uz pojedinacne vijesti u ske sature i. ate1ane. Fesceninski stihovi (versus Fescennini, prema faliskic-
rim'.kih filologa i povjesnicara, ocuvano nam je svega nekoliko cje10vitih tek- kom gradu Fescenniumu u Etruriji) improvizirali su se prigodom ratarskih
stova i pregrst ulomaka. I to je sve na temelju cega mozemo bar donekle svecanosti, kasnije sarno kao s\'adbene pjesme. ZaCinjeni su bili masnim
rekonstruirati zacetke knjizevnosti u Rimljana, ocjenjivali ih mi sarno kao salama, pa Horacije tvrdi kako je u njlima vee oCigledan »italski ocat« (lta-
pismenost iii - sto je znanstveno ispravnije - bar neke od njih kao knji- lum acetum), smisao Italaca za posalicu, lakrdiju. Povjesnicar Livije pove-
i,evnost iii knjizevnosti vrlo blisko. zuje fesceninske stihove s pocecima rimske drame i tvrdi da su ih sudionici
Narodnoj lirici, i to obredne tematike, pripadaju dvije pjesme. ledna je naizmjenicno dobacivali jedan drugome. To govori 0 dijaioskom obliku koji
Arvalska pjesma (Carmen Arvale), nazvana prema prastarom sveeenickom bi mogao biti star.
zboru fratres Arvales (arvaIska bratovstina, arva znaci »njiva«) koji je tu pjes- o dramskoj saturi (satura, rabimo i u hrvatskom taj oblik, za razliku od
mu-molitvu pjevao u ophodu, mjeseca svibnja, na cast boginje polja Dea Dia. kasnije razvijene, posebne knjizevne vrste - satire, iako im je jezicno isti
Zazivaju se u pomoe zastitnici polja Lases (= Lares) i staroitalsko bozanstvo korijen, pa djelomice i tem~tika) imamo takoder ncsigurne vijcsti. Vjerojat-
raslinja Marmar (= Mars). Prva dva stiha glase: »Enos, Lases, iuvate! I Neve no su to bile improvizirane '~ene, uz pies i pjevanje, sadnajem raznolikije
lue, rue, Marmar, sin sin currere in pleores« (= Pomozite nam, Lari! I ne od fesceninskih stihova.
dopusti, Marsu, da se kuga i propast sruce na veCinu!), koji se svi ponavljaju Prema oskickom gradu Atella u Kampaniji naziva se ate1ana (fabula Atel-
po tri puta, a posljednji uzvik »Triumpe« pet puta. Arvalska pjesma pronade- lana, takoder i: ludus Oscus = oskicka igra), italska pucka Earsa, lakrdija,
na je na jednom natpisu u Rimu, zapisniku sa sastanka bratovstine iz 218. sadrZavajuCi i vulgarnosti i opscene dvosmislenosti, improvizirano izvode-
n. e. lake je prvotni tekst vjerojatno u tijeku vremena moderniziran, jezik na u obliku kratkih scena.
216 Rimska knjizevnost Arlzajsko razdoblje: 240. do 80. prije n. e. 217

lake ostavlja dojam umjetne rekonstrukcije, zanimljiva je jedna vijest


u Livija (A u. c. 7,2). Nairne, uz atelan.u u kojoj. su predstavljali .~imski
dani, rijee bi sada bila 0 profesionalmm glumclma. Prema stanJoJ
Livije izvodi po?rijet~o toga iz 364., prije n .. e. kad .i~ Rimo~ ha~ala . pa Drugo iii arhajsko razdoblje:
su radi umilostlvlJenla bogova bllt pozvam etrurskI plesacL NJlhov se ntu-
alni pies neQbicno svidio rimskoj mladezi, te su se takve scenske (ludi 240. do 80. prije fl. e.
scaenici), u koje Livije ukljucuje i fescenine i saturu, stalno zadrzale u
Rimu i bez izriCita povoda. I Livije tvrdi da je rijee histrio (glumac) etrur-
skog podrijetla. Odmah nakon pobjednicki zavrsena prvoga punskog rata zapocinje drugo·
iii arhajsko razdoblje rimske knjizevnosti, a zavrsava se godinom 80, kad
Osim neizravnih vijesti samo bJijedu predodzbu imamo 0 proznoj pisme·
je najveCi govornik rimski postigao svoj prvi veliki uspjeh. Razdoblje od
nosti, koja uostalom nije ni mogla imati neke knjizevne kvalitete, izuzevsi jednog i po sto!jeca u kojemu su, da ne ponavljamo vee u uvodnim poglav-·
mozda klice knjizevnoga u nadgrobnim pohvalnim govorima (laudali01~es ljima receno, Rimljani postali svjetskom velesilom.
funebres). SpomenimQ sarno vaznije sastavke u prozi: Ijetopise (annales), ko-
Pobjednicki narod sirom je otvorio vrata grckoj kulturi, ali i postajao sve
je je iz godine u godinu sastavljao vrhovni sveeenik; sluzbene knjige (com·
svjesniji svoje ne samo vojnicke i politicke snage, nego i svojih mogucnosti
mentarii, libri) magi strata i sveeenickih kolegija; napokQn, senatske akte, ko- stvaralaekih na kulturnom polju. U ovom razdoblju Rimljani su se okusali u
ji nisu bili namijenjeni javnQsti, a tek ee ih Gaj Julije Cezar iz politickih svim vrstama pjesnistva, u nekima cak magistralno, i u mnogim tipovima
razloga objavljivati. proznoga stvaralastva. Dalo je ovo razdoblje rimskoj knjizevnosti ne sarno
Jedini je evrst datum u cjelokupnom uvodnom razdoblju i ujedno prvi nacionalni ep (Nevije) i prvi ep grckoga tipa i grckoga stiha heksame-
vazniji spomenik rimske proze iz staroga dQba Zakonik na 12 placa tra (Enije), nego i najveeega komediografa rimskoga i jednog od najsnaz-
XII [ duodecim] tabularum, kako ga zovu tek od 2. st., a rimski ga kla- nijih talenata svjetske knjizevnosti (Plaut).i prvoga satiricara u pravom
sici nazivaju veCinom XII tabulae ili samQ XII). Tekst tih zakQna bio smislu rijeci (Lucilije). Rimski su se pjesnici sada ozbiljno okusali u tra-·
451/50. prije n. e. urezan na dvanaest mjedenih plQca i postavljen na fo- gediji i ostvarili neke vazne vrste proze, posebice govomieke.
rumu u Rimu. Dugo prije toga povlastica patricija, to je obicajno pravo Zanimljiva je jedna suprotnost, vrlo karakteristicna za rane poeetke ar-·
privatno u povezanosti s javnim objavljeno pod pritiskom plebejaca. hajskog razdoblja: Grk Livije Andronik i Mesapljanin Enije tvorci su pjes-
Ulomci Zakonika, koji su nam se ocuvali u citatima iz rimskill pisaca, po- niStva na latinskom jeziku, ali najstariji povjesnicari rimski, tzv. stariji
tjecu iz kasnije jezicne redakcije. nastale vjerojatnQ oko 300. prije n. c. analisti, piSu greki. A kad je vee rijec 0 podrijetlu kaZimo odmah da
StU mu je jezgrQvit, zbijen katkada do nerazumljivosti, formulaican. Dva- u toj generaciji nema Rimljanina, gradanina grada Rima, cak ni Latina iz
naest ploca jos je i Ciceron kao djecak morao u skQli uciti napamet (kao Lacija. Andronik je. rekli smo, podrijetlom Grk, Nevije je iz latinskoga gra-
carmen necessarium, kaze on). NajugJedniji rimski pravnici bavili su se tu- da u Kampaniji, Plaut je Umbrijac s umbrijsko-galske granice, Enije i Pa-
macenjem Zakonika kao temelja rimskog ustavnog prava. tako da je pot- kuvije rodom su iz Kalabrije, zemlje polugrcke kulture, Cecilije i Terencije
pun njegov tekst opstojao jos u Justinijanovo doba, u komentarima glaso- Qslobodenici, jedan galske, drugi africke krvi. Ali moe rimske asimilacije
vitoga pravnikaGaja (iz 2. st. n. e.).
bila je vee na djelu: kad je Enije (rodom iz grada Rudija) kao priznanje za
Ako i jest cijelo ovo razdoblje rimske knjizevnosti ispunjeno iskljucivo svoje stvaralastvo dobio rimsko gradansko pravo, s ponosom je istaknuo:
narodnim. dakle anonimnim stvaralastvom, valia ipak reCi da se pri kraju "Nos sumus Romani, qui fuimus ante Rudini« (= Rimljani smo mi koji pri-
4. st. prije n. e. izdvaja jedna licnost, visoko znacajna ne samQ po svojem je bijasmo Rudijci).
udielu u vanjskoj i unutarnjoj politici rimskoj. To je APlJE KLAUDlJE
CEKO (AppizlS Claudius Caecus), cenzor 312, konzul 307. i 296, graditelj po
njemu nazvane Apijeve ceste. Mozda je on sam Qbjavio svoj govor iz 280.
protiv sklapanja mira s epirskim l<raljem Pirom. Kad' ga je drzao 1I se·
natu, bio je Apije vee slijep (odatle mu i dodatak imenu Caecus). Najstariji pjesnici
znameni ti govQr. poznat jos Ciceronu, prvi je spomenik rimskoga gQvorniStva.
Sto je, nadalje, za ocjenu njegova rada posebno zanimljivo, Apije Klaudije nl-
je usprkQs QPeem poimanju svih Rimljana, javnih djelatnika iz starijih Godina je 240. pdje n. e. pocetak i ovog arhajskog razdoblja i sluz.beni po--
razdoblja - smatrao cia mu je casti bavili se pjesnistvom: sastavio je cetak rimske knjizevnosti u cjelini. Pisac koji je tu godinu svojim imenom
zbirku izreka (Senlenlieu;) prakticne zivotne mudrosti. u melrickom obliku. posebno proslavio i ujedno pisac koji se smatra najstarijim rimskim knji-
Jedna od nekolikQ otuvanih je u Apijevoj slilizaciji mozda ovako: ievnikom LUCIlE LIVIJE ANDRONIK (Lucius Livius Andronlcus, oko
,'Escit suas quisque faber fortunas« ( Svatko je kovac svoje sreee). Tom 280 oko 204), rob-oslobodenik grckog podrijetla. Njemu su se naime spo-
je zbirkom Aplje Klaudije navijestio moralizalorsko pjesnistvo, kojeg ee tra- men ute godine obratili edili kad je zakljuceno da se u rujnu za rimske igre
dicija zivjeti tijekom cijele rimske knjizevnosti. (ludi Romani) prvi put izvede jedna greka tragedija i komedija u latinskoj,
218 Rimska knjizevnost Nevije. Enije 219

«obradbi. On je to i obavio, ali koja je to bila tragedija ili komedija, ne zna- No vratimo se njegovu knjizevnom radu, u kojemu se takoder pokazuje
..mo. Imamo jos nekoliko ocuvanih naslova Livijevih tragedija, npr. Achilles, pjesnikova jaka osobnost. Kako pokazuju rijetki ulomci, u komedijama, ko-
Trojanski konj - Equos Troianus i dr., i sarno jedan pouzdan naslov komedi- je su takoder tzv. palijate, bio je Nevije u prilicnoj mjeri dostojan takmac
je, Mali mac - Gladiolus. Je Ii bilo dramskih predstava i prije 240, ne zna- Plautu. Najbolje poznajemo njegovu komediju Djevojce iz Tarenta (Taren-
mo. Svakako, rimske igre bile su vec od 366. godiilnja svecanost. Valja is- tilla). Mozda je komedijom Gatar (Ariolus) Nevije i zacetndk tzv. logate, ko-
;4:aknuti da su se rimski vojnici, stacionirani na Siciliji, mogli vec prije upo- medije rimskoga !ipa i sadrZaja.
.znati s grckim kazalistem koje se njegovalo jos od doba sicilskog tiranina
Hijerona. A osim toga Rinton, pisac tzv. hilarotragedija, zivio je do 285. Izrazito rimski duh provlaCi se njegovim djelima, pa stoga nije cudno sto
je upravo on zacetnik nacionalne tragedije rimske, nazvane tabula praetexta
Ako je Livije Andronik svojim dramskim radom oznaCio pocetke rimske prema sluzbenoj odjeci (i kostimu glumaca u tragediji) rimskih magistrata
knjizevnosti, ima joil jedno njegovo djelo kojim nije malo utjeeao na kasniju (toga praetexta = toga s grimiznim obrubom). Od sacuvane nam dvije njegove
.rimsku knjizevnost i po kojernu je postao takoder zacetnikom jedne vrste pretekste (Clastidium, Vuk Lupus) prva je bila svecana rodoljubna igra, a
knjizevnoga stvaranja i u Rimu i u Evropi uopce. To je djelo njegov prijevod druga dramatizacija legende 0 Romulu. Ne mozemo danas suditi 0 njihovoj
Homerove Odiseje (Odyssia, Hi: Odusia) u saturnijskim stihovima, od kojega umjetnickoj vrijednosti. Od tragedija grckoga tipa spomenimo naslove dviju
imamo ocuvanih sarno nekoliko stihova i ulomaka. Prvi stih toga prijevo- iz trojanskoga ciklusa: Trojanski konj - Equos Troianus, Hektor polazi (u
. da-adaptacije glasi: "Virum mihi, Camena, inseee versutum!" (= Kazi mi, hoj) - Hector proticiscens.
Kameno, mllza okretnoga). Oznacili smo u citatu ritam saturnijskog stiha, Djelo njegovo, kojim je takoder zacetnik rimske struje u knjiZevnosti i tvo-
koji je mogao imati i ponesto drukciju varijantu, ali je ova najcesca. Ko- rae nacionalnog epa rimskoga, jest Punski rat (Bellum Poenicum). napisan
liko mozemo razabrati iz ocuvanih ulomaka i kasnijih vijesti 0 tom prije- pod starost u saturnijskim stihovima. Ep je vjerojatno imao samo 4000 do
-vodu, Livije Andronik ostvario je adaptaciju, cini se, bez knjizevnih skraCi- 5000 stihova, opjevao je u njemu prvi punski rat, posluzivsi se dijelom po-
vanja, a dosljedno je romanizirao imena, npr. bogova, kako se vidi iz upo- vijesnim izvorima, a dijelom vlastitim iskustvima borea u punskom ratu, a
ctrebe rimske Kamene mjesto grcke Muze. u estetskom pogledu oslanjajuCi se i na Homera i na helenisticko pjesniStvo
U jednom kriticnom trenutku drugoga punskog rata, 207, sastavio je Li- grcko. No kao junacki ep stvorio je Nevije i po duhu i po stilu sasvim novo
-vije na zahtjev drlave neku kultsku pjesmu za ophod mladih djevojaka, ko- djelo kojega ce se tradicija osjeCati sve do kraja antike, poglavito preko nje-
jom bi se odbila od Rima opasnost. Time se nail pisae okusao ,i u lirieL Kao gova veHkog nasljednika Vergilija. Cini se da se pjesnik Eneide u velikoj temi
zahvalnost za uspjeh te pjesme i ophoda senat je dopustio da se osnuje dru- o Eneji i Didoni kao podrijetlu neprijateljstva izmedu Rima i Kartage poslu-
:stvo knjizevnika i glumaea (collegium scribarum histrionumque) sa zio upravo Nevijem. Punski rat bio je dugo u Rimu citan i cijenjen.
tern u Minervinu hramu na Aventinu u Rimu. o Nevijevu nacionalnom rimskom ponosu i nekoj protugrckoj usmjerenosti
Djela su Andronikova bila poznata jos potkraj republike, ali nisu bila u govorio bi i nadgrobni natpis pjesnikov koji je navodno sam Nevije sastavio:
'Velikoj cijeni. Ciceron npr. usporeduje latinsku Odiseju s primitivnim skulp- "Obliti sunt Romai loquier lingua Latina« (= Zaboravili su u Rimu govoriti
turama Dedalovim, a za drame njegove kaze da ih nije vrijedno dva puta latinskim jezikom)t
.Citati. No bez obzira na te oejene, Livijevo je djelo, kako dramsko tako i KVINT ENlJE (Quintus Ennius, 239-169. prije n. e.) rodom je iz Rudija
prevodilacko, bilo u tom trenutku visoko znacajno i utjeeajno, posebice u u Kalabriji, gdje su se grcki i oskicki utjeeaji mijesali s rimskima, pa je
jeziCnom i metrickom pogledu. A sto se tice odnosa prema grckoj knjizev- zato kasnije i spominjao da ima tri srea, jer govori latinski, grcki i oskicki.
,nosti, spomenimo da je upravo godine 240, te presudne godine za rimsku Posljednji je od univerzalnih arhajskih rimskih pjesnika koji su se okusali
knjizevnost, 1I Grckoj umro Arkesilaj, utemeljitelj srednje akademske fi- u vise knjizevnih rodova: pisao je epiku, tragedije i komedije, satire, epigrame
lozofske skole, i mozda iste godine Kalimah, a sam Livije Andronik bio i prozu. Od najmanje 22 tragedije i dvije komedije, sto ih je napisao prven-
"vrsnjak velikog aleksandrijskog fiIologa i geografa Eratostena. stveno pod Euripidovim utjecajem (npr. Hecuba, /phigenia, Medeja progna-
Pet godina nakon prvog Andronikova nastupa u knjizevnosti izvedeni su nica Medea exul) , ocuvalo nam se svega oko 400 stihova. Gotovo za polovi-
;prvi komadi GNEJA NEVlJA (Gnaeus Naevius, oko 270 - oko 201), rodena eu tragedija birao je terne iz trojanskoga ciklusa. U rimsku je knjizevnost
vjerojatno u Kapui. Nevije je sudjelovao u prvom punskom ratu i pri kra- uveo satiru, upravo saturu (Satire - Saturae, u 4 iii 6 knjiga, ocuvana sarno dva
ju ga zivota opjevao u epu PUl1ski rat. U tijeku drugog punskog rata bio se ulomka), koja nije u pravom smislu »satiricna«, nego u razlicitim metrima
.znpleo u politicku borbu s nekim uglednim aristokratskim obiteljima, pa iznosi raznolike sadrzaje.
je osobito dosao u sukob s obitelju Metela, jer je u nekoj komediji imao Najsnaznije je djelovao i najviSe traga ostavio u kasnijoj rimskoj knjiZev-
stih "Fato Metelli Romae fiunt consules« (= Bez zasluge postaju Meteli nosti povijesnim epom Anali (Annales. u 18 knjiga, ocuvano oko 600 od ukup-
.u Rimu konzulima); na to su mu oni odgovorili i zaprijetili: "Malum dabunt no oka 30000 heksametara; zapoceti su vjerojamo nesto nakon godine 189,
Metelli Naevio poetae« ( Zlom ce osinuti MeteU pjesnika Nevija) i dati djelomicno i objavljivani). Dijelom u stilu kronike, dijelom u zivopisnim
'su ga strpati u zatvor. Navodno se poslije Nevije iskupio jednom drugom slikama. ispripovijedana je u njemu poviiest Rima od Enejina dolaska u Ita-
-komedijom, ali je zbog stalnib kritika protiv nobiliteta ipak potkraj zivota liju do pjesnikova vremena (barem do 179). a iserpnije je obradena suvreme-
·ibio .prognan u africku Utiku i ondje umro. na epoha. Uspon Rima do velesile glavna je tema epa, koju je Enije zaodje-
220 Rimska knjizevnost Vrste dramskog stvaralastva 221

nuo u ruho homerskoga heksametra i epske dikcije. Time je prvi uveo j jed- najizvorniji je pjesnik togate Titinije, u koga se provincijalni i rustikalni ele-
dnom zauvijek u rimskoj knjizevnosti ucvrstio grcki 5tih heksametar, suprot- ment osobito istice, takoder i u jeziku, acini se da je stvarao u svjesnom su-
stavljajuCi se u tome svojim starijim suvremenicima Liviju Androniku i Gne- protstavljanju prema Menandrovu postupku, posezuci za neotesanoseu i otvo-
ju Neviju, koji su pisali u nacionalnom rimskom tzv. saturnijskom stihu. renoscu starije aticke komedije. Afranije bijase poklonik Terencijev. Spome-
OblikujuCi stih i dikciju prema velikom Homerovu llZOru, Enije je stvorio no- nimo ipak ovdje da se pri kraju Augustove vlade razvijao i jedan oblik togate
ve metafore, skovao uspjele slozenice, obogatio reportoar glasovnih figura, nazvan trabeata (= viteska komedija. prema svecanoj odjeCi rimskih vitezova),
vrabjuCi stari sjaj mnogim arhajskim rijeCima i oblicima. Latinski je pjes- koja je htjela uzdiCi komediju na visu drustvenu razinu.
nicki jezik njegovom zaslugom postao bogatiji i harmonicniji. Anali su postali RezimirajuCi ponovit cemo: preteksta i togata bile su vee od samoga po-
nacionalnim epom i ostali su to sve do Vergilija, koji ee u Eneidu ugraditi cetka rimska protuteZa grckoj tragediji i komediji.
mnoge stihove svoga prethodnika, lagano ih stilizirajuCi, i tako ocuvati per-
spektivu kontinuiteta, epskoga i nacionalnoga, i dah starodrevnosti. Bogati sto se ugledanja tice, rimska se tragedija grckoga tipa pasebice oslanja na
odjeci Enijeve dikcije nalaze se i u Lukrecija. Euripida: njegov retoricki patos. mozda i njegov racionalizam, duboko su se
doimaliu Rirrm. Na drugom mjestu bio je Eshil i zatim pastklasicna trage-
Govorili smo 0 Eniju zajedno s Livijem Andronikom i Nevijem, iako je
dija. Sofoklo kao uzor bio je rjedi.
Enije nesto mladi od Plauta, jer su trojica spomenutih posljednji univerzalni
pjesnici starijeg doba. Enijev opus, kao i Nevijev, obuhvaea i ep .i tragediju i Glazbeno su bogatstvo grcke korske lirike rimski tragicari ogranicili. Nji-
komediju, a on je pored toga uveo u rimsku knjizevnost didakticki spjev, pjes- hove su lirske scene metricki povezanije, ali i jednobojnije. Rimljani su pjeva-
mu pohvalnicu i saturu. Pakuvije i Akcije uglavnom ce se ograniciti na trage- nim ili uz frulu recitiranim partijama (cantica) dali vise mjesta u odnosu
diju, Plaut i njegovi sljedbenici na komediju, a Lucilije na satiru. Dakle na- prema govorenima tj. prema dijalozima (diverbia).
kon trojice spomenutih najstarijih pjesnika postat ce pravilom ograniCavanje U rimskoj komediji, mislimo i na palijatu, nije odjek nalazila stara aticka
na jedan knjizevni rod. komedija Aristofana i prethodrrika, nego gotovo iskljucivo nova aticka ko-
medija, prvenstveno Menandar, Filemon i Difil. Tu se, dakle, zrcal.i onaj po-
malo sentimentalni gradanski svijet helenizma, s ogranicenjem na privatni
zivot, na konvencionalni moral, svijet u kojemu su stvoreni stalni tipovi sta-
l'Og oca. raspusnog sina, zavedene djevojke, hvalisavih vojnika, parazita, do-
o vrstama dramskoga stvaralastva vitljivih robova, plemenitih hetera.
Kao ni rimska tragedija, nema ni komedija pravoga kora. Vee je nova ati-
cka komedija grcka poznavala kor sarno kao meduigru koja ne pripada samoj
Neeemo ovdje ponavljati vee receno 0 trolistu najstarijih pjesnika. niH nizati radnji. I rimska palijata razlikuje dijaloski dio (diverbium) i pjevani iii re-
podatke 0 komediografima Plautu i Terenciju iii tragicarima Pakuviju i Akci-
citirani (canticum). U Plautovim, osobito kasnijim komadima, cantica zauzi-
ju, jer ce 0 njima posebno biti rijec. Okupit eemo samo neke zajednicke erte,
maju mnogo vise prost ora, postajuCi veCinom solo-scenama, arijama. Terencije
ogledati terminologiju i natuknuti ponesto 0 manjim vl'stama scenskog prika-
ce u tom pogledu biti sustezljiviji od svoga velikog prethodnika: imat ee mno-
zivanja.
go manje cantica od njega i kudikamo manje metricke raznovrsnosti.
Pocnimo od termina koje smo vee dijelom upotrebljavali. Na podrucju
Uz dramu grckoga podrijetla opstojalo je i kazaliste kojemu je korijenje
rimske drame nalazimo tragediju i komediju, i to obje vrste u verziji grcko-
u narodnim obicajima. Spominjali smo vee u uvodnom razdoblju rimske knji-
ga i rimskoga tipa. Tragediju grckoga tipa i tematike uveo je, vidjeli smo, u
zevnosti tzv. atelanu, lakrdiju, medu zacecima rimske drame. RazvijajuCi se
rimsku knjizevnost Livije Andronik, a onu nacionalnu rimsku, koja se zva-
kao knjizevna atelana, nasla je ona pri kraju naseg razdoblja dva poznatija
la fa/JUla praelala(ta), uveo je Nevije. Grcka komedija. koju nalazimo u svim
pjesnika, NOVlJA (Novius) i LUCllA POMPONlJA (Lucius Pomponius). Ova
Plautovim i Terencijevim komedijama, nazvana je prema grckom ogrtacu
je knjizevna atelana ustalila tipizirane likove i maske. kojih smo zacetke vee
tabula palliata; djelomicno kao reakcija na helenisticki utjecaj nastala je
mogli naei i u onoj pocetnoj, italskoj puckoj farsi; najkarakteristicniji su ovi:
lalmla [Ogara. komedija u rimskom kostimu, s rimskom tematikom. Prema
Maccus (seijacina i lakrdijas), Bucco (zderonja i brbljavae), Pappus (glupavi
izjavama nekih rimskih filologa, tvorac bi togate bio vee Livije Andronik,
starae), Dossennus (lukavi grbavac). Te su ate lane bile kratki komadi, koji su
a Nevijev Ariolus odigravao se vjerojatno u Italiji. Ima doduse italskoga tem-
se kasnije. kao i mimi. dodavali na kraju tragedija (exodia) , a improv.izacija
peramenta vee u Nevija pa pogotovu i u Plauta, ali je cinjenica da su pravi
je u njima imala vrlo siroku primjenu.
tvorei komedije rimskoga kova, togate, ovi: T iTlN IJ E (Titinius). LUCfJ E
AFRANlJE (Lucius Afranius) i TiT KVINKCfJE ATA (Till~S QU!l1oius Alla, Medu takvim manjim seenskim vr8'tama nalazi se i mim (mimus), ifeaHsti-
umro 77). Od njih nam je ocuvano nekoliko desetaka naslova i nekoliko stoti- tko oponasanje prizora iz svakidasnjeg zivota. GNEJ MACIJE (Gnaeus Matius)
na stihova, po cemu moze:mo ipak razabrati da se fabula togata odigrava u joil ee u doba Sulino pisati realisticke skeceve, mimijambe, prema uzoru na
Italiji. cas u Rimu, cas u provineiji, da su joj likovi Rimljani iIi Italci. ali raz- Grka Herondu.
lieito od pretekste ljudi l1izega staleia, zbog cega se IOgata nazi va katkada i Posljednji je pjesnik palijate TURPILlJ E (TurpiliUS), koji se poput Te-
tabula wbemaria (= komedija 0 dasearama). Medu spomenutim pjesnieima reneija tjesnje pr:idriavao svojih gr6kih uzora. Umro je 103. prije n. e.
222 Rimska knjizevnost Plaut. Terencije

Veliki majstori komicke scene a:ll'sambl,i, pjevani uz glazbu, ,i, V1jerojatno, pantomimski pIes, a di1elom sarno
recitativi uz jednostavnu pratnju frule. Uzorom su mu za to donekle bile
rimske tragedije, Euripid i, vjerojatno, helenisticke mimicke drame 3. 8t. Na.
NajveCi rimski komediograf, TIT MAKClJE PLAUT (Titus Maecius Plautus, novu atieku komediju, koja se sluzila sarno dijaloskim metrima, Plaut je stva-
izmedu 254. i 251 - 184. prije n. e.) rodio se u umbrijskoj Sarsini, neko je vri- ralacki nakalamio mimodiju: raznovrsna euvstva njegovih likova, mijene ra-
jeme bio radnik na pozornici u Rimu, zatim se dao na trgovinu, propao je i, spolozenja i zaokreti u radnji izraz.eni su na bogatoj potki metrickoj i glazbe-
zaduzen, morao raditi poput roba u mlinu. Oko tri desetljeca, nekako od prvih noj. Ritam se sa stihovima, praui radnju i izvire iz nje: omogueuje kon-
godina drugoga punskog rata (218-201) do smrti, traje plodno stvaralastvo tinuitet scenskog dozivljaja. ProzimajuCi se tako s tekstom, glazba u stihu'
toga ljubimca rimske pubHke i najutjecajll1ijega posrednika izmectu i izvan njega stvara s tekstom kvalitativno novu cjelinu, tipicno plautovsku,.
novovjekovne komedije. jedinstvenu u antickoj i evropskoj komediografiji.
Tradicija mu je pripisivala oko 130 komedija. ad njih je filolog Varon iz- Nepresusna komika Plautovih likova i svjeza imaginativnost scenskih rje-
dvojio zbirku od 21 autenticne komedije (tzv. Fabulae Varronianae), koje su senja bili su neiscrpnim vrelom nadahnuca talijanskoj renesansnoj komediji
potpuno ocuvane, osim jedne (Vidularia) sarno fragmentarno. Najbolje su: i nasem DriiCu, Camoesu, Shakespeareu i Moliereu, Holbergu i Goldoniju..
Menaechmi, Hvalisavi vojnik (Miles gloriosus), Tvrdiea (Aulularia, doslovno: Lessingu, Giraudouxu i drugima.
Komedija 0 loncicu) nastale vjerojatno prije 200; Amtitrion (Amphitruo),
Trogroska (Trinummus) , Pseudolus ('tocna godina: 191), Mladi Kartazanin,
(Poenulus) , Bakhide (Bacchides) sve iz desetljeca prije pjesnikove smr.ti.
Meau uspjelijima jos su i Suznji (Captivi), Konopac (Rudens), Stichus (tocna
godina: 200), Sablasti (Mostellaria) i Cdsina.
Malo je Plautovih komada koji se mogu izriCito ubrojiti u komedije ka-
mktera, koo npr. Tvrdica, ,s Likom skrtice Eukliona koji ljubomomo cuva
lonek s novcem (v. DdiCeva Skupa, Moliereova i Fieldingova Shea, i Kir
Janju Jovana StedJje Popoviea). Karakteristicne su za Plauta komedije
bogate situacionom i bljeStavom verbalnom komikom. U mnogih ee evrop-
skih pisaca naCi odjeka neodoljivo komieni qui pro quo-prizori iz komedije
Menehmi (braea blizanci) i iz Amtitriona, travestije tragedije, jedine Plautove
i rimske komeclije s mitoloskom temom (Jupiter i Merkurije pretvoreni u H-
kove Alkmenina muza Amfitriona i njegova s;luge Sosije). Tip helen.istiekog
oficira dao je ime Hvalisavom vojniku, u kojem rob Palestrion spletkama
nasamari pniglupa i obijesna PirgopoLinika.
llustracije uz st. 593. i d. iz Terencijeve komedije
Plaut u potpunosti preuzima tematiku i tipove helenistieke, i to osobito no- Heautontimorumenos. U rukopisu, tzv. Codex Am·
ve aticke komedije (Menandar, pogotovu Difil i Filemon), aludirajuCi sarno brosianus H 75 u Milanu, 10. stoljece n. e.
pokatkad na suvremene rimske prilike. Pritom se obilno sluzi kontaminaci-
jom, tj. u izvornu grcku komediju, koju preraduje, umeee jedan ili vise prizo·
ra iz koje druge ili prekompontra [,az1ioHe komedije u jednu. Nas,tojanje oko Nepunih dvadeset godina nakon Plautove smrti javio se svojim komadima.
efektnosti pojedinih ,sklonost i:orazitim bojama u stvaranju likova i drugi veliki komediograf ovoga razdoblja i cijele rimske knjizevnosti, PU-
kiQltl1icnih motiva jedna je od biitni:j,ih znaeajki BlaJutova postupka, koji a'tiCku BLIJE TERENCIJE AFER (Publius Terentius Afer, oko 195-159. prije n. e.).
hranu - reee Varon zacinja eesnjakom i crvenim lukom i tako je prilago- Rodom iz u Africi (po cemu ima nadimak Ater Mrikanac), dove-
duje rimskoj publici. Vrlo se eesto time prekida fina nit radnje, koju ee Te· den je kao rob u Rim, gdje ga je gospodar dao obrazovati i oslobodio. Ocu-
rencije nastojavi briz,no ocuvati. No d onda kad narusava promiSljeni kom· vano je svih sest njegovih komedija: Dje1Jojka s otoka Andra (Andria, 166),
pozicioni sklad grckih uzora, kada karikira likove, nadomjestajuci fini hu· Svekrva (Hecyra, napisana 165, u cjelini izvedena tek 160), Covjek koji sam
mor lakrdijom i masnim salama (pri cemu su italske pueke farse vjerojatno sebe muCi (Heautontimorumenos, 163), Eunuehus (161), Phormio (161) i Bra·,
imale udjela), rimski pjesnik scenski zivo vodi radnju iz prizora u prizor. ca (Adelphoe, 160). Velik uspjeh postigao je komedijom Eunuh, u kojoj se
Umjereno stiliziran, socan narodni govor nadahnut mu je neiscrpnom ko- mladiC presvuce u eunuha da bi dopro do ljubljene ropkinje. U Formionu ister,
miekom snagom, koja izvire iz nabujalog optimizma i vedre energije sto pro- imeni, lukavi parazit uspijeva da se zaljubljeni mladie protiv volje obitelji
zimaju sva djela Plautova, Neslueene smislene i zvukovne Ijepote jezika pre· vjenca sa siromasnom djevojkom (v. Moliereove Scapinove spletke). Posljednja.
tacu se u govorenim, recitativnim i pjevanim dijelovima komedije. ri- mu je i jedna od najboljih komedija Braca. U njoj se razvija problem odgoja,
jeei i bujice metafora iz dijaloga, kojih se scenska zivost nece viSe pono· psiholoski i etieki najblizi autorovim sklonostima: jednog brata odgaja otae
viti u rimskoj knjizevnosti. Osim gipkoga i svjezega jezika, Plautovo se kaza- strogo i kruto, a drugom adoptivni otac, stric, daje liberalan odgoj i postize-
liste jos po necemu b~tno ['azl;iku~e od novoaticke komedi1e: to su cantica bolji rezultat. Bracu je donekle iskoristio Moliere u Skoli za muzeve, a Lessing_
u raznovrsnim metrima dijelom monodije (ili monolozi), dueti, terceti i ih je driao uzornom komedijom.
224 Rimska knjiievnost Terel1cije. Cecilije 225
--------------------------------~------ ------...__. _ - - - - - - --------------
Osim Svekrve .j Formiona, sve su komedije preradbe Menandra, kojega svojega velikog rimskog prethodnika. Bujnost ritmiekih kvaliteta Plautova
se Terencije mnogo tjesnje pridrz.ava nego Plaut svojih uzora. Sluzeci se 5tiha takoder je u Terencija svedena na Menandrovu mjeru, tj. pretezno na re'
-umjerenije kontaminacijom, Terencije euva arhitektoniku kompozicije: radnju citativ.
wodi ravnomjerno, nastojeci da joj se sto kasnije nazre rasp let, karaktere
U vrlo zanimljivim prolozima pjesnik ne daje viSe ekspoziciju, vee se njima
sluZi za polemiku s knjizevnim protivnicima.
U Evropi je sarno prema Terencijevim komedijama bila poznata dram5ka
tehnika novoaticke komedije. Osobitu ulogu odigrao je Terencije u teoriji gra-
danske drame 18. st. (usp. npr. Diderota i »plaeljivu« drarnu u Francuskoj).

Sl'cdisnii pog/ed na peristil u kuCi Vetijaca iz Pompeja

Uz Plauta i Terencija jos je jedan pjesnik pisao sarno palijate, kornedije


Prizor iz Terencijeve komedije Hecyra, st. 274. i d. U mi- prema uzoru nove atieke komedije. To je CECILIJE STAClJE (Caeciliu5
lanskom rUkopisu, tzv. Codex Ambrosianus H 75, 10. st. n. e. Statius, urnro 168), podrijetlorn Insubrijac, prvi Gal u rimskoj Imjizevnosti.
:livio je u istoj kuCi 5 Enijern. Bio je stariji od Terencija, a prema nekirn vi,
jestirna iz antike da su mu 166. edili povjerili da kriticki ocijeni Terencijev
knjizevni prvenac Djevojku s otoka Andra - sto je on uz najvece pohvale i
-:psiho]oski motivira i dosljedno ih razvija. U elegantnu konverzacionom tonu, ucinio - rnozemo jedino sigurno zakljuciti da je nakon Plautove smrti Cecilije
preuzetu iz grekog izvornika, i ugladenim jezikorn belenofilskoga knjizevnog vazio kao rnajstor rimske komedije. Cak rnu jedan filolog i kritiear rirnski,
kruga SCipiona, u kojem se pjesnik kretao, govore Terencijevi likovi, prozeti V'Olkacije Sedigit, daje menu pjesnicirna palijate prvo rnjesto. Od otprilike
nekom odmjerenom profinjenoscu i humanom osjecajnoscu. No to ujedno cetrdeset poznatih nas.lova njegovih kornec1ija gorovo se polov.ica s.Jaze s Me-
;prigusuje korniku, u kojoj se on doista ne moze mjeriti s bljestavim sWorn
nadrovim naslovima.

15 Povijest sv jetske knjizevnosti


Rimska Imjiievnost ScipirJllov knjiievni hug 227
226

nego da svoje proda i preseli se u grad, gdje ee onda taj proletarizirani


Tragicari seljak postajati opasnim oruzjem politickih stranaka iii slavohlepnih pojedi-
naea, posebice i u najos.trijem obliku u 1. st. pl'ije n. e.
Za Cieerona najveei medu rimskim tragicarima bio je MARKO PAKUVllE Dusa je i pokrovitelj knjizevnoga i znanstvenoga kruga, 0 kojemu govo-
(Marcus Pacuvius, oko 220 oko 130), roden u BrUIldiz;~ju, neeak koji rimo, sin Emilija Paula i adoptivni sin Kornelija Seipiona Starijega po-
ga je i doveo u rum. Napisao je dvanaest traged~ja grckloga llipa (npr. Ores! bjednik nad Kartagom 146. i nad Numaneijom u Hispaniji 133, PUBLIJE
kao rob - Dulorestes, !liona, Teucer) i jednu pretekstu (Paulus, u kojemu je KORNELlJE SCIPION EMlLIJAN AFRICKI MLAf)/ NUMANTINSKI (Publius
vjerojatno proslavio pobjedu Lucija Emilija Paula kod Pidne 168). Njegov je Cornelius Scipio Aemilianus Africanus Minor Numantinus, 185/4-129). Okupio
jezik Ii,mao snage, ali i podosta trazenih izraza, s puno arhaizama, neologJizama je on oko sebe krug Grka i Rimljana helenofHa, medu kojima su osobito po-
i slozeniea. U jednom Ce stihu satiricar LuoiIije parodirati njegov opis duplna: vjesnicar Polibije i filozof Panetije, zatim Lelije (po kojemu ee Ciceron nazva-
"Nerei repandirostrum ineurvieervicum peeus« (= Stoka Nerejeva. naprijed ti svoju raspravu), Kvint Mucije Scevola, Kvint Elije Tuberon, pa komedio-
zavinute zakrivljene), koji i Kvintilijan spominje kao primjer graf Terencije i donekle satiricar Lucilije. Duh toga kruga za nas je onakakv
monstruozne tvorbe rijeci. Njegove su tragedije, pune intenziteta u dramat- kako ga je dozivio i prikazao Ciceron u djelu 0 drzavi (De re publica), smje-
skim situacijama i smiona sjaja jezicnoga, imale medutim vrlo mnogo uspje- stivsi razgovor sugovornika i ciano va kruga u godinu 129. na imanju Scipiona
ha u Rimu. Izvodili su ga i nakon smrti i jos dugo citali. Pakuvije se bavio i Mlaaega. Prema Platonovu uzoru prenio je Ciceron taj svoj filozofski dijalog
slikanjem_ . u povijesnu situaciju, u trenutke kad je rimska ddava politicki na vrhuneu,
medu drustvo otmjenih, naobrazenih i karakternih muzeva, u kojima je nas
Mladii mu je suv.remenik i nastav11ac njegova rada LUCIlE AKCllE (Lucius
Accius, 170 oko 85), roden u Umbriji. Mladi ga je Ciceron jos osobno po- autor gledao sintezu svega sto je i sam najviSe cijenio. Ciceron postavlja pita-
nje 0 najboljem obliku drZavnog uredenja i 0 najboljem gradaninu. Drlava
znavao. Mnogo plodniji od PakuVlija, Akcije je napisao barem oko cetrdeset
(res publica) jest stvar naroda (res populi). Qna nastaje iz covjekove urodene
i pet tragedija (ocuvano oko 700 stihova) i dvije pretekste (npr. Brutus). Vrlo
teznje prema harmonickoj zajedniei. U 4. knjizi djela Cieeron skicira uzomu
se mnogo ugledao osobito u Euripida, a po sklonosti za trojanskim temama
vraeao se starijoj tradiciji rimske tragedije. Svoju je gradu vrlo slobodno ddavu, ali razliCito, primjeriee od Platona, brani pjesnistvo i dramsku umjet-
nost kao zrcalo zivota. Ciceronova idealna ddava zapravo je idealizirana
obradivao. I u Akcija, toga po opeem sudu najveeeg predstavnika dotadanje
rimska ddava. Ciceronov upravljac drlave ne tezi ni za kakvom zemaljskom
rimske tragedije, ima snaZne patetike, impresivnih scena, smjelih pjesnickih
nagradom ill za sla·vom: njegova je nagrada besmrtnost. Tom miSJju prelazi
izraza. lake krepak, silovit, jezik mu je - cini se - ipak viSe discipliniran Cieeron na glasoviti dio 6. knjige, San Scipio nov, u kojemu se javlja predak
od Pakuvijeva. Iz tragedije Atreus, kojom se Akcije proslavio u tridesetim Seipionov, pobjednik nad Hanibalom, i prenosi mu pogled u onaj svijet u ko-
godina,ma 2. st., potjeee i ona znamenHa: "Qder.int, dum metuant!« (= Makar jem veliki i dobri vjecno :live u duhovnom promatranju harmonije svijeta.
i mrzili, sarno neka me se bojel)
S obzirom na helenofilstvo Scipionova kruga reCi nam je da jaci prodor
Dodajmo jos da iz Akcijeva pera potjece, takoder neocuvan, didakticki grckog utjeeaja nastupa osobito nakon pobjede kod Pidne. poSta su mnogi
spjev. Didascalica s dokumentarnom povijeseu grcke i rimske knjizevnosti, Grci 167. kao taoci dovedeni u !taliju, medu njima i tisueu Ahejaea, od kojih
prvenstveno drarne. To je prvi narna poznati spis 0 povijesti rimske je jedan i povjesnicar Polibije, pod Cijim je veIikim utjeeajem bio Scipion
nosti. Mladi. Emilije Paul nakon bitke donie je stnovima kuCi kao 'ratni plijen samo
- Perzejevu grcku knjiznieu! Q udjelu nekih Grka u Rimu toga doba neka go-
yore jos i ova imena: znameniti filolog Krates, filozofi Karnead, Kritolaj i
Diogen, i drugi koji su u Rimu boravili u okviru nekih diplomatskih poslan-
stava i drlaIi ujedno brojna predavanja. Na pov.remenim otpopima (koji nisu
Scipionov knjizevni krug na dulji rok imali uspjeha) Rimljana tom sve jacem prodoru grcke filozofije
i misterija necemo se zadrZavati, ali ih ipak isticemo. Inace, uporaba grckoga
jezika u govoru i pismu bila je obrazovanim ljudima u Rimu vee dulje vrije-
U cetiri desetljeea, od trijumfa Emilija Paula 168. kod Pidne nad makedon- me sama po sebi razuml~iva. Neko poznavanje grckoga jezika pretpostavljaju
skim kraljem do smrti Scipiona Mladega 129, Rim je u politickom i komediografi kod svoje publike, i to ne samo birane (kao Terencije) nego i
i duhovnom pogledu postigao uspon koji je znaCio ne samo vrhunac dota- one sire (kao Plaut).
danjoj moCi i snazi nego i karakteristicnu prekretnicu. U tom krugu nisu se viSe zadovoljavali samo s upoznavanjem
Rimljanima je pripao silan ratni plijen iz Pidne, zatim vlast nad Sredozem- pjesniS·tva u latinskom prijevodu <i1i obradbama, nego su se Groi c~ta:li u ~zvor­
Ijem nakon razorenja Kartage i Korinta 146, pa i Pergamsko kraljevstvo Atala niku. I jos nesto vrlo vazno: do tada se uglavnom poznavalo grcko pjesniStvo,
III godine 133, ukratko: i moe i bogatstvo, i kao pratiliee njihove raskos i ko- sada se sve viSe svraea pozornost na historiografiju i filozofiju. U tomu su
rupcija. Valja dodati da je taj sjaj kojim se Rim okitio imao i drugu, tamniju presudnu rnogu odigrali ScipionovU savjetnici i prijatelj.i Polibije i Panetije,
pozadinu. Nemilo je u to doba, naime, stradao italski seljak koji je propada- prv:i povjesnicar, dmgi - zajedno s Pozidonijem predstavnlik srednje stoic-
njem manjih imanja, stahie ratne sluzbe i zbog konkurencije veleposjed- ke filozofske skole. U sredistu su Panetijeva filozofskog zan:imanja upravo po-
nika, osiromasivao i zapadao u dugove: cesto mu nije niSta drugo preostajalo liticki i privatni problemi, aktualni i u tadanjem rimskom drustvu. I Panetije

J 5*
Al1alisti 229
228 Rimska knjiievl10sl

hi na drustvene probleme svoga doba, ipak su, primjerice sam Scipion i Gaj
i Polibije us'vajaju piatonsko-allistotelovsku teoriju 0 spoju tr.iju temeljni~ Fanije, u ime senatske stranke zauzeli ostar stav protiv reformatorskog po-
driavnih uredenja (monarnistickom, allistokratskom ,I demokrats,kom) :kao naJ- kreta brace Grakha. Humanizam Scipionova kruga djelovao je kao ideja i
boljem driavnom uredenju. Pored ,toga upra~o je u S~ipi?no~u krugu jace dalje, ali je rimska driava stajala pred stoljetnom krizom. Smrt Scipiona
dolazila do 'i:craia:ja pitagorovsko-platonska m1sao 0 spapuJu fIlozofske obTa- Mladega, mozda djelo politickog umorstva, oznacila je kraj jednoga razdoblja.
zovanosti i politicke moei. S Panetijevim naukom Rim prvi put, i to intenzivno,
Ideje estetske, filozofske i jezicne, koje su niknule iIi sazrele u Scipionovu
dolazi u dodir s jednom velikom helenistiokom f'ilozofijom,sa svjetonazorom krugu, plodit ee jos cijelo jedno stoljeee rimsku knjizevnost.
u okviru s,toicke f,~loZ!ofjije, koja se slobodno moze nazvati religijom rimskiih
obrazova:nih krugova. Panetijevu filozof,iju reproducirao je takoder Ciceron,
u djelu 0 duznostima (De officiis).
Rimski pojam virtus, sveobuhvatniji Ii ujedno specificniji neg?1i "~nLi.n~«,
ukljucuje u sebi obicaj predaka (11:0S maioru11:~ ka? p~:eban flJ?skl obl~k Prozne vrste, osobito historiografska i govornicka
jednoga opeeg zakona. No rimska vlrtus sa~a..mJ.e blla ~~se dovolJna, ona Je
u to doba - velikom zaslugom takoder Pohblp 1 PanetlJa - ugradena, raz-
vijena i stopljena s pojmom human~tas: oba suo z~v?,tni pOjmovvi, ali j~ ~z:ma­ Iako bismo kao prvo prozno djelo na latinskom mogli uzeti Enijev spis
Ilitas kompleksniji i teze odrediv Jednom defmlcIJ?m. 0 p?cetk~ JezlCilog Euhemerus, prijevod grckoga spisa ill :kojemu se pragmatricki obradjv~a :mito-
rascjepa izmedu knjizevnog i narodnog jezika, osoblt? u ~ezl s po~mom hz:.- logija, mora:mo ipa;k ,reCi da je Apije Klaudije dugo u Rimu ostajao bez na-
manitas, vee smo govorili u jednom od uvodnih poglavlp. AlI spo~emmo oV~Je sljednika. Jer prvi su prozni spisi ovoga razdoblja pisani zapravo na grckom
ipak nekoliko natuknica za blize odredenje toga pOj,ma humamteta: raz.vI}ve - jeziku, a autori su im povjesnicari, tzv. stariji analisti, koji su obradivali rim-
nog upravo u ovom Scipionovu krugu, pojma kOJi ce prvenstveno .1 naJvIse
sku povijest, od osnutka grada Rima do svoga doba, po godinama. Ta su se
zaslugom Ciceronovom teCi kroz stoljeea evropske kulture. Hu.mamzam,. h~­
manitas, oznacavao bi, dakle, u poimanju ovoga kruga punu IJudskos~ mdl: djela i zvala Annales, dakle ljetopisi, prema cemu se i pisci njihovi zovu ana-
viduuma u svim njegovim konkretnim drustvenim odnosima: kako u blranoJ listi. Medu tim starijim analistima najugledniji su ovi: KVINT FABIlE PlK-
zivotnoj kulturi - odijevanju, stanovanju itd., tako i u uZiva~ju. lijepog~ TOR (Quintus Fabius Pictor), iz 3/2. s1. prije n. e., LUCIlE CINCIlE ALIMENT
u prirodi i umjetnosti; kako u cijeni koja sev pridaje ~uhov~oJ .dJ~lat~ostl (Lucius Cincius Alimentus), nesto mladi od Fabija, zatim AUL POSTUMIlE
kao necemu specificno ljudsko:u, tako. i u I??stovanJu I shvac~~Ju covJe.~a, ALBIN (Aulus Postumius Albinus), mladi suvremenik Katonov, i GAJ ACILIlE
svoga bliZnjega, i svega onoga sto se nJega tICe; kako u spoznaJl 0 ogr~mce: (Gaius Acilius), koji je poput svojih prethodnika jos uvijek pisao na grckom
nosti pojedinca u svijetu i poimanju njegov.ih duznosti yreJ?a. bogovnr;a 1 a poznato je ii to da je 155. bio tumac u pregovorima senata i poslanstva
ljudima (religio, pietas, virtus), tako i u uskoJ povezanostl pOJedmca s uzom atenskih filozofa kad su dosli u Rim.
i sirom zajednicom ljudi. Humanitas, dakle, nije teorija nego naCin zivota. U doba Grakha pisao ~e LUCIlE KALPURNIlE PlZON FRUGI (Lucius Cal-
U tom kontekstu i u okviru Scipionova kruga valja tumaCiti i onaj glaso- purnius Pi so Frugi), koji je imao sklonost prema racionaliziranju, a starinom
viti Terencijev st,ih (iiz komedije Heautontimoritmenos, st. 77): "Homo sum: zadojen nacionalizam povezivao ga je s Katonom.
hum ani nihil a me alienum puto« (= covjek sam, nista Ijudsko ne smatram Raz~iCi!to od sta;rij.ih a;na1ista, koj,i su u podacima bili muogo precizni,jii po-
stranim). Vjerojatno se Terencije oslanja tu na jedan Menandrov stih, pa Te- uzdani'joi, mladi su ana;listi manje pozornosti poklanjali briZlj,ivom istraziva-
rencijev citat, shvaeen u gornjem Imntekstu, nije prava sentencija: al~ ipak nju izvora, a viSe smisla pokazivali za novelisticko prikazivanje dogadaja.
ima nesto viSe programatsko Dnacenje od grckog pjes<nika. I to Je nmska Najpo=a;t1ji su medu mladim anahlstima: KVINT KLAUDIlE KVADRIGA-
crta u njemu. RIlE (Quintus Claudius Quadrigarius), VALERIJE ANCIlAT (Valerius Antias)
clanovi Scipionova kruga bijahu muzevi otvorena duha, .uvj.ereni da ~~ i GAl LlCINIlE MACER (Gaius Licinius Macer), sva troj.ica iz Sulina doba.
ugledanjem u glr6ke uzore sarno jos viSe pridonijeti svoje.m 1'~ml'J~nstvu. NF- Umetnimo jos ovdje jednu vrstu proznu, i to iz 2. st. prije n. e., djelo
hoy krug nije bio velik niti je djelovao u sirinu, cak su SVI om svoJe rasprave SEKST A ELIJ A PETA (Sextus Aelius Paetus, konzul 198) Tripertita, prvi va-
o grckoj znanosti, filozofiji i estetici ogranicavali na sebe same, a u javnom zni spis riimskoga prava. Zbirka je sadriavala ttekst Zakonika na 12 ploca i lraz-
zivotu ostajali su tradicionalistima i konzervativcima. Ne upustajuCi se u po- !.icHatJumacenja zakona, tako da je taj Ius Ae1ial1um, kaw su ga zvali, vazio
jedinosti njihova doZivljavanja grcke kulture, spomenimo ipak jos jedan po- kasnijim pravnicima kao kolijevka rimskoga prava.
datak, zanimljiv u filozofskom, psiholoskom, pa i opeedrustvenom pogle~~:
P,relaze6i na govorni6ku prozu, ,ista;knimo odmah da Rim do 2. .st. pdje n. e.
takoder uz pomoe Panetija slagali su se oni s mnijenjem, koje ee kaslllJe
nije poznavao ni teorije govorniStva ni sustavne naobrazbe govornika. Daka-
fo1'muLirati pontifeks Kvint Mucije Scevola, da opstoje .11'i vrste bogova: bo-
ko da je dobrih govornika u Rimu bilo, osobito u veliko doba punskih ra-
govi filozofa, bogovi pjesnika i bogovi driave.
tova, ali napisanih i objavljenih govora nemamo. Pa i onaj govor protiv mi-
Recimo jos i to da je obzor njihov kao kruga, rna koliko pojedinci u deta- ra s kraljem Pirom sto ga je Apije Klaudije vjerojatno sam izdao, nije u pr-
ljima strsili svojim mislima, ipak bio na neki nacin ogranicen. Krug je Sci- yom redu objavljen kao knjizevnost nego kao manifest autorova politickog
pionov kao cjelina ostajao cvrsto unutar jedne klase. To vrijedi i za pojam stava.
humanitas. Jer kako god Scipioni i njihovi sumisljenici nisu mogli ostati glu-
Rimska knjizevnost Katon Stariji 231
230

Prvi pisac koji je u rimskoj knjiZevnostd svoje govore objavljivao, ujedno Tri su nam vaina Katonova zivotopisa ocuvana iz antike: Ciceronov (Ka-
i pisac najstarijega proznog spisa koji nam je iz rimske knjiZeVllosti potpuno ton Stariji iii 0 starosti - Cato Maior sive de senectute, u kojemu je veliki
oeuvan, 'jest MARKO PORCIJE KATON (Marcus Porcius Cato, 234-149), radi govornik dao doduse idealiziranu sliku Katonovu, istaknuvsi ipak sve bitne
razlikovanja od Katona Utiekog koji se ubio 46, nazvan i STARIJI (Maior). Rimljanina staroga kova), pa Nepotov i Plutarhov.
Vojnik u drugom punskom ratu, utjecajan politiear, Rimljanin staroga kova, Svratimo opet pozornost na govorniStvo, i to od doba Grakha do Cicerona,
tradicionalist koji se zarko odupirao sve jaeem prodoru greke kulture u Rim, kad se i zavrsava ovo razdoblje rimske knjiZevnosti. Burna su to bila vre-
Katon je svoje govore sam izdavao, a bilo ih je viSe od 150, od kojih oko 80 mena za rimsku republiku, pogotovu u unutarnjoj politici. Radikalne dm-
poznajemosamo u ulomcima. Njegovo je stilsko naeelo biLo: "Rem ·tene, verba stvene, agrarne reforme kojih su zatoenici bili braea Tdberije i Gaj Grakho,
sequentur« (::: Drii se predmeta, a rijeei ee same slijediti), dakle naeelo ti· naiSle su na najostriju oporbu u senatskoj stranci, tako da su Grakhi i gla-
pieno naturalnoga govorniStva. I oeuvani ulomci potvrduju n2m Ciceronov sud vom morali platiti svoje ideale. Spomenut cemo jos s kraja 2. st. rat Rimljana
koji u Katonovu stilu, bez ukrasa, lwaH bogatstvo misli i jasnu kompoziciju, s Jugurtom u Mrici, zatim sve eesce ustanke robova koji su rimsku drZavu
ozbiljnost, ostrinu i zivost, a nedostatnu eleganciju izraza i glatkoeu reeenie· potresali iznutra, a provala Cimbara i Teutona izvana, i krvavi gradanski rat
nog perioda istiee kao arhajsko nesavrsenstvo. izmedu predstavnika pueke stranke Marija i predstavnika optimata Sule.
U toj krizi politiekoj govorniStvo je dozivljavalo neobiean procvat.
NeSto je sasvim novo ostvario Katon u rimskoj knjizevnosti kad je izdao
Sjajan prikaz govorniStva iz toga doba ostavio nam je Ciceron u svojem
svoje glavno djelo Podrijetla (Origines), ostro prekinuvsi s metodom analista i
Brutu. Ciceron je mnoge govore jos mogao Citati, a utjecajne govornike, npr.
utvrsi putove kasnijoj historiografiji. Istieuei kao glavnu temu R,im ,i Italiju,
Antonija, KJrasai nj,ihove suv,remenike, sam je jos slusao.
Katon je u tom djelu sazeo povijest rim sku od osnutka Rima i poeetaka ital·
U stilskom pogiedu duboko je karakteristieno svakako to da sada u govor-
skih gradova do punskih ratava i svoga doba. Grecizirajucoj histoI1iografiji
niStvu samouk prepusta mjesto ueeniku retorske skole, da se prema uzoru
analista htio je suprotstaviti naciom)jLnu rimsku. I nj1me i astalim svojim dje·
lima Katon je utemelj,itelj latinske proze. na Grke oblikuje ne sarno govornieko umijece nego i latinska umjetnicka
proza. Braca GRAKHI, TIBERIJE SEMPRONIlE i GAl SEMPRONIlE (Ti'
Sarno nam je jedno Katonovo djelo potpuno oeuvano i ono je ujedno naj- berius Sempronius, Gaius Sempronius Gracchi, stariji Tiberije puckli tri-
proz,I1i spis x~mske knjizevnosti koji imamo: 0 poljodjelstvu (De agri bun 133, miadi Gaj 123. i l22) bijahu ugledni govornici, posebice Gaj eije umi-
cultura). Po stilu jedva da ga mazemo ub-rojiti u knjizevnost. No to nam jeee Ciceron visoko cijeni istieuci u njega i zar govornieki, udruien s nao-
djelo ipak, s obnirom na zivu sHku italskoga poljodjelstva u 2. sot., ostaje brazbom, i patos s dostoJ3nstvenoscu.
dragocjenim spomenikom i karaktera i svjetonazora i jezgrovita, krepkoga U Ciceronovoj mladosti rims kim su forum( m vladala dva gO'lornika, oba
starinskog jezika svog autora. izvrsno. spremna u grekoj retoriekoj tehnici i u punoj zrelosti latinskog iz-
sto se tiee Katonova odbojnog stava prema Grcima i njihovu utjecaju, raza: MARKO ANTONIlE (Marcus Antonius) i LUCllE LICINlJE .KP.AS (Lu-
dodati nam je i ovo: upravo je njegovim upornim zalaganjem postignuto da cius Licinius Crassus), vrsnjaci, Antonije konzul 99, Kras 95. Ciceron ih je sta-
jedno greko poslanstvo atenskih filozofa koji su svoj boravak iskoristili i za vio kao glavnesugovornike .u svojem na}va:!:'llijem ,retorickom djelu 0 govorni-
brojna predavanja (156/155), naisavsi na odusevljeni prijam u rimske mladezi ku (De oratore). Antonije se isticao zivahnim duhom i osobito djelotvornim
sto prije napusti Rim. Nema dvojbe da je Katanu u najveeoj mjeri mogao naCinom iznosenja govora, sVljestan ujedno da je najvece umijeee govorniikovo
biti sumnjiv skepticizam Karneada, utemeljitelja nove akademske skole koji je u tomu da svoju umjetnost u tehniekom pogledu zna zatomiti. Kras se oelli·
bio clan toga poslanstva. A nemojmo zaboraviti kolike Ii ironije sudbine! kovao briZljivom dikcijom i dostojanstvenom ozbiljnoscu stila.
- da je upravo Katon 204. bio doveo u Rim Enija, koji ce svojim Analima naj- Prvi predstavnik latinske retori,ke, koj.u je pucka stmnka pokuSavala isti-
v,ise pr,idonijeti da se u l'imskoj knjizev>llosti zauvijek ustali tip grekog epa cati umjesto grcke obuke govcxrni6ke, i to prema uzoru na .rimske prethodni-
i grckoga stiha heksametra! ke i s latinskom terminol(lgijom, bio je LUCIlE PLOCIlE GAL (Lucius Plotius
1z okvira politiekoga Katonova djelovanja navedimo i onu eesto citiranu Gallus). U tradiciji je tih rhetores Latini i priruenik retorike u 4 knjige, po-
uzreeicu kojom je od 157. zavrsavao svaki svoj govor u senatu: "Ceterum cen- s'Vecen nekom Gaju Hereniju (Retorika Hereniju Rhetorica ad Herennium),
seo Carthaginem esse delendam« (= Uostalom smatram da Kartagu treba nastao vjerojatno izmedu 87. i 82. Rukopisna tradicija pripisivala je to djelo Ci-
ceronu. Pravog mu autora ne znamo (spominje se katkada retor Kornificije).
razoriti). Doeekao je objavu trecega punskoga rata, ali je iste go dine umro,
Piscu je temeljem Hermagorin sustav retorieki, ali se ogranieuje na bitno i
ne doZivjevsi ostvarenje svoje zelje da stoljetnu neprijateljicu rimsku vidi prakti6no, sIuieCi se latinskom terminologijom i latins kim uzornim primje-
pokorenu. rima. Prikazivanje mu je jasno, ali je jezik nedovoljno gibuk. U srednjem
Tek iz kasnijega carskog doba, vjerojatno iz 3. st. n. e., potjeee zbirka s su vijeku Ciceronovo mladenaeko djdo 0 invenciji (De inventione) nazivali sta-
Katanov.im imenom u naslovu, Katonovi dvostihovi (Disticha Catonis, iii Di· rom retorikom (Rhetorica vetus), a ovu Retoriku Hereniju -- novom retori-
sticha moralia Catonis) , pisana u parovima heksametara, a ne u elegijskim kom (Rhetorica nova).
distisima. Ta je zbirka, puna moralistiekog zivotnog nauka, bila u srednjem 1zdvojit cemo jos iz strucne knjiZevnosti ovoga razdohlja jednu vrstu, fi-
vijeku pa i kasnije vrlo mnogo eitana, prevodena, preradivana i upotreblja- lolosku, koja je u najuzoj vezi s knjizevnoscu. ZaCeci njezini potjeeu u Rimu
vana kao skolski priruenik. U hrvatskoj knjizevnosti iriiamo pet prijevoda od pergamskoga gramaticara Kratesa koji je 168. -kao poslanik dosao u Rim
njezinih, od kojih istieemo Marulicevo Stumacenje Kata. Vjerojatno je ta i za vrijeme svoga boravka driao i gramaticku obuku. Suprotno tekstualnoj
zbirka utjecala i na latinske Distihe Dubroveanina Dura Feriea. kritici aleksandrijskih filologa, Krates je osobitu pozornost posveCivao inter·
232 Rimska' knjitevl10st Z/atni vijek: 80, prije n. e. 14. 11. e.

pretaciji pjesnika. Pripadnik stoicke filozofije, bio je. zastupnik alegorijske rezu1tati improvizacije. U tomu je Horao~je 'imao pravo. A·Li kasntja :rimska
interpretacije, nalazeCi u pjesnika skrivenu moralnu Hi znanstvenu pouku, satira, ne sarno »menipska« Senelcina ,i PetlJ:'oni~eva, nego i J,uvenalova, bila
Vrlo je jak dojam ostavio Krates u Rimu svojim naukom. No tel<: ce se pede- je bliza Luciliju nego Horaciju.
set godina .kaSlnije [staknuti prvi ma:jstor fil.oloske metode u Rimljana, LUCIlE Unatoc poticajima, koji su joj mogli dod od Grka, rimska je satira nado-
ELIlE STILON (Lucius Aelius Sti/o, roaen oko 150), takoder stoicar, s po- vezivala na domacutradiciju. Jer ona se od komedije Eupolidove, Kratinove i
sebnim interesom za et:imologiju i sintaksu. Sti.lon se bavio stud·ijama 0 s-truk- Ar.istofanove toliko razlikuje koliko i od jamba Arhilohovih l,ii Kalimahovih
turl recenice, interpretirao je na sirokoj kulturnopovijesnoj osnovi staru knji- iako im je zajednicki osobni napadaj. Rimska satira doista je rimska ne sarno·
zevnost (npr. Salijsku pjesmu i Zakol1ik na 12 ploca) , kriticki izdao Eni- po imenu nego i po duhu i stiIu. Scipionov krug, kojemu je pripadao zacet-
jeva i Lucilijeva djela. Bavio se i Plautom; od njega uostalom potjece i ona nik satire Lucilije, svjesno je uklapao rimsku umjetnost u svoju estetiku_
odusevljena .izjava: »Da su Muze htjele govonit! latinski, govorile bi P,lauto- Lucilijeva je satira posljednja rijec toga kruga upucena novom doba.
vim jezikom«. Njegov ,je jedan spis Imao naslov 0 jezicl10m izrazu (De pro-
loquiis). Golem je bio njegov utjecaj u Rimu. Ucenici su mu bili Varon i
Ciceron.
U tom sklopu filoloskih djela rimskih istice se 0 pjesl1icima (De poetis),
pisano u stihu, puno obavijesti 0 zivotu i kronologiji starih rimskih komedio-
grafa. Napisao ga je oko 100. VOLKACIlE SEDIGIT (Volcacius Sedigitus).
Trece razdobIje iIi zlatni vijek:
80. prije n. e. 14. n. c.
Satiricar LuciUje
Sve sto se proteklih dvjesto godina rimske knjiZevnosti zbivalo, sve sto se u
zacecima nasluCivalo iIi u nekim razvojnim stupnjevima i u nekih pojedina-
Vrlo blizak Scipionovu knjizevnom krugu, materijalno i drustveno nezavisan, ca oblikovalo do vise razine, u ovom razdoblju kao da je doseglo stupanj is~
helenofil, ali i izrugivac grekomanije, GAl LUCILIlE (Gaius Lucilius, oko 180 punjenosti, savrsenosti u oblikovno-tematskom i jezicnom smislu. Zlatnim
oko 102) zacetnik je satire kao knjizevne vrste kako je otada i u modernom vijekom nazvao ga je, kazu, Voltaire, stavljajuci ga po vaznosti u isti red
smislu shvacamo. s Periklovim doba u Grckoj i klasicnim razdobljem Ljudevita XIV u Francu-
U zbirci, koju je kasnije redigirao, od trideset knjiga Satira (Saturae, iii skoj. No bez obzira na usporedbe, cjelokupan tijek rimske knjizevnosti nepri-
Libri saturarum, ne zna se tocan nasIov; ocuvalo se oko 1 300 stihova, meau jeporno dokazuje da ni jedno razdoblje njezino ni prije ni u punih petsto go-
nFma i cjeloviti odlomci), naknadno sredenoj prema .metr·ickom obl,iku, upo- dina kasnije od ovoga nije rodilo u ovako kratkom vremenskom razmaku
trebljavao je npr. u prvih dvadeset knjiga heksametre, zatim distihe, pa po- tolik broj stvaralaca, visoko znacajnih i po prodornosti tematike, koju su obu-
put Enija trohejske septenare i dr., ali se konacno sve viSe zaddavao na heksa- hvacali, i po neslucenoj zaokruzenosti jezicnog izraza u kojem su stvarali.
metrima i time utro put heksametru kao stalnom stihu rimske satire. Ima u Zlatni vijek dijelimo u dva odsjecka; Ciceronovo doba (od 80. do 30. prije
Lucilija i tema poput Enijeve sature, tj. mjesovita sadrzaja, ali je najbitnije n. e.) i Augustovo doba (od 30. prije n. e. do 14. n. e.). U Ciceronovo doba
to da je Lucilije utisnuo enijevskoj saturi zig ostre, zestoke kritike drustva, najviSe se velikih talenata istaknulo u prozi, u Augustovo doba u pjesniStvu.
pojedinaca i skupina: satura je postala satira. Kraj Ciceronova doba ujedno je i kraj rimske republike, pocetak Augustova
Kronoloski datirane aluzije u njegovim satirama poCinju godinom 132. i doba ujedno i pocetak cars tva u Rimu.
sezu sve do smrti pjesnikove. Poceo ih je dakle pisati kao zreo covjek, nakon
povratka iz Numancije. Pored invektiva na raskos i pohlepu, bolesnu teZilju
za vlascu, praznovjerje ·i strasti svih v[1sta, sve one mane sto ,ih je napadala i
kinicko-stoicka popularna filozofija u dijatribama (v. Biona), nalaze se u na-
seg pjesnika i knjizevni pamfleti, npr. protiv grekomana, retora, previSe pa- Ciceronovo doba: 80 - 30. prlJc n. e.
tetic.klih -tragicara.
Dijaloski elementi, primjereni podrijetlu te knjizevne vrste, imali su u Lu-
cilijevoj satiri vainu ulogu. Njegov je jezik snaian i ziv, ali bez purizma. Dikci- Ako se ijednom odsjecku knjizevnosti moze na celo staviti jedan autor, onda
ja mu je raznolikih boja: svakidasnji govor izmjenjuje se s elementima fini- se ovo doba u najV'.isem =islu primjereno naziva Ciceronovim imenom.
jega konverzacionog tona, posezuCi i za govorom ulice, bordela, vojnickih 10- Ciceron nije samo cetrdeset godina gotovo neprekidno i bez premca vla-
gora (sermo castrel1sis). dao rimskom govOIJ:'nickmn trihinom, sudskom i politie-kom, nego je auto-
DiveCi se elementarnoj snazi Lucilijeve satire, koja nikada vise kasnije ne- nomno i magistralno prodro i u teoriju retoricku, pa i u filozofsku, stvorivsi
ce biti dostignuta, Horacije je u isto doba i kritizirao njezin oblik: nedotje- jednu cjelovitu viziju svjetonazora, kudikamo dublju i sveobuhvatniju nego
ranu dikciju, neuskladenu kompoziciju, neobuzdanu indignaciju, sto bi sve bili sto bi se iz njegova eklekticizma u prvi mah moglo zakljuciti. Uz govomi-
234 Rimska knjiievnost Cicero novo doba: 80-30. prije n. e. 235

stvo, retoriku i filozofiju, Cieeron prevodilac, plodan epistolograf i iznad prezivjelih ceznja za spas republike. Nije doeekao ziv niti posljednje okr-
svega - izvanredan talent, svojim je stvaralastvom u jeziku i viSestrukim saje suparnika Iia umoru republike niti samilost tih istih suparnika, medu
razmiSljanjem ,'1 jeziku kao sredstvu umjetnickog izraza oblikovao normu njima Oktavijana, koji su ga stavili na Iistu proskribiranih i time ga zau·
proznoga stila za Rim i mnoga stoljeca kasnije Evrope, nonnu kojoj ce se vijek usutkali. I Cezar i Ciceron platili su glavom svoj politicki angaiman:
u Rimu sarno nekoliko kongenijalnih talenata uspjeti othrvati odnosno su- eezar zato sto je postigao uspjeh, Ciceron zato sto je dozivio slom svojih
protstaviti joj drugu, svoju. politiekih ideala.
Cieeron je dobar ucenik rimskog filologa Elija Stilona i grckih retora,
posebice Apolonija Molona s otoka Roda, te jedine u to doba sIobodne
repubHke na mediteranskom Js.toku, izvrstan poznavalac cjelok:upne grcke
1mjizevnosti i sveko1ike tradicije ,rimske, pozorno i suv'remeno knji-
:zevno zbivanje u Rimu. Najsjajnija zvijezda govora rimskog
Cieeron je moci latinskog jezika udalmuo takvu sirinu i prodornost gib-
ljivosti - od govornickog patosa strasti i odusevljenja do sale i sarkazma,
od misaone strogosti i nenametljive elegancije retoriekih iii filozofskih djela U Arpinu, u srednjoj Italiji, rodio se 106. prije n. e. MARKO TULlJE CICE-
',I
do neposrednosti i intimnosti korespondencije da se djelomiee vee i svojem RON (Marcus Tullius Cicero), najvcei rimski govornik i pisae koji je latin-
doba, a kasnijim narastajima pogotovu moran nametati kao uzor. Jezicni sku prozu uzdigao do neslueene izraiajne Zbog toga je »cieeronizam«
purizam, koji je u okviru svoje stilistike Ciceron i vlastitim djelom i teo- od Petrarke do konca 19. st. bio pojam latinskog jezika i stila.
retskim proklamacijama izrieito zastupao, imao je u doba jos jed- Presadivsi na rimsko tlo mnoge zasade i kulture, taj ee
noga velikog zatoomka, Gaja Ju:lija Cezara. lake suprotne govor- mnogostrani talent, u kojem se kultura, najvi.
nicke s,tnrje, tzv. atiois.t,icke, koja traii izraza '1 zbijenost reee- se od svih antiekih pisaea pridonijeti pojmu humanizma (huma-
nicnog perioda, Cezar je jednako kao i nametnuo visok i razvijen, nitas), i kao pokreta i kao gradanske ideje.
promiSljen i do kraja istancan smisao za normiranost knjizevnog jezika, Gotovo 800 sacuvanih Pisama (Epistulae, 68-43), osobito pisma prijatelju
·dakle i za purizam. Titu Pomponiju Atiku, illltiman su Ciceronov dnevnik, lrojl uz brojna druga
djela u punom svjetlu otkriva lik pisca i covjeka, u kojem su se sukoblja-
Da je izrazajnost Ciceronova jezika, sve bogatstvo preliva kojim ga je
vale i spajale raznorodne drustvene i umjetnicke tendencije posljednjega
·oplemenio, djelovalo na prozne pisee, nije nikakvo eudo. No manje je po-
stoljeca rimske republike .
.znato i u prvi mah manje pojmljivo da pjesnik Eneide, Vergilije, viSe du-
guje Ciceronovu nego Lukrecijevu jeziku. Prvi velik uspjeh u javnosti postigao je govorom Za Seksta Roscija (Pro
Sexto Roscio Amerino, 80), kojim je .illldirektno iznio ostJru kDit1ku Sulina
Knj.izevnoj je pov,1jesti primjereno dakle nazivati ovo doba Oiceronovim, rezima. Vrhuneem svoje slave smatrao je Ciceron godinu 63, kad je kao
iako je u isto doba djelovalo na knJizevnom polju nekoliko velikih umjetnika konzuI u krv,j ugus.io KatilinJinu U["otu ,i od s~nata bio proglasen oeem do-
rijcei - Cezar i Salus-tije u prazi m Lukrecije i Katul u pjesniStvu. Ptrimje- movine (pater patriae). Iz ole su godine i znamcnita eetiri govo.ra Protiv Ka-
reno to viSe i zato - usprkos onima koji ovo doba nazivaju Cezarovim, tiline (In Catilinam). Zbog pribliZavanja optimatskoj stranci i rezervirana
dakle imenom glavne politieke lienosti, poput Augustova doba prema Au- stava prema svemocnim trijumvirima moran je (58-57) otiCi u progonstvo .
.gustu - jer je Ciceron bio i politicar, ali prvenstveno i u biti svoga tem- U gradanskom ratu pristao je uz Pompeja. Kad je Cezar ubijen,(44), Ciceron
peramenta - knjizevnik, umjetnik. stade na celo senatskoj stranci, s nadom da ce obnoviti prijasnje drlavno
Red nam je, sto se periodizaeije tiee, da se ovo doba proteze i trinaest . uredenje. U 14 strastvenih Filipika (In M. Antonium orationes Philippicae,
godina nakon Ciceronove smrti, i to ne bez temelja pod Ciceronovim imenom, 44-43), medu kojima su najslavnije 2. .i 14, nesmiljeno napada Anl!:onija, po-
jer se klima knjiZevna u glavnome zadrzava ista, a zadrlava se do granicne dupiruCi Cezarova posinka Oktavijana, jer ga drli manje opasnim po re-
godine i duh republikanizma za koji je sam Ciceron zivio 1 umro. Naziru publiku. No to je i posljednje veliko djelo rimskoga govomiStva i labudi
se doduse u tim godinama izmedu 43. i 31. i neki znad prijelaznog doba, Cieeronov. Kad se Oktavijan s Antonijem i Lepidom udruzio u tzv.
jer se pored Salustija i Nepota i Varonovih djela iz starosti javljaju i prvi trijumvirat (43), Ciceron ostade sam: medu prvima je proskribiran i ubijen.
uspjesi Vergilijevi i Horacijevi. Veliki govornik nije bio i dalekovidan politicar: u sebi je gajio prezivjele
Djelovao je Cieeron jz;medu Sule i Cezara, jednogakoj.i je zavdio ,i drugoga ideale starorimske republike, pogresno poistovjetivsi velieinu senata i op-
koji je zapoeeo veliku epohu u rirp.skoj povijesti. I Cezar i posinak mu Ok- tim ate s idejom republikanizma.
tavijan obecali su dati slobodu rimskom narodu, ali prvi mu je dao diktaturu, Ne sarno politicki govori, nego i veCina sudskih usko je vezana za Ciee-
.drugi principato Borio se Cieeron, dokle god je mogao, protiv Cezara, a ovaj ronovo politicko djelovanje. Uz spomenute, izmedu S8 sacuvanih govora naj·
.se na vrhuncu pobjednieke slave pokazao izvanredno tolerantnim prema ve- vazniji su: Protiv Vera (In Verrem, 70), 0 vrhovnom zapovjednistvu Gneja
likom umjetniku cimske ,rijeei. Ustv.rdio je eak Cczar da je Cicewn za ime i Pompeja (De imperio Cn. Pompei, 66), Za Lucija Murenu (Pro L. Murena,
slavu rimskog naroda uCinio viSe nego svi vojnieki trijumfi. Borio se Ciceron 63), Za pjesnika Arhiju (Pro Archia poeta, 62) i stilski najdotjeraniji Za Mi-
.i protiv Antonija, u prilog Oktavijana u ime istih svojih, tada vee doista lona (Pro Milone, 52).
236 Ril11ska knjizevnosi
CicerOI1 237

Ciceron je zauzimao srednje stajaliSte izmedu dviju suvremenih struja


u pateticnosti, ciji su odraz harmonicno razgranati, kadsto razliveni, ritmi-
u govorniStvu: bujne, kicene i pateticne ))azijske«, i ))aticisticke« koja je pre-
zirani periodi s iscrpno razvijenim mislima. Kad je Kvintilijan usporedivao
rna ugledu na stariju aticicu prozu trazila od govornika jedrinu misli i jez-
Demostena i Cicerona, dva najveca govornika antike, s pravom je istaknuo
grovitost izraza. Ovladavsi svim stilovima tradicionalne retoriice, Ciceron ih
da se prvom ne moze niSta oduzeti, a drugome niSta dodati.
Retoricki i filozofski spisi, veCinom dijaloski komponirani, nastali su iz
prakticnih pot reba govornika i politicara, koji je prema Ciceronovu shva-
canju javni i kulturni radnik u punom smislu rijeci.
Spis 0 govorniku (De oratore, 55, u 3 knjige) mozda je knjirevno najus-
pjeliji po zivosti i po stilskom karakteriziranju sudionika u razgovoru. U
njemu je iznio novu koncepciju, po kojoj se retorika i filozofija, nakon sto-
ljeca odvojenosti, ponovo shvacaju jedinstveno. Na tom je djeJu Ciceron vrlo
dugo i brizno radio te ga je i sam neobicno cijenio.
Brut (Brutus, 46) i Govornik (Orator, 46) posveceni su ostroj polemici
s aticistima. Prvi od njih, u kojem je izlozen razvoj rimskog govorniStva
do Cicerona, svojevrsna je povijest knjizevnosti, prva u antiei, s izrazitim
smislom za promatranje individualnog stila kao povijesno uvjetovane po-
jave. Pisao ga je, kaze Ciceron, u mracno doba ddave (nox rei pUblicae)!
Drugi od njih, Govornik, sazimlje u prvoj polovici spis 0 govorniku, u drugoj
polovici pruza nam prvu i najopsirniju raspravu 0 proznom ritmu. Oba su
spisa povijesnokriticki i estetski sastavljena da podupru i nadopune reto-
ricki sustav izlozen u djelu 0 govorniku. Novije istraZivanje nije vise sklono
rastavljati Ciceronov opus, u ime eklekticizma, u mozaik, nego se uspijeva
uzdignuti do organske, sveobuhvatnije ocjene Ciceronovih osobnih zasluga
i doprinosa povijesti retorike.
Nakon ....dijaloga 0 drzavi (De re publica, 54-51, u 6 knjiga fragmentarno
ocuvanih, medu njima i znameniti Scipio170V san - Somnium Scipionis) , ko-
jim je u duhu Platona, Aristotela i drugih izlozio najbolji oblik ddavnog
uredenja i dao najizvorniji prikaz svoga misaonog svijeta, Ciceron je veCinu
filozofskih rasprava, a ujedno i najbolje, napisao u razdoblju 46-44, posto
se povukao iz politickog zivota. Najuspjelije su i najzanimljivije: 0 naj-
vecem dobru i najvecem zlu (De finibus bonorum et malo rum, 45) i Rasprava
o akademskoj tilozotiji (Academica, 45), pa s podrucja prakticne etike Raz-
govori u Tuskulu (Tusculanae disputationes, 45/44), Katon Stariji ili 0 sta--
rosti (Cato Maior sive de senectute, 44), Lelije iii 0 prijate1jstvu (Laelius sive
de amicitia, 44) i 0 duznostima (De officiis, 44). Neoriginalan mislilac, eklek-
ticar koji se priklanja skepticistickom ucenju nove akademske i srednje sto-
icke skole 2. st. prije n. e., Ciceron u knjizevnom obliku presaduje grcku
filozofiju u Rim i postaje tvorcem rimske filozofske proze.
Kako u retorickim, taka se i u filozofskim spisima osjeca da ih pise gOVOi-'
nik i politicar, knjizevnik i prakticar. Filozofiju je Ciceron ucinio viSe reto-
Marko Tulije Cicerol1 rickom, tj. aktivnijom, viSe rims-kom i viSe drustvenom. Retoricki spisi pro-
zeti su filozofijom, izras~aju nerijetko do filozofije govornickog umijeca. Neki
opCi sklad i elegancija prelijevaju se njegovim teoretskim djelima, kao da
je podvrgao svom temperamentu. Do istancanosti osjetljiv na saddajne l1i- su vrlo daleko, a opet tako blizu buri politicke tribine i zarn govornickom.
janse i zvukovne preljeve latinskoga jezicnog blaga, komponirao je govore U pismima ton je raznolikiji, rijeci su manje birane, mijesaju se familijar-
u »uzviSenom« i pateticnom iii »niskom« i jednostavnom stilu, uskladujuCi nost i govornicki stil, gradanska jednostavnost i politicka strast.
ga s predmetom i potrebama djelovanja na publiku. Jezik mu je bogat U rimskoj knjizevnosti nema pisca koji bi viSe i presudnije utjecao na
i gibak, slike iz svakodnevna zivota izmjenjuju se s najtananijim igrama
evropsku kulturu od Cicerona. Augustin, Petrarca i Erazmo Rotterdamski
mjeei, neiscl'pni humor s gorkom ironijom. Ipak, na:jvecu je snagu postigao
oznacavali su uvijek nove renesanse Ciceronova stila i jezika.
238 Rirnska /wjiievnos/ Cezar

Varon Povjesnicari

Najuceniji Rimljanin i ujedno najplodniji i najsvestramJI pisac u cjelokup- Bez dvojbe jedna je od najznacajnijih licnosti Rima i cjelokupne antike
noj rimskoj knjizevnosti, MARKO TERENCIJE VARON (Marcus Terentius CAl lULlJE CEZAR (Gaius Iulius Caesar, 100-44. prije n. e.), politicar, voj-
Varro, 116-27. prije n. e.), prema rodnom sabinskom gradu Reate nazvan i skovoda i pisac. Premda iz stare patricijske obitelji (roden je u Rimu), ka-
REATINUS, bio je poput Cicerona, a i vise od njega most izmedu dvaju raz- rijera mu je zbog nekih rodbinskih odnosa vezana za plebejsku stranku.
doblja, Lucilijeva i Akcijeva s jedne strane do pjesnickoga uspona Vergili- Nakon brza politickog uspona osvaja godine 50, poslije osam godina rato-·
jeva i Horacijeva. U mladosti skolovao se kod Elija Stilona i zatim studirao vanja, Galiju i nedugo zatim stupa u gradanski rat protiv Pompeja, neka-
u Ateni, sudjelovao je nakon toga u nekim vojnickim sluzbama, zatim se dasnjeg sudruga u trijumviratu. Pobijedivsi njega i sljedbenike, 45. postaje
u gradanskom ratu izmedu Cezara i Pompeja borio na strani Pompejevoj, samovladar u Rimu. Vee iduce godine ubili su ga republikanci.
a posto se izmirio s Cezarom, vratio se u Italiju i posvetio iskljuCivo znanosti
i knjizevnom radu do duboke starosti.
Njegovi su se spisi, bilo ih je 74 u viSe od 600 knjiga, sve do kraja antike
proucavali i kompilirali.
Cezaru je 47. posvetio Starine (Antiquitates, 41 knjiga), od kojih su 25
knjiga bile libri rerum humanarum, tj. obradba rimskih povijesnih starina,
a 16 knjiga libri rerum divinarum 0 rimskim vjerskim starinama. To se djelo
izgubilo, poznajemo ga sarno iz ulomaka i brojnih citata, osobito kod Augu-
stina. Drugo je vaZnije Varonovo djelo te vrste Slike (Imagines, iii: Sedmi-
ce - Hebdomades, oko 39), oko 700 slika glasovitih grckih i rimskih licnosti
s razliCitih podrucja zivota s popratnim tekstom u prozi ili distisima. Devet
knjiga umijeca (Disciplinarum libri IX) svojevrsno su enciklopedijsko djelo
u kojemu pisac obraduje mnoge struke, a medu prvih sedam i one koje ee
se u srednjem vijeku zvati artes liberales, slobodna umijeea, kao studijske
struke za opee obrazovanje slobodnog covjeka, sto ee ih antika predati sred-
njem vijeku kao skolski program.
Medu Varonovim jezikoslovnim djelima posebno isticemo 0 latinskom
jeziku (De lingua latina, u 25 knjiga, od kojih su nam se uz neke praznine
ocuvale knj. 5-10; objavljeno vjerojatno prije kraja 43), djelo upravo ne-
ocjenjivo za nase poznavanje staroga Rima, kako realija tako i rijeCi i su-
stava gramatickog. U obradbi grade Varon slijedi gramaticka nacela stoicke
skole Kratesa i Elija Stilona.
Medu strucnim spisima Varonovim neka je spomenuto 0 poljodjelstvu
(De re rustica, u 3 knjige potpuno ocuvane), pisano u dijaloskom obliku.
Knjizevnosti u liZem smislu pripadaju Menipske satire (Saturae Menip-
peae, ima ih 150, nastale su vjerojatno izmedu 81. i 67), pisane u mjesavini
stiha i proze prema uzoru na kinicara Menipa iz Gadare. StojeCi po sredini Gaj Julije Cezar.
Poprsje ad crnag bazalta
izmedu Enijevih i Lucilijevih satira, Varonove satire spajaju realno-mime-
ticki element s inoralizatorskim, sibajuCi opeenito pojave nemorala i iskva-
renosti u novom Rimu, izvrgavajuCi ruglu filozofska i pjesnicka piskarala
svoga doba. Raznolikost njihova sadrZaja izrazena je cesto u dijaloskom ob-
liku, s brojnim umecima grckih rijeci i cijelih izreka, u velikoj raznolikosti
metrickoj, posebice jampskih senara. ledrina misli i zdrav nauk za prakti-
can zivot vidljivo su svojstvo Varonovih satira. °
Glavno su mu djelo Zapisi galskom ratu (Commentarii de bello Callico,
Od spisa Varonovih kriticki-filoloskih spomenimo sarno neke: 0 Plauto- 52/51), izrazit primjer memoarske knjizevnosti, kojom pisac zeli opravdati.
vim komedijama (De comoediis Plautinis, gdje pisac razlikuje tri skupine svoju tadasnju i buducu politiku. Borba Rimljana protiv Gala i Germana u.
komedija, od kojih sarno za jednu skupinu od ukupno 21 komedije utvrduje 1. knjizi i hrvanje udrliZenih galskih plemena s nadmocnim neprijateljem
potpunu Plautovu autenticnost, pa se otada one prema njemu zovu "Varon- u 7, posljednjoj knjizi, okvir je djelu koje se ubraja u visoka ostvarenja lao
ske komedije«), Problemi oko Plauta (Quaestiones Plautinae), 0 podrijetlu tinske proze. Naizgled su sarno objektivisticki opisani politicki odnosi, dra-·
scenskih igara (De scaenicis originibus), zatim 0 pjesmama (De poematis), matske strategijske situacije i etnografsko-geografske cinjenice.. Birana dik-
o pjesnicima (De poetis), 0 sastavljanju satira (De compositione saturarum). cija do krajnje je mjere jednostavna. Leksicki purizam u skladu je s jasno-
140 Rimska knjizevnost 241

·com i prozirnoseu stiia. Znamenita je Cezarova recenica: ),Kao opasnu hri- Ti su se spisi dugo vrijeme smatrali neautenticnima. Danas ima uglednih filOo
dinu izbjegavaj necuvenu i neobicnu rijec«, koju citira Gelije iz Cezarova loga koji im ipak priznaju Salustijevo autorstvo. Ne bi Ii ipak bio dosta jak
izgubljenog djela 0 analogiji (De analogia, 54), posvecena Ciceronu, u koje- argument protiv njihove autenticnosti, iznesen prije dva desetljeea (Fraenkel)
mu Cezar brani nacela svoga jezicnog purizma. Spomenimo joil u vezi s na- da je sarno Salustijev imitator mogao upotrijebiti njegov povijesni 8til u
5tajanjem Galskog rata da se danas doduse priznaje da ga je autor djelomiee politickom pamfletu? Sarno su se cetiri govora, dva pisma i nekoliko manjih
pisao joil u tijeku rata, ali ga je kao jedinstveno djelo objavio, recimo tako- u~?maka o~?vali ?d Salustijeva djela Povijesti (Historiae), u kojemu se pripo-
aer: u cjeIini stilski dotjerao, mozda i retuilirao, tek nakon zavrsena vlJeda povlJest runska od 78. do 67, nastavljajuCi na povijesno djelo Salu-
rata. stijeva prethodnika Sizene.
Slabije su i nedovrseno Cezarovo djelo Zapisi 0 gratlanskom ratu (Com- :rs:ao st<?)~ Salust~ju bio ~uki~id uz~rom u pragmatickom pristupanju hi-
.mentarii de bello civili, u 3 knjige), obradujuCi godine 49. i 48. U tzv. Cjelo- stonograhJl 1 u neklm OsobltoStlma stlla, tako ce i Salustijeva koncentrira-
kupna djela Cezarova (Corpus Caesarianum) pripada i 8. knjiga Galskog rata, nost misli i izraza naei odjeka u Tacita. Vidljivi su tragovi Salustijeve histOo
kojoj je autor Cezarov legat Aul Hircije (Aulus Hirtius). On je mozda napi- riografske koncepcije i njegova stila u djelu Commentaria de temporibus suis
sao i anonimni Aleksandrijski rat (Bellum Alexandrinum). Africki rat (Bellum hrvatskog latinista iz 15/16. st. Ludovika Crijeviea Tuberona.
Africum) i Hispanski rat (Bellum Hispaniense) djela su nekih Ceza-
rovih oficira, zanimljiva za filologa po brojnim primjerima tzv. vojnickog je-
zika (sermo castrensis).
IspustajuCi neka manja djela, istaknimo da je Cezar bio i izvrstan govor-
nik. Sam Ciceron izrice najveee pohvale 0 njegovim govorima, koji nam se NajveCi pjesnik didaktickog epa
nisu oCuvali.
Povijescu se bavio i KORNELIJE NEPOT (Cornelius Nepos, oko 99-24.
Filozofskim epom 0 prirodi (De rerum natura), u 6 knjiga, TIT LUKREClJE
prije n. e.), nesamostalan po historiografskoj metodi i stilist osrednje vrijed-
nosti. Iz njegova glavnog djela, u najmanje 16 knjiga, 0 znamenitim muzevi- KAR (Titus Lucretius Cams, oko 98 oko 55. prije n.e.) zanosno je opjevao
.ma (De viris illustribus), gdje je objavio krace zivotopise Rimljana i Grka po Epikurovu materijalisticku filozofiju i ostvario vrhunsko djelo svjetske didak-
.skupinama, ocuvala nam se sarno knjiga 0 sjajnim votlama stranih naroda ticke epike. Prve dvije knjige objasnjavaju vanjski svijet ucenjem 0 atomima
.(De excellentibus ducibus exterarum gentium) i dva zivotopisa, Katonov i Ati- i njihovim svojstvima, u treeoj i cetvrtoj govori se 0 dubu i dusi, osjetima i
kov, iz knjige 0 latinskim povjesnicarima (De historicis Latinis). Najopsezniji miSljenju, a posljednje dvije prikazuju kozmologiju, razvoj kulture i razliCite
je i najzivlji zivotopis posveeen Atiku, Nepotovu i Ciceronovu prijatelju koji prirodne pojave.
.se punim imenom zvao TIT POMPONIJE ATIK (Titus Pomponius Atticus, Bremenito ekonomskim, politickim i moralnim previranjima, pjesnikovo je
109-32). Atik je bio ne sarno bankar nego i visoko naobrazen covjek i u svoje stoljece bilo nadasveprijemljivo za Epikurovu filozofiju, koja u srediste dru-
doba najpoznatiji izdavac djela suvremenih knjizevnika. Bavio se i pisanjem. stveno-eticke problCmatike postavlja covjeka. Lukrecijev je zivotni nazor ma-
Njemu je Cieeron uputio velik broj svojih, moZda najintimnijib pisama. terijaIisticki monizarn: priroda i povijest, materija i dub cine jednu cjelinu,
U skladu s antickom teorijorn, historiografiju srnatra umjetnickom knji- jedan povezani tijek materije u gibanju. Iz tog nazora izvire temeljni smi-
zevnoseu GAJ SALUSTlJE KRISP (Gaius Sallustius Crispus, 86-35. prije sao njegove filozofije sreca ljudskog zivota, koja se kao vjeena teinja za
n. e.). Roden u Amiternu, iz bogate plebejske obitelji, vrlo je mlad dosao 11 dusevnim mirom i zadovoljstvom moze postiCi sarno znanjem. Lukrecije pro-
Rim. Najpoznatija su rnu djela rnonografije 0 Katilininoj uroti (De Catilinae svjetiteljskim zarom razotkriva zakonitosti prirode i smisao zivota u njoj,
.coniuratione) i Jugurtin rat (Bellum ]ugurthinum), napisane u posljednjem de- da bi ljude oslobodio od praznovjerja, te »noei duha«, od okova reUgije i
.setljeeu zivota. Nekadasnji pristasa pucke stranke, zapravo srednjih slojeva, straha pred bogovima i smrti. Odusevljeno slaveCi ucitelja Epikura i njegov
i Cezarov, Salustije kriticki slika rnoralni pad rimskoga plemstva i ujedno nauk, rimski pjesnik gradi velicajnu poemu prirodi, snazi uma i napretka
svih slojeva druStva. Na toj pozadini izrastaju ostro karakterizirani likovi covjekova, namjenjujuci je kao pomoe u tegobarna svom narodu u najburnije
Katiline, lijepe i razvratne Sempronije, Cezara i Katona u prvom, pa numid- vrijeme njegove povijesti. Lukrecijev je svijet bez bogova, pa je i pjesnicka
.skoga kralja Jugurte i narodnog vode Marija u drugom djelu. Povijesne cinje- dikcija gotovo sasvim liSena mitoloskih asocijacija. Uzitak u strasnom spoo
nice pisac ne nize ustaljenim, kronoloskim slijedorn, vee ih u zivu pripovje- znavanju prirode i stvaralacka moe jezika, kojom se upravo cuIno izrafava
·dackom tonu ispreplece i postavlja u zavisnost od glavnih aktera zbivanja, reaInost iIi ono sto se logicki i teoretski zamiSlja kao realno, natapaju ep
podvrgavajuCi ih subjektivnom tumacenju. StH mu je moralisticke ljepoton: zomosti i neposredne uvjerljivosti.PlastiCne slike iz prirode i po-
refleksije izrazene su u antitetickim reeenicnim skupovima. Pripovijedanje je redbe msu samo med na rubu case, ispunjene gorkim lijekom znanosti, vee
isprepleteno majstorski komponiranim govorima, koji psiholoski motiviraju suo ~ub.ok~ dozivljen izraz pjesnikova uranjanja u pojavnosti prirode. Arhaj-
.djelovanje glavnih likova i sluze povijesnoj interpretaciji. Arhaicka patina u Skl Jezlk 1 heksarnetar u skladu su s temeljnim uzviSenim stilom djela, ko-
rjecniku kao da potcrtava eticki strog stay autorov. jega je kompozicija u cjelini pomalo op~ra. A kao sto je ep uokviren, na po-
Pod Salustijevim imenom tradicija je sacuvala i dva njegova politicka cetku, zanosnom invokacijom Venere, pjesnickog simbola ljubavi i stvarala-
;pisma Cezaru i jednu invektivu na Cieerona (uz Ciceronov odgovor na nju). stva, i na koncu potresnim prikazom kuge u Ateni, tako je i cijeli spjev po_

16 Povijest svjet,ste knjiZevnosti


Rimska knjizevnost Katu/ 243

KatuI i neoterici

Pod nazivom neoterici. koji potjece iz kasne antike, ali ga nalazimo vee i u
Cicerona (poetae novi, neoteroi, tj. novi pjesnici, noviji), razumijevamo sku-
pinu pjesnika. gotovo bismo rekli pjesnicku skolu, koja se u svom estetskom
programu svjesno odvraca od Enija i starijega rimskog pjesniStva, smatra-
juci klasicima grcke pjesnike aleksandrijskog razdoblja. SuprotstavijajuCi
se njihovu programu. Ckeron ih ironicki naziva Euforionovim pjevacima
(car1tores Euphorionis). Novija istrazivanja pokazala su da termin nei5teroi
ima aleksandrijsku tradiciju (Aristarh je Homeru suprotstavio >>uovije«). Ci-
ceronu je termin presao iz epikurovca Filodema; pedesetih naime godina kad
ga je upotrebljavao, bio je Ckeron u vezi s epikurovcima medu kojima je
postojao razdor izmedu ortodoksnih i mladih. Cak i neki politicki razlozi,
a posebke suprotna shvacanja 0 starom rimskom pjesniStvu i 0 svrsi pjes-
nistva uopce, 0 prvenstvu saddaja pred oblikom, bili su glavnim razlogom
Ciceronovu odbojnom stavu prema neotericima i Katuiu. A uz to, Ciceron nije
imao afiniteta prema lirici uopce, jer nije odgovarala njegovim nazorima 0
svrsi i funkciji pjesniStva. I inace sve su simpatije njegove bile na strani »vi-
sokog« pjesniStva epa i tragedije.
U tome bi se dakle nazirala borba izmedu starih i mladih na estetskom
planu. Mi bismo neoterike nazvali modernima. modernistima. Neoterici sma-
traju da su sasvim prevladali Enija, koga Ciceron i Lukrecije postuju. Oni
njeguju preteino male oblike, cesto prigodno pjesniStvo. koje onda nazivaju
nugae (= mali oblici, trice), i manje epilije. U tematskom pogledu njihovo
pjesniStvo poseze cas za temama vrlo udaljenim, pomaio bizarnim, uvijek
prozetim ucenoscu u stilizaciji {voljeH su se zvati poetae docti, uceni pjesnici},
cas za motivima najosobnije usmjerene dozivljajnosti. Suprotno od a.Ieksan-
drinaca, estetska nacela neoterika nisu ih odbijala od sudjelovanja u javnom
zivotu, potvrdom su za to brojne Katulove i drugih neoterika pjesme izriCito
politicki intonirane.
U stilskom pogledu birana eJegancija oblika odgovarala je u njih uvijek
ucenom saddaju. Za melodioznoscu kako ritma tako i pojedinih rijeci
Venera i Mars. Freska iz Pompeja svjesno su i uspjesno tezili. Odatle i sklonost prema refrenu i prema mekSe
oblikovanim heksametrima, tako da su neki heksametri iz tog doba meau
najmelodioznijima u latinskom jeziku.
svuda prosaran slikama radosti i sjete, saucesca s Ijudima i neke gorke ravna- Zanimljivo je spomenuti da neoterici tvore jedan narastaj, a vedna njih
dusnosti. potjece iz transpadanske Galije. Kao glava njihove skole slovio je PUBLIJE
Iako protivnik epikurovske filozofije, Ciceron c~ nakor: pjesniko.ve smrti VALERIJE KATON (Publius Valerius Cato), a medu utjecajnijima bili su jos
pomod izdavanje epa. Lukrecije 6e .oduse~ljavati. I o~lodltJ yerg~l!Ja. Hora- i ovi: GAJ LICINIJE KALVO (Gaius Licinius CaZvus, 82-47. prije n. e.), GAJ
cija i Ovidija, bit ce ucitelj francuskIh enclklopedlsta ! davat! b~oJ.ne pobu?c HELVIJE CINA (Gaius Helvius Cinna, ubijen 44), i MARKO FURlJE BIBA-
velikanima prirodoznanstvenih istrazivanja i filozofije od GahleJa do Em- KUL (Marcus Furius Bibaculus, roden oko 100).
steina. Djelomice sarno medu njih pripada PUBLlJE TERENClJE VARON (Pu-
U Lukrecijevu djelu saddani su temelji moderne slobodne misli.
blius Terentius Varro, 82-3:), nazvan i MAClNUS prema rijeci Atax u rod-
U oba svoja filozofska epa, posebice u prv~m 0 Descartesov?j fHOZ?f.iji
nom mu kraju. Uz ep Sekvanski rat (Bellum Sequanicum, oko 55) u Enijevu
(Philosophiae versibus traditae libri V I, ~ Ml~c:~~ 1744) .h:vatskl. s~ lat!~!st
Benedikt Stay nadahnuo Lukrecijem u dlSPOZICl.ll I U broJmm pOJedln,ostIma stilu, glavno mu je djelo Argonauti (Argonautae), ep u kojemu se u velikoj
jezicnim. Sugradanin pjesnikov, Dubrovcanin Vice. Petrovic n~zvao ga .Ie zbog mjeri oslanja na Apolonija Rodanina.
toga »drugim Lukrecijem«, a nas stariji suvrememk »LukrecIJem epohe Porn- Od cjelokupnog rada neoteri6ke skole nije nam se oCuvalo gotovo Dista.
padour«. Poznajemo jedino lirski opus najvecega od njih, Katula.

16*
Rimska knjizevnost Augustovo doba: 30. prije n. e. - 14. n. e.
244 245

GAl VALERIJE KATUL (Gaius Valerius Catullus, oko 83:-54. prije n. e.), Na zalost jos manje jasnu predodibu imamo 0 stvaralastvu PUBLILIJA
dosavSi iz rodne Verone u Rim, kretao se u galantnom aristokratskom dru- SlRIJCA (Publilius Syrus) koji je bio na vrhuncu slave kad je Laberije urnro.
stvu, gdje je upoznao svoju zivotnu Ijubav, zanosno lijepu, punu duha i ujedno U 1. st. n. e. opstojala je zbirka uzreeica s Publilijevim imenom u naslovu
raskalasenu Klodiju. Nije se upustao u stranacke politicke borbe. Ljubav, (Publilii Syri mimi sententiae), upotrebljavana i kao skolski udibenik, a od
zabave i umjetnost zaokupljale su mlada pjesnika. Ubrzo je postao ugledan oko 700 uzrecica u njoj, veCinom pisa,nih u jampskim senarima, sarno dio
predstavnik tada modernoga knjiZevnog pravca neoterika (poetae novi) .. Ugle- pripada Publiliju.
dajuci se u aleksandrijsku, i neotericka je poezija »ucena«, s osobitom teznjom
prema kultu forme, subjektivna i drustveno malo iIi nikako zainteresirana.
Epilijima (malim epovima) iz sredine zbirke od 116 Pjesama (Catulli Veronen-
sis Liber) Katul je platio dug aleksandrijskoj inspiraciji svoga kruga. To su
brizno komponirane mitoloske price (npr. Svadba Peleja i Tetide - De nuptiis
Pelei et Thetidos), metricki dotjerane, produbljene u metaforici. Prvi dio
zbornika, prije onih osam dmih pjesama, ispunja 60 pjesama u raznovrsnim Augustovo doba: 30. prije n. e. - 14. ll. e.
metrima; one se tematski ne razlikuju od drugoga dijela - epigrama i kraCih
elegija, pisanih u elegijskim distisima.
Te manje lirske forme, kojih ima najviSe u zbirci, njezin su najvredniji dio. August i njegov odnos prema knjizevnosti
Teme su im: pjesme prijateljima, gozbene, rugalice i osobno intonirani po-
liticki epigrami, koji su dikcijom utjecali na Horacija i osobito Marcijala.
U zbirci prevladava, i brojem pjesama i kvalitativno, ljubavna tematika Pobijedivsi Antonija i Kleopatru u bitci kod Akcija 31, Oktavijan je zavladao
ljubav prema Lezbiji, kako pjesnik zove Klodiju. Istinski je dozivljena u i grckim Istokorn, postavsi samovladar, ali ne po Cezarovim planovima vladar
Lezbijinu ciklusu pjesnikova sreea u strasnoj Ijubavi (Zivimo, Lezbijo mo- helenistickoga tipa, nego oslanjajuCi se, barem formalno, na rimske republi-
ja . .. - Vivamus, mea Lesbia, atque amemus .• .), preko sjenki Ijubomore kanske tradicije. Volio je da ga nazivaju princeps, tradicionaInim republikan-
(Lezbija mi kate - Lesbia mi dicit), svada, privremena pomirenja s dragom, skim nazivom za prvaka u senatu (princeps senatus). Time su zavrsena de-
gorcine prema nevjernici, mrmje i Ijubavi ujedno do potpuna raskida (Mrzim setljeea krvavih gradanskih ratova u Rimu, ali time je prestala opstojati i rim-
i Ijubim - Odi et amo; Dovle je dusa moja ... - Hue est mens ...; Ako je ska republika. Tradicionalnim datumom 13. sijeenja 27. utemeljen je u Rimu
covjeku uzitak sjetiti se . . . Siqua recordanti ... ). principat i visestoljetno razdoblje carske vlasti. Tri dananakon toga Oktavijan
je od senata dobio ime Augustus, dakle Uzviseni, sto Ce otada i u njega i u
Katulovom lirom, koju su nadahnuli i Alkej i Sapfa, zazvucali su novi to·
njegovih nasljednika biti isticano kao staIni dio imena: imperator Caesar
novi, nepoznati dotad u rimskoj poeziji. Iz dubina emocije rodio se intiman
lirski izraz, kakvome po svjezini i neposrednosti dojma ni poslije u rimskoj
Augustus. Okupivsi u svojoj osobi sve najvaZnije Casti, od kouzulske do vr-
hovnog zapovjedniStva nad vojskom i Casti puckog tribuna, August je postao
lirici nece biti ravna. Katul je utjecao na elegicare (Tibula, Propercija, Ovi-
dija) i kasniju evropsku liriku, npr. na Byrona i Goethea; plodno se lektira samovladar, a u Rimu je zavladao mir, nazivan po njemu pax Augusta. Tesko
Katula odrazila i u hrvatskih latinista L Crijevica, I. Durd:evica, R. Kunica i je jasnije izreCi ocjenu prilika toga doba negoli ju je sazeo Tacit u 2. poglavlju
na pocetku svojih Anala: »... kada poslije nasilne smrti Antonijeve ni Cezaro-
drugih.
voj stranci ne preostane drugi voda doli August, ovaj se odrekne imena tri-
jumvir, proglasi se konzulom i zadovolji tribunskom vlascu da zastiti narod.
Posto pridobije za sebe vojnike svojom dareZljivosti, narod obiljem zita, sve-
kolike sladoscu mira, stade se malo-pomalo uzdizati i sebi prisvajati vlast
Knjizevni mim senata, zakona i magistrata. Nitko mu se nije protivio: najneustraSiviji re-
publikanci bijahu izginuli u ratu iIi u proskripcijama; od ostalih plemenitaSa
koUko je tko bio spremniji da ropski sImi, toliko se viSe uzdizao u Castima
Nasljedujuci djelomice neke postupke komedije palijate i atelane, 0 kojima i bogatstvu, i kako su bili dobili u novom poretku, voljeli su sadasnjost i nje-
smo govorili u prethodnom razdoblju, sada se tzv. mim (mimus) od svojih zinu sigurnost negoli proslost s njezinim pogiblima« (preveo J. Kostovic).
zacetaka razvio u knjizevnu vrstu koje su najugledniji predstavnici Laberije
i Publilije. DECIM LABERIJ E' (Decimus Laberius, umro 43) bio je poznat AUGUST, pravim imenom GAl OKTAVIJE (63. prije n. e. 14. n. e.), a ot-
kao glumac koji je volio improvizirati, a od njegovih mima, brizno izradenih, kad ga je Gaj Julije Cezar 45. posinio GAl JULIJE CEZAR OKTAVIJAN
poznati su nam brojni naslovi, dijelom vezani za tematiku palijate, dijelom (Gaius lulius Caesar Octavianus), vladao je kao car punih 40 godina. Pred smrt
za tematiku togate i atelane. U ocuvanim stihovima razabiremo brojne aluzije rekao je jednom prilikom da je Rim zatekao grauen od opeka, a da ga ostavlja u
na filozofiju i na suvremeni politicki zivot, osobito ostrice uperene na Ceo mramoru. I doista, u njegovo je doba Rim i po vanjskom sjaju bio velegra-
zara. Njegovi su mimi bili kod pub like omiljeni, vjerojatno i zbog radnje, a dom, ne samo s obzirom na gotovo jedan milijun stanovnika. August je, medu
sigurno zbog slikovita, puckoga i opora jezika, primjerena mimu kao vrsti. ostalim, dovrsio izgradnju foruma i bazilike JUlija Cezara, podignuta su dva
246 Rimska knjizevnast Augustav adnas prema knjizevnasti 247

kazaliSta i jedan amfiteatar, izgraden je Fanteon, oko 13. prije n. e. sagraden Doba Augustove obnove, kako se rado naziva, nametnulo je i naziv "Augus-
je i znameniti zrtvenik mira (ara pacis), s prekrasnim reljefima. Mnogobroj. tovo doba« ovom odsjecku zlatnog vijeka rimske knjiZevnosti, tj. odsjecku od
nim gradevinama August nije sarno uzvelicao sjaj svoje vladavine nego je i 30. prije n. e. do smrti Augustove, 14. n. e:~ Kao sto se prethodni odsjeeak, Ci-
stanovniStvu glavnoga grada dao posla, a besposleni gradski proletarijat sma- ceronovo doba, odlikovao izvanrednim Jisponom proznoga stvaralastva. tako
njio je i time sto je veterane vojnicke naselio u 28 kolonija po Italiji i isto ce ovo Augustovo doba zabiljeZiti najsjajnije vrhunce pjesniStva u cjelokupnoj
toliko po provincijama. rimskoj knjizevnosti. Tom su pjesnistvu' i August i njegovi bliski suradnici,
'posebice Mecenat, davali svoju punu podrsku. kako moralnu tako i materi-
jalnu.
Umjesno je stoga pitanje. koje se u literaturi neprestano obnavlja. je Ii to
stvaralastvo Augustova doba dvorsko pjesnistvo. Jest dvorsko pjesniStvo, ako
se misli na poticaje opee i pojedinaene koji su tekli od cara samog i njegovih
istomiSljenika na planu kultume propagande, koja se dijelom svodila na pro-
teziranje tematike u okviru Augustove obnove, 0 kojoj smo prije govorili,
dijelom i na slavljenje careve !ienosti i njegovih zasluga za rimski narod. Ovo
pak pjesniStvo ne mozemo. u cjelini uzevsi. nazvati dvorskim pjesniStvom,
ako pomisljamo na vrlo visok stupanj estetske slobode koju je uzivao svaki
stvaralac. bilo onaj blizi caru i njegovu krugu iii oni dalji. To viSe sto su se
mnogi izraziti republikanci u tijeku Augustove vladavine intimno slozili s
nacelima mira i reda koja je provodio August, s naeelima koja nisu morala
biti nametnuta jer je velik dio pisaca Augustova doba u mladosti svojoj iii
eak zrelosti imao prilike dozivljavati krvavu stvarnost gradanskog rata. Kao
da se predah, osjeeaj olaksanja nakon bumih vremena razabire u njihovu stva-
ralastvu. A stekao se u to doba zbir svega onoga najboljega. sto je rimska
knjizevnost stvorila u prethodnih dvjesto godina. najboljega u vladanju pjes-
niekom tehnikom i u potpunoj sazrelosti latinskoga pjesnickog jezika koji se
bas takve izraZajnosti misaone i oblikovne. nastale iz pera visoko talen-
tiranih pjesnika, smatra klasicnim dometom rimskoga pjesnickog stila. Stjecaj
dakle sretnih okolnosti. i osobnih i jezienih i estetsko-duhovnih, kojima sam
August iii bilo koji drugi vladar ne bi doista mogao samom propagandom
udahnuti dusu umjetniekoga.
Istini za volju valja reCi da je najviSe slobode bilo u pjesniStvu. Historio-
grafija je u ovo doba u priliCnoj mjeri potisnuta, a potisnuto je posebice
govorniStvo. sto je joil jednim dokazom da pravo govorniStvo moze cvasti
sarno u potpunoj siobodi. Bio je August pokatkad, uza svu svoju relativnu
liberalnost; preosjetijiv i na neke oiltrije izraiene kritike. Spomenimo stoga
nekoliko izrazitih represivnih mjera kojima su neki knjizevnici doSli pod
August, aka 14. n. e., bronca udar carskoga dvora. Jedan je od njih Tit Labijen (Titus Labienus), govornik
i deklamator. inaee protivnik novog poretka. proglasavajuCi se pompejevcem,
napisao pamflet protiv Mecenatova Ijubimca, pantomimicara Batila. Jednom
je prilikom javno Citao svoje povijesno djelo i, preskoeivsi jedan dio, rekao:
UcvrscujuCi svoju vlast stezanjem vlasti senata, novom administrativnom
»8to sam ispustio, cit at ce se poslije moje smrti.« Na to su mu neprijatelji
podjelom provincija itd., August je inzistirao i na unutarnjim reformama dru-
stvenog zivota, npr. na zakonima protiv raskosi bogatih. za ozdravljenje brae- isposlovali kod senata odluku da se spale njegovi spisi. Oeajan, Labijen se
nog zivota, protiv neraaanja djece i ocuvanju odnosno vracanju na neke tra- dao prenijeti u grobnicu svojih predaka i ondje umro. Drugi je u toj skupini
dicionalne vrednote zivota iz starorimske republike. Tim svojevrsnim tradi- Kasije Sever (Cassius Severus). koji je uz spaljivanje Labijenovih spisa pri.
cionalizmom kojim je August neprestano htio upozoravati na sve one sto mijetio: "Sada moraju i mene spaliti, jer te spise znam napamet!« Nedugo
je ostalo i zivo i vdjedno u moralnom pogledu iz razdoblja rasta rimske re- zatim August ga je dao ukloniti iz Rima na Kretu. a jer je i tame bio buntovan,
pub like, vezanosti za italsko tIo i usmjerenosti k radu i viSim ciljevima. Au- Augustov nasljednik Tibedje proglasit ee njegovo progonstvo i konfiscirati
gust je pridobio za svoju politiku i neke vrlo ugledne negdasnje svoje protiv- mu imovinu, pa ce u siromastvu umrijeti na otoku Serifu. Mnogo su poznatija
nike, otupio ostricu opozicije, pa cak i osobnim utjecajem pridobio neku sklo- dva imena medu takvim progonjenim pjesnicima: elegicar Kornelije Gal. u
nost masa. pocetku bliski Augustov suradnik, koji je padnuvsi u carevu nemilost pocinio
248 Rimska knjiievnost Klasicizam Augustova doba

samoubojstvo, i glasoviti pjesnik Metamortoza Ovidije, koga je August, zbog svoga prikaza do te mjere odusevljen republikanskim junacima i vrednotama
nedovoljno razjasnjenih razloga, prognao 8. n. e. na Crno more, gdje je pje- rimske povijesti da su ga prozvali slaviteljem proslih vremena (laudator tem-
snik i urnro. poris acti)o
Nije prilicno postavljati pitanje, jer se i ne moze konkretno odgovoriti na ReCi nam je da se i August sam okusao u pisanju. IspustajuCi manje vamo,
nj, ne znaci Ii bavljenje pjesniStvom u autora ovoga doba sarno - bijeg u upozorit eemo na njegov vrlo zanimljiv politicki testament Djela bozanskog
pjesnistvo. CLl1jenica je svakako da ni jedan od pjesnika nije sudjelovao u Augusta (Res gestae divi Augusti), nazvan i Spomenik iz Andre (Monumen-
bilo kakvoj politickoj funkciji. Poznato je takoaer da je Horacije odbio Au- tum Ancyranum, prema prijepisu na mjedenim plocama gdje je bio izlozen,
gusto\/U ponudu da mu postane privatnim tajnikom, a u viSe je prilika odbio u danasnjoj Ankari). Spomenik je pronasao hrvatski humanist Autun Vraneic
Augustove prepornke da se i on prihvati pisanja epa. Jer odbijanje epa vje- kad je zajedno s flamanskim humanistom Busbecqom 1555. boravio u Maloj
rojatno ne znaci sarno Horacije\/U estetsku ogradu, nego i politicku. Zanim- Aziji kao poslanik habsburgovca Ferdinanda 1. radi mirovnih pregovora sa
ljivo je navesti u torn kontekstu primjedbu kazuje nam je Svetonije u Sulejmanom.
Horacijevu zivotopisu - koju je August uputio Horaciju posto je procitao
njegove Satire, i u njima nije nasao govora 0 sebi: »Ne bojiS Ii se mozda
da ce ti u potomaka slliZiti na sramotu to sto se cini da si nam blizak?« I
Vergilija je August nukao, preklinjao i gotovo prisiljavao da sto prije zavrsi
Eneidu, od koje je car ocekivao najvisi dokaz slave za svoj rod i sebe samog,
ali nije uspio sIomiti unutarnje nezadovoljstvo pjesnikovo nad nezavrsenim
Estetsko ozracje klasicizrna
djelom, tako da je Eneida i nakon deset godina stvaranja ostala do smrti
pjesnikove nezavrSena, cak joj je Vergilije u oporuci odredio da bude spa-
ljena. Objavili su je ipak posturnno Vergilijevi prijatelji na inzistiranje Au- U ocjeni ovoga doba, koje oznacuje najviSi uspon rimskoga pj esniS tva , valja-
gustovo. Uostalom, ni Eneida nije ispunila sve one sto je August mozda oce- imati na urnu dotadasnju, dvjestogodiSnju tradiciju rlmsku i plodan, kva-
kivao. Vergilijev je ep kudikamo nadrastao i efemernost politiekog trenutka litativno nov odnos stvaralaca prema grckoj knjiZevnosti.
i Augustovu vladavinu, pa i Rim: Eneida je nadojena tolikom snagom viSe- Uz sarno jednog velikog prozaista, Livija, stvara sada nekoliko izvanred-
slojne simbolike, konotativnosti psiholoske i jeziene, da je uz puninu nacio- nih pjesnika, meau kojima i dva vrhunca ejelokupnog rlmskog pjesniStva,.
nalnoga epa rjmskoga postala i do danas ostala umjetnickim ostvarenjem op- Vergilije i Horacije, koji ce ostati estetskim idealom rnnogih stoljeca knji-
celjudskih vrednota. zevnosti evropske. Visestruki su i veoma plodni bili poticaji jezieni i tematski"
I Horacije ee, da mu se nacas vratimo, doduse kasnije spominjati Augusta, oblikovni i nacionalni iz stvaralastva rirnskoga, kako onoga sto je augustov-
posveCivati mu neka djela, osobito u Poslanicama i u 4. kD.jizi Oda, kojih se i eima neposredno prethodilo (Ciceron, Lukrecije, Katul i neoterici), tako i
prihvatio na Augustov nagovor, ali sve je to Horacijeva slobodna odluka, uvje- onih iz arhajskog razdoblja. Zgusnuli su se sada pod perom majstora umjet-
renje koje je u tijeku godina sazrijevalo, uvjerenje u specifiean nacionalno- nicke rijeei svi oni korijenovi, std ih je davnina izrazom tek nazirala, latinskoga.
-politicki zadatak Augustov i u rnisiju koju u to veliko doba moze obaviti jezika i duha njegova naroda. Zreo jezik provrlo je neslueenom snagom u
pjesnik, vates. Mjestimicno slavljenje Augusta, kako je istrazeno u novije doba, zrelosti civilizacije. Zreo jezik i zrela knjizevnost stopili su se sa zreloscu
ima u Horacija i znacajke stilskog postupka religiozno uvjetovanoga, naime duha i manire, rekao bi Eliot govoreCi 0 Vergiliju kao univerzalnom klasiku.
helenistiekoga slavljenja bozanstva Svjetla. o odnosu prema grekoj knjiZevnosti vee smo naeelno govorlli u posljednjem
August kao da je htio proklamirati da je sve sto se u povijesh rimskoj od uvodnih poglavlja. Dodati nam je ovdje da su uzorl greki svedeni sada
zbivalo na bilo kojem podrucju javnog zivota sarno priprema do njega na viSu razinu, stopljeni i prevladani, izvorno sintetizirani kako u izraz.af
kao vrhunea. Stoga, u ejelini uzevsi, knjizevnici nisu ispunili njegova oee- nosti jezicnoj tako i u misaono-sadrZajnoj komponenti rlmskoj i aktualnoj,.
kivanja. 0 Vergiliju vee smo govorili. Koliko je tek daleko od »programa« zivotnoj. Pjesnici se ovoga doba u knjiZevnom pogledu nacelno odvraeaju
i sam Hbracije, racionalan i nezavisan, cak u nekirn ostvarenjima koja su od aleksandrinaca: uzore u prvom redu traze u Homera i Hezioda, Arhiloha,
naizgled izravno vezana za Augustovu politiku, 0 ejelini opusa da i ne go- Mimnerrna, Alkeja i donekle Pindara. Put pojedinaea od modernijeg heleni-
vorimo! Elegicarima Tibulu i Propereiju idilicki ugodaj prirode iii krik strasti stickog pjesniStva, eije se tehnike i motiva nisu nikad do kraja odricaIi, prema
u ljubavnoj noei vrijedi vise od svakoga vojnickog trijumfa. Nije to sarno anti- starijim, klasicnirn razdobljirna grekirn, vrlo se jasno oeituje na Vergilijevu,
militarizam, to je najdublje estetsko uvjerenje, prema tomu i ljudsko u eu- prirnjeru. Njegov razvoj teee od rnladenackih malih pjesama u katulovskoj
vanju svoje osobnosti. A tek Ovidije, enfant terrible cijelog doba, kao da se maniri preko bukolike Teokritove do djeHi, Georgika i Eneide, u kojima
posve iskopeao iz duha carevih obnoviteljskih narnisIi. Ovidijev je narastaj zeli biti rimskim Heziodom i Homerom. Teznja dakle, i to temja vrhunskim
o kaosu graaanskih ratova znao sarno po pricanju, za njega su blagodati mira umijecem ostvarena, u Vergilija i svih njegovih suvremenika, da se prevlada
same po sebi razumljive. U njegovim mnogim ljubavnim zbirkama, posebice oponasateljstvo i da se ostvari umjetnicko natjecateljstvo s Grcima.
u Ljubavnom umijecu, ima nekog nasmjesljivog imoralizma, neke prposne Klasicizam je Augustova doba, sto se tiee pjesnickih vrsta, umjetnicki
indiferentnosti prema etickirn vrednotama koje su javno proklamirane. Pa prisvojio ne sarno bukolicku vrstu aleksandrijskog pjesnistva, nego i jonskt
i Livije, stvaralac najsnaznijega proznog djela Augustova doba, u dubini je jamb i eolsku lirlku. Jonskih i aleksandrijskih elemenata ima i u elegiji Ga-,
_250 Rimska knjizevnost Mecenat

lovoj, Tibulovoj, Propercijevoj i Ovidijevoj, ali je rimska Ijubavna eiegija, Mecenatov i drugi knjizevni krugovi
sada ostvarivana, nesto posve novo, posebice u novom osjecanju za prirodu
i u novim jezicno-psiholoskim asocijacijama. Neotericka je pak bastina sadr-
_:lana u onoj brizi koja se posvecuje kompoziciji. Tice se ta istancana kom- U plodnom stvaralastvu pjesnika ovoga klasicnog doba rimske knjiZevnosti
pozicijska briZljivost jednako epa i pripovjedackog' ciklusa (Eneida i Meta- sudjelovali su i suradivali knjizevnici i u nekolikim knjizevnim krugovima,
mortoze), koliko i bukolike i lirike, satire i elegije. za koje su se opredjeljivali prema svojim estetskim sklonostima. Najvazniji
DoW smo putem toga kompozieijskog stilskog nacela do pojma oblikov- je u svakom pogledu bio krug komu je zastitnikom i pokroviteljem bio bUski
nog savrsenstva, koje se s punim pravom vezuje ne sarno za estetsku teznju Augustov suradnik GAl CILNIIE MECENAT (Gaius Cilnius Maecenas, iz-
nego i za umjetnicka ostvarenja pjesnika ovog doba. Njihova djela, kako· ih medu 74. i 64 - 8. prije n. e.). Prema njegovu imenu od renesanse sve do danas
koneipiraju Umjetnici i kako ih u ostvaraju iznose pred citatelja, nose uvijek opca imeniea »meeena« oznacuje svakoga pokrovitelja i promicatelja kul-
u ejelokupnosti svojoj smisao sklada i uravnotezenost jezika kao sredstva urn- turnog i znanstvenog rada. Iz otmjenog etrurskog roda, na koji je bio veoma
jetnickog izraza emocije Hi prodorne misaonosti. Emocija s ukusom ogra-
nicavana i raeionalnost bri:lno podvrgnuta opcem ugodaju pojedinacnog pje-
-smotvora takoder potpadaju pod nacelo estetskog sklada. koji dakle nije sam
sebi svrhom. ali svrhu ljepote kao nufne povezanosti svih komponenata je-
zicne umjetnosti u sebi a priori ukljuc.uje.
Kad znamo da se pjesnici ovoga doba nerijetko nazivaju vates proroci,
tako se primjeriee zovu i VergiIije i Horacije, necemo to oeijeniti kao for-
malnost. Oni se doista takvima i osjecaju, oni u svom pjesnikovanju vide
najviSi uspon stvaralastva, najvisi uspon sudjelovanja u zivotu. pa ako hocemo
i u drZavnom, politickom zivotu. Pjesma je njihova dar koji pridonose na
-oltar domovine i nije bas stoga nepotrebno kazati ovdje s koliko ogorcenja
pojedinci medu njima reagiraju na slab odziv njihova pjesnistva kod publike
iii sluzbene kritike. Poznato je ogorcenje Horacijevo zbog mlake i nepodobne
reakcije Citateljstva na njegovu zbirku Oda u tri knjige. Ima doduse u stvara-
lastvu veCine pjesnika Augustova doba jedna izrazita komponenta - govorili
.smo prije 0 njoj u vezi sa savrsenstvom oblikovnim koja je odvracala,
da ne kazemo odbijala sire citateljstvo od njihova pjesniStva. Priznajmo, neki
estetski ekskluzivizam ovog pjesniStva doista nije mogao prodrijeti u naj-
dublje slojeve citateljske pub like, ma koliko sami stvaraoei i mi iz danasnje
perspektive ocjenjivali taj »ekskluzivizam({ drugim, za rimski narod i njego\"u
kulturu kudikamo zivotnijim mjerilima. Ima dakle u nekim, pa i najvecim
-ostvarenjima ovog doba, sasvim osjetljivih elemenata po kojima se knjizev-
nost odvaja od sirokog naroda. Ta je odvojenost bila vrlo rijetko od pjesnika
proklamirana, ali je vrlo cesto u stvamosti opstojala.
Ne mozemo zavrsiti a da ne dozovemo u sjecanje knjizevnopovijesnu ci-
njenieu da u ove 44 godine Augustova klasicizma, tako bogatoga sjajnim os-
tvarenjima, nema desetljeea, gotovo nema ni godine u kojoj se ne bi pocelo
stvarati iii do zavrSetka bilo dovedeno bar jedno od uzornih djela, prozetih
·osjecajem sigumosti iii snage, radosti zbog postignutih iIi naslucenih ideala, Mece12at. Detaij iz ophoda znamenitih licnosti s reljefa Ita Ara Pads Augustae.
samosvijesti stvaralackog umijeca iii nadahnutih veliCinom pros!osti i misao-
nim prodorom u covjekov bitak- sadasnji i buduci. Dole je Horacije stvarao
·ode (objavio ih je 23), Vergilije je radio na Eneidi, Livije pisao svoju povijest
..ad osnutka grada, Tibul i Propercije zrelo pjevali. Koliko je knjizevnost bila ponosan, Mecenat je u doba uspona Augustova obavljao i neke politicke funk-
nadahnuta obnoviteljskim idejama Augustovim, a koliko se, i jos viSe, vodila cije, medu ostalim imao i posrednicku ulogu u izmirenju Antonija i Oktavi-
i podvrgavala svojim zakonima i teznjom za oblikovanjem nekih opceljudskih jana-Augusta god. 40, i dva puta bio zastupnikom Oktavijanovim u Rimu.
problema, vidjeli smo donekle iz dosadasnjih redaka, vidjet cemo ih jos bolje Inace ~e ddao daleko od ddavnih sluzbi. Koneilijantna priroda i visoko nao-
u prikazu pisaea samih. brazen, Meeenat je s puno takta i razumijevanja zastupao ideje Augustova
252 Rimska knjizevl10st 253

principata i obilno podupirao knjizevnost, bitno pridonoseci procvatu pje- Vergilije i Horacije - vrhunci rimskog pjesnistva
snistva u Augustovo doba. Njegovu su knjizevnom krugu, u kojemu je, cini se,
Epikurova filozofija bila vezna nit, pripadali: Lucije Varije i Vergilije, koji
su u krug uveli Horacija, a kasnije im je pridosao Propercije. Medu knjiZev- Pjesnik nacionalnoga rimskog epa Eneide, PUBLIJE VERGILIJE MARON
nicima drugoga reda sudjelovali su Mecenatov oslobodenik Gaj Melis (Gaius {Publius Vergilius Maro, 70-19. prije n. e.), najugledniji je predstavnik knji-
Melissus) i epigramaticar Domicije Mars (Domitius Marsus), zatim prijatelji zevnosti Augustova doba. Uz Cicerona, Vergilije je od rimskih pisaca os-
Vergilijevi i Horacijevi Plocije Tuka (Plotius Tucca) i KvintiIije Var (Quin- tavio najviSe traga u evropskoj knjiZevnosti, tako da ga T. S. Eliot naziva kia-
tilius Varus). Koliko je brimo Mecenat bdio nad radom istomisljenika u svo- sikom eijele Evrope. Roden blizu Mantue, skolovao se u kulturnim srediStima
sjeverne Italije, a kasnije nastavio retoricke i filozofske studije u Rimu i
jem krugu, opee je poznato. Recimo sarno da su mozda presudni bili njegovi
Napulju. Burna vremena gradanskog rata i razracunavanja trijumvira pro-
poticaji da Horacije objavi svoje Epode, Vergilije da se odluci na Georgike,
yeo je uglavnom na ocevu imanju, koje je jednom prigodom jedva spasio od
a Propercije da se poduhvati nekih vecih tema.
konfiskaeije u korist veteran a, a drugom mu je prigodom doista oduzeto i
PromatrajuCi ne sarno obilan i stalan nego i visoko vrijedan Mecenatov na zagovor Oktavijana (kasnijeg cara Augusta) i Mecenata nadoknadeno dru-
poticateljski rad na podrucju knjizevnog stvaranja, ne mozemo ocjenjivati gim u Kampaniji.
sarno kao izraz klijentske psihologije stih Marcijalov u kojemu ee kazati:
Mladenacke njegove pjesme - od kojih su neke, uz veeinu neautenticnih
»Sint Maecenates, non deerunt, Flacce, Marones!« (= Neka bude Mecenata,
pjesama, epilija i s1., saddane u zborniku (sastavljenu nakon pjesnikove
pa neee, Flako, nedostajati Marona).
smrti i nazvanu Dodatak Vergiliju - Appendix Vergiliana) pokazuju ocit
U isto doba studirao je u Ateni s Horacijem i mladim Ciceronom MARKO utjecaj neotericke pjesnicke skole. Spoj tog aleksandrinizma i epikurovskog
VALERJJE MESALA KORVIN (Marcus Valerius Messalla Corvinus, 64. prije ideala 0 povucenu zivotu u prirodi odrazio se u prvom Vergilijevu zname·
n. e. - 8. n. e.), cijeg su knjizevnoga kruga najugledniji clanovi bili Tibul, nitom djelu, Bukolikama (Pastirske pjesme - Bucolica, kasnije u rukopisima
Ligdam i pjesnikinja Sulpicija. I Mesala se bio priklonio Brutovoj strani i nazvane i Izabrane pjesme - Eclogae; ukupno ih ima 10, oko 42-39). Njima
sudjelovao u bid kod Filipa, ali je tada priSao Antoniju i kasnije Oktavijanu. je privukao pozomost Mecenatovu, u cijem ee knjiZevnom krugu stvarati za·
Bavio se i sam knjiZevnim radom, znamo npr. za njegove mladenacke buko· jedno s Horaeijem i Propercijem. Bukolike su dijelom tradicionalne pastirske
licke pjesme na za govore njegove (u kojima je uglavnom po stiIu idile, a dijelom politicke alegorije-u okviru krajolika »Arkadije« i bezbrizna
ciceronovac), prijevode grekih govora na latinski, ali je njegovo zanimanje pastirskog zivota. Dijalozi i monolozi past ira, snafna osjeeajnost, plastican
u prvom redu bilo usmjereno na filologiju i antikvarne znanosti. jezik i blagoglasni heksametri natapaju djelo novim lirskim kvalitetama.
TreCi je poticatelj kulturnoga i knjiZevnoga rada bio GAJ AZINIJE PO- Ekloge ne znace sarno nasljedovanje Teokrita: u njima je produbljeno osje-
LlON (Gaius Asinius Pollio, 76. prije n. e. - S. n. e.), najnezavisniji knjizevnik canje prirode, a krajolik i raspolozenje stapaju se u jednu cjelinu. Legendarna
svoga doba. Bio je konzul god. 40, sto je Vergilije proslavio u svojoj zname- Arkadija za pjesnika znaci utociSte mira pred zivom aktualnoscu, pred gorkim
nitoj 4. eklogi. Nakon trijumfa 39. povukao se iz politickog zivota, u kojemu iskustvima u politickim previranjima upravo tih godina. Zato se u Bukolikama
je igrao vafnu ulogu na strani Cezarovoj, a zatim Antonijevoj. Kad je Okta- likovi iz legende iii maste mijesaju s likovima iz suvremena drustva, trans·
vijan zazelio da ga u bitku kod Akcija, Azinije Polion mu je odgovorio: poniranim u is tom planu, u atmosferi sna.
»Moje su zasluge za Antonija prevelike, a njegova dobrocinstva prema meni Poezija Bukolika izvire iz sukoba ljudske tragedije i idile, bolne realnosti
previse poznata; stoga eu ja ostati po strani u vasoj borbi i bili plijen po- i sanja. Motivi i ugodaji toga djela duboko su odjeknuli u kasnijim knjiZev-
bjednika!« Kao mladie sudjelovao je Po lion u krugu mladorimskih pjesnika. nostima, u svijetu i u nas (Boccaceio, Sannazzaro, Tasso, Guarini, Sidney,
Iz ratnog plijena 39. osnovao je prvu javnu knjiznicu u Rimu, i to u atriju Gessner; Hektorovic, Zoranie, Ranjina, Bunie Vucic, I. Durdevie, KatanCie
po njemu restauriranog hrama bozice Libertas, gdje su se nalazila i poprsja i dr.).
knjizevnika. Taj je vafan ein Polionov ocijenio Plinije Stariji rekavsi na jed- Umjetnicki poticaji Hezioda i Lukreeija, utjecaj epikurovske filozofije i
nom mjestu: "OsnivajuCi knjiznicu, Polion je prvi od ljudskog duha napravio postupno smirivanje politickih prilika, uz slavljenje Oktavijanova nacela sta-
javno dobro.« Njegova je umjetnicka zbirka, u kojoj se nalazio i glasoviti roitalske povezanosti sa zemljom, ogledaju se u didaktickom epu Georgike
farneski bik, bila svima pristupacna. Polionovom zaslugom prvi su put u Rimu (Georgica 0 ratarstvu, pisane 37-29). Vergilije je u 4 knjige obradio po-
uvedena i javna Citanja (recitationes) knjizevnih djela. Azinije Polion i sam ljodjelstvo, voearstvo i ostalo drveee, stocarstvo i pcelarstvo. S Bukolikama
je pisao: tragedije u Pakuvijevu i Akcijevu stilu, govore, historiografiju. Kri- i kasnijom Eneidom idejno ih povezuje isti temeljni motiv ljubavi prema
tickim je okom pratio knjizevno stvaranje i proizvode retorskih skola. Iznio italskom tIu i rimskom narodu. I u njima kao glavna prevladava ideja mira,
je zamjerke Liviju s obzirom na Patavinitas, kako je on nazvao neke jezicne ali ne viSe sarno onoga arkadskog iz Bukolika, vee stvaralackog mira i po-
osobitosti, vjerojatno potekle iz padovanskoga rodnog kraja velikog povjes- vratka prirodi, u kojoj treba raditi, uz znoj i suze, sto postaju izvor zdravih
nicara. Dosta je kritizirao Salustijev stil, Ciceronov takoder, a Katulu prigo- energija narodnih. Didakticnost grade i obradbe gotovo se sasvim gubi, jer
varao s obzirom na gramatiku. Ostro je sudio 0 vjerodostojnosti Cezarovih je ta organska poema prirodi i Ijubavi prema rodnoj grudi natopljena li-
memoara. rizmom i humanoseu, koja prozima stvari i prirodu.
254 Rimska knjizevnost Vergilije 255·

Elegancija izraza i izbruseni heksametri, upletene epizode, birana igra zi- pripadao i car August. Ime i jedinstvo epu daje glavni junak Eneja, nosilac
vih i harmonicnih slika Cine Georgike najsavrsenijim djelom Vergilijevim. rimskog pojma vrline i poboznosti: neprestano svjestan misije sto su mu·
je namrli bogovi, bjezi iz pozara Troje i nakon mnogih lutanja stize u Lacij,
gdje ga kralj Latin lijepo primi i obeca mu kcer Laviniju za zenu; pobijedivsi
njezina bivseg zarucnika Turna, rutulskoga kralja, zdruzi se sa starosjedioci-

Orfej i Euridika, slijeva bog Hermo. Kopija, vjerojatno iz


Augustova doba, izgubljenoga atickog reljeta iz posljednjeg
desetljeca 5. stoljeca prije n. e.
Vergilije u drustvu s glasovitim suvrememClma: slijeva mu je mozda
Propercije, zdesna mozda Horacije. Detalj reljeta na Ara Pietatis Augustae.
rna i osnuje novu postojbinu te tako postane praotac Rimljana; njegov sin
Od 29. do smrti radio je Vergilije na svojem posljednjem i najpoznatijem Jul postat ce utemeljiteljem Albe Longe - zacetka grada Rima. Eneja, 05-
djelu, junackom epu Eneidi (Aeneis, u 12 knjiga, ukupno 9896 heksametara, tali likuvi i sva radnja podredeni su Sudbini, najvisoj bozanskoj sili. kako·
izdana posmrtno). Sve dublje vezan za nacela Augustove politike, uskJadiv- je prikazuje Vergilije priblizavajuci se sve vise koncepcijama stoitke filozofije.
iii - u cvrstoj kompozicionoj cjelini - mit i legendu sa suvremenom stvar- S Homerom puvezuje Eneidu kompoziciona shema (prvih 6 knjiga prema,
no5Cu, opjevao je slavu rimskog naroda i preko Askanija·Jula, sina Enejina Odiseji, drugih 6 prema I1ijadi), neki likovi (npr. Turno i Latin prema Hekturu
i Venerina unuka, u pjesnickom obliku proslavio rod Julijevaca, kojemu je i Prijamu), epizode i prizori (npr. silazak u podzemlje u 6. knjizi, bitke radi'
Rimska knjizevnost Horacije 257
256

Lavinije u Laciju, kovanje Enejina oruzja i prizori na stitu, smrt Turnova u cijeva je ostrica usmjerena na neke tipove rimskoga drustva (lihvare, sko-
.dvoboju s Enejom), stilski postupci i elementi dikcije (npr. uvodenje radnje rojevice, knjizevne protivnike, carobnice). Neke epode Cine sarno prijelaz
in medias res, Enejino pricanje 0 propasti Troje i lutanjima kao uokvirena na kasniju refleksivnu liriku. Nasljedujuci u satiri kao knjizevnoj vrsti Lu-
pripovijest u 2. i 3. knjizi). No, po uvijek nazocnom rimskom nacionalnom os- cilija, zamjera mu nedotjeranost oblika, a njegov ton s karakterom poli-
jecaju, istancanoj psihologiji likova i klasicno zrelom jeziku i stihu Eneida tickog pamfleta i osobno zaostrene poruge zamjenjuje blazim i vedrijim.
je rimska, Vergilijeva i modema. Vaznije su jos, osim spomenutih, epizode 0 Horacijeva je satira viSe peckava nego sarkasticna, protkana je finom ironi-
Euandru i Palantu, Nizu i Eurijalu, Mezenciju i Lausu, 0 junackoj djevojci jom, neusiljena, intimna i oblikovana u pripovjednim heksametrima. Jezik
Kamili. Najsnazniji su dijelovi citava epa potresne scene propasti Troje u 2. joj je svakodnevni, metafore jednostavne. Zato Satire i kasnije Epistule Ho-
knjizi i osobito 4. knjiga, u kojoj je, kao u zaokruzenom epiliju, razvijena lju- racije naziva zajednickim imenom Sermones, tako je vee Lucilije zvao svoje
bavna drama Eneje i kartaske kraljice Didone, od prvih znakova njezine lju· satire dakle razgovorima, caskanjem, u kojima ce kroz smijeh izreCi ii-
bavi do strasti sto joj se razbuktala u srcu i dovela do samoubojstva, kad ju votne istine (ridendo dicere verum). Pisane u vrijeme sloma republike u Rimu
je dragi napustio. Uvodeci, poput Apolonija Rodanina, ljubav i njezinu psi- i sve jasnijih obrisa nove vlasti Oktavijanove, Satire i sva kasnija Horaeijeva
hologiju u junacki ep, Vergilije ju je ostavio kao trajnu bastinu svoj kasnijoj
-epici. U Eneidi se osebujnosti Homerova i arhajskoga rimskog epa stapaju s
.aleksandrijskom estetikom. Jezicni je izraz Vergilijev jasan i sazet, recenicni
periodi fino su rasclanjeni, neotericka istancanost dikcije i stiha udruzena
je s arhajskom krepcinom u zvonkim heksametrima. Epsko je pripovijedanje
prozeto dramatskim zapletima, produbljenim slikanjem osjecaja, preliveno
patetickim tonom. Neke opee Ijudske is tine 0 zivotu nasle su u Vergilijevu
,epu klasican izraz.
Humanost i dostojanstvenost Vergilijeve umjetnosti otvorila mu je ubrzo
kao klasicnom pjesniku put u rimske i kasnije skole, uCinila ga sve do 18.
st. vrhunskirn uzorom epskoga pjesniStva (Dante, Chaucer, Spenser, H. Sachs,
Camoes, Ronsard, Tasso, Milton, Voltaire i dr.). U hrvatskoj su starijoj knji-
,zevnosti Eneidu prevodili, a mnogi je preradivali, dramatizirali, posezali za
nJezlDlm stilskim postupcima i dikcijom, npr. J. Palmotic, Jaketa Palmotic
Dionoric, Gundulie, HidZa, Maiuranic. Od svih je rimskih pjesnika Vergilije
'5 Ovidijem najdublje utjecao na pjesniStvo hrvatskih latinista; spomenimo
barem trojicu u kojih je jeziku, epskoj fakturi i gradnji heksametra plodno
nazocan pjesnik Eneide: Jakov Bunic (u oba epa, Otmici Kerbera De raptu
'Cerberi i Kristovu zivotu i djelima De vita et gestis Christi), Marko Marulic
(posebice u epu Davidijada - Davidias) i Rajmund Kunic (u prijevodu Jlijade
's grckoga - Homeri llias Latinis versibus expressa, Romae 1776).
Kvint Horacije Flak, medaljon
Uz Vergilija najugledniji i najveCi predstavnik klasicizma Augustova
,doba, KVINT HORAClJE FLAK (Quintus Horatius Flaccus, 65-8. prije n. e.),
rodio se od oca slQbodnjaka u Venuziji (juina Italija), obrazovao u Rimu i poezija zaokupljena je pitanjem osobne sreee covjekove i njegova odr:o~a
Ateni, gdje je nakon Cezarove smrti stupio u Brutovu republikansku vojsku, prema drustvu. PomirujuCi se s novim politickim sustavom koji je ubTIlo
,ali je poslije njezina poraza kod Filipa iskoristio amnestiju trijumvira, od kraj gradanskim ratovima, Horacije u duhu Epikurove ~ilozofije ~recu .na-
kojih je jedan bio i kasniji car August, i vratio se u Rim. VergiIije ga je pred. lazi u zlatnoj sredini (aurea mediocritasj, koja u zadovolJstvu mabm OSlgu-
stavio Mecenatu, koji ce mu postati zastitnik i prijatelj, darovat ce mu ima· rava unutarnju samostalnost i umjer:eno uzivanje zivotnih dobara. Upravo
nje Sabinum za konfiscirano njegovo, upoznati s Augustom i postupno vezati su zbog toga na udaru Horacijeve ironije zivo oertani tipovi nametljivaea,
.za nacela njegove vanjske i obnoviteljske unutarnje politike. lihvara lakomaea umisljenih mozofa, koji tree za prividnim dobrima. Sa-
Sacuvan je say pjesnicki opus Horacijev. Stvaranje je zapoceo Epodama tire su' po temati~i moralno-filozofske, knjizevne i autobiografske. U 2. knjizi
·(EpOdon liber, 17 pjesama, izd. godine 30) i Satirama (Satume, 1. knjiga izd. Satira oslabljena je osobna usmjerenost i izlaganje, pretezno dijaloski kom·
godine 35, 2. knj.; 3D, ukupno ih ima 18, u heksametrima). Epode su nazvane ponirano, zadobilo je vise opcenito znacenje.
,prema metrickom obliku, jer su mnoge pisane u dvostihovima (prvih 10 u Drugom stvaralaCkom razdoblju pripadaju Horacijeve lirske Pjesme (Car·
tzv. jampskim epodama, tj. kombinaciji jampskog trimetra i dimetra), od mina, prva zbirka u 3 knjige, izd. godine 23; 4. knjiga izd. go~ine .13; u.~up~~
kojih je drugj kraci i prema grckom zove se epoid6s (= pripjev). Sam He- ih ima 103, u raznovrsnim metrima i strofama, osobito u alke)sko], safickoJ 1
racije naziva ih Iambi, oponasajuCi djelomicno metricki oblik i os tar, sati· asklepijadskoj). Anticki komentatori nazvali su ih prema grCkom o.~ae, p~
)ricki ton grckoga jambografa Arhiloha. Uz snaian protest protiv graaanskih se taj naziv udomaCio, premda se u mnogima ne po~lapa .: dana~nJl~ '!'oJ-
J:'atova (npr. Kud, kud bezbozni srljate? - Quo, quo scelesti ruitis?), Hora- mom te vrste lirike. U teinji da na rimsko tlo presadi klaslenu grcku hnku,

17 Povijest svjetske knjizevnosti


258 Rimska knjizevnost Livije 259

Horacije reproducira metricku gradu i opCi ton eolske melike, u prvom redu Horacije je naJvIse prevodeni anticki pisac. Ne samo u hrvatskoj nego
Alkeja, Sapfu i Anakreonta. Horacijeve ode mogu imati od dvije pa do dva- u svim jilZnoslavenskim knjizevnostima jedini je do danas potpuni prijevod
deset strofa, odnosno desetak do sedam de set i vise stihova. Cvrsto su kom- Horacijeve lirike objavio Duro Hidza 1849. u Dubrovniku: Quinta Horacia
ponirane, dikcija im je klasicno proCiscena, zgusnuta i nabijena smislom, Flaka Piesni liricke.
a periodizacija do najtananijih pojedinosti promiSljeno provedena u skladu
sa stihom i strofom. Lirska tema gotovo se uvijek razvija u obracanju nekoj
drugoj osobi. Odmjerene i pomalo hladne u ljepoti kristalne jasnoce, rijetko
su nastale kao izraz neposredna dozivljaja. Refleksija u njima prevladava nad
osjecajem. Ako se po snazi i prodornosti cuvstva i ne mogu mjeriti s Katu- Laudator temporis acti
lovim pjesmama, i njega i citavo Lirsko stvaralastvo rimsko nadmasuju maio
storstvom raznovrsnih ritmova, visoko umjetnicki biranih prema tematici,
i cizeliranjem jezicnog izraza. Horacije prozima ode idejama sireg, univer- TIT LIVIlE (Titus Livius, 59. prije n. e. - 17 n. e.), najsnazmJI prozni pisac
zalnijeg znacenja, natapajuCi ih misaonoscu i senzibilnoscu, koja je dublja i Augustova doba, roden je u Pataviju (Padova), a kad se preselio u Rim, upo-
bogatija od svih pjesnikovih klasicnih i helenistickih grckih uzora. Po tim znao se i sprijateljio s carem Augustom. U golemu djelu Od osnutka grada
svojstvima mogu se Pjesme u artistickom smislu smatrati vrhuncem Horaci- (Ab urbe condita) razvio je prikaz rimske povijesti od mitskih pocetaka do
jeva stvaralastva i najvisim dometom rimske lirike. Tematika im je vrlo godine 9. prije n. e. Od 142 knjige sacuvana je sarno cetvrtina (knj. 1-10. i
raznolika: ima ih refleksivnih (npr. To pamti, mirne duse - Aequam me- 21-45). Dramatski je komponiran i veoma zanimljiv prikaz drugog punskog
mento . .. ), ljubavnih i vinskih (npr. Dokle drag ti ja bijah - Donec gratus rata protiv Hanibala u 3. dekadi djela. Livije je zadojen snaznim rodoljubljem
eram tibi), upucenih prijateljima (npr. Mecenatu), socijalnih, politickih i i dubokim vjerskim i moralnim osjecajima, koji su nadahnjivali i pjesnika
rodoljubnih (npr. mnoge posvecene Augustu, osobito u 4. knjizi, pa u 3. knj. Eneide. UzviSenosti temeljne ideje i sadriaja odgovaraju siroki, harmonicni
znamenitih prvih 6, tzv. Rimske ode - Carmina Romana s velicanjem staro- periodi i bogat, pjesnicki obojen jezik. Odusevljen republikanac, pomirivsi
rimskih vrlina). I inace pobornik idejne sadriajnosti poezije, u nazoru na se s politickim stanjem Augustove vladavine, obratio je pogled u idealiziranu
svijet materijalist s jakim primjesama eklektickog stoicizma u zrelijim go- proslost i stvorio proznu epopeju slave i velicine Rima. Zbog toga je i nazvan
dinama, Horacije u odama izra.Zava i osjecaj snage i sigurnosti sto ga rimskom slaviteljem proslosti (laudator temporis acti). Bezbrojnim govorima, kojima
narodu omogucavaju Augustove reforme. U tome se pjesnikov stay sve viSe je reljefnije ocrtao karaktere junaka, Livije je pokazao svoje retoricko ob-
poklapao s carevim. Stoga pocascen prihvaca zadatak da za proslavu tzv. razovanje i umijece kompozicije.
stoljetne ig~'~ (saeculum) go dine 17, koja je morala znaCiti svrsetak razdoblja
gradanskih ratova i pocetak mirne ere, sastavi Pjesmu stoljetnicu - Carmen Mnogi Livijevi likovi nadahnuli su kasnije evropske knjizevnike (npr. Lu-
Saeculare, hvalospjev bogovima s molbom za srecu rimskog naroda. Na na- krecija Petrarku u epu Africa i Shakespearea u Silovanju Lukrecije; Virginija
govor Augustov izdao je Horacije godine 13. i 4. knjigu Oda, u kojoj, uz Alfierija, Sofonizba Trissina, pa Corneillea, Alfierija i dr.). Prvaci francuske
varijacije prijasnj:~ lirskih tema, u Pindarovoj maniri slavi Augusta i njegove revolucije i pisci odusevljavali su se ¥samo Plutarhovim, nego i Livijevim
pastorke. junacima rimske republike.
VracajuCi se tematiri. i stilu mladenackih Sat ira, objavio je godine 20.
prvu i u posJjednjim godinama zivota drugu knjigu Poslanica (Epistulae,
ukupno ih ima 23, u heksametrima). One obraduju teme iz svakodnevna
zivota kao prava pis rna, pa Illoralnu i knjizevnu tematiku. Razlikuju se od
Satira time sto su upravljene olredenim osobama, nemaju vise onakva iz- Elegicari
rugivanja ljudskim manama, ton im je mirniji, raspravljanje zrelije, a je-
zicna i metricka obradba brizljiviJa, odnosno svjesno knjizevnija. Najzna-
menitija je od njih 3. u 2. knjizi, Posillnica Pizonima - Epistula ad Pisones, Ako je temelj elegiji u Rimljana udario Katul, njezin je pravi tvorac bez dvoj-
koja je vec u antici nazvana Pjesnicko umije6e - Ars poetica, a obraduje be KORNELIlE GAL (Cornelius Gallus, 69-26. prije n. e.), od Cije nam se
Horacijevu klasicisticku estetiku s posebnim osvrtanjem na dramsko stva- zbirke, koja se mozda zvala Ljubavi (Amores, u 4 knjige, posvecene dragani
ralastvo. Horacijeva pjesnicka praksa potpuno je u skladu stirn teoretskim, Likoridi), nije nista ocuvalo. Gal se vrlo ranG bio priklonio Oktavijanu u
mozda posljednj.im djelom njegovim. PjesniCko umijece bilo je kanonom ev- ratu protiv Antonija, postavsi 30. i prefektom u Egiptu, ali kad je pao u
ropske normativne poetike (v. Vida, Boileau, Pope, Gottsched i dr.). carevu nemilost, pocinio je samoubojstvo. Tvrdi se da je Vergilije tad a izbacio
iz druge polovice 4. knjige svojih Georgika pohvalnu pjesmu u cast Galovu i
Neke su satire i osobito pjesriicke poslanice ne sarno najintimniji, najose·
bujniji izraz Horacijeve pjesnicke licnosti, nego i najzreliji plodovi rimskog nadomjestio je epizodom 0 Aristeju i sjajnim prikazom mita 0 Orfeju i Eu-
pjesniStva uopce. Golem je bio utjecaj Horacijev, osobito za renesanse i u ridiki unutar te epizode.
18. st. (v. npr. Ronsard, Kochanowski, Chiabrera, Jonson, Testi, Opitz, Klop- Elegija pjesnika Augustova doba - razabrat cemo to jasno iz prikaza
stock, Parini, Foscolo, Fantoni, Lomonosov, Deriavin, Puskin; u nas npr. majstora te vrste koji slijede nakon Gala - bitni sadriaj nalazi u privatnoj
Vice Petrovic, posebice B. Dzamanjic i Dz. Rastic, pa 1. Durdevic, Bruerevic, sferi dokolice (otium). S grckim elegicarima povezuje rimske prvenstveno
L. Musicki, St. Lazic). metricki oblik, elegijski distih, i nekoliko tema, npr. suprotnost smrti i lju-

17*
260 Rimska knjizevnosl Propercije. Ovidi je 261

bavi, ljubavne patnje i radosti, zatim mitoloska Ijubavna pripovijest kao S Katulom i Tibulom Goethe je Propercija ubrojio u »trijumvire Amorove«
zrcalo vlastita pjesnikova ljubavnog dozivljaja. No S obzirom na srediSnji i njime se odusevio za pisanje Rimskih elegija. Carducci i D'Annunzio, medu
motiv subjektivne Ijubavne elegije nema rimskoj elegiji nicega slicnog u ostalima, takoder su se njime nadahnuli; u starijoj hrvatskoj knjizevnosti la-
grckoj knjizevnosti, iako je ljubavni dozivljaj u helenistickoj epigramatici tinist 1. Crijevie, pa u prepjevima i prijevodima D. Ranjina, M. Bruerevic i dr.
imao vaZilo mjesto. Svakako smijemo pretpostaviti neke ve7~ rimske elegije
s erotickim epigramom helenistickim, uz srodne elemente potekle iz bukol-
skog pjesniStva, epilija i tzv. objektivne elegije, kojih je i u Katula vee bilo.
Uz Propercija najistancaniji pjesnik ljubavne elegije u Rimljana, ALBIJ E
TIBUL (Albius Tibullus, oko 54-19. prije n. e.), rodio se vjerojatno u Gabiju
(Lacij), iz ugledne obitelji. Od 36 Elegija (Elegiae) , saddanih u tzv. Tibulovu
zbomiku (Corpus Tibullianwn), sigurno mu pripadaju prve dvije knjige (16
elegija) i neke elegije iz 3. i 4. knjige; ostale je napisao Ligdam, pripadnik
is toga Mesalina knjizevnoga kruga, i Sulpicija, jedina rimska pjesnikinja kojoj
poznajemo pjesme. Sve elegije a nastale su u posljednjem desetljecu zi-
vota Tibul je ispjevao u elegijskim distisima, harmonicnim i njezno in-
toniranima. Jezik mu je jednostavan i biran; lirski ustreptala dikcija gotovo
je posvema lisena »ucenosti« i mitoloske grade helenistickih elegiCara.
Plavokosa Delija (pjesnicki pseudonim za Planiju) u prvoj zbirci i Nemeza
u drugoj izvori su Ijubavnih zanosa, gorke patnje i nemira sentimentalnog
pjesnika. ZadrZavajuci ton Vergilijevih Bukolika, Tibul osebujnim stilom
pjeva svoju ceznju za idilicnim seoskim zivotom, tka svoj san 0 Ijubavnoj
sreei. Iz tcZnje za mirom, jednostavnom poboznosti i malim zadovoljstvima
cesto se s nostalgijom obraea mitoloskom »zlatnom vijeku«. Sanje, sto su se
izvile iz stvarnosti i nad nju, leprsaju u prijelazima od teme do teme i u mi·
jenama raznolikih ugodaja. Povezuje ih vodeci motiv i cuva jedinstvo
njezina melankolicnog tona.
Bogati su odjeci njegova pjesniStva u hrvatskih latinista, npr. 1. Crijeviea
i R. Kunica.
SEKST PROPERCIJE (Sextus Propertius, oko 49 oko 15. prije n. e.)
rodio se vjerojatno u Asiziju (Umbrija). Mlad je dosao u Rim gdje je stvarao
u Mecenatovu knjizevnom krugu. Kao Katulu Lezbija i Tibulu Delija, tako
je osobito Properciju lijepa i koketna Cintija (pseudonim Hostije) bila zivotna
ljubav. Po njoj je nazvao prvu zbirku (oko god. 28) Elegija (Elegiae, ukupno 92
u 4 knjige, sve u elegijskim distisima). Njoj je kao srediStu zivota i pjesnicke
inspiracije posvetio i vecinu elegija druge i treee zbirke, a u posljednjoj
(najranije god. 16), osim ljubavnih elegija s nostalgicnim uspomenama na
mrtvu dragu, ispjevao je i nekoliko pjesama gdje se slavi bracna ljubav; zna-
menita je posljednja, tzv. »kraljica elegija«, u kojoj mrtva Kornelija zaziva
muza.
Odusevljen Vergilijevom Eneidom i pod utjecajem nacionalnih ideal a Au- Ljubavni zagrljaj.
gustove politike, Propercije je napisao u cetvrtoj zbirci i nekoliko elegija Freska u Pompejima
sa suvremenim i legendarno-mitoloskim rimskim temama (»rimske elegije«).
U uporabi mitoloskog aparata i »ucenosti" medu svim je rimskim elegicarima
najviSe zavisan od aleksandrijskih pjesnika (npr. Kalimaha), pa stoga i stili-
zacija ljubavnih mot iva ima u hjegovim elegijama vazno mjesto.
Po tematici, razliCito od suvremenika Tibula, izrazito gradski pjesnik, Za zivota najcitaniji pisac u Rimu i cijelu carstvu, PUBLIlE OVIDIlE NA-
Propercije je uzbudenom patetikom i bogatim slikama izrazio ljubav koja ZON (Publius Ovid ius Nasa), rodio se 43. prije n. e. u Sulmonu, iz obitelji sta-
ga je svega prozimala. Uz rijetke ushite radosti, odjekuju elegijama krikovi roga viteskog roda. Nakon retorickih studija u Rimu, Grckoj i Maloj Aziji
strasti i patnje, Ijubomore i bijesa na hirovitu Cintiju. Koncentracija misli i odrekao se sluibene karijere i posvetio se knjizevnom radu. Odrastao je i
jaka osjecajnost, smion jezik i osebujna sintaksa u gipkim stihovima znacajke sazrio u doba kad je Augustov principat vee bio ucvrseen i opei mir zavladao
Sil njegova stila.
Rimom i carstvom. Bez nacionalnih, moralnih, vjerskih nacela, koja su ga-

/
i/
[I
,1
262 Rimska knjizevnos( Ovidije

jili njegovi stariji suvremenici Horacije i osobito Vergilije,. sklon prolaznim


v
gih .k~ugova u tadanjem Rimu. Neopisiva lakoca izraza i teeni, leprsavi stihovi
vrednotama zivota u mondenom velegradu, sretan sto se rodIo »upravo sada«, spa]aJu se u skladnu cjelinu, a vrhunac je parodienosti upravo u sukobu si-
Ovidije svoje prvo stvaralai':ko razdoblje zapoCinje zbirkom Ljubavne pjesme stematienosti izlaganja i predmeta koji se izlaz.e.
(Amores, sacuvano 2. izd. u 3 knjige, 19-16. prije n. e.), posvecenom nekoj N~jizrazitije ?sobi~e ~~idijeva stil.a prozima misao, izraz bogat bOjama,
(fiktivnoj) Korini. »Saljivi pjevai': ljubavne njeznosti«, kako je sam sebe brz 1. ~lada~ ~tlh, oSJetlJIvost za pSIhologiju likova i mijene ugodaja u
nazvao, u tim Ijubavnim elegijama prposno, s finom ironijom i humorom, puno] ce mJen zaddati i Ovidijevo najpoznatije i najveee djelo, Metamor/oze
psiholoski istancano parafrazira mnoge motive iz K"!-tula, Tibula, Propercija (Metamorphoses -:- Pretvorbe, u 15 knFga, ukupno 11 995 stihova), koje je
i helenistickih epigramaticara. Prvi u rimskoj knjizevnosti uveo je u pje- uz Fast~ (Fastl. - Ka.lenda.r, u 6 kn]Iga, nedovrseno i izdano posmrtno),
sniStvo elemente retoricko-deklamatorskog stila: variranje iste teme, brojne Je opJevao vJerske I naclOnalne svetkovine Rima i price s njima pove-

Ljl1b(1vni pnzor.
Freska /I Pompejirna

Apolon i Datna.
C. L Bernini, oko 1625.

digresije, poentiranje misli. U zbirci Heroide (Heroides, iii bolje: Poslanice


junakinja Epistulae heroidum) pjesnik je, majstorski slikajuCi ugodaje
i psihologiju ljubavi, okupio niz pisama sto ih toboze piSu znamenite mitske
junakinje (npr. Penelopa, Fedra, Medeja, Didona) svojim muzevima iii dalekim zane pisao u drugom stvaralackom razdoblju. Sakupivsi oko 250 prica iz
dragima. Osim izgubljene tragedije Medea (oko 22), koju je anticka kritika mi~o~?gi~e, od prijelaza kaosa u kozmos do pretvorbe Julija Cezara u zvijezdu,
neobicno cijenila, i jos nekih zbirki, u ovo razdoblje pripada parodicno-di- ~vIdIJ.e Je zapravo ostvario pjesnicku novelistieku zbirku, niZuCi mitove po
dakticki ep Ljubavno urnijeee (Ars amatoria, nazvan i Ars arnandi, izdan 2. iIi cIklusIma. tematski iii kao uokvirene pripovijesti. Znamenite su npr. novela 0
1. prije n. e.), najviSi domet Ovidijeva stvaralastva. U prvim dvjema knjigama Apolonu 1 pretvorbi Dafne u lovoriku, mit 0 Faetontu, 0 Narcisu, 0 ljubavi
poucava muskarce, a u treeoj zene, kako ce naei predmet svoje ljubavi, po- Pirama i Tizbe, 0 Jazonu i Medeji, 0 Niobi, 0 Dedalu i Ikaru, "idila 0 Filemonu
stiCi je i zadrZati. Parodicnost i saljivost pjesnik je izrazio i naslovom i sa- i Baukidi, prica 0 Orfeju i Euridiki, 0 natjecanju Ajanta i Odiseja za Ahilejevo
drZajem: culna ljubav zena iz polusvijeta obradena je kao znanost, vrlo oz- oruz.je. Ovidije ih je preuzeo iz mitoloske bastine grcke i rimske, izatkao bo-
biljno, a u toj ozbiljnosti neprestano izbija fina ironija, kojom se, bez dublje gatstvom svoje maste i osigurao sebi mjesto najveceg pripovjedaca u rimskoj
socijalne iIi eticke pozadine, potcrtava lakomislenost i ispraznost zivota mno- knjizevnosti. Pjesnika privlaci stalna mijena i sjaj prolaznosti, vanjska po-
264 Rimska knjizeVllOst Seneka Stariji

javnost svijeta koju vrijeme izjeda, pa su heksametri u kojima su ispjevane ~a~je pobudival~ sce~ska vrsta pantomim, s gradivom iz mitologUe i udru-
Metamorfoze potekH iz zelje da se i metricki istakne teznja za stvaranjem zemm plesom, pJevanJem I glazbom, koju su vrstu u visokoj mjeri dotjerali
svojevrsnog »neprekinutog epa« (carmen perpetuum). Inace su sva Ovidijeva BATIL (Bathyllos) i PILAD (Pylades).
djela (ovdje spomenuta) pisana u nadasve tecnim elegijskim distisima, u ko-
jima pentametar prirodno slijedi prethodni heksametar kao njegova saddajna ~ako je u razdoblj~ 0 kojemu je rije~ bilo .i vrsnih govornika (npr. Azinije
nadopuna Hi suprotnost. Zbog njihove muzikalnosti i spontanog sklada gla- P~hon, Mesala Korvm'.!"1arko VlpsamJe Agnpa), glavna je znaeajka govor-
sovnih i ritrmckih odnosa Ovidije je u rimskom pjesniStvu nenadmasen maj- n~stva - u tlJesnoj vezi s politickim prilikama - da govori (ora-
stor elegijskih distiha. U Metamorfozama, kao i u drugim djelima, pjesnik twnes) sve ustupaju mjesto retoriekim vjez.bama (declamationes) a istin-
mondene galantnosti znao je izabrati i raznovrsno ispreplesti graciozne, pa- ski govornici (oratores) retorima (rhetores). Doduse, izvanredna se p~zornost
tetieDP. Hi dramaticne situacije, natopiti ih stvaralaekom svjezinom izraza i obracala ':vtim gov?rima na jezik i na vanjsko oblikovanje, ali je sadrZaj nji-
upravo neutaiivom radoscu pripovijedanja. A sto bi tek Ovidije bio posti- hov sve Vise posta]ao sam sebi svrhom, zatvoren u uskom krugu retoriekih
gao kako vee istiee i Kvintilijan u vezi s njegovom Medejom - da je radije ~ci?nica, bez mogucnosti da djeluje na siroku publiku. Najdragocjeniji nam
obuzdavao svoj talent negoli mu se divio! Je lzvor za govorniStvo Augustova i Tiberijeva doba djelo Mnijenja, rasClam-
Tek sto su Metamorfoze bile zavrsene i Pasti napisani do polovice, zade- be i stilska sredstva govornikti i retorii (Oratorunt et rhetorum sententiae
sila je pjesnika neoeekivana nesreea: zbog nedovoljno razjasnjenih razloga car divisiones, coZores, u 11 knjiga, od kojih je 10 knjiga tzv. controversiae, pri:
August ga je 8. n. e. poslao u progonstvo (relegatio) u Tome (danasnja Con- jepori, izmiSljeni pravni slueajevi, i jedna knjiga tzv. suasoriae, nagovori, iz-
stanza) na CrnQm moru, gdje je 18. n_ e. i umro. Iz tog razdoblja potjeeu dvi- laganje izmiSljenih situacija) LUCllA ANEIA SENEKE (Lucius Annaeus Se-
je zbirke Tuzaljke (Tristia, 8-12. n. c., u 5 knjiga) i Poslanice iz Ponta neca, oko 54. prije n. e. oko 39. n. e.), nazvanog i STARlllM iii RETOROM
(Epistulae ex Ponto, 12/13-16. n. e., u 4 knjige), prva bez imena, a druga s za raz~iku od sina, filozofa Seneke. Sastavio je Seneka svoje djelo, koj~­
imenima adresata. Prepune su zalbi na gorku sudbinu u progonstvu, molbi za nam Je uglavnom u cjelini oCuvano, na nagovor svojih sinova potkraj iivota,
povratak u Rim i variranja nekih prijasnjih tema. Osim u nekoliko elegija s sjeeajuei se izvanredno brojnih detalja iz proteklih desetljeca, slijedeCi kao
top lim naglascima autobiografskoga karaktera, pjesnik veCinom nije uspio stilski ideal Cicerona. A imao je, isticalo se, Seneka upravo cudesno pamee--
dublje izraziti bol prognanika i stvoriti djela koja bi bila stilski na visini nje u mladosti: mogao je istim redom POll0Viti dvije tisuee imena i u obrnu-
prijasnjih ostvarenja. tom redosJijedu dvjesto stihova.
Ovidije je izvrsio golem utjecaj u evropskoj knjizevnosti, likovnim umjet-
nostima i glazbi (ljubavni rjecnik srednjovjekovne lirike, Boccaccio, Lope de
Vega, Shakespeare, Marino, Goethe, Puskin, D'Annunzio). U Hrvata, uz brojne
prijevode i preradbe u starijoj knjizevnosti (npr. Lucie, Karnarutie, J. Pal-
motie, I. Durdevie, BetondiC), nijedan rim ski pjesnik nije toliko koliko Ovidije, Historiografija i strucna knjizevnost
uz Vergilija, djelovao na oblikovanje jezienog i stilskog repertoara, posebice
u hrvatskih latinista.
Meau proznim piscima Augustova doba povjesnicari zauzimaju svakako prvo,
mjesto. Povijeseu se, vidjeli smo, bavio i sam car August, pa Vipsanije Agri-
pa, Pompej i drugi, ali ih je sve kudikamo natkrilio Tit Livije.
U jednom smo od uvodnih poglavlja vee govorili 0 povijesno-antikvarskoj
Dramsko pjesnistvo i govornistvo enciklopediji 0 znacenju rijeci (De verborum significatu) MARKA VERlJA
PLAKA (Marcus Verrius Flaccus, umro u doba cara Tiberija), djelu vrlo-
opseznom i znacajnijem nego sto mu sam naslov govori. Meau antikvarima i
Jedino drama u Augustovo doba nije ni izdaleka dosegla onu estetsku razinu jezikoslovcima valja nam spomenuti i GAIA IULlJA HIGINA (Gaius lulius
do koje su se vinule mnoge druge pjesnieke vrste. Dvije najviSe cijenjene Hyginus, oko 64. prije n. e. - 17. n. e.), slobodnjaka Augustova i predstojnika
tragedije, obje za nas izgubljene, bile su tada Tijest (Thyestes) Varija Rufa Palatinske knjiinice, vrlo plodna pisca u nekoliko disciplina, medu ostalim
i Medeja Ovidijeva. LUCIlE VARllE RUP (Lucius Varius Rufus, oko 70-15. i komentatora Vergilijevih djela.
prije n. e.) izveo je svoju tragediju godine 29. u povodu pros!ave Oktavijanova OdJienog je zastupnika u graditeljstvu naslo ovo doba u VITRUVIlU PO-
trijumfa kod Akcija i bio nagraaen od cara upravo golemom svotom od jednog LlONU (Vitruvius Pollio), Cezarovu i Augustovu graditelju, koji je u starosti
milijuna Ugledan predstavnik Mecenatova knjiZevnoga kruga i, ka- izmedu 25. i 23. prije n. e. sastavio i caru posvetio spis u 10 knjiga 0 grad i-
ko je poznato, zajedno s Plocijem Tukom izdavac Vergilijeve Eneide nakon teZjstvu (De architectura), jedino djelo te vrsti koje nam se oeuvalo. Vitru-
pjesnikove smrti, Varije Ruf objavio je i didakticku epsku pjesmu 0 smrti vijevo djelo bilo je velikim uzorom renesansnim arhitektima. Jezik i stil nisu
(De morte) u tradiciji epikurovaca Lukrecija i Filodema. Na druge dramske mu dosljedno dotjerani ni uravnotezeni, ali su zanimljiv izvor latinskoga
autore koje smo usput spominjali iii ostale pisce drugoga iii '..reeega reda razgovornog jezika. Autor je vrlo nacitan u svojoj struci i ujedno izvrstan
neeemo se osvrtati. Dodajmo sarno da je u ovo doba nastala i veliko zani- prakticar.
266 Rimska knjiievl10st Srebmi vijek: 14-117. 11. e. 267

ni on sam ni Plinije Mladi, obojica deklarirani pristase velikoga majstora


rimske govomice, nisu se mogU u svemu oduprijeti stilskoj atmosferi svoga
'Cetvrto razdoblje iii srebrni vijek: doba. Ima naime u Plinijevim djelima, kako u Panegiriku tako i u pismima,
nadasve zanimljivih i ne rijetkih dijelova u kojima naziremo i neku njegovu
14 - 117. n. e. bliskost prema modernima »novoga stila«. To bi, s jedne strane, bile one
kraee, sazetije recenice, s poentiranim sentencijama i brojnim antitezama,
i s druge (u Panegiriku) nabujalost azijskog stila koju je Cieeron u svojem
<0 etiketi »srebrni« za ovo stoljeee govorili smo vee, etiketi koja se podjed· razvoju bio prevladao. Naziremo tu djelomicnu sklonost Plinijevu prema mo-
nako tice razHkosti jezicnog izraza u usporedbi s klasicno zaokrurenim, dernome i u onom pismu, gdje se kriticki i ironicki osvrce na govornika ati·
.odmjerenim i strogo normiranim jezikom zlatnoga vijeka, kao i tematskih cista "Nihil peceat, nisi quod nihil peccat!« (= Ni u cemu ne
raspona u stvaralastvu ovoga doba, raspona koji nisu viSe mogli odgo· osim sto ni u cemu ne grijesi). I kao zakljucak 0 dilemama njegovim i nje·
varati velicini trenutka povijesnih iz Ciceronova i Augustova doba. Ma
govih suvremenika neka posluzi takoder indikativna misao iz jednoga pisma
koliko neispravnom smatrali povrsinsku interpretaciju ovoga stoljeca, koja
Plinijeva: "Ja jesam medu onima koji se dive starima, ali ipak ne nrl~zjrel11
se namece iz stalne usporedbe s klasicima jezika i stila ziatnoga vijeka,
"ia ono je dalo rimskoj knjizevnosti genijalne stvaraoce Seneku i Pe· poput nekih, talente naseg doba«.
tronija, Tacita i Marcijala! - ipak kao bitnu znacajku ovoga cetvrtog raz· U srebrnog vijeka kao cjeUne drustvene i knjizevne sasvim se ocito
doblja osjecamo to da je one u sjeni velikoga prethodnog razdoblja. I to bez nadaje dojam da to razdoblje slijedi iza Augustova doba, kojim je zavrsen
·obzira na to, jesu Ii se stvaraoci suprotstavljali prethodnicima, kao Seneka iIi bio period neke, recimo, zanesenosti poslije Augustova trostrukog trijumfa,
Lukan, iIi su slijedili svoje uzore, iscrpljivali i varirali njihove moguenosti, nekog osjeeaja radosti kojim se u Rimu bez obzira uz koji politicki pred·
kako je Cinila veeina. znak pozdravljao kraj gradanskog rata. Nema u 1. st. n.e. viSe onog oceki·
U knjiZevnim vrstama donijelo je ovo doba kao novo: basnu, sto su je sma· vanja mira, sredenosti. Takoder za ra71iku od prethodnog razdoblja, u kojemu
trali niwm vrstom, roman kao dio zabavne knjiZevnosti i usavrsenje, upotpu· je rimska knjizevnost bila italska, U ovom stoljeeu vlada u knjizevnosti sira
njenje malog oblika epigrama, dakle sve vrste za koje se smatralo, iako suradnja romaniziranih provincija, sada posebiee Hispanije. Ta ee suradnja
-estetski neopravdano, da stoje na rubu knjizevnosti. Lirika i elegija bile su ostati stalnom U sva kasnija stoljeea. A sto se tice psihologije stvaranja, nastu·
zapravo s Horacijem i Ovidijem dovedene do zavrsenosti svoga razvoja. S pilo je sada doba nemira i pomueenosti dusevne, relativiziranja svega, skep·
.druge pak strane, istaknuti nam je da je utjecajem stoicizma i drugih Cini· se i - pogotovu za nekih careva, npr. Kaligule, Nerona i Domicijana apso-
laca, 0 kojima ee jos biti rijee, u ovom stoljeeu sUno razvijen smisao za indi- lutnog straha. Kulminirali su ti raznovrsni osjecaji u tragedijama Senekinim
viduainost i za realizam u zivotu i umjetnosti (dovoljno je samo upozoriti na i u genijalnom Tacitovu proznom opusu, Analima posebice.
Petronija i Marcijalal), pa ga u tom smislu smijemo smatrati najizvornijim
razdobljem u cjelokupnoj rimskoj knjizevnosti. Monarhija se u Rimu ucvdcuje, poeinjuci od nasljednika Augustova Tibe·
rija ostalih clanova julijevsko-klaudijevske obitelji do Nerona i kas-
Grci kao uzor u ovom knjiZevnom razdoblju gube od vaznosti, iznimka je nije prelaznih careva i flavijevaca do Neki su se carevi i sami bavili
.mladi Stacije. Medu sljedbenicima vergilijevskog epa i horacijevske satire
knjizevnoseu, umjetnoscu iIi se zanimali za gramaticka pitanja. Neki su od
ima u 1. st. i znatnih talenata, ali nerna velikih pjesnika, izuzevsi Juvenala
koji i nije slijedio trag Horacijeva tipa satire. VisHnu veliko bit ce u ovom njih vrlo okrutno postupali prema knjizevnicima, a tek ee Trajan na kraju
:stoljecu ostvareno u prozi: Tacit. ovoga razdoblja postupati prema knjizevnicima prij atelj ski, eak toplo. Terori·
stickom vladavinom pojedinih careva treba tumaciti neka laskanja u knjizev·
Prva je i neobicno vafna znaeajka, koja se nameee pri ocjeni preteznog nosH. Filozofski skepticizam koji se joil oddava ustupa u pokojeg pisca pred
dijela knjiZevnosti srebrnog vijeka, retoricnost, tj. retoriziranje pjesniStva,
·cemu smo zacetke nalazili vee u Ovidija, i prodor pjesnickih stilskih postu. stoickim panteizmom. Stoicki pak stav republikanske aristokratske opozicije
paka i dikcije u prozu, dakle proZimanje pjesniStva i proze, gdje retorika cesto je samo izraz politicke rezignacije. Stoicka opozicija lo~oj monarhiji
nerijetko prevladava u obje. Svi su tezili, a mnogi i postigli, zavidan stupanj bila je u ovom stoljecu identificirana s kinickom opozicijom svakoj monaro
retoricke vjestine i uz nju povezanu savrsenu tehniku stiha. Druga je zna· hiji, pa su stoga stoicari bili progonjeni.
.cajka, u tijesnoj vezi s prvom: mijesanje stilova i knjizevnih rodova. I inace Stoicizam je favorizirao znanstveno istrafivanje, te je i cijelo stoljeee puno
knjiZevna je produkcija ovoga doba [asIa u sirinu. takvih djela, od Senekinih do Plinija Starijega, Kolumele, Frontina i pravnika,
Takozvani novi stil u prozi, komu je gIavnim i najosobnijim predstavnikom uz proevat astronomije, astroIogije, pa i magije. Sve oCigledniji je sinkreti-
':bio filozof i tragicar Seneka, razvijao se u izravnoj suprotnosti prema Cice. zam italske i grCko·orijentalne religioznosti, s mnogo veCim utjecajem mistic-
ronovim stilskim nacelima. Specificnim ritmom recenicnim, poentiranjem mi· kih orijentainih kultova Izide i Mitre, a siabijim za ovo prvo razdoblje utje·
sli i antitetickom kompozicijom perioda, sentencijama u okviru i poglavito
cajem krseanstva.
pri kraju misaonih cjelina kao i reeenicnim paralelizmom, Seneka je doista
·ostvario nesto sasvim novo, vrio utjecajno i upravo zarazno za suvremenike U malog svijeta u Rimu vrlo je populamo bilo kinicko ueenje i dijatriba, pa
i neke ugledne stvaraoce u kasnije doba. Kvintilijan ee u tom stilskom pogledu su mnoga djela puna mot iva dijatribe, npr. u Fedra, Seneke, Petronija, Marci-
·oznaCiti izricitu reakciju na Senekine postupke, vraeanje ciceronizmu. lako jala.
268 Rimska knjizevrwst Selleica. Petronije 269
--------

Upravo su Sene kine tragedije, najviSe od svih antickih, utjecale na talijan-


Seneka i Petronije
sku renesansnu dramu, na Shakespearea i suvremenike, na Calder6na i Camo-
esa, na tragediju francuskog klasicizma (Corneille, Racine), Voltairea, Alfie-
Najizrazitiji je predstavnik rimske knjizevnosti 1. st. n.e. i najbolji majstor rija.
tzv. IIovog stila, koji se razvijao kao reakcija na Ciceronov, LUCIlE ANEJ
SENEKA (Lucius Annaeus Seneca, oko 4. prije n.e. 65. II.e.), filozof, tragi-
car i satiricar. S oeem, ret or om (od kojega kasIloanticka i srednjovjekovna
tradkija nasega Seneku razlikuje cesto nazivom SENEKA FlLOZOF), neeakom
Lukanom, pa s Kvintilijanom, Marcijalom i drugima - Seneka tvori onu toli-
ko znacajIlu skupinu pisaca, sto ih je u ovom stoljeeu Hispanija dala rimskoj
knjizevnosti. Rodio se u Kordubi, a odrastao u Rimu, gdje je kasnije neko
vrijeme bio odgojitelj i savjetnik Neronov. Kad je okrivljen za saucesnistvo
u uroti protiv cara, »dopusteno« mu je da se sam ubije.
ad ocuvanih proznih spisa, gotovo iskljuCivo moralno-filozofskih, u ses-
tom su desetljeeu 1. st. nastali npr. 0 blagosti (De clementia, od 3 knjige
ocuvale se 2) i 0 dobroCinstvima (De heneticiis, 7 knjiga), zatim iz zbirke
Dijalozi (Dialogi, 10 spisa u 12 knjiga, razlicite kronologije, IIisu svi u dija-
loskom obliku) npr. 0 gnjevu (De ira, 3 knjige) i 0 blazenu Zivotu (De beata
vita), i popularno djelo s moralisticko-filozofskim ciljem Prirodoznanstveni
problemi (Naturales quaestiones, ocuvano 7 knjiga, 62/63) po kojemu se do
duboko u srednji vijek ucila fizika.
Posebno je zanimljiva zbirka od 124 sacuvana Pisma Luciliju (Ad Lucilium
epistulae morales), napisana posljednjih godina zivota. Ti filozofski iz
podrucja prakticne etike razIlovrstan su, IIajpotpuniji i knjizevno najzreliji
izraz Senekine stoicke filozofije. Misli izrazene u kratkim, izbrusenim receni-
eama; duhovite senteneije iii neocekivani obrati, antiteticki komponirani; poen-
te na kraju odjeljaka to su neke znacajke Senekina i »novog« stila, koje
ce mnogo utjecati osobito u Francuskoj (Montaigne) i Engleskoj (Bacon). Poprsje Seneke, s dvostruke
Kako za Senekinu prozu, tako ce i za tragedije biti osobito vazna jos jedna henne Seneka-Sokrat
osobina u stilu 1. st. n.e. i knjizevnosti carskog doba uopce: prodor elemenata
pjesnickog jezika u prozu, a proznih, retorickih, u pjesnicko tkivo. Vee i na-
slovi devet sacuvanih tragedija (Bijesni Herkul Hercules turens, Trojanke
- Troades, Fenicanke - Phoenissae, Medea,~haedra, Oedipus, Agamemnon,
Thyestes, H erkul na Eti Hercules Oetaeus;, sto ih je vjerojatno sve, osim
posljednje (koju mnogi ne smatraju autenticnom), napisao nakon 62, ocito po- Nakon smrti cara Klaudija (54) Seneka je objavio duhovitu i ostru satiru
kazuju za kojim je temama velikih grckih tragicara, osobito Euripida, poseg- Pretvorba bozanskog Klaudija u tikvu (ApocolocyntOsis divi Claudii, drugi
nuo rimski pjesnik. Senekine tragedije nisu bile odredene za izvodenje na naslov: Satira a Klaudijevoj smrti - Ludus de morte Claudii, iii: KlaudJjeva
sceni, vee su pisane za javne recitacije. Time je dijelom uvjetovana i njihova apoteoza u satiri Claudii apotheosis per saturam). U obliku menipske sa-
struktura: radnja im nema unutarnje dinamike, a likovi se ne razvijaju u tire, gdje se mijesaju proza i stihovi, pisac se ljuto osvetio earu za osmogodiS-
tijeku radnje; efektni prizori, bogati patetikom, izmjenjuju se s pregnantno nje progonstvo, u koje ga je bio 41. poslao na Mesalinin nagovor.
stiliziranim i nerijetko sofisticki koncipiranim dijalozima; u monolozima pre- Pouzdanik eara Nerona i rafinirani elegantiae arbiter (sudae ukusa) na
vladava teznja za retoricko-deklamatorskom analizom osjecaja; korske su pje-
njegovu dvoru bio je GAJ (?) PETRONIJE ARBITER (Gaius Petronius Arbi-
sme u raznovrsnim metrima, veeinom moralno-filozofskog sadrZaja. lake na
ter, umro 66. n. e.). Kad je pao u nemilost, prerezao je sebi zile. Ocuvali su se
trenutke fino psiholoski analizirani, Senekini junaci, prozeti Jakim strastima,
ipak ostaju jednobojni, jer su odmah na pocetku drame dani u svim nijan- sarno ulomci iz 15. i 16. knjige satirickog romana Satire (Saturae, iIi: Sati-
sarna. Zbog toga je i radnja jednolika i svedena na nekoliko situacija. Sre- ricon). Glavno lice, skitaliea Enkolpije pripovijeda zgode i nezgode, sto ih je s
diSnja su mjesta u njima pateticki monolozi i jezoviti opisi iIi prizori uzasa djecakom ljubimcem Gitonom i drugima doZivio po jliZnoj Italiji. Kompo-
(ubojstva i samoubojstva, opisi podzemlja, dozivanje mrtvaca, magicki ob- nirane, poput helenistickih romana, kao niz pustolovnih epizoda, Satire su
redi i s1.). i svojevrsna travestija Odiseje: kao sto je Odiseja progonio Posidon, tako i
270 Rimska kl1jizeVI1US[ Fedro 27li

Enkolpija progoni bog plodnosti Prijap. Ne samo ziva s1ika drustva u 1. st.
n. e., nego i uspjele parodije mitova i suvremenih umjetniekih tendencija
dosle su u romanu do puna izrazaja. Tome je pridonijela i vee tradicionalna
forma mjesavine proze i stiha. Siroka panorama tipova i eitavih slojeva sta-
novniStva ogleda se u djelu, protkanu nekim nadmoenim humorom frivolnog
aristokrata, ironijom profinjena esteta prema bogatim i nekulturnim skoro-
jeviCima. Variranje knjizevnog, familijarnog i prostonarodnoga govora jedin-
stvena je pojava u cijeloj rimskoj knjizevnosti. Znamenita je i najejelovitija
epizoda tzv. Trimalhionova gozba (Cena Trimalchionis), pogl. 27-78. iz cije-
log romana, u kojoj se plastienim bojama erta Iik bogata skorojevib, bivseg
roba Trimalhiona, koji svoje goste muCi nadmenim hvalisanjem.
Ta je epizoda 0 Trimalhionu na poseban nacin vezana za hrvatsku kulturu.
Pronasao ju je naime oko 1653. u nekom trogirskom rukopisu obitelji Cip-
pica Marin Statilie, pa je objavljena, posebice zaslugom Ivana LuCiea-Luciusa,
prvi put u Padovi 1664, iste godine u Parizu, iduee u Uppsali, zatim u Leipzigu
itd. Taj se znameniti rukopis (razred H, 15. st.) nalazi i danas u Naeional-
noj biblioteci u Parizu (Codex Parisiensis lat. 7989 olim Traguriensis).

Basna

Tvorae je basne i njezin najveCi pjesnik u rimskoj knjizevnosti FEDRO


(Phaedrus, oko 15. prije n. e. oko 50. n. e.). Podrijetlom je iz Pijerije u
Makedoniji. Rano je kao rob dosao u Rim, gdje ga je August oslobodio. Za
eara Tiberija (oko 20. n. e.) poeeo je izdavati Ezopovske basne (Fabularum
Aesopiarum /ibri, oko 140 basana u 5 knjiga, pisane u jampskim sestereima).
Najprije se ddao Ezopova tip a zivotinjske basne, a kasnije ga prosirivao
originalnim prieicama iz zivota, povijesnim i suvremenim anegdotama, pjes-
mama opisna iii pouena saddaja. U izboru predmeta, obradbi i moralnim pou-
kama prvih dviju zbirki osobHo dolazi do izrazaja drustvena satira, usmje-
renost basne protiv moenih, a u obranu »nizih" i potlacenih. Fedrovo je pri-
povijedanje saZeto, dikcija jednostavna i cista. Prve su dvije knjige oeigled-
no nastale prije 31, kad je pao u nemilost zloeudni Tiberijev savjetnik Sejan,
zbog eijih je optuz.aba Fedro imao mnogo neprilika. U ostalim knjigama satira
je pjesnikova mnogo blab i nevinija.
U ejelokupnom zborniku mozemo razabrati tri vrste basana: prijevode llustracije iz zbirke Aesopus Latinus, ntkopis 11. sto/jeca 11. e.
i parafraze Ezopovih, anegdote s moralistickom tendencijom (svjcie, sa Zivim
opisima mjesta, osoba, dogadaja te su mozda najosobniji dio Fedrova djela)
i preostale basne, koje su ezopovske, tj. vjerne grckoj vrsti, ali ipak s novim
sadrzajima. Seneka cetrdesetih godina Fedra ignorira, govoreCi za basnu da se Rimljanr
Rimski pjesnik piSe u donekle sHenim politickim i drustvenim prilikama jos nisu u njoj okusali, Kvintilijan ga takoder ne spominje, prvi ga spominje-
kao Ezop, u doba Tiberijevo kad je sloboda govora bila sasvim potisnuta. tek Marcijal. SIava Fedrova pocinje istom u kasnoj antici, a pogotovu od 16. st.
No pismenost i obrazovanje postajali su svojinom sirokih slojeva naroda. dalje. U kasnoj antici i srednjem vijeku mnogo su se Citale preradbe Fedra.
Jampski senar Fedrovih stihova bio je doduse vee izasao iz uporabe u vi- u prozi (npr. zbirke Aesopus Latinus, Romulus). Izvorni i preradeni Fedro·
sokoj knjizevnosti, ali je bio obiean i blizak masovnom posjetioeu rimskoga bio je posrednik izmedu Ezopove i novovjekovne evropske basne (La Fontaine.
kazaliSta, a i njegova melodija i intonacija bila je bIiska razgovornom jeziku. Lessing, KriIov; u nas: Duro Feric, Dositej).
272 Rims ka 1m j itevnos I Klasicisticka reakcija na l10vi stil 273

Lukan i Perzije zio u kompoziciji i dikciji Farzalije. Lukan je mnogo utjecao na spanjolsku
renesansnu epiku, posredno na dikciju G6ngore i njegove skole; bio je omi-
Ijen pisac Shelleyjev. Engleski i francuski revolucionari 17. i 18. st. zanosili su
Najistaknutiji rimski epicar poslije Vergilija, MARKO ANEJ LUKAN (Mar- se njime kao ideologom republikanizma.
.cus Annaeus Lucanus, 39-65. n. e.), rodom je iz Kordube u Hispaniji, a u Privrzenik je stoiCkog svjetonazora i AUL PERZIJE FLAK (Aulus Persius
Rimu se rano istaknuo svojim taientom. Sacuvan mu je sarno nedovrsen Flaccus, 34-62. n. e.), cijih je sest Satira (Satirae) u antici i srednjem vijeku
povijesni ep u 10 knjiga Farzalija (Pharsalia; drugi naslov: 0 graaanskom izazivalo nepodijeljeno divljenje,kojemu se danasnja kritika gotovo u pot-
.ratt! De bello civili) , u kojem je opjevao rat izmedu Cezara i Pompeja. punosti suprotstavlja. Sarno mu je prva satira (0 ukusu pjesnika i publike
njegova doba) po vrsti prava satira, a sve Sll ostale zapravo rasprave 0 op-
cim etickim pitanjima sa stajaliSta stoickog morala i u ternatici preuzetoj
iz stoicke dijatribe. Pisane su u nekom suhom poucnom tonu, jezikom za-
kucastim, tamnim, maniristicki pretrpanim (zbog cega je toliko bio cijenjen
od suvremenika). U izrazu mijda Perzije razgovorni jezik s pregnantnim
formulacijama, toliko modernim u njegovo doba. Uzori su mu u satiri i
Lucilije i Horacije, ali cijeIa zbirka uz pojedinacne proplamsaje taIenta -
ipak ostavlja dojam nedovoIjne dozrelosti, i estetske i ljudske.

Klasicisticka reakcija na novi 5tH

;"uf~ U ovom stoIjecu, kad se »novi stH« u mnogih autora u vrlo jakoj mjeri oci-
'm<J«< i!1P4 pYft ''":r<..t !l""""4#""~ tovao iIi su mu bar neki bili skloni, nalazimo skupinu pjesnika (Valerija
"1ir.~if"'~ . ,:
Nh, 'jt.'~ r:..ulur "~.f !"'." .....,....'fItot. Plaka, Stacija i SiIija Italika) koji u svojim djelirna ponovno afirmiraju
m,Ir«I1t'mtJ~ F"'«-Mkr.ttr4rJ:Wf Vergilijev utjecaj i, zajedno s Kvintilijanom, oznacuju reakciju protiv novoga
fie. ~I#'m 6ou:W'·~""1~ $~4CtU' JfXHjf·
·-,..j(~~~,«'1t(I;<~fu}Prtt ~". stila.
""'1-""f-rl<i""fiaf""'"'"JtI-""" U doba flavijevaca, vjerojatno oko 70, napisao je GAJ VALERIJE FLAK
tfu", Srn",,, ryfn$;,S;&~'f:.~~"''('mffl:
~w sd.lh)'~t4mj~I1i(,ifrr.~rt-.t.-: (Gaius Valerius Flaccus) svoj ep Zgode Argonauta (Argonautica, u 8 knjiga
,.b1.N.ffI. ilim /N·tPi.c$£'IM'6~lfTrt'~;><1
tJ~:>ujl.t<1;aro- -;~a17t;~ mf;,. nedovrsenih iIi nepotpuno oCuvanih). Ep je ocigledno ispjevan po uzom na
'lot",; fitMrMJ -''''' bi::, M>'f."1.i
Rukopis pocetka Lukanova istoimeno djelo Apolonija Rodanina, ali u usporedbi s ucenosCu helenistickog
Gradanskog rata (Pharsalia), pjesnika ovdje viSe dolazi do izrazaja karakterizacija likova i psiholoska mo-
iz sredine 15. st., pisan ru- tiviranost. Valerije Flak mnogo je naucio u Ovidija i posebice Vergilija,
kom humal1ista Julija Pom- cijim se jezicnim blagom osobito nadahnuo. Dakako, Valerije Flak vrIo je
ponija Leta, a sa strane su sIobodan u obradbi grade, kako mitoloske tako i one sire sto ju je stilizirao
i Pomponijeve sholije. Cuva Apolonije Rodanin. Jedina vijest koju iz vanjskih okolnosti pjesnikovih ima-
se u Vatikanskoj knjitnici.
mo jest receniea Kvintilijanova oko 92: »Mnogo smo nedavno izgubili s Va-
lerijem Flakom.« To ocito upucuje na doba Vespazijanovo, a ima i u samom
djeIu ponekih aluzija kojima je pjesnik mitsku temu svjesno doveo u vezu
sa svojim doba.
PUBLIJE PAP/NlJE STACIJE (Publius Papinius Statius, oko 40-oko
Graded fabulu na povijesnoj tematici i nadomjestivsi bogove kao aktivne 96. n. e.) rodio se u Napulju, a zivio u Rimu, kao profesionalni knjizevnik
.sHe stoickom idejom Sudbine, Lukan je prekinuo s homersko-vergilijevskom nemilo laskajud cam Domicijanu i mogucnicima oko njega. Glavno mu je
tradicijom epa. U kasnijim pjevanjima pjesnik je, sa stajalista aristokratske djelo ep u 12 knjiga Tebaida (Thebals, pisana vjerojatno 80-92), u kojem
.opozicije carstvu, u liku krvozednog Cezara zapravo prikazao Nerona, su- je Vergilijevom tehnikom i uz stilske virtuozitete svog doba prikazao pohod
protstavIjajuci mu idealizirane likove Pompeja i Katona kao borce za repu- sedrnorice junaka protiv Tebe i borbu Polinika s bratom Eteoklom. Vrijed-
blikanske slobode i protiv despotizma. Kad je pao u nemilost carevu, mo- nost epa nije ni u kakvu razmjeru sa slavom sto ju je uzivao u srednjem
.rao se ubiti. 5tH pjesnikova strica Seneke i njegova doba duboko se odra- vijeku. Svjeziji je u izrazu, ali nedovrsen Stacijev ep Ahileida (Achilleis,

18 Povijest svjetske knjizevnosli


274 Rimska knjizevnost luvenal 275

sacuvan sarno do polovice 2. pjevanja). Pjesnikov se talent ocitije odrazio je za Marcijalovo stvaralastvo. U njegovim se stihovima ogledaju slikov1te
u zbirci Silvae (znacenje: mnostvo drveea i bilja. raznovrsna grada, ovdje: znacajke ljudi. razlicita zanimanja isaroliko zbivanje rimske svakidasnjice
nedotjerane skice, improvizirane pjesme; izdavane' od 92. dalje, 5. knj. pos- u doba Domicijanove vlasti (81-96). lake se zaddava na povrilini dogadaja
tumno). To su 32, veCinom heksametarske, prigodne pjesme sa cestitkama i Ijudskih mana, suvise uzivajuci u kurioznim i pitoresknim detaljima i ig.
za rodendane i svadbe, pjesme saucesea. opisi zaselaka. umjetnina i sl. Sa- rama rijeci, epigrami mu »odaju okus Covjeka« i Rim se, kako je s pravom
,mo lijepe strane zivota ogledaju se u njima. Katkada se Stacije (npr. u pjesmi sam tvrdio, potpuno moze prepoznati u njima. Duhovit, katkada do cinizma
Zeni Klaudiji - Ad Claudiam uxorem, u Zalobnici za mrtvim oeem - Epi- i zagrizljivosti, polemiean i satirican, ali ne osoban. Marcijal je znao uociti
cedion in patrem. u pjesmi San - Somnus) dovinuodo visoka stupnja lirske smijesnost trenutka, tipicnu iii pikantnu crtu nekog covjeka. Stihovi su mu
neposrednosti. tecni, a dikcija cista i bez retoricnosti, toliko karakteristicne za njegovo
Odjeka Stacijevih, osobito iz njegovih epova. ima u Dantea, Chaucera, u stoljece. Rjeenik Marcijalov upravo se predaje sadrzaju i tonu epigrama. ne
Hrvata Marulica, J. Palmotiea i I. DurdeviCa. prezajuci ni pred najlascivnijim izrazima. Marcijal se prvi u antici posvetio
iskljucivo epigramskom pjesniStvu, pa je upravo stil' njegovih epigrama, kon·
Tragom Vergilijevim ispjevao je TIBERlJE KACIJE SILIJE ITALIK (Ti-
cizno komponiranih, s neocekivanim, duhovitim i zlobnim zalcem na kraju,
berius Catius Silius Italieus, oko 25-101. n. e.), u kasnijimgodinama Domicija-
postao uzorom za kasnija vremena (npr. Lessing, Goethe i Schiller, u Hrvata
nove vlade. ep Punski rat (Punica, 17 knjiga). U gradi oslanja se pjesnik prven-
latinisti Cesmicki, Kunic, FeriC).
stveno na Livija. a po tehnici epskoj slijedi homersko-vergilijevsku tradiciju.
U izvedbi ep je deklamatorski rastegnut i vrlo bogat epizodama, u kojima Najsnazniji rimski satiricar DECIM JUNIJE JUVENAL (Decimus lunius
cemo naci i lijepih mjesta. Jezik i gradnja stiha strogi su mu gotovo do mono- Iuvenalis, oko 60 oko 130. n. e.) roden je u italskom gradi6u Akvinu.
tonosti. Retoricka skolovanost Silija ltalika osjeca se pogotovu u obradbi Tek poslije Domicijanove smrti (96) objavljivao je Satire (Satirae), kojih
govora u epu, opisima. pretjeranom prikazivanju cudesnoga i u pateticnosti. ima 16 u 5 knjiga, u heksametrima. Vremenski stavljene u proslost, u Nero-
Za razliku od Lukana. koji je takoder posegnuo za povijesnom temom. ali novo i pogo,tovu Dornicijanovo doba, usmjerene su zapravo na sadasnjost.
nagnan unutarnjom potrebom da u povijesnom iskaZe probleme gorke sa- Njegove stihove rodilo je ogorcenje (tacit indignatio versum); mracnim su
dasnjice, Siliju ltaliku prvenstveno je stalo da u stihu prikaze reprel.enta- bojama prikazani poroci i drustveni problemi pjesnikova vremena. JuvenaI
tivan ulomak rimske povijesti i istakne rimsku velicinu i vrlinu. Inace nas je nije toliko zatoenik slobode protiv despotizma, kakvim su ga smatrala re-
autor, 0 komu nam je zivu sUku ostavio Plinije Mladi u jednom pismu (Ep. volucionarna razdoblja u kasnijoj Evropi (npr. dekabristi, Puskin), koliko
3,7), nadahnut rodoljubljem i say uronjen u veliko doba rata s Hanibalom. pobornik siromasnih protiv bogatih, slikar bezgrarucne i ponizavajuce bi-
jede jednih i obijesti drugih, pjesnik malih ljudi i svakodnevnih, cak i vul-
garnih zgoda zivotnih. Neke satire mozda su najzesce drustvene satire ikad
napisane. Vrijeme je takvo, da je upravo tesko ne pisati satiru (ditficile est
satiram non scribere), kaZe Juvenal u prvoj, gdje obrazlaZe, zalito je odab-
Marcijal i Juvenal- najvisi do met epigrama i satire rao upravo tu knjiZevnu vrstu. Remek-djela predstavljaju osobito dvije sa·
tire: treea, u kojoj su plasticno prikazane sve tegobe Zivota siromasna gra-
danina u Rimu, velegradu i prijestolnici carstva, i sesta, najopseznija i naj-
Najveci je rimski i svjetski epigramatiear MARKO VALERIJE MARCIJAL zesca, kojom se siba krajnja pokvarenost zena iz viSega, pa i carskog dru-
(Marcus Valerius Martialis, oko 40 oko 104. n. e.). Iz rodnog Bilbilisa (Hi- .litva.
spanija) dosao je kao mladiC u Rim, gdje je zivio kao klijent bogatasa, las- Juvenalova je satira bez pravoga humora, profeta je pesizmom, jetka i na-
kajuCi caru Domicijanu i ostalim utjecajnim licnostima. Danasnja cjelokupna padacka. Odatle u njoj ona retoricka poentiranost, kojom se sugestivno na·
zbirka Epigrama (Epigrammaton libri) ima 1555 epigrama u 15 knjiga. Mar- mece pjesnikov stay prema drustvu, odatle nagomilane izrazite slike, anti-
cijal je najprije godine 80, u povodu posvete amfiteatra flavijevaca (Kolosej), teze i sentencije, hiperbole i poviSen, pateticki ton, koji kadsto prelazi na
izdao Knjigu igara (Liber spectaculorum) , a nakon nekoliko godina jos dvije podrucje deklamatorskog. Juvenal ima ostar dar zapazanja, osobito pozadine
zbirke: Gostinske darove (Xenia) i Ono Uo se odnosi (ApophoriHa), popratne zivota, i razvijen smisao za komponiranje .liirokih slika. koje simboliziraju
dvostihove uz darove koje su prigodom praznika Saturnalija prijatelji izmje- intimne osjecaje i apstraktne, moralizatorske ideje. Specificnosti saddaja
njivali odnosno uzvanici dobivali na lutriji od domaCina za ruckom. Od 84/85. odgovara i jezik, bogat, opor i nekonvencionalan. Prvih 9 satira najizrazitije
Marcijal je sustavno i u viSe mahova izdavao svoju glavnu zbirku u 11 knji- odaju sve osebujnosti Juvenalove satiricke ostrice, dok su ostale, iz drugoga
ga, dodavsi joj 12. knjigu, kad se sest godina prije smrti vratio u rodni grad. stvaralackog razdoblja, smirenije u tonu, posvecene moralno-filozofskim te-
Veci dio epigrama, razvrstanih raznoliko po saddaju i metru, sastavljen mama, a kritika stvarnosti zadobila je u njima apstraktnije znacenje. Uz
je u elegijskim distisima, pa u faleckim jedanaestercima i holijambima. Horacija, Juvenal je snazno utjecao na evropsku satiricku knjiZevnost. npr.
Medu njima ima prilican broj tradicionalnih epigrama s temama nadgrob- na Ariosta, na renesansne engleske satiricare 1 kasnije Drydena, Popea, John-
nim, idilicnim, prigodnim posvetama za rodendane, svadbe i s1. Vecinom sona (London i The Vanity ot Human Wishes prema Juvenalovoj 3. odn. 10.
su ipak podrugljivi; njihova konciznost, duhovitost i zavrsna poenta tipicna satiri), pa na Boileaua, Hugoa, Carduccija i dr.

18*
276 Rimska knjitevnost Plinije Mlaili. Tacit

Kvintilijan i Plinije Mlaai pojedina pitanja, otkrivajuCi saroliku sIiku drustvenog zivota u Trajanovo
doba u Rimu. Stilski se oslanjaju na Cicerona, ali im autor nema izvorne
s~age Cic~r?nov~ talenta. ~tmjeni, liberalni, pa i tasti Plinije ipak je profi-
MARKO FABlJE KVINTlLlJAN (Marcus Fabius Quintilianus, oko 35-95. n!en,. k~ltlVlra~ .1 .ugo?an pIsa.c. Izrazita je njegova snaga u opisima: preciz-
n. e.) nakon skolovanja u Rimu vratio se u rodnu Hispaniju, a zatim deset- mm I hJepo stIIizlramm, s oSJetljivoscu prema detaljima u predmetima pri-
ljeca proveo ponovno u glavnom gradu kao vrlo ugledan profesor retorike, rodi i ljudskim odnosima. '
prvi kojega je placala drlava. Glavno mu je djelo Obrazovanje govornika
(lnstitutio oratoria, 12 knjiga) sto ga je sastavio potkraj zivota, sazevsi u Ne san:o zbog d?kumentarne vrijednosti, osobito su vazna njegova dva pis-
njemu bogatu tradiciju grcke i osobito rimske retoricke teorije. ~a.~~, 16 1.20) ~ OplS?m provale ,,:,ezuva godine 79, kojom je prigodom poginuo
Na svakoj se stranici osjeca plodno i dugotrajno pedagosko iskustvo, I. f.IS?ev UJ~k I ~ooclm, znamemti prirodoslovac i enciklopedist Plinije Sta-
posvuda je nazoena fina, easna, slobodna Henost autora koji je i iznad teo· nJl: 1 dva r:l~~a. IZ ko:espon~encije s Trajanom 0 postupku s krscanima (10,
rije htio i znao ostvariti sveobuhvatan program odgoja govornika kao cjeIo- 9~ I 97). PlimJe Je snazno utJecao na epistolografiju srednjega vijeka i huma-
vite lienosti. U tome mu je takoder bio idealom Ciceron, ciji stil Kvintili- mzma (npr. Petrarca).
jan dosljedno, u ostroj reakciji protiv '>TIovog stila« svojih suvremenika, isti-
ce kao apsolutan uzor proznoga stvaranja. Time ce »ciceronizmu« osigurati
prvenstvo u cijelom srednjem vijeku i od renesanse sve do 20. st. Bez sumnje
najkompletniji, ako i ne uvijek najdublji kompendij antickoga retoriekog
ueenja, Obrazovanje govornika na svojim elegantnom leZernoscu pisanim NajveCi povjesnicar rimski
stranicama sadrzi i dvije cjeline koje po knjizevnopovijesnom znacenju od-
nosno po retoricko-poetickim odjecima u Evropi nadilaze sve ostale dije·
love knjige. Prva je takva cjelina u 10. knjizi, gdje autor - s namjerom da K,0RH.E:LlJE.. T;tCIT. (C?:neliusJacitus, oko 55 - oko 120. n. e.) jedini je
upozori na knjiZevna djela koja su korisna za obrazovanje govornika - u nmski 1 anticki povJesrucar, kOJI se po dubini zahvata i osebujnom stilu svo-
pregledu prikazuje povijesni razvoj grcke i rimske knjizevnosti: to je jedini jih najbolji~. djela moze mjeriti s Tukididom, nadmasujuCi i njega u rna}
pregled te vrste u antici, odmjeren u kritici stila i istancan u estetskim su- s:orstvu knJlzevnog portreta. lz patricijske i bogate obitelji, obavljao je mnoge
dovima, saZet i s mjestimicnim komparativnim pristupom. Druga cjelina visoke drlavne funkcije. U knjizevnost je uSao tek poslije smrti cara-tiranina
obuhvaca 8. i 9. knjigu te pruza potpun sustav tropa i figura koji ce kao Domicijana (96), Od. t~iju ma.njih djela danas se kronoloski ne smatra prvim
»ukrasi« proznog i pjesnickog stila postati, prvenstveno Kvintilijanovom za- Razgovor 0 govornzczma (Dzalogus de oratoribus); godine 98. napisani su
slugom, standardnim iIi bar paznje vrijednim dijelom evropskih retorika, Ag::icola, Zivo~o!,is T~~it~va tasta i pokoritelja Britanije, i Germanija (0 po-
poetika i stilistika do duboko u 19. st. Lisena normativnosti i s modernizira- drtJetlu, polozaJu, obzcaJzma i narodima Germanije De origine, situ, morl-
nom terminologijom, ta osnovna stilska sredstva i danas su predmetom inte- bus ac ,?opulis ?ermaniae). Od salustijevski intonirana Agrikole, i Germanije
resa teoreticara te kadsto i u doslovnim Kvintilijanovim formulacijama sadr- s mnoglm osobmama »novoga« stila, izrastao je postupno osebujan Tacitov
zavaju ear svje~ine, jer ih je pisao autor koji je i po tradiciji sto mu je pret- stil te je u glavnim djelima, Historijama i posebice Analima, dosegnuo punu
hodila, i po vlastitu talentu, bio sposoban osjetiti vrednote pisane i govorene zrelost i specificnu izrazajnost, koju s pravom zovemo tacitovskom. Historiae,
rijeci. u 14 knjiga, prikazuju piSceve suvremenike, careve od Galbe do Domicijana
GAJ PLlNlJE CEClLlJE SEKUND MLAEI (Gaius Plinius Caecilius Secun- (69-96); sacuvane su sarno prve cetiri knjige i polovica pete.
dus Minor, 61. iIi 62 oko 113) rodio se u gradu Komu (Novum Comum) u Posljednjih godina zivota izdao je Tacit svoje najzrelije djelo, Anale (Anna-
sjevernoj Italiji. Za careva Domicijana i Nerve bio je na visokim polozaji- les = Ljetopis, iii: Od smrti boianskog Augusta - Ab excessu divi Augusti),
rna, a kasnije i konzul te iz tog doba potjece njegov Panegirik (Panegyricus, povijest julijevsko-klaudijevske carske kuce, od smrti Augustove do Nerona
100), u kojem se retoricki birano, ali uz pretjerane hvalospjeve caru Traja- (1.4-68);.od 16 knjiga saeuvane su prve cetiri, pocetak 5. i, uz manje praz-
nu, zahvalio na dodijeljenoj konzulskoj casti za iduCu godinu. nme, 6. I 11-16. lako tvrdi da ce pisati bez gnjeva i naklonosti (sine ira et
Ostali Plinijevi govori nisu se sacuvali. I njegova se Iirika izgubila. studio), say je prikaz carske vladavine prozeo ostrom kritikom sa stajalista
Knjizevnu sIavu uZiva zbog Pisama (Epistulae), kojih u glavnoj zbirci ima senatskog aristokratizma. Tragickim patosom izrazen je piSeev pesimizam i
247 u 9 knjiga, a pisao ih je i pojedinacno izdavao 96--109. Druga zbirka, mrZnja na despociju carske, osobito Domicijanove vlasti. U tradicionalnim
Pisma Trajanu (Epistulae ad Traianum, 121 pismo, od kojih su gotovo polo- okv~rima analisticke metode, kojom se dogadaji opisuju godinu po godinu,
vica carevi odgovori Pliniju), potjece iz 111/112. iii 112/113, kad je Plinije bio povJesnicar-umjetnik ostvario je snazne slike razdoblja i ljudi. Senat kao cje-
namjesnik maloazijske provincije Bitinije; objavljena je posmrtno i kasnije !ina i sporedniji likovi (npr. Livija, Mesalina, Agripina) zive u djelu svojim
ukIopljena u glavnu zbirku pa se katkad naziva Deseta knjiga pisama - iivotom i ujedno plasticnije osvjetljavaju gIavne likove, Tiberija i Nerona;
stularum liber decimus. Upueena sirokom krugu prijatelja i namjerno tako kao u razgranatoj tragediji raste unutarnji razvoj licnosti dvaju careva, a
brizno stiIizirana da budu objavljena, pisma u esejistickom obliku obraduju Tacitovo umijece doseZe tu vrhunac. Grupirajuci dogadaje i rasporeaujuCi
278 Rimska ktljitevnost Plinije Stariji 279

svjetIo i sjenu, pisac pojedinaeno istice s obzirom na opci dojam, a napetost zbog divljenja Brutu i Kasiju a povod je zapravo bio sto se zamjerio tada
usredotoeuje na bitno. Djelovanje i sudbinu likova Tacit izvodi iz njihovih svemocnom Sejanu - te je bio prisiljen da se sam ubije: umro je od gladi.
karaktera, uz vanjske povode pragmaticki prodire do dubokih unutarnjih Njegovi su se Anali i dalje tajno Sirili. Nesamostalan je u prikazu starijih
razloga zbivanju, osvjetljavajuci najskrivenije psiholoske i moraine motive. razdoblja, ali vrijedan za dogadaje suvremene u doba ranog principata GAJ
I sintakticka struktura njegove reeenice, koja prezire sve konvencije i sklad- ~ELEJ PATERKUL (Gaius Velleius Paterculus) koji je 30. n. e. objavio u 2
nost, kao da odraZava onaj duboki nesklad u drustvu i ljudima earskoga knjige Rimsku povijest (Historiae Romanae), skieu povijesti od poeetaka do
Rima. U brojnim sentencijama, nakon pojedinih poglavlja iii perioda, zgus- svoga doba, punu retoriCkog stila, doduse nerijetko zivopisno ispripovijedanu,
nuo je umjetnik i mislilac svoj stav, svoju poruku 0 suvremenicima i psiho- ali i ispunjenu hiperboliekim laskanjem caru Tiberiju. Nije u pravom smislu
logiji eovjeka uopce. Misaona slikovitost i krajnja sazetost izraza bitne su povjesnicar VALERIJE MAKSIM (Valerius Maximus) nego viSe sabirac
znaeajke toga najosebujnijeg stila u rimskoj prozi. anegdota i raznovrsnih biljezaka u djelu Devet knjiga spomena vrijednih
Koliko svojim Hkovima, toliko protutiranskim stavom, Tacit je nadahnuo djelil i il..rekil (Factorum et dictorum memorabilium libri IX). Posvecujuci tu
mnoge pisce i javne radnike u evropskoj kulturi, npr. Raeinea (Britanikl, Alfie- kompilaciju, zanimljivu za nas sarno kao znak vremena, earu Tiberiju, obra-
rija (Oktavija), Puskina (Boris Godunov), francuske revolucionare, dekabriste. cajuCi mu se gotovo kao bOZanstvu, upotrebljava pisae prvi put sintagmu
»moja malenkost" (»mea parvitas«). Vjerojatno je u doba cara Klaudija pisao
retor KVINT KURCIJE RUF (Quintus Curtius Rufus). U svojoj se Povijesti
Aleksandra Velikoga (Hisioriae Alexandri Magni, u 10 knjiga, od kojih su
nam izgubljene prve dvije) kao glavnim izvorom posluZio grckim povjesni-
J ezikoslovlje, historiografija i strucna knjizevnost carom. Klitarhom, ali mu je prvenstvena namjera bila, i u tome je posvema
uspio, da pruzi citateljima zabavnu lektiru romaneskno oblikovanu, uz mno-
go cudnovatih i fantastiCnih dogadaja, vjesto isprepletenih, prozetih emfa-
Vrlo se revno gojila gramatika u 1. st. n. e., jezikoslovci su bili veoma cije- ticko..cuvstvenim stilom i jezikom koji nastoji oeuvati tei:nju za klasienoscu.
njeni, a najugledniji meau njima bili su Remije Palemon, Askonije Pedijan Zajedno s kasnoantickim romanom 0 Aleksandru Julija Valerija iz 5. st. n. e.
i osobito Valerije Prob. Za cara Klaudija zivio je KVINT REMIJE PALEMON Kurcijevo ce djelo biti izvorom Aleksandridi Gautiera Cha.tillonskoga u 12. st.
(Quintus Remmius Palaemo) koji je u svojoj gramatiekoj skoli okupJjao Sve strucne pisce, bilo s podrucja pravoslovnog iii matematiekog, zemljo-
mnoge suvremenike, spominju se meau njima i Perzije i Kvintilijan. Preveo pisnog (Pomponije Mela) iii medicinskog (Celzo) i poljodjelskog (Kolumela)
je i adaptirao na latinski gramatiku Dionizija Traeanina, zasluga mu je po- kudikamo nadvisuje GAJ PlANllRBIil£UND (Gaius Plinius Secundus, 23-
sebna i u tome sto je interpretirao moderne augustovske autore. Izvrsnim -79. n. e.), za raziiki.i~~od neeaka, epistobgrafa, nazvan ST ARIJI (Maior).
komentarima Vergilija i posebice Ciceronovih govora (od barem 16 komenta- Ne sarno neobicno marljiv nego po opcem sudu suvremenika i najuceniji muz
ra ocuvalo se 5) istieao se KVINT ASKONIJE PEDIJAN (Quintus Asconius svoga doba (suae aetatis doctissimus), Plinije Stariji moze se po sirini svoga
Pedianus, vjerojatno 9. n. e. 76. n. e.). Iz rimske je koionije Berita znanstvenog in teresa u mnogocemu usporedivati s Markom Tereneijem Va-
(danasnjeg Bejruta) MARKO V ALERIJE PROB (Marcus Valerius Probus, oko ronom. Od brojnih dje\a ocuvalo nam se njegovo Prirodoslovlje (Natumlis
20 - oko 105. n, e.). Ako se poeetkom naseg stoljeca u literaturi i preuveli- historia, u 37 knjiga), siroko i temeljito enciklopedijski postavljena sinteza
Cavala njegova uloga u rimskoj filologiji, tako da mu je vaznost bila gotovo raznovrsnih znanosti od kozmologije, geografije i antropologije do zoologije,
izjednaeavana s aleksandrijskim filolozima, valja ipak priznati da mu je botanike, medicine i mineralogije, i to s osobitim obaziranjem na njihovu
mjesto meau rimskim jezikoslovcima vrlo visoko. Doduse, nije mu vaznos.t porabu u praktienom zivotu i umjetnosti. Knjige 33-37, osobito 34-36, nisu
i radikalniji utjecaj na podrueju izdavaeke tehnike nego prvenstveno u pn· sarno temeljit prikaz minerala i kovina nego i primjena njihova u umjet-
premi jednog novog interesa za klasike republikanskih razdoblja. Prob je nosti, tako da su nam te knjige i dragocjen prikaz povijesti umjetnosti. Go-
kolacioniranjem, interpungiranjem i kritieko·egzegetiekim biljeskama u svo- lemu je upravo znanstvenu aparaturu upotrijebio pisae u svom djelu, objav-
jim priruenim primjercima priredio zapravo niz privatnih recenzija nekoli- Ijenu 77. n. e.: sam tvrdi da se osvrnuo na oko 20000 vaZnih podataka, da
cine rimskih klasika, i to Terencija, Lukrecija, Horaeija i Vergilija, a vjero- je crpio gradu iz oko 2000 svezaka od oko 500 grckih i rimskih pisaca. Una-
jatno i Plauta i Salustija. Njegovim su se komentarima obilno sluziii i kasniji toe metodoloskim nedostacima, faktickim zabludama i stilskom manirizmu,
piseL Plinijeva je kompilacija neoejenjivo vazan rudnik svakovrsnih podataka 0
Historiografiju je s govorniStvom povezivala ista sudbina, naime nemoguc- starom svijetu, u srednjem vijeku pa i kasnije mnogo proucavana i kompili-
nost da se nepristrano prikazuju dogadaji suvremeni iii blize proslosti u doba rana. U zaru svoga znanstvenoga in teresa poginuo je PJinije Stariji pri pro-
vladavine careva-despota, osobito prije vlade Nerve i Trajana. Orisat cemo vali Vezuva 79. n. e., kako to opisuje u dva svoja pisma njegov neeak Plinije
rad nekih povjesnicara ovoga doba. Za vlade je Tiberijeve pisao AUL KRE- Mladi.
MUeIJE KORD (Aulus Cremutius Cordus). Njegove je Anale (Annales), u
kojima je slobodoumno raspravljao 0 posljednjim trenucima ri~ske. rep~bli­
ke i osnutku monarhije, senat dao spaliti. Godine 25. n. e. optuzen Je nalme
280 Rimska knjizevnost Peto razdoblje: 117-524. n. e. 281

Drugo je pitanje kad se u raspravu za opravdanje teze 0 apsolutnom pro-


padanju uvuee otpriIike ova argumentacija: prvo, latinski je jezik vee u 1. st.
n. e., a kasnije sve viSe, gubio eistoeu leksieku i skladnost stilsku, mijesale suo
Peto razdoblje iIi stoljeca propadanja: se u njemu sve viSe natruhe puckoga, govornoga, provincijskoga, kako u lek-
siku tako i u sintaksi; drugo, oeit je pad umjetnicke kreativnosti, kako u knji-
117 524. fl. e. zevnim rodovima i vrstama tako i u motivsko-tematskom repertoaru svih sto-
ljeea nakon Augusta, posebice od 2. st. n. e.
Ne zelimo tvrditi da u svemu tome nema istine, iako ne potpune. sto na
Vrlo se nerado slu'limo, pokoravajuCi se, iIi bolje: robujuci tradiciji, ozna- primjer znaci kad se inzistira, danas doduse mnogo rjede nego prije, na odu-
kom »stoljeea propadanja« iIi »doba propadanja«. Rekli smo to vee u jed- daranju latiniteta carskih stoljeca od klasiene norme, dakle na kvarenju i
nom od uvodnih poglavlja, raspravljajuei 0 razdiobi rimske knjizevnosti, propadanju njegovu? Oeigledno je takvo inzistiranje imalo korijen prvenstveno
Ovdje kao krajnju godinu rimske knjizevnosti uzimamo 524 i tomu iIi iskljuCivo u uzem lingvistickom smislu, bez obzira na stilsku, umjetnicku
smo vee naveli -, a ne 476, godinu propasti Zapadnorimskoga car- izrazajnost jezicnu. Jer povezivati, uvjetovati ocjenu knjizevnog djela ili knji·
stva. zevnika stvaraoca iskljuCivo s apriornom tvrdnjom 0 klasicnom odnosno pret-
klasicnom iIi postklasicnom jezicnom strukturom znaci tvrditi da bi jezik
Plautova umjetnickog opusa bio manje izrazajan od Vergilijeva, ili Tacitov j
Augustinov od Ciceronova. Posegnimo za jednim citatom iz talijanskoga kla-
sicnog filologa Rostagnija koji ovaj problem, toliko vaZan za peto razdoblje
rimske knjizevnosti, izvrsno sintetizira ovako: »Zaista, jedan je jezik, kakav
god bio, dobar kad je umjetnicki i intelektualno vitalan; kad su vitalne ideje,.
slike, osjeeaji koji ga utjelovljuju.«
Nalazeei doduSe oslona, i to bogatog, svjesnog, dakle u skladu s tradicijom,
na sve one sto su urnjetnicki ostvarila razdoblja republike i pocetka carstva,.
stoljeea su ranog i kasnijeg carstva, zavisno od talenta pisaca, uspijevala
otkrivati i u promijenjenim prilikama svjezinu i ljepotu jezika kao umjetnic-
kog sredstva. Podsjetit eemo sarno na apologete krseanstva s Tertulijanom na
celu u 3. st. n. e., na majstore latinske proze i stiha Ambrozija, Jeronima, Au-
gustina i Prudencija u 4. st. n. e. i na sveobuhvatni talent Boetija knjizevnika
t filozofa na zamaku rimske knjiZevnosti. Svi su oni, ne spominjuCi desetke-
drugih, nalazili i magistralno urnjetnicki oblikovali nove ideje, posebice krs-
eansku, iIi su za stare ideje nasli primjeren, svoj individualni izraz. Time smo
ujedno natuknuli i problem knjizevnih rodova i vrsta koji su u ovim stolje-
eima u biti ostali istima, ali transformirani u skladu s novim idejama i ne-
rijetko ispunjeni svjezinom misli i osjeeajnosti, kakvu njihovi tradicionalnL
predlosci nisu mogli poznavati.

Drugo stoljece n. e.
Model carskog Rima: Palatin, s pogledom prema Koloseju
Omeden je pocetak rlmske knjiZevnosti ovog stoljeea godinom 117, kada na
carsko prijestolje stupa nasljednik i adoptivni sin Trajanov, Hadrijan, roden
u Hispaniji. I sam pjesnik i prozni pisac, zdusno je potpomagao umjetnosti.
Sva ova cetiri i po stoljeea, okupljena pod zajednickim nazivom petoga Visoko naobra'len i uz to odusevljeni helenofil, privlaCio je grcke retore i fi-
razdoblja, oznaciti jednostavno kao propadanje vrlo je lako, da ne kaZemo lozofe na svoj dvor, a to neee ostaviti male tragove na sveukupnoj slici urn--
simplificirano, ako se pomiSlja iskljuCivo na zlatni vijek rimske knjizevnosti jetnickog stvaralastva cijeloga stoljeea. Likovna je urnjetnost njegova doba
kao vrhunac. Lako je, nadalje, i onda kad se zna da ni 1. st. n. e. nije u cjelini okrenuta izrazito klasicistickim tendencijama, tj. grckim klasicnim uzorima',
uzevsi doseglo intenzitet estetsko-jezicni i drustveno-nacionalni, kojim zlatni iz 5. i 4. st. prije n. e.: dostatno je, iz velieanstvene gradevne djelatnosti"
vijek u zbiru svih sastavnica strsi nad svim stoljeCima prije i poslije. podsjetiti na obnovljeni Panteon u Rimu i Olimpieion u Ateni, vilu kod Ti--
282 Rimska knjiievnost Fronton. ApuZej

,bura (danas Tivoli) i carey mauzolej moles Hadriani (u ranom srednjem vi- nih novina. Nije doduse u tome donie niSta novo: frontonizam je zapravo po-
jeku nazvan Castel Sant'Angelo). Uostalom, i veCina rimskih kopija skulp- sljednji izboj rimskoga arhaizma koji odgovara lingvistickom aticizmu. A ati-
cture prema grckim izvornicima nastala je upravo u doba cara Hadrijana i cisticke su tendencije pokazivali njegovi prijatelji: nitor i filozof Favorin,
njegovih nasljednika. Pod vlascu Antonina Pija (138-161) takoder je u unu- govornik, ddavnik i mantrop Herod Aticki, povjesnicari Apijan i Arijan, koji
tarnjosti carstva bio mir, a pravo i obrazovne ustanove bile su pod posebnom su svi pisali sarno grcki.
.carevom zastitom. Pod utjecajem Favorinovim, a mozda i ucenik Frontonov, bio je AUL GE-
I knjizevne su sklonosti 2. st., posebice u doba careva Antonina (Antonina LIJE (Aulus Gellius, rod. mozda oko 120. iii 130. n. e.; u kasnoj antici i sred-
Pija, Marka Aurelija 161-180. i Komoda do 192), bile u znaku arhaizma. Po- njem vijeku krivo nazivan Agellius!). Njegovo djelo Aticke noCi (Noctes Atticae,
-vezemo Ii tu sklonost prema tradicionalnom sa strujom tzv. druge sofistike - u 20 knjiga, sacuvane sve osim 8. knj.) i postanak i naslov duguje autorovu
- koju osim imena spaja s filozofskom skolom 5. st. prije n. e. sarno izricito jednogodiSnjem boravku u Ateni. Raznolike probleme obraduje pisac u njima,
naglasavanje retorike -, jasno ce se ocitovati dvije stilske odrednice, temel ine jezicne, tekstovnokriticke i knjizevne, filozofske, pravne i vjerske. Znacajne
"2a cijelo stoljece: arhaizam i retorika. Dokazom su za to dva najuglednija i su vijesti 0 rimskoj knjizevnosti republikanskog doba i osobito dragocjeni
najutjecajnija pisca razdoblja, Fronton i Apulej. Napomenimo ipak odmah citati, kojima pisac obilno prozimlje tekst. Aticke noCi pisane su u bezbroj
,da je arhaiziranje u knjizevnoj praksi znacilo izriCito oslanjanje poglavito na malih poglavlja, nekim znanstvenim, neumjetnickim stilom, u dikciji koja
jezik i stilske postupke iz republikanskih razdoblja, dakle pretezno iz tzv. je lako arhajski obojena. GeJije nije dubok ni izvoran pisac. ali je naobrazen
,pretklasicnog doba rimske knjizevnosti. antikvar i enciklopedist sirokih interesa. Zanimljiva je njegova definicija hu-
Nije stoga cudno sto su MARKU KORNELIJU FRONTONU (Marcus Cor- manizrna (humanitas), sto ce odgovarati grckoj paideia: eruditio institutioque
.nelius Fronto, oko 90 - kratko prije 169. n. e.), glavnom pobomiku te, kako in bonas artis (= obrazovanje i odgoj u dobrim urnijeCima, 13, 17, 1); oslanja
.su je zvali, elocutio novella ('" noviji, netom nastali izraz). omiljeli pisci: se na pojam, razvijen u Scipionovu knjizevnom krugu i kasnije osobito u Ci-
Plaut, Enije, Katon, Grakho, Lukrecije, Salustije, dok izricitu antipariju po- cerona, a nadovezat ce se na njega bez dvojbe i studia humanitatis humanista
l\:azuje prema Seneki, i kao filozofu i kao stilistu. Afrikanac rodom iz Cirte, 15. stoljeca. Spomenimo i to da se termin za uzor-pisca, classicus, prvi put
Fronton je zivio u Rimu i uklopio se u njegovu drustvenu klimu: vee je za nalazi u Gelija (19, 8, 15). SvodeCi ga na gramaticki kriterij jezicne isprav-
-vlade Hadrijanove bio ugledan govornik, postao senator, pod Antoninom Pi- nosri, Gelije preuzima term in iz Servijeva ustava, po kojernu su gradani
jem bio ucitelj njegovih sinova Uedan od njih i kasniji car Marko Aurelije). prema imutku bili svrstani u pet razreda; najbogatiji i najugledniji nazvani
Velika je steta sto mu nisu sacuvani govori, jer je Fronton upravo kao go- su prvorazrednima. classici. Kad je Sainte-Beuve 1850. hrio odrediti pojam
-vornik u svojih suvremenika i mnogih kasnijih znaCio velicinu ravnu Cicero- klasika u knjizevnosti. parafrazirao je upravo taj Gelijev tekst.
novoj. No njegova korespondencija, djelomicno sacuvana. otkriva nam po- U numidskom gradu Madauru, staroj vojnickoj koloniji i sveucilisnom
·dosta podataka za zakljucke 0 njemu kao stvaraocu i kao teoreticaru nove sredistu. rodio se APULEJ (Lucius PI Apuleius, oko 125 - nakon 170. n. e.).
stilske struje. Spomenimo zbirke upucene Marku Aureliju, i to Cezaru (Ad Razlicito od Frontona on je nakon gramatickog i retorickog studija u Kar-
-Caesarem, u 5 knjiga) i Caru (Ad imperatorem, nepotpuna, prvotno takoder tagi, »casnoj uCiteljici Provincije i bozanskoj Muzi Afrike«, i Ateni, putovanja
-,u 5 knj.), zatim korespondenciju s carem 0 retorickim pitanjima (upr. i spis po Grckoj i Maloj Aziji i ne predugog boravka u Rimu - glavninu rada i
,0 govorniStvu - De eloquentia), pa pisma Prijateljima (Ad amicos, 2 knj.), itd. zivota proveo u rodnoj Africi.
Ima u njega i korespondencije na grckom jeziku, Nema pisca rimske knjizevnosti Ciji bi zivot i knjizevno djelo, u tolikoj
Cicerona Fronton slavi sarno kad se bori protiv preziratelja govorniStva, mjeri kao kod Apuleja. sroljeca dozivljavala kao cjelinu, obavijenu nim-
busom carobnjastva i bljestavog govornickog virtuoziteta. Njegova su se pu·
.ali se izravno suprotstavlja ujegovu stilu. Priznaje dod use Ciceronu puninu
tovanja po Africi i javni govori pretvarali u prave trijumfe. Mnogi su mu
Jijepe rijeCi, ali mu kao velik nedostatak istice sto nije skrupuloznije birao
gradovi jos za zivota postavljali spomenike. A sto je na sudu bio osloboden
izraze i sto u svim njegovim govorima ima vrlo malo nenadanih i neocekivanih
optuzbe da je carolijama pridobio svoju zenu, u suvremenika i u kasnijim
rijeCi, koje se, prema Frontonu, mogu naCi sarno u starom pjesniStvu. U
stoljeCima jos je viSe ucvrstilo uvjerenje da je doista bio carobnjak!
tome bi se dakle sastojao sukus Frontonove stilistike: manija da obogacuje
jezik izrazima starinskoga kova ili bar da ga obrani od prodora neologizama; Svesrrano obrazovan enciklopedist, vrlo je mnogo pisao: na latinskom i na
upotreba slika i tocno odgovarajuCih rijeCi, i to prvenstveno iz repertoara grckom, u prozi i stihu. Okusao se u prirodnim znanostirna i filozofiji, glazbi
pretklasicnih autora, ekscesivni kult forme, zbog kojega je i odbijao filo- i matemarici, povijesti i pravu, a osobito su podrucje njegova stvaranja govor-
_zofiju, osobito stoicku kao tamnu i bezoblicnu. I njegova teznja da spasi nistvo i druge vrste umjetnicke proze. Sacuvano je sarno 6 njegovih, i to la-
»jezik umjetnosti«, cak da mu zakoci prirodan razvoj, striktno je dakle bila tinskih djela.
'vezana za arhaizatorsko·formalisticku intenciju, pa po tome nije u ostvarenju Tri pripadaju Jijepoj knjizevnosti: Obrana (Apologia, nazivali su ga i 0
mogla biti u sluzbi istinske misli. Misleci pak na njegov vrlo snazan utjecaj magiji - De magia. naknadno napisan obrambeni govor na sudu protiv op'
u suvremenika i mocan dojam sto ce ga ostavljati i daleko izvan okvira svoga tuzbe za carobnjastvo), Zbirka cvijeca (Florida; 23 izabrana ulomka. »lijepa
stoljeca. valja mu u nesumnjivu. iako indirektnu zaslugu ubrojiti to sto .ie, m]esta«. iz njegovih govora i deklamacija) i fantasticno·satiriCki roman u 11
upiruCi pogled u proslost jezika i knjizevnosti rimske, bio zatocnikom tra- knjiga Prijetvorbe (Metamorphoses, odn. Metamorphoseon libri, nazvane i Zla-
-dicionalizma u jeziku, a to mati i cuvanja kontinuiteta pred udarom radikal- tni magarac Asinus aureus).
284 Rimska knjizevnosl Amor i Psiha
------------------------------------------ 285
Tri su mu djela filozofska: 0 Sokratovu bogu (De deo Socratis; popularan,
donekle vulgariziran prikaz Platonova nauka 0 stupnjevima bozanskog), 0
PIatonu i njegovu ucenju (De PIatone et eius dogmate, u 2 knjige; Zivot PIa-
tonov, filozofija prirode i etika) i 0 svijetu (De mundo; slobodna preradba
pseudoaristotelovskog spisa).
Filozofski spisi 0 Platonu i Sokratu ubrajani su u kasnijoj antici i sred-
njem vijeku meau temeljne knjige za nazor na svijet. No danas jedino Meta-
morfoze (Zlatni magarac), ta sjajna igra maste, ostaju trajnim spomenikom
svom autoru u riznici evropske knjizevnosti.
Naziv Asinus aureus (Zlatni magarac) nalazimo vee od 4. st. n. e., kad su
ga upotrijebili Augustin i Fulgencije, a izvorni je Apulejev naslov Metamol'-
phoseon libri XI (Prijetvorbe, 11 knjiga). Svu radnju romana pripovijeda
u prvom lieu glavni junak Lucije, Grk iz Korinta, koji se nije mogao susteg-
nuti da ne okusa djelovanje carolija: nauzivsi se ljubavnih slasti s Fotidom,
sluskinjom svoje domadce Pamfile u tesalskom gradu Hipati, nagovori dra-
ganu da mu otkrije nesto iz radionice svoje gospodarice-carobniee. Fo-
tida mu je zabunom iz skrinje dala krivu bocicu, pa se Lucije, kad se namazao
carobnom maseu, mjesto u ptieu pretvorio u magarca (knj. 3, pogl. 24-26).
Nakon bezbrojnih pustolovina s razbojnicima, koji su ga bili ugrabili, pa
na selu, meau razvratnim sveeenickim zborom Kibelinim, kod mlinara, vrt·
lara, slastieara, pobjegne Lucije-magarac te iz Korinta stigne na morsku
obalu i zaspi.
U 11. knjizi, koje u Apulejevu grckom liZoru nije bilo, opisuje magarac kako
mu se u snu javila bozica Izida i dala mu upute za spasenje. Poslusavsi bo-
zieu, sutradan ujutro magarac pristupi svecanom ophodu, odrZanom u cast
lzidinu, zgrabi iz sveeenikovih ruku vijenac ruza, prozdere ih i zadobije
ponovno svoj ljudski lik (11, 13). Nakon toga Lucije se sav preda u sluZbu
Izidinu, bi posvecen u njezine i, zatim u Rimu, u Ozirisove rnisterije te na-
pokon i primljen u vrhovni sveeenieki kolegij.
Pjesnik i mozof, ueenjak, retor i mag, Apulej je upio duh koji je vladao
sirokim prostranstvirna Rimskog carstva za vladavine Antonina. I ugadao
je ujedno svojoj publici. Ne sarno u Africi, vee i u rumu, liZ tradicionalnu
olimpsku religiju isprepletali su se utjecaji orijentalnih kultova Mitre, Izide i
Ozirisa, zidovstva, krseanstva. Domad misteriji i orfieka religija prozimali
su se s novopitagorovskim ueenjem i platonskim spiritualizmom. Apulej se
ponosio pocasnim nazivom philosophus Platonicus. A za misticare, osobHo
za platonieare, magarac predstavlja najniZe strasti, on je slika eovjeka ispu-
njenog pohotom. Patnje Lucijeve oznacavale bi put samog autora do spase·
nja u Izidinoj misterijskoj religiji. Dakle: pravu sreeu neee eovjek nad 1I
strastima, simboliziranima magarcem, nego u religiji, misteriju, snu.
Ocit je paraleUzam alegorijskog znacenja price 0 Luciju i price 0 Psihi:
ljudska dusa, Psiha, nakon sagreSenja, patnji i lutanja nalazi Amora, bozan-
sku ljubav, i postaje besmrtna. I Lucije, kad ga prema 11. knjizi alegorijski
tumaeimo, prosao je sliean put do otkrivanja prave istine. I jos nesto: Psihu
je takoaer neutaziva radoznalost navela da prekrsi zabranu i da svojim oCima
vidi mliZa, Amora.
Vjeena eovjekova temja za sreeom zivi u ovoj eudesno lijepoj bajci kao
zajedniCko dobro evropskih naroda. Amor i Psiha. Terakota iz Male Azije, 3. stoljeee prije n. e.
286 Rimska knjiievnost ., Apulej 287
I
I

Mnoga svojstva Apulejeva izraza vuku korijen iz daleke retoricke proslosti,


cak od majstora govorniStva iz 5. st. prije n. e. Gorgije, Hipije i dr., koja se
tradicija upomo odriavala, ne samo u knjizevnosti po namjeni retorickoj. Ne
sarno sklonost prema govornickim figurama, osobito npr. antitezama, igrama
rijeci i jednakim clanovima recenice sa srokom, nego nabujalost i neka afek-
tirana drazest osobine sustila Apulejeva doba i Apuleja samog. Prozimanje
proznoga i pjesnickog izraza - zacetke smo nalazili u Ovidija i u jacem za-
maIm kod Seneke - standardna je znacajka proze toga doba. Uporno se
unose kovanice u jezik, s povremenim primjesama arhajskih rijeci. Udio
puckog izraza takoder ima nemalu ulogu u stilu Apulejevih Metamorfoza, gdje
je u velikoj mjeri sadrian jezicni fond koji se u narodu upotrebljavao, i to
ne sarno u Africi vee u cijelom Carstvu. .
Pripovjedacko umijeee Apuleja, toga »najvirtuoznijeg zongler? rijecima sto
ga je ikad bilo« (Norden), ostvaruje se jezicno u bravuroznosti zvukovnih fi-
gura rafiniranih kombinacija, u rastu i padu dvoclanih i troClanih dijelova
recenice, deminutivima. Mjesto klasicnih recenicnih perioda veeinom upo-
trebljava jednostavnu parataksu i time dikciju blisku svakodnevnoj. Uz stal-
nu nazocnost puckog - retoricka profinjenost!
Taj je jezik daleko, uistinu, odmakao od klasicne odmjerenosti latinskog
izraza prethodnih stoljeea, 1. st. prije n. e. osobito. Ali koliko sil tek tematika,
slika zivota, vodenje radnje razmakli u Zlatnom magarcu okvirestandard-
nog i decentnoga! Til. nisu Ii ovdje na okupu, u grotesknoj freski, razbojnici
i trgovci, zene lijepe i strastvene i cedne, posteni gradani i lopovi?! I wi su qni
poneseni nekim svojim ritmom i opijenoscu, mnogi su jezicno majstorski ka-
rakterizirani.
Iz temeljnog motiva Metamortoza cudovite prijetvorbe covjeka u mao.
garca, izvire satiricka intonacija cijelog djela. Napasna radoznalost kojom
opijen pomagarceni covjek Lucije, i satiricnost sto se prelijeva romanom,
paju se u jedinstven zbir autorove tvorne maste. U sirem se stilskom planu
sva radnja romana zbiva u medusobnoj uzleta maste i krute realnosti.
Spomenuli smo Apulejev grcki uzor. Metamorfoze (Zlatni magarac) u bit-
nim se crtama naime slazu s pripovijetkom Lukije ili magarac (Lukios ~ 6nos)
koju su u starini krivo smatrali djelom Lukijana, grckog satiricara, suvre-
menika Apulejeva. Cini se ipak da je i jednom i drugom piseu bio uzorom I
neki zajednicki predlozak. A dalji poticaji, u stilskim postupcima i brojnim I
motivima, svakako potjecu iz najznamenitijeg, nesacuvanog djela helenisticke
ljubavne knjizevnosti, Aristidovih Miletskih prica (Milesiakd, oko god. 100.
prije n. e.), koje ce nizanjem pustolovnih i Ijubavnih epizoda - ostaviti Arnor i Psiha. Rirnska kopija helenistickog izvornika iz 2. st. prije n. e.
traga i u Petronijevim Satirama i u kasnogrckom Ijubavnom romanu (npr.
Longov Datnis i Rloja), i time biti izvoriStem evropskog romana u pocetnom
razvojnom stadiju.
Nasljedovatelja ostavio je Apulejev roman u Evropi mnogo: medu njima su za taj stil stvoriIi ironicne nazive Africitas i tumor Africus (preveli bismo·
su Boccaecio i Boiardo, La Fontaine, Moliere i Corneille, likovni umjetnici na hrvatski: afrikanstvo, africka nabujalost), koji se odreduje kao: arhais-
(Rafael, Canova, Thorvaldsen, Rodin), skladatelji (Lully, C. Franck), stovatelji ticki, vulgarizmima prozet, napuhan retoricki stii. Istina je da su glavnu ulogu
u ovom stoljecu rimske knjizevnosti igrali Afrikanci. Cinjenica je takoder da
n iegova jezika (Baudelaire). su africki Rimljani, jace nego oni u Italiji, bili izlozeni grckom utjecaju, i
Antika nije stil Apulejev, Frontonov i veCine pisaea 2. st. n. e. bila teoretski to zbog veza Afrike sa Sirijom i Istokom. No izricito regionalno iii cak rasno·
spoznala kao jedinstven. A on, vidjeJi smo, ima zajednicke erte. Humanisti odredenje toga pojma nije primjereno ocjeni stila u cjeUni.
288 Rimska knjiievnost Prav17ici. Tre6e stoljece n; e.

Bez obzira na kronoloski slijed, osvrnut cemo se na jos dva pisca: Sve-
.tonija, koji pripada pocetku ovoga razdoblja, i rimskog cara Marka Aurelija,
:-unro vjeroj~tno oko ,180. n. e.) ~~o ~put~ ~. obud rimskog privatnog prava,
lzvanredno Jasno I uJedno temel]lto lzloZlVSl gradu, jezikom Cistim i narav-
koji bi jezikom svoga djela pripadao knjizevnosti. nim, ~ez n:~dnih n~truha. ~toljeca. Gajeve su lnstitucije najprosireniji i u
GAJ SVETONIJE TRANKVIL (Gaius Suetonius Tranquillus, rod. oko 70. kasn~J antlcl, sr.edn]em vIJeku i novom vijeku najutjecajniji sustavni pri-
-Il. e.) bio je privatni tajnik (ab epistulis) cara Hadrijana, pa i tomu valja za- kaz nms~o~a pn~atnog I?ra,:~. U gradi i poretku bit ce one temeljnim izvo-
hvaliti izvrsnu informiranost 0 privatnom zivotu dvorskom koja je dosla do rom JustmlJanovlm InstztuclJama U 6. st. n. e. Plodni su pravni pi sci i ta-
u njegovu djelu zivot careva (De vita Caesarum, u 8 knjiga, gotovo koder vrlo utjecajni: EMlLlJE PAPINlJAN (Aemilius Papinianus, smaknut
',u cijelosti sacuvano)_ U toj zbirei, pisanoj citko, bez izraziHh knjiZevnih kva- 212. n. e. od cara Karakale), smatran najveCim pravnikom rimskim ostro-
.liteta i bez kriticnosti historiografske, autor iznosi zivotopise 12 rimskih ca- uman i u prosudivanju pojedinih pravnic!dh slucajeva i s o~obitim
:reva, od Gaja JUlija Cezara do Domicijana. Namijenjeno prvenstveno zabavi, cuvstvom za etiku i pravdu, i DOMICIlE ULPlJAN (Domitius Ulpianus, 1'0-
uz bogatu primjesu anegdota i traceva, Svetonijevo djelo uklapa se u jednu den oko 170. n. e. u Til'll u Fenikiji, u jednoj buni 228), neobicno
liniju anticke biografske knjizevnosti kojoj nije stalo do politickih iii moral- plodan pisac, odlikujuCi se jasnocom prikazivanja i primjerenoscu suda.
,nih tendencija. U srednjem su ga vijeku odusevljeno citali i povodili se za
(v. osobito Einhardovu Vita Karoli Magni).
Od brojnih drugih Svetonijevih os tali su jos sarno dijelovi opseznoga
:biografskog zbornika Znameniti muzevi (Viri illustres), koji je u kratkoj, po-
·dosta suhoj stilizaciji iznosio Zivotopise istaknutih knjizevnika rimskih, i to T rece stolj eee n. e.
razvrstane po odjeljcima: 0 pjesnicima, govornicima, povjesnicarima, filo-
zofima i gramatiearima-retoricarima. Sacuvana je prva polovica odjeljka De
,grammaticis et rhetoribus (koji neki smatraju posebnim spisom), neki zivoto- Najjasnije cemo karakterizirati ova stoljece, tj. kraj 2. st. i cijelo 3." st. n. e.,
pisi iz De poetis (Terenoije, Vergilije, Horacije, Perzije, Lukan), sto su ih kas- ako kazemo da se u njemu u punom smislu zapocela i da potpuno previadava
noanticki filolozi stavljali na poeetak svojih izdanja iii komentara, i jos po- krseanska knjizevnost na Iatinskom jeziku. Crkva naziva znacajne pisce u okvi-
:nesto. ru krseanske knjizevnosti pocasnim imenom »oei" (pat res), pa se i ta knjizev-
I grckoj i rimskoj knjizevnosti pripada MARKO AURELIJE (Marcus Au- nost od 3. do 7. st. naziva patristika. 1z viSe je opravdanih razloga potpuno jas.
,relius, 121-180. n. e.), »mudrac na prijestolju«, udruZujuCi u sebi smisao za no, 0 cemu smo vee govorili, da je krscanska knjizevnost latinskog izraza pravi
obrazovanje i znanost sa stoickom strogoscu moralnom i starorimskom i neodjeljivi dio rimske knjiZevnosti.
.dnostavnoseu. U zbirkama Frontonove korespondencije ima i njegovih za- Evanaelje se na Zapadu prvenstveno sirilo medu donjim slojem pucanstva
nimljivih pisama, ali djeIo, u koje je utisnuo najintimnija svoja razmisljanja, velikih gradova, i to slojem koji je govorio grcki. U tijeku 2. st. n. e. ustalio se
grcki je spis Samom sebi (Eis heaut6n, 12 knjiga), nastao pod jakim dojmom latinski kao crkveni jezik Zapada. Cini se da se to najprije zbilo u Africi, gdje
lektire stoicara Epikteta, pisan za brojnih vojnih pohoda sto ih je car potpuno su nastali ne sarno najstariji latinski prijevodi Biblije i dl'llgih ranokrscanskih
u suprotnosti $a svojom naravi morae voditi. Samom sebi sastoji se od sa- spisa, nego se s Tertulijanom i Ciprijanom razvila i prva krseanska izvorna
mopromatranja, stiliziranih u aforizmima iii dijalozima sa sobom samim. knjizevnost na latinskom jeziku.
,Markov filozofski dnevnik kamen je medas na putu duhovnoga samoocito- Ono sto nazivamo krseanskim Iatinskim jezikom u bitnoj je dakako svo-
vanja od Cicerona i Seneke do Augustinovih Ispovijesti. joj strukturi dosIovno isH latinski jezik kakvim su se sIuzili i nekrseani, kako
sto se suopsrojanja latinskog i grckog izraza tice u stoljecu kojim se ba- puk tako i No ima jedno svojstvo njegovo kojemu mOZemo donekle
vimo, valja ponoviti da je bilo ne sarno Grka koji su se, kao Apijan i Arijan, pratiti i razvoj. Krscanski se latinski razvio naime iz crkvenog latinskog u
uklopili u dl'llstveni i ddavni zivot Rima i pisali na grckom 0 njegovoj po- uzem smislu kao »poseban jezik«, tj. kao izraz jednog, osobito u doba pro-
vijesti, iIi ljudi s latinskog Zapada (npI'. Favorin), koji su se opredijelili sarno gona usko zatvorenoga kruga unutar antickoga drustva. Bitna je znacaj ka
za grcki izraz, nego i onih koji su stvarali na oba jezika (Svetonije, Fronton, toga krseanskoga latiniteta sklonost prema govorenom narodnom jeziku i
Marko Aurelije, Apulej i na zamaku stoljeca krscanin Tertulijan), bez obzira utjecaj helenistickoga biblijskog grckog jezika. Za odnos prema jeziku kakav
·odakle potjecali. To je uostalom razumljivo iz opce duhovne klime doba. su imali krscanski pisci - osobito s obzirom na popularizatorsku i dijelom
propagandisticku namjenu do koje im je bilo stalo nemalo je zanimljiva
lake ne pdpadaju knjizevnosti u liZem smislu, upozorit cemo na neko-
jedna Augustinova opaska jos u 4. st. n. e. (in Psalm. 138, 20): »Melius est
liko pisaca pravne znanosti, koja nikada ni prije ni poslije u Rimu nije do-
reprehendant nos grammatid quam non intelligant populi" (= BolJe je da
viSi stupanj od ovoga u 2. st. n. e. A uz to, pravoznanstvo je najizvor-
nas gramaticari kore nego da nas narod ne razumije). Dakako da ni Augustin
nija tvorevina rimskoga duha.
nije to doslovno shvacao a najmanje je sirom otvarao vrata pretjeranim slo-
Jedino djelo koje je doprIo do nas iz obilna stvaralastva velikih pravnika bostinama jezicnim i stilskim. No is tine ima u toj njegovoj opasci, i u njega
ovoga razdoblja jesu Uredbe (Institutiones, autor ih zove Commentarii - Ko- i u njegovih prethodnika: istine koja je uvjetovana nekim razvojnim osobi-
mentari, u 4 knjige, napisane vjerojatno oko 160). Napisao ih je GAl (Gaius, nama U okviru Iatinskoga izraza kasnijih stoljeea, ne sarno

19 Povijest svjetske knjizevnosti


290 Rimska knjii.evnost Apologeti kdcanstva
291

Veliki su crkveni pisei rimski gotovo svi, kao i grcki crkveni eei, bili re- stva - euharistija), krseani su po njemu mracnjaci. U obranu krseana 0 _
toricki ebrazevani. Oni su krseanski latin ski uClnili novim umjetnickim je- 'nu odg0 vara Okt"
n 1. d k '" ... p ga
a~lJe, 0 azuJUCl opstoJanJe Boga i Providnosti na temelju
zikom. Temelj mu je dao Tertulijan.
~v~e~?canst:va ~aX::lh pogansI:i~ au~ora, napada rimsku mitologiju i, odbi-
Usporedno stirn ranijim, pomalo specificno obojenim krseanskim latin- JaJucl op:uz?e, Istlee krepos:.1 Junastvo krseana. Poganin Cecilije izjavljuje
skim izrazom svjesno se gojila i retoricka umjetnicka proza. Vee je Minucije d~ se. ~vJer:o u. razlo?e svoJlh sugoV?rnika, i prijatelji se rastaju. Dijalog
Feliks svojim Oktavijem u nov zivot probudio ciceronski dijalog. To ee isto ~mucIJev pI~an }e u ~.nom, konverzaClOnom tonu, bez zucljivosti, tvoreei po
uciniti i Augustin u filozofskim dijalozima jedno i po stoljeee kasnije. Time cJelokupnostI dOJma OCltu suprotnost Tertulijanovoj vehemenciji.
ee ona kopca krseanske knjizevnosti Iatinske s tradicijom rimskom biti po-
novno potpuno uspostavljena. cak u doba krize tzv. vojnickih careva, od pada
Severa (235) do izbora za cara Dioklecijana (284), krseanski auteri gotovo je-
dini oddavaju tradiciju rimske knjizevnosti.

Apologeti krscanstva

Prvi je znacajni krseanski pisac i prvi krseanski apologet velikog formata


KVINT SEPT/MIlE FWRENS TERTULIJAN (Quintus Septimius Florens
Tertullianus, oko 160 oko 226 ?), Afrikanac iz Kartage, skolovan pravnik
i retor. Glavna su mu djela: Poganima (Ad nationes, 197), u 2 knjige, apel
upueen nekrseanima, i Obrambeni govor (Apologeticum, 197), u obliku fin-
giranog sudskoga govora. Apologeticum zapravo je druga i konacna obradba
spisa Poganima_ Svom zustrinom svoga stila brani Tertulijan krseanstvo od
napadaja nekrseana. Zbog toga se takva knjiZevnost i naziva apologetskom.
Tertulijan je, sam to kaze, uvijek obuzet zarom nestrpljenja. Jezik mu
krepak, energican, cvorast i katkada taman, kako je receno, ispunjen je so- lnicijal E uz psalam Exultate
kom puckog izricaja, ne obazire se na Ijepotu nego prvenstveno smjera k te- Deo iz Biblia veteris testa-
meIjnoj misli. Tertulijan je fanatik svoje vjere, od krseanina traii gvozdenu menti. Zagreb, Metropolitana,
disciplinu i gotovo neljudsku morainost. S njim kao da je jednako neugodno rukopis iz 14. stoljeca
biti poganin i biti krseanin (Pichon).
Ima u njegovoj dikdji grckih konstrukcija kojima je utjecao na latinski
stil kao nitko prije ni poslije njega. Ta se uostalom osobitost Tertulijanova je-
zika poklapa s praksom najstarijih prijevoda Biblije. I utjecaj njegoYlh novina
u jeziku, npr. kovanica, bio je neobicno veHk u potomaka. Svi su se kasniji la- OdvJetnik je po zanimanju bio, postavsi krseaninom, pa i biskupom u
tinski crkveni oei sluzili Tertulijanovim djelom. Navedimo jos nekoliko njego- ~artagl, .CEClL~:E C!!,R~JAN (Caecilius Cyprianus, oko200-258). Tertuli-
vih djela: 0 krStenju (De baptismal, 0 pastu (De ieiunio), 0 jednozenstvu (De Jru;a ~azlVa svoJlm uCltelJem, obraauje i slicne teme kao on, ali mu je po
monogamia). Osobito je borben u spisima 0 igrokazima (De spectaculis) i 0 pnrodl suprotan. Razuman i humani stav prevladava u njemu. Izmiruje to-
idolopoklonstvu (De idololatria), a najveee mu je antihereticko djelo Protiv ~erantnu .sirinu M~nueija Feliksa i ostri fanatizam Tertulijanov. I njegova
Marciona (Adversus Marcionem, u 5 knjiga). ~~ tematIka p~etez~o vezana za apologiju krseanskog iivota i savjete za
Tertulijanoy je suvremenik MINUCIJE FELIKS (Minucius Felix), ciji je :t.lVOt past~~. ~lsac. J~ r~sprava, koje se u njega i u njegovo doba nazivaju
spis Octavius danas je, Clni se, to neprijeporno utvrdeno - napisan poslije serm?nes IIi l:~ellt, 1 plsama (litterae, epistulae). Od rasprava u kojima na-
Tertulijanova Obrambenog govora. Minucijev Oktavije (Octavius) komponiran stavlJa T~rtuliJanov ~pologetski rad, spomenimo Donatu (Ad Donatum), 0
:mrtnos:l (De mortalttate), Kvirinu da idoli nisu bogovi (Ad Quirinum quod
je kao ciceronski dijalog i nazvan prema glavnom sugovorniku koji uz au-
~dola d~l non sunt), 0 nedjeljnoj propovijedi (De domenica oratione). sezdeset
tora samog brani krscansko ucenje nasuprot trecem sugovorniku, njihovu
1 pet pl~aIIia,. medu kOJima ~a i pisama korespondenata, okupIjeno mu je
prijatelju, poganinu. Skepticki poganin iznosi tri optuzbe protiv krscana: dog- u ~bo.~nt.ku ptsan:a (EplStolanum). Jedna je od vaZnih osobina Ceeilijeva stila
matizam, rusenje stare rimske vjere i nemoralan zivot (gozbe, kultska uboj- recemcm paralebzam s homojoteleutima.

19*
292 Rimska knjiievnost Simah. Makrobije. Klaudije J5..1,r1UCma,n

Ucenik ARNOBIJA (Arnobius) retora iz Numidije:. koji je. o~o 300. ob-
'avio pamflet Protiv pogana (Adversus nationes) u 7 knJlga blO Je LUClJE lazila odusevljena pristasu u caru Julijanu, a na Zapadu u senatu. Kad su se
bECILlJE FlRMIJAN LAKTANCIJE (Lucius Caecilius Firmianus Lactanti~s, carske rezidencije preselile u Milano, Trier i Ravennu iIi Nikomediju, senaf
oko 250 - poslije 317), za renesanse nazva;t. k.r.~eans.ki,? Cicero.nom. Car, DlO- je u Rimu zadobio nov ugled, ali mu je ipak sve viSe ta cinjenica svraeala
klecijan povukao ga je iz Afrike da bi u >~ltml!l, g~Je Je boravlo car, k~:ca~­ misli na proslu velicinu grada Rima, politicki sve manje vaznog.
stvu suprotstavio rimsku kulturu. No ucmak Je blO sup;-otan: Laktanc.IJ~ Je Na celu vrlo utjecajnoga senatskog kruga pristasa stare vjere rimske i
ondje sazrio u krseanina. Glavno ~u je djelo ~.vod u bozanskt nauk (Dt~mae protivnika krscanskog utjecaja stajao je KVINT AURELIJE SIMAH EU-
y

institutiones, napisano izmedu 305. 1 310, u 7 kn]lga, ocu~alo s.e pot?~n0.l' lzvrs- ZEBIJE (Quintus Aurelius Symmachus Eusebius, oko 345-402). Ocuvalo nam
no komponirana apologija krscanstva, pisana elegant~:m stllom 1 Jezlk~m .u se od njega nepotpuno osam govora, zatim pisma (bila su objavljena u 10
kojemu dosta duguje Ciceronu. Prikaz~je u. nje:nu r"zl:Clt~ sustave tuma.~en~a knjiga) i medu njima viSe desetaka izvjestaja (relationes) caru kad je bio u
anticke mitologije i iznosi ucenja pOJedmlh ftl;)Zo.fsklh skola:. L~ktancIJe Je [unkciji prefekta grada 383-384. Govorili smo vee 0 njemu u jednom od
retor sirokih pogleda i filozofski obrazovan, t;cemk ~Iatona. ~ Clcerona: ..Po- uvodnih poglavlja kao 0 izvrsnom govorniku i 0 njegovu krugu u kojemu
miruje on pogansku filozofiju s poganskom vJerom 1 od k~scansk~ ~npzev­ su se priredivala pouzdana izdanja rimskih klasika. U Simahu gledaJi su
nosti trazi da preuzme umjetnicki obl.ik. poga~ske. Spome~.utl nam Je JOS dv~ suvremenici utjelovljenje rimske tradicije, a u Ambroziju, njegovu krsean-
njegova vainija djela: 0 srdibi BOllO] (De tra De!), ~ojlm o~ovrgava. E~I­ skom protivniku, simbol carstva koje je unatoc svoj borbi tradicionalista po-
kurov nauk 0 biti bogova, obrazlazuCi pravu bit Bozju,.1 0 smr~t ~rogomtella stalo krseanskim.
(De mortibus persecutorum), glasoviti pamflet u kOjer;:tu oplsuJe kako su U kontekstu te klime duhovne valja TIanl promatrati i MAKROBIJA TEO-
umrli carevi-progonitelji krseana, i velica cara Konstantma. DOZIJA (Macrobius Theodosius, oko 400) koji je u djelu Saturnalije (Saturna-
lia, u 7 knjiga) prikazao razgovor nekoliko vrlo uglednih senatora, medu njima
i Simaha, s gramaticarom Servijem 0 antikvarskim temama, prvenstveno 0
Vergiliju. Po okvirnoj kompoziciji djelo Makrobijevo oCigledno upucuje na Ci-
ceronov dijalog 0 drzavi kao uzor. Osjeca se u Makrobijevih sugovornika stal-
Ce tv r t 0 St 0 1j e ce n. e. no nazocna zudnja za starinom rimskom, bilo u brojnim citatima iii komen-
tarima uz pojedine teme, bilo u nijansiranju jezika u skladu s mislima iii
raspoloienjem govornika. I u ovom djelu Makrobijevu, kao i u njegovu ko-
Duhovnom je zivotu dala svjeze poticaje apsolut~a monarhija I?ioklecijanova mentaru uz Cicero nov Scipio nov san, vidljiv je utjecaj neoplatonizma rim-
skoga kova.
(284-305) i njegovih nasljednika koji su pocevsl od Konstantma (306-337~
stvorili povijesno znacajan savez s C:kvo~ .. Ve~ su se od .3. st. n. e. I~tok 1 Sugovornikom je u Saturnalijama i SERVIJE (Servius, roden oko 370. n. e.),
Zapad sve viSe otudivali, iako su DlOklecl]an I KOllstantm poku~av?h p~e­ od kojega nam se ocuvao komentar 0 cjelokupnom djelu Ye.rgLiiJ-eYU, u ko-
saditi latinsku obrazovanost na Istok. Proces odvajanja tekao Je I.. dal~:, jemu jos i danas nalazimo dragocjenih podataka, iako 0 vi.5em stupnju ra-
a podjela carstva 395. udarila je tom ~dvajanju ..Rimsko cm:stvo TIlJe VIS: zumijevanja Vergilijeva pjesniStva u njemu ne mozemo govoriti. Karakteri-
dvojezicno, ono se sastoji od jedne grcke 1 Jedne latmske polovlce. Stog.a s: 1 sticna je svakako ta Ijubav autora i njegova kruga prema klasiku rimskom u
znanje grckoga jezika na Zapadu ogranicava ?a .s~~. ~e ~~gov~ .. ~osIJedlCa to doba. Pored tri manja gramaticka i metricka spisa (npr. 0 Horacijevim
su toga i sve brojniji prijevodi, od kojih ee naJvaZTIlJI I naJutJe~ajmJl sval:a~:o metrima De melris Horatii) , Servije je napisao i komentar uz obje Do-
biti Jeronimova Vulgata. No spomenimo ipak jos neke prevodlOce: ~alcld~~e natove gramatike, navodeCi uz svoja objaSnjenja i glediSta drugih grama-
ticara.
(Ow/cuiius) prevodi Platonova Timeja llZ n~oplatonski ~omenta~, GaJ .~?nJe
V,Kl0rin (Gaius Marius Victorinus) prevodl Platona, A:Istotela I ~orflrI~a:. a PjesniStvo viSega dometa. ostvario je, takoder Clan Simahova kruga, Klau-
prvenstveno se u to doba prevodi crkvena knjizevnost, tJ. komentan, homlitje, dije Klaudijan.
zivoti svetaca. Rodom Grk iz Aleksandrije bio je KLAUDIJE KLAUDlJAN (Claudius Clau-
Krseani i pogani poceli su se u pjesniStvu pribliZavati jedni d~gima: kr~­ dianus, oko 375 - poslije 404). U ranoj mladosti pjevao je na grckom, ali
eanske teme obraduju se u klasicnim oblicima (npr. heksametn J~venkovI, se, dosavsi 394. u Rim, posvema priklonio latinskom izrazu, stekao povje-
pjesme Prudencijeve ili u 5. st. Paschale c~~men Se~ulije.~), a krsca~l s:~ npr. renje visokih krugova te postao dvorskim pjesnikom i stiCenikom zapadnorim-
Auzonije, u svjetovnim pjesmama sluze antIckom mlt~logl}om ka? pjesmc~om skog cara Honorija i osobito njegova prvog ministra i zamjenika Stilihona u
konvencijom. Krseansko pjesniStvo u uzem smislu Islo Je drugl~ puto~Ima, Milanu i Ravenni. Njihovim castima i djelima posvetio je brojne panegiricke
stvarajuci, poput ambruzijanske himne, narodnu s~:o!~ u ~atrelllma s J3~P­ epilije i epove, koji - uz invektivne epove protiv Rufina i Eutropija, vodeeih
skim dimetrima, gdje se udar metricki i naglasak nJecI nenJetko podudaraJu. Ijudi Istocnorimskog cars tva - cine glavni dio njegova opusa, nastao izmedu
396. i 404. U toj prigodnoj dvorskoj poeziji ima sjaja i temperamenta, reto-
Pratimo u ovom stoljeeu vrlo zivu i vrlo ostru borbu izmedu sta:o.ga i ?O~
rickog artizma i obilja mitolosko-alegorickog aparata, kojim pjesnik po-
Yoga, na duhovno-politickom, a to znaci i k?~iz~vnom. pl~nu. Tradl~lOnabstI
rimski pokusavaju zaddavati pozicije, a krscam o~vaJatl ~?ve radl novoga sezuei svjesno u bogatu tradiciju rimske ep~ke Augustova doba i 1. st. n. e.,
smisla zivota koji im daje njihova vjera. Poganska Je reakcIJa na Istoku na- osobito Staoija - glorificira u prvom redu Rim i ideale velike proslosti !rno
poticaj sadasnjosti. Satiricke ostrine ima u invektivnim pOlitickim epovima
294 Rimska knjizevnost Marcijan Kape/a 295

kojl dikcijom podsjecaju na Juvenala, a po toj su im ostrini bliski i epl- roden u sjevernoj Africi. Navedeni naslov Marcijanova djela potjeee od Ful-
grami, sto ih je Klaudijan, zajedno s poslanicama i idilama, pisao vjerojatno gencija iz poeetka 6. s1. n. e., a sam mu je pisac mozda dao naslov Disciplinae
u ranijem razdoblju. Od mitoloskih epova saeuvani su sarno poceci Borbe (Znanosti). U mjesavini proze i stiha - pri eemu su autoru bili uzorima i
Giganata (Gigantomachia; postoje i ulomci tih pocetaka na grekom jeziku, menipska satira Varona Reatinskog i, donekle u saddaju, i Varon i Apulej _
koji zajedno s latinskom verzijom pripadaju mozda istom pjesniku i nastali
su u mladosti). Nedovrsen je ep 0 otmici Prozerpine (De raptu Proserpinae,
3 knjige s ukupno 1106 heksametara i proemijima pred 1. i 2. knjigom, god.
395-397), s poznatom mitoloskom temom 0 bogu podzemlja Plutonu koji je
ugrabio Prozerpinu, a majka je Cerera trazL Izolirane slike nacelo su Klau-
dijanova pripovjedaekog stila: opisi, govori i pojedinacne situacije prevlada-
vaju nad povezanoscu radnje, koja je naznacena u skrtim veznim potezima.
U Otmici Prozerpine majstorstvo opisivanja doseglo poseban sjaj. Hek-
sametri su Klaudijanovi zvueni i teem, jezik eist i bogat slikama. Utjecao je
na Petrarku i Chauoera, mozda i na mitolosku dramu Prozerpina ugrabljena
Gundulica.
Posljednji je veliki povjesmcar rimski AMIJAN MARCELIN (Ammianus
Marcellinus, oko 330 - oko 395), rodom Grk iz Antiohije (Sirija). Nastavljajuci
tamo gdje je Tacit prestao s Historijama, Marcelin prikazuje u Znacajnim
djelima (Res gestae, 31 knjiga, saeuvane knj. 14-31) rimsku povijest od cara
Nerve do smrti Valentove, tj. od 96. do 378. Sacuvane knjige obuhvacaju su-
vremeno razdoblje (od 353. dalje) sto ga je pisac sam dozivio kao oficir u
rimskoj vojsci na Istoku i u Evropi za careva Konstancija i osobito JUlijana
"Apostate«. Nakon Julijanove smrti povukao se u rodni grad, putovao Egip-
tom i Grekom, a oko 380. preselio se u Rim, gdje se u saobracaju s vode-
eim ljudima poganske aristokracije - say posvetio studiju i pisanju svoga dje-
lao Vjera u neprolaznu veliCinu Rima prozima izlaganje u Znacajnim djelima.
zarki patriotizam pisca, Grka koji je osjecao rimski i pisao latinski, natapa
gotovo svaku stranicu, ublazavajuCi onu moralno-povijesnu pesimisticku notu,
blisku Salustijevoj i Tacitovoj. Ako se po dubini misli i psiholoskoj pro-
dornosti ne moze mjeriti sa svojim velikim uzorom Tacitom, nadmasio ga je
sirinom pogleda i objektivnoscu suda, unatoe divljenju svome caru JUlijanu.
Ima neeistoca u njegovu latinskom izrazu, ima traZene i retoricke pretrpa-
nosti u njegovoj reeenici, ali ih prevladava istinoljubivost i nepristranost
u prikazivanju, duhovna originalnost, dar za psiholosko zapazanje i dramati-
ena snaga opisa. Amijanovo je djelo jedan od najslikovitijih povijesnih pri-
kaza u antici.
MimoilazeCi neke manje vaZne povjesnieare i pisce struenih disciplina
ovoga doba, svratimo pozornost na glasovitog predstavnika gramatiekog is- Glasoviti Codex Mediceus Vergilijevih djela rna nasoj slid
trazivanja, E,LIJA DONAIA (Aelius Donatus, oko sredine 4. st. n. e.), ucitelja zavrsetak Bukolika} iz Biblioteca Medicea Laurenziana u
Firenci, rukopis napisan u Italiji u 5. st. n. e. U Rimu ga
Jeronimova i Servijeva. Glasovit je Donat i duboko utjecajan u srednjem vi· je ispravio Asterije, konzul god. 494, a zatim je rukopis
jeku bio svojim gramatiekim priruenicima, jednim za poeetnike, nazvanim pre!iao u samostan Bobbio (utemeljen 614. II. e.), jedno od
Ars minor (podrazumijeva se: Ars grammatica minor, dakle Gramatieko umi- najpoznatijih i najbogatijih nalazista antickih rukopisa.
jece manje, 0 8 dijelova govora), drugim za napredne, nazvanim Ars maior
(dakle Gramatieko umijeee vece), u kojemu je obraaena, kako autor zove,
phonologia, riwrphologia i stilistica. Oeuvali su nam se i Donatovi komentari
prikazuje nas pisac kako se bog Merkurije (kao Hermes L6gios) ozenio Filo-
za Terencija (osim za komediju Heautontimorumenos) i Vergilija (sarno pred· logijom i kao vjeneani dar darovao joj sedam djevojaka, septem artes libe-
govor, pjesnikov zivotopis i uvod u Bukolike), koji se odlikuju ne sarno raZes (sedam umijeca). Te djevojke-umijeea kazuju u knjizi 3-9. jedna za
temeljitoscu nego i vrlo finim estetskim zapazanjima. drugom svoj tekst, tj. u knjizi 3-5. 0 gramatici, dijalektici i retorici (koje
Od sredine 9. st. n. e. jednim od najcitanijih i komentiranih djela ce u srednjovjekovnoj skoli tvoriti tzv. trivium, nazvan tako u 9. st.), au knji· 'I
bilo je Svadba Merkurija i Filologije (De nuptiis Mercurii et PhiZoZogiae, u zi 6-9. 0 geometriji, aritmetici, astronomiji i glazbi (koje ce Boetije poeetkom 1
9 knjiga) koje je napisao MARCIJAN KAPl?LA (Martianus Capella, oko 400), 6. st. nazvati quadrivium).
296 Rimska knjizevnost Veliki crkveni oci 29T

Uvodne dvije knjige Svadbe simbolicna su i u jednom dijelu alegorijska


pripovijest, gdje je opisano kako Merkurije uz pomoc Apolona i Vrline nalazi
Filologiju, odlazi Jupiteru i dobije odobrenje za vjencanje. Djevojka Filolo·
gija mora po naredenju Besmrtnosti slomiti pecate mnogih knjiga da bi bila
dostojna besmrtnosti, a zatim polazi na nebo. U tomu je sadd:ana alegorija:
ucena djevojka Filologija putuje nebeskim sferama do bozanskog duhas
kojim se spaja i tako dolazi do najvise spoznaje i besmrtnosti, a sedam Muza
slave vjencanje na kojemu sedam djevojaka predstavljaju sedam disciplina.
Jezik je i stil Marcijana Kapele blizak Apulejevu, bogat i nabujao, pun ar·
haizama, neologizama i pjesnickih izraza. Na srednji je vijek djelovala upra·
vo ta mjesavina neobuzdane fantastike, razigrane alegorije i suhe skolske uce·
nosti.

Veliki erkveni oei

AlvlI3ROZl.lE (Ambrosius, oko 340-397) roden je vjerojatno u Trieru od krs-


canskih roditelja, dobio je izvrsno obrazovanje u Rimu. Visoki carski ci-
Ambrozije. Mozaik iz 5/6.
novnik, postao je 374. biskup u Milanu i najutjecajniji savjetnik careva Gra- stoljeca n. e., Milano, Ca-
cijana, Valentinijana II i Teodozija Velikog. Karakteran i nesebican, ener- pella di S. Vittore u Ambro-
giean i smion, borio se protiv poganskih senatskih krugova, pretiv arijevaca i zij eva j bazilici.
protiv presezanja drzavne vlasti u crkveno podrucje. Napisao je oko 40 djela,
nastalih od 375. do smrti. Osobito je njegovo znacenje bilo u osobnom na-
stupu: bio je zanosan govornik, ali su mu napisane Propovijedi (Sermones),
uz obilnu patetiku, cesto rasplinute i prezasicene citatima.
U mnogobrojnim egzegetickim spisima prema uzoru na grcke crkvene
ucitelje Filona (1. st. n. e.) i Origena (2/3. st. n. e.) alegorijski tumaci Bibliju. Najuceniji crkveni otae zapadne Crkve, SOFRONlJE EUZEBlJE JERONIM
Prema Ciceronu, kojega je uz Vergilija najviSe cijenio od rimskih klasika, (Sophrol1ius Eusebius Hieronymus, oko 345-420), roden je u S~tridoI1~na
nazvao je i u tri knjige podijelio svoje znacajno djeJo 0 duinostima sluibe- granici rimske provincije Dalmacije i Panonije. Kao djecak dosao je u Rim,
nika oltara (De officiis minislrorum, oko 387). Originalno spojivsi stoicku eti- gdje je bio ucenik znamenitog filologa Donata, koji mu je ucijepio ljubav
ku i krscanski moralizam, brojne detalje iz Ciceronova izJaganja i njegov ele- prema rimskim piscima, osobito Ciceronu. U Jeronima ce se suprotstavljati,
gantni stil, stvorio je prvo sustavno djeJo 0 krscanskoj etici koje je doslo do ali ujedno i udruziti i pomiriti temeljita poganska kultum i zarki krscanski
nas. Neka Ambrozijeva Pisma (Epistolae, sacuvano 91) prave su rasprave. osjecaj. Mnogo je putovao, neko vrijeme prezivio je i kao pustinjak u Siriji,
U zbirci od 12 Himna (Hymni), sto ih je prema grckim uzorima prvi uveo a u KonstantinDpolu slusao je predavanja Grgum Nazijanskog. BoraveCi 382-
u latinsku crkvu, nisu sve autenticne, pa je i poznatoj Tebe Boga hvalimo -385. kao tajnik pape Damasa u Rimu, bio je glava jednog kruga laika, ko-~
(Te Deum laudamus) vjerojatno autor Niketa iz Remizijane (blizu sadasnjeg jemu su pripadale ugledne dame plemickoga reda. Nakon papine smrti,
NiSa). Himne su veCinom u strofama od 4 stiha (uvijek jampski dimetri), cesto zavaden s utjecajnim predstavnicima klera, vratio se na Istok te je od 386 ..
sa srokom. Antologijske su vrijednosti: 0 svijeta Tvorce vjeCiti (Aeterne re- do smrti prozivio u samostanu u Betlehemu, gdje je napisao vecinu svojih
rum Conditor), 0 sjaju slave oceve (Splendor paternae gloriae), 0 Boze, stvo- djela.
ritelju sveg (Deus, creator omnium). Usko je s himnama povezano zajed-
Od opseznoga rada knjizevTIog i znanstvenog, koji obuhvaca epistolografiju
nicko, naizmjenicno (antifonijsko) pjevanje (cantus Ambrosianus), 5to ga je
po istocnim, sirijskim uzorima Ambrozije uveo kao protupropagandu arijev- i prijevode, egzegezu i knjizevnu biografiju i povijest, za knjizevni njegov
cima. Tip Ambrozijeve himne bit ce temeljem zapadne strofike, a njihova lik najvaznije su prozne Poslanice (Epistolae, od 370. do smrti) i prijevod
neposredna osjecajnost izraiena svjezim i jednostavnim jezikom nadahnji- Bib/ije Vulgata (382-406; na lat. znaCi: opcenito poznata, prosirena).
vat ce kasniju liriku duhovnu, zatim i svjetovnu (v. npr. Prudencija, Fortu- Medu 147 Poslanica ima i 26 upucenih Jeronimu, od toga 10 Augustinovih.
nata). Say je Jeronim u njima: zarke maste i impulzivne naravi, vrstan stilist i ie-
Za povijest knjiievnosti Ambrozije ostaje zacetnikom krscanskoga govorni- stok polemicar, koji ne krije ljubav prema poganskim rimskim piscima, ali
stva i ocem zapadne himnodije. ni svoje asketske ideale upravljene na dobro Crkve. Satiricki portreti zena,.
298 Rimska knjizevnast 299

laznih poboznjaka, napirlitanih crkvenih ljudi upravo juvenalovskom ostri- Ponesenim lirizmom autobiografskih lspovijesti, uz osebujnu oSJecaJnost
'nom slikaju ondasnje crkvene prilike i drustvo Rima. Vulgata se kao naslov i prodornu introspekciju, Augustin je ostvario intimnu dramu savjesti. Opi-
redovito upotrebljava tek od Tridentskog koncila (1545-1563), kad je pri- sujuCi svoj zivot od rodenja do krstenja (knj. 1-9), sadasnjicu i slavljenje
znata autenticnim tekstom Biblije i mjerodavnim za katolicku crkvu, pa Boga u knj. 10. i viziju svemira i covjeka u razmatranjima 0 stvaranju svijeta
je bila podlogom gotovo svim prijevodima Biblije na narodne jezike. U Vul- (knj. 11-13), u srediste racionalnog neposredno je unio dotad nepoznatu silinu
gati se Jeronim ne istice sarno kao ucen filolog, koji prevodi s hebrejskog cuvstava: mucne tjeskobe, nadu i ljubav pomijesane s ocajem i mdnjom,
originala i usporeduje s grckim, nego i kao nadaren umjetnik rijeci, stvaralac razdiranje sarna sebe i izljeve neobuzdane radosti.
koji prodire u dubinu smisla originala i u istancanosti njegova izraza i ritma.
U njoj , kao i u Poslanicama, Jeronimov je jezik najbiraniji i najdotjeraniji .
.Jeronim je stvorio normu za kasnija stoljeea krseanskoga latinskog izraza,
a djelovao je posredno i na narodne knjizevne jezike. Na viSe je mjesta u
.svojim djelima i teoretski razlozio vlastita iskustva u prevodenju.
I dan as je izvor podataka, a u srednjem vijeku bila je temelj cjelokupne
kronografije Kronika (Chronica, 379/80), u kojoj je Jeronim preveo, mjesti-
micno nadopunio podacima iz svoje lektire (osobito iz Svetonija) i za godine
325-378. nastavio istoimeno djelo Euzebija iz Cezareje. Za knjizevnu histo-
riografiju u utem smislu posebno je vazno djelo 0 slavnim Ijudima (De viris
iZlustribus, drugi naslov: De scriptoribus ecclesiasticis - 0 crkvenim piscima,
392), gdje je Jeronim - u prvoj polovici prema Euzebiju, u drugoj sam -
- iznio biografije krseanskih pisaca i ucenjaka od vremena apostola do svo-
jih dana, sa zeljom da istakne kako krseani u knjizevnosti ne zaostaju za
poganima. To se djelo moze smatrati prvom povijesti krseanske knjizevnosti.
Naslov mu je i shema prema istoimenom Svetonijevu djelu.
Velikom Jeronimovu utjecaju u srednjem vijeku na Zapadu slijedilo je i u
renesansi nepodijeljeno divljenje slikovitosti i zaru njegova stila. lake su mu
prethodili Origen i Bazilije, Laktancije i Ambrozije, upravo je on u srednjem
vijeku i kasnije bio smatran velikim zastupnikom crkvenoga humanizma.
Sarno su Ciceron i Vergilije na podrucju latinskog jezika toliko utjecali u
kasnijim stoljeCima kao_AURELIJE AUGUSTIN (Aurelius Augustinus, 354-
-430), najistaknutiji crkveni otac zapadne Crkve, u kojem su se udruzili
bujna fantazija i ostrina duha, talent pjesnika i filozofa, patetika retora i pe-
dantnost gramaticara. Nakon skolovanja i burne mladosti u Africi bio je uci-
teljem govorniStva u rodnoj Tagasti (u Numidiji, danasnji Alzir) i po Africi, Augustin. Na luneti partala crkve sv. Augustina u Ancani.
.zatim u Rimu i Milanu, gdje se pod utjecajem Plotina i Porfirija, a posebice lzvea ga je Juraj Dalmatinac aka 1460.
Ambrozija obratio na krseanstvo i od Ambrozija 387. bio krsten. Otada, na-
kon povratka u domovinu i kraee povucenosti, postao je fanaticni apologet
krseanstva, a 396. biskup u Hiponu (Hippo Regius u Africi), gdje je i umro. Sveukupnost Augustinova opusa jedina bi mogla biti mjerodavnom za
Prosavsi u filozofskom razvoju utjecaje Cicerona i akademske skepse, ma- potpunu interpretaciju. No u lspovijestima stekle su se u jedinstvenoj trans-
nihejstva, platonizma i novoplatonizma, uvodio je filozofiju u raspravljanja poziciji i gradanska i stvaralacka osobnost Augustinova, s perspektivom triju
-0 saddaju vjere. Na razmedu dvaju svjetova, bio je odgojen kao Rimljanin
vremena, od mladiea burne proslosti do zarkoga krseanina i protagonist a
kasne antike, a prijelaz na krseanstvo ucinio ga je jednim od duhovnih otaca vojujuee Crkve. U ovih sesnaest stoljeea Ispavijesti zive i kao samostalno,
.srednjega vijeka. Njegov se krseanski platonizam duboko ugradio u temelje u sebi zavrseno, recimo odmah: umjetnicko ostvarenje, poglavito onda i ondje
srednjovjekovnog i renesansnog knjizevnog stvaralastva, odredujuCi mu te- gdje slabi poznavanje i utjecaj Augustinova teoloskog, filozofskog i zivotnog
matiku i metaforiku, opise i simbole. opusa u cjelini njegovoj.
Najplodniji i najsvestraniji krseanski pisac, napisao je gotovo 100 djela Opstojeei kao cjelovit organizam u sukobu i ujedno u sukladnosti racio-
u viSe od 234 knjige, s tematikom filozofskom, dogmatskom i teoloskom, eg- nalnoga i cuvstvenoga, stvarnoga u faktografiji zivotnoj i u transcendenciji
zegetickom i polemickom, govornickom i retorickom. misticnoj, lspovijesti su prerasle prvotnu autorovu intenciju, koja je sigurno
Medu njima se po vaznosti, knjizevnoj i kulturnopovijesnoj, apsolutno bila duhovno-samoispovjeena, teoloska, pa i religiozno-propagandna. Treba
izdvajaju dva djela: Ispovijesti (Confessiones, 13 knjiga, 397/8) i Drzava Bozja Ii dokazivati da su one vee u tijeku nastajanja nosile potenciju knjizevnog,
·{Civitas Dei, 22 knjige, pisana 413-426). ostvarljivog i ostvarivanog?
300 Rimska knjizevnost Augustinove Ispovijesti 301

Ima tvrdnja (Thoorens), koja se ne mora u cjelini potvrditi, da se, velikim Augustin je zateceni fundus rimskoga knjizevnog idioma viSestruko obogatio
dijelom, moderna zapadna knjizevnost romaneskne introspekcije i transpo- i time sto je, na jedinstven u antici nacin, uCinio jezik instrumentom razorne
zicije rodila u Ispovijestima. Ali u jedno se posumnjati ne moze: trenutak kad i ujedno otkupljujuee samoispovijesti. Da je to djelovalo neposrednoseu uvjer-
su nastale Ispovijesti bio je izniman u povijesti cijele zapadne knjizevnostL Ijive novine vee u suvremenika, s neprikrivenim ponosom istaknut ee sam
One su kamen-temeljac moderne autobiografije evropske. Nicega slienog nema Augustin potkraj zivota.
u grekih i rimskih prethodnika Augustinovih, ne sarno zato sto je ovo djelo S aspekta djela kao sveukupnosti misaonog i umjetnickog organizma,
krscanina i obracenika. Latinski naslov djela Confessiones ima dvojako zna- dakle cjelovitosti svetonazora autorova, Ispovijesti nuino opstoje sarno kao
eenje: ispovijedanje pred Bogom i hvalospjev Bozji; u tome se oslanja i na cjelina od 13 knjiga. Istina jest da prvih devet knjiga sacinjavaju autobio-
greki izraz eksomologeln iz Septuaginte. Ako je prijepor, jesu Ii Confessiones grafiju u uzem smislu, zajedno s 10. knjigom, koja slika dusevno stanje au-
autobiografsko i memoarsko djelo iii nesto viSe od toga, odgovor je: svakako torovo u doba kad piSe svoje djelo posljednjib godina 4. st. n. e., a tri po-
su vise od autobiografije, pogotovu od memoara, ali viSe ne sarno u vjerskom sljednje knjige alegoriena su eksplikacija poeetne recenice starozavjetne Knji-
(teoloskom) pogledu, nego i viSe u estetskom smislu. Vjersko i estetsko ovdje ge Postanka. Ali djelo ne moze drukcije egzistirati u estetskom i teoloskom,
su jedno. Vjersko je u tom djelu intencionalno, vjersko je u njemu i ono a to onda znaCi i autobiografskom i filozofskom smislu, negoli u potpunosti
sto je natalozila tradicija. Estetsko je u tom djelu takoder intencionalno, upravo ovakve organizacije, u kojoj prvih devet knjiga slika proslost piScevu,
estetsko je u njemu i sve ono po eemu ga i kako ga evropska tradicija vee 10. knjiga oznacava zastajkivanje u sadasnjosti, a preostale tri zaokruzuju
sesnaest stoljeea prima. Ne treba Ispovijesti trgati iz vjerskoga konteksta dJelo mistickom uronjenoscu Augustina, upitanoseu pojedinca 0 sveopeem
da bismo ih »spasili« za knjizevnost. Ali ni obratno! problemu vremena i prostora, pojedinca koji je »sicusan djelie tvoga stvo-
Retorieka faktura Ispovijesti oeita je u kompoziciji i pojedinostima izricaja. renja, covjek koji svuda sa sobom nosi svoju smrtnost« (1, 1, 1). Na pocetku
Cak i po nacinu kako se pisac sluzi citatima iz Biblije. Okruije Augustinova je Ispovijesti ceznutljivo zazivanje Boga, na kraju njihovu Cista tiSina Pocinka.
teksta primjereno se uskladuje s tonom citata, a oni gotovo da su tako birani Opstoji u tom djelu spoj cuvstvenoga, racionalnoga i iracionalnoga, u
kako bi se u naraciji sHli s analizom intimne autorove drame. Citati iz kojem spoju Augustin rusi u sebi jedan svijet proslosti radi vjecnosti, i pred
psalama u funkciji provodnog motiva natapaju stranice ovog djela subjektiv- tom vjecnosti, koju on i njegova vjera zovu Bogom. $to pisac pred Citateljem
noscu izvanrednih rezonancija. Ali treba reCi da je svjesnost retorickih po- retrospektivno - pisao je Ispovijesti deset godina nakon obracenja i krste-
stupaka jednako toliko srasla s pojmom umjetnicke izrazajnosti Ispovijesti, nja razvija dramu svojih zabluda i patnja, nije mogio ostati bez snainih
koliko i u mnogim drugim djelima piScevim. Ovdje je ta retoricnost zado- dojmova kod knjizevne pub like. Jer ovdje prvi put jedan individuum prikaZ!1je
bila svakako posebnu obojenost. Cinjenica je primjerice da su antiteza i para- kao primjer sarna sebe, svoj dusevni zivot, samoprodiranjem koje je viSe od
leHzam recenica u visokoj mjeri karakteristicni za stH Augustinov uopee. Ispo- psiholoskog.
vijesti su u cjelini gradene na jednoj velikoj antitezi: grijeha i ispovijedanja
GovoreCi "pred licem Boga svoga« (5, 3, 3), pisac istrazuje i neke malo
njihova naprarna obraeenju i hvalospjevu Bozjem. I tako ceste antiteze, istice
vazne pojedinosti svoga zivota, da bi u njima otkrio djeJovanje bozanske
s pravom Rostagni, upueuju ne sarno na jaz izmedu zablude i istine, izmedu
providnosti. Najsitnije zivotne zgode spleeu se oko velikih tema: nekih doj-
tame i svjetia, vee u biti izraiavaju iznenadenje sto se, u dubini duse, otkriva
mova iz najranijeg djetinjstva, opisa mladenackih strasti, majke Monike, ob-
realnost koja je suprotna vanjstini. Sarna dusa za Augustina je paradoksalni
raeenja, temeljnih pitanja 0 pameenju i vremenu, egzegeze Postanka itd. Ne
misterij. U sintaksi prevladava parataksa. U nizu kratkih recenica, zarkih, uz-
tragajuCi za biografskom »autenticnosti«, obaziremo se na autentiCnost Ispo-
budenih od tjeskobnih pitanja, dusa cezne za razgovorom s Bogom. KrseCi,
vijesti kao ostvarenog djela. Stoga kad bi iz te Augustinove introspekcije,
doista, nacelo klasiene euritmije u periodiziranju, Augustin ipak ne liSava svoju
ostvarene putem retrospekcije, i bila iskljucena svaka stilizacija pojedinaenog
frazu glazbenih vrednota. Ritmicki zavrseci recenica, posebice u smisleno mar-
podatka, vee sam izbor cinjenica iz zivota, njihova uklopIjenost u djelo i in-
kantnim ulomcima i poglavljima, korespondiraju s glasovno-ritmickom struk-
terpretacija predstavljaju ipak stilizaciju. Taj dakle odnos ne moze biti
turiranoseu pojedinacnih rijeCi iii sintagma. I to je retorika, sadrZajna i
prijeporan. I sasvim je jasno da se stiliziranje uklapa na neki nacin u retoricku
promiSljena, koja posebnim carom obJijeva lirizam ove proze.
fakturu, retoricku impostiranost lspovijesti. A pri tomu dojam neposrednosti
Na opcem planu lingvistickom imaju Ispovijesti mnogo dodirnih tocaka s nije nimalo slabiji, jer se fakticna i knjiZevna biografija piSceva ne zbivaju
drugim Augustinovim djelima. Tri se sloja mogu razabrati u jeziku Ispovijesti:
na istim razinama.
jedan potjece od Cicerona, Ijubimca Augustinova; drugi izvire iz Biblije i krs-
canskih rimskih pisaca; treei vuce podrijetlo u izricajima puckoga govora Preneseno na stilski plan u uzem smislu, moze se pratiti kako Augustinova
(Augustin ga zove loquendi consuetudo vulgaris: trebalo bi ga, mozda, in- recenica u dodiru s visokim pitanjima postanka i bitka biva gnomski sazetom,
terpretirati kao razgovorni jezik, i to neobrazovanijih slojeva), u cemu nas dok u situaciji, kad se racionalizirano natopi uzdahom bespomoene cuvstve-
autor takoder nije bez prethodnika. Upitat ce netko: kad se oljuste slojevi nosti, fraza nabuja do retoricke patetike. Obilje slika i eesti klimaksi prate
tradicije - dodajmo jos npr. Ambrozija i Plotina sto ce u tom jezicnom naviranje osjeeaja u recenicama i ulomcima, kojih napetost dostize neslueen
i stilskom amalgamu ostati tipicno Augustinovo? Ne ponavljajuCi prije re- intenzitet. Slikovitost u izricaju i u njegovoj obojenosti glasovnoj posebna je
ceno, podsjetimo na rijeci i sintagme novoga kova Hi novih psiholoskih ko- vrednota ne sarno u stilu ovoga djela.
notacija, po cemu je Augustin smion stvaralac jezicni. Zatim, u uskoj vezi s Augustin je uz Platona najveCi filozof-pjesnik svih vremena. Je Ii se lako
tim, intimizam u tonu koji najdublje prodahnjuje motiviku Ispovijesti, sireCi oteti toj sugestivnoj tvrdnji? Izrekao ju je njemaeki filolog ne misled sarno
odsjaj na jezik njihov. Pisac ustreptalog senzibiliteta i zarke maste (Labriolle), na Ispovijesti, ali misled svakako i na njih. Razbivsi tradicionalno zatvorenu
302 Rimska knjizevl10st PrLl.del1cije 303·

sliku covjeka, Augustin je za knjizevnost afirmirao moguenost da covjeka povodom za pisanje Augustinu bilo gotsko haranje Rimom 410. s Alarihom na
izrazi do takve dubine. Svjedocanstvo razbijenosti klasicno zatvorene anticke celu i zelja da se s krscanstva skine krivnja za te i prijasnje nevolje carstva.
slike covjeka, 1spovijesti su mnogo djelovale na oblikovanje Petrarkine lie- Augustin je u povijest shvacenu kao cjelinu unio pocetak i kraj, tj. fiIozofiju
nosti, njihova se razvojna Iinija proteze od Dantea do Rousseaua. povijesti. Takvo shvacanje kojim se religiozno pragmatisticki svi dogadaji
ocjenjuju s pozicija krscanskoga dogmatskog vjerovanja - a Toma Akvinski
razradit ce ga u punoj ostrini bit ee teoretskim temeljem za svjetsku pre-
viast katolicke crkve i politiku podvrgavanja sebi svega svjetovnoga. Ima u
Drzavi Boijoj, kao i u ostalim Augustinovim djelima, mjestimicno neravno-
mjernosti i razlivenosti u kompoziciji, pretrpanosti i govorljivosti, ponavljanja.
i zamornih digresija. No, sna.znom sintezom doktrine i robustnom original-
noseu autora, samostalna mislioca koji majstorski ozivijava Ciceronov jezik i
retoriku, nadilazi Drzava sve sto je stvoreno u krscanskoj knjizevnosti. Kon-·
kretnost, ozbiljnost i samosvojni etos prikazivanja stopljeni su u njoj s duo
bokim poznavanjem svih rimskih klasika (Cicerona u prvom redu, od pjesnika
osobito Vergilija). U ritmiziranim zavrsecima reeenica, kIauzulama, Augustin
se vjerojatno prvi pored kvantiteta posluZio i naglaskom. Iedina pjesma, sto
ju je napisao, polemicki Psalam protiv donatistii (Psalmus contra part em
Donati, u 287 stihova, god. 393), prvi je autenticni primjer poezije sa silabie-
kim ritmom umjesto dotadalinjeg kvantitetskoga.

Krscanski Horacije

AURELIJE PRUDENCIJE KLEMENT (Aurelius Prudentius Clemens, oko>


348 - oko 410), rodom iz Hispanije, nakon sjajne odvjetnicke karijere i
uglednih sluzba na carskom dvoru povlaci se potkraj 4. st. iz javnog zivota,.
postaje krseaninom i predaje se pjesnistvu. Sva je djela izdao 405. Neprestano·
povezujuci biblijsku i rimsku tradiciju, krscansku misao s klasienim obli-
cima, napisao je nekoliko didakticko-epskih poema i dvije zbirke lirike. Medu
didaktickim spjevovima znaeajniji su u knjizevnom i kulturnopovijesnam po-
gledu: Podrijetlo grijeha (Hamartigenia, prema hamartigeneia, u 63 uvod-
na jampska trimetra i 966 heksametara), koji zajedno s jednim manje-
vaznim (Apoteoza - Apotheosis) - sazimlje cijelu metafiziku krseanstva,
ne dostizuCi u cjelini vrijednost vece poezije, osim u nekoliko sjajnih opisa_
paklenih muka i rajskih radosti i u strasnoj privrZenosti krscanstvu, koja
prozima cijelo djelo; i drugi, Borba duse (Psychomachia, prema gre. psy-
RLlkopis Augustinove Drlave Bozje (Civitas Dei) iz god. 1347.
Ljubljana, Narodna in univerzitetna knjiinica khomakhia, u 68 uvodnih jampskih trimetara i 915 heksametara), alego-
rija s personificiranim vrlinama i strastima sto se rvu za prevlast u ljudskoj
dusi, odra.zavajuci time i borbu krscanstva i poganstva u srcu. Pisana, kao·
i Podrijetlo grijeha, jasnim jezikom i dikcijom punom patetike, s majstorskim
Prijelaz iz unutarnje povijesti 1spovijesti na povijest svijeta oznacava Dr- oslanjanjem na klasicne uzore (Vergilija, Lukrecija), Borba duse bila je medu
zava Bozja: suprotstavljanje nebeskog kraljevstva zemaljskom, dobra zlu, raz- najCitanijim djelima srednjega vijeka, nadahnjujuei teologe, minijaturiste i
vija se u snamoj kompozicionoj cjelini tako da se ideja obiju drZava po-
tekla iz Cisto teoloskog, biblijskog - naknadno s polemickom namjerom pro- kipare. Ona znaci i zaeetak alegorijskog epa, koji ee djelovati na Dantea,
jicira u povijest. Prvi dio Drzave (knj. 1-10) graden je pretezno na suprot- Miltona i u slikarstvu na Botticellija.
stavljanju ddavi, drustvu, ddavnoj vjeri i filozofiji antiekog svijeta, a drugi Razlicito ad didaktickih spjevova, koji su pretezno artificijelni, lirika je-
dio (knj. 11-22) prikazuje postajanje i rast Bozje ddave u njezinoj ispre- podrucje po kojem je Prudencije s pravom stekao glas najboljega rimskog
pletenosti sa svjetskom, od casa stvorenja do posljednjeg suda. Vanjskim je lirieara poslije Horacija i utemeljitelja krscanske umjetnieke lirike. Objavio.
304 Rimska knjizevnost Marije Viletorin. AUZOllije 305

ju je u dvije zbirke: Casovi svakog dana (Cathemerinon liber, prema grc. kathe· U obliku prirucnika (De compendiosa doctrina), zbirke rijeci prema grama-
merinon), 12 himna uz pojedine sate i neke prilike i blagdane, i Vijenci mu· tic kim i prema stvarnim kriterijima. Njegovi citati potjecu u prvom redu iz
cenika (Peristephanon liber, prema gre. perl stephdnon - 0 vijencima), 14 arhajskih pisaca, npr. Nevija, Plauta, Enija i Lucilija. tako da nam je on me-
himna u cast krseanskih mucenika. U obje su zbirke umjesno varirani metri du glavnim izvorima za poznavanje izgubijenih djela tih autora. Mnogo je
Horacijevi, Katulovi i drugi. u obje, posebice u drugoj. ima pjesama sto se vazniji i utjecajniji bio GAl MARlJE VIKTORIN (Gaius Marius Victorinus,
tonom i opsegom razvijaju do veCih epsko·lirskih cjelina, podsjeeajuei po oko 350. n. e.), ucitelj govorniStva u Rimu, protivnik krseanstva (dok se nije
bogatstvu epskih elemenata i asocijativnom smjenjivanju slika i tema na pod starije godine obratio na krseanstvo. cime je i na Augustina dosta dje-
Pindara. Virtuoznost u metrici i kompoziciji, teznja da oko glavne ideje okupi lovao), pisac jedne gramatike (Ars grammatica, u kojoj posebice obraduje
detaije i stvori frapantne kontraste, stapaju se u Prudencijevu stilu sa zna· metriku i pravopis), komentara uz neka Cieeronova djela, prevodilac i komen-
cajnom upotrebom simboia poteklih iz misticne i zarke Ijubavi prema Kri- tator nekih Platonovih, AristoteIovih i novoplatonskih spisa. Najvazniji je pale
stovoj vjeri. Svoju lirsku gradu oploduje Prudencije reminiscencijama iz rim- Marije Viktorin kao sljedbenik novoplatonske filozofije, i za svoga pogan-
ske i biblijske povijesti i mitoiogije. U Casovima svakog dana, koji su mozda skog i svoga krseanskog razdoblja. U njemu se navlastito oCitovao onaj
kronoloski prvo djelo, antologijske su vrijednosti Himl1a uz pjev Pijctla plodan i dugotrajan utjecaj sto ga je ostavio Plotin, ziveei i predavajuCi svo-
(Hymnus ad Galli cantum), Himrla na sprovodu pokojnika (Hymnus circa ju filozofiju punih 25 godina u Rimu, od 244. gotovo do smrti, pobudujuCi
exequias defuncti) i Himl1a Bogojavljenja (Hymnus Epiphal1iae). U Vijenci- zivo zanimanje i sirok odjek medu slusateljima, posebice clanovima sena-
rna mucenika, uz jos viSe ponesenih opisa. krupne simbolike, ali i viSe artifi- torskih obitelji. Viktorinova je krscanska vjera bila uvijek hranjena novo-
. cijeinosti nego u prvoj zbirci, dosle su do izrazaja hispanske i rimske narodne platonskom metafizikom, sto se u pripremnoj fazi sazrijevanja dogodiio i
Iegende i pjesnikovo divijenje krseanskom Rimu. Ima u toj zbirci i himna Ambroziju i Augustinu. Preko Marija Viktorina upoznao je Augustin misaa-
(npr. sv. Lovri, Euialiji i Romanu) s pravim dramatskim dijalozima, gdje je ni svijet neoplatonske filozofije. I Boetije se cesto oslanja na njega.
u klici sadri an nov oblik koji ee se razviti u misterije: po tomu je Pruden· Medu proznim piscima historiografske tematike. uz vee spominjanog i
dje jedan od preteca srednjovjekovnog kazalista. Stapanjem starih knjizev- u svakom slucaju najmarkantnijeg Amijana Marcelina, navest eemo taka-
nih oblika s novom osjeeajnoseu i ozivijavanjem emocija u himnarna, koje zvanu Povijest careva (Historia Augusta). zbirku earskih zivotopisa od Hadri-
nisu viSe namijenjene liturgiji nego Citanju, izrastao je Prudencije u najjaceg jana do Dioklecijana, nastalu sredinom 4. st. n. e. i navodno kompHiranu
krseanskog liricara Iatinskog Zapada. prema nekolicini autora (Scriptores historiae Augustae) iz proslih stoijeca.
Nesamostalno je metodoloski, ali razborito pisano djelo EUTROPlJA (Eutro·
pius) u 10 knjiga Saietak od osnutka grada (Breviarium ab urbe condita).
koje je imalo odjeka u srednjem vijeku i daleko nakon njega.
Manji pjesnici i prozni pisci Nije velik pjesnik, ali se osobito istaknuo virtuozitetom u stvaranju onih
igrarija pjesnickih, tzv. carmina figurata, pjesama u figurama. PUBLlLlJE
PORFlRlJE OPTAClJAN (Publilius Porfyrius Optatianus), koji je na latin-
U raznolikosti tematike i oblika sto ispunjaju ovo stoljeee, valja jasno reei skom obnovio te pjesniCke igrarije (sto ih nalazimo vee u korpusu grckih
da je uz brojne manje pisce, od kojih ee nekima biti posveceni iduCi reci, 4. bukolicara i u Grckoj antologiji), a slijedit ee ga u tome Alkuin i Hraban
stoljeee n. e. zlatno doba krseanske knjizevnosti latinske. To se moze nasiutiti Maur u srednjem vijeku. Taj naime maniristicki virtuozitet, dostizuCi na}
iz prethodnih stranica. Ziatno je to doba ne sarno po brojnosti pisaca i djela viSi trijumf upravo u spoju gramaticke igrarije s metrickom, ocitovao se
krseanske tematike nego i po nekolicini autora koji se ubrajaju medu vrhove poglavito u pjesmama u kojima slika slova iii opCi graficki oblik oponasa oblik
Iatinskoga knjizevnog izraza. nekog predmeta, npr. krilo. jaje, krunu, mac, stabIo, kriz, oltar itd. Rudni-
Suopstoje dakako u ovom stoljeeu i poganski i krscanski pisci, cak su neki kom kasnolatinskih igrarija rijeCi mozemo smatrati obilno pjesnicko dje-
autori (npr. Rostagni) skloni u ovom razdoblju vidjeti ocite znakove i neke 10 sto ga je ostvario DECIM MAGNO AUZONlJE (Decimus Magnus Ausa-
poganske renesanse. U tomu ima istine, zapazili smo to vee u nekih spominja- l1ius, oko 310-390. n. e.), koji je jedini veei talent medu ovim pjesnicima.
nih pisaca, iako krseanski autori knjizevnim vrednotama kudikamo strse nad Roden u Burdigali (danasnjem Bordeauxu) u GaIiji, bio je i uciteIjem budu-
vecinom ostalih. eem caru Gracijanu, kasnije i konzul, a pod carem Teodozijem predao se u
domovini samo knjizevnom radu, obrativsi se u starosti na krscanstvo. Igra-
Uz Simaha i njegov krug. Donata i Servija (koji su pripadali intelektuaI· rije rijeCima naziva Auzonije logodaedalia, terminom koj.i je Platon jednom
nom i umjetnickom ambijentu u Rimu pod carem Teodozijem, koji se sav usnut stvorio za maniristicku sofisticku retoriku, pa ce taj pojam prijeci u
predao restauraciji prosiusti). Makrobija, Marcijana Kapelu i druge, 0 kojima rj~cnik srednjovjekovne retorike. Ima npr. pjesnik jednu pjesmu u kojoj
smo svima vee govorili, neka su ovdje na pocetku jos spomenuti: Nonije svaki stih pocinje i zavrsava jednosloZnom rijecju. a Dosijednja se rijec sva·
Marcel i Marije Viktorin. Prvi je od njih, NONlJE MARCEL (Nonius Mar- .. kog stiha javlja opet kao pocetna rijec idueeg stiha, iii drugu pjesmu u kojoj
cellus, 4. st. n. e.), Afrikanac rodom, jedan od prvih vjesnika obnovljenih stu- se nabrajaju jednoslozni dijelovi tijeIa, ili treeu s jednosloznim bozanstvima.
,dija gramatickih i eruditskih, pisac leksikonskog djela u 20 knjiga 0 nauku jednosloznim jelima itd. No medu raznolikim Auzonijevim zbirkama (npr.

20 Povijest svjets1:e knjizevnosti


306 Rimska ki1jiievnos/ Apolinar Sidonije
307

Uspomena na protesore iz Burdigale Commemoratio protessorum Burdiga-


lensium, u razIicitim metrima), istaknimo posebno njegovo najznamenitije i Pet 0 1 Sest 0 S to 1 j e ce n. e.
pjesnicki najsvjezije ostvarenje, nazvano prema istoimenoj rijed Mosella,
u 483 heksametra, u kojem pjesnik s Ijubavlju slika pojedine detalje krajoli-
ka i zivota uz obalu rijeke. Stvarat ce jos u 5. stoljecu nekoliko velikih pisaea kOje smo prikazar
Takoder je rodom iz Galije RUTlLIJE KLAUDIJE NAMACIJAN (RutiZius h?dnom , tako ~a se ~ontinuitet knjizevnoga rada nece naglo prekinuti~ ~:~;~:
Claudius Namatianus). Djelomicno nam se ocuvalo njegovo djelo u elegijskim ~m~m 5. ~t. sVJedocl ~mo p~stupnoga i sve dubljega propadanja materijalne i
distisima 0 povralku (De reditu, 2 knjige) u kojemu uz brojne epizode osob- .u ovne _ ul~ure t; ~1?1U, bllo zbog unutarnjih procesa ekonomskoga i oli-
na i stvama saddaja opisuje svoje putovanje iz Rima u Galiju god. 416. iii ~lckoga rctsloJavanJa IiI zbog udara sve zesCih vanjskih cinilaca medu k ~
417, jezikom Cistim, uz veliku zomost prikazivanju. Pjesnik je odusevljen Je germansk.a provala ??d Od?akrom 476. n. e. oznacila i kraJ Zapadn~::~
pristasa staroga Rima i stare vjere. skoga cars tva ~a? poh~lcke CJeline. Afrika se tek krajem 5, s1. pocela duo
U istom se gradu kao i Auzonije rodio ucenik njegov i prijatelj PAULIN hovno opo.ravIJah. ~atlca zemlja Italija dozivjet ce vladavinom ostrogot-
skoga ..kralJa
I . Teodenka (493-526) ponovni' iako kratkl' I' po I'Je d nJI.. procvat
IZ NOLE (Paulin us Nolanus, oko 353-431), obrativsi S~, nakon visokih po- s
Etickih polozaja, i on na krscanstvo i postavsi 409. biskupom u NolL Ostavio matenJa ne 1 duhovne kulture. Energicni i mudri Teoderik ostavio je civilnu
je zbirku od 36 pjesama, veCinom religioznih, u epskim i lirskim metrima, u-pravu u rukar:r:-a visega sloja rimskog, poddavajuCi i njegove duhovne tez-
u kojima se duboka osjecajnost stapa s visokom retorickom naobrazbom. nJe. Iz t.?g~ s~O]~ pote~a? je. i K.asiodor, ciji je i knjizevni i organizatorski
Vrlo je zanimljiva i Paulinova korespondencija, vecinom pjesnicka, s Auzoni· :a1 na cuvanJu I p:epISI~an]U c]elokupne rimske tradicije neocjenjivo vri-
jem i drugima. Izricite je krscanske inspiracije pjesnik, Hispanac rodom, ~e an za ~vo do?a I za nmsku knjizevnost u cjelini. Knjizevno je najvece
GAl VETIJE AKVlLIN JUVENK (Gaius Vettius Aquilinus luvencus), koji je Ime .napnJ~lazu IZ 5. ~ 6. ~t. n. e. Boetije, "posljednji Rimljanin«, kako su ga
zvall, most lzmedu antlke I srednjega vijeka.
oko 329, u doba cara Konstantina, uglavnom prema Evanael;u Mate-
jevu, opjevao Kristov zivot u epu Cetiri knjige Evanaelja (Evangeliorum libri VaZna je zna~~jka. 5_ stoljeca n. e. postupni raspad jedinstvenosti i kul-
quattuor, u heksametrima). Jezik Juvenkov, gladak i jasan, uglavnom pod- tur~o osamostal~~van~e provincija. Knjizevnost se goji regionalno, i to raz-
sjeca na Vergilija. Saddaj i oblik epa ubrzo su mu osigurali opce priznanje, nolIko prema nacmu I neravnomjemo prema intenzitetu.
a osobita mu je vaznost pridavana za karolinske renesanse. Jer njegovo je Naj.vjer~jatnije ipak .pripada 5. stoljecu KOMODlJAN (Commodianus),
djelo nastalo iz svjesnog programa koji je imao postati vaznim za srednjo- od ko~ega lmamo dva dJela u heksametrima: Obrambenu pjesmu protiv :2:i-
vjekovnu knjizevnu teoriju, tj. za izgradnju krscanske knjizevnosti u antic- dova ! pogana (Carmen apologeticum adversus ludaeos et gentes) i Upule
kom obliku. MogllCi su luvenkovi utjecaji i u hrvatskom latinizmu, npr. u ~lnstructlOn.es, 80 pjesama s akrostihom, u 2 knjige, preteZilo 0 smaku svi-
Marka Marulica. Jeta, Antlknstu i borbi protiv poganstva).
I na kraju, jos tri imena od kojih svako na svoj nacin nadopunjuje pjes- U Galiji je roden c.Al SOLllE MODEST APOLlNAR SlDONIJE (Gaius
nicku sliku razdoblja. Oko 307. n. e. nastala je to se nakon dugih raspra Solhus
- 4 ' Modestus ,. Apollmaris
.. Sidonius
. ' oko 430 - oko 486) , od k oga Imamo
.
o kronologiji i autoru danas kao vjerojatno smije tvrditi - VENERINA '- . p]e~me vec:nom pa?egmckoga saddaja, ispunjene ucenim aparatom i
NOCNA SVETKOVINA (Pervigilium Veneris), od nepoznata aut ora (mozda mlt?los.klm ~rtlca~a, pl:ane uz heksametar i elegijskim distisima i hen de-
je bio Afrikanac koji je boravio u Nikomcdiji), pjesma tecno pisana, prikazu- kasllablma, I 9 knJlga Plsama (Epistolae), u precioznom retorickom stilu u
juci Venerinu proljetnu svecanost, s drazesnim slikama iz prirode i r:lLigra- k?jima..s.e prilicno oslanja na Plinija i Simaha, a otkrivaju karakteristiinu
nim scenama nimfa. Stihovi Venerine svetkovine (ima ih 93) jesu katalektic- slIku plsceva doba.
ki trohejski septenari (latinski u singuJaru: versus quadratus) puckoga poJ- Me~u africkim piscimaspomenimo BLOSlJA EMILlJA DRAKONCIJA
rijetla, a upotrebljavali su se i inace u narodnom pjesniStvu carskog doba i (Blosstus. ~emili~s Draco~tius), koji je stvarao pri kraju 5. st. Iz njegova
u ranokrscanskim erkvenim pjesmama. Stillovi su pjesme razdijeljeni u sku- p~ra potJec~ pngodne Plesme (npr. Zadovoljstina Salistactio, elegijska
pine ovim refrenom: "Cras amet, qui numquam amavit, quique amavit, eras PJ~sma. up~cena vandalskom kralju Guntamundu, 484 - 496), manji epski
amet« (= Sutra neka ljubi, tko nikad nije Ijubio, a tko je Ijubio, sutra neka sp]eVOVl mltoioske tema~ike i veCi krscanski spjev u 3 knjige 0 pohvalama
Ijubi). U drugoj polovici 4. st. n. e. pisao je RUFlJE FEST AVIJEN (Rutius Bogu (De l~udi~us I?~i): kojemu je tema stvaranje svijeta i oddavanje nje-
Festus Avienus) koji je nakon Cieerona i Germanika jos jednom preveo i u govo po mllostI BozJo]. Drakortciju vjerojatno pripada i epska pjesma u
heksametrima parafrazirao Aratove Fenomene te, uz sazetke, u jampskim 974 heksametra OreslOva tragedija (Orestis tragoedia) ,
senarima, Vergilijeve El1eide i cijelog Livija i uz neka druga didakticka djela,
Na tIu Italije stvarali SU, medu ostalima, Sedulije i Leon L VelikL SEDU.
sastavio i geografsku poemu Morska obala (Ora maritima, u jampskim se-
LlJE (Sedullus) obradio je oko 450. u Uskrsnoj pjesmi (Paschale carmen)
narima). s opisom Sredozemnog i Crnog mora. Ovom stoljecu pripada i AVI-
JAN (Avianus) koji je, posluZivsi se Babrijevim basnama, sastavio u distisima r:~kon .~r~tka. p:lkaza Staroga zavjeta zivot Isusov prema Evani1eljima, pri.
42 ezopske basne, posvetivsi ih Makrobiju, Avijanova je zbirka bila u sred-
~lCno CIstlm ~ezlkom. i. stilizacijom koja podosta podsjeca na Vergilija, ali
Ipak uz vrlo Jake pnm.]ese retoricke nabujalosti. Kasnije ga je sam pjesnik,
njem vijeku veoma omiljena i siroko rasprostranjena skolska knjiga.
s naslovom Uskrsno d,elo (Opus paschale) , pretvorio u prozni obUk. LEON,

20*
308 Rimska lmjiievnost Justinijan. Priscijan
309

kojega Crkva naziva VELIKIM (Leo Magnus, papa 440-461), branitelj Ri· I. taj je ~o~em pos~o, ~a koji je trebalo 'pr~uCiti oko 2000 knjiga, za tri go-
rna i Italije protiv Atile i Vandala i revni branilac pravovjerja i crkvenog dme uspJesno zavrsen 1 533. od cara obJavlJen s naslovom Digesta sive Pan-
jedinstva, istaknuo se u knjizevnosti kako ucenoseu i ostroumljem, tako i dectae (digesta znaCi: rasporedeno, raspodijeljeno, pandectae: sve sadrzava-
izvrsnim stilom. Imamo njegova 173 pisma i zbirku od 96 Propovijedi (Ser- juee, sve obuhvaeajuee; sastoje se od 50 knjiga odnosno 422 titula i 9 123
mones) koji zauzimaju visoko mjesto u patristickoj knjizevnosti. zakona). Kad je rad na Digestama, toj autoritativnoj dokumentaciji prava
Dva autora u 5. st. poznata su nam pod imenom Fulgencije, jedan teolog, jurista, bio vee pri kraju, car je nalozio komisiji, takoder na celu s Triboni-
drugi mitograf. Srednji ih je vijek poistovjeCivao, a neki to i danas - po janom, da izradi udzbenik, mjerodavan za studij prava. Taj je prirucnik
svemu sudeCi: s nepravom - Cine. Manje nas zanima biskup iz Ruspe u Uredaba (lnstitutiones, u 4 knjige, veCinom izradene prema Gajevim Insti-
Africi, FULGENCIlE (Fulgentius, 467-532), ucenik Augustinov i nakon tucijama) objavljen sa zakonskom snagom potkraj 533, mjesec dana prije
njega najznacajniji africki teolog, pisac propovijedi, pisama i brojnih teo- Digesta.
loskih spisa protiv arijevaca i pelagijevaca. Iako cudan u mnogim nazorima, Profesorom latinske gramatike u Konstantinopolu za cara Anastazija bio
u uzem je knjizevnom kontekstu svog doba i po utjecajima zanimljiviji je PRISCIlAN (Priscianus), roden oko 470. u mauretanskoj Cezareji. Glavno
FABIlE PLANCIlAD FULGENCIlE (Fabius Planciades Fulgentius, pri kra- mu je i ocuvano djelo Cramaticki udibel1ik u 18 knjiga (lnstitutio de arte
ju 5. st.), takoder Afrikanac rodom, od kojega isticemo dva djela: Mitologije grammatica, do slovan prijevod: Nauk 0 gramatickom umijeeu). Posluzivsi se
(Mythologiae, 3 knjige), po obliku menipska satira inspirirana Marcijanom posebice grckim gramaticarima Apolonijem Diskolom i njegovim sinom He-
Kapelom, u kojoj alegorijski interpretira mitove da bi dopro do istine, i rodijanom i, dakako, svojim rims kim prethodnicima, Priscijan je ostvario ne
drugo, takoder menipska satira u mjesavini proze i stiha, Razlaganje Vergi- sarno posljednju nego i najopsezniju sintezu latinske gramatike u antici, djelo
lijeva sadriaja prema moralnim filozofima (Expositio Vergilianae cOl1tinen- koje se posebno odlikuje poticajima za jezicno usporedivanje, bogatim uno-
tiae secundum philosophos moralis, 1 knjiga) u kojemu alegorijski tumaCi senjem sintakse (obradena je u posljednje dvije knjige pod naslovom De
Vergilijevu Eneidu. Vnatoc fantasticnim domisljanjima, tamnoCi nekih eti- constructione) i obiljem potvrda iz starije rimske knjizevnosti koje teku
mologija i cudnim interprctacijama, ima u Fulgencijevu djelu bogatstva filo- otprilike do Juvenala. 0 prosirenosti i golemu utjecaju Priscijanove grama-
zofske kulture, i to stoicke i neoplatonske, a u njegovoj zbrci i upornoj tike, uz Donatovu najutjecajnije u srednjem vijeku, govori i podatak da je
teznji da nalazi skrivena znacenja naslueuje se jedna druga duhovna atmo- od 8. st. n. e. ocuvana u viSe nego tisueu rukopisa i u brojnim adaptacijama
sfera, u kojoj se formalne vrednote zele nadomjestiti bitnima. Trebat ee i komentarima. Medu Priscijanovim manjim spisima osvrnut eemo se na
Fulgencija pomnije ocjenjivati. Predvjeibe (Praeexercitamina, adaptaciju Hermogenovih Progymnasmata iz
I napokon, prije nego prikazom Boetija, mislioca i snaznog umjetnika pi- doba Marka Aurelija) , u kojima su dane stilske vjezbe za retoricku obuku_
sane rijeCi, zavrsimo ovaj kratki pogled na cjelokupni tijek rimske knjiiev- Kao nadopuna Gramatici, to je Priscijanovo djelo latinskom srednjovjekovlju
nosti, valja nam se osvrnuti na tri autora: jednog cara-zakonodavca, jednog pruzilo elemente grcke retoricke teorije_ I jos nas nesto iz tog spisa u kul-
gramaticara i jednog pisca, politicara i organizatora kulturnog rada, od turnopovijesnom smislu posebno zanima, npL u njegovu odjeljku 0 pohvala-
kojih svaki, zajedno s Boetijem, tvori posljednje vrhunce rimskog stvara- rna, gdje su saddani glavni panegiricki toposi grcke antike. Priscijan u pot-
lastva na kraju 5. i u prvim desetljeeima 6. st. n. e. punosti preuzima mitolosku aparaturu svojih poganskih predlozaka, iako je
JUSTINIlAN (Flavius Petrus Sabattius Iustil1ial1Us, 482-565, roden u Tau- u njegovo doba bitka izmedu poganstva i krseanstva vee jedno puno stoljeee
reziju kod Bederijane: pokraj danasnjeg Nisa ili Skoplja), istocnorimski car bila odlucena, i to u korist krseanstva. Kao covjek i gradanin biva se tada
527-565, tdio je i politicki i kulturno uspostaviti nekadasnje jedinstvo krseaninom, kao retor - poganinom. To je suopstojanje ponudio Priscijan
Rimskog carstva sa sredistem u Konstantinopolu. Osvojivsi 534. Vandalsku - istiCe na kraju svoje lucidne analize E. R. Curtius - kao moguenost za-
ddavu u Africi, dugotrajnim je ratom od 535. do 555. oborio Ostrogotsku padnjackom srednjem vijeku. Istinsku analogiju tome naCi eemo ponovo tek
ddavu u Italiji i pripojio je Bizantskom carstvu: Vrlo je ranD i vrlo ener- u talijanskom humanizmu. V drugom jednom kontekstu istu je misao vee
gicno nastojao kodificirati rimsko pravo, i u tomu je njegova svjetski zna- b:o izrazio Birt: »... petnaesto je stoljeee izravan nastavak petoga. Ovdje i
cajna zasluga za pravnu misao kasnije Evrope. Ono sto se od 16. st. naziva ondje idu usporedo odano krseanstvo i teznja za Ijepotom oblika koja se
Zbornik gradanskog prava (Corpus iuris civilis) obuhvaea zapravo cetiri glav- nasladuje likovima na Olimpu.«
na rezultata Justinijanove legislative: Kodeks (u prvom i kasnije u drugom, Nadzivjevsi Boetija i os tale vrsnjake, FLAVIlE MAGNO AURELIJE KASI-
jedino mjerodavnom izdanju), Digeste (iIi Pandekte), Institucije i tzv. No- ODOR (Flavius Magnus Aurelius Cassiodorus, oko 490 - oko 580), nazvan i
vellae (= n. constitutiones, tj. novije odredbe, veCinom na grckom jeziku, SENATOR, podrijetlom iz vrlo stare i ugledne aristokratske obitelji rimske,
naknadno za Justinijanova zivota i poslije smrti skupljene). Vee je naime iskoristio je visok polozaj na dvoru kralja Teoderika da bi Gote ri. Rimljane
528. Justinijan stvorio komisijiI ucenih pravnika, na celu s Tribonijanom povezao u zajednickoj brizi za dobro Italije i budnim drzao strahopostovanje
(Tribonianus), koja ee skupiti sve postojeee carske odredbe. Taj je veliki pred starom veliCinom Rima. Kad se vee jasno nazirala propast vlasti Gota,
zbornik zavrsen 529. (u tom nam se obliku nije ocuvao), a 534. nadomjesten povukao se Kasiodor 538. iz politike. Zbog Justinijanovih ratnih pohoda nije
je preradenim i nadopunjenim koji kratko zovemo Justinijanov kodeks (Codex uspio ostvariti davnu zelju da bi u Rimu osnovao visoko uCiliste za biblijske
Iustinianus, u 12 knjiga koje se dijele u titule, a ovi u fragmente kronoloski studije. No proveo ju je uglavnom kad se povukao na svoja dobra na kraj-
poredane). Gotovo je istodobno car naredio komisiji da za prakticnu porabu njem jugu Italije, u Kalabriji, osnovavsi samostan Vivarium i ucinivsi od
pravnika okupiizvatke iz cjelokupne pravoznanstvene knjizevnosti rimske. njegove bogate knjiznice prvo obrazovno srediste Italije. V tomu je, na od-
310 Rimska knjizevnost Kasiodor. Boetiie 311

luenoj prekretnid izmedu antike i srednjeg vijeka, Kasiodorov udio u evrop- umijeca (medu koje, suprotno preteZitoj latinskoj tradiciji, u "triviumu«
skim razmjerima bio presudan. 8to je naime benediktinski red ranD odustao uz gramatiku i retoriku umece dijalektiku, dakle filozofiju). Buduci da
od svoga odbojnog drZanja prema svjetovnoj naobrazbi, sto je kroz znanost za svjetovne i knjizevnost (Kasiodor ih zove: mundani auctores, saecu-
postao nosiocem kulture, nije bila namjera njegova utemeljitelja BENEDIK- lares litterae) opstoji zivo zanimanje, ali nedostaju dobri znalci biblijske zna-
TA-IlZ NURSlJE (Benedictus, roden oko 480, u Umeriji), nego besmrtna za- nosti, Kasiodor zeli svojim monasima u Udibeniku pruziti uvodni priruenik
sluga Kasiodorova. koji ce jednako sluziti spasu njihove duse kao i njihovoj svjetovnoj naobrazbi.
I Komentari psalama (Expositiones psalmorum, navodi se i naslov: Expositio
in Psalterium Komentar uz Psaltir), s onalizama koje su i retorieki uteme-
Ijene, i posljednje piseevo djelo, 0 pravopisu (De orthographia), profeto du-
bokim prema kulturi proslosti koja nestaje, potvrduju temeljnu
Kasiodorovu misao: svjetovna je znanost doduse za"isna od krscanske, ali va-
lja poznavati i najbriznije gojiti postovanje prema poganskoj, svjetovnoj kul-
turi rimskoj. Tu je misao, uz obilno knjiZevno djelo vlastito i golemo ruko-
pisno-prepisivaeko svojih monaha, ostavio Kasiodor u bastinu srednjem vi-
jeku.
ANICIJE MANLIJE SEVERIN BOETllE (Anicius Manlius Severinus
Boethius, oko 480-524), filozof, posljedIl.jl istaknuti pisac rimske knjizev-
nosti, podrijetlom je iz bogate rimske aristokratske obitelji. Izvrsno obra-
zovan, krscanski odgojen, bio je veoma ugledna \ienost na dvoru ostrogot-
skoga kralja Teoderika. Pisao je udZbenike iz podrueja aritmetike, glazbe,
geometrije i astronomije (sto ih je on prvi nazvao quadrivium, kako ce se i u
srednjem vijeku zvati), teoloske i filozofske rasp rave sa sintezom novopla-
tonske ontologije i krscanske dogmatike. Od zamiSljena cjelokupna pdjevo-
da Aristotela dospio je zavrsiti samo neka djela - medu kojima su komen-
tari i prijevod Kategorija bili jednim od glavnih izvora srednjovjekovnog
poznavanja Aristotela na latinskom Zapadu.
Knjizevno najvrednije njegovo djelo, u cijelom srednjem vijeku i do 18.
st. jednako mnogo citano kao Vergilije i Biblija, jest Utjeha Filozofiie (Con-
solatio Philosophiae, u 5 knjiga). Stvarao ju je u tamnici, cekajuCi vise mje-
sed smaknuce koje je iduce godine i izvrseno; bio je optuZen za sudjelova-
nje u veleizdaji u korist Bizanta i Justina. Utjeha je komponirana kao dija-
Stranica iz Kasiodorovih log pisca s personificiranom Filozofijom, u mjesavini proze i ukupno 39 pjes-
Institutiones. Rukopis iz 8.
stoljeca n. e. niekih umetaka, uvode u prozne dijelove iii njihove misli razvijaju lir-
skim motivima iz mitologije, povijesti i osobno intonirane patetike utamni-
cenika. TJ inspiraciji, pored stoieke, Utjeha ima pretezno platonsku filozoEsku
potku. U proznom stilu Boetiju je uzor Ciceron, a u pjesmama, raznolikih me-
triekih oblika, refleksivna korska lirika Senekinih tragedija. Cijelo djelo pro-
zima jaka osjecajnost duboko moralnog autora, traganje za smislom zla i
Raznovrstan i vrlo obilan, Kasiodorov je knjizevni rad u doba sluibovanja prevladavanjem njegovim, samospoznaja eovjekova i zivot u skladu s priro-
na dvoru pretezno povijesnog i politiekog karaktera: uz Povijest Gota, kro- dom. Krscanin, iako krscanstvo i Krista nigdje ne spominje, Boetije otkriva
niku i govore, istaknimo RazliCite spise (Variae, 12 knjiga, sluzbena korespon- zarki smisao za velike filozofske probleme: vrijednost i nevrijednost zemalj-
dencija i dokumenti, sto ih je sam pisao od 507. do 537), koji su djelovali skih dobara, smisao zivota, besmrtnost, providnost i sluCaj, slobodnu volju.
kao uzor visokoga kancelarijskog stila. U desetljeCima povueenosti u Viva- U uskoj povezanosti s piScevim zivotom i oeekivanom smrti, Utjehu punina
riumu prevladavaju teoloski i gramaticki spisi. Ne samo najpoznatije nego i emocije transformira: ponori patnje i razmiSljanja ocituju se u brzoj izmjeni
najutjecajnije Kasiodorovo djelo, postavsi temeljnom knjigom srednjovje- dijaloga iIi u retoriziranim samogovorima, dosezuCi u najboljim lirskim
kovne naobrazbe, svojevrstan je enciklopedijski priruenik, Udibenik boian- mama himnieki intenzitet osobne ispovijesti u tuzaljci iii molitvl. Utjeha je
skih i svjetovnih znanosti (lnstitutiones divinarum et saecularium litterarum, bila stilskim uzorom vijeku, kojemu je Boetije, znaeajan posrednik
2 knjige, oko 562). U prvoj knjizi, bogatijoj i originalnijoj, obraduje Kasio- kultura kao Ciceron i Seneka, predao ljudski sadrlaj antiekoga odgoja duha
dor biblijsku i krscansku kulturu, u drugoj svjetovnu, tj. sedam slobodnih i srca. Duboko se dojmila Dantea i Petrarke.
312 Rimska knjizevnost

Literatura

F. Maixner, Historija rimske knjizevnosti, Zagreb 1884.


S. Sene, Primjeri iz rimske knjizevnosti H lzrvatslwm pi'ijevodu, Zagreb 1920.'
M. Sehanz C. Hosius - G. Kruger, Geschichte der romischen Literatur, Munehen
I, 1927'; II, 1935'; III, 1922'; IV 1, 1914'; IV 2, 1920; svi svesci u pretisku:
Miinehen 1959.
R. Pichon, Histoire de la litterature laline, Paris 1921.'
M. Srepel, Rimska knjizevnost i latinski jezik, Po T, Birtu 0, Weiseu priredio
_, Zagreb 1898.
E. Norden, Die antike Kunstprosa, I-II, Darmstadt 1958.'
F. Leo, Die romische Literatur des Altertums i F. Skutseh, Die lateinische Sprache,
u: Die griechische und lateinische Literatur und Sprache (Die Kultur der Gegen.
wart I 8), Leipzig·Berlin 1912' (drugi otisak: 1924)
E. Norden, Die romische Literatur, Leipzig 1961.'
K. Rae i F. Lasman, Izbor iz stare knjiievnosti krscanske, Zagreb 1917.
P. de Labriolle, Histoire de la litterature latine chretienne, I-II, Paris 1947.'
1. W. Duff, A Literary History of Rome from the Origins to the Close of the Goldel!
Age, London 1953.'
1. W. Duff, A Literary History of Rome in the Silver Age, New York 1963.'
F. Stolz A. Debrunner W. P. Schmid, Geschichte der lateinischen Sprache,
Berlin 1966:
A. Meillet, Esquisse d'une histoire de la langue laline, Paris 1952:
J. Marouzeau, Traite de stylistique laline, Paris 1962:
B. Altaner, Patrologie, Freiburg im Breisgau 1960.'
A. Klotz, Geschichte der romischen Literatur, Bielefeld-Leipzig 1930.
A. Kappelmacher M. Schuster, Die Literatur der Romer bis zur Karolingerzeit,
Potsdam 1935.
H. 1. Rose, A Handbook of Latin Literature, London 1954' (pretisak: 1958)
A. Rostagni, Storia della letteratura latina, I-III, Torino 1964' (priredio I. Lana)
G. Devoto, Stofia della lingua di Roma, Bologna 1944' (njemacki prijevod 1. Opelt:
Geschichte der Sprache Roms, Heidelberg 1968)
H.-I. Marrou; Histoire de teducation dans l'antiquire, Paris 1965.'
G. Highet, The Classical Tradition. Greek and Roman Influences on Western Lite.
rature, London-axford-New York 1967 (novi pretisak s ispravcima)
E. Paratore, La letteratura latina, I-II, Firenze 1969 (novo dotjerano izdanje).
H. Bardon, La litterature latine inconnue, I-II, Paris 1952-1956.
K. Blichner, Romische Literaturgeschichte, Stuttgart 1968:
S. 1. Sobolevskij - M. E. Grabar'·Passek - F. A. Petrovskij, Istorija rimskoj
literatury, I-II, Moskva 1959-1962.
K. Buchner, Vberlieferungsgeschichte der lateinischen Literatur des Altertums i
H .. RUdiger, Die Wiederentdeckung der antiken Literatur im Zeitalter der Re-
naissance, u: Geschichte der Textuberliefenmg der antiken und mittelalterlichen
Literatur, I, Zurich 1961.
L. Bieler, Geschichte der romischen Literatur, I-II, Berlin-New York 1972.'
M. Budimir M. Flasar, Pregled rimske knjiievnosti, Beograd 1963.
L. D. Reynolds - N. G. Wilson, Copisti e filologi. La Iradizione de! classici dall'Anti·
chita ai tempi moderni, prey. s engleskoga M. Ferrari, Padova 1974.'
P. Lisicar, Grci i Rimljan!, Zagreb 1971.
T. 1. Sagi·Bunic, Povijest krScanske literature, I, Zagreb 1976.

You might also like