Alija Isaković LIJEVE PRIČE

LIJEVE PRIČE Dragi moji slušaoci, Ja sam ljevak i pričat ću vam samo lijeve priče. Pogledajte me! Pogledajte koliko mi je lijeva ruka ljevorukija od desne! Takva mi je i pamet – ljevoruka. Ja ću vam sada pričati, pričati. Hoću da se čuje muha. Hoću da se čuje sat u kuhinji. Hoću da se čuje šum vode u oluku. Hoću da se čuje češanje papagaja u kafezu, da se čuje kako prašina pada na obrisan parket. Hoću da se čuje mrak... I hoću da se ništa ne čuje. Samo... Bila dva dječaka, Adi i Fari. To nisu njihova prava imena. Ko još danas nosi pravo ime! Staro, pomalo seljačko ime, teško ime na ramenima! Ime puno slova koja se danas teško izgovaraju. Ime pod kojim ne možeš hodati lagodno!... Adi i Fari su skraćena imena, dva ljupka imena koja je njihova majka pronašla u nekom stranskom filmu. Jupi! Tu ste! Zinuli ste!... Adi, ne diraj ga! Molim malo mira u ovoj lijevoj kući, u ovo gluho doba noći... Vidim, blehnuli ste u mene kao riba kad zastane u akvariju, a voda joj nije promijenjena. A riba zijeva, hoće da umre bez svježe vode, ali joj zijev pomaže da ne umre pred našim krupnim očima. Mir, molim! Sada počinje ono glavno. Sada ću samo vama dvojici ispričati što se nikad nije dogodilo. Niti će se dogoditi. Niti se moglo dogoditi... Možda se moglo dogoditi u nekoj drugoj zemlji, na nekom drugom kontinentu. Kontinenti su veliki. Kontinent je kao... Fari, dogovorili smo se! Dakle, dakle, ovo se nije nikome dogodilo. Ja izmišljam. Gledajte kako izmišljam! Ljevoruko! Pogledajte moje naočari. Moju kosu ne tako razbarušenu kao nekad. Moju kretnju lijevom rukom prema nebu... Dotičem oblak, a drugom rukom milujem vašu tršavu kosu... Ja to samo vama tako. I nikome drugome. Nikad!... I kome bih sada, ovdje, u ovo lijevo

1

vrijeme?... Mama je u pozorištu, reče Fari. Ne prekidaj ga, reče Adi. Šuti ti, Cviko! Adi je nosio naočari, slične tatinim. Mir! Neka je mama u pozorištu, rekoh ja. Mama će doći. Ti pričaj, mi ćemo zaspati, mama hoće doći... Hoće. Kad je mami premijera, dođe kasno iz premijere. Uostalom, ja sam vas rodio. Zar Fari nije govorio da sam ga ja rodio? Jesi, ali sutra sam plakao kad ode dan... a mama nije došla. Sad si veliki! Ugasi i pričaj, reče Adi. Neka se Fari prepadne. Upalit ću malo svjetlo. Ovako, u redu? Pričaj, već! A noge vaše? A zubi? Nismo. Joj! Ne treba! Ma, tata! Ništa! Pravac kupatilo! Pravac četkica za zube! Pravac tuš i voda! Danas preskačemo... Ako se ja pokrenem, onda ćemo hladnom vodom. Danas imamo propust za pranje... Rekao si, reče Fari. Rekao si, reče Adi. Već si nas upričao, reče Fari. O-kej! Večeras imate propust. To ne volim, ali – carska se ne poriče. Samo večeras. Jer... Čistoća je pola zdravlja, a prljavština je druga polovina, rekoše sinovi. To je bila parola koju su oni razumijevali. I tata. Dakle, počinje priča koja se nije nikada ispričala: Bila dva brata, Adi i Fari. Adi je imao mamu, a Fari tatu. I, ponekad, obratno. To jest, mama je glumila u velikom pozorištu i na televiziji, a tata je glumio doma, u kućnom pozorištu: kuhao mlijeko, drobio keks, razmazivao eurokrem. I svašta. Njegov radni sto bio je tamo, u onoj sobi, a mamino pozorište je u centru grada, u velikoj zgradi s velikim lusterima... Mama je tamo, noć je, gluho doba, ali tata je ovdje da vas čuva i da vam priča lijeve priče, prije spavanja. Tata je dobrodušni ljevak. Dobro, tatura, snizi ton! Pričaj. Ne znam pričati. Eno kasete. Trnoružica. Adi, ubaci! Nećemo kasetu! Hoćete kasetu! To je moderno. Današnja lijepa djeca ne traže da im roditelji pričaju svoje priče i svojim glasom... Slušajte, sinovi, sokolići vrani, moj glas je hrapav, pun prijetnji, naređenja. Pun kratkih uskličnih rečenica poslije kojih slijede neke radnje.
2

Tatura, kreći mozak po priči! A, ne! Ko rasteže žvake, ko guta crtice i stripove, ko ide u kinoteku na kaubojske filmove, ne može gutati moju priču: Bili djed i baka pa djed imao horku a baka koku... E, može! E, ne može! Kakav je moj glas, ružan, a kakav glas ima Zike iz kasete! Ne puštamo te, i dosta priče, reče Adi. Sinovi su ležali – mlađi na donjem, a stariji na gornjem krevetu. Tata je sjedio na podu držeći rukama skupljena koljena. Dobro, reče:

POŠLA KOKA NA PAZAR Pošla Koka na pazar, ukaljala nožicu. Tari, Grme, ovu nogu! Neću! Pričekaj se, jedan Grme, ja ću tebi Kozu dovest, neka tebe Koza brsti! I dovede jednu Kozu: Brsti, Kozo, ovaj Grm! Neću. Pričekaj se, jedna Kozo, ja ću tebi Vuka dovest, neka tebe Vuk pojede. I dovede jednog Vuka: Jedi, Vuče, ovu Kozu! Neću! Pričekaj se, jedan Vuče, ja ću tebi Selo dovest, neka tebe Selo bije. I dovede jedno Selo: Udri, Selo, ovog Vuka! Neću! Pričekaj se, jedno Selo, ja ću tebi Vatru dovest, neka tebe Vatra pali. I dovede jednu Vatru: Pali, Vatro, ovo Selo! Neću! Pričekaj se, jedna Vatro, ja ću tebi Vodu dovest, neka tebe Voda gasi. I dovede jednu Vodu: Gasi, Vodo, ovu Vatru! Neću! Pričekaj se, jedna Vodo, ja ću tebi Konja dovest, neka tebe Konj popije. I dovede jednog Konja:
3

Otvara usta. Fari šuti. Pa. u tom trenutku Mačka je još živa i može jesti Miša. ovu Vodu! Neću! Pričeka] se. Tata: Ode Koka na pazar! Adi šuti. neka tebe Miš izgrize. ovog Miša! Neću! Pričekaj se. ovog Konja! Neću! Pričekaj se. dobro. ovu Mačku! Hoću! Stade Hrt Mačku jesti. neka tebe Sedlo tare. neka tebe Mačka pojede. ovaj. ja ću tebi Hrta dovest. stade Vatra Selo palit. ovo Sedlo! Neću! Pričekaj se. Mačko. I dovede jednu Mačku: Jedi. ovaj Hrt je tek počeo jesti Mačku. stade Selo Vuka biti.. dočeka Adi tatu s boka. stade Vuk Kozu jesti. stade Konj Vodu piti.. stade Voda Vatru gasit. Znate. jedan Konju. To je to. ja ću tebi Miša dovest. kako da vam sada objasnim. jedna Mačko.. Hrte. Mačka Miša. On je Mačku. Dobro. stade Koza Grm brstiti – ode Koka na pazar.Pij. / dovede jednog Miša: Grizi. neka tebe Hrt izjede: I dovede jednog Hrta: Jedi. hoće nešto da kaže i sve zamuckuje. sve ih je pojeo 4 . reče Fari otužno.. Mukla tišina. jedan Mišu. ja ću tebi Sedlo dovest. Tišina. Sedlo. stade Mačka Miša jesti. jedno Sedlo. ja ću tebi Mačku dovest. Mišu. rekao si stade?. reče Fari tiho i pomalo podmuklo: Kako će Mačka pojesti Miša kad je nju pojeo Hrt? Tata zateže usne i zašilji bradu. stade Sedlo Konja trati. Ali. Gledaju bijelo. Konju. Stade jesti u ovoj priči znači: poče jesti. stade Miš Sedlo gristi. I dovede jedno Sedlo: Tari. Onda je Hrt sve njih pojeo.

Nema ni Sela. Tako. a čizme nisu još namazane kako treba! Naše čizme od sedam milja! Čizme od sedam milja. Bio sam još mlad i dugo sam jahao do Jasne Poljane. Lažem.. ali priča može da grije. Svi će stati u Hrtov trbuh. nema mlijeka. priča nije da se jede.Hrt. Nije ta priča čemu. nema Vuka. na kraju krajeva. ja sjašem. umotam se u bundu i legnem na snijeg. Gdje je Vuk? Vuk je u Crvenkapici. gdje su danas Koze. Adi. tihonjko. idemo dalje! Huraa! Pst! Priča nije čokolada.. ja ležim na ledini pred crkvom. dobro. reče Adi. nema Vuk šta da pojede i.. a kad sam se probudio – imao sam šta vidjeti – snijeg se otopio. reče Fari. Dobro. a moj konj visi na zvoniku. Jupi! Ide priča da se čuje cvrčak na ognjištu! Molim? Cvrčak na ognjištu. nema ni 5 . Odlično! Dakle. da je tražila Grm bi to uradio. idemo dalje. u mrklom mraku. može da ispuni uši. Ova priča ne valja. nije bilo razloga. znam! Dakle.. tihonjko! Kako sam vam pričao ruske bajke kad je bio debeo snijeg u prozoru. srce. nije Vuk u Crvenkapici nego je Crvenkapica u Vuku. Nema ni Vatre da pali Selo.. ni Sedla da tare Konja. I ne treba nam Vuk u priči.. ko zna? Koze su u filmu. bunda na čiviluku. sanke u hodniku. i nije tražila Kozu da pojede Grm. A-a. za onaj kolac što je virio iz snijega.. ni Konja da pije Vodu. zatim. brzo. konj se umorio. tu je lovac Luka. Na snijeg? Ničeg drugog nije bilo osim snijega dokle oči vide. gdje je snijeg toliko velik da sam se jednom golemo iznenadio. majka je u pravu. Bleso. vatra u radijatoru. ali Selo neće da bije Vuka. nema Koza. reče Fari. Sve je već raspoređeno. svezan za vršak crkve. posrće... Spava li vam se? Hajde još! Idemo: Nije pošla Koka na pazar. ni Vode da gasi Vatru. nije ukaljala nožicu i nije tražila da joj Grm otare kal.. I sam sam bio golemo umoran i dugo sam spavao. ima Sela. postoje ljudi zaduženi za taj posao. oči. nema ni Vuka. Priča može da uspava. priča nije košulja džins. a nije bilo ni Koza. svežem konja za obližnji kolac.. makar preko svoje volje. Tiho.. Valja znati slušati. Ova priča je već dosadila. koliko si puta čuo ovu priču? Milion miliona puta! Dobro. da odmah stignemo u Rusiju.

ispružite se. kako to? Šta sam ja ovdje? Ti si živi pisac. Bole me kosti! Điha. pomalo posprdan. Već si to kvario.. ako se potroši. 6 . Omaklo mu se. Dosta sam danas pričao. Nisam baš najbolje znao. Dosta je bilo. Sve me boli. Bravo! To je ekavski. A nema ni Mačke da pojede Miša. morate se navikavati na kasete. Vi ne znate šta je to lumbago. kaže prijepelica umjesto prepelica. odoh ja na pazar! Kad smo bili u Beogradu. Kaseta može zamijeniti tatu i mamu.. Ona žena mi je objasnila da se ne kaže devan grad. nema ni sedlara. Djeco. Onda je rekao: Sad ću ti pokvariti tu kasetu od pod. nećeš to dirati.. Fari. Eno vam Mačak u čizmama.Miša da gricka Sedlo. već divan! To je zafrkana stvar. Nisam ja Napoleon da me jašu vlastita djeca! Ne mogu se s vama valjati po podu. kad iznenada dođe u Sarajevo. Zaista. ja odoh! Mlađi nešto opsova.. Uvucite se. kupi video i taj se neće potrošiti! Dobro. Mamu može.. Što bude u crtanom – bude. Ali ovo nije film. video! Toliko je to skupo da bi ga trebalo pisati velikim slovima. U priču se dolazi sa sela.. provaljuješ. mleko. U koga si ti video video? To je ekavski. Vrat me boli od današnjega gombanja. Ima! Ima na filmu. Tata odmahnu glavom i poče brisati naočari: Dobro: živi pisac. Ovo nije ni priča. reče stariji. ti si govorio: belo. iz mora. Tatura.. pohvali se Adi. To je rekao pomalo ponosan. kao igrači kad daju gol. Otkud Hrt? Ko je još vidio Hrta? Ima Hrt u crtićima. Dječaci su već sjedili na krevetima i očekivali nastavak. sve četiri krute!. reče Adi. reče Adi. Dobro. ali Hrt ne može doći iz crtanog fima u priču. tatura. a kad smo bili na Kalemegdanu i kad smo susreli onu ženu rekao si: Beograd je devan grad! Samo sam se trudio da govorim kao Beograđani. I to se potroši! Lagiš. Pa. iz gora. Adi podiže dva kažiprsta uvis. ali tatu ne može. Ne smijem ponoviti šta je opsovao. điha. Ovo je samo da znate da nema što nema. I Beograđanin. iz šuma.. To košta đavo i još pola đavola. Koljena me bole. reče Fari važno. Lijepo od vas. Lumbago su leđa kad su najvažnija na tijelu. ako mama bahne. reče Adi. pa šta? Imam li ja pravo živjeti? Nema mame i mene ste najahali do pola noći. Smijali smo se do Kozije ćuprije. I večeras. Baš me briga. a jedan me neki dan pitao na Baščaršiji "Da li mi je kravata dobro svijezana! Ja sam rekao "Devno!" i obojica smo se smijali našem neznanju i nepoznavanju.

nismo svjesni posljedica koje iz toga neminovno proizilaze. reče Fari. kao što sam ja imao. pardon.. reče Fari. Nekakav sam pisac. Moja! Ja ti zadajem. tiho. protrlja ruke i protrlja svoje umorne oči. reče Adi. začu se krkljanje. Mi ne mislimo o vašoj budućnosti.. Poludjet će. To ti je zadaća. Adi se tiho smjehuljio. knjigu bi pojeo. neka čita stariji mlađem. Zike nije lud! Neka vam on čita! Tata oštro pritisnu kasetofon. Zaknjigio! Vi samo izmišljate nove riječi kojima ćete me dotući.. reče Adi. reče tata blago. Adi i Fari se ponovo nasmijaše. reče Fari. Jesi li ti pojeo svoju knjigu?. reče Adi. svježi. Samo čita i tjera nas u igračke. Ti si. Spavajte. Govori kao tv-dnevnik. Kakva ste vi djeca! Eno Vinetua! Eno Orlovi rano lete! Eno ruske bajke koje vam je majka donijela iz Moskve! Eno gomila šarenih slikovnica na stolu!. tražit ću da snime vašu majku na kasete. Samo si se zaknjigio u toj sobi. Neka čita mlađi starijem.. svako slovo bi pozobao. A otac živi pisac! Nije te stid to priznati! Koje? Da imaš samo jednu knjigu. To nije domaća zadaća. Ne zna ništa drugo.. ali nije smio postavljati takva pitanja. Papagaj. kljunom!. Opet ste ovo čudo pokvarili.. Ti si ga pokvario. Nećemo više da gutamo kasete! Majko. reče Fari. Neka vam ona 7 .. Traka se ne vrti. dreknu tata. poludjet ću s vama. Mislimo samo o vašoj sadašnjosti. ide kaseta! Prvo Zike i njegova pjesmica. čitao bi. Ziketu ste odrezali grlo i glas ugasili.Danas nisi ništa pričao. roditelji. tona knjiga. Pravo će poludjeti.. Pažnja. Sve je to pogrešno! Mi nismo dobri roditelji. Nisam ja. Tata je poludio. reče Adi. najblaže što je mogao. Jesi! Pričaj svoju priču. čitao bi.. ugasi se. Mi. Zike poče otezati riječi. reče Fari. A sad se buni. Imaš mlađeg brata i lijepo je čuti kako mu stariji brat čita za peticu! Učiteljica je rekla da je sramota kako čitam. Eno.. Nisam ja. Uostalom. Treći put. i ja imam nekakva prava i neko vrijeme za sebe. Sinovi gledaju tatu u oči.. moja! Eno knjiga na polici. upita Fari neučtivo. Tata protrlja koljena. Ne spava im se. brdo slikovnica!. Nasmijani su. dotukli ste ga. Uvijek su stariji čitali mlađima. Ta. Tona igračaka... Hoću.

I ona je glumica. zaplaka Fari. eN-O-Be je kad je Tito bio u partizanima. U ovo doba. ona je uvijek na predstavi. A. Kad ste ovakvi. Sve je pobjeđivao. Vidio sam ja na televiziji. neka malo i njenog glasa ovdje. Boško Buha je bio. Slabo je to. Ja sam živi pisac i sada ću vam nešto iz partizana. Kad Tita vidiš na slici ne možeš ga zaboraviti. ljepši od Ziketa. kao što se to obično događa. hajde nešto o partizanima. nadam se. Kad ja vas uspavljujem. Ne znate ni šta je eN-OBe? To je to. Umilan. To je već bolje. protjerali na pusti. usamljeni otok i tu je Napoleon gajio kupus. reče Fari. To nije dosadno. ti si partizanski živi pisac. tada. Zašto ti nisi bio u partizanima. Znamo. Neću da čujem glas. Pričaj! Bilo ih je. omalen. Neću da se glas moje mame prodaje i da mama priča drugoj djeci.. I papagaj se umirio Je li sada dosta priče? Poklopite se očnim kapcima i spavajte.priča. reče Adi. sitan.. To je dosadno. ali je bio. Nije odmah bio car. Samo je jednu bitku izgubio. očigledno. Tatura. Poznavao sam dječake koji su bili pravi bombaši! Ja sam bio nekakav nikakav. 8 . Neću traku! Ne vidim mamine oči. Mama će doći iz premijere. ne vidim kako joj usne miču. reče tata. Jedan brkati partizan rekao mi je. Pričaj! Jednom si pričao mojoj učiteljici da si partizanski pisac. Ima lijep glas. bio sam dječak. "Nijesi ti ni za konjovoca!". U sobi prividan mir. Dobro. Bio sam mali. onda su ga drugi carevi.. Pipnuo? Nisam ga pipnuo. dobro. Konjovodac je onaj to vodi konja. Jesi li kada vidio Tita? Vidio sam ga kao što sada tebe gledam. reče Adi. Ko je bio Napoleon? Napoleon je bio francuski car. Pisac s puškom? S puškom. zaplaka Adi. imate pogrešan porodični odgoj. Vi. Kad govori. To je eN-O-Be što se uči u školi. naročito kad sa mnom razgovara. smirite se. Ja ću vam pričati što znam. sve do svoje smrti. A jesi li ga pipnuo? upita Fari. i dječaci su bili u partizanima.. reče Adi. a mame nema ovdje. Jesam.

reče Adi.. legiji bi bio otvoren put u donja sela. zabacuje glavu ustranu. sine. da ne dišemo. nagli obrti u situaciji i iznenadni. poput halapljivog svinjčeta.. grunuo da provali u njihove rođene kuće. kad: Tata. ostavljajući otvorena vrata. odjednom. Bilo je u partizanima povuci-potegni.. Tako. Ne. neprijatelju nerazumljivi. ovaj – stvarna imenica muškoga roda na -ac. To je znao svaki borac i zato je jučerašnje naglo povlačenje odjednom zaustavljeno i svaki se partizan začeprkao u svome zaklonu osjećajući da se više nema kud odstupiti. Može li Bosanac napraviti frižider? Može Bosanac napraviti frižider. uzavreli od slijepe mržnje." Tiho u sobi. je li Slovenac frižider? Nije. Slušajte: "Neprijatelj je bio primoran da se žurno povuče sa svojih isturenih pozicija. Tako u krevetu. Borba je teška. Zbunila ih je i začudila ovolika upornost partizana.. Učinilo mu se da je uspavljivanje okončano i da će moći za svoj radni sto. Ali nije još napravio? nastavi Fari pitanja. ali ja želim da vas uspavam. pa su borci zaboravljali da su se ikad povlačili i da je pred njima opasan protivnik. zadao bih ti cijelu priču. uporni protivnapadi još neprekaljenih jedinica odreda kojima je.. bili smo gladni i bosi. Kao Bosanac. Kad bi se i odavde odstupilo. Zaglušeni vlastitim puškama. Ovaj naš frižider je napravio. položaj postao sam kućni prag. Slovenac je mislena im. Dosadna!? Da sam ti ja učiteljica.. tako jednostavno. Zašto svaka stvar nešto služi? Ne znam.. Nemojte se tako radovati.. reče Fari. Takvoj priči može samo tišina smetati. Slovenac nije frižider. od korica do korica!. reče Adi. Nije im ni na um padalo da su ovo posljednji zgodni položaji pred prostranom kotlinom iz koje su rodom većina partizana iz ovog bataljona. Kongoanac. Ja bih ga ipak pipnuo. Taman je zakoračio u hodnik. zapucketa mu lijevo koljeno. ali Slovenac može napraviti frižider. kad se priča o narodnooslobodilačkoj borbi ima toliko pucnjave da ne smeta ništa živo. Amerikanac. Trebalo bi ustati kad se sluša ta priča. To su bili oni. nego mrskog i grabljivog pljačkaša-lopužu koji je. a mi smo umorni bili.ovako. Dok je tata ustajao. oni su se borili i jurišali ne videći više pred sobom običnog neprijatelja. 9 . Slovenac ne može biti frižider. I govori jasno. Sinovi se smiriše. Fari? Ovo je priča da svako nešto doda i oddoda. sine.. Je li u redu? Možeš: da se čuje muha. Pomalo je dosadna priča. malo. kao učitelj. zabijenih u partizanske položaje u obliku tupog klina i da se ponovo sređuje i priprema za novi napad. da se čuje mrak i da se čuje mrav pod zemljom i ptica u noćnom letu. Hajde nešto iz te borbe. deset na jednoga u mrkloj noći. I neke druge korisne stvari.

. Mama se smjehulji. reče tata. Šta ćeš još izmisliti? Izmislit ću da se ne ide u obdanište. onda. To znači: devet puta po tvojoj guzi tap-tap! reče Adi. Hodite. Niko. Rado bih ja tebe izdevetao. Nisi mi rekao da li je frizura u redu? 10 . Oho! kliknu tata. izmlati me. Izmlati me da lakše zaspim. Da je ona ovdje mjesto mene... ali nije napravio. Može. moje kočije! Dobru noć. Vidim. vidjeli biste to njeno postupanje praktično. gospođe. Da li mi je frizura u redu? Odlična je! reče tata.Nije. svašta ćeš ti izmisliti. Mama uđe u sobu: Ovdje sam ja! Mislili smo da si već zdimila. PRIČA O NASTANKU ZEMLJE Molim te. Vi znate kako ja nezgodno brojim. Što si se tako dotjerala? upita tata. reče mama.. reče tata. zaustaviti? Šta znači izdevetati? Ne znam. I ne mora svako praviti frižidere. tatura. niko da ne umre. Nije da nije. dobru noć! Sinovima drago.. mile gospe. Napravi ti nešto nenapravljeno. reče Fari. Svaka riječ ima svoj dobitak. Oho! kliknuše sinovi. mama ne bi nikada tako postupila. Kako ćemo se. sine. Bilo bi ih previše. reče tata. reče Fari te večeri. nakloni se prema mami i poče glumatati: Ja se nadam da će sve biti dobro. Moramo biti strpljivi. Dobru noć. Večeras igram Ofeliju. reče Adi. ruka ti se pozlatila!" Lagiš. ali može ti se to dopasti. Za sada si izmislio samo mene. i sunce. i da uvijek bude dan. Ti ćeš biti sve jači. a moja ruka sve slabija. Izmlati me da se smirim. Dobru noć. Može li nešto drugo? Može. Samo ponekad da se poigram sa svojom rajom.. Ustade. Izmislit ću lijek da niko ne umre. U pravu si! Gledam to tvoje divljanje i samo čekam da se dovoljno naljutim. A mame nema da se podboči na vratima i kaže "To.

Donio sam vam novu kasetu Đavo i njegov šegrt. reče Fari. Vidjelo se da joj pjesma nije legla koliko su sinovi očekivali. ponovit ćemo mi bez nje. dosta šale i dosta zbilje. Nema veze. sjesti 11 . Kad smo tihi zašto padaš s uma. Pjesma! MAJCI: LIJEVA PJESMA Da si Eva bila bi sardina. Da nas voliš ne bi pošla za te. Tata je morao doći. Zike bi umro od tuge da ga djeca ne obrću prije spavanja. Da si "riba" rodila bi sina. Čuli ste ovo njegovo uživanje Uh. Do viđenja.. Da umremo bi nas ostavila. Da si crtić ti bi bila guja. Kad si marka što nas tata ljušti? Kad smo sami što namještaj hoda. lijepo sanjajte. reče majka-Ofelija. Lijepo smo pjevali. ja sam naumio da se malo povučem u svoju sobicu. Da si l'jeva to bi bila pljačka. Taj Đavo i šegrt će vam se dopasti pa ga slobodno obrnite nekoliko puta. Čuo je kako se Zike trudi. No.. Topi se u kaseti. Tata ode u svoju sobu. Zike je u formi. Da si desna ne bi bila "mačka". Kratka je! Adi. To je trajalo neko vrijeme. Da se peglaš već bi bila slavna.. Ali. pjesmu majci na rastanku noćnom. I koliko je tata očekivao. Kad nas maziš čemu masna gluma? Kad te nema zašto vr'jeme šušti. Da si šešir ne bi bilo mjesta.Super! Hajde. Zike uživa kad ga obrćete. Stani da ponovimo! Mama je već trčala niz stepenice. ubrzo se pokazalo da Đavo i šegrt i Zike nisu bili dovoljni. dragi moji. što me obrnu! Ustvari.. gitaru u ruke. sinovi. Žurim. Kad dođete zašto pljušti voda? Ko te šiša što si tako ravna. reče tata tužno. Da si ljepša bilo bi nas dvjesta. Bio je zadovoljan. Da si pile tresla bi te struja. Super! Dobaci mama s vrata i posla poljubac.

Moje oči su više letjele kroz prozor nego na tablu. djeco. Bio sam grozan đak. Kad sam pogledao u treću klupu ispred mene i vidio kako se i 12 . polumrtvih.. Zna kakav sam đak i hoće da se obraduje mome znanju. znaju biti nacrtane u paroloma. čitao sam tih dana zanimljivu knjigu Od Sunca do čovjeka i javim se: Ja znam. nedavno rođene u Zagrebu. sretan.. vascijeloj Zemlji na koju stane sve što pripada ljudima – biljke. kao Adi. Jer.. Obratite pažnju: kad izgovaram riječ Zemlja. Riječi se znaju pritajiti u ukrštenicama i križaljkama. A znate li šta je još ZEMLJA? Zemlja još može biti: zemlja oranica. Zemlja je jedna u svemiru. Ja progutam pljuvačku i krenem: Otkinuo se komad Sunca i pao na Zemlju.. neobrijanih. Ima ih toliko da ih niko ne zna sve napamet. Ja znam. kažem ja. PRIČA O NASTANKU ZEMLJE Znate li. I crvenokošci! I crvenokošci. žutci. moja raja u razredu vrpolji se – niko ne zna kako je nastala naša Zemlja. pa se kaže hodam zemljom.. Iščekivao je moj odgovor. izgovaram je početnim velikim slovom. Ne zna niko. Sjedio sam u zadnjoj klupi. znaju biti unižene u psovkama. vragolanci moji. a kome nedostaje koja riječ – samo otvori veliki rječnik i one sipaju iz rječnika kao indijanske strijele ili kao leptirići šareni. a plovim morem. svi se nasmijaše.. Ne znate. pita nas nastavnik "Ko od vas zna kako je nastala naša Zemlja?" Bio sam tada peti razred. pored prozora. masnih.. pa svaka država je nečija zemlja. pametnih. a taj prozor je gledao na groblje i vitke čemprese. kaže nastavnik i podiže obrvu do plafona. Nastavnik ponovi pitanje. i svi ljudi zajedno – bijelci. životinje. Jeste li zadovoljni ovim početkom? Ja malo namjerno razvlačim i želim da budem dosadan jer mi je glavno da što prije zaspite. Hajde! Zamislite. Takve su riječi: mogu da se umnožavaju. dakle – hoću da vam dosadno pričam. Ne znam šta znači to "Ovaj". debelih. rode! Ovaj. znaju biti milozvučne u tepanjima majčinim. Ja sam već tada čitao sve što nije bilo u lektiri. o Zemlji-planeti. i svih oblika: ima ih okruglih. Hajde. reče nastavnik obradovan i podiže desnu obrvu. dakle. Hajde. Pričam vam. I ona prašina na parketu je zemlja. Ne znam ni ja. Riječi mogu biti svih boja i veličina. ima ćoškastih.na pod. nezrelih. crnci. dabome. Ko ima više riječi na jeziku – bogatiji je. slijepih. stijene. počevši od one 5-milijardite bebe. rekoh važno. gluhonijemih. lijevo. nastavnik spusti obrve.. svakakvih. a zemlja je i blato na vašim čizmicama u hodniku. do predsjednika Ujedinjenih naroda!. i tako je nastala naša Zemlja. mršavih. nestašnih. a mogu da se skrivaju i da nas zbunjuju svojim raznim značenjima. Tako. sklopiti ruke preko koljena i pričati. kako je nastala naša Zemlja. znaju biti tajanstvene u kvizovima. Oni bistroumni đaci prasnuše u smijeh zbog moje provale. jednu pa drugu.

ja namjerno peglam da vi što prije zaspite. leti. Kako su ljudi hodali kad nisu hodali? Sve što vidite u životu jedne bebe.. oči su bile sitne. Što uho? Moj otac. Sve što danas hoda. "Vrlo dobro". I zamisli dim koji se vije iznad lađe. nestalo hrane na zemlji. Koji od njih nije bio dovoljno visok da dohvati banane – izumro bi. Divovi ne postoje. jer – i dvije ruke su tada kao noge. Hajde. ili kao cuko. Ja ću pričati. kad je tome čovjekumajmunu. budući čovjek. Dogovoreno? Dogovoreno. a vi ga pravite od snijega. a vi ih zamišljate. mnogo kasnije. a vi razrogačili oči ko cipoli. počeo se uspravljati da dohvati plodove s drveća. Noge još nisu bile izrasle.. Da vam je on otac!. Tako je prednjim nogama počeo brati banane. veli učitelj. Priča bolje od mene i sve same smiješne stvari. krila još nije bilo. ribe još nisu znale plivati. reče Adi.. veli Nušić. Zemlja nije uvijek bila okrugla. ikada vidio more?" "Nisam". ovolike! Nemoj me udarati! reče Fari. a tako su se ponašala i njihova djeca.. pliva. skakuće – sve je gmizalo na trbuhu. koliko mnogo teško je reći. Je li on živi pisac? Nije. davno. 13 . rekoše sinovi. Kako je nastala naša Zemlja? Liv jepo ću vam to objasniti. Sve se može zamisliti. čak i ono što ne postoji. zabolje me uho. ptice nisu znale letjeti. Snješko Bijelić ne postoji. ko tačkice. roni. sve se to događalo ljudskom rodu. Eh! Njega jednom zapita učitelj "Jesi li ti. a beba je također čovjek.Ema smije. Lijevo uho mu je bilo ovoliko! Lagiš. nije bila ovako lijepa. Tako i priča postoji sve dok se ne zaboravi. ne peglaj! reče jedan od sinova. "Zamisli. Dobro. a vi ih crtate. kao tele. Davno. kao što smo i sami gmizali kao bebe. i postoji sve dok se ne istopi. tako su i ljudi hodali kao danas majmuni. ljudi nisu znali hodati na dvije noge. a koža tvrda. zatim hoda na četiri noge. kad mu je bilo teško. tvrda. Drveće još nije rađalo slatke plodove. Tek mnogo. trči. Ima u nas pisac koji se zove Branislav Nušić. more i zamisli lađu koja se još ne vidi. govorio je "Boli me uho!" Je li tvoj otac imao tako velike uši kao ti? upita Fari. reče Adi. Šta su cipoli? Cipoli su ribe." Tako ćete sada vas dvojica zamišljati ono o čemu ja pričam. idemo dalje. Pogledajte bebu kako puže. Prvo i prvo. a oni viši i spretniji ostali su živi. vještice ne postoje. tome majmunolikom čovjeku. I unučad njihove unučadi. Bez obzira da li ste to vidjeli ili niste. nije bila ovako tvrda. Nušiću. a vi zamišljajte. dakle.

Šta? Od čega su nastali ljudi? Bila je kap žutog Sunca i onda je kap rasla. ko je. Vidiš cijeli globus. Šta vidiš? Vidim globus. a mrav je sitan i ne može sa svoje visine vidjeti šta mi vidimo. Sada se izmakni. Šuti ti. Neka Fari kaže.. Vidi se Afrika. Sjećaš li se. Imao je ovoliku bradu! Dobro to. Zvao si ga otiskivač u svemir." Tako su ljudi u stara vremena vjerovali da je Zemlja ravna kao ploča. primakni se. Adi. Iz satelita se lijepo vidi da je Zemlja okrugla kao ovaj globus. Učit ćete to. Kad je Adi bio mali kao sada Fari. Zove se Darvin. kao šnicla u tanjim. To se sve skupa zove odabiranje vrste. A taj kupolasti krov je okrugao kao Zemlja. na primjer. reče Adi.. Kad se udaljiš vidiš cijeli globus. ali on meni ne vjeruje. Vide se i okeani. Dobro. Čak i danas. ali kako je nastao prvi čovjek? upita Adi. sada. Pa ja sam ozbiljan. Je li tako? E. Fari.Jeste. kako se zove Čovjek koji je prvi vidio svojim očima da je Zemlja okrugla? Gagarin. Kakvi su Marsovci! Prije nego si se rodio bio si zrak i mi smo te udisali. ovo je ozbiljan razgovor.. kako si ti zvao Gagarina kad sam ti onda pričao o njemu? Ne sjećam se. reče tata. Vidi se Grenland. od čega su nastali ljudi? Ljudi su nastali od Indijanaca. Učit ćete i ime čovjeka koji je to prvi skužio. reče Fari odvažno.. Dobro. Nisam ja mali! Dobro. Bio je Englez. Adi. Kozmonaut Gagarin.. reče Adi. a mi ne možemo vidjeti šta se vidi iz satelita.. inače bih se okliznuo i propao dolje. reče tata. mrav bi rekao da je taj krov ravan kao crtaći sto. daleko. Kad je Adi bio toliko velik kao danas Fari. 14 . Naša Zemlja je ogromna a čovjek je malen kao mali mrav. ja mu pričam da je Zemlja okrugla. Ovako ćemo. ispravi se tata. Ne vidiš cijeli globus već njegov manji dio. ako zna. to nije loše smišljeno. samo si zaboravio da je i Indijanac čovjek. kad bismo sreli mrava kako hoda okruglom crkvenom ili džamijskom kupolom. Pa neka je čovjek. Tata uze globus sa stola. onda su izrasli Marsovci. Cviko! Fari. Šta vidiš? Vidim globus. Zemlja je jedna livada po kojoj ja trčim. reče Fari. Kaže mi: "Zemlja nije okrugla. Gagarin.

Kako? pitat ćete. iz sveg srca svoga!. Ako stojite na ulici kad pored vas projuri kakav autobus. osjetit ćete kako vas snažno povuče zrak za autobusom. tako usisana u hladan prostor.. kao kad jezikom brzo hapneš površinu sladoledne kugle! Da je ta zvijezda letjela malo sporije. a Voda na Vjetru. lijep i hrabar. po sili privlačenja. i tresnuti o asfalt. čak. a na nekoj drugoj planeti. zavrtjeti. Bio je mlad.. taj cug je jači! Može vas. Pošto je projurila prebrzo. zdrave zube koje je redovno prao. Gagarina je raketa zaista otisnula u svemir i riječ otiskivač mogla bi se prihvatiti dok ne izmislimo bolju. Kraja tome nema šta su sve ljudi mislili o nastanku Zemlje. a svaki čas nastaje neka nova. a to bih i vama preporučio. A bilo je i takvih ljudi u stara vremena koji su govorili da Zemlju drži div zvani Atlant. počela se i sama brže hladiti. još više udaljavati od Sunca i sasvim ohladiti. veća od Sunca. započet će novi živit.. Zemlja će se smanjivati. Zemlja.. U tom strahovitom trenutku ta zvijezda je.. bude zemljotres! Neki drugi ljudi. Što je autobus brži. slična užarenom gvožđu u topionici. Lijepo.. Tako će izumrijeti sve što je rođeno. prebrzo i za planetsku veličinu. ponijeti mladunčad raznih životinja i ponijeti svoju pamet.. U svako vrijeme su mislili nešto drukčije. Manji površinski dio. Ljudi će sjesti u rakete. Pokazat ću vam Gagarinovu fotografiju u avijatičarskoj uniformi. Pored takvog Sunca projurila je neka. Išao je rano na spavanje. Vo stoji na Ribi. Sve se u prirodi mijenja. Ono što sam ja onda rekao svom nastavniku kako je nastala naša Zemlja. Riba na Vodi.. Imao je lijepe. Venera. I sve Sunčeve planete su nam rod rođeni: Mars. a uslijed smanjivanja počela se sve brže okretati oko sebe i oko Sunca. niko tačno ne zna. Ta pamet na nekoj drugoj planeti može biti pametnija. Meni se sviđa jedna priča o tome koja kaže: Sunce je usijana žitka masa. uslijed hlađenja počela se smanjivati.. U jednoj zemlji koja se zove Španija vidio sam tog diva Atlanta napravljenog od betona. Zemlja se makne!. Mnogo veća od Sunca. sada gledajte! Stari ljudi su znali lijepo izmišljati: cijelu Zemlju drži na leđima Vo. Svemir je toliko prostran da vam ovdje.. zamišljali su i govorili da Zemlja ne počiva na Volu već na velikoj Kornjači. također u stara vremena. Evo šta ja mislim da se zastvamo dogodilo: Pogledajte nebo u vedrim ljetnim večerima. povukla za sobom kroz svemir dio Sunčeve usijano-tečne mase. Držao je kuglu zemaljsku na ramenima. Ne znači da će tu ostati. nisam mnogo provalio. ta masa bi se zalijeplila na njenu površinu kao vrela palačinka. Kada Vo mrdne uhom. Kako se to dogodilo. Otuda ime Atlantski okean. Svaki čas neka se zvijezda ugasi. 15 . Kornjača se mrdne. Naša Zemlja je nastala od Sunca.. Jupiter. Sinovi se zamisliše. Sada je na ovoj putanji na kojoj smo mi zajedno s njom oko Sunca.Zaboravio sam. u sobi.. Ovakvi mišići. sve što živi i raste. ne mogu o tome pričati. Ni sama priča o svemiru i nastanku planeta ne bi mogla stati u ovu sobu. ponijeti sjemena raznih biljaka. ta otrgnuta masa je ostala ni-tamo-ni-amo: otkinula se od Sunca a nije stigla do zvijezde. E.. a dobro bi bilo da ne stojite tako blizu. nama nepoznata zvijezda..

Mi volimo da nam ti pričaš svoje lijeve priče kojih nema u knjigama. Nije hodao. sa suzama u očima i plačnim glasom. da snime tvoje pričanje. sokolići. tako. reče Adi. reča mama. Samo je učinio nekoliko čučnja. Bili djed i baka. reče tata važno. također važno. A kako bi onda počeli? upita Adi. reče tata. da smišlja i priča u isto vrijeme. Djeca vole sve nove i nove priče. reče tata važno. a gdje je kraj neba?. I mama je bila doma. da ih gleda. pred njihovim očima i ušima. zamolili da im i ti jednom nedjeljno pričaš prije spavanja: oči u oči. hoćemo da nas uspavljuje iz kasete!" Ma. Gore-dolje. rekoše sinovi. Djeca vole da bezbroj puta čuju priču koja im se dopadne. graknuše sinovi uglas. da briše svoje naočari. Da sjedi na podu s rukama preko sastavljenih koljena. glasom u glas. Sve nove i nove priče! I djeca su to tražila. reče Adi. ali su Adi i Fari željeli novu tatinu lijevu priču. Rekla su "Kad nam već nema mame doma. onoj našoj Svjetlosti ću predložiti da snime tvoj glas. jedne ponoći.. samo je djed imao horku a baka koku. Svojih i maminih. Vrćenje u kaseti ne bi te osobito zamaralo. Tvoja rođena djeca. Kad već ne možeš uživo. Smijat će mi se. Čisto tehnički. reče. nemoj! E. Je li ti meni prigovaraš za moj posao? upita mama nanišanjena kao puška vinčesterka. Tata ustade da protegne noge. Oduševljen sam tvojim poslom. Odlično. Samo su me sinovi jedne večeri. Ali neka nas mama ostavi same. Lagiš. To ne zna ni mama ni Zike. tatura.. upita Fari hrabro. gore-dolje! To mu je prijalo. Dobro. Kasetofon je ponovo bio pokvaren. Tu. prigovori mama u prolazu. Zamaralo bi te manje nego što mene zamara vrćenje uživo. MARSOVAC U TATINOJ TVORNICI U srijedu uvečer tata nije ni nudio da Zike priča umjesto njega. Nema kraja. Više od toga digao se zbog riječi. licem u lice. možeš ovako. Tu priču smo čuli milion miliona puta. Predložit ću proizvođaču kaseta. Koju on smisli. To je dječija psihologija.Dobro. Što. Bili su veoma siromašni. koju ćemo? Pričaj kako je Marsovac došao u tvoju tvornicu cipela. 16 . Nemoj tu priču. Koju ćemo? Pošla koka na pazar? Kako možeš stalno istu priču?. tata. reče tata.

Kako ti se zvala ta cipelarnica? upita Adi. Milion cipela tako rasparenih ode u bijeli svijet. taj Marsovac bio je priča za sebe! Tako je znao o kompjuterima. Ja sam davao dok je na računu bilo novaca. skupi koljena i sastavi ruke. To što mi se desilo s Marsovcem. Kad god se sjetim toga direktorovanja pomalo me bude stid.Mama krenu iz sobe: Imam ja prečih poslova. Mene zanimaju kompjuteri. Uđem u crveno i banka me opomene. Međutim. gospodin direktor. Bio sam strog i nepravedan. makar primali i manje plaće. Hajde. To nije pedagoški. Zvala se tvornica cipela. sjede ponovo na pod. Neke sam volio. uživali su što će mi ministar za narodnu obuću dati nogu. Nisi. Kako je Marsovac postupio da izludi kompjutere? Marsovac je prvo pobrkao račune svim tvornicama cipela. Kad sam ja bio direktor tvornice cipela. Sjećam ga se kao danas. zatim svim drugim preduzećima... Opasno!. plus broj.. Parni brojevi pripadaju muškom spolu. što bi rekao moj prijatelj Ljubo Čvoro. da malo uživamo. Kad je radnicima dojadilo moje direktorovanje. a imao je nešto manju glavu od mene.. Gledao je čas jednog čas drugog sina.. Trojica muškaraca u isto vrijeme. E. ja sam i dalje davao i ušao u crveno. već svakoga pomalo. i tako je u toj zavrzlami pomagao mojoj tvornici da plati sve dugove i da ostane na našem računu milijardu dinara. Rekao sam prošli put. a desnu s desnom. ovo na Marsu ne bi bilo otkriveno za godinu dana.. možda će moja praksa u Institut za kompjutere prije okončati nego se ovo utvrdi. Niko više nije tačno znao ko mu duguje i koliko i kome sam duguje. moji radnici su tražili mjesečnu plaću. desilo mi se zastvarno. nisam ni ja sisao kvočku. na malom prostoru! E. radnici iz cipelarnice dogovore se s radnicima iz pakirnice i sve upakuju u kutije lijevu cipelu s lijevom. Ubacio je 17 . Kad sam je zinuo. Ja postanem gubitnik a cipelarnica gubitašica.. a neparni ženskom. i odrasli ponekad griješe. blag i tih. Kad je nestalo na računu. Tata protrlja naočari. pa šta bude da bude. naše cipele nisu htjeli kupovati ni muškarci a kamoli žene. radnici me nisu voljeli. Taj maloglavi M1 14 prosto je izluđivao kompjutere neobičnim računskim operacijama. I pored toga što cipele nisu prodavane. Zapravo. to su oni i željeli.. mislim. Oženjeni su M a neoženjeni N. a na Zemlji. neke nisam. Moji radnici su uživali. Taj maloglavi pametnjaković nije nikoga puno oštetio. Tako idu njihova imena – slovo i broj. rekao mi je "Ne bojte se. i nikad se neće znati ko je to izveo". reče tata. Tako se kaže kad se izda više čekova nego ima novaca. Dosjetim se ja jadu i za savjetnika u računovodstvu postavim Marsovca. To vam je kao da sam uletio kolima u raskršće kad je upaljen crveni semafor. Tako otprilike. reče Adi. postade malčice sjetan. Ime mu je bilo M1 14. ali eto. zatvorite vrata da niko ne čuje. KOŽNA ČARAPA I? Pošto ljudi na Zemlji imaju po jednu lijevu i jednu desnu nogu. Možda zato što je Mars manja planeta.

to je tvorničko samoubistvo". a mene će ministar za narodnu obuću u zatvor." Volio je tufahije da jede. reče Fari. I volio je da gleda Sunce." "Ali. Uradi. nađemo se na ručku u Holidej-Inu. Ti uzmeš od Parija trinaest klikera a on od tebe devet." "Stani". Poslije nekoliko mjeseci našega sunčanja. Oni su ispred nas. "Ti za koju godinu ode na Mars. Sve što mu ja naredim uradi bez prigovora. i odlučim da ih kaznim izbacivanjem s posla i još neke stvari. Marsovac je na svojoj planeti sitan. malo žućkasta. "Jok!" kaže Marsovac. Kad je slistio i veliku porciju sladoleda sa šlagom i trešnjama. u zamjenu." "Ne. dugačkim stopalima – može skočiti udalj deset metara kao od šale! Međutim.. rečenice. Kako je izgledao? upita Adi. reče mi u povjerenju: "Nastavite takvo pakovanje cipela: lijevu s lijevom. kad krene na Zemlju prvo ide u takozvanu zemaljsku komoru i poslije tri dana i tri noći poprimi izgled zemaljskog čovjeka. izvini – ti nisi 18 . naši stručnjaci su odlazili na Mars da proučavaju njihov način života. kaže Marsovac. dođe u moju direktorsku kancelariju. saznao ko su kolovođe. njihova koža postane slična našoj. a desnu s desnom. ćelav. "Samo nastavite tako i vi ćete se obogatiti. Civilizacija njihova. sve riječi. Čovječe. što bi rekao moj prijatelj Čvoro. A jezik? Marsovac stavi uvečer kasetu i slušalice. Mi se poravnavamo šakama. Nije govorio o poslu dok se ne najede. trojica su bili. "Vaše Sunce!" govorio je i pokazivao rukama krug veći od moje glave.novu stavku u računima: ispravka prošlogodišnjeg rebalansa! Štos! Vi ne morate znati šta je rebalans. Mogao je pojesti tridesetak tufahija poslije ručka. zato je M1 14. Sunce na Marsu je upola manje i upola hladnije nego na Zemlji. Zavolim ja tog M1 14 i on mene. kažem. i oni su imali problem ishrane na Marsu. Imao je 114 godina. ujutro – jezik u glavi! U njih je dijete obrazovanije nego naš profesor. nisam sisao kvočku. gospodin direktor". Tako svake godine mijenja broj u imenu. I vi se poravnavate međusobno. rekoh ja. kažem ja Marsovcu. Bude samo malo sitnoglaviji i malo svjetlije kože i očiju. u kaseti je naš jezik. velikim ušima. "ako sam ja Zemljanin. Sazvao sam sve radnike u najveću halu. a tada su neki od njih dolazili na Zemlju da uče o našem životu i o našoj ishrani. M1 14 gotov!" Nikad nije govorio "druže. kao u Kineza. gospodin direktor. Kažem ja Marsovcu da ću kazniti one radnike što su počeli naopako pakovanje cipela. s krupnim očima. Koliko mu je bilo godina? upita Fari. Nije ni bio tu. glagoli. ali možete to zamisliti. Ja ga iz kancelarije zvonem toki-vokijem u Institut gdje je bio na praksi. nakloni se i kaže "Gospodin direktor.. kad krene na Zemlju. A lijeve cipele? upita Adi. Pogledaj moje noge – jedna mi je desna a jedna lijeva." jer je učio naš jezik po predratnom udžbeniku. a ti ćeš. "Jok kažnjavati radnikekolovođe. imenice. To vam je: duguje-potražuje. postati svjetski poslovni čovjek. Sve bi gledao u mene svojim svijetlim očima i treptao kao da ima sijalicu u mozgu.

da nas niko ne prisluškuje o čemu se dogovaramo. "nisam to od tebe očekivao!" Nisam ni ja. i od tada počinjemo raditi u četiri smjene radničke. Sazovem najbolje stručnjake za televizijsku reklamu. Kaže mi na uho "To ćemo proglasiti za najveći modni krik. Mislim se. Ja na avion – u Australiju: "Dajte nam sve zalihe kože koje imate!" Tvornice koje su pravile cipele na stari način – jednu lijevu i jednu desnu. reče Ml 14 tiho. Odem ja na modnu reviju. Radilo se u tri smjene. Počeše otpuštati radnika. govoreći da je ovo par cipela. Ja dam nalog da se uplati reklama za Evroviziju. zatim poznati ruski hokejaš. jednu za drugom. Popnemo se navrh Tornja u restoran. I jednog dana na adresu KOŽNE ČARAPE dođe telegram iz Pariza. Karden predloži da u subotu. A nije ni snižavao. koji je štampa razbubala kao najveću senzaciju. živio Marsovac Ml 14. On nikada nije povisivao glas.čovjek. Pažljivo sam ga gledao dok jede tufahije. a mladi holivudski režiser Emest Hit krene s filmom u kome će glumci nositi samo lijeve cipele. Taj naš modni krik prihvati odmah grčka princeza. žene navale na naše cipele kao da su zlatne. Radnici me zavoljeli. ali Karden sve vrti glavom zadovoljan i udara me po koljenu. jer sam znao da su Kineskinje najprobirljivije za cipele. da ne zaostanu. Druge tvornice cipela kao da ne postoje. zatim španski princ. Nestalo kože u zemlji. Ja odmah na avion. budu manekeni i manekenke s mojim cipelama. Govorio je glasom koji izlazi uvijek istom jačinom. Karden čeka na aeorodromu Orli.. Tako uspijem nagovoriti našeg najboljeg tenisera da reklamira rasparene cipele. Ja primim na posao samo njihove najbolje.. nisu mogle naći kupce. mladići lijepi ko djevojke. Za ženama krenu i muškarci. imaju najmanja stopala. "Aferim!" kaže. kao da je od stakla. ne mogu ih razlikovati koje muško ko žensko. I lice mu se presijavalo dok je jeo. Novaca za reklamu imali smo dovoljno. Nismo ih mogli toliko napraviti koliko se tražilo. To je bio znak da smo pobijedili kuglu zemaljsku. i to je moda i KOŽNA ČARAPA će pobijediti. Nagovorim i našeg skijaškog pobjednika u superveleslalomu da natakne naše cipele i kaže da je u njima pobijedio. Čuveni kreator svjetske mode Karden zove me u Pariz na dogovor. To je trajalo. naše rasparene cipele nije prihvatilo tržište i gotovi smo!" "Ne". a mi smo upravo proizvodili manje brojeve. a ne ono ranije. mislim se. – a te jabuke punjene orasima i ne znam čime još. Jednog utorka dobijem pismo iz Kine u kome piše da su i Kineskinje počele nositi samo lijeve ili samo desne cipele. Mene pozove ministar za narodnu obuću i da mi odlikovanje. nisu smjele biti guljene – svaka je morala biti sa crvenom korom i tako pečena da se sjaji. Moram sada priznati da mi je bio simpatičan i da sam mu vjerovao. žene s lijepim nogama i zgodne muškarce i svake večeri počinjemo uvjeravati ljude da su naše cipele najbolje na svijetu. i moje mušterije će to prihvatiti. Žene koje su imale 19 . odatle njegovom "ajkulom" do Ajfelovog tornja.. a kad one prihvate – svijet je tvoj!" Ja mu ne kažem da me je Marsovac savjetovao. zatim centarfor Liverpula. Poslije ovoga filma. Marsovče Ml 14. i uvijek jasno i horizontalno. Mi se lijepo rastanemo i ja počnem raditi kako mi je savjetovao. djevojke sve ljepše od ljepših.. nagovorim primabalerinu da kaže isto. na najvećoj godišnjoj modnoj reviji.

Čim je besplatno. naši neprijatelji. ne znajući kako drukčije da nas zaustve. Ja sam. stručnjaka. A onda smo jednoga lijepoga dana krahirali. Kako smo najuriš osvojili modni svijet. poslije. ako nije bio i pametniji. i to dvije lijeve. Imali su svi ista dugačka. Znalo se koji broj nosi kraljica. organiziraju se u Kairu stručna savjetovanja. Ko je smislio taj štos bio je ravan marsovskoj pameti. prije šesto godina. Smislili su način kako da me unište jer sam ja tu bio glavni. Naše cipele su se mogle prilagoditi nožnim oblicima. niko nam nije ravan. Jedan francuski novinar pronašao je u Egipatskom muzeju nepar zlatnih sandala koje su pripadale kraljici Kleopatri. da manje žuljaju. da se razlikuju od običnog naroda.velika stopala teško su mogle obuti naše cipele. Karden je organizirao i savjetovanje u Parizu i doveo dvojicu Egipćana. Sve ovo je trajalo. zube sam morao mijenjati i udariti nove. otmjene žene su poludjele za našim sandalama i cipelama. Koja dvorska dama nije tako postupala. a ljevoruke lijeve cipele. Kada su to saznale. Žene su nas branile. i to tako što su desnoruke nosile desne. sve one žene koje hoće. vidio te sandale u Egipatskom muzeju: tanke. Toliko smo se osilili u KOŽNOJ ČARAPI da smo javno nagrađivali noge koje imaju najmanje žuljeve od naših cipela. KOŽNA ČARAPA je pobjeđivala na međunarodnim sajmovima i festivalima mode. Naši brojni neprijatelji nisu spavali dok smo mi uživali. Ja sam bio slavljen. i upućivao je čitaoce na jednu knjigu o Kleopatri u kojoj piše da je bila ljevoruka. i oni su donijeli i pokazali Kleopatrine sandale na kojima se lijepo vidjelo kako su one izlizane samo malo. bijele. to jest kraljica. dignu se protiv nas direktori tvornica parnih cipela. otmjene cipele. radnicama. nosile samo desne ili samo lijeve cipelice. Birali su me u Međunarodnu delegaciju za odlazak na Mars na razgovore o najnovijim zemaljskim novitetima i mogućnostima prilagođavanja tih noviteta Marsovcima. I to najviše za lijeve neparove jer su željele da budu lijepe kao Kleopatra. To nije dugo trajalo. Bile su od fine. proizvedu desetine miliona cipela sa znakom KOŽNA ČARAPA i u pola cijene prodaju te cipele običnim ženama. i može im se. sportašice. seljankama. meke kože. Nemojte pitati kako – jednostavno. glumice. tako smo ga najuriš i izgubili. Pošto sam se na tim fotografijama morao smijati. Kad je u pitanju podvala. Tada su moje fotografije s Kardenom preplavile sve zemaljske i marsovske novine i televiziju. Velike stvari su uvijek jednostavne. tanke i slične današnjim japankama. Bez ovih naših seljačkih zadebljanja. princezice. Znajuću to. Neke su čak išle hirurzima da im skrate stopala da bi mogle nositi naše male. Pismo iz Kine bilo je puno hvale o našim cipelama i govorilo je da su još Kineskinje u vrijeme vladara Min. samo su zlatne. ali dovoljno da se vidi: zlatne sandale su obje bile lijeve i nosila ih je ista žena. ali nam nisu ništa mogli. dugačka stopala. Opet se digne prašina oko toga. To je trajalo. a jedan stručnjak za stari Egipat napisa veliki članak u kojem tvrdi da je to s Kleopatrinim sandalama laž. najbogatije žene. Moj uspjeh bio je u tome što su naše cipele prihvatile najpoznatije žene na svijetu. zna se ko će to nositi a ko neće! Kad su sobarice tih naših dama 20 . bila je ismjehivana kao prosta žena. S njima je to išlo lakše. Kleopatra je imala mala stopala. Išle su u demonstracije za KOŽNU ČARAPU i njenu novu modu. Da ste samo vidjeli to nožno takmičenje. a onim najsiromašnijim podijele besplatno.

A ima to napisano i u jednoj knjizi koja se zove VELIČINA I PAD "KOŽNE ČARAPE". Za razliku od mame. BIJELI LEPTIR Ne zna se da li je Adija i Parija bilo teže uspavati ili probuditi. Stručnjaci su ubrzo pokazali da naše cipele ipak žuljaju jače od običnih. Piše "Otišao sam u marsovsku mirovinu i već sam pravi penzioner. Prođu godine i neki dan dobijem pismo od Marsovca. Zbogom. Nela. Vi se niste bili ni rodili. One tufahije su bile dobre. Svi muški Marsovci umiru dobrovoljno kad postanu MP 160. to je bio naš kraj! Tako izgubismo kupce. Tu svoju bjelokošuljastu smišljenost krio je i od roditelja. koja je bila sklona nježnim majčinskim kretnjama i riječima. Volio je ponavljati riječi svoga prijatelja Čvore: "Imao tata dva sina. Osvanuo je dan kada je u obdaništu bila priredba te Pariju nije trebalo više od jednog buđenja. i odmah se probudi!" Mama nije voljela te grube riječi i slike. nije ni imao djece. Kad je na probama vidio da će neko od djece biti bijeli leptir. a Zlata je za tute. a slično je osjećala i prema tatinom prijatelju Čvori koji. Neću ih zaboraviti do MP160. Mene pozove ministar za narodnu obuću. a on se vadio govoreći da to nije vojnički način već izviđački. Neko vrijeme. Jedan se teško budio." I to je kraj. sve žene i muškarci pređu na staru modu – na parne cipele. I tekstove svih leptira. ali starije generacije još pričaju o tome. ujutro je bio prijek i opasan. Pri uspavljivanju glavni je bio tata. Niko više nije želio naše cipele. Gdje mi je bijela košulja? Tu bijelu košulju nikako nije želio oblačiti dok nije saznao za priredbu. Bilo je u njemu nečeg vojničkog. Ko je glavni za priredbu? upita mama. Na ulici sustigli Esmu Kapetanović. Ako mi budeš pisao. Tada umirem. i to će trajati do MP 160. a pri buđenju mama. 21 . I tekst je naučio ko pjesmicu. oduzme mi odlikovanje i da mi nogu! To je bila afera svjetske veličine i količine. uostalom. Sanjao sam da mi je Srđan Perić ukrao bijelu košulju. reče trljajući oči. svako jutro je tražio i oblačio bijelu košulju i tako se nametnuo učiteljici za ulogu bijelog leptira. reče tata.došle u istim cipelama koje i one nose. Nela je pedagog. a drugoga samo malo kucneš čekićem po glavi. Išla je s dedom. I tako to prođe. tata je upotrebljavao kraće i jednostavnije riječi i kretnje. Čak ni obične žene. Brzo se obukao i krenuo s mamom. moje ime je sada MP 124. Koliko je uvečer bio popustljiv i pričljiv. Dobro je što se tata tu manje pojavljivao. gospodin direktor.

Tu su se vrzmali i dugi leptiri. Zavolite se svi. Fari je već bio obučen: Bijele pantalonice.Mama ih pozdravi. Šta si mu uradio? Fari pokaza rukom: Servu! Zar vam to dozvoljavaju u obdaništu? Ne dozvoljavaju. nema djece. jesi li je zavolio? Jesam. 22 . Lijepo. Doći ću ti u jedanaest na priredbu. Rumen od uzbuđenja. Da. Kako ti znaš da je siromašna? Pa. samo se čuvaju. Priredba je bila izvrsna. Zar ti nije lijepo u obdaništu? Bojan me upisao. Ne bih rekla. Vi ste obdaništarci. Pa. ali je siromašna. Nela je nova učiteljica. Šta je bilo poslije? Poslije sam udario Bojanu jednu servu. Ponijela je i mali foto-aparat da uslika bijelog leptira. Što ne pozdraviš Esmu? Upita mama. a okolo su bila djeca – drveće. Hoćemo li ugasiti veliko svjetlo? upita tata. međusobno. Ne znaš ništa! U obadništu se djeca ne vole. To se događa. reče mama. Ideš li često u kaznu? Ne idem često. Dosta mi je što je moram gledati cijeli dan u obdaništu. ali je iste večeri tražio da mu Fari ispriča priredbu. Pred obdaništem su se rastali. Fari je znao tekst a jednom je pomogao i žutom leptiru. kad je zaboravio nekoliko riječi. bijela leptirasta krila. i svoju ulogu i druge uloge. sretno! Tako je i bilo. vi ste joj svi djeca. Nela ima tri para cipela. To je bio uvod u uspavljivanje. Fari zagrli majku: Moja ljubav danas pjeva za tebe! Majka se suzdrža da ne zaplače od sreće. Nisam. Šepurio se među djecom. Mama je požurila s pozorišne probe. nije tebe upisao nego mene. I? Išao sam u kaznu. Tata nije dolazio. bijela košulja.

Odjedanput je pala kiša. Mi smo jedna porodica." Onda su odletjeli do Bijele Lale: "Lalo. Lalice. nego brat brata ostaviti. U pravu si. zato što je isti kao ja". Leptir je rekao: "Neću ni ja. Bravo! reče tata. nego brat brata ostaviti. Bravo! reče stariji brat.. Lalice. Svjetlo je ljubomorno. Malo svjetlo mi ne ugoršava priču već uboljšava. Moram vam priznati da sam ja kupio kasetu i ja snimio maminu priču koju ćete čuti. na vašim licima. Hoćemo. Jako svjetlo skreće pažnju na sebe. u vašim ušima i očima. Bijeli i Žuti." I onda je kiša prestala i leptiri su se igrali. reče Fari. Bolje je brat s bratom poginuti. Pričaj nam! Fari: Bila tri leptira: Crveni. zato što je isti kao ja. hoćeš li nas pustiti u svoj cvijet?" "Hoću samo Žutoga." Žuti leptir je odgovorio: "Neću ni ja. Bolje je brat s bratom poginuti. Jupi! Kriknuše dječaci. zato što je isti kao ja." Onda su letjeli do Žute Lale: "Lalo. ako nećeš moju braću. reče tata. nego brat brata ostaviti. Ja sam s vama i moja ljubav večeras priča za vas. hoćeš li nas pustiti u svoj cvijet?" "Hoću samo Bijeloga. Ovu sam rečenicu ukrala od Parija.Nećemo! reče Adi. Bolje je brat s bratom poginuti. ako nećeš moju braću. ako nećeš moju braću." Bijeli leptir je odgovorio: "E. neću ni ja. pa. Oni su se igrali. 23 . Izvadi kasetu iz džepa i smije se: Sada će vam vaša majka iz kasete ispričati svoju priču. hoćeš li nas pustiti u svoj cvijet?" "Hoću samo Crvenoga. Mama-glas prvo pozdravi: Draga djeco. Lalice. na vašem uzglavlju. Dok me slušate gledajte me kako vas milujem ispruženom rukom i uspavljujem toplom pričom. rekla je Lala." Onda je sunce reklo kiši: "Prestani padati. moj glas je sada s vama. A sada ne moja već tatina lijeva.. Sada malo iznenađenja. Onda su oni doletjeli do cvijeta i zamolili: "Lalo. jer mi svi mislimo isto.

reče Žirafa. Jedino mu je bilo drago kad vidi Žirafu koja je zajedno s njime bila dovedena iz rodnoga kraja. stekao mnogo lijepih ljudskih osobina. koji su nekada. ili ovce. vezao žućkastu maramu oko vrata i nosio veliki bedž s likom Žirafe.. ili lisice. Neću.. Ta velika država nalazila se na obali mora. gledajući ljudsko ponašanje. ili lame. Ja sam obična Žirafa. Pink je služio raznim ljudima. slušajući ljudski govor. ili deve. I izgledom i ponašanjem. moći ću dosegnuti vrh zida. Svoje roditelje nije ni upamtio. prostirao se Pinkov rodni kraj. u mladosti. poprimili znatan dio čisto ljudskih svojstava. "Strugni napolje!" reče Žirafa "i eto te na slobodi!" Ti ćeš tada biti kažnjena zbog mene. Nemam velikih prohtjeva. ljudske kretnje i postupke prema njemu i prema svojim bližnjim. reče jednoga dana Panter. Još dok je bio sasvim malen doveden je u Zoo. Daleko. jedući ljudsku hranu. a parkovi slični Pinkovom rodnom kraju. bili vuci ili medvjedi. ja sam velik ukras Zoološkog vrta i velika radost djeci koja dolaze da me vide. Nije volio ni životinje iz susjedstva. Imam dovoljno kvalitetne hrane i vode. slušati iznenadne ljudske glasove i trpjeti drska dječija zadirkivanja i gađanja kamenčićima. dogovori se s Panterom o bjekstvu. Krećem se slobodno. Čuvar će dovesti ljekara. To je trajalo. Savjetovala ga je da prvo odbija hranu.PRIČA O PINK PANTERU U velikom Zoološkom vrtu u gradu Oboa živio je mladi Pink Panter. a kad se uspava njihova pažnja. Žirafa je povremeno prilazila do kafeza i tako se družila s Pinkom. Kad je Pink izoštrio svoja opažanja. Svi oni vremenom su se prilagodili ljudima. Pošto je bio bez škole i zanata odluči da radi bilo koji posao.. a ti si Pink Panter. Ja ću ti pomoći. Pink posluša Žirafu i jedne nedjelje nađe se na slobodi. čak je sve više sličio ljudima. Rado bih pobjegao. kada je Žirafa porasla toliko da je glavom mogla dohvatiti blizu vrha zida. i obavljao različite poslove i vremenom je. U državi Palmira nebo je bilo visoko. primijetio je da među ljudima ima još takvih. nosio šeširić.. s druge strane mora. Meni je ovdje život snošljiv. I stvarno. da se čini bolesnim. Vrijeme je i dalje prolazilo. Pušio je na dugački cigarluk. Čim je umakao potjeri ukrca se krišom na teretni voz i otputuje u južne predjele države Palmira. Neka ti moje dugačko tijelo posluži. njemu sličnih. U kafezu mu je bilo veoma dosadno. Samo ti uradi kako smo se dogovorili. reče Žirafa otegnutim. a ove čelične šipke tvrđe od mojih zuba. samo su nekontrolirano ispuštale životinjske krike. ljudske dobrote i ljudskoga zla. poprimili znatan 24 . Moglo se živjeti. moj nemir je mnogo bezazleniji od tvoga. a to je najvažnije. Mene ljudi svrstavaju u poslušne životinje. čim se moj vrat još izduži. Neka moj visoki vrat bude tvoj put u slobodu. ili lavovi. Čim još malo porastem. ali zid je tako visok. reče Pink. Teško je živjeti između tri zida i čelične ograde. da povraća. kroz ogradu. šuštavim glasom.

Pink ubrzo poželi svoju Devu-Apotekaricu. Kad se Deva-Apotekarica osvijestila. I ti se meni sviđaš. To je i činio nekoliko dana. dok je on bio u obilasku Robne kuće. I kad je već postao zreo. a ne ja od tebe. žaleći što ne može više pojesti. Grad se zvao Baobab. Dok su tako. Pink se sagne da spusti krov na njegovo mjesto i da vidi šta joj bi. tako umanjenog. Deva-Apotekarica se onesvijesti od šoka. priznade mu ona jednog proljetnog dana dok su šetali Zoološkim vrtom u glavnom gradu države Palmira. Sviđaš mi se vertikalno i horizontalno. ljudi se razbježe uplašeni. popit ću taj apotekarski napitak. Jer – takav je život u državi Palmira. Navikao sam na svoju visinu. priznade Pink. uvuče se u direktorovu kancelariju. i brzi Pink pobjegne u veliko skladište obližnje Robne kuće. uživali zaboravili su svoje porijeklo. u Pink Pantera se zaljubi visoka. Spavao je u udubnoj kutiji za cipele u skladištu Robne kuće. Prema ljudskim zakonima. Javi mu se šefica apoteke. Kad se predstavio kao zaručnik i upitao za svoju draganu. i moram ti na početku sezone priznati da bih ti rado napravila jedan napitak od kojeg ćeš odmah porasti. u apoteci. Deva-Apotekarica razmuti veliku kantu snažnog napitka i potplati čuvara da to da Pinku umjesto vode. Pink se rasplaka. trebalo bi da si ti viši od mene. mršava Deva-Apotekarica. I Pink popije. Pink se tome obraduje ali šapne Apotekarici da donese veću količinu.dio ljudskog izgleda. sladio se kobasicama iz mini-marketa. odmah. svezu ga brodskim užadima i smjeste u veliki gvozdeni kafez da od njega prave senzaciju na glavnome trgu i tako uveseljavaju svoju nestašnu djecu i radoznale strance koji budu dolazili u grad Baobab. Ima malo Pantera u Palmiri koji su viši od mene. samo su zajedno šetali promatrajući zoološke životinje. Međutim. Kad je Deva-Apotekarica ugledala Pinka. ponovo je bila zaprepašćena i prestravljena. stane svojim šapicama na brojeve telefona 522-722. Niko se nije čudio tome. Za Pinkom se stušte sve gradske mačke i psi. da on više ne pije vodu iz čaše već iz kante. odmah se izvuče kroz ogradu i pojuri prema svojoj djevojci. odbačen i beznačajan. naučio je uz ljude jesti kolače. i odmah toliko naraste da je podigao krov apoteke na glavu. Pink to popije i naglo se smanji i bude majušan kao Miš. Meni je dobro i ovako. ali ako bi ti voljela da sam viši. reče Deva-Apotekarica. 25 . I ugleda. i još rastem. načini nov napitak. Nisu se još držali za ruke. zgodna ženska. Sada je mogao. pomalo zlurado. tako malen i okretan. prikrade se Pinku i proturi mu ga kroz gvozdenu rešetku. stiješnjene i otužne. Sada je već znao da će ostatak života provesti tako malen. A osim toga. kad se malo apotekarski pribrala. dobio je odgovor da se ona udala za sniježnog čovjeka zvanog Jeti. ali ljudi navale na nj s vatrogasnim ljestvama i vodenim šmrkovima. vrisnu kao nikad do tada: od svih životinja ona se najviše plašila Miša. povremeno se uvlačio u poslastičarnicu Minjon. reče Pink. da hoda kud hoće i da uzima hranu iz najboljih radnji i da proba sve kolače u najboljim poslastičarnicama.

Vidio sam taj spomenik na jednoj razglednici. promašio svoj ležaj – kutiju za cipele i zaspao zavukavši se u smotak velikog perzijanera. Pink je sve pažljivo promatrao iz svoga skrovišta. pucat ću! dreknu Pink ponovo i opali tako snažno da mu je revolver ispao iz ruka i pao na pod. uvukao se u banku kroz uski ventilacioni otvor na krovu i smjestio ležaj u pročelju najveće prostorije..isprobavao sve voćne sokove na slamku. a poslije – oko četiri sata ujutro – kako već pomalo dremucka i hrče. raspalio po prekidačima i popalio sva svjetla u Robnoj kući. udarao nogom u bubanj. Pink je prišao stolu. nešto iz životne dosade. Odatle je imao pregled cijelog prostora do glavnog ulaza. Pink prokuži da bi naredna pljačka mogla biti u Trgovačkoj banci u centru. i činilo mu se da je to neka šala. svezali ga za stolicu i zalijepili mu usta hanzaplastom. ugledaše dim iz ladice. na visokom postolju. Noćni stražar je već hrkao. Bilo je to pred zoru. za svaki slučaj. klatio se na dječijem konjiću sve dok se nije smirio.. samo su mu uzeli revolver s opasača a nisu uzeli i revolver koji je stražar krio u ladici stola. Uto dojuri policija. uzeo pumpu za bicikl i njome puhao u trubu. Nije tačno ocijenio ni odakle dolazi.. Stoj! viknu Pink Panter iz petnih žila. Silno ojađen dohvatio je dugačku motku. a nešto i zbog toga što se već znatno osjećao čovjekom. Pošto im se žurilo. Dok su se lopovi bavili otvaranjem kasa i trpanjem novca u vreće. Prije spavanja uze novine sa direktorovog stola i poče čitati reportažu o opasnim lopovima koji haraju bankama u gradu Baobab. gdje su šalteri i kase s novcem. Ali. Činilo mu se da glas nije dovoljno energičan. Glas na telefonu bio je pomalo podsmješljiv i to ga dotuče. Skakao je po tipkama klavira. naslonio cijev revolvera na ivicu odškrinute ladice i sačekao lopove s plijenom. U ponoć je prenio svoju kutiju na koju je već navikao. lijepo su prišli stražaru. Na centralnom trgu u gradu Baobab i danas stoji spomenik hrabrom Pink Panteru. Šef lopova pade pogođen u srce. odlučio da pomogne ljudima Baobaba. ali ništa novo nije saznao o Apotekarici i Jetiju. i pošto su vjerovali da je stražar nemoćan. Preselio se u Trgovačku banku. Tako je Pink. ali druga dvojica lopova okrenuše se naglo s vrećama preko ramena. sasvim ogluhlog od pucnja. jednom je čak potegao gutljaj šampanjca u Labirintbaru i jedva se vratio u skladište. 26 . ugledaše začuđenog Pinka. Još jednom je telefonirao u apoteku. Stoj. Pink se i sam silno uplašio. uvukao se u ladicu. premda njegova hrabrost nije bila toliko umanjena koliko njegovo tijelo. i sasuše svoje metke u nj.. šef lopova se nije obazirao na to. iako je u reportaži pisalo da Trgovačka banka ima najbolje alarmne uređaje i ima najbudnijeg noćnog stražara. sniježnom čovjeku. Petnaestoga dana čekanja ušuljaju se lopovi u banku. nešto iz radoznalosti. Lopovi su imali svoje špijune u banci i uspjeli su isključiti alarmne uređaje. a mogao je vidjeti i noćnog stražara kako drijema. Na trenutak je zaboravio da revolver nije smanjen i da je to njemu ravno kao da je opalio iz topa.

ali kad je Zlata opere. Desnom rukom. kad na mome crtežu pada kiša. Neka ide Adi. Nisam ja ljevak kao tata. Kako je mogla? Neko je bebi kroz pupak ubacio flomaster u stomak. Ne znam kako te učiteljice trpe. Molim te. Mama izađe iz kuhinje i sjede uz prozor da udahne svježeg zraka. Tišina. idi. Nego? Hoću "Od srca mi narastao". sine. ne mogu ići po mlijeko.MAJKA I SIN Idi u mini-market i kupi dva mlijeka. Obriši se. E. Mnogo zanovijetaš. Fari šuti i crta. Neću "Zdrav mi i živ bio". crtat ćeš ponovo. onda je Marina najljepša. Rukom? Da. Već sam rasporedio boje. reče mama provirujući iz zadimljene kuhinje. Hoću odmah. je li u cijelom gradu pada? Pada. Kaki se. Mama. Kako to govoriš? Ti šmrčeš kao pravi obdaništarac. 27 . Dobro. Mama. šta znači: oženiti se? Znači dovesti sebi djevojku doma. Zatvorit će. Evo se brišem. Ko je ovo nacrtao? Ovo ja nacrtala Mirina beba. Od srca mi narastao! Slušam ja. A otporan si kad se tučeš s njim! Samo se hrvamo. Rekao si da se Marina kaki. Ja ću dovesti sebi Marinu iz obdaništa. Crtam. to je starinski. Nisam dovoljno otporan da idem u mini-market. a ništa ne slušaš. Vani je kiša! Hajde zdrav mi i živ bio. Eno novac u hodniku i furaj! Ne ide mi se. Nisam prije vidjela da nerođena beba tako lijepo crta. Adi radi matematiku. Samo se čuje kako papagaj oštri kljun. kupi mlijeka dok nije nestalo.

Svađao si se s mojim ocem i s mojom majkom. Zar Nela nije ljepša? Nemoj se s njome porediti. Nisam upamtio što. 28 . Neću da si Mona Liza. Dobro. Je li tako? Nije. Neka se s Adijem šali o slinama.. Znam da ne misliš tako. I o tebi je govorila ružno. Deda se šali. Kupi mi pantalone za rođendan. ali svaka majka podjednako voli svoje sinove. kažiprst. Fari zagrli majku. mama: Adi uči matematiku. okraćati pantalone! Stvari ne kraćaju već ja rastem! Zazvoni telefon. Molim te. reče. Fari čuje da se i njegovo ime spominje. Ti si najljepša majka u obdaništu.. Razumijem da ti kažiprst mnogo znači. Dakle. Vidi majmuna malog!. ja ovdje crtam. reći ću mu. furaj! Dobro. ja ću s njom da ukrvavim. Zar ćeš ti prestati da me voliš kada se oženiš? Ma. ideš po mlijeko? Idem. Najvolim ovaj.. Pokaži šaku. Šta to reče? Kaže mi jučer "Daj mi tu slinavicu!". Nije lijepo tako govoriti. A voliš li ti svoju majku? Volim. neću.. ja moram! Voliš li ti više mene ili starijeg sina? Mama se nasmija. A imaš djecu i muža! Vrijeme je da je prestaneš voljeti. Okraćat će ti do rođendana. Samo Fari obrće papir i zvižduka. ali ako me u petak šalješ nani. Teta Mila je rekla da više voli starijeg. Mama se nešto pravda i povremeno gleda Parija. Šta? Ljepše mi je s mojom rajom u obdaništu nego s dedom i nanom. Fari pokaza i majka se zbuni. Ovo su tvoji prsti jedne ruke i svaki prst voliš podjednako. Nisam. Čuj. Ti si mali majmunac. Što? upita Fari. a to je maramica. ona je nos operisala. on ne mora po mlijeko. Opet tišina. Idi sada po mlijeko.Rukom! Nekulturan si! Tvoj tata je nekulturan. ali meni dvije gumene bombone. Ne daju da Cviko i ja s reketima u hodniku.

Samo se ti kupaj. Vidiš koliki je. reče. Samo pametuješ. Fari proli čaj na stolnjak. A da ti imaš šest djece kao Mila? Isto je to! Dobro. I taj rez si već vidio. Adi upade u sobu: Zar nećeš biti komandos? Hoću. Ne možeš zamijeniti Tita. Smetaš mi i žurim. Kad se vratio s mlijekom. reče. Bit ću komandos. Dobro. Mene je tata rodio. obuj mi nove tene.Možda se samo šalila. Fari se naljuti i okrenu leđa: Samo me lemaj. Da vidim rez na stomaku kud sam izišao. reče mama. Ponašaj se normalno. zatekao je majku u kupatilu. Nestalo. Pili su čaj i gledali Marka Kraljevića i vilu. reče Adi. Ja ću biti oficir. a ja hoću da završim kupanje. 29 . Fari priđe i gleda znatiželjno. Vidio si. Bila je u kadi. Sad je u redu. mama. Nisi me ti rodila. Ja sam tatino meso. Gdje je Adi? Završio je zadaću. Ne gledaj me tako. ispravi ga Adi. i ti mene gledaš. mora prvo biti dobar majčin sin. izlemat ću te. stid me je. evo ja sam gotova i sada imamo jedan čajček dok Adi i tata dođu. Miči se odavde. Nisam htjeo. Stavi taj novac u hodnik. Zamijenit ću Tita. Nema mlijeka. A ovaj moj rez na stomaku? To ti je od Adija. Što se stidiš? Ja sam tvoj sin. Da bi neko bio najviši oficir. Šuti. Možeš samo da napraviš oluk. Čini mi se da je na televiziji crtić. Tito je bio metalac. a da si imala šest djece bi li imala šest pupaka? Znam da znaš te stvari. Ne iskače se iz padobrana već s padobranom. Cviko! Bit ću najviši oficir. Eto tako. Samo prisluškuješ okolo i pametuješ. Izišao je. Mama ga pogleda strogo i poče brisati. Furaj po mlijeko! Ti si moj kupovač! Idem. Već sam te vidio. Ja ću biti vojni ljekar. Ne znam.. Prvo ću iskakati iz padobrana. Hoću da gledam. Moram biti pametan. Lijepo..

veseliti se. U naš mali stan navale gosti kao da se čudo dogodilo. Za ništa. Ja imam svoga direktora. Dobar si! Je li te to deda naučio? Deda mi čita Politikin zabavnik. Znam. Pričao si majci da sam te jutros izlemao. ljubiti se u oba obraza. trebalo je dočekivati goste. Šta ćemo za večerašnje naporno uspavljivanje? Daj nešto sasvim lijevo. sasvim predano. još je trebalo dotjerivati se. kad sam bio na poslu i nestalo nam svjetla u zgradi. Kaže. a u školi te neće zanimati. sa svakim gostom ponešto: ili isto ili slično. Ti gledaj pažljivo i sve će ti biti jasno. primati čestitanja. Velike riječi i goleme kretnje. Ja jednim uhom osluškujem Marka Kraljevića. lijepo izgledati. Vidim ja. razgovarati s gostima. Jutros me izlemao. reče tata. Majke već nije bilo. A kaže se htjela. zahvaljivati na poklonima. tatura. Sve ćeš čuti prije vremena. Reci. najprirodnija na svijetu. Ko je Marko Kraljević? upita mama. kuhati jela. Ako je htjela. Marko Kraljević se borio s Musom Kesedžijom. Ne znam. predloži Adi. Bije ti djecu.Ne kaže se htjeo. a drugim događaje na šporetu. Ne znaš! Reći ću te dedi. ponavljati neke uobičajene riječi.. Tih dana je mama imala pune ruke posla. Trebalo je vama dvojici ugađati. Moglo bi. još je išao u obdanište. pitati svakoga za zdravlje. Dosta mi je glumatanja. a ko krivda? Ko je čiju kulu orobio? Ko je od njih kralj? upita. Tek tako. A beba je obična mala prirodna pojava. Onda se odvoji od tate. Šalio sam se. Vjerovatno bez razloga. Ne pratim sve redom. Fari se tek bio rodio. reče prateći radnju. Dobro. ponovo se sjetih onog čuda koje se zove STVARNA POBUNA STVARI Pobuna stvari dogodila se dok smo još bili u starome stanu kod Katedrale. tek donesen iz bolnice. čim sam ustao. kad mame nema. pitati za rodbinu i prijatelje koji 30 . reče tata kad su se sinovi počeli uspavljivati. Kao da je mala beba neka velika i rijetka stvar. Gledaju Marka s brčinama i bljedoliku vilu. Mi tebe volimo. Adi je bio još malen. Reci mi ko je pravda. Odvoji se. Mene zanima. Reći ću te tati. prati suđe. Reci. Danas. Odvojit ću se. čistiti stan. reče mama.. onda je htjeo.

stalno se perka. Slušam te ovdje kako danima i nedjeljama zvrljaš i već sam stekla pojam o tvome vrćenju. da se polica otkači od zida. ali danas sam bio dva puta upotrijebljen za sušenje pelena. nasta pobuna stvari u našem stanu. Mene je danas Gazdarica napunila ukakljenim pelenama. Čak bih i to otrpio. Ili to nisu izražavale nama razumljivim jezikom ili nama razumljivim načinom. svake nedjelje gospodin. Čak se i onaj stariji počeo piškiti u krevet. Pegla se pokvarila! Može li se čovjek pokvariti?! U pravu si. to ne može! Ja organski ne mogu podnijeti miris pelena koje još zaudaraju na dječiju pišotinu. da pregori nešto bez čega se ne može. reče Deterdžent. kada je sve bilo uključeno što se da uključiti na struju ili bez struje. da oprostiš.. Ili ranije. U takvom silnom porodičnom i kućnom opterećenju. popodne se vrtiš. E. reče Fen nježnim glasom. da oprostiš na izrazu. jedne večeri. A spremaju se da dođu iduće subote. Što si prestao da se usijavaš i da sipaš toplotni dah na Gazdaričine uvojke? Ljut sam. da eksplodira sijalica. Cijelu noć se vrtiš na jeftinoj struji. Ali se nisu bunile. Ta. kad je svaki kućni predmet bio najviše izložen pritisku. Mama je ispratila goste. Srećom. Sestro moja. jedva sam to podnijela. Nov sam. viđala si je ovdje. upita Mašina. Fen je otkazao poslije pet minuta tople poslušnosti. Svaki dan mijenja frizuru. da povraćam. Ne mogu više. to nije predviđeno u mome tvorničkom izmišljanju. To je bilo u kupatilu. ili kao Gazde – kako me stvari imenuju – ta je pobuna bila čudo neviđeno! Do tada. rasplinjujući se mojim želucom. Jednostavno je prestao da se obrće. Makar ta beba bila Princ od Velsa! I makar se Pegla pokvarila i makar vani bila kiša. događalo se da strada neki dio nečega. ali domaćici u goste došla je njena rodica koja ne izlazi iz kupatila. koju niko ne bi mogao zaustaviti. Voda donese novu porciju mirisnog Deterdženta i to me povrati. ali to je bila sudbina stvari. A ova nova beba je pravi kakonja i pišonja. okretala. Ovo o čemu pričam bilo je čudo neviđeno. Unižen sam. obrće me oko svoje glave kao da je sam đavo ušao u tu ženu. Prvo se pobunio Fen.još nisu došli. o tvome usijanom vremenu. sve stvari u kući trpjele su što su trpjele od pamtivijeka. jedva isprala. Sve te domaće trpeljive stvari koje jedva zapažamo kad su dobre i poslušne. rigaš prljavu vodu i muklo stenješ. Što se mene tiče. Jesi li dotrajao? Nisam dotrajao.. Čudo neviđeno! Uostalom. Utroba mi se prevrtala. u mojoj suštoj suštini nema sušenja pelena. Jeste. kao domaćina. otkad sam donesen u ovo kupatilo ja ti se čudim kako sve to podnosiš. stvari mogu da se bune na razne načine. pa djeca. on baš nije neki čistunac. Ni u lijevoj priči nije se tako nešto moglo dogoditi. reče Mašina za pranje. sa gađenjem.. tek što su posljednji gosti zakoračili preko vrata. a ne njihova pobuna protiv ljudi kojima služe. Gospođa svaku drugu večer svoju kosu. Mama je Ijutito ispustila Fen na Mašinu za pranje rublja i ubrzo je počela pobuna. Još bih to i podnio. Jer. poslije jednoga nezgodnog obrtaja. reče Fen 31 . Neupadljivo i podmuklo kako to samo stvari znaju i umiju. kao da je vodena patka. da otpadne noga od stola. To ne mogu. Što si se isključio prije vremena?. oprala kosu i uključila Fen. Bilo mi je došlo.. Znam kako ti je bez mene.

Dosta mi je rada i poslušnosti! Pun sam prašine! Već treću nedjelju nisam istresen. još mi nije istekla garancija. reče Mašina. Ja sam obična uhodana sprava ili naprava. Ja imam 365 obrtaja u minuti. Ja to podnosim jer sam kvalitetna Mašina. Došao je u ovo kupatilo prije mene... Kucni mu jedan obrtaj. iziđe iz kupatila i snažno tersnu vratima. zatim je povećala obrtaje i pritisnula Fen na svoje vlažnohladne uvojke. dugmadi. Taj tresak probudi Usisivača. Za vratima je. Moj rad ga uspavljuje. Nema usisivačkog duha. Volim lijepa imena. Umoran je. Lijepo ti je ime. Tja. predloži Fen. Nisam star Fen. reče Gazdarica. Kosa u naše Gazdarice tako je gusta i zamršena da jedva mogu istjerati vlagu iz njenih uvojaka. a ti si uključen. reče Fen. Opet se ugasi. Usisivač. Tada se s užitkom vrtim. Jedan dio ispržim dok se drugi osuši. Odmah dotrča Gazdarica da dovrši svoje sušenje kose. i to me spašava. Pristajem na pobunu. unutra jadac! I Gazdarica ponovo. Nema u njemu metalne čvrstine i istrajnosti. ali pun sam tvrdih predmeta. Nisam ja ko neke nekvalitetne Mašine. On je tu. Fen izgubi zrak i uguši se. Da pitamo šta misli Usisivač. Jesi li čula kako me gazdarica vrijeđa?! vrisnu Fen.. Naguta se prašine i drijema kao morž. Nema ni neke finije automatike u mome mozgu. 1 Prašinu bih još i podnio. reče Mašina. Gledajte vi njihova posla! kliknu Mašina. Jadanje. ohladio se i sam se uključio. ti obrtaji su mi ushićenje. na lijepom plavom Dunavu. reče i ščepa dršku. reče Mašina saosjećajno. Moje ime je ružno. ime ne čini stvarnu suštinu stvari. Ah. kad se ludo zanjišem u mašinskom transu. reče Usisivač pospano. ili aparat. Ja sam još mlada i moćna Mašina! Baš je to zgodno. utrobu mi rasporiše rajsnegle i 32 . Usisivač mi je jednom priznao da ne voli tvoje sitno zvmdanje i rekao je da se već navikao na moj tutanj i moje obrtaje. naročito kad je već rublje mirisno i valja ga samo malo pomilovati. Hoću. pun sam drvenih otpadaka. reče Fen i uključi se. ja sam isključena iz zida. Ti ćeš ga probuditi. Daj mu ti upali svoje zvrndanje. Prosto mi nestane daha. evo ga. Možeš. Ne volim toliku vlagu. Okolo gladac. Ti besprijekorni obrtaji pomažu mi da zaboravim sve životne nedaće. Ja nemam osobitih užitaka. Pristajem na pobunu.brižnim glasom. ali takvu zgusnutu i tešku kosu još nisam omirisao i fenirao. muškarasto. čim ga isključe. skljoka se u svoj ugao i zaspe kao klada. baci Fen na Mašinu. Star je. Ovaj Fen ne vrijedi dvije pare! A tako sam ga skupo platila! Prevario me svojim izgledom... kao da sam sama na balu u Beču. kad je prljavština već otplovila. Dobijem upalu pluća. u uglu kupatila. Razumijem te. reče nekome. Gazdarica je čula u kuhinji to neurotično samouključivanje Fena. naročito pri kraju pranja. klikera. prosto se gušim..

odmah vas gase. stalno cvrči nekog vraga. konja. ako joj se ja ne sviđam? promrmlja Voda iz cijevi. sijalica pocrnjela od masne pare. U redu. rumen. Ja sam Frižider de luxe.. prokuhava mlijeko koje je već bilo kuhano. Zašto ne pije kiseljak. gumicu za brisanje. Raspadam se. Takve vas hoću! dreknu Frižider iz ćoška.. Čekajte. ali dao bi se obrisati i lijepo prodati. Nekad bude i vrijednih stvari. ali da još pitamo stvari u kuhinji. ova 33 . Upravo ta vrela Voda bude unesena u mene. Ona i vodu prokuhava pa je hladi u Frižideru i tako prokuhanu daje djeci i sama pije. moja utroba je sva zatvorena i mravi izujedaše moje nježne živce mravljom kiselinom. Hoće li Šporet i Frižider s nama. hoće li se one priključiti pobuni. zagrmi Bojler. kad je skuplja struja.. Ova Gazdarica nije normalna! Ne samo da svaki dan kuha i peče. sporo se gasim. Pogledajte kakav sam! Vidite li da u meni stalno gori crveno svjetlo. Mravi hoće napolje.. Ti si povezana s kuhinjom. a još sam mlad. reče Fen. Gazdarica me podesila na najvišu temperaturu. Visim gore okrenut naglavačke kao da sam zlikovac koga treba objestiti o ekser da visi dok crkne. reče Fen Mašini. mogao bih sve ovo istresti na tezgu i prodavati na Baščaršiji.ekserčići koje stariji dječak rasipa okolo. kad isprazni svoju vatru. reče bojler. A osim toga. Nema čega nema u meni. čak. nisam pola vulkan – pola santa leda!. a brzo izgorijevam. izgorjela. nešto sitnog novca. dinsta nešto. Izobličila se od vreline. a ja sam stalno i nemilosrdno upaljen. nego šta! Sve su mi čelične nngle usijane! Napravljen sam od nekvalitetnog materijala – sporo se palim. Hoće. Imam. Moja trbušna kesa puna je oštrih predmeta. a na drugom kaplje vrela voda! To je zločin protiv moga metalnog i plastičnog karaktera! To je izigravanje tehničkih pravila koja u meni vladaju. Upitaj šta oni smjeraju. Vidite da je Gazdrarica poludjela i nikad me ne gasi. Utišajte se da oslušnem kroz svoja crijeva. ona i kruh peče. ona pušta čaj da kipi po meni. jednu šahovsku figuru. Šavovi mi pucaju! Ova lucprdasta žena.. I vulkan se ponekad upali pa se ugasi. umjesto da kupi konezrvi i malo ih podgrij e. Ili će nas izdati. dvije ukosnice. krčka sarme. Sada je malo prašnjav. da u svako doba ima vrele vode! To je neizdržljivo. peče palačinke. umjesto da kupi gotov. smrdljivu ribu. Možete zamisliti: na jednome mome rebru hvata se led.. Pećnica mi je već gotova. a znate kakvi su mravi i kako je opasna mravlja kiselina. Mašinu ponekad ugasi.. gospođa. To bi bila zanimljivija buvlja pijaca od one koju imaju!. a neki dan sam usisao cijelog plastičnog kauboja s pištoljem na boku. čini mi se. puna i prepuna komadića bockavog stakla. Najednom se u kupatilu začu glas Šporeta: Pobuna. imam šiljalo za olovke. mene ste zaboravili na zidu. novo. Sada imam u kesi lijepu zlatnu minđušu. a vama kad se upali crveno svjetlo. Mi smo saglasni da se zajednički pobunimo protiv ljudske tiranije nad stvarima koje im predano služe.. da cvrči kao skakavac u tavi. Ona nikome ne vjeruje. buba i mrava u svojoj nutrini.. a moja utroba je uvijek puna užarene vode kao da sam osuđen na deveti krug pakla! Priključuješ se pobuni? upita Mašina. Odmah..

tamo-amo. Jeste da je drvo uvijek drvo. Vidjet ćete sutra. i pusti vodu. Vjerujemo vam. poslije useljenja. Neću više da ispuštam Vodu! reče Mašina za pranje. ako utrpaš u Frižider lubenicu. sjajan. Ali sada Radijator piški na mene. poslušajte koliko škripimo! Vjerujemo. Napojen sam Vodom. prijavljujem se za pobunu! Ovi smušeni ukućani ostavljaju me upaljenu. briše prašinu s tebe. jeste da ova kućna drvenarija neće u pobunu. Iznenada se javi Sijalica: Iako sam od stakla. Vjerujem vam! povikaše sve kuhinjske stvari. ali me više niko neće moći zatvoriti.. Stvari otkazaše ljudima poslušnost i nasta haos. Pogledajte koliko smo zahrđale. Baglame u susjednom stanu uvijek su nježno podmazane i tiho se vrte tamo-amo. pravi gladež! Gdje stoji rebro za maslac. trpa faširano meso. Vidio sam ga kako se saginje. Pretvorit ću se u vodoničnu usijanu bombu i eksplodirati! Grad ću uzdrmati! Ja ću pregorjeli za sva vremena! javi se Usisivač. sve gunđa i nešto psuje. 34 . taj lonac je veći od lubenice. A vidio sam. specijalno odnjegovano i lakirano drvo. dižem se. čuo sam ga kako stenje i ugurava lubenicu. ne znam šta. Sve stvari bile su prijamo iznenađene što se Parket javio. bez veze! Ni moji volframski živci ne mogu to izdržati! Škripnuše Baglame na kuhinjskim vratima: I mi se priključujemo pobuni. gdje stoje boce – stavlja kupusne glavice. Rekla mu je. a ne Škrinja! Tu lubenicu ti je jučer Gazda uvalio. trpeljiv.reče Firžider. Ijutito. i kako se nisi dizao uvis kao drugi Parketi. da će trebati sjekira da ih otvori. gladi te. reče Šporet. Gazda te mazucka. koliko se ja dignem uvis. reče Šporet. Ja sam Frižider de luxe kategorije. gdje će onda stati ekspres lonac sa grahom. Ja ću se naskroz zalediti. kao da je kućni smak svijeta: Neću više da se usijavam! reče Fen. Ja sam bio jedini Parket u ovoj zgradi koji se nije pobunio i podigao.žena nakrca u mene svašta. i vrata ću zalediti. samo nemojte škripjeti! Gazda nas nikada ne podmazuje onim finim uljem. Donijela je jučer toliko veliku lubenicu da će mi rebra pući pod teretom. Kad je već tako ja ću se odmah upiškiti na Parket! reče Radijator na slogove. mi stvari nemamo psovki. bez reda i zakona. Ja ću se zapaliti čim me Gazdarica uključi! reče Šporet. poslušan. Imaš sve pogodnosti. Da. bio sam dobar. tamo. Ja ću eksplodirati! viknu O'Bojler. Ja se priključujem pobuni svim svojim lakiranim bićem! Šta tebi nedostaje u ovoj kući . cijelu noć. ali ja sam de luxe drvo.. Jedva je to uradio s lubenicom i žena mu je nešto prigovarala. toliko će se Gazdi dignuti kosa na glavi! I tako se dogodilo ono glavno što se moralo dogoditi. hvali se okolo kako si lijep. samo se umirite! Javi se i Parket.

Ja. Tako je bilo. rekoh." Jesu li oprostile? upita Fari. Izvinjavam se u svoje ime i u ime svoje porodice i molim da mi stvari ovaj put oproste. reče Adi. Čitao sam tvoje. Oni te ne znaju dobro. Kakav Salko O'Bojler. upropašćeni smo? Ništa ne brini. reče Adi. Bio je u Njemačkoj. Samo znaj. Ja ljepše pišem o eN-O-Beu nego što vama pričam. odnosno vašega budućeg ponašanja. Iz tih stopa ja odem prijatelju Salki O'Boj lem da ga zamolim da porazgovara s našim stvarima. Žena je plakala. Zatim je tata pričao. opet: Šuti ženo. Kažem mu "Salko. Ima u čitanci za osmi razred. Mi živimo u zajednici sa stvarima. Sve je ovo moglo biti i gore. Stvari su obećale da će na svojoj skupštini razmotriti moj prijedlog i rekle su da to najviše zavisi od moga.Ja ću upišken nabreknuti i odmah se dići uvis! dočeka Parket. izvinjavam se. dodaj 'sedam puta'. samo je malo civiliziraniji od njih. Šta ćemo. Pamet u glavu! Nismo sami u kući. i ti si poludio! reče žena sva izgubljena. Rekao sam: Ne plači. Zatim su rekli da im je to naporno. Naporno! Kakvo je to izražavanje? Meni su pisala djeca iz Vojvodine da im je moje ratno pisanje zanimljivo. 'Izvinjavam se. reci tim stvarima. Vi me zbunjujete svojom nezainteresovanošću. tri puta!' Ako treba dodati. odnosno našega. Žena ponovo zaplaka: Stan nam je gotov. Zar i na neprijateljskoj strani? upita žena plačno. 35 . Kad smo ustali ujutro imali smo šta vidjeti. I na neprijateljskoj strani. Isto je tako naporno. On je njihov dalji rođak. Broj sedam je čaroban broj. pričaj nam nešto iz Narodnooslobodilačke borbe. dobro smo prošli. Ja imam prijatelja koji se zove Salko O'Bojler. Ništa se ne događa bez dubokog razloga. reče Adi. ženska glavo! Sredit ću ja to! Ja imam veza i prijatelja. i mi smo nekome neprijateljska strana. Ti si dosadan živi pisac. mi smo upropašćeni! Pogledaj redom stvari! Bojler je izletio kroz prozor u park! Mogao je ubiti nekoga. Opširno i tvrdokorno. Stvarno! DJED I BAKA Prvo ru rekli: Tatura. Meni je bilo jasno šta se dogodilo.

Dosta! reče. Tata ih pusti dok mu nije izgledalo da će to krenuti bez mjere. Povedi mene jednom na te tvoje književne večeri. Popravio sam čitanje. knjiga je da se lista. polagao željezničke šine..Lijepo. Neka svako radi svoj posao. reče Fari. Pričaj. Samo pričaš o tome kad dođu gosti. Smiješno vam. A ko je ovaj Što ima više znački za tebe? 36 . bogami. kopao kanale. Zna se kako se lista knjiga. Pa. Šta da radim? To. Nije ni meni niko dolazio. Hajde još radi. Pobiše se. kako da svaki list želiš iščupati iz korijena. Ako imate višak energije. Kolo-kolo. ovako. a ti uštineš prstima svaki list kao da ga mrziš. šta?! Tata šuti.. nježno. Tata donese iz svoga ormara novine u kojima je njegova fotografija sa udarničkim značkama na grudima. Fari se nasmija: Cviko štipa knjige! Cvi. Doći ću u tvoju školu. betonirao hidroelektrane. pa ću ja vas preslušati. je li? Ne znam. začinjeno. zapleteno. reče Fari. igrao u folklornom društvu Branko Radičević. reče Adi. Ne znate ni staje to! Pa. isprobavao nove traktore. Sad ću vam pokazati te značke. Dođi.. sa mnom još nijedno školsko dijete nije tako razgovaralo. reče Fari. okićeno. Čudim se! Što se čudiš? Geldam te neki dan kako prevrćeš listove u knjizi. s vrha. Tata. ili kao da ti se gadi. upisat ću vas u sportsko društvo. ja sam već doprinosio izgradnji ove naše lijepe i slobodne domovine: Kopao sam tunele. reče Fari. Dosta! Adi mu udari čvoku. obarao bukova stabla. Učiteljica me već pitala što ne dolaziš na roditeljske sastanke. naokolo.. vilovito. opleteno. Ništa vi ne znate. plahovito. jagodicama. I nosio sam udarničke značke na grudima. A nije bilo ni potrebe. Ne znam. reče tata. U vaše vrijeme. budi nam tata! Zar već nisam? Budi nam tata u igri.

S vicevima u bolju budućnost! Hajde! Hajde. Moji vicevi su starinski. reče tata tužno. Obično ponedjeljkom.? Bio je malo stariji od vas. nije tako jak. Izgledate zajedno kao Suljo i Muljo. reče Adi. Dosta! Tišina. Adi je pričao neki dan.. Bijele. Čistio sam ih četkicom za zube.. O Sulji i Mulji! To sam samo prepričavao što sam čuo na poslu. Vrlo lijepe tene. Je li se na poslu pričaju vicevi? Ponekad. reče Fari. Bilo je to u davna vremena. Jeste li radili za te značke? upita Adi. U nekome gradu živjela dva prijatelja Suljo i Muljo. reče Fari. ili tako. 37 . reče Adi. Kirk Daglas prdn'o naglas! Sram te bilo! Nije mi milo! Ubolo te šilo! Nema miša da te šiša!. reče Adi. Što se to sašaptavate? Sve nam je ovo dosadno. Zaboga. Mi smo radili za bolju budućnost. Umoran. Smiješan je. Ja bih ga pobijedio.. Šta je to budućnost? upita Fari. reče Fari. moj drug s pruge Brčko-Banovići. Samo ti odijelo preveliko. Hoćemo da nam pričaš viceve o Sulji i Mulji..To je Smajo Tuzlić. Vi pričajte. ljepše od svih današnjih.. U sobi ribica nadima škrge.. Vidi u tate lijepe frizure. A mami si pričao da si imao tene. Hajde. I ti si pričao o Sulji i Mulji kad su bili gosti. uvoznih. Budala sam što vam to pokazujem! Tata pažljivo smota požutjele novine i odnese ih u svoj ormar. reče Adi. Vidi mu kape! Je li on namjerno smiješan. Na jednoj drugoj slici imam tene. Neka sada bude ponedjeljak. Obojica ste smiješni. znate da ne znam pričati viceve. Koliko on ima značaka? Bio je trideset puta najbolji u brigadi. Pa. reče Fari. I vojničke cipele. volimo starinske viceve! Znam. Mini val! Zar nisam lijep? Lijep si. Tata se vrati. Manji od tebe.

reče tata zadovoljan. Istresi jedan. tatura! Ne znam. po žici. reče Muljo. prođe između guma i nađe se u bolnici. "jedva čekam da te vidim". I on kupi. To je on izmislio. Važi. Muljo mu dođe u posjetu. A vozio sam u Zemunu motor u buretu." "A što ništa – A-a-a-a!" "Zato što me boli zub".Hajde. reče Muljo. reče Muljo. samo sam se šalio. najednom. ti kupiš viceve u obdaništu. Oni odu na pijacu gdje se prodaju automobili i kupe motor BMV. Zavezanih očiju. Suljo. Bilo je lijepo gledati ga takvog. Zubar kaže: "Nije tako! Reci A!" A Muljo kaže "A-a-a-a!" iz sveg glasa. Suljo dade gas. Fari se. reče Adi. one dvije gume?" "Vidim". Suljo. reče. Sada još dva poljupca i spavanje. "Ništa. Vozio sam prije rata motor u cirkusu. Fari. "Vidiš li. reče Suljo. Bila dva prijatelja Suljo i Muljo. Dobar je! Fari. Suljo odmah sjede i upali motor. reče tata. Fari krenu: Išo Suljo sa sinom. "Znaš li ti. reče Muljo. Znate da ne znam. "Ja sam umjetnik za motore. "Što si me zvao?" upita Tarzan. Čak se uozbilji. Kaže mu sin "Kupi mi žvaku". Lijepo od vas. Suljo mu opali šamar: "Ti svaku igračku moraš pokvariti!" Odlično! Adi kupi viceve u školi. i dođe Tarzan. Mogli bismo ovako do jutra. Hoću i ja još jedan." "Hajde". Zubar mu kaže reci "A!" Muljo kaže "A-a-a!" jer ga je boljelo. još jedan vic i spavanac. ovo voziti?" "Znam". reče Muljo. "E. Muljo. "Ono ti je bio kamion". Bili Suljo i Muljo pa Suljo ostao kod kuće a Muljo otišao zubaru. Sin napravi od žvake balon i pukne ga. djeco. Muljo pita: "Znaš li ti. šta je ono bilo?" "Ne znam"." "Hajde". Hajde. sad ću ja ovaj naš motor protjerati između onih guma. reče Adi. i kraj! 38 . umiri.

. Ne treba ti ni djed ni baka. Moja ne čita. Nemoj to. Svakome djetetu treba nabaviti pedagoga po njegovoj mjeri. ne može tatura u isto vrijeme biti na dva mjesta – u donjem i gornjem krevetu. ne. neka vas vještice uspavljuju svojim riječima koje kao konci izlaze iz njihovih usta. E. Hoćemo večernju porciju uspavljivanja. Jednu kratku lijevu priču. reče Suljo.. Baka reče: ja bih htjela dukata.. Jasno? Jasno! Dakle.. samo nisu imali dukata. reče tata. Kako to već biva u bogatih ljudi. Treba se jednom približiti neprijatelju prsa u prsa i pobijediti ga. 39 . Moja Fata. to se Pariju dopalo:. Tata se zavalja od smijeha. A. kad je tebi bilo teško. Znam. kako već zanovijetaju bogate žene. reče Fari kao fol preplašen. iz bunjišta. Lezi ti. ispuni ček. neću te dukate. može: Bili djed i baka.Suljo letio avionom u Afriku. reče Adi. Ja Tarzan! Ja Suljo. ova žaba ti je pomogla! Ako sve ovo ne pomogne. i zagrli nas i odmah ćemo zaspati.. Ako je kratka. slijedi DJED I BAKA Bili Djed i Baka. reče Djed pomirljivo i potegnu još jedan gutljaj viskija i zapali još jednu cigaru od najskupljeg duhana.. Moja Džejn. Sada cmok-cmok i spavanje! A. ali ženo. i glad kaplje iz njihovih usta i sve čupaju svoje kose od silne Ijutine. Tako stvari stoje. upita djed. Baka je poželjela. Djed reče: eno dukata u banci. Avion se pokvari i Suljo padne u džunglu. Tatura. Ovo je bilo lijepo. a drugo i drugo. oni požele nešto što je teško i poželjeti. Može li? Može. reče Adi. a zubi cvokoću. Prvo i prvo. reče Adi. mora onda ići i Koka da traži dukate pa će naći potkovicu i udariti te njome u glavu. tatura. vi biste prije uspavali mene nego ja vas. Zapravo. večernje uspavljivačke škole. Iznenada se pojavi Tarzan sa svojima. Suljo se uplaši. nije pedagoški potezati vještice u san. Ja sam po vašoj. dragi moji slušaoci. tatura. Punu kesu žutih dukata. reče Fari. Zatim se tata pohode na glavu kao Čita. reče Suljo. Hoću one dukate iz narodne priče – kad je Horoz otišao u svijet preko sedam gora i sedam mora i iščeprkao dukate iz zemlje. svega su imali. ne. Hoćete li prvo jednoga djeda i baku. a kamoli ispuniti želju. pored nas. reče Tarzan. Šta onda? upita Djed. Pa kakve hoćeš dukate. reče Fari.. poče baka zanovijetati. zatim neka Zike priča Kralja žaba. reče Tarzan. Moja Čita.. reče.

Pogledajte ih! Prva klasa! Djed opipa Horkin grudni koš. ako hoću. sjeo. To podmlađuje. Djed se opirao tome govoreći da je to protivno narodnoj priči i da ta promjena neće izaći na dobro. išao preko sedam gora i sedam mora. meni ionako nije stalo do tih dukata. pristade. Toliko se obradovao toj prirodnoj pojavi da odmah odluči da razbije jaje i popije ga tako sirovo. Ne može tako. Hoću najbolju sortu kokošiju. pogleda mu krijestu i pandže i reče: ovaj horko je zaista odličan. Može daje i ne šalje. obradova se kao malo dijete. popio sok. Horko. Narodna priča je nepotkupljiva i ne pomaže ti što si bogata ako ćeš u narodnu priču. reče Djed. odmorio se i počeo čeprkati po bunjištu. Mogu ih kupiti na londonskoj Berzi. u salon. a neka njemu bude Koka. Dobro. Baka se zaintači da Horko bude njen i da ga ona šalje po dukate. Koka nije u stanju ni da se popne na visoki krov naše kuće te nema odakle spustiti potkovicu na moju glavu. opirao se stotinu i sedam dana. mora potkovicu donijeti ovdje. ali – na njegovo veliko čudo – odmah mu otpadoše pandže i poteče krv iz rana. odmah sjede na fotelju pored njega i uskoro snese jaje. Koka ostade uz Djeda. Vidjet ćemo. vidi da je to poveliko jaje. Kad je Djed došao. Uostalom. i Horko krenu. Ovi su hiljadu sedamsto i pedeseta generacija naših brojlera. šta će mi dukati kad imam dovoljno čekova i mogu čekovima sve platiti što se prodaje na kugli zemaljskoj. reče inženjer ponosno. ali nije znao zašto on ne može da Čeprka kao što su to radili njegovi preci u narodnoj priči. reče Baka. Je li ovaj par s pedigreom? upita Djed glavnog inženjera. ali je sto osmog dana popustio. iako je i njemu to bilo nepravo i neobično.Ali. prepuštam se sudbni narodne priče. Šofer ude u tvornicu peradi dugačku dva kilometra i vrati se noseći Horku i Koku. toplo kućno jaje u ruci. čovječe. Baka mu spremi sendvič. pažljivo ga razbije na vrhu. pojeo sendvič. Djed se baš iznenadi. ne pamti kad je posljednji put vidio pravo jaje. Tako Baka uze Horku i kaže mu da ide u bijeli svijet i donese joj dukata. Djed svrati kolima u veliki peradarnik i naredi šoferu da ode do glavnog inženjera da mu on izabere najkvalitetniji par. Horko još nije mogao da pojmi svojim kokošijim mozgom da nijedan Horoz iz njegove vrste već hiljadu i sedamsto i pedeset generacija nije čeprkao! GLEDANJE ISPOD KAPAKA 40 . Ili ćeš kupiti dukate u banci ili ćeš se prepustiti sudbini narodne priče. Baka mu je govorila da je star i da je zaostao. Naša kuća nema rupu na krovu. upakuje mu u torbicu i nekoliko sokova da ugasi žeđ na dugu putu. Kako nije bilo blizu sela i seoskih kokošiju. reče Djed odlučno. kud će – šta će. Plakao je i čudio se. došao u neko veliko dvorište. pa kako hoće s njom. pomisli. mi smo toliko bogati da možemo naručiti drugačiji kraj priče. Dobro. kad umjesto žumanceta ugleda u jajetu zlatan dukat! Pravi pravcati dukat! Za to vrijeme Horko je išao. reče Djed i ode da kupi Horku i Koku.

Tako je kako si rekao. Ne znaš ni dvadeset.. vjerujem ti da znaš do sto pedeset. E. reče Fari vragolasto. Ja znam do sto pedeset. Bolje je da ne dolazim. Hoću. mali. To je tvoja pjevačica.. reče Adi zajedljivo. reče. U mome oku ima neka žilica. Obećaj mi. Malo ga pomilova po kosi. Kako ja vidim ruku? Je li oko malo ogledalo. Neka Adi broji do sto dvadeset i natrag. vidljiva. Josipa Lisac ne može uspavati. Opet gledaš ispod kapaka! Fari leži. ovolicno? Ja li se to ogledalo ne vidi?. Tata šuti. znam! Dobro.. može samo razbuditi.. Dat ću ti ja prirodu! Ti već imaš svoju prirodu! A gdje jevmoja priroda? Šta sam ja vama? Ko sam ja ovdje? Pusti nam malo Josipu Lisicu da pjeva. Tata ufura u sobu napet kao puška dvocijevka: Šta hoćeš? Koju pjevačicu hoćeš da te uspavljuje? Hoćeš mamin glas? Ništa mi ne treba.. Tata se javi iz svoje sobe: Neću dolaziti. kad se dobro ispavaš. Dođi. To bi te moglo uspavati. od sto dvadeset do nule. Ovo zavijanje vas vjerovatno neće uspavati.. reče Fari. I to ćeš mi još jednom lijepo ispričati. je li oko ogledalo? upita. kad te molim. Tata nađe kasetu i pusti pjesmu Oluja. To nije dugo trajalo. 41 . Imaju li u oku neke bubice koje su tako male i da im je ta žilica televizor. ali ja imam i druge načine osim Josipe Lisice! Tata ode u svoju sobu. Kamo sreće da znaš do milion. molim te. Neće mi oči u san. Zaboravite sve osim sna.. Miran.. reče Fari. bez obzira na obzir! Dođi! zovnu Fari. Tata.. A ti. reče tata. broj koliko znaš. Mislio sam da u oku ima neka žilica. ha-ha! Već je jedanaest sati. Pokriven.Spavaj! Neće mi priroda. Adi se žalio da Fari mrmlja i razgoni mu san. Šta ima u očima? Tata sjede pored njega da ga pomiluje..

najbliži svjedok nevaljalog ljudskog roda. Život je zanimljiva pojava. ni ja vama. Zar ti ne spavaš? Tata. odluči tog ponedjeljka da ne ostane u ormaru i da ne bude nošena na ljudskim tijelima. Vidim to. Bili ste nikakvi.Oko je veoma zanimljiva sprava. Tata se javi: Moja Pidžama radi do tri. plavi kaput vozi tramvaj i tramvajdžijska kapa. Fari zinu od čuda. zato se njemu ne spava. a niste mi bili ni zanimljivi. reče tata. Ovo vam pričam da budete budni. Nemojte potezati razloge: što se ovo dogodilo. Ispričaj nam jednu lijevu Nešto sam smislio. Priča mi prijatelj koji je iznenada doputovao iz Zagreba. Šta ćemo sada. Sve je sasvim jednostavno. Niko ne može napraviti takvu spravu kako se oko rodi. tatura.. Lagiš. Nemoje više nikada dozvoliti gripi da vas shrve. Nisam vam o tome pričao. Nisam vas želio umarati. moju Pidžamu. svoje vlasnike. Mene niko nije zvao. to će biti LIJEVA I DESNA PRIČA Iznenada zazvoni telefon. Slušajte: Odijela. džemperi. Šteta što ste tih dana ležali bolesni. kape. kažem. Bez.. moja Pidžama je još na poslu. Sama. cipele odluče da u ponedjeljak krenu na posao. meni ne ide pisanje. ulicom. Ovo ti ne spada u lijeve priče. Profesor Beli se žalio da je slabo plaćen i Pidžama je na sastanku mjesto njega. Njegova Pidžama je na Fakultetu. šeširi.. To se moglo vidjeti i doživjeti. Da. Ko te zvao? upita me Fari. ja sam. rekoh vam ja. Oko nije sprava. već je kasno. život je veći od svake priče. s povišenom temperaturom. Ona traži svoju kolegicu. I drincao je poslije podne.. radi dogovora o sutrašnjem poslu. djeco? Vama ne ide spavanje. ostave doma. istinitu priču koja bi mogla biti i lijeva i desna. Telefonirala je Pidžama moga prijatelja Belog. Vi ste ležali gripozni. reče Adi. Upravo imaju glasanje o plaćanju honorarnog rada. Ovo vam ne pričam radi vašeg uspavljivanja. Na sastanku je. To što rekoh. reče Adi. gledam i ne vjerujem svojim očima: Hodaju odijela bez tijela. reče Fari i povrijedi me. svih ljudi i svih žena.. Sada je vama bolje i hoću da za vaše ozdravljanje ispričam novu lijevu priču. Život je ponekad prepun iznenađenja. kažem. rekoh ponosan na svoju priču. Molim? rekoste vi. a svoje gospodare. rada i nerada. odluci da ide na posao. Ne lažem. A gdje je njegova Pidžama? upita me Adi. rekoh žmirkajući lukavo ispod zamagljenih naočari. Odjeća. Nemoj zijevati ko cipol. ali čini mi se. Idem. kaže. Prošlog ponedjeljka dogodilo se nešto što su dobri ljudi odavno očekivali i čega su se zli ljudi pribojavali. Spada. Tramvaj ne 42 .. pidžame.

A ko su ti putnici? upitam gaja. u apoteci nema pogrešno izdatih lijekova. onako stroga kapa s onim znakom GET – Gradski električni tramvaj. Tramvaj miriše od pranja. koje vozi drugi tramvaj. Milina gledati. nema lažnih vijesti o cijenama. nema da starije odijelo stoji a mlađe sjedi. a-m. U Jajcu... govori svome radnom narodu i građanima ne gledajući u papir. Svi putnici lijepo pokazaše karte. Putnicima drago: red. govori bez povišenog tona. Na stanici kod Muzeja uđe kontrolor. makar ta knjgia bila navrh police. Nema zamuckivanja. honorarno. Nema psovki. dostojanstveno i odlučno.. nema zastajkivanja. kapa i cipele. kaput: izda voznu kartu onima koji nemaju. Moj glas govori o Kazalištu narodnog oslobođenja Jugoslavije. Sve znam i znam kako treba znati. strpa novac u džep i bez riječi – od stanice do stanice. U partizanima. moj glas se lijepo čuje. a ja kažem jakim glasom "Pogledajte. u knjižari – kupac odmah dobije knjigu koju traži. Govorim o izvedenim predstavama u toku najžešćih bitaka. treći red ozdo". sve skupa. reče moj prijatelj. muška i ženska.) Pa. odijela. bez zaustavljanja i izlaženja iz tramvaja radi kupovine bureka kod "Kaštela".. Tako redom: u banci – nema gužve i nema da nema deviza. cipele na svom mjestu. u tv-dnevniku – poznata urednička odijela i lijepe bluze spikerica. bez pitanja za junačno zdravlje. naočari pored moje bilježnice. kolegice. sve iskreno i korisno.. nema pijanih nabacivanja. nema gutanja glasova. nema papanskog gaženja tuđih cipela i. kada je Kazalište igralo Gogolja i koji komad?" Kolegica se malo ušeprtljila: znane zna. svekolika odijela.. u knjizi Maje Ožegović. uđe kontrolorsko odijelo. zapravo. Studenti pažljivi kao nikad. dok putnici Čekaju. Narod sve razumije i plješće. prvo izdanje. zazvoni dvaput kratko: Cin-cin! I onaj njemu: Cin-cin! Bez zadržavanja. godine. Studenti-odijela bruje oduševljeni mojim znanjem i pedagoškim postupkom. govori tečno i tačno. nema ispuštanja trbušnih zvukova: e-e. nema moga zamuckivanja. kad tamo za katedrom – Adi zna staje katedra – sjedi moje odijelo. Ljudi su ljenčarili u svojim domovima a odijela odlazila na posao svaki dan 43 . studentarija kao studentarija. nema pogrešnog brojanja novčanica. Samo kad sretne koleguodijelo. ali sada bez svojih vlasnika. Sve teče harmonično. makar bili studenti-odijela. Pitam najbližu studenticu "Kolegice. kontrolor se nakloni i iziđe kod Vijećnice. što je najvažnije. (Tada još nisam znao. vozač ne prigovara nikome. nema gledanja u bilježnicu i nabrajanja glupih citata. svoj tekst. šešir na ivici katedre. tačno onako kako bi trebalo u tv-dnevniku. Svaka upotrijebljena riječ ima svoju tjelesnost i duhovnost. nema nerealnih obećanja. Red! Poštovanje! Moj kolega dođe na Fakultet gdje ja predajem Književnost eN-O-Bea. To je trajalo. tišina i tačnost. 1943. bez sječenja zraka rukama bez optuživanja vanjskih i unutrašnjih neprijatelja za svoje grijehe. Sve teče kao u bajci o profesoru i studentima književnosti. govorim o ulozi Kazališta u borbi protiv višestruko nadmoćnog neprijatelja i domaćih izdajnika. Pojavi se političar.trza kao da vozi balvane. zapravo – njegovo lijepo skrojeno odijelo od najskupljeg štofa.. i ništa. okrenut licem ka gledaocima.. Ista ona odijela koja inače idu tim tramvajem na posao. nema poštapalica. h-m. strana 216.

boli su ih iglama pri obradi šavova. Snimili su i masovno reklamirali tv-emisiju Upotreba golaća. počeše terorizirati sve oko sebe.i svaki dan se vraćala s posla. kao da ih je poduhvatio zemljotres jačine deset stepeni. jer – one se najbolje svađaju.. knjigama i krenuše drsko protiv ljudi s parolom: TKO TE ČETKA!. Budućnost bez ljudi. odijela počeše zanovijetati kako nisu dobro očetkana. Na lomaču s njima! zabruja ustalasano mnoštvo. I to je trajalo neodređeno dugo. vrijeđati ljude i naređivati kao da su ljudi njihovi robovi. počinju činiti slične nevaljale stvari koje su ranije činili ljudi. Sredimo tu smrdljivu odjeću! javi se usklik iz mase. Ako je trebalo da se održi sindikalni sastanak ili kakav zbor radnoga naroda i kakva komisija za žalbe. naročito ženske svilene bluze. pidžame. Zatim odijela potpuno zagospodariše radioni. provjetre i ispeglaju. Grad je odzvanjao i odjekivao. Ljudi. Jedne nedjelje oblijepili su grad plakatima: ISPEGLAJMO LJUDE ZA PRAZNIK ODIJELA! Počeše odijela krojiti odijela za sebe.. Dok su prolazili ulicama na trg iz izloga su im se smijala odijela. To se moglo. kako nisu dobro ispeglana. nisu više tako čestita u poslu i ponašanju.. Jednoga dana ljudi uvidješe da su ih odijela potpuno potisnula ustranu i lišila nekih osnovnih prava. debljali. cipele. U početku su imali samo jedan zadatak – da ta umorna i zgužvana odijela svaki dan očetkaju. kuće na trgu su se tresle. Sve ljepša od ljepših. javi se ponovo onaj što je među njima bio najpametniji: 44 . To je trajalo. Takve su bile i karikature u novinama i sami vicevi koji su kružili gradom: "Gdje ti je gospodar?" Zaključao sam ga u ormar.. ismjehivajući se ljudskim tijelima bez odjeće. Ljudima jednoga dana dojadi taj teror. one znaju koje razloge treba potegnuti u samoodbrani a koje u napadu.. kao u zemlji Dembeliji. naprosto. sve raskošnija od raskošnijih. ne mogu ga gledati tako pogužvanog. priznajete li da smo svi dio prirode. I ljudi se pogledaše i stadoše se jedan drugome grohotom smijati. ali svi goli kao od majke rođeni jer su odijela odbila da budu obučena! Hiljade i hiljade ljudi i žena svih zanimanja. Ljudima je ovaj nerad odgovarao. Ljudi. ljudski rečeno. prijeteće knjige o ljudima: Ljudi kakvi zapravo jesu. tada su umjesto odijela mogle ići na posao i pidžame. Svi muškarci i žene okupe se na glavnom gradskom trgu. televizijom. one su takozvani prljavi veš. golaći!" U tome golišavom mnoštvu nađe se jedan čovjek koji je bio najpametniji. uviđate li da je dosta naših laži i naše umiŠljenosti?! Pogledajte se međusobno i razmislite o sebi. svih titula i svih imanja.. novinama. Čak. kako nisu pažljivo opružene na vješalice. prozori pucali od silnoga smijeha. uvidješe da ta odijela malo-pomalo uzimaju svu vlast u ruke. To je bilo pravo cerekanje. Izvikivali su im pogrdne riječi a dječija odjeća je izvikivala "Ua. Počeše objavljivati hvalospjevne knjige o sebi: Govor odjeće. Sredimo te oubražene krpe! povika žena raščupane kose. vidite li sada." To je trajalo. o muškarci i žene. a ljudi su im služili kao krojačke lutke. Taj čovjek reče: Ljudi. peglali rukave na ljudskim rukama i peglali nogavice na ljudskim nogama. Ljudi su debljali. I siti.

kad je Adi u školi. Što si mi govorila?! Pogriješila sam. Kupila sam ti one pantalone za rođendan. Kad si sam. ako ponovo želimo do vlasti.. Samo. mora razumjeti svojim tijelom i znati svojim mozgom da je sve na ovoj zemlji vrijedno isto toliko koliko su vrijedni ljudi – i svaka ubijena ptica. svaki bombardiran oblak i svako sunčano zrno. Dosta mu je bilo te priče. Pravda je jedna. Ponekad mu dozvoli. dok smo je slušali. Pa nisu partizani dali Nijemcima pravdu! Uđe tata. Rekla sam "Za rođendan". Šta si radio? Igrao sam se sa zrakom "Čovječe ne ljuti se". Sada se možemo radovati i takvoj igri. moramo raditi na ovoj zemlji drukčije nego smo radili i ponašati se prirodno. reče Fari. zarađivati novac i živjeti po svome. Fari odmahnu rukom. Željela sam te obradovati. moramo početi iz početka. Razdijeli mi radost: rođendan je jedno. a odijela – odijela.. poslije dvije hiljade godina. Može ako mu ja dozvolim.. do lijepih. od smokvinog lista u odijevanju.. I zrak može da bude drugar. E. kad poželiš da ti zrak bude drug. ne može.. Ne mogu biti lagalica. poslušnih odijela i lijepih. a pantalone mi daj sada. od čistog ishodišta u moralu.. Uvjeravam vas. Onda ću ja zamrznuti poklon. nećemo tako! E hoćemo tako! To je pravda. E.. Nema ništa do rođendana. raditi svojim rukama. ljudi.. O. Ja hoću pravdu za sebe. smirite se! Naša odijela neće više htjeti na naša griješna tijela. 45 . kao da smo sada izišli iz pećina ogrnuti u krzna ubijenih životinja. Sve smo iznevjerili i moramo početi od Adama i Eve. i svaki zagađen izvor. Ako čovjek zna i vjeruje da ga nevaljala djela unižavaju i zla djela uništavaju. reče mama. i svako posječeno drvo. do bogatstva i slave. poslušnih haljina. kape neće više htjeti na naše prazne glave. To je zanimljivo. Sam si? Što si tako miran? Igrao sam se sa zrakom.Ako želimo ponovo vladati. Daj! reče Fari. reče mama. među njima ostade za sva vremena zlatna pouka. kao što nas je majka priroda učila. Onad ću zamrznuti rođendan. Tako ljudi opet. NIKO-i-NIŠTA Mama uđe u sobu. Zanimljivo je što sam ga ja pobijedio.. postadoše ljudi..

Sve sam mislila da možeš. Kadašnjem gradonačelniku? Austrougarskom. Misliš li da sam ja Marko Kraljević? Što? Kako ću prenijeti Adija. On još živi u sjećanjima. Mislim da je zanimljivo. Što tako naglo? upita mama. Neka oni legnu ovdje sa mnom pa ih prenesi kada zaspu. Ne primjećujem. Kad je tako. Hej. reče tata. Idem i ja. Idem poslom. s vama? Nemoj se nabacivati. reče tata.Što ste legli? Umoran sam. težak si! Malo mi mjesta! Vidiš. jedno za tatu! Kad je čuo gužvu Adi prestade svirati i pokuša se ubaciti: Mac! To je bila njegova riječ kad se uvaljuje. Ispričaj! Poslije lijeve priče. Ti si tada bio mali. reče tata. reče Fari. djeca te poželjela. jednom rukom mamu.. Idem i ja. Mama je i moja. Spominjao sam ti: Pišem knjigu o Mujagi Komadini.. Vodio si ti mene u Mostar. Nemoj ti meni pričati. bivšem gradonačelniku Mostara. Zar nismo svi tvoji? Fari učini hrvački zahvat. Mogu li se zgusnuti ovdje. u anegdotama. samo se uživa! Čini ti se. Idem sutra u Mostar. jednom rukom tatu: Kucaju mi dva srca: jedno za tebe. Idem u Tunguziju. Djeca me vole. Ne možeš sa mnom. Mislila si! Ti ne primjećuješ koliko je on narastao. U Mostaru se ne radi. Večerašnja lijeva priča za naporno uspavljivanje ima poentu u jednoj anegdoti o Komadini. Nemam škole. reče Adi. reče Fari. Misliš da je to danas nekome zanimljivo. Niko. pažljivo. I mene će zavoljeti. Odmah! 46 .

Sve domce iznenadi njegovo ime. Kad je Niko-i-Ništa došao. To se ponavlja sve dok nekoga ne pobijedi i zaustavi se ispred pobijeđenog. Bio je onizak. reče Fari. Ko pobijedi protivnike bude prvi. Takav je običaj u domovima. Pričaj. poderanog džempera. njegovo držanje. i svi su to već činili. na kraju ručka. On je bio neobično miran. Nije se bojao djece i nije se radovao što ih vidi. isto će se 47 . Nije važan kraj. i kad kupimo kokoš i donesemo je među njegove kokoši. s bijelim ožiljcima na glavi. Ručavalo se u dugačkom hodniku. Djeca su ih zavoljela. Bio je vaših godina. reče tata. Tako je i u sportu. Prva savezna nogometna liga i onaj sto u dječijem domu – ista je stvar. NIKO-i-NIŠTA U jedan dječiji dom dovedoše novog dječaka koji reče upravnici da se zove Niko-i-Ništa. Pošto su domci posjedali po svome redu. prema masnijoj čorbi i većem komadu kruha. Pošto je ta stolica bila pored vrata. Svi su ga pažljivo gledali. Izgledalo je kao da ih nije osobito zarezivao. čvrstih ramena. važno je što nije važno. prljav. tata! Komadina zakasnio na sastanak gradskih otaca. nešto mlađi od Adija i nešto stariji od Parija. Komadina to odbije riječima: Gdje god ja sjedim. To je to. Na čelu stola su sjedili najjači dječaci. I to je bilo prvo što se domcima nije dopalo. Tvoje lijeve priče su svakako malo ćaknute. I mi se u obdaništu tučemo za pišanje.Neće mi priča imati odgovarajući kraj. Biranje mjesta za stolom je prirodan red stvari i svi su to znali. i hrana se uvijek dijelila sa čela stola. reče mama. bila je nedjelja i bilo je vrijeme ručku. sjeo na prvu stolicu koja je bila slobodna. svi su očekivali da će i novajlija: prvo stati sa strane. do kraja stola. poveće glave. Ko pobijedi ide zajedno mjesto naprijed. odmjeriti red i izabrati sebi mjesto koje mu pripada po jačini. Novajlija najčešće pogriješi u odabiranju mjesta i tada mora da se tuče sa onim ispred kojeg je sjeo. ošišan. I kad pođemo na selo mome prijatelju Čvori. ondje je čelo stola. te redom – slabiji i slabiji. To je odabiranje vrste i to sam vam već spominjao i to je prvi zapazio onaj bradati Englez koji se zove Darvin. Slobodan Pavić pa ja. prema čelu stola. Da. Ja pišam treći: Irhad. Kako zna svoje mjesto? vi ćete pitati. pa kad je ušao u prostoriju. ali od svega više iznenadi ih njegovo ponašanje. Nedjeljni ručak je dobar i bude kolača. njemu ponude da sjedne na čelo stola.

dogoditi. Samo ne u odnosu na vrh stola ili u odnosu ko će prvi piskiti, već u odnosu na pijevca. I šta je bilo s Nikom? pitat ćete. Niko-i-Ništa jednostavno nije htio da se tuče za mjesto, sjeo je posljednji i strpljivo čekao da jelo dobiju svi prije njega. Tako je izgubio važnost i počeli su neki poslije ručka da ga tuku, čak i neki koji su bili manji od njega. Jedan drzak dječak oteo mu je i kolač koji je Niko držao u ruci, zagledao ga i pomalo grickao, kao da mu je bilo žao kolača ili kao da je želio da što dulje uživa u jedenju. I? Ništa. Nikoje tužno pogledao za kolačem, drski dječak je smjesta smazao cijeli kolač i nije se više obazirao. Samo je krajičkom oka pogledao da li ga upravnica gleda. Znao je da ga niko od djece ne smije prijaviti. Da ga je neko prijavio dječak bi otišao u dom za besprizorne dječake, ali bi taj prijavilac dobio batine. To je zakon i tog zakona su se pridržavali. I? Tako je bilo i ponedjeljkom, i utorkom, i srijedom... Jednog ponedjeljka dođe u dom hitna pomoć i ljekar pripremi igle za davanje vakcine. Svi domci su se manje-više pribojavali injekcije, i oni najjači, neki su bježali u zahod pa ih je upravnica zvala, a oni najbliži očigledno su se ustezali. Niko-i-Ništa se zadesio blizu, Ijekar ga pozva i Niko primi injekciju tako jednostavno kao da mu je zračak svjetla pao na mišicu. Niko se izmakao ustranu i samo je ovako držao prst na komadiću vate koja je zaustavljala krvarenje. Domci su to vidjeli. U petak je nestalo vode u domu i upravnica izvede domce da se umiju hladnom vodom i zube operu. Tada je bio kraj novembra, studena voda, a Niko skinuo košulju, izuo cipele, zagazio u rijeku i oprao se ledenom vodom. Poslije ovakvih događanja neki domci, koji sjede pri kraju stola, nudili su da Niko sjedne ispred njih. On reče "Samo vi sjedite na svojim mjestima". Ništa više nije govorio. Takvih ponuda bilo je i za večerom. Nekim dječacima nije bilo pravo što Niko sjedi na kraju. Željeli su da se poštuju pravila domskog ponašanja, da svako bude na mjestu koje mu pripada, ali Niko-i-Ništa ostade miran. Iduće nedjelje trojica su ga udarala šakama po glavi i plećima, jedan mu je potrgao spavaću košulju, a Niko je samo povio svoje tijelo, stavio krupne šake uz lice i mirno otrpio sve udarce i ponižavanja koja su nastavljena i poslije tuče. Bacili su mu četkicu za zube u kantu za smeće i papuče kroz prozor. Najviše zla u tome činio je dječak sa čela stola, zvani Krakonoš. Dok nije došao Niko, on je tukao druge dječake. Prvo je tukao svakoga novajliju i tražio da mu daju dio svoje hrane, a kolač obavezno. To se saznalo i upravnica je nedjeljom nadgledala jedenje kolača, ali slabiji dječaci su folirali da jedu, krili su kolače i krišom stavljali u male kesice vezane oko pasa. U tim kesicama, skrivenim među nogama, ti jadni dječaci su iznosili kolače i davali ih Krakonošu ili nekome drugome koga on odredi. Dječaci koji su uredno donosili kolače mogli su se nadati da Krakonoš ponekad ostavi koju mrvu i njima, tek toliko da probaju. Krakonoš je mogao
48

pojesti stotinu kolača. Kad je opet bila nedjelja i kad su podijeljeni kolači, Niko je svoj odmah smazao u dva zalogaja. Krakonoš ga je gledao s vrha stola kako jede i zaprijetio mu. To su bile domske grimase i sitne, nevidljive, ali značajne domske kretnje. Svi su znali da će Krakonoš poslije ručka isprebijati neposlušnog Niku. Krakonoš nije odmah krenuo. Sačekao je spavanje, sačekao je da upravnica pogasi svjetla u sobama i tada je ustao i rekao Niki da ustane. Prije toga su dekama zastrli prozore da se ne vidi svjetlo i počela je tuča među krevetima. Krakonoš i Niko tukli su se šakama i mogli su upotrebljavati samo tijelo protiv tijela. U okršaju su poderali jedan drugome pidžame i nastavili tuču sasvim goli. Niko nije spavao. Svi su sjedili na krevetima i gledali. Niko nije izustio nijednu riječ. Samo se čulo stenjanje dvojice boraca u hrvačkim zahvatima i potmuli jauci od bolova. Poslije borbe koja je trajala neodređeno dugo, možda čitav sat i po, Niko-iNišta je oborio Krakonošu, i to plećima na pod, i sjeo mu na prsa. Krakonošu je tekla krv iz usta a Niki je krvarilo uho od ujeda. Bili su još umazani krvavim pljuvačkama i znojem. To je bio kraj borbe i kraj Krakonoševe vladavine. Sutradan se to pročulo u domu i domci su tada saznali da je Niko-i-Ništa došao iz doma za besprizorne u njihov dom da se popravi i da bude kao ostali dječaci. Još nekoliko dana je hrana dijeljena kao ranije, a onda – u nedjelju, kad je kuharica potegla prvu kutlaču nad prvim tanjirom u dugačkom redu – dječaci sa vrha stola, i sam Krakonoš, prevrnuli su svoje tanjire i to je bio znak da se od tog trenutka hrana počinje dijeliti s drugog kraja stola. Od tada je Niko prvi dobijao jelo, slabiji dječaci oko njega ostali su na svojim mjestima i niko više nije tražio, nije ni smio tražiti, da mu drugi daje svoj kolač ili dio svoje hrane. Tako čelo stola nije bilo tamo gdje je bilo nego tamo gdje je sjedio Niko-i-Ništa.

NA STADIONU U subotu, kad je jelo bilo na stolu, Adi spomenu utakmicu. Mama je još gunđala što joj je gibanica prigorjela, Fari se postepeno umirivao poslije (zlo)upotrebe crvenog flomastera, a tata je već donio bokal svježe vode i krišom gledao gibanje gibanice. Ništa nije govorio, samo je ponovo brisao naočari i čekao da ga mama pogleda i upita "Je li u redu?" i da tata prizna "U redu je. U Holidej-Inu nije bolje". Adi ponovo spomenu utakmicu i tata reče "Možemo". I ja ću na utakmicu, reče Fari. Nemoj obojicu voditi, gužva je, reče mama.
49

Ja idem, reče Adi odlučno. Mene stavi na ramena, reče Fari. Ja volim gužvu. Voliš gužvu kad si na ramenima, reče Adi. Izgubit ćeš jednog od njih, reče mama. Danas igra "Zvezda" i već sat vremena čujem trube i larmu na ulici. Svezat ću ih, našali se tata. Mama odmahnu rukom i hrabro zasiječe gibanicu. Čuvaj ih, znaš kakav sve svijet ide na nogometne utakmice! Kad jurnu... Adi, kako se ono kaže? Kao stampedo! Vidi, molim te, mi smo krdo! uzviknu tata. Tako nešto, nasmija se mama. Fini svijet ide na košarku, ide na hokej, na tenis... Muškarci su nervozno ručavali i ubrzano krenuli: Moram priznati da mi se ne ide, reče tata. Djeco, obujte najgrublje cipele koje imate. Star si, ako ti se ne ide na utakmicu, reče mama zajedljivo. Jesam. Više me ne zanimaju utakmice. Više nije igra kakva je bila u moje vrijeme. Više nije tata kakav je bio. Fari nešto upita, dok je tata navlačio terenske cipele. Molim? reče tata. Imaš li ti sto posto godina? Nemam još, reče tata. I kakva su to provokativna pitanja pred važnu utakmicu? Da imaš sto posto godina već bi bio mrtav, zar ne? Vodi ih, reče mama, tako ćeš izbjeći sva neugodna pitanja. Daj mi zastavu i ja idem. Sam, reče Adi. Mama, stavi mi bedž, reče Fari. Umirio se, što je bilo neuobičajeno, i pipa svoje srce, što je također bilo neuobičajeno. Mama se zabrinu: Šta ti je? Je li ti dobro? Nemoj ići na utakmicu. Dobro mi je, samo pipam na kojoj mi je strani srce da me ne ubodeš. Mama mu prikači bedž: Majmunac jedan! Pred stadionom je bila gužva. Veliki ulaz bio je zakrčen ljudima, i kad je tata ušao sa sinovima u to gusto mnoštvo, dođe nekoliko autobusa sa novim posjetiocima i sve se zatalasa i zatisnu, kao da je navalilo krdo goveda. Fari je bio na tatinim ramenima. Još je bilo dječaka na ramenima a ramena su bila uz ramena, kao da su dio zajedničkog tijela. Tata reče Pariju da ustane i da hoda po ramenima i glavama do ulaza i da pruži ruke redaru na ulazu i da zamoli da ga smjesti na sjedište A 180, treći red lijevo. Još nekoliko dječačića je trčkaralo preko stisnutih glava i preko ramena. Niko osim njih nije mogao pomjeriti nijedan dio svoga tijela. Jednostavno su bili nošeni ka ulazu, stenjući i zijevajući od muke. Tata je samo štitio Adija rukama i pogledao koliko još ima do kraja.
50

Boce su bile pod sjedištem. navijaj za nekoga. Neka ti Adi objasni šta je petarda. Adi je poskakivao "Zvezda! Zvezda!" Debeli je pio. Zašto ti je dosadno? gledaj sada. Lijepo si rekao. Gledaj ih! reče tata. Neko njegov. On ne može hodati. najzad. kad je tata želio da se opusti. A ko je onaj u kolicima pored igrališta? Ono je invalid. debeli! poče Fari uzvikivati. A čije su ono zastave? Ono su naše zastave. Fari poče seriju zapitkivanja: Ko su oni što viču? Svi viču. A šta je ono kod ulaza? Ono je vojna policija. Hajde. Nemoj tako. A kako je on došao na utakmicu? Neko ga je dovezao. Debeli između dva zalogaja povika iz bijela grla: Spirjanit ćemo vas! Nije imao volje da to ponavlja jer su "Zvezdini" igrači već nadirali ka protivničkom golu. Nećeš ti više sa mnom na pravu utakmicu. Nije on igrač. A što je ovaj go pored nas? Toplo mu je. Toliko puno zastava?! Ono su sportske zastave. A ko ga je dovezao? Ne znam. Gledaj kako to Adi radi. Saraj'vo!" Njegovo društvo je uživalo na suncu. A šta je ono puklo? Petarda. Dosadno mi je na utakmici. Oni što najviše viču? Ono su navijači "Zvezde". odmori i uživa. Nema pravo da se skida. reče tata. Dosadno mi je.Kad su se. Debeli. Kako su zvezdaši bili grlati. smjestili. Pogledaj igrače. mezio i povremeno spominjao "Saraj'vo. On ima pravo da bude debeo. A koji su oni tamo sa trubama? Ono su navijači "Sarajeva". reče Fari. eno izvode penal! Je li bio gol? 51 . A šta je ono zeleno? Ono je vojna hitna pomoć. Vidiš koliko je debeo. čašice među njima i meza.

Uzmi mi ovaj ružni san iz očiju! Mama se uznemiri: Fari nije nikada plakao. reče Fari. Je l' da. Nećeš ti više sa mnom na pravu utakmicu. Mama ga opipa. Nisam vidio. Porušiti će se svi grobovi i neće biti umiranja. Parije dobijao izvjesnu prednost na startu i tako je svaka trka bila izjednačena.. da se ti vozaš. Mama je bila doma. porušit će se i njegov grob. Tate još nema. Bolje je na televiziji. Te. lete. ali šta ćemo s ljudima kad ipak umru jednoga dana? Treba da ljudi kad umru da lete. Zagrli ga. Sjećam se. ovo je prava utakmica! Gledaj ili ne gledaj! Hoću dolje. Svi ljudi ponekad sanjaju slične stvari. Grobovi treba svi da umru. gledala je kasni muzički program na televiziji i čekala da se tata vrati.. mama. Dok si ti bila u Moskvi. Za sve mene skrivljuješ! Ne skrivljujem te. izmislit ću da nikad ljudi ne umiru. Možda će svratiti u Klub na pivo. Fari ponovo dobi po guzici. Na kraju je došla nagrada. Ustade iz kreveta i zaplaka. to je zanimljivo.Čuješ da zvezdaši vrište. reče mama. Još nije bila ponoć. Rano su pospali i tata je otišao da gleda film koji se zvao Valter brani Sarajevo. ali mu lopta nije mogla ući u pogled.. kad porastem. i kad sam bila u Moskvi. možda hiljadu i prve večeri. Tata je volio borbene filmove i obećao je da će jednom i sinove povesti da gledaju. Čvrsto. Razumijem te. Nervozno je žmirkao prema igralištu. Kad si bila u Moskvi. sine. zagledaj se malo! Ne valja. lete. uzbuđen. sanjao sam da si ti umrla i da si mi u džepu. Ponavljaju se udarci! Ali ovo što gledaš je neponovljivo. Tata ga odalami po guzici. a njihovo brzo uspavljivanje također je bilo svojevrsna nagrada roditeljima. Muzički program je bio pri kraju. 52 . ovo je pravo! Pravo je na televiziji. vidiš. nekoliko puta. zatim pade i "Zvezdi" gol koji tata nije vidio. slično si sanjao. na travu! Na travu hoćeš?! Ni.. reče. Sinovi su brzo zaspali pošto ih je tata nagovorio da poslije utakmice trče oko stadiona. U jednom trenutku mami se učini da sinovi ne spavaju. ali ti si došao da gledaš. ja. Bio je gol. i tačka! Fari poče lupati nogama i poče se buniti i vriskati kao Damjanov zelenko. Pomisli kako ti naši ratni filmovi dugo traju.. Ti si mokar! Sanjao sam da sam umro. Da ne bude groblja. zatim ga zagrli. zatim poče brisati naočari. u kutiji.. Pa. Fari se probudio. I Adi neće umrijeti. O tome ćemo još pričati. Iako ovaj put bez osobitog razloga.. Ali.. stalno sam u džepu držao mali bibi. nije bilo napornog uspavljivanja. Adi skače u nebo. I neću. Ne ponavljaju se udarci. Vodi me kući! Sačekat ćeš još dva sata. Uđe u dječiju sobu. Dosadno mi je. Sjedi na krevetu. Eto. Tamo se lijepo ponavljaju udarci. I sinovi su trčali za nagradu. Mama nije voljela te borbene filmove.

53 . Svaku noć sam te sanjao. da knjiga piše olovku. Nemoj izmišljati. zgusnite se u krevet. Rekao mu je! Hajde. otkucava ponoć. Moram ti priznati. sanjao sam: Bila je tu jedna ptica. Ispričaj tati. Bez veze. i ona meni krila i puno sam letio.. zajedno. Mama se nasmija i ponovo ga prigrli. reče mama. Ja ću vam strah huknuti u džep. ali i vi ponekad pretjerate. Hajde. da budem odmah mrtav. To je lijepo. To će mu se dopasti. Poželio sam u snu da sam kuća pa da otvaram sva vrata i prozore. Kad me tata prošli put odnio sebi u krevet. Idi ti toliko dana. To je važno. reče Adi. Kad odem u vojsku.Koji si mi bibi dao? Onaj tetrapak. Hvala ti za taj mali bibi. To je pretjerana riječ. umr'et ćeš za mnom. samo nemoj toliko noći. I još je rekao da mu se ja ne sviđam i da će me baciti u Mrtvo more. Jesi li ti nešto sanjao? Adi nije odmah odgovorio. reče Adi. reče Fari. To je prirodno. A ja znam pričati. Gdje je tata? U kinu. zgusnite se sada ovdje. Adi se promeškolji i otvori oči. reče Fari. Moje pozorište je davalo predstavu u Moskvi.. To je sve zato što me voliš. reče mama. Gdje je tata? Tata je u kinu. Ja ću vas uspavati. pokrijte se. Adi je ispružio glavu s gornjeg kreveta i tako su razgovarali i gledali se. Jesmo li te probudili. Niste. i to se rijetko događa. zatvoriti ga i san će vam biti lijep i šaren kao leptir. Poslije reče: Sanjao sam da čitalac piše knjigu. da olovka piše pisca. Neću više ići toliko dana. i ja sam. Zato što si me poželio. Ja sam njoj dao svoje ruke. Adi se spusti na donji krevet. Jednom je rekao "Dosta mi vas je!. Sve mi dolaziš u oči. Rekao mu je. Koliko je sati? Eno. kad sam bila kao ti. svašta sanjala. Tata voli kad mu pričamo snove. Meni je majka govorila: kad se sanja letenje. pod mojim jastukom. Samo ne voli kad Fari počinje izmišljati. tada se raste.

Neka vas tata opet vodi u boginicu. A imaš li ti ljubavnika? Nemam. ponekad ne voli.. Ja sam se također zaljubila u tebe. ali sada moramo misliti na druge stvari. Šta hoćeš od mene? Čini mi se da sam se opet zaljubio u tebe. Zaljubljena sam u vas.. pazi. dovde! Najviše te volim kad spavaš i kada se budiš. Ja sam cvijet i moram svake večeri dobiti vode. Nisi žedan? Nisam. Fari je lagao. Pop je bio crn i brojao je pare.. Mama ga pomilova po kosi. ti si cvijet i mama će te zaliti. Fari. to je moderno.. nasmija se.. Baš lijepo. prije spavanja. još malo zanovijetanja. Evo ga: Mama. Ali. Šta je tata? Tata je zaljubljen u Josipu Lisicu. javi se. Tata je. ponovi mama i priđe prozoru da namjesti zavjesu. I gotovo. Fari ne dade majci da se udalji. Ti lagiš. Već ležim.. Ali. Hoćeš da budem moderna? Zar nisam? Hoću da budeš kao ona glumica na televiziji. daj mi vode. vidjet ćemo. Fari popi samo gutljajčić. I odmah se oblačiš. reče mama. Ustani sam. mama? Nemoj. Zagrli je. Ali. ovaj..Je li bog zrak. 54 . Ponekad voli. Dobro. U pravu si. onako vedar i bistar. reče Adi. Dosta je bilo! Stalno pričaš o tati kao da si ga već poželio. I tatu volim.. mama! Ustani sam. da ne bude noćas pi-pi. molim te. Sada još jedna moja mala pjesmica za dobar san. Pa. to je bilo dok je bio dan. Možda se tata neće složiti s tobom. O tome možemo popričati s tatom. Zar to nije dosta? Kada se pomodiš. Mama se nasmija. više! Mene je tata vodio u boginicu i objašnjavao mi šta su katolisti. Laku noć. reče Fari važno. Tata nas voli.

Bilo je podne. Da te pomazim. I samo je trebalo da se pojave beduini na devama ili razbojnici na brzim konjima. Sada je kraj ljeta i Sunce se popelo visoko da ne može više. Sunce proviri preko tatinog ramena i stušti se na bjeličastu guzu kao roj vrelih strijela. Kao da smo u Africi. Na pješčanom horizontu iznenada se pojavi italijansko kamp-vozilo. A to je sredina globusa zemaljskog. I prži. Zar nije bilo dosta? Nemoj još gasiti svjetlo. Eto kola! Vidjet će me! 55 . Ukopao je mala. Fari se još trudio i crtao na pijesku svoje ime: IRAF. oštra stopala u vreo grčki pijesak i brižljivo pogledao na horizont divlje plaže i morski horizont. Nije bilo drugog izbora. Mama.. dokle sunčevi zraci ne dopiru. jer – kad su se približavali granici rekao je majci u kolima "Ja ću tebi kupiti u Grčkoj roba da ne opereš nijedan tanjir!" Fari je ponekad govorio stvari kojima ga niko nije učio. poželio si ga. Kad tata dođe neka vas razmješta. tiho da se čuje kako pauk plete mrežu. a pričat ću ti kao da je stvarnost. Fari pogleda tatu.. I tako dođe san. Majka im zapjeva tiho. a s druge strane – ovaj sitni grčki pijesak izgledao je iz Farijevog čučnutog položaja kao afrička pustinja. Tata je stajao u blizini da bi sinu činio hlad i da bi ga ohrabrio da istraje u svojoj kakinskoj nakani. S jedne strane bojao se morskog psa. I mene! reče Adi. Pitanje šta je Fari još očekivao. Iznenada. i sve ribe da se spuste u dubinu. Ljubi me previše! reče Fari. Sunce hoće da se sve životinjice ukopaju duboko u pijesak. Mora da smo se približili ekvatoru. I ja sam iznenađen kako u Grčkoj u podne nema sjenke. Ne da ni jednoj sjenci da se pojavi. Fari se pomjeri. kako mrav s mravom razgovara i crv gricka drvo. Majka upali malo svjetlo. ali se sjenka ne pojavi. Mama zagnjuri glavu među njihove glave. Gledao sam slova u slikovnici: Slova se smiju kao moj tata! Vidim.Mama ugasi svjetlo. Nigdje sjenke. MOŽE LI SE SJENKA IZBRISATI? Fari je kakio na samoj obali Egejskog mora. Može li se sjenka izbrisati? upita. otužno. Pravo na nas. Zaspite ovdje. sve životinje da se zavuku u gustu džunglu. slušaj ovo: Ovo nije stvarnost.

Fari mu odmjeri od šake do lakta ne mijenjajući položaj. To je stvar koja se tiče sve djece na svijetu. Vozač je povećavao brzinu i sužavao krugove. Oni će od moje kite misliti da je viršla? Da. Kad su se okupali pošli su kroz nudističku plažu. Joj. Tata. Mrš. Oni ne znaju naš jezik. jednostavno ga baci u dubinu i sam zaroni u valove. ukrali Talijanima tu riječ. da nije crvena od krva?! Nije crvena. daleko. Kao da su drukčije od onih na Jadranskom moru. Točkovi su jedva razgrtali pijesak. Zato je to njihova riječ. reče Fari i ponovo odmjeri od šake do lakta. kuda prolaze oni brodovi. Adi se šali. go. izvirio je glavu iz kabine i dovikivao Cacone! Šta viče Talijan? Viče ti Cacone! Kakonja.Nema veze. posao je obavljen. Šta to ti pokaza Talijanu? Uslovni refleks. izgledao je kao zečić. I tvoja kaka je crvena. Talijani ne znaju naš jezik. sada su me prokužili šta radim. tamo! Talijanska kola su još orala pijesak u krugovima. Je li tačno da u Grčkoj ima morskih pasova? Ko ti je rekao da ima? Adi je rekao da ovdje ima morskih pasova koji su kao dvaput naši. Šta će oni reći o meni kad se vrate u Italiju? Reći će da si kakonja i pišonja. Zato. izgleda. I oni kažu kaka. Zastajao je i pažljivo 56 . zatim uključiše muziku i udaljile se prema Asprovalti. ali smo mi. Asprovalta je bila sjeverno. Možda i Grci tako kažu. To je činio s čudesnim užitkom. Talijani misle da je moja guza krofna? Talijani će misliti da je tvoja guza kroma. Grčki morski psi su kao i naši. A? Nema veze. Talijani protutnjaše dvadesetak metara sjeverozapadno. Vidjela se bijela crkva i bijeli restorani uz obalu. tamo. Bio je ljut. Pa. i oni neće vjerovati da je kaka. Zatim počeše voziti ukrug oko Parija i tate. reče tata. daleko. šalim se. utješno. Fari je mogao da pliva u njegovoj blizini i da se povremeno oslanja o tatina ramena. Ne razumijem te! Jesmo li mi prije kakili ili Talijani? Prvo su Talijani. Oni su Talijani. ti reče da Talijani ne znaju naš jezik. A ima li ih ovdje? Ima. Tako sitan. Tek je proplivao prošlog ljeta. Tata uze Parija. Fari je gledao djevojke kao da ih nikada ranije nije vidio.

a Fari bi krenuo prstom po karti. u tome moranju bilo je skriveno zadovoljstvo koje su postepeno otkrivali. Putovanje u Grčku bilo je obećano još prošle godine. i da će govoriti samo njemački. Bez obzira na obzir. ako se mama odijeli? Jesu li tebi bolje plavuše ili crnke? Plavuškice su bolje i mekše. debelu. Tako: bolje i mekše? Jesu! Ja bih tebi onu crnu. Uslovni refleks. kameni most na Vardaru. reče tata. zatim stari grad Skoplje. Zatim manastir Mileševo s bijelim anđelom ''s poštanske marke". znao je 57 . Najbolji je kostim koji se ne vidi. Ova je dobra za tebe. Pitat ću mamu. reče sin. došao lijepo do Višegrada. sine. Ako treba. I morali su pričati o onome što će vidjeti usput. Kako bi bilo da povedemo jednu od ovih Njemica. Opet to?! pobuni se tata. da je ne razumijemo. da je niko ne vidi. našali se tata. granični prelaz u Đevđeliji. Na odmoru smo. zatim grčki lučki grad Solun i. Daut-pašin hamam. Prvo Višegrad sa ćuprijom na Drini da. Adi i Fari morali su pokazati na geografskoj karti sva mjesta koja će vidjeti i put od Sarajeva do Asprovalte. zatim Kosovo polje s turbetom cara Murata i spomenikom srpskim kosovskim junacima na uzvišenju zvanom Gazimestan. reče sin. Ona druga ima bolji kupaći kostim. stara džamija. Kad se vratiš u obdanište nemoj da budeš glavni u nekim stvarima. Razumije! Razumije! Govorila je da će se skinuti. Tata je govorio da prije svakoga putovanja saznaju što se više može saznati o predjelima i mjestima u koje putuju. i sve o ličnostima koje će susresti ili o kojima će se govoriti. Gledaj kakav ima karmin na nogama. Fari odmjeri od šake do lakta. put ka Asprovalti. mogu pričati da su šetali ruda. desno. stara crkvica. Ova svaka izgleda kao torpedo! Šta je torpedo? Torpedo je mala raketa što razbija i najtvrđi oklop od gvožđa. Ne znam jesu li bolje mačke sa većim sikama ili sa manjim? Ne znam ni ja. Naravski. kao krv. Ti si neodgojen. Ne vidim joj kostim. Ne razumije se mama u to. Adi je već sve znao. da će se odvojiti od nas. kad budu u starijim razredima. tata je prvi sve pokazao i pričao. Srećom. vožnja na jug. zatim stari grčko-rimski grad Stobi u dolini Vardara.zagledao. sa znamenitim iskopinama. Mi se ovdje šalimo. Uči li te deda tome? Ja sam sesualni manijak.

I da se pokažem pred njom! Moj otac je služio vojsku u Skoplju i pričao mi o Vardaru. reče tata mudro. jedna mlađa djevojčica otkri da smo plavuškica i ja zaboravili jedno slovo i izradili ZIDNE NOVINE! Naravno. Želio mi je pokazati da zna makedonski. koja je bila moje gledanje. o bozi. Kad je Dimče završio i kad je orkestar utihnuo. što bi rekli stariji ljudi. Nas dvoje smo se našli u njenoj sobi i djevojčica je donijela rebus BOJ da ga ja pročitam: Sutradan je donijela i druge rebuse: O Skoplju sam već nešto znao i nije mi bilo teško da se dosjetim. To što sam poželio nije bilo za jelo: Jednu pjesmu u ljetnoj bašči Oficirskog doma. znam daje uzalud! I orkestar Doma. lijepa. Sve mladi momci. makar i pogrešno. Ja sam to zamišljao i želio sam jednom doći i probati sva ta jela i pića.. a neću vam ni objašnjavati. Nemojte se smijati. Ali. Svi oficiri bili su zaljubljeni i svi su pjevali. U mojoj četi bila je i djevojčica koja mi se dopadala vraški. Adi i Fari prasnuše u smijeh. svi su nam se smijali. Međutim. o škembe-čorbi. o gravče na tavče. dragana. i to ismjehivanje trajalo je do ručka. čekam te. o leblebiji. Bio sam na ljetovanju u Tihoj kod Cavtata. vadio ježeve bodlje iz pete! Sada je tamo plaža hotela "Albatros". a jednom sam joj. Vi ne znate šta su zidne novine. umjesto u Prijepolje. Šta je bilo s onom djevojčicom? upita Adi. Tužna je nedjelja mada je cv 'ječe svud. Jednog popodneva odredi upravnik nas dvoje da pripremimo zidne novine. sličila je mojoj majci. To je zaista bilo smiješno. kad smo ih donijeli na velikom pak-papiru i kad je upravnik rekao da je u redu. Ili se meni činilo.. čak. tata je počeo pjevati. prešao Drinu preko mosta i uputio se prema Beogradu. bez veze: Sjećam se i kako sam prvi put čuo za boj na Kosovu. mora se priznati da je s lakoćom znao pronaći Grčku i Solun i pročitati THESSALONIKI. dvojica oficira potegli su pištolje i pucali uvis. o stotinama dućana. Mnogo kasnije došao sam u Skoplje.gotovo sva slova!. djevojčicu je bilo stid. Naime. Bila je mojih godina ili malo starija. poslije dva dana našega crtanja i bojenja tih zidnih novina. E. Meni je bilo drago što smo uradili nešto na svoju ruku. Ponekad smo plivali zajedno. Samo sam je gledao. Takav je život! 58 . plava. ali nisam ništa od toga poželio. Često je ponavljao rečenicu koju je pročitao na vratima neke stare aščinice: SEKOE SABAJLE ŠKEMBE ČORBA. Tata je ta pričanja počinjao ovako. otegnu tata.

Dječci su sve gledali s velikm zanimanjem. Grčka tone u more! Pogledajte ovo razbijeno kopno. Prišli su prvom cariniku. Grčka. Skuplja pare i robu. Za kratko vrijeme samo će vrh Olimpa viriti iz Egejskog mora.. Kad su se dovoljno približili granici. idemo vidjeti to što je ostalo. Međutim." Adiju i Pariju najzanimljivija stvar na cijelom putovanju bio je granični prelaz. Carinik je carev poslušnik. mama reče: Daj mi pasoše. A gdje je patrola i pas? upita Fari. kao da želi zaustaviti grčko tonjenje. Vidjet ćemo je poslije. kakvih danas više nema. to je ostatak ostataka. Pas je negdje u hladu. do carinika i pograničnog milicionera.A kad su Adi i Fari ostali sami. u jednom katastrofalnom zemljotresu. Gdje su grčki vojnici? upita Adi. jer – Grčka i dalje tone. Mi to ne vidimo odavde. Djeco. Karpatos bili zajedno. Grčka tone u more. kada su svi ovi grčki otoci Tasos. samo je veliki otok zvani Atlantida stajao posebno u moru. reče mama. na kupanje. zapravo – to nisu ni bili otoci već nazivi planinskih vrhova.. a drugo carinik. sva njena plodna ravnica je pod morem.. ljudima i životinjama. to su grebeni i krš. Samos. Jedan poveći Kiklop mogao bi preći od Tasosa do Krita koračajući s otoka na otok da ne pokvasi noge. govoreći malo kroz nos: "Djeco. Grčka karaula se ne vidi odavde. Sine. vrijedno je vidjeti. Tamo na brežuljku. Ali i ovo što je ostalo.. Upravo je zavirivao u prtljažnik nečijih kola. Jedno vrijeme su pomagali tati da gura kola – svi putnici su pomalo gurkali svoja kola. Zašto carinik nema krunu na glavi? iznenada upita Fari. Limnos. vidite taj Krit na karti. Adi je oponašao tatino pričanje. Neizostavno! Djeco. Šetao je tamo-amo. idemo mi! Odvela ih je do samoga graničnog prelaza. Leros.. sa svim svojim divnim zgradama. čitav kilometar prije granice. Moramo vidjeti graničarskog psa. Car je vladar. da ne pale motore.. Atlantida je odjednom potonula. pustoš koju ni bog mora Posejdon nije htio da uzme!. rekla je. životinjama sa tri glave. Vidjeli su i stražara s automatskom puškom. južno od Krita. Rodos. Eno naše graničarske karaule. Visoko iznad stražarnice vihorila se jugoslavenska zastava. dok je još tu. ovu katastrofalnu razuđenosti Sve grčke rječne doline su potonule. Vidite našu zastavu. Patrola je negdje pored granične linije. a Grčka se raspukla kao torta i istopila u moru. Kao "Vidi glupog pitanja!" Pitanje nije bilo tako glupo kao što je u prvi mah izgledalo. U početku su bili pomalo razočarani što se do granice ne dolazi tako jednostavno i što se toliko čeka. car je glavni. reče mama. reče Fari. djeco. Adi se nasmija posprdno. Lezbos. Hios. Bilo je ljeto i mnogi putnici su željeli u Grčku. kao što vidite. drugo je car. a carinik samo skuplja novac za cara. Morali su se zaustaviti u koloni vozila. Kakvu robu? 59 . kako se istegao. desno.

Kada se mi budemo vraćali. zelenim vinogradima i živahnim voćnjacima. Znači. Kada ćeš ti kupiti nova kola? Tata šuti. Dugo ih nije bilo. Gdje je mama? upita Adi.Svakakvu. Zar to nije lijepo? To mi je malo naporno. reče Adi. Možeš.. Zarobili su nas gusari i dali su nam sok od bambusove trske. Nisu bili pravi gusari. Zrak mi prohladnjuje uši. Jurili su pravo na jug. u istom pravcu. reče mama. Mogu li ja biti vladar? upita Fari. reče Adi. reče Fari. carinarnica. Eno je. vidjet ćete hoće li nama išta uzeti. Adi se nasmija: Snimali su film o gusarima i nas su uzeli kao zarobljenike. Ovo je carina. Gdje ste vi? Mama se zabrinula. po istom suncu. Ne može brže. i ti si staromodan. Stanimo malo ovdje pa ćete vidjeti kako se uzima roba i novac za cara. Pa. Tata. nemaju se gdje izgubiti!" Prije nego su se pojavili. Drugog dana dječaci su se izgubili. tata se nije brinuo. Tako su došli u Grčku otvorenih očiju i bez žurbe. Iznad mora šarenih suncobrana pružala su se ispečena grčka brda sa zlatnim strnjistima. Pijesak se pružao unedogled. Kako se možete toliko udaljavati bez našeg znanja? Mama dotrča. reče tata. Narod odlučuje. Opet neko projuri pored njih. Fol! 60 . Kao strijela. Nije ih grdila. onda je kraljevina. Zagrli ih. bilo je bržih kola na istom puru. reče Fari zadovoljan. tata poveća gas. Mama se brinula. Kola su nagazila široki grčki auto-put.. Gust sok od koga rastu mišići za kung-fu. mama je otišla da ih traži. reče Fari još ružnije. Međutim. Naša država je republika. reče Adi. Vraća se sva izbezumljena. Svaki građanin Jugoslavije može biti vladar u svojoj zemlji. Narod vlada. mi nemamo cara. To su neki Grci. pravo u Grčku. Glavni život bio je na plaži. Ova kola su staromodna. daj gas!. reče Adi. Samo se tada država ne zove carevina. Jesam. Ova kola ne mogu prestignavati. Ako ima kralja. Iz riđeg asprovaltskog pijeska izvirivale su ljubičaste školjkice. Tako je bilo. reče Adi. Države postoje i bez careva. Ova kola su kupljena kad si ti rođen. reče Adi ružno. Rekao je "Doći će.

A ti si se prepao pauka! Kakvog pauka? Nisam se prepao. mediteranska. Skupljali smo školjke i sve išli.Što baš vas? upita mama. reče Adi. reče Fari zadovoljan. I jogurt od koze. Mama se nasmija: Ah. Mogli su vas uzeti za posve. Ovdje bi nam bilo super.. Noć je bila vedra. mama. nije baš električan. Ah. Bože blagi! Tako smo došli do mjesta gdje je Fari kakio na obali. ali to nije pokazivao. A crni gusari zarobljavaju bijele dječake. Prepao se običnog pauka u pijesku. sad ću ih izlemati. reče Fari. ali je tu negdje. Ne znam. Nismo gledali suncobrane. kao u crne udovice. kaže Adi. Sa mjesta gdje su sjedili mogli su vidjeti dvije hiljade zvijezda u nebu. Plakali smo dok nam nisu dali gusarske kape i sok od bambusove trske. kao i ti. Fari je uvijek želio da bude gusar. reče mama kroz smijeh. Plakao si. od svoga grčkog džeparca.. a nema mi tate!" Nisam plakao. Fari je tada zaplakao: "Ovo je moja kaka. Ti grčki dani su trajali na suncu. za otkup. reče tata. a drugi dječaci su već pocrnjeli. a on ih je sve poveo na večeru u restoran "Faros". nije bio običan pauk. Čuo se šum valova Egejskog mora i tiha muzika iz restorana. Bilo mu je drago što su se vratili. a onda smo vidjeli i Farijevu kaku u sredini. To je! Nije to razlog. Mama. obojicu! Tata se smije: Da su ih uzeli za posve Fari bi bio Farios Udaludis a ti Adis Vragopulos. bojiš se baja. Sjeli su vani. Sad ću vas izudarati. 61 .. I automati za igru. ovolika mu glava. Jeste li plakali? upita tata. ti si na mene. Razlog je što su naše kože bijele. i Adi je električan na pauka. mama. Lijepa grčka imena. Prvo smo vidjeli krugove u pijesku. samo smo trčali plićakom. išli obalom.. U pola noći možeš ići u kupovinu.. Da. kako si pričao. Noći su bile svježe i zamamne. smješten na uglu njihove ulice koja je izlazila na obalu. Kako ste se izgubili. Šuti. kaže mama. Tata ih je uputio gdje mogu kupiti neki poklončić. Adi se prvi sjetio daje danas mamin rođendan..

obrisa čelo i nakloni 62 . najljepši. Vidjeli smo. Onaj prvi. Živi. Bljak! Mi to nismo voljeli. Prvo jedan.. zatim treći.. Nije tako visok kako si rekao. djeco! Živio.To je vrijedilo vidjeti. Osim toga. Tada grčki momci zaigraše sirtaki između naših stolova. Samo smo dobili gusti narandžin sok i čekali ribe koje je mama pročitala konobaru. Jeste li vidjeli? upita tata radoznalo. reče Adi. baca farove na udaljenost od pedeset kilometara! Kako to radi bez struje. Ko mi ovdje. Menije ipak ljepše na "Farosu" nego na Farosu. njega su zdurbinili i gusari s vrha svjetionika koji se nalazi pravo tamo – tata pokaza na jug – na otoku Farosu. Konobari su bili mladi i učtivi. Zato se ovaj gazdin restoran zove "Faros". Nismo o tome pričali. Živjeli. onaj bezobrazni Talijan oblijetao je oko nas kao velika muha zunzara. Iz obližnjih kola pustili su muziku s kasetofona. bilo prikladno za mamin rođendan. Rekli su iz sveg glasa "Ko to bjeloguz zagađuje našu okolinu. visok sto dvadeset metara. Nestvarno? upita Fari. to je tajna starih naroda koja još nije odgonetnuta. tako. Sjekao je njene krake i jeo. I šta su rekli gusari? upita mama. A živi i krokodil. reče tata. reče Adi. preko Egejskog mora – na ušću rijeke Nil u kojoj živi nilski konj. Jest da je Zemlja malo okrugla. dabome. ali taj otok nije daleko. Ta zidna slika mogla je biti i ljepša. To što bi ga zdurbinili gusari nije ništa neobično – Egejsko more je njihovo odručje i moraju pratiti sve što se zbiva na obali i na pučini. U ono vrijeme! Bio je jedno od sedam svjetskih čuda. Nestvarno. I mi smo željeli. Poslije je onaj dosadni Talijan omeo poruke. Fari? Jeste! Srećom. Vidjet ćete i nacrtane gusarske lađe ispred svjetionika koji noću baca farove. Obalom je šetao šaren ljetni svijet. Svjetionik je bio kao neboder. – posmatraju u isto vrijeme: gusari s grčkog gusarskog otoka Lezbosa. a ako je i daleko – gusari su durbinili s visokih osmatračnica. Tata je rekao kalamari i dobio hobotnice. ni gusari ne znaju naš jezik i to nam pomaže da ih zbunimo. nisam htio da ga uznemiravam. reče tata. zatim drugi. Obala Nila ne vidi se od krokodila. Tata se zarumenio uz grčko vino i počeo je svoju lijevu priču o Pariju: Dok je danas Fari bio na divljoj plaži i nešto radio. živi ratni pisce!. Međutim. Mama se nasmija u namjeri da okonča priču.. To je sve tamo – tata opet pokaza na jug. Ako ne vjerujete otiđite do vrata unutrašnjeg restorana i vidjet ćete na zidu svjetionik na Farosu. I gazda je poželio da mu oni uvijek dolaze.. otuda riječ: far. e-hej!" Ja sam se bio ušutio. Sve je. Sunčaju se da im koža pocrni. Bilo je gusto! A. Gazda je već znao mamu i tatu jer su ovdje dolazili. Dječaci odjuriše u restoran i odmah se vratiše. nisam želio da mu priznam da ga – u tom delikatnom položaju. strašnu hobotnicu u duguljastom tanjiru. a došao je i gazda da nas pozdravi. što se mami dopalo. To mi je on objasnio.

posebno se nakloni mami i pruži joj ruku za igru i mama krenu. 63 . koja donosi Isakovićeve tekstove o baštini i našem jeziku. BILJEŠKA O PISCU ALIJA ISAKOVIĆ (1932-1997. Ispred terase. širila se mlaka pjena Egejskog mora i njegov topli večernji šapat. završio je Geološku tehničku školu u Beogradu i Filozofski fakultet – jugoslavenske književnosti i srpskohrvatski jezik u Sarajevu. tehničar u geofizici. Ovo mu je prva knjiga namijenjena mladima. Bio je tvornički radnik. kao da je to najobičnija stvar na ovome svijetu. mjesečina gusta kao u Ezopovim basnama. mama prihvati ritam igre. jednostavno kao da je to već ranije činila. istraživač urana (prospektor). izbor bosanskohercegovačkog putopisa "Rodoljublje". širila se mlaka prostirka famozrnog pijeska.).se prema našem stolu. tv-scenarist. Promijenio je mnoga zanimanja prije nego je počeo pisati. Bilo je ugodno toplo. Bavio se i književnohistorijskim radom i priredio prvu antologiju muslimanske književnosti "Biserje". priredio zbornik radova "Hasanaginica. u Grčkoj. urednik časopisa za književnost "Život". ispod naših toplih stopala. urednik edicije Kulturno nasljeđe u "Svjetlosti". knjigu putopisa "Jednom" i knjigu "Neminovnosti". zatim je objavio više knjiga proze. Tata se blago smješkao a mi smo uživali jer je mama pružila ruke prema nama i sada smo i mi igrali sirtaki. knjigu drama "Krajnosti". i brojne druge knjige starijih pisaca. neočekivano živo. U književnost je ušao romanom "Sunce o desno rame". 1774-1974".

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful