Alija_Isakovic_-_Lijeve_price

Alija Isaković LIJEVE PRIČE

LIJEVE PRIČE Dragi moji slušaoci, Ja sam ljevak i pričat ću vam samo lijeve priče. Pogledajte me! Pogledajte koliko mi je lijeva ruka ljevorukija od desne! Takva mi je i pamet – ljevoruka. Ja ću vam sada pričati, pričati. Hoću da se čuje muha. Hoću da se čuje sat u kuhinji. Hoću da se čuje šum vode u oluku. Hoću da se čuje češanje papagaja u kafezu, da se čuje kako prašina pada na obrisan parket. Hoću da se čuje mrak... I hoću da se ništa ne čuje. Samo... Bila dva dječaka, Adi i Fari. To nisu njihova prava imena. Ko još danas nosi pravo ime! Staro, pomalo seljačko ime, teško ime na ramenima! Ime puno slova koja se danas teško izgovaraju. Ime pod kojim ne možeš hodati lagodno!... Adi i Fari su skraćena imena, dva ljupka imena koja je njihova majka pronašla u nekom stranskom filmu. Jupi! Tu ste! Zinuli ste!... Adi, ne diraj ga! Molim malo mira u ovoj lijevoj kući, u ovo gluho doba noći... Vidim, blehnuli ste u mene kao riba kad zastane u akvariju, a voda joj nije promijenjena. A riba zijeva, hoće da umre bez svježe vode, ali joj zijev pomaže da ne umre pred našim krupnim očima. Mir, molim! Sada počinje ono glavno. Sada ću samo vama dvojici ispričati što se nikad nije dogodilo. Niti će se dogoditi. Niti se moglo dogoditi... Možda se moglo dogoditi u nekoj drugoj zemlji, na nekom drugom kontinentu. Kontinenti su veliki. Kontinent je kao... Fari, dogovorili smo se! Dakle, dakle, ovo se nije nikome dogodilo. Ja izmišljam. Gledajte kako izmišljam! Ljevoruko! Pogledajte moje naočari. Moju kosu ne tako razbarušenu kao nekad. Moju kretnju lijevom rukom prema nebu... Dotičem oblak, a drugom rukom milujem vašu tršavu kosu... Ja to samo vama tako. I nikome drugome. Nikad!... I kome bih sada, ovdje, u ovo lijevo

1

vrijeme?... Mama je u pozorištu, reče Fari. Ne prekidaj ga, reče Adi. Šuti ti, Cviko! Adi je nosio naočari, slične tatinim. Mir! Neka je mama u pozorištu, rekoh ja. Mama će doći. Ti pričaj, mi ćemo zaspati, mama hoće doći... Hoće. Kad je mami premijera, dođe kasno iz premijere. Uostalom, ja sam vas rodio. Zar Fari nije govorio da sam ga ja rodio? Jesi, ali sutra sam plakao kad ode dan... a mama nije došla. Sad si veliki! Ugasi i pričaj, reče Adi. Neka se Fari prepadne. Upalit ću malo svjetlo. Ovako, u redu? Pričaj, već! A noge vaše? A zubi? Nismo. Joj! Ne treba! Ma, tata! Ništa! Pravac kupatilo! Pravac četkica za zube! Pravac tuš i voda! Danas preskačemo... Ako se ja pokrenem, onda ćemo hladnom vodom. Danas imamo propust za pranje... Rekao si, reče Fari. Rekao si, reče Adi. Već si nas upričao, reče Fari. O-kej! Večeras imate propust. To ne volim, ali – carska se ne poriče. Samo večeras. Jer... Čistoća je pola zdravlja, a prljavština je druga polovina, rekoše sinovi. To je bila parola koju su oni razumijevali. I tata. Dakle, počinje priča koja se nije nikada ispričala: Bila dva brata, Adi i Fari. Adi je imao mamu, a Fari tatu. I, ponekad, obratno. To jest, mama je glumila u velikom pozorištu i na televiziji, a tata je glumio doma, u kućnom pozorištu: kuhao mlijeko, drobio keks, razmazivao eurokrem. I svašta. Njegov radni sto bio je tamo, u onoj sobi, a mamino pozorište je u centru grada, u velikoj zgradi s velikim lusterima... Mama je tamo, noć je, gluho doba, ali tata je ovdje da vas čuva i da vam priča lijeve priče, prije spavanja. Tata je dobrodušni ljevak. Dobro, tatura, snizi ton! Pričaj. Ne znam pričati. Eno kasete. Trnoružica. Adi, ubaci! Nećemo kasetu! Hoćete kasetu! To je moderno. Današnja lijepa djeca ne traže da im roditelji pričaju svoje priče i svojim glasom... Slušajte, sinovi, sokolići vrani, moj glas je hrapav, pun prijetnji, naređenja. Pun kratkih uskličnih rečenica poslije kojih slijede neke radnje.
2

Tatura, kreći mozak po priči! A, ne! Ko rasteže žvake, ko guta crtice i stripove, ko ide u kinoteku na kaubojske filmove, ne može gutati moju priču: Bili djed i baka pa djed imao horku a baka koku... E, može! E, ne može! Kakav je moj glas, ružan, a kakav glas ima Zike iz kasete! Ne puštamo te, i dosta priče, reče Adi. Sinovi su ležali – mlađi na donjem, a stariji na gornjem krevetu. Tata je sjedio na podu držeći rukama skupljena koljena. Dobro, reče:

POŠLA KOKA NA PAZAR Pošla Koka na pazar, ukaljala nožicu. Tari, Grme, ovu nogu! Neću! Pričekaj se, jedan Grme, ja ću tebi Kozu dovest, neka tebe Koza brsti! I dovede jednu Kozu: Brsti, Kozo, ovaj Grm! Neću. Pričekaj se, jedna Kozo, ja ću tebi Vuka dovest, neka tebe Vuk pojede. I dovede jednog Vuka: Jedi, Vuče, ovu Kozu! Neću! Pričekaj se, jedan Vuče, ja ću tebi Selo dovest, neka tebe Selo bije. I dovede jedno Selo: Udri, Selo, ovog Vuka! Neću! Pričekaj se, jedno Selo, ja ću tebi Vatru dovest, neka tebe Vatra pali. I dovede jednu Vatru: Pali, Vatro, ovo Selo! Neću! Pričekaj se, jedna Vatro, ja ću tebi Vodu dovest, neka tebe Voda gasi. I dovede jednu Vodu: Gasi, Vodo, ovu Vatru! Neću! Pričekaj se, jedna Vodo, ja ću tebi Konja dovest, neka tebe Konj popije. I dovede jednog Konja:
3

sve ih je pojeo 4 . jedno Sedlo. ja ću tebi Hrta dovest. Fari šuti. neka tebe Sedlo tare. Pa. Tišina. ovaj. neka tebe Miš izgrize. Hrte. stade Koza Grm brstiti – ode Koka na pazar. rekao si stade?. Dobro. dočeka Adi tatu s boka.Pij. I dovede jedno Sedlo: Tari. reče Fari tiho i pomalo podmuklo: Kako će Mačka pojesti Miša kad je nju pojeo Hrt? Tata zateže usne i zašilji bradu. neka tebe Mačka pojede. stade Voda Vatru gasit. Gledaju bijelo. ja ću tebi Sedlo dovest. Mačka Miša. dobro. stade Vuk Kozu jesti. ovu Vodu! Neću! Pričeka] se. Onda je Hrt sve njih pojeo. kako da vam sada objasnim. Znate. Stade jesti u ovoj priči znači: poče jesti.. Konju. Mačko. ja ću tebi Miša dovest.. stade Miš Sedlo gristi. jedan Mišu. ja ću tebi Mačku dovest. / dovede jednog Miša: Grizi. jedna Mačko. stade Selo Vuka biti. reče Fari otužno. Otvara usta. neka tebe Hrt izjede: I dovede jednog Hrta: Jedi. I dovede jednu Mačku: Jedi. On je Mačku. stade Sedlo Konja trati. stade Mačka Miša jesti. jedan Konju. Tata: Ode Koka na pazar! Adi šuti. stade Vatra Selo palit.. ovog Miša! Neću! Pričekaj se. stade Konj Vodu piti. Mukla tišina. Ali. ovaj Hrt je tek počeo jesti Mačku.. u tom trenutku Mačka je još živa i može jesti Miša. Mišu. ovu Mačku! Hoću! Stade Hrt Mačku jesti. Sedlo. hoće nešto da kaže i sve zamuckuje. To je to. ovog Konja! Neću! Pričekaj se. ovo Sedlo! Neću! Pričekaj se.

vatra u radijatoru. gdje su danas Koze.. i nije tražila Kozu da pojede Grm. može da ispuni uši. Nije ta priča čemu. tu je lovac Luka. a kad sam se probudio – imao sam šta vidjeti – snijeg se otopio.. brzo. ni Sedla da tare Konja. tihonjko! Kako sam vam pričao ruske bajke kad je bio debeo snijeg u prozoru. makar preko svoje volje. nema Vuk šta da pojede i.. Jupi! Ide priča da se čuje cvrčak na ognjištu! Molim? Cvrčak na ognjištu. ima Sela.. svezan za vršak crkve. gdje je snijeg toliko velik da sam se jednom golemo iznenadio. priča nije košulja džins. ni Konja da pije Vodu.. Dobro. idemo dalje. I ne treba nam Vuk u priči.. na kraju krajeva. ali Selo neće da bije Vuka. ali priča može da grije. Bleso. majka je u pravu. posrće. Valja znati slušati. Gdje je Vuk? Vuk je u Crvenkapici. Lažem.. bunda na čiviluku. znam! Dakle. reče Fari. Na snijeg? Ničeg drugog nije bilo osim snijega dokle oči vide. nije ukaljala nožicu i nije tražila da joj Grm otare kal. A-a. Bio sam još mlad i dugo sam jahao do Jasne Poljane. idemo dalje! Huraa! Pst! Priča nije čokolada. ja sjašem. sanke u hodniku. priča nije da se jede.. dobro. nema mlijeka.. Spava li vam se? Hajde još! Idemo: Nije pošla Koka na pazar. da je tražila Grm bi to uradio. Svi će stati u Hrtov trbuh. umotam se u bundu i legnem na snijeg. a nije bilo ni Koza. za onaj kolac što je virio iz snijega. ni Vode da gasi Vatru. oči.Hrt. Sve je već raspoređeno. a čizme nisu još namazane kako treba! Naše čizme od sedam milja! Čizme od sedam milja. svežem konja za obližnji kolac. Tako. Ova priča je već dosadila. Odlično! Dakle. u mrklom mraku. Ova priča ne valja. Tiho. konj se umorio.. da odmah stignemo u Rusiju. nema ni 5 . tihonjko. reče Adi. postoje ljudi zaduženi za taj posao. srce. nema ni Vuka. a moj konj visi na zvoniku. nema Vuka. Nema ni Sela. reče Fari.. I sam sam bio golemo umoran i dugo sam spavao. koliko si puta čuo ovu priču? Milion miliona puta! Dobro. zatim. nema Koza. nije bilo razloga. ko zna? Koze su u filmu. Priča može da uspava.. Adi. nije Vuk u Crvenkapici nego je Crvenkapica u Vuku. ja ležim na ledini pred crkvom. Nema ni Vatre da pali Selo.

tatura. Tata odmahnu glavom i poče brisati naočari: Dobro: živi pisac. Smijali smo se do Kozije ćuprije. Vi ne znate šta je to lumbago. Što bude u crtanom – bude.. Onda je rekao: Sad ću ti pokvariti tu kasetu od pod. Već si to kvario. mleko. Dobro. Sve me boli. U priču se dolazi sa sela. reče Fari važno.. Nisam ja Napoleon da me jašu vlastita djeca! Ne mogu se s vama valjati po podu. Pa. Ovo je samo da znate da nema što nema. a kad smo bili na Kalemegdanu i kad smo susreli onu ženu rekao si: Beograd je devan grad! Samo sam se trudio da govorim kao Beograđani. A nema ni Mačke da pojede Miša. iz šuma.. ali Hrt ne može doći iz crtanog fima u priču. provaljuješ. I Beograđanin. Ovo nije ni priča. nema ni sedlara. điha. Ona žena mi je objasnila da se ne kaže devan grad. reče Adi.. pohvali se Adi.Miša da gricka Sedlo... kad iznenada dođe u Sarajevo. Dosta je bilo. a jedan me neki dan pitao na Baščaršiji "Da li mi je kravata dobro svijezana! Ja sam rekao "Devno!" i obojica smo se smijali našem neznanju i nepoznavanju. iz mora. Bole me kosti! Điha. Mamu može. Omaklo mu se. Ima! Ima na filmu. pa šta? Imam li ja pravo živjeti? Nema mame i mene ste najahali do pola noći. Lumbago su leđa kad su najvažnija na tijelu. Fari. Otkud Hrt? Ko je još vidio Hrta? Ima Hrt u crtićima. To košta đavo i još pola đavola. iz gora. Djeco. reče stariji. reče Adi. sve četiri krute!. I to se potroši! Lagiš. Ali ovo nije film. Tatura. ako se potroši. Nisam baš najbolje znao. 6 . ispružite se. Dječaci su već sjedili na krevetima i očekivali nastavak. nećeš to dirati. Ne smijem ponoviti šta je opsovao. U koga si ti video video? To je ekavski. ali tatu ne može. pomalo posprdan. kaže prijepelica umjesto prepelica. video! Toliko je to skupo da bi ga trebalo pisati velikim slovima. Eno vam Mačak u čizmama. Lijepo od vas. Baš me briga. I večeras. morate se navikavati na kasete. Vrat me boli od današnjega gombanja. kako to? Šta sam ja ovdje? Ti si živi pisac. kao igrači kad daju gol. Zaista. Koljena me bole. Uvucite se. Adi podiže dva kažiprsta uvis. Dosta sam danas pričao. ja odoh! Mlađi nešto opsova.. ako mama bahne. kupi video i taj se neće potrošiti! Dobro. To je rekao pomalo ponosan. Kaseta može zamijeniti tatu i mamu.. već divan! To je zafrkana stvar. Bravo! To je ekavski. odoh ja na pazar! Kad smo bili u Beogradu. ti si govorio: belo. reče Adi.

Ziketu ste odrezali grlo i glas ugasili. tona knjiga.. Nasmijani su. Ti si. Ne spava im se. Treći put. brdo slikovnica!. nismo svjesni posljedica koje iz toga neminovno proizilaze. Jesi li ti pojeo svoju knjigu?. Ne zna ništa drugo. ugasi se. Sve je to pogrešno! Mi nismo dobri roditelji. Samo čita i tjera nas u igračke. moja! Eno knjiga na polici. upita Fari neučtivo. pardon. A otac živi pisac! Nije te stid to priznati! Koje? Da imaš samo jednu knjigu. Papagaj.. Tona igračaka. Traka se ne vrti. reče Adi. Nisam ja. Ta. Govori kao tv-dnevnik. Spavajte. čitao bi. Imaš mlađeg brata i lijepo je čuti kako mu stariji brat čita za peticu! Učiteljica je rekla da je sramota kako čitam. neka čita stariji mlađem. Zike nije lud! Neka vam on čita! Tata oštro pritisnu kasetofon. To ti je zadaća. kao što sam ja imao. Opet ste ovo čudo pokvarili. začu se krkljanje. reče Fari. svako slovo bi pozobao.Danas nisi ništa pričao. Mislimo samo o vašoj sadašnjosti. Zaknjigio! Vi samo izmišljate nove riječi kojima ćete me dotući. Hoću. Uvijek su stariji čitali mlađima. reče Adi. Nekakav sam pisac. tražit ću da snime vašu majku na kasete.. reče Fari.. Pravo će poludjeti. Uostalom. Ti si ga pokvario. kljunom!. knjigu bi pojeo. reče Adi. svježi. Mi. Eno. reče Adi. roditelji. tiho. Pažnja.. dotukli ste ga. Samo si se zaknjigio u toj sobi. ide kaseta! Prvo Zike i njegova pjesmica... reče Fari. Zike poče otezati riječi. Adi i Fari se ponovo nasmijaše. Nisam ja. i ja imam nekakva prava i neko vrijeme za sebe. protrlja ruke i protrlja svoje umorne oči. Tata protrlja koljena.. poludjet ću s vama. čitao bi... Jesi! Pričaj svoju priču. Neka čita mlađi starijem. reče tata blago. dreknu tata. To nije domaća zadaća. Moja! Ja ti zadajem. Kakva ste vi djeca! Eno Vinetua! Eno Orlovi rano lete! Eno ruske bajke koje vam je majka donijela iz Moskve! Eno gomila šarenih slikovnica na stolu!. Nećemo više da gutamo kasete! Majko.. Tata je poludio. ali nije smio postavljati takva pitanja.. reče Fari. Sinovi gledaju tatu u oči. A sad se buni. reče Fari.. najblaže što je mogao. Neka vam ona 7 . Poludjet će. Mi ne mislimo o vašoj budućnosti. Adi se tiho smjehuljio.

nadam se. Zašto ti nisi bio u partizanima. sitan. Ja sam živi pisac i sada ću vam nešto iz partizana. reče Fari. Ko je bio Napoleon? Napoleon je bio francuski car. Jesam. ljepši od Ziketa. tada. Pričaj! Jednom si pričao mojoj učiteljici da si partizanski pisac. ali je bio. A jesi li ga pipnuo? upita Fari. Poznavao sam dječake koji su bili pravi bombaši! Ja sam bio nekakav nikakav. hajde nešto o partizanima. Jedan brkati partizan rekao mi je. smirite se. 8 . naročito kad sa mnom razgovara. Nije odmah bio car. Kad govori. U sobi prividan mir. Ne znate ni šta je eN-OBe? To je to.. Slabo je to. onda su ga drugi carevi. reče Adi. Vidio sam ja na televiziji. sve do svoje smrti. Ima lijep glas. Boško Buha je bio. ona je uvijek na predstavi. Kad Tita vidiš na slici ne možeš ga zaboraviti. omalen. To nije dosadno. ne vidim kako joj usne miču.. reče tata. očigledno. bio sam dječak. Ja ću vam pričati što znam. dobro. Pisac s puškom? S puškom. neka malo i njenog glasa ovdje. Jesi li kada vidio Tita? Vidio sam ga kao što sada tebe gledam. To je već bolje. protjerali na pusti. zaplaka Adi. eN-O-Be je kad je Tito bio u partizanima. Bio sam mali. "Nijesi ti ni za konjovoca!". zaplaka Fari. imate pogrešan porodični odgoj. Kad ste ovakvi. Samo je jednu bitku izgubio. To je dosadno. i dječaci su bili u partizanima.. Dobro. Neću da se glas moje mame prodaje i da mama priča drugoj djeci. Neću traku! Ne vidim mamine oči. I papagaj se umirio Je li sada dosta priče? Poklopite se očnim kapcima i spavajte. To je eN-O-Be što se uči u školi. Kad ja vas uspavljujem. Mama će doći iz premijere. usamljeni otok i tu je Napoleon gajio kupus. reče Adi. Znamo. Pipnuo? Nisam ga pipnuo. ti si partizanski živi pisac. Neću da čujem glas. U ovo doba. reče Adi. kao što se to obično događa.. a mame nema ovdje. Umilan. A. Konjovodac je onaj to vodi konja. Vi.priča. I ona je glumica. Sve je pobjeđivao. Tatura. Pričaj! Bilo ih je.

To je znao svaki borac i zato je jučerašnje naglo povlačenje odjednom zaustavljeno i svaki se partizan začeprkao u svome zaklonu osjećajući da se više nema kud odstupiti. Učinilo mu se da je uspavljivanje okončano i da će moći za svoj radni sto. od korica do korica!. pa su borci zaboravljali da su se ikad povlačili i da je pred njima opasan protivnik. sine. položaj postao sam kućni prag. da ne dišemo. uporni protivnapadi još neprekaljenih jedinica odreda kojima je. Fari? Ovo je priča da svako nešto doda i oddoda. Je li u redu? Možeš: da se čuje muha. Tako. 9 . Dosadna!? Da sam ti ja učiteljica. zabacuje glavu ustranu. Zaglušeni vlastitim puškama. Amerikanac.ovako. Kongoanac. Kad bi se i odavde odstupilo. I neke druge korisne stvari. Bilo je u partizanima povuci-potegni. neprijatelju nerazumljivi. Slovenac je mislena im. Ovaj naš frižider je napravio. Slušajte: "Neprijatelj je bio primoran da se žurno povuče sa svojih isturenih pozicija. reče Adi. uzavreli od slijepe mržnje... grunuo da provali u njihove rođene kuće. da se čuje mrak i da se čuje mrav pod zemljom i ptica u noćnom letu. bili smo gladni i bosi. Trebalo bi ustati kad se sluša ta priča. Dok je tata ustajao. malo.. To su bili oni. a mi smo umorni bili. Slovenac nije frižider. Zašto svaka stvar nešto služi? Ne znam. zadao bih ti cijelu priču.. Zbunila ih je i začudila ovolika upornost partizana. Takvoj priči može samo tišina smetati. Ne. Hajde nešto iz te borbe.. zabijenih u partizanske položaje u obliku tupog klina i da se ponovo sređuje i priprema za novi napad. ostavljajući otvorena vrata. je li Slovenac frižider? Nije. tako jednostavno. odjednom. Pomalo je dosadna priča. reče Fari. Taman je zakoračio u hodnik. kao učitelj. Tako u krevetu. ali ja želim da vas uspavam.. zapucketa mu lijevo koljeno. Ja bih ga ipak pipnuo. Kao Bosanac. sine. Nemojte se tako radovati. Može li Bosanac napraviti frižider? Može Bosanac napraviti frižider. Sinovi se smiriše. Slovenac ne može biti frižider.. legiji bi bio otvoren put u donja sela. I govori jasno. poput halapljivog svinjčeta.. kad: Tata. nego mrskog i grabljivog pljačkaša-lopužu koji je. deset na jednoga u mrkloj noći. Borba je teška. kad se priča o narodnooslobodilačkoj borbi ima toliko pucnjave da ne smeta ništa živo. ali Slovenac može napraviti frižider. Nije im ni na um padalo da su ovo posljednji zgodni položaji pred prostranom kotlinom iz koje su rodom većina partizana iz ovog bataljona. reče Adi.. nagli obrti u situaciji i iznenadni. ovaj – stvarna imenica muškoga roda na -ac." Tiho u sobi. Ali nije još napravio? nastavi Fari pitanja. oni su se borili i jurišali ne videći više pred sobom običnog neprijatelja.

Ti ćeš biti sve jači. Ustade. Večeras igram Ofeliju.. Moramo biti strpljivi. onda. Oho! kliknu tata. ali može ti se to dopasti. niko da ne umre. Oho! kliknuše sinovi.. A mame nema da se podboči na vratima i kaže "To. Napravi ti nešto nenapravljeno. nakloni se prema mami i poče glumatati: Ja se nadam da će sve biti dobro. i da uvijek bude dan. sine. Nisi mi rekao da li je frizura u redu? 10 .. i sunce. Niko. Može. Za sada si izmislio samo mene. reče tata. Mama se smjehulji. dobru noć! Sinovima drago. reče tata. mile gospe. Izmlati me da lakše zaspim. vidjeli biste to njeno postupanje praktično. PRIČA O NASTANKU ZEMLJE Molim te. U pravu si! Gledam to tvoje divljanje i samo čekam da se dovoljno naljutim. a moja ruka sve slabija. Izmislit ću lijek da niko ne umre. Dobru noć. Izmlati me da se smirim. Samo ponekad da se poigram sa svojom rajom. Može li nešto drugo? Može. Vidim. reče mama. mama ne bi nikada tako postupila. I ne mora svako praviti frižidere. svašta ćeš ti izmisliti. reče Fari te večeri. ali nije napravio. tatura. moje kočije! Dobru noć.. Hodite. Kako ćemo se. Da je ona ovdje mjesto mene. Dobru noć. Da li mi je frizura u redu? Odlična je! reče tata. Šta ćeš još izmisliti? Izmislit ću da se ne ide u obdanište..Nije. Svaka riječ ima svoj dobitak. Mama uđe u sobu: Ovdje sam ja! Mislili smo da si već zdimila. zaustaviti? Šta znači izdevetati? Ne znam. reče Adi. Nije da nije. Što si se tako dotjerala? upita tata. To znači: devet puta po tvojoj guzi tap-tap! reče Adi. Vi znate kako ja nezgodno brojim. izmlati me. Rado bih ja tebe izdevetao. ruka ti se pozlatila!" Lagiš. reče Fari. Bilo bi ih previše. gospođe.. reče tata.

Do viđenja. Kad nas maziš čemu masna gluma? Kad te nema zašto vr'jeme šušti. reče tata tužno. Taj Đavo i šegrt će vam se dopasti pa ga slobodno obrnite nekoliko puta. Da nas voliš ne bi pošla za te. Kad dođete zašto pljušti voda? Ko te šiša što si tako ravna. Super! Dobaci mama s vrata i posla poljubac. Donio sam vam novu kasetu Đavo i njegov šegrt. dragi moji. Žurim.Super! Hajde. To je trajalo neko vrijeme. Kratka je! Adi. ja sam naumio da se malo povučem u svoju sobicu. ubrzo se pokazalo da Đavo i šegrt i Zike nisu bili dovoljni. Da si crtić ti bi bila guja. Vidjelo se da joj pjesma nije legla koliko su sinovi očekivali. Da si desna ne bi bila "mačka". Da si ljepša bilo bi nas dvjesta. Stani da ponovimo! Mama je već trčala niz stepenice. Zike bi umro od tuge da ga djeca ne obrću prije spavanja. sjesti 11 . Kad smo tihi zašto padaš s uma. No. Da umremo bi nas ostavila. gitaru u ruke. Bio je zadovoljan. reče majka-Ofelija. Zike uživa kad ga obrćete. Ali. lijepo sanjajte. I koliko je tata očekivao. reče Fari. Topi se u kaseti. pjesmu majci na rastanku noćnom. ponovit ćemo mi bez nje. Kad si marka što nas tata ljušti? Kad smo sami što namještaj hoda. sinovi. Tata je morao doći. Čuli ste ovo njegovo uživanje Uh. Čuo je kako se Zike trudi.. Da si "riba" rodila bi sina. Da si šešir ne bi bilo mjesta. dosta šale i dosta zbilje.. Pjesma! MAJCI: LIJEVA PJESMA Da si Eva bila bi sardina. Tata ode u svoju sobu... Da si l'jeva to bi bila pljačka. Lijepo smo pjevali. Zike je u formi. Nema veze. Da si pile tresla bi te struja. Da se peglaš već bi bila slavna. što me obrnu! Ustvari.

svakakvih. Kad sam pogledao u treću klupu ispred mene i vidio kako se i 12 . jednu pa drugu. sretan.na pod. mršavih. Ima ih toliko da ih niko ne zna sve napamet. djeco.. Iščekivao je moj odgovor. Zna kakav sam đak i hoće da se obraduje mome znanju. Riječi mogu biti svih boja i veličina. a mogu da se skrivaju i da nas zbunjuju svojim raznim značenjima. žutci. pa se kaže hodam zemljom. znaju biti milozvučne u tepanjima majčinim. Oni bistroumni đaci prasnuše u smijeh zbog moje provale. nezrelih. Riječi se znaju pritajiti u ukrštenicama i križaljkama. sklopiti ruke preko koljena i pričati. Tako. počevši od one 5-milijardite bebe. Nastavnik ponovi pitanje. debelih.. masnih. Bio sam grozan đak. gluhonijemih. nastavnik spusti obrve. I crvenokošci! I crvenokošci. neobrijanih. nedavno rođene u Zagrebu.. lijevo. do predsjednika Ujedinjenih naroda!.. dabome. kažem ja. Pričam vam.. kako je nastala naša Zemlja. Ne znam ni ja. Ja progutam pljuvačku i krenem: Otkinuo se komad Sunca i pao na Zemlju. znaju biti nacrtane u paroloma. Ja sam već tada čitao sve što nije bilo u lektiri. Zemlja je jedna u svemiru. znaju biti tajanstvene u kvizovima. Obratite pažnju: kad izgovaram riječ Zemlja.. dakle. pita nas nastavnik "Ko od vas zna kako je nastala naša Zemlja?" Bio sam tada peti razred. izgovaram je početnim velikim slovom. stijene.. čitao sam tih dana zanimljivu knjigu Od Sunca do čovjeka i javim se: Ja znam. kaže nastavnik i podiže obrvu do plafona. a plovim morem. polumrtvih. vascijeloj Zemlji na koju stane sve što pripada ljudima – biljke. Jer. a zemlja je i blato na vašim čizmicama u hodniku. crnci. ima ćoškastih. pa svaka država je nečija zemlja. Hajde! Zamislite. Ne zna niko. A znate li šta je još ZEMLJA? Zemlja još može biti: zemlja oranica. I ona prašina na parketu je zemlja. a kome nedostaje koja riječ – samo otvori veliki rječnik i one sipaju iz rječnika kao indijanske strijele ili kao leptirići šareni. životinje.. Takve su riječi: mogu da se umnožavaju. rode! Ovaj. slijepih. Jeste li zadovoljni ovim početkom? Ja malo namjerno razvlačim i želim da budem dosadan jer mi je glavno da što prije zaspite. i svi ljudi zajedno – bijelci. Moje oči su više letjele kroz prozor nego na tablu. pored prozora. kao Adi. Ne znam šta znači to "Ovaj". i tako je nastala naša Zemlja. Ja znam. PRIČA O NASTANKU ZEMLJE Znate li. Ko ima više riječi na jeziku – bogatiji je. o Zemlji-planeti. znaju biti unižene u psovkama. moja raja u razredu vrpolji se – niko ne zna kako je nastala naša Zemlja. Sjedio sam u zadnjoj klupi. Hajde. reče nastavnik obradovan i podiže desnu obrvu. Ne znate. svi se nasmijaše. Hajde. pametnih. dakle – hoću da vam dosadno pričam. i svih oblika: ima ih okruglih. a taj prozor je gledao na groblje i vitke čemprese. vragolanci moji. rekoh važno. nestašnih.

Tako i priča postoji sve dok se ne zaboravi. ribe još nisu znale plivati. Kako su ljudi hodali kad nisu hodali? Sve što vidite u životu jedne bebe. ovolike! Nemoj me udarati! reče Fari. tako su i ljudi hodali kao danas majmuni. I unučad njihove unučadi. dakle. ko tačkice. ikada vidio more?" "Nisam". trči. Hajde.. jer – i dvije ruke su tada kao noge. a koža tvrda. Dogovoreno? Dogovoreno. Ima u nas pisac koji se zove Branislav Nušić. I zamisli dim koji se vije iznad lađe. zatim hoda na četiri noge. Šta su cipoli? Cipoli su ribe. veli Nušić. Davno. ili kao cuko. Da vam je on otac!. krila još nije bilo. ja namjerno peglam da vi što prije zaspite. pliva. Drveće još nije rađalo slatke plodove. roni. Bez obzira da li ste to vidjeli ili niste. nije bila ovako tvrda. Zemlja nije uvijek bila okrugla. kao što smo i sami gmizali kao bebe. reče Adi.Ema smije." Tako ćete sada vas dvojica zamišljati ono o čemu ja pričam. vještice ne postoje. Noge još nisu bile izrasle. Divovi ne postoje. 13 . Prvo i prvo. veli učitelj. Sve se može zamisliti. Kako je nastala naša Zemlja? Liv jepo ću vam to objasniti. Eh! Njega jednom zapita učitelj "Jesi li ti. tome majmunolikom čovjeku. oči su bile sitne. budući čovjek. Nušiću. a vi ga pravite od snijega. more i zamisli lađu koja se još ne vidi. a vi zamišljajte. Tek mnogo.. "Vrlo dobro". Koji od njih nije bio dovoljno visok da dohvati banane – izumro bi.. ptice nisu znale letjeti. ne peglaj! reče jedan od sinova. Tako je prednjim nogama počeo brati banane. kao tele. a vi ih zamišljate. rekoše sinovi. idemo dalje. a tako su se ponašala i njihova djeca. nestalo hrane na zemlji. počeo se uspravljati da dohvati plodove s drveća. Pogledajte bebu kako puže. skakuće – sve je gmizalo na trbuhu. Dobro. Ja ću pričati. zabolje me uho. čak i ono što ne postoji. tvrda. davno. a vi razrogačili oči ko cipoli. mnogo kasnije. "Zamisli. Što uho? Moj otac. koliko mnogo teško je reći. Priča bolje od mene i sve same smiješne stvari. Je li on živi pisac? Nije. a vi ih crtate. leti. a beba je također čovjek. Snješko Bijelić ne postoji. sve se to događalo ljudskom rodu. a oni viši i spretniji ostali su živi. ljudi nisu znali hodati na dvije noge. kad mu je bilo teško. govorio je "Boli me uho!" Je li tvoj otac imao tako velike uši kao ti? upita Fari. Lijevo uho mu je bilo ovoliko! Lagiš. nije bila ovako lijepa.. reče Adi. Sve što danas hoda. i postoji sve dok se ne istopi. kad je tome čovjekumajmunu.

Naša Zemlja je ogromna a čovjek je malen kao mali mrav. mrav bi rekao da je taj krov ravan kao crtaći sto... daleko. Vidi se Afrika. Dobro. Učit ćete i ime čovjeka koji je to prvi skužio. Cviko! Fari.. Bio je Englez. to nije loše smišljeno. Iz satelita se lijepo vidi da je Zemlja okrugla kao ovaj globus. Sada se izmakni. sada. ko je. kao šnicla u tanjim.. Nisam ja mali! Dobro. inače bih se okliznuo i propao dolje.Jeste. A taj kupolasti krov je okrugao kao Zemlja. Šta vidiš? Vidim globus. na primjer." Tako su ljudi u stara vremena vjerovali da je Zemlja ravna kao ploča. samo si zaboravio da je i Indijanac čovjek. kad bismo sreli mrava kako hoda okruglom crkvenom ili džamijskom kupolom. kako si ti zvao Gagarina kad sam ti onda pričao o njemu? Ne sjećam se. a mrav je sitan i ne može sa svoje visine vidjeti šta mi vidimo. reče Adi. Dobro. Čak i danas. Ovako ćemo. Gagarin. Adi. Tata uze globus sa stola. Kaže mi: "Zemlja nije okrugla. ali on meni ne vjeruje. Kozmonaut Gagarin.. reče tata. Pa ja sam ozbiljan. ja mu pričam da je Zemlja okrugla. Ne vidiš cijeli globus već njegov manji dio. To se sve skupa zove odabiranje vrste. ispravi se tata. Vidiš cijeli globus. Zove se Darvin. ako zna. Kakvi su Marsovci! Prije nego si se rodio bio si zrak i mi smo te udisali. Učit ćete to. Vidi se Grenland. Adi.. Fari. reče Fari odvažno. Šta vidiš? Vidim globus. Šuti ti. Kad je Adi bio mali kao sada Fari. od čega su nastali ljudi? Ljudi su nastali od Indijanaca. Vide se i okeani. onda su izrasli Marsovci. primakni se. Sjećaš li se. ali kako je nastao prvi čovjek? upita Adi. Imao je ovoliku bradu! Dobro to. reče Adi. Pa neka je čovjek. Zvao si ga otiskivač u svemir. kako se zove Čovjek koji je prvi vidio svojim očima da je Zemlja okrugla? Gagarin. Kad se udaljiš vidiš cijeli globus. reče Fari. ovo je ozbiljan razgovor. reče tata. Zemlja je jedna livada po kojoj ja trčim. Kad je Adi bio toliko velik kao danas Fari. 14 . Je li tako? E. Šta? Od čega su nastali ljudi? Bila je kap žutog Sunca i onda je kap rasla. a mi ne možemo vidjeti šta se vidi iz satelita. Neka Fari kaže.

uslijed hlađenja počela se smanjivati. Držao je kuglu zemaljsku na ramenima. ta otrgnuta masa je ostala ni-tamo-ni-amo: otkinula se od Sunca a nije stigla do zvijezde. Riba na Vodi.. a Voda na Vjetru. Ni sama priča o svemiru i nastanku planeta ne bi mogla stati u ovu sobu. veća od Sunca. Otuda ime Atlantski okean. taj cug je jači! Može vas. počela se i sama brže hladiti. zdrave zube koje je redovno prao.. Ljudi će sjesti u rakete. sada gledajte! Stari ljudi su znali lijepo izmišljati: cijelu Zemlju drži na leđima Vo.. Vo stoji na Ribi. nisam mnogo provalio. Zemlja će se smanjivati. Zemlja. Pokazat ću vam Gagarinovu fotografiju u avijatičarskoj uniformi. I sve Sunčeve planete su nam rod rođeni: Mars. čak. a uslijed smanjivanja počela se sve brže okretati oko sebe i oko Sunca. Lijepo. Sve se u prirodi mijenja. Gagarina je raketa zaista otisnula u svemir i riječ otiskivač mogla bi se prihvatiti dok ne izmislimo bolju. nama nepoznata zvijezda.. U jednoj zemlji koja se zove Španija vidio sam tog diva Atlanta napravljenog od betona. započet će novi živit. Pošto je projurila prebrzo. lijep i hrabar. Imao je lijepe. ta masa bi se zalijeplila na njenu površinu kao vrela palačinka. zavrtjeti. a dobro bi bilo da ne stojite tako blizu. Svemir je toliko prostran da vam ovdje. po sili privlačenja.. Venera. Kako se to dogodilo. u sobi. ponijeti sjemena raznih biljaka. Svaki čas neka se zvijezda ugasi. i tresnuti o asfalt. Ne znači da će tu ostati. Ako stojite na ulici kad pored vas projuri kakav autobus. bude zemljotres! Neki drugi ljudi.. zamišljali su i govorili da Zemlja ne počiva na Volu već na velikoj Kornjači. niko tačno ne zna. Tako će izumrijeti sve što je rođeno. Sada je na ovoj putanji na kojoj smo mi zajedno s njom oko Sunca. Što je autobus brži. Ovakvi mišići. Jupiter.. tako usisana u hladan prostor. kao kad jezikom brzo hapneš površinu sladoledne kugle! Da je ta zvijezda letjela malo sporije. Mnogo veća od Sunca. Meni se sviđa jedna priča o tome koja kaže: Sunce je usijana žitka masa... Evo šta ja mislim da se zastvamo dogodilo: Pogledajte nebo u vedrim ljetnim večerima. povukla za sobom kroz svemir dio Sunčeve usijano-tečne mase. ponijeti mladunčad raznih životinja i ponijeti svoju pamet.Zaboravio sam. Naša Zemlja je nastala od Sunca. a to bih i vama preporučio. ne mogu o tome pričati. Zemlja se makne!. a svaki čas nastaje neka nova. Kraja tome nema šta su sve ljudi mislili o nastanku Zemlje. Išao je rano na spavanje. E. slična užarenom gvožđu u topionici. Kada Vo mrdne uhom. još više udaljavati od Sunca i sasvim ohladiti. Sinovi se zamisliše. Ono što sam ja onda rekao svom nastavniku kako je nastala naša Zemlja. sve što živi i raste. također u stara vremena. Manji površinski dio.. U tom strahovitom trenutku ta zvijezda je. Ta pamet na nekoj drugoj planeti može biti pametnija... Pored takvog Sunca projurila je neka. Kornjača se mrdne.. Kako? pitat ćete. 15 . a na nekoj drugoj planeti. iz sveg srca svoga!. U svako vrijeme su mislili nešto drukčije.. osjetit ćete kako vas snažno povuče zrak za autobusom. Bio je mlad. prebrzo i za planetsku veličinu. A bilo je i takvih ljudi u stara vremena koji su govorili da Zemlju drži div zvani Atlant.

reča mama. A kako bi onda počeli? upita Adi. I mama je bila doma. da snime tvoje pričanje. reče tata važno. Koju ćemo? Pošla koka na pazar? Kako možeš stalno istu priču?. Čisto tehnički. Dobro. Vrćenje u kaseti ne bi te osobito zamaralo. Predložit ću proizvođaču kaseta. Tu priču smo čuli milion miliona puta. reče tata. reče tata. Tu. Smijat će mi se. graknuše sinovi uglas. sokolići. također važno. možeš ovako. pred njihovim očima i ušima. MARSOVAC U TATINOJ TVORNICI U srijedu uvečer tata nije ni nudio da Zike priča umjesto njega. Više od toga digao se zbog riječi. Samo su me sinovi jedne večeri. Mi volimo da nam ti pričaš svoje lijeve priče kojih nema u knjigama. tako. Lagiš. glasom u glas. Djeca vole da bezbroj puta čuju priču koja im se dopadne. Nema kraja. da briše svoje naočari. nemoj! E. tata. licem u lice. da ih gleda. Zamaralo bi te manje nego što mene zamara vrćenje uživo. To ne zna ni mama ni Zike. Bili djed i baka. reče Adi. reče tata važno. onoj našoj Svjetlosti ću predložiti da snime tvoj glas. Je li ti meni prigovaraš za moj posao? upita mama nanišanjena kao puška vinčesterka. Da sjedi na podu s rukama preko sastavljenih koljena. reče Adi. zamolili da im i ti jednom nedjeljno pričaš prije spavanja: oči u oči. hoćemo da nas uspavljuje iz kasete!" Ma. Odlično. reče. 16 . Tata ustade da protegne noge. Sve nove i nove priče! I djeca su to tražila.Dobro. Nije hodao. upita Fari hrabro. da smišlja i priča u isto vrijeme. Djeca vole sve nove i nove priče.. sa suzama u očima i plačnim glasom. Što. prigovori mama u prolazu. Gore-dolje. a gdje je kraj neba?. gore-dolje! To mu je prijalo. samo je djed imao horku a baka koku. Koju on smisli. Kasetofon je ponovo bio pokvaren. Nemoj tu priču. rekoše sinovi. koju ćemo? Pričaj kako je Marsovac došao u tvoju tvornicu cipela. Rekla su "Kad nam već nema mame doma. Oduševljen sam tvojim poslom. ali su Adi i Fari željeli novu tatinu lijevu priču.. Bili su veoma siromašni. Ali neka nas mama ostavi same. jedne ponoći. tatura. Kad već ne možeš uživo. Tvoja rođena djeca. Samo je učinio nekoliko čučnja. Svojih i maminih. To je dječija psihologija.

Neke sam volio. sjede ponovo na pod. Ime mu je bilo M1 14. Nisi. postade malčice sjetan. Gledao je čas jednog čas drugog sina. Niko više nije tačno znao ko mu duguje i koliko i kome sam duguje. a imao je nešto manju glavu od mene. na malom prostoru! E. i tako je u toj zavrzlami pomagao mojoj tvornici da plati sve dugove i da ostane na našem računu milijardu dinara.Mama krenu iz sobe: Imam ja prečih poslova. nisam ni ja sisao kvočku. Kad sam je zinuo.. uživali su što će mi ministar za narodnu obuću dati nogu. reče tata. Dosjetim se ja jadu i za savjetnika u računovodstvu postavim Marsovca. To nije pedagoški. možda će moja praksa u Institut za kompjutere prije okončati nego se ovo utvrdi. mislim. plus broj. Bio sam strog i nepravedan. gospodin direktor. To što mi se desilo s Marsovcem. Zvala se tvornica cipela. Kad god se sjetim toga direktorovanja pomalo me bude stid. moji radnici su tražili mjesečnu plaću. rekao mi je "Ne bojte se. Ubacio je 17 . skupi koljena i sastavi ruke. pa šta bude da bude. Rekao sam prošli put. Kad je radnicima dojadilo moje direktorovanje. Parni brojevi pripadaju muškom spolu.. Taj maloglavi pametnjaković nije nikoga puno oštetio. Tako se kaže kad se izda više čekova nego ima novaca. a na Zemlji... Ja sam davao dok je na računu bilo novaca. ali eto. već svakoga pomalo. Kad je nestalo na računu. Uđem u crveno i banka me opomene. Sjećam ga se kao danas. To vam je kao da sam uletio kolima u raskršće kad je upaljen crveni semafor. Kad sam ja bio direktor tvornice cipela. ovo na Marsu ne bi bilo otkriveno za godinu dana.. KOŽNA ČARAPA I? Pošto ljudi na Zemlji imaju po jednu lijevu i jednu desnu nogu. taj Marsovac bio je priča za sebe! Tako je znao o kompjuterima. Možda zato što je Mars manja planeta. Trojica muškaraca u isto vrijeme. Ja postanem gubitnik a cipelarnica gubitašica. što bi rekao moj prijatelj Ljubo Čvoro. Tako idu njihova imena – slovo i broj. ja sam i dalje davao i ušao u crveno. Taj maloglavi M1 14 prosto je izluđivao kompjutere neobičnim računskim operacijama. Hajde. reče Adi. i odrasli ponekad griješe. naše cipele nisu htjeli kupovati ni muškarci a kamoli žene. Opasno!. Tako otprilike. radnici me nisu voljeli. a neparni ženskom. Međutim. zatim svim drugim preduzećima. neke nisam. Moji radnici su uživali.. Kako je Marsovac postupio da izludi kompjutere? Marsovac je prvo pobrkao račune svim tvornicama cipela. I pored toga što cipele nisu prodavane. a desnu s desnom. Kako ti se zvala ta cipelarnica? upita Adi. Tata protrlja naočari. Zapravo. zatvorite vrata da niko ne čuje. da malo uživamo. E. makar primali i manje plaće. i nikad se neće znati ko je to izveo". Milion cipela tako rasparenih ode u bijeli svijet.. to su oni i željeli. Mene zanimaju kompjuteri. desilo mi se zastvarno.. Oženjeni su M a neoženjeni N. blag i tih. radnici iz cipelarnice dogovore se s radnicima iz pakirnice i sve upakuju u kutije lijevu cipelu s lijevom.

to je tvorničko samoubistvo". Civilizacija njihova. M1 14 gotov!" Nikad nije govorio "druže. a tada su neki od njih dolazili na Zemlju da uče o našem životu i o našoj ishrani. a ti ćeš. Koliko mu je bilo godina? upita Fari." "Ne. Sve bi gledao u mene svojim svijetlim očima i treptao kao da ima sijalicu u mozgu. velikim ušima. "Samo nastavite tako i vi ćete se obogatiti." "Stani". kaže Marsovac. kad krene na Zemlju." "Ali. Mogao je pojesti tridesetak tufahija poslije ručka. Nije ni bio tu. Mi se poravnavamo šakama. Sve što mu ja naredim uradi bez prigovora. njihova koža postane slična našoj. dođe u moju direktorsku kancelariju. nakloni se i kaže "Gospodin direktor. ali možete to zamisliti.. Pogledaj moje noge – jedna mi je desna a jedna lijeva. kažem ja Marsovcu.novu stavku u računima: ispravka prošlogodišnjeg rebalansa! Štos! Vi ne morate znati šta je rebalans. Kako je izgledao? upita Adi. "Jok kažnjavati radnikekolovođe. nisam sisao kvočku. Ja ga iz kancelarije zvonem toki-vokijem u Institut gdje je bio na praksi. gospodin direktor. reče mi u povjerenju: "Nastavite takvo pakovanje cipela: lijevu s lijevom. ujutro – jezik u glavi! U njih je dijete obrazovanije nego naš profesor. A jezik? Marsovac stavi uvečer kasetu i slušalice. Kad je slistio i veliku porciju sladoleda sa šlagom i trešnjama. I vi se poravnavate međusobno. Zavolim ja tog M1 14 i on mene. Oni su ispred nas. "Jok!" kaže Marsovac. Tako svake godine mijenja broj u imenu." Volio je tufahije da jede. a desnu s desnom. Nije govorio o poslu dok se ne najede. glagoli. kao u Kineza. kažem. Poslije nekoliko mjeseci našega sunčanja. malo žućkasta. s krupnim očima. "Ti za koju godinu ode na Mars. rečenice. trojica su bili. dugačkim stopalima – može skočiti udalj deset metara kao od šale! Međutim. reče Fari. rekoh ja. Bude samo malo sitnoglaviji i malo svjetlije kože i očiju. i odlučim da ih kaznim izbacivanjem s posla i još neke stvari. Čovječe. Ti uzmeš od Parija trinaest klikera a on od tebe devet. u zamjenu. Uradi.. Sunce na Marsu je upola manje i upola hladnije nego na Zemlji. "ako sam ja Zemljanin. I volio je da gleda Sunce. To vam je: duguje-potražuje." jer je učio naš jezik po predratnom udžbeniku. a mene će ministar za narodnu obuću u zatvor. kad krene na Zemlju prvo ide u takozvanu zemaljsku komoru i poslije tri dana i tri noći poprimi izgled zemaljskog čovjeka. Marsovac je na svojoj planeti sitan. Kažem ja Marsovcu da ću kazniti one radnike što su počeli naopako pakovanje cipela. sve riječi. gospodin direktor". i oni su imali problem ishrane na Marsu. što bi rekao moj prijatelj Čvoro. A lijeve cipele? upita Adi. Imao je 114 godina. naši stručnjaci su odlazili na Mars da proučavaju njihov način života. Sazvao sam sve radnike u najveću halu. nađemo se na ručku u Holidej-Inu. u kaseti je naš jezik. saznao ko su kolovođe. postati svjetski poslovni čovjek. imenice. ćelav. zato je M1 14. izvini – ti nisi 18 . "Vaše Sunce!" govorio je i pokazivao rukama krug veći od moje glave.

Moram sada priznati da mi je bio simpatičan i da sam mu vjerovao. I lice mu se presijavalo dok je jeo. jer sam znao da su Kineskinje najprobirljivije za cipele. Odem ja na modnu reviju. Popnemo se navrh Tornja u restoran. Radilo se u tri smjene. – a te jabuke punjene orasima i ne znam čime još. Druge tvornice cipela kao da ne postoje. "Aferim!" kaže. reče Ml 14 tiho. žene navale na naše cipele kao da su zlatne. Radnici me zavoljeli.. koji je štampa razbubala kao najveću senzaciju. On nikada nije povisivao glas. da ne zaostanu. odatle njegovom "ajkulom" do Ajfelovog tornja. mladići lijepi ko djevojke. Govorio je glasom koji izlazi uvijek istom jačinom. i to je moda i KOŽNA ČARAPA će pobijediti. nisu mogle naći kupce. Taj naš modni krik prihvati odmah grčka princeza. To je trajalo. Za ženama krenu i muškarci. na najvećoj godišnjoj modnoj reviji. djevojke sve ljepše od ljepših. Marsovče Ml 14. zatim centarfor Liverpula. a ne ono ranije. Sazovem najbolje stručnjake za televizijsku reklamu. i od tada počinjemo raditi u četiri smjene radničke. Mislim se. I jednog dana na adresu KOŽNE ČARAPE dođe telegram iz Pariza. Mi se lijepo rastanemo i ja počnem raditi kako mi je savjetovao. nagovorim primabalerinu da kaže isto. Tako uspijem nagovoriti našeg najboljeg tenisera da reklamira rasparene cipele. ne mogu ih razlikovati koje muško ko žensko. Počeše otpuštati radnika. a mi smo upravo proizvodili manje brojeve. i moje mušterije će to prihvatiti. žene s lijepim nogama i zgodne muškarce i svake večeri počinjemo uvjeravati ljude da su naše cipele najbolje na svijetu. a mladi holivudski režiser Emest Hit krene s filmom u kome će glumci nositi samo lijeve cipele. Žene koje su imale 19 . kao da je od stakla.čovjek. zatim poznati ruski hokejaš. mislim se. i uvijek jasno i horizontalno. "nisam to od tebe očekivao!" Nisam ni ja. Ja odmah na avion.. zatim španski princ. A nije ni snižavao. budu manekeni i manekenke s mojim cipelama. Novaca za reklamu imali smo dovoljno. jednu za drugom. To je bio znak da smo pobijedili kuglu zemaljsku. Nestalo kože u zemlji. Pažljivo sam ga gledao dok jede tufahije. Kaže mi na uho "To ćemo proglasiti za najveći modni krik. živio Marsovac Ml 14. Ja primim na posao samo njihove najbolje. Jednog utorka dobijem pismo iz Kine u kome piše da su i Kineskinje počele nositi samo lijeve ili samo desne cipele. nisu smjele biti guljene – svaka je morala biti sa crvenom korom i tako pečena da se sjaji. Nagovorim i našeg skijaškog pobjednika u superveleslalomu da natakne naše cipele i kaže da je u njima pobijedio. Mene pozove ministar za narodnu obuću i da mi odlikovanje. Nismo ih mogli toliko napraviti koliko se tražilo. Ja dam nalog da se uplati reklama za Evroviziju. a kad one prihvate – svijet je tvoj!" Ja mu ne kažem da me je Marsovac savjetovao. da nas niko ne prisluškuje o čemu se dogovaramo. Čuveni kreator svjetske mode Karden zove me u Pariz na dogovor. Karden čeka na aeorodromu Orli. imaju najmanja stopala. govoreći da je ovo par cipela. Karden predloži da u subotu. naše rasparene cipele nije prihvatilo tržište i gotovi smo!" "Ne". Poslije ovoga filma. ali Karden sve vrti glavom zadovoljan i udara me po koljenu... Ja na avion – u Australiju: "Dajte nam sve zalihe kože koje imate!" Tvornice koje su pravile cipele na stari način – jednu lijevu i jednu desnu.

otmjene žene su poludjele za našim sandalama i cipelama. Ja sam. To nije dugo trajalo. ako nije bio i pametniji. prije šesto godina. Kako smo najuriš osvojili modni svijet. otmjene cipele. najbogatije žene. i oni su donijeli i pokazali Kleopatrine sandale na kojima se lijepo vidjelo kako su one izlizane samo malo. Neke su čak išle hirurzima da im skrate stopala da bi mogle nositi naše male. bijele. niko nam nije ravan. Znajuću to. Jedan francuski novinar pronašao je u Egipatskom muzeju nepar zlatnih sandala koje su pripadale kraljici Kleopatri. organiziraju se u Kairu stručna savjetovanja. Znalo se koji broj nosi kraljica. to jest kraljica. Tada su moje fotografije s Kardenom preplavile sve zemaljske i marsovske novine i televiziju. dugačka stopala. Karden je organizirao i savjetovanje u Parizu i doveo dvojicu Egipćana. Ja sam bio slavljen. KOŽNA ČARAPA je pobjeđivala na međunarodnim sajmovima i festivalima mode. meke kože. Pošto sam se na tim fotografijama morao smijati. ali dovoljno da se vidi: zlatne sandale su obje bile lijeve i nosila ih je ista žena. vidio te sandale u Egipatskom muzeju: tanke. a onim najsiromašnijim podijele besplatno. Birali su me u Međunarodnu delegaciju za odlazak na Mars na razgovore o najnovijim zemaljskim novitetima i mogućnostima prilagođavanja tih noviteta Marsovcima. A onda smo jednoga lijepoga dana krahirali. seljankama. da manje žuljaju. Nemojte pitati kako – jednostavno. a jedan stručnjak za stari Egipat napisa veliki članak u kojem tvrdi da je to s Kleopatrinim sandalama laž. sve one žene koje hoće. Imali su svi ista dugačka. tako smo ga najuriš i izgubili. zna se ko će to nositi a ko neće! Kad su sobarice tih naših dama 20 . Kleopatra je imala mala stopala. ali nam nisu ništa mogli. Išle su u demonstracije za KOŽNU ČARAPU i njenu novu modu. Smislili su način kako da me unište jer sam ja tu bio glavni. glumice. nosile samo desne ili samo lijeve cipelice. Čim je besplatno. Naši brojni neprijatelji nisu spavali dok smo mi uživali. proizvedu desetine miliona cipela sa znakom KOŽNA ČARAPA i u pola cijene prodaju te cipele običnim ženama. sportašice. i to tako što su desnoruke nosile desne. Moj uspjeh bio je u tome što su naše cipele prihvatile najpoznatije žene na svijetu. I to najviše za lijeve neparove jer su željele da budu lijepe kao Kleopatra. S njima je to išlo lakše. Pismo iz Kine bilo je puno hvale o našim cipelama i govorilo je da su još Kineskinje u vrijeme vladara Min. Kada su to saznale. naši neprijatelji. stručnjaka. Sve ovo je trajalo. i upućivao je čitaoce na jednu knjigu o Kleopatri u kojoj piše da je bila ljevoruka. radnicama. bila je ismjehivana kao prosta žena. Toliko smo se osilili u KOŽNOJ ČARAPI da smo javno nagrađivali noge koje imaju najmanje žuljeve od naših cipela. Naše cipele su se mogle prilagoditi nožnim oblicima. Ko je smislio taj štos bio je ravan marsovskoj pameti. dignu se protiv nas direktori tvornica parnih cipela. a ljevoruke lijeve cipele. Bile su od fine. tanke i slične današnjim japankama. Velike stvari su uvijek jednostavne. Žene su nas branile. da se razlikuju od običnog naroda. Koja dvorska dama nije tako postupala. i može im se. i to dvije lijeve. Opet se digne prašina oko toga. To je trajalo. Bez ovih naših seljačkih zadebljanja. samo su zlatne. princezice. Kad je u pitanju podvala. ne znajući kako drukčije da nas zaustve. Da ste samo vidjeli to nožno takmičenje.velika stopala teško su mogle obuti naše cipele. poslije. zube sam morao mijenjati i udariti nove.

Nela. Vi se niste bili ni rodili. 21 . i odmah se probudi!" Mama nije voljela te grube riječi i slike. One tufahije su bile dobre. Na ulici sustigli Esmu Kapetanović. I tako to prođe. koja je bila sklona nježnim majčinskim kretnjama i riječima. Bilo je u njemu nečeg vojničkog." I to je kraj. Niko više nije želio naše cipele. I tekstove svih leptira. i to će trajati do MP 160. Neću ih zaboraviti do MP160. Išla je s dedom.došle u istim cipelama koje i one nose. svako jutro je tražio i oblačio bijelu košulju i tako se nametnuo učiteljici za ulogu bijelog leptira. sve žene i muškarci pređu na staru modu – na parne cipele. uostalom. Gdje mi je bijela košulja? Tu bijelu košulju nikako nije želio oblačiti dok nije saznao za priredbu. Zbogom. Brzo se obukao i krenuo s mamom. Tu svoju bjelokošuljastu smišljenost krio je i od roditelja. Stručnjaci su ubrzo pokazali da naše cipele ipak žuljaju jače od običnih. oduzme mi odlikovanje i da mi nogu! To je bila afera svjetske veličine i količine. Nela je pedagog. nije ni imao djece. reče trljajući oči. Jedan se teško budio. Mene pozove ministar za narodnu obuću. Dobro je što se tata tu manje pojavljivao. moje ime je sada MP 124. tata je upotrebljavao kraće i jednostavnije riječi i kretnje. Svi muški Marsovci umiru dobrovoljno kad postanu MP 160. Ko je glavni za priredbu? upita mama. Tada umirem. Pri uspavljivanju glavni je bio tata. Koliko je uvečer bio popustljiv i pričljiv. Piše "Otišao sam u marsovsku mirovinu i već sam pravi penzioner. Kad je na probama vidio da će neko od djece biti bijeli leptir. reče tata. Neko vrijeme. Volio je ponavljati riječi svoga prijatelja Čvore: "Imao tata dva sina. to je bio naš kraj! Tako izgubismo kupce. a drugoga samo malo kucneš čekićem po glavi. ali starije generacije još pričaju o tome. ujutro je bio prijek i opasan. gospodin direktor. a on se vadio govoreći da to nije vojnički način već izviđački. A ima to napisano i u jednoj knjizi koja se zove VELIČINA I PAD "KOŽNE ČARAPE". BIJELI LEPTIR Ne zna se da li je Adija i Parija bilo teže uspavati ili probuditi. Čak ni obične žene. a pri buđenju mama. a slično je osjećala i prema tatinom prijatelju Čvori koji. I tekst je naučio ko pjesmicu. Sanjao sam da mi je Srđan Perić ukrao bijelu košulju. Osvanuo je dan kada je u obdaništu bila priredba te Pariju nije trebalo više od jednog buđenja. Prođu godine i neki dan dobijem pismo od Marsovca. Ako mi budeš pisao. a Zlata je za tute. Za razliku od mame.

Ne bih rekla. a okolo su bila djeca – drveće. Zar ti nije lijepo u obdaništu? Bojan me upisao. nema djece. Priredba je bila izvrsna. Rumen od uzbuđenja. Šta si mu uradio? Fari pokaza rukom: Servu! Zar vam to dozvoljavaju u obdaništu? Ne dozvoljavaju. I? Išao sam u kaznu. bijela leptirasta krila. međusobno. Fari zagrli majku: Moja ljubav danas pjeva za tebe! Majka se suzdrža da ne zaplače od sreće. Doći ću ti u jedanaest na priredbu. sretno! Tako je i bilo. Zavolite se svi. bijela košulja. jesi li je zavolio? Jesam. Da. Hoćemo li ugasiti veliko svjetlo? upita tata. kad je zaboravio nekoliko riječi. Šepurio se među djecom. i svoju ulogu i druge uloge. Nela je nova učiteljica. Šta je bilo poslije? Poslije sam udario Bojanu jednu servu. Pred obdaništem su se rastali. Tu su se vrzmali i dugi leptiri. samo se čuvaju. Tata nije dolazio. Pa. 22 . To je bio uvod u uspavljivanje. To se događa. Fari je znao tekst a jednom je pomogao i žutom leptiru. nije tebe upisao nego mene.Mama ih pozdravi. Kako ti znaš da je siromašna? Pa. reče mama. Vi ste obdaništarci. Ponijela je i mali foto-aparat da uslika bijelog leptira. Lijepo. Nisam. Ne znaš ništa! U obadništu se djeca ne vole. vi ste joj svi djeca. Fari je već bio obučen: Bijele pantalonice. Što ne pozdraviš Esmu? Upita mama. Ideš li često u kaznu? Ne idem često. Mama je požurila s pozorišne probe. ali je siromašna. Nela ima tri para cipela. Dosta mi je što je moram gledati cijeli dan u obdaništu. ali je iste večeri tražio da mu Fari ispriča priredbu.

Bolje je brat s bratom poginuti. zato što je isti kao ja". nego brat brata ostaviti. Dok me slušate gledajte me kako vas milujem ispruženom rukom i uspavljujem toplom pričom. nego brat brata ostaviti. Moram vam priznati da sam ja kupio kasetu i ja snimio maminu priču koju ćete čuti." Bijeli leptir je odgovorio: "E. na vašem uzglavlju. hoćeš li nas pustiti u svoj cvijet?" "Hoću samo Žutoga. Lalice. reče tata.. hoćeš li nas pustiti u svoj cvijet?" "Hoću samo Crvenoga. Mi smo jedna porodica. na vašim licima. Oni su se igrali. Bijeli i Žuti.Nećemo! reče Adi. Bolje je brat s bratom poginuti. Bravo! reče stariji brat. reče Fari." Onda je sunce reklo kiši: "Prestani padati." Žuti leptir je odgovorio: "Neću ni ja. hoćeš li nas pustiti u svoj cvijet?" "Hoću samo Bijeloga. Jako svjetlo skreće pažnju na sebe.." I onda je kiša prestala i leptiri su se igrali. Ja sam s vama i moja ljubav večeras priča za vas. Leptir je rekao: "Neću ni ja. Sada malo iznenađenja. neću ni ja. ako nećeš moju braću. Bolje je brat s bratom poginuti. Onda su oni doletjeli do cvijeta i zamolili: "Lalo. Izvadi kasetu iz džepa i smije se: Sada će vam vaša majka iz kasete ispričati svoju priču. pa. Pričaj nam! Fari: Bila tri leptira: Crveni. Mama-glas prvo pozdravi: Draga djeco. nego brat brata ostaviti. jer mi svi mislimo isto. Odjedanput je pala kiša. 23 . ako nećeš moju braću. U pravu si. zato što je isti kao ja. zato što je isti kao ja. Ovu sam rečenicu ukrala od Parija. Svjetlo je ljubomorno. rekla je Lala." Onda su letjeli do Žute Lale: "Lalo. Bravo! reče tata. A sada ne moja već tatina lijeva. Lalice." Onda su odletjeli do Bijele Lale: "Lalo. Lalice. ako nećeš moju braću. u vašim ušima i očima. moj glas je sada s vama. Malo svjetlo mi ne ugoršava priču već uboljšava. Hoćemo. Jupi! Kriknuše dječaci.

a ove čelične šipke tvrđe od mojih zuba. u mladosti. jedući ljudsku hranu. poprimili znatan 24 . "Strugni napolje!" reče Žirafa "i eto te na slobodi!" Ti ćeš tada biti kažnjena zbog mene. Ta velika država nalazila se na obali mora.. Nemam velikih prohtjeva. U kafezu mu je bilo veoma dosadno. Samo ti uradi kako smo se dogovorili. Žirafa je povremeno prilazila do kafeza i tako se družila s Pinkom. Vrijeme je i dalje prolazilo.. a parkovi slični Pinkovom rodnom kraju. Čim još malo porastem. Neka moj visoki vrat bude tvoj put u slobodu. reče jednoga dana Panter. vezao žućkastu maramu oko vrata i nosio veliki bedž s likom Žirafe. Rado bih pobjegao. I stvarno. ljudske dobrote i ljudskoga zla. s druge strane mora.. ili lavovi. Moglo se živjeti. ja sam velik ukras Zoološkog vrta i velika radost djeci koja dolaze da me vide. Čim je umakao potjeri ukrca se krišom na teretni voz i otputuje u južne predjele države Palmira. Svi oni vremenom su se prilagodili ljudima. Pušio je na dugački cigarluk. Neka ti moje dugačko tijelo posluži. koji su nekada. reče Žirafa. Savjetovala ga je da prvo odbija hranu. samo su nekontrolirano ispuštale životinjske krike. ali zid je tako visok. Ja ću ti pomoći. reče Žirafa otegnutim. da povraća. To je trajalo.PRIČA O PINK PANTERU U velikom Zoološkom vrtu u gradu Oboa živio je mladi Pink Panter. ili lisice. slušati iznenadne ljudske glasove i trpjeti drska dječija zadirkivanja i gađanja kamenčićima. dogovori se s Panterom o bjekstvu. bili vuci ili medvjedi. nosio šeširić. kroz ogradu. čim se moj vrat još izduži. ili deve. Čuvar će dovesti ljekara. Jedino mu je bilo drago kad vidi Žirafu koja je zajedno s njime bila dovedena iz rodnoga kraja. reče Pink. da se čini bolesnim. prostirao se Pinkov rodni kraj. kada je Žirafa porasla toliko da je glavom mogla dohvatiti blizu vrha zida. Meni je ovdje život snošljiv. Neću. a ti si Pink Panter. U državi Palmira nebo je bilo visoko. Krećem se slobodno. Svoje roditelje nije ni upamtio. stekao mnogo lijepih ljudskih osobina. ili ovce. gledajući ljudsko ponašanje. Još dok je bio sasvim malen doveden je u Zoo. Nije volio ni životinje iz susjedstva. ili lame. i obavljao različite poslove i vremenom je. šuštavim glasom. Teško je živjeti između tri zida i čelične ograde. moći ću dosegnuti vrh zida. ljudske kretnje i postupke prema njemu i prema svojim bližnjim. Imam dovoljno kvalitetne hrane i vode. Mene ljudi svrstavaju u poslušne životinje. Pošto je bio bez škole i zanata odluči da radi bilo koji posao. I izgledom i ponašanjem. slušajući ljudski govor. poprimili znatan dio čisto ljudskih svojstava. Daleko. primijetio je da među ljudima ima još takvih. moj nemir je mnogo bezazleniji od tvoga. njemu sličnih.. Ja sam obična Žirafa. Pink je služio raznim ljudima. Pink posluša Žirafu i jedne nedjelje nađe se na slobodi. a kad se uspava njihova pažnja. a to je najvažnije. čak je sve više sličio ljudima. Kad je Pink izoštrio svoja opažanja.

naučio je uz ljude jesti kolače. i još rastem. tako umanjenog. Sviđaš mi se vertikalno i horizontalno. Prema ljudskim zakonima. Pink se rasplaka. Za Pinkom se stušte sve gradske mačke i psi. priznade Pink. reče Pink. Niko se nije čudio tome. ljudi se razbježe uplašeni. Ima malo Pantera u Palmiri koji su viši od mene. kad se malo apotekarski pribrala. Sada je mogao. sladio se kobasicama iz mini-marketa. da on više ne pije vodu iz čaše već iz kante. uživali zaboravili su svoje porijeklo. I Pink popije. A osim toga. 25 . Spavao je u udubnoj kutiji za cipele u skladištu Robne kuće. tako malen i okretan. prikrade se Pinku i proturi mu ga kroz gvozdenu rešetku. To je i činio nekoliko dana. i odmah toliko naraste da je podigao krov apoteke na glavu. i brzi Pink pobjegne u veliko skladište obližnje Robne kuće. a ne ja od tebe. dobio je odgovor da se ona udala za sniježnog čovjeka zvanog Jeti. Pink se tome obraduje ali šapne Apotekarici da donese veću količinu. pomalo zlurado. trebalo bi da si ti viši od mene. načini nov napitak. Deva-Apotekarica se onesvijesti od šoka. stane svojim šapicama na brojeve telefona 522-722. uvuče se u direktorovu kancelariju. samo su zajedno šetali promatrajući zoološke životinje. Kad se predstavio kao zaručnik i upitao za svoju draganu. Kad se Deva-Apotekarica osvijestila. Navikao sam na svoju visinu. u apoteci. Kad je Deva-Apotekarica ugledala Pinka. Pink se sagne da spusti krov na njegovo mjesto i da vidi šta joj bi. reče Deva-Apotekarica.dio ljudskog izgleda. Pink to popije i naglo se smanji i bude majušan kao Miš. Deva-Apotekarica razmuti veliku kantu snažnog napitka i potplati čuvara da to da Pinku umjesto vode. u Pink Pantera se zaljubi visoka. ali ljudi navale na nj s vatrogasnim ljestvama i vodenim šmrkovima. Nisu se još držali za ruke. priznade mu ona jednog proljetnog dana dok su šetali Zoološkim vrtom u glavnom gradu države Palmira. I ugleda. mršava Deva-Apotekarica. Dok su tako. i moram ti na početku sezone priznati da bih ti rado napravila jedan napitak od kojeg ćeš odmah porasti. Grad se zvao Baobab. svezu ga brodskim užadima i smjeste u veliki gvozdeni kafez da od njega prave senzaciju na glavnome trgu i tako uveseljavaju svoju nestašnu djecu i radoznale strance koji budu dolazili u grad Baobab. I kad je već postao zreo. Međutim. odbačen i beznačajan. Meni je dobro i ovako. odmah. Jer – takav je život u državi Palmira. Sada je već znao da će ostatak života provesti tako malen. odmah se izvuče kroz ogradu i pojuri prema svojoj djevojci. vrisnu kao nikad do tada: od svih životinja ona se najviše plašila Miša. ponovo je bila zaprepašćena i prestravljena. Javi mu se šefica apoteke. žaleći što ne može više pojesti. I ti se meni sviđaš. povremeno se uvlačio u poslastičarnicu Minjon. zgodna ženska. Pink ubrzo poželi svoju Devu-Apotekaricu. popit ću taj apotekarski napitak. dok je on bio u obilasku Robne kuće. stiješnjene i otužne. ali ako bi ti voljela da sam viši. da hoda kud hoće i da uzima hranu iz najboljih radnji i da proba sve kolače u najboljim poslastičarnicama.

Pink je sve pažljivo promatrao iz svoga skrovišta. Pošto im se žurilo. promašio svoj ležaj – kutiju za cipele i zaspao zavukavši se u smotak velikog perzijanera. premda njegova hrabrost nije bila toliko umanjena koliko njegovo tijelo. Pink se i sam silno uplašio. ali druga dvojica lopova okrenuše se naglo s vrećama preko ramena. U ponoć je prenio svoju kutiju na koju je već navikao. iako je u reportaži pisalo da Trgovačka banka ima najbolje alarmne uređaje i ima najbudnijeg noćnog stražara. Još jednom je telefonirao u apoteku. ugledaše začuđenog Pinka. a poslije – oko četiri sata ujutro – kako već pomalo dremucka i hrče. gdje su šalteri i kase s novcem. i sasuše svoje metke u nj.. Dok su se lopovi bavili otvaranjem kasa i trpanjem novca u vreće. i činilo mu se da je to neka šala. šef lopova se nije obazirao na to. Preselio se u Trgovačku banku. udarao nogom u bubanj. na visokom postolju. Uto dojuri policija. Odatle je imao pregled cijelog prostora do glavnog ulaza. nešto iz životne dosade. sniježnom čovjeku. Stoj. Na centralnom trgu u gradu Baobab i danas stoji spomenik hrabrom Pink Panteru.isprobavao sve voćne sokove na slamku. Bilo je to pred zoru. Tako je Pink. Nije tačno ocijenio ni odakle dolazi. svezali ga za stolicu i zalijepili mu usta hanzaplastom. pucat ću! dreknu Pink ponovo i opali tako snažno da mu je revolver ispao iz ruka i pao na pod. uvukao se u ladicu. Lopovi su imali svoje špijune u banci i uspjeli su isključiti alarmne uređaje. Petnaestoga dana čekanja ušuljaju se lopovi u banku. jednom je čak potegao gutljaj šampanjca u Labirintbaru i jedva se vratio u skladište. lijepo su prišli stražaru. uzeo pumpu za bicikl i njome puhao u trubu.. nešto iz radoznalosti. a mogao je vidjeti i noćnog stražara kako drijema. raspalio po prekidačima i popalio sva svjetla u Robnoj kući. Skakao je po tipkama klavira. Noćni stražar je već hrkao. Pink je prišao stolu. Pink prokuži da bi naredna pljačka mogla biti u Trgovačkoj banci u centru.. Glas na telefonu bio je pomalo podsmješljiv i to ga dotuče. Vidio sam taj spomenik na jednoj razglednici. uvukao se u banku kroz uski ventilacioni otvor na krovu i smjestio ležaj u pročelju najveće prostorije. Činilo mu se da glas nije dovoljno energičan.. naslonio cijev revolvera na ivicu odškrinute ladice i sačekao lopove s plijenom. klatio se na dječijem konjiću sve dok se nije smirio. Na trenutak je zaboravio da revolver nije smanjen i da je to njemu ravno kao da je opalio iz topa. Silno ojađen dohvatio je dugačku motku. samo su mu uzeli revolver s opasača a nisu uzeli i revolver koji je stražar krio u ladici stola. Prije spavanja uze novine sa direktorovog stola i poče čitati reportažu o opasnim lopovima koji haraju bankama u gradu Baobab. i pošto su vjerovali da je stražar nemoćan. ugledaše dim iz ladice. sasvim ogluhlog od pucnja. Ali. za svaki slučaj. Šef lopova pade pogođen u srce. Stoj! viknu Pink Panter iz petnih žila. ali ništa novo nije saznao o Apotekarici i Jetiju. odlučio da pomogne ljudima Baobaba. a nešto i zbog toga što se već znatno osjećao čovjekom. 26 .

Nego? Hoću "Od srca mi narastao". Neka ide Adi. Ne znam kako te učiteljice trpe. Tišina.MAJKA I SIN Idi u mini-market i kupi dva mlijeka. Zatvorit će. Mnogo zanovijetaš. Desnom rukom. to je starinski. Samo se čuje kako papagaj oštri kljun. Evo se brišem. Nisam ja ljevak kao tata. Nisam dovoljno otporan da idem u mini-market. A otporan si kad se tučeš s njim! Samo se hrvamo. E. ne mogu ići po mlijeko. Rekao si da se Marina kaki. Vani je kiša! Hajde zdrav mi i živ bio. ali kad je Zlata opere. Adi radi matematiku. Kaki se. Eno novac u hodniku i furaj! Ne ide mi se. Molim te. Obriši se. Mama izađe iz kuhinje i sjede uz prozor da udahne svježeg zraka. Ko je ovo nacrtao? Ovo ja nacrtala Mirina beba. onda je Marina najljepša. Dobro. kad na mome crtežu pada kiša. Mama. 27 . Fari šuti i crta. šta znači: oženiti se? Znači dovesti sebi djevojku doma. kupi mlijeka dok nije nestalo. Kako to govoriš? Ti šmrčeš kao pravi obdaništarac. Mama. a ništa ne slušaš. Ja ću dovesti sebi Marinu iz obdaništa. reče mama provirujući iz zadimljene kuhinje. crtat ćeš ponovo. Crtam. Neću "Zdrav mi i živ bio". Kako je mogla? Neko je bebi kroz pupak ubacio flomaster u stomak. idi. Nisam prije vidjela da nerođena beba tako lijepo crta. Od srca mi narastao! Slušam ja. Rukom? Da. Hoću odmah. sine. Već sam rasporedio boje. je li u cijelom gradu pada? Pada.

Okraćat će ti do rođendana. Što? upita Fari. reći ću mu. Znam da ne misliš tako. Fari pokaza i majka se zbuni.. kažiprst. Svađao si se s mojim ocem i s mojom majkom. on ne mora po mlijeko. Teta Mila je rekla da više voli starijeg. Čuj. reče. ja ću s njom da ukrvavim. A voliš li ti svoju majku? Volim. Neću da si Mona Liza. Kupi mi pantalone za rođendan. furaj! Dobro.. Deda se šali. Ovo su tvoji prsti jedne ruke i svaki prst voliš podjednako. Ne daju da Cviko i ja s reketima u hodniku. Fari čuje da se i njegovo ime spominje. Samo Fari obrće papir i zvižduka. Zar Nela nije ljepša? Nemoj se s njome porediti. Najvolim ovaj. Idi sada po mlijeko. ali meni dvije gumene bombone. ja moram! Voliš li ti više mene ili starijeg sina? Mama se nasmija. Vidi majmuna malog!. mama: Adi uči matematiku. I o tebi je govorila ružno. Mama se nešto pravda i povremeno gleda Parija. Nije lijepo tako govoriti.. a to je maramica. Pokaži šaku. ja ovdje crtam. ideš po mlijeko? Idem. Ti si mali majmunac. okraćati pantalone! Stvari ne kraćaju već ja rastem! Zazvoni telefon. 28 . Šta to reče? Kaže mi jučer "Daj mi tu slinavicu!". Neka se s Adijem šali o slinama. ali ako me u petak šalješ nani.Rukom! Nekulturan si! Tvoj tata je nekulturan. Razumijem da ti kažiprst mnogo znači. Opet tišina. Dobro. A imaš djecu i muža! Vrijeme je da je prestaneš voljeti. Nisam. neću. ali svaka majka podjednako voli svoje sinove. ona je nos operisala.. Je li tako? Nije. Fari zagrli majku. Ti si najljepša majka u obdaništu. Zar ćeš ti prestati da me voliš kada se oženiš? Ma. Molim te. Nisam upamtio što. Dakle. Šta? Ljepše mi je s mojom rajom u obdaništu nego s dedom i nanom.

Nestalo. Ja ću biti oficir. Nisi me ti rodila. ispravi ga Adi. Tito je bio metalac. izlemat ću te. Eto tako. Nema mlijeka. Ja sam tatino meso. reče Adi.Možda se samo šalila. a da si imala šest djece bi li imala šest pupaka? Znam da znaš te stvari. mora prvo biti dobar majčin sin. Što se stidiš? Ja sam tvoj sin. Samo prisluškuješ okolo i pametuješ. Ponašaj se normalno. Lijepo.. reče. Stavi taj novac u hodnik. zatekao je majku u kupatilu. Pili su čaj i gledali Marka Kraljevića i vilu. i ti mene gledaš.. Dobro. Moram biti pametan. Hoću da gledam. Šuti. Ja ću biti vojni ljekar. Bila je u kadi. Ne iskače se iz padobrana već s padobranom. Zamijenit ću Tita. Fari priđe i gleda znatiželjno. Da vidim rez na stomaku kud sam izišao. Cviko! Bit ću najviši oficir. stid me je. Nisam htjeo. Vidio si. Samo pametuješ. Fari proli čaj na stolnjak. Kad se vratio s mlijekom. Već sam te vidio. Vidiš koliki je. Gdje je Adi? Završio je zadaću. Smetaš mi i žurim. 29 . obuj mi nove tene. Ne možeš zamijeniti Tita. Ne znam. Mama ga pogleda strogo i poče brisati. reče mama. Furaj po mlijeko! Ti si moj kupovač! Idem. A ovaj moj rez na stomaku? To ti je od Adija. Možeš samo da napraviš oluk. Prvo ću iskakati iz padobrana. Adi upade u sobu: Zar nećeš biti komandos? Hoću. evo ja sam gotova i sada imamo jedan čajček dok Adi i tata dođu. I taj rez si već vidio. Izišao je. a ja hoću da završim kupanje. Miči se odavde. A da ti imaš šest djece kao Mila? Isto je to! Dobro. mama. Bit ću komandos. reče. Čini mi se da je na televiziji crtić. Fari se naljuti i okrenu leđa: Samo me lemaj. Sad je u redu. Da bi neko bio najviši oficir. Samo se ti kupaj. Ne gledaj me tako. Mene je tata rodio.

Ne pratim sve redom. Adi je bio još malen. prati suđe. još je išao u obdanište. Mene zanima. Danas. Reci mi ko je pravda. još je trebalo dotjerivati se. razgovarati s gostima. Marko Kraljević se borio s Musom Kesedžijom. ponovo se sjetih onog čuda koje se zove STVARNA POBUNA STVARI Pobuna stvari dogodila se dok smo još bili u starome stanu kod Katedrale. Reći ću te tati. Vidim ja. Za ništa. Ti gledaj pažljivo i sve će ti biti jasno. Tih dana je mama imala pune ruke posla. reče tata. reče tata kad su se sinovi počeli uspavljivati.. U naš mali stan navale gosti kao da se čudo dogodilo. Mi tebe volimo. Pričao si majci da sam te jutros izlemao. reče prateći radnju. lijepo izgledati. čim sam ustao. Ja imam svoga direktora. Dosta mi je glumatanja. Odvojit ću se. Znam.Ne kaže se htjeo. kuhati jela. Tek tako. reče mama. zahvaljivati na poklonima. a ko krivda? Ko je čiju kulu orobio? Ko je od njih kralj? upita. predloži Adi. sa svakim gostom ponešto: ili isto ili slično. onda je htjeo. Sve ćeš čuti prije vremena. Reci. a u školi te neće zanimati. Ja jednim uhom osluškujem Marka Kraljevića. ljubiti se u oba obraza. Moglo bi. A kaže se htjela. Šta ćemo za večerašnje naporno uspavljivanje? Daj nešto sasvim lijevo. sasvim predano. Majke već nije bilo. Ko je Marko Kraljević? upita mama. Kao da je mala beba neka velika i rijetka stvar. Trebalo je vama dvojici ugađati. pitati za rodbinu i prijatelje koji 30 . Kaže. Bije ti djecu. kad mame nema. Ako je htjela.. Gledaju Marka s brčinama i bljedoliku vilu. Dobro. tek donesen iz bolnice. Reci. Ne znaš! Reći ću te dedi. primati čestitanja. najprirodnija na svijetu. Odvoji se. veseliti se. A beba je obična mala prirodna pojava. Dobar si! Je li te to deda naučio? Deda mi čita Politikin zabavnik. Šalio sam se. Ne znam. tatura. čistiti stan. pitati svakoga za zdravlje. Onda se odvoji od tate. Jutros me izlemao. Velike riječi i goleme kretnje. Fari se tek bio rodio. trebalo je dočekivati goste. kad sam bio na poslu i nestalo nam svjetla u zgradi. Vjerovatno bez razloga. a drugim događaje na šporetu. ponavljati neke uobičajene riječi.

Jednostavno je prestao da se obrće. da se polica otkači od zida. Ali se nisu bunile. Fen je otkazao poslije pet minuta tople poslušnosti. koju niko ne bi mogao zaustaviti. ali danas sam bio dva puta upotrijebljen za sušenje pelena. rigaš prljavu vodu i muklo stenješ. a ne njihova pobuna protiv ljudi kojima služe. Ili ranije. Prvo se pobunio Fen. reče Deterdžent. Sve te domaće trpeljive stvari koje jedva zapažamo kad su dobre i poslušne. Jesi li dotrajao? Nisam dotrajao. Bilo mi je došlo. Što se mene tiče. Unižen sam. kada je sve bilo uključeno što se da uključiti na struju ili bez struje.. rasplinjujući se mojim želucom. To je bilo u kupatilu. ali to je bila sudbina stvari. Neupadljivo i podmuklo kako to samo stvari znaju i umiju. reče Mašina za pranje. otkad sam donesen u ovo kupatilo ja ti se čudim kako sve to podnosiš. kao domaćina. Nov sam. da otpadne noga od stola. ali domaćici u goste došla je njena rodica koja ne izlazi iz kupatila. Jer. Ta. okretala. Sestro moja. A ova nova beba je pravi kakonja i pišonja. to ne može! Ja organski ne mogu podnijeti miris pelena koje još zaudaraju na dječiju pišotinu. u mojoj suštoj suštini nema sušenja pelena. Još bih to i podnio.još nisu došli. kad je svaki kućni predmet bio najviše izložen pritisku. pa djeca. ili kao Gazde – kako me stvari imenuju – ta je pobuna bila čudo neviđeno! Do tada. oprala kosu i uključila Fen. Ili to nisu izražavale nama razumljivim jezikom ili nama razumljivim načinom. A spremaju se da dođu iduće subote.. viđala si je ovdje. da oprostiš na izrazu. To ne mogu. reče Fen 31 . jedva isprala. da eksplodira sijalica. sa gađenjem. obrće me oko svoje glave kao da je sam đavo ušao u tu ženu. Slušam te ovdje kako danima i nedjeljama zvrljaš i već sam stekla pojam o tvome vrćenju.. Što si prestao da se usijavaš i da sipaš toplotni dah na Gazdaričine uvojke? Ljut sam. reče Fen nježnim glasom. sve stvari u kući trpjele su što su trpjele od pamtivijeka. stvari mogu da se bune na razne načine. popodne se vrtiš.. nasta pobuna stvari u našem stanu. Znam kako ti je bez mene. Jeste. stalno se perka. Svaki dan mijenja frizuru. Čak bih i to otrpio. o tvome usijanom vremenu. jedva sam to podnijela. Gospođa svaku drugu večer svoju kosu. E. da povraćam. Cijelu noć se vrtiš na jeftinoj struji. da pregori nešto bez čega se ne može. tek što su posljednji gosti zakoračili preko vrata. Utroba mi se prevrtala. Mama je Ijutito ispustila Fen na Mašinu za pranje rublja i ubrzo je počela pobuna. poslije jednoga nezgodnog obrtaja. Voda donese novu porciju mirisnog Deterdženta i to me povrati. jedne večeri. Mene je danas Gazdarica napunila ukakljenim pelenama. Ni u lijevoj priči nije se tako nešto moglo dogoditi. Ne mogu više. Pegla se pokvarila! Može li se čovjek pokvariti?! U pravu si. Mama je ispratila goste. Čak se i onaj stariji počeo piškiti u krevet. Čudo neviđeno! Uostalom. događalo se da strada neki dio nečega. kao da je vodena patka. to nije predviđeno u mome tvorničkom izmišljanju. U takvom silnom porodičnom i kućnom opterećenju. Srećom. Što si se isključio prije vremena?. Ovo o čemu pričam bilo je čudo neviđeno. da oprostiš. upita Mašina. on baš nije neki čistunac. Makar ta beba bila Princ od Velsa! I makar se Pegla pokvarila i makar vani bila kiša. svake nedjelje gospodin.

Za vratima je. Ne volim toliku vlagu. Ja sam obična uhodana sprava ili naprava. Lijepo ti je ime. muškarasto. reče Mašina. kad je prljavština već otplovila. Moje ime je ružno. predloži Fen. reče Mašina. a ti si uključen. Tada se s užitkom vrtim. Ja imam 365 obrtaja u minuti. reče i ščepa dršku. Kucni mu jedan obrtaj. reče Usisivač pospano. Pristajem na pobunu. naročito kad je već rublje mirisno i valja ga samo malo pomilovati. Ah. kao da sam sama na balu u Beču. klikera. Nema ni neke finije automatike u mome mozgu. na lijepom plavom Dunavu. Prosto mi nestane daha. Ti besprijekorni obrtaji pomažu mi da zaboravim sve životne nedaće.. zatim je povećala obrtaje i pritisnula Fen na svoje vlažnohladne uvojke. reče Mašina saosjećajno. Da pitamo šta misli Usisivač. Razumijem te. Tja. On je tu. Okolo gladac. ali takvu zgusnutu i tešku kosu još nisam omirisao i fenirao. pun sam drvenih otpadaka. Moj rad ga uspavljuje. Gazdarica je čula u kuhinji to neurotično samouključivanje Fena. reče Fen. Hoću. Jedan dio ispržim dok se drugi osuši. ali pun sam tvrdih predmeta.. još mi nije istekla garancija.. Ovaj Fen ne vrijedi dvije pare! A tako sam ga skupo platila! Prevario me svojim izgledom. Daj mu ti upali svoje zvrndanje. utrobu mi rasporiše rajsnegle i 32 . čim ga isključe. Nisam ja ko neke nekvalitetne Mašine. Umoran je. Jadanje. evo ga. reče nekome. Usisivač. Dobijem upalu pluća. Ti ćeš ga probuditi. prosto se gušim.. ime ne čini stvarnu suštinu stvari. Nisam star Fen. kad se ludo zanjišem u mašinskom transu. iziđe iz kupatila i snažno tersnu vratima.brižnim glasom. Star je. Nema usisivačkog duha. Jesi li čula kako me gazdarica vrijeđa?! vrisnu Fen. Usisivač mi je jednom priznao da ne voli tvoje sitno zvmdanje i rekao je da se već navikao na moj tutanj i moje obrtaje. reče Gazdarica. Fen izgubi zrak i uguši se. Ja sam još mlada i moćna Mašina! Baš je to zgodno. skljoka se u svoj ugao i zaspe kao klada. ti obrtaji su mi ushićenje. unutra jadac! I Gazdarica ponovo. ja sam isključena iz zida. Gledajte vi njihova posla! kliknu Mašina. Volim lijepa imena. Došao je u ovo kupatilo prije mene. Naguta se prašine i drijema kao morž. Kosa u naše Gazdarice tako je gusta i zamršena da jedva mogu istjerati vlagu iz njenih uvojaka. Taj tresak probudi Usisivača.. Opet se ugasi. Nema u njemu metalne čvrstine i istrajnosti. u uglu kupatila. baci Fen na Mašinu. Pristajem na pobunu. Odmah dotrča Gazdarica da dovrši svoje sušenje kose. ili aparat. Možeš.. 1 Prašinu bih još i podnio. ohladio se i sam se uključio. naročito pri kraju pranja. Ja nemam osobitih užitaka. i to me spašava. reče Fen i uključi se. Dosta mi je rada i poslušnosti! Pun sam prašine! Već treću nedjelju nisam istresen. dugmadi. Ja to podnosim jer sam kvalitetna Mašina.

. ona i kruh peče. Ona i vodu prokuhava pa je hladi u Frižideru i tako prokuhanu daje djeci i sama pije. Visim gore okrenut naglavačke kao da sam zlikovac koga treba objestiti o ekser da visi dok crkne. gospođa. nego šta! Sve su mi čelične nngle usijane! Napravljen sam od nekvalitetnog materijala – sporo se palim. Pogledajte kakav sam! Vidite li da u meni stalno gori crveno svjetlo. hoće li se one priključiti pobuni. Takve vas hoću! dreknu Frižider iz ćoška. Ja sam Frižider de luxe. Ona nikome ne vjeruje. a brzo izgorijevam. reče Fen Mašini. kad isprazni svoju vatru. buba i mrava u svojoj nutrini. Upravo ta vrela Voda bude unesena u mene. Ti si povezana s kuhinjom. umjesto da kupi konezrvi i malo ih podgrij e. Šavovi mi pucaju! Ova lucprdasta žena. Upitaj šta oni smjeraju. sporo se gasim. izgorjela. Moja trbušna kesa puna je oštrih predmeta. Najednom se u kupatilu začu glas Šporeta: Pobuna. ova 33 . novo. Mi smo saglasni da se zajednički pobunimo protiv ljudske tiranije nad stvarima koje im predano služe. Hoće li Šporet i Frižider s nama. Možete zamisliti: na jednome mome rebru hvata se led. moja utroba je sva zatvorena i mravi izujedaše moje nježne živce mravljom kiselinom. reče Fen.ekserčići koje stariji dječak rasipa okolo.. Pećnica mi je već gotova. nešto sitnog novca. stalno cvrči nekog vraga. a ja sam stalno i nemilosrdno upaljen. Ili će nas izdati. ona pušta čaj da kipi po meni. peče palačinke. imam šiljalo za olovke. a neki dan sam usisao cijelog plastičnog kauboja s pištoljem na boku.. čini mi se. krčka sarme. U redu. prokuhava mlijeko koje je već bilo kuhano. jednu šahovsku figuru.. mene ste zaboravili na zidu. zagrmi Bojler. dinsta nešto. Mravi hoće napolje.. da u svako doba ima vrele vode! To je neizdržljivo. Hoće. sijalica pocrnjela od masne pare.. ako joj se ja ne sviđam? promrmlja Voda iz cijevi. Nekad bude i vrijednih stvari. Raspadam se. nisam pola vulkan – pola santa leda!. Izobličila se od vreline... Sada imam u kesi lijepu zlatnu minđušu. ali dao bi se obrisati i lijepo prodati. Utišajte se da oslušnem kroz svoja crijeva. da cvrči kao skakavac u tavi. reče bojler. Odmah. konja. Mašinu ponekad ugasi. a još sam mlad. gumicu za brisanje. Zašto ne pije kiseljak. dvije ukosnice. Sada je malo prašnjav. kad je skuplja struja. rumen. odmah vas gase. a znate kakvi su mravi i kako je opasna mravlja kiselina.. puna i prepuna komadića bockavog stakla. Gazdarica me podesila na najvišu temperaturu. umjesto da kupi gotov. a na drugom kaplje vrela voda! To je zločin protiv moga metalnog i plastičnog karaktera! To je izigravanje tehničkih pravila koja u meni vladaju. Nema čega nema u meni. Vidite da je Gazdrarica poludjela i nikad me ne gasi. mogao bih sve ovo istresti na tezgu i prodavati na Baščaršiji. smrdljivu ribu. ali da još pitamo stvari u kuhinji. A osim toga. čak.. a moja utroba je uvijek puna užarene vode kao da sam osuđen na deveti krug pakla! Priključuješ se pobuni? upita Mašina. Ova Gazdarica nije normalna! Ne samo da svaki dan kuha i peče. To bi bila zanimljivija buvlja pijaca od one koju imaju!. Čekajte. Imam. a vama kad se upali crveno svjetlo. I vulkan se ponekad upali pa se ugasi.

Pogledajte koliko smo zahrđale. poslije useljenja. da će trebati sjekira da ih otvori. čuo sam ga kako stenje i ugurava lubenicu.. Jeste da je drvo uvijek drvo. specijalno odnjegovano i lakirano drvo. koliko se ja dignem uvis. Ijutito. sjajan. ali me više niko neće moći zatvoriti.žena nakrca u mene svašta. briše prašinu s tebe. Iznenada se javi Sijalica: Iako sam od stakla. samo nemojte škripjeti! Gazda nas nikada ne podmazuje onim finim uljem. Ja ću eksplodirati! viknu O'Bojler. reče Šporet. Napojen sam Vodom. Jedva je to uradio s lubenicom i žena mu je nešto prigovarala. Rekla mu je. Ja ću se zapaliti čim me Gazdarica uključi! reče Šporet. ako utrpaš u Frižider lubenicu. Ja sam Frižider de luxe kategorije. reče Šporet.. Imaš sve pogodnosti. gdje stoje boce – stavlja kupusne glavice. mi stvari nemamo psovki. ne znam šta. ali ja sam de luxe drvo. samo se umirite! Javi se i Parket. Pretvorit ću se u vodoničnu usijanu bombu i eksplodirati! Grad ću uzdrmati! Ja ću pregorjeli za sva vremena! javi se Usisivač. Da. Vjerujem vam! povikaše sve kuhinjske stvari. a ne Škrinja! Tu lubenicu ti je jučer Gazda uvalio. Vidio sam ga kako se saginje. Neću više da ispuštam Vodu! reče Mašina za pranje. Kad je već tako ja ću se odmah upiškiti na Parket! reče Radijator na slogove. dižem se. A vidio sam. bez reda i zakona. tamo-amo. Ali sada Radijator piški na mene. jeste da ova kućna drvenarija neće u pobunu. i pusti vodu. Sve stvari bile su prijamo iznenađene što se Parket javio. poslušajte koliko škripimo! Vjerujemo. 34 . Vidjet ćete sutra. Gazda te mazucka. pravi gladež! Gdje stoji rebro za maslac.reče Firžider. i kako se nisi dizao uvis kao drugi Parketi. Ja sam bio jedini Parket u ovoj zgradi koji se nije pobunio i podigao. Ja ću se naskroz zalediti. trpeljiv. prijavljujem se za pobunu! Ovi smušeni ukućani ostavljaju me upaljenu. kao da je kućni smak svijeta: Neću više da se usijavam! reče Fen. Vjerujemo vam. poslušan. gdje će onda stati ekspres lonac sa grahom. bez veze! Ni moji volframski živci ne mogu to izdržati! Škripnuše Baglame na kuhinjskim vratima: I mi se priključujemo pobuni. gladi te. trpa faširano meso. Stvari otkazaše ljudima poslušnost i nasta haos. bio sam dobar. Ja se priključujem pobuni svim svojim lakiranim bićem! Šta tebi nedostaje u ovoj kući . i vrata ću zalediti. cijelu noć. sve gunđa i nešto psuje. hvali se okolo kako si lijep. toliko će se Gazdi dignuti kosa na glavi! I tako se dogodilo ono glavno što se moralo dogoditi. Baglame u susjednom stanu uvijek su nježno podmazane i tiho se vrte tamo-amo. taj lonac je veći od lubenice. Donijela je jučer toliko veliku lubenicu da će mi rebra pući pod teretom. tamo.

Isto je tako naporno. pričaj nam nešto iz Narodnooslobodilačke borbe. odnosno našega. Žena ponovo zaplaka: Stan nam je gotov." Jesu li oprostile? upita Fari. reče Adi. Broj sedam je čaroban broj. odnosno vašega budućeg ponašanja. ženska glavo! Sredit ću ja to! Ja imam veza i prijatelja. Žena je plakala. izvinjavam se. On je njihov dalji rođak. Rekao sam: Ne plači. reci tim stvarima. Ima u čitanci za osmi razred. dodaj 'sedam puta'. 35 . Bio je u Njemačkoj. Tako je bilo. Stvari su obećale da će na svojoj skupštini razmotriti moj prijedlog i rekle su da to najviše zavisi od moga. Meni je bilo jasno šta se dogodilo. Ništa se ne događa bez dubokog razloga. reče Adi. tri puta!' Ako treba dodati. Zatim su rekli da im je to naporno. Ti si dosadan živi pisac. i mi smo nekome neprijateljska strana. Stvarno! DJED I BAKA Prvo ru rekli: Tatura. Sve je ovo moglo biti i gore. Izvinjavam se u svoje ime i u ime svoje porodice i molim da mi stvari ovaj put oproste. Vi me zbunjujete svojom nezainteresovanošću.Ja ću upišken nabreknuti i odmah se dići uvis! dočeka Parket. reče Adi. Zatim je tata pričao. I na neprijateljskoj strani. dobro smo prošli. upropašćeni smo? Ništa ne brini. Kakav Salko O'Bojler. Naporno! Kakvo je to izražavanje? Meni su pisala djeca iz Vojvodine da im je moje ratno pisanje zanimljivo. Kad smo ustali ujutro imali smo šta vidjeti. Pamet u glavu! Nismo sami u kući. Opširno i tvrdokorno. Šta ćemo. Ja imam prijatelja koji se zove Salko O'Bojler. Čitao sam tvoje. opet: Šuti ženo. mi smo upropašćeni! Pogledaj redom stvari! Bojler je izletio kroz prozor u park! Mogao je ubiti nekoga. Kažem mu "Salko. samo je malo civiliziraniji od njih. Oni te ne znaju dobro. Ja ljepše pišem o eN-O-Beu nego što vama pričam. 'Izvinjavam se. Zar i na neprijateljskoj strani? upita žena plačno. i ti si poludio! reče žena sva izgubljena. Samo znaj. Ja. Mi živimo u zajednici sa stvarima. rekoh. Iz tih stopa ja odem prijatelju Salki O'Boj lem da ga zamolim da porazgovara s našim stvarima.

A ko je ovaj Što ima više znački za tebe? 36 . reče Fari. Dođi. reče Adi. Fari se nasmija: Cviko štipa knjige! Cvi. Učiteljica me već pitala što ne dolaziš na roditeljske sastanke. reče Fari. ja sam već doprinosio izgradnji ove naše lijepe i slobodne domovine: Kopao sam tunele... U vaše vrijeme. kopao kanale. Kolo-kolo.Lijepo. Sad ću vam pokazati te značke. jagodicama. polagao željezničke šine. sa mnom još nijedno školsko dijete nije tako razgovaralo. Nije ni meni niko dolazio. je li? Ne znam. okićeno. šta?! Tata šuti. ovako. bogami. knjiga je da se lista. Tata donese iz svoga ormara novine u kojima je njegova fotografija sa udarničkim značkama na grudima. I nosio sam udarničke značke na grudima. vilovito. Samo pričaš o tome kad dođu gosti. naokolo. Ne znam. A nije bilo ni potrebe. Dosta! Adi mu udari čvoku. upisat ću vas u sportsko društvo. Povedi mene jednom na te tvoje književne večeri. s vrha. Tata. kako da svaki list želiš iščupati iz korijena. Hajde još radi. Čudim se! Što se čudiš? Geldam te neki dan kako prevrćeš listove u knjizi. isprobavao nove traktore. nježno. budi nam tata! Zar već nisam? Budi nam tata u igri. Smiješno vam. Ako imate višak energije. Pa. opleteno. obarao bukova stabla. Popravio sam čitanje. ili kao da ti se gadi. Zna se kako se lista knjiga. reče tata. Tata ih pusti dok mu nije izgledalo da će to krenuti bez mjere. Doći ću u tvoju školu. reče Fari. Neka svako radi svoj posao. pa ću ja vas preslušati. zapleteno. igrao u folklornom društvu Branko Radičević. začinjeno. a ti uštineš prstima svaki list kao da ga mrziš. Dosta! reče. Ne znate ni staje to! Pa. Šta da radim? To. Pobiše se. reče Fari... plahovito. Ništa vi ne znate. betonirao hidroelektrane. Pričaj.

Bilo je to u davna vremena. reče Fari. Manji od tebe... ili tako. Adi je pričao neki dan. Čistio sam ih četkicom za zube. Samo ti odijelo preveliko. I ti si pričao o Sulji i Mulji kad su bili gosti. reče Adi. reče Fari. Neka sada bude ponedjeljak. Izgledate zajedno kao Suljo i Muljo. Vrlo lijepe tene. reče Fari. reče Fari. reče Adi. Mini val! Zar nisam lijep? Lijep si. reče Adi.? Bio je malo stariji od vas. Vidi u tate lijepe frizure. Budala sam što vam to pokazujem! Tata pažljivo smota požutjele novine i odnese ih u svoj ormar. Tata se vrati. Umoran. O Sulji i Mulji! To sam samo prepričavao što sam čuo na poslu. Vi pričajte. volimo starinske viceve! Znam. Je li se na poslu pričaju vicevi? Ponekad.. Ja bih ga pobijedio. Vidi mu kape! Je li on namjerno smiješan. Kirk Daglas prdn'o naglas! Sram te bilo! Nije mi milo! Ubolo te šilo! Nema miša da te šiša!. Dosta! Tišina. S vicevima u bolju budućnost! Hajde! Hajde. I vojničke cipele. Jeste li radili za te značke? upita Adi. znate da ne znam pričati viceve. moj drug s pruge Brčko-Banovići. Moji vicevi su starinski. Obojica ste smiješni. Bijele. uvoznih. Mi smo radili za bolju budućnost. Hoćemo da nam pričaš viceve o Sulji i Mulji. Šta je to budućnost? upita Fari. A mami si pričao da si imao tene. ljepše od svih današnjih.. nije tako jak. reče Adi. Smiješan je. reče tata tužno. Zaboga. U sobi ribica nadima škrge. Koliko on ima značaka? Bio je trideset puta najbolji u brigadi. Obično ponedjeljkom. Na jednoj drugoj slici imam tene.To je Smajo Tuzlić. Što se to sašaptavate? Sve nam je ovo dosadno.. 37 . U nekome gradu živjela dva prijatelja Suljo i Muljo.. Pa. Hajde.

Zubar mu kaže reci "A!" Muljo kaže "A-a-a!" jer ga je boljelo. Fari krenu: Išo Suljo sa sinom. "jedva čekam da te vidim". Bili Suljo i Muljo pa Suljo ostao kod kuće a Muljo otišao zubaru. Zavezanih očiju. Bilo je lijepo gledati ga takvog. Zubar kaže: "Nije tako! Reci A!" A Muljo kaže "A-a-a-a!" iz sveg glasa. one dvije gume?" "Vidim". "Ono ti je bio kamion". Hajde. Suljo mu opali šamar: "Ti svaku igračku moraš pokvariti!" Odlično! Adi kupi viceve u školi. po žici. reče Muljo. reče tata. ovo voziti?" "Znam". Kaže mu sin "Kupi mi žvaku". Bila dva prijatelja Suljo i Muljo. reče Muljo. Oni odu na pijacu gdje se prodaju automobili i kupe motor BMV. Fari se. reče Suljo." "Hajde". još jedan vic i spavanac. Sada još dva poljupca i spavanje. umiri. Suljo. Istresi jedan. Dobar je! Fari. Znate da ne znam." "Hajde". reče tata zadovoljan. reče. "Što si me zvao?" upita Tarzan. najednom. ti kupiš viceve u obdaništu. Suljo dade gas. reče Muljo. tatura! Ne znam. A vozio sam u Zemunu motor u buretu. Fari. djeco. samo sam se šalio. sad ću ja ovaj naš motor protjerati između onih guma. Hoću i ja još jedan. Sin napravi od žvake balon i pukne ga. šta je ono bilo?" "Ne znam". "Ja sam umjetnik za motore. Suljo odmah sjede i upali motor." "A što ništa – A-a-a-a!" "Zato što me boli zub". Muljo mu dođe u posjetu. reče Adi. reče Muljo. Čak se uozbilji. reče Muljo. Muljo pita: "Znaš li ti. I on kupi. Važi. i dođe Tarzan. Mogli bismo ovako do jutra. i kraj! 38 . Muljo. "Znaš li ti. Suljo. To je on izmislio. "Vidiš li. "E. "Ništa. reče Adi. Vozio sam prije rata motor u cirkusu. prođe između guma i nađe se u bolnici. Lijepo od vas.Hajde.

Moja Čita. reče. Zatim se tata pohode na glavu kao Čita. Ja sam po vašoj. nije pedagoški potezati vještice u san. to se Pariju dopalo:. samo nisu imali dukata.. reče tata. reče Suljo.. Tako stvari stoje. Moja Džejn. reče Suljo. Ne treba ti ni djed ni baka. dragi moji slušaoci. reče Adi. Tatura. i glad kaplje iz njihovih usta i sve čupaju svoje kose od silne Ijutine. može: Bili djed i baka. Punu kesu žutih dukata. reče Tarzan. Nemoj to. reče Adi. večernje uspavljivačke škole. Moja Fata. Lezi ti. reče Tarzan. a kamoli ispuniti želju. Zapravo. kad je tebi bilo teško.. Šta onda? upita Djed.Suljo letio avionom u Afriku.. reče Adi. reče Djed pomirljivo i potegnu još jedan gutljaj viskija i zapali još jednu cigaru od najskupljeg duhana. Tata se zavalja od smijeha. reče Fari. ova žaba ti je pomogla! Ako sve ovo ne pomogne. Sada cmok-cmok i spavanje! A. Hoću one dukate iz narodne priče – kad je Horoz otišao u svijet preko sedam gora i sedam mora i iščeprkao dukate iz zemlje. E.. Hoćete li prvo jednoga djeda i baku. Jednu kratku lijevu priču. tatura. ali ženo. Jasno? Jasno! Dakle. reče Fari. Djed reče: eno dukata u banci. ne. Ovo je bilo lijepo. Iznenada se pojavi Tarzan sa svojima. ne može tatura u isto vrijeme biti na dva mjesta – u donjem i gornjem krevetu. i zagrli nas i odmah ćemo zaspati. a drugo i drugo. Baka je poželjela. Kako to već biva u bogatih ljudi. upita djed. poče baka zanovijetati. slijedi DJED I BAKA Bili Djed i Baka. A. Ja Tarzan! Ja Suljo. reče Fari kao fol preplašen. Svakome djetetu treba nabaviti pedagoga po njegovoj mjeri. neka vas vještice uspavljuju svojim riječima koje kao konci izlaze iz njihovih usta. Pa kakve hoćeš dukate. Hoćemo večernju porciju uspavljivanja. Baka reče: ja bih htjela dukata. ne. mora onda ići i Koka da traži dukate pa će naći potkovicu i udariti te njome u glavu. kako već zanovijetaju bogate žene. 39 . Znam. zatim neka Zike priča Kralja žaba. iz bunjišta. oni požele nešto što je teško i poželjeti. neću te dukate. Suljo se uplaši. pored nas. a zubi cvokoću.. Treba se jednom približiti neprijatelju prsa u prsa i pobijediti ga. ispuni ček. Moja ne čita. Prvo i prvo. tatura. vi biste prije uspavali mene nego ja vas... Avion se pokvari i Suljo padne u džunglu. Može li? Može. svega su imali. Ako je kratka.

To podmlađuje. reče inženjer ponosno. Koka ostade uz Djeda. Baka se zaintači da Horko bude njen i da ga ona šalje po dukate. odmorio se i počeo čeprkati po bunjištu. obradova se kao malo dijete. Baka mu je govorila da je star i da je zaostao. Uostalom. Plakao je i čudio se. reče Djed i ode da kupi Horku i Koku. Hoću najbolju sortu kokošiju. reče Djed. Mogu ih kupiti na londonskoj Berzi. Šofer ude u tvornicu peradi dugačku dva kilometra i vrati se noseći Horku i Koku. Toliko se obradovao toj prirodnoj pojavi da odmah odluči da razbije jaje i popije ga tako sirovo. Pogledajte ih! Prva klasa! Djed opipa Horkin grudni koš. reče Baka. pristade. sjeo. mora potkovicu donijeti ovdje. Dobro. Ovi su hiljadu sedamsto i pedeseta generacija naših brojlera. pomisli. Može daje i ne šalje. Je li ovaj par s pedigreom? upita Djed glavnog inženjera. i Horko krenu. pogleda mu krijestu i pandže i reče: ovaj horko je zaista odličan. upakuje mu u torbicu i nekoliko sokova da ugasi žeđ na dugu putu. Kad je Djed došao. Djed svrati kolima u veliki peradarnik i naredi šoferu da ode do glavnog inženjera da mu on izabere najkvalitetniji par. ali je sto osmog dana popustio. Narodna priča je nepotkupljiva i ne pomaže ti što si bogata ako ćeš u narodnu priču. odmah sjede na fotelju pored njega i uskoro snese jaje. kad umjesto žumanceta ugleda u jajetu zlatan dukat! Pravi pravcati dukat! Za to vrijeme Horko je išao. Baka mu spremi sendvič. Kako nije bilo blizu sela i seoskih kokošiju. Koka nije u stanju ni da se popne na visoki krov naše kuće te nema odakle spustiti potkovicu na moju glavu. šta će mi dukati kad imam dovoljno čekova i mogu čekovima sve platiti što se prodaje na kugli zemaljskoj. ali nije znao zašto on ne može da Čeprka kao što su to radili njegovi preci u narodnoj priči. opirao se stotinu i sedam dana. došao u neko veliko dvorište. Dobro. Horko. Horko još nije mogao da pojmi svojim kokošijim mozgom da nijedan Horoz iz njegove vrste već hiljadu i sedamsto i pedeset generacija nije čeprkao! GLEDANJE ISPOD KAPAKA 40 . Djed se baš iznenadi. čovječe. Ne može tako. Vidjet ćemo. a neka njemu bude Koka. reče Djed odlučno. pojeo sendvič.Ali. Ili ćeš kupiti dukate u banci ili ćeš se prepustiti sudbini narodne priče. popio sok. prepuštam se sudbni narodne priče. Djed se opirao tome govoreći da je to protivno narodnoj priči i da ta promjena neće izaći na dobro. kud će – šta će. išao preko sedam gora i sedam mora. u salon. vidi da je to poveliko jaje. iako je i njemu to bilo nepravo i neobično. mi smo toliko bogati da možemo naručiti drugačiji kraj priče. pa kako hoće s njom. ali – na njegovo veliko čudo – odmah mu otpadoše pandže i poteče krv iz rana. toplo kućno jaje u ruci. pažljivo ga razbije na vrhu. Tako Baka uze Horku i kaže mu da ide u bijeli svijet i donese joj dukata. meni ionako nije stalo do tih dukata. ne pamti kad je posljednji put vidio pravo jaje. Naša kuća nema rupu na krovu. ako hoću.

Ne znaš ni dvadeset.. reče Fari vragolasto. znam! Dobro. bez obzira na obzir! Dođi! zovnu Fari. Kako ja vidim ruku? Je li oko malo ogledalo. Hoću.Spavaj! Neće mi priroda. može samo razbuditi.. A ti. reče.. Šta ima u očima? Tata sjede pored njega da ga pomiluje. Neće mi oči u san. 41 . Tata šuti... Tata. Ovo zavijanje vas vjerovatno neće uspavati. Malo ga pomilova po kosi. To nije dugo trajalo. kad se dobro ispavaš. ha-ha! Već je jedanaest sati.. Josipa Lisac ne može uspavati. Tako je kako si rekao. Dođi.. Adi se žalio da Fari mrmlja i razgoni mu san. I to ćeš mi još jednom lijepo ispričati. Imaju li u oku neke bubice koje su tako male i da im je ta žilica televizor. To bi te moglo uspavati. Tata se javi iz svoje sobe: Neću dolaziti. broj koliko znaš. Miran. Zaboravite sve osim sna. Tata ufura u sobu napet kao puška dvocijevka: Šta hoćeš? Koju pjevačicu hoćeš da te uspavljuje? Hoćeš mamin glas? Ništa mi ne treba. reče Fari. U mome oku ima neka žilica. Mislio sam da u oku ima neka žilica. Kamo sreće da znaš do milion. ali ja imam i druge načine osim Josipe Lisice! Tata ode u svoju sobu. Opet gledaš ispod kapaka! Fari leži. Neka Adi broji do sto dvadeset i natrag. Tata nađe kasetu i pusti pjesmu Oluja... vidljiva. Ja znam do sto pedeset. ovolicno? Ja li se to ogledalo ne vidi?. Pokriven. kad te molim. od sto dvadeset do nule. vjerujem ti da znaš do sto pedeset. molim te. Bolje je da ne dolazim. reče Adi zajedljivo. mali. E.. To je tvoja pjevačica. reče tata. Obećaj mi. Dat ću ti ja prirodu! Ti već imaš svoju prirodu! A gdje jevmoja priroda? Šta sam ja vama? Ko sam ja ovdje? Pusti nam malo Josipu Lisicu da pjeva. reče Fari. je li oko ogledalo? upita.

reče Adi. Bez. s povišenom temperaturom. Slušajte: Odijela. Nemoj zijevati ko cipol. Odjeća. Njegova Pidžama je na Fakultetu. Tata se javi: Moja Pidžama radi do tri. Vi ste ležali gripozni. Ovo vam pričam da budete budni. Lagiš. ni ja vama.. Bili ste nikakvi. Šta ćemo sada. ostave doma. tatura.Oko je veoma zanimljiva sprava. najbliži svjedok nevaljalog ljudskog roda. Mene niko nije zvao. meni ne ide pisanje. moja Pidžama je još na poslu. ali čini mi se. Niko ne može napraviti takvu spravu kako se oko rodi.. odluči tog ponedjeljka da ne ostane u ormaru i da ne bude nošena na ljudskim tijelima. Nemojte potezati razloge: što se ovo dogodilo. Sama. pidžame. Idem. moju Pidžamu. Sada je vama bolje i hoću da za vaše ozdravljanje ispričam novu lijevu priču. reče tata. svoje vlasnike.. cipele odluče da u ponedjeljak krenu na posao. Prošlog ponedjeljka dogodilo se nešto što su dobri ljudi odavno očekivali i čega su se zli ljudi pribojavali. Da. plavi kaput vozi tramvaj i tramvajdžijska kapa. Molim? rekoste vi.. to će biti LIJEVA I DESNA PRIČA Iznenada zazvoni telefon. Zar ti ne spavaš? Tata. Ko te zvao? upita me Fari. Telefonirala je Pidžama moga prijatelja Belog. Ovo ti ne spada u lijeve priče. Vidim to. a svoje gospodare. kažem.. I drincao je poslije podne. gledam i ne vjerujem svojim očima: Hodaju odijela bez tijela. zato se njemu ne spava. život je veći od svake priče. A gdje je njegova Pidžama? upita me Adi. Šteta što ste tih dana ležali bolesni. Život je zanimljiva pojava. Nemoje više nikada dozvoliti gripi da vas shrve. Nisam vas želio umarati. odluci da ide na posao. Spada. svih ljudi i svih žena. To što rekoh. To se moglo vidjeti i doživjeti. Priča mi prijatelj koji je iznenada doputovao iz Zagreba. kažem.. već je kasno. Fari zinu od čuda. kape. Tramvaj ne 42 . Ne lažem. Oko nije sprava. ja sam. rekoh ponosan na svoju priču. Upravo imaju glasanje o plaćanju honorarnog rada. Ovo vam ne pričam radi vašeg uspavljivanja. rekoh vam ja. rada i nerada. reče Fari i povrijedi me. reče Adi. istinitu priču koja bi mogla biti i lijeva i desna. kaže. šeširi. Na sastanku je. Ispričaj nam jednu lijevu Nešto sam smislio. Život je ponekad prepun iznenađenja. radi dogovora o sutrašnjem poslu. a niste mi bili ni zanimljivi. rekoh žmirkajući lukavo ispod zamagljenih naočari. Ona traži svoju kolegicu. Sve je sasvim jednostavno. djeco? Vama ne ide spavanje. džemperi. Profesor Beli se žalio da je slabo plaćen i Pidžama je na sastanku mjesto njega. Nisam vam o tome pričao. ulicom.

a-m. i ništa. makar ta knjgia bila navrh police. nema da starije odijelo stoji a mlađe sjedi. govorim o ulozi Kazališta u borbi protiv višestruko nadmoćnog neprijatelja i domaćih izdajnika. kad tamo za katedrom – Adi zna staje katedra – sjedi moje odijelo. Studenti-odijela bruje oduševljeni mojim znanjem i pedagoškim postupkom. Ista ona odijela koja inače idu tim tramvajem na posao. u apoteci nema pogrešno izdatih lijekova. bez zaustavljanja i izlaženja iz tramvaja radi kupovine bureka kod "Kaštela". Nema psovki. nema lažnih vijesti o cijenama. Nema zamuckivanja. godine.) Pa. tačno onako kako bi trebalo u tv-dnevniku. govori bez povišenog tona. A ko su ti putnici? upitam gaja. kontrolor se nakloni i iziđe kod Vijećnice. naočari pored moje bilježnice. sve skupa. dok putnici Čekaju. Svi putnici lijepo pokazaše karte. Sve znam i znam kako treba znati. To je trajalo. cipele na svom mjestu. okrenut licem ka gledaocima. Sve teče kao u bajci o profesoru i studentima književnosti. u knjizi Maje Ožegović. koje vozi drugi tramvaj.. Svaka upotrijebljena riječ ima svoju tjelesnost i duhovnost. nema poštapalica. kapa i cipele. nema zastajkivanja. svoj tekst. nema ispuštanja trbušnih zvukova: e-e. Narod sve razumije i plješće.. U partizanima. bez pitanja za junačno zdravlje. kolegice. reče moj prijatelj.. Pitam najbližu studenticu "Kolegice. Ljudi su ljenčarili u svojim domovima a odijela odlazila na posao svaki dan 43 . zapravo. uđe kontrolorsko odijelo. U Jajcu. h-m.. tišina i tačnost. studentarija kao studentarija. nema gutanja glasova. prvo izdanje. Na stanici kod Muzeja uđe kontrolor. a ja kažem jakim glasom "Pogledajte. Red! Poštovanje! Moj kolega dođe na Fakultet gdje ja predajem Književnost eN-O-Bea..trza kao da vozi balvane. nema gledanja u bilježnicu i nabrajanja glupih citata. zazvoni dvaput kratko: Cin-cin! I onaj njemu: Cin-cin! Bez zadržavanja.. ali sada bez svojih vlasnika. strana 216. nema pogrešnog brojanja novčanica. Putnicima drago: red. 1943. svekolika odijela.. Milina gledati. (Tada još nisam znao. vozač ne prigovara nikome. dostojanstveno i odlučno. Govorim o izvedenim predstavama u toku najžešćih bitaka. što je najvažnije. govori svome radnom narodu i građanima ne gledajući u papir. govori tečno i tačno.. kada je Kazalište igralo Gogolja i koji komad?" Kolegica se malo ušeprtljila: znane zna. šešir na ivici katedre. nema papanskog gaženja tuđih cipela i. honorarno. kaput: izda voznu kartu onima koji nemaju. nema nerealnih obećanja. odijela. u tv-dnevniku – poznata urednička odijela i lijepe bluze spikerica. nema pijanih nabacivanja. Pojavi se političar. Samo kad sretne koleguodijelo. Tako redom: u banci – nema gužve i nema da nema deviza. makar bili studenti-odijela. zapravo – njegovo lijepo skrojeno odijelo od najskupljeg štofa. strpa novac u džep i bez riječi – od stanice do stanice. Studenti pažljivi kao nikad. treći red ozdo". nema moga zamuckivanja. Moj glas govori o Kazalištu narodnog oslobođenja Jugoslavije. onako stroga kapa s onim znakom GET – Gradski električni tramvaj. Tramvaj miriše od pranja. u knjižari – kupac odmah dobije knjigu koju traži. bez sječenja zraka rukama bez optuživanja vanjskih i unutrašnjih neprijatelja za svoje grijehe. sve iskreno i korisno. moj glas se lijepo čuje. Sve teče harmonično. muška i ženska.

Takve su bile i karikature u novinama i sami vicevi koji su kružili gradom: "Gdje ti je gospodar?" Zaključao sam ga u ormar. o muškarci i žene. naročito ženske svilene bluze. Ako je trebalo da se održi sindikalni sastanak ili kakav zbor radnoga naroda i kakva komisija za žalbe. jer – one se najbolje svađaju. debljali. Jedne nedjelje oblijepili su grad plakatima: ISPEGLAJMO LJUDE ZA PRAZNIK ODIJELA! Počeše odijela krojiti odijela za sebe. Ljudima jednoga dana dojadi taj teror. golaći!" U tome golišavom mnoštvu nađe se jedan čovjek koji je bio najpametniji. provjetre i ispeglaju. Čak. boli su ih iglama pri obradi šavova. prijeteće knjige o ljudima: Ljudi kakvi zapravo jesu. odijela počeše zanovijetati kako nisu dobro očetkana. vrijeđati ljude i naređivati kao da su ljudi njihovi robovi... Ljudi su debljali. kako nisu pažljivo opružene na vješalice. svih titula i svih imanja. Sredimo tu smrdljivu odjeću! javi se usklik iz mase. ljudski rečeno. To je bilo pravo cerekanje. a ljudi su im služili kao krojačke lutke." To je trajalo. sve raskošnija od raskošnijih. U početku su imali samo jedan zadatak – da ta umorna i zgužvana odijela svaki dan očetkaju. kuće na trgu su se tresle. Počeše objavljivati hvalospjevne knjige o sebi: Govor odjeće. Budućnost bez ljudi. To se moglo. kako nisu dobro ispeglana. Ljudima je ovaj nerad odgovarao. uviđate li da je dosta naših laži i naše umiŠljenosti?! Pogledajte se međusobno i razmislite o sebi. javi se ponovo onaj što je među njima bio najpametniji: 44 . Svi muškarci i žene okupe se na glavnom gradskom trgu. uvidješe da ta odijela malo-pomalo uzimaju svu vlast u ruke. one su takozvani prljavi veš. I to je trajalo neodređeno dugo. Jednoga dana ljudi uvidješe da su ih odijela potpuno potisnula ustranu i lišila nekih osnovnih prava. kao u zemlji Dembeliji. Sredimo te oubražene krpe! povika žena raščupane kose.. ali svi goli kao od majke rođeni jer su odijela odbila da budu obučena! Hiljade i hiljade ljudi i žena svih zanimanja. tada su umjesto odijela mogle ići na posao i pidžame. naprosto. televizijom.. To je trajalo. Ljudi. Na lomaču s njima! zabruja ustalasano mnoštvo. priznajete li da smo svi dio prirode. one znaju koje razloge treba potegnuti u samoodbrani a koje u napadu. Dok su prolazili ulicama na trg iz izloga su im se smijala odijela. Snimili su i masovno reklamirali tv-emisiju Upotreba golaća. novinama. vidite li sada. peglali rukave na ljudskim rukama i peglali nogavice na ljudskim nogama. ismjehivajući se ljudskim tijelima bez odjeće. kao da ih je poduhvatio zemljotres jačine deset stepeni. Sve ljepša od ljepših. Grad je odzvanjao i odjekivao. počeše terorizirati sve oko sebe.. počinju činiti slične nevaljale stvari koje su ranije činili ljudi. ne mogu ga gledati tako pogužvanog. I ljudi se pogledaše i stadoše se jedan drugome grohotom smijati. cipele. Taj čovjek reče: Ljudi. Ljudi. prozori pucali od silnoga smijeha.i svaki dan se vraćala s posla. pidžame. I siti. Izvikivali su im pogrdne riječi a dječija odjeća je izvikivala "Ua. knjigama i krenuše drsko protiv ljudi s parolom: TKO TE ČETKA!. Zatim odijela potpuno zagospodariše radioni.. nisu više tako čestita u poslu i ponašanju.

poslušnih odijela i lijepih. Daj! reče Fari. Kad si sam.Ako želimo ponovo vladati. Onad ću zamrznuti rođendan. E. Ja hoću pravdu za sebe. Može ako mu ja dozvolim. a odijela – odijela... Sve smo iznevjerili i moramo početi od Adama i Eve. do bogatstva i slave. od smokvinog lista u odijevanju. smirite se! Naša odijela neće više htjeti na naša griješna tijela... ljudi. zarađivati novac i živjeti po svome. svaki bombardiran oblak i svako sunčano zrno. ako ponovo želimo do vlasti. kad je Adi u školi. Ne mogu biti lagalica. među njima ostade za sva vremena zlatna pouka. reče Fari. moramo raditi na ovoj zemlji drukčije nego smo radili i ponašati se prirodno. Što si mi govorila?! Pogriješila sam. Onda ću ja zamrznuti poklon. Tako ljudi opet. nećemo tako! E hoćemo tako! To je pravda. To je zanimljivo. Zanimljivo je što sam ga ja pobijedio. Ponekad mu dozvoli. Uvjeravam vas. kao da smo sada izišli iz pećina ogrnuti u krzna ubijenih životinja. kape neće više htjeti na naše prazne glave. kao što nas je majka priroda učila. Šta si radio? Igrao sam se sa zrakom "Čovječe ne ljuti se".. ne može. raditi svojim rukama. I zrak može da bude drugar. Željela sam te obradovati. kad poželiš da ti zrak bude drug. Kupila sam ti one pantalone za rođendan. NIKO-i-NIŠTA Mama uđe u sobu. Samo. reče mama. do lijepih. moramo početi iz početka. E. Dosta mu je bilo te priče. reče mama. poslušnih haljina. i svako posječeno drvo. Sam si? Što si tako miran? Igrao sam se sa zrakom. Rekla sam "Za rođendan".. Sada se možemo radovati i takvoj igri.. poslije dvije hiljade godina. mora razumjeti svojim tijelom i znati svojim mozgom da je sve na ovoj zemlji vrijedno isto toliko koliko su vrijedni ljudi – i svaka ubijena ptica. dok smo je slušali... i svaki zagađen izvor. Pa nisu partizani dali Nijemcima pravdu! Uđe tata. Fari odmahnu rukom. postadoše ljudi. Ako čovjek zna i vjeruje da ga nevaljala djela unižavaju i zla djela uništavaju.. Pravda je jedna. 45 . a pantalone mi daj sada. Razdijeli mi radost: rođendan je jedno. Nema ništa do rođendana. od čistog ishodišta u moralu. O.

reče tata. reče Fari.Što ste legli? Umoran sam. Misliš li da sam ja Marko Kraljević? Što? Kako ću prenijeti Adija. Sve sam mislila da možeš. jednom rukom mamu.. Kad je tako. U Mostaru se ne radi. Misliš da je to danas nekome zanimljivo. Nemam škole. u anegdotama. s vama? Nemoj se nabacivati. Kadašnjem gradonačelniku? Austrougarskom. Neka oni legnu ovdje sa mnom pa ih prenesi kada zaspu. bivšem gradonačelniku Mostara. djeca te poželjela. Idem poslom. jednom rukom tatu: Kucaju mi dva srca: jedno za tebe. I mene će zavoljeti. Ne možeš sa mnom. Ne primjećujem. On još živi u sjećanjima. reče Fari. Hej. samo se uživa! Čini ti se. Mislim da je zanimljivo. Što tako naglo? upita mama. Idem sutra u Mostar. Mislila si! Ti ne primjećuješ koliko je on narastao. pažljivo. reče Adi. Zar nismo svi tvoji? Fari učini hrvački zahvat. reče tata. težak si! Malo mi mjesta! Vidiš. Mama je i moja. Odmah! 46 . reče tata. Ispričaj! Poslije lijeve priče. Idem i ja.. Niko. Nemoj ti meni pričati. Ti si tada bio mali. jedno za tatu! Kad je čuo gužvu Adi prestade svirati i pokuša se ubaciti: Mac! To je bila njegova riječ kad se uvaljuje. Idem i ja. Djeca me vole. Vodio si ti mene u Mostar. Idem u Tunguziju. Mogu li se zgusnuti ovdje. Spominjao sam ti: Pišem knjigu o Mujagi Komadini. Večerašnja lijeva priča za naporno uspavljivanje ima poentu u jednoj anegdoti o Komadini.

do kraja stola. Tako je i u sportu. odmjeriti red i izabrati sebi mjesto koje mu pripada po jačini. prema čelu stola. Kako zna svoje mjesto? vi ćete pitati. s bijelim ožiljcima na glavi. I kad pođemo na selo mome prijatelju Čvori. reče Fari. ondje je čelo stola. Da. nešto mlađi od Adija i nešto stariji od Parija. ošišan. tata! Komadina zakasnio na sastanak gradskih otaca. bila je nedjelja i bilo je vrijeme ručku. Svi su ga pažljivo gledali. To je to. Novajlija najčešće pogriješi u odabiranju mjesta i tada mora da se tuče sa onim ispred kojeg je sjeo. Nedjeljni ručak je dobar i bude kolača. poveće glave. Takav je običaj u domovima. njemu ponude da sjedne na čelo stola. Pošto je ta stolica bila pored vrata. reče tata. Pošto su domci posjedali po svome redu. On je bio neobično miran. Bio je vaših godina. reče mama. i kad kupimo kokoš i donesemo je među njegove kokoši. i svi su to već činili. prljav.Neće mi priča imati odgovarajući kraj. čvrstih ramena. prema masnijoj čorbi i većem komadu kruha. Djeca su ih zavoljela. Slobodan Pavić pa ja. isto će se 47 . Pričaj. Kad je Niko-i-Ništa došao. Ja pišam treći: Irhad. Bio je onizak. te redom – slabiji i slabiji. Biranje mjesta za stolom je prirodan red stvari i svi su to znali. I mi se u obdaništu tučemo za pišanje. Ručavalo se u dugačkom hodniku. Tvoje lijeve priče su svakako malo ćaknute. na kraju ručka. To je odabiranje vrste i to sam vam već spominjao i to je prvi zapazio onaj bradati Englez koji se zove Darvin. sjeo na prvu stolicu koja je bila slobodna. i hrana se uvijek dijelila sa čela stola. To se ponavlja sve dok nekoga ne pobijedi i zaustavi se ispred pobijeđenog. Ko pobijedi ide zajedno mjesto naprijed. Izgledalo je kao da ih nije osobito zarezivao. Ko pobijedi protivnike bude prvi. važno je što nije važno. Nije važan kraj. NIKO-i-NIŠTA U jedan dječiji dom dovedoše novog dječaka koji reče upravnici da se zove Niko-i-Ništa. Nije se bojao djece i nije se radovao što ih vidi. Na čelu stola su sjedili najjači dječaci. poderanog džempera. njegovo držanje. Sve domce iznenadi njegovo ime. ali od svega više iznenadi ih njegovo ponašanje. Komadina to odbije riječima: Gdje god ja sjedim. Prva savezna nogometna liga i onaj sto u dječijem domu – ista je stvar. pa kad je ušao u prostoriju. svi su očekivali da će i novajlija: prvo stati sa strane. I to je bilo prvo što se domcima nije dopalo.

dogoditi. Samo ne u odnosu na vrh stola ili u odnosu ko će prvi piskiti, već u odnosu na pijevca. I šta je bilo s Nikom? pitat ćete. Niko-i-Ništa jednostavno nije htio da se tuče za mjesto, sjeo je posljednji i strpljivo čekao da jelo dobiju svi prije njega. Tako je izgubio važnost i počeli su neki poslije ručka da ga tuku, čak i neki koji su bili manji od njega. Jedan drzak dječak oteo mu je i kolač koji je Niko držao u ruci, zagledao ga i pomalo grickao, kao da mu je bilo žao kolača ili kao da je želio da što dulje uživa u jedenju. I? Ništa. Nikoje tužno pogledao za kolačem, drski dječak je smjesta smazao cijeli kolač i nije se više obazirao. Samo je krajičkom oka pogledao da li ga upravnica gleda. Znao je da ga niko od djece ne smije prijaviti. Da ga je neko prijavio dječak bi otišao u dom za besprizorne dječake, ali bi taj prijavilac dobio batine. To je zakon i tog zakona su se pridržavali. I? Tako je bilo i ponedjeljkom, i utorkom, i srijedom... Jednog ponedjeljka dođe u dom hitna pomoć i ljekar pripremi igle za davanje vakcine. Svi domci su se manje-više pribojavali injekcije, i oni najjači, neki su bježali u zahod pa ih je upravnica zvala, a oni najbliži očigledno su se ustezali. Niko-i-Ništa se zadesio blizu, Ijekar ga pozva i Niko primi injekciju tako jednostavno kao da mu je zračak svjetla pao na mišicu. Niko se izmakao ustranu i samo je ovako držao prst na komadiću vate koja je zaustavljala krvarenje. Domci su to vidjeli. U petak je nestalo vode u domu i upravnica izvede domce da se umiju hladnom vodom i zube operu. Tada je bio kraj novembra, studena voda, a Niko skinuo košulju, izuo cipele, zagazio u rijeku i oprao se ledenom vodom. Poslije ovakvih događanja neki domci, koji sjede pri kraju stola, nudili su da Niko sjedne ispred njih. On reče "Samo vi sjedite na svojim mjestima". Ništa više nije govorio. Takvih ponuda bilo je i za večerom. Nekim dječacima nije bilo pravo što Niko sjedi na kraju. Željeli su da se poštuju pravila domskog ponašanja, da svako bude na mjestu koje mu pripada, ali Niko-i-Ništa ostade miran. Iduće nedjelje trojica su ga udarala šakama po glavi i plećima, jedan mu je potrgao spavaću košulju, a Niko je samo povio svoje tijelo, stavio krupne šake uz lice i mirno otrpio sve udarce i ponižavanja koja su nastavljena i poslije tuče. Bacili su mu četkicu za zube u kantu za smeće i papuče kroz prozor. Najviše zla u tome činio je dječak sa čela stola, zvani Krakonoš. Dok nije došao Niko, on je tukao druge dječake. Prvo je tukao svakoga novajliju i tražio da mu daju dio svoje hrane, a kolač obavezno. To se saznalo i upravnica je nedjeljom nadgledala jedenje kolača, ali slabiji dječaci su folirali da jedu, krili su kolače i krišom stavljali u male kesice vezane oko pasa. U tim kesicama, skrivenim među nogama, ti jadni dječaci su iznosili kolače i davali ih Krakonošu ili nekome drugome koga on odredi. Dječaci koji su uredno donosili kolače mogli su se nadati da Krakonoš ponekad ostavi koju mrvu i njima, tek toliko da probaju. Krakonoš je mogao
48

pojesti stotinu kolača. Kad je opet bila nedjelja i kad su podijeljeni kolači, Niko je svoj odmah smazao u dva zalogaja. Krakonoš ga je gledao s vrha stola kako jede i zaprijetio mu. To su bile domske grimase i sitne, nevidljive, ali značajne domske kretnje. Svi su znali da će Krakonoš poslije ručka isprebijati neposlušnog Niku. Krakonoš nije odmah krenuo. Sačekao je spavanje, sačekao je da upravnica pogasi svjetla u sobama i tada je ustao i rekao Niki da ustane. Prije toga su dekama zastrli prozore da se ne vidi svjetlo i počela je tuča među krevetima. Krakonoš i Niko tukli su se šakama i mogli su upotrebljavati samo tijelo protiv tijela. U okršaju su poderali jedan drugome pidžame i nastavili tuču sasvim goli. Niko nije spavao. Svi su sjedili na krevetima i gledali. Niko nije izustio nijednu riječ. Samo se čulo stenjanje dvojice boraca u hrvačkim zahvatima i potmuli jauci od bolova. Poslije borbe koja je trajala neodređeno dugo, možda čitav sat i po, Niko-iNišta je oborio Krakonošu, i to plećima na pod, i sjeo mu na prsa. Krakonošu je tekla krv iz usta a Niki je krvarilo uho od ujeda. Bili su još umazani krvavim pljuvačkama i znojem. To je bio kraj borbe i kraj Krakonoševe vladavine. Sutradan se to pročulo u domu i domci su tada saznali da je Niko-i-Ništa došao iz doma za besprizorne u njihov dom da se popravi i da bude kao ostali dječaci. Još nekoliko dana je hrana dijeljena kao ranije, a onda – u nedjelju, kad je kuharica potegla prvu kutlaču nad prvim tanjirom u dugačkom redu – dječaci sa vrha stola, i sam Krakonoš, prevrnuli su svoje tanjire i to je bio znak da se od tog trenutka hrana počinje dijeliti s drugog kraja stola. Od tada je Niko prvi dobijao jelo, slabiji dječaci oko njega ostali su na svojim mjestima i niko više nije tražio, nije ni smio tražiti, da mu drugi daje svoj kolač ili dio svoje hrane. Tako čelo stola nije bilo tamo gdje je bilo nego tamo gdje je sjedio Niko-i-Ništa.

NA STADIONU U subotu, kad je jelo bilo na stolu, Adi spomenu utakmicu. Mama je još gunđala što joj je gibanica prigorjela, Fari se postepeno umirivao poslije (zlo)upotrebe crvenog flomastera, a tata je već donio bokal svježe vode i krišom gledao gibanje gibanice. Ništa nije govorio, samo je ponovo brisao naočari i čekao da ga mama pogleda i upita "Je li u redu?" i da tata prizna "U redu je. U Holidej-Inu nije bolje". Adi ponovo spomenu utakmicu i tata reče "Možemo". I ja ću na utakmicu, reče Fari. Nemoj obojicu voditi, gužva je, reče mama.
49

Ja idem, reče Adi odlučno. Mene stavi na ramena, reče Fari. Ja volim gužvu. Voliš gužvu kad si na ramenima, reče Adi. Izgubit ćeš jednog od njih, reče mama. Danas igra "Zvezda" i već sat vremena čujem trube i larmu na ulici. Svezat ću ih, našali se tata. Mama odmahnu rukom i hrabro zasiječe gibanicu. Čuvaj ih, znaš kakav sve svijet ide na nogometne utakmice! Kad jurnu... Adi, kako se ono kaže? Kao stampedo! Vidi, molim te, mi smo krdo! uzviknu tata. Tako nešto, nasmija se mama. Fini svijet ide na košarku, ide na hokej, na tenis... Muškarci su nervozno ručavali i ubrzano krenuli: Moram priznati da mi se ne ide, reče tata. Djeco, obujte najgrublje cipele koje imate. Star si, ako ti se ne ide na utakmicu, reče mama zajedljivo. Jesam. Više me ne zanimaju utakmice. Više nije igra kakva je bila u moje vrijeme. Više nije tata kakav je bio. Fari nešto upita, dok je tata navlačio terenske cipele. Molim? reče tata. Imaš li ti sto posto godina? Nemam još, reče tata. I kakva su to provokativna pitanja pred važnu utakmicu? Da imaš sto posto godina već bi bio mrtav, zar ne? Vodi ih, reče mama, tako ćeš izbjeći sva neugodna pitanja. Daj mi zastavu i ja idem. Sam, reče Adi. Mama, stavi mi bedž, reče Fari. Umirio se, što je bilo neuobičajeno, i pipa svoje srce, što je također bilo neuobičajeno. Mama se zabrinu: Šta ti je? Je li ti dobro? Nemoj ići na utakmicu. Dobro mi je, samo pipam na kojoj mi je strani srce da me ne ubodeš. Mama mu prikači bedž: Majmunac jedan! Pred stadionom je bila gužva. Veliki ulaz bio je zakrčen ljudima, i kad je tata ušao sa sinovima u to gusto mnoštvo, dođe nekoliko autobusa sa novim posjetiocima i sve se zatalasa i zatisnu, kao da je navalilo krdo goveda. Fari je bio na tatinim ramenima. Još je bilo dječaka na ramenima a ramena su bila uz ramena, kao da su dio zajedničkog tijela. Tata reče Pariju da ustane i da hoda po ramenima i glavama do ulaza i da pruži ruke redaru na ulazu i da zamoli da ga smjesti na sjedište A 180, treći red lijevo. Još nekoliko dječačića je trčkaralo preko stisnutih glava i preko ramena. Niko osim njih nije mogao pomjeriti nijedan dio svoga tijela. Jednostavno su bili nošeni ka ulazu, stenjući i zijevajući od muke. Tata je samo štitio Adija rukama i pogledao koliko još ima do kraja.
50

Nema pravo da se skida. Fari poče seriju zapitkivanja: Ko su oni što viču? Svi viču. A što je ovaj go pored nas? Toplo mu je. odmori i uživa. A šta je ono puklo? Petarda. mezio i povremeno spominjao "Saraj'vo. A šta je ono kod ulaza? Ono je vojna policija. kad je tata želio da se opusti. reče tata. Lijepo si rekao. Vidiš koliko je debeo. Dosadno mi je na utakmici. A šta je ono zeleno? Ono je vojna hitna pomoć. navijaj za nekoga.Kad su se. Toliko puno zastava?! Ono su sportske zastave. smjestili. On ima pravo da bude debeo. On ne može hodati. Nećeš ti više sa mnom na pravu utakmicu. A čije su ono zastave? Ono su naše zastave. Debeli. Gledaj kako to Adi radi. Dosadno mi je. Oni što najviše viču? Ono su navijači "Zvezde". A koji su oni tamo sa trubama? Ono su navijači "Sarajeva". Saraj'vo!" Njegovo društvo je uživalo na suncu. Adi je poskakivao "Zvezda! Zvezda!" Debeli je pio. debeli! poče Fari uzvikivati. čašice među njima i meza. reče Fari. Gledaj ih! reče tata. A kako je on došao na utakmicu? Neko ga je dovezao. eno izvode penal! Je li bio gol? 51 . Nemoj tako. Debeli između dva zalogaja povika iz bijela grla: Spirjanit ćemo vas! Nije imao volje da to ponavlja jer su "Zvezdini" igrači već nadirali ka protivničkom golu. Nije on igrač. A ko ga je dovezao? Ne znam. najzad. Neko njegov. Boce su bile pod sjedištem. Hajde. Neka ti Adi objasni šta je petarda. A ko je onaj u kolicima pored igrališta? Ono je invalid. Pogledaj igrače. Kako su zvezdaši bili grlati. Zašto ti je dosadno? gledaj sada.

to je zanimljivo. u kutiji. lete. zatim poče brisati naočari. a njihovo brzo uspavljivanje također je bilo svojevrsna nagrada roditeljima. i tačka! Fari poče lupati nogama i poče se buniti i vriskati kao Damjanov zelenko. Pomisli kako ti naši ratni filmovi dugo traju. Grobovi treba svi da umru. Parije dobijao izvjesnu prednost na startu i tako je svaka trka bila izjednačena. Tamo se lijepo ponavljaju udarci.. Mama je bila doma. slično si sanjao. Muzički program je bio pri kraju. Je l' da.. Uđe u dječiju sobu... Bio je gol. Ne ponavljaju se udarci. ali ti si došao da gledaš. Za sve mene skrivljuješ! Ne skrivljujem te. Iako ovaj put bez osobitog razloga. kad porastem. Čvrsto. Dok si ti bila u Moskvi. Nervozno je žmirkao prema igralištu. Vodi me kući! Sačekat ćeš još dva sata. Sinovi su brzo zaspali pošto ih je tata nagovorio da poslije utakmice trče oko stadiona. Ali. lete. Fari se probudio. reče Fari. gledala je kasni muzički program na televiziji i čekala da se tata vrati. I Adi neće umrijeti. Bolje je na televiziji. Ti si mokar! Sanjao sam da sam umro. ali mu lopta nije mogla ući u pogled. Razumijem te. Te. ja. Tata je volio borbene filmove i obećao je da će jednom i sinove povesti da gledaju. reče mama. I sinovi su trčali za nagradu. porušit će se i njegov grob. Sjedi na krevetu.. Tate još nema. U jednom trenutku mami se učini da sinovi ne spavaju. nekoliko puta. možda hiljadu i prve večeri. Mama nije voljela te borbene filmove. Mama ga opipa. uzbuđen. Adi skače u nebo. zagledaj se malo! Ne valja. sanjao sam da si ti umrla i da si mi u džepu. Još nije bila ponoć. stalno sam u džepu držao mali bibi. Uzmi mi ovaj ružni san iz očiju! Mama se uznemiri: Fari nije nikada plakao. Svi ljudi ponekad sanjaju slične stvari. Tata ga odalami po guzici. Na kraju je došla nagrada.Čuješ da zvezdaši vrište. i kad sam bila u Moskvi. zatim pade i "Zvezdi" gol koji tata nije vidio. ali šta ćemo s ljudima kad ipak umru jednoga dana? Treba da ljudi kad umru da lete. Pa. na travu! Na travu hoćeš?! Ni.. Nisam vidio. Kad si bila u Moskvi. ovo je pravo! Pravo je na televiziji. Fari ponovo dobi po guzici. Rano su pospali i tata je otišao da gleda film koji se zvao Valter brani Sarajevo. O tome ćemo još pričati.. nije bilo napornog uspavljivanja. da se ti vozaš.. ovo je prava utakmica! Gledaj ili ne gledaj! Hoću dolje. zatim ga zagrli. Zagrli ga. 52 . izmislit ću da nikad ljudi ne umiru. Nećeš ti više sa mnom na pravu utakmicu. Da ne bude groblja. Možda će svratiti u Klub na pivo. reče. I neću. sine. vidiš. Sjećam se. Porušiti će se svi grobovi i neće biti umiranja. Dosadno mi je. Ustade iz kreveta i zaplaka. Ponavljaju se udarci! Ali ovo što gledaš je neponovljivo. mama. Eto.

Rekao mu je! Hajde. da knjiga piše olovku. Ja sam njoj dao svoje ruke. Adi je ispružio glavu s gornjeg kreveta i tako su razgovarali i gledali se.Koji si mi bibi dao? Onaj tetrapak. Poslije reče: Sanjao sam da čitalac piše knjigu. Gdje je tata? U kinu. reče mama. Ja ću vas uspavati. Neću više ići toliko dana. i to se rijetko događa. da olovka piše pisca. i ona meni krila i puno sam letio. Jednom je rekao "Dosta mi vas je!. reče mama. To je pretjerana riječ. Zato što si me poželio. zgusnite se sada ovdje. Adi se spusti na donji krevet. Sve mi dolaziš u oči. otkucava ponoć. Koliko je sati? Eno. Ispričaj tati. reče Adi. Jesmo li te probudili. I još je rekao da mu se ja ne sviđam i da će me baciti u Mrtvo more. A ja znam pričati. To je sve zato što me voliš. pokrijte se. reče Fari. svašta sanjala. tada se raste. ali i vi ponekad pretjerate. reče Adi. reče Fari. pod mojim jastukom. Kad odem u vojsku. da budem odmah mrtav. Hvala ti za taj mali bibi. Kad me tata prošli put odnio sebi u krevet. Hajde. Niste. Meni je majka govorila: kad se sanja letenje. Moje pozorište je davalo predstavu u Moskvi.. Tata voli kad mu pričamo snove. Samo ne voli kad Fari počinje izmišljati. i ja sam. Poželio sam u snu da sam kuća pa da otvaram sva vrata i prozore. sanjao sam: Bila je tu jedna ptica. Rekao mu je. Bez veze. Gdje je tata? Tata je u kinu. Nemoj izmišljati. To će mu se dopasti. samo nemoj toliko noći. Svaku noć sam te sanjao. Adi se promeškolji i otvori oči. To je važno. To je prirodno. zatvoriti ga i san će vam biti lijep i šaren kao leptir. zgusnite se u krevet. To je lijepo. Jesi li ti nešto sanjao? Adi nije odmah odgovorio. zajedno. 53 . umr'et ćeš za mnom. Ja ću vam strah huknuti u džep.. Moram ti priznati. Idi ti toliko dana. Mama se nasmija i ponovo ga prigrli. kad sam bila kao ti.

A imaš li ti ljubavnika? Nemam. ti si cvijet i mama će te zaliti. Dobro. Fari ne dade majci da se udalji. Fari popi samo gutljajčić.. Zagrli je. Nisi žedan? Nisam. vidjet ćemo. Šta je tata? Tata je zaljubljen u Josipu Lisicu.. Ali. Već ležim. Pop je bio crn i brojao je pare. Baš lijepo.. Možda se tata neće složiti s tobom. ovaj. Mama ga pomilova po kosi. Hoćeš da budem moderna? Zar nisam? Hoću da budeš kao ona glumica na televiziji. Pa.. I gotovo. daj mi vode... Šta hoćeš od mene? Čini mi se da sam se opet zaljubio u tebe. Ti lagiš. reče Fari važno. molim te. Sada još jedna moja mala pjesmica za dobar san. Ali. Fari je lagao. da ne bude noćas pi-pi. I odmah se oblačiš. 54 . Ja sam se također zaljubila u tebe. I tatu volim. mama? Nemoj. U pravu si. više! Mene je tata vodio u boginicu i objašnjavao mi šta su katolisti. ponovi mama i priđe prozoru da namjesti zavjesu. Tata nas voli. još malo zanovijetanja. Dosta je bilo! Stalno pričaš o tati kao da si ga već poželio. javi se. mama! Ustani sam.Je li bog zrak. Evo ga: Mama. pazi. Ali. Laku noć. Ja sam cvijet i moram svake večeri dobiti vode. Mama se nasmija. prije spavanja. to je bilo dok je bio dan. nasmija se. Zar to nije dosta? Kada se pomodiš. Tata je. Ponekad voli. Ustani sam. reče Adi. reče mama. dovde! Najviše te volim kad spavaš i kada se budiš. O tome možemo popričati s tatom. ponekad ne voli.. Neka vas tata opet vodi u boginicu. to je moderno. ali sada moramo misliti na druge stvari. Zaljubljena sam u vas.. Fari. onako vedar i bistar.

Zar nije bilo dosta? Nemoj još gasiti svjetlo. I samo je trebalo da se pojave beduini na devama ili razbojnici na brzim konjima. Kad tata dođe neka vas razmješta. Sada je kraj ljeta i Sunce se popelo visoko da ne može više. Sunce proviri preko tatinog ramena i stušti se na bjeličastu guzu kao roj vrelih strijela. Fari pogleda tatu. kako mrav s mravom razgovara i crv gricka drvo. Gledao sam slova u slikovnici: Slova se smiju kao moj tata! Vidim. tiho da se čuje kako pauk plete mrežu. Da te pomazim. Ukopao je mala. Mama.. dokle sunčevi zraci ne dopiru. Nigdje sjenke. oštra stopala u vreo grčki pijesak i brižljivo pogledao na horizont divlje plaže i morski horizont. MOŽE LI SE SJENKA IZBRISATI? Fari je kakio na samoj obali Egejskog mora. Ne da ni jednoj sjenci da se pojavi.Mama ugasi svjetlo. I tako dođe san. I prži. A to je sredina globusa zemaljskog. slušaj ovo: Ovo nije stvarnost. Majka upali malo svjetlo. Može li se sjenka izbrisati? upita.. a s druge strane – ovaj sitni grčki pijesak izgledao je iz Farijevog čučnutog položaja kao afrička pustinja. I ja sam iznenađen kako u Grčkoj u podne nema sjenke. ali se sjenka ne pojavi. I mene! reče Adi. i sve ribe da se spuste u dubinu. Ljubi me previše! reče Fari. Zaspite ovdje. Iznenada. Fari se pomjeri. Mama zagnjuri glavu među njihove glave. Na pješčanom horizontu iznenada se pojavi italijansko kamp-vozilo. Nije bilo drugog izbora. poželio si ga. Mora da smo se približili ekvatoru. jer – kad su se približavali granici rekao je majci u kolima "Ja ću tebi kupiti u Grčkoj roba da ne opereš nijedan tanjir!" Fari je ponekad govorio stvari kojima ga niko nije učio. Sunce hoće da se sve životinjice ukopaju duboko u pijesak. Pravo na nas. Majka im zapjeva tiho. Kao da smo u Africi. sve životinje da se zavuku u gustu džunglu. Pitanje šta je Fari još očekivao. otužno. Tata je stajao u blizini da bi sinu činio hlad i da bi ga ohrabrio da istraje u svojoj kakinskoj nakani. S jedne strane bojao se morskog psa. Eto kola! Vidjet će me! 55 . a pričat ću ti kao da je stvarnost. Bilo je podne. Fari se još trudio i crtao na pijesku svoje ime: IRAF.

Pa. Adi se šali. I tvoja kaka je crvena. Šta to ti pokaza Talijanu? Uslovni refleks. Kao da su drukčije od onih na Jadranskom moru. ti reče da Talijani ne znaju naš jezik. A? Nema veze. šalim se. Oni ne znaju naš jezik. Oni će od moje kite misliti da je viršla? Da. Zastajao je i pažljivo 56 . Fari je gledao djevojke kao da ih nikada ranije nije vidio. I oni kažu kaka. kuda prolaze oni brodovi. Ne razumijem te! Jesmo li mi prije kakili ili Talijani? Prvo su Talijani. utješno. Grčki morski psi su kao i naši. ali smo mi. izgleda. posao je obavljen. Je li tačno da u Grčkoj ima morskih pasova? Ko ti je rekao da ima? Adi je rekao da ovdje ima morskih pasova koji su kao dvaput naši. Zato. Talijani ne znaju naš jezik. Tata. Tata uze Parija. ukrali Talijanima tu riječ. Mrš. izvirio je glavu iz kabine i dovikivao Cacone! Šta viče Talijan? Viče ti Cacone! Kakonja. Fari je mogao da pliva u njegovoj blizini i da se povremeno oslanja o tatina ramena. Tako sitan. reče Fari i ponovo odmjeri od šake do lakta. zatim uključiše muziku i udaljile se prema Asprovalti. tamo! Talijanska kola su još orala pijesak u krugovima. To je stvar koja se tiče sve djece na svijetu. daleko. da nije crvena od krva?! Nije crvena. Tek je proplivao prošlog ljeta. Vozač je povećavao brzinu i sužavao krugove. Bio je ljut. A ima li ih ovdje? Ima. Oni su Talijani. Možda i Grci tako kažu. Fari mu odmjeri od šake do lakta ne mijenjajući položaj. tamo. izgledao je kao zečić. sada su me prokužili šta radim. i oni neće vjerovati da je kaka. Talijani protutnjaše dvadesetak metara sjeverozapadno. Šta će oni reći o meni kad se vrate u Italiju? Reći će da si kakonja i pišonja.Nema veze. Kad su se okupali pošli su kroz nudističku plažu. daleko. Zatim počeše voziti ukrug oko Parija i tate. Joj. jednostavno ga baci u dubinu i sam zaroni u valove. Talijani misle da je moja guza krofna? Talijani će misliti da je tvoja guza kroma. To je činio s čudesnim užitkom. go. Točkovi su jedva razgrtali pijesak. Zato je to njihova riječ. Asprovalta je bila sjeverno. Vidjela se bijela crkva i bijeli restorani uz obalu. reče tata.

Bez obzira na obzir. Uči li te deda tome? Ja sam sesualni manijak. stara džamija. stara crkvica. Ova je dobra za tebe. ako se mama odijeli? Jesu li tebi bolje plavuše ili crnke? Plavuškice su bolje i mekše. Uslovni refleks. znao je 57 . u tome moranju bilo je skriveno zadovoljstvo koje su postepeno otkrivali. došao lijepo do Višegrada. Ne razumije se mama u to. našali se tata. Adi je već sve znao. Ti si neodgojen. Prvo Višegrad sa ćuprijom na Drini da. mogu pričati da su šetali ruda. sa znamenitim iskopinama. Ne znam jesu li bolje mačke sa većim sikama ili sa manjim? Ne znam ni ja. zatim stari grčko-rimski grad Stobi u dolini Vardara. Opet to?! pobuni se tata. Putovanje u Grčku bilo je obećano još prošle godine. Srećom. Razumije! Razumije! Govorila je da će se skinuti. desno. reče sin. i da će govoriti samo njemački. Naravski. Ako treba. Kad se vratiš u obdanište nemoj da budeš glavni u nekim stvarima. i sve o ličnostima koje će susresti ili o kojima će se govoriti. zatim stari grad Skoplje. kad budu u starijim razredima. reče tata. Ne vidim joj kostim. kao krv. Adi i Fari morali su pokazati na geografskoj karti sva mjesta koja će vidjeti i put od Sarajeva do Asprovalte. da će se odvojiti od nas. kameni most na Vardaru. Ova svaka izgleda kao torpedo! Šta je torpedo? Torpedo je mala raketa što razbija i najtvrđi oklop od gvožđa. Tako: bolje i mekše? Jesu! Ja bih tebi onu crnu. Daut-pašin hamam. Tata je govorio da prije svakoga putovanja saznaju što se više može saznati o predjelima i mjestima u koje putuju. Mi se ovdje šalimo.zagledao. Fari odmjeri od šake do lakta. tata je prvi sve pokazao i pričao. debelu. da je niko ne vidi. vožnja na jug. Ona druga ima bolji kupaći kostim. reče sin. sine. I morali su pričati o onome što će vidjeti usput. Pitat ću mamu. Kako bi bilo da povedemo jednu od ovih Njemica. Gledaj kakav ima karmin na nogama. da je ne razumijemo. granični prelaz u Đevđeliji. zatim Kosovo polje s turbetom cara Murata i spomenikom srpskim kosovskim junacima na uzvišenju zvanom Gazimestan. zatim grčki lučki grad Solun i. Na odmoru smo. Zatim manastir Mileševo s bijelim anđelom ''s poštanske marke". put ka Asprovalti. Najbolji je kostim koji se ne vidi. a Fari bi krenuo prstom po karti.

Vi ne znate šta su zidne novine. sličila je mojoj majci. E. Ali. Šta je bilo s onom djevojčicom? upita Adi. Sve mladi momci.. To je zaista bilo smiješno. dvojica oficira potegli su pištolje i pucali uvis. Međutim. Takav je život! 58 . otegnu tata.. Bio sam na ljetovanju u Tihoj kod Cavtata. Ili se meni činilo. Svi oficiri bili su zaljubljeni i svi su pjevali. Ja sam to zamišljao i želio sam jednom doći i probati sva ta jela i pića. svi su nam se smijali. bez veze: Sjećam se i kako sam prvi put čuo za boj na Kosovu.gotovo sva slova!. jedna mlađa djevojčica otkri da smo plavuškica i ja zaboravili jedno slovo i izradili ZIDNE NOVINE! Naravno. a jednom sam joj. o gravče na tavče. a neću vam ni objašnjavati. Kad je Dimče završio i kad je orkestar utihnuo. kad smo ih donijeli na velikom pak-papiru i kad je upravnik rekao da je u redu. djevojčicu je bilo stid. čak. Bila je mojih godina ili malo starija. plava. U mojoj četi bila je i djevojčica koja mi se dopadala vraški. vadio ježeve bodlje iz pete! Sada je tamo plaža hotela "Albatros". mora se priznati da je s lakoćom znao pronaći Grčku i Solun i pročitati THESSALONIKI. prešao Drinu preko mosta i uputio se prema Beogradu. ali nisam ništa od toga poželio. Ponekad smo plivali zajedno. o škembe-čorbi. Tužna je nedjelja mada je cv 'ječe svud. Tata je ta pričanja počinjao ovako. Nas dvoje smo se našli u njenoj sobi i djevojčica je donijela rebus BOJ da ga ja pročitam: Sutradan je donijela i druge rebuse: O Skoplju sam već nešto znao i nije mi bilo teško da se dosjetim. Naime. o bozi. o stotinama dućana. Nemojte se smijati. Meni je bilo drago što smo uradili nešto na svoju ruku. Jednog popodneva odredi upravnik nas dvoje da pripremimo zidne novine. makar i pogrešno. Želio mi je pokazati da zna makedonski. Mnogo kasnije došao sam u Skoplje. To što sam poželio nije bilo za jelo: Jednu pjesmu u ljetnoj bašči Oficirskog doma. što bi rekli stariji ljudi. tata je počeo pjevati. I da se pokažem pred njom! Moj otac je služio vojsku u Skoplju i pričao mi o Vardaru. Samo sam je gledao. Adi i Fari prasnuše u smijeh. poslije dva dana našega crtanja i bojenja tih zidnih novina. dragana. znam daje uzalud! I orkestar Doma. koja je bila moje gledanje. o leblebiji. čekam te. lijepa. Često je ponavljao rečenicu koju je pročitao na vratima neke stare aščinice: SEKOE SABAJLE ŠKEMBE ČORBA. umjesto u Prijepolje. reče tata mudro. i to ismjehivanje trajalo je do ručka.

A gdje je patrola i pas? upita Fari. Kao "Vidi glupog pitanja!" Pitanje nije bilo tako glupo kao što je u prvi mah izgledalo. Morali su se zaustaviti u koloni vozila. Grčka karaula se ne vidi odavde. Mi to ne vidimo odavde. Patrola je negdje pored granične linije. samo je veliki otok zvani Atlantida stajao posebno u moru. kao što vidite. životinjama sa tri glave. djeco. reče mama. Prišli su prvom cariniku. Jedan poveći Kiklop mogao bi preći od Tasosa do Krita koračajući s otoka na otok da ne pokvasi noge. Adi je oponašao tatino pričanje. idemo vidjeti to što je ostalo. Car je vladar. Gdje su grčki vojnici? upita Adi." Adiju i Pariju najzanimljivija stvar na cijelom putovanju bio je granični prelaz.. drugo je car. idemo mi! Odvela ih je do samoga graničnog prelaza. Vidjet ćemo je poslije. da ne pale motore. a Grčka se raspukla kao torta i istopila u moru. zapravo – to nisu ni bili otoci već nazivi planinskih vrhova. Limnos. Tamo na brežuljku. sa svim svojim divnim zgradama. Moramo vidjeti graničarskog psa. Carinik je carev poslušnik. na kupanje. Zašto carinik nema krunu na glavi? iznenada upita Fari. Vidjeli su i stražara s automatskom puškom. Dječci su sve gledali s velikm zanimanjem.. Jedno vrijeme su pomagali tati da gura kola – svi putnici su pomalo gurkali svoja kola. reče mama. Rodos. govoreći malo kroz nos: "Djeco. Upravo je zavirivao u prtljažnik nečijih kola. čitav kilometar prije granice. reče Fari. Vidite našu zastavu. to je ostatak ostataka. a carinik samo skuplja novac za cara. Kad su se dovoljno približili granici. rekla je. a drugo carinik. južno od Krita. Pas je negdje u hladu. ljudima i životinjama. desno. Visoko iznad stražarnice vihorila se jugoslavenska zastava. Atlantida je odjednom potonula.A kad su Adi i Fari ostali sami.. Leros. kao da želi zaustaviti grčko tonjenje. U početku su bili pomalo razočarani što se do granice ne dolazi tako jednostavno i što se toliko čeka. Hios. Za kratko vrijeme samo će vrh Olimpa viriti iz Egejskog mora. Djeco. kakvih danas više nema.. Grčka tone u more. Samos. kako se istegao. Međutim. vidite taj Krit na karti. Kakvu robu? 59 . Neizostavno! Djeco. dok je još tu.. u jednom katastrofalnom zemljotresu. Adi se nasmija posprdno. Eno naše graničarske karaule. to su grebeni i krš. Šetao je tamo-amo. Lezbos. pustoš koju ni bog mora Posejdon nije htio da uzme!. Ali i ovo što je ostalo. Grčka. Sine.. vrijedno je vidjeti. do carinika i pograničnog milicionera. kada su svi ovi grčki otoci Tasos. ovu katastrofalnu razuđenosti Sve grčke rječne doline su potonule. mama reče: Daj mi pasoše. Grčka tone u more! Pogledajte ovo razbijeno kopno. jer – Grčka i dalje tone. Karpatos bili zajedno. car je glavni. Bilo je ljeto i mnogi putnici su željeli u Grčku. Skuplja pare i robu. sva njena plodna ravnica je pod morem.

Pijesak se pružao unedogled. Ova kola su kupljena kad si ti rođen. Rekao je "Doći će. Glavni život bio je na plaži. reče Adi. vidjet ćete hoće li nama išta uzeti. tata poveća gas. Gdje je mama? upita Adi. reče Adi. Tako su došli u Grčku otvorenih očiju i bez žurbe. Eno je. Mogu li ja biti vladar? upita Fari. po istom suncu. carinarnica. Gust sok od koga rastu mišići za kung-fu. Iz riđeg asprovaltskog pijeska izvirivale su ljubičaste školjkice. Pa. Zarobili su nas gusari i dali su nam sok od bambusove trske. u istom pravcu. reče Fari. Narod odlučuje. Iznad mora šarenih suncobrana pružala su se ispečena grčka brda sa zlatnim strnjistima. Kada ćeš ti kupiti nova kola? Tata šuti. Ova kola ne mogu prestignavati. Jesam. Možeš. Stanimo malo ovdje pa ćete vidjeti kako se uzima roba i novac za cara. Nije ih grdila. Jurili su pravo na jug. Kako se možete toliko udaljavati bez našeg znanja? Mama dotrča. Fol! 60 . Ako ima kralja. pravo u Grčku. reče Adi. reče Adi. Tako je bilo. Znači. i ti si staromodan. Mama se brinula. reče Fari još ružnije. Vraća se sva izbezumljena.Svakakvu. Zrak mi prohladnjuje uši. To su neki Grci.. zelenim vinogradima i živahnim voćnjacima. Samo se tada država ne zove carevina. nemaju se gdje izgubiti!" Prije nego su se pojavili. Države postoje i bez careva. reče tata. mama je otišla da ih traži. daj gas!. mi nemamo cara.. reče Fari zadovoljan. reče Adi. Kao strijela. reče Adi ružno. Ne može brže. Kola su nagazila široki grčki auto-put. Adi se nasmija: Snimali su film o gusarima i nas su uzeli kao zarobljenike. reče mama. tata se nije brinuo. Ova kola su staromodna. Ovo je carina. Nisu bili pravi gusari. Opet neko projuri pored njih. Gdje ste vi? Mama se zabrinula. Naša država je republika. Međutim. Kada se mi budemo vraćali. Drugog dana dječaci su se izgubili. Svaki građanin Jugoslavije može biti vladar u svojoj zemlji. Dugo ih nije bilo. Zar to nije lijepo? To mi je malo naporno. Tata. Zagrli ih. onda je kraljevina. bilo je bržih kola na istom puru. Narod vlada.

Razlog je što su naše kože bijele. i Adi je električan na pauka. reče Fari zadovoljan. za otkup. mediteranska. Skupljali smo školjke i sve išli. sad ću ih izlemati. kaže Adi... reče Adi. reče Fari. ovolika mu glava. U pola noći možeš ići u kupovinu. kako si pričao. nije baš električan. Jeste li plakali? upita tata. a drugi dječaci su već pocrnjeli. nije bio običan pauk. išli obalom.. obojicu! Tata se smije: Da su ih uzeli za posve Fari bi bio Farios Udaludis a ti Adis Vragopulos. Ne znam. Bože blagi! Tako smo došli do mjesta gdje je Fari kakio na obali. A ti si se prepao pauka! Kakvog pauka? Nisam se prepao. Prepao se običnog pauka u pijesku. Prvo smo vidjeli krugove u pijesku. samo smo trčali plićakom. kao u crne udovice. mama. Mama se nasmija: Ah. ali to nije pokazivao. smješten na uglu njihove ulice koja je izlazila na obalu. Fari je uvijek želio da bude gusar. Mogli su vas uzeti za posve. mama.Što baš vas? upita mama. Čuo se šum valova Egejskog mora i tiha muzika iz restorana.. Fari je tada zaplakao: "Ovo je moja kaka. Sa mjesta gdje su sjedili mogli su vidjeti dvije hiljade zvijezda u nebu. Ovdje bi nam bilo super. Mama. Noći su bile svježe i zamamne. Tata ih je uputio gdje mogu kupiti neki poklončić. od svoga grčkog džeparca. Ti grčki dani su trajali na suncu. A crni gusari zarobljavaju bijele dječake. kaže mama. I jogurt od koze. Adi se prvi sjetio daje danas mamin rođendan. Da. bojiš se baja. Kako ste se izgubili. ti si na mene. 61 . To je! Nije to razlog. Šuti. Ah. Noć je bila vedra. a onda smo vidjeli i Farijevu kaku u sredini. Plakali smo dok nam nisu dali gusarske kape i sok od bambusove trske. Sad ću vas izudarati. Nismo gledali suncobrane. Bilo mu je drago što su se vratili. a on ih je sve poveo na večeru u restoran "Faros". reče mama kroz smijeh.. reče tata.. Lijepa grčka imena. a nema mi tate!" Nisam plakao. Plakao si. kao i ti. ali je tu negdje. I automati za igru. Sjeli su vani.

Iz obližnjih kola pustili su muziku s kasetofona. Obala Nila ne vidi se od krokodila. preko Egejskog mora – na ušću rijeke Nil u kojoj živi nilski konj. Međutim. Živi. Vidjeli smo. njega su zdurbinili i gusari s vrha svjetionika koji se nalazi pravo tamo – tata pokaza na jug – na otoku Farosu. Samo smo dobili gusti narandžin sok i čekali ribe koje je mama pročitala konobaru. Nije tako visok kako si rekao. zatim drugi. obrisa čelo i nakloni 62 . Nestvarno. Obalom je šetao šaren ljetni svijet. To mi je on objasnio. e-hej!" Ja sam se bio ušutio. U ono vrijeme! Bio je jedno od sedam svjetskih čuda. Sjekao je njene krake i jeo. Sve je. Svjetionik je bio kao neboder. Gazda je već znao mamu i tatu jer su ovdje dolazili. Vidjet ćete i nacrtane gusarske lađe ispred svjetionika koji noću baca farove. to je tajna starih naroda koja još nije odgonetnuta. Nestvarno? upita Fari. I mi smo željeli. Živjeli. Jeste li vidjeli? upita tata radoznalo. Osim toga. Menije ipak ljepše na "Farosu" nego na Farosu. Konobari su bili mladi i učtivi. Sunčaju se da im koža pocrni. dabome. a došao je i gazda da nas pozdravi. baca farove na udaljenost od pedeset kilometara! Kako to radi bez struje. Zato se ovaj gazdin restoran zove "Faros". Ko mi ovdje. Tada grčki momci zaigraše sirtaki između naših stolova. što se mami dopalo. To što bi ga zdurbinili gusari nije ništa neobično – Egejsko more je njihovo odručje i moraju pratiti sve što se zbiva na obali i na pučini. ni gusari ne znaju naš jezik i to nam pomaže da ih zbunimo. nisam htio da ga uznemiravam. djeco! Živio. Mama se nasmija u namjeri da okonča priču. Ako ne vjerujete otiđite do vrata unutrašnjeg restorana i vidjet ćete na zidu svjetionik na Farosu. otuda riječ: far. bilo prikladno za mamin rođendan. Tata je rekao kalamari i dobio hobotnice. reče tata. tako. onaj bezobrazni Talijan oblijetao je oko nas kao velika muha zunzara. Fari? Jeste! Srećom. A živi i krokodil. I gazda je poželio da mu oni uvijek dolaze. Onaj prvi. reče tata. Dječaci odjuriše u restoran i odmah se vratiše. živi ratni pisce!. a ako je i daleko – gusari su durbinili s visokih osmatračnica. Poslije je onaj dosadni Talijan omeo poruke.To je vrijedilo vidjeti. Bljak! Mi to nismo voljeli.. visok sto dvadeset metara. nisam želio da mu priznam da ga – u tom delikatnom položaju. – posmatraju u isto vrijeme: gusari s grčkog gusarskog otoka Lezbosa. Ta zidna slika mogla je biti i ljepša. I šta su rekli gusari? upita mama. Jest da je Zemlja malo okrugla. To je sve tamo – tata opet pokaza na jug. reče Adi. najljepši.. Tata se zarumenio uz grčko vino i počeo je svoju lijevu priču o Pariju: Dok je danas Fari bio na divljoj plaži i nešto radio. strašnu hobotnicu u duguljastom tanjiru.. ali taj otok nije daleko. Rekli su iz sveg glasa "Ko to bjeloguz zagađuje našu okolinu. zatim treći. Bilo je gusto! A. Prvo jedan.. Nismo o tome pričali. reče Adi.

tehničar u geofizici. mama prihvati ritam igre. knjigu putopisa "Jednom" i knjigu "Neminovnosti". istraživač urana (prospektor). kao da je to najobičnija stvar na ovome svijetu. BILJEŠKA O PISCU ALIJA ISAKOVIĆ (1932-1997. Promijenio je mnoga zanimanja prije nego je počeo pisati.). Bilo je ugodno toplo. zatim je objavio više knjiga proze. i brojne druge knjige starijih pisaca. 1774-1974". knjigu drama "Krajnosti". ispod naših toplih stopala. u Grčkoj. Bio je tvornički radnik. U književnost je ušao romanom "Sunce o desno rame". koja donosi Isakovićeve tekstove o baštini i našem jeziku. izbor bosanskohercegovačkog putopisa "Rodoljublje". urednik edicije Kulturno nasljeđe u "Svjetlosti". širila se mlaka pjena Egejskog mora i njegov topli večernji šapat. Bavio se i književnohistorijskim radom i priredio prvu antologiju muslimanske književnosti "Biserje". širila se mlaka prostirka famozrnog pijeska. Ovo mu je prva knjiga namijenjena mladima. neočekivano živo. posebno se nakloni mami i pruži joj ruku za igru i mama krenu. 63 . jednostavno kao da je to već ranije činila. urednik časopisa za književnost "Život". završio je Geološku tehničku školu u Beogradu i Filozofski fakultet – jugoslavenske književnosti i srpskohrvatski jezik u Sarajevu. Ispred terase. Tata se blago smješkao a mi smo uživali jer je mama pružila ruke prema nama i sada smo i mi igrali sirtaki. priredio zbornik radova "Hasanaginica.se prema našem stolu. tv-scenarist. mjesečina gusta kao u Ezopovim basnama.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful