Alija Isaković LIJEVE PRIČE

LIJEVE PRIČE Dragi moji slušaoci, Ja sam ljevak i pričat ću vam samo lijeve priče. Pogledajte me! Pogledajte koliko mi je lijeva ruka ljevorukija od desne! Takva mi je i pamet – ljevoruka. Ja ću vam sada pričati, pričati. Hoću da se čuje muha. Hoću da se čuje sat u kuhinji. Hoću da se čuje šum vode u oluku. Hoću da se čuje češanje papagaja u kafezu, da se čuje kako prašina pada na obrisan parket. Hoću da se čuje mrak... I hoću da se ništa ne čuje. Samo... Bila dva dječaka, Adi i Fari. To nisu njihova prava imena. Ko još danas nosi pravo ime! Staro, pomalo seljačko ime, teško ime na ramenima! Ime puno slova koja se danas teško izgovaraju. Ime pod kojim ne možeš hodati lagodno!... Adi i Fari su skraćena imena, dva ljupka imena koja je njihova majka pronašla u nekom stranskom filmu. Jupi! Tu ste! Zinuli ste!... Adi, ne diraj ga! Molim malo mira u ovoj lijevoj kući, u ovo gluho doba noći... Vidim, blehnuli ste u mene kao riba kad zastane u akvariju, a voda joj nije promijenjena. A riba zijeva, hoće da umre bez svježe vode, ali joj zijev pomaže da ne umre pred našim krupnim očima. Mir, molim! Sada počinje ono glavno. Sada ću samo vama dvojici ispričati što se nikad nije dogodilo. Niti će se dogoditi. Niti se moglo dogoditi... Možda se moglo dogoditi u nekoj drugoj zemlji, na nekom drugom kontinentu. Kontinenti su veliki. Kontinent je kao... Fari, dogovorili smo se! Dakle, dakle, ovo se nije nikome dogodilo. Ja izmišljam. Gledajte kako izmišljam! Ljevoruko! Pogledajte moje naočari. Moju kosu ne tako razbarušenu kao nekad. Moju kretnju lijevom rukom prema nebu... Dotičem oblak, a drugom rukom milujem vašu tršavu kosu... Ja to samo vama tako. I nikome drugome. Nikad!... I kome bih sada, ovdje, u ovo lijevo

1

vrijeme?... Mama je u pozorištu, reče Fari. Ne prekidaj ga, reče Adi. Šuti ti, Cviko! Adi je nosio naočari, slične tatinim. Mir! Neka je mama u pozorištu, rekoh ja. Mama će doći. Ti pričaj, mi ćemo zaspati, mama hoće doći... Hoće. Kad je mami premijera, dođe kasno iz premijere. Uostalom, ja sam vas rodio. Zar Fari nije govorio da sam ga ja rodio? Jesi, ali sutra sam plakao kad ode dan... a mama nije došla. Sad si veliki! Ugasi i pričaj, reče Adi. Neka se Fari prepadne. Upalit ću malo svjetlo. Ovako, u redu? Pričaj, već! A noge vaše? A zubi? Nismo. Joj! Ne treba! Ma, tata! Ništa! Pravac kupatilo! Pravac četkica za zube! Pravac tuš i voda! Danas preskačemo... Ako se ja pokrenem, onda ćemo hladnom vodom. Danas imamo propust za pranje... Rekao si, reče Fari. Rekao si, reče Adi. Već si nas upričao, reče Fari. O-kej! Večeras imate propust. To ne volim, ali – carska se ne poriče. Samo večeras. Jer... Čistoća je pola zdravlja, a prljavština je druga polovina, rekoše sinovi. To je bila parola koju su oni razumijevali. I tata. Dakle, počinje priča koja se nije nikada ispričala: Bila dva brata, Adi i Fari. Adi je imao mamu, a Fari tatu. I, ponekad, obratno. To jest, mama je glumila u velikom pozorištu i na televiziji, a tata je glumio doma, u kućnom pozorištu: kuhao mlijeko, drobio keks, razmazivao eurokrem. I svašta. Njegov radni sto bio je tamo, u onoj sobi, a mamino pozorište je u centru grada, u velikoj zgradi s velikim lusterima... Mama je tamo, noć je, gluho doba, ali tata je ovdje da vas čuva i da vam priča lijeve priče, prije spavanja. Tata je dobrodušni ljevak. Dobro, tatura, snizi ton! Pričaj. Ne znam pričati. Eno kasete. Trnoružica. Adi, ubaci! Nećemo kasetu! Hoćete kasetu! To je moderno. Današnja lijepa djeca ne traže da im roditelji pričaju svoje priče i svojim glasom... Slušajte, sinovi, sokolići vrani, moj glas je hrapav, pun prijetnji, naređenja. Pun kratkih uskličnih rečenica poslije kojih slijede neke radnje.
2

Tatura, kreći mozak po priči! A, ne! Ko rasteže žvake, ko guta crtice i stripove, ko ide u kinoteku na kaubojske filmove, ne može gutati moju priču: Bili djed i baka pa djed imao horku a baka koku... E, može! E, ne može! Kakav je moj glas, ružan, a kakav glas ima Zike iz kasete! Ne puštamo te, i dosta priče, reče Adi. Sinovi su ležali – mlađi na donjem, a stariji na gornjem krevetu. Tata je sjedio na podu držeći rukama skupljena koljena. Dobro, reče:

POŠLA KOKA NA PAZAR Pošla Koka na pazar, ukaljala nožicu. Tari, Grme, ovu nogu! Neću! Pričekaj se, jedan Grme, ja ću tebi Kozu dovest, neka tebe Koza brsti! I dovede jednu Kozu: Brsti, Kozo, ovaj Grm! Neću. Pričekaj se, jedna Kozo, ja ću tebi Vuka dovest, neka tebe Vuk pojede. I dovede jednog Vuka: Jedi, Vuče, ovu Kozu! Neću! Pričekaj se, jedan Vuče, ja ću tebi Selo dovest, neka tebe Selo bije. I dovede jedno Selo: Udri, Selo, ovog Vuka! Neću! Pričekaj se, jedno Selo, ja ću tebi Vatru dovest, neka tebe Vatra pali. I dovede jednu Vatru: Pali, Vatro, ovo Selo! Neću! Pričekaj se, jedna Vatro, ja ću tebi Vodu dovest, neka tebe Voda gasi. I dovede jednu Vodu: Gasi, Vodo, ovu Vatru! Neću! Pričekaj se, jedna Vodo, ja ću tebi Konja dovest, neka tebe Konj popije. I dovede jednog Konja:
3

Dobro. Ali. sve ih je pojeo 4 . Sedlo. / dovede jednog Miša: Grizi. jedna Mačko. stade Konj Vodu piti. stade Miš Sedlo gristi. stade Selo Vuka biti. kako da vam sada objasnim. I dovede jedno Sedlo: Tari. Konju. u tom trenutku Mačka je još živa i može jesti Miša. Hrte. Znate. Mišu. Mačko. ovog Konja! Neću! Pričekaj se. ovo Sedlo! Neću! Pričekaj se. ja ću tebi Miša dovest. ja ću tebi Mačku dovest. Stade jesti u ovoj priči znači: poče jesti. Tata: Ode Koka na pazar! Adi šuti. Pa. ovaj. ja ću tebi Hrta dovest. hoće nešto da kaže i sve zamuckuje.. On je Mačku. stade Vuk Kozu jesti. Tišina. dočeka Adi tatu s boka. I dovede jednu Mačku: Jedi. stade Koza Grm brstiti – ode Koka na pazar. jedno Sedlo. neka tebe Miš izgrize.. neka tebe Mačka pojede. rekao si stade?.Pij. Gledaju bijelo.. neka tebe Hrt izjede: I dovede jednog Hrta: Jedi. ovu Vodu! Neću! Pričeka] se. Mukla tišina. stade Voda Vatru gasit. To je to. ovu Mačku! Hoću! Stade Hrt Mačku jesti. Fari šuti. Otvara usta. reče Fari tiho i pomalo podmuklo: Kako će Mačka pojesti Miša kad je nju pojeo Hrt? Tata zateže usne i zašilji bradu. neka tebe Sedlo tare. jedan Konju. jedan Mišu. Onda je Hrt sve njih pojeo. reče Fari otužno.. dobro. ovaj Hrt je tek počeo jesti Mačku. ja ću tebi Sedlo dovest. stade Vatra Selo palit. stade Sedlo Konja trati. ovog Miša! Neću! Pričekaj se. stade Mačka Miša jesti. Mačka Miša.

ima Sela. nema ni 5 . reče Fari. srce. postoje ljudi zaduženi za taj posao. da je tražila Grm bi to uradio. nema Vuk šta da pojede i. idemo dalje.. ja sjašem.Hrt. Nema ni Sela. Ova priča je već dosadila.. nije bilo razloga.... reče Adi. da odmah stignemo u Rusiju.. nema Vuka. Priča može da uspava. koliko si puta čuo ovu priču? Milion miliona puta! Dobro. brzo. tu je lovac Luka. nema Koza. Bio sam još mlad i dugo sam jahao do Jasne Poljane. bunda na čiviluku. I ne treba nam Vuk u priči. Jupi! Ide priča da se čuje cvrčak na ognjištu! Molim? Cvrčak na ognjištu. ni Konja da pije Vodu. Tako. tihonjko. umotam se u bundu i legnem na snijeg. nije Vuk u Crvenkapici nego je Crvenkapica u Vuku. vatra u radijatoru. dobro. Spava li vam se? Hajde još! Idemo: Nije pošla Koka na pazar. Bleso. I sam sam bio golemo umoran i dugo sam spavao. priča nije da se jede. nije ukaljala nožicu i nije tražila da joj Grm otare kal. a moj konj visi na zvoniku. Odlično! Dakle. znam! Dakle. u mrklom mraku. ni Vode da gasi Vatru. Nije ta priča čemu. Na snijeg? Ničeg drugog nije bilo osim snijega dokle oči vide... gdje su danas Koze.. gdje je snijeg toliko velik da sam se jednom golemo iznenadio. idemo dalje! Huraa! Pst! Priča nije čokolada. zatim.. ja ležim na ledini pred crkvom. sanke u hodniku. a čizme nisu još namazane kako treba! Naše čizme od sedam milja! Čizme od sedam milja. reče Fari. svezan za vršak crkve. ali priča može da grije. Gdje je Vuk? Vuk je u Crvenkapici. tihonjko! Kako sam vam pričao ruske bajke kad je bio debeo snijeg u prozoru. a kad sam se probudio – imao sam šta vidjeti – snijeg se otopio. ko zna? Koze su u filmu. i nije tražila Kozu da pojede Grm. Lažem. A-a. nema mlijeka. Dobro. posrće. svežem konja za obližnji kolac. priča nije košulja džins. na kraju krajeva. makar preko svoje volje. Tiho. Adi. majka je u pravu. Valja znati slušati.. konj se umorio. Nema ni Vatre da pali Selo. nema ni Vuka.. Ova priča ne valja. Sve je već raspoređeno. Svi će stati u Hrtov trbuh. oči. ni Sedla da tare Konja. a nije bilo ni Koza. za onaj kolac što je virio iz snijega. može da ispuni uši. ali Selo neće da bije Vuka.

. I Beograđanin. Mamu može. Ne smijem ponoviti šta je opsovao. Sve me boli. A nema ni Mačke da pojede Miša. Otkud Hrt? Ko je još vidio Hrta? Ima Hrt u crtićima. ako se potroši. Eno vam Mačak u čizmama. Vi ne znate šta je to lumbago. Onda je rekao: Sad ću ti pokvariti tu kasetu od pod. ali Hrt ne može doći iz crtanog fima u priču. Tata odmahnu glavom i poče brisati naočari: Dobro: živi pisac. ti si govorio: belo. To je rekao pomalo ponosan. ispružite se. iz gora. Nisam ja Napoleon da me jašu vlastita djeca! Ne mogu se s vama valjati po podu. kako to? Šta sam ja ovdje? Ti si živi pisac. Pa. Dobro. Kaseta može zamijeniti tatu i mamu. već divan! To je zafrkana stvar. Ona žena mi je objasnila da se ne kaže devan grad. morate se navikavati na kasete. reče Adi. kad iznenada dođe u Sarajevo. Tatura. odoh ja na pazar! Kad smo bili u Beogradu. 6 ... điha. reče Fari važno. Ima! Ima na filmu. provaljuješ. mleko. iz mora.Miša da gricka Sedlo. Dosta sam danas pričao. Vrat me boli od današnjega gombanja.. reče stariji.... Uvucite se. Već si to kvario. kaže prijepelica umjesto prepelica. Nisam baš najbolje znao. Ali ovo nije film. pa šta? Imam li ja pravo živjeti? Nema mame i mene ste najahali do pola noći. reče Adi.. Koljena me bole. Dosta je bilo. kao igrači kad daju gol. a kad smo bili na Kalemegdanu i kad smo susreli onu ženu rekao si: Beograd je devan grad! Samo sam se trudio da govorim kao Beograđani. I večeras. ja odoh! Mlađi nešto opsova. reče Adi. Bravo! To je ekavski. To košta đavo i još pola đavola. Lijepo od vas. kupi video i taj se neće potrošiti! Dobro. I to se potroši! Lagiš. Baš me briga. Što bude u crtanom – bude. ako mama bahne. Omaklo mu se. video! Toliko je to skupo da bi ga trebalo pisati velikim slovima. a jedan me neki dan pitao na Baščaršiji "Da li mi je kravata dobro svijezana! Ja sam rekao "Devno!" i obojica smo se smijali našem neznanju i nepoznavanju. U priču se dolazi sa sela. Smijali smo se do Kozije ćuprije. pomalo posprdan. pohvali se Adi. Ovo je samo da znate da nema što nema. Ovo nije ni priča. nećeš to dirati. Zaista. Bole me kosti! Điha. ali tatu ne može. tatura. Djeco. Dječaci su već sjedili na krevetima i očekivali nastavak. Lumbago su leđa kad su najvažnija na tijelu. Adi podiže dva kažiprsta uvis. sve četiri krute!. Fari. U koga si ti video video? To je ekavski. iz šuma. nema ni sedlara.

. Mislimo samo o vašoj sadašnjosti.. reče Adi. Eno. reče Fari. ide kaseta! Prvo Zike i njegova pjesmica. reče tata blago. Neka čita mlađi starijem. reče Fari. kljunom!. reče Adi. To ti je zadaća. Adi i Fari se ponovo nasmijaše. To nije domaća zadaća. čitao bi.. Jesi li ti pojeo svoju knjigu?. Adi se tiho smjehuljio. reče Fari.. čitao bi.. začu se krkljanje. Nećemo više da gutamo kasete! Majko. reče Fari. A otac živi pisac! Nije te stid to priznati! Koje? Da imaš samo jednu knjigu. Ziketu ste odrezali grlo i glas ugasili. Treći put. Sinovi gledaju tatu u oči... Ti si. poludjet ću s vama. Hoću. Mi ne mislimo o vašoj budućnosti. Ne zna ništa drugo. dreknu tata.. Pravo će poludjeti. Imaš mlađeg brata i lijepo je čuti kako mu stariji brat čita za peticu! Učiteljica je rekla da je sramota kako čitam. reče Fari. Ne spava im se. tiho. A sad se buni..Danas nisi ništa pričao. Samo čita i tjera nas u igračke. Zike poče otezati riječi. neka čita stariji mlađem. nismo svjesni posljedica koje iz toga neminovno proizilaze. knjigu bi pojeo. Ti si ga pokvario. Neka vam ona 7 . i ja imam nekakva prava i neko vrijeme za sebe. Mi. svako slovo bi pozobao. Govori kao tv-dnevnik. Uvijek su stariji čitali mlađima. pardon. Nekakav sam pisac. Zaknjigio! Vi samo izmišljate nove riječi kojima ćete me dotući.. ugasi se. Zike nije lud! Neka vam on čita! Tata oštro pritisnu kasetofon. Moja! Ja ti zadajem. Poludjet će. Papagaj. Nisam ja. dotukli ste ga. moja! Eno knjiga na polici. Sve je to pogrešno! Mi nismo dobri roditelji. reče Adi. upita Fari neučtivo. Tata je poludio. svježi. Samo si se zaknjigio u toj sobi. Ta. Uostalom. Spavajte. ali nije smio postavljati takva pitanja. Kakva ste vi djeca! Eno Vinetua! Eno Orlovi rano lete! Eno ruske bajke koje vam je majka donijela iz Moskve! Eno gomila šarenih slikovnica na stolu!. Jesi! Pričaj svoju priču. tražit ću da snime vašu majku na kasete. protrlja ruke i protrlja svoje umorne oči. reče Adi. Pažnja.. tona knjiga. Nisam ja. brdo slikovnica!. Nasmijani su. najblaže što je mogao. Traka se ne vrti. Opet ste ovo čudo pokvarili. kao što sam ja imao... Tona igračaka. Tata protrlja koljena. roditelji.

Umilan. Vidio sam ja na televiziji. Bio sam mali. imate pogrešan porodični odgoj. tada. Poznavao sam dječake koji su bili pravi bombaši! Ja sam bio nekakav nikakav. Neću traku! Ne vidim mamine oči. To je dosadno. hajde nešto o partizanima. očigledno. Ko je bio Napoleon? Napoleon je bio francuski car. To nije dosadno. bio sam dječak. reče Adi. Kad ste ovakvi. Znamo. Boško Buha je bio. Pipnuo? Nisam ga pipnuo. Ja ću vam pričati što znam. Pričaj! Bilo ih je. Neću da čujem glas. ti si partizanski živi pisac. a mame nema ovdje. kao što se to obično događa. Mama će doći iz premijere. reče Adi. naročito kad sa mnom razgovara. "Nijesi ti ni za konjovoca!". A jesi li ga pipnuo? upita Fari. usamljeni otok i tu je Napoleon gajio kupus. protjerali na pusti. Jesi li kada vidio Tita? Vidio sam ga kao što sada tebe gledam.. nadam se. U ovo doba. Kad Tita vidiš na slici ne možeš ga zaboraviti. Zašto ti nisi bio u partizanima. ljepši od Ziketa. reče tata. 8 .. Sve je pobjeđivao. A. Dobro. zaplaka Adi. ne vidim kako joj usne miču. Nije odmah bio car. onda su ga drugi carevi. Neću da se glas moje mame prodaje i da mama priča drugoj djeci. i dječaci su bili u partizanima. Pisac s puškom? S puškom. reče Adi.. eN-O-Be je kad je Tito bio u partizanima. omalen. Konjovodac je onaj to vodi konja. Tatura. neka malo i njenog glasa ovdje. dobro. Pričaj! Jednom si pričao mojoj učiteljici da si partizanski pisac.priča. Vi. Ima lijep glas. smirite se. I ona je glumica. To je već bolje. Slabo je to. Ja sam živi pisac i sada ću vam nešto iz partizana. ali je bio. sve do svoje smrti. Jesam. ona je uvijek na predstavi. reče Fari. zaplaka Fari. sitan. Jedan brkati partizan rekao mi je.. To je eN-O-Be što se uči u školi. U sobi prividan mir. Ne znate ni šta je eN-OBe? To je to. Kad ja vas uspavljujem. Samo je jednu bitku izgubio. Kad govori. I papagaj se umirio Je li sada dosta priče? Poklopite se očnim kapcima i spavajte.

nego mrskog i grabljivog pljačkaša-lopužu koji je. Slovenac nije frižider. grunuo da provali u njihove rođene kuće. tako jednostavno.. Slovenac ne može biti frižider. legiji bi bio otvoren put u donja sela. zabacuje glavu ustranu. uzavreli od slijepe mržnje. Amerikanac. uporni protivnapadi još neprekaljenih jedinica odreda kojima je. Dok je tata ustajao. da se čuje mrak i da se čuje mrav pod zemljom i ptica u noćnom letu.. Pomalo je dosadna priča. bili smo gladni i bosi. kad: Tata. reče Adi. Učinilo mu se da je uspavljivanje okončano i da će moći za svoj radni sto.. odjednom. sine. nagli obrti u situaciji i iznenadni.. Tako u krevetu." Tiho u sobi. Kad bi se i odavde odstupilo. Kongoanac. je li Slovenac frižider? Nije. To su bili oni. Nemojte se tako radovati. Ovaj naš frižider je napravio. od korica do korica!. ostavljajući otvorena vrata. sine. neprijatelju nerazumljivi.. To je znao svaki borac i zato je jučerašnje naglo povlačenje odjednom zaustavljeno i svaki se partizan začeprkao u svome zaklonu osjećajući da se više nema kud odstupiti. Je li u redu? Možeš: da se čuje muha. zadao bih ti cijelu priču. Borba je teška. Ne. reče Fari. Kao Bosanac. Zaglušeni vlastitim puškama. deset na jednoga u mrkloj noći.. da ne dišemo. Bilo je u partizanima povuci-potegni. I neke druge korisne stvari.ovako. Slušajte: "Neprijatelj je bio primoran da se žurno povuče sa svojih isturenih pozicija. Trebalo bi ustati kad se sluša ta priča.. Nije im ni na um padalo da su ovo posljednji zgodni položaji pred prostranom kotlinom iz koje su rodom većina partizana iz ovog bataljona. kad se priča o narodnooslobodilačkoj borbi ima toliko pucnjave da ne smeta ništa živo. Može li Bosanac napraviti frižider? Može Bosanac napraviti frižider. zabijenih u partizanske položaje u obliku tupog klina i da se ponovo sređuje i priprema za novi napad. Zbunila ih je i začudila ovolika upornost partizana. Ja bih ga ipak pipnuo. položaj postao sam kućni prag.. ovaj – stvarna imenica muškoga roda na -ac. 9 . I govori jasno. oni su se borili i jurišali ne videći više pred sobom običnog neprijatelja. pa su borci zaboravljali da su se ikad povlačili i da je pred njima opasan protivnik. Hajde nešto iz te borbe. a mi smo umorni bili. poput halapljivog svinjčeta. Dosadna!? Da sam ti ja učiteljica. zapucketa mu lijevo koljeno. malo. ali ja želim da vas uspavam. Tako. reče Adi. Taman je zakoračio u hodnik. Fari? Ovo je priča da svako nešto doda i oddoda. Ali nije još napravio? nastavi Fari pitanja. Takvoj priči može samo tišina smetati. kao učitelj. Slovenac je mislena im. Sinovi se smiriše.. ali Slovenac može napraviti frižider. Zašto svaka stvar nešto služi? Ne znam.

zaustaviti? Šta znači izdevetati? Ne znam. Izmlati me da lakše zaspim. Mama se smjehulji. Hodite. ali može ti se to dopasti.. reče mama. Svaka riječ ima svoj dobitak. reče tata.. tatura. sine. dobru noć! Sinovima drago. Da li mi je frizura u redu? Odlična je! reče tata. Rado bih ja tebe izdevetao. izmlati me. Niko. onda. Da je ona ovdje mjesto mene. Za sada si izmislio samo mene. U pravu si! Gledam to tvoje divljanje i samo čekam da se dovoljno naljutim.Nije. ruka ti se pozlatila!" Lagiš. Izmlati me da se smirim. Nije da nije.. Bilo bi ih previše. Što si se tako dotjerala? upita tata. I ne mora svako praviti frižidere. Šta ćeš još izmisliti? Izmislit ću da se ne ide u obdanište. mile gospe. reče Fari. Dobru noć. Moramo biti strpljivi. PRIČA O NASTANKU ZEMLJE Molim te. nakloni se prema mami i poče glumatati: Ja se nadam da će sve biti dobro. Oho! kliknu tata. Večeras igram Ofeliju. reče Adi. mama ne bi nikada tako postupila. a moja ruka sve slabija. Oho! kliknuše sinovi. Izmislit ću lijek da niko ne umre.. Dobru noć. Mama uđe u sobu: Ovdje sam ja! Mislili smo da si već zdimila. reče tata. niko da ne umre. svašta ćeš ti izmisliti. Kako ćemo se. Vidim.. Napravi ti nešto nenapravljeno. To znači: devet puta po tvojoj guzi tap-tap! reče Adi. A mame nema da se podboči na vratima i kaže "To. Ti ćeš biti sve jači. Nisi mi rekao da li je frizura u redu? 10 . Samo ponekad da se poigram sa svojom rajom. Vi znate kako ja nezgodno brojim. ali nije napravio. Može li nešto drugo? Može. gospođe. Ustade. reče Fari te večeri. moje kočije! Dobru noć. reče tata. i sunce.. i da uvijek bude dan. vidjeli biste to njeno postupanje praktično. Može.

dragi moji. lijepo sanjajte. Da si pile tresla bi te struja. No. Čuli ste ovo njegovo uživanje Uh. sjesti 11 . Kad smo tihi zašto padaš s uma. pjesmu majci na rastanku noćnom. Donio sam vam novu kasetu Đavo i njegov šegrt. Žurim. sinovi. Zike bi umro od tuge da ga djeca ne obrću prije spavanja. što me obrnu! Ustvari. reče majka-Ofelija. dosta šale i dosta zbilje. Da umremo bi nas ostavila. reče Fari. Da si "riba" rodila bi sina. Nema veze. Topi se u kaseti. Da nas voliš ne bi pošla za te. I koliko je tata očekivao. Taj Đavo i šegrt će vam se dopasti pa ga slobodno obrnite nekoliko puta. ponovit ćemo mi bez nje. ja sam naumio da se malo povučem u svoju sobicu. ubrzo se pokazalo da Đavo i šegrt i Zike nisu bili dovoljni. Ali. Bio je zadovoljan. Da si ljepša bilo bi nas dvjesta. Zike je u formi.. Da si šešir ne bi bilo mjesta. Kad nas maziš čemu masna gluma? Kad te nema zašto vr'jeme šušti.. Stani da ponovimo! Mama je već trčala niz stepenice. Vidjelo se da joj pjesma nije legla koliko su sinovi očekivali. Da si l'jeva to bi bila pljačka.. Čuo je kako se Zike trudi. Tata ode u svoju sobu.. Tata je morao doći. Pjesma! MAJCI: LIJEVA PJESMA Da si Eva bila bi sardina. reče tata tužno.Super! Hajde. gitaru u ruke. Lijepo smo pjevali. To je trajalo neko vrijeme. Kratka je! Adi. Da se peglaš već bi bila slavna. Da si crtić ti bi bila guja. Kad si marka što nas tata ljušti? Kad smo sami što namještaj hoda. Do viđenja. Zike uživa kad ga obrćete. Da si desna ne bi bila "mačka". Kad dođete zašto pljušti voda? Ko te šiša što si tako ravna. Super! Dobaci mama s vrata i posla poljubac.

Ne znam ni ja. Ja sam već tada čitao sve što nije bilo u lektiri. I ona prašina na parketu je zemlja. vragolanci moji. pita nas nastavnik "Ko od vas zna kako je nastala naša Zemlja?" Bio sam tada peti razred.. a taj prozor je gledao na groblje i vitke čemprese. nastavnik spusti obrve. nestašnih. reče nastavnik obradovan i podiže desnu obrvu. sretan. kažem ja. žutci. kaže nastavnik i podiže obrvu do plafona. Sjedio sam u zadnjoj klupi. Oni bistroumni đaci prasnuše u smijeh zbog moje provale. počevši od one 5-milijardite bebe. A znate li šta je još ZEMLJA? Zemlja još može biti: zemlja oranica. pa svaka država je nečija zemlja. Riječi se znaju pritajiti u ukrštenicama i križaljkama. vascijeloj Zemlji na koju stane sve što pripada ljudima – biljke.. izgovaram je početnim velikim slovom. Ima ih toliko da ih niko ne zna sve napamet. Nastavnik ponovi pitanje. znaju biti nacrtane u paroloma. a plovim morem. crnci. dakle. kao Adi. rode! Ovaj. Hajde. Ne zna niko. moja raja u razredu vrpolji se – niko ne zna kako je nastala naša Zemlja. Zna kakav sam đak i hoće da se obraduje mome znanju. a kome nedostaje koja riječ – samo otvori veliki rječnik i one sipaju iz rječnika kao indijanske strijele ili kao leptirići šareni. dabome. pored prozora. ima ćoškastih. Ja znam.. Hajde! Zamislite. do predsjednika Ujedinjenih naroda!. jednu pa drugu. a mogu da se skrivaju i da nas zbunjuju svojim raznim značenjima. Ko ima više riječi na jeziku – bogatiji je. Kad sam pogledao u treću klupu ispred mene i vidio kako se i 12 . životinje. pametnih. Zemlja je jedna u svemiru. stijene. rekoh važno. Ja progutam pljuvačku i krenem: Otkinuo se komad Sunca i pao na Zemlju. svakakvih. Jer. čitao sam tih dana zanimljivu knjigu Od Sunca do čovjeka i javim se: Ja znam. i tako je nastala naša Zemlja. znaju biti milozvučne u tepanjima majčinim. polumrtvih. Takve su riječi: mogu da se umnožavaju. znaju biti tajanstvene u kvizovima.. Jeste li zadovoljni ovim početkom? Ja malo namjerno razvlačim i želim da budem dosadan jer mi je glavno da što prije zaspite.. Bio sam grozan đak. slijepih. pa se kaže hodam zemljom.. Iščekivao je moj odgovor. nezrelih. a zemlja je i blato na vašim čizmicama u hodniku. debelih. gluhonijemih. kako je nastala naša Zemlja. Riječi mogu biti svih boja i veličina. Obratite pažnju: kad izgovaram riječ Zemlja. Ne znate. svi se nasmijaše. Moje oči su više letjele kroz prozor nego na tablu. PRIČA O NASTANKU ZEMLJE Znate li. nedavno rođene u Zagrebu. i svih oblika: ima ih okruglih.. Hajde.na pod. I crvenokošci! I crvenokošci. sklopiti ruke preko koljena i pričati. dakle – hoću da vam dosadno pričam. Pričam vam. Ne znam šta znači to "Ovaj". mršavih.. masnih. znaju biti unižene u psovkama. o Zemlji-planeti. i svi ljudi zajedno – bijelci. neobrijanih. Tako. lijevo. djeco.

Dobro. ja namjerno peglam da vi što prije zaspite. ribe još nisu znale plivati. Ima u nas pisac koji se zove Branislav Nušić. a vi ga pravite od snijega. Je li on živi pisac? Nije. krila još nije bilo. mnogo kasnije. Što uho? Moj otac. Lijevo uho mu je bilo ovoliko! Lagiš. Tako i priča postoji sve dok se ne zaboravi. nije bila ovako lijepa. zabolje me uho.. ikada vidio more?" "Nisam". Priča bolje od mene i sve same smiješne stvari. Dogovoreno? Dogovoreno. ovolike! Nemoj me udarati! reče Fari. trči. sve se to događalo ljudskom rodu. Sve što danas hoda. čak i ono što ne postoji. "Vrlo dobro". Sve se može zamisliti. počeo se uspravljati da dohvati plodove s drveća. Noge još nisu bile izrasle. leti. roni. davno. Kako je nastala naša Zemlja? Liv jepo ću vam to objasniti. a koža tvrda. govorio je "Boli me uho!" Je li tvoj otac imao tako velike uši kao ti? upita Fari. ili kao cuko. Prvo i prvo.. Koji od njih nije bio dovoljno visok da dohvati banane – izumro bi. a vi ih zamišljate. a beba je također čovjek. koliko mnogo teško je reći. Drveće još nije rađalo slatke plodove. Divovi ne postoje. dakle. rekoše sinovi. veli Nušić. Hajde. a vi zamišljajte. Da vam je on otac!. Nušiću. Zemlja nije uvijek bila okrugla. Snješko Bijelić ne postoji. zatim hoda na četiri noge. Eh! Njega jednom zapita učitelj "Jesi li ti. skakuće – sve je gmizalo na trbuhu. reče Adi. I zamisli dim koji se vije iznad lađe. budući čovjek. Bez obzira da li ste to vidjeli ili niste. more i zamisli lađu koja se još ne vidi. kao što smo i sami gmizali kao bebe. i postoji sve dok se ne istopi. jer – i dvije ruke su tada kao noge. tako su i ljudi hodali kao danas majmuni. Kako su ljudi hodali kad nisu hodali? Sve što vidite u životu jedne bebe. kad je tome čovjekumajmunu. tvrda. a oni viši i spretniji ostali su živi. vještice ne postoje. ko tačkice. ptice nisu znale letjeti. 13 . Šta su cipoli? Cipoli su ribe. tome majmunolikom čovjeku. ne peglaj! reče jedan od sinova. a vi razrogačili oči ko cipoli. "Zamisli. idemo dalje." Tako ćete sada vas dvojica zamišljati ono o čemu ja pričam. reče Adi.. Tek mnogo. oči su bile sitne. Tako je prednjim nogama počeo brati banane. nije bila ovako tvrda. pliva. Ja ću pričati. kad mu je bilo teško. veli učitelj. kao tele..Ema smije. Davno. nestalo hrane na zemlji. Pogledajte bebu kako puže. ljudi nisu znali hodati na dvije noge. a vi ih crtate. I unučad njihove unučadi. a tako su se ponašala i njihova djeca.

kad bismo sreli mrava kako hoda okruglom crkvenom ili džamijskom kupolom. Šta? Od čega su nastali ljudi? Bila je kap žutog Sunca i onda je kap rasla. Gagarin.... inače bih se okliznuo i propao dolje. daleko. Pa neka je čovjek. Neka Fari kaže. kako se zove Čovjek koji je prvi vidio svojim očima da je Zemlja okrugla? Gagarin. samo si zaboravio da je i Indijanac čovjek. Sada se izmakni." Tako su ljudi u stara vremena vjerovali da je Zemlja ravna kao ploča. Kad se udaljiš vidiš cijeli globus. Vidi se Grenland. a mi ne možemo vidjeti šta se vidi iz satelita. Naša Zemlja je ogromna a čovjek je malen kao mali mrav. kako si ti zvao Gagarina kad sam ti onda pričao o njemu? Ne sjećam se. Šta vidiš? Vidim globus. Nisam ja mali! Dobro.. Ne vidiš cijeli globus već njegov manji dio. Vide se i okeani. ko je. Iz satelita se lijepo vidi da je Zemlja okrugla kao ovaj globus. ovo je ozbiljan razgovor. Kad je Adi bio mali kao sada Fari. Kozmonaut Gagarin. Učit ćete to. mrav bi rekao da je taj krov ravan kao crtaći sto. Imao je ovoliku bradu! Dobro to. reče Fari. od čega su nastali ljudi? Ljudi su nastali od Indijanaca. Kaže mi: "Zemlja nije okrugla. Je li tako? E. ako zna. Kakvi su Marsovci! Prije nego si se rodio bio si zrak i mi smo te udisali. reče Adi. reče Adi. Ovako ćemo. Fari. primakni se. Pa ja sam ozbiljan. to nije loše smišljeno. Šta vidiš? Vidim globus. reče tata. Bio je Englez. Čak i danas. a mrav je sitan i ne može sa svoje visine vidjeti šta mi vidimo. ja mu pričam da je Zemlja okrugla. onda su izrasli Marsovci. kao šnicla u tanjim. na primjer. Adi. Učit ćete i ime čovjeka koji je to prvi skužio. Kad je Adi bio toliko velik kao danas Fari. Tata uze globus sa stola. ispravi se tata. 14 . Zemlja je jedna livada po kojoj ja trčim. Zvao si ga otiskivač u svemir. Vidiš cijeli globus. Cviko! Fari.. Dobro.Jeste. To se sve skupa zove odabiranje vrste. Zove se Darvin. A taj kupolasti krov je okrugao kao Zemlja. Vidi se Afrika. Sjećaš li se. ali kako je nastao prvi čovjek? upita Adi. reče Fari odvažno.. Dobro. Adi. reče tata. Šuti ti. ali on meni ne vjeruje. sada.

. slična užarenom gvožđu u topionici. Svaki čas neka se zvijezda ugasi. Sve se u prirodi mijenja. Zemlja se makne!. sada gledajte! Stari ljudi su znali lijepo izmišljati: cijelu Zemlju drži na leđima Vo. 15 .. Naša Zemlja je nastala od Sunca. a Voda na Vjetru. čak. a to bih i vama preporučio. Ta pamet na nekoj drugoj planeti može biti pametnija. ta masa bi se zalijeplila na njenu površinu kao vrela palačinka.. nama nepoznata zvijezda. još više udaljavati od Sunca i sasvim ohladiti. Bio je mlad. Imao je lijepe.. osjetit ćete kako vas snažno povuče zrak za autobusom. Držao je kuglu zemaljsku na ramenima. Kako? pitat ćete. zdrave zube koje je redovno prao. Ni sama priča o svemiru i nastanku planeta ne bi mogla stati u ovu sobu. Ne znači da će tu ostati. počela se i sama brže hladiti.. ta otrgnuta masa je ostala ni-tamo-ni-amo: otkinula se od Sunca a nije stigla do zvijezde. Što je autobus brži. Pored takvog Sunca projurila je neka. Kako se to dogodilo. Kada Vo mrdne uhom. a na nekoj drugoj planeti. sve što živi i raste. taj cug je jači! Može vas. Venera... Riba na Vodi. E. Vo stoji na Ribi. Ljudi će sjesti u rakete. povukla za sobom kroz svemir dio Sunčeve usijano-tečne mase. ponijeti mladunčad raznih životinja i ponijeti svoju pamet.. A bilo je i takvih ljudi u stara vremena koji su govorili da Zemlju drži div zvani Atlant.. veća od Sunca. Ovakvi mišići. Mnogo veća od Sunca. a svaki čas nastaje neka nova. prebrzo i za planetsku veličinu. nisam mnogo provalio. lijep i hrabar. iz sveg srca svoga!. zamišljali su i govorili da Zemlja ne počiva na Volu već na velikoj Kornjači. uslijed hlađenja počela se smanjivati. Svemir je toliko prostran da vam ovdje. Manji površinski dio. Jupiter. Evo šta ja mislim da se zastvamo dogodilo: Pogledajte nebo u vedrim ljetnim večerima. Kornjača se mrdne.. U jednoj zemlji koja se zove Španija vidio sam tog diva Atlanta napravljenog od betona. bude zemljotres! Neki drugi ljudi. Sada je na ovoj putanji na kojoj smo mi zajedno s njom oko Sunca. ponijeti sjemena raznih biljaka. Tako će izumrijeti sve što je rođeno. Pošto je projurila prebrzo. a dobro bi bilo da ne stojite tako blizu. započet će novi živit. po sili privlačenja. I sve Sunčeve planete su nam rod rođeni: Mars..Zaboravio sam. i tresnuti o asfalt. Kraja tome nema šta su sve ljudi mislili o nastanku Zemlje. U svako vrijeme su mislili nešto drukčije. u sobi. a uslijed smanjivanja počela se sve brže okretati oko sebe i oko Sunca.. Lijepo. zavrtjeti. Išao je rano na spavanje... također u stara vremena. ne mogu o tome pričati. Ako stojite na ulici kad pored vas projuri kakav autobus. Sinovi se zamisliše. U tom strahovitom trenutku ta zvijezda je. Otuda ime Atlantski okean. niko tačno ne zna. Meni se sviđa jedna priča o tome koja kaže: Sunce je usijana žitka masa. tako usisana u hladan prostor. Zemlja. Zemlja će se smanjivati. Pokazat ću vam Gagarinovu fotografiju u avijatičarskoj uniformi. Ono što sam ja onda rekao svom nastavniku kako je nastala naša Zemlja. Gagarina je raketa zaista otisnula u svemir i riječ otiskivač mogla bi se prihvatiti dok ne izmislimo bolju. kao kad jezikom brzo hapneš površinu sladoledne kugle! Da je ta zvijezda letjela malo sporije.

Tvoja rođena djeca. Rekla su "Kad nam već nema mame doma. Predložit ću proizvođaču kaseta. rekoše sinovi. tatura. reče Adi. sokolići. licem u lice. Nema kraja. Je li ti meni prigovaraš za moj posao? upita mama nanišanjena kao puška vinčesterka. Mi volimo da nam ti pričaš svoje lijeve priče kojih nema u knjigama. onoj našoj Svjetlosti ću predložiti da snime tvoj glas. Samo su me sinovi jedne večeri. Gore-dolje. prigovori mama u prolazu. možeš ovako. a gdje je kraj neba?. Lagiš. reče tata. sa suzama u očima i plačnim glasom. samo je djed imao horku a baka koku. 16 . reče tata. hoćemo da nas uspavljuje iz kasete!" Ma. gore-dolje! To mu je prijalo. da snime tvoje pričanje. MARSOVAC U TATINOJ TVORNICI U srijedu uvečer tata nije ni nudio da Zike priča umjesto njega. I mama je bila doma. Ali neka nas mama ostavi same. Odlično. da smišlja i priča u isto vrijeme. A kako bi onda počeli? upita Adi. reče tata važno.. To je dječija psihologija. tako. tata. jedne ponoći. Zamaralo bi te manje nego što mene zamara vrćenje uživo. zamolili da im i ti jednom nedjeljno pričaš prije spavanja: oči u oči.Dobro. Tata ustade da protegne noge. Bili su veoma siromašni. Kad već ne možeš uživo. Bili djed i baka. Čisto tehnički. Koju on smisli. Kasetofon je ponovo bio pokvaren. Djeca vole da bezbroj puta čuju priču koja im se dopadne. Nemoj tu priču. reče. Vrćenje u kaseti ne bi te osobito zamaralo. reče tata važno. Koju ćemo? Pošla koka na pazar? Kako možeš stalno istu priču?. Smijat će mi se. reča mama. koju ćemo? Pričaj kako je Marsovac došao u tvoju tvornicu cipela. da briše svoje naočari. Dobro. Što. pred njihovim očima i ušima. Nije hodao. Sve nove i nove priče! I djeca su to tražila. Tu. Samo je učinio nekoliko čučnja. graknuše sinovi uglas. također važno.. glasom u glas. da ih gleda. nemoj! E. Tu priču smo čuli milion miliona puta. Svojih i maminih. To ne zna ni mama ni Zike. Više od toga digao se zbog riječi. upita Fari hrabro. reče Adi. Oduševljen sam tvojim poslom. ali su Adi i Fari željeli novu tatinu lijevu priču. Da sjedi na podu s rukama preko sastavljenih koljena. Djeca vole sve nove i nove priče.

a imao je nešto manju glavu od mene. Zvala se tvornica cipela. reče tata. rekao mi je "Ne bojte se. radnici iz cipelarnice dogovore se s radnicima iz pakirnice i sve upakuju u kutije lijevu cipelu s lijevom. Kad sam ja bio direktor tvornice cipela. Kako je Marsovac postupio da izludi kompjutere? Marsovac je prvo pobrkao račune svim tvornicama cipela. Ubacio je 17 . pa šta bude da bude. Niko više nije tačno znao ko mu duguje i koliko i kome sam duguje. zatim svim drugim preduzećima. Parni brojevi pripadaju muškom spolu. Gledao je čas jednog čas drugog sina. gospodin direktor. radnici me nisu voljeli. desilo mi se zastvarno. neke nisam. KOŽNA ČARAPA I? Pošto ljudi na Zemlji imaju po jednu lijevu i jednu desnu nogu. Kad je nestalo na računu. to su oni i željeli.. i nikad se neće znati ko je to izveo". Tako se kaže kad se izda više čekova nego ima novaca... Tako otprilike. Trojica muškaraca u isto vrijeme. Sjećam ga se kao danas.. Kako ti se zvala ta cipelarnica? upita Adi. sjede ponovo na pod. Mene zanimaju kompjuteri. makar primali i manje plaće. a na Zemlji. Taj maloglavi pametnjaković nije nikoga puno oštetio. ja sam i dalje davao i ušao u crveno. Možda zato što je Mars manja planeta. zatvorite vrata da niko ne čuje. skupi koljena i sastavi ruke. reče Adi. na malom prostoru! E. To vam je kao da sam uletio kolima u raskršće kad je upaljen crveni semafor. Bio sam strog i nepravedan. već svakoga pomalo. blag i tih. i tako je u toj zavrzlami pomagao mojoj tvornici da plati sve dugove i da ostane na našem računu milijardu dinara. da malo uživamo. Ime mu je bilo M1 14. Dosjetim se ja jadu i za savjetnika u računovodstvu postavim Marsovca.Mama krenu iz sobe: Imam ja prečih poslova. nisam ni ja sisao kvočku.. moji radnici su tražili mjesečnu plaću. i odrasli ponekad griješe. ovo na Marsu ne bi bilo otkriveno za godinu dana. Kad je radnicima dojadilo moje direktorovanje. Moji radnici su uživali. što bi rekao moj prijatelj Ljubo Čvoro. Oženjeni su M a neoženjeni N. E. Ja sam davao dok je na računu bilo novaca. a neparni ženskom. naše cipele nisu htjeli kupovati ni muškarci a kamoli žene. Ja postanem gubitnik a cipelarnica gubitašica. Kad god se sjetim toga direktorovanja pomalo me bude stid. mislim. I pored toga što cipele nisu prodavane. Međutim. To nije pedagoški. Tata protrlja naočari. Kad sam je zinuo. Taj maloglavi M1 14 prosto je izluđivao kompjutere neobičnim računskim operacijama. Neke sam volio.. a desnu s desnom.. Zapravo. Milion cipela tako rasparenih ode u bijeli svijet. uživali su što će mi ministar za narodnu obuću dati nogu. Hajde. Tako idu njihova imena – slovo i broj.. ali eto. plus broj. Nisi. To što mi se desilo s Marsovcem. Opasno!. taj Marsovac bio je priča za sebe! Tako je znao o kompjuterima. možda će moja praksa u Institut za kompjutere prije okončati nego se ovo utvrdi. postade malčice sjetan. Uđem u crveno i banka me opomene. Rekao sam prošli put.

ćelav. to je tvorničko samoubistvo". reče mi u povjerenju: "Nastavite takvo pakovanje cipela: lijevu s lijevom." Volio je tufahije da jede. trojica su bili." "Ali. Sve što mu ja naredim uradi bez prigovora. kad krene na Zemlju. "Ti za koju godinu ode na Mars. I volio je da gleda Sunce. Civilizacija njihova. M1 14 gotov!" Nikad nije govorio "druže. Bude samo malo sitnoglaviji i malo svjetlije kože i očiju. "Jok kažnjavati radnikekolovođe. sve riječi. Poslije nekoliko mjeseci našega sunčanja. Zavolim ja tog M1 14 i on mene. postati svjetski poslovni čovjek.. kad krene na Zemlju prvo ide u takozvanu zemaljsku komoru i poslije tri dana i tri noći poprimi izgled zemaljskog čovjeka. To vam je: duguje-potražuje. dođe u moju direktorsku kancelariju. rečenice. dugačkim stopalima – može skočiti udalj deset metara kao od šale! Međutim. kao u Kineza." "Stani". a ti ćeš. "ako sam ja Zemljanin. a tada su neki od njih dolazili na Zemlju da uče o našem životu i o našoj ishrani. Sve bi gledao u mene svojim svijetlim očima i treptao kao da ima sijalicu u mozgu. imenice. Ja ga iz kancelarije zvonem toki-vokijem u Institut gdje je bio na praksi. kažem ja Marsovcu." jer je učio naš jezik po predratnom udžbeniku. gospodin direktor. "Samo nastavite tako i vi ćete se obogatiti. glagoli. u zamjenu. Nije ni bio tu. saznao ko su kolovođe. što bi rekao moj prijatelj Čvoro. ujutro – jezik u glavi! U njih je dijete obrazovanije nego naš profesor. Imao je 114 godina. izvini – ti nisi 18 . Ti uzmeš od Parija trinaest klikera a on od tebe devet. Kako je izgledao? upita Adi. kaže Marsovac. u kaseti je naš jezik. zato je M1 14. "Vaše Sunce!" govorio je i pokazivao rukama krug veći od moje glave. I vi se poravnavate međusobno. Tako svake godine mijenja broj u imenu. "Jok!" kaže Marsovac. Sunce na Marsu je upola manje i upola hladnije nego na Zemlji. s krupnim očima. i odlučim da ih kaznim izbacivanjem s posla i još neke stvari. Uradi. Koliko mu je bilo godina? upita Fari. nađemo se na ručku u Holidej-Inu. kažem. Mi se poravnavamo šakama. nakloni se i kaže "Gospodin direktor. njihova koža postane slična našoj. Nije govorio o poslu dok se ne najede. Pogledaj moje noge – jedna mi je desna a jedna lijeva. a mene će ministar za narodnu obuću u zatvor. Oni su ispred nas. rekoh ja.novu stavku u računima: ispravka prošlogodišnjeg rebalansa! Štos! Vi ne morate znati šta je rebalans. Kažem ja Marsovcu da ću kazniti one radnike što su počeli naopako pakovanje cipela. naši stručnjaci su odlazili na Mars da proučavaju njihov način života. Kad je slistio i veliku porciju sladoleda sa šlagom i trešnjama. Mogao je pojesti tridesetak tufahija poslije ručka. i oni su imali problem ishrane na Marsu. A jezik? Marsovac stavi uvečer kasetu i slušalice. gospodin direktor". ali možete to zamisliti. nisam sisao kvočku. malo žućkasta. Čovječe. Marsovac je na svojoj planeti sitan. a desnu s desnom. A lijeve cipele? upita Adi. velikim ušima." "Ne. reče Fari. Sazvao sam sve radnike u najveću halu..

Odem ja na modnu reviju. Nismo ih mogli toliko napraviti koliko se tražilo. a ne ono ranije. nisu mogle naći kupce. i od tada počinjemo raditi u četiri smjene radničke. zatim španski princ. A nije ni snižavao. Mene pozove ministar za narodnu obuću i da mi odlikovanje. djevojke sve ljepše od ljepših. a mi smo upravo proizvodili manje brojeve. Nestalo kože u zemlji. zatim poznati ruski hokejaš. i uvijek jasno i horizontalno. Za ženama krenu i muškarci. Karden čeka na aeorodromu Orli. Sazovem najbolje stručnjake za televizijsku reklamu.. Popnemo se navrh Tornja u restoran. zatim centarfor Liverpula. kao da je od stakla. imaju najmanja stopala. "nisam to od tebe očekivao!" Nisam ni ja. živio Marsovac Ml 14. i to je moda i KOŽNA ČARAPA će pobijediti. Ja dam nalog da se uplati reklama za Evroviziju. Kaže mi na uho "To ćemo proglasiti za najveći modni krik. nisu smjele biti guljene – svaka je morala biti sa crvenom korom i tako pečena da se sjaji. ali Karden sve vrti glavom zadovoljan i udara me po koljenu. a kad one prihvate – svijet je tvoj!" Ja mu ne kažem da me je Marsovac savjetovao. žene s lijepim nogama i zgodne muškarce i svake večeri počinjemo uvjeravati ljude da su naše cipele najbolje na svijetu. a mladi holivudski režiser Emest Hit krene s filmom u kome će glumci nositi samo lijeve cipele. govoreći da je ovo par cipela. Žene koje su imale 19 . reče Ml 14 tiho. Pažljivo sam ga gledao dok jede tufahije. Počeše otpuštati radnika.. Ja na avion – u Australiju: "Dajte nam sve zalihe kože koje imate!" Tvornice koje su pravile cipele na stari način – jednu lijevu i jednu desnu. mislim se. On nikada nije povisivao glas. – a te jabuke punjene orasima i ne znam čime još. i moje mušterije će to prihvatiti. Marsovče Ml 14. Moram sada priznati da mi je bio simpatičan i da sam mu vjerovao. Mislim se. Druge tvornice cipela kao da ne postoje. da ne zaostanu. Tako uspijem nagovoriti našeg najboljeg tenisera da reklamira rasparene cipele. jer sam znao da su Kineskinje najprobirljivije za cipele. To je bio znak da smo pobijedili kuglu zemaljsku. budu manekeni i manekenke s mojim cipelama. jednu za drugom. koji je štampa razbubala kao najveću senzaciju. žene navale na naše cipele kao da su zlatne. "Aferim!" kaže. ne mogu ih razlikovati koje muško ko žensko. Poslije ovoga filma. odatle njegovom "ajkulom" do Ajfelovog tornja. Mi se lijepo rastanemo i ja počnem raditi kako mi je savjetovao. Govorio je glasom koji izlazi uvijek istom jačinom. To je trajalo.. I jednog dana na adresu KOŽNE ČARAPE dođe telegram iz Pariza. Radilo se u tri smjene. mladići lijepi ko djevojke. Novaca za reklamu imali smo dovoljno. I lice mu se presijavalo dok je jeo. nagovorim primabalerinu da kaže isto. Ja primim na posao samo njihove najbolje. Čuveni kreator svjetske mode Karden zove me u Pariz na dogovor. Radnici me zavoljeli. na najvećoj godišnjoj modnoj reviji. Taj naš modni krik prihvati odmah grčka princeza. Ja odmah na avion. Karden predloži da u subotu.čovjek. Jednog utorka dobijem pismo iz Kine u kome piše da su i Kineskinje počele nositi samo lijeve ili samo desne cipele.. da nas niko ne prisluškuje o čemu se dogovaramo. naše rasparene cipele nije prihvatilo tržište i gotovi smo!" "Ne". Nagovorim i našeg skijaškog pobjednika u superveleslalomu da natakne naše cipele i kaže da je u njima pobijedio.

To je trajalo. Naše cipele su se mogle prilagoditi nožnim oblicima. Pošto sam se na tim fotografijama morao smijati. Moj uspjeh bio je u tome što su naše cipele prihvatile najpoznatije žene na svijetu. i upućivao je čitaoce na jednu knjigu o Kleopatri u kojoj piše da je bila ljevoruka. otmjene žene su poludjele za našim sandalama i cipelama. To nije dugo trajalo. Sve ovo je trajalo. Koja dvorska dama nije tako postupala. Neke su čak išle hirurzima da im skrate stopala da bi mogle nositi naše male. zube sam morao mijenjati i udariti nove. Čim je besplatno. ali dovoljno da se vidi: zlatne sandale su obje bile lijeve i nosila ih je ista žena. Pismo iz Kine bilo je puno hvale o našim cipelama i govorilo je da su još Kineskinje u vrijeme vladara Min. I to najviše za lijeve neparove jer su željele da budu lijepe kao Kleopatra. da se razlikuju od običnog naroda. Kad je u pitanju podvala. A onda smo jednoga lijepoga dana krahirali. stručnjaka. dugačka stopala. Toliko smo se osilili u KOŽNOJ ČARAPI da smo javno nagrađivali noge koje imaju najmanje žuljeve od naših cipela. Nemojte pitati kako – jednostavno. to jest kraljica. Kako smo najuriš osvojili modni svijet. a ljevoruke lijeve cipele. Opet se digne prašina oko toga. organiziraju se u Kairu stručna savjetovanja. Da ste samo vidjeli to nožno takmičenje. Imali su svi ista dugačka. sve one žene koje hoće. tako smo ga najuriš i izgubili. Kada su to saznale. Bez ovih naših seljačkih zadebljanja. bila je ismjehivana kao prosta žena. i oni su donijeli i pokazali Kleopatrine sandale na kojima se lijepo vidjelo kako su one izlizane samo malo. radnicama. Tada su moje fotografije s Kardenom preplavile sve zemaljske i marsovske novine i televiziju. Naši brojni neprijatelji nisu spavali dok smo mi uživali. Smislili su način kako da me unište jer sam ja tu bio glavni. Kleopatra je imala mala stopala. najbogatije žene. Karden je organizirao i savjetovanje u Parizu i doveo dvojicu Egipćana. ali nam nisu ništa mogli. dignu se protiv nas direktori tvornica parnih cipela. Jedan francuski novinar pronašao je u Egipatskom muzeju nepar zlatnih sandala koje su pripadale kraljici Kleopatri. S njima je to išlo lakše. tanke i slične današnjim japankama. Žene su nas branile. ako nije bio i pametniji. bijele. i to dvije lijeve. prije šesto godina. Velike stvari su uvijek jednostavne. KOŽNA ČARAPA je pobjeđivala na međunarodnim sajmovima i festivalima mode. otmjene cipele. naši neprijatelji. Ja sam. proizvedu desetine miliona cipela sa znakom KOŽNA ČARAPA i u pola cijene prodaju te cipele običnim ženama. Znalo se koji broj nosi kraljica. da manje žuljaju. poslije. Birali su me u Međunarodnu delegaciju za odlazak na Mars na razgovore o najnovijim zemaljskim novitetima i mogućnostima prilagođavanja tih noviteta Marsovcima. nosile samo desne ili samo lijeve cipelice. zna se ko će to nositi a ko neće! Kad su sobarice tih naših dama 20 . i to tako što su desnoruke nosile desne. niko nam nije ravan. seljankama. Išle su u demonstracije za KOŽNU ČARAPU i njenu novu modu. Znajuću to. glumice. ne znajući kako drukčije da nas zaustve. a onim najsiromašnijim podijele besplatno. i može im se. Ko je smislio taj štos bio je ravan marsovskoj pameti. sportašice. a jedan stručnjak za stari Egipat napisa veliki članak u kojem tvrdi da je to s Kleopatrinim sandalama laž. Ja sam bio slavljen. princezice. meke kože. Bile su od fine. samo su zlatne. vidio te sandale u Egipatskom muzeju: tanke.velika stopala teško su mogle obuti naše cipele.

One tufahije su bile dobre. Gdje mi je bijela košulja? Tu bijelu košulju nikako nije želio oblačiti dok nije saznao za priredbu. koja je bila sklona nježnim majčinskim kretnjama i riječima. Pri uspavljivanju glavni je bio tata. I tako to prođe. 21 . Dobro je što se tata tu manje pojavljivao. Volio je ponavljati riječi svoga prijatelja Čvore: "Imao tata dva sina. Ako mi budeš pisao. A ima to napisano i u jednoj knjizi koja se zove VELIČINA I PAD "KOŽNE ČARAPE". ali starije generacije još pričaju o tome. Čak ni obične žene. Na ulici sustigli Esmu Kapetanović. I tekstove svih leptira. ujutro je bio prijek i opasan. Ko je glavni za priredbu? upita mama. uostalom. Bilo je u njemu nečeg vojničkog. a drugoga samo malo kucneš čekićem po glavi. Sanjao sam da mi je Srđan Perić ukrao bijelu košulju. Prođu godine i neki dan dobijem pismo od Marsovca. Stručnjaci su ubrzo pokazali da naše cipele ipak žuljaju jače od običnih. reče trljajući oči. nije ni imao djece. Nela. a on se vadio govoreći da to nije vojnički način već izviđački." I to je kraj. Osvanuo je dan kada je u obdaništu bila priredba te Pariju nije trebalo više od jednog buđenja. BIJELI LEPTIR Ne zna se da li je Adija i Parija bilo teže uspavati ili probuditi. Jedan se teško budio. Tada umirem. Svi muški Marsovci umiru dobrovoljno kad postanu MP 160. Išla je s dedom. sve žene i muškarci pređu na staru modu – na parne cipele. a slično je osjećala i prema tatinom prijatelju Čvori koji. gospodin direktor. Mene pozove ministar za narodnu obuću. Zbogom. Neću ih zaboraviti do MP160. Nela je pedagog. Za razliku od mame. Piše "Otišao sam u marsovsku mirovinu i već sam pravi penzioner. Kad je na probama vidio da će neko od djece biti bijeli leptir.došle u istim cipelama koje i one nose. Niko više nije želio naše cipele. Koliko je uvečer bio popustljiv i pričljiv. Brzo se obukao i krenuo s mamom. svako jutro je tražio i oblačio bijelu košulju i tako se nametnuo učiteljici za ulogu bijelog leptira. reče tata. moje ime je sada MP 124. i odmah se probudi!" Mama nije voljela te grube riječi i slike. a pri buđenju mama. tata je upotrebljavao kraće i jednostavnije riječi i kretnje. oduzme mi odlikovanje i da mi nogu! To je bila afera svjetske veličine i količine. a Zlata je za tute. Tu svoju bjelokošuljastu smišljenost krio je i od roditelja. to je bio naš kraj! Tako izgubismo kupce. Vi se niste bili ni rodili. I tekst je naučio ko pjesmicu. Neko vrijeme. i to će trajati do MP 160.

Dosta mi je što je moram gledati cijeli dan u obdaništu. bijela leptirasta krila. Nisam. Ponijela je i mali foto-aparat da uslika bijelog leptira. Hoćemo li ugasiti veliko svjetlo? upita tata. Fari je znao tekst a jednom je pomogao i žutom leptiru. Ne bih rekla. Zavolite se svi. Nela ima tri para cipela. ali je siromašna. i svoju ulogu i druge uloge. sretno! Tako je i bilo. Mama je požurila s pozorišne probe. Što ne pozdraviš Esmu? Upita mama. I? Išao sam u kaznu. Priredba je bila izvrsna. vi ste joj svi djeca. međusobno. 22 . reče mama. Ne znaš ništa! U obadništu se djeca ne vole. Tata nije dolazio. Rumen od uzbuđenja. Vi ste obdaništarci. nije tebe upisao nego mene. Šepurio se među djecom. nema djece. Šta si mu uradio? Fari pokaza rukom: Servu! Zar vam to dozvoljavaju u obdaništu? Ne dozvoljavaju. kad je zaboravio nekoliko riječi. Pred obdaništem su se rastali.Mama ih pozdravi. Pa. Šta je bilo poslije? Poslije sam udario Bojanu jednu servu. bijela košulja. samo se čuvaju. Ideš li često u kaznu? Ne idem često. Lijepo. Nela je nova učiteljica. Tu su se vrzmali i dugi leptiri. Doći ću ti u jedanaest na priredbu. To se događa. a okolo su bila djeca – drveće. ali je iste večeri tražio da mu Fari ispriča priredbu. Kako ti znaš da je siromašna? Pa. Da. Fari zagrli majku: Moja ljubav danas pjeva za tebe! Majka se suzdrža da ne zaplače od sreće. Fari je već bio obučen: Bijele pantalonice. Zar ti nije lijepo u obdaništu? Bojan me upisao. To je bio uvod u uspavljivanje. jesi li je zavolio? Jesam.

Jupi! Kriknuše dječaci." Onda je sunce reklo kiši: "Prestani padati. reče Fari. nego brat brata ostaviti. ako nećeš moju braću. U pravu si. Bolje je brat s bratom poginuti. hoćeš li nas pustiti u svoj cvijet?" "Hoću samo Bijeloga. Bijeli i Žuti. zato što je isti kao ja." Onda su odletjeli do Bijele Lale: "Lalo." Žuti leptir je odgovorio: "Neću ni ja. A sada ne moja već tatina lijeva." I onda je kiša prestala i leptiri su se igrali. Pričaj nam! Fari: Bila tri leptira: Crveni. reče tata. pa. zato što je isti kao ja. Mama-glas prvo pozdravi: Draga djeco. u vašim ušima i očima.. Leptir je rekao: "Neću ni ja. Onda su oni doletjeli do cvijeta i zamolili: "Lalo.Nećemo! reče Adi. Bolje je brat s bratom poginuti. hoćeš li nas pustiti u svoj cvijet?" "Hoću samo Crvenoga. ako nećeš moju braću. Bravo! reče tata. Mi smo jedna porodica. Oni su se igrali. Ovu sam rečenicu ukrala od Parija." Onda su letjeli do Žute Lale: "Lalo. nego brat brata ostaviti.. na vašem uzglavlju. hoćeš li nas pustiti u svoj cvijet?" "Hoću samo Žutoga. Bolje je brat s bratom poginuti. Sada malo iznenađenja. Lalice. Hoćemo." Bijeli leptir je odgovorio: "E. Lalice. neću ni ja. Bravo! reče stariji brat. rekla je Lala. Lalice. jer mi svi mislimo isto. Odjedanput je pala kiša. zato što je isti kao ja". 23 . Svjetlo je ljubomorno. Moram vam priznati da sam ja kupio kasetu i ja snimio maminu priču koju ćete čuti. ako nećeš moju braću. nego brat brata ostaviti. na vašim licima. Izvadi kasetu iz džepa i smije se: Sada će vam vaša majka iz kasete ispričati svoju priču. Jako svjetlo skreće pažnju na sebe. moj glas je sada s vama. Ja sam s vama i moja ljubav večeras priča za vas. Dok me slušate gledajte me kako vas milujem ispruženom rukom i uspavljujem toplom pričom. Malo svjetlo mi ne ugoršava priču već uboljšava.

njemu sličnih. Vrijeme je i dalje prolazilo. Moglo se živjeti. Nemam velikih prohtjeva. Ta velika država nalazila se na obali mora. Čuvar će dovesti ljekara. a kad se uspava njihova pažnja. Samo ti uradi kako smo se dogovorili. nosio šeširić. ali zid je tako visok. primijetio je da među ljudima ima još takvih. da povraća. ljudske dobrote i ljudskoga zla. Neka ti moje dugačko tijelo posluži. Neka moj visoki vrat bude tvoj put u slobodu. reče jednoga dana Panter. Imam dovoljno kvalitetne hrane i vode. a ti si Pink Panter.. jedući ljudsku hranu. Čim je umakao potjeri ukrca se krišom na teretni voz i otputuje u južne predjele države Palmira. Meni je ovdje život snošljiv. ili lame. ja sam velik ukras Zoološkog vrta i velika radost djeci koja dolaze da me vide. Svoje roditelje nije ni upamtio. slušajući ljudski govor. kada je Žirafa porasla toliko da je glavom mogla dohvatiti blizu vrha zida. reče Žirafa otegnutim. u mladosti. bili vuci ili medvjedi. koji su nekada. i obavljao različite poslove i vremenom je. šuštavim glasom. Rado bih pobjegao. To je trajalo. "Strugni napolje!" reče Žirafa "i eto te na slobodi!" Ti ćeš tada biti kažnjena zbog mene. Daleko. poprimili znatan dio čisto ljudskih svojstava. ili lavovi. Teško je živjeti između tri zida i čelične ograde. moj nemir je mnogo bezazleniji od tvoga. Svi oni vremenom su se prilagodili ljudima. Žirafa je povremeno prilazila do kafeza i tako se družila s Pinkom. I stvarno. prostirao se Pinkov rodni kraj.PRIČA O PINK PANTERU U velikom Zoološkom vrtu u gradu Oboa živio je mladi Pink Panter. ili ovce. reče Žirafa. slušati iznenadne ljudske glasove i trpjeti drska dječija zadirkivanja i gađanja kamenčićima. a ove čelične šipke tvrđe od mojih zuba.. moći ću dosegnuti vrh zida. Pink je služio raznim ljudima. Ja sam obična Žirafa. Ja ću ti pomoći. ljudske kretnje i postupke prema njemu i prema svojim bližnjim. ili lisice. s druge strane mora. a to je najvažnije. Savjetovala ga je da prvo odbija hranu. Čim još malo porastem. Još dok je bio sasvim malen doveden je u Zoo. samo su nekontrolirano ispuštale životinjske krike. Neću. Jedino mu je bilo drago kad vidi Žirafu koja je zajedno s njime bila dovedena iz rodnoga kraja. čak je sve više sličio ljudima. Mene ljudi svrstavaju u poslušne životinje. ili deve. I izgledom i ponašanjem. U državi Palmira nebo je bilo visoko.. vezao žućkastu maramu oko vrata i nosio veliki bedž s likom Žirafe. Pušio je na dugački cigarluk. stekao mnogo lijepih ljudskih osobina. čim se moj vrat još izduži. U kafezu mu je bilo veoma dosadno. da se čini bolesnim. reče Pink. Kad je Pink izoštrio svoja opažanja. gledajući ljudsko ponašanje. kroz ogradu. dogovori se s Panterom o bjekstvu. Pink posluša Žirafu i jedne nedjelje nađe se na slobodi. a parkovi slični Pinkovom rodnom kraju. Nije volio ni životinje iz susjedstva. Pošto je bio bez škole i zanata odluči da radi bilo koji posao. poprimili znatan 24 .. Krećem se slobodno.

trebalo bi da si ti viši od mene. Pink ubrzo poželi svoju Devu-Apotekaricu. Ima malo Pantera u Palmiri koji su viši od mene. naučio je uz ljude jesti kolače. Sviđaš mi se vertikalno i horizontalno. tako malen i okretan. i brzi Pink pobjegne u veliko skladište obližnje Robne kuće. odbačen i beznačajan. da hoda kud hoće i da uzima hranu iz najboljih radnji i da proba sve kolače u najboljim poslastičarnicama. Grad se zvao Baobab. stiješnjene i otužne. A osim toga. Međutim. uživali zaboravili su svoje porijeklo. Kad se Deva-Apotekarica osvijestila. samo su zajedno šetali promatrajući zoološke životinje. Navikao sam na svoju visinu. reče Deva-Apotekarica. u apoteci. I ugleda. 25 . To je i činio nekoliko dana. Sada je već znao da će ostatak života provesti tako malen. kad se malo apotekarski pribrala. Kad se predstavio kao zaručnik i upitao za svoju draganu. odmah. ponovo je bila zaprepašćena i prestravljena. Pink se tome obraduje ali šapne Apotekarici da donese veću količinu. i moram ti na početku sezone priznati da bih ti rado napravila jedan napitak od kojeg ćeš odmah porasti. sladio se kobasicama iz mini-marketa.dio ljudskog izgleda. vrisnu kao nikad do tada: od svih životinja ona se najviše plašila Miša. tako umanjenog. Dok su tako. Pink to popije i naglo se smanji i bude majušan kao Miš. I Pink popije. Niko se nije čudio tome. ali ljudi navale na nj s vatrogasnim ljestvama i vodenim šmrkovima. priznade mu ona jednog proljetnog dana dok su šetali Zoološkim vrtom u glavnom gradu države Palmira. mršava Deva-Apotekarica. žaleći što ne može više pojesti. načini nov napitak. I kad je već postao zreo. odmah se izvuče kroz ogradu i pojuri prema svojoj djevojci. zgodna ženska. Spavao je u udubnoj kutiji za cipele u skladištu Robne kuće. Kad je Deva-Apotekarica ugledala Pinka. Nisu se još držali za ruke. Jer – takav je život u državi Palmira. Sada je mogao. da on više ne pije vodu iz čaše već iz kante. prikrade se Pinku i proturi mu ga kroz gvozdenu rešetku. Meni je dobro i ovako. ali ako bi ti voljela da sam viši. Deva-Apotekarica razmuti veliku kantu snažnog napitka i potplati čuvara da to da Pinku umjesto vode. Prema ljudskim zakonima. Pink se sagne da spusti krov na njegovo mjesto i da vidi šta joj bi. i još rastem. uvuče se u direktorovu kancelariju. dobio je odgovor da se ona udala za sniježnog čovjeka zvanog Jeti. dok je on bio u obilasku Robne kuće. Za Pinkom se stušte sve gradske mačke i psi. ljudi se razbježe uplašeni. stane svojim šapicama na brojeve telefona 522-722. Deva-Apotekarica se onesvijesti od šoka. I ti se meni sviđaš. u Pink Pantera se zaljubi visoka. reče Pink. popit ću taj apotekarski napitak. a ne ja od tebe. priznade Pink. Pink se rasplaka. povremeno se uvlačio u poslastičarnicu Minjon. svezu ga brodskim užadima i smjeste u veliki gvozdeni kafez da od njega prave senzaciju na glavnome trgu i tako uveseljavaju svoju nestašnu djecu i radoznale strance koji budu dolazili u grad Baobab. pomalo zlurado. Javi mu se šefica apoteke. i odmah toliko naraste da je podigao krov apoteke na glavu.

na visokom postolju. Pink je sve pažljivo promatrao iz svoga skrovišta. Vidio sam taj spomenik na jednoj razglednici. naslonio cijev revolvera na ivicu odškrinute ladice i sačekao lopove s plijenom. Bilo je to pred zoru. Lopovi su imali svoje špijune u banci i uspjeli su isključiti alarmne uređaje. Stoj! viknu Pink Panter iz petnih žila. Prije spavanja uze novine sa direktorovog stola i poče čitati reportažu o opasnim lopovima koji haraju bankama u gradu Baobab.. svezali ga za stolicu i zalijepili mu usta hanzaplastom.. samo su mu uzeli revolver s opasača a nisu uzeli i revolver koji je stražar krio u ladici stola. za svaki slučaj. i pošto su vjerovali da je stražar nemoćan. uvukao se u ladicu. Silno ojađen dohvatio je dugačku motku. Pink prokuži da bi naredna pljačka mogla biti u Trgovačkoj banci u centru. pucat ću! dreknu Pink ponovo i opali tako snažno da mu je revolver ispao iz ruka i pao na pod. Noćni stražar je već hrkao. a poslije – oko četiri sata ujutro – kako već pomalo dremucka i hrče. Stoj. Glas na telefonu bio je pomalo podsmješljiv i to ga dotuče. ali druga dvojica lopova okrenuše se naglo s vrećama preko ramena. Petnaestoga dana čekanja ušuljaju se lopovi u banku. lijepo su prišli stražaru. iako je u reportaži pisalo da Trgovačka banka ima najbolje alarmne uređaje i ima najbudnijeg noćnog stražara. šef lopova se nije obazirao na to. premda njegova hrabrost nije bila toliko umanjena koliko njegovo tijelo. Skakao je po tipkama klavira. Na centralnom trgu u gradu Baobab i danas stoji spomenik hrabrom Pink Panteru. Odatle je imao pregled cijelog prostora do glavnog ulaza. Još jednom je telefonirao u apoteku. Šef lopova pade pogođen u srce. a mogao je vidjeti i noćnog stražara kako drijema. sasvim ogluhlog od pucnja. a nešto i zbog toga što se već znatno osjećao čovjekom.. promašio svoj ležaj – kutiju za cipele i zaspao zavukavši se u smotak velikog perzijanera. Pošto im se žurilo. Nije tačno ocijenio ni odakle dolazi. Pink se i sam silno uplašio. udarao nogom u bubanj.. Uto dojuri policija.isprobavao sve voćne sokove na slamku. Ali. Tako je Pink. nešto iz životne dosade. sniježnom čovjeku. ugledaše dim iz ladice. i činilo mu se da je to neka šala. Na trenutak je zaboravio da revolver nije smanjen i da je to njemu ravno kao da je opalio iz topa. i sasuše svoje metke u nj. Činilo mu se da glas nije dovoljno energičan. Dok su se lopovi bavili otvaranjem kasa i trpanjem novca u vreće. odlučio da pomogne ljudima Baobaba. jednom je čak potegao gutljaj šampanjca u Labirintbaru i jedva se vratio u skladište. gdje su šalteri i kase s novcem. 26 . Preselio se u Trgovačku banku. Pink je prišao stolu. uzeo pumpu za bicikl i njome puhao u trubu. raspalio po prekidačima i popalio sva svjetla u Robnoj kući. ugledaše začuđenog Pinka. nešto iz radoznalosti. klatio se na dječijem konjiću sve dok se nije smirio. U ponoć je prenio svoju kutiju na koju je već navikao. ali ništa novo nije saznao o Apotekarici i Jetiju. uvukao se u banku kroz uski ventilacioni otvor na krovu i smjestio ležaj u pročelju najveće prostorije.

Kaki se. Ne znam kako te učiteljice trpe. Mama. Mnogo zanovijetaš. Evo se brišem. sine. Već sam rasporedio boje. Molim te. 27 . reče mama provirujući iz zadimljene kuhinje. Od srca mi narastao! Slušam ja. Fari šuti i crta. Dobro. idi. A otporan si kad se tučeš s njim! Samo se hrvamo. Neću "Zdrav mi i živ bio". Nego? Hoću "Od srca mi narastao". crtat ćeš ponovo.MAJKA I SIN Idi u mini-market i kupi dva mlijeka. Mama izađe iz kuhinje i sjede uz prozor da udahne svježeg zraka. Neka ide Adi. Ko je ovo nacrtao? Ovo ja nacrtala Mirina beba. Samo se čuje kako papagaj oštri kljun. ali kad je Zlata opere. Obriši se. Hoću odmah. Kako to govoriš? Ti šmrčeš kao pravi obdaništarac. Tišina. a ništa ne slušaš. Crtam. E. to je starinski. šta znači: oženiti se? Znači dovesti sebi djevojku doma. Adi radi matematiku. kupi mlijeka dok nije nestalo. je li u cijelom gradu pada? Pada. Nisam dovoljno otporan da idem u mini-market. Desnom rukom. Nisam ja ljevak kao tata. Kako je mogla? Neko je bebi kroz pupak ubacio flomaster u stomak. Mama. onda je Marina najljepša. Nisam prije vidjela da nerođena beba tako lijepo crta. Zatvorit će. Rukom? Da. kad na mome crtežu pada kiša. Vani je kiša! Hajde zdrav mi i živ bio. Ja ću dovesti sebi Marinu iz obdaništa. Rekao si da se Marina kaki. ne mogu ići po mlijeko. Eno novac u hodniku i furaj! Ne ide mi se.

Ti si najljepša majka u obdaništu. Zar ćeš ti prestati da me voliš kada se oženiš? Ma. Neću da si Mona Liza. 28 . Fari pokaza i majka se zbuni. Deda se šali. Opet tišina. Idi sada po mlijeko. ja moram! Voliš li ti više mene ili starijeg sina? Mama se nasmija. ali meni dvije gumene bombone. Samo Fari obrće papir i zvižduka. Dobro.Rukom! Nekulturan si! Tvoj tata je nekulturan. kažiprst. I o tebi je govorila ružno. Mama se nešto pravda i povremeno gleda Parija. Kupi mi pantalone za rođendan. Znam da ne misliš tako.. reći ću mu. reče. Nisam. Molim te. Teta Mila je rekla da više voli starijeg.. ali svaka majka podjednako voli svoje sinove. Svađao si se s mojim ocem i s mojom majkom. Šta? Ljepše mi je s mojom rajom u obdaništu nego s dedom i nanom. Neka se s Adijem šali o slinama. A voliš li ti svoju majku? Volim. ideš po mlijeko? Idem. A imaš djecu i muža! Vrijeme je da je prestaneš voljeti. Ne daju da Cviko i ja s reketima u hodniku. Dakle. Šta to reče? Kaže mi jučer "Daj mi tu slinavicu!". on ne mora po mlijeko. neću. Ti si mali majmunac. Okraćat će ti do rođendana. Razumijem da ti kažiprst mnogo znači. Najvolim ovaj. Vidi majmuna malog!. furaj! Dobro. Fari zagrli majku. Je li tako? Nije. Zar Nela nije ljepša? Nemoj se s njome porediti. Čuj. Nije lijepo tako govoriti. ali ako me u petak šalješ nani. ja ću s njom da ukrvavim. ja ovdje crtam. mama: Adi uči matematiku. ona je nos operisala. Pokaži šaku... a to je maramica. Ovo su tvoji prsti jedne ruke i svaki prst voliš podjednako. Nisam upamtio što. Što? upita Fari. okraćati pantalone! Stvari ne kraćaju već ja rastem! Zazvoni telefon. Fari čuje da se i njegovo ime spominje.

a ja hoću da završim kupanje. Nisi me ti rodila.Možda se samo šalila. Da bi neko bio najviši oficir.. reče. Ja ću biti vojni ljekar. Cviko! Bit ću najviši oficir. Ne znam. Čini mi se da je na televiziji crtić. Kad se vratio s mlijekom. Ja ću biti oficir. Vidio si. Mama ga pogleda strogo i poče brisati.. ispravi ga Adi. Sad je u redu. Ja sam tatino meso. evo ja sam gotova i sada imamo jedan čajček dok Adi i tata dođu. a da si imala šest djece bi li imala šest pupaka? Znam da znaš te stvari. stid me je. Pili su čaj i gledali Marka Kraljevića i vilu. Izišao je. zatekao je majku u kupatilu. A ovaj moj rez na stomaku? To ti je od Adija. Fari proli čaj na stolnjak. Da vidim rez na stomaku kud sam izišao. Ne gledaj me tako. Već sam te vidio. Možeš samo da napraviš oluk. Furaj po mlijeko! Ti si moj kupovač! Idem. Zamijenit ću Tita. Šuti. Ne iskače se iz padobrana već s padobranom. Hoću da gledam. Što se stidiš? Ja sam tvoj sin. Nema mlijeka. i ti mene gledaš. Lijepo. Vidiš koliki je. Nisam htjeo. izlemat ću te. Stavi taj novac u hodnik. Dobro. reče mama. Fari priđe i gleda znatiželjno. Moram biti pametan. Samo se ti kupaj. obuj mi nove tene. Ponašaj se normalno. 29 . Bit ću komandos. Prvo ću iskakati iz padobrana. Samo prisluškuješ okolo i pametuješ. Eto tako. Ne možeš zamijeniti Tita. Fari se naljuti i okrenu leđa: Samo me lemaj. reče. Gdje je Adi? Završio je zadaću. A da ti imaš šest djece kao Mila? Isto je to! Dobro. mora prvo biti dobar majčin sin. Mene je tata rodio. Smetaš mi i žurim. I taj rez si već vidio. Adi upade u sobu: Zar nećeš biti komandos? Hoću. Nestalo. Miči se odavde. mama. Tito je bio metalac. Bila je u kadi. reče Adi. Samo pametuješ.

Ja imam svoga direktora. Danas. reče tata kad su se sinovi počeli uspavljivati. kuhati jela. U naš mali stan navale gosti kao da se čudo dogodilo. tek donesen iz bolnice. Tek tako. reče prateći radnju. prati suđe. a ko krivda? Ko je čiju kulu orobio? Ko je od njih kralj? upita. ponovo se sjetih onog čuda koje se zove STVARNA POBUNA STVARI Pobuna stvari dogodila se dok smo još bili u starome stanu kod Katedrale. primati čestitanja. Vjerovatno bez razloga. A beba je obična mala prirodna pojava. a u školi te neće zanimati. predloži Adi. Šta ćemo za večerašnje naporno uspavljivanje? Daj nešto sasvim lijevo. pitati svakoga za zdravlje. Mene zanima. Sve ćeš čuti prije vremena. Bije ti djecu. Onda se odvoji od tate. sa svakim gostom ponešto: ili isto ili slično. Ja jednim uhom osluškujem Marka Kraljevića. Ne pratim sve redom. čim sam ustao. razgovarati s gostima. tatura. reče tata. Znam.Ne kaže se htjeo. Tih dana je mama imala pune ruke posla. ponavljati neke uobičajene riječi. zahvaljivati na poklonima. Kao da je mala beba neka velika i rijetka stvar. Reci. još je trebalo dotjerivati se. a drugim događaje na šporetu. Za ništa. Dobar si! Je li te to deda naučio? Deda mi čita Politikin zabavnik. Šalio sam se. Ne znaš! Reći ću te dedi. najprirodnija na svijetu. kad mame nema. Velike riječi i goleme kretnje. Marko Kraljević se borio s Musom Kesedžijom. Reci mi ko je pravda. reče mama. Dobro. ljubiti se u oba obraza. Odvoji se. onda je htjeo. Fari se tek bio rodio. trebalo je dočekivati goste. još je išao u obdanište. Reci. Ne znam. Mi tebe volimo. Pričao si majci da sam te jutros izlemao. sasvim predano. Adi je bio još malen. pitati za rodbinu i prijatelje koji 30 . Reći ću te tati. Jutros me izlemao. čistiti stan. Odvojit ću se. Gledaju Marka s brčinama i bljedoliku vilu. Ti gledaj pažljivo i sve će ti biti jasno. lijepo izgledati. veseliti se. Kaže.. Ako je htjela. Majke već nije bilo. Vidim ja. Moglo bi. A kaže se htjela. Ko je Marko Kraljević? upita mama. kad sam bio na poslu i nestalo nam svjetla u zgradi. Dosta mi je glumatanja. Trebalo je vama dvojici ugađati..

koju niko ne bi mogao zaustaviti. Voda donese novu porciju mirisnog Deterdženta i to me povrati. Što si se isključio prije vremena?. ali domaćici u goste došla je njena rodica koja ne izlazi iz kupatila. stalno se perka. Prvo se pobunio Fen. Čudo neviđeno! Uostalom.. Slušam te ovdje kako danima i nedjeljama zvrljaš i već sam stekla pojam o tvome vrćenju. Što si prestao da se usijavaš i da sipaš toplotni dah na Gazdaričine uvojke? Ljut sam. u mojoj suštoj suštini nema sušenja pelena. da povraćam. Utroba mi se prevrtala. to nije predviđeno u mome tvorničkom izmišljanju. jedne večeri. Fen je otkazao poslije pet minuta tople poslušnosti. kao da je vodena patka. da pregori nešto bez čega se ne može. E. Neupadljivo i podmuklo kako to samo stvari znaju i umiju. Cijelu noć se vrtiš na jeftinoj struji. o tvome usijanom vremenu. kao domaćina.. Unižen sam. Srećom.. Ta. Ne mogu više. da oprostiš. otkad sam donesen u ovo kupatilo ja ti se čudim kako sve to podnosiš. popodne se vrtiš. Makar ta beba bila Princ od Velsa! I makar se Pegla pokvarila i makar vani bila kiša. Mene je danas Gazdarica napunila ukakljenim pelenama. Još bih to i podnio. Jeste. poslije jednoga nezgodnog obrtaja. kada je sve bilo uključeno što se da uključiti na struju ili bez struje. Ili to nisu izražavale nama razumljivim jezikom ili nama razumljivim načinom. Nov sam. Ili ranije. reče Fen 31 . ali to je bila sudbina stvari. stvari mogu da se bune na razne načine. reče Deterdžent. reče Mašina za pranje. Mama je Ijutito ispustila Fen na Mašinu za pranje rublja i ubrzo je počela pobuna.. a ne njihova pobuna protiv ljudi kojima služe. ali danas sam bio dva puta upotrijebljen za sušenje pelena. Pegla se pokvarila! Može li se čovjek pokvariti?! U pravu si. ili kao Gazde – kako me stvari imenuju – ta je pobuna bila čudo neviđeno! Do tada. upita Mašina. A spremaju se da dođu iduće subote. Ni u lijevoj priči nije se tako nešto moglo dogoditi. Mama je ispratila goste. okretala. Ovo o čemu pričam bilo je čudo neviđeno. događalo se da strada neki dio nečega. Čak se i onaj stariji počeo piškiti u krevet. rasplinjujući se mojim želucom. to ne može! Ja organski ne mogu podnijeti miris pelena koje još zaudaraju na dječiju pišotinu. rigaš prljavu vodu i muklo stenješ. Svaki dan mijenja frizuru. reče Fen nježnim glasom. obrće me oko svoje glave kao da je sam đavo ušao u tu ženu. Znam kako ti je bez mene. tek što su posljednji gosti zakoračili preko vrata. To ne mogu. viđala si je ovdje. nasta pobuna stvari u našem stanu. Bilo mi je došlo. U takvom silnom porodičnom i kućnom opterećenju. Ali se nisu bunile. Jer. To je bilo u kupatilu. da oprostiš na izrazu. Što se mene tiče. on baš nije neki čistunac.još nisu došli. Sestro moja. kad je svaki kućni predmet bio najviše izložen pritisku. da eksplodira sijalica. jedva isprala. sa gađenjem. Jednostavno je prestao da se obrće. oprala kosu i uključila Fen. svake nedjelje gospodin. Čak bih i to otrpio. da se polica otkači od zida. Sve te domaće trpeljive stvari koje jedva zapažamo kad su dobre i poslušne. Jesi li dotrajao? Nisam dotrajao. A ova nova beba je pravi kakonja i pišonja. da otpadne noga od stola. sve stvari u kući trpjele su što su trpjele od pamtivijeka. pa djeca. Gospođa svaku drugu večer svoju kosu. jedva sam to podnijela.

ja sam isključena iz zida. Hoću. ti obrtaji su mi ushićenje. Ti besprijekorni obrtaji pomažu mi da zaboravim sve životne nedaće. muškarasto. Ja to podnosim jer sam kvalitetna Mašina.. Ja sam još mlada i moćna Mašina! Baš je to zgodno. Odmah dotrča Gazdarica da dovrši svoje sušenje kose. kao da sam sama na balu u Beču. Razumijem te. Nema ni neke finije automatike u mome mozgu. iziđe iz kupatila i snažno tersnu vratima. Ne volim toliku vlagu. Kucni mu jedan obrtaj. Nisam ja ko neke nekvalitetne Mašine. kad se ludo zanjišem u mašinskom transu. Gledajte vi njihova posla! kliknu Mašina. Pristajem na pobunu. Umoran je. Volim lijepa imena. Jedan dio ispržim dok se drugi osuši. Ja nemam osobitih užitaka. Lijepo ti je ime. 1 Prašinu bih još i podnio. Tada se s užitkom vrtim. a ti si uključen. utrobu mi rasporiše rajsnegle i 32 . prosto se gušim. naročito kad je već rublje mirisno i valja ga samo malo pomilovati. Ja imam 365 obrtaja u minuti. ili aparat. Pristajem na pobunu. reče Fen.. u uglu kupatila.. ime ne čini stvarnu suštinu stvari. još mi nije istekla garancija. ohladio se i sam se uključio. Star je. Moje ime je ružno. unutra jadac! I Gazdarica ponovo. na lijepom plavom Dunavu. dugmadi. Dobijem upalu pluća. Da pitamo šta misli Usisivač. čim ga isključe. Ti ćeš ga probuditi. Opet se ugasi. Daj mu ti upali svoje zvrndanje. predloži Fen. naročito pri kraju pranja. baci Fen na Mašinu. Okolo gladac. ali takvu zgusnutu i tešku kosu još nisam omirisao i fenirao. Usisivač. Taj tresak probudi Usisivača. Kosa u naše Gazdarice tako je gusta i zamršena da jedva mogu istjerati vlagu iz njenih uvojaka. Naguta se prašine i drijema kao morž. i to me spašava. skljoka se u svoj ugao i zaspe kao klada. evo ga. reče Fen i uključi se. Možeš. reče i ščepa dršku. Ah. reče Gazdarica. Prosto mi nestane daha. Nisam star Fen. Moj rad ga uspavljuje. Tja.brižnim glasom. Usisivač mi je jednom priznao da ne voli tvoje sitno zvmdanje i rekao je da se već navikao na moj tutanj i moje obrtaje. reče Mašina. Dosta mi je rada i poslušnosti! Pun sam prašine! Već treću nedjelju nisam istresen. reče Mašina. zatim je povećala obrtaje i pritisnula Fen na svoje vlažnohladne uvojke. reče nekome.. Ovaj Fen ne vrijedi dvije pare! A tako sam ga skupo platila! Prevario me svojim izgledom.. Jadanje. On je tu. Došao je u ovo kupatilo prije mene. kad je prljavština već otplovila.. Nema usisivačkog duha. Gazdarica je čula u kuhinji to neurotično samouključivanje Fena. reče Mašina saosjećajno. klikera. Jesi li čula kako me gazdarica vrijeđa?! vrisnu Fen. reče Usisivač pospano. pun sam drvenih otpadaka. Ja sam obična uhodana sprava ili naprava. Za vratima je. Fen izgubi zrak i uguši se. Nema u njemu metalne čvrstine i istrajnosti. ali pun sam tvrdih predmeta.

A osim toga. jednu šahovsku figuru. stalno cvrči nekog vraga. a vama kad se upali crveno svjetlo.. Raspadam se. Takve vas hoću! dreknu Frižider iz ćoška. ali dao bi se obrisati i lijepo prodati. ona pušta čaj da kipi po meni. reče Fen. Nema čega nema u meni. a ja sam stalno i nemilosrdno upaljen. reče bojler.. smrdljivu ribu. mogao bih sve ovo istresti na tezgu i prodavati na Baščaršiji. Ti si povezana s kuhinjom. Ja sam Frižider de luxe. Najednom se u kupatilu začu glas Šporeta: Pobuna. Mi smo saglasni da se zajednički pobunimo protiv ljudske tiranije nad stvarima koje im predano služe. Sada imam u kesi lijepu zlatnu minđušu. kad je skuplja struja. Ona nikome ne vjeruje. a neki dan sam usisao cijelog plastičnog kauboja s pištoljem na boku.. izgorjela. Šavovi mi pucaju! Ova lucprdasta žena. ako joj se ja ne sviđam? promrmlja Voda iz cijevi. ona i kruh peče.. Mašinu ponekad ugasi. puna i prepuna komadića bockavog stakla. buba i mrava u svojoj nutrini. a na drugom kaplje vrela voda! To je zločin protiv moga metalnog i plastičnog karaktera! To je izigravanje tehničkih pravila koja u meni vladaju. Nekad bude i vrijednih stvari. Hoće. Odmah. umjesto da kupi gotov. odmah vas gase. Pećnica mi je već gotova. U redu.. imam šiljalo za olovke. čini mi se. Imam. Ili će nas izdati. Pogledajte kakav sam! Vidite li da u meni stalno gori crveno svjetlo. krčka sarme. novo. sporo se gasim. gospođa. a brzo izgorijevam. Sada je malo prašnjav. a znate kakvi su mravi i kako je opasna mravlja kiselina. Ona i vodu prokuhava pa je hladi u Frižideru i tako prokuhanu daje djeci i sama pije. Možete zamisliti: na jednome mome rebru hvata se led. Upitaj šta oni smjeraju. moja utroba je sva zatvorena i mravi izujedaše moje nježne živce mravljom kiselinom.. zagrmi Bojler. a još sam mlad. nisam pola vulkan – pola santa leda!. I vulkan se ponekad upali pa se ugasi.ekserčići koje stariji dječak rasipa okolo.. hoće li se one priključiti pobuni. Mravi hoće napolje. Zašto ne pije kiseljak. nego šta! Sve su mi čelične nngle usijane! Napravljen sam od nekvalitetnog materijala – sporo se palim. reče Fen Mašini. Upravo ta vrela Voda bude unesena u mene.. dinsta nešto. umjesto da kupi konezrvi i malo ih podgrij e.. peče palačinke. Hoće li Šporet i Frižider s nama. dvije ukosnice. nešto sitnog novca. Čekajte. kad isprazni svoju vatru. Izobličila se od vreline. mene ste zaboravili na zidu. ali da još pitamo stvari u kuhinji. ova 33 . Moja trbušna kesa puna je oštrih predmeta. čak. Vidite da je Gazdrarica poludjela i nikad me ne gasi. Ova Gazdarica nije normalna! Ne samo da svaki dan kuha i peče. prokuhava mlijeko koje je već bilo kuhano. konja. da u svako doba ima vrele vode! To je neizdržljivo. rumen. a moja utroba je uvijek puna užarene vode kao da sam osuđen na deveti krug pakla! Priključuješ se pobuni? upita Mašina.. Gazdarica me podesila na najvišu temperaturu. da cvrči kao skakavac u tavi. Visim gore okrenut naglavačke kao da sam zlikovac koga treba objestiti o ekser da visi dok crkne. sijalica pocrnjela od masne pare. Utišajte se da oslušnem kroz svoja crijeva. gumicu za brisanje. To bi bila zanimljivija buvlja pijaca od one koju imaju!.

A vidio sam. specijalno odnjegovano i lakirano drvo. samo nemojte škripjeti! Gazda nas nikada ne podmazuje onim finim uljem. poslije useljenja. reče Šporet. reče Šporet. samo se umirite! Javi se i Parket. Stvari otkazaše ljudima poslušnost i nasta haos. trpeljiv. Jedva je to uradio s lubenicom i žena mu je nešto prigovarala. a ne Škrinja! Tu lubenicu ti je jučer Gazda uvalio. tamo. jeste da ova kućna drvenarija neće u pobunu. gdje će onda stati ekspres lonac sa grahom. Ja ću eksplodirati! viknu O'Bojler. koliko se ja dignem uvis. gladi te. tamo-amo. hvali se okolo kako si lijep. Vidio sam ga kako se saginje.žena nakrca u mene svašta. sve gunđa i nešto psuje. dižem se. Ja se priključujem pobuni svim svojim lakiranim bićem! Šta tebi nedostaje u ovoj kući . Sve stvari bile su prijamo iznenađene što se Parket javio. mi stvari nemamo psovki. Kad je već tako ja ću se odmah upiškiti na Parket! reče Radijator na slogove.reče Firžider. ali me više niko neće moći zatvoriti. Baglame u susjednom stanu uvijek su nježno podmazane i tiho se vrte tamo-amo. gdje stoje boce – stavlja kupusne glavice. Pogledajte koliko smo zahrđale. i vrata ću zalediti. Pretvorit ću se u vodoničnu usijanu bombu i eksplodirati! Grad ću uzdrmati! Ja ću pregorjeli za sva vremena! javi se Usisivač. i kako se nisi dizao uvis kao drugi Parketi. Jeste da je drvo uvijek drvo. Gazda te mazucka. bez reda i zakona. ako utrpaš u Frižider lubenicu. prijavljujem se za pobunu! Ovi smušeni ukućani ostavljaju me upaljenu. sjajan. bio sam dobar.. trpa faširano meso. taj lonac je veći od lubenice. bez veze! Ni moji volframski živci ne mogu to izdržati! Škripnuše Baglame na kuhinjskim vratima: I mi se priključujemo pobuni. Napojen sam Vodom. Rekla mu je. Ja sam bio jedini Parket u ovoj zgradi koji se nije pobunio i podigao. Vidjet ćete sutra. Vjerujem vam! povikaše sve kuhinjske stvari. Ijutito. Imaš sve pogodnosti. Da. Vjerujemo vam.. Neću više da ispuštam Vodu! reče Mašina za pranje. toliko će se Gazdi dignuti kosa na glavi! I tako se dogodilo ono glavno što se moralo dogoditi. Ja ću se naskroz zalediti. i pusti vodu. Iznenada se javi Sijalica: Iako sam od stakla. Donijela je jučer toliko veliku lubenicu da će mi rebra pući pod teretom. 34 . briše prašinu s tebe. čuo sam ga kako stenje i ugurava lubenicu. Ja ću se zapaliti čim me Gazdarica uključi! reče Šporet. pravi gladež! Gdje stoji rebro za maslac. Ali sada Radijator piški na mene. ali ja sam de luxe drvo. poslušan. poslušajte koliko škripimo! Vjerujemo. kao da je kućni smak svijeta: Neću više da se usijavam! reče Fen. da će trebati sjekira da ih otvori. Ja sam Frižider de luxe kategorije. cijelu noć. ne znam šta.

i ti si poludio! reče žena sva izgubljena. 'Izvinjavam se. reče Adi. Mi živimo u zajednici sa stvarima. Žena je plakala. tri puta!' Ako treba dodati." Jesu li oprostile? upita Fari. pričaj nam nešto iz Narodnooslobodilačke borbe. Šta ćemo. odnosno našega. 35 . Bio je u Njemačkoj. Rekao sam: Ne plači. dodaj 'sedam puta'. Sve je ovo moglo biti i gore. i mi smo nekome neprijateljska strana. Kažem mu "Salko. ženska glavo! Sredit ću ja to! Ja imam veza i prijatelja. Meni je bilo jasno šta se dogodilo. reci tim stvarima. Naporno! Kakvo je to izražavanje? Meni su pisala djeca iz Vojvodine da im je moje ratno pisanje zanimljivo. izvinjavam se. Samo znaj. Ništa se ne događa bez dubokog razloga. Kad smo ustali ujutro imali smo šta vidjeti. Isto je tako naporno. Žena ponovo zaplaka: Stan nam je gotov. Pamet u glavu! Nismo sami u kući. Stvarno! DJED I BAKA Prvo ru rekli: Tatura. odnosno vašega budućeg ponašanja. reče Adi. Broj sedam je čaroban broj. Ja imam prijatelja koji se zove Salko O'Bojler. I na neprijateljskoj strani. samo je malo civiliziraniji od njih. Ja ljepše pišem o eN-O-Beu nego što vama pričam. Zar i na neprijateljskoj strani? upita žena plačno. Zatim je tata pričao. Tako je bilo. dobro smo prošli. Ti si dosadan živi pisac. Opširno i tvrdokorno. Oni te ne znaju dobro. rekoh. Ima u čitanci za osmi razred. Zatim su rekli da im je to naporno. opet: Šuti ženo. Izvinjavam se u svoje ime i u ime svoje porodice i molim da mi stvari ovaj put oproste. reče Adi. Vi me zbunjujete svojom nezainteresovanošću. Čitao sam tvoje. Stvari su obećale da će na svojoj skupštini razmotriti moj prijedlog i rekle su da to najviše zavisi od moga.Ja ću upišken nabreknuti i odmah se dići uvis! dočeka Parket. On je njihov dalji rođak. Kakav Salko O'Bojler. Ja. Iz tih stopa ja odem prijatelju Salki O'Boj lem da ga zamolim da porazgovara s našim stvarima. upropašćeni smo? Ništa ne brini. mi smo upropašćeni! Pogledaj redom stvari! Bojler je izletio kroz prozor u park! Mogao je ubiti nekoga.

ja sam već doprinosio izgradnji ove naše lijepe i slobodne domovine: Kopao sam tunele. Dođi. a ti uštineš prstima svaki list kao da ga mrziš. reče Adi.. Ako imate višak energije. je li? Ne znam. Fari se nasmija: Cviko štipa knjige! Cvi. Povedi mene jednom na te tvoje književne večeri. Neka svako radi svoj posao. naokolo. igrao u folklornom društvu Branko Radičević. reče Fari.. U vaše vrijeme. Smiješno vam. reče Fari. A nije bilo ni potrebe. Pobiše se. Šta da radim? To. I nosio sam udarničke značke na grudima. reče tata. Ne znate ni staje to! Pa. knjiga je da se lista. Popravio sam čitanje. Sad ću vam pokazati te značke. kopao kanale. bogami. sa mnom još nijedno školsko dijete nije tako razgovaralo. Ništa vi ne znate. Dosta! reče. upisat ću vas u sportsko društvo. zapleteno. začinjeno. Kolo-kolo.. Čudim se! Što se čudiš? Geldam te neki dan kako prevrćeš listove u knjizi. Ne znam. plahovito. ovako. s vrha. betonirao hidroelektrane. budi nam tata! Zar već nisam? Budi nam tata u igri. pa ću ja vas preslušati.. Dosta! Adi mu udari čvoku. Tata. obarao bukova stabla. nježno. okićeno. Pričaj. vilovito. ili kao da ti se gadi. Samo pričaš o tome kad dođu gosti. Zna se kako se lista knjiga. Učiteljica me već pitala što ne dolaziš na roditeljske sastanke. polagao željezničke šine. Tata donese iz svoga ormara novine u kojima je njegova fotografija sa udarničkim značkama na grudima. šta?! Tata šuti. reče Fari. jagodicama. Hajde još radi. isprobavao nove traktore. Nije ni meni niko dolazio. Tata ih pusti dok mu nije izgledalo da će to krenuti bez mjere.Lijepo. A ko je ovaj Što ima više znački za tebe? 36 . reče Fari. opleteno. Doći ću u tvoju školu. Pa. kako da svaki list želiš iščupati iz korijena.

Šta je to budućnost? upita Fari. Samo ti odijelo preveliko. Hoćemo da nam pričaš viceve o Sulji i Mulji.. nije tako jak.. Mi smo radili za bolju budućnost. reče tata tužno. Jeste li radili za te značke? upita Adi. Adi je pričao neki dan. Smiješan je. O Sulji i Mulji! To sam samo prepričavao što sam čuo na poslu. Moji vicevi su starinski. ili tako. reče Adi. Mini val! Zar nisam lijep? Lijep si.. Obojica ste smiješni. Bilo je to u davna vremena. Vidi u tate lijepe frizure. uvoznih. Hajde. Dosta! Tišina. reče Fari. Izgledate zajedno kao Suljo i Muljo. Na jednoj drugoj slici imam tene. Kirk Daglas prdn'o naglas! Sram te bilo! Nije mi milo! Ubolo te šilo! Nema miša da te šiša!. Vi pričajte. Zaboga. moj drug s pruge Brčko-Banovići.. znate da ne znam pričati viceve. 37 . Manji od tebe. reče Fari. Obično ponedjeljkom. Ja bih ga pobijedio.To je Smajo Tuzlić. reče Adi. ljepše od svih današnjih. reče Adi. U nekome gradu živjela dva prijatelja Suljo i Muljo. I ti si pričao o Sulji i Mulji kad su bili gosti. Tata se vrati.? Bio je malo stariji od vas. Što se to sašaptavate? Sve nam je ovo dosadno.. reče Adi. A mami si pričao da si imao tene. Čistio sam ih četkicom za zube. Vidi mu kape! Je li on namjerno smiješan. I vojničke cipele. Neka sada bude ponedjeljak. Je li se na poslu pričaju vicevi? Ponekad. U sobi ribica nadima škrge.. Bijele. reče Fari. Vrlo lijepe tene. Pa. S vicevima u bolju budućnost! Hajde! Hajde. Koliko on ima značaka? Bio je trideset puta najbolji u brigadi. Budala sam što vam to pokazujem! Tata pažljivo smota požutjele novine i odnese ih u svoj ormar. volimo starinske viceve! Znam. reče Fari. Umoran.

Hoću i ja još jedan. po žici. djeco." "Hajde". "jedva čekam da te vidim". Suljo. Lijepo od vas. umiri. Bili Suljo i Muljo pa Suljo ostao kod kuće a Muljo otišao zubaru. Dobar je! Fari. prođe između guma i nađe se u bolnici. reče Muljo. Čak se uozbilji. reče Muljo. Suljo. "Ja sam umjetnik za motore. Muljo mu dođe u posjetu. Fari se. Fari krenu: Išo Suljo sa sinom. Suljo mu opali šamar: "Ti svaku igračku moraš pokvariti!" Odlično! Adi kupi viceve u školi. Oni odu na pijacu gdje se prodaju automobili i kupe motor BMV. Muljo. "Ništa. "Vidiš li. Sada još dva poljupca i spavanje. Znate da ne znam. Važi. Zubar mu kaže reci "A!" Muljo kaže "A-a-a!" jer ga je boljelo. još jedan vic i spavanac. reče Suljo. sad ću ja ovaj naš motor protjerati između onih guma. ovo voziti?" "Znam". Hajde. reče Muljo. i kraj! 38 . "Ono ti je bio kamion". Suljo odmah sjede i upali motor. Vozio sam prije rata motor u cirkusu. Kaže mu sin "Kupi mi žvaku". "Što si me zvao?" upita Tarzan. reče Muljo. tatura! Ne znam. A vozio sam u Zemunu motor u buretu. reče Adi. Fari. one dvije gume?" "Vidim". Zubar kaže: "Nije tako! Reci A!" A Muljo kaže "A-a-a-a!" iz sveg glasa. Istresi jedan. šta je ono bilo?" "Ne znam".Hajde. ti kupiš viceve u obdaništu. Mogli bismo ovako do jutra. "E. I on kupi. Muljo pita: "Znaš li ti. Suljo dade gas. najednom." "A što ništa – A-a-a-a!" "Zato što me boli zub". i dođe Tarzan." "Hajde". reče Adi. samo sam se šalio. reče. reče Muljo. To je on izmislio. Sin napravi od žvake balon i pukne ga. reče tata. "Znaš li ti. Zavezanih očiju. Bilo je lijepo gledati ga takvog. Bila dva prijatelja Suljo i Muljo. reče tata zadovoljan.

Prvo i prvo. Šta onda? upita Djed.. Suljo se uplaši. reče. neću te dukate. Hoćemo večernju porciju uspavljivanja.. E. ispuni ček. reče Suljo. nije pedagoški potezati vještice u san. Može li? Može. Pa kakve hoćeš dukate. slijedi DJED I BAKA Bili Djed i Baka. A. to se Pariju dopalo:. zatim neka Zike priča Kralja žaba. Tako stvari stoje. i glad kaplje iz njihovih usta i sve čupaju svoje kose od silne Ijutine. ne. Ja Tarzan! Ja Suljo. pored nas. upita djed. reče Adi. Tatura. Svakome djetetu treba nabaviti pedagoga po njegovoj mjeri. Avion se pokvari i Suljo padne u džunglu.Suljo letio avionom u Afriku. Nemoj to. samo nisu imali dukata. ne. a kamoli ispuniti želju.. Zapravo. reče Fari. večernje uspavljivačke škole. Znam. Moja Džejn. vi biste prije uspavali mene nego ja vas. kad je tebi bilo teško. reče Adi. Ako je kratka. Ovo je bilo lijepo.. Baka je poželjela. može: Bili djed i baka. Moja ne čita. reče Adi. tatura. a zubi cvokoću. reče Tarzan. a drugo i drugo. Moja Čita. Treba se jednom približiti neprijatelju prsa u prsa i pobijediti ga. Hoću one dukate iz narodne priče – kad je Horoz otišao u svijet preko sedam gora i sedam mora i iščeprkao dukate iz zemlje. 39 . dragi moji slušaoci. reče tata. Jednu kratku lijevu priču. reče Fari kao fol preplašen. mora onda ići i Koka da traži dukate pa će naći potkovicu i udariti te njome u glavu. ali ženo. Ne treba ti ni djed ni baka. oni požele nešto što je teško i poželjeti. Lezi ti. neka vas vještice uspavljuju svojim riječima koje kao konci izlaze iz njihovih usta. ne može tatura u isto vrijeme biti na dva mjesta – u donjem i gornjem krevetu. Tata se zavalja od smijeha. Punu kesu žutih dukata. Iznenada se pojavi Tarzan sa svojima. poče baka zanovijetati. iz bunjišta. Zatim se tata pohode na glavu kao Čita. Ja sam po vašoj.. reče Suljo. svega su imali. Baka reče: ja bih htjela dukata. reče Djed pomirljivo i potegnu još jedan gutljaj viskija i zapali još jednu cigaru od najskupljeg duhana. kako već zanovijetaju bogate žene. tatura. Sada cmok-cmok i spavanje! A. Djed reče: eno dukata u banci. ova žaba ti je pomogla! Ako sve ovo ne pomogne. Kako to već biva u bogatih ljudi.. reče Tarzan. Moja Fata. Hoćete li prvo jednoga djeda i baku.. Jasno? Jasno! Dakle. reče Fari. i zagrli nas i odmah ćemo zaspati..

Ne može tako. Horko. Dobro. kad umjesto žumanceta ugleda u jajetu zlatan dukat! Pravi pravcati dukat! Za to vrijeme Horko je išao. Koka nije u stanju ni da se popne na visoki krov naše kuće te nema odakle spustiti potkovicu na moju glavu. Uostalom. Naša kuća nema rupu na krovu. vidi da je to poveliko jaje. pristade. Horko još nije mogao da pojmi svojim kokošijim mozgom da nijedan Horoz iz njegove vrste već hiljadu i sedamsto i pedeset generacija nije čeprkao! GLEDANJE ISPOD KAPAKA 40 . Dobro. Narodna priča je nepotkupljiva i ne pomaže ti što si bogata ako ćeš u narodnu priču. došao u neko veliko dvorište. Ili ćeš kupiti dukate u banci ili ćeš se prepustiti sudbini narodne priče. Je li ovaj par s pedigreom? upita Djed glavnog inženjera. odmorio se i počeo čeprkati po bunjištu. Baka mu je govorila da je star i da je zaostao. Vidjet ćemo. prepuštam se sudbni narodne priče. pogleda mu krijestu i pandže i reče: ovaj horko je zaista odličan. a neka njemu bude Koka. reče Baka. Koka ostade uz Djeda. popio sok. reče Djed. iako je i njemu to bilo nepravo i neobično. Toliko se obradovao toj prirodnoj pojavi da odmah odluči da razbije jaje i popije ga tako sirovo.Ali. Djed svrati kolima u veliki peradarnik i naredi šoferu da ode do glavnog inženjera da mu on izabere najkvalitetniji par. Šofer ude u tvornicu peradi dugačku dva kilometra i vrati se noseći Horku i Koku. meni ionako nije stalo do tih dukata. Baka se zaintači da Horko bude njen i da ga ona šalje po dukate. mora potkovicu donijeti ovdje. šta će mi dukati kad imam dovoljno čekova i mogu čekovima sve platiti što se prodaje na kugli zemaljskoj. pažljivo ga razbije na vrhu. Hoću najbolju sortu kokošiju. opirao se stotinu i sedam dana. pojeo sendvič. Mogu ih kupiti na londonskoj Berzi. mi smo toliko bogati da možemo naručiti drugačiji kraj priče. u salon. To podmlađuje. išao preko sedam gora i sedam mora. Tako Baka uze Horku i kaže mu da ide u bijeli svijet i donese joj dukata. sjeo. pomisli. toplo kućno jaje u ruci. Pogledajte ih! Prva klasa! Djed opipa Horkin grudni koš. pa kako hoće s njom. ako hoću. Ovi su hiljadu sedamsto i pedeseta generacija naših brojlera. Djed se baš iznenadi. ne pamti kad je posljednji put vidio pravo jaje. Djed se opirao tome govoreći da je to protivno narodnoj priči i da ta promjena neće izaći na dobro. upakuje mu u torbicu i nekoliko sokova da ugasi žeđ na dugu putu. obradova se kao malo dijete. Kad je Djed došao. Kako nije bilo blizu sela i seoskih kokošiju. Plakao je i čudio se. reče Djed odlučno. ali je sto osmog dana popustio. odmah sjede na fotelju pored njega i uskoro snese jaje. kud će – šta će. Baka mu spremi sendvič. Može daje i ne šalje. reče inženjer ponosno. čovječe. ali nije znao zašto on ne može da Čeprka kao što su to radili njegovi preci u narodnoj priči. ali – na njegovo veliko čudo – odmah mu otpadoše pandže i poteče krv iz rana. i Horko krenu. reče Djed i ode da kupi Horku i Koku.

Tata šuti. Neće mi oči u san. Adi se žalio da Fari mrmlja i razgoni mu san.. Neka Adi broji do sto dvadeset i natrag. reče Fari. kad se dobro ispavaš. Obećaj mi. 41 . molim te. Dođi. Tata ufura u sobu napet kao puška dvocijevka: Šta hoćeš? Koju pjevačicu hoćeš da te uspavljuje? Hoćeš mamin glas? Ništa mi ne treba. reče tata.. Tako je kako si rekao. reče Adi zajedljivo.. ali ja imam i druge načine osim Josipe Lisice! Tata ode u svoju sobu. je li oko ogledalo? upita. Zaboravite sve osim sna. U mome oku ima neka žilica. od sto dvadeset do nule.. može samo razbuditi. Tata. ovolicno? Ja li se to ogledalo ne vidi?... Josipa Lisac ne može uspavati. kad te molim. I to ćeš mi još jednom lijepo ispričati. Mislio sam da u oku ima neka žilica.. Ovo zavijanje vas vjerovatno neće uspavati. Dat ću ti ja prirodu! Ti već imaš svoju prirodu! A gdje jevmoja priroda? Šta sam ja vama? Ko sam ja ovdje? Pusti nam malo Josipu Lisicu da pjeva. E.Spavaj! Neće mi priroda. Pokriven. Ja znam do sto pedeset. reče Fari vragolasto. ha-ha! Već je jedanaest sati. reče. Opet gledaš ispod kapaka! Fari leži. vjerujem ti da znaš do sto pedeset. Imaju li u oku neke bubice koje su tako male i da im je ta žilica televizor. Miran. Bolje je da ne dolazim. znam! Dobro. To nije dugo trajalo. Hoću. A ti.. mali. reče Fari. vidljiva.. Kamo sreće da znaš do milion. bez obzira na obzir! Dođi! zovnu Fari. To bi te moglo uspavati. Tata nađe kasetu i pusti pjesmu Oluja. Malo ga pomilova po kosi. Kako ja vidim ruku? Je li oko malo ogledalo. Šta ima u očima? Tata sjede pored njega da ga pomiluje. broj koliko znaš. Ne znaš ni dvadeset. To je tvoja pjevačica.. Tata se javi iz svoje sobe: Neću dolaziti.

Idem. Telefonirala je Pidžama moga prijatelja Belog. moja Pidžama je još na poslu. šeširi... Vi ste ležali gripozni. moju Pidžamu. Sada je vama bolje i hoću da za vaše ozdravljanje ispričam novu lijevu priču. najbliži svjedok nevaljalog ljudskog roda. odluči tog ponedjeljka da ne ostane u ormaru i da ne bude nošena na ljudskim tijelima. Tata se javi: Moja Pidžama radi do tri. Nemoje više nikada dozvoliti gripi da vas shrve. A gdje je njegova Pidžama? upita me Adi. Tramvaj ne 42 . Oko nije sprava. život je veći od svake priče. kape. a svoje gospodare.. reče Adi. Život je zanimljiva pojava. Da. rekoh ponosan na svoju priču. Ne lažem. već je kasno. Nemoj zijevati ko cipol. to će biti LIJEVA I DESNA PRIČA Iznenada zazvoni telefon. džemperi. Ko te zvao? upita me Fari. zato se njemu ne spava. rekoh vam ja. ja sam. rekoh žmirkajući lukavo ispod zamagljenih naočari. Šta ćemo sada. Prošlog ponedjeljka dogodilo se nešto što su dobri ljudi odavno očekivali i čega su se zli ljudi pribojavali. kažem. svoje vlasnike.. Nemojte potezati razloge: što se ovo dogodilo. To se moglo vidjeti i doživjeti. svih ljudi i svih žena. pidžame. odluci da ide na posao. Ispričaj nam jednu lijevu Nešto sam smislio. cipele odluče da u ponedjeljak krenu na posao. ulicom. Ovo vam pričam da budete budni. kaže. radi dogovora o sutrašnjem poslu. djeco? Vama ne ide spavanje. meni ne ide pisanje. plavi kaput vozi tramvaj i tramvajdžijska kapa. Upravo imaju glasanje o plaćanju honorarnog rada. To što rekoh. s povišenom temperaturom. Spada.. Šteta što ste tih dana ležali bolesni. Nisam vam o tome pričao. kažem. Odjeća. a niste mi bili ni zanimljivi. Profesor Beli se žalio da je slabo plaćen i Pidžama je na sastanku mjesto njega. Slušajte: Odijela. Ovo vam ne pričam radi vašeg uspavljivanja. Sve je sasvim jednostavno. ostave doma. Na sastanku je. Lagiš. Ona traži svoju kolegicu. tatura. reče tata. istinitu priču koja bi mogla biti i lijeva i desna. Sama. Bili ste nikakvi. Njegova Pidžama je na Fakultetu. Bez. gledam i ne vjerujem svojim očima: Hodaju odijela bez tijela. Život je ponekad prepun iznenađenja. reče Fari i povrijedi me. Niko ne može napraviti takvu spravu kako se oko rodi. reče Adi. Mene niko nije zvao. Nisam vas želio umarati. Ovo ti ne spada u lijeve priče. Vidim to. Fari zinu od čuda. Zar ti ne spavaš? Tata. ali čini mi se. I drincao je poslije podne. rada i nerada. Molim? rekoste vi.. Priča mi prijatelj koji je iznenada doputovao iz Zagreba.Oko je veoma zanimljiva sprava. ni ja vama.

Tramvaj miriše od pranja. govori tečno i tačno. Ljudi su ljenčarili u svojim domovima a odijela odlazila na posao svaki dan 43 . U Jajcu. nema gledanja u bilježnicu i nabrajanja glupih citata. Ista ona odijela koja inače idu tim tramvajem na posao. Studenti pažljivi kao nikad. uđe kontrolorsko odijelo. a ja kažem jakim glasom "Pogledajte. nema pogrešnog brojanja novčanica. nema gutanja glasova. kad tamo za katedrom – Adi zna staje katedra – sjedi moje odijelo. reče moj prijatelj. godine. A ko su ti putnici? upitam gaja. makar ta knjgia bila navrh police. h-m. svekolika odijela.trza kao da vozi balvane. zapravo. a-m. studentarija kao studentarija. nema pijanih nabacivanja. nema nerealnih obećanja. Narod sve razumije i plješće. Sve znam i znam kako treba znati. u knjižari – kupac odmah dobije knjigu koju traži. moj glas se lijepo čuje. Sve teče harmonično. okrenut licem ka gledaocima. vozač ne prigovara nikome.. u tv-dnevniku – poznata urednička odijela i lijepe bluze spikerica. Na stanici kod Muzeja uđe kontrolor. onako stroga kapa s onim znakom GET – Gradski električni tramvaj. sve iskreno i korisno. u apoteci nema pogrešno izdatih lijekova. Samo kad sretne koleguodijelo. Nema psovki. govorim o ulozi Kazališta u borbi protiv višestruko nadmoćnog neprijatelja i domaćih izdajnika. Red! Poštovanje! Moj kolega dođe na Fakultet gdje ja predajem Književnost eN-O-Bea. zapravo – njegovo lijepo skrojeno odijelo od najskupljeg štofa.. kaput: izda voznu kartu onima koji nemaju. svoj tekst. u knjizi Maje Ožegović. ali sada bez svojih vlasnika. bez pitanja za junačno zdravlje. Svaka upotrijebljena riječ ima svoju tjelesnost i duhovnost. kontrolor se nakloni i iziđe kod Vijećnice. strana 216. strpa novac u džep i bez riječi – od stanice do stanice.. (Tada još nisam znao. Milina gledati. To je trajalo. Putnicima drago: red. prvo izdanje. Sve teče kao u bajci o profesoru i studentima književnosti.. Tako redom: u banci – nema gužve i nema da nema deviza. tišina i tačnost. što je najvažnije. bez zaustavljanja i izlaženja iz tramvaja radi kupovine bureka kod "Kaštela". dostojanstveno i odlučno. U partizanima. honorarno. bez sječenja zraka rukama bez optuživanja vanjskih i unutrašnjih neprijatelja za svoje grijehe. nema ispuštanja trbušnih zvukova: e-e. koje vozi drugi tramvaj. Svi putnici lijepo pokazaše karte. šešir na ivici katedre. kolegice. i ništa. Pojavi se političar. nema poštapalica. odijela. 1943. naočari pored moje bilježnice. Studenti-odijela bruje oduševljeni mojim znanjem i pedagoškim postupkom. Govorim o izvedenim predstavama u toku najžešćih bitaka. Nema zamuckivanja. govori svome radnom narodu i građanima ne gledajući u papir. zazvoni dvaput kratko: Cin-cin! I onaj njemu: Cin-cin! Bez zadržavanja. nema lažnih vijesti o cijenama. dok putnici Čekaju. Pitam najbližu studenticu "Kolegice. kapa i cipele.. sve skupa. muška i ženska. nema moga zamuckivanja. nema papanskog gaženja tuđih cipela i.. nema zastajkivanja.. makar bili studenti-odijela. Moj glas govori o Kazalištu narodnog oslobođenja Jugoslavije. treći red ozdo".) Pa. cipele na svom mjestu. tačno onako kako bi trebalo u tv-dnevniku. govori bez povišenog tona. nema da starije odijelo stoji a mlađe sjedi.. kada je Kazalište igralo Gogolja i koji komad?" Kolegica se malo ušeprtljila: znane zna.

svih titula i svih imanja. o muškarci i žene. provjetre i ispeglaju. vrijeđati ljude i naređivati kao da su ljudi njihovi robovi. Taj čovjek reče: Ljudi. a ljudi su im služili kao krojačke lutke. Počeše objavljivati hvalospjevne knjige o sebi: Govor odjeće.. Ljudima jednoga dana dojadi taj teror. Na lomaču s njima! zabruja ustalasano mnoštvo. priznajete li da smo svi dio prirode. počeše terorizirati sve oko sebe. ljudski rečeno.. Zatim odijela potpuno zagospodariše radioni. one su takozvani prljavi veš. one znaju koje razloge treba potegnuti u samoodbrani a koje u napadu. odijela počeše zanovijetati kako nisu dobro očetkana.. Ako je trebalo da se održi sindikalni sastanak ili kakav zbor radnoga naroda i kakva komisija za žalbe. debljali.. cipele. javi se ponovo onaj što je među njima bio najpametniji: 44 . uvidješe da ta odijela malo-pomalo uzimaju svu vlast u ruke. kao u zemlji Dembeliji. prozori pucali od silnoga smijeha. kao da ih je poduhvatio zemljotres jačine deset stepeni. Izvikivali su im pogrdne riječi a dječija odjeća je izvikivala "Ua. Svi muškarci i žene okupe se na glavnom gradskom trgu. nisu više tako čestita u poslu i ponašanju. jer – one se najbolje svađaju. vidite li sada. To je bilo pravo cerekanje." To je trajalo. naročito ženske svilene bluze. Jednoga dana ljudi uvidješe da su ih odijela potpuno potisnula ustranu i lišila nekih osnovnih prava. kuće na trgu su se tresle. pidžame. boli su ih iglama pri obradi šavova. Sredimo tu smrdljivu odjeću! javi se usklik iz mase. Jedne nedjelje oblijepili su grad plakatima: ISPEGLAJMO LJUDE ZA PRAZNIK ODIJELA! Počeše odijela krojiti odijela za sebe. peglali rukave na ljudskim rukama i peglali nogavice na ljudskim nogama. I to je trajalo neodređeno dugo. ali svi goli kao od majke rođeni jer su odijela odbila da budu obučena! Hiljade i hiljade ljudi i žena svih zanimanja. Ljudi su debljali. novinama. Ljudima je ovaj nerad odgovarao. televizijom. počinju činiti slične nevaljale stvari koje su ranije činili ljudi. Snimili su i masovno reklamirali tv-emisiju Upotreba golaća. naprosto. sve raskošnija od raskošnijih. uviđate li da je dosta naših laži i naše umiŠljenosti?! Pogledajte se međusobno i razmislite o sebi. tada su umjesto odijela mogle ići na posao i pidžame.i svaki dan se vraćala s posla. golaći!" U tome golišavom mnoštvu nađe se jedan čovjek koji je bio najpametniji. U početku su imali samo jedan zadatak – da ta umorna i zgužvana odijela svaki dan očetkaju. Ljudi. I ljudi se pogledaše i stadoše se jedan drugome grohotom smijati.. To se moglo. Sve ljepša od ljepših. I siti. kako nisu dobro ispeglana. Čak. ne mogu ga gledati tako pogužvanog. Budućnost bez ljudi. ismjehivajući se ljudskim tijelima bez odjeće.. prijeteće knjige o ljudima: Ljudi kakvi zapravo jesu. knjigama i krenuše drsko protiv ljudi s parolom: TKO TE ČETKA!. To je trajalo. Dok su prolazili ulicama na trg iz izloga su im se smijala odijela. Takve su bile i karikature u novinama i sami vicevi koji su kružili gradom: "Gdje ti je gospodar?" Zaključao sam ga u ormar. kako nisu pažljivo opružene na vješalice. Grad je odzvanjao i odjekivao. Ljudi. Sredimo te oubražene krpe! povika žena raščupane kose.

Ako čovjek zna i vjeruje da ga nevaljala djela unižavaju i zla djela uništavaju. reče mama.. postadoše ljudi. reče mama. Šta si radio? Igrao sam se sa zrakom "Čovječe ne ljuti se". Razdijeli mi radost: rođendan je jedno. O. Sve smo iznevjerili i moramo početi od Adama i Eve.. Rekla sam "Za rođendan". među njima ostade za sva vremena zlatna pouka.. od smokvinog lista u odijevanju. svaki bombardiran oblak i svako sunčano zrno. Tako ljudi opet. Dosta mu je bilo te priče. kao da smo sada izišli iz pećina ogrnuti u krzna ubijenih životinja. To je zanimljivo. Ne mogu biti lagalica.Ako želimo ponovo vladati. moramo raditi na ovoj zemlji drukčije nego smo radili i ponašati se prirodno. 45 . reče Fari. Ja hoću pravdu za sebe. E. Kupila sam ti one pantalone za rođendan. dok smo je slušali. raditi svojim rukama. Što si mi govorila?! Pogriješila sam. Daj! reče Fari.. nećemo tako! E hoćemo tako! To je pravda. Pa nisu partizani dali Nijemcima pravdu! Uđe tata. kape neće više htjeti na naše prazne glave. mora razumjeti svojim tijelom i znati svojim mozgom da je sve na ovoj zemlji vrijedno isto toliko koliko su vrijedni ljudi – i svaka ubijena ptica. E. kad poželiš da ti zrak bude drug. Onda ću ja zamrznuti poklon. kad je Adi u školi. moramo početi iz početka.... Uvjeravam vas. od čistog ishodišta u moralu. ne može. NIKO-i-NIŠTA Mama uđe u sobu. do bogatstva i slave. Sam si? Što si tako miran? Igrao sam se sa zrakom. Pravda je jedna. Fari odmahnu rukom. zarađivati novac i živjeti po svome. I zrak može da bude drugar. Samo. poslušnih haljina. Zanimljivo je što sam ga ja pobijedio. a odijela – odijela. ljudi. i svako posječeno drvo. Kad si sam. Onad ću zamrznuti rođendan. Željela sam te obradovati. Sada se možemo radovati i takvoj igri. do lijepih. Ponekad mu dozvoli. Nema ništa do rođendana. i svaki zagađen izvor.. poslušnih odijela i lijepih.. poslije dvije hiljade godina. ako ponovo želimo do vlasti. smirite se! Naša odijela neće više htjeti na naša griješna tijela.. kao što nas je majka priroda učila. a pantalone mi daj sada. Može ako mu ja dozvolim.

djeca te poželjela. reče tata. Kadašnjem gradonačelniku? Austrougarskom. Odmah! 46 . Idem i ja. Hej. jednom rukom tatu: Kucaju mi dva srca: jedno za tebe. reče tata. težak si! Malo mi mjesta! Vidiš. On još živi u sjećanjima. bivšem gradonačelniku Mostara. Misliš li da sam ja Marko Kraljević? Što? Kako ću prenijeti Adija. Večerašnja lijeva priča za naporno uspavljivanje ima poentu u jednoj anegdoti o Komadini. Mislila si! Ti ne primjećuješ koliko je on narastao. jednom rukom mamu.. Mislim da je zanimljivo. Nemoj ti meni pričati. Idem i ja.. s vama? Nemoj se nabacivati. Sve sam mislila da možeš. Ne primjećujem. Ti si tada bio mali. Zar nismo svi tvoji? Fari učini hrvački zahvat. Mogu li se zgusnuti ovdje. pažljivo. I mene će zavoljeti. Misliš da je to danas nekome zanimljivo.Što ste legli? Umoran sam. Idem poslom. U Mostaru se ne radi. Idem sutra u Mostar. Idem u Tunguziju. reče Fari. Neka oni legnu ovdje sa mnom pa ih prenesi kada zaspu. Nemam škole. Niko. Spominjao sam ti: Pišem knjigu o Mujagi Komadini. u anegdotama. samo se uživa! Čini ti se. reče Fari. Kad je tako. Ne možeš sa mnom. reče Adi. Ispričaj! Poslije lijeve priče. reče tata. jedno za tatu! Kad je čuo gužvu Adi prestade svirati i pokuša se ubaciti: Mac! To je bila njegova riječ kad se uvaljuje. Mama je i moja. Djeca me vole. Vodio si ti mene u Mostar. Što tako naglo? upita mama.

do kraja stola. Bio je onizak. reče Fari. Pričaj. To je odabiranje vrste i to sam vam već spominjao i to je prvi zapazio onaj bradati Englez koji se zove Darvin. I kad pođemo na selo mome prijatelju Čvori. i svi su to već činili. ali od svega više iznenadi ih njegovo ponašanje. Pošto je ta stolica bila pored vrata. Na čelu stola su sjedili najjači dječaci. važno je što nije važno. Svi su ga pažljivo gledali. pa kad je ušao u prostoriju. Ručavalo se u dugačkom hodniku. isto će se 47 . Tvoje lijeve priče su svakako malo ćaknute. Slobodan Pavić pa ja. i hrana se uvijek dijelila sa čela stola. poveće glave. Nije se bojao djece i nije se radovao što ih vidi. nešto mlađi od Adija i nešto stariji od Parija. sjeo na prvu stolicu koja je bila slobodna. To se ponavlja sve dok nekoga ne pobijedi i zaustavi se ispred pobijeđenog. Da. I to je bilo prvo što se domcima nije dopalo. reče tata. To je to. prljav. na kraju ručka. Kako zna svoje mjesto? vi ćete pitati. i kad kupimo kokoš i donesemo je među njegove kokoši. NIKO-i-NIŠTA U jedan dječiji dom dovedoše novog dječaka koji reče upravnici da se zove Niko-i-Ništa. Izgledalo je kao da ih nije osobito zarezivao. ošišan. prema masnijoj čorbi i većem komadu kruha. Novajlija najčešće pogriješi u odabiranju mjesta i tada mora da se tuče sa onim ispred kojeg je sjeo. Tako je i u sportu. tata! Komadina zakasnio na sastanak gradskih otaca. svi su očekivali da će i novajlija: prvo stati sa strane. Nije važan kraj. te redom – slabiji i slabiji. Prva savezna nogometna liga i onaj sto u dječijem domu – ista je stvar. Pošto su domci posjedali po svome redu. Nedjeljni ručak je dobar i bude kolača. njemu ponude da sjedne na čelo stola. prema čelu stola. poderanog džempera. On je bio neobično miran. Kad je Niko-i-Ništa došao. ondje je čelo stola. odmjeriti red i izabrati sebi mjesto koje mu pripada po jačini. Djeca su ih zavoljela. Ko pobijedi protivnike bude prvi.Neće mi priča imati odgovarajući kraj. Komadina to odbije riječima: Gdje god ja sjedim. bila je nedjelja i bilo je vrijeme ručku. I mi se u obdaništu tučemo za pišanje. njegovo držanje. Sve domce iznenadi njegovo ime. Ko pobijedi ide zajedno mjesto naprijed. Biranje mjesta za stolom je prirodan red stvari i svi su to znali. čvrstih ramena. s bijelim ožiljcima na glavi. reče mama. Takav je običaj u domovima. Bio je vaših godina. Ja pišam treći: Irhad.

dogoditi. Samo ne u odnosu na vrh stola ili u odnosu ko će prvi piskiti, već u odnosu na pijevca. I šta je bilo s Nikom? pitat ćete. Niko-i-Ništa jednostavno nije htio da se tuče za mjesto, sjeo je posljednji i strpljivo čekao da jelo dobiju svi prije njega. Tako je izgubio važnost i počeli su neki poslije ručka da ga tuku, čak i neki koji su bili manji od njega. Jedan drzak dječak oteo mu je i kolač koji je Niko držao u ruci, zagledao ga i pomalo grickao, kao da mu je bilo žao kolača ili kao da je želio da što dulje uživa u jedenju. I? Ništa. Nikoje tužno pogledao za kolačem, drski dječak je smjesta smazao cijeli kolač i nije se više obazirao. Samo je krajičkom oka pogledao da li ga upravnica gleda. Znao je da ga niko od djece ne smije prijaviti. Da ga je neko prijavio dječak bi otišao u dom za besprizorne dječake, ali bi taj prijavilac dobio batine. To je zakon i tog zakona su se pridržavali. I? Tako je bilo i ponedjeljkom, i utorkom, i srijedom... Jednog ponedjeljka dođe u dom hitna pomoć i ljekar pripremi igle za davanje vakcine. Svi domci su se manje-više pribojavali injekcije, i oni najjači, neki su bježali u zahod pa ih je upravnica zvala, a oni najbliži očigledno su se ustezali. Niko-i-Ništa se zadesio blizu, Ijekar ga pozva i Niko primi injekciju tako jednostavno kao da mu je zračak svjetla pao na mišicu. Niko se izmakao ustranu i samo je ovako držao prst na komadiću vate koja je zaustavljala krvarenje. Domci su to vidjeli. U petak je nestalo vode u domu i upravnica izvede domce da se umiju hladnom vodom i zube operu. Tada je bio kraj novembra, studena voda, a Niko skinuo košulju, izuo cipele, zagazio u rijeku i oprao se ledenom vodom. Poslije ovakvih događanja neki domci, koji sjede pri kraju stola, nudili su da Niko sjedne ispred njih. On reče "Samo vi sjedite na svojim mjestima". Ništa više nije govorio. Takvih ponuda bilo je i za večerom. Nekim dječacima nije bilo pravo što Niko sjedi na kraju. Željeli su da se poštuju pravila domskog ponašanja, da svako bude na mjestu koje mu pripada, ali Niko-i-Ništa ostade miran. Iduće nedjelje trojica su ga udarala šakama po glavi i plećima, jedan mu je potrgao spavaću košulju, a Niko je samo povio svoje tijelo, stavio krupne šake uz lice i mirno otrpio sve udarce i ponižavanja koja su nastavljena i poslije tuče. Bacili su mu četkicu za zube u kantu za smeće i papuče kroz prozor. Najviše zla u tome činio je dječak sa čela stola, zvani Krakonoš. Dok nije došao Niko, on je tukao druge dječake. Prvo je tukao svakoga novajliju i tražio da mu daju dio svoje hrane, a kolač obavezno. To se saznalo i upravnica je nedjeljom nadgledala jedenje kolača, ali slabiji dječaci su folirali da jedu, krili su kolače i krišom stavljali u male kesice vezane oko pasa. U tim kesicama, skrivenim među nogama, ti jadni dječaci su iznosili kolače i davali ih Krakonošu ili nekome drugome koga on odredi. Dječaci koji su uredno donosili kolače mogli su se nadati da Krakonoš ponekad ostavi koju mrvu i njima, tek toliko da probaju. Krakonoš je mogao
48

pojesti stotinu kolača. Kad je opet bila nedjelja i kad su podijeljeni kolači, Niko je svoj odmah smazao u dva zalogaja. Krakonoš ga je gledao s vrha stola kako jede i zaprijetio mu. To su bile domske grimase i sitne, nevidljive, ali značajne domske kretnje. Svi su znali da će Krakonoš poslije ručka isprebijati neposlušnog Niku. Krakonoš nije odmah krenuo. Sačekao je spavanje, sačekao je da upravnica pogasi svjetla u sobama i tada je ustao i rekao Niki da ustane. Prije toga su dekama zastrli prozore da se ne vidi svjetlo i počela je tuča među krevetima. Krakonoš i Niko tukli su se šakama i mogli su upotrebljavati samo tijelo protiv tijela. U okršaju su poderali jedan drugome pidžame i nastavili tuču sasvim goli. Niko nije spavao. Svi su sjedili na krevetima i gledali. Niko nije izustio nijednu riječ. Samo se čulo stenjanje dvojice boraca u hrvačkim zahvatima i potmuli jauci od bolova. Poslije borbe koja je trajala neodređeno dugo, možda čitav sat i po, Niko-iNišta je oborio Krakonošu, i to plećima na pod, i sjeo mu na prsa. Krakonošu je tekla krv iz usta a Niki je krvarilo uho od ujeda. Bili su još umazani krvavim pljuvačkama i znojem. To je bio kraj borbe i kraj Krakonoševe vladavine. Sutradan se to pročulo u domu i domci su tada saznali da je Niko-i-Ništa došao iz doma za besprizorne u njihov dom da se popravi i da bude kao ostali dječaci. Još nekoliko dana je hrana dijeljena kao ranije, a onda – u nedjelju, kad je kuharica potegla prvu kutlaču nad prvim tanjirom u dugačkom redu – dječaci sa vrha stola, i sam Krakonoš, prevrnuli su svoje tanjire i to je bio znak da se od tog trenutka hrana počinje dijeliti s drugog kraja stola. Od tada je Niko prvi dobijao jelo, slabiji dječaci oko njega ostali su na svojim mjestima i niko više nije tražio, nije ni smio tražiti, da mu drugi daje svoj kolač ili dio svoje hrane. Tako čelo stola nije bilo tamo gdje je bilo nego tamo gdje je sjedio Niko-i-Ništa.

NA STADIONU U subotu, kad je jelo bilo na stolu, Adi spomenu utakmicu. Mama je još gunđala što joj je gibanica prigorjela, Fari se postepeno umirivao poslije (zlo)upotrebe crvenog flomastera, a tata je već donio bokal svježe vode i krišom gledao gibanje gibanice. Ništa nije govorio, samo je ponovo brisao naočari i čekao da ga mama pogleda i upita "Je li u redu?" i da tata prizna "U redu je. U Holidej-Inu nije bolje". Adi ponovo spomenu utakmicu i tata reče "Možemo". I ja ću na utakmicu, reče Fari. Nemoj obojicu voditi, gužva je, reče mama.
49

Ja idem, reče Adi odlučno. Mene stavi na ramena, reče Fari. Ja volim gužvu. Voliš gužvu kad si na ramenima, reče Adi. Izgubit ćeš jednog od njih, reče mama. Danas igra "Zvezda" i već sat vremena čujem trube i larmu na ulici. Svezat ću ih, našali se tata. Mama odmahnu rukom i hrabro zasiječe gibanicu. Čuvaj ih, znaš kakav sve svijet ide na nogometne utakmice! Kad jurnu... Adi, kako se ono kaže? Kao stampedo! Vidi, molim te, mi smo krdo! uzviknu tata. Tako nešto, nasmija se mama. Fini svijet ide na košarku, ide na hokej, na tenis... Muškarci su nervozno ručavali i ubrzano krenuli: Moram priznati da mi se ne ide, reče tata. Djeco, obujte najgrublje cipele koje imate. Star si, ako ti se ne ide na utakmicu, reče mama zajedljivo. Jesam. Više me ne zanimaju utakmice. Više nije igra kakva je bila u moje vrijeme. Više nije tata kakav je bio. Fari nešto upita, dok je tata navlačio terenske cipele. Molim? reče tata. Imaš li ti sto posto godina? Nemam još, reče tata. I kakva su to provokativna pitanja pred važnu utakmicu? Da imaš sto posto godina već bi bio mrtav, zar ne? Vodi ih, reče mama, tako ćeš izbjeći sva neugodna pitanja. Daj mi zastavu i ja idem. Sam, reče Adi. Mama, stavi mi bedž, reče Fari. Umirio se, što je bilo neuobičajeno, i pipa svoje srce, što je također bilo neuobičajeno. Mama se zabrinu: Šta ti je? Je li ti dobro? Nemoj ići na utakmicu. Dobro mi je, samo pipam na kojoj mi je strani srce da me ne ubodeš. Mama mu prikači bedž: Majmunac jedan! Pred stadionom je bila gužva. Veliki ulaz bio je zakrčen ljudima, i kad je tata ušao sa sinovima u to gusto mnoštvo, dođe nekoliko autobusa sa novim posjetiocima i sve se zatalasa i zatisnu, kao da je navalilo krdo goveda. Fari je bio na tatinim ramenima. Još je bilo dječaka na ramenima a ramena su bila uz ramena, kao da su dio zajedničkog tijela. Tata reče Pariju da ustane i da hoda po ramenima i glavama do ulaza i da pruži ruke redaru na ulazu i da zamoli da ga smjesti na sjedište A 180, treći red lijevo. Još nekoliko dječačića je trčkaralo preko stisnutih glava i preko ramena. Niko osim njih nije mogao pomjeriti nijedan dio svoga tijela. Jednostavno su bili nošeni ka ulazu, stenjući i zijevajući od muke. Tata je samo štitio Adija rukama i pogledao koliko još ima do kraja.
50

Zašto ti je dosadno? gledaj sada. A čije su ono zastave? Ono su naše zastave. Debeli.Kad su se. On ima pravo da bude debeo. debeli! poče Fari uzvikivati. Kako su zvezdaši bili grlati. Toliko puno zastava?! Ono su sportske zastave. eno izvode penal! Je li bio gol? 51 . smjestili. navijaj za nekoga. A šta je ono kod ulaza? Ono je vojna policija. Saraj'vo!" Njegovo društvo je uživalo na suncu. Adi je poskakivao "Zvezda! Zvezda!" Debeli je pio. Dosadno mi je. reče tata. Boce su bile pod sjedištem. Gledaj kako to Adi radi. Dosadno mi je na utakmici. odmori i uživa. Nemoj tako. A ko je onaj u kolicima pored igrališta? Ono je invalid. Neko njegov. A koji su oni tamo sa trubama? Ono su navijači "Sarajeva". On ne može hodati. Vidiš koliko je debeo. Fari poče seriju zapitkivanja: Ko su oni što viču? Svi viču. A kako je on došao na utakmicu? Neko ga je dovezao. reče Fari. Neka ti Adi objasni šta je petarda. kad je tata želio da se opusti. A ko ga je dovezao? Ne znam. Pogledaj igrače. A šta je ono puklo? Petarda. A što je ovaj go pored nas? Toplo mu je. Hajde. Nećeš ti više sa mnom na pravu utakmicu. Nije on igrač. Debeli između dva zalogaja povika iz bijela grla: Spirjanit ćemo vas! Nije imao volje da to ponavlja jer su "Zvezdini" igrači već nadirali ka protivničkom golu. mezio i povremeno spominjao "Saraj'vo. čašice među njima i meza. Lijepo si rekao. Nema pravo da se skida. Gledaj ih! reče tata. najzad. Oni što najviše viču? Ono su navijači "Zvezde". A šta je ono zeleno? Ono je vojna hitna pomoć.

. gledala je kasni muzički program na televiziji i čekala da se tata vrati.. u kutiji. Sjećam se. Ne ponavljaju se udarci. mama. Razumijem te. ali mu lopta nije mogla ući u pogled. slično si sanjao. Vodi me kući! Sačekat ćeš još dva sata. ovo je pravo! Pravo je na televiziji.. Sinovi su brzo zaspali pošto ih je tata nagovorio da poslije utakmice trče oko stadiona. Nisam vidio. da se ti vozaš. Porušiti će se svi grobovi i neće biti umiranja. ali ti si došao da gledaš. Tate još nema. Tata je volio borbene filmove i obećao je da će jednom i sinove povesti da gledaju. Ali. stalno sam u džepu držao mali bibi. Te. uzbuđen. Da ne bude groblja. Je l' da. 52 . sine. reče Fari. Nervozno je žmirkao prema igralištu. ovo je prava utakmica! Gledaj ili ne gledaj! Hoću dolje. Rano su pospali i tata je otišao da gleda film koji se zvao Valter brani Sarajevo.. reče mama. Možda će svratiti u Klub na pivo. ali šta ćemo s ljudima kad ipak umru jednoga dana? Treba da ljudi kad umru da lete. reče. Za sve mene skrivljuješ! Ne skrivljujem te. možda hiljadu i prve večeri. ja. lete. Tata ga odalami po guzici. Pa. Uzmi mi ovaj ružni san iz očiju! Mama se uznemiri: Fari nije nikada plakao. Mama ga opipa. Dosadno mi je. I Adi neće umrijeti. Bolje je na televiziji.. i tačka! Fari poče lupati nogama i poče se buniti i vriskati kao Damjanov zelenko. I neću. Zagrli ga. Uđe u dječiju sobu. Ti si mokar! Sanjao sam da sam umro. Mama je bila doma. Adi skače u nebo. izmislit ću da nikad ljudi ne umiru. zagledaj se malo! Ne valja. kad porastem. nekoliko puta. porušit će se i njegov grob. Ustade iz kreveta i zaplaka. Pomisli kako ti naši ratni filmovi dugo traju. Još nije bila ponoć. Čvrsto. zatim ga zagrli. Dok si ti bila u Moskvi.. Sjedi na krevetu. Fari se probudio. Parije dobijao izvjesnu prednost na startu i tako je svaka trka bila izjednačena. i kad sam bila u Moskvi. O tome ćemo još pričati. Fari ponovo dobi po guzici. vidiš. Na kraju je došla nagrada. Mama nije voljela te borbene filmove.. Bio je gol. Muzički program je bio pri kraju. Grobovi treba svi da umru. I sinovi su trčali za nagradu. Eto.. zatim pade i "Zvezdi" gol koji tata nije vidio. Tamo se lijepo ponavljaju udarci. Kad si bila u Moskvi. Iako ovaj put bez osobitog razloga. Nećeš ti više sa mnom na pravu utakmicu. a njihovo brzo uspavljivanje također je bilo svojevrsna nagrada roditeljima. nije bilo napornog uspavljivanja.Čuješ da zvezdaši vrište. U jednom trenutku mami se učini da sinovi ne spavaju. Ponavljaju se udarci! Ali ovo što gledaš je neponovljivo. lete. sanjao sam da si ti umrla i da si mi u džepu. to je zanimljivo. Svi ljudi ponekad sanjaju slične stvari. na travu! Na travu hoćeš?! Ni. zatim poče brisati naočari.

Niste. To je lijepo. i to se rijetko događa. Moram ti priznati. Jesi li ti nešto sanjao? Adi nije odmah odgovorio. To je pretjerana riječ. Svaku noć sam te sanjao.. otkucava ponoć. zajedno. Zato što si me poželio. Adi je ispružio glavu s gornjeg kreveta i tako su razgovarali i gledali se. da knjiga piše olovku. To je prirodno. zgusnite se sada ovdje. i ja sam. Adi se promeškolji i otvori oči. Moje pozorište je davalo predstavu u Moskvi. reče Fari. A ja znam pričati. reče mama. reče Adi. Gdje je tata? U kinu. tada se raste. sanjao sam: Bila je tu jedna ptica. Hajde.. 53 .Koji si mi bibi dao? Onaj tetrapak. Ispričaj tati. Jesmo li te probudili. reče Adi. Adi se spusti na donji krevet. Sve mi dolaziš u oči. Hvala ti za taj mali bibi. pod mojim jastukom. I još je rekao da mu se ja ne sviđam i da će me baciti u Mrtvo more. zatvoriti ga i san će vam biti lijep i šaren kao leptir. Gdje je tata? Tata je u kinu. Rekao mu je. Samo ne voli kad Fari počinje izmišljati. zgusnite se u krevet. Ja ću vam strah huknuti u džep. da olovka piše pisca. ali i vi ponekad pretjerate. To će mu se dopasti. Neću više ići toliko dana. Bez veze. Nemoj izmišljati. To je važno. Koliko je sati? Eno. Jednom je rekao "Dosta mi vas je!. pokrijte se. Poslije reče: Sanjao sam da čitalac piše knjigu. kad sam bila kao ti. svašta sanjala. Idi ti toliko dana. Meni je majka govorila: kad se sanja letenje. reče mama. Poželio sam u snu da sam kuća pa da otvaram sva vrata i prozore. i ona meni krila i puno sam letio. samo nemoj toliko noći. Ja sam njoj dao svoje ruke. Ja ću vas uspavati. Rekao mu je! Hajde. Tata voli kad mu pričamo snove. Kad odem u vojsku. da budem odmah mrtav. reče Fari. Kad me tata prošli put odnio sebi u krevet. To je sve zato što me voliš. umr'et ćeš za mnom. Mama se nasmija i ponovo ga prigrli.

Mama se nasmija... ovaj.Je li bog zrak. Mama ga pomilova po kosi. Nisi žedan? Nisam.. nasmija se. da ne bude noćas pi-pi. I gotovo. Zaljubljena sam u vas. Ustani sam. A imaš li ti ljubavnika? Nemam. Fari popi samo gutljajčić. to je moderno.. reče Fari važno. reče Adi.. ali sada moramo misliti na druge stvari. ti si cvijet i mama će te zaliti. Šta je tata? Tata je zaljubljen u Josipu Lisicu. Dosta je bilo! Stalno pričaš o tati kao da si ga već poželio. Ali. Fari ne dade majci da se udalji. još malo zanovijetanja. Zagrli je. mama! Ustani sam. prije spavanja. Laku noć. Zar to nije dosta? Kada se pomodiš. I tatu volim. U pravu si. molim te. to je bilo dok je bio dan. pazi.. Ja sam cvijet i moram svake večeri dobiti vode. Sada još jedna moja mala pjesmica za dobar san. Tata nas voli. Ali. Fari. Pop je bio crn i brojao je pare. Dobro. Šta hoćeš od mene? Čini mi se da sam se opet zaljubio u tebe. reče mama. Ja sam se također zaljubila u tebe. ponovi mama i priđe prozoru da namjesti zavjesu. mama? Nemoj. Pa. više! Mene je tata vodio u boginicu i objašnjavao mi šta su katolisti. Ali. O tome možemo popričati s tatom. Ti lagiš. Baš lijepo. ponekad ne voli. Fari je lagao. onako vedar i bistar. Ponekad voli. javi se. vidjet ćemo. dovde! Najviše te volim kad spavaš i kada se budiš. daj mi vode. Tata je. Možda se tata neće složiti s tobom. Već ležim. Evo ga: Mama... I odmah se oblačiš. Hoćeš da budem moderna? Zar nisam? Hoću da budeš kao ona glumica na televiziji. 54 . Neka vas tata opet vodi u boginicu.

Ljubi me previše! reče Fari. poželio si ga. Mama. Majka upali malo svjetlo. Nije bilo drugog izbora. jer – kad su se približavali granici rekao je majci u kolima "Ja ću tebi kupiti u Grčkoj roba da ne opereš nijedan tanjir!" Fari je ponekad govorio stvari kojima ga niko nije učio. Ukopao je mala. Pitanje šta je Fari još očekivao. Iznenada. Sunce hoće da se sve životinjice ukopaju duboko u pijesak. Sunce proviri preko tatinog ramena i stušti se na bjeličastu guzu kao roj vrelih strijela. I mene! reče Adi. Bilo je podne. Fari se još trudio i crtao na pijesku svoje ime: IRAF. Tata je stajao u blizini da bi sinu činio hlad i da bi ga ohrabrio da istraje u svojoj kakinskoj nakani. S jedne strane bojao se morskog psa. Nigdje sjenke. Kao da smo u Africi. Fari se pomjeri. Ne da ni jednoj sjenci da se pojavi. Majka im zapjeva tiho. ali se sjenka ne pojavi. I prži. Mama zagnjuri glavu među njihove glave.Mama ugasi svjetlo. oštra stopala u vreo grčki pijesak i brižljivo pogledao na horizont divlje plaže i morski horizont. slušaj ovo: Ovo nije stvarnost. Na pješčanom horizontu iznenada se pojavi italijansko kamp-vozilo... MOŽE LI SE SJENKA IZBRISATI? Fari je kakio na samoj obali Egejskog mora. a pričat ću ti kao da je stvarnost. I samo je trebalo da se pojave beduini na devama ili razbojnici na brzim konjima. kako mrav s mravom razgovara i crv gricka drvo. i sve ribe da se spuste u dubinu. Sada je kraj ljeta i Sunce se popelo visoko da ne može više. a s druge strane – ovaj sitni grčki pijesak izgledao je iz Farijevog čučnutog položaja kao afrička pustinja. tiho da se čuje kako pauk plete mrežu. Da te pomazim. Može li se sjenka izbrisati? upita. Eto kola! Vidjet će me! 55 . Kad tata dođe neka vas razmješta. Pravo na nas. I ja sam iznenađen kako u Grčkoj u podne nema sjenke. otužno. Mora da smo se približili ekvatoru. I tako dođe san. A to je sredina globusa zemaljskog. Gledao sam slova u slikovnici: Slova se smiju kao moj tata! Vidim. dokle sunčevi zraci ne dopiru. Fari pogleda tatu. sve životinje da se zavuku u gustu džunglu. Zaspite ovdje. Zar nije bilo dosta? Nemoj još gasiti svjetlo.

jednostavno ga baci u dubinu i sam zaroni u valove. tamo. Tata. I oni kažu kaka. izgleda. i oni neće vjerovati da je kaka. Talijani protutnjaše dvadesetak metara sjeverozapadno. Zato je to njihova riječ. Tata uze Parija. To je činio s čudesnim užitkom. Adi se šali. go. Vidjela se bijela crkva i bijeli restorani uz obalu. Šta će oni reći o meni kad se vrate u Italiju? Reći će da si kakonja i pišonja. I tvoja kaka je crvena. Zato. zatim uključiše muziku i udaljile se prema Asprovalti. sada su me prokužili šta radim. Zastajao je i pažljivo 56 . Zatim počeše voziti ukrug oko Parija i tate. Šta to ti pokaza Talijanu? Uslovni refleks. Bio je ljut. Asprovalta je bila sjeverno. Tek je proplivao prošlog ljeta. da nije crvena od krva?! Nije crvena. Talijani misle da je moja guza krofna? Talijani će misliti da je tvoja guza kroma. daleko. To je stvar koja se tiče sve djece na svijetu. ali smo mi. daleko. Kao da su drukčije od onih na Jadranskom moru. Pa. Mrš. Oni će od moje kite misliti da je viršla? Da. utješno. posao je obavljen. šalim se. Tako sitan. Joj. Možda i Grci tako kažu. Fari je mogao da pliva u njegovoj blizini i da se povremeno oslanja o tatina ramena. ti reče da Talijani ne znaju naš jezik.Nema veze. izgledao je kao zečić. Oni ne znaju naš jezik. tamo! Talijanska kola su još orala pijesak u krugovima. A ima li ih ovdje? Ima. Vozač je povećavao brzinu i sužavao krugove. Grčki morski psi su kao i naši. reče Fari i ponovo odmjeri od šake do lakta. Talijani ne znaju naš jezik. Kad su se okupali pošli su kroz nudističku plažu. Fari mu odmjeri od šake do lakta ne mijenjajući položaj. kuda prolaze oni brodovi. Ne razumijem te! Jesmo li mi prije kakili ili Talijani? Prvo su Talijani. izvirio je glavu iz kabine i dovikivao Cacone! Šta viče Talijan? Viče ti Cacone! Kakonja. Točkovi su jedva razgrtali pijesak. ukrali Talijanima tu riječ. Fari je gledao djevojke kao da ih nikada ranije nije vidio. Oni su Talijani. reče tata. Je li tačno da u Grčkoj ima morskih pasova? Ko ti je rekao da ima? Adi je rekao da ovdje ima morskih pasova koji su kao dvaput naši. A? Nema veze.

znao je 57 . Kako bi bilo da povedemo jednu od ovih Njemica. Ona druga ima bolji kupaći kostim. Tata je govorio da prije svakoga putovanja saznaju što se više može saznati o predjelima i mjestima u koje putuju. stara crkvica. Ti si neodgojen. Putovanje u Grčku bilo je obećano još prošle godine. zatim stari grčko-rimski grad Stobi u dolini Vardara. stara džamija. Adi i Fari morali su pokazati na geografskoj karti sva mjesta koja će vidjeti i put od Sarajeva do Asprovalte. da je niko ne vidi. Ako treba. reče sin. Daut-pašin hamam. granični prelaz u Đevđeliji. Opet to?! pobuni se tata.zagledao. debelu. i da će govoriti samo njemački. Na odmoru smo. došao lijepo do Višegrada. zatim grčki lučki grad Solun i. Ne znam jesu li bolje mačke sa većim sikama ili sa manjim? Ne znam ni ja. Ova je dobra za tebe. Pitat ću mamu. I morali su pričati o onome što će vidjeti usput. da je ne razumijemo. Mi se ovdje šalimo. Prvo Višegrad sa ćuprijom na Drini da. desno. Kad se vratiš u obdanište nemoj da budeš glavni u nekim stvarima. a Fari bi krenuo prstom po karti. kad budu u starijim razredima. Tako: bolje i mekše? Jesu! Ja bih tebi onu crnu. Srećom. mogu pričati da su šetali ruda. kameni most na Vardaru. Bez obzira na obzir. sa znamenitim iskopinama. Gledaj kakav ima karmin na nogama. Razumije! Razumije! Govorila je da će se skinuti. Zatim manastir Mileševo s bijelim anđelom ''s poštanske marke". reče tata. Ne razumije se mama u to. Uslovni refleks. Ne vidim joj kostim. Uči li te deda tome? Ja sam sesualni manijak. ako se mama odijeli? Jesu li tebi bolje plavuše ili crnke? Plavuškice su bolje i mekše. našali se tata. put ka Asprovalti. Ova svaka izgleda kao torpedo! Šta je torpedo? Torpedo je mala raketa što razbija i najtvrđi oklop od gvožđa. vožnja na jug. sine. Naravski. Fari odmjeri od šake do lakta. u tome moranju bilo je skriveno zadovoljstvo koje su postepeno otkrivali. i sve o ličnostima koje će susresti ili o kojima će se govoriti. zatim Kosovo polje s turbetom cara Murata i spomenikom srpskim kosovskim junacima na uzvišenju zvanom Gazimestan. Adi je već sve znao. da će se odvojiti od nas. zatim stari grad Skoplje. reče sin. tata je prvi sve pokazao i pričao. kao krv. Najbolji je kostim koji se ne vidi.

umjesto u Prijepolje. Vi ne znate šta su zidne novine. otegnu tata. koja je bila moje gledanje. Svi oficiri bili su zaljubljeni i svi su pjevali. dragana. Bio sam na ljetovanju u Tihoj kod Cavtata. sličila je mojoj majci. o leblebiji. lijepa. znam daje uzalud! I orkestar Doma. To što sam poželio nije bilo za jelo: Jednu pjesmu u ljetnoj bašči Oficirskog doma. Međutim. vadio ježeve bodlje iz pete! Sada je tamo plaža hotela "Albatros". Kad je Dimče završio i kad je orkestar utihnuo. kad smo ih donijeli na velikom pak-papiru i kad je upravnik rekao da je u redu. i to ismjehivanje trajalo je do ručka. poslije dva dana našega crtanja i bojenja tih zidnih novina. o bozi. o stotinama dućana. Ali. Mnogo kasnije došao sam u Skoplje. čekam te. To je zaista bilo smiješno. mora se priznati da je s lakoćom znao pronaći Grčku i Solun i pročitati THESSALONIKI. Ponekad smo plivali zajedno. Bila je mojih godina ili malo starija.. prešao Drinu preko mosta i uputio se prema Beogradu. Samo sam je gledao. dvojica oficira potegli su pištolje i pucali uvis. Šta je bilo s onom djevojčicom? upita Adi. Sve mladi momci. Nemojte se smijati. Ja sam to zamišljao i želio sam jednom doći i probati sva ta jela i pića. Meni je bilo drago što smo uradili nešto na svoju ruku. ali nisam ništa od toga poželio. Često je ponavljao rečenicu koju je pročitao na vratima neke stare aščinice: SEKOE SABAJLE ŠKEMBE ČORBA.gotovo sva slova!. djevojčicu je bilo stid. Takav je život! 58 . jedna mlađa djevojčica otkri da smo plavuškica i ja zaboravili jedno slovo i izradili ZIDNE NOVINE! Naravno. Tužna je nedjelja mada je cv 'ječe svud. plava. Nas dvoje smo se našli u njenoj sobi i djevojčica je donijela rebus BOJ da ga ja pročitam: Sutradan je donijela i druge rebuse: O Skoplju sam već nešto znao i nije mi bilo teško da se dosjetim. reče tata mudro. Želio mi je pokazati da zna makedonski.. tata je počeo pjevati. I da se pokažem pred njom! Moj otac je služio vojsku u Skoplju i pričao mi o Vardaru. a jednom sam joj. a neću vam ni objašnjavati. U mojoj četi bila je i djevojčica koja mi se dopadala vraški. o gravče na tavče. što bi rekli stariji ljudi. o škembe-čorbi. Adi i Fari prasnuše u smijeh. Ili se meni činilo. E. makar i pogrešno. bez veze: Sjećam se i kako sam prvi put čuo za boj na Kosovu. čak. Tata je ta pričanja počinjao ovako. Jednog popodneva odredi upravnik nas dvoje da pripremimo zidne novine. Naime. svi su nam se smijali.

. Eno naše graničarske karaule. do carinika i pograničnog milicionera. A gdje je patrola i pas? upita Fari. Vidite našu zastavu. Šetao je tamo-amo. djeco. Prišli su prvom cariniku. a Grčka se raspukla kao torta i istopila u moru. Atlantida je odjednom potonula. samo je veliki otok zvani Atlantida stajao posebno u moru. zapravo – to nisu ni bili otoci već nazivi planinskih vrhova. ljudima i životinjama. Car je vladar. sa svim svojim divnim zgradama. idemo vidjeti to što je ostalo. Mi to ne vidimo odavde. Kad su se dovoljno približili granici. a carinik samo skuplja novac za cara. govoreći malo kroz nos: "Djeco. jer – Grčka i dalje tone.. Grčka. reče mama. Patrola je negdje pored granične linije. kao da želi zaustaviti grčko tonjenje.. Djeco. idemo mi! Odvela ih je do samoga graničnog prelaza. reče Fari. reče mama. Gdje su grčki vojnici? upita Adi. sva njena plodna ravnica je pod morem. Ali i ovo što je ostalo. Adi je oponašao tatino pričanje. Jedno vrijeme su pomagali tati da gura kola – svi putnici su pomalo gurkali svoja kola. vidite taj Krit na karti. Kao "Vidi glupog pitanja!" Pitanje nije bilo tako glupo kao što je u prvi mah izgledalo. to je ostatak ostataka. Grčka tone u more. čitav kilometar prije granice. životinjama sa tri glave. Limnos. Pas je negdje u hladu.A kad su Adi i Fari ostali sami. Bilo je ljeto i mnogi putnici su željeli u Grčku. Sine. Hios. Zašto carinik nema krunu na glavi? iznenada upita Fari. Neizostavno! Djeco. mama reče: Daj mi pasoše. Jedan poveći Kiklop mogao bi preći od Tasosa do Krita koračajući s otoka na otok da ne pokvasi noge. dok je još tu. da ne pale motore. Moramo vidjeti graničarskog psa. Grčka karaula se ne vidi odavde. Međutim. Upravo je zavirivao u prtljažnik nečijih kola. rekla je. car je glavni." Adiju i Pariju najzanimljivija stvar na cijelom putovanju bio je granični prelaz. u jednom katastrofalnom zemljotresu. U početku su bili pomalo razočarani što se do granice ne dolazi tako jednostavno i što se toliko čeka. Adi se nasmija posprdno. to su grebeni i krš. Za kratko vrijeme samo će vrh Olimpa viriti iz Egejskog mora. Visoko iznad stražarnice vihorila se jugoslavenska zastava. kako se istegao. Carinik je carev poslušnik. Grčka tone u more! Pogledajte ovo razbijeno kopno. drugo je car. vrijedno je vidjeti. Vidjeli su i stražara s automatskom puškom. Leros. kada su svi ovi grčki otoci Tasos. Tamo na brežuljku. Samos. pustoš koju ni bog mora Posejdon nije htio da uzme!. Kakvu robu? 59 .. kao što vidite. a drugo carinik. Rodos. Lezbos. desno. južno od Krita.. Skuplja pare i robu. kakvih danas više nema. Vidjet ćemo je poslije. na kupanje. Dječci su sve gledali s velikm zanimanjem.. ovu katastrofalnu razuđenosti Sve grčke rječne doline su potonule. Morali su se zaustaviti u koloni vozila. Karpatos bili zajedno.

reče Fari. reče mama. mama je otišla da ih traži. Međutim. Narod vlada. Nije ih grdila. reče Adi ružno. Zagrli ih. Kada ćeš ti kupiti nova kola? Tata šuti. reče Adi. reče Adi. Zrak mi prohladnjuje uši. Samo se tada država ne zove carevina. po istom suncu. Možeš. Adi se nasmija: Snimali su film o gusarima i nas su uzeli kao zarobljenike. Pa. Rekao je "Doći će. Ne može brže. Fol! 60 . Zarobili su nas gusari i dali su nam sok od bambusove trske. Ova kola su staromodna. Pijesak se pružao unedogled. reče tata. Nisu bili pravi gusari. tata poveća gas. daj gas!. Dugo ih nije bilo. reče Fari zadovoljan. reče Adi. reče Adi. tata se nije brinuo. Ova kola su kupljena kad si ti rođen. pravo u Grčku. mi nemamo cara. Ako ima kralja.. Gust sok od koga rastu mišići za kung-fu. Narod odlučuje. Svaki građanin Jugoslavije može biti vladar u svojoj zemlji. Kola su nagazila široki grčki auto-put. Iznad mora šarenih suncobrana pružala su se ispečena grčka brda sa zlatnim strnjistima. carinarnica. Drugog dana dječaci su se izgubili. Eno je. Države postoje i bez careva. Ovo je carina.. zelenim vinogradima i živahnim voćnjacima. i ti si staromodan. Gdje ste vi? Mama se zabrinula. To su neki Grci. onda je kraljevina. vidjet ćete hoće li nama išta uzeti. Ova kola ne mogu prestignavati. Kako se možete toliko udaljavati bez našeg znanja? Mama dotrča. Iz riđeg asprovaltskog pijeska izvirivale su ljubičaste školjkice. Naša država je republika. Kada se mi budemo vraćali. Opet neko projuri pored njih. nemaju se gdje izgubiti!" Prije nego su se pojavili. Mogu li ja biti vladar? upita Fari. u istom pravcu.Svakakvu. Tata. Vraća se sva izbezumljena. reče Adi. Tako su došli u Grčku otvorenih očiju i bez žurbe. Zar to nije lijepo? To mi je malo naporno. Znači. reče Fari još ružnije. Stanimo malo ovdje pa ćete vidjeti kako se uzima roba i novac za cara. Mama se brinula. Glavni život bio je na plaži. bilo je bržih kola na istom puru. Jesam. Tako je bilo. Jurili su pravo na jug. Kao strijela. Gdje je mama? upita Adi.

To je! Nije to razlog. Šuti. kako si pričao. ali je tu negdje. Bilo mu je drago što su se vratili. kaže mama. Plakao si. kaže Adi. Tata ih je uputio gdje mogu kupiti neki poklončić.. Ah. Nismo gledali suncobrane. za otkup. bojiš se baja. a onda smo vidjeli i Farijevu kaku u sredini. Jeste li plakali? upita tata. reče Fari. A ti si se prepao pauka! Kakvog pauka? Nisam se prepao. I automati za igru. išli obalom.. A crni gusari zarobljavaju bijele dječake. i Adi je električan na pauka. ali to nije pokazivao. Razlog je što su naše kože bijele. smješten na uglu njihove ulice koja je izlazila na obalu. ti si na mene. U pola noći možeš ići u kupovinu. mama.Što baš vas? upita mama. sad ću ih izlemati. 61 . Plakali smo dok nam nisu dali gusarske kape i sok od bambusove trske. I jogurt od koze. Da. Mogli su vas uzeti za posve. Mama. Ovdje bi nam bilo super.. reče mama kroz smijeh. kao u crne udovice. mama. Noć je bila vedra. nije bio običan pauk. ovolika mu glava. Skupljali smo školjke i sve išli. Ne znam. Prvo smo vidjeli krugove u pijesku. a nema mi tate!" Nisam plakao. Kako ste se izgubili.. Prepao se običnog pauka u pijesku. kao i ti. Lijepa grčka imena. Noći su bile svježe i zamamne. Ti grčki dani su trajali na suncu.. Sjeli su vani. Fari je uvijek želio da bude gusar. obojicu! Tata se smije: Da su ih uzeli za posve Fari bi bio Farios Udaludis a ti Adis Vragopulos. Mama se nasmija: Ah. reče tata. Fari je tada zaplakao: "Ovo je moja kaka. a drugi dječaci su već pocrnjeli. samo smo trčali plićakom. reče Adi. Sa mjesta gdje su sjedili mogli su vidjeti dvije hiljade zvijezda u nebu. nije baš električan. a on ih je sve poveo na večeru u restoran "Faros". Bože blagi! Tako smo došli do mjesta gdje je Fari kakio na obali.. Adi se prvi sjetio daje danas mamin rođendan. Sad ću vas izudarati. od svoga grčkog džeparca. reče Fari zadovoljan. mediteranska. Čuo se šum valova Egejskog mora i tiha muzika iz restorana.

reče Adi. djeco! Živio. njega su zdurbinili i gusari s vrha svjetionika koji se nalazi pravo tamo – tata pokaza na jug – na otoku Farosu. Bilo je gusto! A. Međutim. Prvo jedan. Dječaci odjuriše u restoran i odmah se vratiše. U ono vrijeme! Bio je jedno od sedam svjetskih čuda. To mi je on objasnio. Sjekao je njene krake i jeo. Ako ne vjerujete otiđite do vrata unutrašnjeg restorana i vidjet ćete na zidu svjetionik na Farosu. reče Adi. Tada grčki momci zaigraše sirtaki između naših stolova. živi ratni pisce!. otuda riječ: far. Samo smo dobili gusti narandžin sok i čekali ribe koje je mama pročitala konobaru. strašnu hobotnicu u duguljastom tanjiru. I mi smo željeli. obrisa čelo i nakloni 62 . Živi. Sunčaju se da im koža pocrni. nisam htio da ga uznemiravam. reče tata. I gazda je poželio da mu oni uvijek dolaze. Živjeli. Gazda je već znao mamu i tatu jer su ovdje dolazili. a ako je i daleko – gusari su durbinili s visokih osmatračnica.. Nestvarno. visok sto dvadeset metara. Mama se nasmija u namjeri da okonča priču. Obala Nila ne vidi se od krokodila. Tata je rekao kalamari i dobio hobotnice. Jeste li vidjeli? upita tata radoznalo. – posmatraju u isto vrijeme: gusari s grčkog gusarskog otoka Lezbosa. nisam želio da mu priznam da ga – u tom delikatnom položaju. e-hej!" Ja sam se bio ušutio. bilo prikladno za mamin rođendan. Bljak! Mi to nismo voljeli. Nestvarno? upita Fari. To je sve tamo – tata opet pokaza na jug. onaj bezobrazni Talijan oblijetao je oko nas kao velika muha zunzara. baca farove na udaljenost od pedeset kilometara! Kako to radi bez struje. Obalom je šetao šaren ljetni svijet. Vidjeli smo.. ali taj otok nije daleko.. Onaj prvi. Svjetionik je bio kao neboder. I šta su rekli gusari? upita mama. Konobari su bili mladi i učtivi. zatim drugi.. što se mami dopalo. Rekli su iz sveg glasa "Ko to bjeloguz zagađuje našu okolinu.To je vrijedilo vidjeti. Nismo o tome pričali. Osim toga. tako. Ta zidna slika mogla je biti i ljepša. ni gusari ne znaju naš jezik i to nam pomaže da ih zbunimo. to je tajna starih naroda koja još nije odgonetnuta. dabome. najljepši. To što bi ga zdurbinili gusari nije ništa neobično – Egejsko more je njihovo odručje i moraju pratiti sve što se zbiva na obali i na pučini. Nije tako visok kako si rekao. reče tata. zatim treći. Iz obližnjih kola pustili su muziku s kasetofona. a došao je i gazda da nas pozdravi. A živi i krokodil. Tata se zarumenio uz grčko vino i počeo je svoju lijevu priču o Pariju: Dok je danas Fari bio na divljoj plaži i nešto radio. Sve je. Zato se ovaj gazdin restoran zove "Faros". preko Egejskog mora – na ušću rijeke Nil u kojoj živi nilski konj. Fari? Jeste! Srećom. Vidjet ćete i nacrtane gusarske lađe ispred svjetionika koji noću baca farove. Ko mi ovdje. Poslije je onaj dosadni Talijan omeo poruke. Menije ipak ljepše na "Farosu" nego na Farosu. Jest da je Zemlja malo okrugla.

Ovo mu je prva knjiga namijenjena mladima. i brojne druge knjige starijih pisaca. U književnost je ušao romanom "Sunce o desno rame". ispod naših toplih stopala. jednostavno kao da je to već ranije činila. Bavio se i književnohistorijskim radom i priredio prvu antologiju muslimanske književnosti "Biserje". urednik edicije Kulturno nasljeđe u "Svjetlosti".se prema našem stolu. koja donosi Isakovićeve tekstove o baštini i našem jeziku. Ispred terase. BILJEŠKA O PISCU ALIJA ISAKOVIĆ (1932-1997. priredio zbornik radova "Hasanaginica. neočekivano živo. tehničar u geofizici. širila se mlaka prostirka famozrnog pijeska. Bio je tvornički radnik. širila se mlaka pjena Egejskog mora i njegov topli večernji šapat. tv-scenarist. 63 . Promijenio je mnoga zanimanja prije nego je počeo pisati. knjigu drama "Krajnosti". istraživač urana (prospektor). 1774-1974". Bilo je ugodno toplo. zatim je objavio više knjiga proze. urednik časopisa za književnost "Život". mama prihvati ritam igre. završio je Geološku tehničku školu u Beogradu i Filozofski fakultet – jugoslavenske književnosti i srpskohrvatski jezik u Sarajevu. u Grčkoj. posebno se nakloni mami i pruži joj ruku za igru i mama krenu. knjigu putopisa "Jednom" i knjigu "Neminovnosti".). Tata se blago smješkao a mi smo uživali jer je mama pružila ruke prema nama i sada smo i mi igrali sirtaki. mjesečina gusta kao u Ezopovim basnama. izbor bosanskohercegovačkog putopisa "Rodoljublje". kao da je to najobičnija stvar na ovome svijetu.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful