Alija Isaković LIJEVE PRIČE

LIJEVE PRIČE Dragi moji slušaoci, Ja sam ljevak i pričat ću vam samo lijeve priče. Pogledajte me! Pogledajte koliko mi je lijeva ruka ljevorukija od desne! Takva mi je i pamet – ljevoruka. Ja ću vam sada pričati, pričati. Hoću da se čuje muha. Hoću da se čuje sat u kuhinji. Hoću da se čuje šum vode u oluku. Hoću da se čuje češanje papagaja u kafezu, da se čuje kako prašina pada na obrisan parket. Hoću da se čuje mrak... I hoću da se ništa ne čuje. Samo... Bila dva dječaka, Adi i Fari. To nisu njihova prava imena. Ko još danas nosi pravo ime! Staro, pomalo seljačko ime, teško ime na ramenima! Ime puno slova koja se danas teško izgovaraju. Ime pod kojim ne možeš hodati lagodno!... Adi i Fari su skraćena imena, dva ljupka imena koja je njihova majka pronašla u nekom stranskom filmu. Jupi! Tu ste! Zinuli ste!... Adi, ne diraj ga! Molim malo mira u ovoj lijevoj kući, u ovo gluho doba noći... Vidim, blehnuli ste u mene kao riba kad zastane u akvariju, a voda joj nije promijenjena. A riba zijeva, hoće da umre bez svježe vode, ali joj zijev pomaže da ne umre pred našim krupnim očima. Mir, molim! Sada počinje ono glavno. Sada ću samo vama dvojici ispričati što se nikad nije dogodilo. Niti će se dogoditi. Niti se moglo dogoditi... Možda se moglo dogoditi u nekoj drugoj zemlji, na nekom drugom kontinentu. Kontinenti su veliki. Kontinent je kao... Fari, dogovorili smo se! Dakle, dakle, ovo se nije nikome dogodilo. Ja izmišljam. Gledajte kako izmišljam! Ljevoruko! Pogledajte moje naočari. Moju kosu ne tako razbarušenu kao nekad. Moju kretnju lijevom rukom prema nebu... Dotičem oblak, a drugom rukom milujem vašu tršavu kosu... Ja to samo vama tako. I nikome drugome. Nikad!... I kome bih sada, ovdje, u ovo lijevo

1

vrijeme?... Mama je u pozorištu, reče Fari. Ne prekidaj ga, reče Adi. Šuti ti, Cviko! Adi je nosio naočari, slične tatinim. Mir! Neka je mama u pozorištu, rekoh ja. Mama će doći. Ti pričaj, mi ćemo zaspati, mama hoće doći... Hoće. Kad je mami premijera, dođe kasno iz premijere. Uostalom, ja sam vas rodio. Zar Fari nije govorio da sam ga ja rodio? Jesi, ali sutra sam plakao kad ode dan... a mama nije došla. Sad si veliki! Ugasi i pričaj, reče Adi. Neka se Fari prepadne. Upalit ću malo svjetlo. Ovako, u redu? Pričaj, već! A noge vaše? A zubi? Nismo. Joj! Ne treba! Ma, tata! Ništa! Pravac kupatilo! Pravac četkica za zube! Pravac tuš i voda! Danas preskačemo... Ako se ja pokrenem, onda ćemo hladnom vodom. Danas imamo propust za pranje... Rekao si, reče Fari. Rekao si, reče Adi. Već si nas upričao, reče Fari. O-kej! Večeras imate propust. To ne volim, ali – carska se ne poriče. Samo večeras. Jer... Čistoća je pola zdravlja, a prljavština je druga polovina, rekoše sinovi. To je bila parola koju su oni razumijevali. I tata. Dakle, počinje priča koja se nije nikada ispričala: Bila dva brata, Adi i Fari. Adi je imao mamu, a Fari tatu. I, ponekad, obratno. To jest, mama je glumila u velikom pozorištu i na televiziji, a tata je glumio doma, u kućnom pozorištu: kuhao mlijeko, drobio keks, razmazivao eurokrem. I svašta. Njegov radni sto bio je tamo, u onoj sobi, a mamino pozorište je u centru grada, u velikoj zgradi s velikim lusterima... Mama je tamo, noć je, gluho doba, ali tata je ovdje da vas čuva i da vam priča lijeve priče, prije spavanja. Tata je dobrodušni ljevak. Dobro, tatura, snizi ton! Pričaj. Ne znam pričati. Eno kasete. Trnoružica. Adi, ubaci! Nećemo kasetu! Hoćete kasetu! To je moderno. Današnja lijepa djeca ne traže da im roditelji pričaju svoje priče i svojim glasom... Slušajte, sinovi, sokolići vrani, moj glas je hrapav, pun prijetnji, naređenja. Pun kratkih uskličnih rečenica poslije kojih slijede neke radnje.
2

Tatura, kreći mozak po priči! A, ne! Ko rasteže žvake, ko guta crtice i stripove, ko ide u kinoteku na kaubojske filmove, ne može gutati moju priču: Bili djed i baka pa djed imao horku a baka koku... E, može! E, ne može! Kakav je moj glas, ružan, a kakav glas ima Zike iz kasete! Ne puštamo te, i dosta priče, reče Adi. Sinovi su ležali – mlađi na donjem, a stariji na gornjem krevetu. Tata je sjedio na podu držeći rukama skupljena koljena. Dobro, reče:

POŠLA KOKA NA PAZAR Pošla Koka na pazar, ukaljala nožicu. Tari, Grme, ovu nogu! Neću! Pričekaj se, jedan Grme, ja ću tebi Kozu dovest, neka tebe Koza brsti! I dovede jednu Kozu: Brsti, Kozo, ovaj Grm! Neću. Pričekaj se, jedna Kozo, ja ću tebi Vuka dovest, neka tebe Vuk pojede. I dovede jednog Vuka: Jedi, Vuče, ovu Kozu! Neću! Pričekaj se, jedan Vuče, ja ću tebi Selo dovest, neka tebe Selo bije. I dovede jedno Selo: Udri, Selo, ovog Vuka! Neću! Pričekaj se, jedno Selo, ja ću tebi Vatru dovest, neka tebe Vatra pali. I dovede jednu Vatru: Pali, Vatro, ovo Selo! Neću! Pričekaj se, jedna Vatro, ja ću tebi Vodu dovest, neka tebe Voda gasi. I dovede jednu Vodu: Gasi, Vodo, ovu Vatru! Neću! Pričekaj se, jedna Vodo, ja ću tebi Konja dovest, neka tebe Konj popije. I dovede jednog Konja:
3

neka tebe Sedlo tare.. Mačko. Dobro. / dovede jednog Miša: Grizi. Mukla tišina. ovaj Hrt je tek počeo jesti Mačku. stade Konj Vodu piti. ovo Sedlo! Neću! Pričekaj se.. I dovede jednu Mačku: Jedi. Fari šuti. jedan Mišu. stade Voda Vatru gasit. Gledaju bijelo. stade Selo Vuka biti. stade Sedlo Konja trati. neka tebe Miš izgrize. Tišina.Pij. jedan Konju. sve ih je pojeo 4 . neka tebe Hrt izjede: I dovede jednog Hrta: Jedi. To je to. I dovede jedno Sedlo: Tari. stade Vatra Selo palit. Pa. u tom trenutku Mačka je još živa i može jesti Miša. dobro. Onda je Hrt sve njih pojeo.. hoće nešto da kaže i sve zamuckuje. Znate. Tata: Ode Koka na pazar! Adi šuti. jedno Sedlo. Sedlo. Hrte. Konju. Mačka Miša. On je Mačku. kako da vam sada objasnim. stade Mačka Miša jesti. stade Vuk Kozu jesti. jedna Mačko. Stade jesti u ovoj priči znači: poče jesti. ja ću tebi Sedlo dovest. stade Miš Sedlo gristi. dočeka Adi tatu s boka. ovu Vodu! Neću! Pričeka] se. ovog Konja! Neću! Pričekaj se. Otvara usta. ja ću tebi Mačku dovest. reče Fari tiho i pomalo podmuklo: Kako će Mačka pojesti Miša kad je nju pojeo Hrt? Tata zateže usne i zašilji bradu.. Ali. ja ću tebi Hrta dovest. ja ću tebi Miša dovest. ovog Miša! Neću! Pričekaj se. Mišu. ovu Mačku! Hoću! Stade Hrt Mačku jesti. reče Fari otužno. neka tebe Mačka pojede. rekao si stade?. ovaj. stade Koza Grm brstiti – ode Koka na pazar.

Dobro. a moj konj visi na zvoniku. tu je lovac Luka. Nema ni Vatre da pali Selo. da je tražila Grm bi to uradio.. tihonjko. Na snijeg? Ničeg drugog nije bilo osim snijega dokle oči vide. tihonjko! Kako sam vam pričao ruske bajke kad je bio debeo snijeg u prozoru.. priča nije košulja džins. ko zna? Koze su u filmu. idemo dalje. a kad sam se probudio – imao sam šta vidjeti – snijeg se otopio. Bio sam još mlad i dugo sam jahao do Jasne Poljane. Nije ta priča čemu.. nema mlijeka. Gdje je Vuk? Vuk je u Crvenkapici. Odlično! Dakle.. i nije tražila Kozu da pojede Grm. konj se umorio. postoje ljudi zaduženi za taj posao. nema ni 5 . ja ležim na ledini pred crkvom. majka je u pravu. Nema ni Sela. ima Sela. nema Koza. da odmah stignemo u Rusiju. nema Vuk šta da pojede i.. koliko si puta čuo ovu priču? Milion miliona puta! Dobro. Priča može da uspava. Lažem. ni Vode da gasi Vatru. bunda na čiviluku. ni Sedla da tare Konja. svežem konja za obližnji kolac. vatra u radijatoru. Sve je već raspoređeno. svezan za vršak crkve. za onaj kolac što je virio iz snijega. gdje su danas Koze. nije bilo razloga. reče Adi. Valja znati slušati. reče Fari.. dobro. ali priča može da grije.. nema ni Vuka.. makar preko svoje volje. ni Konja da pije Vodu. priča nije da se jede. gdje je snijeg toliko velik da sam se jednom golemo iznenadio. nema Vuka. zatim. Ova priča ne valja.Hrt. nije ukaljala nožicu i nije tražila da joj Grm otare kal.. a čizme nisu još namazane kako treba! Naše čizme od sedam milja! Čizme od sedam milja. idemo dalje! Huraa! Pst! Priča nije čokolada. reče Fari. oči. posrće. a nije bilo ni Koza. Bleso. brzo. A-a. u mrklom mraku. ja sjašem. Spava li vam se? Hajde još! Idemo: Nije pošla Koka na pazar.. nije Vuk u Crvenkapici nego je Crvenkapica u Vuku. Jupi! Ide priča da se čuje cvrčak na ognjištu! Molim? Cvrčak na ognjištu. Tako. umotam se u bundu i legnem na snijeg. na kraju krajeva. srce. sanke u hodniku. I sam sam bio golemo umoran i dugo sam spavao.. Adi. Svi će stati u Hrtov trbuh. I ne treba nam Vuk u priči.. znam! Dakle. Ova priča je već dosadila. može da ispuni uši. ali Selo neće da bije Vuka. Tiho.

Ali ovo nije film.. reče Fari važno. A nema ni Mačke da pojede Miša.Miša da gricka Sedlo. Nisam baš najbolje znao. Ona žena mi je objasnila da se ne kaže devan grad. nema ni sedlara. Sve me boli. kaže prijepelica umjesto prepelica. điha. Vrat me boli od današnjega gombanja. Onda je rekao: Sad ću ti pokvariti tu kasetu od pod. kupi video i taj se neće potrošiti! Dobro. To košta đavo i još pola đavola. Nisam ja Napoleon da me jašu vlastita djeca! Ne mogu se s vama valjati po podu. Ima! Ima na filmu.. To je rekao pomalo ponosan. ali Hrt ne može doći iz crtanog fima u priču. reče Adi. kao igrači kad daju gol.. iz gora. I Beograđanin. U priču se dolazi sa sela. iz šuma... tatura. nećeš to dirati. Dobro. Omaklo mu se. Tatura.. Ne smijem ponoviti šta je opsovao. ja odoh! Mlađi nešto opsova. provaljuješ. Bravo! To je ekavski. morate se navikavati na kasete. Baš me briga. kako to? Šta sam ja ovdje? Ti si živi pisac. Smijali smo se do Kozije ćuprije. kad iznenada dođe u Sarajevo.. Lumbago su leđa kad su najvažnija na tijelu. Zaista. Dosta je bilo. ako mama bahne. Kaseta može zamijeniti tatu i mamu. Što bude u crtanom – bude. već divan! To je zafrkana stvar. ti si govorio: belo. Ovo nije ni priča. Lijepo od vas. Vi ne znate šta je to lumbago. Fari. Bole me kosti! Điha. Eno vam Mačak u čizmama. ako se potroši. Koljena me bole. reče Adi. reče Adi. ispružite se. Uvucite se. Dosta sam danas pričao. a kad smo bili na Kalemegdanu i kad smo susreli onu ženu rekao si: Beograd je devan grad! Samo sam se trudio da govorim kao Beograđani. Tata odmahnu glavom i poče brisati naočari: Dobro: živi pisac. pomalo posprdan. I večeras. iz mora. a jedan me neki dan pitao na Baščaršiji "Da li mi je kravata dobro svijezana! Ja sam rekao "Devno!" i obojica smo se smijali našem neznanju i nepoznavanju. Već si to kvario.. pohvali se Adi. Djeco. Ovo je samo da znate da nema što nema. Adi podiže dva kažiprsta uvis. video! Toliko je to skupo da bi ga trebalo pisati velikim slovima. ali tatu ne može. Dječaci su već sjedili na krevetima i očekivali nastavak. odoh ja na pazar! Kad smo bili u Beogradu. Otkud Hrt? Ko je još vidio Hrta? Ima Hrt u crtićima. Pa. mleko. pa šta? Imam li ja pravo živjeti? Nema mame i mene ste najahali do pola noći. Mamu može. sve četiri krute!. U koga si ti video video? To je ekavski. reče stariji. 6 . I to se potroši! Lagiš.

čitao bi. svako slovo bi pozobao. tiho. reče Fari.. roditelji. začu se krkljanje. Ne spava im se. najblaže što je mogao. Nekakav sam pisac.. Kakva ste vi djeca! Eno Vinetua! Eno Orlovi rano lete! Eno ruske bajke koje vam je majka donijela iz Moskve! Eno gomila šarenih slikovnica na stolu!. Eno.. Uostalom. ugasi se. svježi. Spavajte. Tona igračaka. Zike poče otezati riječi. poludjet ću s vama. Mislimo samo o vašoj sadašnjosti. Hoću. pardon. reče Fari. Nisam ja. To ti je zadaća. kljunom!.. Ta... Sve je to pogrešno! Mi nismo dobri roditelji. Neka čita mlađi starijem. Ziketu ste odrezali grlo i glas ugasili. Adi i Fari se ponovo nasmijaše. Govori kao tv-dnevnik. neka čita stariji mlađem. reče Fari. Ne zna ništa drugo. Uvijek su stariji čitali mlađima. Imaš mlađeg brata i lijepo je čuti kako mu stariji brat čita za peticu! Učiteljica je rekla da je sramota kako čitam. tražit ću da snime vašu majku na kasete. knjigu bi pojeo. Traka se ne vrti. nismo svjesni posljedica koje iz toga neminovno proizilaze..Danas nisi ništa pričao. reče Fari. Papagaj. Pravo će poludjeti. dreknu tata. reče Adi. Ti si. upita Fari neučtivo. Tata je poludio. dotukli ste ga. reče Adi. Samo si se zaknjigio u toj sobi. kao što sam ja imao. Nasmijani su. Neka vam ona 7 . tona knjiga. Tata protrlja koljena. Ti si ga pokvario. Mi. Sinovi gledaju tatu u oči. To nije domaća zadaća. Moja! Ja ti zadajem. protrlja ruke i protrlja svoje umorne oči. reče Adi. A otac živi pisac! Nije te stid to priznati! Koje? Da imaš samo jednu knjigu. ali nije smio postavljati takva pitanja. čitao bi.. Treći put. Nisam ja. Jesi li ti pojeo svoju knjigu?. Samo čita i tjera nas u igračke. i ja imam nekakva prava i neko vrijeme za sebe.. ide kaseta! Prvo Zike i njegova pjesmica. Opet ste ovo čudo pokvarili. Jesi! Pričaj svoju priču. reče Fari. Pažnja. reče tata blago. reče Adi. Poludjet će... Zaknjigio! Vi samo izmišljate nove riječi kojima ćete me dotući. Mi ne mislimo o vašoj budućnosti. Nećemo više da gutamo kasete! Majko. brdo slikovnica!. Zike nije lud! Neka vam on čita! Tata oštro pritisnu kasetofon. moja! Eno knjiga na polici. Adi se tiho smjehuljio. A sad se buni...

Konjovodac je onaj to vodi konja. A jesi li ga pipnuo? upita Fari. Jesam. reče Adi. reče Adi. Ima lijep glas.priča. reče Fari. Umilan. Jedan brkati partizan rekao mi je. usamljeni otok i tu je Napoleon gajio kupus. Znamo. Ja sam živi pisac i sada ću vam nešto iz partizana. Samo je jednu bitku izgubio. ona je uvijek na predstavi. Pipnuo? Nisam ga pipnuo. Poznavao sam dječake koji su bili pravi bombaši! Ja sam bio nekakav nikakav. To je dosadno. bio sam dječak. hajde nešto o partizanima. a mame nema ovdje. tada. Neću da čujem glas. ne vidim kako joj usne miču. Tatura. omalen. Kad govori. U sobi prividan mir. zaplaka Adi. Kad ste ovakvi. kao što se to obično događa. Vidio sam ja na televiziji. reče tata. Kad ja vas uspavljujem. očigledno. Mama će doći iz premijere.. reče Adi. imate pogrešan porodični odgoj. 8 . A. To je eN-O-Be što se uči u školi. protjerali na pusti. smirite se. "Nijesi ti ni za konjovoca!". Ja ću vam pričati što znam. ti si partizanski živi pisac. Pričaj! Bilo ih je. Ko je bio Napoleon? Napoleon je bio francuski car. To nije dosadno. Ne znate ni šta je eN-OBe? To je to. sitan. naročito kad sa mnom razgovara. neka malo i njenog glasa ovdje. zaplaka Fari. eN-O-Be je kad je Tito bio u partizanima. Boško Buha je bio. sve do svoje smrti. Zašto ti nisi bio u partizanima. Slabo je to.. i dječaci su bili u partizanima.. Neću traku! Ne vidim mamine oči. onda su ga drugi carevi. Neću da se glas moje mame prodaje i da mama priča drugoj djeci.. I ona je glumica. Dobro. Jesi li kada vidio Tita? Vidio sam ga kao što sada tebe gledam. Sve je pobjeđivao. Vi. U ovo doba. Pričaj! Jednom si pričao mojoj učiteljici da si partizanski pisac. nadam se. ali je bio. dobro. ljepši od Ziketa. Kad Tita vidiš na slici ne možeš ga zaboraviti. Nije odmah bio car. To je već bolje. Pisac s puškom? S puškom. I papagaj se umirio Je li sada dosta priče? Poklopite se očnim kapcima i spavajte. Bio sam mali.

Nemojte se tako radovati. Kad bi se i odavde odstupilo. Slušajte: "Neprijatelj je bio primoran da se žurno povuče sa svojih isturenih pozicija. Dosadna!? Da sam ti ja učiteljica. ostavljajući otvorena vrata.. kad: Tata. Trebalo bi ustati kad se sluša ta priča... kad se priča o narodnooslobodilačkoj borbi ima toliko pucnjave da ne smeta ništa živo. Sinovi se smiriše. I govori jasno.. zadao bih ti cijelu priču. neprijatelju nerazumljivi. deset na jednoga u mrkloj noći. Slovenac nije frižider.. zabijenih u partizanske položaje u obliku tupog klina i da se ponovo sređuje i priprema za novi napad. Slovenac ne može biti frižider. Tako u krevetu. uporni protivnapadi još neprekaljenih jedinica odreda kojima je. Može li Bosanac napraviti frižider? Može Bosanac napraviti frižider. Kao Bosanac... malo. kao učitelj. Zaglušeni vlastitim puškama. zapucketa mu lijevo koljeno. Amerikanac. nego mrskog i grabljivog pljačkaša-lopužu koji je. je li Slovenac frižider? Nije. Pomalo je dosadna priča. sine. da ne dišemo. Zašto svaka stvar nešto služi? Ne znam. uzavreli od slijepe mržnje. Fari? Ovo je priča da svako nešto doda i oddoda. 9 . ali Slovenac može napraviti frižider. Ovaj naš frižider je napravio. reče Fari. legiji bi bio otvoren put u donja sela. Nije im ni na um padalo da su ovo posljednji zgodni položaji pred prostranom kotlinom iz koje su rodom većina partizana iz ovog bataljona. poput halapljivog svinjčeta.. Zbunila ih je i začudila ovolika upornost partizana. sine. Je li u redu? Možeš: da se čuje muha. Ne. Takvoj priči može samo tišina smetati. Ja bih ga ipak pipnuo. reče Adi. oni su se borili i jurišali ne videći više pred sobom običnog neprijatelja. zabacuje glavu ustranu. To su bili oni. Kongoanac. Slovenac je mislena im. pa su borci zaboravljali da su se ikad povlačili i da je pred njima opasan protivnik. ali ja želim da vas uspavam. grunuo da provali u njihove rođene kuće. bili smo gladni i bosi. Učinilo mu se da je uspavljivanje okončano i da će moći za svoj radni sto. reče Adi. Tako. Hajde nešto iz te borbe. Borba je teška. nagli obrti u situaciji i iznenadni. Dok je tata ustajao. ovaj – stvarna imenica muškoga roda na -ac. od korica do korica!. Taman je zakoračio u hodnik. odjednom. da se čuje mrak i da se čuje mrav pod zemljom i ptica u noćnom letu.ovako." Tiho u sobi. To je znao svaki borac i zato je jučerašnje naglo povlačenje odjednom zaustavljeno i svaki se partizan začeprkao u svome zaklonu osjećajući da se više nema kud odstupiti. a mi smo umorni bili. Bilo je u partizanima povuci-potegni. tako jednostavno. I neke druge korisne stvari. Ali nije još napravio? nastavi Fari pitanja.. položaj postao sam kućni prag.

Šta ćeš još izmisliti? Izmislit ću da se ne ide u obdanište.. Samo ponekad da se poigram sa svojom rajom. Za sada si izmislio samo mene. Napravi ti nešto nenapravljeno. svašta ćeš ti izmisliti. nakloni se prema mami i poče glumatati: Ja se nadam da će sve biti dobro. Ustade. U pravu si! Gledam to tvoje divljanje i samo čekam da se dovoljno naljutim. reče Fari te večeri. PRIČA O NASTANKU ZEMLJE Molim te. Izmlati me da lakše zaspim. onda. vidjeli biste to njeno postupanje praktično. ali može ti se to dopasti. reče tata. gospođe. moje kočije! Dobru noć. Hodite. dobru noć! Sinovima drago. tatura. izmlati me. Dobru noć. i da uvijek bude dan. Mama uđe u sobu: Ovdje sam ja! Mislili smo da si već zdimila. Vidim.Nije. Može li nešto drugo? Može. reče Adi. Da li mi je frizura u redu? Odlična je! reče tata. zaustaviti? Šta znači izdevetati? Ne znam. ruka ti se pozlatila!" Lagiš. Nisi mi rekao da li je frizura u redu? 10 . reče Fari. Kako ćemo se. Izmlati me da se smirim. reče tata. Mama se smjehulji. i sunce. reče tata. Oho! kliknuše sinovi. To znači: devet puta po tvojoj guzi tap-tap! reče Adi. Što si se tako dotjerala? upita tata. Nije da nije. Može. Svaka riječ ima svoj dobitak. sine. Oho! kliknu tata. Dobru noć. reče mama. Rado bih ja tebe izdevetao. mama ne bi nikada tako postupila. Izmislit ću lijek da niko ne umre. A mame nema da se podboči na vratima i kaže "To.. mile gospe.. Večeras igram Ofeliju. Ti ćeš biti sve jači. Niko. niko da ne umre. I ne mora svako praviti frižidere. ali nije napravio.. Bilo bi ih previše... a moja ruka sve slabija. Moramo biti strpljivi. Vi znate kako ja nezgodno brojim. Da je ona ovdje mjesto mene.

Da nas voliš ne bi pošla za te. Da si desna ne bi bila "mačka". Nema veze. Do viđenja. Donio sam vam novu kasetu Đavo i njegov šegrt. Da umremo bi nas ostavila. Žurim..Super! Hajde. Da si šešir ne bi bilo mjesta. Čuo je kako se Zike trudi. Kad dođete zašto pljušti voda? Ko te šiša što si tako ravna. sjesti 11 . sinovi. Taj Đavo i šegrt će vam se dopasti pa ga slobodno obrnite nekoliko puta. ubrzo se pokazalo da Đavo i šegrt i Zike nisu bili dovoljni. Ali. Kad nas maziš čemu masna gluma? Kad te nema zašto vr'jeme šušti. Kad si marka što nas tata ljušti? Kad smo sami što namještaj hoda. Da si "riba" rodila bi sina. Topi se u kaseti. Da si crtić ti bi bila guja. Pjesma! MAJCI: LIJEVA PJESMA Da si Eva bila bi sardina. Zike bi umro od tuge da ga djeca ne obrću prije spavanja. reče tata tužno.. Zike je u formi. Čuli ste ovo njegovo uživanje Uh. Super! Dobaci mama s vrata i posla poljubac. reče Fari. pjesmu majci na rastanku noćnom. Kad smo tihi zašto padaš s uma.. Da si pile tresla bi te struja. dragi moji. gitaru u ruke. Stani da ponovimo! Mama je već trčala niz stepenice. Kratka je! Adi.. Da si l'jeva to bi bila pljačka. dosta šale i dosta zbilje. lijepo sanjajte. Da se peglaš već bi bila slavna. ja sam naumio da se malo povučem u svoju sobicu. Da si ljepša bilo bi nas dvjesta. No. Vidjelo se da joj pjesma nije legla koliko su sinovi očekivali. Tata ode u svoju sobu. reče majka-Ofelija. ponovit ćemo mi bez nje. Zike uživa kad ga obrćete. Lijepo smo pjevali. Tata je morao doći. što me obrnu! Ustvari. To je trajalo neko vrijeme. I koliko je tata očekivao. Bio je zadovoljan.

Riječi se znaju pritajiti u ukrštenicama i križaljkama. I ona prašina na parketu je zemlja. znaju biti nacrtane u paroloma. debelih. A znate li šta je još ZEMLJA? Zemlja još može biti: zemlja oranica. Zna kakav sam đak i hoće da se obraduje mome znanju. djeco. dabome. Iščekivao je moj odgovor. rode! Ovaj. neobrijanih. moja raja u razredu vrpolji se – niko ne zna kako je nastala naša Zemlja... Ne znam šta znači to "Ovaj".na pod. mršavih. Ja progutam pljuvačku i krenem: Otkinuo se komad Sunca i pao na Zemlju. počevši od one 5-milijardite bebe. nastavnik spusti obrve. pored prozora. Ko ima više riječi na jeziku – bogatiji je. Zemlja je jedna u svemiru. Hajde. PRIČA O NASTANKU ZEMLJE Znate li. o Zemlji-planeti. pita nas nastavnik "Ko od vas zna kako je nastala naša Zemlja?" Bio sam tada peti razred. Tako.. pametnih. rekoh važno. dakle – hoću da vam dosadno pričam. i svih oblika: ima ih okruglih. Ja sam već tada čitao sve što nije bilo u lektiri. a mogu da se skrivaju i da nas zbunjuju svojim raznim značenjima. znaju biti milozvučne u tepanjima majčinim. znaju biti tajanstvene u kvizovima. Moje oči su više letjele kroz prozor nego na tablu. Ne znate. I crvenokošci! I crvenokošci. a kome nedostaje koja riječ – samo otvori veliki rječnik i one sipaju iz rječnika kao indijanske strijele ili kao leptirići šareni. dakle. jednu pa drugu. Jer. a zemlja je i blato na vašim čizmicama u hodniku. gluhonijemih. Hajde! Zamislite. Ne znam ni ja. nezrelih. Jeste li zadovoljni ovim početkom? Ja malo namjerno razvlačim i želim da budem dosadan jer mi je glavno da što prije zaspite. izgovaram je početnim velikim slovom. kako je nastala naša Zemlja. vragolanci moji. polumrtvih. žutci. pa svaka država je nečija zemlja. Obratite pažnju: kad izgovaram riječ Zemlja.. Takve su riječi: mogu da se umnožavaju. Pričam vam. životinje. pa se kaže hodam zemljom. Sjedio sam u zadnjoj klupi. crnci. nedavno rođene u Zagrebu. Ima ih toliko da ih niko ne zna sve napamet. lijevo. kažem ja. znaju biti unižene u psovkama. čitao sam tih dana zanimljivu knjigu Od Sunca do čovjeka i javim se: Ja znam. sklopiti ruke preko koljena i pričati. kao Adi. Nastavnik ponovi pitanje. svakakvih. kaže nastavnik i podiže obrvu do plafona. vascijeloj Zemlji na koju stane sve što pripada ljudima – biljke. slijepih. Hajde.. svi se nasmijaše. Oni bistroumni đaci prasnuše u smijeh zbog moje provale. i svi ljudi zajedno – bijelci. a taj prozor je gledao na groblje i vitke čemprese.. nestašnih. masnih.. Bio sam grozan đak. i tako je nastala naša Zemlja. ima ćoškastih. do predsjednika Ujedinjenih naroda!. reče nastavnik obradovan i podiže desnu obrvu. stijene.. Ne zna niko. Riječi mogu biti svih boja i veličina. sretan. Ja znam. a plovim morem. Kad sam pogledao u treću klupu ispred mene i vidio kako se i 12 .

Da vam je on otac!. Tek mnogo. "Vrlo dobro". Sve se može zamisliti. kad mu je bilo teško. koliko mnogo teško je reći. a koža tvrda. Što uho? Moj otac. Snješko Bijelić ne postoji. nestalo hrane na zemlji. a vi ih crtate. Noge još nisu bile izrasle. skakuće – sve je gmizalo na trbuhu. davno. Drveće još nije rađalo slatke plodove. Tako je prednjim nogama počeo brati banane. sve se to događalo ljudskom rodu. more i zamisli lađu koja se još ne vidi. Nušiću. tako su i ljudi hodali kao danas majmuni. govorio je "Boli me uho!" Je li tvoj otac imao tako velike uši kao ti? upita Fari. a tako su se ponašala i njihova djeca. Hajde. Lijevo uho mu je bilo ovoliko! Lagiš. tvrda. oči su bile sitne. Davno. zabolje me uho. rekoše sinovi. roni. Sve što danas hoda. tome majmunolikom čovjeku. i postoji sve dok se ne istopi. Eh! Njega jednom zapita učitelj "Jesi li ti. Prvo i prvo. Dogovoreno? Dogovoreno. vještice ne postoje.. ribe još nisu znale plivati. Kako je nastala naša Zemlja? Liv jepo ću vam to objasniti. ptice nisu znale letjeti. Šta su cipoli? Cipoli su ribe. idemo dalje. a vi ih zamišljate. a oni viši i spretniji ostali su živi. Dobro. mnogo kasnije. Zemlja nije uvijek bila okrugla. "Zamisli. ili kao cuko.Ema smije. trči. ljudi nisu znali hodati na dvije noge. ja namjerno peglam da vi što prije zaspite. a vi ga pravite od snijega. ko tačkice. I unučad njihove unučadi.. veli Nušić. reče Adi. kao što smo i sami gmizali kao bebe. ne peglaj! reče jedan od sinova. pliva. Divovi ne postoje. kao tele. a beba je također čovjek." Tako ćete sada vas dvojica zamišljati ono o čemu ja pričam. ikada vidio more?" "Nisam". Je li on živi pisac? Nije. nije bila ovako tvrda. budući čovjek. reče Adi. veli učitelj. a vi razrogačili oči ko cipoli. kad je tome čovjekumajmunu. 13 . Priča bolje od mene i sve same smiješne stvari. zatim hoda na četiri noge. Kako su ljudi hodali kad nisu hodali? Sve što vidite u životu jedne bebe. leti. Ja ću pričati. Bez obzira da li ste to vidjeli ili niste. Pogledajte bebu kako puže. nije bila ovako lijepa. ovolike! Nemoj me udarati! reče Fari. krila još nije bilo.. čak i ono što ne postoji. I zamisli dim koji se vije iznad lađe. Koji od njih nije bio dovoljno visok da dohvati banane – izumro bi. dakle.. a vi zamišljajte. počeo se uspravljati da dohvati plodove s drveća. Ima u nas pisac koji se zove Branislav Nušić. jer – i dvije ruke su tada kao noge. Tako i priča postoji sve dok se ne zaboravi.

kad bismo sreli mrava kako hoda okruglom crkvenom ili džamijskom kupolom. Kaže mi: "Zemlja nije okrugla. Sjećaš li se. Zvao si ga otiskivač u svemir. reče Fari odvažno. Vidi se Grenland. Iz satelita se lijepo vidi da je Zemlja okrugla kao ovaj globus. onda su izrasli Marsovci. Zemlja je jedna livada po kojoj ja trčim. a mi ne možemo vidjeti šta se vidi iz satelita. Šta vidiš? Vidim globus. od čega su nastali ljudi? Ljudi su nastali od Indijanaca. reče Fari. Čak i danas. Neka Fari kaže. Pa neka je čovjek.. To se sve skupa zove odabiranje vrste. Adi. Vide se i okeani. A taj kupolasti krov je okrugao kao Zemlja. 14 . Dobro. Nisam ja mali! Dobro. Šta? Od čega su nastali ljudi? Bila je kap žutog Sunca i onda je kap rasla. Je li tako? E. primakni se. Šuti ti. Kakvi su Marsovci! Prije nego si se rodio bio si zrak i mi smo te udisali." Tako su ljudi u stara vremena vjerovali da je Zemlja ravna kao ploča. reče tata. ali on meni ne vjeruje. na primjer. daleko. Učit ćete i ime čovjeka koji je to prvi skužio. Sada se izmakni. ovo je ozbiljan razgovor. Tata uze globus sa stola.. Kozmonaut Gagarin. a mrav je sitan i ne može sa svoje visine vidjeti šta mi vidimo. reče tata. Cviko! Fari. Kad se udaljiš vidiš cijeli globus.. ako zna. ja mu pričam da je Zemlja okrugla. ko je. to nije loše smišljeno. inače bih se okliznuo i propao dolje. kao šnicla u tanjim. kako si ti zvao Gagarina kad sam ti onda pričao o njemu? Ne sjećam se.Jeste. Naša Zemlja je ogromna a čovjek je malen kao mali mrav. Zove se Darvin. samo si zaboravio da je i Indijanac čovjek.. mrav bi rekao da je taj krov ravan kao crtaći sto. Dobro. Bio je Englez.. reče Adi. reče Adi. sada. Kad je Adi bio mali kao sada Fari. Ovako ćemo. Šta vidiš? Vidim globus. Gagarin. ali kako je nastao prvi čovjek? upita Adi. Vidi se Afrika. Pa ja sam ozbiljan. Ne vidiš cijeli globus već njegov manji dio. Adi. Učit ćete to. ispravi se tata. Imao je ovoliku bradu! Dobro to.. Kad je Adi bio toliko velik kao danas Fari. kako se zove Čovjek koji je prvi vidio svojim očima da je Zemlja okrugla? Gagarin. Vidiš cijeli globus. Fari.

Meni se sviđa jedna priča o tome koja kaže: Sunce je usijana žitka masa. Venera. i tresnuti o asfalt. U jednoj zemlji koja se zove Španija vidio sam tog diva Atlanta napravljenog od betona.. Lijepo. Bio je mlad. a Voda na Vjetru. Kako? pitat ćete. a uslijed smanjivanja počela se sve brže okretati oko sebe i oko Sunca. Pored takvog Sunca projurila je neka.. Išao je rano na spavanje. prebrzo i za planetsku veličinu. povukla za sobom kroz svemir dio Sunčeve usijano-tečne mase. Ono što sam ja onda rekao svom nastavniku kako je nastala naša Zemlja. čak. Sve se u prirodi mijenja. bude zemljotres! Neki drugi ljudi. Ljudi će sjesti u rakete. Kornjača se mrdne. 15 . I sve Sunčeve planete su nam rod rođeni: Mars. Ne znači da će tu ostati. zamišljali su i govorili da Zemlja ne počiva na Volu već na velikoj Kornjači. Ta pamet na nekoj drugoj planeti može biti pametnija. a dobro bi bilo da ne stojite tako blizu. kao kad jezikom brzo hapneš površinu sladoledne kugle! Da je ta zvijezda letjela malo sporije. U tom strahovitom trenutku ta zvijezda je. uslijed hlađenja počela se smanjivati. počela se i sama brže hladiti. Tako će izumrijeti sve što je rođeno. Zemlja će se smanjivati. također u stara vremena. Pošto je projurila prebrzo. Manji površinski dio.. Svemir je toliko prostran da vam ovdje. Kada Vo mrdne uhom. E. taj cug je jači! Može vas. iz sveg srca svoga!. Što je autobus brži. Kraja tome nema šta su sve ljudi mislili o nastanku Zemlje. ponijeti sjemena raznih biljaka. ne mogu o tome pričati. Sada je na ovoj putanji na kojoj smo mi zajedno s njom oko Sunca. Zemlja se makne!. lijep i hrabar. Ako stojite na ulici kad pored vas projuri kakav autobus. Ni sama priča o svemiru i nastanku planeta ne bi mogla stati u ovu sobu. sve što živi i raste.. niko tačno ne zna. zavrtjeti.. A bilo je i takvih ljudi u stara vremena koji su govorili da Zemlju drži div zvani Atlant. a na nekoj drugoj planeti. Svaki čas neka se zvijezda ugasi.. slična užarenom gvožđu u topionici. po sili privlačenja. Kako se to dogodilo. Držao je kuglu zemaljsku na ramenima. u sobi. započet će novi živit. Imao je lijepe. Jupiter. sada gledajte! Stari ljudi su znali lijepo izmišljati: cijelu Zemlju drži na leđima Vo. Evo šta ja mislim da se zastvamo dogodilo: Pogledajte nebo u vedrim ljetnim večerima. U svako vrijeme su mislili nešto drukčije. nama nepoznata zvijezda. veća od Sunca.Zaboravio sam. Sinovi se zamisliše. ta otrgnuta masa je ostala ni-tamo-ni-amo: otkinula se od Sunca a nije stigla do zvijezde. Otuda ime Atlantski okean. Vo stoji na Ribi. još više udaljavati od Sunca i sasvim ohladiti.... zdrave zube koje je redovno prao. osjetit ćete kako vas snažno povuče zrak za autobusom. Riba na Vodi. ta masa bi se zalijeplila na njenu površinu kao vrela palačinka. a svaki čas nastaje neka nova.. nisam mnogo provalio. Mnogo veća od Sunca. ponijeti mladunčad raznih životinja i ponijeti svoju pamet. Ovakvi mišići.. tako usisana u hladan prostor.. Naša Zemlja je nastala od Sunca.. a to bih i vama preporučio. Gagarina je raketa zaista otisnula u svemir i riječ otiskivač mogla bi se prihvatiti dok ne izmislimo bolju.. Zemlja. Pokazat ću vam Gagarinovu fotografiju u avijatičarskoj uniformi.

Dobro. možeš ovako. Tu priču smo čuli milion miliona puta. upita Fari hrabro. Dobro. Nema kraja.. Što. Više od toga digao se zbog riječi. graknuše sinovi uglas. reče. Koju on smisli. MARSOVAC U TATINOJ TVORNICI U srijedu uvečer tata nije ni nudio da Zike priča umjesto njega. sokolići. Koju ćemo? Pošla koka na pazar? Kako možeš stalno istu priču?. Nije hodao. reče tata važno. hoćemo da nas uspavljuje iz kasete!" Ma. Tu. Kasetofon je ponovo bio pokvaren. I mama je bila doma. Ali neka nas mama ostavi same. Odlično. Rekla su "Kad nam već nema mame doma. gore-dolje! To mu je prijalo. Oduševljen sam tvojim poslom. zamolili da im i ti jednom nedjeljno pričaš prije spavanja: oči u oči. Svojih i maminih. Samo su me sinovi jedne večeri. Zamaralo bi te manje nego što mene zamara vrćenje uživo. Mi volimo da nam ti pričaš svoje lijeve priče kojih nema u knjigama. da snime tvoje pričanje. nemoj! E. Samo je učinio nekoliko čučnja. To ne zna ni mama ni Zike. samo je djed imao horku a baka koku. tatura. reča mama. reče tata. da ih gleda. rekoše sinovi. To je dječija psihologija. pred njihovim očima i ušima. da smišlja i priča u isto vrijeme. da briše svoje naočari. tata. Djeca vole sve nove i nove priče. prigovori mama u prolazu. a gdje je kraj neba?. Lagiš. Da sjedi na podu s rukama preko sastavljenih koljena. Gore-dolje. Je li ti meni prigovaraš za moj posao? upita mama nanišanjena kao puška vinčesterka. tako. Smijat će mi se. reče tata. Bili djed i baka. reče Adi. Tata ustade da protegne noge. jedne ponoći. reče Adi. ali su Adi i Fari željeli novu tatinu lijevu priču. koju ćemo? Pričaj kako je Marsovac došao u tvoju tvornicu cipela. Tvoja rođena djeca. A kako bi onda počeli? upita Adi. također važno. Nemoj tu priču. glasom u glas. Kad već ne možeš uživo. onoj našoj Svjetlosti ću predložiti da snime tvoj glas. sa suzama u očima i plačnim glasom. 16 . Bili su veoma siromašni. reče tata važno. Vrćenje u kaseti ne bi te osobito zamaralo. licem u lice. Čisto tehnički. Predložit ću proizvođaču kaseta.. Djeca vole da bezbroj puta čuju priču koja im se dopadne. Sve nove i nove priče! I djeca su to tražila.

Ja sam davao dok je na računu bilo novaca. reče tata.. radnici me nisu voljeli.Mama krenu iz sobe: Imam ja prečih poslova. plus broj. zatim svim drugim preduzećima. Kad god se sjetim toga direktorovanja pomalo me bude stid. To što mi se desilo s Marsovcem. Mene zanimaju kompjuteri. pa šta bude da bude. Taj maloglavi M1 14 prosto je izluđivao kompjutere neobičnim računskim operacijama. Trojica muškaraca u isto vrijeme. Neke sam volio. Milion cipela tako rasparenih ode u bijeli svijet. Gledao je čas jednog čas drugog sina. KOŽNA ČARAPA I? Pošto ljudi na Zemlji imaju po jednu lijevu i jednu desnu nogu.. desilo mi se zastvarno. i odrasli ponekad griješe. možda će moja praksa u Institut za kompjutere prije okončati nego se ovo utvrdi. Kako ti se zvala ta cipelarnica? upita Adi. naše cipele nisu htjeli kupovati ni muškarci a kamoli žene. a neparni ženskom. mislim. Kad sam je zinuo. radnici iz cipelarnice dogovore se s radnicima iz pakirnice i sve upakuju u kutije lijevu cipelu s lijevom. Hajde. da malo uživamo. Nisi. Rekao sam prošli put. Ja postanem gubitnik a cipelarnica gubitašica. Kad je nestalo na računu. Kad sam ja bio direktor tvornice cipela. ali eto.. Možda zato što je Mars manja planeta. to su oni i željeli. Niko više nije tačno znao ko mu duguje i koliko i kome sam duguje. uživali su što će mi ministar za narodnu obuću dati nogu. makar primali i manje plaće. Tako otprilike. rekao mi je "Ne bojte se. zatvorite vrata da niko ne čuje. Kako je Marsovac postupio da izludi kompjutere? Marsovac je prvo pobrkao račune svim tvornicama cipela. To nije pedagoški. Zvala se tvornica cipela. Bio sam strog i nepravedan. neke nisam. Uđem u crveno i banka me opomene. ja sam i dalje davao i ušao u crveno. taj Marsovac bio je priča za sebe! Tako je znao o kompjuterima. sjede ponovo na pod. Opasno!. Tako idu njihova imena – slovo i broj. Tako se kaže kad se izda više čekova nego ima novaca. E. a imao je nešto manju glavu od mene. Tata protrlja naočari. a na Zemlji. a desnu s desnom. Parni brojevi pripadaju muškom spolu. nisam ni ja sisao kvočku.. Taj maloglavi pametnjaković nije nikoga puno oštetio. I pored toga što cipele nisu prodavane. postade malčice sjetan. Dosjetim se ja jadu i za savjetnika u računovodstvu postavim Marsovca.. moji radnici su tražili mjesečnu plaću. Sjećam ga se kao danas. i tako je u toj zavrzlami pomagao mojoj tvornici da plati sve dugove i da ostane na našem računu milijardu dinara. gospodin direktor. reče Adi. Moji radnici su uživali. na malom prostoru! E. Međutim. Oženjeni su M a neoženjeni N.. Ubacio je 17 .. Zapravo. To vam je kao da sam uletio kolima u raskršće kad je upaljen crveni semafor. Ime mu je bilo M1 14. već svakoga pomalo. i nikad se neće znati ko je to izveo". Kad je radnicima dojadilo moje direktorovanje. blag i tih.. skupi koljena i sastavi ruke. ovo na Marsu ne bi bilo otkriveno za godinu dana. što bi rekao moj prijatelj Ljubo Čvoro.

" "Ne. Marsovac je na svojoj planeti sitan. kaže Marsovac. M1 14 gotov!" Nikad nije govorio "druže. ali možete to zamisliti." "Stani". naši stručnjaci su odlazili na Mars da proučavaju njihov način života. Kad je slistio i veliku porciju sladoleda sa šlagom i trešnjama. Nije ni bio tu. A jezik? Marsovac stavi uvečer kasetu i slušalice. gospodin direktor. postati svjetski poslovni čovjek. a ti ćeš. nađemo se na ručku u Holidej-Inu. reče Fari. gospodin direktor". reče mi u povjerenju: "Nastavite takvo pakovanje cipela: lijevu s lijevom. "ako sam ja Zemljanin. malo žućkasta. Imao je 114 godina. rečenice. Pogledaj moje noge – jedna mi je desna a jedna lijeva. kažem. Sve bi gledao u mene svojim svijetlim očima i treptao kao da ima sijalicu u mozgu. To vam je: duguje-potražuje. Civilizacija njihova. sve riječi. Ja ga iz kancelarije zvonem toki-vokijem u Institut gdje je bio na praksi.novu stavku u računima: ispravka prošlogodišnjeg rebalansa! Štos! Vi ne morate znati šta je rebalans. "Jok!" kaže Marsovac. s krupnim očima. Kako je izgledao? upita Adi. Kažem ja Marsovcu da ću kazniti one radnike što su počeli naopako pakovanje cipela. dugačkim stopalima – može skočiti udalj deset metara kao od šale! Međutim. Sazvao sam sve radnike u najveću halu.. ćelav. izvini – ti nisi 18 . I volio je da gleda Sunce. Poslije nekoliko mjeseci našega sunčanja." Volio je tufahije da jede. u kaseti je naš jezik. u zamjenu. njihova koža postane slična našoj. Zavolim ja tog M1 14 i on mene. I vi se poravnavate međusobno. nisam sisao kvočku. rekoh ja. kažem ja Marsovcu. ujutro – jezik u glavi! U njih je dijete obrazovanije nego naš profesor. Tako svake godine mijenja broj u imenu. kad krene na Zemlju. Nije govorio o poslu dok se ne najede. a tada su neki od njih dolazili na Zemlju da uče o našem životu i o našoj ishrani. Čovječe. Mogao je pojesti tridesetak tufahija poslije ručka. zato je M1 14. trojica su bili. A lijeve cipele? upita Adi. Sunce na Marsu je upola manje i upola hladnije nego na Zemlji. što bi rekao moj prijatelj Čvoro. to je tvorničko samoubistvo". Sve što mu ja naredim uradi bez prigovora. Oni su ispred nas. glagoli. Mi se poravnavamo šakama.. saznao ko su kolovođe. a desnu s desnom. kad krene na Zemlju prvo ide u takozvanu zemaljsku komoru i poslije tri dana i tri noći poprimi izgled zemaljskog čovjeka. kao u Kineza. "Vaše Sunce!" govorio je i pokazivao rukama krug veći od moje glave." jer je učio naš jezik po predratnom udžbeniku. Ti uzmeš od Parija trinaest klikera a on od tebe devet. i odlučim da ih kaznim izbacivanjem s posla i još neke stvari. imenice. Koliko mu je bilo godina? upita Fari. a mene će ministar za narodnu obuću u zatvor." "Ali. "Jok kažnjavati radnikekolovođe. Bude samo malo sitnoglaviji i malo svjetlije kože i očiju. i oni su imali problem ishrane na Marsu. velikim ušima. "Ti za koju godinu ode na Mars. "Samo nastavite tako i vi ćete se obogatiti. dođe u moju direktorsku kancelariju. Uradi. nakloni se i kaže "Gospodin direktor.

Karden čeka na aeorodromu Orli. Govorio je glasom koji izlazi uvijek istom jačinom. Nestalo kože u zemlji. Jednog utorka dobijem pismo iz Kine u kome piše da su i Kineskinje počele nositi samo lijeve ili samo desne cipele. a mi smo upravo proizvodili manje brojeve.. govoreći da je ovo par cipela. Kaže mi na uho "To ćemo proglasiti za najveći modni krik.. To je bio znak da smo pobijedili kuglu zemaljsku. žene s lijepim nogama i zgodne muškarce i svake večeri počinjemo uvjeravati ljude da su naše cipele najbolje na svijetu. Počeše otpuštati radnika. zatim poznati ruski hokejaš. budu manekeni i manekenke s mojim cipelama. mladići lijepi ko djevojke. – a te jabuke punjene orasima i ne znam čime još. a kad one prihvate – svijet je tvoj!" Ja mu ne kažem da me je Marsovac savjetovao. Ja dam nalog da se uplati reklama za Evroviziju. Radilo se u tri smjene. I jednog dana na adresu KOŽNE ČARAPE dođe telegram iz Pariza.čovjek. Popnemo se navrh Tornja u restoran. "Aferim!" kaže. I lice mu se presijavalo dok je jeo. reče Ml 14 tiho. Tako uspijem nagovoriti našeg najboljeg tenisera da reklamira rasparene cipele.. Odem ja na modnu reviju. Novaca za reklamu imali smo dovoljno. koji je štampa razbubala kao najveću senzaciju. a ne ono ranije. jer sam znao da su Kineskinje najprobirljivije za cipele. jednu za drugom. nagovorim primabalerinu da kaže isto. naše rasparene cipele nije prihvatilo tržište i gotovi smo!" "Ne". Taj naš modni krik prihvati odmah grčka princeza. i uvijek jasno i horizontalno. kao da je od stakla. Nagovorim i našeg skijaškog pobjednika u superveleslalomu da natakne naše cipele i kaže da je u njima pobijedio. i to je moda i KOŽNA ČARAPA će pobijediti. Marsovče Ml 14. živio Marsovac Ml 14. Karden predloži da u subotu. Poslije ovoga filma. "nisam to od tebe očekivao!" Nisam ni ja. imaju najmanja stopala. ne mogu ih razlikovati koje muško ko žensko. zatim španski princ. odatle njegovom "ajkulom" do Ajfelovog tornja. Ja odmah na avion. i od tada počinjemo raditi u četiri smjene radničke. Ja na avion – u Australiju: "Dajte nam sve zalihe kože koje imate!" Tvornice koje su pravile cipele na stari način – jednu lijevu i jednu desnu. da ne zaostanu. djevojke sve ljepše od ljepših. i moje mušterije će to prihvatiti. Radnici me zavoljeli. da nas niko ne prisluškuje o čemu se dogovaramo. Mislim se. Sazovem najbolje stručnjake za televizijsku reklamu. Nismo ih mogli toliko napraviti koliko se tražilo. nisu smjele biti guljene – svaka je morala biti sa crvenom korom i tako pečena da se sjaji. Ja primim na posao samo njihove najbolje. ali Karden sve vrti glavom zadovoljan i udara me po koljenu. nisu mogle naći kupce. To je trajalo. zatim centarfor Liverpula. Moram sada priznati da mi je bio simpatičan i da sam mu vjerovao. On nikada nije povisivao glas. žene navale na naše cipele kao da su zlatne. a mladi holivudski režiser Emest Hit krene s filmom u kome će glumci nositi samo lijeve cipele. na najvećoj godišnjoj modnoj reviji. Druge tvornice cipela kao da ne postoje. Pažljivo sam ga gledao dok jede tufahije. Za ženama krenu i muškarci. A nije ni snižavao. Žene koje su imale 19 . Mene pozove ministar za narodnu obuću i da mi odlikovanje. mislim se. Čuveni kreator svjetske mode Karden zove me u Pariz na dogovor.. Mi se lijepo rastanemo i ja počnem raditi kako mi je savjetovao.

Ja sam bio slavljen. i može im se. S njima je to išlo lakše. a ljevoruke lijeve cipele. Išle su u demonstracije za KOŽNU ČARAPU i njenu novu modu. Bile su od fine. dugačka stopala. KOŽNA ČARAPA je pobjeđivala na međunarodnim sajmovima i festivalima mode. Nemojte pitati kako – jednostavno. To nije dugo trajalo. zna se ko će to nositi a ko neće! Kad su sobarice tih naših dama 20 . vidio te sandale u Egipatskom muzeju: tanke. samo su zlatne. Pismo iz Kine bilo je puno hvale o našim cipelama i govorilo je da su još Kineskinje u vrijeme vladara Min. Smislili su način kako da me unište jer sam ja tu bio glavni. Toliko smo se osilili u KOŽNOJ ČARAPI da smo javno nagrađivali noge koje imaju najmanje žuljeve od naših cipela. seljankama. Bez ovih naših seljačkih zadebljanja. bila je ismjehivana kao prosta žena. Neke su čak išle hirurzima da im skrate stopala da bi mogle nositi naše male. Naše cipele su se mogle prilagoditi nožnim oblicima. Naši brojni neprijatelji nisu spavali dok smo mi uživali. Tada su moje fotografije s Kardenom preplavile sve zemaljske i marsovske novine i televiziju. tanke i slične današnjim japankama. Koja dvorska dama nije tako postupala. naši neprijatelji. Čim je besplatno. Ko je smislio taj štos bio je ravan marsovskoj pameti. proizvedu desetine miliona cipela sa znakom KOŽNA ČARAPA i u pola cijene prodaju te cipele običnim ženama. nosile samo desne ili samo lijeve cipelice. ali nam nisu ništa mogli. i to tako što su desnoruke nosile desne. Znajuću to. stručnjaka. meke kože. princezice. najbogatije žene. Žene su nas branile. Moj uspjeh bio je u tome što su naše cipele prihvatile najpoznatije žene na svijetu. a onim najsiromašnijim podijele besplatno. Imali su svi ista dugačka. otmjene cipele. niko nam nije ravan.velika stopala teško su mogle obuti naše cipele. otmjene žene su poludjele za našim sandalama i cipelama. Kad je u pitanju podvala. ali dovoljno da se vidi: zlatne sandale su obje bile lijeve i nosila ih je ista žena. Birali su me u Međunarodnu delegaciju za odlazak na Mars na razgovore o najnovijim zemaljskim novitetima i mogućnostima prilagođavanja tih noviteta Marsovcima. Pošto sam se na tim fotografijama morao smijati. sportašice. Opet se digne prašina oko toga. sve one žene koje hoće. i upućivao je čitaoce na jednu knjigu o Kleopatri u kojoj piše da je bila ljevoruka. da manje žuljaju. bijele. Kada su to saznale. glumice. To je trajalo. I to najviše za lijeve neparove jer su željele da budu lijepe kao Kleopatra. to jest kraljica. da se razlikuju od običnog naroda. tako smo ga najuriš i izgubili. Ja sam. ne znajući kako drukčije da nas zaustve. Karden je organizirao i savjetovanje u Parizu i doveo dvojicu Egipćana. radnicama. Jedan francuski novinar pronašao je u Egipatskom muzeju nepar zlatnih sandala koje su pripadale kraljici Kleopatri. prije šesto godina. Da ste samo vidjeli to nožno takmičenje. Kako smo najuriš osvojili modni svijet. Velike stvari su uvijek jednostavne. ako nije bio i pametniji. A onda smo jednoga lijepoga dana krahirali. poslije. Sve ovo je trajalo. a jedan stručnjak za stari Egipat napisa veliki članak u kojem tvrdi da je to s Kleopatrinim sandalama laž. i oni su donijeli i pokazali Kleopatrine sandale na kojima se lijepo vidjelo kako su one izlizane samo malo. zube sam morao mijenjati i udariti nove. i to dvije lijeve. dignu se protiv nas direktori tvornica parnih cipela. Kleopatra je imala mala stopala. Znalo se koji broj nosi kraljica. organiziraju se u Kairu stručna savjetovanja.

Nela. svako jutro je tražio i oblačio bijelu košulju i tako se nametnuo učiteljici za ulogu bijelog leptira. Dobro je što se tata tu manje pojavljivao. Stručnjaci su ubrzo pokazali da naše cipele ipak žuljaju jače od običnih. I tako to prođe. I tekstove svih leptira. nije ni imao djece. ali starije generacije još pričaju o tome. sve žene i muškarci pređu na staru modu – na parne cipele. Bilo je u njemu nečeg vojničkog. Za razliku od mame. a Zlata je za tute. Osvanuo je dan kada je u obdaništu bila priredba te Pariju nije trebalo više od jednog buđenja. Vi se niste bili ni rodili. koja je bila sklona nježnim majčinskim kretnjama i riječima. Piše "Otišao sam u marsovsku mirovinu i već sam pravi penzioner. a drugoga samo malo kucneš čekićem po glavi. Išla je s dedom. Niko više nije želio naše cipele. a slično je osjećala i prema tatinom prijatelju Čvori koji.došle u istim cipelama koje i one nose. Zbogom." I to je kraj. a pri buđenju mama. uostalom. reče trljajući oči. Čak ni obične žene. BIJELI LEPTIR Ne zna se da li je Adija i Parija bilo teže uspavati ili probuditi. gospodin direktor. Neko vrijeme. i odmah se probudi!" Mama nije voljela te grube riječi i slike. One tufahije su bile dobre. Tada umirem. Na ulici sustigli Esmu Kapetanović. ujutro je bio prijek i opasan. a on se vadio govoreći da to nije vojnički način već izviđački. Koliko je uvečer bio popustljiv i pričljiv. Ako mi budeš pisao. Jedan se teško budio. Pri uspavljivanju glavni je bio tata. Prođu godine i neki dan dobijem pismo od Marsovca. Brzo se obukao i krenuo s mamom. Kad je na probama vidio da će neko od djece biti bijeli leptir. Nela je pedagog. Svi muški Marsovci umiru dobrovoljno kad postanu MP 160. Ko je glavni za priredbu? upita mama. Neću ih zaboraviti do MP160. I tekst je naučio ko pjesmicu. to je bio naš kraj! Tako izgubismo kupce. oduzme mi odlikovanje i da mi nogu! To je bila afera svjetske veličine i količine. A ima to napisano i u jednoj knjizi koja se zove VELIČINA I PAD "KOŽNE ČARAPE". moje ime je sada MP 124. reče tata. tata je upotrebljavao kraće i jednostavnije riječi i kretnje. Volio je ponavljati riječi svoga prijatelja Čvore: "Imao tata dva sina. i to će trajati do MP 160. Sanjao sam da mi je Srđan Perić ukrao bijelu košulju. Tu svoju bjelokošuljastu smišljenost krio je i od roditelja. 21 . Mene pozove ministar za narodnu obuću. Gdje mi je bijela košulja? Tu bijelu košulju nikako nije želio oblačiti dok nije saznao za priredbu.

Nela ima tri para cipela. Fari zagrli majku: Moja ljubav danas pjeva za tebe! Majka se suzdrža da ne zaplače od sreće. Šta je bilo poslije? Poslije sam udario Bojanu jednu servu. Da. Pa. I? Išao sam u kaznu. nije tebe upisao nego mene. 22 . Nisam. Kako ti znaš da je siromašna? Pa. Što ne pozdraviš Esmu? Upita mama. Priredba je bila izvrsna. Lijepo. Šta si mu uradio? Fari pokaza rukom: Servu! Zar vam to dozvoljavaju u obdaništu? Ne dozvoljavaju. To se događa. sretno! Tako je i bilo. Tata nije dolazio. reče mama. Mama je požurila s pozorišne probe. bijela košulja. Pred obdaništem su se rastali. Ne znaš ništa! U obadništu se djeca ne vole. ali je iste večeri tražio da mu Fari ispriča priredbu. Ideš li često u kaznu? Ne idem često. vi ste joj svi djeca. Nela je nova učiteljica. To je bio uvod u uspavljivanje. ali je siromašna. Tu su se vrzmali i dugi leptiri. jesi li je zavolio? Jesam. kad je zaboravio nekoliko riječi. Hoćemo li ugasiti veliko svjetlo? upita tata. Zavolite se svi. Ne bih rekla. samo se čuvaju. Vi ste obdaništarci. i svoju ulogu i druge uloge. Fari je znao tekst a jednom je pomogao i žutom leptiru. Zar ti nije lijepo u obdaništu? Bojan me upisao. a okolo su bila djeca – drveće. Doći ću ti u jedanaest na priredbu.Mama ih pozdravi. Ponijela je i mali foto-aparat da uslika bijelog leptira. Rumen od uzbuđenja. Fari je već bio obučen: Bijele pantalonice. Dosta mi je što je moram gledati cijeli dan u obdaništu. međusobno. bijela leptirasta krila. nema djece. Šepurio se među djecom.

neću ni ja. Hoćemo. hoćeš li nas pustiti u svoj cvijet?" "Hoću samo Crvenoga. reče Fari. U pravu si. Bijeli i Žuti. hoćeš li nas pustiti u svoj cvijet?" "Hoću samo Žutoga. Izvadi kasetu iz džepa i smije se: Sada će vam vaša majka iz kasete ispričati svoju priču. Bolje je brat s bratom poginuti. Mama-glas prvo pozdravi: Draga djeco. ako nećeš moju braću. Malo svjetlo mi ne ugoršava priču već uboljšava." Onda je sunce reklo kiši: "Prestani padati. Lalice. ako nećeš moju braću." I onda je kiša prestala i leptiri su se igrali. Bravo! reče tata." Onda su odletjeli do Bijele Lale: "Lalo. Lalice. Svjetlo je ljubomorno. na vašim licima. ako nećeš moju braću. hoćeš li nas pustiti u svoj cvijet?" "Hoću samo Bijeloga." Bijeli leptir je odgovorio: "E. 23 . Jupi! Kriknuše dječaci. reče tata. nego brat brata ostaviti. Moram vam priznati da sam ja kupio kasetu i ja snimio maminu priču koju ćete čuti.. zato što je isti kao ja". Bravo! reče stariji brat. Sada malo iznenađenja. Bolje je brat s bratom poginuti. u vašim ušima i očima. pa. rekla je Lala. A sada ne moja već tatina lijeva. Mi smo jedna porodica. Bolje je brat s bratom poginuti. nego brat brata ostaviti. Leptir je rekao: "Neću ni ja. Ovu sam rečenicu ukrala od Parija. na vašem uzglavlju. zato što je isti kao ja. Dok me slušate gledajte me kako vas milujem ispruženom rukom i uspavljujem toplom pričom." Žuti leptir je odgovorio: "Neću ni ja. moj glas je sada s vama. zato što je isti kao ja. jer mi svi mislimo isto. Onda su oni doletjeli do cvijeta i zamolili: "Lalo. Oni su se igrali. Jako svjetlo skreće pažnju na sebe.." Onda su letjeli do Žute Lale: "Lalo. Odjedanput je pala kiša. Pričaj nam! Fari: Bila tri leptira: Crveni.Nećemo! reče Adi. Ja sam s vama i moja ljubav večeras priča za vas. Lalice. nego brat brata ostaviti.

moći ću dosegnuti vrh zida. Ta velika država nalazila se na obali mora. a ti si Pink Panter. Savjetovala ga je da prvo odbija hranu. Pušio je na dugački cigarluk. Vrijeme je i dalje prolazilo. U državi Palmira nebo je bilo visoko. poprimili znatan 24 . Čim još malo porastem. Rado bih pobjegao. ili lavovi. kroz ogradu. moj nemir je mnogo bezazleniji od tvoga. ljudske kretnje i postupke prema njemu i prema svojim bližnjim. u mladosti. ili deve. I stvarno. Čim je umakao potjeri ukrca se krišom na teretni voz i otputuje u južne predjele države Palmira. da se čini bolesnim. reče jednoga dana Panter.. Svi oni vremenom su se prilagodili ljudima. Krećem se slobodno. Teško je živjeti između tri zida i čelične ograde. poprimili znatan dio čisto ljudskih svojstava. prostirao se Pinkov rodni kraj. čim se moj vrat još izduži. a kad se uspava njihova pažnja. stekao mnogo lijepih ljudskih osobina. Jedino mu je bilo drago kad vidi Žirafu koja je zajedno s njime bila dovedena iz rodnoga kraja. Još dok je bio sasvim malen doveden je u Zoo. gledajući ljudsko ponašanje. a to je najvažnije.PRIČA O PINK PANTERU U velikom Zoološkom vrtu u gradu Oboa živio je mladi Pink Panter. Žirafa je povremeno prilazila do kafeza i tako se družila s Pinkom. Samo ti uradi kako smo se dogovorili. samo su nekontrolirano ispuštale životinjske krike. ja sam velik ukras Zoološkog vrta i velika radost djeci koja dolaze da me vide. ili ovce. slušati iznenadne ljudske glasove i trpjeti drska dječija zadirkivanja i gađanja kamenčićima. njemu sličnih. Svoje roditelje nije ni upamtio. reče Žirafa otegnutim. ali zid je tako visok. Pink posluša Žirafu i jedne nedjelje nađe se na slobodi. Daleko. Čuvar će dovesti ljekara. Neka ti moje dugačko tijelo posluži. To je trajalo. U kafezu mu je bilo veoma dosadno. šuštavim glasom. Nemam velikih prohtjeva. koji su nekada. Ja ću ti pomoći. Meni je ovdje život snošljiv. "Strugni napolje!" reče Žirafa "i eto te na slobodi!" Ti ćeš tada biti kažnjena zbog mene.. reče Pink. Kad je Pink izoštrio svoja opažanja. a parkovi slični Pinkovom rodnom kraju. Pink je služio raznim ljudima. bili vuci ili medvjedi. Mene ljudi svrstavaju u poslušne životinje. slušajući ljudski govor. ili lame.. s druge strane mora. I izgledom i ponašanjem.. Pošto je bio bez škole i zanata odluči da radi bilo koji posao. da povraća. i obavljao različite poslove i vremenom je. čak je sve više sličio ljudima. Neka moj visoki vrat bude tvoj put u slobodu. ljudske dobrote i ljudskoga zla. a ove čelične šipke tvrđe od mojih zuba. jedući ljudsku hranu. dogovori se s Panterom o bjekstvu. primijetio je da među ljudima ima još takvih. Moglo se živjeti. kada je Žirafa porasla toliko da je glavom mogla dohvatiti blizu vrha zida. Imam dovoljno kvalitetne hrane i vode. nosio šeširić. Neću. Ja sam obična Žirafa. vezao žućkastu maramu oko vrata i nosio veliki bedž s likom Žirafe. reče Žirafa. ili lisice. Nije volio ni životinje iz susjedstva.

Kad je Deva-Apotekarica ugledala Pinka. da on više ne pije vodu iz čaše već iz kante. ponovo je bila zaprepašćena i prestravljena. Sada je mogao. I ugleda. stane svojim šapicama na brojeve telefona 522-722. ali ako bi ti voljela da sam viši. Pink to popije i naglo se smanji i bude majušan kao Miš. Nisu se još držali za ruke. priznade Pink. I kad je već postao zreo. povremeno se uvlačio u poslastičarnicu Minjon. Ima malo Pantera u Palmiri koji su viši od mene. odmah. ali ljudi navale na nj s vatrogasnim ljestvama i vodenim šmrkovima. Deva-Apotekarica razmuti veliku kantu snažnog napitka i potplati čuvara da to da Pinku umjesto vode. uživali zaboravili su svoje porijeklo. zgodna ženska. uvuče se u direktorovu kancelariju. a ne ja od tebe. kad se malo apotekarski pribrala. Pink ubrzo poželi svoju Devu-Apotekaricu. stiješnjene i otužne. A osim toga. Sviđaš mi se vertikalno i horizontalno. naučio je uz ljude jesti kolače. Pink se sagne da spusti krov na njegovo mjesto i da vidi šta joj bi. tako malen i okretan. ljudi se razbježe uplašeni. i moram ti na početku sezone priznati da bih ti rado napravila jedan napitak od kojeg ćeš odmah porasti. Pink se rasplaka. dok je on bio u obilasku Robne kuće. pomalo zlurado. reče Pink. dobio je odgovor da se ona udala za sniježnog čovjeka zvanog Jeti. I ti se meni sviđaš.dio ljudskog izgleda. Za Pinkom se stušte sve gradske mačke i psi. reče Deva-Apotekarica. i odmah toliko naraste da je podigao krov apoteke na glavu. Navikao sam na svoju visinu. Međutim. u apoteci. priznade mu ona jednog proljetnog dana dok su šetali Zoološkim vrtom u glavnom gradu države Palmira. popit ću taj apotekarski napitak. Kad se predstavio kao zaručnik i upitao za svoju draganu. To je i činio nekoliko dana. Kad se Deva-Apotekarica osvijestila. Javi mu se šefica apoteke. I Pink popije. i brzi Pink pobjegne u veliko skladište obližnje Robne kuće. načini nov napitak. Grad se zvao Baobab. Niko se nije čudio tome. žaleći što ne može više pojesti. samo su zajedno šetali promatrajući zoološke životinje. prikrade se Pinku i proturi mu ga kroz gvozdenu rešetku. Sada je već znao da će ostatak života provesti tako malen. sladio se kobasicama iz mini-marketa. Pink se tome obraduje ali šapne Apotekarici da donese veću količinu. Jer – takav je život u državi Palmira. Spavao je u udubnoj kutiji za cipele u skladištu Robne kuće. svezu ga brodskim užadima i smjeste u veliki gvozdeni kafez da od njega prave senzaciju na glavnome trgu i tako uveseljavaju svoju nestašnu djecu i radoznale strance koji budu dolazili u grad Baobab. 25 . trebalo bi da si ti viši od mene. Prema ljudskim zakonima. mršava Deva-Apotekarica. Dok su tako. odmah se izvuče kroz ogradu i pojuri prema svojoj djevojci. u Pink Pantera se zaljubi visoka. Meni je dobro i ovako. tako umanjenog. odbačen i beznačajan. i još rastem. Deva-Apotekarica se onesvijesti od šoka. vrisnu kao nikad do tada: od svih životinja ona se najviše plašila Miša. da hoda kud hoće i da uzima hranu iz najboljih radnji i da proba sve kolače u najboljim poslastičarnicama.

uvukao se u ladicu. a poslije – oko četiri sata ujutro – kako već pomalo dremucka i hrče. ali druga dvojica lopova okrenuše se naglo s vrećama preko ramena.isprobavao sve voćne sokove na slamku. Pink je prišao stolu. Stoj. Skakao je po tipkama klavira. a nešto i zbog toga što se već znatno osjećao čovjekom. 26 . Nije tačno ocijenio ni odakle dolazi. jednom je čak potegao gutljaj šampanjca u Labirintbaru i jedva se vratio u skladište. nešto iz radoznalosti... gdje su šalteri i kase s novcem. Na trenutak je zaboravio da revolver nije smanjen i da je to njemu ravno kao da je opalio iz topa. raspalio po prekidačima i popalio sva svjetla u Robnoj kući. Stoj! viknu Pink Panter iz petnih žila.. samo su mu uzeli revolver s opasača a nisu uzeli i revolver koji je stražar krio u ladici stola. premda njegova hrabrost nije bila toliko umanjena koliko njegovo tijelo. Prije spavanja uze novine sa direktorovog stola i poče čitati reportažu o opasnim lopovima koji haraju bankama u gradu Baobab. Pink je sve pažljivo promatrao iz svoga skrovišta. uzeo pumpu za bicikl i njome puhao u trubu. iako je u reportaži pisalo da Trgovačka banka ima najbolje alarmne uređaje i ima najbudnijeg noćnog stražara. svezali ga za stolicu i zalijepili mu usta hanzaplastom.. i činilo mu se da je to neka šala. Na centralnom trgu u gradu Baobab i danas stoji spomenik hrabrom Pink Panteru. ali ništa novo nije saznao o Apotekarici i Jetiju. sasvim ogluhlog od pucnja. Dok su se lopovi bavili otvaranjem kasa i trpanjem novca u vreće. šef lopova se nije obazirao na to. naslonio cijev revolvera na ivicu odškrinute ladice i sačekao lopove s plijenom. uvukao se u banku kroz uski ventilacioni otvor na krovu i smjestio ležaj u pročelju najveće prostorije. Preselio se u Trgovačku banku. Uto dojuri policija. Još jednom je telefonirao u apoteku. udarao nogom u bubanj. Lopovi su imali svoje špijune u banci i uspjeli su isključiti alarmne uređaje. Ali. ugledaše dim iz ladice. Vidio sam taj spomenik na jednoj razglednici. a mogao je vidjeti i noćnog stražara kako drijema. Pošto im se žurilo. klatio se na dječijem konjiću sve dok se nije smirio. Glas na telefonu bio je pomalo podsmješljiv i to ga dotuče. Bilo je to pred zoru. na visokom postolju. i sasuše svoje metke u nj. Noćni stražar je već hrkao. Silno ojađen dohvatio je dugačku motku. Odatle je imao pregled cijelog prostora do glavnog ulaza. i pošto su vjerovali da je stražar nemoćan. promašio svoj ležaj – kutiju za cipele i zaspao zavukavši se u smotak velikog perzijanera. Pink prokuži da bi naredna pljačka mogla biti u Trgovačkoj banci u centru. Tako je Pink. U ponoć je prenio svoju kutiju na koju je već navikao. pucat ću! dreknu Pink ponovo i opali tako snažno da mu je revolver ispao iz ruka i pao na pod. za svaki slučaj. Šef lopova pade pogođen u srce. Petnaestoga dana čekanja ušuljaju se lopovi u banku. sniježnom čovjeku. odlučio da pomogne ljudima Baobaba. lijepo su prišli stražaru. Pink se i sam silno uplašio. nešto iz životne dosade. Činilo mu se da glas nije dovoljno energičan. ugledaše začuđenog Pinka.

Ja ću dovesti sebi Marinu iz obdaništa. Mama. Crtam. Dobro. onda je Marina najljepša. Kaki se. Adi radi matematiku. Mama izađe iz kuhinje i sjede uz prozor da udahne svježeg zraka. Ne znam kako te učiteljice trpe. Nisam dovoljno otporan da idem u mini-market. Od srca mi narastao! Slušam ja. šta znači: oženiti se? Znači dovesti sebi djevojku doma. Rekao si da se Marina kaki. E. ali kad je Zlata opere. Obriši se. Već sam rasporedio boje. Evo se brišem. Neka ide Adi. Kako to govoriš? Ti šmrčeš kao pravi obdaništarac. Nisam ja ljevak kao tata.MAJKA I SIN Idi u mini-market i kupi dva mlijeka. Hoću odmah. Tišina. a ništa ne slušaš. Kako je mogla? Neko je bebi kroz pupak ubacio flomaster u stomak. Ko je ovo nacrtao? Ovo ja nacrtala Mirina beba. to je starinski. kupi mlijeka dok nije nestalo. Mnogo zanovijetaš. sine. Rukom? Da. Samo se čuje kako papagaj oštri kljun. je li u cijelom gradu pada? Pada. Mama. Fari šuti i crta. idi. Nisam prije vidjela da nerođena beba tako lijepo crta. Vani je kiša! Hajde zdrav mi i živ bio. Nego? Hoću "Od srca mi narastao". Desnom rukom. Zatvorit će. ne mogu ići po mlijeko. 27 . reče mama provirujući iz zadimljene kuhinje. Neću "Zdrav mi i živ bio". A otporan si kad se tučeš s njim! Samo se hrvamo. Molim te. crtat ćeš ponovo. Eno novac u hodniku i furaj! Ne ide mi se. kad na mome crtežu pada kiša.

Ti si mali majmunac. Je li tako? Nije.Rukom! Nekulturan si! Tvoj tata je nekulturan. Teta Mila je rekla da više voli starijeg. Čuj. Opet tišina. ali svaka majka podjednako voli svoje sinove. ona je nos operisala.. ali meni dvije gumene bombone. Nisam upamtio što. Samo Fari obrće papir i zvižduka. I o tebi je govorila ružno. ali ako me u petak šalješ nani. Molim te. reče. Mama se nešto pravda i povremeno gleda Parija. A voliš li ti svoju majku? Volim. Fari čuje da se i njegovo ime spominje. Deda se šali. furaj! Dobro. Zar Nela nije ljepša? Nemoj se s njome porediti. reći ću mu. ja moram! Voliš li ti više mene ili starijeg sina? Mama se nasmija. a to je maramica. Fari pokaza i majka se zbuni.. Znam da ne misliš tako.. ja ovdje crtam. 28 . Nije lijepo tako govoriti. Neću da si Mona Liza. okraćati pantalone! Stvari ne kraćaju već ja rastem! Zazvoni telefon. Šta? Ljepše mi je s mojom rajom u obdaništu nego s dedom i nanom. Što? upita Fari. Razumijem da ti kažiprst mnogo znači. Pokaži šaku. on ne mora po mlijeko. Dobro. Idi sada po mlijeko. A imaš djecu i muža! Vrijeme je da je prestaneš voljeti. Vidi majmuna malog!. mama: Adi uči matematiku. Dakle. Ti si najljepša majka u obdaništu. ja ću s njom da ukrvavim. Zar ćeš ti prestati da me voliš kada se oženiš? Ma. Najvolim ovaj. Svađao si se s mojim ocem i s mojom majkom. neću.. Fari zagrli majku. Ovo su tvoji prsti jedne ruke i svaki prst voliš podjednako. kažiprst. ideš po mlijeko? Idem. Šta to reče? Kaže mi jučer "Daj mi tu slinavicu!". Nisam. Neka se s Adijem šali o slinama. Okraćat će ti do rođendana. Kupi mi pantalone za rođendan. Ne daju da Cviko i ja s reketima u hodniku.

Nisam htjeo. Ne iskače se iz padobrana već s padobranom. Eto tako. Ja ću biti vojni ljekar. Hoću da gledam. i ti mene gledaš. Adi upade u sobu: Zar nećeš biti komandos? Hoću. Ne znam. A ovaj moj rez na stomaku? To ti je od Adija. ispravi ga Adi. I taj rez si već vidio. Da bi neko bio najviši oficir. Fari se naljuti i okrenu leđa: Samo me lemaj. 29 . Ja ću biti oficir. Smetaš mi i žurim. obuj mi nove tene. Pili su čaj i gledali Marka Kraljevića i vilu. Izišao je. mama.Možda se samo šalila. Samo pametuješ. Mama ga pogleda strogo i poče brisati. reče. mora prvo biti dobar majčin sin. Ne možeš zamijeniti Tita. Ponašaj se normalno. a da si imala šest djece bi li imala šest pupaka? Znam da znaš te stvari. A da ti imaš šest djece kao Mila? Isto je to! Dobro. evo ja sam gotova i sada imamo jedan čajček dok Adi i tata dođu. reče Adi. Gdje je Adi? Završio je zadaću. Bila je u kadi. Kad se vratio s mlijekom. Sad je u redu. Stavi taj novac u hodnik. a ja hoću da završim kupanje.. Prvo ću iskakati iz padobrana. stid me je. Ne gledaj me tako. Bit ću komandos. izlemat ću te. Samo se ti kupaj. Tito je bio metalac. Vidio si. reče. Već sam te vidio.. Fari proli čaj na stolnjak. Šuti. Mene je tata rodio. Samo prisluškuješ okolo i pametuješ. Moram biti pametan. Ja sam tatino meso. Lijepo. zatekao je majku u kupatilu. Nestalo. Nema mlijeka. reče mama. Fari priđe i gleda znatiželjno. Da vidim rez na stomaku kud sam izišao. Furaj po mlijeko! Ti si moj kupovač! Idem. Miči se odavde. Vidiš koliki je. Zamijenit ću Tita. Cviko! Bit ću najviši oficir. Možeš samo da napraviš oluk. Dobro. Čini mi se da je na televiziji crtić. Što se stidiš? Ja sam tvoj sin. Nisi me ti rodila.

Adi je bio još malen. zahvaljivati na poklonima. Reci. Moglo bi. Majke već nije bilo. primati čestitanja. Velike riječi i goleme kretnje.Ne kaže se htjeo. A beba je obična mala prirodna pojava. reče tata kad su se sinovi počeli uspavljivati. ponavljati neke uobičajene riječi. Reci mi ko je pravda. predloži Adi. Ja jednim uhom osluškujem Marka Kraljevića. Ne znam. kad mame nema. a u školi te neće zanimati. Fari se tek bio rodio. Dosta mi je glumatanja. čim sam ustao. Jutros me izlemao. Ja imam svoga direktora. Reci. Odvoji se. Ko je Marko Kraljević? upita mama. ponovo se sjetih onog čuda koje se zove STVARNA POBUNA STVARI Pobuna stvari dogodila se dok smo još bili u starome stanu kod Katedrale. Ne pratim sve redom. Ti gledaj pažljivo i sve će ti biti jasno. lijepo izgledati. pitati za rodbinu i prijatelje koji 30 . reče mama. Ne znaš! Reći ću te dedi. reče prateći radnju. Znam. prati suđe. Kao da je mala beba neka velika i rijetka stvar. Mi tebe volimo. Odvojit ću se. tek donesen iz bolnice. a ko krivda? Ko je čiju kulu orobio? Ko je od njih kralj? upita. još je išao u obdanište. razgovarati s gostima. Ako je htjela. Pričao si majci da sam te jutros izlemao. još je trebalo dotjerivati se. A kaže se htjela. tatura. najprirodnija na svijetu. Bije ti djecu. ljubiti se u oba obraza. sa svakim gostom ponešto: ili isto ili slično. Reći ću te tati. reče tata. trebalo je dočekivati goste. Dobro. Gledaju Marka s brčinama i bljedoliku vilu. Vidim ja. Marko Kraljević se borio s Musom Kesedžijom. pitati svakoga za zdravlje. Za ništa. Kaže. Onda se odvoji od tate. Sve ćeš čuti prije vremena. Šalio sam se. Mene zanima. Tek tako. onda je htjeo. sasvim predano. U naš mali stan navale gosti kao da se čudo dogodilo. Vjerovatno bez razloga.. kuhati jela. Šta ćemo za večerašnje naporno uspavljivanje? Daj nešto sasvim lijevo. čistiti stan. Trebalo je vama dvojici ugađati. kad sam bio na poslu i nestalo nam svjetla u zgradi. Dobar si! Je li te to deda naučio? Deda mi čita Politikin zabavnik. veseliti se.. Tih dana je mama imala pune ruke posla. a drugim događaje na šporetu. Danas.

oprala kosu i uključila Fen. reče Mašina za pranje. Mama je ispratila goste. da se polica otkači od zida. Još bih to i podnio. Makar ta beba bila Princ od Velsa! I makar se Pegla pokvarila i makar vani bila kiša. kada je sve bilo uključeno što se da uključiti na struju ili bez struje. ali domaćici u goste došla je njena rodica koja ne izlazi iz kupatila. jedva isprala. Jednostavno je prestao da se obrće. tek što su posljednji gosti zakoračili preko vrata. upita Mašina. Jer. reče Fen nježnim glasom. rigaš prljavu vodu i muklo stenješ. To ne mogu. Znam kako ti je bez mene. poslije jednoga nezgodnog obrtaja. da otpadne noga od stola. popodne se vrtiš. Slušam te ovdje kako danima i nedjeljama zvrljaš i već sam stekla pojam o tvome vrćenju. obrće me oko svoje glave kao da je sam đavo ušao u tu ženu. otkad sam donesen u ovo kupatilo ja ti se čudim kako sve to podnosiš. viđala si je ovdje. to nije predviđeno u mome tvorničkom izmišljanju. Voda donese novu porciju mirisnog Deterdženta i to me povrati. u mojoj suštoj suštini nema sušenja pelena.. Prvo se pobunio Fen. kao domaćina. Jesi li dotrajao? Nisam dotrajao. nasta pobuna stvari u našem stanu. da oprostiš na izrazu.. stvari mogu da se bune na razne načine. da oprostiš. Ne mogu više. ili kao Gazde – kako me stvari imenuju – ta je pobuna bila čudo neviđeno! Do tada. E. ali danas sam bio dva puta upotrijebljen za sušenje pelena. Ali se nisu bunile. Unižen sam. rasplinjujući se mojim želucom. A spremaju se da dođu iduće subote. Ovo o čemu pričam bilo je čudo neviđeno.. Ili ranije. U takvom silnom porodičnom i kućnom opterećenju. reče Deterdžent. Čak se i onaj stariji počeo piškiti u krevet. sa gađenjem. ali to je bila sudbina stvari. Svaki dan mijenja frizuru. događalo se da strada neki dio nečega. Mama je Ijutito ispustila Fen na Mašinu za pranje rublja i ubrzo je počela pobuna. Pegla se pokvarila! Može li se čovjek pokvariti?! U pravu si. jedva sam to podnijela. Ta. Bilo mi je došlo. kad je svaki kućni predmet bio najviše izložen pritisku. a ne njihova pobuna protiv ljudi kojima služe. Fen je otkazao poslije pet minuta tople poslušnosti. stalno se perka. Utroba mi se prevrtala. svake nedjelje gospodin. koju niko ne bi mogao zaustaviti. Čudo neviđeno! Uostalom. Što se mene tiče. okretala. Čak bih i to otrpio. Mene je danas Gazdarica napunila ukakljenim pelenama. Što si prestao da se usijavaš i da sipaš toplotni dah na Gazdaričine uvojke? Ljut sam. kao da je vodena patka. Neupadljivo i podmuklo kako to samo stvari znaju i umiju. to ne može! Ja organski ne mogu podnijeti miris pelena koje još zaudaraju na dječiju pišotinu. da pregori nešto bez čega se ne može. reče Fen 31 . Što si se isključio prije vremena?. Ili to nisu izražavale nama razumljivim jezikom ili nama razumljivim načinom. pa djeca. To je bilo u kupatilu. Sestro moja. Jeste. da povraćam. Nov sam. da eksplodira sijalica.. on baš nije neki čistunac. o tvome usijanom vremenu. Cijelu noć se vrtiš na jeftinoj struji. jedne večeri. sve stvari u kući trpjele su što su trpjele od pamtivijeka.još nisu došli. A ova nova beba je pravi kakonja i pišonja. Ni u lijevoj priči nije se tako nešto moglo dogoditi. Gospođa svaku drugu večer svoju kosu. Srećom. Sve te domaće trpeljive stvari koje jedva zapažamo kad su dobre i poslušne.

Okolo gladac. Nema u njemu metalne čvrstine i istrajnosti. Kosa u naše Gazdarice tako je gusta i zamršena da jedva mogu istjerati vlagu iz njenih uvojaka. Usisivač mi je jednom priznao da ne voli tvoje sitno zvmdanje i rekao je da se već navikao na moj tutanj i moje obrtaje. a ti si uključen. Moj rad ga uspavljuje. Gazdarica je čula u kuhinji to neurotično samouključivanje Fena. Hoću. Gledajte vi njihova posla! kliknu Mašina. u uglu kupatila.. Nema ni neke finije automatike u mome mozgu. i to me spašava. Pristajem na pobunu. Došao je u ovo kupatilo prije mene. naročito kad je već rublje mirisno i valja ga samo malo pomilovati. reče Mašina. Lijepo ti je ime. reče i ščepa dršku. Ja imam 365 obrtaja u minuti. Ti besprijekorni obrtaji pomažu mi da zaboravim sve životne nedaće. Star je. Tja. reče Mašina. Volim lijepa imena. reče Fen. Ja nemam osobitih užitaka. Ah. kad je prljavština već otplovila.. Kucni mu jedan obrtaj. reče Mašina saosjećajno. Usisivač. Odmah dotrča Gazdarica da dovrši svoje sušenje kose. čim ga isključe. muškarasto. baci Fen na Mašinu. zatim je povećala obrtaje i pritisnula Fen na svoje vlažnohladne uvojke. Moje ime je ružno. On je tu.. reče Fen i uključi se. iziđe iz kupatila i snažno tersnu vratima. predloži Fen. Ne volim toliku vlagu. Umoran je. Nema usisivačkog duha. Nisam star Fen. Pristajem na pobunu. klikera. Za vratima je. kad se ludo zanjišem u mašinskom transu. Opet se ugasi.. reče Usisivač pospano. na lijepom plavom Dunavu. Jedan dio ispržim dok se drugi osuši. Prosto mi nestane daha. ali pun sam tvrdih predmeta. Naguta se prašine i drijema kao morž. Ja sam obična uhodana sprava ili naprava. 1 Prašinu bih još i podnio. ali takvu zgusnutu i tešku kosu još nisam omirisao i fenirao. ti obrtaji su mi ushićenje. Fen izgubi zrak i uguši se. naročito pri kraju pranja. Razumijem te. ime ne čini stvarnu suštinu stvari. Daj mu ti upali svoje zvrndanje. Ja sam još mlada i moćna Mašina! Baš je to zgodno. pun sam drvenih otpadaka. još mi nije istekla garancija. skljoka se u svoj ugao i zaspe kao klada.brižnim glasom. Dobijem upalu pluća. Nisam ja ko neke nekvalitetne Mašine. prosto se gušim. dugmadi. unutra jadac! I Gazdarica ponovo. Da pitamo šta misli Usisivač. evo ga. Dosta mi je rada i poslušnosti! Pun sam prašine! Već treću nedjelju nisam istresen. Možeš. reče nekome. Ovaj Fen ne vrijedi dvije pare! A tako sam ga skupo platila! Prevario me svojim izgledom. Jesi li čula kako me gazdarica vrijeđa?! vrisnu Fen. reče Gazdarica. ohladio se i sam se uključio. Jadanje. Ti ćeš ga probuditi. ili aparat. Ja to podnosim jer sam kvalitetna Mašina... kao da sam sama na balu u Beču. ja sam isključena iz zida. Taj tresak probudi Usisivača. Tada se s užitkom vrtim. utrobu mi rasporiše rajsnegle i 32 .

da cvrči kao skakavac u tavi. puna i prepuna komadića bockavog stakla. krčka sarme. stalno cvrči nekog vraga.. hoće li se one priključiti pobuni. peče palačinke. novo. Pećnica mi je već gotova. U redu. gumicu za brisanje. ako joj se ja ne sviđam? promrmlja Voda iz cijevi. Ona nikome ne vjeruje. a moja utroba je uvijek puna užarene vode kao da sam osuđen na deveti krug pakla! Priključuješ se pobuni? upita Mašina.. Sada je malo prašnjav.. čak. Ja sam Frižider de luxe. Upitaj šta oni smjeraju. Ona i vodu prokuhava pa je hladi u Frižideru i tako prokuhanu daje djeci i sama pije. kad je skuplja struja. Mi smo saglasni da se zajednički pobunimo protiv ljudske tiranije nad stvarima koje im predano služe.. da u svako doba ima vrele vode! To je neizdržljivo. Najednom se u kupatilu začu glas Šporeta: Pobuna. gospođa. dinsta nešto. Hoće. Čekajte... kad isprazni svoju vatru. Pogledajte kakav sam! Vidite li da u meni stalno gori crveno svjetlo. Gazdarica me podesila na najvišu temperaturu. Mravi hoće napolje. Možete zamisliti: na jednome mome rebru hvata se led. Raspadam se. Nekad bude i vrijednih stvari. a još sam mlad. odmah vas gase. Mašinu ponekad ugasi. Ti si povezana s kuhinjom. Nema čega nema u meni. rumen.. ova 33 . umjesto da kupi konezrvi i malo ih podgrij e. jednu šahovsku figuru. Moja trbušna kesa puna je oštrih predmeta. dvije ukosnice. a znate kakvi su mravi i kako je opasna mravlja kiselina. mogao bih sve ovo istresti na tezgu i prodavati na Baščaršiji. reče Fen. Imam. nisam pola vulkan – pola santa leda!. I vulkan se ponekad upali pa se ugasi. smrdljivu ribu. Visim gore okrenut naglavačke kao da sam zlikovac koga treba objestiti o ekser da visi dok crkne. buba i mrava u svojoj nutrini. nego šta! Sve su mi čelične nngle usijane! Napravljen sam od nekvalitetnog materijala – sporo se palim. umjesto da kupi gotov. ali dao bi se obrisati i lijepo prodati... Ili će nas izdati. Izobličila se od vreline. ona pušta čaj da kipi po meni. a ja sam stalno i nemilosrdno upaljen. izgorjela. A osim toga. Sada imam u kesi lijepu zlatnu minđušu. Takve vas hoću! dreknu Frižider iz ćoška. čini mi se. reče bojler.. moja utroba je sva zatvorena i mravi izujedaše moje nježne živce mravljom kiselinom. sporo se gasim. Ova Gazdarica nije normalna! Ne samo da svaki dan kuha i peče. Hoće li Šporet i Frižider s nama. Zašto ne pije kiseljak. zagrmi Bojler. nešto sitnog novca. Upravo ta vrela Voda bude unesena u mene. a brzo izgorijevam.ekserčići koje stariji dječak rasipa okolo. a vama kad se upali crveno svjetlo. To bi bila zanimljivija buvlja pijaca od one koju imaju!. Vidite da je Gazdrarica poludjela i nikad me ne gasi. reče Fen Mašini. imam šiljalo za olovke. a neki dan sam usisao cijelog plastičnog kauboja s pištoljem na boku. ali da još pitamo stvari u kuhinji. ona i kruh peče. konja. mene ste zaboravili na zidu. sijalica pocrnjela od masne pare. prokuhava mlijeko koje je već bilo kuhano. Utišajte se da oslušnem kroz svoja crijeva. Šavovi mi pucaju! Ova lucprdasta žena. Odmah. a na drugom kaplje vrela voda! To je zločin protiv moga metalnog i plastičnog karaktera! To je izigravanje tehničkih pravila koja u meni vladaju.

i pusti vodu. a ne Škrinja! Tu lubenicu ti je jučer Gazda uvalio. Ijutito. Ja ću se zapaliti čim me Gazdarica uključi! reče Šporet. reče Šporet. A vidio sam. Iznenada se javi Sijalica: Iako sam od stakla.reče Firžider. Stvari otkazaše ljudima poslušnost i nasta haos. samo se umirite! Javi se i Parket. bez reda i zakona. gladi te. tamo-amo.. Ja se priključujem pobuni svim svojim lakiranim bićem! Šta tebi nedostaje u ovoj kući . Vjerujemo vam. toliko će se Gazdi dignuti kosa na glavi! I tako se dogodilo ono glavno što se moralo dogoditi. sjajan. Vidio sam ga kako se saginje. Pretvorit ću se u vodoničnu usijanu bombu i eksplodirati! Grad ću uzdrmati! Ja ću pregorjeli za sva vremena! javi se Usisivač. jeste da ova kućna drvenarija neće u pobunu. Rekla mu je. Ali sada Radijator piški na mene. Vjerujem vam! povikaše sve kuhinjske stvari. Imaš sve pogodnosti. gdje će onda stati ekspres lonac sa grahom. hvali se okolo kako si lijep. taj lonac je veći od lubenice. reče Šporet. kao da je kućni smak svijeta: Neću više da se usijavam! reče Fen. Napojen sam Vodom. trpa faširano meso.žena nakrca u mene svašta. Donijela je jučer toliko veliku lubenicu da će mi rebra pući pod teretom. ali ja sam de luxe drvo. dižem se. Jedva je to uradio s lubenicom i žena mu je nešto prigovarala. i kako se nisi dizao uvis kao drugi Parketi. koliko se ja dignem uvis. specijalno odnjegovano i lakirano drvo. Jeste da je drvo uvijek drvo. 34 . Pogledajte koliko smo zahrđale. Da. sve gunđa i nešto psuje. briše prašinu s tebe. Sve stvari bile su prijamo iznenađene što se Parket javio. prijavljujem se za pobunu! Ovi smušeni ukućani ostavljaju me upaljenu. pravi gladež! Gdje stoji rebro za maslac. bio sam dobar. Neću više da ispuštam Vodu! reče Mašina za pranje. Kad je već tako ja ću se odmah upiškiti na Parket! reče Radijator na slogove. i vrata ću zalediti. ali me više niko neće moći zatvoriti. tamo. samo nemojte škripjeti! Gazda nas nikada ne podmazuje onim finim uljem. Vidjet ćete sutra. cijelu noć. Ja ću eksplodirati! viknu O'Bojler. čuo sam ga kako stenje i ugurava lubenicu. Ja sam bio jedini Parket u ovoj zgradi koji se nije pobunio i podigao.. Ja sam Frižider de luxe kategorije. Gazda te mazucka. poslušan. ako utrpaš u Frižider lubenicu. poslije useljenja. poslušajte koliko škripimo! Vjerujemo. Ja ću se naskroz zalediti. trpeljiv. mi stvari nemamo psovki. Baglame u susjednom stanu uvijek su nježno podmazane i tiho se vrte tamo-amo. bez veze! Ni moji volframski živci ne mogu to izdržati! Škripnuše Baglame na kuhinjskim vratima: I mi se priključujemo pobuni. ne znam šta. da će trebati sjekira da ih otvori. gdje stoje boce – stavlja kupusne glavice.

Stvarno! DJED I BAKA Prvo ru rekli: Tatura. samo je malo civiliziraniji od njih. Vi me zbunjujete svojom nezainteresovanošću. I na neprijateljskoj strani. Bio je u Njemačkoj. Samo znaj. Žena je plakala. Izvinjavam se u svoje ime i u ime svoje porodice i molim da mi stvari ovaj put oproste. Mi živimo u zajednici sa stvarima. Šta ćemo. Ja. Zar i na neprijateljskoj strani? upita žena plačno. Ja ljepše pišem o eN-O-Beu nego što vama pričam. Isto je tako naporno. reci tim stvarima. Broj sedam je čaroban broj. izvinjavam se. Opširno i tvrdokorno. Naporno! Kakvo je to izražavanje? Meni su pisala djeca iz Vojvodine da im je moje ratno pisanje zanimljivo. reče Adi. odnosno vašega budućeg ponašanja. Meni je bilo jasno šta se dogodilo. Oni te ne znaju dobro. i mi smo nekome neprijateljska strana. Ti si dosadan živi pisac. i ti si poludio! reče žena sva izgubljena. Ima u čitanci za osmi razred. dodaj 'sedam puta'. Pamet u glavu! Nismo sami u kući. opet: Šuti ženo. dobro smo prošli. upropašćeni smo? Ništa ne brini. Čitao sam tvoje. 'Izvinjavam se. Žena ponovo zaplaka: Stan nam je gotov. odnosno našega. Tako je bilo. rekoh. Stvari su obećale da će na svojoj skupštini razmotriti moj prijedlog i rekle su da to najviše zavisi od moga. reče Adi. reče Adi. Zatim je tata pričao. Kakav Salko O'Bojler." Jesu li oprostile? upita Fari. Ja imam prijatelja koji se zove Salko O'Bojler. Kažem mu "Salko. Iz tih stopa ja odem prijatelju Salki O'Boj lem da ga zamolim da porazgovara s našim stvarima. Kad smo ustali ujutro imali smo šta vidjeti. mi smo upropašćeni! Pogledaj redom stvari! Bojler je izletio kroz prozor u park! Mogao je ubiti nekoga. Sve je ovo moglo biti i gore. ženska glavo! Sredit ću ja to! Ja imam veza i prijatelja. On je njihov dalji rođak. 35 . tri puta!' Ako treba dodati. pričaj nam nešto iz Narodnooslobodilačke borbe. Zatim su rekli da im je to naporno. Ništa se ne događa bez dubokog razloga. Rekao sam: Ne plači.Ja ću upišken nabreknuti i odmah se dići uvis! dočeka Parket.

reče tata. Zna se kako se lista knjiga. Šta da radim? To. isprobavao nove traktore. pa ću ja vas preslušati. šta?! Tata šuti. polagao željezničke šine. Povedi mene jednom na te tvoje književne večeri. jagodicama. a ti uštineš prstima svaki list kao da ga mrziš. Doći ću u tvoju školu. Tata ih pusti dok mu nije izgledalo da će to krenuti bez mjere. reče Fari. Sad ću vam pokazati te značke. igrao u folklornom društvu Branko Radičević. nježno. Učiteljica me već pitala što ne dolaziš na roditeljske sastanke. sa mnom još nijedno školsko dijete nije tako razgovaralo. upisat ću vas u sportsko društvo. opleteno. obarao bukova stabla. Tata. ili kao da ti se gadi. bogami. plahovito. Dođi. ja sam već doprinosio izgradnji ove naše lijepe i slobodne domovine: Kopao sam tunele. Samo pričaš o tome kad dođu gosti. Ne znam.Lijepo. začinjeno. Hajde još radi. je li? Ne znam. A nije bilo ni potrebe. A ko je ovaj Što ima više znački za tebe? 36 . Ništa vi ne znate. naokolo. Čudim se! Što se čudiš? Geldam te neki dan kako prevrćeš listove u knjizi. Smiješno vam. I nosio sam udarničke značke na grudima. Pričaj. vilovito. ovako. betonirao hidroelektrane. Dosta! reče. reče Fari. reče Fari.. Popravio sam čitanje. Dosta! Adi mu udari čvoku. Fari se nasmija: Cviko štipa knjige! Cvi. Tata donese iz svoga ormara novine u kojima je njegova fotografija sa udarničkim značkama na grudima. reče Adi.. Neka svako radi svoj posao. kopao kanale. kako da svaki list želiš iščupati iz korijena. Nije ni meni niko dolazio. Pa. okićeno. budi nam tata! Zar već nisam? Budi nam tata u igri. s vrha. Ne znate ni staje to! Pa. Kolo-kolo. zapleteno. Pobiše se. Ako imate višak energije. knjiga je da se lista. reče Fari... U vaše vrijeme.

Vrlo lijepe tene. Je li se na poslu pričaju vicevi? Ponekad. Vidi mu kape! Je li on namjerno smiješan.. reče Fari. Moji vicevi su starinski. reče Adi. Tata se vrati. Adi je pričao neki dan. Šta je to budućnost? upita Fari.. nije tako jak. Manji od tebe. reče Adi. Samo ti odijelo preveliko. Koliko on ima značaka? Bio je trideset puta najbolji u brigadi. Kirk Daglas prdn'o naglas! Sram te bilo! Nije mi milo! Ubolo te šilo! Nema miša da te šiša!. Bilo je to u davna vremena. Obojica ste smiješni.. moj drug s pruge Brčko-Banovići.? Bio je malo stariji od vas. Hoćemo da nam pričaš viceve o Sulji i Mulji. reče Fari. Pa. Vi pričajte. Zaboga. A mami si pričao da si imao tene. reče Adi. O Sulji i Mulji! To sam samo prepričavao što sam čuo na poslu. Mini val! Zar nisam lijep? Lijep si. reče Fari.. Jeste li radili za te značke? upita Adi. ili tako. Obično ponedjeljkom. Ja bih ga pobijedio.. reče Adi. U sobi ribica nadima škrge. Što se to sašaptavate? Sve nam je ovo dosadno. Na jednoj drugoj slici imam tene. uvoznih. Izgledate zajedno kao Suljo i Muljo. U nekome gradu živjela dva prijatelja Suljo i Muljo. reče Fari. Umoran. I vojničke cipele. Čistio sam ih četkicom za zube. volimo starinske viceve! Znam. reče tata tužno. I ti si pričao o Sulji i Mulji kad su bili gosti. 37 . Mi smo radili za bolju budućnost. Bijele. Hajde. Smiješan je. Dosta! Tišina. ljepše od svih današnjih.To je Smajo Tuzlić. znate da ne znam pričati viceve. Vidi u tate lijepe frizure. Budala sam što vam to pokazujem! Tata pažljivo smota požutjele novine i odnese ih u svoj ormar. S vicevima u bolju budućnost! Hajde! Hajde. Neka sada bude ponedjeljak..

prođe između guma i nađe se u bolnici. "E. Čak se uozbilji. Muljo pita: "Znaš li ti. Sin napravi od žvake balon i pukne ga. sad ću ja ovaj naš motor protjerati između onih guma. "Znaš li ti. I on kupi. i dođe Tarzan. reče Adi. one dvije gume?" "Vidim". Mogli bismo ovako do jutra. Bili Suljo i Muljo pa Suljo ostao kod kuće a Muljo otišao zubaru. Muljo. i kraj! 38 . Suljo. reče tata. Hajde. po žici. još jedan vic i spavanac. Kaže mu sin "Kupi mi žvaku". reče Suljo. Suljo odmah sjede i upali motor. Zubar mu kaže reci "A!" Muljo kaže "A-a-a!" jer ga je boljelo. djeco. Suljo mu opali šamar: "Ti svaku igračku moraš pokvariti!" Odlično! Adi kupi viceve u školi. "jedva čekam da te vidim". Istresi jedan. "Što si me zvao?" upita Tarzan. Bilo je lijepo gledati ga takvog. "Vidiš li." "Hajde". To je on izmislio. reče Adi. Lijepo od vas. umiri. Važi. Suljo dade gas. reče tata zadovoljan. Fari. Suljo. "Ništa. A vozio sam u Zemunu motor u buretu. tatura! Ne znam. Zubar kaže: "Nije tako! Reci A!" A Muljo kaže "A-a-a-a!" iz sveg glasa. reče Muljo. reče Muljo. Bila dva prijatelja Suljo i Muljo." "Hajde". Zavezanih očiju. Fari krenu: Išo Suljo sa sinom.Hajde. "Ja sam umjetnik za motore. ti kupiš viceve u obdaništu. samo sam se šalio. reče Muljo. Hoću i ja još jedan." "A što ništa – A-a-a-a!" "Zato što me boli zub". Vozio sam prije rata motor u cirkusu. Muljo mu dođe u posjetu. reče. najednom. Oni odu na pijacu gdje se prodaju automobili i kupe motor BMV. Dobar je! Fari. Sada još dva poljupca i spavanje. reče Muljo. ovo voziti?" "Znam". Fari se. šta je ono bilo?" "Ne znam". reče Muljo. "Ono ti je bio kamion". Znate da ne znam.

reče Fari. Tata se zavalja od smijeha. zatim neka Zike priča Kralja žaba. reče Adi. svega su imali. upita djed. reče Fari kao fol preplašen. Treba se jednom približiti neprijatelju prsa u prsa i pobijediti ga. Avion se pokvari i Suljo padne u džunglu. Hoćete li prvo jednoga djeda i baku. samo nisu imali dukata. vi biste prije uspavali mene nego ja vas. reče Tarzan. reče Suljo. kad je tebi bilo teško.. Moja Džejn. Znam.. Suljo se uplaši. Ja Tarzan! Ja Suljo. iz bunjišta. ali ženo. Punu kesu žutih dukata. reče Djed pomirljivo i potegnu još jedan gutljaj viskija i zapali još jednu cigaru od najskupljeg duhana. Zapravo. reče Tarzan. reče Adi. dragi moji slušaoci. oni požele nešto što je teško i poželjeti. i zagrli nas i odmah ćemo zaspati. Šta onda? upita Djed. Hoću one dukate iz narodne priče – kad je Horoz otišao u svijet preko sedam gora i sedam mora i iščeprkao dukate iz zemlje.. mora onda ići i Koka da traži dukate pa će naći potkovicu i udariti te njome u glavu. neka vas vještice uspavljuju svojim riječima koje kao konci izlaze iz njihovih usta. Moja Fata. tatura.. Pa kakve hoćeš dukate. Jasno? Jasno! Dakle. a drugo i drugo. Iznenada se pojavi Tarzan sa svojima. ne. a kamoli ispuniti želju.Suljo letio avionom u Afriku. Prvo i prvo. Sada cmok-cmok i spavanje! A. Moja ne čita.. reče Fari. Kako to već biva u bogatih ljudi. neću te dukate. Može li? Može. slijedi DJED I BAKA Bili Djed i Baka. Svakome djetetu treba nabaviti pedagoga po njegovoj mjeri. nije pedagoški potezati vještice u san. Ovo je bilo lijepo. ova žaba ti je pomogla! Ako sve ovo ne pomogne. i glad kaplje iz njihovih usta i sve čupaju svoje kose od silne Ijutine. Baka reče: ja bih htjela dukata. tatura. ne.. Tako stvari stoje. Tatura.. E. reče Adi. Moja Čita. Nemoj to. Jednu kratku lijevu priču. a zubi cvokoću. kako već zanovijetaju bogate žene. 39 . Ako je kratka. večernje uspavljivačke škole. to se Pariju dopalo:. može: Bili djed i baka. pored nas.. poče baka zanovijetati. Baka je poželjela. Ne treba ti ni djed ni baka. ispuni ček. Ja sam po vašoj. Hoćemo večernju porciju uspavljivanja. ne može tatura u isto vrijeme biti na dva mjesta – u donjem i gornjem krevetu. reče Suljo. reče tata. A. Djed reče: eno dukata u banci. Zatim se tata pohode na glavu kao Čita. Lezi ti. reče.

Vidjet ćemo. ne pamti kad je posljednji put vidio pravo jaje. Djed se opirao tome govoreći da je to protivno narodnoj priči i da ta promjena neće izaći na dobro. Kad je Djed došao. Horko još nije mogao da pojmi svojim kokošijim mozgom da nijedan Horoz iz njegove vrste već hiljadu i sedamsto i pedeset generacija nije čeprkao! GLEDANJE ISPOD KAPAKA 40 . Plakao je i čudio se. ako hoću. sjeo. Toliko se obradovao toj prirodnoj pojavi da odmah odluči da razbije jaje i popije ga tako sirovo. Ili ćeš kupiti dukate u banci ili ćeš se prepustiti sudbini narodne priče. odmorio se i počeo čeprkati po bunjištu. Djed se baš iznenadi. Koka ostade uz Djeda. toplo kućno jaje u ruci. Koka nije u stanju ni da se popne na visoki krov naše kuće te nema odakle spustiti potkovicu na moju glavu. Može daje i ne šalje. opirao se stotinu i sedam dana. kud će – šta će. odmah sjede na fotelju pored njega i uskoro snese jaje. ali – na njegovo veliko čudo – odmah mu otpadoše pandže i poteče krv iz rana. obradova se kao malo dijete. pogleda mu krijestu i pandže i reče: ovaj horko je zaista odličan. pojeo sendvič. meni ionako nije stalo do tih dukata. Ovi su hiljadu sedamsto i pedeseta generacija naših brojlera. šta će mi dukati kad imam dovoljno čekova i mogu čekovima sve platiti što se prodaje na kugli zemaljskoj. pomisli. upakuje mu u torbicu i nekoliko sokova da ugasi žeđ na dugu putu. Je li ovaj par s pedigreom? upita Djed glavnog inženjera. reče Djed. Baka mu je govorila da je star i da je zaostao. Naša kuća nema rupu na krovu. Djed svrati kolima u veliki peradarnik i naredi šoferu da ode do glavnog inženjera da mu on izabere najkvalitetniji par. išao preko sedam gora i sedam mora. Mogu ih kupiti na londonskoj Berzi. iako je i njemu to bilo nepravo i neobično. Dobro. reče Baka. mi smo toliko bogati da možemo naručiti drugačiji kraj priče. Hoću najbolju sortu kokošiju. prepuštam se sudbni narodne priče. Dobro. kad umjesto žumanceta ugleda u jajetu zlatan dukat! Pravi pravcati dukat! Za to vrijeme Horko je išao. u salon. ali je sto osmog dana popustio. pa kako hoće s njom. To podmlađuje. Tako Baka uze Horku i kaže mu da ide u bijeli svijet i donese joj dukata. Horko. ali nije znao zašto on ne može da Čeprka kao što su to radili njegovi preci u narodnoj priči. a neka njemu bude Koka. došao u neko veliko dvorište. pristade. vidi da je to poveliko jaje. Narodna priča je nepotkupljiva i ne pomaže ti što si bogata ako ćeš u narodnu priču. čovječe. Baka mu spremi sendvič. Šofer ude u tvornicu peradi dugačku dva kilometra i vrati se noseći Horku i Koku. Kako nije bilo blizu sela i seoskih kokošiju. mora potkovicu donijeti ovdje. i Horko krenu. popio sok. Ne može tako. reče Djed odlučno. Baka se zaintači da Horko bude njen i da ga ona šalje po dukate. Uostalom. Pogledajte ih! Prva klasa! Djed opipa Horkin grudni koš. reče inženjer ponosno. pažljivo ga razbije na vrhu.Ali. reče Djed i ode da kupi Horku i Koku.

Tata nađe kasetu i pusti pjesmu Oluja. reče Fari vragolasto.. Dat ću ti ja prirodu! Ti već imaš svoju prirodu! A gdje jevmoja priroda? Šta sam ja vama? Ko sam ja ovdje? Pusti nam malo Josipu Lisicu da pjeva.. može samo razbuditi. Hoću. Imaju li u oku neke bubice koje su tako male i da im je ta žilica televizor. 41 . bez obzira na obzir! Dođi! zovnu Fari. Malo ga pomilova po kosi.. U mome oku ima neka žilica. od sto dvadeset do nule. znam! Dobro.Spavaj! Neće mi priroda. Tata. broj koliko znaš. vidljiva. mali. Tako je kako si rekao. Adi se žalio da Fari mrmlja i razgoni mu san. Ja znam do sto pedeset. Pokriven. Josipa Lisac ne može uspavati.. Miran. kad te molim. Tata šuti. To je tvoja pjevačica. reče Fari. reče Fari.. Bolje je da ne dolazim. reče. reče Adi zajedljivo. Ovo zavijanje vas vjerovatno neće uspavati. Mislio sam da u oku ima neka žilica. Ne znaš ni dvadeset... Neće mi oči u san. I to ćeš mi još jednom lijepo ispričati. Tata ufura u sobu napet kao puška dvocijevka: Šta hoćeš? Koju pjevačicu hoćeš da te uspavljuje? Hoćeš mamin glas? Ništa mi ne treba. kad se dobro ispavaš. vjerujem ti da znaš do sto pedeset. je li oko ogledalo? upita. molim te. Opet gledaš ispod kapaka! Fari leži. E. ali ja imam i druge načine osim Josipe Lisice! Tata ode u svoju sobu. To bi te moglo uspavati. Kamo sreće da znaš do milion. Zaboravite sve osim sna. Obećaj mi. To nije dugo trajalo. reče tata.. Šta ima u očima? Tata sjede pored njega da ga pomiluje. Dođi. ovolicno? Ja li se to ogledalo ne vidi?. Tata se javi iz svoje sobe: Neću dolaziti. Neka Adi broji do sto dvadeset i natrag. A ti.. ha-ha! Već je jedanaest sati. Kako ja vidim ruku? Je li oko malo ogledalo..

reče Adi. radi dogovora o sutrašnjem poslu. Profesor Beli se žalio da je slabo plaćen i Pidžama je na sastanku mjesto njega. rekoh vam ja. meni ne ide pisanje. gledam i ne vjerujem svojim očima: Hodaju odijela bez tijela. Vidim to. moja Pidžama je još na poslu. Tramvaj ne 42 . Šta ćemo sada. cipele odluče da u ponedjeljak krenu na posao. Nemoje više nikada dozvoliti gripi da vas shrve. djeco? Vama ne ide spavanje. svoje vlasnike. Fari zinu od čuda. zato se njemu ne spava. šeširi. Priča mi prijatelj koji je iznenada doputovao iz Zagreba. Ne lažem. Mene niko nije zvao. plavi kaput vozi tramvaj i tramvajdžijska kapa. Tata se javi: Moja Pidžama radi do tri. ali čini mi se. To se moglo vidjeti i doživjeti. Nemoj zijevati ko cipol. To što rekoh. Sve je sasvim jednostavno. kaže. Ispričaj nam jednu lijevu Nešto sam smislio. Spada. već je kasno. život je veći od svake priče. Zar ti ne spavaš? Tata. to će biti LIJEVA I DESNA PRIČA Iznenada zazvoni telefon. Ko te zvao? upita me Fari.. Šteta što ste tih dana ležali bolesni. Telefonirala je Pidžama moga prijatelja Belog. pidžame. reče Fari i povrijedi me. Život je zanimljiva pojava. kape. kažem. Sama. Ovo vam pričam da budete budni. Oko nije sprava. ni ja vama. svih ljudi i svih žena. odluči tog ponedjeljka da ne ostane u ormaru i da ne bude nošena na ljudskim tijelima.. a svoje gospodare. Bez. Niko ne može napraviti takvu spravu kako se oko rodi. ja sam. rada i nerada. rekoh žmirkajući lukavo ispod zamagljenih naočari.Oko je veoma zanimljiva sprava. s povišenom temperaturom. Nisam vam o tome pričao. Slušajte: Odijela. Njegova Pidžama je na Fakultetu. najbliži svjedok nevaljalog ljudskog roda.. Ovo ti ne spada u lijeve priče. Sada je vama bolje i hoću da za vaše ozdravljanje ispričam novu lijevu priču. a niste mi bili ni zanimljivi. Molim? rekoste vi.. Bili ste nikakvi. kažem. Odjeća. tatura. Nisam vas želio umarati. moju Pidžamu. Prošlog ponedjeljka dogodilo se nešto što su dobri ljudi odavno očekivali i čega su se zli ljudi pribojavali. Na sastanku je. reče tata. Ovo vam ne pričam radi vašeg uspavljivanja.. Idem. istinitu priču koja bi mogla biti i lijeva i desna. džemperi. reče Adi. Život je ponekad prepun iznenađenja. ulicom. rekoh ponosan na svoju priču.. odluci da ide na posao. A gdje je njegova Pidžama? upita me Adi. Upravo imaju glasanje o plaćanju honorarnog rada. Nemojte potezati razloge: što se ovo dogodilo. Ona traži svoju kolegicu. Da. I drincao je poslije podne. ostave doma. Lagiš. Vi ste ležali gripozni.

Putnicima drago: red. Tako redom: u banci – nema gužve i nema da nema deviza. makar ta knjgia bila navrh police. bez sječenja zraka rukama bez optuživanja vanjskih i unutrašnjih neprijatelja za svoje grijehe. zapravo – njegovo lijepo skrojeno odijelo od najskupljeg štofa.. u tv-dnevniku – poznata urednička odijela i lijepe bluze spikerica. Svi putnici lijepo pokazaše karte. zazvoni dvaput kratko: Cin-cin! I onaj njemu: Cin-cin! Bez zadržavanja. kaput: izda voznu kartu onima koji nemaju. Svaka upotrijebljena riječ ima svoju tjelesnost i duhovnost. nema gutanja glasova.trza kao da vozi balvane. šešir na ivici katedre. govorim o ulozi Kazališta u borbi protiv višestruko nadmoćnog neprijatelja i domaćih izdajnika. nema nerealnih obećanja. Sve teče harmonično. bez zaustavljanja i izlaženja iz tramvaja radi kupovine bureka kod "Kaštela". reče moj prijatelj. godine. nema gledanja u bilježnicu i nabrajanja glupih citata. zapravo. nema poštapalica. vozač ne prigovara nikome. Nema zamuckivanja. dostojanstveno i odlučno. muška i ženska. ali sada bez svojih vlasnika. a-m. kapa i cipele. što je najvažnije. kad tamo za katedrom – Adi zna staje katedra – sjedi moje odijelo.) Pa. To je trajalo. cipele na svom mjestu. bez pitanja za junačno zdravlje. u knjizi Maje Ožegović. koje vozi drugi tramvaj. Ljudi su ljenčarili u svojim domovima a odijela odlazila na posao svaki dan 43 . Milina gledati.. nema pogrešnog brojanja novčanica. u knjižari – kupac odmah dobije knjigu koju traži. naočari pored moje bilježnice. Studenti-odijela bruje oduševljeni mojim znanjem i pedagoškim postupkom. honorarno. (Tada još nisam znao. U partizanima. sve iskreno i korisno. govori tečno i tačno. U Jajcu.. treći red ozdo". tačno onako kako bi trebalo u tv-dnevniku. svekolika odijela. Narod sve razumije i plješće. prvo izdanje. onako stroga kapa s onim znakom GET – Gradski električni tramvaj. nema moga zamuckivanja. strana 216. A ko su ti putnici? upitam gaja. Sve teče kao u bajci o profesoru i studentima književnosti. uđe kontrolorsko odijelo. govori bez povišenog tona. Nema psovki. svoj tekst. kada je Kazalište igralo Gogolja i koji komad?" Kolegica se malo ušeprtljila: znane zna. govori svome radnom narodu i građanima ne gledajući u papir... moj glas se lijepo čuje. Na stanici kod Muzeja uđe kontrolor. kontrolor se nakloni i iziđe kod Vijećnice. kolegice. nema ispuštanja trbušnih zvukova: e-e. nema zastajkivanja.. odijela. Pojavi se političar. nema pijanih nabacivanja. nema papanskog gaženja tuđih cipela i. Red! Poštovanje! Moj kolega dođe na Fakultet gdje ja predajem Književnost eN-O-Bea. Govorim o izvedenim predstavama u toku najžešćih bitaka. Moj glas govori o Kazalištu narodnog oslobođenja Jugoslavije. makar bili studenti-odijela. Samo kad sretne koleguodijelo. i ništa. u apoteci nema pogrešno izdatih lijekova. a ja kažem jakim glasom "Pogledajte.. nema lažnih vijesti o cijenama.. tišina i tačnost. okrenut licem ka gledaocima. dok putnici Čekaju. h-m. nema da starije odijelo stoji a mlađe sjedi. 1943. Tramvaj miriše od pranja. Pitam najbližu studenticu "Kolegice. Sve znam i znam kako treba znati. Studenti pažljivi kao nikad. Ista ona odijela koja inače idu tim tramvajem na posao. studentarija kao studentarija. sve skupa. strpa novac u džep i bez riječi – od stanice do stanice.

Ljudi. Na lomaču s njima! zabruja ustalasano mnoštvo. tada su umjesto odijela mogle ići na posao i pidžame. I to je trajalo neodređeno dugo. kako nisu dobro ispeglana. To je trajalo. Ljudi su debljali... Jednoga dana ljudi uvidješe da su ih odijela potpuno potisnula ustranu i lišila nekih osnovnih prava. Svi muškarci i žene okupe se na glavnom gradskom trgu. U početku su imali samo jedan zadatak – da ta umorna i zgužvana odijela svaki dan očetkaju. Ljudima je ovaj nerad odgovarao. To se moglo. Dok su prolazili ulicama na trg iz izloga su im se smijala odijela. ljudski rečeno. naročito ženske svilene bluze. Zatim odijela potpuno zagospodariše radioni. novinama. počeše terorizirati sve oko sebe. Ljudi. javi se ponovo onaj što je među njima bio najpametniji: 44 . Počeše objavljivati hvalospjevne knjige o sebi: Govor odjeće. ismjehivajući se ljudskim tijelima bez odjeće. boli su ih iglama pri obradi šavova. kako nisu pažljivo opružene na vješalice. cipele. I siti. ali svi goli kao od majke rođeni jer su odijela odbila da budu obučena! Hiljade i hiljade ljudi i žena svih zanimanja. one znaju koje razloge treba potegnuti u samoodbrani a koje u napadu. Takve su bile i karikature u novinama i sami vicevi koji su kružili gradom: "Gdje ti je gospodar?" Zaključao sam ga u ormar. vidite li sada. prozori pucali od silnoga smijeha. Sredimo tu smrdljivu odjeću! javi se usklik iz mase. televizijom.. Jedne nedjelje oblijepili su grad plakatima: ISPEGLAJMO LJUDE ZA PRAZNIK ODIJELA! Počeše odijela krojiti odijela za sebe. debljali. provjetre i ispeglaju. Sve ljepša od ljepših. Budućnost bez ljudi. Ljudima jednoga dana dojadi taj teror.. priznajete li da smo svi dio prirode. Ako je trebalo da se održi sindikalni sastanak ili kakav zbor radnoga naroda i kakva komisija za žalbe. peglali rukave na ljudskim rukama i peglali nogavice na ljudskim nogama. o muškarci i žene. one su takozvani prljavi veš. a ljudi su im služili kao krojačke lutke. Snimili su i masovno reklamirali tv-emisiju Upotreba golaća. Izvikivali su im pogrdne riječi a dječija odjeća je izvikivala "Ua.i svaki dan se vraćala s posla. nisu više tako čestita u poslu i ponašanju. kao u zemlji Dembeliji. Taj čovjek reče: Ljudi. uviđate li da je dosta naših laži i naše umiŠljenosti?! Pogledajte se međusobno i razmislite o sebi. uvidješe da ta odijela malo-pomalo uzimaju svu vlast u ruke.. pidžame. naprosto. sve raskošnija od raskošnijih. ne mogu ga gledati tako pogužvanog. knjigama i krenuše drsko protiv ljudi s parolom: TKO TE ČETKA!. odijela počeše zanovijetati kako nisu dobro očetkana. kuće na trgu su se tresle. Grad je odzvanjao i odjekivao. To je bilo pravo cerekanje. I ljudi se pogledaše i stadoše se jedan drugome grohotom smijati. kao da ih je poduhvatio zemljotres jačine deset stepeni. jer – one se najbolje svađaju. počinju činiti slične nevaljale stvari koje su ranije činili ljudi. prijeteće knjige o ljudima: Ljudi kakvi zapravo jesu.. Sredimo te oubražene krpe! povika žena raščupane kose. vrijeđati ljude i naređivati kao da su ljudi njihovi robovi. svih titula i svih imanja." To je trajalo. Čak. golaći!" U tome golišavom mnoštvu nađe se jedan čovjek koji je bio najpametniji.

. ljudi. i svako posječeno drvo. Sve smo iznevjerili i moramo početi od Adama i Eve. ako ponovo želimo do vlasti.. reče Fari. Zanimljivo je što sam ga ja pobijedio.. kad je Adi u školi. moramo početi iz početka. dok smo je slušali. Daj! reče Fari. među njima ostade za sva vremena zlatna pouka. od smokvinog lista u odijevanju... kad poželiš da ti zrak bude drug. a odijela – odijela. Kupila sam ti one pantalone za rođendan. NIKO-i-NIŠTA Mama uđe u sobu. poslušnih haljina. do lijepih.. 45 . postadoše ljudi. Može ako mu ja dozvolim.. Sam si? Što si tako miran? Igrao sam se sa zrakom. Ako čovjek zna i vjeruje da ga nevaljala djela unižavaju i zla djela uništavaju. i svaki zagađen izvor. Nema ništa do rođendana. Ja hoću pravdu za sebe. Ponekad mu dozvoli. moramo raditi na ovoj zemlji drukčije nego smo radili i ponašati se prirodno. I zrak može da bude drugar. Fari odmahnu rukom. kao što nas je majka priroda učila. poslušnih odijela i lijepih. a pantalone mi daj sada. O. Onda ću ja zamrznuti poklon. Kad si sam. ne može. reče mama. kape neće više htjeti na naše prazne glave. Sada se možemo radovati i takvoj igri. Onad ću zamrznuti rođendan. smirite se! Naša odijela neće više htjeti na naša griješna tijela. Dosta mu je bilo te priče.. Razdijeli mi radost: rođendan je jedno.. Pa nisu partizani dali Nijemcima pravdu! Uđe tata. Samo. To je zanimljivo. Pravda je jedna.Ako želimo ponovo vladati. Željela sam te obradovati. Šta si radio? Igrao sam se sa zrakom "Čovječe ne ljuti se".. do bogatstva i slave. od čistog ishodišta u moralu. nećemo tako! E hoćemo tako! To je pravda. Rekla sam "Za rođendan". kao da smo sada izišli iz pećina ogrnuti u krzna ubijenih životinja. svaki bombardiran oblak i svako sunčano zrno. reče mama. Tako ljudi opet. Što si mi govorila?! Pogriješila sam. zarađivati novac i živjeti po svome. raditi svojim rukama. Uvjeravam vas. mora razumjeti svojim tijelom i znati svojim mozgom da je sve na ovoj zemlji vrijedno isto toliko koliko su vrijedni ljudi – i svaka ubijena ptica. poslije dvije hiljade godina. Ne mogu biti lagalica. E. E.

Mislila si! Ti ne primjećuješ koliko je on narastao. I mene će zavoljeti. Kad je tako. Neka oni legnu ovdje sa mnom pa ih prenesi kada zaspu. Sve sam mislila da možeš. Nemam škole. Hej. bivšem gradonačelniku Mostara. samo se uživa! Čini ti se. Misliš li da sam ja Marko Kraljević? Što? Kako ću prenijeti Adija. reče tata. Ne primjećujem. jednom rukom tatu: Kucaju mi dva srca: jedno za tebe. s vama? Nemoj se nabacivati. reče Fari. Zar nismo svi tvoji? Fari učini hrvački zahvat. Što tako naglo? upita mama. Idem sutra u Mostar.Što ste legli? Umoran sam. Večerašnja lijeva priča za naporno uspavljivanje ima poentu u jednoj anegdoti o Komadini. On još živi u sjećanjima. Vodio si ti mene u Mostar. Odmah! 46 .. u anegdotama. Idem i ja. Nemoj ti meni pričati. Kadašnjem gradonačelniku? Austrougarskom. Niko. Ispričaj! Poslije lijeve priče. Djeca me vole. jedno za tatu! Kad je čuo gužvu Adi prestade svirati i pokuša se ubaciti: Mac! To je bila njegova riječ kad se uvaljuje. reče tata.. Misliš da je to danas nekome zanimljivo. reče Fari. jednom rukom mamu. Mislim da je zanimljivo. Ti si tada bio mali. djeca te poželjela. Idem i ja. reče Adi. Ne možeš sa mnom. Mogu li se zgusnuti ovdje. reče tata. težak si! Malo mi mjesta! Vidiš. Idem poslom. U Mostaru se ne radi. Spominjao sam ti: Pišem knjigu o Mujagi Komadini. pažljivo. Idem u Tunguziju. Mama je i moja.

I kad pođemo na selo mome prijatelju Čvori. te redom – slabiji i slabiji. i kad kupimo kokoš i donesemo je među njegove kokoši. Sve domce iznenadi njegovo ime. Tvoje lijeve priče su svakako malo ćaknute. pa kad je ušao u prostoriju. nešto mlađi od Adija i nešto stariji od Parija. na kraju ručka. prema čelu stola. Nije važan kraj. Pričaj. Ko pobijedi ide zajedno mjesto naprijed.Neće mi priča imati odgovarajući kraj. On je bio neobično miran. Prva savezna nogometna liga i onaj sto u dječijem domu – ista je stvar. To je odabiranje vrste i to sam vam već spominjao i to je prvi zapazio onaj bradati Englez koji se zove Darvin. Djeca su ih zavoljela. I to je bilo prvo što se domcima nije dopalo. s bijelim ožiljcima na glavi. njegovo držanje. To se ponavlja sve dok nekoga ne pobijedi i zaustavi se ispred pobijeđenog. isto će se 47 . Kad je Niko-i-Ništa došao. Ručavalo se u dugačkom hodniku. sjeo na prvu stolicu koja je bila slobodna. Nedjeljni ručak je dobar i bude kolača. To je to. odmjeriti red i izabrati sebi mjesto koje mu pripada po jačini. Da. tata! Komadina zakasnio na sastanak gradskih otaca. Ja pišam treći: Irhad. Novajlija najčešće pogriješi u odabiranju mjesta i tada mora da se tuče sa onim ispred kojeg je sjeo. Pošto je ta stolica bila pored vrata. čvrstih ramena. I mi se u obdaništu tučemo za pišanje. prema masnijoj čorbi i većem komadu kruha. Pošto su domci posjedali po svome redu. reče mama. reče Fari. Izgledalo je kao da ih nije osobito zarezivao. Bio je vaših godina. do kraja stola. Bio je onizak. Na čelu stola su sjedili najjači dječaci. NIKO-i-NIŠTA U jedan dječiji dom dovedoše novog dječaka koji reče upravnici da se zove Niko-i-Ništa. reče tata. njemu ponude da sjedne na čelo stola. i hrana se uvijek dijelila sa čela stola. ošišan. i svi su to već činili. Svi su ga pažljivo gledali. prljav. ondje je čelo stola. svi su očekivali da će i novajlija: prvo stati sa strane. Biranje mjesta za stolom je prirodan red stvari i svi su to znali. važno je što nije važno. poderanog džempera. Tako je i u sportu. Takav je običaj u domovima. Kako zna svoje mjesto? vi ćete pitati. Ko pobijedi protivnike bude prvi. Nije se bojao djece i nije se radovao što ih vidi. bila je nedjelja i bilo je vrijeme ručku. poveće glave. Komadina to odbije riječima: Gdje god ja sjedim. ali od svega više iznenadi ih njegovo ponašanje. Slobodan Pavić pa ja.

dogoditi. Samo ne u odnosu na vrh stola ili u odnosu ko će prvi piskiti, već u odnosu na pijevca. I šta je bilo s Nikom? pitat ćete. Niko-i-Ništa jednostavno nije htio da se tuče za mjesto, sjeo je posljednji i strpljivo čekao da jelo dobiju svi prije njega. Tako je izgubio važnost i počeli su neki poslije ručka da ga tuku, čak i neki koji su bili manji od njega. Jedan drzak dječak oteo mu je i kolač koji je Niko držao u ruci, zagledao ga i pomalo grickao, kao da mu je bilo žao kolača ili kao da je želio da što dulje uživa u jedenju. I? Ništa. Nikoje tužno pogledao za kolačem, drski dječak je smjesta smazao cijeli kolač i nije se više obazirao. Samo je krajičkom oka pogledao da li ga upravnica gleda. Znao je da ga niko od djece ne smije prijaviti. Da ga je neko prijavio dječak bi otišao u dom za besprizorne dječake, ali bi taj prijavilac dobio batine. To je zakon i tog zakona su se pridržavali. I? Tako je bilo i ponedjeljkom, i utorkom, i srijedom... Jednog ponedjeljka dođe u dom hitna pomoć i ljekar pripremi igle za davanje vakcine. Svi domci su se manje-više pribojavali injekcije, i oni najjači, neki su bježali u zahod pa ih je upravnica zvala, a oni najbliži očigledno su se ustezali. Niko-i-Ništa se zadesio blizu, Ijekar ga pozva i Niko primi injekciju tako jednostavno kao da mu je zračak svjetla pao na mišicu. Niko se izmakao ustranu i samo je ovako držao prst na komadiću vate koja je zaustavljala krvarenje. Domci su to vidjeli. U petak je nestalo vode u domu i upravnica izvede domce da se umiju hladnom vodom i zube operu. Tada je bio kraj novembra, studena voda, a Niko skinuo košulju, izuo cipele, zagazio u rijeku i oprao se ledenom vodom. Poslije ovakvih događanja neki domci, koji sjede pri kraju stola, nudili su da Niko sjedne ispred njih. On reče "Samo vi sjedite na svojim mjestima". Ništa više nije govorio. Takvih ponuda bilo je i za večerom. Nekim dječacima nije bilo pravo što Niko sjedi na kraju. Željeli su da se poštuju pravila domskog ponašanja, da svako bude na mjestu koje mu pripada, ali Niko-i-Ništa ostade miran. Iduće nedjelje trojica su ga udarala šakama po glavi i plećima, jedan mu je potrgao spavaću košulju, a Niko je samo povio svoje tijelo, stavio krupne šake uz lice i mirno otrpio sve udarce i ponižavanja koja su nastavljena i poslije tuče. Bacili su mu četkicu za zube u kantu za smeće i papuče kroz prozor. Najviše zla u tome činio je dječak sa čela stola, zvani Krakonoš. Dok nije došao Niko, on je tukao druge dječake. Prvo je tukao svakoga novajliju i tražio da mu daju dio svoje hrane, a kolač obavezno. To se saznalo i upravnica je nedjeljom nadgledala jedenje kolača, ali slabiji dječaci su folirali da jedu, krili su kolače i krišom stavljali u male kesice vezane oko pasa. U tim kesicama, skrivenim među nogama, ti jadni dječaci su iznosili kolače i davali ih Krakonošu ili nekome drugome koga on odredi. Dječaci koji su uredno donosili kolače mogli su se nadati da Krakonoš ponekad ostavi koju mrvu i njima, tek toliko da probaju. Krakonoš je mogao
48

pojesti stotinu kolača. Kad je opet bila nedjelja i kad su podijeljeni kolači, Niko je svoj odmah smazao u dva zalogaja. Krakonoš ga je gledao s vrha stola kako jede i zaprijetio mu. To su bile domske grimase i sitne, nevidljive, ali značajne domske kretnje. Svi su znali da će Krakonoš poslije ručka isprebijati neposlušnog Niku. Krakonoš nije odmah krenuo. Sačekao je spavanje, sačekao je da upravnica pogasi svjetla u sobama i tada je ustao i rekao Niki da ustane. Prije toga su dekama zastrli prozore da se ne vidi svjetlo i počela je tuča među krevetima. Krakonoš i Niko tukli su se šakama i mogli su upotrebljavati samo tijelo protiv tijela. U okršaju su poderali jedan drugome pidžame i nastavili tuču sasvim goli. Niko nije spavao. Svi su sjedili na krevetima i gledali. Niko nije izustio nijednu riječ. Samo se čulo stenjanje dvojice boraca u hrvačkim zahvatima i potmuli jauci od bolova. Poslije borbe koja je trajala neodređeno dugo, možda čitav sat i po, Niko-iNišta je oborio Krakonošu, i to plećima na pod, i sjeo mu na prsa. Krakonošu je tekla krv iz usta a Niki je krvarilo uho od ujeda. Bili su još umazani krvavim pljuvačkama i znojem. To je bio kraj borbe i kraj Krakonoševe vladavine. Sutradan se to pročulo u domu i domci su tada saznali da je Niko-i-Ništa došao iz doma za besprizorne u njihov dom da se popravi i da bude kao ostali dječaci. Još nekoliko dana je hrana dijeljena kao ranije, a onda – u nedjelju, kad je kuharica potegla prvu kutlaču nad prvim tanjirom u dugačkom redu – dječaci sa vrha stola, i sam Krakonoš, prevrnuli su svoje tanjire i to je bio znak da se od tog trenutka hrana počinje dijeliti s drugog kraja stola. Od tada je Niko prvi dobijao jelo, slabiji dječaci oko njega ostali su na svojim mjestima i niko više nije tražio, nije ni smio tražiti, da mu drugi daje svoj kolač ili dio svoje hrane. Tako čelo stola nije bilo tamo gdje je bilo nego tamo gdje je sjedio Niko-i-Ništa.

NA STADIONU U subotu, kad je jelo bilo na stolu, Adi spomenu utakmicu. Mama je još gunđala što joj je gibanica prigorjela, Fari se postepeno umirivao poslije (zlo)upotrebe crvenog flomastera, a tata je već donio bokal svježe vode i krišom gledao gibanje gibanice. Ništa nije govorio, samo je ponovo brisao naočari i čekao da ga mama pogleda i upita "Je li u redu?" i da tata prizna "U redu je. U Holidej-Inu nije bolje". Adi ponovo spomenu utakmicu i tata reče "Možemo". I ja ću na utakmicu, reče Fari. Nemoj obojicu voditi, gužva je, reče mama.
49

Ja idem, reče Adi odlučno. Mene stavi na ramena, reče Fari. Ja volim gužvu. Voliš gužvu kad si na ramenima, reče Adi. Izgubit ćeš jednog od njih, reče mama. Danas igra "Zvezda" i već sat vremena čujem trube i larmu na ulici. Svezat ću ih, našali se tata. Mama odmahnu rukom i hrabro zasiječe gibanicu. Čuvaj ih, znaš kakav sve svijet ide na nogometne utakmice! Kad jurnu... Adi, kako se ono kaže? Kao stampedo! Vidi, molim te, mi smo krdo! uzviknu tata. Tako nešto, nasmija se mama. Fini svijet ide na košarku, ide na hokej, na tenis... Muškarci su nervozno ručavali i ubrzano krenuli: Moram priznati da mi se ne ide, reče tata. Djeco, obujte najgrublje cipele koje imate. Star si, ako ti se ne ide na utakmicu, reče mama zajedljivo. Jesam. Više me ne zanimaju utakmice. Više nije igra kakva je bila u moje vrijeme. Više nije tata kakav je bio. Fari nešto upita, dok je tata navlačio terenske cipele. Molim? reče tata. Imaš li ti sto posto godina? Nemam još, reče tata. I kakva su to provokativna pitanja pred važnu utakmicu? Da imaš sto posto godina već bi bio mrtav, zar ne? Vodi ih, reče mama, tako ćeš izbjeći sva neugodna pitanja. Daj mi zastavu i ja idem. Sam, reče Adi. Mama, stavi mi bedž, reče Fari. Umirio se, što je bilo neuobičajeno, i pipa svoje srce, što je također bilo neuobičajeno. Mama se zabrinu: Šta ti je? Je li ti dobro? Nemoj ići na utakmicu. Dobro mi je, samo pipam na kojoj mi je strani srce da me ne ubodeš. Mama mu prikači bedž: Majmunac jedan! Pred stadionom je bila gužva. Veliki ulaz bio je zakrčen ljudima, i kad je tata ušao sa sinovima u to gusto mnoštvo, dođe nekoliko autobusa sa novim posjetiocima i sve se zatalasa i zatisnu, kao da je navalilo krdo goveda. Fari je bio na tatinim ramenima. Još je bilo dječaka na ramenima a ramena su bila uz ramena, kao da su dio zajedničkog tijela. Tata reče Pariju da ustane i da hoda po ramenima i glavama do ulaza i da pruži ruke redaru na ulazu i da zamoli da ga smjesti na sjedište A 180, treći red lijevo. Još nekoliko dječačića je trčkaralo preko stisnutih glava i preko ramena. Niko osim njih nije mogao pomjeriti nijedan dio svoga tijela. Jednostavno su bili nošeni ka ulazu, stenjući i zijevajući od muke. Tata je samo štitio Adija rukama i pogledao koliko još ima do kraja.
50

Kad su se. navijaj za nekoga. Dosadno mi je. debeli! poče Fari uzvikivati. najzad. A šta je ono zeleno? Ono je vojna hitna pomoć. Oni što najviše viču? Ono su navijači "Zvezde". Vidiš koliko je debeo. Saraj'vo!" Njegovo društvo je uživalo na suncu. Hajde. A kako je on došao na utakmicu? Neko ga je dovezao. Nemoj tako. Pogledaj igrače. A čije su ono zastave? Ono su naše zastave. Gledaj ih! reče tata. mezio i povremeno spominjao "Saraj'vo. Zašto ti je dosadno? gledaj sada. A što je ovaj go pored nas? Toplo mu je. čašice među njima i meza. On ne može hodati. A šta je ono kod ulaza? Ono je vojna policija. Lijepo si rekao. kad je tata želio da se opusti. odmori i uživa. Kako su zvezdaši bili grlati. Neko njegov. Adi je poskakivao "Zvezda! Zvezda!" Debeli je pio. Nije on igrač. Debeli između dva zalogaja povika iz bijela grla: Spirjanit ćemo vas! Nije imao volje da to ponavlja jer su "Zvezdini" igrači već nadirali ka protivničkom golu. A koji su oni tamo sa trubama? Ono su navijači "Sarajeva". Nećeš ti više sa mnom na pravu utakmicu. Debeli. A šta je ono puklo? Petarda. Nema pravo da se skida. reče Fari. On ima pravo da bude debeo. smjestili. eno izvode penal! Je li bio gol? 51 . Dosadno mi je na utakmici. A ko ga je dovezao? Ne znam. Neka ti Adi objasni šta je petarda. reče tata. Gledaj kako to Adi radi. Fari poče seriju zapitkivanja: Ko su oni što viču? Svi viču. A ko je onaj u kolicima pored igrališta? Ono je invalid. Toliko puno zastava?! Ono su sportske zastave. Boce su bile pod sjedištem.

U jednom trenutku mami se učini da sinovi ne spavaju. Bolje je na televiziji. Ustade iz kreveta i zaplaka. nije bilo napornog uspavljivanja. Parije dobijao izvjesnu prednost na startu i tako je svaka trka bila izjednačena. kad porastem. ali ti si došao da gledaš. ali mu lopta nije mogla ući u pogled. I neću. ovo je prava utakmica! Gledaj ili ne gledaj! Hoću dolje. Eto.. Tate još nema. slično si sanjao. ovo je pravo! Pravo je na televiziji. zatim pade i "Zvezdi" gol koji tata nije vidio. Uzmi mi ovaj ružni san iz očiju! Mama se uznemiri: Fari nije nikada plakao. zagledaj se malo! Ne valja. lete. Dok si ti bila u Moskvi. nekoliko puta. Nisam vidio.. Tata je volio borbene filmove i obećao je da će jednom i sinove povesti da gledaju. porušit će se i njegov grob. Dosadno mi je. ja. da se ti vozaš. Iako ovaj put bez osobitog razloga. na travu! Na travu hoćeš?! Ni. Pa. I Adi neće umrijeti. reče. Bio je gol. reče mama. Grobovi treba svi da umru. Ne ponavljaju se udarci. I sinovi su trčali za nagradu. Tamo se lijepo ponavljaju udarci. možda hiljadu i prve večeri. sine. Kad si bila u Moskvi. Fari se probudio. Porušiti će se svi grobovi i neće biti umiranja. u kutiji. zatim poče brisati naočari. Vodi me kući! Sačekat ćeš još dva sata. Te. Da ne bude groblja.. i tačka! Fari poče lupati nogama i poče se buniti i vriskati kao Damjanov zelenko. Nervozno je žmirkao prema igralištu. Sinovi su brzo zaspali pošto ih je tata nagovorio da poslije utakmice trče oko stadiona. Čvrsto. Ali. Na kraju je došla nagrada. Rano su pospali i tata je otišao da gleda film koji se zvao Valter brani Sarajevo. Pomisli kako ti naši ratni filmovi dugo traju. uzbuđen. lete. Razumijem te. Uđe u dječiju sobu. Mama nije voljela te borbene filmove. Još nije bila ponoć. Mama ga opipa. to je zanimljivo. i kad sam bila u Moskvi.Čuješ da zvezdaši vrište. Muzički program je bio pri kraju.. ali šta ćemo s ljudima kad ipak umru jednoga dana? Treba da ljudi kad umru da lete. zatim ga zagrli. 52 . a njihovo brzo uspavljivanje također je bilo svojevrsna nagrada roditeljima. Adi skače u nebo. vidiš.. Je l' da. izmislit ću da nikad ljudi ne umiru. stalno sam u džepu držao mali bibi. gledala je kasni muzički program na televiziji i čekala da se tata vrati. Za sve mene skrivljuješ! Ne skrivljujem te. Mama je bila doma. Svi ljudi ponekad sanjaju slične stvari. Tata ga odalami po guzici. Fari ponovo dobi po guzici.. Možda će svratiti u Klub na pivo. Ti si mokar! Sanjao sam da sam umro.. O tome ćemo još pričati. Ponavljaju se udarci! Ali ovo što gledaš je neponovljivo. Sjećam se. Nećeš ti više sa mnom na pravu utakmicu. Zagrli ga. sanjao sam da si ti umrla i da si mi u džepu.. reče Fari. mama. Sjedi na krevetu.

Meni je majka govorila: kad se sanja letenje. To je sve zato što me voliš. Ja ću vas uspavati. Adi se spusti na donji krevet. da olovka piše pisca. i ja sam. svašta sanjala. Adi se promeškolji i otvori oči. Nemoj izmišljati. tada se raste. reče Adi. zgusnite se sada ovdje. Moram ti priznati. Jednom je rekao "Dosta mi vas je!.Koji si mi bibi dao? Onaj tetrapak. Jesmo li te probudili. Koliko je sati? Eno. To je prirodno. To je lijepo. I još je rekao da mu se ja ne sviđam i da će me baciti u Mrtvo more. Idi ti toliko dana. otkucava ponoć. da knjiga piše olovku. Neću više ići toliko dana. Tata voli kad mu pričamo snove.. ali i vi ponekad pretjerate. Kad odem u vojsku. pod mojim jastukom. Rekao mu je! Hajde. da budem odmah mrtav. Bez veze. Niste. Ja sam njoj dao svoje ruke. Rekao mu je. i ona meni krila i puno sam letio. Svaku noć sam te sanjao. reče mama. Poslije reče: Sanjao sam da čitalac piše knjigu. Jesi li ti nešto sanjao? Adi nije odmah odgovorio.. Sve mi dolaziš u oči. i to se rijetko događa. Moje pozorište je davalo predstavu u Moskvi. Gdje je tata? Tata je u kinu. zgusnite se u krevet. Samo ne voli kad Fari počinje izmišljati. pokrijte se. 53 . To je pretjerana riječ. Gdje je tata? U kinu. samo nemoj toliko noći. sanjao sam: Bila je tu jedna ptica. Kad me tata prošli put odnio sebi u krevet. Ispričaj tati. Mama se nasmija i ponovo ga prigrli. reče Fari. zajedno. To je važno. zatvoriti ga i san će vam biti lijep i šaren kao leptir. Zato što si me poželio. Hvala ti za taj mali bibi. Ja ću vam strah huknuti u džep. To će mu se dopasti. reče mama. Adi je ispružio glavu s gornjeg kreveta i tako su razgovarali i gledali se. kad sam bila kao ti. reče Adi. Poželio sam u snu da sam kuća pa da otvaram sva vrata i prozore. Hajde. reče Fari. A ja znam pričati. umr'et ćeš za mnom.

Evo ga: Mama. Ja sam cvijet i moram svake večeri dobiti vode. Fari. vidjet ćemo. još malo zanovijetanja. reče Adi.. ti si cvijet i mama će te zaliti. Možda se tata neće složiti s tobom. Dosta je bilo! Stalno pričaš o tati kao da si ga već poželio. Pop je bio crn i brojao je pare.. Mama se nasmija. Zaljubljena sam u vas. reče mama. ponovi mama i priđe prozoru da namjesti zavjesu.. ponekad ne voli. U pravu si. to je moderno. Laku noć. 54 . prije spavanja.. nasmija se. Fari popi samo gutljajčić. dovde! Najviše te volim kad spavaš i kada se budiš. daj mi vode. I odmah se oblačiš... Baš lijepo. Zagrli je. Fari ne dade majci da se udalji. Šta je tata? Tata je zaljubljen u Josipu Lisicu. Fari je lagao. mama? Nemoj. Ustani sam. molim te. Ja sam se također zaljubila u tebe. Sada još jedna moja mala pjesmica za dobar san.. javi se. Mama ga pomilova po kosi. reče Fari važno. Nisi žedan? Nisam. Ti lagiš. Pa.Je li bog zrak. više! Mene je tata vodio u boginicu i objašnjavao mi šta su katolisti. Ali.. Tata je. da ne bude noćas pi-pi. Ponekad voli. Šta hoćeš od mene? Čini mi se da sam se opet zaljubio u tebe. pazi. O tome možemo popričati s tatom. Neka vas tata opet vodi u boginicu. Ali. ovaj. ali sada moramo misliti na druge stvari. onako vedar i bistar. Hoćeš da budem moderna? Zar nisam? Hoću da budeš kao ona glumica na televiziji. I tatu volim. Zar to nije dosta? Kada se pomodiš. Već ležim. to je bilo dok je bio dan. mama! Ustani sam. Ali. I gotovo. A imaš li ti ljubavnika? Nemam. Tata nas voli. Dobro.

jer – kad su se približavali granici rekao je majci u kolima "Ja ću tebi kupiti u Grčkoj roba da ne opereš nijedan tanjir!" Fari je ponekad govorio stvari kojima ga niko nije učio. sve životinje da se zavuku u gustu džunglu. I mene! reče Adi. Fari pogleda tatu. oštra stopala u vreo grčki pijesak i brižljivo pogledao na horizont divlje plaže i morski horizont. otužno. I samo je trebalo da se pojave beduini na devama ili razbojnici na brzim konjima. tiho da se čuje kako pauk plete mrežu. Iznenada. kako mrav s mravom razgovara i crv gricka drvo. Fari se pomjeri. Mama. MOŽE LI SE SJENKA IZBRISATI? Fari je kakio na samoj obali Egejskog mora. Da te pomazim. Pravo na nas. Kao da smo u Africi.. a pričat ću ti kao da je stvarnost. Mama zagnjuri glavu među njihove glave. Na pješčanom horizontu iznenada se pojavi italijansko kamp-vozilo. dokle sunčevi zraci ne dopiru. Fari se još trudio i crtao na pijesku svoje ime: IRAF. Majka upali malo svjetlo. Sunce hoće da se sve životinjice ukopaju duboko u pijesak. Pitanje šta je Fari još očekivao. Eto kola! Vidjet će me! 55 . Zar nije bilo dosta? Nemoj još gasiti svjetlo. Nije bilo drugog izbora.. i sve ribe da se spuste u dubinu. Može li se sjenka izbrisati? upita. Bilo je podne. Sunce proviri preko tatinog ramena i stušti se na bjeličastu guzu kao roj vrelih strijela. Ne da ni jednoj sjenci da se pojavi. Gledao sam slova u slikovnici: Slova se smiju kao moj tata! Vidim. Mora da smo se približili ekvatoru. I tako dođe san. Sada je kraj ljeta i Sunce se popelo visoko da ne može više. Kad tata dođe neka vas razmješta. Zaspite ovdje. Tata je stajao u blizini da bi sinu činio hlad i da bi ga ohrabrio da istraje u svojoj kakinskoj nakani. ali se sjenka ne pojavi. I prži. a s druge strane – ovaj sitni grčki pijesak izgledao je iz Farijevog čučnutog položaja kao afrička pustinja. I ja sam iznenađen kako u Grčkoj u podne nema sjenke. poželio si ga. Ukopao je mala. Majka im zapjeva tiho. A to je sredina globusa zemaljskog. Ljubi me previše! reče Fari.Mama ugasi svjetlo. S jedne strane bojao se morskog psa. slušaj ovo: Ovo nije stvarnost. Nigdje sjenke.

I oni kažu kaka. sada su me prokužili šta radim. A? Nema veze. Zato. Šta će oni reći o meni kad se vrate u Italiju? Reći će da si kakonja i pišonja. Možda i Grci tako kažu. Oni su Talijani. Kad su se okupali pošli su kroz nudističku plažu. daleko. Vozač je povećavao brzinu i sužavao krugove. Tata. Pa. Ne razumijem te! Jesmo li mi prije kakili ili Talijani? Prvo su Talijani. Joj. Fari je mogao da pliva u njegovoj blizini i da se povremeno oslanja o tatina ramena. da nije crvena od krva?! Nije crvena.Nema veze. A ima li ih ovdje? Ima. To je činio s čudesnim užitkom. Tako sitan. Tata uze Parija. Zastajao je i pažljivo 56 . reče Fari i ponovo odmjeri od šake do lakta. ukrali Talijanima tu riječ. ti reče da Talijani ne znaju naš jezik. Je li tačno da u Grčkoj ima morskih pasova? Ko ti je rekao da ima? Adi je rekao da ovdje ima morskih pasova koji su kao dvaput naši. To je stvar koja se tiče sve djece na svijetu. izvirio je glavu iz kabine i dovikivao Cacone! Šta viče Talijan? Viče ti Cacone! Kakonja. Talijani ne znaju naš jezik. kuda prolaze oni brodovi. Kao da su drukčije od onih na Jadranskom moru. daleko. posao je obavljen. Mrš. Tek je proplivao prošlog ljeta. zatim uključiše muziku i udaljile se prema Asprovalti. i oni neće vjerovati da je kaka. Adi se šali. utješno. Točkovi su jedva razgrtali pijesak. izgleda. Zato je to njihova riječ. tamo. Bio je ljut. izgledao je kao zečić. go. Asprovalta je bila sjeverno. Oni ne znaju naš jezik. ali smo mi. Šta to ti pokaza Talijanu? Uslovni refleks. Fari je gledao djevojke kao da ih nikada ranije nije vidio. Grčki morski psi su kao i naši. Vidjela se bijela crkva i bijeli restorani uz obalu. Zatim počeše voziti ukrug oko Parija i tate. šalim se. reče tata. tamo! Talijanska kola su još orala pijesak u krugovima. Talijani misle da je moja guza krofna? Talijani će misliti da je tvoja guza kroma. Talijani protutnjaše dvadesetak metara sjeverozapadno. Fari mu odmjeri od šake do lakta ne mijenjajući položaj. jednostavno ga baci u dubinu i sam zaroni u valove. Oni će od moje kite misliti da je viršla? Da. I tvoja kaka je crvena.

Najbolji je kostim koji se ne vidi. granični prelaz u Đevđeliji. reče tata. reče sin. I morali su pričati o onome što će vidjeti usput. Adi i Fari morali su pokazati na geografskoj karti sva mjesta koja će vidjeti i put od Sarajeva do Asprovalte. Daut-pašin hamam. desno. Tata je govorio da prije svakoga putovanja saznaju što se više može saznati o predjelima i mjestima u koje putuju. ako se mama odijeli? Jesu li tebi bolje plavuše ili crnke? Plavuškice su bolje i mekše. Adi je već sve znao. Kako bi bilo da povedemo jednu od ovih Njemica. Ona druga ima bolji kupaći kostim. da je ne razumijemo. kameni most na Vardaru. Gledaj kakav ima karmin na nogama. stara crkvica. znao je 57 . Ne vidim joj kostim. u tome moranju bilo je skriveno zadovoljstvo koje su postepeno otkrivali. i sve o ličnostima koje će susresti ili o kojima će se govoriti. Uslovni refleks. tata je prvi sve pokazao i pričao. Pitat ću mamu. zatim stari grad Skoplje. Ova je dobra za tebe. Ova svaka izgleda kao torpedo! Šta je torpedo? Torpedo je mala raketa što razbija i najtvrđi oklop od gvožđa. Bez obzira na obzir. sine. Zatim manastir Mileševo s bijelim anđelom ''s poštanske marke". Ne znam jesu li bolje mačke sa većim sikama ili sa manjim? Ne znam ni ja. stara džamija. Ti si neodgojen. da će se odvojiti od nas. sa znamenitim iskopinama. Prvo Višegrad sa ćuprijom na Drini da. Fari odmjeri od šake do lakta. da je niko ne vidi. reče sin. Srećom. Naravski. zatim Kosovo polje s turbetom cara Murata i spomenikom srpskim kosovskim junacima na uzvišenju zvanom Gazimestan. zatim grčki lučki grad Solun i. zatim stari grčko-rimski grad Stobi u dolini Vardara. Opet to?! pobuni se tata. Na odmoru smo. debelu. Razumije! Razumije! Govorila je da će se skinuti. put ka Asprovalti. mogu pričati da su šetali ruda. Uči li te deda tome? Ja sam sesualni manijak. došao lijepo do Višegrada. i da će govoriti samo njemački. Putovanje u Grčku bilo je obećano još prošle godine. Mi se ovdje šalimo. kad budu u starijim razredima. Tako: bolje i mekše? Jesu! Ja bih tebi onu crnu. Kad se vratiš u obdanište nemoj da budeš glavni u nekim stvarima. Ako treba.zagledao. Ne razumije se mama u to. kao krv. a Fari bi krenuo prstom po karti. vožnja na jug. našali se tata.

Meni je bilo drago što smo uradili nešto na svoju ruku. jedna mlađa djevojčica otkri da smo plavuškica i ja zaboravili jedno slovo i izradili ZIDNE NOVINE! Naravno. Ili se meni činilo. To što sam poželio nije bilo za jelo: Jednu pjesmu u ljetnoj bašči Oficirskog doma. djevojčicu je bilo stid. Nemojte se smijati. reče tata mudro. lijepa. a jednom sam joj. plava. Kad je Dimče završio i kad je orkestar utihnuo. To je zaista bilo smiješno. Ponekad smo plivali zajedno.. dvojica oficira potegli su pištolje i pucali uvis. o stotinama dućana. o škembe-čorbi.gotovo sva slova!. tata je počeo pjevati. Tata je ta pričanja počinjao ovako. Bio sam na ljetovanju u Tihoj kod Cavtata. čak. Šta je bilo s onom djevojčicom? upita Adi. mora se priznati da je s lakoćom znao pronaći Grčku i Solun i pročitati THESSALONIKI. o leblebiji. Samo sam je gledao. vadio ježeve bodlje iz pete! Sada je tamo plaža hotela "Albatros". čekam te. Svi oficiri bili su zaljubljeni i svi su pjevali. Međutim. Ali. E. Vi ne znate šta su zidne novine. kad smo ih donijeli na velikom pak-papiru i kad je upravnik rekao da je u redu. a neću vam ni objašnjavati. o gravče na tavče. Često je ponavljao rečenicu koju je pročitao na vratima neke stare aščinice: SEKOE SABAJLE ŠKEMBE ČORBA. sličila je mojoj majci. Adi i Fari prasnuše u smijeh. Mnogo kasnije došao sam u Skoplje. Nas dvoje smo se našli u njenoj sobi i djevojčica je donijela rebus BOJ da ga ja pročitam: Sutradan je donijela i druge rebuse: O Skoplju sam već nešto znao i nije mi bilo teško da se dosjetim. Naime. Bila je mojih godina ili malo starija. Želio mi je pokazati da zna makedonski. koja je bila moje gledanje. o bozi.. Sve mladi momci. svi su nam se smijali. znam daje uzalud! I orkestar Doma. i to ismjehivanje trajalo je do ručka. Jednog popodneva odredi upravnik nas dvoje da pripremimo zidne novine. U mojoj četi bila je i djevojčica koja mi se dopadala vraški. I da se pokažem pred njom! Moj otac je služio vojsku u Skoplju i pričao mi o Vardaru. umjesto u Prijepolje. Takav je život! 58 . Ja sam to zamišljao i želio sam jednom doći i probati sva ta jela i pića. Tužna je nedjelja mada je cv 'ječe svud. poslije dva dana našega crtanja i bojenja tih zidnih novina. prešao Drinu preko mosta i uputio se prema Beogradu. makar i pogrešno. što bi rekli stariji ljudi. dragana. otegnu tata. ali nisam ništa od toga poželio. bez veze: Sjećam se i kako sam prvi put čuo za boj na Kosovu.

Grčka tone u more. Hios. sva njena plodna ravnica je pod morem. to su grebeni i krš. Grčka karaula se ne vidi odavde. Međutim. Skuplja pare i robu. kada su svi ovi grčki otoci Tasos. ovu katastrofalnu razuđenosti Sve grčke rječne doline su potonule. Patrola je negdje pored granične linije. životinjama sa tri glave. Djeco. jer – Grčka i dalje tone.A kad su Adi i Fari ostali sami. vrijedno je vidjeti. Rodos. Pas je negdje u hladu. Za kratko vrijeme samo će vrh Olimpa viriti iz Egejskog mora. Upravo je zavirivao u prtljažnik nečijih kola. zapravo – to nisu ni bili otoci već nazivi planinskih vrhova. mama reče: Daj mi pasoše. Limnos. južno od Krita. sa svim svojim divnim zgradama. Lezbos. Morali su se zaustaviti u koloni vozila. Šetao je tamo-amo. reče Fari. do carinika i pograničnog milicionera. A gdje je patrola i pas? upita Fari.. Leros. da ne pale motore. reče mama. Samos. Moramo vidjeti graničarskog psa. idemo mi! Odvela ih je do samoga graničnog prelaza... Kao "Vidi glupog pitanja!" Pitanje nije bilo tako glupo kao što je u prvi mah izgledalo. idemo vidjeti to što je ostalo. Adi je oponašao tatino pričanje. Eno naše graničarske karaule.. drugo je car. kako se istegao. govoreći malo kroz nos: "Djeco. Prišli su prvom cariniku. rekla je. Vidjeli su i stražara s automatskom puškom. na kupanje. Atlantida je odjednom potonula. Grčka." Adiju i Pariju najzanimljivija stvar na cijelom putovanju bio je granični prelaz.. kakvih danas više nema. Mi to ne vidimo odavde. to je ostatak ostataka. dok je još tu. samo je veliki otok zvani Atlantida stajao posebno u moru. Neizostavno! Djeco. u jednom katastrofalnom zemljotresu. Vidjet ćemo je poslije. Zašto carinik nema krunu na glavi? iznenada upita Fari. Grčka tone u more! Pogledajte ovo razbijeno kopno. a carinik samo skuplja novac za cara. reče mama. Dječci su sve gledali s velikm zanimanjem. a drugo carinik. Gdje su grčki vojnici? upita Adi. Jedan poveći Kiklop mogao bi preći od Tasosa do Krita koračajući s otoka na otok da ne pokvasi noge. U početku su bili pomalo razočarani što se do granice ne dolazi tako jednostavno i što se toliko čeka. Ali i ovo što je ostalo. Karpatos bili zajedno. kao što vidite. Car je vladar. desno.. car je glavni. pustoš koju ni bog mora Posejdon nije htio da uzme!. Vidite našu zastavu. Kad su se dovoljno približili granici. Visoko iznad stražarnice vihorila se jugoslavenska zastava. kao da želi zaustaviti grčko tonjenje. Sine. čitav kilometar prije granice. Kakvu robu? 59 . Carinik je carev poslušnik. Tamo na brežuljku. Bilo je ljeto i mnogi putnici su željeli u Grčku. vidite taj Krit na karti. ljudima i životinjama. djeco. Adi se nasmija posprdno. Jedno vrijeme su pomagali tati da gura kola – svi putnici su pomalo gurkali svoja kola. a Grčka se raspukla kao torta i istopila u moru.

. Ovo je carina. Samo se tada država ne zove carevina. reče tata. Kada ćeš ti kupiti nova kola? Tata šuti. Zrak mi prohladnjuje uši. Pa. Zagrli ih. reče Fari. Nije ih grdila. zelenim vinogradima i živahnim voćnjacima. Zarobili su nas gusari i dali su nam sok od bambusove trske. Iz riđeg asprovaltskog pijeska izvirivale su ljubičaste školjkice. Mogu li ja biti vladar? upita Fari. Stanimo malo ovdje pa ćete vidjeti kako se uzima roba i novac za cara. pravo u Grčku. carinarnica. Narod vlada. Vraća se sva izbezumljena. Kao strijela. tata poveća gas. Zar to nije lijepo? To mi je malo naporno. reče Adi. reče Fari zadovoljan. Tako su došli u Grčku otvorenih očiju i bez žurbe. To su neki Grci..Svakakvu. i ti si staromodan. Gust sok od koga rastu mišići za kung-fu. reče Adi. reče Adi ružno. bilo je bržih kola na istom puru. Države postoje i bez careva. u istom pravcu. Tako je bilo. mama je otišla da ih traži. Možeš. Dugo ih nije bilo. Ova kola ne mogu prestignavati. Kola su nagazila široki grčki auto-put. Ako ima kralja. Ne može brže. Pijesak se pružao unedogled. reče Fari još ružnije. Jesam. nemaju se gdje izgubiti!" Prije nego su se pojavili. Fol! 60 . Znači. Eno je. Drugog dana dječaci su se izgubili. Ova kola su staromodna. Narod odlučuje. Rekao je "Doći će. Tata. Kako se možete toliko udaljavati bez našeg znanja? Mama dotrča. Ova kola su kupljena kad si ti rođen. Međutim. Naša država je republika. reče Adi. po istom suncu. Iznad mora šarenih suncobrana pružala su se ispečena grčka brda sa zlatnim strnjistima. tata se nije brinuo. Gdje je mama? upita Adi. Svaki građanin Jugoslavije može biti vladar u svojoj zemlji. Kada se mi budemo vraćali. reče mama. Adi se nasmija: Snimali su film o gusarima i nas su uzeli kao zarobljenike. Opet neko projuri pored njih. Glavni život bio je na plaži. daj gas!. onda je kraljevina. reče Adi. mi nemamo cara. Gdje ste vi? Mama se zabrinula. Nisu bili pravi gusari. reče Adi. vidjet ćete hoće li nama išta uzeti. Jurili su pravo na jug. Mama se brinula.

reče Fari zadovoljan. Prepao se običnog pauka u pijesku. Bože blagi! Tako smo došli do mjesta gdje je Fari kakio na obali. Adi se prvi sjetio daje danas mamin rođendan. sad ću ih izlemati.. Sjeli su vani. Mama se nasmija: Ah. reče Adi. Ne znam. Plakali smo dok nam nisu dali gusarske kape i sok od bambusove trske. 61 . Tata ih je uputio gdje mogu kupiti neki poklončić. mama. Mogli su vas uzeti za posve. a nema mi tate!" Nisam plakao. I jogurt od koze. Čuo se šum valova Egejskog mora i tiha muzika iz restorana. Noći su bile svježe i zamamne. od svoga grčkog džeparca. reče mama kroz smijeh. bojiš se baja. ali to nije pokazivao. I automati za igru. mediteranska. a on ih je sve poveo na večeru u restoran "Faros". Mama.Što baš vas? upita mama. To je! Nije to razlog. reče Fari. obojicu! Tata se smije: Da su ih uzeli za posve Fari bi bio Farios Udaludis a ti Adis Vragopulos. Lijepa grčka imena. kao i ti. Bilo mu je drago što su se vratili. Razlog je što su naše kože bijele. ti si na mene. kaže Adi.. reče tata. za otkup. kao u crne udovice. a drugi dječaci su već pocrnjeli... Da. Šuti. Nismo gledali suncobrane.. kako si pričao. kaže mama. ovolika mu glava. nije bio običan pauk. Fari je uvijek želio da bude gusar. Jeste li plakali? upita tata. Noć je bila vedra. Ovdje bi nam bilo super. Skupljali smo školjke i sve išli. mama. Fari je tada zaplakao: "Ovo je moja kaka. A ti si se prepao pauka! Kakvog pauka? Nisam se prepao.. Sa mjesta gdje su sjedili mogli su vidjeti dvije hiljade zvijezda u nebu. U pola noći možeš ići u kupovinu. A crni gusari zarobljavaju bijele dječake. išli obalom. a onda smo vidjeli i Farijevu kaku u sredini. i Adi je električan na pauka. Ah. nije baš električan. Prvo smo vidjeli krugove u pijesku. smješten na uglu njihove ulice koja je izlazila na obalu. Ti grčki dani su trajali na suncu. Sad ću vas izudarati. Plakao si. Kako ste se izgubili. ali je tu negdje. samo smo trčali plićakom.

njega su zdurbinili i gusari s vrha svjetionika koji se nalazi pravo tamo – tata pokaza na jug – na otoku Farosu. Ko mi ovdje. Obala Nila ne vidi se od krokodila. obrisa čelo i nakloni 62 . A živi i krokodil. To što bi ga zdurbinili gusari nije ništa neobično – Egejsko more je njihovo odručje i moraju pratiti sve što se zbiva na obali i na pučini. ni gusari ne znaju naš jezik i to nam pomaže da ih zbunimo. onaj bezobrazni Talijan oblijetao je oko nas kao velika muha zunzara. Samo smo dobili gusti narandžin sok i čekali ribe koje je mama pročitala konobaru. zatim treći. preko Egejskog mora – na ušću rijeke Nil u kojoj živi nilski konj. nisam želio da mu priznam da ga – u tom delikatnom položaju. dabome. Sunčaju se da im koža pocrni. reče Adi. Obalom je šetao šaren ljetni svijet. najljepši. Onaj prvi. Živi. Nestvarno. Iz obližnjih kola pustili su muziku s kasetofona. živi ratni pisce!. a došao je i gazda da nas pozdravi. Konobari su bili mladi i učtivi. to je tajna starih naroda koja još nije odgonetnuta. U ono vrijeme! Bio je jedno od sedam svjetskih čuda. nisam htio da ga uznemiravam. Bilo je gusto! A. reče tata. Vidjet ćete i nacrtane gusarske lađe ispred svjetionika koji noću baca farove. otuda riječ: far. Poslije je onaj dosadni Talijan omeo poruke. Ako ne vjerujete otiđite do vrata unutrašnjeg restorana i vidjet ćete na zidu svjetionik na Farosu. Dječaci odjuriše u restoran i odmah se vratiše. Menije ipak ljepše na "Farosu" nego na Farosu. baca farove na udaljenost od pedeset kilometara! Kako to radi bez struje. reče tata. Zato se ovaj gazdin restoran zove "Faros". Tata je rekao kalamari i dobio hobotnice. Živjeli. a ako je i daleko – gusari su durbinili s visokih osmatračnica. reče Adi. Tada grčki momci zaigraše sirtaki između naših stolova. Tata se zarumenio uz grčko vino i počeo je svoju lijevu priču o Pariju: Dok je danas Fari bio na divljoj plaži i nešto radio. To mi je on objasnio. ali taj otok nije daleko. I šta su rekli gusari? upita mama. Jest da je Zemlja malo okrugla. Nije tako visok kako si rekao. tako. To je sve tamo – tata opet pokaza na jug. što se mami dopalo. Svjetionik je bio kao neboder. bilo prikladno za mamin rođendan. I gazda je poželio da mu oni uvijek dolaze. strašnu hobotnicu u duguljastom tanjiru. Rekli su iz sveg glasa "Ko to bjeloguz zagađuje našu okolinu. Nestvarno? upita Fari.. visok sto dvadeset metara. Fari? Jeste! Srećom.. I mi smo željeli.To je vrijedilo vidjeti. zatim drugi. Vidjeli smo. Sve je. – posmatraju u isto vrijeme: gusari s grčkog gusarskog otoka Lezbosa. djeco! Živio.. Međutim. Nismo o tome pričali. Sjekao je njene krake i jeo. Gazda je već znao mamu i tatu jer su ovdje dolazili. Mama se nasmija u namjeri da okonča priču.. e-hej!" Ja sam se bio ušutio. Ta zidna slika mogla je biti i ljepša. Bljak! Mi to nismo voljeli. Prvo jedan. Osim toga. Jeste li vidjeli? upita tata radoznalo.

priredio zbornik radova "Hasanaginica. Promijenio je mnoga zanimanja prije nego je počeo pisati. kao da je to najobičnija stvar na ovome svijetu. mama prihvati ritam igre. Ovo mu je prva knjiga namijenjena mladima. Tata se blago smješkao a mi smo uživali jer je mama pružila ruke prema nama i sada smo i mi igrali sirtaki. u Grčkoj. Ispred terase. urednik edicije Kulturno nasljeđe u "Svjetlosti". tehničar u geofizici. U književnost je ušao romanom "Sunce o desno rame". završio je Geološku tehničku školu u Beogradu i Filozofski fakultet – jugoslavenske književnosti i srpskohrvatski jezik u Sarajevu. knjigu drama "Krajnosti". Bavio se i književnohistorijskim radom i priredio prvu antologiju muslimanske književnosti "Biserje". Bio je tvornički radnik.se prema našem stolu. ispod naših toplih stopala. širila se mlaka pjena Egejskog mora i njegov topli večernji šapat. 63 . urednik časopisa za književnost "Život". knjigu putopisa "Jednom" i knjigu "Neminovnosti". 1774-1974". neočekivano živo. zatim je objavio više knjiga proze. izbor bosanskohercegovačkog putopisa "Rodoljublje". istraživač urana (prospektor). koja donosi Isakovićeve tekstove o baštini i našem jeziku. posebno se nakloni mami i pruži joj ruku za igru i mama krenu. jednostavno kao da je to već ranije činila. tv-scenarist.). Bilo je ugodno toplo. mjesečina gusta kao u Ezopovim basnama. i brojne druge knjige starijih pisaca. širila se mlaka prostirka famozrnog pijeska. BILJEŠKA O PISCU ALIJA ISAKOVIĆ (1932-1997.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful