Alija Isaković LIJEVE PRIČE

LIJEVE PRIČE Dragi moji slušaoci, Ja sam ljevak i pričat ću vam samo lijeve priče. Pogledajte me! Pogledajte koliko mi je lijeva ruka ljevorukija od desne! Takva mi je i pamet – ljevoruka. Ja ću vam sada pričati, pričati. Hoću da se čuje muha. Hoću da se čuje sat u kuhinji. Hoću da se čuje šum vode u oluku. Hoću da se čuje češanje papagaja u kafezu, da se čuje kako prašina pada na obrisan parket. Hoću da se čuje mrak... I hoću da se ništa ne čuje. Samo... Bila dva dječaka, Adi i Fari. To nisu njihova prava imena. Ko još danas nosi pravo ime! Staro, pomalo seljačko ime, teško ime na ramenima! Ime puno slova koja se danas teško izgovaraju. Ime pod kojim ne možeš hodati lagodno!... Adi i Fari su skraćena imena, dva ljupka imena koja je njihova majka pronašla u nekom stranskom filmu. Jupi! Tu ste! Zinuli ste!... Adi, ne diraj ga! Molim malo mira u ovoj lijevoj kući, u ovo gluho doba noći... Vidim, blehnuli ste u mene kao riba kad zastane u akvariju, a voda joj nije promijenjena. A riba zijeva, hoće da umre bez svježe vode, ali joj zijev pomaže da ne umre pred našim krupnim očima. Mir, molim! Sada počinje ono glavno. Sada ću samo vama dvojici ispričati što se nikad nije dogodilo. Niti će se dogoditi. Niti se moglo dogoditi... Možda se moglo dogoditi u nekoj drugoj zemlji, na nekom drugom kontinentu. Kontinenti su veliki. Kontinent je kao... Fari, dogovorili smo se! Dakle, dakle, ovo se nije nikome dogodilo. Ja izmišljam. Gledajte kako izmišljam! Ljevoruko! Pogledajte moje naočari. Moju kosu ne tako razbarušenu kao nekad. Moju kretnju lijevom rukom prema nebu... Dotičem oblak, a drugom rukom milujem vašu tršavu kosu... Ja to samo vama tako. I nikome drugome. Nikad!... I kome bih sada, ovdje, u ovo lijevo

1

vrijeme?... Mama je u pozorištu, reče Fari. Ne prekidaj ga, reče Adi. Šuti ti, Cviko! Adi je nosio naočari, slične tatinim. Mir! Neka je mama u pozorištu, rekoh ja. Mama će doći. Ti pričaj, mi ćemo zaspati, mama hoće doći... Hoće. Kad je mami premijera, dođe kasno iz premijere. Uostalom, ja sam vas rodio. Zar Fari nije govorio da sam ga ja rodio? Jesi, ali sutra sam plakao kad ode dan... a mama nije došla. Sad si veliki! Ugasi i pričaj, reče Adi. Neka se Fari prepadne. Upalit ću malo svjetlo. Ovako, u redu? Pričaj, već! A noge vaše? A zubi? Nismo. Joj! Ne treba! Ma, tata! Ništa! Pravac kupatilo! Pravac četkica za zube! Pravac tuš i voda! Danas preskačemo... Ako se ja pokrenem, onda ćemo hladnom vodom. Danas imamo propust za pranje... Rekao si, reče Fari. Rekao si, reče Adi. Već si nas upričao, reče Fari. O-kej! Večeras imate propust. To ne volim, ali – carska se ne poriče. Samo večeras. Jer... Čistoća je pola zdravlja, a prljavština je druga polovina, rekoše sinovi. To je bila parola koju su oni razumijevali. I tata. Dakle, počinje priča koja se nije nikada ispričala: Bila dva brata, Adi i Fari. Adi je imao mamu, a Fari tatu. I, ponekad, obratno. To jest, mama je glumila u velikom pozorištu i na televiziji, a tata je glumio doma, u kućnom pozorištu: kuhao mlijeko, drobio keks, razmazivao eurokrem. I svašta. Njegov radni sto bio je tamo, u onoj sobi, a mamino pozorište je u centru grada, u velikoj zgradi s velikim lusterima... Mama je tamo, noć je, gluho doba, ali tata je ovdje da vas čuva i da vam priča lijeve priče, prije spavanja. Tata je dobrodušni ljevak. Dobro, tatura, snizi ton! Pričaj. Ne znam pričati. Eno kasete. Trnoružica. Adi, ubaci! Nećemo kasetu! Hoćete kasetu! To je moderno. Današnja lijepa djeca ne traže da im roditelji pričaju svoje priče i svojim glasom... Slušajte, sinovi, sokolići vrani, moj glas je hrapav, pun prijetnji, naređenja. Pun kratkih uskličnih rečenica poslije kojih slijede neke radnje.
2

Tatura, kreći mozak po priči! A, ne! Ko rasteže žvake, ko guta crtice i stripove, ko ide u kinoteku na kaubojske filmove, ne može gutati moju priču: Bili djed i baka pa djed imao horku a baka koku... E, može! E, ne može! Kakav je moj glas, ružan, a kakav glas ima Zike iz kasete! Ne puštamo te, i dosta priče, reče Adi. Sinovi su ležali – mlađi na donjem, a stariji na gornjem krevetu. Tata je sjedio na podu držeći rukama skupljena koljena. Dobro, reče:

POŠLA KOKA NA PAZAR Pošla Koka na pazar, ukaljala nožicu. Tari, Grme, ovu nogu! Neću! Pričekaj se, jedan Grme, ja ću tebi Kozu dovest, neka tebe Koza brsti! I dovede jednu Kozu: Brsti, Kozo, ovaj Grm! Neću. Pričekaj se, jedna Kozo, ja ću tebi Vuka dovest, neka tebe Vuk pojede. I dovede jednog Vuka: Jedi, Vuče, ovu Kozu! Neću! Pričekaj se, jedan Vuče, ja ću tebi Selo dovest, neka tebe Selo bije. I dovede jedno Selo: Udri, Selo, ovog Vuka! Neću! Pričekaj se, jedno Selo, ja ću tebi Vatru dovest, neka tebe Vatra pali. I dovede jednu Vatru: Pali, Vatro, ovo Selo! Neću! Pričekaj se, jedna Vatro, ja ću tebi Vodu dovest, neka tebe Voda gasi. I dovede jednu Vodu: Gasi, Vodo, ovu Vatru! Neću! Pričekaj se, jedna Vodo, ja ću tebi Konja dovest, neka tebe Konj popije. I dovede jednog Konja:
3

Znate. stade Selo Vuka biti. stade Konj Vodu piti. Ali. u tom trenutku Mačka je još živa i može jesti Miša. hoće nešto da kaže i sve zamuckuje. ja ću tebi Hrta dovest. Otvara usta. On je Mačku. stade Vatra Selo palit. Mačko. Gledaju bijelo.Pij. Tata: Ode Koka na pazar! Adi šuti. neka tebe Miš izgrize. sve ih je pojeo 4 . ovu Mačku! Hoću! Stade Hrt Mačku jesti. ovo Sedlo! Neću! Pričekaj se. Sedlo. Fari šuti. dočeka Adi tatu s boka. ovog Miša! Neću! Pričekaj se... stade Koza Grm brstiti – ode Koka na pazar. stade Miš Sedlo gristi. jedna Mačko. neka tebe Mačka pojede. jedno Sedlo. reče Fari otužno. ovog Konja! Neću! Pričekaj se. Mišu. / dovede jednog Miša: Grizi. jedan Mišu. I dovede jednu Mačku: Jedi. stade Mačka Miša jesti. kako da vam sada objasnim. Tišina. neka tebe Sedlo tare. stade Vuk Kozu jesti. Onda je Hrt sve njih pojeo.. Mačka Miša. rekao si stade?. ja ću tebi Mačku dovest. ja ću tebi Sedlo dovest. Hrte. dobro. To je to. stade Voda Vatru gasit. Mukla tišina. I dovede jedno Sedlo: Tari. stade Sedlo Konja trati. Konju. ja ću tebi Miša dovest. ovu Vodu! Neću! Pričeka] se. ovaj. jedan Konju. Dobro. neka tebe Hrt izjede: I dovede jednog Hrta: Jedi. ovaj Hrt je tek počeo jesti Mačku.. Stade jesti u ovoj priči znači: poče jesti. reče Fari tiho i pomalo podmuklo: Kako će Mačka pojesti Miša kad je nju pojeo Hrt? Tata zateže usne i zašilji bradu. Pa.

makar preko svoje volje. nema ni 5 . gdje je snijeg toliko velik da sam se jednom golemo iznenadio. ko zna? Koze su u filmu. Gdje je Vuk? Vuk je u Crvenkapici. nije ukaljala nožicu i nije tražila da joj Grm otare kal. tihonjko. a čizme nisu još namazane kako treba! Naše čizme od sedam milja! Čizme od sedam milja. priča nije košulja džins. Sve je već raspoređeno. Ova priča je već dosadila.. A-a. Bio sam još mlad i dugo sam jahao do Jasne Poljane. reče Fari. da je tražila Grm bi to uradio. nije bilo razloga. Nema ni Vatre da pali Selo. posrće.. tu je lovac Luka. ni Sedla da tare Konja. Tiho. Svi će stati u Hrtov trbuh.. Jupi! Ide priča da se čuje cvrčak na ognjištu! Molim? Cvrčak na ognjištu. Odlično! Dakle. reče Adi. Tako. tihonjko! Kako sam vam pričao ruske bajke kad je bio debeo snijeg u prozoru. a nije bilo ni Koza. da odmah stignemo u Rusiju.. srce. Adi. može da ispuni uši. nije Vuk u Crvenkapici nego je Crvenkapica u Vuku. na kraju krajeva. bunda na čiviluku. ni Vode da gasi Vatru. Valja znati slušati. I sam sam bio golemo umoran i dugo sam spavao.. za onaj kolac što je virio iz snijega. Spava li vam se? Hajde još! Idemo: Nije pošla Koka na pazar. idemo dalje. nema Vuka. idemo dalje! Huraa! Pst! Priča nije čokolada. nema mlijeka. i nije tražila Kozu da pojede Grm. umotam se u bundu i legnem na snijeg. ni Konja da pije Vodu. koliko si puta čuo ovu priču? Milion miliona puta! Dobro. a moj konj visi na zvoniku. I ne treba nam Vuk u priči. nema Vuk šta da pojede i.. priča nije da se jede.. dobro. gdje su danas Koze. postoje ljudi zaduženi za taj posao. zatim. ima Sela. ali priča može da grije.. sanke u hodniku.. Nema ni Sela. Priča može da uspava. reče Fari. Dobro. ja ležim na ledini pred crkvom. Bleso. ja sjašem.. Ova priča ne valja. svezan za vršak crkve.Hrt. nema ni Vuka. oči. u mrklom mraku. vatra u radijatoru.. Na snijeg? Ničeg drugog nije bilo osim snijega dokle oči vide. brzo. svežem konja za obližnji kolac. Nije ta priča čemu. znam! Dakle. konj se umorio. nema Koza.. Lažem. a kad sam se probudio – imao sam šta vidjeti – snijeg se otopio. majka je u pravu. ali Selo neće da bije Vuka.

Fari. A nema ni Mačke da pojede Miša. iz gora. ispružite se. điha. ali tatu ne može. a jedan me neki dan pitao na Baščaršiji "Da li mi je kravata dobro svijezana! Ja sam rekao "Devno!" i obojica smo se smijali našem neznanju i nepoznavanju. reče Adi. Koljena me bole. Baš me briga. a kad smo bili na Kalemegdanu i kad smo susreli onu ženu rekao si: Beograd je devan grad! Samo sam se trudio da govorim kao Beograđani. To je rekao pomalo ponosan. sve četiri krute!. reče Adi. provaljuješ. ali Hrt ne može doći iz crtanog fima u priču. kao igrači kad daju gol. Već si to kvario. Lumbago su leđa kad su najvažnija na tijelu. Ima! Ima na filmu. Bole me kosti! Điha. Dosta sam danas pričao.. tatura. Zaista. Ne smijem ponoviti šta je opsovao. I večeras. pomalo posprdan. Sve me boli. mleko. video! Toliko je to skupo da bi ga trebalo pisati velikim slovima. odoh ja na pazar! Kad smo bili u Beogradu. već divan! To je zafrkana stvar.. Onda je rekao: Sad ću ti pokvariti tu kasetu od pod. morate se navikavati na kasete. Dječaci su već sjedili na krevetima i očekivali nastavak. Ona žena mi je objasnila da se ne kaže devan grad. ti si govorio: belo.Miša da gricka Sedlo. ako se potroši. 6 . iz mora. Tata odmahnu glavom i poče brisati naočari: Dobro: živi pisac. kupi video i taj se neće potrošiti! Dobro. reče stariji. I Beograđanin.. kaže prijepelica umjesto prepelica. I to se potroši! Lagiš. Djeco. iz šuma. Vi ne znate šta je to lumbago. Nisam ja Napoleon da me jašu vlastita djeca! Ne mogu se s vama valjati po podu.. Smijali smo se do Kozije ćuprije. reče Fari važno. Omaklo mu se. U priču se dolazi sa sela. kad iznenada dođe u Sarajevo. Lijepo od vas. Mamu može.. nećeš to dirati. Vrat me boli od današnjega gombanja. pa šta? Imam li ja pravo živjeti? Nema mame i mene ste najahali do pola noći. Ovo je samo da znate da nema što nema. Dosta je bilo. Tatura. reče Adi. Ovo nije ni priča. ako mama bahne. Otkud Hrt? Ko je još vidio Hrta? Ima Hrt u crtićima. Dobro... Pa. Što bude u crtanom – bude. Nisam baš najbolje znao. pohvali se Adi. ja odoh! Mlađi nešto opsova. kako to? Šta sam ja ovdje? Ti si živi pisac. Uvucite se.. Bravo! To je ekavski. Ali ovo nije film. Adi podiže dva kažiprsta uvis. Eno vam Mačak u čizmama. To košta đavo i još pola đavola. U koga si ti video video? To je ekavski. nema ni sedlara. Kaseta može zamijeniti tatu i mamu.

Zike poče otezati riječi. Eno. Uostalom. Uvijek su stariji čitali mlađima. začu se krkljanje. Treći put. Mi ne mislimo o vašoj budućnosti.. nismo svjesni posljedica koje iz toga neminovno proizilaze. Imaš mlađeg brata i lijepo je čuti kako mu stariji brat čita za peticu! Učiteljica je rekla da je sramota kako čitam. To ti je zadaća. čitao bi. ali nije smio postavljati takva pitanja. Nisam ja.. roditelji. Jesi! Pričaj svoju priču. Hoću. dreknu tata. Nećemo više da gutamo kasete! Majko. Adi se tiho smjehuljio. reče Adi. Samo si se zaknjigio u toj sobi. tiho. knjigu bi pojeo. Ne spava im se. reče Fari. reče Adi. Sinovi gledaju tatu u oči. kao što sam ja imao. Kakva ste vi djeca! Eno Vinetua! Eno Orlovi rano lete! Eno ruske bajke koje vam je majka donijela iz Moskve! Eno gomila šarenih slikovnica na stolu!. poludjet ću s vama. Ta. svako slovo bi pozobao. Ti si. Govori kao tv-dnevnik. upita Fari neučtivo. Nisam ja. neka čita stariji mlađem..... Zike nije lud! Neka vam on čita! Tata oštro pritisnu kasetofon. reče Fari. Opet ste ovo čudo pokvarili.. čitao bi. Tona igračaka. tražit ću da snime vašu majku na kasete. pardon.. Neka vam ona 7 . Sve je to pogrešno! Mi nismo dobri roditelji. dotukli ste ga. kljunom!. Moja! Ja ti zadajem. Traka se ne vrti. Samo čita i tjera nas u igračke. ugasi se. reče tata blago.. Zaknjigio! Vi samo izmišljate nove riječi kojima ćete me dotući. Ne zna ništa drugo.. tona knjiga. To nije domaća zadaća. Pažnja. Spavajte. Adi i Fari se ponovo nasmijaše.. i ja imam nekakva prava i neko vrijeme za sebe. Jesi li ti pojeo svoju knjigu?. A otac živi pisac! Nije te stid to priznati! Koje? Da imaš samo jednu knjigu..Danas nisi ništa pričao. ide kaseta! Prvo Zike i njegova pjesmica. reče Fari. Papagaj. A sad se buni. Nekakav sam pisac. Mi. reče Fari. Ti si ga pokvario. reče Fari. Neka čita mlađi starijem. Tata protrlja koljena. protrlja ruke i protrlja svoje umorne oči. najblaže što je mogao. Poludjet će. Pravo će poludjeti. Nasmijani su. brdo slikovnica!. svježi.. Tata je poludio. Mislimo samo o vašoj sadašnjosti. reče Adi. Ziketu ste odrezali grlo i glas ugasili. moja! Eno knjiga na polici. reče Adi.

protjerali na pusti. zaplaka Fari. Neću da se glas moje mame prodaje i da mama priča drugoj djeci. A jesi li ga pipnuo? upita Fari.. Mama će doći iz premijere. Neću da čujem glas. Kad ste ovakvi. ljepši od Ziketa. Jesi li kada vidio Tita? Vidio sam ga kao što sada tebe gledam. Slabo je to.priča. Znamo. Neću traku! Ne vidim mamine oči. tada.. Pričaj! Bilo ih je. Umilan.. reče Adi. Zašto ti nisi bio u partizanima. zaplaka Adi. Pisac s puškom? S puškom. eN-O-Be je kad je Tito bio u partizanima. Ja ću vam pričati što znam. omalen. I ona je glumica. Nije odmah bio car. Jedan brkati partizan rekao mi je. U ovo doba. Vidio sam ja na televiziji. To nije dosadno. Kad ja vas uspavljujem. Samo je jednu bitku izgubio. Konjovodac je onaj to vodi konja. U sobi prividan mir. ti si partizanski živi pisac. "Nijesi ti ni za konjovoca!". naročito kad sa mnom razgovara. Pipnuo? Nisam ga pipnuo. reče Adi. smirite se. hajde nešto o partizanima. nadam se. Vi. očigledno. To je dosadno. sitan. Ja sam živi pisac i sada ću vam nešto iz partizana. ona je uvijek na predstavi. A. Pričaj! Jednom si pričao mojoj učiteljici da si partizanski pisac. dobro. To je eN-O-Be što se uči u školi. reče tata. Kad govori. Ima lijep glas. Kad Tita vidiš na slici ne možeš ga zaboraviti. onda su ga drugi carevi. Ne znate ni šta je eN-OBe? To je to. a mame nema ovdje. reče Adi. Boško Buha je bio. To je već bolje. sve do svoje smrti. imate pogrešan porodični odgoj. bio sam dječak. i dječaci su bili u partizanima. ali je bio. ne vidim kako joj usne miču. kao što se to obično događa. Bio sam mali. Jesam. reče Fari. Dobro. usamljeni otok i tu je Napoleon gajio kupus. Ko je bio Napoleon? Napoleon je bio francuski car. Poznavao sam dječake koji su bili pravi bombaši! Ja sam bio nekakav nikakav. Tatura. neka malo i njenog glasa ovdje. Sve je pobjeđivao. 8 .. I papagaj se umirio Je li sada dosta priče? Poklopite se očnim kapcima i spavajte.

deset na jednoga u mrkloj noći. Je li u redu? Možeš: da se čuje muha. Zašto svaka stvar nešto služi? Ne znam. a mi smo umorni bili. Slušajte: "Neprijatelj je bio primoran da se žurno povuče sa svojih isturenih pozicija. Trebalo bi ustati kad se sluša ta priča. zadao bih ti cijelu priču. Dok je tata ustajao. Ne. od korica do korica!. legiji bi bio otvoren put u donja sela. Takvoj priči može samo tišina smetati. To su bili oni. Ja bih ga ipak pipnuo. oni su se borili i jurišali ne videći više pred sobom običnog neprijatelja. Taman je zakoračio u hodnik. 9 . reče Fari.. grunuo da provali u njihove rođene kuće.. poput halapljivog svinjčeta.ovako. kao učitelj. zabijenih u partizanske položaje u obliku tupog klina i da se ponovo sređuje i priprema za novi napad. sine. Nemojte se tako radovati. Tako u krevetu. nagli obrti u situaciji i iznenadni. Pomalo je dosadna priča. kad se priča o narodnooslobodilačkoj borbi ima toliko pucnjave da ne smeta ništa živo. I govori jasno. uzavreli od slijepe mržnje. Borba je teška. ali ja želim da vas uspavam. Kao Bosanac.. nego mrskog i grabljivog pljačkaša-lopužu koji je. Ali nije još napravio? nastavi Fari pitanja. Nije im ni na um padalo da su ovo posljednji zgodni položaji pred prostranom kotlinom iz koje su rodom većina partizana iz ovog bataljona. Amerikanac. pa su borci zaboravljali da su se ikad povlačili i da je pred njima opasan protivnik. ali Slovenac može napraviti frižider. ovaj – stvarna imenica muškoga roda na -ac.. zabacuje glavu ustranu. reče Adi. tako jednostavno. zapucketa mu lijevo koljeno. Zaglušeni vlastitim puškama. Kongoanac.. Slovenac je mislena im. bili smo gladni i bosi. Tako... Slovenac ne može biti frižider. Može li Bosanac napraviti frižider? Može Bosanac napraviti frižider. da se čuje mrak i da se čuje mrav pod zemljom i ptica u noćnom letu. Ovaj naš frižider je napravio. reče Adi. kad: Tata. je li Slovenac frižider? Nije.. ostavljajući otvorena vrata. da ne dišemo. odjednom. Bilo je u partizanima povuci-potegni. I neke druge korisne stvari. Slovenac nije frižider. Zbunila ih je i začudila ovolika upornost partizana." Tiho u sobi. neprijatelju nerazumljivi. Dosadna!? Da sam ti ja učiteljica. uporni protivnapadi još neprekaljenih jedinica odreda kojima je. Hajde nešto iz te borbe. položaj postao sam kućni prag. malo. Fari? Ovo je priča da svako nešto doda i oddoda.. Kad bi se i odavde odstupilo. To je znao svaki borac i zato je jučerašnje naglo povlačenje odjednom zaustavljeno i svaki se partizan začeprkao u svome zaklonu osjećajući da se više nema kud odstupiti. sine. Sinovi se smiriše. Učinilo mu se da je uspavljivanje okončano i da će moći za svoj radni sto.

ruka ti se pozlatila!" Lagiš.. Šta ćeš još izmisliti? Izmislit ću da se ne ide u obdanište. A mame nema da se podboči na vratima i kaže "To. reče Fari.. Niko. Hodite. Nisi mi rekao da li je frizura u redu? 10 . PRIČA O NASTANKU ZEMLJE Molim te.. Ti ćeš biti sve jači. Oho! kliknuše sinovi.Nije.. reče tata. Samo ponekad da se poigram sa svojom rajom. onda. Može. sine. Vidim. Da je ona ovdje mjesto mene. a moja ruka sve slabija. I ne mora svako praviti frižidere. Moramo biti strpljivi. reče tata. izmlati me. Rado bih ja tebe izdevetao. mile gospe. dobru noć! Sinovima drago. reče Adi. U pravu si! Gledam to tvoje divljanje i samo čekam da se dovoljno naljutim. Napravi ti nešto nenapravljeno. Vi znate kako ja nezgodno brojim. svašta ćeš ti izmisliti. Ustade. Oho! kliknu tata. tatura. Što si se tako dotjerala? upita tata. reče tata. gospođe. ali nije napravio. To znači: devet puta po tvojoj guzi tap-tap! reče Adi. Dobru noć. Mama se smjehulji. Kako ćemo se.. i da uvijek bude dan. Da li mi je frizura u redu? Odlična je! reče tata. nakloni se prema mami i poče glumatati: Ja se nadam da će sve biti dobro. reče Fari te večeri. mama ne bi nikada tako postupila. niko da ne umre. Svaka riječ ima svoj dobitak. ali može ti se to dopasti. Mama uđe u sobu: Ovdje sam ja! Mislili smo da si već zdimila. Bilo bi ih previše. Dobru noć. Nije da nije. Za sada si izmislio samo mene.. Večeras igram Ofeliju. i sunce. Izmislit ću lijek da niko ne umre. moje kočije! Dobru noć. Izmlati me da se smirim. vidjeli biste to njeno postupanje praktično. Može li nešto drugo? Može. Izmlati me da lakše zaspim. zaustaviti? Šta znači izdevetati? Ne znam. reče mama.

Bio je zadovoljan. Da si šešir ne bi bilo mjesta. pjesmu majci na rastanku noćnom.. Ali. Kad dođete zašto pljušti voda? Ko te šiša što si tako ravna. reče tata tužno.Super! Hajde. Kratka je! Adi.. Da si pile tresla bi te struja. Da si desna ne bi bila "mačka". reče Fari. lijepo sanjajte. Da si l'jeva to bi bila pljačka. ponovit ćemo mi bez nje. Čuli ste ovo njegovo uživanje Uh. Topi se u kaseti. Zike bi umro od tuge da ga djeca ne obrću prije spavanja. ubrzo se pokazalo da Đavo i šegrt i Zike nisu bili dovoljni. Pjesma! MAJCI: LIJEVA PJESMA Da si Eva bila bi sardina. Lijepo smo pjevali. No. sjesti 11 . dragi moji. Super! Dobaci mama s vrata i posla poljubac. Čuo je kako se Zike trudi. Taj Đavo i šegrt će vam se dopasti pa ga slobodno obrnite nekoliko puta. Vidjelo se da joj pjesma nije legla koliko su sinovi očekivali.. Tata je morao doći. Žurim. Da nas voliš ne bi pošla za te. Stani da ponovimo! Mama je već trčala niz stepenice. Do viđenja. Donio sam vam novu kasetu Đavo i njegov šegrt. Tata ode u svoju sobu. To je trajalo neko vrijeme. Da si crtić ti bi bila guja. Da se peglaš već bi bila slavna. Zike uživa kad ga obrćete. ja sam naumio da se malo povučem u svoju sobicu. što me obrnu! Ustvari. Nema veze. Da si ljepša bilo bi nas dvjesta.. Kad si marka što nas tata ljušti? Kad smo sami što namještaj hoda. sinovi. reče majka-Ofelija. Kad smo tihi zašto padaš s uma. Zike je u formi. dosta šale i dosta zbilje. Da umremo bi nas ostavila. Da si "riba" rodila bi sina. I koliko je tata očekivao. Kad nas maziš čemu masna gluma? Kad te nema zašto vr'jeme šušti. gitaru u ruke.

Hajde. Bio sam grozan đak. Oni bistroumni đaci prasnuše u smijeh zbog moje provale. Ja znam. znaju biti milozvučne u tepanjima majčinim. Ne znate. Moje oči su više letjele kroz prozor nego na tablu. polumrtvih. i tako je nastala naša Zemlja. mršavih. Obratite pažnju: kad izgovaram riječ Zemlja. dabome. kao Adi. djeco. Ne zna niko. stijene. Ja sam već tada čitao sve što nije bilo u lektiri. i svi ljudi zajedno – bijelci. a zemlja je i blato na vašim čizmicama u hodniku.. Ja progutam pljuvačku i krenem: Otkinuo se komad Sunca i pao na Zemlju. znaju biti tajanstvene u kvizovima. Hajde! Zamislite. znaju biti nacrtane u paroloma. svakakvih. Riječi mogu biti svih boja i veličina. Takve su riječi: mogu da se umnožavaju.. kako je nastala naša Zemlja. znaju biti unižene u psovkama. ima ćoškastih. I crvenokošci! I crvenokošci. pametnih. nedavno rođene u Zagrebu. Nastavnik ponovi pitanje. neobrijanih. lijevo. vascijeloj Zemlji na koju stane sve što pripada ljudima – biljke. Hajde. Zemlja je jedna u svemiru. Jer. do predsjednika Ujedinjenih naroda!. kaže nastavnik i podiže obrvu do plafona. čitao sam tih dana zanimljivu knjigu Od Sunca do čovjeka i javim se: Ja znam. nestašnih. A znate li šta je još ZEMLJA? Zemlja još može biti: zemlja oranica. Ko ima više riječi na jeziku – bogatiji je. Jeste li zadovoljni ovim početkom? Ja malo namjerno razvlačim i želim da budem dosadan jer mi je glavno da što prije zaspite. jednu pa drugu. debelih. Ima ih toliko da ih niko ne zna sve napamet. Ne znam šta znači to "Ovaj". a mogu da se skrivaju i da nas zbunjuju svojim raznim značenjima.. Tako. masnih. crnci. dakle – hoću da vam dosadno pričam. slijepih. pa se kaže hodam zemljom. nastavnik spusti obrve. žutci. pita nas nastavnik "Ko od vas zna kako je nastala naša Zemlja?" Bio sam tada peti razred. Riječi se znaju pritajiti u ukrštenicama i križaljkama. Zna kakav sam đak i hoće da se obraduje mome znanju. Ne znam ni ja. svi se nasmijaše. a taj prozor je gledao na groblje i vitke čemprese. izgovaram je početnim velikim slovom. Iščekivao je moj odgovor. dakle. Kad sam pogledao u treću klupu ispred mene i vidio kako se i 12 . vragolanci moji. počevši od one 5-milijardite bebe. kažem ja. a plovim morem. gluhonijemih. životinje..na pod. i svih oblika: ima ih okruglih. rode! Ovaj. pored prozora. moja raja u razredu vrpolji se – niko ne zna kako je nastala naša Zemlja. reče nastavnik obradovan i podiže desnu obrvu. PRIČA O NASTANKU ZEMLJE Znate li.. pa svaka država je nečija zemlja. I ona prašina na parketu je zemlja. Pričam vam. nezrelih. o Zemlji-planeti.. a kome nedostaje koja riječ – samo otvori veliki rječnik i one sipaju iz rječnika kao indijanske strijele ili kao leptirići šareni. Sjedio sam u zadnjoj klupi. rekoh važno.. sretan. sklopiti ruke preko koljena i pričati..

Snješko Bijelić ne postoji. ovolike! Nemoj me udarati! reče Fari. 13 . budući čovjek. mnogo kasnije. krila još nije bilo. "Vrlo dobro". a vi ga pravite od snijega. Dobro. Divovi ne postoje. kad mu je bilo teško. tvrda. ili kao cuko. dakle. reče Adi. nestalo hrane na zemlji. leti. ko tačkice. "Zamisli. ptice nisu znale letjeti.. a vi razrogačili oči ko cipoli.. veli učitelj. ikada vidio more?" "Nisam". more i zamisli lađu koja se još ne vidi. Davno. trči. a vi ih zamišljate. a vi zamišljajte. ja namjerno peglam da vi što prije zaspite. rekoše sinovi. vještice ne postoje. ne peglaj! reče jedan od sinova. Da vam je on otac!. koliko mnogo teško je reći..Ema smije. zabolje me uho. sve se to događalo ljudskom rodu. Priča bolje od mene i sve same smiješne stvari. Kako je nastala naša Zemlja? Liv jepo ću vam to objasniti. Zemlja nije uvijek bila okrugla. Tako je prednjim nogama počeo brati banane. kad je tome čovjekumajmunu. Pogledajte bebu kako puže. Lijevo uho mu je bilo ovoliko! Lagiš. Noge još nisu bile izrasle. počeo se uspravljati da dohvati plodove s drveća. Šta su cipoli? Cipoli su ribe. Tek mnogo. i postoji sve dok se ne istopi.. I unučad njihove unučadi. nije bila ovako tvrda. jer – i dvije ruke su tada kao noge. kao tele. nije bila ovako lijepa. I zamisli dim koji se vije iznad lađe. kao što smo i sami gmizali kao bebe. davno. govorio je "Boli me uho!" Je li tvoj otac imao tako velike uši kao ti? upita Fari. tome majmunolikom čovjeku. Nušiću. a koža tvrda. Hajde. Sve što danas hoda. Sve se može zamisliti. Ja ću pričati. Drveće još nije rađalo slatke plodove. tako su i ljudi hodali kao danas majmuni. zatim hoda na četiri noge. pliva. roni. a beba je također čovjek. Je li on živi pisac? Nije. ribe još nisu znale plivati. idemo dalje. a tako su se ponašala i njihova djeca. Bez obzira da li ste to vidjeli ili niste. Dogovoreno? Dogovoreno. Ima u nas pisac koji se zove Branislav Nušić. skakuće – sve je gmizalo na trbuhu. oči su bile sitne." Tako ćete sada vas dvojica zamišljati ono o čemu ja pričam. Eh! Njega jednom zapita učitelj "Jesi li ti. reče Adi. Što uho? Moj otac. čak i ono što ne postoji. Kako su ljudi hodali kad nisu hodali? Sve što vidite u životu jedne bebe. Prvo i prvo. a oni viši i spretniji ostali su živi. ljudi nisu znali hodati na dvije noge. a vi ih crtate. Tako i priča postoji sve dok se ne zaboravi. veli Nušić. Koji od njih nije bio dovoljno visok da dohvati banane – izumro bi.

Vidi se Afrika. Kakvi su Marsovci! Prije nego si se rodio bio si zrak i mi smo te udisali. ko je. Kozmonaut Gagarin. na primjer. Sada se izmakni. Cviko! Fari. Vidi se Grenland. Je li tako? E. mrav bi rekao da je taj krov ravan kao crtaći sto. Pa ja sam ozbiljan. inače bih se okliznuo i propao dolje. Učit ćete i ime čovjeka koji je to prvi skužio. ja mu pričam da je Zemlja okrugla. Dobro. kao šnicla u tanjim. Vidiš cijeli globus. to nije loše smišljeno. sada. ako zna. ispravi se tata.. Naša Zemlja je ogromna a čovjek je malen kao mali mrav. primakni se. samo si zaboravio da je i Indijanac čovjek. reče Fari..Jeste.. a mi ne možemo vidjeti šta se vidi iz satelita. ali on meni ne vjeruje. A taj kupolasti krov je okrugao kao Zemlja. Bio je Englez. od čega su nastali ljudi? Ljudi su nastali od Indijanaca. daleko. Vide se i okeani. reče Fari odvažno. reče tata.. reče tata. ovo je ozbiljan razgovor. To se sve skupa zove odabiranje vrste. ali kako je nastao prvi čovjek? upita Adi. Kaže mi: "Zemlja nije okrugla. Zove se Darvin. Tata uze globus sa stola. reče Adi. Ne vidiš cijeli globus već njegov manji dio. Šuti ti.. Šta? Od čega su nastali ljudi? Bila je kap žutog Sunca i onda je kap rasla. Ovako ćemo. Pa neka je čovjek. Adi. reče Adi. Neka Fari kaže. Zvao si ga otiskivač u svemir.. Učit ćete to. a mrav je sitan i ne može sa svoje visine vidjeti šta mi vidimo. Kad je Adi bio mali kao sada Fari. Fari. Iz satelita se lijepo vidi da je Zemlja okrugla kao ovaj globus." Tako su ljudi u stara vremena vjerovali da je Zemlja ravna kao ploča. Gagarin. kako se zove Čovjek koji je prvi vidio svojim očima da je Zemlja okrugla? Gagarin. Sjećaš li se. Kad se udaljiš vidiš cijeli globus. 14 . Zemlja je jedna livada po kojoj ja trčim. Kad je Adi bio toliko velik kao danas Fari. Šta vidiš? Vidim globus. Dobro. Nisam ja mali! Dobro. Šta vidiš? Vidim globus. kad bismo sreli mrava kako hoda okruglom crkvenom ili džamijskom kupolom. onda su izrasli Marsovci. Čak i danas. Imao je ovoliku bradu! Dobro to. kako si ti zvao Gagarina kad sam ti onda pričao o njemu? Ne sjećam se. Adi.

Kako se to dogodilo. Tako će izumrijeti sve što je rođeno. Sinovi se zamisliše. a na nekoj drugoj planeti. Pored takvog Sunca projurila je neka. Ne znači da će tu ostati. Sve se u prirodi mijenja. Što je autobus brži.. povukla za sobom kroz svemir dio Sunčeve usijano-tečne mase.. nisam mnogo provalio... niko tačno ne zna. tako usisana u hladan prostor. Meni se sviđa jedna priča o tome koja kaže: Sunce je usijana žitka masa. i tresnuti o asfalt. ponijeti sjemena raznih biljaka.. također u stara vremena. Svemir je toliko prostran da vam ovdje. ponijeti mladunčad raznih životinja i ponijeti svoju pamet. Riba na Vodi. bude zemljotres! Neki drugi ljudi. U svako vrijeme su mislili nešto drukčije. slična užarenom gvožđu u topionici. Ljudi će sjesti u rakete. lijep i hrabar. ne mogu o tome pričati. Kada Vo mrdne uhom. Vo stoji na Ribi. a Voda na Vjetru. Ovakvi mišići.. osjetit ćete kako vas snažno povuče zrak za autobusom.. Pošto je projurila prebrzo. Jupiter. Bio je mlad. zavrtjeti. Manji površinski dio. sve što živi i raste.Zaboravio sam. 15 . a dobro bi bilo da ne stojite tako blizu.. Držao je kuglu zemaljsku na ramenima. počela se i sama brže hladiti. Imao je lijepe. Lijepo. Kornjača se mrdne. Svaki čas neka se zvijezda ugasi. kao kad jezikom brzo hapneš površinu sladoledne kugle! Da je ta zvijezda letjela malo sporije. U tom strahovitom trenutku ta zvijezda je. iz sveg srca svoga!. a svaki čas nastaje neka nova. Venera. Ono što sam ja onda rekao svom nastavniku kako je nastala naša Zemlja. Gagarina je raketa zaista otisnula u svemir i riječ otiskivač mogla bi se prihvatiti dok ne izmislimo bolju. Kako? pitat ćete.. ta masa bi se zalijeplila na njenu površinu kao vrela palačinka. započet će novi živit. veća od Sunca. Ni sama priča o svemiru i nastanku planeta ne bi mogla stati u ovu sobu. Naša Zemlja je nastala od Sunca. a to bih i vama preporučio. Mnogo veća od Sunca.. uslijed hlađenja počela se smanjivati. po sili privlačenja. Evo šta ja mislim da se zastvamo dogodilo: Pogledajte nebo u vedrim ljetnim večerima.. A bilo je i takvih ljudi u stara vremena koji su govorili da Zemlju drži div zvani Atlant. U jednoj zemlji koja se zove Španija vidio sam tog diva Atlanta napravljenog od betona. Ta pamet na nekoj drugoj planeti može biti pametnija. u sobi. Sada je na ovoj putanji na kojoj smo mi zajedno s njom oko Sunca. Otuda ime Atlantski okean. Zemlja se makne!. Zemlja. Zemlja će se smanjivati. a uslijed smanjivanja počela se sve brže okretati oko sebe i oko Sunca. zamišljali su i govorili da Zemlja ne počiva na Volu već na velikoj Kornjači. I sve Sunčeve planete su nam rod rođeni: Mars. taj cug je jači! Može vas. čak. Išao je rano na spavanje. Ako stojite na ulici kad pored vas projuri kakav autobus. sada gledajte! Stari ljudi su znali lijepo izmišljati: cijelu Zemlju drži na leđima Vo. ta otrgnuta masa je ostala ni-tamo-ni-amo: otkinula se od Sunca a nije stigla do zvijezde. prebrzo i za planetsku veličinu. Kraja tome nema šta su sve ljudi mislili o nastanku Zemlje.. nama nepoznata zvijezda. Pokazat ću vam Gagarinovu fotografiju u avijatičarskoj uniformi. E. još više udaljavati od Sunca i sasvim ohladiti. zdrave zube koje je redovno prao...

tatura. Lagiš. Djeca vole sve nove i nove priče. reče tata. Vrćenje u kaseti ne bi te osobito zamaralo. zamolili da im i ti jednom nedjeljno pričaš prije spavanja: oči u oči. MARSOVAC U TATINOJ TVORNICI U srijedu uvečer tata nije ni nudio da Zike priča umjesto njega. prigovori mama u prolazu. Rekla su "Kad nam već nema mame doma. Dobro. reče tata važno. Više od toga digao se zbog riječi. Je li ti meni prigovaraš za moj posao? upita mama nanišanjena kao puška vinčesterka. Koju on smisli. reče tata važno. Ali neka nas mama ostavi same. glasom u glas. Kasetofon je ponovo bio pokvaren. Tu. da smišlja i priča u isto vrijeme. možeš ovako. Da sjedi na podu s rukama preko sastavljenih koljena. Nemoj tu priču. a gdje je kraj neba?. licem u lice. da snime tvoje pričanje. Predložit ću proizvođaču kaseta. upita Fari hrabro.. hoćemo da nas uspavljuje iz kasete!" Ma. gore-dolje! To mu je prijalo. Zamaralo bi te manje nego što mene zamara vrćenje uživo. reče Adi. 16 . Odlično. Samo je učinio nekoliko čučnja. Čisto tehnički. ali su Adi i Fari željeli novu tatinu lijevu priču. reča mama. reče Adi. To je dječija psihologija. reče tata. pred njihovim očima i ušima. sokolići.Dobro. onoj našoj Svjetlosti ću predložiti da snime tvoj glas. Tvoja rođena djeca. Djeca vole da bezbroj puta čuju priču koja im se dopadne. Bili su veoma siromašni. rekoše sinovi. također važno. reče. Tu priču smo čuli milion miliona puta. jedne ponoći. Sve nove i nove priče! I djeca su to tražila. Što. To ne zna ni mama ni Zike. da briše svoje naočari. graknuše sinovi uglas. Samo su me sinovi jedne večeri. A kako bi onda počeli? upita Adi. da ih gleda. Mi volimo da nam ti pričaš svoje lijeve priče kojih nema u knjigama. tata. I mama je bila doma. sa suzama u očima i plačnim glasom. Svojih i maminih. Oduševljen sam tvojim poslom. tako. samo je djed imao horku a baka koku. Tata ustade da protegne noge. Smijat će mi se. Nema kraja. Kad već ne možeš uživo. koju ćemo? Pričaj kako je Marsovac došao u tvoju tvornicu cipela. Nije hodao. Gore-dolje. nemoj! E. Koju ćemo? Pošla koka na pazar? Kako možeš stalno istu priču?. Bili djed i baka..

Oženjeni su M a neoženjeni N. Kad je radnicima dojadilo moje direktorovanje. KOŽNA ČARAPA I? Pošto ljudi na Zemlji imaju po jednu lijevu i jednu desnu nogu. možda će moja praksa u Institut za kompjutere prije okončati nego se ovo utvrdi.Mama krenu iz sobe: Imam ja prečih poslova. skupi koljena i sastavi ruke. rekao mi je "Ne bojte se. radnici iz cipelarnice dogovore se s radnicima iz pakirnice i sve upakuju u kutije lijevu cipelu s lijevom. Nisi. moji radnici su tražili mjesečnu plaću. Niko više nije tačno znao ko mu duguje i koliko i kome sam duguje. Trojica muškaraca u isto vrijeme. plus broj. Taj maloglavi pametnjaković nije nikoga puno oštetio. Ja postanem gubitnik a cipelarnica gubitašica. to su oni i željeli. I pored toga što cipele nisu prodavane. Kad sam ja bio direktor tvornice cipela. Moji radnici su uživali. da malo uživamo. i nikad se neće znati ko je to izveo". reče tata. Kako je Marsovac postupio da izludi kompjutere? Marsovac je prvo pobrkao račune svim tvornicama cipela. makar primali i manje plaće. Tako otprilike. Mene zanimaju kompjuteri.. pa šta bude da bude. Tako idu njihova imena – slovo i broj. Uđem u crveno i banka me opomene.. Tako se kaže kad se izda više čekova nego ima novaca. zatvorite vrata da niko ne čuje. već svakoga pomalo. Dosjetim se ja jadu i za savjetnika u računovodstvu postavim Marsovca. Bio sam strog i nepravedan. blag i tih. Međutim. Opasno!. što bi rekao moj prijatelj Ljubo Čvoro. Kad god se sjetim toga direktorovanja pomalo me bude stid. To vam je kao da sam uletio kolima u raskršće kad je upaljen crveni semafor. Hajde. neke nisam. i odrasli ponekad griješe.. Zvala se tvornica cipela. a imao je nešto manju glavu od mene. taj Marsovac bio je priča za sebe! Tako je znao o kompjuterima. ja sam i dalje davao i ušao u crveno. a desnu s desnom. mislim.. a na Zemlji. Rekao sam prošli put. zatim svim drugim preduzećima. Gledao je čas jednog čas drugog sina. gospodin direktor. Možda zato što je Mars manja planeta. sjede ponovo na pod. E. a neparni ženskom. Neke sam volio. Ubacio je 17 . Kad sam je zinuo. Taj maloglavi M1 14 prosto je izluđivao kompjutere neobičnim računskim operacijama. ali eto. Tata protrlja naočari. Zapravo.. Parni brojevi pripadaju muškom spolu. Ime mu je bilo M1 14.. Ja sam davao dok je na računu bilo novaca. Milion cipela tako rasparenih ode u bijeli svijet. na malom prostoru! E. radnici me nisu voljeli. postade malčice sjetan. i tako je u toj zavrzlami pomagao mojoj tvornici da plati sve dugove i da ostane na našem računu milijardu dinara. Kako ti se zvala ta cipelarnica? upita Adi. Sjećam ga se kao danas. nisam ni ja sisao kvočku. Kad je nestalo na računu. uživali su što će mi ministar za narodnu obuću dati nogu. To što mi se desilo s Marsovcem. naše cipele nisu htjeli kupovati ni muškarci a kamoli žene. ovo na Marsu ne bi bilo otkriveno za godinu dana. desilo mi se zastvarno.. reče Adi.. To nije pedagoški.

s krupnim očima. "Ti za koju godinu ode na Mars. I vi se poravnavate međusobno." jer je učio naš jezik po predratnom udžbeniku. sve riječi. njihova koža postane slična našoj. saznao ko su kolovođe. kad krene na Zemlju prvo ide u takozvanu zemaljsku komoru i poslije tri dana i tri noći poprimi izgled zemaljskog čovjeka. Oni su ispred nas. kažem ja Marsovcu. nađemo se na ručku u Holidej-Inu. Marsovac je na svojoj planeti sitan. I volio je da gleda Sunce. Mogao je pojesti tridesetak tufahija poslije ručka. dođe u moju direktorsku kancelariju. to je tvorničko samoubistvo". "Jok kažnjavati radnikekolovođe.novu stavku u računima: ispravka prošlogodišnjeg rebalansa! Štos! Vi ne morate znati šta je rebalans. Pogledaj moje noge – jedna mi je desna a jedna lijeva. Kažem ja Marsovcu da ću kazniti one radnike što su počeli naopako pakovanje cipela. kaže Marsovac. trojica su bili. A lijeve cipele? upita Adi. što bi rekao moj prijatelj Čvoro. Koliko mu je bilo godina? upita Fari. Ja ga iz kancelarije zvonem toki-vokijem u Institut gdje je bio na praksi. a mene će ministar za narodnu obuću u zatvor. reče mi u povjerenju: "Nastavite takvo pakovanje cipela: lijevu s lijevom. A jezik? Marsovac stavi uvečer kasetu i slušalice. ali možete to zamisliti. zato je M1 14. reče Fari. u kaseti je naš jezik. Sve bi gledao u mene svojim svijetlim očima i treptao kao da ima sijalicu u mozgu. "Jok!" kaže Marsovac. imenice. Sazvao sam sve radnike u najveću halu. M1 14 gotov!" Nikad nije govorio "druže. Sunce na Marsu je upola manje i upola hladnije nego na Zemlji. a ti ćeš. Mi se poravnavamo šakama. malo žućkasta. izvini – ti nisi 18 . kad krene na Zemlju. Uradi. nakloni se i kaže "Gospodin direktor.. "Vaše Sunce!" govorio je i pokazivao rukama krug veći od moje glave." "Ne. dugačkim stopalima – može skočiti udalj deset metara kao od šale! Međutim. Sve što mu ja naredim uradi bez prigovora. Čovječe. Zavolim ja tog M1 14 i on mene. Ti uzmeš od Parija trinaest klikera a on od tebe devet. Nije govorio o poslu dok se ne najede. a desnu s desnom." "Ali. Imao je 114 godina.. "Samo nastavite tako i vi ćete se obogatiti. kažem. gospodin direktor. glagoli. u zamjenu. a tada su neki od njih dolazili na Zemlju da uče o našem životu i o našoj ishrani." "Stani". Tako svake godine mijenja broj u imenu. i odlučim da ih kaznim izbacivanjem s posla i još neke stvari. "ako sam ja Zemljanin. Bude samo malo sitnoglaviji i malo svjetlije kože i očiju. rekoh ja. nisam sisao kvočku. naši stručnjaci su odlazili na Mars da proučavaju njihov način života. To vam je: duguje-potražuje. gospodin direktor". Nije ni bio tu. velikim ušima. Poslije nekoliko mjeseci našega sunčanja. postati svjetski poslovni čovjek. ujutro – jezik u glavi! U njih je dijete obrazovanije nego naš profesor. Kako je izgledao? upita Adi. Kad je slistio i veliku porciju sladoleda sa šlagom i trešnjama." Volio je tufahije da jede. kao u Kineza. rečenice. Civilizacija njihova. i oni su imali problem ishrane na Marsu. ćelav.

Žene koje su imale 19 . budu manekeni i manekenke s mojim cipelama. a mi smo upravo proizvodili manje brojeve. Radilo se u tri smjene. Taj naš modni krik prihvati odmah grčka princeza. Pažljivo sam ga gledao dok jede tufahije. jer sam znao da su Kineskinje najprobirljivije za cipele. govoreći da je ovo par cipela. i moje mušterije će to prihvatiti. Karden predloži da u subotu. Marsovče Ml 14. Karden čeka na aeorodromu Orli. Ja dam nalog da se uplati reklama za Evroviziju. Mi se lijepo rastanemo i ja počnem raditi kako mi je savjetovao. koji je štampa razbubala kao najveću senzaciju. odatle njegovom "ajkulom" do Ajfelovog tornja. To je bio znak da smo pobijedili kuglu zemaljsku. On nikada nije povisivao glas. ali Karden sve vrti glavom zadovoljan i udara me po koljenu. Nestalo kože u zemlji. djevojke sve ljepše od ljepših. nisu smjele biti guljene – svaka je morala biti sa crvenom korom i tako pečena da se sjaji. nisu mogle naći kupce. Tako uspijem nagovoriti našeg najboljeg tenisera da reklamira rasparene cipele. da nas niko ne prisluškuje o čemu se dogovaramo. Sazovem najbolje stručnjake za televizijsku reklamu. Čuveni kreator svjetske mode Karden zove me u Pariz na dogovor. Mislim se. Nagovorim i našeg skijaškog pobjednika u superveleslalomu da natakne naše cipele i kaže da je u njima pobijedio. Nismo ih mogli toliko napraviti koliko se tražilo. i uvijek jasno i horizontalno.. Jednog utorka dobijem pismo iz Kine u kome piše da su i Kineskinje počele nositi samo lijeve ili samo desne cipele. naše rasparene cipele nije prihvatilo tržište i gotovi smo!" "Ne". a ne ono ranije. Ja na avion – u Australiju: "Dajte nam sve zalihe kože koje imate!" Tvornice koje su pravile cipele na stari način – jednu lijevu i jednu desnu. zatim španski princ. i to je moda i KOŽNA ČARAPA će pobijediti. a kad one prihvate – svijet je tvoj!" Ja mu ne kažem da me je Marsovac savjetovao. Kaže mi na uho "To ćemo proglasiti za najveći modni krik. živio Marsovac Ml 14. a mladi holivudski režiser Emest Hit krene s filmom u kome će glumci nositi samo lijeve cipele. Moram sada priznati da mi je bio simpatičan i da sam mu vjerovao. zatim poznati ruski hokejaš.. i od tada počinjemo raditi u četiri smjene radničke. Ja odmah na avion. "nisam to od tebe očekivao!" Nisam ni ja. Radnici me zavoljeli. Za ženama krenu i muškarci. To je trajalo. nagovorim primabalerinu da kaže isto. Odem ja na modnu reviju.. žene navale na naše cipele kao da su zlatne. mladići lijepi ko djevojke. da ne zaostanu. mislim se. I jednog dana na adresu KOŽNE ČARAPE dođe telegram iz Pariza. kao da je od stakla. Poslije ovoga filma. Govorio je glasom koji izlazi uvijek istom jačinom. Mene pozove ministar za narodnu obuću i da mi odlikovanje. reče Ml 14 tiho. – a te jabuke punjene orasima i ne znam čime još. A nije ni snižavao. ne mogu ih razlikovati koje muško ko žensko. Ja primim na posao samo njihove najbolje. žene s lijepim nogama i zgodne muškarce i svake večeri počinjemo uvjeravati ljude da su naše cipele najbolje na svijetu. "Aferim!" kaže. zatim centarfor Liverpula. na najvećoj godišnjoj modnoj reviji.. Počeše otpuštati radnika. jednu za drugom. Druge tvornice cipela kao da ne postoje. Novaca za reklamu imali smo dovoljno. I lice mu se presijavalo dok je jeo. Popnemo se navrh Tornja u restoran. imaju najmanja stopala.čovjek.

S njima je to išlo lakše. a ljevoruke lijeve cipele. Kleopatra je imala mala stopala. naši neprijatelji. niko nam nije ravan. Pismo iz Kine bilo je puno hvale o našim cipelama i govorilo je da su još Kineskinje u vrijeme vladara Min. ali nam nisu ništa mogli. Ja sam bio slavljen. da manje žuljaju. KOŽNA ČARAPA je pobjeđivala na međunarodnim sajmovima i festivalima mode. tako smo ga najuriš i izgubili. proizvedu desetine miliona cipela sa znakom KOŽNA ČARAPA i u pola cijene prodaju te cipele običnim ženama. vidio te sandale u Egipatskom muzeju: tanke. Bez ovih naših seljačkih zadebljanja. Neke su čak išle hirurzima da im skrate stopala da bi mogle nositi naše male. Tada su moje fotografije s Kardenom preplavile sve zemaljske i marsovske novine i televiziju. Pošto sam se na tim fotografijama morao smijati. dugačka stopala. Žene su nas branile. princezice. tanke i slične današnjim japankama. zube sam morao mijenjati i udariti nove. i može im se. Sve ovo je trajalo. ako nije bio i pametniji. prije šesto godina. sportašice. Kako smo najuriš osvojili modni svijet. Naši brojni neprijatelji nisu spavali dok smo mi uživali. i upućivao je čitaoce na jednu knjigu o Kleopatri u kojoj piše da je bila ljevoruka. Nemojte pitati kako – jednostavno. otmjene cipele. Ja sam. to jest kraljica. Bile su od fine. i to tako što su desnoruke nosile desne. A onda smo jednoga lijepoga dana krahirali. Toliko smo se osilili u KOŽNOJ ČARAPI da smo javno nagrađivali noge koje imaju najmanje žuljeve od naših cipela. ali dovoljno da se vidi: zlatne sandale su obje bile lijeve i nosila ih je ista žena. Smislili su način kako da me unište jer sam ja tu bio glavni. samo su zlatne. Znalo se koji broj nosi kraljica. Znajuću to. glumice. dignu se protiv nas direktori tvornica parnih cipela. Karden je organizirao i savjetovanje u Parizu i doveo dvojicu Egipćana. Koja dvorska dama nije tako postupala. i to dvije lijeve. Jedan francuski novinar pronašao je u Egipatskom muzeju nepar zlatnih sandala koje su pripadale kraljici Kleopatri. otmjene žene su poludjele za našim sandalama i cipelama. Ko je smislio taj štos bio je ravan marsovskoj pameti. a onim najsiromašnijim podijele besplatno. meke kože. zna se ko će to nositi a ko neće! Kad su sobarice tih naših dama 20 . Kada su to saznale. nosile samo desne ili samo lijeve cipelice. To nije dugo trajalo. seljankama. Moj uspjeh bio je u tome što su naše cipele prihvatile najpoznatije žene na svijetu. To je trajalo. bila je ismjehivana kao prosta žena. ne znajući kako drukčije da nas zaustve. da se razlikuju od običnog naroda. I to najviše za lijeve neparove jer su željele da budu lijepe kao Kleopatra. poslije. organiziraju se u Kairu stručna savjetovanja. najbogatije žene. i oni su donijeli i pokazali Kleopatrine sandale na kojima se lijepo vidjelo kako su one izlizane samo malo.velika stopala teško su mogle obuti naše cipele. Čim je besplatno. Išle su u demonstracije za KOŽNU ČARAPU i njenu novu modu. sve one žene koje hoće. Kad je u pitanju podvala. Velike stvari su uvijek jednostavne. Opet se digne prašina oko toga. Birali su me u Međunarodnu delegaciju za odlazak na Mars na razgovore o najnovijim zemaljskim novitetima i mogućnostima prilagođavanja tih noviteta Marsovcima. Imali su svi ista dugačka. Naše cipele su se mogle prilagoditi nožnim oblicima. radnicama. Da ste samo vidjeli to nožno takmičenje. stručnjaka. a jedan stručnjak za stari Egipat napisa veliki članak u kojem tvrdi da je to s Kleopatrinim sandalama laž. bijele.

i to će trajati do MP 160. gospodin direktor. Niko više nije želio naše cipele. I tekstove svih leptira. a on se vadio govoreći da to nije vojnički način već izviđački. Čak ni obične žene. Osvanuo je dan kada je u obdaništu bila priredba te Pariju nije trebalo više od jednog buđenja. Ako mi budeš pisao. Na ulici sustigli Esmu Kapetanović. a pri buđenju mama. Mene pozove ministar za narodnu obuću. Neko vrijeme. Neću ih zaboraviti do MP160. nije ni imao djece. Jedan se teško budio. a Zlata je za tute. Išla je s dedom. Gdje mi je bijela košulja? Tu bijelu košulju nikako nije želio oblačiti dok nije saznao za priredbu. svako jutro je tražio i oblačio bijelu košulju i tako se nametnuo učiteljici za ulogu bijelog leptira. Ko je glavni za priredbu? upita mama. Volio je ponavljati riječi svoga prijatelja Čvore: "Imao tata dva sina. to je bio naš kraj! Tako izgubismo kupce. Piše "Otišao sam u marsovsku mirovinu i već sam pravi penzioner. tata je upotrebljavao kraće i jednostavnije riječi i kretnje." I to je kraj. Zbogom. Pri uspavljivanju glavni je bio tata. a slično je osjećala i prema tatinom prijatelju Čvori koji. Nela. uostalom. Brzo se obukao i krenuo s mamom. I tekst je naučio ko pjesmicu. Dobro je što se tata tu manje pojavljivao. koja je bila sklona nježnim majčinskim kretnjama i riječima. Prođu godine i neki dan dobijem pismo od Marsovca. ujutro je bio prijek i opasan. A ima to napisano i u jednoj knjizi koja se zove VELIČINA I PAD "KOŽNE ČARAPE". Koliko je uvečer bio popustljiv i pričljiv. ali starije generacije još pričaju o tome. One tufahije su bile dobre. Tada umirem.došle u istim cipelama koje i one nose. a drugoga samo malo kucneš čekićem po glavi. I tako to prođe. moje ime je sada MP 124. sve žene i muškarci pređu na staru modu – na parne cipele. Svi muški Marsovci umiru dobrovoljno kad postanu MP 160. Stručnjaci su ubrzo pokazali da naše cipele ipak žuljaju jače od običnih. oduzme mi odlikovanje i da mi nogu! To je bila afera svjetske veličine i količine. Vi se niste bili ni rodili. reče trljajući oči. i odmah se probudi!" Mama nije voljela te grube riječi i slike. Sanjao sam da mi je Srđan Perić ukrao bijelu košulju. reče tata. BIJELI LEPTIR Ne zna se da li je Adija i Parija bilo teže uspavati ili probuditi. Za razliku od mame. Nela je pedagog. Kad je na probama vidio da će neko od djece biti bijeli leptir. Bilo je u njemu nečeg vojničkog. Tu svoju bjelokošuljastu smišljenost krio je i od roditelja. 21 .

kad je zaboravio nekoliko riječi. Vi ste obdaništarci. To se događa. sretno! Tako je i bilo. Zar ti nije lijepo u obdaništu? Bojan me upisao. i svoju ulogu i druge uloge. Fari zagrli majku: Moja ljubav danas pjeva za tebe! Majka se suzdrža da ne zaplače od sreće.Mama ih pozdravi. Tata nije dolazio. a okolo su bila djeca – drveće. Rumen od uzbuđenja. međusobno. Lijepo. nema djece. Šepurio se među djecom. vi ste joj svi djeca. Ne znaš ništa! U obadništu se djeca ne vole. ali je siromašna. Ne bih rekla. Pa. Što ne pozdraviš Esmu? Upita mama. Fari je znao tekst a jednom je pomogao i žutom leptiru. Priredba je bila izvrsna. reče mama. nije tebe upisao nego mene. Nisam. Pred obdaništem su se rastali. ali je iste večeri tražio da mu Fari ispriča priredbu. Šta je bilo poslije? Poslije sam udario Bojanu jednu servu. bijela leptirasta krila. To je bio uvod u uspavljivanje. Ponijela je i mali foto-aparat da uslika bijelog leptira. jesi li je zavolio? Jesam. Doći ću ti u jedanaest na priredbu. 22 . Nela je nova učiteljica. Tu su se vrzmali i dugi leptiri. Hoćemo li ugasiti veliko svjetlo? upita tata. Fari je već bio obučen: Bijele pantalonice. bijela košulja. Da. Dosta mi je što je moram gledati cijeli dan u obdaništu. Ideš li često u kaznu? Ne idem često. I? Išao sam u kaznu. Mama je požurila s pozorišne probe. Zavolite se svi. Kako ti znaš da je siromašna? Pa. samo se čuvaju. Nela ima tri para cipela. Šta si mu uradio? Fari pokaza rukom: Servu! Zar vam to dozvoljavaju u obdaništu? Ne dozvoljavaju.

jer mi svi mislimo isto. Hoćemo." Onda je sunce reklo kiši: "Prestani padati. Mi smo jedna porodica.. 23 . zato što je isti kao ja". Bolje je brat s bratom poginuti." Onda su odletjeli do Bijele Lale: "Lalo. Lalice. A sada ne moja već tatina lijeva. Bravo! reče tata. na vašim licima. nego brat brata ostaviti. Mama-glas prvo pozdravi: Draga djeco. hoćeš li nas pustiti u svoj cvijet?" "Hoću samo Žutoga. hoćeš li nas pustiti u svoj cvijet?" "Hoću samo Bijeloga. nego brat brata ostaviti. Lalice. Dok me slušate gledajte me kako vas milujem ispruženom rukom i uspavljujem toplom pričom. Odjedanput je pala kiša." Onda su letjeli do Žute Lale: "Lalo. na vašem uzglavlju." Bijeli leptir je odgovorio: "E. Izvadi kasetu iz džepa i smije se: Sada će vam vaša majka iz kasete ispričati svoju priču. reče tata. rekla je Lala. reče Fari.Nećemo! reče Adi. Ja sam s vama i moja ljubav večeras priča za vas." I onda je kiša prestala i leptiri su se igrali. Bravo! reče stariji brat. ako nećeš moju braću. Oni su se igrali.. pa. Sada malo iznenađenja. zato što je isti kao ja. zato što je isti kao ja. nego brat brata ostaviti. Lalice. Leptir je rekao: "Neću ni ja. Onda su oni doletjeli do cvijeta i zamolili: "Lalo. Ovu sam rečenicu ukrala od Parija. Moram vam priznati da sam ja kupio kasetu i ja snimio maminu priču koju ćete čuti. U pravu si. u vašim ušima i očima. Bolje je brat s bratom poginuti. ako nećeš moju braću. hoćeš li nas pustiti u svoj cvijet?" "Hoću samo Crvenoga. moj glas je sada s vama. Malo svjetlo mi ne ugoršava priču već uboljšava. ako nećeš moju braću. Pričaj nam! Fari: Bila tri leptira: Crveni. Jupi! Kriknuše dječaci. Svjetlo je ljubomorno. neću ni ja. Jako svjetlo skreće pažnju na sebe. Bijeli i Žuti." Žuti leptir je odgovorio: "Neću ni ja. Bolje je brat s bratom poginuti.

Pink je služio raznim ljudima. šuštavim glasom. Pink posluša Žirafu i jedne nedjelje nađe se na slobodi. da povraća. reče jednoga dana Panter. moći ću dosegnuti vrh zida. Čuvar će dovesti ljekara. I stvarno. ali zid je tako visok. "Strugni napolje!" reče Žirafa "i eto te na slobodi!" Ti ćeš tada biti kažnjena zbog mene. U državi Palmira nebo je bilo visoko. reče Žirafa. Pošto je bio bez škole i zanata odluči da radi bilo koji posao. jedući ljudsku hranu. To je trajalo. a to je najvažnije. Još dok je bio sasvim malen doveden je u Zoo. Vrijeme je i dalje prolazilo. ili lisice. Daleko. čak je sve više sličio ljudima. Žirafa je povremeno prilazila do kafeza i tako se družila s Pinkom.. Teško je živjeti između tri zida i čelične ograde. a ti si Pink Panter. a kad se uspava njihova pažnja. Svi oni vremenom su se prilagodili ljudima. dogovori se s Panterom o bjekstvu. ili deve. primijetio je da među ljudima ima još takvih. u mladosti. Savjetovala ga je da prvo odbija hranu. ili lavovi. Svoje roditelje nije ni upamtio. bili vuci ili medvjedi. ljudske dobrote i ljudskoga zla. U kafezu mu je bilo veoma dosadno. poprimili znatan dio čisto ljudskih svojstava. a ove čelične šipke tvrđe od mojih zuba. Neka ti moje dugačko tijelo posluži. samo su nekontrolirano ispuštale životinjske krike. reče Pink. Ja ću ti pomoći. ili lame. da se čini bolesnim. Čim je umakao potjeri ukrca se krišom na teretni voz i otputuje u južne predjele države Palmira. I izgledom i ponašanjem.PRIČA O PINK PANTERU U velikom Zoološkom vrtu u gradu Oboa živio je mladi Pink Panter. koji su nekada. Meni je ovdje život snošljiv. s druge strane mora.. ja sam velik ukras Zoološkog vrta i velika radost djeci koja dolaze da me vide. Jedino mu je bilo drago kad vidi Žirafu koja je zajedno s njime bila dovedena iz rodnoga kraja. nosio šeširić. Rado bih pobjegao. prostirao se Pinkov rodni kraj. Imam dovoljno kvalitetne hrane i vode. Neću. moj nemir je mnogo bezazleniji od tvoga. Ja sam obična Žirafa. Neka moj visoki vrat bude tvoj put u slobodu. čim se moj vrat još izduži. kroz ogradu. a parkovi slični Pinkovom rodnom kraju. Moglo se živjeti. Nije volio ni životinje iz susjedstva. poprimili znatan 24 . Nemam velikih prohtjeva. stekao mnogo lijepih ljudskih osobina. gledajući ljudsko ponašanje. Ta velika država nalazila se na obali mora... vezao žućkastu maramu oko vrata i nosio veliki bedž s likom Žirafe. Krećem se slobodno. Kad je Pink izoštrio svoja opažanja. Samo ti uradi kako smo se dogovorili. Pušio je na dugački cigarluk. njemu sličnih. kada je Žirafa porasla toliko da je glavom mogla dohvatiti blizu vrha zida. ili ovce. ljudske kretnje i postupke prema njemu i prema svojim bližnjim. Čim još malo porastem. Mene ljudi svrstavaju u poslušne životinje. reče Žirafa otegnutim. i obavljao različite poslove i vremenom je. slušajući ljudski govor. slušati iznenadne ljudske glasove i trpjeti drska dječija zadirkivanja i gađanja kamenčićima.

Pink to popije i naglo se smanji i bude majušan kao Miš. Grad se zvao Baobab. pomalo zlurado. Pink se tome obraduje ali šapne Apotekarici da donese veću količinu. reče Pink. I kad je već postao zreo. Nisu se još držali za ruke. načini nov napitak. vrisnu kao nikad do tada: od svih životinja ona se najviše plašila Miša. Pink ubrzo poželi svoju Devu-Apotekaricu. ponovo je bila zaprepašćena i prestravljena. Spavao je u udubnoj kutiji za cipele u skladištu Robne kuće. Sada je već znao da će ostatak života provesti tako malen. A osim toga. Navikao sam na svoju visinu. reče Deva-Apotekarica. ali ako bi ti voljela da sam viši. Pink se sagne da spusti krov na njegovo mjesto i da vidi šta joj bi. Sada je mogao. prikrade se Pinku i proturi mu ga kroz gvozdenu rešetku. I ti se meni sviđaš. da hoda kud hoće i da uzima hranu iz najboljih radnji i da proba sve kolače u najboljim poslastičarnicama. i moram ti na početku sezone priznati da bih ti rado napravila jedan napitak od kojeg ćeš odmah porasti. i odmah toliko naraste da je podigao krov apoteke na glavu. uvuče se u direktorovu kancelariju. stiješnjene i otužne. Kad se Deva-Apotekarica osvijestila. odmah. i još rastem. popit ću taj apotekarski napitak. a ne ja od tebe. To je i činio nekoliko dana. ali ljudi navale na nj s vatrogasnim ljestvama i vodenim šmrkovima. I Pink popije. Niko se nije čudio tome. priznade Pink. da on više ne pije vodu iz čaše već iz kante. svezu ga brodskim užadima i smjeste u veliki gvozdeni kafez da od njega prave senzaciju na glavnome trgu i tako uveseljavaju svoju nestašnu djecu i radoznale strance koji budu dolazili u grad Baobab. zgodna ženska. mršava Deva-Apotekarica. tako malen i okretan. Jer – takav je život u državi Palmira. Javi mu se šefica apoteke. Dok su tako. ljudi se razbježe uplašeni. tako umanjenog. odbačen i beznačajan. Međutim. Za Pinkom se stušte sve gradske mačke i psi. 25 . Deva-Apotekarica razmuti veliku kantu snažnog napitka i potplati čuvara da to da Pinku umjesto vode. i brzi Pink pobjegne u veliko skladište obližnje Robne kuće. sladio se kobasicama iz mini-marketa. priznade mu ona jednog proljetnog dana dok su šetali Zoološkim vrtom u glavnom gradu države Palmira. dobio je odgovor da se ona udala za sniježnog čovjeka zvanog Jeti. Prema ljudskim zakonima. Deva-Apotekarica se onesvijesti od šoka. Sviđaš mi se vertikalno i horizontalno. odmah se izvuče kroz ogradu i pojuri prema svojoj djevojci. u Pink Pantera se zaljubi visoka. Kad je Deva-Apotekarica ugledala Pinka. povremeno se uvlačio u poslastičarnicu Minjon. I ugleda. samo su zajedno šetali promatrajući zoološke životinje.dio ljudskog izgleda. Meni je dobro i ovako. Pink se rasplaka. dok je on bio u obilasku Robne kuće. Kad se predstavio kao zaručnik i upitao za svoju draganu. trebalo bi da si ti viši od mene. žaleći što ne može više pojesti. Ima malo Pantera u Palmiri koji su viši od mene. kad se malo apotekarski pribrala. u apoteci. stane svojim šapicama na brojeve telefona 522-722. naučio je uz ljude jesti kolače. uživali zaboravili su svoje porijeklo.

Tako je Pink. pucat ću! dreknu Pink ponovo i opali tako snažno da mu je revolver ispao iz ruka i pao na pod. Noćni stražar je već hrkao. Odatle je imao pregled cijelog prostora do glavnog ulaza. Šef lopova pade pogođen u srce. Ali. Lopovi su imali svoje špijune u banci i uspjeli su isključiti alarmne uređaje. nešto iz radoznalosti. naslonio cijev revolvera na ivicu odškrinute ladice i sačekao lopove s plijenom. Činilo mu se da glas nije dovoljno energičan. Preselio se u Trgovačku banku. Prije spavanja uze novine sa direktorovog stola i poče čitati reportažu o opasnim lopovima koji haraju bankama u gradu Baobab. sasvim ogluhlog od pucnja. Uto dojuri policija. Glas na telefonu bio je pomalo podsmješljiv i to ga dotuče..isprobavao sve voćne sokove na slamku. uzeo pumpu za bicikl i njome puhao u trubu. Silno ojađen dohvatio je dugačku motku. a poslije – oko četiri sata ujutro – kako već pomalo dremucka i hrče. 26 . Nije tačno ocijenio ni odakle dolazi. Pink prokuži da bi naredna pljačka mogla biti u Trgovačkoj banci u centru. ali druga dvojica lopova okrenuše se naglo s vrećama preko ramena. nešto iz životne dosade. a nešto i zbog toga što se već znatno osjećao čovjekom. a mogao je vidjeti i noćnog stražara kako drijema. i pošto su vjerovali da je stražar nemoćan. klatio se na dječijem konjiću sve dok se nije smirio. Pink je sve pažljivo promatrao iz svoga skrovišta. Dok su se lopovi bavili otvaranjem kasa i trpanjem novca u vreće. U ponoć je prenio svoju kutiju na koju je već navikao. Na centralnom trgu u gradu Baobab i danas stoji spomenik hrabrom Pink Panteru. raspalio po prekidačima i popalio sva svjetla u Robnoj kući. samo su mu uzeli revolver s opasača a nisu uzeli i revolver koji je stražar krio u ladici stola. gdje su šalteri i kase s novcem. iako je u reportaži pisalo da Trgovačka banka ima najbolje alarmne uređaje i ima najbudnijeg noćnog stražara. Stoj. Vidio sam taj spomenik na jednoj razglednici. i činilo mu se da je to neka šala. lijepo su prišli stražaru. šef lopova se nije obazirao na to. na visokom postolju. Još jednom je telefonirao u apoteku. Na trenutak je zaboravio da revolver nije smanjen i da je to njemu ravno kao da je opalio iz topa.. ali ništa novo nije saznao o Apotekarici i Jetiju. Skakao je po tipkama klavira. za svaki slučaj. udarao nogom u bubanj. odlučio da pomogne ljudima Baobaba. Pink se i sam silno uplašio. Pink je prišao stolu. uvukao se u ladicu. Petnaestoga dana čekanja ušuljaju se lopovi u banku. promašio svoj ležaj – kutiju za cipele i zaspao zavukavši se u smotak velikog perzijanera. premda njegova hrabrost nije bila toliko umanjena koliko njegovo tijelo. ugledaše začuđenog Pinka. Bilo je to pred zoru.. uvukao se u banku kroz uski ventilacioni otvor na krovu i smjestio ležaj u pročelju najveće prostorije. Pošto im se žurilo. i sasuše svoje metke u nj. Stoj! viknu Pink Panter iz petnih žila. sniježnom čovjeku. svezali ga za stolicu i zalijepili mu usta hanzaplastom.. ugledaše dim iz ladice. jednom je čak potegao gutljaj šampanjca u Labirintbaru i jedva se vratio u skladište.

idi. crtat ćeš ponovo. Neću "Zdrav mi i živ bio". Nisam prije vidjela da nerođena beba tako lijepo crta. Neka ide Adi. Molim te. sine. Mama. Obriši se. Evo se brišem. Eno novac u hodniku i furaj! Ne ide mi se. Ko je ovo nacrtao? Ovo ja nacrtala Mirina beba. Ne znam kako te učiteljice trpe. Nisam dovoljno otporan da idem u mini-market. Kaki se. Samo se čuje kako papagaj oštri kljun. onda je Marina najljepša. Vani je kiša! Hajde zdrav mi i živ bio. Crtam. ne mogu ići po mlijeko. je li u cijelom gradu pada? Pada. Desnom rukom. Mama izađe iz kuhinje i sjede uz prozor da udahne svježeg zraka. to je starinski. Adi radi matematiku. Mama. E. Zatvorit će. Dobro. kad na mome crtežu pada kiša. Rukom? Da. Od srca mi narastao! Slušam ja. ali kad je Zlata opere. Tišina. 27 . kupi mlijeka dok nije nestalo. Kako je mogla? Neko je bebi kroz pupak ubacio flomaster u stomak. šta znači: oženiti se? Znači dovesti sebi djevojku doma. Ja ću dovesti sebi Marinu iz obdaništa. Mnogo zanovijetaš. a ništa ne slušaš. reče mama provirujući iz zadimljene kuhinje. Rekao si da se Marina kaki. Već sam rasporedio boje. A otporan si kad se tučeš s njim! Samo se hrvamo. Hoću odmah. Fari šuti i crta. Kako to govoriš? Ti šmrčeš kao pravi obdaništarac. Nisam ja ljevak kao tata.MAJKA I SIN Idi u mini-market i kupi dva mlijeka. Nego? Hoću "Od srca mi narastao".

. Pokaži šaku. Šta? Ljepše mi je s mojom rajom u obdaništu nego s dedom i nanom. Ne daju da Cviko i ja s reketima u hodniku. Teta Mila je rekla da više voli starijeg. 28 . Nisam upamtio što. Zar ćeš ti prestati da me voliš kada se oženiš? Ma. Što? upita Fari. Neka se s Adijem šali o slinama. A voliš li ti svoju majku? Volim. Deda se šali. kažiprst. Opet tišina. Ti si mali majmunac. A imaš djecu i muža! Vrijeme je da je prestaneš voljeti. Nisam. ja ću s njom da ukrvavim. Okraćat će ti do rođendana. Fari zagrli majku. Najvolim ovaj. Dakle. ali meni dvije gumene bombone. Ovo su tvoji prsti jedne ruke i svaki prst voliš podjednako. Samo Fari obrće papir i zvižduka. Fari pokaza i majka se zbuni.. ali svaka majka podjednako voli svoje sinove. Molim te. Čuj. Nije lijepo tako govoriti. Je li tako? Nije.. on ne mora po mlijeko. okraćati pantalone! Stvari ne kraćaju već ja rastem! Zazvoni telefon. Svađao si se s mojim ocem i s mojom majkom. Fari čuje da se i njegovo ime spominje. ona je nos operisala. reče. ja moram! Voliš li ti više mene ili starijeg sina? Mama se nasmija. Razumijem da ti kažiprst mnogo znači. Idi sada po mlijeko. a to je maramica. ali ako me u petak šalješ nani. Znam da ne misliš tako. Šta to reče? Kaže mi jučer "Daj mi tu slinavicu!". Kupi mi pantalone za rođendan. Dobro. mama: Adi uči matematiku. ideš po mlijeko? Idem. reći ću mu. ja ovdje crtam. I o tebi je govorila ružno. Zar Nela nije ljepša? Nemoj se s njome porediti. furaj! Dobro. neću.Rukom! Nekulturan si! Tvoj tata je nekulturan. Neću da si Mona Liza. Ti si najljepša majka u obdaništu. Mama se nešto pravda i povremeno gleda Parija. Vidi majmuna malog!..

a ja hoću da završim kupanje. Možeš samo da napraviš oluk. evo ja sam gotova i sada imamo jedan čajček dok Adi i tata dođu. Ne znam. Da vidim rez na stomaku kud sam izišao. Čini mi se da je na televiziji crtić. 29 . Nisam htjeo. Fari proli čaj na stolnjak. obuj mi nove tene. Nisi me ti rodila. A ovaj moj rez na stomaku? To ti je od Adija. i ti mene gledaš. Tito je bio metalac. a da si imala šest djece bi li imala šest pupaka? Znam da znaš te stvari. mama. Bit ću komandos. Već sam te vidio. Smetaš mi i žurim. Vidiš koliki je. reče Adi. Eto tako. Nema mlijeka. zatekao je majku u kupatilu. Samo prisluškuješ okolo i pametuješ. mora prvo biti dobar majčin sin. Samo se ti kupaj. Ponašaj se normalno. Prvo ću iskakati iz padobrana. Ja ću biti oficir. Moram biti pametan. Zamijenit ću Tita. Sad je u redu. Stavi taj novac u hodnik. Miči se odavde. Samo pametuješ. stid me je. izlemat ću te.. reče. reče mama. Bila je u kadi. Ne gledaj me tako. Izišao je. Šuti.. Furaj po mlijeko! Ti si moj kupovač! Idem. I taj rez si već vidio. Gdje je Adi? Završio je zadaću. Cviko! Bit ću najviši oficir.Možda se samo šalila. Fari se naljuti i okrenu leđa: Samo me lemaj. Kad se vratio s mlijekom. Mene je tata rodio. Nestalo. ispravi ga Adi. Ne možeš zamijeniti Tita. Mama ga pogleda strogo i poče brisati. Da bi neko bio najviši oficir. Ja ću biti vojni ljekar. reče. Ja sam tatino meso. Lijepo. Adi upade u sobu: Zar nećeš biti komandos? Hoću. Vidio si. Dobro. Ne iskače se iz padobrana već s padobranom. Pili su čaj i gledali Marka Kraljevića i vilu. Fari priđe i gleda znatiželjno. Što se stidiš? Ja sam tvoj sin. Hoću da gledam. A da ti imaš šest djece kao Mila? Isto je to! Dobro.

Trebalo je vama dvojici ugađati. Znam. tatura.. Fari se tek bio rodio. Ja imam svoga direktora. pitati za rodbinu i prijatelje koji 30 . najprirodnija na svijetu. Onda se odvoji od tate. veseliti se. primati čestitanja. kuhati jela. ponovo se sjetih onog čuda koje se zove STVARNA POBUNA STVARI Pobuna stvari dogodila se dok smo još bili u starome stanu kod Katedrale. Ja jednim uhom osluškujem Marka Kraljevića. Šta ćemo za večerašnje naporno uspavljivanje? Daj nešto sasvim lijevo. čim sam ustao. reče tata kad su se sinovi počeli uspavljivati. Ako je htjela. Velike riječi i goleme kretnje. Reći ću te tati. Ne znaš! Reći ću te dedi. A kaže se htjela. još je išao u obdanište.. onda je htjeo. Vjerovatno bez razloga. razgovarati s gostima. kad sam bio na poslu i nestalo nam svjetla u zgradi. Pričao si majci da sam te jutros izlemao. još je trebalo dotjerivati se. Mene zanima. Marko Kraljević se borio s Musom Kesedžijom. lijepo izgledati. Kaže. predloži Adi. ponavljati neke uobičajene riječi. trebalo je dočekivati goste. pitati svakoga za zdravlje. Za ništa. čistiti stan. ljubiti se u oba obraza. sa svakim gostom ponešto: ili isto ili slično. Sve ćeš čuti prije vremena. Dobar si! Je li te to deda naučio? Deda mi čita Politikin zabavnik. Vidim ja. U naš mali stan navale gosti kao da se čudo dogodilo.Ne kaže se htjeo. reče mama. Adi je bio još malen. Ne pratim sve redom. Tek tako. Bije ti djecu. zahvaljivati na poklonima. Odvojit ću se. Dobro. Dosta mi je glumatanja. Odvoji se. Ne znam. Šalio sam se. a u školi te neće zanimati. Majke već nije bilo. prati suđe. Mi tebe volimo. sasvim predano. Tih dana je mama imala pune ruke posla. Reci mi ko je pravda. Moglo bi. Reci. A beba je obična mala prirodna pojava. Gledaju Marka s brčinama i bljedoliku vilu. Kao da je mala beba neka velika i rijetka stvar. Ko je Marko Kraljević? upita mama. Jutros me izlemao. Danas. tek donesen iz bolnice. Reci. a ko krivda? Ko je čiju kulu orobio? Ko je od njih kralj? upita. reče prateći radnju. reče tata. kad mame nema. a drugim događaje na šporetu. Ti gledaj pažljivo i sve će ti biti jasno.

stvari mogu da se bune na razne načine. Utroba mi se prevrtala. Jeste. ali domaćici u goste došla je njena rodica koja ne izlazi iz kupatila. Unižen sam.. U takvom silnom porodičnom i kućnom opterećenju.još nisu došli. da eksplodira sijalica. Znam kako ti je bez mene. da se polica otkači od zida. viđala si je ovdje. Jer. jedva isprala. koju niko ne bi mogao zaustaviti. Bilo mi je došlo. Ovo o čemu pričam bilo je čudo neviđeno. ili kao Gazde – kako me stvari imenuju – ta je pobuna bila čudo neviđeno! Do tada. jedne večeri. jedva sam to podnijela. Ne mogu više. da otpadne noga od stola. reče Fen 31 . E. To ne mogu. Još bih to i podnio. otkad sam donesen u ovo kupatilo ja ti se čudim kako sve to podnosiš. Ili to nisu izražavale nama razumljivim jezikom ili nama razumljivim načinom. to nije predviđeno u mome tvorničkom izmišljanju. to ne može! Ja organski ne mogu podnijeti miris pelena koje još zaudaraju na dječiju pišotinu. događalo se da strada neki dio nečega. tek što su posljednji gosti zakoračili preko vrata. Ili ranije. Ni u lijevoj priči nije se tako nešto moglo dogoditi. Ta. poslije jednoga nezgodnog obrtaja. Mama je Ijutito ispustila Fen na Mašinu za pranje rublja i ubrzo je počela pobuna. a ne njihova pobuna protiv ljudi kojima služe. A spremaju se da dođu iduće subote. Voda donese novu porciju mirisnog Deterdženta i to me povrati. kada je sve bilo uključeno što se da uključiti na struju ili bez struje. sve stvari u kući trpjele su što su trpjele od pamtivijeka. upita Mašina. Mama je ispratila goste. da povraćam. Što si prestao da se usijavaš i da sipaš toplotni dah na Gazdaričine uvojke? Ljut sam. sa gađenjem. Jednostavno je prestao da se obrće. Svaki dan mijenja frizuru. Prvo se pobunio Fen. kao da je vodena patka. Sve te domaće trpeljive stvari koje jedva zapažamo kad su dobre i poslušne.. svake nedjelje gospodin. Pegla se pokvarila! Može li se čovjek pokvariti?! U pravu si.. Ali se nisu bunile. Nov sam. pa djeca. Fen je otkazao poslije pet minuta tople poslušnosti. Gospođa svaku drugu večer svoju kosu. o tvome usijanom vremenu. Slušam te ovdje kako danima i nedjeljama zvrljaš i već sam stekla pojam o tvome vrćenju. popodne se vrtiš. Jesi li dotrajao? Nisam dotrajao. kad je svaki kućni predmet bio najviše izložen pritisku. rigaš prljavu vodu i muklo stenješ. okretala. oprala kosu i uključila Fen. reče Fen nježnim glasom. Sestro moja. kao domaćina. A ova nova beba je pravi kakonja i pišonja. To je bilo u kupatilu. ali danas sam bio dva puta upotrijebljen za sušenje pelena.. Mene je danas Gazdarica napunila ukakljenim pelenama. Čudo neviđeno! Uostalom. da oprostiš. Što si se isključio prije vremena?. da oprostiš na izrazu. Čak se i onaj stariji počeo piškiti u krevet. stalno se perka. Što se mene tiče. obrće me oko svoje glave kao da je sam đavo ušao u tu ženu. nasta pobuna stvari u našem stanu. reče Deterdžent. on baš nije neki čistunac. Makar ta beba bila Princ od Velsa! I makar se Pegla pokvarila i makar vani bila kiša. Srećom. rasplinjujući se mojim želucom. u mojoj suštoj suštini nema sušenja pelena. reče Mašina za pranje. Čak bih i to otrpio. Neupadljivo i podmuklo kako to samo stvari znaju i umiju. da pregori nešto bez čega se ne može. ali to je bila sudbina stvari. Cijelu noć se vrtiš na jeftinoj struji.

reče Mašina. reče Mašina saosjećajno. Pristajem na pobunu. pun sam drvenih otpadaka. ali takvu zgusnutu i tešku kosu još nisam omirisao i fenirao. Moj rad ga uspavljuje. Nema ni neke finije automatike u mome mozgu. Ovaj Fen ne vrijedi dvije pare! A tako sam ga skupo platila! Prevario me svojim izgledom. Umoran je. muškarasto. reče Usisivač pospano. kad je prljavština već otplovila. utrobu mi rasporiše rajsnegle i 32 . Prosto mi nestane daha. Lijepo ti je ime. ja sam isključena iz zida. Kucni mu jedan obrtaj. On je tu. naročito pri kraju pranja. baci Fen na Mašinu. Taj tresak probudi Usisivača. Možeš. Ti besprijekorni obrtaji pomažu mi da zaboravim sve životne nedaće. ohladio se i sam se uključio. skljoka se u svoj ugao i zaspe kao klada. prosto se gušim. Ja imam 365 obrtaja u minuti. Razumijem te. iziđe iz kupatila i snažno tersnu vratima. reče Fen i uključi se.. Da pitamo šta misli Usisivač. reče Gazdarica. Okolo gladac. Usisivač. Ti ćeš ga probuditi. Ja to podnosim jer sam kvalitetna Mašina. Nema usisivačkog duha. Gledajte vi njihova posla! kliknu Mašina. Došao je u ovo kupatilo prije mene. Za vratima je.. ime ne čini stvarnu suštinu stvari. Ne volim toliku vlagu. predloži Fen. 1 Prašinu bih još i podnio. Ja sam još mlada i moćna Mašina! Baš je to zgodno. reče nekome. Jedan dio ispržim dok se drugi osuši. Ah. Ja nemam osobitih užitaka. čim ga isključe. naročito kad je već rublje mirisno i valja ga samo malo pomilovati. Dobijem upalu pluća. ali pun sam tvrdih predmeta. reče Fen. Usisivač mi je jednom priznao da ne voli tvoje sitno zvmdanje i rekao je da se već navikao na moj tutanj i moje obrtaje. Tja. Nisam star Fen. još mi nije istekla garancija. Opet se ugasi.. Fen izgubi zrak i uguši se. kad se ludo zanjišem u mašinskom transu.. Jadanje. dugmadi. i to me spašava. Pristajem na pobunu. Nema u njemu metalne čvrstine i istrajnosti. unutra jadac! I Gazdarica ponovo. zatim je povećala obrtaje i pritisnula Fen na svoje vlažnohladne uvojke. Star je. Daj mu ti upali svoje zvrndanje. Odmah dotrča Gazdarica da dovrši svoje sušenje kose. Dosta mi je rada i poslušnosti! Pun sam prašine! Već treću nedjelju nisam istresen. Gazdarica je čula u kuhinji to neurotično samouključivanje Fena.. Jesi li čula kako me gazdarica vrijeđa?! vrisnu Fen. kao da sam sama na balu u Beču.brižnim glasom. Nisam ja ko neke nekvalitetne Mašine. na lijepom plavom Dunavu. reče i ščepa dršku. reče Mašina. a ti si uključen. evo ga. ti obrtaji su mi ushićenje. Naguta se prašine i drijema kao morž. ili aparat. klikera. Volim lijepa imena.. Ja sam obična uhodana sprava ili naprava. u uglu kupatila. Tada se s užitkom vrtim. Moje ime je ružno. Kosa u naše Gazdarice tako je gusta i zamršena da jedva mogu istjerati vlagu iz njenih uvojaka. Hoću.

dinsta nešto. kad je skuplja struja.. puna i prepuna komadića bockavog stakla. nisam pola vulkan – pola santa leda!. imam šiljalo za olovke. To bi bila zanimljivija buvlja pijaca od one koju imaju!. Imam. Ova Gazdarica nije normalna! Ne samo da svaki dan kuha i peče. I vulkan se ponekad upali pa se ugasi. smrdljivu ribu. Pogledajte kakav sam! Vidite li da u meni stalno gori crveno svjetlo.. reče bojler.. Najednom se u kupatilu začu glas Šporeta: Pobuna. Hoće li Šporet i Frižider s nama. Možete zamisliti: na jednome mome rebru hvata se led. Moja trbušna kesa puna je oštrih predmeta. Mravi hoće napolje. umjesto da kupi konezrvi i malo ih podgrij e. sporo se gasim. odmah vas gase. mogao bih sve ovo istresti na tezgu i prodavati na Baščaršiji.. sijalica pocrnjela od masne pare. ova 33 . Zašto ne pije kiseljak. moja utroba je sva zatvorena i mravi izujedaše moje nježne živce mravljom kiselinom.. ali dao bi se obrisati i lijepo prodati. zagrmi Bojler. Hoće. buba i mrava u svojoj nutrini. dvije ukosnice. peče palačinke. ako joj se ja ne sviđam? promrmlja Voda iz cijevi. Ona nikome ne vjeruje. nego šta! Sve su mi čelične nngle usijane! Napravljen sam od nekvalitetnog materijala – sporo se palim. a brzo izgorijevam. a moja utroba je uvijek puna užarene vode kao da sam osuđen na deveti krug pakla! Priključuješ se pobuni? upita Mašina. stalno cvrči nekog vraga. Sada imam u kesi lijepu zlatnu minđušu. izgorjela. a znate kakvi su mravi i kako je opasna mravlja kiselina. Pećnica mi je već gotova. a ja sam stalno i nemilosrdno upaljen. čini mi se. reče Fen. Vidite da je Gazdrarica poludjela i nikad me ne gasi.. konja. a neki dan sam usisao cijelog plastičnog kauboja s pištoljem na boku. novo.. Gazdarica me podesila na najvišu temperaturu. Upravo ta vrela Voda bude unesena u mene. a vama kad se upali crveno svjetlo. ali da još pitamo stvari u kuhinji. ona pušta čaj da kipi po meni.. Ti si povezana s kuhinjom. Upitaj šta oni smjeraju. Ili će nas izdati.. Raspadam se. Čekajte.ekserčići koje stariji dječak rasipa okolo. Izobličila se od vreline. mene ste zaboravili na zidu. hoće li se one priključiti pobuni. Nema čega nema u meni. Ona i vodu prokuhava pa je hladi u Frižideru i tako prokuhanu daje djeci i sama pije. rumen. Mašinu ponekad ugasi.. kad isprazni svoju vatru. Nekad bude i vrijednih stvari. Mi smo saglasni da se zajednički pobunimo protiv ljudske tiranije nad stvarima koje im predano služe. a još sam mlad. nešto sitnog novca. Utišajte se da oslušnem kroz svoja crijeva. Šavovi mi pucaju! Ova lucprdasta žena. gumicu za brisanje. umjesto da kupi gotov. a na drugom kaplje vrela voda! To je zločin protiv moga metalnog i plastičnog karaktera! To je izigravanje tehničkih pravila koja u meni vladaju. gospođa. Odmah. prokuhava mlijeko koje je već bilo kuhano. U redu. Visim gore okrenut naglavačke kao da sam zlikovac koga treba objestiti o ekser da visi dok crkne. krčka sarme. ona i kruh peče. Sada je malo prašnjav. A osim toga. jednu šahovsku figuru. Takve vas hoću! dreknu Frižider iz ćoška. da u svako doba ima vrele vode! To je neizdržljivo. Ja sam Frižider de luxe. da cvrči kao skakavac u tavi. čak. reče Fen Mašini.

cijelu noć. mi stvari nemamo psovki. tamo-amo. specijalno odnjegovano i lakirano drvo. Baglame u susjednom stanu uvijek su nježno podmazane i tiho se vrte tamo-amo. trpeljiv. da će trebati sjekira da ih otvori. Vjerujem vam! povikaše sve kuhinjske stvari. Vidjet ćete sutra. Jeste da je drvo uvijek drvo. 34 . A vidio sam. Vjerujemo vam. Ja ću se zapaliti čim me Gazdarica uključi! reče Šporet. Ja ću se naskroz zalediti. trpa faširano meso. i pusti vodu. reče Šporet. briše prašinu s tebe. Vidio sam ga kako se saginje. Gazda te mazucka.. kao da je kućni smak svijeta: Neću više da se usijavam! reče Fen.reče Firžider. Stvari otkazaše ljudima poslušnost i nasta haos. ne znam šta. Ja sam bio jedini Parket u ovoj zgradi koji se nije pobunio i podigao. gdje stoje boce – stavlja kupusne glavice. ali me više niko neće moći zatvoriti. poslije useljenja. taj lonac je veći od lubenice. čuo sam ga kako stenje i ugurava lubenicu. Ijutito. bez reda i zakona. Pretvorit ću se u vodoničnu usijanu bombu i eksplodirati! Grad ću uzdrmati! Ja ću pregorjeli za sva vremena! javi se Usisivač. Ali sada Radijator piški na mene. Ja se priključujem pobuni svim svojim lakiranim bićem! Šta tebi nedostaje u ovoj kući . toliko će se Gazdi dignuti kosa na glavi! I tako se dogodilo ono glavno što se moralo dogoditi. prijavljujem se za pobunu! Ovi smušeni ukućani ostavljaju me upaljenu. gdje će onda stati ekspres lonac sa grahom. Neću više da ispuštam Vodu! reče Mašina za pranje. sjajan. sve gunđa i nešto psuje. Imaš sve pogodnosti. Rekla mu je. Iznenada se javi Sijalica: Iako sam od stakla. bio sam dobar. gladi te. ako utrpaš u Frižider lubenicu. Donijela je jučer toliko veliku lubenicu da će mi rebra pući pod teretom. Sve stvari bile su prijamo iznenađene što se Parket javio.. i kako se nisi dizao uvis kao drugi Parketi. pravi gladež! Gdje stoji rebro za maslac. jeste da ova kućna drvenarija neće u pobunu. poslušan. hvali se okolo kako si lijep. Jedva je to uradio s lubenicom i žena mu je nešto prigovarala. Napojen sam Vodom. i vrata ću zalediti. dižem se. samo se umirite! Javi se i Parket. ali ja sam de luxe drvo. reče Šporet. Kad je već tako ja ću se odmah upiškiti na Parket! reče Radijator na slogove. a ne Škrinja! Tu lubenicu ti je jučer Gazda uvalio. Ja sam Frižider de luxe kategorije. bez veze! Ni moji volframski živci ne mogu to izdržati! Škripnuše Baglame na kuhinjskim vratima: I mi se priključujemo pobuni. koliko se ja dignem uvis. Pogledajte koliko smo zahrđale. Ja ću eksplodirati! viknu O'Bojler. Da.žena nakrca u mene svašta. tamo. samo nemojte škripjeti! Gazda nas nikada ne podmazuje onim finim uljem. poslušajte koliko škripimo! Vjerujemo.

tri puta!' Ako treba dodati. Meni je bilo jasno šta se dogodilo. Zar i na neprijateljskoj strani? upita žena plačno. Kad smo ustali ujutro imali smo šta vidjeti. opet: Šuti ženo. Isto je tako naporno. rekoh. Tako je bilo. dobro smo prošli. izvinjavam se. Stvarno! DJED I BAKA Prvo ru rekli: Tatura. Žena ponovo zaplaka: Stan nam je gotov. Izvinjavam se u svoje ime i u ime svoje porodice i molim da mi stvari ovaj put oproste. Zatim je tata pričao. Ti si dosadan živi pisac. Iz tih stopa ja odem prijatelju Salki O'Boj lem da ga zamolim da porazgovara s našim stvarima. mi smo upropašćeni! Pogledaj redom stvari! Bojler je izletio kroz prozor u park! Mogao je ubiti nekoga. pričaj nam nešto iz Narodnooslobodilačke borbe. i mi smo nekome neprijateljska strana. On je njihov dalji rođak. reče Adi. Pamet u glavu! Nismo sami u kući. Opširno i tvrdokorno. Žena je plakala. Zatim su rekli da im je to naporno. Ja imam prijatelja koji se zove Salko O'Bojler. odnosno vašega budućeg ponašanja. Kakav Salko O'Bojler. Rekao sam: Ne plači. 'Izvinjavam se. Čitao sam tvoje. Šta ćemo. Ja ljepše pišem o eN-O-Beu nego što vama pričam. Oni te ne znaju dobro. samo je malo civiliziraniji od njih. dodaj 'sedam puta'. Broj sedam je čaroban broj. Ima u čitanci za osmi razred. Vi me zbunjujete svojom nezainteresovanošću." Jesu li oprostile? upita Fari. reče Adi. i ti si poludio! reče žena sva izgubljena. Ja. Kažem mu "Salko. Mi živimo u zajednici sa stvarima.Ja ću upišken nabreknuti i odmah se dići uvis! dočeka Parket. Sve je ovo moglo biti i gore. ženska glavo! Sredit ću ja to! Ja imam veza i prijatelja. I na neprijateljskoj strani. Samo znaj. Stvari su obećale da će na svojoj skupštini razmotriti moj prijedlog i rekle su da to najviše zavisi od moga. reci tim stvarima. odnosno našega. Bio je u Njemačkoj. 35 . Ništa se ne događa bez dubokog razloga. Naporno! Kakvo je to izražavanje? Meni su pisala djeca iz Vojvodine da im je moje ratno pisanje zanimljivo. reče Adi. upropašćeni smo? Ništa ne brini.

bogami. Tata donese iz svoga ormara novine u kojima je njegova fotografija sa udarničkim značkama na grudima. reče Fari. Povedi mene jednom na te tvoje književne večeri. Šta da radim? To. obarao bukova stabla. Fari se nasmija: Cviko štipa knjige! Cvi. Neka svako radi svoj posao. budi nam tata! Zar već nisam? Budi nam tata u igri. reče tata... betonirao hidroelektrane. vilovito. kopao kanale. opleteno.. I nosio sam udarničke značke na grudima. okićeno. Dosta! reče. knjiga je da se lista. Ne znate ni staje to! Pa. Ako imate višak energije. zapleteno. Učiteljica me već pitala što ne dolaziš na roditeljske sastanke. jagodicama. reče Fari. reče Adi. Pobiše se. A ko je ovaj Što ima više znački za tebe? 36 . začinjeno. Tata. naokolo. igrao u folklornom društvu Branko Radičević. Sad ću vam pokazati te značke. šta?! Tata šuti. Pa.Lijepo. sa mnom još nijedno školsko dijete nije tako razgovaralo. U vaše vrijeme. Pričaj. s vrha. Čudim se! Što se čudiš? Geldam te neki dan kako prevrćeš listove u knjizi. Dosta! Adi mu udari čvoku. plahovito. ili kao da ti se gadi. Ne znam. je li? Ne znam.. Tata ih pusti dok mu nije izgledalo da će to krenuti bez mjere. Samo pričaš o tome kad dođu gosti. ja sam već doprinosio izgradnji ove naše lijepe i slobodne domovine: Kopao sam tunele. upisat ću vas u sportsko društvo. nježno. Hajde još radi. Dođi. ovako. Ništa vi ne znate. kako da svaki list želiš iščupati iz korijena. Zna se kako se lista knjiga. Doći ću u tvoju školu. reče Fari. isprobavao nove traktore. A nije bilo ni potrebe. Smiješno vam. pa ću ja vas preslušati. a ti uštineš prstima svaki list kao da ga mrziš. polagao željezničke šine. Nije ni meni niko dolazio. Popravio sam čitanje. reče Fari. Kolo-kolo.

reče Fari. 37 .. Izgledate zajedno kao Suljo i Muljo. Bilo je to u davna vremena. U nekome gradu živjela dva prijatelja Suljo i Muljo.. nije tako jak. I vojničke cipele. Vidi mu kape! Je li on namjerno smiješan. Umoran. Zaboga. reče Adi. O Sulji i Mulji! To sam samo prepričavao što sam čuo na poslu.. Je li se na poslu pričaju vicevi? Ponekad. Budala sam što vam to pokazujem! Tata pažljivo smota požutjele novine i odnese ih u svoj ormar. Bijele. Vi pričajte. reče Adi. Mi smo radili za bolju budućnost. uvoznih. reče Fari. Dosta! Tišina. Neka sada bude ponedjeljak. Manji od tebe. Adi je pričao neki dan. Čistio sam ih četkicom za zube. S vicevima u bolju budućnost! Hajde! Hajde. Jeste li radili za te značke? upita Adi. Hajde. ili tako. ljepše od svih današnjih.. znate da ne znam pričati viceve. Pa.? Bio je malo stariji od vas. reče Adi.. Šta je to budućnost? upita Fari. volimo starinske viceve! Znam. Vidi u tate lijepe frizure. reče Adi. Kirk Daglas prdn'o naglas! Sram te bilo! Nije mi milo! Ubolo te šilo! Nema miša da te šiša!. Ja bih ga pobijedio. Obojica ste smiješni. moj drug s pruge Brčko-Banovići. Što se to sašaptavate? Sve nam je ovo dosadno. Koliko on ima značaka? Bio je trideset puta najbolji u brigadi. reče Fari. A mami si pričao da si imao tene.. reče tata tužno. U sobi ribica nadima škrge. reče Fari. Samo ti odijelo preveliko. Smiješan je. Tata se vrati. I ti si pričao o Sulji i Mulji kad su bili gosti. Vrlo lijepe tene. Hoćemo da nam pričaš viceve o Sulji i Mulji. Moji vicevi su starinski. Obično ponedjeljkom.To je Smajo Tuzlić. Na jednoj drugoj slici imam tene. Mini val! Zar nisam lijep? Lijep si.

šta je ono bilo?" "Ne znam". umiri. Suljo. sad ću ja ovaj naš motor protjerati između onih guma. Suljo mu opali šamar: "Ti svaku igračku moraš pokvariti!" Odlično! Adi kupi viceve u školi. prođe između guma i nađe se u bolnici. I on kupi. djeco. i dođe Tarzan. Mogli bismo ovako do jutra. Bilo je lijepo gledati ga takvog. i kraj! 38 . Istresi jedan. Suljo dade gas. Bili Suljo i Muljo pa Suljo ostao kod kuće a Muljo otišao zubaru. reče Muljo. Fari. "Ja sam umjetnik za motore. samo sam se šalio. To je on izmislio. "Ono ti je bio kamion". Važi. po žici. one dvije gume?" "Vidim". Oni odu na pijacu gdje se prodaju automobili i kupe motor BMV. "Ništa. reče Muljo. ovo voziti?" "Znam". Hajde. ti kupiš viceve u obdaništu. Muljo pita: "Znaš li ti. Kaže mu sin "Kupi mi žvaku". reče Muljo. Hoću i ja još jedan. "jedva čekam da te vidim". Vozio sam prije rata motor u cirkusu. Lijepo od vas. Sada još dva poljupca i spavanje. A vozio sam u Zemunu motor u buretu. Muljo. "Vidiš li. najednom. reče tata zadovoljan. reče Muljo. Suljo. reče Muljo. Muljo mu dođe u posjetu. reče. Zubar mu kaže reci "A!" Muljo kaže "A-a-a!" jer ga je boljelo. reče tata. Čak se uozbilji. Zubar kaže: "Nije tako! Reci A!" A Muljo kaže "A-a-a-a!" iz sveg glasa." "Hajde". Dobar je! Fari. Zavezanih očiju. Znate da ne znam. "Znaš li ti. reče Suljo. reče Adi. Suljo odmah sjede i upali motor.Hajde." "A što ništa – A-a-a-a!" "Zato što me boli zub". "Što si me zvao?" upita Tarzan. Sin napravi od žvake balon i pukne ga. još jedan vic i spavanac. Bila dva prijatelja Suljo i Muljo. Fari se. "E. Fari krenu: Išo Suljo sa sinom." "Hajde". tatura! Ne znam. reče Adi.

Tako stvari stoje. Hoćemo večernju porciju uspavljivanja. Moja Čita. Zatim se tata pohode na glavu kao Čita. Prvo i prvo. Nemoj to. Tatura. Hoćete li prvo jednoga djeda i baku. poče baka zanovijetati.. Ne treba ti ni djed ni baka. reče Suljo. samo nisu imali dukata. Ovo je bilo lijepo. reče Adi. reče Tarzan. vi biste prije uspavali mene nego ja vas. Jasno? Jasno! Dakle. Avion se pokvari i Suljo padne u džunglu. upita djed. ne. tatura. Ja Tarzan! Ja Suljo. reče Adi. ispuni ček. reče tata. Hoću one dukate iz narodne priče – kad je Horoz otišao u svijet preko sedam gora i sedam mora i iščeprkao dukate iz zemlje. Moja Džejn. ova žaba ti je pomogla! Ako sve ovo ne pomogne. reče Fari. dragi moji slušaoci. reče Fari kao fol preplašen. Tata se zavalja od smijeha. Znam. A. kad je tebi bilo teško. Baka je poželjela. ali ženo.Suljo letio avionom u Afriku. Iznenada se pojavi Tarzan sa svojima. Kako to već biva u bogatih ljudi. Zapravo.. Šta onda? upita Djed. Svakome djetetu treba nabaviti pedagoga po njegovoj mjeri. reče Tarzan.. Ja sam po vašoj. Sada cmok-cmok i spavanje! A. to se Pariju dopalo:. pored nas. tatura.. 39 . neka vas vještice uspavljuju svojim riječima koje kao konci izlaze iz njihovih usta. Pa kakve hoćeš dukate. Baka reče: ja bih htjela dukata. iz bunjišta. može: Bili djed i baka. Suljo se uplaši. E. večernje uspavljivačke škole. reče. Moja Fata.. mora onda ići i Koka da traži dukate pa će naći potkovicu i udariti te njome u glavu. Punu kesu žutih dukata. reče Suljo. Ako je kratka. Lezi ti. a zubi cvokoću. Može li? Može.. reče Djed pomirljivo i potegnu još jedan gutljaj viskija i zapali još jednu cigaru od najskupljeg duhana. neću te dukate. oni požele nešto što je teško i poželjeti. nije pedagoški potezati vještice u san. zatim neka Zike priča Kralja žaba. slijedi DJED I BAKA Bili Djed i Baka. reče Fari. ne. kako već zanovijetaju bogate žene. i glad kaplje iz njihovih usta i sve čupaju svoje kose od silne Ijutine. Treba se jednom približiti neprijatelju prsa u prsa i pobijediti ga. i zagrli nas i odmah ćemo zaspati. a drugo i drugo. Jednu kratku lijevu priču. ne može tatura u isto vrijeme biti na dva mjesta – u donjem i gornjem krevetu. reče Adi.. Moja ne čita. svega su imali. a kamoli ispuniti želju.. Djed reče: eno dukata u banci.

mora potkovicu donijeti ovdje. Ovi su hiljadu sedamsto i pedeseta generacija naših brojlera. Toliko se obradovao toj prirodnoj pojavi da odmah odluči da razbije jaje i popije ga tako sirovo. Hoću najbolju sortu kokošiju. iako je i njemu to bilo nepravo i neobično. pažljivo ga razbije na vrhu. pojeo sendvič. reče Djed. Šofer ude u tvornicu peradi dugačku dva kilometra i vrati se noseći Horku i Koku. upakuje mu u torbicu i nekoliko sokova da ugasi žeđ na dugu putu. Plakao je i čudio se. pogleda mu krijestu i pandže i reče: ovaj horko je zaista odličan. Može daje i ne šalje. Djed se opirao tome govoreći da je to protivno narodnoj priči i da ta promjena neće izaći na dobro. Ne može tako. i Horko krenu. opirao se stotinu i sedam dana. reče Djed odlučno. ne pamti kad je posljednji put vidio pravo jaje. Horko još nije mogao da pojmi svojim kokošijim mozgom da nijedan Horoz iz njegove vrste već hiljadu i sedamsto i pedeset generacija nije čeprkao! GLEDANJE ISPOD KAPAKA 40 . Vidjet ćemo. Koka ostade uz Djeda. reče Baka. Mogu ih kupiti na londonskoj Berzi. kud će – šta će. šta će mi dukati kad imam dovoljno čekova i mogu čekovima sve platiti što se prodaje na kugli zemaljskoj. meni ionako nije stalo do tih dukata. reče inženjer ponosno. Djed se baš iznenadi. pa kako hoće s njom. Je li ovaj par s pedigreom? upita Djed glavnog inženjera. Dobro. Pogledajte ih! Prva klasa! Djed opipa Horkin grudni koš. popio sok. To podmlađuje. vidi da je to poveliko jaje. Kad je Djed došao. ako hoću. Tako Baka uze Horku i kaže mu da ide u bijeli svijet i donese joj dukata. Kako nije bilo blizu sela i seoskih kokošiju. Baka se zaintači da Horko bude njen i da ga ona šalje po dukate. išao preko sedam gora i sedam mora. Ili ćeš kupiti dukate u banci ili ćeš se prepustiti sudbini narodne priče. ali je sto osmog dana popustio. Uostalom. odmah sjede na fotelju pored njega i uskoro snese jaje. kad umjesto žumanceta ugleda u jajetu zlatan dukat! Pravi pravcati dukat! Za to vrijeme Horko je išao.Ali. a neka njemu bude Koka. Djed svrati kolima u veliki peradarnik i naredi šoferu da ode do glavnog inženjera da mu on izabere najkvalitetniji par. pomisli. u salon. ali nije znao zašto on ne može da Čeprka kao što su to radili njegovi preci u narodnoj priči. došao u neko veliko dvorište. Naša kuća nema rupu na krovu. mi smo toliko bogati da možemo naručiti drugačiji kraj priče. toplo kućno jaje u ruci. pristade. sjeo. Baka mu je govorila da je star i da je zaostao. Narodna priča je nepotkupljiva i ne pomaže ti što si bogata ako ćeš u narodnu priču. ali – na njegovo veliko čudo – odmah mu otpadoše pandže i poteče krv iz rana. Baka mu spremi sendvič. reče Djed i ode da kupi Horku i Koku. Dobro. Horko. obradova se kao malo dijete. čovječe. odmorio se i počeo čeprkati po bunjištu. prepuštam se sudbni narodne priče. Koka nije u stanju ni da se popne na visoki krov naše kuće te nema odakle spustiti potkovicu na moju glavu.

Mislio sam da u oku ima neka žilica. Josipa Lisac ne može uspavati..Spavaj! Neće mi priroda.... može samo razbuditi.. To je tvoja pjevačica. ovolicno? Ja li se to ogledalo ne vidi?. Neće mi oči u san. Pokriven. Imaju li u oku neke bubice koje su tako male i da im je ta žilica televizor. Zaboravite sve osim sna. reče Fari vragolasto. I to ćeš mi još jednom lijepo ispričati. Ne znaš ni dvadeset. Miran. Kamo sreće da znaš do milion. Obećaj mi. reče Adi zajedljivo. Šta ima u očima? Tata sjede pored njega da ga pomiluje. Opet gledaš ispod kapaka! Fari leži. ali ja imam i druge načine osim Josipe Lisice! Tata ode u svoju sobu. ha-ha! Već je jedanaest sati. U mome oku ima neka žilica.. Dat ću ti ja prirodu! Ti već imaš svoju prirodu! A gdje jevmoja priroda? Šta sam ja vama? Ko sam ja ovdje? Pusti nam malo Josipu Lisicu da pjeva. Tako je kako si rekao.. broj koliko znaš.. Tata se javi iz svoje sobe: Neću dolaziti. A ti. Malo ga pomilova po kosi. Bolje je da ne dolazim. znam! Dobro. je li oko ogledalo? upita. To nije dugo trajalo. Hoću. To bi te moglo uspavati. E. Tata ufura u sobu napet kao puška dvocijevka: Šta hoćeš? Koju pjevačicu hoćeš da te uspavljuje? Hoćeš mamin glas? Ništa mi ne treba. Kako ja vidim ruku? Je li oko malo ogledalo. od sto dvadeset do nule. reče. kad te molim. kad se dobro ispavaš.. Tata. reče Fari. vjerujem ti da znaš do sto pedeset. bez obzira na obzir! Dođi! zovnu Fari. Dođi. Tata šuti. reče Fari. mali.. reče tata. 41 . molim te. Ovo zavijanje vas vjerovatno neće uspavati. Neka Adi broji do sto dvadeset i natrag. Ja znam do sto pedeset. Tata nađe kasetu i pusti pjesmu Oluja. vidljiva. Adi se žalio da Fari mrmlja i razgoni mu san.

meni ne ide pisanje. Ovo vam pričam da budete budni. Sada je vama bolje i hoću da za vaše ozdravljanje ispričam novu lijevu priču. najbliži svjedok nevaljalog ljudskog roda. Niko ne može napraviti takvu spravu kako se oko rodi. Njegova Pidžama je na Fakultetu. Profesor Beli se žalio da je slabo plaćen i Pidžama je na sastanku mjesto njega. pidžame. Zar ti ne spavaš? Tata. Tata se javi: Moja Pidžama radi do tri. Oko nije sprava. reče Adi. Odjeća. Telefonirala je Pidžama moga prijatelja Belog. Život je zanimljiva pojava. kaže. a niste mi bili ni zanimljivi. plavi kaput vozi tramvaj i tramvajdžijska kapa. s povišenom temperaturom. moja Pidžama je još na poslu. moju Pidžamu. Ovo ti ne spada u lijeve priče. svih ljudi i svih žena. To se moglo vidjeti i doživjeti. istinitu priču koja bi mogla biti i lijeva i desna. ja sam. reče Adi. rekoh ponosan na svoju priču. To što rekoh. Nisam vam o tome pričao. Slušajte: Odijela.. a svoje gospodare. to će biti LIJEVA I DESNA PRIČA Iznenada zazvoni telefon. Ispričaj nam jednu lijevu Nešto sam smislio. Ona traži svoju kolegicu. Nemoj zijevati ko cipol. reče tata. Nemoje više nikada dozvoliti gripi da vas shrve. Upravo imaju glasanje o plaćanju honorarnog rada. Ne lažem. Tramvaj ne 42 . Šteta što ste tih dana ležali bolesni. Priča mi prijatelj koji je iznenada doputovao iz Zagreba. Nisam vas želio umarati. Ovo vam ne pričam radi vašeg uspavljivanja. Vidim to.. I drincao je poslije podne.. Vi ste ležali gripozni. radi dogovora o sutrašnjem poslu. svoje vlasnike. Spada. cipele odluče da u ponedjeljak krenu na posao. život je veći od svake priče. Molim? rekoste vi.. džemperi. već je kasno. Da. Bili ste nikakvi. odluci da ide na posao. rekoh žmirkajući lukavo ispod zamagljenih naočari. djeco? Vama ne ide spavanje. rada i nerada. Lagiš. Mene niko nije zvao. Prošlog ponedjeljka dogodilo se nešto što su dobri ljudi odavno očekivali i čega su se zli ljudi pribojavali. A gdje je njegova Pidžama? upita me Adi. Sve je sasvim jednostavno. Bez. šeširi. ulicom. Nemojte potezati razloge: što se ovo dogodilo. Fari zinu od čuda. kažem. Život je ponekad prepun iznenađenja. odluči tog ponedjeljka da ne ostane u ormaru i da ne bude nošena na ljudskim tijelima. kažem. tatura. ni ja vama. Šta ćemo sada. Sama. Idem.. ali čini mi se. rekoh vam ja. zato se njemu ne spava.. kape. Ko te zvao? upita me Fari. Na sastanku je. ostave doma. reče Fari i povrijedi me.Oko je veoma zanimljiva sprava. gledam i ne vjerujem svojim očima: Hodaju odijela bez tijela.

kada je Kazalište igralo Gogolja i koji komad?" Kolegica se malo ušeprtljila: znane zna. zapravo – njegovo lijepo skrojeno odijelo od najskupljeg štofa. a-m. strpa novac u džep i bez riječi – od stanice do stanice. Sve znam i znam kako treba znati. odijela. dostojanstveno i odlučno. koje vozi drugi tramvaj. govorim o ulozi Kazališta u borbi protiv višestruko nadmoćnog neprijatelja i domaćih izdajnika. Svi putnici lijepo pokazaše karte. a ja kažem jakim glasom "Pogledajte. nema lažnih vijesti o cijenama. sve skupa. kolegice. Sve teče harmonično. kontrolor se nakloni i iziđe kod Vijećnice. (Tada još nisam znao. u apoteci nema pogrešno izdatih lijekova. uđe kontrolorsko odijelo. honorarno. treći red ozdo". U Jajcu. h-m. bez pitanja za junačno zdravlje. kad tamo za katedrom – Adi zna staje katedra – sjedi moje odijelo. Ljudi su ljenčarili u svojim domovima a odijela odlazila na posao svaki dan 43 .. Studenti pažljivi kao nikad. što je najvažnije. nema papanskog gaženja tuđih cipela i. kapa i cipele. reče moj prijatelj. nema gutanja glasova.) Pa. Tako redom: u banci – nema gužve i nema da nema deviza. makar bili studenti-odijela. šešir na ivici katedre. cipele na svom mjestu. Samo kad sretne koleguodijelo. onako stroga kapa s onim znakom GET – Gradski električni tramvaj. zapravo. ali sada bez svojih vlasnika. tišina i tačnost. Moj glas govori o Kazalištu narodnog oslobođenja Jugoslavije. Tramvaj miriše od pranja. kaput: izda voznu kartu onima koji nemaju. Ista ona odijela koja inače idu tim tramvajem na posao. Narod sve razumije i plješće. Nema zamuckivanja. u tv-dnevniku – poznata urednička odijela i lijepe bluze spikerica. Nema psovki. nema da starije odijelo stoji a mlađe sjedi. svekolika odijela. studentarija kao studentarija. prvo izdanje. vozač ne prigovara nikome. zazvoni dvaput kratko: Cin-cin! I onaj njemu: Cin-cin! Bez zadržavanja. nema zastajkivanja. Studenti-odijela bruje oduševljeni mojim znanjem i pedagoškim postupkom.. u knjižari – kupac odmah dobije knjigu koju traži. Pojavi se političar. U partizanima. muška i ženska. bez sječenja zraka rukama bez optuživanja vanjskih i unutrašnjih neprijatelja za svoje grijehe. i ništa.. u knjizi Maje Ožegović. okrenut licem ka gledaocima. govori svome radnom narodu i građanima ne gledajući u papir. Pitam najbližu studenticu "Kolegice. nema poštapalica. strana 216. A ko su ti putnici? upitam gaja.. dok putnici Čekaju. nema pogrešnog brojanja novčanica.trza kao da vozi balvane.. bez zaustavljanja i izlaženja iz tramvaja radi kupovine bureka kod "Kaštela". govori bez povišenog tona. Na stanici kod Muzeja uđe kontrolor. godine. Sve teče kao u bajci o profesoru i studentima književnosti. 1943. makar ta knjgia bila navrh police. Red! Poštovanje! Moj kolega dođe na Fakultet gdje ja predajem Književnost eN-O-Bea. nema ispuštanja trbušnih zvukova: e-e.. moj glas se lijepo čuje. nema gledanja u bilježnicu i nabrajanja glupih citata. sve iskreno i korisno. Govorim o izvedenim predstavama u toku najžešćih bitaka. svoj tekst. To je trajalo. Svaka upotrijebljena riječ ima svoju tjelesnost i duhovnost. govori tečno i tačno. Milina gledati. naočari pored moje bilježnice. nema nerealnih obećanja.. Putnicima drago: red. nema moga zamuckivanja. tačno onako kako bi trebalo u tv-dnevniku. nema pijanih nabacivanja..

I siti. vrijeđati ljude i naređivati kao da su ljudi njihovi robovi." To je trajalo. Sredimo tu smrdljivu odjeću! javi se usklik iz mase.. počinju činiti slične nevaljale stvari koje su ranije činili ljudi. one su takozvani prljavi veš. Na lomaču s njima! zabruja ustalasano mnoštvo. debljali. cipele. Ljudima jednoga dana dojadi taj teror. Ljudi. pidžame. Svi muškarci i žene okupe se na glavnom gradskom trgu. Budućnost bez ljudi. o muškarci i žene. kuće na trgu su se tresle.. svih titula i svih imanja. Počeše objavljivati hvalospjevne knjige o sebi: Govor odjeće.. U početku su imali samo jedan zadatak – da ta umorna i zgužvana odijela svaki dan očetkaju.. nisu više tako čestita u poslu i ponašanju. Snimili su i masovno reklamirali tv-emisiju Upotreba golaća. Ljudi. televizijom. javi se ponovo onaj što je među njima bio najpametniji: 44 . Grad je odzvanjao i odjekivao. golaći!" U tome golišavom mnoštvu nađe se jedan čovjek koji je bio najpametniji. Čak. one znaju koje razloge treba potegnuti u samoodbrani a koje u napadu. ne mogu ga gledati tako pogužvanog. Jednoga dana ljudi uvidješe da su ih odijela potpuno potisnula ustranu i lišila nekih osnovnih prava. vidite li sada. To se moglo. Ljudima je ovaj nerad odgovarao. Izvikivali su im pogrdne riječi a dječija odjeća je izvikivala "Ua. ali svi goli kao od majke rođeni jer su odijela odbila da budu obučena! Hiljade i hiljade ljudi i žena svih zanimanja. kako nisu pažljivo opružene na vješalice. prozori pucali od silnoga smijeha. Taj čovjek reče: Ljudi. peglali rukave na ljudskim rukama i peglali nogavice na ljudskim nogama. prijeteće knjige o ljudima: Ljudi kakvi zapravo jesu. Sredimo te oubražene krpe! povika žena raščupane kose. Jedne nedjelje oblijepili su grad plakatima: ISPEGLAJMO LJUDE ZA PRAZNIK ODIJELA! Počeše odijela krojiti odijela za sebe. Zatim odijela potpuno zagospodariše radioni. Ljudi su debljali. novinama. ismjehivajući se ljudskim tijelima bez odjeće. boli su ih iglama pri obradi šavova. jer – one se najbolje svađaju. tada su umjesto odijela mogle ići na posao i pidžame. Dok su prolazili ulicama na trg iz izloga su im se smijala odijela. naročito ženske svilene bluze. naprosto. I ljudi se pogledaše i stadoše se jedan drugome grohotom smijati. Ako je trebalo da se održi sindikalni sastanak ili kakav zbor radnoga naroda i kakva komisija za žalbe. ljudski rečeno. To je bilo pravo cerekanje. sve raskošnija od raskošnijih. Sve ljepša od ljepših. a ljudi su im služili kao krojačke lutke. uviđate li da je dosta naših laži i naše umiŠljenosti?! Pogledajte se međusobno i razmislite o sebi.. kao da ih je poduhvatio zemljotres jačine deset stepeni. I to je trajalo neodređeno dugo. odijela počeše zanovijetati kako nisu dobro očetkana.. počeše terorizirati sve oko sebe. kako nisu dobro ispeglana. uvidješe da ta odijela malo-pomalo uzimaju svu vlast u ruke. knjigama i krenuše drsko protiv ljudi s parolom: TKO TE ČETKA!. priznajete li da smo svi dio prirode. kao u zemlji Dembeliji. Takve su bile i karikature u novinama i sami vicevi koji su kružili gradom: "Gdje ti je gospodar?" Zaključao sam ga u ormar. provjetre i ispeglaju.i svaki dan se vraćala s posla. To je trajalo.

. do lijepih. Što si mi govorila?! Pogriješila sam. postadoše ljudi. svaki bombardiran oblak i svako sunčano zrno. reče mama.. Uvjeravam vas. I zrak može da bude drugar. Sam si? Što si tako miran? Igrao sam se sa zrakom. Dosta mu je bilo te priče. Ponekad mu dozvoli. Tako ljudi opet. među njima ostade za sva vremena zlatna pouka. a pantalone mi daj sada.. mora razumjeti svojim tijelom i znati svojim mozgom da je sve na ovoj zemlji vrijedno isto toliko koliko su vrijedni ljudi – i svaka ubijena ptica. Ja hoću pravdu za sebe. zarađivati novac i živjeti po svome. i svako posječeno drvo. Fari odmahnu rukom. To je zanimljivo.. poslušnih haljina. NIKO-i-NIŠTA Mama uđe u sobu. kad poželiš da ti zrak bude drug.. Razdijeli mi radost: rođendan je jedno. Rekla sam "Za rođendan".. a odijela – odijela. Daj! reče Fari. raditi svojim rukama.. smirite se! Naša odijela neće više htjeti na naša griješna tijela. od čistog ishodišta u moralu. kad je Adi u školi. E. Onad ću zamrznuti rođendan. kao da smo sada izišli iz pećina ogrnuti u krzna ubijenih životinja. Pa nisu partizani dali Nijemcima pravdu! Uđe tata. Nema ništa do rođendana. reče Fari. poslije dvije hiljade godina.. od smokvinog lista u odijevanju. nećemo tako! E hoćemo tako! To je pravda. dok smo je slušali. Samo. Šta si radio? Igrao sam se sa zrakom "Čovječe ne ljuti se". ne može. kao što nas je majka priroda učila. kape neće više htjeti na naše prazne glave. Ako čovjek zna i vjeruje da ga nevaljala djela unižavaju i zla djela uništavaju.. Zanimljivo je što sam ga ja pobijedio. 45 . reče mama. O. Sada se možemo radovati i takvoj igri. do bogatstva i slave.Ako želimo ponovo vladati. Željela sam te obradovati. i svaki zagađen izvor. E. Ne mogu biti lagalica. moramo raditi na ovoj zemlji drukčije nego smo radili i ponašati se prirodno. Kad si sam. ako ponovo želimo do vlasti. ljudi. Može ako mu ja dozvolim. Pravda je jedna. poslušnih odijela i lijepih. Kupila sam ti one pantalone za rođendan. moramo početi iz početka. Onda ću ja zamrznuti poklon. Sve smo iznevjerili i moramo početi od Adama i Eve..

Mislila si! Ti ne primjećuješ koliko je on narastao. Idem poslom. Vodio si ti mene u Mostar. Misliš li da sam ja Marko Kraljević? Što? Kako ću prenijeti Adija. Mama je i moja. pažljivo. Što tako naglo? upita mama. Spominjao sam ti: Pišem knjigu o Mujagi Komadini. Misliš da je to danas nekome zanimljivo. Idem i ja. samo se uživa! Čini ti se.Što ste legli? Umoran sam. Djeca me vole. Ispričaj! Poslije lijeve priče. s vama? Nemoj se nabacivati. Kad je tako. reče Fari. Zar nismo svi tvoji? Fari učini hrvački zahvat. Mislim da je zanimljivo. Sve sam mislila da možeš. Idem i ja. Nemam škole. On još živi u sjećanjima. Kadašnjem gradonačelniku? Austrougarskom. Nemoj ti meni pričati. Večerašnja lijeva priča za naporno uspavljivanje ima poentu u jednoj anegdoti o Komadini. jednom rukom tatu: Kucaju mi dva srca: jedno za tebe. Odmah! 46 . jednom rukom mamu. I mene će zavoljeti. reče tata. Ne primjećujem. reče Fari. Mogu li se zgusnuti ovdje. bivšem gradonačelniku Mostara. težak si! Malo mi mjesta! Vidiš. Ti si tada bio mali. reče tata. reče tata.. Idem u Tunguziju.. djeca te poželjela. reče Adi. U Mostaru se ne radi. Idem sutra u Mostar. Ne možeš sa mnom. jedno za tatu! Kad je čuo gužvu Adi prestade svirati i pokuša se ubaciti: Mac! To je bila njegova riječ kad se uvaljuje. Niko. Hej. Neka oni legnu ovdje sa mnom pa ih prenesi kada zaspu. u anegdotama.

Kad je Niko-i-Ništa došao. prema čelu stola. Nedjeljni ručak je dobar i bude kolača. isto će se 47 . Takav je običaj u domovima. Na čelu stola su sjedili najjači dječaci. Ko pobijedi protivnike bude prvi. Pošto su domci posjedali po svome redu. poveće glave. čvrstih ramena. poderanog džempera. njegovo držanje. I kad pođemo na selo mome prijatelju Čvori. To se ponavlja sve dok nekoga ne pobijedi i zaustavi se ispred pobijeđenog. važno je što nije važno. reče Fari. ali od svega više iznenadi ih njegovo ponašanje. Kako zna svoje mjesto? vi ćete pitati. i svi su to već činili. To je to. Novajlija najčešće pogriješi u odabiranju mjesta i tada mora da se tuče sa onim ispred kojeg je sjeo. ondje je čelo stola. Bio je onizak. Nije se bojao djece i nije se radovao što ih vidi. prema masnijoj čorbi i većem komadu kruha. I mi se u obdaništu tučemo za pišanje. i hrana se uvijek dijelila sa čela stola. bila je nedjelja i bilo je vrijeme ručku. Komadina to odbije riječima: Gdje god ja sjedim. sjeo na prvu stolicu koja je bila slobodna. reče mama. s bijelim ožiljcima na glavi. Bio je vaših godina. NIKO-i-NIŠTA U jedan dječiji dom dovedoše novog dječaka koji reče upravnici da se zove Niko-i-Ništa. te redom – slabiji i slabiji. na kraju ručka. Ko pobijedi ide zajedno mjesto naprijed. Tako je i u sportu. Ručavalo se u dugačkom hodniku. nešto mlađi od Adija i nešto stariji od Parija. prljav.Neće mi priča imati odgovarajući kraj. Svi su ga pažljivo gledali. Ja pišam treći: Irhad. On je bio neobično miran. i kad kupimo kokoš i donesemo je među njegove kokoši. Slobodan Pavić pa ja. Biranje mjesta za stolom je prirodan red stvari i svi su to znali. reče tata. Sve domce iznenadi njegovo ime. Tvoje lijeve priče su svakako malo ćaknute. Prva savezna nogometna liga i onaj sto u dječijem domu – ista je stvar. Izgledalo je kao da ih nije osobito zarezivao. Da. njemu ponude da sjedne na čelo stola. tata! Komadina zakasnio na sastanak gradskih otaca. Djeca su ih zavoljela. To je odabiranje vrste i to sam vam već spominjao i to je prvi zapazio onaj bradati Englez koji se zove Darvin. svi su očekivali da će i novajlija: prvo stati sa strane. pa kad je ušao u prostoriju. ošišan. Nije važan kraj. I to je bilo prvo što se domcima nije dopalo. do kraja stola. Pričaj. odmjeriti red i izabrati sebi mjesto koje mu pripada po jačini. Pošto je ta stolica bila pored vrata.

dogoditi. Samo ne u odnosu na vrh stola ili u odnosu ko će prvi piskiti, već u odnosu na pijevca. I šta je bilo s Nikom? pitat ćete. Niko-i-Ništa jednostavno nije htio da se tuče za mjesto, sjeo je posljednji i strpljivo čekao da jelo dobiju svi prije njega. Tako je izgubio važnost i počeli su neki poslije ručka da ga tuku, čak i neki koji su bili manji od njega. Jedan drzak dječak oteo mu je i kolač koji je Niko držao u ruci, zagledao ga i pomalo grickao, kao da mu je bilo žao kolača ili kao da je želio da što dulje uživa u jedenju. I? Ništa. Nikoje tužno pogledao za kolačem, drski dječak je smjesta smazao cijeli kolač i nije se više obazirao. Samo je krajičkom oka pogledao da li ga upravnica gleda. Znao je da ga niko od djece ne smije prijaviti. Da ga je neko prijavio dječak bi otišao u dom za besprizorne dječake, ali bi taj prijavilac dobio batine. To je zakon i tog zakona su se pridržavali. I? Tako je bilo i ponedjeljkom, i utorkom, i srijedom... Jednog ponedjeljka dođe u dom hitna pomoć i ljekar pripremi igle za davanje vakcine. Svi domci su se manje-više pribojavali injekcije, i oni najjači, neki su bježali u zahod pa ih je upravnica zvala, a oni najbliži očigledno su se ustezali. Niko-i-Ništa se zadesio blizu, Ijekar ga pozva i Niko primi injekciju tako jednostavno kao da mu je zračak svjetla pao na mišicu. Niko se izmakao ustranu i samo je ovako držao prst na komadiću vate koja je zaustavljala krvarenje. Domci su to vidjeli. U petak je nestalo vode u domu i upravnica izvede domce da se umiju hladnom vodom i zube operu. Tada je bio kraj novembra, studena voda, a Niko skinuo košulju, izuo cipele, zagazio u rijeku i oprao se ledenom vodom. Poslije ovakvih događanja neki domci, koji sjede pri kraju stola, nudili su da Niko sjedne ispred njih. On reče "Samo vi sjedite na svojim mjestima". Ništa više nije govorio. Takvih ponuda bilo je i za večerom. Nekim dječacima nije bilo pravo što Niko sjedi na kraju. Željeli su da se poštuju pravila domskog ponašanja, da svako bude na mjestu koje mu pripada, ali Niko-i-Ništa ostade miran. Iduće nedjelje trojica su ga udarala šakama po glavi i plećima, jedan mu je potrgao spavaću košulju, a Niko je samo povio svoje tijelo, stavio krupne šake uz lice i mirno otrpio sve udarce i ponižavanja koja su nastavljena i poslije tuče. Bacili su mu četkicu za zube u kantu za smeće i papuče kroz prozor. Najviše zla u tome činio je dječak sa čela stola, zvani Krakonoš. Dok nije došao Niko, on je tukao druge dječake. Prvo je tukao svakoga novajliju i tražio da mu daju dio svoje hrane, a kolač obavezno. To se saznalo i upravnica je nedjeljom nadgledala jedenje kolača, ali slabiji dječaci su folirali da jedu, krili su kolače i krišom stavljali u male kesice vezane oko pasa. U tim kesicama, skrivenim među nogama, ti jadni dječaci su iznosili kolače i davali ih Krakonošu ili nekome drugome koga on odredi. Dječaci koji su uredno donosili kolače mogli su se nadati da Krakonoš ponekad ostavi koju mrvu i njima, tek toliko da probaju. Krakonoš je mogao
48

pojesti stotinu kolača. Kad je opet bila nedjelja i kad su podijeljeni kolači, Niko je svoj odmah smazao u dva zalogaja. Krakonoš ga je gledao s vrha stola kako jede i zaprijetio mu. To su bile domske grimase i sitne, nevidljive, ali značajne domske kretnje. Svi su znali da će Krakonoš poslije ručka isprebijati neposlušnog Niku. Krakonoš nije odmah krenuo. Sačekao je spavanje, sačekao je da upravnica pogasi svjetla u sobama i tada je ustao i rekao Niki da ustane. Prije toga su dekama zastrli prozore da se ne vidi svjetlo i počela je tuča među krevetima. Krakonoš i Niko tukli su se šakama i mogli su upotrebljavati samo tijelo protiv tijela. U okršaju su poderali jedan drugome pidžame i nastavili tuču sasvim goli. Niko nije spavao. Svi su sjedili na krevetima i gledali. Niko nije izustio nijednu riječ. Samo se čulo stenjanje dvojice boraca u hrvačkim zahvatima i potmuli jauci od bolova. Poslije borbe koja je trajala neodređeno dugo, možda čitav sat i po, Niko-iNišta je oborio Krakonošu, i to plećima na pod, i sjeo mu na prsa. Krakonošu je tekla krv iz usta a Niki je krvarilo uho od ujeda. Bili su još umazani krvavim pljuvačkama i znojem. To je bio kraj borbe i kraj Krakonoševe vladavine. Sutradan se to pročulo u domu i domci su tada saznali da je Niko-i-Ništa došao iz doma za besprizorne u njihov dom da se popravi i da bude kao ostali dječaci. Još nekoliko dana je hrana dijeljena kao ranije, a onda – u nedjelju, kad je kuharica potegla prvu kutlaču nad prvim tanjirom u dugačkom redu – dječaci sa vrha stola, i sam Krakonoš, prevrnuli su svoje tanjire i to je bio znak da se od tog trenutka hrana počinje dijeliti s drugog kraja stola. Od tada je Niko prvi dobijao jelo, slabiji dječaci oko njega ostali su na svojim mjestima i niko više nije tražio, nije ni smio tražiti, da mu drugi daje svoj kolač ili dio svoje hrane. Tako čelo stola nije bilo tamo gdje je bilo nego tamo gdje je sjedio Niko-i-Ništa.

NA STADIONU U subotu, kad je jelo bilo na stolu, Adi spomenu utakmicu. Mama je još gunđala što joj je gibanica prigorjela, Fari se postepeno umirivao poslije (zlo)upotrebe crvenog flomastera, a tata je već donio bokal svježe vode i krišom gledao gibanje gibanice. Ništa nije govorio, samo je ponovo brisao naočari i čekao da ga mama pogleda i upita "Je li u redu?" i da tata prizna "U redu je. U Holidej-Inu nije bolje". Adi ponovo spomenu utakmicu i tata reče "Možemo". I ja ću na utakmicu, reče Fari. Nemoj obojicu voditi, gužva je, reče mama.
49

Ja idem, reče Adi odlučno. Mene stavi na ramena, reče Fari. Ja volim gužvu. Voliš gužvu kad si na ramenima, reče Adi. Izgubit ćeš jednog od njih, reče mama. Danas igra "Zvezda" i već sat vremena čujem trube i larmu na ulici. Svezat ću ih, našali se tata. Mama odmahnu rukom i hrabro zasiječe gibanicu. Čuvaj ih, znaš kakav sve svijet ide na nogometne utakmice! Kad jurnu... Adi, kako se ono kaže? Kao stampedo! Vidi, molim te, mi smo krdo! uzviknu tata. Tako nešto, nasmija se mama. Fini svijet ide na košarku, ide na hokej, na tenis... Muškarci su nervozno ručavali i ubrzano krenuli: Moram priznati da mi se ne ide, reče tata. Djeco, obujte najgrublje cipele koje imate. Star si, ako ti se ne ide na utakmicu, reče mama zajedljivo. Jesam. Više me ne zanimaju utakmice. Više nije igra kakva je bila u moje vrijeme. Više nije tata kakav je bio. Fari nešto upita, dok je tata navlačio terenske cipele. Molim? reče tata. Imaš li ti sto posto godina? Nemam još, reče tata. I kakva su to provokativna pitanja pred važnu utakmicu? Da imaš sto posto godina već bi bio mrtav, zar ne? Vodi ih, reče mama, tako ćeš izbjeći sva neugodna pitanja. Daj mi zastavu i ja idem. Sam, reče Adi. Mama, stavi mi bedž, reče Fari. Umirio se, što je bilo neuobičajeno, i pipa svoje srce, što je također bilo neuobičajeno. Mama se zabrinu: Šta ti je? Je li ti dobro? Nemoj ići na utakmicu. Dobro mi je, samo pipam na kojoj mi je strani srce da me ne ubodeš. Mama mu prikači bedž: Majmunac jedan! Pred stadionom je bila gužva. Veliki ulaz bio je zakrčen ljudima, i kad je tata ušao sa sinovima u to gusto mnoštvo, dođe nekoliko autobusa sa novim posjetiocima i sve se zatalasa i zatisnu, kao da je navalilo krdo goveda. Fari je bio na tatinim ramenima. Još je bilo dječaka na ramenima a ramena su bila uz ramena, kao da su dio zajedničkog tijela. Tata reče Pariju da ustane i da hoda po ramenima i glavama do ulaza i da pruži ruke redaru na ulazu i da zamoli da ga smjesti na sjedište A 180, treći red lijevo. Još nekoliko dječačića je trčkaralo preko stisnutih glava i preko ramena. Niko osim njih nije mogao pomjeriti nijedan dio svoga tijela. Jednostavno su bili nošeni ka ulazu, stenjući i zijevajući od muke. Tata je samo štitio Adija rukama i pogledao koliko još ima do kraja.
50

reče tata. A šta je ono puklo? Petarda. Saraj'vo!" Njegovo društvo je uživalo na suncu. najzad. A kako je on došao na utakmicu? Neko ga je dovezao. Vidiš koliko je debeo. A ko ga je dovezao? Ne znam. kad je tata želio da se opusti. eno izvode penal! Je li bio gol? 51 . A ko je onaj u kolicima pored igrališta? Ono je invalid. Fari poče seriju zapitkivanja: Ko su oni što viču? Svi viču. smjestili. Neko njegov. Dosadno mi je na utakmici. mezio i povremeno spominjao "Saraj'vo. navijaj za nekoga. On ne može hodati. A šta je ono kod ulaza? Ono je vojna policija. Nemoj tako. Gledaj ih! reče tata. A koji su oni tamo sa trubama? Ono su navijači "Sarajeva". Nije on igrač. Pogledaj igrače. Nema pravo da se skida. A što je ovaj go pored nas? Toplo mu je. Debeli. čašice među njima i meza. Hajde. Gledaj kako to Adi radi. Boce su bile pod sjedištem. On ima pravo da bude debeo. Oni što najviše viču? Ono su navijači "Zvezde". Dosadno mi je. Lijepo si rekao. Kako su zvezdaši bili grlati. Zašto ti je dosadno? gledaj sada.Kad su se. Debeli između dva zalogaja povika iz bijela grla: Spirjanit ćemo vas! Nije imao volje da to ponavlja jer su "Zvezdini" igrači već nadirali ka protivničkom golu. Adi je poskakivao "Zvezda! Zvezda!" Debeli je pio. debeli! poče Fari uzvikivati. Nećeš ti više sa mnom na pravu utakmicu. reče Fari. Toliko puno zastava?! Ono su sportske zastave. A čije su ono zastave? Ono su naše zastave. odmori i uživa. A šta je ono zeleno? Ono je vojna hitna pomoć. Neka ti Adi objasni šta je petarda.

gledala je kasni muzički program na televiziji i čekala da se tata vrati. Pomisli kako ti naši ratni filmovi dugo traju. Muzički program je bio pri kraju. mama. kad porastem. slično si sanjao. U jednom trenutku mami se učini da sinovi ne spavaju. da se ti vozaš. zagledaj se malo! Ne valja. Kad si bila u Moskvi.. Bolje je na televiziji.. Iako ovaj put bez osobitog razloga. Ponavljaju se udarci! Ali ovo što gledaš je neponovljivo. izmislit ću da nikad ljudi ne umiru. Ali. I sinovi su trčali za nagradu. Tate još nema. Čvrsto. Mama ga opipa.. Još nije bila ponoć. Te. Bio je gol. ovo je pravo! Pravo je na televiziji. Ne ponavljaju se udarci. Mama je bila doma.. Rano su pospali i tata je otišao da gleda film koji se zvao Valter brani Sarajevo. Sjećam se. Uđe u dječiju sobu. sine. Možda će svratiti u Klub na pivo. Mama nije voljela te borbene filmove. reče Fari. Tata je volio borbene filmove i obećao je da će jednom i sinove povesti da gledaju. Dosadno mi je. Fari ponovo dobi po guzici. nije bilo napornog uspavljivanja. Pa. Grobovi treba svi da umru. na travu! Na travu hoćeš?! Ni. 52 . zatim pade i "Zvezdi" gol koji tata nije vidio. Uzmi mi ovaj ružni san iz očiju! Mama se uznemiri: Fari nije nikada plakao. Eto. Porušiti će se svi grobovi i neće biti umiranja. zatim poče brisati naočari. lete. reče. Nisam vidio. Parije dobijao izvjesnu prednost na startu i tako je svaka trka bila izjednačena. to je zanimljivo. Razumijem te. ovo je prava utakmica! Gledaj ili ne gledaj! Hoću dolje. Nervozno je žmirkao prema igralištu. lete. Je l' da. ali ti si došao da gledaš. Da ne bude groblja. možda hiljadu i prve večeri. Tamo se lijepo ponavljaju udarci. Vodi me kući! Sačekat ćeš još dva sata..Čuješ da zvezdaši vrište. porušit će se i njegov grob.. Adi skače u nebo. Tata ga odalami po guzici. ja. zatim ga zagrli. ali mu lopta nije mogla ući u pogled. Zagrli ga. reče mama. O tome ćemo još pričati. i tačka! Fari poče lupati nogama i poče se buniti i vriskati kao Damjanov zelenko. a njihovo brzo uspavljivanje također je bilo svojevrsna nagrada roditeljima. sanjao sam da si ti umrla i da si mi u džepu. stalno sam u džepu držao mali bibi. Za sve mene skrivljuješ! Ne skrivljujem te. ali šta ćemo s ljudima kad ipak umru jednoga dana? Treba da ljudi kad umru da lete. Nećeš ti više sa mnom na pravu utakmicu. u kutiji. nekoliko puta. i kad sam bila u Moskvi.. Na kraju je došla nagrada. uzbuđen. Sjedi na krevetu. Svi ljudi ponekad sanjaju slične stvari.. vidiš. Ustade iz kreveta i zaplaka. Sinovi su brzo zaspali pošto ih je tata nagovorio da poslije utakmice trče oko stadiona. Ti si mokar! Sanjao sam da sam umro. I Adi neće umrijeti. Fari se probudio. Dok si ti bila u Moskvi. I neću.

zajedno.. zgusnite se sada ovdje. zgusnite se u krevet. To je pretjerana riječ. Moram ti priznati. Ja ću vas uspavati. Koliko je sati? Eno. Rekao mu je. i ona meni krila i puno sam letio. A ja znam pričati. Ispričaj tati. Svaku noć sam te sanjao. Mama se nasmija i ponovo ga prigrli. zatvoriti ga i san će vam biti lijep i šaren kao leptir. Hajde. Nemoj izmišljati. I još je rekao da mu se ja ne sviđam i da će me baciti u Mrtvo more. i ja sam. Kad odem u vojsku. Gdje je tata? Tata je u kinu. Poželio sam u snu da sam kuća pa da otvaram sva vrata i prozore. Ja sam njoj dao svoje ruke. Poslije reče: Sanjao sam da čitalac piše knjigu. To je važno. Adi se spusti na donji krevet. Zato što si me poželio. reče Adi. Samo ne voli kad Fari počinje izmišljati. Ja ću vam strah huknuti u džep. sanjao sam: Bila je tu jedna ptica. Neću više ići toliko dana. reče Adi. Adi je ispružio glavu s gornjeg kreveta i tako su razgovarali i gledali se. ali i vi ponekad pretjerate. reče Fari. tada se raste. Rekao mu je! Hajde. umr'et ćeš za mnom. Niste. otkucava ponoć. Sve mi dolaziš u oči. samo nemoj toliko noći. reče Fari. Meni je majka govorila: kad se sanja letenje. kad sam bila kao ti. da budem odmah mrtav. To je prirodno. Kad me tata prošli put odnio sebi u krevet. Hvala ti za taj mali bibi. pod mojim jastukom. da olovka piše pisca. To će mu se dopasti. reče mama. pokrijte se. Gdje je tata? U kinu.Koji si mi bibi dao? Onaj tetrapak. da knjiga piše olovku. Bez veze. Jednom je rekao "Dosta mi vas je!. Moje pozorište je davalo predstavu u Moskvi. To je lijepo. Tata voli kad mu pričamo snove. Idi ti toliko dana. 53 . To je sve zato što me voliš. svašta sanjala. i to se rijetko događa. Jesi li ti nešto sanjao? Adi nije odmah odgovorio. Jesmo li te probudili.. Adi se promeškolji i otvori oči. reče mama.

Laku noć. Fari ne dade majci da se udalji. ponekad ne voli. Sada još jedna moja mala pjesmica za dobar san.. Fari popi samo gutljajčić. ali sada moramo misliti na druge stvari. Tata nas voli. prije spavanja.. I tatu volim. Baš lijepo. Neka vas tata opet vodi u boginicu. vidjet ćemo. javi se. još malo zanovijetanja. ti si cvijet i mama će te zaliti. onako vedar i bistar. Mama se nasmija. Zagrli je. Već ležim. Ali. Ustani sam. mama! Ustani sam. Ja sam se također zaljubila u tebe. U pravu si. reče mama. daj mi vode. Ali. Nisi žedan? Nisam. Ali. 54 . reče Fari važno.. Dosta je bilo! Stalno pričaš o tati kao da si ga već poželio. Evo ga: Mama. Zaljubljena sam u vas. ovaj.. I gotovo.. I odmah se oblačiš.. Fari je lagao. A imaš li ti ljubavnika? Nemam. Šta je tata? Tata je zaljubljen u Josipu Lisicu. Dobro. Šta hoćeš od mene? Čini mi se da sam se opet zaljubio u tebe. Hoćeš da budem moderna? Zar nisam? Hoću da budeš kao ona glumica na televiziji. ponovi mama i priđe prozoru da namjesti zavjesu. pazi. Mama ga pomilova po kosi. to je moderno. dovde! Najviše te volim kad spavaš i kada se budiš. Zar to nije dosta? Kada se pomodiš. to je bilo dok je bio dan. Ja sam cvijet i moram svake večeri dobiti vode. Pa. Možda se tata neće složiti s tobom. više! Mene je tata vodio u boginicu i objašnjavao mi šta su katolisti. Fari. Ponekad voli.Je li bog zrak. da ne bude noćas pi-pi. nasmija se. molim te... mama? Nemoj. Tata je. reče Adi. Ti lagiš. O tome možemo popričati s tatom. Pop je bio crn i brojao je pare.

. Sunce proviri preko tatinog ramena i stušti se na bjeličastu guzu kao roj vrelih strijela. Mama zagnjuri glavu među njihove glave. Mora da smo se približili ekvatoru. Kao da smo u Africi. Može li se sjenka izbrisati? upita. kako mrav s mravom razgovara i crv gricka drvo. a pričat ću ti kao da je stvarnost. Da te pomazim. i sve ribe da se spuste u dubinu.. Fari se još trudio i crtao na pijesku svoje ime: IRAF. Pitanje šta je Fari još očekivao. I mene! reče Adi. I prži. I samo je trebalo da se pojave beduini na devama ili razbojnici na brzim konjima. dokle sunčevi zraci ne dopiru. otužno. ali se sjenka ne pojavi. Kad tata dođe neka vas razmješta. Iznenada.Mama ugasi svjetlo. Sunce hoće da se sve životinjice ukopaju duboko u pijesak. Sada je kraj ljeta i Sunce se popelo visoko da ne može više. jer – kad su se približavali granici rekao je majci u kolima "Ja ću tebi kupiti u Grčkoj roba da ne opereš nijedan tanjir!" Fari je ponekad govorio stvari kojima ga niko nije učio. I ja sam iznenađen kako u Grčkoj u podne nema sjenke. Eto kola! Vidjet će me! 55 . Fari pogleda tatu. Ljubi me previše! reče Fari. Zar nije bilo dosta? Nemoj još gasiti svjetlo. Mama. Na pješčanom horizontu iznenada se pojavi italijansko kamp-vozilo. sve životinje da se zavuku u gustu džunglu. Tata je stajao u blizini da bi sinu činio hlad i da bi ga ohrabrio da istraje u svojoj kakinskoj nakani. MOŽE LI SE SJENKA IZBRISATI? Fari je kakio na samoj obali Egejskog mora. Nije bilo drugog izbora. a s druge strane – ovaj sitni grčki pijesak izgledao je iz Farijevog čučnutog položaja kao afrička pustinja. Pravo na nas. Fari se pomjeri. slušaj ovo: Ovo nije stvarnost. S jedne strane bojao se morskog psa. Nigdje sjenke. Majka upali malo svjetlo. oštra stopala u vreo grčki pijesak i brižljivo pogledao na horizont divlje plaže i morski horizont. Bilo je podne. Gledao sam slova u slikovnici: Slova se smiju kao moj tata! Vidim. I tako dođe san. Ne da ni jednoj sjenci da se pojavi. Majka im zapjeva tiho. Ukopao je mala. tiho da se čuje kako pauk plete mrežu. Zaspite ovdje. poželio si ga. A to je sredina globusa zemaljskog.

Nema veze. utješno. Možda i Grci tako kažu. Talijani protutnjaše dvadesetak metara sjeverozapadno. I oni kažu kaka. A? Nema veze. To je činio s čudesnim užitkom. Zato je to njihova riječ. posao je obavljen. Tata uze Parija. Bio je ljut. Vozač je povećavao brzinu i sužavao krugove. Mrš. Joj. Asprovalta je bila sjeverno. šalim se. i oni neće vjerovati da je kaka. daleko. Tata. Fari mu odmjeri od šake do lakta ne mijenjajući položaj. izgledao je kao zečić. ukrali Talijanima tu riječ. Pa. zatim uključiše muziku i udaljile se prema Asprovalti. Talijani ne znaju naš jezik. Fari je gledao djevojke kao da ih nikada ranije nije vidio. Šta to ti pokaza Talijanu? Uslovni refleks. da nije crvena od krva?! Nije crvena. go. Tek je proplivao prošlog ljeta. sada su me prokužili šta radim. A ima li ih ovdje? Ima. jednostavno ga baci u dubinu i sam zaroni u valove. Zastajao je i pažljivo 56 . Je li tačno da u Grčkoj ima morskih pasova? Ko ti je rekao da ima? Adi je rekao da ovdje ima morskih pasova koji su kao dvaput naši. Zato. Grčki morski psi su kao i naši. Tako sitan. To je stvar koja se tiče sve djece na svijetu. Šta će oni reći o meni kad se vrate u Italiju? Reći će da si kakonja i pišonja. izgleda. Zatim počeše voziti ukrug oko Parija i tate. daleko. kuda prolaze oni brodovi. ali smo mi. Adi se šali. reče Fari i ponovo odmjeri od šake do lakta. Točkovi su jedva razgrtali pijesak. Oni ne znaju naš jezik. Kad su se okupali pošli su kroz nudističku plažu. Oni su Talijani. tamo. Ne razumijem te! Jesmo li mi prije kakili ili Talijani? Prvo su Talijani. Kao da su drukčije od onih na Jadranskom moru. Talijani misle da je moja guza krofna? Talijani će misliti da je tvoja guza kroma. I tvoja kaka je crvena. Fari je mogao da pliva u njegovoj blizini i da se povremeno oslanja o tatina ramena. tamo! Talijanska kola su još orala pijesak u krugovima. ti reče da Talijani ne znaju naš jezik. Oni će od moje kite misliti da je viršla? Da. Vidjela se bijela crkva i bijeli restorani uz obalu. reče tata. izvirio je glavu iz kabine i dovikivao Cacone! Šta viče Talijan? Viče ti Cacone! Kakonja.

zatim stari grad Skoplje. Ne znam jesu li bolje mačke sa većim sikama ili sa manjim? Ne znam ni ja. Ova je dobra za tebe. Adi je već sve znao. Ne razumije se mama u to. Daut-pašin hamam. reče sin. sine. Prvo Višegrad sa ćuprijom na Drini da. i da će govoriti samo njemački. kao krv. reče sin. našali se tata. Tako: bolje i mekše? Jesu! Ja bih tebi onu crnu. Mi se ovdje šalimo. Zatim manastir Mileševo s bijelim anđelom ''s poštanske marke". reče tata. kad budu u starijim razredima. Ona druga ima bolji kupaći kostim. Bez obzira na obzir. da će se odvojiti od nas. Kako bi bilo da povedemo jednu od ovih Njemica. zatim Kosovo polje s turbetom cara Murata i spomenikom srpskim kosovskim junacima na uzvišenju zvanom Gazimestan. ako se mama odijeli? Jesu li tebi bolje plavuše ili crnke? Plavuškice su bolje i mekše. Na odmoru smo. i sve o ličnostima koje će susresti ili o kojima će se govoriti. u tome moranju bilo je skriveno zadovoljstvo koje su postepeno otkrivali. debelu. Putovanje u Grčku bilo je obećano još prošle godine. Pitat ću mamu. a Fari bi krenuo prstom po karti. Naravski. Gledaj kakav ima karmin na nogama. zatim grčki lučki grad Solun i. tata je prvi sve pokazao i pričao. I morali su pričati o onome što će vidjeti usput. Uči li te deda tome? Ja sam sesualni manijak. Uslovni refleks. Srećom. sa znamenitim iskopinama. Opet to?! pobuni se tata.zagledao. Ti si neodgojen. desno. da je ne razumijemo. stara crkvica. kameni most na Vardaru. put ka Asprovalti. Najbolji je kostim koji se ne vidi. Tata je govorio da prije svakoga putovanja saznaju što se više može saznati o predjelima i mjestima u koje putuju. znao je 57 . da je niko ne vidi. Ova svaka izgleda kao torpedo! Šta je torpedo? Torpedo je mala raketa što razbija i najtvrđi oklop od gvožđa. Kad se vratiš u obdanište nemoj da budeš glavni u nekim stvarima. mogu pričati da su šetali ruda. vožnja na jug. stara džamija. Razumije! Razumije! Govorila je da će se skinuti. Ako treba. Adi i Fari morali su pokazati na geografskoj karti sva mjesta koja će vidjeti i put od Sarajeva do Asprovalte. granični prelaz u Đevđeliji. zatim stari grčko-rimski grad Stobi u dolini Vardara. došao lijepo do Višegrada. Ne vidim joj kostim. Fari odmjeri od šake do lakta.

lijepa. Sve mladi momci. Svi oficiri bili su zaljubljeni i svi su pjevali. Nas dvoje smo se našli u njenoj sobi i djevojčica je donijela rebus BOJ da ga ja pročitam: Sutradan je donijela i druge rebuse: O Skoplju sam već nešto znao i nije mi bilo teško da se dosjetim. To je zaista bilo smiješno. i to ismjehivanje trajalo je do ručka. plava. dvojica oficira potegli su pištolje i pucali uvis. Kad je Dimče završio i kad je orkestar utihnuo. vadio ježeve bodlje iz pete! Sada je tamo plaža hotela "Albatros". čekam te. Mnogo kasnije došao sam u Skoplje. Takav je život! 58 .. Bila je mojih godina ili malo starija. a jednom sam joj. jedna mlađa djevojčica otkri da smo plavuškica i ja zaboravili jedno slovo i izradili ZIDNE NOVINE! Naravno. umjesto u Prijepolje. kad smo ih donijeli na velikom pak-papiru i kad je upravnik rekao da je u redu. makar i pogrešno. djevojčicu je bilo stid. Adi i Fari prasnuše u smijeh. svi su nam se smijali.gotovo sva slova!. tata je počeo pjevati. Samo sam je gledao. Tužna je nedjelja mada je cv 'ječe svud. koja je bila moje gledanje. ali nisam ništa od toga poželio. dragana. Jednog popodneva odredi upravnik nas dvoje da pripremimo zidne novine. Šta je bilo s onom djevojčicom? upita Adi. Naime. reče tata mudro. Često je ponavljao rečenicu koju je pročitao na vratima neke stare aščinice: SEKOE SABAJLE ŠKEMBE ČORBA. Želio mi je pokazati da zna makedonski. o škembe-čorbi. U mojoj četi bila je i djevojčica koja mi se dopadala vraški. o gravče na tavče.. Vi ne znate šta su zidne novine. sličila je mojoj majci. o stotinama dućana. mora se priznati da je s lakoćom znao pronaći Grčku i Solun i pročitati THESSALONIKI. što bi rekli stariji ljudi. To što sam poželio nije bilo za jelo: Jednu pjesmu u ljetnoj bašči Oficirskog doma. o leblebiji. I da se pokažem pred njom! Moj otac je služio vojsku u Skoplju i pričao mi o Vardaru. prešao Drinu preko mosta i uputio se prema Beogradu. znam daje uzalud! I orkestar Doma. Ali. E. a neću vam ni objašnjavati. Ja sam to zamišljao i želio sam jednom doći i probati sva ta jela i pića. o bozi. Ponekad smo plivali zajedno. Ili se meni činilo. poslije dva dana našega crtanja i bojenja tih zidnih novina. otegnu tata. Nemojte se smijati. bez veze: Sjećam se i kako sam prvi put čuo za boj na Kosovu. čak. Bio sam na ljetovanju u Tihoj kod Cavtata. Meni je bilo drago što smo uradili nešto na svoju ruku. Međutim. Tata je ta pričanja počinjao ovako.

reče mama. zapravo – to nisu ni bili otoci već nazivi planinskih vrhova. ljudima i životinjama. Kad su se dovoljno približili granici. dok je još tu. Hios. kada su svi ovi grčki otoci Tasos. Mi to ne vidimo odavde. Grčka tone u more! Pogledajte ovo razbijeno kopno. do carinika i pograničnog milicionera. Car je vladar. Jedno vrijeme su pomagali tati da gura kola – svi putnici su pomalo gurkali svoja kola." Adiju i Pariju najzanimljivija stvar na cijelom putovanju bio je granični prelaz. da ne pale motore. Rodos. Leros. rekla je. Skuplja pare i robu. Grčka karaula se ne vidi odavde. samo je veliki otok zvani Atlantida stajao posebno u moru. djeco. Kao "Vidi glupog pitanja!" Pitanje nije bilo tako glupo kao što je u prvi mah izgledalo. Limnos. Šetao je tamo-amo. Visoko iznad stražarnice vihorila se jugoslavenska zastava. južno od Krita. Prišli su prvom cariniku. životinjama sa tri glave. Lezbos. Za kratko vrijeme samo će vrh Olimpa viriti iz Egejskog mora. Bilo je ljeto i mnogi putnici su željeli u Grčku... Carinik je carev poslušnik. u jednom katastrofalnom zemljotresu. Tamo na brežuljku. idemo mi! Odvela ih je do samoga graničnog prelaza. jer – Grčka i dalje tone. Međutim. car je glavni. Djeco. ovu katastrofalnu razuđenosti Sve grčke rječne doline su potonule. reče mama. Eno naše graničarske karaule. to je ostatak ostataka. Samos. kao da želi zaustaviti grčko tonjenje. Karpatos bili zajedno. a carinik samo skuplja novac za cara. Sine. mama reče: Daj mi pasoše. sa svim svojim divnim zgradama. vidite taj Krit na karti. sva njena plodna ravnica je pod morem. U početku su bili pomalo razočarani što se do granice ne dolazi tako jednostavno i što se toliko čeka. Vidite našu zastavu. Neizostavno! Djeco.A kad su Adi i Fari ostali sami. desno. Vidjet ćemo je poslije. Jedan poveći Kiklop mogao bi preći od Tasosa do Krita koračajući s otoka na otok da ne pokvasi noge. drugo je car. Dječci su sve gledali s velikm zanimanjem. Vidjeli su i stražara s automatskom puškom. Upravo je zavirivao u prtljažnik nečijih kola. Moramo vidjeti graničarskog psa. A gdje je patrola i pas? upita Fari. Gdje su grčki vojnici? upita Adi. Adi je oponašao tatino pričanje. Adi se nasmija posprdno.. to su grebeni i krš. Pas je negdje u hladu. vrijedno je vidjeti. Morali su se zaustaviti u koloni vozila. Kakvu robu? 59 . na kupanje. Atlantida je odjednom potonula. čitav kilometar prije granice. Grčka tone u more. pustoš koju ni bog mora Posejdon nije htio da uzme!... govoreći malo kroz nos: "Djeco. Grčka. a Grčka se raspukla kao torta i istopila u moru. reče Fari. a drugo carinik. Zašto carinik nema krunu na glavi? iznenada upita Fari. Ali i ovo što je ostalo. kao što vidite. kakvih danas više nema. idemo vidjeti to što je ostalo.. Patrola je negdje pored granične linije. kako se istegao.

reče Adi. reče Adi.. reče tata. Naša država je republika. Zar to nije lijepo? To mi je malo naporno. Iznad mora šarenih suncobrana pružala su se ispečena grčka brda sa zlatnim strnjistima. Gdje ste vi? Mama se zabrinula. po istom suncu. Samo se tada država ne zove carevina. Zagrli ih. daj gas!. reče Adi. Mama se brinula. Znači. Ne može brže. Tata. pravo u Grčku. Ovo je carina. Stanimo malo ovdje pa ćete vidjeti kako se uzima roba i novac za cara. Rekao je "Doći će. vidjet ćete hoće li nama išta uzeti. mama je otišla da ih traži. Nisu bili pravi gusari. nemaju se gdje izgubiti!" Prije nego su se pojavili. Vraća se sva izbezumljena. Kada ćeš ti kupiti nova kola? Tata šuti. bilo je bržih kola na istom puru. Kako se možete toliko udaljavati bez našeg znanja? Mama dotrča. Zrak mi prohladnjuje uši. Opet neko projuri pored njih. Adi se nasmija: Snimali su film o gusarima i nas su uzeli kao zarobljenike. Kola su nagazila široki grčki auto-put. Eno je. Ova kola su kupljena kad si ti rođen. Pa. Svaki građanin Jugoslavije može biti vladar u svojoj zemlji. reče mama. Tako su došli u Grčku otvorenih očiju i bez žurbe. reče Fari još ružnije. reče Fari. Pijesak se pružao unedogled. Kao strijela. zelenim vinogradima i živahnim voćnjacima. Iz riđeg asprovaltskog pijeska izvirivale su ljubičaste školjkice. Međutim. Zarobili su nas gusari i dali su nam sok od bambusove trske. reče Adi ružno.Svakakvu. Kada se mi budemo vraćali. Ova kola ne mogu prestignavati.. Fol! 60 . Mogu li ja biti vladar? upita Fari. tata se nije brinuo. carinarnica. reče Adi. Države postoje i bez careva. To su neki Grci. Nije ih grdila. Jesam. onda je kraljevina. Možeš. u istom pravcu. Ako ima kralja. Jurili su pravo na jug. reče Adi. tata poveća gas. Narod vlada. Glavni život bio je na plaži. Gust sok od koga rastu mišići za kung-fu. Narod odlučuje. Ova kola su staromodna. Dugo ih nije bilo. i ti si staromodan. Gdje je mama? upita Adi. Tako je bilo. Drugog dana dječaci su se izgubili. mi nemamo cara. reče Fari zadovoljan.

. mama... Ne znam. smješten na uglu njihove ulice koja je izlazila na obalu. Fari je uvijek želio da bude gusar. a onda smo vidjeli i Farijevu kaku u sredini. Fari je tada zaplakao: "Ovo je moja kaka. a drugi dječaci su već pocrnjeli. išli obalom. reče Fari. Ah. Plakao si. Mogli su vas uzeti za posve. kaže Adi. Čuo se šum valova Egejskog mora i tiha muzika iz restorana. samo smo trčali plićakom. Sad ću vas izudarati. ali je tu negdje. kaže mama. Jeste li plakali? upita tata. reče tata. Lijepa grčka imena.. kako si pričao. Razlog je što su naše kože bijele. kao u crne udovice. Adi se prvi sjetio daje danas mamin rođendan. Nismo gledali suncobrane. ti si na mene. sad ću ih izlemati.. reče Adi. Noć je bila vedra. Plakali smo dok nam nisu dali gusarske kape i sok od bambusove trske.. Šuti. a on ih je sve poveo na večeru u restoran "Faros". Kako ste se izgubili. a nema mi tate!" Nisam plakao. Sa mjesta gdje su sjedili mogli su vidjeti dvije hiljade zvijezda u nebu. Ovdje bi nam bilo super. Mama. od svoga grčkog džeparca. Mama se nasmija: Ah. kao i ti. Prepao se običnog pauka u pijesku. Tata ih je uputio gdje mogu kupiti neki poklončić. za otkup. mediteranska. Noći su bile svježe i zamamne. obojicu! Tata se smije: Da su ih uzeli za posve Fari bi bio Farios Udaludis a ti Adis Vragopulos. 61 . U pola noći možeš ići u kupovinu. i Adi je električan na pauka. nije bio običan pauk. Prvo smo vidjeli krugove u pijesku. Da. ovolika mu glava. Ti grčki dani su trajali na suncu. ali to nije pokazivao. reče Fari zadovoljan.Što baš vas? upita mama. I automati za igru. To je! Nije to razlog. Skupljali smo školjke i sve išli. Bilo mu je drago što su se vratili. A crni gusari zarobljavaju bijele dječake. bojiš se baja. Sjeli su vani. A ti si se prepao pauka! Kakvog pauka? Nisam se prepao. I jogurt od koze. mama. Bože blagi! Tako smo došli do mjesta gdje je Fari kakio na obali. reče mama kroz smijeh. nije baš električan.

Mama se nasmija u namjeri da okonča priču. Konobari su bili mladi i učtivi. Tada grčki momci zaigraše sirtaki između naših stolova. I mi smo željeli. visok sto dvadeset metara. Dječaci odjuriše u restoran i odmah se vratiše. preko Egejskog mora – na ušću rijeke Nil u kojoj živi nilski konj. Prvo jedan. Gazda je već znao mamu i tatu jer su ovdje dolazili. Poslije je onaj dosadni Talijan omeo poruke. Ako ne vjerujete otiđite do vrata unutrašnjeg restorana i vidjet ćete na zidu svjetionik na Farosu. što se mami dopalo. Svjetionik je bio kao neboder.. bilo prikladno za mamin rođendan. ali taj otok nije daleko. Samo smo dobili gusti narandžin sok i čekali ribe koje je mama pročitala konobaru. I gazda je poželio da mu oni uvijek dolaze. onaj bezobrazni Talijan oblijetao je oko nas kao velika muha zunzara. Osim toga. Ta zidna slika mogla je biti i ljepša. Obala Nila ne vidi se od krokodila. Ko mi ovdje. njega su zdurbinili i gusari s vrha svjetionika koji se nalazi pravo tamo – tata pokaza na jug – na otoku Farosu. Bljak! Mi to nismo voljeli. Vidjeli smo. Menije ipak ljepše na "Farosu" nego na Farosu. živi ratni pisce!. reče Adi. Jeste li vidjeli? upita tata radoznalo. Jest da je Zemlja malo okrugla. Zato se ovaj gazdin restoran zove "Faros". To je sve tamo – tata opet pokaza na jug. nisam htio da ga uznemiravam. Međutim. Tata se zarumenio uz grčko vino i počeo je svoju lijevu priču o Pariju: Dok je danas Fari bio na divljoj plaži i nešto radio. ni gusari ne znaju naš jezik i to nam pomaže da ih zbunimo. Nije tako visok kako si rekao. A živi i krokodil. Iz obližnjih kola pustili su muziku s kasetofona. – posmatraju u isto vrijeme: gusari s grčkog gusarskog otoka Lezbosa. Obalom je šetao šaren ljetni svijet.. strašnu hobotnicu u duguljastom tanjiru. Bilo je gusto! A. U ono vrijeme! Bio je jedno od sedam svjetskih čuda. Vidjet ćete i nacrtane gusarske lađe ispred svjetionika koji noću baca farove. zatim treći. zatim drugi. tako. e-hej!" Ja sam se bio ušutio. Rekli su iz sveg glasa "Ko to bjeloguz zagađuje našu okolinu. Nestvarno? upita Fari. Onaj prvi. obrisa čelo i nakloni 62 . Sjekao je njene krake i jeo.. Živjeli. dabome. I šta su rekli gusari? upita mama. To mi je on objasnio. Nismo o tome pričali. reče Adi. Fari? Jeste! Srećom. nisam želio da mu priznam da ga – u tom delikatnom položaju. reče tata.To je vrijedilo vidjeti. Sunčaju se da im koža pocrni. to je tajna starih naroda koja još nije odgonetnuta. To što bi ga zdurbinili gusari nije ništa neobično – Egejsko more je njihovo odručje i moraju pratiti sve što se zbiva na obali i na pučini. a došao je i gazda da nas pozdravi. Živi. reče tata. Tata je rekao kalamari i dobio hobotnice. Nestvarno.. Sve je. djeco! Živio. a ako je i daleko – gusari su durbinili s visokih osmatračnica. baca farove na udaljenost od pedeset kilometara! Kako to radi bez struje. najljepši. otuda riječ: far.

u Grčkoj. urednik časopisa za književnost "Život". ispod naših toplih stopala. neočekivano živo. tv-scenarist. 63 . posebno se nakloni mami i pruži joj ruku za igru i mama krenu. mama prihvati ritam igre. Bilo je ugodno toplo. Ovo mu je prva knjiga namijenjena mladima. priredio zbornik radova "Hasanaginica. koja donosi Isakovićeve tekstove o baštini i našem jeziku.se prema našem stolu. urednik edicije Kulturno nasljeđe u "Svjetlosti". završio je Geološku tehničku školu u Beogradu i Filozofski fakultet – jugoslavenske književnosti i srpskohrvatski jezik u Sarajevu. Promijenio je mnoga zanimanja prije nego je počeo pisati. kao da je to najobičnija stvar na ovome svijetu. Tata se blago smješkao a mi smo uživali jer je mama pružila ruke prema nama i sada smo i mi igrali sirtaki. jednostavno kao da je to već ranije činila. i brojne druge knjige starijih pisaca. knjigu putopisa "Jednom" i knjigu "Neminovnosti". U književnost je ušao romanom "Sunce o desno rame". knjigu drama "Krajnosti".). mjesečina gusta kao u Ezopovim basnama. Ispred terase. izbor bosanskohercegovačkog putopisa "Rodoljublje". Bavio se i književnohistorijskim radom i priredio prvu antologiju muslimanske književnosti "Biserje". zatim je objavio više knjiga proze. širila se mlaka pjena Egejskog mora i njegov topli večernji šapat. istraživač urana (prospektor). Bio je tvornički radnik. BILJEŠKA O PISCU ALIJA ISAKOVIĆ (1932-1997. širila se mlaka prostirka famozrnog pijeska. tehničar u geofizici. 1774-1974".