P. 1
Alija_Isakovic_-_Lijeve_price

Alija_Isakovic_-_Lijeve_price

4.33

|Views: 27,614|Likes:
Published by Mirza Ahmetović

More info:

Published by: Mirza Ahmetović on Sep 17, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/29/2015

pdf

text

original

Alija Isaković LIJEVE PRIČE

LIJEVE PRIČE Dragi moji slušaoci, Ja sam ljevak i pričat ću vam samo lijeve priče. Pogledajte me! Pogledajte koliko mi je lijeva ruka ljevorukija od desne! Takva mi je i pamet – ljevoruka. Ja ću vam sada pričati, pričati. Hoću da se čuje muha. Hoću da se čuje sat u kuhinji. Hoću da se čuje šum vode u oluku. Hoću da se čuje češanje papagaja u kafezu, da se čuje kako prašina pada na obrisan parket. Hoću da se čuje mrak... I hoću da se ništa ne čuje. Samo... Bila dva dječaka, Adi i Fari. To nisu njihova prava imena. Ko još danas nosi pravo ime! Staro, pomalo seljačko ime, teško ime na ramenima! Ime puno slova koja se danas teško izgovaraju. Ime pod kojim ne možeš hodati lagodno!... Adi i Fari su skraćena imena, dva ljupka imena koja je njihova majka pronašla u nekom stranskom filmu. Jupi! Tu ste! Zinuli ste!... Adi, ne diraj ga! Molim malo mira u ovoj lijevoj kući, u ovo gluho doba noći... Vidim, blehnuli ste u mene kao riba kad zastane u akvariju, a voda joj nije promijenjena. A riba zijeva, hoće da umre bez svježe vode, ali joj zijev pomaže da ne umre pred našim krupnim očima. Mir, molim! Sada počinje ono glavno. Sada ću samo vama dvojici ispričati što se nikad nije dogodilo. Niti će se dogoditi. Niti se moglo dogoditi... Možda se moglo dogoditi u nekoj drugoj zemlji, na nekom drugom kontinentu. Kontinenti su veliki. Kontinent je kao... Fari, dogovorili smo se! Dakle, dakle, ovo se nije nikome dogodilo. Ja izmišljam. Gledajte kako izmišljam! Ljevoruko! Pogledajte moje naočari. Moju kosu ne tako razbarušenu kao nekad. Moju kretnju lijevom rukom prema nebu... Dotičem oblak, a drugom rukom milujem vašu tršavu kosu... Ja to samo vama tako. I nikome drugome. Nikad!... I kome bih sada, ovdje, u ovo lijevo

1

vrijeme?... Mama je u pozorištu, reče Fari. Ne prekidaj ga, reče Adi. Šuti ti, Cviko! Adi je nosio naočari, slične tatinim. Mir! Neka je mama u pozorištu, rekoh ja. Mama će doći. Ti pričaj, mi ćemo zaspati, mama hoće doći... Hoće. Kad je mami premijera, dođe kasno iz premijere. Uostalom, ja sam vas rodio. Zar Fari nije govorio da sam ga ja rodio? Jesi, ali sutra sam plakao kad ode dan... a mama nije došla. Sad si veliki! Ugasi i pričaj, reče Adi. Neka se Fari prepadne. Upalit ću malo svjetlo. Ovako, u redu? Pričaj, već! A noge vaše? A zubi? Nismo. Joj! Ne treba! Ma, tata! Ništa! Pravac kupatilo! Pravac četkica za zube! Pravac tuš i voda! Danas preskačemo... Ako se ja pokrenem, onda ćemo hladnom vodom. Danas imamo propust za pranje... Rekao si, reče Fari. Rekao si, reče Adi. Već si nas upričao, reče Fari. O-kej! Večeras imate propust. To ne volim, ali – carska se ne poriče. Samo večeras. Jer... Čistoća je pola zdravlja, a prljavština je druga polovina, rekoše sinovi. To je bila parola koju su oni razumijevali. I tata. Dakle, počinje priča koja se nije nikada ispričala: Bila dva brata, Adi i Fari. Adi je imao mamu, a Fari tatu. I, ponekad, obratno. To jest, mama je glumila u velikom pozorištu i na televiziji, a tata je glumio doma, u kućnom pozorištu: kuhao mlijeko, drobio keks, razmazivao eurokrem. I svašta. Njegov radni sto bio je tamo, u onoj sobi, a mamino pozorište je u centru grada, u velikoj zgradi s velikim lusterima... Mama je tamo, noć je, gluho doba, ali tata je ovdje da vas čuva i da vam priča lijeve priče, prije spavanja. Tata je dobrodušni ljevak. Dobro, tatura, snizi ton! Pričaj. Ne znam pričati. Eno kasete. Trnoružica. Adi, ubaci! Nećemo kasetu! Hoćete kasetu! To je moderno. Današnja lijepa djeca ne traže da im roditelji pričaju svoje priče i svojim glasom... Slušajte, sinovi, sokolići vrani, moj glas je hrapav, pun prijetnji, naređenja. Pun kratkih uskličnih rečenica poslije kojih slijede neke radnje.
2

Tatura, kreći mozak po priči! A, ne! Ko rasteže žvake, ko guta crtice i stripove, ko ide u kinoteku na kaubojske filmove, ne može gutati moju priču: Bili djed i baka pa djed imao horku a baka koku... E, može! E, ne može! Kakav je moj glas, ružan, a kakav glas ima Zike iz kasete! Ne puštamo te, i dosta priče, reče Adi. Sinovi su ležali – mlađi na donjem, a stariji na gornjem krevetu. Tata je sjedio na podu držeći rukama skupljena koljena. Dobro, reče:

POŠLA KOKA NA PAZAR Pošla Koka na pazar, ukaljala nožicu. Tari, Grme, ovu nogu! Neću! Pričekaj se, jedan Grme, ja ću tebi Kozu dovest, neka tebe Koza brsti! I dovede jednu Kozu: Brsti, Kozo, ovaj Grm! Neću. Pričekaj se, jedna Kozo, ja ću tebi Vuka dovest, neka tebe Vuk pojede. I dovede jednog Vuka: Jedi, Vuče, ovu Kozu! Neću! Pričekaj se, jedan Vuče, ja ću tebi Selo dovest, neka tebe Selo bije. I dovede jedno Selo: Udri, Selo, ovog Vuka! Neću! Pričekaj se, jedno Selo, ja ću tebi Vatru dovest, neka tebe Vatra pali. I dovede jednu Vatru: Pali, Vatro, ovo Selo! Neću! Pričekaj se, jedna Vatro, ja ću tebi Vodu dovest, neka tebe Voda gasi. I dovede jednu Vodu: Gasi, Vodo, ovu Vatru! Neću! Pričekaj se, jedna Vodo, ja ću tebi Konja dovest, neka tebe Konj popije. I dovede jednog Konja:
3

Mačka Miša. stade Selo Vuka biti. On je Mačku. I dovede jedno Sedlo: Tari. Konju. Hrte. Gledaju bijelo.. Otvara usta.. reče Fari otužno. stade Vuk Kozu jesti. Mišu. stade Mačka Miša jesti. neka tebe Hrt izjede: I dovede jednog Hrta: Jedi. ovaj. Znate. stade Voda Vatru gasit. dočeka Adi tatu s boka. stade Miš Sedlo gristi. Tata: Ode Koka na pazar! Adi šuti. neka tebe Mačka pojede.. stade Vatra Selo palit.. ovog Konja! Neću! Pričekaj se. ja ću tebi Miša dovest. dobro. hoće nešto da kaže i sve zamuckuje. Sedlo. Mačko. jedan Mišu. ja ću tebi Mačku dovest. jedno Sedlo. To je to. Dobro. ja ću tebi Sedlo dovest. neka tebe Sedlo tare. Fari šuti. jedna Mačko. I dovede jednu Mačku: Jedi.Pij. kako da vam sada objasnim. ovaj Hrt je tek počeo jesti Mačku. ovo Sedlo! Neću! Pričekaj se. Onda je Hrt sve njih pojeo. Pa. Ali. ovog Miša! Neću! Pričekaj se. reče Fari tiho i pomalo podmuklo: Kako će Mačka pojesti Miša kad je nju pojeo Hrt? Tata zateže usne i zašilji bradu. ovu Vodu! Neću! Pričeka] se. neka tebe Miš izgrize. Tišina. stade Koza Grm brstiti – ode Koka na pazar. ovu Mačku! Hoću! Stade Hrt Mačku jesti. rekao si stade?. Mukla tišina. / dovede jednog Miša: Grizi. sve ih je pojeo 4 . stade Sedlo Konja trati. ja ću tebi Hrta dovest. Stade jesti u ovoj priči znači: poče jesti. jedan Konju. u tom trenutku Mačka je još živa i može jesti Miša. stade Konj Vodu piti.

Lažem. Svi će stati u Hrtov trbuh. priča nije da se jede. nije bilo razloga... I ne treba nam Vuk u priči. nema Koza. srce. Nije ta priča čemu.. da je tražila Grm bi to uradio. Odlično! Dakle. za onaj kolac što je virio iz snijega. ni Vode da gasi Vatru. ni Konja da pije Vodu. reče Fari. Jupi! Ide priča da se čuje cvrčak na ognjištu! Molim? Cvrčak na ognjištu. vatra u radijatoru. idemo dalje! Huraa! Pst! Priča nije čokolada. Bleso. ali priča može da grije. da odmah stignemo u Rusiju. oči. koliko si puta čuo ovu priču? Milion miliona puta! Dobro. makar preko svoje volje. na kraju krajeva. konj se umorio. I sam sam bio golemo umoran i dugo sam spavao. idemo dalje. znam! Dakle. tu je lovac Luka. i nije tražila Kozu da pojede Grm. Na snijeg? Ničeg drugog nije bilo osim snijega dokle oči vide. ima Sela. nema mlijeka.. bunda na čiviluku. ja sjašem. Gdje je Vuk? Vuk je u Crvenkapici... Ova priča je već dosadila. nije Vuk u Crvenkapici nego je Crvenkapica u Vuku. u mrklom mraku. Nema ni Vatre da pali Selo.. Nema ni Sela. gdje su danas Koze. a čizme nisu još namazane kako treba! Naše čizme od sedam milja! Čizme od sedam milja. Tiho. ni Sedla da tare Konja. tihonjko. ali Selo neće da bije Vuka. zatim. a nije bilo ni Koza. brzo.Hrt. A-a. nema ni Vuka. nema Vuk šta da pojede i. majka je u pravu. svežem konja za obližnji kolac.. Bio sam još mlad i dugo sam jahao do Jasne Poljane. posrće. Spava li vam se? Hajde još! Idemo: Nije pošla Koka na pazar. Adi. nema Vuka. Priča može da uspava.. nema ni 5 . postoje ljudi zaduženi za taj posao. dobro. ko zna? Koze su u filmu. tihonjko! Kako sam vam pričao ruske bajke kad je bio debeo snijeg u prozoru.. Sve je već raspoređeno. sanke u hodniku. a moj konj visi na zvoniku.. Ova priča ne valja. Valja znati slušati. može da ispuni uši. priča nije košulja džins. Tako. Dobro. nije ukaljala nožicu i nije tražila da joj Grm otare kal. reče Fari. ja ležim na ledini pred crkvom. a kad sam se probudio – imao sam šta vidjeti – snijeg se otopio.. svezan za vršak crkve. reče Adi. umotam se u bundu i legnem na snijeg. gdje je snijeg toliko velik da sam se jednom golemo iznenadio.

Omaklo mu se. A nema ni Mačke da pojede Miša. ako se potroši. Vi ne znate šta je to lumbago. ali tatu ne može... tatura. Dobro. pa šta? Imam li ja pravo živjeti? Nema mame i mene ste najahali do pola noći. Bravo! To je ekavski. Već si to kvario. Nisam baš najbolje znao. U koga si ti video video? To je ekavski. Eno vam Mačak u čizmama. Sve me boli. morate se navikavati na kasete. nećeš to dirati. kupi video i taj se neće potrošiti! Dobro. To je rekao pomalo ponosan. điha. kaže prijepelica umjesto prepelica. nema ni sedlara. a jedan me neki dan pitao na Baščaršiji "Da li mi je kravata dobro svijezana! Ja sam rekao "Devno!" i obojica smo se smijali našem neznanju i nepoznavanju. Adi podiže dva kažiprsta uvis.. reče Fari važno. Baš me briga. Ona žena mi je objasnila da se ne kaže devan grad. Mamu može. Djeco. Vrat me boli od današnjega gombanja. Kaseta može zamijeniti tatu i mamu. U priču se dolazi sa sela. Ovo nije ni priča. Dječaci su već sjedili na krevetima i očekivali nastavak. a kad smo bili na Kalemegdanu i kad smo susreli onu ženu rekao si: Beograd je devan grad! Samo sam se trudio da govorim kao Beograđani. kao igrači kad daju gol. provaljuješ. Zaista. Pa. iz šuma. Lijepo od vas. odoh ja na pazar! Kad smo bili u Beogradu. Tatura. ja odoh! Mlađi nešto opsova.Miša da gricka Sedlo. 6 . reče Adi.. kad iznenada dođe u Sarajevo. I Beograđanin. Ne smijem ponoviti šta je opsovao. Ima! Ima na filmu. već divan! To je zafrkana stvar. Onda je rekao: Sad ću ti pokvariti tu kasetu od pod. I to se potroši! Lagiš. reče stariji. reče Adi. iz gora. sve četiri krute!. Uvucite se. Ovo je samo da znate da nema što nema. kako to? Šta sam ja ovdje? Ti si živi pisac.. Tata odmahnu glavom i poče brisati naočari: Dobro: živi pisac. reče Adi. pohvali se Adi. Dosta je bilo. Ali ovo nije film. mleko. Smijali smo se do Kozije ćuprije.. iz mora. Bole me kosti! Điha. Što bude u crtanom – bude. To košta đavo i još pola đavola. I večeras.. ali Hrt ne može doći iz crtanog fima u priču. ti si govorio: belo. Nisam ja Napoleon da me jašu vlastita djeca! Ne mogu se s vama valjati po podu.. ispružite se. video! Toliko je to skupo da bi ga trebalo pisati velikim slovima. ako mama bahne. Otkud Hrt? Ko je još vidio Hrta? Ima Hrt u crtićima. pomalo posprdan. Fari. Dosta sam danas pričao. Koljena me bole. Lumbago su leđa kad su najvažnija na tijelu.

A sad se buni. Govori kao tv-dnevnik. Pravo će poludjeti. svako slovo bi pozobao. kao što sam ja imao. Poludjet će. Samo si se zaknjigio u toj sobi. Samo čita i tjera nas u igračke. poludjet ću s vama. Sve je to pogrešno! Mi nismo dobri roditelji. upita Fari neučtivo. reče Fari. Neka vam ona 7 .. Uvijek su stariji čitali mlađima. tražit ću da snime vašu majku na kasete. Tata protrlja koljena. Pažnja. dreknu tata. Ziketu ste odrezali grlo i glas ugasili. Kakva ste vi djeca! Eno Vinetua! Eno Orlovi rano lete! Eno ruske bajke koje vam je majka donijela iz Moskve! Eno gomila šarenih slikovnica na stolu!. reče Adi. roditelji. reče Fari.Danas nisi ništa pričao. Papagaj. reče Fari.. reče Adi. reče Fari... Ne zna ništa drugo. ide kaseta! Prvo Zike i njegova pjesmica. Adi i Fari se ponovo nasmijaše. začu se krkljanje. Tona igračaka... Adi se tiho smjehuljio. Hoću. Treći put. Opet ste ovo čudo pokvarili. Moja! Ja ti zadajem. Neka čita mlađi starijem. tiho.. Sinovi gledaju tatu u oči. Zike nije lud! Neka vam on čita! Tata oštro pritisnu kasetofon.. A otac živi pisac! Nije te stid to priznati! Koje? Da imaš samo jednu knjigu. To nije domaća zadaća. Nekakav sam pisac. Ti si. tona knjiga. i ja imam nekakva prava i neko vrijeme za sebe. nismo svjesni posljedica koje iz toga neminovno proizilaze. Ne spava im se. moja! Eno knjiga na polici... dotukli ste ga. reče tata blago. svježi. Uostalom. Jesi! Pričaj svoju priču. Mislimo samo o vašoj sadašnjosti. kljunom!. reče Fari. čitao bi. Zike poče otezati riječi. Mi ne mislimo o vašoj budućnosti. Nisam ja. Zaknjigio! Vi samo izmišljate nove riječi kojima ćete me dotući. najblaže što je mogao. čitao bi. Nećemo više da gutamo kasete! Majko. Mi. reče Adi. Eno. neka čita stariji mlađem. Tata je poludio. protrlja ruke i protrlja svoje umorne oči. Nisam ja. reče Adi. brdo slikovnica!. Imaš mlađeg brata i lijepo je čuti kako mu stariji brat čita za peticu! Učiteljica je rekla da je sramota kako čitam. Ta. Traka se ne vrti. Jesi li ti pojeo svoju knjigu?.. ugasi se. Nasmijani su. Spavajte. Ti si ga pokvario. pardon.. To ti je zadaća.. knjigu bi pojeo. ali nije smio postavljati takva pitanja.

To je eN-O-Be što se uči u školi. Kad govori. i dječaci su bili u partizanima. ali je bio. Neću da se glas moje mame prodaje i da mama priča drugoj djeci. Kad ste ovakvi. reče Adi. Samo je jednu bitku izgubio. ti si partizanski živi pisac. A. Nije odmah bio car. Mama će doći iz premijere. Jesam.. Sve je pobjeđivao. tada. Pipnuo? Nisam ga pipnuo.. To je već bolje. reče Fari. omalen. I papagaj se umirio Je li sada dosta priče? Poklopite se očnim kapcima i spavajte. ne vidim kako joj usne miču. protjerali na pusti. To nije dosadno. Pričaj! Bilo ih je. nadam se. reče Adi. Ko je bio Napoleon? Napoleon je bio francuski car. Ja ću vam pričati što znam. reče Adi. očigledno. Poznavao sam dječake koji su bili pravi bombaši! Ja sam bio nekakav nikakav. Znamo. naročito kad sa mnom razgovara. Kad Tita vidiš na slici ne možeš ga zaboraviti. Zašto ti nisi bio u partizanima. Ima lijep glas. bio sam dječak. Bio sam mali.. Dobro. U sobi prividan mir. kao što se to obično događa. reče tata. Jesi li kada vidio Tita? Vidio sam ga kao što sada tebe gledam. sitan. eN-O-Be je kad je Tito bio u partizanima. ljepši od Ziketa. Ne znate ni šta je eN-OBe? To je to. a mame nema ovdje. zaplaka Adi. Jedan brkati partizan rekao mi je. neka malo i njenog glasa ovdje. smirite se. Pisac s puškom? S puškom. zaplaka Fari. dobro. Neću traku! Ne vidim mamine oči. imate pogrešan porodični odgoj. Umilan. sve do svoje smrti. Ja sam živi pisac i sada ću vam nešto iz partizana. Kad ja vas uspavljujem. Konjovodac je onaj to vodi konja. Vi. Boško Buha je bio. onda su ga drugi carevi. 8 . Neću da čujem glas. To je dosadno. Tatura. A jesi li ga pipnuo? upita Fari.priča. Pričaj! Jednom si pričao mojoj učiteljici da si partizanski pisac. ona je uvijek na predstavi. I ona je glumica. hajde nešto o partizanima.. "Nijesi ti ni za konjovoca!". U ovo doba. Slabo je to. usamljeni otok i tu je Napoleon gajio kupus. Vidio sam ja na televiziji.

ostavljajući otvorena vrata. ali ja želim da vas uspavam. legiji bi bio otvoren put u donja sela. Slovenac nije frižider. poput halapljivog svinjčeta. Ne.... Može li Bosanac napraviti frižider? Može Bosanac napraviti frižider. zabacuje glavu ustranu. Tako. Hajde nešto iz te borbe. Kongoanac. ovaj – stvarna imenica muškoga roda na -ac. Ovaj naš frižider je napravio. I neke druge korisne stvari. Zaglušeni vlastitim puškama. tako jednostavno. nagli obrti u situaciji i iznenadni. reče Adi. Borba je teška. kad: Tata. položaj postao sam kućni prag. je li Slovenac frižider? Nije. kao učitelj. Nemojte se tako radovati.. neprijatelju nerazumljivi. Zašto svaka stvar nešto služi? Ne znam. Ja bih ga ipak pipnuo. Pomalo je dosadna priča. uzavreli od slijepe mržnje. malo. To je znao svaki borac i zato je jučerašnje naglo povlačenje odjednom zaustavljeno i svaki se partizan začeprkao u svome zaklonu osjećajući da se više nema kud odstupiti. deset na jednoga u mrkloj noći. To su bili oni. zabijenih u partizanske položaje u obliku tupog klina i da se ponovo sređuje i priprema za novi napad. zapucketa mu lijevo koljeno. reče Fari.. Ali nije još napravio? nastavi Fari pitanja." Tiho u sobi. Amerikanac. oni su se borili i jurišali ne videći više pred sobom običnog neprijatelja. kad se priča o narodnooslobodilačkoj borbi ima toliko pucnjave da ne smeta ništa živo. od korica do korica!. I govori jasno. Slovenac je mislena im. Nije im ni na um padalo da su ovo posljednji zgodni položaji pred prostranom kotlinom iz koje su rodom većina partizana iz ovog bataljona. sine. odjednom. da se čuje mrak i da se čuje mrav pod zemljom i ptica u noćnom letu. reče Adi. Dosadna!? Da sam ti ja učiteljica.. Je li u redu? Možeš: da se čuje muha. pa su borci zaboravljali da su se ikad povlačili i da je pred njima opasan protivnik. Slušajte: "Neprijatelj je bio primoran da se žurno povuče sa svojih isturenih pozicija. Taman je zakoračio u hodnik. da ne dišemo. Trebalo bi ustati kad se sluša ta priča. sine. Tako u krevetu. zadao bih ti cijelu priču. Bilo je u partizanima povuci-potegni. Dok je tata ustajao. Fari? Ovo je priča da svako nešto doda i oddoda. 9 . nego mrskog i grabljivog pljačkaša-lopužu koji je. Slovenac ne može biti frižider.. Sinovi se smiriše..ovako. grunuo da provali u njihove rođene kuće. Takvoj priči može samo tišina smetati. Kao Bosanac.. Učinilo mu se da je uspavljivanje okončano i da će moći za svoj radni sto. bili smo gladni i bosi. uporni protivnapadi još neprekaljenih jedinica odreda kojima je. a mi smo umorni bili. Kad bi se i odavde odstupilo. Zbunila ih je i začudila ovolika upornost partizana. ali Slovenac može napraviti frižider.

Dobru noć... niko da ne umre.. Vi znate kako ja nezgodno brojim. Svaka riječ ima svoj dobitak. i da uvijek bude dan. Može li nešto drugo? Može. Moramo biti strpljivi. Niko. moje kočije! Dobru noć.. I ne mora svako praviti frižidere. PRIČA O NASTANKU ZEMLJE Molim te. ruka ti se pozlatila!" Lagiš. reče Fari te večeri. Mama uđe u sobu: Ovdje sam ja! Mislili smo da si već zdimila. gospođe. tatura. dobru noć! Sinovima drago. Večeras igram Ofeliju. Da je ona ovdje mjesto mene. Da li mi je frizura u redu? Odlična je! reče tata. mile gospe. reče Fari. sine. zaustaviti? Šta znači izdevetati? Ne znam. i sunce. Mama se smjehulji. Što si se tako dotjerala? upita tata. izmlati me. reče Adi. Nije da nije. Može. Izmislit ću lijek da niko ne umre. Šta ćeš još izmisliti? Izmislit ću da se ne ide u obdanište. nakloni se prema mami i poče glumatati: Ja se nadam da će sve biti dobro. Izmlati me da lakše zaspim. Dobru noć. Vidim. Napravi ti nešto nenapravljeno. vidjeli biste to njeno postupanje praktično. Oho! kliknuše sinovi. Za sada si izmislio samo mene. ali može ti se to dopasti. Samo ponekad da se poigram sa svojom rajom.. onda. Ustade. To znači: devet puta po tvojoj guzi tap-tap! reče Adi. reče tata. Bilo bi ih previše. svašta ćeš ti izmisliti. Ti ćeš biti sve jači. Hodite. Rado bih ja tebe izdevetao. reče tata.. ali nije napravio. reče mama. Izmlati me da se smirim. reče tata. Kako ćemo se. Oho! kliknu tata. U pravu si! Gledam to tvoje divljanje i samo čekam da se dovoljno naljutim.Nije. a moja ruka sve slabija. Nisi mi rekao da li je frizura u redu? 10 . mama ne bi nikada tako postupila. A mame nema da se podboči na vratima i kaže "To.

reče majka-Ofelija.. Nema veze. Kad dođete zašto pljušti voda? Ko te šiša što si tako ravna. Ali. sjesti 11 . Čuo je kako se Zike trudi. Da se peglaš već bi bila slavna. Da si pile tresla bi te struja. Da si desna ne bi bila "mačka". Bio je zadovoljan. Da si ljepša bilo bi nas dvjesta. Kad smo tihi zašto padaš s uma. Čuli ste ovo njegovo uživanje Uh. No. Vidjelo se da joj pjesma nije legla koliko su sinovi očekivali. Kad nas maziš čemu masna gluma? Kad te nema zašto vr'jeme šušti.. reče tata tužno. lijepo sanjajte. Do viđenja. Da si šešir ne bi bilo mjesta. Da si l'jeva to bi bila pljačka. ja sam naumio da se malo povučem u svoju sobicu. To je trajalo neko vrijeme. Da si "riba" rodila bi sina.Super! Hajde. ponovit ćemo mi bez nje. Topi se u kaseti. Kratka je! Adi. što me obrnu! Ustvari. Da umremo bi nas ostavila. I koliko je tata očekivao. Pjesma! MAJCI: LIJEVA PJESMA Da si Eva bila bi sardina. gitaru u ruke. Super! Dobaci mama s vrata i posla poljubac. Donio sam vam novu kasetu Đavo i njegov šegrt. Tata je morao doći.. Zike bi umro od tuge da ga djeca ne obrću prije spavanja. pjesmu majci na rastanku noćnom. sinovi.. ubrzo se pokazalo da Đavo i šegrt i Zike nisu bili dovoljni. dosta šale i dosta zbilje. Da si crtić ti bi bila guja. Lijepo smo pjevali. Kad si marka što nas tata ljušti? Kad smo sami što namještaj hoda. Zike je u formi. reče Fari. Tata ode u svoju sobu. Taj Đavo i šegrt će vam se dopasti pa ga slobodno obrnite nekoliko puta. dragi moji. Da nas voliš ne bi pošla za te. Žurim. Stani da ponovimo! Mama je već trčala niz stepenice. Zike uživa kad ga obrćete.

masnih. pita nas nastavnik "Ko od vas zna kako je nastala naša Zemlja?" Bio sam tada peti razred. Obratite pažnju: kad izgovaram riječ Zemlja.. Jeste li zadovoljni ovim početkom? Ja malo namjerno razvlačim i želim da budem dosadan jer mi je glavno da što prije zaspite. Ja znam. Sjedio sam u zadnjoj klupi. čitao sam tih dana zanimljivu knjigu Od Sunca do čovjeka i javim se: Ja znam. Zemlja je jedna u svemiru. Hajde. Iščekivao je moj odgovor. gluhonijemih. a zemlja je i blato na vašim čizmicama u hodniku. i tako je nastala naša Zemlja. slijepih. Ima ih toliko da ih niko ne zna sve napamet. djeco. nestašnih. ima ćoškastih. znaju biti unižene u psovkama. Ne znate. I crvenokošci! I crvenokošci. Hajde! Zamislite. a kome nedostaje koja riječ – samo otvori veliki rječnik i one sipaju iz rječnika kao indijanske strijele ili kao leptirići šareni. pametnih. Ja sam već tada čitao sve što nije bilo u lektiri. neobrijanih. jednu pa drugu. I ona prašina na parketu je zemlja. Zna kakav sam đak i hoće da se obraduje mome znanju. znaju biti nacrtane u paroloma. vascijeloj Zemlji na koju stane sve što pripada ljudima – biljke. debelih. dakle – hoću da vam dosadno pričam. polumrtvih. Hajde. Takve su riječi: mogu da se umnožavaju. kako je nastala naša Zemlja. a plovim morem.. dabome. reče nastavnik obradovan i podiže desnu obrvu... znaju biti tajanstvene u kvizovima. dakle. sklopiti ruke preko koljena i pričati. rekoh važno. životinje. nastavnik spusti obrve. počevši od one 5-milijardite bebe. Ne znam ni ja. kaže nastavnik i podiže obrvu do plafona. pa svaka država je nečija zemlja.na pod.. kažem ja. nezrelih. Pričam vam. vragolanci moji. Jer. Moje oči su više letjele kroz prozor nego na tablu. Riječi se znaju pritajiti u ukrštenicama i križaljkama. Oni bistroumni đaci prasnuše u smijeh zbog moje provale. pa se kaže hodam zemljom. moja raja u razredu vrpolji se – niko ne zna kako je nastala naša Zemlja. mršavih. znaju biti milozvučne u tepanjima majčinim.. Kad sam pogledao u treću klupu ispred mene i vidio kako se i 12 . rode! Ovaj. i svih oblika: ima ih okruglih. A znate li šta je još ZEMLJA? Zemlja još može biti: zemlja oranica. Ne znam šta znači to "Ovaj". i svi ljudi zajedno – bijelci. nedavno rođene u Zagrebu. Riječi mogu biti svih boja i veličina.. Ne zna niko. PRIČA O NASTANKU ZEMLJE Znate li. Bio sam grozan đak. žutci. svakakvih. a mogu da se skrivaju i da nas zbunjuju svojim raznim značenjima. o Zemlji-planeti. kao Adi. pored prozora. Tako. Ko ima više riječi na jeziku – bogatiji je. izgovaram je početnim velikim slovom. sretan.. a taj prozor je gledao na groblje i vitke čemprese. Nastavnik ponovi pitanje. svi se nasmijaše. crnci. Ja progutam pljuvačku i krenem: Otkinuo se komad Sunca i pao na Zemlju. do predsjednika Ujedinjenih naroda!. stijene. lijevo.

skakuće – sve je gmizalo na trbuhu. Kako je nastala naša Zemlja? Liv jepo ću vam to objasniti. Šta su cipoli? Cipoli su ribe. mnogo kasnije.. oči su bile sitne. pliva. Dogovoreno? Dogovoreno. Prvo i prvo. ptice nisu znale letjeti. Drveće još nije rađalo slatke plodove. kad je tome čovjekumajmunu. Eh! Njega jednom zapita učitelj "Jesi li ti. Da vam je on otac!. tome majmunolikom čovjeku. I zamisli dim koji se vije iznad lađe. a vi ih crtate. kao tele. Divovi ne postoje. čak i ono što ne postoji. dakle. ko tačkice. Snješko Bijelić ne postoji.. I unučad njihove unučadi.. a vi ih zamišljate. počeo se uspravljati da dohvati plodove s drveća. a koža tvrda. a vi zamišljajte. Davno. veli učitelj. ne peglaj! reče jedan od sinova. a beba je također čovjek. reče Adi. Dobro. idemo dalje. govorio je "Boli me uho!" Je li tvoj otac imao tako velike uši kao ti? upita Fari. a vi ga pravite od snijega. a tako su se ponašala i njihova djeca.. i postoji sve dok se ne istopi. kad mu je bilo teško. Što uho? Moj otac. jer – i dvije ruke su tada kao noge. Lijevo uho mu je bilo ovoliko! Lagiš. ili kao cuko. Hajde. zabolje me uho. "Zamisli. davno. ikada vidio more?" "Nisam". ribe još nisu znale plivati. reče Adi. Zemlja nije uvijek bila okrugla. "Vrlo dobro". 13 . ljudi nisu znali hodati na dvije noge.Ema smije. budući čovjek. nestalo hrane na zemlji. nije bila ovako lijepa. a vi razrogačili oči ko cipoli. rekoše sinovi. Tako je prednjim nogama počeo brati banane. koliko mnogo teško je reći. Noge još nisu bile izrasle. krila još nije bilo. more i zamisli lađu koja se još ne vidi. Ja ću pričati." Tako ćete sada vas dvojica zamišljati ono o čemu ja pričam. Priča bolje od mene i sve same smiješne stvari. Pogledajte bebu kako puže. nije bila ovako tvrda. Bez obzira da li ste to vidjeli ili niste. Sve što danas hoda. Sve se može zamisliti. sve se to događalo ljudskom rodu. Koji od njih nije bio dovoljno visok da dohvati banane – izumro bi. trči. tvrda. ja namjerno peglam da vi što prije zaspite. roni. Ima u nas pisac koji se zove Branislav Nušić. Tek mnogo. kao što smo i sami gmizali kao bebe. Nušiću. a oni viši i spretniji ostali su živi. zatim hoda na četiri noge. Kako su ljudi hodali kad nisu hodali? Sve što vidite u životu jedne bebe. leti. Tako i priča postoji sve dok se ne zaboravi. tako su i ljudi hodali kao danas majmuni. veli Nušić. Je li on živi pisac? Nije. ovolike! Nemoj me udarati! reče Fari. vještice ne postoje.

ispravi se tata. a mrav je sitan i ne može sa svoje visine vidjeti šta mi vidimo. ako zna. Šta vidiš? Vidim globus. 14 . Naša Zemlja je ogromna a čovjek je malen kao mali mrav. Pa neka je čovjek. reče Fari odvažno. Zemlja je jedna livada po kojoj ja trčim. Iz satelita se lijepo vidi da je Zemlja okrugla kao ovaj globus. Šuti ti. reče Adi. kako se zove Čovjek koji je prvi vidio svojim očima da je Zemlja okrugla? Gagarin. Tata uze globus sa stola. daleko. mrav bi rekao da je taj krov ravan kao crtaći sto. Sada se izmakni. Učit ćete i ime čovjeka koji je to prvi skužio. Kad je Adi bio mali kao sada Fari. Vidiš cijeli globus. samo si zaboravio da je i Indijanac čovjek. Adi. od čega su nastali ljudi? Ljudi su nastali od Indijanaca... ko je. reče Fari. Cviko! Fari. Kad je Adi bio toliko velik kao danas Fari. Pa ja sam ozbiljan. Je li tako? E.. a mi ne možemo vidjeti šta se vidi iz satelita. to nije loše smišljeno. Ovako ćemo.. Ne vidiš cijeli globus već njegov manji dio. Kakvi su Marsovci! Prije nego si se rodio bio si zrak i mi smo te udisali. reče Adi.. Fari. Adi. To se sve skupa zove odabiranje vrste.. Nisam ja mali! Dobro. kako si ti zvao Gagarina kad sam ti onda pričao o njemu? Ne sjećam se. primakni se. Kozmonaut Gagarin. onda su izrasli Marsovci. reče tata. Zove se Darvin. Bio je Englez. Šta vidiš? Vidim globus. kad bismo sreli mrava kako hoda okruglom crkvenom ili džamijskom kupolom. Kad se udaljiš vidiš cijeli globus. Sjećaš li se. ali kako je nastao prvi čovjek? upita Adi.Jeste. reče tata. kao šnicla u tanjim. sada. ja mu pričam da je Zemlja okrugla. Imao je ovoliku bradu! Dobro to. Zvao si ga otiskivač u svemir. ovo je ozbiljan razgovor. Vidi se Afrika. Gagarin. Kaže mi: "Zemlja nije okrugla. ali on meni ne vjeruje. A taj kupolasti krov je okrugao kao Zemlja. Dobro. inače bih se okliznuo i propao dolje. Vidi se Grenland. Učit ćete to. Neka Fari kaže. Čak i danas." Tako su ljudi u stara vremena vjerovali da je Zemlja ravna kao ploča. Vide se i okeani. Dobro. na primjer. Šta? Od čega su nastali ljudi? Bila je kap žutog Sunca i onda je kap rasla.

.. Ljudi će sjesti u rakete. veća od Sunca. povukla za sobom kroz svemir dio Sunčeve usijano-tečne mase.. još više udaljavati od Sunca i sasvim ohladiti. slična užarenom gvožđu u topionici. Zemlja se makne!. Ovakvi mišići. zamišljali su i govorili da Zemlja ne počiva na Volu već na velikoj Kornjači. Kako? pitat ćete. po sili privlačenja. Ono što sam ja onda rekao svom nastavniku kako je nastala naša Zemlja. osjetit ćete kako vas snažno povuče zrak za autobusom. Sve se u prirodi mijenja. lijep i hrabar. ta masa bi se zalijeplila na njenu površinu kao vrela palačinka... U svako vrijeme su mislili nešto drukčije. čak. sada gledajte! Stari ljudi su znali lijepo izmišljati: cijelu Zemlju drži na leđima Vo. Kraja tome nema šta su sve ljudi mislili o nastanku Zemlje. Naša Zemlja je nastala od Sunca. ponijeti sjemena raznih biljaka. Ne znači da će tu ostati.. a na nekoj drugoj planeti. Gagarina je raketa zaista otisnula u svemir i riječ otiskivač mogla bi se prihvatiti dok ne izmislimo bolju. sve što živi i raste. u sobi. također u stara vremena. a dobro bi bilo da ne stojite tako blizu. zavrtjeti. a svaki čas nastaje neka nova. Jupiter. tako usisana u hladan prostor. Ni sama priča o svemiru i nastanku planeta ne bi mogla stati u ovu sobu. ta otrgnuta masa je ostala ni-tamo-ni-amo: otkinula se od Sunca a nije stigla do zvijezde. a uslijed smanjivanja počela se sve brže okretati oko sebe i oko Sunca. ne mogu o tome pričati.. U jednoj zemlji koja se zove Španija vidio sam tog diva Atlanta napravljenog od betona. kao kad jezikom brzo hapneš površinu sladoledne kugle! Da je ta zvijezda letjela malo sporije. A bilo je i takvih ljudi u stara vremena koji su govorili da Zemlju drži div zvani Atlant. Evo šta ja mislim da se zastvamo dogodilo: Pogledajte nebo u vedrim ljetnim večerima. Kako se to dogodilo. I sve Sunčeve planete su nam rod rođeni: Mars. Kada Vo mrdne uhom. Pošto je projurila prebrzo. Držao je kuglu zemaljsku na ramenima. Pored takvog Sunca projurila je neka. Zemlja će se smanjivati. Lijepo. ponijeti mladunčad raznih životinja i ponijeti svoju pamet. Bio je mlad. Svemir je toliko prostran da vam ovdje. a to bih i vama preporučio. Sinovi se zamisliše. započet će novi živit. Otuda ime Atlantski okean. prebrzo i za planetsku veličinu. Tako će izumrijeti sve što je rođeno. Mnogo veća od Sunca. iz sveg srca svoga!. Manji površinski dio. zdrave zube koje je redovno prao.. taj cug je jači! Može vas.. Riba na Vodi. Ta pamet na nekoj drugoj planeti može biti pametnija. uslijed hlađenja počela se smanjivati. Venera. a Voda na Vjetru. 15 . Vo stoji na Ribi. Svaki čas neka se zvijezda ugasi. Ako stojite na ulici kad pored vas projuri kakav autobus. počela se i sama brže hladiti. nama nepoznata zvijezda. Pokazat ću vam Gagarinovu fotografiju u avijatičarskoj uniformi. bude zemljotres! Neki drugi ljudi. E. i tresnuti o asfalt. Sada je na ovoj putanji na kojoj smo mi zajedno s njom oko Sunca.. Išao je rano na spavanje.. Kornjača se mrdne..Zaboravio sam... nisam mnogo provalio. Što je autobus brži. niko tačno ne zna. Zemlja. U tom strahovitom trenutku ta zvijezda je. Meni se sviđa jedna priča o tome koja kaže: Sunce je usijana žitka masa. Imao je lijepe.

Predložit ću proizvođaču kaseta. Bili su veoma siromašni. gore-dolje! To mu je prijalo. glasom u glas. graknuše sinovi uglas. Odlično.. Kad već ne možeš uživo. Smijat će mi se. Tata ustade da protegne noge. Koju ćemo? Pošla koka na pazar? Kako možeš stalno istu priču?. također važno. A kako bi onda počeli? upita Adi. Oduševljen sam tvojim poslom. hoćemo da nas uspavljuje iz kasete!" Ma. Tu priču smo čuli milion miliona puta. Kasetofon je ponovo bio pokvaren. Djeca vole da bezbroj puta čuju priču koja im se dopadne. koju ćemo? Pričaj kako je Marsovac došao u tvoju tvornicu cipela. reče tata važno. Zamaralo bi te manje nego što mene zamara vrćenje uživo. Samo je učinio nekoliko čučnja. samo je djed imao horku a baka koku. tata. da smišlja i priča u isto vrijeme. ali su Adi i Fari željeli novu tatinu lijevu priču. Samo su me sinovi jedne večeri. Djeca vole sve nove i nove priče.. Više od toga digao se zbog riječi. Dobro. jedne ponoći. pred njihovim očima i ušima. Sve nove i nove priče! I djeca su to tražila. reče tata. reče. Ali neka nas mama ostavi same. prigovori mama u prolazu. Vrćenje u kaseti ne bi te osobito zamaralo. To ne zna ni mama ni Zike. Koju on smisli. MARSOVAC U TATINOJ TVORNICI U srijedu uvečer tata nije ni nudio da Zike priča umjesto njega. rekoše sinovi. sa suzama u očima i plačnim glasom. nemoj! E. a gdje je kraj neba?. 16 . Mi volimo da nam ti pričaš svoje lijeve priče kojih nema u knjigama. tako. sokolići. reča mama. Gore-dolje. Tu. onoj našoj Svjetlosti ću predložiti da snime tvoj glas. Tvoja rođena djeca. možeš ovako. Nema kraja.Dobro. da snime tvoje pričanje. Čisto tehnički. Da sjedi na podu s rukama preko sastavljenih koljena. I mama je bila doma. reče Adi. reče Adi. da ih gleda. Lagiš. reče tata važno. To je dječija psihologija. zamolili da im i ti jednom nedjeljno pričaš prije spavanja: oči u oči. da briše svoje naočari. Je li ti meni prigovaraš za moj posao? upita mama nanišanjena kao puška vinčesterka. tatura. Rekla su "Kad nam već nema mame doma. upita Fari hrabro. Nemoj tu priču. Svojih i maminih. Nije hodao. Bili djed i baka. licem u lice. Što. reče tata.

Kad god se sjetim toga direktorovanja pomalo me bude stid. Rekao sam prošli put. a neparni ženskom. Ja postanem gubitnik a cipelarnica gubitašica. pa šta bude da bude. radnici me nisu voljeli. To vam je kao da sam uletio kolima u raskršće kad je upaljen crveni semafor. Sjećam ga se kao danas. možda će moja praksa u Institut za kompjutere prije okončati nego se ovo utvrdi. Taj maloglavi pametnjaković nije nikoga puno oštetio. Tako idu njihova imena – slovo i broj. ja sam i dalje davao i ušao u crveno.. što bi rekao moj prijatelj Ljubo Čvoro. Moji radnici su uživali. Zvala se tvornica cipela. Možda zato što je Mars manja planeta. na malom prostoru! E. postade malčice sjetan. Dosjetim se ja jadu i za savjetnika u računovodstvu postavim Marsovca.. nisam ni ja sisao kvočku... KOŽNA ČARAPA I? Pošto ljudi na Zemlji imaju po jednu lijevu i jednu desnu nogu. mislim. naše cipele nisu htjeli kupovati ni muškarci a kamoli žene. Tako se kaže kad se izda više čekova nego ima novaca. zatim svim drugim preduzećima. Ja sam davao dok je na računu bilo novaca. a desnu s desnom.. zatvorite vrata da niko ne čuje. sjede ponovo na pod. reče tata. Kako je Marsovac postupio da izludi kompjutere? Marsovac je prvo pobrkao račune svim tvornicama cipela. Tata protrlja naočari. Trojica muškaraca u isto vrijeme.Mama krenu iz sobe: Imam ja prečih poslova. reče Adi. Kad je nestalo na računu. To nije pedagoški. ali eto. Kad sam je zinuo. Bio sam strog i nepravedan. Uđem u crveno i banka me opomene. neke nisam. Nisi.. uživali su što će mi ministar za narodnu obuću dati nogu. moji radnici su tražili mjesečnu plaću.. To što mi se desilo s Marsovcem. taj Marsovac bio je priča za sebe! Tako je znao o kompjuterima. Mene zanimaju kompjuteri. Milion cipela tako rasparenih ode u bijeli svijet. i tako je u toj zavrzlami pomagao mojoj tvornici da plati sve dugove i da ostane na našem računu milijardu dinara. blag i tih. a imao je nešto manju glavu od mene. Kako ti se zvala ta cipelarnica? upita Adi. i nikad se neće znati ko je to izveo". Kad sam ja bio direktor tvornice cipela. Gledao je čas jednog čas drugog sina. Ubacio je 17 . gospodin direktor. E. Niko više nije tačno znao ko mu duguje i koliko i kome sam duguje. makar primali i manje plaće. Kad je radnicima dojadilo moje direktorovanje. plus broj. da malo uživamo. Neke sam volio. Zapravo. Taj maloglavi M1 14 prosto je izluđivao kompjutere neobičnim računskim operacijama.. Hajde. to su oni i željeli. desilo mi se zastvarno. Parni brojevi pripadaju muškom spolu. I pored toga što cipele nisu prodavane. rekao mi je "Ne bojte se. skupi koljena i sastavi ruke. a na Zemlji. Opasno!. Ime mu je bilo M1 14. već svakoga pomalo. i odrasli ponekad griješe. ovo na Marsu ne bi bilo otkriveno za godinu dana. radnici iz cipelarnice dogovore se s radnicima iz pakirnice i sve upakuju u kutije lijevu cipelu s lijevom. Oženjeni su M a neoženjeni N. Tako otprilike. Međutim.

kad krene na Zemlju." "Ne. i oni su imali problem ishrane na Marsu. Kad je slistio i veliku porciju sladoleda sa šlagom i trešnjama. kao u Kineza." Volio je tufahije da jede. Bude samo malo sitnoglaviji i malo svjetlije kože i očiju. Koliko mu je bilo godina? upita Fari. kažem. gospodin direktor. Ti uzmeš od Parija trinaest klikera a on od tebe devet. a tada su neki od njih dolazili na Zemlju da uče o našem životu i o našoj ishrani. zato je M1 14. reče Fari. Sve bi gledao u mene svojim svijetlim očima i treptao kao da ima sijalicu u mozgu.novu stavku u računima: ispravka prošlogodišnjeg rebalansa! Štos! Vi ne morate znati šta je rebalans. u kaseti je naš jezik. kad krene na Zemlju prvo ide u takozvanu zemaljsku komoru i poslije tri dana i tri noći poprimi izgled zemaljskog čovjeka. ujutro – jezik u glavi! U njih je dijete obrazovanije nego naš profesor. Uradi. kažem ja Marsovcu. dugačkim stopalima – može skočiti udalj deset metara kao od šale! Međutim. A lijeve cipele? upita Adi. Nije govorio o poslu dok se ne najede. sve riječi. Sve što mu ja naredim uradi bez prigovora. "Samo nastavite tako i vi ćete se obogatiti. a mene će ministar za narodnu obuću u zatvor. a ti ćeš. malo žućkasta.. "Jok!" kaže Marsovac. Oni su ispred nas. postati svjetski poslovni čovjek. To vam je: duguje-potražuje. naši stručnjaci su odlazili na Mars da proučavaju njihov način života. Poslije nekoliko mjeseci našega sunčanja. nađemo se na ručku u Holidej-Inu. dođe u moju direktorsku kancelariju. Mi se poravnavamo šakama. glagoli. Sunce na Marsu je upola manje i upola hladnije nego na Zemlji." jer je učio naš jezik po predratnom udžbeniku. I volio je da gleda Sunce. ali možete to zamisliti. Tako svake godine mijenja broj u imenu. Marsovac je na svojoj planeti sitan. rekoh ja. velikim ušima. reče mi u povjerenju: "Nastavite takvo pakovanje cipela: lijevu s lijevom. izvini – ti nisi 18 . ćelav. "ako sam ja Zemljanin. Ja ga iz kancelarije zvonem toki-vokijem u Institut gdje je bio na praksi. Mogao je pojesti tridesetak tufahija poslije ručka. imenice. gospodin direktor". Civilizacija njihova." "Ali. trojica su bili. što bi rekao moj prijatelj Čvoro. I vi se poravnavate međusobno. Zavolim ja tog M1 14 i on mene. Nije ni bio tu." "Stani". A jezik? Marsovac stavi uvečer kasetu i slušalice. nisam sisao kvočku. rečenice. u zamjenu. s krupnim očima. i odlučim da ih kaznim izbacivanjem s posla i još neke stvari. "Jok kažnjavati radnikekolovođe. njihova koža postane slična našoj. kaže Marsovac. Imao je 114 godina. Sazvao sam sve radnike u najveću halu. "Ti za koju godinu ode na Mars. saznao ko su kolovođe. nakloni se i kaže "Gospodin direktor. Kažem ja Marsovcu da ću kazniti one radnike što su počeli naopako pakovanje cipela. Kako je izgledao? upita Adi. a desnu s desnom. to je tvorničko samoubistvo". "Vaše Sunce!" govorio je i pokazivao rukama krug veći od moje glave. Čovječe.. M1 14 gotov!" Nikad nije govorio "druže. Pogledaj moje noge – jedna mi je desna a jedna lijeva.

To je bio znak da smo pobijedili kuglu zemaljsku. zatim poznati ruski hokejaš. nisu smjele biti guljene – svaka je morala biti sa crvenom korom i tako pečena da se sjaji. mislim se. koji je štampa razbubala kao najveću senzaciju. Druge tvornice cipela kao da ne postoje. Popnemo se navrh Tornja u restoran. reče Ml 14 tiho. ne mogu ih razlikovati koje muško ko žensko. jednu za drugom. Ja na avion – u Australiju: "Dajte nam sve zalihe kože koje imate!" Tvornice koje su pravile cipele na stari način – jednu lijevu i jednu desnu. Karden predloži da u subotu. Pažljivo sam ga gledao dok jede tufahije.. odatle njegovom "ajkulom" do Ajfelovog tornja. Ja odmah na avion. Kaže mi na uho "To ćemo proglasiti za najveći modni krik. nisu mogle naći kupce. a mi smo upravo proizvodili manje brojeve. On nikada nije povisivao glas. Počeše otpuštati radnika. To je trajalo. govoreći da je ovo par cipela. na najvećoj godišnjoj modnoj reviji. da ne zaostanu. i od tada počinjemo raditi u četiri smjene radničke. a kad one prihvate – svijet je tvoj!" Ja mu ne kažem da me je Marsovac savjetovao. Radilo se u tri smjene. – a te jabuke punjene orasima i ne znam čime još. Poslije ovoga filma. budu manekeni i manekenke s mojim cipelama. Žene koje su imale 19 . i uvijek jasno i horizontalno. Mi se lijepo rastanemo i ja počnem raditi kako mi je savjetovao.. zatim centarfor Liverpula. Tako uspijem nagovoriti našeg najboljeg tenisera da reklamira rasparene cipele. Sazovem najbolje stručnjake za televizijsku reklamu. a mladi holivudski režiser Emest Hit krene s filmom u kome će glumci nositi samo lijeve cipele. žene s lijepim nogama i zgodne muškarce i svake večeri počinjemo uvjeravati ljude da su naše cipele najbolje na svijetu. djevojke sve ljepše od ljepših. žene navale na naše cipele kao da su zlatne. kao da je od stakla.čovjek. Radnici me zavoljeli.. nagovorim primabalerinu da kaže isto. Čuveni kreator svjetske mode Karden zove me u Pariz na dogovor. i to je moda i KOŽNA ČARAPA će pobijediti. Odem ja na modnu reviju. Novaca za reklamu imali smo dovoljno. Ja primim na posao samo njihove najbolje. živio Marsovac Ml 14. imaju najmanja stopala. I jednog dana na adresu KOŽNE ČARAPE dođe telegram iz Pariza. jer sam znao da su Kineskinje najprobirljivije za cipele. Govorio je glasom koji izlazi uvijek istom jačinom. A nije ni snižavao. Nestalo kože u zemlji. naše rasparene cipele nije prihvatilo tržište i gotovi smo!" "Ne". Taj naš modni krik prihvati odmah grčka princeza. Nismo ih mogli toliko napraviti koliko se tražilo. Mislim se. "nisam to od tebe očekivao!" Nisam ni ja. "Aferim!" kaže. a ne ono ranije. ali Karden sve vrti glavom zadovoljan i udara me po koljenu. i moje mušterije će to prihvatiti. Karden čeka na aeorodromu Orli. da nas niko ne prisluškuje o čemu se dogovaramo. Jednog utorka dobijem pismo iz Kine u kome piše da su i Kineskinje počele nositi samo lijeve ili samo desne cipele. Ja dam nalog da se uplati reklama za Evroviziju. Mene pozove ministar za narodnu obuću i da mi odlikovanje. Moram sada priznati da mi je bio simpatičan i da sam mu vjerovao.. Za ženama krenu i muškarci. Nagovorim i našeg skijaškog pobjednika u superveleslalomu da natakne naše cipele i kaže da je u njima pobijedio. zatim španski princ. mladići lijepi ko djevojke. Marsovče Ml 14. I lice mu se presijavalo dok je jeo.

glumice. a onim najsiromašnijim podijele besplatno. sve one žene koje hoće. i oni su donijeli i pokazali Kleopatrine sandale na kojima se lijepo vidjelo kako su one izlizane samo malo.velika stopala teško su mogle obuti naše cipele. naši neprijatelji. Birali su me u Međunarodnu delegaciju za odlazak na Mars na razgovore o najnovijim zemaljskim novitetima i mogućnostima prilagođavanja tih noviteta Marsovcima. Karden je organizirao i savjetovanje u Parizu i doveo dvojicu Egipćana. tako smo ga najuriš i izgubili. Pošto sam se na tim fotografijama morao smijati. ako nije bio i pametniji. Kleopatra je imala mala stopala. otmjene cipele. Moj uspjeh bio je u tome što su naše cipele prihvatile najpoznatije žene na svijetu. Velike stvari su uvijek jednostavne. Imali su svi ista dugačka. otmjene žene su poludjele za našim sandalama i cipelama. Nemojte pitati kako – jednostavno. i može im se. stručnjaka. Koja dvorska dama nije tako postupala. niko nam nije ravan. tanke i slične današnjim japankama. dignu se protiv nas direktori tvornica parnih cipela. To nije dugo trajalo. sportašice. bila je ismjehivana kao prosta žena. Kada su to saznale. da se razlikuju od običnog naroda. princezice. najbogatije žene. Ja sam. ali nam nisu ništa mogli. A onda smo jednoga lijepoga dana krahirali. radnicama. Sve ovo je trajalo. S njima je to išlo lakše. vidio te sandale u Egipatskom muzeju: tanke. da manje žuljaju. dugačka stopala. i to tako što su desnoruke nosile desne. poslije. i upućivao je čitaoce na jednu knjigu o Kleopatri u kojoj piše da je bila ljevoruka. Neke su čak išle hirurzima da im skrate stopala da bi mogle nositi naše male. seljankama. bijele. Da ste samo vidjeli to nožno takmičenje. Toliko smo se osilili u KOŽNOJ ČARAPI da smo javno nagrađivali noge koje imaju najmanje žuljeve od naših cipela. nosile samo desne ili samo lijeve cipelice. meke kože. Bile su od fine. Jedan francuski novinar pronašao je u Egipatskom muzeju nepar zlatnih sandala koje su pripadale kraljici Kleopatri. To je trajalo. i to dvije lijeve. Žene su nas branile. prije šesto godina. ne znajući kako drukčije da nas zaustve. Naše cipele su se mogle prilagoditi nožnim oblicima. Kako smo najuriš osvojili modni svijet. I to najviše za lijeve neparove jer su željele da budu lijepe kao Kleopatra. Znajuću to. Bez ovih naših seljačkih zadebljanja. Čim je besplatno. samo su zlatne. to jest kraljica. Smislili su način kako da me unište jer sam ja tu bio glavni. zube sam morao mijenjati i udariti nove. Ja sam bio slavljen. Naši brojni neprijatelji nisu spavali dok smo mi uživali. proizvedu desetine miliona cipela sa znakom KOŽNA ČARAPA i u pola cijene prodaju te cipele običnim ženama. organiziraju se u Kairu stručna savjetovanja. Tada su moje fotografije s Kardenom preplavile sve zemaljske i marsovske novine i televiziju. zna se ko će to nositi a ko neće! Kad su sobarice tih naših dama 20 . Pismo iz Kine bilo je puno hvale o našim cipelama i govorilo je da su još Kineskinje u vrijeme vladara Min. KOŽNA ČARAPA je pobjeđivala na međunarodnim sajmovima i festivalima mode. Znalo se koji broj nosi kraljica. Ko je smislio taj štos bio je ravan marsovskoj pameti. Išle su u demonstracije za KOŽNU ČARAPU i njenu novu modu. ali dovoljno da se vidi: zlatne sandale su obje bile lijeve i nosila ih je ista žena. a jedan stručnjak za stari Egipat napisa veliki članak u kojem tvrdi da je to s Kleopatrinim sandalama laž. Opet se digne prašina oko toga. Kad je u pitanju podvala. a ljevoruke lijeve cipele.

Išla je s dedom. Gdje mi je bijela košulja? Tu bijelu košulju nikako nije želio oblačiti dok nije saznao za priredbu. Čak ni obične žene. A ima to napisano i u jednoj knjizi koja se zove VELIČINA I PAD "KOŽNE ČARAPE". a on se vadio govoreći da to nije vojnički način već izviđački. Stručnjaci su ubrzo pokazali da naše cipele ipak žuljaju jače od običnih. Tada umirem. a pri buđenju mama. koja je bila sklona nježnim majčinskim kretnjama i riječima. reče tata. a slično je osjećala i prema tatinom prijatelju Čvori koji. Niko više nije želio naše cipele. uostalom. reče trljajući oči. Volio je ponavljati riječi svoga prijatelja Čvore: "Imao tata dva sina. Dobro je što se tata tu manje pojavljivao. tata je upotrebljavao kraće i jednostavnije riječi i kretnje. ali starije generacije još pričaju o tome." I to je kraj. Svi muški Marsovci umiru dobrovoljno kad postanu MP 160. Brzo se obukao i krenuo s mamom. i odmah se probudi!" Mama nije voljela te grube riječi i slike. Neću ih zaboraviti do MP160. a Zlata je za tute. svako jutro je tražio i oblačio bijelu košulju i tako se nametnuo učiteljici za ulogu bijelog leptira.došle u istim cipelama koje i one nose. Piše "Otišao sam u marsovsku mirovinu i već sam pravi penzioner. Za razliku od mame. Neko vrijeme. I tako to prođe. Pri uspavljivanju glavni je bio tata. Tu svoju bjelokošuljastu smišljenost krio je i od roditelja. moje ime je sada MP 124. Bilo je u njemu nečeg vojničkog. Zbogom. Nela. Nela je pedagog. Kad je na probama vidio da će neko od djece biti bijeli leptir. 21 . Ako mi budeš pisao. oduzme mi odlikovanje i da mi nogu! To je bila afera svjetske veličine i količine. Mene pozove ministar za narodnu obuću. ujutro je bio prijek i opasan. Jedan se teško budio. I tekst je naučio ko pjesmicu. Prođu godine i neki dan dobijem pismo od Marsovca. Ko je glavni za priredbu? upita mama. Sanjao sam da mi je Srđan Perić ukrao bijelu košulju. BIJELI LEPTIR Ne zna se da li je Adija i Parija bilo teže uspavati ili probuditi. Osvanuo je dan kada je u obdaništu bila priredba te Pariju nije trebalo više od jednog buđenja. to je bio naš kraj! Tako izgubismo kupce. I tekstove svih leptira. Na ulici sustigli Esmu Kapetanović. sve žene i muškarci pređu na staru modu – na parne cipele. i to će trajati do MP 160. gospodin direktor. Koliko je uvečer bio popustljiv i pričljiv. Vi se niste bili ni rodili. a drugoga samo malo kucneš čekićem po glavi. nije ni imao djece. One tufahije su bile dobre.

Ideš li često u kaznu? Ne idem često. Nisam. Nela ima tri para cipela. Doći ću ti u jedanaest na priredbu. Hoćemo li ugasiti veliko svjetlo? upita tata. I? Išao sam u kaznu. sretno! Tako je i bilo. kad je zaboravio nekoliko riječi. jesi li je zavolio? Jesam. bijela košulja. ali je siromašna. Rumen od uzbuđenja. Šta je bilo poslije? Poslije sam udario Bojanu jednu servu. Nela je nova učiteljica. vi ste joj svi djeca. Da. ali je iste večeri tražio da mu Fari ispriča priredbu. Dosta mi je što je moram gledati cijeli dan u obdaništu. Šta si mu uradio? Fari pokaza rukom: Servu! Zar vam to dozvoljavaju u obdaništu? Ne dozvoljavaju. Šepurio se među djecom. bijela leptirasta krila. Ne bih rekla. Lijepo. nije tebe upisao nego mene. nema djece.Mama ih pozdravi. a okolo su bila djeca – drveće. Zar ti nije lijepo u obdaništu? Bojan me upisao. međusobno. Fari je već bio obučen: Bijele pantalonice. Priredba je bila izvrsna. i svoju ulogu i druge uloge. Tata nije dolazio. reče mama. Fari je znao tekst a jednom je pomogao i žutom leptiru. Vi ste obdaništarci. Fari zagrli majku: Moja ljubav danas pjeva za tebe! Majka se suzdrža da ne zaplače od sreće. Kako ti znaš da je siromašna? Pa. Ne znaš ništa! U obadništu se djeca ne vole. To je bio uvod u uspavljivanje. Što ne pozdraviš Esmu? Upita mama. To se događa. samo se čuvaju. Ponijela je i mali foto-aparat da uslika bijelog leptira. Mama je požurila s pozorišne probe. Zavolite se svi. Tu su se vrzmali i dugi leptiri. Pred obdaništem su se rastali. 22 . Pa.

A sada ne moja već tatina lijeva. Mama-glas prvo pozdravi: Draga djeco. na vašem uzglavlju." Onda su odletjeli do Bijele Lale: "Lalo. Moram vam priznati da sam ja kupio kasetu i ja snimio maminu priču koju ćete čuti. nego brat brata ostaviti. U pravu si.." Žuti leptir je odgovorio: "Neću ni ja.Nećemo! reče Adi. Bolje je brat s bratom poginuti. Izvadi kasetu iz džepa i smije se: Sada će vam vaša majka iz kasete ispričati svoju priču. 23 . Jako svjetlo skreće pažnju na sebe." I onda je kiša prestala i leptiri su se igrali. Oni su se igrali. Malo svjetlo mi ne ugoršava priču već uboljšava. Ovu sam rečenicu ukrala od Parija. Odjedanput je pala kiša. Bravo! reče tata. Lalice. u vašim ušima i očima. na vašim licima. Onda su oni doletjeli do cvijeta i zamolili: "Lalo. zato što je isti kao ja". hoćeš li nas pustiti u svoj cvijet?" "Hoću samo Žutoga. Bolje je brat s bratom poginuti. ako nećeš moju braću. moj glas je sada s vama. Hoćemo. pa. Leptir je rekao: "Neću ni ja. Pričaj nam! Fari: Bila tri leptira: Crveni. Bravo! reče stariji brat. zato što je isti kao ja. Ja sam s vama i moja ljubav večeras priča za vas. neću ni ja. Bijeli i Žuti. reče Fari. Svjetlo je ljubomorno. Mi smo jedna porodica. zato što je isti kao ja. rekla je Lala. ako nećeš moju braću." Onda su letjeli do Žute Lale: "Lalo. Lalice. Bolje je brat s bratom poginuti. Dok me slušate gledajte me kako vas milujem ispruženom rukom i uspavljujem toplom pričom. Lalice. Jupi! Kriknuše dječaci." Onda je sunce reklo kiši: "Prestani padati. nego brat brata ostaviti.. jer mi svi mislimo isto. nego brat brata ostaviti. hoćeš li nas pustiti u svoj cvijet?" "Hoću samo Bijeloga. ako nećeš moju braću." Bijeli leptir je odgovorio: "E. reče tata. Sada malo iznenađenja. hoćeš li nas pustiti u svoj cvijet?" "Hoću samo Crvenoga.

Pink je služio raznim ljudima. a ti si Pink Panter. Još dok je bio sasvim malen doveden je u Zoo. nosio šeširić. moći ću dosegnuti vrh zida. prostirao se Pinkov rodni kraj. Neka ti moje dugačko tijelo posluži. Jedino mu je bilo drago kad vidi Žirafu koja je zajedno s njime bila dovedena iz rodnoga kraja. I stvarno.. Daleko. poprimili znatan 24 . samo su nekontrolirano ispuštale životinjske krike. To je trajalo. slušati iznenadne ljudske glasove i trpjeti drska dječija zadirkivanja i gađanja kamenčićima. Žirafa je povremeno prilazila do kafeza i tako se družila s Pinkom. Moglo se živjeti. Čim još malo porastem. I izgledom i ponašanjem. Teško je živjeti između tri zida i čelične ograde. a parkovi slični Pinkovom rodnom kraju. a kad se uspava njihova pažnja. da povraća. ljudske dobrote i ljudskoga zla. Mene ljudi svrstavaju u poslušne životinje. reče jednoga dana Panter. dogovori se s Panterom o bjekstvu. Čuvar će dovesti ljekara. vezao žućkastu maramu oko vrata i nosio veliki bedž s likom Žirafe.. Čim je umakao potjeri ukrca se krišom na teretni voz i otputuje u južne predjele države Palmira. i obavljao različite poslove i vremenom je. primijetio je da među ljudima ima još takvih. ili lavovi. Samo ti uradi kako smo se dogovorili. da se čini bolesnim. ili ovce. Imam dovoljno kvalitetne hrane i vode. Ja sam obična Žirafa. poprimili znatan dio čisto ljudskih svojstava. Svi oni vremenom su se prilagodili ljudima. reče Žirafa otegnutim. jedući ljudsku hranu. U državi Palmira nebo je bilo visoko. a ove čelične šipke tvrđe od mojih zuba. gledajući ljudsko ponašanje. Krećem se slobodno. ljudske kretnje i postupke prema njemu i prema svojim bližnjim. a to je najvažnije. s druge strane mora. Neka moj visoki vrat bude tvoj put u slobodu. Pink posluša Žirafu i jedne nedjelje nađe se na slobodi. Meni je ovdje život snošljiv. šuštavim glasom. U kafezu mu je bilo veoma dosadno. stekao mnogo lijepih ljudskih osobina. koji su nekada. reče Pink. reče Žirafa. Pošto je bio bez škole i zanata odluči da radi bilo koji posao. Vrijeme je i dalje prolazilo. Nemam velikih prohtjeva. Ta velika država nalazila se na obali mora. slušajući ljudski govor. ili lame. "Strugni napolje!" reče Žirafa "i eto te na slobodi!" Ti ćeš tada biti kažnjena zbog mene. Svoje roditelje nije ni upamtio. Rado bih pobjegao. ili lisice.. bili vuci ili medvjedi. čim se moj vrat još izduži. čak je sve više sličio ljudima. Neću. njemu sličnih. kada je Žirafa porasla toliko da je glavom mogla dohvatiti blizu vrha zida. moj nemir je mnogo bezazleniji od tvoga. Nije volio ni životinje iz susjedstva. kroz ogradu. ili deve. Kad je Pink izoštrio svoja opažanja. ja sam velik ukras Zoološkog vrta i velika radost djeci koja dolaze da me vide. Ja ću ti pomoći. u mladosti. Savjetovala ga je da prvo odbija hranu. Pušio je na dugački cigarluk..PRIČA O PINK PANTERU U velikom Zoološkom vrtu u gradu Oboa živio je mladi Pink Panter. ali zid je tako visok.

Pink ubrzo poželi svoju Devu-Apotekaricu. odbačen i beznačajan. povremeno se uvlačio u poslastičarnicu Minjon. naučio je uz ljude jesti kolače. stane svojim šapicama na brojeve telefona 522-722. Pink se tome obraduje ali šapne Apotekarici da donese veću količinu. načini nov napitak. da on više ne pije vodu iz čaše već iz kante. I ti se meni sviđaš. Meni je dobro i ovako. I ugleda. u apoteci. Pink to popije i naglo se smanji i bude majušan kao Miš. žaleći što ne može više pojesti. Navikao sam na svoju visinu. i odmah toliko naraste da je podigao krov apoteke na glavu. Jer – takav je život u državi Palmira. reče Deva-Apotekarica. dok je on bio u obilasku Robne kuće. Nisu se još držali za ruke. Javi mu se šefica apoteke. Sviđaš mi se vertikalno i horizontalno. Kad se predstavio kao zaručnik i upitao za svoju draganu. a ne ja od tebe. stiješnjene i otužne. Međutim. popit ću taj apotekarski napitak. u Pink Pantera se zaljubi visoka. Prema ljudskim zakonima. dobio je odgovor da se ona udala za sniježnog čovjeka zvanog Jeti. Grad se zvao Baobab. svezu ga brodskim užadima i smjeste u veliki gvozdeni kafez da od njega prave senzaciju na glavnome trgu i tako uveseljavaju svoju nestašnu djecu i radoznale strance koji budu dolazili u grad Baobab. ljudi se razbježe uplašeni. Sada je već znao da će ostatak života provesti tako malen. I Pink popije. sladio se kobasicama iz mini-marketa. uvuče se u direktorovu kancelariju. Za Pinkom se stušte sve gradske mačke i psi. Kad se Deva-Apotekarica osvijestila. Pink se sagne da spusti krov na njegovo mjesto i da vidi šta joj bi. uživali zaboravili su svoje porijeklo. i moram ti na početku sezone priznati da bih ti rado napravila jedan napitak od kojeg ćeš odmah porasti. Pink se rasplaka. A osim toga. vrisnu kao nikad do tada: od svih životinja ona se najviše plašila Miša. i još rastem. I kad je već postao zreo. samo su zajedno šetali promatrajući zoološke životinje. prikrade se Pinku i proturi mu ga kroz gvozdenu rešetku. ponovo je bila zaprepašćena i prestravljena. ali ljudi navale na nj s vatrogasnim ljestvama i vodenim šmrkovima. trebalo bi da si ti viši od mene. priznade Pink. priznade mu ona jednog proljetnog dana dok su šetali Zoološkim vrtom u glavnom gradu države Palmira. pomalo zlurado. i brzi Pink pobjegne u veliko skladište obližnje Robne kuće.dio ljudskog izgleda. reče Pink. zgodna ženska. Deva-Apotekarica se onesvijesti od šoka. Sada je mogao. Kad je Deva-Apotekarica ugledala Pinka. da hoda kud hoće i da uzima hranu iz najboljih radnji i da proba sve kolače u najboljim poslastičarnicama. mršava Deva-Apotekarica. 25 . To je i činio nekoliko dana. Dok su tako. kad se malo apotekarski pribrala. Niko se nije čudio tome. Ima malo Pantera u Palmiri koji su viši od mene. Spavao je u udubnoj kutiji za cipele u skladištu Robne kuće. odmah. odmah se izvuče kroz ogradu i pojuri prema svojoj djevojci. tako malen i okretan. Deva-Apotekarica razmuti veliku kantu snažnog napitka i potplati čuvara da to da Pinku umjesto vode. ali ako bi ti voljela da sam viši. tako umanjenog.

. Šef lopova pade pogođen u srce. premda njegova hrabrost nije bila toliko umanjena koliko njegovo tijelo. Silno ojađen dohvatio je dugačku motku. Pink je prišao stolu. iako je u reportaži pisalo da Trgovačka banka ima najbolje alarmne uređaje i ima najbudnijeg noćnog stražara.isprobavao sve voćne sokove na slamku. Dok su se lopovi bavili otvaranjem kasa i trpanjem novca u vreće. raspalio po prekidačima i popalio sva svjetla u Robnoj kući. Pošto im se žurilo. uvukao se u ladicu. Pink se i sam silno uplašio. i pošto su vjerovali da je stražar nemoćan. za svaki slučaj. ugledaše dim iz ladice. Petnaestoga dana čekanja ušuljaju se lopovi u banku. uvukao se u banku kroz uski ventilacioni otvor na krovu i smjestio ležaj u pročelju najveće prostorije. sniježnom čovjeku. Još jednom je telefonirao u apoteku. šef lopova se nije obazirao na to. a poslije – oko četiri sata ujutro – kako već pomalo dremucka i hrče. samo su mu uzeli revolver s opasača a nisu uzeli i revolver koji je stražar krio u ladici stola. Činilo mu se da glas nije dovoljno energičan. Vidio sam taj spomenik na jednoj razglednici. svezali ga za stolicu i zalijepili mu usta hanzaplastom. jednom je čak potegao gutljaj šampanjca u Labirintbaru i jedva se vratio u skladište. Prije spavanja uze novine sa direktorovog stola i poče čitati reportažu o opasnim lopovima koji haraju bankama u gradu Baobab. Na trenutak je zaboravio da revolver nije smanjen i da je to njemu ravno kao da je opalio iz topa. Uto dojuri policija. Pink prokuži da bi naredna pljačka mogla biti u Trgovačkoj banci u centru.. ali ništa novo nije saznao o Apotekarici i Jetiju. Na centralnom trgu u gradu Baobab i danas stoji spomenik hrabrom Pink Panteru.. i činilo mu se da je to neka šala. i sasuše svoje metke u nj. nešto iz životne dosade. pucat ću! dreknu Pink ponovo i opali tako snažno da mu je revolver ispao iz ruka i pao na pod.. Noćni stražar je već hrkao. 26 . Stoj! viknu Pink Panter iz petnih žila. lijepo su prišli stražaru. Nije tačno ocijenio ni odakle dolazi. Ali. naslonio cijev revolvera na ivicu odškrinute ladice i sačekao lopove s plijenom. ugledaše začuđenog Pinka. Stoj. Preselio se u Trgovačku banku. udarao nogom u bubanj. odlučio da pomogne ljudima Baobaba. Tako je Pink. U ponoć je prenio svoju kutiju na koju je već navikao. klatio se na dječijem konjiću sve dok se nije smirio. nešto iz radoznalosti. Lopovi su imali svoje špijune u banci i uspjeli su isključiti alarmne uređaje. uzeo pumpu za bicikl i njome puhao u trubu. ali druga dvojica lopova okrenuše se naglo s vrećama preko ramena. Glas na telefonu bio je pomalo podsmješljiv i to ga dotuče. Bilo je to pred zoru. a nešto i zbog toga što se već znatno osjećao čovjekom. Odatle je imao pregled cijelog prostora do glavnog ulaza. a mogao je vidjeti i noćnog stražara kako drijema. sasvim ogluhlog od pucnja. promašio svoj ležaj – kutiju za cipele i zaspao zavukavši se u smotak velikog perzijanera. gdje su šalteri i kase s novcem. Skakao je po tipkama klavira. na visokom postolju. Pink je sve pažljivo promatrao iz svoga skrovišta.

Eno novac u hodniku i furaj! Ne ide mi se. Fari šuti i crta. Desnom rukom.MAJKA I SIN Idi u mini-market i kupi dva mlijeka. kupi mlijeka dok nije nestalo. Tišina. to je starinski. Rekao si da se Marina kaki. Nego? Hoću "Od srca mi narastao". onda je Marina najljepša. E. je li u cijelom gradu pada? Pada. Neću "Zdrav mi i živ bio". Rukom? Da. reče mama provirujući iz zadimljene kuhinje. Nisam prije vidjela da nerođena beba tako lijepo crta. Ko je ovo nacrtao? Ovo ja nacrtala Mirina beba. Mama izađe iz kuhinje i sjede uz prozor da udahne svježeg zraka. Mama. Kako to govoriš? Ti šmrčeš kao pravi obdaništarac. Obriši se. Kako je mogla? Neko je bebi kroz pupak ubacio flomaster u stomak. Nisam dovoljno otporan da idem u mini-market. a ništa ne slušaš. Neka ide Adi. šta znači: oženiti se? Znači dovesti sebi djevojku doma. sine. Evo se brišem. Već sam rasporedio boje. ne mogu ići po mlijeko. Ne znam kako te učiteljice trpe. Mama. Od srca mi narastao! Slušam ja. ali kad je Zlata opere. Nisam ja ljevak kao tata. Dobro. Ja ću dovesti sebi Marinu iz obdaništa. Molim te. Kaki se. Zatvorit će. idi. Samo se čuje kako papagaj oštri kljun. crtat ćeš ponovo. A otporan si kad se tučeš s njim! Samo se hrvamo. Mnogo zanovijetaš. Hoću odmah. Crtam. 27 . Vani je kiša! Hajde zdrav mi i živ bio. Adi radi matematiku. kad na mome crtežu pada kiša.

. Znam da ne misliš tako. Opet tišina. 28 . I o tebi je govorila ružno. Molim te. Ne daju da Cviko i ja s reketima u hodniku. Dakle. Pokaži šaku.. reći ću mu. ona je nos operisala. ali meni dvije gumene bombone. Nije lijepo tako govoriti. Vidi majmuna malog!. A imaš djecu i muža! Vrijeme je da je prestaneš voljeti. Ovo su tvoji prsti jedne ruke i svaki prst voliš podjednako. Razumijem da ti kažiprst mnogo znači.. Idi sada po mlijeko. Neka se s Adijem šali o slinama. Fari pokaza i majka se zbuni. Neću da si Mona Liza. Zar ćeš ti prestati da me voliš kada se oženiš? Ma. A voliš li ti svoju majku? Volim. Ti si mali majmunac. Dobro. ja ovdje crtam. Je li tako? Nije. Što? upita Fari. reče. neću. Nisam upamtio što. Mama se nešto pravda i povremeno gleda Parija. kažiprst. ali svaka majka podjednako voli svoje sinove. ja moram! Voliš li ti više mene ili starijeg sina? Mama se nasmija. Deda se šali. ideš po mlijeko? Idem. Šta to reče? Kaže mi jučer "Daj mi tu slinavicu!". a to je maramica. Ti si najljepša majka u obdaništu. Okraćat će ti do rođendana. ja ću s njom da ukrvavim. Najvolim ovaj. Šta? Ljepše mi je s mojom rajom u obdaništu nego s dedom i nanom. Svađao si se s mojim ocem i s mojom majkom. Zar Nela nije ljepša? Nemoj se s njome porediti. Teta Mila je rekla da više voli starijeg.. ali ako me u petak šalješ nani. okraćati pantalone! Stvari ne kraćaju već ja rastem! Zazvoni telefon. on ne mora po mlijeko.Rukom! Nekulturan si! Tvoj tata je nekulturan. Fari čuje da se i njegovo ime spominje. furaj! Dobro. Samo Fari obrće papir i zvižduka. Nisam. Fari zagrli majku. Kupi mi pantalone za rođendan. mama: Adi uči matematiku. Čuj.

Ne znam. Cviko! Bit ću najviši oficir. Samo se ti kupaj. Ja sam tatino meso. Nema mlijeka. reče Adi. zatekao je majku u kupatilu.. stid me je. Ne iskače se iz padobrana već s padobranom. Bila je u kadi. Kad se vratio s mlijekom. reče. Smetaš mi i žurim. Izišao je. Pili su čaj i gledali Marka Kraljevića i vilu. Adi upade u sobu: Zar nećeš biti komandos? Hoću. Već sam te vidio. Možeš samo da napraviš oluk. Čini mi se da je na televiziji crtić. Bit ću komandos. Mama ga pogleda strogo i poče brisati. izlemat ću te. Hoću da gledam. evo ja sam gotova i sada imamo jedan čajček dok Adi i tata dođu. A da ti imaš šest djece kao Mila? Isto je to! Dobro. Lijepo. obuj mi nove tene. ispravi ga Adi.Možda se samo šalila. Stavi taj novac u hodnik. Gdje je Adi? Završio je zadaću. Miči se odavde. Da bi neko bio najviši oficir. Furaj po mlijeko! Ti si moj kupovač! Idem. Sad je u redu. reče mama. Nisam htjeo. I taj rez si već vidio. Zamijenit ću Tita. Samo pametuješ. mama. Mene je tata rodio. 29 . Prvo ću iskakati iz padobrana. Tito je bio metalac. Vidio si. Vidiš koliki je. Ne možeš zamijeniti Tita. Ja ću biti oficir.. Ja ću biti vojni ljekar. Eto tako. Ne gledaj me tako. A ovaj moj rez na stomaku? To ti je od Adija. i ti mene gledaš. a ja hoću da završim kupanje. Dobro. Moram biti pametan. Fari se naljuti i okrenu leđa: Samo me lemaj. Nisi me ti rodila. Da vidim rez na stomaku kud sam izišao. Nestalo. Što se stidiš? Ja sam tvoj sin. reče. mora prvo biti dobar majčin sin. a da si imala šest djece bi li imala šest pupaka? Znam da znaš te stvari. Fari priđe i gleda znatiželjno. Šuti. Fari proli čaj na stolnjak. Samo prisluškuješ okolo i pametuješ. Ponašaj se normalno.

Ja jednim uhom osluškujem Marka Kraljevića. zahvaljivati na poklonima. Tek tako. reče prateći radnju. Marko Kraljević se borio s Musom Kesedžijom. a drugim događaje na šporetu. onda je htjeo. Moglo bi. još je trebalo dotjerivati se. Ne znam. Gledaju Marka s brčinama i bljedoliku vilu. Velike riječi i goleme kretnje. Reci. tek donesen iz bolnice. ljubiti se u oba obraza. najprirodnija na svijetu. A beba je obična mala prirodna pojava. Fari se tek bio rodio. Šta ćemo za večerašnje naporno uspavljivanje? Daj nešto sasvim lijevo. Trebalo je vama dvojici ugađati. A kaže se htjela.. Kaže. kad mame nema. Šalio sam se. Kao da je mala beba neka velika i rijetka stvar. tatura. Ne znaš! Reći ću te dedi. Dosta mi je glumatanja. Dobar si! Je li te to deda naučio? Deda mi čita Politikin zabavnik. trebalo je dočekivati goste. pitati za rodbinu i prijatelje koji 30 .Ne kaže se htjeo. Jutros me izlemao. sasvim predano. reče mama. Reci. Reći ću te tati. ponavljati neke uobičajene riječi. čim sam ustao. ponovo se sjetih onog čuda koje se zove STVARNA POBUNA STVARI Pobuna stvari dogodila se dok smo još bili u starome stanu kod Katedrale.. reče tata kad su se sinovi počeli uspavljivati. prati suđe. Ko je Marko Kraljević? upita mama. Ja imam svoga direktora. Ako je htjela. Odvoji se. Mi tebe volimo. Za ništa. Dobro. a ko krivda? Ko je čiju kulu orobio? Ko je od njih kralj? upita. Tih dana je mama imala pune ruke posla. Onda se odvoji od tate. Ti gledaj pažljivo i sve će ti biti jasno. pitati svakoga za zdravlje. lijepo izgledati. reče tata. predloži Adi. kad sam bio na poslu i nestalo nam svjetla u zgradi. Ne pratim sve redom. razgovarati s gostima. Sve ćeš čuti prije vremena. kuhati jela. Bije ti djecu. Vidim ja. Adi je bio još malen. Majke već nije bilo. a u školi te neće zanimati. U naš mali stan navale gosti kao da se čudo dogodilo. još je išao u obdanište. veseliti se. sa svakim gostom ponešto: ili isto ili slično. Znam. Danas. Mene zanima. Reci mi ko je pravda. Vjerovatno bez razloga. Pričao si majci da sam te jutros izlemao. primati čestitanja. čistiti stan. Odvojit ću se.

U takvom silnom porodičnom i kućnom opterećenju. ili kao Gazde – kako me stvari imenuju – ta je pobuna bila čudo neviđeno! Do tada. Što si se isključio prije vremena?. da se polica otkači od zida. kao da je vodena patka. kad je svaki kućni predmet bio najviše izložen pritisku. svake nedjelje gospodin. Gospođa svaku drugu večer svoju kosu. jedne večeri. obrće me oko svoje glave kao da je sam đavo ušao u tu ženu. Mama je ispratila goste. da oprostiš. otkad sam donesen u ovo kupatilo ja ti se čudim kako sve to podnosiš. Pegla se pokvarila! Može li se čovjek pokvariti?! U pravu si. da pregori nešto bez čega se ne može. stalno se perka. rasplinjujući se mojim želucom. Svaki dan mijenja frizuru. Znam kako ti je bez mene.. Sestro moja. Neupadljivo i podmuklo kako to samo stvari znaju i umiju. kada je sve bilo uključeno što se da uključiti na struju ili bez struje. poslije jednoga nezgodnog obrtaja. nasta pobuna stvari u našem stanu. Makar ta beba bila Princ od Velsa! I makar se Pegla pokvarila i makar vani bila kiša. Srećom. Ne mogu više. E. A spremaju se da dođu iduće subote. Ovo o čemu pričam bilo je čudo neviđeno. Što se mene tiče. Ili to nisu izražavale nama razumljivim jezikom ili nama razumljivim načinom. da oprostiš na izrazu. ali to je bila sudbina stvari. Voda donese novu porciju mirisnog Deterdženta i to me povrati. Cijelu noć se vrtiš na jeftinoj struji.još nisu došli. okretala. reče Deterdžent. Jer.. Jeste. stvari mogu da se bune na razne načine. Unižen sam. jedva sam to podnijela. ali domaćici u goste došla je njena rodica koja ne izlazi iz kupatila. koju niko ne bi mogao zaustaviti.. upita Mašina. To je bilo u kupatilu. pa djeca. rigaš prljavu vodu i muklo stenješ. u mojoj suštoj suštini nema sušenja pelena. događalo se da strada neki dio nečega. Fen je otkazao poslije pet minuta tople poslušnosti. da otpadne noga od stola. Ali se nisu bunile. a ne njihova pobuna protiv ljudi kojima služe. to ne može! Ja organski ne mogu podnijeti miris pelena koje još zaudaraju na dječiju pišotinu. Čudo neviđeno! Uostalom. Slušam te ovdje kako danima i nedjeljama zvrljaš i već sam stekla pojam o tvome vrćenju. Sve te domaće trpeljive stvari koje jedva zapažamo kad su dobre i poslušne. Ta. Još bih to i podnio. oprala kosu i uključila Fen. Ili ranije. reče Fen nježnim glasom. A ova nova beba je pravi kakonja i pišonja. Utroba mi se prevrtala. Što si prestao da se usijavaš i da sipaš toplotni dah na Gazdaričine uvojke? Ljut sam. popodne se vrtiš. jedva isprala. To ne mogu. kao domaćina. da povraćam. da eksplodira sijalica. Jesi li dotrajao? Nisam dotrajao. to nije predviđeno u mome tvorničkom izmišljanju. sve stvari u kući trpjele su što su trpjele od pamtivijeka. Bilo mi je došlo. Jednostavno je prestao da se obrće. o tvome usijanom vremenu. ali danas sam bio dva puta upotrijebljen za sušenje pelena. tek što su posljednji gosti zakoračili preko vrata. viđala si je ovdje. Čak bih i to otrpio. Čak se i onaj stariji počeo piškiti u krevet. Prvo se pobunio Fen. Nov sam. reče Fen 31 .. sa gađenjem. Mene je danas Gazdarica napunila ukakljenim pelenama. Mama je Ijutito ispustila Fen na Mašinu za pranje rublja i ubrzo je počela pobuna. on baš nije neki čistunac. Ni u lijevoj priči nije se tako nešto moglo dogoditi. reče Mašina za pranje.

utrobu mi rasporiše rajsnegle i 32 . Fen izgubi zrak i uguši se. baci Fen na Mašinu. Pristajem na pobunu.. evo ga. u uglu kupatila. Jesi li čula kako me gazdarica vrijeđa?! vrisnu Fen. ime ne čini stvarnu suštinu stvari. ohladio se i sam se uključio. Umoran je. Dosta mi je rada i poslušnosti! Pun sam prašine! Već treću nedjelju nisam istresen. Star je. Naguta se prašine i drijema kao morž.. kad se ludo zanjišem u mašinskom transu. Ah. Daj mu ti upali svoje zvrndanje. ili aparat. Okolo gladac. Možeš. Ja sam još mlada i moćna Mašina! Baš je to zgodno. reče Usisivač pospano. kao da sam sama na balu u Beču. Taj tresak probudi Usisivača. Ovaj Fen ne vrijedi dvije pare! A tako sam ga skupo platila! Prevario me svojim izgledom. reče nekome.brižnim glasom. Lijepo ti je ime. reče Fen. Ja sam obična uhodana sprava ili naprava. Ti besprijekorni obrtaji pomažu mi da zaboravim sve životne nedaće.. Nema ni neke finije automatike u mome mozgu. Ja nemam osobitih užitaka. On je tu. pun sam drvenih otpadaka. a ti si uključen. Nisam ja ko neke nekvalitetne Mašine. prosto se gušim. reče Mašina. Nema usisivačkog duha. 1 Prašinu bih još i podnio. Dobijem upalu pluća. reče Gazdarica. skljoka se u svoj ugao i zaspe kao klada. Volim lijepa imena. reče i ščepa dršku. kad je prljavština već otplovila. reče Fen i uključi se. Moje ime je ružno.. Ne volim toliku vlagu. naročito pri kraju pranja. Ti ćeš ga probuditi. reče Mašina saosjećajno. ali pun sam tvrdih predmeta. Moj rad ga uspavljuje. Usisivač mi je jednom priznao da ne voli tvoje sitno zvmdanje i rekao je da se već navikao na moj tutanj i moje obrtaje. Usisivač. iziđe iz kupatila i snažno tersnu vratima. naročito kad je već rublje mirisno i valja ga samo malo pomilovati. Tja. ali takvu zgusnutu i tešku kosu još nisam omirisao i fenirao. Odmah dotrča Gazdarica da dovrši svoje sušenje kose. muškarasto. Gledajte vi njihova posla! kliknu Mašina. na lijepom plavom Dunavu. reče Mašina. čim ga isključe. zatim je povećala obrtaje i pritisnula Fen na svoje vlažnohladne uvojke. Kosa u naše Gazdarice tako je gusta i zamršena da jedva mogu istjerati vlagu iz njenih uvojaka. Razumijem te. dugmadi. Pristajem na pobunu. Ja to podnosim jer sam kvalitetna Mašina. ja sam isključena iz zida. Za vratima je. Tada se s užitkom vrtim. Hoću. Nema u njemu metalne čvrstine i istrajnosti. klikera. Gazdarica je čula u kuhinji to neurotično samouključivanje Fena. Jadanje. Jedan dio ispržim dok se drugi osuši.. ti obrtaji su mi ushićenje. Ja imam 365 obrtaja u minuti. unutra jadac! I Gazdarica ponovo. Nisam star Fen. Došao je u ovo kupatilo prije mene.. Opet se ugasi. Prosto mi nestane daha. Kucni mu jedan obrtaj. i to me spašava. Da pitamo šta misli Usisivač. predloži Fen. još mi nije istekla garancija.

kad isprazni svoju vatru. mene ste zaboravili na zidu. Vidite da je Gazdrarica poludjela i nikad me ne gasi. peče palačinke. odmah vas gase. Pećnica mi je već gotova. reče bojler. a moja utroba je uvijek puna užarene vode kao da sam osuđen na deveti krug pakla! Priključuješ se pobuni? upita Mašina. Sada imam u kesi lijepu zlatnu minđušu. nego šta! Sve su mi čelične nngle usijane! Napravljen sam od nekvalitetnog materijala – sporo se palim. Odmah. Imam. To bi bila zanimljivija buvlja pijaca od one koju imaju!. umjesto da kupi konezrvi i malo ih podgrij e. da cvrči kao skakavac u tavi. smrdljivu ribu. Sada je malo prašnjav. reče Fen. Zašto ne pije kiseljak.. puna i prepuna komadića bockavog stakla. ako joj se ja ne sviđam? promrmlja Voda iz cijevi. izgorjela. dvije ukosnice. umjesto da kupi gotov. gumicu za brisanje. dinsta nešto. Utišajte se da oslušnem kroz svoja crijeva. Ova Gazdarica nije normalna! Ne samo da svaki dan kuha i peče... Najednom se u kupatilu začu glas Šporeta: Pobuna. Visim gore okrenut naglavačke kao da sam zlikovac koga treba objestiti o ekser da visi dok crkne. novo. Nekad bude i vrijednih stvari. a na drugom kaplje vrela voda! To je zločin protiv moga metalnog i plastičnog karaktera! To je izigravanje tehničkih pravila koja u meni vladaju. Raspadam se.. ali da još pitamo stvari u kuhinji. a neki dan sam usisao cijelog plastičnog kauboja s pištoljem na boku. da u svako doba ima vrele vode! To je neizdržljivo. nešto sitnog novca. konja. prokuhava mlijeko koje je već bilo kuhano. U redu. sporo se gasim. Mravi hoće napolje.. stalno cvrči nekog vraga. a ja sam stalno i nemilosrdno upaljen. imam šiljalo za olovke. hoće li se one priključiti pobuni. kad je skuplja struja.. krčka sarme. gospođa. jednu šahovsku figuru. Mašinu ponekad ugasi. Upravo ta vrela Voda bude unesena u mene. Ja sam Frižider de luxe. mogao bih sve ovo istresti na tezgu i prodavati na Baščaršiji. Mi smo saglasni da se zajednički pobunimo protiv ljudske tiranije nad stvarima koje im predano služe. Takve vas hoću! dreknu Frižider iz ćoška. reče Fen Mašini. rumen. Moja trbušna kesa puna je oštrih predmeta. Hoće li Šporet i Frižider s nama. Šavovi mi pucaju! Ova lucprdasta žena. Pogledajte kakav sam! Vidite li da u meni stalno gori crveno svjetlo. ova 33 . nisam pola vulkan – pola santa leda!. Izobličila se od vreline. Upitaj šta oni smjeraju. Hoće. ona i kruh peče.ekserčići koje stariji dječak rasipa okolo. Ti si povezana s kuhinjom. moja utroba je sva zatvorena i mravi izujedaše moje nježne živce mravljom kiselinom. ali dao bi se obrisati i lijepo prodati. čini mi se. a vama kad se upali crveno svjetlo.. Nema čega nema u meni. a brzo izgorijevam. Čekajte. zagrmi Bojler.. buba i mrava u svojoj nutrini. I vulkan se ponekad upali pa se ugasi. Možete zamisliti: na jednome mome rebru hvata se led. čak. a znate kakvi su mravi i kako je opasna mravlja kiselina. sijalica pocrnjela od masne pare. Ona nikome ne vjeruje. a još sam mlad. ona pušta čaj da kipi po meni. A osim toga. Gazdarica me podesila na najvišu temperaturu. Ona i vodu prokuhava pa je hladi u Frižideru i tako prokuhanu daje djeci i sama pije... Ili će nas izdati.

ali ja sam de luxe drvo. Ja ću se zapaliti čim me Gazdarica uključi! reče Šporet. Napojen sam Vodom. Baglame u susjednom stanu uvijek su nježno podmazane i tiho se vrte tamo-amo. Vjerujemo vam. čuo sam ga kako stenje i ugurava lubenicu. ne znam šta. Da. Rekla mu je. trpeljiv. i kako se nisi dizao uvis kao drugi Parketi. mi stvari nemamo psovki. hvali se okolo kako si lijep. A vidio sam. Stvari otkazaše ljudima poslušnost i nasta haos. poslušan. Sve stvari bile su prijamo iznenađene što se Parket javio. Ja sam bio jedini Parket u ovoj zgradi koji se nije pobunio i podigao. ali me više niko neće moći zatvoriti. Jedva je to uradio s lubenicom i žena mu je nešto prigovarala. Vjerujem vam! povikaše sve kuhinjske stvari. Donijela je jučer toliko veliku lubenicu da će mi rebra pući pod teretom. koliko se ja dignem uvis. prijavljujem se za pobunu! Ovi smušeni ukućani ostavljaju me upaljenu. i vrata ću zalediti. tamo-amo. bio sam dobar. specijalno odnjegovano i lakirano drvo. taj lonac je veći od lubenice. Pogledajte koliko smo zahrđale.žena nakrca u mene svašta. Vidio sam ga kako se saginje. Ali sada Radijator piški na mene.. Gazda te mazucka. Pretvorit ću se u vodoničnu usijanu bombu i eksplodirati! Grad ću uzdrmati! Ja ću pregorjeli za sva vremena! javi se Usisivač. reče Šporet. Ja se priključujem pobuni svim svojim lakiranim bićem! Šta tebi nedostaje u ovoj kući .reče Firžider. reče Šporet. a ne Škrinja! Tu lubenicu ti je jučer Gazda uvalio. samo nemojte škripjeti! Gazda nas nikada ne podmazuje onim finim uljem. da će trebati sjekira da ih otvori. Ijutito. dižem se. bez reda i zakona. Jeste da je drvo uvijek drvo. poslušajte koliko škripimo! Vjerujemo. cijelu noć. sve gunđa i nešto psuje. Imaš sve pogodnosti. gdje će onda stati ekspres lonac sa grahom. 34 . tamo. Iznenada se javi Sijalica: Iako sam od stakla. kao da je kućni smak svijeta: Neću više da se usijavam! reče Fen. bez veze! Ni moji volframski živci ne mogu to izdržati! Škripnuše Baglame na kuhinjskim vratima: I mi se priključujemo pobuni. poslije useljenja. pravi gladež! Gdje stoji rebro za maslac. ako utrpaš u Frižider lubenicu. Ja ću se naskroz zalediti. toliko će se Gazdi dignuti kosa na glavi! I tako se dogodilo ono glavno što se moralo dogoditi. Ja ću eksplodirati! viknu O'Bojler. samo se umirite! Javi se i Parket. gladi te. i pusti vodu. Neću više da ispuštam Vodu! reče Mašina za pranje. trpa faširano meso. Vidjet ćete sutra. Kad je već tako ja ću se odmah upiškiti na Parket! reče Radijator na slogove. gdje stoje boce – stavlja kupusne glavice. briše prašinu s tebe. sjajan.. Ja sam Frižider de luxe kategorije. jeste da ova kućna drvenarija neće u pobunu.

dodaj 'sedam puta'. pričaj nam nešto iz Narodnooslobodilačke borbe. odnosno našega. Žena ponovo zaplaka: Stan nam je gotov. Ima u čitanci za osmi razred." Jesu li oprostile? upita Fari. i ti si poludio! reče žena sva izgubljena. Zatim su rekli da im je to naporno. Ništa se ne događa bez dubokog razloga. Šta ćemo. Zatim je tata pričao. Stvarno! DJED I BAKA Prvo ru rekli: Tatura. Kad smo ustali ujutro imali smo šta vidjeti. ženska glavo! Sredit ću ja to! Ja imam veza i prijatelja. izvinjavam se. rekoh. Izvinjavam se u svoje ime i u ime svoje porodice i molim da mi stvari ovaj put oproste. Mi živimo u zajednici sa stvarima. Naporno! Kakvo je to izražavanje? Meni su pisala djeca iz Vojvodine da im je moje ratno pisanje zanimljivo. reče Adi. Ja. Isto je tako naporno. Stvari su obećale da će na svojoj skupštini razmotriti moj prijedlog i rekle su da to najviše zavisi od moga. Iz tih stopa ja odem prijatelju Salki O'Boj lem da ga zamolim da porazgovara s našim stvarima. i mi smo nekome neprijateljska strana. Bio je u Njemačkoj. I na neprijateljskoj strani. Sve je ovo moglo biti i gore. Tako je bilo. Rekao sam: Ne plači. Meni je bilo jasno šta se dogodilo. On je njihov dalji rođak. Kakav Salko O'Bojler. samo je malo civiliziraniji od njih. 'Izvinjavam se. upropašćeni smo? Ništa ne brini. Broj sedam je čaroban broj. Ja ljepše pišem o eN-O-Beu nego što vama pričam. Ti si dosadan živi pisac. reci tim stvarima. reče Adi. Vi me zbunjujete svojom nezainteresovanošću. Ja imam prijatelja koji se zove Salko O'Bojler. Pamet u glavu! Nismo sami u kući. odnosno vašega budućeg ponašanja.Ja ću upišken nabreknuti i odmah se dići uvis! dočeka Parket. Samo znaj. opet: Šuti ženo. dobro smo prošli. tri puta!' Ako treba dodati. 35 . Žena je plakala. Oni te ne znaju dobro. Zar i na neprijateljskoj strani? upita žena plačno. reče Adi. Opširno i tvrdokorno. Kažem mu "Salko. mi smo upropašćeni! Pogledaj redom stvari! Bojler je izletio kroz prozor u park! Mogao je ubiti nekoga. Čitao sam tvoje.

Smiješno vam. budi nam tata! Zar već nisam? Budi nam tata u igri. Ne znam. knjiga je da se lista. zapleteno. Nije ni meni niko dolazio. polagao željezničke šine. betonirao hidroelektrane. Ne znate ni staje to! Pa. s vrha.. reče Fari. Hajde još radi. nježno. Ako imate višak energije. Učiteljica me već pitala što ne dolaziš na roditeljske sastanke. upisat ću vas u sportsko društvo. Dođi. je li? Ne znam. reče Adi. Pričaj.Lijepo. reče Fari. plahovito. A ko je ovaj Što ima više znački za tebe? 36 . A nije bilo ni potrebe. naokolo. začinjeno. Čudim se! Što se čudiš? Geldam te neki dan kako prevrćeš listove u knjizi. obarao bukova stabla.. vilovito. kopao kanale. Samo pričaš o tome kad dođu gosti. ja sam već doprinosio izgradnji ove naše lijepe i slobodne domovine: Kopao sam tunele. bogami. reče Fari. Popravio sam čitanje. Pobiše se. Povedi mene jednom na te tvoje književne večeri.. šta?! Tata šuti. Fari se nasmija: Cviko štipa knjige! Cvi. reče Fari. Sad ću vam pokazati te značke. ili kao da ti se gadi. pa ću ja vas preslušati. Ništa vi ne znate. I nosio sam udarničke značke na grudima. igrao u folklornom društvu Branko Radičević. Doći ću u tvoju školu. Kolo-kolo. reče tata. U vaše vrijeme. kako da svaki list želiš iščupati iz korijena. Šta da radim? To. okićeno. a ti uštineš prstima svaki list kao da ga mrziš. ovako. Tata. Dosta! Adi mu udari čvoku. Tata ih pusti dok mu nije izgledalo da će to krenuti bez mjere. Neka svako radi svoj posao. jagodicama. Dosta! reče. isprobavao nove traktore.. Tata donese iz svoga ormara novine u kojima je njegova fotografija sa udarničkim značkama na grudima. opleteno. Pa. sa mnom još nijedno školsko dijete nije tako razgovaralo. Zna se kako se lista knjiga.

reče Fari. Bijele. reče Fari. Koliko on ima značaka? Bio je trideset puta najbolji u brigadi. Kirk Daglas prdn'o naglas! Sram te bilo! Nije mi milo! Ubolo te šilo! Nema miša da te šiša!. znate da ne znam pričati viceve. Umoran. 37 .To je Smajo Tuzlić. reče Adi. Zaboga. Samo ti odijelo preveliko. reče Fari. Hajde.. Šta je to budućnost? upita Fari. Tata se vrati. Dosta! Tišina. reče Adi. Adi je pričao neki dan. reče Adi. moj drug s pruge Brčko-Banovići.. Mini val! Zar nisam lijep? Lijep si. Obično ponedjeljkom.? Bio je malo stariji od vas. Moji vicevi su starinski. Smiješan je.. nije tako jak. Neka sada bude ponedjeljak. Vi pričajte. Pa. O Sulji i Mulji! To sam samo prepričavao što sam čuo na poslu. U nekome gradu živjela dva prijatelja Suljo i Muljo... Je li se na poslu pričaju vicevi? Ponekad. U sobi ribica nadima škrge. Na jednoj drugoj slici imam tene. Budala sam što vam to pokazujem! Tata pažljivo smota požutjele novine i odnese ih u svoj ormar. Što se to sašaptavate? Sve nam je ovo dosadno. A mami si pričao da si imao tene. Hoćemo da nam pričaš viceve o Sulji i Mulji. uvoznih. Ja bih ga pobijedio. S vicevima u bolju budućnost! Hajde! Hajde. Mi smo radili za bolju budućnost. reče Fari. Bilo je to u davna vremena. ili tako. reče Adi. Obojica ste smiješni. Vidi u tate lijepe frizure. volimo starinske viceve! Znam. Vidi mu kape! Je li on namjerno smiješan. Jeste li radili za te značke? upita Adi. Vrlo lijepe tene. I vojničke cipele. I ti si pričao o Sulji i Mulji kad su bili gosti. reče tata tužno. Izgledate zajedno kao Suljo i Muljo. Čistio sam ih četkicom za zube.. Manji od tebe. ljepše od svih današnjih.

Zavezanih očiju. "Vidiš li. po žici. Fari se. "Znaš li ti. Sin napravi od žvake balon i pukne ga. Istresi jedan. reče Muljo. "E. Muljo mu dođe u posjetu. i kraj! 38 . Lijepo od vas. Suljo dade gas. To je on izmislio. Bilo je lijepo gledati ga takvog. Vozio sam prije rata motor u cirkusu. Zubar kaže: "Nije tako! Reci A!" A Muljo kaže "A-a-a-a!" iz sveg glasa. još jedan vic i spavanac. reče tata." "Hajde". Bila dva prijatelja Suljo i Muljo. sad ću ja ovaj naš motor protjerati između onih guma. Suljo. Suljo odmah sjede i upali motor. umiri. reče Adi. Važi. reče Suljo. ti kupiš viceve u obdaništu. najednom. I on kupi. Suljo. šta je ono bilo?" "Ne znam". Zubar mu kaže reci "A!" Muljo kaže "A-a-a!" jer ga je boljelo. reče Muljo. Hoću i ja još jedan. Znate da ne znam.Hajde. reče Muljo. Suljo mu opali šamar: "Ti svaku igračku moraš pokvariti!" Odlično! Adi kupi viceve u školi. Muljo. samo sam se šalio. prođe između guma i nađe se u bolnici. reče Muljo. Bili Suljo i Muljo pa Suljo ostao kod kuće a Muljo otišao zubaru. reče Adi. djeco. Kaže mu sin "Kupi mi žvaku". "Ja sam umjetnik za motore. "jedva čekam da te vidim". ovo voziti?" "Znam". one dvije gume?" "Vidim". Muljo pita: "Znaš li ti. Mogli bismo ovako do jutra. tatura! Ne znam. reče tata zadovoljan. "Ništa. Fari krenu: Išo Suljo sa sinom. Čak se uozbilji. Oni odu na pijacu gdje se prodaju automobili i kupe motor BMV. Fari. Sada još dva poljupca i spavanje." "Hajde". Dobar je! Fari." "A što ništa – A-a-a-a!" "Zato što me boli zub". i dođe Tarzan. reče Muljo. A vozio sam u Zemunu motor u buretu. "Što si me zvao?" upita Tarzan. "Ono ti je bio kamion". Hajde. reče.

a kamoli ispuniti želju. Hoćemo večernju porciju uspavljivanja. nije pedagoški potezati vještice u san.. Ne treba ti ni djed ni baka.. Svakome djetetu treba nabaviti pedagoga po njegovoj mjeri. upita djed. reče Fari. tatura. pored nas. Baka reče: ja bih htjela dukata. Moja Džejn.. a drugo i drugo. Baka je poželjela. Tatura. Šta onda? upita Djed. Zatim se tata pohode na glavu kao Čita. reče Fari kao fol preplašen. ali ženo. Tako stvari stoje. može: Bili djed i baka. 39 . reče. Iznenada se pojavi Tarzan sa svojima. zatim neka Zike priča Kralja žaba. ne. Hoću one dukate iz narodne priče – kad je Horoz otišao u svijet preko sedam gora i sedam mora i iščeprkao dukate iz zemlje. iz bunjišta. Moja Čita. reče Suljo. a zubi cvokoću. Pa kakve hoćeš dukate. to se Pariju dopalo:.. Sada cmok-cmok i spavanje! A.. E. poče baka zanovijetati. Avion se pokvari i Suljo padne u džunglu. Moja Fata. Može li? Može. kako već zanovijetaju bogate žene. Jednu kratku lijevu priču. reče Adi. Djed reče: eno dukata u banci. reče Adi. oni požele nešto što je teško i poželjeti. Hoćete li prvo jednoga djeda i baku. reče Tarzan. reče Djed pomirljivo i potegnu još jedan gutljaj viskija i zapali još jednu cigaru od najskupljeg duhana. tatura. Ja sam po vašoj. Suljo se uplaši. Zapravo. Kako to već biva u bogatih ljudi. Nemoj to. Znam. Ako je kratka. ova žaba ti je pomogla! Ako sve ovo ne pomogne. ne. vi biste prije uspavali mene nego ja vas. dragi moji slušaoci. reče Suljo. svega su imali. ne može tatura u isto vrijeme biti na dva mjesta – u donjem i gornjem krevetu. Treba se jednom približiti neprijatelju prsa u prsa i pobijediti ga. i glad kaplje iz njihovih usta i sve čupaju svoje kose od silne Ijutine. A. Ovo je bilo lijepo.. reče Tarzan. slijedi DJED I BAKA Bili Djed i Baka. neka vas vještice uspavljuju svojim riječima koje kao konci izlaze iz njihovih usta. Lezi ti. neću te dukate. reče Adi. reče Fari. kad je tebi bilo teško. Moja ne čita. Tata se zavalja od smijeha. Ja Tarzan! Ja Suljo. ispuni ček. večernje uspavljivačke škole. samo nisu imali dukata. mora onda ići i Koka da traži dukate pa će naći potkovicu i udariti te njome u glavu. Punu kesu žutih dukata..Suljo letio avionom u Afriku. reče tata. i zagrli nas i odmah ćemo zaspati. Jasno? Jasno! Dakle. Prvo i prvo..

reče Djed odlučno. Koka nije u stanju ni da se popne na visoki krov naše kuće te nema odakle spustiti potkovicu na moju glavu. ali nije znao zašto on ne može da Čeprka kao što su to radili njegovi preci u narodnoj priči. pogleda mu krijestu i pandže i reče: ovaj horko je zaista odličan. odmah sjede na fotelju pored njega i uskoro snese jaje. vidi da je to poveliko jaje. Toliko se obradovao toj prirodnoj pojavi da odmah odluči da razbije jaje i popije ga tako sirovo. ali – na njegovo veliko čudo – odmah mu otpadoše pandže i poteče krv iz rana. Plakao je i čudio se. šta će mi dukati kad imam dovoljno čekova i mogu čekovima sve platiti što se prodaje na kugli zemaljskoj. Naša kuća nema rupu na krovu. Kako nije bilo blizu sela i seoskih kokošiju. opirao se stotinu i sedam dana. Dobro. kud će – šta će. To podmlađuje. toplo kućno jaje u ruci. Djed se opirao tome govoreći da je to protivno narodnoj priči i da ta promjena neće izaći na dobro. ali je sto osmog dana popustio. Ovi su hiljadu sedamsto i pedeseta generacija naših brojlera. pa kako hoće s njom. Ne može tako. mi smo toliko bogati da možemo naručiti drugačiji kraj priče. Vidjet ćemo. pristade. Koka ostade uz Djeda. Horko još nije mogao da pojmi svojim kokošijim mozgom da nijedan Horoz iz njegove vrste već hiljadu i sedamsto i pedeset generacija nije čeprkao! GLEDANJE ISPOD KAPAKA 40 . Pogledajte ih! Prva klasa! Djed opipa Horkin grudni koš. došao u neko veliko dvorište. pomisli. Uostalom. Djed se baš iznenadi. sjeo. a neka njemu bude Koka. Je li ovaj par s pedigreom? upita Djed glavnog inženjera. ne pamti kad je posljednji put vidio pravo jaje. meni ionako nije stalo do tih dukata. Horko. obradova se kao malo dijete. pojeo sendvič. odmorio se i počeo čeprkati po bunjištu. i Horko krenu. Kad je Djed došao. kad umjesto žumanceta ugleda u jajetu zlatan dukat! Pravi pravcati dukat! Za to vrijeme Horko je išao. reče Baka. popio sok. reče inženjer ponosno. Može daje i ne šalje. Djed svrati kolima u veliki peradarnik i naredi šoferu da ode do glavnog inženjera da mu on izabere najkvalitetniji par. upakuje mu u torbicu i nekoliko sokova da ugasi žeđ na dugu putu.Ali. Ili ćeš kupiti dukate u banci ili ćeš se prepustiti sudbini narodne priče. čovječe. Hoću najbolju sortu kokošiju. Tako Baka uze Horku i kaže mu da ide u bijeli svijet i donese joj dukata. išao preko sedam gora i sedam mora. prepuštam se sudbni narodne priče. Dobro. Mogu ih kupiti na londonskoj Berzi. Baka mu spremi sendvič. pažljivo ga razbije na vrhu. mora potkovicu donijeti ovdje. Narodna priča je nepotkupljiva i ne pomaže ti što si bogata ako ćeš u narodnu priču. ako hoću. iako je i njemu to bilo nepravo i neobično. Baka mu je govorila da je star i da je zaostao. reče Djed. reče Djed i ode da kupi Horku i Koku. Baka se zaintači da Horko bude njen i da ga ona šalje po dukate. Šofer ude u tvornicu peradi dugačku dva kilometra i vrati se noseći Horku i Koku. u salon.

Šta ima u očima? Tata sjede pored njega da ga pomiluje. Mislio sam da u oku ima neka žilica. To nije dugo trajalo. može samo razbuditi.. U mome oku ima neka žilica. vjerujem ti da znaš do sto pedeset. reče Adi zajedljivo. Neće mi oči u san. ali ja imam i druge načine osim Josipe Lisice! Tata ode u svoju sobu. To bi te moglo uspavati. Ne znaš ni dvadeset. Adi se žalio da Fari mrmlja i razgoni mu san. Imaju li u oku neke bubice koje su tako male i da im je ta žilica televizor. reče. A ti. broj koliko znaš.. molim te. Tata ufura u sobu napet kao puška dvocijevka: Šta hoćeš? Koju pjevačicu hoćeš da te uspavljuje? Hoćeš mamin glas? Ništa mi ne treba. kad te molim. znam! Dobro. vidljiva. Dođi.. Zaboravite sve osim sna. Tata nađe kasetu i pusti pjesmu Oluja. je li oko ogledalo? upita. Josipa Lisac ne može uspavati. reče tata. ha-ha! Već je jedanaest sati. Bolje je da ne dolazim. Malo ga pomilova po kosi. reče Fari.. Tata šuti. Dat ću ti ja prirodu! Ti već imaš svoju prirodu! A gdje jevmoja priroda? Šta sam ja vama? Ko sam ja ovdje? Pusti nam malo Josipu Lisicu da pjeva. reče Fari. ovolicno? Ja li se to ogledalo ne vidi?. reče Fari vragolasto. Ja znam do sto pedeset. Kamo sreće da znaš do milion. Neka Adi broji do sto dvadeset i natrag. Hoću. 41 . To je tvoja pjevačica. Tako je kako si rekao. Opet gledaš ispod kapaka! Fari leži. bez obzira na obzir! Dođi! zovnu Fari...Spavaj! Neće mi priroda. kad se dobro ispavaš. Pokriven.. Miran. Kako ja vidim ruku? Je li oko malo ogledalo. Tata se javi iz svoje sobe: Neću dolaziti.. od sto dvadeset do nule. Ovo zavijanje vas vjerovatno neće uspavati. E. mali.. Tata. I to ćeš mi još jednom lijepo ispričati.. Obećaj mi.

život je veći od svake priče. I drincao je poslije podne. Bili ste nikakvi. rekoh ponosan na svoju priču. meni ne ide pisanje. već je kasno. Šta ćemo sada. ni ja vama.. Ko te zvao? upita me Fari. reče Adi. odluci da ide na posao. Slušajte: Odijela. Nisam vam o tome pričao. Ona traži svoju kolegicu. ali čini mi se. Ispričaj nam jednu lijevu Nešto sam smislio. Vi ste ležali gripozni. rekoh žmirkajući lukavo ispod zamagljenih naočari. Nemoj zijevati ko cipol. Sve je sasvim jednostavno. Njegova Pidžama je na Fakultetu.. odluči tog ponedjeljka da ne ostane u ormaru i da ne bude nošena na ljudskim tijelima. Idem.. a niste mi bili ni zanimljivi. djeco? Vama ne ide spavanje. ja sam. Tata se javi: Moja Pidžama radi do tri. Mene niko nije zvao. Nemoje više nikada dozvoliti gripi da vas shrve. svih ljudi i svih žena. Fari zinu od čuda. Spada. kažem. reče tata. Nisam vas želio umarati. plavi kaput vozi tramvaj i tramvajdžijska kapa. Upravo imaju glasanje o plaćanju honorarnog rada. Ovo ti ne spada u lijeve priče. reče Adi. ulicom. rada i nerada. istinitu priču koja bi mogla biti i lijeva i desna. gledam i ne vjerujem svojim očima: Hodaju odijela bez tijela. Ovo vam pričam da budete budni. kaže. Ovo vam ne pričam radi vašeg uspavljivanja. Život je zanimljiva pojava. Telefonirala je Pidžama moga prijatelja Belog. reče Fari i povrijedi me. cipele odluče da u ponedjeljak krenu na posao. tatura. rekoh vam ja. Priča mi prijatelj koji je iznenada doputovao iz Zagreba. Lagiš. zato se njemu ne spava. moja Pidžama je još na poslu. kape. Odjeća. radi dogovora o sutrašnjem poslu. Niko ne može napraviti takvu spravu kako se oko rodi. Nemojte potezati razloge: što se ovo dogodilo. Šteta što ste tih dana ležali bolesni.. Profesor Beli se žalio da je slabo plaćen i Pidžama je na sastanku mjesto njega. Bez. Zar ti ne spavaš? Tata. To se moglo vidjeti i doživjeti. Vidim to.Oko je veoma zanimljiva sprava. moju Pidžamu. Da. To što rekoh. pidžame. to će biti LIJEVA I DESNA PRIČA Iznenada zazvoni telefon. Sama. kažem. Na sastanku je. svoje vlasnike. s povišenom temperaturom. Molim? rekoste vi.. Život je ponekad prepun iznenađenja. Tramvaj ne 42 . najbliži svjedok nevaljalog ljudskog roda.. a svoje gospodare. ostave doma. Sada je vama bolje i hoću da za vaše ozdravljanje ispričam novu lijevu priču. Prošlog ponedjeljka dogodilo se nešto što su dobri ljudi odavno očekivali i čega su se zli ljudi pribojavali. A gdje je njegova Pidžama? upita me Adi. Ne lažem. Oko nije sprava. džemperi. šeširi.

To je trajalo. bez sječenja zraka rukama bez optuživanja vanjskih i unutrašnjih neprijatelja za svoje grijehe. dostojanstveno i odlučno. godine. u tv-dnevniku – poznata urednička odijela i lijepe bluze spikerica. Narod sve razumije i plješće. govori svome radnom narodu i građanima ne gledajući u papir. Ljudi su ljenčarili u svojim domovima a odijela odlazila na posao svaki dan 43 . (Tada još nisam znao. govori bez povišenog tona. Studenti-odijela bruje oduševljeni mojim znanjem i pedagoškim postupkom. Pitam najbližu studenticu "Kolegice. nema zastajkivanja. okrenut licem ka gledaocima. kontrolor se nakloni i iziđe kod Vijećnice. svekolika odijela. nema gledanja u bilježnicu i nabrajanja glupih citata. nema pijanih nabacivanja. Tramvaj miriše od pranja. treći red ozdo". a-m. Moj glas govori o Kazalištu narodnog oslobođenja Jugoslavije. šešir na ivici katedre. muška i ženska. nema pogrešnog brojanja novčanica. dok putnici Čekaju. ali sada bez svojih vlasnika. uđe kontrolorsko odijelo. Svi putnici lijepo pokazaše karte. naočari pored moje bilježnice. makar ta knjgia bila navrh police. moj glas se lijepo čuje. Tako redom: u banci – nema gužve i nema da nema deviza. koje vozi drugi tramvaj. bez zaustavljanja i izlaženja iz tramvaja radi kupovine bureka kod "Kaštela". nema nerealnih obećanja. u apoteci nema pogrešno izdatih lijekova.. Nema psovki.) Pa. Ista ona odijela koja inače idu tim tramvajem na posao. Studenti pažljivi kao nikad. kada je Kazalište igralo Gogolja i koji komad?" Kolegica se malo ušeprtljila: znane zna. u knjizi Maje Ožegović. nema poštapalica. Pojavi se političar. zapravo. Red! Poštovanje! Moj kolega dođe na Fakultet gdje ja predajem Književnost eN-O-Bea. Na stanici kod Muzeja uđe kontrolor. i ništa. makar bili studenti-odijela. 1943. Svaka upotrijebljena riječ ima svoju tjelesnost i duhovnost. Milina gledati.... studentarija kao studentarija. a ja kažem jakim glasom "Pogledajte. svoj tekst. što je najvažnije. kad tamo za katedrom – Adi zna staje katedra – sjedi moje odijelo. nema gutanja glasova. nema papanskog gaženja tuđih cipela i. tišina i tačnost.trza kao da vozi balvane. kolegice. Sve teče harmonično. Sve teče kao u bajci o profesoru i studentima književnosti. tačno onako kako bi trebalo u tv-dnevniku. Govorim o izvedenim predstavama u toku najžešćih bitaka. nema ispuštanja trbušnih zvukova: e-e. strpa novac u džep i bez riječi – od stanice do stanice. bez pitanja za junačno zdravlje.. cipele na svom mjestu. U Jajcu. kapa i cipele. Samo kad sretne koleguodijelo. sve iskreno i korisno. odijela. prvo izdanje. nema moga zamuckivanja. nema da starije odijelo stoji a mlađe sjedi. U partizanima. onako stroga kapa s onim znakom GET – Gradski električni tramvaj. zapravo – njegovo lijepo skrojeno odijelo od najskupljeg štofa. nema lažnih vijesti o cijenama. Sve znam i znam kako treba znati. govori tečno i tačno. honorarno. strana 216. sve skupa... u knjižari – kupac odmah dobije knjigu koju traži. vozač ne prigovara nikome. zazvoni dvaput kratko: Cin-cin! I onaj njemu: Cin-cin! Bez zadržavanja. Putnicima drago: red. kaput: izda voznu kartu onima koji nemaju.. A ko su ti putnici? upitam gaja. h-m. Nema zamuckivanja. reče moj prijatelj. govorim o ulozi Kazališta u borbi protiv višestruko nadmoćnog neprijatelja i domaćih izdajnika.

tada su umjesto odijela mogle ići na posao i pidžame. ismjehivajući se ljudskim tijelima bez odjeće. prijeteće knjige o ljudima: Ljudi kakvi zapravo jesu. debljali. Ljudima je ovaj nerad odgovarao. I to je trajalo neodređeno dugo. knjigama i krenuše drsko protiv ljudi s parolom: TKO TE ČETKA!. televizijom. svih titula i svih imanja.. Izvikivali su im pogrdne riječi a dječija odjeća je izvikivala "Ua.. ne mogu ga gledati tako pogužvanog. To je bilo pravo cerekanje. golaći!" U tome golišavom mnoštvu nađe se jedan čovjek koji je bio najpametniji. kuće na trgu su se tresle. peglali rukave na ljudskim rukama i peglali nogavice na ljudskim nogama. priznajete li da smo svi dio prirode. Budućnost bez ljudi. Sve ljepša od ljepših. novinama. Na lomaču s njima! zabruja ustalasano mnoštvo. Grad je odzvanjao i odjekivao. vidite li sada. Ljudi.. kako nisu dobro ispeglana. Jednoga dana ljudi uvidješe da su ih odijela potpuno potisnula ustranu i lišila nekih osnovnih prava. nisu više tako čestita u poslu i ponašanju. U početku su imali samo jedan zadatak – da ta umorna i zgužvana odijela svaki dan očetkaju. javi se ponovo onaj što je među njima bio najpametniji: 44 ." To je trajalo. uviđate li da je dosta naših laži i naše umiŠljenosti?! Pogledajte se međusobno i razmislite o sebi. kao da ih je poduhvatio zemljotres jačine deset stepeni. počinju činiti slične nevaljale stvari koje su ranije činili ljudi. To je trajalo. Sredimo tu smrdljivu odjeću! javi se usklik iz mase. Taj čovjek reče: Ljudi. Ako je trebalo da se održi sindikalni sastanak ili kakav zbor radnoga naroda i kakva komisija za žalbe. boli su ih iglama pri obradi šavova. kako nisu pažljivo opružene na vješalice. Ljudima jednoga dana dojadi taj teror. odijela počeše zanovijetati kako nisu dobro očetkana. provjetre i ispeglaju. naprosto. a ljudi su im služili kao krojačke lutke. Sredimo te oubražene krpe! povika žena raščupane kose. To se moglo.. o muškarci i žene. pidžame. Zatim odijela potpuno zagospodariše radioni. kao u zemlji Dembeliji. uvidješe da ta odijela malo-pomalo uzimaju svu vlast u ruke. Jedne nedjelje oblijepili su grad plakatima: ISPEGLAJMO LJUDE ZA PRAZNIK ODIJELA! Počeše odijela krojiti odijela za sebe. cipele. prozori pucali od silnoga smijeha. I ljudi se pogledaše i stadoše se jedan drugome grohotom smijati. I siti. Čak.. sve raskošnija od raskošnijih. ljudski rečeno.. ali svi goli kao od majke rođeni jer su odijela odbila da budu obučena! Hiljade i hiljade ljudi i žena svih zanimanja. Počeše objavljivati hvalospjevne knjige o sebi: Govor odjeće.i svaki dan se vraćala s posla. one znaju koje razloge treba potegnuti u samoodbrani a koje u napadu. jer – one se najbolje svađaju. Ljudi. naročito ženske svilene bluze. Takve su bile i karikature u novinama i sami vicevi koji su kružili gradom: "Gdje ti je gospodar?" Zaključao sam ga u ormar. počeše terorizirati sve oko sebe. one su takozvani prljavi veš. Snimili su i masovno reklamirali tv-emisiju Upotreba golaća. Svi muškarci i žene okupe se na glavnom gradskom trgu. vrijeđati ljude i naređivati kao da su ljudi njihovi robovi. Ljudi su debljali. Dok su prolazili ulicama na trg iz izloga su im se smijala odijela.

Šta si radio? Igrao sam se sa zrakom "Čovječe ne ljuti se". Sam si? Što si tako miran? Igrao sam se sa zrakom. Što si mi govorila?! Pogriješila sam. Dosta mu je bilo te priče. Ne mogu biti lagalica. od smokvinog lista u odijevanju. od čistog ishodišta u moralu.. 45 . O. Tako ljudi opet.. reče Fari. NIKO-i-NIŠTA Mama uđe u sobu. To je zanimljivo. I zrak može da bude drugar. Onda ću ja zamrznuti poklon. mora razumjeti svojim tijelom i znati svojim mozgom da je sve na ovoj zemlji vrijedno isto toliko koliko su vrijedni ljudi – i svaka ubijena ptica. smirite se! Naša odijela neće više htjeti na naša griješna tijela. E. Uvjeravam vas. Ponekad mu dozvoli. Nema ništa do rođendana. Kupila sam ti one pantalone za rođendan. Ja hoću pravdu za sebe. nećemo tako! E hoćemo tako! To je pravda. E... dok smo je slušali.. zarađivati novac i živjeti po svome. Zanimljivo je što sam ga ja pobijedio. moramo raditi na ovoj zemlji drukčije nego smo radili i ponašati se prirodno. svaki bombardiran oblak i svako sunčano zrno. reče mama. ljudi. poslije dvije hiljade godina. a odijela – odijela. kad je Adi u školi. Može ako mu ja dozvolim. Sve smo iznevjerili i moramo početi od Adama i Eve. do bogatstva i slave. a pantalone mi daj sada. Pravda je jedna. Sada se možemo radovati i takvoj igri. Rekla sam "Za rođendan". Onad ću zamrznuti rođendan. kao što nas je majka priroda učila. Željela sam te obradovati. kad poželiš da ti zrak bude drug.Ako želimo ponovo vladati. i svaki zagađen izvor.. poslušnih haljina. poslušnih odijela i lijepih. reče mama.. do lijepih. Razdijeli mi radost: rođendan je jedno. kao da smo sada izišli iz pećina ogrnuti u krzna ubijenih životinja. ne može. kape neće više htjeti na naše prazne glave. Daj! reče Fari. Ako čovjek zna i vjeruje da ga nevaljala djela unižavaju i zla djela uništavaju. Fari odmahnu rukom. Kad si sam. postadoše ljudi.. i svako posječeno drvo. moramo početi iz početka. Pa nisu partizani dali Nijemcima pravdu! Uđe tata. raditi svojim rukama. među njima ostade za sva vremena zlatna pouka. ako ponovo želimo do vlasti. Samo...

jednom rukom tatu: Kucaju mi dva srca: jedno za tebe. Hej. Mislim da je zanimljivo. reče Fari. u anegdotama. On još živi u sjećanjima. Ne možeš sa mnom. bivšem gradonačelniku Mostara. Djeca me vole. Idem u Tunguziju. reče tata. reče tata. s vama? Nemoj se nabacivati. Idem i ja. Sve sam mislila da možeš. Idem sutra u Mostar. Mama je i moja.. Mogu li se zgusnuti ovdje. reče Adi. Mislila si! Ti ne primjećuješ koliko je on narastao. djeca te poželjela. Niko. Ti si tada bio mali. Idem poslom. Odmah! 46 . Što tako naglo? upita mama. Ispričaj! Poslije lijeve priče. jedno za tatu! Kad je čuo gužvu Adi prestade svirati i pokuša se ubaciti: Mac! To je bila njegova riječ kad se uvaljuje. Kadašnjem gradonačelniku? Austrougarskom. Spominjao sam ti: Pišem knjigu o Mujagi Komadini. Vodio si ti mene u Mostar. I mene će zavoljeti. Neka oni legnu ovdje sa mnom pa ih prenesi kada zaspu.. pažljivo. Misliš li da sam ja Marko Kraljević? Što? Kako ću prenijeti Adija. Kad je tako.Što ste legli? Umoran sam. samo se uživa! Čini ti se. reče Fari. Misliš da je to danas nekome zanimljivo. Idem i ja. Ne primjećujem. Zar nismo svi tvoji? Fari učini hrvački zahvat. U Mostaru se ne radi. Večerašnja lijeva priča za naporno uspavljivanje ima poentu u jednoj anegdoti o Komadini. reče tata. težak si! Malo mi mjesta! Vidiš. jednom rukom mamu. Nemam škole. Nemoj ti meni pričati.

Pošto je ta stolica bila pored vrata. odmjeriti red i izabrati sebi mjesto koje mu pripada po jačini. ošišan. prema čelu stola. pa kad je ušao u prostoriju. Komadina to odbije riječima: Gdje god ja sjedim. Pošto su domci posjedali po svome redu. Nedjeljni ručak je dobar i bude kolača. i kad kupimo kokoš i donesemo je među njegove kokoši. Kako zna svoje mjesto? vi ćete pitati. I kad pođemo na selo mome prijatelju Čvori. i hrana se uvijek dijelila sa čela stola. On je bio neobično miran. nešto mlađi od Adija i nešto stariji od Parija. poveće glave. Ko pobijedi protivnike bude prvi. I to je bilo prvo što se domcima nije dopalo. Djeca su ih zavoljela. sjeo na prvu stolicu koja je bila slobodna. Novajlija najčešće pogriješi u odabiranju mjesta i tada mora da se tuče sa onim ispred kojeg je sjeo. Slobodan Pavić pa ja. Ko pobijedi ide zajedno mjesto naprijed. Ručavalo se u dugačkom hodniku. NIKO-i-NIŠTA U jedan dječiji dom dovedoše novog dječaka koji reče upravnici da se zove Niko-i-Ništa. Izgledalo je kao da ih nije osobito zarezivao. To je to. isto će se 47 . Svi su ga pažljivo gledali. tata! Komadina zakasnio na sastanak gradskih otaca. Biranje mjesta za stolom je prirodan red stvari i svi su to znali. Bio je onizak. bila je nedjelja i bilo je vrijeme ručku. ali od svega više iznenadi ih njegovo ponašanje. Kad je Niko-i-Ništa došao. čvrstih ramena. te redom – slabiji i slabiji. Na čelu stola su sjedili najjači dječaci. i svi su to već činili. ondje je čelo stola. reče tata. njemu ponude da sjedne na čelo stola. Nije se bojao djece i nije se radovao što ih vidi. Nije važan kraj. To je odabiranje vrste i to sam vam već spominjao i to je prvi zapazio onaj bradati Englez koji se zove Darvin. prema masnijoj čorbi i većem komadu kruha. poderanog džempera. Da. Takav je običaj u domovima. s bijelim ožiljcima na glavi.Neće mi priča imati odgovarajući kraj. Tako je i u sportu. Bio je vaših godina. svi su očekivali da će i novajlija: prvo stati sa strane. do kraja stola. Tvoje lijeve priče su svakako malo ćaknute. To se ponavlja sve dok nekoga ne pobijedi i zaustavi se ispred pobijeđenog. Sve domce iznenadi njegovo ime. Prva savezna nogometna liga i onaj sto u dječijem domu – ista je stvar. Ja pišam treći: Irhad. prljav. reče Fari. važno je što nije važno. njegovo držanje. Pričaj. reče mama. I mi se u obdaništu tučemo za pišanje. na kraju ručka.

dogoditi. Samo ne u odnosu na vrh stola ili u odnosu ko će prvi piskiti, već u odnosu na pijevca. I šta je bilo s Nikom? pitat ćete. Niko-i-Ništa jednostavno nije htio da se tuče za mjesto, sjeo je posljednji i strpljivo čekao da jelo dobiju svi prije njega. Tako je izgubio važnost i počeli su neki poslije ručka da ga tuku, čak i neki koji su bili manji od njega. Jedan drzak dječak oteo mu je i kolač koji je Niko držao u ruci, zagledao ga i pomalo grickao, kao da mu je bilo žao kolača ili kao da je želio da što dulje uživa u jedenju. I? Ništa. Nikoje tužno pogledao za kolačem, drski dječak je smjesta smazao cijeli kolač i nije se više obazirao. Samo je krajičkom oka pogledao da li ga upravnica gleda. Znao je da ga niko od djece ne smije prijaviti. Da ga je neko prijavio dječak bi otišao u dom za besprizorne dječake, ali bi taj prijavilac dobio batine. To je zakon i tog zakona su se pridržavali. I? Tako je bilo i ponedjeljkom, i utorkom, i srijedom... Jednog ponedjeljka dođe u dom hitna pomoć i ljekar pripremi igle za davanje vakcine. Svi domci su se manje-više pribojavali injekcije, i oni najjači, neki su bježali u zahod pa ih je upravnica zvala, a oni najbliži očigledno su se ustezali. Niko-i-Ništa se zadesio blizu, Ijekar ga pozva i Niko primi injekciju tako jednostavno kao da mu je zračak svjetla pao na mišicu. Niko se izmakao ustranu i samo je ovako držao prst na komadiću vate koja je zaustavljala krvarenje. Domci su to vidjeli. U petak je nestalo vode u domu i upravnica izvede domce da se umiju hladnom vodom i zube operu. Tada je bio kraj novembra, studena voda, a Niko skinuo košulju, izuo cipele, zagazio u rijeku i oprao se ledenom vodom. Poslije ovakvih događanja neki domci, koji sjede pri kraju stola, nudili su da Niko sjedne ispred njih. On reče "Samo vi sjedite na svojim mjestima". Ništa više nije govorio. Takvih ponuda bilo je i za večerom. Nekim dječacima nije bilo pravo što Niko sjedi na kraju. Željeli su da se poštuju pravila domskog ponašanja, da svako bude na mjestu koje mu pripada, ali Niko-i-Ništa ostade miran. Iduće nedjelje trojica su ga udarala šakama po glavi i plećima, jedan mu je potrgao spavaću košulju, a Niko je samo povio svoje tijelo, stavio krupne šake uz lice i mirno otrpio sve udarce i ponižavanja koja su nastavljena i poslije tuče. Bacili su mu četkicu za zube u kantu za smeće i papuče kroz prozor. Najviše zla u tome činio je dječak sa čela stola, zvani Krakonoš. Dok nije došao Niko, on je tukao druge dječake. Prvo je tukao svakoga novajliju i tražio da mu daju dio svoje hrane, a kolač obavezno. To se saznalo i upravnica je nedjeljom nadgledala jedenje kolača, ali slabiji dječaci su folirali da jedu, krili su kolače i krišom stavljali u male kesice vezane oko pasa. U tim kesicama, skrivenim među nogama, ti jadni dječaci su iznosili kolače i davali ih Krakonošu ili nekome drugome koga on odredi. Dječaci koji su uredno donosili kolače mogli su se nadati da Krakonoš ponekad ostavi koju mrvu i njima, tek toliko da probaju. Krakonoš je mogao
48

pojesti stotinu kolača. Kad je opet bila nedjelja i kad su podijeljeni kolači, Niko je svoj odmah smazao u dva zalogaja. Krakonoš ga je gledao s vrha stola kako jede i zaprijetio mu. To su bile domske grimase i sitne, nevidljive, ali značajne domske kretnje. Svi su znali da će Krakonoš poslije ručka isprebijati neposlušnog Niku. Krakonoš nije odmah krenuo. Sačekao je spavanje, sačekao je da upravnica pogasi svjetla u sobama i tada je ustao i rekao Niki da ustane. Prije toga su dekama zastrli prozore da se ne vidi svjetlo i počela je tuča među krevetima. Krakonoš i Niko tukli su se šakama i mogli su upotrebljavati samo tijelo protiv tijela. U okršaju su poderali jedan drugome pidžame i nastavili tuču sasvim goli. Niko nije spavao. Svi su sjedili na krevetima i gledali. Niko nije izustio nijednu riječ. Samo se čulo stenjanje dvojice boraca u hrvačkim zahvatima i potmuli jauci od bolova. Poslije borbe koja je trajala neodređeno dugo, možda čitav sat i po, Niko-iNišta je oborio Krakonošu, i to plećima na pod, i sjeo mu na prsa. Krakonošu je tekla krv iz usta a Niki je krvarilo uho od ujeda. Bili su još umazani krvavim pljuvačkama i znojem. To je bio kraj borbe i kraj Krakonoševe vladavine. Sutradan se to pročulo u domu i domci su tada saznali da je Niko-i-Ništa došao iz doma za besprizorne u njihov dom da se popravi i da bude kao ostali dječaci. Još nekoliko dana je hrana dijeljena kao ranije, a onda – u nedjelju, kad je kuharica potegla prvu kutlaču nad prvim tanjirom u dugačkom redu – dječaci sa vrha stola, i sam Krakonoš, prevrnuli su svoje tanjire i to je bio znak da se od tog trenutka hrana počinje dijeliti s drugog kraja stola. Od tada je Niko prvi dobijao jelo, slabiji dječaci oko njega ostali su na svojim mjestima i niko više nije tražio, nije ni smio tražiti, da mu drugi daje svoj kolač ili dio svoje hrane. Tako čelo stola nije bilo tamo gdje je bilo nego tamo gdje je sjedio Niko-i-Ništa.

NA STADIONU U subotu, kad je jelo bilo na stolu, Adi spomenu utakmicu. Mama je još gunđala što joj je gibanica prigorjela, Fari se postepeno umirivao poslije (zlo)upotrebe crvenog flomastera, a tata je već donio bokal svježe vode i krišom gledao gibanje gibanice. Ništa nije govorio, samo je ponovo brisao naočari i čekao da ga mama pogleda i upita "Je li u redu?" i da tata prizna "U redu je. U Holidej-Inu nije bolje". Adi ponovo spomenu utakmicu i tata reče "Možemo". I ja ću na utakmicu, reče Fari. Nemoj obojicu voditi, gužva je, reče mama.
49

Ja idem, reče Adi odlučno. Mene stavi na ramena, reče Fari. Ja volim gužvu. Voliš gužvu kad si na ramenima, reče Adi. Izgubit ćeš jednog od njih, reče mama. Danas igra "Zvezda" i već sat vremena čujem trube i larmu na ulici. Svezat ću ih, našali se tata. Mama odmahnu rukom i hrabro zasiječe gibanicu. Čuvaj ih, znaš kakav sve svijet ide na nogometne utakmice! Kad jurnu... Adi, kako se ono kaže? Kao stampedo! Vidi, molim te, mi smo krdo! uzviknu tata. Tako nešto, nasmija se mama. Fini svijet ide na košarku, ide na hokej, na tenis... Muškarci su nervozno ručavali i ubrzano krenuli: Moram priznati da mi se ne ide, reče tata. Djeco, obujte najgrublje cipele koje imate. Star si, ako ti se ne ide na utakmicu, reče mama zajedljivo. Jesam. Više me ne zanimaju utakmice. Više nije igra kakva je bila u moje vrijeme. Više nije tata kakav je bio. Fari nešto upita, dok je tata navlačio terenske cipele. Molim? reče tata. Imaš li ti sto posto godina? Nemam još, reče tata. I kakva su to provokativna pitanja pred važnu utakmicu? Da imaš sto posto godina već bi bio mrtav, zar ne? Vodi ih, reče mama, tako ćeš izbjeći sva neugodna pitanja. Daj mi zastavu i ja idem. Sam, reče Adi. Mama, stavi mi bedž, reče Fari. Umirio se, što je bilo neuobičajeno, i pipa svoje srce, što je također bilo neuobičajeno. Mama se zabrinu: Šta ti je? Je li ti dobro? Nemoj ići na utakmicu. Dobro mi je, samo pipam na kojoj mi je strani srce da me ne ubodeš. Mama mu prikači bedž: Majmunac jedan! Pred stadionom je bila gužva. Veliki ulaz bio je zakrčen ljudima, i kad je tata ušao sa sinovima u to gusto mnoštvo, dođe nekoliko autobusa sa novim posjetiocima i sve se zatalasa i zatisnu, kao da je navalilo krdo goveda. Fari je bio na tatinim ramenima. Još je bilo dječaka na ramenima a ramena su bila uz ramena, kao da su dio zajedničkog tijela. Tata reče Pariju da ustane i da hoda po ramenima i glavama do ulaza i da pruži ruke redaru na ulazu i da zamoli da ga smjesti na sjedište A 180, treći red lijevo. Još nekoliko dječačića je trčkaralo preko stisnutih glava i preko ramena. Niko osim njih nije mogao pomjeriti nijedan dio svoga tijela. Jednostavno su bili nošeni ka ulazu, stenjući i zijevajući od muke. Tata je samo štitio Adija rukama i pogledao koliko još ima do kraja.
50

Vidiš koliko je debeo. Hajde. Adi je poskakivao "Zvezda! Zvezda!" Debeli je pio. Lijepo si rekao.Kad su se. On ima pravo da bude debeo. Zašto ti je dosadno? gledaj sada. Fari poče seriju zapitkivanja: Ko su oni što viču? Svi viču. Debeli. čašice među njima i meza. Nemoj tako. Nije on igrač. Nećeš ti više sa mnom na pravu utakmicu. najzad. On ne može hodati. reče Fari. Dosadno mi je na utakmici. eno izvode penal! Je li bio gol? 51 . navijaj za nekoga. A šta je ono zeleno? Ono je vojna hitna pomoć. Oni što najviše viču? Ono su navijači "Zvezde". smjestili. Gledaj kako to Adi radi. A šta je ono puklo? Petarda. Boce su bile pod sjedištem. A što je ovaj go pored nas? Toplo mu je. kad je tata želio da se opusti. A ko je onaj u kolicima pored igrališta? Ono je invalid. Neka ti Adi objasni šta je petarda. Toliko puno zastava?! Ono su sportske zastave. A čije su ono zastave? Ono su naše zastave. Gledaj ih! reče tata. odmori i uživa. reče tata. debeli! poče Fari uzvikivati. A koji su oni tamo sa trubama? Ono su navijači "Sarajeva". A ko ga je dovezao? Ne znam. Kako su zvezdaši bili grlati. Debeli između dva zalogaja povika iz bijela grla: Spirjanit ćemo vas! Nije imao volje da to ponavlja jer su "Zvezdini" igrači već nadirali ka protivničkom golu. A kako je on došao na utakmicu? Neko ga je dovezao. Pogledaj igrače. mezio i povremeno spominjao "Saraj'vo. Saraj'vo!" Njegovo društvo je uživalo na suncu. Nema pravo da se skida. Dosadno mi je. Neko njegov. A šta je ono kod ulaza? Ono je vojna policija.

. Kad si bila u Moskvi. Za sve mene skrivljuješ! Ne skrivljujem te. nekoliko puta. Je l' da. Ti si mokar! Sanjao sam da sam umro. sine. O tome ćemo još pričati. I neću. Ponavljaju se udarci! Ali ovo što gledaš je neponovljivo. Dosadno mi je. Sjedi na krevetu. Uđe u dječiju sobu. Još nije bila ponoć. Vodi me kući! Sačekat ćeš još dva sata. lete. Zagrli ga. gledala je kasni muzički program na televiziji i čekala da se tata vrati. Mama nije voljela te borbene filmove. lete. Iako ovaj put bez osobitog razloga. Porušiti će se svi grobovi i neće biti umiranja. Dok si ti bila u Moskvi. ja. 52 . Mama ga opipa. sanjao sam da si ti umrla i da si mi u džepu. reče Fari. Nervozno je žmirkao prema igralištu. možda hiljadu i prve večeri. nije bilo napornog uspavljivanja. Da ne bude groblja. reče mama. Ustade iz kreveta i zaplaka. Eto. Na kraju je došla nagrada. ovo je prava utakmica! Gledaj ili ne gledaj! Hoću dolje. Muzički program je bio pri kraju..Čuješ da zvezdaši vrište. Rano su pospali i tata je otišao da gleda film koji se zvao Valter brani Sarajevo. Bolje je na televiziji.. Sinovi su brzo zaspali pošto ih je tata nagovorio da poslije utakmice trče oko stadiona. kad porastem.. da se ti vozaš. Pomisli kako ti naši ratni filmovi dugo traju. zatim poče brisati naočari. I sinovi su trčali za nagradu.. Nisam vidio. Sjećam se. u kutiji. Fari se probudio. to je zanimljivo. ali šta ćemo s ljudima kad ipak umru jednoga dana? Treba da ljudi kad umru da lete. mama. Tamo se lijepo ponavljaju udarci. Fari ponovo dobi po guzici. vidiš. zagledaj se malo! Ne valja. i tačka! Fari poče lupati nogama i poče se buniti i vriskati kao Damjanov zelenko.. Parije dobijao izvjesnu prednost na startu i tako je svaka trka bila izjednačena. I Adi neće umrijeti. zatim pade i "Zvezdi" gol koji tata nije vidio. slično si sanjao. ali ti si došao da gledaš. na travu! Na travu hoćeš?! Ni. a njihovo brzo uspavljivanje također je bilo svojevrsna nagrada roditeljima. Čvrsto. Grobovi treba svi da umru. ovo je pravo! Pravo je na televiziji. i kad sam bila u Moskvi. Tata ga odalami po guzici. Ne ponavljaju se udarci. uzbuđen. stalno sam u džepu držao mali bibi. ali mu lopta nije mogla ući u pogled. izmislit ću da nikad ljudi ne umiru. Pa. Te. Možda će svratiti u Klub na pivo. reče. porušit će se i njegov grob. Razumijem te. Svi ljudi ponekad sanjaju slične stvari. Tate još nema.. Tata je volio borbene filmove i obećao je da će jednom i sinove povesti da gledaju. Ali. Nećeš ti više sa mnom na pravu utakmicu.. Adi skače u nebo. Uzmi mi ovaj ružni san iz očiju! Mama se uznemiri: Fari nije nikada plakao. Bio je gol. U jednom trenutku mami se učini da sinovi ne spavaju. Mama je bila doma. zatim ga zagrli.

To je sve zato što me voliš. Moje pozorište je davalo predstavu u Moskvi. da olovka piše pisca.. reče mama. reče Adi. Idi ti toliko dana. 53 . Neću više ići toliko dana. Gdje je tata? U kinu. Adi je ispružio glavu s gornjeg kreveta i tako su razgovarali i gledali se. pokrijte se. Zato što si me poželio. Nemoj izmišljati. Kad odem u vojsku. Niste. i ja sam. da knjiga piše olovku. Hvala ti za taj mali bibi. A ja znam pričati. samo nemoj toliko noći. otkucava ponoć. Adi se spusti na donji krevet. reče Fari. To je važno. Kad me tata prošli put odnio sebi u krevet. Koliko je sati? Eno.Koji si mi bibi dao? Onaj tetrapak. svašta sanjala. da budem odmah mrtav. sanjao sam: Bila je tu jedna ptica. To će mu se dopasti. Mama se nasmija i ponovo ga prigrli. reče Adi. zgusnite se u krevet. kad sam bila kao ti. Moram ti priznati. reče mama. ali i vi ponekad pretjerate. To je lijepo. To je pretjerana riječ. To je prirodno. Ispričaj tati. I još je rekao da mu se ja ne sviđam i da će me baciti u Mrtvo more. Ja ću vam strah huknuti u džep. Gdje je tata? Tata je u kinu. tada se raste. zgusnite se sada ovdje. zajedno. Poželio sam u snu da sam kuća pa da otvaram sva vrata i prozore. umr'et ćeš za mnom. Sve mi dolaziš u oči. Hajde. Jednom je rekao "Dosta mi vas je!. pod mojim jastukom. Tata voli kad mu pričamo snove. zatvoriti ga i san će vam biti lijep i šaren kao leptir. i ona meni krila i puno sam letio. Poslije reče: Sanjao sam da čitalac piše knjigu. Rekao mu je. Jesmo li te probudili. Bez veze. Adi se promeškolji i otvori oči. Svaku noć sam te sanjao.. reče Fari. Rekao mu je! Hajde. Samo ne voli kad Fari počinje izmišljati. Ja sam njoj dao svoje ruke. i to se rijetko događa. Jesi li ti nešto sanjao? Adi nije odmah odgovorio. Ja ću vas uspavati. Meni je majka govorila: kad se sanja letenje.

U pravu si.. Već ležim. Šta hoćeš od mene? Čini mi se da sam se opet zaljubio u tebe. Ali. javi se. Pa. I tatu volim. mama! Ustani sam. ponekad ne voli. Ponekad voli. A imaš li ti ljubavnika? Nemam. Hoćeš da budem moderna? Zar nisam? Hoću da budeš kao ona glumica na televiziji. pazi. Fari. to je bilo dok je bio dan.. reče Fari važno. Baš lijepo.. Neka vas tata opet vodi u boginicu. to je moderno. ponovi mama i priđe prozoru da namjesti zavjesu. Šta je tata? Tata je zaljubljen u Josipu Lisicu. ovaj. Možda se tata neće složiti s tobom. dovde! Najviše te volim kad spavaš i kada se budiš. Tata nas voli. Ali.. još malo zanovijetanja. Fari popi samo gutljajčić. ali sada moramo misliti na druge stvari.Je li bog zrak. Ja sam cvijet i moram svake večeri dobiti vode. nasmija se. Evo ga: Mama. O tome možemo popričati s tatom. Zar to nije dosta? Kada se pomodiš. mama? Nemoj. da ne bude noćas pi-pi.. Ja sam se također zaljubila u tebe. vidjet ćemo. Pop je bio crn i brojao je pare. Mama ga pomilova po kosi. Nisi žedan? Nisam. Dobro. Fari je lagao. 54 . Ali. Mama se nasmija. Fari ne dade majci da se udalji. I gotovo.. onako vedar i bistar. Zaljubljena sam u vas.. Ti lagiš. daj mi vode. Zagrli je. prije spavanja. I odmah se oblačiš. reče Adi. ti si cvijet i mama će te zaliti. Tata je. Dosta je bilo! Stalno pričaš o tati kao da si ga već poželio. Ustani sam. Sada još jedna moja mala pjesmica za dobar san. molim te. reče mama.. Laku noć. više! Mene je tata vodio u boginicu i objašnjavao mi šta su katolisti.

Majka upali malo svjetlo. Da te pomazim. Bilo je podne. Mama zagnjuri glavu među njihove glave. kako mrav s mravom razgovara i crv gricka drvo. I prži. I mene! reče Adi. ali se sjenka ne pojavi. Ukopao je mala. Kao da smo u Africi. poželio si ga. Ne da ni jednoj sjenci da se pojavi.Mama ugasi svjetlo. dokle sunčevi zraci ne dopiru. Na pješčanom horizontu iznenada se pojavi italijansko kamp-vozilo. MOŽE LI SE SJENKA IZBRISATI? Fari je kakio na samoj obali Egejskog mora. I ja sam iznenađen kako u Grčkoj u podne nema sjenke. Može li se sjenka izbrisati? upita. Sunce proviri preko tatinog ramena i stušti se na bjeličastu guzu kao roj vrelih strijela. slušaj ovo: Ovo nije stvarnost. Mama. a pričat ću ti kao da je stvarnost. I samo je trebalo da se pojave beduini na devama ili razbojnici na brzim konjima. Mora da smo se približili ekvatoru. oštra stopala u vreo grčki pijesak i brižljivo pogledao na horizont divlje plaže i morski horizont. A to je sredina globusa zemaljskog. Iznenada. I tako dođe san.. jer – kad su se približavali granici rekao je majci u kolima "Ja ću tebi kupiti u Grčkoj roba da ne opereš nijedan tanjir!" Fari je ponekad govorio stvari kojima ga niko nije učio. Zaspite ovdje. Kad tata dođe neka vas razmješta. Fari se još trudio i crtao na pijesku svoje ime: IRAF. tiho da se čuje kako pauk plete mrežu. Ljubi me previše! reče Fari. Eto kola! Vidjet će me! 55 . i sve ribe da se spuste u dubinu. Sada je kraj ljeta i Sunce se popelo visoko da ne može više. Zar nije bilo dosta? Nemoj još gasiti svjetlo. Nigdje sjenke. S jedne strane bojao se morskog psa. Majka im zapjeva tiho. Pravo na nas.. Tata je stajao u blizini da bi sinu činio hlad i da bi ga ohrabrio da istraje u svojoj kakinskoj nakani. Pitanje šta je Fari još očekivao. sve životinje da se zavuku u gustu džunglu. otužno. Sunce hoće da se sve životinjice ukopaju duboko u pijesak. Fari pogleda tatu. Gledao sam slova u slikovnici: Slova se smiju kao moj tata! Vidim. Nije bilo drugog izbora. a s druge strane – ovaj sitni grčki pijesak izgledao je iz Farijevog čučnutog položaja kao afrička pustinja. Fari se pomjeri.

I oni kažu kaka. Grčki morski psi su kao i naši. Fari mu odmjeri od šake do lakta ne mijenjajući položaj. sada su me prokužili šta radim. Je li tačno da u Grčkoj ima morskih pasova? Ko ti je rekao da ima? Adi je rekao da ovdje ima morskih pasova koji su kao dvaput naši. kuda prolaze oni brodovi. Ne razumijem te! Jesmo li mi prije kakili ili Talijani? Prvo su Talijani. Oni će od moje kite misliti da je viršla? Da. reče Fari i ponovo odmjeri od šake do lakta. Tako sitan. Točkovi su jedva razgrtali pijesak. daleko. tamo. A? Nema veze. Talijani protutnjaše dvadesetak metara sjeverozapadno. go. Bio je ljut. i oni neće vjerovati da je kaka. To je stvar koja se tiče sve djece na svijetu.Nema veze. Tata uze Parija. izgleda. Talijani misle da je moja guza krofna? Talijani će misliti da je tvoja guza kroma. Mrš. tamo! Talijanska kola su još orala pijesak u krugovima. A ima li ih ovdje? Ima. Zato. Zatim počeše voziti ukrug oko Parija i tate. Talijani ne znaju naš jezik. zatim uključiše muziku i udaljile se prema Asprovalti. Tek je proplivao prošlog ljeta. ali smo mi. To je činio s čudesnim užitkom. I tvoja kaka je crvena. Vidjela se bijela crkva i bijeli restorani uz obalu. šalim se. Kao da su drukčije od onih na Jadranskom moru. Fari je mogao da pliva u njegovoj blizini i da se povremeno oslanja o tatina ramena. Zato je to njihova riječ. Adi se šali. jednostavno ga baci u dubinu i sam zaroni u valove. ukrali Talijanima tu riječ. Šta to ti pokaza Talijanu? Uslovni refleks. Asprovalta je bila sjeverno. Kad su se okupali pošli su kroz nudističku plažu. utješno. Tata. ti reče da Talijani ne znaju naš jezik. Fari je gledao djevojke kao da ih nikada ranije nije vidio. Joj. izgledao je kao zečić. Možda i Grci tako kažu. daleko. posao je obavljen. Šta će oni reći o meni kad se vrate u Italiju? Reći će da si kakonja i pišonja. Pa. Vozač je povećavao brzinu i sužavao krugove. Oni ne znaju naš jezik. Zastajao je i pažljivo 56 . reče tata. da nije crvena od krva?! Nije crvena. izvirio je glavu iz kabine i dovikivao Cacone! Šta viče Talijan? Viče ti Cacone! Kakonja. Oni su Talijani.

reče sin. granični prelaz u Đevđeliji. Ova je dobra za tebe. Zatim manastir Mileševo s bijelim anđelom ''s poštanske marke". desno. Ako treba. Adi je već sve znao. stara crkvica. i sve o ličnostima koje će susresti ili o kojima će se govoriti. zatim Kosovo polje s turbetom cara Murata i spomenikom srpskim kosovskim junacima na uzvišenju zvanom Gazimestan. da je niko ne vidi. našali se tata.zagledao. Ona druga ima bolji kupaći kostim. sa znamenitim iskopinama. reče tata. da će se odvojiti od nas. da je ne razumijemo. kad budu u starijim razredima. ako se mama odijeli? Jesu li tebi bolje plavuše ili crnke? Plavuškice su bolje i mekše. Gledaj kakav ima karmin na nogama. Opet to?! pobuni se tata. Na odmoru smo. Daut-pašin hamam. Fari odmjeri od šake do lakta. Pitat ću mamu. Uslovni refleks. Kad se vratiš u obdanište nemoj da budeš glavni u nekim stvarima. i da će govoriti samo njemački. reče sin. zatim stari grad Skoplje. I morali su pričati o onome što će vidjeti usput. zatim grčki lučki grad Solun i. a Fari bi krenuo prstom po karti. Bez obzira na obzir. Prvo Višegrad sa ćuprijom na Drini da. Ne znam jesu li bolje mačke sa većim sikama ili sa manjim? Ne znam ni ja. Tata je govorio da prije svakoga putovanja saznaju što se više može saznati o predjelima i mjestima u koje putuju. Naravski. kao krv. Putovanje u Grčku bilo je obećano još prošle godine. tata je prvi sve pokazao i pričao. u tome moranju bilo je skriveno zadovoljstvo koje su postepeno otkrivali. Uči li te deda tome? Ja sam sesualni manijak. Ova svaka izgleda kao torpedo! Šta je torpedo? Torpedo je mala raketa što razbija i najtvrđi oklop od gvožđa. debelu. Ne vidim joj kostim. došao lijepo do Višegrada. put ka Asprovalti. Kako bi bilo da povedemo jednu od ovih Njemica. Tako: bolje i mekše? Jesu! Ja bih tebi onu crnu. vožnja na jug. sine. Srećom. Razumije! Razumije! Govorila je da će se skinuti. Ti si neodgojen. zatim stari grčko-rimski grad Stobi u dolini Vardara. Mi se ovdje šalimo. kameni most na Vardaru. mogu pričati da su šetali ruda. Najbolji je kostim koji se ne vidi. Ne razumije se mama u to. znao je 57 . Adi i Fari morali su pokazati na geografskoj karti sva mjesta koja će vidjeti i put od Sarajeva do Asprovalte. stara džamija.

kad smo ih donijeli na velikom pak-papiru i kad je upravnik rekao da je u redu. Ponekad smo plivali zajedno. Adi i Fari prasnuše u smijeh. lijepa.. djevojčicu je bilo stid. U mojoj četi bila je i djevojčica koja mi se dopadala vraški. Tata je ta pričanja počinjao ovako. jedna mlađa djevojčica otkri da smo plavuškica i ja zaboravili jedno slovo i izradili ZIDNE NOVINE! Naravno. Svi oficiri bili su zaljubljeni i svi su pjevali. Ali. Međutim. reče tata mudro. čak. Mnogo kasnije došao sam u Skoplje. Jednog popodneva odredi upravnik nas dvoje da pripremimo zidne novine. Meni je bilo drago što smo uradili nešto na svoju ruku. o stotinama dućana.gotovo sva slova!. makar i pogrešno. Ja sam to zamišljao i želio sam jednom doći i probati sva ta jela i pića. prešao Drinu preko mosta i uputio se prema Beogradu. što bi rekli stariji ljudi. To što sam poželio nije bilo za jelo: Jednu pjesmu u ljetnoj bašči Oficirskog doma. Ili se meni činilo. Šta je bilo s onom djevojčicom? upita Adi. sličila je mojoj majci. Vi ne znate šta su zidne novine. Takav je život! 58 . o škembe-čorbi. Nemojte se smijati. svi su nam se smijali. dragana. ali nisam ništa od toga poželio. Sve mladi momci. Naime. Samo sam je gledao. To je zaista bilo smiješno. tata je počeo pjevati. znam daje uzalud! I orkestar Doma. a jednom sam joj. dvojica oficira potegli su pištolje i pucali uvis. o bozi. bez veze: Sjećam se i kako sam prvi put čuo za boj na Kosovu. vadio ježeve bodlje iz pete! Sada je tamo plaža hotela "Albatros". umjesto u Prijepolje. plava. I da se pokažem pred njom! Moj otac je služio vojsku u Skoplju i pričao mi o Vardaru. čekam te. mora se priznati da je s lakoćom znao pronaći Grčku i Solun i pročitati THESSALONIKI. a neću vam ni objašnjavati. i to ismjehivanje trajalo je do ručka. o leblebiji. Tužna je nedjelja mada je cv 'ječe svud. Bio sam na ljetovanju u Tihoj kod Cavtata. otegnu tata. Kad je Dimče završio i kad je orkestar utihnuo. Bila je mojih godina ili malo starija.. poslije dva dana našega crtanja i bojenja tih zidnih novina. koja je bila moje gledanje. Želio mi je pokazati da zna makedonski. E. o gravče na tavče. Često je ponavljao rečenicu koju je pročitao na vratima neke stare aščinice: SEKOE SABAJLE ŠKEMBE ČORBA. Nas dvoje smo se našli u njenoj sobi i djevojčica je donijela rebus BOJ da ga ja pročitam: Sutradan je donijela i druge rebuse: O Skoplju sam već nešto znao i nije mi bilo teško da se dosjetim.

Šetao je tamo-amo. Ali i ovo što je ostalo. dok je još tu. djeco. reče Fari. Samos. Gdje su grčki vojnici? upita Adi. a carinik samo skuplja novac za cara. car je glavni. Lezbos. Grčka tone u more! Pogledajte ovo razbijeno kopno.A kad su Adi i Fari ostali sami. do carinika i pograničnog milicionera. jer – Grčka i dalje tone. Rodos. kako se istegao. a drugo carinik. Atlantida je odjednom potonula. da ne pale motore. reče mama. ovu katastrofalnu razuđenosti Sve grčke rječne doline su potonule. govoreći malo kroz nos: "Djeco." Adiju i Pariju najzanimljivija stvar na cijelom putovanju bio je granični prelaz.. to su grebeni i krš. sva njena plodna ravnica je pod morem. desno. Leros. to je ostatak ostataka. Jedan poveći Kiklop mogao bi preći od Tasosa do Krita koračajući s otoka na otok da ne pokvasi noge. čitav kilometar prije granice. životinjama sa tri glave. Djeco. U početku su bili pomalo razočarani što se do granice ne dolazi tako jednostavno i što se toliko čeka. vrijedno je vidjeti. kao da želi zaustaviti grčko tonjenje. Pas je negdje u hladu. Zašto carinik nema krunu na glavi? iznenada upita Fari. Car je vladar. Za kratko vrijeme samo će vrh Olimpa viriti iz Egejskog mora. samo je veliki otok zvani Atlantida stajao posebno u moru. Vidjeli su i stražara s automatskom puškom. Skuplja pare i robu. kakvih danas više nema. Jedno vrijeme su pomagali tati da gura kola – svi putnici su pomalo gurkali svoja kola. Moramo vidjeti graničarskog psa. Grčka karaula se ne vidi odavde. Carinik je carev poslušnik. Visoko iznad stražarnice vihorila se jugoslavenska zastava... rekla je. Prišli su prvom cariniku. Upravo je zavirivao u prtljažnik nečijih kola. južno od Krita. Sine. Grčka. Hios. A gdje je patrola i pas? upita Fari. idemo mi! Odvela ih je do samoga graničnog prelaza. mama reče: Daj mi pasoše. kada su svi ovi grčki otoci Tasos. zapravo – to nisu ni bili otoci već nazivi planinskih vrhova. vidite taj Krit na karti. Mi to ne vidimo odavde. Tamo na brežuljku. reče mama. u jednom katastrofalnom zemljotresu.. Grčka tone u more. idemo vidjeti to što je ostalo. Međutim.. Patrola je negdje pored granične linije. Vidjet ćemo je poslije. pustoš koju ni bog mora Posejdon nije htio da uzme!. Karpatos bili zajedno. ljudima i životinjama. sa svim svojim divnim zgradama. Limnos. Neizostavno! Djeco. Morali su se zaustaviti u koloni vozila. Eno naše graničarske karaule.. Dječci su sve gledali s velikm zanimanjem. Adi se nasmija posprdno. Bilo je ljeto i mnogi putnici su željeli u Grčku. Kao "Vidi glupog pitanja!" Pitanje nije bilo tako glupo kao što je u prvi mah izgledalo. a Grčka se raspukla kao torta i istopila u moru. drugo je car. na kupanje. Vidite našu zastavu. Kakvu robu? 59 . Adi je oponašao tatino pričanje. kao što vidite. Kad su se dovoljno približili granici.

onda je kraljevina. reče Adi. reče Fari. Države postoje i bez careva. Kola su nagazila široki grčki auto-put. Narod vlada. Ova kola ne mogu prestignavati. po istom suncu. Dugo ih nije bilo. Jurili su pravo na jug. reče tata. Možeš. Kada se mi budemo vraćali. Mama se brinula. Ova kola su kupljena kad si ti rođen. Pijesak se pružao unedogled. vidjet ćete hoće li nama išta uzeti. carinarnica.Svakakvu. reče Adi ružno. Stanimo malo ovdje pa ćete vidjeti kako se uzima roba i novac za cara. Eno je. Mogu li ja biti vladar? upita Fari. bilo je bržih kola na istom puru. reče Adi. Nisu bili pravi gusari. Kada ćeš ti kupiti nova kola? Tata šuti. Ako ima kralja. Rekao je "Doći će. Adi se nasmija: Snimali su film o gusarima i nas su uzeli kao zarobljenike. daj gas!. Nije ih grdila.. Jesam. Narod odlučuje. Kao strijela. Iznad mora šarenih suncobrana pružala su se ispečena grčka brda sa zlatnim strnjistima. tata se nije brinuo. Pa. Gust sok od koga rastu mišići za kung-fu. i ti si staromodan. Zarobili su nas gusari i dali su nam sok od bambusove trske. Fol! 60 . Vraća se sva izbezumljena. Znači. Naša država je republika. Zrak mi prohladnjuje uši. Gdje je mama? upita Adi. reče Fari zadovoljan. Tako je bilo. zelenim vinogradima i živahnim voćnjacima. Iz riđeg asprovaltskog pijeska izvirivale su ljubičaste školjkice. To su neki Grci. tata poveća gas. pravo u Grčku. Ova kola su staromodna. mi nemamo cara. Svaki građanin Jugoslavije može biti vladar u svojoj zemlji. Samo se tada država ne zove carevina. Glavni život bio je na plaži. Zar to nije lijepo? To mi je malo naporno. Tako su došli u Grčku otvorenih očiju i bez žurbe. reče mama.. Opet neko projuri pored njih. reče Adi. reče Fari još ružnije. Ne može brže. Zagrli ih. reče Adi. nemaju se gdje izgubiti!" Prije nego su se pojavili. Tata. Međutim. Kako se možete toliko udaljavati bez našeg znanja? Mama dotrča. reče Adi. u istom pravcu. mama je otišla da ih traži. Drugog dana dječaci su se izgubili. Gdje ste vi? Mama se zabrinula. Ovo je carina.

išli obalom. Bože blagi! Tako smo došli do mjesta gdje je Fari kakio na obali. Mogli su vas uzeti za posve. Ovdje bi nam bilo super. Ah. Plakao si. kao i ti. ovolika mu glava. Bilo mu je drago što su se vratili. ali to nije pokazivao. smješten na uglu njihove ulice koja je izlazila na obalu. Noć je bila vedra.. Da. ali je tu negdje. Prepao se običnog pauka u pijesku. Fari je tada zaplakao: "Ovo je moja kaka... Sjeli su vani. obojicu! Tata se smije: Da su ih uzeli za posve Fari bi bio Farios Udaludis a ti Adis Vragopulos.. nije baš električan. a drugi dječaci su već pocrnjeli. Sa mjesta gdje su sjedili mogli su vidjeti dvije hiljade zvijezda u nebu. Razlog je što su naše kože bijele. i Adi je električan na pauka. Noći su bile svježe i zamamne. a nema mi tate!" Nisam plakao. ti si na mene. A crni gusari zarobljavaju bijele dječake. Tata ih je uputio gdje mogu kupiti neki poklončić. To je! Nije to razlog. A ti si se prepao pauka! Kakvog pauka? Nisam se prepao. Prvo smo vidjeli krugove u pijesku. U pola noći možeš ići u kupovinu. reče mama kroz smijeh. Ti grčki dani su trajali na suncu. mama. samo smo trčali plićakom. Fari je uvijek želio da bude gusar. Adi se prvi sjetio daje danas mamin rođendan. I jogurt od koze. Kako ste se izgubili. kaže mama. a onda smo vidjeli i Farijevu kaku u sredini. Mama se nasmija: Ah. od svoga grčkog džeparca. Nismo gledali suncobrane.. mediteranska. kao u crne udovice. Skupljali smo školjke i sve išli. 61 . Jeste li plakali? upita tata. reče Fari. I automati za igru. Plakali smo dok nam nisu dali gusarske kape i sok od bambusove trske. Mama.Što baš vas? upita mama. reče Adi. mama. nije bio običan pauk. Čuo se šum valova Egejskog mora i tiha muzika iz restorana. kaže Adi. Sad ću vas izudarati. sad ću ih izlemati. reče tata. bojiš se baja. za otkup. Šuti. a on ih je sve poveo na večeru u restoran "Faros". reče Fari zadovoljan. Ne znam. Lijepa grčka imena.. kako si pričao.

Bljak! Mi to nismo voljeli. zatim drugi. Jest da je Zemlja malo okrugla. Sjekao je njene krake i jeo. njega su zdurbinili i gusari s vrha svjetionika koji se nalazi pravo tamo – tata pokaza na jug – na otoku Farosu. Svjetionik je bio kao neboder. to je tajna starih naroda koja još nije odgonetnuta. preko Egejskog mora – na ušću rijeke Nil u kojoj živi nilski konj. Ako ne vjerujete otiđite do vrata unutrašnjeg restorana i vidjet ćete na zidu svjetionik na Farosu. Nestvarno. I gazda je poželio da mu oni uvijek dolaze. Jeste li vidjeli? upita tata radoznalo. Živi. a došao je i gazda da nas pozdravi. Obalom je šetao šaren ljetni svijet. Fari? Jeste! Srećom. Gazda je već znao mamu i tatu jer su ovdje dolazili. To je sve tamo – tata opet pokaza na jug. Poslije je onaj dosadni Talijan omeo poruke. Tata je rekao kalamari i dobio hobotnice. To mi je on objasnio. baca farove na udaljenost od pedeset kilometara! Kako to radi bez struje. djeco! Živio. I šta su rekli gusari? upita mama. I mi smo željeli. a ako je i daleko – gusari su durbinili s visokih osmatračnica. bilo prikladno za mamin rođendan. Ko mi ovdje. Prvo jedan. najljepši. Bilo je gusto! A. Mama se nasmija u namjeri da okonča priču. Tada grčki momci zaigraše sirtaki između naših stolova. Iz obližnjih kola pustili su muziku s kasetofona. Dječaci odjuriše u restoran i odmah se vratiše. strašnu hobotnicu u duguljastom tanjiru. dabome. Rekli su iz sveg glasa "Ko to bjeloguz zagađuje našu okolinu. Sve je. nisam htio da ga uznemiravam. Nije tako visok kako si rekao. Menije ipak ljepše na "Farosu" nego na Farosu.. Obala Nila ne vidi se od krokodila. nisam želio da mu priznam da ga – u tom delikatnom položaju. Nismo o tome pričali. Onaj prvi. Vidjet ćete i nacrtane gusarske lađe ispred svjetionika koji noću baca farove. visok sto dvadeset metara. zatim treći. tako. Živjeli. onaj bezobrazni Talijan oblijetao je oko nas kao velika muha zunzara. otuda riječ: far. reče Adi. Nestvarno? upita Fari.. Konobari su bili mladi i učtivi. – posmatraju u isto vrijeme: gusari s grčkog gusarskog otoka Lezbosa. Samo smo dobili gusti narandžin sok i čekali ribe koje je mama pročitala konobaru. Vidjeli smo. reče tata. Zato se ovaj gazdin restoran zove "Faros". živi ratni pisce!. obrisa čelo i nakloni 62 . Tata se zarumenio uz grčko vino i počeo je svoju lijevu priču o Pariju: Dok je danas Fari bio na divljoj plaži i nešto radio. A živi i krokodil. Sunčaju se da im koža pocrni. što se mami dopalo. Osim toga.To je vrijedilo vidjeti. reče Adi. Međutim.. e-hej!" Ja sam se bio ušutio. ni gusari ne znaju naš jezik i to nam pomaže da ih zbunimo. U ono vrijeme! Bio je jedno od sedam svjetskih čuda. To što bi ga zdurbinili gusari nije ništa neobično – Egejsko more je njihovo odručje i moraju pratiti sve što se zbiva na obali i na pučini. ali taj otok nije daleko. reče tata.. Ta zidna slika mogla je biti i ljepša.

). zatim je objavio više knjiga proze. mama prihvati ritam igre. Tata se blago smješkao a mi smo uživali jer je mama pružila ruke prema nama i sada smo i mi igrali sirtaki. 1774-1974". Ispred terase. istraživač urana (prospektor). Bio je tvornički radnik. priredio zbornik radova "Hasanaginica. Bavio se i književnohistorijskim radom i priredio prvu antologiju muslimanske književnosti "Biserje". u Grčkoj. U književnost je ušao romanom "Sunce o desno rame".se prema našem stolu. Bilo je ugodno toplo. kao da je to najobičnija stvar na ovome svijetu. knjigu drama "Krajnosti". knjigu putopisa "Jednom" i knjigu "Neminovnosti". ispod naših toplih stopala. Ovo mu je prva knjiga namijenjena mladima. širila se mlaka prostirka famozrnog pijeska. tehničar u geofizici. koja donosi Isakovićeve tekstove o baštini i našem jeziku. BILJEŠKA O PISCU ALIJA ISAKOVIĆ (1932-1997. tv-scenarist. neočekivano živo. širila se mlaka pjena Egejskog mora i njegov topli večernji šapat. 63 . urednik edicije Kulturno nasljeđe u "Svjetlosti". izbor bosanskohercegovačkog putopisa "Rodoljublje". završio je Geološku tehničku školu u Beogradu i Filozofski fakultet – jugoslavenske književnosti i srpskohrvatski jezik u Sarajevu. mjesečina gusta kao u Ezopovim basnama. Promijenio je mnoga zanimanja prije nego je počeo pisati. urednik časopisa za književnost "Život". i brojne druge knjige starijih pisaca. jednostavno kao da je to već ranije činila. posebno se nakloni mami i pruži joj ruku za igru i mama krenu.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->