P. 1
Historija Filozofije Kratak Pregled

Historija Filozofije Kratak Pregled

|Views: 847|Likes:
Published by Midhat Krilic
Osnovni pojmovi, citati i djela - Izvor: Udzbenik B. Kalina - Povijest filozofije
Osnovni pojmovi, citati i djela - Izvor: Udzbenik B. Kalina - Povijest filozofije

More info:

Categories:Types, Research, History
Published by: Midhat Krilic on Aug 27, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/02/2013

pdf

text

original

FILOZOFIJA

OSNOVNI POJMOVI, CITATI I DJELA FILOZOFIJA – filia (ljubav) + sofia (mudrost) = ljubav prema mudrosti Filozofske discipline: • METAFIZIKA – ili prva filozofija o KOZMOLOGIJA – ure eni svemir o TEOLOGIJA (TEOLOGIKA) - filozofski govor o bogu o ONTOLOGIJA – pitanja bitka BIĆE – sve što postoji, ono što jest bez obzira na način na koji jest BIT – ono po čemu je nešto baš to što jest, ono zbog čega je nešto baš to, a ne nešto drugo, esencija BITAK – ono po čemu jest sve što jest, ono zbog čega postoji sve što postoji, bitak daje postojanje • MONIZAM – ontološka koncepcija - samo 1 bitak • DUALIZAM – ont. koncepcija - 2 bitka • PLURALIZAM – ont. koncepcija - više od 2 bitka • MATERIJALIZAM – ontološko gledište - bitak materijalan (npr. voda, atomi, elementi...) • IDEALIZAM – ont. gledište - bitak nešto nematerijalno (npr. bog, ideja, logos, energija...) • ANTROPOLOGIJA – filozofija čovjeka • ETIKA – filozofija morala • ESTETIKA – filozofija lijepoga ili filozofija umjetnosti • GNOSEOLOGIJA – spoznajna teorija o RACIONALIZAM – gnoseološka koncepcija - razum glavni izvor spoznaje o EMPIRIZAM – gnos. koncepcija - iskustvo glavni izvor spoznaje o VOLUNTARIZAM – gnos. koncepcija - volja glavni izvor spoznaje o SENZUALIZAM – gnos. koncepcija- osjetila glavni izvor spoznaje o MISTICIZAM – gnos. koncepcija - stanje ekstaze, transa gl. izvor sp.

MILETSKA ŠKOLA - TALES – arche voda, ANAKSIMEN – arche zrak, ANAKSIMANDAR – arche apeiron - fysis – priroda, hilozoizam – materija je prožeta životom

PITAGOREJSKA ŠKOLA - PITAGORA, FILOLAJ - BROJ – sve se može izraziti nekim brojevima, savršen je broj 10

HERAKLIT - LOGOS – svjetski (kozmički zakon) koji upravlja svime, očituje se u stalnom kretanju kroz borbu i harmoniju suprotnosti, VATRA – simbol bitka, svjetskog procesa - PANTA REI – sve teče, ništa nije stalno, vječno i nepromjenjivo - «Granice duše nećeš idući pronaći, pa ako i svim putovima prolaziš: tako dubok logos ima» , «Ime pravde ne bi ljudi poznavali kad ne bi bilo nepravde», «Nije moguće dva puta stupiti u istu rijeku», «Oči i uši su ljudima zli svjedoci, ako imaju barbarske duše», «Svijet ovaj, isti za sve, nije stvorio ni jedan bog i ni jedan čovjek, nego je oduvijek bio i jest, i bit će vatra vječno živa, što se s mjerom pali i s mjerom gasi» ELEJSKA ŠKOLA - KSENOFAN, PARMENID, ZENON - «Bitak jest, nebitak nije» - sve je jedno i statično – nema bivanja, kretanja i mnoštva - ZENONOVE APORIJE – nedoumice kojima nastoji dokazati da su kretanje i mnoštvo varka naših osjetila (Ahilej i kornjača) EMPEDOKLO - 4 ELEMENTA – vatra, voda, zemlja i zrak - LJUBAV I MRŽNJA – ljubav spaja elemente, a mržnja razdvaja ANAKSAGORA - HOMEOMERIJE – sjemenjke, sitne čestice od kojih je sve nastalo - NUS – objektivni, svjetski um koji je pokrenuo homemomerije ATOMISTI - LEUKIP I DEMOKRIT - ATOM – nedjeljiva čestica, bitak su bezbrojne, materijalne, nedjeljive čestice - PRAZAN PROSTOR – ontološki nebitak, u njemu atomi pravocrtno padaju i isprepliću se – «Nijedna stvar ne biva bez uzroka nego sve s razlogom i po nuždi» (Leukip), «Volio bih naći jedinu uzročnu svezu nego dobiti perzijsko kraljevstvo» (Demokrit) SOFISTI - PROTAGORA, GORGIJA, TRASIMAH, HIPIJA, KALIKLE... - «mudraci», prvi plaćeni učitelji - RETORIKA – govorništvo, umijeće govora, sofisti uspješno poučavali - ERISTIKA – isprazno nadmudrivanje, brbljanje radi brbljanja - NIHILIZAM – negiranje autoriteta (bogova, zakona, «velikih ljudi»...) ili u krajnjem slučaju svega - SOFIZAM – namjerni krivi zaključak, po sofistima ga nazvao Aristotel - RELATIVIZAM – gledište da ništa nije apsolutno, sigurno i samo po sebi (skepticizam) - HOMO MENSURA – «Čovjek je mjera svih stvari, onih koje jesu da jesu, onih koje nisu da nisu» (Protagora) - «Pravednost nije ništa drugo nego korist jačega» (Trasimah)

-

SOKRAT Atenjanin, pučanin, Platonov učitelj, ne piše («Knjiga šuti kad je pitaš»), razgovara s ljudima osu en na smrt – «Kvari mladež i ne vjeruje u bogove u koje vjeruje država», nije pobjegao, sam ispio otrov VRLINA=ZNANJE – osnovna postavka njegove intelektualističke (racionalističke) etike IRONIJA – u razgovor ulazi kao da sam ništa ne zna - «Znam da ništa ne znam!» MAJEUTIKA – grč. porodiljska metoda, Sokrat «pomaže trudnom duhu da rodi mudrost», na daje sam odgovore

KIRENSKA ŠKOLA - HEDONIZAM – etičko gledište po kojemu je ono što izaziva ugodu (užitak) ujedno i moralno ispravno, a ono što izaziva neugodu (bol) moralno zlo KINIČKA ŠKOLA (CINIČKA) – DIOGEN IZ BAČVE - BESPOTREBNOST – svo enje potreba na najmanju moguću mjeru (asketizam) PLATON - Sokratov učenik, Atenjanin, aristokrat, škola Akademija - «Fedon», «Fedar», «Gozba» («Simpozion»), «Država», «Sedmo pismo» - IDEJE – bit i bitak svega (objektivni idealizam i pluralizam), vječne, savršene, nepromjenjive, u svijetu ideja (metafizičkom svijetu), najviša ideja dobra - FIZIČKI SVIJET – naš svijet, nesavršen, prolazan, kopija svijeta ideja... EROS – (ljubav), filozofska težnja za spoznajom, mudrošću, znanjem, lijepim, trajnim... - ANAMNEZA – grč.sjećanje – duša je vječna, izme u fizičkih egzistencija (reinkarnacija) boravi u savršenom svijetu ideja - 3 STALEŽA – u Platonovoj idealnoj državi ljudi se prema sposobnostima dijele na: proizvoditelje, čuvare i vladare (filozofe). - 4 OSNOVNE VRLINE – Umjerenost, hrabrost, mudrost i pravednost. Najpoznatiji etički sustav vrlina. Proizvoditelji moraju biti umjereni, čuvari hrabri, vladari mudri i tako će cijelo društvo (država) biti pravedna. Jedinstvo politike i etike. - MIMEZA – grč. mimesis, ideja da umjetnost oponaša stvarnost - KRITIKA UMJETNOSTI – umjetnost oponaša stvarnost, a stvarnost je nesavršeno oponašanje savršenih ideja – umjetnost je «kopija kopije», «sjena sjene» U svojoj državi bi dozvolio samo didaktičku umjetnost (Homeru bi dao lovorov vijenac i zatim ga istjerao iz države) ARISTOTEL - Platonov učenik, učitelj Aleksandra Velikog, Peripatetička škole (Licej) - «Drag mi je Platon, ali mi je draža istina» - «Organon», «Fizika», «O duši», «Metafizika», «Nikomahova etika», «Eudemova etika», «Politika», «Retorika», «Poetika» - OTAC LOGIKE – deduktivna logika (zaključivanje od općeg prema pojedinačnom) - TEORIJA ADEKVACIJE - «Istina je podudaranje pojma i stvari»

TVAR I OBLIK –sve što postoji ima neku materiju (tvar) od koje je sačinjeno i formu (oblik) koja oblikuje tu tvar - MOGUĆNOST I ZBILJNOST – svaka materija ima ograničeni broj formi koje može poprimiti - KRETANJE/PROMJENA – prelazak iz mogućnosti u zbiljnost - TELEOLOGIJA – gledište da svijetom vlada svrhovitost - NEPOKRETNI POKRETAČ – naziv za boga, još i - mišljenje mišljenja, čista forma, čista zbiljnost... EUDAJMONIZAM – etičko gledište po kojemu je svrha moralnog djelovanja dosizanje sreće (blaženstva) one osobe koja djeluje. Dakle, čineći dobro, ne samo da pomažemo drugima, već ćemo usrećiti i sami sebe ETIČKE VRLINE – «ZLATNA SREDINA» - prava mjera izme u različitih pretjerivanja. npr. hrabrost (izme u kukavičluka i ludosti), velikodušnost (izme u rasipnosti i škrtosti)... - DIJANOETIČKE VRLINE – znanje, razboritost, umovanje... - ZOON POLITIKON – čovjek je biće zajednice (društveno biće) - ...«tko ne može živjeti u zajednici ili je čak ne treba, jer je sam sebi dovoljan, taj nije član države, i prema tome je ili zvijer ili bog» - TRAGEDIJA – dao definiciju tragedije i posve je objasnio u svom djelu «Poetika» MIMEZA – umjetnost oponaša stvarnost, ne nužno ono što se stvarno desilo, ali ono što se može desiti KATARZA – pročišćenje, etički cilj tragedije, ako se užive u radnju gledatelji kroz strah i sažaljenje doživljavaju pročišćavanje i izlaze bolji nego što su bili. STOIČKA ŠKOLA – ZENON, HRIZIP, EPIKTET, SENEKA, MARKO AURELIJE - STOA – grč. trijem, nadsvo eni dio sa stupovima - FATALIZAM – vjerovanje u sudbinu i pasivno prepuštanje onome što se doga a jer se smatra da se to ne može promijeniti, svijetom vlada sudbina (fatum, logos...) - «Sudbina vodi one koji to hoće, a vuče one koji to neće» - duševni mir (ataraksiju) postižemo samodostatnošću (autarkijom) – ne veže se ni za što pa se nećemo razočarati ako to ne dobijemo ili izgubimo - «Nije siromašan onaj koji ima malo, već onaj koji hoće više» - STOIČKI PODNIJETI – mirno, hrabro podnositi udarce sudbine - KOZMOPOLITIZAM – svi ljudi jednaki, neovisno u kojim uvjetima i mjestima žive - «Mudracu je domovina čitav svijet» EPIKUREJSKA ŠKOLA – EPIKUR, TIT LUKRECIJE KAR - PRODUHOVLJENI HEDONIZAM – etičko učenje o tome da se moralno dobro postiže preko duhovnih užitaka (dok tjelesni vode u dugoročnu pomućenost i neugodu) - SMRT – atomizam – smrt je kraj svega i ne treba je se bojati (zlo je bol), ona nas se ne tiče – «Dok smo mi nema smrti, kad je smrt tada više nema nas» SKEPTICI – PIRON, SEKST-EMPIRIK

-

- TROPI – 10 načina kojima se pobija mogućnost sigurne spoznaje i dokazuje skepsa - EPOHE – suzdržavanje od donošenja konačnih prosudbi o bilo čemu (jer ništa nije sigurno) - KONFORMIZAM – nekritičko prilago avanje okolini jer je tako lakše NOVOPLATONIZAM – PLOTIN - JEDNO – bitak za novoplatoniste, sve nastaje iz Jednog procesom EMANACIJE (isijavanja) - EKSTAZA – način stapanja s Jednim preko mistične ekstaze, transa, stanja izvan svijesti AURELIJE AUGUSTIN PATRISTIKA – kršć. filozofija od 1. do 8. st. – po lat. patres – crkveni oci, glavni predstavnik - prva autobiografija «Confessiones» («Ispovijesti») - TEOCENTRIZAM – vjerovanje da je bog u svemu, sve dobro proizlazi iz njega, a zlo je samo nedostatak dobroga - VOLUNTARIZAM – prvi istaknuti voluntarist - NEBESKA I ZEMALJSKA DRŽAVA («De Civitate Dei» - «O državi božjoj» – konačni cilj povijesti je uspostava nebeskog kraljevstva, ljudi se dijele na one koji žive po Bogu i one koji žive po ljudima – osnivač filozofije povijesti - «Ja želim spoznati Boga i dušu. Zar ništa više? Savršeno, ništa više», «Sumnjam, dakle jesam», «Ljubi i čini što hoćeš», «Spoznaj da bi vjerovao, vjeruj da bi spoznao» -

SKOLASTIKA - PETAR ABELARD (djela «Povijest mojih nevolja», «Pisma Abelarda i Heloize»), TOMA AKVINSKI ( 5 dokaza o postojanju Boga, djelo «Suma teologije»), DUNS SCOT... - SKOLASTIKA – srednjovjekovna kršćanska filozofija (lat. scolasticus – učitelj). Filozofija je predmet školskog poučavanja, a ne istraživanja. Filozofija je ancilla theologiae – služavka teologije. Traje od 9. st. do renesanse. - ODNOS VJERE I UMA – pitanje u kojem su odnosu vjera i um, podudaraju li se, tko je kome nadre en - UNIVERZALIJE – drugo osnovno pitanje - postoji li opće ili je sve pojedinačno REALIZAM – ideja da postoji opće, a ne samo pojedinačno NOMINALIZAM – ideja da ne postoji opće nego je sve pojedinačno KONCEPTUALIZAM – podvrsta nominalizma, ideja da u stvarnosti postoji samo pojedinačno, ali da je ono opće postojeće u našem umu kao pojam (koncept) GIORDANO BRUNO - PANTEIZAM – izjednačavanje boga s prirodom, sa svim što postoji – «Priroda je bog u stvarima!» - HOMO FABER – čovjek radnik, gospodar svoje sudbine i sreće koju postiže vlastitim djelovanjem (radom)

FRANCIS BACON - «Novi organon» - INDUKCIJA – napredak u znanosti moguć isključivo induktivno (zaključivanje od pojedinačnog do općeg) – u znanosti eksperiment - «Znanje je moć!» - IDOLI – ljudske zablude i pogreške - idole plemena, spilje, trga i teatra RENE DESCARTES - «Rasprava o metodi», «Meditacije o prvoj filozofiji» - METODA – 4 pravila metode: jasnoća i razgovjetnost pravilo analize pravilo sinteze pravilo provjere i sistematizacije - METODIČKA SUMNJA (kartezijanski skepticizam) – odbaciti sve u što se može posumnjati da bi se došlo do čvrstih, nesalomljivih temelja - SAMOIZVJESNOST SVIJESTI – prva istina u koju se ne može sumnjati, svijest je sigurna (izvjesna) – «Mislim, dakle jesam». - DUALIZAM – dvije supstancije – misleća stvar (ono nematerijalno) i protežna stvar (ono materijalno) BARUCH DE SPINOZA - «Etika, geometrijskim redom izložena» - SUPSTANCIJA (CAUSA SUI) – ono što je uzrok samome sebi, njemu je to sveukupnost prirode, tj. bog (panteizam) - ATRIBUTI – načini na koje se supstancija manifestira, čovjek spoznaje 2 načina nastupa prirode – mišljenje i protežnost - MODUSI – pojedinačne, konkretne stvari i misli. Proizlaze iz atributa, me u njima vlada paralelizam – «Red i veza ideja su jednaki kao red i veza stvari» - DETERMINIZAM – učenje o sveopćoj potpunoj uzročnoj (kauzalnoj) odre enosti svih pojava u svijetu, sve uzrokovano prirodnim zakonima, nema slučajnosti, već je sve nužno. - AFEKTI – strasti, snažna emotivna stanja. Cilj etike da čovjek savlada afekte. G. W. LEIBNIZ MONADE – bitak (supstancija), ima ih beskonačno mnogo (pluralizam) i sve su nematerijalne (idealizam). Duhovni atomi, centri sile, energije... - PRESTABILIRANA HARMONIJA – monade ne utječu jedna na drugu (u svijetu nema uzročno-posljedičnih veza) već je sve što se doga a predodredio bog – ovo je najbolji mogući svijet «U razumu nema ničega što prije nije bilo u osjetilima osim razuma samog» (polemika s Lockeom) T. HOBBES «Leviathan» PRIRODNO STANJE – prije društva i države (nema zakona, pravila i prisile) – vlada «Homo homini lupus» i rat svih protiv sviju DRUŠTVENI UGOVOR – prvi dogovor me u ljudima kojim se uspostavlja društvo kao ure ena zajednica.

-

-

-

SUVEREN – nositelj najviše vlast - vladar, nema podjele vlasti, vladar treba imati što veću moć jer će ga se tako ljudi više bojati, jedino strah čini ljude miroljubivima

J. LOCKE - «Ogled o ljudskom razumu», «Pismo o toleranciji», «Dvije rasprave o vladi» - OSNIVAČ EMPIRIZMA I GNOSEOLOGIJE – utemeljitelj spoznajne teorije kao sustavne i samostalne filozofske discipline te empirizma kao pravca - TABULA RASA – pri ro enju smo tabule rase – prazne ploče, neispisani listovi papira te da sve što spoznamo o svijetu potječe iz iskustva - «Nema ničega u razumu što prije toga nije bilo u osjetilima», «Razum mora biti naš najviši sudac i vodič u svemu» - LIBERALIZAM – suveren mora biti narod, nužna podjela vlasti, vladar ima strogo ograničene nadležnosti koje ne smije prekoračivati G. BERKELEY SUBJEKTIVNI IDEALIZAM – sve što smo sigurni da postoji to smo mi (ja) i ono što doživljavamo, stvari su samo kompleksi osjeta – biti=biti opažen SOLIPSIZAM – gledište da postojim samo ja sa svojim doživljajima i ništa više (dodaje i Boga koji je izvor osjeta)

-

D. HUME - «Istraživanje o ljudskom razumu» - UZROČNOST – nije sigurna već je plod uočavanja vremenskog slijeda me u pojavama i navike – skeptičnost - za njega Kant: «Hume me trgnuo iz dogmatskog drijemeža» VOLTAIRE - «Candide (ili o optimizmu)» - fil. roman, «Rasprava o toleranciji» - DEIZAM – bog umni tvorac svijeta, ali da se on ne upliće u daljnji tok svijeta - TOLERANCIJA – izraziti borac za toleranciju, osobito vjersku. Netolerantan se smije biti samo prema onima koji su netolerantni. - «Ubijta bestidnicu!», «Spalite vaše zakone i uzmite nove. Odakle uzeti nove? Iz razuma!», «Da nema boga (religije) trebalo bi ga izmisliti!» J. J. ROUSSEAU - «Julija ili nova Heloiza», «O podrijetlu nejednakosti», «Društveni ugovor», «Emile ili o odgoju» - PRIRODA – zagovara povratak prirodi, skeptičan je prema svim oblicima napretka («Natrag k prirodi!») - PRIVATNO VLASNIŠTVO – izvor svih nejednakosti koje vode u sukobe - NEPOSREDNA DEMOKRACIJA – jedina pravedna država ona u kojoj zakonodavna vlast nije predana već zakone donosi cjelina naroda («Čovjek se ra a slobodan, ali je posvuda u okovima!») - FILOZOFIJA ODGOJA – vjeruje u prirodni odgoj, ljudi su uro eno dobri, zadatak odgojitelja je da ukloni prepreke na putu prirodnog razvoja djeteta, a ne da «oblikuje» dijete

RU ER BOŠKOVIĆ - DINAMISTIČKI ATOMIZAM – bitak je beskonačno mnoštvo atoma (neprotežni, tj. nematerijalni) i koji se privlače ili odbijaju ovisno o svojoj me usobnoj udaljenosti IMMANUEL KANT Fil. pitanja: «Što mogu znati? Što trebam činiti? Čemu se smijem nadati? Što je čovjek?» - «Kritika čistog uma», «Kritika praktičnog uma», «Kritika rasudne snage» (Tri kritike) - KRITICIZAM – za spoznaju potrebno i iskustvo i razum, kritička sinteza racionalizma i empirizma - «Zorovi bez pojmova su slijepi, pojmovi bez zorova su prazni», - KOPERNIKANSKI OBRAT – Kantov naziv za vlastiti obrat u spoznajnoj teoriji. On smatra da se objekt spoznaje (svijet) pri spoznaji prilago ava subjektu spoznaje (nama), a ne obrnuto (kako se do tada mislilo). - TRANSCENDENTALNO – a priorno, prediskustveno. Ono što čovjek ima neovisno o iskustvu, to su oblici naše svijesti: oblici opažanja (vrijeme i prostor) i oblici mišljenja (12 kategorija razuma) - POJEVE (fenomeni) - jedino što mi o svijetu možemo saznati (ono kakav je svijet za nas kao ljude) - STVAR O SEBI – noumenoni - ono kakve stvari (svijet) odista jesu neovisno o subjektu spoznaje (ljudima), nikad nećemo sigurno spoznati - AUTONOMNA ETIKA – čovjek je sam sebi moralni zakonodavac, tj. svi mi možemo sami doći do toga što je ispravno – djeluje se iz dužnosti – time postižemo MORALNI ČIN - HETERONOMNA ETIKA – izvor morala je izvan čovjeka, tj. činimo nešto zato jer nam okolina odre uje kako se treba ponašati, svako djelovanje iz neke koristi – djeluje se prema dužnosti – time postižemo samo LEGALNI ČIN. - KATEGORIČKI IMPERATIV – bezuvijetna zapovjed, pravilo putem kojeg možemo procjeniti ispravnost bilo kojeg postupka. Imperativ glasi: «Radi samo prema onoj maksimi za koju ujedno možeš htjeti da s pomoću tvoje volje postane opći zakon!» - «Radi tako da čovječanstvo i u tvojoj osobi i u osobi svakoga drugoga svagda ujeno uzimaš kao svrhu, a nikada samo kao sredstvo...», «Dvije stvari ispunjaju dušu uvijek novim i sve većim udivljenjem i strahopoštovanjem što se više i ustrajnije razmišljanje bavi njima: Zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni» - «Sapere aude! Imaj srčanosti da se služiš vlastitim razumom! – to je dakle krilatica prosvjetiteljstva.», «Lijepo je ono što je predmet općeg dopadanja» J. G. FICHTE - SUBJEKTIVNI IDEALIZAM – nema stvari po sebi, sve je onako kako čovjek doživljava - TROČLANI DIJALEKTIČKI NIZ – teza, antiteza, sinteza – začetnik ove metode, a po njoj je najpoznatiji Hegel. - ČIN PRETHODI ČINJENICI – djelovanje je prije svega - KATEGORIČKI IMPERATIV – maksimu svoje volje trebamo promišljati kao vječni zakon za s e b e

F. W. SCHELLING - PRIRODA – sve oko nas, prožeta duhovnim elementima (oblikuju je sile), sve se u njoj doga a svrhovito (teleološki) sa svrhom ostvarivanja identiteta, tj. jedinstva, harmonije suprotnosti – svjetska duša - FILOZOFIJA IDENTITETA – «Priroda je vidljivi duh, duh je nevidljiva priroda» - UMJETNOST – najviši vid ljudske djelatnosti (stvaralaštvo), sinteza slobode i nužnosti, nema izvanjesku svrhu – «Ljepota je prikazivanje beskonačnog u konačnom» G. W. F. HEGEL - «Fenomenologija duha», «Znanost logike», «Enciklopedija filozofskih znanosti», «Osnovne crte filozofije prava» - IDEJA – bitak, sve prožima i u stalnom je razvoju, cijeli je svijet, povijest i pojave objasnio kroz proces razvoja ideje - APSOLUTNI IDEALIZAM i PANLOGIZAM (ideja je racionalna – «Sve što je umno ujedno je i zbiljsko, sve što je zbiljsko ujedno je i umno») - svjetski proces ima točno zadani kraj, ideja će se napokon razviti do svog čistog oblika, do same sebe («Istina je cjelina») - «Pravi lik u kojem egzistira istina može biti samo njezin znanstveni sustav», «Ono što je u mojoj filozofiji moje, to je pogrešno!» - DIJALEKTIČKI PROCES – Tročlani dijalektički niz, način na koji se razvija ideja: teza (afirmacija) antiteza (negacija teze) sinteza (negacija negacije) - SHEMA SUSTAVA: 1. LOGIKA – tu je ideja apstraktna, prazna, nesvjesna sebe i drugoga 2. FILOZOFIJA PRIRODE – priroda mu je drugobitak, negacija ideje jer se ideja u prirodi nalazi otu ena, izvan sebe zato jer je vezana uz materiju 3. FILOZOFIJA DUHA : 1. subjektivni duh – antropologija, fenomenologija, psihologija 2. objektivni duh – pravo, moralitet, ćudorednost 3. apsolutni duh – umjetnost, religija, filozofija A. SCHOPENHAUER - «Svijet kao volja i predodžba» - VOLUNTARIZAM – svijet i život su iracionalni, vodi nas slijepa i bezumna volja za životom - PESIMIZAM – svijet je jedno grozno mjesto, život stalna bijeda, a svjetska povijest besciljno lutanje - ETIKA – izlaz iz patnje predstavlja odustajanje od života i umrtvljenje volje (budistička nirvana), suosjećanje s patnjama drugih i doživljavanje katarze u umjetnosti (osobito glazbi) - «Ono što proturječi srcu, ne ulazi u glavu», «Volja predstavlja gospodara, a intelekt slugu!», «Šest dana bijede i sedmi dan dosade», «Ovo je najgori od svih mogućih svijetova!», «Sunce žeže vječno podne»

S. KIERKEGAARD - «Strah i drhtanje», «Ili – ili», «Pojam tjeskobe», «Bolest na smrt» - TJESKOBA – proizlazi iz mogućnosti slobode, grijeha, odlučivanja i odgovornosti. Ne može se izbjeći, temeljno stanje ljudi kao duhovnih bića - EGZISTENCIJA – egzistencija je pojedinačna opstojnost. Razvijamo je u različitim stilovima. Estetski stil je usmjeren k prolaznim užicima, etički u dosljednosti i odgovornosti, a religiozni u distanciranju od ovoga svijeta - KRITIKA CRKVE – svaki čovjek mora naći svoj put i odnos s bogom, za to ne treba institucija - «Ono što opstoji uvijek je pojedinac; apstraktno ne opstoji», «Ono što u mojoj filozofiji nije moje, to je pogrešno», «Istina je istina samo kad je istina za mene», «Gomila je laž» F. NIETZSCHE - «Volja za moć», «Tako je govorio Zaratustra», «Ro enje tragedije iz duha glazbe», «Genealogija morala» - NIHILIZAM – kritizira kulturu i moral kakav poznaje, prvobitna umjetnost i sustavi ponašanja iskvareni – krivci: Sokrat (inzistira na dominaciji racionalnog nad neracionalnim) i kršćanstvo (propagira moral slabosti, potlačenosti, trpljenja i pasivnosti). Treba prevrednovati sve uvriježene vrijednosti! - VOLJA ZA MOĆ – Nietzscheovski voluntarizam. Osnova nas kao ljudi i glavni pokretač našeg ponašanja je volja za moći. - NATČOVJEK – N. ideal nove aristokracije. Prirodno superiorni pojedinci kojima se mora omogućiti slobodno napredovanje. Oni mogu srušiti staru (lošu) kulturu i sposobni su stvoriti novu. Nadljudi mogu više od ostalih, oni su sposobniji, kreativniji i odlučniji od ostalih, oni mogu podnijeti više odgovornosti i mogu trpjeti više od drugih. Podnose VJEČNO VRAĆANJE ISTOGA) - «Formula za veličinu čovjeka je amor fati... nužnost ne samo podnositi, nego je i ljubiti», «Bog je mrtav», «Natčovjek je smisao zemlje», «Ono što pada valja još i gurnuti! Ne štedite bližnjega svoga!»

K. MARX - «Rani radovi», «Kapital», «Komunistički manifest» (Proleteri svih zemalja, ujedinite se!) - FEUERBACH – uzor u pitanjima religije - «Ne stvara bog čovjeka, nego čovjek boga» - Marx kasnije zaključuje: «Religija je opijum za narod!» - FILOZOFIJA PRAKSE i HISTORIJSKI MATERIJALIZAM – čovjek je biće prakse, a povijest je povijest borbe me u klasama – «Filozofi su svijet samo različito tumačili, ali radi se o tome da ga se izmijeni!» - OTU ENJE (ALIENACIJA) – čovjek je otu eno biće jer nije vlasnik svoga rada, proizvoda svoga rada pa svime time niti sebe samoga, zbog kapitalističkog sustava radnik postaje roba na tržištu - KOMUNIZAM – besklasno društvo - do njega revolucijom, nakon toga – ukidanje privatnog vlasništva – to je RAZOTU ENJE (DEZALIJENACIJA) POZITIVIZAM –A. COMTE, J. S. MILL, H. SPANCER - ISKUSTVO – filozofija se treba ograničiti samo na ono što je moguće empirijski provjeriti (verificirati)

-

ANTIMETAFIZIČKI STAV – pitanja metafizike su neprovjerljiva pa se odbacuju «Odsada ljudski duh napušta apsolutna traganja», «Znati da bi se predvidjelo, predvidjeti da bi se djelovalo»

PRAGMATIZAM – Ch. S. PEIRCE, W. JAMES, J. DEWEY - PRAGMA – grč. rad, djelovanje, djelo, čin, uspjeh - PRAKTIČNA KORIST – ponajprije vode računa o praktičnoj koristi neke teorije - «Bolji je gram iskustva nego tovar teorija» (Dewey) H. BERGSON - «Stvaralačka evolucija» - INTUICIJA – jedino intuicija pruža uvid u srž života - FILOZOFIJA ŽIVOTA - u prvi plan stavlja pojedinca i njegov doživljaj svijeta FENOMENOLOŠKI POKRET – E. HUSSERL, M. SCHELER - «Natrag k samim stvarima!» - INTENCIONALNOST SVIJESTI – jedinstvo svijesti i onoga o sadržaju svijesti (onoga o čemu je ona svijest), nastojanje da se prevlada odvojenost subjekta i objekta svijesti - BITI – fenomenologija je znanost o bitima, biti se u našoj svijesti pokazuju kao fenomeni - METODA ZAGRA IVANJA (EPOHE) – metoda promatranja svijeta, «staviti u zagrade» sve empirijsko i psihološko te da se suzdrži (epohe) od izricanja svakidašnjih stavova - RESIDUUM - ostatak, ono dobiveno metodom zagra ivanja, time smo došli smo do biti FRANKFURTSKI KRUG - M. HORKHEIMER, T. ADORNO – «Pomračenje uma», «Dijalektika prosvjetiteljstva» - OBJEKTIVNI I SUBJEKTIVNI UM – od prosvjetiteljstva, nažalost, prevladava subjektivni um koji procjenjuje stvarnost prema različitim interesima, a zaboravljen je objektivni um koji teži istini radi istine same i u kojem je istina cjelina - POKORNI TIP I TIP OTPORA – pokorni tip se služi subjektivnim umom, nastoji se prilagoditi okolini, gubi individualnost, a tip otpora vjeruje u objektivni um, ne prilago ava se vladajućim standardima i ne žrtvuje istinu za udoban život H. MARCUSE - UGODNA NESLOBODA – prevladavajući osjećaj kod većine potlačenih u kapitalističkim (potrošačkim) društvima. Ljudi su neslobodni, ali toga nisu niti svjesni - LAŽNE POTREBE – razvijene od strane kapitalističkog društva preko kulture i medija. Tjeraju ljude da žele nešto što im u stvari nije potrebno - JEDNODIMENZIONALNI ČOVJEK – tipičan za suvremena kapitalistička društva gdje je osoba (čak dragovoljno) svedena na svoju potrošačku dimenziju

E. BLOCH - «Duh utopije», «Princip nada» - UTOPIJA – čovjeku priro eno da stvara idealne nacrte budućnosti. Marxizam je konkretna utopija. - NADA – čovjek ne može bez nade, to je bitna struktura ljudskog bića. - VRIJEME – vrijeme je bit čovjeka, kroz nadu i utopije usmjereni smo na budućnost - «Humanizam je odrastao u utopiji», «Homo homini homo» K. JASPERS FILOZOFIJA EGZISTENCIJE – ime za Jaspersovu fil. orjentaciju. ZNAČAJKE EGZISTENCIJE – komunikacije, sloboda i granične situacije (životna čvorišta u kojem svi naslućujemo fil. pitanja smisla i svrhe, npr. strah, patnja, smrt...) «Biti čovjek znači postajati čovjekom»

-

-

J-P. SARTRE - «Bitak i ništa», «Egzistencijalizam je humanizam» - EGZISTENCIJA – specifično ljudski način postojanja. jedino kod čovjeka egzistencija prethodi esenciji - naša bit je produkt onoga što sami činimo. - MUČNINA – osjećaj koji se javlja kad spoznamo da je sve besmisleno da naprosto egzistiramo - TJESKOBA – osjećaj koji se javlja kad spoznamo da naša esencija (smisao) ovisi o nama samima, da smo osu eni da budemo slobodni i da donosimo odluke i da smo za njih samo mi odgovorni - «Svagda za kukavicu opstoji mogućnost da više ne bude kukavica, a za heroja da prestane biti herojem», «U tjeskobi čovjek dolazi do svijesto o svojoj slobodi, ili, ako se hoće, tjeskoba je način bitka slobode...», «Sve je bezrazložno, ovaj perivoj, ovaj grad i ja sam. Kada se dogodi, da to čovjek uvidi, to vam prevrće utrobu i sve počne lebdjeti... eto Mučnine.», «Postojati, to znači piti bez že i», «Ljudska je zbiljnost uzaludan napor postati bogom», «Čovjek je osu en da bude slobodan» M. HEIDEGGER - «Bitak i vrijeme» - NEAUTENTIČNA I AUTENTIČNA EGZISTENCIJA – neautentična je ona u kojoj se ne brinemo istinski o drugima, u kojoj se pasivno povodimo za drugima, a govor nam je isprazno brbljanje. Autentična je ona u kojoj stvarno brinemo i pomažemo drugima da na u sebe i istinski razgovaramo -BITAK – osnovna filozofska kategorija, kritizira filozofiju jer je zaboravila na to osnovno pitanje («zaborav bitka»). Bitak je u vremenu (budućnost je temeljno vrijeme) - «Govor je kuća bitka u kojoj stanujući čovjek ek-sistira dok, čuvajući je, sluša istinu bitka.», «Čovjek je pastir bitka.» B. RUSSELL - «Principi matematike» - filozofija «LOGIČKOG ATOMIZMA»

L. WITTGENSTEIN – «Tractatus logico – Philosophicus» – «Ono što se uopće može reći, može se reći jasno; a ono o čemu se ne može govoriti, o tome se mora šutjeti» K. POPPER - pravac «Kritički realizam» – zalaže se za PRINCIP FALSIFIKACIJE (Opovrgljivosti) – tek ako neku tezu ne možemo opovrgnuti treba je prihvatiti kao ispravnu - «Otvoreno društvo» - djelo u kojem se zalaže za kraj ideologija, inspiriralo Soroša za njegovu organizaciju Otvoreno društvo M. SCHELER - «Položaj čovjeka u kozmosu» – «ANTROPOLOŠKI OBRAT» - ponovno čovjek u središtu – MATERIJALNA VRIJEDNOSNA ETIKA – moralnost ima bazu u emocijama H.–G. GADAMER – najveći suvremeni HERMENEUTIČAR (tumačenje teksta) E. MOUNIER – «PERSONALISTIČKI POKRET» - angažirana filozofija, časopis «Esprit» M. FOUCAULT AFIRMACIJA POSEBNIH LJUDSKIH PRAVA - prava manjina (žena, djece, homoseksualaca, bolesnih....), pojam queer

-

N. CHOMSKY LINGVISTIČKE UNIVERZALIJE – postoje u svakom jeziku, osnove strukture koje omogućuju učenje stranih jezika i sporazumijevanje uopće analiza političkih i društvenih doga aja potaknutih napadom 11. rujna J. DERRIDA najvažniji predstavnik DEKONSTRUKCIJE – tekst nema čvrstu jezgru ARHE-PISMO – prethodi govoru

– –

J. RAWLS – fil. politike i fil. prava – «TEORIJA PRAVEDNOSTI» - vodeći mislioc suvremenog neoliberalizma

Izvor: B. Kalin, Povijest filozofije

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->