Jorge Luis Borges

KNJIGA OD PIJESKA
NASLOV IZVORNIKA
El libro de arena
Copyright © Maria Kodama 1989.
Ali rights reserved
Licencia editorial para Circulo de Lectores por cortesia de Maria Kodama
Sva prava pridr ana. Dijelovi ove publikacije ne smiju se reproducirati ili korist
iti u
bilo kojem obliku ili bilo kojim sredstvom, elektronièkim ili mehanièkim,
ukljuèujuæi fotokopiranje i snimanje, ili bilo kakvim informatièkim
sustavom za pohranu ili obnavljanje, bez pisane dozvole izdavaèa.
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuèili na knji nica, Zagreb
UDK 821.134.2(82)-32= 163.42
BORGES, Jorge Luis
Knjiga od pijeska / Jorge Luis Borges; preveo Karlo Budor. - Zagreb : Zagrebaèka n
aklada, 2000. -(Biblioteka Feniks)
Prijevod djela: El libro de arena. ISBN 953-6234-73-4
401011048
Jorge Luis Borges
KNJIGA OD PIJESKA
preveo KARLO BUDOR
IZAGREBAÈKA NAKLAPAJ
ZAGREB, 2000.
Sadr aj:
Dvojnik..........................................................7
Ulrica............................................................21
Kongres........................................................28
There are more things.................................59
Sekta tridesetorice........................................71
Noæ darova...................................................77
Zrcalo i maska..............................................86
^Undr..............................................................93
Utopija mrtvog èovjeka...............................102
Varka...........................................................114
Avelino Arredondo......................................125
Ploèica........................................................134
Knjiga od pijeska........................................138
Epilog.........................................................147
Marko Grèiæ:
Knjiga od pijeska J. L. Borgesa..........151
fc;
Dvojnik
Dogaðaj se zbio u veljaèi 1969., sjeverno od Bostona, u Cambridgeu. Nisam ga odmah p
ribilje io, jer mije prvobitna nakana bila sve to prepustiti zaboravu kako ne bih
pomutio razumom. Sada, 1972. godine, budem li o tome pisao, mislim da æe drugi to èi
tati kao kakvu prièu a, s godinama, mo da je i ja prihvatim kao takvu.
Znam daje bilo gotovo grozno dok je sve to trajalo, a jo i gore za onih besanih n
oæi koje su zatim uslijedile. Sve to ipak ne znaèi da takva pripovijest mo e ganuti i
neku treæu osobu.
Moglo je biti deset sati ujutro. Sjedio sam na klupi, licem okrenut prema rijeci
Charles. Na kojih
pet stotina metara meni zdesna nalazila se visoka zgrada kojoj nikada nisam dozn
ao ime. Siva voda nosila je dugaèke sante leda. Rijeka me neizbje no navodila na raz
mi ljanje o vremenu. Tisuæljetna slika Heraklitova. Dobro sam se ispavao; vjerujem d
a je prethodne veèeri moje predavanje uspjelo pobuditi zanimanje studenata. Na vid
iku ne bija e ive du e.
Odjednom stekoh dojam ( to, prema kazivanju psihologa, odgovara stanjima umora) da
sam veæ bio pro ivio taj trenutak. Netko je sjeo na rub moje klupe. Radije bih bio
sam, ali nisam htio odmah ustati da ne ispadnem neuljudan. Onaj drugi je poèeo zvi d
ukati. Tada se javi prvo od mnogobrojnih nespokojstava toga jutra. Ono stoje zvi d
ukao, ono to je poku avao zvi dukati (nikada nisam imao bogzna kakav sluh), bilo je n
alik na kreolski napjev La tapera Eliasa Regulesa. Taj me napjev vrati u jedno d
vori te, koje je veæ i èeznulo, i prizva mi u sjeæanje Alvara Meliana Lafinura, koji veæ od
vno bija e mrtav. Zatim doðo e i rijeèi. Bile su to rijeèi poèetne decime. Glas nije bio Al
arov, ali je elio nalikovati na Alvarov glas. Prepoznah ga, sav u asnut.
Pribli io sam mu se i rekao:
- Gospodine, jeste li Urugvajac ili Argenti-
nac/
- Argentinac, ali od svoje èetrnaeste ivim u enevi - glasio je odgovor.
Uslijedila je duga stanka. Upitah ga:
- Ulica Malagnou, na broju sedamnaest, suèelice ruskoj crkvi?
Odgovorio je potvrdno.
- U tom sluèaju - kazah mu odluèno - vi se zovete Jorge Luis Borges. I ja sam takoðer
Jorge Luis Borges. Sada je 1969., a nalazimo se u Cam-Bridgeu.
- Ne - odvratio mije mojim vlastitim glasom, kao da dolazi nekako izdaleka.
Nakon nekog vremena se zaintaèio:
- Nalazim se ovdje u enevi, na klupi, nekoliko koraka od Rhone. Neobièno je to to sm
o slièni, ali vi ste mnogo stariji, sjedokosi.
Odgovorio sam mu:
- Mogu ti dokazati da ne la em. Reæi æu ti ne to to neznanac ne mo e znati. U kuæi postoji
ebrna posuda za èaj mate sa stalkom u obliku zmija, a donio ju je na pradjed iz Per
ua. Ima i jedan srebrni
lavor koji je visio o unka u. U ormaru u tvojoj sobi dva su niza knjiga. Tri Laneo
va sveska Tisuæu ijedne noæi s gravurama u èeliku i bilje kama u sitno-tisku izmeðu pojedi
nih poglavlja. Quicheratov latinski rjeènik, Tacitova Germania na latinskome i u G
ordonovu prijevodu, Don Quijote kuæe Garnier, Tablas de Sangre Rivere Indartea s p
osvetom autora, Carlvleov SartorResartus, Amielova biografi] a i, sakrivena iza
ostalih, knjiga u mekome uvezu o spolnim obièajima balkanskih naroda. Nisam zabora
vio ni ono predveèerje na prvome katu na trgu Dubourg.
- Dufour - ispravio je.
- Toèno. Dufour. Je li ti sve to dovoljno?
- Nije - odgovorio je. - Ti dokazi ni ta ne dokazuju. Ako sve to sanjam, prirodno
je da i vi znate ono to ja znam. To va e obilato nabrajanje sasvim je suvi no.
Ta primjedba bija e na mjestu. Odgovorih mu:
- Ako su ovo jutro i ovaj susret snovi, svaki od nas dvojice zacijelo misli da u
pravo on sanja. Mo da prestanemo sanjati, a mo da i ne. U meðuvremenu, oèita nam je obve
za da prihvatimo taj san, kao to smo prihvatiti ovaj svijet i to da smo se rodili
, da gledamo oèima i da di emo.
- A ako taj san potraje? - upitao je zabrinuto. Da ga primirim i da sebe smirim,
hinio sam
sabranost koju zasigurno nisam osjeæao. Rekoh mu:
- Moj san veæ traje sedamdeset godina. Na kraju krajeva, kad je rijeè o sjeæanju, nem
a te osobe koja ne naiðe na sebe samu. To se sada i nama dogaða, osim to smo dvojica.
Zar ne eli doznati togod o mojoj pro losti, stoje ujedno i buduænost koja tebe oèekuje?
Pristao je bez ijedne rijeèi. Nastavio sam pomalo izgubljeno:
- Majka je iva i zdrava u svojoj kuæi s pogledom na ulice Charcas i Maipii, u Bueno
s Airesu, no otac je umro jo prije trideset godina. Umro je od srca. Dokrajèila gaj
e hemipleksija; lijeva ruka polo ena preko desne ruke bila je poput ruke kakva dje
teta na ruci gorostasa. Umro je goreæi od nestrpljenja da umre, ali bez ijednog ja
uka. Baka nam je umrla u istoj kuæi. Nekoliko dana prije kraja sve nas je pozvala
i rekla nam: »Ja sam vrlo stara ena koja vrlo sporo umire. Neka se nitko ne uzrujav
a zbog tako jednostavne i obiène stvari.« Norah, tvoja sestra, udala se i ima dvoje
djece. Usput, kako je kod kuæe?
10
11
- Dobro. Otac uvijek zbija ale na raèun vjere. Sinoæ je rekao da je Isus poput gauèa, k
oji se ne ele nièime vezati, i daje zato propovijedao u parabolama.
Oklijevao je i rekao mi: -A vi?
- Ne znam koliko æe knjiga napisati, ali znam da ih je odvi e. Pisat æe pjesme, to æe ti
u ati zadovoljstvo koje neæe imati s kime podijeliti, i fantastiène prièe. Predavat æe , k
i otac ti i kao toliki drugi iz na ega roda.
Bilo mije drago to me nije ni ta pitao o sudbini tih knjiga. Promijenio sam ton i n
astavio:
- to se pak tièe povijesti... Bio je jo jedan rat, gotovo meðu istim suparnicima. Fran
cuska je zaèas kapitulirala; Engleska i Amerika su vodile ciklièku bitku kod Waterlo
oa protiv njemaèkog diktatora, koji se zvao Hitler. Negdje oko tisuæu devetsto èetrdes
et este Buenos Aires je dao svijetu drugog Rosasa, dosta sliènog na emu roðaku. Pedeset
pete spasila nas je pokrajina Cordoba, kao ranije Entre Rios. Sada nije dobro.
Rusija osvaja èitav planet; Amerika, sputana tlapnjom o demokraciji, nikako da se
odluèi da bude imperij. Na a
zemlja sve se vi e pretvara u provinciju. Sve veæu provinciju i sve umi ljeniju, kao d
a zatvara oèi. Ne bi me iznenadilo kad bi nastavu latinskog zamijenili nastavom gu
aranija.
Primijetili da me gotovo i ne slu a. Pora avao gaje strah od nemoguæega, iskonski i be
z sumnje opravdan. Premda nikada nisam bio otac, osjetih kako me obuzima nekakva
ljubav prema tom jadnome momku, koji mi je bio bli i od roðena sina. Spazih da u ru
kama ste e nekakvu knjigu. Upitao sam ga stoje to.
- Opsjednuti, odnosno, èini mi se, Demoni i?jodora Dostojevskog - odvrati mi s pr
izvukom ta tine.
- Izblijedjela mije u sjeæanju. Kakva je? Nisam to pravo ni izrekao kad osjetih da
je to
pitanje pravo huljenje.
- Taj ruski majstor - skresao je - proniknuo je dublje od bilo koga u labirinte
slavenske du e.
Taj retorièki poku aj donekle me uvjeri da se smirio.
Upitah ga koje je jo majstorove knjige proèitao.
Nabrojao je dvije-tri, medu njima i Dvojnika.
12
Zapitao sam ga da li prilikom èitanja dobro razlikuje lica, kao u sluèaju Josepha Co
nrada, i namjerava li nastaviti s prouèavanjem cjelokupnoga djela.
- Zapravo ne - odvrati mi pomalo iznenaðeno. Priupitao sam ga to pi e, a on mi kaza d
a
priprema knjigu stihova koja æe se zvati Crvene himne. Pomi ljao je i na Crvene ritm
ove.
- Za to ne? - rekoh mu. - Mo e navesti dobre pred asnike. Plavi stih Rubena Darija i si
vu Ver-laineovu pjesmu.
Ne obaziruæi se na me, objasnio mije da æe njegova knjiga pjevati o bratstvu svih lj
udi. Pjesnik na ega doba ne mo e okrenuti leða svome vremenu.
Poslije kraæeg razmi ljanja upitah ga da li se zaista osjeæa bratom svih ljudi. Na pri
mjer, svih upravitelja pogrebnih poduzeæa, svih po tara, svih ronilaca, svih onih ko
ji ive na ploèniku ispred parnih brojeva, svih mutavaca, i tako dalje. Reèe mi da se
njegova knjiga obraæa velikoj masi potlaèenih i parija.
- Ta tvoja masa potlaèenih i parija - odgovo-rih mu - tek je puka apstrakcija. Pos
toje samo jedinke, ako uopæe itko postoji. Èovjek pro losti nije
14
èovjek dana njice, izrekao je neki Grk. Mo da smo dokaz nas dvojica, na ovoj klupi u en
evi ili Cam-bridgeu.
Osim na suhoparnim stranicama Povijesti, upeèatljive èinjenice mogu i bez upeèatljivih
reèenica. Èovjek na samrti eli se prisjetiti gravure koju je zamijetio u djetinjstvu
; vojnici koji se spremaju da zapodjenu bitku govore o blatu ili o naredniku. Na a
je situacija bila jedinstvena i, otvoreno govoreæi, nismo bili za nju pripremljen
i. Govorili smo, na alost, o knji evnosti; bojim se da nisam rekao ni ta -djugo doli
ono to obièno ka em novinarima. Moj alter ego vjerovao je u stvaranje ili otkriæe novih
metafora; ja sam vjerovao u one koje se podudaraju s intimnim i opæepoznatim sklo
nostima i koje je na a ma ta veæ prihvatila. Starost ljudi i umiranje, snovi i ivot, pr
otjecanje vremena i vode. Izlo io sam mu to mi ljenje, koje æu iznijeti u knjizi nekol
iko godina kasnije.
Gotovo da me nije ni slu ao. Odjednom kaza: - Ako ste vi bili ja, kako onda objasn
iti to da ste zaboravili onaj va susret s postarijim gospodinom koji vam je 1918.
rekao da je i on Borges?
15
Nisam pomislio na tu te koæu. Odgovorio sam mu neuvjerljivo:
- Mo da je ta èinjenica bila tako neobièna da sam je poku ao zaboraviti.
Izlanuo je stidljivo:
- Kako stojite s pamæenjem?
Shvatio sam da momku koji jo nije navr io dvadeset godina èovjek od preko sedamdeset
izgleda gotovo kao pokojnik. Odgovorili mu:
- Obièno nalikuje na zaborav, no jo uvijek ispunjava ono to od njega zatra e. Prouèavam
anglosaksonski i nisam ba najgori u razredu.
Na je razgovor veæ predugo potrajao, a da bi bio iz sna. Iznenada mi sine:
- Smjesta ti mogu dokazati - rekoh mu - da me ne sanja . Dobro poslu aj ovaj stih k
oji, koliko se sjeæam, nisi nikada proèitao.
Polako sam izdeklamirao èuveni redak:
- L 'hydre, univers tordant son corps ecaille d'astres. (Hidra, svemir to svija t
ijelo s krlju ti zvjezdanom.)
Osjetih da se gotovo prestravio od zaprepa tenja. Ponovio je tihim glasom, u ivajuæi u
svakoj blistavoj rijeèi.
- Istina je - promucao je. - Nikada neæu biti kadar napisati redak kao stoje ovaj.
Hugo nas je sjedinio.
Prije je, sada se toga sjeæam, usrdno ponavljao onaj kratki odlomak u kojem Walt W
hitman podsjeæa na noæ provedenu udvoje pred morem, kad je bio zaista sretan.
- Ako ju je Whitman opjevao - primijetio sam - onda je to zato to ju je elio, a do
toga nije do lo. Pjesma dobiva na vrijednosti pogodimo li daje oèitovanje èe nje, a ne
povijest nekog dogaðaja.
Zagledao se u me.
' * - Vi ga ne poznajete - uzviknuo je. - Whit-man nije kadar lagati.
Pola stoljeæa ne prolazi tek tako. Iz razgovora to smo ga vodili kao osobe koje su
se naèitale razlièitih knjiga i bile raznolikih ukusa, shvatio sam da se ne mo emo raz
umjeti. Bili smo suvi e razlièiti i suvi e slièni. Nismo se mogli uzajamno varati, to ote
va razgovor. Svaki od nas dvojice bio je karikirana replika drugoga. Situacija j
e bila odvi e neprirodna da bi mogla dulje potrajati. Savjetovati ili raspravljati
bilo je beskorisno, jer njega je èekala neizbje na sudbina da bude ono to sam ja.
vi
..!.§.,
.,17...
Odjednom se sjetih jedne Coleridgeove fantazije. Netko sanja da prolazi rajem i
kao dokaz daju mu cvijet. Kad se probudi, pred njim je taj cvijet.
Pade mi na um analogni postupak.
- Èuj - rekoh mu - ima li togod novca?
- Da - odvratio mi je. - Imam dvadesetak franaka. Veèeras sam pozvao Simona Jichli
nskog u Crocodile.
- Reci Simonu da æe raditi kao lijeènik u Ca-rougeu i da æe biti jako uspje an ... no, d
aj mi jedan od tih tvojih novèiæa.
Izvukao je tri srebrnjaka i ne to sitnine. Ne shvaæajuæi, ponudi mi jedan od onih prvi
h.
Ja mu pru ih jednu od onih nerazumnih amerièkih novèanica koje su vrlo razlièite vrijedn
osti, a iste velièine. Pomno ju je prouèio.
- Nemoguæe - uzviknuo je. - Na njoj je datum tisuæu devetsto ezdeset èetvrte.
(Nekoliko mjeseci kasnije netko mije rekao da na banknotama nema datuma.)
- Sve je to èudesno - uspio je izreæi - a èudesa ulijevaju strah. Oni koji bijahu svje
docima Lazaro-va uskrsnuæa zacijelo ostado e u asnuti.
- Ni ta nova - pomislih. -1 dalje knji ke reference.
Razderao je novèanicu i spremio kovani novac.
Odluèio sam kovani novac baciti u rijeku. Luk to gaje srebrnjak opisao gubeæi se u sr
ebrnoj rijeci pridao bi mojoj prièi ivahnu sliku, ali sudba to ne htjede.
Odgovorio sam da nadnaravno, ukoliko se javi dvaput, nije vi e zastra ujuæe. Predlo io s
am mu da se vidimo sutradan, na toj istoj klupi koja se nalazi u dva vremena i n
a dva mjesta. ^ Odmah je pristao i rekao mi, ne gledajuæi na sat, daje veæ okasnio.
Obojica smo lagali i svaki je znao da mu sugovornik la e. Rekoh mu da æe doæi po mene.
- Po vas? - priupitao me.
- Da. Kad doðe u moje godine, gotovo æe sasvim izgubiti vid. Vidjet æe utu boju i sjen
svjetlost. Ne brini. Postupna sljepoæa nije ni ta tragièno. To je kao sporo ljetno pr
edveèerje.
Razi li smo se, a da se nismo niti dotaknuli. Sutradan nisam po ao. Zacijelo ni on n
ije do ao.
Mnogo sam razmi ljao o tome susretu, o kojemu nisam nikome prièao. Vjerujem da sam o
tkrio
lusret je bio stvaran, no onaj èovjek razgo-*ao je sa mnom u nekome snu i stoga me
mogao zaboraviti; ja sam s njime razgovarao na javi i ta me uspomena jo uvijek m
ori.
Onaj èovjek je mene sanjao, ali me nije ba dosljedno sanjao. Sanjao je, sada to shv
aæam, onaj nemoguæi datum na dolaru.
Mlirca
Hann tekr sverthit Gram ok leggr
i methal theira bert.
Volsunga Saga, 27
Moja æe pripovijest odgovarati stvarnosti, toènije reèeno, mojoj osobnoj uspomeni -na
stvarnost, to se svodi na isto. Dogaðaji su se zbili tek nedavno, ali znam daje knj
i evna navada ujedno i navada umetanja nebitnih pojedinosti i nagla avanja pretjeran
osti. elim pripovijedati o svome susretu s Ulrikom (prezime nikada nisam doznao,
a mo da nikada niti neæu) u gradu Yorku. Ta æe kronika obuhvatiti jednu veèer ijedno jut
ro.
Lako bih mogao izjaviti da sam je prvi put ugledao pored Pet sestara iz Yorka, o
nih èistih vi-tra a to prikazuju èitav lik, koje su po tedjeli i
t
ili
Cromvvellovi ikonoklasti, no èinjenica je da smo se upoznali u prostori) ici svrat
i ta Northern Inn to se nalazi s druge strane zidina. Bijasmo malobrojni, a ona je
bila okrenuta leðima. Netko joj je ponudio piæe, a ona je odbila.
- Feministkinja sam - rekla je. - Ne elim se povoditi za mu karcima. Kod njih mi se
ne dopadaju duhan i alkohol.
Taje reèenica imala biti dovitljiva, te sam pogodio da je ne izgovara prvi put. Ka
snije sam saznao dajoj nije svojstvena, ali ono to ka emo nije uvijek nalik na nas.
Pripovijedala je da je kasno stigla u muzej, ali da su joj dopustili da uðe kad su
doznali daje Norve anka.
Jedan od nazoènih je prokomentirao:
- Nije to prvi put da Norve ani ulaze u York.
- Tako je - na to æe ona. - Engleska je bila na a, pa smo je izgubili; ako netko uopæe
mo e ne to imati, odnosno ako se ne to mo e izgubiti.
Tada sam je pogledao. Jedan redak Williama Blakea govori o djevojkama od nje na sr
ebra ili bijesna zlata, ali u Ulriki bijahu i zlato i nje nost. Bila je lagana i v
isoka, izo trenih crta lica i sivih oèiju. Manje od njena lica, dojmio me se njen iz
gled tihe
tajanstvenosti. Lako se smije ila i osmijeh ju je pomalo odaleèivao. Bila je odjeven
a u crninu, to je rijetkost u nordijskim zemljama, gdje bojama nastoje o ivjeti sum
ornost okoli a. Engleski je govorila èisto i precizno te je malko nagla avala glas r.
Nisam osobit zapa atelj; sve sam to otkrio malo--pomalo.
Upoznali su nas. Rekoh joj da sam profesor na Sveuèili tu Los Andes u Bogoti. Objasn
io sam da sam Kolumbijac.
Upitala me nekako zami ljeno:
- to to znaèi biti Kolumbijac?
"* - Ne znam - odgovorih joj. - To je èin vjere.
- Jednako kao i kad je rijeè o Norve anki -prihvatila je ona.
Nièega se vi e ne mogu sjetiti od onoga stoje izreèeno te veèeri. Sutradan sam rano si ao
u blagovaonicu. Kroz okna sam ugledao daje zapao snijeg; pustoline su se gubile
u jutru. Osim nas nije bilo nikoga. Ulrica me pozva za svoj stol. Rekla mi je da
rado izlazi i pje aci sama.
Sjetih se jedne Schopenhauerove ale i odgovorih:
-1 ja. Mo emo poæi zajedno.
i
22
Udaljili smo se od kuæe, po svje em snijegu. Na poljima nije bilo ive du e. Predlo io sam
joj da poðemo u Thorgate, koji je nekoliko milja nizvodno niz rijeku. Znam da sam
veæ bio zaljubljen u Ulriku; ne bih elio pored sebe nijednu drugu osobu.
Odjednom zaèuh daleko zavijanje vuka. Nikada nisam èuo zavijanje vuka, ali znam daje
bio vuk. Ulrica se nije uzbudila.
Zaèas je rekla kao da naglas razmi lja:
- Oni malobrojni i jadni maèevi to sam ih juèer vidjela u York Minsteru potresli su
me vi e od onih velikih laða u muzeju u Oslu.
Putovi su nam se razi li. Urlica je, te veèeri, nastavljala putovanje prema Londonu;
ja, prema Edinburgu.
- U Oxford Streetu - kaza mi - krenut æemo stopama De Quinceyja, koji je tra io svoj
u Annu izgubljenu usred svjetine Londona.
- De Quincey je - odgovorio sam - odustao od traganja. Jaje vazda i dalje tra im.
- Mo da sije na ao - rekla je tihim glasom. Shvatio sam da iznenaðenje nije naodmet pa
je poljubih u usta i oèi. Odgurnula me nje no, ali èvrsto i zatim izjavila:
- Bit æu tvoja u svrati tu u Thorgateu. Molim te da me dotle ne dodiruje . Bolje da bu
de tako.
Neo enjenu mu karcu koji je veæ za ao u godine ponuðena ljubav je poklon to se vi e ne oèe
Takvo èudo ima pravo i da postavlja uvjete. Pomislio sam na svoje mladenaèke dane u
Po-pavanu i na jednu djevojku iz Teksasa, svijetlu i vitku poput Urlike, koja m
i je uskratila ljubav.
Nisam poèinio gre ku daje pitam da li me voli. Shvatio sam da nisam prvi i da neæu bit
i posljednji. Ta pustolovina, meni mo da posljednja, toj blistavoj i odluènoj sljedb
enici Ibsena vjerojatno je samo prolazna.
Proslijedili smo dr eæi se za ruke.
- Sve je to poput sna - rekoh - a ja nikad ne sanjam.
- Poput onoga kralja - odvrati Ulrica - koji nije sanjao sve dok ga neki vraè nij
e naveo da spava u svinjcu.
Zatim je dodala:
- Osluhni dobro. Zapjevat æe ptica. Zaèas smo zaèuli pjev.
- U ovim krajevima - rekoh - misle da onaj kome predstoji smrt pretkazuje buduænos
t.
-1 meni predstoji smrt - na to æe ona.
i
94. ,.
...2,5,,
Pogledah je prenera en.
- Poðimo preèicom kroz umu - potaknuh je. - Br e æemo stiæi do Thorgatea.
- uma je opasna - odvratila je. Produ ili smo preko pustolina.
- Volio bih da ovaj trenutak potraje zauvijek -promrmljao sam.
- Zauvijek je rijeè koja ljudima nije dopu tena - ustvrdila je Ulrica i, da smanji z
anos, zamoli me da joj ponovim svoje ime, koje nije dobro èula.
- Javier Otarola - rekoh joj.
Htjela gaje ponoviti i nije mogla. Ni ja nisam uspio s Ulrikinim imenom.
- Zvat æu te Sigurd - izjavila je osmjehnuv i se.
- Ako sam ja Sigurd - uzvratih joj - onda æe ti biti Brvnhild.
Zastala je.
- Poznaje li tu sagu? - upitao sam je.
- Naravno - odvrati. - Tragièna predaja koju su Nijemci uni tili onim svojim zakasnj
elim Nibe-lunzima.
Nisam elio raspravljati i odgovorih joj:
- Brvnhildo, hoda kao da pri eljkuje da u postelji izmeðu nas dvoje bude maè.
Odjednom se naðosmo pred svrati tem. Nije me iznenadilo to se zvalo, kao i ono pretho
dno, Northern Inn.
Gore, sa stepeni ta, Ulrica mi doviknu:
- Jesi li èuo vuka? U Engleskoj vi e nema vukova. Po uri.
Dok sam se uspinjao na gornji kat, opazio sam da su zidovi oblijepljeni papirnim
tapetama u stilu Williama Morrisa, grimizno-crvene boje, s isprepletenim voæem i
pticama. Ulrica uðe prva. Mraèna soba bija e niska, s dvovodnim stropom. I èekivana postel
ja se udvajala u nekom mutnom staklu, _a ula teni mahagonij podsjetio me na ogleda
lo iz Svetog pisma. Ulrica se veæ svukla. Pozvala me mojim pravim imenom, Javier.
Osjetih da gu æe snije i. Nestalo je namje taja i ogledala. Izmeðu nas nije bilo maèa. Vrij
me je protjecalo poput pijeska. Stoljetna u tmini potekla je ljubav i prvi i pos
ljednji put posjedovao sam Ulrikinu sliku.
26
Us s 'acheminerent vers un chdteau immense,
au frontispice duquel on lisait:
»Je n 'appartiens a personne etj 'appartiens d
tout le monde. Vous y etiez avant que d 'y entrer,
et vousy serez encore quand vous en sortirez.«*
Diderot: Jacgues Le Fataliste et son Maitre (1769.)
Ime mi je Alejandro Ferri. Ima u njemu ratnièkih odjeka, ali ni zvuk slave ni veli
ka sjena Make-¦donèeva - ta reèenica potjeèe od autora Mramora, koji me èastio svojim prij
ateljstvom - ne prilièe skromnome sivom èovjeku to upreda ove retke, na prvome katu h
otela u ulici Santiago del Estero,
* Uputili su se prema velikom dvorcu na èijem je proèelju pisalo:
»Ne pripadam nikome i pripadam svima. Bili ste ovdje prije negoli ste
u li i bit èete ovdje i kad izaðete.«
.28
na Jugu koji vi e nije Jug. Uskoro æu navr iti sedamdeset i koju godinu; i dalje dajem
satove engleskog malobrojnim uèenicima. Iz neodluènosti ili iz nehata ili iz drugih
razloga, nisam se o enio, i sada ivim sam. Samoæa me ne muèi; dovoljan napor je veæ to t
èovjek podnosi sebe sama i svoje hirove. Primjeæujem da starim; nepogre ivi znak jest
èinjenica da me novotarije ne zanimaju niti iznenaðuju, mo da zato to mi je jasno da u
njima nema nièeg su tinski nova i da nisu ni ta drugo doli stidljive varijacije. Kad
sam bio mlad, privlaèila su me predveèerja, predgraða i jadi; sada, jutra u centru i s
pokoj-stvo. Ne te im vi e za tim da budem Hamlet. Uèlanio sam se u konzervativnu stran
ku i u ahovski klub, koji posjeæujem samo kao kibic, ponekad i rastresen. Znati eljni
k mo e iskopati, na kakvoj mraènoj polici Nacionalne biblioteke u ulici Mexico, prim
jerak mog Kratkog razmatranja analitièkog jezika Johna Wilkinsa, djela koje bi zah
tijevalo jo jedno izdanje, bar da se isprave ili ubla e mnogobrojne gre ke. Novi upra
vitelj Biblioteke, ka u mi, neki je literat koji se posvetio prouèavanju drevnih jez
ika, kao da ovi dana nji nisu dovoljno rudimentarni, i
29
demago kome velièanju imaginarnog i kavgad ij-skog Buenos Airesa. Nikada ga nisam elio
upoznati. Ja sam u ovaj grad stigao 1899. i samo jednoæ puki me sluèaj suoèio s nekim
kavgad ijom, odnosno osobom koja je bila na takvu glasu. Kasnije æu, pru i li se prili
ka, isprièati tu epizodu.
Veæ sam rekao da ivim sam; proteklih dana, netko iz susjedne sobe, koji me èuo da gov
orim o Ferminu Egurenu, reèe mi da je ovaj preminuo u mjestu Punta del Este.
Smrt toga èovjeka, koji mi zasigurno nikada nije bio prijatelj, grdno me ra alostila
. Znam da sam ostao jedini; na ovoj sam zemlji jedini èuvar onog dogaðaja, Kongresa,
uspomene koju neæu imati s kime dijeliti. Sada sam posljednji kongresovac. Istina
je da su to i svi ljudi, jer na ovom planetu nema ni jednoga stvora koji to nij
e, ali ja sam na drugi naèin. Znam da jesam; to me razlikuje od nebrojenih kolega,
sada njih i buduæih. Istina je da smo 7. veljaèe 1904. prisegnuli na ono to nam je naj
svetije -ima li na zemlji ne to sveto ili ne to to to nije? -da neæemo otkriti prièu o Ko
ngresu, ali ne manje toèna èinjenica da sam ja sada krivokletnik takoðer
jest dio Kongresa. Ova je izjava nejasna, ali mo e pobuditi znati elju mojih eventua
lnih èitatelja.
Bilo kako mu drago, zadatak koji sam sebi postavio nije lak. Nikada se nisam bav
io, èak ni u epistolarnoj podvrsti, pripovjedaèkim anrom, a to je bez sumnje daleko oz
biljnije, pripovijest koju æu zabilje iti jest nevjerojatna. Pero Josea Fernandeza I
rale, nezaslu eno zaboravljenoga pjesnika Mramora, bija e predodreðeno za taj pothvat,
 no veæ je prekasno. Neæu smi ljeno iskrivljivati èinjenice, ali predosjeæam da æe me lijen
st i nespretnost ne jedinom primorati na gre ku.
Precizni datumi nisu va ni. Podsjetimo se da sam iz Santa Fea, pokrajine u kojoj s
am roðen, do ao 1899. Nikada se nisam onamo vratio, navikao sam se na Buenos Aires,
grad koji me ne privlaèi, jednako kao to se èovjek privikne na svoje tijelo ili na ka
kvu staru boljku. Predviðam, bez veæeg uzbuðenja, da uskoro moram umrijeti; stoga treb
a da obuzdam svoje digresije i da malko ubrzam pripovijedanje.
Godine nam ne mijenjaju su tinu, ukoliko je uopæe imamo; poriv koji me, jedne veèeri,
doveo u
.30,
31
kao kakav dandy. Svi su naruèili kavu, a poneki i pelinkovac. Pa nju mije ponajprije
privukla prisutnost jedne ene, same medu tolikim mu karcima. Na drugom kraju stola
bio je desetogodi nji djeèak, odjeven u mornarsko odjelce, koji je uskoro zaspao. N
a li su se tamo i protestantski pastor, dvojica nepobitnih idova i neki Crnac sa sv
ilenim rupcem i u vrlo tijesnoj odjeæi, kao u uliènih kico a. Pred Crncem i onim djeèako
m bile su alice kakaa. Ne sjeæam se drugih, osim nekog gospodina Marcela del Maza,
vrlo uljudna èovjeka i profinjenog u razgovoru, kojeg nikad vi e nisam vidio. Èuvam mu
tnu i lo u fotografiju s jednog od sastanaka, koju neæu objaviti, jer bismo se zbog
tada nje odjeæe, kosurine i brèina doimali lakrdija ki, pa èak i siroma ki, to bi odudaral
d stvarnosti. Sve grupacije nastoje stvoriti nekakav svoj argon i svoje rituale;
Kongres, koji je meni uvijek bio nalik na san, elio je kanda da kongresovci bez ur
be otkrivaju cilj kome te i, pa èak i imena i prezimena svojih kolega. Uskoro sam sh
vatio da ne smijem postavljati pitanja i odustao sam od toga da ispitam Fernande
za Iralu, koji mi ni sam nije ni ta rekao. Nisam izostao ni
34
jedne subote, no pro lo je mjesec-dva dok sam shvatio. Od drugoga sastanka susjed
mi je bio Donald Wren, in enjer Ju nih eljeznica, koji mije kasnije davao satove engl
eskog.
Don Alejandro je vrlo malo govorio; ostali se nisu obraæali njemu, ali sam osjetio
da govore za njega i da tra e njegovo odobravanje. Dostajala je jedna kretnja spo
re ruke pa da se promijeni tema debate. Malo-pomalo otkrio sam da onaj crvenkast
i èovjek slijeva ima neobièno ime, Twirl. Sjeæam se njegova krhkog izgleda, stoje atri
but nekih vrlo visokih osoba, kao da im stas pobuðuje vrtoglavicu pa ih tjera da s
e pogrbe. Pamtim da su mu se ruke obièno poigravale nekakvim bakrenim kompasom, ko
ji bi naèas odlo io na stol. Potkraj 1914. poginuo je kao vojnik irske pje adijske puk
ovnije. Zdesna je uvijek sjedio onaj mladiæ niska èela, Fermin Eguren, predsjednikov
neæak. Zazirem od metode realizma, tipièno vje taèkog anra; radije jednim potezom otkriv
am ono to sam postupno shvatio. Prije toga, èitatelja elim podsjetiti na svoju tada nj
u situaciju: bio sam siroma an momak iz Casil-de, seosko dijete, koji je stigao u
Buenos Aires i
fl
koji se odjednom na ao - tako sam to osjetio - u naju em sredi tu Buenos Airesa i mo da,
tko zna, èak i svijeta. Proteklo je pola stoljeæa, a ja dalje osjeæam onu prvotnu zab
lije tenost, koja zacijelo nije bila posljednja.
Razmotrimo èinjenice; isprièat æu ih to kraæe budem mogao. Don Alejandro Glencoe, predsje
dnik, bio je urugvajski zemljoposjednik, vlasnik poljoprivrednog dobra na samoj
granici Brazila. Njegov otac, rodom iz Aberdeena, polovinom pro loga stoljeæa naseli
o se na ovome kontinentu. Sa sobom je donio stotinjak knjiga, jedine - usuðujem se
ustvrditi - koje je don Alejandro proèitao tijekom ivota. (Govorim o tim raznorodn
im knjigama, koje sam dr ao u rukama, jer se u jednoj od njih nalazi korijen ove m
oje prièe.) Prvi Glencoe, kad je umro, ostavio je kæerku i sina, koji æe nam kasnije b
iti predsjednik. Kæi se udala za nekoga Egurena i bila je Ferminova majka. Don Ale
jandro je nekoæ te io za tim da bude poslanik, ali politièke glave ine zatvorile su mu v
rata urugvajskoga Kongresa. Èovjek se zaintaèio i odluèio osnovati drugi Kongres irih d
ometa. Sjetio se daje najednoj od vulkanskih Carly-leovih stranica èitao o sudbini
onoga Anacharsisa
,..3.6................. ...... ,....... .,,,...........,..,.................,.........
Clootsa, poklonika bo ice Razboritosti, koji je na èelu trideset estorice stranaca go
vorio kao »glasnogovornik ljudskog roda« pred nekim skupom u Parizu. Potaknut njegov
im primjerom, don Alejandro je nakanio organizirati Kongres Svijeta koji bi pred
stavljao sve ljude svih narodnosti. Centar preliminarnih sastanaka bila je slast
ièarnica Gas; sam èin otvorenja, za stoje predviðen rok od èetiri godine, morao se odr ati
na imanju don Alejandra. On, koji kao i toliki drugi Urugvajci nije bio prista a
Artigasa, volio je Buenos Aires, no ipak je odluèio ða se Kongres okupi u njegovoj d
omovini. Zanimljivo je da je taj prvobitno utvrðeni rok po tovan gotovo magiènom preci
zno æu.
Isprva smo primali dnevnice, koje nisu bile zanemarive, ali ar to nas je sve obuzi
mao navede Fernandeza kalu, koji bija e jednako siroma an kao i ja, da je se odrekne
, pa to isto uradismo i svi mi ostali. Taje mjera bila od koristi jer je poslu ila
da se odijeli ito od pljeve; broj kongresovaca je opao, te smo ostali samo mi na
jvjerniji. Jedino plaæeno mjesto bilo je mjesto tajnice, Nore Erfjord, koja nije
M.
imala drugih sredstava za ivot, a posla bija e preko glave. Organizirati dru tvo koje
obuhvaæa èitav planet nije trièav pothvat. Odlazila su i pristizala pisma, a isto tak
o i telegrami. Pristupali su nam iz Perua, Danske i Indije. Neki Bolivijac upozo
rio je na to da njegova domovina uopæe nema izlaza na more te da bi trebalo da taj
alosni nedostatak bude temom jedne od prvih debata.
Twirl, koji bija e lucidne inteligencije, primijetio je da Kongres pretpostavlja i
problem filozofske naravi. Planirati skup koji bi predstavljao sve ljude ravno
je utvrðivanju toènog broja platonskih arhetipova, zagonetke koja je stoljeæima zadava
la muke zbunjujuæi mislioce. Da ne tra imo dalje, natuknuo je da bi don Alejandro mo
gao predstavljati zemljoposjednike, ali i Urugvajce, pa i sve velikane, kao i riðo
brade mu karce i one to sjede u fotelji. Nora Erfjord bila je Norve anka. Bi li ona p
redstavljala tajnice, Norve anke ili, naprosto, sve lijepe ene? Da lije dovoljan je
dan in enjer da predstavlja sve in enjere, èak i one s Novog Zelanda?
Èini mi se da se upravo tada umije ao Fer-min.
,,..,^. 38
- Ferri je predstavnik dotepenaca - kaza grohotom se smijuæi.
Don Alejandro ga prostrijeli pogledom i reèe odmjereno:
- Gospodin Ferri je predstavnik emigranata, èiji rad podi e ovu zemlju.
Fermin Eguren nikada me nije mogao smisliti. Bio je ta t na vi e stvari: na to stoje
Urugvajac, na to to se ondje i rodio, na to stoje privlaèio sve ene, na to to je seb
i odabrao skupoga krojaèa i, nikada neæu znati za to, na to to je bio baskijske 4gze, o
d one èeljadi koja na rubu povijesti nije uradila ni ta drugo osim to je muzla krave.
Na e je neprijateljstvo zapeèatio sasvim trivijalni incident. Nakon jedne sjednice,
Eguren je predlo io da poðemo do ulice Junin. Taj me plan nije privlaèio, ali sam prih
vatio kako se ne bih izlo io njegovu izrugivanju. Po li smo s Fernandezom Ira-lom. I
zlazeæi iz kuæe, mimoiðosmo se s nekom krupnom ljudinom. Eguren, zacijelo malko pripit
, gurnu ga. Onaj èovjek nam preprijeèi put i reèe:
- Onaj tko bude elio izaæi, morat æe prijeæi preko ovog no a.
t.i
Pamtim bljesak èelika u tami ve e. Eguren, ustra en, uzmaknu. Ni ja ba nisam bio sasvim
priseban, ali mr nja je prevladala strah. Prinesoh ruku d epu, kao da æu izvuæi kakvo o
ru je, i rekoh èvrstim glasom:
- Sredit æemo to na ulici.
Neznanac mi odgovori, sad veæ drugaèijim tonom:
- Takve ljude volim. Htio sam vas isku ati, prijatelju.
Sada se ljubazno smijao.
- Takvo prijateljstvo zadjenite vi sebi za e ir - odvratih mu i iziðosmo.
Onaj èovjek s no em uðe u bordel. Kasnije su mi rekli da se zove Tapia ili Paredes ili
tome slièno i da je na glasu kao kavgad ija. Kad smo se veæ na li na ploèniku, Irala, koj
i je ostao sabran, potap a me i izjavi zanosno:
- Medu trojicom na ao se i jedan mu ketir. Salve, D'Artagnan!
Fermin Eguren nikada mi nije oprostio to sam bio svjedokom njegova kukavièluka.
Osjeæam da sada, i tek sada, zapoèinje prièa. Veæ napisane stranice zabilje ile su tek uvj
ete koje
4(1
je sluèajnost odnosno sudba zahtijevala da bi se dogodilo ono nevjerojatno, mo da je
dino u èitavome mom ivotu. Don Alejandro Glencoe bija e oduvijek sredi te zapleta, no p
ostupno osjetismo, ne bez zaprepa tenja i uzbune, daje pravi predsjednik zapravo T
wirl. Ta neobièna osoba blistavih brkova laskala je Glencoeu pa èak i Ferminu Eguren
u, ali tako pretjerano da se to moglo tumaèiti i kao izrugivanje, pa nije dovodilo
u sumnju njegovo dostojanstvo. Glencoe je bio ta t na svoje golemo bogatstvo; kak
o bi mu nametnuo kakav projekt, Twirl 4è pogodio da mu je dovoljno natuknuti da su
tro kovi odveæ visoki. Nasluæujem da, isprva, Kongres nije bio drugo doli tek mutan n
aziv; Twirl je stalno predlagao nekakve nadopune, koje je don Alejandro uvijek p
rihvaæao. Bilo je to kao da se nalazimo u sredi tu kruga koji se sve vi e iri, koji se
beskrajno poveæava i udaljuje. Izjavio je, na primjer, da Kongres nikako ne mo e bez
biblioteke priruènih knjiga; Nierenstein, koji je radio u knji ari, nabavio nam je
atlase Justusa Perthesa, te razne oma ne enciklopedije, poèam od Plinijeve Historia
natu-ralis i Beauvaisova Speculuma sve do ugodnih
41
labirinata (ponovo èitam ove rijeèi glasom Fernan-deza Irale) èuvenih francuskih encik
lopedista, En-ciclopaediae Britannicae, Pierrea Laroussea, Brock-hausa, Larsena,
te Montanera i Simona. Sjeæam se da sam pun strahopo tovanja gladio svilenkaste sve
ske nekakve kineske enciklopedije, u kojoj su mi se slova, lijepo iscrtana kisto
m, èinila jo tajan-stvenijima od mrlji na leopardovu krznu. Neæu jo isprièati kako su za
vr ile, to ba nimalo ne alim.
Don Alejandro je zavolio Fernandeza Iralu i mene, mo da zato to smo bili jedini koj
i mu se nismo poku avali dodvoravati. Pozvao nas je da provedemo nekoliko dana na
njegovu posjedu Cale-donia, gdje su veæ radili zidari.
Nakon dugotrajne plovidbe rijekom uzvodno i postoje prijeðosmo na splavi, u osvit
dana stupili smo na drugu obalu. Potom smo morali noæiti u sirotinjskim krèmama i ot
varati svu silu kolèanih ograda u oblasti Cuchilla Negra. Putovali smo dvo-kolicom
; krajina mi se uèinila prostranijom i samot-nijom od one u kojoj sam se rodio.
U pamæenju su mi jo uvijek dvije slike onog posjeda: jedna koju sam predvidio i ona
to su je
moje oèi na kraju ugledale. Tko zna za to, ja sam sebi zami ljao, kao u kakvome snu, n
ekakvu nemoguæu kombinaciju ravnice poput one oko Santa Fea i Palaèe tekuæih voda; Cal
edonia bija e dugaèka kuæa od nepeèene cigle, slamnatog dvovodnog krova i s trijemom od
opeka. Uèinilo mi se daje izgraðena zato da titi od hladnoæe i da bude dugovjeèna. Nezgra
pni zidovi bijahu debeli gotovo jedan lakat, a vrata su bila uzana. Nikome nije
palo na um da zasadi kakvo stablo. U nju je sunce podjednako udaralo i pri izlas
ku i pri zalasku. Obori su bili od Jkamena; stoka bija e mnogobrojna, mr ava i rogat
a; zamr eni konjski repovi sezali su do tla. Prvi put sam upoznao okus netom zakla
ne ivotinje. Iznijeli su vreæe s dvopekom; nadglednik mi reèe, nekoliko dana kasnije,
da nikada u ivotu nije okusio kruha. Irala upita gdje je nu nik; don Alejandro mu i
rokom kretnjom pokaza prostranstvo kontinenta. Noæ bija e obasjana mjeseèinom; izi ao sa
m da pro- etam te ga iznenadih dok je pored njega stra ario jedan nandu, amerièki noj.
Vruæina, koja noæu nije slabila, bija e neizdr iva i svi su pri eljkivali svje inu. Sobe bi
ahu
I
.43
..i A
prokrèio sebi put do onih s no evima. Zaèas zaèuh
naredbu:
- Momci, odbacite no . Jednako mirnim glasom dodao je:
- Sada jedan drugome pru ite ruku i pristojno se vladajte. Ne elim ovdje nikakve gu v
e.
Obojica poslu a e. Drugog dana doznao sam daje don Alejandro otpustio nadglednika.
Osjetio sam da me samoæa muèi. Prestra io sam se da se nikada neæu vratiti u Buenos Aire
s. Ne znam je li i Fernandez Irala dijelio tu moju bojazan, no mnogo smo prièali o
Argentini i o onome to æemo raditi kad se vratimo. Èeznuli smo za lavovima nad jedni
m dvori nim vratima u ulici Ju-juy, pored trga Once, ili pak za svjetlo æu neke zabaèene
krème, a nikako za uobièajenim mjestima. Vazda sam bio dobar jahaè; obièavao sam odjaha
ti s imanja i prevaljivati velike razdaljine. Jo uvijek se sjeæam onoga vranca koje
g sam obièno sedlao i koji je veæ zacijelo uginuo. Jednog dana ili jedne noæi mo da sam
dospio i u Brazil, jer granica je bila samo crta obilje ena kamenjem.
_.....46.
Nauèio sam da ne brojim dane kadli nas, nakon dana koji je protekao kao i svi drug
i, don Alejandro upozori:
- Sada na poèinak. Sutra kreæemo u cik zore.
Kad smo veæ odmakli niz rijeku, osjetio sam se tako sretnim da sam s ljubavlju mog
ao razmi ljati o Caledoniji.
Ponovo smo poèeli odr avati subotnje sastanke. Na prvome Twirl zatra i rijeè. Uz uobièajen
e retorièke zaèine rekao je da se biblioteka Kongresa Svijeta ne mo e svesti na priruèni
ke, te da klasièna ^djela svih nacija i na svim jezicima predstavljaju istinsko sv
jedoèanstvo o koje se ne mo emo oglu iti, a da sami sebe ne izlo imo pogibelji. Taj je p
rijedlog smjesta prihvaæen; Fernandez Irala i doktor Cruz, koji je bio nastavnik l
atinskog, lati e se zadatka da odaberu potrebne tekstove. Tvvirl jeo tome veæ razgov
arao s Nierensteinom.
U ono doba nije bilo ni jednog Argentinca kome Utopija nije bila grad Pariz. Mo da
je Fer-min Eguren bio najnestrpljiviji medu nama: nakon njega je slijedio Ferna
ndez Irala, iz posve drugaèijih pobuda. Za pjesnika Mramora, Pariz je bio Verlaine
4
47
i Leconte de Lisle; za Egurena, to je bio pobolj ani produ etak ulice Junin. Nazrije
vam da se dogovorio s Twirlom. Ovaj je na drugome sastanku razglabao o jeziku ko
jim æe se slu iti kongresovci, te o tome kako bi bilo uputno da dvojica delegata poðu
u London i Pariz da prikupe dokumentaciju. Hineæi nepristranost, prvo je predlo io m
oje ime a, nakon kraæeg oklijevanja, i ime svoga prijatelja Egurena. Don Alejandro
je, kao i uvijek, pristao.
Vjerujem da sam veæ napisao da me Wren, u zamjenu za nekoliko lekcija talijanskog,
uputio u prouèavanje beskonaènog engleskog jezika. Koliko je god mogao, izbjegavao
je gramatiku i reèenice kolnièke naravi te smo u li izravno u poeziju, u kojoj oblici z
ahtijevaju kratkoæu. Prvi moj kontakt s jezikom koji æe mi ispuniti ivot bio je sjaja
n Stevensonov Requiem; zatim su uslijedile balade to ih je Percy otkrio kiæenom osa
mnaestom stoljeæu. Kratko vrijeme prije negoli sam krenuo za London, upoznao sam b
lje tavilo Svvinburnea koji me naveo da posumnjam, poput èovjeka koji je poèinio grije
h, u velièajnost Iralinih aleksandrinaca.
48
U London sam stigao poèetkom sijeènja tisuæu devetsto druge; sjeæam se milovanja snijega
, kojeg nikada nisam vidio i koji mije godio. Na sreæu, nije me dopalo da putujem
s Egurenom. Odsjeo sam u skromnom pansionu iza Britanskog muzeja, u èiju sam bibli
oteku zalazio ujutro i popodne u potrazi za jezikom koji bi bio dostojan Kongres
a Svijeta. Nisam zanemario univerzalne jezike; zavirio sam u esperanto - to ga Se
ntimentalni kalendar naziva »ujednaèenim, jednostavnim i ekonomiènim« - kao i volapuk, k
oji nastoji istra iti sve jeziène, moguænosti, sklanjajuæi glagole i spre uæi imenice. Razm
trao sam argumente za i protiv uskrsa-vanja latinskog, za kojim èe nja nije prestala
opstojati ni nakon tolikih stoljeæa. Isto sam se tako zadr ao na prouèavanju analitièko
g jezika Johna Wilkinsa, gdje je definicija svake pojedine rijeèi sadr ana u slovima
od kojih je ova saèinjena. Pod visokim svodom te dvorane upoznao sam Beatriz.
Ovo je opæenita povijest Kongresa Svijeta, a ne povijest Alejandra Ferrija, to jes
t mene, no ona prva ukljuèuje ovu drugu, kao i sve ostale. Beatriz je bila visoka,
vitka, èistih crta lica i crvene kose,
M
koja me mogla - iako to nikada nije bio sluèaj -podsjetiti na kosu pristranoga Twi
rla. Nije jo navr ila dvadesetu godinu. Napustila je jednu od sjevernih grofovija d
a bi na sveuèili tu studirala knji evnost. Jednako kao i ja, bila je siroma na porijekla
. Vuæi talijansku lozu u Buenos Airesu bilo je tovi e neprilièno; u Londonu sam otkrio
da je to mnogima èak romantièni atribut. Veæ nakon nekoliko veèeri postadosmo ljubavnici
; zaprosih je, no Beatriz Frost, jednako kao i Nora Erfjord, bija e sljedbenica vj
ere koju je propovijedao Ibsen te se nije eljela ni za koga vezati. Njena su usta
izgovorila rijeè koju se ja nisam usuðivao izustiti. O noæi, o topla tmino udvoje, o
ljubavi to protjeèe u tmini poput tajnovite rijeke, o hipu sreæe kada je svatko oboje,
o nedu nosti i prostodu nosti takve sreæe, o sjedinjenju u kojem smo se gubili da se
zatim izgubimo u snu, o prva svjetlosti dana i ja dok je promatram!
Na surovoj granici s Brazilom muèila me nostalgija; bilo je veæ posve drugaèije u crve
nome labirintu Londona, koji mije pru io toliko toga. Unatoè izlikama to sam ih smi lja
o kako bih odgodio
odlazak, morao sam se vratiti potkraj godine; zajedno smo proslavili Bo iæ. Obeæao sam
joj da æe je don Alejandro pozvati da se pridru i Kongresu; odvratila mi je, nekako
neodreðeno, da bi je zanimalo posjetiti ju nu hemisferu i da se njezin bratiæ, zubar,
nastanio u Tasmaniji. Beatriz nije eljela vidjeti brod; rastanak je, po njenom s
hvaæanju, bio nekakav zanos, nerazumna svetkovina nesreæe, a ona je mrzila zanose. O
prostili smo se u biblioteci gdje smo se upoznali one zime. Ja sam kukavica; nis
am joj ostavio adresu kako bih izbjegao tjeskobu i èekivanja pisama.
Primijetio sam da putovanja u povratku traju kraæe negoli u odlasku, ali prelazak
Atlantika, optereæen uspomenama i strepnjama, uèinio mi se vrlo dugotrajnim. Ni ta me
nije tolikcvboljelo kao pomisao da æe, usporedo s mojim ivotom, Beatriz i dalje ivje
ti svojim ivotom, minutu za minutom, noæ na noæ. Napisao sam pismo od mnogo stranica,
koje sam poderao kad smo isplovili iz Montevidea. U domovinu sam stigao jednog èe
tvrtka; na pristani tu me doèekao Irala. Vratio sam se u svoj negda nji stan u ulici C
hile; taj i sljedeæi dan proveli smo
u razgovoru i etnji. elio sam sebi nadoknaditi Bue-nos Aires. S olak anjem sam dozna
o daje Fermin Eguren jo uvijek u Parizu; èinjenica da sam se vratio prije njega na
neki æe naèin ubla iti moju dugotrajnu odsutnost.
Irala je bio obeshrabren. Fermin je po Europi tratio goleme svote te se u nekoli
ko navrata nije pokorio nalogu da se smjesta vrati. To se moglo i predvidjeti. V
i e me zabrinu e druge vijesti; unatoè protivljenju Irale i Cruza, Twirl se pozivao na
Pli-nija Mlaðega, po kome nema tako lo e knjige koja ne bi sadr avala i pone to dobro,
pa je predlo io da se bez ikakve razlike pokupuju kompleti lista La Prensa, tri ti
suæe èetiri stotine primjeraka Don Qui-jotea raznih formata, Balmesove zbirke pisama
, sveuèili ne teze, raèuni, bilteni i kazali ni programi. Sve je svjedoèanstvo, rekao je.
Podupro gaje Nie-renstein; don Alejandro je, »nakon tri buène subote«, odobrio taj pri
jedlog. Nora Erfjord dala je ostavku na polo aj tajnice; na njeno je mjesto do ao ne
ki novi èlan, Karlinski, koji je bio oruðe u Twirlo-vim rukama. Golemi paketi sada s
u se gomilali, bez kataloga i kartoteke, pa zabitim sobama i u podrumu
don Alejandrove kuæerine. Poèetkom srpnja Irala je proveo tjedan dana u Caledoniji,
zidari su prekinuli posao. Na njegov upit, nadglednik je objasnio daje gazda tak
o odredio i da u ovome trenutku ima vremena i napretek.
U Londonu sam napisao izvje taj, no sada nije vrijeme da podsjeæam na nj; u petak sa
m po ao pozdraviti don Alejandra i uruèiti mu taj svoj tekst. Pratio me Fernandez Ir
ala. Bija e popodnevni sat i vjetar iz pampe prodirao je u kuæu. Ispred ulaznih vrat
a u ulici Alsina èekala su kola s tri konja. Sjeæam se pogrbljenih ljudi koji su isk
rcavali sve njeve u stra njem dvori tu; Twirl im je zapovjednièki izdavao naredbe. Tamo
su se nalazili, kao da ne to predosjeæaju, Nora Erfjord i Nierenstein i Cruz i Donal
d Wren, te jo jedan ili dvojica kongresova-ca. Nora me zagrlila i poljubila, a ta
j zagrljaj i taj poljubac podsjeti e me na druge. Crnac, dobrièina i sretan, poljubi
me u ruku.
U jednoj od soba bila su otvorena podna vrata to vode u podrum; nekoliko grubih s
tepenica gubilo se u mrak.
.53..
Odjednom zaèusmo korake. Prije negoli sam ga ugledao, znao sam da ulazi don Alejan
dro. Do ao je sav zasopljen.
Glas mu je bio izmijenjen; nije to vi e bio glas spokojnoga gospodina koji predsje
dava na im subotama, ni glas feudalnog zemljoposjednika koji zabranjuje dvoboj no ev
ima i koji svojim gauèima propovijeda rijeè Bo ju, premda je na ovo potonje podsjeæao.
Ne pogledav i nikoga, naredio je:
- Vadite sve ono stoje nagomilano ovdje dolje. Neka u podrumu ne ostane ni jedna
jedina knjiga-
Taj je posao potrajao gotovo jedan sat. U zemljanom dvori tu nakupili smo gomilu v
i u od najvi ih ljudi. Svi smo i li amo-tamo; don Alejandro bio je jedini koji se nije
pomaknuo.
Zatim je uslijedila naredba:
- Sada zapalite ove pakete.
Twirl bija e vrlo blijed. Nierenstein je uspio promrmljati:
- Kongres Svijeta ne mo e bez tih vrijednih pomagala koje sam probrao s toliko lj
ubavi.
54
- Kongres Svijeta? - na to æe don Alejandro. Podrugljivo se nasmijao, a nikada ran
ije nisam ga èuo da se smije.
U uni tavanju se krije tajanstveno zadovoljstvo; buknuli su blje tavi plamenovi, a m
i se natis-nusmo uza zidove ili po sobama. U dvori tu ostado e noæ, pepeo i vonj palje
vine. Sjeæam se nekoliko izgubljenih listova to su ostali po teðeni, bijeli na tlu. Nor
a Erfjord, koja je prema don Alejandru gajila onu ljubav stoje mlade ene obièno gaj
e prema starim mu karcima, smu eno kaza: "*> - Don Alejandro zna to radi.
Irala, vjeran knji evnosti, izusti reèenicu:
- Svakih nekoliko stoljeæa treba spaliti Alek-sandrijsku biblioteku.
Zatim nam sti e otkrivenje:
- Èetiri godine mije trebalo da shvatim to to vam sada kazujem. Pothvat kojeg smo s
e latili toliko je opse an da obuhvaæa - sada to znam - èitav svijet. A to nije tek ne
kolicina arlatana to pobuðuju divljenje pod nadstre nicama nekakvog posjeda negdje bog
u iza leða. Kongres Svijeta zapoèeo
55
je s prvim trenutkom svijeta i nastavit æe se kad mi veæ budemo prah. Nema toga mjes
ta gdje on nije prisutan. Kongres su i knjige koje smo spalili. Kongres su i Kal
edonci koji su porazili legije rimskih cezara. Kongres je i Job na smetli tu i Kri
st na kri u. Kongres je i onaj nesposobnjakoviæ koji s droljama trati moj imetak.
Nisam se mogao uzdr ati te ga prekidoh:
- Don Alejandro, i ja sam krivac. Veæ sam dovr io izvje taj, koji vam evo donosim, a
i dalje sam ostao u Engleskoj i izvlaèio vam pare, zbog ljubavi prema jednoj eni.
Don Alejandro nastavi:
- To sam i pretpostavljao, Ferri. Kongres, to su moji bikovi. Kongres, to su oni
bikovi koje sam prodao i milje polja koje nisu moje.
Javi se neki prenera en glas; bio je Twirlov.
- Neæete nam valjda reæi da ste prodali Cale-doniju?
- Da, prodao sam je. Nije mi vi e ostao ni pedalj zemlje, no moja me propast ne bo
li, jer sada shvaæam. Mo da se vi e neæemo vidjeti, jer Kongres nas ne treba, no ove pos
ljednje noæi svi æemo iziæi da pogledamo Kongres.
56
Bio je opijen pobjedom. Preplavili su nas njegova èvrstina i vjera. Nitko nije ni
na tren pomislio daje enuo.
Na trgu smo posjedali u otvorenu koèiju. Ja sam se smjestio na prednje sjedi te, por
ed koèija a, te don Alejandro naredi:
- Majstore, provozat æemo se gradom. Vozite nas kamo elite.
Crnac, ustoboèen na papuèici, neprestano se smijuljio. Nikada neæu doznati je li togod
shvatio.
Rijeèi su simboli koji tra e zajednièki spomen. Ovaj to ga sada elim zapisati samo je mo
j; eni to su ga sa mnom dijelili veæ su pomrli. Mistici zazivaju ru u, cjelov, pticu
koja je isto to i sve ptice, sunce koje je isto to i sve zvijezde pa i sunce, krèag
vina, vrt ili spolni èin. Nijedna od tih metafora nije mi ni od kakve koristi za t
u dugu noæ slavlja koja nas je ostavila, umorne i sretne, u osvit zore. Gotovo da
nismo progovorili, dok su toèkovi i kopita odjekivali po kamenju. Pred svanuæe, pore
d neke tamne i kukavne vode, koja je mo da bila Maldona-do ili mo da Riachuelo, viso
ki glas Nore Erfjord zapjeva baladu Patricka Spensa, a don Alejandro je tihim gl
asom, neusklaðeno, otpjevu io poneki stih.
...............57..
Engleske rijeèi nisu mi prizvale Beatrizinu sliku. Iza mojih leða Twirl promrmlja:
- elio sam èiniti zlo, a èinim dobro.
Ne to od onoga to smo tada nazreli jo uvijek opstoji - crvenkasta zidina Recolete, ut
a zidina zatvora, dvojica mu karaca to ple u na okrnjenom uglu, trijem iskockan eljezn
om re etkom, eljeznièke brklje, moj dom, tr nica, neprobojna i vla na noæ - ali nije va na
jedna od tih nepostojanih stvari, koje mo da i bijahu drugaèije. Va no je da smo osje
tili da na plan, kojem smo se ne jednoæ izrugivali, zaista i potajno postoji i da j
e to univerzum i da smo to mi. Bez neke veæe nade godinama sam tragao za okusom te
noæi; poneki put sam povjerovao da sam je obnovio u glazbi, u ljubavi, u nepouzda
nom pamæenju, no nikada se nije vratila, osim jednog jedinog praskozorja, u snu. K
ad smo se zakleli da nikome neæemo ni ta reæi, bilo je veæ subotnje jutro.
Nikada ih nisam vi e vidio, osim Irale. Tu prièu nikada nismo prokomentirali; bilo k
oja na a rijeè bila bi oskvrnuæe. Don Alejandro Glencoe umro je 1914. i sahranjen je u
Montevideu. Irala je umro godinu dana ranije.
S Nierensteinom sam se jednom mimoi ao u ulici Lima i obojica smo se pravili da se
ne vidimo.
58
Uspomeni Howarda P. Lovecrafta
Dok sam pripremao posljednji ispit na Tek-sa kom sveuèili tu u Austinu, doznao sam da
mi je ujak Edwin Arnett umro od prs-kanja aneurizme, daleko nakraj kontinenta. O
sjetio sam ono to svi osjeæamo kad netko umre: tu nu, iako suvi nu, pomisao kako nas ni t
a ne bi stajalo da smo bili bolji. Èovjek zaboravlja daje mrtvac koji razgovara s
mrtvacima. Ja sam pohaðao studij filozofije; sjetih se da mije ujak, ne spominjuæi n
i jedno jedino ime, razotkrio svoja lijepa kolebanja, tamo u Crvenoj kuæi, blizu L
omasa. Jedna od naranèi deserta bila mu je oruðe kojim me uveo u Ber-kelevjev ideali
zam; ahovska ploèa bila mu je
59
dovoljna za elejske paradokse. Nekoliko godina kasnije posuðivao mije rasprave Hin
tona, koji eli prikazati stvarnost èetvrte dimenzije prostora, to èitalac mo e naslutiti
posredstvom kompliciranih vje bi s pomoæu arenih kocaka. Neæu zaboraviti prizme i pira
mide koje smo gradili na podu kancelarije.
Ujak mije bio in enjer. Prije negoli je s polo aja na eljeznici oti ao u mirovinu, odluèi
o se nastaniti u Turderi, koja mu je pru ala prednosti gotovo ladanjske osame, a i
pak u blizini Buenos Airesa. Kako se moglo i predvidjeti, arhitekt mu je bio pri
sni prijatelj Alexander Muir. Taj kruti èovjek zagovarao je kruto Knoxovo nauèavanje
; moj ujak, poput gotovo svekolike gospode svoga doba, bija e slobodouman, odnosno
, bolje reèeno, agnostik, no zanimala ga je teologija, jednako kao to su ga zanimal
e varljive Hintonove kocke ili lijepo smi ljene strahote mladoga Wellsa. Volio je
pse; imao je krupnog ovèara kojemu je pri io nadimak Samuel Johnson, u spomen na Lic
hfield, daleko selo u kome se rodio.
Crvena kuæa nalazila se na uzvisini, sa zapada okru ena poplavnim zemlji tem. S druge
strane ograde, araukarije joj nisu ubla ivale strog izgled.
Umjesto terasa stajali su dvovodni krovovi od kri-ljevca, i èetvrtasta kula sa sato
m, to su nekako pritiskali zidove i maju ne prozore. Kao dijete, te sam rugobe prih
vaæao kako se veæ prihvaæaju one nespojive stvari koje veæ samim tim to supostoje nose im
e univerzuma.
U domovinu sam se vratio 1921. Da bi se izbjegli sporovi, kuæu su stavili na dra bu;
kupio ju je neki do ljak, Max Preetorius, koji je platio dvostruko vi e od svote to
ju je ponudio najbolji kupac. Postoje ugovor potpisan, do ao je u predveèerje s dvoj
icom slugu te su na smetli te, nedaleko od yojne ceste, bacili sav namje taj, sve kn
jige i sve kuæne potrep tine. (S tugom sam se sjetio dijagrama u onim Hintonovim knj
igama i velikog globusa.) Sutradan po ao je porazgovarati s Muirom te mu je predlo i
o neke prepravke, stoje ovaj gnjevno odbio. Kasnije je taj posao preuzela neka t
vrtka iz prijestolnice. Mjesni drvodjelci odbili su praviti nov namje taj za kuæu; n
eki Mariani, iz Glewa, napokon je prihvatio uvjete to mu ih je nametnuo Preetoriu
s. Petnaestak dana morao je raditi noæu, iza zatvorenih vrata. Novi se stanar noæu i
uselio u Crvenu kuæu. Prozori se vi e nisu otvorili, no u tami su se nazirali traèci
svjetlosti. Jednoga jutra mljekar
je na ploèniku nai ao na uginulog ovèara, bez glave i osakaæenoga. U zimu su posjekli ar
aukarije. Nitko nije vi e vidio Preetoriusa koji je, izgleda, ubrzo napustio taj k
raj.
Kao to se mo e i pretpostaviti, te su me vijesti zabrinule. Znam da mije naj oèigledn
ija crta radoznalost koja me poneki put navela i na vezu s kakvom enom meni posve
stranom, samo zato ne bih li doznao tko je i kakva je, da pribjegavam (bez znaèaj
na rezultata) upotrebi laudanuma, da istra ujem beskonaène brojeve i da se upustim u
groznu pustolovinu koju æu ispripovijedati. Neminovno sam odluèio istra iti taj sluèaj.
Prvo to sam poduzeo bilo je da posjetim Alexandera Muira. Pamtio sam ga kao uspra
vnog i tamnokosog, mr avog ali ne bez snage; sada je bio pogrbljen od godina, a ta
mna mu je brada posijed-jela. Primio me u svojoj kuæi u Temperlevju koja je, kao to
se moglo i predvidjeti, nalikovala na kuæu moga ujaka, jer su se obje podudarale
sa solidnim normama dobrog pjesnika i lo eg graditelja Willia-ma Morrisa.
Dijalog je bio tur; nije uzalud strièak simbol kotske. Ipak sam naslutio da su jak c
ejlonski èaj i skromna zdjelica za scones (koje je moj domaæin
62
lomio i mazao mi maslacem, kao da sam jo uvijek dijete) zapravo oskudna kalvinist
ièka gozba, namijenjena neæaku njegova prijatelja. Teolo ke raspre to ih je vodio s moj
im ujakom bile su dugotrajna partija aha koja od svakog igraèa zahtijeva suradnju p
rotivnika.
Vrijeme je odmicalo, a ja nikako da naènem svoju temu. Nasta nelagodna ti ina i Muir
progovori.
- Momèe (young man) - kaza - niste do li ovamo da razgovaramo o Edwinu ili o Sjedinj
enim Dr avama, zemlji koja me slabo zanima. Vama reme-
¦4] san prodaja Crvene kuæe i taj neobièni kupac. I meni. Iskreno govoreæi, ta mi se prièa
ne dopada, no kazat æu vam to budem mogao. Toga neæe biti mnogo.
Zaèas je nastavio bez urbe:
- Prije Edvvinove smrti, mjesni naèelnik me pozvao u svoj ured. Bio je veæ tamo s m
jesnim upnikom. Predlo ili su mi da nacrtam planove za katolièku kapelicu. Posao bi m
i dobro platili. Smjesta sam im odgovorio da neæu. Sluga sam gospodnji i ne mogu p
oèiniti svetogrðe da idolima podi em oltare.
Tu je zastao.
63
- Je li to sve? - usudio sam se upitati.
- Nije. Onaj æifut Preetorius htio je da uni tim svoje djelo i da na njegovu mjestu
sklepam ne to monstruozno. Gnusoba ima bezbroj oblika.
Ozbiljno je izgovorio te rijeèi i ustao.
Kad sam za ao iza ugla, pri ao mi je Daniel Iberra. Poznavali smo se kako se veæ ljudi
poznaju po selima. Predlo io mi je da se vratimo pje ice. Pakosnici me nikada nisu
zanimali te sam predvidio svu silu vi e-manje nevjerodostojnih i surovih naklapanj
a to nastaju uz piæe, ali sam se pomirio sa sudbinom i pristao. Veæ je gotovo zanoæilo.
Kad smo se primakli i nazreli Crvenu kuæu na uzvisini, Iberra skrenu. Upitah ga z
a to. Odgovor mu nije bio onakav kakav sam ja oèekivao.
- Ja sam desna ruka don Felipea. Nitko me nije jo nazvao mlitavcem. Sjeæat æe se onog
momèine Urgoitija koji je do ao k meni iz Merloa i kako se proveo. Pazi. Prije neko
liko noæi dolazio sam s nekog lumpanja. Na kojih stotinjak stopa od kuæe ugledah ne to
. arac mi se upla io i da ga nisam pritegnuo i okrenuo ulièicom, mo da ne bih bio u pri
lici da ti ovo prièam. Tako je bilo stra no ono to sam vidio.
Vrlo srdit, popratio je to psovkom.
Te noæi nisam spavao. Pred zoru sam usnuo neku gravuru u Piranesijevu stilu, koju
nikada nisam vidio odnosno koju sam vidio i zaboravio, a koja je prikazivala lab
irint. Bija e to amfiteatar od kamena, okru en èempresima i vi i od kro nji èempresa. Nije
ilo ni vrata ni prozora, veæ samo niz vertikalnih i uzanih pukotina. S pomoæu stakla
to uveæava poku avao sam vidjeti Minotaura. Napokon ga spazih. Bija e to neman nad nem
anima; vi e je slièio na bizona nego na bika i, opru iv i po tlu ljudsko tijelo, kao da
je spavao i sanjario. to, odnosno, koga je sanjao?
Te veèeri pro ao sam ispred kuæe. Re etkasta kapija bila je zatvorena, a neke su ipke bil
e izvijene. Ono to nekoæ bija e vrt, pretvorilo se u ikaru. Zdesna bija e nekakav plitki
jarak, a rubovi mu bijahu izga eni.
Preostalo mi je jo samo jedno, to sam danima odgaðao, ne samo zato to sam osjeæao da je
sasvim uzaludno, veæ zato to æe me to odvuæi u ono neizbje no, posljednje.
Bez veæih nada po ao sam u Glew. Mariani, drvodjelac, bija e gojazan i rumen Talijan,
veæ za ao u godine, priprost i srdaèan. Dovoljno je bilo da ga vidim pa da odbacim sve
one lukav tine to sam ih
64
JiS......,..
smi ljao prethodne veèeri. Predao sam mu svoju posjetnicu, koju je pompozno naglas s
ricao, zastav i pomalo s po tovanjem kad je nai ao na ono doktor. Rekoh mu da me zanim
a pokuæstvo to ga je on napravio za imanje koje je pripadalo mome ujaku u Turderi. Èo
vjek je prièao i prièao. Neæu poku ati pribilje iti sve one njegove mnogobrojne rijeèi popr
ne gestama, no izjavio mi je da mu je geslo zadovoljiti sve zahtjeve mu terije, ko
liko god oni bili nastrani, i daje on svoj posao obavio po tujuæi i najsitniju elju n
aruèitelja. Po to je proèeprkao po ladicama, pokazao mi je nekakve papire s potpisom o
nog neuhvatljivog Preetoriusa, koje nisam shvatio. (Bez sumnje me smatrao odvjet
nikom.) Kad smo se rastajali, povjerio mi je da ni za sve zlato ovoga svijeta neæe
vi e nogom kroèiti u Tur-deru, a jo manje u onu kuæu. Dodao je daje mu terija sveta, ali
daje, po njegovu skromnome mi ljenju, gospodin Preetorius lud. Zatim je umuknuo,
kao da se pokajao. Ni ta vi e nisam uspio od njega izvuæi.
Predvidio sam taj neuspjeh, no predviðanje je jedno, a ono to se dogodi jest ne to sa
svim drugo.
U vi e navrata sam sebi govorio da nema druge zagonetke osim vremena, tog beskonaèno
g spleta
66
to ga èine juèer, danas, buduænost, uvijek i nikad. Ta duboka razmi ljanja pokazala su se
beskorisnima; po to bih èitavu veèer posvetio prouèavanju Schopenhauera ili Rovcea, iz
noæi u noæ tumarao sam zemljanim putovima to okru uju Crvenu kuæu. Poneki put sam gore na
zreo neku prebijelu svjetlost; drugi put sam povjerovao da èujem jecanje. Tako sve
do devetnaestog sijeènja.
Bio je to jedan od onih dana kad se u Buenos Airesu èovjek osjeæa ne samo izmrcvaren
i povrijeðen ljetom veæ, tovi e, i poruznjen. Moglo je biti jedanaest sati uveèer kad se
sruèila oluja. Najprije ju ni vjetar, a zatim pljusak. Lutao sam tra eæi kakvo stablo.
Uz jarku svjetlost munje naðoh se na nekoliko koraka od ograde. Ne znam da li sa s
trahom ili nadom, isku ah kapiju. Neoèekivano je popustila. Po ao sam naprijed natjera
n olujom. Prijetili su mi i nebo i zemlja. I kuæna su vrata bila napola otvorena.
Nalet ki e osinu me po obrazu i uðoh.
Unutra su bili digli podne ploèice pa sam stupio na èupavu travu. Kuæa je odisala neka
kvim sladunjavim mirisom koji je izazivao muèninu. Slijeva ili zdesna, ni sam vi e n
e znam, nabasao sam na kamenu kosinu, urno sam se uspeo. Gotovo nehotièno okrenuh p
rekidaè.
67
Po to je sru en sredi nji zid, blagovaonica i knji nica iz mojih sjeæanja bile su sada jed
na jedina velika neureðena prostorija, tek s ponekim komadom namje taja. Neæu ni poku at
i opisati ih, jer nisam siguran da sam ih vidio, unatoè nesmiljenoj bijeloj svjetl
osti. Da razjasnim. Da bi se ne to vidjelo, treba to i shvatiti. Naslonjaè pretposta
vlja ljudsko tijelo, njegove zglobove i udove; kare, èin rezanja. to da se ka e o svje
tiljci ili o vozilu? Divljak ne mo e pojmiti misionarovu bibliju; putnik ne vidi i
stu u ad kao i brodska posada. Kad bismo stvarno vidjeli svijet, mo da bismo ga razu
mjeli.
Niti jedna od onih besmislenih spodoba to mi ih je ta noæ priu tila nije se podudaral
a s ljudskim likom ili s kakvom pojmljivom namjenom. Osjetih gaðenje i stravu. U j
ednome zakutku otkrih vertikalno stepeni te koje je vodilo na gornji kat. Izmeðu irok
ih eljeznih preèaga, kojih kao da nije bilo vi e od deset, bila su nepravilna udublje
nja. To stepeni te, koje je zahtijevalo ruke i noge, bilo je shvatljivo i na neki
mi je naèin pru ilo olak anje. Ugasio sam svjetlo i stanovito vrijeme prièekao u tmini.
Nisam èuo ni najmanji um, ali me smetala prisutnost neshvatljivih stvari. Napokon s
e odlu-èih.
68
Ustra ena mi je ruka ponovo okrenula prekidaè. Mora, koja se prethodno veæ uoblièila na
donjem katu, na gornjemu se uskome ala i dala sebi odu ka. Bija e tu mno tvo predmeta, o
dnosno, mali broj isprepletenih predmeta. Prisjeæam se sada neke vrste dugaèkoga ope
racionog stola, vrlo visokog, u obliku slova U, s kru nim otvorima na rubovima. Po
mislih da bi to mogla biti postelja stanaru te kuæe èija se èudovi na anatomija ukazival
a posredno, kao u kakve ivotinje ili nekog boga, u njegovoj sjeni. Iz neke Lukano
ve stranice, proèitane prije mnogo godina i zaboravljene, navre mi na usta rijeè amp
-jlisbaena, koja nagovje tava no zasigurno ne iscrpljuje ono to su kasnije ugledale
moje oèi. Isto se tako sjeæam niza ogledala u obliku slova V to se gubio gore u tmin
i.
Kakav li je taj stanar? to li on tra i na tom planetu, koji je njemu podjednako gro
zan kao to je i on nama grozan? Iz kojih li je tajnih predjela astronomije odnosn
o vremena, iz kojeg lije drevnog i sada neizraèunljivog sumraka dospio u ovu ju no-a
merièku periferiju, i to upravo ove noæi?
Osjetih se uljezom u tome kaosu. Vani je ki a prestala. Pogledah na sat i zaprepa te
n vidjeh da su gotovo dva sata. Ostavih upaljenu svjetlost i oprezno
poèeh silaziti. Siæi onuda kuda sam se i popeo nije bilo nemoguæe. Siæi prije nego se st
anar vrati. Nagaðao sam da jedna i druga vrata nije zatvorio zato to to nije umio u
raditi.
Noge su mi dodirivale pretposljednju preèku stepeni ta kadli osjetih da se ne to, siln
o i sporo i mnogostruko, uspinje nagibom. Znati elja je nadvladala strah i ja ne s
klopih oèi.
SekLa PridesePorice
Originalni rukopis mo e se pogledati u knji nici Sveuèili ta u Leidenu; na latinskom je,
no poneki helenizam potkrepljuje pretpostavku daje preveden s grèkog. Po Lei-sega
ngu, datira iz èetvrtog stoljeæa kr æanske ere. Gibbon ga spominje, uzgred, u jednoj od
bilje ki petnaestog poglavlja svoga Dedine and Fali. Anonimni autor navodi:
»... Sekta nikada nije bila mnogobrojna, te su njeni sljedbenici danas rijetki. De
setkovani èelikom i ognjem, spavaju pored putova ili po razvalinama to ih je rat po t
edio, jer ne smiju graditi nastambe. Obièavaju hodati goli. Èinjenice to ih je pribil
je ilo
moje pero svima su poznate; sada nja mije nakana da ostavim zapisano ono to sam usp
io otkriti o njihovu nauku i njihovim uèiteljima, a nisam ih uspio preobratiti na
vjeru Gospodnju.
Prvo to mi je privuklo pa nju jest raznolikost njihovih stavova naspram mrtvih. Naj
neukiji medu njima podrazumijevaju da su duhovi onih koji su napustili ovaj ivot
du ni da ih pokapaju; drugi, koji se toga ne pridr avaju sasvim doslovno, izjavljuju
da Isusovo upozorenje: Prepusti mrtvima da pokopaju svoje mrtve, osuðuje kiæenu isp
raznost na ih pogrebnih obreda.
Svi se strogo pridr avaju savjeta da rasprodaju ono to posjeduju te da sve to razdi
jele sirotinji; prvi korisnici predaju to drugima, a ovi pak dalje ostalima. To
je dovoljno obja njenje za njihovu neima tinu i golotinju, to ih isto tako pribli ava r
aj-skome stanju. Usrdno ponavljaju rijeèi: Pogledajte v gavranove, koji niti siju
niti anju; niti imaju itnicu, ni ambar; a Bog ih hrani. Koliko ste vi vredniji od
ptica? Taj tekst zabranjuje tednju: Ako tako Bog odijeva travu koja je danas u po
lju, a sutra se u peæ baca, zar neæe mnogo radije vas, koji ste malovjerni? Ne tra ite
dakle to æete jesti, ili to æete piti; niti se tjeskobno brinite.
72
Sud Svaki koji s po udom pogleda enu, veæ je s njom uèinio preljub u svome srcu pouzdan
je savjet èistoæe. Ipak, ako pod nebesima nema mu karca koji nije s po udom pogledao ne
ku enu, mnogi u sekti nauèavaju da smo prema tome svi poèinili preljub. Buduæi da elja n
ije manje gre na od samoga èina, pravednici se bez ikakve bojazni mogu odavati najra
zuzdanijoj pohoti.
Sekta izbjegava crkve; njeni oci propovijedaju pod vedrim nebom, s neke uzvisine
ili zida ili ponekad iz èuna na obali.
Ime Sekte pobudilo je uporna nagaðanja. Poneko od tih nagaðanja smatra da je to zapr
avo -sveukupan broj njenih vjernika, to je smije no mada proroèanski, jer Sekta je, u
slijed svog izopaèenog nauèavanja, predodreðena za odumiranje. Jedno ga nagaðanje izvodi
iz visine korablje, stoje iznosila trideset lakata; po drugome nagaðanju, koje iz
vræe astronomiju, to ime proizlazi iz broja noæi, to su zbir svakog lunarnog mjeseca;
treæe, pak, po kr tenju Spasiteljevu; èetvrto, daje to po Adamovim godinama, kadje na
stao iz crvene pra ine. Sva su podjednako pogre na. Ne manje lazanje i popis tridese
t bo anstava odnosno prijestolja, od kojih je jedno Abraksas, prikazano s pijetlov
om glavom, s rukama i trupom mu karca, a sve to nadvisuje sklupèana zmija.
Znam Istinu, no Istinu ne mogu obrazlagati. Neprocjenjiv dar njena preno enja nije
mi bio dan. Drugi, sretniji od mene, neka pripadnike Sekte iz-bavljuju rijeèju. R
ijeèju ili ognjem. Bolje je biti smaknut nego sam sebi zadati smrt. Ogranièit æu se da
kle na kratak opis tog gnusnog krivovjerstva.
Rijeè Bo ja utjelovila se da bude èovjekom meðu ljudima, koji æe ga raspeti, a On æe njih i
kupiti. Roðenje iz utrobe jedne ene izabranog naroda, ne samo da bi propovijedao lj
ubav veæ i da podnese muèeni tvo.
Trebalo je da stvari budu nezaboravne. Nije bila dovoljna smrt jednog ljudskog b
iæa, nanijeta èelikom ili kukutom, da ljudsku ma tu trone sve do sudnjeg dana. Gospod
je patetièno rasporedio dogaðaje. To je obja njenje, za onaj opetovani znak jednome od
uèenika, za blagoslov kruha i vina, za Petrove zakletve, za samotno bdjenje u Get
semaniju, za san dvanaestorice, za ljudsku molitvu Sina, za krvavi znoj, za maèeve
, za izdajnièki cjelov, za Pilata to pere ruke, za bièevanje, za porugu, za trnje, za
grimiz i ezlo od trske, za ocat sa uèi, za Kri na vrhu bre uljka, za obeæanje dobrome r
zbojniku, za zemlju koja podrhtava i za tmine.
Bo ansko milosrðe, kojemu dugujem tolike milosti, omoguæilo mije da otkrijem vjerodost
ojan i tajan razlog naziva Sekte. U Kirjatu, gdje je vjerojatno nastala, odr ao se
samostanèiæ to ga zovu Trideset srebrnjaka. To je prvobitno ime te nam pru a rje enje za
gonetke. U tragediji Kri a - pi em to s du nim tovanjem - bilo je svjesnih i nesvjesnih
tu itelja, koji svi bijahu neophodni, svi kobni. Nesvjesni bijahu sveæenici to su pr
edali srebrnjake, nesvjestan bija e puk to izabra Barabu, nesvjestan bija e namjesnik
Judeje, nesvjesni bijahu Rimljani to podizahu Kri muèeni tva Njegova i zabijahu ^avle
i kockahu se. Svjesna bijahu samo dvojica: Otkupitelj i Juda. Ovaj je bacio oni
h trideset novèiæa to bijahu cijena za izbavljenje du a te se odmah objesio. Imao je ta
da trideset i tri godine, kao i Sin Èovjekov. Sekta ih obojicu podjednako èasti, a o
stale odrje uje.
Ne postoji samo jedan krivac; nema ni jednoga koji ne bi bio izvr itelj, svjesno i
li ne, plana to ga je Mudrost zacrtala. Sada svi dijele Slavu nebesku.
Ruka mi se opire pisati o drugoj strahoti. Kad dosegnu odreðenu dob, posveæenici se
izla u poruzi i daju se raspeti na kri na vrhu brda, kako bi slijedili
primjer svojih uèitelja. To zloèinaèko kr enje pete zapovijesti valja suzbijati strogo æu k
kvu su odvajkada zahtijevali ljudski i bo anski zakoni. Neka prokletstva Nebesa, n
eka mr nja Anðela ...« Zavr etak rukopisa nije pronaðen.
7fi
Noæ darova
Prièu smo èuli u staroj slastièarnici Korlu, u ulici Florida, na kri anju s ulicom Pieda
d. Raspravljalo se o problemu spoznaje. Netko se pozvao na platonsku tezu da smo
sve veæ vidjeli u nekome prethodnom svijetu, tako da spoznati jest zapravo prepoz
nati; moj je otac, mislim, rekao kako je Bacon napisao da, ako uèiti znaèi pamtiti,
ne znati znaèi isto to i zaboraviti. Drugi sugovornik, neki gospodin u godinama, ko
ji je zacijelo bio pomalo izgubljen u svoj toj metafizici, odluèi uzeti rijeè. Kazao
je odmjereno i sigurno:
- Nikako da shvatim to o platonskim arhetipovima. Nitko se ne sjeæa kad je prvi pu
t ugledao
77
uto ili crno ili kad je prvi put u ivao u nekome voæu, mo da zato stoje bio vrlo malen
i nije mogao znati da zapoèinje jednu vrlo dugaèku seriju. Naravno, postoji i drugaèij
e prvi put koje nitko ne zaboravlja. Mogao bih vam isprièati to mije ostalo od izvj
esne noæi koju obièno prizivam u sjeæanje, noæi tridesetog travnja '74.
Ljetovanja su nekoæ bila du a, no ne znam za to smo se zadr ali do toga datuma na imanju
nekih roðaka, kojima prezime bija e Dorna, svega nekoliko milja od Lobosa. Nekako u
ono vrijeme, Rufino, jedan od nadnièara, uveo me u èari ladanjskog ivota. Ja tek to n
isam navr io trinaestu godinu; on je bio znatno stariji i bio je na glasu kao srèan.
Bio je vrlo vje t; kad bi se tobo e nadmetali u borbi no em, pobijeðen bi uvijek ostao
onaj drugi. Jednog petka obeæao mi je da æemo se u subotu naveèer poæi zabaviti u selo.
Naravno, pristao sam, a da nisam pravo ni znao stoje to. Upozorio sam ga da ne z
nam plesati; odgovorio mi je da se to lako nauèi. Krenuli smo nakon veèere, negdje o
ko sedam i po. Rufino se dotjerao kao da ide na zabavu i zakitio se srebrnim bod
e om; ja sam oti ao bez no iæa, iz straha da mi se ne narugaju. Ubrzo smo nazreli
78
prve kuæe. Zar nikada niste bili u Lobosu? Svejedno; u provinciji nema toga sela k
oje nije istovjetno drugima, pa èak i po tome to vjeruje daje drugaèije. Iste zemljan
e ulièice, iste èistine, iste niske kuæe, kanda zato da bi konjanik dobio na va nosti. S
ja-hali smo na uglu pred nekom kuæom obojenom u modro ili ru ièasto, sa slovima kojima
je bilo ispisano Zvijezda. Za drvenu ogradu bija e privezano nekoliko dobro oprem
ljenih konja. Kroz pritvorena ulièna vrata ugledah nekakvu pukotinu kroz koju je p
rodirala svjetlost. U dnu trijema nalazila se dugaèka prostorija s da èanim klupama po
red zidova, a izmeðu klupa, nekoliko mraènih vrata koja su vodila bog zna kamo. Neko
utodlako pseto lajuæi izle-tf da mi se umiljava. Bija e dosta svijeta; vrzmalo se pe
t- est ena u dugim haljinama cvjetna uzorka. Neka dostojanstvena gospoða, u crnini od
glave do pete, uèinila mi se gazdaricom kuæe. Rufino je pozdravi i reèe:
- Evo, dovodim vam novog prijatelja koji ba nije vièan jahanju.
- Veæ æe nauèiti, budite bez brige - odgovorila je gospoða.
Osjetih stid. Da ih zavaram, odnosno kako bi vidjeli da sam jo uvijek djeèak, poèeh s
e igrati s psom, na kraju klupe. Na kuhinjskom je stolu gorjelo nekoliko lojanic
a utaknutih u boce, a sjeæam
79
se i male eravnice u kutu pri dnu. Suèelice, na obi-jeljenome zidu, bija e slika Gosp
e od Milosti.
Netko je, usred ala, ugaðao gitaru koja mu je zadavala mnogo posla. Iz u te plahosti n
isam odbio rakiju borovnicu, od èega me zapeko e usta. Meðu enama bija e jedna koja mi se
prièinila drugaèijom od ostalih. Nazivali su je Zatoèenica. Primijetio sam u nje ne to
indijansko, no crte lica bile su joj lijepe kao slika, a oèi vrlo tu ne. Pletenicajo
j je dosezala do pojasa. Rufino, koji je primijetio daje promatram, obrati joj s
e:
- Prièaj opet ono o indijanskom prepadu, da osvje i sjeæanje.
Djevojka je govorila kao daje sama, te nekako osjetih da ne mo e misliti na drugo
i da joj se samo to dogodilo u ivotu. Kazala nam je ovako:
- Kad su me doveli iz Catamarke, bila sam vrlo malena. to sam mogla znati o indi
janskim prepadima? Na imanju nisu ih iz straha niti spominjali. Kao kakvu tajnu,
doznala sam da se Indijanci mogu sruèiti poput oblaka i pobiti èeljad i pokrasti st
oku. ene su odvodili u unutra njost zemlje i èinili im koje ta. Sve sam poduzela da ne
povjerujem. Moj brat Lucas, kojega su kasnije izboli kopljima, neprestano mi se
kleo da su sve to la i, ali kad je
80
ne to istina, dovoljno je daje netko samo jednom izreèe pa da se zna daje toèno. Vlada
im dijeli duhan, rakiju i mate samo da miruju, no oni imaju vrlo oprezne vraèeve
koji ih savjetuju. Na po-glavièin nalog nije im nimalo te ko navaliti izmeðu tvrðavica k
oje su rasute. Od silna razmi ljanja, gotovo da sam po eljela da doðu, te sam obièavala
gledati prema onoj strani gdje sunce zalazi. Ne umijem raèunati vrijeme, ali prije
toga upada bilo je mrazova i ljeta i igosanja i smrt nadgledniko-vog sina. Bilo
je to kao da ih je donio vjetar iz pampe. Ugledala sam strièkov cvijet u nekom jar
ku uranjala Indijance. Dogodilo se u svitanje. ivotinje su to naslutile prije èelja
di, jednako kao i prilikom potresa. Imanje je bilo spokojno, a zrakom su amo-tam
o prelijetale ptice. Potrèasmo prema onoj strani kamo sam ja uvijek gledala.
- Tko vas je upozorio? - upita netko. Djevojka, podjednako odsutna, ponovi poslj
ednju reèenicu.
- Potrèasmo prema onoj strani kamo sam ja uvijek gledala. Kao daje èitava pustinja
prohodala. Kroz ipke na eljeznoj ogradi ugledali smo oblak pra ine prije negoli Indi
jance. Dolazili su na prepad. Rukom su se udarali po ustima i urlikali. U
Santa Ireni bilo je te eg oru ja, koje ih je samo zaglu ilo i jo vi e razbjesnilo.
Zatoèenica je govorila kao da izgovara kakvu molitvu, napamet, noja sam na ulici z
aèuo Indijance iz pustinje i povike. Jedan silovit udarac i veæ su bili u dvorani i
kao da su ujahali na konju, u komadiæima nekakvog sna. Bijahu to pijani razbijaèi. J
o i sada ih vidim, u sjeæanju, kao vrlo visoke. Onaj to ih je predvodio laktom gurnu
Rufina, koji se nalazio pored vratiju. Ovaj se prestravio i odmaknuo u stranu.
Gospoða, koja se nije pomaknula s mjesta, usta i kaza nam:
- To je Juan Moreira.
Po to je proteklo toliko vremena, vi e ne znam sjeæam li se èovjeka iz te noæi ili onoga t
sam ga kasnije poèesto viðao na jahali tu. Mislim na kuèmu i crnu bradu kakvu nosi Pode
sta, ali i na rumenkasto kozièavo lice. Ono psetance istrèi da mu se umiljava. Jedni
m udarcem bièa Moreira ga obori na tlo. Palo je na bok i uginulo tresuæi apama. Tu za
pravo poèinje prièa.
Neèujno sam se domogao vrata koja su vodila u uzani hodnik i do nekakvog stepeni ta.
Gore sam se sakrio u mraènoj sobi. Osim kreveta, koji je bio vrlo nizak, ne znam
kakvog lije sve namje taja
82
moglo ondje biti. Drhtao sam. Dolje gungula nije prestajala, a i razbilo se ne to
stakleno. Zaèuo sam enske korake kako se uspinju i naèas ugledah traèak svjetlosti. Zat
im me apatom pozva Zatoèenièin glas.
- Ovdje sam da slu im, ali miroljubivim ljudima. Priði, ta neæu ti nanijeti nikakvo zl
o.
Veæ je skinula dugaèku haljinu. Ispru io sam se pored nje i rukama joj potra ih lice. Ne
znam koliko je vremena proteklo. Nije bilo nijedne rijeèi, ni jednog cjelova. Ras
pustio sam joj pletenicu i poigrao se njenom kosom, koja bija e vrlo glatka, ,_a z
atim i njome. Kasnije se vi e nismo vidjeli i nikad joj nisam doznao ime.
Zaglu i nas hitac. Zatoèenica mi reèe:
- Mo e iziæi drugim stubi tem.
Tako sam i uradio i naðoh se na zemljanom putu. Noæ bija e obasjana mjeseèinom. Policijs
ki narednik, s pu kom i nataknutom bajunetom, motrio je na zidanu ogradu. Nasmijao
se i dobacio mi:
- Kao to vidim, ti si od onih to rano rane. Zacijelo sam mu ne to odgovorio, no on s
e
nije obazreo na me. Preko ograde spu tao se neki mu karac. Jednim skokom narednik mu
zari èelik u tijelo. Èovjek pade na tlo, gdje osta ispru en na
83
i
leðima, stenjuæi i krvareæi. Sjetih se onog psa. Narednik, da bi ga zaista dokrajèio, po
novo mu zabije bajunetu. S nekakvom rado æu mu kaza:
- Moreira, danas ti pucanje zaista nije pomoglo.
Sa svih su strana dohrlili ljudi u odorama to su bili opkolili kuæu, a zatim i susj
edi. Andres Chiri-no morao mu je silom i èupati oru je. Svi su mu eljeli stegnuti ruku.
Rufmo kaza smijuæi se:
- Ovaj je prijan otplesao svoje.
Ja sam i ao od grupe do grupe, pripovijedajuæi ljudima to sam vidio. Odjednom se osje
tih jako umoran; mo da sam imao vruæicu. Izvukoh se, po-tra ih Rufina te se vratismo.
S konja, ugledasmo bijelu svjetlost zore. Osjetih ne toliko umor koliko o amuæenost
od te brzice dogaðaja.
- Od velike rijeke te noæi - na to æe moj otac. Onaj drugi potvrdi:
- Tako je. Tijekom ciglih nekoliko sati spoznao sam ljubav i vidio smrt. Svim lj
udima otkriva se sve, odnosno, u najmanju ruku, sve ono to je èovjeku dano da spozn
a, ali meni, tijekom jedne jedine noæi, bile su otkrivene te dvije su tinske
84
stvari. Godine prolaze i toliko sam puta isprièao ovu pripovijest da vi e i ne znam
da li je se doista sjeæam ili se samo prisjeæam rijeèi kojima je pripovijedam. Mo da se
to isto dogodilo i Zatoèenici s onim njenim indijanskim prepadom. Sada je pak svej
edno da li sam ja ili netko drugi vidio kako je ubijen Moreira.
RFi
Zrcalo i
Kad je minula bitka kod Clontarfa, u kojoj Norve anin bi pora en, Uzvi eni Kralj je ra
zgovarao s pjesnikom i rekao mu:
- Najsjajniji pothvati gube svoj sjaj ako ih ne pretoèimo u rijeèi. elim da opjeva moj
u pobjedu i sroèi mi hvalospjev. Ja æu biti Eneja; ti æe biti moj Vergilije. Vjeruje li
a si kadar latiti se takva pothvata, koji æe nas obojicu uèiniti besmrtnima?
- Jesam, Kralju - kaza pjesnik. - Ja sam 01-lan. Tijekom dvanaest zima pohodio
sam obuku iz stihotvorstva. Napamet znam svih tri stotine ezdeset legendarnih spj
evova koji su osnova istinskog pjesni tva. Ulsterski i munsterski ciklusi u icama
8fi
su moje harfe. Zakoni me ovla æuju da se razmeæem najdrevnijim rijeèima jezika i naj zam
r enijim metaforama. Ovladao sam tajnim pismom koje na u umjetnost titi od nesmotrena
ispitivanja puka. Mogu slaviti ljubav, krade stoke, plovidbe, ratove. Poznajem
mitolo ke loze svih kraljevskih kuæa Irske. Znane su mi ljekovitosti trava, proricat
eljska astrologija, matematika i kanonska prava. U javnome nadmetanju porazio sa
m svoje takmace. Izvje tio sam se u satiri, koja uzrokuje bolesti ko e, pa èak i gubu.
Znam rukovati maèem, to sam dokazao u tvojoj bitci. Samo jedno ne umijem: zahvalit
i na -daru to mi ga udjeljuje .
Kralj, kojeg su brzo zamarali dugaèki govori drugih, s olak anjem mu kaza:
- Sve mi je to dobro poznato. Maloèas mi reko e daje u Engleskoj veæ propjevao slavuj.
Kad proðu ki e i snjegovi, kad se slavuj vrati iz ju nih krajeva, recitirat æe svoj hval
ospjev pred dvorom i pred Zborom Pjesnika. Ostavljam ti èitavu godinu. Izbrusit æe sv
ako slovo i svaku rijeè. Nagrada, kao to zna , neæe biti nedostojna moje kraljevske nav
ade ni tvojih nadahnutih bdjenja.
- Kralju, najbolja nagrada jest moguænost da ti vidim lice - reèe pjesnik koji bija e
i dvoranin.
8.7
Naklonio se i oti ao, naziruæi veæ poneki stih.
Postoje istekao rok, prepun po asti i pobuna, predoèio je panegirik. Izdeklamirao ga
je odmjereno i sigurno, a da nijednom nije bacio pogled na rukopis. Kralj mu po
vlaðiva e kimanjem glave. Svi opona ahu njegovu kretnju, pa èak i oni to natiskani na vra
tima ne razabirahu ni jedne rijeèi. Napokon Kralj prozbori:
- Prihvaæam tvoj rad. To je jo jedna pobjeda. Svakoj si rijeèi pridao njeno iskonsko
znaèenje, a svakoj imenici ukrasni pridjev to joj ga dado e prvi pjesnici. U èitavome h
valospjevu nema ni jedne jedine slike koju klasici nisu upotrijebili. Rat je lij
epo tkanje mu eva, a voda od maèa jest krv. More ima svoga boga, a oblaci pretkazuju
buduænost. Vje to si baratao rimom, aliteracijom, asonancom, du inama, umijeæima uèene re
torike, mudrim izmjenjivanjem stope. Kad bi se izgubila cjelokupna knji evnost Irs
ke - omen absit - mogla bi se bez ikakva gubitka obnoviti s pomoæu tvoje klasiène od
e. Tri-desetorica pisara dvaput æe je prepisati.
Nasta ti ina, a zatim nastavi:
- Sve je dobro, a ipak se ni ta nije dogodilo. U ilama krv ne teèe nimalo br e. Ruke ni
su posegnule za lukovima. Nitko nije problijedio. Nitko
88
nije izustio bojni poklik, nitko Vikinzima nije suprotstavio grudi. U roku od je
dne godine pozdravit æemo jo jedan hvalospjev, pjesnièe. U znak na ega odobravanja uzmi
ovo srebrno zrcalo.
- Zahvaljujem i razumijem - kaza pjesnik.
Zvijezde na nebu iznova krenu e svojom jasnom putanjom. Ponovo je zapjevao slavuj
u sak-sonskim umama, a pjesnik se vrati sa spisom, kraæim od prethodnoga. Nije ga p
onovio naizust; proèitao ga je vidljivo nesiguran, ispu tajuæi neke odlomke, kao da ih
ni on sam uopæe ne shvaæa ili ih ne eli oskvrnuti. Stranica bija e neobièna. Nije to -bi
o opis bitke, bila je to bitka. U ratnome mete u kome ahu se Bog koji je Trojedan i
Jedan, poganska bo anstva iz Irske kao i ona to æe vojevati, stotine godina kasnije,
na poèetku Stare Edde. Ni oblikom ne bija e manje osebujna. Imenica u jednini mogla
je zahtijevati glagol u mno ini. Prijedlozi bijahu izvan uobièajenih normi. Rogobatn
ost se izmjenjivala s milozvuèno æu. Metafore bijahu proizvoljne ili su se tako doimal
e.
Kralj izmijeni tek nekoliko rijeèi s ljudima od pera koji ga okru ivahu i ovako proz
bori:
- O tvom prvome hvalospjevu mogoh ustvrditi daje sretan sa etak svega onoga stoje
spjevano u
Irskoj. Ovaj pak nadma uje sve stoje prethodilo i ujedno sve to potire. Zadivljuje
, zaèuðuje i zablje -æuje. Neæe ga zavrijediti neznalice veæ oni uèeni, koji su u manjini.
ini primjerak bit æe pohranjen u krinji od bjelokosti. Od pera koje je proizvelo ta
ko velebno djelo mo emo jo oèekivati i kakvo uzvi enije djelo.
Dodao je s osmijehom:
- Likovi smo legendarnog spjeva i valja podsjetiti da u takvim spjevovima prednj
aèi broj tri.
Pjesnik se usudi promrmljati:
- Tri dara èarobnjakova, trijade i nesumnjivo Trojstvo.
Kralj nastavi:
- Uzmi ovu zlatnu masku kao zalog na eg odobravanja.
- Zahvaljujem i shvatio sam - kaza pjesnik. Vratio se toèno nakon godinu dana. Dvo
rski
stra ari zapazi e da pjesnik ne nosi rukopis. Kralj ga pogleda ne bez zaprepa tenja; b
ija e to gotovo drugi èovjek. Ne to, to nije vrijeme, bija e mu izboralo i izmijenilo lic
e. Oèi mu gledahu nekamo u daljinu, kao da su oslijepile. Pjesnik ga zamoli da nak
ratko porazgovara s njime. Robovi isprazni e odaju.
- Zar nisi sroèio odu? - upita Kralj.
I
- Jesam - turobno odvrati pjesnik. - Da mi je barem Krist, Gospod na Svevi nji, to
zabranio.
- Mo e lije ponoviti?
- Ne usuðujem se.
- Dajem ti smjelost koja ti nedostaje - na to æe Kralj.
Pjesnik kaza pjesmu. Bija e to samo jedan stih.
Ne odva iv i se izgovoriti ga naglas, pjesnik i njegov Kralj ga prebirahu po ustima,
poput skrovite molitve ili huljenja. Kralj se divio i zlopatio jednako kao i on
aj drugi. Obojica se pogleda e, vrlo blijedi.
- U godinama moje mladosti - progovori Kralj Oplovio sam prema zapadu. Na jednom
e otoku vid-jeh srebrne hrtove koji zadavahu smrt zlatnim veprovima. Na drugome
nahranismo se miomirisom èarobnih jabuka. Na treæem pak vidjeh ognjene bedeme. Na na
judaljenijemu od svih, nadsvoðena i viseæa rijeka brazda e nebo, a njenim vodama plov-
ljahu ribe i laðe. Èudesa su to, ne prispodobljuju se tvojoj pjesmi, koja ih u neku
ruku veæ sadr i. Kojom li si vrad binom do ao do toga?
- U zoru - reèe pjesnik - osvijestih se govoreæi neke rijeèi koje isprva ne shvatih. T
e rijeèi su spjev. Osjetih da sam poèinio grijeh, mo da onaj to ga Duh ne pra ta.
$
- Onaj to ga sada obojica dijelimo - procijedi Kralj. - Spoznali smo Ljepotu, koj
a je dar zabranjen ljudima. Sada je na nama da ga ispa tamo. Da-doh ti zrcalo i zl
atnu masku; evo treæeg poklona koji æe biti i posljednji.
U desnicu mu gurnu bode .
O pjesniku znamo da je sebi zadao smrt izlazeæi iz dvorca; o Kralju, daje prosjak
koji se potuca putovima Irske, gdje mu bija e kraljevstvo, i da nikada nije ponovi
o onu pjesmu.
Mrtdr
Moram upozoriti èitaoca da æe ove stranice to ih prenosim tra iti uzalud u Li-bellusu (
1615.) Adama od Bremena koji je, prema onome to se zna, roðen i umro u jedanaestom
stoljeæu. Lappenberg ih je prona ao u jednome rukopisu Bodleiane u Oxfordu i, zahval
jujuæi obilju nebitnih pojedinosti, ocijenio je daje to kasniji umetak, no objavio
ih je, kao zanimljivost, u svojim Analecta Germanica (Leipzig, 1894.). Mnijenje
pukog argentinskog amatera vrlo malo vrijedi; neka o njima èitatelj sudi kako mu
drago. Moj prijevod na panjolski nije doslovan, ali je vjerodostojan.
,,, 93
Adam od Bremena pi e:
»... Od naroda koji granièe s pustinjom to se prostire na drugoj obali Zaljeva, onkra
j zemlje u kojoj se koti divlji konj, spomena najdostojniji jest narod Urna. Nep
ouzdana odnosno prepuna izmi ljotina obavije tenost trgovaca, pogibeljnost onih stra
na kao i haranja nomada nikada mi ne dopus-ti e da dospijem do njihova podruèja. Ipa
k, poznato mije da se njihova nestalna i zabita seli ta nalaze u nizinama Visle. Z
a razliku od veda, Urni ispovijedaju iskonsku vjeru Isusovu, neokaljanu arija-niz
mom ili krvo ednim tovanjem demona, od kojih izvode svoju lozu kraljevske kuæe Engles
ke i drugih naroda na Sjeveru. Pastiri su, laðari, vraèevi, kovaèi maèeva i pletaèi. Uslij
ed ratnih nedaæa gotovo da ne oru zemlju. Ravnica, kao i plemena koja njome tumara
ju, pridonijeli su da su se veoma izvje tili u rukovanju konjem i lukom. Na poslje
tku èovjek uvijek poèinje slièiti svojim neprijateljima.-Koplja su im du a od na ih, jer s
u konjanièka, a ne pje adijska.
I
Kao to se mo e pretpostaviti, nepoznata im je upotreba pera, roga za crnilo i perga
menta. Slova urezuju kao to su na i stari urezivali rune koje
im je otkrio Odin, po to je visio na jasenu, Odin rtvovan Odinu, punih devet noæi.
Ovim opæenitim podacima dodat æu prièu o svom razgovoru s Islanðaninom Ulfom Sigurdar-so
nom, mu em ozbiljnim i odmjerenim na rijeèima. Sretosmo se u Uppsali, pored hrama. O
ganj drveta je ugasnuo; kroz nejednolike pukotine zida prodirala je studen i zor
a. Vani æe u snijegu ostaviti svoj oprezni biljeg sivi kurjaci to pro diru meso pogan
a namijenjenih trojici bogova. Na razgovor zapoèe na latinskom, kao to je obièaj meðu uèe
im ljudima, no ubrzo preðosmo na jezik sjevernjaka to se rasprostranjuje od Ultime
Thule sve do trgovi ta u Aziji. Èovjek kaza:
- Od roda sam skaldd; dovoljno mije bilo da doznam da se pjesni tvo Urna sastoji o
d jedne jedine rijeèi pa da poðem u potragu za tim i krenem putom koji æe me odvesti u
njihovu zemlju. Ne bez napora i muke stigoh nakon jedne godine. Bija e noæ; zapazih
da me ljudi koje sam putom susretao radoznalo gledaju, a dohvatila me i pokoja
kamenica. Ugledah sjaj neke kovaènice i uðoh.
Kovaè mi ponudi konak za tu noæ. Zva e se Orm. Jezik mu bija e vi e-manje na . Izmijenismo
vega nekoliko rijeèi. S njegovih usana prvi put èuh
i
94
J S...
ime kralja, koji se zva e Gunnlaug. Doznah da nakon posljednjeg rata nepovjerljivo
gleda na tudince, te da ih obièava raspeti na kri . Da izbjegnem tu sudbu, manje pr
imjerenu èovjeku negoli Bogu, latih se pisanja drape, iliti hvalospjevna sastava to
slavi pobjedu, ugled i milostivost kralja. Tek stoje nauèih naizust, kad po mene
doðo e dvojica ljudi. Ne htjedoh im predati svoj maè, ali dopustih da me povedu.
Zora jo uvijek bija e zvjezdana. Prijeðosmo dio zemlji ta medu kolibama. Govorili su mi
o piramidama; na prvome od trgova ugledah stup od uta drva. Na njegovu vr ku razab
rah crn lik nekakve ribe. Orm, koji nas je pratio, reèe mi da ta riba jest Rijeè. Na
sljedeæem trgu ugledah crven stup s jednim koturom. Orm ponovi daje to Rijeè. Zamol
ih ga neka mije ka e. Reèe mi daje on tek obièan zanatlija i daje ne zna.
Na treæemu trgu, koji bija e posljednji, ugledah stup obojen u crno, s nekakvim crte o
m koji sam zaboravio. Pri dnu bija e neki dugaèki ravni zid, kome ne mogoh nazrijeti
krajeva. Kasnije sam se uvjerio daje kru an, natkriven glinom, bez unutra njih vrat
a, i da potpuno opasuje grad. Konji privezani za gredu bijahu niski i dugodlaki.
Kovaèu
96
ne dopusti e da uðe. Unutra bija e ljudi bez oru ja, svi na nogama. Gunnlaug, kralj, koj
i bolova e, le a e poluzatvorenih oèiju na nekoj uzvisini, preko devinih ko a. Bija e to sp
ru en i uækast èovjek, ne to sveto i gotovo zaboravljeno; grudi mu bijahu izbrazdane star
im i dugaèkim o iljcima. Jedan od vojnika prokrèi mi put. Netko je donio harfu. Kleèeæi, t
ihim glasom zapjevah drapu. Nije nedostajalo retorièkih figura, aliteracija i nagl
asaka kakve ta pjesnièka vrsta zahtijeva. Ne znam da li ju je kralj razumio, no da
o mije srebrni prsten koji jo uvijek èuvam. Ispod jastuka uspio sam nazrijeti o tricu
bode a. Zdesna mu bija e ahovska ploèa, sa stotinjak polja i tek nekoliko porazbacanih
figura.
Stra a me odgurau prema dnu. Moje mjesto zauze neki èovjek i osta na nogama. Dirnu ic
e kao da ih ugaða te tihim glasom ponovi onu rijeè stoje ja htjedoh proniknuti, a ne
proniknuh. Netko kaza s po tovanjem: Sada neæe ni ta reæi.
Ugledah poneku suzu. Èovjek je podizao ili udaljivao glas, a gotovo jednaki akordi
bijahu jednolièni ili, bolje reèeno, beskonaèni. Volio bih da se to pjevanje produ i za
uvijek i da mi bude ivotom. Odjednom presta. Èuh tropot harfe kad je
97
pjevaè, bez sumnje iscrpljen, baci na pod. Iziðo-smo u neredu. Bijah meðu posljednjima
. Zaprepa ten, vidjeh da svjetlost jenjava.
Pre ao sam nekoliko koraka. Zaustavi me neèija ruka na ramenu. Reèe mi:
- Kraljev prsten bio ti je talisman, no uskoro æe umrijeti jer si èuo Rijeè. Spasit æu te
ja, Bjarni Thorkelsson. Od roda sam skaldd. U svome diti-rambu krv si nazvao vo
dom maèa, a bitku mu kom borbom. Pamtim da sam te figure èuo od oca moga oca. Ti i ja
smo pjesnici; spasit æu te. Ne odreðujemo sada svaku èinjenicu koja pobuðuje na e pjevanje
; to svodimo na jednu jedinu rijeè, a to jest Rijeè.
Odgovorih mu:
- Ne dospjeh je èuti. Molim te da mi ka e koja je.
Kolebao se nekoliko trenutaka i odvratio:
- Zakleo sam se da je neæu otkriti. tovi e, nitko ne mo e nièemu pouèiti. Sam je mora po
ti. Po urimo, jer ti je ivot u opasnosti. Sakrit æu te u svome domu, gdje se neæe usudi
ti da te tra e. Bude li vjetar povoljan, sutra æe otploviti prema Jugu.
Tako zapoèe pustolovina koja æe potrajati brojnih zima. Neæu raspredati o njenim pogib
eljima niti æu nastojati podsjeæati na cjelovit redoslijed
98
njenih nepostojanosti. Bio sam veslaè, trgovac robljem, rob, drvosjeèa, karavanski r
azbojnik, pjevaè, ispitivaè dubokih voda i kovina. Godinu dana trpio sam su anjstvo u
rudnicima ive, koji rasklimavaju zube. Zajedno s ljudima iz vedske vojevao sam u s
tra i Mikligarthra (Carigrada). Na obalama Azo-va voljela me ena koju neæu zaboraviti
; napustio sam je ili je ona napustila mene, to doðe na isto. Izdado e me, a i ja izd
adoh. Sudba me èesto navela da ubijam. Neki grèki vojnik me izazove i dade mi da bir
am izmeðu dvaju maèeva. Jedan od njih bija e èitav pedalj du i od drugoga. Shvatih da me p
oku ava zapla iti pa izabrah onaj kraæi. Upitao me za to. Odgovorih mu da je jednaki raz
mak od moje ake do njegova srca. Na jednoj od obala Crnoga mora nalazi se runski
nadgrobni natpis to ga ukle-sah svome drugaru Leifu Arnarsonu. Zajedno s Plavim l
judima iz Serklanda borio sam se protiv Saracena. Tijekom vremena bio sam to ta, no
taj je kovitlac bio dugotrajan san. Rijeè bija e ono su tinsko. Poneki put izgubih vj
eru u nju. Ponovih sebi daje besmisleno odreæi se lijepe igre kombiniranja lijepih
rijeèi i da nema razloga da se traga za jednom jedinom, mo da varljivom. To razmi lja
nje bija e jalovo. Neki misionar predlo io mije rijeè Bog,
QQ ,, ,..
to sam odbacio. Jedne zore na obalama neke rijeke koja se irila u more povjerovah
da sam do ao do otkriæa.
Vratih se u zemlju Urna i uz mnogo truda naðoh dom onoga pjevaèa.
Uðoh i kazah svoje ime. Veæ bija e noæ. Thor-kelsson mi s tla kaza da upalim vo tanicu na
bronèanom svijeænjaku. Lice mu je toliko ostarjelo da nikako nisam mogao odagnati po
misao da sam i ja ostario. Kao stoje uobièajeno, upitah ga za kralja. Odvratio mij
e:
- Vi e se ne zove Gunnlaug. Sada nosi drugo ime. Hajde, pripovijedaj mi o svojim p
utovanjima.
Uradih to najboljim redoslijedom i uz obilje pojedinosti koje ovdje ispu tam. Prij
e zavr etka priupitao me:
- Jesi li mnogo puta pjevao po onim zemljama?
To pitanje me iznenadi.
- Isprva - rekoh mu - pjevao sam da zaradim za ivot. Zatim me neka bojazan koju n
e shvaæam odbila od pjevanja i harfe.
- Dobro je - pristade on. - Mo e nastaviti s prièom.
Poslu ah ga. Potom uslijedi dugotrajna ti i-
na.
- to ti je dala prva ena koju si imao? - upitao me.
- Sve - odgovorih mu.
-1 menije ivot dao sva ta. Svima ivot daje sva ta, ali veæina to ne zna. Glas mi je umor
an, i prsti su mi slabi, ali slu aj me.
Izreèe rijeè Undr, to æe reæi èudo.
Osjetih se ponesen pjevanjem toga èovjeka na samrti, no u njegovu pjevu i u njegov
u suglasju vidjeh vlastita naprezanja, onu robinju koja mi dade iprvu ljubav, lj
ude koje sam pobio, studena svitanja, praskozorje nad vodom, vesla. Uzeh harfu i
zapjevah drugaèijom rijeèju.
- Tako je - na to æe on, i moradoh se primaknuti da ga èujem. - Shvatio si me.«
-im .. ..,___ r
¦opija èovjek^
Prozvaje Utopija, grèkom rijeèju kojoj
je znaèenje nema takva mjesta.
Quevedo
Ni
e postoje dva jednaka brda, ali na cijeloj zemaljskoj kugli ravnica je jedna te
ista. I ao sam putom u ravnici. Bez velike zna-^ ^li elje zapitao sam se jesam li u Ok
lahomi ili u Tek-sasu ili u predjelu to ga literati nazivaju pampa. Kao i inaèe, po
lako ponovih ove retke Emilija Ori-bea:
Usned paniène ravnice beskonaène i blizu Brazila,
koji narastaju i uveæavaju se. Put bija e neravan. Poèe padati ki a. Na dvije stotine il
i tri stotine metara ugledah svjetlost neke
. ............. 1Q2 .....
kuæe. Bija e niska i pravokutna i okru ena stablima. Vrata mi otvori neki tako visok èov
jek da me gotovo prestra io. Bija e odjeven u sivo. Osjetih da nekoga oèekuje. Na vrat
ima ne bija e kljuèanice.
Uðosmo u dugaèku prostoriju sa drvenim zidovima. Sa stropa je visjela svjetiljka koj
a je davala uækastu svjetlost. Stol me, iz nekog razloga, iznenadi. Na stolu bija e k
lepsidra, prva to sam je vidio, osim na ponekoj gravuri u èeliku. Èovjek mi pokaza je
dnu od stolica.
Poku ah na raznim jezicima, a nikako da se sporazumimo. Kad je progovorio, uèinio je
to na latinskom. Prikupih svoja veæ daleka maturantska sjeæanja i spremih se za raz
govor.
- Po ruhu - reèe mi - vidim da dolazi iz nekog drugog stoljeæa. Raznolikost jezika po
godovala je raznolikosti naroda pa èak i ratova; zemlja se vratila latinskom. Ima
i onih to strahuju da bi opet mogao degenerirati u francuski, u limuzinski ili u
pa-piamento, no opasnost nije neposredna. Uostalom, ne zanima me stoje bilo ni to
æe biti.
Ni ta ne rekoh, a on doda:
103
- Ako ti nije neugodno gledati drugoga kako jede, bi li mi se pridru io?
Shvatih daje primijetio moju tremu i rekoh da hoæu. Prijeðosmo neki hodnik s vratima
sa strane stoje vodio u malenu kuhinju u kojoj sve bija e od kovine. Vratismo se
s veèerom na pladnju: zdjelice s kukuruznim pahuljicama, grozd gro ða, neko nepoznato
voæe koje me okusom podsjeti na smokvu i veliki bokal vode. Mislim da nije bilo kr
uha. Crte lica moga domaæina bijahu o tre, a u oèima mu bija e ne to neobièno. Neæu zaborav
njegovo strogo i blijedo lice koje vi e neæu vidjeti. Pri govoru nije gestikulirao.
Sputavala me obveza upotrebe latinskog, no na kraju mu rekoh:
- Zar te ne iznenaðuje moj nenadani dolazak?
- Ne - odgovori mi. - Takvi posjeti dogaðaju nam se od stoljeæa do stoljeæa. Ne traju
dugo; najkasnije sutra bit æe u svome domu.
Dovoljna mi je bila odrje itost njegova glasa. Prosudio sam da bi bilo ra/borito p
redstaviti se:
- Ja sam Eudoro Acevedo. Roðen sam 1897., u gradu Buenos Airesu. Veæ sam navr io sedam
deset godina. Profesor sam engleske i amerièke knji evnosti te pisac fantastiènih prip
ovijetki.
- Sjeæam se da sam bez neugode proèitao -odvrati mi - dvije fantastiène pripovijesti:
Putovanja kapetana Lemuela Guillivera, koja mnogi smatraju istinitima, i Sumu T
heologicu. No nemojmo govoriti o èinjenicama. Èinjenice vi e nikome nisu va ne. To su pu
ke polazne toèke za izmi ljanje i umovanje. U kolama nas uèe sumnji i umijeæu zaboravljan
ja. Prije svega, zaboravljanja onoga to je osobno i lokalno. ivimo u vremenu, koje
je sukcesivno, ali poku avamo ivjeti suh specie aeternita-tis. Od pro losti nam osta
ju poneka imena, kojajezik nastoji zaboraviti. Izbjegavamo nepotrebne odre-cieno
sti. Nema kronologije ni historije. Nema ni statistike. Rekao si mi da se zove Eu
doro; ja ti ne mogu reæi kako se zovem, jer mi ka u netko.
- A kako ti se zvao otac?
- Nije se zvao.
Na zidu ugledah policu. Nasumce otvorih neku knjigu; slova bijahu jasna i neodgo
netljiva i rukom ispisana. Njeni uglasti redci podsjeti e me na ninski alfabet koj
i se, dodu e, upotrebljavao samo za nadgrobne natpise. Pomislih da su ljudi buduænos
ti ne samo vi i veæ i vje tiji. Nagonski pogledah duge i tanane prste toga èovjeka.
"1
104 ,.,.........
Ovaj mi kaza:
- Sada æe vidjeti ne to to nikada nisi vidio.
Pa ljivo mi pru i primjerak Morusove Utopije, tiskan u Baselu 1518. godine, u kojemu
su nedostajali listovi i ilustracije.
Ne bez nabusitosti, uzvratih:
- To je tiskana knjiga. Kod kuæe ih zacijelo ima vi e od dvije tisuæe, premda nisu ta
ko stare ni tako vrijedne.
Naglas proèitah naslov. On se nasmija.
- Nitko ne mo e proèitati dvije tisuæe knjiga. Za ova èetiri stoljeæa koliko ivim bit æe d
isam prema io pola tuceta. Osim toga, nije va no proèitati veæ nanovo èitati. Tisak, sada
ukinut, bio je jedno od najgorih ljudskih zala, jer je nastojao vrtoglavo umna ati
nepotrebne tekstove.
- U mojoj neobiènoj juèera njici - odvratih -prevladavalo je praznovjerje da se izmeðu s
vake veèeri i svakoga jutra zbivaju dogaðaji koje je sramota ne poznavati. Èitav je pl
anet bio prepun kolektivnih priviðenja, kao to su Kanada, Brazil, vicarski Kongo i Z
ajednièko tr i te. Gotovo nitko nije znao prethodnu povijest tih platonskih tvorevina,
..106.
ali su i te kako dobro znali i najsitnije pojedinosti s posljednjeg kongresa ped
agoga, o predstojeæem prekidu odnosa i o porukama to su ih slali predsjednici, a ra
zraðivao tajnikov tajnik uz opreznu neodreðenost koja je svojstvena tome soju.
Sve se to èitalo radi zaborava, da bi za koji sat sve to izbrisale druge otrcanost
i. Od svih funkcija, ona politièareva bila je bez sumnje najjavnija. Kakav ambasad
or ili ministar bija e neka vrsta ne-moænika kojega valja vozati u dugaèkim i buènim voz
ilima, okru ena motociklistima i grenadirima i -K3jem pomamnih snimatelja. Èini se k
ao da su im odrezali noge, govorila bi moja majka. Slike i tiskano slovo bijahu
stvarniji i od samih stvari. Istinito bija e tek ono stoje objavljeno. Esse estper
cipi (postojati znaèi biti snimljen) bija e poèetak, sredina i konac na eg neobiènog poima
nja svijeta. U juèera njici koja me dopala, èeljad bija e naivna; vjerovala je daje neka
roba dobra jer tako tvrdi i ponavlja upravo onaj koji ju je i proizveo. I kraðe b
ijahu èeste, premda svima bija e poznato da posjedovanje novca nikoga ne èini sretniji
m ili spokoj-nijim.
107
- Novac? - ponovio je. - Nema vi e onih koji pate od siroma tva, to bi bilo nepodnosi
vo; ni od bogatstva, to bi bio najnezgodniji oblik neodgo-jenosti. Svatko ima nek
u slu bu.
- Poput rabina - rekoh mu. Nije kanda shvatio, te nastavi:
- Nema ni gradova. Sudeæi po razvalinama grada Bahia Blanca, koje sam iz znati elje
istra io, nije mnogo izgubljeno. Buduæi da nema imovine, nema ni nasljedstva. Kad u
stotoj èovjek sazre, spremanje suoèiti se sa samim sobom i sa svojom samoæom. Veæ je zaèe
o jedno dijete.
- Dijete? - upitah.
- Da. Samo jedno. Nije preporuèljivo iriti ljudski rod. Ima onih koji misle daje o
n oruðe bo anstva kako bi postojalo saznanje o svemiru, ali nitko ne zna zasigurno d
a li to bo anstvo uopæe postoji. Vjerujem da se sada raspravlja o prednostima i nedo
stacima postupnog ili istodobnog samoubojstva svih ljudi na svijetu. No vratimo
se na oj temi.
Pristadoh.
- Po to navr i stotinu godina, pojedinac mo e bez ljubavi i prijateljstva. Ne prijete
mu bole tine i
sluèajna smrt. Bavi se kakvom umjetno æu, filozofijom, matematikom ili sam sa sobom ig
ra ah. Ubije se kad za eli. Èovjek je gospodar ivota, pa je, prema tome, i gospodar sv
oje smrti.
- Je li to neki citat? - upitah ga.
- Dakako. Preostaju nam jo samo citati. Jezik je sustav citata.
- A velika avantura moga doba, svemirska pu-tovanja? - priupitah.
- Veæ prije nekoliko stoljeæa odustali smo od tih premje tanja, koja zacijelo bijahu d
ivotna. Nikada nismo mogli pobjeæi od nekakvog ovdje i nekakvog sada.
S osmijehom je dodao:
- Uostalom, svakoje putovanje svemirsko. Iæi s jednog planeta na drugi isto je to i
iæi do majura preko puta. Kad ste u li u ovu sobu, izvodili ste svemirsko putovanje
.
- Tako je - odvratih. - Govorilo se i o kemijskim tvarima i zoolo kim ivotinjama.
Èovjek mi tada bija e okrenut leðima i gledao je kroz okna. Vani, ravnica se bjelasala
od tiha snijega i mjeseèine.
Usudih se upitati:
.,.109
- Ima li jo uvijek muzeja i biblioteka?
- Nema. elimo zaboraviti juèera njicu, osim za sastavljanje tu balica. Nema komemoracij
a ni stogodi njica ni slika mrtvih ljudi. Svatko mora za svoj raèun stvarati znanost
i i umjetnosti koje su mu potrebne.
- U tom sluèaju, svatko mora biti svoj vlastiti Bernard Shaw, svoj vlastiti Isus K
rist i svoj vlastiti Arhimed.
Potvrdio je bez rijeèi. Priupitah:
- to se dogodilo s vladama?
- Prema tradiciji, bivalo ih je sve manje. Pozivale su na izbore, objavljivale r
atove, nametale da bine, plijenile bogatstva, nareðivale uhiæenja, kanile nametnuti ce
nzuru, a nitko na ovom planetu nije za njih mario. Tisak je prestao objavljivati
 njihove priloge i slike. Politièari morado e potra iti èestita zanimanja; neki postado e
dobri glumci ili dobri nadrilijeènici. Stvarnost bez sumnje mora da je bila slo enij
a od ovoga sa etka.
Promijenio je ton i rekao:
- Izgradio sam ovu kuæu, koja je ravna svima drugima. Izradio sam ovaj namje taj i o
ve potrep tine. Obraðivao sam polje to ga drugi, kojima ne
I
vidjeh lica, zacijelo obraðuju bolje od mene. Mogu ti pone to pokazati.
Poðoh za njim u pokrajnu sobu. Pripalio je svjetiljku, koja je takoðer visjela sa st
ropa. U jednome kutu ugledah harfu s malobrojnim icama. Po zidovima bija e pravokut
nih platna na kojima su prevladavali tonovi ute boje. Nisu kanda potjecala od ist
e ruke.
- Ovo je moje djelo - izjavio je. Razgledah platna i zaustavih se pred najmanjim
, koje je prikazivalo odnosno sugeriralo zalazak
^sunca i koje je sadr avalo ne to beskonaèno.
- Ako ti se dopada, mo e ga ponijeti kao uspomenu na buduæeg prijatelja - rekao je mi
rnim gia-som.
Zahvalih mu, no zabrinula su me druga platna. Neæu ba reæi da bijahu bijela, veæ gotovo
bijela.
- Naslikana su bojama to ih tvoje stare oèi ne mogu vidjeti.
Nje ne ruke dotako e ice harfe i jedva da naèuh pokoji zvuk.
Tada se zaèu kucanje.
110
.... 111
U kuæu uðo e neka visoka ena i trojica--èetvorica mu karaca. Reklo bi se da su braæa ili d
h je vrijeme izjednaèilo. Moj je domaæin najprije poprièao s onom enom.
- Znao sam da veèeras neæe izostati. Jesi li viðala Nilsa?
- Vrlo rijetko. I dalje je sav predan slikarstvu.
- Nadajmo se, s vi e sreæe od oca. Rukopise, slike, namje taj, potrep tine; ni ta
nismo ostavili u kuæi.
ena je radila zajedno s mu karcima. Postid-jeh se zbog svoje slabosti koja mi gotov
o nije dopu tala da im poma em. Nitko nije zatvorio vrata te iziðosmo, krcati stvarima
. Primijetio sam daje krov dvovodan.
Nakon petnaest minuta hoda, skrenuli smo nalijevo. U pozadini sam nazreo ne to pop
ut kule, okrunjene kupolom.
- To je krematorij - reèe netko. - Unutra je smrtna odaja. Ka u da ju je izumio nek
i filantrop kome je ime, èini mi se, Adolf Hitler.
Èuvar, èiji me stas nije prenerazio, otvori nam eljeznu ogradu.
112
Moj domaæin apnu nekoliko rijeèi. Prije nego je u ao u ograðeni prostor, oprostio se odma
hnuv i nam.
- Opet æe snijeg - nagovijesti ona ena.
U svom pisaæem stolu u ulici Mexico èuvam ono platno to æe ga netko naslikati, za koju
tisuæu godina, pomoæu materijala rasutih po èitavom planetu.
.............113
Varfa
Prièa koju prenosim odnosi se na dvojicu ljudi, odnosno, toènije reèeno, na zgodu u ko
ju bijahu umije ana dvojica ljudi. Sam dogaðaj, nimalo neobièan ni fantastièan, manje je
znaèajan od naravi njegovih sudionika. Obojica su zgrije ila iz ta tine, no na vrlo r
azlièit naèin i s razlièitim ishodom. Ta anegdota (zapravo i nije mnogo vi e od toga) od
igrala se tek nedavno, u jednoj od Sjedinjenih Dr ava. Shvaæam da se nije ni mogla d
rugdje odigrati.
Potkraj 1961., na Teksa kom sveuèili tu u Au-stinu imao sam priliku nadugo razgovarati
s jednim od one dvojice, doktorom Ezrom Winthropom.
..114.
Bio je profesor staroengleskog (nije odobravao upotrebu rijeèi anglosaksonski, koj
a sugerira nekakvu tvorevinu sklepanu od dva dijela). Sjeæam se da mi je, ne protu
sloveæi mi ni jedan jedini put, ispravio mnogobrojne gre ke i ishitrena predmnijevan
ja. Reko e mi da na ispitima najradije ne formulira nijedno jedino pitanje; studen
ta bi naveo da raspreda o ovoj ili onoj temi, prepu tajuæi njegovu izboru sr problema
. Rodom iz Bostona, od stare puritanske korjenike, ulo io je nemalo truda da se pr
ilagodi obièajima i predrasudama Juga. Èeznuo je za snijegom, no primijetio sam da l
jude sa Sjevera uèe kako da se za tite od studeni, jednako kao i nas od vruæine. Jo mij
e uvijek u sjeæanju veæ pomalo izblijedjela slika povi eg èovjeka sijede kose, ne ba okre
tnog, ali sna nog. Jasnije pamtim njegovog kolegu Herberta Lockea, koji mi je dao
primjerak svoje knjige Toward a History of the Kenning, gdje se mo e proèitati da su
se Saksonci ubrzo oslobodili onih pomalo mehanièkih metafora (put kitov za more,
bojni soko za orla), dok su ih skandinavski pjesnici kombinirali i isprepletali
do nerazmrsivosti. Spomenuo sam Herberta Lockea jer i on pripada u moju pripovij
est.
, 115
Da prijeðem sada na Islanðanina Erica Ein-arssona, mo da pravog protagonista. Nikad ga
nisam vidio. U Teksas je do ao 1969., kad sam bio u Cambridgeu, ali pisma jednog
zajednièkog prijatelja, Ramona Martineza Lopeza, ostavila su me u uvjerenju da ga
poznajem do u tanèine. Znam da je naprasit, energièan i hladan; visok je i u zemlji
gdje su ljudi mahom visoki. Zbog riðe kose nije mogao izbjeæi da mu studenti ne pri ij
u nadimak Riði Erik. Smatrao je da slang, u svakom sluèaju pogre na uporaba jezika, st
ranca pretvara u uljeza pa on O. K. nikada nije prihvatio. Kao dobar istra ivaè nord
ijskih jezika, engleskog, latinskog i -premda to nije priznavao - njemaèkog, bez t
e koæa je sebi utro put na amerièka sveuèili ta. Prvi njegov rad bila je monografija o èeti
i èlanka to ih je De Quincey posvetio utjecaju koji je danski ostavio u jezerskom p
redjelu Westmorelanda. Za njom je uslijedila jo jedna monografija o narjeèju seljak
a u Yorkshireu. Obje studije bile su dobro primljene, ali Einarssonje mislio daj
e njegovoj karijeri potrebno i ne to to zapanjuje. Godine 1970. objavio je u Yaleu
opse no kritièko izdanje Maldonove balade. Bilje ke su neosporno odavale scholarship,
116
no stanovite hipoteze predgovora pobudile su poneku raspru u gotovo tajnovitim a
kademskim krugovima. Einarsson je, primjerice, tvrdio daje stil te balade srodan
, makar izdaleka, junaèkom fragmentu Finnsburha, a ne odmjerenoj retorici Beowulfa
, i da njegovo baratanje potresnim pojedinostima neobièno zorno nagovije ta metode k
ojima se sasvim opravdano divimo u islandskim sagama. Isto tako popravio je neko
liko poglavlja Elphinstonova teksta. Veæ je 1969. imenovan profesorom Teksa kog sveuèi
li ta. Na glasu su, na amerièkim sveuèili tima, uobièajeni kongresi germanista. Doktora Wi
n-thropa dopala je sreæa u prethodnome mandatu, u East Lansingu. Proèelnik odsjeka,
koji se spremao na slobodnu studijsku godinu, zamolio gaje neka razmisli o kandi
datu za sljedeæe zasjedanje u Wis-consinu. Uostalom, postojala su svega dvojica ka
ndidata: Herbert Locke ili Eric Einarsson.
Winthrop se, kao i Carlvle, bija e odrekao puritanske vjere svojih starih, ali ne
i osjeæaja za etiku. Nije odustao od toga da dade savjet; du nost mu bija e jasna. Her
bert Locke mu, jo od 1954., nije uskraæivao pomoæ za jedno bilje kama popraæeno izdanje j
unaèkog spjeva o Beowulfu koje
je, na nekim uèili tima, u upotrebi zamijenilo Klae-berovo izdanje; sada je kompilir
ao djelo vrlo korisno za germanistiku: englesko-saksonski rjeènik, koji æe èitaocima u t
edjeti traganje, poèesto beskorisno, po etimolo kim rjeènicima. Einarsson je bio znatn
o mlaði; njegova neobuzdanost pribavila mu je sveopæu nesklonost, ne iskljuèujuæi ni Win
thro-pa. Ono kritièko izdanje Finnsburha nemalo je pridonijelo tomu da mu se ime r
azglasi. Lako se upu tao u polemike; na Kongresu bi svoju ulogu odigrao bolje nego
utljivi i srame ljivi Locke. Win-throp bija e obuzet takvim razmi ljanjima kad se zbio
onaj dogaðaj .
U Yaleu se pojavio opse an èlanak o sveuèili noj nastavi knji evnosti i jezika Anglosakson
aca. Pri dnu posljednje stranice mogli su se proèitati providni inicijali E. E. uz
ime Teksas, kao da eli ukloniti svaku sumnju. Taj èlanak, napisan korektnim engles
kim kao u stranca, nije sadr avao ni najsitniju neuljudnost, ali je odisao izvjesn
om estinom. Otvoreno je iznosio da zapoèeti taj studij junaèkim spjevom o Beovvulfu,
djelom starijeg datuma ali pseudovergilijevskog i retorièkog stila, nije
.. 118
ni ta manje proizvoljno negoli zapoèeti studij engleskog zakuèastim Miltonovim stihovi
ma. Savjetovao je obrnuti kronolo ki redoslijed: poèeti s Grobnicom iz jedanaestog s
toljeæa, koja omoguæuje da se nazre sada nji jezik, a zatim se vraæati do ishodi ta. to se
pak tièe Beowulfa, dovoljan je poneki odlomak izvuèen iz dosadnog zbira od tri tisuæe
stihova; primjerice, pogrebni obredi Scvlda, koji se vraæa moru, a do ao je iz mora.
Niti jednom nije spomenuto Winthropovo ime, no ovaj je neprestano osjeæao alac. Ta
mu je okolnost bila manje va na -od èinjenice daje opovrgavana njegova pedago ka meto
da.
Preostajalo je jo malo dana. Winthrop je elio biti pravièan te nije mogao dopustiti
da onaj Ein-arssonov napis, koji su veæ mnogi proèitali i prokomentirali, utjeèe na nj
egovu odluku. Ta mu je odluka zadala nemalo muke. Jednoga jutra Winthrop je pora
zgovarao sa svojim efom; tog istog popodne -va Einarsson je primio slu beni nalog d
a otputuje u Wisconsin.
Uoèi devetnaestog o ujka, dana odlaska, Einarsson se pojavio u uredu Ezre Winthropa.
Do ao
.119
se oprostiti i zahvaliti mu. Jedan od prozora gledao je na strmu ulicu s drvored
om, a okru ivale su ih police s knjigama; Einarsson je za tili èas prepoznao prvo iz
danje Edda Islandorum, uvezano u pergament. Winthrop je odgovorio da zna da æe Ein
arsson dobro obaviti svoj zadatak, da mu nema na èemu zahvaljivati. Ako se ne vara
m, razgovor se oduljio. - Da govorimo otvoreno - kaza Einarsson. -Ako mi doktor
Lee Rosenthal, na ef, ukazuje èast povjeriv i mi zadatak da nas zastupam, na sveuèili tu
ema bruco a kome nije poznato da on to èini po va emu savjetu. Nastojat æu da vas ne izn
evjerim. Dobar sam germanist; jezik moga djetinjstva jest jezik saga, a anglosak
sonski izgovaram bolje od mojih britanskih kolega. Moji studenti ka u cyn-ing, a n
e cunning. Znaju i to da im je u dvorani pu enje strogo zabranjeno i da se ne smij
u pojavljivati preru eni kao hippies. to se pak tièe mog izigranog suparnika, bilo bi
krajnje neukusno kad bih ga kritizirao; njegov Kenningpokazuje daje prouèio ne sa
mo originalne izvore veæ i znaèajne radove Meissnera i Marquardta. Okanimo se tih tr
ica. Vama, doktore Winthrop, dugujem osobno obja njenje. Svoju sam domovinu napust
io potkraj 1967. godine. Kad se netko odluèi iseliti u neku daleku
120
zemlju, neizbje no mu se nameæe obveza da u toj zemlji napreduje. Dva moja prvotna d
jelca, striktno filolo ke naravi, imala su za cilj samo to da doka u moju sposobnost
. To, oèito, nije bilo dovoljno. Oduvijek me zanimala balada o Maldonu koju mogu p
onoviti naizust, uz poneko ispu tanje. Postigao sam da uprava Yalea objavi moje kr
itièko izdanje. Kao to znate, taje balada zapis o jednoj skandinavskoj pobjedi, ali
to se tièe stava daje utjecala na kasnije islandske sage, smatram daje to nedopust
ivo i apsurdno. Uvrstio sam to kako bih polaskao èitateljima s engleskog govornog
podruèja. ^ Sada sti em do onog bitnog: moje polemièke bilje ke u Yale Monthly. Kao to zn
ate, ona obrazla e, odnosno eli obrazlo iti moj sustav, ali smi ljeno preuvelièava nedost
atke va eg sustava koji studentima, zauzvrat to im nameæe dosadu od triju tisuæa zakuèast
ih i uzastopnih stihova koji pripovijedaju smu enu prièu, pru a obilan rjeènik to æe im om
guæiti da u ivaju, ukoliko veæ nisu od toga odustali, u korpusu anglosaksonske knji evno
sti. Moja prava nakana bila je da poðem u Wisconsin. Vi i ja, dragi moj prijatelju
, znamo da su kongresi gluposti koje nas izla u nepotrebnim tro kovima, ali zato mog
u uljep ati neèiji curriculum.
191
Winthrop ga zaèuðeno pogleda. Bio je inteligentan, no bio je sklon tome da sve uzima
ozbiljno, pa èak i kongrese i svemir, to zaista mo e biti kozmièka ala. Einarsson nasta
vi:
- Mo da se sjeæate na eg prvog razgovora. Stigao sam iz New Yorka. Bila je nedjelja; s
veuèili na blagovaonica bila je zatvorena pa smo na ruèak po li u Nighthawk. Tada sam to t
nauèio. Kao pravi Europljanin, oduvijek sam pretpostavljao da je va graðanski rat bi
o kri arski pohod protiv robo-vlasnika; vi ste dokazivali da je Jug bio u pravu ka
d se elio odvojiti od Unije i zadr ati svoje institucije. Da biste potkrijepili svo
ju tvrdnju, rekli ste da ste sa Sjevera i da je jedan od va ih predaka vojevao u r
edovima Henrija Hallecka. Isto ste tako isticali odva nost snaga Konfederacije. Za
razliku od ostalih, ja gotovo odmah znam tko je onaj drugi. To mi je jutro bilo
dovoljno. Shvatio sam, dragi moj Winthrope, da vama upravlja ona neobièna amerièka
strast prema nepristranosti. Prije svega, elite biti fairminded. Upravo zato to st
e èovjek sa Sjevera, nastojali ste shvatiti i opravdati stvar Juga. Èim sam doznao d
a moje putovanje u Wisconsin zavisi od nekoliko va ih rijeèi Rosenthalu, odluèio sam i
skoristiti ono svoje sitno otkriæe. Shvatio sam da je
najdjelotvorniji naèin da pridobijem va glas upravo taj da opovrgnem metodologiju k
oje se na katedri vi vazda pridr avate. Smjesta sam napisao onu svoju tezu. Obièaji
kojih se Monthly pridr ava, prinudili su me da se poslu im inicijalima, no poduzeo s
am sve moguæe kako ne bi ostao ni traèak sumnje o autorovu identitetu. Èak sam ga povj
erio mnogim kolegama.
Nasta duga utnja. Prvi je prekinu Winthrop.
- Sada shvaæam - kaza. - Ja sam stari prijatelj Herbertov, èiji rad cijenim; vi ste
me, izravno ili neizravno, napali. Uskratiti vam svoj glas u neku raku predstavl
jalo bi odmazdu. Usporedio sam zasluge obojice, a ishod vam je poznat.
Dodao je, kao da naglas razmi lja:
- Mo da sam popustio ta tini, da ne ispadnem osvetoljubiv. Kao to vidite, va a se vark
a nije izjalovila.
- Varka je prava rijeè - odvrati Einarsson - no ne kajem se zbog onoga to sam uèinio.
Postupit æu kako bude najbolje za na e uèili te. I zbog svega toga odluèio sam poæi u Wisc
nsin.
- Prvi moj Viking - izlanu Winthrop i pogleda ga u oèi.
.122..
,123
- Jo jedna romantièna praznovjerica. Nije dovoljno da netko bude Skandinavac pa da
potjeèe od Vikinga. Roditelji mi bijahu dobri pastori evan-gelièke crkve; poèetkom de
setog stoljeæa moji su stari mo da bili dobri sveæenici Thorovi. U mojoj obitelji, kol
iko mije poznato, nije bilo pomoraca.
- U mojoj ih je bilo mnogo - odgovori Win-throp. - Ipak, nismo ba toliko razlièiti.
Sjedinjuje nas jedan grijeh: ta tina. Vi ste me posjetili da biste se razmetali s
vojom dovitljivom varkom; ja sam vas podupro da se podièim time to sam ispravan èovje
k.
- Sjedinjuje nas ne to drugo - odvrati Einars-son. - Dr avljanstvo. Ja sam amerièki gr
aðanin. Ovo je moje mjesto, a ne tamo nekakva Ultima Thule. Vi æete, pak, reæi da putn
a isprava ne preinaèuje æud èovjeka.
Stisnu e jedan drugom ruke i oprosti e se.
124
Avelino ArredoHdo
Dogaðaj se zbio u Montevideu 1897. godi-ne. Svake subote prijatelji bi zauzeli ist
i stol sa strane u kavani Globus, poput doliènih siromaha koji znaju da ne mogu po
kazati svoj dom ili koji ga izbjegavaju. Svi bijahu iz Montevidea; isprva im se
nije bilo lako sprijateljiti s Arredondom, èovjekom iz unutra njosti koji se nikako
nije povjeravao niti je postavljao pitanja. Imao je tek ne to vi e od dvadeset godin
a; bio je suhonjav i crnoput, onizak i mo da pomalo nespretan. Lice bi mu bilo got
ovo anonimno da ga nisu isticale oèi, u isti mah pospane i energiène. Kao trgovaèki po
moænik u sitnièariji u
125
ulici Buenos Aires, u slobodnim je trenucima studirao pravo. Dok su drugi osuðival
i rat koji je harao zemljom i to gaje, po sveopæem mnijenju, predsjednik otezao iz
nedostojnih razloga, Arredondo je utio. utio je i onda kad su mu se rugali daje krt
.
Malo nakon bitke kod mjesta Cerros Blan-cos, Arredondo kaza svojim drugovima da
ga neko vrijeme neæe vidjeti jer mora poæi u Mercedes. Ta vijest nikoga nije zabrinu
la. Netko mu reèe neka pripazi na gauèe Aparicija Saravije; Arredondo s osmijehom od
govori da se ne boji bijelih. Taj netko, koji se uèlanio u stranku, na to ni ta ne k
aza.
Te e mu je pao rastanak od Clare, njegove zaruènice. Oprostio se od nje gotovo tim i
stim rijeèima. Upozorio ju je neka ne oèekuje pisma jer æe biti jako zauzet poslom. Cl
ara, koja nije obièavala pisati, sve to prihvati bez prigovora. Oboje su se jako v
oljeli.
Arredondo je ivio u predgraðu. Poslu ivala ga je neka mulatkinja, koja je imala isto
prezime jer su njeni stari bili robovi obitelji u doba rata za nezavisnost. Bila
je to potpuno povjerljiva ena; naredio joj je da svakome tko bi ga tra io ka e da se
126
on nalazi na selu. U sitnièariji je veæ primio posljednju plaæu.
Preselio se u jednu sobu u dnu kuæe, koja je gledala na zemljano dvori te. Taje mjer
a bila nepotrebna, ali mu je pomagala da zapoène samovanje koje mu je nametnula vl
astita volja.
S uzane eljezne postelje, u kojoj se vraæao navici popodnevnog odmaranja, pomalo tu n
o promatrao je praznu policu. Rasprodao je sve svoje knjige, èak i ud benike prava.
Preostala mu je samo Biblija, koju nikada ranije nije èitao niti ju je tada uspio èi
tavu proèitati.
Prelistao ju je stranicu po stranicu, ponekad sa zanimanjem, ponekad s dosadom,
i sebi nametnuo obvezu da æe napamet nauèiti poneko poglavlje Izlaska i zavr etak Prop
ovjednika. Nije se trudio da shvati ono to èita. Bio je slobodouman, no ipak nije p
ropu tao da mu i jedna noæ promakne, a da ne ponovi Oèena jer je to bio obeæao svojoj maj
ci kad je do ao u Montevideo. Ako bi iznevjerio to sinovsko obeæanje, to bi mu moglo
donijeti nesreæu.
Znao je da mu je cilj jutro dvadeset petog kolovoza. Znao je toèan broj dana koje
mora prespavati. Kad se veæ jednom domogne cilja, vrijeme æe
...............^........... 127
prestati ili, bolje reèeno, nije nimalo va no to æe se zatim dogoditi. Oèekivao je taj da
tum poput èovjeka koji oèekuje kakvu sreæu i osloboðenje. Zaustavio je sat da ga neprest
ano ne pogledava, ali svake noæi, kad bi zaèuo dvanaest mraènih otkucaja zvona, otkida
o bijedan list kalendara i pomislio: jedan dan manje.
Isprva je htio izgraditi nekakvu rutinu. Pijuckati mate, pu iti cigarete koje je s
avijao od crnog duhana, èitati i ponovo prijeæi odreðen obrok stranica, nastojati pora
zgovarati s Clementinom kad bi mu donijela jelo na pladnju, prije ga enja svijeæe po
navljati i dotjerivati svoju izjavu. Nije bilo lako razgovarati s Clementinom, en
om koja je veæ dobrano za la u godine, jer joj se pamæenje zaustavilo na selu i na seo
skoj svakodnevici.
Raspolagao je i ahovskom ploèom na kojoj je odigravao zbrkane partije koje nikako n
ije privodio kraju. Nedostajala mu je jedna kula koju je obièno nadomje tao metkom i
li novèiæem.
Da bi ispunio vrijeme, Arredondo je svako jutro pospremao sobu krpom i metlom i
tjerao paukove. Mulatkinji se nije dopadalo stoje spao na te poslove koji su pri
padali u njenu nadle nost, a koje on, uostalom, nije niti umio obavljati.
Rado bi se probudio kad je sunce veæ jako visoko, ali navika da se budi u svitanje
bila je jaèa od njegove volje. Silno je èeznuo za prijateljima, a znao je bez gorèine
da oni ne èeznu za njim, s obzirom na njegovu nesavladivu povuèenost. Jedne veèeri ra
spitivao se o njemujedan od njih, ali je bio otpravljen iz ve e. Mulatkinja ga nij
e poznavala; Arredondo nikada nije doznao tko je to bio. Kao strastvenom èitatelju
novina, bilo mu je te ko odreæi se tih muzeja prolaznih sitnica. Nije bio èovjek od r
azmi ljanja odnosno umovanja.
Dani i noæi bijahu mu jednaki, no najte e su «m padale nedjelje.
Sredinom srpnja nasluti daje poèinio gre ku rasparèav i vrijeme, koje nas ionako nosi. T
ada je pustio da mu ma ta bludi prostranom urugvajskom zemljom, sada okrvavljenom,
neravnim poljima Santa Irene, gdje je pu tao zmajeve, arenim konjiæem koji je veæ zaci
jelo uginuo, pra inom stoje nadi e stoka kad je tjeraju gonièi, umornom dili ansom koja
je svaki mjesec stizala iz gradiæa Fray Bentos s tovarom trièarija, zaljevom La Agra
ciada, gdje su se iskrcala trideset i trojica osloboditelja, Hervide-rom, planin
skim grebenima, brdima i rijekama, brijegom Cerro na koji se uspeo sve do svjeti
onika,
128.....
^ u...
misleæi da mu na objema obalama La Plate nema premca. S brijega nad zaljevom, u mi
slima, jednom prijeðe na onaj brijeg na urugvajskome grbu, a onda je zaspao.
Svake noæi promjena vjetra donosila je svje inu koja je pogodovala snu. Nikad ga nij
e morila nesanica.
Svim svojim biæem volio je zaruènicu, ali vele da èovjek ne smije misliti na ene, nadas
ve kad mu nedostaju. Selo ga je priviklo na èednost. to se pak tièe drugog posla ...
nastojao je to manje misliti na èovjeka kojeg je mrzio.
Pratio gaje um ki e na krovu.
Zatvoreniku ili slijepcu vrijeme protjeèe nizvodno, kao po blagoj padini. Negdje n
a polovini svoje osamljenosti Arredondo je ne jednom u ivao u tom vremenu bez vrem
ena. U prvome dvori tu bija e cisterna sa abom na dnu; nikada mu nije palo na pamet d
aje abino vrijeme, koje granièi s vjeè-no æu, upravo ono to i sam tra i.
Kad se onaj datum pribli io, ponovo se javi nestrpljenje. Jedne veèeri nije vi e mogao
izdr ati i izi ao je na ulicu. Sve mu se èinilo razlièito i veæe. Zamaknuv i iza ugla, ugl
dao je nekakvu svjetlost i u ao u krèmu. Da bi opravdao svoju prisutnost,
naruèi gorki liker. Nalakæeni na tezgu, neki su vojnici razgovarali. Jedan od njih r
eèe:
- Poznato vam je daje izrièito zabranjeno davati vijesti o bitkama. Juèer poslije po
dneva dogodilo nam se ne to to æe vas zabaviti. Ja i nekoliko drugova iz kasarne prol
azili smo ispred novina La Razon. Izvana zaèusmo neki glas koji je kr io tu naredbu.
Odmah smo upali. U redakciji je bilo mraèno kao u rogu, no mecima smo obasuli nek
oga tko je i dalje govorio. Kad je umuknuo, potra ili smo ga da ga izvuèemo za noge,
ali vidjeli smo nekakav stroj koji zovufonografi koji sam govori.
** Svi su se nasmijali.
Arredondo je utio. Vojnik mu reèe:
- No, seljo, kako vam se sviða ta nepodop tina?
Arredondo je uporno utio. Onaj u uniformi unese mu se u lice i kaza:
- Smjesta vièi: ivio predsjednik nacije, Juan IdiarteBorda!
Arredondo se nije oglu io o zapovijest. Usred podrugljivih aplauza doèepao se vrata.
Posljednja pogrda dopre do njega kad je veæ bio na ulici:
- Strah je velika stvar jer gu i srd bu.
Ponio se poput kukavice, no znao je da to nije. Polako se vratio kuæi.
Dvadeset i petog kolovoza, Avelino Arredon-do se probudio postoje veæ pro lo devet s
ati. Najprije je pomislio na Claru, a tek zatim na datum. S olak anjem pomisli: Zb
ogom du nosti èekanja. Evo, sti e mi i taj dan.
Obrijao se bez urbe, te se u zrcalu suoèio s licem koje bija e svagda nje. Izabra crven
u kravatu i najbolju odjeæu. Kasno je ruèao. Sivo nebo prijetilo je ki icom; uvijek ga
je zami ljao obasjano. Prostruji njime nekakav osjeæaj gorèine dok je zauvijek napu tao
onu vla nu sobu. U ve i susretne mulat-kinju i dade joj posljednje novce koji su mu
preostali. Na natpisu eljezarije ugleda arene rombove i pomisli da vi e od dva mjese
ca nije o njima razmi ljao. Zaputio se prema ulici Sarandi. Bio je praznièki dan, pa
je na ulici bilo vrlo malo svijeta.
Nisu jo odbila tri sata kad je stigao na stolni trg. Tedeum je veæ zavr io; grupa gos
pode, vojnih lica i prelata silazila je sporim stepeni tem hrama. Na prvi pogled s
u cilindri, neki jo uvijek u ruci, odore, rojte, oru je i mantije mogli stvoriti pr
ivid da ih je mnogo; zapravo, nije ih bilo vi e od tridesetak. Arredondo, koji nij
e osjeæao strah, osjeti neku
vrstu po tivanja. Upitao je koji je predsjednik. Od-govori e mu:
- Onaj uz nadbiskupa s mitrom i biskupskim tapom.
Izvukao je pi tolj i opalio.
Idiarte Borda uèini nekoliko koraka, pade potrbu ke i razgovijetno kaza: Pogiboh.
Arredondo se predao vlastima. Kasnije je izjavio:
- Ja sam Crveni i ka em to sasvim ponosno. Zadao sam smrt predsjedniku, koji je iz
nevjerio i okaljao na u stranku. Raskinuo sam s prijateljima i
-,sa zaruènicom kako ih ne bih uvlaèio u to; novine nisam pogledao da ne bi tkogod m
ogao reæi da su me one potaknule. Taj èin pravde pripada meni. A sada, neka mi sude.
Èinjenice su se zacijelo odigrale ovako, mada slo enije; mogu sanjati da su se ovako
odigrale.
J33,
Ploèica
Drvosjeèa sam. Moje ime nije va no. Koliba u kojoj se rodih i u kojoj æu uskoro morati
umrijeti nalazi se na rubu ume. Za umu ka u da se prostire sve do mora koje okru uje èi
tavu zemlju i kojim se kreæu drvene kuæe poput ove moje. Ne znam; nikada to nisam vi
dio. Nisam vidio ni drugi kraj ume. Moj stariji brat, dok bija-smo djeca, natjera
o me da se zakunem da æemo nas dvojica posjeæi èitavu umu sve dok ne ostane ni jedno je
dino stablo. Brat mi je umro, pa sada tragam i tragat æu i nadalje za neèim drugim.
Prema zapadu protjeèe rjeèica u kojoj umijem loviti ribu golom rukom. U umi ima vukov
a, no vukovi me ne stra e, a sjekira me nikada nije iznevjerila. Nisam
134
brojio svoje godine. Znam kako ih je mnogo. Oèi mi vi e ne vide. U zaseoku, kamo vi e
ne zalazim jer bih se izgubio, na glasu sam kao tvrdica, no to lije mogao u tedjeti
 umski drvosjeèa?
Vrata svoga doma zatvaram kamenom kako mi snijeg ne bi ulazio. Jedne veèeri zaèuh te k
e korake, a zatim i lupanje. Otvorih te uðe neki neznanac. Bija e to visok i star èovj
ek, ogrnut izlizanim gunjem. Lice mu bija e pro arano o iljkom. Godine su mu kanda dal
e vi e odluènosti nego slabosti, ali opazih da te ko hoda bez pomoæi tapa. Izmije-nismo n
ekoliko rijeèi kojih se ne sjeæam. Napokon reèe:
~.> - Nemam kuæe ni kuæi ta i spavam gdje stignem. Obi ao sam èitavu Saksoniju.
Te su rijeèi prilièile njegovoj starosti. Moj je otac vazda prièao o Saksoniji; sada s
vijet ka e Engleska.
Imao sam kruha i ribe. Nismo govorili za vrijeme jela. Poèe ki iti. Od ko a mu raspros
trijeh le aj na zemljanom podu, gdje je umro moj brat. Kad se spustila noæ, zaspasmo
.
Razdanjivalo se kad iziðosmo iz kuæe. Ki a je bila prestala i zemlja bija e prekrivena s
vje im snijegom. Ispade mu tap te mije naredio da mu ga podignem.
.136..
- Za to da te poslu am? - rekoh mu.
- Zato to sam kralj - odvratio je. Pomislih daje lud. Pokupih tap i dadoh mu
ga. Progovorio je izmijeniv i ton:
- Ja sam kralj Secgena. Mnogo sam ih puta u te koj bitci doveo do pobjede, ali u p
resudnom trenutku izgubih kraljevstvo. Ime mije Isera, a od korjenike sam Odinov
e.
- Ja ne tujem Odina - odgovorih mu. - tujem Krista.
Kao da me nije èuo, nastavio je:
- Obilazim staze progonstva, no jo uvijek sam kralj jer imam ploèicu. Hoæe lije vidje
ti?
Rastvorio je ko èatu aku. U ruci nije nièega bilo. Bija e prazna. Tek tada primijetih da
ju je uvijek dr ao stisnutu.
Pozorno me gledajuæi, reèe:
- Mo e je dodirnuti.
Pomalo sumnjièavo stavih mu vr ak prstiju na dlan. Osjetih ne to hladno i ugledah neka
kvo svjetlucanje. Ruka se naglo zatvori. Ni ta nisam kazao. On nastavi strpljivo,
kao da prièa s kakvim djetetom:
- To je Odinova ploèica. Ima samo lice. Na zemlji ne postoji ni ta drugo to bi imalo
jednu stranu. Sve dok bude u mojoj ruci bit æu kralj.
136
- Je li zlatna? - upitah.
- Ne znam. To je Odinova ploèica i ima samo
lice.
Tada me spopade gramzljivost da se domog-nem te ploèice. Kad bi bila moja, mogao b
ih je zamijeniti za zlatnu polugu i bio bih kralj.
Onome skitnici, koga i dan-danas mrzim, ka-zah:
- U kolibi imam skrivenu krinju s novcima. Od zlata su i blistaju kao sjekira. Da
dne li mi tu Odinovu ploèicu, dajem ti krinju.
Tvrdoglavo je rekao: ,. - Neæu.
- Tada - kazah - mo e produ iti svojim putem.
Okrenuo mi je leða. Jedan udarac sjekirom po potiljku bio je sasvim dovoljan da po
srne i padne, no u padu je otvorio ruku te u zraku ugledah bljesak. Sjekirom dob
ro obilje ili mjesto, a mrtvaca od-vukoh do potoka koji bija e jako nabujao. Bacih g
a u nj.
Kad sam se vratio do kuæe, potra ili onu ploèicu. Ne naðoh je. Veæ je godinama tra im.
137 .....
o
... thy rope ofsands ... George Herbert (1593.-1623.)
Crta se sastoji od beskonaènog broja toèaka; ploha, od beskonaènog broja crta; volumen
, od beskonaènog broja ploha; hipervolumen, od beskonaènog broja volumena ... Ne, za
ista nije to, more geometrico, najbolji naèin da zapoènem pripovijest. Tvrditi da je
istinita sada je veæ kon-vencionalnost koja se odnosi na svaku fantastiènu pripovij
est; ova moja nesumnjivo/as^ istinita.
ivim sam, na èetvrtom katu u ulici Belgra-no. Prije nekoliko mjeseci, predveèer, zaèuh
kucanje na vratima. Otvorih i uðe neki neznanac. Bija e to visok èovjek, nerazgovijetn
ih crta lica. Mo da ih je tako vidjela moja kratkovidnost. Svekoliki mu je izgled
odavao dolièno siroma tvo. Bija e odjeven u sivo, a u ruci je nosio sivi kovèeg. Zaèas osj
etih
138
daje stranac. Isprva sam povjerovao daje star; zatim sam uoèio da me prevarila nje
gova rijetka plava kosa, gotovo bijela, kao u Skandinavaca. Tijekom na eg razgovor
a, koji je potrajao nepuni sat, doznao sam daje s Orknejskih otoka.
Pokazah mu stolicu. Èovjek je naèas oklijevao da progovori. Odisao je melankolijom,
kao i ja sada.
- Prodajem biblije - reèe mi. Pomalo cjepidlaèki odvratih mu:
- U ovoj kuæi ima nekoliko engleskih biblija, ukljuèiv i onu prvu, od Johna Wyclifa. I
mam i bibliju Cipriana de Valere, Luterovu, koja je u knji evnom pogledu najgora,
ijedan latinski primjerak Vulgate. Kao to vidite, biblije mi ba ne nedostaju.
Nakon stanke, odgovorio mije:
- Ne prodajem samo biblije. Mogu vam pokazati jednu svetu knjigu koja æe vas mo da z
animati. Nabavio sam je na granici Bikanira.
Otvorio je kovèeg i stavio je na stol. Bija e to svezak formata osmine tabaka, uveza
n u platno. Bez sumnje je pro ao kroz mnoge ruke. Razgledah ga; iznenadi me njegov
a neobièna te ina. Na hrptu je stajalo Holy Writ, a ispod toga Bombay.
- Vjerojatno je iz devetnaestog stoljeæa - pri-mijetih.
- Ne znam. Nikada to nisam doznao - glasio je odgovor.
Otvorih knjigu nasumce. Slova mi bijahu strana. Stranice, koje mi se uèini e izlizan
e i lo e otisnute, bijahu tiskane u dva stupca poput kakve biblije. Tekst bija e zbi
jen i rasporeðen u versete. U gornjem uglu stranice bijahu arapske brojke. Pa nju mi
privuèe to stoje parna stranica mogla imati broj (recimo) 40514, a sljedeæa, neparn
a, 999. Okrenuh stranicu; poleðina bija e numerirana s osam znamenki. Na njoj je bil
a neka sitna ilustracija, kao to je uobièajeno u rjeènicima: sidro nacrtano perom, ka
o nevjestom rukom kakva djeteta.
Tada mi neznanac kaza:
- Dobro je pogledajte. Nikad je vi e neæete vidjeti.
Bija e i nekakve prijetnje u toj tvrdnji, ali ne i u glasu. Zagledah se u to mjest
o i zatvorih knjigu. Smje taje otvorih. Uzalud sam tra io sliku sidra, stranicu po s
tranicu. Da prikrijem zbunjenost, rekoh mu:
- Posrijedi je verzija Svetog pisma na nekom indijskom jeziku, zar ne?
..1.40.:
- Nije - odvratio je.
Zatim je spustio glas kao da æe mi povjeriti kakvu tajnu:
- Nabavio sam je u nekom selu u ravnici, u zamjenu za nekoliko rupija i Bibliju
. Njen posjednik nije umio èitati. Slutim daje on u toj Knjizi nad knjigama vidio
nekakav amulet. Bio je iz najni e kaste; ljudi nisu smjeli stati na njegovu sjenu,
a da se ne izlo e pogibelji od zaraze. Rekao mije da se ta njegova knjiga naziva
Knjiga od pljeska, jer ni toj knjizi ni pijesku nema poèetka ni kraja.
Zamolio me da potra im prvi list. ~, Lijevu sam ruku polo io na naslovnu stranicu i
otvarao knjigu s palcem gotovo slijepljenim uz ka iprst. Sve je bilo uzalud: uvije
k bi se izmeðu naslovne stranice i ruke isprijeèilo nekoliko listova. Kao da su navi
rali iz knjige.
- Sada potra ite kraj.
I u tome sam do ivio neuspjeh; glasom koji kao da nije bio moj jedva sam uspio pro
mucati:
- To nije moguæe.
Jo uvijek tihim glasom, prodavaè biblija mi kaza:
- Nije moguæe, ali ipak/e,s7. Broj stranica ove knjige je upravo beskonaèan. Nijedna
nije prva;
nijedna nije posljednja. Ne znam za to su tako proizvoljno numerirane. Mo da zato da
dadu naslutiti kako èlanovi beskonaènog niza dopu taju bilo koji broj.
Zatim, kao da naglas razmi lja:
- Ako je svemir beskonaèan, onda se nalazimo u bilo kojoj toèki svemira. Ako je vrij
eme beskonaèno, onda se nalazimo u bilo kojoj toèki vremena.
Njegova su mi razmi ljanja zasmetala. Upitah ga:
- Vi ste bez sumnje religiozni?
- Jesam, prezbiterijanac sam. Savjest mi je èista. Uvjeren sam da nisam nasamario
domoroca kad mu onomad dadoh Rijeè Gospodnju u zamjenu za njegovu ðavolju knjigu.
Uvjerih ga da nema to sebi predbacivati i usput ga upitah da li je u prolazu kroz
ove krajeve. Odgovorio mije da se za nekoliko dana kani vratiti u svoju domovin
u. Tada sam doznao daje kot, s Orknejskih otoka. Rekoh mu da kotsku osobno volim i
z ljubavi prema Stevensonu i Humeu.
-1 Robbiju Burnsu - ispravio je.
149
Dok smo razgovarali, ja sam i dalje istra ivao tu beskonaènu knjigu. S la nom ravnodu no æu
ga zapitah:
- Kanite li taj neobièni primjerak ponuditi Britanskom muzeju?
- Ne. Nudim ga vama - odvratio je i utvrdio visoku svotu.
Odgovorih mu, sasvim iskreno, da mi je ta svota nedostupna i prepustih se razmi lj
anju. Za nekoliko minuta smislio sam plan.
- Predla em vam razmjenu - kazah mu. - Vi ste taj svezak dobili za nekoliko rupija
i za Sveto pismo; ja vam nudim iznos svoje mirovine, koju sam netom primio, i W
yclifovu Bibliju tiskanu goticom. Naslijedio sam je od roditelja.
- A black letter Wyclif! - pro aptao je. Oti ao sam u spavaæu sobu i donio mu novac
i knjigu. S gorljivo æu bibliofila prevrtao je listove i prouèio naslovnu stranicu.
- Posao je sklopljen - kaza mi. Prenerazilo me to se nije cjenjkao. Tek sam
kasnije shvatio da je u moj dom veæ u ao s nakanom da proda tu knjigu. Novèanice nije
prebrojio, nego ih je spremio.
... -I A "3
Predmet razgovora bijahu nam Indija, Orknej-sko otoèje i norve ki jarls koji su njim
e vladali. Veæ bija e noæ kad je èovjek oti ao. Nisam ga vi e vidio niti mu znam ime.
Knjigu od pijeska nakanio sam dr ati u praznom prostoru stoje ostao za Wyclifom, a
li ipak sam se odluèio daje sakrijem iza nekih manjkavih svezaka Tisuæu ijedne noæi.
Legao sam, ali nisam zaspao. U tri ili èetiri sata ujutro upalih svjetlo. Potra ih o
nu nemoguæu knjigu i poèeh prevrtati listove. Na jednome od njih ugledah nacrtanu ne
kakvu masku. U kutu bija e jedna brojka, ne znam vi e koja, podignuta na devetu pote
nciju.
Nikome ne pokazah to svoje blago. Sreæi to ga posjedujem pridru ila se i bojazan da b
i mi ga mogli ukrasti, a zatim i sumnjièavost da nije doista beskonaèno. Te su mi dv
ije brige jo pojaèale mi-zantropiju koju sam odvajkada osjeæao. Preostalo mije tek ne
koliko prijatelja; prestao sam ih viðati. Zarobljenik Knjige, gotovo da se vi e nisa
m ni pojavljivao na ulici. Poveæalom sam razgledao izlizani hrbat i korice, te sam
odbacio moguænost kakve
144.
majstorije. Uvjerio sam se da su one sitne ilustracije jedna od druge udaljene d
vije tisuæe stranica. Upisivao sam ih u abecednu bilje nicu koju sam ubrzo ispunio.
Nikad se nisu ponovile. Noæu, u malobrojnim trenucima to mi ih je ostavljala besani
ca, sanjao sam onu knjigu.
Ljeto je odmicalo, pa sam shvatio daje knjiga èudovi na. Ni ta mi nije pomogla ni pomi
sao da nimalo manje èudovi an nisam ni ja sam, koji sam je promatrao oèima i opipavao
noktima svih deset prstiju. Osjetio sam daje to utvara, ne to sramno to bruka i tru
je stvarnost.
Pomislih na vatru, ali sam se pobojao da bi spaljivanje beskonaène knjige moglo bi
ti isto tako beskonaèno i da bi svojim dimom zagu ilo èitav planet.
Sjetih se kako sam proèitao daje uma najbolje mjesto da se sakrije neki list. Prije
umirovljenja radio sam u Nacionalnoj biblioteci, u kojoj se èuva devet stotina ti
suæa knjiga; znam da se desno od predvorja jedno zavojito stepeni te gubi u podrumu,
gdje se nalaze èasopisi i zemljovidi. Iskoristio sam nepa nju namje tenika da Knjigu
od
pijeska zaturim na jednu od vla nih polica. Nastojao sam ne obratiti pa nju na to na
kojoj je to visini i na kolikoj udaljenosti od vrata.
Osjeæam malko olak anja, no vi e ne elim niti prolaziti ulicom Mexico.
isati predgovor neproèitanim prièama goto- vo je nemoguæ zadatak jer zahtijeva anali-
ziranje zapleta koje nije umjesno anticipirati. Stoga vi e volim epilog.
Prva pripovijest preuzima staru temu o dvojniku, to je toliko puta pokrenula uvij
ek uspje no Stevensonovo pero. U Engleskoj ime mu je fetch odnosno, knji kije, wrait
h of the living; u Njemaèkoj, Doppelgaenger. To priviðenje u obliku duha zacijelo po
tjeèe od metalnih zrcala ili vode, ili naprosto od sjeæanja, koje svakoga èini gledate
ljem i sudionikom. Du nost mije bila postiæi da sugovornici budu dovoljno razlièiti da
budu dvojica, a ipak
i
dovoljno slièni da budu jedno. Vrijedi li uopæe spominjati da sam tu prièu smislio na
obalama rijeke Charles, u Novoj Engleskoj, koja me svojim studenim tokom podsjet
ila na daleki tok Rhone?
Tema ljubavi je i te kako èesta u mojim stihovima; no to nije sluèaj i s mojom prozo
m, u kojoj osim Ulrike nema drugog takvog primjera. Èitatelji æe uoèiti njenu sliènost s
a Dvojnikom.
Kongres je mo da najambicioznija pripovijetka ove knjige; tema joj je tako opse an p
othvat da se na kraju brka s kozmosom i sa zbirom dana. Neprovidan poèetak eli opon
a ati onaj iz Kafkinih fikcija; zavr etak se eli uzdiæi, bez sumnje uzalud, do ekstaza
Chestertona ili Johna Bunyana. Nikada nisam ostvario takvo otkriæe, no nastojao sa
m ga sanjati. U njegov sam tok utkao, veæ prema svojoj navadi, autobiografske crte
.
Sudbina, koju dr im nedokuèivom, nije me ostavljala na miru sve dok nisam dokrajèio je
dnu posthumnu prièu Lovecrafta, pisca kojeg sam oduvijek smatrao nehotiènim parodist
om Poea. Napokon sam popustio; jedan plod toga nosi naslov There Are More Things
.
Sekta tridesetorice, bez ikakva oslanjanja na dokumente, iz zaborava izvlaèi povij
est moguæe hereze.
Noæ darovay'e mo da najnedu nija, naj e æa i najegzaltiranija prièa koju nudi ovaj svezak.
Babilonska biblioteka (1914.) zami lja beskonaèan broj knjiga; Undr i Zrcalo i maska
, stoljetne knji evnosti koje se sastoje od samo jedne rijeèi.
Utopija umorna èovjeka po mome je mi ljenju najèestitiji i najmelankolièniji sastavak ov
e zbirke.
Uvijek me èudila etièka opsjednutost Amerikanaca. Varka eli odraziti to obilje je.
Unatoè Johnu Feltonu, Charlotti Corday, poznatom mi ljenju Rivere Indartea (»Sveto je
djelo ubiti Rosasa«) i urugvajskoj nacionalnoj himni (»Ako tirani, od bode a Brutova«),
ne odobravam politièko ubojstvo. Bilo kako mu drago, èitaoci samotnog Arredondova zl
oèina zacijelo ele znati zavr etak. Luis Melidn Lafinur tra io je njegovo osloboðenje, al
i suci Carlos Fein i Cristobal Sal-vanac osudi e ga na mjesec dana samice i pet go
dina robije. Jedna ulica u Montevideu sada nosi njegovo ime.
Dva opreèna i nepojmljiva predmeta graða su posljednjih prièa. Ploèicaye euklidovski kru
g koji dopu ta samo jedno lice; Knjiga od pijeskay'e, pak, svezak od bezbroj listo
va.
Nadam se da ove bilje ke, koje sam na brzu ruku upravo izdiktirao, neæe iscrpsti ovu
knjigu i da æe se njeni snovi i dalje granati u gostoljubivoj ma ti onih koji sada
zatvaraju knjigu.
J. L. B. Buenos Aires, 3. veljaèe 1975.
/ L. Borgesa
150
Ovih sam dana proèitao jednu knjigu koja me se dojmila kao stvarnosna persifla a Bor
gesove fantastiène Babilonske biblioteke i Kongresa.
Harold Rabinowitz i Rob Kaplan - prvi (nekoæ) izvr ni urednik ugledne McGraw-Hill En
cy-clopedia of Science and Technology i znanstveni urednik jo uglednije Encyclope
dia Americana, a drugi urednik izdanja u vi e njujor kih izdavaèkih kuæa, obojica biblio
fili, a mo da i bibliofazi - objavili su, naime, 1999., neobièan zbornik tekstova o
svakojakim zastranjenjima bibliomanije, pod naslovom A Passion for Books. Neki o
d prinosnika
151
i
u ivaju meðunarodni ugled: Ray Bradburv, Walter Benjamin, Umberto Eco, Su an Sontag, J
ohn Updi-ke, da ne spominjemo Petrarcu, Johna Miltona, Gustava Flauberta i Phili
pa Rotha ...
John Mitchell objavio je, 1984., klasiènu knjigu o knjigoljubnim manijacima, Eccen
tric Lives and Peculiar Notions, iz koje su Rabinowitz i Kaplan odabrali nekolik
o uzornih ulomaka.
Tu se, uz ostalo, navodi sluèaj Thomasa Raw-linsona, kolekcionara s poèetka 18. stol
jeæa, koji je svoju prostranu kuæu tako ispunio knjigama daje morao spavati u hodnik
u, a onda se, kad zbog njihove navale vi e ni tu nije bilo mjesta, preselio k brat
u, kamo su ga tisuæe knjiga u stopu pratile. Bile su mu samo 44 godine kad je umro
, a u njegovoj i njegova brata kuæi vi e nije bilo ni èetvornoga centimetra povr ine gdj
e bi se moglo sjesti, a da ga veæ nisu prekrile knjige, rukopisi i naslage papirne
pra ine.
Pari ki bibliomanijak M. Boulard kupovao je knjige s reda, bez ikakva kriterija, d
ok ih se na kraju nije skupilo vi e od nevjerojatnih 600 tisuæa. Svaka, i najmanja,
povr ina u njegovoj mnogosobnoj kuæi
bila je pretrpana knjigama, tako da se ona, pod tim bremenom, poèela sama u sebe u
ru avati.
Najèudesniji je, mo da, od sviju sluèaj Ri-charda Hebera (roðenog 1774.), engleskoga bog
ata a. Njega je bibliomanija napala jo u djetinjstvu: kad mu je bilo tek osam godin
a, sastavio je detaljan katalog svoje buduæe biblioteke, èak s pojedinostima uveza k
akav je elio. On je, do 1833., stvorio jednu od najveæih privatnih knji nica to ih je
svijet dotad vidio: umro je, sasvim osamljen, u jednoj od njezinih pretrpanih od
aja, a da, sve dotad, nikad i nitko nije vidio nijedan sve èiæ od goleme biblio-fhansk
e morene stoje za njim ostala ...
Bibliotekaje, kao stoje poznato, jedna od najèe æih Borgesovih opsesija: susreæe se u nj
egovim pripovijetkama, esejima i pjesmama. On sam, èini se, nije bio biblioman: sv
oju je bibliofiliju lako mogao zasititi kao dugogodi nji direktor Nacionalne knji ni
ce u Buenos Airesu, a djelomièno pose uæi i za virtualnim svescima svojega enormnog pa
mæenja, izo travanog sljepoæom.
Potresni likovi èudaka to ih u svojoj divnoj knjizi opisuje John Mitchell nisu nima
lo slièni samomu Borgesu: u njihovoj jezovitoj monomaniji
...1.52.
nema ni trunèice humora, a kamoli autoironije. Ba zato djeluju tragikomièno.
Pa ipak, njihovi nemoguæi ciljevi - recimo: da imaju barem po dva primjerka svake
knjige to se tiska u svijetu, kako se, razborito, izrazio jedan od njih - djeluju
kao da potjeèu iz Borgesovih ma tarija: oni su olièenje potpune posveæenosti nemoguæem ci
lju i, za razliku od predanosti svetaca, simbol ekstremne, nikad zadovoljene, zg
rtaèke sebiènosti.
Jedan od takvih projekata Borges opisuje u svojoj znamenitoj prièi Kongres, u Knji
zi od pijeska ...
Spomenuta se knjiga, pod naslovom El libro de arena, prvi put pojavila u Buenos
Airesu 1975. To je trinaest proznih sastavaka, s epilogom, od kojih su svi nasta
li nakon 1970. Samo je prièa Kongres bila objavljena, 1971., u malom bibliofilskom
izdanju, jo prije izlaska zbirke. Borges je potro io, do 1974., mnogo vremena da k
njizi dade definitivnu formu za izdanje u Emeceu.
Englesko izdanje, u prijevodu Normana Tho-masa di Giovannija, izi lo je 1975. Doda
na mu je zbirka pjesama pod naslovom Zlato tigrova ( p. El
oro de los tigres, engl. The Gold of the Tigers), u prijevodu Alaistara Reida. Èud
novato je da je 40 tisuæa primjeraka toga prijevoda razgrabljeno u dva mjeseca. To
je najveæi Borgesov izdavaèki uspjeh u ivotu, i u simboliènom je kontrastu s prvobitni
m neuspjehom Po vijesti vjeènosti (Historia de la eter-nidad), iz 1936., koje je p
rodano samo 36 primjeraka ...
Ali, èini se da, po mi ljenju nekih kritièara, trijumf te knjige nije bio u potpunom s
kladu s njezinom kvalitetom. Njezina je najveæa vrijednost, tvrdi se, to to, katkad
do karikaturalnosti, uveæava trikove veæ upotrijebljene u prethodnim prièama, i zato
je veoma podesna za prouèavanje borhesov-skoga procedea. U prièi El otro (Drugi, ili
Dvojnik, kako je preveo Karlo Budor) s vi e se pojedinosti poveæava osnovna ideja i
z poznate parabole Borges y Yo: godine 1969. veæ ostarjeli Borges u Cambrid-geu (M
assachusetts) susreæe sebe sama kakav je bio, kao mladiæ, na kolovanju u enevi. Razgov
araju i o knjigama. Uz uobièajene sveske iz drugih Borgesovih tekstova, tu se, sti
dljivo, spominje i djelo o spolnim obièajima balkanskih naroda. Ne navode
i
\
154
,155
se ni autor ni naslov. Razumno je pretpostaviti da je posrijedi gotovo pornograf
sko (za akademsku upotrebu) izdanje knjige Antro-pophiteia, Jahrbiicher fur Folk
lorische Erhebungen und Forschungen Entwicklungge-schichte der Geschlechtlichen
Moral, to ju je sastavio dr. Frie-drich S. Kraus, a izi la je u Leipzigu 1904.
Nabrajaju trièave zgode iz svoga ivota. Prièa zavr ava: "Mnogo sam razmi ljao o tome susr
etu,
0 kojemu nisam nikome prièao. Vjerujem da sam otkrio kljuè. Susret je bio stvaran, n
o onaj èovjek razgovarao je sa mnom u nekome snu, i stoga me mogao zaboraviti; ja
sam s njime razgovarao najavi,
1 ta me uspomena jo mori..."
Originalnost te prièe ne potjeèe, oèito, od ideje o susretu sa svojim, ne to mlaðim, Doppe
lgaen-gerom nego iz istinskoga sraza mladiæa koji je sanjao, i predviðao, svoju buduæn
ost i ostarjela èovjeka koji se, sa skepsom, suoèava s negda njim arom, koji je odavna
poprimio neuhvatljivu neodreðenost sna. Ona je, ujedno, sjetni, i autoiromèni, pogle
d na vlastiti ivot, diskretna ispovijest, gotovo oporuka ...
Najambicioznija je prièa, svakako, Kongres. Ona ponavlja nekada nje èarolije Babilonsk
e biblioteke. Mo da je pretjerano dugaèka za tako predvidljivu ideju. Takoðer se oslan
ja na jednu Hawthor-neovu sanjariju o sveopæoj lomaèi za sva ljudska djela. Skupina
fantasta, okupljenih oko milijardera don Alejandra Glencoea, urugvajskog velepos
jednika dobara na samoj granici Brazila, osniva Kongres Svijeta i prikuplja, iz
svih zemalja i na svima jezicima, golemu biblioteku. Kao i u sve velike financij
ske pothvate, i u ovaj se ukljuèuje pohlepa, tg tina i dvoliènost. Nesebiènu fantaziju j
ednog bogata a izjeda, i uni tava, sebiènost izvr ilaca. Na kraju dolazi preokret: don A
lejandro Glencoe nareðuje pale goleme knji nice. Ona je nepotrebna. Kongres je univer
zum. Likovi, zbiljski likovi, Rabino-witza i Kaplana kao da su dio ove uzaludne
legende.
Poznato je daje Borges napisao mnoge ljubavne pjesme, i da nije napisao nijednu
ljubavnu prièu. Iznimka je, velika intimna iznimka, Ulrica: u njoj Borges, prvi i
jedini put, evocira ne samo ljubavni nego i erotski zanos, vlastito istinsko isk
ustvo sa
156 ,,,
enom. Èini se da nije ba imao naèina da ovlada njime: kao da se bojao njegove neodolji
ve izrav-nosti, pa ga je nastojao nekako udaljiti od sebe, emancipirati se od nj
ega, s pomoæu uobièajenih kulturnih referencija, ali se njegova sirovost nije dala u
krotiti, te je ostala vi e psiholo ka nego estetska èinjenica. U njoj Borges sam sebe
zakrinkava u lik Kolumbijca Javiera Otalore. Dama, Norve anka, s imenom Ulrica (Ul
rikke), vjerojatno je Maria Ko-dama.
Poèinje s citatom iz Volsunga Sage, 27: Hann tekr Gram ok leggr i methal theira be
rt (On uze maè Gram i postavi ga gola izmeðu nje i sebe) ... Aluzija je stara, i.sus
reæemo je veæ u Tristanu i Izol-di. Èinjenica je daje Borges (Otalora), u jednom polum
raènom svrati tu, izmeðu Marije Kodame i sebe podigao taj maè.
Kodama se, koliko se dosad znade, prvi put susrela s Borgesom kao 12-godi nja djev
ojèica, 1958., kad ju je s njime, na jednom njegovu predavanju, upoznao njezin jap
anski otac. U 16. godini poèela je s Borgesom studirati anglosaksonski. Nakon 20-g
odi njega intimnog dru enja, Kodama se
udala, u svojoj 40. godini, za Borgesa 24. travnja 1986. On je umro èetiri tjedna
poslije.
Knjiga od pijeska vjerojatno je posljednja postaja u Borgesovu pripovjednome stv
arala tvu. To je knjiga èovjeka koji æe po ivjeti jo desetak godina, ali koji je osjeæao d
je veæ, na neki naèin, mrtav ...
Marko Grèiæ
Jorge Luis Borges
KNJIGA OD PIJESKA
IZDAVAÈ Zagrebaèka naklada
ZA IZDAVAÈA Zdenko Vlainiæ
UREDNIK Kre imir Maligec
SLIKA NA NASLOVNICI Zdenko Vlainiæ
KOMPJUTORSKA OBRADA NASLOVNICE Dario Bajurin
GRAFIÈKA PRIPREMA Lobel Machala
TISAK ÈVORAK - Zagreb
Copyright © ZAGREBAÈKA NAKLADA
2000.
540005990
huli
Cjpt od
..L
»Narodne novine«, Zagreb-(118) Oznaka za narud bu: UT-XI/11-8
110735