P. 1
Tko Je Krivac - Kaos

Tko Je Krivac - Kaos

|Views: 144|Likes:
Published by ipavok

More info:

Published by: ipavok on Jun 25, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

06/13/2014

pdf

text

original

1 Pavoković Ivan – Bajo

TKO JE KRIVAC

2

PRELJUB Odjevena u kućnu haljinu mlada žena stojeći kraj zatvorenog prozora promatrala je ulicu. Prolazile su minute a ona je još uvijek piljila u prazan prostor ispred kuće pitajući se : zašto sam još uvijek ovdje. Naslonjena rukama o prozorsku dasku nagnula je glavu bliže staklu iza koga se poput prizora iz aviona pružala slika tla ispred kuće. Mira, ime je žene koja je taj prostor više puta promatrala, čak je i uživala gledati na njemu mačke koje su se tu često zadržavale i svojom igrom pružale joj veseli ugođaj. Ali danas okovana mislima na događaje iza sebe bila je ko na iglama. Osjećala se ko da stoji u glibu iz koga se ne može izvući Uprla je pogled ne bi li našla nešto za što će se prihvatiti. I dok se sve siše upirala u ruke i podizala na nožne prste da dohvati grane koje su joj van dometa nije bilo ničeg drugog zašto bi se prihvatila. To joj nije ni trebalo jer je stajala na čvrstom tlu dnevne sobe u kojoj je i zvuk sa radio aparata emitirao glasnu muziku. Jedino su njene misli bile van stvarnosti. Slučaj koji joj je zaokupio pažnju ne odnosi se na njenu krivicu, pa ipak krivica polazi od nje. Kada je tog jutra sve počelo, reklo bi se kao i svakog dana i na izgled normalno, u njenoj glavi nastao je lom kao da je zatajio odvoz smeća pa se ono počelo širiti poput korova na travnjaku. I njeno ime izgledalo je poput svih drugih imena žena u okolici ,a isto tako i izgled. Nešto dužu crnu kosu vezala je u punđu, a njeni bijeli zubi zbog tamne kože koju je često izlagala suncu, još su više dolazili do izražaja. Cijelom sklopu tog umiljatog lica plave oči davale su vedrinu i ljepotu žene koja je mamila poglede muškog spola. Trideset pet joj je godina i u njenoj osobnoj karti piše da je rođena u ovom gradu na Rječini, a po svim procjenama ne razlikuje se od drugih žena. Pa ipak, ona je danom u kome se sve ovo dešavalo promijenila cijeli svoj život i sve ono što joj u životu znači. Malo je nedostajalo da i ona poput svih onih s kojima je tog dana došla u doticaj ne završi jednako. Bila je sama u kući. Unatoč toga još četvero ljudi nazočno je u njenim mislima. Pokušavajući otkloniti taj događaj sve je više zurila u prostor van kuće ne bi li izbrisala sliku koja se ko pijavica u koži usadila u njene misli. Ali kao da je okovana šiljcima ta slika se ne da istisnuti iz njene glave. Sve da i hoće, ni silom ne bi doprla do nje. Bilo je to ono što čovjeku ostaje u sjećanju do kraja života. Očekivala je da će novi dan početi normalno. Sastavljala je planove i dnevni raspored ne bi li ovaj slučaj promijenio njenu budućnost. Ali dočim udahne, poput duha u nju se uvlači slika prošlosti pokazujući koliko je sve to bilo zastrašujuće. Dok je tražila način s kojim manevrom sve to izbije iz svoje glave, pogled joj se ponovo vračao na mjesto događanja a s njim i razmišljanje koje ju je tjeralo da svoje oči usmjeri na ono što ne povezuje ovo što se desilo. Za novim mislima koje bi zamijenila sa ovim vapila je poput žednog čovjeka zalutalog u pustinji.

3 Čini joj se da joj danas ne preostaje drugo do da si potraži liječničku pomoć. Što god da učini samo injekcija koja će joj odgoditi misli jedino joj može pomoći da se sredi ili će ako ovako nastavi izgubiti razum a to bi ju moglo odvesti i do toga da i sama završi na odru. Plašila se smrti. Još je mlada i pred njom je život, no hoće li taj život opet poteći normalnim tokom. Strah koji se usadio u nju nagovještava joj da će još dugo biti prikovana za događanja koja su joj promijenila život. Možda si je i umišljala da je ono zbog čega je došlo do nesreće bilo ispravno. Možda sad zbog toga osjeća samo kajanje, ili samo grižnju savjesti. U svakom slučaju ispada da je ipak pogriješila. Prvi put da prevari muža i evo šta se iza toga događa. Pokušala je uvjeriti samu sebe da je tim pokušajem nevjere samo htjela iskušati svoja čuvstva koja su u posljednje vrijeme bila zanemarena. Nadala se da će se njen brak odvijati poput idile ko u ljubavnim filmovima. Prvi put u svom životu kad uspijeva skinuti lisice sa ruku s kojima je sputana vezom braka, polazi drugom čovjeku iskušati svoje strasti, a dešava se ono što nije mogla ni u snu zamisliti. U početku braka njen muž Mate bio je strastven muškarac, onakav kakvog bi svaka žena mogla poželjeti. Uspijevao je svoj bračni život održati idiličnim, baš onako kako je to i njoj odgovaralo. A onda ko da se u njemu nešto presjeklo. - Pa nisam stroj, govorio je. I ja imam osjećaje. Ne postoje i pravila kojih se supružnici moraju pridržavati. I dok je prije u mužu gledala zlato kojem se čovjek divi, došlo je najednom do promjene. Dok leži pored nje u bračnom krevetu, on spava ko panj ne vodeći računa da ga ona treba. Da li ju odjednom smatra čudovištem pa se ni ne osvrće na njene želje i potrebe ili je došlo do nečega što je poremetilo pravila bračnog života, nije znala. Ali znala je da on više ne poštuje pravila bračne veze a ona kao ljudsko biće ne može to više podnijeti. Umiljavala se oko njega. Usmjeravala je sve svoje oružje koje žene imaju kako bi ga namamila na bračne dužnosti. Već su deset godina u braku i mada još uvijek nemaju djece ipak su u idili. Mislila je da tako treba biti i dalje. I što se to dešava s njim? To pitanje svaki put kad se nađe pred ogledalom postavlja sebi. Ali koliko god bila uporna informaciju nije mogla dobiti. Pitala se i je li druga žena po srijedi. U svakom slučaju neki razlog postoji samo što on o njemu ne želi razgovarati. Njen muž diplomirani ekonomist u svojoj tvrtki zarađuje toliko da je oboma dovoljno za život. Mogao bi i dodatno još toliko zaraditi ali on radije svoje slobodno vrijeme posvećuje sportu. Bio je uključen u mjesni kuglački klub. Kako se društvo poslije kuglanja zadržavalo u buffetu kuglane gdje se nasumice ispija i po nekoliko boca piva to je i on tamo zadovoljavao svoju žeđ. Opija li ga to pivo ili možda koja kuglačica s kojom poslije nastavlja kuglanje u krevetu, ali na drugi način pa zato dolazi kući umoran, ili on u toj kuglačici gleda drugu osobu koju razlikuje od žene s kojom je do sada dijelio ljubav. Ne želi razvod. Do sada joj je brak odgovarao. Na koncu još je uvijek bila zaljubljena u njega. Ali što mu je odjednom. Može li si to objasniti. Kao da ga više ne poznaje. I da li on poznaje nju? Ipak njihov brak mada prolazi bez seksa još uvijek normalno funkcionira. Mate joj priča o svojim događanjima jednako kao i prije. Čak je nastoji uveseliti kao da je u kući sve i dalje normalno.

4 Možda kad ga prođe umor opet bude sve po starom. Ali zašto joj ne objasni otkud najednom sada taj umor. Sumnja ju i dalje vuče na preljub, a to je vjerojatno i razlog zašto više s njom ne želi intiman odnos. On ima prijatelja Vladu. I ona je s njim u dobrim odnosima. Možda bi joj on mogao nešto reći o tome. Da njemu iznese svoje probleme i da od njega zatraži pomoć. A bi li joj to i donijelo korist? U pitanju je i reputacija muškarca. Bi li to u očima njegovih prijatelja kad bi doznali za probleme Matine impotencije umanjilo njegovu muškost koja bi ga koštala ogovaranja i ismijavanja. Ne, čak i da sazna koji su motivi naveli Matu na ovakav čin ne smije ga omalovažavati pred prijateljima. Zato je odlučila prešutiti svoj problem Vladi. Pa ipak ta je šutnja može odvesti na zlo. Šutnja ju mori već danima. Želi i da prekine s tom apstinencijom i da odagna svoje osjećaje zbog kojih već pomalo gubi i razum. Svakim danom želi ga sve više a on ostaje nehajan. Ponaša se ko da nema pojma što bi to ona htjela. Shvaća da je umoran i da mu je potreban san. Ipak nije u pravu da pored nje spava ko klada a do nedavno nije prošla noć a da se nije posredno ili neposredno približio joj zbog intimnih odnosa. Dok je ležao kraj nje osjeti da joj se vlaži međunožje. Sijaća se prijašnjih dana kad je sama pokazivala inicijativu koju je on objeručke prihvaćao. Sada je suznih očiju samo gledala u njegovo lice plašeći se da ga ne probudi. Zašto se ljuti ako ga ni ne dotakne. Ne, ne vjeruje da je u pitanju samo umor. Možda je više ne voli, možda mu se i gadi. Ali zašto? Možda će to ipak prestati za koji dan. Pa on je još uvijek njen muž i zato mora pričekati da se stanje promjeni. Uvjerava sebe da je to samo privremeno i da će se nešto ubrzo popraviti. X U svakom braku postoje rascjepi koji se uvlače u živote supružnika poput noža zabodenog u živo meso. Jedan trenutak brak prolazi kroz idilu a onda problemi koji su uskrsli poput gljiva dovode do polagane netrpeljivosti, koje se vremenom pretvaraju u sve žešće svađe da bi na kraju završile lomom. Za Miru je tog dana počeo problem već u rano jutro. Baš se spremala poći u dućan kad se oglasi Mate. -Gdje si to pošla? -Idem do kozmetičarke a morala bi poći i do frizerke. Znaš da mi je sutra rođendan a upravo zato htjela bi ti malo ljepše izgledati. Mato je odmjeri od glave do pete a potom izusti: - Moje je mišljenje da izgledaš potpuno savršeno i da ti ne treba više nikakvo dodatno poboljšavanje izgleda. Osim toga ovaj mjesec imam u planu i novu kupnju pa mi svaki ušteđeni novac dobro dođe. Zato ako želiš malo bolje izgledati dovoljno ti je da pođeš do kupaonice. A ne znam i za koga bi se to trebala uređivati kad si meni i ovako prelijepa. Zato mislim da ti ne treba još kakvo dodatno farbanje a pogotovo ne nova frizura jer na tebi je najljepša punđa na glavi. -Željela sam to učiniti samo radi tebe. -A ja ti kažem da zbog mene ostaneš takva kakva jesi.

5 Mira svoj pogled usmjeri na drugu stranu. U podsvijesti je pratila njegovu reakciju i pri tom se pokušala podsjetiti što ga to sili da joj ne dopušta to uljepšavanje. Na licu joj se zamrzne osmjeh. Upita se je li to u njemu nestao osjećaj za lijepo ili ga plaši da ju ne zapaze drugi muškarci. Možda se zbog apstinencije u njemu javlja i grižnja savjesti pa ju zato želi na neki način zaštititi od pogleda drugih. Ta pomisao baš i nije ugodna. No ako je samo u pitanju ljubomora, znači da ga osjećaji još uvijek vežu za nju. Napokon vrijeme je da se približi a bez sumnje to što od nje traži izgleda da je početak nastavka odnosa koji su za neko vrijeme bili prekinuti. Pita se i da li on osjeća posljedice ove stanke ili ona ide samo na njenu štetu. Pogled je bacila na sat. Još je ostalo dvadeset minuta do ugovorenog tretmana kod frizerke. Ako ne dođe na vrijeme uzet će drugu mušteriju a onda će se ponovo morati naručivati. U svakom slučaju mora se odlučiti da li da pođe ili da ga ipak posluša. U njenim mislima odjednom su se stvorila dva puta. Na jednom piše idi a na drugom stop. Ponovo se okrene prema njemu. -Ustraješ li i dalje da ti izgledam prirodno ili ipak smatraš da bi trebala malo promijeniti svoj izgled. Nije se uvrijedio kad mu je postavila to pitanje. Preko volje odgovorio je samo da mu je svejedno i bez obzira na izgled i dalje će ostati njegova žena. Mira je shvatila da mu se ne smije proturječiti, no ovaj odgovor govori joj i da ide i da ostane. Ako ostane uštedjet će novac koji je njemu potreban dok za nju svaka cijena koja vodi povratku boljih odnosa prihvatljiva je ako je i on zadovoljan. A onda opet zapaža njegovu indolentnost. Mate je prihvatio novine, uvalio se u fotelju i započeo s čitanjem. Dok je listao stranice ona ga je bijesna promatrala. Što je ovo, odjednom mu više nije stalo do mene već samo do novosti koje svaki dan traži u Jutarnjem listu. Nekada je o njemu mislila da je uzor od čovjeka. A sada kako uviđa uopće i nema uzoritih ljudi..Uzorni su samo događaji a njih si sami moramo priskrbiti. Napokon shvaća da je uzaludna svaka diskusija. Nakon kraće stanke samo mahne rukom te pođe u spavaću sobu. Istog ćasa dočim je za sobom zatvorila vrata i on se podiže te odlazi u kuglanu. Kad se povratila u dnevni boravak iza njega ostalo je još jedino miris dima cigarete. Pitala se dokle u takvom okruženju može izdržati. Kakve posljedice može izazvati ovakvo stanje. Da li zbilja mora i dalje trpjeti ili je došlo vrijeme da promisli i o sebi. Zaključak je jedino prevara. Ne, da to učini osjećala bi se iritantnom. Dečko koji je poslužuje u dućanu gdje se svakodnevno opskrbljiva pretjerano bulji u nju dočim se tamo pojavi. Dovoljan je samo jedan njen mig i s njim bi mogla raditi što god hoće. Imao je dugu pepeljastu kosu s istim dlačicama po bradi. Bio joj je uvijek umiljat dočim mu se približila. Na njemu se vidjelo da nema više od dvadeset pet godina Zadnji put kada je kupovala u tom dućanu čak je bio i prenametljiv. -Oprostite što vam smetam, no htio sam samo da vam pomognem. -U ćemu, pa kupila sam sve što mi je potrebno. -Mislio sam vam to ponijeti do kuće. -Molim!

6 -Pa ako vam učinim tu uslugu neću za to tražiti naplatu. To je ustvari geslo naše trgovine kako bi kupci bili zadovoljni. Mira shvati da je to dio samo trgovačke usluge, ali kako je on nastupio učini joj se da uz to dolazi i još nešto, a to bi joj možda rekao usput. Odbila je njegovu ponudu i nakon toga prihvatila torbu te pošla sama. Mahnula mu je još jednom kad je okrenula glavu te uvidjela da ju još prati pogledom. Njegov lik još je uvijek lebdio ispred njenih očiju, čak i kad je došla kući. Mora priznati da joj se dečko dopada i unatoč njegove mladosti zaključuje da je muškarac s kojim bi rado stupila i u intimni odnos. No, volja je jedno a ostvarenje drugo. Njezinu preljubu unatoč tajnosti uočili bi svi. Uzbuđenje koje osjeti u mislima da bi pristala na zagrljaj brzo je splasnulo u času kad se zagleda u sliku nje uz muža sa vjenčanja. Dok je sažaljivo zurila u tu sliku naglo okrene glavu te pođe prema telefonu. -Jesi li u kakvoj nevolji – upita je kolegica Ljerka , kad ju je Mira nazvala. -Zašto me to pitaš? -imam osjećaj da te nešto tišti. -Po čemu to zaključuješ. -Valjda po glasu. Nisi ovdje da te gledam. -U pravu si. Tišti me jedan problem ali o njemu ne mogu preko telefona. -Dođi onda do mene. Željela je pobjeći bilo kuda iz kuće samo da prebrodi stanje koje je tjera u očaj. Nije očekivala neku pomoć od Ljerke ali uz razgovor bar će na moment misliti o nečemu drugom. Uzela je torbicu i izašla iz kuće. Da se sada nađe pred Matom ne bi znala objasniti zašto je pošla do Ljerke. Vjerojatno bi se ponijela naivno poput neke djevojčice. Možda bi joj i zamjerio što izlazi. Ipak je uvjerena ma što mu god rekla kod njega se ne bi ništa promijenilo u vezi s njihovim odnosom. Mira si je pokušala i predočiti što bi da od Mate oštro i istinski zatraži objašnjenje razloga nastale situacije. Ali i kad bi dobila odgovor on bi se opet sveo na ono što joj uz žaljenje već govori danima. Uostalom i on je izašao iz kuće a da joj nije rekao ni doviđenja. I zašto da se ona plaši izlaska. Jedino glede razloga njenog problema ne zna bi li se trebala povjeriti kolegici do kraja ili samo do neke granice koja ne bi štetila ni njoj ni Mati. Većina brakova ima uzlazne i silazne putanje koje mogu zatomiti crvenilo koje izbija u obrazima kad su osjetila u toj vezi narušena. Kod nje je to već kritično. U usporedbi s drugim brakovima njen još jedino vegetira poput osobe u dugogodišnjoj komi iz koje se ne zna hoće li se ikada probuditi. Kad je došla pred Ljerkinu kuću plaho se osvrće ko da se plaši da ju tko ne prati. Dva muškarca koji su prošli mimo nje u nerazumnom razgovoru nisu je ni primijetili. Ostali prolaznici ionako su bili na većoj udaljenosti. Krenula je prema vratima Ljerkine kuće. -Razlog mog dolaska želja je da pobjegnem od svakodnevnih briga i obaveza mada ima i problema koji me tište. -Najprije sjedni. Ja ću pristaviti kavu pa ćemo onda popričati. Dotle ćeš kušati ovaj liker za kojeg kažu da je pravi afrodizijak. -Upravo je to ono što mi u ovom času treba – pri tom se posprdno nasmije.

7 -Ispijmo gutljaj a onda ćeš ocijeniti da li ti treba ili ne. -Pretvarala bi se ako ne bih rekla da je ovo uistinu dobro. Ljerkino hvaljenje natjeralo ju je da ispije piće do kraja. Kad je Ljerka donijela kavu i sjela do nje Mira joj pokuša iznijeti svoj problem. Malo je prostora da sve stane na jednu kazetu koliko se toga nakupilo u posljednje vrijeme. S istinskim žaljenjem Mira je započela svoju priču. Njezino objašnjenje da ne zna razlog nastale situacije poremećaja bračnih odnosa natjeralo ju je na razmišljanje, čak i da izvrši preljub. To bi naime već odavno i učinila da se istinski ne plaši posljedica. Smatra da bi lako našla preljubnika ali boji se da bi ta veza mogla ugroziti njen brak a ona ga i dalje želi zadržati. Kad je Mira iznijela sve svoje probleme koji je tište, Ljerka je utješi riječima: -Dolazit ćeš ubuduće kod mene i vjerujem da će već za par dana tvoji problemi biti samo prošlost. To je moguće samo ako mi se prepustiš do kraja. Kao prvo sad ćemo zajednički pogledati jedan porno film za opuštanje. Da je rekla da će popričati o starim danima te o avanturama kroz koje su prolazile kao djevojke, moguće da bi se i poveselila toj temi, ali porno film. Tome se zbilja nije nadala. To je bio kao šok koji ju iznenadi. -Nešto ću ti reći u povjerenju, ali obećaj da se nećeš smijati. -Ne brini, poštovat ću što god od mene tražiš. -Gledala sam neke filmove u kojima je bila i erotika ali porno film vjeruj mi da još nikada nisam pogledala. -Nisi time ništa propustila, ali nikad i nije kasno da i to jednom vidiš. Većina ljudi oduševljava se scenama u kojima se ona stvar prikazuje, reklo bi se nama ispred nosa. No ima scena koje izazivaju i oprečno mišljenje a neke su čak i gnjusne. No, u svakom slučaju sve se svodi na isto a to je zadovoljenje seks nagona što svaki čovjek priželjkuje pa bio mlad ili star. -Pa kad je tako uključi onda taj video pa da vidimo. Na ekranu se prikazuju scene u kojima se ne razmišlja već se sve odvija po mašti koja opušta – crveni muf i debeli komad. Njoj je rupa ispunjena a on se uvlači pa izvlači. Ona glasno vrišti a on samo uzdiše. Mira zaključi da je tisuću puta bila u situaciji te ženske na ekranu ali ovo što je sada gledala nije nikada razmišljala da to tako izgleda. Što scene idu dalje to joj hormoni sve više udaraju u glavu. Konstatira da se seks može upriličiti na sto načina a ne tako kako je to ona koristila do sada samo sa par. Sve joj se čini ko luda igra u kojoj nije važna ljubav. Razlika je što jedina želja za komadom ne lebdi samo u glavi žene u igri. Sada se ona prenosi i na one koji gledaju tu igru. A ipak ništa od toga. Voli gledati muškarca kad mu se digne ona stvar ali to za sad može jedino na filmu. Ispada ko da ovaj na sceni ima batinu poput zvijeri. Od strasti bi se i ona u ovom času pridružila toj igri ali nema šanse da se to i ostvari. Kraj nje je samo njena prijateljica Ljerka a ona je žena. Nakon što je on svršio na grudima partnerice završava ovaj nastup a na scenu stupaju dvije lezbijke. Dok su se Mirini hormoni sručili u glavu promatrajući dvoje različitih spolova, uočava da se dolaskom lezbijki na ekranu raspoloženje Ljerke promijenilo. U jednom momentu osjeti njenu ruku na svom bedru. Isprva je bila uvjerena da je to samo spontani čin i da će ubrzo prestati. No, nije prestajalo. Čak se ruka primicala sve dalje prema spolovilu. Osjećala se nelagodno. Nije znala kako

8 da reagira. Da li da joj skloni ruku ili da potrpi i dalje te da se prepusti njenoj volji a sumnjala je kuda to ide. Unatoč škripa u kom se zatekla nije mogla zatomiti crvenilo koje joj je navrlo u obraze. Seks s muškim, to bi još i prihvatila, ali nepojmljivo je da to učini sa ženskom. U svakom slučaju seks joj je nakon dugotrajne apstinencije itekako potreban ali ovo što Ljerka želi, a svi pokazatelji govore da je to to, bilo je ipak nešto što ne može prihvatiti. Ljerka je uočila njenu bojazan. Primakne se bliže i zagleda u Mirino lice. Nasmije se a potom reče: - Zatvori na čas oči. Mira je posluša. Ljerka joj zatim hvata glavu i polako privlači a potom svoje usne priljubi uz njene. Nakon tog poljubca Mira otvara oči. -Ljerka, ovo je nešto novo za mene. U drugim okolnostima možda bi i dalje išla u istraživanje osjećaja da uočim dokle oni dosežu. Momentalno uviđam da me ne privlači istospolna veza i nadam se da se zbog toga ne ljutiš. Želim da i dalje ostanemo samo dobre prijateljice a to što ti želiš nadam se da ćeš naći u nekoj drugoj ženi. -Oprosti Miro. Ovo što se sada dogodilo bila je moja već dugogodišnja želja. Nadala sam se da bi naša veza i tebi činila zadovoljstvo ali kad to nećeš ja ti ne zamjeram a nadam se da ni ti meni. -Ljerka, ja te volim i poštujem a to ću i ubuduće, no za sada neka ostane ovo među nama ko i dosad. Važi! Još se jednom pogledaju. Nakon toga se zagrle. Dok je osjećala toplinu Ljerkine glave na svom ramenu prisjeti se mladića iz trgovine. Mogao je to biti i neki drugi mladić. Kad malo razmisli ova mogućnost ne čini joj se nevjerojatnom. Nadala se da bi se mogla i ostvariti. Ali kad malo razmisli mogla bi joj donijeti i nevolje. Morat će zato muškarca potražiti u drugoj osobi a trgovca ostaviti po strani. A što je sa Ljerkom? Pitala se dok ju je držala u zagrljaju. Ne, ne dolazi u obzir nikakva žena. Čvrsto to odluči i toga će se držati. Definitivno ne želi biti lezbijka. Tada se opet prisjeća muža. Bez obzira na okolnosti on je divan čovjek koji joj osim seksa pruža sve ono za čim čezne. Čini joj se da je sve pošlo niz brdo i njenom krivicom. Ali u čemu se sastoji ta krivica. Možda on sumnja da ona ima drugog. Možda se plaši da ne dobije kakvu bolest koja se prenosi spolnim putem. Morat će zato što prije poći do liječnika te obaviti sve potrebne preglede. A opet, čemu sve to. Da postoji neki problem već bi i sama znala za njega pa i osjećala. A možda se to osjeća samo na partneru. U svakom slučaju to će doznati slijedećih dana. Mada njihov život nalikuje na pravi brak on to ipak nije. A dočim ju je ugledao, odmah joj je ponudo brak. Bila je to kako kažu ljubav na prvi pogled. Istina je da su oboje zadrhtali već pri prvom poljubcu. Njoj se to tada nije učinilo važnim. Kasnije je bilo sve bolje. Pružao joj je sve što se može pružiti jednoj ženi. Fakultetski obrazovan i s dobrim zaposlenjem davao joj je sigurnost a u firmi je i dobro zarađivao. Sve u svemu bio je prekrasan muškarac u koga se zacopala do ušiju. Lagala bi kad bi se već nakon par godina braka mogla za bilo što potužiti. I druge žene za njega su govorile da je prekrasan. Ona se ponosila time. Bilo je i žena koje su mu se nabacivale pa se bojala da ga koja ne preuzme. Očito je da je on poštivao brak i mada nemaju djece nikada joj to nije zamjerio.

9 Dok su bili na zabavi koju je organizirala njegova firma prišla mu je zgodna žena. Predstavio ju je kao svoju suradnicu. Pomogao joj je u dostavi pića iz magazina. Tada ju je taj njegov nastup malo uzdrmao. Ljubomora je planula u njoj pogotovo dok su izlazili iz dvorane. Kad mu je to poslije prebacila nije se dao smesti. Uporno je tvrdio da s tom ženom nema ništa. Ipak i dalje se plašila njene prisutnosti. Odahnula je kad su napustili zabavu. Činilo joj se očito da i ta žena želi vezu s njim. Ako to nije ostvarila tada učinit će to drugi dan. Pa viđaju se svakodnevno u firmi. Od tada je počela i njena sumnja koja još ni do danas nije otklonjena. Sumnja da se ta veza ipak nije ostvarila Što ako on živi dvostruki život. Možda seks obavlja s tom ženom i zato ne želi s njom. A sve do prekida bio je strastven ljubavnik. Da li je onda to razlog zašto se je promijenio. Zašto o tome ne razgovaraju otvoreno. Ako mu je stalo do nje neka ide. Možda sada i ona želi promjenu mada još uvijek osjeća potrebu za njim. I za nju kažu da je prekrasna a koliko vidi njegovi prijatelji ne skidaju oči sa nje. Zaprepašta je da na sve to on ostaje mrtav hladan. Izgleda da više uživa u tome što žene bacaju oko na njega. Odlučila je da se više neće pojavljivati na takvim zabavama. Njegova reakcija je bila da ju smatra ludom što se bavi tim glupostima. Rekao joj je i to da već konačno mora shvatiti da joj je on muž i da samo nju voli. Shvatila bi da je to i istina pa da joj i dalje pruža ono što je kao muž dužan pružati ženi. Čak ni ne razgovaraju o tome. On se ljuti ako ga i pipne dok su u krevetu. Ona bi tako rado htjela da uđe u nju. A tada joj padaju na pamet nove gluposti. Što ako je on neki perverzni tip. Ne, više nema snage da i to provjerava.. Što ako se vara. Da o tome nešto kaže dovela bi brak u još gorju situaciju. Kako se čini, izgledi su da će ovakvo stanje još dugo vrijeme morati trpjeti. Potraje li to morat će načiniti rez. Rekla bi da je ono što je u početku doživljavala s njim nešto najljepše što se ženi može dogoditi. Bila bi najsretnija da se to vrijeme ponovo vrati. Boji se da je to samo utopija pa da nešto pokrene bila bi to samo prisila. U seksu bi trebali uživati a ne patiti, ali ovo što sada doživljava gorje je od svake patnje. A gdje da traži rješenje? Dok je o tome razmišljala prenu je Ljerkin glas. -Gdje si to odlutala u mislima? Primakni se bliže stolu i popij još jednu čašicu ovog likera. On će ti dati poruko što dalje da činiš. Obje su se nasmijale nakon tih riječi. Mira se nadala da će današnjim razgovorom sa Ljerkom naći neko rješenje svog problema. Nadala se da će ju Ljerka potanje saslušati i dati joj kakav savjet. A kad razmisli o svemu činjenice govore da to što traži od nje kao da je nešto apsurdno pa zaključuje da će situacija ostati ista ko i do sada. X Mira se vratila kući. Uoči da Mate još nije stigao. Nije se brinula zbog toga jer je kod njega uobićajno da ostaje duže. Nije u nikakvoj nevolji da bi se trebala dodatno brinuti. To što ga nema samo će joj dobro doći da bez smetnje pripremi ručak. Uzela je namirnice i nakon što ih je obradila pristavi ih na štednjak. Ne bi voljela da kad on dođe ručak još nije spreman. Nadala se da će nakon ovog ručka i njegovo raspoloženje biti bolje. No, to je samo nadanje. Što ako mu se ručak ne svidi? Što ako je već ručao negdje u gradu? U ostalom i nije važno. Ipak zašto čeka da dođe noć. Pokušat će ga namamiti na vođenje ljubavi dočim dođe. Na pamet joj pada

10 onaj porno film. Ona žena na sceni prvo je na sebe obukla seksi odjeću a potom ga je golicala postepenim draženjem. I ona će pokušati istom metodom. Požuri se u kupatilo. Nakon što se tušira, obuće tanga gaćice i istobojni prsluk koji pokriva jedva trećinu grudiju. Preko toga navuče haljinu na kopčanje. Uredila je i kosu a onda se pogleda u ogledalo. Pitala se je hoće li ju prihvatiti kad se začne vrpoljiti oko njega pa na kraju sa sebe skine haljinu. Sebe je uvjeravala da je to potrebno u koliko želi zdrav odnos koji na kraju mora završiti i seksom. Pa i njemu je potrebna promjena. Nadala se da to što želi za njega neće biti osinje gnijezdo u koje ne smije dirati. Prolazile si minute u čekanju. Bila je nestrpljiva dok je sjedila na stolici i zurila u ulazna vrata. Nekoliko puta se i podigla i prišla do izlaza kako bi utvrdila je li dolazi. Njega još uvijek nema. Odlazi do kupaonice gdje na ogledalu promatra svoj izgled. Zaključi da ako igra na tu kartu on mora popustiti. Ta svaki muškarac koji bi je vidio ovakvu skakao bi od izgaranja samo da je prihvati u zagrljaj. Osjećaj da drži ovakav komad u svom zagrljaju odveo bi ga u percepciju koja mijenja stvarnost. Ta ona je privlačna ne samo po izgledu već i po ženstvenosti. Ona je anđeo kojeg bi svaki želio posjedovati. Neće nagađati kako bi trebao reagirati. Muško je, a svaki muški u ovakvoj situaciji morao bi spoznati da je dobio nešto što izgleda nedostižno, nešto neuhvatljivo, nešto za čime se čezne. Nakon svih tih čežnji opet se vraća za stol. Sjedne i čeka. Odjednom srce joj zaigra kad pred vratima začuje zvuk. U njoj plamti želja da ga vidi kako ulazi bez odjeće, da joj prilazi, da ju miluje, da je ljubi. Ne, prvo će mu dati ručak a poslije će uslijediti ovo drugo što već odavno priželjkuje. Polako će ga raskopčati a zatim ljubiti pa onda sa njega skidati dio po dio odječe a tada će se i sama svući do gola. -Što si to skuhala da tako dobro miriši – bilo je njegovo pitanje kad je ušao u kuću. -Nešto što se tebi dopada. -Idem se prvo oprati . Nakon što mu je servirala objed pratila ga je pogledom kako jede a kad je bio gotov prilazi mu s leđa, obgrli ga i svoje lice naslanja na njegovo. -Nadam se da si bio zadovoljan s ručkom? -Ne znam zašto sada forsiraš potvrdan odgovor kad je svaki dan tvoj ručak dobar. Valjda se ne spremaš na neki tečaj za kuharicu pa provjeravaš prije ispita pred komisijom. Mira se odmakne. Pogleda ga sažaljivo a onda opet prilazi. Ponovo ga obgrli i potom mu svoja prsa unosi u lice. -Hej, udavit ćeš me. Pusti me da dođem do zraka. Dočim se Mira odvoji on nastavlja:- Kako bi bilo da mi doneseš i čašu vina. Ovaj ručak i to traži. Brzo mu je donijela čašu. -Je li danas neki važan datum na koga sam zaboravio kad se toliko trudiš oko tog ručka. Čak si malo i pretjerala pa s tim dodatnim očešavanjem o mene kao da želiš skinuti blato u koje još nisam ni zapao. Ne, trudim se oko nečeg drugog i mislila sam da će taj trud završiti drugačije. -Kako drugačije?

11 -Htjela sam u tebi da pokrenem zatomljeni osjećaj koji je već odavno odlutao negdje na drugu stranu. -Daj ne bulazni, ponašaš se ko tinejdžerica. -Ponašam se ko žena mada to već odavno nisam. -Dobro Miro, što to izvodiš danas? -Izvodim ono što sam trebala već odavno samo tebe nije briga. -Nemam ja vremena za te tvoje glupe rasprave. Već sam zakasnio a društvo me čeka. Idemo na utakmicu. -Sve ti je preče od mene. -Rekao sam ti da žurim i pusti me već jednom na miru da si uzmem stvari i da što brže zbrišem odavde. Mira je uzdahnula. Bila je začuđujuće smirena . Glas joj je podrhtavao ali nije ispoljila bijes ma da je osjećala da bi trebala planuti. Prošlo je još nekoliko minuta a onda je i Mate izašao. Nije rekao ni doviđenja. Naravno da ju je i to pogodilo. Želi li i dalje ovako onda će i ona poći tim putem pa da vidi gdje je kraj. X Mira uze novine i okreće listove. Zaustavlja se kod gradske rubrike. Provjerava ima li kakva interesantna izložba u gradu. Sudeći prema izboru nema ništa što već i prije nije vidjela zato odluči poći u posjet Gradskom muzeju umjetnosti. Nadala se da će tu bar utući vrijeme ali i na tren zaboraviti što je tišti. Vožnja do muzeja trajala je oko pola sata. Dočim je prispjela do galerije prilazi eksponatima poznatim putem koji omogućuju razgledanje. Bilo je vrijeme kad nema puno posjetilaca pa se u miru približavala svakoj slici. Dok je hodala po istočnjačkim sagovima dekor tapeciranog namještaja koji nagovještava starinu jednako trajnu poput eksponata, na nju je ostavljalo utisak divljenja. Kad je zastala kraj slike "Žena u polju" iza sebe začuje muški glas. -Izgleda da se i vama dopada ova slika. -Molim! -Htio sam primijetiti da se to vidi po vašem oduševljenju. Naglo se okrene a potom protrne kad kraj sebe ugleda dečka iz dućana. Gestom je pokazala iznenađenje što ga tu susreće.- Otkud vi ovdje? -I mene zanima umjetnost, pogotovo ako je iz daleke prošlosti. -Zar danas ne radite? -Radim ali poslije podne pa da malo utrošim vrijeme odlučio sam poći do muzeja. -Baš mi je drago da s nekim mogu popričati dok gledam ove prekrasne eksponate. Nadam se da ne griješim kad to kažem. -Dapače i meni će biti drago u društvu tako zanosne osobe. -Hvala na komplimentu. Na trenutak se malo zagleda u njega a potom pođe dalje u razgledan je. Mladić ju je pratio. Kad su prišli kraju on joj se obraća:-Bilo bi mi drago kad bi vas poslije ovoga mogao odvesti i na jedno piće. Nadam se da nemate ništa protiv. -Ne, bit će mi drago da uz piće još malo popričamo o utiscima.

12 Mira je bila žena samouvjerenog držanja. Njen vitki stas i umiljato lice činili su je mnogo mlađom nego je. Uspoređujući mladića kraj sebe moglo bi se čak reći da je on po izgledu stariji. Kad su sjeli za stol u restoranu Mira naruči koka kolu. -I meni bi to pasalo – dodaje on. - Koliko ste godina u braku? -Zar je uopće važno jesam li udana ili ne. -Pitam tek tako. -Zašto vas to zanima? -Pratim vas već dulje vrijeme i dobivam osjećaj da je došlo do loma u vašem životu. -Otkud vam to? -Hoćete li prije reći jesam li u pravu? Mira slegne ramenima a potom ga pogleda. -Reci mi kako se zoveš? -Ja sam Ivo. -Meni je ime Mira. -Znam to već dugo. -Je li provjeravaš i sve druge mušterije koje ti dolaze u dućan. -Pa ne baš sve. -I zašto si tu i mene izabrao. -Jer mi se sviđaš i dao bih sve na svijetu da uz tebe ostvarim ljubav. -Hm, to su malo presmione riječi i odveć otvoren pristup a tek smo se upoznali. -Nismo se tek upoznali. Gledam te već odavno, zapravo od onog dana kad sam te prvi put ugledao u dućanu i evo tek sam danas stekao hrabrost da ti priđem. Naglo se okrene prema njemu i zagleda ga u oči. -Zar si me pratio do muzeja? -Nadam se da se ne ljutiš zbog toga. Oprosti ako ti nije pravo. -A ja luda pomislila da je to bio slučajni susret. Glas joj je bio tih. Opet mu se zagleda u oči. -Jesi li to i prije kada činio? -Ne, ovo mi je prvi put. -Dobro onda, već sam se pobojala da sam pod stalnom kontrolom. -Ja to ne bih tako nazvao. -A kako bi ti to nazvao? -Možda samo zaljubljenost. Valjda se ne ljutiš zbog toga. -To je znači to. Načinila je grimasu a onda se promeškolji na stolici. Kad se umiri ponovo se zagleda u Ivu. -Tvoje objašnjenje zapravo mi godi. -Zar zbilja? -Znaš li da sam i ja u nekoliko navrata pomislila na tebe. -To me itekako veseli. -Pa sad kad smo se otvorili jedan prema drugom reci što predlažeš? -Kao prvo da započnemo sa intimnijom vezom. -Hm, ti opet srljaš u otvoren pristup. A možda je to i dobro. Bar znamo na čemu smo. On joj prihvaća ruku i začne ju milovati.

13 Na tren osjeća trnce i shvaća da joj to godi. A onda naglo trgne ruku. Pogleda ga ozbiljna držanja. -Ne znam da li će to ići. -Zašto odjednom ta sumnja.? -Ti si ipak puno mlađi od mene, uz to ja sam još uvijek u braku. -Kako bi bilo da sada progovorimo otvoreno? -Zar ti nisam dovoljno otvorena. -Nešto mi ipak kriješ. Mira prihvaća čašu i prinosi je ustima. Nakon što ju odloži opet ga začne gledati. -Možda si u pravu kad govoriš da nešto krijem. Uostalom i on mene vara . -Dakle ipak ćeš se odlučiti na ljubav sa mnom -O tome nećemo sada. Predlažem da se nađemo sutra .Sada je već vrijeme da pođemo a nastavit ćemo razgovor kad se ponovo nađemo. -Valjda se do sutra nećeš predomisliti? -Neka ide sve k vragu – neću. X Nakon što se presvukla u traperice i majicu pogled baci na korpu u kojoj je hrpa veša čekala na peglanje. Odluči da će to sada obaviti. Matine košulje bile su prve na redu. Dok je peglom prolazila preko platna misli su joj lutaju na poslove koje još danas mora obaviti. Među ostalima morat će poći i do dućana gdje ju čeka Ivo. Dočim bude slobodan naći će se skupa i započeti svoju perverznu igru na koju jedva čeka. Ipak to ne znači da će ga zadržati zauvijek. Bit će to možda samo kraća avantura. Muž joj je i dalje potreban a ovo će mu biti samo kazna za ono što on njoj čini. Već odavno priželjkuje muškarca i zato se raduje vezi sa Ivom. No hoće li ta veza proći bez skandala? Zna da je riskantna, ipak ići će dalje. Pogleda na sat. Mate neće doći prije dva. Ne treba ni znati jesam li izlazila iz kuće ili ne. Danas i onako svatko samo gleda svoja posla. Još je neko vrijeme provela uz peglu a onda ju naglo odloži, uzima svoju torbicu i izlazi van kuće. Sjeda u svoj auto , potom razgleda cestu i pokreće motor. Vožnja do dućana malo je trajala. Nakon što parkira auto prilazi pješice do Ive. Kad ju je ugledao daje joj znak da ga još malo sačeka. Nestrpljivo je hodala ispred . U iščekivanju je gubila živce. Bojala se da ju tko i ne zapazi. A onda evo i on prilazi. -Prati me do auta –rekla mu je samo to i pošla naprijed. A kad je i on sjeo do nje uključuje motor i polazi. On je bio odjeven u radnu kutu što je nagovještavalo da se mora vratiti na posao. Nakon par kilometara vožnje ona ga pogleda a onda se začne smijati. – Možda sama trebala pitati tvoga šefa da te pusti na ovu avanturu samo dotle dok ne obaviš dodatni posao flerta sa mnom. -Ne brini za to. Ja sam sve već odavno riješio sa prijateljem koji će me mijenjati ako što treba. -Onda znači možemo ići do cilja. -Gdje se nalazi taj cilj? -Negdje na samini gdje nas nitko neće uočiti u vrijeme dok budemo vodili ljubav. -Znaš da jedva čekam. Samo me ćudi da si izabrala ovu dob kad sam još u poslu. -Ako ne želiš možemo se i vratiti. -Ne, samo idi naprijed.

14 Već je dobro zakoračila u glib iz koga više nema povratka - pomisli. Ova avantura unatoč njenoj odlučnosti još uvijek pokazuje plahost. Ne ćudi jer je po prvi put. Pomišlja da je ipak trebala počekati još koji dan. No nagon je tjera i više nije mogla izdržati. Želi dobiti ono što već odavno očekuje. Ne pada joj na pamet da je to preljub koji bi se mogao i loše odraziti po njenu budućnost. Obožava muža ali kad se on ponaša tako prema njoj ovo ne smatra grijehom. Na koncu i ona zaslužuje bar zadovoljenje potreba koje joj on uskraćuje. Dočim su došli do šume zalazi u jedan prostor gdje zaustavlja auto. Prisjeća se da je i sa mužem provela sličnu predstavu bez prisustva javnosti. Danas će to biti repriza samo sa drugim glumcem. Trenutno raspoloženje kao da ju je zaneslo. Čim je isključila motor, baca mu se u zagrljaj. U prvi mah učini joj se da mu je neugodno što je na sebe prva preuzela inicijativu. -Kad se je odvojila od njega on je upita. – Reci mi koji je razlog te erupcije strasti? -Pitanja ćeš postavljati poslije a sad se radije premjestimo na stražnja sjedala. -Nema problema, danas ću ti biti na raspolaganju onako kako god ti želiš. Mira nije od tih žena koje upriličuju takvo raspoloženje. Sama se sebi ćudi nemoći da to utihne. Obuzela ju je strast koju nije mogla zaustaviti. Sve brige, patnje, problemi odjednom su nestali u trenu. Jedino što ostaje je radost zbog cilja kojeg će ostvariti. Još ga jednom pogleda a onda brzo svlači sve sa sebe i prilazi mu bliže. Tad se prisjeća i filma kojeg je gledala kod Ljerke. Pred očima su joj defilirale scene porno predstave. Kad je konačno i njega svukla sjeda mu u krilo. Taj trenutak nakon par pokreta doveo ju je do vrhunca strasti. Uživala je kao dijete kada dobije novu igračku. A onda se događa da i on stiže do ekstaze. Čini joj se da osim strasnog uzdaha drugo ništa i ne čuje. Gledali su se nakon par sekundi opuštanja a onda ponovo slijedi serija poljubaca. Dok ju je stiskao čvrsto je drži za nadlaktice i ponovo primiče u svoje krilo. Novo osjećanje strasti osjeća u svakoj stanici svoga tijela. Rado bi te trenutke produžila u nedogled. Kada su ponovo pristigli do ekstaze opušteni bulje u prostor oko njih. Najednom ona skoči, uzima odjeću i na brzinu se oblači. -Što bi tvoj šef rekao kad bi doznao da si za vrijeme posla obavio ovaj posao sa mnom u vrijeme dok si na poslu. -Rekao sam da o tome ne trebaš brinuti. -O bože, zašto ljudi žive u grču plašeći se svega što im remeti posao. Oprosti što sam ti oduzela od tog posla nekoliko minuta vremena. -Ama ti stalno o tome. Nemam ja nikakvog straha zbog toga. Čak bi ostao još ali uviđam da se tebi žuri doma. Htio bih te uz to još nešto upitati. -Reci! -Imam osjećaj da već dugo nisi imala spolnu vezu sa nekim muškarcem, a kažeš da si udana i to me jako ćudi. -To te ne treba ćudi. U pravu si što to uočavaš. Moj brak i ako službeno postoji ne bi se moglo reći da je uspješan. No, radije sada ne bih o tome. -Onda nam ne preostaje drugo nego da se vratimo. Ti svojim poslovima a ja u dućan. Ne bih volio da sada žuriš i da autom skreneš s puta pa izazoveš još kakvu nesreću. -Ne brini, živ i zdrav stići ćeš na odredište.

15 X Očekivala je da će joj Ivo uzvratiti ljubav sa više osjećanja. Bar je to najavljivao. A onda u jednom trenutku pomisli da je možda i najbolje da sada prekine tu vezu. Zaključi potom da to nema smisla. Ne želi ni odmah preći na drugoga. Uvjerava se da će drugi susret sa Ivom proteći uz više pažnje i ljubavi. To se i obistinilo. Kad su se drugi put našli Ivo kao da je oživio. Ovaj put ponašao se slobodnije a to je veza bila strasnija..Osjećala se božanstveno kad su se odvojili. Čini joj se da i svakim narednim spojem ovo zadovoljstvo ide prema gore i zato bi dala i posljednji novčić samo da to potraje. Nije mislila da treba nešto i mijenjati. Mada bi voljela da se nalaze i na drugim mjestima a ne samo na ovim skrivenim to za sada ne dolazi u obzir. Da Mate dozna za tu vezu, što bi učinio? Bolje je da sada o tome ne misli. Tada joj ponovo iskrsne slika dana kada je zadnji put bila kod Ljerke. Htjela bi ju posjetiti. Ovaj put neće tražiti savjet već će joj se pohvaliti kako je samoinicijativno stupila u poznanstvo mladića s kojim se osjeća božanstveno. Tog dana odlučila se poći do prijateljice. Veselila se što će slobodno moći razgovarati o temi koja ju je toliko zaokupila da jedva čeka kako bi joj otvoreno izložila sve o no što u kući mora skrivati od Mate ali i drugih ljudi. Dočim se našla pred Ljerkom razgovor je potekao drugim tokom a ne onim koji je ona priželjkivala. -Jesi li razmišljala kako će to završiti. Što ako za tu vezu dozna tvoj muž. Ne bi ti znala reći koliko je do sada ubojstava učinjeno zbog preljuba. Ili možda ti misliš da će Mate preći olakotno preko svega kao da se nije ništa ni dogodilo? Mira se ćudi kako da ju Ljerka odjednom upozorava na opasnost. Umjesto da ju podrži i daje podstrek kako bi zadovoljila svoje do sada zaleđene strasti ona to sve okreće na moguću tragediju. Možda je i ljubomorna zato što nisam tu ljubav podijelila s njom. U svakom slučaju zaključuje da nije ni trebala spominjati ljubav s Ivom. -Što znaš o tom Ivi –nastavlja s pitanjima Ljerka. Mira se iznenadi kad čuje to pitanje. –Kako misliš da trebam što znati? -Da li naš njegovo porijeklo, djetinjstvo, prijatelje, karakter, s kim se još druži i još koješta što bi ga moglo dovesti u situaciju iz koje se teško izlazi. -Znam jedi no da je plemenit, nježan a nadasve mlad i da mu je jedino stalo do naše ljubavi. Hm, baš si naivna. Ja bih provjerila s čime se bavi i kad nije s tobom. -Pa radi u trgovini. -Zaboga milog. Pa ne radi cijeli dan. Valjda odlazi i nekamo kad nije s tobom. -Do sada nisam sumnjala da ima drugu djevojku uz mene. Ljerka je uhvati za ruku. -Miro, ne budi samo zaljubljena lutka. U toj tvojoj lijepoj glavici valjda ima i nešto pameti. Upotrijebi to kako bi se pripremila na vrijeme u koliko dođe do kakvog kravala. Mi žene trebale bi uvijek držati sve konce u svojim rukama i ako koji popusti odmah ga smijeniti jer kad pustiš da ode jedna nit, odu i sve druge a onda uzde gube svrhu i voz ide bez nadzora, a zna se gdje tad završava. -Zašto me na to upozoravaš? -Zato što sam ti prijateljica, a to želim biti i dalje.

16 -Dobro, rekla je samosažaljivo. Ipak nije bila zadovoljna obzirom da je razgovor potekao drugim tokom. -Još sam ti htjela nešto reći -Šta je sad opet – začuđeno će Mira. -Nije me iznenadio tvoj iskaz. Još pred nekoliko dana doznala sam za tvoju vezu sa Ivom. Vidjela sam vas i kad ste autom prošli kraj mene. Strah me da vas tako ne zapazi i Mate. -Bože, pa to mi nikada nije palo na pamet a zamisli da se to dogodi. Ljerka, reci mi bi li ti bila u stanju preći i ocean samo da si ostvariš bolji život? -Vjerojatno da bih, ali prvo bi riješila sve probleme ovdje kako me ne bi pratili na tom putu. Nemoj pogrešno shvatiti ali mislim da zaslužuješ nešto što svim ljudima treba a to se može postići samo bez straha i posljedica. Zato mi reci jesi li odlučila ostaviti Matu i poći živjeti sa Ivom. -Ni govora. Kako to uopće možeš i sumnjati. -Pomisli onda što je dobro za tebe i nemojmo više raspravljati o ovoj temi. Radije se uhvatimo nečeg ljepšega. Jučer sam bila na reviji mode a kako uviđam i ti bi trebala koji put poći na takvo mjesto. Iskreno da ti kažem, mene je oduševila. -Ma nemoj mi reći. -Možda bi promjena natjerala tvog muža da te drugačije gleda. -Znaš da je i meni to palo na pamet. -Pa onda što čekaš. Vidim da još uvijek nosiš haljine koje su nosile i naše bake dok su bile mlade. Mira se odjednom osjeti presretna što s Ljerkom raspravlja o temi koja će zaintrigirati svaku ženu. -Ljerka, drago mi je da smo se ispričale i da znaš da mi je ovo bilo jako potrebno. -Vjeruj da je i meni. -To volim ćuti. -Drugi put kad poželiš malo razgovora dođi bez ustručavanja. Tu se možeš opustiti i osjećati ko doma a tko zna šta te ondje čeka. -Daj ne plaši me opet. X Mate je sa nestrpljenjem čekao da se Mira vrati. Kad je konačno stigla drhtavom rukom otvara vrata i ustukne kad ugleda Matu. -Otkud da si došao kući tako rano? - Došao sam ranije zbog čestitke. Želim ti poželjeti našu sretnu godišnjicu braka i pri tome predati ovo cvijeće. -Zar je danas taj dan? -Nije vrag da si i to zaboravila a tek ti je 35 godina. Od uzbuđenja Mira drhtavom rukom prihvaća cviječe a nakon toga uslijedi poljubac. -Pa neka je sretan onda ovaj dan. Kažu da je to i doba pola života kad ti je 35. Možda zato žene u tim godinama i zovu polovnjačama. -Više bih voljela da si me nazvao drugačije. Ali ako se to odnosi na sve žene onda se i ne ljutim. A ništa ne spominješ i svoje doba.

17 Po izrazu njenog lica moglo bi se zaključiti da ovom danu ne pridaje nikakvu važnost. Ipak se zapaža da je zadovoljna bar cvijećem. Iznenadi se kad joj prilazi bliže. Mada je osjećala nelagodu prihvaća ga s veseljem. Nadala se da će se ostvariti i njena iluzija sreće pa da poslije konačno i njihov brak ide putem takvim kakvim ga već dugo priželjkuje. Više nije željela misliti o Ivi. Na koncu ovo je njen dom i tu mora ostati. Ostatak dana prošao im je sa veseljem. Insistirala je da uvečer negdje pođu kako bi u drugom ambijentu proslavili godišnjicu. On je taj prijedlog odbio i predložio da pođu u krevet. Dočim se opružila pored njega očekivala je da će joj sada pružiti ljubav koju već dugo očekuje. Položila je ruku preko njegovog tijela u nadi da će joj uzvratiti jednako. Kako je on i dalje govorio o nekim za nju potpuno nevažnim stvarima htjede ga prekinuti i upitati hoće li joj što učiniti vezano za ljubav. Ne, možda bi joj zamjerio . Prepustit će se stihiji . Možda se poslije pokrene. Ne želi ga podsjećati na njegove bračne dužnosti. Bolje je da sada još ne misli na to. Jedino može konstatirati da ju ne zanima tema o kojoj govori. Čudi se da je baš sada našao razlog da o tome priča. Pita se koji je to razlog da uz ovakvu ženu ostaje indiferentan. Da mu barem može pomoći. Ali kako kad se on uopće ne dotiče te teme. Dala bi sve na svijetu samo da dozna koji ga razlog odvraća od nje. Da ipak nije druga u pitanju. Ima osjećaj da će uskoro zatvoriti oči a da se ništa prije toga ne obavi. Tako je i bilo. Na kraju ona zaključi da više s time neće razbijati glavu. Važno je da se bar raspoloženje u kući malo popravilo. A otkad je stupila u vezu sa Ivom ni nagon je više ne vuče da od Mate traži više. X Rano ujutro Mate je otišao na posao. Neko vrijeme vrpoljila se je još u krevetu a potom se i ona podiže. Nakon doručka odluči poći i do pijace. Upravo kad je uzela svoju torbicu spremna da pođe začuje da netko zvoni na ulaznim vratima. U to vrijeme obično nitko joj ne dolazi. Pomisli da se to Mate nije vratio jer je nešto valjda zaboravio. Ali on ima ključ i zašto bi zvonio. Neće nagađati. Prilazi vratima i otvara ih a onda se zagleda i u čudu upita: -Otkud ti ovdje? Gledala je zabezeknuto u Ivu koji se je bezbrižno vrpoljio pred njom. -Mislio sam da ćeš mi se obradovati kad me ugledaš a ti se ponašaš kao da vidiš sablast pred svojim očima. -Pravo da ti kažem, radije bi vidjela sablast nego sada tebe. -To ti se samo čini, hajde pusti me unutra. -I treba brzo da uđeš kako te ne bi još netko zapazio ovdje. Poslije bi imala i te kakvih neugodnosti. - Što ti je danas? -Ne misliš li valjda da je to normalno ovdje se sastajati sa mnom. Jesi li ikada pomislio i na posljedice koje bi mogle nastati ako bi za našu vezu doznao moj muž. - Ako i dozna samo će se sažaljevati ulogom rogonje i zato ne pravi problem tamo gdje ga nema. -Neću da to više činiš. Više mi ne dolazi u kuću . -Ma ne plaši se. On se neće vratiti tako brzo. A da dođe netko drugi ne bi mario ni da nas vidi na kamari.

18 -Za mene je itekako važno pa makar te vidi i prosjak pred vratima. -Dođi radije bliže i zagrli me. Dočim to učiniš proći će te ne samo strah već i ljutnja a obuzdat će te strast. -Znaš da si fakin. -Začudilo bi me da misliš drugačije. Dočim ju prihvati sjeda na stolicu a nju polaže na krilo i začne ljubiti. -Mogu ti reći da u tvom zagrljaju zna biti i ugodno. -Gotovo da i ja tako mislim i bilo bi to ostvarivo kad me ne bi mučio jedan veliki problem. -Ako imaš kakav problem reci pa da zajedno podijelimo uloge u njegovo rješavanje. -Bojim se da mi ti tu ne možeš pomoći. -Na koga se možeš osloniti ako ne na mene i zato ne dulji već reci o čemu se radi. Neugodno mi je jer je cijena previsoka a od rješenja ovisi mi život. Mira se osjeti nelagodno kad u njegovim očima ugleda suze. -Ne treba ti biti nelagodno. Na tvom mjestu ja bih bila otvorena. Na koncu od mene samo možeš dobiti pomoć. -Upravo sam i došao zbog te pomoći kod tebe. Nije voljela okolišanje. Radije bi da požuri sa izlaganjem problema kojeg još nije svjesna pa reče: - Kako bi bilo da se konačno otvoriš pa da izložiš sve što te muči. -Dobro, ja sam mislio... -Možda sada više o tome ne trebaš misliti. Reci konačno o čemu se radi jer me već počinje hvatati nervoza od čekanja da čujem što je. -Slušaj onda. Ako itko ima pameti u glavi neće ići na rizik pa bio i 99% siguran u dobitak. I ja sam išao u igru s tom sigurnošću vjerujući da ću izaći ko pobjednik. Na žalost taj jedan posto sjebao mi je život i doveo u situaciju iz koje me još jedino ti možeš izvući. U protivnom unakazit će me toliko da me kod slijedećeg viđenja nećeš ni prepoznati. A pitanje je i hoću li preživjeti tu torturu. Sa njima nema šale. Mira protrne. Nije znala kako da reagira i što to mora učiniti kako bi mu pomogla. -Hoćeš li mi konačno reći o čemu se to radi? -Upustio sam se u kockanje i izgubio. Mislio sam da ću povratiti dug pa sam od mafije posudio novac. Na žalost i njega sam profućkao i sad sam u dreku. Ako novac ne vratim do subote čeka me gadna frka. -O kojoj se sumi radi? -Bojim se i reći. -Začudila bi se da odeš odavde a da mi to nisi rekao. -Misliš da mogu biti otvoren. -Daj ne petljaj već govori. -Pedeset tisuća. -Što, zar toliko. Pa mom mužu treba bar pola godine da toliko zaradi a uz to i ja živim na njegovoj grbači. -Ako ti je imalo stalo do mene moraš mi pomoći.-Rekao je to s tugom u očima. Preklinjem te, učini nešto jer ako im to ne vratim bojim se da me ne dotuku. -Pa ti si totalno lud. Zar misliš da mogu orobiti banku i onda tebi dati novac kako bi namirio kockarski dug.

19 -Mislio sam da se u tebe mogu pouzdati. Uviđam da ti nije stalo do mene. Pusti me onda da odem. Do subote je bolje da se više ne viđamo. Bojim se da ni poslije neće biti prilike za to. Idem sada. Bog! Krenuo je prema vratima. -Stani, možda ipak mogu nešto učiniti. Rekla je to snuždeno. Bio joj je okrenut leđima pa u njegovim očima nije mogla zamijetiti licemjeran smijeh. Polako joj se okreće i prilazi. Mira ga promatra a tada shvaća da će učiniti nešto što bi joj moglo naškoditi kad Mate uoči da je ostala bez nakita. A odrekla ga se zbog Ivinog kockarskog duga. -Bože Miro, zar si našla način da mi pomogneš? - Da, samo ne znam kako ću to poslije objasniti mužu. U ovom momentu ne pada mi na pamet drugo što bi mogla dati da ti pomognem. -Ne igraj se sa mnom već reci što si to naumila? -Dat ću ti sav nakit i zlato koje posjedujem mada ih volim ne samo zato što su vrijedni već i drage uspomene. Ipak i tebe volim više od svega zlata na svijetu pa ne žalim što ću se toga odreći da ti spasim život. -Ne, ja to ne mogu prihvatiti. To je nešto što pripada samo tebi i ne traži više da se toga odrekneš. S jedne strane Mira je željela zadržati sve ko uspomenu ali s druge je strahovala. Poznato joj je kako Mafija rješava dug. Da se sakriješ i u mišju rupu, našli bi te a onaj tko dospije u njihove ruke ne izlazi bez posljedica. Te prizore gledala je i puno puta na TV. Grozi se kad se prisjeti svih brutalnosti kojima su izloženi ti nesretnici. Njena je želja da Ivo i dalje bude njen dragi, nježan i osjećajan ko i do sada. Doduše načinio je pogrešku ali to se može prepisati njegovom neiskustvu i mladosti a ovo će mu valjda biti pouka i životna škola koju više neće ponoviti.. Neće se dvoumiti. Pomoći će mu pa makar poslije i sama osjeti posljedice. -Počekaj tu. Brzo ću se vratiti sa svim što imam. Nije primijetila njegov pohlepni pogled i skriven podsmjeh kad je u svoje ruke uzeo kutiju sa nakitom koju mu je uručila. -U toj kutiji je vrijednost najmanje sto tisuća ako ne i više. Ako to unovčiš još će ti i ostati novca. Samo nemoj i to da polažeš na kocku. -Ne plaši se. Idem odmah da potražim nekog ko će mi to otkupiti. I da znaš da si mi spasila život. Ni sam ne znam kako da ti zahvalim. -Daj ne pričaj, znam da bi to isto i ti učinio za mene. -Doista i bi, ali sad više ne želim da me zadržavaš. Moram što prije riješiti problem a uz to moram se naći i sa jednim prijateljem i zato žurim. -Ja bih na tvom mjestu od sada pazila s kim se družim i u kakvo društvo zalazim i znaj da kockom samo postaješ gubitnik. -Ne brini. Kocka i karte više me nikada u životu neće vidjeti. -Takvog te volim -Dočim sredim ovo sa dugom vidjet ćemo se a dotle mi budi dobra. Bog. X Mira ga je s radošću ispratila smatrajući da je učinila plemenito djelo. Bez imalo ustručavanja zaključila je da bi u suprotnom odbivši tu pomoć imala na duši teret koji bi ju pratio kroz cijeli život.

20 S radošću je slijedećeg dana pošla do Ljerke. Nadala se da će uz nju ugodno provesti dan. Ovo što je bilo sa Ivom neće ni spomenuti. Doduše jako ju je zanimalo kako će završiti Ivin ishod, ali obzirom na vrijednost nakita smatrala je da će sve proći bez problema. I dok je s Ljerkom ispijala kavu radovala se što će se nakon subote s Ivom opet naći u zagrljaju. Ni jednog trenutka nije osjetila da Ljerka išta sumnja . Boji se da joj ne uoči na licu kakvu promjenu. Neće o tome ništa govoriti jer bi i najbezazleniji glas mogao doprijeti i do Mate. A onda se iznenadi kad Ljerka spomene Ivu. -Viđaš li se i dalje sa njim?- upita je znatiželjno. -Što reći. Malo se snebivala a onda odgovori:- Dobila sam mjesečnicu. -Da, to je pravi razlog da se ne nalazite. Mira ju gleda a tada se zapita je li takav odgovor dobar za prelazak na drugu temu. Žene se i ne trebaju opravdavati kad dođe mjesečnica. Ljerka više nije ulazila u detalje te veze već se okrenula drugoj temi. Nakon što su se oprostile Mira polazi do dućana gdje Ivo radi. Kupit će usput namirnice i upitati ga je li uspješno unovčio nakit. Dočim je ušla u prostor trgovine zagledava ne bi ga negdje ugledala. Bojala se da to ne čini previše napadno pa da netko primijeti. Neće nikoga ni pitati kako ne bi izazvala sumnju. Istina da radni ljudi imaj i potrebu za dopust. Ponekad im treba i pokoji slobodan dan. Možda je to i razlog da ga ne vidi. A razlog i te kako postoji. Zato se ne brine što ga nema. Doći će drugom zgodom a dotle će se strpjeti znatiželjom. Dok je razgledala artikle prisjeti se da bi Mate već mogao biti kod kuće. Ne želi da ju zapitkuje gdje je bila do sada i zašto toliko ovih dana izbiva iz kuće. Brzo pokupi robu i uputi se do blagajne. Nije se prevarila kad je posumnjala da bi Mate već mogao biti kod kuće. -Gdje si do sada? Bile su prve riječi koje joj je uputio. -Zar ti ne pada na pamet da moram i do trgovine kako bi ti mogla pripremiti objed. -Mogli smo poći zajedno. Ja bih ti pomogao ne samo u odabiru već bi i sve donio kući. Ovako se samo opterećuješ. -Ta kupovina je ženski posao i samo bi mi smetao. Dovoljna mi je tvoja pomoć i u kući. -U zadnje vrijeme uviđam neko drugo raspoloženje na tebi. Osjećam da se s tobom još nešto događa pa ako želiš da i o tome malo progovorimo. Promjena koja se vidi na tebi i te kako je uočljiva. -Bože, kako su muški prodorni. Dočim na ženi primijete drugo raspoloženje odmah zamišljaju promjenu .Ispada da se mi ne smijemo veseliti životu jednako kao i vi. -Nemoj me smatrati glupanom. Ta ne živimo zajedno u braku od jučer. Svaki dan te gledam i ako nešto primijetim to što zapažam iznosim ako treba. No čini mi se da se ti sa mnom poigravaš i da mi nešto kriješ. -Ne govori gluposti. Tu i tamo posjetim školsku prijateljicu s kojom pročakulamo svemu a to mi uz ugodu odvlači i probleme ako ih ima. Možda misliš na tu promjenu. -Ne znam, plašilo me da možda nije u pitanju neki drugi muškarac. -Daj ne bulazni. Znaš da samo tebe volim i to me neće nikada proći. -Trebam li da se radujem tome? -Itekako bi trebao. Mira okrene glavu i ugrize se za usne.

21

X Prošao je cijeli tjedan. U ponedjeljak ponovo Mira odlazi do dućana. Od Ive ni traga ni glasa. Shvatila je što joj je govorila Ljerka. Najprije treba sve doznati o osobi a tek se onda upustiti s njom u vezu. Do sada je jedino mislila na ljubav a sve je ostalo zanemarila. Sada će ipak poći putem koji joj je savjetovala Ljerka. Najprije mora doznati kakvim se on sve poslovima bavi i tko je poslodavac a potom slijede i drugo u vezi njegovog života. Razgovarat će i sa njim dočim se nađu. Više neće postupati poput tinejdžerice. Čini joj se razložnim da o njemu mora doznati što više. I dalje se pita ima li razloga za sumnju. Do sada se pokazao kao dobar mladić. A što ako je njegov nastup bio samo farsa. Smije li uopće i pomišljati na takve solucije. I otkud sad najednom ta sumnja. O tome ne smije govoriti ni sa Ljerkom. Da joj kaže bilo šta mogla bi doznati i za dragocjenosti .Što da poslije to proslijedi do Mate. Sve je moglo ići bez problema a sada ta prelomnica samo pravi problem. Da bar nije stupila u vezu sa Ivom. A opet da do toga nije došlo izludila bi od samoće. To bunilo učinilo je pravu zbrku u njezinoj psihi. Mora se prisiliti na mirnoću i živjeti u nadi da će sve ispasti dobro. X Krenula je u grad radi kupnje nekih potrepština za kuću. Posjetila je i tržnicu a po povratku navraća u dućan gdje radi Ivo. Simpatična prodavačica dočeka je na ulazu. Nudila je neki proizvod sa takvom hvalom da ju je na kraju prisilila na kupnju. I kad su se već toliko zapričale o tome , pade joj na pamet da ju upita za Ivu. Nadala se povoljnoj informaciji i zato se neće snebivati zbog tog razgovora. Onda se ipak predomišlja i odustaje. Ljutila se na samu sebe što je u toj neizvjesnosti opet ostala bez odgovora. Još je kupila cviječe i pošla kući. I baš kad je pred vratima iz torbice vadila ključ da bi otključala vrata odjednom se pred njom stvori Ivo. Kao da je pao s neba. To ju jako iznenadi. -Ti kao da padaš s neba i pojavljuješ se ko sablast. Sve bih očekivala ali da ću te tu naći ni u snu. -Ne raspravljajmo pred vratima. Rekla si da me ni prosjak tu ne smije zapaziti i zato brzo uđimo. -Da, rekla sam to i sad bi to rekla ali što ako u kuću bane moj muž i nađe te tu. -Ne paničari već otvaraj. Nije reagirala kad ju je nakon što su zatvorili vrata uhvatio u naručje i ponio do kreveta. Začudila se što je tako brzo navalio na seks a da prethodno nisu progovorili ni riječi. Gotovo se još nije ni snašla što se dešava a on je već svršio. Bilo bi joj ugodnije da je to potrajalo malo duže. Nadala se da će mu se vratiti želja i da će tada to potrajati do potpunog zadovoljstva . Dotle će bar o nečemu popričati. Neće u tome duljiti kako bi što prije nastavili sa uživanjem. -Očekujem da mi izložiš kako je prošao tvoj kartaški dug. Nadam se da si sve riješio dobro i zato te veselje i dovelo do mene. -Misliš li da sam uistinu tu došao s veseljem? -A zar nisi? Nemoj samo da me plašiš. Govori!

22 - Za onaj tvoj nakit nisam dobio pedeset tisuća već samo polovicu od tog iznosa. Jasno da to nije dovoljno .Uz to nametnuli su i kamate pa osim što sam im dao sve što sam dobio sada moram uz te kamate dati još pedeset tisuća u koliko želim izvući živu glavu. Rok mi je opet subota. U protivnom zna se što me čeka. Mira ga zabezeknuto gleda. Pita se je li to moguće što čuje. Ne, više neće pristati na tu soluciju da mu pomaže. Ovaj put ide do policije potražiti zaštitu. -Jesi li ti normalna. Samo lud bi u to uplitao i policiju. Pa znaš li ti da policija danas upravlja mafijom i tim tvojim glupim prijedlogom samo bi mi još više naudila. Ivo je to izgovorio u takvoj ljutnji da se skoro uplašila te reakcije. Sve bi očekivala samo ne to. U jednom momentu pitala se nije li to igra u kojoj se isprobavaju njeni živci. A onda joj sinu u glavu da mu je već poklonila pravo bogatstvo koje je daleko vrednije od njegovog duga. Je li moguće da je za sve to dobio samo maleni dio vrijednosti kako ističe. Je li moguće da živimo u svijetu gdje ti mafijaši određuju opstanak u koliko ne zadovoljiš njihovim zahtjevima. Ovo se mora zaključiti na drugi način. -Što ti sada želiš od mene? -Tvoju pomoć kako bi me izvukla iz gabule u koju sam upao. -Zar ti misliš da meni novac pada s neba i samo kažeš keks, i evo ti koliko god želiš. Ja živim normalnim životom poput svih drugih ljudi i zato ni nemam ništa više od njih. Ne znam otkud ti pomisao da bi mogla priskrbiti još pedeset tisuća kuna do subote. A već sam ti dala vrijednost koja je bar tri puta veća od te sume. Još uvijek strepim kako ću to opravdati. -Imaš muža i njega bi mogla angažirati da ti pomogne. -Pa ti nisi normalan . Sve bi od tebe mogla očekivati ali da ćeš ići dotle, to prelazi granicu ljudskog ponašanja. Neću da mi više muža spomeneš ni u ludilu. -Što ako mu ja spomenem našu vezu i obećanje da ću te ostaviti u koliko mi plati taj udio duga kojeg moram dati mafiji. -Štaaa! Prenerazi se kad to čuje. -Ne misliš li da bi se on radije odrekao tebe nego tog novca. Ili možda bi. -Ovo je prešlo svaku mjeru. Van iz moje kuće i da te moje oči više nikada ne vide. Rekla je to sa takvim bijesom kojeg do sada nije nikada ispoljavala. -Mislim da ćeš se ipak predomisliti kad čuješ da sam govorio sa njim. Uvjeren sam da će se saživjeti sa situacijom i prihvatiti sve što budem od njega tražio. U protivnom mafija bi mogla pružiti svoje prste i do njega. -O bože koja sam ja glupača. Proklet da je dan kada sam tebe upoznala. -Ne izigravaj sveticu. Itekako si željela moje društvo a još će biti dana kad ćeš poželjeti moje milovanje. Ni jedan te muškarac do sada nije zadovoljio toliko koliko ja i umjesto da si mi zahvalna ti praviš scenu ko da ti je više stalo do muža nego do mene. -Ako mi je itko nešto značio u životu to je bio on i kako god gledao na taj preljub, on će i dalje ostati moj muž. To neka ti bude jasno. -Bojim se da neće kad mu pokažem slike i film u kome nas dvoje obavljamo najintimniju vezu. -O gospode, zar si išao dotle da to i snimiš a ja u tebi do sada gledala anđela.

23 -Daj ne izigravaj i dalje sveticu. Što smo god radili polazište je uvijek išlo od tvoje strane. Ja sam ti poslužio samo kao predmet tvojih seksualnih izživljavanja u kojima si se pokazala ko prava nimfomanka. Ta užasna spoznaja dovela je ishod priče do kraja. I kad je s nestrpljenjem čekala da se konačno izgubi iz njene kuće on se ponovo javlja: -Uviđam da s tobom neću doći do rješenja i zato sam odlučio ići na drugu soluciju samo se bojim da ona za tebe baš i neće biti povoljna. -Ma o čemu to pričaš? Izlazi van iz moje kuće i da te više nikada ne vidim. -Itekako ćeš me gledati. Čak ćeš poslije i govoriti da si bila u zabludi pa da ti oprostim. Do tad se moramo oprostiti jer me još čeka mnogo poslova. Bog. Otišao je s podrugljivim podsmjehom. Dok je izlazio kroz vrata ona je samo skamenjena stajala i zurila u jednu točku. Sve misli koje su joj dolazile u glavu svele su se na isto.- Bože, zar me to kažnjavaš zbog preljuba ili je neki drugi razlog kojeg ne mogu shvatiti. Zar se taj stvor zbilja od anđela pretvorio u Sotonu ili sam ja toliko glupa pa do sada nisam shvatila s kim imam posla. Na sva ova pitanja nije dobila odgovora. Sve ju je to toliko iscrplo dok na kraju nije legla i zatvorila oči. X Istina je da ljudi skrivaju svoje probleme i drže ih u tajnosti sve dotle dok ih depresija ne uništi. Nasuprot tima neki ne mogu izdržati i tajne odmah povjeravaju drugima. Mira s radošću odluči da pođe do Ljerke. Njoj će ipak povjeriti sve. Nada se da će joj dati savjet onakav kakav je i prošli put. Ako to ne učini boji se da sama ne bi znala kako postupiti kad o svemu Mate dozna. Nitko pametan ne ide u avanturu bez mozga te se zanosi samo strašću. Da je bar prije poslušala taj savjet. Dočim se našla kod Ljerke iznenadi se kad je čula što joj iznosi. -Uvjerena sam da si me smatrala ljubomornom pa si zato mislila da govorim gluposti koje si odbacila još dok nisi ni kročila kroz vrata. Kako onda i sada ću ti reći iskreno da nisi dobro učinila. Bojim se da je možda kasno no smatram da si ipak trebala poslušati Ivu i učiniti sve ono što ti on traži. -Ma jesi li ti pri sebi. A i otkud mi toliki novac. -Ja bih na tvom mjestu radije gledala sebe nego muža. I onako ti ništa ne pruža pa zašto ga žaliti. -Ali Ivo se pokazao kao kriminalac i zašto mu sad još treba udovoljavati. -Udovoljavanjem njemu pomažeš sebi. -Zar nije pametnije da se obratim policiji? -Daj ne budi luda. Ne misliš valjda to ozbiljno. Znaš da njihovi prsti zadiru svugdje. Što da začnu s istraživanjem? Tada će u javnost izaći i tvoj preljub. Iza toga slijedi ti jedino ulica. Zar uistinu to želiš? -Ljerka, otkud sada odjednom ta promjena kod tebe? Ne ide mi u glavu da se slažeš da Ivi trebam udovoljiti nakon svega što sam otkrila o njemu. -Pa ti si bar pametna žena i ne bi trebala vjerovati sve ono što si ćula. Kada je čovjek u glibu hvata se i za slamku ne bi li se spasio. Tako je i on vjerojatno govorio svašta a od toga ni polovica nije istinita. Nije moje da donosim odluke ali i dalje ostajem na soluciji da ga poslušaš, ne zbog njega već zbog sebe. Znam da je cijena prevelika ali ako sagledamo primanja tvog muža i koliko još uz to može zaraditi ne

24 bi mu bilo teško da pribavi taj novac. Jedino je u pitanju vrijeme, ali i to se može ubrzati i sve riješiti bez problema. -Ljerka, hvala ti na savjetu. Još ću malo o svemu razmisliti a onda ću ti reći što sam odlučila. -I ja tako mislim a dotle pusti brigu na veselje. Sada ću nam skuhati kavu pa da još malo popričamo o veselijim temama. Možda sve i neće biti tako strašno, pomišlja Mira. Žao joj je što će Mate nekoliko narednih dana morati više raditi. Uostalom svoje slobodno vrijeme i onako koristi u igri ili besposlici a tim novcem učinit će korisno djelo za Ivu. Možda mi je on ipak sve samo bezvezno prijetio kako to kaže Ljerka. Kad sve prođe tražit će izvinjenje i opet će poći odande gdje su stali. U zadnje vrijeme toliko se toga nakupilo lošeg da je sada pravo rješenje jedino dalje ići dobrim. Možda da ipak prihvati savjet Ljerke pa postupim onako kako je predložila. A opet ne želi preuraniti. Zato neka to ipak sve počeka bar do sutra. Nakon što je otišla iz Ljerkine kuće i udaljila se oko sto metara zapazi da je kod nje ostavila svilenu maramu. Ima toliko vremena da se vrati te da ju uzme. Još će jednom zahvaliti Ljerki na savjetu a onda će poći kući. Dok je koračala prema Ljerkinoj kući susretala je ljude. Zanijeta mislima nije ih ni primjećivala. Jednako tako nije mogla ni sanjati da će ovo što slijedi probuditi u njoj ne samo gorčinu već i istinu o svemu. Vjerovala je Ljerki i nikada ne bi mogla ni zamisliti da će sve ispasti tako tragično. A već se ponadala da postoji izlaz koji će sve preokrenuti u njenu korist koja će joj ponovo omogućiti i uživanje u životu. Do tada sigurna u pravi ishod trgne se i zastane. Zapanjena ne može da shvati da je to istina. Iz Ljerkinog stana izlazi Ivo kojeg ispraća Ljerka. Kad su zastali Ivo je prihvaća u zagrljaj a potom stravstveno ljubi. Dočim se odvoje još se neko vrijeme drže za ruke a onda on odlazi dok se ona vraća u kuću. Mira samo skamenjeno gleda. Ovo što je sada vidjela iznenadilo ju je više nego daje ugledala duha. Uvijek je s radošću dolazila Ljerki. Smatrala ju je najvećom prijateljicom. Ovo sada pogodilo ju je ko grom iz vedra neba. Puko joj je film. Istina je kad ljudi kažu da ti najveći prijatelj može postati i najveći neprijatelj. No kad ti taj prijatelj u lice laska a iza leđa radi o glavi ili čak zabija nož u leđa ne zaslužuje drugo do najgore osude. Čudi da do sada nikada nije primijetila da Ljerka drži zmiju u njedrima. Doduše uz nju se i opuštala i radovala novom viđenju. Danas je ta veza zatomila u grob gdje bi ih u ovom momentu najradije gurnula oboje. Drugo i ne zaslužuju. Ali kako ih dovesti do groba i je li u stanju da to sama izvede. Ne, neće im sada prilaziti. Neka i dalje žive u nadi da su ostvarili svoj cilj. Neće se dugo tome radovati. Ona će od sad živjeti samo za osvetu pa makar poslije pošla i na robiju. Odluči da pođe jer više ne može gledati ta gnjusna stvorenja kojima ni u paklu nema premca. Tada joj dolazi sjećanje. Pa taj stvor cijelo vrijeme slušao je iz druge sobe naš razgovor. O baš sam glupača! X Slijedećeg dana Mira se ponovo našla pred Ljerkinom kućom. Srodila se s ulogom detektiva. Dok je motrila na kuću nije zapažala kako vrijeme brzo prolazi. Nadala se da će od toga što će uvidjeti nešto uroditi plodom. Možda uđe i Ljerki u stan, ali

25 što da tamo ponovo bude Ivo. Ne, radije će i dalje motriti. Onda joj se učini da iza prozora gleda neke sjene u pokretu . Ulica je bila pusta. Kao da je zamro cijeli svijet .Čudi se da još nitko ne izlazi. Sjene iza prozora Ljerkine sobe nestale su. Ima dojam da se ovi dvoje sada seksaju. Pomalo je hvata i ljubomora. Tada se lupi po glavi. Nisam valjda toliko luda da još uvijek težim za njegovim zagrljajem. Kad se već odlučila na to motrenje morat će ustrajati. Želi da se uvjeri da ovo dvoje ipak stoje u vezi kako bi nju iskoristili. Pogleda na drugu stranu ulice. Dvoje mladih u zagrljaju prolaze mimo nje ljubeći se. Baš su sretni! Potom opet pogled okreće prema kući Ljerke. Ostade skamenjena kad u tom momentu zagleda Ivu. Izlazio je iz stana u pratnji Ljerke. Ovaj put išli su zajedno zagrljeni do parkiranog automobila i odvezli se u nepoznatom pravcu. Zaključi da je vidjela dosta. Sada je potpuno sigurna da rade zajedno i da su skupa smislili kako da ju nasamare. Skrhana od spoznaje uputi se svojoj kući. Hodajući stigla je do dućana gdje radi Ivo. Sada on nije na poslu pa će bez bojazni da ga vidi kupit još neke potrepštine. Dok je razgledavala artikle odjednom se nađe pred djevojkom koja joj je prošli put prodala onu robu. Zastade. Djevojka shvaća da nešto traži te ju zapita:- Mogu li vam pomoći u odabiru artikala.? -Hvala vam lijepo na vašoj ljubaznosti. Već sam si sve spremila u korpu što mi danas treba. No kad ste već tu mogu li vas nešto pitati? -Naravno da možete. Mi smo vam na usluzi za što god želite. Samo recite. -Ma ovo je nešto van vašeg posla. -Ne ustručavajte se, samo pitajte. -Prije vas uvijek mi je prilazi jedan prodavač. Mislim da se zove Ivo, a sada kako vidim vi ste zauzeli njegovo mjesto. Šta je s njim? Da nije na godišnjem? Na spomen Ive djevojka protrne. Dočim se sabrala govori: -Sigurno je i vas pokušao iskoristiti za svoje prljave poslove i zato se interesirate, pretpostavljam. Taj osim što dila drogu svojim mafijaškim poslovima samo nanosi štetu poštenim ljudima i bolje vam je izbjegavati ga. U protivnom samo ćete nastradati. Dočim je šef doznao tko je dao mu je otkaz i već ga nema desetak dana tu. Možda je i u zatvoru. Takvi samo tamo i spadaju. -Baš vam hvala na upozorenju. Nadam se da ga neću sresti. Kada je pristigla do kuće odahne i sjeda za stol. U mislima dolazi do zaključka da će od sada na dalje biti vjerna svom mužu s kojim život želi provesti do kraja. X Pred Matom ne smije pokazivati promjene koje se na njoj uočavaju. Osjeća se turobno ali to mora i dalje prikrivati. Mate bi ju bodrio da je drugi razlog posrijedi. Ovako ne želi o ničemu raspravljati. A ipak bi htjela da razgovaraju o njegovoj apstinenciji. Da li je u pitanju razum, srce, bolest ili treća osoba. Bože, kao da smo skrenuli s uma. Pomisli. I dok tako razmišlja prilazi joj Mate. Nije se dvoumila. Prilazi mu u zagrljaj. -Daj pusti me sada na miru. Danas sam se toliko naradio da jedva čekam malo opuštanja a to doživljavam još samo na kuglani. -Tješi me tvoja želja. Ako se ostvari i ja ću biti zadovoljna

26 Nije zapazio sarkazam u toj rečenici. Možda nije išao za tim ni da ju sluša i zato joj se nije ni opravdavao. A onda kao i svakog dana ode bez pozdrava. Nju ostavlja da i dalje razmišlja. Trebala sam ranije prestati sa kontracepcijom i težiti za tim da dobijemo dijete. Možda još uvijek nije kasno. Normalno je da imamo potomka. I onako sam po cijeli dan u kući a uz dijete osjećala bi se zadovoljna a uz to imala bi i cilj u životu. Vjerujem da i on žudi za tim i da nam se to ostvari promijenilo bi nam život, svakako na bolje. Na jedan trenutak zastade u razmišljanju i zamišlja sebe kako u naručju drži dijete. To joj povrati raspoloženje. Zato odluči da će taj san sprovesti u stvarnosti. Ganulo ju je to toliko da su joj i suze potekle. Da je sada vidi Mate udovoljio bi joj želji. Pa i ne traži puno. Danas svatko ima pravo na obitelj i zašto bi oni bili drugačiji. Odluči da više neće čekati. Tražit će ga da ispunjava svoje bračne dužnosti pa makar silom. A tada opet dolazi sebi. –Baš sam glupa, zaključi. Zanosim se idejom koja još mora čekati dok ne riješim pitanje ono dvoje. Opet joj u glavu pada misao osvete. Zaključi da ipak pođe do policije. Potražit će nekog poštenog policajca i obratit mu se za pomoć. Kada to riješi i sama će potražiti posao u nekoj firmi čime će ne samo doprinjeti većem prilivu novca u kuću već i druženju s ljudima na poslu a to će ju bar opuštati od briga koje su sada prisutne stalno dok je u kući. Komešanje misli dovelo ju je i do umora. Odluči da će prvo malo prileći a onda će načiniti plan što dalje. Dok se vrpoljila po krevetu svladao ju je i san. Nije spavala dugo ali zato je ipak osjetila olakšanje i svježinu. To je potakne da sada pođe i do grada. Potražit će i policijsku stanicu. Možda uspije pronaći nekog poznatog. Prisjeti se da je otac njene prijateljice iz škole bio policajac. Možda još uvijek radi. Ako ga nađe uvjerava sebe da će joj on pomoći. A što ako je i on korumpiran? Možda i on surađuje sa mafijom. Ne vjeruje. Kolegica je bila uvijek poštena a to može ostvariti samo u poštenoj obitelji. Bez obzira na posljedice mora ipak naći nekoga i iznijeti mu sve što joj se desilo s ono dvoje. U protivnom ostat će nekažnjeni a to nije njen cilj. Dočim je stigla na policiju obraća se uniformiranom čovjeku na porti. -Kako se zove gospodin s kime to želite razgovarati- upita ju službeno. -Mislim da mu je ime Franjo. Ako imate njegovu sliku pokazat ću vam koji je. Sada mu je nešto preko pedeset godina. - To je sigurno naš agent za droge. Pođite na drugi kat soba osam.Ja ću vas najaviti da dolazite. Dočim ju zapazi, Franjo joj se obradova. -Ja sam Mira, sjećate li me se? -kako se ne bih sjećao, igrala si se sa mojom kćerkom dok si još bila učenica. I kako vidim izrasla si u pravu ženu, zapravo ljepoticu kojom bi se svaki muškarac ponosio. Nadam se da se i tvoj muž ponosi tobom. Ako ne, zaslužuje našu obradu. -Pa ne bi me trebali toliko hvaliti. Osjećam se prosječna. Ipak ne mogu reći da mi ne godi vaša pohvala, pogotovo zato što ulazim već u drugu polovicu življenja. Kako uviđam i vi ste već zašli u poodmakle godine ali držite se dobro. Nadam se da se ne ljutite što sam rekla poodmakle. -Da budem iskren , već sam to odavno shvatio a kako priroda čini svoje ne trebamo ni njoj zamjeriti. Nego reci mi što te dovodi do mene? -Nevolja.

27 -To sam i mislio mada bi volio da je neki drugi razlog. -Sve do danas sam se dvoumila da li da se obratim policiji i je li to pametno a onda sam pošla na rizik pa šta bude. -Ne znam o čemu se radi ali ako ti ikako mogu pomoći dobro je da si došla k meni. -Nemam običaj tražiti pomoć od policije ali u ovom slučaju mislim da ste jedini kome se mogu požaliti na događanja koja su me slomila dotle da sam pomišljala i na to da si oduzmem život. -Da mi ne duljimo puno oko uvoda, najbolje je da mi odmah ispričaš o čemu se radi. Opet joj uskrsne Ljerkin lik pred očima. Užasnula se na pomisao da policija surađuje sa mafijom. Što ako mu kažem sve a i on je jedan od njih. Odjednom postaje neodlučna. -Zašto se plašiš biti otvorena pred policajcem? -Zar se to na meni primjećuje? -Ne bih bio policajac da to ne zapažam. -Kad mu je rekla razlog on se nasmijao. -Još si mlada, lijepa a uz to i pametna. Znam da u životu imaš pred očima i cilj i da ga dostigneš trebaš otkloniti prepreke. To ćeš postići uz moju pomoć jedino ako budeš iskrena. U ovoj zemlji bar po Ustavu svatko ima pravo ostvariti svoje pravo. I ako je ono na tvojoj strani zašto bi se trebala plašiti izvojevati ga. Ako si već začela rulati trebaš i poletjeti a nećeš u tome uspjeti ako ne upotrijebiš sve ono što ti omogućuje uspon. Riječ je o avionu no i kod ljudi je jednako. Zastala je u odluci da li da zbilja ide do kraja i da mu izloži sve. Tada joj dođe u misao da je on otac njene prijateljice iz škole. Rekao je da će joj pomoći i zato se ne smije predomišljati . Odluči da će reći sve. -Ne znam odakle bih započela. -Svakako od početka i ako želiš suradnju siguran sam da ti mogu pomoći i pravo istjerati do kraja a krivca kazniti. Sve ovisi od tebe. Zato ne odugovlači više nego počni govoriti. Bila je presretna kad je na kraju završila svoje izlaganje. Znala je da ne smije gajiti iluzije kako će se sve odmah riješiti. Važno je da u tome više neće biti sama. Dok je o tome razmišljala Franjo zapaža njen zamišljeni pogled. -Raduje me što si došla pameti i iskreno mi sve rekla. Najprije trebamo ono dvoje spriječiti da ne nađu neku novu žrtvu a potom prekinuti sve njihove nezakonite radnje i smjestiti ih tamo gdje im je mjesto. Bilo je lijepo ćuti njegove riječi i obećanje da će sada policija preuzeti taj slučaj. Sugerirao joj je da u budućnosti sa mužem podijeli radost življenja. Ovo što je doživjela s Ivanom u jednu ruku ima i svog opravdanja, ali u većini slučajeva takvi ispadi dovode do nevolja iz kojih se teško izlazi a ishod je koji put i poguban. Zato s mužem mora ići u otvoren razgovor u koliko želi i dalje uživati u sreći. -Puno vam hvala, rekla je na rastanku uz obećanje da će ga ponovo posjetiti. X Uporna zvonjava na ulaznim vratima trgla je Miru iz razmišljanja.-Tko bi to mogao biti u ovo doba, pitala se zabrinuto. Potiho prilazi i zagledava kroz okular. Osoba kuju je zagledala bila je okrenuta leđima i zato nije mogla uočiti o kome se radi. Tada promisli da bi to mogao biti i Franjo ali i neki od njegovih ljudi. Možda joj

28 žele postaviti još neka pitanja. Polako otvara vrata i zastaje uplašeno. Ni u snu ne bi se nadala da je to Ivo. Pa ipak bio je to on. U ovom ćasu svakog bi mogla vidjeti ali njega ni u snu. Zurila je u njega i pitala se što da uradi. Tada progovori. -Jedini ti možeš biti toliko drzak i toliko uporan u svom cilju zlodjela. U koliko se ne udaljiš odavde zvat ću policiju. -Nećeš ti nikoga zvati dok ne porazgovaramo. Pusti me unutra da to što prije obavimo. I znaj da ti neće biti žao. Ona se malo snebivala a tada odlučno reče: Već mi je sada žao. Ulazi još ovaj put i da znaš da ti je to zadnje. Reci što si opet skuhao? -Otkud sada najednom tolika briga? -Uvijek se brinem kada tebe ugledam jer znam da iza toga dolazi i nevolja. Pređi na stvar jer uskoro mi dolazi i muž a neću da te tu zatekne. -Tu igru s mužem ostavi za kasnije a sada budi razumna i sretna što ti donosim stvari koje će te razveseliti. Učini joj se da se ne treba plašiti. Bude li što pošlo po zlu pozvat će telefonom Franju. Dao joj je broj telefona i obećanje da će odmah doći ili poslati nekoga bude li zapela u nevolji. Nevolja je ovaj put prebrzo stigla. Trudila se ne pokazivati svoje raspoloženje. Saslušat će ga a onda što prije otpremiti iz kuće. Zato i dalje ostaje smirena i sabrana. Mora priznati da ju je njegov dolazak ne samo slomio već i zaintrigirao. Ipak neće iskazivati tu znatiželju. Čekat će da on započne sa pričom. Voljela bi da sada ponovo začuje zvono pred ulaznim vratima i da ta osoba koja je došla bude Franjo. Na žalost ta nada joj se neće ispuniti pa joj ne preostaje drugo do da čuje što je to Ivo ponovo skuhao. -Njegovu šutnju nije mogla izdržati pa se javi.-Reci konačno što si opet naumio i potom se gubi iz ove kuće. Tvoje prisustvo ne samo da me čini nezadovoljnom već me i ljuti. -Daj smiri se. Ta znaš da nije sve tako crno kako se čini. Jest da sam i ja učinio neke ružne stvari ali na to me prisilila zla kob i prisila.. Nakon što budemo neko vrijeme razdvojeni uvjeren sam da ćeš me shvatiti pa ćemo opet nastaviti odakle smo stali. -Ma šta to sada opet izvodiš? -Ne budi nestrpljiva. Ovo što slijedi sigurno će odmah popraviti tvoje raspoloženje a to će te itekako i obradovati. -Obradovat će me jedino kada za tobom zatvorim ulazna vrata. -Daj Miro, ne izigravaj osvetnicu. Katolici i za najveći zločin daju oprost a ti se ljutiš zbog sitnice. Dobro, možda sam zadnji put malo toga i odveć rekao ali to je bilo u afektu i nadam se da ćeš mi to oprostiti a ja da ti se ispričam donio sam ti slike i film i više se ne trebaš bojati da će ih tko zloupotrijebiti. Budeš li dobra evo dat ću ti ih odmah. Kad je ćula što joj nudi nije odgovorila ništa. Učini joj se da je ispravno da to uzme jer ako bi došlo u Matine ruke bilo bi svega. Doduše snimljeno je bez njene privole, ipak čin je za osudu. Dočim to uništi izbjeći će bar neželjne posljedice. Što ako je taj gad ostavio kopije? Pomišlja i na to da bi ju poslije ponovo mogao ucjenjivati. No kako god bilo mora uzeti bar to što joj daje a ovo drugo mora reskirati. -Kad si odlučio dati mi to onda daj. Pruža ruku da uzme paketić. - A ne, ne može to samo tako. Najprije ga moraš zaslužiti. A to možeš jedino na način da mi udovoljiš.

29 -Zar opet tražiš novac? Ovaj put u tome nećeš uspjeti. Shvatila je da je opet pretjerao. Treba mu pokazati zube, u protivnom od njega se može očekivati samo zlo. Da bar uza se ima revolver potjerala bi ga i uzela paketić, ovako jedini spas je da začne vikati. Ali tada bi otišao i sobom odnio paketić a to ne želi. Ali kako da dođe do njega kad ju ponovo ucjenjuje. -Reci kolika ti je cijena da to dobijem? -Sitnica, samo još jedno maženje popraćeno seksom. -Pa ti si totalno lud. Ili to ili ništa od paketa. Njegovo insistiranje dovodi Miru do razmišljanja. Boji se da ne ode a da joj ne preda paketić. To mu ne smije dopustiti. Kad ga je već donio mora ga i uzeti. Našla se pod užasnim pritiskom. Toliko puta je s njim učinila to što sada traži i još da učini jednom neće biti kobno. Uvjerava sebe da će to učiniti bez strasti ali sa strahom. Pretpostavlja da će to sada biti zadnje i da će konačno poslije raskinuti zauvijek. Ovaj čudni prohtjev natjera joj suze na oči. Unatoč bezvoljnosti i sramežljivosti procjenjuje da dulje razmišljanje samo dovodi do opasnosti mogućeg dolaska Mate. -Hoćeš li me poslije konačno ostaviti na miru? -Hoću, obećavam ti to. -Dobro, obavimo to i onda se gubi iz mog života. Skinula je gaćice i legla na krevet. -A ne, rekli smo i maženje a to može jedino ako se skineš potpuno gola. Imaš prekrasno tijelo i ja ga hoću gledati u cijelosti. -Učinit ću i to samo mi nemoj zahtijevati da i tebe skinem do gola. -Ne trebaš, to ću ja sam obaviti. Nije ni zapazila njegov požudni pogled dok se skidala. Kad je konačno i on legao kraj nje i položio ruku na njen stomak odjednom se začuje otvaranje ulaznih vrata. Od straha Mira ga gurne i osluškuje. Pita se je li to zaboravila zaključati vrata pa je netko ušao ili je u pitanju Mate. Ako je on sigurno će ući i u sobu . Da ih sada tu zatekne bilo bi svašta. Moglo bi završiti i sa tragedijom. Nije se dugo dvoumila. -Brzo se sakrij u ormar, izgleda da mi je to došao muž. Što čekaš, požuri. -Kuda da idem – upita je zaplašeno. -Rekla sam da uđeš u ormar i pođi brzo. -O bože, što mi je to trebalo! Čini joj se da iz ovoga nema izlaska. Mate je fizički puno jači od Ive, Ako ga tu nađe smlavit će ga. Mada bi voljela da to učini ipak ne želi jer će poslije i ona ispaštati. Bilo joj je jedno vrijeme smiješno gledati kako Ivo drhti od straha i kako košuljom pokušava prekriti svoje splasnuto spolovilo. Bio je krajnji čas kad je za Ivom zatvorila vrata ormara. Nakon toga brzo se vrača i leže na krevet. Tog časa i Mate ulazi u sobu. Dočim ju je zatekao u tom položaju zagleda se iznenađeno. Srce joj je lupalo ko lokomotiva što od straha da ne pronađe Ivu i time dovede u opasnost i sebe a jednako tako da ne zapazi prevaru. A možda njena golotinja Matu pokrene na promjenu i osjećaj strasti. Treba vjerovati da se muškarci prizorom gole žene mijenjaju.

30 Mate ju je još neko vrijeme požudno gledao a potom reče: -Čini mi se da je vrijeme da i ti konačno dobiješ ono što već odavno priželjkuješ. -Vidjela sam te da dolaziš pa rekoh sebi: -Pokaži mu u svoje draži i raskoš čime ćeš ga ugodno iznenaditi i kako mi se čini u tome sam i uspjela. -Na koncu zašto da ne prihvatimo ono što nam život pruža. Imamo dovoljno vremena pa ne treba osjećaje obuzdavati pogotovo ako vape za srećom. -Bilo je i vrijeme da ovako reagiraš. Mate joj požudno prilazi i sa sebe u hodu skida odjeću. Hoću li se moći upustiti u ludi seks kad ih iz ormara može zapaziti Ivo, pita se. Što ako Mate zapazi da je u sobi netko skriven. Na ta pitanja nema odgovor. Možda bi bilo dobro da ga pokuša odvesti u drugu sobu. A što ako nešto posumnja. Ova zbunjujuća situacija natjera ju da nešto učini što prije dok se situacija ne zakomplicira, ali što.? Toliko se obradovala Matinoj požudi a sad ju ta požuda samo opterećuje. Teško je vjerovati da su ljudi u stisci toliko zaboravni. I taman kad očekuje da će Mate započeti sa milovanjem u njegovim očima ugleda bijes. -Čije je ovo? Pokazuje na Ivine hlače i cipele koje leže na podu kraj kreveta. Gdje je uljez, govori. Bijesno je vikao Mate. –Ubit ću ga ako ga pronađem. Mira je drhtala od straha i trudila se da ostane mirna. Zapravo nije ni znala što da kaže. Sad je dovela u pitanje ne samo Ivin već i svoj život. Dok očekuje da se on malo smiri situacija se sve više pogoršava. Mate prilazi do ormarića i iz njegove ladice uzima čekić. -Nećeš li da govoriš onda ću ga sam potražiti i ovim čekićem dotući. Sigurno se sakrio u ormar. Pođe prema njemu. Mira pretrne i rukama prekriva uši kako bi izbjegla sluh svog vriska. Ubit će ga, pomisli. Malo je vjerovati da ljudi u pomahnitaloj situaciji drugačije reagiraju. I što da to učini? Mate prilazi do ormara a tada najednom zastade. Svoj pogled usmjerava na betonsku ogradu balkona gdje se pojave dvije ruke. Nije se dugo dvoumio. Prilazi ogradi i zatim čekićem udara najprije jednu šaku a potom i drugu. Čovjek koji je stajao na ljestvama uspinjući se gore najprije vrisne od bola a potom se zanese i pada. Na njegovu sreću pad je ublažio grm pa nije zadobio druge ozljede. Radostan što je ostao živ podiže glavu da uoči tko ga je to izudarao po šakama polomivši mu sve prste. Na žalost, radost je trajala samo trenutak. Dok je zurio iznad odjednom zapaža veliku vazu koja mu se sve više približava glavi. U djeliću sekunde sve je bilo gotovo. Nije doznao ni razlog ni što se to dešava niti je mogao reći da to sve nema smisla. Nakon što mu se vaza razbije o glavu opruži se mrtav na tlu. Mate je smatrao da je učinio jedino što je bilo ispravno. Zaključi da je reagirao onako kako bi i svaki drugi muž u njegovoj ulozi. Mira je i dalje samo tupo zurila drhteći od straha. Jedino što je promijenila položaj u sijed. Sumnja da se ispod balkona dešava nešto strašno, ali da je u pitanju ubojstvo, nije joj bilo ni na kraj pameti. Kad je Mate shvatio što je učinio i sam stade drhtati. Jedva skupi snage da se vrati u sobu gdje sjeda na stolicu. Ko u začaranom zanosu samo bulji ispred sebe. U glavi mu prolaze sve faze događanja. Mira se uplaši kad u njegovom licu zapazi naglu promjenu. Malo prije dok je kipio od bijesa lice mu je bilo crveno. Sada je ono

31 poprimilo bljedoću kakva se nalazi kod mrtvaca. Za razliku od malo prije sada je to samo olupina od čovjeka. Odjednom se zgrči i strovali na tlo. Mira vrisne i skoči sa kreveta te žurno prilazi Mati. Ne može reći da se osjeća nelagodno ali to što je odjednom ostao bez svijesti iskoristit će da Ivu potjera iz kuće neprimjećenog. To joj najednom popravlja i raspoloženje. Treba to zato brzo sprovesti. Nadala se da će se Ivo izgubiti prije nego Mate dođe sebi. Zato prilazi ormaru i poziva Ivu. Dočim je izašao zapaža da je obučen samo u košulju. -Šta je njemu – upita kad ugleda Matu na tlu. -Zar ne vidiš da je u nesvijesti? -Čini mi se da ga je tvoja preljuba jako potresla i zbog toga je dospio tamo gdje je i zaslužio. Da je ranije pokazivao svoje seksualno raspoloženje prema ženi kao što je danas bilo bi sasvim drugačije. Ovako čini se da ga je želja i ljubomora dotukla. -Ne pričaj više o njem u već se oblači i odlazi odavde što prije jer kad se probudi bit će svašta ako te još tu zatekne. -Malo mi je sumnjiva ta njegova nesvjestica. Koliko ja znam čovjek u nesvijesti još diše ali ovaj ne. U stvari ne smijem ti reći. -Šta ne smiješ reći.? -Pa to da ne diše a moje je mišljenje u koliko ne diše da je mrtav. -O bože što me to snađe. On ne smije umrijeti. Daj poduzmi nešto da ga spasimo. Primjeni bar umjetno disanje. On ju zabezeknuto gleda i ne prilazi Mati. -Što čekaš, prihvati se posla. -Tu ja nemam što prihvatiti Evo ti ga pa čini sa njim što te voljaOna prilazi Mati, hvata ga u zagrljaj i zapomaže.- Mate moj, ne ostavljaj me. Za to vrijeme Ivo je i dalje stajao i samo zurio u ovo dvoje. Kad ona okrene oči i zagleda ga indiferentnog bijesna zaviče. -Hoćeš li poduzeti nešto ili i dalje misliš tu stajati ko kip.? -Što hoćeš da učinim i kako kad ga ti toliko stišćeš uz sebe. Naglo opušta muža a potom Ivo prilazi i svoju ruku polaže na Matin vrat ne bi li osjetio puls. -Je li još živ? –Pita ga zbunjeno. -Ovoga više ni svi vragovi svijeta ne bi oživili. Mira je i sama morala doći do spoznaje da je ostala udovica. Mada joj to teško pada jer je iskreno voljela tog čovjeka, sudbina joj nije naklonjena i sada joj još jedino preostaje da Ivu otpremi iz kuće te da pozove policiju i liječnika. Tada se bijesna okreće prema Ivi. -Pokreni se već jednom te se obuci i izlazi van iz ove kuće. -Što si zapela s time van. Mislio sam da ti mogu u nečemu još biti od koristi a ti me stalno teraš. Miri se učini da je ipak u pravu, pogotovo kad ugleda čekić na podu kraj Mate. -Uzmi bar taj čekić i stavi ga u neku od ladica ormarića. Da ga netko ugleda još bi i za to imala problema. Ivo prihvaća čekić u ruku i zagledava ga. - No što čekaš? Spremi ga u ladicu ormarića. -Čini mi se...

32 Nije dovršio rečenicu kad ugleda da se otvaraju sobna vrata bez kucanja i bez najave. Još nije stigao ni da upozori Miru a u sobu ulazi Mirin susjed Milan. Njegov stan dijelio je od Mirinog samo zid. Dočim su ga ugledali Ivo i Mira shvatili su da ovamo nije došao s dobrim namjerama. Njegov pogled djelovao je sa puno mržnje a iz tih očiju kao da je izbijala vatra zbog gnjeva. Do sada je i ponekad posjećivao Matu ali uvijek je dolazio u dobroj namjeri. Sada je došao spreman jedino na jezovitu prepirku koja može završiti samo sa osvetom. To se uočilo i kad su ugledali pištolj u ruci Milana. Čim je stupio u sobu zagledava se najprije u Miru a potom pogled okreće na Ivu. -Znači da si ti taj koji je ubio mog nećaka. -Nisam ja nikoga ubio – uplašeno odgovori Ivo. Još je uvijek stajao kraj mrtvog Mate. Od straha nije mogao ni nogu pomaći. Samo je zbunjeno gledao u Milana neznajuči o čemu se radi i kakve sad on ima veze sa njegovim ubijenim nećakom. -Šuti jer ću ti sad sručiti u tu tvoju šuplju glavu cijeli redenik metaka., ubojico prokleta. Ivo je i dalje samo mirno stajao ne usuđujući se ništa reći. Milan nakon toga pogled okreće prema Miri te nastavlja: -Pošao sam van kuće i zaboravio uzeti ključ. To je bio i razlog da pozovem nećaka računajući da će se on kao mlađi lakše popeti po skalama do balkona i kroz vrata ući u moj stan gdje će naći ključ. Na žalost nećak je skale zabunom prislonio na vaš a ne na moj balkon a ovo čudo od čovjeka najprije mu je polomilo prste na obim rukama a potom mu još i bacio vazu sa cvijećem na glavu i time ga dotukao bez ikakvog razloga. Mira zabezeknuta pogleda u Ivu. Dok je to govorio Milan se tresao od bijesa ne znajući da optužuje krivu osobu. I Mira se tresla od straha ali kad je ćula to izlaganje shvaća da susjed nije u pravu te htjede reći kako griješi jer pravi krivac leži mrtav na tlu. Taman da izgovori riječi obrane zanijemi kad ugleda pištolj kojeg je Milan uperio u Ivinu glavu. Tek tada shvaća i da stoji gola pred susjedom pa brzom kretnjom jednom rukom pokriva spolovilo a drugom dojke. -Gospođo Miro, od vas se tome uistinu nisam nadao i kako vidim ovaj uljez nije ubio samo mog nećaka već i vašeg supruga. Na kraju bi možda ubio i vas da ga niste potakli na seks. Da nije tako ne bi tu stajao polu gol a vi ko od majke rođena. To je razlog da zaslužuje kaznu za ono što je učinio. Pa kad mu se toliko sviđa smrt priuštit ću mu je da ju okusi. Uvjeren da se ovaj neće predomisliti Ivo se odlučuje na očajnički čin. Izgubio je razum i zato zamahuje čekićem. Istovremeno kad čekić udara u Milanovu glavu i Milan odapinje okidač i metak iz pištolja završava u Ivinoj glavi. Nakon toga istovremeno obojica se ruše na tlo. Mira pokriva oči i vrisne. X Nije znala što se to u kući dešava. Zna jedino da sjedi tu kraj troje mrtvaca dok je četvrti dolje pod balkonom. Još uvijek gola počela se tresti od hladnoće. Dočim ju osjeti prihvati robu i na brzinu se oblači a onda još jedan pogled na ove što leže na tlu . Iz Ivine glave curila je sukrvica samo kroz mali otvor u koji je ušao metak. Nasuprot njemu iz Milanove glave izlila se čitava lokva krvi te ostavila trag na ćilimu. Jedini Mate ležao je neokrvavljen. Pogled na leševe bio joj je grozan. Još jednom se zagleda u Matu i upita: Bi li mi oprostio grijeh koji sam mu načinila?

33 Umjesto odgovora izlazi iz sobe i u dnevnom boravku prihvaća telefon odakle poziva Franju. Nije prošlo ni deset minuta a cijela kuća vrvila je od policijskih službenika. Nekoliko sati trajao je očevid i otpremanje pokojnika. Kada je ponovo ostala sama prilazi prozoru i razgledava prizor pred kućom. Zamišljeno promatra i prisjeća se događanja. Toplo sunce obasjavalo je okolinu sa kućama u kojima se odvija život. Neki od ljudi bezbrižno su koračali ulicom uživajući u ljepoti dana. Svu tu ljepotu Mira nije ni zapažala a kamo li u njoj uživala. Nije se veselila ni tom suncu za kojeg je utvrdila da ju više nikad neće toliko grijati koliko je u vrijeme dok je bila uz Matu. Nije se ni potužila zbog Matine apstinencije kojoj nikad neće doznati uzrok. Nije se veselila ni tome kad joj je policija vratila sve dragocjenosti koje joj je Ivo uzeo. Čak se nije veselila ni tome kad su Ljerku sproveli u zatvor. Sada se ne veseli ni životu s kojim gleda oko sebe samo sa tugom. Dok stojeći tu kraj prozora promatra prizor oko sebe jedino joj kroz misli i dalje prolaze događaji koji su joj promijenili život. Pri tome se samo pita: tko je krivac?

34

KUDA S LEŠOM U starinskoj sobi koja je svojim izgledom ličila na one iz srednjovjekovnih dvoraca čudna tišina ispunjavala je prostor popunjen i starinskim namještajem. Uz veliki barokni stol okružen sa šest stolica tu je i stari kauč uz dvije fotelje te vitrina iznad koje niz slika ukrašuju zidove. Velika plišana zavjesa pokriva otvore prozora pa je u ljetnoj vrućini u sobu ulazilo malo svjetla što je omogućilo ugodan boravak. Premda je to nasljedno vlasništvo imalo skupu vrijednost, skromna obitelj za to nije isticala ponos što ga posjeduje mada već svaka slika predstavlja malo bogatstvo. Tu je još i drugi namještaj koji ukrašava sobu uz dragocjenosti. Gazda ovog stana, gospodin Milan sjedeći na jednoj od fotelja, uz Jutarnji list očekuje da mu se pridruži i supruga Mara u ispijanju jutarnje kave. Njegovo vrpoljenje prožeto pokojom primjedbom uz dodatak masne psovke nije potaklo Maru da požuruje s kavom. Poput nezainteresirane službenice iza šaltera Uprave policije polako je obavljala svoj posao pa ju ni malo nije smetala ta ljutnja gospodina Milana. Svako Milanovo jutro započinje jednako. Prvo novine, zatim kava a potom odlazak na posao. Reklo bi se da je to posve normalno. Jedino remećenje toka tu i tamo izaziva Mara svojom sporošću a to njega nervira i zato reagira s psovkama. Ovaj put njegovo nestrpljenje dok čeka na kavu propraćeno je jednakom ljutnjom. Zato nestrpljiv odluči poći bez kave, kad u tom momentu taman da se podigne sa fotelje pristiže Mara. -Evo kavica stiže.- Nakon što je sjela uzima đezvu i usipa kavu u šaljice. -Ovo nema smisla – potuži se Milan.-Kad god mi se žuri ti odugovlačiš. Mari je malo nedostajalo da mu se unese u lice i pokaže zastrašujuće zube. I mada je već navikla na takvo njegovo reagiranje ovaj put zaključi da i ona mora reagirati ljutnjom na njegovu indolentnost prema obitelji. Glavni razlog ipak je njegovo svakodnevno izbivanje koje on opravdava službenim. A šta je sa njom, šta je sa kćerkom koja se vjerojatno još isteže po svom krevetu. Kad god bi od Milana zahtijevala da ju povede sobom u grad on bi na fini način odbio njeno društvo s obrazloženjem da će ju povesti drugi put. A to drugi nikako da dođe. Pa i ona ima želja i prohtjeva da zaključuje. To je bio i razlog svakodnevne svađe. Te svađe i svađice najviše su smetale kćerki Zlati. Mara je sebe još uvijek smatrala zanosnom i poželjnom ženom u koju bi se rado zagledali svi oni muškarci koji se zagledavaju u one koje svakodnevno gledamo na

35 TV ili u žutoj štampi. Da bi i sama dospjela na stranice tih novina ili na TV trebaju joj izlasci. Za razliku od nje Milan je njene prohtjeve smatrao glupošću. Ne samo da ju nije htio zato sobom voditi već je to objašnjavao i time da na tim skupovima sudjeluju isključivo muškarci i da tamo nije ženama mjesto. Ona se ljutila što ju nikada ne pita da li se doma dosađuje i koliko ju muči ta osama. On pak i kad je boravio doma obavljao je poslove iz ureda ili komunicirao mobitelom sa drugim osobama pa ju opet nije zadovoljio pažnjom koju je priželjkivala. Kad mu je to prebacila odgovorio joj je da to mora obaviti u koliko želi primiti plaću, a njoj u koliko je dosadno neka se prihvati nekog posla. Neka plete ili piše pjesme a njega da pusti na miru kako bi obavio svoj posao kojeg ne stigne u uredu. Unatoč svega on je ipak bio i ostao kavalir. Obasipao bi ju cvijećem ili drugim darovima smatrajući da i njoj to predstavlja zadovoljstvo. Nasuprot njegovog mišljenja ona je smatrala da joj to donosi samo zato da opravda svoje izlaske a čini ih kako bi se pridružio nekoj drugoj ženskoj. I tko zna kud bi ju sumnje sve odvele da se svako toliko ne čuje sa svojom sestrom. Ako se ne posjećuju telefonom razgovaraju satima a na kraju se zaključuje da uvijek govore isto. -Meni treba netko tko će me voljeti, tko će me uvijek željeti, tko će me prigrliti uza se a njegovo izbivanje kako on navodi zbog posla samo me dovodi do ludila. Da si bar nađem kakav posao. Na koncu i meni treba društvo i izlasci. Tek sam navršila četrdeset i što mi vrijedi fakultet kad sam po cijeli dan vezana samo za kuću – žali se Mira sestri. Sestra Jasna odobravala joj je te razloge s tješenjem da će se to valjda izmijeniti. Sve se to ipak svodilo na isto. –Strpi se a vrijeme će donijeti svoje. Nakon što su ispili kavu Milan se oglasi: -Danas me čeka važan sastanak na koji ne smijem zakasniti. Na njemu će sudjelovati i neki važni ljudi i možda me uspješno poslovanje dovede i do pomaka, Svakako prema gore. -Kako bi bilo da i mene povedeš sobom. Možda bi ti moje prisustvo povećalo poene u tom planu. -Daj ne bulazni. Tamo bi se dosađivala a njih bi tvoja pojava samo smetala. -Kad se radi o tvom poslu ja uvijek smetam .Pitam se da li ti smetaju i one službenice koje vodiš sobom? -Ženo božja, uvijek pogrešno sudiš. -Nema se tu šta suditi jer je sve jasno ko dan. Milan ustukne. Zna da je Mara prema njemu uvijek cinična pogotovo kad se raspravlja o ovakvoj temi. Ponekad njen glas zna toliko narasti da se zatresu i tapete na zidovima. Kad bi osjetila podrhtavanje u želucu znala je toliko planuti da bi bila u stanju i udariti. Tada mu je jedino preostalo da ušuti te da ju pokuša smiriti. Ovaj put čekao je da atmosfera postane podnošljiva a tad se ponovo oglasi. -Što pod tim misliš? - Mislim da imaš neku drugu pa ti ja smetam. -Ama ti si luda sto gradi.. kako možeš uspoređivati poslovne sastanke sa nekom avanturom. Čudi me da ti tako nešto i može pasti na pamet. U svakom slučaju sada ti to neću utuviti za zlo. Sigurno je ponovo u pitanju dosada pa zato izmišljaš

36 koješta a to je i razlog da mlin okrećeš na svoju stranu. Da sjediš za stolom gdje se samo raspravlja o poslovima tek bi ti tada bilo dosadno. I nije mi jasno da uvijek kada treba poći van kuće nalaziš razlog za svađu a dobro znaš da mi se žuri. Ovo ga je toliko uzrujalo da želi što prije poći ali primjećuje da ona traži nastavak. Zato ona i nastavlja. -Ipak sam u pravu, je li tako? -Da si u pravu ne bih ti ni govorio o poslovnom sastanku već bih izmislio posjet liječniku ili nešto drugo. -Izmišljaš ti to već odavno. -Iznenađuje me tvoja sumnja koja nema veze sa stvarnošću. Na kraju svakodnevno se ova prepirka svodi samo na trabunjanje. Ako ti je toliko do toga pozovi onda Jasnu i sa njom trabunjaj koliko te volja a ja imam pametnijeg posla i daj mi mira. Ipak trebaš znati da samo tebe volim i zato te nikada ne bih prevario pa ova glupa farsa oko preljuba trebala bi već jednom doživjeti svoj kraj. Svakodnevna svađa oko toga dojadi ne samo nama nego i drugim ljudima koji to slušaju. Zato te još jednom molim da se urazumiš i da temu okreneš na nešto drugo a ne uvijek jedno te isto. -Do sada nisam znala da se ženu zapušta zbog ljubavi. -Ma što to opet trabunjaš? -Dokazuje to i tvoje ponašanje ne samo kad si vani već i kad si kod kuće, pogotovo u krevetu gdje uz tako slatku ženicu spavaš ko klada. Ova primjedba ne samo da je iznenadila Milana već se zbog nje osjeća i uvrijeđenim. Namjerno je nije dirao jer mu je izjavila da ima mjesečnicu a kad je to po srijedi i sama se ljuti ako ju dira i što sad hoće, pita se. -Sad si me ponovo uvrijedila i znaj da ti to neću tako lako oprostiti.. -Ma nemoj, a to što ti mene svakodnevno vrijeđaš moram li i ja oprostiti. -Koliko sam ti do sada posvećivao pažnje ne bi toliko ni jednoj ljubavnici i još imaš pravo da se ljutiš. -Znači ipak sam u pravu kad sam posumnjala da imaš ljubavnicu. U čudu je opet zagleda i pita se što će još danas sve ćuti. Doista ne može vjerovati da žena u naletu ljubomore može dovesti svoju uvredu do kulminacije ljutnje. -Ama kako možeš tvrditi nešto što je potpuno van granice normalnog rasuđivanja. -Malo prije si priznao da imaš ljubavnicu. -Ama tko je priznao – odgovara začuđeno. -Spomenuo si ljubavnicu, znači da ju imaš. Dočim Milan prosudi da se ova ne šali a to zaključuje i žarom u njenim očima , odluči da neće ništa postići ako i dalje nastavi sa ovom temom. -Ti si skroz prolupala i ovakvi razgovori samo me opterećuju a posao me već odavno čeka i zato je bolje da pođem . U protivnom isto trabunjanje slušat ću od šefa kad se pojavim u uredu. Svejedno mi je kako ćeš na to gledati i zato ja odoh. -Odeš li ti idem i ja . Znaj da si i ja znadem potražiti ljubavnika. -Ma potraži si i vraga ako želiš samo mene ostavi već jednom na miru. Idem jer mi je svega već dosta. -I meni je već svega dosta. Na Mari se uočava ljutnja ali i radost što mu je iznijela ono što ju tišti. Dok se prisjeća rasprave sjeti se da je spomenula kako će i ona sebi naći ljubavnika. Jednog

37 trena razmišlja o tome i pita se bi li to bilo u redu. Ako on ima ljubavnicu, zašto onda ne bi i ona njemu udarila kontru. Još je uvijek poželjna žena i tu mogućnost lako će ostvariti. Danas to prakticiraju sve žene iz visokog društva. A ni ona sebe ne smatra nižom klasom.. Njene misli pekine ulazak kćerke Zlate. -Kako možeš tako dugo spavati, kćeri moja – začuđeno zapita Mara. -Nisam spavala već vrpoljila u krevetu a nisam htjela dolaziti tu kako ne bi ama baš svakog dana slušala uvije istu svađu koju već slušam godinama. Dok sam u krevetu bar imam kakav takav mir. -I nisi pogriješila- javi se Milan vraćajući se u dnevni boravak iz toaleta. Svakog dana tvoja mi mater priređuje pravi spektakl svađe prije mog odlaska na posao. To mu dođe kao punjenje baterija ne bi li imala snage izdržati do mog povratka. Pitam se kad će jednom to stati da bar u miru pođem na posao jer i tamo doživljavam sa šefom isto. -Kćeri moja , čuješ li ti to. Taj za sve ima opravdanja samo ne i za to da nama bar ponekad priušti zadovoljstvo izvesti nas među ljude. -Ne počinji ponovo. -Ja sam žrtva ove kuće. Jedino zadovoljstvo koje imam je svakodnevno gledanje u četiri zida. I meni treba izlazak, društvo, partner i još koješta a ne samo rad u kući gdje me se tretira ko zadnju rupu na svirali. I da znaš da ne tražim mnogo. Svaka druga ni u snu se ne može mjeriti sa mnom. A ovakvu žensku svaki bi muškarac itekako rado imao kraj sebe. Pa kad me i gledaš mada mi je 40 nitko mi ne bi dao više od 30. -Tu baš nisi u pravu. Jest da sa svojih 40 izgledaš mladoliko i nitko ti ne bi dao više od 49. Prošla bi i sa 59 samo ja sam fin pa ne uveličavam radi pakosti. Govorim samo istinu. -Baš si zloban! Njihovu prepirku Zlata nije htjela da sluša. Sjedeći na fotelji začela je listati novine. Do sada se je nekoliko puta umiješala u njihove prepirke ali uvijek je to bilo uzalud. Zato je ovaj puta radije prešla na šutnju. Dogovorila se je da se nađe sa prijateljicom i jedva čeka da izađe van kuće. Mamino ponašanje opravdavala je sa obrazloženjem da je sada u vremenu kada je na pomolu menopauza. Vjerojatno to osjeća pa je takva zbog straha . Da je u poslu možda bi u društvu zaboravila na brige koje dolaze a to ju plaši. Oca je opravdavala zbog prezauzetosti na poslu. Ipak, voljela bi živjeti u atmosferi gdje vlada mir i zadovoljstvo življenja. Ovako trpi i plaši se da to i nju čeka kad stupi u brak. Tada ostavlja novine, podiže se sa stolice i prilazi do vrata. -Zlato, kuda to izlaziš van kuće bez ijedne riječi. -Kako da dođem do riječi kad vas dvoje stalno pričate. Idem jer mi je tog slušanja već dosta. -Ama što je tebi dosta? Bijesno je zapita Mara. -Dosta mi je slušanja svakodnevnih istih špreha. -Smatram da u ovoj kući nema mjesta i za tvoju ljutnju. Udovoljavamo ti svaki dan sve što želiš. Brinemo o tebi i pružamo ti sve što ti je potrebno i što bi više. -Ako je to istina onda mi pruži i to da pođem kako bi se našla sa svojom prijateljicom.

38 -Da ta tvoja prijateljica nije onaj mamlaz sa dugom kosom i rinčicom u desnom uhu i još jednoj na obrvi.-umiješa se Milan te nastavlja –Neki dan sam ga vidio dok sam bio u društvu i pitao se je li to momak ili neki majmun koji je pobjegao iz zološkog vrta. -Sigurno mu zamjeraš što ima još kose na glavi za razliku od tebe koji si skoro skroz ćelav a još nisi ni zakoračio u pedesetu. -Mogu mu zavidjeti jedino na mladosti. Ali jadna je ta mladost u kojoj je došlo do tolikog poremećaja da danas kad gledaš te muške trebaš pogađati je li uistinu muško. Zlata se uvrijedila na ovu primjedbu. Nije joj jasno kako to da danas stari ne shvaćaju mlade na kojima primjećuju anomalije mada su i sami prošli kroz tu fazu. Pa uvijek je bilo te razlike i uvijek će je i biti i zašto onda potencirati to. -Danas većina mladih nose duge kose i po tvom svi su poremećeni. -Nije točno! Nose je samo kreteni ,a upravo takvog si ti našla. -Ona bar ima nekakvog , a što ja imam?- uplete se Mara. -Nećeš valjda reći da odobravaš vezu s tim majmunom.-reče ljutito. Neću reći ni da ne odobravam, mada ni ja ne podnosim takve, no mlada je i još uvijek ima vremena naći si muškarca kakav joj treba, a uvjerena sam da će pri izboru biti svakako pametnija u odabiru nego sam ja. -Lupetaš gluposti a ne gledaš da imati takvog kraj sebe vodi u lezbijstvo. -Ti bi zbilja trebao malo i pripaziti kako se to izražavaš pred kćerkom. -Još ću ja ispasti krivac zato što je izabrala majmuna za dečka. Pa ja ne znam kako možeš biti takva. Milan se trudio da bude što uvjerljiviji. Osjećao je priliku da kćerki ukaže grešku kako ne bi pogriješila u koliko ta veza bude morala preći u ozbiljniju. Ponosio bi se da prijateljima može pokazati njenog dečka, ali ovakvog ne smije ni spomenuti. Izrugivali bi se na njegov račun. -Mislim da govoriš gluposti - javi se Mara.- Možda u sebi ima i nekih pozitivnih osobina. Izgled često vara. Na koncu i ja sam se u to već odavno uvjerila. -Daj ne bulazni glupostima. Upravo i izgled čini čovjeka čovjekom. A izgled Hrvata zna se kakav bi trebao biti. Zamisli da ovakvi tipovi odgajaju našu djecu ili obavljaju odgovorne poslove u državi. U tren oka pretvorili bi nas u majmune i ponovo vratili u prvobitnu zajednicu. Eto zato smatram da izgled mora odražavati nešto što čovjeka čini čovjekom, a taj mamlaz u sebi od čovjeka nema ni č. -Pođi kćeri da i dalje ne slušaš njegove prodike jer kad započne sa svojim uvjeravanjem ne bi završio ni do mraka. A nadam se da ćemo se još prije mraka vidjeti jer i ja danas želim izaći. Zlata odlazi a Milan tupo gleda u Maru. -O kakvim to izlasku govoriš? -Ako ti možeš svaki dan izlaziti iz kuće i vani ostajati do mraka, ne misliš valjda da ja moram tu čamiti sve dotle dok se ti ne vratiš kako bi ti bila na raspolaganju. -Ja izlazim poslovno i da ne od čega bi živjeli? -I ja ću danas izbivati poslovno.- izrazila je to ponosno sa uvjerljivom grimasom. -Ma o čemu to govoriš, kakav poslovni izlazak? -Pa isti kakav je i tvoj.

39 -Zar opet ideš da se svađaš. Znaj da te više ne želim slušati. Još mi samo dlaka nedostaje pa da poludim zbog toga a ti neumorna uvijek tražiš isto. U tom momentu zazvoni mobitel. Milan ga prihvaća i javlja se: -Milan ovdje. Evo polazim ovog časa. Obraća se Mar;.- Zbog tvoje svađe zakasnio sam na sastanak kojeg su upravo započeli bez mene. Vidiš kamo me dovodiš sa tim svojim svakodnevnim zatupljivanjem. -Hoćeš li i mene povesti sobom? O gospode zar opet. Pa ti si zbilja postala luda. Idem da te više ne slušam. Bog! Izletio je iz kuće ko metak. -Bog i ne vračaj se kući do mraka – dobaci mu sarkastično. Vjerojatno ju nije čuo. Očekivala je da će možda popustiti. Pa ako hoćeš tako onda neka ti bude, prozbori za sebe. Ustaje i prilazi ogledalu u kupaonici. Dok se ogledavala zaključi: Ja još uvijek nešto vrijedim. Valjda će se danas naći neki kreten da mi prihvati ruku. Ako on može varati mene zašto ne bi ja njega. Sa svojom šarmantnošću valjda zavrjeđujem obrlatiti bar jednog mada bi trebala imati ih za svaki prst po jednog. Nakon što se uredila pogleda na sat. Tek je devet a do mraka još ima vremena na odmet. Za sobom zatvara vrata i odlazi iz kuće. X Mara je smatrala da još uvijek posjeduje sposobnost privlaćenja muškarca. I do sada kada je izlazila u društvo sa mužem osjetila je požudne poglede suprotnog spola. Nadala se da njezine sposobnosti još uvijek nisu umanjene i da će zavesti svakog koga poželi. A evo cijelo jutro samo obilazi dućane i još nije došla svom cilju. U uvjerenju da će izvršiti preljub sve joj se čini da će se vratiti kući neobavljena posla. Razočarana uputi se u gradski park. Osjeti umor pa potraži slobodnu klupu. Dok je sjedila i gledala prolaznike pored sebe ćula je i razgovor dvojice kako se na njen račun ismijavaju. Pomisli da se radi o pederima pa to ne uzima za zlo, no ipak joj nije bilo pravo i baš kada htjede da ustane i pođe dalje pred njom se zaustavlja mladić bar petnajest godina mlađi od nje. Stajao je mirno sa par knjiga u ruci po čemu se moglo zaključiti da je još student. -Je li slobodno – upita ljubazno. Mara ga pogleda znatiželjno i još uvijek ne vjeruje da joj se to dešava pa ga i dalje samo gleda. On se ponovo javlja. -Pitam da li je slobodno? -Što slobodno? -Sjesti tu pored vas. -A to, samo izvolite. -Dočim je sjeo sve knjige ostavlja na klupu a jednu zadržava u ruci. Ona ga i dalje pogledava. Kad uoči da je to primjetio naglo okreće glavu i duboko udahne. Neki prolaznik baš pred njihovom klupom spotakne se i skoro pade. Mara čak ni to nije zapazila. I dalje gleda u mladića, zaključuje da je zgodan Bio je zaokupljen knjigom koju drži u ruci i nije zapažao njen pogled. Nije joj to bilo po volji jer je željela razgovor s njim. Nestrpljiva da sačeka prvo njega odluči se da ona započne taj razgovor. -Nećete se naljutiti ako vas nešto upitam?

40 On podiže glavu i svoj pogled usmjeri na nju. Dok ju je gledao ona malo postiđeno odmiče glavu. -Dozvolite, ja sam Vlado, student filozofije. -Drago mi je, ja sam Mara. -Ah da, sigurno vas zanima što me to toliko zaokuplja u ovoj knjizi. Bojim se reći da sam sada baš na pasusu u kome se odvija ljubavna idila njih dvoje. Po godinama baš kao i nas dvoje. Pretpostavljam da nemate više od 25. Nije odgovorila koliko joj je stvarno godina. Samo je rekla: -Baš me zanima kako će završiti ta idila. -Sada su u fazi stupanja u njen stan gdje slijedi nastavak. Ne znam ishod ali pretpostavljam da će poći od zagrljaja, poljubca pa sve do ekstaze u kojoj će oboje biti oduševljeni. -Jeste li do sada imali kakvu sličnu avanturu? Dok ga ovo pita i dalje ga gleda ozarena pogleda pravo u oči. -Na žalost nisam što ne znači da ne težim da mi se to ipak ostvari. Ona ponovo zadrhti i duboko udahne. Kad bi primijetio da je i njoj stalo do toga brzo bi uspostavili povjerenje i išli dalje sve do cilja. Ali kako mu objasniti da je to i njen cilj. U mislima već ga gleda u svom zagrljaju. Osjeća čežnju da se to ostvari nastoji razgovor opet vratiti na tu temu. -Znate da sam i ja jednom zamišljala da pokušam ostvariti vezu sa momkom mlađim od sebe ali to je prošlost i ne znam bi li pogriješila da se to obistinilo. -Zašto sumnjati. Imam osjećaj da nas je samo sudbina navela da se danas i nas dvoje nađemo tu na ovoj klupi pa ako bi se ostvarila idila koja se spominje i u knjizi išao bi poslije u crkvu izmoliti 25 očenaša zahvale bogu na dobroti koju mi je udijelio. -Otkud vam to da je to i moja želja? Vlado je zbunjeno pogleda. -U vašim očima odvija se slika zadovoljstva onog što se spominje u knjizi i vjerujem da jedva čekate da čujete što je bilo poslije. Uvjeren sam da bi rado bili na njenom mjestu. A da bi to uistinu ostvarili ukazala vam se prilika koju nameće sudbina poslana od boga. Oko njih nije bilo nikoga. Dok ju je znatiželjno gledao čuo se samo pjev ptica na susjednim granama. Primjećuje da se još uvijek usteže odgovoriti na njegovo zapažanje Ne, neću se ustručavati, zaključuje ona. Možda me ocijeni suviše slobodnom, ipak ovo je prilika koju moram iskoristiti. Ta zato sam i pošla u grad. Kad sam se već odlučila na taj čin onda je vrijeme da ga i ostvarim Da sam tražila princa iz bajke ne bi našla boljeg od ovog mladića kojeg mi je kako on sam kaže poslala sudbina. Tako je zgodan sa tim svojim plavim očima da bi ga pojela od miline. Osjećam strahovitu želju da ga prigrlim na svoje grudi i začnem ljubiti. Još ga jednom ljubazno pogleda a onda odlučno reče: -Znaš da si me ubjedio. Kao da je osjećao umor i iscrpljenost dok je čekao na taj odgovor mladić se opusti i uzvrati pogledom na njene oči. -Zbilja tako misliš? -Zašto ne, pogotovo ako nas je spojila sudbina kako si već rekao.

41 -Znaj da nećeš pogriješiti ako mi se potpuno prepustiš. Njene široko otvorene oči i dalje su zurile u njega. Osjećala se kao u šoku ali sretna što je ostvarila svoj cilj. Vlado ju je i dalje promatrao ispitivački kao da ne vjeruje istinitosti njenog pristanka. Plaši se da se ona to ne poigrava sa njim pa da na kraju otkrije kako je sve to samo šala zbog koje bi se poslije osjećao ne samo potučen već i povrijeđen. Neko vrijeme šuteći su se samo gledali a onda se opet javi on. -Ima li ovog trenutka koga u tvome stanu? Ona ga u čudu gleda.- Do malo prije bilo nas je puna kuća ali od sada pa sve do mraka u kući nema nikoga. Zašto to pitaš? -Ako je to istina što onda još čekamo. Idemo ! Mira se uspravi, još jednom ga zagleda a onda ko da se sama sebi ćudi i pita se; je li ispravno to što radi. Sada joj se ukazala prilika i treba ju iskoristiti ,a opet, je li to u redu. Ipak kad malo razmislim jeste. Pa i on meni čini preljub i zašto ja ne bi njemu. Istog trena hvata Vladu pod ruku i kreće. Bilo je očigledno da je on već unaprijed zaključio kakva će biti njena reakcija. Stoga ju obgrli oko struka i privlači uza se a tada je strasno poljubi. Isprva i ona se priljubila uz njega a onda ga naglo odgurne. -Zaboga, ne čini to ovdje. Kad dođemo u moj stan ljubi me koliko te volja ali ovdje želim da se ponašamo samo kao da smo slučajni prolaznici. -Nisam se mogao suzdržati, oprosti! -Vraže mali, pa ne ljutim se ja samo želim da budeš oprezan. Ne bih htjela da nas tko vidi pa da poslije referira mom mužu. -Dobro, od sada ću biti miran. Još jednom Mira začne razmišljati. Zaključi da o ovom Milan nikako ne smije doznati. Nakon nekoliko minuta našli su se u dnevnom boravku. Tada se Mira ponovo trgne u razmišljanju. –Što ako naiđe kćerka i zatekne ju tu sa ljubavnikom. Kako će to na nju djelovati? Sada žali da nisu pošli u neki hotel i tamo obavili idilu bez bojazni. Onda se dosjeti da ni to ne bi bilo dobro jer bi je tamo pogotovo mogao netko vidjeti. Je li pogriješila što ga je dovela u kući. Što da i Milan svrati. Na sva ta pitanja nije znala odgovora. Ipak sada kada je Vlado tu iskoristit će priliku i obaviti preljub pa makar se poslije i kajala. Čim su ušli u prostoriju Vlado znatiželjno razgledava slike na zidovima a potom i drugo što se nalazi u prostoriji. Za to vrijeme Mira pođe do kuhinje ali odmah se vraća. Iznenadi se kad uoči bljedoću u licu Vlade. -Da li ti je slabo? Imam osjećaj da ti nije dobro. Sav si blijed u licu. -Ne brini, brzo će me proći. To je možda od osjećaja što se nalazim u tuđoj kući. Bojim se da ti ne nanesem kakve neugodnosti i zato sam valjda promijenio boju lica. -Ma koje neugodnosti. Osim nas dvoje u kući nema nikoga a nitko i neće doći do mraka. Jedina neugodnost mogla bi se ostvariti ako bi i dalje brinuli a ja te nisam ovamo dovela zbog brige već zbog želje da ostvarimo ono što je pisac naveo u knjizi po svojoj zamisli. Mislim da i tebe to zanima. -U pravu si samo prije toga htio bi da mi doneseš kakvo piće, a dok to pripremaš ja ću samo malo prileći na taj kauč. To će mi povratiti i krv u lice i dati mi snagu za ono što treba da slijedi poslije. Nemaš li što protiv?

42 -Ne, samo se ti opusti i brzo oporavi jer ja već postajem nestrpljiva . -Ovo ti je prekrasan ambijent. U njemu se osjećam ko u doba feudalizma. Da još malo dulje potraje ovaj boravak dobio bih osjećaj i da imam plemićku titulu. -Mene bi više oduševilo da dobiješ osjećaj titule pastuha. Zato pusti na miru prošlost i prihvati se sadašnjosti i dok si na tom kauču a ja u kuhinji, maštaj o onome što slijedi. Dok ti maštaš ja ću skočiti i do kupaonice. -Hoćeš da ti prije toga ispričam jednu zgodnu priču vezanu za stari dvorac.? -Daj ne bulazni, pa nisi došao ovamo da mi držiš polemike ko oni na našoj TV. Jedino o čemu mogu slušati to je ljubav. No, nju prvo želim doživjeti a poslije ćemo o njoj i razgovarati a sad se raskomoti i odmaraj dok se ja ne vratim. -Učinit ću tako kako kažeš. -I treba da učiniš. Nadam se da ćeš se poslije posvetiti meni svim svojim srcem. -Evo donijela sam ti i čašicu konjaka. To će ti sigurno povratiti boju na licu. -Ne konzumiram alkohol. -Ne pričaj koješta. Od jedne čašice neće ti biti ništa a ona djeluje i ko afrodizijak. Zato nagni i popij je na eks. Dočim je popije ona ga upita bi li još jednu. -Ne, hvala i ova mi je dostatna. -Dobro, onda kasnije ako budeš poželio a dotle se opusti. Ja ću brzo doći da me prigrliš i stegneš na svoje srce. Jutarnje sunce koje je osvjetljavalo dio prostorije stvaralo je ugodnu atmosferu u sobi. Vlado još malo zagledava prostor a potom se skine u gaćice i legne na kauč. Dok je očekivao njen povratak i dalje je osjećao slabinu. Uvjerava sebe da će to brzo proći ako malo zatvori oči i zadrijema. A onda zapada u duboki san. Uskoro se vrača i Mira. Obučena u seksi bide prilazi kauču. Dočim ga zagleda nasmije se veselo. -Očekivala sam da ćeš sa sebe svući sve a ti ostao u gaćicama. Možda je tako i bolje, bar si mi dao priliku da se poigram oko njihovog skidanja. Kažu da je ljepše to onako polako nego na "ho ruk". Sjeda na kauč do njega i dalje ga motri. Zaključi da ovaj nije čitave noći spavao i sada to tu nadoknađuje. To je malo i ljuti i najradije bi ga od bijesa potresla. Svejedno joj je hoće li se naljutiti ili ne. Ako je već došao ovamo da uživaju u idili nije vrijeme da se prvo naspava. Toliko ipak ne želi čekati. Znala je da san savladava muškarce nakon seksa. Pomisli da ovaj nije čitavu noć proveo sa drugom i zato se ovako ponaša. To je još više razljuti. Probudit će ga i obaviti svoje a onda neka ide kući gdje može nastaviti spavanjem koliko mu volja. Sad uviđa da nije učinila ni sebi dobro što je u kuću dovela tog mladića. Jest da je zgodan ali ovim činom stvara samo zbrku koja može dovesti do posljedica, pogotovo ako to potraje i netko bane u kuću. Poslovica kaže da i slijepa koka nađe zrno u pijesku. Čini joj se da je ona ta slijepa koka a on zrno. Ako ovako nastavi ostat će bez zrna. Takav završetak ipak nije očekivala. Neće ga potjerati i potražiti si drugoga. Kad je već tu mora ga iskoristiti. Toliko ju je obuzela želja da jedva čeka čas kada će započeti sa maženjem a on još uvijek spava ko klada. Onda se zagledava u njega i dolazi do zaključka da ga još malo ostavi na miru. Polako će mu skinuti gaćice i najprije se malo poigravati sa njegovim spolovilom . Tim činom će ga i

43 probuditi a poslije će se sve odvijati svojim tokom. Taman kad ga prihvaća za gaćice naglo ustukne. Što ako joj zamjeri pa se zgrozi na toliku njenu slobodu? Bar u početku inicijativu mora prepustiti njemu a ako ju poslije zamjene nitko joj neće to više zamjerati. Zato će ga ipak prije probuditi, odluči. Bila je uvjerena da će čim otvori oči odmah poletjeti joj u zagrljaj. Poslije nastupa luda igra u kojoj i nije važno tko ima inicijativu. Polaže ruku na njegova prsa i začne ga snažno drmati. -Bože, zar je moguće da netko i poslije tako snažnog drmusanja i dalje spava! A da on to namjerno ima zatvorene oči pa ju drži u stanju u kome ju dovodi do bijesa. Možda je on neki sadist i uživa u tome. Možda on traži neku drugu vrstu igre. Zgraža se kad još uvijek uviđa da on uopće ne reagira na njenu ljutnju. Zato bijesno reče:- Slušaj ti lijenčino, jesi li tu došao da me miluješ ili da spavaš ko mrtvac. Ustaj i stupaj u akciju ili se gubi iz moje kuće. Jesi li me čuo? Ponovo ga gurka a onda bijesna govori:- o bože, pa ovaj spava tvrđe od mog muža. Ma jesam ja baš prava luda. Po prvi put da dovedem u kuću ljubavnika i da mi se dogodi ovo. Takvo ponašanje zbilja prelazi sve granice nepristojnosti. I dalje ga gleda bijesno. Tada naglo ustaje i prilazi telefonu. Podiže slušalicu a potom je opet spušta. Ne, ne smijem nikoga zvati. Što da primijete da mi je ljubavnik. Opet se vraća do kauča i sjeda kraj Vlade. Zaključi da će ga sada prodrmati zahvatom za bradu. Taman kad polaže ruku na njega naglo je povlači dočim osjeti hladnoću poput one kad se prihvati leda. Protrne od jeze. -Gospode, pa ovaj je blijed ko krpa. Izgleda da mu je ipak slabo. Što ako moram zvati prvu pomoć. O bože, što me to snađe. Pa sad će svi susjedi znati da sam u kući imala ljubavnika. Imam osjećaj ko da je on već mrtav. Što ako je to istina. Ali kako se to moglo dogoditi? Tada se zagleda u čašu iz koje je popio konjak. Da u konjaku nije bilo otrova. Baš sam glupa što sam mu išla davati to piće. Ma otkud otrov u piću? I tko ga je u piće stavio.? Ne, na to ne smije ni pomišljati. Prvo se moram smiriti i još jednom provjeriti je li uistinu mrtav. Možda me to bog kažnjava zbog preljuba. Ali zašto mene a ne Milana? Trebala sam prije poduzeti druge mjere da poboljšam stanje svog braka a ja glupača zamislila da ću preljubom postići više i evo sad mi se to osvećuje. Ko da me sam bog kažnjava. I što da sada radim.? Još jednom provjerava puls na Vladinom vratu. Ništa, zaključuje. Najprije mora pronaći bocu sa konjakom i sve izliti jer ako ga tko pronađe optužit će ju za trovanje. Mora skloniti i čašu i sve to oprati a onda će vidjeti što dalje. Brzo će to sve uraditi kako bi od sebe otklonila sumnju da je ubojica. Nakon što je sve to obavila ponovo se vraća do kauča i zagledava u Vladu. Dok ga gleda pada joj na pamet da Milan nije u konjak stavio otrov u nadi da ga ona ispije pa da poslije u miru može u kuću dovoditi ljubavnice. Ne, ipak ne vjerujem da bi on mogao biti toliko okrutan. Toliko smo proveli zajedno i do sada se nikada nije pokazao u lošoj slici. To je ipak samo moja zabluda koju moram odbaciti. Možda konjak i nije bio otrovan. Trebala sam ga dati još nekome da ga proba pa da se onda uvjerim da je on uzrok ove smrti. I što da i taj umre. Baš sam glupa kad pomišljam i na takove solucije. Ipak je dobro da sam ga prosula. Samo što ako Milan bude pitao za njega? K vragu i sve. Baš sam danas morala uprskati sve do daske. A mogla sam ostati kod kuće i čitati onu knjigu koju mi je posudila sestra. Glupa sam bila što sam se odlučila za prkos i evo sad mi je prkosa na odmet.

44 Pitam se kud ću sad sa ovim. Ako ga i dalje ostavim tu na kauču i netko naiđe, što će reći. I kamo da ga stavim? Možda u ormar. Ipak ne, što ako netko otvara taj ormar i nađe ga unutra. U vražju mater, kud da ga stavim. Ne može ni na kauču ostati ko eksponat. Ponovo sjeda na kauč i rukama podboči bradu i začne razmišljati. Onda se opet naglo podiže, više zbog straha što se nalazi u blizini mrtvaca nego zbog rješenja. Tad dolazi do zaključka da truplo dovuče iza zavjese. Tamo ga nitko neće uočiti pogotovo ako ga položi na stolicu u sijed. Zadovoljna odlukom uzima jednu stolicu i prilazi do kauča. Dok je stolicu postavljala sve bliže sa ormarića sruši jednu od Vladinih knjiga. Podiže je i uočava da je to upravo ona koju je on čitao dok su bili u parku. Malo ju prelistava a onda bijesna ostavlja na druge knjige. Ovo je neka stručna knjiga iz kemije a on mene cijelo vrijeme farba da u njoj piše o dvoje ljubavnika. Ja naivka mislila da obrađujem njega a ispalo je da je on obrađivao mene. Baš sam glupača. -E momče, ni tebi ni meni nije se ostvario naum. Ponovo se prihvaća stolice i kad ju je približila kauču hvata njega i navlači kako bi ga posjela na tu stolicu. Teškom mukom to je obavila a onda ga odvlači iza zavjese i kad ga tu ostavi umorna od napora vrača se kauču i prilegne na njega. Istog čas skoči i uplašeno vrisne. -Baš sam glupača, liježem na mjesto gdje je upravo ležao mrtvac. Još se nije ni ohladilo a ja blesavica bezbrižno ulijećem ko avion na pistu. Sad sam bar sigurna ako tko naiđe. Tada ponovo prilazi do telefona. Prihvaća se slušalice i poziva svoju sestru. Nemoguće da nije kod kuće. Bijesna spušta slušalicu. Odluči da će poći do nje i sa njom donijeti odluku kuda s lešom. Još jednom dolazi do Vlade da provjeri je li ga dobro smjestila. Dočim se u to uvjeri reče: - Tu si siguran dok se ja ne vratim i da dotle nisi mrdnuo odavde. O bože što to govorim. Kako da mrdne kad je mrtav. Žurno napušta stan. X Dok je Mara boravila kod sestre, Milan je i dalje bio na poslu . Zlata je provodila vrijeme sa dečkom Tomom. Za razliku od matere Zlata je svog oca smatrala vrijednom i pametnom osobom. Vjerovala je i da je brižan otac i vjeran suprug, jednom riječju čovjek na mjestu. Upravo zato osuđivala je svakodnevno materino prigovaranje uz sumnju bez razloga. U nekoliko navrata pokušavala je ju urazumiti ali bez razloga. To je bio i povod da vrijeme radije provodi vani nego u kući. Ali u iskazivanju seksa nije daleko odmakla od matere. Nije vjerovala u ljubav na prvi pogled a u pogledu ljubavi prilazila je bez predrasuda svom muškarcu. Smatrala je da svoje vrijeme treba iskoristiti bez posljedica. Ne želi čekati ozakonjenje veze i u braku doživljavati slične trenutke koje svakodnevno ima prilike gledati kod svojih roditelja. Zato i ne misli na udaju. Činit će sve jednako tako kako to čine i njezine prijateljice. S tom namjerom stupila je i u vezu sa Tomom. Mada je bila cinična prema muškarcima Zlata se nikada nije suzdržavala u iskazivanju osjećaja. Kad bi se oni ostvarili osjećala je podrhtavanje u želucu i koliko god to htjela prikriti, uvije joj neki glas govori da ne gubi vrijeme. Pada joj na pamet da u kući nema roditelja a do mraka, kada će se vratiti ima još puno vremena. Stoga odluči s Tomom tu provesti to vrijeme. Dočim su ušli u dnevni

45 boravak ona prilazi kauču i sjeda na njega. On je pak plaho prati ali zaostaje. Jedino nijemo zuri u slike na zidovima. -Rekla sam ti da u stanu nema nikoga i sad kad smo sami umjesto da iskoristiš to vrijeme ti se dao u razgledanje sobe. Priđi i sjedni tu na kauč. Bila je uvjerena da se on osjeća nelagodno zbog straha da tko ne dođe. Zato ga pogleda sažaljivo. -Da postoji kakva opasnost od iznenadnih posjeta mojih i ja bih bila u strahu i brzo bi zbrisala napolje. Uvjeravam te da smo sami sve do mraka i zato ostavi to razgledanje i prilazi. -Stalno ističeš to da smo sami do mraka. Pa do mraka ima toliko vremena i zašto me stalno požuruješ na smirenje tvoje požude. Pusti me prvo da se malo prilagodim na okolinu a poslije ćemo preći na ono za čim žudiš. Zlata je nakon tih riječi pozelenila od bijesa. Ipak nije pokazala to da on uoči. I dalje šuti , jedino ga mrko gleda. -Zbilja tu imate puno interesantnih eksponata. -Ako ti je više stalo do razgledanja slika nego ovako poželjne ženske onda i dalje razgledavaj a ja ću do kupaone da se osvježim. Ali kad se vratim onda ću ja određivati što da radiš, je li jasno. -Jasno mi je i daj ne gnjavi više. Tomo više ne obraća pažnju na Zlatu. Odlazi na razgledavanje slika i zastaje kad zagleda ukrštene mačeve okačene na zidu. Primiče se bliže i glavu okreće u svim pravcima kako bi ove mačeve razgledao sa svih strana. I dok je on uočavao pojedinosti koje krase mačeve Zlata se vraća iz kupaonice. Na sebi osim tanga gaćica nije imala više ništa. Prišla mu je bliže a onda zastane i namješta se u razne poze nadajući se da će svoj pogled skrenuti i na nju. Kako se to nije desilo ona odluči da zavikne i time ga ukori. U tom je prekine njegovo pitanje. -Čiji su to mačevi? -Tatini, no nećemo valjda sada raspravljati o mačevima. -Zašto ne kad to mene itekako zanima. Baš su krasni. -Dobro, da još i to obavimo i onda je to valjda kraj. Reci što te zanima? -Da li ti se tata bavio mačevanjem? .Jeste u vrijeme svoje mladosti. Čak je bio i prvak države i osvajač brojnih trofeja na natjecanjima u zemlji i inozemstvu. -Da znaš kako i mene privlači taj sport. Tako bih rado volio stupiti u neki klub i učiti mačevanje. Na žalost u našem gradu nema takvog kluba. Baš šteta! A nema ti boljeg osjećaja od nekog ubosti. -Ako ti je stalo do bodenja ja bih ti preporučila da upotrijebiš nešto drugo umjesto mača, u koliko si još sposoban. Kao da nije čuo što ona govori on i dalje postavlja pitanje. -Mogu li isprobati jedan od tih mačeva i malo se s njime poigrati? Bijesna ko zmija otrovnica ona samo što ne iskoči iz kože. Zato povišenim glasom odgovara: - Uzmi i radi s njime što hoćeš. Potom odlazi do kauča gdje sjedne i bijesno stišće šake. Dočim on prihvati mač u ruku, začne s njim mahati po sobi. -Pripazi se da to mahanje ne potraje do mraka jer ako tada naiđe moj otac i zatekne te tu ni svi mačevi ovoga svijeta neće ti pomoći u obrani.

46 I to je on prečuo. Dok se on igrao mačevaoca ona i dalje stišće prste i bijesno ga gleda. Sama sebi se ćudi kad uoči da je njemu više stalo do te igre nego do nje, koja mu je skoro potpuno gola tu na raspolaganju. Tada se upita: Zar je on uopće muškarac? Tog časa došlo joj je ideja na pamet da se podigne i da uzme drugi mač te ga s njime udari po guzici. Zbog toga umjesto da ga i dalje podsjeti da joj priđe začne ga saželjevati. Kad joj se bijes malo stiša opet ga gleda. -Onda, što kažeš na moje umijeće mačevanja? –upita je u stanki. -Ništa ja ne želim da kažem. Jedino što želim to je da vidim dokle će to tvoje glupetarenje još potrajati. -Jesam li dobar? A gledaj ovaj udarac. Tomo mač zabija u zavjesu. -Da si bar u svemu drugom tako dobar kao u glupostima koje činiš. Po njenom glasu izgleda da se ipak malo smirila. Začudi se kad ga ugleda dok joj prilazi. -Je li, a šta se nalazi iza tih zavjesa – upita je skoro uplašeno. -Ništa, samo prozor. Zar si očekivao nešto drugo? -Ne nisam ali osjetio sam da sam mač zabio nekom protivniku u stomak. -Pa ti si stvarno otkačen tip. Uz to i malo poremećen. Još mi samo trebaš reći i to da si uočio nekoga iza zavjese koji je uz mene promatrao tebe dok se igraš s tim mačem. -Neću reći da sam ga zapazio već to da se on tamo sigurno sakrio u momentu kad je primijetio da smo ušli. Ona se uozbilji. Učini joj se da je ovaj u svojoj mašti potpuno skrenuo. Pa taj se poistovjetio sa mačevaocem na podiju i sad zamišlja i protivnika kraj sebe. Što još danas neću doživjeti. Ova igra konačno mora prestati jer ako i dalje nastavi dovest će me do ludila. Zato se bijesno podiže i prilazi do zavjese. Hvata ju u ruku i razgrće -Evo gledaj da iza nje nema ništa. Tada vrisne i odskoči ko zec dočim ugleda čovjeka kako sjedi na stolici obučen samo u gaćice. -Otkud on ovdje, upita kad se malo pribere. Prilazi mu bliže a tada opet vrisne. -O gospode, pa ti si ga stvarno ubo s tim mačem. Po svemu sudeći izgleda i da si ga ubio. Tomo prilazi i zagledava ga. Zuri ali ne zna što da kaže. Blijed ko krpa osjeća da mu ponestaje zraka. Zadrhti a onda se javlja. -Nisam namjerno. I kako bi mogao znati da je iza zavjese čovjek. -Nisi se trebao ni izživljavati s tim mačem – bila je ljutita.- I evo ti sad briga umjesto provoda. -Kakva briga? -Pa mrtvac, budalo glupa. O baš sam ja glupača kad takvog mamlaza dovodim u kuću. Prvi put da to uradim i evo što me snađe. Da sam barem pošla sa prijateljicom na igralište bar bi gledala utakmicu košarkaša i osjećala se bezbrižno, ovako sam si samo navukla nesreću na glavu i ni sama ne znam kako da se izvučem iz tog dreka. Tada se podsjeti da joj je prijateljica govorila da to ne čini jer bi moglo ispasti loše, pogotovo sa Tomom. I kako uviđa tako se je i obistinilo. Ipak sve bi mogla očekivati

47 pa čak da ju tu zateknu i roditelji ali da taj stvor ubije čovjeka to joj ne bi palo ni u snu. Dok je vladalo zatišje pitala se što sad. Ako netko naiđe i zapita ju tko ga je ubio što da im kaže. I što da ju to upita otac koji joj je govorio da se okani tog majmuna iz zološkog vrta. Nije joj svejedno tko da ju upita. Ali nije joj ni svejedno da netko naiđe. Zato donosi odluku da se što prije moraju riješiti mrtvaca. Samo gdje? Tomo je i dalje samo stajao i tupo zurio sad u nju, sad u mrtvog čovjeka na stolici. A onda se ohrabri pa ipak progovori: -Znaš da ga nisam ubio namjerno i zato nemaš pravo da se ljutiš na mene. Ta i sama si vidjela da je to bila samo slučajnost. -Ništa ja nisam vidjela. Jedino sam progledala s kakvim sam se to kretenom upustila u ljubavnu igru mada od ljubavi nije bilo ni lj. -Kakva si ti to ženska kad i u ovakvim okolnostima samo misliš na ljubav. -Ma koja ljubav blesane. Što ti pada na pamet da govoriš takve gluposti! -Pa ti si to sama sada rekla. -Rekla sam da smo u dreku u kojeg si nas ti uvalio i sada je red da nas iz njega izvučeš napolje. -Reci što moramo učiniti? -O budale, pa valjda riješiti se leša. -Kako da ga se riješimo kad ne znamo čak ni tko je. -Da zbilja, tko bi to mogao biti? -Ako ti ne znaš kako ću onda ja znati. -Sve pogrešno razumijevaš. Radije malo ušuti i prepusti meni da malo razmišljam. -Puštam te, valjda i sama uviđaš da te puštam na miru. -Ma ušuti već jednom glupane i pusti me da malo promislim. Očito da ga moraju nekamo otpremiti ali ipak prije moraju utvrditi tko je i otkud se stvorio u njihovoj kući. Upada joj u oči da je obučen samo u gaćice. Protrne kad pomisli da ga je u kuću dovela mama. Pomisli da joj je to ljubavnik. A opet da je i ona bi bila tu. Možda je skoknula do trgovine da nešto kupi i uskoro se vraća. Joj što će reći kad ugleda da smo ga ubili? Možda se i varam. Mogao bi to biti i neki očev prijatelj koji je došao s puta i legao da se malo odmori pa kad je čuo da netko dolazi brzo se sakrio iza zavjese. Ne, ni tu soluciju ne mogu prihvatiti. Otac bi nam bar rekao da nekoga očekuje. I dok je tražila rješenje problema prekine ju Tomov glas. -Da to nije neki lopov? -Ma ne budali i dalje. Otkud ti ta glupost pade na pamet. Lopovi se ne bi skidali u gaćice. Neka slutnja mi govori da je to ipak neki ljubavnik moje mame. Samo kuda je otišla a njega ostavila samog u kući? -Imaš pravo. Ovaj je mlad, zgodan, upravo takav kakvog danas traže žene srednje dobi , a takve obožava i tvoja mater. Zlata se uvredi na račun te primjedbe. Očekivala je da ju Tomo poštuje ali kad o njenoj materi govori takvo opažanje koje umanjuje reputaciju poštene žene, onda sigurno i o njoj misli isto. Sve što se je do sada dogodilo između nje i Tome samo je sticaj nesretne okolnosti i možda je bolje da sada u to ne upliće i njene roditelje zato odlučuje da pređe na drugu temu. -Onda, što kažeš na tu mogućnost –upita ju Tomo. -Kakvu mogućnost?

48 -Pa to da je to ljubavnik tvoje mame. -Daj ne bulazni. Ne misliš li da je tolika glupača pa da dovede ljubavnika u kuću i pusti ga tu da čeka do njenog povratka i da tada nastave idilom koju su tko zna zbog kog razloga prekinuli. -Upravo to mislim jer ne bi se skidao u gaćice. -Sada sam i ja u dilemi i više ni sama ne znam što da mislim. -Postoji mogućnost da je on možda vama ipak i neki rođak. Došao s puta nenajavljen. Vrata bila otvorena i on ušao, legao da se odmori dok se ukućani ne vrate i kad je nas čuo pomislio je da su lopovi pa se zato sakrio. -I ja sam to pomislila ali ako je rođak ne bi se onda išao kriti. A opet kad je ugledao tebe ovako zaraslog pomislio je da si drogeraš koji je došao u krađu i zato se uplašio i sakrio a ti kreten išao ga probosti mačem. Pravo da ti kažem s tim tvojim izgledom svatko bi pomislio da si lopov, ali da si i ubojica to ni u snu ne bih pomislila. On je mrko pogleda a onda reče: - Sad si započela ne samo sa glupostima nego i vrijeđati. Utuvi si već jednom u tu tvoju glavicu da se ovdje ne radi o nikakvom ubojstvu već samo slučajnosti. A sam je kriv. Ili je možda ipak krivac tvoja mama koja ga je dovela na ljubavnu idilu i tu ostavila da ju sačeka dok ona obavi u gradu neki posao. -Ma koju idilu glupane blesavi. Možda tvoju idilu sa mačevima jer za onu drugu i nisi sposoban. Očito je da je sada mrtav i zato prestanimo sa nagađanjem već se pobrinimo kako da ga se riješimo. -Pada mi na pamet da bi on mogao biti i neki prosjak. Došao čovjek da zatraži koji novčić. Stan je bio otključan i on ušao , vjerojatno nešto i pojeo i kako je bio umoran to malo i prilegao. -Da još nećeš reći kako je tu došao svemirskim brodom. -Neću ali kad već to pitaš i ta mogućnost postoji. -Znala sam da si bedast ali da si toliko to ipak mi nije bilo poznato. Sve tvoje slutnje ukazuju samo da si kreten i to ćeš zauvijek i ostati. -Ti stalno vrijeđaš. Što da i ja tebe začnem vrijeđati. -Ma uvrijedio si me i previše do sada i već je vrijeme da prestaneš s tim pogađanjem . -Kako da prestanem kad stalno mene kriviš za njegovu smrt. A dobro znaš da nije bilo namjerno. -Namjerno ili ne krivac je uvijek krivac. -Daj ne osuđuj prijevremeno. Pa ni sud ne donosi odluku prije nego utvrdi krivnju a krivnja nije u meni već tko zna u kome. -I misliš da se sada i ja trebam pomiriti sa tim da si nevin. Ma nemoj! A to što je iza tebe ostala žrtva zbog tvog glupog ponašanja nikom ništa. Da ne misliš da bi sada trebala tebe žaliti ili možda proglasiti svetcem a osuđivati leševe zato što su ti se našli na putu. -Što sad opet trabunjaš? -Imam osjećaj da želiš otići odavde nevin kako nitko ne bi smio doznati da si ga ti ubio. Zapravo nitko i ne bi smio doznati da si uopće i bio tu. -Vidiš, to i nije loš prijedlog. -Zar još imaš i neki drugi prijedlog?

49 -Za sada ne. Mislim da ga treba ostaviti i dalje tu iza zavjese a mi da što prije zbrišemo odavde. Nećemo o njemu više voditi brigu. Prepustimo to onom drugom tko ga prvi nađe i nitko neće nas optuživati a mi ćemo dotle već biti daleko. -Kako to govoriš nas.-Naljuti se ona. -A tko me je doveo tu nego ti. -Zbilja sada ni sama ne znam što je pravo a što ne. Mada pričaš gluposti možda si ipak u pravu. Idem ja da se brzo obučem a ti dotle sredi sve tu u sobi kako nitko ne bi uočio da smo bili tu. X Dvojica muškaraca od kojih jedan postariji, na izgled krupne građe a drugi znatno mlađi i sitan uz to i šlampav ne samo u oblačenju već i u ophodnji izašli su iz automobila parkiranog na trgu. Hodajući ulicom zastanu pred Milanovom kućom. -Zašto smo tu stali, zapita mlađi. Stariji ga pogleda a potom mu se zanese u lice. -Očajnički sam mislio naći pravog partnera za ovu krađu, a izgleda da sam našao budalu koja bi mi još mogla upropastiti posao. Roko, tako se zvao stariji. Nakon što je odslužio četiri godine zatvora odlučio se za novi pothvat. Zahvaljujući svojoj visini i korpulentnom izgledu ulijevao poštovanje svojih prijatelja i poznanika. Ipak nije bio toliko pametan da svu ukradenu robu unovči i time se uspne na ljestvici imućnih jer su ga uvijek ogulili još veći prevaranti pa je posjedovao toliko da ima samo za goli život. Pa i to malo što je posjedovao trošio bi po gostionama časteći druge. Sada kad je prestao s opijanjem i kad se malo opametio za te četiri godine ponovo je dospio u krizu iz koje se može izaći jedino na stari način. U ponovnu krađu nje želio poći sam i zato je poveo svog nećaka kojeg prijatelji još od malena zovu Mišo. S njim nije bio oduševljen obzirom da je pomalo zvrkast ali u ovakvim prilikama kad se radi o vremenu i nužnosti makar i loš svaki pomoćnik dobro će mu doći. A ovaj je uz to i rođak pa će i vrijednost koju ukradu ostati u familiji. Uz to i Mišo mora jednom početi zarađivati svoj novac i tko da ga u tome najbolje pouči nego vrstan stručnjak. Nakon što je doznao da Milan posjeduje skupe starine Roko se odluči da ga olakša. Smatra da tu neće biti problema, pogotovo ako je kuća prazna. Znao je da Milana nema dok je na poslu a Zlate dok je u školi. Jedina briga bila je Mara. I dočim je čuo da je izašla uputio se sa Mišom da na brzak pokupe što više vrijednosti koje će poslije unovčiti. Dočim Roko prihvaća kvaku na ulaznim vratima zastane i okrene se prema Miši. -Znaš li ti kuda si i pošao sa mnom? -Pa rekao si da idemo u krađu. -I što onda zapitkuješ zašto smo tu zastali. -Je li to mjesto koje ćemo danas operušiti? -Da, to je to mjesto. Dobro je da su zaboravili zaključati vrata pa ne moramo odbijati bravu. -Možda je netko unutra. -Ne bih rekao. Ovi bogatuni uvijek se nekamo žure i zato zaboravljaju zatvoriti vrata a to nama olakšava ulazak i zato brzo uđimo i dajmo se u posao. Ne zaboravi za sobom zatvoriti vrata.

50 -Što da netko naiđe.? -O gospode, koga li sam ja to poveo sa sobom. Ne pričaj više gluposti već ulazi i odmah započinjemo sa poslom. -Dobro, nemoj se odmah ljutiti. Roko otvara vrata i ulazi a Mišo i dalje stoji i čeka. -Što sad to izvodiš. Rekao sam da ulaziš a ne da tu stojiš ko privezana mazga i čekaš dok ne dođe policija. -Pa nisi mi rekao da uđem. -Kako nisam budalo. Ulazi i više ne zapitkuj. Nakon što su se našli u dnevnom boravku Roko pretražuje i ostale dijelove kuće ne bi li ipak utvrdio da su potpuno sami. Kad je uočio da je sve u redu progovori. -Nema nikoga. Ti pođi sa lijeve a ja ću sa desne strane. Što god nađeš vrijednog stavljaj u vreću koju imaš uza se. Prvo pogledaj sve ladice i police a onda pređi na zidove.Za deset minuta sve mora biti gotovo jer tada napuštamo ovo mjesto. Nadam se da si shvatio i da ćeš uzeti ono što zaključiš da vrijedi a ne kojekakve gluposti koje moramo poslije baciti. -Ne brini, shvatio sam i mogu li sada otpočeti. -Pođi i ne pravi gluposti. Nije prošlo ni par sekundi a odjednom začuje se glasan lom. Roko se trgne i pogleda Mišu. -Što to radiš glupane jedan. Zar tom bukom želiš privući policiju? -Nisam htio, slučajno sam malo jače povukao ladicu i ona pala na pod. -Slučajno ili ne, drugi put malo pripazi jer ako nas tko čuje, zna se gdje ćemo završiti. Dok je Roko svoj posao obavljao profesionalno i bez buke nakon par sekundi začuje se ponovo glasni tresak. Očito da Mišo ne shvaća što je to tišina pa ga to još više razljuti. -Ne znam otkud ti tolika šeprtljavost, ali ako još jednom načiniš buku zatvorit ću te u jedan od ovih ormara i tu ćeš ostati sve dok ja ne obavim posao. Je li ti jasno? -Daj ne ljuti se. Vaza je pala na pod dok sam prikupljao stvari. Od sada sve će biti kako treba i u tišini. Roko je i dalje bjesnio zbog Mišine pogreške i najradije bi ga udario samo žali što mu nije bliže da to i ostvari. -Ne brini, od sada ću još više paziti – uvjerava ga Mišo. -Kako da ne brinem kad mi stvaraš problem. I dok je Mišo pretraživao ladice vitrine odjednom zastane i veselo vrisne. Bio je ugodno iznenađen kad je ugledao drvenu kutiju izrezbarenu po površini sa likovima koji predstavljaju lov na lisicu. Uvjeren da su u njoj dragocjenosti pokušava ju otvoriti. Kad uoči da je brava zaključana uvlači unutra žice , no ne uspijeva. Ako ju tresne o pod možda se otvori ali to će opet načiniti buku i Roko će se naljutiti. Mora se obratiti Roku za savjet, zaključi. -Razbij je ako ju ne možeš otvoriti ali ne stavljaj u vreću prije nego utvrdiš što je u njoj. Samo ne pravi ponovo buku. -Da, lako je tebi reći samo kako da to učinim bez buke. -Nije me briga , ali ako načiniš ponovo buku jao si ga tebi.

51 Mišo uze kutiju u ruke i potraži mjesto gdje bi mogao udariti a da se to ne čuje. Tada pođe prema zavjesi i pri tome zapne za tepih koji se malo podigao . Prilikom pada opruženim rukama osjetio je da je kutijom udario u neki tvrdi predmet. Zna da u sobi nema nikoga ali taj udarac učini mu se kao da je nekog pogodio u glavu. Još se jednom upita otkud glava iza zavjese, a potom se obraća Roki. -Roko! Prilikom pada udario sam ovom kutijom u nečiju glavu. Čini mi se da je ta glava prilično tvrda ,a ipak se kutija nije otvorila. Roko se trgne na ove riječi. Mada je znao da se opet radi o nekoj gluposti zabrine se kad shvati da ovaj spominje nekog trećeg u sobi. Još bi mu mogao i reći da je ubio čovjeka. Da mu više ne pravi problem odluči da ga malo ukori kako i dalje ne bi činio gluposti. Zato mu prilazi bijesno. -Slušaj ti budalo, ne samo da si glupan nego si i šeprtljav pa ti se dešava i to da padneš. Drugi put izaberi tvrdi zid gdje ćeš se dočekati na glavu i ako ti poslije ne bude ništa onda i tu kutiju razbijaj o tvoju glavu a ne spominji mi više drugu glavu jer bi te to moglo koštati glave. -Ipak sam kutijom lupio u neku glavu, evo tu iza ove zavjese. -O gospode, što ću ja s tobom! Sad ćeš vidjeti da iza zavjese nema nikoga i da te više nisam čuo za te sumnje. Roko odgrće zavjesu. Dočim ugleda mrtvaca trgne se i ustukne. Onda još jednom pogleda na čovjeka pa na Mišu. -Pobogu Mišo, pa ti si zbilja ubio čovjeka. Baš sam ja peh. Dočim sam se jutros ustao na lijevu nogu znao sam da će mi se danas nešto loše dogoditi i evo. Zbog čega, samo zato što si šeprtljav. Bio sam uvjeren da je glupo vjerovati u to praznovjerje ali sad uviđam da se to loše ipak događa. Da te bar nisam poveo sa sobom. Pitam se je li to božja kazna zato što sam ponovo pošao u krađu ili je to peh ustajanja na lijevu nogu. A možda je peh uz kaznu upravo to što sam te poveo sobom. U svakom slučaju propade nam sav trud a toliko mi je potrebna lova da se izvučem iz krize. Još jednom zabrinuto pogleda u Mišu. -Mišo, moramo ozbiljno porazgovarati. -Ma nisam ga namjerno. Slučajno mi se noga okliznula kad sam zapeo na tepih i to je razlog da sam ga udario. A tko je i znao da je on tu. Kriva je ta kutija koju nikako da otvorim. -Do vraga ti kutija, krivnja i sve. Sad me jedino brine što da radimo sa njim. -Zašto bi te to trebalo brinuti – začuđeno će Mišo. -Zato što ne znam ni tko je ni kako se tu stvorio. Palo mi je na pamet da je to možda gazda. Ali kako uviđam to je neki mladić. Zašto je samo u gaćama? Da nije kakav ljubavnik gazdine kćeri. Ali gdje je ona? Možda je pošla do trgovine nešto kupiti a ovaj dotle legao da se odmori. I kad je nas ugledao umjesto nje uplašio se i sakrio iza zavjese. Možda je pomislio i da smo naoružani. Zbog toga se i bojao proviriti. -Ako nije provirio znači da nas nije ni prepoznao i zato ga se ne trebamo plašiti. -Budalo jedna, da nas je i prepoznao šta mu to sada vrijedi kad je mrtav. -Možda se samo pravi da je mrtav. -Daj ne budali, valjda ja znam što je mrtvac. Ovaj ne može biti mrtviji. Roko je bio svjestan da je ovaj mrtvac poremetio sav njihov trud i da im sada još samo preostaje što brži nestanak iz ove kuće. -Mišo, na brzak vračaj sve stvari na mjesto odakle si ih uzeo.

52 -Ama zašto, pa došli smo ovamo da krademo a ti bi sad sve to opet vratio. -Zato da nitko ne posumnja da su u kući bili lopovi. U protivnom slijedi istraga koja bi ih mogla dovesti i do nas a zna se šta iza toga slijedi. Pored krađe još i ubojstvo. O gospode koju si mi brigu strovalio na glavu! Mišo se čudio zašto se Roko toliko brine kad ih nitko nije tu zatekao, ali bojao se da više nešto pita i polako vrača stvari na mjesto. Očekivao je da će ga Roko još i pohvaliti i kasnije još koji put voditi sobom u nove krađe. Još je mlad i mora učiti a tko da ga bolje izuči nego Roko. I što sada? . Pogleda u Roku. -Hoćemo li ovoga sada staviti u vreću i ponijeti sobom? -Upravo o tome i mislim. Možda bi bilo dobro da ga uzmemo sobom i poslije bacimo negdje gdje ga nitko neće pronaći. -A zašto da ne uzmemo onda i plijen. -Rekao sam ti da zato kako nitko ne bi doznao da su u kući bili lopovi. -Ako ovoga uzimamo sobom i nitko neće znati da smo bili tu. -Ne trabunjaj više nego dovrši to što sam ti rekao kako bi što prije nestali odavde. -Evo još malo i gotov sam. Reci hoćemo li onda njega ponijeti sobom? -Ne, nećemo ga uzeti, neka ostane tu gdje je i bio na stolici iza zavjese a ako ga netko tu zatekne neka se on pobrine što će s njim. A mi sad idemo što prije i pazi da ne načiniš još kakvu glupost koja bi nas mogla odvesti do električne stolice. -Ma ne brini, bit će onako kako ti kažeš. X Milan je žurno hitao prema svojoj kući. Bez suvišnih emocija i razmišljanja nije predviđao nikakvu opasnost koja bi kod njega mogla izazvati neko drugo raspoloženje. Veselio se jedino što će u kući zateći suprugu. Ovaj put će je obradovati pozivom na večernji izlazak. U uvjerenju da će se i ona tome poveseliti hodao je bezbrižno. Začudio se je kad je došavši kući uočio otključana vrata. Pomisli da je to Mara ostavila jer možda očekuje posjet svoje sestre. Zato tome nije pridavao nikakvu važnost. Po običaju pogleda i na okoliš oko kuće te utvrdi da je trava već porasla i da ju uskoro mora pokositi. Lagano otvara vrata i prilazi u dnevni boravak. Navučene zavjese sprečavale su ulazak sunčane svijetlosti pa je u sobi vladala ugodna atmosfera u odnosu na vanjsku vrućinu. Jest da je bilo malo mračno ali to nije smetalo Milanu da se opusti još više. Velika soba unatoč prostranosti djelovala je čisto a stvari u njoj na istom mjestu kao da su konzervirane. Jedino što se osjećalo pomalo nelagodno bila je tišina poput one u crkvi. Dočim se pojavi Mara ta tišina će se pretvoriti u buku, pomisli. A onda prilazi do jedne od zavjesa, hvata ju i razgrće kako bi u sobu došlo malo i sunčanog svijetla. Toliko samo za promjenu a poslije će zavjesu ponovo vratiti na svoje mjesto. Nadao se da će iz nekog dijela kuće to primjetiti i supruga pa će odmah pohititi do njega. Kako se to nije dogodilo potraži je po drugim sobama. Opet se vraća u dnevni boravak. Zabrine se gdje bi to mogla biti. Tada mu pade u sjećanje da je govorila kako će i ona u grad da si nađe ljubavnika. Ne vjeruje da je to ozbiljno mislila, ali kako je do sada nema tko zna kud je otišla. Utješi se da je sigurno kod sestre, a kad se one nađu zajedno nije im dosta ni cijeli dan da se ispričaju. Zna da se žene zbog samoće koriste raznim prijetnjama. Ipak to je samo riječ a ostvarenje je jedino u mašti. A možda je ona ipak u kući, pomisli. Vjerojatno

53 se negdje skriva kako bi ga držala u napetosti zbog današnje prijetnje. Poći će da ju još jednom potraži. -Maro, ne skrivaj se više, znam da si u kući. Hajde izlazi da čuješ novost. I da znaš da je vesela. Pretpostavlja da je njegov neuspjeh u traganju njena pobjeda i da ju to veseli a to je i razlog da se ne pojavljuje. Zato odlučuje još jednom temeljito potražiti kuću pa kad nađe Maru za kaznu je neće poljubiti. Prvo malo osluškuje a potom polazi u novu potragu. Zaviruje u svaki kutak i tako prilazi i do zavjese. Razvlači jednu a potom i drugu. Iznenađen zastane kad ugleda polugolog muškarca kako sjedi na stolici. Od bijesa stišće pesnice. Krv mu udara u glavu pa ne vidi drugo do konkurenta koji mu nabija rogove. U momentu shvati da se je njena prijetnja koju je najavila obistinila. Dovela ga je u kući i zato se skriva. Ipak malo je pretjerala. Još bi možda i prihvatio da je preljub izvršila negdje drugdje, ali da se to dogodi u kući to prelazi sve granice. Vatra mu plamti iz očiju zbog bijesa, tlak mu je skočio daleko od normale. Više ništa drugo i ne uviđa do velike rogove iznad svoje glave. Učini korak bliže i snažnim zamahom pesnice udara Vladu u bradu. Od siline udarca ovaj se zajedno sa stolicom ruši na pod. Milan je sada očekivao da će se Vlado podići i možda oduprijeti novom udarcu. Ali kako ovaj i dalje leži nepomičan na tlu malo se zabrine. Tada se ponovo sjeti Mare. -Maro, izlazi jer ako te pronađem sakrivenu i tebi slijedi isto. Zato ne izazivaj moje strpljenje jer što više duljiš kazna će biti veća. Čuješ li što ti govorim- poviče. Tada se ponovo vrača Vladi koji još uvije leži onako kako ga je ostavio. -A ti ustaj i što brže briši iz moje kuće jer ako te ponovo začnem udarati neću stati sve dok te ne dotučem. Ljutnja ga još više obuzima kad uvidi da ovaj ne reagira već i dalje leži nepomično. Mate mu prilazi bliže sa bijesom. -Slušaj ti kretenu, ne misliš li valjda ovdje izigravati pokajnika. Diži se jer u meni još uvijek toliko kuha da bi te mogao i ubiti. Uviđa da se ovaj ne miče pa pomišlja da je možda ipak u nesvijesti nokautiran zbog jačine udarce. Zato mu prilazi, hvata ga i okreće ga na leđa. Iznenadi se kad uoči blijedo lice kakvo imaju samo mrtvaci. Od straha pušta ga a potom protrne i odmakne se jedan korak a onda se ponovo vrača pogledom na Vladu. -Gospode, pa ovaj je mrtav da ne može biti mrtviji. Nisam ni znao da imam tako snažan udarac. Kud sam ga morao toliko lupiti da ga ubijem. I što sada? I gdje je sada ona beštija od moje žene. Gdje se samo skriva? -Maro, izlazi jer to što radiš prevazilazi svaku mjeru. Zabrine ga što ni sada ne dolazi. Onda pomisli da je možda ipak izašla negdje van kuće. Možda je pošla do trgovine da donese ovom mamlazu kakvo osvježavajuće piće. Ali zašto kad u kući ima svega. I zašto je onda ljubavnika ovdje ostavila samog uz to još i polugolog. O gospode, kako sam mogao biti toliko naivan da joj povjerujem da mi je vjerna. Osim dovođenja ovog uljeza u našu kuću sada je prekršila i sve ono što smo godinama stvarali. Ipak najgore je što me je uvalila u drek iz kojeg ni sam ne znam kako da se izvučem. I što sada da radim? Susjeda me vidjela kako ulazim u kuću pa više ne mogu tvrditi da nisam ni bio tu. Ako se prijavim policiji ne gine mi kojih desetak godina robije. Ah, što uradih zbog te

54 proklete žene. Da kažem policiji da je to bilo samo u afektu. Na koncu i bilo je u afektu. To je istina. Ipak i za to slijedi zatvor a zna se što me tamo čeka. Mrak mu pada na oči. Njegov posao , njegov trud da uspije i sve nade za napredak sada padaju u vodu. Problem je i što će on ispaštati a ona likovati i možda već sutra dovesti novog ljubavnika u kuću. A on naravno postaje žrtvom. Zar je moguće da se to dešava baš njemu, pita se zabrinuto. I došao je kući s namjerom da ju obraduje, da joj ugodi, da ju ljubi. Da ima pištolj sada bi dokrajčio i sebe i nju samo da je tu. Ovako je u čudu i ni sam ne zna što da uradi. Sjeo je na stolicu i dao se u razmišljanje. Činio je to neko vrijeme a onda se ustaje i prilazi do telefona odakle poziva policiju. Nije prošlo ni par minuta a u kući je vrvilo od policijskih službenika uz ne zaobilazne novinare i snimatelje željne senzacija. Svi su i po stoti put tražili samo isto – njegovu izjavu. Nakon što je izložio tvrdnju da je on krivac obuze ga strah kad još jednom baci pogled na leša. Čvrsto se držao za stolicu sve vrijeme dok je trajala istraga. Prije nego mu stave lisičine na ruke poželi da je tu kćerka pa da ju još jednom bar zagrli prije nego ga odvedu na duži boravak u zatvor. To je sve što bi ga još obradovalo. O Mari više ne želi ni ćuti. X Dočim je sa sestrom Jasnom ušla u sobu Mara shvati da je načinila veliku pogrešku. Njena odluka da učini preljub bila je ne samo preuranjena već i totalno promašena. Prije nego i pomisli na to trebala se raspitati malo boje gdje Milan zalazi, s kim se druži i ima li uistinu prevare. Da je bila opreznija i da je sve to detaljno provjerila do ove tragedije ne bi ni došlo . A sada kad njih dvije budu iz kuće iznosile mrtvaca mogli bi ih zapaziti i susjedi koji bi u svojoj znatiželji otkrili sumnju i zbog tog pozvali policiju. I što tada? Još bi morala odgovarati za ubojstvo makar je ono učinjeno iz nehata. Nakon abdukcije forenzičari će odmah utvrditi da je Vlado otrovan a otrov mu je ona dala. Za to joj ne gine bar desetak godina zatvora. Osjeti kako joj se želudac stišće zbog straha. Zbog toga nije imala snage ni da hoda po sobi. Zasjela je za stol i svoj pogled tupo usmjerava prema zavjesi iza koje na stolici sjedi mrtvac. Problem je što sva krivica pada na nju mada je uvjerena da u svemu samo Milan ima svoje prste. Ljutila se što je izlila konjak i uz to još oprala bocu. Zašto nije sačekala da se ispita koji je to otrov bio u boci i je li on uistinu ubio Vladu. Koje li ironije. Sada se Milan naslađuje podrugljivim smijehom i odlazi s ljubavnicom mašući joj u znak pozdrava. Kakva drskost od čovjeka kome sam posvetila sav svoj život. Kako sam mogla biti tako glupa i naivna pa to ranije ne spoznati. I što je to nastalo iz njezina braka. Sada se pita i zašto se nije prije obratila sestri za savjet. Pretpostavlja da bi u duetu lakše došli do rješenja. Znala je da sada nastaju problemi takvih razmjera da njen brak više ne može opstati. Pa da i ode u zatvor ne želi gledati likovanje Milana kad bude odlazio sa ljubavnicom. A on je zapravo i uzrok ove situacije u kojoj će ispaštati ona i ako je nevina. Kakao će postupiti kad se Milan pojavi pred njenim očima. Vjeruje da će likovati pogotovo kada dođe policija po nju. Dok je razmišljala o toj krivici pade joj na pamet čudna ideja. Pomisli da bi dobro bilo leš isjeći na manje dijelove i tako ga u komadima iznijeti do auta.. A onda se zgrozi kad se sjeti da bi joj poslije ta slika cijeli život bila pred očima. Ne, ni to ne dolazi u obzir, zaključi. Ali koja joj mogućnost ostaje da se

55 osveti Milanu. Ne bi ni smjela dopustiti uživanje u pobjedi. No gdje da potraži rješenje u kom bi ona osjetila radost pobjede. U tom razmišljanju prekine je Jasnin glas. -Gdje je taj leš? Mira se polako okreće. Na prvi pogled učini joj se da ju napušta strah i da joj se vrača snaga koja joj omogućuje da se uhvati u koštac sa problemima. Shvaća da nema smisla kukati. Rješenje je jedino da leš ponesu do automobila te da ga odvezu negdje gdje ga mogu odložiti a da ih nitko ne vidi. Jest da će za njom ostati grijeh ali zato će imati slobodu. Sve dok je slobodna moći će izvršiti i svoj naum, a to je osveta, zaključuje. Podiže se sa stolice i prilazi zavjesi. Naglo je povlači. Preko lica proleti joj sjena sunčeve svijetlosti a onda joj pada mrak na oči. Na trenutak zuri ispred a potom se okreče prema Jasni. -No, što ti je odjednom. Izgledaš kao da si ugledala sablast. Shvaćala je što joj Jasna govori ali nestalo joj je snage da odgovori. -Hajde, odgovori već jednom gdje je taj leš? Mira napokon dolazi k sebi. Pogledava stolicu s namjerom da joj priđe i ponovo sjedne. -Ne odugovlači već govori gdje je leš – požuruje ju Jasna. -Bio je ovdje a sada ga više nema. -Eto vidiš. Možda čovjek i nije bio mrtav. Sigurno je bio preumoran pa malo prilegao i tako tvrdo zaspao. Na to ga je potaklo još i dodatno piće i kada se probudio otišao je van kuće, a ti načinila toliki problem. -Da je otišao ne bi tu ostavio hlače cipele i košulju. Eno ih još na stolici kraj kauča. -Onda je to zagonetni nestanak. A opet tko da ga zna. Možda je malo i skrenuo pa pošao polugol van. -Zbilja, ne znam što da ti kažem. -Pokušaj se još jednom prisjetiti svega što se tu desilo pa možda poslije zajedno nađemo rješenje Objasni kako je do toga došlo. Sestro draga, nije mi bila tolika namjera ući u preljub ali kad sam ga ugledala dopao mi se na prvi pogled. Njegov miris kao da mi se uvukao u utrobu. Istog časa i kod mene je proradila kemija. Mada o njemu nisam znala ništa osjećala sam se ko da ga oduvijek poznam. U prvi tren ovladao me strah da se ne podigne sa klupe i ode. Kad je i on okrenuo ploču na ljubav onakvu kakvu pruža spoznaja knjige koju je nosio sobom, zamaglilo mi se pred očima da drugo nisam vidjela osim njega. Kažu da je ljubav slijepa, a unatoč sljepoći ja sam se osjećala presretnom. Učinio mi se tako zavodljivim da bi zaboravila sve drugo osim njega. Probudio je u meni erupciju ko kad se oglasi vulkan. Osjećala sam se divno kad sam ga dovela kući. Uopće nisam mislila da bi nešto moglo poći po zlu. A onda kad je legao na kauč i na njemu zaspao, odjednom ko da sam se osvijestila nakon anestezije. Znam da sam pogriješila. U trenu je nestala zasljepljenost. Pitala sam se ...što sada? Tada donosim odluku da ovu pogrešnu idilu prekinem i njega pošaljem svojoj kući. Mislim da bi svaka pametna žena u takvoj situaciji to učinila. Jest da mi je isprva bilo malo teško ali situacija me dovela do užasa. To je i razlog da sam odlukom bila na čisto. Nisam se mislila opravdavati niti što objašnjavati. Htjela sam mu reći samo da se gubi i to

56 je sve. I kad sam se ponadala da će otvoriti oči i poslušati me, uočim da je mrtav. Skoro je i meni u tom ćasu stalo srce. Eto to je cijela priča. -Možda si u pravu. Za početak trebali bi razmisliti i što nam sada slijedi. Nekoliko trenutaka vladala je mrtva tišina a onda se oglasi zvono telefona. Mara prilazi i hvata slušalicu. Dočim je spusti zagleda se u Jasnu. -No, govori, tko je zvao? -Susjeda, kaže da mi ima nešto važno reći samo ne može preko telefona. Ja ću poći do nje a za to vrijeme ti malo potraži po kući. -Ama što da potražim? -Pa valjda Vladu. Bojim se da se taj kreten ipak nije sakrio negdje u kući i sad se želi s nama poigrati skrivača. -Čuj Maro, ako se ti želiš poigravati uz te glupe igre, učini to bez mene. Užasavam se sama i ostati u sobi u kojoj je do nedavno bio mrtvac. I što da ga nađem, ipak mrtvog negdje skrivenog. Nakon toga od straha i ja bi umrla zajedno sa njim. Zato dok ti budeš izbivala ja se ne mičem sa ove stolice. Shvati da me je strah i zato se brzo vrati. Inače ćeš tu naći ne jednu već dvije lešine. To ti govorim zato što me sumnja navodi da ipak nije polugol otišao van kuće. -Sad si me opet vratila na početak. Ipak moram do susjede. Možda ona nešto zna. Za par minuta eto me opet tu. Dok je Mara izbivala Jasna se čvrsto držala za svoju stolicu i tupo gledala u vrata. Odahnula je kad ju je ponovo ugledala. -Pobogu Maro, što je s tobom. Sada ti zbilja izgledaš ko mrtvac. Reci što je sa lešom? Jesi li što doznala? -Više nema leša. Mara sjeda na stolicu i tupo zuri preda se. Prisjeća se vremena dok je bila djevojčica. Zajedno sa Jasnom izgubile su se u šumi. Srećom da su sobom ponijele sendviče i nije bilo bojazni da će ostati gladne. No plavo nebo obasjano suncem odjednom mijenja boju. I dok su tražile zaklon kako bi se zaštitile od kiše, bujica vode sruči se na njih iz tamnog oblaka uz blijesak munje i buku gromova. Potrajalo je to skoro pola sata. Na sreću , stigle su taman do stijene koja ih je bar donekle zaštitila. Srce joj se slamalo kad je grom udario u susjedno stablo. Zbog straha nije mogla ni vrisnuti. Nestalo je i nade da će se odavde više ikada izvući. Lice joj se izobličilo od tjeskobe a razrogačene oči samo su lutale pogledom i tražile spas. A spasa niotkud. Još jedino što je mogla očekivati bila je utješna riječ Jasne. Iz uvijek veselog dječjeg ozračja sad je nestalo osmjeha. Ostao je jedino bojazan da im je ovo kraj. Zato zatvara oči i započinje s molitvom. Jednu ruku drži na prsima dok drugom čvrsto obavija tijelo Jasne. Prolazi vrijeme a nevrijeme još uvijek traje. Čini joj se da nikada i neće prestati. Odjednom ovu dramu prekida umiljati Jasnin glas. Mara otvara oči .U prvi čas nije joj jasno ni gdje se nalazi. Noge su joj još uvijek utrnjene a u prsima osjeća drhtanje. Tada pogleda u nebo. Osjeća da joj se vratilo spokojstvo. Pogled na Jasnu još ju više obraduje kad uvidi osmjeh na njenom licu. -Mislim da je sad vrijeme da pođemo – oglasi se Jasna. Jasna se još uvijek smješkala dok ju je gledala. Unatoč boli i patnji koju je proživjela zbog straha sada je i ona spremna da se pridruže grupi planinara od kojih su se udaljile. Ali gdje ih naći kad ne znaju ni

57 gdje treba poći. Lutanje kroz šumu potrajalo je još kojih pola sata a onda u daljini ugledaju dim. To im daje nadu da pođu prema njemu pa ako to i nisu njihovi prijatelji bar će nekoga naći tko će im ukazati na pravi put. Vrisnula su od sreće kad su ugledale svoje društvo. I mada su izbivale skoro dva sata društvo nije ni zapazilo da ih nema. Dočim je prispjela u svoj šator Mara se baca na ležaj i zatvara oči. Trajalo je to samo tren a onda osjeća da kraj nje leži i Jasna dobroćudna jednako kao onda kad su bile pod stijenom. Mara se i sada zagleda u Jasnu. Nije znala što slijedi ali osjeća se da nije sama i da je tu sa njom ona koja će uvijek naći riječi utjehe. X Dok je u zagrljaju sestre svoju glavu držala na Jasninom ramenu odjednom se začuje otvaranje ulaznih vrata na kući. Malo zatim ulazi Zlata i njen pratilac. Dok Zlata prilazi do stola pratilac ostaje stajati kraj ulaznih vrata sobe. Zlata još uvijek nije svjesna što se tu događa. Uplašena obraća se Mari. -Mama, što je to s tobom. Lice ti je blijedo ko u mrtvaca. -Tatu su odveli u zatvor. -Ama zašto, što je skrivio? -Priznao je da je ovdje ubio čovjeka. Zlata protrne kad čuje te riječi. Osjeća da joj se znoje dlanovi. Stiska šake ne bi li time zaustavila znoj. Zagriza i donju usnu da ne vrisne. Svjesna je da je tata nevin i da je krivnju svalio na sebe samo zato kako bi ju otklonio sa nje. Odluči da više nema što skrivati. Sve će reći. Još jednom pogleda na Tomu koji i dalje ko trupac stoji kraj vrata i samo zuri a ništa ne govori. –Može li sada da kaže tko je u stvari krivac? Ipak još neće ništa govoriti. Želi i dalje čuti što se sve desilo pa ponovo prelazi s pitanjima. Koga je to tata ubio i gdje je sada mrtvac? -Ovo je luda kuća i u njoj se svašta može desiti. Nego kćeri, reci tko ti je taj što tu stoji do vrata a ne usudi se prići. -To mi je dečko. -O gospode i baš si sada morala u kuću dovesti dečka. Ljuti se Mara. -Ne brini, odmah ću ga otpremiti. -Učini to što brže. Sada moramo biti same i trezveno donijeti odluku što dalje. Zlata prilazi do Tome. Bio je nestrpljiv i kad je prišla upita ju: -Što je bilo? -Došla policija i otpremila ne samo mrtvaca već i mog oca koji je priznao ubojstvo i sad će u zatvoru čamiti umjesto tebe. -I bolje je da čami on nego ja. U njenim očima zapali se bijes. Pokušava ga zaustaviti a da to ne opaze tetka i mama. Unatoć tome u njoj se odjednom sve poremetilo. Tomu bi najradije sada opalila pa makar i on postao mrtvac. Nakon takve izjave drugo i ne zaslužuje nego da ga se ubije. Zaključi. Ipak ne može mu ništa jer bi time dovela u krivnju i sebe. Odluči da ga još jednom pokuša natjerati na priznanje. Stoga mu se unosi u lice. -Red je da se ti prijaviš na policiju i da priznaš svoju krivicu kako bi pustili mog oca koji ni kriv ni dužan tamo ispašta umjesto tebe. -Ne pada mi ni na kraj pameti da to učinim.

58 -Ali ti bi to morao učiniti. Pa ti si ubojica a ne moj otac. -Briga me za tvog oca. Ako je tvoj nije moj. I daj prestani više o tome. -Kako možeš biti tako svirep ?Rekla je to s tugom u očima. Do malo prije zamišljala je da Tomo ima u sebi bar malo ljudskosti te da će se ipak okrenuti istini i krivicu preuzeti na sebe. A sada na njoj se uočava bljedoća da i sama izgleda ko mrtvac. Začela je teško i ubrzano disati. Osjeća i da joj slabi puls. Očajna i bijesna nijemo stoji pred čovjekom koji nema srca i koji ne zaslužuje ni da ga pljune. Pita se što da radi. Da li da ga potjera iz kuće čime samo još više ugrožava očevu slobodu ili da ga još jednom upita hoće li priznati krivicu -Zaboga miloga Tomo, daj priznaj svoju krivicu! -On će sa svojim godinama tu kaznu bolje podnijeti nego ja. A ti ako bilo šta zucneš policiji za mene onda ću im reći da si ga ubila ti. Zapravo reći ću im da si mene prisilila da to učinim a to mu dolazi na isto. Zašto sam se upuštala u vezu sa tim gadom – upita se. Nikako nije mogla ni izbrisati tragove na uspomene kad ga je upoznala i stvarnost koju uočava sada. Užarenim pogledom promatra Tomu i u čudu se pita kako je mogla biti takva glupača pa da zavoli tog gada. No sada je bar sigurna da ga više nikada neće poželjeti kraj sebe. Nije smjela glasno ništa izricati ali najradije bi vriskala od bijesa. Okreče ponovo glavu prema njemu i bijesno mu govori: -Moj otac je imao pravo u pogledu tebe. Jedino sam ja pogriješila kad sam pomislila da u tebi ima i nešto plemenitosti i poštenja. -Ne budali, tko još danas gleda na čast i poštenje. Ljudi se okreći samo tamo gdje znaju da će iz toga izvući i kakvu korist. Nije ga više htjela slušati. Bijesno mu se obraća. -Sad se gubi iz moje kuće i da te moje oči više nikada ne ugledaju. -I neće jer sam i onako htio da ti kažem da prekidamo našu vezu. Ah, stisnula je šake i pođe prema njemu spremna da ga udari ali on se prije okrene i ode te za sobom s treskom zatvara vrata. Zlata shvaća da je otišao i tek sada uviđa da se i zrak pročistio. Stoga začne jače disati .Tako bi voljela da joj je sada otac tu i da se isplače na njegovom ramenu, ne zbog tuge već zbog promašene veze koju je prihvatila više zbog prkosa nego iz zadovoljstva. Još se jednom upita bi li se išta promijenilo da je Tomo obećao priznati krivicu. Sumnja u to. Još se malo zadržava kod vrata kao da očekuje Tomin povratak. Jedina misao bila je što da sada učini. Što da kaže mami. Da li da ipak prizna istinu. Ne želi da tata ispašta kao nevin a opet se plaši posljedica i zbog sebe. Boji se da tata ipak nije dokrajčio Vladu .Možda nije umro od Tomina uboda. Da su barem sklonili mrtvaca negdje gdje ga nitko ne bi pronašao. Ovako nastala je tragedija a sve zbog njene lakovjernosti i podmuklosti gada kojeg je dovela u kuću. Još jednom pogleda na vrata a potom se okreće i prilazi do mame i tetke. X Dočim je Tomo stupio u predvorje kroz ulazna vrata ulaze Roko i Mišo. Svi se zaustavljaju i gledaju jedni u druge šuteći. -Je li gazda kod kuće? Upita Roko. -Gazdu jedino možete potražiti na policiji. Ovdje su samo žene.

59 Roko se trgne na riječ policija. Pomisli da je gazda otkrio pljačku i zato doveo policiju a oni prilikom pregleda pronašli mrtvaca i zato ga odveli na dodatno ispitivanje. Zagledava se u Tomu i ispitivački ga promatra. -Zašto je gazda išao na policiju? -Nije pošao dobrovoljno. Odveli su ga s lisičinama na rukama. -Pobogu, što je učinio? -Glupan, priznao je ubojstvo. -Koga je ubio? -Nekog mladića, još se ne zna ko je a čini se da je bio ženin ljubavnik. -I gdje je sada ubijeni? -I njega policija odvela sobom radi abdukcije. -I veliš da se ne zna tko je mladić. -Ovo je luda kuća i bolje vam je da ništa ne znate. Nego što će vam gazda? -Mislili smo s njim ugovoriti jedan posao. -Ja bih vam preporučio da radije brišete odavde dok i vas ne uključe o to ubojstvo. Ta znate da na nekoga moraju svaliti krivnju a kad vas ne znaju bar ste sigurni. -Da imaš ti pravo. Dočim je u pitanju ubojstvo traže se i saučesnici i još tko zna tko samo da se oduži istraga. Poći ćemo zato i mi. X Zlata prilazi Mari i Jasni. Dočim je pristigla upita se zašto ove dvije toliko pilje u nju. Ima osjećaj kao da u njoj gledaju duha a ne živo biće. Gleda u jednu pa u drugu ali nikako da shvati zašto je uslijedio taj tako upečatljiv pogled. Pomisli da su možda ćule što je razgovarala s Tomom i to ih je toliko dotuklo da sada samo nijemo promatraju ali ne žele kazati ni riječi. -Što nije u redu da toliko piljite u mene? Kćeri moja, pa ti si toliko blijeda da izgledaš ko mrtvac. Reci što je to bilo između vas dvoje da si se toliko izmijenila? -Neka ide sve do vraga. Našoj vezi došao je kraj i više ne želim ni blizu sebe dečka sa takvim osobinama. Nadam se da će slijedeći kojeg upoznam bar izgledati ko čovjek. Ovaj je s a svojom kosurinom ličio na gorilu. Mara se pravila kao da je razočarana ali u sebi je ipak likovala sretna što je Zlata sazrela u djevojku koja će od djevojčice postati žena. Zlata osjeti da joj se led topi oko srca. Taj ugođaj vrača joj boju. Osjeća i olakšanje te veselje što je uz mamu i tetu našla prijatelje koji će joj dati utjehu. Sunce je upravo pojavilo iza oblaka te obasjalo prostor ove velike sobe a to unosi dodatnu toplinu koja još više okrepljuje Zlatu. Dočim učini još nekoliko koraka opet joj se povrati ona boja koju posjeduju sve mlade. Mari zatitraju usne kad ugleda da je Zlati sad opet dobro. Sve tri ponovo sjede za stolom. Mara se podiže i polazi skuhati kavu. Kada se mama vratila sa slasnim napitkom Zlata ju upita. -Mama, što kažeš na to da pozovemo policiju kako bi dobili informacije o tati. Možda nam kažu i što trebamo još poduzeti, možda potražiti odmah advokata ili slično. -Ima pravo – nadoda Jasna.

60 Mara bi najradije da sve tri pođu do policije i da na licu mjesta razgovaraju o svemu. Tada pomisli da možda nije loše da se prvo obrate telefonom pa poslije pođu ako treba. Ne nada se da će ga pustiti jer kada je u pitanju ubojstvo trebaju proći prije čitave procedura dok se ne utvrdi je li kriv ili ne. Podiže se i prilazi telefonu. Zastane i gleda u Zlatu i Jasnu. -I da znate da ste mi mnogo pomogle. Prihvaća slušalicu i naziva policiju. -Danas ste priveli mog muža radi ubojstva.-Da, zove se Milan. Nije prošlo par sekundi nakon što je spustila slušalicu i tada prilazi stolu. Tu zastane i tupo gleda u njih dvije. -Mama što ti je, kako to izgledaš. Govori već jednom. Da ga nisu već pogubili. Na sva ta pitanja ubrzavala ju je Zlata. -Smiri se i pusti me da prvo sjednem. -No, nastavlja Zlata. Hoćeš li sada konačno guknuti ili moramo još čekati . -Pustili su ga doma. -Ovo zbilja ne shvačam.Za ubojstvo čovjeka oni samo puštaju tako. Pa gdje je tu pravda? To mi nikako ne ide u glavu. Kakva smo mi to država da se ne provodi zakon. -Zbilja teta, i mene ovo ćudi mada mi je romantično. Veseli me da će sada doći kući. -Ja bih rekla da to nisu čista posla i da tek sada nastaju zavrzlame. -Pobogu teta, na što to misliš? -Mislim da još nije sve gotovo. Nikada se krivac ne pušta kući a da se prethodno ne utvrdi koliko je kriv. Ovo nisu čista posla i bojim se da u to nije svoje prste uplela politika. Ubijeni je sigurno neki državni neprijatelj pa zato što ga je tvoj otac ubio dobit će još i orden. Umjesto krivim, proglasit će ga herojem. Na žalost sada preostaje osveta onih koji su ovoga poslali u našu zemlju ko zna zbog kojeg razloga. Uz tatu svi koji ga znaju sad su u opasnosti. Mara je samo slušala. Dočim je Jasna spomenula politiku naćulila je jače uši. A onda se na to nasmije i shvati ko šalu. Uviđajući da ove dvije i dalje raspravljaj na istu temu ona ih oštro prekine. -Što to vas dvije smjerate. Zar ponovo želite dovesti policiju u ovu kuću. Možda želite da Milan dospije ovdje sa muzikom i ovacijama. Ili možda želite da sve ponovo pođe od početka. Glavno je da je sve dobro prošlo i da ćemo se ponovo svi okupiti ko i dosad. Ali i ja se bojim da ovo nije kraj. Što je mama, što se sada ponovo i ti brineš? -Netko se mora brinuti. Nisu ga pustili s amo tako. Sve dok ne nađu pravog krivca trajat će istraga. -Bar dotle se ne trebaš brinuti. Sada se pobrini jedino da ga dočekaš kako treba. – oglasi se Jasna. -Tek se sada brinem. -Ne plašiš se valjda da zato što su pustili njega sada optuže tebe. -Upravo se baš toga i plašim. -O gospode, pa ti si od svega toga totalno poludjela.-doda Jasna. Kako u životu čovjek treba biti iskren Zlata odluči da sve kaže. Plaši se da svojom šutnjom ne bi nanijela još kome zlo. Sudeći po mami učini joj se da bi i ona krivicu htjela svaliti na sebe a to ne želi. Pomisli da je bolje da im iznese sve prije nego policija otkrije krivca. Gleda mamu a potom joj prilazi i hvata je za ruku.

61 -Mama, tata je potpuno nevin i zato više ne sumnjaj i u sebe kako bi spasila njega. Ja najbolje znam tko je krivac. -Ma šta to bulazniš kćeri moja? Otkud ti znaš tko je krivac kad nisi bila tu. -Ali, bila sam! Mara se uplaši. Prosto ne može vjerovati da govori istinu. Nemoguće da ih je gledala iz skrivenog mjesta i da je ubacila otrov u čašu kako bi se riješila te veze koja bi uništila tatu ako bi i dalje djelovala. -Kada si to bila tu? -U vrijeme dok ste ti i tata bili vani. Ja sam tada boravila u kući sa dečkom. Zlata se ponovo uplaši da je i on svjedok njenog preljuba. -Koga ste zatekli u kući? -Pa tog čovjeka. -Je li bio tada još živ? -Valjda, dočim se sakrio iza zavjese. Vjerojatno je čuo kad smo mi ušli i zato se brzo skrio pa se nije dospio ni obući. -Tek mi sada nije sve jasno. -Što ti to nije jasno mama? -Pa to što govoriš. Kako je mogao oživjeti kad sam ga ja ubila. Zlata se uplaši. Ne shvaća o čemu to mama govori. Istina je da je ubojica Tomo i ne može biti nešto drugačije. -Ne mama, nisi ti ubila tog čovjeka već moj dečko. Dok se igrao s mačem probo ga je i time ga dokrajčio. -I je li se taj tvoj dečko išao poslije prijaviti na policiju? - Ne i ne samo to. Rekao mi je da i neće a ako ga ja optužim reći će da sam ga ja na to natjerala. -O kćeri moja, što se to s nama dešava. Kako si s amo mogla dovesti tog kretena u kuću i još u vrijeme dok nas nema. -Mama, pogriješila sam .Oprosti! -Gospode, što će na kraju ispasti iz svega toga? Sada kada se vrača Milan umjesto da nastaje sretan svršetak, nastaje drama u kojoj će se i dalje tražiti krivac. U životu čovjek bi trebao imati i malo sreće a ovo što je čula od kćerke tek ju je rastužilo.. Ne preostaje joj drugo nego da se izjasni što je učinila pa makar ju to ponizilo. Ipak to će dovesti do rješenja. Ako taj mulac ne želi priznati ubojstvo, najbolje je da onda ušutite i da sve pustite stihiji a policija neka i dalje radi svoj posao, reče Jasna. -Nije policija tako glupa da ne uvidi ubod od mača u stomak. Znaš da će pitati otkuda to., opazi Mara. -Pada mi na pamet i to da ako u kući nije bilo nikoga nije se ni moglo izvršiti ubojstvo. Policija kad bude istraživala može zaključiti da je sa njim bio još netko i da su se posvađali pa da ga ja taj ubo i nakon toga pobjegao., reče Jasna. Dočim opazi veseli osmjeh na Jasninim usnama Mara dobaci. -Možda to uoče ali hoće li uvažiti poslije i krivca. -Znaš da hoće, samo vas dvije morate šutjeti. I pamet u glavu. A ti Zlato ubuduće kad se nađeš sa kakvim majmunom radije ga odvodi u Zoo vrt nego tu.

62 -I ja kažem da novog dečka ne dovodi u kuću prije nego se odluči vjenčati s njim, dobaci Mara. -Da mama, ovo mi je bila poduka za cijeli život. Uvidjela sam da je tata bio u pravu kad mi je govorio sve u pogledu izbora. Od sada ću ga slušati. x U veselom raspoloženju tri žene raspravljale su o raznim temama ali ponajviše o modi pa im nije palo na pamet da je već odavno prošlo vrijeme kad su trebale i večerati. Toliko su se uvalile u temu da su zaboravile i na Milana. A njega još uvijek nema. I dok su se veselile tomu što si još trebaju nabaviti odjednom Zlata na Mari zapazi zabrinutost. Izgledala je utučeno kao da ponovo proživljava dramu onog što je prošlo. Više se ni na najinteresantnije područje koje obrađuje tema nije uključivala u razgovor. Pomisao da bi joj Milan mogao prebacivati preljub jako ju je zabrinuo. Boji se da mu prizna a jednako tako boji se da će poslije toga doći do raspada njihovog braka. Što ako to Milana toliko pogodi da učini neko zlo bilo njoj ili sebi. Kako će na to reagirati Zlata? To i još niz pitanja morila su Maru i to je bio razlog promjene njenog držanja. -Mama, što te sad opet tišti? -Kad budeš u braku shvatit ćeš da problemi ne dolaze niotkud. Pa kad ih osjetimo želim o ih otkloniti. Koji put tada izabiremo loš način a on nam se poslije razbija o glavu. To je razlog da dolazimo u dvojbu koji cilj da izaberemo. -Jesam li i ja u toj dvojbi? -Pravo da ti kažem i ti se tu ubrajaš. -Rekla sam ti da sam prekinula sa Tomom i što još hoćeš od mene? -Da li si mu rekla da prekidate vezu zauvijek? -Ne sjećam se više ni što sam mu rekla ali moje oči više ga ne žele nikada vidjeti i valjda je to dosta. -E pa nije. -Mama, što je tebi. Znaš da me to počinje brinuti. Jest da nema još tate a odavno je već izašao iz policije pa to vjerojatno i tebe brine ali zašto u to i mene uplićeš? -Upravo me i brine tvoj dogovor sa Tomom. -Ama što je sad opet da se vračamo na istu temu? -Brine me ubod mača u stomak. -O tome smo već riješili i šta sad opet hoćeš? -Znaš li da su na maču ostali otisci prstiju. Ako ih je policija uzela slijedi nova istraga. -Sada ćemo uzeti mač i obrisati otiske pa neće biti problema – javi se Jasna.-To smo trebali daleko prije a sada je za sve već kasno. Dočim policija utvrdi čiji su doći će kćeri i do tebe i evo opet problema, pogotovo ako te onaj gad uvali u ubojstvo kao saučesnika. -Dođe li policija ponovo u ovu kuću ja ću im sama reći što je bilo i nadam se da će mi povjerovati. -Jednako tako kao i Tomi a upravo me to i zabrinjava. Mara se našla u dilemi da li da prizna da je i ona učesnik u zločinu. Možda je i ona krivac a možda je krivac i Milan koji je otrov namijenio njoj, kako bi poslije likovao sa ljubavnicom. Možda je Tomo samo dokrajčio Vladu. Sve te zavrzlame motale su

63 joj se po glavi a nikako da ih odgonetne. Do sada je održavala brak bez učešća trećeg lica i baš kada se odlučila na promjenu koja joj i nije trebala eto zla u kući. Proklinje sebe zašto se upustila u tu rabotu koju će Milan svakako otkriti. Još bi nekako i podnijela rastavu ali u pitanju je i sloboda koja nastaje iza toga. -Mama, prekida je Zlata u razmišljanju. –Reci radije što imaš još na duši pa da konačno okončamo ovu temu jer ako i dalje nastavimo nikad joj neće biti kraja. Upravo u tom momentu kad je Mara htjela nastaviti razgovor u sobu ulazi Milan. Dočim ga zapaze sve tri polete mu u zagrljaj. -Ako je u pitanju veselje i mene raduje da sam konačno kod kuće. Zato me pustite da prvo odahnem. To ću moći tek kad svi zajedno posjedamo oko stola. Dočim su svi posjedali, prvi se javlja Milan. -Mislim da sada prvo moramo riješiti neka pitanja koja me itekako brinu. -Ama pusti sada na miru ta pitanja, radije nam reci što je sada sa tobom. Sve tri bile smo u velikoj brizi kako će to završiti i sad kad si kod kuće pusti brige na veselje – reče Jasna. -Možda si u prvu. Obzirom da sam ogladnio bilo bi dobro nešto pregristi. Od jutros još nisam ništa stavio u usta. Mara se naježi na te riječi. Pošizi kad čuje da mu je više stalo do jela nego do nje. Od jutra ju nije vidio i sad kad je došao hladno ju je zagrlio ali ju nije poljubio što je ona i dalje očekivala. Dočim su uočile kako Milan okreče glavu od Mare, Jasna i Zlata se pogledaše a tada shvate da baš sve ne sluti na dobro. Da bi okrenula ploču na drugo Jasna nastavlja. -Znaš da smo nestrpljive da čujemo što je bilo na policiji. Ispričaj nam sve. -Nema se tu što pričati. -Kako nema, pa tko je onda krivac? Sve tri saginju se do Milana kako bi bolje ćule tko je taj. On je i dalje odugovlačio kao da se radi o rezultatu neke sportske utakmice a ne o ubojstvu. -Daj tata, ne drži nas u neizvjesnosti, govori već jednom. -Uopće nema krivca. -Valjda misliš da ga još nisu otkrili - umiješa se Mara. To ju je opet potaklo na razmišljanje. Pretpostavlja da se čeka rezultate istrage u koju će poslije uključiti i nju a ne samo Tomu. Ni Zlata nije ostala ravnodušna na taj odgovor. Tek sada se uplaši da slijedi istraga koja će se dotaći i nje. Jedino je Jasna i dalje ostala prisebna i nije smatrala to nikakvim problemom. Zato i dalje navaljuje da se Milan izjasni do kraja. -Hoćeš li konačno guknuti što je u stvari ili te moramo okrenuti naopako i iscijediti riječi iz tebe. -Pa kad ste toliko zapele reći ću vam samo da je policija otkrila pravog krivca i zato su me pustili kući. -Još nam nisi rekao tko je to, bila je i dalje nestrpljiva Jasna da čuje. -Ima ih više. Mara ponovo protrne. Znači da se ipak obistinila njena slutnja i sada će istina izaći na čistinu u kojoj će se i ona naći. -Od kuda ti znaš da je policija otkrila više krivaca? – upita Jasna.

64 -Pročitao sam izvještaj forenzičara a i policajac mi je saopćio neke detalje. -Tata, dokle nas misliš držati u neizvjesnosti. Reci nam sve jer ovo iščekivanje više ne možemo podnijeti. -Kad ste toliko sve nestrpljive onda ušutite kako bi vam mogao reći sve detalje mada se tu nema puno toga reći. – Kao prvo tog mladića netko je snažno udario šakom u bradu, ali to ipak nije bilo ubojstvo. Taj koji ga je udario u stvari sam bio ja. U njegovu glavu uslijedio je još jedan udarac tvrdim predmetom pa ni to nije bio uzrok smrti. Dobio je i ubod mačem u stomak. Ni to nije pravi uzrok već nešto drugo. –Dok je to govorio zastane i pogleda Maru. Podiže se sa stolice i prilazi joj i kad zastane blago je pogladi po licu. -Molim te pusti me ,sada nisam raspoložena za tvoja milovanja. Naglo ustaje i zagledava sve troje a onda se oglasi. -Ne trebate dalje nagađati tko je krivac. Krivac sam u stvari ja. Ja sam ga ubila. -Daj mama, kakve to gluposti govoriš – uzbuđeno će Zlata. -Nakon abdukcije uočili su otrov kojeg sam mu ja dala da popije. Milan se na te riječi trgne. Takav odgovor nije očekivao i sad ga to itekako zabrinjava. -Mislim da je najbolje da od mene čujete cijelu istinu prije nego to saopći policija. Milan se zabrine što ona spominje otrov a policija to nije uopće u izvještaju spomenula. Otkud sad to? -Ja sam mu dala otrov a on je bio u boci sa konjakom kojeg sam uzela iz police. -Ama ženo božja u istrazi se nigdje ne spominje da je otrovan i otkud sad najednom ta tvrdnja. I gdje kažeš da je bio taj otrov. -Rekla sam, u boci sa konjakom. -Pa ta je boca prazna. Jutros kada sam došao htio sam malo gutnuti i ugledam da je sadržaj iz nje nestao. To me malo naljutilo i zabrinulo ali na to sam već i zaboravio i ti sad to spominješ. Nije vrag da je ispio sav moj konjak. -Ne, samo čašu a ostalo sam prosula. -Ama zašto, pobogu. Pa mogao je stajati godinama i ne bi se pokvario. Čemu si ga išla prolijevati? -Mislila sam da je u njemu otrov. -O lude žene, prosuti tako dobro piče i to još čitavu bocu. Pa to je nektar kojeg sam dobio iz Francuske, original koji je poput lijeka a ti ga ideš prosipati. Što ti bi. -Mislila sam da je u njemu otrov. -Da je otrov policija bi ga odmah uočila. Zanima me što toliko inzistiraš na otrovu u tom konjaku a od otrova ni o. Reci o čemu se tu radi? I zašto stalno uplićeš sebe da si ga ti otrovala a otrov nema nikakve veze sa njegovom smrti. -Ako nije otrovan što policija tvrdi ipak je tu ubijen a za to netko mora biti kriv – reče Jasna. -Nitko nije kriv jer se ovdje ne radi o ubojstvu. Bio je bolestan i njegovo srce nije moglo izdržati nikakvo uzbuđenje niti napor i zato je otkazalo. Kad je osjetio da mu predstoji pogoršanje tražio je da sjedne ili legne . To ga je dotuklo, no nije mi jasno otkud da je došao baš u našu kuću da potraži utočište svog odmora. -Ja sam ga dovela – oglasi se Mara s bolom u grudima. Milan je u čudu pogleda a onda se malo zamisli. -Zbog čega si ga dovela u našu kuću?

65 -Htjela sam tebe načiniti malo ljubomornim s nadom da ćeš mi se poslije malo više posvetiti. -O gospode, što još neću ćuti. I znaš da bi i uspjela samo problem je u drugom. Od kuda njemu tolika sloboda da se skida samo u gače i gdje si ti bila za to vrijeme dok je on to obavljao? Mara htjede da nešto kaže. Pri tom pogleda Jasnu koja joj daje znak da ušuti i da pripazi što govori. -Nije bilo to u što ti sumnjaš. Sjedila sam u parku kad je on prišao i pitao me može li malo sjesti do mene jer se osjeća slabo. Kad sam na njemu uočila bljedoću i promjenu za koju nisam znala od čega je povela sam ga kući da malo prilegne i pri tom mu dala i čašu konjaka misleći da će mu on povratiti boju lica. -A zašto se je skinuo u gaćice? -Neće valjda ležati na krevetu u odijelu. -Dobro i šta je bilo poslije? -Ništa. Ja sam pošla do kuhinje da mu još donesem i vode a kad sam se vratila uočila sam da spava. Pokušala sam ga probuditi ali on je i dalje ležao ko mrtvac. -Zašto nisi pozvala liječnika ili prvu pomoć? -Pobojala sam se da ga nisam otrovala s tim konjakom. -Ženo božja, što stalno spominješ otrov u tom konjaku? Otkud ti ta glupa ideja da je konjak otrovan? -Pomislila sam da si ga ti meni namijenio. Na tu optužbu on se trgne, pogleda sve oko sebe. -Bog s tobom ženo, od te tvoje ljubomore ti si totalno prolupala. Ta znaš da te volim više nego sve na svijetu i nikad te ne bi mijenjao za drugu. Konačno toliko smo već zajedno da znaš i kako dišem i kako držim brak u skladu i koliko ulažem u obitelj da nam svima bude bolje i umjesto da slobodno vrijeme koristimo za ljubav ti ga upotrebljavaš za svoje prepucavanje optužujući me ni kriva ni dužna. Daj si već jednom utuvi u tu tvoju lijepu glavicu to da te ja ne bi nikad prevario pa makar mi se nametnula i miss svijeta. -Ni ja tebe ne bi prevarila da mi se nametne i stotine ljepotana. I ja samo tebe volim. Dok je to govorila uštipnula se za butinu kako se ne bi otkrio izraz njezinog lica a time i neiskrenost u riječima. Milan se trudio da bude pažljiv. Prilazi joj i prihvaća je u zagrljaj. Nakon što je blago poljubi sjeda na stolicu ali ju drži za ruke i umiljato gleda. -Ja odlazim odavde jer uviđam da postajem suvišna.- reče Jasna -Čekaj tetka i ja idem s tobom . Mara i Milan nisu ni zapazili kad su ove dvije otišle. Začeli su se grliti i ljubiti. -Nikada te više neću zapustiti ljubavi moja. -Ni ja više nikada neću biti ljubomorna. X

66

3.BIJELE RUŽE

Snuždena lica stajao je pred kućom naslonjen na zid, očajan i bijesan. Računao je da će zelenaš produžiti ugovor o vračanju duga. Pogodio se s njim da mu posudi dvadeset tisuća eura kako bi to uložio u kupnju kuće. Još toliko posjedovao je od prodaje garsonjere i još trećinu treba plaćati otplatom. Znano mu je da je kuća neophodna za život obitelji. I sve bi bilo u redu da mu poduzeće nije otišlo pod stečaj i sada je ostao bez posla a zelenašu ugovor ističe za dva dana. Kako da mu vrati sve novce kad još pristiže i taj otkaz. Problem je što se za dva dana kamate udvostručuju i ako dug ne povrati na vrijeme zelenaš će si prisvojiti i kuću a on će se sa svoje troje djece i ženom naći na ulici. Kad shvati svoje jade dođe mu da začne rikati tu na ulici. Kažu da plač i suze ne dolikuju muškarcu, ali što mu drugo preostaje. Da li da ubije zelenaša a potom i sebe. Ne, on je kršćanin i to nikad ne bi mogao učiniti. Ne bi želio naštetiti ni svojoj obitelji jer bi tek tada završila na prosjačkom štapu.. Osušilo mu se grlo dok je molio i zapomagao zelenaša da mu se smiluje i produži rok. Na žalost takvi ljudi su neumoljivi, svirepi, reklo bi se da čak i uživaju u tuđoj nevolji i patnjama, dok sebi donose korist na lak način. Što će mu reći žena kad joj saopći da se moraju seliti i sve predati zelenašu. Da je barem zadržao posao. Svojoj obitelji želio je priuštiti sve najbolje a sada će im se život okrenuti naopako. Do današnjeg dana žena je uvijek bila pažljiva prema njemu i djeci. Uvijek je gledao samo sjaj u njenim očima. To mu je biče podarilo troje prekrasne djece i zato se uz nju osjećao presretan. A sada, gledat će u njenim očima samo suze uz život koji obećava samo jedno; uz upaljene svijeće čekat će na smrt. Oko njega vladala je tišina. Osjećao je jedino dašak blagog povjetarca. Dok je nemoćno stajao i buljio u daljinu kraj njega su prolazili ljudi zaneseni svojim problemima pa njega nisu ni primjećivali. Da ima novac, imao bi i popularnost i svi bi ga poznavali, svi bi mu i prilazili. Ovako prolaze pored njega kao pored turskog groblja. Osjeća da i sam mora poći jer ovo zaustavljanje ne vodi ničemu, jedino još većoj tuzi a njemu je i ove već do grla. Sa svojom ženom vezan je dvanaest godina. Nikada neće zaboraviti dan kad su još kao mladi maštali o braku. Tog dana sjedili su na klupi i razgovarali o budućnosti. Oboje bez ikakvih sredstava za život. -Ne mogu ti u brak donijeti ništa osim svoje nevinosti- rekla je ona. Takva poruka zvuči jače i ljepše od svakog miraza pa bio on i kraljevski. Ta mu nagrada znači više od najvećeg bogatstva. -Ni ja tebi ne mogu pružiti više od ljubavi. Ipak obećavam da ću ovim rukama ostvariti našu budućnost koja će nam donijeti život u blagostanju. Ne, nećemo postati bogataši ali nećemo ni oskudijevati i zato ako dođemo do cilja nećemo se razlikovati od drugih ljudi srednjeg staleža.

67 U početku njihova braka bilo je malo poteškoća ali dolaskom prvog djeteta dobio je i bolji posao koji je odredio da ulaze u sferu gdje nema straha i bojazni za budućnost. Dolaskom i treće prinove život u garsonijeri postaje pretijesan i zato se odlučuju za kupnju kuće. Na periferiji grada pronašao je objekt koji zadovoljava njihovim potrebama. Uvjeren je da će uskoro dobiti i bolji posao koji donosi više prihoda pa neće biti poteškoća isplatiti dugove za tu kuću. Na žalost dogodilo se ono najgore i sada umjesto da uživa u novom prostoru morat će ga ustupiti zelenašu . Jedino da to spriječi preostaje mu da se upusti u kriminal. Učini li to, izmijenit će mu se i život koji donosi samo strah a to znači i drugačiji odnos prema obitelji. Da mu supruga to dozna boji se da mu ne bi oprostila. Ipak to je jedino rješenje . Zato donosi odluku ; orobit će neku ustanovu i novac predati zelenašu i time zadržati posjed koji omogućava dalji život njegove obitelji. X Kada je Mate užurbanim koracima došao do tržnice sjeti se da mora kupiti nešto za ručak njegove obitelji. Svi sigurno gladni čekaju na njegov povratak. Zastao je kraj prodavača voća. Ne samo po veličini već i po izgledu dopale su mu se jabuke. Uzet će bar kilogram kako bi razveselio djecu. I dok iz džepa vadi novčanik prisjeti se da još mora kupiti i kruha, povrća i mesa. -Pošto su vam jabuke – upita prodavača. -Osam kuna kilogram. Uzima novčanik i utvrđuje da je u njemu još samo dvadeset kuna. Ne to nije dosta za sve što treba., zaključi. Zato jabuke ne dolaze u obzir. I što da djeci dade za večeru kad ovo neće biti dostatno ni za ručak. Pogled baci na ostale kupce. U njemu se stvori zavist kad uvidi da namirnice trpaju u svoje torbe i sve to obilato plaćaju. A njemu ne ostaje ni za kupnju tog kilograma voća. Sunce se već visoko popelo na obzorju što znači da mora napustiti tržnicu. Još jednom preispituje se što da kupi s tako skromnom sumom a da svi budu zadovoljni. Dok je o tome razmišljao ugleda kraj sebe stariju ženu s djevojčicom kojoj nije bilo više od trinaest godina. Načuli uši da počuje njihov razgovor. -Mama, hoćeš li mi kupiti ove banane? -Hoću kćeri. Bilo bi dobro da odmah i pojedeš dvije. -Budem, samo ćeš onda morati pomjeriti ručak za sat kasnije. -Nema problema, ionako moram još skrenuti do dućana. Za to vrijeme ti pogledaj kod kuće da li još uvijek koka sjedi na jajima. -Hoću mama i brzo se vrati doma. Dok su se udaljavala ćula se još samo pokoja riječ. Matu to više nije zanimalo ali u ušima mu je još uvijek odzvanjalo ono jaja. To ga potakne da kupi jaja kruh i malo povrća. Svi će imati dosta za ručak a i novca ima upravo samo za to. Dok se tiskao među kupcima koji su poput njega obilazili tezge jedna žena ga nespretnim pokretom udari laktom i pri tom mu iz ruke ispadne kutija s jajima na tlo. Ne mareći da koga sruši Mate se baci za omotom ne bi li sačuvao jaja cijelima. Na žalost nije uspio. Uzima kutiju i otvara je te utvrđuje da su samo četiri razbijena. Da ima neku vrećicu stavio bi jaja unutra i bar sačuvao ono što je od njih

68 ostalo. Ovako ostat će prikraćeni za četiri jaja. Gleda oko sebe. Zna koja je krivac , ali već je nestala. Ostali prolaznici ne mare za njegov udes. Nije ih briga ni koliko je platio za jaja ni da li ima novac da nadomiri za druga. Svi prolaze mimo i nitko ne vodi računa do jedino da kupe to pošto su došli. I dok je Mate tražio krivca ona je otišla čak i bez izvinjenja. Bar bi to učinio svaki pošteni stvor, zaključi Mate. Ostala jaja stavlja torbu i polazi dalje. Opet je prišao do tezge na kojoj su se prodavale one slasne jabuke. Još će se malo tu zadržati samo da ih pogleda. Dočim zamišlja da ih grize sline mu potekoše iz usta. Tada okreće glavu i odluči poći kući. Proći će kraj kontejnera gdje se odbacuje već staro povrće. Možda nađe još kakvo koje je upotrebljivo pa će ga uzeti i bar da toga imaju dovoljnu u kući. Odjednom mu pada pogled na ženu koja upravo kupuje jabuke. Dok je probirala voće svoju torbicu stavila je na pult i više nije obraćala pažnju na nju. Mate uz tu ženu ugleda još dvije kako se pripremaju, također za kupnju jabuka. Trgne se kad primijeti da je jedna od te dvije laktom gurnula torbicu koja s tezge pada na tlo. Pada mu na pamet da u torbici možda ima i nešto novca. Ne, podići će ju i vratiti gospođi kojoj pripada kao vlasnici. Prilazi i podiže torbicu i pokušava doći do vlasnice ali kako je bila suviše zauzeta oko biranja nije obraćala pažnju na njega. On pogledava okolo i uočava da ga nitko ne gleda. Dočim preda ženi torbicu bio bi red da mu dade i nešto novca za uslugu vraćanja. Ali što ako samo kaže hvala. Još bi ju mogla uzeti i grubo pa ga optužiti da ju je želio pokrasti. Bila bi to dodatna uvreda koju ne smije reskirati. A torbica mu je i dalje u rukama. Još jedan pogled usmjeri na ženu a potom brzo torbicu skriva pod kaput i udalji se desetak koraka od tezge. Zastane da vidi promatra li ga tko. Još uvijek u strahu da ga tko nije zapazio prati ženu za tezgom. Nije čuo njen razgovor. Nije uočio ni njeno izobličeno lice kad je uočila da joj nedostaje torbica. Po reakciji tog lica vidio je samo da je van sebe zbog gubitka torbice. Sa suzama u očima dozivala je policiju. Ljudi su je okružili i tješili ali bez ikakvog rezultata za bolje. -Zašto toliko riče kad u torbici nema sigurno više od nekoliko desetaka kuna. On će te novce samo posuditi i poslije uz dokumente vratiti. Čemu toliko panike, pita se Mate. Zadovoljan tom odlukom nije htio reskirati da ga još netko otkrije pa da dospije u ruke policije. Odluči poći. Baš u tom momentu vlasnici torbe prilaze i dva policajca. Odmah su spriječili odlazak promatrača s mjesta događanja. Mate se poveseli što je daleko pa ne spada u te sumnjivce. Neće se više tu zadržavati. Kad je konačno napustio tržnicu odahne zadovoljan. -Dobro je da sam sada na sigurnom. Sad ću bar imati i nešto novca s kojim ću usput kupiti još neku potrepštinu a onda polazim ravno kući. Odluči da pogleda koliko je tog novca u torbici. Uzet će samo dio. Taman kad ispod pazuha namjerava primiti torbicu u svoje ruke zapazi djevojku ispred. Na sreću ona je uočila kako ju izbezumljeno gleda i zato okreće glavu te produži dalje. To i njemu pogoduje jer da ga je ova djevojka vidjela kako ispod pazuha vadi žensku torbicu mogla bi i posumnjati da je ukradena. Baš zato se i upita: zna li ova djevojka da nešto držim ispod pazuha. Je li to razlog da me tako upitno gledala. Ne, čini mi se da je to samo ženska znatiželja. Da li se na meni primjećuje da sam u krizi pa sam zato sumnjiv ili je po srijedi nešto drugo. Bio je zadovoljan da ga više nitko ne gleda bar na taj način. Djevojka je i onako mlađa pa razlog može biti i u njegovom izgledu. Mada je

69 u stisci s novcem, njegova impozantnost kao muškarca u očima djevojaka još uvijek ne jenjava i pitanje je kada će prestati. U to se je uvjerio kada je sa ženom posjećivao njene prijateljice. Uvijek su joj govorile kako treba biti zadovoljna i sretna što ima tako lijepog supruga. Na tren su mu porasla krila i osjećaj da kao muškarac još uvijek nešto vrijedi i to ga na moment utješi pa stoga zaključi da je i djevojka u njemu gledala samo muškarca a ne čovjeka koji sobom nosi ukradenu torbicu. Žene a pogotovo tinejdžerke kad se nađu same na ulici, jedino o čemu razmišljaju ,to je kako će se upucati nekom frajeru. Ova je bila previše zbunjena da ostvari takav naum, a on joj i nije partija i zašto bi razbijao glavu na te gluposti. Sad je u prvom redu pronaći kakvo mjesto gdje bi skriven od tuđih pogleda u miru mogao pogledati sadržaj torbice. Uputi se putem prema autobusnoj stanici. Sjest će u autobus i van grada izaći te negdje u samini razgledati to što ga zanima. Onda se trgne. Pa on nema novca ni za autobus. Potražiti ga u torbici nikako ne smije. Odmah bi izazvao sumnju a time si na vrat navukao policiju. I što ako u torbici i nema novca već samo čekovna knjižica ili samo čekovi uz možda još neke vrednije sitnice. Tek bi tada ušao u problem i zato mora promijeniti pravac svoga puta. Ali gdje da pođe? Tada se sjeti gradskog stadiona. Tu je kao dječak često puta dolazio i koristio svoje slobodno vrijeme. Možda baš sada i neke ekipe igraju utakmicu ili su u fazi treninga. Pa da je još nekoga na tribinama zaokupit će ih gledanje sportaša a on će za to vrijeme iskoristiti priliku i razgledati u miru torbicu neometan od tuđih pogleda. Čak bi mogao uzeti novac a ostaviti torbicu na sjedalici. Pomišlja da će ju naći čuvar i poslije vratiti vlasnici. Premda je taj naum bio idealan bojao se da ga ne ostvari. Bez obzira što će ispasti odluči poći do stadiona. Vrijeme ističe a mora i što brže doma jer gladna djeca čekaju samo na njega. X Impozantna građevina gradskog stadiona smještena na periferiji grada imala je žičanu ogradu koja sprječava ulaz bez ulaznice. Sva vrata služe svojoj svrsi i sada su zatvorena osim ovih u koje ulaze sportaši. Na njima nema stražara pa se pruža mogućnost i onima koji sa sportom nemaju veze da dođu na gledanje. Dočim je pristupio tribini uoči da desetak mladića zaokuplja teren igrališta i budnim okom promatraju što im nalaže trener kako bi izvršavali njegov naum. Dok je Mate prolazio do svoje sjedalice na tribini nije uočio nikoga tko bi ga zaustavio ili ometao u tome. Jedino što se čulo bilo je glasno upozoravanje trenera igračima što da rade. Dok im je davao upute Mate se smjesti na stolicu i zahvali bogu što je sada konačno sam i na mjestu gdje će u miru razgledati torbicu. Dovoljno je daleko da na sebe neće skrenuti pažnju onih na terenu u koliko bi slučajno neki od njih svoj pogled usmjerio prema njemu. Ako to i učini pomislit će da je to neki student koji je došao tu i da razgleda svoje knjige. S pretpostavkom da će u torbici naći i nešto novca osjećao se presretan uz to da je ovaj čin otuđenja torbice prošao bez posljedica. Da mu se nije ukazala ta prilika ne zna što bi sutra morao poduzeti i na koju bi se metu opredijelio. A to bi morao učiniti, ako ne zbog djece a ono zbog zelenaša. U protivnom slijedi mu ulica. Još se jednom upita mora li ipak poći do te solucije. Izgleda da ipak mora jer u torbi ne očekuje rješenje. Tih

70 par novčića koje u njoj nađe samo je privremeno rješenje. I što dalje? Ipak mora nešto smisliti pa makar se poslije kajao cijeli život. Učinit će sve smo da svojoj djeci obezbijedi život dostojan čovjeka. Život je surov i kako god želimo dobro on uvijek vodi preko žrtava. Neka mu se Bog smiluje .Opravdanje za to nalazi u svojoj djeci. Zašto da mu djeca pate a nikome nisu naudili. I njima treba svakodnevni kruh a dok ne nađu posao i još puno toga uz kruh. Hoće li mu se Bog smilovati na njegovu nesretnu sudbinu i podariti mu bar to da si nađe bilo kakav posao. Pristao bi i na to da čisti ulice. Ne busa se što je završio fakultet i što je vrstan stručnjak koji se do sada istakao u svom radu. Ali što mu to vrijedi kad ljudi u vlasti danas ne cijene ni rad ni znanje već sve samo sagledavaju kroz prizmu profita od kojeg i oni koriste dio bar u to vrijeme dok im traje mandat. Otud i jagma za ulazak u Sabor i druge političke funkcije vlasti. Političari se vade da jedan nogometaš dobiva i po desetak puta više novca mjesečno nego oni. Unatoč toga ništa ne poduzimaju da se stanje promjeni već i dalje teže za izjednačavanjem jer smatraju da su oni više zavrijedili i od nogometaša. Inženjeru kakav je on trebalo bi nekoliko desetaka života da si ostvari tu dobit. Najgore je kad taj isti inženjer dobije otkaz i kad poslije nitko ne vodi računa da i njemu treba za život. Koliko je još takvih koji su u istoj koži. Bog će se smilovati samo onima koji već imaju previše i kojima poštenje jednako pada kao i nepoštenje. Gdje god se radi o sirotinji i mogućnosti da joj se pomogne, ne samo vlast već nitko o tome ne vodi računa. To ide zato što nemaju računa a to je i razlog da se udovoljava bogatim. Izgleda da je lakše provoditi neke socijalne mjere nego ostvariti program zapošljavanja svih. I on kao i na stotine tisuća drugih svakodnevno obilaze Zavod za zapošljavanje ali uzalud. Korupcija, veza , nepotizam i još koješta uvijek prolaze bez problema jer onaj tko ima imat će i dalje. Na žalost oduvijek je bilo onih koji imaju i onih koji priželjkuju da bi nešto imali a to se još dugo neće izmijeniti. Govori se da narod koji se ne sjeća svoje prošlosti ne zna ni svoju budućnost. Matina sjećanja nisu usamljena. zna što je bilo jučer i što će biti sutra. Istini za volju to ipak ne znaći spasenje naroda. Ostvarili smo slobodu, oformili smo pravnu državu a to ne bi mogli bez Boga pa sada kad imamo svoje mjesto da si pomažemo, oni koji su u vlasti misle samo na sebe i ubit će u svakome boga u koliko im se suprostavi i želi da bude drugačije. Hrvati su ostvarili svoju državu a ne oni koji ju svojataju pa bi ju vlast trebala voditi neopterećena s prošlošću već stvaranjem klime u kojoj kreativno mišljenje sposobni dobivaju mogućnost ostvarenja boljeg obrazovanja, poduzetništva, informiranog sustava i drugog uz domoljublje koje ostaje nepolitička kategorija. Svaki Hrvat treba da je privržen svojoj domovini i da se protivi svemu što ne vodi dobrim. Na žalost ideali za koje se borimo ukradeni su nam a oni koji su se za njihovo ostvarenje borili danas su već mrtvi. Zato imamo i neefikasno gospodarstvo, skupu državu, neučinkovit informativni sustav, nemoćno školstvo, nesposobne političare, bespravnu državu bez vizije i cilja. A hoćemo bolje plaće, posao za svakog, mogućnost školovanja za sve koji pokazuju sposobnost za napredak društva. Možemo li sve to ostvariti ako ne pokrenemo sve one koji nas vode da posao obavljaju po zakonu i volji naroda a ne da samo misle kako će u svom mandatu steći što veću korist za sebe dok se narod ko i dosad mora zadovoljiti samo s kruhom i

71 igrama. Ostaje sve kao i do sada i sve dotle dok se svi Hrvati ne opismene nećemo moći pokazivati i na svoju budućnost. Dok Mate razmišlja o toj temi uz put promatra i dečke kako trče za loptom. U momentu se prisjeća zašto je došao tu. Sad je čas da konačno i pogleda sadržaj torbice.-Bože, smiluj mi se pa ostvari da u njoj bude bar toliko da danas imam za objed. Ne može ni tu dugo ostati. Ta djeca ga čekaju. Još mu nije jasno od kuda tolika tuga u njegovom srcu a u torbi ima ne samo za danas već i za sutra toliko da bez brige ostvari bar hranu u svojoj kući. Još ga uvijek drži strah otvoriti torbicu mada je u rukama već sve spremno za to. Čini mu se da ga i djeca dozivaju i potiču na odluku da već jednom ostvari taj cilj. Učinio je to i odjednom ko izbezumljen gleda u njenu unutrašnjost. O gospode milostivi, što je ovo? Očekivao sam par kuna a u torbi nalazim čitavu hrpu novčanica, ne u kunama već u eurima. Više se ne smijem plašiti, zaključi. Brzo zato novac trpa u unutrašnji džep kaputa. Nije imao vremena ni da ih broji ni da utvrdi o kojoj se sumi radi. Za sada će uzeti samo jednu novčanicu i nju spremiti u svoj novčanik. Brzo to učini a tada pregledava i ostali sadržaj torbice. Nakon toga ponovo zatvara torbicu a tada odahne. Dok je pregledavao osobne dokumente vlasnice torbice zurio je u njenu sliku i pitao se ima li i ona djece ili možda unuke o kojima vodi brigu. Da li ta djeca ako žive sa njom imaju solidan život. Sudeći po onome dok je birala jabuke rekao bi da im nije loše pa ovo što je otuđio neće uticati na njihov daljnji život. Kad se Mate oporavi vratit će joj to, a dotle neka mu oprosti jer ovo je samo posudba. Da ipak tu izbroji novac .Ne, opet se boji da ga u tom netko ne zatekne. Poslije bi imao samo problema. Za to ima vremena i kod kuće. Čak bi mogao to vidjeti i neki od igraća. Odluči da je najbolje da to prepusti za kasnije. Glavno je da je sada i to skončao Sada je vrijeme da konačno pođe kući. Ustaje i ostavlja torbicu na sjedalicu i polazi. Kad se udaljio nekih trideset metara zastane. Što ako tu torbicu povežu sa njegovim prisustvom tu. Što ako ga neko opiše policiji pa ga poslije prepoznaju..Ne, to si ne smije dozvoliti. Brzo se vraća do torbice i ponovo je uzima u ruke i skriva pod pazuh. Tada opet dolazi do izlaznih vrata stadiona.Zastane i promatra na koju bi stranu. Torbicu još ne smije odložiti jer ne želi da ga u tome tko vidi. Kad to bude učinio to mora biti mjesto skriveno od neželjnih pogleda ali takvo da i osigura da ju onaj tko je nađe vrati vlasnici. Zamišlja gdje bi se to moglo ostvariti. Najbolje je tamo gdje je velika gužva. Ali što ako ju nađe netko tko ima i kakve loše namjere pa ju iskoristi za prljave poslove i dokumente zloupotrebi. On je kršćanin i poštuje deset zapovijedi. Tada mu na pamet pada crkva. Da to je mjesto na koje sam trebao odmah pomisliti. Svaki onaj koji je pronađe dat će je svećeniku a ovaj će već pronaći vlasnicu. Kao kršćanin i Mate svaku nedjelju posjećuje crkvu. Neće bit grijeh da to učini i danas. Tu će se konačno i riješiti balasta koji mu predstavlja problem a nada se da kad se pomoli da će mu i Bog oprostiti grijeh koji i nije tako velik. Nikoga nije ozlijedio,nikog ubio, a to što je posudio novac vratit će ga na adresu koja je zapisana i u njegovoj memoriji. Prisjeti se da dolje niz cestu ima jedna crkva i ulazak u nju bit će olakšanje koje jedva čeka. Brzo se kretao ulicom sve dok nije stigao do zdanja koje za kršćane predstavlja božji hram.

72 Dok je stajao i promatrao impozantnu građevinu udaljen od nje svega desetak metara pitao se je li sada u ovo vrijeme i otvorena. Obično je crkva u ovo doba prazna a da se sačuva unutrašnjost od vandala kojih danas ima svugdje a haraju čak i u božjoj kući, najbolje ju je zaključati. Jedini način da se utvrdi jesu li vrata zaključana je poći do njih i provjeriti. Osjeti da ga u nogama nešto koči. Ipak mora dalje. Ta nije došao tu da se divi izgledu zgrade. Dok se natezao s mišlju da li su vrata zaključana ili nisu odjednom zapazi da iz crkve izlaze dvije osobe. Zadovoljno opipa pod pazuh i kad osjeti da je torba još na mjestu odlučno ide ka vratima. Nakon što je stupio u unutrašnjost zastane. Ruke je držao uz bokove kao ukoreno dijete. Prostrana prostorija ispunjena klupama zaudarala je mirisom izgorjelih svijeća. Osim njega unutra su bile još dvije žene. Sjedile su u prvoj klupi okrenute mu leđima i zauzete molitvom nisu ga ni zapazile kad je ušao. Mate pođe do sredine gdje sjeda na desni kraj jedne klupe. Pogleda prema oltaru gdje uoči časnu sestru kako mijenja dogorjelu svijeću. Mate zaključi da je sada trenutak da odloži torbicu pa da se što brže izgubi odavde. Zato se primiče sve više sredini. Dočim je to uradio opet se vraća na kraj klupe. Uoči da se nalazi baš kraj ispovjedaonice. Bila je prazna jer svećenik obavlja ispovijed samo u vrijeme kada je i misa. Dok je časna sestra mijenjala i cviječe te uređivala prostor oko oltara on je zagledavao freske kojima je ispunjen prostor unutrašnjosti crkve. Diveći se umjetninama nije ni opazio ulazak dvije osobe. Muškarac i žena srednje dobi učinili su mu se sumnjivi i zato se na brzinu sklanja u ispovjednicu. Vjerovao je da će tu ostati nezapažen. Taj mu je muškarac poznat. Radi u policiji ali sad je obučen u civilno odijelo i vjerojatno nije u službi. Sječa ga se iz vremena kad je posjetio policiju radi nekih dokumenata. Nije htio svoj identitet dovesti u vezu prostora gdje će se poslije pronaći torbica. Možda ovo dvoje ni ne opaze torbicu, ali ne smiju zato ni opaziti njega.. Dakako da se u ispovjednici ne može ostati dugo, ali ne smije ni napolje sve dok su ovo dvoje tu. U nestrpljenju je sjedio na stolici i čekao. Svi mi očekujemo pokoru kad načinimo kakav grijeh a ovo je i mjesto gdje se ispovijeda za grijehe. Ali kako kad nema svećenika. Ipak će bar riječi uputiti Bogu nakon čega će valjda i osjetiti olakšanje. Dočim je završio odgrće malo zavjesu ali utvrdi da su ono dvoje još tu. Nastavio je molitvom i kad je ponovo pogledao uoči da ono dvoje više ne vidi. Sada je valjda konačno i vrijeme da izađe van crkve te da se uputi svojoj kući. Ustaje i prilazi izlaznim vratima. Odjednom ispred sebe ugleda kako mu prilazi mlada žena. Očekivao je da će možda samo proći kraj njega i tada će i on u miru izaći. Zaustavio je dah i sagnuo glavu kao da se moli. Tad osjeti blagi doticaj ženske ruke na svom ramenu. Mirisala je po puderu i sapunu pa nije morao pogađati da se radi o ženi koja ima dijete. Mate okreće glavu i iznenađeno zagledava u osobu koje stoji ispred njega. Smeđe oči i blag osmjeh uz prekrasne crte lice ukazuju mu da se radi o dobroj osobi. Pokušava ostati miran. Jedino ne sklanja svoje oči sa njenih koje kao da prodiru u njegovu dušu. -Možete li mi učiniti uslugu –upita ga potiho. -Zašto ne, samo ne znam o čemu se radi? -Treba mi pomoć samo da unesem preko stepenica kolica sa djetetom. -Ako je to po srijedi što onda čekamo, idemo odmah to učiniti. Odjednom Mate protrne. Hoće li ona pogledati prema klupi i tamo uočiti torbicu. Ima osjećaj da nije u dobrom kutu da to zapazi. Volio bi da se taj susret dogodio još

73 koji metar naprijed. Nada se da žena neće zagledavati. On i dalje zuri samo u njene oči, upućuje joj blagi osmjeh i jedva čeka da pođu. Kad su konačno izašli iz crkve, Mate odahne. Dočim zagleda dijete u kolicima nasmije se zadovoljno, -Tako je slatka, koliko je stara? -Godinu dana. -Da, u toj dobi djeca su najslađa. -Imate li i vi djece. -Imam troje. -Onda ste sigurno i vrstan poznavalac kako treba s njima. -Ja to uglavnom prepuštam supruzi. -Svi ste vi muški u tom pogledu isti. Iz poštovanja nije više htjela postavljati mu pitanja i opterećivati ga o temi koja ga možda i ne zanima. Stoga mu se obraća. -Vi pridržite ovu a ja ću drugu stranu. Dočim su poslije unijeli kolica gore ona zahvaljuje. -Znači li to da sada svatko može poći svojim putem. -Bez obzira idete li ili još malo ostajete ja vam još jednom zahvaljujem na usluzi. -Nije to ništa, možda se još koji put sretnemo i ako vam bude trebala kakva usluga slobodno se ponovo obratite. -Bilo bi mi drago da se opet sretnemo, dotle doviđenja. Još ga jednom pogleda svojim prekrasnim očima a tada se okrene i sa kolicima uđe u crkvu. Presretan da se konačno riješio torbice još jednom pogledava na svoju plastičnu vrećicu u kojoj se nalaze još i šest jaja. Odluči da vrećicu mora nadopuniti sa još koječemu a to će učiniti u prvoj trgovini na koju naiđe ,potom ide pravo kući. X Već je bilo skoro dva sata kada je Mate sa dvije vrećice u rukama pristigao do svoje kuće. Sin i dvije kćeri opkolili su ga razdraganom drekom. Dočim su u njegovim rukama ugledali dragocjeni teret, zatraže da ga istrese na stol. U tome prilazi i supruga Mira. Siromašni ljudi vesele se svemu što korisno dođe u kuću. Ali ako je to i obilato onda pada u sumnju odakle novac. Tako se i Mira upitala što je to doprinijelo da Mate donosi u kuću najkvalitetnije meso uz ostalo među kojima ima i tri čokolade. Nije mogla izdržati već ga preduhitri s pitanjem. -Odakle ti novac za sve ovo? -Dok jer Mira čekala na odgovor izbuljena pogleda iznenađeno gleda u njega. -Ovo nije sve. Zatvori oči i kad ih opet otvoriš upozoravam te da pripaziš da ti ne bude slabo. Jesi li zažmirila. Mate nakon toga vadi novac iz džepa i stavlja ga na stol. Mira ne može doći sebi od iznenađenja kad ugleda toliki novac . -Sjedni i broji ih, zatraži Mate. Mira se pokušava usredotočiti na brojanje. U trenutku osjeća veselje pa opet tugu. Ne može se načuditi da odjednom u svojim rukama posjeduje toliko bogatstvo. -Pa tu je čak sto tisuća eura, reče. -I ja sam iznenađen da ga je toliko. Mira potom obgrli njegove ruke. Neko vrijeme još ga samo gleda i ništa ne govori.

74 -Još ćeš jednom prebrojiti novčanice i posložiti ih na tri kupa tako da u jednom bude pedeset tisuća, u drugom četrdeset tisuća a u trećem dese tisuća. -Nisi mi rekao odakle ti to? -Posudili su mi dobri ljudi. -Bog s tobom, još nisi novac vratio ni zelenašu a već posuđuješ drugi. Zašto se upuštaš u to i odakle da to vratimo. -Ovo je drugo. -Nema tu prvo ili drugo. Na kraju sve moramo vratiti a to predstavlja problem. -Za vračanje još ima vremena i ne trebaš se brinuti. -Uostalom to i je tvoja briga samo ne bih htjela da zbog dugova izgubimo i kuću pa da poslije sa djecom moramo na ulicu. -Ne brini za to. Već sutra vratit ću zelenašu četrdeset tisuća dok sa pedeset ulazim u jedan posao koji donosi zaradu a deset tisuća iskoristit ćemo za naše potrebe tako da opet živimo u stanju kakvog zaslužujemo. Sada spremi novac kako u kuću ne bi banuo netko tko bi nam poremetio planove. X Slijedeće jutro Mate je rano ustao . Nestrpljivo se spremio i cijelo vrijeme pogledavao na sat kao da nekoga očekuje. Dočim je došao u kuhinju ugleda doručak koji ga očekuje. Mira je šuteći stajala kraj stola i samo ga ispitivački promatrala. Mate sjeda za stol a dočim je dovršio doručak prilazi telefonu. -Koga si to zvao, znatiželjno ga upita Mira. -Zelenaša. -Zaboga čovječe, zašto si to učinio? -Htio sam se informirati hoće li biti u kancelariji kad dođem da mu vratim dug. Ne bih htio ići uzaludno do grada. -I što ti je rekao. -Ništa, samo da će me čekati. -Mislim da mu se nisi smio najaviti. Takvi ljudi znaju načiniti svašta ,čak i to da ti prije nego dođeš do njega na silu oduzme novac. -Ne brini o tome. Ja sam u vojsci bio izvrstan strijelac a poznajem i donekle borilačke sportove. -Ne misliš li valjda sobom nositi i oružje. -Što će mi oružje, pa nismo više u ratu. -Dobro, samo se ipak čuvaj jer sobom nosiš veliku sumu novca. -Nemaš se čega plašiti. Sve će biti u redu. -Utješio si me bar privremeno. Ipak želim da se paziš i čim obaviš taj posao dođi što prije kući. -Doći ću, ne brini. Tvoje je jedino da me obraduješ dobrim ručkom kad se vratim. Oboje su bili sretni što će se konačno osloboditi duga zelenašu. Da je znao kakav je to čovjek ni u snu mu se ne bi obraćao, a kamo li još od njega tražio posudbu. Zato želi da mu čim prije vrati novac i da ga se kloni zauvijek. U ovo doba obično je provodio vrijeme sa djecom. Sada još spavaju i neće ih buditi kako bi ih pozdravio. Lijep sunčani dan uz ugodni povjetarac činit će mu zadovoljstvo šetnjom do grada. Tih pet kilometara hoda koliko je do zelenaša jedan je od vidova rekreacije koji će dobro doći i za njegovo bolesno srce. Nada se da će u

75 dogledno vrijeme moći si kupiti i kakav automobil a tada će valjda i posao već krenuti na bolje. Ljeti kad se priroda zazeleni i hodanje do grada u stvari je posao ako se drugačije ne shvati. Ljeti dozrijevaju i voćke pa ako koju nađe osjetit će i slast prirode. Hodajući pita se što bi još trebao obaviti u gradu kad je već tamo. Mogao bi obići neke firme. Možda mu ponude posao. Mogao bi i do banke pa i do pijace. Nekoliko ljudi prošlo je kraj njega u povratku iz grada. U ovo doba svi su već na poslu pa se rijetko susreću prolaznici.. Provjerava u unutrašnji džep kaputa jesu li novci još tu. Kako netko na lak način zarađuje toliki novac dok pošten čovjek treba da rinta danima i pitanje je kada će to zaraditi. Volio bi da svaki čovjek svojim radom ostvaruje tolika sredstva koja će mu omogućiti dostojan život za njega i obitelj. Na žalost to je još uvijek utopija. Umjesto da je svaki pojedinac zadovoljan zadovoljni su oni pojedinci koji su poput zelenaša zgrnuli bogatstvo a narodu je isto ko i prije. Jasno mu je da on ne može ispraviti krivu Drinu. Brine ga da onaj tko ima uzima i dalje od onog tko nema umjesto da svi imaju toliko koliko im je potrebno za život a višak neka dijele oni koji to zaslužuju. Vlast nam je u početku obećavala kule i dvorove a sada narod plaća troškove tih kula i dvorova a sebi ne može priskrbiti ni ono najosnovnije, zapravo živi ko i dosad. Možda poslije bude i bolje, no hoće li on to i dočekati. Bio je siguran da na ovom putu nema opasnosti. Unatoč toga osjeća neku nelagodu. Kao da mu neko skriveno čulo govori da predstoji opasnost. Par trenutaka ta slutnja se i obistinjuje. Kao da su iz zemlje iznikli odjednom se pred njim stvoriše tri tipa. Djelovali su opasno već na prvi pogled. Čak da ima i pištolj sumnja da bi im se mogao oduprijeti u koliko pokažu opasne namjere. Jedan od njih držao je pištolj u ruci dok su preostala dvojica imali batine. Vjerojatno i oni imaju negdje skrivene pištolje. Nije trebao dvoumiti što žele od njega. Da otkloni paniku ponašao se kao da nije u opasnosti. Pogled na onog što u ruci drži pištolj prisjeća ga da ga je viđao na tržnici. U svakom slučaju ova mu trojka baš i nije po volji. I njihov izgled najavljuje da nisu tu u dobroj namjeri. Zarasle kose na glavi djelovale su im kao da su tek izašli iz zatvora u kojima im je bila uskraćena higijena. Ljutio se što je iz kuće izišao kao da ide u šetnju ne vodeći računa da sob om nosi toliki novac. Trebao je sobom uzeti bar pištolj. Sa oružjem možda bi se ukazala i prilika da ih potjera ili bar spriječi u naumu. Ovako to će ga koštati četrdeset tisuća eura a možda još i kakva ozljeda. Takvi tipovi spremni su na sve. Košulja mu se ovlažila znojem dok je čekao na ishod ove drame. Svjestan je da ne vodi dobrome. Još uvijek bez zahtjeva trojka ga je samo motrila poput zvijeri koje čekaju tren kada da napadnu. Svakih prijeđenih desetak sekundi ova dvojica sa batinama udaraju par puta po tlu kao da time najavljuju dolazak orkana. Danje svjetlo postalo je još jasnije a na pomolu ni žive duše. Da koga i ugleda ne vjeruje da bi od njega dobio pomoć. Žali samog sebe kako će naivno izgubiti novac a nema načina da ga sačuva. Ovo iščekivanje čini mu se ko vječnost. Odjednom se prolomi glas ovog sa pištoljem. Mate je bio siguran da ako ne pokaže suradnju uslijedit će batine. Ova dvojica kao da na to jedva čekaju. Ovaj sa pištoljem samo će uživati u spektaklu i paziti da uskoči ako bi se stvar okrenula naopako. Mati pade na pamet da prvi udari a da potom začne bježati. Ali što ako poslije ovaj sa pištoljem zapuca. Ipak

76 život vrijedi više od novca pa kako je živio do sada moći će i dalje. Na koncu kod kuće posjeduje još ostatak. Pita se; zašto je baš danas morao ići do zelenaša. Sada shvaća da će taj put morati proći još jedanput. Tada neće poći kao danas. -Imam dojam da bi nam morao nešto podariti, javi se ovaj sa pištoljem. -Ljudi, u zabludi ste, ja nisam taj na kome biste se mogli okoristiti- uplašeno govori Mate. -A sat i prsten na tvojoj ruci, Zar oni nemaju neku vrijednost? -To mi je... -Dosta, prekini s pravdanjem i slušaj što ti govorim u koliko želiš izbjeći ono najgore. Mate sa sebe skida sat i prsten. Činio je to polako i nevoljko kao da će time dobiti na vremenu. A vrijeme mu i onako neće pomoći. -Ovo nisam očekivao od vas. -Ma nemoj, zar si mislio proći samo tako. No nismo još gotovi. Meni se čini da posjeduješ još nešto što bi nam dobro došlo. Dočim je vođa sat i prsten halapljivo stavio na svoju ruku gleda u to sa ushićenjem kao da doživljava neko seksualno uzbuđenje. Odjednom to prekida i pogled ponovo usmjerava ka Mati. -Slušaj burazeru, ne bismo željeli biti grubi ali čini mi se da te ipak moramo malo prodrmati kako ne bi shvatio da sa nama nema šale. Imam dojam da baš nisi dorastao suradnji. –Dečki, obraća se pridošlicama; Svatko samo po dva udarca. Ovima nije trebalo dva puta reći. Mate jaukne od bola kad na svojim leđima osjeti bol. Košulja na mjestu udara zacrvenila se od krvi samo se to nije vidjelo jer je skrivao kaput. Nekoliko trenutaka poslije toga ovi ga motre. Sada i on promotri njih. Kao da ovi traže da im se odupre kako bi tek tada nastavili batinanjem. Za Matu bi svako fizičko odupiranje bilo poslije još veće razočaranje. Na licu je pokazivao samo prozren osmjeh ali na tu trojku to nije ostavljalo dojam. Možda su očekivali da će im pružiti otpor pa da tek tada nastave udarati. Kako do toga nije došlo opet se oglasi vođa. -Uredu momak. Sada si valjda uvidio što želimo od tebe i nadam se da ćeš nadalje surađivati. Pri tome pogledava na njegova prsa kao da sluti da je tu novac. Mate ništa ne govori samo čeka ishod. -No, hoćeš li konačno izvaditi taj novčanik i isplatit nam novac kojeg nosiš sobom. Ili očekuješ ta ti ga istjeramo opet batinama. Nije htio da ga ponovo tuku, zato vadi novčanik i predaje ga vođi koji ga halapljivo hvata u svoje prljave ruke. Kad je prebrojao sumu opet se obraća Mati. -Imam dojam da bi se u tvojim džepovima našla još koja parica. Pri tome pokazuje zajedljiv osmjeh. -Ništa ne skrivam a to što sam vam dao je sve što imam. -Sudeći po tvom držanju čini mi se da još nešto skrivaš od nas. -Uvjeravam vas da nemam više ništa. -Ja ti to ne vjerujem pa će zato ovi moji pajdaši još jednom stupiti u akciju. Nakon što te obrade valjda ćeš biti malo popustljiviji i dati nam ostatak. Uslijedila je ponovo tortura batinanja. Ovaj put nisu se ograničavali na broj. Udarali su gdje su stigli i pri tom nisu gledali da li tuku po glavi ili tijelu. Nakon par sekundi Mate gubi svijest ali ovi i dalje tuko sve dok ih ne prekine vođa.

77 Kriminalci često demonstriraju silu kad se nađu sa žrtvom koja im se ne može oduprijeti. Ovaj put iskazali su to i malo previše. Mate nije znao koliko vremena leži tu na tlu nemoćan da se pokrene. Otvara oči i osjeća puna usta zemlje. Okreće polako glavu i ispljuje zemlju. Tek tada ga obuzme bol po cijelom tijelu. Svoj pogled usmjerava na okolinu ali više ne viđa napadače. Vjerojatno da su ga ostavili i pobjegli. Tada u sebi osjeti prigušeni krik. Mora prvo savladati nemoć i skupiti snagu kako bi pošao za lopovima. Nada se da će ih negdje ugledati i tada ih pratiti ne bi li utvrdio za koga rade. Poslije će potražiti način kako da povrati novac. Polako se okreće, oslanja na ruke a onda podiže. Učinio je to sa naporom ali zadovoljan da je uspio. Nakon par koraka uoči na zemlji i svoj novčanik. Vođa ga je bacio nakon što je uzeo novac. Zadovoljan bar s time Mate ga uze i sprema. U njemu su još dokumenti uz osobnu iskaznicu pa bar to neće morati ponovo tražiti. Načini gestu prijetnje rukom a tada pođe prema gradu. Cilj mu je doći do tržnice. Mada teško ipak se kreće u nadi da će tamo ugledati bar jednog od ove trojice. X Kad se domognu novca lopovi nikada ne čekaju dugo da ga puste u promet. Ponekad se to pravilo otegne dok ne uoče hoće li policija uplesti svoje prste. No kad se radi o pojedincima kao što je Mate onda se odmah troši bez bojazni. I Mate je znao da će prvo uslijediti čekanje a tek poslije dolazi saznanje tko su lopovi. Koliko će to trajati ovisi o više činioca. Prvo mora pronaći tezgu gdje je prije viđao vođu lopova. Možda odatle ide dalje saznanje istrage do konačnog cilja povratka novca. Ma koliko to zvučalo nemoguće nada se da će baš tu opet ugledati vođu. Mada mu se sada čini da je to isto kao i u plastu sijena pronaći iglu neće odustati pa makar trajalo danima. Pomisli da se obrati i policiji. Tada se glasine šire još brže i mogu doći do lopova koji kad doznaju da ih traži mogu ponovo ostvariti novo batinanje. Zato odustaje od tog nauma i odluči djelovati potpuno sam. U dosadašnjim posjetima tržnici upoznao je sav prostor i zato vjeruje da će pronaći i taj šank. Zbog boli koje još uvijek osjeća teško se kreće. Ipak već je dva puta obišao tržnicu ali tu tezgu još nije zapazio. Ako ju ne pronađe danas doći će i sutra i svaki dan ali neće odustati. Mora ostvariti svoj cilj a on se postiže samo upornošću. Teško mu pada što je vođa uz novac prisvojio i njegov vjenčani prsten kao i sat. Pomišlja i kako će to Mira podnijeti. Ne brinu ga masnice po tijelu koje ne jenjavaju od bola. Mora izdržati i još jednom obići cijelu tržnicu. A kad to učini nada se da će i sutra imati snage za nastavak. U svakom slučaju neće odustati sve dok ne dođe do rezultata. Pitao se i što će biti slijedeće kad ugleda kojeg od tih lopova. Da li da odmah stupa u akciju i da ovoga sačeka pa mu vrati batinom ono što je taj njemu učinio. Ne, ne smije srljati bez plana. Pogreška bi bila da odmah ide na osvetu. Prvo mora doznati kuda se ovi kreću, sa kime se druže i tek onda ići na ono što ga tišti. Kada se čovjek najmanje nada tada dolazi iznenađenje. Mate izbulji oči kad odjednom na par koraka ispred ugleda vođu. Stajao je pred jednom tezgom i razgovarao sa prodavačem. Okrenut leđima nije primjetio Matu. Sad ga više ne smijem izgubiti iz vida.-zaključi Mate. Skriva se iza jednog stupa i budnim okom promatra vođu lopova. U nekoliko navrata vođa je okretao glavu kao

78 da se osvrće zato da vidi da li ga tko prati. Matinu pojavu ipak nije uočio. Kada je lamatajući rukama prodavaču želio nešto objasniti Mate zapazi da im prilazi još jedan čovjek. Duga kosa skrivala mu je dio lica. Ipak Mate shvaća da i toga odnekud poznaje. Nikako da se prisjeti odakle. A onda mu u glavu dolazi spoznaja da ga je viđao kod zelenaša. Tek tada mu proradiše klikeri u glavi. Znači da je onaj napad na njega u vezi sa zelenašom. Znao je da Mate dolazi s novcem i zato je poslao ove da ga preduhitre i orobe. Shvaća da zelenaš ima prste u ovoj prljavoj raboti. Sve se to svodi na kriminal koji donosi dobit na lak način ne vodeći pri tome računa o ljudskom životu. Upravo zato pomišlja da odustane od vođe pa da pođe do zelenaša a onda se prisjeća sata i prstena. To je razlog da i dalje mora slijediti vođu lopova a poslije ide do zelenaša. Kraj jedne tezge ugleda metalnu šipku. Uzet će ju kada se prodavač bude zaokupio drugim poslom. Možda će mu danas još i poslužiti. Više neće postavljati pitanja tko je naredio otimačinu. Odmah će stupiti u batinanje. To će mu valjda povratiti i samopouzdanje za naredne okršaje sa kriminalcima. Napetost koja se javlja ubrzava mu i rad srca. Morat će i zbog srca utrošiti izvjesnu sumu da si popravi stanje zdravlja. Jedva čeka da se sa vođom nađe u četiri oka. Bijesan zato što ovaj odugovlači Mate pokušava mislima da ga pokrene. Hajde pođi, govorio. Ljudi koji su se gurali oko njih i u obilasku kupovali namirnice nisu marili za Matino nestrpljenje. Prošlo je već petnaest minuta a vođa još uvijek gubi vrijeme pred tezgom. Mate se boji da netko ne opazi njegovo zadržavanje na istom mjestu. Tada se događa ono što priželjkuje. Dugokosi odlazi na jednu a vođa na drugu stranu. Mate pođe za vođom i u stopu ga prati. Strahuje da ga ne izgubi u toj gužvi koja mu olakšava lakše praćenje. Vođa zastane ,okrene se da pogleda tko je oko njega a onda se upućuje u javni WC na tržnici. Grč koji je nastao u Matinoj ruci zbog stiskanja željezne palice ostavio je traga na ruci u vidu crvenila. Kad je vođa ušao u kabinu Mate prilazi i zastaje pred vratima. Nije želio propustiti ovu priliku. Jedino se plašio da još netko ne naiđe. Imao je sreće da se to nije desilo. U protivnom situacija bi se mogla okrenuti i protiv njega. Svega jedan metar od njega iza vrata kabine vođa obavlja nuždu i bezbrižno bulji ispred sebe. Mate bijesan ali ipak u miru čeka samo da ovaj promoli glavu. Uskoro to se i dogodilo. Vođa nije ni rukama uspio pokriti glavu a uslijedio je Matin udarac od kojeg se ovaj spušta na tlo ko prazna vreća. Mate ga nakon toga brzo hvata za ramena i uvlači u kabinu te za sobom zatvara vrata. Dok je buljio u njegovo lice željeznu šipku je naslonio na njegove grudi spreman da ga ponovo udari čim ovaj dođe k sebi. Izgleda da je udarac omamio vođu za duže vrijeme. Naime, Mate je očekivao da će se prije probuditi. Dok je u ovakvom stanju Mate odluči da ga detaljno pregleda. Prvo sa njega skida sat i prsten a potom zavlači ruku u džep . Nemalo se iznenadio kad je umjesto četrdeset tisuća izvukao pedeset tisuća eura. Nije želio polemizirati otkud tu još tih deset dodatnih. To će mu biti naplata za boli koje je proživio. Nastavio je dalju pretragu i veselo klikne kad u ruku prihvati vođin pištolj. Premjesti ga u svoj džep. U tom momentu i vođa se malo pokrene. Dočim to uoči Mate zadaje još jedan snažan udarac po glavi. Tada vođu podiže i smješta u sjedanje na školjki . Jedno vrijeme čeka i prisluškuje da još koga nema u WC-u. Nema nikoga, zaključi te izlazi.

79 X Na rubu prostora ispred zelenaševe kuće stoji i nekoliko parkiranih automobila. Prolaznici neometano prolaze mimo njih i ne obraćaju pažnju na zelenaševu kuću ispred koje stoji muškarac sa dugom kosom. Njegov pogled bio je usmjeren na drugu stranu pa nije vidio Matu kad je prilazio. Dočim ga je zapazio Mate se začudi kako je tako brzo došao sa pijace. Nije htio da ga ovaj identificira, zato mu mora priči nesmetano i onemogućit ga onako kako je to učinio vođi. To je jedinio način da nesmetano ode poslije i do sobe zelenaša. Nekoliko grmova ispred poslužit će mu da se približi neopažen. Mate ga još jednom pogledava i utvrđuje da je to isti onaj sa pijace. Dok mu prilazi čvrsto drži šipku u svojoj ruci. Prolaznici koji bi mogli vidjeti Matu jedino bi mogli uočiti da čisti vrt a ne da se sprema učiniti nasilje na lopovu. Nekoliko sekundi još je Mate čekao da na ulici nestanu prolaznici a onda se poput munje približi do dugokosog. Ovaj se još nije ni snašao da uvidi što se to događa a već ga je željezna šipka pokosila po glavi tako snažno da se je odmah skljokao na tlo. Mate ga hvata za ramena i odvlači iza grma. Poveselio se što ga nije nitko opazio. Tada polazi do zelenaša. Nada se da je sam u sobi a to upravo i želi. Brzom kretnjom otvara vrata. Uočava užas na zelenaševom licu kad ga je ugledao. Sjedio je za stolom na kome je stajala hrpa papira. Dok je Mate gazio po tepihu i veselim smiješkom prilazio sve bliže stolu zelenaš hvata bocu mineralne vode i usipa si u čašu .Brzo ju ispije a onda ponovo pogled usmjeri na Matu. -Zar si već stigao? -Što bi to trebalo da znači? Zelenaš se pravi začuđenim ali ne i ljutim. -Pa ništa. -Ako smatraš da ima nešto što nije u redu reci odmah glasno i jasno i da to raspravimo. -Ne, nema. Sve je u redu. -Kad je tako onda da odmah pređemo na posao. Novac je tu i prije nego ga dobiješ želim vidjeti potvrdu da sam ti vratio svih četrdeset tisuća koliko si tražio. Nadam se da od tada nisi povisio za još toliko. Želiš li da ih prije prebrojim ili mi ipak vjeruješ. Evo novac je tu. Pokazuje. -Ma vjerujem ali čemu takva žurba. Mate je za glavu bio viši od zelenaša ali i duplo snažniji pa se nije plašio fizičkog napada. Uz to sada posjeduje i pištolj. Palicu je ostavio ovaj put ispred stola ne kome sjedi zelenaš. ali ako mu zatreba i nju će lako doseći. Zelenaš se jedno vrijeme snebivao a onda uzima papir i piše potvrdu primitka duga. Nakon što je uruči Mati, on ju čita i stavlja u džep. Nakon toga vadi novac i izbroji dvadeset tisuća eura. -Evo ti novac ali samo dvadeset tisuća. -Kako, pa ja sam napisao da primam četrdeset. -Dobro si ti to napisao. Jedino nisi spomenuo da polovica ide meni na odštetu za pretrpljene bolove koje sam primio od tvojih batinaša. Budi zato sretan da si i to dobio. Mate uočava pjenu na ustima zelenaša. Od bijesa nije mogao ništa reći. Tada otvara ladicu da izvuče iz nje pištolj. Mate ga preduhitri i brzim skokom hvata palicu a tad

80 njome snažno udara po ruci zelenaša. Ovaj jauknu od boli kad uvidi da mu je ruka slomljena. -Prevršio si svaku mjeri i to će te zato skupo koštati. Mate ponovo zamahuje željeznom šipkom. Ovaj puta udara zelenaša po ramenu, par centimetara do vrata. Zelenaš još jače jaukne od boli. Osjeća da mu je slomljena i ključna kost. Od slabine jedva se drži rukama za stolicu na kojoj sjedi. Jedino što nije mogao držati uspravno bila mu je glava. Gledao je u Matu iskrivljeno ko iz žablje perspektive. Mate mu prilazi odgurne ga sa stolice. Ovaj se nađe na podu . Mate tada otvara ladicu i iz nje vadi pištolj kojeg stavlja sebi u džep. Uz pištolj ugleda i kup eura. Uzima ih u ruke i broji. Dvadeset tisuća. Toliko ću naplatiti ovaj dolazak ovamo. Zelenaš i dalje leži i samo tupo gleda ali ne reče ništa. -Onih dvadeset što sam ti mislio dati sada ću zadržati za sebe kao kamate na ovih dvadeset jednako onako kako si i ti to učinio kod mene. I neka znaš da te više nikada ne želim vidjeti. Desi li se to iz oba pištolja sručit ću sve metke u taj tvoj smrdljivi drob. A to poruči i tvojim pajdašima s kojima još nisam do kraja obračunao. Mate se više nije želio zadržavati u toj sobi. U trenu izlazi. Kad se našao pred kućom pođe do grma da utvrdi je li dugokosi još tu. Bio je. Baš se začeo micati. Mate ga opali još jednom šipkom po glavi a onda pođe niz ulicu. Dočim je Mate izašao iz sobe zelenaš se dogega do stola. Uzima mobitel i naziva vođu. -Šta i tebe je sredio i uz to ti još uzeo novac i pištolj. –Odgovara mu s druge strane vođa lopova koji je došao sebi. -Zašto nisi novac dao mom čovjeku nego si poručio da ćeš ga donijeti sam. Sada kad ga je i tebi uzao nastoj organizirati dobru potragu i novac povratiti. Kod njega je i priznanica i nemoj i nju zaboraviti a njega još danas želim ovdje vidjeti, ali živog kako bi mu poslije ja lomio kosti. Dočim je isključio mobitel zelenaš ponovo hvata bocu mineralne i sipa si jednu čašu. Ispija sadržaj a onda na mobitel naziva prvu pomoć. X Put kojim se Mate kretao prolazio je kroz maleni park, ne veći od okretišta za autobuse. Na sredini parka stoji top, vjerojatno kao ukras još od prvog svjetskog rata. Možda je nekada služio i za obranu grada, danas još samo kao muzejski eksponat služi pogledu prolaznika. Da uza se ima tanad i barut uperio bi ga na zelenaševu kuću, ispalio pluton koji bi dokončao mutne poslove kojima se ovaj bavi. Nakon toga i grad bi se očistio od prljavštine koju je on za sobom ostavio. Do središta grada odavde je svega kilometar zračne linije. Obzirom da se kreće nizbrdo Mate računa da će brzo prispjeti. Jamačno da su banditi spremni na osvetu i sada ga sigurno traže. Uza se ima dva pištolja i željeznu palicu. To je i razlog da ih se više ne plaši. No boji se da ga ne sačekaju negdje gdje neće moći pružiti otpor. Zato mora biti stalno spreman i pratiti sve oko sebe otvorenih očiju. Ako bude trebalo odmah će i zapucati. Za par minuta ponovo se našao u centru odakle se upućuje prema tržnici. Pretpostavlja da je vođi sada bolje stanje i da se kod njega sada okuplja banda koju

81 će on uskoro imati protiv sebe. Dočim je došao do tržnice Mate začne s razgledavanjem tezgi ne bi li ugledao među prodavačima i kojeg od bandita. Iznenadi se kad odjednom uvidi onog dugokosog. Stajao je kraj jedne tezge i razgovarao s prodavačem. Mate se čudi da je tako brzo došao k sebi. Taj po svojoj prilici ima tvrdu glavu kad se tako brzo mogao dogegati dovde. Kad ga slijedeći put udarim bit će to svakako puno jače, zaključi Mate. U tom momentu jedna žena prolazi mimo njega i u prolazu zapne te joj se istrese sadržaj iz torbe. Mate se sagne da joj pomogne to podići. Kad je obavio pogleda na tezgu ali dugokosog više nije bilo tu. Gledao je i dalje i ogledavao okolo ali kao da je u zemlju propao. Prolazile su minuta a ništa se još ne događa. Možda se ovaj ponovo vratio do zelenaša. Vrijeme je da i on pođe pa će ako ove danas ne vidi doći sutra. Ne smije tim banditima ostati dužan. Pogotovo onu dvojicu koji su ga udarali batinama mora izbatinati da i oni uvide što znači bol. Mora još skrenuti i do koje trgovine i kupiti sve što mu treba za kuću. Baš kada htjede poći opet ugleda dugokosog. Nije bio sam. Sa njim su još i vođa te ona dvojica batinaša. Mate zaključi da je ovaj puta opet pogriješio. Umjesto da oni njemu padnu u klopku ovaj put on je ponovo njima. U ovakvim okolnostima najbolje je da se dade u bijeg. Osjeća da su ga vidjeli i zato bi odmah pošli za njim. Pitanje je bi li im tada izbjegao. Možda bi se mogao obraniti pištoljem ali tu je puno prolaznika i još bi netko mogao i nastradati nevin, a to ne želi. Da se obrati policiji sumnja u uspjeh ishoda. Policija bi poslije možda i njega privela zbog nezakonitog posjedovanja oružja. Na kraju bi još on bio optužen a ne oni. I dok se Mate odlučivao što da uradi odjednom začuje glas vođe. -Držite ga, ovaj nam put ne smije pobjeći. – vikao je to sa bijesom da se ćulo na daleko. Bio je kao izbezumljen. Mate se čudio otkud još tolika snaga u njemu nakon što je primio toliko udaraca. U tren oka započela je strka po tržnici. Ljudi su se pitali što se to dešava. Sumnjali su da policajci u civilu love nekog lopova. Mate se dao u bijeg. Taman je pomislio da se izvukao kad ispred sebe ugleda jednog od batinaša. Ovaj zamahne svojom batinom prema Mati koji se saginje i kad osjeti da je iznad glave projurila batina u prazno podiže se i uzvrati udarac posred lica batinašu svojom željeznom polugom. Ovaj jaukne od boli a u tom uslijedi još jedan novi udarac po glavi. Batinaš se sruši što Mate iskoristi za bijeg. U svojoj mladosti Mate se bavio atletikom. U rano jutro znao je trčati šumom ,čak i onda kada je bilo jako hladno. Skakutao je tada preko potoka stijena i ograda. Tada je i posjedovao kondiciju s kojom bi nadmašio i šampione. Međutim liječnik mu je pronašao manu na srcu i od tad je kretanje sveo samo na hodanje. Osjeća da i sada još ima toliko snage da pobjegne goniocima. Zašao je u prvu ulicu koja vodi iz tržnice. Od mjesta gdje je ostavio batinaša udaljio se dosta. Računa da je izmakao toliko da je siguran. Možda bi bilo dobro da je pošao u ulicu dalje. Što ako su ga banditi vidjeli da je tu zašao. Traži mjesto gdje bi se mogao sakriti. Kad je zapazio jedan prozor na podrumu odluči da je to pravo mjesto. I baš kad se spremao ući u podrum kroz taj prozor zapazi na cesti ženu kako mu maše i poziva da dođe do nje. Bilo mu je jasno da mu želi pomoći. Banditi će uskoro banuti tu. Vjerojatno će potražiti svaki kutak da ga pronađu, zato bi mu svaka pomoć dobro došla u koliko je i sigurna. Još se uvijek predomišlja da li da ide do žene ili u taj podrum.

82 Opredijeli se ipak za ženu. Morat će brzo reagirati na njen prijedlog je ovi samo što nisu stigli. Popipa se po džepovima da utvrdi jesu li pištolji još tu. Ako treba ovdje će ih svakako upotrijebiti. Svjestan je da će nakon pucnjave tu doći i policija. Ne smije na to obraćati pažnju. Važno je da sačuva život. A ove makar pokosio sve neće žaliti. Dok je prilazio ženi nije se zagledavao u njen izgled. Pogledom je pratio samo ulicu i bojazan da već banditi nisu ušli u nju. Dočim je podigao glavu i zagledao se u ženu iznenadi se kad u njoj prepozna onu kojoj je u crkvi pomogao unijeti kolica sa bebom. Ponašala se kao da zna o čemu se radi. Matu iznenadi što se odlučila na taj rizik jer se time izlaže opasnosti da i sama strada. Banditi su neumoljivi i kad doznaju da mu je pomagala i nju će kazniti. Prvo što je opazio na njoj bilo je raspoloženje koje iziskuje hitrost. -Od same potjere pratila sam na pijaci tok događanja. One tipove dobro poznajem i svjesna sam da imaju loše namjere. Čim sam uvidjela što smjeraju pošla sam za vama ne bi li mogla kako pomoći. Brinulo me hoćete li im uspjeti pobjeći. To je i razlog da sa pošla za vama i sada kada sam tu želim biti od koristi. Možda im otklonim pozornost i usmjerim ih u drugom pravcu, ali za sad se prvo moramo skloniti i to što prije. Bez objašnjenja hvata Matu za ruku i uvodi ga u jednu kuću. Umjesto prigovora Mate se prepusti njenoj volji i samo ju prati. Kad su stigli na prvi kat ona otvara vrata garsonjere i uvodi ga unutra. Odmah zatim žurno zaključava vrata. -Čini mi se da nas nitko nije vidio. Ipak najgori trenutak uslijedit će kada gonioci budu pretraživali stanove. Nadam se da će onda moje draži imati učinka da ih na tren skrenem dalje u potragu. Mate ju promatra . Instikt mu govori da žena ima dobre namjere i da joj mora prepustiti na volju što odluči. Od samog početka bila je nevjerojatno smirena a to znači da će se ako tako nastavi lako oduprijeti goniocima. Njen blistavi pogled i osmjeh u govoru daje Mati uvjerenje da i on mora ostati miran jer će samo tako izbjeći ono što mu gonioci spremaju. Dočim se smjestio na fotelju čeka što će ona sada poduzeti. -Zašto ste se upustili u taj rizik kako bi mi pomogli kad znate da je to opasno za vas. -I vi ste bili plemeniti prema meni u crkvi, sjećate se? -Ali tamo nije bilo nikakve opasnosti po život a tu je ima na pretek. -Dovoljno je da vidim kakvi vas to ljudi gone pa da znam što da dalje činim. -Zaboravljate da su oni zli i mogli bi vama i vašima nauditi toliko da ih ne bi zaboravili dok živite. -Sve mi je to jasno a najjasnije mi je što bi vama uradili da im padnete u ruke. -Ja sam se naučio oduprijeti takvim tipovima. Možda sam im se mogao i oduprijeti na pijaci ali nisam želio ući u rizik da još netko nevin strada. To je razlog zašto sam im pobjegao. -Uviđam na vama umor i promjenu boje kože na licu. Možda baš ovaj moj stan bude vaš oporavak a uz to i mjesto gdje vas neće naći. Dotle bi mi mogli reći i koji je razlog da su vas uzeli na zub. -Nakon što su me sačekali i premlatili ukrali su mi i sav novac kojeg sam imao uza se. Toga je bilo čak četrdeset tisuća eura. Nakon toga ja sam ih sustigao i povratio

83 sav novac. Pri tome sam neke i malo potapšao ovom palicom. Eto to je razlog zašto me sada gone. -Znaju li oni gdje stanujete? -Vjerujem da o meni znaju ama baš sve. Zašto to pitate.? -Bojim se da ne naude vašoj obitelji. Oni su toliko svirepi da im nema premca. Ako bi kidnapovali koga od obitelji ne bi ga pustili sve dok im ne vratite novac. I pitanje je bi li i tada pustili taoca. A ni vi više ne bi bili sigurni da će vas poslije ostaviti na miru. -U tom slučaju ne bih mirovao .Tražio bih osvetu na isti način. -Bog nas uči praštanju, ali kad malo promislim u pravu ste. Jedino je u pitanju vrijeme. Ako zakasnite tko zna hoće li još biti vremena da što poduzmete. A za obitelj čovjek i živi. Mate se malo zamisli. Razjari ga mogućnost da bi se ovi ipak mogli okrenuti u drugom pravcu. Dok je o tome razmišljao ona ga prekine. -Imate li doma telefon. -Da svakako. -Onda ih odmah pozovite i recite im da se negdje sklonu bar do vašeg povratka.. Nije se dvoumio. Nakon što je nazvao suprugu i opet se vraća do ljubazne gospođe. -I to sam sredio i hvala vam na tom upozorenju. Nadam se da je bar ta opasnost sada eliminirana. Ova koja nam još tu preostaje i dalje je u neizvjesnosti. Sad kad je otklonjen strah za svoju obitelj uz gospođu će čekati na ishod koji će svakako uslijediti. Mora biti spreman da ih dočeka -Je li to vaš stan? -Ne, to je stan od moje najbolje kolegice. Otišla je na godišnji u inozemstvo pa je meni prepustila da joj čuvam taj prostor do svog povratka. Obzirom da je neće tu biti još par dana možete i tu boraviti do njenog povratka ako vam odgovara. -Hvala na ljubaznoj ponudi. Nadam se da do toga neće doći. Tek tada Mate začne razgledavati stan. Uočava da je prostor ispunjen njegovanoj ženskoj ruci pa zato odiše čistoćom i svježinom. Dok se divio tom malenom ali ukusnom ambijentu odjednom začuje na ulici glasno dozivanje i viku svojih progonitelja. Konačno su stigli i do ove kuće i kako se čini neće odustati od potrage sve dok ga ne pronađu. Uzvrpoljeno su se komešali ulicom. -Možda je pošao u onom smjeru dalje – vikao je jedan. -Ne, onaj čovjek je rekao da je zašao u jednu od ovih kuća ovdje samo nije zapazio u koju. Zato je na vama da pretražite svaki stan, svaki kutak koji vam se učini sumnjiv .Morate ga naći pa makar to potrajalo do jutra.-Urlikao je vođa bande. Nakon par sekundi rastrkani pomoćnici dali su se u potragu. U koliko netko uđe u ovaj stan neću se predomišljati da ga dotučem pištoljem, razmišlja Mate. Tada pogleda u gospođu. Bila je smirena. D li je to glumila prisebnost ili je u stvari bila takva nije mogao zaključiti. Ipak mu se učini da joj u očima gleda strah. -Nisam trebao dolaziti u ovaj prostor, time sam samo i vas doveo u opasnost. -Niste u pravu. U dvoje smo sigurniji. Za sada se moramo prepustiti samo čekanju ali ako dođu tu nećemo stajati samo skrštenih ruku i pustiti im se na milost ili nemilost. -To mi je potpuno jasno ali mislio sam.

84 -Ništa dalje ne govorite.. Ostat ćemo skupa bez obzira na posljedice. Unatoč svemu on bi najradije pošao dalje ili bi bar nju poslao nekuda, ali osjeća da je sada za sve kasno. Zato ne preostaje drugo nego čekanje, a ono se otegnulo ko gladna godina. Nakon tako lijepog jutra odjednom je nebo postalo tmurno. U ovo vrijeme česte su ljetne oluje. Mate uviđa da će mu to pogodovati. Ako začne grmljavina bar se neće ćuti prasak pištolja i to mu ide u prilog da ne dođu i drugi u koliko se u sobi nađe samo jedan protivnik. Spreman je na sve jer sada štiti dva života. Tog časa banditi ulaze u kuću u kojoj je i on. Popeli su se do zadnjeg kata i odatle otpočeli pretragom sve niže. Uskoro će se naći i na njegovom katu. Kad ih začuje na katu iznad opet se obraća gospođi. -Možda bi bilo ipak dobro da izađete van kuće i da se bar vi nađete u sigurnosti a meni prepustite obračun sa njima. -Hoćeš li ti već jednom prestati sa tim uvjeravanjem kako bi ostao sam. Zajedno smo i tako ćemo ostati i dalje. Mate se iznenadi da ga je začela oslovljavati sa ti. -Bojim se da nam je ovo zadnji trenutak koji još preostaje. -Zato ćemo nazdraviti za sreću. Uzela je bocu konjaka i usula dvije čaše. Istog momenta začuje se jurnjava gonioca niz stepenište. Trčali su na ulicu. -Što se dešava, upita onaj zadnji kad je došao do vođe. Zašto si nas zvao tako brzo. -Ne pitaj već pohitite za njima, ne smiju nam pobjeći. -O čemu se radi.? -Čini mi se da je zbrisao u slijedeću ulicu sa nekom ženom. Brzo pohitite da ga dovedete. -Nekoliko trenutaka trajalo je njegovo čekanje a kad su se banditi pojavili natrag on će. -Gdje je on, govorite – vikao je vođa. -Nije to bio on. To su neki drugi koji nemaju veze sa njim. Tip se žuri na vlak da isprati djevojku koja mu je došla u posjetu. -Neka ide u vražju mater i sve. Ovaj nas gad voda ko volove. Jeste li konačno gotovi u toj kući. -Jesmo, odgovori onaj koji je pristigao zadnji. Druga dvojica ga samo sumnjivo pogledaše. -Onda ne čekajte da nas kiša ometa, nastavite u drugoj kući. Dok su prilazili drugoj kući jedan od njih upita tog. -Zašto si mu rekao da smo gotovo kad smo još imali obaviti dva kata pretraživanja. -Kakva si ti budala. Zar ne vidiš da samo uzaludno obilazimo stanove i ometamo ljude bez razloga a on je možda već ponovo na pijaci odakle nam se smije s uživanjem. -Da u pravu si. Idemo onda da formalno obavimo još ovu kuću a poslije ćemo natrag do pijace. -Šta ćemo reći šefu? -To da je sigurno na pijaci i zato trebamo poći tamo. Za to vrijeme Mate je sa gospođom ispijao piće i veselio se što je sve ispalo dobro. X

85 Neodlučno ali još uvijek prijateljski Mate je gledao u gospođu kraj sebe. Raspuštena kosa slijevala joj se niz ramena. Plava majica pripijena uz tijelo isticala je njene bujne grudi. Umiljato lice i prekrasne oči mamile su poglede muškog spola. Sve je ukazivalo na to da je ova poželjna žena uz ljepotu ima i dobrotu koja se rijetko susreće. I da su okolnosti drugačije moglo se je sve odvijati u drugom pravcu. Ljudi u svojim željama idu u jednom pravcu ne bi li došli do cilja. Na tom putu isprepleću se problemi koji mijenjaju tok i sve se znade okrenuti naopako. Mati je jasno da je sada došao trenutak koji će prekinuti ovaj susret. Pita se hoće li se ukazati još koji put da se ponovo nađu u ovoj sobi. Dok o tome razmišlja uočava da ga ona znatiželjno gleda. U tom pogledu nije samo promatranje već i nešto što se razlikuje od proučavanja. Čak se osjeća nekako nelagodno dok na sebi gleda njen interes. Možda je bolje zato da razgovor skrene na drugu stranu. -Doživjeli smo skupa avanturu koja je mogla prerasti i u ozbiljan sukob sa banditima. Izgleda da nas je Bog sačuvao i radije nam prepustio da se u miru i prijateljstvu ophodimo zadovoljni nego da očekujemo ono najgore. -Da, a još se nismo ni upoznali. Ja sam Elizabeta. -Ja sam Mate. -Sada kad smo i to obavili slijedi i dodatno upoznavanje ako nemaš ništa protiv. -Ne, bit će mi drago da doznam i više o tebi. -Što te zanima. -Pa u prvom redu jesi li udana? -Bila sam. -I gdje ti je sada bivši? -Nastradao je u saobraćajnoj nesreći. -Hm, nezgodno. A dijete s kojim si bila u crkvi? -Ono je plod našeg braka. Na žalost moja djevojčica nije nikada vidjela svog oca jer se rodila poslije njegove nesreće. -Tko je čuva sada kad ti nisi sa njom? -Moja majka. -Mala ti je slatka. Lijepa je poput njene majke. Kako se zove? -Tonica. -Vidi, tako se zove i moja najmlađa curica. -Gdje radiš? -U jednoj informatičkoj firmi -Lijepo je čuti da netko ima posla. U današnje vrijeme to je veliki dobitak, pogotovo ako si fakultetski naobražen. Muče li te uz to još kakvi problemi? -Sve žene koje ostaju samohrane majke uz posao imaju iste brige i oko djeteta. A kad je dijete još bolesno tek onda dolaze i problemi. -Koji tebe problem to muči? -Mala mi mora na operaciju a to će koštati dodatnih sredstava od onog što joj pruža Socijalno. -Bi li ti dvadeset tisuća eura bilo dostatno. Ne, zašto to pitaš? -Toliko sam uzeo od zelenaša i želio bi to pridodati za tvoju curicu. -To ne mogu uzeti.

86 -Ako ne uzmeš ti onda ću to dati nekoj dobrotvornoj ustanovi. Ali zar nije humanije dati nekome kao doprinos za izlječenje. -Ti si bez posla i svaki novčić samo će pomoći tvojoj obitelji, zato taj novac zadrži. -Ako ga ne uzmeš više nikada neću poslije s tobom razgovarati. -Dobro, ali to će onda biti samo posudba. Nakon presude vjerojatno ću dobiti premiju osiguranja na sumu s kojom se moj muž osigurao u slučaju nesreće. -Ništa mi nećeš vratiti jer ako se daje nešto u dobrotvorne svrhe onda je to poklon. -Kada sam te malo prije promatrala u tvojim očima uočila sam dobrotu. I da znaš da sam to isto uočila i onog časa kad sam te vidjela u crkvi. -Da sada ne idemo u pretjerivanje radije nazdravimo još jednom čašicom tog tvog pića. Kad ga ispijemo ja bih tada morao i poći. -Mislila sam da ćeš možda tu prespavati. Prvo radi svoje sigurnosti a drugo , ne smijem govoriti i o svojim željama. -Ne trebaš to govoriti. Bila bi to i moja želja ali bojim se da poslije ne bi doveo u pitanje i svoj brak, koji je bar do sada funkcionirao u poštenju, vjernosti i uzajamnom pomaganju. -Ne trebaš mi govoriti dalje. Sve se to uočava i iz tvoje dobrote.. -Ako shvaćaš onda mi valjda ne zamjeraš moje držanje. -Neki muževi čine dobre stvari s lošim razlogom dok loši s dobrim a ti imaš uvijek razlog ostati onakav kakav jesi. -A da ipak pređemo na drugu temu, možda malo vedriju od ove. Elizabeta se zagleda u njegov obraz. Napokon joj se ostvarila želja da ispolji svoje osjećanje a ono je prekinulo već u začetku. Čini joj se da je to sudbina. Ostat će zato prijatelji. Uzdahne i zaključi da je osjećaj otišao u povijest. U novi život zato mora poći drugim tokom a taj vjerojatno neće uticati na poremećaj obitelji. Mate se ustaje, načini dva koraka a onda zastane. -Zar si mislio otići a da me ni ne poljubiš? -Upravo stalno mislim samo na to. I htjela ti to ili ne do ispunjenja tog zadatka preostalo je još samo par sekundi. Raširio je ruke . Tog časa i ona mu poleti u zagrljaj. Na opustošenu cestu sruči se bujica iz proloma oblaka. Uz grmljavinu i jak vjetar počeo se tresti prozor. Elizabeta se odvaja od Mate i prilazi da ga bolje zatvori. Do nje pristiže i Mate te ju obgrli oko struka. Obije se zagledavaju na ulicu koja im izgleda ko nabujala rijeka. Šahtovi su gutali vodu ko žedni u pustinji. Dvoje mladih pokušava se skriti u jednom portunu. Dečko je obgrlio curu ne bi li ju bar rukom zaštitio od siline vode koja je dolazila iz niskih oblaka. Nikog drugog nije bilo na pomolu kao da su se svi sakrili u kutove svojih soba i samo čekaju kada će to prestati. Elizabeta se okreče i svoje ruke polaže na Matina ramena a tada uslijedi novi poljubac. Nakon što se opet odvoje ona polaže svoju glavu na njegove grudi. Istog momenta suze joj potekoše poput bujice vode koja se sliva na ulici. -Tako si mi draga da te iz ovog zagrljaja ne bih puštao do sutra ali na žalost moram poći. Neću spominjati što u ovom momentu sve osjećam, ali bez obzira na sve shvati da je ovo samo čin našeg trajnog prijateljstva. -Ne trebaš se opravdavati. I ja imam osjećaje i ma kakvi god b ili posljedice ostaju i zbog toga ti neću zamjeriti jer si u pravu.

87 Mate je blago pogladi po kosi. Mirisala je na sapun. Još jedan pogled na njene oči a onda je blago odvaja od sebe. -Počekaj barem dok ne prestane kiša. -Možda mi baš kiša omogući da se izmigoljim iz ove ulice bez da me itko zapazi. Nadam se da ću time izbjeći potjeru u koliko me još slijede. -Vjerojatno si u pravu. U svakom slučaju meni ćeš nedostajati kad odeš odavde. -Svi očekujemo dozu onoga što smatramo značajnim i ispravnim u ispunjenju želja, ali u našim zbivanjima neke druge činjenice javljaju se kao prioritetne i to moramo poštovati. -Slažem se i zato te blagoslivljam sa željom da do kuće stigneš bez problema. Dok je napuštao ulicu Elizabeta ga je pratila pogledom .Stajala je iza prozora svoje sobe. Ne zna se je li jače tekla voda po ulici koja se slegla iz kišnih oblaka ili suze iz njezinih očiju. X Mati je trebalo desetak minuta da odmakne iz opasne zone. Veći dio puta koji je bio ispred njega smatrao je bezopasnim. Dočim je uočio da se nalazi van grada odahne. Ipak je dalje koračao s oprezom. Pokazalo se dobrim što je izabrao vrijeme dok pada kiša. Njegovi gonioci od straha da se ne smoče zalijevali su se pivom u jednoj gostionici. Kiša je sve više jenjavala dok konačno nije prestala a onda se opet pokazalo užareno sunce. Moglo se uočiti da vrijeme nije nikako drugačije od drugih dana tog tjedna. Promjena je dobro došla biljnom svijetu čija svježina i dalje uljepšava ovaj prekrasni kraj. I ako su bili nesvjesni opasnosti koja još uvijek vreba i nije im bilo poznato hoće li i nastati, Matini miljenici uveliko su se obradovali kad su ga ugledali. Za stolom je sjedila Mira. Dočim ga je vidjela noge su joj začele toliko klecati da nije mogla ni stati. Nakon što je izljubio djecu prilazi joj i upućuje blagi poljubac. -Hvala bogu da te vidim živoga. Toliko smo se svi brinuli a pogotovo ja da bi mogla umrijeti kad bi ti se nešto desilo. -Sad kad sam tu više se ne trebate plašiti ali u našu kuću još ne smijemo poći. Dokle to ćemo uskoro doznati. -Jesi li gladan –upita ga Mira. -Da ti pravo kažem prijalo bi mi neko jelo bez obzira što mi doneseš. -Hoćeš li nam prije ispričati što te to snašlo kao i to o čemu se tu radi- upita ga Jozo. -Dok Mara pripremi nešto za jelo ti sjedni do mene i sve ću ti na brzinu reći. U svom izlaganju nije spominjao Elizabetu iz razumljivih razloga. A kad je završio, stiže Mara sa Jozinom suprugom. Na stol su postavile puno hrane pa su im se pridružili svi u uživanju obilatog obroka. Nakon obroka Mate reče Jozi: - Sada ćeš se prošetati do moje kuće. Iči ćeš mirno kao da te se ništa ne tiče. Ni za živu glavu se ne smiješ upuštati u nikakav sukob da ne bi gonioce navukao na sebe. Moraš proći nezapažen ali zato ćeš dobro otvoriti oči kako bi uočio ima li koga u kući. Nakon što izvidiš situaciju dolazi tu. X

88 Telefon je zvonio u Jozinoj sobi. Mate nije dozvolio da itko dira slušalicu. Možda to gonioci provjeravaju i druge kuće ne bi li uočili u njima i Matinu prisutnost Još je neko vrijeme u kući vladala tišina. Čak su i djeca koja su inače bučna ovaj puta bila mirna kao da su znala koja opasnost vreba u koliko bi poremetili sklad tišine. Napetost je sve više rasla sve do povratka Joze. Kad je sjeo za stol svi su se okupili i naćulili uši. -Bio si u pravu kad si izrazio sumnju da su tamo možda gonioci. Uočio sam dva tipa sa oružjem. Bojim se da se odande neće maknuti do jutra. -Hoće, ali ih mi u tome moramo potaknuti – reče Mate. -Ne znam da li vrijedi reskirati. I ti si umoran i ja bih ti preporučio da se radije naspavaš a u rano jutro krenut ćemo na njih. Vjerojatno ćemo ih zateći pospane i nepripremljene a to će nam olakšati posao. -Da, tu si u pravu samo se plašim da im ujutro ne dođe smjena i umjesto da mi iznenadimo njih oni iznenade nas. -Zato ćemo ići tamo ranije i kad ih sprašimo njihova smjena će se plašiti da dira osinje gnijezdo i možda odustanu. Mate se podsmjehne. -Kako bih volio gledati njihov bijeg. Sada je dosta razlaganja što će biti. Idemo u krevet a dočim se malo odmorimo na nama je da pokažemo tim banditima s kime imaju posla. X Kada je ujutro Jozo došao u sobu, zatekao je Matu otvorenih očiju. -Vidim da si već budan. -Budan sam već valjda čitav sat. -Onda se diži iz tog kreveta. Vrijeme je da pođemo. -Malo sam razmišljao i došao do zaključka da je najbolje da pođem sam. Ne bih htio da i tebe uvaljujem u ovo. Da ti se šta desi ne bih si oprostio to dok živim. -Daj Mate ne bulazni. I ti b i to učinio za mene. -Ipak si ne mogu natovariti na leđa i posljedice koje bi ostale na tvoju djecu i ženu. Zato mislim da je najbolje a pođem sam. -Plašiš se za mene a ne gledaš posljedice za svoju djecu i ženu ako se tebi što desi. -Razlika je što se ja borim za svoju kuću. -Hoćeš li konačno prestati s tom bojazni? Idemo skupa jer smo u dvoje svakako jači. A budemo li i dalje o tome razlagali svanut će jutro i ono što smatramo da je uredu moglo bi se okrenuti drugačije. -Misliš da smo u stanju obaviti udvoje sve bez posljedica. -Svakako da mislim i zato ćemo nastupiti tako da ih izbjegnemo a da ipak potjeramo tvoje gonioce. -Mislim da bi prije polaska trebao probuditi Maru. -Ne moraš me buditi. Budna sam već odavno.-oglasi se ona. Za nekoliko minuta bili su spremni. Prije polaska provjerili su pištolje te uzeli dopunske metke a onda napustili Jozinu kuću. Tmurna noć pratila ih je sve vrijeme puta. Ulica kao da je zamrla u duboki san. Tu i tamo oglasio se samo pokoji pas. Kada su došli do Matine kuće skrivena pogleda

89 pretražuju okoliš ne bi li ugledali gdje stražare. Očekivali su da će ona dva tipa negdje zapaziti skrivene. I koliko se god trudili da ih vide nigdje ih ne uočavaju. -Ako su pošli u kuću i polegli na moj krevet kako bi se naspavali a ja ih tamo zateknem, to će im biti posljednje lijeganje u životu. –Ljutito reče Mate. -Ja ih ne bi ukokao u krevetu. Radije bi počekao da izađu pred kući kako ti ne bi zaprljali što unutra. -Smrad je i onako ostao iza njih. -Idemo onda provjeriti gdje su. Kako kažeš po smradu ćemo najbolje uočiti gdje su i kad ih pronađemo onda ćemo odlučiti što i kako. Ja ću na glavna vrata a ti pođi okolo. U koliko se nađeš u duelu s njima ne ustručavaj se da zapucaš. Bolje da ti ubiješ njega nego on tebe. -Kako misliš da poslije opravdamo ubojstvo ako do njega dođe. -O bože, pa ti i sada misliš na milosrđe a ne uviđaš da su oni zaposjeli tvoju kuću. Idemo i zapamti da imaš ženu i djecu. -Ne brini, doživio sam i prljavijih avantura od ove – reče smireno Mate. -Ja do sada još nisam nikoga ubio. -Nisam ni ja u direktnom okršaju. Ali dok sam pucao iz topa bilo je posljedica čak i po one koji nisu izravni krivci. -To se onda ne računa u ubojstvo. Svaki je potom pošao svojim pravcem. Uskoro su se našli sami u kući iznenađeni ali zadovoljni što unutra nema bandita. -Sigurno su već u toku nadolaska mraka napustili ovaj prostor. Jedino nam sada preostaje čekanje da utvrdimo hoće li se vratiti.- reče Jozo. -Bojim se da su išli po upute kod šefa. -Daj ne bulazni, pa to su mogli dobiti i preko mobitela. -U pravu si, samo me čudi koji ih je motiv natjerao da odu.- zabrinuto će Mate. -Sjednimo malo za stol i počekajmo da svane a onda ćemo se postaviti negdje skriveni i čekati njihov povratak. Dotle se opustimo i radije pričajmo o nekoj vedrijoj temi. -Ovdje je postalo toliko vruče da mi se i dlanovi znoje. Čak i zrak postaje težak kao da se ponovo sprema kiša. –reče Mate. -Možda bi bilo dobro da pođemo negdje pronaći kakvo piće kako bi osvježili grlo a onda ćemo nastaviti s čekanjem. -Zašto treba poći nekuda kad pića ima i tu. Jedino se plašim da ga ovi banditi nisu sve popili. Sad ću ja pogledati. Uskoro Mate prilazi natrag sa dvije boce piva. -Ovima je jedino stalo do novca i izgleda da zato nisu dirali piće. -Lijepo da su nam bar to ostavili. Nazdravimo onda za sreću. Uz piće vrijeme im je brzo odmicalo. Pogled na stvari u kući govori im da banditi nisu ništa dirali. Imaju dojam da su morali na brzinu poći do grada. Vjerojatno se još neki problem ukazao i sada tamo rovare dok ga ne srede. Zaključuje Mate. -Jozo, znaš da me plaši da Mira ne dođe ovamo. -Što ima s time da se upušta u taj bespotreban potez -Znaš kakve su žene. Kad vidi da nas nema hoće se uvjeriti da smo još živi. -A šta da naiđe na bandite? -Upravo me to i plaši.

90 -Da bi te tu našla mrtva .Hoću reći da je bilo obračuna i da su te banditi sredili što bi poželio na sprovodu? -Ti to malo ideš predaleko. Ipak ti mogu reći da bi htio skroman pokop i umjesto muzike volio bi da mi na kazetofonu Maja Blagdan otpjeva pjesmu Bijele ruže. - Bit će ti crno ako te odalamim a ne bijelo zbog takvih misli. -Pa sam si to tražio. -Tražio sam da o nečemu pričamo ali kad se to odnosi na ono zadnje baš i ne volim takve priče. Da to prekinemo idem malo u obilazak oko kuće. Ti za to vrijeme pogledaj ima li što za jesti . x Već su prošla dva dna a banditi se još nisu pojavljivali. To je bilo čudno jer takvi ljudi ne odustaju lako pogotovo ako se radi o novcu iza koje slijedi još i osveta. Tog jutra svi su za stolom čekali na doručak. Jedini koji je manjkao bio je Jozo. I kad se i on pojavio baca novine na stol. -Šta je Jozo, hoćemo li sada čitati novine ili jesti – upita ga supruga. -I mene brine što s time želiš – javi se Mate. -Pročitaj treću stranicu pa ćeš onda znati zašto ih nudim. Mate znatiželjno prima novine u ruke i kad okrene treću stranicu začne čitati. U licu mu se ozari smijeh kad je na kraju ostavio novine. -Konačno da jednom i pravda dođe na svoje. Zadovoljno će Mate. -Bojim se da mafija opet ne prođe olako i da ponovo nastavi tamo gdje je stala. Znaš da uvijek fali nedostatak dokaza, a još su tu i lažni svjedoci i još ponešto bez pravde i zakona pa na kraju još bivaju pušteni kao nevini. -Imam dojam da je zelenaš nekom političaru stao na žulj i sada mu se ovaj osvećuje. -Hoćete li vas dvojica konačno progovoriti o čemu se to radi – bijesno je zahtijevala Mira. -Uhapsili su zelenaša. Kod njega su našli i četiri kilograma heroina. I ona njegova četiri pomagača strpali su u buvaru. U međuvremenu jedan je pobjegao i sada je negdje u Bosni. Taj se sigurno više nikada neće tu vratiti. -Dobro da je sve tako završilo. Sada bar u miru možemo graditi svoju budućnost – zaključi Mate. -Onda to moramo proslaviti dobrim objedom – najavljuje Mira. –Sutra slavimo kod nas. Svi morate doći. -Trebamo se dogovoriti i o zajedničkom poslu, kaže Mate. Nakon što je sve postavila na stol dolazi i Jozo. -Kako vidim ova tvoja ženica sve ti više udovoljava. Ako ovako nastavi postat ćeš ko balon koji bi se poslije mogao iskoristiti i za svemirska istraživanja. -Jesi li došao ovamo da pričaš viceve ili zato da se dogovorimo o poslu. -Ama došao sam i da okusim ovo divno pečenje. U koliko me još počastiš sa dobrim pićem reći ću ti i veselu novost koja će te zasigurno obradovati. -Zato i viđam veselje na tvom licu. Možda bi bilo dobro da ne duljiš već da odmah saopćiš koje je to dobro jer će nam ono zasigurno još povećati apetit. Ako bolje pojedemo i bolje ćemo to zaliti ako nemaš ništa protiv. -Dapače, ovo što ću ti reći svakako treba duplo proslaviti.

91 -Sad si me već toliko zaintrigirao da ne mogu više čekati, zato govori. -Danas sam dobio obavijest da nasljeđujem veći imetak za koga se ni u snu ne bih nadao. -Hvala bogu da bar nekome ide dobro. -Ali to nije i kraj priče. -Što, da o tome nisu doznali i političari pa te odmah pozvali da preuzmeš ulogu predsjednika neke stranke. -Toliko lud još nisam. -Ama što je onda to drugo? -Otvaram poduzeće za nekretnine. -To je lijepo. Sad kad imaš početni kapital mogao bi se i visoko podiči. I kad to dosegneš poslije nas sigurno nećeš više ni poznati. Badava smo rod ako je među nama tolika razlika. -Ne budali već slušaj dalje. U tu investiciju ne idem sam. Treba mi kompanjon i tebe sam odabrao kao najpogodnijega. -Daj Jozo ne šali se, pa ja nemam ni toliko da pokrijemo troškove oko dobivanja svih dokumenata a kamo li za nove investicije. -Ali zato imaš završen fakultet i znanje koje će nas uzdići do stupnja onih koje danas nazivamo tajkuni. -Misliš li zbilja da bi mogli zajedno u tome uspjeti. -Ne da mislim već sam siguran u to. -Obzirom da sam bez posla svaka ponuda za zaradu itekako mi puno znači a ova tvoja još i više. X Trebalo je proći pola godine da se poduzeće Joze i Mate zahukta dotle da dobit ide u pozitivu. Zemljište koje su kupili za trideset eura po kvadrati danas vrijedi bar deset puta više. I druge transakcije išle su im na ruku pa su već na kraju godine dosegle do dva milijuna viška. Kad se osjeti taj napredak čovjek dobiva volju za još veći rad onda kad misliš da si postigao silnost stiže gubitak ravnoteže koji sprečava put naprijed. Zbog nastale prepreke stvara se vrtoglavica čiji je uzrok poniranje u mračnu jamu iz koje nema izlaska u koliko odmah ne poduzmeš zaštitne mjere. Pola godine je dug period. Mate je računao da je u tu jamu ugurao sve demone koji su mu stajali na putu i time sprečavali njegov uspon u kome svjesno i bez grižnje savjesti omogućuje svojoj obitelji sretniju budućnost. Ne samo on već i Jozo zaslužili su tu životnu sreću koja je došla kao nadahnuće na koje se dugo čeka. Vjera u Matu bila je ispravna odluka Joze. Uz njega i on se dao u posao sa velikim entuzijazmom. Nastave li tim tempom za godinu dana doseći će vrijednost i deset milijuna eura. A to bogatstvo omogućava im ne samo dobar život već i upoznavanje krajeva o kojima do sada nisu mogli ni sanjati. Jest da je posao naporan. Ponekad rade i po 12 sati dnevno. Do sada nisu imali vremena za opuštanje. Nije ih bio strah zbog posla već zbog žrtvovanja tom poslu koji im oduzima vrijeme za obitelj. Nekim ljudima smeta što drugi postižu uspjeh pa se trude da to prekinu na nemoralan način čime unose nemir i u kuću. Drugi pak taj uspjeh žele iskoristiti za sebe. Svaki novi val tog nemira prerasta i u prijetnju koja ponekad zna biti opasna i

92 po život. Od ovog što je zadesilo njihovo poduzeće Jozo već noćima ne spava. Osjeća da kopni i da je ulog bio promašaj. U jednom trenutku kad je kulminacija bila na vrhuncu obraća se Mati. -Imam dojam da su ti potonule neke lađe pa zbog toga izgledaš ko pokisli miš. Reci što te mori. –mirno ga pita Mate. -Do sada te nisam htio opterećivati tim problemom ali bojim se za našu budućnost za koju ne znam da li nam donosi crne dane ili ćemo i dalje raditi ko i do sada. -Ako je to toliko ozbiljno, zašto mi do sada nisi ništa rekao. Znaš da se ljutim na tebe. Reci o čemu se radi? -Strpi se malo. Prvo ćemo ispiti ove dvije boce piva a onda ćemo raspraviti i tu temu. -Trebam li dovesti advokata dok te slušam ili ćeš to reći u četiri oka. -Ne trabunjaj već prvo srkni ovo pivo. -Evo i to sam učinio i sad je vrijeme da te čujem. -Posjetili su me reketaši koji od zarade traže veći udio i ako im ne udovoljim slijedi kazna. Ti znaš kako oni kažnjavaju. -Sad mi je malo lakše, odahne Mate. Ja već pomislio da je nešto ozbiljnije. Čak sam pomislio da ideš u kupnju veće investicije za koju trebaš posuditi novac od banke a ti o reketašima. Njih će uvijek biti i u koliko ih na smirimo na vrijeme neće stati sve dotle dok ti ne iscrpe i posljednji novčić.- Reci koliko je bilo tih bandita? -Bila su dvojica. -I ti se plašiš te šačice jada. -Vjerujem da uz to imaju i šefove ali i još ljudi koji rade sa njima. Znaš da se banditi organiziraju u skupine kako bi bili jači. -Udovolji im jednom i poslije dolaze sa još većim zahtjevom .Zato to moramo prekinuti već u samom začetku. -Zar misliš da smo nas dvojica u stanju sami to učiniti? -Ako nas je malo angažirat ćemo još ljudi. Sad bar imamo sredstva za to ali ne smijemo popustiti. Napast ćemo mi njih a ne oni nas,.Napad je najbolja obrana. Za početak moramo o njima prikupiti sve informacije a poslije hitro djelovati. Ne zaboravi dan kada smo oba pošli na one moje gonioce. Tako ćemo sada i na ove. Jozi se povrati raspoloženje. Uvjeren je sada i on da će uspjeti. X Jozo je stajao kraj prozora i svoj pogled usmjerio u dio grada koji je pred njim. I ako je taj vidik pokazivao ugodnost, unutrašnjost kancelarije ne bi se mogla dičiti istom ugodnošću. Uz moderan namještaj ,TV, kompjutere i druga tehnička sredstva koje zahtjeva današnje moderno poslovanje čini mu se da je prostor premalen i zbog skučenosti bi ga trebalo mijenjati za veći. -Jesi li što doznao u vezi reketaša – obraća mu se Mate kad je upravo stupio u kancelariju. -Moglo bi se reći da ima novosti mada još ne dovoljno. Za dva dana doznat ćemo sve kako najavljuje moj istražitelj a dotle se strpi. Za sad imamo dovoljno vremena i snage da se pripremimo. Ne bi valjalo srljati glavom kroz zid. -Sve mi je to znano. Nema bande kojoj se ne bi moglo stati na rep. Jedino se moramo paziti da u to nije umješan i kakav političar ali i policija. Ja sam se tek

93 riješio jedne bande a evo već je na pomolu i drug a koja samo čeka da te zalije benzinom i potpali šibicom. Nadam se da ćemo ih u tome na vrijeme spriječiti. Po zakonu pravda je na našoj strani. Samo tko danas u državi još poštuje taj zakon. x Mati se dopala večera koju je servirala Mira.Za razliku od nedavno kada su oskudijevali u svemu ovaj put je hrane bilo u izobilju. Od različitog mesa do poslastica svih vrsta i voća bilo je u izobilju. Životni standard porastao im je toliko da u ničemu nisu oskudijevali. Kad je Mara opazila zadovoljni osmjeh na njegovom licu prilazi mu stolicom bliže. Bez pretjeranog nametanja ova privlačna žena izražavala je umiljatost kojoj bi mogle pozavidjeti mnoge. Dočim se približila hvata ga za ruku koju začne milovati. -Dočim me toliko miluješ petpostavljam da je po srijedi nešto što će me olakšati za koji euro. -Griješiš, ja se uvijek prema tebi odnosim sa istim poštovanjem samo me tvoj posao sprječava da se više zbližimo, a ponekad mi toga fali. -Još malo i uposlit ćemo jednog koji će vršiti ulogu poslovnog direktora i tada ćemo biti više zajedno. -Jedva čekam da se to ostvari. -I gdje sada tratiš vrijeme dok mene nema? -Najviše se družim sa Jozinom suprugom. Dok sam boravila kod nje ispričala mi je da imate problema na poslu sa reketašima. Je li to istina? -Ne brini o tome. U poslu je uvijek problema i ako nema jednog dolazi drugi. Ne misliš li valjda da i drugi to nemaju. -Bojim se za tebe da jednog dana ne nastradaš. -Ne trebaš se plašiti. I sam se znam čuvati. A sad kad imamo i novac još i više. -Strah me je da zelenaš uskoro ne izađe iz zatvora pa da nastavi potragu za tobom. -Taj će još dugo čamiti iza brave. Ali takvih zelenaša je kod nas u zadnje vrijeme sve više i ako se riješiš jednog nastupa drugi a to ide sa progresijom. -Kako bi bilo da oko sebe imate plaćene čuvare. -Nastane li veća opasnost, i na to smo spremni. Za sad se još i ti ne opterećuj sa tim problemima. Pusti nas muške da o tome vodimo brigu.. Tvoja briga neka budu djeca i da nam još koji put prirediš ovakvu večeru. -Ko da je nemaš svaki dan, tako govoriš. -Imam, ali nemam svaki dan to umiljavanje ko danas, a to i meni fali. -Govoriš ko da je riječ o osjećanju starosti. -Još ne osjećam starost mada će uskoro i ona doći. Ali pored tebe ja ću se uvijek osjećati mlad, pogotovo ako se budeš ponašala ko danas. Znaj da ću te uvijek voljeti. -Sigurno tako i misliš ili mi to sada samo laskaš? -Popijmo radije ovo piće i onda pođimo u krevet. Tamo će uslijediti nastavak ovog razgovora. X Adresa koju je dobio od jednog poduzetnika, također izloženog nasilju reketaša dovela je Matu pred kuću u kojoj prebiva jedan od tih bandita. Smještena na zemljištu sa malo vrta ograđena žicom ličila je ko i sve druge.

94 Mate je zaobiđe a potom prilazi ulaznim vratima. Nakon što pozvoni ustukne korak nazad i čeka. Kako se nitko nije odazvao pozvoni još jednom. Napokon se iza vrata pojavi žena sa trbuhom koji najavljuje prinovu za koji dan. Dočim ga uoči prvo ga promotri od glave do pete a potom zapita. -Koga trebate? -Tražim gazdu kuće. -Nema ga tu. -Možete li onda vi dati mi informacije? -Što vas zanima? -Prodajete li vi ovu kuću ili sam možda pogriješio pa je netko u susjedstvu taj. -O gospode, otkud vam ta glupa ideja da bi prodavali ovu kuću. -Rekli su mi da se obratim gazdi i zato sama došao na ovu adresu. -A da vi niste neki novinar pa samo idete okolo kako bi došli do informacija. -Ni govora, evo vam moja punomoć. Ja sam samo skromni službenik firme koja se bavi nekretninama i nemam nikakve veze sa novinama. Danas već lutam cijeli dan a još nisam zaradio ni lipe. -Tko vas je to poslao do nas? -Par kuća odavde jedan stanar mi je rekao da gazda ove kuće poznaje sve one koji se bave nekretninama i da ću od njega sve doznati što me zanima .Uz to da bi i ovu kuću prodao. -Vražji klipan. Ako je zamislio i ovo prodati a poslije sve zakartati grdno se vara. Bez mog potpisa to mu neće proći a ja ću prije krepati nego to učinim. Ovaj put se je prešao. Opet se zagledava u Matu. -Čini mi se da ste ipak pošten. Djelujete iscrpno, uđite pa ćete nešto popiti. -Znate da bi mi jedno piče prijalo na ovoj vrućini. Unaprijed vam hvala na ponudi. -Zbog pića vas i zovem ali i zato da ne vučemo poglede susjeda koji jedva čekaju da poslije pričaju. Odmah će naći temu za ogovaranje a ja jadna ni sebe ne stignem utješiti s ovim stomakom. Dočim su sjeli za stol Mate zapazi pepeljaru punu čikova. Žena je opazila njegovo zapažanje pa brzo sklanja pepeljaru. -Jutros su tu bili njegovo prijatelji Dugo su pričali i pravili neke planove samo ja nisam ništa slušala. Popilo se i puno piva i još je nešto ostalo. Jeste li za jednu bocu? -Ako imate, rado. Mate ispija gutljaj a potom se zagledava po sobu. Uočava da imaju novi TV uz sve druge nove tehničke aparate što znači da su dobro stojeći i da imaju novac. -Mnogo toga promijenilo se u zadnje vrijeme. Ti tipovi koji ga posjećuju baš mi i ne djeluju časno, prije bih rekla da su mafijaši nego obični ljudi. I od kad se s njima spanđao donosi puno para u kuću. Upravo je to razlog da me je strah a sa ovakvim stanjem ako mi još i kuću proda kuda ču sa dvoje djece. -Ne viđam djecu u kući. -Kćerka mi je kod matere a drugo dijete samo što nije došlo. -Možda je njegov posao častan i ne misli ništa loše. -Ako ne misli on ,to ne bih mogla reći za onu dvojicu koji su nedavno došli sa robije. Već po izgledu liče na kriminalce i kud se baš sa takvima našao. A do sad je uvijek

95 imao dobro društvo. Dok se oni nisu pojavili i svima nama je bilo dobro. Dočim su oni došli u kuću sve ide naopako. -Dobar život ne znači i lijep. Ljepota zna biti i svirepa ali dobrota ostaje zauvijek. Vidim da ste dobra žena i rado bih i dalje pričao sa vama ali posao me zove. Danas bih ipak želio zaraditi bar koju kunu. -Otkad se ovaj moj spanđao sa tim banditima više mi nitko ne dolazi u kuću. Čak ni susjedi i vi ste mi od dugog vremena prvi gost. Lijepo je bilo malo popričati sa vama. Kad naiđete ovim putem, dođite ponovo na pivo. -Hvala lijepo, bit će mi drago da vas posjetim. Obećavam da ću vas doći posjetiti pa da vidim prinovu. Vjerujem da joj se i vi veselite. -Ako vam moj muž može ikako pomoći naći ćete ga u gostionici ispod stadiona. Tamo boravi po cijele dane i vjerojatno je i sada unutra. -Je li ovaj na slici vaš muž? -Da to je on iz vremena dok se još bavio poštenim radom. -Bit će vam on opet onaj stari, ne brinite. -Kamo sreće. Badava mi njegov novac kad živim u strahu da mi ne dovede policiju za vrat. -Idem sada. Hvala na pivu i do skorog viđenja. Mate se po novo nađe sam na ulici. Čudio se sam sebi kako je uspio dodvoriti se domaćici. Postigao je cilj i sada čak zna i više nego je očekivao. Grad doživljava demografsku eksploziju. Zbog privrednog buma budi se i pohlepa previše ambicioznih tipova čije su mogućnosti za pljačku i prevaru prevazišle nezapamćene mogućnosti pa se broj bogataša iz dana u dan drastično povećava ali na račun tuđe imovine. Nekada sitni kriminalci danas ustupaju mjesto profesionalcima a oni se udružuju u bande koje si prisvajaju dijelove grada kao da je to njihovo vlasništvo. Uz to javlja se još i iskorištavanje prostitucije, raspačavanje droge, kocka, krađa osobnih vozila i drugi prijestupi koji zabrinjavaju javnost. Objektivno rečeno radni ljudi su nezadovoljni. Minimalna plača ne pokriva ni trećinu životnih potreba pa se stoga ide na rad na crno samo da bi se preživjelo. Jasno da je u takvim uslovima i rad bez motiva a krađa se prenosi čak i na one za koje se nikad ne bi moglo reći da su lopovi. Od svega zabrinjava da se ljudi sve više naoružavaju. U gradu vlada uvriježeno mišljenje da muškarac bez oružja i nije pravi muškarac. To oružje bilo hladno ili vatreno potiče na krađu uz nasilje a roba se ilegalnim putovima dostavlja do tipova koji zbog svojih psihosomatskih sklonosti nisu ni svjesni što imaju u rukama. Očito da se u takvom okruženju javljaju i bande reketaša. Po uzoru na ove javljaju se i maloljetničke bande koje izazivaju tučnjave, podmeću požare, kao i druga dijela svjesno ne poštujući zakon. Ironično je da do 21 godine starosti ne mogu odgovarati sudski već za kaznu dobivaju s amo nadzor do kojeg im je stalo jednako ko do lanjskog snijega. Zbog toga valjda i policajci primaju male plaće a kakva plaća takav i rad. Ipak to ne bi smjelo biti razlog ne izvršavanja svojih dužnosti. Kad bi se mladima nakon škole omogućio posao koji je dostojno plaćen i da omogućuje pristojan život smanjio bi se i broj kriminalaca. Ali sve dotle dok su enormne razlike u primanjima nema zadovoljstva u društvu. Što reći da nogometaš ili pjevač imaju po sto puta veće plaće od profesora koji im je omogućio to znanje.

96 Danas se ne cijeni znanje ni stručni rad. U takvim okolnostima ne ćudi da se isplati kriminal. Pogotovo kad se još zna da se za to dobiva samo minimalna kazna. Ostaje jedino da se kriminalci sami obračunavaju kad žele ostvarivati pravdu. I dok se ne poveća životni standard i znanje ljudi putem škole i dalje ćemo imati takvo stanje na žalost. X Gostiona kod stadiona potiče od dana kad je izgrađen i stadion. Ambijent je smješten u sredini gdje je uvijek posjetilaca sumnjivog izgleda. Naoko malen prostor ima tri sobe za goste. U jednoj se obavlja samo kockane, u drugoj banditi sastanče i spremaju planove za svoje akcije dok je treća rezervirana za piće i opuštanje. Obzirom da je prostor udaljen od kuća i da posjeduje veliko parkiralište to je zato i idealno mjesto za okupljanje tipova sklonih izgredima, tučnjavi i drugim vidovima abnormalnog ponašanja. Parking predstavlja i idealno mjesto za obračun bandi, a pogotovo navijačkih skupina poslije utakmice. Ako se na stadionu ne prolijeva krv onda se to čini ovdje. To što će poslije netko nastradati ili će biti uništen nečiji automobil uz štetu i na okolnim zgradama koje se nalaze na putu sve do centra grada nitko ne brine, Razbijanje je ujedno i dio spektakla poslije utakmice pa bez toga ne ide . A sve to narod plaća dok vlast pere ruke poput Poncia Pilata. Mate pomišlja da bi od muža trudne gospođe mogao doznati više o bandi reketaša. Neće se izlagati kušnji kako ga ne bi odmah otkrili što bi po njega moglo biti i kobno. Muža trudne gospođe sada zna a uz njega će valjda upoznati i one druge. U ovo vrijeme gostionica baš i nije imala puno posjetilaca. Dočim je prispio do šanka naručio je pivo. Nakon prvog gutljaja odlaže čašu i promatra posjetioce. Ne uočava onoga kojeg traži. Ne smije nikoga pitati jer bi tako na sebe navukao sumnju. Zato odluči čekati. Nije dugo potrajalo kad se pred gostionom zaustavlja bijeli mercedes iz kojega izlaze tri tipa. Odmah po zatvaranju vrata na autu ulaze u gostionicu. Dočim su ušli sjeli su za jedan stol. Istovremeni Mate odlazi u WC. Odmah je prepoznao muža trudne žene a to mu je dalo do znanja da su njegovi pratioci ona dva bivša robijaša. Dočim ih je malo bolje zagledao uočio je da su to upravo oni batinaši koji su ga isprebijali na putu do zelenaša. Čudio se da više nisu u zatvoru, ali da ga ne prepoznaju sklonio se u WC. Sada je u gadnoj situaciji pomisli Mate. Čim ga ovi prepoznaju ne gine mu osveta. Zbog toga im se ne smije izlagati. Čekat će, sve dok se ne udalje. No to bi moglo i potrajati a boji se da tko ne zapazi da se tu previše zadržava. U tom razmišljanju odjednom se otvaraju vrata WC-a Mate odahne kad ugleda nepoznatog čovjeka. Poveseli se da to nije ni jedan od one trojice. Dočim je nepoznati čovjek ušao u kabinu Mate polako proviruje kroz vrata i gleda stol na kome još sjede ona trojica. Istog časa prilazi im još jedan. Neko vrijeme su razgovarali a potom se svi podižu sa stolica i odlaze u posebnu prostoriju gostionice. Da se ne vrate Mate iskoristi tren i brzo napušta prostor a tada prilazi do svog automobila odakle se upućuje prema gradu. X

97 Prvi datum u mjesecu dan je kada reketaši dolaze po svoj danak. Svi okolni stanovnici već u naprijed znaju čiji se to automobil zaustavio pred Jozinom firmom. Upućenim građanima poznato je i to da u sadašnjem vremenu nitko im ne može dokazati krivnju. Svako tko bi to učinio bio bi osvećen na neki način pa se zato nitko ni ne usuđuje umiješati u zaštitu oštećene stranke. Jedan od dvojice batinaša ostao je kraj automobila dok su ostala dvojica ušli u Jozinu kancelariju bahato i bez kucanja kao da se radi o gostionici a ne privatnom posjedu. Kad ih je ugledao Jozo i dalje smireno sjedi na svojoj stolici. -Jeli ti drago što nas vidiš, upita drugi batinaš i pri tom se cinički smije. Vidim da si spreman na suradnju i da ne gubimo vrijeme stavljaj novac na stol. Jozo se pravio pokunjen što je trebalo značiti da će izvršiti bez pogovora svaku naredbu. Polako otvara ladicu svog stola i zagledava u unutrašnjost ali još uvijek ne vadi novac. Batinašu to nije bilo po volji pa se izdere. -Slušaj ti glupane, budeš li i dalje odugovlačio sa tim tvojim kretnjama natjerat ćeš me da te požutim na drugi način. Jozo više nije čekao da ovaj i dalje prijeti. Na brzinu iz ladice izvlači pištolj i usmjerava ga u grudi bandita. Istog časa iz ormara izlazi i Mate sa željeznom palicom u jednoj a pištoljem u drugoj ruci. Čuvši da se iza njega nešto kreče bandit okreće glavu. Još nije stigao ni da uoči o kome se radi a željezna šipka mu se sruči na glavu. Bandit pada na tlo i kad uvidi da slijedi novi udarac podmeče ruku. Tog časa i jaukne od bola kad osjeti da mu je udarac polomio obje kosti na podlaktici. Izbezumljena pogleda tek sada prepoznaje Matu. -Mislim da znaš što te još čeka ako i pomisliš na bilo kakav otpor, reče Mate oštro. -Nemoj me dalje tući, neću nikad više nasrtati na tebe kunem se. -A ti, obraća se mužu trudne žene. Imaš li ti na to što reći? -Ne molim vas nemojte me tući, ja sam samo pomoćnik i nemam čak ni oružje. - Jozo, sad možeš spustiti pištolj i uzeti lepljivu traku. Dobro ćeš ih vezati a potom zna se kuda ćemo s njima -Ako nas ne oslobodiš doživjet ćeš osvetu. Valjda znaš da nismo sami, reče batinaš. Potom pokušava da se ustane. Mate ga preduhitri te još jednom opali željeznom šipkom preko leđa. Ovaj od bola ponovo jaukne. -Govorio si o nekoj osveti. -nisam mislio. Mate mu ne da dovršiti rečenicu već ga šipkom ponovo udari po slomljenoj ruci. – Ovo ti je za pomisao na osvetu i spomeneš li ju još jednom neću imati milosti da te dokrajčim, je li ti jasno? -Je, je samo me više ne udaraj. -To ti je samo odgovor na tvoju prijetnju i da znaš što će te snaći budeš li se i dalje sa svojom bandom uplitao u naš posao. -Rekao sam da nismo sami. -Ne brini i o ni će doći na red a dotle uživaj u svom položaju ovako sputan i nemoćan. Budem li vas vidio još koji put onda neću štedjeti .Odmah ću vas poravnati sa zemljom. -Pusti nas i ostavit ćemo te dalje na miru. -Pa ti si prevelik optimist.

98 -Jozo, imaš li ti što dodati na ovo? -Dok se ne cereka onako zlobno kao kad je došao ja ga ništa ne razumijem. Batinaš na to samo spusti glavu. Prvi batinaš za to vrijeme nestrpljivo je čekao u automobilu. Učini mu se predugo to čekanje pa nervozno napušta automobil i ulazi u Jozinu firmu jednako tako bahato i bez straha kao da je to njegov posjed. Iznenada zastane kad na tlu ugleda vezane trakama svoje pajdaše. Nije stigao ni da se okrene kako bi doznao razlog te promjene kad mu se na glavu sruči Matina šipka. Ovaj put udarac je bi sprijeda i banditu pukne nosna kost. Dočim je došao sebi otvara oči i uočava da i on sjedi na tlu uz ostalu dvojicu vezan lepljivim trakama. Kad je ugledao Matu protrne od straha. Tek tada osjeti bol na nosu. -Joj što si mi to uradio. Na tržnici kad smo te lovili već si mi jednom polomio nos i sada si to učinio ponovo. -Budi sretan što sam te ostavio živog. I nastaviš li i ti kao tvoj pajdaš prijetiti morat ću ti zadati po nosu i treći udarac samo taj će biti daleko žešći. -Sve ćemo prihvatiti samo nas oslobodi, vapio je od straha. -Nakon tako uvjerljivih riječi ne samo tebe već i tvog partnera trebao bi vas ipak pustiti. I da znate da bih to i učinio ali tada bi ispao lažov jer sam policiji dao obećanje da ću vas predati njima. Pogriješio bih da postupim drugačije. Jedino sam pogriješio što sam policiji obećao dva bandita a vas je tu trojica. Zbog toga da ne ispadne greška jednog od vas trojice morat ću ostaviti ovdje i riješit ga se zauvijek. Pa onda da odmah utvrdimo koji će to biti. Mate vadi dva novčića i baca ih u zrak a potom hvata obim dlanovima i okreče. Ispalo je pet. Pa da onda brojim od lijeva. Jedan dva...pet. Na tebi je da ostaješ tu. –pokazuje na muža trudne žene. -Nemojte molim vas. Ja sam danas prvi put u takvoj akciji i nisam nikada ništa loše učinio. Strah od pogibelji toliko ga je izbezumio da je odjednom počeo govoriti i neke nesuvisle riječi. -Ne ušutiš li i ti ćeš dobiti šipkom po glavi, zaprijeti mu strogo Mate. Potom ga grubo hvata za ramena i odvuče u drugu sobu a kad se vratio prihvaća se telefona. Nije dugo trebalo da dođe policija. Odveli su dvojicu batinaša. Kada se policajci udaljiše Mate prilazi do trećeg bandita. -Nemojte mi nauditi molim vas, sve ću vam priznati samo me ne kažnjavajte. -Ne deri se već dobro slušaj. Neću ti ništa. Pustit ću te da pođeš do žene koja sada čeka na porod. U takvim prilikama trebaš joj biti na ruku, ali zapamti, ako čujem da se i dalje baviš kriminalom pronaći ću te a tada ti ne gine ono što sam namijenio i onima dvojici. Tada sa njega skida lepljive trake. -Što čekaš, briši jer ako se policija vrati nećeš više imati te prilike. X Na putu koji vodi prema Elizabetinoj kući Mate se polako vozi u svom skupom automobilu. Zaustavio se na mjestu gdje se skupina ljudi okupila oko čovjeka koji leži na cesti. Nakon što je parkirao svoje vozilo izlazi te prilazi skupini. Istog časa i dva policijska automobila prilaze do mjesta nesreće. Mate se skameni kad u osobi koja leži na tlu ugleda vođu bandita. Rupa na čelu govori da je stradao od metka iz pištolja a ne zbog saobraćajnog udesa. Metak je sigurno bio upućen od profesionalca suprotne strane mafijaša Čudi se da je bandit ponovo u gradu gdje ga

99 vreba ne samo druga strana mafije već i policija.. Ovakvi ljudi se izgleda ne plaše ni kazne ni zakona a to što sada leži tu mrtav već je odavno zaslužio. Jedino ostaje tajna otkud je bio sam kad ovakvi uvijek idu sa zaštitarima uz sebe. Lista onih kojima je naudio i koji su spremni na osvetu je sigurno podulja a samo jednom se izgleda pružila mogućnost tog zadovoljstva. Dok je razgledavao tijelo zločinca jedan policajac prilazi masi i rastjerava ih podalje od tog mjesta. Druga dvojica stavljaju potom traku oko žrtve. Mate se više nije tu želio zadržavati pa se vrača do svog automobila. Na prvom semaforu skreće autom u ulicu i dočim pronađe slobodno mjesto parkira automobil a tada dvije plastične vrećice u kojima se nalazi po pedeset tisuća eura smješta u poslovnu torbu i potom pješice prilazi kući čiju adresu ima upisanu na ceduljici. Uz novac nosi i pismo u kome se opravdava što je novac posudio na tržnici kad ga je prisvojio od nepoznate gospođe. Sad će novac vratiti uz kamate. Neće ga dati u ruke već e ga pokušati strpati u poštanski sanduk a potom će poći do crkve da se još jednom zahvali bogu što je i to obavio a onda će sigurno zadovoljan napustiti ovaj kraj. Dok je s napetošću prilazio kući sa brojem 18. nije bio siguran je li gospođa kod kuće. Odjednom zadrhti. Što ako je nema pa netko drugi zaviri u poštanski sandučić. Ne smije ga nitko uzeti osim vlasnika, zato mora naći neko drugo rješenje da ga preda. Razmišlja o posljedicama ako ga gospođa prijavi policiji. Možda je ipak red da joj se usmeno opravda. Ovdje nije riječ o pljački već o povratku novca i to bi se trebalo tretirati kao dobro djelo. Situacija u kojoj se našao zbog zelenaša prisilila ga je na taj čin prisvajanja novca. To je razlog da je odvažno odlučio predati novac u ruke. Prilazi vratima i pozvoni. Nakon par sekundi javlja se ženski glas: - Tko je! -Poštar! Starija žena otvara vrata. Mate odmah u njoj prepozna vlasnicu. -Vi ste gospođa Ankica. -Da jesam ,o čemu s radi? -Ova poslovna torba upućena je na vas i moje je da vam ju predam. -Šta je to u njoj. -To vam ja ne znam .Ne bih ni smio znati. Važno je da sam obavio zadatak. -Hvala vam lijepa. Možda ste voljni nešto popiti. Da uđete malo. -Ne hvala, još imam dosta posla danas i zato moram poći da obavim i druge poruke. Dočim se udaljio Mate zadovoljno odahne. Prilazi kolima i polako se vrača istim putem odakle je i došao. Na mjestu gdje je smaknut vođa bandita policija je još uvijek obavljala očevid. Sada su uz ove u uniformi prisustvovali i forenzičari u civilu. Grupa znatiželjnika sa veće udaljenosti pratila je prizor događanja. Kad ugleda prazno parkirno mjesto zastane da i on još malo prati tok događanja. Mati je jasno da policija nikada neće pronaći pravoga krivca ovog nasilnog čina, ipak moraju obaviti formalno svoj posao. Njega više nije zanimalo što će dalje učiniti .Na koncu to je briga policije .Glavno je da se i on riješio jedne brige. To ga je potaklo da se udalji dalje odavde i da konačno zaboravi sve ovo što mu se danas događalo. Dok je pokretao svoj automobil odjednom zagleda njemu dragu osobu. Hodala je sama po nogostupu u pravcu gdje se i on nalazi. Brzo zaustavlja auto i ponovo se vrača na parkirno mjesto te čeka dok ne pristigne ta osoba do njega. Na par metara od automobila kad je stigla Mate otvara vrata i poviče:

100 -Elizabeta! Dočim je čula svoje ime zastane a onda trkom prilazi do auta. Istog časa i Mate izlazi van i hita joj u susret. Suznih očiju ona mu pada u zagrljaj a potom uslijedi nekoliko uzastopnih poljubaca. Kad su se konačno odvojili u oboje se primjećivala radost susreta. Još uvijek držeći ga za nadlaktice Elizabeta nije smogla riječi da što kaže. A onda reče: -Ne mogu isključiti osjećaje od radosti što te vidim pred sobom. -Zar misliš da je meni drugačije. -Ne govori još ništa dok ne dođem k sebi. Za glavu viši Mate je promatra a potom privlači k sebi. Pogladi joj kosu a potom ponovo poljubi . -Prošlo je pola godine od kad te nisam vidjela. Sigurno imaš novosti koje bih rado ćula. -I ja bih volio ćuti što si ti doživjela u ovo vrijeme. -Ona ga potom poljubi.- Je li ti ovo dostatan odgovor na tvoje pitanje? -Mislim da te ni do sutra ne bih želio puštati iz zagrljaja koliko se veselim tvojom pojavom. No da ne bi toliko privlačili pozornost prolaznika najbolje je da sjednemo u kola gdje možemo nastaviti tamo gdje smo stali. Čim su se udobno smjestili na sjedalice automobila opet se pogledaju a potom ponovo grle i ljube. Kad se odvoje on ju upita: -Što ti tražiš u ovom kraju? -Pa ja tu stanujem. Iza semafora prva ulica desno. To saznanje Matu malo trgne ali ne reče ništa već i dalje pita. -Prvo me zanima je li mala Tonica obavila operaciju i kako je uspjelo. -Na žalost još to nije obavljeno. Čekali smo završetak parnice na sudu ali došlo je sa odbijenicom i sada dok se ne riješi žalba opet smo na čekanju. Radije mi reci kako je tebi. Uviđam da imaš novi auto i to veoma skup pa zaključujem da ti posao ide dobro. -Iskreno rečeno ne mogu se požaliti. Uz to sada bi mogao pomoći i tebi da konačno obaviš tu operaciju kćerke. Reci samo koja ti je suma potrebna i ja sam spreman da ti ju uručim. -Hvala ti lijepo, dao si mi već dosta i ne mogu te više opterećivati. Najžalosnije je da smo imali novac. Majka mi je nosila sto tisuća eura u banku da uplati za operaciju. Tom prilikom pošla je prije do pijace da kupi kakvo voće i tamo su joj ukrali torbicu u kojoj je bio novac. Interesantno da su lopovi torbicu sa dokumentima ostavili poslije u crkvi a novac su zadržali. Dobro je da smo bar i to našli. To je bilo u onoj crkvi gdje smo se nas dvoje upoznali. Mate se trgne od iznenađenja. Odjednom opazi nelagodu u svojim prsima. Osjeti kao da mu je netko zabio nož u srce. Srećom to je trajalo kratko .Opet osjeća poboljšanje kad pogleda Elizabetu. Tek sada uočava sličnost između nje i gospođe Ankice. Ma je li moguće da sam tu žalosnu stvar učinio osobi koju nosim u svom srcu kao najdražu uz moju obitelj- upita se snuždeno. -Što ti je odjednom. Na trenutak si se toliko promijenio kao da ti je slabo. Čak imam dojam da ni ne pratiš to što ti govorim. -Oprosti, odjednom sam pomislio na posao i obaveze koje me još danas vežu. -Žao mi je ako te ja zadržavam.

101 -Daj Elizabeta. Kako bi me ti zadržavala. Više sam se obradovao tvojoj pojavi nego da sam dobio glavni zgoditak na lutriji. -Ako je to istina onda se moramo uskoro ponovo naći ali tada bez opterećenja i prijateljski ako ti to još uvijek nalaže savjest. -Naći ćemo se ne brini. -Reci mi kakva je ono gužva na cesti iza nas. Uviđam i puno policajaca. Je li tko pregažen. -Ne, drugo je po srijedi. Kad čuješ o čemu se radi vjerujem da ćeš se i obradovati. -Sad me zbilja zanima što je po srijedi. -Netko je upucao onog vođu bandita koji je mene tražio onaj dan kad si me ti spasila. -Žalosno je kad netko umre ali vjeruj da se ovaj put ne pridružujem žalosti. Taj bandit odavno je već to zaslužio. -Slažem se s tobom jer i ja osjećam isto. -Morala bih poći. Znam da se i tebi žuri obavljati posao koji te čeka Nadam se da ćemo se uskoro vidjeti pa ćemo nastaviti ovaj razgovor. -Ako imaš vremena nađimo se već sutra u ovo isto vrijeme i na istom mjestu. -Kad sam mogla bez da te vidim izdržati pola godine valjda ću moći i do sutra. -Onda se vidimo. Da te odvezem do kuće? -Ne hvala. Tu sam blizu. Već sam ti rekla a želim da još malo razgibam noge. Prva ulica desno iza semafora na broju 18. Tamo stanujem. Toliko da znaš u koliko dođe do kakve slučajne promjene gdje da me potražiš. Sve dok se nije udaljila iz vidokruga Mate ju je pratio pogledom. X Na usnama gospođe Ankice zaigrao je osmjeh kada je otvorila poslovnu torbu i u njoj pronašla novac uz pismo. U prvi mah pomislila je da se radi o novcu kojeg šalje Osiguravajući zavod. Vjerovala je da se žalba riješila u njihovu korist i da je to sada odšteta koju će iskoristiti za Tonićino ozdravljenje. Namjeravala je poći do dućana ali sada kad je novac tu sačekat će Elizabetu da joj saopći veselu novost. Unatoč uzbuđenja osjećala se ugodno. Još je jednom prebrojala cijelu sumu a onda uzima novac i prislanja ga na prsa od radosti. Tada polako odlaže novac u torbu i zagleda pismo. U mislima tome nije puno pridavala važnost. Vjerovala je da je to obavijest Zavoda koji navodi sumu kuju su dostavili. Da ne ošteti pismo uzima nož kako bi otvorila kovertu. Dočim je obrezala po rubu vadi pismo. Od iznenađenja prosto ne vjeruje da joj se to događa. Najprije odlaže pismo kako bi se smirila a potom ga ponovo uzima u ruke. Ipak ga neće i dalje čitati. Čekat će dok ne stigne Elizabeta a onda će to učiniti zajedno. Mala Tonica još uvijek spava .Kako ne želi poći do dučana ne treba ni susjedu zvati da pripazi na malu dok se ne vrati. Radije će čekati na povratak Elizabete. Boji se da i njoj ne dođe slabo kad uoči novac kojeg je primila. Odluči zato da novac koji je u torbi spremi te da polako pripremi kćerku na iznenađenje. Taman kad je htjela to učiniti u sobu bane Elizabeta. -Mama, kakav je to novac na stolu , upita iznenađena. -Prvo sjedni i poslušaj a onda ćemo govoriti o tome. -Reci mi tko je donio taj novac?

102 -Donio ga je poštar. Bar se tako predstavio. U prvi mah pomislila sam da je poslat od Osiguravajućeg zavoda. Ali nije. -Od koga je onda ako nije od njih. -Od lopova koji mi ga je ukrao na pijaci. On kaže da ga je samo posudio i da mi ga sada vraća Zahvaljuje na posudbi koja je spasila njegovu obitelj. U protivnom našli bi se na ulici i tko zna kako bi tamo preživjeli. Sad kad se obogatio vrača mi ga uz kamate i moli me za oprost grijeha. Uostalom što ja tebi to pričam. Evo ti pismo pa ga sama pročitaj. Elizabeta uze pismo i već nakon prvih redaka uzdahne. Onda nastavlja i kad odloži pismo na stol reče:-Crni Mate, tko bi rekao da si ti bio taj. -Što to govoriš kćeri? -Ništa samo iskaljujem bijes što je pola godine zadavao mi toliko briga.. -Nisi mi rekla kako je prošlo na sudu. -Kao obično. Znaš da se ne može protiv rogatih. Tko zna hoćemo li ikada ostvariti pravdu. -Znala sam da će tako ispasti. No sada kad imamo novac red je da konačno i Tonica dođe na svoje . Elizabeta prilazi prozoru. Osjeća da joj srce lupa od uzbuđenja. Što se tiče Mate ne zamjera mu .Tim činom spasio je sebe i svoju obitelj a nama to čekanje nije puno naškodilo. Ipak malo mu zamjeram i to ću mu sutra reći. Radujem se što smo mu pomogli i da pokrene posao a opet pitam se je li to bio način .Možda i je. No za sada neću više o tome razmišljati. Bez obzira na sve ipak se veselim da ga sutra vidim a to jedva čekam. X Isprativši Elizabetu Mate i dalje sjedi u svom automobilu i tupo zuri ispred sebe. Zavaljen na sjedalici misli mu se roje u glavi. Istovremeno osjeća da mu srce sve snažnije lupa. Ne, nije to nikakvo uzbuđenje, čak bi trebalo biti olakšanje. Možda je krivac i ova vrućina. Odvezuje i popušta kravatu. Želio bi nastaviti vožnju ali u ovakvom stanju odluči da još malo počeka. Još uvijek ne može shvatiti da je izvršio krađu od najmilije mu osobe koju jednako voli kao i svoju obitelj. Nadao se da će kad vrati novac i prestati tiještenje. No što reći Elizabeti kad je sutra vidi. U svakom slučaju njegovo duševno stanje se poremetilo od kad je doznao tko je vlasnik torbice. Vjerojatno je to i razlog stanja u kome mu srce ne prestaje udarati. Čeka ga i posao a treba poslije misliti i na obitelj. Treba poći odavde. A onda mu ponovo u misli dolazi Elizabeta. Ona mu je bolna misao koju ne može izbiti iz glave. Da li mu je dodijelila nju sudbina, ili je to samo prolazni hir koji će još neko vrijeme potrajati ili je drugo po srijedi. Još uvijek zuri ispred sebe. Odjednom osjeća kako mu se vrti u glavi. Trajalo je to neko vrijeme kad se sve prekida i on pada u nesvijest. Tijelom se naslanja na volan čime se uključuje u rad i sirena. Glasno trubljenje privlači do auta i dvije djevojke koje su se tu slučajno našle . Dočim su prišle do automobila jedna od njih otvara vrata i obraća mu se. -Gospodine, je li vam slabo? -Vidiš da te ne čuje jer je u nesvijesti , reče druga. Prva djevojka ga pokuša odvojiti od volana. Dočim to učini i sirena prestane trubiti. No Mate umjesto da se budi pada na drugu sjedalicu.

103 -Ovome je jako slabo, što ćemo sada? -Ti ostani kraj njega a ja idem po jednog policajca iz one grupe .Valjda će htjeti doći pa neka oni poslije preuzmu brigu o čovjeku kojemu izgleda treba bolnica. Ubrzo se vratila druga djevojka s policajcem. Čim je ugledao Matu pipa mu na vratnoj žili puls. Dočim je završio obraća se djevojkama. -Čini mi se da je ovaj gotov. Da li ga poznajete? -Ne, slučajno smo tuda prolazile i kako je sirena jako trubila prišle smo da vidimo o čemu se radi i ugledali njega kako leži oslonjen na volan. -Dobro djevojke, možete poći a dalje je naša briga za njega. -Što se tamo događa? Da nije u pitanju još jedno ubojstvo? –Pita šef policajaca ovoga koji je pristigao od Matinog automobila. -Ne, nije ubojstvo. Izgleda da se radi o infarktu. U svakom slučaju predstoji nam još jedan uviđaj. -Vrati se onda do tog auta i počekaj da tu završimo pa ćemo se i mi poslije dovući do tebe. Policajac se vraća i zaustavlja kraj Matinog auta gdje će sačekati još jedan rutinski posao. Upravo kad je prispio do auta iz jednog stana u susjednoj kući orila se glasna muzika iz radio aparata; Maja Blagdan pjevala je pjesmu Bijele ruže. x

104

4. KAOS SVUDA OKO NAS

Kao da je sve zamrlo na plavetnom nebu, čistom ko staklo. Jedino se uočavalo žarko sunce koje rasipa svoje tople zrake po vrelom asfaltu stvarajući tako omaru od koje dolazi do isparavanja i znojenja pa oni prolaznici koji se zateknu na ulici hrle na stranu gdje još ima i malo hladovine. Već je bilo kasno popodne kad je Dragan hitao ka svojoj sobici. Prolazeći od kuće do kuće upadaju u oči jedino balkoni ispunjeni ukrasnim cvijećem. Pojedine ulice ispunjene su i drvoredom stoljetnih stabala čije zelene krošnje zadržavaju sunčane zrake pa prolaz ispod njih predstavlja pravi blagodat na ovoj proljetnoj sparini. U gradu kao da je sve zamrlo. Tek tu i tamo susrećete po kojeg prolaznika. Stiče se dojam da su svi njegovi stanovnici pohrlili na more a ostali jedino oni kojima i kupanje u lavoru predstavlja pravi luksuz. Monotoniju ove tišine razbijali su s vremenom na vrijeme zvuci glasnih radio aparata iz pojedinih kuća ili automobila u prolazu. Upravo je kraj Dragana prošao i peti automobil ostavljajući za sobom blagi povjetarac koji je bar donekle rashlađivao njegovo oznojeno tijelo U trošnoj prizemnoj kući gdje je smještena njegova podstanarska soba na periferiji grada nema kupatila pa mu pri dolasku jedino preostaje da se okupa na dvorišnoj slavini. Poprskat će se poput automobila a hladna voda u ovoj žeravici bit će mu poput vlastitog oceana koji okrepljuje dušu i tijelo. Kažu da bi svi ljudi trebali imati jednake uvjete za život, a on ne pamti ni jedan dan kada je imao nečega u izobilju. Nasuprot njemu, drugi od luksuza troše novac na nevažne stvari i pri tom se pitaju čemu novac uopće i služi. Da u slobodnom vremenu ne prione kakvom poslu ne bi imao mogućnosti ni plaćati tu skromnu sobicu, a upravo novac koji mu je uvijek manjkao prisiljavao ga je da pješice svakodnevno prolazi tu relaciju od fakulteta i obratno. Stoga nije ni čudo da je na tom putu poznavao svaku ciglu, svaki kamen, lampu ili kuću tako da bi već i zatvorenih očiju bio u stanju prevaliti put bez ikakvog problema. Zanijet mislima iznenadi se kad ugleda četvoricu maloljetnika. Istrčali su iz zgrade preko puta i nakon par koraka zaustavili nesretnog dječaka od kojih dvanaest godina koji se tu sigurno nije slučajno zatekao. Bez ikakvog razloga srušili su ga na tlo i potom izudarali nogama i rukama po glavi i tijelu. Prije nego je išta poduzeo Draganu se grozio prizor kojeg je promatrao. No, to je trajalo samo dio sekunde a tada je glasno povikao: -Pustite ga ili ću početi pucati po vama.

105 U tren kako su se nasilnici pojavili, tako su i nestali. Jedino je nesretni dječak ostao ležati na vrelom asfaltu ne znajući da li osjeća veću toplinu od užarenog tla ili batina koje je primio. Dragan mu žurno priđe. Ono što je prvo uočio bila je poderana dječakova majica te plavica na lijevom oku i krv koja je tekla iz nosa. Prihvativši ga ispod pazuha Dragan ga podiže a potom još jednom zagleda odmjerivši ga od glave do pete.. -Kako se osjećaš? –upita ga smirenim glasom. -Sada mi je dobro –reče dječak drhtavim glasom. Još uvijek strahujući da će se huligani vratiti i da će opet dobiti batina. -Mene se ne trebaš plašiti, a nadam se da ćeš mi sada moći reći zašto su te ovi mulci izbatinali. -Pojma nemam – odgovori dječak suznih očiju. -Ne bi te valjda tukli iz čista mira. Sigurno si im ipak nešto skrivio, možda još odavno prije. -Ne, prvi put ih vidim u životu. -Kamo si se uputio? -Mama me poslala u dućan da kupim kruh i mlijeko. Pri tome dječak gurne ruku u džep a potom izgovori kroz plač: Ukrali su mi deset kuna. -Hm, mogli su te i ubiti. O bože, zar danas život vrijedi tih bijednih deset kuna. No, ne brini za novac, ja ću ti ga dati a otpratit ću te i do dućana. Više se ne trebaš plašiti. -Hvala vam lijepo, ali ne smijem uzeti vaš novac. -Ne ustručavaj se, nitko to neće znati. -Ne hvala, jedino ako me hoćete otpratiti do moje kuće, bit ću vam zahvalan. Stanujem tu u blizini. -kako te volja. Idemo onda, no što će ti mama reći ako joj ne doneseš kruha i mlijeka. -Ne znam, ali nadam se da će me razumjeti. Mogu li vas nešto pitati? -Pitaj. -Bi li zbilja pucali u njih da me nisu pustili? -Ma daj, ne znam sa čime. To sam rekao tek tako da ih zaplašim i kako vidiš djelovalo je. Stigavši do dječakove kuće Dragan se oprosti i pođe dalje razmišljajući. Tko se krije iza imena ovih maloljetnih napasnika koji se obrušavaju na slučajne prolaznike kako bi se okoristili malom svotom, ostavljajući pri tom svoj pečat krvi i modricama. Prema policijskim izvještajima koje čitamo u dnevnom tisku navodi se da se u ovakvom slučaju ne radi o zločinu. Čak što više tvrdi se da je u ovom području sve mirno i pod kontrolom. Premda se ovim nasilnicima gubi svaki trag oni u ovom trenutku djeluju na nekom drugom mjestu pa njihova potjera ostaje neopažena. Ali da ih policija kojim slučajem i uhvati nema osnove za optužbu jer se radi o maloljetnicima. Je li to onda naša pravda? Pretpostavlja se da zbog ovakvog zakona ti narušitelji uzimaju si za pravo činiti nova zlodjela a da se nitko ne pita kuda to vodi. Još je dugo Dragan preispitivao svoje misli stvarajući u glavi planove kako bi se iskorijenilo zlo da je on na vlasti. Kad bi ti mulci bili zaokupljeni radom, učenjem,

106 sportom ne bi imali vremena za ovo što čine. Zna da su njegovi kolege iz škole bili najbolji učenici upravo oni koji su sudjelovali u najviše slobodnih aktivnosti, dok oni koji nisu imali nikakvih obaveza bili i najveći problemi . Možda nam i molitva pomogne da ne mislimo na ružne stvari već samo na ono što je plemenito čime si olakšavamo ovaj mukotrpni život. Ali što ako čovjek nema vjere u Boga? Tada ne zna ni poštivati a tada teško prolazi u životu. Ova djeca možda i nisu lošija od onih prijašnjih generacija ali su zato lošije okolnosti a one navode na taj čin. Kažu da tko malo radi, mali i ima. Neopravdano je uzimati od drugoga i pri tome sijati strah. Strah trebamo zaustaviti hrabrošću ali i poštenjem, oprostom i vlastitim primjerom. Samo do promjene se ne dolazi odmah. Tek kad dođemo do zajedničke vizije o boljitku bit će nam bolje a to možemo samo ako budemo proizvodili kvalitetne ljude, znanje i organizaciju. Samo rad i red stvorit će nam blještavilo ali to će biti tek onda kada budemo i pravna država. Danas je cijeli svijet zaražen krivom politikom a mi slijedimo taj svijet i to je razlog sadašnjeg stanja. Ne trebamo očekivati od naših političara da stvore poboljšanje. Poboljšanje će doći ako se svaki od nas uključi u njegovu realizaciju ali pri tom poticaj treba dati onom što je profitabilno i dobro. Tada neće biti potrebe ni mogućnosti da pojedinci ili grupe istupaju na ovaj način kao što su to učinili ovi maloljetni nasilnici. Razmišljajući o tome Dragan je od kuće do kuće žurno koračao veseleći se svakom automobilu u prolazu jer je za sobom ostavljao i dašak vjetra, ne vodeći računa da u uzduhu kojeg nakon toga uzdiše uzima i otrov koji šteti tijelu. Ali u milijunskom gradu kakav je Zagreb ne treba čovjek strahovati i od takvih stvari. Ispod njegove znojne majice nalazi se snažno mlado tijelo otporno na zagađenje pa bistra glava i ne misli na posljedice. Danas na cijeloj kugli zemaljskoj nema tako reći mjesta gdje bi se mogao očekivati čisti zrak. Jedino na ovom svijetu vječan zakon jasan je i čist. U njemu nema špekulacije pa tko se dira u taj zakon dao je dušu vragu. I batina ima dva kraja pa tko drži u ruci jedan ostaje i onaj drugi, ali sama batina nije rješenje. Nekada je bilo ono – udari ga po leđima pa će biti pokoran. Danas se batina zamjenjuje novčanom kaznom. Nekome ni to nije pouka da ispravi grijehe. Kažu da je rješenje u istini, a ona je ucrtana u zakon pa tko poštuje zakon poštuje i red a red donosi i pravdu. Zakon nema ni prijatelja ni neprijatelja Dirne li tko u taj zakon okrvavio je ruke i zato treba biti kažnjen. Ali tko sam ja da ispravljam krivu Drinu. Toliko imam briga oko ispita a lupam glavu u zid gdje mogu doživjeti samo posljedice opasne po zdravlje. Otac mi je govorio u vrijeme dok sam bio još malen, da novac kopa blago kojeg nema na zemlji. Kako vidimo jagma za novcem nikada ne prestaje ,pa i danas kao i uvijek tko ima novac ima i zakon u svojim rukama ,a takav zakon mu daje pravo i pravdu pa zašto onda zbog te pravde treba razbijati glavu. U svom razmišljanju stigao je i do svog cilja. Stara kuća u kojoj je smještena njegova sobica izgledala je poput drugih u susjedstvu. Čini se da vlasnici očekuju pomoć države kako bi obnovili stari i dotrajalo. Na tu pomoć čekat će još dugo i svi su izgledi da će se kuća prije urušiti nego ona dođe. Jedino je rješenje uzdati se u se i svojim rukama ućniti nešto u obnovu. Na žalost neki zbog starosti više nemaju ni snage ni vremena učiniti što pa će jedino zub vremena učiniti svoje. Draganu nije važan izgled zgrade već cijena

107 sobe a ona je u ovom dijelu grada znatno niža od onih u centru. Dobra strana sobice je i u tome što je okrenuta prema suncu koje po zimi jedino grije mada po ljeti san se može ostvariti jedino pored otvorenog prozora. Da bi spriječili ulazak mačaka i ostalih životinja, na prozoru je žičana mreža pa soba liči na kavez li zatvor. Njemu ni to ne smeta. Uz dva kreveta i dvije stolice bio je tu i ormar i stolić Dočim je ušao u sobu u njoj je zatekao i svog sustanara Matka, dječaka od četrnaest godina. Dočim ga je ugledao uočio je na njemu šljivu ispod oka. Bacivši knjige na svoj krevet pristupa do Matka, znatiželjno ga pogleda a potom upita: -Koji su te to mulci sredili? -Ovaj put nisu to bili mulci već nastavnik tjelesnog odgoja. -Ma nemoj mi reći. Ipak ne mogu shvatiti da danas još ima nastavnika koji tuku djecu. Zato mi radije reci iskreno tko te je to udario.? -Pa rekao sam da je to bio moj nastavnik tjelesnog. -Hm, mora da si onda jako zgriješio kad si ga doveo u situaciju da primjeni silu. Prosto da rikneš od čuđenja. -Svi smo ga ljutili a samo sam ja dobio udarac. -Još uvijek mi ne ide u glavu da čovjek koji radi sa djecom primjenjuje i silu radi očuvanja reda u dvorani. Valjda postoje i druge metode da se ne koristi batina. I mada je batina izašla iz raja ja se energično protivim njenoj uporabi. Ako već silu moraš rješavati zato da uspostaviš red onda je bar u tjelesnom odgoju zamjeni mnoštvom vježbi koje su ti na raspolaganju pa ćeš pojačanim intenzitetom osjetiti više nego da primiš udarac koji ostavlja čak i trag na licu. Bar ja tako mislimA vidiš Matko sutra ću i ja postati nastavnikom tjelesnog i uvjeren sam da nikada neću udariti učenika ma koliko me on naljutio. Ne opravdavam čin tvog nastavnika ali i ti moraš shvatiti da ni jedan čovjek ne dolazi na posao čist i bez vlastitog opterećenja. Sa sobom uvijek donosi i brige koje su prisutne u njegovoj obitelji, okolini ili u njemu samom a vi učenici ne shvaćate te ljude kao ljudska bića koja možda trpe pa zbog toga i griješe, i umjesto da ga utješite , raspoložite, prihvatite njegove zamisli koje on na satu tjelesnog pruža vama zbog vaše zabave, zdravlja i poduke, vi ga sprječavate i još k tomu ljutite a to nije u redu, je li tako? -Pa jeste, tako je – pokunjeno odgovori Matko. -Stavi si hladan oblog na oko. Trebaš što prije izgledati lijep, a lijepog dječaka i cure lijepo gledaju. Sada si u godinama kad i o tome moraš voditi računa. A sada bi te još zamolio da se prihvatiš čitanja neke knjige kako bi se i ja mogao prihvatiti učenja jer sutra imam važan ispit. Nadam se da ćeš razumjeti i dati mi mir a to je samo malenkost koju od tebe tražim. -Nema problema i ja moram učiti pa ćemo se dati u zajednički posao samo svatko za sebe. Matko je bio daljnji gazdaričin rođak. Roditelji s mu otišli na privremen rad u Njemačku pa su njega ostavili tu na brigu gazdarici dok ne završi osnovnu školu. Bio je dobro dijete i Dragan na njem nikada nije uočio huligansko ponašanje mada je od gazdarice slušao kako iz škole dolaze pritužbe . To je bio i razlog da je gazdarica zamolila Dragana da Matka pokuša okrenuti na bolje. Na žalost Dragan je imao i previše svojih briga i nije se mogao toliko posvetiti Matku. Tu i tamo jedino su popričali a koliko je to imalo utjecaja pokazat će vrijeme.

108

X Sutradan nakon položenog ispita Dragan je odlučio to proslaviti odlaskom na ples Malo razonode da razbistri mozak poslije napornog učenja nikome ne škodi. Po izlasku iz profesorove sobe pohiti do knjižnice gdje susreće svog kolegu Rajka., priznatog i poznatog hrvača- prvaka države. Udubljen u čitanje Rajko nije ni opazio kad je Dragan ušao u prostoriju i stao kraj njega. -Hej štreberu, idemo li večeras na čagu – uz veseli osmjeh Dragan ga lupi po ramenu. -A ti li si to, jesi li položio ispit? -To je i razlog zašto se sada nalazim tu pored tebe. -Ne pitaš se imamo li toliko love za upad. Rajko se uvijek brinuo unaprijed tko će to platiti premda ovog puta bez potrebe. Pri pomisli da pođu na zabavu kao što to čine i drugi oko njih novac je uvijek bila prepreka. Dragan je slikajući studente koji put ubrao neki kakav takav prihod ali on je bio samo za skromno uživanje. Obojica su vlastitim radom i zaradom plaćali svoje školovanje pa zato i malo pamte one trenutke opuštanja koje drugi imaju u izobilju. Obojica su priželjkivali tu upoznati i neke cure. Po izgledu djeluju kao poželjni muškarci koji privlače poglede ženskih i svaka bi im rado pristupila ali u vrijeme kada nemaju ni za kruh znali su da ta veza ne bi dulje trajala i zato i nisu forsirali na njenom ostvarenju. Osuđivali su zbog toga društvo i politiku ali bez pomoći. Rajko je tvrdoglavo vjerovao da će se stanje popraviti. Računao je da će i njemu pripasti dio nasljedstva koje će mu ostaviti baka u Švedskoj. Baki je Rajko bio uvijek drag a kako je bila bogata nadao se da će u svojoj oporuci spomenut i njega pa bi novac kojeg bi dobio utrošio za dostojan život do kraja školovanja. Tješio je i sebe da će mu vrhunski rezultati u sportu donijeti neki prihod. Na žalost sve se to bili s amo ružni snovi. Slične misli zaokupljale su i Dragana ,ali na koncu to su bile samo iluzije a stvarnost je išla putem da zasuku rukave i poslom uz studije zarade za život. Zbog toga njihov šarm bio je i najveće bogatstvo kojeg posjeduju pa bi bilo neopravdano i to odbaciti. -Nadam se da ćemo danas upoznati i neke nove mačke koje će svoje kanđe zariti u naše kože i pitanje je hoćemo li se poslije moći ih otresti Dragan ga nije htio slušati što govori već ga povuče sa stolice a nakon toga obojica izađoše na zrak. X Dočim su stupili na terasu plesnjaka istovremeno obojica zapaze svoju kolegicu Branku. Stajala je naslonjena na ogradu a tik do nje bila je djevojka crne kose i skladno građenog tijela. Dok su njih dvije razgovarale nisu ni zapazile kako im se poput magneta približavaju došljaci. Plesna Terasa bila je ogromna i po svojoj prilici na njoj je trenutno prisutno preko stotinu posjetilaca, uglavnom mladih. Na plesnom podiju ko rafali iz strojnica smjenjivali su se bljeskovi svijetla a već omamljeni i stisnuti jedan uz drugog parovi su se njihali u ritmu taktova plesne muzike. Očigledno da su svi došli ovamo da se u osjećaju ugode naplešu za čitav tjedan.

109 Poslužitelja na ovakvim mjestima nema pa tko želi kakvo piće mora priči do šanka oko koga se već nakupilo mnoštvo pomalo pripitih mladića trošeći tu nemilice ono malo novca kojeg su ponijeli sobom. Po praznim pogledima nekontroliranih posjetilaca moglo se zaključiti da se ovdje konzumira i jača droga od marihuane. -Isuse, uzviknula je ushićeno Branka ugledavši Dragana i Rajka pred sobom. -Danas će se sigurno nebo srušiti ili će se rasprsnuti kakva zvijezda kad ste se vas dvojica odlučili doći na ples -Ne pretjeravaj Branka, radije nas upoznaj sa svojom prekrasnom prijateljicom – reče Dragan. Pretpostavljam sa ste tu došle skupa. Pri tome ne skida oči sa nje. -Uviđam da si već bacio oko na nju a uzgred se i pitam bi li i pristupili tu da nije u pitanju ona. Znam da vas tu nije donijela sudbina pa se zato nadam da ćete i idući tjedan biti gosti ovog plesnjaka a tada ću s puno očekivanja vidjeti hoćete li mi opet prići. Dragan ju je posmatrao dok je govorila ali to je trajalo samo kratko vrijeme a tada opet svoj pogled usmjeri na njezinu lijepu prijateljicu. Promatrao ju je sve dok nije slegnuvši ramenima stidljivo spustila svoju glavu. To je trajalo samo tren a onda opet svoje crne oči usmjeri ka njegovima. Ovaj susret toliko ga je očarao da nije ni čuo kad je Branka rekla: Ovo je moja sestrična Marija. –Tek kad je Marija pružila svoju nježnu ruku prema njegovoj, ko iz sna trže se i čvrsto je stisne zadržavši nešto duže nego je to potrebno. -Jesi li sad konačno sišao na zemlju? –Prenu ga Brankin glas – ili možda još uvijek letiš u oblacima? -Oprosti, nisam čuo što si rekla? -Nisi imao ni šta čuti. Ti jedino čuješ svoje osijćaje koji su ovaj put usmjereni poput strijele prema nečijem srcu. –Rajko, možda je bolje da pođemo potražiti neko piće pa da ovo dvoje prepustimo lutanju oblacima jer kako vidim oboje su tamo i više ih ni maljem ne bi mogli povratiti na zemlju. Dok su se njih dvoje uz osmjeh udaljavali Marija upita: -Zašto me tako gledaš? Neki čudan osjećaj prožimao me čim sam te ugledao. Imam dojam ko da su te sami anđeli donijeli pred moje noge i još uvijek ne znam je li to san ili stvarnost. Marija se na to samo slatko nasmijala. -Vidim da tvoj pogled govori umjesto riječi. A ja osjećam ko da sam oduvijek zaljubljen u tebe. Klimni samo glavom ako i ti osjećaš isto. Djevojka stidljivo i potvrdno klimne glavom. Nakon toga Dragan je hvata u naručje i odvodi do plesnog podija. -Mogu ti reći da savršeno plešeš – reče ona nakon što se iz stiska odvoji malo od njegovog tijela. -Uz ovakvu partnericu ćudi me da i ne letim. Nakon toga ponovo ju privuče bliže sebi. -Ako malo popustiš stisak vjerujem da bi mogla doći i do zraka a on mi je itekako potreban u ovom momentu jer osjećam i da mi srce lupa ko lokomotiva. -Oprosti ali toliko si mi prirasla srcu da osjećam da te nikad ne bi trebao ispustiti iz zagrljaja.. Na trenutak je opusti ali odmah iza tog ona se još više priljubi uz njega. To je sada nešto više od plesa. Sve se odvijalo dalje bez riječi. Jedino su njihovi pogledi govorili i više od onog što treba u ovakvom momentu reći. -Htjela bih da i malo popričamo ali ovako stisnuti i bez zraka za to nismo u prilici-

110 šapnu mu u uho zavodljivo. Istog časa on stane pusti ruke sa nje i tada se slatko nasmije. I ona se nasmije a potom pođe do mjesta gdje su se prije nalazili. Dragan ju je na maloj udaljenosti slijedio i ushićeno zurio u njezino tijelo. Dočim su zastali kraj ograde terase Marija reče: -Onih dvoje još nema. Sigurno im treba dugo čekanja za piće. -Što ako su zaokupljeni drugim poslom. -Hoćeš reći da bi i mi trebali zaokupiti se tim poslom, bar dok ih nema. -Misliš sa prodajom čarapa? Oboje se nakon tog nasmiju. Šta misliš kad bi svi posjetioci koji su došli ovdje zbog plesa na glave nabili čarape, bi li poslije tko pošao u prljav posao. Ona se malo snebiva odgovoriti a onda reče: -Mislim da im vrijeme ne bi išlo na ruku. Sada je noć a po noći u bankama nema nikoga, zato tu nabijati čarape sasvim je besmisleno i ne vodi ničemu. -Možda za neke i ima razloga. Dok se stišću jedan uz drugog bar se neće tužiti da nemaju dovoljno zraka. U čarapama ga mogu ponijeti kao rezervu. Pogledaj samo ono dvoje. Toliko su se zanijeli u ljubavi ko da se drže jednako ko žedni u pustinji. -Čuj, a da se Rajko i Branka nisu udaljili upravo zbog te žeđi pa sad traže neku oazu gdje bi se u miru mogli napiti bistre vode. - Da ovo ti je bistra spoznaja. Čuj, a da i mi na isti način riješimo tu dilemu. -Htio bih vidjeti kakav pečat tvoje usnice ostavljaju na mojima. -Poštedi me svog umiljatog glasa, radije mi reci imaš li kakvih poroka? -Ne pijem, ne pušim a nemam ni drugih poroka osim ljubavi. A od kad sam te ugledao moja žudnja za tobom ne prestaje. Priđi mi bliže. -Strpi se malo, još uvijek ne znam je li mi cijelo ovo vrijeme samo laskaš ili sve to i istinski osjećaš. Ne bi bilo pravo da postupimo neispravno, poslije bi izgubili vjeru i u boga i u ljude. -Čovjek ne smije nikada odbaciti vjeru u istinu i u pravdu. Upravo zbog toga uvijek treba postupati ispravno pa će se moći osloniti na vlastite snage a tada će i život prema njemu biti pravedan A vjera u boga dat će mu dodatnu snagu koja podržava svijet jer je i on dio tog svijeta. U svojoj ocijeni uvijek se misli i na budućnost, stoga vjerujem da imaš dovoljno mudrosti da ocijeniš moje osjećaje mada smo se tek upoznali. Na osnovu provedene ocjene zaključi jesam li iskren a onda nakon tog zaključka ili mi priđi ili donesi odluku da smo samo poznanici koji su se slučajno sreli i koji će se možda opet nekada slučajno sresti. -Ako želiš da se opet sretnemo ali ne slučajno već po dogovoru učinimo onda to sutra a sada moramo prekinuti ovaj dijalog jer evo upravo se vraćaju Braka i Rajko.-veselo reče ona. Uz piće koje su ovo dvoje donijeli nazdravili su veselo druženje sve dok se Branka ponovo ne oglasi – Mi sad moramo poći. Kao razlog navela je neki očekivani telefonski razgovor. Nakon što su se pomirili sudbinom da su opet sami Rajko reče: - Sad ćemo u miru valjda moći pogledati i ostale cure. -Znaš da sam se zaljubio do ušiju –snuždeno će Dragan. -Zar to meni govoriš.? Pa i slijep bi to uočio samo mi nije jasno otkud sad najednom kod tebe ta promjena. Uvijek si govorio da se to tebi ne može desiti.

111 Dragan se polako okrene. Bilo je nemoguće ne ćuti što mu prijatelj govori ali on je samo usmjerio svoj pogled prema daljini zanijet ljubavlju za Marijom. Uvidjevši da je ovaj zašao u druge sfere Rajko se podigne kako bi potražio novu partnericu za ples. Polako se približavalo i vrijeme kada će nastupiti kraj ove zabavne plesne večeri. Dragan je još uvijek svoj pogled usmjeren ka daljini pun ljubavi rasipao poput svijetlosti gledajući u mašti Mariju. Njene oči toliko su ga očarale a objasnio si je da je to čvrsti zagrljaj iz koga se ne može izvući. -Čovječe, jesi li ti još uvijek u oblacima ili konačno kaniš sići na zemlju. Možda bi najbolje bilo da glavom lupiš o zid kako bi se otrijeznio od ljubavnog zanosa koje te odvelo u pijanstvo. A možda bi trebao popiti i koju čašicu žestokog pića. To bi te sigurno bar na tren oživjelo pa bi poslije valjda bio onaj stari ko i do sada jer u ovakvom stanje nećeš večeras moći ni spavati a da ne kažem kakav ćeš biti sutra na faksu. Dakle, ako si završio sa sanjarenjem mogli bi poći i kući jer kako vidiš završio je i ples. Pola posjetilaca napustilo je već ovaj prostor pa je red da i mi pođemo. -Već mi nedostaje Marija a još se nismo pravo ni upoznali- rekao je to uz veseli osmjeh. -Mislim da je bolje da prije polaska još jednom pođeš do toaleta kako bi se bar malo rashladio jer nas do kuće čeka vruć povratak. Znaš koliko imamo još pješačiti. -Da, imaš ti pravo. Idem do toaleta a ti pođi i počekaj me na izlazu pred vratima. Rajku nije trebalo dva puta ponavljati. Uskoro je nestao u gužvi sa ostalim posjetiocima. Nakon što se osvježio Dragan se uputi za Rajkom Na izlaznim vratima gužva je stvarala zakrčenje pa je poput nekih koji su preskočili zidić išli poprečnim putem i on pošao. Još uvijek zanesen mislima na Mariju nije ni zapazio da mu je put prepriječio neki mulac svojih 13. godina starosti. Njegov izgled već nije naslućivao ništa dobro a još manje njegovo ponašanje. Duga prljava kosa prekrivala mu je uši na kojima su se sijale naušnice srebrene boje. Prljava majica ispisana stranim riječima dala je naslutiti da je član neke bande sklone nasilju a on im služi kao prethodnica. Nije primjećivao nikoga drugog, jedino što se dalo uočiti bio je čep posjetilaca koji su izlazili iz ovog prostora a koji se sve više smanjivao. -Vračaj se natrag ako ne želiš dobiti batine.-rekao je to mulac strogo uz prijetnju šakom. Ova prijetnja začudi Dragana pa uzvrati.- Mali, koji ti je vrag. Zar ne vidiš da sam ne samo duplo stariji od tebe veći duplo jači a ti mi prijetiš batinama i to bez ikakvog razloga. Danas me prvi put u životu vidiš. Nakon što ga još jednom strogo pogleda svoju prljavu ruku naslanja na Draganova prsa, prihvaća košulju i opet strogo reče: - Nije to nikakva šala, ali ako se ne vratiš tamo odakle si pošao dobit ćeš takve batine da ćeš ih zapamtiti za cijeli život – govorio je to otresito još uvijek ne puštajući košulju iz rukohvata. -Ma jesi li ti lud ili si samo na kratko pobenavio. Sad mi je zbilja dosta. Ako me ne ostaviš na miru polomit ću ti ruku, jesi li me čuo? – dreknuo je to takvom žestinom da su ćuli i oni koji su se još nalazili u čepu na izlasku. Istog časa desetak mladića, ne starijih od dvadeset godina ko iz zemlje izraslih stvore se pred Draganom. Lanci i batine u njihovim rukama te mrki pogledi

112 nagovještavali su Draganu da mu se ne piše dobro. Već je i posljednji posjetilac napustio prostor plesnjaka a on sam okružen sa njih dvanaest. Toliko je nabrojao, razularenih a žednih krvi opasnih bandita. Hoće li Rajko doći da mu pomogne? Jesmo li nas dvojica dovoljni da se odupremo toj razularenoj bandi. Jesmo li uopće sposobni da im se odupremo? Među njima uočio je i četvoricu koji bi se po težini mogli usporediti sa njime. U mislima se prisjeti doba dok je još bio srednjoškolac i tada je svakodnevno trčao kako bi stekao kondiciju. Jednako kao u prirodi trčao je i gradskim ulicama za tramvajem pa su ga i prozvali zato tramvajski pas. Stoga ga bijeg od ove rulje i nije toliko brinuo. Brinulo ga je to hoće li dobiti priliku za bijeg. Ali što ako pobjegne a ovi se poslije okome na Rajka. Ne, nikako sebi ne bi dozvolio da se on oslobodi a da njega prepusti ovim izrodima društva. Dok su mu se približavali sve bliže i samo čekali čas da otpočnu sa tučom, Dragan među njima zapazi jednoga koji mu se učini poznat. –Pa da, to je on! To je onaj bivši dizač utega o kome nam je pričao profesor Klarić. Nekada je bio uzor mladima a gle gdje je danas dospio. Loši treneri srozali su mu kvalitetu i umjesto da se vinuo među šampione postao je drugorazredni dizač. Možda je u njemu ostalo još nešto sportskog duha pa će tu naći spas, pomisli Dragan. Zato nakon kraće stanke ipak se odluči da mu se obrati. -Ti si nekada kao dizač bio uzor ne samo meni već i svim naraštajima koji su zaljubljeni u taj sport i zato me ćudi da si spao na te grane pa da umjesto dizanja utega okolo tražiš nedužne žrtve kako bi ispoljio svoju snagu. Zar ti ne bi bilo pametnije da se ponovo vratiš sportu a uz to da i njih dovučeš tamo , bilo bi to korist i za njih i za nedužne ljude koje nalazite radi izživljavanja. -Dečki, pustite ovoga neka ode – rekao je to postiđeno nagnute glave prema dolje. Brzinom zeca Dragan je pošao do izlaza. Nije se ni okrenuo da vidi prati li ga možda neko od tih. - Pa Dragane, gdje si tako dugo? – ljutito ga upita Rajko.- Ko da danima nisi bio na klozetu, toliko si se zadržao. - Bio sam u većem dreku nego na tome kojeg misliš. No, o tome poslije. Bježimo odavde dok se oni nisu predomislili a uz put ću ti ispričati što je bilo. Kad je Rajko čuo cijelu priču snuždeno upita: - Što misliš bi li ja prošao bolje da sam se slučajno umjesto tebe našao tamo.? -Teško je sada zaključivati tko bi kako prošao ali kad ugledaš da ni kriv ni dužan možeš ostati osakaćen pa čak izgubiti i život i to samo zato da bi se ta banda izživljavala, onda shvaćaš kuda ide naše društvo. Još je jadnije da za takve nema kazne. Najviše dvije godine pedagoškog nadzora. I gdje je tu onda pravda. -Znaš da se i meni prije par godina desio sličan slučaj. -Jesi li mi ga možda već ispričao. -Ne, bilo je to u mom mjestu. Nakon kino predstave pošao sam kući, U pustoj ulici odjednom pred mene istrče petorica mladića. Svaki od njih u ruci je držao batinu ili lanac. Dočim sam ih ugledao zastao sam ko ukopan pun straha jer sam odmah naslutio što žele. - Ako misliš proći ovom ulicom moraš platiti sto kuna, reče vođa te bande.

113 -Platio bih ja i više ali posljednju paru dao sam za kino i više u džepu nemam ni za lijek. Pustite me zato da se vratim i poći ću drugom ulicom a moram kući jer mi se uistinu žuri. -Vidi, vidi, gospodinu se žuri. Pa ako ti se toliko žuri mi ćemo ti u tome pomoći ali znaj da se prolaz i kroz druge ulice plaća. Dečki što čekamo! Znao sam što sada slijedi i zato nisam čekao da otpočnu sa batinanjem. Odgurnuo sam jednog i u trenu začeo bježati. Na žalost nisam bio dovoljno brz. Nakon stotinjak metara sustigli su me a onda toliko isprebijali da nisam poslije ni znao za sebe. Nešto kasnije onako prebijenog i u nesvijesti našli su me stanari obližnjih kuća. Pozvali su potom kola prve pomoći a u bolnici sam potom proveo tri tjedna. Krivci za to netragom su nestali ni krivi ni dužni. -Otkud kod nas toliko nasilja? -Korijeni se vuku već od same škole. Naše škole ne poduzimaju ništa da bi se to iskorijenilo jer vele da im to ne dozvoljava zakon, zato anarhija caruje a tamo gdje je anarhija tamo su i izgredi, teror, krađa, poroci i drugi vid negativnih radnji pa umjesto da se staramo o moralnom stanju učenika, danas se isključivo daje prednost anarhiji. Nema anarhije koja je nevina pa zato i nema terora bez krvi a taj teror možemo otkloniti jedino ako kaznimo krivca. Na žalost mi neki teror osuđujemo na sva usta a ovo tobože sitno prešućujemo mada ovo sitno stvara ono veliko. Budući da se u to uvukla i droga anarhija se svakog dana samo povećava i više ju ni atomska bomba neće otkloniti. Jedino da se to učini jest angažiranje svih sfera ovog društva koje treba poštivati zakone jer u protivnom slijede novih tisuće žrtava. A sve samo zato što im se daje publicitet i još nagrađuje za nove istupe a samo zato jer nema zakona. Slušam jednog profesora koji kaže: Četrdeset godina proveo sam u radu s djecom u školi i cijelo to vrijeme uočio sam da se jedno govori, drugo misli a treće radi. Prosvjetni radnici nemaju nikakva prava a imaju sve dužnosti dok učenici imaju sva prava a nikakve dužnosti. Samo jedan loš učenik za sobom povlači bar deset njih. A on nikada ne dobiva kaznu. Uvijek stradavaju samo nedužni. Ti loši na kraju godine imaju po desetak jedinica ali nitko od njih ne ponavlja razred. Razlog da ga nemaju još koju godinu na vratu. A zato što ne mogu njima ništa stradavaju na kraju oni mirni . Dvoličnost u pogledu svojih pedagoških nadzora pokazuju svi i to ostavlja posljedice na moralu uz materijalnu štetu što nije ni u skladu sa kulturom za koju nitko i ne mari. Svatko samo gleda svoja posla. Važno je da nastava teče i da se svakog prvog ubire plaća, a ono što se tiče odgoja neka brine vlast jer ona je i glavni krivac da odgoja nema. I što od svega proizlazi nego opet anarhija. Pušenje, alkohol, droga potpuno je legalno Ministarstvo najavljuje nove mjere, nove nacrte, nove proračune i projekte ali sve se opet svodi samo na obećanja a rezultati i dalje ostaju isti. Jedino što se mijenja je cifra koja je svake godine sve uočljivija. Rješenja za sada nema. Vlasti to valjda i odgovara jer dok se glođemo međusobno njih puštamo na miru. I kad se nešto drastično dogodi uvijek je vika na prosvjetnim radnicima koje bi najradije svi razapeli na križ, a onog tko je krivac uzdižu do idola pa se izgredi djece svode samo na dječju ćud. U Hrvatskoj se Vlada skrbi za svakog pojedinca pa tako i za anarhiste jer i oni su budući glasaći. A sve dok se drastičnim mjerama ne poduzme nešto kako bi se odstranio taj korov iz društva anarhija će carevati. Da bi u školi širili kulturu prije treba iz nje iskorijeniti nekulturu. Tada bi i kulturu uzdigli na viši nivo. U tome

114 pomaže i štampa kojoj je danas važniji nogomet od svega drugog. O nogometašu se piše čak i kad je išao pišati. Jednako tako piše se i o pjevačima, manekenkama a nada sve o političarima. Umjesto da veličamo nauku, kulturu umjetnost i druge pozitivne kvalitete ljudi mi u novinama uvijek nalazimo ista imena otkačenjaka pa zato ne ćudi da se i djeca ugledavaju na takve. Cilj je bez rada što prije se obogatiti. Zar nije žalosno da jedan nogometaš za jednu sezonu dobiva više nego radnik za cjelokupni radni vijek. Dijete se treba odgajati dok je još mlado a mi ga prepuštamo ulici na volju i ne pitamo se kud će ga to dovesti. Dijete do puberteta odgajaju roditelji, u pubertetu tu ulogu preuzima društvo u kome se kreče a kad dođe zrelost onda se uloga prepušta partneru. Tako je to bilo od uvijek pa ako želimo doći do pravog razvoja u odgoju treba to činiti na vrijeme sve dok je za to vrijeme. Kad bi trebalo birati između anarhije i smrti svaki pravi Hrvat radije bi izabrao smrt. Ako se pitamo zašto? Pa svaki pravi Hrvat ima i svoje dostojanstvo, ali oni koji to nemaju podupiru anarhiju. Oni nemaju ni dostojanstvo ni ljubav, nemaju ni srama pa zato sve što čine ne osjećaju ni odgovornost. Oni vjerojatno nemaju ni djece ni očeva ni majki jer kad bi ih imali ne bi odobravali, ne bi činili to što čine. Pravi Hrvat morao bi znati da podržavanje anarhije vodi u sferu zbog koje bi ih se sramila i njihova djeca jer nisu bili dobri očevi, dobre majke, dobri Hrvati. Takvi umiru u pustoši svoga srama. Naše škole koje posjedujemo, sagrađene su da Hrvatima pružaju znanje, ono koje bi zemlju dovelo do moderne nacije dostojne Europe. A evo u tim školama još je uvijek ostataka komunizma, fašizma, titoizma i još kojekakvih izma. A svi ti pokreti do sada samo su ubijali naš narod. Onaj tko se usuđuje narušiti pružanje znanja, odgoja rada i reda iza sebe ostavlja stratište, pustoš i sve ono što nam nikada nije ni trebalo a imali smo to tokom sedam stoljeća. Školske zgrade govore o svojoj svetoj namjeni da se u njima treba stvarati ljude koji će svojim znanjem izgraditi društvo puno blagostanja, ljubavi i dobrote, ljude bez predrasuda koji poštuju red i rad i društvene zakone. Ali rušioci nasuprot tome žele nas izjednačiti sobom. Hoće da i mi krademo tuđe domove i da zagorčavamo život drugima, da odbacujemo svaku kulturu i napredak Nama oni ne trebaju. Neka idu svojim putem, neka svi potraže druge zemlje, jer svojim izgledom i onako se izjednačavaju s tuđincem. Neka odu odavde jer nemaju u sebi ni trunke čovječnosti. Oni su demoni našeg društva. Neka ostave Hrvatski narod da sam odlučuje o svojoj sudbini kao što je to činio stoljećima dosad. Nama ne treba nitko da nas štiti u svojoj zemlji, u našoj domovini. Pa i od koga da nas štite. Od zaštite takvih strašila i sami bi postali strašila. Treba samo da nas puste na miru da radimo svoj posao dostojanstveno kao i do sada, a mi ćemo znati sami osigurati svoju slobodu i nezavisnost. A snaga i hrabrost povest će nas s ljubavi i dostojanstvom u bolji život pun radosti bez straha, prema starosti dostojne da umremo ko ljudi. A ovo što proživljavamo danas zasigurno ne želimo i mada se protiv ovoga borimo bez oružja, nismo ništa manje hrabriji od onih koji su to činili oružjem braneći našu Hrvatsku. Imamo ljubav, snagu, spremnost da ispravimo sve nepravde, jedino nemamo vlast. Zato bi vlast trebala biti na našoj strani jer je od nas i postavljena i kao takva treba da je narodna i da služi narodu a narod u dubini svog srca i živi za Hrvatsku. Stoga i vlast koja upravlja Hrvatskom treba udovoljavati narodu a ne onima koji narušavaju i ugrožavaju taj narod. I što nam

115 onda predstoji – borba za bolji život ali bez anarhije jer svaka anarhija prerasta u teror a teror donosi samo smrt, a nama treba život, život dostojan čovjeka. -I mi za koji dan odlazimo u tu školu unaprijed znajući što nas tamo čeka a da još nismo ni započeli stvaralački rad nego već u naprijed razočarani mislima na neuspjeh. Ipak treba gajiti nadu da će se nešto uskoro promijeniti jer svaka nova godina donosi i novi napredak. Kažu da i liječnik nakon dolaska na rad sobom donosi samo 10% onoga što je naučio na fakultetu jer je postojeće znanje ako ne zaboravljeno a ono zastarjelo. Treba biti optimista a samo optimizam vodi ka dobrom. -Hoćemo li i nas dvojica ići u pravcu optimizma pokazat će vrijeme, a sada bez optimizma svatko neko pođe svojim putem jer ovdje se rastajemo i krećemo sami do svojih stanova. Hoće li nam se putovi susretati i nakon završetka studija i to će pokazati vrijeme, a dotle laku noć Rajko. X Marija i Dragan stojeći na ulici šuteći su promatrali automobile u prolazu. Dragan se ljutio sam na sebe jer je bio svjestan prisutnosti djevojke koju je osjećao svim svojim osjetilima a nije našao riječi kojom bi otpočeli razgovor. Volio bi da na nju ostavi dojam kojim će ga ona ne samo zavoljeti nego i poštovati. Umjesto da joj kaže: volim te! Tražio je temu kako bi imali i poslije o čemu govoriti. Nije znao koji ga je vrag sad najednom natjerao da sada razgovara o svemu samo ne o ljubavi. Tada odluči da pođu pa predlaže da idu do nekog restorana. -Uredu ako ti tako želiš –reče ona skromno. Ušli su u prvi restoran na koji su naišli i u uglu prostorije potražili stol. Bila mu je neodoljivo lijepa s tim svojim krupnim crnim očima. Osjetio je želju da je već tu zagrli i začne ljubiti onako kako to samo on zna. Ne, to ne dolazi u obzir – zaključi. Ostali posjetioci restorana osudili bi taj primitivni čin, pa zato to s ljutnjom odbaci. Ljutio se na samog sebe zato što ovu ženu tako očajnički želi a zna joj jedino ime i to da je Branki sestrična. Znao je da je Branka dobra i plemenita djevojka, stoga je vjerovao da i Marija ne odstupa od tog posjeda. Bio je izvan sebe od pomisli da tamo odakle je došla ima i kakvog dripca koji čeka njen povratak. A da ovo što iskazuje prema njemu trenutačna je samo kemijska reakcija koja će taj odnos uskoro pretvoriti u dim jednako takav kakav ih sada okružuje u restoranu od prisutnih pušača. Pomisao kako je to pesimističko razmišljanje greška, vraća ga ponovo u stvarnost. Ona je tu i zašto da sumnjam. Radoznalo je pogleda i upita: -Što ćeš popiti? Malo je oklijevala sa odgovorom a onda sa smiješkom reče: -Danas sam već toga dosta popila, no jedan sok mi neće naškoditi. Dragan nije želio da ova večer ostane samo na praznom razgovoru. Bio je svjestan da se upušta u nešto dublje a to saznanje mora nadjačati sve obzire pa ako želi da se ova veza održi na zadovoljstvo obiju, na nju treba ostaviti svoje visoko mišljenje. Isto tako stalo mu je i do njenog mišljenja.

116 Kad im je konobar donio piće, Dragan svoju čašu prinosi ustima ali ne skida oči sa Marije. Nakon ispijenog gutljaja još ju uvijek gleda odmjeravajući od glave do pete. -Zar je na meni nešto što odudara od onog što si očekivao? -Vidim da i ti mene zainteresirano tako gledaš? -Pokušavam odgonetnuti u kome si znaku rođen. -Zar to možeš samo na osnovu pogleda? Marija se samo veselo nasmije. Potom reče: Ne, toliko još nisam darovita ali ako mi kažeš u kome si znaku rođen mogla bi ti reći kakva si osoba. -A što ako te to saznanje odvede u predrasudu da ti poslije ne budem privlačan, čak i izopačen da me se gadiš. -Ne govori tako. Svaki čovjek rađa se sa svojim osobnostima i bez obzira kakav život vodi, te osobnosti ne može promijeniti. - U to ne sumnjam, no plaši me pretresanje moje prošlosti. - Tu se ne radi o nikakvoj prošlosti već samo o saznanju slike o tebi kao čovjeka – pri tome ona pokušava prikriti smijeh. - Uostalom to je i jedna vrsta igre, pa da onda čujem što ćeš mi reći. -Prvo mi reci u kom si mjesecu rođen. - U šestom. -Dakle rak. A i mislila sam da si rak obzirom na reakcije koje ispoljavaš. -Hoćeš li preći na izlaganje ili me misliš još dugo držati u neizvjesnosti. Ona ga još jednom veselog pogleda odmjerava. -Tvoje raspoloženje i osjetljivost na vanjske utjecaje vezani su poput plime i oseke uzajamnim mijenama. Ti si romantik koji osjeća da je zalutao u pogrešno nehumano povijesno razdoblje u kome ljudi ne poštuju ni svoje roditelje. Ljude koji se međusobno lažu i vrijeđaju. Ti si čovjek koji želi svoju kućicu u cvijeću u mirnom obiteljskom krugu i večerima pored kamina. Odanost ti je jača strana a kad se zaljubiš to činiš svim svojim srcem i zato patiš od ljubavnih prostrijelnih rana. Ipak podnosiš duševnu bol. Na izgled si tvrd a u duši mekan. U radu si ziheraš ali zato čovjek od povjerenja koji izbjegava rizike. Teško trpiš veliku odgovornost pa se ne guraš u prvi plan a kreativnost izražavaš kroz kućne hobije kao što su makrame, pisanje, foto... Hranom popunjavaš samo pukotine u srcu. Voliš domaću kuhinju a omiljena jela su ti puna začina. Uvijek skrivaš tajni fond za crne dane. Prezrivo gledaš na bogaćenje na brzinu. Rado investiraš u nekretnine. Zlobnici te smatraju škrtcem, no tvoji bližnji znaju koliko si skrban i požrtvovan pa svakog smatraš svojim. Na sportskom terenu najbolje se osjećaš na vodi i kraj vode, uključujući tu i pecanje dok ti je na suhom najmiliji sport atletika. Dok je ona govorila ju je samo nijemo slušao, a onda, kad zaključi da je završila s izlaganjem, on se saginje i zagledava pod stol. -Zar nešto tražiš – upita ga ironično. -Tražim metlu. -kakvu metlu? -Pa valjda onu na kojoj si došla k meni na spoj. -Sad mi je tek jasno što smjeraš – reče nasmijano. Ipak to još nije tvoje mišljenje. -Pitam se otkud tebi sva ta saznanja o meni. - Jesam li bar išta pogodila?

117 -Još pitaš. Njeno zadovoljstvo očitovalo se je kad ga primi za ruku. -Odat ću ti jednu tajnu ali da mi se poslije ne smiješ. -Reci, obećavam ti da se neću smijati. -Da si mi rekao da si rođen u nekom drugom mjesecu ne bi ti znala reći ni riječi a o raku znam to zato jer je i moj brat rođen tom znaku. Nedavno sam to pročitala i još mi je u glavi ostalo saznanje i to je to što sam i tebi rekla. Oboje se nakon toga začnu veselo smijati. -Znala sam da nećeš održati obećanje. - Oprosti ali sve je smiješno pa zato ne smiješ zamjerati. Sada bih ja htio da čujem koje su tvoje osobitosti. - Pokušaj ih pogoditi. On slegne ramenima – Možda bih nešto mogao i naslutiti ali na žalost u horoskope se ama baš ništa ne razumijem. -Barem pokušaj onda na osnovu pogleda – poticala ga je i dalje. - Pa rekao bih da si ovako na pogled ne samo velika lajavica već i gadura, vještica... - Stani, baš si pokvaren. -Znao sam da ćeš tako reagirati pa sam zato započeo to u šali ali u zbilji držim da si žena o kojoj imam solidno mišljenje, a što se tiče ostalog to ćeš mi ti reći jer ne bih htio pogađati. Važi? - Ako nemaš ništa protiv započela bih od obitelji. Živim u Rijeci s roditeljima i bratom. On je politička zvijerka u općini, a ja radim kao učiteljica u jednoj osnovnoj školi. -Zar sam mogao drugo i očekivati nego da se vežem za kolegicu. Marija se na to opet slatko nasmije. - Odakle si ti? - Rođen sam u Borovu gdje sam i živio do smrti roditelja. Od tada gdje sam tu mi je i dom. - Gdje misliš poslije diplomiranja? Dragan je zagleda a potom ponovo prinosi čašu ustima. Nakon što je odloži na stol reče:-Zar mogu očekivati da mi neko ponudi posao. Danas je to isto kao i dobiti na lutriji. Ne bi želio da se rastanemo a još nismo ni započeli našu vezu. Ipak me zanima kakva nam je budućnost ako nismo skupa. Marija se bolno nasmije. -A da me poslušaš pa da uputiš molbu na moju školu.Za tvoju struku ove će godine biti raspisan natječaj jer nam fali učitelj tjelesnog odgoja, a u odboru za prijem novih lica nalazi se i moj brat. U koliko do tada diplomiraš uvjerena sam da te čeka posao. -Što se tiče diplomskog ne trebaš brinuti, a što se tiče tvoje škole ništa me ne bi toliko obradovalo ko to da radimo skupa. -Samo nastavi sa svojom upornošću i uvjerena sam da ćeš uspjeti – poticala ga je energično. Dva dana koliko je još ostalo do Marijinog povratka u Rijeku cijelo vrijeme provodili su skupa, onako kako si to mogu ljubavnici samo poželjeti. X

118 Nakon diplomiranja dolazak Dragana u Rijeku ostvario se onako kako su prognozirali. Dragan nije očekivao da će na natječaju sve proći bez trzavica jer se javilo više kandidata. Ipak tri snažna razloga bili su na njegovoj strani: diploma, Borovo, odnosno Vukovar i Marijin brat. Doduše neki od kandidata mogu se još žaliti, ali kad jednom otpadneš više te ni najsnažnija dizalica neće povratiti natrag. Tako je to kod nas danas a kažu da je tako oduvijek. Da Dragana nisu primili možda bi bio osuđen na jednako takvo gladovanje kakvo je imao u vrijeme studenskih dana. Žao mu je što u Rijeci neće biti i Rajka, ali tu je voljena Marija a bez njenog prisustva osjećao bi se potpuno usamljen. Zahvaljujući jednoj poznanici ubrzo je pronašao i smještaj i sad još jedino fali novac za troškove koje iziskuje življenje, a i to će uskoro doći. Svi su već doznali da je u školu stupio i novi profa tjelesnog odgoja, ali tome nitko nije pridavao važnost. Svatko je samo gledao svoja posla. Dobrog raspoloženja tog dana Dragan se uputio prema školi Put ga je doveo do periferije grada. Zastao je kad je ugledao zgradu čvrstih zidina prekrivenu sijenom visokih borova. Veliko dvorište okruženo izlomljenom žicom bilo je ispunjeno s desetak mladića koji su tu igrali nogomet. Razbijena stakla na prozorima i ispisani zidovi kojekakvim grafitima te razbacamo smeće okolo zgrade nagovještavali su mu da je došao na pravo mjesto. Nekada je to bila lijepo uređena zgrada, po svojoj prilici zamak nekog plemića ili veleposjednika ali vrijeme i djeca učinili su svoje. - Evo još jednog uče.-doviknuo je jedan iz skupine mladića - Ej učo, što ćeš predavati – dovikuje drugi. Dragan nije obraćao pozornost na njihovo dobacivanje koja su bila popraćena i podrugljivim smijehom, već je pošao dalje Kad je ušao u zgradu zastao je pred vratima na kojima je pisalo: Tajništvo. -Slobodno! Iza vrata začuo se umiljati ženski glas nakon što je pokucao. Otvori vrata i zastane ko ukopan kad ispred sebe ugleda djevojku izvanredne ljepote. Njena svijetla kosa slijevala joj se niz skladna ramena a senzualne usne razvučene u osmijeh iza kojih su se isticali biserno bijeli zubi pomicala su se kao da nešto govore. Dragan je toliko bio zanesen ljepotom te djevojke da ju uopće nije čuo. Zbunjen poput prvoškolca podigne pogled i potiho reče: - Oprostite, nisam vas čuo što ste rekli. Ja sam Dragan Mirić, vaš novi profesor tjelesnog odgoja. -Baš mi je drago da ste postali član našeg kolektiva. No, primjećujem da ste malo uzbuđeni, zapravo bi rekla uplašeni, ali to je vjerojatno od puta i prvog dodira sa školom – koketno će ona, - Ne, nije to posrijedi. Došao sam jučer i dobro sam se naspavao i odmorio ali drugo je po srijedi. Toliko me zanijela vaša ljepota da sam na tren i zaboravio zašto sam došao u školu. -Hvala na komplimentu, mada možda to više vi zavrjeđujete. Na žalost sve ženske naše škole morat će ostati prikraćene zbog Marije. Je li tako ili možda griješim? -Za početak neka ostane tako. -Kako vam se dopada u Rijeci? -Jako sam iznenađen njenom ljepotom a još više ljepotom djevojaka koje tu borave. -Vi stalno laskate, no vjerujem da je to samo zbog kulture i uljudnosti kao i prvog dojma, no poslije par dana više to nećete ni zamijetiti. -Ljepotu uvijek zamjećujem i uvijek je rado želim pogledati. Toga mi nikad dosta.

119 Htio je još nešto dodati ali u tome času spriječi ga dolazak ravnatelja škole u prostoriju tajništva. Nakon ceremonije upoznavanja pošao je do zbornice. X Već prvi susret sa školom nagovijestio mu je bahatost kolega koji mu šalju signale da ga tu očekuju problemi koji će mu zagorčiti ne samo rad već i život. Zgrada škole doima se impresivno ali golemi zidovi s razbijenim prozorima i grafitima uz ostalo ovo prekrasno zdanje ne samo da narušava izgled već i ostavljaju utisak da se tu susrećemo sa rupom u kojoj obitavaju štakori a trebala bi poslužiti samo za odgoj djece. Mnogi besposličari, ne stariji od dvadeset godina, prljavi, pijani a neki i drogirani od jutra do sutra borave pred ulaznim vratima uz cigarete, piće i drogu kao da je to sve njihovo. Sjedeći na zidovima svakom tko prođe dobacuju uvede. Ponašaju se kao da su za to platili ulaznice, ne pitajući se imaju li i pravo na taj prostor . Sjede tu iz dosade i kao da čekaju na početak kakvog koncerta a nije ih briga što svojim urlanjem ometaju nastavu. Zbog toga što ih poneko pokušava umiriti oni se ne sekiraju niti se pitaju kako to da naša vlast dopušta takvo ponašanje kao i njihovu prisutnost tu. Kako da nitko ne reagira na njihove izgrede, čak ni na raspačavanje droge nevinim učenicima. Kod nas se to sve tolerira kao da to nije nikakav grijeh. Pa nema mrtvih, reći će policija. Kako to da ovima u vlasti takvo ponašanje te rulje uopće ne predstavlja problem. Kad im netko priđe s namjerom da ih zamoli da se utišaju prva se kao da ga slušaju a poslije slijedi tuga koju je bolje zaboraviti. Neki od kolega reći će vam: -Bolje ih ne diraj pa nećeš imati problema sa njima. Koje li ironije! Dragana je ravnatelj proveo do prostora u kome će obavljati svoj posao u vrijeme kad je u školi. Oko njih dvoje kreću se djeca svih mogućih izgleda. Od onih dugokosih do onih obrijane glave, ofarbanih i punih kojekakvih naušnica jednom riječju kao da su sa raznih planeta, svakakvi samo ne ljudskog izgleda. Prolazeći pored ravnatelja i Dragana ni za sekundu ne mijenjaju ponašanje, čak što više djeluju kao da su na stadionu, a ne u školi. Tu nitko ne traži odgovor kako uspostaviti tišinu i kulturno ponašanje. Nekada su djeca pred ravnateljem ustupali prednost dozvoljavajući da prvo on prođe kroz vrata , uljudno ga pozdravili naklonom ili bar utihnuli. Ovi na vratima nagrću ko da je stampedo ne vodeći računa da bi koga mogli i ozlijediti. Na svu sreću teška vrata izdržavaju pritisak i ostaju cijela. Da bi bar netko stao i dao prednost ravnatelju i Draganu da prođu, o tome se može samo maštati. Prvi dojam guši Dragana pa na sve to gleda samo sa komične strane. Na njegovu sreću oglasilo se zvono i djeca odlaze u svoje učionice, hodnici opet postaju pusti. Urlik i dreka čuju se još samo iza vrata učionica a tada se ponovo sve opet stišava. Dobiva se dojam kao da je to ipak zgrada u kojoj se stiče znanje a za to je i namijenjena. X Prvi susret u nastavi nije Draganu stvarao poteškoće. Stekao je osjećaj kao da je rođen za ovaj poziv pa je u svaki slijedeći sat unosio sebe sa još većim žarom. Djeca su odmah zavoljela njegov predmet a čini se i njega. Nekolicinu učenika koji su mu stvarali probleme brzo je stišao. Od jedne podrumske prostorije zajedno sa kolegom načinili su improviziranu ali funkcionalnu gimnastičku dvoranu u koju se smjestili

120 osim nekoliko sprava i utege koje im je izradio jedan bravar. Veliku pomoć u opremi pružili su i sami učenici uz njihove roditelje. Uz puno angažiranja ali i razumijevanja i u takvim uslovima bilo je užitak raditi. Za nepunih mjesec dana već je imao i desetak lopti te atletske sprave a i u dvorištu je nikla jama za skokove, staza za trčanje te odbojkaško igralište. S ljudima oko sebe Dragan je uvijek bio prijazan i ponosan na svoj rad a žalbe i brige učenika nikada mu nisu dosadile. Svoje raspoloženje usklađivao je zajedno sa njihovima a tugu i apatiju uvijek je otklanjao veselim raspoloženjem. Najteže su mu padale svađe i bućne rasprave pojedinih učenika. I ako je nerado pokazivao zanimanje za njih morao se držati principa isključujući agresivnost. Kad je bilo i malo nade da se to ispravi angažirao ih je u sportskom nadmetanju. U koliko nisu to prihvatili onda ga više njihovi problemi nisu zanimali a to je učenike navodilo na neraspoloženje pa su ponovo tražili rasprave istog problema, ali sada prihvaćajući ponudu sportskog nadmetanja. Rasprave o problemima vodio je i sa roditeljima učenika. Svaki dan provodio je ocjenjivanje na način: može, ne može ili uz pomoć. Bodove je zbrajao i svaki mjesec donosio listu. Svakog učenika nastojao je osposobiti još više kako bi na listi napredovao u bodovima što ih je stimuliralo za nove izazove. Uvečer kada je došao u svoju sobu, iscrpljen, preostao mu je još samo tinjajući plamen mirnog sna. Nije ga mučila nikakva bolest niti problemi pa su mu i živci bili smireni. Smetalo mu je jedino jadikovanje kolega. I on je vjerovao da čovjek ne smije biti gluh, nijem i slijep na događanja oko sebe, Za sada ih je srećom bio lišen. Ako želiš sačuvati mladost i snagu ujutro treba trčati bos po rosnoj travi a nakon toga dizati utege. Ljudi koji su ga gledali mrmljali su o njemu kao o obešenjaku Njemu to nije smetalo, a zbog njihovog uvjerenja ne treba ni razbijati glavu. To što oni misle, njihova je stvar a on će prema njima i dalje ostati korektan. Korektan će biti i prema svojoj Mariji koja nikada ne smije uočiti njegovo negativno raspoloženje u koliko do toga uopće i dođe. Nastojao je uvijek biti miran i sabran ali i oprezan zbog nasilnika oko škole, pogotovo kad je sa djecom radio u školskom dvorištu ili u obližnjoj šumi. Ali i zbog nekih učenika koji su odudarali u ponašanju. Za svoju Mariju mislio je da je slična njemu, ipak se plašio da ne učini krivi korak koji bi narušio njihovu vezu. Dočim bi joj spomenuo bojazan da njihova veza ne pođe krivim putem ona bi mu odgovorila: -Baš si glup! Pri tome bi se i veselo nasmijala a tada bi mu dala pusicu. Upravo zbog toga čeznuo je za njenom blizinom. X Sjedeći u svojoj sobi na jednoj od dvije stolice promatrao je prozor, slušajući pri tom veselo cvrkutanje ptica na granama obližnjih stabala koje je obasjavalo visoko sunce. Od prozora njegove sobe do hotela ispred kojeg je velika terasa dijelila ih je samo ulica. U jeku dosade zanimljivo mu se činilo promatrati goste koji su u hladu terase tu tražili utočište u svojoj dokolici ispijajući naručeno piće uz muziku prijazna ukusa. Zanijet mislima odjednom začuje kucanje na vratima. Iznenađenje a još veće oduševljenje bane ga kad ugleda Mariju. Čim je ušla u sobu na njoj zapazi svilenu majicu koja je mirisala poput poljskog cvijeća ali ne zato što je na sebi imala

121 oslikane cvijetove već od parfema kojeg je upotrijebila prije dolaska. Dragan ju sa oduševljenjem propusti kroz ulazna vrata. U očima mu se odražavalo veselje ali i predstojeće zadovoljstvo jer će u naručju držati voljenu osobu. Čim su sjeli na krevet, Marija svoju glavu prisloni na njegovo rame a on je obuhvaća oko struka. U nijemoj tišini ćulo se još samo njihovo disanje i cvrkut ptica sa grana obližnjih stabala. Marija je povremeno dizala glavu i svoje vesele oči usmjeravala prema njegovim a potom se vračala u prvobitni položaj. Zbog straha da se ova idila ne poremeti on je trpio trnce u svojoj ruci ali ni to mu nije smetalo da uživa u njenoj blizini. Osjećao je potrebu da govori ali se bojao da to ne odvrati Mariju od maštanja .Zapazio je da i šutnja za koju su se trenutno vezali na neki način govori više od riječi. Marija je u ovom položaju samo ponekad podizala glavu promatrajući ga i u svojim mislima zapovijedala mu samo da ostane miran i strpljiv te da još malo uživa u njenoj blizini. Ipak i ona se nadala da kad otvori usta, zasjat će njegovi bijeli zubi a onda će se još više stisnuti i svoje vrele usne približiti njegovim. To se uskoro i dogodilo. Nakon vrelog poljubca Dragan odmakne glavu a potom poput probuđenog djeteta iz majčinog zagrljaja prihvati Mariju za kosu i začne je opet ljubiti. Njezina blizina uvijek ga je sve više razveseljavala a kad se nakon ovog poljubca ona začela smijati i on prihvati smijeh. Nisu trebali razgovarati. Umjesto govora činile su to njihove ruke koje su se zbog vreline odvajala da bi se odmah iza tog opet sjedinjavale. Proteklo je dosta vremena ove igre dok se konačno Dragan nije odlučio na dijalog. -Mislim da bi se na ovoj vrućini ipak trebali i malo rashladiti. Pri tom je zanosno gledao u njeno lice. -Da, danas je malo prevruće za činiti nešto žešće. A da popijemo samo hladnu vodu? -Imam tonika u koliko si za njega raspoložena. -S tobom sam uvijek raspoložena na sve što mi nudiš i što i ti želiš. Dragan je i dalje gledao ju sa ushićenjem. - No, što čekaš !-prenu ga njen glas. – Donesi to piće. Pa da opet nastavimo sa opuštanjem jer ne želim da ovo samo tako brzo završi. - Znaš da bi trebali i nešto pojesti. - Svakim danom postaješ sve bistriji, ali danas moje su uši gladne tvojih riječi a oči gladne tvojih pogleda te usne gladne tvojih poljubaca a ti govoriš o nečem apstraktnom. - Ako želiš izdržati u ovoj opuštenosti kako si to nazvala, moramo priskrbiti snagu a to se može jedino uz dobar zalogaj. Nakon toga ona skoči sa kreveta i ponovo se začne smijati. On je prihvaća u zagrljaj i poljubcom umiri Dočim su se odvojili ona reče: - Kad je tako idemo onda. Iza toga pođe ka vratima. Njena majica i pripijen šos uz tijelo, isticali su skladnu figuru koja je djelovala poput slike. Zastala je pred vratima a potom dovikne – Idemo li na taj zalogaj ili bi radije okusio nešto, daleko ukusnije od tog jela? Dragan joj priđe, privine ruke oko njenog tijela te ju opet privuče k sebi. Svoj pogled zadrži na njenim očima. Više nije osjećao glad za jelom i požudu za pićem. I želudac i grlo tog trenutka bili su zaboravljeni, jedino što je osjećao bilo je glad za njezinom blizinom. U njenoj blizini želio je uživati što dulje, zato ju

122 blago hvata u naručje i prinosi do kreveta. Nakon što ju je svukao do gola i sam se svuče a potom se prepusti zadovoljstvu obostranog uživanja sve dok ih umor nije savladao. Izmoreni ali zadovoljni prepuštaju se blaženom snu. Trajao je tek na tren. Dragan se podiže u sijed i promatra njenu bakrenu kožu. Svijetlila je poput mjeseca. Pokraj punih grudi ocrtavala su joj se rebra. Uoči da je taj prizor gledao i ranije ali ovako dojmljiv još mu se nije ukazao. U svom životu dosad je gledao više obnaženih žena ali pogled na Mariju budio je u njemu neko posebno uzbuđenje, slično očaranosti. Onog trenutka kad se počela micati i rastezati ,pružati ruke iznad glave , još se više ocrtavala njena ljepota. Dočim otvori oči uoči njegovo promatranje , potom sjedne nasuprot njega te se podigne na koljena. On svoj pogled tad usmjeri na njena bedra. U svojoj zbunjenosti odao se razmišljanju. Hoće li ova zanosna žena uvijek samo njemu pripadati? Tijelom i dušom prođe ga bol da bi mogla pripasti drugom. I ako ga je na tu pomisao zaokupio stid, to se odmah pokajao ali je pri tom i shvatio da njenim osjećajima ne upravlja on. I ona tu ima udjela a upravo o tome ovisi kako i koliko će ustrajati ova veza. Ptice i dalje pjevaju na granam a iz hotelske terase do njih je dopirao i zanosni miris pečenja kojeg su vješti kuhari na roštilju pripremali za goste. Promatrajući Mariju odjednom je osjeti u svom zagrljaju. Poput mačke bacila se na njega a odmah iza toga uslijedilo je novo uživanje. Nakon što su izmoreni opet sjeli Dragan reče:- Ipak ćemo ići na soluciju da nešto pojedemo. Mada nije htjela da se ova idila prekida Marija shvati da je on u pravu. Ta spoznaja bila je pokrepljena još većim mirisom pečenja koje je mamilo i sitog a ne gladnog stvora. Već nakon par minuta okupani i uređeni sjedili su za stolom na terasi hotela. Osim njih još je mnoštvo ljudi uživalo u slasnom obroku ne vodeći računa o posljedicama za svoj želudac. Dragan opazi da mu meso nije baš dosta pečeno što i nije po ukusu. -Bilo bi pametnije da svoje meso dam ovoj mački što kruži oko našeg stola. Jedino što mi se sviđa je ovo cviječe u vazi na stolu. Miriše tako opojno da me ono daleko više ushićuje od ovog mesa. -Na to si trebao misliti. Mačka još uvijek tu čeka. Odjednom tu se stvori i jedan pas koji začne trčati za tom mačkom .Da bi izbjegla napad njegovih oštrih zubi, mačka se još više zavuče pod njihov stol. Dragan sagne glavu da provjeri je li mačka još tu nakon što je otjerao psa. Dočim je ugleda daje joj ostatak mesa. Pri tom ugleda i Marijine bakrene noge. Spontano podiže glavu i opet začne gledati voljenu djevojku. Težio je ponovo njenoj blizini. Sunce se već pomalo približavalo zapadu. Dragan joj predloži da ponovo pođu do njegove sobe. Ona s veseljem odmahne glavom a odmah iza toga načini začuđeno lice te reče: -Ako naručimo kavu, možda ćeš poslije promijeniti odluku. Kraj njih je upravo prolazio konobar noseći šoljice opojnog napitka od kojeg se miris širio sve do čula koje vabe narudžbu. Dok je promatrao kretanje konobara za susjednim stolom zapazi rukometnog trenera mjesnog kluba uz kojeg je sjedila i njegova zanosna žena. Obučena u plavu haljinu na kojoj je bio poveći otvor na prsima otkrivao je pogled na njene zanosne grudi koje plijene pogled

123 muškaraca. Često puta ona je pogledala na Dragana, ali on je smatrao da je to samo slučajnost. -Zašto još ne stiže naša kava?- ljutila se Marija. -Ti kao da misliš da ona silazi sa drveta. Budi malo strpljiva da se prvo skuha a ako baš želiš nešto popiti prije kave naruči još sok. – smirivao ju je on. - Nije stigla ni odgovoriti a konobar je već bio tu. Dočim je ispila gutljaj svoj pogled usmjeri ka susjednom stolu a potom na Dragana. On je i dalje prekriženim nogama sjedio na svojoj stolici i samo gledao oko sebe. -Dragane! – prenu ga njen glas. -Da, reci što te muči. -Mene ništa ali ti si taj koji sjedi kraj mene tijelom ali daleko duhom. Dragan prihvaća šoljicu, srkne gutljaj a kad je odloži reče: -Ne boj se, ne gledam druge djevojke. Lud sam jedino za tobom. Zadovoljna odgovorom Marija opet prihvaća šoljicu. Nakon toga začne mu pričati događaj za čiji sadržaj on nije pokazivao interes. Kad je to uočila uhvati je bijes. Ustane i pođe prema izlazu. Dragan iznenađeno pogleda, ostavi novac na stol i potrči za njom, Kad ju je sustigao polaže ruku na njeno rame. Ona zastane, veselo se nasmije i svoju glavu polaže na njegovo rame a potom oboje krenu. Nisu tražili jedan od drugog više nego toliko koliko im već odavno pripada. Glasovi oko njih pretvarali su se u maglu a noć koja je bila ispred njih tražila je trenutke blagog ugođaja. Njene usne pune nestrpljenja davale su Draganu do znanja da bi željela puno toga reći. Dočim je započela on ju je prekidao blagim poljubcem. Prolazeći kraj skupine muškaraca koji su čavrljali o bezveznim temama vezanih za nogomet, uočili su jedino divljenje Marijinom ljepotom te zavist što pripada drugom. Jedan dječak igrao se u blizini sa psom koji je žvakao komad drveta. Sve su to promatrali uz veseo komentar dok nisu došli do šumice koja je njihove osjećaje pretvorila u sliku predivne ljepote prirodnog bogatstva. Dragan u Mariji nije morao tražiti potporu svoje ljubavi. Ona je bila tu, iznikla poput okolnih stabala čvrsta i nepokolebljiva. Zahvaljujući tome utonuli su u zagrljaj ispunjen posljednjim gutljajem zadovoljstva ove vrele večeri. X Smatra se da Nastavničko viječe na svojoj sjednici treba raspravljati o poštenju, odgoju i obrazovanju učenika u pogledu boljeg učenja i vladanja. Na žalost te su sjednice sve više mučenja nego mjesto gdje bi se mogla donijeti bilo kakva pozitivna ocjena o pitanju odgoja. Svaki onaj koji bi postavio takvo pitanje dobio bi odgovor da je ono besmisleno, zanemarujuće ili da je upućeno na adresu kojoj tu nije mjesto. A svako uključenje u neki sukob koji je doveo do poremećaja u odgoju, sukob je interesa. Treba prihvatiti činjenicu da se učenik ne može oblikovati po zakonu tradicionalnog ustrojstva poput gline. A i mi smo ponekad sumnjičavi na tradicionalne vrijednosti, no ipak u odgoju u našim načelima morali bi ustrajati. Svi mi potičemo iz raznih slojeva, različitih područja, raznih životnih uvjeta. Različiti smo i po temperamentu, okusima, iskustvu, sposobnosti ali svi mi smo prosvjetari i zato bi trebali uskladiti zajedničku suradnju i učenike usmjeravati

124 prema onim osobinama koja će iz te suradnje donijeti plodove čiji će sadržaj biti ljudskost. Nitko ne smije vrijeđati drugog, niti je nitko od nas manje vrijedan, jednakiji od drugog. Nitko od nas nije za odbacivanje zbog toga što manje zna. Svaki čovjek svojim vrijednostima treba da prihvati izvor i izbor kojeg je odabrao do kraja a ljudsko dostojanstvo i poštenje koji su nam svima svojstveni treba da budu zajednički cilj, ali i zajednički san svakog puta u traženju da doživimo društvo bez dogmatizma, bez nasilja, bez uzora na Hitlera, Staljina ili Tita, ali i bez drugih idola nogometa, estrade, politike... Vjerovali smo da je socijalizam sistem u kome nema nasilja, dogmatizma, staljinizma, titoizma i ostalih vidova ugnjetavanja čovjeka, a danas smo spoznali da je to bila samo utopija i laž. Stvaranje nove demokratske Hrvatske očekivali smo da će se sada stvoriti sustav koji služi zahtjevima građana i njihovim elementarnim potrebama. Ali na žalost i danas i od kad postoji povijest čovječanstva neki više traže svoje isticanje dok su neki u tome zatajeni. Svi mi imamo svojih slabosti i nedostataka, ali zajedničkim radom sve se negativnosti mogu otkloniti. Svima nama treba biti cilj povezivanje zajedničkih ideja koje vode cilju u napretku udovoljavanju želja za bolji život. Ne bi smjeli zato dopustiti da sadašnji anarhizam istupi pojedince i grupe jer bi to zakočilo napredak ili bi ostavilo posljedice na ono što smo do sada stvorili, odnosno naslijedili iz prošlosti. Ako smo prvi put od stoljeća sedmog nastupili ujedinjeni svi Hrvati zajedno i kao takvi srušili postojeći sustav koji nas je tlačio punih 50 godina, onda isto tako trebamo biti složni u izgradnji sustava koji će služiti našim stremljenjima za bolje sutra. Pred bogom na nebu svi su ljudi isti. Tako i na zemlji, ali to se odnosi samo u momentu rođenja ili smrti. Ostalo vrijeme prepušteno je nizom uslova koji određuju sudbinu svakog pojedinca. Polazište prava čovjeka u svakom sistemu mora biti zakon jednak za sve građane. Kod nas na žalost ima pravno zaštićenijih malo i previše pa odluke o krivnji ne donose sudovi već viši krugovi. Zato ako ste se kojim slučajem rodili kao odabrani, za vas nema bojazni za kaznu. Ipak se ne nadajte da kod nas nema i zabrane. Zabranjeno je vrijeđati vlast. Ali zabrane divljanja nikoga posebno ne uznemiruju. Pošto smo pred zakonom svi jednaki to krivci i oštećeni jednako i odgovaraju. Niz je primjera kojima se građani žale na pojedine izgrede u kasnim noćnim satima ili na mjestima gdje bi trebao vladati mir. Sud kod toga nema razumijevanja niti uvjerenje da su dotični krivci počinili kazneno djelo. Krivci tvrde da su te optužbe lažne i izopačene i da oni nikada nisu ugrožavali javni red i mir. Stoga traže da ovu smiješnu i nedopuštenu optužbu s neprijateljskim formacijama treba odbaciti. Na žalost u većini slučajeva to se i prihvaća. Svaki sistem počiva na represiji prema neprijatelju, ali neprijatelji nisu samo oni koji napadaju sistem. Neprijatelji su i proizvodi prema političkim potrebama. Zato suđenje nije često pravni već politički postupak. Ide se za time da se kažnjava preširoko ali egzemplarno kako bi element straha djelovao na druge. No, ne kažnjava se izgrednike. Da li zato da ih se ne razjari još više ili vlast uopće ne osjeća da je tu problem politički važan, ili je to zato što se

125 izgrednici ne diraju u politiku. Smatra se da mladi trebaju negdje iskaliti svoj gnjev. Ako ih ne puštamo na stadionima, činit će to po ulicama, po kući, a onda će doći i do nas – stav je političara pa stoga kažu: - Dok god oni ne diraju nas nećemo ni mi njih. Čovjeku koji učini grešku nije uvijek potrebno da završi u zatvoru. Kažu da je obračun batinom neljudski, zato u mjesto da ga se udari po leđima, efikasnije je da ga se udari po džepu. Kad bi se masa huligana koji od Hrvatske uzimaju danak samo zato da poštenim ljudima truju život, bila utišana, postali bi beznačajni i nitko ih se više ne bi bojao. Što se kod nas dešava kad se kazaljke sve više okreću prema zločinu. Tko u tome drži konce. Je li to samo farsa ili predstava koja mora završiti tragično. Zar ljudi uistinu više nemaju pokajanja ili samilosti pa se žele riješiti jedni drugih, zaboravljajući da smo svi Hrvati. Jedni na druge grubo nasrču ne vodeći računa o tragičnim posljedicama. Ubiti, uništiti, osakatiti... Zar je to jedini cilj i jedina ispravna mjera. Očito tu nešto ne štima. Ali tko da potraži istinu, tko će na nju ukazati kad već sve bude kasno. Hrvat je uvijek govorio: - Mogu me ubiti, mogu me mučiti ali nitko me neće prisiliti na poniženje. A zar ovo što trpimo danas zbog zlodjela pojedinaca nije poniženje. Svatko igra svoju prljavu igru. Poštenih su se svi javno odrekli a kriminalcima se daje zeleno svijetlo. Ne samo da oni ne bivaju kažnjeni već i preko TV i javnih glasila dobivaju publicitet. Njih se poziva ljubazno i blagonaklono da načine i drugi zločin kako bi se i dalje imalo teme za raspravu a politika nam ne ukazuje na nikakvu nadu da će to prestati. Ni oporba ni oni na vlasti ne misle osuditi nikoga jer i od njih očekuju glas. Humanizam je odbačen, otpisane su sve ljudske vrline, cijeni se samo odstrjel a njemu se pridaje i najveći publicitet. Fašizam i komunizam koji su do jučer bili u krvi i koji su od svojih žrtava tražili da im se dive i danas žive ali na moderan način samo sa novim imenom. Nema više vjere u lijepo, ljudsko, nema više vjere u bolje sutra. Ljudi na sve gledaju sa skepsom, sumnjaju i u samoga sebe. Ljudski stav već je odavno prošlost. Možemo da pljujemo na nepravdu, možemo pokazivati razočaranje u sadašnje stanje, možemo se stidjeti svoje prošlosti i zgražati na sadašnjosti, no ipak ne možemo sve to samo tako prepustiti budućnosti. Ali uz sav trud i ljutnju pojedinaca većina ne osjeća nikakvo gađenje. Većina je ravnodušna i krivca traži u poštenim ili u krajnjem slučaju jednako tretira poštenog i krivca. Nikome nije neugodno zbog toga što ga preziremo za učinjeno nedjelo. Čak im se to i ne odražava na licima. Takav očekuje da će uz podršku TV i javnih glasila postati idol društva. Pošten čovjek zgraža se nad svim tim i ne želi sudjelovati u toj prljavoj igri u kojoj nema izgleda za bolje sutra. Ne osjeća se da je vrijeme toga i pita se da li se za to isplati uopće i živjeti. Demokracija zahtjeva pravila i ona se ne mogu ostvariti bez reda i zakona. Ni odgoj ne možemo nametnuti već u njemu treba pružiti ono što će svima biti drago a da bi u tome uspjeli ono mora imati svoj sadržaj. Nekada se mislilo da se dijete rađa kao prazna ploča.

126 Danas je dokazano da dijete nasljeđuje genetske osobine svojih roditelja pa stoga treba očekivati da ako je otac išao stranputicom da i dijete može poći tim putem. Na nama je da to spriječimo. Mladi su očekivali svoj svijet, ali krivci su ipak stari. Već na prvoj sjednici Nastavničkog vijeća Dragan je uočio da većina nastavnika svoje osobne interesa stavljaju uvijek ispred općih, ali tako prekriveno s manje ili više lukavosti da se to jedva i uočava. Svi oni prilaze problemima ravnodušno smatraju da je država ta koja treba da rješava nastale probleme a da su oni samo sluge čiji je cilj da samo djecu obrazuju, odnosno da im daju ono najosnovije za daljnje školovanje. Što se tiče odgoja, njega u školi nema ni na kapaljku. Draganov ulazak u prosvjetu bio je zbog uvjerenja da će time pomoći djeci u savlađivanju programa kroz rad i disciplinu pa time postati ljudi koji će svoje znanje iskoristiti za dobrobit zajednice. Zdravi, snažni i sposobni svoje znanje iskoristit će i na dobrobit svoje obitelji No bolne i uznemirujuće spoznaje čovjek uočava tek na licu mjesta. Mnogo otvorenih pitanja ali i odgovora dobiva se tek kad se uđe u sustav školstva. Natprosječna radna energija može zadovoljiti okolinu ali ona isto tako može kod te okoline stvoriti odbojnost, prezir i omalovažavanje. Nastavnikov osjećaj sigurnosti i samostalnosti izvire iz samopouzdanja ali egzistencija ovisi o stavu okoline, stručnim i znanstvenim rezultatima te o onima koji će znati to ne samo ocjenjivati već i cijeniti. Kao osoba osposobljena za odgoj i učenje mladih nikada nije dovodio u pitanje svoja načela, a ona su uvijek bila ljudski odnos prema svakome bez obzira na porijeklo ili pripadnost. Od svega najviše je volio rad i poštivanje zakona. U njegovim načelima postojalo je pravilo: Nikad ne spori pretpostavljenom pa makar bio i u krivu. Uvijek poštuj starijeg. Sporno gledište rješavaj u prijateljskom razgovoru. U ovoj školi kao da se našao pred odlučujućoj situacijom: Ili idi dalje putem drugih ili skreni pa već u par šahovskih poteza doživi mat. Ulog je velik i odlučujući. Ne bi htio da dođe do najgoreg ali ako i dalje bude radio u ovakvim uslovima u kojima mu huligani kojima nije mjesto u školi onemogućavaju pedagoško stvaralaštvo, boji se da će loše završiti. Boji se i da to ne prevagne mjeru pa načini glupost a onda mu fakultet i tolika nadanja padaju u vodu. Upoznavši ravnatelja malo bolje stekao je utisak da ima posla s odlučnim ali nemoćnom osobom koja mora igrati onako kako oni gore sviraju. Učenici u svakom sistemu i u svim generacijama vole tjelesni odgoj. Zašto ga ne bi voljeli i ovdje? Do sada se je pokazalo da nema puno problema. No u svakom žitu ima i kukolja, tako i u svakom razredu onih koji su kočnica. Gledajući cjelokupni sustav uvidio je da je većina učenika spremna prihvatiti njegove sugestije. Našao je i dobre suradnike koji su sa oduševljenjem prihvatili njegove ideje i zamisli mada su uslovi za rad bili više nego skromni, ali uz obostranu suradnju ostvarit će i zadovoljstvo koje daje nadu da će taj rad uzdignuti rezultate na višu razinu. To mu je ulilo i nadu za nova ostvarenja kojima je želio stvoriti dojam da i tjelesni odgoj nije samo isticanje brzine, snage i izdržljivosti

127 već i priprema mladih za očuvanje zdravlja, stvaranje moralnih kvaliteta te odbacivanje svih poroka danas prisutnih kako u društvu, tako i u školi. Drastično kažnjavanje provodi se kod nas samo u ponekim slučajevima, onda kada su ugroženi oni koji vrše to kažnjavanje.. Pomisao na pravedno kažnjavanje za nedjela zbog kojih to zaslužuju kažnjava se već na samom zametku pomisli da je to samo zbog zadovoljstva pravdi. To je samo radi interesa onih koji kažnjavaju. Nakon što smo učili o Hitlerovim logorima smrti, zastrašujuća su otkrića Staljinovih logora istrebljenja vlastitog naroda a nemilo iznenađeni i Titovim istrebljenju stotina tisuća ljudi poslije rata. Na žalost to se još uvijek prikriva iz tko zna kojeg razloga. Tumači se da je danas socijalni bunt posljedica individualizma. Otpor općoj birokraciji nije počeo kod nas. On se javlja na zapadu i prenesu na istok. Danas je toliko narastao da su pojave bunta nešto posve svakidašnje. Zato i jesu tisuće mladih stalno u pobuni a sve zbog cilja na upozorenje neke posebnosti koja remeti sklad društva. A je li u skladu upravo to remećenje na huliganski način.? U socijalističkom društvu to se smatralo pobunom protiv države. U ovom to je sastavni dio države i politike koju ona provodi. Pored obaveze u nastavi jednom tjedno Dragan je morao dežurati po školskim hodnicima za vrijeme odmora. Zajedno sa njim dežurao je i profesor fizike Jure. Njegov staž od preko 20 godina aktivne službe u prosvjeti dao je Draganu nadu da će taj posao obavljati bez problema. Kad bi Jure zaurlao svi učenici znali bi da im predstoji izlazak na dvorište. Mada je inače djelovao tiho i umirujuće, Jure je bio poput zvečarke koja samo svojim repom nagovještava da je spremna i na ugriz. Svojim oštrim glasom probudio bi i najusnulijeg spavača. Pri tome bi i svoju ogromnu šaku položio na glavu ili rame nekom učeniku. No nikada nije iskazivao grubost pa su učenici navikli na tu reakciju uzmicali bez straha. U prostranstvu hodnika odjednom je nastala čistina. Vrisak, trčanje i guranje najednom je zamijenila zlokobna tišina. Da nije bilo djece na dvorištu čulo bi se nesmetano i cvrkut ptica na obližnjim stablima. To ipak nije smetalo Juri te je još otvarao vrata ne bi li iza ugledao kojeg skrivenog učenika kako bi i njega potjerao na zrak. Kako više nije našao nikoga reče: Sve je tiho. Idemo sada i mi na dvorište jer tamo uz uobičajnu strku uvijek ima i rasprava u kojima mi nastupamo kao mirovni suci. Začudo da po klozetima i skrivenim hodnicima nije bilo pušaća ili pak onih koji konzumiraju alkohol ili drogu. U odnosu na druge nastavnike Juru su valjda smatrali presavjesnim u pravljenju reda pa zato nisu ni pokušali uobičajno nadmudrivanje koje bi za njih završilo porazom. Zato su radije zauzimali skrivene kutove u dvorištu a tamo su im se mogli pridružiti i besposličari koji su iskorištavali učenike uzimajući im danak od dilanja za sebe. Sve što se dešavalo van školske zgrade smatralo se da ne pripada školskim dužnostima pa se to ni ne primjećuje od strane dežurnih nastavnika. Spustivši se kat niže Jure i Dragan zatekli su naj nediscipliranog učenika Mirka koji se već svim nastavnicima popeo na glavu mada je tek u šestom

128 razredu. On i još dvojica prskali su se sa vodom. Poliveni zidovi kapali su vodu na tlo koje je već bilo poplavljeno bar dva centimetra. -Gospodičićima se prohtjelo malo kupanja i gdje ste izabrali baš ovo mjesto za tu svrhu – glasno je povikao Jure. Pa nastavi – Ni trinaest mojih plaća neće biti dosta da se sanira šteta koju ste načinili a što je najgore vaši očevi neće priložiti ni lipe za nadoknadu. Za njih je to uobićajna igra i sitnica od štete, ali ja koji svaku kunu prije nego je utrošim moram nekoliko puta prevrnuti u žuljevitoj ruci i te kako ću to osjetiti kad škola bude plaćala popravke. Pogledao je Dragana a potom nastavi: -S našom plaćom mogli bi u dogledno vrijeme računati jedino još na plaćanje režija a njihovi očevi će sa prezirom i dalje govoriti da nam je i to puno jer imamo tri mjeseca ljetnog odmora a i onako ne radimo više od šest sati dnevno. Mada je poziv kojeg smo izabrali častan i ni malo ne vredniji od poziva njihovih roditelja on i dalje ostaje nepriznat pa zato i doživljavamo ovo da nam djeca uništavaju zajedništvo koje na kraju mi sami moramo obnavljati. Oni uopće ne shvaćaju da taj zarađeni novac dobivamo uz toliko muka dok se istovremeno njihovi džepovi pune. Pa ako im zbog te štete podnesemo račun spremni su podnijeti tužbu na sudu opravdavajući svoju djecu a okrivljujući nas. I sada kad smo ih otkrili u nedjelu trebalo bi prvo oformiti komisiju koja će utvrditi štetu te podnijeti odštetni zahtjev a dok se to sudski riješi pitanje je hoće li zgrada još biti i čitava, a oni kao uništavači već pri kraju svog radnog vijeka i zaboravili što su načinili. Tako sve što je uništeno spada na naša leđa. Ipak za to zaslužuju bar malu kaznu i to će sada i dobiti. -Jeste li čuli što sam rekao – vikne. –Prilazite ovamo. Pokunjeno dvojica mu priđu dok je Mirko i dalje ostao stajati na istom mjestu. Jure se na ovu dvojicu nije okomio bijesom već smireno najprije jednog a potom drugog blago povuče za uho. – Zapamtite da ovo što ste učinili da je ružno. A sada brišite na dvorište i da vas više ne viđam u toj ulozi. A ti, što ti čekaš ? – govori Mirku. Prilazi!- Što si umišljaš da i ti ne zaslužuješ kaznu. Zaslužuješ čak i više jer ti si ovo započeo. Dok se Mirko približavao cinički se smijao a onda je pokušao proći mimo. No Jure ga uhvati pa i njega ko i onu dvojicu lagano povuče za uho. Po reakciji prve dvojice očekivao je da će i Mirko reagirati jednako, ali umjesto da pođe na dvorište prezrivo reče: -Čekaj, čekaj gade matori , platit ćeš ti za ovo od mog tate. -Prokleti balavac u vučjoj koži, zar smo mi sad odjednom na ti. Ali ako trebam da platim onda ću ti prije naplate dati ono što zaslužuješ već odavno. Potrči za njim i kad ga dostigne nogom ga šutne u stražnjicu. -Sad tek možeš reći ocu da dođe po naplatu, spodobo gnjusna. Briši. Dragan zaskoči do Jure da ga smiri. Pobojao se da ne posegne za oštrijom reakcijom, no Jure je i dalje pokazivao neočekivanu smirenost. Udaljavajući se na moment Mirko zastane i još jednom dobaci: -Vidjet ćeš ti za ovo matori gade i znaj da će te skupo stajati. Potom potrči na dvorište. Nekoliko trenutaka pratili su njegov odlazak sve dok nije ko avet nestao iz vidokruga Jure zaključi da trebaju i njih dvojica sada poći na dvorište.

129 Dragan je očekivao Jurinu ljutnju a bio je uvjeren da se dugo neće smiriti, međutim Jure se ponašao kao da se to svaki dan tako dešava. Dok su se vrzmali oko djece prišao im je jedan učenik, ne stariji od 11 godina. Dočim je stao pred njih začne kroz plač: - Oni tamo rekli su mi da ako im sutra ne donesem 20 kuna da će me prebiti na mrtvo ime. -Ne brini mališa – utješi ga Jure. To ćemo mi već srediti a ti sada pođi u svoje društvo i još se malo igraj. Onim ucjenjivačima više ne prilazi. Dočim se mališa udaljio Dragan zabrinuto zapita Juru. -Zar ćete uistinu to srediti sa ucjenjivačima? Jure ga začuđeno pogleda. -U ovom sistemu gdje vučje nakaze imaju sva prava jedino možeš još obećavati. To čine i naši političari dočim dođu na vlast a dosad nikad još ni jedan od njih nije ispunio svoja obećanja i nikome ništa. Unatoč toga naivni im još uvijek plješću. I onda, zašto bi ja postupio drugačije. Daš malome nadu, time ga smiriš a oni glupi nasilnici zaprijetili su to danas bar njima desetorici i pitanje je hoće li se sutra sjetiti da je i ovaj mališa jedan od tih. A da kojeg od tih nasilnika i uhvatiš na dijelu, tko je taj koji ga može kazniti. I da možeš, znaš li kakva je kazna. Sramota. Kao starijem kolegi Dragan mu se divio. Bio je sretan da uz njega stiče iskustvo. Jedno je ipak bilo nesporno. Jure je bio poštenjačina i čovjek u koga se svatko može pouzdati. Miran i dobar pedagog, stručan u svom pozivu, omiljen i među kolegama kao i učenicima. U kritičnim situacijama za svakog je nalazio toplu riječ utjehe. Unatoč toga nikada nije dobivao nikakva priznanja javnosti. Dok su njih dvojica obilazili dvorište odjednom se par metara od njih začuje galama. Dvojica učenika začela su tuču. U tili čas okružili su ih brojni učenici prateći borbu uz glasno navijanje. Jure im u tren priđe zgrabi ih za ruke te upita: -Tko je započeo kavgu? On, on! Oglasilo se istovremeno iz grla oba protivnika. -Što vi kažete na to – upita promatrače. Nitko se nije usudio da kaže i riječ, mada su svi dobro znali da je veći započeo prvi. Na to će Jure. - Ako vas čuju oni što snimaju kaubojske filmove još bi vas mogli potražiti da im poslužite kao zamjena osakaćenim kaskaderima a tamo možete završiti i pod konjskim kopitima pa bi i vi postali osakaćeni te bi vas svaki klinac poslije mogao prebiti. Zato vas više ne želim naći u toj ulozi, je li jasno? A sad brišite svako na svoju stranu dok nisam i ja na ruke stavio boksačke rukavice. U tom momentu oglasi se i školsko zvono pa svi učenici pohrle u svoje učionice. Sve je ukazivalo da će današnje događanje proći uobičajeno i bez neke pompe, čak i ono prskanje, jer je Jure postupio onako kako to uvijek postupa u sličnim situacijama. Uz malu pričicu i pokoju zamjerku onima koji izigravaju anđele s rogovima opet se sve svodi na uobičajenu kolotečinu koju nalazimo svakog dana u školi. Na žalost u životu čovjeka uvijek se umiješa i zla kob sudbine pa se ono dobro okrene na loše.

130 Treba reći da je Jure jedan od najboljih radnika škole i vrstan stručnjak, ali glupa reakcija izazvana od strane lošeg učenika kojem nije mjesto ni u kavezu a kamo li u školi ovaj put stajala ga je nepotrebne brige. Otac Mirka, učenika u vučjoj koži umjesto srca u grudima ima kamen. Začudo i svi političari na koje se je obratio navodeći im incident sa Jurom, dali su mu za pravo. Mirko umjesto osude za tren je postao školski idol. U početku su mu se začeli klanjati svi oni koji naginjaju nasilju a onda i svi ostali učenici škole. Nastao je problem i na druge školske djelatnike. Učenici više nisu ustupali pred nastavnicima, a pred onima koji bi povisili svoj glas bili su spremni srljati i u napad. Cilj je bio otjerati nastavnike sa poprišta sukoba. Demoralizirani nastavnici napuštali bi bojno polje još prije početka borbe a pobjednici su likovali novom anarhijom. Ravnatelj je najprije pozvao Juru na razgovor, a po završetku pognuta pogleda reče: -Jure, imaš dvije solucije – prva je da odmah napustiš školu, a druga da ostaneš, ali tada ideš na sud. Pri tome moraš unaprijed znati da ćeš u svakom slučaju sud izgubiti a rješenje koje će nakon toga uslijediti zabranit će ti da ikada više radiš u prosvjeti. Evo to ti je to i sad biraj. Na izgled izgubljen Jure je odmah izabrao prvu soluciju. Pouzdavao se u svoje sposobnosti i vjeru da će ubrzo naći novi posao gdje neće biti prilike dolaska do sukoba sa učenicima što će svakako biti olakšanje. U svakom slučaju dorastao je životu a svoje znanje može i drugdje potrebiti. Svaka kuna koju će za to dobiti važna mu je za egzistenciju svoje obitelji, dok rad sa djecom u školi više neće komentirati. Nakon što je pružio ruku ravnatelju pošao je po svoje stvari i nezapažen napustio školu. Smatrao je da će bilo koji posao nađe svaki biti lakši od rada u školi. Dok se udaljavao na sreću ni jedan učenik nije bio na njegovom putu što ga je posebno radovalo. Na njega nitko nije ni obraćao pažnju, niti je itko vikao: Ljudi, gledajte ovo čudo od nastavnika. Od sada više za to neće biti prilike jer odlazi zauvijek. Par dana iza u školi se situacija ipak smirila. Tog dana kad je u nju prispio Dragan susreće Mariju. Rado bi ostao sa njom dulje u razgovoru ali posao zove. -Ne viđam Juru – upita ga zabrinuto. -Desilo se ono najgore. -Znam što se desilo, ali me zanima ishod. Nakon što je dao otkaz i otišao, onaj kreten Mirko pun novca, svaki dan časti oko sebe ostale učenike. -Otkud mu toliki novac? -Otac je valjda neki tajkun. Kažu da posjeduje tri gostionice pa umjesto da svom sinu pruža ljubav on ga kupuje novcem. -Baš lijepo, zato se i ne treba čuditi što nam je u društvu ovakvo stanje, što mladi već i prije puberteta ulaze u drogu i ostale poroke i što svojim izgredima svima nama sjede na glavama. -Zla kob koja je sustigla Juru u ovoj nesreći težak je udarac za sve nas. Jure još sigurno ne zna da svi za njim osjećamo suosjećanje i želju da se snađe i zaboravi sve što ga je snašlo. Ako u tome uspije bit će to podvig za slavu i naše škole, a onog prokletnika u vučjoj koži najradije bi ubila zajedno sa njegovim ocem. -Ako si dobar, dobro činiš i drugima, ali ako si zločest onda dobro činiš samo sebi.

131 Juri sada ta dobrota treba ko zrak kojeg udišemo jer kad nestane zraka onda to tek shvaćamo ko zlo. Kako takvom dječaku reći lijepu riječ kad on u prljavštini traži ljubav. Da se vrati u prašinu na ulici gdje i pripada ne bi imao ništa više nego što ima sada, a nas bi obdario osjećajem olakšanja. Na žalost takvi se mogu uzdići i do samog vrha i onda što nam koristi da učenicima ukazujemo nepravilnosti u odgoju. A kad čovjek nije u stanju da nagrađuje pozitivno, nije u stanju ni pružiti ono što mu treba za bolji život. -Dragane, ti se moraš u buduće paziti da ne dođeš u iskušenje jer kako vidim ovi huligani oko škole iz dana u dan izazivaju te sve više i čudi me da još nisi drugačije reagirao na te uvrede. -Za sad trpim a to ću izgleda morati i dalje sve dok mogu ustrajati. Bojim se da i meni ne pukne film pa i ja nasrnem na kojeg . Sad sam još mlad pa mi to daje ustrajnost ali bojim se da kad dođem u Jurine godine da više neću moći tako. -Do tada će se valjda sve izmijeniti na bolje. -Ti si veliki optimist. Ovako to traje već pedeset godine i još se ništa nije izmijenilo. A ni neće za novih pedeset godina. Radije pređimo na drugu temu jer ova me opterećuje. Slušaj Marija. Obzirom da si optimist bi li optimistički večeras sa mnom pošla na ples. -Da nismo u školi sad bi ti skočila u zagrljaj i poljubila te bezbroj puta za ovaj prijedlog.-Pokazivala je svoje oduševljenje čak više nego je uobičajeno a to su uočili i ostali kolege kao i učenici. X Kada su se uvečer našli, Dragan i Marija odluče da pođu u plesni klub koji se nalazi u blizini škole. To mjesto posjećivali su i ranije pa su i sada očekivali da će im biti prijatno. Već i letimičan pregled na parkiralište prepuno automobila najavio im je da će unutra biti gužva. U takvim prilikama teško je naći slobodan stol. -Ako bude potrebno donijet ću ga iz moje sobe, ali danas ćemo se tu zabaviti do iznemoglosti.- poručuje joj Dragan uz osmjeh. Marijina kosa treperila je na blagom povjetarcu a njeno nasmijano lice bilo je veselo poput djeteta koje gleda crtani film. U hipu je Dragan zagrli a potom podigne i okrene oko sebe .Dočim je spusti pogleda ju znatiželjno. -Hoćemo li ući ili misliš da bi ipak bilo bolje da pođemo u moju sobu pa da tamo odigramo partiju šaha. -Idemo unutra, ali da se nisi usudio već nakon prvog plesa od konobara zatražiti da ti na stol donese figure šaha. Već na samom ulazu osjetili su težak miris dima i alkohola uz ustajali zrak koji se stvarao zbog isparavanja znojnih plesača .Svi stolovi bili su popunjeni što se uočavalo odloženim čašama sa pićem na njima. Desno od ulaznih vrata uoče konobara. Dragan mu na čas priđe i u šaku mu ugura novčanicu. U to vrijeme Marija je samo stajala na mjestu i promatrala zbivanja oko sebe. Prenu je Draganov glas. -No, što čekaš, idemo. -A gdje kad nemamo stol. -Ne brini, sad će nas konobar odvesti i za stol. Mada je bila iznenađena mirno pođe za njim.

132 Stol do kojeg ih je doveo konobar bio je smješten u samom uglu ali tako da se sa tog mjesta mogao vidjeti cjelokupan prostor prostrane dvorane. U neposrednoj blizini bila su i ulazna vrata pa se moglo uočiti i svakog posjetioca koji je navratio. U ovoj vrućini suha su im bila i grla pa su odmah ispili po pola čaše dočim im je konobar stavio piće na stol. -Upravo sviraju moju omiljenu pjesmu – reče Marija, idemo plesati! Da ju nije poslušao vjerojatno bi joj se zamjerio, zato odmah ustaje i dovodi do plesnog podija. Dočim je nastala pauza, Dragan dobaci:-Plesala si tako savršeno da si zaslužila ne samo moje divljenje već i svih ostalih. Da li ih je pri tome zaokupilo tvoje plesanje ili tvoja pojava ne bih znao reći, no u svakom slučaju činjenice govore da sam držao u naručju ljepoticu kojoj su drugi zavidni. Stidljivo je spustila glavu. Može se reći da to nije bila gluma već iskrena sramežljivost. -Budeš li mi i dalje toliko laskao dovest ćeš me u situaciju da više neću smjeti izaći s tobom među ljude. -Ljepotica kao što si ti treba time da se ponosi a ne da se srami. -Nisam ja takva ljepotica kakvu ti stalno navodiš. -Za mene si najljepša žena na svijetu i kao takva ćeš uvijek ostati. -Zar i kad mi bude 70 godina. -Ma i poslije toga. -A ne pitaš se hoću li ja doživjeti tu starost. -Budemo li skupa sigurno hoćeš. -Čuj, da tebi u taj sok nije konobar stavio i kakav alkohol pa sad on govori umjesto tebe. -Ne, nema tu alkohola, ali kad si me već podsjetila zatražit ću konobara da nam slijedeću turu pića donese votku sa švepsom. -Znaš da ja ne konzumiram alkohol. -Danas je iznimna prilika i jedna čaša ti neće naškoditi. -Ti sebi naruči što hoćeš ali ja ću i dalje ustrajati sa sokom. Samo pripazi na granicu. Ja bih do kuće željela nakon plesa poći s čovjekom koji stoji na obim nogama a ne da te ja moram nositi na svojim leđima. -Ne misliš valjda da bi imala toliko snage. A ne misliš li valjda da bi ja mogao toliko popiti. -Kod muških se nikada ne zna . Ne plaši se. Uz tebe mogu biti pijan jedino od ljubavi. Nadam se da od toga ne osjećaš strah odlaska kući. Uz to poštedit ću te napora da me nosiš do kuće. Nosit ćeš me jedino u srcu. Dočim je konobar donio novo piče odmah su ga isprobali a potom ponovo prišli plesnom podiju. Kad su ponovo sjeli za svoj stol Marija primijeti. -Ah, ovako se već odavno nisam naplesala. -Zabava još nije pravo ni počela a ti se već žališ na umor. Što će tek biti kada objave kraj. -Zar misliš da ćemo tu izdržati do kraja? Budeš li me i dalje toliko opterećivao plesom zbilja ću morati od konobara zatražiti da nam na stol donese šah. -Što bi ljudi rekli na to da nas vide kako igramo šah.

133 -Nitko nas ne bi ni primijetio. Toliko su zaneseni sami sobom da ne vide ni najbližeg susjeda do sebe. Jedino što primjećuju to je osoba kraj, u koju su do grla zaljubljeni, a da li u tome ima i iskrenosti, to je već druga stvar. -Tko bi rekao da to tako dobro uočavaš. -Jesi li ti zaljubljen u mene? -Provjeri u koliko želiš doznati odgovor. -Htjela bih to ćuti i iz tvojih usta. -Što ako te odgovor razočara. -Baš si zao. -A jesi li ti zaljubljena mene? -Zašto bih bila. U njenim očima ukaže se sjaj treperujučeg svjetla neonskih lampi na ulici. Ljepota njenih očiju koja se uklapala s ljepotom lica podsjećala ga je na poruku koju je još slušao u djetinjstvu: Za ovakvu se djevojku treba boriti zato što se takvoj svaki seronja nameće dok ju se dobri momci libe. On smatra da je izuzetak. Ipak bez nje bi se osjećao izgubljen. -Znam da se šališ i da mi udaraš kontru zato što ti ja nisam odgovorio onako kako si željela ćuti.. Ipak sada želim ćuti istinu. -Možda i ja sa tobom hodam onako radi zabave i sve dotle dok si ne nađem onog pravog. -Kad bi znao da u tome ima i trunke istine , istog trena prekinuo bi tu vezu. -Budalo mala, sve shvaćaš ozbiljno. Njihovu prepirku prekine ulazak grupe mladića u prostoriju. -O gospode, sustiže nas zlo – tužno će ona. Bilo je nečeg uznemirujućeg čim su mladići stupili na tlo dvorane. Na čovjeku se ne vidi što mu je u glavi ali se odmah uočava što mu je na glavi pa na osnovu viđenog odmah znate i s kime imate posla. Kažu da odijelo ne čini čovjeka ali ga zato čini njegov izgled a izgled ove rulje od petnaestak mladića bio je prije životinjski nego ljudski. Isto tako bilo je i njihovo ponašanje. Uz ugodne taktove muzike plesači su i dalje uživali pripijeni jedan uz drugog. Manji dio gostiju među kojima su bili Marija i Dragan ostali su sjediti za svojim stolovima. Uz ugodu slušanja melodije koju je orkestar skladno odsvirao. Neki su raspravljali o problemima koji ne opterećuju druge posjetioce. Do sada Dragan još nije vidio grupu razularene horde na okupu a koja je došla tu, ne zbog zabave i plesa poput ostalih posjetilaca već zbog kaosa kojeg iza sebe ostavljaju. Mada se dičio svojoj hrabrosti i umijeću obrane ovaj put u njegovo srce uvukao se strah koji se je još više povećavao kad je među tom ruljom ugledao i poznato lice jednog momka s kojim je nedavno u školskom dvorištu došao u verbalni sukob i umalo tuču. Napolju uz vedro nebo puhao je blagi povjetarac njišući lagano grančice drveća a rumeni mjesec stvarao je sjene na zemlji pa se činilo da ova noć neće doteći sa strahom. Ali strah je već ušao u plesnu dvoranu, a obuzeo je i ostale goste. Pod okriljem straha, vjerojatno iz prethodnih iskustava kojeg su doživjeli s ovom ruljom, neki od posjetilaca podigli su se sa svojih stolica i napustili plesnjak.

134 Uskomešali su se i konobari očekujući ono najgore. Šef sale upozoravao ih je da ostanu mirni ali da budu na oprezu jer bi svako uplitanje bez razloga moglo završiti i tragično. Svaki od huligana uza se ima nož, lanac ili željeznu šipku a neki i pištolje. Mada je i Dragan osjećao strah nije ga pokazivao a nastojao ga je na svaki način prikriti kako se i Marija ne bi uplašila. Međutim i Marija je osjećala isto samo je glumila hrabrost nadajući se da će time odvratiti Draganu pozornost sa pridošlica. Na žalost skrenuti pozornost na drugo područje a ne zapažati došljake i njihov očekivani gnjusni čin ovaj put bilo je nemoguće. A tog jutra govorili su mu dvojica prijatelja o mogućem posjetu ove bande plesnjaku. Dragan to nije shvaćao kao prijetnju. Mnoštvo neprijateljski raspoloženih izgrednika, drogeraša i kriminalaca uvijek ćete naći tamo gdje je veliki skup ljudi, To ne znači da onda ne treba ići na takve skupove. Među ljudima koji su prisutni uvijek je bar 90% onih koji ne žele neprijateljstvo i sukobe, a on nije kukavica pa da zbog toga bježi sa poprišta borbe mada do nje možda i neće doći. Njegov uzmak pogodio bi i Mariju koja je ovu večer priželjkivala s ushićenjem. I tko da joj onda to ne udovolji. Da bi naša policija bila efikasna, ova skupina huligana već bi odavno bila raštrkana. A svaki koji bi i dalje htio provoditi opake izgrede bio bi toliko kažnjen da bi zbog pomisli na posljedice bježao glavom bez obzira od opasnosti koja bi uslijedila iza toga. Dragan se prisjeća događaja kojeg mu je ispričao otac za vrijeme svog boravka u Vitezu. I tamo je skupina mladića svojim ponašanjem maltretirala nevine građane. Samo nekolicina mjesnih izgrednika može vam zagorčati život zauvijek u koliko im ne stanete na rep. Nikakve molbe, žalbe ni apeli tu ne pomažu, a anarhija caruje. Jedan oficir tadašnje JNA ogorčen na neučinkovitost zakona doveo je svoja četiri snažna vojnika iz vojne policije. Oni su u mjestu potom potražili jednog po jednog izgrednika iz te huliganske skupine kojeg su priveli do hotelske sobe u kojoj su boravili. Nakon profesionalne obrade jedan po jedan huligan mogao je iz sobe izaći samo puzeći. Godinama iza toga u Vitezu je vladao spokojan mir, baš onakav kakav dolikuje građanima u svakom gradu pa i u Rijeci. Broj huliganskih skupina i imena njihovih članova poznati su policiji. Na žalost sve se svodi samo na tome. Da li je uzrok pohlepa pojedinaca koji od toga ubiru korist, da li je uzrok pomanjkanje ovlasti policije ili je možda u pitanju rodbinski odnos jer su obično vođe bandi sinovi nekog tajkuna ili većeg političara, to se za sad ne zna ali činjenice govore da bande i dalje harače u školama, na stadionima, ulici, plesnjacima i dr. A nitko im ne staje na rep. Dragan se prisjeća i jednog svog učenika. Bijes ga obuzme dočim mu on dođe na pomisao. Kad je pozvao njegovog oca saopćivši mu da mu je sin drogeraš i diler, otac je planuo. – Kako to možeš reći za moje dijete? Tvrdio je da dobro poznaje svoga sina i da će zbog te optužbe tužiti Dragana. Rekao je da mu je sin nevin i da će poduzeti sve mjere kako bi kaznio sve one koju mu optužuju sina. Na kraju je doznao istinu iz dnevne štampe. Iza toga činio je sve da mu se smanji kazna. Dočim je o sinu to pročitao začeo je plakati i pitati se gdje je pogriješio u odgoju. Uvijek je smatrao da sinu svojim odgojem unosi samo pozitivnu energiju. Bio je uvjeren da je odrastanje njegovog djeteta pod kontrolom. Sva je sreća da se istina otkrila na

135 vrijeme jer da je dulje trajalo moglo je završiti i zločinom. Ali što se mene tiče, neka ide u p.m. i on i njegov sin samo da me puste da i dalje živim svojim životom. I sada tu u ovoj dvorani Dragan sumnja da će ih ova rulja ostaviti na miru. Na nemir nije trebalo dugo čekati. Već po dolasku do stolova uslijedio je predkaos. Prvi od njih koji je izgledao kao predvodnik ovog krda koračao je do sredine sale gegajući se kao puran a kad je zastao raširenih nogu kao kauboj spreman na dvoboj svoj balavljeni čik vadi iz usta i stavlja među prste a onda ga šikne daleko iznad svoje glave ne vodeći računa na koga će pasti. Ovaj žalosni prizor ostali iz bande samo su propratili ironičnim smijehom. Tada je vođa svoj kažiprst usmjerio prema trojici svojih podanika. Odmah zatim oni su sa susjednih stolova pokupili čaše i boce i sve prinijeli na jedan stol za koji je najprije sjeo vođa a potom i nekolicina drugih pripadnika bande. Piče iz napola napunjenih čaša bacali su preko ramena ne vodeći računa koga će zaliti a potom usipali novo kojeg su odmah ispijali. Nitko od posjetilaca nije reagirao i ako je bio poliven. Muzika je i dalje svirala kao da se nije ništa dogodilo. A kada je uslijedila pjesma ovih huligana koja je bukom remetila slušanje orkestra više nije bilo ni u od uživanja. -To je Mičina banda – začuje Dragan riječi posjetioca za susjednim stolom. On se okrene i upita ga: -Kako to da osoblje plesnjaka dopušta ulazak toj skupini i da policija ne reagira na njihovo ponašanje? -A tko smije išta reći kad je vođa te bande sin jednog velikog političara u vlasti. Huligani su i dalje galamili, bacali uz piće i čaše a tu i tamo doletila je i neka stolica. Jedan od posjetilaca dobio je i krhotine stakla u lice nakon što je netko od bande bacio bocu koja se razbila na stolu gdje je ovaj sjedio. Čovjeku je iz lica potekla krv. Tada je prišao do stola gdje su sjedili banditi i jednom od njih nešto govorio. Bandit ga nije dugo slušao. Podigao se i opalio pljusku na neozlijeđenu stranu lica došljaku. Došljak je nakon toga bez riječi pošao do svog stola. Nije načinio ni tri koraka a dvije spodobe zgrabe ga za ruke, dovuku do izlaznih vrata i grubo ga odgurnu na ulicu. Kad su se vratili na mjesto otresli su ruke i opet prihvatili čaše koje su ispili do kraja. Ostali mladići na sve to samo se prezrivo smijali. I dok su plesači i dalje u ritmu muzike ko omamljeni koračali na plesnom podiju, na licima im se ipak ocrtavao dojam da im više nije stalo do plesa. Tada se iz grla ovih mladića opet zaori neka narodna pjesma. Konobar toga rajona prišao im je i začeo nešto govoriti, vjerojatno ih moliti da se utišaju. Na njegovu molbu odgovorili su zabijanjem noževa u stol. Konobar se na to snuždeno udaljio a iza njega ponovo se oglasio pakostan smijeh uz nastavak pjesme. Muzika je napokon prestala a sa njom i pjesma bahatih mladića..Nasuprot grobnoj tišini od strane posjetilaca odjekivao je glasan žamor ovih mladića. Uz divljanje i dalje su bacali čaše oko sebe. Uspoređujući ovo događanje sa nekim filmom sličnog sadržaja dobivamo zaključak u kojem vremenu živimo. U Hrvatskoj se svašta događa. Od stoljeća sedmog bilo je dosta onih koji su poharali naš narod, oduzimali mu vjeru, kulturu a nadasve slobodu. U svojoj povijesti Hrvati su uvijek bili ugnjetavani od drugih. Jedino u drugom svjetskom ratu došlo je do sukoba Hrvata protiv Hrvata. Zar ovo što se danas tu događa nije nastavak tog sukoba. Hoće li umjesto crne kronike tko nas

136 podsjetiti da kod nas rat još uvijek nije prestao i da slijedi njegov nastavak jer ruka koja drži nož predstavlja i opasnost za onoga tko ga drži. Zar Hrvati nisu dovoljno istrebljeni pa se i dalje trebaju međusobno klati a sve samo zbog pozicije osvajanja vlasti pa bila ona i bezrazložna i u svrhu samodokazivanja. Živimo li mi to u naličju vremena jer ovo nije demokracije kakvu smo priželjkivali. Ovi mladići nisu donijeli pakao u ovu dvoranu, oni su pakao ugurali u naš život. Tko bi pretkazao kataklizmu svog grada onih koji u svom zločinačkom mentalitetu provode hajku na nevine. Od hajke na nevinog čovjeka do hajke na ostale ljude samo je jedan korak. Možda je za to kriva vladavina od 50 godina socijalizma. Zbog loše ljudske supstance došlo je do poremećaja etničkog kodeksa a potom i nacionalnog pa se stvorio sustav koji je rođen u krvi, pa i dalje tu krv rasipa ne vodeći računa da je to sada naša rodbinska. Ako su ova djeca naša budućnost, onda od naše budućnosti ne treba očekivati nikakvu budućnost. Čitajući novine uočavamo i članak da je na jednoj nogometnoj utakmici hrvatskih rivala povrijeđeno samo 63 građana, dok je samo jedan smrtno stradao. Zar se nedužno dijete umjesto za maminu suknju treba hvatati za suknju treće osobe i da ga pri tome ta tješi riječima: ne plaši se dijete, sve će biti dobro, idemo kući.. A do te kuće put je prožet paklenim zaprekama i njih treba proći. I što nam onda još preostaje? Jedino molitva Mariji – kraljici Hrvata. Hvatajući se njoj za suknju jedini je spas jer samo ona može to dijete izvesti iz Kalvarije u koje je zapelo. I bogati i siromašni cvile nad poprištem koju su izazvala njihova djeca. A tko nikada nije čuo za ljubav i ne može shvatiti bit ovoga nasilja. I koliko još godina kod nas treba proći da se shvati da anarhija stvara nasilje a nasilje agoniju u kojoj je budućnost holokaust i kolektivno umorstvo. A red i zakon može se uspostaviti samo ako se u ovom vlaku uključe kočnice. U protivnom on odlazi u bezdan. Od jučerašnje nevinosti danas je na ovoj prostranoj plesnoj dvorani ostao samo vreli obraz i oborene oči. Zgrada u koju se smjestila tipična je građevina modernog doba. Vlasnik koji je došao u grad iz iseljene Hrvatske, pretvorio je ovaj ambijent u kuću zabave u kojoj ljudi uz odličnu glazbu mogu uživati u odličnom piću, ali i u odličnim specijalitetima pripremljenim na roštilju. To je i razlog mnogobrojne posjete ne samo danas već i drugih dana. Uz ostale tu dolaze i ljudi koji hladnokrvno gledaju na istupe tih huligana i pri tome se podsjećaju svoje mladosti kada su i oni bili isti. Danas su neki od tih postali i pisci, liječnici inženjeri, brijaći, konobari ...Neki će možda slaviti i 50 godišnjicu braka i utjehu za brojnu djecu i unuke koje su ostavili za sebe. Paradoks je međutim u tome da oni ne vide da su laž pretvorili u istinu. Čak i psiholozi pravdaju to dugogodišnjem socijalističkom režimu koji je ljude pretvorio u slijepa stvorenja podložna vlasti pa su valjda zato smrt uzeli za život. A čovjek uhvaćen u omču zla koja se sve više steže želi samo jedno –otići. Ali kuda otići kad mu je tu dom. Svatko tko tu živi tvrdi da je to i njegov grad. Na žalost današnji svijet ostaje vjeran samo svojoj fiksnoj ideji koja se svodi na to da ta djeca imaju sva prava a nikakve dužnosti, dok starci obratno, pa zato nije nikakvo

137 čudo da se naša mladost rastače u dim i pretvara u ološ sukladno primjeru divljeg zapada kojeg svakodnevno gledamo na TV ili filmskom platnu. Listajući novine danas čovjek teško shvaća naslove koji ga prate poput opsesije. Čovjeku nije jasno kako se motiv prkosa može pretvoriti u toliku mržnju da se javno vrijeđa čak i predsjednika države, da se ne razlikuje djelo krvnika od ljubavi. Motiv imena kluba ni u kom slučaju ne opravdava nasilje koje iza toga slijedi. To mu dođe onda isto kao pogubljenje iz sporta ili zabave. Jednako se optužuju zločinci i žrtve. Ili se pak žrtvi pridaje veća krivnja. Netko će reći: Kad si već znao što te ovdje očekuje trebao si misliti na posljedice i ne dolaziti. Ideolozi komunizma i fašizma zbog svojih ideja vršili su umorstva cijelih društvenih skupina a da poslije nisu ni oprali svoje okrvavljene ruke. Njihovo prokletstvo širilo se s koljena na koljeno i izgleda da su ti današnji naraštaji ljušture bez osjećaja jednako takvi kakvi su i njihovi preci bili. A ti će i dalje bez ljubavi primjenjivati klicu prošlosti na buduća pokoljenja. No, nije njihovo da donose odluke što je pravo a što krivo. Zakone u društvu uvijek donosi pobjednik. Ali i bez obzira na zakon svaki čovjek u društvu ima pravo na život bez ugnjetavanja, pravo na slobodu, na red i rad, na školovanje, na svoje snove i iluzije, na dostojan život u kome se zaboravlja na osvetu zbog mrtvih koji su već odavno zaboravljeni.. Zašto da se vraćamo u povijest na prošlost kada je pred nama budućnost. Pustimo mrtve da mirno leže u svojim jamama. Treba znati da se povijest uvijek piše po mjeri pobjednika. Oni koji su na vlasti uvijek i sami sebi dodjeljuju zasluge i odlikovanja, spomenike, visoke plaće, a o njima i svakodnevno gledamo na TV. Tko onda ostaje poražen – narod? Narod u svakom sistemu trpi a trpjet će uvijek i sve dotle dok trpi i šuti. Naša povijest govori o tome da su ustaše bili okrutni. A jednako takvi bili su i partizani. Očajni vapaj svih nedužnih koji su u ime ideala svojih vođa ginuli danas trunu u jami zaborava. Ipak, najgore je u tome da su ginuli i jedni i drugi od ruke svojih bližnjih pa čak i rođaka i braće. Teško je naći žrtvu a da tu nije Kain ubio Abela. Mada se danas zloćini čine najviše u hordama ili čoporu pa zbog toga i nema odgovornosti, ipak za svaki zloćin kriv je pojedinac. Ne bi smjelo biti opravdanja da su bili zavedeni ili da su to činili radi ideje. Naša bi djeca trebala uživati život. Poštujmo mrtve ali volimo žive. Stvarajmo mir a ostvarit ćemo ga samo ako ne izjednačavamo ubojice i ubijene. 13 stoljeća postojanja Hrvatske je za nama. Očevidci smo događanja koja su dovela do emigracije i istrebljenja iz pojedinih dijelova Lijepe naše a narod još uvijek sluša samo prazne riječi svojih vođa. Kažu da svaki narod ima onakvu vlast kakvu zaslužuje. A je li uistinu zaslužujemo da nam ta vlast svojim zakonima ne osigurava mir i dobro koje kao živa bića, kao kršćani i kao Hrvati zaslužujemo. Žalosno je da naši mladići ginu ili odlaze u tuđinu jer im ovdje nije zagarantirana egzistencija, dok im stari kroje budućnost. Stari pri tom ističu svoje herojstvo, svoje podvige, ali uz to naglašavaju da oni imaju vlast i da će je nastojati sačuvati po svaku cijenu. Što koristi nekom dječaku da primi orden za svog oca ako ga je zauvijek izgubio. On se više nikada neće radovati zajedničkoj igri, poput igre mladih lavova iznad kojih bdije majka kao zaštitnik. Njega više nitko neće štititi , a

138 društvo koje će mu se nametnuti tek je paravan koji nedvojbeno ne rješava ni dio ljubavi koju bi mu pružao otac. I oni koji su bili u partizanskoj ili ustaškoj vojsci bili su samo sluge svojih vođa. Propalo je i jedno i drugo carstvo, a ostalo je samo pokorno ljudstvo koje i onda kao i danas živi od danas do sutra očekujući bolje dane. A da li će oni doći i kada, to je stvar nade a ne realnosti. Govoreći o ljudskoj pravdi nikada ne spominjemo one koji su tu pravdu nametnuli. Zato se i zločin kojeg čine ovi huligani u dvorani smatra samo dječjim nestašlukom. A oni koji o njemu odlučuju i čija je dužnost rješavanja pravde ne utakmicama mare za tamnu stranu ljudi koji su im pokorni. Zaslužuje li i zločinac ljubav? Pa i zločinci potiču iz naše sredine poput kukolja u vrtu pa ako ih ne odstranimo rađaju zlo koje se širi u razmjeru negativne ocjene. U koliko nema kontrole, svoje puščane cijevi okrenut će i protiv svoje obitelji. I što onda zaslužuju, ljubav ili osudu? Odobravati im ili uspoređivati to s nestašlukom mogu samo ljudi bez grča i emocija. Na žalost na naše jadikovanje oni ne reagiraju, već se smiju našoj boli, praveći se da ne znaju da se tu može i poginuti. Ali zato znaju dobro i daleko bolje od nas da dok se tu gine oni su sigurni. Upravo zato dopušta se i navijačima na utakmicama iživljavanje peko granica, zapravo koje je na granici rata. A znamo da rat donosi samo kataklizmu. Kod nas je nogomet glavno poprište politike i već tradicionalno na utakmicama se odvija izljev gnjeva vezan za sve ono što tišti malog čovjeka. Svaki grad ima svoju navijačku publiku koja čini približno deseti dio cjelokupnog stanovništva. A ta publika smatra da su stadioni mjesta gdje se dopušta izražavanje pogaženog dostojanstva, a da pri tome ni ne znaju što ta riječ znači. Zato navijaju za svoj klub a ogorčeni su na one iz drugog kluba. Uvjereni su da su oni drugi još uvijek komunisti koje treba osuditi a da su samo oni pravi Hrvati. A Hrvati su i jedni i drugi. Razlika je samo u boji dresova. I ovi mladići koji su poput horde pohrlili u ovu plesnu dvoranu također su Hrvati. Koji onda razlog njih navodi da otvoreno staju protiv Hrvata. Okrenuvši se prema posjetiocima koji su ovdje došli radi mira i zabave, Dragan je gledao tmurna lica. Neki su po završenom plesu odmah napuštali dvoranu. Neki su posjedali na svoja mjesta i snuždeno čekali ishod. Koliko se veselio da Mariju dovede ovdje pa da sad dožive takav fijasko. Zar je kod nas odlazak na ples zlo koje se širi poput epidemije. U momentu njegovog razmišljanja prenu ga njen glas. -Pa ti me uopće ne slušaš što govorim- bila je bijesna. -Što je sad na jednom? -Diži se i idemo odavde. -Otkud sad najednom ta nervoza? -Ovo više ne mogu gledati, idemo! Podigla se i pošla prema vratima. Dragan ostavi novac na stol i pođe za njom. Umjesto žamora ptica koje traže pogodnije mjesto za spavanje na granama obližnjih stabala i glasnog zrikanja skakavaca ovu noć ispunila je tišina, tiha kao trak svjetlosti koja ujutro silazi s neba pojavom sunca. U normalnim okolnostima ova bi tišina bila kao eho u ljubavnom zanosu dvoje mladih. Ali atmosfera koja se uvukla u utrobu njih dvoje gledajući izgrede tih huligana, neće još dugo biti

139 izbrisana iz njihova siječanja.. Mirno hodajući jedno uz drugo u grobnoj tišini ove tmurne noći čuo se samo bat njihovih koraka. -Vidiš li što su ljudi? – Šutnju prekinu Dragan pa nastavi. -U dvorani je bilo bar dvjesto ljudi jačih od ovih huligana što zaći više od deset na jednoga i mogućnost da ih smlave ko pekar pitu..Pa ipak nitko nije ni prstom maknuo da smiri tu stoku. A u ratu naši su vojnici išli goloruku na neprijatelja i deset puta jačeg. Kakvi smo mi to ljudi da na jednoj strani nastupamo kao heroji a na drugoj povijamo rep ko dječak pred odraslima. -Fali nam vođa! – konačno progovori i Marija. I ovi kao pojedinci svi su kukavice i plašljivci ali ako se udruže u stanju su ubiti svakoga tko im se suprotstavi. A zato što su još i maloljetnici svjesni su da za svoj gnjusni čin ne podliježu kazni niti će za to itko odgovarati. Dok onaj koji im se suprotstavi bez odobrenja vlasti biva sudski proganjan i uz tešku odštetu ispašta do kraja života. -Nekim političarima je i cilj da kreiraju taj kaos jer za njih nema drugog puta u uspostavi svog dolaska na vlast. Kako su im oni glavna podrška koja u društvu zauzimaju i važne pozicije to je i razlog mirnih građana da se odupru tom nasilju jedino u popuštanju i napuštanju poprišta i kako vidiš to su učinili i danas. Mi u svom radu nastojimo učenike oplemeniti, da budu časni ljudi, da časno i pružaju usluge drugima, pa kad postanu ljudi da o njima govore i drugi a ne samo sami o sebi. -Žao mi je da je sve ispalo ovako a toliko sam želio pružiti ti veselje uz ugodno veće a na žalost ispalo je suprotno. -Šuti, više o tome neću da čujem ni riječi. Ovo me samo opterećuje. -Da, u pravu si, radije pređimo na veselije teme. Okolna brda sa svojim šumama uronila su već u duboku noć a ljudi u spokojan san ne mareći za dvoje zaljubljenih. X Kad je Dragan dospio u svoju sobicu pred vratima se skoro sudario sa prijateljem stanarom susjedne sobe Markom., mladićem i Draganovim vršnjakom. -Otkud ti ovako kasno – upita veselo Marko. -To bi i ja trebao tebe pitati. -Meni je to običajno vrijeme dolaska s posla, ali gledajući tebe stječem dojam da si večeras zakoračio u neki pogon gdje se proizvodi čaga ili kako se to ovdje naziva ples. Jesam li pogodio? Pri tome razvuče usta u veseli osmjeh, a dva reda bijelih zubi ocrtavali su njegovo raspoloženje. Čitaš me ko kriminalistički roman. -Pročitao sam ja tebe već odavno ali po tvom izgledu osjećam da si zapao u veliki kriminal. -U pravu si. U plesnoj dvorani gdje sam bio sa djevojkom kriminala je bilo u izobilju. Ne znam kako je završilo jer sam ranije napustio bojno polje, no dade se naslutiti da je kraj završi tragično. Tragikomično bi bilo da je ispalo drugačije. -Da nije tamo bila i Mićina banda? -Pazi, pa i to si pogodio – reče Dragan nasmijano. -A tko bi drugi i pravio svinjarije ako ne on ili Grle. Oni uvijek odlaze na takva mjesta gdje mogu izazvati nevolje.

140 -Tko ti je sad taj Grle? -Jedan nepismeni klipan za razliku od Miće koji je pametan i još k tome dobro stojeći tatin sin. -Rijetko kad idem na ples i kad god se pojavim doživim Kalvariju. Kao da sobom donosim zarazu. A da malo promijeniš plan i sutra sa mnom pođeš na planinarski izlet. Znam da voliš prirodu kao što je i ja volim a put u prirodu ne odvodi do kriminala jer tamo ne zalaze ni Mićo ni Grle ni svi oni koji ti zagorčavaju život. Takvi izbjegavaju prirodu. Ne vesele se joj ni na spomen. Ovo ti je dobra ideja koju itekako želim prihvatiti samo ne znam što će mi na to reći djevojka. A opet valjda i ja imam pravo da se bar jedan dan odvojim malo i od nje. -Vidim da si počeo odrastati. I baš zato se bojim da nećeš imati toliko kondicije da me slijediš u usponu. -Za to se ne brini. Ta znaš da svakodnevno trčim i vježbam sa utezima i kao takav spreman sam na uspon i na Himalaje, a ne na ova tvoja brdašca. -Dobro kad tako kažeš, sutra ćemo vidjeti koliko je istine u tvojim hvalama. -Možemo se okladiti da ću na svako brdo koje odrediš stići prije tebe. -Nećemo se kladiti jer ovo će biti samo rekreativno planinarenje a jedino se možemo kladiti na povratku kad budemo uz čaše piva u restoranu. -Kad smo već kod restorana treba li sobom ponijeti puno klope i pića. -Za to ne brini, prije polaska sredit ćemo to u trgovini a sada idemo na spavanje kako bi već rano mogli sutra poći. X Već u rano jutro krenuli su put prema planini. Usput su susretali i ostale planinare uz građane koji su vjerojatno išli do grada ili za poslom ili zbog kupovine. Nikakvih oznaka nije bilo na stazi puta koji ih vodi u nepoznato. Nitko im nije ni davao upute kamo treba ići. Sve se odvijalo po Markovu iskustvu već starog planinara. Tragovi jutarnje zore otkrivaju im jedinstveni prizor. Uz sunčane zrake koje se prema zemlji probijaju kroz krošnje stabala uočavaju se razbacane grane, već osušene i prekrivene lišćem, koje je netko posjekao i namjerno tu ostavio da istrunu. Na stazi kojom prolaze osim lišća i pokojeg ploda češera uočavaju se i plastični dijelovi otpada, ostatka onih putnika koji su uzeli sobom više toga nego im je potrebno. Njima dvojici dovoljno je bilo ono što su kupili u trgovini a sve je to stalo u mali ruksak, Koliko god budu gladni ovo će im dostajati za jedan dan. Ovdje nema dječjeg vriska, nema zapitkivanja i jurnjave. Ovo je zapravo oaza u pustinji u kojoj osim cvrkuta veselih ptica čovjek uživa u čistom zraku, za razliku od grada u kome već sada kolone automobila narušavaju slobodno kretanje. Ovdje si usmjeren kretanju i zatvorenim očima bez bojazni da netko naleti na tebe. Tu se možda nekada kretala i kolona vojnika. Možda su sobom i nosili topove do obližnjih obronaka od koji se vidi grad ko na dlanu pa su odatle ciljali pojedine objekte. Ako je to i bilo, bilo je odavno i to treba zaboraviti. U usponu treba uživati. Uspon i nije baš tako jednostavan. Ali snaga i mladost njih dvojice to nije primjećivala,.Hrlili su ko dvije lokomotive, koje ni granate iz topova ne bi mogle zaustaviti. Već nakon prvog kilometra uspona presreli su sredovječnog čovjeka sa ženom. Hodali su malo

141 sporije i na poziv da im se pridruže zahvalili su obrazloženjem da će i dalje ići svojim tempom. Plavo nebo bez i jednog oblaka omogućilo je sunčanim zrakama proboj do oznojene kože pa su zbog nesnosne vrućine jedva dočekali sjenu ispod drveća, Draganu je prvi put da korača ovom stazom pa mu nije bilo poznato koliko je još do odredišta. Pouzdavao se u Marka i zato ništa nije pitao. Znao je jedino da mora ići dalje tamo gdje su naumili a jedini spas bio bi im da naiđu na neki potočić kako bi se osvježili. I baš kad je potrošio i posljednju kap tekućine iz svoje čuturice, začuje Markov glas. -Još deset koraka i evo nas na planinskom potoku gdje nas čeka malo osvježenja. Draganovo razmišljanje kako će sada do pasa zaroniti u hladnu vodu bila je samo iluzija. Ako se to uopće moglo nazvati potokom, tek mali mlaz prolazio je preko stijene, no ipak dovoljan da se osvježe. Ugaženi tragovi kopita govorili su im da je u blizini i neka staja, ili je to samo trag u prolazu pastira koji su na proplancima napasali ovce a konj ili magarac poslužili su ima samo kao nosači opreme. Kako bilo da bilo ovo osvježenje dalo im je snagu da idu dalje. Na jednom od zastoja ukrštavala su se dva puta. Da je bio sam Dragan bi u dilemi birao na sreću kojim putem dalje. No, Marko je točno znao da treba ići lijevo. Već nakon stotinjak metara stigli su na proplanak sa kojeg se ukazao veličanstven vrh planine kao njihov krajnji cilj. -Ovo je devedeset posto pređenog puta i mjesto gdje ćemo se malo zadržati prije samog uspona navrh. Idemo još samo malo da nađemo kakvu hladovinu i tamo ćemo prvo malo posjesti.-govorio je Marko koji je izgledao svježiji sada nego kad su pošli iz grada -Mislio sam da je moja kondicija daleko veća od tvoje, ali sada uviđam da sam se prevario. -Da svaki vikend obilaziš planine kao što to ja činim i ti bi stekao tu kondiciju. Skupili su potom malo granja i načinili vatru. Dok su pekli slaninu i kobasice dimilo se sve do graničnih krošnji obližnjih stabala gubeći se u visini. Dim je nalikovao vitkim koncima koji su poput haremskih plesačica izvodile igre ispred svojih vezira. Oganj je u danima kad još čovjek na zemlji nije imao drugih zaštita bio i glavni prijatelj od hladnoće. I Indijanci u ognju vide svog najvećeg prijatelja a pomoću dima odašilju i poruke drugim plemenima. Dragan se prisjeti i svog oca dok je bojao ogradu oko svoje kuće. Od silnog mirisa boje bol mu je kroz nos prodrla sve do mozga.. Ali nakon nekog vremena njegovo snažno tijelo priviklo se na to jednako tako kao i na miris ovoga dima. I on je u početku parao nozdrve ali sad taj miris protkan sa pečenjem čak ugodno miriši. Prisjeća se i Marije. Bilo bi mu drago da se i ona uz njega divi ljepoti prirode uz pogled na cijeli Kvarner .A kad se pogled zaustavi na već ispečenom mesu zaboravljaju se sva sjećanja. Jedino što ga zaokuplja je slasna hrana koja u ovakvim prilikama godi više od bilo čega. U normalnim uslovima ovaj oganj ne bi nikome smetao ali ovdje u šum i gdje svaka žar može dovesti do požara, pogotovo na ovoj nesnosnoj vrućini, ne samo da je opasna već i zabranjena. Zato Marko kad su pojeli na vatru baca zemlju. Potom od Dragana potraži bocu s vodom. -Au, začuje se njegov snuždeni glas.

142 -Šta je? -Dok smo se prskali sa vodom na potočiću zaboravio sam boce. -I sad nemamo vode ni za piće a kamo li za što drugo. -Ne. -znao sam ja da se to može samo tebi desiti. Ne kažu džabe da su zaljubljeni malo i previše smušeni i evo to se i obistinilo. -I što sad? -Za vatru nije problem, dodat ću još malo zemlje i to je riješeno ali naš put završava ovdje. Osvajanje vrha ostavit ćemo za neku drugu zgodu, a tako sam želio pogledati Kvarner i sa vrha – reče s tugom u očima. Drugi put svoje ljubavne misli ostavi u gradu a ovdje se prepusti prirodi kao i sva živa bića koja tu obitavaju pa nećemo ostati bez vode. A bez vode nema uspona, a tako bi mi poslije ovog jela prijao gutljaj. -Nadam se da ćeš moju nesmotrenost oprostiti. -Daj ne bulazni, pa i ovo dokle smo došli više je nego lijepo. Cilj nam je bila rekreacija a to smo i postigli. Idemo dolje da pokupimo te boce. X Od svega na svijetu najljepše je probuditi se ujutro uz lijepi dan. U koliko je taj dan ispunjen i sadržajem koji će te oduševiti, nema ništa ljepšeg . Ako se još k tome nađeš sa ljepoticom kakva je Marija osjećat ćeš se ko da si u blaženom svjetlu gdje adrenalin skače do neba pa taj trenutak želiš zadržati zauvijek. Nakon prijatnog sna koji je i posljedica umora s planinarskog izleta Draganovo zadovoljstvo usmjerio na Mariju, pokrenu ga iz kreveta. Bez tereta na leđima nakon toalete veselo i sa šeširom na glavi, bez napora, budno i razdragano, bez busole poput munje ko Napoleon s rukama na leđima, čvrsto i otvorenih očiju koračao ulicom prema Marijinoj kući. Radujući se susretu s njom pratio je let ptica na nebeskom svodu te udisao miris cvijeća zasađenog pored kuća. Iz jedne od njih, vjerojatno nestašno stvorenje pokrenulo je do maksimuma regulator zvuka na svom radio aparatu pa se glasna pjesma Terezije Kesovije «Sve se vraća, sve se plaća» ćulo na daleko. Ali kao vlak u prolazu žurio je dalje veseleći se zagrljaju voljene osobe koju će uskoro ugledati. Žureći do njene kuće prešao je ulicu na drugu stranu provjeravajući najprije da ne nailazi neki automobil. A kad je bez napora stigao pozvoni na vratima i napeto očekuje njenu pojavu. Od nestašne radosti kad ju je ugledao radije bi poželio da ga je udario vlak i polomio mu obje noge nego da doživi ovakav doček. Svoje lijepe uspomene sa ovom djevojkom čuvao je kao kap vode na dlanu i u svojim mislima očekivao da će simpatije trajati vječno, ali ovaj doček poremetio mu je razum. Odjednom mu se učini da pred sobom gleda osobu premazanu svim bojama i mastima ali mimo svih pravila i valjanog razloga. Kao da pred sobom ne gleda društveno biće već histeričnu i maškaranu osobu sa smetnjama u razvoju koja svoje uspomene na najmilije čuva ko pepeljaru punu čikova s namjerom da ih prosipa nekome na glavu.

143 Naslonjena na vrata držeći se jednom rukom za kvaku izgledala je kao da joj je buđenje zauvijek istrglo osmjeh s lica i da se svakog jutra budi na svojstven način ali s teretom opterećene prošlosti provjeravajući pri tome je li to ona ili netko drugi. Dok ju je smireno gledao, pitao se je li to ona nestašna i lijepa osoba koju je do sada neizmjerno volio ili je to samo neki telegrafski stup kraj kojeg se zaustavio jureći vlak. Osjećaj kao da se probudio u kavezu pred lavovima prože ga kad začuje njen turobni glas. -Šta hoćeš? -Zar me nećeš uvesti u kuću? -Ono što si imamo reći možemo i ovdje raspraviti.-Nije mi jasno s kojim razlogom odjednom ovako istupaš, no znaj da nisi u pravu. -Da li sam u pravu ili ne to ću zadržati za sebe. -Bar mi reci o čemu se radi i zašto najednom ovakav stav prema meni. -Najbolje se praviti lud ako misliš ostati nevin – rekla je to s primjesom cinizma. -Pa pređi konačno zašto me optužuješ da se mogu braniti. -Neka ti ona s kojom si bio jučer pruža obranu a ja te ne želim čak ni optužiti. Samo znaj da se sve vraća i sve se plaća. -Ma je li ti to ozbiljno ili to opetuješ riječi Terezine pjesme. -Najozbiljnije. -Pa ja sam jučer bio sa Markom na planinarskom pohodu. -Nitko ti ne osporava da si bio sa Markom ali nitko i ne pobija da su i one bile sa vama. -Ma tko one, što to zaboga milog govoriš? -Ne želim više raspravljati o tome. Previše sam umorna da bi te i dalje slušala. -Zaboga Marija, što je s tobom? Kunem se da smo bili sami nas dvojica i bez ikakvih djevojaka i to mi moraš vjerovati. -Možda i ne moram jer si u svakom slučaju načinio grešku što mi nisi rekao ni riječi o tom izletu. -To je uskrslo iznenada i nenajavljeno i žalim što i tebe nisam poveo s nama. U stvari želio sam te poštedjeti od napornog uspona na vrh planine. Zato smo i išli samo nas dvojica ali drugi put ideš i ti sa nama. Taj izlet je pravo opuštanje. -Ne znam da li bi mi odgovaralo takvo opuštanje. No, za sada znam jedino da sam umorna i zato želim ponovo u krevet. Krevet je jedini koji me danas može opustiti. -Oprosti, mislio sam da će te moje prisustvo razveseliti pa sam zato došao tako rano. -Uh, baš me je razveselilo. Ako još želiš o nečemu razgovarati, možemo to još jedino sutra u školi. Bog! Pokunjen Dragan vratio se do svoje sobe. Na hodniku susretne Marka. Nakon što mu je rekao o posljedicama susreta sa Marijom, Marko ga upita: -Jeste li do sada bili sretni? -Sreću ne čini moć, bogatstvo, ni ljubav već ostvarenje dosežnog cilja a to može biti i banalno ispijanje boce piva. A što se tiče sreće s Marijom i to je upitno jer onaj tko misli da ljubav vodi ka sreći , griješi u svom cilju. On treba da zna da takvu sreću možeš ostvariti samo ako je dijeliš sa drugim. U protivnom ćeš oplakivati dosežni cilj. -Izgledaš mi vrlo iznenađen. -Ne iznenađen već očajan. Ne znam što ljudi rade kad im se ovo događa.

144 -Potraže sreću u boci piva, kako si rekao. -Pa idemo onda podijeli tu sreću. Nadam se da će nam dvije boce biti dostatne. X Došavši poslije u svoju sobu Dragan se izvali na krevet i preda razmišljanju ne vodeći računa hoće li time preskočiti vrijeme. Prenaporno mu je bilo naći odgovore na ovo što mu se dogodilo, a istovremeno procijeniti štetu koju mu je svojim postupkom priredila Marija. Dugo se vrpoljio po krevetu a onda sjedne i započne zijevanjem prikupljati motivaciju za san. Priliv kisika u mozak nasuprot snu potpuno ga je razbudio. Tada shvati da se ništa više ne može promijeniti, a svakom kome bi se obratio za savjet, umjesto odgovora mogao bi očekivati samo utjehu. Još je uvijek osjećao veselje kad ga je sjećanje podsjetilo na Markove viceve dok su ispijali pivo. Ovo veselje bilo je poput vodopada koji se noću pretvara u led da bi se u osvit zore ponovo otopio toplinom jutarnjeg sunca. Još dugo je tako razmišljao dok ga konačno nije savladao san. Probudivši se nije znao što se s njime zbilo, niti koliko je sati jer je sat stao. Zaboravio ga je naviti. Je li prespavao cijeli dan ili samo dopodne? Što će mu reći oni s posla u koliko je trebao biti tamo? Teškom mukom vrtio je pogledom tražeći sunčanu sijenu kako bi bar donekle odredio koje je doba dana. Prisjeti se da zbog krulanja u želucu treba ići i nešto pojesti.. No hoće li to biti ručak ili večera. Mada su vrata bila zatvorena odjednom osjeti miris spreja koji je kroz pukotine ulazio u njegovu sobu. Naglo se podigne i priđe otvorenom prozoru. Tu osjeti blag povjetarac koji je svojim kruženjem donosio i miris toplog jutra. Dragan se predomišljao da li da izađe ili da ponovo zatone u san. Još jednom pogleda kroz prozor i udahne svježi zrak, a onda odluči poći van. Zelene krošnje obližnjih drveća osvježe mu pogled a to ga potpuno razbudi. Bijaše to posljednji trenutak razmišljanja koju odluku da donese. Nije mu trebao nitko da se s njim posavjetuje, dovoljan je bio sam sebi da otjera suvišne misli i slike proteklih događanja uz sliku Marije, te brzo napušta kuću. X Stanje između Marije i Dragana postalo je upitno. Ta njena sumnjičavost prouzrokovala je sumnjičavost i u njihovu daljnju vezu. Nije želio da se ta veza prekine, ali ova zategnutost mora prestati što prije kako bi njihov odnos tekao dalje ko i dosad. Podižući pogled sa knjiga dok je sjedeći u zbornici škole osjetio napetost zbog koje sve što pročita odmah zaboravlja. Zbog toga odluči potražiti Mariju jer će se u protivnom naći u situaciji u kojoj se osjeća još više izgubljenim. Znao je da ona sada ima nastavu i da nije vrijeme da joj smeta, ali čim zazvoni školsko zvono za veliki odmor odmah će je potražiti i onda njihov odnos svesti na dosadašnji. Usprkos njenoj sumnji ništa se nije dogodilo pa zato i nema razloga da ga optužuje za nevjeru. Ta ona mu je jedina ljubav i bit će sve dotle dok ga bude voljela. Osim njega u zbornici nije bilo nikoga drugog pa mu se vrijeme do oglašavanja zvona odužilo. Pođe do prozora s koga ugleda skupinu mladića u školskom dvorištu. Čudilo ga je da se svakodnevno odaju besposličarenju i da svoje slobodno vrijeme ne posvete nekom korisnom radu. Oni ne primaju nikakve savjete a mogli bi ako ne drugo poći u vojsku pa bi bar koristili državi. Ovako su na teret i sebi i društvu.

145 Dok je kružio pogledom po dvorištu začuje školsko zvono. Odmah zatim uslijedio je i vrisak djece a u zbornicu pristižu i ostali kolege. Neće tratiti vrijeme za bezvezne razgovore već će odmah poći da potraži Mariju. Na sebi je imao novo odijelo a u ruci je držao maleni cvijet crvene ruže. Njegov izgled stasita momka u ovom odijelu davao je utisak čovjeka mirnih živaca, mada je u ovom trenutku osjećao uzbuđenje. Stigavši do vata njene učionice veselo se nasmiješivši osjećajući zadovoljstvo što će napokon i taj teret koji ga tišti konačno skinuti sa srca. Zastane kraj vrata obuzet slutnjom da će se i ona poveseliti što ga vidi. Pogleda na sat te reče: -Vrijeme je da uđem jer je bolje da razgovor obavimo u učionici nego na hodniku gdje znatiželjnici jedva čekaju da trač prenose do drugoga. A ova naša mala prepirka samo je jedan suvišni kamenčić na putu kojeg trebamo šutnuti da nam ne smeta. Bez kucanja otvara vrata i zastane ko maljem udaren po glavi Umjesto da cvijet preda Mariji on ga čvrsto stegne u šaci iz koje poteče krv, Ubo se na trn. Umjesto boli u ruci prože ga bol u srcu od prizora kojeg je ugledao. U ljubavnom zagrljaju Mariju je cjelivao kolega iz likovnog. Dragan ostaje stojeći na mjestu, nepomičan ko da je oduzet, nijem da išta kaže. Ni u snu nije mogao zamišljati da će ovo doživjeti. Znači da je ona predstava pred njenom kućom bila samo uvertira za ono što slijedi a da je postupno i sramno tražila razlog kako bi dokrajčila njihovu vezu. Nijemo gledajući ovo dvoje u svom bolu nije pokazivao iznenađenje ni želju da reagira. Samo je zamahnuo glavom kad su ga ovo dvoje ugledali a onda se okrene i brzo udalji osjećajući u duši gađenje na besciljnost svog zadržavanja i objašnjavanja koje bi i onako bilo besciljno. Grlo mu se steglo pri pomisli da bi imao i što reći. Spuštene glave neodlučnim koracima prošao je kroz gužvu učenika u dvorište osjećajući se izgubljen i nemoćan. Kažu da ako živite u ljubavi i skrbi nemate za čim žaliti, već se trebate zahvaliti što vas je obasjala sreća i što vam je ona otvorila srce i što ste se zbližili s njom. No, ništa ne kažu što ako ona svoje srce okrene drugom. Najžalosnije je kod toga što ćemo se i dalje viđati na radnom mjestu. Samo umjesto dosadašnjeg odnosa jedan drugome bit ćemo stranci. A toliko truda uložili smo da stvorimo skladnu zajednicu koja je trebala završiti brakom. I sve to uzalud. Dala mi je obećanje da ćemo čitav život ostati jedno uz drugo bez obzira što nas snađe. Bio sam uvjeren da to što govori i misli iskreno. Hm, baš sam naivan kad vjerujem ženama. A ipak bez nje od sada ću biti usamljen, bez ikoga živog kome je stalo do mene. Da sam barem uzeo onog malenog psića kojeg mi je prošli tjedan nudio jedan prijatelj, ja se pouzdao u njeno društvo i odbacio ne samo psića već i nekoliko djevojaka koje su mi se nametale. Vjerovao sam da sve one zajedno ne bi mogle nadomjestiti nju. Iskreno sam je volio i sve bih za nju učinio. Mislim da meni nikad u životu ne bi palo na pamet da ju prevarim. A s kime me ona prevarila? Taj kolega uvijek mi je djelovao ko neki peder. Sa svojom dugom kosom više mi je nalikovao ženi nego muškarcu i gle baš takvog da izabere. No neka joj bude. Ja za njom neću plakati. Sjećam se priče jednog prijatelja. Kad mu je bilo 12 godina zatekao je svoju majku s drugim u krevetu. Tada se osjećao užasno. Sav slomljen nije znao treba li to reći ocu. A nekome se ipak treba povjeriti. Nije to učinio već je i dalje trpio majčinu nevjeru koja je tekla i dalje ne znajući da to znade i otac. Otac je pak trpio zbog sina želeći da ima i majku i oca. Zbog slabosti to ga je dotuklo pa je utjehu potražio u alkoholu. Majka tome nije pridavala važnost već je i dalje održavala vezu s

146 ljubavnikom. Dječak nije žalio za majkom. Molio je boga da ode iz kuće s tim čovjekom i da se više nikada ne vrati kako bi time poštedjela i oca da prestane piti. Nakon izvjesnog vremena ona je i otišla, ali na žalost otac je i dalje nastavio piti, sada sa još većom žestinom. Njena preljuba uništila mu je život a ne samo brak i obitelj. Moram li i ja poći njegovim putem? I zašto bih. Pa danas prema statistici od 50 do 70% ljudi u braku bilo je u prilici neke nevjere. A ja s njom nisam ni bio u braku. Možda ti statistički podaci djeluju šokantno. Zamislite samo koliko je to tona prolivenih suza, koliko tjeskobe, mučnina, neprospavanih noći. Koliko žrtava se nakon toga odalo pijanstvu ili si čak oduzelo život. Koliko je tu samo naneseno boli. Svaki takav raspad veze izaziva erupciju emocija. Neki od toga završe i na psihijatriji. A pitamo se zašto? Je li ta osoba vrijedna da zbog nje ispaštamo? Zbog njene laži i poniženja koje mi je načinila ne trebam biti ogorčen. Zar i ja nisam privlačan u očima žena i poželjan muškarac. U meni još nije razoreno samopoštovanje. Mene ne muči ni osjećaj krivnje. Ona je pogriješila a ne ja. Jest da sam ja iznevjeren i da mi je time nanijela poniženje, no zbog toga neću roniti suze Jest da mi je teško i da mi je time nanijela udarac, jest da nemam niti ću od koga tražiti podršku, jest da mi je ostala bol i suze zbog osobe koju sam volio i u koju sam imao povjerenja ali zbog iznevjerenosti ja se osjećam nedužan i zato neću tragati za nekim nadanjima da će mi se vratiti. Ako mi je iznevjerila povjerenje i našu vezu srušila ko kulu od karata, nije zaslužila da zbog nje pustim ni jednu suzu. Više se ne bih mogao i onako sa njom pomiriti. Zauvijek bi mi lebdila slika pred očima nje i onog mamlaza u zagrljaju. Zato je najbolje da potražim činioca koji će mi pomoći da ju što prije zaboravim, a najbolji činioci mislim da će biti nove veze, ali bojim se da će sve te veze biti bez osjećaja i emocije. Hoću li ja tim drugima nanijeti istu bol koju sam doživio u koliko ih prevarim? Hoću li se osjećati odgovornim u koliko neka sebi poslije učini pogrešan korak zbog te prevare? Možda će bit potrebno vrijeme da se stvore uslovi za vezu koja u slučaju raspada neće izazvati bol ni jednoj od strana te veze. Na koncu ako se dam u više veza istovremeno, uvidjet će da sam leptir koji ide od cvijeta na cvijet pa će već naprijed znati s kime ima posla a iskustvo me naučilo da život treba iskoristiti dok si još mlad. Naravno da bi bilo najbolje kad bi mogao zadržati svaku vezu do kraja života, ali to je samo utopija. Kako je to nemoguće ostaje mi samo iskušenje, mogu li se nositi sa time. Zato je najbolje da sve prepustim budućnosti a ona će pokazati jesam li odagnao misli i stvorio nove uspomene i saznanja kako se osjećam S tim mislima stigao je i do svoje kuće. X Slijedećih dana Dragan je ušutkan i povućen u sebe sa izrazito promjenjivim licem obavljao svoj posao u školi. Prirodno je da je oko sebe slušao dobacivanja što je sasvim razumljivo, ali nije mu palo na pamet da na njih reagira. A ne bi bilo ni dejstva. Cilj mu je bio da se pribere i da nastavi budućnost veselim životom. Bio je uvjeren da će se sada oko njega lijepiti žene. No od toga nije bilo ništa pa mu je osjećaj samoće malo pogoršao stanje. Utjehu je nalazio jedino u poslu. Osjećanje da je sve više ostavljen sam sebi stvorila mu je patnju kao da je odsječen od ostalih ljudi i što je dulje vrijeme prolazilo sve je veći jaz promatrao u sebi. Kolega iz

147 likovnog pun likovanja šepurio se po školi ali uz prisustvo Dragana povlačio se kao da očekuje njegovu osvetu. Dragan na njega nije uopće obraćao pažnju. Kad ga je vidio samo bi ga pogledao ispod oka a onda bi otišao dalje. Njegov odlučni stav da na isti način gleda i Mariju naišao je na opće odobravanje ostalih kolega iz škole. Mnogi su smatrali da je plemenito od njega što tome ne pridaje važnost, već i dalje traži normalan odnos na izgled raspoloženiji nego inače. No to je bilo samo privid jer je u sebi još uvijek osjećao suprotno. Gledajući ga kako je ignorira, Marija ne mogavši više izdržati osjećanje koje je bilo kao da joj je opalio ćušku i protiv volje kolege iz likovnog ,odluči da pokuša s Draganom progovoriti. -Neka me ubije ili ću ja ubiti njega, ali mora me saslušati. Valjda i ja posjedujem neko poštovanje prema životu pa ako ga i ti ne posjeduješ nećeš me natjeravati da te ovakvog gledam. Čuvši da je Dragan ovog trena u zbornici sva uzjapirena i s beznadežnim pokretima dojuri do vrata koja se baš otvarahu i na njima se ukaže njegova pojava. On je pri tome samo sažaljivo pogleda i pođe dalje. Nije prešao ni dva koraka kad iza sebe začuje njen glas. -Čekaj malo, mislim da imamo jedan drugome nešto reći. Dragan zastane, polako se okrene i odmjerava ju od glave do pete, nastade kratka šutnja a potom joj reče: -Možda bih zbilja i imao što reći ali ti si već svoje rekla i zato te više ne želim slušati. Dok ju je gledao osjećao je olakšanje. Sjeti se njihovog posljednjeg susreta kad joj je mrsio meku kosu i milovao bakrenu kožu slušajući njen umiljati glas. Njena blizina tada mu je davala snagu kojom bi mogao obarati i stabla, a sad kad ponovo stoji pred njim izigran i prevaren mislio je da će osjećati slabost i nelagodu, on ponovo osjeća snagu. Bio je uvjeren da će s ovom djevojkom provesti ostatak svog života. No, u to glupo uvjerenje nije mogao shvatiti da postoji i nešto što se zove razočaranje. Tek kada je spoznao preljubu uočava da postoje i druge djevojke. Čudio se samo kako je ona nekim zagonetnim putem ušla u njegov život. Osjećao je kao da ju ne bi mogao nikada zamijeniti za drugu. Bio je uvjeren da ne može živjeti sa jednom a misliti na drugu i zato mu je osjećaj uz nju bio najljepši trenutak dana i svog života. Gledajući je sada , sav taj osjećaj, sav taj sklad kojeg je nemoguće i opisati kao da nikada nije ni postojao. Je li to ona ista osoba koju je obožavao, kojoj se toliko divio – pitao se dok je slušao njen ironični glas. Nazivala ga je raznim pogrdnim imenima, upućivala mu je uvrede. Tek je sada po prvi put čuo u toj ulozi i zaključio da je sebična, egoist, šovinist, jednom riječju da je gad. Dok je iskaljivala svoj bijes njeno lice bilo je izobličeno, izgubljeno. On je to samo mirno posmatrao i sve to podnosio, čak bi se moglo reći da uopće nije trpio ni bijes. Na njene uvrede nije uopće reagirao, kao da se tu radi o nekakvoj šali. Nikada u njihovoj vezi do sada nije Mariji dopuštao da iskaljuje svoj bijes. Uvijek kada je za to bio i najmanji razlog umirivao ju je emocionalnim raspoloženjem ubjeđujući ju da će sve to proći i već sutra biti bolje. Možda ju je odveć zasljepljivao obećanjima o boljitku pa se to sad u njoj nakupilo i došao je trenutak da se isprazni. Kako da je do sada nije upoznao? Pitao se. Činilo mu se da sada ispred sebe gleda drugu osobu, da gleda njeno lice pod lupom. I dok je lupu odmicao lice se je povećavalo a pojačavala se i glasnoća riječi, no nije joj mogao prodrijeti u dušu.

148 Usprkos svemu počekao je da ona dovrši svoje ispaljivanje bijesa a onda se naglo okrene i bez riječi pođe dalje. Ipak malo zastane, okrene se i reče: -Gospode, oprosti grešniku pa će i tebi biti lakše. Tada se udalji i pođe van škole. Ona je širom otvorenih očiju i dalje nastavila da govori i viče za njim sve dok nije nestao iz vidokruga. Kad se konačno umirila osjetila je još jedino da sva drhti. -Mogla sam tom klipanu još što reći jer izgleda da nije sve dovoljno čuo. U tišini koja je tada uslijedila pogledala je još jednom u pravcu kamo je on otišao. Njega više nije bilo na vidiku. Tada i ona pođe u svoju učionicu .Zastane kraj ormara te iz njega uze čašu i nalije si piće. Kad ga ispije osjeća da više nema to zadovoljstvo koje je dosad imalo. Ljutito saznanje da ga nije uspjela ponovo pridobiti donijelo joj je samo glavobolju. Vrućina koju je uz to osjećala još je u njoj više produbljivala bijes samo sad više nije imala na kome da ga ispolji, a to joj je još više peklo kožu. Odloži čašu a onda se ironično nasmije te pođe kući. -Ako ga veseli naša raskinuta veza, neka zna da mene ne veseli i zato ću mu se osvetiti. Nasuprot njenog osjećaja Dragan je znao da je ta veza sada za uvijek pukla pa da sad treba misliti i na budućnost. Pred njegovim očima svijetla gradskih lampi prolijetaše ko iskre iz vatrenog ognja a u srcu sruči mu se oluja. Smiri se Dragane, nije krivo tvoje srce. Nije ni njeno jer ga ona ni nema. Umjesto srca u grudima joj leži kamen. Da ima srca ne bi sada sav taj svoj gnjev sručila u tvoju glavu. A tu ljubav čuvao je u srcu ko sliku milog pokojnika, dok je nju briga za tebe isto je ko i briga za lanjski snijeg.-Treba li da se ubije tuga, treba li i dalje vjerovati takvoj osobi? Mada je za mene do jučer bila svetica, danas je ona za mene mrtva.- zaključi. Meni danas treba spasenje i utjeha jer spadne li to sa grane moglo bi završiti i kobno. To ipak više nije samo moja briga, neka o tome brine tko hoće a meni treba sada samo zaborav. Neće me zato ubiti ni tuga jer ju ona nije zavrijedila. Pa nije ona bila nikakva svetica već samo obična djevojka koja je jednako tako ko i druge osuđena samo za žaljenje. Za to neka joj bog sudi a ja ću se prepustiti svom radu i ubrzo naći novu djevojku, ali takvu koja ima srce. Razmišljajući opet za trenutak zastane a onda s opetovanim mislima produži dalje. Dok je hodao oči su mu sijevale divljim plamenom. Još jednom pogleda oko sebe a tada si reče: Bilo pa prošlo. X Još uvijek pod dojmom raskida veze sa Marijom Dragan se posvetio jedino radu u školi. Tog dana na igralištu odbojke u školskom dvorištu raspoređivao je djecu u parove te im objašnjavao kako da odbijaju loptu jedan drugom .Tik do igrališta stajao je jedan besposleni učenik osmog razreda. Nije bio Draganov učenik već kolege. Na sebi je imao traperice i bijelu majicu a na nogama skupocjene tenisice što je ukazivalo da je dobro stojeći sin. Još od trenutka kad je Dragan došao u ovu školu slušao je o tom dečku mnoge primjedbe. Sad mu je već šesnaest godina a još je učenik osnovne škole Ponavljajući razred nije smanjio svoje delikventno ponašanje. Ipak ostali kolege nisu s njim dolazili u sukob jer su ga radije ostavili na miru da radi što hoće nego da izazove komplikacije. Treba se čuvati onih koji su već završili tu školu a oni koji su još tu

149 može ih se koliko toliko bar još držati na uzici. Oni drugi koji predstavljaju pravu smetnju izgleda da su danas negdje skriveni u svojim skloništima gdje uz marihuanu i druga opojna sredstva traže oduška svojim navikama. Dragan nije obraćao pažnju na tog dječaka. Obilazio je djecu i ukazivao im na pravilno odbijanje lopte. Sumorno je zavrtio glavom kad je uočio da neki unatoč upozorenja i dalje čine iste greške. Zbog toga nije pokazivao ljutnju, već je naprotiv isticao vrijednost u zalaganju pa makar to i nije bilo poučno. Nastava se treba održavati bez predaha. Krivulja opterećenja mora ići prema gore i zato ne smije dopustiti opuštanje. Samo tako sport će imati utjecaj na mladi organizam, a on je htio da djeca od tjelesnog odgoja osjete upravo tu korist.. Među ovom djecom ima i talenata i mora otkriti koji su pa poslije možda stvori i kakvu ekipu za međuškolsko natjecanje. Rad se odvijao zato u zadovoljstvu i samo mu je sreća izgleda poslužila da nema onih svakodnevnih ometača koji mu zagorčavaju život svojim dobacivanjem. Kad bi ovako mogao raditi svaki dan bilo bi to pravo zadovoljstvo. A još je veće kad u njemu uviđaš da su i djeca nešto naučila. Tada se Dragan zagleda u jedan par te im priđe. -To je ono što od vas tražim. Zaista ste talentirani i samo tako nastavite. Jednog dana možda se nađete i među onima koji zavređuju našu pažnju u vrhunskom sportu. I dok se veselio ovom paru , zadovoljstvo mu najednom padne. Dvije djevojčice kroz suze mu se požališe. -Onaj nam je uzeo loptu!- pri tom prstom pokazuju u smjeru onog ponavljača. Ugledavši kako se igra sa loptom prođe ga bijes. Dok se dvoumio što da učini reče djevojčicama: Dok ja to ne riješim vi načinite dotle deset sklekova i deset skokova a potom ćete opet nastaviti sa loptom. Važi! Djevojčice veselo otrče na svoje mjesto i započnu sa vježbom. Dragan se potom uputi do tog ponavljača.-Uredu momče. Malo si se poigrao i sad je red da curicama vratiš loptu koju si im neopravdano odstranio što je ružno od tebe. Nadam se da to više nećeš činiti.? Dječak ne reče ništa već ga samo mrko pogleda a potom ponovo nastavi nogom udarati loptu kao da Draganove riječi nije ni čuo. -Koliko se sjećam ti ne pripadaš ovom razredu, a nešto sam ti i rekao. No ti se ili praviš lud ili da nisi čuo moje riječi. Ova mi je lopta sada potrebna i lijepo te molim još jednom da je vratiš djevojčicama. Valjda ne želiš i da te prezirem zbog neposluha? Dječak ponovo prestane udarati loptom i opet svoj mrki pogled uperi na Dragana a potom reče:- Daj učo, gledaj svoja posla a mene pusti na miru dok te ja nisam umirio. Nakon toga ponovo nastavi sa igrom. Dragan se odjednom osjeti kao slatkovodna riba u slanoj vodi. Krv mu navre u glavu a srce snažno udarati. U očekivanju reakcije koja nije mogla proći bez nasilja stiskao je šake a zamagljenim očima gledao u drznika. No još uvijek bez reakcije na dječakovu prijetnju. -Zar da mi ovakav kreten još i prijeti? Bijesno u sebi misli Dragan. Jest da je dječak bio razvijen i uhranjen i približno iste veličine ko i Dragan ali razlika u godinama i u snazi svakako je na strani Dragana. Bio je uvjeren da bi ga smlavio samo jednom rukom, ali što poslije? Sjeti se posljedica koje je doživio Jure.

150 Zar je danas takvo vrijeme da moraš ustuknuti pred jednim obijesnim klipanom koji ti nije dorastao ni do malog prsta jedne noge. Ovakvi ne zaslužuju ni da žive, ali ako ga dirneš, povukao si za njim i njegove prijatelje, možda i rodbinu ali svakako i političare i onda se pitaš ima li smisla prljati ruke zbog jednog gada. Ako si dobar, činiš dobro i drugima. Ako si loš , činiš dobro samo sebi. Ali ono što imam ja on ne može ni izgovoriti – zaključi. Da se vrati u prašinu na ulici gdje u stvari i pripada, ne bi imao ništa više nego što ima sada. Ali kako mu reći lijepu riječ kada on ljubav traži u prljavštini. Trgne se iz misli kad svoj pogled ponovo usmjeri prema dječaku. Znao je da kod ovakvih prijekori ne pomažu, zato strogo vikne: -Slušaj ti gade pokvareni, ne vratiš li odmah tu loptu imat ćeš posla sa mnom. Dječak prekine igru. Loptu uze u ruke i prilazi Draganu smrknutog pogleda. -Rekao si da hoćeš loptu, pa evo ti je onda. Pri tom je lagano ispušta iz ruke a potom snažno udari nogom. Lopta poput topovskog taneta završi na Draganovim prsima. Za trenutak od bola načini korak nazad, ali dočim povrati dah dotrči do dječaka. Desnom rukom ga udari u rame a potom lijevom hvata otraga za vrat pa onda drugom za hlače te ga povuče do sebe a onda odvodi do ulaza u školsku zgradu. Istog trena djeca ih okružiše. No nitko ne prozbori ni riječi. Načinili su potom špalir kroz koji su prošli njih dvojica. Jedino što se još čulo bilo je zapomaganje dječaka u pognutom položaju dok je hodao. -Pusti me, vikao je, platit ćeš ti za ovo. Dragan ga nije slušao, a kad je ušao u zgradu za sobom zatvara vrata Lijevom rukom tada prihvaća nadlakticu dječaka U tom momentu zapazi da je dječak zamahnuo svojom rukom kako bi ga udario. U zadnji čas Dragan eskivira kako bi izbjegao udarac a tada se u njemu probudi još veći bijes Ponovo ga hvata za vrat i hlače otraga a potom dovodi do zbornice. Dočim je zatvorio vrata ko omamljen stade tući dječaka. I nakon što mu je uputio već par udaraca od kojih se dječak skljokao na tlo nokautiran Dragan nije prestajao udarati. Odjednom iza sebe osjeti glasno zapomaganje uz vučenje ruke kolegice Zlate. -Dragane, prestani, zar ne vidiš da je bez svijesti. Tek tada suočen s istinom osjeti gdje se nalazi. -Što mi bi gospode, što sam to uradio? – govorio je to izbezumljena pogleda. -Smiri se i radije mi pomogni dići ga kako bi ga stavili na stol.-smirivala ga je Zlata. Za nekoliko sekundi dječak je opet došao sebi drhteći od straha i rukama zaklinjao lice kao da očekuje još batina. -Hajde, uhvati se za mene i probaj ustati. Dočim se oslonio na svoje noge Zlata ga izvodi van zbornice i odvodi na dvorište. Kad su stigli dolje, nasilnik se obraća Zlati. -Osvetit ću se ja njemu za ovo. Vidjet će on svoje. -Ti si izgleda nepopravljiv kad i nadalje imaš hrabrosti da se prijetiš. Idi doma i danas se više ne pojavljuj u školi, u koliko ne želiš da te ponovo istuče. -Vidjet će on svoje- govorio je i dalje sve dok se nije našao izvan vidokruga. Za to vrijeme Dragan je sjedio na stolici i naslonjen laktovima na stol rukama je podupirao bradu i tupo gledao u jednu točku. Nije dugo trajalo kad se pojavila Zlata. Dočim je ugleda podiže se i prilazi do nje. -Dobro da si se ti zatekla tu jer ja sam izgubio glavu i ne znam kako bi to završilo.

151 -Točno tako, samo sada sjedni za stol i smiri se ko boga te molim. -Zar si cijelo vrijeme sjedila u zbornici i sve to promatrala. -Da. -Kad smo stupili unutra vjeruj da te nisam primijetio, toliko sam bio zaokupljen tim gadom. -Da, vjerujem ali sada se smiri i sjedi. -Moram na dvorište otpustiti djecu i pospremiti lopte. -ja sam to već sve učinila a ti samo sjedni i budi miran. -Baš ti hvala, ali ja sam miran i nemaš potrebe da me se plašiš. -Ma ne plašim se ja tebe već želim samo da sjedneš i u miru mi ispričaš o čemu se tu radi, jer kako uviđam još te drži revolt i bijes na sve ovo. Kad su oboje sjeli Dragan joj ispriča tok događanja i povod kojeg je upotrijebio za nasilje nad učenikom. -Možda bi bilo dobro da o ovome odmah obavijestimo ravnatelja. -Mislim da u ovome stanju nisam sposoban da se suočim sa njim. Možda bi bilo dobro da ti sama odeš do njega i da mu sve ispričaš a već sutra ja ću mu se javiti i već unaprijed znam koje me posljedice očekuju kad se vratim. -Ni ja ne vjerujem da će se mali predati i sve ovo zaboraviti, a ono što slijedi možemo samo naslućivati. Ipak ne gubi nadu. Možda ispadne sve dobro. Imaš li danas još koji sat odraditi.? -Ne, ovo mi je bio zadnji. -Onda smireno pođi kući i vidimo se sutra. Ja ću o svemu izvijestiti ravnatelja, tebe ću pokušati opravdati što si otišao. Ono što slijedi znat ćemo sutra. Nakon što je napustio školu shvaća da se na sve ovo treba samo zgražati. One životinje koje je do sada osuđivao zbog nasilja prisilile su ga da i sam pristupi tom činu. A onaj koji primjenjuje nasilje ne voli ni sebe a kamo li ljude oko sebe. Jesam li i ja zakoračio u kolotečinu koja odvodi u provaliju ili su me samo okolnosti prisilile na to. Ne, ja ne spadam u to kolo, ali ako dopuštam da gaze po meni onda sam kukavica a ja ni to nisam. Razmišljajući u tišini opake ulice odjednom ispred sebe ugleda nepoznatog mladića. Izduženo lice i mršavo tijelo na čija se ramena slijevala duga kosa isticala su se i uha puna naušnica ali i proširene zjenice što je ukazivalo s kim ima posla. Neko vrijeme samo je tupo zurio u Dragana, a tad mu odlučno priđe i svoje nokte zarije u Draganove ruke. Da bi se oslobodio stiska Dragan je morao upotrijebiti silu. Zbunjen najprije je htio šakom udariti mladića po nosu a tada mu se njegov pogled smiluje. Znajući da ispred sebe ima drogeraša shvati da toga treba žaliti a ne tući. Apatični izraz mladićevog lica odjednom oživi, oči mu se pokrenuše a duboki glas postao je još snažniji kad je strogo zahtijevao. -Daj mi sto kuna! -Zašto su ti potrebni ti novci?-smirivao ga je Dragan. Mladić se okrene oko sebe kao da namjerava pozvati i ostale a kako nije bilo nikoga to se opet obraća Draganu. -Hoćeš li mi dati tih sto kuna. Rekao je to kroz plač a potom opet svoje nokte zabija u Draganove ruke.

152 Njegove opake oči uz stisak ko da probode Dragana. Još dok je bio dječak imao je sličnih sukoba sa starijim dječacima koji su od njega iznuđivali novac.. Često puta morao je isprazniti džepove da bi poslije kod kuće uslijedile i batine od roditelja koji mu nisu vjerovali. I sada jednako tako osjeća smrad pridošlice kojeg se gnjusi. To ga prisili da okrene glavu i pođe. -Sto kuna hoću, zaviknu za njim mladić pocrvenivši od bijesa što mu nije udovoljeno. Moja obitelj gladuje i zato hoću novac – vikao je mladić. Hoću samo sto kuna. Tada ponovo potrči do Dragana. -Marš od mene! Ovaj ga nije poslušao .Na to ga Dragan odgurne. Ipak mladić je jednom rukom i dalje držao ga. -Daj pedeset ako nemaš sto. Dragan i dalje nije mario na njegov vapaj. Dočim uvidi da od novca neće biti ništa mladić ko pijan nasrnu na Dragan ne bi li na silu iznudio traženi plijen. Dragan kao da je to očekivao. Na vrijeme se izmiče i mladića prihvati te ga odgurne od sebe. Mladić pade u jarak. Dragan nije gledao da li se pri tom ozlijedio. Ništa ga više nije zanimalo nego jedino slobodan put do svoje sobe. Već je i ranija shvaćao da idući kroz ovu ulicu može susretati nepoželjne goste, ali da mu se u jednom danu potrefe čak dvojica takvih bilo je ipak odviše. Na putu do kuće upadali su mu u oči balkoni okićeni cvijećem. Očigledno su vlasnici kuća nametali se u gajenju što ljepšeg izgleda. U tom nadmetanju ulogu je igrala i zavist. Za svoje posjede nisu se plašili jer su sa zemlje ove vaze nedokučive bez skala a uz to nepoželjnog gosta sprječava i ograda oko kuće Dragan nije osjećao zavist već samo divljenje jer je čitava ulica odisala mirisom poput parkova velikih plemičkih obitelji. Uza to ošišana trava i čist i uredan okoliš bili su pravi melem za oči prolaznika. A samo jedna ulica dalje koja je skretala desno bila je ispunjena načičkanim kolibama brojnih Romskih obitelji čija su polugola djeca oblijetala oko kazana na otvorenom u kojima se kuhao skromni objed. Smeće i muhe okruživale su barake na čijim su krovovima stršile satelitske TV antene. Dreka i zvuk muzike miješali su se u ovo predvečerje. Dragan ubrza korak kad je prolazio mimo i napokon veseo stigao i do hotela . Upravo iz hotela izlazi recepcionarka, žena zanosnih oblina koju on već dugo slijedi svojim pogledom. S uzdahom i veselim pogledom isprati je a potom se uputi u svoju sobu. Dočim je ušao unutra izvali se na krevet i pogledom stade kružiti po plafonu Dočim spusti pogled na stolu ugleda košaricu s jabukama. Uze jednu i začne ju jesti. Uživajući u slasnom zalogaju i dalje promatra zidove sobe. Na čistom nebu potom se pojavi mjesec čije zrake obasjaju dio postelje. Pogleda kroz prozor i uz mjesec zapazi i jednu zvijezdu. -Kako bi bilo lijepo potražiti neko mjesto van zemlje gdje bi čovjek našao svoj mir. Uskoro ga je našao, ali u svojoj postelji zaspavši tvrdim snom. X Već na samom ulazu u školu dočeka ga tmurno lice ravnatelja škole. Stajao je mirno i hladnokrvno a njegova široka glava i strogo poslovno držanje izgledali su kao podozrivo promatranje žrtve. Nakon što šuteći odmjeri Dragana reče: -Pođi za mnom u moju kancelariju.

153 Dragan ga posluša bez riječi. Dočim su ušli u sobu Dragan se osjećao kao da je ušao u kavez ograđen debelim željeznim šipkama iza kojih se više nikada neće izvući. Zadrhti kad osjeti gdje je. Osim kancelarijskog stola na kom su uz telefon stajale i neke bilješke ispisane pisaćim strojem te nekoliko kemijskih olovki u sobi se nalazila i staklena vitrina te dvije fotelje uz stolac na kome je posjeo ravnatelj. Kroz prozor kojeg je prekrivala svilena zavjesa dolazilo je dovoljno svijetla pa nije trebalo uključivati i električne žarulje. Draganov pogled zaustavi se na vazi smještenoj na vitrini. Iz nje osjećao se miris svježeg ubranog cvijeća. -Sjedni, što čekaš – začuje ravnateljev glas. Dočim se udobno smjestio u jednu od fotelja svoj pogled usmjeri na ravnatelja. Usprkos odluke koja će uskoro uslijediti nije osjećao strah zbog posljedice. Mada je osuđivao sebe zbog brutalnog nasilja kojeg je izveo na učeniku, osjećao je da bi to možda ponovo uradio u koliko bi doživio istu situaciju. Znao je da će kobno završiti jer nasilnicima nema mjesta u prosvjeti, no suvišno je razmišljati bi li do toga i došlo da je kod nas zakon pravedan i jednako tako primjenljiv kako na učitelja tako i na učenika. Pita se bi li u nekom drugom sistemu učeniku bilo dozvoljeno da se tako ponaša i da zna da neće biti posljedica. Jedino što mu se može pripisati to je ukor, a to mu dođe isto ka da mu kažeš- budi dobar i to je sve. Nije Dragan prvi koji je sa njim došao u sukob. Sličnih incidenata je bilo dosad bezbroj ali preko njih se prelazilo, a to je i dalo motiv za nove incidente i hrabrost da se i dalje bezbrižno upušta u nove okršaje ne bojeći se posljedica. U našim školama učenici još uvijek maju sva prava a nikakve dužnosti dok nastavnici obratno. Imaju sve dužnosti a nikakva prava. I tko je tu onda kriv? Sjedeći gledao je u ravnatelja očekujući njegov glas. U međuvremenu zazvonio je telefon. Dok je ravnatelj razgovarao Dragan je i dalje udisao miris cvijeća iz vaze. A onda začuje ravnateljev glas: -Crni Dragane, što mi to uradi? -Oprostite ravnatelju, ali više se nisam mogao suzdržati. –Znojnim rukama pri tome stiskao je drvene držače na fotelji tražeći uporište kaosa u kojeg je upao. -Znaš li ti na koji je glas došla naša škola nakon što je Jure udario onog kretena. A sada opet ovo. -Gospodine ravnatelju, mogu li vam objasniti razvoj cijelog događanja. -Ne, ne trebaš mi ništa objašnjavati. Sve sam već čuo i sve mi je potpuno jasno. -Znam šta me onda čeka i jedino mi preostaje da vas zamolim za izvinjenje i oprost. Možda su za to krive i okolnosti raskida moje veze sa Marijom, no što je tu je i spreman sam na svaku kaznu. -Znam za te dodatne okolnosti, ali što se tiče kazne tko ju je uopće tražio, čak i spominjao. Dragan ga plaho pogleda. Nije znao što bi odgovorio. Zna se što iza toga slijedi a on osporava razgovor o kazni. Na moment mu se učini kao da razgovaraju o nečemu nevažnom..Odjednom Dragan zapaža da ravnatelj nešto pretura po stolu ali ništa ne govori. Kad je pronašao neke papire uz njih uze i kemijsku olovku i sve to prinosi Draganu. -Danas još imam puno posla a i ti moraš na nastavu pa zato potpiši ovu izjavu i briši odavde.

154 Uzevši papir u ruke Dragan letimično stade čitati a tada iznenađen i zbunjen zastane i pogleda ravnatelja. -Ravnatelju, pa ovo se nije desilo ovako kako tu piše. Ovdje se uopće i ne spominje da sam ga udario. -Pa i nisi ga udario. -Kako nisam, pa to je i Zlata vidjela. -Zar se usuđuješ mene obmanjivati? Zlatina izjava govori da se mali bacao po podu kako bi na sebe navukao ozljede, ali njega nije nitko ni taknuo a kamo li udario. -Ali to nije istina. -Zar se meni smije reći da lažem? -Pa nisam to rekao. -Onda to potpiši, a to što uobražavaš da si ga trebao udariti zadrži za sebe. Mene zanimaju samo gole činjenice ali i istinite a one govore da je mali učinio još jedan izgred za koji bi trebao biti kažnjen. No o tome će odlučiti njegovo razredno vijeće. Sada je zbilja dosta, potpiši i briši na nastavu. Bez riječi Dragan potpiše i napušta kancelariju. Ravnatelj nije više rekao ništa. Samo je mirno preturao po papirima koji su ležali na stolu. X U trenutku buđenja skoro svako jutro Dragan se nelagodno osjećao što opet mora u školu. Mada mu rad nije predstavljao poteškoće očekivao je da će rezultati njegova učinka biti sada znatno manji zbog svega što je proživio ovih dana. Na satu tjelesnog odgoja iz desetine učeničkih grla ćuli su se odjeci glasova. On nije čuo ni odjek svoga glasa a taj je trebao osigurati red i rad u prostoriji. Nikada nije težio da djecu optereti nečim što im ne bi bilo od koristi, a uz rad stvorit će se i određena tišina koja će omogućiti sagledavanje svega onoga što im je predočeno. Ljutilo ga je jedino kad bi neki učenik pokazivao odsutnost volje za radom. On bi mu tada prišao i pokušao ukazati na sve dobre strane tjelesnog vježbanja. Kod mnogih bi u tome i uspio, ali na žalost ima i takvih koji su odbijali sve što je govorio. U svakom razredu bar je jedan takav. Ma koliko se god trudili da i njega uključe u rad, on i dalje ustraje pri svom pa ometa druge. Uz to često štrajka i za to vrijeme priključuje se onim neradnicima oko škole. Dragan je pažljivo istraživao što djeca vole a onda im je to kroz igru i rad pružao. Većinom je i zajedno sa njima učestvovao u igri. Ponekad bi i tokom šest sati trčao s njima po prirodi ne bi li ih privolio i na taj vid tjelovježbe. Oslobodivši se pidžame tog jutra nakon toalete brzo se obukao i dotrčao do škole. Do početka manjkalo je još dvadeset minuta. Mirno je prolazio između djece koja ga zanijeta pričama nisu ni zapažala Naslonjen na ulazna vrata tu je stajao i jedan dječak pun suza. Kad mu je prišao Dragan ga odmjeri od glave do pete a tad mu se ljubazno obraća: -Što je Mirko-tako se zvao taj učenik šestog razreda. Reci zašto plačeš? -Dvojica velikih uzeli su mi marendu i dvadeset kuna. -Jesu li to naši učenici? -Ne, ti više ne idu u našu školu.

155 -Ne plači, možda ih pronađemo i natjeramo da ti vrate novac i naknadu za marendu koju su sigurno već pojeli. -Znam ja da ih na to nitko neće moći natjerati. -Možda se varaš. Čovjek se uvijek mora nadati u ono što očekuje. -Tu ne pomaže ni stotinu nada. -Voliš li ti igrati košarku? -Da, zašto to pitate – pogleda ga znatiželjno. -Kad baciš loptu u koš, nadaš se da će ona i upasti u njega. To se zove nada. Nada je prisutna uvijek u nama. Nadamo se da će nam sve u životu ispasti dobro. Da ćemo danas dobro ručati, da ćemo s dobrim uspjehom završiti školu, nadasve da ćemo dobiti i na lutriji. Jednako tako da ćemo se zaljubiti ali i da će nas ona zavoljeti. Dakle u svemu što očekujemo uvijek smo u nadi. Da bi u životu i ostvarili te nade treba se založiti, raditi, učiti, dakle ostvariti nadu. Da bi ubuduće spriječio nasilnike da ti učine to što su danas moraš vježbati kako bi ojačao tijelo i stekao vještine s kojima ćeš im se oduprijeti..Onaj tko se miri sa anarhijom i tko s indiferentnošću gleda na to griješi u svom cilju. Treba znati da tko remeti mir drugima i tko ugrožava njihovu sigurnost i sam će na kraju oplakivati svoje grijehe, i sa suzama u očima gledati žalost ne samo u sebi već i svojoj djeci. Zato se moramo nadati i da ćemo iskorijeniti zlo anarhije a to ćemo postići samo ako budemo snažni. Čovjeku se svaka nada ispuni jedino ako ustraje u njoj. Eto i ja sam se nadao da ću raditi u ovoj školi i kako vidiš nada se ostvarila. Zato ne odustaj od nade. A sada pođi i poigraj se sa kolegama uz nadu da ćeš ih pobijediti u igri. Mirko je na to veselo otrčao a Dragan pohiti do zbornice. X U uvjerenju da će i slijedeći sat proći ko i svaki prethodni poveo je učenike u školsko dvorište. Rad je započeo sa igrama bez lopti koje su za to vrijeme čekale na kupu. Odjednom kao da su izašli iz mišje rupe u krugu školskog dvorišta stvore se dvojica mladića, ne starijih od 18 godina. Jedan je bio mršav i visok dok drugi manji ali nabijen. Duga kosa prekrivala im je zlikovački izgled što je Draganu dalo slutnju da stižu nevolje. Mada se Dragan uvijek trudio da s ljudima oko sebe bude objektivan i pravedan zbog čega su ga i smatrali staromodnim. Unatoč toga on je ostao u uvjerenju da s pristojnošću i pažljivosti možeš utjecati na sve ljude i koliko god budeš zaokupljen poslom i brigom, uvijek trebaš stvoriti sklad dobrog odnosa i time izbjeći mogući sukob. Na žalost to se ne ostvaruje uvijek tako. U trenutku iščekivanja što će poduzeti ova dvojica vjerovao je da će sve završiti dobro. Kad uvidi što namjeravaju priči će im i mirno prekinuti njihovo ludovanje u koliko do njega uopće i dođe. Po svemu sudeći ovi su zato i došli. Nije ga bilo strah sukoba s njima jer se osjećao jačim i da ih je četvorica. Dočim su mladići prišli stali su zadirkivati učenice a kad im je to dojadilo uzeli su lopte i sa njima poigrali nogama. Šutnuli su ih potom daleko i uzeli druge lopte i ponovo nabijali jedan prema drugom ne vodeći računa da bi to moglo koga ozlijediti. Nagonski Dragan uoči da ovima i nije do igre već samo do toga da izazovu kavgu a za to su izabrali upravo njega.

156 Mirno im je prišao i uljudnim riječima ih zamolio da se uklone odatle kako bi učenicima omogućili nesmetani rad. Oni su na to ironičnim smijehom nastavili sa svojim ludovanjem. Vidjevši da tu lijepe riječi ne pomažu Dragan usmjeri svoj bijesan pogled na njih zaviče. -Sad mi je zbilja dosta. Hoćete li se vas dvojica konačno maknuti odavde i pustiti nas da radimo u miru. -Vidi, vidi, učo se uzgoropadio - reče uz gromoglasni smijeh manji huligan. -Je li učo, da se ti možda to ne prijetiš nama? Reče drugi. -Ne, ne prijetim vam niti se želim tući sa vama jer mi niste dorasli ali to ne znači da vas neću istući obojicu u koliko odmah ne napustit školsko dvorište. -Ma nemoj, baš bih volio da vidim koliko si jak i na djelu a ne samo na jeziku gdje si se već iskazao. Rekao je to manji stiskajući svoje pesnice spreman za tuču. Dragan mu prilazi smireno ali odlučno. Veći je stajao par koraka dalje od ovog, ali jednako tako spreman na sukob samo da uoči mig manjeg. Pogled na jednog pa na drugog kod Dragana izazove još jaču srđbu. Osjećao je da u njemu kipi od bijesa. Prisjeti se da bi još jedna zamolba da se udalje bila uzaludna i samo bi izazvala još veću želju za kavgom. Zato se odluči na drugu soluciju. Desnom rukom udari po ramenu manjeg a odmah potom judo zahvatom povuče ga za ruku i snažnim okretom tresne o tlo. U tom momentu osjeti iza leđa da pristiže drugi napadač. Nije čekao da ga taj udari već ga hvata u naletu i prebacuje preko ramena. Kad je i ovaj tresnuo o tlo prilazi im i hvata za kose a potom snažno primiče glave. Od siline treska čulo se udaranje kao da se razbija ljubenica. Iza toga jauk obojice. -Je li vam sada jasno što vam je činiti. Odmah potom uputi snažan šamar jednom pa drugom. Opet se čuo samo jauk. -Nisam vas čuo što ste rekli. -Dosta nam je, oglase se istodobno obojica. -Onda brišite odavde i da vas više nikada nisam tu vidio, je li jasno? Nije im trebalo dva puta govoriti. Istog trena ustali su i pobjegli do ograde gdje su zastali i podignutim šakama zaprijetili. -Čekaj, čekaj, platit ćeš ti za ovo. Dragan potrči za njima ali u taj čas nestadoše ko uplašeni zečevi. Djeca koja su do tog momenta samo stajala i sve s napetošću promatrala očekujući ishod sada su začeli sa komentarima. -Uviđam da ste i vi neraspoloženi za daljnji rad zato što su nas ovi klipani omeli pa je najbolje da onda prekinemo s nastavom. A i za par minute će se oglasiti zvono i zato se pođite spremiti za slijedeći sat, a ovo što ste vidjeli zaboravite. Zamislite da vam je to bilo samo u mislima a ništa se nije stvarno dešavalo. U stvari to je bio samo ružan san kojeg treba brzo zaboraviti. Znao je da će djeca to sve prepričavati prijateljima, roditeljima a na kraju da će glasine doći i do ravnatelja. Ostaje i prijetnja mladića koju ne treba respektirati. Sve te misli rojile su se u njegovoj glavi. Ugledavši jedan slomljeni cvijet kojeg je onaj veći polomio prilikom pada Dragan se sagne i nježnim dodirom pokuša ga ispraviti. Nije mu bilo spasa. Stoga ga otrgne i ponese u ruci do zbornice kako bi ga tamo stavio u vazu. Dok je prilazio ulaznim vratima škole na njima opet ugleda učenika Mirka. -Onda Mirko, kako tvoja nada.-veselo ga upita Dragan.

157 -Nadao sam se da će netko srediti onu dvojicu koji su mi uzeli novac i marendu i evo nada mi se ispunila. -No vidiš da treba vjerovati u nadu. Reci mi tko ih je sredio? -Pa vi malo prije. -Zar si i ti to gledao? -Od prvog momenta i vjerujte da sama uživao više nego da gledam utakmicu svjetskih prvaka. -Kažeš da su to bila ta dvojica. -Da, oni su mi sve uzeli. -A zašto mi nisi prišao. Prisilio bi ih da ti povrate novac. -Nije mi više žao novca. Za ovo bi dao još toliko samo da ih vidim poražene. -Ipak si mogao doći i povratiti svoj novac. -Da sam prišao i prokazao ih poslije bi me potražili i osvetili mi se na drastičan način od kojih posljedica bi možda i ostao invalid. Smatram da bi ih se i vi trebali čuvati jer to su loši momci. A imaju i loše društvo. -Hvala na upozorenju. Sad moram poći. Ostaj mi i dalje u nadi za bolje sutra. Odlazeći prema zbornici u svojim mislima se pita: Kad netko svojim prkosom i zlobom uskraćuje djeci ispoljavanje osnovnih životnih radosti a još nedavno je i sam bio dijete, treba li ga onda pustiti da i dalje provodi svoju obijest ili zaslužuje najstrožu kaznu. Kod nas su takvi zaštićeniji i od medvjeda. I tko je za to kriv? Ti su mulci po danu na školskim igralištima a po noći tulumare ispod prozora kuća gdje ostaju i do kojeg doba. Nije u pitanju njihov boravak nego galama koju pričinjavaju. Na zamolbu da se povuku na neko drugo mjesto odgovaraju: Neće nama nitko zapovijedati kuda ćemo i kada trebamo poći u krevet a kome nije po želji naša galama neka se odseli. Kako su nezreli niti ne znaju da time što galame ugrožavaju zdravlje stanara tih zgrada. Smanjuju im imunitet, povisuju šećer, tlak i dr. Ugrožavaju zdravlje. A onaj tko drugome ugrožava zdravlje čini zločin. Po zakonu za svaki zločin slijede sankcije. Policija reagira jedino ako ima mrtvih. Politika brine o narodu ko i o lanjskom snijegu. I kome da se onda taj narod požali? A svi zakoni garantiraju osnovno ljudsko pravo koje treba čovjeku – mir, pogotovo noću. Zar se mir može ostvariti jedino na onome svijetu? Što je to u srcima tih mladih da su toliko frustrirani na stanje u društvu, da danas više ne poštuju ni svoje najmilije a kamo li one druge. Onoga tko im se suprotstavi u stanju su i ubiti ga. Uvijek je bilo 10% izgrednika. Na žalost danas se taj broj udvostručio i pitanje je dokle će ići dalje. I tko je tu krivac? Rješenje je jedino zakon. Zašto se kod nas zakoni ne provode? Kažu da je razlog što se uvijek u to upliće neka stranka koja tvrdi da je time ugrožena demokracija. Ma koja demokracija kad je ona prerasla u anarhiju. Ako se krivi stranke, zašto ih se onda ne ukine. Pa one si i onako samo pobačaj demokracije. Bez stranki ni političari ne bi imali tolikog utjecaja. Dakle nije u pitanju demokracija već vlastiti interes. O nekom poboljšanju stanja stoga još dugo neće biti ni spomena. I tko je za to krivac? X Sjedeći na stolici u svojoj sobi Dragan se zatvorenih očiju ponovo prepušta svojim mislima. U posljednje vrijeme stekao je osjećaj da je sa svojim postupcima malo

158 pretjerao. Naime i sam je postao nasilnik a to nikada nije želio. Pita se je li to posljedica neimanja djevojke. Poludjet ću ako si kakvu ne nađem, -zaključuje. A onda se prisjeti Slavice, tajnice škole. Veoma je zgodna i uvijek je izražavala simpatije prema njemu samo ih on nije nikada uvažavao zbog Marije. Možda je sada prilika da joj se obratim –zaključi. Osjetivši toplinu sunca na svojim kapcima trže se .Svjetlost sunca razlila se po cijeloj sobi. Smireno pogleda oko sebe a onda još malo dozvoljava da upija tu toplinu koja ga opušta. Pod prozorom se čuju prigušeni glasovi koji dolaze sa terase hotela. Tada se sjeti recepcionarke. Osjeća da mu srce jače lupa na njenu pomisao.- Ne znam zašto mi je ta žena toliko zapela za oko. Možda je i udana. Ne , ne smijem više misliti na nju. Usredoćit ću se na Slavicu. Ona je i sigurnija. Ponovo otvara oči te odlučuje da mora poći. Vrijeme je za ručak Opet mu Slavica dolazi u misao. Da, sutra ću joj se obratiti i pokušati uspostaviti vezu. Nadam se da je još uvijek slobodna, a i ja sam sada slobodan pa mogu prići svakoj djevojci. Ipak Slavica je komad ženke za koju se vrijedi potruditi. Nadam se da će me prihvatiti. Jedva čekam da vidim hoće li mi se ostvariti naum. Danas mu je dan odmora mada ga još ne osjeća. Čini mu se da se ne razlikuje od drugih dana. Vrijeme koje provodi na poslu pripada svima. Tek kad bi čuo zvuk posljednjeg školskog zvona u tjednu znao je da dolazi dan koji pripada samo njemu. Nitko neće saznati da su mu tada noge teže od očnih kapaka nakon neprespavanih noći. Unatoč toga uvijek je smogao snage za nove napore. Svakodnevno se prihvaćao trčanja uz dizanje utega. Vježbanjem je želio i isprazniti tegobe s kojima se susreće na poslu. Dok vježba tog dana prisjeća se i kako je pristigao nekada do jedne kolibe u kojoj je zatekao mladu ženu. Bila je vesela kad ga je ugledala. Ubrzo su se toliko zbližili da su zagrljeni pošli na obilazak okoline. Kako bi bilo lijepo kad bi ta djevojka sada prišla do njega. A onda kao da se budi iz sna uviđa da mu takve misli stalno dolaze u glavu. U koliko promijeni svoj život to se više neće događati u mislima već samo u stvarnosti. A da ju ostvari treba djelovati. Pođe do kupatila gdje se prepušta mlazu tople vode. Ona ga ponovo vraća u stvarnost u kojoj osjeća da je izabrao zanimanje koje itekako voli ali zanimanje koje društvo ne cijeni, čak što više ga omalovažava. U tom zanimanju nema ni napredovanja, izuzev ako se ne daš u politiku..No sad je kasno da se žali. Gdje je tu je i s time se mora pomiriti. Dočim se obukao začuje kucanje na svojim vratima. Marko mu je došao u sobu. -Jesi li se to spremio nekuda poći, zapita ga. -Ne, samo sam pomislio poći do restorana da nešto pojedem. Hajde sjedni malo i posluži se keksima ili jabukama. Imam i malo rakije ako želiš kušati. -Ne hvala, reče Marko. Uslijedio je razgovor o događanjima proteklih dana a onda Dragan govori kako će na zimske praznike poći na skijanje. -Lijepo je to reći ali za skijanje treba puno love, a mi smo za svoj rad plaćeni ko robovi i od zarade nam ne preostaje ni za izlazak a kamo li još i za dodatna zadovoljstva. -Imaš pravo, uvijek su financije te koje nam kvare planove. Od života i onako nemaš ništa u koliko se prepuštaš samo radu. Zato malo stegnimo remen da poslije osjetimo i dodatna zadovoljstva.

159 - Ne ide mi u glavu da neki ljudi uz isti posao imaju i po sto puta veću plaću od nas. -Nisu oni krivi za to već narod koji to odobrava. -Dok sam bio mlađi takvi me problemi nisu opterećivali. -Zato što su o tebi brinuli roditelji. -Da tu si u pravu. A tada nisam vodio računa da su i oni u financijskim teškoćama kao i mi sada. -Ovakvim raspravama nećemo ništa postići u poboljšanju situacije. Uvijek je bilo da oni na vrhu grabe najprije sebi a poslije ostalima dijele mrvice. Očekivati da jednog dana dođe nešto bolje, isto je ko i sanjati let do zvijezda. - Ako ti nije pravo daj se u političare, nogometaše ili pjevače. Oni danas zarađuju jer žive od zarade a mi od rada. - E da znam pjevati već bi odavno postao i zastupnik. -Tamo ne trebaš znati pjevati. Dovoljno ti je znanje dizanja ruke. -Mi se dali u lupanje prazne slame a pogledaj vani kako je lijep dan. Dragan se podiže sa stolice i prilazi do prozora. Kad osjeti dašak vjetra na svom licu taj ugođaj poželi što češće. Kad sa opet okrene prema Marku upita ga. -Da se ponovo rodiš ili da ti se ostvari reinkarnacija što bi volio postati? - Nekakav insekt. -Otkud to. - Ne moraš brinuti o novcu a pojeden možeš biti gdje god bio. - Pripazi da te ne čuju insekti jer bi to mogli shvatiti kao nekakvo nametanje za vođu. A i sam znaš da svi vođe strepe da i sami ne budu pojedeni prije nego zavladaju. Dočim zavladaju mijenja se sve. Tada drugi strahuju od njih. -Ma o čemu mi to pričamo. Daj radije to piće pa da promijenimo temu a poslije i ovo mjesto te da izađemo negdje gdje se ostvaruje tek kakovo malo zadovoljstvo koje nama priliči. X Hodajući prema školi Dragan je razmišljao o svojoj mladosti. Još od malena bio je veoma brz i okretan. Takav je bio i u srednjoj školi. Atletske sposobnosti izražavale su se naročito u nadmetanju sa vršnjacima. I u drugim poslovima odskakao je od drugih. Prosto je bilo uživanje gledati ga kad obavlja kakav posao. Uvijek je obavio ga prije drugih. Ono što je bilo zadivljujuće to je što su i djevojke u njemu gledale mladića od kojeg su očekivale da će takav biti i u ljubavi. Podsjeti se i jedne kolegice iz škole. I ona ga je gledala ali diskretno i sa male udaljenosti. Dok su ga drugi upozoravali na nju on još uvijek nije stekao hrabrost da joj priđe. A i ona se plašila reći mu koliko ga obožava. Tada se prisjeća stričevog upozorenja koje je glasilo: Djevojci ne prilazi u koliko nisi spreman. Prilazak djevojci jednak je kao i prilazak lovcu u lovu. Najprije se treba opskrbiti svime što mu je potrebno a tek tada poći u lov. Ipak svugdje postoji rizik kojeg moraš unaprijed predvidjeti. Tako je jednako i kad se lovi ljudski plijen. Moraš uzeti nešto što bi dostajalo da se posao obavi do kraja. Nedvojbeno je da kod toga treba i samopouzdanje kao i osjećaj da je izabrao pravo vrijeme i mjesto te da u otvorenom dijalogu ne smije biti greške. Danima ga je pritiskala ista misao – je li spreman poći u osvajanje njenog srca. U nekim slučajevima događa se da se to i ostvari. Na žalost događa se i fijasko. U takvim slučajevima slijedi potištenost. Zato

160 treba sigurnost uz uvjerenje da je spreman učiniti sve bez pogreške. I dok je on pravio planove da joj priđe ona je prišla njemu. Sada to događanje uspoređuje sa onim što očekuje kad dođe do Slavice. Oronio u svojoj namjeri da ju osvoji ,boji se da već nije u vezi sa kim drugim. Neće odustati pa makar doživi i fijasko. Ono što želi s njom ostvariti nije više ideja već isto što i pjesma koju mora otpjevati. Bude li me slušala neću promijeniti svoj život ali ću zato njen uz privolu da prihvati život sa mnom. S mislima na Slavicu otpočeo je i svoj radni dan u skromnoj prostoriji koja bi se mogla i nazvati sportska dvorana. Mada je bila malena i tijesna zadovoljstvo mu je bilo to što ga tu ne ometaju huligani kojih je u dvorištu uvijek. Dok je ispraćao jednu grupu učenika i nju smjenjivao sa drugom odjednom na vratima ugleda i Slavicu. Zategnutih traperica koje su isticale skladnu građu njenog tijela uz kosu koju je vezala u visoku punđu dalo se naslutiti da se tu radi o nekoj grčkoj a ne domaćoj ljepotici. Dragan je izbezumljenih očiju zurio u njeno lice sretan što je vidi. Uvidjevši taj znatiželjni pogled ona svoje ruke stavlja u džepove hlača , potom se okrene oko svoje osi a onda mu koketno prilazi bliže i reče. -Jeli to ono što si želio vidjeti? -Kažem da ja o vuku a vučica na vrata. - Pa ne ličiš mi baš na janje kojem bi vučica došla u pohod. -A na koga ti ja ličim? - Ovako kad te čovjek gleda rekla bih na magarca. Nakon te primjedbe oboje se slatko nasmiju. -Pa da ti kažem iskreno imaš ti i pravo. Do sada sam bio magarac, no sada je toga dosta. - Da ne misliš od sada postati pastuh? -Vidiš, možda sam na putu da i to postignem. - I gdje sam ja na tom putu? - Tamo gdje se moraš jako paziti. -Čega da se pazim? -Bojim se da bi se mogla zaljubiti u mene. - Pa to ne bi bilo ništa novo. - Ipak prije nego se to desi htio bih te nešto pitati. - Sigurno tražiš novac pa želiš doznati koliko ti mogu dati. -Ma ne radi se o novcu već želim čuti hoćeš li se udati za mene? - Opa bato. Pa već sam i na putu da ti podarim i dijete. Da li i to tražiš. -Ne sada, na tom ćemo poraditi poslije kad završimo današnji posao u školi. -Ne trebaš žuriti, pa i onako sam već trudna. Pri tom se od srca nasmije i ponovo okrene oko svoje osi.- Onda što kažeš, kako ti izgledam kao trudnica? -Za sada ti dajem ocjenu pet. -A da me malo prestaneš ocjenjivati. -I što predlažeš umjesto toga. -Pogodi. -Prvo mi reci kad si to izgubila nevinost? -Kažeš izgubila ko da je to nešto što je ispalo iz mene i ostalo tu negdje na putu pa ako ga nađem stavit ću ga natrag na svoje mjesto.

161 -Znaš da sam do sada često mislio na tebe. -Ne vjerujem. Pa do sada mi još nikada nisi nudio brak. -Ali sam zato često pomišljao da smo u braku. -Hm, sad je kasno, to si trebao misliti daleko ranije. -Ti misliš da se ja zafrkavam. Vjeruj da to što govorim sve je istina. - Je li to bilo u vrijeme dok si Mariju držao u zagrljaju? - Za boga miloga Slavice, kako nemaš srca pa da shvatiš da sam već odavno zaljubljen u tebe. Čak lud za tobom. -To mi govori i sadašnji dečko. - Ali on nije toliko lud ko ja. -Svi ste vi muški isti. Dok ste sa jednom mislite na drugu a kad se otkrije istina izigravate anđela. -Ipak sam ti rekao istinu. -Ne vjerujem ti mada mi tvoja izjava laska.. No sada to više i nije važno jer mi je onaj drugi zapečatio sudbinu i više ne mogu iz te zamke nikuda. Ona ga zatim blago pogladi po licu te reče sa smiješkom: - Znam da će te to proći. Budimo zato i dalje samo prijatelji. On je zatim prihvaća za ruke. Dok ju je držao suznih očiju gleda u nju. - Kako mi samo možeš nanijeti toliko bola? -A ne pitaš se jesam li ja osjećala bol dok si ti grlio Mariju.-pri tom istrgne ruke i privuče ih uz tijelo. On ju ponovo prihvaća. - Pusti me, moram poći -Hoćeš li me bar poljubiti na rastanku? - Nema tu nikakvog rastanka jer se nismo ni sastajali a ovo što se sada dogodilo to je kao neki san kojeg ćemo zaboraviti dočim se ja udaljim iz ove dvorane. Nastaje kratka stanka. Dok ju je i dalje promatrao sve one iluzije iščezle su iz njegovih misli. Umjesto ljubavi ostalo mu je još jedno razočaranje. Je li to zla kob koja ga je sustigla i koja će ga još dugo pratiti ili je i on kao i svi drugi mladići zaslužio novu vezu s kojom će dijeliti svoju i njenu sudbinu. Tijelo mu zadrhti pri pomisli da je uzaludan pokušaj prošao samo kao san. Osjećao je da bi ovu djevojku mogao zavoljeti još više nego Mariju. Na žalost vrijeme ga je preteklo. Ne može ju natjerati da ga zavoli na silu a i kako bi to mogao učiniti kad sa drugim očekuje dijete. Pokunjeno joj još jednom priđe bliže. - Žao mi je što nije ispalo onako kako sam priželjkivao. Gledali su se u tišini. Bilo je očito da si više nemaju što reći. Pitao se o čemu ona sada razmišlja - Moram poći! Na to on samo klimne glavom. Pošla je prema vratima. Dok se udaljavala osjećao se kao da sanja. Odjednom ona zastane, naglo se okrene. Dragan presretan pritrči do nje s nadom da će ju poljubiti i nakon toga ipak pridobiti. Ali trže ga njen glas. - Toliko smo se zapričali da sam skoro zaboravila zašto sam došla do tebe. -Očekivao sam da te dovelo zaljubljeno srce. - Ne mogu ti reći da bi mi bilo drago da je tako. -Pa da se onda večeras nađemo negdje gdje ćemo nastaviti ovaj razgovor. - Nisam raspoložena za preljub. -Hoćeš li bar katkad misliti na mene?

162 -Upravo onako kako si i ti mislio na mene. - Želiš da kažeš da ćeš to činiti samo kad si u zagrljaju sa tim dečkom? -Zar ima i drugih mogućnosti? -Ipak bih htio da se nađemo van škole. -Može, sutra kod ginekologa. -Ne izgledaš mi bolesna. -Pa i nisam rekla da sam bolesna već samo trudna. Dragan se na to upita ima li smisla da i dalje navaljuje. A možda je sada prilika da joj predloži abortus. Ne, toliko daleko neće ići. U tom momentu u dvoranu nagrnu djeca koja imaju nastavu. Kad je i posljednji učenik prošao mimo njih Slavica reče: - Ravnatelj te poziva kod sebe za vrijeme velikog odmora. Dragan duboko udahne. Nije očekivao ovakav ishod. Tužno ju gleda. - I mislio sam da si tu došla s nekim drugim razlogom. Odjednom shvati delikatni tok situacije pa je upita: -Poziva li me ravnatelj radi onih klipana? - Dobro znaš da nije radi ljubavne izjave. Takve izjave možeš očekivati jedino sa mnom dok ravnatelj traži druge razgovore. - Sada i ja moram poći jer su djeca već postala nestrpljiva. Na licu Slavice uoči se blag osmijeh. Gleda ga sažaljivo. -Voljela bi da se povučeš vedra lica a ne snužden kao da si dobio šamar. - Poznato ti je da me ravnatelj već jednom ukorio zbog sukoba sa jednim učenikom, a sada sam ponovio incident sa još dvojicom. Kad na to pomislim hvata me jeza opet mu pogledati u lice. -Ta se promjena na tebi uočava čak i iz aviona. Ipak ne gubi nadu. -Ja sam uvijek u nadi. Nadam se da će se jednog dana ipak ostvariti i naša veza. -Stani u red pa možda nešto i iskrsne. -Bi li voljela da tada nastavimo ovaj razgovor? -Veselim se što te gledam i uočavam da ti je već bolje. Pobojala sam se da možda i tebi nije potreban ginekolog. Kako viđam poboljšanje onda mogu poći. Naredni sat radio je sa djecom odsustvom duha. Uvijek se brižno odnosio prema problemima. Ovaj put u kratkom vremenu nastao je isti problem. I premda se ovdje radi o mladićima koji više nisu đaci ove škole njegov postupak nije odobravajući. Kao pedagog morao je poduzeti druge mjere. Ali kako kad o tome nitko ne vodi računa. Nitko mu neće pomoći odstraniti ta ometala u radu. A oni i ne dolaze zbog drugog nego da izazivaju. Rješenje bi bilo jedino da se povuče sa djecom sa dvorišta kojeg prepušta huliganima. I je li to u redu? Sutra bi ga istjerali i iz dvorane. Kome da se poželi kad nikoga za to nije briga. Zaključak je da je jedino morao reagirati tako kako je postupio. Okrene se prema ogledalu smještenom na zidu dvorane. Uočava podočnjake. I mada se osjeća zdravim boji se da to ne preraste u bolest. U mislima i dalje pomišlja na susret sa ravnateljem. Je li ovo zadnji sat kojeg je obavio? Hoće li već danas morati napustiti ovu školu. Hoće li poput Jure morati tražiti novi posao van svoje struke. Na ta i još niz drugih pitanja koja si je postavio nije znao odgovora. Ravnatelj ga je primio službeno, jednako kao i prošli put. - Onda Dragane, čujem da mi imaš ispričati neka nova događanja koja su te ponovo odvela u sfere sukoba. Pa onda da čujem.

163 Nije znao odakle da započne sa izlaganjem. Neko vrijeme zamišljeno je zurio preda se a onda podiže glavu. - Moram prihvatiti činjenice onakve kakve jesu a na vama je da donesete presudu. Ja ću je prihvatiti ma kakva god bila. - Pretpostavljam da te tišti nekakav problem? - Pa tu smo negdje. - Ja bih ipak prije želio sve ćuti što se desilo a poslije ćemo o presudi. - Kako hoćete. Znam da ste već upoznati o svemu i zato smatram da bi vas moje ponavljanje samo opteretilo - Ne bih te pozvao da nisam želio čuti i tebe, zato pričaj. - Možda je dobro da se ispucam jer će poslije nadam se i meni biti bolje. - Onda počni! Kad je Dragan završio svoje izlaganje nastalo je zatišje. U očekivanju presude nadao se da će ju podnijeti bez grižnje savjesti. To će mu teško pasti. Najviše od svega žao mu je djece koje je zavolio kao da su njegova.Za njih 90% mogao bi reći da su zlatna. Još kad bi se istrijebio korov od onih koji kvare druge bilo bi to divota raditi .Ali od svega najveći problem su oni vani koji nemaju nikakve veze sa školom. Pa škola služi za obuku učenicima koji su u njoj a ne zato da se nastavnici sukobljavaju svakodnevno sa ometačima. Te ometače vlast bi trebala otjerati i ili im naći posao ili im naći preokupaciju ali ne tu gdje se zadržavaju bez cilja i bez prava. Njihov boravak na školskom prostoru dovodi do širenja anarhije, droge i drugih vidova neprihvatljivog ponašanja. Čudi da vlast za to nije briga. I kad dođe do incidenta tko je krivac nego nastavnik. Na žalost prije ćemo izgraditi novu školu nego istjerati anarhiju iz nje. A sve samo zato da se vlast ne zamjeri budućim glasačima. -U normalnim uslovima ne samo da bi ti čestitao na postupku kojeg si obavio prema tim zlikovcima već bi ti pružio i ruku. Ovako moram ti dati opomenu s napomenom da se drugi put suzdržiš.- smireno reče ravnatelj. Tada nastavi. Anarhija je na žalost sastavni dio naše demokracije i sve dok vlast ne poduzme radikalne mjere ona će se i dalje samo širiti a to ide na štetu našeg društva. Još ćemo dugo čekati nova rješenja i bojim se da sve ne pređe u teror. Onda ćemo oko škole morati plaćati zaštitare sa oružjem. Je li to onda demokracija. Je li to onda ono što od škole očekujemo. Dragan je naćulio uši i kao da ne vjeruje ono što čuje. Osjeća da bi tom čovjeku trebao pružiti ruku na stavu do kojeg i sam drži. Ali što vrijedi naš stav i mišljenje kad odluke donose oni koji danas više ni ne znaju kako djeca izgledaju a kamo li da znaju što treba činiti. X Još uvijek veseo što nije zaradio veću kaznu dočim je došao kući Dragan se ponovo prisjeća susreta sa Slavicom. Doduše kod nje nema više što tražiti i zato se mora okrenuti novoj vezi. Oko sebe gleda čitavu galeriju žena a ni jednoj ne može prići. Ta ga mora stalno prati i dok je ne skine sa vrata bit će u sukobu sa sobom. Donosi odluku da sutra pođe u pohod osvajanja recepcionarke. Jest da je malo starija od njega ali je još uvijek komad i kako je doznao da nije sa nikime u vezi vjeruje da će tu uspjeti. A sada mu jedino ženska treba. Budući da je do mraka još malo vremena

164 odluči prije spavanja malo prošetati. Skočit će i do hotela. Možda tamo zatekne i recepcionarku. I koliko je težio za tom vezom osjećao je uznemirenost kad se poslije našao u blizini hotela. Ušao je napokon unutra. U holu se smjestio na fotelju i prihvatio novine. Nije ih čitao već je sa njima pokrio lice, a onda polako spušta ih sve niže i pogled usmjerava prema pultu. Iza njega stajala je recepcionarka. Srce mu zaigra kad je ugleda. Obavljala je svoj posao i na njega uopće nije obraćala pažnju. A onda odjednom dolazi do promjene. Osjeća da i ona skrito gleda na njega. Ipak pravila se indiferentnom. Potom sa veselim osmjehom pogledava na njega ali i dalje rutinski obavlja svoj posao. Nadam se da neću pogriješiti ako joj priđem, zaključi Dragan. Neće banuti ko glupan i sve odmah pokvariti. Prvo će smisliti taktiku a potom slijedi napad. Osjeća silnu želju da ju prihvati u zagrljaj ali što ako ne uspije. Vrpolji se na fotelji i taman da se odluči poći, odjednom na svom ramenu osjeća nečiju ruku. Trgne se i podiže glavu a potom začuje poznati mu glas prijatelja i kolege. -Dragane, baš mi je drago da sam te našao ovdje.-Bio je to Jure. Dragan ustane i prihvati pruženu ruku. -I ja se veselim da vas vidim. -Reci najprije što je novog kod tebe? Jesi li se konačno spanđao sa Marijom? -Ništa od toga, nedavno smo prekinuli. Rekao je to tužno. -Vidiš Dragane u životu ima stvari kojima se čovjek ne može oduprijeti. To sam ja najbolje okusio. Kroz život čovjek mora kružiti onako kako mu to nalaže sudbina. Svako biće ima i svoju zvijezdu a one sve zajedno osim što noć pretvaraju u dan i obratno utiču i na naš život. U tim zvijezdama ispisana je i naša sudbina. Jednima je sklonija dok drugima stvara teškoće ali ipak svi moramo živjeti. Zato tome raskidu sa Marijom ne pridavaj važnost. Naći će se druga koja će možda biti ne samo bolja već i plemenitija a dotle pusti brigu na veselje. -To me je već prošlo i na Mariju više ni ne pomišljam. -Tako i treba. Idemo na račun toga nešto popiti. -Važi! Što je novoga kod vas? -Kročivši kroz život sve se drastično mijenja pa nikada nemamo dovoljno vremena i za sebe. Osobito se to odnosi u poslu. Ipak sretan sam da imam posao i skladan brak a da me i žena razumije , čak ni sa djecom nemam problema. No o tome ćemo više kad sjednemo na terasu. Uz piće htio bih ćuti i o novostima u školi. Kada su sjeli na terasi za stol Dragan mu začne pričati novosti u kojima navede i svoja dva sukoba sa učenikom i huliganima. -Znam kako ti je. Znaj da sam i ja odlaskom iz škole oslobodio se velike napasti s kojom sam se suočavao svaki dan. Neki su učenici pravi prokletnici i kad bi ih se odstranilo bilo bi to kao kad se iz vrta odstranjuje korov. Dok se to ne ostvari nema nade za bolje sutra. -Do vraga i škola, nazdravimo mi za bolje sutra. Dragan s divljenjem podiže čašu. Pritom se prisjeća kolege dok je još radio u školi. Sada ne pokazuje ni trunka žalosti što je napustio to zvanje., a pola radnog vijeka proveo je u radu s djecom. -Kako ste se snašli u svom novom poslu? Jure skine s glave šešir. Obriše sitne kapi znoja sa čela na mjestu kojeg je pokrivao obod, tada šešir odloži na drugu stolicu do sebe te reče:

165 -Očekivao sam da ćeš me to pitati.- Ne mogu reći da je na svakom poslu lijepo i ako se dobro zarađuje. Za sada se ipak ne mogu požaliti. Od svega je najbolje da me tu nitko ne ometa u mom radu. Nitko mi ne podmeće klipove, nitko mi se ne krevelji, nitko ne pravi gluposti oko mene, s nikim se ne upuštam u konflikte i zato mogu reći da sam zadovoljan. U školi toga nije bilo. Ovdje nema ni prkosnih sinova koji računaju na očevu pomoć pa zato čine izgrede ne bojeći se kazne. Svatko radi svoj posao onako kako najbolje umije. Poslije rada skočim sa prijateljima i na pokoje piće, partiju sportskog nametanja u kuglanju, boćanju i drugim sportovima a poslije se posvećujem svojoj obitelji. Dugo su pričali o još koječemu a na kraju Jure je pozvao Dragana da ga posjeti kod kuće. Obećao mu je da će ga uz piće čekati i domaći pršut. Nakon što su se oprostili i sam je pošao na počinak. Sutra je neradni dan i zato će u krevetu ostati malo duže. Kad se probudi ponovo će poći u pohod osvajanja recepcionarke. Do tada će ju samo sanjati. Dočim je glavu položio na jastuk kroz glavu mu proleti želja kako bi bilo dobro da je sada tu kraj njega. Pri tome se prisjeća njenih bujnih grudi i zanosnih bokova. Strese se od pomisli da ju sad ljubi i gladi. U tom zanosu svlada ga san. X Dočim je svanulo pogled usmjeri prema vratima. Znao je da je u krevetu, na koncu tako se i osjećao ali ono što vidi na ulaznim vratima pričinjava mu se ko da i dalje sanja. Ne, to ne može biti istina, zato ponovo zatvara oči a onda ih ponovo otvara i izbezumljeno zuri. Još uvijek ne vjeruje svojim očima da gleda tu sliku. U sobi na vratima stajala je mlada lijepa ženska osoba. Blagi osmjeh uoči na njenom licu. Ne znajući što se dešava upita je u šali. -Želiš li mi biti prijateljica? -Vrlo rado, odgovori kroz osmjeh. -Reci mi onda da li ja ovo sanjam ili mi se dešava u stvarnosti. -Ovisi kako me prihvaćaš. -Priđi onda bliže. Ona za sobom zatvara vrata i prilazi do njega gdje zastaje kraj kreveta. Dok gleda na pokrivač koji prekriva Dragana veselo se smije. -Kako bi bilo da mi prvo kažeš tko si ti, tko te šalje tu i zašto si došla. -Sestrična mi je bolesna pa me zamolila da danas ja umjesto nje počistim tvoju sobu. Kucala sam ali nitko se nije oglasio pa sam otvorila vrata i ugledala tebe još uvijek u krevetu. Neko vrijeme su šutjeli. A onda ona opet okreće glavu prema pokrivači te se začne ponovo slatko smijati. -Koliko je sati? - Skoro će deset. -Uh, zar sam toliko spavao? -To ja ne znam, nisam bila kraj tebe. -Šteta, a toliko sam želio da budeš. -I zbog toga si razapeo svoj šator. Tek tada on usmjeri pogled na pokrivač i shvati zašto ona stalno promatra mjesto gdje se uočava uzvišenje. Postiđen rukom pokušava da skrije svoj nabrekli ud. Nije

166 uspio a onda odlučno nju hvata oko struka i privlači uz sebe na krevet. Nije se opirala. Uz veseli osmjeh samo ga je poželjno promatrala. Tada ga upita: -A što sada? Nije joj odgovorio . Privlači je bliže na prsa i začne strasno ljubiti. Kad je osjetio da je i ona prihvatila njega začne je polako skidati. -Hoćeš li paziti da ne zanesem? Upitala ga je ozbiljno. -Znaš da hoću. Za to ne trebaš brinuti. -Brinem i da netko ne naiđe, vrata nisu zaključana. -Ma puno pričaš, radije se prepusti uživanju. -Izgleda da su nečiji snovi nekome svakidašnjica. -Ama ušuti već jednom. Ovo nije više san nego java. Najljepša java koji si čovjek može priuštiti. Sve do podne ova idila nije prestajala. Sutradan Dragan je ponovo očekivao da će se djevojka pojaviti. Nije je bilo ni slijedećih dana. Sve se tako brzo odvijalo da ju nije upitao ni za ime. Korio je sebe zbog toga. A kada je sedmog dana ugledao u sobi njenu sestričinu dobio je odgovor: -Vratila se svojoj kući. Ovdje je bila samo par dana u gostima. -I kad će opet doći? -Tko to zna. Ona studira u Zagrebu. Ima puno obaveza. Uostalom što je to tebe briga i otkud toliko zanimanja za Ružu. Tad je prvi put čuo njeno ime. Zaključi da i pristaje uz njenu pojavu. -Malo smo razgovarali onog dana kad je zamjenjivala tebe. Pozdravi je kad joj budeš pisala. Sestrična sumnjivo klimne glavom ali ništa ne reče. Okrene se i ode. I on izađe iz sobe te pođe do hotela da potraži recepcionarku. Nije je vidio pa zato pođe do terase. Lijep sunčani dan privukao je i druge goste. Oko sebe gleda stolove koje od sunca štite veliki suncobrani. Pokriveni bijelim stolnjacima sa vazom svježeg cvijeća stolovi su djelovali impozantno. Dva čempresa u velikim vazama djelovali su kao čuvari na ulazu terase. Uz blagi povjetarac čuo se glasan žamor gostiju koji su tu ispijali svoje piče i časkali u hladovini ispod suncobrana. U jednom uglu mlada žena smeđe kose ispijala je svoju kavu. Svoju torbu boje kose ostavila je na stolici do sebe. Bujna kosa slijevala joj se preko ramena ispod koje se isticala ljubičasta haljina sa dugim rukavima. Obje ruke položila je na čašu iz koje je pila topli napitak. Dočim ju je ugledao Dragan se uputi prema njenom stolu. Ne skidajući pogled sa nje osjećao je da joj mora prići. Ali što joj reći ? Ne želi biti odbijen. Dočim je prispio do nje odluči ipak ići dalje do susjednog stola i tamo sjesti. I kad je prolazio mimo zapne za jednu stolicu. Srećom da je ona u tom momentu šoljicu kave držala u ruci. No vaza sa cvijećem se pomakne. U zadnji čas prihvati je i stavlja na stol. A tada ugleda da je na tlo srušio njenu torbu. Saginje se da je podigne. Istog čas to je zapazila i ona te se i ona saginje da prihvati torbu. Sudar glava bio je neminovan. Zbunjen Dragan ne zna da li da se prvo izvini ili da prvo podigne torbu. Samo tupo gleda u djevojku. -Ako sam već došla tu da ispijem ovu kavu smatram da za to ne treba da lupam glavom i još o tako tvrdu glavu. Rekla je to tonom koji zbuni Dragana. Ne čekajući da on nešto kaže ona nastavi:

167 -Bit će najbolje da sjednete za moj stol kako polaskom dalje ne bi još nešto srušili. Ovi ljudi okolo mogli bi se i naljutiti ako bi im prosuli piće pri tome. Ovako ćete bar uštedjeti na tome. Tada prihvaća svoju torbu i stavlja je ponovo na stolicu. Dragan je i dalje zbunjeno gleda a onda ju upita: -Ne znam da li smijem. Vi mi djelujete poput princeze Grejs Keli a dok sam bio mali mama mi je uvijek govorila da smo mi preveć siromašni da bi se mogli upuštati u društvo kraljevske obitelji. -Malo ste pretjerali ovo sa kraljevstvom, ali što se tiče usporedbe sa Grejs, hvala na komplimentu. Dragan je i dalje stajao i samo nijemo zurio u nju. Izgleda da joj je to zasmetalo pa odlučno reče: -Hoćete li već jednom sjesti i da tada pozovemo konobara jer uočavam da vam treba neko jako piće koje će vas otrijezniti. Nesigurno on primiče stolicu i sjeda ali i dalje tupo zuri u nju. -Imam osjećaj da ste već od jutros pošli na safari kako biste ulovili kakvu mačku ili se možda varam. Osjećao je da mu srce uz ovu ženu snažno udara. I na rukama osjeća znoj pa ih protrlja uz hlače ne bi li ga donekle umanjio. Tada zbunjeno reče: -Moje je ime Dragan. -Ja sam Ksenija. Uzvrati i pruža mu ruku. On je prihvaća ali malo duže zadrži. Kad ju je konačno pustio izusti. -Nisam pošao u lov na mačke ali ne znam kako da vam kažem. Dočim sam vas već sa vrata ugledao toliko ste me očarali da sam se izgubio i ni sam ne znam kako sam se tu stvorio. -I kažete da niste pošli u lov na mačke? -Ne. -Pa da, muškarci radije love veprove i kako vidim vi ste uistinu pravi lovac. Jesam li pogodila? -Ne. -Obično me intuicija ne vara. No možda sam ovaj put ipak pogriješila. Žalim. Nije joj stigao ništa odgovoriti jer je u tom momentu kraj njih stala konobarica. Svidjela mu se ta konobarica zelenih očiju. Već je prije bacio oko na nju. Sada je došao do saznanja da i nju mora pokušati osvojiti. Do sada ga je uvijek sa osmjehom posmatrala unoseći prisnost u susretu. Nije posjedovala profinjenost. I govorila je po domaći ali ostavljala je uvijek utisak dobrote i ljubaznosti. Pogotovo se to odrazilo prema njemu. Do sada na žalost nije to zapažao. Sada je zbunjeno gleda. Začne se diviti. Onda shvati da je u društvu djevojke i brzo pogled skreće na nju. -Što želite naručiti, upita ljubazno konobarica. -Ah, da, oprostite, nisam vas pitao što pijete. Obraća se Kseniji. - Do sada sam pila kavu.- smireno reče ona. -Može li još nešto? -Možda bi mi dobro došao sok od bresaka. -Onda dva breskvina soka.. Konobarica odlazi uz još jedan osmjeh upućen njemu. -Ne znam da li sam pokvarila idilu, ali koliko sam shvatila ova konobarica trza na tebe.- Rekla je to gledajući ga pravo u oči.

168 Zbunjen i zbog toga što je odjednom začela oslovljavati ga sa ti. Malo se još suzdržavao a potom se nasmije i odgovori: -Nisam to primijetio. -Vidim da si odjednom toliko zbunjen da u grupi sto muškaraca ne bi primijetio jedinu djevojku među njima. -Kad bi bila zgodna poput tebe itekako bi je primijetio. -Izgleda da napokon dolaziš k sebi. Ja sam se pobojala da ću za tebe morati naručiti neko jako piče koje će te povratiti u sadašnjost. -Prvo da se izvinem što sam ovako banuo pri dolasku do tebe ne pitajući je li slobodno. -Te stolice nisu moje vlasništvo, ali odmah ću ti reći da me veseli što si došao za moj stol. U tom momentu opet je došla konobarica. Dok je polagala čaše sa pićem oko nije skidala sa Dragana. Uz veseli osmjeh udaljila se. Dragan tupo gleda za njom. -Kako bi bilo da ispiješ malo tog pića pa da se opet spustiš na zemlju. Glas Ksenije kao da ga trgne iz sna. -Oprosti, misli su me na kratko odvele iz stvarnosti. No sada sam opet tu kraj najljepšeg stvorenja kojeg si čovjek može poželjeti -I treba da budeš tu jer još nisi čuo sve što ti imam reći. Dragan ponovo osjeti zbunjenost. Ova zagonetna djevojka počela ga je zabrinjavati. Odjednom se osjeti ko bjegunac kojeg je uhvatio progonitelj. -Da si slučajno otišao za drugi stol a ne sjeo tu, ja bi se tada priključila tebi. Nakon tih riječi poželi otići. Ali shvati da bi to bila pogreška. Stisne zube i usprkos sumnji upita: -Iskreno mi reci što želiš to od mene? -To što ja želim bojim se da je malo preskupo. Dragan se tada još više zbuni. Pomislio je da ovaj susret ima veze sa nekim učenikom s kojim je došao u sukob a ova djevojka došla ga je isprovocirati. A on naivko uletio joj je u zamku iz koje ko zna hoće li se izvući. Nije znao što da joj kaže. Ipak, najbolje je da sve prepusti njoj pa tok događanja neka slijedi onako kako to sudbina odredi. Tada do njih ponovo prilazi konobarica.- Želite li još nešto? -Donesite dva konjaka –reče Ksenija. Dočim se udaljila Dragan svoje oči usmjeri ispitivački prema Kseniji. Njeno profinjeno lice grizlo je njegovo sjećanje. On je ovu ženu viđao i prije ali nikako da se sjeti gdje. Dok je razbijao glavu da se prisjeti otkud je zna opet se iza njegove glave pojavi konobarica. Donijela je piće Ni tada nije skidala pogled sa njega. Ovaj put nije tome pridavao pažnju. Njegov pogled bio je usmjeren na Kseniju. Djelovala mu je poput čudesnog cvijeća kojeg bi svaki muškarac rado mirisao. Boja njene ljubičaste haljine još je više isticala njenu ljepotu za kojom bi žudjelo i platno čuvenih slikara U očekivanju da čuje što će mu to reći s nestrpljenjem ju je samo gledao. -Popijmo piće jer ono će nas vratiti stvarnost. Barem se to odnosi na tebe. Rekla je to uz osmjeh. Dok su ustima prinosili čaše i srknuli po gutljaj gledali su se u oči.

169 -Imam osjećaj da s nestrpljenjem očekuješ što ću ti reći. Da te utješim neka to još malo počeka. Njen glas bio je čvrst, no ipak tako umiljat da bi ga rado i dalje slušao. U tom momentu učini mu se da oduvijek poznaje tu djevojku. Prirasla mu je srcu ali to joj bar za sada još ne smije reći. Odjednom ona ustaje, uzima svoju torbu i reče: -Oprosti ali moram žurno poći. Vidjet ćemo se. Bog! -Čekaj, ja ću te otpratiti. -Ne hvala, samo ti sjedi. Bog! Dok se udaljavala bilo je jedino zapažanje njenog kažiprsta. Najprije ga je poljubila a potom okrenula prema njemu. Duboko naslonjen na svoju stolicu tupo gleda i dalje. Odjednom osjeća hladan znoj. Sluša zveckanje čaša i žamor ljudi oko sebe ali pred očima još uvijek vidi samo Kseniju. Njen miris upio mu se u kožu i sad će mu težnja biti jedino kada će ju ponovo sresti. Osjeti da mu se i jezik osušio te prinosi čašu ustima. Dok ju je odlagao na stol zapazi pedeset kuna koje je ona ostavila za piće. -Ma vidi, i na to je mislila. O, baš je luda. To ću joj vratiti a piće ću ja platiti. Ništa se nije dogodilo a opet se je puno toga dogodilo. Pitao se i što predstavlja susret s ovom neznankom. Bude li i dalje lupao glavu o tome boji se da više neće biti priseban. Uostalom tu je konobarica koja se i dalje mota oko njega i sad mu je jedina briga doći do nje. Potraži ju pogledom. Dočim ga ugleda prilazi mu. -Želite li još što naručiti? -Ne, hvala samo želim platiti. Dok mu je pisala cifru on ju na čas prekine. -Mogu li vas nešto pitati? -Zašto ne, izvolite. Rekla je to uz osmjeh. -Da, samo ako mi obećate da nećete poslije načiniti kiselo lice. -Ma ne brinite se, sigurno neću. -Reci mi iskreno jesi li zaljubljena u mene? Ona se trgne. Malo ga gleda a onda ga upita. -Moram li ti na ovo pitanje odmah odgovoriti? -Ne, zašto žuriti. Počekat ću te pred hotelom dok ne završiš posao a onda ćemo se naći i reći ćeš mi koliko me voliš. Važi! U njenim očima ugleda sjaj poput treperenja neonskog svijetla. Kad se uz osmjeh udaljila od njega on si reče: -bravo Dragane. Još uvijek nešto vrijediš dočim se djevojke lijepe za tebe. X Sijedeći u holu hotela Dragan je u lijevoj ruci držao šoljicu kave a u desnoj novine. Nije ih čitao već je iza njih samo promatrao ženu kraj pulta. Njene izrazito crne oči nisu odavale plahost. Smireno je pratila pogledom ljude koji su se kretali pored nje. Na pultu pored sebe i ona je imala šoljicu kave. Dugo ju je promatrao a onda se odluči, ustaje i prilazi do nje. Nije pokazivala iznenađenje kad joj je prišao. Prije bi se reklo da je to i očekivala. Lampa iznad glave obasjavala joj je lijepo lice. Zurio je u njega s ushićenjem. Onda najednom pogled usmjeri na prozor iza koga su se ocrtavali likovi ljudi koji su se gubili u ophodnji za svojim poslom. Tada pogled ponovo usmjerava na nju. Nikada nije razmišljao o tome da li ga privlači pogled na

170 žensko tijelo. Ovaj put u tom tijelu gleda opsesiju koja ga istovremeno i opija ali i plaši. Osjeća potrebu da legne u krevet sa ovom ženom, da ju obuhvati oko bokova, da ju ljubi i miluje do iznemoglosti. Činilo mu se da bi se time ispunio njegov životni san u osvajanju žene. Srce mu je snažno kucalo dok je prilazio sve bliže. U trenutku susreta sa ženama do sada je prilazio samo mlađima. A ova je bar deset godina starija od njega. Zato joj tako plaho i prilazi plašeći se da nije zašao u krivu ulicu. A onda se prisjeća svoje susjede u vrijeme dok je još bio dječak. Bolovao je od neke lake prehlade i ona mu je prišla da ga izmasira po prsima sa nekakvim domaćim lijekom. Dok ga je trljala po prsima i leđima zapazio je njene bujne grudi. Čuo je kako ubrzano diše. Gleda kako joj se grudi nadižu. Sami su bili u stanu. Odjednom ona ga hvata oko vrata i glavu mu privlači do svoje te ga začne strasno ljubiti. Tada je osjećao toplinu veću nego da je u užarenoj peći. I sada pored ove recepcionarke osjeća da gori. I njene grudi nadimaju se i mame pogled. Osjeća da ga prežimlje neki čudan osjećaj, jednak tako kao kad ga je prihvatila ona susjeda. To je i bio razlog da joj priđe još bliže. Onda zastane, gleda je s ushićenjem pa odlučno reče: -Ja sam Dragan. -A ja sam Dijana. Pružila mu je ruku koju on malo duže zadrži u svojoj. -Što da učinim s tobom? Dok ga je to pitala bila je smirena. -Ako mi želiš pomoći ne gledaj na vrijeme. Ja ga imam dovoljno. -Upravo se plašim da ti to vrijeme nije naškodilo pa si dobio groznicu i sad se bojim da te moram odvesti doktoru. Rekla je to umiljato. -Ne, nema tu nikakve groznice ali trese me groznica koja traži tvoju utjehu. _Da te ipak odvedem do liječnika. -Jedini liječnik koji mi sada treba si ti. Ona mu prinosi stolicu i nudi ga da sjedne. Znao je da sada ne smije odustati. I dalje mora u napad u koliko želi dobiti rat. Osjeća da nije došao do cilja . Cilj je još uvijek daleko. Ipak neće odustati. Ovaj put ne smije reagirati kao dječak. Prisjeća se da je onda na pozornici recitirao neku pjesmu. Tada mu je nestalo riječi za nastavak zbog čega se odjednom uplašio. Onda mu prilazi učiteljica i poraz pretvara u trijumf. Ovdje nema te učiteljice, a nema mu ni koga drugog da mu pomogne. Odjednom se prisjeća Marije. Sa njom više ne misli imati odnose i pita se zašto mu dolazi u misli. Čak mu se učini da ga ona iz prikrajka promatra, pogotovo u vrijeme dok je sa drugom ženom. Zar bi od Marije trebao tražiti pomoć? Dijana koja je starija i nadasve iskusnija jedina bi mu znala reći što da u nastavku dalje radi. Ali njoj se obratiti za savjet bio bi apsurd. Njegovo razmišljanje pretvara se u kolut koji se sve više udaljava od njega. Ljutio se na sebe zbog svoje smušenosti. Zato njegov bijes nalazi novu snagu i taman da nešto kaže oglasi se ona. -Ništa nije tako loše da ne bi moglo sretno završiti. Dragan se iznenadi ovom upadicom ali ona mu je pokazivala da se nalazi na dobrom putu pa reče: - Bio sam uvjeren da ću tu naići na osobu koja jednako osjeća kao i ja a ono što osjećam prema tebi ne da se opisati riječima. Tog momenta osjeti njenu ruku na svojoj. -Znam gdje stanuješ samo mi reci u kojoj si sobi. -Broj šest. Zašto pitaš?

171 -Zato što ću poslije posla doći kod tebe. Od iznenađenja najprije mu se ukočiše noge a kad ga grč popusti glasno jekne. Dočim se našao kraj svog kreveta sjedne. Pored sebe gleda u ormarić a potom iz njega vadi bocu sa likerom i dvije čaše koje stavlja na stol. Oči mu se ovlaže kad uoči da više nema ništa za jelo. Da je bar kupio kakve kekse i voće. Da sada pođe do trgovine a ona dođe i ne nađe ga tu ispao bi kao neki pubertetlija koji se uplašio pa je zato pobjegao. Vjerojatno bi ga poslije ismijavali i prijatelji a ne samo ona. Sada nije vrijeme da misli o hrani. Zasitit će se ljubavi što je daleko sitije od svakog jela. Što da mu u sobu sada netko bane a ne može ga se riješiti. Da li da ga pošalje k vragu. Što bi ona učinila da još koga zatekne tu. Ne, ovaj put nitko neće poremetiti njegovu avanturu sa Dijanom. Pa svatko bi u takvom momentu učinio mu ne samo uslugu s razumijevanjem već bi mu u tom momentu i dao svoju sobu. Ako se ne bi pomogli tada onda ne bi bili vrijedni da se nazivamo prijateljima. Stojeći nasred sobe zagleda se u sliku na zidu. Predstavljala je livadu prepunu cvijeća. Zamišlja taj miris koje cvijetovi isijavaju obasjani sunčevim zrakama. Odjednom se trgne. Ovo više nije iluzija. Dijana mu dolazi u sobu a to je stvarnost. Jest da je sada dosta sanjarenja o njoj. Jest da je put do nje bio malo i krivudav, no važno je da je došao do cilja. A je li uistinu došao do cilja. Što ako se sutra probudi pa uvidi da je i noćas sve to bio samo jedan san. Da mu je pri ruci sada jedno pivo to bi ga malo osvježilo. Na žalost ni toga nema. Nije se pitao o danima koje donosi budućnost. Hoće li njegova požuda prema ovoj ženi i dalje ostati takva ili će već nakon par susreta ostati samo prolazni hir. Tada sjeda na stolicu i ulije u čašu malo likera. Ispija gutljaj. Zapali svijeću a potom opruži noge i čeka. Do sada nije nikada razmišljao o ženi dok ju čeka. Ova je starija i to ga još uvijek brine kako joj pristupiti. Osjeća da je već i prije imao kontakt sa njom ali samo u snu. Da li da sada kad dođe u sobu nastupi ko sentimentalna budala ili da se pokaže ko zreli muškarac. Sluša glasove iz hodnika. Naćulio je uši ne bi li uočio jesu li ženski ili muški. Još jednom razmišlja kako da se postavi kad ona uđe u sobu. Bio je uvjeren da neće pogriješiti ako odmah stupi u akciju. A opet da sve to prepusti odvijanju spontano. Možda će ona kao iskusnija potaknuti ga na kretnje koje od njega očekuje. Dočuo je da je već dvije godine rastavljena pa ako već toliku dugo apstinira ni njoj neće biti svejedno hoće li ovaj susret završiti ljubavnom idilom ili samo prijateljskim posjetom. Da li da se ona prepusti njemu ili on njoj? Koliko ju je puta do sada samo gledao kad je izlazila iz hotela. U očima mu je tada još dugo ostajao njen lik. Najviše mu se dopadala njena stražnjica kojoj bi bez dvojbe uvijek dao desetku. Ima dojam da je i ona njega zapažala dočim zna gdje stanuje. Veseli se da će grliti to zanosno tijelo. A onda ga obuzima slutnja da u njemu ne uvidi da je za nju premlad pa da se predomisli i ode bez da išta bude između njih. Ako ne ostvari svoj naum poludjet će. Možda da potraži način kako da na nju ostavi dojam kao da je stariji i za žene poželjan muškarac . Valjda će i ona to uočiti. Sumnja nestade kad začuje korake u hodniku. Ustade sa stolice i prilazi vratima. U licu osjeća da mu gori koža od nestrpljenja da ju ugleda. Prene se kad začuje kucanje. Otvara joj vrata. Lijepa kao i prije Dijana ulazi u sobu. -Sviđa mi se tvoja soba, rekla je uz osmjeh nakon malog razgledavanja. Istog časa oglasi se jedna ugodna pjesma na radiju kojeg je uključio. Ona mu prilazi obuhvaća ga oko struka i začne plesati. Pratio ju je u stopu a kad je pjesma stala privuče ga

172 bliže sebi i strasno ga poljubi u usta. Dočim su se odvojili on ju hvata u naručje, prinosi do stolice i sjeda a nju polaže na svoje krilo. Ponovo uslijedi poljubac. Onda on prihvaća bocu i usipa u čaše liker. Dočim su nazdravili ovaj susret odlažu čaše i nastavljaju sa ljubljenjem. Trnci ih oboje ožariše poput žeravice. Osim njihovih disanja još se u sobi jedino čuo šum vode iz vodoskoka ispred hotela. U daljini mjesta gorjele su sijalice obasjavajući ulicu kao da konkuriraju zvijezdama na nebu. Povjetarac je blago njihao lišće a poneki posjetioci napuštali su terasu hotelske terase. U daljini čulo se i lajanje nečijeg psa. Dragan pogladi Dijaninu kosu a tad s milovanjem prelazi sve niže. Onda joj začne otkopčati košulju, potom ju skine .Nakon što je skinuo i grudnjak prelazi i na ostalo. Dok je stajala kraj njega zagleda je onako golu a tad ju obuhvaća oko struka i privlači k sebi. Svoju glavu oslanja među njene grudi a onda ustima prinosi jednu pa drugu dojku. Tada se i on podiže te ju opet hvata u naručje i prinosi do kreveta. Dočim ju položio i on se začne skidati. Plamen svijeće i dalje je treperio na stolu ostavljajući sjene na zidovima. Na to nitko nije obraćao pažnju jer su bili prezauzeti ljubavnim činom. Dok je oklijevajući sišao sa nje i legao kraj , ona i dalje nasrće na njega. Tek ga tada začne još jače ljubiti i milovati. Isprva mu se to učini kao smetnja a onda ju prihvati čvrsto i privuče na sebe. Dok je on nju milovao pod svojim prstima osjeća mekoću njene kože. To mu daje žudnju za nastavkom. Njena toplina i vlažnost toliko ga očaravaju da ima osjećaj kao da će planuti. Dugo im je trebalo dok nisu ponovo osjetili olakšanje. Opterećen ugodnim umorom on se ponovo baca na leđa i jednom rukom nju grli. Dijana također jednu ruku prebacuje preko njega a na drugu oslanja glavu i promatra ga. Djeluje joj ko iscrpljeni rudar koji se uvlačio u špilju svoje obeshrabrenosti. Njena razbacana kosa slijevala se niz njegovo tijelo a grudi poput dvije sočne jabuke nadimale su se ko da izlaze iz vrela. I usne su joj sijale crvenilom od siline ljubljenja. A onda svoju ruku polako kružeći dlanom oko tijela spušta sve niže. Kad je došla do njegovog spolovila tu se zaustavlja i nastavlja kruženjem a potom ga čvrsto hvata .Istog časa njegovo bujanje kreće sve dalje. -To nije pošteno, reče. Toliko si me iscrpio a sad uviđam da bi išao dalje. Ti ko da nisi muškarac već stroj za mljevenje. Nije čekala odgovor. Sjela je na njega pa u sjeni svijeće otpočne s novim požarom Žudnja za njom koju Dragan osjeća bila je poput kiše na suhoj zemlji. Obuhvaća je rukama za butine a potom neopterećen grijehom začne gladiti. -Imam osjećaj da gorim, reče ona. -Kažu da kad žena puno priča treba joj usta zatvoriti a to se može jedino poljubcem. Na to je privlači sebi i začne ju ljubiti. Noć je sve više odmicala a oni nisu prestajali. Tek pred jutro skrhani od umora zaspali su ko malena djeca. Čak i u ovoj opijenosti u ljubavi sa Dijanom Draganu u misli dolazi Marija. Nije mi jasno kako mi stalno dolazi u misli. I kako bi ona reagirala da zna što se tu dešava. Pita se hoće li rane te velike ljubavi jednom konačno i zarasti ili će ga ona pratiti sve dok je živ. Gleda Dijanu kako mirno spava . I svijeća je dogorjela. A onda Dijana se okreće na bok. Oči mu se zaustaviše na goloj stražnjici. Nije mogao odoljeti već ju začne gladiti a to mu daje novi poticaj za nastavkom ljubavnog čina. Ona je i dalje mirno spavala. Nije ju htio buditi. Samo je stisne i privuče do sebe.

173 Još kroz san slušao je pjev ptica pod prozorom Izlazeći sunce svojim zrakama kroz pukotine drveća uvlačilo se i u njegovu sobu. Noćni povjetarac sada se potpuno utišao a užurbani tabaci nogu sada su mu nagovještavali vrijeme novog radnog dana. I dalje gleda Dijanu kako mirno spava. Imao je osjećaj da će mu ova žena zadavati brige obzirom da je toliko starija od njega. Međutim pokazala se jednako tako kao i sve druge daleko mlađe. Razlika je jedino što mu se ona u ovom momentu čini još poželjnija. A onda se i on prepušta snu u kojem sanja još jedno uživanje. X Ujutro kad je iz svoje sobe ispratio Dijanu uputi se u kupaonicu. Na tom katu smještene su četiri sobe čiji stanari zajedno koriste istu kupaonu. U jednoj od tih soba stanuje Mirko. Do njega u slijedeće dvije i dvije penzionerke. Uz kupatilo tu su i dva WC-a. Stanari tog kata tu su se često susretali pa je ta kupaonica koliko pogodovala za razgovor toliko i ometala intimnost. Cijela prostorija bila je oblijepljena keramičkim pločicama .Dva tuša razdvajala je jedino plastična zavjesa preko koje je još kao dodatak visjela obično i po jedna plahta ne bi li skrivala poglede onog drugog na sebe. Plahtu je lako pomjeriti a kroz plastičnu zavjesu koja je kao da je došla sa bojišta moglo gledati kroz mnoštvo rupica onoga pod susjednim tušem. Ipak se to nije činilo pa je predostrožnost bila suvišna. Dočim se Dragan istuširao pošao je do jednog od dva lavaboa da se obrije. Dok se gledao u ogledalo do pasa gol na prsima uočava ožiljke koji ga prate još od malih nogu. Uz ožiljke primjećuje da su mu se i mišići na stomaku opustili pa zaključi da mora nastaviti sa pojačanim treninzima. Pita se da li to dolazi zbog toga što stari ili zato što u zadnje vrijeme konzumira malo previše piva. Odluči da i tu mora uspostaviti granicu. Žene za njegovim stomakom moraju gledati a ne okretati glavu. Ipak dobru stranu svog tijela uočava na preplanuloj koži. Uostalom što gubi vrijeme na to gledanje. Došao se je obrijati. I dok je to činio odjednom iza sebe začuje glasno pričanje dvije djevojke. Do sada ih nije nikada ni čuo ni vidio pa se upita tko su i otkud su se stvorile tu. Pomisli da su vjerojatno došle nekomu u posjetu i tu noćas prespavale. Najprije nije obraćao pažnju na njih već se i dalje brije, ali dočim ih ugleda u obrisu ogledala naglo se okrene i ko izbezumljen zuri u njih. Primjećuje da su veoma zgodne. Odmjerava jednu pa drugu ali još ne govori ni riječi. -Ja bi na tvom mjestu rekla bar dobro jutro. Možda i dobar dan ako ti se vrijeme čini da je kasno a ti samo uplašeno zuriš u nas ko da smo aveti. Rekla je jedna od njih dvije ozbiljno. -Mogao bi nam i prići pa se predstaviti da ti bar znamo ime. Dodaje druga. Dragan na to bojažljivo prilazi. U njihovim očima uočava smiješak. -Ja sam Dragan, recite mi prije nego što kažete drugo jeste li pale s neba ili vas je tu doveo sam Djeda Božićnjak. -Ne misliš valjda da smo pale kroz dimnjak. -Do sada vas još nisam vidio a činite mi se još uvijek kao prikaze. Ipak ne bih rekao da sanjam. Pa tuš me je itekako razbudio. Kažite sada otkud ste se tu stvorile. -Mi smo nove stanarke. One penzionerke su se odselile i sada smo mi došle u njihove sobe. Ako nas želiš bolje upoznati nadamo se da ćeš nas posjetiti u našim sobama. -Bacat ćemo kocku kojoj ćeš prije doći u posjet. Dodaje druga.

174 -Još vas nisam dobro ni upoznao a vi se sa mnom već razbacujete ko da sam ja lopta. - I ti se jadan na to žališ- nadoda druga ,a tada se obje začnu grohotom smijati. -Nismo ti rekle kako se zovemo. Ja sam Maja a ona je Suzi. Sad je na tebi red da kažeš što od nas još želiš. -To ću vam reći kad se drugi put nađemo. Sada žurim jer moram na posao. Nakon toga ostavio ih je u kupaoni a on je pošao do škole. Na putu razmišlja. Jesam li ja to kakav baksuz ili se to naziva srećom. Tako reći istog dana ostvarujem vezu s nepoznatom djevojkom, konobaricom, recepcionarkom i još sada sa ove dvije sustanarke. A do sada sam molio boga da upoznam bilo kakvu mačku, samo da joj mogu dirati skute. X Vračajući se iz škole promatra izloge na dućanima u centru grada. Kupci se smjenjuju na izlaznim vratima. U nekih se viđa i zadovoljan osmjeh dok neki dolaze samo zbog promatranja i uspoređivanja cijena. Dok je razgledao eksponate pogleda na drugu stranu ulice. Odjednom lice mu se ozari kad iz jedne trgovine ugleda kako izlazi Ksenija. Da li je i ona njega zapazila, pita se. Ista kosa, iste zanosne oči isti stas privlačili su ga ko magnet. Ne, ne smije ju sada izgubiti. Požuri da ju dostigne. Zaključi da ga sada neće više držati i dalje u neizvjesnosti ko onda kada su se rastavili na terasi hotela. Dočim ga je zapazila stala je a potom mu veselo prilazi i svojim rukama ga obgrli oko njegovih ruku. Dok ga je držala osjećao je trnce. Još mu se nisu izbrisali ni prvi dojmovi dok su sjedili jedan pored drugog na terasi a evo sada kada je tu kraj njega vriskao bi od sreće. Njena mirnoća, i pitomost zadaju mu brige pa se pita je li to kakva zamka ili je to dobar znak za ishod rješenja kojeg od nje očekuje Njeno plemenito lice ne može pokazivati nešto drugo do dobrote. Zato smatra da griješi ako sumnja ide u pravcu da ju mora odbaciti kao djevojku. -Znaš da se veselim što smo se sada tu našli. -I meni je veoma drago mada od tebe želim ćuti i ono što si mi prošli put uskratila. -Tako znači, još te uvijek tišti to što sam ti tada htjela reći. -Očekujem da ćeš mi to danas reći. -Ne bi li volio da prije negdje sjednemo. Nećemo se valjda raspravljati tu na ulici. Možda bi bilo dobro da pođemo i negdje dalje. Tu mi je u blizini auto. Idemo do njega a onda ćemo odlučiti kuda, važi? -Vidiš to je dobar prijedlog. Prihvaćam ali samo ako dopustiš da ja vozim. -Zar nemaš povjerenja u mene? -O tome ćemo poslije. Koji je auto tvoj? -Onaj bijeli Pežo. -Lijepi auto nema šta. I pristaje uz takvu ljepoticu. -Imaš li ti vozačku dozvolu? -Ne bi tražio da ga ja vozim da nemam. -Onda što čekamo, ulazimo. Dočim su krenuli ona ga upita: -Bojiš li se da bi te ja zavela u kakvu grabu.? -Ne, moj je cilj da ja tebe povezem u kakvu grabu pogotovo takvu koja je lišena pogleda od drugih. Kad je uočila na njegovom licu osmjeh shvati i ona to ko šalu.

175 Dok su se vozili van grada oboje su jedno vrijeme samo šutjeli i u tišini posmatrali okoliš. Tišinu prekida on. -Da li te je strah uz mene pa zbog toga samo šutiš? -Ne, nije me strah ,dapače. Uz tebe se osjećam sigurnom. No zadivljuje me pogled na Kvarnerski zaljev. Dok sam voziš svu tu ljepotu i ne primjećuješ ali kao suputnik uviđaš da je ovo prekrasan kraj. -Unatoč toga ipak primjećujem da si i danas nekako suzdržana. -I što želiš od mene? -Tako lijepa žena kakva si ti to nikada ne pita. -Kako bi bilo da ipak negdje usput staneš kod neke gostionice i da nešto popijemo. -Nećemo nigdje stati prije nego dospijemo do grabe. Poslije toga možemo svratiti do te gostionice a do tada hoću da te obujmim svojim rukama i privučem na svoje grudi. Znam da i ti to priželjkuješ od onog trenutka kad si me ugledala. Znaj i to da nikakve ekipe za spašavanje ne zalaze u ovu šumu, u koju smo upravo mi zašli i sada nam jedino još treba samo to udruženo grljenje. Zamijetila je da njegova vožnja nije stala ni kada se auto zaustavio. Ona se je i dalje odvijala ali samo u jednom pravcu, jednosmjernom ulicom u kojoj nije smjelo doći do zastoja. Nikakav stručnjak ne treba tu ocjenjivati kamo vodi ta vožnja. Njegova samouvjerenost govori joj da se radi o muškarcu koji ne skriva svoju ličnost. I što duže kroče naprijed i u njoj se sve više razbuđuje plamen. Odavno ona osjeća ljubav prema ovom čovjeku . Željela ga je u svojoj blizini već dugo, onako kako on sada osjeća prema njoj. Bojala se do sada išta mu reći. A sad se pita kolike su joj šanse da ovog čovjeka uz sebe zadrži do kraja života. Čini joj se da njenoj sreći sada nema kraja. Vrijeme je da otvori svoje srce i da ga pusti unutra. Nasmije se ,a tada ga snažno prigrli i začne ljubiti. -Ja sam mislio da ću morati tražiti sudsko rješenje kako bi prodro u tvoje srce a ti si mi otvorila vrata širom i uvukla me unutra ne računajući da je tu i auto osim nas dvoje. -Nadam se da se zbog toga nisi ražalostio i da nećeš zvati policiju kako bi čeprkali po autu tražeći otiske prstiju i utvrđivali identitet vlasnika. - Neće biti ništa od toga u koliko se premjestimo na zadnje sjedalo, ali prethodno još jednom moramo ponoviti zadnju scenu jer kod prve nije bilo dovoljno osvjetljenja. Nekoliko trenutaka auto je toliko podrhtavao da se i trava pod njim povijala. Čvrsto zagrljeni na trenutak su se gledali a potom opet nastavili prepustivši se plamenu ljubavi. Premoreni ali zadovoljni napokon su se odvojili iz zagrljaja. Ona ga potom hvata za naručje i svoju glavu naslanja na njegovo rame. Osjećala se divno i zadovoljna što je tu kraj njega. - Moram ti reći da si savršen muškarac. -Pa i ti si savršena. -Žena sam kao i svaka druga jedina je razlika od onih drugih ta što sam ja već odavno zaljubljena u tebe. -Ma što to govoriš? Otkud sada najednom to. Bio je znatiželjan. -Jest, zaljubljena sam od onog dana kada si došao u Rijeku. -Varaš se. Toliko dugo se ipak ne poznajemo.

176 -To ti misliš. Svaki dan slušala sam o tebi priče, čak i one iz Zagreba. I što je vrijeme više odmicalo sve sam te više poželjela makar te još do tada nisam ni vidjela. A onda kad si se pojavio mislila sam da ću poludjeti ako ne ostvarim svoj san. I kada te Marija napustila znala sam da je sada vrijeme da ostvarim ono što tako dugo priželjkujem. -Čekaj, otkud ti poznaješ Mariju.? -Zajedno smo išle u školu a bile smo i prve prijateljice. -To znači da otuda potječe onaj nastup neznanke na terasi hotela. A ja se pobojao da nije u pitanju kakav učenik kojeg zastupaš u sporu sa mnom. -Baš si lud. Da si bar tako lud za mnom. -Još nisam ali u budućnosti mogao bi i poludjeti. -Potrudi se onda da to bude što prije. -Polako, tek smo na prvoj stepenici, rekao je to smiješeći. Odjednom se Ksenija zamisli i zagleda u jednu točku. -Što je sada po srijedi? Ona duboko udahne a tada promuca. –Željela bih u tvom zagrljaju ostati do vječnosti, no vrijeme govori da moramo poći. Koliko je sati? -Prošlo je četiri. -Zar smo tu već tri sata. -Kako vidiš u ljubavnoj idili čovjek se izgubi u vremenu. Ona ga prigrli još jače a onda ponovo svoje usne približava do njegovih. Nakon što su se odvojili ona prihvaća svoju torbu i iz nje vadi neke kozmetičke predmete. Pritom iz torbe ispadne jedna njena slika. On je prihvaća i gleda. -Mogu li si zadržati tu sliku? - Uzmi je ali i ti meni moraš slijedeći put kad se vidimo dati svoju sliku jer želim da te gledam i kada nisi pored mene. -Nećemo čekati slijedeći put. Imam jednu u novčaniku. Evo sad ću ti je dati samo da ju izvadim. -Pa i na slici si lijep , još ljepši nego u javi. Dočim je sliku spremila u svoju torbu na brzinu se oblači i pohita na prednje sjedalo.-Ovaj put ja vozim a ti gledaj prirodu i divi joj se. -Trebam li prije toga nazvati osiguranje da nadoplatim rizik? -Ne boj se, dovest ću te do cilja. Dok si u mojim rukama ne trebaš se brinuti za strah. Brini se jedino da me zavoliš daleko više nego si Mariju. Dok ju je gledao uočava na njoj ne samo ljepotu već i dobrotu savršene žene koja svojim umiljatim pogledom zrači poput svetica sa slika iz crkve. Prilikom vožnje prolazili su mimo drveća čije su se grane spuštale toliko da su se doticale automobila .Djelovalo je to kao milovanje majke kada gladi kosu svoga djeteta. I dok su se sve više primicali gradu Dragan se priupita:-Je li ovo avantura poput onih sa ostalim djevojkama s kojima je imao veze ovih dana ili je ovo ipak veza koja će se produbiti poput one koju je imao sa Marijom. Još uvijek je u dilemi a što prije mora donijeti odluku.Za sada će još pustiti vrijeme neka ono odluči što da učini. A opet toliko mu je prirasla srcu da ju ne bi mijenjao ni za sve koliko ih je imao do sada. X

177 Slijedeće dane najveći dio svog slobodnog vremena provodio je sa Ksenijom. Ipak ni ostale cure s kojima je uspostavio vezu nije zapuštao. Konobarica ili recepcionarka smjenjivale su se u posjeti a kod Suzi ili Maje prespavao bi u njihovom krevetu. I sad kad je toliko zaokupljen ženama prisjeti se da je još pred par dana bio toliko osamljen da bi prihvatio i najružniju samo da ima društvo. Ispunjen brigom kako da to riješi pošao je do grada u razgledavanje trgovina. Cilj je bila kupnja odijela. Nadao se da će pronaći nešto što mu pristaje. Šteta da sobom nije poveo neku od tih djevojaka ne bi li i ona ocijenila da li je uložio novac u pravu vrijednost. A onda pomisli da bi u tome mogla pomoći i prodavačica. Od kada radi ovo mu je prvi veći izdatak za kupovinu. Nada se da neće biti i posljednji. Radovao se da će se danas u tom odijelu pojaviti i pred Ksenijom. Ima osjećaj da se ipak sve više zaljubljuje u Kseniju jer se jedino njoj veseli pokazati u novom odijelu. Dočim je ušao u jednu od trgovina prilazi pultu sa odijelima. Sagledavši cijene upita se hoće li imati dovoljno za odijelo koje odabere jer novac mora štedjeti i za ostale životne troškove. I dok je računao koliko može potrošiti zapazi jedno koje mu se učini prikladnim. Skida kaput sa vješalice, oblači ga i zastane pred ogledalom. Dok se je gledao začuje iza sebe umiljati glas ženske osobe. -Ovo vam odijelo zaista pristaje uz vaš izgled. Okrene se i iznenađen zagleda u poznato lice. -Dobar dan, zar i vi kupujete nešto za svog muža? -Ne, ja tražim nešto za sebe. A zar vi poznajete mog muža? -Kako ga ne bih poznavao. On je rukometni trener u našem klubu. Često se viđamo samo u zadnje vrijeme on se ne pojavljuje. Ili se možda mimoilazimo pa ga ne vidim. -Kako bi bilo da pođete u kabinu isprobati i hlače a poslije ćemo ocijeniti zajedno da li da kupite to odijelo, važi? -Bit će mi drago ako mi pomognete u odluci. -Bude li vam manjkalo novca, ja ću vam posuditi. Zato ne brinite . Važno je da vam pristaje. - Baš ste ljubazni, hvala vam unaprijed. Nakon što mu je prodavačica spakirala odijelo priđe do žene rukometnog trenera koja ga je čekala na par metara od blagajne. -Nije mi trebalo doplate. Imao sam dovoljno i još vam jednom hvala na vašoj velikodušnosti. Uočio je da ga ova žena umiljato gleda. Do sada ju nije nikada sretao, već mu nudi pomoć u novcu. Da li je to zato što joj poznaje muža. Učini mu se da je od njega starija par godina. Možda se i vara. No nije ni važno. Žena je udana i kao takvoj će se obraćati. -Moram zahvaliti na vašem sudu o odijelu. Da vas nije bilo možda bi još trčao po dućanima i gubio vrijeme. Uz vas mi se čini da sam odabrao ono pravo. -Vidim da ste zadovoljni i zato ćemo za onaj novac kojeg sam mislila pridodati u cijenu odijela poći nekamo na ručak da to zajedno proslavimo, važi? - Gospođo draga, umjesto da ja vas častim vi bi mene. Ne mogu to prihvatiti jer šta bi na to rekao vaš suprug.

178 -Nadala sam da ćete to reći. On vas ne treba plašiti jer smo se prije dva mjeseca rastavili i više nije u Rijeci. Danas svatko od nas dvoje živi svoj život i zato svoj novac mogu trošiti na to što me je volja. -Zahvaljujem na ponudi, no ipak danas nećemo zajedno poći na ručak jer me djeca čekaju u školi. Zato obećavam da ćemo se drugom prilikom naći u koliko želite i tada ću ja vas častiti ako prihvatite, važi? -Zalazite li još uvijek na terasu hotela? -Tamo preko puta stanujem. -Onda se nađimo sutra u podne na terasi. Nestala je odjednom u gužvi posjetilaca. Dočim je ostao sam upita se: -Je li ova žena bacila oko na mene ili mi se to samo tako čini. No ako je, pitam se treba li mi još jedna u nizu kojeg već posjedujem. Dočim je u svojoj sobi odložio odijelo zagleda se u sliku Ksenije koju je uzeo na razgledanje iz novčanika. –Nadam se da će ti se odijelo sviđati? Jedva čekam da se vratim iz škole pa da ga obučem i dohrlim do tebe. Ma zašto stalno mislim samo na nju? Što ako dozna za druge? Ne bih je volio izgubiti. Kad se pojavio u svom kabinetu u školi presvukao se u trenerku i sjeo na stolicu u očekivanju vremena kada će poći u dvoranu gdje će prispjeti djeca. Zamišljen o susretu sa Ksenijom koji će uslijediti večeras, zanijemi kad na vratima kabineta ugleda Slavicu. -Nitko sretniji od mene što te ponovo vidim, reče i prihvaća ju u naručje. Prilikom dodira lica odjednom se trgne kad osjeti vlažnost. Dočim se odvoje ugleda suze u njenim očima. -Jesu li to suze radosnice ili te nešto mori. Nije čekao na odgovor nego je ponovo privlači u zagrljaj a onda kad ju pusti još se jednom zagleda u njeno lice. -Zaboga Slavice, gdje si bila sve ove dane da te nisam viđao. -Imala sam bolovanje a još sam uvijek na bolovanju. -Da se to nisi razbolila od tuge za mnom? -Tko zna, možda i u tome ima neke istine.- rekla je to uz veseli osmjeh. -Mada bolesniku uvijek treba reći da lijepo izgleda, na žalost ovaj put to ne mogu jer mi djeluješ blijeda i iscrpljena. Reci mi što je po srijedi? -Ništa strašno samo pobačaj. -O gospode, otkud sada to najednom? -Nije bilo namjerno. Išla sam niz stepenice koje su bile mokre pa sam se pokliznula i to je dovelo do spontanog abortusa. -Da li si se još gdje povrijedila? -Ne u koliko ne računam male otekline od udarca. -I šta na to kaže tvoj dečko? -Koji dečko? -Pa nemaš li ih valjda nekoliko. -Nemam ni jednoga. -Dobro, a što kaže onda otac tog djeteta. -Sa njim sam prekinula. Tome je već dulje vrijeme. -To mi je prvi glas. -Zar sam to trebala objaviti i preko televizije. -Ne, ali volio bih da sam to prije znao. Reci što sada očekuješ?

179 -Ni sama ne znam što mi slijedi.-Kada započinješ sa radom? -Drugi tjedan. -Bit će mi drago da te ponovo svakodnevno viđam. -Mogu li sada i ja tebe konačno nešto upitati? -Samo reci, znaš da mi svaka tvoja riječ godi ko najljepša melodija. -Važi li još uvijek ona tvoja primamljiva ponuda? -Ne znam na što to misliš? - Praviš se lud. Mislim na ponudu braka. -Stani u red pa možda nešto i uskrsne. -Sad mi vraćaš ono moje i sada pošto smo jedan naprama jedan trebali bi poći u okršaj za pobjedu. -Uviđam da ti se stanje poboljšava i evo već sada bolje izgledaš. Čak si dobila i boju. To je znak da te mogu ostaviti i samu. Znaš da bi rado bio i dalje s tobom ali zvono je oglasilo početak nastave i zato moram do djece. Vidjet ćemo se uskoro. Nadam se da ćemo tada ostati dulje zajedno, a do tada misli na mene. Pri tom poljubi prst i okrene ga prema njoj te njim dotakne njena usta. Nije dugo čekala. Baci mu se ponovo u zagrljaj i strasno ga poljubi. Dočim se tog dana vratio do stana pođe do kupaonice da se okupa a potom će obući novo odijelo i poći na sastanak sa Ksenijom. Ne mora žuriti jer još ima nekoliko sati do zakazanog susreta pa će još nešto poslije i pročitati. Dočim se uredio vraća se u svoju sobu. Odjednom iza sebe začuje glas. Bila je to Maja. -Ej Majo, drago mi je da te vidim. Zar danas ne radiš? -Išla sam službeno do banke pa sam svratila da nešto uzmem iz sobe i vraćam se u ured. -A gdje je Suzi? -Valjda na poslu. Sada sam tu ja i što te briga za Suzi. Nego reci mi gdje si bio sinoć. Rekao si da ćeš doći kod mene na spavanje i ja sam te čitave noći očekivala a ti ni da glavu pomoliš. -Bio sam toliko umoran da sam rano zaspao i sve do jutra se nisam budio. Nadam se da ćeš mi oprostiti. Potom joj prilazi i hvata je u zagrljaj te nježno poljubi. -Pođimo radije do moje sebe –reče ona. -Meni je svejedno gdje te ljubim. Idemo ako to želiš. Dočim su ušli, on za sobom zatvara vrata a potom ju prihvaća u zagrljaj te polaže na krevet. Nastavili su sa ljubljenjem i milovanjem. Dok ju je ljubio ona se sve više pripijala uz njega. Taj ljubavni zanos odveo ih je sve dalje do vrhunca strasti iza kojeg su opušteni polegli jedan kraj drugog. -Znaš da sam zaokupljena jednom brigom. Ona je prva progovorila nakon kraće šutnje. Tada nastavi ;- Ovo što činiš sa mnom radiš i sa Suzi, a što više vrijeme ide dalje sve više postajem ljubomorna na nju. Ako se ovako nastavi bojim se da se ne zavadimo. To bi me pogodilo jer mi je najbolja prijateljica. -Ne znam zašto te to treba brinuti. Pa prije nego je do toga došlo zajedno ste planirale kako ćete me privući u svoje krevete. -Jest to je bilo onda, ali sada sam postala sebična i želim te samo za sebe. Zato ćeš se morati odreći nje ili mene. Inače ne znam kako dalje.

180 -Daj Majo smiri se. Kad se drugi put nađemo zaboravit ćeš ovo što si sada rekla. Do sada nam je ovako bilo dobro i nadam se da će i dalje -Upravo to dalje je problem jer što idemo dalje sve se više zaljubljujem u tebe. -Majo, zapamti da vas ja obje jednako volim i želim da tako bude i dalje. A lijepo bi bilo da se jednako tako i Suzi zaljubi. Možda bi poslije svi troje uživali zajedno u isto vrijeme. Ona ga tužno pogleda a onda svoju glavu polaže na njegovo rame. On je potom grli i još jednom poljubi. -Nadam se da si se smirila i da ćeš od sada pa na dalje biti zadovoljna. -Ne, nisam zadovoljna. -Ali trebala bi biti. -Možda bi i bila da nije još nešto u pitanju. -Šta je sada, zar opet ideš na ljubomoru protiv Suzi. -Nije riječ o Suzi već o onoj zgodnoj konobarici ali i recepcionarki. Zanima me da li te one posjećuju tu u tvojoj sobi iz poslovnih razloga ili ljubavi. -Strogo poslovnih razloga. O tome se ne trebaš više brinuti. -Mogu li bar znati o kakvom se to poslu radi? -Možda je bolje da ti za sada ništa ne govorim. Kasnije kada se posao malo bolje uhoda obrazložit ću ti ali za sada znaj jedino da je u pitanju trgovina. -Ne bih htjela da se uhvatiš posla oko droge. -Daj Majo. Ni u ludilu se ne bih prihvatio takve rabote. Ipak hvala ti što se brineš o meni.Za sad nećemo više o tome i pređimo na drugu temu. Znaš da si ti izuzetna djevojka i što idemo dalje sve mi se više sviđaš. Nadam se da ćeš sada tih par trenutaka koje nam preostaju posvetiti još jednoj idili. Ta moramo nadoknaditi ono što smo propustili noćas. -Hoćemo samo mi prije toga odgovori na još jedno pitanje. -Ama što je tebi danas. Umjesto da se prepustiš ljubavi ti samo zapitkuješ ko da smo u sudu. Da se ti ne spremaš za inspektora policije. -Imam osjećaj da bi u tvom slučaju upravo kakvog inspektora policije trebala angažirati kako bi doznala sve o tvojim vezama. -Šta sada ponovo izmišljaš? -Čula sam da te viđaju sa nekom zgodnom mačkom. Je li to istina.? -Ti si baš luda kad nasjedaš na svakakve čakule. Viđaju me i sa političarima pa nitko kod toga ni ne pomišlja da sam i ja političar. A ta mačka mogla je biti i neka kolegica iz škole ili kakva poznanica pa ćak i rođakinja i ne navaljuj više sa tim sumnjama bez razloga. Ponašaš se ko da tražiš fabulu za svoj novi roman kojeg još nisi ni uvrstila u program svojih želja. -Ništa ja ne tražim osim tvoje iskrene ljubavi a sve to zato što ne znam kakva me budućnost očekuje. -Lijepo od tebe da se zanimaš i za budućnost. Ta budućnost nam govori da sada slijedi još jedna ljubavna idila ali bez ikakvih dodatnih objašnjenja i zapitkivanja, važi.? -Znaš li Dragane da nitko nije sretniji od mene dok me držiš ovako u zagrljaju. Svoja tijela stupanjem u ljubavni zanos opet su prišla do slasnih vrhunaca uzajamnog užitka.

181 X Dani su prolazili a Dragan se sve više davao u posao. U dubini svojih osjećaja uočava da se sve više veže za Kseniju. Pri svakom poslu ona mu je u mislima Ne bi ga to brinulo da je ona jedina. Da li na žalost ili na radost spisak simpatija sad se i povećao. U toj listi upisne su još Slavica te bivša žena rukometaša. Sa obje je spavao i sad je u čudu kako svima njima posvetiti vrijeme. Slavica ga svakodnevno opsjeda u školi, Maja i Suzi kad je kod kuće dok konobarica i recepcionarka u hotelu. Još mu fali samo da se pomiri sa Marijom i onda je tek na čudu. Sa jednom je briga već povelika ali kad su u pitanju njih sedam, skoro i osam onda je to ipak malo previše. Kad ih nema onda ih se ne nađe ni za lijek ,ali kad nasrnu nikad kraja. Čini mu se da tako ide i kod stjecanja bogatstva. Dok ti bogati ni ne znaju kud će sa novcem sirotinja oskudijeva u svemu i jedva krpi kraj s krajem. Ipak oboje su sretni ako ostvaruju svoj cilj, samo dok je kod jednog premalen kod drugog je prevelik. Analizirajući svaku od tih djevojaka s kojima je u odnosu postavlja si pitanje hoće li i koliko će mu koja praviti probleme kada dođe do puknuća veze. Možda neće ni jedna, ali mogu i sve. Za sada se sve one u njegovom naručju osjećaju sretne. Koliko će još ta sreća potrajati. Vjeruje da bi još dugo da se nije pojavila Ksenija. Zašto se ona ističe iznad drugih toliko da samo na nju misli? Naslonjen na zid školskog hodnika promatra djecu dok prolaze mimo njega. Razdragana vika odagnala mu je na trenutak misli. Dok ih promatra kako međusobno razgovaraju uočava da nisu opterećeni brigama Za razliku od njih njega brinu djevojke kojima podaruje svoju ljubav. Uživa u njihovom zagrljaju i ne bi ih mijenjao ni za što na svijetu. Najradije bi ih i dalje sve zadržao. Ipak to neće ići tako daleko. Doći će dan kada će morati pasti odluka. Uostalom dok to ne dođe neka život teče ko i do sada zaključi. Taman da pođe dalje ispred sebe ugleda kolegicu Zdenku. -Da li te nešto muči Dragane? -Ne Zdenka, malo sam se zanio u misli dok sam promatrao djecu. U njihovim očima gledam radost i veselje pa me to u neku ruku dovodi do raspoloženja. A ti, što ima novoga? -Nema ništa, ali kad sam te ugledala prišla sam da ti kažem da te na stolu u zbornici očekuje neko pismo. Da nije od neke simpatije? -Još bi mi samo to falilo. S time sam već sada preopterećen. -Baš ti zamjeram. Ja nisam te sreće. Bog. Dočim je pokupio pismo sa stola u zbornici otvara ga i s nestrpljenjem očekuje da vidi tko mu to piše. Kada ga začne čitati od bola sjedne na stolicu i nastavlja. Dok je čitao lice mu poprima blijedu boju a udovi se opuste. Onda pogled usmjeri u zid i tupo gleda. -Što ti je Dragane, izgledaš ko da dolaziš iz groba. Javila mu se to Marija. Do tada ju nije ni zapazio u zbornici. Kad ju zagleda nije znao treba li joj ustupiti mjesto za daljnji razgovor ili ju ignorirati ili pak joj reći da ga se kloni kao što je to zadnji put učinio. A onda zaključi da to ne bi bilo ljudski. Pa on ju ne mrzi. Čak smatra da bi i ona trebala pročitati ovo pismo jer se odnosi i na njenog prijatelja. I zašto joj kriti istinu, a to što više nisu u vezi sa ovim pismom

182 nema ama baš nikakve veze. Uostalom i dalje zajedno rade u školi, zajedno se viđaju i možda je bolje da nadalje opet bar razgovaraju. Pa i kolege su. -Uzmi to pismo i sada ga pročitaj. Ona ga malo zagledava a tada prihvaća i začne čitati. Cijenjeni gospodine Dragane, Bilo bi lijepo da vam ovim pismom mogu saopćiti lijepu vijest. Na žalost okolnosti mi to ne dozvoljavaju i zato vam tužna srca i skrhana od bola javljam da je u saobraćajnoj nesreći vračajući se sa natjecanja nastradao moj muž a vaš kolega Rajko. Počivao u miru božjem, amen. Vas je uvijek smatrao svojim najboljim prijateljem i zato vam pišem ovo pismo uz koje dostavljam i izvod iz osmrtnice i novina. Nadam se da ćete mi se pridružiti u zajedničkom oplakivanju voljene osobe. Pozdravlja vas Marina. Marija na moment podigne pogled a tada uze izvadak iz novina te i to začne čitati. Slijedeće hrvačko natjecanje može otpočeti ali na njemu neće učestvovati i naš šampion Rajko. Zauvijek je zatvorio oči ostavivši i hrvanje i svoje klubske drugove. Ako se za ikoga može reći da je čitav svoj život žrtvovao jednom sportu onda je to on. Neiscrpan u svom radu hrvanju se posvetio do zadnjeg časa svog života. Sve je došlo tako naglo da još u zrcalu pogleda fiksiramo njegov žustri nastup pravog sportaša. Kad god bi se vračao sa nekog natjecanja nikada nije pokazivao umor već uvijek vidljiv ponos koji služi reputaciji našeg kluba. I sa ovog posljednjeg nastupa vratio se sa medaljom. Rajko nikada nije bio spreman na uzmak, pa ni onda kad mu je bilo najteže. Posjedovao je nepokolebljivu volju da ostvari sve ono što smo od njega očekivali. Odlučno je pokazivao snagu i prema protivniku od koga nije mogao očekivati pobjedu. Svom klubu želio je uvijek slavu. Isticao je da nikad ne smijemo odustati i da se uvijek trebamo boriti do kraja a nadahnuće se stiče željom i sviješću da se sačuva ono najvrednije što se ostavlja baštinom nasljednicima, a to će biti upisano i u povijest kluba. Već u djetinjstvu pronalazi odrednice svog puta. Nakon završenog četvrtog razreda osnovne škole odaje se hrvanju. Shvatio je da uz sport mora završiti i školu koja će mu omogućiti i rad ali takav da mu život ne dospije do utopije već do blagostanja dostojna čovjeka. Na žalost u životu biva obično suprotno od onoga što zamišljamo. Ali u razočaranju iza lijepih parola uvijek se skriva i težnja za hegemonijom. A zapisi koje smo pratili proteklog perioda govorile su o promjenama koje su nam davale motiv u izgradnji ideja za bolju Hrvatsku. Treba priznati da se u stvaranju povijesti sporta našeg grada uvijek moramo prisjetiti i to da se i hrvanje jednako treba tretirati kao i nogomet, košarka ili bilo koji drugi sport. No, hrvači su dosad uvijek bili opterećeni teretom pod hipotekom a zapravo iz hrvanja je iznikao i zametak sporta u gradu. Na stečevinama naše prošlosti izrastao je i hrvački klub koji bi u bliskoj budućnosti trebao biti ravan i ostalim klubovima. To potvrđuju i rezultati Rajka i hrvačkog sporta obzirom da i oni reprezentiraju naš grad. Što se tiče usmjerenja hrvanja u politici možemo reći da ako je, to je samo u plemenitom i ljudskom smislu. Upravo zbog tih osobina hrvač se izdiže iznad svojih predaka jer je bio i ostao začetnik i tvorac suvremenog sporta koji mlade odvraća od poroka pa od njih stvara zahvalne građane spremne za rad i obranu Hrvatske.

183 Put kojim je Rajko došao u klub obilježen je teškoćama jer su stranputice bile tolike da je prosto neshvatljivo kako ih je sve prešao. No on je posjedovao rijetku sposobnost da reagira uvijek kad je to potrebno kako bi i prema svojim klupskim drugovima ostavio dojam da i ono što je mukotrpno bude savladano u interesu kluba. Njegov gubitak teško ćemo prežaliti jer smo zajedno prošli dramatične dane od stvaranja kluba sve do njegovog sadašnjeg vođenja i održavanja za potrebe budućih pokoljenja. Zato se nadamo da će naredno razdoblje rada u budućnosti nastaviti jednakim entuzijazmom onako kako ga je želio i Rajko. Bog ne kažnjava zle niti nagrađuje pravedne. Svi umiremo jednako a kada sat otkucava vrijeme stupamo u igru koja uvijek završava pobjedom samo što pobjeda ovisi o sudbini. No, plava rijeka teći će i dalje svojim ustaljenim tokom dok će u daljini odzvanjat pjesma života na izmaku. Tom životu zapalit ćemo svijeće na zadovoljstvo dana. A kad zapuha proljetni lahor u sjeni drveća niknut će novi cvijet koji će se proširiti u prostranstva gdje nema granica. Rajko će nedostajati nama ali najviše svojoj obitelji, ali u našim srcima za njega neće biti nikada prepreka. Pamtit ćemo ga zauvijek. Velika hvala čovjeku koji je znao voljeti svoj klub od koga je i sam bio voljen. Njegov gubitak nije samo osobna tragedija nego i tragedija kluba. Ali Rajko će i dalje živjeti među nama. U sjećanju ostat će njegov trag koji će služiti kao primjer novim generacijama. Neka mu vječna svijetlost svijetli na počivalištu u miru božjem. Amen. Nakon što odloži pismo na stol Mariji potekoše suze a potom se uz jecanje baci Draganu u zagrljaj. Još su neko vrijeme zagrljeni jecali zajedno. Kad se odvoje ona će:- Baš mi je žao Rajka. -Imam osjećaj da za mnom nitko neće žaliti, čak ni pustiti suzu kad me ne bude.dodaje on. -Varaš se, ovih dana ronila sam suze upravo za tobom. -Za to nisi imala ama baš nikakvog razloga. Pa još sam živ. -Imala sam itekakvog razloga. Znam da sam pogriješila i sada se za to gorko kajem. A radi se samo o jednom bezazlenom poljupcu s kojim sam te htjela dirnuti u mjesto koje nisam smjela. Na žalost to me skupo koštalo. Nadala sam se da ćeš svojom ljubomorom potaknuti to da me još više prigrliš sebi i što prije zaprosiš. Sada uviđam da sam ne samo pogriješila već sam ispala gadura. Ne tražim da mi oprostiš. Znaj da sam zbog toga jako nesretna. I makar ne zaslužujem tvoj oprost evo sada te ipak molim da to učiniš. Suznih očiju očekivala je njegov odgovor. -Nema se tu šta opraštati. Sve što radiš odnosi se na tvoj život u kome samo ti odlučuješ. -Ipak bih iz tvojih usta htjela čuti da mi opraštaš moj postupak. -Ako ti je toliko stalo do toga ja ti opraštam. Bio bi nečovjek kad ti u ovakvom času ne bi udovoljio molbi. -Znaj da te i dalje volim i nikad te neću prestati voljeti. Zato bih htjela da i dalje bude među nama odnos kao što je bio dosad. -Žao mi je ali to bar za sada neće ići.

184 Ošinula ga je strogim pogledom. Suzdržavala se je da opet ne plane. Bila je svjesna da je uranila sa tim traženjem pristanka na povratak veze, ipak nadala se da će ga ovo stanje omekšati. -To ti nije pametno. Znaj da te u životu nitko neće nikada toliko voljeti koliko sam te voljela ja, a ja te još uvijek volim i voljet ću te dok živim. -Mislim da je bolje da se sada smiriš, pa da pređemo na drugu temu. -Ne mogu bez tebe, volim te – zaviče. -Ni ja ne mogu utjecati na tvoje osjećaje. Ostanimo kolege i to je za sada sve. -Budimo bar prijatelji. -Ni to ne bi išlo jer između muškarca i žene prijateljstvo skoro uvijek prerasta u seks, pogotovo ako ga je bilo i prije. Zato ćemo ostati samo kolege jer nas i posao nagoni na to. Nakon tih riječi Mariji je pukao film. Toliko ju je to pogodilo da bi mu najradije opet usula bujicu riječi. Ipak se suzdržala. Suznih očiju prilazi mu bliže. Nadala se da će on ipak popustiti. Prevarila se. Okolnosti su ukazivale da je njen pokušaj malo preuranjen. Pomisli da treba pričekati novu priliku. -Na zimsko ferje dolazi mi Branka u posjete- reče mu ona. -Baš mi je drago to ćuti. Volio bi ju vidjeti kad dođe. -Dovest ću je do tebe ako nemaš ništa protiv. -Dapače, bit će mi drago da ju mogu pozdraviti. No sad moram poći. Bog! Dok je odlazio nije se ni osvrnuo . Ona ga je pak gledala sve vrijeme suznih očiju. X Za sastanak sa Ksenijom te večeri obukao je novo odijelo. Kad su se našli uočio je da je i ona obukla novu haljinu. Koliko se ona divila njegovom odijelu još se više on divio njenoj haljini jer je isticala njeno skladno tijelo. Nakon poljupca sjeli su na terasu restorana. -Nikada ne bih mogao pomisliti da čovjeku može biti tako lijepo uz voljenu osobu. -Ako je to istina onda znaj da se ni moji osjećaji prema tebi neće nikada promijeniti. -Nije mi jasno kako sam te odjednom tako zavolio. -Možda je to zato što i ja tebe neizmjerno volim. -To je lijepo ćuti ali bilo bi mi još draže da mi to i pokažeš. -Četrnaest dana nisam te vidjela. Možeš misliti s kojom sam te čežnjom iščekivala. -Znala si da sam pošao sa djecom na ekskurziju. -A ja sam od tuge skoro završila u bolnici. -Da nisi malo pretjerala. Oboje se nakon toga slatko nasmijaše. -Bez obzira što mislila ne bih te mijenjao ni za sva bogatstva ovoga svijeta. -Ni ja tebe ne bi zamijenila da mi se nudi milijun obožavatelja. -I sad kad smo se izjasnili šta predlažeš-upita je on. -Prvo ćemo naručiti piće a onda ćemo odlučiti što dalje. Njihovu pažnju u tom momentu zaokupi grupa mladića koja se našla nasuprot njih preko puta ulice. -Ovi su mi mulci sumnjivi. Slutnja mi govori da pretkazuju zlo.-reče on ozbiljno.

185 -Daj ne bulazni. Nisu ništa drugačiji od ostalih mladića. Jedino možda po izgledu ali to je zato što nemaju svoj idealni put pa zato ispadaju jadnici. A pošto su jadnici društvo bi im trebalo pomoći. Ono što rade loše, čine to više iz prkosa ali i iz očaja. Njihovi izgredi samo su obrambeni refleksi.Za koju godinu potpuno će se izmijeniti. U toj grupi nalazi se i jedan kojega dobro poznajem i sa njim se susrećem svakog dana još od svog rođenja u našoj kući. Naime on je moj brat. -Onda nije čudno da ih uzimaš u zaštitu. -Ne obraćaj pažnju na njih .Danas bi se trebao posvetiti samo meni. A evo ga i konobara. Naruči nam piće a ja ću za to vrijeme skoknuti do toaleta. -Požuri jer ti imam još puno toga reći. -Za to imamo vremena, ako želiš i čitavu noć. -Valjda ti neće za uljepšavanje trebati više od dva sata. Pokušaj se srediti bar za sto dvadeset minuta. -Ne brini, brzo ću doći. Odlazi smiješeći se. Dok je ispijao svoje piće odjednom na ulici u grupi mladića ugleda i jedno poznato lice. Bio je to jedan od one dvojice koje je nedavno potjerao iz školskog dvorišta. Nije se plašio susreta s njim jer je vjerovao da se taj mulac opametio. Ali kad je nakon nekoliko trenutaka začuo njegov nemili glas odloži čašu i pogleda pred sebe. Cijela grupa mladića približavala se njegovom stolu. -To je taj koji me je tukao..Dečki, držite ga da mu pokažemo kako se mi osvećujemo. Nije prošlo ni par sekundi a na njega pođoše deset razuzdanih mladića željnih krvi. Neki su u ruci imali boksere, neki batine dok neki lance. Znao je da protiv te rulje nema šanse, zato potraži način kako da izbjegne sukob. Kroz misli mu proleti cjelokupni život. Prožet utrtim stazama i sada će se kretati jednako u koliko bude šanse. Mada mu sudbina nije naklonjena ipak se uzdaje u svoju snagu i brzinu. No, hoće li u tome uspjeti. U svom životu uvijek s e susretao sa teškoćama i sa tanko čudnim ljudima intelektualno nedovoljno razvijenih u čijim je dušama bilo preziranja zbog nerješivih pitanja s tjeskobama zbog kojih su bili u stanju i ubiti. Ubijati u ratu bilo bi i opravdano jer rat prisiljava čovjeka na to radi vlastitog održanja. Ali danas kad u društvu vlada demokracija intelektualac ne može shvatiti da još ima takvih koji bez rezerve mir pretvaraju u rat. Da nekog pravednog čovjeka upitate je li za rat ili mir bez dvojbe bi izabrao mir. U ratu si na ovoj ili onoj strani. U miru ne bi smjelo biti te podjele. Podloga tome je zakon. Ali tko ovu rulju pita za zakon. U njihovim glavama zakon je u osveti, u životinjskom iživljavanju, u tući, u ubijanju. To što iza toga slijedi da i od njih netko može stradati ili ostati doživotni invalid nikako ne stiže do njihove svijesti. Ta rulja ni ne pita tko je žrtva. Cilj im je jedino da ispolje svoju obijest pa se za posljedice ni ne pitaju. A da ih tko i pita ne bi znali što da odgovore. Svjesni su jedino da po zakon ne podliježu kazni jer su još maloljetni. To je i razlog da provode teror bez straha. Ovaj put izabrali su Dragana. Sutra će doći na red netko drugi. I sve dok ne steknu punoljetstvo neće prestati. I tko je tu kriv? A Dragana nitko neće uzeti u zaštitu. Nitko mu neće pristupiti da mu pomogne oduprijeti se ovoj rulji. Čak ni zakon neće biti na njegovoj strani. Negdje u sjeni oka duboko mu je usađen trenutak kada je u mladosti izbjegao napad petorice mladića iz susjednog sela. Bilo je to na rijeci Savi, kada je ležeći na

186 pijesku u toplini ljetnog sunca uživao svoj odmor. I dok je u miru promatrao tok rijeke odjednom primijeti da ga je prekrila sjena neprijateljski raspoloženih mladića. I danas kada ga prekrije sjena sjeća se tog događanja. -Zašto si legao tu na naše mjesto? Čuo je prijetnju iz usta mladića iza kojeg su se skrivali prljavi zubi. Dragan je podigao glavu i uz njega ugledao još četvoricu jednako takvih .Svi su u rukama držali batine spremni da s njima izudaraju svakoga tko im se ne dopadne. Koje li ironije, pomisli Dragan. Na pustoj plaži gdje osim njih nema ni žive duše ovi baš to mjesto gdje je on prisvajaju sebi. Uvidjevši da ih je pet protiv njega jednog odluči da im se pokori. Zato ustaje kako bi se premjestio na drugo mjesto. Ali još se nije pravo ni podigao kad na svojim leđima osjeti silinu udaraca batinama. Pucalo je po njemu sa svih strana a da ga prethodno nitko nije upozorio da će to uslijediti. Još da je to bio opravdani razlog. Ali ovi su ga tukli samo iz obijesti kako bi iz sebe istjerali višak energije ne vodeći računa da ga time mogu i ubiti a ne samo osakatiti. Njima i nije bilo važno tko je žrtva. Cilj im je bio iskazivanje bijesa ni zbog čega. Nije bilo vremena za jauk ni za zapomaganje a ni onako ga nitko ne bi čuo. Još je jedino mogao zaštititi glavu rukama. Trpio je bolove bez ikakvog otpora, bez slutnje da će ovi prestati. Zaprepaštenje koje mu je do tada bilo splasnulo odjednom se naglo pretvara u revolt. Iz ruku jednog od njih istrgne batinu i sa njom stade uzvraćati udarce. Od siline koju je ispoljio dvojica koji su dobili po glavi njegovom batinom sruše se ko pokošeni. A kad je oborio i trećega preostala dvojica uplašeno baciše batine i daju se u bijeg. Jedan sa tla pokušava se podići ali ga dokači Draganova batina i on se ponovo opruži na tlo. Dragan potom prilazi do druge dvojice te svakom od njih zada po još jedan udarac a onda se osvrće da pogledom potraži onu dvojicu u bijegu. Bili su se previše udaljili da bi ih dostigao. Zato uzima svoju robu, oblači se te udaljava sa poprišta tuče. U tom sjećanju taj prizor mu je danas daleko od sadašnje situacije ali u biti je isti. Razlika je samo što sijena nije od sunca već od uličnih svjetiljki koje se polako pale.Da li među njima treba potražiti Ksenijinog brata? Pa i da ga pronađe i kaže mu da je on Ksenijin dečko. Kako bi reagirao? Ne, to bi bila besmislica a možda i povod za još veći obračun. Toj rulji treba se oduprijeti snažnim naletom a nakon toga dati u bijeg kako bi izbjegao posljedice udaraca tih deset obijesnih mladića. Iznenađenje, zapravo zaprepaštenje stvorilo se u glavama prisutnih kad se on podigao i snažnim udarcima svojim šakama oborio dvojicu iz kruga . Nakon toga potrčao je do ograde terase. U preskoku malo je uganuo stopalo ali to ga nije zadržalo .Stisnuo je zube i dao se u bijeg U tom momentu nije bilo mjesta drugoj reakciji niti ublažavanju boli već u spasu. A spas je bio jedino u bijegu i to mora što prije postići. Trčeći praznom ulicom nigdje nije susretao ljude koji bi mu mogli pomoći. Stanovnici okolnih zgrada povukli su se u svoje kuće i uz televizijski program opuštali se prije noćnog sna. Jedino društvo oko sebe koje je imao bilo je kamenje i batine koje se progonitelji bacali za njim. Na sreću ni jedan od tih predmeta nije se zaustavio na njemu. Trčao je i dalje zaštićen nekom nevidljivom silom ispred progonitelja koji su i dalje bacali kamenje za njim. Težina kamena koji je upravo profijukao kraj glave da ga je pogodio moglo ju je smrskati . Ubrzao je tempo i kad se okrenuo progonitelje više nije vidio za sobom. Još dvije ulice i bit će kod svoje kuće. Koliko se tome radovao istovremeno se pitao je li dobro postupio

187 što se dao u bijeg. Mogao je malo zastati i one isturene sačekati pa jednog po jednog sravniti sa zemljom. Kao pojedinci nisu mu dorasli. Ali kao rulja mogu biti i te kako opasni. Samo jedan krivi potez i od udarca u glavu mogao bi lipsati a poslije toga bi ga dotukli na tlu. U svakom slučaju možda je i bolje da je ispalo ovako, Da bi koga od njih dotukao mogao bi odgovarati jer su oni još maloljetnici. To da oni njega dotuku , za to nitko ne bi odgovarao .Čudan je taj naš zakon. Ima dojam da su ga sklepali očevi tih huligana. A ćudi ga da narod na to ne reagira. Čak ga prihvaća bez pogovora. I kakav smo mi onda narod. Daju nam rog za svijeću i mi im na to još i plješćemo. A kad dođe do ovakve situacije želimo se da smo država bez zakona i pravde. Ušavši u sobu nije uključivao svijetlo. I zatvorenim očima u njoj bi znao naći svaku sitnicu. A upaljeno svijetlo moglo bi biti znak huliganima da ga tu potraže. Da li da ih tu čeka, da li da zaključa vrata, da li da potraži još koga u kući kako bi mu pomogao. Za to nema ni vremena ali ni volje. Zaključi da neće ni čekati. Mada je spašen, bar tako misli, zid straha još nije nestao. On će se možda već sutra preskočiti. Progonitelji neće odustati. Svojim bijegom dao im je samo volju za nastavkom i ako ga ne dotuku danas učinit će to sutra u školi. Ne, neće im to dopustiti. Pogleda kroz prozor. Noćna tišina i dalje lebdi iznad grada kao da je i vrijeme stalo. Nakon što je bio izložen velikoj opasnosti još uvijek ne sluti način kako bi izašao iz te opasnosti. U sebi gleda razočarana čovjeka pred kojim su sva vrata zatvorena. Tek tada osjeća bol u nozi. Uzima zavoj i steže otečeno mjesto a onda se ponovo obuva i tom prilikom ugleda poderane hlače na koljenu. Koliki je novac dao za to odijelo i gle ga sada. A nitko mu neće nadoknaditi štetu. Hoće li ti progonitelji ipak doći do njegove sobe i na silu ga pokušati izvući van ili će svoj posao obaviti tu. Ovo čekanje odužilo mu se u nedogled jednako ko i dilema što dalje. Pojedinosti iz tog nemilog događanja proslijedile su mu se kroz misli. Tek tada shvaća da si je bijegom sigurno spasio život. Sekunde i minute koje ostaju iza njega odužile su se u beskrajnost pa ga ova agonija čekanja još više ubija. Mora svladati tu opterećenost jer ako se ona okameni neće se poslije moći suprotstaviti progoniteljima ako ipak dođu. Opet dolazi do prozora. Promatra okoliš ne bi li ugledao kakvog progonitelja. Čini mu se da su odustali. Da li da se spremi za krevet ili da poduzme nešto drugo. Možda je ipak dobro da se malo opruži jer će tako olakšati bol u nozi a on je sve jači. Dok je opružen zatvorenih očiju razmišljao o posljedicama u misli mu pristiže vožnja željeznicom. Dok vlak prolazi pustim krajem oko sebe gleda samo goli pijesak ili nisko raslinje . Nigdje u okolici ni žive duše. Dobiva se dojam ko da je sam na kraju svijeta. Odjednom osjeća da mu je hladno mada sunce prži vrelinom ko da je ispred grotla vulkana. Vlak i dalje juri i čudi se da nigdje ne zastaje. Jedino što gleda je pustinja i nebo iznad nje. Čak nema ni jednog oblačka a na nebu drugog i nema osim sunca koje prži svom žestinom. Nepojmljivo mu je da na pijesku gleda sjene a nikako da shvati odakle dolaze. Nigdje ni traga od kakvog drveta. Zato se ćudi kako ovdje život teče kad od živog stvora nema ni spomena. Za ovu vožnju ne treba mu ni karta, ali i zašto bi kad u vlaku nema ni konduktera , ni vozača lokomotive. I što je najinteresantnije ni putnika. On je potpuno sam u dugačkoj kompoziciji koja juri bez cilja. Odjednom osjeti snažan bljesak ispred svojih očiju. Trže se i pogled usmjerava po sobi. Tek tada shvaća da je još na krevetu. Zbog toga

188 ipak ne osjeća razočaranje. I dalje promatra sobu i slike koje krase zidove Utonuo u misli koje se prelamaju ko film bez sadržaja konačno se zaustavlja na jednoj točki. Dok zuri u nju donosi odluku. Danas si mora osigurati novo razdoblje koje će mu već sutra donijeti mogućnost života u miru bez bojazni. Da sada napusti ovo mjesto i sutra otputuje negdje gdje bi si osigurao sigurnost ispao bi kukavica. Anarhija koja je tu zastupljena i dalje bi carevala pa ako se huligani ne bi iskalili na njemu potražili bi novu žrtvu. A tome se jednom mora stati na kraj. Na žalost vlast mu u tome neće pomoći. Neće mu pomoći ni građani koji jednako strahuju ne samo za sebe već i za svoju obitelj. Pomoć može izvojevati samo od svoje odlučnosti, snage i izdržljivosti. Ali i gdje otići? Pa tu je i njegov dom. Tu mu je i mjesto gdje obavlja svoj posao za koji se je školovao. Tu su mu i prijatelji, na koncu tu je i Ksenija i druge djevojke. Tu su i ljudi s kojima se susreće s poštovanjem. Poštovati treba ne samo sve ljude već i svaku grudu ove zemlje koja je i njegova. Zahvaljujući tom poštivanju Hrvatska i obiluje ljepotama koje možeš samo poželjeti. Naše doline okružene planinama, rijekama morem, obasjane suncem tvore svakodnevnicu u kojoj i putnik pronalazi zadovoljstvo. Zaroniš li u sjećanje na ovaj kraj čut ćeš glasove koji ti daju mir i spokojstvo pa gdje god bio u toj lijepoj našoj, tu ti je dom, tu su odrasli i tvoji preci, tu je i tvoja otađbina koju nikada ne smiješ zaboraviti i koje se nikada ne smiješ odreći. Zato u svom sjećanju ma gdje god bio uvijek imaj na umu da si tu rođen i da tu počivaju tvoji korijeni. No, život je težak i zapamti da svako novo biće rođeno u ovom podneblju za nas predstavlja bojno polje. Ako na tom polju doživimo pobjedu, stvorili smo od njega korisnog člana naše domovine, stvorili smo Hrvata. Ali ako doživimo poraz preostaje nam samo da se molimo bogu da taj na svom putu u provaliju ne povuče i druge. Zašto danas mladi u svom buntu ne idu putovima svojih očeva koji od Hrvatske žele stvoriti samo blagostanje. Možda je razlog što ti koji su učestvovali u borbi stvaranja Hrvatske danas uživaju privilegije od kojih nam se diže kosa na glavi. Zahvaljujući tome nastala je korupcija, krađa, laž, pljačka, nasilje...i drugo kao pokretač društva. To je dovelo do toga da se od čovjeka traži jedino da bude dio krda pa se zato svaka individualnost odbacuje ko stara krpa. Ne cijeni se naučno, standardno, odavno stečeno, cijeni se samo negativno. U svim medijima ističe se kako su nam uzor jedino političari, nogometaši, manekenke i još poneki. I trebamo li se onda čuditi da se ovo događa. Da huligani uzimaju zakon u svoje ruke. A sve bi se moglo riješiti samo jednim potezom. Da se poštuje zakon. Osjeća se iscrpljenim , no ipak se za to ne smije prepustiti snu. Odjednom u sebi uviđa prevrat. Mora napolje, mora potražiti Kseniju. Mora se oduprijeti progoniteljima. Više se ne brine za posljedice. Uvjeren je da ga Ksenija još uvijek čeka u restoranu gdje ju je ostavio. Vjerojatno se u čudu i pita gdje je to nestao, bez objašnjenja, bez ostavljanja poruke. Pa i strah koji ga je do sada pratio najednom je nestao. Susretne li kojeg od huligana zastat će i obračunat će se sa njim ali više neće on bježati. Bježat će oni jer će im pristupiti takvom silinom koju ne bi zaustavio ni kordon policije. Dok je izlazio iz svoje sobe nije se pitao je li to pametno što čini. A da je i ostao ni sam ne zna kako bi iz sebe istjerao tjeskobu koja ga je zaokupila. Čim je stupio na ulicu uviđa da je dobro postupio i da što prije mora vidjeti Kseniju. Naiđe li na huligane oduprijet će im se svom silinom u kojoj topla riječ ne bi pomogla ni da

189 dolazi od samog boga. Spontano pogleda na jednu pa na drugu stranu ulice. Nigdje ni traga od huligana. Žudnja da što prije ugleda Kseniju vukla ga je naprijed do mjesta gdje ju je ostavio. Dok je hodao zamišlja što će joj reći. Koje riječi treba da upotrijebi za opravdanje svog postupka. Ne želi da je uznemiri svojim događanjem. Ostaje samo pitanje hoće li ju još zateći tamo. Što ako je otišla a on dolazi da se ponovo susretne s huliganima. Pa ako se to i dogodi nada se da će ih sve svladati a kad se to dogodi nada se da će onda nastati stanje koje će mu omogućiti daljnji život tu bez straha. Ovaj put neće čekati da oni nasrnu na njega. On će na njih. Pa napad je najbolja obrana. Napadne ih na vrijeme nema bojazni da će mu nauditi. A poslije će se samo pričati da je on osoba u koju se ne smije dirati. Dok je išao prema restoranu razmišljajući kako da postupi kad ugleda huligane odjednom se pred njih stvori osoba koja mu se ispriječila na putu kao da je pala s neba. -Daj mi sto kuna – začu poznati glas drogeraša s kojim je već jednom došao u sukob. -Ama čovječe, okani me se. U ovom stanju još mi samo ti fališ.-Bijesno odgovori Dragan i pokuša poći dalje ali drogeraš mu se ponovo popriječi na putu. -Hoćeš li mi dati novac? Ostalo je pitanje što dalje. I otkud se ovaj baš sada tu stvori. Da li da ga ponovo grubo odgurne kao što je to učinio prošli put ili da mu ipak da posljednju svotu koju još ima kod sebe. Da je u pitanju glad, bijeda ili nešto slično još bi imao razumijevanja i makar sutra bio gladan dao bi mu sve što ima, ali dati mu novac za drogu jednako je tako grijeh ko i ovo što je doživio sa huliganima. Dok je drogeraš nestrpljiv očekivao novac Dragan je sa još većom gorčinom u sebi predomišljao se što da učini kako bi se ovoga oslobodio. -Hoćeš li mi dati taj novac- vikao je drogeraš ko da je u bunilu. -Ne, neću ti ga dati –odgovori bijesno Dragan. U tom momentu odjednom osjeti strahovitu bol u predjelu trbuha. Tek tada shvati da je izabrao krivo rješenje. Čudi se da ranije nije zagledavao u drogeraševe ruke. A onda se hvata za bolno mjesto iz kojeg poteče krv. Uviđa da je zadobio ubod noža u trbuh. Rukama pokuša zaustaviti krvarenje ali u tome ne uspijeva. Sve ga više obuzima slabost. Osjeća da ga oblijeva hladan znoj, da mu srce ubrzano radi, da mu nestaje zraka te da mu je strahovito hladno. A tada se pred njim ukaže tama. Onda to sve nestaje. Osjeća da se odvojio od svoga tijela i da odlazi na put iz koga više nema povratka. Par trenutaka iza toga na poprištu ovog sukoba ostalo je samo na tlu njegovo beživotno tijelo i pustoš ulice. X Vračajući se iz toaleta Ksenija primijeti Draganov bijeg. Među huliganima koji su ga lovili ugleda i svog brata. Od uzbuđenja osjeti da joj klecaju noge. Da nije sjela na stolicu vjeruje da bi se srušila na tlo. Još uvijek nije vjerovala da gleda ono što se u ovom momentu događa. Pokušava dozvati svog brata ali glas joj zamre. Dočim joj se povratila snaga podiže se i pođe za potjerom. Nadala se da će Dragan umaći. Znala je da je brz i da nema u gradu toga koji bi ga mogao preteći. Ali što ako ga netko pogodi kamenom. Za sve ovo krivila je sebe. Da se nije odvajala to se

190 zasigurno ne bi dogodilo. A i zašto se je to uopće dogodilo? On joj je ukazivao da predstoji opasnost od te grupe mladića a ona glupača to je smatrala glupošću. I evo sad ga ta grupa progoni i tko zna kakav će biti ishod. A prije nego ga je ostavila htjela mu je još puno toga reći. Tada se prisjeća i lijepih trenutaka s njim. Još se uvijek nada da će ga slijedeći put ugledati nepovrijeđenog. Tada će ga privući sebi i više ga neće puštati sve dok joj ne ponestane snage. Nošena tim mislima žurnim koracima išla je za grupom progonitelja. Dok se kreće zapaža i jednu trgovinu gdje je jutros prilikom obilaska pronašla dar kojeg će mu kupiti za njegov rođendan. Pitanje je gdje sada naći Dragana i zajedno sa njim napustiti ovaj kraj koji im je danas donio samo neugodnosti. Zaključila je da će i o tim neugodnostima razgovarati sa njim. Ali hoće li ga naći? Snebivala se kojim bi putem pošla kad je stigla na raskrsnicu ulice. U nedoumici pošla je desno. Tada shvati da taj put vodi prema njegovoj kući. Možda je ipak pošao tim putem i dobro da je i ona to izabrala. Ići će dalje sve do njegove sobe. Nadala se da je ipak pošao kući. Dok se kretala razmišljala je i o njihovom vjenčanju. Da li kada se vjenčaju i dalje ostanu u Rijeci ili da si potraže novo utočište koje bi im donijelo i novi život. Da ga sada ugleda zavriskala bi od sreće bez obzira što bi se ljudi u tom momentu pitali što joj je. Sad bi joj dobro došao i gutljaj pića kojeg je ostavila nedirnutog na stolu. Još jednom se sjeti i poklona kojeg mu je odabrala za rođendan. Pita se hoće li mu se sviđati. Jedva čeka da progovore i o proslavi njegovog rođendana. On će ubrzo stići i vrijeme je da se na vrijeme pripreme. Kad ga nađe, nada se da će imati puno toga za reći jedan drugome. Ipak neće započeti sa razgovorom kada se sretnu. Prvo će ga dobro izljubiti. Pri tome neće voditi računa ni ako ih budu gledali prolaznici. Ta on je tako drag, tako divan. Boljeg muškarca nikad ne bi mogla poželjeti. Toliko ga je zavoljela da ga ne bi mijenjala ni za čitav svijet. Nakon toga začne se slasno smijati. A onda osjeti da ju polako savladava umor. Zastane i ogleda se oko sebe. Na ulici ni žive duše. Izgleda ko da je cijeli svijet zamro. Čudi se da ne uočava ni progonitelje , čak ni jednog prolaznika. Što se to dešava ovdje, pita se zbunjena. Jesam li ja to u pravoj ulici? Možda se trebam vratiti i poći drugim putem. Ali zašto, pa kada sam već stigla dotle idem i dalje. Jedino me strah da mu se nije dogodila nesreća. Ipak u tome ne treba prenagliti, zaključi. Uvjerena je da mu se zbog one zle slutnje neće dogoditi nikakvo zlo. No, ako čovjek pokatkad prenagli nesreća može doći i bez najave. Kada čovjek u nešto sumnja zbog loše slutnje i dolazi do zla. Tada i pogled na budućnost prestaje. Ne, neće više biti pesimist. Više neće slutiti nevolju. Mladi su i zato mora misliti na lijepe trenutke koji su još pred njima. Ima osjećaj da je on tu negdje u njenoj blizini i ako ga uskoro ne zapazi boji se da joj strpljenje ne dođe do ruba. Mora ga što prije ugledati i prigrliti u svoj zagrljaj. Ubrzat će opet korake da što prije dođe do njega. Uvjerena je i dalje da je on tu negdje baš na ovom putu. Nada se da će ju zapaziti ako je skriven negdje od potjere i da će joj odmah prići. I dok hoda prema njegovoj kući odjednom zastane. Svoje oči tada usmjerava na pojavu koju je ugledala na cesti. Pa to netko leži na tlu, shvaća. Da to nije ipak on. Ma ne vjeruje jer kakav je zna da bi se on odupro u koliko bi bio u opasnosti. Samo tko je ovaj. Pobojala se da Dragan nije kojeg iz potjere sredio. Opet je na moment poprati zla slutnja. Opet se osjeća kao da će pasti od slabine. Ipak to ne može biti on. Sigurno je neki pijanac koji se opružio na ulici i sada tu spava spokojno ne

191 mareći da ga pregazi kakav automobil. Ali bez obzira tko to bio ne može ga ostaviti tu i prepustiti ga sudbini. Mora mu pomoći. Pokušat će ga probuditi i odvesti na mjesto gdje će bar u sigurnosti moći dočekati jutro. Do tada će se valjda i otrijezniti. Oprezno prilazi do osobe koja tu leži a tada vrisne. Jedan tren koji nije bio dulji od umiranja ubije joj nadu kad uvidi tko je osoba koja tu leži na cesti. Stravičan prizor oduzme joj mir. Plah i zbunjen smiješak pretvaraju se u gorki jecaj. Suze joj navreše na oči kad ga nespretnom kretnjom pokušava podići. Te suze on više nije mogao vidjeti jer su se njihovi putovi prerano razišli. Po njegovoj kosi milovala ga je nježna ruka poput one kojom majka miluje svoje čedo. Ovaj put bez ikakve nade da joj uzvrati istom mjerom. Privukla ga je potom bliže i uz jecaj stiskala u nadi da će ga bar time oživjeti. Sve uzalud. Na obližnjem drvetu oglasila se neka ptica svojim cvrkutom. Prolazile su minute a njezinim osjećajem i dalje se lomila nada da će ga povratiti u život. -zar se ne sjećaš što si mi obećavao, zar tebi nije stalo do tvojih riječi koje si mi još pred par minuta izgovorio. Zašto si otišao bez oproštaja, zašto si mi ostavio samo priču punu kiča a da pri tom prije nisi podmirio račune, lažove jedan. Zašto si pošao na put iz kojeg se više nikad nećeš vratiti. Da , lažov si i gad jer iskren čovjek nikada ne bi samo tako otišao. I ne misli da će ti netko zavidjeti na tom putovanju. Možda ćemo se nekada još i sresti ali tada više nećeš znati koliko sam te ljubila. A ljubit ću te i dalje sve dok sam živa. Ipak crne misli zbog tebe pratit će me do kraja života. I dalje je jecajući držala ga u naručju i stiskala uza se. A onda odjednom podiže glavu. Oko sebe ugleda njegove progonitelje. Među njima odmah uoči i svog brata. -Vratite mi mog Dragana ubojice, zajeca i opet ga jače prigrli. -Pa nismo ga mi – sa strahom u grlu javi se njen brat. -Ti si samo egocentrični ubojica i više te nikada u životu ne želim vidjeti. Zato šuti i nestani mi ispred očiju i sobom povedi tu bandu, prokleti bili. Jecala je i dalje sve dok nije došla policija i odvojila je od njega. X Prošlo je nekoliko godina od ovog događanja. Priče o tome i dalje kruže gradom ali do danas još uvijek ubojica nije pronađen. Dragan je sahranjen na mjesnom groblju uz sve počasti. Mada je od tog dana popriličan period još se uvijek zapaža da njegov grob opsjeda osam ljepotica koje uz buket cvijeća pale svijeće. Kraj

192

Sadržaj 1. 2. 3. 4. Preljub Ubojstvo bez ubojstva Bijele ruže Kaos svuda oko nas

Bilješke o piscu PAVOKOVIĆ IVAN - BAJO, prof. Rođen 1934 u Crncu – Slavonija. Književnim radom otpočeo 1980 pošto se prethodno ogledao kao honorarni novinar u nekoliko riječkih listova objavivši preko tisuću članaka. Hrvatskoj javnosti prvi put se predstavlja s dvije monografije a potom satirom iza kojih slijedi njegova druga književna ostvarenja. Pavoković je poznati i priznati društveno sportski radnik, naročito zaslužan u radu sa mladima. Njegov je moto da život treba uvijek prihvaćati sa ozbiljnošću ali pri tome nikada ne odbacivati humor, jer nije neozbiljan onaj koji prihvaća šalu , već onaj koji je odbacuje. Do sada objavio: 1. Monografija 35.godina dizačkog kluba Rijeka 2. Monografija 50. godina hrvačkog kluba Rijeka 3. Muški pogledi 4. Pogrešna odabranica-roman 5. Riječani u trilemi – satira 6. Kufer – roman Impressum Nakladnik – urednik: Ivan Pavoković Priprema za tisak: Saša Pavoković Vlastita naklada: Tko je krivac Rijeka, 2010 ISBN 978-953-55765-3-2 CIP zapis dostupan računalnom katalogu Nacionalne sveučilišne knjižnice U Rijeci pod brojem: 120503000 Sva prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne može biti objavljen bez suglasnosti autora.

193

Riječ recenzora: TKO JE KRIVAC- roman Kada zbilja postaje toliko konfuzna da ju je teško razlikovati od novinskog i televizijskog, kada crne kronike postaju dijelom svakodnevnice, iako nas se opće ne tiču i kada o svemu tome želimo svjedočiti na svoj način, gotovo izolirani od vanjskog svijeta, nastaje proza poput ove Ivana Pavokovića. Poput mr. Chancea iz romana Jerzyja Koszinskog odnosno filma u kojem svoju briljantnu ulogu odigrao nenadmašni Peter Sellers, a u kojem glavni junak svjedoči život iz perspektive televizije koja mu je ujedno i jedini "prozor u svijet", tako i ovdje pisac proze postaje svjedok života novinskih članaka i televizijskog jezika: Ubojstva, prijevare, bračna nevjera, seksualne maštarije, snovi o brzom i nenadanom bogaćenju; zatim su tu plošno zadani muškarci s "blistavim" karijerama, a nasuprot tome lijenčine u kućama koji danima mogu sjediti pred televizorom i ispijati pivo, te njihove žene već pomalo site života dobrih kućanica... To su samo neki od motiva koje g. Pavoković daruje u svojem proznom djelu. Tko je krivac? Zapravo su četiri odvojene pripovijetke u kojima glavni junaci pomalo edipovskim grijehom (ali ne u smislu edipovske žudnje prema majci, već prije svega grijehom iz nehata i neznanja) postaju obilježeni nositelji radnje, ni krivi, ni nevini u svojim čežnjama za boljim životom, novcem, seksualnom avanturom ili pak banalnim "ubijanjem" svakodnevnice. Naravno ovo nudi beskrajne načine obrade, no ona Ivana Pavokovića upravo je spoj prve pretpostavke koju sam iznio a to je da je ovaj svijet djelomično rekreiran televizijskim, odnosno medijskim viđenjem svijeta, te ove druge pretpostavke a to je grijeh vlastitih želja (na što bi autoru iznio malu zamjerku, jer ne bih se složio s time da su želje same po sebi loše). Prva pripovijetka bavi se stereotipnom kućanicom koja živi u neskladnom braku sa stereotipnim muškarcem; naravno zbog previše slobodnog vremena, ona počinje osjećati emocionalnu zapostavljenost pa se upušta u avanturu s mlađim muškarcem. To njezino traganje pomalo je na liniji onog lutanja Štefice Cvek i Fany u kombinaciji s pričom iz Erotike iz 80-ih , možda bi u današnjem trenutku reći s

194 (očajnim) Kućanicama, no sve to konačno dovodi do pomalo burlesknog završetka u kojem se neobičnom igrom slučajeva počinju gomilati mrtvi. Zato se i postavlja pitanje: tko je krivac? Druga pripovijetka na tragu prve, no cijeli je niz radnji koje izazivaju onu drugu, još bizarniji, premda s manje ljudskih žrtava. Treća je pripovijetka uvjerljivo najbolja, ona pak u sebi sadrži i određenu socijalnu komponentu, ali i silan piščev nagon za ispravljanjem određenih nepravdi koje opterećuju glavnog junaka. Ipak i ovdje je riječ o slučajnoj sreći ili nesreći, kako se uzme jer na kraju glavni junak umire, ali ne nasilnom smrću, već od zatajenja srca u skupom autu što ga je stekao nakon godina siromaštva i balansiranja , poput kakvog akrobata na "egzistencionalnoj žici". Četvrta pripovijetka na realan način govori o stanju u našem školstvu. Ne bi se moglo reći da je ono u skladu sa željama i potrebama ovog društva. Jednako tako ni zakon koji učenicima daje sva prava a nikakve dužnosti, dok nastavnicima sve dužnosti a nikakva prava ne ukazuje da će se stanje popraviti. Upravo to stanje omogućava anarhiju zbog koje glavni junak završava nasilnim činom. Pisanje Ivana Pavokovića je stilski grubo i podosta rudimentarno, ali vrlo zanimljivo do te mjere da povlači čitatelja naprijed u smislu odvijanja radnje jer g. Pavoković sve podvrgava odvijanju koje postaje i konačan odraz televizijskog doba u sumornoj svakodnevnici. Zato ovo maleno, ali vrijedno djelo zaslužuje svoje mjesto među čitateljima. Milan Zagorac

KUFER – roman U ovoj knjizi na komičan način isprepleću se događanja vezana za kufer koji prelazi iz ruke u ruke a sve na štetu glavnog junaka Poslije niza scena našeg junaka ostavljaju kći i supruga i zbog toga što je kufer razlog, on ga baca kroz prozor. Na njegovu nesreću kufer pada na glavu jedne žene koja zbog toga gubi pamćenje. Muž to odmah pokušava ucjenom iskoristiti pozamašnim zahtjevom. Na kraju ipak sve sretno završava, jer nije važno koliko imaš, već koliko si zadovoljan s onim što imaš. TKO JE KRIVAC- roman Knjiga sadrži četiri priče u kojima glavni junaci svu krivnju nečasnog dijela pripisuju sebi, mada je krivac okolnost ili drugi razlog. Upravo krivnjom sve su priče povezane , mada je svaka zasebna. Kriminalistički sadržaj radnji odvija se u Rijeci u današnjem vremenu, ali jednako tako mogao je biti i u prošlosti, a bit će ga i u budućnosti.

195 Knjiga donosi i zanimljive podatke vezane za život vremena u kojim se dijelimo na one koji imaju i one koji nemaju, ali kojima i ono malo zadovoljstva predstavlja sreću, jer sreća nije samo novac, već zadovoljstvo onim što posjeduješ.

196

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->