P. 1
Književnost - enciklopedija za mlade

Književnost - enciklopedija za mlade

5.0

|Views: 2,140|Likes:
Published by Mile Matić

More info:

Published by: Mile Matić on May 29, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

11/25/2014

pdf

text

original

enciklopedija za mlade

LAROUSS

Knjizevno

Enciklopedija za mlade

Knjizevnost

5 francuskoga prevela BEATA VRGOC TURKAU

o t

k

• •

r I J

t e

e

I

n

c

Knjizevnost

Otkako je covjek naucio govoriti, izmisljao je carobne price. Zatim ih je zapisao, da bi ih sacuvao, te postavio na pozornieu. Od tada kroz knjizevnost i kazaliste sanjamo, putujemo i razmisljamo.

Kako se sluziti knjigom

Ovo je djelo podijeljeno na tri dijela, Svaki dio ima sadrzaj, koji navodi poglavlja i daje njihov kratak sazetak.

Velike fotografije preko dviju stranica izmjenjuju se s poglav lj ima.

Na posljednjim stranicama predstavljeni su najtipicniji likovi iz knjizevnosti,

Na kraju je kazalo koje nam ornogucuje brz pronalazak stranice na kojoj se nalazi trazeni podatak.

I

d

p

e

o

I

J

u

z

a

m

I

a

d

e

Naslov poglavlja

svako poqlavljs obuhvaca dvije iii vise stranica.

Uvodni takst

Rezimira temu 0 kojoj se govori u poglavlju.

povije~cu. Pi5ci se

zanose anti kc rrt, kae pro 510 m stol.JoC!! tu" ne 9 Q

povije~cu njihove zemlje. Romani 0

0.1 Fr.III!.II,J,~' 1'I" ... ~II~II.IJ1.· tin I.':I"JP NJl"ok-,nll' I I:,ir~~.~ (IbN I~U:H [Uf')I\I.Jt'

do .. h .... Jd~ unth..'ni.' p;:"'IJ,...,n~ Ilrfl--d..,. l";)\.'IJI'-Ail -e duh ~IJI I 1·1"I:I"'t"ol.t~rn..u"""I.U \\·III.;.:!l"I"IUlrllJ'I"'IOI)\·n!J'~ ud.II\.1JlI..II1~IIIoJ\M u.;t[lIt"IJot', U(;i.:L,l..l"l,dt ... k· U rr:ino;:u!lIwJJ~· il mudt \1I;dIlJI ~'I)l'''.I'i ,''t,kp:tW,nll\'-(p' .... !.Ift. 1'''''01 11I'op""'[<,r f/,Q.WJ"'nih~k .... U }\-,fiII"'_,Ii.,t 1,..,.., ~111"'1(1 ..... ..II:1l)'11 \ lbo' II, ~,nlll 1jI._·\~nu luhp t._~.JJ'. Yih rup..iI'I .. I.J A\I'lIiJI. 111 II l1~'IIU Z(lIiJJ-Inl.l.l..t,,~~,jC 111'Ir UrIjOlJJ.11 r,,,':;I''''L -c ~t... u P.IlfUI.1.111i~' IIL* r ..I\·IMILI'oII Ih If

w.d[(,r S .. '14I1 (Inl-1N'~) ~l''Uflll.Ji' 1~14) \VJlrl't-...l~ l~-~'II.,",.I, pkUlI.-lIll~ "'JI,I;,'''l!'I JllnJ.lu! 11 Xtll ~t .. l'J'o"'rllt 'I!;.J ~'llflk .... I.o'm 1.1oII~1I !-I;1Io.ArdLl [..r\ lJr.w :-'rr,~ :"I~ ·'>\l!llll.

11I1).I1('IJII It.lhn.lffIlllIcioi1lll III hl.ltclill

T.. ... i."..u 1 "I..x- "I"flJd'l u,1."J" rrllkll

J("Joru ..... fhll" ll1vlll.lIld!J"1;c IUPJdl'. p'-.tJJ~I'!J'l"IJ,jI"!L-{1...lIlllLlmlrIUl..l·'lu...1 mbdll '\W'~'J"Ll 1.....~,.. ~1J.,ut{'nJ l~ l,u UIJL' I ru kr~JII ","' \1'I'I1L'j, , .. ,1), I~TII"m l"r]~"''r.~Jf',.. ... 1fl'''!.i">II~,I''''''IF'''t.lf''1111 IIC' N). tiltn~. no Inln-h.". H-ht.l JUlll~n.·11 AfI~'....nll .,IWlI'· IlIlntl.JllLlLf'Llh '1.JJ~rol II''''IIJII fr I"''''~I~'ILII. "dL~1 m[lJ("II, Ilt,.'l ~l,i fn M.Jilllllrllj..l I I hl~l~ 'L' OOU'i,.r1101 l'),mu..J.lmllh)'tI"-'1,·lInOluu!.:lIunlJ

('~:"ltlllC 11'1-21 T~I'}lIllLk».llIJtlrL~ M.i.lil"HI11 (L'hil-I:o!1JlOOJ~'~Lu..4L.MIIl'jlrJ...r.~rL"'J m!liMl ..... ~~""' Ilnuoll I L. ... n_F f"'"llif.:onl

Mini rjecnik

Objasnjava rijeci koje su u tekstu otisnute podebljanim slovima.

roman

FmJ""""n TrilitM'lRog"'~Qtall 1,1,lrtll-y,r.hJ'. ")t .......... II'~ l..lbjl:l ... ~1')P. ... ';1JII1I !'r~~" '!pI"''J!.' MW. ut:ml;!'L". p:ro;tl.r~_I..kIJ"_~II·W dotlt\~!~"~ilb. I'llil.lc-.!.b I p.A1JL';'li.lI "U1UIP..II.- ......... IILk:i1 p.'If1ln"'lIJJlllrl1nm,II"'It' MiiJ1.tI"I'I",,,,,,·tI<JoUJ,lbCIII J. ..... II.UlI,I 1"II.II"nh.

•• Swi z;;r j.-dl'lOria .. ,"

U ti"nnLll.J.uJ)l' .. [J~l'n"lIl ,o\kjQMr.:-I>,I"U'> (U!lI2- hl70), tLlIllJI1I"ij'l..:lo,-. W.JIlblll .-!illolll • 11lJ\'1IL11". Il'Pt~ Tn jJ1Nibrifol_ rn'f!-.II.'jj,"I;IIII}oIiLhtL"ll-r"III"II~i.AJu...

l'or1Ll .. ,Ar.rlul .... mlll'lu{kt'l.ir.II'tll;bL ... r.l~.

I ,~~ Xlll.. '~llpl[I';U": l'"'' IIr.lhrllj.\ I 11Iy..'-l\ .I'N~t.UI"'. 4. 'l,tIG"hUltH' 11o.1II1L1(IIt"II'~f .. !J.!!."I'11I Pf",ilj ... 1'19 n":o..'"111 num"w-

1~.lll'i ... u , .. I. l.n-"1;I,:;.lIa:lJJ~.;I eeun

I'nJlll~IJ~r.l.:L,",;,:-p!.,nll, lI~rnk ~\l!l'

Naslov odlomka

Svaki odlomak objasnjava osnovni aspekt teme.

Panoramska fotoqrafija llustrira neku od tema poglavlja.

Margine

Sadriavaju dodatne informacije 0 glavnoj temi.

Ilitlllii.I!"" :,I~' 11"'1 .... r .... 1.

';'1'[1"0\'''111 L.:llWIO--=""'. ~'hb,h "'kkJflll"lt F'.lIM ..,o!;j~lt'" j('dI"'~J<'Lt.11I

U ~,~ .• ~ u

dj\"I,.,ll\liilr"rr 'I!'.-J"'i.JI''3;.jr

1 .... 11"....'11" SLI.!.f1.'&'fllIl ,rArt:':l!i!lUllji l,}q,",I'lo'l" ,,,~.lkr,c.: "101 Go,", l1li_ ........ 19 .r.w_........ "'111 ..... dolJ\'

Out'i'i.l:l.i(pl.ul"";llLdl

1!,' .. mll1,.~I];JiI i Q'U .. llmoilllo

U ~"liUnl '&11-' .\."1'0"-1 11.,1!' ~ l:-Ill] Vtc"I4.'1 Ilu,",'U [v u, 1, ~If, 51(. i71 (~I_f.l) ~'II.I.lk'k'V Illy: Lill.:dr.llL nJl'lmlm J\lllJIlIIiU I li"''1.It~It1JI"1]t'ZIIIIJII.: ... , •. lIull"rlJl~I'r1l';1'1.[" ."h-IJ.IU ,r!J('nlU ("rJ.:~'('. 1uJ;, LI rL"1':U.IIUIILlirI ILlUl1 'I'..J,IJC~ ,,,q-k.i '11'~"MuJ" ~~I'f .. m ~\.~III' .... ,!J-!l!11m1!,lq.11U I J"f"JIli"ollli tI ~hl~ll~ N)l'~'" (""'·UI mpr'I{,(J\lp .,Potll,le D-.-ih.a ~ .. d.~. ".:i ..... ;rI"'~ (,J11<1'11II~}!,1~ Iii lJ\~>lIIJI\'LI CI~IlL;1I l'~OIMlk~lI ... ih"'LnILlml.1....J.,j ~I;ol ,1I1'1d.JiL hul", .11 koLJ'l'YII l'IILI('nll,_ .... 11111' ... ~l~" II~ f'tdl/ill Il,AIJIIW '-~IJl'UI II dru~ tifll\IliIUII', PJ~-'l1ll. ,\)\'d .... ''''~ d..t..a

i lul.l!n!l-l=1'iegel

III ELlkoll'f'li.'f:l'I, ~II' ....;'~~,,'I.: .. I ":J .. IL'I"'", ,Iflh "" 111\;;]''''lqm~ kaku ~ I[IIII"JI1I1' ~~''.Ill .""'fI('~ Old ''UJmlY ty,tl,a \~ Iw:JI :rJUIIU1Jjt, rLulllifJJII 11 XVl ... N.I\'~'\.n j(' VUf ,p.t;ljl'll JI~_ '" IIlo1JUJl' Ulmb I'll mgt" Till \I.' p«'t\·Jl..IllrrJ""-.,,! ... u ....... ~I.iJL·JUII;1Io..L.uj1

L ..... lnt"lLl. ~\ tljILI lL'IiI~1I ud :::'~UI""'K'.

IYdJr lAA7, lkl","l)llILKt lu~,JI!"("_I"1 11!'t:!7-I)fj'IJ) olIt",\-..~ ',l\'tYlL/ii ~ 1.'lIh1prtT.Y11n, I "..pur JIIII ~t:rnl n ~'rI1UII...b11l II.'j$"Lblll.l

Ud~J.I JL" I"';.: IT1d~'1 ~ ~ gLlI;JlnJ Ixmr;.;JJ~l.tLI 111·.t~_\'I'rI~ olL'I!1~J Till U1,..·&t""~IlJ~ ,"IIIUn;lI b"~ ,\,,~ ~~I'vi.l. ut. .. d.a hclpJ .. I.Jft..ir·...Jr .. 1hUIli." ~\~l""LUi HllJlh kolm.:rnlh I ~\~'J.ll

~11t141I!llol;"II'I'iI

InUJI·IKIfiI"'pron..rJ;ulo,olil(l d~-"".¥ .. b-~""," [rIHIIoon ............ 1'~~.~ IIiijKt1rl'bij_lloll ~MI~ t~l~ Ui6ttl _""I"''''~u~t4_ pori(.fII~ih~iP.r/lflh lol'Oi~loliiltlft'lfKollbfto,llll

[__'~/~", 1~I"u,tNII!HIoII(.J!SI1(1IOm g,~b)ftI.(IovH~M

.""' • ...,.~lIio...r.o.r.iiI """ ............ :fIiO'lj-lilmitloM'IJ .1ulbil'.rr.ii~~':Ol,.

n~r __ ~.I1 .... l.kDR

911~_~,...". iIII~pI;ii .. ~._tw-"TUo ~l/1OII-l'..~ Dd~riJO&,. ~ lI'I"oJi;t.;lo-*,'_~IE:lJooI.olot .... ~111Ii

Legende uz fotografije Daju podatke 0 ilustraciji.

65

s

a

Stare knjizevnostl 6

• Prvi junaci

Biblija 1 0

Atena i Rim 12

I ~ 1 ,

I ~,

, I

Grcko i rimsko kazaliste 14

• Srednji vijek

16

Pjesnici Ijubavi 18

Pripovijetke i price u stihovima 20 Kazaliste: mirakuli i misteriji 22

• Pjesnistvo i price Orijenta

24

Marco Polo

26

Veliki klasici 28

8

• Rabelais i Ronsard 30
Tiskarstvo 32
• Talijansko kazaliste 34
• Shakespeare 36
• Cervantes 38
• Corneillei Racine 40
• Moliere 42
• Bilo jednom ... 44
• Kazaliste XVIII. stoljeca 46
• Robinson i Candide 48
• Enciklopedija 50 z

a

Moderna vremena 52

--~~ ,.'!.. . ,

- ~~ ~-.::.~

• Rornantizam

• Drustveni roman 58

Strast za realnim .60

54

Suvremeni romani 80
• Kazaliste XX. stolieca 82
Strip, povijest u slikama 84
• Detektivski roman 86
• Zna nstvena fa ntasti ka 88
Svjetska knjii:evnast 90
• Djela i junaci 92
Kazalo 94
~ 1, Fra ncu ski romantizam 56

• Realizam 62

• Avanturisticki roman 64

Fantasticne price i avanture 66

• Prokleti PJeSniCI 68
• Moderna kazaliste 70
Poezija xx. stoljeca 72
Nadrea liza m 74 • Druqaciji romani 76

Piscii rat

78

zevnosti

Prvi junad

Sinouhe u Egi.ptu Gilgames u Mezopotamiji Mahabharata u Indiji

10 • Biblija

Atena i Rim

l/ijada i Odiseja

14 • Grcko i rimsko kazaliSte

Srednji vijek

Cd Ro/andove pjesme

do Boianstvene komedije

18 • Pjesnici Ijubavi 20 · Pripovijetke

i price u stihovima

22 • Kazaliste:

mirakuli i misteriji

Pjesnistvo i price Orjenta

Kur'an, sveta knjiga

i Price iz tisucu i jedne noel

v

Sto se citalo prije 4000 godina? Prvi tekstovi napisani su

u Egiptu i u Mezopotamiji. To su duqacke price i poeme

koje pricaju 0 stvaranju svijeta i Ijudi, 0 zivotu bogova i

pothvatima junaka .

junaci

Mozemo Ii zamisliti svijet bez knjiga, bez novina, bez oglasa, bez icega napisanoga? Nernoguce? Ne.

Dovoljno je da se vratimo kroz vrijeme. Prije 6000 godina pismo nije postojalo. Price se se pricalc i preriosile usmeno. Ni zakoni, ni propisi koji su govorili

o tome sto je dobro, a sto nije,

takoder nisu bili pisani.

zajedno s mumijarna u sarkofazima i objasnjavala pokojnicima kako da udu u kraljevstvo mrtvih. Egipcani su takoder pisali mnogobrojne zbirke mudrosti, od kojih je, bez sumnje, najpoznatija Mudros:

Ptahhotepa. Ona sadrzava zivotne savjete stvarne osobe, Ptahhotepa, faraonova ministra oko 2400. pr. Kr.

Otkrice pisma

Rcvolucija se dogodila oko 3000. pr. Kr.: narod Surnera u Mezopotamiji usvojio jc sustav crteza, graviranih na glinenim plocicarna, k ~i imjc ornogucavao da racunaju svoje blago: glava vola za vola, klas zira za zetvu itd, Izrnislivsi nove znakove za zapisivanje jezicnih glasova, a ne vise srvari, Sumcri su izrazavali sve vise i vise ideja i take je rodeno pismo. U Egiptu su se pojavili hijeroglifi izrnedu 3000. i 2500. pr. Kr.

Za Egipcane su ti lijepi crtezi bili nacin komuniciranja s bogovima: to je bilo sveto pismo. Njihovi tekstovi uklesani su iii naslikani u hrarnovima, u piramidama na sarkofazirna,

a njihove knjige bile su svitci od papirusa [listovi dobiveni d biljkc

s obala Nila). Poznata Knjiga mrtvih, iz XV st. pro Kr., bila je

Sinouheove avanture Najprivlacnij i jc tckst staroga Egipta jedan roman: Roman 0 Sinouheu.

inouhe je bio stvarna licnost,

sluzbenik na faraonovu dvoru u XXI. st. pro Kr. Prica 0 njemu bila je napisana u obliku romana jos za njegova zivota. Jednoga dana Sinouhe je otkrio zavjeru protiv princa nasljednika. ~ uo jc stvari

koje nikako I11je smio cut!! Njcgov je zivot u opasnosti i on

bjdi iz Egipta, prolazi

kroz pUStil1JU gdje ga, vee umirucega ad zedi, prihvate nomadi. Dolazi u danasnju IrIJu, zivi u gorstackorn plemcnu, ozeni se kcerkorn poglavice, pobjeduje u

Pisar koji (uti (oko 24 000. pro Kr.).

Egipatski pisari ureduju religiozne tekstove.

bitkama, postane bogat i postovan. No, hLi za »rnjestom gdje srce nalazi smiraj«, za svojom zernljorn, Na kraju se vraca u Egipat.

Epopeja prijateljstva Dva iii tri stoljeca prije Sinouhea u Mezopotamiji je jedan genijalan pjesnik ispricao pricu 0 covjeku koji je takoder po tojao, 0 Gilgarnesu, kralju iz grada Ouroka u zemlji umer,

Na pocetku poe me GilgamcS jc tiranski kralj. Bogovi posalju izvjesnog Enkidoua da prigovori Gilgarnesu, no njih dvojica postanu nerazdvojni prijatelji. Za vnjeme jednoga dalekog vojnog pohoda oni ubiju Houwawaua usprkos bozjoj zabrani,

te se vrate i nastave vrijedati bogove.

Tada se nkidou razboli i umre. Gilgames je ocajan, po vuda trazi nacin da ga ozivi,

pa ode cak i u kraljcvstvo mrtvih.

Vrativsi se II svoj grad, Gilgamd je

shvatio sto je to eovjek: covjekje smrtnik koji ima potrebu za ljubavlju. Od tada je Gilgamd bio dobar kralj. Epopeja 0

Gilgamesu prva je epopeja covjecansrva.

U njoj je ljubav - Ijubiti drugoga - opisana kao najveca vrijednost.

Najveca poema na svijetu

Jos dalje od Mezopotamije, II Indiji, razvijala se civilizacija koja se zove indoeuropska, jer je srodna s europskom. Sanskrt, njezin sveti jezik, spada u istu jezicnu porodicu kao grcki i latinski. Njezine poeme, upucene bogovima,

Primjer hijeroglifa, svetoga egipatskoga pisma (grobnica Ramzesa IV., leba).

njezine vel ike zbirke religiozne

mudrosti stvorene su ndi temeljima hinduizma, najrasirenije indijske religije. N ajpoznarij i je tekst golema epopeja Mahabharata s oko 200 000 stihova.

Mahabharata znaci »vclika

mudrost Bharata«.

Pripovijeda 0 raw izrnedu dviju grana isre obitelji, petero brace Pandava i

njihovih protivnika Kaurava, koji Sl1 zeljeli zauzeti njihovo kraljevstvo.

Tisuce legendi skupljeno je u toj pocmi, 11 kojoj se stravicna krvoprolica susrecu s najvecim mudrostima. Tako velika poema nije djelo

samo jednoga a utora; sastavljana je tijekom vrerncna, mozda od X. st. pro Kr. I danas je

u Aziji iznimno popularna. 0

Scena iz Mahabharate, najvamije indijske epopeje

Gilgames suocen s Bozanskim bikom.

Kineski pismeni Ijudi

U Kini je pisanje istinska umjetnost, i kao stvaranje knjifevnih djela i kao kaligrafiranje kistom i tusern. Svi pismeni Ijudi u Kini, oni koji su upravljali carstvom, morali su savrseno poznavati

najstarija djela (klasike) koje je tradidja pripisala mudracu VI. st. pr. Kr., Konfuciju (na slid). Postoji 5 glavnih klasika od kojih je najpoznatiji Vi jing iii Knjiga promjena, sa 64 apstraktne sheme, koje su se upotrebljavale za proricanje. Ostale su zbirke poeziije te povijesni, zemljopisni iii polltiekl dokumenti. Cijela kineska knjizevnost razvijala se prema tim modelima.

Biblija, od pergamenta do Interneta

Rijec "biblija" dolazi od grcke riJeci "biblie", sto .zli1aci "knjige"- Te su knjige kroz mnoga razdoblja uredivall mnogobrojni autori.

Zidovska Biblija (Stari zavjet) bila je pisana na hebrejskom. Novi zavjet napisali .5U krscanl na grckom.Biblija je prevedena na 1800 jezikai dijalekata. Vrlo stari rukopisi Biblije na hebrejskom, od kojih mnogi seiui u III. st. pro Kr., prona.deni su 1947. i par godina poslije u spilji Qumran blizu Mrtvoga mora. U srednjem vijeku poruke svete knjige prenoslli su bogato iluminirani rukopisi (kao i ovdje gore, scena iz ApokaUpse). Danas Biblija postoji u raznim oblicima, kaoknjiga, strip, videokaseta i, naravno, Internetska stranica ....

Mojsije nakon sto je izveo zidovski narod iz egi.patskoga ropstva prima od Boga place 5 Deset Boijih zapovijedi.

Biblija

Nastala prije 2000. do 3000. godina Biblija je i dalje najcitanija knjiga

na svijetu. Ta velika zbirka priea 0 Bogu i povijesti eovJecanstva prcdstavlja temelj zidovske i krscanske religije, a sire gledano, i cijcle zapadnc civilizacije.

David, jedan od bezbroj biblijskih junaka, koji je pobijedio diva Golijata.

Sedmi dan, zadovoijan svojim djclom, Bog se odmarao ... Evo u nekoliko poetskih redova sazetka vel ikoga misterija postanka svijeta i covjecanstva: postoji

jedan Bog, jedinstven i svernoguc, koji rijccju i dahom moze covjeku podariti :livot i koji je s jednim narodorn, Hebrejima, stvorio sveti savez,

Svetaknjiga

U pocetku je Biblija bila opsezna zbirka prica i pjesama koje su se

prenosile kroz narastaje svecenika

i vjernika u Palestini tijekom 1. cisucljeca pro Kr. Najstarije poeme, crkvene pjesme, potjecu mozda iz IX. Iii X. st. pro Kr.,

a najnovije su knjige iz I. st .. pro Kr, T<lij prvi dio Biblije krscani nazivaju Stari zavjet, koji predstavlja temclje zidavske religije. Pet prvih knjiga Biblije, u sto ulazi

i prica 0 stvaranju, povijest patrijarha,

Stvaranje svijeta

))U pocetku stvori Bog nebo i zemlju ... Odvoji svjetlost ad tame ... Bijase vccer i jutro, dan prvi.« Taka Biblija predstavlja stvaranje svemira: cetiri sljedeca dana Bogje odvojio nebo i vode od kopna, postavio je zvijezde i nebeska tijela, stvorio biljke, ptice i ribe. Sesti dan stvorio je iivotinje i od malo zemlje stvorio prvoga ~ovjeka,

Adama, cije ime znaci »zemlja«. ,

Adam i Eva, prvi par, u rajskom vrtu Eden (sllka tucasa cranache Starijega., XVI. st.).

Posljednja vecera okuplja Isusa i njegovih dvanaest apostola prije nego sto ce biti odveden u smrt.

Mojsijcva knjiga i svi crkveni i gradanski zakoni Hebrejaca, sacinjavaju Torah (azakon« na hebrejskom). U Bibliji nalazimo prorocanstva proroka, koja stalno podsjecaju kraljeve i narod da moraju biti vjerni Bogu.

ostalim tekstovima za krscane, predstavljaju drugi dio Biblije, Novi zavjet.

Novizavjet

Poslije, kad jc Palestina pod rimskom vlascu, pojavljuje se novi prorok imenom Isus. Njegovc propovijedi (njegove rijeci) toliko su smetale vlastima da jc osuden na smrt te je padnio muku kriea. Njegovi vjernici u njemu vide Sina Bozjega.

Prica a njemu ispricana je na cetiri razlicita nacina u evandeljima, koja, s

Jedna knjiga za cijeli Zapad Krscansrvo se Slfl svijetam ad I. stoljeca. Zato Biblija prozima zapadnu civilizaciju. To zriaci da i oni koji nisu vjernici

II Bibliji mogu naci neke osnovne putokaze, osobito u racunanju vremena: zapadnjaci racunaju vrijeme prema rodenju ISL1sa Krista. Postoji period »prije« i period »nakon«. Drugi primjer: zasto ~edan ima sedam dana? jer je Bogu trebalo sedam dana da stvori svijet.

Eta kako biblijska vremena daju ritam

nascm svakodnevnom zrvotu. D

Kulu babilonsku (kako je vidi slikar iz XVI. st.) izgradili su Ijudi u nadi da ce dosegnuti nebo.

Lijepe price ...

StoljeCima je Biblija bila glavni izvor inspiracije europskimi arnerlcklm umjetnicima i piscima. To je jedna od najveclh knjiga covjecanstva. Dna se sastoji od tekstova svih vrsta - povijesne price, pripovijetke. mudre izreke, poeme - koji su puni cudesnih likova (Abraham. koji je bio spreman i:rtvovati svoga sina Izaka zbog vjernosti Bogu; Mojsije, koji je od Boga primio ploce s Deset Boi:jih zapovijedi; David koji je pobijedio diva Golijata itd.). Biblija prica neobicne dogadaje (dogadaj s arkom

u koju je Noa skupio i:ivotinje za vrijeme potopa (na slid iznad) iii prica a kuli babilonskoj). a svi ti

dogadaji oznacill su mastu i parncen]e svih, vjernika i nevjernika.

llijada i Odiseja Grka Homera i Eneida Latina Virgilija

inspirirale su mnogobrojne pisce i umjetnike. No, grcka i

rimska antika stvorila je i filozofiju, povijest, politicki

govor i kazaliste .

Rim

I

G rei su voljeli pricati lijepe price, njihovi su govori bili lijepo sroceni, U kucama vaznih osoba ili na javnim mjestirna

pjesnici, koje z verno aedi, recitirali su svoje stihove. lirski pjesnici pjevanjern su izraZavali svoje osjecaje ill su slavili vazne dogadaje, prateci se na brio Na trjemovirna su razgovarali filozofi. Na politickim skupovima, na sudovima gradani su se katkad zestoko sukobljavali, ali same rijecima.

lIijada i Odiseja

Ne znamo tko je bio Homer: prema predaji, slijepi pjesnik, Grk iz Male Azije, koji je puno

se svojoj zeni Penelopi.

putovao. Njegova djcla bez sumnje je napisalo vise pjesnika, kojima ne znamo imena. Ilijada, napisana oko 800. pro Kr., u 15 000 stihova i 24 pjcvanja prica

o grckoj opsadi Troje i 0 pobjcdi njihova junaka, strasnoga i bijesnoga Ahileja, protiv trojanskoga junaka Hektora, Odiseja, napisana oko 700. pr. Kr., u 12 000 stihova i 24 pjevanja prica 0 drugom grckorn heroju, Odiseju, nakon trojanskoga rata. Deset godina on luta morima, iz avanture 1l.l avanturu, pracen mrznjorn boga

Posejdona. Zahvaljujuci sv ~oj lukavosti, pobjeduje Kiklopa, strasnoga diva koji ima jedno oko nasred ccla i koji ga Je zarobio. Uspije pobjeci Kirki, carobnici koja

ljude pretvara II svinje. Najljepsi dio

mozda je onaJ u kojern, dosavsi na jedan otok nakon brodoloma, Odiscj

slusa aeda koji II svojoj pjesmi prica 0 njernu i 0 opsadi

Troje ... Odisej sc naposljetku vraca 113 svoj otok, Itaku,

gdjc ga ceka strpljiva Penelopa.

Herodot, prvi povjesnicar U V st. pr. Kr. Grk

iz Male Azije Hcrodot (oko 484. pr. Kr. - oko 420. pr. KY.)

krenuo je na putovanja. Posjetio je mnoge krajeve, nc same u Grckoj,

nego I u Egiptu, Perzijskom Carstvu, Skitu, zernlji s »barbarskom: reputacijom na sjevcru moga mora. U Ateni se Herodot sprijateljio sa Sofoklorn, poznatim autororn tragedija (vidi str,

14 i 15), i uvidio vaznost onoga sto Atena donosi svijetu: nacin upravljanja, demokraciju, kao i ljepotu

njihovih spornenika i njihove literature, ono sto nazivarno »grcbm

[)a bi pobjegao od Sirena, (iji pjev privlad mornare prema stijenama, te oni dofive brodolom, Odisej se zevezeo za jarabol svoga breda.

cudom«. Prcrna svim tim zapazanjima Herodot Je napisao djelo, koje on naziva Poviie«, g. »Istrazivanje«, i dao ga Atenjanima na citanje. Bio je to opi cjelokupnoga dotad poznatoga svijeta i prva povijesna knjiga.

zarnislja da je trojanski junak Eneja pobjcgavsi nakon unistenja Troje, dosao u Italiju, tame osnovao kraljevstvo ad kojega je

poslije nastao Rim. Buducnost Rima ukazala e Eneji kad

mu je majka, bozica Venera, vratila prekrasan stit na

kojem su bili prikazani glavni dogadaji rimske povijcsti

koji ce se tek dogaditi.

Druga Je velika knjiga Povijest Rima, a napisao ju je Tit Livije (59. pr. Kr. - 17. pr. Kr.). Zapocinje s legendarnim osnutkom Rima, sjeca se casnih [judi onoga vremena, prica 0 borbi kod Kartage

(na podrucju danasnjega Tunisa), s poznatom epizodom u kojoj je Hanibal, voda Kartazana, presao Alpe sa svojom vojskom i sa svojim slonovima, Knjiga zavrsava s razdobljern u kojem zivl njezin autor, XIX. st. pr. Kr. D

Osvajanje Troje: unutar ogromna konja koji ce uti u grad skrili su se mnogobrojni grcki vojnici (slika iz XVII. st.).

Povijest i legenda Rima

Kad je u I. st. pro Kr, s carern Augustom Rim usao LI razdoblje slave i mira, postalo je vaino da se opise sudbina toga grada, koji je u sedam stoljcca postao vladarom mediteranskoga svijeta. Tada su napisane dvije

velike kn j ige. J edna j e ad njih Eneida, poem a, veliki ep koji za Rimljane predstavlja ana sto Homerovo djelo predstavija za Grke. Autor Eneide

Vergilije (oko 70. pr. Kr. - aka 19. pro Kr.)

Kako bi umakao Kiklopu, Odisej se skrio ispod trbuha jednoga ovna.

Dobro misliti i dobro govoriti

u anticko] Grckoj rodena je filozofija, na grckom "Ijubav prema mudrosti", Filozofi su nastojali razumjeti i znati kako dobro djelovati. Otac je filozofije Sokrat. koji je zivio u Ateni u v. st. pro Kr. Nastojao je pobuditi razmisljanja pitanjima i

ironijom. Njegov je savjet: "Spoznaj samoga sebe." Nije nlsta napisao, ali je

njegov ucenik Platon pisao one sto je on govorio u svojim mnogobrojnim Dija/ozima. Antika je takoder stvorila umjetnost govorenja: i> oratori, tj. govornici (kao

I ovaj rimski govornik na slici iznad) skupili bi svoje argumente i rjecito predstavljali svoje stajaliste, Demosten u Ateni i Cicero.n u Rimu mnogobrojnim su govorima intervenirali u politiku svoje zemlje.

Maskirani glumci

U antid su samo muskarci mogli biti glumci. Nikad ih

na sceni nije bilo vise od trojice. Lice glumca bilo je pokriveno oslikanom maskom. a sirorn otvorena usta te maske davala su duboku jeku glasu.

Glumceva je silueta golema; kao sto je prikazano na gornjoj slid grckoga slikara

iz IV. st. pro Kr .• glumac je na sceni obucen u siroku

haljinu. Hoda u cipelama s izrazito visokim potplatirna, koje se lOVU koturni. Kor se sastoji od petnaestak muskaraca smjestenih u prostoru odvojenom od prostora glumaca. Njegova je uloga da poveze gledatelje i glurnce. komentirajuci

radnju. Kor pjeva i porn ice se po sceni u nekoj vrsti ritrnickoqa plesa.

Maske koje predstavljaju grimasu. plac iii ruganje sastavni su dijelovi antkkoqa teatra (rnozaik iz Soussa, Tunis).

Grcko

rimsko kazaliste

Kazaliste je rodeno u Grckoj s ceremonijama u cast bogova (molitve, pjesme i plesovi), koje su ozivljavale velike terne iz mitologije. U Ateni su se dva puta godisnje odrzavale vclike proslave, Dionizije. Bile su posvecene Di nizu, bogu vina i pijanstva. Tri dana bila su rezervirana za kazaliste, Mnosrvo se skupljalo na sjedalirna na otvorenorn od jutra do mraka da bi prisu tvovalo natjecanjirna tragedija iii komedija. Anticke tragedije ravnale su se po strogima zakonima: upadi kora, najceSce pjevani iii plesani, izmjenjivali su se s epizodama koje su igrali glumci. Muzika je imala vazno mjesto u odvijanju predstave. Nagrade su dodjeljivane najboljirn autorima. Eshil (525. pI'. Kr. - 456. pI'. Kr.), otac tragedije, birao je svoje terne medu najmracnijim grckim legendama. Takvaje i tragedija Orest, 0 povijesti Atrida, obitelji kralja Agarnernnona, koja pod prokletstvom bogova dozivi sudbinu prepunu zlocina.

gaJe oslijepila.

Sofoklo i tragican Edipov zivot Sofoklov (496. PI'. Kr. - 405. pI'. Kr.) Kra(j Edip neka Je vrsta prvoga detektivskoga djela. Na kraju tragedije otkrivamo da je istrazitclj u isto vrijeme i ubojica. Da hi pobijedili epidemiju kuge u Tebi, bogovi traze da kralj Edip otkrije tko je ubio staroga kralja Laja. Edip ne zna da je on nadeno dijete, koje je prihvatio kralj Korinta. Njegovi su ga roditelji napustili Cim se rodio, jer im je prorocanstvo reklo da ce on ubiti svoga oca i ozeniti se svojom majkorn.

drastavsi, Edip je cuo isto prorocan tvo.

Ne znajuci tko su mu pravi roditelji, odlucio je otici iz Korinta u Tebu da onemoguCi to nesretno prorocanstvo. Putorn je sreo neznanca i boreci se s njim, ubio gao Zatirnje odgovorio na zagonetku sfinge, cudovista koje je teroriziralo Tebu.

Tako je oslobodio grad, osvojio kraljevstvo i ozenio se kraljicom jokastorn, udovicorn kralja Laja. No, istraga koju vodi Edip pokazala mu je pravu istinu. Covjek kojega je ubio bi je

Laj, njegov pravi otac. Kraljica Jokasta, dakle, bila je njegova rnajka. Prorocansrvo se ispunilo ... Jokasta se objesila. Edip sije iskopao oci i tako slijep krenuo na put. Vodila gaJe nJegova sestra Antigona. Taj fatalni slijed dogadaja jest sudbina, pokretac tragedije. Edip je junak koji zeli istinu. Unistio je misterij i erngme, no rstma

Maskirani rimski glumac.

Edip odgonetava sfinginu zagonetku. Pricu 0 tom tragicnom junaku obradili su mnogi pisei i slikari, Ovdje: Ingresova sllka (1808).

AntIgona

Edip i Jokasta imaju cetvcro djece,

medu njima Polinika i Antigonu .. Njihov

uj ak Kreo 11 C, J okasti n brat, posta j e kralj Te be nakon sto je Edip otisao.

Polinik jc ubijen zeleci povratiti prijestolje svoga oca. Prerna gradskim zakonima Kreont nareduje, pod prijetnjom srnrtne kazne, da sc tijclo pobunjcnika ne smijc pokopati. No Antigona, ne mogavsi napusnti tijclo svoga brata, pokusava ga pokopati. Otkrivena, osudena je da bude ziva zazidana. Vjerna onomu sro JOJ

nalaze savjest - da treba postovati mrtve i pokopati ih - Antigona je prezrela zakon drzave, koja je utjelovljenje tiranina Kreonta, i pokazala da zakoni mogu biti nepravedni,

Kaza listenaotvorenom

U GrCkoj su kazalista na otvorenom, pod vedrim nebom. Kamena kazalista pojavljuju se vee u IV. st. pro Kr. Gledatelji grckih tragedija sjede u theatronu, veli.kom polukrugu sa sjedeCim mjestima, cesto sagradenom na brdascu, pa je stoga pogled po.seban .. Kor se pornlce po scenl, pjevai plese po or.kestri, okruglom mjestu u sredini kazalista. gdje se nalazi i altar za stovanje boga Dioniza. Glumci se krecu po "sceni", uzdignutoj gradevini nasuprot orkestre. taa se uzdize zid s vratirna, Ikoji predstavlja fiksni dekor. Na slid lspod: kazaltste u Taorrnini (Siclllja).

Moza.ik koji predstavlja rnaskuiz tragedije ukrasava zidove vile u Pompejima (ltalija)

Aristofan, otac komedi]e

Aristofan (446. pro IZr. - 385. pr, Kr.) jedan je od osnivaca grcke kornedije. Njegov je svijet jednostavan zivot i dobra hrana, Vidjevsi duge ratove izrnedu Atene i Sparte, u svojimje djelima gor!jivo branio mir. U njegovu rernek-djelu Ptice mijesaju se poezija i farsa. Dva Atenjanina zeleci izbjeci sudenje, sklanjaju se kod Ptica i uvjere ih da osnuju idealan grad izrncdu neba i zernlje, Kukumaglaj-grad, U tom su gradu zeljeli zivjeti i Ijudi i bogovi. Bogovi su prihvaceni, a ljudi odbijeni,jer su previse skrti.

Rimske farse

U Rimu kazaliste vise nije religiozna svetkovina, nego zabava i veliki spektakl, Publikaje odusevljena farsama i cirkuskim igrama. Plaut (254 pI'. Kr.- 185. pI'. IZr.) inspiriran je grckim komedijama, no dao im je nesto popularniji ton. Kod njega je sve kornicno: karakteri, likovi, radnja, igre rijeCi. U Aululariji, komediji 0 iupu stari skrtac Zivi L1 stalnom strahu da ce mu netko iz toga cupa uzeti blago koje cllva. Nakon rnnogih peripetija njegova se kcer udaje i, htio-ne htio, mora JOj dati taj novae za miraz. Moliere je (vidi str, 42 i 43) u svom djelu Skrtac

bio mspiriran tim likom. 0

Oko

1000.

godine u

Europi

se pojavljuju

d· I Jea

n

narodnim jez.icima, a ne vi.se na latinskom .. Junack

pjesme pricaju 0 vitaskim podvizima. Galantni roman

• •

poezijaslave Ijubav.

vijek

v

eak j nakon pada Rimskoga Carsrva u Europi se 1 dalje pise na latinskorn.

Od XI. i XII. st. stvaraju se velike

poeme na govornim, narodnirnjezicima, koje pjcvaju i glume iongleri. Te [unacke pjesme i romani na scenu izvode nove junake: vitezove,

Rolandova. pjesma

Rolandova pjesma najpaznatija je i najstarija junacka pjesma. Nastala jc oko 1070. To je duga poema s vise od 4000 stihova, ci_pje tema vezana za slavorn ovjencanu povijest legendi 0 Karlu Velikom. Vladar Zapada bod se sa Saracenima (Arapima) u Spanjo!skoj. S njim su najsrcaniji menu njegovim vitezovirna, rlJegov nccak Roland, mladi impulzivni gospodin, i mudri Olivier, »obojica vodeni jednakom hrabroscn«. Roland izaziva ljubomoru svoga punea Ganelona, koji izdaje Karla Velikog i dogovara se sa Saracenirna da ubiju Rolanda. Kad vojska prijede Pirencjc, posljednja cera, kojom komandira Roland, napadnuta je kod prijevoja Roncevaux. Vojnici su pobijeni svi do jednoga. Roland zasvira u rog kako bi upozorio kralja. Kad kralj dode priteci u pornoc svoJm1 vitezovima, vee je kasno: njegov je necak mrtav. Zaplakan, kralj zamoli Boga da zaustavi sunce, da bi mogao progoniti napadace.

Vitezovi Okrugloga stoia na dvoru kralJa Artura

Vitezovi Okrugloga stoia

Od XII. st. u Francuskoji Engleskoj razvija se romani a Okruglom stolu. Radnja tih romans, srnjestena u Bretanji, postavlja na sccnu lcgendarnoga kralja Anura i njegove vitezove. Arturaje odgojio carobnjak Merlii

koji mu je i pOl11ogao da stekru svoje kraljevstvo. Kralj Artur organizirao je otpor prema saksonskirn napadacirna i slao svoje vitezove u izvrsavanje najzah ~ cvnijih

zadataka. Okrugli stol, oko kojega sjedi dvanaest vitezova, simbol je jednakosti, jer nema pocasnoga rnjesta.

Najpoznatiji su vitezovi Lancelot i Perceval. Obojica sc pojavljuju u romanu u stihovirna koji jc napisao sampanjski pjesnik Chretien de Troyes (oko 1135-

oko 1138). Lancelotje

Karle Veliki oplakuje Roiandovu smrt (minijatura iz xv .. st.).

Viteski romani slave podvige najplemenitijih ratnika (minijatura iz knjiqe Priea 0 Lancelotu s jezera, XIV. st.)

junak iz djela Vitez 11 bojnin! kolima. Mlad i neusrrasiv, Ijubi kraljicu Cincvru, :lenu kralja Artura. Da bi je izbavio,jer je zatoccnica viteza iz Drugoga svijcta, suocava se s najstrasnijim iskusenjima, Ta Ijubav, puno jab nego moral koji je zabranjuje, tipicna je ljubav galantno,ga romana. Perseval je junak djela Pripovijess 0 ralu. Gral je mistcriozan predrnet: eat"obni kalez iz keltskih legcnda iii posuda u koju je skupljana Kristova krv nakon sto je razapet, Perseval je vidio Gral, ali ga ne moze ponovl1o naci

ne moze sc suzdrzati a da ga ne prevari 5 Tristan 1Tl. Otkrivena, osudcna je na zivot s gubavcima, koje jc njihova strasna bolest udaljila iz kraljevstva. Tristan je spasava i oni tri godinc zive kriveni duboko u sumi. Jedno ih jutro Marc iznenadi: dvoje je ljubavnika spavalo, a Tristanov je mac bio izrnedu njih. Marc odvede sa sobom Izoldu, a Tristan 0 tane u Bretanji, gdjc sc ozeni jednorn drugom Izoldorn (»Izoldom bijelih ruku«). S vrernena na vrijeme vida sc s onom koju voli, Plavokosom Izoldom, svc do dana kad jc, tesko ranjen, ceka da ga dode njegovati. Kad ona dode, vee je prekasno:

Tristan je mrtav Izolda um ire od ocaja. Dvoje Ijubavnika pokopani su jedno pored drugoga. Ruza, koja je izrasla na nj ihovim grobovima, zauvijek ih jc sjedinila ... Tu ljubavnu pricu obradili su mnogi pjcsnici:

Thomas oko 1172. i Beroul oko 1181. U isto vrijerne u djelu Pjesma 0 kozjoj krvi Marie de France, prva pjesnikinja na francuskom jcziku, usporeduje Tristana i Izoldu s dvama grmovima, lijeskom i kozjom krvlju, koji rastu isprepleteni i umiru

ako ih se rastavi .. Njihova izrcka je: »Niti Vi bez mene, nitija bez Vas.« 0

Tristan i Izolda

Iz brctonskih legendi rodio se roman 0 Tristanu i Izoldi. Plavokosa Izolda zaruccna je za Marea, vlastelina iz Tintagela u

Bretanji, koji po nju posaljc svoga necaka Tristana. Na brodu dvoje rnladih ljudi zabunom popije Ijubavni napitak i zaljube se jedno u drugo. Izolda se uda za Marea, no

Ljubavni napitak koji su greskom popili Tristan i Izolda probudio je u njima veliku strast (minijatura iz xv. st.).

Keltski i skandinavski pjesnici

Kelti su zivjeli u Galiji i Velikoj Britaniji prije invazijs Rimljana. Njihovi su se obicaji u Irskoj, Skotskoj, Walesu i Bretanji odrzali i do danas, Njihova poezija puna je legendi u kojirna Ijudi, bogovi i demoni lako pre laze iz realnoga svijeta U onaj "Drugi svijet". Bardi - keltski pjesnici - pjevaju prateci se na harfi, kao !ito grcki aedi pjevaju prateci se na liri (vidi str. 12 i 13). U nordijskim zemljama, u Norvaskoj i posebno na Islandu, pjesnici koji se zovu skaldi recitiraju herojske poeme skladane na uceni nacin,

Christine de Pis an

Venecijanka Christine de Pisan (oko 1365 - oko 1430), koja je na dvor francuskoqa kralja Karla V. dosla sa. svojim oeem, lrnala je veselo djetinjstvo, u kojem je puna naueila, a zatlm zivot lrnucne zene, 5 dvadeset sest godina ostala je bez oca, muza i novea, a imala je troje djece koju je trebalo podlci. Postala je prva zena u Franeuskoj koja se profesionalno bavila pisanjem, u vremenu kad su zenski likovi sarno obozavanl. Christine de Pisan svoje stihove prodaje princevima. Kvaliteta je prepoznatai narudzbe se gomilaJu. Na slid ispod vidimo je na koljenima pred Isabelom Bavarskom, zenom kralja Chadesa VI.. kojoj poklanja zbirku svojih pjssama, Njezino iOj obrazovanje dopusta da pise o svim temarna, 0 mitologiji, povijesti "., no stihovi cesto dolaze iz srca: "Sarnu me rnoj drag; prijatelj ostavio ..." Njezine balade jos nas i

danas znaju ganutL

Pjesnici Ijubavi

Srednjevjekovna knjizevnost slavi ljubav Lirska poezija tru bad ura na j ugu Francuske i truvera

na sjeveru dotice se . ~kh·

junacxi ... pjesama.

To je doba galantne poezije i galantnoga

romana. Poetska

Trubadur Bernard de Ventadour (rukopis iz XIII. st.).

pravila i teme definirani su na

Ljubav vodi pies (minijatura iz rukopisa iz XIII .. st.),

dolazi iz dubine srea, nema vrijednosti.« Kultura juga proteze se sve do sjevera zahvaljujuci braku koji je 1137. sklopljen izrnedu franeuskoga kralja LUJa VII. i Alienor d'Aquitanie,. unuke princa trubadura Guillaurnca IX. I zastitnice Bernarda de Ventadoura. Truveri, koji su pjevali na jeziku sjeveme Francuske

nastavili su djela trubadura. Thibaud, grof iz Sampanje (XIII. sr.) bio JC prepoznat u

svom vremenu kao jedan ad najboljih »sansonijera«, a mnogi su ostali anonimni, Tekstovi 1I stihovima bili su pisani u preciznim formama, ritmizirani muzikam i refrenima. Najrasireniji oblik bio je trubadurski canso, sto odgovara truverskoj pjesmi. Postojale su i balade, ronda, a zatim i soneti, koji su dosli iz Italije.

Amor, mali andeo, nosen na rukama ilustraclia je zbi.rke talijanskoga pjesnika Petrarce (XIV. st.),

dvorovima velikasa. Zene u tom igraju veliku ulogu: organiziraju »tecajeve ljubavi«, na kojima se analiziraju osjecaji i 0 njirna raspravlja, u stihovima i u glazbi, od jednostavne srece do zakona 0 »ljubavnoj sluzbi«. Vitez mora »sluziti« svojoj gospi i ljubiti je prema zakonima ugladene i profinjene ljubavi; da bi se voljelo, Ijubav treba zasluaiti i treba znati patiti. Ta potraga za savrsensrvom u ljudskim osjecajima za talijanskoga pjesnika Petrarcu, iz XIV st., postaje simbol uzvisenoga ideala. »Strogje zakon 0 Ijubavi, no, rna kako strog bio, treba ga se pridrzavati, jer su nebo i zemlja njime ujedinjeni od pocetka vijeka.«

»Sladak san anima koji se vole« Trubadurska urnjetnost rada se na dvorovima L1 Akvitaniji i u Provansi i, kao i romanska umjetnost, pada pod utjecaj arapske Spanjolske. Zongleri,. menestreli i glumci, bilo putujuci bilo na nekom dvoru, bili su sarno izvodaci, dok je trubadur bio sjajan stvaralac, kao npr. jaufre Rudel

(XII. st.): »Pravo kaze onaj koji me naziva nezasitnim i zeljnim daieke ljubavi.«, iii Bernard de Ventadour: »Pjesma koja ne

Prine i skitniea

Ranjen i uhapsen u bitci kod Azincourta 1415. godine, prine Charles d'Orleans ostao je kao zarobljenik 25 godina u Engleskoj. ZeleCi da "svi Ijudi saznaju da je mis jos uvijek ziv", postao je veliki pjesnik. Osloboden, osnovao je u Bloisu poetski dvor, "svratiste za Misli, puna onih koji dola.ze i onih koji odlaze". Medu njima se nasto jed no "zlocesto dijete", ubojica i kradljivac Franr;ois Villon (1431-1463), na putu izmedu dvaju sudenja. Slromastvo i njegove kazne bile su mu izvar inspiracije, a poslije i njegova zaljenja. U svom djelu Testament (1462) Villon trazi oprost od Boga, a u svojoj posljednjoj poemi Ba/ada objesenih trazi

milost:

Minijatura iz Knjige 0 ljubavlju zanesenom srcu Renea d'Anjoua iz xv. st.

Dante i Beatrice

»Od prvoga dana kad ugledah njezino

lice, 0 njemu sam pjevao.« Firentinac Dante Alilghicri (1265-1321) sreo je Beatrice Portinari kad je imao devet godina. No ona sc udala za drugoga i umrla kao sasvirn rnlada djevojka. Dante je pos(ao pisac, lavio je onu koju je volio u mnogobrojnim pjesmama i da bi 0 njoj rckao ))0110 sto nikad ni 0 jednoj zeni nije receno«, napisao je veliku poemu od 100 pjevanja, veliku pricu u stihovima kojom je zelio »opisati svcrrur od

vrha do dna«:

Boianstvenu komedijll (1321). U djelu je opisan put od Pakla, kroz Cistilistc, do Raja. Dantea, izgubljenoga u »tarnnoj surni« grijeha, na pocetku vodi Vergilijc, anticki pjcsnik koji utjclovljuje razurn. Dante

prolazi kroz Pakao, gdje mu gresnici opisuju kaznc kojc trpe. Zatim sc uspne na planinu Cistiliste, gdje sc nauci

mudrosti kroz vjcru i nadu. Na krsju ga vodi Beatrice i on se uzdize kroz devct ncba do

Raja, sve do cmpircja, gdjc jc

Petrarca i Laura

»Ijubav je od mene napravila mctu kroz koju prolazi strijela.« U dobi ad dvadeset tri godine Francesco Petrarca

(1304-1374),jedan od talijanskih pjesnika na dvoru pape u Avignonu, 6. travnja 1327. ujednoj crkvi susrece veoma lijepu Lauru. No ta je strast

nesretna, jer je mlada zena udata i vjerna. Petrarca putuje, zatirn se vraca u Provansu, u blizinu »bistrih,

svjezih, slatkih voda« fontane de Vaucluse, koje ga podsjecaju na

njegovu voljenu.

Epidemija kuge pokosila jc 1348. Avignon. I Laura je umrla od kuge. »Ti si napustila, oh Smrti!, ovaj svijet bez sunca, taman i hladan, slijepu i razoruzanu Ijubav« U

svoJlm poemama Canzouiere i Ttiomplies Petrarca je opjevao Lauru kao idcalno bice, govoreci stalno 0 njoj kao cia je zlva; opisrvao je njezine osjecaje, njezina divljenja

Bog. »Prcd mojim ocima ona je iIi njezinc tuge te dogadaj

svijetlila kao munja- - Beatrice, hlistava ad koji ga njoj priblizava

svjetlosti, kao svctica, do te mjere da cuje

najavila jc viziju i tine koju je odaslao kako mu odgovara: )}S

Bog I koja (reba bi ti prcncsena Dante Alighieri, veliki talijanski pjesnik, tobom je bilo moje

I· di autor Boienstvene Komedije (detalj

~u una. slike Domenica di Michelina, 1465). srce.« D

"Ljudska braco

koja nakan nas zivite, ne budite

srca tvrda."

Carobne price iiz Ziafnih legend;

Krajem XIII. st. Talijan Jacques de Voragine (1230-1298), redovnik, napisao je najpoznatiju zbirku 0 zlvotlma svetaca Z/atnu legendu. Nekad je legenda bila povijest koja se cita, bile su to tradicionalne, ali nestvarne price. U to doba, kad je svakldasnjica bila prekidana slavljima koja su obiljezavala pojedine svetce, kad je religija obiljezava zivot i na selu i u gradu, Jacques de Voragine donosi mnogo prica od kojih je jedna cudesnija od druge. One opisuju zivote svetaca i pricaju 0 cudima koje su ti svetci cinili.

Tu nalazimo price 0 zivotima svetih redovnika, koji 5U bili spremni sueciti se sa svim

opasnostima zbog sluzenja Bogu (slika iznad), pricu 0 svetom Nikoli biskupu, koji je ofivio troje djecice sto ih je gostionicar stavio u posudu za salamuru. Sveti Nikola u nekim je zemljama isto sto i Djed Mraz u drugim.

Cesto su se na dvorskim gozbama siusale pripovijetke koje su pjevali pjesnici.

Pri povijetke

price u stihovima

Zivotinje, junaci Romanao Renartu, karikiraju Ijude (minijatura iz XIII. st.).

I ako je svakodnevni zivot u srednjern vijeku bio tezak, zabavc i mnogobrojnih slavlja nije nedostajalo. Knjige S11 I dalje rijetkc i skupe, buduci da je njec 0 rukopisima, pa price pricaju pripovjedaci koji putuju zemljom i koji ne oklijevaju ukra iti pocetnu pricu,

Roman 0 Renalrtu

Medu najslavnijim pricama kojc nam je ostavio srednji vijekje j Roman 0 Renartu (Le Roman de Renan), zbirka prica II stihovima, autora koji nam nijc poznat. Najstariji dio zabiljezen je oko 1175. Suprotn od onoga sto bi se dalo zakljuciti po naslovu, ne radi se 0 romanu u onom smislu II kojem mi danas podrazumijevamo roman. Pojam »rornan« znaci da je prica napisana na narodnom, tj. na govornom jeziku (romanskom), a ne na latinskom. Renart je lisica, dornisljata i lukava, koja zbog gladi iii

zbog pakosti bez prestanka srnislja podvale svojim prijateljima, a to su vuk Ysengrin, pijetao Chentecler, medvjed Brun, macka Tibert, magarac Baudouin i ostali. Jedna od

Minijatura iz Pr;ca iz Contoberya Anglaisa Chaucera.

U srednjern vijeku seljaei cine najveCi dio stanovnistva. Autori pripovijedaka u stihovirna posvecuju im vazno mjesto u svojim djelima.

najpoznatijih cpizoda prica kako se jadan Ysengnn, prema savjetu lisice, Citavu noc sluzio svojim rcpom kao stapom za udicu. Nazalost, voda e zaledila i zarobila vukov rep. Kad sc suncc dignulo i kad je copor pasa poceo prijctiti Ysengrinu, on jc, da bi pobjegao, povukao tak jako da je njegov rep ostao L1 lcdu. Svaki Iik iz Romano 0 Renanu utjelovljuje neki »tip« osobe srednjcvjekovnoga drustva: plernice, bogataSe, redovnike ... Citatclj ih maze prcpoznati po raznim manama (licernjerje, 1az, podlost). Roman 0 Renanu puna je vise od price 0 zivatinjama, to je satira srednjevjekovnoga drustva,

Smijesne price U stihovima

Kracke i vcscle pripovijetke u stihovima isrnijavaju scljake, svecenike, vitezove, zene 1 gradane Od XII. st. to postaje poseban knjizevni rod. Do nasje doslo oko 150 pripovijetki u stihovirna. Svaka na voj

nacin kOl111(110 predstavlja isjecke iz zivota srcdnjega vijeka. Tak su ispricanc price 0 seljacima, gradanima, ljudima u Bozjoj sluzbi ... [edna prica opisuje prevarena muza, druga naivna In ladica, Price u stihovima pisano su za zabavu citateljima, no one su isto tako bile nacin da se naruga drustvu i Ijudskoj sitnicavosti. U djelu Siueast! paradni kon] (V&ir

palefroi) djevojka odbije prosnju m ladica jcr je presirornasan.

On pozove u pornoc svoga bogatog, starog ujaka, koji mu pristane pomoci, pod uvjetorn

da on sam ozcni mladu djevojku. No kad zvona zazvone punorn

snagom, najavljujuci vjcncanjc, dvojc mladih pred nosom pobjegnu starorn, skrtom ujaku ...

S,to prica Decamerona

Decameron Talijana Giovannija Boccaccia (1313-1375) nesto jc kasnije djelo. Boccaccio gaje napisao oko 1350., neposredno prije velike kuge kojaje pokosila Zapad (od 10 Europljana svaki cetvrti 11l11fO je od kuge), a narocito Firencu, grad u kojem je zivio. U Decameronu se desetero ljudi povlaci na selo da bi izbjegli smrtonosnu epiderniju. Sedmero muskaraca i tri zene svakodnevno su pricali po jednu pricu da bi zabavili ostalc. Knjigaje tako podijeljena na deset dana, unutar kojihje ispricano sto prica, od kojih su neke srnijesne, neke tuzne, nekc jednostavne, a neke poticu na razrnisljanje, Ona koja je najvise impresionirala Boccacciove citatelje jest prica 0 Griseldis, maloj seljanki. Markiz de Saluce pristao je da ozeni tu mladu djevojku pod uvjetom da se ona potpuno pokori njegovoj volji.

Griseldis uspjesno svlada sve kusnje i postane imbol

vjernosti. Na ternu koja je bliska Decameronu, pjesnik Geoffrey Chaucer (oko 1340 - oko 1400) pise Price iz Cantorbery]« (1390), kojc predstavljaju prvo rcrnek-djelo engleske

knjizevnosti, Chaucer zamislja da je na putu s tridesetak hodocasnika u Cantorbery Da bi skratili put, svatko od njih mora ispricati dvije price ... 0

Talijanski pisac Boccaccio (minijatura iz xv. st.),

Kronicari

Jean de Joinville (1225-1317). plemenitas iz Champagne, pratio je 1248. kralja Luja IX. u Sedmi krizarski rat u Egipat te postao jedan od njegovih bliskih suradnika. Cd 1298., dakle dvadeset osam godina nakon kraljeve smrti, koji je vee bio smatran svetirn, Joinville plse monumentalnu Pritu 0 Svetom Luju, gdje na svoj nalin opisuje djela veoma poboznoqa kralja. Tu mozerno procitati uspomene iz krizarskoqa rata. scene koje su postale poznate. kao npr. prica u kojoj kralj osobno odaje priznanje ispod jednoga hrasta, iii ona o cudesnom ozdravljenju koje je izvdio kralj. Tiim scenama legenda dobiva prizvuk povijesnoga. stvarnog dokumenta. Philippe de Commynes (1447-1511) potkraj XV. st. pise svoje Uspomene; vidimo ga na sliei iznad pored kralja Luja XII. kojem je slufio. Prikazan je, krasnim portretom, kao povjesnicar.

Izobilje cudovista

Kad bi gradske vlasti od autora naruiile da naplsa djelo 0 nekom dogadaju iz svete povijesti, crkveni su Ijudi iii clanovi bratovstina podijelili uloge, pa ih je jedan recitirejucl, ucio tekst. Priblizavac se dan izvedbe. Predstava se odigravala pred crkvenim vratima iii na glavnom gradskom trgu.

Postavila bi se neka vrsta stubista, na vise kat ova i u krug, a na tom su se slozile kucice. Bile su to svojevrsne nise, koje su prsdocavale osnovne scene: Raj, Pakao, Cistiliste i grad Jeruzalem, Taj simbolilki dekor zadivio bi publiku. Tako se dogadalo da, kao na slici iznad, cudovista iz Pakla bljuju demone, da zmajevi rigaju vatru ...

Kazaliste: mirakuli

Predstava pantomime i zonglera (minijatura iz XV. st.).

Kazaliste se u Europi ponovno pojavljuje oko 1000. godine s liturgijskim dramama te krajem srednjega vijeka s mirakulima, religioznim drarnama koje na scenu postavljaju cudesna djela nekoga sverca iii Djcvice Marije, i s misterijima, tcrna kojih su prcuzete iz Biblije i koji se sastoje ad pripovijedanja, igre, dijalaga i pantomime. 'Iakoder su je izvodili komicni kornadi I farse.

Kazaliste na ulici

U pocetku smjestene u crkvama, kazalisne se predstave scle i pred crkava i na ulice. Najcesce predstavu daje grad prilikom blagdana iii neke cercrnonije i svi

su gradani pozvani da sudjeluju. Isprva su jedini »glumci« u dramama bili svecenici, nije bila profesionalnih predstavljaca, glumaca, no, malo-porn ala, njih su zamijenile pobozne bratovstine i laicke glumacke trupe. Ponekad bi cijela jedna ulica bila pretvorena u kazaliste. Publika od glumaca nije bila odvojena sve do pocetka J0l. st.

misteriji

leofil daruje svoju dusu vragu Dvanaesto i cetrnaesco stoljece vrijeme je velikoga uspjeha mirakula u Europi, Oni donose uzorne zivote svetaca iii melodrarnaticne price koje zavrsavaju bozanskim djelovanjern, koje razrjesava inrrigu i otklanja sve problerne. Jedno od rernek-djela toga :lama je Mirakul 0 Teojilu, koji je aka 1260. napisao pjesnik Rutebeuf Redovnik Teofil nije zadovoljan svojom sudbinorn, nema ni bogatstva niti dobara. Optuzuje svoga biskupa i Boga da su odgovorni za njegovu situaciju. Obraca se Vragu, prihvaca zanijekati Boga i stupiti 11 sluzbu Sotone ako mu on vrati cast i bogatstvo. Svajom krvlju potpisuje ugovor s Vragom. Ta tema najavljuje pricu a Faustu (vidi str. 36 i 37, 54 i 55).

edam godina poslije, mucen griznjorn savjesti, on se pokaje i zamoli Djevicu

Mucenistvo svete Apolline, religiozna predstava iz srednjega vijeka (iluminacija iz XV. st.),

Skrti trgovac, prevareni muz, lukavi seljak .. Svatko je mogao prepoznati svoga bliinjega i rugati mu se (minijatura iz XIV. st.)

Mariju da mu pritekne u pornoc.

Majka Bozja otme Vragu famazni pergarnent s ugavaram. Teafil Je iskupljen, 110 mora se javno pokaja ti i priznati svoje grIJchc,

Velika novost koju je uveo Rutebcuf kratakje pisani komad (663 stiha) u kojern su radnja i kazalisna igra jace od teksta; publika dircktno slijedi igru glumaca. Na kraju on pokazuje ljubav koja je u XII. st. iska zivan a Dj evici Ma rij i. Ona j e u istin u prikazana kao Majka Bozja i Majka svih Ijudi, koje sciti i brani.

Pobjeda dobra nad zlim

Misteriji su obiljezili povijest curopskoga kazalista. U XV i XVI. st. te se predstave igraju sa stotinjak glumaca. Normalno

je da traju cetiri dana, ali sc jedna predstava maze protegnuti i na 25 dana aka je

rijec 0 dugackorn tekstu (vise od 50000 srihova). Njihove intrige obilaze razna mjesta, putuju

kroz stoljeca, obradujuci terne Staroga j Novoga zavjeta, zivote svetaca i mucenika, Bratovstine sastavljene od svecenika, gradana i plernica (ali bez zena) postavljaju te price na scenu. Iz

... vremena kad je svakodnevni zivot bio odreden religijom, kad su svi vjerovali da postoji vrag i

kad su svi bili uVJerem u

Kazaliste srednjeg vijeka reliqioznoq je karaktera: andeli brane tvrdavu Vjere od demona.

dobrociniteljsku prisutnost svetaca iii andela te su prcdstave prikazivale istinu u koju su gledatelji duboko vjcrovali. Te predstave nisu mogle zavrsiti drugacije nego pobjedom dobroga nad zlim.

Dvjesto osoba na sceni

N ajpozna tij i j e tekst M isterij i m II ka nasega Spasitelja Isusa Krista Arnoula Grebana. Napisan 1452., taj tekst broji 34 000 stihova i 224 lib. Na scenuje postavljena

povijest covjecanstva, onako kako je prica Biblija, od stvaranja svijeta i Adamova izgona iz raja pa do Kristova u krsnuca. Misteriji su osvojili cijelu Europu: u

Italiji se igraju na rusevinarna Koloseuma, staroga rimskog amfitcatra. No u XVI. se stoljecu 11 Francuskoj mijcnja religiozna vizija: te se predstave smatraju naivnima, nepristojnima, uvredljivima za vjeru i uzrokuju nemir medu ljudima i uskoro su

zabranjene. 0

Gospodar Pathelin. iii prevareni varalica

U srednjevjekovnom se kazaliste nisu prikazivale samo religiozne drarne, vee su i smijeh i ruganje bili prisutni u igrama i farsama, cesto inspiriranima svakodnevnom realnoscu. Farsa 0 gospodaru Pathelinu jedno je od remek-djela te vrste. Napisano sredinom XV. st., dugo ostavsi anonimno, prica 0 trima lukavim osobama: odvjetniku Pathelinu, suknaru Guillaumeu i pastiru Thibaudu, koji jedan drugoga varaju. Suknar je optuzio pastira Thibauda da

mu je ukrao ovce, a IPathelin savjetuje Thibaudu da se pravi Iud na sudenju i da na sva suceva pitanja odgovara 5 "bee ... ". I on bude osloboden krivnje. Kad Pathelin dode Thibauda trafiti svoj honorer. Thibaud, dobro naui':ivsi lekciju, na odvjetnikova pitanja odgovori: "See" ...

U srednjem vijeku arapski svijet, ad Arabije do Kavkazai

od sredisnje Azije do Spanjolske, deseze vrhunac svoje

civillizacije.. Vellca.nstven jezik omogucuje da se ,iz'razi

profinjenapoezija i zivopisnenarodne price.

v

stvo

I

price Orijent

Propovijed u pustinji (minijaturaiz XIII. st.),

Svojim osvajanjima tiJekom VII. i VIII. st. Arapi su na mnoge narode prosirili svoj jezik i religiju (islam), Nasavsi svojc

ternelje u svetoj knjizi Kur'anu, muslimanska se civilizacija prostire Sirijom, Irakom (nekadasnja Mezopotamija), Egiptom i Spanjolskom (kraljcvstvo Cordobe), Razvija se edeb, ideal kulture, Glavna su djela komentari Kur'ana, tradicionalne zbirke koje se odnose na poslanika Muhammcda, rcligiozni i filozofski spisi, Arapi su voljeli poeziju i price, a llISU poznavali kazaliste.

Kur'an

Oko 610, Muhammedje dozivio Objavu. Andco mu je naredio: »Citaj!« I on je

citao rijec Bozju, koja nigdje nije bila zapisana, vee je postojala u vjecnosti.

Tako kaze predaja. Skup objava koje je Muhammed primao od Boga svc do svoje smrti 632. cine Kur'an, svetu knjigu

islama, Rijec »Kur'an« znaci glasno deklamiranje, recitiranje. Djelo, podijeljeno na \\4 ,?()%\av\~'3. \\\ SUla. sau"i,'3.va

pos\a.nst\Jo 0 svrs.ctku svi)cta, mo\\t\lc,

kazivanja u kojima se pojavljuju biblijski likovi: Abraham (Ibrahim), Mojsije (Musa), Salomon (Sulejman) iii Isus (Isa). Kur'an takoder sadrzava pravila po kojima treba iivjctl, Citav jedan zakonik, Pisan »stilom koji je nemoguce imitirati«, u prozi, koja se rimuje lima ritarn, Kur'an je uzor cjelokupnoj arapskoj knjizevnosti,

Arapskai pe'rzijskapoezija

Jos prije islarna Arapi IZ pustinje obozavali su poeziju. U dugim pjesmama, stihovi kojih zavrsavaju istom rimom, nabrajali

su [jcpotc njihovih borbenih konja

i Ijepote njihovih voljenih dama.

Poslije, u raskosnorn Bagdadu, za vrijeme halife Haruna er-Resida (766-809) ta je tradicionalna poezija zarnijenjena »modernorn« poezijom, koja bez okolisanja slavi vino i plesacicc, no pjcva i 0 mclankoliji, vrtovima i ljepoti ljubavi.

\>~n_\\,>\c.il. rI'\\n\\ilItut<l. \<.O\ilI '\U!>tt\{ilI Knjigu kraljeva, 'Je\i'Ku epopeiu 0 pen,ijs'Kim 'Kra\jevim.a \X\. st.),

-

Klinasto pismo, najstariie arapsko pismo koje se upotrebljavalo za kaligrafiranje Kur'ana (rukopis iz XIII. st.),

Aladin na svom letecern tepihu (ilustracija iz Tisueu i jedne noel. XIX. st.),

Biti pjcsnik p

zanimanjc. To su profesionalci koji

recitiraju stihovc za zabavu i ugodu princeva. Najpoznatiji

pjesnik bio je Ebu Nuvas

=---c;;:,.___. (oko 762 - 813), no takva sc oezija srece diljem eitavoga arapskoga svijcta, Kaze se da su trubaduri izrnislili poctsku ljubav (vidi tr. 18 i 19), no zapravo su njihov uzor bili arapski pjesnici iz Andaluzije (Spanjolska). Arapi nisu pozuavali dugacke pjesme, epove, no Perzijauci su imali Klljigll kraljeva, koju je napisao Firdusi (oko 940 - 1020). On je tridcsct godina radio da bi u stihovima isprica povije t kraljeva Perzije svc od

antike, Perzijanci njeguJu poeziju 0 vinu i 0 vrtovima te rnisticnu poezij u, koja je vczana s fli ihovorn religijom, a to je religiJ muslimanskih siita.

Tisucu i jedna noc Jednoga dana perzijski JC kralj otkrio da mu zena nije vjerna.

Da bi joj se osvetio, odlucio jc svaku noc

provcsti s drugorn zenorn, koju bi ujutro dao zadaviti. Oa izbjcgnc takvu sudbinu, Seherezada mu je pricala tako strastvenu pricu.

Da bi doznao kraj price kralj je dan za danom odgadao Seherezadinu smrt za sutradan,

Nakon tisucu ijedne n06 onje odustao ad svojih zlokobnih nakana. Ta prica, uz sve price koje je ispricala Seherezada, tvore zbirku prica Tisutu i jedna IIOC, u kojoj se carobne Ijepote Orijenta, dzini i leteci tepisi susrecu s najstvarnijim bicima, koja su prekrasna kao kalif Harun cr-Rcsid iIi bijedna kao prosjaci iz Kaira, U pr ici Ali Baba i 40 flajdllka carobna rccenica »Sezame, otvori sc« ornogucuje ulazak u spilju s blagom, a u Aladinu i iarobnoj svjetiljc: carobna svjetiljka ispunjava sve junakove zelje. U prici Sedam inbadovih putauanja slijcdimo mornara na putovanju Indijskim oceanom i Orijcntorn, koji je nastanjen ncvjcrojatnim cudovistima. Ta zbirka prica nastajala je u Perzij i, u Bagdadu i u Kairu,

od lX. do XVI. stoljeca. 0

Arapski mudraci

U srednjem su vijeku arapski mudraci napravili neSto sasvim neobicno: u Bagdadu su pocstkom IX. napravili Kucu mudrosti, u koju su skupili sve strane tekstove iz astronomije, matematike, medicine, glazbe i filozofije da bi ih preveli na arapski. Kad je zapad dopustio da se zagube djela antike, arapski su mudraci vecinu njih imali sacuvane, No napisali su i svoja originalna djela. Lijecnik perzijskoga podrijetla Ibn Sina iii Avieenna (980-1097)

i filozof Ibn Rusd iii Averroes (1126-1198), roden u Cordobi, gdje mu je pocast lzrazena jednim kipom (na sliei ispod). imali su znacajan utjecaj u krscanskom svijetu.

Rabelais i Ronsard

Talijansko kazaliste

Shakespeare

Cervantes

Corneille i Racine

Moliere

Bilo jednom ...

Kazaliste XVIII. stoljeca

Robinson i Candide

Enciklopedija

Renesansa je plodanperiod u knjizevnosti. U Francuskoj

seRabelais sluzi smijehom da bi obranio vrijednosti

humanizma, a Ronsard I njegovi prljatel]! ponovno

otkrivaju poeziju. U Italiji se obnavlja viteska poezija.

Rabelais

Fra,n~ois Rabelais. gorljivi humanist i veliki pisac.

Od XIV st. u Italiji se razvija zanimanje za anticku kulturu. Ucenjaci, eruditi, istrazuju stare rukopise u bibliotekama samostana. Proucavaju prevode i izdaju djela grckih I latinskih pisaca, Te ucenjake nazivamo humanisti, a razdoblje renesansa. U srednjem su vijeku Biblija i krscanski tekstovi sluzili za razumijevanje svijeta. Uccnjaci renesanse usuduju se misliti drugacije i odbacuju vjerovanja koja zagovara crkva. Tako astronom Kopernik 1543. zbunjuje svojim stavom da sc univerzurn ne vrti oko Zemlje, nego da se Zemlja vrti oko Sunca.

Rabelais. Gargantuai Pantagruel »Gargantuovski«, »ovca pastira Panurqe«, »rableovski«, »pantaqruelovski«, rijeci su koje su i danas prisutne u francuskomjeziku zahvaljujuci Francoisu Rabelaisu (oko

1483 - 1553). Taj veliki pisac, iz francuske

Gargantua i njegov ucitelj (ilustracjja iz xx.. st.).

Ronsard

I

pokrajine Touraine, jedan je od najveCih

fra ncus kih human is ta. Sredn jovj ekovne metode poducavanja bile su rnu mrske, ali j( njegov apetit za ucenjern bio cudesan; ucio je klasicne jezike, pravo, rnedicinu. Prvo jc bio redovnik, a zatim je postao lijecnik i bio posvuda po Francuskoj i Italiji. Od 1532. izdaje u pet knjiga, pisanih na francuskom, povijest dinastije divova: djed Grandgousier. otac Gargantua i sin Pantagruel. Kod njih je sve divovsko, njihova zed, njihov ape tit, njihovi podbradei. Kad je Gargantua bio beba 1713., hranile su ga krave. Njihova banccnja i njihov smijeh opustosili su Cirav kraj, No to su bili dobri divovi. Grandgousier pazljivo prati skolovanje svog: sina. Izmoreno teorijama, dijetc postajc »)glupo i blesavo«, Obrazovanje se mijenja i na program dolaze smijanje, hrana, igranjc i kroz vjezbu

ucenje najraznovrsnijih znanosti. Garganrua postaje ucen, mudar i human. Grandousier nastoji sve terne zastititi od strahota rata, koji jc zapoceo njegov susjed Pichrocholc. Kao vcliki krscanin, on osniva opatiju U Thelemi, Tamo nije bilo strogih pravila, postojao je samo jcdan zakon: »radi one sto zelis.« Rabelais se sluz: farsarna, igrama

rijeci i svirn kornicnirn postupcima, jer »smijeh je svojstven covjcku«. Jos jedna poznata epizoda ana je L1 kojoj na jcdnorn brodu Pantagruel i rlJcgov prijatelj Panurgc srctnu trgovea ovcarna i njcgovo stado . Panurge, k ~i se htio osvetiti trgovcu, postigne da I11U ovaj po cijeni zlata proda jednu od svojih zlvotinja. Pan urge baci tu ovcu u more i sve ostalc ovce skocc za

njom, povukavsi i pastira da se utopi,

Ronsardi njegovi prijatelji iz Plejade U isto $C vrijerne sedam francuskih

pjcsnika ujcdinilo da bi radili na

njegovanj u francuskoga jezi ka. Ta se grupa prozvala plejada. Zcljeli Sl1 pokazati kako sc rnoze pisati i na rnodcran nacin i na francuskom stvarati djcla jcdnako vrijedna bo djela iz prijasnjih vrcmcna. Oni su obogatili rjecnik tchnickirn izrazirna, regionalnim rijecima 1 prilagodcnirn

rijecima iz stranih jezika. Pierre de Ronsard (1524-1585), glavni pjcsnik iz te grupe, slavio jc anticke muzc i pisao filozofske poeme. Za Ijubav Cassandre, Marije iii Helene, zena koje su zivjele u isto vrijeme kad ion, napisao jc najdirljivije stihove Ljllbavi 1 svoju poznatu pjesmu VIigllolllle, aI/oils voir si la rose. ,. (Drnga, hajdemo vidjetije Ii niia .. .).

Povratak vltezova

Ludovico Ariosto (1474-1533) napisao je 1516. Bijesnoga Or/alida, dugacak spjcv ria

Obrok diva Gargantue, Rabelaisova junaka (ilustracija iz XIX. st.).

talijanskom. rlando (is to sto i Roland), junak i z Pjesme 0 Roland«, izlaze se

strasnim opasnostirna. No pokraj Angelikc, zavodljive i nevjerne, pokosen je ljubomororn: »Od Ijubavi on izgubi razurn«, Torquato Tasso (1544-1595)

izdao je 1581. djelo OslobodeniJerzllalelll. Poslije je od tjeskobe poludio, toliko sc Llzivjevsi u b rbe Godefroya de Bouillona pred jeruzalemom, u Ijubav vitcza

Ronalda i carobni ce Armide, koja je za Ronaldovu ljubav odustala ad

svojih earolija. Ta heroj ka i

sentimentalna djcla imala su veliki

uspjeh u citavoJ Europi. 0

5cena iz Rabelaisova Pantagruela: utapanje ovaca pastira Panurge (ilustracija iz xx. st.).

Eseji Michela de Montaignea

Michel de Montaigne

(1 533-1592), portret kojeqa ovdje vidimo, u svom je djelu Eseji (1580) ispricao iskustva

iz svoga zivota i iz nebrojenih knjiga koje je prodtao. Biljezio je svoja razmisljanja, svoje reakcije: "Sedrzaj moje knjige sam [a sam", govorio je. Taj stav, nov za one vrijeme, nije

se temeljio na tastini, vee na skromnosti. Cilj njegova rada bio je potraga za mudroscu, a kroz mudrost, potraga za srecom. Metode kojima se sluzio? Uzdao se u vlastita misljenja, vise nego u privid, sacuvao je svoju slobodu, smisao za mjeru, nastojao je ostati 5to slitniji sebi i u isto vrijeme postajati. bolji. Odusevljavao se knjigama, prijateljima, prirodom. "5to se mene tice, ja volim zivot",

lijepa je potvrda Ijubavi za jednoga filozofa koji drfi, U trenutku kad bjesne vjerski ratovi, da se umjetnost

zivljenja mora temeljiti na mudrosti, inspiriranoj zdravim I

razumom i tolerancijom. •

Rodena u Italiji, komedija dell'arte bila je popularn

isprva izvodeno na ulici. Od XVI. do XVIII. 5'

komedija dell'arte dozivjela je u Europi veliki uspjeh.

Italiji su sagradena prva kazaliista.

sko kazaliste

Starac Pantalone zavodi mladu djevojku koja ga ignorira. NJegov mu se sluga Harlekin ruga (slika anonimnoga majstora iz xv. st.),

NaJveca je originalnast komedije dell'arte

u improvizaciji: glumci su tekst i sale izmisljali tijekom predstave. Njihova

gl uma bila je vaznija od zaplera. Improvizacija je poticala pjevanje, plcsanjc, akrobacijc, tucnjave, pot jere. Glumci su urlali, tukli se i cupali, skakali. Predstave su bile svaki put drugaCije i vrlo zivahne. Improvizacija je dopustala ziv i lak kontakt s publikom, koja je u to vrijeme predstave pratila stojeci,

Profesionalnii glumci

Kornediju dell'arte mogle su prikazivati sarno kazalisne trupe u kojima su sc glumci naviknuli raditi zajedno i koji su se dobro razumjeli u prikazanu pricu, Improvizacija je kretaia od teksta iii scenarija, koji je smislio jedan od glumaca. Kazalisna trupa sastojala se od 10 do 20 profesionalnih giumaca, a ne amatera,

kao sto je bilo do tada. ZivjeJi su od

svoga zanata, pa se gledanje predstava naplacivalo. Predstavc u se prikazivaie na ulicama iii u palacarna.

Maska za svaki lik

Jos jedna originalnost kornedije deli'arte bila je u likovima-tipovirna: sluga,

starae, lijecnik, ljubavnica itd. pojavljivali su se u svakoj prcdstavi. Ti likovi nos iii su uvijek iste maske, prilagodene njihovim karakterima I ccsto su sc nalazili u

slicnim situaeijama. Na taj su nacin postali poznati gledateljima, koji bi ih prepoznali isti cas kad bi se pojavili

na seeni. Kozne maske bile su zapravo polurnaske, krinke, jer su pokrivale sarno gornji dio liea. Lik virna iz komedije dell'arte po lije su se sluzili Moliere I Marivaux (vidi str. 42-43 i 46-47)

u svojim kazalisnim komadima.

Harlekin

i Polcinelle

Harlekin je najpoznatij i od svih slugu (tal. »zanni«). To je seljak koji je dosao u grad, u sluzbu

skrtomu gospodaru. Njegava je odjeca sva u dronjcima. Vremenom su se ti komadici odjece prervorili u raznobojne

r mbove po kojimaje njegov kostim postao prepoznatljiv. Harlekin

je lijen, izjeliea i nije previse lukav. No, najveci je kornicar i akrobat II eijeloj trupi: skate, trci,

Najpoznatiji lik komedije dell'arte: Harlekin (Venecija, XVIII. st.).

Ponasaoje likova talijanske komedije, osirn Ijubavnika, izazivalo je smijeh (slika iz XVI. st.),

Glumci komedije dell'arte pjevaju, sviraju i plesu na pozornid (sllka anonimnoga talijanskog autora iz XVI. st.),

zonglira i gcstikulira bez prcstanka. Iskoristi svaku priliku da nestanc na jednom kraju scene i pojavi

se na drugom, da padne i izvcde da netko drugi padne, da nekcga udari. Njegova jc maska erna, s bradavicorn na cclu i malim, crnim, zacudcnirn ocima. Lukaviji i

snalazlj iviji ad Harlckina jest Brighc lIa,

jos jedan sluga, koji dajc svc od sebe cia prevari iI i pokradc skrtca. Pulcinclla Je sluskinja puna duha, s grbom kukastim nosorn i u bijelom kostimu. Njezin jc potornak Polichinclla.

Pantalone, Doktor i Kapetan Pantalone i Doktor dva su starca, kornicna u svojcm troscnj u. Pantalone j e bogati, ali skrti trgovac. Ima vcliki nos,

zaobljene brkove, siljatu bradicu i erni ogrtac. Na nisanu je svojih slugu, koji ne propustaju priliku da ga izudaraju iii pokradu. Doktor JC lazni, urnisljeni mudrac koji stalno ponavlja netocne

latinske posloviee. Kapetan je hvaJisavac koji sc, buduci da je kukavica, hvali izrnisljenirn pothvatirna.

Ljubavnici

Ljubavnici su jedini likovi koji rnsu maskirani i koji su obuceni prcma modi onoga vrcrncna. To su djevojke i mladici iskrenih osjecaja, koji su se smatrali

»ozbiljnim« likovima 0

Prva gradena kazalista Renesansna su kazalista slagana na ulicama iii u dvoranama palaca, a nakon predstave su se rastavljala. Prvo stalno kazaliste izgradio je krajem XVI. st. u Vicenci pored Venecije poznati arhitekt Pallaldio. Kazaliste se zvalo Teatro olimpico de Vicence (Olimpijsko kaaaliste u Vicenci) i u njemu su, kao i u antickim kazallstlma, gledatelji sjedili na sjedalicama koje su bile na stubarna, no za razliku od antickoqa kazalista, ovo je bile natkriveno. U dnu scene nalazila se stalna kulisa (na slid ispod vidimo detalj) koja je prikazivala trg s kojega vodi pet ulica. Kuce u ulicama smanjivale su se prema dnu kulise, a pod se blago povisivao, pa je to davalo utisak dubine, iluziju prostranijega prostora nego 5tO je to u stvarnosti bio. Ta perspektiva glavna je karakteristika kazalista "na talijanski nacin", uzora svim kazalistima do XX. stolieca.

Krajem XVI. st. jedno je irne dominiralo kazafisnlr

svijetom u Engleskoj: William Shakespeare. Od Romea

Ju/ije do Ham/eta sva su njegova djela zazivjela, n

izgubivsi nlsta od svoje snage i emocija.

Shakespeare

Hamlet i Horacije na groblju Eugenea Delacroixa (1859), poznata scena iz Shakespeareova kazalisnoqe komada.

U dobi d 35 godina Wilham Shakespeare (1564-1616) bogat je i slavan. On je poznata figura elizabetinskoga kazalista. No izaziva Ijubomoru: je li moguce da taj provincijalac bez dip lome, do jucer nepoznat, zaista bude autor tolikih remek-djela? Pitanje »tko je zaista bio William Shakespeare« dugo je mucilo literarne sredine.

Jedna jed ina strast - kazaliste Shakespeare je roden 23. travnja 1564. u Stratford-upon-Avonu u SITU Engleske. Roditelji su mu bili trgovci. Kad je prekinuo svako skolovanj e, izazvao je ruganje intelektualaca t ga vremena. Godine 1592. otkrio je kazaliste. Dosao je u London s kazalisnom druzinom putujucih glumaca i glumio na gradskim

pozornicama. Engleska jc tad a bila bogata i mocna. Kraljica Elizabeta 1. oboZavala je slavlja i balove, a stanovnici Londona bili su ludi za kazalistern. No ipak su od 1572.

gl umci drzani skitnicama I bili su uhiceni ako nisu pripadali nckoj regularnoj kazalisnoj drufini, koja je bila pod zastitorn nekoga boga rasa. Tako j e 1594. S hakespea re pristupio u Lord Chamberlain's Men, druzinu lorda Kraljicina komornika. Od glurnca, postao je pisac, Izmedu 1590. I 1600. pisao je skora dva kazalisna komada godisnje: komedije (Ukro{ena goropadnica, San ljetne noii, Trgovac iz venecije ... ), povijesne drame (Hen.ri IV., Richard 11., Richard III. ... ) u koj ima je na sceni prikazao epizode iz povijesti Engleske, Skotske i Irske.

Romeo i Julija

U Shakespeareovirn kazalisnirn komadima, koji su bucni i puni strasti, ima ludih kraljeva, princeva ubojica, vila i fantoma. Romea iJulijll, dirljivu ljubavnu pricu, dovrsio jc 1595. Dvije neprijateljske obitelji, Montecchi i Capuletti, pretvorile su Veronu (Italija) u bojno polje. Romeo, sin Montecchievih, ludo se zaljubljuje u J uliju Capuletti. Njih dvojc imaju petnaest godina tajno se vjencaju, No Romeo, nakon sto je t dvoboju ubio jednoga apulettija, mora pobjeci, a J ulija je obecana nekom drugom. Oa bi izbjegla raj brak, ona popije napitak i pada kao da Je mrtva. Ubrzo se vrativsi, Romeo povjeruje da je njegova voljena mrtv i otruje se. Julija se prabudi kraJ njegov, mrtva tijela i ubije s<

Hamlet: ludilo i sudbina

Uspjesni pisac, Shakespeare postaje dionicar novoga kazalista, Globea, koje se 1599. otvoril u Londonu. U tom jc kazalistu od 1.600. do 1608. uprizorio svoje velike tragedije Hamleta, Otella, Kral] Leara i Machbeth. Hamletje mozda jedno od najrnracnijih djela koja su ikad napisana. Danski je kralj mrtav. Njegov se duh ukazuje nocu, na bedernu dvorca, i otkriva sinu Harnletu tko ga je ubio. Krivac je kraljev brat Klaudije, koji se odmah nakon njegove smrti ozenio kraljicom i preuzeo prijestolje. Hamlet mora osvetiti oca. No ncmirna duha, oklijeva, Pravi se daje poludio, napusti svoju zarucnicu feliju, koja se utopi. Na kraju or: osveti oca, ali pod cijenu vlastita zivota.

Vladavinu engleske kraljice Elizabete I. (1558-1603) oznacio je veliki kulturni i umjstnicki razvo] (slika koja se pripisuje R. Peakeu starijem).

Lady Machbeth hodajuci i govoreci u snu otkriva

svoje strasne zlocine (sl i ka J. H. Fuss I ia. 1 781).

Vee cetin stoljcca Hamlet fascinira svojim pitanjima (Biti iIi lie biti, pitau]« je sad".), svojom melankolijom i svojim rijccima, ponekad ludirna, a ponckad vcorna

smislenirna. Machbeth, povijesna drama, prcpuna fantazije, najkrvavija od svih kojejc Shakespeare napisao. Th vraca prorekla su slavnu buducnost hrabrom Machbethu. Njcgova ga :lena lady Machbeth tjcra da pror cansrvo 0 tvari tako da ubije kralja Duncana i umjesto njega zavlada. Nakon toga zlocina Machbcth izgubi raz um; ubija svakoga tko mu se priblizi, Njegova se :lena sarna ubije,

Faust iVa/pone

Shakesparov suvrernenik Christopher Marlow (1564-1593) bio je neobican pjcsnik: nakon burnoga zivota ubijen jc u 29, godini, U Tragicllo) prici 0 doktorn FallS1/1 (J 589), on na scenu postavlja pricu 0 Faustu, koji, u zclji za znanjem, proda svoju dU5U vragu

(vidi str, 54-55). Ben Jonson (1572-1637) pisao je korned iJ c, kao sto je Jlolopollc iliti Lisar (1606). U Venecij j u )0.J. st. bo ga t i lukav Volponc objavi da umirc. Sjate se oni koji se nadaj u da ce nesto nasl iJCdl ti: komedija razotkriva njdlovu lakomost

i licernjcrstvo. D

Djelo Romeo i Iulije e.esto je prilagodavano za film.

Leonardo di Caprio i Claire Dayne u jedno] od filmskih verzija.

Kazaliste Globe

Izgradeno 1599., kazaliste Globe (na slici ispod) drvena je zgrada s osam krila, koja moze primiti 1200 Ijudi. Kao i u drugim kazalistirna toga doba. gledatelji su bili

smjssteni na trima katovima, pod krovom, oko sredisnje scene, koja nije bila natkrivena. Jedno od krila bilo je rezervirano za glumce, koji su istodobno mogli glumiti u razlicitirn scenama. Nije bilo kulisa, no kostimi su bili raskosni. Glazbenici su sudjelovali u predstavi. Izvedbe su bile tijekom popodneva i gledatelji su pratili radnju bucno komentirajuci.

XVI.

XVII. st. Spanjolska Je dozivjela intenzivn

razdoblje knjizevnoga

umjetnickoga stvaralastv

nazvano zlatni vijek. 5 Don Quijoteom Cervantes parodir

viteski roman i uvodi moderni.

Cervantes

Don Quijote na svom konju Rosinanteu (sllka Honorea Daumiera, XIX. st.).

Od kraja XY. st. Spanjolska je u prvom planu europske povijesti, Pod pokroviteljstvorn spanjolskoga dvora Chrisrophor Colombo otkrio je 1492. Arneriku. Politika osvajanja Novoga svijeta obiljezena je masakrom americkih Indijanaca, unistenjern njihove civilizacije koje su pocinili Spanjolcl, kao i izvanrcdnim priljevorn zlata i bogatsrva, koje je omogucilo Spanjolskoj da izvrsi bitan utjecaj na cjelokupnu Europu. No usprkos zlatu iz Arnerike, Spanjolska se nije znala prilagoditi uzletu europskoga gospodarstva s kraja XVl. st. Mnogi su plcmici osirornasili: zarobljeni svojom tradicionalnorn koncepcijom Casti, odbijali su se upustiti u trgovacka poduzeca, koja su

mnogima donijela bogatstvo. Taj Iik . sirornasnoga plernica tipican je za knjizevnost onoga vremena: takav Je 1 Don Quijote.

Zivot kao roman

Miguel de crvante (1547-1616) imao je 58 godina kadje 1605. izdao prvi dio romana Bistri hidalgo, Don. Quijote od Mane! (drugi ce dio izdati 1615., godinu dana prij svoje srnrti). Sam njcgov fivot nalikje romanu. Sin sirornasnoga lijecnika, Cervantes odlazi u vojsku, kod Lepanta u bitci protiv Otomanskoga arstva gubi ruk (od tuda i njegov nadimak »jednoruki iz Lepanta«), Pet je godina bio II turskorn zarobljenistvu, cakjei prodan kao rob u Alzir. Po povratku u Spanjolsku bavio se rnutnim poslovirna i ponovno zavrsio u zatvoru. Nakon izlaska postao Je dobar prijatelj kralja Filipa II. i posvetio se knjizevnosti,

Don Quijote

CitajuCi previse viteskih rornana, jedan je spanjolski plemic XVII. st. smislio da postane »lutaj uci vitez«, Kao Junaci romana o Okruglom stolu (vidi str. 16-17), stavio

Francisco de Quevedo, pisac spanjolskoga zlatnog vijeka.

Pobjeda kazelista Sedamnaesto stoljece u Spanjolskoj doba je kazalista, Kazalisni komadi broje se na tisuce. Lope de Vega (1562-1635) napisao je vise od 100 komedija i 400 religioznih drama, autos sacramentales, slicnih misterijima srednjega vijeka. Calderon de La Barca

(1 600- 1 681) poznat je po djelu iivot je san, drami u kojoj prine zatvorenik mijesa san i stvarnost. To je jedan od njegovih komada postavljenih 1918. na trqu u Madridu (slika ispod).

Tirso de Molina (1583-1648) napisao je pricu 0 Don Juanu, okorjelom zavodniku, kaznjenom tako da je pretvoren u kip

Komandanta, oea jedne od djevojaka koju je osvojiio (Don Juan iii varalica iz Seville). Tu ce temu ponovno obraditi Moliere u kazalistu i Mozart u operi.

Bitka kod Lepanta protiv Turaka 1571. u kojoj Je Cervantes izgubio ruku (slika J. de Toleda, XVI. st.),

Don Quijote u zlosretnom napadu na vjetrenjacu,

se u sluzbu svoje gospe Dulcinee, sluskinjc iz svratista. Napustio je miran :livot, uzjahao Rosinantea, svoga starog rnrsavog konja i krenuo na put. Pokusao je

dozivjcti sve avanture 0 koj ima je citao u knjigarna, Njegov je stitonosa bio seljak Sancho Pansa, koji ga je slijedio na

magarcu i Cijl SU sc zdrav razum i razboritost suprotstavljali ludosti njegova gospodara. ni su profivjcli veliki broj avantura. Jedna od najpoznatijih jc

ona L1 kojoj Don Quijote napada

vjetre njacu, za koj u m i sl i da j e s trasa n di v. lake L1 podetku nije bio narnijenjen djeci, r0111;1l1 Don Quijote najprije 5U zavoljeli rnladi. Zapravo, to niJe sarno izrazito srnijesan roman, vee djelo kojc potice na razrnisijanje. Jer u svakom od nas spava jcdan Don Quijotc, krajnjc vclikodusan,

spreman izgubiti glavu za velike stvari, te jedan Sancho Pansa, koji se bine za svakodnevni fivot.

Pikarski roman

Pikarski zanr oznacio je spanjolski

roman. junaci viteskih romana rodeni su plemcniti i cestiti, a picaro (kradljivac, lopov) ima roditelje kradljivce i bezboznike. U tadasnjoj Spanjolskoj srnatralo se

da »smo onakvi kakvi se radamo. i da nc radimo nista osim onaga sto Je zapocero nasim rodenjern. Picaro prolazi kroz avanture koje su prava suprotnost viteskim pricama. tivot Lazarilla de Tomesa (oko 1554), roman anonimnoga aurora, pisan u prvom lieu, opisuje zivot djeteta koje podnosi najgoru bijedu i uCi prezivjeti baveci sc svim zanatirna.

Bio je vedic slijepoga prosjaka, kucanica skrtoga svecenika, zanm izgladnjcloga plernenitasa itd. Pisac opisuje sve drustvcne slojeve i srnijc se svcmu. Francisco de Quevedo (1580-1645) jos je zesCim humororn svoga junaka iz djela Priia 0

Don Pablu ;z Segovie, primjemom seitnici i ogledalu suih varalica pretvorio u ncrnoralnu osobu, lopova,

varalicu, zavodlj ivca sto zivi u jos ncmoralnijem drusrvu, Romanopisci tako napustaju price 0 vitezovima nevjerojatnih pothvata i posvecuju

se Ijudskoj realnosti. 0

Klasicna tragedija djelo je pisano U stihovima i podlijez4

strogim pravilima. Tragedija prica 0 poznatim osobama, c

junacima, princevlma, zrtvama nesvakldasnjih dogadaj.

koji ih odvode U smrt.

Corneille

u Francuskoj je vladao duh reda, kak u politici, tako i u

knjizevnosti 1 u urn jetnosti.

Kraljevska je vlast ojacala i kontrolirala cijelu zcmlju, pa je tako

nastojala kontrolirati i jczik i pisee. Francuska akademija prircdila je i izdala rjecnik te

nametnula pravda Fedra, traqicna Racineova heroina. knjizevnim

djelima kako bi im dala jasnocu, sklad i prirodnost, kvalitete koje je zahtijevao klasicni ideal, Taj ideal ocituje se u najreprezenrativnijern Zanru toga doba, a to je tragedija.

Pierre Corneille

U dobi od 23 godinc Pierre Corneille (1606--1686) sprijateljio se s jednom kazalisnorn druzinom koja je prolazila njegovim rodnim gradom Rouenorn, gdje je radio kao odvjetnik. jednorn od glumaca dao je da procita jedno od svojih kazalisnih djela. Glumac je bio odusevljen. Kazalisna duzina odigrala je desetak predstava, medu kojima i komedjju Kazaliina iluzija (1635). Corneillcaje tada zapazio ministar Richelieu i dodijelio mu placu, Nakon Cida (1637), po kojemje postao slavan, napisao je vise tragedija, Horace (1640), Cinna

(1642), prije nego sto je publika pocela vise

RaCine

I

voljeti Jeana Racinca. Kod Corneillea sve je bilo veliko: stil, osjecaji, junaci, radnja. Njegove intrige, u kojima se sukobljavaju strast i dnznost, stavljalc su likove pred tezak, kornejevski izbor.

Cid. izmedu casti i Ijubavi

Rodrigo, nazvan Cid, i Himena se vole. N Rodrigov otac Don Diego pretrpio jc uvredu od Himenina oca Don Gormasa te salje svoga sina da g<l osveti. »Idi, trci, leti i nas osveti.« Rodrigo ubija Don Gorrnasa. Himena ncma izbora: zahtijeva da njezin voljeni bude kaznjcn, ali se zaklinje da ce umnjeti nakon nj ega , jer ga i da lje voli. Za to vrijeme Rodrigo spasava kraljevstvo Castille (Spanjolska) boreci se protiv Maur: j tako zadobiva kraljevu milost. Kako bi sacuvala svoju cast, Himena stavlja Rodriga na kusnje, sto on dobra podnese. Ona mu sve oprosti, te se ponovno mogu voljeti. Zbog smrti Iimcnina oca djelo ima tragican karakter kroz koj i junaci mogu pokazati veliCinu njihove duse, a zapravo je rijec 0 tragikomediji. Djelo je dosta kritizirano, jer se nije postovalo pravilo triju jedinstava. Svada je razbuktala strasti i Francuska je akadernija rnorala intervenirati N a kraj u je odlucila publika: odusevljena, proslavilaje uspjeh Corneilleova rcmek-djela.

Jean Racine

Jean Racine (1639-1699) bioje siroce, koje su odgojili strogi jansenisti. Strastven i ambiciozan, mladi se autor sprijateljio s La Fontaineom, koji ga je upoznao s Moliereom Moliere s uspjehorn postavlja dvije njegove predstave, no oni SLI se ubrzo posvadali, jer jt Racine izvedbc svojih predstava povjerio i glul11cllna iz druzine Hotel de Bourgogne, kojaje Moliereu bila veliki suparnik. Racine

Tri jedinstva: mjesto. vrijeme. radnja

Pravila klasicne tragedije bila su odredena kako bi prikaz bio sto vjerodostojniji. 5to "prirodniji", kao da se nastojalo da gledatelj zaboravi da je u kazalistu.

Velike klasicne tragedije. kao na ovom prikazu Racineova Rodogune. cesto su bile inspirirane likovima iz antike.

je zadobio naklonost kralja Ll~i a XIV i pas tao a u tor kojemu se dive, slavljen na dvoru. Tada se on vraca strogom nacinu :livota u skladu a vojim rcligioznim obrazovanjern, odricuci se cak i kazalista. Pcrfckcija i elcgancija njegovih stihova zasluzni su daje Racine s Androtnaholl1, Bntanicusom, Bereniann, IfigWijOll1 i Iedrom glavni pisac klasicne francuskc tragedije. Nasuprot kornpliciranim Corneillevim zaplctima, Racine vise voli

jednostavnu radnju koja se Cid u izvedbi Gerarda Philippea u

odvija u skladu s Papinskoj palaci u Avignonu (1951).

psihologijom likova sto dosezu vrhunce svojih srasti.

Orest i Hermiona u Racineovoj Andromahi (prikaz predstave iz XVIII. st.),

Fedra

VjerujuCi da je njezin suprug kralj Tezcj mrtav, Fedra izjavljuje Ijubav svorn posinku Hipolitu. Iznenadcna Tezejevim povratkom, Fedra prvo optuzujc Hipolita da ju je

zaveo, a zatim, pateci

ad griznje savjesti, sprema se Tezeju otkriti istinu no otkrije da Hipolit voli Ariciju. Luda od ljubornore, odluci se na sutnju

koja Hipolita odvede u smrt. Junaci Racineovih tragedija, kao Fedra, susrecu se sa silorn

koja je jaca ad njih:

strast, nernoguca

Ijubav. 0

Sve je bilo podredeno velicini scene i trajanju predstave. Mjesto radnje bilo je jedinstveno, najcesce dvorana neke palace. Dogadaji koji su se dogadali na nekom drugom mjestu

bili su ispricani. Radnja se odvijala tijekom jednoga dana, od izlaska do zalaska sunca. Previse dogadaja nije se moglo dogoditi u tako kratkom vremenu, pa se autor drzao sarno glavne radnje i glavnih glumaca. Ta pravila i model velikih grckih tragedija inspirirale su Corneillea (na slici iznad) i Racinea.

voda kazalisne drufine i pisac, Moliere jE

kazalisni covjek u pravom smislu te rijeci. On obnevlja

farsu i komediju dell'arte, kreira veliku kriticku kornedijv

i, 5 muzicarem Lullyjem, stvara komediju-balet.

oliere

Trlsto godina nakon Moliereove srnrti (1622-1673) njegov je opus jos uvijek aktualan. Smisao za smijesn i talent za promatranje drusrva XVII. st. omoguCili su mu da kroz svoje likove jasno predoci ljudske karaktere i situacije kakve i danas mozerno sresti. Poziv na velikodusnost od srca, na vjeru, na prezir konvencija, glupost lazrnh mudraca i skorojevica, na pobunu protiv licemjerja i nepravde, ukratko je poruka kazalisnih komada ovoga velikog

lIIustre-Theatre

Roden u Parizu, u gradanskoj obitelji koja se bavila izradom sagova.jean-Baptiste Poquelin priprernao se da postane odvjetnik. No 1643. on napusta tu profesiju kako bi se po vctio kazalistu, S nekoliko prijatelja i glumicom Madeleine Beajart, koja mu je bila ljubavnica, osniva kazalisnu druzinu Illustre-Theatre. Publika je nije prihvarila, vjerovnici su je izrnucili, pa se druzina raspala nakon dvije godine. Onaj kojije vee sam sebe nazvao Moliere, krenuo je tijekom dvanaest godina lutati pokrajinom, s novom drufinorn. Pocco je pisati farse inspirirane komcdijom dell'arte i komedijc. Vrativsi se u Pariz 1658., Moliere pnprema predstave za Luja XIV Bila je to Corneilleva tragedija, koja je kralju bila dosadna, i jedna farsa koju je napisao sam Moliere i kojoj se kralj grohotom smijao. Nakon toga uspjeha Luj XIV dopustio muje da glumi u njegovu kazalistu Petit-Bourbon. Iduce su godine Smij"esne katiperke postignule veliki uspjeh. U toj komediji, koja kritizira drustvene mane, Moliere se okrutno ruga salonskom drusrvu i kaciperkarna.

Francuski i talijanski glumci aka 1670., Moliere je prvi s lijeva,

Tartuffe i GraClanin plemic

Od (ada, trpeci ljubomoru stalnih glurnaca i plSJGI, ali s kraljevskom podrskorn, Moliere jr osvajao parisku publiku, Pi ao je bez prestanka (dva kazalisna kornada godisnjcl), izmjenjujuci lag-me komcdijc, narnijenjene da sc svide kralju i sirokoj publici, tc vclike komedije ozbiljnih terna, s prizvukom satire. U Versaillesu 1664. igra Tart1dJa. Tartuffc je lazno pobozan, Da bi ozcnio mladu, bogatu djevojku, zadobiva povjerenje njezina oca Organa. Ali, u isto vrijcrnc, on zavodi Orgonovu zenu! Na kraju bude otkriven. S Tartl!ffeOIl1 se Moliere rugao kleru i plcmstvu, razotkrio liccrnjcrje 1 ambicije, pokazao svoj prcm prema drustvenim konvencijama. Predstavaje bila zabranjena. Isto sc dogodilo is drugom verzijom iz 1667. Tek 1669., nakon pet godina borbe, Tart0l1.fJe iIi Utmlica postignuo jc uspjeh. Moliere Je svc vise

pisao kornedije-balete, kao sto jc radanin plemii (1670). M. Jourdain, skorojevic, jest gradanin plcmic, On sanjari da oponasa elegantnc Ijudc i pokusava svoju kcer udati

1670. Moliere je napisao Gradanina plernica. Izvedba u reziji Jercrnea Savarya 1996.

za plernica kojeg ona ne voli. Ljubavnik se prcrusi u turskoga princa i Jourdainje spreman na ve, toliko je zanesenl

Umisljeni bolesnik Bolujuci od tuberkuloze od 1665., ali uporno ostajuci pri tome da glumi, Moliere dobiva 1673. glavnu ulogu u Umiiljenom boiesnihu . Stari Argan zamislja da je stalno bolestan. No, vise od svega, onje egoist i ne propusta niti jednu priliku da bude pazen, OdluCi udati svoju kccr za lijecnika, kako bi mu ovaj stalno bio pri ruei! Shrvan pravom bolescu, Moliere umire za vrijcrne cetvrte predstave.

l.azno pobozan Tartuffe.

D

Comedie-FranC'jaise

Luj XIV. (na slici ispod), vjeran svojoj ulozi zastltnika umjetnosti i knjizevnosti,

na red io je 1680. da se stare Moliereova kazallsna druzlna {Moliere je umro sedam godina prijel ujedini s drufinorn Marais j Hotel de Bourgogne te osnuje

Comedie-Franc;aise. To je kazaliste bilo suprotnost Comedie-ttalienne, u kojem su se davale komkne predstave, proizesle iz komedije dell'arte. Kazaliste Comedle-Francaise, nazvano i "Moliereova kuca" postoji i danas. srnjesteno je u I. pariskom arondismanu na uglu ulice Richelieu i trga Colette u jednom krilu Palais-Royala. Tu se uvijek prikazuju "klasicne" kazallsna predstave, tj. djela Corneillea, Racinea i, naravno, Molierea.

Bilo da su pisali basne kao LaFontaine, bilo prlpovijetk

kao Perrault, bilo portrete kao La B.ruyere, pisci XVII. s1

oslikavali istinu 0 Ijudima. Zbog toga su postal

jednom

U Francuskoj je »stoljece LLlJa XlV« njegovalo dobar ukus i Iijep jezik, jednako i u svakodnevnom zivotu i u literaturi. U salonima su se sastajali »ljubitelji urnjetnosti«, nacitani ljudi, znansrvenici, Konverzacija je postala umjetnost. Izradivali su se kodeksi ugladenosti i gala,ntnosti. lake 5U neki profinjenost doveli do prenemaganja, uljudnost, mjera i sklad bili su ideal za casnoga covjeka, kao i za klasicne pisce, autore basni, pripovijetki i portreta poput Jeana de La Fontainea, Charlesa Perraulta iJeana de La Bruyerea.

La Fontaineove basne

Jean de La Fontaine svoje je Basne 1668. posvetio djeci kralja Luja XIV Namjera tih basni bila je pouciti djecu moralnim

Zaba koja je htiela postati debe/a kilo i vol, La Fontaineova basna koju je u XIX. st. ilustrirao BMjam.in Rabier.

• • •

vnjednostima: »Posluzio sam se zivotinjama da bih poducio Ijude.«

Basne 5U prikazane kao neobicne price cija muzikalnost, nepravilni stihovi te familijaran i smijesan ton lako ulaze u uho. Na pocctku basne opisuju se likovi: »] edan dan na svojim dugim nogama krenula je, ne znam kuda, / Caplja s dugim kljunom nasadenim na dugi vrat.« (Caplja), iii se opisujc situacija: »Misica se bojala rnacke« (Drustvo stakora) ..

Ponekad se ulazi direktno u radnju:

»Zaba je ugledala vola« (Zaba koja je htjela postati debela kao i vol), a ponekad basna zapoCinje usred dijaloga: »Odlazi,

ti krzljava muho!« (Lav i m.ustca). Take se uvodi jedna vrsta napetosti, Ako basna zapocinje poukom, nasa jc radoznalost jos veta: kako ce ta pouka biti prikazana? La Pontaineove su zivotinjc zivahnc: »gospodin stakor« (stakor), »Njezino Krzneno Visocanstvo« (rnacka), »darna spicastoga nosa« (Iasica). ani razgovaraju kao glumci u kazalistu, s krinkama i u kostimima. Razvoj price ternelji se na karakteru iii psihologiji junaka, tako da poanta, predvidljiva iii iznenadujuca, dolazi brzo kao macak Grippeminaud, koji je »pornirio parnicare srnazavsi i jednog i drugog«,

La Bruyereov.i Karakteri

»Dvor je kao zgrada gradena od mramora: zclim rcci daje sastavljen od veorna grubih, ali vcorna pristojnih ljudi.« Jean de La Bruyere (1645-1696), gradanin koji je usao na dvor kao

ucitclj u vcliki svijet i tamo vjezbao

svoj smisao za promatranje. Godine 1688. objavio je Karaktere, seriju satirickih portreta. Rastreseni Menalque ujutro je izasao iz stana s »kosuljom

Crvenkapica i vuk, likovi iz poznate price Charlesa Perraulta (ilustracija iz XX_ st.).

oplakuje niciju smrt« i isao bi cak do toga da zamijeni svoju srnrt za »ukinuce Ijudskoga roda«,

Pisma markize de Sevigne

Madame de Sevigne (1626-1696), koju vidimo na slid ispod, napisala je vise od 1500 pisama svojim prijateljicama, a najvise svojoj kceri, kojoj je

Price mame Guske

harles Perrault (1628--1703)

veorna je ozbiIjan pisac, clan Francuske akademije. Bojeci se da

nc ispadne neozbiljan, 1697. uzeo je irne svog sina Perraulta d'Armancoura da bi objavio bajke Price mame

Guske, PalCie, Crvenleapica, Modrobradi, Malak u cizmama, Uspavana ljepotica, Magareia kozo, Pepeljuga ... , inspirirane starirn narodnim pricama. One prenose vjecnu pauku i istine 0 ljudskoj prirodi. Tako je to i II

Palcicu, koj i je na pragu odrasle

dobi; njegav ga otac izbacuje iz kuce, jer rnu nema vise nista dati za jesti, tj. nista ga vise ne maze nauciti. Pattie susrece jednoga gorostasa, koj i predstavlja "ucitelja" spremnoga "prozderati'' njegovu osobnost. No dijete je lukavo i usprkos svojern strahu suocava se sa situacijom i postaje "veliki". 0

izrazavala veliku njeznost, Ona je posjeclvala dvor i otuda donosila smijesna ogovaranja i politicke doqadsje. Znatifeljna. komentirala je knjige koje su se pojavljivale, kazalisne

komade koji su se postavljali. Ta pisma imaju

povijesnu vaznost. No njihova je Ijudska vai:nost puna veta. Ponekad vesela, ponekad nemira, ona lovi svoje 'muslce", tj. svoje brige, dijelecl svoju iivotnu Ijubav:

"Znate Ii sto znaci 'susiti

sijeno'? Ja cu vam objasniti. Susiti sijeno najljepsa je stvar na svijetu, to je prevrtanje sijena

Zivotinje iz La Fontaineovih Besn! (ilustracija Benjamina Rabiea, XIX. st.).

preko hlaca«: cijeli se dan sudarao, gubio, lose obavljao poslove »prosao ispod lustera za koji se zakvacila njcgova perika«, uzeo pogresn u kocij u ... La Bruyere prilagodava svoj ton tezini mane: senzibilan na komicnost rasrresenosti, ogarcen na cgoizam Ghantona »koji zivi sarno za scbe«. Za stolom ne stedi uzvanike »niti jedne ad svojih nepristojnih gadosti«. On »se ne svladava ni za koga, nikoga nc zali«, »nc

Macak U cizmama, prica Charlesa Perraulta.

U XVIII .. st .. kazaliste postaje veoma vazno, Siabi interes 2

tragediju, a komedija, s djelimaMarivauxa, Goldonija

Beaumarchaisa, privlaci sve brojniju publiku.

liste XVIII.

Mladi Carlo Goldoniu drustvu talijanskih glumaca (slika V. Cabianca, Verona).

U Europi XVII. st., ocaranoj kazalistern, komediju predstavljaju tri velika aurora:

Francuzi Marivaux i Beaumarchais te Talijan Goldoni.

Marivaux, /gra Ijubavi ; slucaja Kazalisne kornade novinara i romanopisca Pierrea de Marivauxa (1688-1763) igrali su od 1720. glumci druzina Comedic-

-Francaise i Cornedie-Italienne. Drufio se \

s talijanskim glumcima koji su dosli ""' i\

zivjeti u Pariz i ad komedije dell'arte

preuzeo one najupecatljivije: tipicne likove (gospodare, sluge ... ), vaznu ulogu

prerusavanja 1 vaznost ljubavi, Jer je pisao

lj ubavne komedije. Tema je tih komedija

radanje ljubavi, vrlo ccsto izrnedu para

pie mica i para slugu. Mnogobrojne su

prepreke koje [reba svladati: oklijevanja,

ne povj erenj e, srarnezlj ivost, mrzovo lj a, ljubomora ... Doskocica da bi sc doslo do

cilja nikad dosta. U Igri ljubavi i sluia]« iz

1730. gospodar i sl uga zamijenili su uloge.

Uspavani kerubin u naslonjacu. 5cena iz Beaumarchaisova Figarova pira .. G ravura iz 1.820.

stoljeca

Sluga se pravi da je gospodar, a sluskinja d je gospodarica. U Pobjedi ljubav': iz 1732 .. jedna se princeza prerusi U muskarca. Sva zabava sastoji u tome da se sto je vise moguce odgodi moment priznanja, jer se rasplet uvijek dogada jako brzo: iskrsne istina i ljubav pobijedi. Marivauxje prizna kao slavan pisac. Francuski mu jezik duguj jednu novu rijec, koja Je nastala iz I1JcgOV<l imena, a to je marivaudage, sto znaci usiljen afektirani stil, dijalog voden na Marivauxo: nacin. Tako se odalo priznanje izvrsnom stilu njegovih djela.

Goldoni, talijanski Molliere

Do svoje cecrdesete godine Carlo Goldoni (1707-1793), roden u Veneciji, bio je i pisac kornicnih kazalisnih kornada i odvjetnik. Odlucio je unijeti promjene u talijansko kazaliste kako bi ga ucinio

lzvedba komedije za karnevala u Veneciji u XVIII. st.

. Amerikance u njihovoj borbi za nezavisnost, kraljev

tajni agent, uspjesan poslovni (ovjck, ali propao izdavac Voltaireovih djela Pierre Auguste Caron de Beaumarchais

(1732-1799) uvijekje bio vezan za neki skandal, za

sudski proces. :livio je zivot avanturista, koji je u isto

modernijim. Prvo je napisao »pravi kazalisni kornad« za komediju dell'arte, jer 51! do (ada glurnci improvizirali

na osuovi jednostavnoga cenarija. Silo je to djelo

Harlckili II slllzbi dvaju gO.I"jJodam ([747). Goldonije sacuvao zivost gl urne komedijasa, skakanje po

sceni, a izbacio prostate iz

jezika i ukinuo neke maske. Branitelji tradicijc komedije dell'arte nisu ga prihvatili, Posebno ga je mrzio Gozzi, drugi venecijanski autor, jer je Goldoni pisao na svakodnevnom jeziku, tj. u prozi, a komedija jc trebala biti u stihovirna. Ribrmke soade (1762), Cija se radnja odvija medu sirornasnim ribarima. komad je koji je napisan eak na

venecijanskorn djjalektu. Goldoni puno vise ne postuje niri plernstvo niti

aristokraciju. Mirandolinu,

ju nakinju iz Krimarice (1753), ljube jedan grof, jedan markiz

ijedan kavalir, no ona izabere da se uda za slugu! Rat s Gozzijem primorao je Goldonija da 1762. napusti

Veneciju i ode u Parizo Radio je u

druzini Cornedie-Italienne, koja se polagano gasila; ne uspijeva joj vratiti potreban elan. Autor stotinjak kornedija urnro JC u

sirornastvu.

KazaHste na sajmu

Potkraj XVIII. st. u Francuskoj je postojala samo jedna slui:bena kazalisna drui:ina, Comedla-Francaise. U Parizu su sajmovi Saint-Germain i Saint·laurent trajali tri mjeseca godisnje. Tu se prodavalo svasta, ali se i zabavljalo zahvaljujuti sajamskim glumcima i

vrijeme bio i

kazalisni covjek, Seviljski brijac (1774) postignuo je uspjeh, no FigarolJ pir denio m u je posebnu

Baletni kostim za jednu komediju Carla Goldonija (akvarel, 1920).

popularnost. Od 1778. do 1784. Luj xv. zabranio je izvodenje toga k mada. Konacno gajc 1784. postavila druzina Cornedie-Francaise. Bio je to uspjeh na dvoru, eak i kao kazalisni

komad koji je kritizirao kralja. Grof Almaviva, ozcnjcn za Rosinu koju ljubomorno nadgleda, zeli zavesti Suzanu, koja je pred udajom za Figara. Inteligentan i drzak sluga nadmudrit ce svoga

plernenitoga gospodara: »Buduci da ste veliki gospodin, drzite da ste vcliki genije!

( ... ) Sto sre ucinili za tolika dobra?

Potrudili ste se da se rodite i nista vise!«

(cin V, prizor 3). Pet godina prije

Francuske revolucije 1789., Beaurnarchaisovo kazalistc razotkriva socijalnu nepravdu i privilegije

plemstva. D

njihovim kazalistima (kao sto je prikazano na slici ispod). Njihov je uspjeh izazvao reakdju Comedie-Francaise. pa su zaredale zabrana za sajamske glumce, koji su bili prisiljeni traziti svecanosti na kojima bi glumili. Zabrana dijaloga na sceni 1704.: jedan je glumac sve replike govorio iza kulisa. Zabrana govora na sceni 1707.: samo se pjevalo. Zabrana pjevanja 1709.: izmislili su predstave s natpisima, na kojima je publika citala dijaloge i tako pratila radnju. U XIX. st. u Parizu je ostalo jedno sajamsko kazaliste, na Boulevard du Templeu

(vidi str. 70).

Beaumarchais i Figarov pir Urar, ucitel] muzike kceri Luja )01., dobavljac oruzja za

U XVIliI. st .. intelektualna klima u Engleskoj dopusta vellki

slobod upiscima . Roma n i eksperi menti raj u s filozofskin

idejama i polltlcldm misljenjima. Veoma brzo ta stru],

zahvaca l Francusku ..

Robinson

Candid

I

Candide, Voltaireov junak, nakon dugoga putovanja prepunoga zarnkl dcsao je u nevjerojatnu zemfju Eldorado.

Engleska u XVIII. st. ulazi s revolucijom iza sebe. Potom su se izmjcnjiva1e

republika, tiranija, apsolutna monarhija, da bi mjesto prepustile parlamentarnom rezimu. Ak.cija i rasprava a idejama neraskidivo su vezane. Ono sto se dogadalo bilo je neraskidivo vezano uz ideje 0 kojima se raspravljalo. Pisei pricaju 0 onome sto vide, braneci svoje rnisljenje I, a to je novost, za to su placeni, Ono sto pIsel napisu siri se kao i engleska moda.

Robinson Crusoe

Daniel Defoe (1660-1731), Englez skromnoga podrijetla, morao je zaradivati za zivot. Bavio se trgovmom, putovanjirna, politikorn, spijunazom i knjizevnoscu, Inspiriran stvarnim dogadajern, naplsao je 1719. roman Robinson Crusoe. Dozrvjevsi brodolom, mornar sc nasao na pustom otoku. Kako prcfivjeti? Robinson, prepusten sarnomu sebi, dokazao je svoju hrabrost i

izvanrednu snalazljivost. Pokupio je oprem s broda kojije stradao u brodolomu i sluric sc onim sto priroda nudi. Ponovno Je otkrii berbu plodova, lev, uzgoj i ratarstvo, umjetnost gradenja i kalendar, On, koji JC bio sarno obican mornar, bez obrazovanja, na kraju je razrnisljao 0 svijetu i 0 providnosti koja pruza sve sto je potrebno, pod uvjetom da covjek poduzme sve sto je njegovoj moci, Kad je Robinson sreo drugoga cavjcka, mladoga Pctka, kojega je spasio od ljudozdera, potrudio se cia ga svcmu poduci I da ad njega napravi svoga pomocnika. Tako njegov zivot sazima povijest civi lizae ij e, a fi lozaf Jean - J aeq ucs Rousseau u tome ce vidjeti »najbolje djelo ( priradnom obrazovanju«,

Guliverova putovanja

Pastor Jonathan Swift (1667-1745) takoder opisuje putovanja, no bez imalo realizma. Guliverova putovanja filozofska su bajka.

Novinarstvo

laka je '631. u Francuskoj Theophraste Ren<ludot izdao prvi tjednik Gazette, novinarstvo se uistinu razvija od XVIII. stoljeca, Engleska 1695. a priori ukida cenzuru, sto pogoduje iskazivanju rnisljenja. Prvi londonski dnevnik pojavljuje se 1702. gadine. Daniel Defoe izdaje The Review 1704., Joseph Addison i njegov prijatelj Richard Steele osnivaju The Tatler (Brbljavac), a zatim The Specatator 1711. Marivaux je u tome nasao inspiraciju i 1722. pokrenuo Spectateur fran\ais. Placeno zanimanje novinara polltickih

Pisci XVIII st.. kao npr. Voltaire (na slid s podignutom rukorn), u pricarna iii u romanima brane svoje ideJe (Vecera filozofa, slika J. Hubera).

Samuel Guliver, kirurg, krenuo jc prvo u Liliput, Liliputanci su maleni rastom i Guliver izgleda

kao div. Zatim je dosao kod Ova Perzijanca u

divova, gdje je on izgledao Francuskoj

kao patuljak. Postao je Francuski pisac

moderna igracka, stavili su ga Montesquieu (1689~1755)

1I kavez i prodali. U Laputi je bio je na putovanjirna koja

vidio stanovnike lude za su mu ornogucila da

rnatematikom i znanostirna istrazuje i da sve istine ddi

kako izmisljaju apsurdne relativnima, U PerzijsRill1

predmete. Otkrio Je Carobnjakc, pismima (1721) dva Perzijanca,

koji zive od earollJe, Besmrtnc, Usbek i Rica, obilaze Francusku

koji se dosaduju do smrti i prekrasne i opi uju obicaje, drustveno

I Iouynhnmc, inteligentne i dobre Robinson Crusoe i Petko uredenje i politicko urcdcnje

konje, koji su pripitornili Yahoue, (ilustracija iz XIX. st.). zemljc. Njihova prostodusnost

glupe i okrutne zivotinje -ljude. Kad se otkriva nesklad drustva: kad je obucen kao 1

vratio, Gu1iver je bio snazna duha i vrlo svi ostali, Rica je ignoriran, ali kad je u perzijskom odijelu, drze ga posebnim. Usbek prica povijest Troglodita, izmisljenoga

naroda, sremog i naprednog zbog zakona i morala prilicno razlicitih ad onih francuskih. Tim je pricama M ntesquieu napisao ostru drustvenu kritiku svoje zemlje.

ironican; drzao je da su ljudi prevrtljivi i da je sve relativno.

Je Ii Voltaire bio Candide?

Candidea, lakovjcrna mladica koji zivi u svom dvorcu, otac njegove voljene »protjerao je iz zernaljskoga raja«. On luta svijetorn s Panglossom, svojim odgojiteljcm, koji ne prestaje ponavljati »SVC jc to zato da bi bilo sto b Ijc u najboljem ad mogucih svictova«. Candide je prosao bojista, vidio masakre, placuci otkrio ropstvo, podnio mucenje i unistenje. Taj gaje put lisio svakog optimizma, ali nije od njega napravio pesim ista, Spas j e urad u: »Treba njegovati svoj vrt«, zaklj ucio je on.

U djelu Candide (1759) Vol taire je na saljiv nacin sazeo borbe koje Je vodio

protiv nepravde. 0

------~------------------~4!

Guliver kod Liliputanaca (ilustacija lz XIX. st.).

aktualnosti pojavljuje se prvo u londonu, a zatim u Parizu. u kojem se vise cijene knjizevne i znanstvene rasprave. No neke ideje vlasti i dalje osuduju, a objavljivanje tih ideja prijestup je koji se strogo kaz.njavao, kako [e prikazano (gore) u karikaturi Daniela Defoea.

Filozofe XVIII. st. sve zanima: znanosti, priroda, religija .,

Oni su U Enciklopediji skupili sva znanja i ideje svoq

doba, koje ce se prozvati stoljece prosvjetiteljstva.

klopedija

U Engleskoj je 1728. izdan Opti rjecnik znonosti, unyetnosti i cotta, a knjizara Le Breton iz Pariza ponudila je Denisu Diderotu (1713-1784) da ga prevede. Dostojan predstavnik prosvjetiteljstva, Diderot je zapoceo puno opsezniji projekt. S d'Alarnbertorn (1717-1783), koji muje bio suradnikom za znanstveni dio, izabrao je najtrazenije autore toga doba (Monte quieua, Voltairea i, naravno, Russeaua) i vodio ckipu

od prcko 150 urednika koj i su od 1751. do 1772. izdali Ij ccni k u 17 svezaka i 11 sveza ka tiskarskih crteza. To divovsko djelo, Enciklopedija, trebalo je ornoguciti da se, kroz clanke pore dane abecednim redom, upozna napredak znanosti i ideja na svim podruqirn Djelo je optuzivalo fanatizam i praznovjerje, : velicalo pravdu, toleranciju i slobodu.

Diderot, slobodan duh

Diderot, odvazan mislilac, filozof uvijek »gladan« novih i plernenitih idcja, stavio je pod znak pitanja najosnovnije pojmove svog vremcna: religiju, obitelj, zloupotrebe polofaja te privilegije plernsrva i klcra. Tc prigovaracke ideje donijele su rnu Voltaireovo divljenjc, ali i tri mjeseca zatvor:

Nije se zadovoljio time da kritizira one sto j smatrao nepravednim iii nadidenim, vee je predlagao IJesenja. Diderot je dvadeset godina radio na Enciklopediji. U isto je vrijerne napi ao i neb osobnija djela, koja c( biti izdana tek nakon njegove srnrti. U djelu Fatalist Jacques izlaze svoje sumnje 0 Bozjoj providnosti i pita se 0 slobodi covjeka i njegovoj sposobnosti da djeluje na svoju sudbinu. Rameauou sincvac opisuje stvarnu

Tiskarski crtei: iz Encikopedije koji prikazuje rad pctklvaca (gravura Benardaa i Lacottea, XVIIiI. st.).

U XVIII, st. filozof su svoje ideie iznosili u salonirna (Vecer kod gospode Geoffrin, slika A. Lemonniera, 1755),.

;obu, J can - Francoisa Rarnca ua, propaloga :nua, punog vitalnosti i osobitih ideja, sto opusta Diderotu.jednorn od prvih ateista, 1 preispita svoja vlastita razmisljanja,

orac Voltaire

olt:aire (1694-1778) u EHciklopediji je autor anaka »elegancija«, »povijest«,

~ovornistvo«, »duh«, »irnaginacija«.

amolio je kralja da »zahvali Bogu« sto su se xlili autori En ci.klopedije. Kao filozof ritizirao je religij u, ali je bio deist. Drzao je a postojanje svijcta dokazuje postojanje noga koj i je svijet srvorio, kao sto sat redmnijeva da postoji urar. Osim toga, ierovanje 1.1 Boga je korisno, jer podupire ioral, a moral onih koji ne vjeruju u Boga :melji se na svijesti i razurnu.

oltaire voli salone, gdje se dive njegovu uhu. Ali su ga njegove drskosti stajale anna, zarvora, pa cak i egzila u Englesku. Jakon sto jc ZiVlO na dvoru francuskoga ralja Luja)0l. i pruskoga kralja Fridriha II., oltaire se 1760. povukao u Ferney, blizu .icarske granice. Afera Callas

aokupila JC vise godina jegova zivota: jedan je rotestant bio osumnjicen aje ubio svoga sina j

ato je osudcn na :nrt Voltaire, gorcen tom resudom, uspijeva :boriti njegovu ehabilitaciju i objavljuje 'aspravu 0 5110SUiv05ti. Svoj dent polemicara stavlja 11 lutbu borbe protiv loupotrebe polozaja stare ronarhijc, protiv

lousseau zeli odgajati Emilea laleko ad Ijudskoga drustva.

fanatizma, netolerancije i predrasuda, Njegova djela, posebno Zadig i Candide, odlikuju se ostroumnoscu i humororn.

Rousseau i izgubljena sreca Zenevljanin Jean-Jacque Rousseau (1712-1778) u Enciklopediji Je uredio clanak »glazba«, Gorljivi idealist, taj filozof drzi daje covjek po prirodi dobar, ali da tu dobrotu pokvari drusrvo. Da bi se ukinule nejednakosti, da bi se covjeku vratile vrline »dobroga divljaka« (za Rousseaua je jedino primitivan covjek dobar covjek,jer civilizaclja nije izopacila njegove prirodne instinkte), on se treba pribliziti prirodi. Rousseau je zamislio idealno drusrvo za obite1j. To je princip obrazovanja u djelu Emile (1762): »Nikakve druge knjige doli svijeta, nikakvih drugih uputa doli cinjenica.« Rousseau svoje teorije crpi iz vlastitoga senzibi-

litera. Sanjarije samoinoga setaca otkrivaju njegovu ljubav prema prirodi i najavljuju romantizam (vidi

str. 54--55). D

Bouffonova Povijest prirode

"Jedi.na prava znanost jest poznavanje Cinjenica", rekao je grof de Buffon (1707-1788). Isprva rnatematicar, pronalazac, zatim prirodoslovac, autor clanka "priroda"u Enciklopediji,Bl.lffon [ria slici gore) intendant je Jardin du roi (Kraljeva vrta), danasnjeqa Jardin des Plantes u Parizu, Godine 1749. potinje 5 izdavanjem Povijesti prirode, velikoga djela u 36 svezaka, ilustriranoga gravurama koje su postale slavne. Najpoznatije su posveeene zivotinjama" no on se zanima i za minerale. za podrijetlo Zemlje i evoluciju covjeka. Prvo kritizira, a zatim prihvaca nove teorije toga doba, kao npr. postojanje pretpavijesnih vrsta i prilagodbu zivotinja mjestu na kojem z.ive.

m

a

Romantizam

56 • Francuski romantizam

Drustveni roman

60 · Strast za realnim

Realizam

r ..

Avanturisticki roman

66 • Fantasticne price i avanture

Prokleti pjesnici

Moderno kazaliste

Poezija XX. stoljeca 74 • Nadrealizam

Druqaciji romani

Pisci i rat

Suvremeni roman

Kazaliste XX. stoljeca

Detektivski roman

Znanstvena fantastika

Svjetska knjizevnost

XVIII. st. romantizam Je preplavio Europu

Romanticarski PISCI vole prirodu, mitove

legende

snove,

fantastiku,

egzotiku,

samocu

neuzvracene Ijubavi i slobodu.

mantizam

Charlotte i Werther, Goetehovi junaci (gravura iz XIX. st.).

I ako je rornantizarn roden u Njernackoj 1 Engleskoj, vazan je njegov razvoj u Francuskoj, Italiji te eak srednjoj Europi, gdje je vezan uz nacionalne revolucije. Korijeni su romantizma u francuskim djelima koja slave ljubav i prirodu, kao npr. Nova Heloiza iii Sanjarije samotnog setaca Jeana-Jacquesa Rousseaua. Te su dvije tcrne irnale poseban odjek u Njemackoj, od 70-ih godina XVIII. st., medu predstavnicima pokreta Sturm und Drang i kod Goethea.

Patnje mladog Werthera

Johann Wolfgang von Goethe (1749-1832) bio je univerzalni znalac, sbeobuhvatan duh, sposoban za najuceniju filozofiju i za najstrastvenije Ijubavi. Bavio se zaista svime: pjesnik, rornanopisac, kazalisni covjek, slikar, znanstvenik, ministar velikoga vojvode od Weimara, a posJije upravitelj fakulteta, kazalista i muzeja grada. Prve knjizevne uspjehe dozivio je 1770-ih (tada je imao nesto vise od dvadeset godina), s

dvama djelima: povijcsnom dramom otz von Berlichingen (povijest renesansnoga ratnika zanesenoga pravdom i slobodom) i sentimentalnim romanom Patnje mladog Werthera (1774), koji ce imati vaznu ulogu z mladu njernacku generaciju. Romanje pisan u obliku pisama koje mladi Werther salje svom prijatelju. On 11 njima opisuje svoju neuzvracenu ljubav prema mladoj zeni Charlotti, obecanoj drugom muskarcu Lud od ljubavi za njom, no svjestan da nerna rjesenja za njegovu strast, Werther se odluci ubiti. Taj romantican kraj ostavio je vrlo snazan dojam na eitatelje da su Goethe drzali odgovarnim za samoubojstva koja su uslijedila nakon izdavanja knjige. S

Wertherom je roden )1.

rornantizam,

Faust i Vrag Nekoliko godina poslije

Goethe je napisao svoje najvaznije djelo, drarnu Faust. S:ar~doktor Faust .J_ proveo JC zrvot u !

nastojanju da pronikne "

u tajne Prirode. (

Pojavio se demon I

Mefisto i ponudio da mu sluzi dvadeset i ceeiri godine, a on ce mu vrati volju za zivotnim uzitcima i od njega uciniti velikoga

znan tvenika. U zamjenu Vrag od njega trazi dU5U. Faust prihvaca. Te godine on provodi zavodeci zcne (Margeritu, a zatim

Jedna taka stara (udaviste

Usamljen covjek u prirodi jedna je od velikih rcmanticarskih tema (Opatija u sumi C D" Friedricha, 1809~ 1810).

Helenu), ali i baveci se magijom i okultnim tehnikarna kako bi stvorio jedinstveno djelo, U trenutku kad jc osuden na paklene muke za vjecnost, on pobjeduje demon a i shvaca da i u znanosti i u Ijubavi postoje granice koje covjek ne treba prclaziti.

Balada 0 starom mornaru Romantizam je u Engleskoj roden 1798. s Lirskim baladama, zbirkom poema Wiliama Wordswortha (1770-1850) i n jegova prijatelja Samuela Taylora Coleridgea (1772-1834). Tu nalazimo fantasticnu Coleridgeovu poemu Baiada 0 starom momaru. Stari mornar prica svoju pricu, Kadje njegov brod plovio prerna jufnorn polu, ubio jc albatrosa kojije provirio iz

Faust, kojega je prevario Vrag, gubi Margaritu (XIX. st.),

Putnik koji promatra more ob/aka C. D. Friedricha (1818).

rnagle, Od tada sc Cindo daje brod proklet. Nailazio je na oluje, na potpune tisine, na led i nadnaravna bib. Susreo je fantomski brad i uskoro je Smrt odnijela posadu, sve osim staroga mornara, osudenoga da luta svijetom i prica svoju pricu kako bi pobijedila Ijubav i postovanje prema svim bicima.

Godine 1818 .• kad lord Byron pise svoje prve price i devet godina nakon sto je Goethe napisao svog prvog Fausta, Engleskinja Mary Shelley (1797~1851) ponudila je publici jedan neobican roman strave: Frankenstein iii modern; Prometej. Frankenstein je znanstvenik koji je, sastavivf razJicite dijelove Ijudskoga tijela koje je nasao na groblju. uspio ozlvltl Ijudsko stvorenje, ali bez duse. Jedina zelja Frankensteinova cudovista, sVjesnoga da niie poput ostalih ljudi, jest da se osveti: prvo svom stvoritelju, a zatim i svojim bliznjima. Mnogobrojni filmovi ui'inili su besmrtnim cudoviste koje je stvorio doktor Frankenstein.

Lord Byron, ogorceni pjesnik Englez lord Byron (1788-1824) rornanticar je u pravom smislu rijeci, Zbog avanture, slobode 1 ljubavi prosao je cijelu Europu. Njegove zbirke poezije (Vitez Harold, Kaurin, Cusarv prikazuju uzburkane likove koji odrazavaju njegov vlastiti lik, lik ukletoga pjesnika, Bio je angaziran u engleskom politickorn zivotu, zatirn se zalagao za ujedinjenje Italije i nezavisnost Grcke od Otornanskoga Carsrva. Plodovc svoje borbe nije docekao: umro je od groznice uGrckoj 1824. Njegova posljednja poema ujcdinjuje principe koji su vodili njegov zivot: strast za Slobodom i Ljubavlju, kojihje toliko bio zeljan da je

za njih bio spreman umrijeti. 0

----------------------------------~------------------~ 5

Chateaubriand Prancois Rene de Chateau.briand (1 768-1848) prethodnik je romantizma. U svorn glavnom djelu Memoari s onu stranu groba

opisuje svoj zivot pisca i polltlcara rojalista, protivnika Revoliucije i Napoleons I. No govori i 0 svorn djetinjstvu., 0 strasnoj naklonosti prema sestri Lucilei, 0 nemirnim osjscajirna na usamljenoj stepi krej obiteljskoga dvorca u Bretagni. U romanu .Atata "oslikava Ijubavnike koji hodaju i razgovaraju u sarnoci", Prica se dogada u Ameri.ci,gdje je Chateaubriand proveo nekoliko godina .. Atala, kcer indijanskoga poglavice, voli zatvorenika Chaeta sa, no zbog religioznih skrupula

ona si oduzima zivot ...

Slika iznad, Afata u grobu (1808), Girodet-Triosona prikazuje pogreb Chateaubriandove junakinje.

Romanticar sudjeluiu u politickim borbama njihova vremena (Borbe u ulici Rohan, slika H. Lecomtea, revolucija 1830).

Francuski romantizam

Val rornantizma zapljusnuo je Francusku s djelom Poetske mediiacije Alphonsea de Larnartinca (1820). U desetljccu koje slijedi pojavljuje se znacajan broj mladih aurora (Alfred de Vigny, Alfred de Musset, Victor Hugo, Theophile Gautier, Gerard de Nerval ... ), koji zele pridonijeti pokretu i odrediti svojc principc. Oni velicaju slobodu, izrazavaju svoj senzibilitet i imaginaciju, ali i naklonost misticnom i lantasticnorn.

VIctor Hugo, pjesnik i romanopisac Rornanopisca, dramaturga i talentiranog pjesnika Victora Hugoa (1802~1885) njegovi su suvremenici drzali glavnim rornanticarom. Sa sest godina napisao je svoj prvi roman, BugJargal, a zatim i pjesme, koje su ga odrnah ucinilc poznanm.

S dvadeset i pet godina izdao je prvi romanticarski manifest s predgovorom svoga kazalisnog komada Cromwell. U

Alphonse de La.martine: manifestu donosi novu konccpciju

Poetske meditacije kazalista. Tridesete godine XIX. st. donose

Alphonse de Lamartine (1790~ 1869), kao i mu slavu: njegova drama Hernani ubrzo je

mnogi mladi aristokrati toga postala popularna, roman

doba, rastao je s nostalgijorn Zvonar crklJe Notre-Dame

za jedni m vremenom. (1831) dozivio je veliki

Godinc 1816. sreo je mladu uspjeh (vidi str. 58-59).

zenu.julie Charles, kojuje Hugo izdaje i

zavolio strasnom, mnogobrojne pjesme.

idealizirajucom Ijubavlju. No 1843. mu donosi tezak

No dvije godine poslije, udarac. Njegov komad

Julie urmre od tuberkuloze. BurgraIJes dozivio je

Ta je smrt na njega ostavila neuspjeh, a keel'

dubok trag i on 1820. izdaje Leopoldine i zet Cherles

zbirku pjesama Poetske Vacquene slucajno SLI se

medita,ije. Zbirka oznacuje utopili za vrijeme setnje

pocetak romannzrna u pokraj Seine. Victor Hugo

Francuskoj. Medu tim je ostaje neutjesan. Prestaje

pjesmama i pjesma »Jezero«, pisati I angazira se u

direktno inspirirana politici, braneci

izgubljenom ljubavi, Uspjeh Alphonse de Lamartine demokratske i

je trenutacan i, povijesno, od (Decaisneova slika, 1839). humanitarne ideje.

velike je vaznosti, jer je to prvi puta nakon N akon revolucije 1848., izabran je za

renesanse da se pjesnik izrazava u svoje ime zastupnika Pariza: zelio je ukinuti

i daje hila svom senzibilitetu. Vee su smrtnu kaznu i branioje opce pravo glasa,

utemeljena bitna nacela romantizma: tj. pravo svakoga coyjeka na glasanje,

poezija mora dopustiti da se izraze Godine 1851. ustao je protiv drzavnoga

pjesnikovc emocije, njegova melankolija, udara buducega Napoelona III. (kojega ce

njegova nostalqija, njegovo zajednistvo s sam poslije nazvati Napoleon Mali).

Prirodom, koje se ocituje u naglim Prisiljenje na dvadesetogodisnji egzil u

ushicenjima njegove duse. Belgiju, zatim u Jersey! Geurnesey. U

56 l.....- ___!. _

Istok ie ocereo pisce i slikare svojim bojama. svojim naCinom iivota, svojom egzoticnoscu (AIZirske iene, 1834)

egzilu je napisao svoja poetska remek-cljela (Kazne, Razlllisljanja, Legenda vjekova) i svoJe

rornanticno remek-djel

[adnic]. Nakon pada Napoleona III. 1870. se vratio u Parizo Narod gaje

docekao s klicanjem. Kad j,e 1885. urn ro, od redena j e nacionalna hlost. Milijun ljudi ocialo jc posljednju poca t njegovu lijesu izlozenorn kod Siavoluka pobjcde, pozdravljajuci na taj nacin onoga kojije bio glas, »zvucni eho« stoljeca.

Victor Hugo, oko 1830. (slika F. J. Heima).

Kazne

Napisana za Hugoova boravka u izgnanstvu u Jerseyu zbirka Kazne osvetnicka je zbirka protiv »Maloga Napolcona: koj i je bio na vlasti od drzavnoga udara 2. prosinca 1851. Istinoljubiv, satirican, Victor Hugo poziva na odgovornost tiranina koji napada republiku i slobodu naroda. Za razliku od toga, on slavi dobrovoljce revolucije 1789., »vojnike II. godine«, koji su se borili za slobodu: »Oni su pjevali, isli SU, bez straha u dusi / I bez cipela na nogama.« Hugoova je poezija »strastvcna poezija« to je duh koji bdije na

strafi pred tiraninom, to je »andeo Slobode« i »div Svjetlosti«. Djelo je

zabranjcno, te je potajno kruzilo Francuskom.

Razmisljanja

Zbirka Razmisijal'ya glavna je lirska zbirka Victora Hugoa. Onje naziva »Usporncne duse«. Tih 10 000 stihova, pisanih dvadesetak godina, podijeljcno Je na dva dijela: )N ekad« i »Danas«. Izrnedu tih dvaju dijelova, datumje smrti i sloma, 4. rujan 1843., dan slucajne smrti njegove toliko voljene kceri, Posljednja pjesma (»OnoJ koja ostaje u Francuskoj«) njoj je posvecena. Dio »Nekad« sretan je to je niz uspol11cna jcdne vesele mladosti, ovjencane njeznoscu: »Dok smo zlvjeli svi zajedno / Na nasim brezuljcima proslosti«. Dio »Danas: melankolican je, pun nostalgije i ostavlja mjesto inspiriranom pjesniku, prorockoj figuri, glasu koji razgovara sa svijctorn zivih, kao I sa svijetom rnrtvih. Gubitak Leopoldine vodi ga u meditaciju 0 svetom karakteru zivota,o nazi univerzalne ljubavi. Pjesnik, umjetnik rijeci, irna gotovo bozansku ulogu:

»Jcr njec, neka se zna, zivije stvor ( ... ) / Jer rijee je Glas, a G las je Bog.«

Legenda vjekova

Legenda 0ekova epopeja je 0 ljudskom rodu. To je povijest covjekove borbc

kroz vjekove, od postanka cO\jecanstva i biblijskih vrernena, preko hcrojskih vremena ()Rolandovo vjencanje«), pa sve do »danasnjih dana«. Hugo ddi da su covjecanstvo spasili junaci koji ga brane, uz Bozju pomoc iii pornoc

Prirode. D

Leopoldine Hugo

Neobicna bitka

Hernan; Victora Hugoa prvo je romantkno kezallsno djelo u Francuskoj. Radnja je smjestena u Spanjolsku XVI. st. Dona Sol mora se udati za svoga staroga ujaka don Ruiza Gomeza. No, ona potajno voli Hernania. prognanika. koji je pobjegao sa svojom cetom razbojnika u planine i zeli se osvetiti kralju don Carlosu. Hernani i Dona Sol uspiju svladati sve prepreke, no, zaslijepljeni strascu i i:rtve fatalnih okolnosti, svi umiru, osim don Carlosa, koji je postao vladar.

Kazalisni komad ni u cemu ne postuje pravila klasicnoga kazalista. To nije tragedija, nego drama, prica s mnogim uzletima radnje.

Premijera 25. veljace 1830. uzrokovala je burnu reakciju mladih romanticara na celu s Theophileorn Gautierom. Oni su podrzali komad, ucinivsi sve kako bi sokirali burzujsku publiku, kao sto to pokazuje slika Alberta 8esnarda Premijera Hernania (1903).

U XIX. st. znanost i tehnika ubrzavaju razvoj industrije

Zahvaljujuci poticaju te gospodarske revolucije, stvara Sf

novo drustvo, a njegova povijest ocarava romanticare.

Prema piseu Stendhalu (1783-1842) »rornan je ogledalo koje sece velikom cestom«, tj. roman mora precizno odrazavati stvarnost. Ta usporedba ogledalom dobra je definicija realizma. Stendhal precizira da ogledalo u ist vrijerne odrazava i plavo nebo i blato na cesti: realisticni pisac mora pokazati i dobra i lose, opisivao osobu iIi opisivao drustvo. On primjenjuje taj prineip na ponasanje svojih likova u djelu Crueno i crno, a zatim i u djelu Parmski kartuzijansk: samostan. To S\..l dva velika romana 0 ljubavi i ambiciji, koja prikazuju tadasnje drustvo,

v •

stveru

Balzac i Ljudska komedija Honore de Balzac (1799-1850) sanjao je 0 velikom knjifevnorn pothvatu, 0 sustavnom opisivanju drustva svoga doba. Ljudska komedija kao jedan je jedinstveni roman koji se sastoji od 90 knjiga i 2000lik va! Svaki roman jedno je poglavlje koje

opisuje obica]e neke drustvene grupe: bankara (Kula Nudngen.), sitne burzoazije i provincijske iii pariske aristokracije (LjiUal'l u dolu), novina iii politike (Izgub(jene iluzije), admini traeije (Mracni poslovi), seoskoga svijeta ( eljaci) , provineijske (Eugen.ie Grandet) ili pariske hurzoazije (Rodak Pons) ... Balzac donosi pomne opise krajolika, kuca, odjece, ali i Ijudskih strasti, koje njcgovo djelo uvijek Cine zivim i aktualnim: ljubav prema noveu, potraga za uzitkom, ambicija.

roman

Cica Goriot

Gospoda Vauquer u Parizu ima obiteljski pansion u kojem zive veseo i uznernirujuci Vautrin, dva studenta, od kojihje jedan arnbiciozni j zavodljivi Rastignac, mlada osjecajna djevojka i Ciea Goriot. tarac ima dvije kceri koje voli vise od svega. Dobro udane, jedna za aristokrata, druga za bogatoga bankara (Nueingen), obuzete mondenim zivotom, one preziru svoga oca

U svojih 90 romana Balzac (u prvom planu) oslikava svoje suvren (Uspomene na Bazaca u vitted'evreyu, slika P. Chardina, 1841

Seljaci i radnici cesti su junaci romana realisticnih pisaca i likovi na slikama realisticnih slikara (Doba radnika, detalj, L. Frederic).

dolazc ga vidjeti samo da bi od njega izvukJe novae. Goriot rjeSava svc njihove dugove i -svojim andelima« oprasta svc. Urniruci, JcekuJe ih, no one su na plesu, S djelom

Cila Coriot, izdanim 1833., Balzacje dosao na »genijalnu« ideju 0 likovima koji se ponovno pojavljuju. Njcgovi citatelji i u ::Irugim ce romanima susresti Vautrina, Rastignaca iii Nucingena.

Georges Sand: »Svi trebaju biti sretni .v.«

Aurore Dupin (1804-1876), poznata pod pseudonimom (urnjetnickim imenom) George Sand, 1839. napusta Pariz i odlazi u Berry, grad svoga djetinjstva, kadar mnogih njezinih romana. Njezini su junaci mladi Jjudi sa sela: mala Marie u Davoljoj moivari suocava se s carolijama n06 oko zlokobne mocvare i osvaja srce udovca Germaina i njegove djece. Nahoie Francois »lunja« posvuda, no opameti se i svojoj dobroCiniteljici iskaze zahvalnost i ljubav, Mala Fadette, malena neukrotiva lukavica, uspije pronaci svoje mjesto u drustvu a da se ne odrekne zivosti svoga karaktera. Svi oni imaju neko »jednostavno umijece«, inspirirano prirodnoscu, koje ih vodi

Victor Hugo i Jadnici

U svoj im se rornanima, kao i u svorn zivotu,'Victor I ugo (vidi str. 56--57) boric za socijalnu pravdu. On je drzao da sirornastvo stvara »ljude

bez casti«. Godine 1862. izdao jcJadnike. Jean Valjean, bjegunac iz zatvora,

zeli svoje grijehe iskupiti cineCi dobra djela. Oteo je jedno siroce od obitelji Thenadier: Cosette, koju je taj par »jadnika« maltretirao, nailazi na potporu njihova sina Gavrochea, neobicnoga snalazljivca, Valjean odgaja Cosette kao svoju kcer, No Javert, policajac koji godinama progoni staroga bjegunca, ponovno se pojavljuje. Njihove se sudbine ispreplctu na barikadama za vnjeme jednoga ulicnoga meteza. Gavroche pjevajuCi prkosi metcima, no na

kraju pogiba: »Njegova je mala hrabra

dusa odletjela.« 0

Likovi Ljudske komedije

Balzac svoje likove pronalazi u stvarnosti: opisuie njihovu vanjstinu te posebice crte njihova karaktera i njihovih strasti. Tako je stvorio balzakovski tip, po kojem se ponekad nazivaju njegovi romani: Eugenie Grandet, zrtvovana zbog skrtosti svoga oca, novi Harpagon, Rodakinja Bette, llcemjerna "stare cura" Ijubomorna na srecu drugih, Rodak Pons, Ijuhitelj umjetnosti, ponlzen, a zatim i pokraden od obitelji, Tu je i mladi pjesnik, idealist Lucien de Rubempre, koji svoju dusu izgubi u Parizu (lzgubljene iluzije), gospoda de Mortsauf, lijepa kao "ljiljan" (Ljiljan u dolu) i Eugene de Rastignac, koji prezire Pa.riz i spreman je na sve kako bi uspio (Cica Goriot, Kuca Nucingen).

Ridokosi

Realizam je za Iulesa Renarda (1864-1910) tvrdoglavo nastojanje da se shvate i najmanji detalji. On je stvorio lik djeteta Fran!;oisa Lepica, koji se pojavljuje u novelama, a 1894. u romanu Ric1okosi i u kazalisnom kornadu. Taj mali ridokosi i osjetljivi djecak posljednje je dijete bracnoqa para koji se vise ne voli. Njegova majka vise je blle teskoga karaktera, nego sto je bila nesretna. Otac je govorio malo. Njegovi stari]i braca i sestre bill su egoisti. Prekoravan i tucen, Fran~ois je patio od nedostatka Ijubavi. Da bi sakrio svoje beznade, postao ,je podmukao, bezobrazan i lukav. Kroz RirJokosoga Jules Renard "tvrdoglavo nastoji shvatiti" toga nesretnog djecaka.

L

Velika romantkarska djela cesto su bila prenesena na film. Ovdje Madame Bovary Gustavea Flauberta.

Strast za realnim

Nakon 1850. nestale su ulicice Balzacova Pariza. Grade se siroke avenije na kojirna nije lako postaviti barikade. Burzoazija se naseljava II sredistu, radnici II predgradima. Umjetnost rornana sastoji se od prouCavanja industrijskoga drusrva, njegovih drama, nepravda i nernoralnosti.

Flaubcrt je godinama skupljao podatke kako bi napisao rornane za kojc je zelio da budu realisticni. Ostali pisci, kao Maupassant iii Zola, proucavali su ljudsku prirodu i drusrvo u znanstvenom duhu, poput znanstvenika. Ta zclja da e sve obja ni tako da se oslika realnost, pokren ula jc naturalizam.

Flauabert i Madame Sovary

Godine 1875. objavljenaje Madame Bouary, prica 0 Emmi, 111 ladoj zeni koja je voljela

Plakat za Zolino djelo Germinal.

sentimcntalne rornane. Ona se lose nosi sa svojim skuccnirn zivotom sitne normandijske burzoazije, sa svojim dosadnim muzern, svojim susjedorn, ljckarnikom I ornaisom, pretenciozn i rn nedoucenim covjekom. Pies u dvorcu ponovl1o ozivljava njezinc snove 0 profinjenom luksuzu i

Gustave Flaubert, autor Madame Bovary.

rornanticnirn stra tima. Misleci de ce

tako pobjeci od dosade i osrednjosti, prcvari mula i zanernaruje kcerkicu. Uhvacena u zamku svojih lazi, iluzija i dugova, ubije sc. Gustave Flaubert (1821-1880) eetiri je godine radio na »znanstvenom: OplSU okvira njezina zivota, na karaktcrirna, na osjecajirna svoje junakinje i na usavrsavanju svoga rukopisa. Tocnost analize stajala ga je napada pred sudcm zbog nemorala.

Maupassantov uspjeh

Guy de Maupassant (1850-1893), Flaubertov prijatclj, v lio je jednostavan stil i kratke price. Napisao je 6 romana i 300 novela, inspiriranih svjctskim iii scoskim Zivot0111, ratom iz 1870. i njegovim putovanjima. U Dundi se uhvatio u kostac s predrasudama: gradani, vojnik i mlada

pro titutka Dunda dijelc jednu dilizansu.

Iz pristojnosti Dunda mora ustupiti

mjesto njernackom oficiru, J edina joj je zahvala prezir, Napisane kao scenarij, te su drame cesro bile prilagodene za film i

televiziju. M~HlpaSS~1Il t je bio s lavan za zivota.

Za svoja pll tova uja i mao jc jahtu koju je nazvao Bel-Am), prema jcdnorn svorn romanu (1885), koji jc bio kruna njcgova uspjelia. U toj knjizi lijepi Georges Duroy, zvau Bet-An», SprCIll<lll jc na sve da bi sc uzdignuo 1I drusrvu Sluzcci se svojom zavodljivoscu vara zene I izdaje muskarcc. Uspijcva, na svoj ncrnoralan nacin, i post;;uc barun Roy de Camel, mocni milijunas,

Zola, »narodnlpisac«

Emile Zola (1840-1902), »uci te lj( naturalistickc skolc, zamislio je roman kao laboratorijsko iskusrvo, a sudbinu Ijudi kao proizvod njihova naslijeda i socijalne srcdine. Prcma tim prmci pima pocco JC 1871. s izdavanjcm djcla ROIIY,oll-Macqllarto/li, prirodua ; druhuena

POllUcst .i('d II I' ohill'Ui ra vrijnnc Dmgoga rarst/la t1 dvadesct rornaua, ritmorn od jedne kujige godisnjc. Prijc nego sto je uredio knjigu Zola jc, pisuci biljcske kao soeiolog iii uovinar, ankctirao rudarc iii finanrijcrc, sc ljakc iii trgovcc, zc Ijczn icare

iii politicarc, rad 11 i kc iii gradanc.

Fotogra firao jc pol rickc III icc. Sab laznjava lc Sl1 ga socijaluc ncjcd nakosti: angazi rao sc Ll politickirn borbama i socijalizrnu.

Ciklus Rougon-Macquartovih

Adelaide una djccu 1 S l11UZe111 Rougonom 1 s ljubavnikom, alkoholicarom Macquartorn. Cikl LIS Rougon-Macq uartovi h opisujc fivot mdescrak Adclaidinih potornaka kroz pet narastaja. Mcntalnc i flzickc bolcsti l~ihovo su naslijcdc, kao bogatstvo i siromastvo. Radn ica Gcrvaise (M aequa rt) tuzna jc junakilljaJazbillf (jazbina, kabare LI kojem se pijc al koho!). U Gerlllillaill (1885) llJCZIll Sill Encllllc Laurier radi II rud IIi k U na sjcvcru.

Covjek-zvijer u romanu Emilea Zole jest lokomotiva koju vozi zeljeznicar Jacques Lentier.

Ogorcen zbog neljudskih uVJcta rada, organizira strajk. Rudnicka kornpanija racuna na glad zbog koje ce str:lJk biti zaustavljcn. No radnici su opustosili

rudnik, vicuci: »Kruha! Kruha!« Policija je ugusi la straj k 1I morn krvi. Lan tier sc ukljucio t1 politickc borbe t1 Parizu. Tamo Je pronasao svoga brata J aeq uesa, j unaka COI:;"eka-zIJUeri. 0

Dunda, junakinja jedne Ma.upassantove novele (akvarel F. Thevenota, 1897).

Zola i afera Dreyfus Kapetan Dreyfus zidovski je oficir franc.uske vojske. Godine 1894. optuzenje za spijunazu i poslan na robiju, iako je uvijek tvrdio da je nevin .. Emile Zola, ozlojeden tom nepravdom, zahtijeva reviziju procesa. U novinama Aurore od 13. sijecnja 1898. (na slici ispod) objavljuje otvoreno pismo predsjedniku republike, 5 velikim naslovom:. Optuiujf!m .... Tim je rijecima pocinjao svaki odlomak (lanka koji

optuzuje vladu za nepravdu, podlost, nssposobnost .i laganje. Zola zavrsava rijeCima: "06ekujem ... ": reviziju procesa. Kao zrtva okrutne kampanje rnrznje i procesa ko]i je daleko odjeknuo, morao je po,traziti egzi I uEngleskoj . Dreyu soya

nevinost sluzheno je potvrdena tek 1906.

L

U XIX. st. Engleska i Rusija donose velike realiisticnc

romanoprsce, Dickens, Toistoj, Gogolj iii Dostojevsk

nastoje prikazati pravu sliku svijeta koji ih okruzuje,

lizam

Na djelima velikih engleskih j ruskih romanopisaca, kao i na djelirna francuskih pisaca (vid i str. 58-59), realizam je ostavio traga. Bilo da svjedoce 0 drama rna sirornastva u industrijskom svijetu, bilo da prikazuju povijest svoje zernlje, oni sc ne zadovoljavaju propitivanjern realnosti i objektivnoscu: oni ozivljavaju likove viseslojnih karaktera, kao junaci Zloiina i kazne Dostojevskoga, te pustaju da iz njih govori njihova subjektivnost.

Dickens: od Pickwika ...

harles Dickens (1812-1870) POCioJC svoju knjizevnu karijeru objavljujuCi

humoristicne skeceve u novinarna, a zatim prelazi na roman. Tada su popularne novine izdavale rornane u podliscima: svako izdanje vuklo nas JC Citati sljedece. Tako je bilo i s Auanturama M. Pickwicka, skupljenima u jednu knjigu 1837. Samuel Pickwick osnivac je imaginarnoga kluba Pickwick

lub. ko njcg.a i njegova luge ama Wellera okupljaju se veoma zanimljivi ljudi, koji, jedan po jedan, pricaju voje avanture, dok se Pickwiku i protiv njegove volje dogadaju avanture. Ta knjiga u dobrom raspclozenju ilustrira gradanske i narodne gluposti viktorijanske Engleske.

11lii •• 11 -t.~q-.,

Izlaganje M. Pickwicka.

... do Davida Copperfielda

U mladosti je Charles Dickens upoznao stravicnu bijcdu djece koja su morala raditi koja su iskoristavana od djetinjstva. Te se teme pojavljuju u njegovim romanima. Mladi junaci Oliver Twist i David Coperfield sukobljavaju sc sa zlobom odraslih: oni podnose okrutnu tiraniju ucitelja 11 rnrskirn skolarna, upoznaju bijedi i glad. Roman Oliver Twist (1838) prica ka]« jedno nadeno dijetc, dgoJcno u kaznionici jcdnoj vrsti robije za siromahe, pada 1I vrtlog zlodjcla. Prostitutka dobroga srca i vclikodusni starac spas it ce ga od toga propadanja, Knjlga prikazuje strasnu sliku

~~~li~ilffi s<lmoga dna

~ Londona u vrijerrn

industrijske revolucije. U Davidu Coppeifieldt (1849) mlad i j unal prica svoj sretan zivot s majkom i dadiljom Peggotty. S ponovnom udajom i smrcu ~,~tJIl!;;~ mlade majke taJ urnverzum

njdnosti nestajc, erorizirano dijctc naslo se sarno pred svojim ocuhorn, strasnim Murdstoneorn, koji ga saljc u dom, a zatim II;] rad u jedno sprerniste u Londonu. Da bi pobjegao ad bijede, David odlazi svojoj teti cudnoga ponasanja, zatim rad1 kod odvjetnika i na kraju postajc pisac. Njegova sudbina odredena je slucajnim likovima, koji su odvratni, sarmanmi, gnjusni iii smijesni,

Gogolj i Mrtve duse

»Mrrve duse« ruski su scljaei koji su obradivali zemlju 1 CiJa smrt jos nijc administrativno provedena. Jedan mali zcmljoposjednik od togaje napravio trgovinu, jer je drzava pojedincu dodjcljivala onoliko zernljc koliko irna ljudi k ~i na njoj rade. U Mrtl);111 dusama (1842) Nikolaj Gogolj (1809-1852) prije svega oslikava one kOJi su zivi, drustvo koje sc tcmelji na prevari. Gogolj osjeca jaku Ijubav prema »ruskom eovjeku«, eak i prcma njegovim manama. Sposoban je osjctiti plitkost fivota, sitnicavost i vulgarnost Ijudi. On prenosi realnost snagorn koja dodiruje fantasticno.

Dostojevski: Zlotin i kazna

Fjodor Dos to j evs ki (1821-1881) pozna je bijedan zivot pun patnji, moralnih i fizickih, Njcgovi su romani odraz njegova zivata:

Scena iz filma Rat i mir, inspiriranoqa opsefnim romanom ruskoga pisca Lava Tolstoja.

njegovi ogorccni junaci razapeti su izrnedu dobra I zla. Ostao je bez majke koja ga je obozavala, pa je kao siroce ponekad pozelio srnrt svoga oca, pijanog i brutalnog tiranina. Jednoga dana oea su ubili njegovi seljaci,

111 se osjecao krivim. Je li felja za ubijanjem manje teska od samoga tina? Godine 1865. Fjodor izdaje Ziotin i kaznu, dugacki, skoro detektivski r man. Student Raskoljnikov ubije staru lihvaricu. udac Petrovic vodi parnicu. Prava istraga je psiholoska analiza, koju vodi sam ubojiea, 0 razlczima njcgova cina: je Ii ubio iz milosrda, da bi pomogao siromasnirna? Zbog ponosa, zbog principa drusrvene pravde? Sudac je sve odgonetnuo, no ceka da ubojica prijavivsi se i prihvativsi svoju kaznu, dade do svoga procisccnja.

Toistoj: Rat; rnir

LavTol toj (1828-1910), prava pravcata prirodna snaga, koja je ujedinila sve - genij, slavu i Ijubav - zlvio je u tieskobi. BIO je ogorcen bijedorn scljaka. U Ratu i niiru (1865-1869) stvorio je citav jedan svijet, ozivio svaki detalj, analizirao karaktere i njegovao povijesnu istinu da bi docarao zivot u Rusiji za vrijerne ratova Napoleons 1. Ta opsezna freska, cesto prilagodavana za film, na scenu postavlja stotine likova oko

inca Andreje i mlade Natase. 0

Sestre Bronte

Ojeca engleskoga pastora srontea - Charlotte, Emily, Anne i njihov brat Branwell - slicni su junacima romana: sirocad bez majke, odgajani bez ljubavi, izmedu grozl'loga internata i svoje kuci usred divlje pustosi, bjei:e od realnosti pisuCi bajke.

Nakon razocaravajucega iskustva kao guvernante iii uciteljice, sestre 1847. pisu po jedan Ijubavni roman; Charlote Jane Eyre, gotovo autobiografiju, koja je odmah postignula uspjeh, Emily Orkanske visove, tantastknu pricu, a Anne, najbezazlenija. Agnes Grey.

Likovi iz Olivera Twista.

Devetnaesto je stoljece odusevljeno povijescu. Pisci 5

vise ne zanose antikom, kao u proslom stoljecu, neg

nacionalnom povijescu njihove zemlje. Romani

povijesnim pustolovinama izrazavaju taj novi ukus.

tu risticki

roman

Od Francuske revolucije do kraja Napoleonova carstva (1789-1815) Europaje dozivjela neobicne povijesne ncrcde. Povijesni se duh siri i pisci se okrecu proslosti. U Velikoj Britaniji ponovno se otkrivaju anglosaske tradicije

u Skotskoj keltske. U Francuskoj JC ILl modi srednji vijek. Pisac Prosper Merimce postaje prvi inspektor Povijesnih spomenika. U zernljama kojc su pod stranom vlascu, kao npr. sjeverna Italija kojaje tada pripadala Austriji, iii u novim zemljama, kao sto je npr. Belgija, u prosl st se posezc za porukom 0 nezavisnosti iii 0

je utjecajern Tridesetoqodisnjeqa rata I Lombardiji, sjevernoj talijan koj pokrajini. Pric opisuje borbe, otmice, podle [jude i jednoga dobroga redovnika. Psiholoska i povijesna istina i patriotski ideal pomno su analizirani, te Manzoni posverio sudbn skromnih 1 poniznih,

»Svl za jednoga ... (( U Francuskoj je strastver Alexandre Dumas (1802-1870), rornanopis kazalisni autor i novinar, napisao TN Iltllsketi. prvi povijesno-pustolovni roman. Atos, Portos i Aramis, tri rnusketira u sluzbi kralja Luja XIII., skupili su se oko hrabrog i lukav d'Artagnana, koji voli Constance Bonnaciei kraljicinu pratilju. No mocni ministar Richelieu zeli propast kraljicc, a cetiri

prijatelja da bi JC zastitili, udruze svoje

Skotski junak Ivanhoe.

patriotizmu.

Ivanhoe i Robih Hud

Walter Scott (1771-1832) stvorio je 1819. Wilfreda Ivanhoca, plernenitoga saskoga junaka iz XIII. st., vJcrnoga engleskom kralju Rikardu Lavljega Srca. Sa svojim prijateljirna Robinom Hudom ili bratom Tuckorn Ivanhoe sprijcci izdaju princa Jeana, odbijc norrnandijske napade, pobjeduje na viteskim turnirima, spasi mladu djcvojku koja je optuzena za caranjc i na kraju sc vjcnca s lady Rowenom. PsihoIogija je jcdnostavna, povijesna isrina ne bas tocna, no Ivanhoe velica junastvo Anglosasa protiv norrnandijskih vladara. Roman je postignuo veliki uspjeh utjecao je na Manzonija i Hugoa te odusevio

Dumasa. I danas je popularan u kinima,

Ratni zarucnic]

Godine 1821. Talijan Alessandro Manzoni (1781-1873) objavljuje Zart/Cllike. Sreca mladih seljaka Renza i Lucijc pomucena

Grof Monte Cristo Alexandra Dumasa (plakat iz XIX .. st .. ).

snagc I povezu se sa spijunkom Milady. Sklopili su pakt: »Svi za

j ed noga, jedan za sve!« U djelu Dvadeset godina poslije ponovno susrecerno d'Artagnana i I1Jegove prijatelje: sin Athos daje

svoJe ime .ecem romanu, Vicomte de Bragelonn;e. bjcitanija knjiga ipak je bila GrrfMonte :risto (1845): Edmond Dantes, nepravedno suden za zlocin, provodi duge godine kao atvorenik u dvorcu If Na kraju pobjegne. Postavsi grof Monte Cristo, on ostatak zivota htvuje da bi osvetio rnladost i svoJu izgubljenu ljubav.

Skotske legende Walte.ra Scotta

Odvjetnik i pjesnik, ccaran starim skotskim legendama, Walter Scott (ovdje na slici sir Williama Mana) postao je poznat cim su se pojavili njegovi prvi roman.i, Waverly (1814) i Rob Roy (1816).

lIustracija s kraja XIX. st.za roman Aleksandra Dumasa tri musketira.

Esmera.lda i Quasimodo

U Zuonaru crkve Notre-Dame (1831) Victor Hugo (vidi str, 56-57 i 60-61) glavnu ulogu daje katedrali, njezinim zvonicima i figurama njezinih klesanih oluka. Prica se odvija na trijernu crkve, kao u religioznorn teatru srednjega vijeka, Hugo ostaje vjeran svojim socijalnim idejama i prenosi ih u godinu 1482. Njegov roman suprotstavlja jadnike Dvorista cudesa, nakaznoga Quasimoda ill. zavodljivu Ciganku Esmeraldu, »rnocnicima« kao sto su prelat Prollo iii kapetan Phoebus. Sarno jedan lik prelazi iz jednoga svijeta u drugi: Gringoire, pjesnik, svjedok svoga doba.

Till Eulenspiegel

Till Eulenspiegei, sin seljanke i ugljenara, sluzi se Iukavstvima kako bi obranio svoju obitelj od vojnika Karla V koji zauzimaju Flandriju u XVI. st. Njegov je otac spaljen ziv, a majka jc umrla od tuge. Till se prervara u pravednika i postaje junak koji oslobada svoju zcmlju od Spanjolaca.

Kad je 1867. Belgijanac Charles de Cosater (1827-1879) objavio Legendu 0 Eulenspiegelu, insp:iriranu starim germanskim legendama,

Belgija JC tck tridcset I sest

godina postojala kao nczavisna zernlja. Till utjelovljuje politicku brigu svoga a utora: kako da

belgijski narod postanc svjestan svojih kulturnih korijena, svojih sposobnosti otpora i

Esmera.lda plese u sjeni katedrale Notre-Dame u Parizu

(i I ustracija, oko 1830).

·~------------~------------------~6!

o

Inspiradju [e pronalazio tako da je svake godine izveo jedan "upae" (tu je rijec upotrebljavao) u najzabacenije regije kako bi od seljaka pokupio stare price. Prepisao ih je i iz njih izvlaCio likove osobnijih romana, kao 5:to su Lammermoorova zerucnk:e, zaljubljena .zena traqicnorn greskom dovedena do smrtnoga ludila, iii Quentin Durward. skotski strijelac u sluzbi kralja Luja XI. l, naravno, Ivanhoe .. Ti su likovi odusevili rornanticne pisce i lnspirirali velike slikare, kao sto je Eugene Delacroix, te rnuzicare. kao sto je Talijan Donizetti.

Doiivljaji Arthura Gordona Pyma Edgara Alana Poea puni su fantastirnih zivotinja (Labocettov akvarel, omot knjigE

Fantasticne price

avanture

Devetnaesto stoljece doba je povijesti i realizma, no isto taka fantasticnoga i nestvarnoga, doba koje su oznacile romanticne bajke Nijemca Hoffmanna iii one zasrrasujuce Arncrikanca Edgara Allana Poca. Cak 1 morske avanture, predstavljene kao zivotno iskustvo jednoga mladica, ljuljaju se ponekad u jednoj vrsti kosrnara, daleko od realnoga svijeta. Autori su vccinc tih prica Amerikanci: Sjedinjene Arnerickc Drzave, nezavisne od kraja XV1II. st., na taj su se nacin pojavile na knjizcvnoj sceni.

Baudelairea, nalazimo zastrasuj uce price, kao Propast kute Usher, gdje se jedna kuca srusi sarna od scbc na svoga vlasnika i nestane u cudnom jezeru, tc zagonetnu pricu Zlatni skarabej, u kojoj je tajna sifra klj ue trezora.

Moby Dick, bijeli kit

Drugi arnericki autor, Herman Melville (1819-1891), u pisanju svoga rernek-djela Moby Dick inspiriran je Dozivijajima Arthura Cordona Pyma, no slufi se i vlastitim iskustvom. U mladosti je Melville bio mornar: lovio je kitove i lutao Tihim oceanorn. eak su ga zarobili Ij udozderil Ismael,junak Mohy Dicka, mladi je mornar koji se ukrcao na Pequod, brod koji lovi kitove. Kapetan breda uzncmiravajuci je Achal: koji ima jednu nogu izradenu od slonovace

Vrijeme bajki

U XIX. st. vlada veliki interes za bajke. Danae H. Ch. Andersen autor je 173 veoma poznate bajke, kao sto su Princeza na zrnu graska iii Carevo novo ruho. U Njemackoj braca Grimm skupljaju narodne price, medu kojima je Snjeguljica (1812), a Hoffmann 1816. pise 8ajke brace Serapion. Najpoznatija je prica Drobilica /jesnjaka i Kralj stakora. Obitelj Stahlbaum slavi Bozic i djeca na dar dobivaju igracke. Najdrafa Marijina igracka mala je drvena figurica kojom se drobe Ijesnjaci. Nocu igracke ozive i vode rat protiv stakore. Marija spasi Drobilicu od Kralja stakora i slwati da je Drobilica zaearana. Zahvaljujuci Mariji, Drobilica ponovno postane djecak.

Neobicne price Edgar Allan Poe (1809-1849) bio jc nesretan covjek. Siroce, ve ma 0 jecajan, velike maste, urnirc u dobi od cetrdeset godina, bolestan i alkoholicar, Njegovo je djelo oznaceno njeg vim tjcskobama. U Doiaoijajima /uthura Cardona Pyma (1838) mladi Pym bjez.i od kuce i ukrcava se kao mladi mornar na brod koji krece put sjevernih mora. Nakon sto je dozivio pobunu i brodolorn dolazi u svijet nocnih mora, gdje ne znajesu Ii rijeke obojcne krvlju iii tintorn, zatim ga proguta zastrasujuca bjchna Sjevernoga pola. Poe jc autor 'eobiinih priia. Medu tim bajkarna,

koje su u Francuskoj postale poznate zahvaljujuci prijevodu pjesnika Charlesa

6l__ l__ _

. .

Jer mu JC nJcgovu

odgrizao bijeli kit, poznati Moby Dick. Od tada Achab progoni kita po svim ocearuma. Kad ga sustigne, zapocnc strasna bitka izrnedu kapetana i kita, bitka za zivot iii smrt, u kojoj Moby Dick pobjed:uje

nakon sto je rastrgao brod. Ta prekrasna prica, u kojoj ima puno podataka koji upucuju na Bibliju (pocevsi od imena likova), takoder je i razrnisljanje 0 Ijudskoj sud bini te 0 dobru i zlu.

Maska Crvene 5mrti, nsoblcna Poeova bajka (Lerouxova ilustracija, pocetak xx. st.).

Scena iz Alice u zemlji eudesa Lewisa Carrolla; junakinju su napale igrace karte,

Tom Sawyer i Huckleberry Finn

Mark Twain (I 835~ 1910) takodcrjc proveo mladost ptlntl avantura Plovio JC velikom amcrickorn rijckoll1 MIssissippi, gdjejc bio korrn ilar-pocctn i k na jcdnom rijccnom

brod u, Cod i nc 11876. izdao JC AI/alltllrt" 1011111 Sawver«, napctu pncu 0 dvojci djccaka koji

su jednc 1I0Ci krcnuli zakopati macku i prirom bili svjcdoei ubojsrva, J 1884

AI'(1I1/llre 1 illddcberrya Fiuna, nasravak Tonia Snll'Y('rI1· Sill oca pijanca, lluck pobjcgnc statim gospodama koje SIl se brinule La njcgovo obrazovanjc i krcnuo Mississippijcm \1 barci, 1I pratllJ i J i rna, Cl"lIoga roba u biJcgll. Za vrijemc njilrovih avautura, tijckom kojih srcrn u Toma Sawycra, I luck i J i III 0 tkrivaj Ll ljudsku lndost i nepostcnjc, Dvojicu

djcbb povczc vcliko

prijatcljstvo. I, bcz obzi ra na tadasnjc zakonc (u Sjedinjenim Amcrickirn Drzavama ropstvo jc jo.s posrojalo), I-luck nikad Illje izdao svoga

prija tc Ija Ji 111a.

Tom Sawyer

Otok sbfagom Skot Robert Louis Stevenson (1850-1.894) takodcr JC bio zavcdcn avanturarna:

nakon pu ta po Fra ncuskoj, s magarccm, pokusao sc nastaniti II Amcrici. Potom jc postao prsac II Englcskoj. Svoj kratak

zivot zavrsio jc na Samoa otocju II Tihorn occann. Njcgov najpozuatiji roman, Cnoi: s 81(1.'<0111, prica je 0 10vl1 na blago, II kojoj se rnladi/ Jim I Iawkins sukobio s baudom gllsara" StCVCIlSOIl JC takodcr autor fantasticnc price D(Julorjck},1I i Mister l lvd»,

ccsro prcnoscnc na film

Zahva Ijtul1Ci srcdsrvu kojc jc izumio. dobri doktor lllijCllj<l osobnost i nocu postaje

kriminalac, 0

Mali Jim Hawkins u Otoku s blagom

(i lustracij a, 1946).

Alica u zemljicudesa SlijedeCi zeca koji neprestano poqledava na sat, Alica padns i bude izbacena u srediste Zemlje. Razgovara. s vise neobicnih blca, kao sto je Macka Cheshire koja rnoze nestatii pojaviti se kad zazeli, ne planirajuci niSta drugo osim svoga uznemirujuceq smijeha. Alica popije (aj s ludim Sesirdijom, zatim sudjeluje u cudl10j partiji k.riketa koju organizira Kraljica srca, Lopte su u toj partiji jezevi koji secu terenom. Ona ce susresti jos mnogo drugih fantasticnih osoba i zavrslt ce ... tako sto ce se probuditi. E, dOl.! Sve je to bio same san, sladak san, koji je Lewis Carroll ispricao

s puno hurnora u Alici u zeml]! cudesa(1865) Nekoliko godina posnjs on ce u knjizi 5 one sttene og/eda/a napisati nastavak Alicinih doqodovstina.

Pisci su poeziji poklonili apsolutnu Ijubav, tako da nist

drugo za njih nije postojalo. Traganje za Ijepotom stavil

ih je izvan zakona drustva, Ipak, poezija tih "prokletit

pjesnika nikoga od nas ne ostavlja ravnodusnlm.

k eti pjesn ici

U svojoj knjizi Prokleti pjesnui (1883) Paul Verlaine navodi Rimbauda, Mallarrnea i samoga sebe. »Prokleti« za njega znaci da ih je priznata, sluzbena knjizevnost siabo poznavala i »zaboravila«. Neki od tih pjesnika zivjeli su boemski zivot kojije skandalizirao drusrvo. To ih je drustvo proklelo, g. »0 njirna je ruzno govorilo«. Rijec »proklete jos je nesto znacila za pjesnike: ra trgani izrnedu prisila realnosti i zelje da dosegnu nedostizan ideal, osjecali su se prokletirna, napustenima u svom bijednom ljudskorn stanju.

Baudelaire i Cvjetov; zla

harles Baudelaire (1821-1867) nevoljcno je dijete. Njegova gaje majka, kad se ponovno udala, poslala u intenat, Poezijaje postala njegova prava majka: »Lijepa sam i nalazem / Da meni za Ijubav sarno Lijepo ljubite.« Poslije, da bi prekinuli skandal oko njegova raspustenoga zivota, obitelj ga salje na putovanje. No njega zanima samo bavljenje poezijom: »Potonuti na dna panora, Pakao iii Nebo, zar Je to vazno? / Na dno Nepoznatoga da bi se pronaslo novo! »Uzdao se u moderno: otkrivao je odnose izrnedu zvukova, mirisa, zernaljskih slika, simbola duhovnoga svijeta. Trazio je

uzlet i

pomodarstvu, drogi, no nije uspio izbjeci

Cvjetovi zte, to je »umjetni raj" (droga iii Ijubav) kojima se pjesnik sluflo da bi zadovoljio svoju zelj za beskrajem.

Godine 1875. izdao jc Cvjetove zla, zbirku koja izaziva skandal. Osuden, unisten i bolestan, zadrzao je gordo drzanje »princa oblaka«, albatrosa. Pjesnik je kao ta ptica: »Protjeran na zemlju sred vike / Njegova ga

divovska krila sprjecavaju da koraca.« Poezij toga genijalnog pjesnika kojije bio isprcd svoga doba, inspirirala je Verlainca, Rirnbauda i Mallarmea ..

Verlaine: nGlazba prije svegau

»Umjetnost je, djeco moja, biti upravo ono sto jesi«, no Paul

Verlaine (1844-1896) bio je

Charles Baudelaire. oko 1847. (slika G. Courbeta).

"Ma da!" kaze Charles eros. "Napisao sam ovu pjesmu - jednostavnu, jednostavnu, jednostavnu I Oa razljutim Ijude - ozbiljne, ozbiljne, ozbiljne II zabavim djecu - malenu, malenu, malenu". Zabavni Charles eros (1842-1888), kojega vidimo na slid ispod kako svira violinu, bio ie znanstvenik, izumitelj fotografije u boji te procesa snimanja i reprodukcije zvuka (prije nego sto je Edison napravio fonograf!). Autor je zbirke pjesama Skrinja od sendelovine (1873), pune "tuznih stvari", ali veoma originalnih. Verlaine ga je drsao genijem. Njego'v briljantan bezobrazluk aabavlja i posjetitelje kabarea. kao sto je Chat noir, i literarne krugove, kao sto su oni "ravnodusni", oni koji na sve odmahuju uz rijeci "Bas me briga!" Junak pariskoqa boemskog iivota zaboravllen je do trenutka kad su nadreallsti (vidi str. 74-75) ponovno otkrili njegov smisao za apsurdno.

Ugao stole. slika Fantin-Latoura koja medu ostalima prikazuje Paula Verlainea (Iijevo) i Arthura Rimbauda (s njegove desne strane) ,

dvostruka osoba. Nazivao sc saturnskim; tuzan i tjeskoban, pio je. Alkohol I ponajvise absint od njega su ucinili nasilnika, Tukao je svaju majku, potegnuo pistoljern na svoga prijatelja Rirnbauda. A sanjao je 0

jedno tavnorn i mirn m zivctu. U Pjesniihom umiieiu (1874) preporucuje pjevnu i njeznu pjesmu: »Glazba prije svega«. On radi na zvucnosti, na ritmu, sve dok ne postigne savrsenu cistocu: »Nebo je, iznad krovova / Taka plavo, tako mirno!« Ta jednostavnost ne prikriva njegovu tjeskobu, vee ga Cini tankocutnim prema cijelom svijetu: »Sjecarn se / Proslih dana / I placern.« Stihove njegovih zbirka

alurllij'ske poane, Galantne slJetkovine i Romance bez rijeCi cesto su uglazbljivali muzicari i pjevaCi.

Rimbaud, kradljivac 5vjetlosti

Arthur Rimbaud (185~1891) pocco jc pisati sa 16, a prestao sa 20 godina. Bio jc ogorceni bjegunac. Cak i u poeziji: prelazio je sa slobodnoga stiha na prow (zapravo, na pisanje kojc nc podlijeze poetskim pravilima).

»Treba biti apsolumo moderan«, pisao je (Sezona u paklu, 1873). Zelio je »prornijcniri zivot«, »postati vidovnjak« i »kradljivac svjetlosti«. Rimbaud traga za tim natprirodnim mocirna u halucinacijama i postaje Pijaui brad (1871): »Bi sam 1110gaO pokazati djcci te lovrate / Plavi val, te zlatne ribe, te ribe koje pjevaju.« On oslobada samoglasnikc njihove uloge i pripisuje im baju: )A erno, E bijclo, I crveno, U zeleno, 0 plavo.: 1hzi 0110 sro suglasnici za njega znacc: mirise, zvukove, bojc, slikc.jcr poerski jezik mora ujediniti sve oblike misli. Zelio je biti sposoban »zagrlrti ljetnu ZOrL1« i cijeli svemir,

Stephane Mallarrne, oko 1876. (slika E .. Maneta).

Malarme i Poetsko plavetnilo Ozenjeni profesor, otac jedne djevojCice, Stephane Mallarme (1842-1898) vodio je rniran i diskretan ZIVOt. Ipak, za njegaje »prizernna sreca besramna«, Patio je

zbog duhovnoga nezadovoljstva i u poeziji trazio jedan oblik svetosti,

Bio jc opsjcdnut time da pronad »cist« jezik, koji bi bio apsolutna Ljcpota

(zvao gajc Plavetan), Da bi dostignuo taj ideal, morae je nestau pred rijccirna I izbrisati svoje vlastito postojanje.

Poeziju je trebao zastiti od »necistoga

Ijuvanja Gluposti« i dati joj herrneticki blik, Mallarme razbacuje rijcci

po papiru, upotrebljava rijetke izraze i ukida recenicnc znakovc, Jczik vise nije rcdstvo komunikaeije, vee materijal za pjesnikov rad, Ta ce koncepcija velikim dijclom

biti koncepcija moderne

p cZlJc. 0

U Francuskoj se u XIX. st. komedija smjestila na parisi

ulice. Roden je i novi zanr: vodvilj. U isto se vnjerne

Skandinaviji, Rusiji

=~."..

Francuskoj u kazalistu ponovr

pojavljuje drama.

derno kaza iste

Tri lika iz komedije Georgesa Feydeaua Buba u uhu, napisane 1907. Ovdje je prikazana izvedba iz 1991

u XIX. St. na pariskorn Boulevard du Ternplcu otvaraju se mnogobrojna kazalista. To postaje »ulica zlocina«, jer

se na seeni ubija, bode nozevima, otimaju djeca, a sve u melodrarni, novorn hnru kojije u modi. No to popularno

kazaliste postaje zrtva kad prefekt Seine barun Haussrnann zapocne velike

radove koji mijenjaju Parizo Godine 1862. unistava se jcdan dio Boulevard du Templea da bi se sagradio Place de la Repou bliq uc. N eka kazalista traju,

neka se grade, a neb nestaju iii se sele.

Lake komedije »bulevarskoga« tipa Rekonstrukciju prati pojava vodvilja, lezerne komedije s kornicnim elernentima koji se pojavljuju pravilno kao sat.

Vodvilj je namijenjen novoj gradanskoj publici.

Eugene Labiche (1815-1888) postaje poznat zahvaljujuCi Talijanskoll'l slamnatom seSiru,

prici pun 0 kviprokvoa, u kOJoJ se svatovi daju u potjeru za jednim seSirom. Jos je jedan slavan autor iz toga doba, George Feydeau (1862-1921). Li kovi 11 J cgovi h kornada uvijck su muz, zena i Ijubavnik u nevjerojatnim situacijama (Buba u uhu, Pobrini se za Ame/ij'u). Njegova kazalisna djela kritiziraju vladavinu novca i snobizai

Pokazati pravi iivot

Glavni autori jedne druge vrste kazalista toga doba bili su Rus Cehov, Svcdanin Strindberg i Norvezanin Ibsen. Dramatur Henriklbsen (1828-1906)jedanje od osnivaca norveskoga kazalista, koje do tad gotovo da i nije postojalo. Koneepciju njegova kazalisra mozemo sazet; u jednu recerucu: »Srusio sam zid jcdnoga stana i gledao sto se unutra dogadal« Ibsen zeli pokazati stvaran zivot, zivot Ijudi koje srecerno na ulici: zivot radnika, mesara, sluzbcnika ... U Francuskoj Emile Zola,

Kako je rodeno

zan ima njeredatelja

Sve do kraja XIX. st. organizaciju predstave osiguravao je ilijedan od glumacaiz kazalisne trupe,

iii upravitelj (onaj koji se brinuo 0 organizaciji inventara za predstavu) iii dekorater. Ideja reziranja pojavila se 1887 .. s Andreorn Antoineom (nil sliciispodl, osnlvacem Theatre-Ubrea: on postavlja predstave u kojima su dekor i svjetlo jednako vazni kao i glumci i tekst. Antoine kreira uloqu kazallsnoqa "dirigenta,". On je prvi pravi redatelj 1.1 Europi., postao je poznat u nekoliko mjeseci. Njegov primjer u Moskovskom kazafistu slij!'!di Constantin Stanislavskl. koji djelatnosti reziranja dodaje i pripremanje glumaca.

Buba u uhu G. Feydeaua temeljena je, kao i svi vodvilji, na komediji zabune.

autor naturalistickih romana (vidi str. 60-61), podrzava radanje novoga kazalista.

Glumac-amater Andre Antoine (1858-1943) osniva Theatre-Libra i uvodi ulogu redatelja. Trudeci se docarati realnost, zelio je da na sccni bude pravi namjestaj, da glumcijedu pravu hranu, da govore kao sto se govori 1I zivotu ...

, vodio rat s majmunima, POStlO prorok kod mudrih i vladar kod ludih. Postavlja si pitanje 0 smislu zivota: »Biti to sto jesam, zapravo, sto je to? ( ... ) Evo strasno zamrsenoga posla.:

Peer je lazljivac i nedostaje mu volje. Sarno zahvalju j uti Solveigovoj ljubavi, on izbjegne smrt.

Carolija Peer Gynta

U trideset sestoj godini Ibsen napusta NorveSku, odlazi u Italiju, gdje pise drarnu Peer Gym (1867), koja prikazuje Ijudski zivot od mladenastva. Inspirirana norveskim legendama, drama se odvija kao vilinska prica, Peer stanuje kod trolova (mali demoni) i zivi kao oni. Dofivioje bogatstvo i propast,

Sanjani i:ivoti

Pisac i lijecnik Anton Cehov (1860-1904) filantrop je koji je besplatno lijeCio seljakc. Slavni je pIsac puno putovao Europom, bez obzira na tuberkulozu od koje je urnro u 44 godmi .. Dobro je poznavao Ijudsko srce. Njegovi likovi, samci puni razocaranja, nalaze se u tcskorn okruzenju. Svako ad njih sanja 0 drugorn zivotu, ne 0 svorn, 110 sve je unaprijed odredeno i cak je i [jubav nemoguca.

U Galebu (1896) mladic Treplev pise dramu za Ninu, djevajku koju voli i koja sanja a kazalistu. No vise nego njega,

Nina voli drugoga covjeka, poznatoga pisca, za kojim ode u Moskvu. On JC

ubrzo ostavlja. Razocarana, Nina se vraca na mjesta svoga djctinjstva. Kao galebovi, Iikovi toga kazalisnog komada

beskorisno lupaju krilima prije D

Peer Gynt u suvrernenoj reziji.

Scena iz Cehovljeva Gsteb«.

Pjesnici xx. st. slave moderan i imaginaran svijet. 01

izmisljaju novi jezik, igrajuci se 5 rijecima, zvucnoscu

slikama. Svojim djelima daju zacudujuce oblike .

• ezija XX. sto jeca

Suprotno od svojih prethodnika pjesnici XX. st. drzali Sll da bilo

koja tema moze biti poetska. Jednako ihje zanirnala stvarnost modernoga svijeta j tradicionalne teme, osjecaJI iIi priroda. Da bi se izrazili, izrnisljali su novi poetski jczik: igrali Sl1 se rijecirna, stvarali iznenadujucc slike i svojim pjesmama davali nevidene oblike.

Apo iii na ire:

novi pjesnik Guillaume Appollinaire (1880-1918) zivio je u vrernenu u kojem su se razvijali avijacija, metro, radio i kino.

Njegova prva pjesnicka zbirka Aiko/wi (1913) poCinje stihorn: »Na kraju si umoran od toga starog svijeta <. Pjesniku je potrebno nesto novo i odusevljavaju ga moderna otkrica, koja

su za njega kao bajke koje su se pretvorile u stvarnost. On stapa modernu s nesto tradicionalnijom inspiracijorn. Govori 0 svom djetinjstvu, 0 svojim ljubavima,

koje u ponekad bile bolne, 0 svojim prijateljima i 0 svojim putovanjima u Europu. Veza izrnedu staroga i novog

vidi se u njegovu nacinu pisanja. Apollinaire je prvi pjesnik koji nije upotrcbljavao recenicne znakove. Slagao je kalambure i pisao stihove razlicite duzine, tvarao je kaligrame i kolaze, Inovacije i muzikalnost njegove poezije izazivali su divljenje njegovih suvremenika j njcgovih nasljednika, posebno nadrealista, koji

su ga drzali jednim od zacetnika

modcrne poezije.

Jacques Prevert, 1955. (fotografija Roberta Doisneaua).

Cendrars: pjesnik avanturist

Roden u Svicarskoj, Blaise Ccndrars (1887-1961) cijelije zivot putovao svijetor Sa 17 godina vee je bio u Rusij I. Taj mu je boravak bio inspiracija za dugacku poemu Proza Tianssibirsee zeljeznice i male [ehanne iz Francusee, objavljenu 1913. kao mali

il ustrirani prospekt. Rijec je 0 pola srvarnom, pola izrnisljenorn putovanju vlakom, koje je nalik na avanturisticki roman. Sa svojom prijatcljicorn jehanne pjesnik prati ne previse postenoga ruskog draguljara. ani susrecu veoma otmjene pumice, profcsionalne kockare i neznance uznernirujucih liea. Prolazi krajevima koji su u ratu, Gledajuci pejzaze koji prornicu, Ccndrars se prisjeca svih mjesta na svijetu koja poznaje iii 0 kojimaje sanjao. U isto s vrijeme pita 0 svom vlastitorn zivotu: ,)U t( vrijerne bio sam mlad ( ... ) I I vee sam bio taka los pj csnik / Da nisam znao ici do kraja«. Sam ritarn pjesme podsjeca na ritarn putovanja. Zahvaljujuci stihovirna razlicite duljine, ritam se ubrzava, usporava,

ADum AldQUk !'illJiAOE QUI

FurS SEPAlS LR fOYADB DB DAIITE

In ,S" ... PA.S CB1J PLUl£ 'F':ico~

DONC CE

VALS £T

.austavlja iii mijcnja smjer, prepusten itiscima i idejarna aurora.

lIIichaux i izmisljeni svemir

-Ienri Michaux (1899-1984) proucavao e svoje zelje, svoje snove, tjeskobu i nastu. Njegov mu se unutarnji svijet .inio bogatijim i neobicnijim od vanjske ·ealnosti. Poslufio se )jesnickim jezikom da bi se .slobodio realnosti i zmislio svoj vlastiti vernir, U djelu Izvjesni

)/ul'ne (1938) Michaux jc II1II

tvorio sjetan lik, ~oj i je uvijek zrtva judi i dogadaja.

? E L A TENDRE ETf SIP

TOMllBR

TRAIN QUI

LES BEAUX

MEURT AU LOIN

SOlS FRAIS DU

U kaligramu (ovdje Njeino /jeto Guiliaurnea Apollinairea) raspored stihova pcdsjeca na temu pjesme.

Prevert: antikonformist

J acg lies Prevert (1900-1977) pj es n i k j e zanesen slobodom i odbija sve konvencije. Staje na stranu svih onih koji pate, on je pr tiv tirana, glupana i konformista. I njegove su pjesme antikonforrnisticke. n se poigrava jezikom, rijecima, da bi svakodnevni

govor zablistao. U »Lovu na kita« (RijeCi, 1949) pjesnik prica pricu 0 oeu

koj i je zelio vodi ti sina 1I lov na kita. DjeeaCic je odbijao: »Tata,

ali zasto bih ja isao loviti zivotinju / Koja mi nije nista ucinila?« Otac odlazi sam i donosi kuci kita. No onaj koji je drzao da je ulovio,

\ bio je ulovljen:

zivotinja se

osvetila ribaru i otisla, ostavivsi

prestravljenu obitelj.

Pjesma JC napisana stilorn koji je blizak govornorn jeziku, obiteljskim rjecnikom, s igrama riJcci I stihovima razlicite duljine. Kao i mnoga druga Prevertova djela i

ovo je poucna bajka 1I kojoj su zlocesti kaznjeni ili isrnijani, a djeca predstavljaju

ncduznost. 0

Pjesnik Ungaretti Giuseppe Ungaretti (1888-1970) zauzima vazno mjesto u talijanskoj modernoj poeziji. On ponajvise govori 0 intimnim iskustvima, kako bi prornisljao

)lumea terorizira njegova zena. On rna problema s vlastirna, Svemir mu iije naklonjen. Na primjer, u estoranu mu posluze iuncu nadjcvcnu .rvirna« 1 alatu »Ciscenu tolomazom«. )Iume, koji jc ivijek u raskoraku s calnoscu, predstavlja :apravo tjeskobu zivljenja. No Michaux se irisjeca svojih dogodovstina s toliko iumora I rnaste da uljepsava i najstrasnije ituaeije.

-------------------------------------- L- ~7

vojnicki zivot, njegove nemire i nade tijekom Prvoga svjetskog rata. Godine 1939. iznenada umire njegov devetogodisn]] sin. Ungaretti tugu docarava u veoma potresnoj zbirci 801 (1947), jer pjesnik, umjesto da se prepusti beznadu, na dostojanstven i srarnszljlv nacln izrazava patnju Ijudskoga bica pred srnrcu.

ro u Q)

o

I-' Vl

>( >( I

ro

Futurizam

Futurizam je talijanski avangardni knji,zevni, i umietnicki pokret. Stvoren je 1909. na poticaj pjesnika FiJippa Tommasa Marinettia (1876-1944). Futuristi ne priznaju proslost, Vise od proslosti vole moderne stvarnosti, Za njlh su avioni iii automobil.iljepsi od svih antickih umjetnickih djela. Oni velicaju snagu, brzinu i unlstavanie. Njihove su pjesme pune uzvika, rnaternatickih znakova i recenica bez glagola,. Rijeci su po stranici poslozene u svim smjerovima. Razliciti dijelovi teksta razlikuju se promjenom oblika sleva. Zvane "rijeCi na slobodi", te su pjesme ,slicne crtezirna koji unistavaju tradicionalne pjesnicke forme.

Slika Maxa Ernsta iz 1922, Na sastanku prijatelja okupila je nadrealiste oko Andrea Bretona, na slici s podignutom rukon

Nadrealizam

Macka koja nicemu nije sliina, crtez Roberta Desnosa, 1932. (Biblioteka, Jacques-Doucet),

Roden u Francuskoj nakon Prvoga svjctskog rata, nadrealizam je jedan od glavnih knjizevnih i umjetnickih pokreta xx. st. On potpuno mijenja inspiraciju i poetske oblike, dajuCi pocziji moe da ucini da sc svijet vidi drugim oCima i eak da se promlJem.

Andre ,Breton i njegovi prijatelji Obozavatelj Rimbauda i Apollinairea, Andre Breton (1896-1966) prvo se vezao uz pisca Tristana Tzaru i dadaiste. Godine 1924. objavio je Manifest nadrealizma, koji oznacava sluzbeni pocetak nadrealistickoga pokreta. Oko njega se okupljaju pjesnici: Philippe Soupault, Louis Aragon, Paul Eluard, Antonin Artaud i Robert Desnos. Ta veoma aktivna grupa puna je mnogih pjesnickih inspiracija i provokacija. Njezini se Clanovi ne libe npr. isfuckari kazalisnu predstavu koju dde previse konvencionalnom iii

javno izvrijedati autora Ciji im se rad ne svida. Povijest nadrealisticke grupe veoma jl burna. N cki joj se pisei pridruzuj u, drugi je napustaju iii ih iskljucuje sam Breton zbog osobnih, umjetnickih iii politickih razloga. Ipak, nadrealizam sc razvija u Francuskoj j ; ostalim europskim zemljama. Utjece na

s Ii kare (Salvador Da If, Max Ems t, Joan Mir6, Rene Magritte, Victor Brauner) ina sineaste (Luis BUi1Uel). Njihovo sc djelovanje nastavlja do 1960., a njihov utjecaj osjeca se i danas, u umjetnosti, reklami, stripovima iii eak u videoigrama,

San i nesvjesno

Nadrcalisti su zeljeli do beskonacnosti razviti rnogucnosti ljudskoga uma. Nadali su se da ce tako istraziti i upoznati nove, nepoznate i skrivene vidove realnosti, To sr nazivali )) nad realnim «.

Kako su oni to radili? Pustili su da ih vodi slucaj i ono nesvjesno u njima, g. njihovi snovi, zelje i masts. To je ucinio slikar Victor Brauner (1903~ 1966),

koji je slikom

nastoJao prikazati svemir SI1< Od iskustava kojim se predaju nadrealisti

san, sllka Victora Braunera, 1947 ..

iajplodnijc jc, bcz umnjc, iskusrvo utomatskoga

.isanja, Pjesnici SU ,isali sve sto im je rolazilo kroz glavu a .a nista nisu :ontrolirali, niti onovno citali, Na raju tog iskusrva

.eki bi ipak prcradili ekst da mu daju ispjesniji oblik,

Jesme automatski za obom povlace tvaranje neobicnih isporedbi te znenadujuce i nisteriozne slike, -Iaslovi koje je Breton zabrao za zbirke to

Dadaizam

Da,daizam Je pokret potpunoga osporavanja .. Roden je u Zurichu 1916. na poticaj francuskoga pjesnika rumunjskoga podrijetla Tristana Tzare (1896-1963). Okuplja umjetnike koji se bune profiv rata, drustva i umjetnosti njihova doba. Ime dadaizam, od francuskoga "dada", ne znaei nista, naslijepo je izabrano iz riecnika, Oadaizam u svakom

Kolal: Andrea Bretona; prikazuje lndijanca na konju, koji za sobom ostavlja sjajni trag.

Suncei mjesec kakoih je vidio nadrealist Desnos (Biblioteka Jacques-Doucet).

lSI10 pokazuju: Srjetlost eemlje, Pistolj bijele ose, Riba koja se rastapa.

otkricima. Pisao je sonete u hrgonu, pakosne pjesmiee 0 biljkama i zivotinjama »Mrav ad osamnaest metara / Sa sesirom na glavi ... «), no njegov je talent zahvatio i slikarsrvo i crtez.

.uda Ijubav

~elja i ljubav za nadrcaliste snaga su slobodenja i pjesnickoga srvaranja. Taka u -lad]! (1928) Breton prica 0 svojim

usretima s Nadjom, pola zenom, pola

ilom, te 0 utjecaju koji je ona imala na ijega, PokazujuCi mu poetske vidove ealnosti, ona pornazc pjcsniku da na svjetlo lana iznese cudesa svakodnevnoga zivota

er za njega »cudesno je uvijek lijepo ( ... ) liSta osirn cudesnoga ne moze bid lijepo«,

:.udesno

tobert Desnos (1900-1945) odbijao je dijeliti clldcsno od svakodnevnoga. -ljegovo pjesnicko pismo vrvi pektakularnim I cesto zabavnim

------------------------------------------------~------------~7

nProm.ijeniti zivotu

Kao i svi avangardni pokreti i nadrealizam je zelio promijeniti

i urnjetnost i drusrvo. Odbacio je rat, tradicionalne vrijednosti i sam pojam knjizevnostl, koja mu se cinila

prasnjava i zastarjela, Prema nadrealizmu covjek se trebao osloboditi svih obaveza.

On mora »promijeniti zivot(, I,. ako je moguce, promijeniti svijet, Zato se

vise pjesnika nadrealista priblizilo marksizmu i 1927. pristupilo Kornunistickoj partiji. D

slucaju pokazuje destruktivnu volju umjetnika koja lzazlva provokacije i skandale. Dada.isticke pjesme ruse tradicionalnu poetsku organizadju: slozene su od slogova, neartikuliranih uzvika i rijeli bez reda .. Ta] neformalan i neumjeren pokret nestao je dvadesetih godina, no pridonio je stvaranju nadrealizma.

U prvoj polovici xx. st. svijet se mijenja velikom brzinon

Romanopisci nisu zadovoljni same opisom tih promjen

oni obnavljaju svoj pogled na svilet i svoj nacin pisanja,

V· • •

CIJ I

roman:

U prvoj polovici XX. st. svijet se rnijenja velikorn brzinom. Romanopisci nisu zadovoljni samo opisom tih promjena, oni obnavljaju svoj pogled na svijet i svoj nacin plsanJa.

Drugaciji romani

Autornobil, avion, kino, radio, elektricna energija u XX. st. postaju elernenti svakodnevnoga zivota. Putovanja, poslovi i odnosi izmedu ljudi odvijaju se ubrzanim ritmom. Rat dobiva dimenziju kakvu prije nije imao: Prvi svjetski rat (1914-1918) stravicno je krvoprolice, Ni socijalne borbe nisu rnanje vazne. Revolucija 1917. u Rusiji, gdje je vee uveden komunizam prema rnarksistickoj inspiraciji, budi velike nade medu radnicima i intelektualcima drugih zemalja, iako fasisticke idcje pobjeduju u Italiji, Njemackoj i Spanjolskoj. No ne mijenja e samo vanjski svijet: Ijudski duh, koji proucava psih analiza, otkriva nesluccnc dubine.

Drugaciji pripovjedaci

R manopiscima XX. st. nije dovoljno, kao onirna iz prosloga stoljeea, da opisuju vanjsku realnost: svijet je puno s lozeniji, puno Iudi, puno nerazumljiviji. Neki od njih prepustaju rijec pripovjedacu koji cc izraziti osobniju viziju. Za Marcela Prousta (1871-1922) u Potrazi za izgubljel'l.im vrenienom sjccanje uvjetuje pricu. Miris jcdnoga kolacica narnocenog u caj donosi citav svijet uspomcna, storine likova, cijelo jedno drustvo koje ziyi na prijelazu iz XIX. u XX st. U Uliksu se (1922) Irac James Joyce (1882-1941) sluzi unutarnjim monolozima kako bi, kroz intirnne misli svojih likova vratio dusu »svom« gradu Dublinu. U Buci i bijesu (1929) Amerikanac Wiliam Faulkner (,1897-1962) takoder se

sluzi unutarnjim monologom da bi ispric, obiteljsku dramu trojice brace, ad kojih je jedan idiot.

Drugacije price

Kako bi postignuli da osjetimo misterij svijeta koji nas okruzuje, romanopisci su postupili obrnuto od prethodnika. Izrnisljali su irealne price, vrste modernih bajki koje su svoju snagu dobivalc tako da su ispricane s realisticnorn preciznoscu, N taj je nacin najneobicniji pisac prica toga stoljeca bio bez sumnje Franz Kafka (1883-1924). Ceskoga podnjctla, pisao je njemackorn.

»Sasvim je sigurno Josef K. bio oklevetan, jerje, ada nista nije zloga ucinio.jednoga jutra bio uhapsen«. Tako pocinje Prow, prica 0 skromnom

bankovnom cinovniku kojern su neznanci naredili

cia budc

na raspolaganju sucima. On te suce nikad I1lJe

vidio j

sto je vise trazio

Portret Franza Kafkl" koji podsjeca na njl"goYo djE Preobrazba (Prechtlov akvarel, 1977).

l djelo Starac: i more Ernest Hemingway dobio je ·1952. Nobelovu nagradu za knjii:evnost (ilustracije J. Reschofsky, 1952).

Iministraciju u narnjeri da se opravda, to manje razumijevao za sto je optuzen, Na aju je ubijen »kao pas«, na nicijoj zemlji. drugom Kafkinu djelu, Preobrazba (1915), Ian je obican covjek, Gregor, nocu etvoren u divovskoga kukca. Umire kao tva gadenja i nasilja svoje obitelji, Ta djela 'aZavaju beznade covjeka suocenoga s surdnoscu postojanja.

'ugaciji naCin pisanja

sim unutarnjega monologa pojavljuju se i uge tehnike pisanja. Nijernac Alfred

5blin (1878-1957) u Berlin Alexanderplatzu Amerikanac John Dos Passos (1896-1970) jjelu USA uvode novinske naslove, clanke, itistike, pjesme, policijske izvjestaje, rnijesane s dijalozima mnogobrojnih

:ova. Jos jcdan nacin pribliZavanja realnosti otreba je govornoga j ezika. Francuz Louise rdi nand Ce line (1894--1961) i zmislj a j ezik ~i pronalazi ritam, poredak rijeci i ponekad .lgarnost izraza .. U djelu Putovanje nakra]

Mowgli i Mali prine Moderan svijet ne mijenja osnovno pitanje:

5to je to biti covjek?

U Knjizi 0 diungli Englez Rudyard Kipling (1865-1936), prica pricu 0 Mowgliu, "malom fovjeku" izgubljenom u indijskoj dzungli, koji i:ivi sa svojim prijateljima zivotinjama. Ka.d naraste, Mowgli shvati da on nije iivotinja i pridrui:uje se ljudima,

svojoj brad, U Malom princu, knjlzlkoju Je sam llustrleao (na slid ispod) Antoine de Saint-Exupery (1900-1944) zamislja dijete koje je napustilo svo] planet

nakon sto se naljutilo na ruzu koju je voljelo. Zivot odraslih f.inio mu se neshvatljiv sve dok mu

lisica nije objasnila sto to znaci voljeti:. "Ako me pnpitomis, rnicemo jedno drug om biti potrebni. Ti ces

za rnene

Scena iz films Plodovi gnjeva John Forda, nastaloga prema romanu Johna Steinbecka.

no/i (1932) docarava ton halucinantne istine. Ferdinand Bardamu, Celineov dvojnik, prica o strahotama rata I svom strasnom iskustvu kao Iijecnika sirornasnih. U Smni ria kredi: (1936) Ferdinand prica 0 svojoj odvratnoj mladosti i kako je spoznao ljudsku zlobu.

Ali uvijek postoje i tradicionalne :price Paralelno s novim romanticnim dahorn postoji i tradicionalna struja, posebno u Sjedinjenim Arnerickim Drzavama.

J obn S tc j n bee k (1902-1968) trud i se pisa ti o nadi u bolju egzistenciju, no popusta pred razocaranjern i ogorcenjem. U Plodooima gnjella (1939) on donosi epopcju jedne obitelji farmera iz Oklahome,joada, kojuje unistila kriza tridesetih godina. Lisen: svcjih dobara, oni krecu prema zemlji koju smatraju obecanom, prema Kaliforniji. Na kraju dugoga putovanja ceka ih jos tefi zivot. .. Simpatija Ernesta Herningwaya (1899-1961), jos jednoga americkog autora, usmjerena je prema onima koji imaju dircktan i jednostavan odnos prema zivotu, kao ribar u djelu Starac i more (1952). Santiago nije ulovio ribu vee 84 dana

kad je, napokon, uhvatio veliku sabljarku. Tri se dana borio sa svojim protivnikom kojega voli i kojem se divi - i uspije ga pobijediti. No prije nego sto se vratio u luku, morski psi prozderu sabljarku. D

'\

.'

r

I

r r /,

Za Drugoga svjetskog rata, najveceg masakra u povijes1

prezivljavanje duha ovisilo je 0 njegovoj sposobnos

otpora. Svjedocenje i angazman nametali su se piscin

kao obveza.

rat

Primo Levi napisao je strasno svjedocanstvo 0 logorima smrti: Ako je to covjek.

Brutalno ponasanje Nijemaea i njihovih saveznika u Drugom svjetskorn ratu (1939-1945)

.-

nlje sarno

osvajacko.

To je bio i pokusaj da se radikalno ugusc lj udske slobode i

covjekovo dostojansrvo, da se uniste drugi, pogotovo Zidovi, u irne jednoga totalitarnog i rasistickog sustava. Ulozi u ratu moralni su i ideoloski. Zato je u osvojenim zemljama, uz boree i one

koji su pruzali otpor, uloga pisaca bila

ve ma znacajna.

PiS-em tvoje ime ... Siobodo Jer vazno je ne pokoriti se ne prihvatiti gubitak slobode. Razvila se tajna knjizevnost, uz rizik gubitka zivota onih koji SLi uhvaceni, Tiskale su se pjesme, revije, bk i kratki romani kad se nabavilo dovoljno papira. Pjesnici u dobi od dvadesct godina bili su ogorceni - nadrealisti, rnedu ostalima - velicali su duh otpora protiv ugnjetavaca, Paul Eluard (1895-1952) zapoceo je 1942. svoju zbirku Poezija i Istina 1942 »Himnom Slobodi«: »Na svojim skolskim biljeznicama / Na mom stolu i na drvecu / Na pijesku i po snijegu /]a pisern tvoje ime ( ... ) Slobodoi<. Louis Aragon (1897-1982) pisao je 1943. Pozdravljain vas, inoja Prancusko, pjesmu nade za zatvorenike i

deportirane: »Kad se vrati te, jer treba sc Roquentin u Mucnini J.-P. Sartrea osieca gadenje prE

vratiti / Tu CC biti toliko cvijeca koliko zelite«.

U logorima smrti

U stvarnosti, mnogi se nisu vratili. Nacisticka Njemacka organizirala je kancentracijske lagare i lagare unistavanja koje su poslani milijuni ljudi, ukljucujuci djecu i starce, zbog njihovih ideja (komunisti, antinacisti), zbog njihova nacina zivota (homoseksualci), zbog njihove »rase« (Zidovi, Cigani).

ni su bili zatvorenici, iscrpljivani prisilnim radom, bolestima, gladu ili odmah uguseni plinom. Zato se ti logori zovu »logori smrti«.

&ir 1IIt.S cnkl'S III«QIiU Sur iiIIMI ~IiJI''f~ ti I~ 1.111('('.1 SUIT Ie p.hl~ ,lIr la ndJ'!' .1·kn~ !AM!lIIIIQiI1lil

Sliftaal.8ir!illl..l,H ILid Sur !""dK 1M iHliH bl::lM'~ Phfrl' n"i papIn -!)III ~mdlr~ J'~fris 'a!ll MIII1

eri~ilM~~~

Sill' tu ~ 1":lIM:5 G<t"Ii IlItrfi.rm S.r II rvurn •• t "no rui~ J·kmtilllJlQ.

Sloboda. pjesma Paula Eluarda koju je ilustrirao slikar Fernand Leger.

»prirnarna: potreba govoriti. U Ako je to cordek (1947) nalazi u »jasnoci I jezgrovitosti« stila »tjednih izvjestaja« znanstvenih laboratorija nacin da izrazi senzibilnost prerna organiziranom unistavanju bica,

Elie Wiesel, roden 1928., takoder j e prezivio logor. Od svojih knjiga

napravio je memorijal Soaha. U 06, 12isanoj na jidisu (jezik koj im sc sluze Zidovi sredisnje Europe), a zatirn na francuskom (1958), on optuzu jc Boga sto je dopustio te grozote, vjesanje djccc, smrt njegova oea nekoliko dana pnje oslobodenja logora.

Dnevnik Anne Frank.

Trinaestoqcdisnia N izozem ka pisala je dnevnik od 14. svibnja 1942. do 1. kolovoza 1944. u obliku pisama izmisljenoj prijateljici; "Gledano izvana. ja nisarn nista drugo doli kozica koja se otrgla sa svoga uzeta. luckasta i nestasna." Anne je Frank Zidovka. Da bi izbjegla njemacku pollcjju, koja trazi Zidove, skrila se s jos osmero ljudi, svojom obitelji i susjedima. u skroviste jedne zgrade u Amsterdamu. "5kriveni Ijudi imaju cudna

Pisci se angaziraju

Rat naglasava ulogu pisaca kao »svijesti« drustva, Angazman intelektualaca

pojavio se jos s afcrorn Dreyfus i objavom otvorenoga plsma Bmilea Zole

Optuiujem (vidi str. 61). Godine 1938. kroz roman Jean-Paul Sartrca (1905-1980) Muinina upoznajerno egzistencijalizam;

1942. Albert Cam us (1913-1960) objavlj uje Stranca. Ta dva rornana docaravaju nam kako se covjck osjeca neobicnirn naspram svijeta. Sartreov junak Roquentin odjednom najobicnije stvari vidi kao vrlo bizarnc. Tc"lj utisak neshvatljivoga postojanja vodi ga u fizicku mucninu, Camusov junak Meursault djeluje nezainteresirano, sve mu je »strano«, C"ak I srnrt I1Jegove majke, cak i Cinjenica da je ubio covjeka. Za njega nista ncma smisla, svijet je apsurdan. Pisci nisu kao njihovi junaci: pred tako ocajnim svijetorn oni porvrduju potrebu da

rcagiraju, da preuzmu odgovornost. Angaziraju se u politickim borbama, za socijalnu pravdu i bratstvo medu ljudima. Sartre i Camus postali su mladima »uzor

kako treba misliti«, 0

Stranac. to je Meursault u romanu Alberta Camusa: cak ga i ubojstvo ostavlja ravnodusnim (litografija. Sadequain).

Svjedocansrva onih koji su se vratili strasna su. »Zeljch bismo govoriti, da nas se napokon cuje«, kaze Robert Antelme (1917-1990) u Ljudskoj vrsti (1947), ali »N arna se one sto irnarno reci poCinje ciniti nezamislivo«. Antelme ipak uspijeva govoriti 0 onom sto jc propatio, u jednostavnom i detaljnorn opisu, Prezivljavanje objasnjava kao -bjesomucno zahtijevanje« da se

-do kraja ostane covjek«, voljorn da e

nastavi pripadati Ijudskoj vrsti. Talijan ki kemicar Primo Levi (1919-1987) poceo je pisati u logoru u Auschwitzu. U njegovu rodnom Pijcmontu biti lidov bila je, prije rata, sarno »mala zabavna anomalija«. No u logor je dosao sa svijescu da pri pada narod u koji je progonjen stoljecima i da je njegova

----------------------------------------------------------------------------~----------------------~ ~

iskustva"; strah, materijalna naimastlna, nedostatak intimnosti. Najdirljiviji je kontrast izmedu radosti njihovih nadanja i zrelosti njihovih predvidanja. Anne Frank na kraju je uhapsana. Umrla je u koncentracijskom logoru u Bergen-Belsenu u prollece 1945.

Nakon Drugoga svjetskog rata romanopisci su istr'azival

nova podrucja. Manje su paznje pridavali "poruci" koju jl

djelo nosilo, a puna su se vise posvetili nacinima pricanjil

meru

rornaru

Nakon 1945. mnogi su pisei ostaJi angazirani zbog velikih politickih pitanja - nezavisnosti koloniziranih

zernalja, rata u Indokini, zatim rata u Alziru, Drugi su pokusavali obnoviti urnjetnost pisanja. Proucavali su djela autora koji su unijeli promjene u roman prve polovice stoljeca (vidi str. 76-77). Zanimao ih

je jezik kojim se pisalo i nacin na koji nastajc prica,

Grupa franeuskih romanopisaca 50-ih godina XX. st. promovirala je

»novi rornan«, Medu tim su autorima

bili Michel Butor, Claude Simon, Alain Robbe-Grillet, Nathalie Sarraute i Marguerite Duras. Iako veoma razliciti jedni od drugih, imali su zajednicku tocku: odbijali su mijesati roman i politiku i izbjegavali su pisati tradicionalne teme.

U But rovoj (roden 1926) Izmijenjenoj odluci glavni lik nema imena, pripovjedac ga oslovljava s »Vi«, U vlaku se pridruzuje

zeni koju voli. Jedina scena romana to je putovanje, a jedina tema intirnne

misIi lika. Uvodna je prica sarno izgovor. Na kraju Iik pise

knjigu, tu koju mi Citamo i koja pokazuje kako nastaje roman.

Queneau: pismeno i usmeno

bicno ne piserno onaka kao sto govorimt No za Raymonda Queneaua (1903-1976) govorni jezik I nacin govora obnovili su pisanje rornana. Prva recenica u romanu Zazie u metrou (1959) odaje taj stil: »Kajtotaksmrdil, viknuo je urnorni Gabrijek Da bi ispricao pricu 0 Zazie, Queneau se ne libi prornijeniti ortografiju, upotrebljavati zargon i igre rijeCi. Zazie jc mala djevojCica iz pr vincije. Dolazi u Pari:

II posjet svom ujaku Gabrijelu i zeli samo jedno: voziti se metroorn. No radnici metroa strajkaju. Razocarana, pronalazi druge zanimacije, kao sto je promatranje cudnoga zivota odraslih. Gabrijel jc pokusava razveseliti pokazujuci joj Pariz, posebno Les Invalides, gdje se nalazi grob Napoleona I. Zazie izjavi: »Napoleon je glupan.« Usprkos svemu, na kraju

svoga boravka Zazie je nairdila mnoge stvari 0 zivotu i vratila se kuci s osjecajern da je odrasla.

Gary-Ajar: domisljatost i sala Ista ieUa da pornijesa govorni I pisani jezik zabavila je pisca omaina Garya (1914-1980) kad je, pod imenom Emile Ajar, objavio Momo, saito places? (1975). Jezikom koji je dornisljat i pun sala ispricao je pricu izjednoga kozmopolitskog pariskog kvarta 0 prijateljstvu izmedt mladoga arapskog djecaka, imenorn Momo, i stare zidovske gospode Rose. Glumci iz filma Momo, zasto placeS? snimljenoga prema romanu Emilea Ajara.

Igra prlslle

Pisci kao sto su Francuz Queneau iii Talijan Calvino prisiljavali su se pisati kako bi poticali svoju kreativnost. Isto je tako bilo i s Georgesom Perecom (1936-1982), kojega vidimo na fotografiji ispod, i koji je, kao i oni, bio clan grupe OuLiPo (Radionica potencijalne knjizevnosti). Perec pise svoj roman Naputak za upotrebu iivota (1978) kao matematicku strukturu uz pravila igranja saha. U Nestenku (1969) zabranio si je da upotrijebi slovo "e", najcesci vokal u francuskom jeziku. BudlUCi da ne mijenja ortografiju.

morao je upotrebljavati rijeCi kojs u sebi nemaju to slovo. Ta metoda ne samo da je izvanredno vjezbanje rjecnika, vee dopusta da se izmisle situacije koje nikad ne bi postojale kad bi se pisalo normalno. Svatko rnoze probati!

Zazie u metrou, roman Raymonda Queneaua. u filmskoj adaptaciji Louisa Mallea iz 1960.

:alvino: moderni pripovjedac Ialijan Italo Calvino :1923-1985) volio je iricati price. \Jjegovi romani maju uvijek noralno i filozofsko .nacenje. Radnja romana 'sarun penjai (1957) .mjestena je na kraj XVIII. st. Glavni je unak barun Cosimo Piovasco di :tondo. dvanaest godina Cosimo, roji vise ne podnosi ocevu strogocu i .cstrinu tiraniju, odlucio se poperi na lrvo. Unatoc preklinjanjima svoje ibitelji, odbija sici i ostatak iivota provodi na drvecu, iikad ne dotaknuvsi tlo. Na drvetu sagradi kucu, zivi ad lava i ribolova. Puno Cita. Zaljubi se u Violetu, voju pakosnu susjedu, dopisuje se s prscima (Rousseauorn, Voltaireom) i cak pnrnl

ean-Marie Gustave Le Clesio Napolcona, uz

veliku pOl11pU.

Goz tu uzbudljivu pricu Calvi no citatelja ioducava zivotu I. mudrosti punoj humora i naste.

(1985) Alexis sretno ZIVI sa

Jedanje djecak odlucio

sestrorn Laurom i

svoJlrn roditeljima na otoku Mauricijusu. No njihov otac bankrotira i unisti obitelj, Alexis odiucuje otici traziti gusarsko blago, skriveno na susjednorn otoku Rodriguesu.

Tijckom svojc potrage otkriva ljubav s Oumorn, zatim,

prije nego sto cc sc vratiti u svoju zernlju, sudjeluje

u ratu 1914. Njegova

majka urn ire. Ourna

nestaje. Alexis nije

nikad nasao gusarsko zlato, ali jc otkrio jedno puno vrednije blago: pravo sc bogatstvo nalazi u ljubavi, u ljepoti svijeta i u

poznavanju sebc. 0

.e Clesio, tragac za zlatom

J svojim romanimaJ.-M. G. Le Clesio, aden 1940., na sccnu dovodi likove

tao sto su dczorijentirana djeca i mladi, .utajuci svijctorn, oni nalazc srnisao

.voga zivota. Na pocetku Ii'agara za zlatoin

Autori kao sto su Jarry i Pirandello, zatim Brecht, Becke1

i lonesco, stvorili su avangardno kazaliste. Oni su pokaza

besmislenost danasnjega svijeta i potrebu za politickir

angazmanom.

ste XX. stoljeca

Avangardnim kazalistcm nazivarno djcla aurora koja se razlikuju od »uobicajenih« djela tadasnjega vrcmena. Ti se autor i trude istaknuti apsurdnost svijeta, ukazati na problerne u kornunikaciji medu ljudima i prenijeti politicku poruku.

Alfred Jarry i Kralj Ubu

Kao suprotnost realisticnom kazalistu, Kral] Ubu prikazujc ncstvame i smijesne likove, kcji gestikuliraj u kao marionete LI izmisljenoj Poljskoj. Predstava je, prikazana 1896. u Parizu, izazvala iznimno veliki skandal. Sve je u predstavi bilo jednako sokantno za tadasnju publiku, kao i prva rijec koju izusti Ubu: Ilgovno«. Toga ogromnog, prljavog, beskrupuloznog covjeka njcgova je zena natjerala da ukloni kraIja kako bi zauzeo njegovo mjesto, uzivao II svim bogatstvima i »veorna cesro jeo svinjske

kobasice«.

Buduci da je

neizrecivo lijen, Ubu postaje tiranin

Brechtova Majka Courage j njezine djeca, iena licern u lice s ratorn.

doccpa vIasti. Alfred Jarry (1873-1907) konacno je uoblicio taj kazalisni komad, ko Sll poceli pisati njegovi skolski kolege. Djel je sacuvalo silovitost mladih naspram svijet odraslih.

Likovi bez autora ... Talijan Luigi Pirandello (1867-1936) istrafivao je dnos izrnedu stvarnoga i nestvarnog, izrnedu ludosti i normalnog. U djelu Sest osoba lrazi

au tora (1922) dogada se susret, inace nernoguc, izrnedu stvarnih likova imaginarnih bib. Glumei na seeni vjezbaju jednu predstavu. Dolazi sesr osoba: autor koji ih je zamislio nije dovrsio

U ocekivanju Godota Samuela Becketta.

njihovu pricu. Glumci pripadaju stvarnosti, a ovi drugi pripadaju masti. Ovdje je na scenu postavljena kazalisna »zbilja«: kazalisni kornad daklc prikazuje kazaliste unutar kazalista.

Brecht i angazman

Bertolt Brecht (1898-1956) pobjegao je iz hitlerovskc Njernacke 1933 i vratio sc 1948. zivjeti u Istocni Berlin. U svojim predstavama zeli pokazati da sudbina ne postoji i da nesrece koje ljudi podnose

imaju povijesne ili socijalne uzroke. Zelio je da gledatelj, potaknur gledanjem njegovih prcdstava, razrnislja kako se

boriti u zivotu. Majka COli rage i njezina ijeca (1941) pncajc 0 zeni koju

[e zahvatio vihor Tridesetogodisnjega rata (1618-1684). Annaje Ficrling kantinerka. Ona ide od bojista do

bojista, sa svojom prekrivenorn

dvokolicom i svojc troje djccc, dajuci [esti vojnicima. To je paradoksalna situacija: Anna zivi od rata koji mrzi, a rnrzit ce ga jos i vise kad joj sukob odne e djecu ...

Beckett i lonesco: 5vijet je apsurdan

,>Teatar apsurda« srnisljen je da zbuni 51edatelje i da ih prisili da na :lrugaCiji nacin gledaju one 3to vide

Susret glumaca i izmislJenih likova u Pirandellovu djelu Sest osoba traii autora.

drugaCije cuju banalne recenice iz svakodnevne konverzacije. Rcalnost

vise nema smisla, Jczik postaje apsurdan i kornunikacija je nernoguca. lrac

Samuel Beckett (1906-1989) nastanjuje se u Parizu 1938. U djelu U ocekivanju Codota dvije lutalicc ocekuju Godota, kojega nc poznaju. Razgovaraju. Godot nikad nece doci, no cckanje je izgovor da ostanu zajedno. U djelu 0, diun! doni Winnie, zakopana u zernlju do struka, slazc oko sebe obicne predrncte

i razgovara 0 svernu i svacemu. Prema kraju dana tone sve dublje i dubljc i na kraj u dana nad zemljom joj je

sarno glava: vise sc nc moze sluziti rukama i ne preostaje joj n ista

irn rijec1. Eugene Ionesco (1909-1949) rumunjskoga je podrijetla. Uceci engleski iz knjige, zaprepasten j e apsurdnoscu rcccnica koje se navode kao primjen i to ga inspirira da napise iznenadujucc dijaloge u Celavoj pjevalici (1950). Tako gospoda Smith kaze: »Izvrsno smo jell veceras, To je zato sto stanujemo U okolici Londona i sto

se zovemo Smith«. 0

Glumica Madeleine Renaud kao Winniw u 0, divni dan; Samuela Becketta.

Narodno kazaliste

KazaliSte je dugo smatrano zabavorn imucnih. No, neki su kazalisni Ijudi htjeli dopustiti da u tom sudjeluju svi. Pjesnik Jacques Prevert (vidi str, 72-72) sastavio je 30-ih godina XX. st. kazalisnu druzinu koja je igrala predstave za radnike u dvoristima tvarnica. Jean Vilar (na slici iznad), osnivac Avignonskoga festivala 1951., vodio je Nacianalna narodno kazaliste Theatre national populaire (TNP) u Parizu, To je bilo javno kazaliste, koje je pomagala drzava, Karte nisu bile tako skupe kao u privatnim kazalistima. On je zelio u sto vecem broju Ijudi probuditi sklonost prema kazalistu. I uspio je: od 1951. do 1963. u

TNP-u bilo je visa ad 5 milijuna gledatelja.

detektiv, istraga: to je roman enigmi

Razocarani privatni detektiv, okrutna gradska sredina, t

je erni roman. Roman enigma i erni roman dva su lie

detektivskoga romana.

tivski

roman

MURDER IN THE MEWS

A~ilthil Christie

Hercule Poirot, slavni detektiv kojega je stvorila Agatha Christie (naslovnica iz 1934).

Dogodilo se ubojsrvo. ko Je ubio? Zasto? Indicije, svjedocanstva, krivi tragovi: u pocctku je detektivski roman bio predstavljen u obliku istrage koju je vodio detektiv, bilo profesionalni bilo amater (ali junak!) da bi otkrio krivca iii krivce. To je prica koja se pricala od kraja, polazilo se od zlocina i naprcdovalo kroz motive ubojice, I Citatelj i policajac moral! su imati jednake sanse da otkriju tko je ubojica,

Roman enigma

U Strasnim priiama Edgara Allana Poea (vidi str. 66-67) tri su novele koje najavljuju detektivski Zanr. U noveli »Zagonetna

~ ubojstva u ulici Morgue« glavni jc lik detekt Dupin, koji vodi istragu 0 misterioznoj smr jedne majke i njene keen. »Zlocin« je

pocinjen u zatvorenoj sobi, L1 koju, na prvi pogled, nitko nije mogao uti. Metodorn dedukcije, tumaceci indicije, Dupin otkriva da ubojiea nije nitko drugi nego orangutan koji je pobjegao iz zooloskoga vrta,

Osnovno, drag; moj Watsone ... Slavni detektiv Sherlock I olrnes prvi se puta pojavljuje 1887. u Critniznoj studiji Britanca Arthura Conana Doylea (1859-1930) .

Nemirna duha, on jc suprotnost svom nerazdvojnorn kolegi i prijatclju dr. Watsonu, dobrocudnom i pomalo naivnorr Sherlock Holmes vodi znanstvenc istrage: povecalorn u ruei pornno istrazuje i najdiskretnije indicije i slijedi ponekad cudne tragovc. Zahvaljujuci svojoj ostroj inteligcnciji, brzo rjesava zagonetke u

4 romana i 56 novcla.

Hercule Poi rot

Britanki Agathi Christie (1890-1970) zahvaljujemo za p najbolje krirnice. Njczin istrazitelj belgijski je policajae

Iercule Poirot, U svojih 70 romana Agath.

hristie obraduje najncvjcrojatnijc situacij: i nastoji citatelja odvesti na krivi trag kako I se na kraju sto vise izncnadio: u Tko je ubio Rogera Ackroyda ubojica je pripovjedac, II Zloj leui! ubojica je djevojCiea u Ubojstu« U Orient-Expressu svi su likovi krivi,

a u 10 malih crnaca svi su zrtvc.

Inspektor Maigret

Inspektor Maigrct, cija se cjelokupna metoda temelji na intuiciji, pojavljuje e 1930. U rornanu Pietr le Letson, iz pera belgijskoga pisea Georgesa Simenona

Kako je roden junak krimica

Jean Gabin kao inspektor Maigret u filmu Maigret postavlja zamku, prema djelu G. Simenona.

(1903-1989). Tijekom svoje 102 istrage, s lulom U ustima, uvijek obucen u svoj bezlican baloner, sa sdirom nabijenim na glavu, Maigrct se uvijek prije svega nastoji ufivjeti u ulogu, bilo Zrtvc, bilo krivca bilo onih koji su u to umijesani.

Ozivljena kratkim opisima, okolina (tuzni gradovi, luka u magIi, ulice u kisi) otkriva psihologiju onih koji u lljOj zive: cesto osrednji Dudi, koji nisu uvijek krivi, no nisu nikad ni sasvim nevini. Bez vidljive poruke, ali uvijek humano, Simenonovo djelo nastoji pokazati kako je tesko biti covjek.

vazna figura arnerickoga krimica, U svojim knjigama, kaosto jc Velik£ san - rernek-djela »filma noira« u kinima - i uz pornoc lika Philipa Marlowa, privatnoga detektiva, Chandler se ruga i ako je 21 Cin rasvijetljen i pravda izvrsena: n oslikava neumoljivu kalifornijsku sredinu tridesetih godina

XX. stoljcca,

Krimici

Americki detektivski roman opi uje podzernlje u doba Pr hibicije. Ncma vclicanstvenoga junaka koji se suprotstavlja gangsterima, vee je to netko vrlo slican njima i sluzi se istim metodama. Amerikanac Dashiell Hammett (1894-1961) izmedu 1929. i 1933. objavljujc pet rornana, zbog kojih se srnatra oeem detektivskoga iama (koji nije lako pisati), mcdu

koji ma je i Malteski sokol. Prokazujuci karumpiranost i afere politickoga svijcta, Hammer dovodi na scenu detektiva ama

padea,

nep tkupljivoga, razocaranog i ironicnog covjeka, Raymond Chandler (1888-1959) jos je jedna

Novi detektivski roman

U 1Jecaj americkoga romana rezultirao je u Francuskoj serijom krimica,

a zatim i novih detektivskih rornana.

Seks, politika, drustveni zahtjevi imaju u tim rornanima vaznije mjcst ad zlocina. Prica sc modificira, rnijenja se okolina, radnja se sulja oko velikih stambenih zgrada, zanima se za nezaposlene i useljenike, U romanu Pusiea Iarobnica Daniela Perinaea radnja je smjestena u Bellevi lie, kozmopolitsku

pari sku cetvrt i prica a detektivu azijatu i via niku arapskga rcstorana. 0

Humphrey Bogart u filmu Ma/teski sokol, prema romanu Dashiella Hammetta.

Mau rice Lebla nc (1864-1 941) zapoceo je svoju seriju Arsene Lupin, dientlmen provalnik 1907. Arsene Lupin (na slici ispod, crtez sa naslovnice, 1915) posvetio se provalama, no on niposto nije oles: ne ubija, cesto dijeli sirornesmme one !ito je utajio bogatima i ismiijava policiju. 5ve to cini gal simpaticnim. 5 druge je

strane Fant6mas (1911) utjelovljenje zla. "Nadllivsi svoju ogromnu sjenu ned svijet i nad Pariz, koja se to sablast sivih oCiju javlja iz tiiine? Fantomas, da Ii se to ti pruzas nad krovovima?" "Tko je Fant6mas? Nitko, ali ipak netko. I ste radi? Tjera strah u kosti." Tako su autori Pierre Souvestre i Marcel Allain predstavili stravicncqa Fantomasa, koji se sam predstavlja kao gospodar svega, sampion lucidnei osvajacke zlobe.

Putovanja u vremenu, istrazivanje svemira, robot

izvanzemaljci, mutanti, leteci tanjuri

kraj svijet

omiljene su teme znanstvenofantasticnih romana i price

stvena

a

U z trij umf tehnologije i upotrebc strojeva i u XIX. st. pojavljuju se romani predvidanja, anticipiranja. Otkrica sljedecega stoljeca (ona znanstvenika Einsteina) i drugi dogadaji (dva svjetska rata, ekspIozija atornske bombe, slanje satelita i [judi u svemir ... ) dala su znanstvenoj fantastici istinsku dimenziju. U tim se pricama masta bavi pretpo tavljenim razvojem znan sti i tehnike, a cesto su te teme obradene i u stripovima.

Bit ce jednom ... Godine 1864. Jules Verne (1828-1905) objavio je Put U srediste Zemlje. Nak n sto je odgonetnuo rukopis iz XVI. st. njcmacki geolog Lidenbrock, n jegov necak Axel i islandski vedic kr z ugaseni krater Sneffeisa prodiru u Zemljino srediste, Otkrivaju Citav jcdan podzernni svijct, morima, sumama i cak jednim fosiliziranim cmjekom, kad se, koje Ii strahote, nadu u slijepoj ulici. Gigantski potisak jedne ekspIozije izbacit ce ih van. Jules Verne vodio jc

tastika

svoje Citatelje posvuda: pokazao imje bogatstva podmorja i trudio se da budu obavijestcni 0 napredcima u znanosti, zemljopisu, botanici, zoologiji i aeronautici

pccijalizirao se za znanstvene rornane U kojima masta i napetost imaju vaznu ulogu Mnoge su njegove knjige romani predvidanja, kao npr. 20 000 mil]« ispod mot Put na Mjesec, Oko Mjeseca . U zadnja dva romana znanstvenici odluce poslati projektil na Mjesec, zatirn u tu »kuglu« ukrcaju troje 1judi i posalju ih u svernir.

Ali kako ce se vratiti?

Ispred svoga vremena] ulcs Verne predvidi je neke izume XX. st., kao sto su atomska bomba, vatreno oruzje, sateliti ...

Cudoviste koje je izmislio H.G. Wells u Ratu svjetova.

Herbert

"

\ George

Wells

( 1866-1948)

predlagao je putovanja u vremenu 1 pOJaVlo se s

romamrna Vremenski stroj (1859) i Rat svjeto; (1898). U ovom

posljednjem jedan se 1\ predrnet pojavi na \\' nebu i padne poree ~ Londona. Iz njcga

\ sc iskrcaju \\MarsoVci, kOJI ~ dosli osvojiti

\ Zemlju.

~ ,,~Nastaje ~\: .. \. panika:

anovnistvo bJeZi, London ostaje pust. Ali rvajaci su ubrzo svladani, postaju zrrve .nadanoga napada mikroba, To je jedno od mek-djela znanstvenc fantastikc, koje Je nogo puta posluzilo i kao seenarij. Tako je l. listopada 1938. buduci arncricki sineast rson Welles izazvao stravu i uzas dioadaptacijom te price. Slusatelji su )vjerovah da se radi 0 stvarnom napadu vanzerna lj aea!

larsovska odiseja

'akon eksplozije bombe nad Hirosimorn )45. u znanstvcnofantasticnim je pricama .sto zamisljano aeornsko unistenje Zernlje. -ma atomskoga rata uvela je figuru

utanta, monstruoznoga stvorenja,

ivjekova potomka koji je pun mrznje

'erna ljudskom rodu, Jos jedna popularna rna bio je kontakt s izvanzemaljskom vilizacijorn. Zemljani su cesto, dosavsi do anica svcrrura, otkrivali lijepe princeze i oceste muskarce plave iii zelene boje koze. '0 1936. Stanley Wcmbaum objavljujc 'arsovsku odiseju u kojoj su izvanzemaljci po vi puta i prijateljski raspolozeni, i

Roboti

Robot je osnovna figura znanstvene fantastike.

Rijec dolazi od ceskoga

DetalJ 5 ilustracije naslovnrce 1984, za ananstvenu fantasttku vazne knjige Georgesa Orwella.

drugacij! od ljudi, i vrlo inteligentni. Pojam galaktickoga carstva pojavljuje se oko 1940. i znaci da su se Zemljani posvuda naselili i uspostavili trgovacke veze izmedu svakoga planetarnog sustava, Tu ideju,

koja »ugrubo: prenosi ideju Rimskoga Carstva, ponovno srecemo

u seriji Zaduibina Isaaca Asimova (1920-1992) .

1984iBigBrother

Britanac George Orwell (1903-1950) drzao je da znanstvena fantastika treba govoriti 0 covjeku, 0 njegovim strahovima i njcgovim nadanjima. U 1984 opisuje (i to 1949.1) totalitaristicki rezim kojim vlada jedna stranka pod kontrolom sefa kojem nista nc moze prornaknuti. Taj je sef Big Brother (Veliki Brat). Prijasnji je svijet zaboravljen i tri slogana upravljaju drusrvom: »Rat, to je mir, Sloboda, to je ropstvo, Neznanje, to je 1110C.~~ Ali jedan muskarac i jedna zena pobune se protiv toga sustava koji je od ljubavi

napravio politicki prekrsaj, 0

2001, Odiseja u Svemiru, film Stanleya Kubricka prema djelu Arthura C Clarkea.

glagol;a robot; (raditi) i pojavljuje se 1 921. u komediji R. U. R. ceskoga pisca Karela Capeka .. Njegovi su roboti androidi, umjetni ljudi od krvi .i mesa, a ne metalna bica,

Do 1940. svi su roboti bil!i protiv njihova stvoritelja. Isaac Asimov objavio je dvlje zbirke, la, Robot i Defile robots, ukojima zamislja tri zakona robotike: roboti su programirani metalnim vodovima i elektronika im ne dopusta da se pobune protiv covjeka.

--------~------------------~ 8!

Africi, Aziji I Latinskoj Americi pisci se odupiru

zapadnjackom modelu i na svom jeziku brane tradiciju

svoje zemlje, svoju kulturu i svoju viziju buducnosti,

ka knjizevnost

Kohko Ijudi, toliko knjiga. Koliko kontinenata, toliko knjifevnosti, Raznolikost je pravilo, jer niti jedna zem1ja, niti jedan covjek nemaju istu povijest, isto sjecanje, Odbacivanje modela koji je narnetnuo Zapad, vclicanje buducnosti i razrnisljanja 0 proslosti neke su od terna koje su obradili pisci s tih triju kontinenata.

Ova velika egipatska pisca

U Knjizi 0 danima Taha Husein (1889-1973) prica 0 svorn djetinjstvu u obitelji seljaka u gornjem Egiptu, S tri je godine zbog bolesti oslijepio. Njegovi su ga roditelji, zbog tradicije i zbog neimastine, vodili vracu. Izvjczbao je ostala cula, parncenje, inteligenciju I borio se da uspije.

Kritizirao je praznovjerje, religiozne i drustvcne predrasude. Postao je jedan od mislilaca budenja arapskoga svijeta.

Husein je imao i politicku i drustvenu ulogu: bio je ministar prosvjete 1950., zalagao se da obrazovanje bude besplatno te otvoreno i za zcne. Prva djela drug ga egipatskog autora, Naguiba Mahfouza (roden 1911), opisuju tradicionalno egipatsko drusrvo, koje iz slave vremena faraona vuce pravo na patriotska tremljenja zemlje. Nakon 1945. opisuje gradski zivot u r manticnoj seriji koja svoj vrhunac dozivljava u djelu Tijesna utica. Ta freska, kroz zivot triju narastaja jedne obitclji iz Kaira, docarava ocijalna i politicka previranja koja su sc u Egiptu zbivala pedcset godina. Autor donosi zabrinjavajucu tvrdnju da su drusrvo ili pojedinac sve vise i vise sami i napusteni,

Amadou Hampate 8a, pisac iz Malija » U Mrici jc svaki starac koji umre

biblioteka kojaje izgorila«, rekao je Amadou 1 arnpate Bii (1901-1991). Onje jedan

Japanski plsac Yukio Mishima.

dio svoga Zlvota proveo skupljajuci price putujucih pjesnika, kako sc ta usmena africka knjizevnost ne bi izgubila. Taj uceni covjek, kojije u isto vnjcme pohadao i vjersku skolu Kurana u svorn selu i francusku skol u, za kolonizacije je bio prevcditelj i diplomat. Naviknut da bude posrednik izmedu svoje zemlje i inozemstva, mogao je promatrati odnose izmedu dviju civilizacija. Cudna sudbina lMlngrinova iii prepredenost aJriCkoga prevoditelja prica 0 zlom covjeku Wangrinu, rodenorn pod utjccajem «boga suprotnosti», svetoga pit na, On svojim spo obnostima dode do modi, Sve do dana kad potone 1I nevolju nakon sto je izgubio svoj fetis i ubio svoga totema.

Seoska trznica u Latinskoj Americi. vjerna tradiciji koju je opjevao pisac Gabriel Garcia Marquez.

Mishimin Japan

Jedino sto je vrijedilo za Yukioa Mishimu (1925-1970) bile su ratnicke vrlinc staroga irnperijalnog japana. Bio je ocajan vidjevsi svoju zernlju pod utjecajern modernoga i gradanskog duha te osrcdnjih ambicija za svakodnevnim komforom. U Momaru koji je izneujerio more (] 963) maleni djecak Noboru izrnislja sa svojim prijateljima okrutnc i krvave igre. Njegova majka ima Ijubavnika mornara. Djecak mrzi mornara, ali mu se j divi sve do dana kad taj covjek, sprcman da ozeni njegovu majku, postanc popustljiv prema njemu. Tada mornar postaje »najmrskija stvar na zemlji: otac«. Zbog gadcnja prema banalnim stvarima i preziru prema toleranciji, djeca organiziraju njegovo ritual no ubojstvo. Knjiga iskazuje naklonost apsolutnom i okrutnosti, koja karakterizira mlade.

I sam se Mishima ubio u ime svijeta koji je nestao.

latinska Amerika Garde Marqueza Odrastao u svijetu cudesnih strahova svoga djeda i bake, Kolumbijanac Gabriel Garda Marquez (roden 1928) iz njihovih

.. . .

»praznovJerJa« crpl svoJu ImagmacIJu

rornanopisca 1 svoju politicku ogorcen t.

to godina samoie (1967) obnavlja povijest juznoarncrickoga kontinenta kroz sirnbolicko selo Macondo. Macondo se sjeca carolije zlatnoga doba »J1a obali rijeke cije su prozracne vode tekle Iezajern od glatkoga, bijelog kamenja, velikog kao pretpovijesna jaja«. J edan je trgovac donio stvari 5 drugoga kontinenta: magnet, povecalo, fotoaparat. Postavsi trgovcima prestali su spavati, a u meduvremenu su organizirali rad, obrazovanjc J upravu. Dogodio se drzavni udar i buknuo je gerilski rat. Amerikanci sa

jevera dosli su nametnuti moderan nacin zivota. No cudo se ponovno pojavilo u obliku potopa, koji je elo i sve sto II njemu

zivi odnio u nistavilo. 0

U Africi putujuc] pjesnici prilaju stare legende, epopeje, koje cine usmenu knjizevnost njihove zemlje.

Tako pjeva jedna pjesma sa sjevera Alzira. Rodeni u vrijeme dok [e Alzir jos bio francuska kolonija,

Mohamed Dib (roden 1920) i Kateb Yacine (1929-1989). cetrdesetih su godina bill mladi borci, odlucni da postignu nezavisnost svoje zemlje. Kao pisci jednako su se slufili i francuskim i arapskim. Iz toga je dualiteta rodena zelja da se obnovi vlastita kultura. Poiar (1954) Mohameda Diba pojavio se upravo prije Alzirskoga rata, Nedjma (1956) Kateba Yacinea pojavljuje se tijekom toga rata. Obje knjige pricaju 0 zivotu sela, bijedi i oqorcenosti. Svaki od autora ima svoj simbol: za Mohameda Diba (na slici iznad) "Zapalio se pozar, koji se vise nikada nece ugasiti." Za Kateba Yacinea novi Alzir ima lice voljene zene.

Djela I junac

Prvi pustolovi

uocen s neprijateljskim svemirorn, prkoseci opasnosti, junak zancscn pustolovinorn pokazuje svoju pravll osobnost. Robinson Crusoe, sam na napusrenom otoku, izgradio je cijeli jedan svijet tRobinsou Crusoe, auror Daniel Defoe, 1917., vidi str. 48-49). Jim Hawkins susrece se s mornarirna zlokobnih lica i sa svim opasnosrima peerage za zlatom, a Arthur Gordon Pym lunja cudesnim svijctom (O/ok s vlagolll, autor L. R. Stevenson, 1883. i Avail/lire Art/111m Cordone Pvuta, autor E. A. Poe, 1838., vidi SIr. 66--67).

Buduci da jcdnom nije bio dovoljno hrabar (napustio je svoj bred za vrijcmc oluje), Lord Jim zivi pusrolovni zivot lutajuci

rijentorn i otkriva ljubav (Lord Jilll, autor joscph Conrad, 1900). Ocima psa Bucka, koji vucc saonice i koji sc odlucio vratiti divljcrn zivotu, pratimo potragu za zlatorn na krajnjcm kanadskorn sjeveru (Zov dillljille, autor Jack London, 1903). U 2001, Odisrji /I svemiru astronaut Bowman prozivljava nevjcsojarnu avanturu, avanturu cijcloga covjecanstva. Nakon sto je pobijedio poludjelo racunalo, ponesen 1I vrtoglavorn vremeplovu, prolazi kroz sva razdoblja zivota prijc nego ~to ponovno postanc beba, koja u svom prozirnom jajctu visi n ad ZemUol1l (vidi stl'. 89).

Nimalo poslusna djeca Neposlusni lazljivac Pinocchio lurb je na kOl1cll koja sc pretvorila u djecaka, vrlo fivahnog i vragolastog (Pilloailio, autar

2 arlo Collodi, 1880). Oscar

Matzcrath tvrdoglavo je i nepristojno dijete. Onega dana kad je navrsio tri godine odlucio je da nece vise rasti. Jedini jc plan u njegovu zivotu svirati bubanj. Uznernireni svjedok svcga sto ga okruzuje, ismijava ljubav, smrt, religiju i slafc sliku gr tesknoga svijeta. (Lil/leni buoan], aut r Gunther Grass, 1960). To jc djelo rczonanrna kutija Njcrnackc od dvadesetih do pcdescrih godina XX stoljeca.

Neustrasive zene

Maria je Knpetauova kfi (autor Alcksandar Puskin, 1834), koja za vrijeme jedne krvavc pobune u Rusiji spasi svoga ljubljenog od tuznc sudbine. U Parmskon: karll.lzijallskol1l satnostanu (autor Stendhai, 1839) takoder jedna zena, Clelia Conti, spasava junaka Fabricca del Dongoa iz zarvora. Kako bi spasila svoj fivot, Seherezada (u TI'SU(II i jednc] 1I0ti, vidi str. 26-27) dokazujc da je neustrasiva i njezino lukavstvo sjajno uspije. J unakinje cesto trebaju potvrditi svoju osobnosr:

Cathy, II Orkallskim oisouima (1847) autorice Emily Bronte, snazno i glasno izrazava svoju strast za slobodorn. Moll Franders, siroce rodeno u zatvoru, da bi prdivjela, postaje prostitutka i kradljivica te

c udajc pet puta, Deportirana u Ameriku zbog svojih »zlocina«, naposljetku se obogati (\1011 Houde«, autor Dancil Defoe, 1722).

Vrag glavom i bradom

Bilo da ga zovemo !Lucifer, Belzebllb, Sotona iIi Mcfisto, nag je Prmivnik, onaj koji se bori s Bog m i koji napasmje Uude bko

bi ih obuzco, posjedovao. Nudi irn mladost, snagu i znanje. Neb sc romu nc uspiju oduprijeti, kao npr. doktor Faust. Prica 0 njernu inspirirala je Engleza Marlowa (vidi str. 36--37) i Nijernca Goethea (vidi str. 54-55). U XX st. vrag ponovno bjesni. U Majs/ofll i Margariti (autor Mihail Bulgakov, 1940) docepao se vraga kako bi kritizirao Staljinov rcZllll: pod imenom Woland, demon unosi vcliku zbrku U Moskvu,

Najlukaviji junaci

Odiseju nc ncdostaje dornisljatosti da izbjegne zarnkc kojc rnu posravljaju tarobnicc, cudovista i bogovi (Odistja, autor Homer, vidi str. 12-13). Till Eulenspiegel (Legellda 0 Elller!spilegelll., autor Ch. Dc Coster, vidi str. 65) oncmogucio jc oprez Spanjolaca. Slugc capin ( capinoue spletl:«, autor Moliere) iii Figaro (Figarol! pi r, au tor Beau rnarchai s, vid i str. 47) uvijck su bili pako 'nui i inteligentniji od svojih gosp dara. U Pcrraultovim bajkarna Macak II eizmama igra se markiza, a vuk se presvlaci u baku (vidi str. 45). l u Gospodaru prslellolla (autor J. R. Tolkien, 1954-55) izmisljeno zlobno srvorcnje, hobit Bilbo Baggins, bavi sc lukavstvima kako bi se domogao prstcna koji ce spasiti planet.

Fantomi i duhovi

Duhove sreccmo II fantasticnim pricama (vidi str 66-67): No jesll Ii oni zaista postojali 1.I Okrelfl)ll zallrflya (1896) Henrya Jamesa? U maloj seoskoj kuCici zivi dvoje dJcce i njihova posIllga. NjIhova guvcrnanta svjesna je da sc u kuCi dogaoa ncSto bizarno. no na

jcdina to primjecujc, Djcca 0 com odbijaju govoriri. Jednoga dana ona ponovno ima prividcnjc.

T aj pm i jcdno od djece vidi to isto, no odmah umire na njczinin rukarna ...

Velikodusni lopovi

Bilo da sc radi 0 gusaru, lopovu il varalici-pokajniku, neki likovi imaju veliko srce i napadaju same izdajicc iii sramotnc [jude. Takav je Robin Hud, u SelVudskoj sumi (lvali/lOe, autor Valter Scott) iii gre Monte Cristo, maskirani aristokra koji zeli naplatiri zlodjela oruma koji Sll mu unistili mladost (autor Alexandre Dumas, vidi str. 64-65 Ali Baba jc kradljivac nad

krad Ij ivci rna II Tisut» i jedno] /loti (vidi str. 26-27). J Arsene Lupi n J' kradljivac, ali je prije SVega ugladcni gospodin (vidi str. 87). Naposljetku, Jean Valjean, bjcgunac iz zatvora, otkupljuje svoje grijeh iz proslosti tako sto je odan svojoj usvojenoj kceri

osette i sto svima Gini dobro (Jadnici, autor Victor Hugo, vidi str. 58-59).

Pola Ijudi, pola cudovista Jcdno vcorna p znato cudovi"te one je koje jc stvorila ludost doktora Prankensteina (PrallkellSlei/l iii iuoderni Proinete], autorica Mary Shelley, vidi str. 55 od nekoliko lcscva i koje se na kraju pokazalo humanijim od ,"yoga stvoritclja. U Zvonam crkve NOire-Dame (vidi str. 64-65) Quasimodo ne vidi na jcdno ok , grbav je i kpav. Njegova je nabznost od njcga uCinila cudoviste, kao sto se Guliver einic Liliputancima strasan div (Glllii/crolla Plllollll/ya, alltor

Jonathan Swift, vidi str. 48). Monstruoznost cesto obitava u pogledu dmgih; to je simbolicna prica Gregora Samsa koji se jedno jutro probudio pretvoren II odvratnoga kukca (Preobrazba, autor Franz Kafka, vidi str. 76-77).

Ambiciozni mladi Ijudi

Eugene de Rastiguac jest »dandy«, hladni individualist koji je

ostvario svoj san 0 moci i novcu (Ljlldska komedija, autor H. de Balzac, vidi str. 58-59). Rornanticni Julien Sorel pokusava porniriti ambicije i ljubav: zahvaljujuci zenama koje ga vole, nastoji se uzdici prcma vrhu drusrvene ljestvice. No, on propada tCroeno juno, autor Stendhal, 1830). Jos jedna nesretna ambicija: Gatsby, njegova se drama sastoji u tom da je sirornasan i da ne moze ozcniti mladu bogatu djevojku (Vehki Gatshy, autor F. SCOtt Fitzgerald, 1925).

Junaci (ista srca

Prine Miskin covjekje savrscna srca i duse, Zaljubljcn je u Nastasju, a suparnik mu jc Rogozin, cinicni zavodnik, Ta se dva rnuskarca ne slufe »istirn :::>ruzjcm«. Miskin je preveliki idealist i za njega osjcca sarno ,aza ljenje. N c uspijeva reagi ra ti, niti spasiti Nastssju iz Rogozinovih »pandzj«,

'Idiot, autor Fjodor Dostojevski, l869). Lutalica Knulp takoder je /rlo ganutljiv (KIII,/p, autor Hermann Hesse, 19]5). Bolestan 1 scrpljen, dolazi u selo u kojem

e odrastao. Ide od kuce do kuee, )d jcdnih do drugih. T pao loeek prikriva zapravo puno )goreellJ3 i mrinJe; pngovaraju

mu da je besposlicarenjern protratio svoj zivot.

Buntovna mladost

Gavroche jc dijete-buntovnik

koje jc poginulo na barikadarna (fadlliei, autor Victor Hugo, str. 64--65). Ridokosi jc neshvaceno i nevoljeno dijere koje skandalizira svoJe ucitclje (Ridokosi, autor

Jules Renard, vidi str 60). Zazie radi samo one sto joj padne na pamet (Zazie!J metrou, autor Raymond Queneau, vidi str. 80-81). Mickje adolcscenrica u potrazi za svojim identitetom u djelu Srce je IOlJa, samotan (1940) Arnerikanca Carsona Me ullersa, Senzibilna, sarna, ona nalazi utjehu same u osobarna s mba drustva, kao sto Je gluhonijerni Singer kojije tjesi sarnim tim sto joj posvecuje paznju. U LOlJw II zitu Jeromea Salingera (1951) Holden. Caulfield, mladi Newyorcanin, izbacen je iz svoje girnnazije. Zapocinje lutanje, koje ga dovodi do ogorcenja na zagusujuce drusrvo.

Carobni veseljaci Ponekad smijesni, nikad zli,

ovi su junaci sanjari i hvalisavci. Oni dozivljavaju srnijcsne avanture, kao barun Munchhausen, aristokrat varalica i razmetljivac (Avall/ure baruna Miillcl!hallSetla,

oko 1785) iii idealist Don Quijote (Doli Qllijole, autor M. de Cervantes, vidi str. 38-39). IIi isto tako Kapeton Fracasse Thcophilea Gautiera (1863): S igognac, posljcdnji nasljednik plcmicke obitclji koja je ostala bez novea, dosaduje se II vom dv reu,

Zbog Uubavi prema Isabelli, i da bi unio malo zivosti II svoj zivot,

odluccje se pridrufiti putujucoj kazalisnoj druzini. Tako postaje, na sceni i u tivotu, Kapetan Fracasse, Lakrdijas isto taka moze imati i (udnu moe, a to je da govori istinu. Moha je tradicionalni junak arapskih

bajki. U djelu Ludi Moha,

mudri Moha (1978) Tahara Bena jellouna lucidni Moha ruga sc mocnirna i objasnjava narodu zivot.

Poznati detektivi

Oni se sluze svojim sivim stanicama, kao Sherlock Holmes ili Hercule Poirot, iii svojim sakama, kao Sam Spade (junaei rornana Conana Doylea, Agathc Christie i Dashiella Harnmeta, vidi str, 88-89). Najstariji su detcktivi kralj Salomon u Bibliji, koji otkriva pravL\ msjku napustenoga djeteta (to je ona koja odbija da se dijetc podijeli popola) i Edip 1I grckoj mitologiji (Sofoklov Kralj Edip, vidi str. 14-15). Istrazivac Dupin otkriva najneobicnije misterije ( eobiine prile Edgara Poea, vidi str, 66-67); Roulctabille je u Misteri]« ilile sooe (1907) Gastona Lerouxa reporter i izvrstan detektiv. druge stranc, inspcktor Juve jako se trudio u borbi protiv gospodara uzasa i vladara zlocina Fantornasa, koji mu je uvijek uspio pobjeCi.

Na granici neobicnoqa Jedanje znansrvenik dovrsio forrnulu koja ga ucinila nevidljivirn. Kako je skidao odjecu, nestajao je pred oeima onih koji su ga oki-lIzivali: on jc

e"idljivi lovjek H. G. Wcllsa (1897). Cudno J e i one sto dozivljav3 Dorian Gray: taj mladi

ester razvratnoga zivota uvijek ostaje mlad. No njegov portret pokazuje znakove starenja i rezulrate pijancevanja. Bijesan, on probode portret i umirc, kao da je ranio samoga sebe (Partrel Doriana Graya Oscara Wildea, 1891). Smrt takoder ceka Raphaela de Valentina u Balzaccvoj Chagrinskqj koi; (1831). n irna tali man, «sagrensku kozu», koja ispunjava i najmanje njegove zc1je. No pri svakoj osrvarenoj zeUi koza se smanji. Uplasen, Raphael pokusa ne izraziti viSe niti jednu zelju, No to je nernogucel Njegova sudbina neurnoljivo je vezana za eafobnu kozu.

Veliki Ijubavnici

Tristan i Izolda (vidi str. 16-17) iii Romeo i Julija (Wiliam Shakespeare, vidi str. 36-37) besrnrrne su figure nesretne ljubavi. Ana Karenjina takoder sve zrtvuje za ljubav: udana i majka malaga djecaka, zaljubljujc se u mladoga oficira, Da bi bila s njim, prekida sa svojirn dosadasnjim zivotolTI. No bol zbog napustanja svoga djeteta i izdaja [jubljenoga gurnuli su je u samoubojsrvo (Ana Karenjina Lava Tolstoja, 1877). Mladi Vladimir odbijenije ljubavnik (Pr"a ljllbav Ivana Turgenjeva, 1860): zaljubljen u Zinaidu, shvati da mu je suparnik njcgov vlastiti otac! Colin i Chloe Ijubavnici su u Pjeni dana (1947) Borisa Viana, five u izmisljenorn svijetu, no okrutnost ih zivota i svijeta malo pomalo upropasti. los je jcdna nemoguea Ijubav, ona doktora Zivaga i Lare, kojc je razdvojila Ruska revolueija i gTadanski rat (Doktor Zivago Bonsa Pasternaka, 1957).

(

Kazalo

Po~;~ljani. br?jeVi ~~ucUju da je rijec objasnjena U mini rjecniku.

Dblem brojevi upucuju na stranice na kojima se 0 pojmu govori opsirnije, a kosi brojevi na ilustraeije.

absint 68 aed 12

Ajar (Emile) 80

Alernbert (jean Lc Rond d') 50 Ander en (Hans Christian) 44 angazman 78

Antelme (Robert) 79

Antoine (Andre) 70, 71

Apollinaire (Guillaume) 72,73, 72,

73

apsolurna monarhija 48 apsurdnost 78, 82 Aragon (Louis) 74, 78

arapska knjizcvnost 26-27. 90-91 Ariosto (Lodovico) 31

Aristofan 15

Asimov Isaac 89

ateisr 50

avangarda 82

Averroes Ibn Rusd 25,25 Avicenne Ibn Sina 25

Ba Ahmadou-Hampatc 90 Balzac H non! de 58-59, 58-59 Baudelaire Charles 68, 68 Beaurnarchais (Pierre Auguste

Caron de) 46,47 Beckett (Samuel) 82, 83, 83 belgijska knjizevnost 64--65 bezbozan 38

Biblua, 10, 10, 11, 11 Boccaccio (Giovanni) 21 boemski zivot 68 bratovstina 16

Brauner (Victor) 74, 74 Brecht (Bertold) 83 Bretanja Ifi

Breton (Andre) 74 Bronte (sesrre) 63

budenje arapskog svijcta 90 Buffon (Georges Louis Leclerc,

comte de) 51,51 Butor (Michel) 80

Byron (George Gordon, lord) 54, 55

Calderon de la Barca (Pedro) 39 Calderon de la Barca (Pedro) 39 Calvmo (!talo) 80, 81

Camus (Albert) 79, 79

Caroll (Lewis) 66,66

cline (Louis Ferdinand) 77 endrars (Blaise) 72

94 Cervantes (Miguel de) 38,38,39

Chandler (Raymond) 87 Chateaubriand (Francois

Rene.vicomte de) 57,57 Chaucer (Geoffrey) 20 Chretien de Troves 16 Christie Agata 86

Ciceron 13

Coleridge samuel Taylor 55 Comedie-Francaisc 43, 46 Commynes Philippe de 21 Corncillc Pierre 40-41, 41 Cour des Miracles 64

eros Charles 69

Capek (Karel) 89 castan covjek 44 Cchov (Anton) 71, 71

m

dadaist 72, 74--75 dadaizarn (pokret) 74--75 Dante Alighieri 19,19 De Coster (Charles) 65 dcdukcija 86

Defoe (Daniel) 48-49,49 deist 50

Dernosten 13

dendizam 68

Desnos (Robert) 75, 74-75 Dib (Mohamed) 91, 91 Dickens (Charles) 62,62,63 Diderot (Denis) 50-51,51 Doblin (Alfred) 77

Dos Passos (john) 77 doskocica 46

Dosrojevski (Fjodor) 62-63 Doyle (Arthur Conan) 86,86 drama 36

Dulcinea 38

Dumas (Alexandre) 64, 65, 65 Duras (Marguerite) 80 dvoriste cudesa 64

Dzinn 24

Ebu N uvas 27 Edeb 24

Egipat (knjizevnost) 8-9,90-91 egzistencijalizam 76

Elizabera I. Engleska 37

Eluard (Paul) 74, 78, 79 Ellciklopedija 50

ep peja 8

erudit 30

Eshil14 evandelje 8

fanatizam 50

farsa 12,15,22,22 fasizam 76

FaulkJler (Wiliam) 76 fetis 90

Feydeau (Gorges) 70 filantrop 70 filozof50

filozof egaistencijalist 78 Firdusi 25

Flaubert (Gustave) 60. 60 Francuska (knjizevnost) 16-17,

18-19,20-21,22-23,30-31, 40-41,42-43,44-45,46-47, 48-49,50-51,56-57,58-59, 60-61,64-65,68-69,70-71. 72-73,74-75,76-77 ,78-79, 80-81,82-83,86-87,88-89

Francuska akadernija 40

galanrni roman 16

Garda Marquez (Gabriel) 90, 91 Gary (Romain) 80

Gavrochc 58

Globe kazaliste 36, 37

Goethe (Iohann Wolfgang von)

54--55,54,55 Gogolj (Nikolaj) 63 Goldoni (Carlo) 46, 47 goupi I - lisica 16

Grcka (anticka knjizevnost) 12-13, 14-15

Grimm (braca) 44, 67

Guttenberg (johannes Gensflcich) 33

m

halucinacije 68

Hammett (Dashiell) 87, 87 Harun cr-Resid 24

Hebrcji 8

Hcrodot 12

Hidalgo 38

Hoffmann (Ernst Theodor Amadeus) 67,67

Hugo (Vicotr) 56, 57, 56-57, 58, 59,64-65,65

humanist 30

Hussein (Taha) 90

D

Ibsen (Henrik) 70, 70-71

ideoloski 78 improvizacija 34 indicija 86

Indija (knjizevnost) 8-9 industrijska rcvolucija 62 intriga 34

intuicija 86

Ionesco (Eugene) 83 Isus 11, 1.1

Italija (knjizevnost) 18-19, 20-21,22-23,25,30-31, 34--35,46--47, 64--65. 78-79. 80-81.82-83

D

jansenisti 40

japan (knjifevnost) 90-91 Jarry (Alfred) 82, 82 Joinville Uean, sir de) 21 Jonson (Ben) 37

Joyce (james) 76, 76 junacka pjesma 16, 16

13

kaciperke 42 kacipcrsrvo 44

Kafka (Franz) 76, 76 kalambur 72 kaligrarn 72, 73 Katcb (Yacine) 91 kavana 48

kaza 1 istc, anticko 14-15, 15 kazaliste, elizaberinsko 36 kazaliste, gradeno 35, 35 kazaliste, sajamsko 47

Kina (stars knjizevnost) 8-9 Kipling (Rudyard) 77 klasicn i idea I 40

klub 48

kolaf 72, 73, 75 k lonizacija 90

Kolumbija (knjizevnost) 90-91 kornedija 12,15,36,42,47 komedija dell'arte 34, 34, 35, 47 korncdija-balet 42

kornunizarn 76

konccntracijski logori, logori

unistenja 78 konformise 72 Konfucije 9 konvencija 72

kor 12, 14 kornejcvski 40 krarka prica 16, 21 kronicar 21 Kur'an 24, 24 kviprokvo 70

.a Bruyere Oean de) 44-45

a Fontaine (jean de) 44,44,45 abiche (Eugene) 70

arnartine (Alphonse de) 56,56 e Clesio (jean-Marie Gustave)

81,81

.eblanc (Maurice) 87,87 .gende 20

evi (Primo) 78, 79 hvar 62

rika 54

rski 12

1ahfouz (Naguib) 90 1ala AzUa 12, 12

1ali (knJizevnost) 90-91 1allarme (Stephane) 69, 69 t\anzoni (Alessandro) 64 1arie de France 17

1arinetti (Filippo Tommaso) 74 1arivaux (Pierre Carlet de

Chamblain de) 46,46,49 rarksizarn 76

1arlowe (Christopher) 37 reditacija 54 .

ielankolija 36

relodrarna 70

1elville (Hermann) 66 lemorUal78

1ezopotdmija (knjizevnost) 8,8-9 1iehaux (Henri) 72, 72

urakul If

1ishima (Yukio) 90, 91 usterij 16, 23

ristican 24

iitologija 12

10liere (jean-Baptiste Poquellin) 42,43,42-43

10ntaigne (Pierre Eyquem de) 31 10ntesquieu (Charles de

Secondat) 48,49 lOral44

1uhammed 26,26 1usset (Alfred de) 56 iusketiri 64

iutant 88

iuze 30

adrealizam 72, 74, 74 asljedne osobine 58 aruralizam 58 ernoralnost 58 epodmitljiv 86 esvjesno 72

Iorveska (knJizevnost) 70-71 ostalgija 54

ovela 58

ovi roman 80 ovmarstvo (pocetci) 49

Njcrnacka (knjizevnost 54-55, 66-67,76-66,82-83

obicaji 58 objektivan 62 olos 86

Orwell (George) 89

ovee pastira Panurge 30,31

pantagruelovski 30 paradoks 82 parlamentarni rezim 48 Pennac (Danile) 87 Perce (Georges) 81

Perrault (Charles) 44-45,45 Petrarca (Francesco) 19 pikarski 38

pirarnida 8

Pirandello (Luigi) 82, 83 Pisan (Christine de) 18,. 18 pjesnici na gozbi 20

Platen 13

Plaut 15

plejada 30

pobofan 42

Poe (Edgar Allan) 66, 66,. 86 polernicar 50

Polo (Marco) 26-27, 27 povijesni spomenici 64 povijesno-pustolovni roman 64 pratilja 64

pravi!o triju jedinstava 40 praznovjerje 50 predrasuda 58 pretpostavka 88

Prevert (jacques) 72-72, 72,&3 pripovjedac 76

pripovjcrka 20-21,26-27,44-45,44 prohibicija 86

prorocansrvo 24

prorociste 12

prorok 8

prosvjetiteljstvo (sroljeec) 50 Proust (Marcel) 76 providnost 48. 50 psihoanaliza 76

Ptahhotep 8,8

Queneau (Raymond) 80, 81 Quevedo (Francisco Gomez de) 38,39

Rabelais (Francois) 30, 31,. 30-31 Racine (lean) 40,40-41

rasplet 46

razocaran 86 realizam 58 rclativan48

Renard (jules) 60, 60 Renaudot (Theophraste) 49 renesansa 30, 30

redatelj 70,.70-71

Rim (anticka kqjikvnost) 12-13,

14-15

Rimbaud (Arthur) 68-69, 69 robot 89,89

roman (knjizevna vrsta) 8 romanskijezik 16

rornantizam 54, 54-55

Ronsard (Pierre de) 30-31 Rousseau (jean-jacques) 50-51,51 Rudel (jaufre) 18

Ruslja (knJiZevnost) 62-62, 70-71 Rutebeuf22

Saint-Exupery (Antome de) 77,77

Sand (Amore Dupin, zvana

George) 59

Same (lean-Paul) 78,79 satira 42

sariricki 54

saturnski 68

scenarij 34

SCOtt (Walter) 64-65, 64-65 Sevigne (Marie. de Rabutin-

Chantal, marquise de) 45,45 Shakespeare (William) 36-37,

36-37

Shelly (Mary) 55, 55 Shoah 78

simbol68

Simenon (Georges) 87, 87 Sjedinjene Americke Drzave

(knjizevnost) 66-67,76-77, 86-87,88-89

skorojevic 42

socijalizam 58

sociolog 58

Sofoklo 12,.14-15, 14-15 Sokrat 13

spleen 68

Stari i Novi zavjet 10-11 Steinbeck (john) 77,77 Stendhal (Henri Beyle) 58 Stevenson (Robert Louis) 67,.67 strip 85, 85

Sturm und Drang 54 subjektivnost 62 sudbina 12, 82

sura 24

Swift (Ionathan) 48,49

siiti 24

Spanjolska (knjizevnost) 38-39

D

Tasso (Torquato) 31

Tirso de Molina(Fray Gabriel

Telcz) 39 tiskarstvo 33 Tit-Livije 13 Tolstoj (Lav) 63, 63 totem 90

tragedija, anticka 12, 14 tragedija, klasicna 40 tragikornedija 40 Ttidesetogodrsnji rat 64 trubadur 16

truver 16

Twain (Mark) 67, 67 Tzara (Tristan) 74, 75

II

ugladenost 44 ukoccni scil 46 uljepsaci 72

Ungareui (Giuseppe) 73,.73 u niverzalni znalac 54 unutarnji monolog 76

Veerlaine (Paul) 69,69

Vega Carpio (Felix Lope de) 39 Velika Britanija i Irska

(knjizevnost) 16-17,20-21, 36-37,48-49,54-55,62-63, 64-65,66-67,76-77,82-83, 86-87,88-89

Vcntadour (Bernard de) 18,18 Vergilije 12, 13

Verne (jules) 88,88 viktorijanski 62

Vilar Uean) 83

Villon (Francois) 19, 19 vitezovi Okrugloga stela 16, 16 vodvilj 70

Voltaire 48,49, 48-49,50,51 Voragme (lacques de) 20 vrac-pjesnik 90

Weinbaum (Stanley) 89 Wells (Herbert Georges) 88, 88-89

Wiesel (Elie) 79 Woedswonh (William) 55

zlatno doba 90

zrianstvena fantasrika 88 Zola (Emile) 60, 61, 61,79

zargon 80 zongler 16

9

ILUSTRACIJE:

d desno

I lijevo

sr sredina

go gore

do dolje

Prednje kcricc :

Gore: Comcdie Fr3lliiaise, Paris. Luc Joubert I archives Larbor (likovi i. ta!ij.n,kc komedjjc}. Lijevo (odozgo prema dolje) , Gamma (Sherlock Holmes); BNF. Paris, Archive, Larbor (lc Roman delten .. l) : Bibliothequc de la Comedic Francaisc, Paris, Luqjoubere I archive, Larbor (Moliere i qjcgovi glurnd); Robert Doisneau I Rapho (jacques Prlvert); The Bridgeman Art Library (Madin),

Sredlna: Musee de I. Scala, Milano. Gian Carlo Cost. f archives Larbor (likovi iz komedjjc dcll'arre).

Deane (odozgo prema dolje): IIIII",,,ion Rozicr-Gaudriaulr (Barun penjac, L Calvi no); Coil. ProdlDB, (Humphrey Bogan II Malrcskom

s okolu, 0, Hammena]: Jean-Lollp Charmer (Otok s blagom, Stcvensona]: Collection ProdlDB (Leonardo di Capric i Claire Dayne II Romeo i Julij., Shakespcarea].

Zadnje kcrice: Bibliorheqoc de], Comedic Franeaise, Paris. Lee Joubert I archives Larbor (Moliere i njegovi glumci)

Predlist i zali.t:. Cezarov pohvalni gevcr, M. De Monraignea, Archives: Larbor

srr.Bgo str. &10

D.'Sli Orri

Muscc du Louvre. Paris. Hubert jesse {archives Larbor

Dagll Orti Ilrchi,,", Larbor (ponovno na srr. 6)

Mus •• s ROY.llX d'art ct d'hisroire, Bruxcllc s. Lou I.rchive. Larbor AKG Pari, (ponovuo no str. 7) jean-Louis Nou I AKG Paris

The Bridgeman Arl Library

13NF, P.ris/.rchivts Laroor Muse. de I'Hermitage, SaintPc!crsbourg. The Bridgeman Art Library

Mu"'., Sa" Carlos, Mexico. D'gli ani

Chapelle des Scmvcsni, P,do"". D'SliOrti

BNf, Pari,. Archi.e,l..."bor Muscc du Louvre, Paris. Archives Larbor

A_n:hlvc.s la.-bOT

Musee du Louvre, Paris, Erich Lcssi ng IMaguUI'i'1

Mu.<&: dll !'I"do. Tunis, Archive, Laroor

Chateau de l'Ilois. D'gli Orti Dagh Or,i

Sta.atli5-chc Antikcnsammlungcn und Glyptothck, Minhen. C. H. Kruger-Moessner I archive. Larbor Musee 3rcheologiquct SQusse, Gille, Monnetl AKG I',.i, (pollovno n> str, 6)

1y1;1nin von W:1S,1lC'r MUSClLn11 Wlirzburg, Archive, Lorbor Musec du Petit P:lta.is, Paris. Bullo:z Mu",;" archeologique, Napulj. Oagli Orti

MUSl~ dll Louvre. Paris, AKG Pans DagliOrti

BNF, Pari,. Archives Larbor BNF, Paris. Archi"". Laroor Brirish Librory, London. Archives Lorbor

BNF, P .. i,. Archive. Larbor Fitt"villi,Hn Mus.Cum, UnivcrsilY orC.mbridgc. The B,idgeman Art Lil",'Y

BN~, Paris, Archive, Larbor (ponovTlO "L 6)

BN F. P,.ris, Archive. Larhor BN F, Paris, Archives l...1fbor The British Library, u.mdoll. Archives L"bor

BNf. Paris. Archives Lor"or BNF, Pari,. Archives La.rbor Duomo, Fire-Ilea. D.1gli Ort,j (ponovno 11. 'tr. 7)

Bibli01h"<Ju" du ",,,sec C.onM, Ch3l1lilly, HlIbenJosse I ,,..,hivcs Lorbor

Hiblio[hcquc Riccardianl. Siena. The Bridgeman Art Library 13NP, Poris, Archive, Larl",r l-luminglO11 Library and A" G.,lkry. San Marino, The I3ridg< n1:111 Art Li brary

Britis.h Ms:culn! Lendor'l Phmo X~ D.RJ Archi"" Larbor

m.9go

SIr.9srl

slr.9srd str.9do srr. JUso str. 100ri m.IOsrd

,tr. IOdo

<tr. I Iso

'Ir. 11,r sIr.llgo

stL 12go srr.l2do

SIr,13go

otr,13,,1 SIT. l3"cl su. 13d.o

Sir. 14go

str.141

Str. 14de Hr,ISgo

SIr, 15>r SIr. ISdo ,1r.16g0 Stt. 16src slr.l6do

'Ir.17go SIf. 17sr

,tr, 17do

srr, I !!go m,lllsr 'tr, I !!dol

'Ir.l!!dod SIr. 1911o str. 19sr

"L 19d

'If. lOgo

SlT.20sr str, 21ldul

'tr, 2Odol

slr.2lgo

SIT. 21" m.21d..o 'Ir.22go

str.22srgo str. 22"do str. 22-2.3do

str. 23go str, 2.3Sf srr,23do

str,24go

str. 24sr '1r.24do

str.25go

srr.25sr

srr.25do srr.26-27 str. 27d

m.30go

srr. 311>r

Sir. 30<1.0

stt.31go

str.Gf sr

str. 31do <tr.32-33

"T.33d

<If. 34'r

'If.34do

str. 35go

m,35do SIc. 36go SIr. 36do

su.37so

SIr. 37STI

m.37srd

str. 37do Str. 381,'"

Slr,38sr

"'.3&1.0 '1r.39gQ

SUo 39sr

str.39do

Str, 41)do

Slr.41go

.... 4Isrl 'Ir.4lsrd

'''.41''0

,tr.42go

srr.42.';;T

"r, 42-43do

SIr. 43go

m.4)'1"£0 str. 4),rd

SIr.44go

m.44do

British Library, London, Bridgeman Art Library

Musee Dobrcc, Nantes. Dagli Orri Bib. Maaarine, P;u-is., J.-L. Charmer BNF, Pork Archives Larbcr (ponovn" no <If. 6)

B N F, Paris. Arch ives Larbor BNF, Faris. Archive. Larbor Bibliothequc du musec Conde.Chantilly. Archives Larbor BNF, Puis, Archives Larbor jcan-Loup Charmer

Bib. du muscc Conde, Chantilly, Hubert jossc f archives Larbor Memorial Pundc Los Angeles County Museu sr e of Art. Archives Larbor

!'INF, Pari s. Archives Larbor Bibliorheque naricnale, Kairo, Dsgi Orti

B N F t Paris. Arcb ivcs Larbcr (pOIlOV"O na str-. 6)

The Bridgeman Ar' library (ponovno na ser. 7)

The Bridgeman Art Library BNf, Paris. AKG Pari' Britisgo Library, London. The Bridgeman Art Library

Les 0 m ces, Fi rc no> . The Bridgeman Art Library

Chil ca U de Versailles. Archives Larbor

The Bridgeman Arl Library eThc Nicholson Estate, 1999 Bibliotheque de, Art.< Decoratifs Paris, Dagli Orti

Musee Conde, Chanlilly. Hubert JOiS<:' I arch ives L~ ... bcr

Coli Grob/ Kharbine-Tapabor Biblictheque des Arts Dccorarifs, Paris. J.an-Loup Charmer Bjbliothequc Trivulziana, Milano. The Bridgeman Art Library

The Art Institute of Chicago, Archive, Larbor

Dronningholms Tc.at:ermu~cum, Stockholm. Archives Lorbor Ml.Iscc Carnavalcl. Pa.ris, Lauros.Gir.udon

Comedic- Fr,jn~Jisc> Paris. Luc Joubert I archive. Lorbor (ponovno n.' Sir. 3, 28)

MusC" de la Scola, Mila"o. Gian Carlo Cos", la.rchives La.rbor Erich Lc,.ing f Magnum

Mary Evan, I ol'lorcr

MusCo du Louvre, I':>ri,. The !'Iridscm.n Art Library Sherborne Castle Estates, DiSby E.,ute omee I archives Lorbor MlIstC'du Louvre, P~uis. Ilubcn Josse I archives Larbor

Briti'b«) M,,"'um, London, Archive, Loroor

Collecti.on I'rodtDno

Real Academi, de ]a ungua, M,drid. Jas<:pho Martin I archives Larbor

Neue Pinakmck Mo",co, Aj" (ponovno no 'Ir. 2)

Mu.~e de Don Juan, Vaknee, Ai", Musco dl! "rado, Madrid, Orono. I Artcphol

l3ibliothcquc nati.onalc, Madrid. AJ'ehivo lco"O{jr.lf,co A

MustC' Illtlllicipall M;'tdrid, Archivo lcanogr. fic.o SA

Ch;l.", ,Ie Ve"oille,. 1-lubcrtJ,me larch i vc< La roor

Oibliothcquc de, Art< DC'CQf3[ir" P,ris. Jean-Loup Ch.rmet (ponovno II. Sir. 29)

Muse" du Louvre, I'.ri,. Huber! Josse I .. chives url>or

Aglles V.rd, I Af.",ncc Engucrand Chateau de Vc rsa i lie" H uben J 0''" I a reh ive, Lorbo r

Bibli.othcque de I. Com~dic Fran~:ai~, Paris. Jcanbor I archives Larbor

Musee Conde, Ch.ntilly. Ilubcn Joss. I archi"" Larbor

Must!: des Arts DCCOf:nifs, Paris. Dagli O'ti

Biblioth~qLle de Ia Co",~dic F""l'oisc. Paris. Luc J ubert I ':lrchivt,S L.1.rbor

Armelle I', .. "tlwen I Marc Engucra"d (ponovno 'u <IT. 28) BNF, P,lri,. Ar<,hivc, Larbor Chile.u de VerSailles, L'lIfo'Gir:l\ldon

Chateau de VC,,",ilies, Ilu""rtJ.osse I archive, Larbor

Call. Kh"binc- T,p,oor

m.45g.o

str.45,rI

str. 45 sr d m.45do

str. 46g0 ,1r.46sr

m,4<>-47do SIT. 47go

SIT. 47srl

.tr.47"d str.48go

srr,4&10 <Of.49go

su.49sr '1T,49dol

SIr.49dod str. 50s0

SIT. 50"

Sir. SOd" ser, 51g.o

"'.Shr

str.fifdo str,54go

str. 54sr

str. 54-55do

SIr. 55go

s". 55sr

SIr. 55dOO

str,561

,tr, S6do 'IT,57go ,rr. 57,,1

str.57srd

'If.57do

sor.58b'"

Str. 58--59d.o str.59gu

st.r.59d

SIT.60g0 s(r. tiOs-ri <cr.60srd

s ... 60do

m.6lgo

.",6Ior

Slr, bldo Sfr, 621,'<> srr.61sr srr.62do ,,'- 63go fiitT.6Jsr

slr.6Jdo

'Ir.Mgo .cr. MSf

srr. 64-65do

SIr, 65 .. ,<> 'fr, 65,,1 m,65srd

.tr,66go <lr. 66srl SIr.66srd str.67go

"r. 67,,1 'tr.67"d Slf.67<1o

S.,1"'lIOIl Collccrion. The Bridgeman Art Library (ponovno na 'fro 28)

Hi bl iorheq ue des Am D600r.ti fs, Paris.jeen-Loup Ch a .mict

Mus&: Camavalet, Puis. Dagli Orti

lin. Beetles, London I The Bridgeman Ail Library Cornedie Francaisc, Paris jeanLoup Charmct

Insdnns hospitalicrs, Verene, Dsgli o-s

BNP, Paris Archives Larbcr MU2Cj kuce Goldoni Vcncoija. Dagli art;

Evergreen House Foundation, Baltimore. Edimedia (ponovno II. str. 28) ND-Viollet

Chateau de Versailles, Hubert jossc ! Arch ivcs Larbor

BNP .Paris. Archives Larbor Volt.,iT(' Foundaeion, Oxford. Archives Larbor

(ponovno nasrr. 28) jean-Loop Charmer

Archive, Larbor

(ponovno ua str. 29)

The Bridgeman Art Library

M usee du Louvre. Paris . Hubert J osse I archi ves Lsrbor

Mu,e. Carnavalcr, P ar is, LaurosGiraudon

Dagli Orn

MII,e. de. B.3ux-A.-.,;, Roucn, Archives Larbor

Musec Conde, Chantilly. Hubert josse I arcl: lves Larbo r

BN F . Paris, Archive, Larbor Musec Fabre. Monrpellier. Giraudon

Goethe Museum, DiI"",ld.oif. Walter Klein I ar hives Larbor Goethe Museum, Dusseldorf. Photo X-DR I archives Larbor

S taatlische Schdsser und G, rtcn, Berlin. Ji;irg Ander' f archive, Larbor

KIII1'lha.lle, Harnl>oul"£. Ralph K1cinhcmpel/.rchives !.arbor C.oII. Cinemalheque Fr.n~ais<: I archives Laroor

Must:c C:l.mav31C'~, P.lris.jcaT'ILoup Charm", f archives Lorl>or Mud"-(' du Louvre, Paris Luc

J oube rt f arch i ves 1."l>or

R.pho

Mudc du louvre, Paris. Giraudon Must'C" Carnava.lct" Paris Jean-LOllp Charmc(

Kuta Victol"3 H\lgt)a. ParisJc-anbor I.rchives Lorbor. ©Ad"gp, Pari" 1m

I-Iautcvillc I:-Iousc. GU("rTlCS;r-y. Jcan-L<>lIp Charmet

Kuo. Victor. Hugo., Pari, Leon,rd de Sd .... !.rchive' Larbor Ar-chivcs Laroor

Mu"'. d'Orsay, P.ri, Jcanbor I

arch iVf:s Larbor (pon 0\11'10 n~ sO-. 52) BNF , Pari, Jean-Loup Ch,fl11Cl. © Adagp. I'.n,. 1999

Kip, -I ntc rpress

Edimedi •. © Adab'P, Paris, 1999 Chlireau de Versailles, Lollro.Giraudor'l

Jean-Loup Ch3rlnet / 'r<hives L"bor

MHsee C3rl1avalc-l, Paris ]c3n-Loup Chami"

BN F, Pari. Photo X-DR! archives Laroor

JC.3rl.Loup Charl11C"( Coil. Prod/DB

BNF, Paris Lauro -Gir:ludon Edimooia

011 Prod/DB

National Pom.i, G,llery, London The Bridgen'mn Art Library Dickens Hous_c M II 50('\1 Ill, London The Bridgeman An Library Edi",cdia

Victoria & Albert MUsCun'lt London The Bridge"',n Art Library Uiblimhcq[)c des Arts Decoratir<, Paris.. Jcan-Loup Ch~nnct Edim~di, (pono."" l1a SIr, I) Jcan-LO~Lp Ch:arJ"11(.'t

Scottish National Portrait Gallery, Ediml>ourg. The Bridge""" Art Libr;.ry

Je,noor! archive. brbor BNP, I'.,i, Archives I..."bor BNF, Paris Archives L'1rbor Bridgcnun I Giraudon (ponovno no str. 52) Jcan-Loup Chmncr

The Bridb'Cm.n Art Library Jeln-Loul' Ch,..,net

SIr. 68go m,68" str,68do

SIr.69g0

str, 69sr

str. t\9d.o slr.70g.o

str.70" str.7lgo

SIr. 71"

m,7ldol 'tr,71dod str. ng.o sc- 72._~r slr,73go str.73 sr SIr. 73do

SIr. 74go

str.74 sr

sir. 74dol

str. 74 dod

"r,75g0

str. 75 sr 1

str.7S.rd

str. 76g0

SIf.76do

m.77go st .. 77"

.rr, 77do

"t,78go

sIt. 78sr str.7&10

SIr.79go s:tr.79sr

m.79do str.lll1go Sir. SOda St .. Hlgo Slr.8lsrl srr. Bl,rd ,1,.,81d.o SIr, 82go

Slr.!)2sr

slr.82do

m.83go str.H3sr str.83du sir. 84-85 Sfr, SSgo

s.r.86go SIf. SOOr SIr. 87gn str.87sr Sir. 87do Sir. &8b'O str. 8&10

srr.89go

str.89Sir

SIr. 89do SIr,90go SIr, Yl)du str.9lgo str.91:s-r SIr,91d.o SIr.92gol SIr. 92gDsrl str. 92£osrd '1r.92gosrd sIr. 93b'ol Mr. 93gosrl Slf. 93gosrd str.93gud

Ernerst Pignen-Emest. Ad.gp, P a ris, 1999 (pcnovno na str. 52) u. dopustcnjc cdicij S.omogy M usde Fabre, M.onrpdl ler, O'Sughruc I archives Larbor Mus •• d'O ... ,y, Paris. Archives Labor

Muse. d'Orsay, Pari. Hubert jesse I archives Larbor

Giraudon

Castle Museum and Art Gallry, Ncniugham. The Bridgeman Art Li brary. @ The N ic 11 . olson e."'to, 1999

More Engucrand

Arrnelle Por.nthocn I M •• c Engucrand

Marc Enguerand

(poncvno na SIr. 53)

Marc Engucrand

[kSdva

Je,n-Loup Charmer

Rober-t Doisncau Ilbpho Archives Larbor Pubhphcto-Olympia I Sip> Press Jean Loup harmer, C Ad.gp, 1:J.uis,I9'J9

Archive, Snark I Edimedia, e Adagp P,ri<, 1999

B ibl iotheq ue Li tterai re J "quos Doucet.jcan-Loup Charmer Zeisler Collection, New York. The Bridgeman Art Library.

<0 Adagp , P ar is, 1999

The Bridgeman Art Library, @ Adagp, Pari" 1999

Archive. Loudmcr I Edimedia,

II) Adagp, Paris, 1999 (ponovno na .tr.52)

Bibliorhcquc Lirteraire Jacque; Doucet. jcan-Lcup Charmct. (;I Ad.gp, Paris, 1999

MNAM, Pari, Lucjoubert Z archives Larbor

Phillip', The Jntemational Fine Arts Auctioncrs, The Bridgeman Art Library. II:! Ad.gp, Paris, 1999 Archives MG Berlin I EdimCdi •. e Ad,gp, Pari" 1999 (pon.ovno "a sIr. 53)

Coli. Prod! DB

Jean-Loup harmet. e Ad.gp, P.ri',19,)<)

Ar<hives Larl>or, Uz dopu!lcnjc G.lli Ill"rd, Paris

Edi lllcd i •. S ucce"i.on PicassQ, Pari s, 19\19

Gi.ansanti I Sygrna

BNFt Paris Edimcdia_

© Ad.sp, I'.ri" 1999

Edimo'dia, <0 Ad,gp, Fari" 1999 BNF, Paris Archives urbor.

© Aciab'P. Paris, 1999

A KG Pari,

jeal1-Loup Charmet Co\l,Prod/DB

Caste\li I Coli. Kip,-Intcrpress D. M()rdzinski I Opale Jlu.tracija R.ozicr-G.udri.ult S. Bass.o..,I,! Svgru

BNF, Paris, je'tI-Loul' CharmOl. (;IAcl.,gp, Pdri'.,I999

The Bridgeman Art Library.

© Adaw, Pari,. 1999 flibliotllcque Hi5!ori'luC de ]a Ville de I'.ris. Jcan-Lollp Channet Marc et Brigitte Engllcrand

Agile, V"d.1 Agenee Enguerand M,arc En gue rand

Photo X-DR, to Adagp, Paris, 1!l9'J l'lVld iz album ... +Leon:o Mal~e-Sej 1..., M.isol! dorelc de S.markand .... , HlIg<>:! Prall'. © Castorm"" 1999 G:.unm:!

Jean-Loup Charmc! Dole I Kipa-Imerpr= Edimcdia

Coli ProdlDB

PieTre Pirron I EclirnNiia.

© P,n Books, Londoro.JcanOOr! archives Larbar

MG Pari" (.'J Ad.gp. Poris. 1999 (ponovilo na :)tr.52)

Coli. PrOlWD (ponovno 'Ia 'tr.5J) Call. ProdIDB

U I r An(1 OrsOll I Gam m, M,rc Gamicr/G.mll>' SereIlJ.NPI 1-100 Qui D. Arnould I Opo,lo

M. Iknaud"Ju/l-loa Qui Jean-Loup Charm"t Jean-Loup Charmet Jean-Loup Chaflli" Jea.n-Loup Charl11Cl

II "'1 r.cij. All n ie-Claude Marti n Coil Prod/DB

Call. l'rodlDl3

JC:ln-LQup Charmct

Enciklopedija za mlade

LAROUSSE

Opca enciklopedija u vise tern tskih sv

za istrazivanje velikih podrucjd zn nje lijepo oprernl na I puna preciznih in orrnacqa, pruz odgovore na Vd pitan]a

i idealna je pornoc u prrpremanju skolskih IZ aganJd..

\ II

I

\

Knj·zevnost

y

5 0 pop J Zasto se price iz srednjeqa vijeka zovu junacke pjesrne?

Iz kojih su djela likyovi Seherezada, Aladin, Alibaba i mornar Simbad? 5to je to elizabetinsko kazaliste?

oja je poslj=d ja predstsva u kojoj je glumio Moliere? Kojih su velikih romana glavni junaci povijesne licnosti? Zasto se kaze da je Balzac napisao sarno

jedan veliki roman od 90 knjiga, sa 2000 likova? Tko je napisao prvi detektivski roman?

Dosad objavljeno:

Glazba

Povijest urnjetnosti

Maternatika i inforrnatika Nas svijet

naklada

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->