,j',

BIBLI)SKI PRiROCHIK

ARHEOW~KlH, 2EHUOPISNIH I PDVjESNlH pOJHOVA

~TKRICA

U BIBLlJSKIM ZEMLJAMA

UZBUDLJIV IZLET U PROSLOST I POGLED U BUDUCNOST

BIBLlJSKI PRIRUCNlK arheolo!kih, zemljopisnih i povijesnih pojmova (u dvije knjige) rezaobilazno je pomagalo svakom palljivom istraiiva~u i ~itaocu Biblije. Prva knjiga obraduje arheologiju Palestine a druga arheologiju ostalih biblijskih zemalja. 0 svakom kraju, drlavi, gradu iii najrnanjem selu spomenutom u Bibliji, sazeto je opisano ono Ito se a tome zna. Za svaki kraj data je lokacija, ako je poznata. Za valnije gradove i njihove dijelove izradene su usporedne zemljopisne karte i sheme.lmaeh 180. Jeruzalemu ie IJOsveceno oreko 100 stranica.

AX ,,Preporod" - Beograd

"Zoaci vremena" ._ Zagreb

BIBLIJSKI PRIRUCNIK

arheoloskih, zemljopisnih i povjesnih pojmova

Zajednicko izdanje: A.K. "Preporod" - Beograd Bozidara Adzije 4

"Znaci vremena" - Zagreb Klaiceva 40

P. P. 925

DOBRA VEST , Novi Sad, Koruska 24 ,

Autor: Pavle BOROVlC

Lektura: Durdica GARVANOVlC.POROBIJA

Korektura: Ljiljana DIDARA

Za izdavaca: Karlo LENART

Urednik: Ivan DIDARA

Tirai: 2000 primeraka

Tisak: "Dobra vest", Novi Sad Koruska 24

Pretiskavanje ifotokopiranje, be: odobrenja izdavala, nije d01.voljeno.

PREDGOVOR

Od onih davnih dana kada su biblijski istrazivaci dobili u ruke .voJe I'rve prirucnike, zanimanje 1.3 visestranu i bogatu biblijsku hlsturiju pouzdano je i stalno raslo, Svaka nova knjiga ko]a je mcgla pr"'-ili novije i pouzdanije odgovore na neke zagonetke vrernena prckrivcnog velorn zaborava, docekivana je s pozornosti i nestrpljc'*'111. Postato je uobicajeno da djela takve vrste l.'ripremaju timovi ,nuCnJaka i da ona znanstvcnim metodama prclspituju niz po]c- 1IIIIaCllih zakljucaka i daju zaokruzcne prcglcde Citavih oblasti.

Mcdutim, djela znanstvencg karaktera dugo se cekaju i njihovo I/.dllvllnjc zahtijeva suradnju velikog broja Ijudi. ZaljubJjenici u bibU.tlCku istralivanja odlucuju se stoga sve cesce za popularne preglcde nJlmu dostupnih izvora i literature, za jcdnostavan skup znanja do k"Jlh xu do~li svojim dugogodi~njim sakupljanjem.

Prcd Citaocem je danas knjiga ove druge vrste, Njezin autor, lllol",vjcdnik Pavle Borovic, utozlo je puno truda da sistematizira znun]e koja su mu bila pristupacna i da iz perspektive onega koji voli proucavan]e Biblije opise mnogobrajna mjesta koja se u njoj spotulnju. Dakako, Cltatelj i buduci lstranva~ mozda ce imati svoj kut ~Ictfunju. arheoloske dokaze koji su njemu bili u sredistu pozornosti, mJcstll koja ce u knjizi iznova preispitati, ali ako uvijek bude drzao lUI umu tla lza ovog biblijskog prlrucnika ne stoji cio tim, morat ce hili oduscvljcn, podsvjcsno se barem pitajuci koliko je sati napornog ruda I putovanja bilo potrebno da se ovako obiman materijal sakupi i uvrsu u lqtjlgu. Priznat cc samom sebi da je za ovakvom knjigom dugo tello, ali da je jo~ na nascm jeziku nije nasao, kao i da svoju IllhUJu (lto je osobito vazno za studente Biblije) uz pripomoc ovog prlruenlka znatno bolJe razumije i odukvljcnije proucava.

B.L.

BOROyrC, Pavle

Biblijski prirucnik arheoloskih, zemljopisnih i povjesnih pojmova 1-2/"Preporod", Beograd I"Znaci vrcmena", Zagreb I"Dobra vest", Novi Sad 11991.

ISBN 86-425-0020-)

Fcnicija 711,1·6

FENICIJA

711. F'ENIClJA

1. Ima vge prelpostavki 0 podrijctlu imena ove zemlje i naroda koji je ~ivio u njoj. Buduci da smo vecinu imcna dobili od Grka, nujvjcrojatnije da je i ovo ime poteklo od njih. Grci su, naimc,

f",rpuenu boju, koju su dugo samo Fcnicani proizvodili, nazivali cniksom. Fenicani su svoje imc najvjerojainije dobili po 10m proizvorlu. Rimljani su ih zvali Punima. Medutim, Evropa nije prihvaula uvo rimsko irne, jer se one vise od.nosilo na Kartazane, pa je samo u 10m smislu i prihvaceno,

2. Glavni gradovi Fcnicije nalazili su se u danasnjem Libanonu.

Mcdutirn, u vrijerne svoga najveceg uspona Fcnicani su gospodarili i vccim dijclom Palestine .

. l. U vrijeme kada su se tek doselili cim se da su prvenstveno "l.llu"l.imali obalni dio, zapadno od pia nine Libanona.

4. Fcnicani su potomci Hamovog cetvrtog sina Kanaana. Po njcmu su prvotno iako i nazivali svoju zemlju i cio obalni dio 1.loCnoA Srcdozcmlja (Postanak 10,15; lzaija 23,11). Oni su, kao rljclko koji narod, sacuvali u svojoj tradiciji jasnu sliku 0 svom IXlllrljcllu. Fcnicka tradicija kazuje da su oni do~1i iz Eritrcjskog 1.llljevlI, kako oni nazivaju Perzijski zaljcv i da su potomci "HNA", kll~o se na njihovom jeziku pi~c imc Kanaan. Jezik im je, buduci da 'U hili u statnoj vczi sa Scmitima, vrlo slit3n semitskorn.

5. Klima log dijcla Bliskog istoka ima svoje osobitosti i karaktcrtsukc, Planina Libanon znatan dio godine pokrivena je snijegom, I'" Moga njczino imc znaci "bijela". Upravo zbog snijega, obala je "rcpunH lzvora i 'p0loka. Obilje sunca, s druge strane, omogucava hujnosl na tlu kojc nije osobito dareZljivo. Stoga su padine bogate KJlCcJnfnlm vrstarna drvcca, vrlo cijcnjcnim u svirn okolnim narodlms, s posebno cedrom.

fl. Tukva konfiguracija tercna jcdnostavno ih je prisiljavala da one 1111 ImllJu mlJenJaJu za ono bez ee~a nc mogu. Neprohodnosl ptanln.knK musivu u blizini obalc upucivala ih je da svoju robu razmjcnjuJu [cdlno morskim putovlrna, tc su se stjecajem okolnosti izgradili u nUJbuljc pomorcc staroga svljcta,

Fenicija

83. K.o". fonlcijo.

Fenicjja 711,1·13

7. Vet u vrijcme patrijaraba kanaanska plemena su imala snazne i dobro utvrdenc gradove u sjevernoj Palestini i na obali mora. Tek u vrijcme lzraelaca Fenicani ce sc polako pouskivati. Premda nisu bili istjcrani iz svih gradova, ipak su, ~10 od Filisteja ~IO od lzraclaca, bili prisiljcni da se povuku u priobalni dio, sjeverno od Karmela a zapadno od pia nine Libanona. Mozda ih je 10 i nagnalo da podu u nova OSv3JanJa.

8. Negdje upravo u 10 vrijerne oni pocinju osnivati kolonije, koje su kasnije prcrasle u ~ilave drzave, Cioi se da se otada posvccuju iskljucivo lrgovini. Konkurencija im je bila vrlo slaba, kako u urni[ccu gradenja brodova tako jo~ me u materijalu potrebnom u to] djclatnosti (Izaija 23,8).

9. Zahtjevi trgovine utjecali su na njihOvo najbrze i najprosirenije primjcnjivanjc altabctskog pisma, koje je najvjerojatnije pronasao Mojsijc. Trgujuci i sa Sinajem, gdje ga je i sastavio, Fcnicani su uocil; izuzcmu prakticnost vodcnja evideneije takvim sustavom pisanja pa su, pnrnjcnjujuci ga svuda, zasluzru za njegovo prenosenje u mnoge krajcve ondasnjcg svijcta.

III. Bozja narnjera da Izracl bude izvor blagoslova' drugim narodima mozda [c hila najbliza ostvarenju, bar Sto se ove zcrnljc ucc, u vrljcmc kraljeva Davida i Salomona (Psalam 45,12), Fenicki kralj l ltrnm, jedan od najvecin kraljeva te zemljc, gajio je prijateljskc odnose s Hcbrejima i zbog toga bio posebno blagosloven. Prilikom I:radnjc Hrurna u Jcruzalemu obilno je pomagao Salomonu.

II. Ohrcdni zrtveni sustav Fcnicana u pocctku bio je vrlo slican l.hluvskom. Od praoca Noe svi SU bili primili Ista pravila. Kod h'"i~"",, vrhovni Bog dugo je nazivan EI kao i kod Zidova. U I',,~clku su na lrtvu prinosili vccinorn ciste iivotinje. Kasnije, prthv"~"njem zlih obicaja, u bogosluzja se pocco uvlaciti razvrat, te

Il"tlckad i prinosenjc nccisuh livotinja, a ~10 je najstrasnije, ~k i JIt~skih l.rlava.

12. Fcnicani su vccim dijclom svoje povijesti najvecu pozornost poklunjali pomorstvu. Dugo odsutni iz svojih krajcva, nisu nikada

Iluno rudiU na ujedinjavanju i stvaranju jake drzave. Najvecim dijeom svujc povijcsti bili su zbog toga ~od utjecajem okolnih naroda, od EglpCana pa sve do Orka i Rimljana. U vrijeme Rirnljana FenlCunl u cijclosti gubc svoju nezavisnost.

I.'. Mno$i rcni~ki gradovi spomenuti su u Bibliji. Drugi, koji nisu .pumcnuti, imaju golcmo znaCenje za biblijsku arbeologiju. Takvi su UIII'II! III Rus Shamra, Nahr el Kelb i jo~ neki. Vjerojatno se mnoguhroJnc taJnc Jo~ kriJu I na tom dijelu Bliskog istoka.

Tir

84. TIr 1. Nasclje Ral et Ajin. 1. Naaeljc Rahldlja. 3, Slid VOtJovuc.l. 4. Oznaka

d"ckadaJnJe oook. 5. Tel M.luk. 6. AJc:kNndC'OY IWlp. 7. Oluenl diu Tlr •. 8. Obata anu.

Kana 712,1-Tir 715,2

712. KANA

1. Kanah znaci "trska", Kana je bio grad koji se nalazio na granici Asirije. Buduci da ga spominju zapisi Tutmozlsa 1lI i Amarnski dukumenti, znaci da je bio grad koji [e podignut znatno prije dolaska lzraelaca (Josua 19,28).

2. Danas je 10 Kanan, oko 10 km juzno od Tira.

713. IlOSA

1. Ilosah znaci "utociste". Hosa je bio grad na granici Asirije (Josua 19,29) [uzno od Tira, ali sc JOS uvijek ne moze odrediu 10Cno mjcsro na kojernu sc nekada nalazio.

714. IlAMON

1. Ilamon na hebrejskom znaci "topli izvori". Hamon je bio grad kuji sc takodcr nalazlo na granici Asiri]c. Fenicki zapisi ga takodcr spominju (Josua 19,28). Nalazio se negdje ju'.no od Tira, ali se joS uvijck ne zna gdje.

715. TlR

I. Sur na hcbrejskom znaci "stijcna". Orad Tir bio je jedan od lIajva7.lIijih gradova stare Fenicijc, Biblija izvjcstava da "postoji od davnih davnina" (Izaija 23,7), ali se ne more sa sigurnoscu rcci kada

Ie osnovan, Cini sc da 10 nije bilo u uno najstarije vrijeme posijcl'ulopnc povijesu, nakon raseljavanja naroda, jer sporninjuci te krujcvc Biblija spominje Sidon ali nc i Tir (Poslanak 10,15; 49,13). Egipalski zapisi iz devetnacstog stoljeca spominju ga prvi pUI i nukon toga ~CSIO govore 0 njemu, tako da bi se 10 vrijeme moglo i uzcti kao vrijeme njcgovog osnivanja.

2. Grad Tir bio je podignul u dva odvojena dijela. Dio na obali nnzlvan jc u klinastim pismima USu, dok su ga Grci zvali Palaliros. Drugl dio ~rada bio [e izgraden na cbllznjern otoku. Otok je zapremilo povr!mu ad oko 50 hekiara i slufio kao glavno pristanistc grada. Lukobrani i sva ostala posuojenja bili su na njemu dobra Izgradcn! kuo I luksuzne zgradc bogarasa i uglednika, jer je otok pru'.Illll.nalno vccu sigurnost nego kopno.

10

Tir 715,3-9

3. Tir je, ~ini se, imao dvije luke na otoku, Juzna se zvala Egipatska. I danas se mogu vidjeli m~ogobrojni ,?slaci ave luke pod povrsmom vode, ali se dio lukobrana jasno vidi I iznad povrsine. Dio luke prema zapadno] strani u cijclosti je poronuo, ali se ispod povrsine priticno jasno mogu vidjeti vetiki kameni blokovi i pojedini stubovi, Sjeverna luka zvala se Sidonska. Vecim dijclorn pokrivena je SIO ostacima SIO novim naseljem podignutim na tom mjestu.

4. Od svog osnivanja Tir je, kao i vecina fcnickih gradova, bio u vazatnorn polozaju. Prvi kralj Tira koga poznaje historija bio je Abimilki, vazal Egipta, Tir zakratko postaje nezavisnim, ali ga Egipat uskoro ponovno osvaja. Ta promjenljiva srcca, kao i prctazenjc iz ruke u ruku, bit to njegovom ccstorn budutom sudbinom.

5. Tir se prvi put u Bibtiji spominje u vezi sa zauzimanjem

Kanaana (Josua 19,29; 2.0 Samuelu 24,7). '

. 6. Jedan od najvetih i najl'0~nalijih kraljeva Tira,.kralj Hiram, d.ubro )e poznat • IStraZlva~lma Biblijc, Bio je suvrememk • veliki prijatct] Davida i Salomona. Prilikom gradnje Hrama u Jeruzalcrnu pomogao je svoje prijatclje i Ijudstvom i rnaterijalom (2.0 Samuelu 5,11; 1.0 kraIjcvima 5,1-6; 9,W-14; l.Ljetopisa 14,1; 2.Ljetopisa 2,3-16).

7. Iskusni tirski pomorei pomagali su Salomonu u dovozcn]u blaga iz Tarsisa i Ofira (1.0 kraljevima 9,26-2B; 10,22). U vrijeme Ahaba te veze postaju joS jace njegovom ienidbom sa tirskom princczom lzabelom, lstina je da je to doprinijelu i razvoju odnosa u praveu u kojem Bog nije lelio da oni podu. Ncgdje u 10 vrijeme, kad su im nakon zauzimanja jednug dijela terltorija ad strane Hcbreja drugi dio oduzeli Filistejci, Tirani krecu u osvajanje novih tcritorija koji ce izvrsno odgovarari potrebarna trgovine (Izaija 23,B; Ezekiel 27,13; Joel 3,5.6; Amos 1,9). Tada osnivaju koloniju Kartagu, koja ce kasnije postati ~uveni rival Rimu.

B. Kada sc Asirija osilila i prodrta u te krajeve, Tir jc izbjegao zauzimanjc i razaranje iskupivsi se placanjcm bogatog danka. Vecina asirskih kraljeva u svojirn zapisima spominje tc bogate prihode. U zapisima Salmanasara V nisu pronadeni nikakvi zapisi 0 primanju ilh doista bogalih prihoda. Moguce je da je to i bio razlog SIO Je on napao Tir i razorio njegov obalni dio, ali nije mogao nauditi gradu na oioku, u koji su se stanovnici s kopna sklanjali u vrijeme opasnosti. Nije to uspio ni Sanherib, ni Asurbanipal. Uvijek su zauzimali same obalni dio, ali dijelu grada na otoku nisu moglt nauditi.

9. Nabukodonozor je ulofio golernc napore u tom smislu. Trtnaest godina trajala je opsada Tira, ali SU svi pokusa]: bili uzaludni (Ezekiel 26,1-14; 29,IB). Na kra]u opsade pronadeno je kompromis-

Tir 715,10-19

11

no rjcsenje. Tir je ostao polunezavisan a Nabukodonozor je dobio bogatc priloge svojim riznicama.

10. Prema nekim nalazima, nakon tolikih razaranja, obalni dio za stanovito vrijcme nije ni bio papravljan. Kasnije se ipak ponovno izgraduje. Otocni dio grada bio [e u stalnorn usponu. Tom neosvojivom dijelu poklonjena je najveca pozornos!. Kraj i tom diJelu doti to tek u vrijemc Aleksandra Makedonskog.

11. Kada je Tir, potpuno uvjeren u svoju neosvojivost, drsko odbio da se pokori Aleksandru Velikom nakon njegove pobjede nad Pcrzijancirna kod Isa 333. godine prije Krista, TIf je naeinio kobnu grcsku. Ono Ito Nabukodonozoru nije poslo za rukom u toku 13 godina, Aleksandar [e ostvario 711 samo 7 rnjeseci.

12. Nacinivs] izvrstan plan, Aleksandar je presao na njegovo cncrgicno ostvarivanje. Svi ostaci kopnenog dijela grada Tira baccni su u more. Grci, takoder iskusni pomorci, izgradili su dovoljno ,"a?nih brodova. Njima stalno napadaju grad na otoku i tirsko hrndovlje, onemogucavajuci ih i cmetajuci u izgradnji nasipa.

IJ. Kada je nasip bio gotov i vrijerne za odlucan napad nastupilo, I~,vnkn je prodor sa svih strana, i nasipom i iskrcavanjcm velikog broju vujnika sa brodova. Otpor grada na otoku potpuno je slomljen I wad jc do tcmclja razorcn. Prorocanstvo da ce se i njegov prah m:::islili i baciti u more a obale postau mjestom gdjc SC razastlru IIlfdc, u cijelosti se ispunilo (Ezekiel 26,12).

14. Rccenica "neces se v~e sazidati'' (Ezekiel 26,14) u eijclosli se I'punlla. Na sjevernom dijelu nekadasnjcg olo~no~ dijcla Tira mozc .e nuci ncsto ribarskih kuca malog danasnjeg ribarskog sela Sur. (lfllIl. svcmocni Tir, gospodarica mora, srediste idotopoklonkke slut- 11<", s razvratom i prinoscnjem djece na frtvu, nikada se viSe nece l'udlti. jer ga je Bog lelio uniSlili radi dobra covjecanstva. Tako se IIdlU nikada vile nije ni podiglo, pa se proroeanstvo dakle u cijelosti I.punilo.

15. "Moramo drlati na urnu da su i Bofja obecanja i prijctnje

uvlJck povczani s uvjelom." ISM 67

16. Bog jc relio da i Tir bude blagoslovljen grad.

17. "Narod tirski dolazi s darovima." (Psalam 45,13)

II!. Bog unistava grijeh i njcgove izvore samo zato da bi grcsnika ~tu luk!e' i Sto uspjesnije poveo spasenju.

19. Naseljc Tir _postojalo je i u vrijeme Seleukida a u vril'erne Pompeja ~k jc uflvalo i stanovitu samostalnost, U vrijeme susa ru .. e(jee Tlr takoder postoji. Isus vjerojatno nije radio ba~ u samom nu,el u. (""JeSl.J spominje "tlrsku I sldonsku okolicu".

12

Tir 715,20 - Mahalab 717,1

20. U to vrijeme stanovnici toga kraja nazlvani su Siro-Fenicani, za razliku od Libi-Fenicana oko Kartage. Ime SU vjcrojatno dobili zbog pripadnosti toga kraja Siriji, no vjcrojaino i zbog mijesanja sa Sirijcima. Zena Sirofenicanka, iii kako je Mate] naziva Kananejka, 10m prilikom je pokazala izuzctnu vjeru i povjercnje u Isusa (Matej 15,21-28; Marko 7,24-31).

21. Medu onima koji SU slu~ali propovijedi koje je driao nas Spasitelj, nalazili su se i stanovnici ovoga grada (Marko 3,8; Luka 6,17). Mnogi od njih prihvatili su Krista. Nesto kasnije spominje se fiva novozavjcrna crkva u gradu Tiru. Na kraju rrcceg misionskog puiovanja, prije no sto ce dati do Jeruzalema, mijenjajuci brod u Tiru, Pavao se zadrzava cio dan s vjernicima crkve ovoga grada (Djela 21,3-6). Krscanstvo se dugo, i u kasnijim stotjccima odrzato u 10m kraju.

22. Naselje Tir zauzirnaju krizan 1124. godine, ali ga 1291. preotimaju Saraceni. Tir je i tom prilikom bio do temelja razrusen. Otada je Tir malo selo s nesto krscana i rnuslimana. Kuee su i danas sagradene i na nasipu koji je podignuo Aleksandar Makedonski, Vremenom se laj nasip prosirio pa je danas slrok skoro jedan kilumetar.

23. Ovo malo ribarsko naselje Sur udaljeno je oko 37 km juzno od Sidona.

716. AilAIA8

1. Znacenje imena ovoga grada nije dovoljno jasno. Ahalab jc grad koji je prilikom podjele zemljc bio dodijeljen Aseru, ali on nije uspio istjerau Kanaanee iz njega (Suci 1,31).

2. Danas je 10 Kirbet el Mahalib, oko 7 km sjeveroistocno od Tira.

717. MAIIAIAB

1. Mahalab znaci "od obale", Grad pod tim imenom nije spome. nut u Danlcic- Vukovoj Bibliji. Na mjestu na kojemu treba stajati njegovo ime stoji prijevod njegovog imena "izlaz! na more" (Josua 19,29). MoMa je i 10 grad Ahalab, ali je moguce da jc i neki drugi grad u pitanju.

Helba 718,1 - Sarfata 720,5

13

718.1IEL8A

1. Znacenje imena ovoga grad. nije dovoljno [asno, Grad je trcbao pripasti Aseru, no nikada OIJe osvojen (Suci 1,31). Jos se ne mole utvrditi rocno mjesto na kojcm se nekada nalazio, premda je morao biti u bJizini Tira.

719. llETLON

1. Znacenje imena ovoga grada nije dovotjno jasn'!. Prema obe: canjima ko]a je Bog dao proroku Ezekiclu Hetlon Je trcbao biu sjcvcrna granica obnovljene Palestine, da su fzraeld nakon povrataka iz ropstva bili vjerni (Ezekiel 47,15; 48,1).

2. Vjerojatno [c 10 uanasnj: Adlun oko rijeke Litani, na pola pula lzrncdu Sarepte i Libanona.

720. SARFATA

1. ZnaCcne imena ovoga grada nije dovoljno jasno. Sarfata Sidonska Ienicki je grad koji je Gospod izabrao za posebno mjesto prchivanja jednog od najvecin siarozavjemih proroka,

2. Vrata gradska. Mjesto na kojemu je Ilija sreo udovicu, .koju ce !log prcko njcga hraniti cudom, bila su g~adska vrara .. OSlacl ".'Jesta nn kojcm je nckada stajala jedna od kapija mogu se i danas vld)eLI, pa jc moguce da je to mjesto na kojem se ovaj dogada] odigrao (LO kraljcvima 17,8-24; Luka 4,26).

3. UdoviClna kuca. lIija je tivio slano~i1o vrijeme u.gosloljubivom domu ove neznaboskinje, zato ~IO Bog. nlkoga pogo.dDlJ~g nije mogao pronaci u svom narodu. Nemoguce Je danas reci J\dJe se ta kuca nulazila, nili bi se vjerojatn~ mogao naci neki nacin da se ostaci Jednc takve obicne kuce izdvojc IZ mnostva slicnih.

4. Obadija pronee da bi granice obnovljcn~.zemlje nakon povratka lz ropstva moglc dosezati do Sarfate (Obadlla 20) all zbog nevjernostl ova uvjetna prorocanstva se nikada DlSU m ostvarila.

5. Danas [e to manje selo Sarafand, oko 22 km sjeverno od Tira.

14

Sidon 721,1-6

72L SIDON

I. Vodeci grad Fenicije, negdje od samog naseljavanja ovoga naroda na obale Sredozemnog mora, bio je grad Sidon, Spominje se yet u pIVim izvjcltajima Bib.lije 0 tom kraju (Postanak 10,19), Grad Je dobio ime po praocu cijelog plemena, Kanaanovom prvencu a NOlflo~ .praunuk~. Sidonu. Cini se d~ je to pleme u to vrijeme bilo iii najbrojnije III najjace, Jer se CIO laJ kra] jedno vrijeme nazivao po njcrnu, .premda su vet. tada Tirei bili preuzeli vodecu ulogu (Ponovljeni zakon 3,9; Sue13,3; 18,7; 1.0 kraljevima 16,31).

2. S druge strane, mOj:ure je da SU i Tirci pripadnici istog plemena, pa Je. tu onda ~ pllanJu plemensko ime a ne ime grada. Na jednorn ~efllCkom. zapisu, pronadenom na Cipru, dva kralja Tira

Etval I HIram nazivaju se kratjevima Sidonaca. '

. 3. Negdje u vrijcme patrijaraha vodecu ulogu medu Fenicanima SIdon poiako prepusia Tiru, K:'o i mnogi drugi gradovi Fenieije i Sidon le dugo bio pod upravitcljstvom Egipcana. l oni su kao i Tirci vISe bill posveceni pomorstvu i trgovini a manje stvaranju jake nezavisne drzave,

4. Prilikom zauzimanja Kanaana Sidon je bio dodijeljen Meru, ali ga on. flIkad~. flIJe. zauzeo (Josua 19,28; Suci 1,31). Umjesto da Izraelci prosvlJ.etle I upute Sidonce na ~ivol plemenuosu, Ijubavi i cistocc, SldonCl. su nazalost !,ovukh Izra.elee u svoj tivOl raspusnosu i nc~o.~ala, _SlO Je u ana vnjernc bilo izravno povezano s vjerskim obicajirna I stuzbama, sioga su lzraelei dugo bili u stalnom previranJu I razapIDJanJu: Muallsu se uh~a'!lanju izmedu robovanja svojim strasuma, u sluzbi Baalu I Astaru, I livota slobode i ctstoce u sluzbi pravome i zivome Bogu (1.0 kraljevima 11,5.33; 16,31; 2,0 kraIjevima 23,13).

5. U vrijeme prevlasu Asirije, .~i Sidon nije bio posteden. Sanherib ga pokorava 701. god IDe pnJe Krista. U vrijeme Esarhadona grad biva do temelja razoren 678. godine zbog pobune koja je izbila u nJemu. Esarhadon ga ponovno podile i naziva Esarhadonov zamak, To .ime br~o ~ zaboravlja. Grad j.e uskoro ponovno poznat pod svojim star!~ ''!Ien?m SIdon. Grad je ssgurno ponovno osjeino ojacao, Jeremija vjerojatno zato pronce da ce ga Nabukodonozor zauzeti a Ezekiel nabraja njihova zlodjela i pokvarcnosti zbog kojih ga mora zadeseti ta sudbina (Jcrcmija 27,3,6; Ezekiel 28,21-23).

. 6._Joelov spo~en posebn?g razloga zbog kojega Co Sidon morati iskusiti kaznu nI}e dovoljno jasan, On ka~e da SU Sidonci zajedno S Tircima pljaCkall Judu i Jeruzalem i zarobljene stanovnik~ prodavali

Sidon 721,7 - AnI. 722,2

15

Greima kao robove (Joel 4,4-6). Nemoguce je, bar zasad, reel na koji se 10 dogadaj misli i u kojem razdoblju su oni to cinili.

7. Kad je perzijski vladar Kambiz zauzeo Sidon, izmedu Perzijanaca i Sidonaca razvija se veliko prijateljstvo, tako da Sidon u to vrijeme jaca. U znak prijateljstva Perzijanci mu daju upravu nad jufnim terilorijama, sve do Sarona, Po naredbi Kambizovog oca Kira, Sidonci su davali Zerubabclu ccdrovinu 1-" gradnju drugog Hrama u Jeruzalcrnu (Ezdra 3,7).

8. Jedno od najtragicnijih razaranja Sidon do~ivljava 351. godine prije Krista u vrijeme Artakserksa 1Il. IznevjerivSi uspustavljeno prij.teljstvo, Sidonci se bune protiv perzijske vlasti i bivaju porazeni, Znajuci sto ih ceka, odlucuju se na najstrasniji pothvat. Sve brodove i dragocjenosti preihodno su uniStili. Zatim se svi pobunjenici sa svojim obiteljima zatvaraju u svoje kuce i spaljuju sami sebe. Grad je na raj nadn bio ponovno potpuno razoren.

9. U vrijeme A1eksandrovih pohoda Sidon je bio obnovljen 333. godine prije Krista i pripojen A1eksandrovom imperiju. U vrijeme Rimljana u~iva status slobodnog grada, kakav [e bio i u vrijerne kada jc Isus posjetio njegovu okolicu (Matej 15,21; Marko 7,24,31).

10. Neki od Sidonaca, bilo Hebreji iii prozeliti, slusali su lsusove pr<>povijedi. Od onih koji su prihvatili uzvisenu Kristovu nauku oformljena je pIVa krscanska crkva u Sidonu (Marko 3,8; Luka 6,17), Pavao posjecuje tu crkvu na svom putu u Rim (Djela 27,3).

11. Od Sidona, iz biblijskih vremcna, nije ostalo ntsta vece i m>tljivije. U Louvreu se cuva sarkoCag sidonskog kralja ESmunazara b. pctog stoljeca prije Krista, a u Istarnbulu sarkofag sidonskog kralja Tahnita iz is toga stoljeca.

12. Kula Sagete, koja se danas mote vidjeti na obali, pot jete iz vrcmena krizara.

13. Sidon je danas Sayda, oko 37 krn sjeverno od Tira.

722.ARA

1. Me'orah znact "spilja". Ara je grad na teritoriji Fenicije, nedalcko od Sidona. Trebao je pripasti Izraelcima, ali ga oni nisu nikada zauzeli (JoSua 13,4).

2, Danas [e to, najvjerojatnijc Mogheirijeh, oko 10 km sjeverotsiocno od Sidon a.

16

Gebal723,1 - Arvad 724,1

723. GEBAL

1. Znacenje Imena ovog starog fenj~kog grads nije dovoljno jasno.

2. Gebel je bio jedan od nastarijih gradova Fenici]c. Osnovan je vjerojatno ncgdje odmah nakon rascljavanja naroda, na mjestu ko]c je bilo pogodno 7.1\ razmjenu dobara i trgovinu morem, U Ferritans kim dokumentima obiljefavan je sa GBL. Eglpcani ga biljcze kao KBN. Akacani ga nazivaju Gubla i Hebreji Gebal. Zapadnom svijetu ostao je najpoznatiji pod Irnenom Biblos, kako su ga rnazc

nazivali Grci. .

3. U Eglpatskim zaplsima Gebal [e grad Azije ~jje se irne nalazi u najstarijim pronadenim zapisirna kao prvi grad spomenut U Aziji. Svoje proizvode, tkanine, preradevine, pgcnfcu a psobito svoj speciflcni proizvod - paplrus, Egiptani su prodavali svijetu posredstvom stanovnika Gcbala. Ocauc su najvge dovozili cedrovinu.

4. Materijal za pisanje, koji su Grci dobivali iz Gebala, ucinio je da je i grad nazvan po tom proizvodu. Na grckom biblion znaci "knjiga" ali i "paplr" od kojeg je knjiga pravljena. Zato je grad prozvan Biblos. Od te rij~i nastaf su kasniji nazivi: bibliutcka, bibliografija, bibliofil ltd. Biblija, Knjiga nad knjigama, [edina prava knjiga u punom smislu te rijeti, jedno od svojih lmcna duguje ovom gradu.

5. Ova, najvjerojatnije prva veta luka Fcnfcije, drlala je primal negdje do vremena patrijaraha. Jacanjem Sidona, a posebno Tira, Gebal polako pad. u zasjenak (Ezekiel 27,9).

6. Zemlja Gibfijaca. Kod osvajanja Kanaana Gebal i etc kra] oko njega, nazvan zemfjcm Giblijaca, ostao je neosvojen (JuSua 13.5). ~c::,i~r.>znali kralj Gebala prema Amarnskim dokumcntima, zvac se

7. Stanovnici Gebala bili su De sarno vjeSli pomorci nego i bro. dogradirelji i majston svih drugih zanata. Prilikom gradnje Hrama spormo]e se da su bili tesari i kamenorcsci (1.0 kraljevima 5,32).

8. Gebal se danas nazfva Jubayl. Lefi oko 30 krn sjevernc od Bayruta.

724. ARVAD

1. Znacenje imcna ovoga grada nije dovoljno jasno, Arvad je bio jedan od poznatijih gradova -:- pristanifta sjeverne Fenicije. Nije nikada igrao ncku posebnu ulogu, ali se spominje uz druge (enilke

Arvad 724,2 - Polje Aven 726,5

17

gradove (Ezekiel 27.8.11). Potomci Hamovog sina. Aradeja iii. j~ blile Izvomiku, Arvadeja (Postanak 10,18; LDnevnlka 1.6) nastanili su se, fini sc, odmah nakon rascljavanja naroda u ovaj kraj i p<?digli ova] grad. Dio grada i prlstanista bio je izgraden na xopnu a tho na otoku Ruad nedalcko od obale,

2. Danas jc (0 Arvad, oko 48 km sjeverno oc Trtpolisa, a oko 3 km udaljen od obale.

3. Gamndejl, Vjerojatno su to Arvadijci (Ezehijel 27,11 • Danicic) iii njihovo potplcme, jcr ih Arnarnski dokumemi spominju pou Imenom Kumdi u blizini Arvada.

725. AFEK

1. Arek znect "tvrdava". Medu neosvojenim gradovlma Fcnicije spominje se i Afek (Josua 13,4).

2. Vjerojatno [e to danasnja Afka, 22 krn tstocno od Gebal.8. blizu Izvora rijeke koja se nekada zvala Adonis, a danas Nahr Ibrahim.

726. POWEAVEN

. I. Aven znal::i "zloca". Zbog idolopokloruckih obreda koji su se ubuvljali u hramovima i centrima te doline izmedu Libancna i AnIllihanona prorok daje toj dolini ime koje jo] i odgcvara.

2. Danas se 13 dotina naziva dolina Beka. Najvece svennste posveccno Balu u dolini Beka jest tuveni Balbek. Golemi Hramovi poclgnut! su u najranijim pocccima idolopoklonstva, Kasnije SU samo dotjcrlvant i dogradivani.

3. Najveci kameni blok na svijctu obradivan u gradevinskc svrhe, lc1.ak prcko 20.000 tona, nalazi sc upravo tu. A tu sc mogu vidjeti i nujvgi stupovi.

4. Mulda i Hosea aludira na ovaj kraj kada gcvcrt a Idolopoklnnstvu lzracla, koje jc vuklc svc]e korijene iz okolnih ncznabo- 1J1Ckih naroda (Hosea 10,8).

5. Prilikom ulaska u hramove Balbeka bilo je obavezno izuti nhucu I oprau noge. To je potvrda obicaja i nacina odavanja postovaoJa koJi su ,.alrareni i 00 Mojsija {lzlazak 3,5).

18

HerO( 727,1 - Libanon 728,4

727. BEROT

1. Nije jasno ~IO bi moglo znectu ime ovoga $rada. Beret se u Ezekielovu opisu granlca obnovljene Palestine cpfsu]e kau grad na sjcvcrnoj granici te cbnovljene zemlje (Ezekicl47.16).

Zbog ncvjcmosu Izracla nikada nije done do ostvarenja ovih planova.

2, Danas jc 10 Berlerah, oko 13 km jufno od Balbcka.

3. llerotaj. David je zaplijenlo i donie velike kolicine bakra iz Hadadezerovih gradova, ad kojih [e jcdan bio Bcrotaj (2.0 Samuelu 8,8). Vjerojamo je to drugo im!? loa Berm,. . .. 4, Kun. Grad BerOI je kasnije nazvan I Kun pa ga Ezra I sporrunjc

pod tim imenom {l.Ljetoplsa 18,8).

728. UUANON

1. Lebanon na hcbrejskcrn zna~i "bijela (planina)". Libanonskc pia nine dobile su ovo Ime zato Ito se na njihovim vrhovima vccim dijelom godine zadrfava snijeg i led.

2. Lanac cuvenih libanonskih planina pcdnje u blizini Latakijc (El Ladhigiya) !Ia sjevcru i prot~fe se sve do njeke Litani .~li ~antes na jugu. Dug Je aka 240 km I uglavnom usporedno slijedl obalu Srcdozernnog mora. Negdje oko pclcvice lanse se dijcli na dva ponovno usporedna dijela: Jstoeru i zapadni. U nekim biblijskim tekstovima obadva Janca planina nazivaju se jednim imenom Libanon (Suci 3.3), ~Ok se u dr~gim teks~ov~~a. ka~a se. zeu dati pre~iz: niji opis, d3j'U .1 ~ebna rmcna pojedlnim dljclovima {Poncvijeni zakon 3,8.9; .LJCIOPISa 5,23).

3. Da bi se pcuzdanc znalo a kojem se dijelu libanonskih pla~in~ govori, gr~k~ auto~i su zapadni .I~~ae uz ~~edozemno more n~zlvah Ltbanon a Istocm prema pusunj: - Anttltbanon. Takva podjela u rasp<Jted'u i nazivima ostala [e pnhvacenom u zapadnom svijetu i danas.

4. Zapadni vijenac planina, uz Sredozcmno morc, znatno jc 2ivo· pisniji i privlacniji za oko: Najvi~j .vrh ~oga d.ijel~ visok _ie 3086 m:

Buduci da prima puno VJ~e cbonna, una vise uvora 1 potoka, I vegetacija je. na njef!1~ znaino .buj~ii.a. Tu rastu .. ~uv~ni. ec~ri, zaL~~ jele, kiparosi, bcrovi I hrastovi, alt lZVTSno USPIJCvaJU I vmogract I razne vrste veta. Cedrovina je nedvosmisleno najcuveni]! proizvod toga kraja. Cedrovina se izvozila ali i njegovete. Tek U vrijemc Ar~pa tome se ntje poklanjala nilcakva painja. Danas je zato veclna Liba-

Libanon 728,5.140

19

nona zatosno gala. Masiv planinc uglavnom je sastavljen do vapnenca i sedimemnih sujena.

5. lstocnl lanac Ubanona, LZV. AnLilibanon, ni]e tako prfvlacan kao zapadni. Uz to ni on sam ne izgleda isto sa svake strane. Njegova zapadna strana, koja prima viSe padavlna, izgleda svjetija i bogatija vcgetacijom, lstocna strana, koja se zavrsava u stepama i Arapsko] putlnji, .manje je plod~a a djel,omice j ~ eijelost!. neplo~na. ~ajvi~i vrh Antilibanona nalazi se na njegovom [uznom dijelu. Vlsok je 2814 metara, pa se sroga oeste U opisima Libanona izdvaja i naziva posebnim imenom.

6. Hennon. Buduti da je jufni dio Antilibanona vidljiv iz velikog dijcla Palestine, prcmda je u sklo,Pu planinskog lanca Libanona, izdvajao se eesto kao poseban dio i isticac kao da je u pitanju drugo nne za cia planinski lanac,

7. Planina Hermon duga je oko 25 km. Vetim dijelom godfnc jc poc..l snijegom i ledom, pa se vode kOje se odatle Lope stljevaju ka

jUgU i daju onaj neophodni blagoslov 1.3 opstanak svega tivog u 'nlcsuni. Zbog toga se spcmlnjala u pjesnickirn figurama i uspredburna kao izvcr rose, svjefine i bJagoslova (psalam 89,13; 133.3; l'jcsrna 4,8). Hermon je trebao biti sjcvema granica obecane zemljc (Ponovljeni zakon 3,8.9; JOO"ua 11,3,17; 12,1; 13,5.11; I.Ljetoptsa \2.1).

R. Buduti da dominira cijelim krajem, sporninjc se zesto i od drugih okolnih naroda pod imenima koja im je davalo lokalno sranovntnvo. Sa Hcrmona se izvrsno vide Galileja i veci dio Jordnnske doline.

<J. Sirjon. lme koje su Sidonci davali Hermonu maida ima neke vczc i 5 njihovim imenom. Oni su ga nazlvali Sirjon (Ponovljeni zakun 3,9).

tn Senir. Amorejci, tije je carstvo jcdno vrijeme dopiralo do Ilcrmona, imali su i svoje ime za ovu planlnu. Oni su je zvali Senir {Punovljeni zakon 3,9).

II. Vrh Amanskl. Jcdan ad vrhova Hi Hermona ill sjevcrnijeg dijcla Anlilibanona bio je izvor ala bas tara (Pjesma 4,8). Nc zna se jo~ koji sc vrh u 10 vrijcrnc mao tim imcnom.

12. Sion. Hermon je jednom nazvan i Sionom (5.Mpjsijeva 4,48 - lJunh~it).

13. l'sJnjaci Sarom;:kI. Buduci da se §aron i Hermon u hebrejskarn piSu i iz~ovaraju vrlo sueno, vjerojatno je ova] dio pogrcsnc nazvan saronsstm umjestc herrnonskim (Ll.jetoplsa 5,16).

14. Poput Hermona koJi se 5~minje kao dio sjevcrozapadne grantee, [er je Jcd.an od najpoznaUJih dljelova Libanona, DB drugim

20

Libanon 728,15 - ltureja 131,2

mjestima se do Libanon naziva sjevcrnom graniccm. Prilicnc [e

~:~~~C~,;~~1:2:;e!~~~~ f.t ~¥!:7~il02.~i~~~)~a se misli (Ponovtjeni

15 Libanon se opel na drugim mjestlrna isti&. kao planina bogata cedrovinom, koja se I'edno vijeme obtlno uvozila za potrebc Hrama u Jeruzalemu (1.0 kra jevima 5,6-10; 2.Ljetopisa 2,8-16; Ezra 3,7).

16. Zivi svijet Libanona, bjclina njegovih srujegom pokrivenin vrhove, a nadasve njcgovi cedri, cesre su lema i bcgat izvor figurativnih poruka i savjcta kojc su proroci stall Bofjem narodu (2.0 kraljevima 14,9; 19,23; Pjesma 4,8; lzaija 60,13; Jercmija 18,L4; Ezekiel 27,S; Zaharija 11,1.2).

729. RAVNICA UBANONSKA

1. Dolina izmedu istocnog i zapadnog lanca libanonskih planina u Bibliji se naziva Ravnica Ifbanonska (Josua 11,17; 12,7). Dvije na]poznauje rijeke Sirije i Fenicije izviru u tom dijclu i teku kroz njega. To Sll Litani iii Leomes, koja tete ka jugu, i cuvcna njeka Orom, kuja tczc ka sjeveru.

2. Dolina kroz koju teku danas naziva se Beka.

730. BRDO !lOR

1. Hor na hebrejskorn znacl "plan ina". U opisu sjevcrne granice jednom prilikom spominje se igor. Hor (Brojevi 34,7.8).

2. Vjcrojatnc je u pitan]u neko brdo u sastavu Hbanonskog lanca, ali sc jo~ nc zna kojc se brdc taka tada zvato,

731. ITURE.IA

1. PocJrijclLO imcna eve pokrajine najvjcroJatnijc treba trafiti u imcnu njezinih najstarijih stanovnika. Potomct J~maelovog desetog sina Jetura (Postanak 25,15; t.l.jcropisa 1,31), lturejci, fivjeli su u ovome kraju, pa [e cia kraj najvjerojatnije po njima i dobio ovo Ime. Izraelci su jedno vnjerne ratovali s njima (l.Ljctopisa 5,19). Dugo vremcna nakon toga lturejci se ne spominju, dok ih Aristobul Makabejac nije prisilio 104. godine pn]e Krista da prihvate judail.am.

2. Herod vcllki, u stalnom proSirivanju svojih ternorija, usplc je

24. gcdlne prije Krista dobiti upravu i nad lturejom. Nakon njcgove

ltureja 731,3 - Sjnjj 7l4,2

21

smrti njcgov sin Filip, kc]i je vladao kao cerverovlasnik u Cezariji t-nrpovo]. dubio je i ta] dio na upravu i vladao njime sve do svoje smrti 33. iii 34. godine poslije Krista (Luka 3,1). Itureja kasnije biva dOdijcljena Agripi I. Jedno vnjeme njome upravlja]u rimski prokuraton, da bi na kraju bila dodijcljcna posljednjem lz loze Heroda, Agripi II.

3. ltureja je tezata u dolinl izmedu Istocnog i zapadnog lanca Libanona, u predjelu koji se u Bibliji nazivao "Ravnica libanonska'', iii Bcka - kako sc danas naziva, uz gornji tok rijeke Liiani.

732. BAAL GAD

1. Ime bi mcgto znaciti "Gadov Baal", Baal Gad [e trebao biti prcciznijc oznaccna sjeverna grantee Kanaana (Josua 11,17; 12,7; 1.\,5).

2. Neki mislc da bi ovo mogla biti okolica Balbeka, iii sam Hnlbck, a drugi da se ime odnosi na okolicu Cezarijc Filipove.

733. BAAL HERMON

I. Ime bi rncgjo znaeiti "Baal gore Hermona". Sjeverna grantee M:lnaScQvog plemena trebala se protezau do Baal Hermona (Suei

'~k~;)Ii~iL&~~~ ~i~~~v~~e j~S~~JOd~~~~t~~a!v~~r~O~a:~~~~~ s~

10 ;()~ ne mote pouzdano i dokazati.

734. SINIJ

I. Pri raseljavanju naroda Hamov potomak iz osmog koljena ne sumo da.je l.3UZCO jedan dio Fenicije nego [e sagradlo i grad pod lim Imcnom. Ovaj grad spominju i neki nebiblijski izvori kao ~lO su 7"pisi Ttglatpilesera III i slicno [Pcstanak 10,1.7; I.Ljetopisa 1,15).

2. J~ sc ne zna gdjc su Sinijci tocno fivjeli i gdje sc la; njihov grad nalazlo.

8!1. Kart. Sir1Je

Ta<lmur I';hnira

Sirijs735.1-S

23

SIRIJA

735. SIRUA

1. Hebreji su Siriju uvljek nazivali Aram. Aram je bio Nojev unuk It pcu Scmuv sin. Aram je imao ~etiri sina. Od njih su se namnofila plcmcna koja su zauzela uijelove sjeverno ad Palestine izmedu izv()ri~ta Jordana i srednjcg taka rijeke Eufrata (l.Mojsijeva 10,22.23).

2. Buduci da se vet u najstarljim spisima Urn spominju kao puscban narod, tini se da su uspjeli osnovati drfavu odmah nakon ruscljavanja naroda, Najveei grad kcji su osnovall blo je Damask. Buduti da su bili .podrijctlom Scmiti, jczik im jc semitski, suzan hcbrcjskom. U pocctku su ova dva jezika hila vrlo srodna. vremenom su sc razvijali svaki u svom pravcu. Vet u vrijeme kralja Ezckijc ana; koji je htio govoriti aramejski morao ga je poseooo ,,~iti (2.0 kraljevima 18,26).

). U Danicicevom prijevodu ekvivalent za hebrejsku rijet Aram uvijck jc Sirija, prcmda to ime 1.3 ovu zemlju i narod polje~e tck ad vrcmcna Herocota. Kao i vecinu drugih imena zapadru svijct je i ova Ime prcuzco od Grka, Orcka rijec Sirija ustvari [e promijenjcni 1/.j.;ovor rijeli Asirija, Tim imenom ani su nazivali zemlje izmedu

I'limine Taurusa u Maloj Aziji na sjeveru, Sirijske pustin]c na istoku Pules line na jugu. vcctna zapadnih prijcvoda takodcr prevodi rijc~ Arum sa Siri]. (J.MOjSijeva 25,20; 22,21; 28,S; 5.Mojsijeva 26,S; 2.Samueluva 10,6-19).

4. Aramejski jezik je stanovito vrijeme bio vrLo frekventan na IlIiNknm istoku. Jedan njegov dijaJekt upotrebljavao se i u Babilonu, Nnzlvan je kaldejskirn. Daniei¢ pge slrskl (Danijel 2,4).

S. Sinja sc, kao i Palesuna, nalazila izmedu najvecih svictskih sila onega vrcmena, Zbog toga je ccsto padala pod razliclte utjecaje i

r:::v:~~~~~~i~~~e~n~~i~j~O~e~S;;~o~~ ~::;::1:~aj~aU ~g~:va~!;~

levao na'lvcti aramejski grad Damask. E~ip6mi su ~ Tutmozisom 111 (l48t-1450) uspJcli zavladat! vecrm dljeJom Sirije, Zatim su Siri-

10m vladall Hctltt, a u vrijcme nejveeeg wpona Izraeta, pod Davidom Salomunam, Hebrejl. Salomun gubi te teritarije odmab nakan prouzimanJa prlJcslola, zbog svoga otpada (20 Samuelu 8,5.6; 1.0

Sirija 715,6-13

kraljevima 11,23.24). Tada se osniva jedna od najjacih sirijskih dinastija koja se uspijeva zadrzati DB vlasu aka 200 godina. Svih osam vladara te dinaslije spominju se i u Blbliji.

6. Rezon. Prvi vladar te dinastije bio [e Rezon, Kada je Salcmun poceo skrctati sa jasnih putova Botjth otkrivenja, Bo:l.ja zaguta poce- 18 sc pcvlaciti od njcga. Pored cstalih, i Rezon sc tada pobunio protlv njega l osnovao svoje kraljevstvo sa sjedistcm u Damasku. Rezcn je vladao od 960. do 930. godine prije Krista (1.0 kraljcvima 11,23.24).

7. Hezjon. Drugi vadar od ove dinastije, Hezjon, takoder se spominje u Bibliji. Bio [e Rezonov sin (1.0 kraljevima 15,18.19). vtadao jc od 930. do 920. godine prije Krista.

8. Tabrimon. Hezjonov sin Tabrimon bio je trect vladar dinastije (LO kraljcvima 15,18.19). VJadao je od 920. do·912. godine prf]e Krista.

9. Ben-Iladnd 1. vge vladara ove dinastije uzimalo jc ovo ime pa su im histortcari, da hi sc znalo 0 kojcm se govori, davali pored imcna i rcdni broj (1.0 kraljevima 15,18-20; 2.Ljctopisa 16,2-4). Vladao je od 912. do 870. prije Krista.

10. Ben-Iladad II. Ova] slrijskl kralj znatno je poznatiji u Bibliji od prethodnfka. Oko 856. godine Ahab ga je zarobio i pusuo. Od njcgove vojske AI1ab kasnije gine (1.0 kraljevirna 20,42; 22,29-35).

11. Svc planove za napad na Izracla kojc jc ova] vladar kovao u nejtajnijc] klijeti, Gospod je prcko Elizeja oucto lzraclskcrn kralju. Kada [c Ben-Hadad II doznao kakc se njegovi planovi ruse, on saljc vojsku da uhvati Elizeja. Tada Bog pokazuje svoju ljubav i prcrna ovim sinovima Scmovim. Elize] ih odvudi u Samariju oslljepljene. Tamo bivaju pOCa~Cenj kao najbolji prijatelji i pusteni kucama na miru. Salja namjera bila je da vjccne isune 0 ljubavi, ptemcnuostt i pOS"tovanju Ijudskog zivota budu prihvacene I u ovim krajcvima. Da je Bo:l.ji Dared bio vjeran, ove namjere bi sc u velikoj mjeri i cstvarile.

12. Mcdutirn Ben-Hadadove vojske ponovno su apkolile Samariju. U Samariji [e nastupila velika glad. Tada Bog novim otkrivenjem svojc sile pokusava J ovaj narod nau~iti miroljubivosti i ljubavi prema bliinjima.

13. Elizej, prottv koga [e Ben-Hadad sleo tclike rete, dobio je nalog da ga pos\·Ctl pred kra] nl·egovog ztvore. Bo1.ja namjera bila je da Ben-Hadad I ozdravi ad bo csti ida se sprijc~i njcgovo ubojstvo. Medutim, Ijudska neposlu!nost je po tko zna kOJi put sprije~i1a plemenite pJanovc najvereg Dobrmvora svih Ijudi (2.0 kraljcvima

Sirija i35, 14-20

25

0,8-33; 7,1-20; 8,7-15). Ben-Hadad IIje vladau od 870. do 842. god inc prije Krista.

14. lIuzael. Jcdan od izdvojcnih vladara eve umasuje bio jc kral] J lazael. Bofja narnjera bila je da on bude pornazaruk Gospodnji koji cc povcsti svc]e narode putem miroljubivosti i postusnosu Bogu. Sam Bog poslao je proroka Iliju da ga pomazc za kralja. On je trcbao postatl najblif Elizejcv suradnik, Zato je Elize] toliko plakac nad njcgovom nepostusnosu i oskvrnucem svetog povjcrcnja (1.0 kraljcvirna 19,J5-17; 2.0 kraljcvima 8,7-15.28.29; 9,14.15; 10,32.33; 12,17.18; 13,3.4). Vladao je od 842. do 805. prije Krista.

15 Dva puta je ratovao sa Salmanasarom III 841. i 838. prt]e Krista.

16 U Arstantasu jc prcnaden krevet od sronovsze sa njegovim imcnom.

17. Ben-Hadad HI. Hazaelov neprijateljski Slav prema narodu s kojim [e trebao gajili najsrdacnije vcze nastavio je i njcgov sin lien-Hadad III (2.0 kraljevima 13,3-5.24.25). Amos zbog toga prorice i njegovu propast (Amos 1,3.4). Vladao je od 805. do 750. prije Krista.

I K. Resin. Posljednjl osrni vladar eve sirijske dinastije takoder se vue puta spominjc u Bibliji. U njegovo vrijcmc na sjcvcrnoj granici Slrijc snazno Astrsko kraljevstvo nalazi!c se na vrhuncu svoje moci, nilu jc jasno da je same pitanjc dana kada cc one krenuti na Siriju. »,1 hi sc obranio, Resin je poeeo sklapati saveze sa svim okolnim kruljcvlma. Pekah, izraelskl kraf], rado je prthvauo prijcdlog, ali Aha:! .. [udejski kralj, nijc bio voljan upustati se u sukob sa tako Jakim prouvntkom. Sirija i Izracl su stoga krcnuli sa svojim vojskama da kaznc Judu. Na~aO&i se iznenada u ncvolji, Ahaz porucuje asirskom kralju Tiglatpilcseru III da rnu dode u pomoc. Asirija se rado adaziva. to Sirlja pada pod vlast Asirfje 732. godine prije Krista. U znak '/JlhvulnOSli za ovu pomoc Ahaz ~ini tcsku gresku. Osim odgovarajutcg nacina izrafavanja zahvalnosti on lra1i da se i Idolopoklonlcka ~Iu'.ba Asirije i u lzraelu prilagodi i prtmijeni. Time na svoju zemlju navluci ju~ vece prokjetstvc (2.0 kraljevima 15,37; 16,5-18; lzaija 7,1 dIl8,IO).

19. Kada [e Babtlon ojacao, Sirija pada pod njcgovu vlast, Zatim nJumc vladaju Medo-Perzija i Grcka. Nakon raspada Alcksandrovog Carstva Slrijcm vlada jcdan ad Aleksandrovih vojskovoda Seleuk, usnjva~ dinaslije Scleukovica. U cesttm sukobima i previranjima Icrilorij kojim JC vladala ova dinastlja cesto se urasuenc mijenjao,

20. Jednu vrljcme ovo kraljevstvo je vladalo teritorijcm od EgejItkug mora do Indijc. Vremcnom, ono se svc vi~e smanjivalu. dok na

26

Sirija 735,21.28

kIaju nije potpuno unisteno pod naletom Parcana u prvom stoljecu prl]c Krista.

21 Pompej zauzima eve krajeve 64. godme prije Krista. Sirija otada postaje rimska provincija kojom vladaju guvcrncri iii legati,

22. Kvirin. Jedan od takvih legata koje i Biblija spomin]e je Kvirin. Bio je prokonzul Sirije ~ini se dva puta. Vr!o je bio poznat na Bliskom istoku.

23. Prfje no ~LO je Kvirin coree U eve krajeve, obalama Male Azije, izmedu Cilicijc i Pamfilije haralo je gusarskc pleme Marmarida. Ncmilosrdni a dobra organizirani gusari pljal':kali su sve do cega su mQ~U doci. Svoj plijen su krtti po nepristupacnim vnetima i pccinema visoke i sirme obale tog dijcia Sredozemnog mora, gdje su i sami '-ivjeH. Citava svoja gusarska naselja dcsetljccima i stoljecima nesmetano su grad iIi u toj ncprlstupacnosu. Tek im je Kvlrin uspio doci gjave, stoga je i postao cuvenlm.

24. Dobro organiziranim napadom uspio je savladati j unistiti ove gusarc. ne same na moru nego i u lim njihovim cuventm uporiWma. JoS se ne zna tocna godina obracuna s ovim cuvenim gusanma, ali jc 10 moglo biti izmedu 12. j 2. godine prije Krista.

25. Do sada je utvrdcno da jc 15. godine ~rije Krista Kvirin bio izabran za prokonzula Krete i Kinne. U Tivollju je pronaden nepotpun zapis 0 prokonzulu Sirije izmedu 6. i 4. godine pri]e Krista. Prernda na ovom zapisu dio u kojem se sporninje ime prokonzula nazatost nije sacuvan, vecina arheologa misli da sc radi 0 Publijusu Sulpiciju Kvirinu, kako se on punim rimskim imenom zvao.

26. Za Iegata Sirije bio [e odreden jO! Jednom 6-9. godine poslije Krista. NajvJerojatniJe je on ugustc i ustanak Jude Galilejca (Djela 5,37). Bio Je ozenjcn Emilijom Lepid, koja [e potjecala iz loze Sule i Pompeja, sto jc znak da [e i u Rimu u'ivao veliki ugled. Umro je 21. godine poslije Krista.

27. Biblija De spominje u kojem svojstvu [e Kvirin vladac SiriJom u vrijeme poplsa i Kristovog rodenja. Medutim, sigurno je da [e Kvirin tada vladao Sirijom, jer ga Luka spominjc u svojoj prcciznoj llstl upravitelja i vladara u vrijeme log lzuzetnog dogadaja kao vtadara Sirijc (Luka 2,2).

28. U vrijeme lsusovog rodenja utjecaj Sirije bio je JOS' jak i u Palestini. Aramejski jezik, kojim se govortlo U velikom dijelu BabiJonskog Imperija, u toku ropstva prthvauf su i mnogi Hebrej·i. Nakon povratka iz ropstva i u vrijeme Krista nije sc zatc govori 0 CiSlO hebrejski, nego nekom mjclavinom hebrejskog. arameJ·skog. pa oeste i gr~kog. Taj nevi [ezik nazivao se koine. POjedine ri eet ovog jezika sacuvane su u Evandeljima u svom izvornom oblJku. Evande-

Sirija 735.29- Damask 736,1

21

ljn, koja SU inate pisana na grtkorn, svjcdo~e nam time da je i Isus

\:ovorio koine [ezikom (Matej 27,46; Marko 7,34). Ova] [ezik iz susovog vremcna danas se upotrebljava joo jedino u selu Malula u Siriji. Selo leli oko 90 km jufno ad Homsa. Ima oko 1500 stanovnika. Svi su krscam.

29. Svoje plcmenite namjere da pnvuce k sebi i spasi i raj svo] nnrod, "sezuva Sirlju" (2.0 kraljevima 5,1). Isus osobito isticc u vr~eme svoga javnog rada na Zemlji. U cijelomc Izraelu, kare on u

t~)j~~~ :[~~r~:~r::!~(L~il~ 2.~~tredmel takve Bozje milosti kao

3<1. svo]c blagoslove iscjeljenja, utjehe i spasenja (sus je milostivo nuulc pored ostalih i stanovnicima ovoga kraja. Mnogl Sirci toga vrcmcna sa zahvalnosti su primali i ufivali te prednosti (Mate] 4,24). :\ 1. Nakon razorenja Jcruzetcma. 70. godine poslije Krista, cijela t'atcsuna postala je sastavnim dijelom provincije Sirije.

32. Bctuelo, Laban, pa cak i Jakov nazivani su j Sircima iii Aramcjcima, prcm.da. nisu bili pravi Aramovi potomci (Postanak Z5.20; 28,5; Ponovljeni zakon 26,S).

33. Arum. Sirija se u izvorniku svuda naziva Aram. U Danictcevcm prijevodu ovirn imenom spomenuta je samo na nekim mjesIlrua. Balam je bio iz Arama (4.Mojsijeva 23,7). Mudraci koji su do~1i 1111 poklonjcnjc Isusu bili su iz tog Balamovog kraja, iz sjeverotseocne Slrlje.

34. ''Tra:lc~i vece znanje, m~i1i su se (mudraci) hcbrejskog Svehlj.t pisma. U njtnovoj vlastltoj zcmlji cevant su prorotki spisi koji su proricotli dolazak bozanskog UCileIJ3. Balam je pripadao vracarima. 1111 kuko jc jednom bio i Bofji prorok, Duhom Svetim prorekao je

!~\~~~()~r:~~a s~::;::! ~olj~~.~ ~~~9.J)~orotanstvd predajom SU

736. DAMASK

1. Znarenje imena ovog vrlo staroga grada nije dovoljno jasno.

Orad Damask ustvari je oaza usred Sirijske pustinje. Nalazi se na vlr.oravni. lstocno od Antilibanona i Hermona na nadmorsko] visini ud oko 660 m. Hladne vode snjehtice, koje teku 5 vrhova AnttubaReRa I Hcrmona, osiguravaju ga vodom, navodnjava!ul!i i etc OVIJ pJodan I suncem abUan kra]. Stoga je Damask sa svojom okollcom pr&vi utitak za oka u odnosu D& sumornu pustinJu koja ga okru:!.uJc.

Damask

86. Orijcntaciona sbcma starcga Damaska 1. Ulica ZVlIn3 Prava iii Trgovafka. 2.

Kazali~le. 3. I'alata. 4. Trtnica. 5. Slari gradski zjd, 6. RiJtka Aban a, 7. Rimonov hram, cenas Dfamija Omcjada.

Damask 736,2·1

2. Zbog lakvoga svog pclozaja Damask je, 0<1 svog postanja, bio vasna raskrsnicn putova I "glava" cijcloga tog kraja (2.0 kraljevima 5,12; lzaija 7,8). Prirodno je da [e zbog takvoga svog polofaja bio i ccsta meta raznih osvajaca. Prcrnda je cesto rusen, uvijck je Iznova podizan na is lome mjestu. Damask je stoga jedan od malobrojnih gradova svijeta koji SU stalno podizani na Istom mjestu.

3. Kada jc Abraham putovao iz Harana 13. Kanaan, morao je prccl i kraj ovoga grada, Mo!da su tom prilikom roditclji Eliczera Dumascanina zafeljell da njihov sin stijedi vjeru O'o'og dustojanstvenog i plcrncnitog patrijarha (Postanak 15,2). Egipatski izvori, kolikc jc zasada pozna to, prvi put spcminju ova] grad negdje u to vrijeme. Kasnije ga spominjc i Tutrncs 1lI u Hsu osvojcnih gradova Palestine i Sirije. Okc 1350. godine Damaskom vladaju Hetiti. Nakon unistavanja Hetitskcg kraljcvstva oxo 1200 godinc prije Krista Damask jc jcdnu vrijerne slobotlan grad, dok ga nijc osvojtc David. Salomun ga nil poccrku svo]c vladavine gubi zbog svog otpada (2..0 Samuelu 8,5; 1.0 kraljcvima 11,23.24; 1.Ljctopisa 18,S.6). Damask biva pokoren od Asiraca 732. godinc prijc Krista. Njime zatim vladaju Babilonci, I'crzljanci, Grei, scieoxovtct i Rimljani. U vrijemc Rimljana bio jc jcdan uti slubodnih gradova Dekapolisa. 66.1. godinc poslije Krista znuzimaju ga Arapi, Dinastija Omcjada vlada do 750, kada ih zbaru]u Abasidi i prcmijcstaju prijcstolnicu iz Damaska u Bagdad. Damask, koji [c kratko vladao od Atlantskog oceana do Kine, tada gubi svoju slavu.

4. Ulica trgovucka. Buduci da Damask nije nikada mijcnjao svoju fukaciju, nakon svakog rusenja ponovno je podizan na Istome rujestu. Utica. kasnije nazvana "pravom". jedna od glavnih trgovackih ulica Damasks, danas jc vjcrojatno iznad ulice koja jc nekada nosila isto nvc imc.

5. Kada jc Ahab pobijedio Ben-Hadada IT, nakon njegovog druJ.:og napada, ova] mu jc dozvolio da nacini sebi ulice u Damasku. Ustvari 10 je znactlo da mu uopusia razvijanje trgovinc na trgovackoj ulici u Damasku, kao 510 SU 10 Sirci u~inili U Samanji (1.0 kruljcvima 20,34).

6. Iskopavanja na dijelcvima eve ulice pokazuju da su u njoj jo~ ud nujstarijih vrcmcna bile uredcnc trgovinc. Ncki jc jo~ zovu i Duga trJ.nica a zbog njczlne starosti i najstarijom ulicorn na svijctu.

7. Rtmonov hram. Nakon cuuesnog iscjeljenja Naaman je c.ioz.ivio i ubraccn]c. U njegovom srcu nijc vi~e bilo mjesta za Idolopckronswo. Mcdutim zarnolio jc lorn priilkcm proroka da De bude pogrcsnc shvaccn kada sa kraljcm lbog njcga budc odlazio u Rimenov hram (2.0 kralje • wima 5,18).

30

Damask 736,&·15

8. Ova] Rimonov hram postojao je svc do vrcmena Rimljana, Na njegovim rusevtnama u cervrtorn stoljecu poslije Krista hila je sagra.dcna crkva posvcccne Ivanu Krstitclju. U osmom stoljecu poslijc Krista crkva biva promijenjena u moseju. Cjelukupni lzgled nije u cijelusti mijenjan, jer se izoad jufnih vrata jo~ mogu vidjeti ostaci tcksta Psalam 145,13 na grckom Iz vremena dck je tu joo bila crkva. Muslimanska mosca, koja danas stoji na torn mjestu, naziva se Mosea Omcjada.

9. Knpij8 obracenja. Nakao povratka iz ropstva ~ini se da su moogi Zid~vi n~sta,:i1i livjcli u ~adu ~amasku. Izvj~taj da je u Damasku bilo vl~e fidovskih zbcrnica (DJcJa 9,2) govcn nam da se nije radilo 0 nckom manjcm broju Zidova. Moogi od njih prihvatili su i Krista kao Mcsiju.

10. Mladi revnitel/' Savao porao je stoga i u ... taj kraj da svojom rcvnoscu zaustavi djc 0 koje jc vodio sam Bog. Savlove o~j, umorne ?d sumornih pcjzaza pusunje, zakratkc su se csvjefile prckrasnim izglednrn oaze Damaska. Onda su za neko vrijemc prcstale promatrati bilo koji prtaor kako bi se duhovnom vidu omogucilo da sagleda slavu i ljepotu Onaga koji mu sc na ulazu u Damask [avio.

11. "Pred umornim putnicima, koji su se pribiizavali Damasku, ukazase sc prostrani predjell s plodnim poljima, krasnim vrtovima j rodnim vocnjacima, koje su natapatl hladni poteet s okolnih planina, Ovaj prizor bio je pravo osvjdenjc nakon dugog pUla kroz sumornu pustinju." AA 114.

12. Blblljski izvjestaj ne prectzira mjesto Pavlovog susreta sa "Pravednikom" (Djela 22,14). Taj susret odigrao se "bfizu Damasks", najvjerojaLnije na njegovoj jugozepedno] stram. Meduum, ne mole se tvrdui da JC to bilo ba~ pored same kapije grada.

13. Grad je u to vrijeme imao 7 kapija. Najvjerojatnije je savao namjcravao uti na jednu od glavnih kapija na jugozapadnom poceiku Prave ullce, ali sc to moge sarno pretpostavljati.

14. Ullca koja se zuve PrnYB. Jo~ i danas stojl, u starom dijelu gra.d~, utica koja sc zove Prava. Upruvo ta utica zvala sc i trgovacka (~~d( ~A 736,4). P~emda [e g.:ad vik. put.a razar~n, Iokacija ulice nije ~IJenJana. Prema iskopavanjima, ulica Je u vnjeme apostola Pavia imala kolonadu stupava. Protezala se u duftni od oko 3 krn sredinom grada, u pravcu jugozapad - sjeveroistok. S obje strane stajalc SU kapije u gradskom zldu. Danas se naziva Sultanijeh Hi Suk et Tavilch, ~IO zna~i "Duga trfnica". Srnatraju je jednom od nastarijih ulica na svijctu.

15. judlna kuca. Jedna od kuca u trgovaekoj ulici pripadala jc nekorn Zidovu koji sc zvao Juda. Vjerojatno jc on bio Pavlov rantji

Damask 736.16 - Hoba 737,1

puznanik, iii covjek kcme [c Pavao bio prcporucen ad stranc Velikog vijcca. Prcstraseni i oslijepljeni Pavao nalazio se u njcgovom domu kada ga je sluga Bolji Ananija u ime Gospodnjc pozvao na poka[nnje i povratto mu izgubljeni vid (Djela 9,11). Ne more se sa stgurnoscu reel na kojcm se dijelu pored Prave ullce nalazila 13 kuca.

16. Ammijina kuca. Turistima se danas pckazuje [edna omanja kuca s istocnjatkim i krltanskim ornamentirna na scbi kao kuca nckadasnjeg uccntka Ananijc. Buduci da je grad Damask do!iv1javao

~;~*~b~~j~a ~a~~~~~g itr~~~~~:ie~~~~ ~o~:rt~~~id~:O s~d~~t

17. Zidovske stnagoge. Kada je Pavao posao da progoni krscanc, nalog koji mu jc blo dan glaslo je da ide po stnagogama i da svc one koji undje vjeruju ili propovijedaju Isusa dovedc svezanc u leruzalcm (Djela 9,2). Grad Damask je na temelju ovoga imao v~ fidovskih stnagoga. lz ovog izvje~taja mote se jasnc zakljuciti da su one bile rnjcsta na kojima su se i prvi kr~tani sastajali. Nakon svoga obraccnja Pavao je nastavro u tim lstim sinagogama dokazivati istinitost onaga :;(0 je nckada najt~e gonic (Djela 9,20).

18. Mjesto spllihanja preko zlda. Zbog Pavlovog snaznog svjedoccnja u &;rilOg krl6tnstvu nekl Zidovi odlucili su da ga zauvijck

~~~lj~ajtetea7~~k ~j~g~vt~r~~{~:~i~i~ badm~r:~v~~ j:b;~a~~~~~

L'.ir.lova. Sve kapije grade bile su zato canonocno cuvane da se Pavao no hi uspio ncopazeno izvuci iz grada (Djela 9,22-25; z.Kortncantma 11,32),

19. Areta IV dobio je upravu nad Damaskom nakon Tibcrijevc smrti, 37. godine poslije Krista. Cini sc da je bio vrto dobar prijatelj xn impcratorom Kaligulcrn. Areta je urnro 40. godinc poslijc Krista, P;I sc ovaj dogadaj rnogao odigrati sarno u torn razdoblju, a sto u

:~~~~~btin~d;~~~as~i~!i~~~~~~tilio~o~~~a~emogute je odrcditl rocno

737.1I0IlA

L Uobah na hebrejskcm znact "crvcna zcmlja". Nakon pobjede savcznika iz Mezopotarnlje nad carcvima Sidirnske define, pobjednici su po~:Ji nat rag noseci bogati plijen, i vcdect sa sobom moostvo zarobljcnika. Mcdu njima nalazio se i tovjck koji se u to] grupt nasao sumo 1.3.10 !to jc vge volin "prcmj~lati svoje saiore sve do Sodoma" ncgo ostati u sigurnosli Botje wlite uz Abrahama.

32

Hoba 737,2 - Parpar 739,2

2. Prcko Abrahama Bog ga sada ponovno spasava. Abraham je sugao raspojasane i neobazrivc pobjednike kod Hobe "sjeverno od Dumaska' gPoslanak 14.15). U to vnjeme Hoba je bio gradiC: ko]i se nalazio U7. amask, Danas je vjerojatno modern! dio grada Damaska, zvani E.o;: Sam, mjestc gdje je stajao nckadasnji Hoba.

738.ABANA

1. Abanah na hebrejskcm zna~i "kamenita", a ako dolazi od "Arnanah", mozda i "statna". Abana je jedna ott dvije najcuvcni]e rtjekc Damaska (20 kraljevima 5,12). lzvire na Antilibanonu, aka 37 km sjeverozapadno ad Damaska. Kalla s~igne u ravnicc aka Damaska, Abana se dijell u nckoliko rukavaca i ieee lslOtnije prcma pustinji. U pustinjskom jezeru, oko 32 km isiocno ad Damaska, Abana zavrsava svoj 10k. Jezero se nikada ne prepuni zbog velikih isparenja vode pod 1..arkim suncem pustirtje. Stalno pcstojanje vode i obilje SUDca ctnc okollcu damastanskih rijeka vrlo snkovnom i bujnom.

2. "Obalc rijeka koje je spomenuo sirijski vojvoda bile su ukragene gajcvima, pa su mnogi dolazili do tih prijatnih tokova." PK 249. 3. Buduci da Abana te~e uz sam grad, Pavao jc vjerojamo u njoj Wten.

4 ... Ananija je krstlc Savla u rijcci Damaska." 6BC 1058. 5. Abana sc danas rove Barada.

739. PARPAR

1. Parpar na hebrcjskom najvjcrujamije znaci "Iurba". Parpar [e druga rljeka Damaska koju Naaman spominje prilikorn onog cudnog iscjeljenja od gubc (2.0 kraljevima 5,12). Mjesna predaja tvrdi da je rukavac Abane, uanasn]c Barade, ta nekadasnja rijeka Parpar. Rukavac na koji se misli danas se zove Nahr Taura. Medutirn vjerojatnije [e da je Parpar doista odvojcna rijcka a De rukavac iste rijeke.

2. Druga rijeka u blizini Darnaska jc Nahr el A'va]. Nastaje od nckoliko potoka koji izviru rta Hermonu. Udaljcna jc od Damaska oko 16 km jufno. Svoj -tok zavrsava u najjufnijem od trl mocverna pustinjska jezera, udaljcnom oko 32 km jugoistocno od Damaska.

Kula Iibanskl:l740,l - Arabijska puslinja 142,S

33

740. KULA LlBANSKA

1. Migda~ ~alebllnon znati "kula Iibanska". U Pjesmi nad pjesm~ma spommJc se neka Kula Iibanska koja gleda prema Damasku [Pjesma 7,5).

2. Gradevina .tak~c ':TSti i p~ takvim imenorn zasada joS nije pronad~~. Vrlo JC vJcroJatno da JC 10 sarno pjesnicka sllka kojom se povezuje ljcpota nekog libanonskcg vrha s Ijepotorn Crkve.

741. TRAIIONITIDA

. I. TrahO.l\ili~ na ~rt~om znaci "brdovu kraj". Trahonitida je It~vo.1? prekrtvcni prcdjel J~lno od Damaska a sjevemo od Haurana, biblijskog Avrana, s povrstncm ad oko 1000 kvadratnlh kilomctara. t! ISus~vo vrijem.e njimc jc upravljao Herodov sin Filip. Vladao je II~ krajcm od 4. Iii 3. godlne prijc Krista, do 33. ili 34. godine poslije

Krista. .

2. Danas se laj kra] zovc Leja.

74Z. ARABIJSKA PUSTINJA

, .. 1., Nakon obracenja na .vrati!l1~ Damaska i poku~aja svjedocenja u Sln<igog~ma grade, Pavao JC osjeuo da mu nedosta]e terneljita prom[una nacina p~omatranja i rumacenja prcrocanstva. Stoga se povukao Ill' proucavanje u samocu i tiSinu pustinje.

2. ~a.bijska pusunja, u koju se bio povukao, nalazila se najvjemJli.tnlJc rsroeno od Damaska. Izvj~taj 0 lome da se nakon oko 3 glKhn,c v~~ pono~o u I?amas~ ":Jo:lda .Dam svjedoCi u prilog tome. UII ic ollSa0.u nekl ~r~gl udaljen! pusu kraj, mozda bi sc iz njcga vnnlc u urugr grad, bhtl tome kraju.

), Pa~lov boT?vak ~ Arabijskoj pustinji mogao je past! izmedu 35. 1.'8. g<>done poslije Krista (Galacanima 1,17).

4. ".Protivljenje se razbuktalo tako 1.eslOko da Pavlu vi~e nije bilo !.Iuz~()~Jcn.o ~a nastavi svoj .rad u..Damasku. Jedan vjesnik sa Neba nared!c mll: je da za sl~novJto vnjeme napustl to mjesto i on ode u Arabi)u, gdje je nasao srgurno ut~i!te." AA 125.

S. Prcmda se pojedini dijelovi tstoene puunje pokazuju kao moJ&u¢c Pavlovo uto~i~lC, lpak se sa sJgurnm~u ne mote odrcditi u kcm dJ)clu pusunje so on mogao nalazllf.

34

Nodabejci 743,1 - Abiiena 145,4

743. NOIJABEJCI

1. Znacenje imena cvog plemena nijc dovoljno [asno. Nodabcjci su bili jedno od arabijskih plemena s kojima je ratovalo Rubenovo, Simunovo i Gadovo pleme (t.Ljetopisa 5.19). Buduct da se sporninje uz Hagrljce j Iturejce, vjerojatno su livjeli u Arabijskoj pustinji, ali im se podrijetlo i roean kra] ne mogu odredili.

2. Takva _plemena cesto rnijenjaju svoje mjesto boravka, pa se 0 stalnom predjetu stanovanja DC mozc ni govonu,

744.JIASOR

1. IIasor zna(!i "ogradeni prostor", "utvrdenje". U opisu naroda koji ce pror,3S1i od najezde Nabukodonowrovc vojskc, Jeremija spominje i • Kraljevstva hasorska'' (Jercmija 49,28.33). Iz opisa se more zaktjucitl da su 1ivjeli u blizini Kedara i da su imali j utvrdeni grad za koji se prorlce da cc posiau rugevinom.

2. Jog uvijek se ne zna gdjc se takav grad i takva drfava nalazila u pustinji,

745. ABllENA

1. Znacenje imena ovoga kraja nije dovofjnc jasno. Orad Abila, po kojem je ovaj kraj i dobio lme, nalazi sc oko 29 km sjcvcrozapad, no ad Damaska, na abroncima Anlilibanona. Kroz Abi1enu protjcce rijeka Barada, biblijska Abana. Ostaci grada Abile nalaze se kod danafnjeg sela Es Suk.

2. Abilena je ustvari bila dio Iturejc. Za vJadavinc Tiberija, u vrijcmc Isusovog rodenja, Abilenom je vladao Lizanija (Luka 3,1). Jasip Flavije spominje ga u. svojim zapisima a u predjclu izmcdu Damaska i Balbeka pronaden je zapis s njegovim imenom, U njemu on sebe naziva tetrarhcrn.

3. Agripa 1 dobiva Abilenu 37. godine poslije Krista. Nakon njegave smrti 44. godine posJije Krista Abilena pada pod vlast rimskib prokuratora, Agripa 11, posljednji vladar iz dinastije Heroda, vlada Abllencm od 5:l. godine poslije Krista.

4. Abilena se danas nazjva Vadl Barada.

Hetbon 746,1 - Ribla 749,1

31

746.IlElBON

1. Helbcn na hebrejskom z.na~i "salo", ali i "plodnost". Helbon je bio grad nadalcko poznat po dobrlm vinogradima (Ezekiel 27,18).

2. Danas je to selo Halbun, oko 21 km sjeverozapadno od Damaska. Na tcrasastim padinama oko ovog sela i danas odli~no uspijeva gro!de.

747.JIASAR ENAN

1. Ilasar enan na hebrejskom znati "kra] izvora". Prillkom zauzimanja Kanaana bilo [e odredeno da Hasar Enan bude sjeveroistocna granica obecane zemljc. 1'10 obecanje Bog ponavlja i preko proroka Ezckiela, ako Izrael bude vjeran (Brojevi 34,9; Ezekiel 47.17; 48,1).

2. Najvjerojatnijc da je (0 dan~nji Karjatein, oko 120 km sjevcroistocno od Damaska, na sporcdnom putu za Palmiru.

3. Enan. Hasar- Enan je u Dantctcevu prijevodu jednom nazvan Enan (4.MojsiJeva 34,9).

748. SEDADA

1. Znaccn]c imena ovoga grada nije dovoljno jasno, Sedada [e bio Rr4ld prcdvidcn kao granica Obecane zemlje kako prilikom zauzimanla Kanaana tako i u mesijanskim prorocanstvima proroka Ezekiela (~rujevi 34,8; Ezekiel 47,15).

2. Danas je 10 Sadad, oko 112 km sjeverctstocno oc Damaska.

749. RIBIA

1. Znarenje Imena i ovo~a grada nlje dovoljno jasno. Ribla [e

ffad u Siri/'j kaji je trebao bill sjevcrna granica Obecane zemlje da su zreelci bi i vjerni (Brojevi 34,11). Bio je podlgnut u blizini izvora rlleke Oronta, na dijelu na kojem Oro~t protjece kroz prostra~u, p odnu ravnlcu. U tom planinskom prcdjelu takva prostrana ravmca mogla Je poslufill kao od"'~.n logor I za nafvOCe YO/'ke onog vremena. Uz to ave prllaze avo doUni bllo e vrto ako nadziratl, VJerojatDo je zbog loga f.r.on ~eko 608. god De prlje Krista tu imao lVOJ logor. 5vrpuII ~r.IJ Jude JoIl)8 biD [e doveden pred nJega u

Ribla 749,2 - Zemlja Henta 751,2

Riblu. Na njegovo mjesto tada je postavljen Joahaz (2.0 kraljevima 23,31-33).

2. U toku svog rrcccg pohoda na Palestinu 588, godine prijc Krista, Nabukodonozor [e takoder izabrao Riblu za svoje sjediStc. Svjedina ~Ianinskog zraka i hladnih izvora mora da ja bila pravo okrepljenje u odnosu na monotoniju i jaru pustinjske klime veeeg dijela toga podrueja.

3. U Riblu je pred Nabukodonozora bio doveden i Sidkija. Tu su

~l r~~ej~. i ~J~~~~i ~i~~~~~, ~~~d~~e:1n~~bi~~~ki!~~ ~~d~~~O~~ij~

Krista (2.0 kraljcvima 25,6.20.21; Jeremija 39,5-7; 52,9-11.27).

4. Danas je to RibJeh na rijeci Oromu. udaljen oko 58 km sjeveroistocno ad Balbeka, a aka 80 km julno od Hamata,

5. Pustinja Deblata, Hebrejska slova "r" i "0" vrlo SU se slicno pisala, pa je ovdje (u Danlciccvu prijevodu) u pitan~u zamjena stove. Uz to prljevod treba glaslti: "od pustinjc do Rible''. Time se htjcla oznaciu cljela Palestlna, od krajnjc jufne do njczinc krajnjc sjeverne gran icc (Ezekiel 6,14).

750. AJIN

1. Ajin na hebrcjskom zna~j "izvor". Ajin je mjesto zapadno od Ribte, kra] kojega je trebala prolaziti planirana sjeveroistocna granica Obecane zernlje, da su Izraelci bili vjemi (Brojevi 34,11).

2. Jm sc DC zna ko]e se mjcsto u to vrijcmc tako malo,

751. ZEML.IA HETITA

1. Hetiteim kades znaci "Hetitsko sveto mjesto". Hetitski Kaocs Hi KadeS na Orontu grad je koji je bio podignut na strategijski vaznom mjestu tog podruqa. tini se da je prvo naselje bijo podignuto na ovom mjestu jo~ u najstarlja vremena odmah nakon rase-

~~aeia t:~'1oa'p~~=d;!f£tf~~~nJu~~\~~~l~es~o~a~:~i~ ~~~ ~~

dva dijela. Istocnl je gao prema Damasku a zapadni ka obali Sredozemnog mora i dalje na jug pored obale.

2. Vrcmcnom je Kadcs izrastao U snazan grad-drzavicu. Kral] Kadesa predvodio je saveznike u borbi prouv Tutmesa III kod Megida. Kod Kadesa sc odigrala velika bitka izmedu tela faraona Ram-

Zemlja Heuta 751,3 - Hama17.53,4

37

zcsa II i hcuiskog krafja Muvatallsa 1295, godinc prijc Krista. Ram-

i'.CS II 10m prilikom izgubio je skoro svu svoju vojSku,. _

3. Davidcvi Ijudi, prilikom onog n~ret~og poprsa stanov~lS'lva stigli su do Kadcsa (2. 0 Samuelu 24,6), Jer Je doue sczaro Davldovo

kraljevswo. .

4. Danas jc to Tel Nebi Mend, oko 71 km JU1.oo od Hamata.

752. LEBO lIAMAT

L Lebo hamal na hebrejskom znaci "tvrdavtn ulazak". U Danrctccvu prijcvodu druga rijc~ ostavljena j~ u SVOJ?1 ~zvornom izgovcru dok je prva prevedcna, premda JC 1 ona die ~mcna o~o~~ mjcsta. Ime daklc trcba gtastu Lebo Hamal (kao sto Jcst u Bibliji "Stvamost"), a ne Ulazak Ematski (kao ~LO je u Danlcicevu prijevodu} (Jo!ua 13,5; 1.0 kraljevima 8,65; Amos 6,14) ..

2. Lebo Hamat je danasn]i Lebveh, oko 32 km jugozapadno ad Kadcsa, u orontskoj dclini.

75J.lIAMAT

I. Hamal na hebrejskcm ~na~i "tvrdava". Grad Hamal nalazia se na rijccl Orontu u cerurafnoj Siriji. Imao je vrto dobrc uvjcte 1.3 !ivat II odnosu na mogucnosti toga kraja.. . _ .

2, Hamal su osnovali pOlomcl Hamateja, Nomog praunuk~ I Hnmovog unuka. Po njima je i ~obio. irn~ (Pos.tanak 10,18; i.uetoptsa 1,16). TskopavanJa potvrduju ~a Je ~IO p~lgnul odmah na~on

I)fcstan~a. grad~je _Babllonsk~ kule I r~sell_avanJa naroda. Budutl da e uuminirac cijelirn podrucjcm, predjel Julno ad Ham~ta s~e do {ihlc i Lebo Hamata, s promjcrom ~.reko 100 km, aazrvan Je po nJcrnu (2.0 kraljcvima 23,31-34; Jcrcmija 39,5-7; 52,9-11.27). ..

:t U vrijeme najveceg uspona Hctita Ha~a~om. jedD? vflJeme apravljaju oni. Najvecim dijelom svoga posiojanja npme inace vl~· lllljU Aramejci . Sirci. Trebao je biti sjcverna granica Obecane zcmlje

(Hrojcvi 34,8). . .

4. Nakon Davidove pobjcdc nad Hadadezerom, kraljcm sopskim, Hamar uspostevqa sa Davidom prijateijskc odnose, Buduci da jc Tcu, kralj hamatski, bio u ratnim odnosima ~a Had_adezerom, na~on Duvidovc pobjede nad Hadadezerom, on ~alJe Davidu po svom SIDU Hadoramu bogaie poklonc. David sve 10 poklanja Hrarnu (2.0 samuelu 8,9.10; I.LJcloplsa 18,3.9.10).

38

Hamal 753,5 - Tamar 754.2

5. U vrijeme Salomuna Hamat je pripadao Izraelu. Salomun je u njemu imao snosc za ,jto (2.Dnevnika 8,4).

~. l;Iamal. SC, ka.sni~e ~lni .~e odvojiu od Izraela, Spominjc sc u n.e~lm.lzvanblbhJsklm IlVJ~taJlma kao grad koji se u savezu s drugim sirljskim gradovlma ~ukobl~ s a~irskim kratjem Salmanasarom III ~od Kark?ra 853. godine pnje Krista. Rezultatl log ok~aja nisu Dam JO~ ~.ov~IJ~O jasni~ Amos 760. godine prl]e Krista spominje Hamal kao veliki Hamal (Amos 6,7). Iz toga mozcmo zakJ}ul!iti da se grad i nakan tog sukoba odrzao i ojecao.

7. (:ini.sc da je Hamal ~kralko pokorioJeroboam II (782-752. gO~lD~ prIJc Krista 2.0 ~raIJevl.ma 14,28). ~Irij~ ~~ 7~uzima najvjeroJat~le aka 732, godine zajedno sa svim sitijsklm gradovima. Rulet~ ~ga ,Izraelovog, velild peharnik spominje ga kao grad ~jji bogovi I kraljcvt nisu mugH odoljeti asirskoj !HH (2.0 kraljevima 18,34; 19,13).

8. ~eke od st~novnika Hamata Asirci su nakon pada Samarije preselili u te krajeve. Iz Izracla su opel mnoge preselili u Hamal (2_0 kraljevima 1.7,24.30; Izaija 11,11).

~. Hamal. n.ije tada ~i~ ~svim uni~~cn, ali se vi~e nijc nikada podigao do VlSIDC na kOJoJ Je nekada blo. Na Iisti gradova kojc ce Babilo~. zauzeti, Jeremija ga spominje kao grad provincije Damaska (Jercmija 49,23)_

.. 10. Da ~u I.~ra~lci primili pouke koje su ireban primiti u ropstvu, njihov reruonj bi nakon povratka dosezao do Hamata (Ezekiel 47,16.17.20; 48,1).

11. Danas jc to Hama, na pola puta Izmcdu Damaska i Alepa.

754, TAMAR

~: Tadmor ill Ta.~~r n~ heb~e~~ko~ ~!laCi "palma". Tamar je grad ~raJ jedne oaze u Sirljsko] pusunjt. Biblija ga spominje kao grad koji jC S~I0!11un utvrdivao ka? slralegijski vafno rnjesto u 10m kraju (1.0 kralJ~vlma 9.18; z.Dncvmka 8,4). Od Eufrata do Palmire sli7.310 se na kamilama za 4 dana .

. 2. U vrijem~ R.imljana Tamar, grcka Palmira, ponovno se izgra~uJe. ~ada doblva rme Mark~s Ulpius Jarh~i. ~a _vrhunc.u svoje mocr imala Je oko 30.000 stanovmka. Zbog svoje izoliranostl razvlo se u snagan centar za vladavine kcaljice Zenobije. U vrljeme AureJijana Palmi~~ se. odmetnula i zauzela predjele od Egipta do Male A7Jje. Aurelijan JC osvaja 273. godtnc poshje Krista i razara do temelja.

Tamar154.3 - Tebah 757,1

3.

Grad se od tada nikada viSe nije oporavio. lmpresivne rusevine upccaujfvo svjedcce 0 njcgovoj nckadasnjoj ljepoti i moci.

3. Danas je 10 malo scla Tadmor sa oko 4000 stancvnika, udaIjeno 144 km jugnc ad Eufrata, a oko 208 km sjcvcrolstocno od Damaska.

755_ SOPSKlllAMAT

1. Ilamat sobah na hebrejskom zna~i "Sopska tvrdava". U vrijeme knrlja Salomuna Sopski Hamal spominje se kao jedan od pokorenih gradcva (2.Ljclopisa 8.3). Prilikom lskopavanja u Hamatu pronadene su mnoge cigle sa znakom "S81-1". Ime Saba uprave sc take pisaJo. U njcmu je dakle bila dobra razvijena proizvodnja opcka. Znak na

~'~c~:~~ ;:J~v~:a d; ~~o~~r~oC~a~~~~r~Ura;~lio~~C~~~l~ ~r~r~~

kvalitctne.

2. Hamal Sopski morao se nalazn! u zcmlji Sobi, izmedu Hamata i Tamara, ali se jo~ ne zna roeno gdje.

756. SOBA

1. Sohaba na aramejskom znaci "crveni". lme je najvjerojatnije llano po boji tla koje je sadrzavalc baker. U rudnlcima na istocnim obruncima Anulibanona dugo jc on i vaden. Mozda je Saba i zbog loga bila [aka dr1ava, po moci negdje odmah iza Damaska, Zauzlmala je tentorl]e sjeverno od Damaska a jedno vrijeme i dolinu I\da izmedu Libanona i Antilibanona.

2. &.ul je jednom ratcvao sa sopskim kraljem (1_0 Samuelu 14,47).

David ih je dvaput pobjcdivao. Prvi put je to bilo kada je prosinvao svojc granite do Eufrata, a drugi PUI kada su oni d~li u pomoc Arnuncirna (2.0 Samuelu 8,3-5; 10,6-19; t.Ljetoptsa 19,6-19)_ lz rudnika bukra U lorn kraju David je nodnia silni tu~" (1.Dnevnika 18,8).

:t Kada su Grci zauzeli ovaj kraj, nazvali su ga Kalhis, "bakreni".

757_ TEBAH

J. Tebuh na hcbrejskom znati "povjcrenjc", "sigumost''. Tebah SC nulazio u Sobi, kraju bogatom bakrom, pa je David jz njega odnosio vcftkc kolitlnc ove rude (2.0 Samuclu 8,8).

40

Tcbah 757,2 - Sibrajim 761.2

2. Vjerojamo se grad nalazio u bliz.ini nekog bogarijeg rudnika bakra, ali sc jo~ ne zna tocno gdje.

3. Tebat. Druga irne za Tebah je Tebat (l.Dncvnika 18,8).

758. SOANCI

1. ~oa na hebrejskom 7.na~i "otmjen". U nabrajanju naroda koj! ce pomagau Babiloncima u napadu na Izraelce, spominju sc i Soanei (Ezekiel 23,23).

2. Podrijetlo Soana<..'a nije dovofjno jasno, Na ternc~u raznih zapisa

?e~{~~a n~~~h d:a~una~~e~l~~n~ E~~~~~:';:~~~~~~~

Ii spominju ih 1<30 nomade iz Sirijske pustinje. Stoy je zasad nemogoce roo gdje SU fivjcli jcr su cesto mijenjaH mjesto boravka.

759. SEFAM

1. Znacenje imcna ovoga grada nije dovoljno jasno, Scram je trebala biti sjevcroistocna granica Obccane zemlje da su lzraelci bili vjcrni (Brojcvi 34,10,11).

2. JOS' se ne zna gdjc sc Scram nalazlc.

760. SINEAR

1. Znacenjc imena ovoga kraja nije jasno. Jedan od osvajaca dcllnc Sidim bio je i Amrafela, kralj Sineara (Postanak 14,1.9). Prcmda se Babitonija naziva isLirn Imenom, Amarnski dokumcnti nazivaju sjcvemu Siriju "Sanhar", pa je mogucc da je Amrafe!a blc kea1j u sjevernoj Siriji.

2. Jo~ sc nc mogu Odrediti tocne grantee terltorija koji se nekada vjerojatno tako zvao,

761. SlIIRAJIM

1. Znacenje imena i ovoga mjesta nijc jasno. Da su lzraclci bili vjcmi, njihov tcrhorf bi nakon pcvratka iz raps tva dosezao do Sibrajima (Ezekiel 47,16).

2. Joo se ne zna gdje sc Sibrajim nalazio.

Luz 762,1 - Ava 765,2

41

762. LUZ

1. Znacen]e imena ovoga gratia nije jasno. Izraclci su pokorili grad Luz sjcverno od Jeruzalcma uz p~mot [eunog njeg~VO$ sta~~)V~ nika koji im je poka~o kakc .da g~ najlakse zauzmu: Zatim Je 1a) I~ll t'!ovjck ousao u zemlju Hctejsku 1 tu osnovao nevi grad pod tsum imcnam (Suci 1,22.26).

2. Buduci da su Hetit! pcvrcmcno vi ada Ii i cijelorn Sirijom, Luz se vjcrojatno nalazio u Siriji, ali se jo~ ne zna ioeno gdje.

763. K1R

1. Kir na hcbrcjskom l.naCi "zid", )r~d". Cin~ sc ~a s.~ Aramoyi potorncl, prijc no 510 su se namnofili 1 Z<!uzeh ~enl0nJ dana~nJ.e Sirije, prvo 1jvjcli u gradu Kiru. Amos spomin]e taj grad kao grad lZ

kojcga ani potjecu (Amos 9,7). .

2. Kada je, puno kasnije, asirski kralj Tiglatpilescr III pokorio Siriju, stanovnikc Damaska presclic jc u Kif (20 kraljcvirna 16,9; Amos 1,5).Izaija spominje stanovnike Kira kao pomagace Asircima u napadu na Judu (Izaija 22,6),

3. Jo~ se ne zna gdje se grad Kir nekada nalazio.

764. ZIFRON

1. Znacenjc imcna ovoga grada nije jasno. Prilikom osvajanja Kanaana Zifron [c trchao biti ore sjcvcrcistocnc grantee (Brojcvi .14,9).

2. Jo~ sc nc zna gdje se Zircon nekada nalazio.

765. AVA

L Nije jasno SlO znaCi ime ovoga grada. Ava je bila grad vjerojatno na teritoriju Sirij<: iz kOjc.g s.u Asirc~ d?yel~ sl~novnike u S~mariju I tral,Ui da ih svecenik pouci vJero.va~J~ 1 ObltaJI~a .t.oga .kraJa (2.~ kruljcvima ,17,24.3~; l.9,13). Dosci)cmci s~ ta.k? IzmlJ~alJ S,":3 svoja v/crovanja I postah l.a~cdn~) s drug.lm ~?SclJ~ll:lclma om cuvent Sama-

r [unci, kojc su Izractct toliko prezlraf 1 mrzlli, .

2. Postoji vne rnisljenja 0 tome gdje se nekadasnja Ava nalazila, uf sc jo~ ni~ta sa sjgurn~{!u ne mote tvrditi.

42

Aroer 766,1 - Antiohija Sirijska 767,6

766.AROER

1. U opisu propasu Darnaska spominje sc izraz "gradovi arccrski". Septuaginta ovo prcvoct sa "gradovi Damastanski" (Izaija 17,2). Hebrejska fijel! "areha" zna~j "njegovi". Kako sc tu govori u mnozint, 0 gradovima u blizini Damaska, to je onda najvjerojatnije rijet 0 samom Damasku i okclici.

767. ANTIOIIUA SIRI.ISKA

1. Antichiju Sirijsku osnovao je Scleuk , Nikator aka 300. godtne prijc Krista i RaZY-dO Antfuhija u ~ast svog oca Antloha. Mjestc 13 podizanje grada dobra [e odabrano. Kraljcvskc .palate podignutc su na adi koju su vode Oronta okrutavalc sa svih strana. Ostali oto grada bio je ~di.gnu~ na Iij~oj. juzno], obali Oronta.

2. Annohlja 1c bila udaljena od mora aka 25 km. Kada je grad podignut, pored sterosjcduaca, u njcga su doscljcni i Atenjani i Makcdonci. Kulturna razina stanovnika bila jc stoga na zavidncj visini.

3. Seleuk n i Antioh IV naseljavaju je kasnije novim :livljcm, osobuo Zidovima. Anttohija uozlvtjava svoj najveci procvat kada postaje prijestolnicom Scleukovica. Premda jc 64. godine prije Krista pao pod Rimljane, naprcdak grada se timc nije znacajnc zaustavio ruti promijenio. Zbcg Jjcpote grada i JjcpOlc okonce nazivali su ga j "Kraljicom Istoka".

4. "Antiohija je u to vrijcme bila glavni grad Sirije ... Bila je ~m'.nala Jjublteljima ugodnosti i zadovoljstava kao zdravo mjcsto s li~1.()m okollcom, a tsro take i po svojoj kulturl i ugladcnosti." AA

5. Kako tvrdc ncki hlstortcan, u vrijeme kada se u Antiohiji osntva prva krl"eanska crkva, grad je mogao imati izmedu 250 i 800.000 stanovnika. Nakon Rima I Aleksandrije smatrati su ga u to vrijemc trecom metropolom svijcta.

6. Crkvu u Antiohiji osnovali su nakon gonjenJa crkve u Jeruzalcmu, vjernici sa Cipra i iz Cirenc. Kada su starjeslne u Jeruzalemu ~ule za napredak djela u 10m kraju, poslale su Barnabu da pomognc. Barnaba je, doznav~i da [e njegov start prijatclj Savao u Tarzu i okolici, ousao po njcga i dovco ga u Antiohiju. Tu su njih dvojica najvjcrojatni~c 44. godine poslijc Krista stomc suradivali i izgradUi ~7):ntiohijS c crkve snazan misionski eentar (Djela 11,19.30; AA

Afliiohija. Sirijsk.a 761.7.15

43

7. Kada su u tom radu stckfi dovoljno lskusiva, Duh Svcti pokrenuo je Crkvu da rukopoloti Pavia i Barn~bu za izdv?jenu slutbu prupovijcdanja evandelja. Pavao racuna svoj apostolski fad ad vremena ovog posvcccn]a i povjcrenja koje mu je ukazala Bo:1.ja ~rkv_a. U prckrasn?j viliji nebcske stav~ koju.je .tada i~~o,. Pavao jc bio izuzetnc prtprcrnljcn '£3. sluzbu koja mu JC bda nanujcnjcna.

8. "Da bi ga priprcmio 7..3 ustrajan i tezak rad, Bog ga jc doveo u usku vezu sa sobom i u prekrasnoj viziji otkrio mu jc slavu i ljepotu Ncba." AA 159.

9. 0 ovoj vizi]i Pavao pge Kcrincanlma iz Filip'~ u ljeto 57. goamc posliie Krista (2.Korintanima 12,2-4). Tom pnllko,:" on k~~ du [c ta viziJ3 njemu bila milostlvc darovana oko 14 godma ramje, nko 44. godine posti]e Krista.

to. Ispunjen Gospodnjom silom Pavao kreee iz Antiehije na svo]c prvo misionarsko putovanje oko 45. gcdine poslijc Krista i vraca so punuvno u Antiohiju, eke 48.got.1inc .pos~ije Krista -. Iz Ant~ohije o~ ot.1lclzi na lcruzalcmski saber 49. godmc I vraca SC iste godine da bl ~O. posao na svo]e drugc misionarsko putovan]c, objavljujuci po crkvama zakljucke sabora.

II. U tu svoju duhovnu bazu, mjcsto odmora i okrcpljcnja, Pavao se vruca oko 53. godine posfije Krista. Cini se da mu jc to bio i pnsljcdnji posjcL omiljcnom gradu. Te gudine. krcce na svoje ircce misionarsko putcvanje, koje se zavrsava hapgenjem u Jeruzalcmu, 58. puslijc Krista.

12. U Antiohiji [ednc vrijeme baravio [e i apostol Pctar, ali se Iz jzvjc~taja ne mote zakljuciti kada je to bilo. Najvjcrojatn.ijc ua jc La morulo bili onda kada je i Pavao bio u Antiohiji (Oalacanima 2.11).

n. Uzygcno imc krscani vjcrnici su prvi put prim iii u ovom rcmru vjcrnosti j ljubavi prema velikom Ueitclju. Od vternika ~n· Ilohijskc crkvc po imenu poznati su nam, osim Barna~ I Pavia, JO~ MtmU rrojica: Simun Niger, Luclje Cirenac i Manaen {Djela 13,1).

14. Na visokim liticama tstccnog brda i danas se mole vidjeti ApllJa u kojoj s~ se. prvi k~eani sa~upljali ali.i krili. u Slut~j_u "l'lIsn()sti. Dcsctinc knomcrara tuncla 1 katakumbi vode II tc ~pIIJC rut raznc stranc. U tuku prvih sloljeta progonstava tc katakombe bile .u Uln~iS:tc mnogima. MoMa i na te "pukotinc" misti Pavao kada I'I~c Zidovima 0 uvjetima !ivota onih kojih "svijet nije dostojan'' (lIchrcjima 11.38).

15. Antkrhlju razaraju Perzijanci 538. godine posli]e Krista. Kri'Jlrl [c zauzfmaju 1098. godine. Kasnijc je zauzimaju Acapi i Turci. 1>lIn85 jc 10 lijcp i modcran grad AnLakia sa prcko 70.000 stanovnika.

-

87. Antiohija Sirijl>ka I. Rijcka Orom. 2. Gradskl zrd. 3. Amfheatar. 4. Akvedukt. 5 Artemidin hram. 6. Kolonada. 7. Ka7.ali~le. 8.PaJata SclcukOY;¢a,

Selt:ucija 768, 1 - Arpad 170,3

768. SELEUCIJA

1. PriSlani~lc grada Anuohijc Sirijskc blo jc grad Sclcucija na obali Srcdozcmnog mora. Selcucija jc kao i mnogi drugi gradovi Biiskog lstoka nakon vladavine Scleukida, a osobiro nason Scleuka 1. Nikatora, dobila ova ime.

2. Kada je Pavao krcnuo na svo]e prvo misionarsko purovanje, Scleucija [e bila luka tz koje je sa suradnicima zaplovio u pravcu Cipra (Djcla 13,4).

3. Sclcuci]a se danas naziva Sclcukijeh. Lefi 26 km sjevcrozapadno od Arutohlje, a aka 8 krn sjevcrno ad usca Oronta u Sredozemno mure.

769. KALNA

1. Znaccnjc imena ovoga grada nije dovotjno jasno. Uz druge l:r:uJove Sirije Amos spominje i Kalnu (Amos 6,2). Kalna se spominjc i u drugim tzvanbiblijskim izvotima.

2, Danes je to, najvjerojatnije, Kutankoj, oko 16 km jugolstocno uti Arpada, a aka 32 km sjeverozapadno ad Alcpa.

3. Kalan. Izaija spominje grad Kalan uz druge gradcve uz ko]e se !.;(It),?inje i Kalna, pa je to najvjerojatni]e drugo irne za isti grad (11.'''1" 10,9).

770. ARI'AD

t. Znacenje imena ovoga grada nije dovotjno jasno. Pri pokufaju obcshrabrlvanja Jcruzalemljana da se odupru Asiriji, asirski izasiauici osim druglh osvojenih gradova spominju i Arpad. I Izaija spominje njegovo zauzimanje (2.0 krajjevima 18,34; 19,13j Izaf]a 1Il,9, 36,19, 37,13).

2, Arpad se, tini sc, uspio aporaviti od ovoga jer Jcrmija ponovno prori1!e njegcvc zauzlman]c. Ovoga pula spominjc ga kao grad pod utjecajcm Damaska (Jcremija 49,23). Asirski zapisi spaminju nekoliko osvajanja Arpada.

3. Danas JC to Tel Erfad, aka 48 km sjcvcmo od Alepa.

46

771. ZEM.WA NARODA NJEGOVA

1. Kraj u koji su poslani izaslanici Balaka, moapskoga kralja, da dozovu Bileama, ili Balama u Danlcicevu pnjevodu. naziva se 'zcmJjom naroda njegova" (4.M()jsijcva ~5) a trebalo bi stajati "u zemlju Amo''.

2. Zcmlja Amo je najvjerojatnije danagnja dolina Sajur, izmedu Alcpa i Karkemisa.

Arapska zemlja 772.1-6

47

SREDNJIIDALEKlISTOK

772. ARAPSKA ZEMWA

1. Znacenje imena ovog vclikog podru~ja nije dovoljno jasno. Ime se uglavnom primjenjuje na stanovnike najveteg poluotoka na svijetu, Arapskog ,P0luolOka. Najtdte spominjam Arapi u Bibliji iz zapadnog su dijcla ovog podruqa (Izaija 13,20; 21,13; Jeremija 3,2; 25,24; Ezekiel 27,21). Apostol Pavao i 1.3 Sinajsku goru kaie da je u Arapsko] (Gulacanima 4,25) premda se Arapskom smairao predjet tsrocno od Palestine. Narodi ovog pcdrucja u Bibliji SU ~e$te nazivani svojim plemcnskim imenom. Sarno oni manje poznati nazivani su ovim opctm iruenom Arapi, ali su ponekad dobivali i urugo opec imc: "isto&i narodi" (Sud 6,3.5.33).

2. Klima ovog podruqa najvecnn [c dijclom pustlnjska. ZivOI je stoga moguc same U oazama i na visim planinskim zaravnima.

3. lstocni dijelovi poluotoka u vrijeme monsunskih k~ prlmaju vlse oborina. Premda jc ta] kraj vecinom brdovita gclet, u rnanjim dolinama zbog obilja sunca, dubre obrade zemljista i vtage :livo! je znatnc podnosljiviji. Jutni dio tsiocnog podrucja naziva sc stoga j Sretnom Arapskom, Medutim, ipak su i tu uvjeti za Iivot vise teski no podnosljivi,

4. Stanovnici ovoga pocruqa vuku svoje podrfjcuo oct dva Nojeva sina, Serna i Hama. Premda se danas Arapima nazivaju i Hamovi potomci u Afrfci, u biblijska vrcmcna Arapima su nazivani sarno narodi Istocno od Palestine. Harnovi potomci u dijelu Palestine i Fcnicije nisu tada nazivani Arapima, Aka se taka promatra podrijct- 10 arapskih plemena, tada hi sc u Bibliji maglo nabrojati aka seadcsctek njihOvih rodonacelnika.

5. NaJres:re spominjani rodonacelnici jesu oni koji potjceu ad Abrahama i njegovih ses: sinova koje [e izrodio sa Kcturom. Svega oko 16 rcdonacelnika plemcna spcminje se iz ave laze. Od 12 Ji~macloYih potomaka of or mila su se brojna I vrlo jaka plcmcna. Uz 10 dva Loiova sina, kao i potomcl lzakovog sina Ezava, bill su takoder za~clnici brojnih I mocnih arapskih plemena.

6. Prcmda [e 'postojala tdnja da se ozuve plemenska clstoca, kod Napa osobilo fzrafene, do mijesanja je ipak dolazilo (Jeremija

48

Srednji i Dafeki ISlok

- 0 ~ . . .

:-:: <.l

~ 0

88. Kana Srednjeg I Dalctoa I.tokl

Arnpo;ka zcmjja 772,7-12

49

25,24). Pored teznje za etstocom podrijella, Arapt se odlikuju i tcfnjom da ccuvaju lisucugodi~njc obicajc, navike, nacln tivoLa, pa tak j tisucugodisnje mjesto boravka, Prcmda su izrazito nomadksi narodi, oni vjcrno cuva]u i ovaj dio svog nasljcda, Ncgostcljublva, neplodna i zcsio ncmilosrdna pusun]a njihov je najrniliji dom, u kc]i se uvijck vracaju i 1.3 koji su nevjerojatno vezani.

7. Vecina arapskih plcmcna osjecala je dugo bratsku srodnost prerna svojoj braei po krvi Izraclcima, Prcmda su r.<>jedina plemcna dolazila i ranijc U sukobe s njima, prava veta neprijateljstva poclnju tek negdjc u vrfjcmc sudaca (Suci 6-8. poglavljc), Kada jc lzraclsko kraljevstvo pod Davidom i Salomunom ojacalo, to neprfjatcljstvo ponovno [c postalo manjc uccljivim. U tradicijama svih Arapa Salomun jc bio toliko uzdizana i pOS"tovana li~nost da ga mnogi i danas dr!c svojim prctkom i kraljom. Ta prtvrjcnosr SaJornunu bila je Izrazcna jo~ 7.3 njcgova l.i\'013 (1.0 kraljevima 10,15; Z.Ljetopisa 9,14).

8. U toku vladavinc kasnijih kraljeva Izracla i Jude stav prcma njima mijcnjao se ad slucaja do slucaja. Josaratu su neka arupska plcmcna Iakodcr donosfla darove (2.Ljctopisa 17,1l), dok SU 7.3 vrijcme Jorama ~ljatkaJi i sam Jcruzalem (2.Ljclopisa 2:1 ,16.17). Uzija uspfjcva s nJ1m3 nekako izaci na kraj (2.Ljctopisa 26,7).

9. U vrijcmc vladavinc Mcdo-Pcrzijanaca jcdna oo salrapija toga kraljcvstva zvala sc "Abar Nahara", ~to zna~i "preko rijekc". U ttl satrapiju uktjucenc su bile sve zcmlje juzno od Eufrata pa medu njima i Judeja. Nckada se cio taj kraj nazivao i Arapskom. MoMa [c i to [edan od razloga ~to Pavao i 1.3 Sinaj kare da [e u Arapskoj (Galacauima 4,25).

10. U vrijcmc gradnje Hrarna pod Zerubabclom, a osobuo za popravaka ulica i zidova Jeruzalcma u vrijcme Nehernije, pored nstalih graunju jc omctao i Ocscm Arapin (Nehemija 2,19; 6,1-6). Lihijanitcs spominjc kao vladara Oeseme i Dcdana u Arapskoj u isto vrijcmc. Potomci Dedana bili su prcrnjencru u perom stoljccu n. c. na tcritorij kOJi jc nckada pripadao Edcmcima, pa je stoga moguce da jc rijc~ 0 njima.

11. Arapi koji sc spominju 7.3 vrijcmc Pedesetnice vjerojatno su hili Ziaovi koji se nakon rascfjavanja nisu vratili u svo]u zcmlju (Djela 2,1 I).

12. U tradici]] svih Arapa U osobitom sjetanju ostao jc posjet kruljlcc od Sabc kralju Salumcnu. Kraljcvi Etiopije dugo su tvrdili da su oni izravni potomci ove vczc. Zanimljivo je da [c u njihovim srctma uvijck posrojato posebno Izdvojeno mjcsto 7.3 najbolje i naj-

50

Arapsk.a zcmlja 772,13 - Kedar 773,4

vjernije kraljcvc, dok su prcma nevjernima osjctaJi manje stmpau]a iIi im tak bili i neprijatelji.

. ~3. To njihova plemcnito vezivanje za Dared kame je Bog povjcno vo~etu ulogu svjcd.oCi nam 0 velik~m planu koji je Bog imao i let ta SVOJ3 draga stvorenja. Da su lzraelci bili vjerni, na poklonjenje novorodcnom Mesiji nc bi (ada dosto samo nekolikc mudraca Iz lih kr3jcva., Silno m.no~tvo lih oduS'evljenih, lake pokretljivih i vrlo pobolOlh poklomka pohrlilo bi tada ~a ,s nepojmljivim odusevtjen. jem obozava Onaga kome 10 obozavan]e 1 pripada.

l~. "Sva stada kedarska u tebl ce sc s.abrali, ovnovt ncbajotski bit teo I! na .slutbu .... Mn~~tvo dew prcknt ce Ie, jednogrbe devc iz Midjana 1 Efe. SV1 ce IZ §cbe doci uonoscct zlato i tarnjan i hvale

Jahvi pjevajuci." (Izaija 60,6.7). '

. 15 .. Bog, El dugo je ~tov~n na Cijel?me Istoku i pored mhogobrc]nih ~Jcsruh. bo~ova. ~a .Ie ~~rael tsac pravilno predstavljajuci i dostojno uzdLtuCi Spasitelja svijeta putcrn postusncsti Bagu, kako bi r~~o naredi koJi SU, u njega upirali svoje oci i dugo cckali da preko (~~e~~?~.d).vCdcm spascnju, odu~evlJeno pohrlili U Lome smjcru!

773. KEDAR

I. Znacenje imena nijc dovuljno [asno. Kedar je bic Jismactov potomak (Postanak 25,13; LLjetopisa 1,29). Osnovao je brojno i pcznato plcme koje sc ccsto spominje i u Bibliji ali i u izvanbibJjjS~m izvj~tajima (Jcr~mija 2.10). Bili su cuveni po izradi lljepih ~a~~ra I prCkrtva~ od oV~Je vune (Pjesma 1,5; Izaija 21,16.17; Jere~IJa ~?2~; Ez~klel 27,21). Budu~i ~a su se bavili reutnoscu koja je blla cijenjena 1 rado kupovana, ~lnI sc da su se vremenom sve vi~c s~abilizirali gradeci s~ln~ nas~lja (lzaija 42,11)., S drugim .usmectoVim plcmcnom s Ncbajotlma bill su ute povezam (Izaija 60,7),

2. Prcmda Jeremlja prorlce i njihovu propast u vnjeme najezde B,~bilona~~ ipak su o~, cini se, zadrfa~i n~ki poluzavisan polofaj i u njihovo vnjeme, Neki Izraelct, oplakujud svoje robovanje, kafu da su u ropsrvu 2ivjcli medu njima (Jeremija 49,28; Psalam 120,5).

3. U nekim egipatskim izvorima oescm Arapin (Nchcmija 2,19) spomln]c se kao "kralj Kedra".

4. Plcmc Kedar ~ivjelo jc uglavnom U pustinjl izmcdu sjcveme Palestine i Babilonije.

Hagrijci 774,1 - Kadmcni 716,1

"

774. IlAGR1JCI

1. Jedno ad Jismaelovih plemena dobilo je ime {lo svojoj pramajci Hagari od koje preko Jismaela poqece. Bili su uvijek raspolofeni za kavgu. Prema lzraelu uglavnom su se odnostli neprijateljski (Ll.jetupisa 5,10.18·20; Psalam 83,6). Neki Jaziz Hagrijac bio je pastir Davidovih stada (1.Ljclopisa 27,3t). teslO ih spominju i drugi nebiblijski izvori.

2 Zivjeli SU istocno od Galada.

775. JI~MAELCI

1. "Jlsma El" na hebrcjskom zna~i "Bog luje". Jedno od dvanaest plemena nastalih od Jlfmacla nazivano je po njcmu. vrto [e vjerojatno da se cadi i 0 mj~avini nh plemena. Ji~maelci su semitsknhamitskog podrijctla, jcr jc Abraham bio Zidov a Sa raja Egipcanka (Postanak 16,1.2.15). Kao sto je i bilo prorezeno, plcmena potckla od Jismaela fivjela SU u blizini izraelsklh plemena. Bili su vrlo ratobcrni zuvent strijelci, kao i njihov praotac, i izraziti nomadi (Postanak 16,12; 17,20; 21,20; 25,12·16; lzaija 21,17).

2. "Raniji Abrahamov nauk nije ostao bcz utjccaja na Jtsmaete, ali jc utjccaj njegovih zena doveo do idolopcklonstva u njcgovoj porodici. Odvojen od oca i ogoreen svadama i razmiricama u svom domu u kame je nedostajalo bogobojaznosu, mmeet je bio gumut u divlji, razbojnicki fivol pustmjskog pcglavice. .. U kasnijun danima kajao se zbog svojih zlih ~utova i vratio se Bogu svoga oca, ali SU osobine karaktera koje je OSlavtO svome potomstvu u nasljede ostale. Mocan narod koji pot jete ad njcga bio je nemiran i bezbofan." PP 174.

3. Zbog svoje izrazite ratctomosn j neustrasivosti &sto su bill prati.Oei i vode karavana (postanak 37,25). Naj~crojalnije su stoga manje raroborna plernena voljela biti s njima u pnjateljskim odnosima, Ncka su se plemena, prcmda ne POljC<'!U ad Jismaefa, i nazivala Jlsmaeleima. Takav je sluCij naprirnjcr s Madijancima (Suci 8,5.21·24).

4. Jismaelci su fivjcli tstocno od Palestine i Sirije.

776. KADMONI

1. K"dmonl na hebrcjskom zna~i "istocnjaci", "sinovi Istcka".

NjJhovo lmc kod nas se cesto prevodi prema svom znecenju. umjcstn u svom Izvornom obllku (Suci 6,3.33; 7,12).

52

Kadmoni n6,2 - ~eba 779,1

2. Prernda se Kadmcni spominju kao narod koji je zauzimao uto Obecane zemlje, Cini sc da SU kao cjclina djclovali vise organizaciono nego plemcnskl. vjero/'aloa su bili mjesavina razlicitih plcmena kao i mnogedruge skupine "aka (Postanak 15,19; Jcremija 25,20). Takva mjcsavina nekih promena poccla su odmah nakon prestanka gradnje Babttonske kule, na samom poeetku rascljavanja (Postanak 10.18).

3. Aka sc u avom stuca]u uopcc radi 0 Isto] skupini, onda su iivjcll na reritoriju Kanaana i Istccno oct njcga. Vrlo [c vjerojamo da SU ovun imenom nazivana i brojna plemena Istoka kada se trenutacno nije znalo iii nije j.cljelo prectnraf njihova imc.

777. DUMA

1. Dumah na hebrejskom znaci "tisina". Duma jc bio jedan co Jlsmaclovib potomaka od koga se Iormiralc [ako arapsko plcme (Posranak 25,14; t.Ljctoptsa 1,30). Da Ii [c istc ime Izaija dao i svlm Edomovim potomcima 1.310 ~10 SU oni U 10 vriJeme bill dosta izmijesani, iii je to same simbolicno ime, nije u cijelosti jasno (lzaija 21,11 - prijcvod Danlcicev).

2. ZivjeIi su u predjelu zvanom Dornata, pored oaza koje se danas nazivaju Dumct ej Dfendcl iii Ej Jauf, lstcno od Mrtvog mora.

778. MEDAN

1. Znacenje imena nije dovoljno jasno. Medan je bo treci Abraharnov sin sa Keturom (Postanak 25,2; l.Ljetopisa 1.32).

:livjcli su Istocno od Palestine, ali sc ne mole rcci roeno gdje, jer su bili nomadi.

po~~ri~~g~~~:j~r l~l~Si~r~:;ii~~ ";~~df!~me Badana kojc je on

779. §EDA III SABA

1. Znacenje imcna nije u cijelostl jasno. vue arapskih plemcna nosi ovo ime, Osobito u Danicicevom prfjevodu, Imcna koja se u izvorniku razlikuju, ovdje se i pigu lsto. Saba, Joktanov potomak, lV.O se ~eba (Postanak 10,28; I.Ljetopisa 1,22).

Seba 779,2 - Havila 783,1

2. Ovi Joktanovi potomci, nasupror ~ebejcima U jufnoj Arabiji, tivjeli su u sjevcrnim predjelima. Sargon II i Tlglatpileser III spominju ih na svojim listama osvojenih naroda.

780. SEBA iii SABAN

1. Prcrnda sc u Danlctccvom prijevodu ovo pleme naziva i Saba, buduci ua sc na jcdnom mjcstu naziva Saban, kako bi se jasnije razlucllo od prcthodnog. zadrzat cemo u ovom slucaju, sarno ovo

f:~~~~~n~~~jJsl~:~a2~il~ j~~~~vnika 1.32). Njegovo izvorno ime

2. Saban je bio Abrahamov unuk, a sin drugog Abrahamovcg sina. Zivjeli su nomadski, iSIOCOO od Palestine, pa se 0 stalnom mjcstu boravka tesko more govoriti.

781. NMMAT

1. Znaccnje imena ovoga mjesta nije dovoljno jasno. Jobov prijatelj Sofar bio je rodom iz Naamata (Job 2,11; n,l; 20,1; 42,9).

2. Naamat se vjerojatno nalazio u Arabiji, lstocno od Mrtvog mora, ali se jog ne zna rocno gdje.

782. AGADANI

1. znaecn]e imena nlje dovoljno jasno. Jedan od vellkih neprijatelja Mardokaja, pa preko njega i svih ZidOva, bic je Haman Agadanin (Ester. 3,1.10; 8,3·5). Zidovska tradicija kao i Josip F1avije tvrde da rijet Agadanin vuce podrijetlo oc -unne koju su nosih

:::~~~~~ 1~:1j(~;Oj~'i~~;bLcrsa~~~u bli~,9i~~:~~ lE~:j~~~~

i dokazati,

783. llA VIlA

1. HaviJah ne hebrejskom znad "pjescana prostranstva", Havila [e bin Kusov sin i rcdonacelnik veceg arapskog plemena (Postanak 10,7; 25,18; l.Ljetopisa 1,9). Kra] u kojem su se oni nasranllt, five6

"

Zemlja Tema 784,1 - Dedan 785,4

ncmadski, dobio je po njima i svoje ime. Havila SC nalazi skoro u samorn srensru Arapskog pcluotoka.

784. ZEMWA TEMA

1. Znacenje Imcna ovoga kraja nije u cijelostl jasno, Terna je, ustvari, jedna od najpoznatijih oaza u Arapskoj. Svi karavanski PUlOvi iz predjela iSlotnije od Teme prolazili su kroa DjU. Stoga sc u Bibliji sve te karavane testa i nazivaju po ovo] oazi, jer su u prcdjele Palestine stizali Iz 109 pravca (Job 6,19; lzaija 21,14; Jeremija 25,23). Asirski i babilcnski izvori takoder testa spominju Temu.

2. Pretposljednji vladar Babilona, Nabonid, odmah naken pocctka svoje vladavlnc, ostavlo je upravu Dad Babilonom svom sinu Baltazaru, a sam je proveo oko deset godina na hjecenju u Temi.

3. U toku svog lijerenja, da hi zadovoljio i svoje potrebe ali da bi pckazao i zahvalnost prema gostoprtmswu i pomoci, Nabonid poduzima znacajne gradevinske pothvarc u eve] oazi. U jed nom trcnutku planlrao je da Tema po svojo] IjCPOli nadmaSi i sam Babilon. U toj zamisli nazalost nije uspio,

4. Terna se nalazi oko 420 km Istocno od zaljeva Aqabc.

7~.DEDAN

1. Znacenje imena nije dovotjno jasno. Dedan je bio Abrahamov unuk, a sin drugog Abrahamovog sina Joksana (Postanak 25,3; I.Ljetopisa 1,32).

2. Pleme kojc se formiraJo ad Dedana, livjclo je istocno od Edomaca u kraju [uzno ad Teme. Premda su se, kada im [c to odgovaralo, pcvezivali i s Edomcirna, bili su ipak, veeim dijejom svoje povijesti, nezavisni. Kontrolirali su karavane kojc su prclazlle njihovim krajem od Arabije ka Egiptu (Jeremija 25,23; 49,8).

3. Bili su poznati po proizvodnji vrlo skupocjenih prosurki koje su nosili na velike sajmove ~uvenih trgovac!!kih centara Istnka. Drvo

~:j~~:o(~:;Jc~l~i;~ 2~~:1.~r~~~~~). su do njib stizali i iz drugih

4. !<raj u kojem su nekada flvjeli donas se zove EI Ula iii EI Ela.

\

Sume u AIlIbijl 786,1 - O£ir 787.7

55

786. 8UME U ARADlJI

1. Ja'ar baerav na hebrejskom znect "gusnr", ali znaci i "ko~iba ex! pruca". Najvjcrojatnije da se III ne radi 0 sumama u nagem srnislu rtjeci, ncgo su u pitanju predjeli. s oskud~i~ rast~~jem i, privremcnim zaklonima u kOI'ima bi 703 nevolju rrgovci t putntel DMII kakvu-takvu zasruu (Izaija 2 ,13).

2. Ovim izrazcm 1703ija najvjerojatnij~ De. rnisli ni na, k?je takvo odredeno rnjesto, nego na mnogc takvih mjesia u krajevima kroz koja su pumict i trgovci Dedana proJaziH.

787.0FlR

1. Znaccn]e imena ave zemlje nije sasvim jasno, Ofir je cuvcna zemlja 7Ja1a, ccsto spominjana u Bibliji. fmc je najvjerojatnije dub~la po potomctma Joktanovog slna Ofira (Postanak 10,29; I.Ljel.oplsa 1,23).

2, Oflrsko zlato cijenilo se kao pojem kvalitete 1Ja1a (1.Ljctopisa 29,4; Job 22,24; 28,16; Psalam 45,9; lzaija 13,12).

3. Prilikom izgradnje Hrama Salomun [e dovozio zJ~to Iz Oflra brodovima koji su kretali iz Esjon-Ocbcra (1.0 kraljevima 9,26-28; 10,11).

4. Josafat je pokusao Izvestt slitnu eks~ic~ju gradect, po nj_cgovern misljenju, jog bolje "tarSgko" brodovfje, ah mu se one razbilo u Esjon Geberu (1.0 kratjevima 22,48).

5. Prcmda dosad ima vi$e pretpostavkl 0 mjestu na kojemu bi se ta zcmlja mogla nalari~i, najvjeroja~!,ije je to kr~j .u kojem~ su tivjcli potomcl Joktanovog srna Ofira. Njihova postoJbm~ !lalazila s~ oko srcdi~njeg i sjevcmog dijela Crvenoga mora. Rudnici su mogh postojatt U okolini Mahd ad Dahaba. Do njcga sc putovalo morem ok~ 1200 km juzno od Esjon Gebera i zatlm ok? 250 km kop~om a~o bi rnjcstc iskrcavanja bilo negdje na pola puta lzmedu Meke I Medinc.

6. Tragovi nekadasnjeg kopanja na to.~. mjestu svjedo6! da .~e ,tu nckada kopalo vrlo intenz.ivno. Oke_> m~hJun tona, otpada kO)l Je_>~ sadr1ava. prllican postotak zfata, tu JOS.! danas .ldl. Eksploaur~nJe zlata, koje se zapoeeto na tom mjestu pnje nekollko desetina godina, dajc jo~ uvijek izvrsne rezultate.

7. oritz. oraz zna~i "lislO ziato''. Najvjerojatnije da [e ovo sarno drugo Ime za onr (DaniCI~ • leremija 10,9; DanljeIIO,5).

56

Ofir787,8 - Scbi\791,1

8. Parvajtm. Salomun je dobivao zlato i iz Parvajima (2.LjeLOpisa 3,6). Da li je lO drugo ime za Oflr iii jc to neki sasvim drugi kraj arapskog poluoioka jo~ nije jasno.

788. ZIMRAN

1. Prvi Abrahamov sin sa Keturom zvao sc Zimran (Postanak 25,2; jLjcroplsa 1,32). Plcmc Zamarcna, koje je osnOV30, 1:ivjclo jo jugotsrocno od Dcdana. Grad koji sc nalazio u sjcdistu prcdjcla koji su zauzimall danas se 7.oVC Zambran. Nalazl se zapadno od Mckc.

2. Zamran. Zimran se u Danicicevu prijcvodu naziva Zamran, prcmda jc njegovo hebrejsku imc Zimran {l.Dnevnika 1,32). Znaccnje imena ovog Abrahamovog sina nije dovotjno jasno,

789.RAMA

1. Ramah na hebrejskom zna~i "konjska griva", "grrnljavina".

Rama jc bio rolvni sin Hamovog prvenca Kusa {Postanak 10,7; l.Ljelopisa 1,9). Pleme koje [e nastalo od ovog Hamovog potomka livJelo je U [ufnoj Arabiji, sjcvcrno od Jcmcna.

2. Regna. U Dantctccw prijcvodu Rama se transkribira k.ao Reg. na. Mcdurlm, u Ezchijclu 27,22 7..ajcdno s trgovcima sapskim spominju sc i trgovci rcmski, ~to je blile izvomiku.

790. SE~'AR

1. Sdar 7.nali "izbrojani". Sefar sc spominjc kao granica do koje su dopirali Joktanovi potomci. Nalazio se u blizinl isroenoga gorja (Pustanak 10,29.30).

2. Maida je to danasnji Zafar, u jutnoj Arabiji, ali sc to jo~ nc more sa slgurnoscu dokazati.

791. SEDA

I. Znaoonjc hcbrcjskog imena scea nijc duvoljno [asno. Vile arapskih plemena nose ova (!esto imc. Danleie! [e u svom prijcvodu molda zbag toga ovim istoimenim plemcnima davao razliCita Jmcna.

Sebe 793,2 - Seba 793,1

57

2. U Danfciccvu prijevodu je i sam Hamov potomak Seba imao jo~ jed no imc: Saba, i ana se gotovo i stalno koristi, osim U tckstu lzaija 43,3.

3. Seba [e bto prvcnac Hamovog srna KuSa (Postanak 10,7; I.Ljetoplsn 1,9). Pleme koje je nastalo od njcga bilo je karaktertsucno po visokom rastu i stasno] grad! svojih pripadnika (Izaija 45,14), tivjcli su u pustinji Arabije i to najvjercjamije na.krajnjern jugu.

4. Kada nadahnuti pjcsnik spominje krajcve do kojih je mogao dopirati utjecaj Salomunov da Je ostao vjeran Bogu, tada on osim T<H'S:i~a, najzapadnijeg dijela iada poznatog svijeta, spominje i Sabu, najudaljcniji kraj u pravcu jugoistoka, odakle bi vladari izmcdu ostallh donosili danak u Jcruzalcm (Psalam 72,10; Ezekiel 23,42; Joel 3.8).

5. Josip Aavi/'e sporninje Sebine potomke kao stanovnike Nubije.

Zajedno s Eticp janirna ani SU se nesro ranije bili prebacili u Afriku. Sredincm prvog stoljeca poslijc Krista nalazili su se u predjelu izmcdu Plavog Nila i rijeke Atbarc.

6. Saba. Ovaj Harnov P.Otomak vecinom se u Danicicevu prijeVO~? naziva Saba. (1.Mojsljeva 10.7; LDnevnlka 1,9; Psaiam 72,10; lzaija 45.14; EzekIel 23,42; Joel 3.8).

792. DEDAN

1. Znacenje imena nj]e dovoljna jasno. Dedan je bio unuk Harnovog sina Kuga (Postanak 10,7; I.Ljetopisa 1,9). Nije dovoljno jasno da Ii jc i od ojega nastalo neko vece pic me, i ako jest, gdje [c z.ivJelo.

793. SE8A

1. Hebrejsko ime Scba, koje sc ~ srece,' nije dovoljno [asno.

Scba jc biD sin Ramin a unuk Kusev (Postanak 10,7; l.Ljetcpisa 1,9). ad ovoga ~be, Hamovog potomka, nastalo je najpoznatije pleme i najva!niji narod Juzne Arapske. Svoju zemlju na jugu pcfuotoka Izvrsno su dotjcrali i organizirall, re sc taj kraj nazivao i "Sretnom Arabijum", Monsunskc ~ osiguravale su sezonskc oborine, a sustavern brana i navodnjavanja ta voda cuvana je za susno razdobljc. Uz 10 btli su ~znaLi i po zlatu i dragom kamcnju, kOje su donasili na poznatc S8JI!I0VC toga vrcmena (Psalam 72,10; Izaija 60,6; Jeremlja 6,20; Ezckte127,22; 38,13).

58

Stbll 793.2 - lndija 795,5

2. Cuvena kraljica oo Sabe najvjcrojatn~je je iz ,ovoga kr~ja. premda se i mnoga druga arapska plemena oum~Ju 0 nju, tvrdeci d~ JC ona upravo iz njihovog kraja (1.0 kraljevima 10,1-13; Mate]

12'~:)Nekada~nja ~eba danasnjl je Jemen. Mno~lvo pisanih d,?ku: mcnata tek u pcsljednje vrijerne pcste]e pristupacno premda se ,o~ I sada jjubomnmo cove kao najveca relikvija. Ostaci hrama i velike

brane jo~ uvijek sc mogu vidjeti. . .

4. Dio Benjaminovog plemena tko zna otkada ZIVI u Jcmcnu. VB 297.

794. UZAL

1. Znaccnje imcna ovog sestcg JokLanov~g ~ina. ~ije dov~~jno [asno. Uzal je praotac arapskog p1emen.~ ko]e JC zlvjelo u. dijelu oanasnjeg Jernena, oko grada Sana, koji sc nekada zvao I Uzal (l.Ljelopisa 1,21). . . .. __

2. Mozel. Me uzal znaci "iz Uzala''. U Danicicevu prijevodu S10jl Ime Mozel (Ezekiel 27,19), a treba "iz Uzala", kac ~LO je u Bibliji "Stvarncst".

79S.INDl.lA

1. Nijc jasno znacenje hebrejskc rijeti Hodu koja s7 ,"!l',Otreblja~a 1..3 Indiju. Najvjerojatnije ~e ?no same prc.~zeto .. U Bibliji .. SC Indija spominje same kao krajnja tstocna satrapija vehkog Mcdijsko-Per-

zljskog imperija (Estera 1,1; 8,9). .. .... . ..

2. Sa stanovuta Biblijskc arheolcgije zanimljiva l~ .. n!iJstanJa po· vijest Indije. Najstarija kultura dosad pron.adcn~ ~ Indl)! Je takozvana Harapa kultura. Cvala je u Pc~di.abu na lZVon~~lma Ind~. U m~o&o ccmu vrlo [e slicna Sumerskoj u ~eZDpotamIJI .. Budutl. ~a BlbhJa izvjestava da su sve kulture i ponikle tu,.a ~1tm se ~mle na~on raseljavanja naroda, to [c ovaj nalaz samo JO~ [edan dokaz u pnlog

lom3~' Kutc su takoder gradHi kao i Sume~ni. Dvor~~tt? jc bile okruzeno zgradama sa svih strana a prozon su postojali sarno s dvorisne strane.

4. Kao i u Mezepctamiji gradovi su imali vodovod i kanalizaciju. S. tini se da su ktimaiske prilike i sastav ua ovih novlh predlc~a polako vrlili svo]e utjecaje De nove generacije, (ormirajutt dana'nJc

lndij3 79M - Penlja 796,6

59

takczvane rasne razlike. Prvi stanovnlci Indijc pa tak i Japana imali su bijelu kofu. Prastanovnlci Japana nisu imah btk ni karakterlsticne kose oet.

6. Tek se kasnije javtjaju gcneracije Iamnije pULL Zbog prilika pod kujima su stanovnici lndije :livjeJi. to uskoro postajc opcom karakteristikom cijeloga tog prcdjcla.

7. Pismo ove najstarije Indijske civitizacije nafalost jo~ nije de~ifrirano, ali [c slicno najstarljim pismima Mezopotamije.

8. Tradicija tvrdi da su ncki od Isusovih uccnlka sligH kao mislonari cak i do lndije. Da li sc to moze tvrditi na temelju sintagme "svoj tvari pod nebom" (Kolosanima 1,23) i "do kraja nastanjcnog svijeta" nije u cijelosti [asno.

796. PERZl.lA

1. Perzijanci su [edini yeti narod Istoka 0 cljcm se podrijctlu u Bibllji ne govori nnta. Premda bi narn bilo drago da znamo vtse 0 njima, s druge stranc i ta ~utnja izuzetan je prilog 0 tocnosti i savrscnstvu Bo:ljc rijeci,

2. Perzijanci su dosu, prema pretpostavci ntstortcara, odnckud sa sjcvera. Buduci da je njihova kultura srodna s indijskom, prerpostavlja se da su Indoevropljani. Aka su se dakle umnozili i organizirali negdje u prcdjclima sjeverno od Crnoga mora, nijedan zapisnicar Biblijc nijc magao imati veze s taka za one vrijcmc dalekim krajevirna, pa stoga Biblija ntsta i ne govori 0 njirna.

3. lzvanbiblijski zaplsi Istcka takoder SUI.C 0 njima sve do njihovc prve pojave sjeverno ad Perzijskog zaljeva, ne~djc oko sedmoga sloljcb prije Krista. Ove predjclc osvojili su zajedno s plemenom ko]e im je eim se bilo sredne Mcdanima. Buduci da Mcdani potjecu od Jafetovog sina Madaja, a srodnost izrncdu Perzijanaca i Medaoa SC ne osporava, to su daklc i Pcrzijanci najvjercjatnije Jafetovci, kao SIO SU to i svi ostatl takozvani Indocvropljani.

4. U prvo vrjjeme Perzijancl su zauzimali dijclovc sjcvcrno od Pcrzijskog zaljeva, u blizini nckog grada Ansana. Najvjerojatru]e da je Ansan kasnija Pasargada. Prvi perzijski vladar U lorn kraju bio je ncki Ahemenes. Po njemu se i cijela dinastija njegovih potomaka neuva dinastijom Ahemenida.

5. Prvi vJadar za koga se mote histonjskl n~1O odrcdenije roo jest Fracrtes. Vtadao je od 647. do 625. godinc prijc Krista.

6. Prvl uspon Perzije pocin]e ustvari tek s pojavom Kira. Njegova lzuzetna lI~nost dobiva posebno znacenje kada se dogaca] IZ nje-

60

Pc,..Lija 196.7-13

govog ~i'lOla i povijcsti Perzije povefu s Bo1..jom izjavom da [e on Njegov pcmazanik (Izaija 45,1).

7. U bozanskom prcvidcnju Perzijskorne kruljevstvu bilo je jo~ davno odrcdcno da u jed nom trenutku zauzme vodecu ulogu u svijetu. lana je trebalo pokazati u kojem pravcu bi ono povelo svijet da je dobllo ana povjerenje koje je dobio Izracl.

8. Poscbna prosvijecenost koju [c Bo1.ji Duh danvao svim narodima, pa taka i Pcrzijandma, u vrijeme Kira osobito je uocljiva. Buduci da su do~li sa sjcvcra, najvjerojami]e i1. pravca Ararara, Ili mozda iz j~ sjcvernijih predjela, imali su i u tom pogtccu nekih prednosti i mogucnosu da prime posebnu svjetlost. Ncka vjerna B01.ja djcca koja nisu htjela sici u Sincarsku dolinu i UOOsIVOV8ti u gradnji Babilonske kulc, zadrzala su se dugo u lim prcdjclima. Sam Sem je tu zivio ~itavih 500 godina nakcn poropa, sve dakle do 1847. godine prije Krista, a Eber sve do 1761. godine prije Krista. Njihova svjcdo61nstva ostavljala su sigurno snazan dojam na umove onih kaji su htjcli primIti svjctlost. Koliko sc ta svjetlost kasnije ~irila i u koje krajeve, materna samo prctpostavljati.

9. Motlla su j zbog toga Perzijanci bill na najvgoj duhovnoj razini medu svim ostatim paganskim narodima svaga vrcmcna. Vrline pestcnja, moralnosu, odanosti, marljlvostl u radu i zdrav :livol visokc su cijcnili i uzdizall. Covjek jc duzan da sc svim silama bori za pravdu i istinoljubivost, propovijcdali su i ucili rncdu sobom.

10. Nakon preseljenja u novt kraj uCilclj Zaratustra iii Zoroaster izgradiu je mcdu Perzijancima svoj novi vjerski pravse. On se uvellkc zasnlvao na tim starim osnovama, ali je i pored novih elcmcnata i rumaccnja bila ozuvana 1.3 LO vrijeme ncvjerojatna i skoro neshvatIjiva istina da postoji same jedan Bog.

11. Sve nam to svjedoci da su i oni bili pripremani kao jedan poseban narod da stanu na Bofju stranu i Izvrse Bofji nalog. Da su nastavili putem kojcg im jc providen]e odredno, mogli su dabiti punu svjetlcst i milost Gospodnju.

12. Kir. Istaknuti kralj na prijestolu Perzije Kir bio [e sin Kambiza I. Svi kraljevi prije njega uvjeli su u gracu Ansanu, najvJcrojatnije kasnijoj Pasargadi. Sebe su u pocetku nazivali "kraljem ad Ansana''. Kraj u kojem se nalazila ova perzijska prijestoLnica bio je planinski, svjd i ctst, za raz1iku od neweave i wele obale Peezijskog a!{~~~vik~jem temperatura vade zna dOSliCi Cilavih 36 slupnjeva

13. Perzijski vladari toga vrcmcna, premda na prijestolu, nisu bili samoslalni. Mcdska plemena, bojtti se njihovog brzog uspona, u jcdnom trcnulku su Ih pokortla, ostavlJaJuClI im sarno djclomi~nu

Perzija 796,14.19

61

samosratnost. Kirova majka, koja se prema grcktm Izvorima zvala Mandana, bila je kcerka mcdijskog kralja Asujage. a Kirova supruga

mc~~~a~~ir~C~otno vladao kao vazal svoga djcda Astijaga, ad 559. godine prije krista sve dok sc nije pobunio protiv njega. Perzijska plcmena Marfi I Mispi, a kasnije j druga, podrtavau SU ga u toj pobuni. Uz to, Babilonci su smatrali Medane svojim podantctrnn, i:!ekajuti {)riliku da im se osvete zbog odmemistva. Nabonid, kcji je tada sa smorn Baltazarom bio vladar Babilona, sklopio je s Klrom savez protlv Astijaga oko 553. godine.

15. Astijag [e prouv Kira tada poslao vojskovodu Harpagusa.

Harpagus, kame je Astijag ncsro ranijc svirepo pogubio sina, u pogodnom trcnutku prelazi s vecinom vojnika na Kirovu stranu.

16. Novu vojsku prcdvodio je sam Astijag. Vojska sli'.c do Kirovc prijestulnice Pasargade, ali sc buni prutiv Astijaga i zbacuje gao S novom vojskorn koja [e prcsta na njcgovu stranu Kir zauzima mcdsku prijestolnicu Ekbatanu 550. godine prljc Krista i vcdnu kraIjevskog blaga prenosi u Ansan, Prcmda [c 7.aU7.cO mcdsku priJcstol. njcu, bud uti da lc bio potomak i te laze, Kir nastavlia vladavinu na to] osnovi. Uz to, posro je vecina Mcdana dragovoljno stata na njegovu stranu, Medani se Izjcdnacuju s Pcrzijancima. zaro oni zadrfavaju i prijestclnlcu kao i ravnopravnost u vladavini. Take zasnovano kraljcvstvo zato sc u historiji I naziva Medu-Perzijskim.

17. NagH uSp'jesi i uspon Kira pokrccu PfOliv njega savcz ncprijatclja golernih razmjcra. U tom savezu bile su ujedinjenc snage Babiloria pod Nabonidom i Egipta pod Amazisom. Njima se pndru1;i1a i Udija pod Krezorn. Na strani tog ~3Ve7.a bili su cak i Spartancl iz dalekc GrCke.

18. Cim sc cevrsuc na svcm prfjestolu, Kir [c pccco uklanjati jcdnog po jcdnog ad ovih ncprijatelja. Prvi jc uosao na red Sardo Ova ncosvojiva tvrdava Male Azijc slucajno je pckazala svo]u najslabiju loCku kada jc jcdan ncoprezni branitclj Sarda, smatrajuci da ga nitko nc vidi, prosao kroz tajni prclaz na zidu da uzme skupocjenu kacigu kcja mu [e bila spafa. Kir je iskoristio ta] prolaz i Sard je pao 547. godinc prijc Krista. Cijcia Mala Azija bila [e sada pod njegovcm upravom.

19. Svoje snage i sposobnosli Kir sada usmjerava prema Babilonu.

Takozvani "mcdski rid" koji jc Nabukodonozor podiJ;30 zbog najczdi hordi sa sjcvera Kir uspijcva osvojiti 539. god inc priJc Krista. U bici kud Opisa na Tigru, Kir uspijt.'Va potud babilonsku vojsku poslanu proliv njcga, Uskoro zauzima Cipar.

62

Penija 796,2{l·27

20. U nocr izrnedu 12. i 13. listopada 539. godine Babllon biva osvojen odvodenjem voce rijekc Eufrata u urnjemi kanal. Vccina Babilonjana, znejuci Kirovu plcmcnitost ali i hrabrost, docckala ga jc kao ostoboditelja. Grad je osvojcn skoro bez borbe. Baltazara SU ubile njegovc sluge a Nabonid kasnijc biva protjeran u dofivolno Izgnanstvo.

21. Osvajanjern Babilona Perzija dobiva jo~ jednu rezidenciju,

~~~~nfz ~~~~~~~~~~~aS:e Te°~~j~:r~j~~~jc ~:J~n~~!~i s:

vinama siarog Ansana. lskopavanja JOS nisu vrsena, ali perzijski izvjcl:taji govore 0 rusenju i obnavljanju Ansana. MoMa je nakon jednog takvog obnavljanja grad dobio drugo ime,

22. Nakon zauzimanja Medije i Elama, Ekbatana, prijestolnica Medana, posta]c kraljevskom ljetnom rezldencijom. U ovom toplom kraju grad Ekbatana okruten svjctim planinsJdm zrakum, i pcdignut na oko 1800 m nadmorske vislnc, hio je najpogodniji za rezidenciju u tArkim Ijctnim mjesecima ovoga kraja.

23. Elamska prijcstolnica Suza (Susa), hila jc podignuta blizu sjevcmog dijcla vrclog Perzijskog zaljeva. KJima je IJeli u Suzi prcvrela ali je zimi vrlo prljatne, pa se Suza stoga kcristila kac zimska rezidencija.

24. Nakan zauzimanja Babilona nekoliko perzijskih vladara koriste i Babilon kao svo]u glavnu prijcstolnicu, jer se i Babilon nalazio na prtstupacnorn mjestu s kojega su vczc sa cijelim krafjevstvom bile najpogodnf]c.

25. Ono !to jc posebno znacajno sa stanovgta blblljske arheologije jest Kirov neobtcno ~irok i tolerantan Slav. U Britanskom muzeju euve se Kirov eilindar na kame se nalaz! zapis a dozvolama koje je izdavao raznim narodima da u slobodi vjeruju ono !lO im savjcst nataze, Ona cna karaktera istaknuta kod svakoga koji se pocmje preobratavarl u Bolje obli~je i kod Kira je u stanuvitim trcnucima do~la do izragaja. Vjerojatno zbog toga, ali i zbcg mno~ih drugih osobina, nadahnuti izvje:Haj govori 0 njcmu vrlo biranim riJctima.

26. "Ja govortm Kiru: 'Pastiru mojl' I on 00 sve !cljc moje isp'unili govoreci Jeruzalcmu: 'Sagradi se!' i Hramu: 'Utemelji sc!'" {Izaija 44,28)

27. Kir je osobito bio velikodusan prema anima kojc su progonili Babilonjant. Premda je Bog preko Kira sve einio prvenstveno cadi lzraclaca, ipak bi bilo suvlse jednostranc vjerovari da se sve zbivalo sarno zbog njih. U su$tini Bog je to ~inio radi dobra svih naroda, a ne sarno Izraelaca. Svim narodima trebala je svJcllost koju su imali lzraclci. Ako se svima daruJc sloboda vjcrovanja, svi te dobiti i boljc

Pen.ija 796,28·33

63

mogucnosti da se razvijaju do vecih vistna prosvjeujenja, pa prema tome i do prihvacanja te najvece svjctlosti, Posto je Klr povremeno bio sprcman da postutno slijcdi znake Providenja, Bog ga je milestivo vodio kad god je to bilo moguce.

28. "Ovako govcrt Jahve 0 Kiru, pomazaniku svome: 'Primih go 1..3 desnicu, da prod njim oborirn narode i raspascm bckovc kraljevima, da rastvorim pred njim vratnice, da mu nijedna vrata ne budu zaworena. Ja cu hcdiu pred totem, da pcravnam uzvisine, da razbijem mjedene vramice, da slomim zcljcznc prijevornice. Dejem Ii tajna blaga i skrivena bogatstva, da bi spoznao da sam [a Jahve koji te zovern po imenu, Bog Izraelov, Radi sluge svog Jakova i Izraela, svog izabranika, po imenu [a te pozvah, imenovah te prcmda me znao Disc'· (IUlija 45,1-4)

29. Prilikom osvajanja Ekbatanc, Sarda, Babilona i drugih na]snafnijih rvroava onoga vremena, ova proroeanstvo se savrseno ispunilo. Zanimljivo je da je Kir OCckivao takve znake vodstva. Aka ih ne hi uocto, vracao bi se sa cijclom vojskom. On nije u cijelcsti poz· navao Bcga lzraelovog, ali Ga jet prema svjetlosti koju je imao, ipak sfijedio.

30. Najvcci trenuiak njcgovag zlvora nastupio je u trcnutku kada mu je bila prutcna prilika da sc sretnc s jednim od najvccih veLikana vjcre, s prorckcm Danielom. Ncpoznatl putovi bozanskog providenjn sada su mu postal! znatno jasnijim.

31. Prve godine svo]e samostalnc vladavine, nakon smrti ujaka i las ta, negdje krajem 838. iii pocerkom 538. godine, Kir izdaje cuvenu nurcdbu 0 vracanju lzraclaca u zemlju obccanja i 0 gradnji poru~nog Hrama u Jeruzalemu (2.Ljetopisa 36,22.23; Ezra J,I-11; 4,5; 6,2-15). Oko 49.897 J'ovratnika krcce u protjecc 536. godine prije Krista natrag u zcmlju otaca, pod vodstvom Zerubabcla, sina Sealticlova i Josue, sina Josadakova.

32. Kir [e umro 530. godinc prijc Krista, prilikom pohoda na ncka iranska plemena na istoku, Kirov grab danas se nalazi kod scla Murkhab. Vjcrujc se da [e on autenucan, [er se po~tovanje uaroda prcma njcgovoj Htnosli u toku uscca godina nije umanjito. Stoga sumnja u i7.VOrnost ove njcgove grobnice, takve kakve jest, ni]e upravdana.

33. KambJz. Jm za !iV013 Kir jc postavio svoga sina Kambiza 7.3 guvcrncra Babilonije. Kada je Kir poginuo u vojnam pohodu, Kambiz slupa na prljestot i vlada kraljevstvom sedam i pol godina (PK 572). Odmah nakon stupanja Da prijeslol, po ncpisanom kraljevskom pravilu, Kamhiz se tenl svojim scslrarna koje su sc zvale Alosa i Ruksana.

64

Perzijlt 796,34-40

34, Diu prorocanstva iz Knjige proroka Daniela, da cc pcrzijski "modvjed'' Imau u zubi~a lri. rebra, po.kor~~i tri .kraljc~l,:,a •. d]clomiCno ispunjava i Kambiz. Eglpcane, koje ~IJe USplO kazmL~ nJcgov otac, odlucujc kazniti on sam. Prije no SlO JC krcnuo na Egipat, na put koji te, trajati si~r~o nckoliko g~.ina. ~ambi1. jc, po nagov<;l.ru svoga kupljanika, daljnjcg rodaka Darija, ubic svoga brata Bardiju. Bardija, koga su Grci mali Smerd, bio je znatno popularniji u narodu 00 Kambiza. Do prcotimanja kraljevstva coista je i moglo doci u njegovom odSUSlVU, $10 pokazuju i kasniji dugadaji.

35, Prcmda je Kambiz na putu za Egipat morae proci kraj Palestine, po~to nije u~i~io. ng~a Sto bi bile rclevantnc ~ histonju ~Ii fivot Boijeg naroda, zapisnicari toga vremena ga zato m nc sponunju.

36. Kambiz stile u EgipaL 525. godinc prije Krista. Taktikorn speciflcnom za Pcrzijance, on u~pijcva ubrz~ sa~ladaL; .?va ~na2nO kraljcvstvo. Njihova takrika sastojala se U zastpanju neprijatclja take gus tarn kiscm strijcla da se svakom linilo ncmogucim odoljeti tako silovitcm i ubitacncm napadu.

Kambiz uspijcva savla~ali i cgipatska plemcna r::apata i Mcro~ na [ugu, take da sc za pcrzijsko kraljcvstvo otada doista mogto reel da vlada od "Indije do Etiopije" (Estcra 1,1).

37. Karnbiz je od Egipra nacinic [aku Medo-Pcrzijsku satrapiju.

Uspijcva razortti sve snatne utvrde. Brojna svcusta i hramovc untsuo [c I oskvmio. Ali, drkti sc taktikc svoga oca, kasnije je potpomagao lzgradnju drugih. vjerojatnc je zato Kambiz na nckim egipatskim spomenicima prtkazan kao faraon.

38. Po~LO se Kambiz zadrzao u Egiptu oko 3 goctnc, njegovc odsustvo iz srcdista dogadaja bilo je dovoljno dugo da se poene ostvartvau ba~ one (!ega sc pribcjavao prije polaska u Egipat.

39. Medijski vracari, nairne, ufivali su veliki ugled u narodu i hili su kao i u drugim narodima onega vremena, vrto utjecajnl. Jedan od njih, na ncsrecu, bio je vrlo sttcan Kambizovom bratu Bardiji. Znajuci kcltku je popularnost Bardija ugivao u narodu, ovaj vrec ~o Imenu Gaumata, pozco se j~ 522. godine predstavljat! kao Bardija, ObjaSnajva_juti Jukavo. iz~i~lj~nu . verziju 0. l?mC k~~O [e ~~bjegao pogubljenjc. Lukavstvlma 1 smlcahcama USplO Je stupm na pnjCSlol.

40. Jedan takav oovjck, vratar, i doLada Sotanino orude, pokazao je slOga odrnah svu zlotu svoga duha i prirodu sHe koja jc njirne upravljala. O<Jmah jc zabranio gradnje koje je Kir Odobri? Medu ostalirna zabranio je i gradnju j~ruzalemsko~ Hrama. U~tva.n, So.to~a ga je najvi~e zbog toga i podlgao, kako bl oncmogu60 IspunJcnJc Boi.jih proroeanstava i planova.

Pen:ija 7%,41-49

.5

~J. ~m~iz jc za ovu p~bunu .. doznao pr!li.kom svog povratka kU~I .. Slo.ga j.~ u.br'lHo kretanje svcjih trupa, ali je na putu poginuo. Najvjerojatnije Je da se ne radi 0 nesremom slucaju, kako sc tvrdilo, neg? ~~ su i tu bili urnijcla~j prsti Jdnog Smerda, kako su ga Grci zvali, III Gaumata, kako mu Je bilo pravo irne.

~~. D.arijt 1. Kada je Kambiz umro srpnja 522. prije Krista, Daflje,. njegov d~tad~~nji kO~Jjanik .i. daljni r.odak. preuzima upravu nad vojskom, Suga~l u Perziju Darlje okuplja oko sebe one koji su m~ izrazili odanost i uspijeva ublti lawog Smerda u rujnu 522. prije Krista. Latni Smerd je, usrvart, usplo vladati u pravom smislu rljeei sarno aka 6 mjeseci,

43. Nakon stupanja na prfjestol Darije I nije progonio ostale prctede!1te .i u~es~ike u uzurpiranju pnjestola, negc je vladao prav~o 1 mircljubivo. Pckazao se kao snazan vladar, odlican orgamzatcr i upravitelj golcmog teritorija.

44. ZidOvi, koji su odmah nakon Kirove smrti bili ornetani a u vnjeme latnog Smerda onemogucent u gradnji, zatrazili so od Danja

• dO~OJu.~. nasl~vak gradnje. Darije potvrduje Kirovu naredbu 520. godlne pnje ~sta. Gradnja se tmenztvno nastavlja, osobuo podrs~orn I duhovnim vodstvom Bo:ljih proroka Hagaja i Zaharijc. Hram jC zav~en 23. adara, geste godine vladavine kralja Darija, odnosno

12. ofujka 515: godine pri)e Krista (Ezra 6,14.15).

~5. D.ma.sUja Ahcmenld~, pored svojih prljestolnica i rezidencija, pod,lgla Je I grad Perzepolis u pustorn, tesko prlstupacnorn kra,u. vcrtcanswcnc patace, hramovi i trezori podignuti SU U Perzepolisu prcmda grad nikada nije bio pnjestolntca. Vjerojatno je i podignut da bude grad-trezor.

~. Buduci da je D~rijc ~io rodom i2 toga kraja, on se vge od svih ~aRJJ~h vladara posyct.l~ uljepsavanju ovoga grada. Svoj grob Darije je usjekao u kamene litice nedaleko 0 Perzepclisa,

47. Kasniji vladari slijedili su njegov primjer,

48. U Perzepolisu Darl]e uvodi i Obita; slavljenja Nove Godinc.

Ta] obica] sc zatim prosirio po cijelomc svijetu, ali so nigdjc no slavi taka kao u Iranu. Jo~ i danas on trajc c!ak i po 13 dana. S ovim pr~~nikO~ bile je povezano i obofavanje boga Sunca. Za PerLijance, kOJlma sVJctlost zna~i vidljivo otjelovljcnje boga, Sunce jc i danas posebaD predmel obo1avanja. cak i danas oblac!nosl i ki~ mote dovesti do samoubojslva najzagritenije j najza.nesenije poklonike svjcllostL Pcrzcpolis kao i Pasargadc nijc nigdje spomenut u Bibliji.

49. N~gdj~ u vrijemc gradnje Hrama u Jeruzalemu, odmah nakon pol~rdenJa Ki~ove naredbe, Darije I na okomitirn liticarna Behistana po(h1.c poznau spomcnik. Na njemu se zapfsivalo ~;ve !to se smatralo

66

Perzija 796,50.57

najvafnljim iz tivota i dogadaja u krafjevstvu. One ~tO je za arhOOlogi/'u poscbno znacajnc jest da je ovaj zapis na okomitlm Uticama p anine Behlstan ispisan, kao i Rozeta, na tri jezika. Pisan je na

slar~6.e~i~~~~1 ;~~~j~knOc~ ~aS~~~~~~~~i. Jafetovci, staropcrzijski

jezik je zato vrlo sncan praevropskom jeziku, od kojeg su se oformiH stovenski, germanski i rornanski jezici kao i gr~ki s jedne stranc i indijski sanskrt s druge strane. Ovi jezici se jcdnim imenom nazivaju indo-evropskim.

51. Drugi jezik Behistanske stfjene jc elamski. Buduci da su Elamci podrijellom Semiti, njihov [ezik bio je sasvtm druk~iji. Uz to, oni su se nakon raseljavanja oaroda prebacUi istocnije od svih ostalih Scrnita. Zato su postali prilicno samostalni j [ezik Im se nlje razvijao u pravcu u kojem se razvijao [ezik drugib semitskih naroda koji su bili u znatnc Uvijim medusobnlrn kontaktima. Elamski jezik zbog toga j05 nije u cijelosti desnrtran.

52. Aramejski jezik bio je u uporabt zapadno od Perzije, a babilonski - na kojern je takoder pisan Bchistanski natpis - bio jc jcdan dijalekt aramejskog. Formiran je pod utjecajem akadskog i su merskog jezika. Najvise podataka s ovog zapisa doznalo so uz pomoc ovog [ezika. Darijeva biografija naime pronadena [c i na otcku File u E_giptu. To je pomoglo da se prvo procita babilonski tekst, a pomocu njega da sc daljc djclomitno dclifnraju i drugi rekstovi.

53. Ova litica na planini Bchistan nalazi se sjeverozapadno ad SIIZC, na glavnom pUIU koji povezujc Irak j Iran. Udaljena jc ccrrdesetak kilometara ad grada Kermaneseh.

54. Premda je Darije I pripadao lozi Ahemcnida, Ipak bi sc mogto reel da ad njcga ta lcza polazi posebnim o~rankom. Njegov otac Histap blo je u srodstvu s Ahcmenidima ali nije bin izravni potomak te loze,

55. Nijcdan ad stranih kraljeva nije uoztvto tu 6lst da ga biblijski proroci tohko spominju, i to s izuzetnom precimoscu, kao Darije 1. Sedam vlzlja proroka Hagaja i Zaharije darirane su prema njegovoj vladavlni. Sest od njih preciznc su datirane vizije dok [e za [ednu naveden sarno mjesec.

56. Bili su to vcliki dani Obnavljan/a Hrama. Ucesrajost javljanja

~~;l~~~a~~?rj:ijiJ~rij~ ~k:~d~~. ~s~ {~;:i~od~r~~L~~I~~t:t~h

javljanja vodlla po njemu kao neznabo!ac!kom vladaru.

57. Potvrda Kircvog dekreta sadd.avaia je elemente koji su uvjele gradnje Hrama Cioill jo~ povoljnijim. Uz to. razUka izmedu zabrane koju je Izdao laml Smerd J pune .Iobodo pod Darljem blla je gOlema.

Pen:ija 796,58~1

67

Prcmda [e 10 sve izveo Duh Oospodnji, lpak sc cesto isticalo i preko koga je 10 ~inio. Zahvaljujuei 11m napomenarna i datumima povezanim s vladavinom Darija, rni materna saznau tocne datume davanja vi1.ije, i prcracunati ih u na~ sustav racunanja. (Vidi Kronologije biblijskih dogada!a, BA 990,14-24).

58. Pred kraj fivota Oarije se nepotrebno upusia u sukobe s Orcima, ne same na zapadu Mate Azije nego i na Balkanskom pOluotoku. Sam transport trupa djelovao [e iscrpljujuce. Posebno iscrpljujuce bilo je prcbadvanje prekc Dardanela i Egcjskog mora. Uz 10 lini se da su se i planovi zasnivali na pogrcsnim ocjenama a stavovlma gradana Alene. Njcgove trupe su stoga preztvjele rezak poraz kod Maratona, nedalekc od Alene, 490. godine prije Krista. Prirodno da je to osjetno oslabilo mot njcgovog kraljevstva. Darije je umro odmah nakon tih poraza, 486. godinc prijc Krista.

59. Ahasver - Kserkso J. Sin Danja I Kserko I vtadao je MedoPerzijskim kraljevstvom od 486. do 465. gadine prije Krista. Historicari ocjenjuju da je bio slabiji vladar od oca. Ako su 10 procjenjivali prema sposobnosu 1.3 ubijanje i razaranje, kako to historieari obicno Cine, tada hi ta ocjena mogla biti tccna. Dcista, nakon pobjede kod Termopilea i zauzunanja Alene, Kserkso je dcflvio tefak poraz ked Salamine. Uz to, izbile su pobune i u Egiptu i u Babilonlji. Dio praroc.anstva 0 propasu Babilona ispunio je i Kscrkso por~i~i jedan njegov dio. U Bibliji je sporncnut pod svojim pravim Imenom Ahasver. Kserkso je grcko ime. Buduci da [e cia zapedni svijet primio yeti dio kulturne bastine Istoka prekc Grka, to se i ovo ime kao i vecina imcna koja su Grci davaf raznim vladarima, zadrzalo u vecini hisLorija Evropc,

60. Dogadaj koji Biblija spominje u vezi s Ahasverom desio se u ukragenlm trijemovima i parkovima kraljevskog dvora u gradu Suzi. Rugcvlne dvora i trijemova mogu se vidjeti jo~ i danas. Nakon sest mjcseci gozbe s knezovima i sedam dana gozbe sa svim gradanima Suze, kralj je pozvao kraljieu Va~ti da izade pred narod, ali ona nlje htjela. Ovo se desilo rrece godine njegove vladavine, dakle 483. godine prije Krista. Estera postaje kraljicom sedme godine njcgove vladavine, dakle u projjeee 478. (Estera 1,3; 2,16). Sedam glavnib knezova koji sc ovdje spominju kao savjetnlci spomlnju se i u druglm izvorima Iz tog vremena. To ponavno pokazuje izuzctnu preciznost biblijskog oplsa u svim njegovim detaljima (Estera 1,14).

61. Dogadajl s Mardokajem i Hamanom odigravaju se dvanaeste godlne Kserksove - Ahasverove vladavine, dakle 474. godine prije Krilla. Proglas 0 unl!tavanju ~fdova Izdan je 13. dana prvog mjeseca, neadje u travnju 474. god ne (Estera 3,12). Oslobodenje Judejcima

68

Pemja 796.62-09

doslo je 13. adara, odnosno negdjc U otujku 473. god inc pn]e Krista, a 14. adar je otada Praznik ?sIObodenja, . .... 62. Prcmda je Mardokaj sa~uva~ Kserksa od J,cdne P,Oglbl)e koja mu je prijetlla, Kscrkso jc ipak pogmuo 464. godinc pnje Krista, ad cuke svoga veztra.

63. Artakserkso I. Nakao oceve ~mrti. i nckih ~mctnji oko ~reuzimanja kratjevstva, Artakserks, treci Ahasverov SID, preuzec JC kraljevstvo 465. godine peijc Krista i vladao oko Q!l.rdescl g~ina, sve do 425. godine prije Krista. Ovako d~go za~r".ayanJe na prijestolu mo.re se objasniti same poscbnom Ho!Jorn mll~~u, darovanom zbog n~egovog vrlo pozntvnog odnosa prema Bofjcm narodu, a De nekim

njcgovim kvalitetama. .

64. veer die t.ivota provodio je u neradu, po zabavama 1 u udobnosti dvora. Povodio se lake za savjetima dvorana i lena, dok su raznim dijelovima kraljevstva razni knezovi i vojskcvode upravljali u vclikoj mjeri samostalno.

65. Poslove koje jc on trebao vOditi voelio je ustvari njegov brat Megabiz, kcji bi se skoro mogao nazvatl ~Iada~cm. Pob.u~e, posebnu onu u Egiptu, on je uguslo. Jednom mu JC tolikn prckipjela bratova popu.stljivost da se i sam pobunio pro~iv njega. ....

66. Scdme godine njcgove vladavine vrlo obrazovam knjifevnik Ezra po njc$ovorn odobrenju poslan [e u JudcJu da nadgleda popravljanje uhca'~ zidova grada Jeruzalema (Daniel 9.25; Ezra 7,1.6- 26). Najdulji prcrccki Jan~c u Svctom pis~u poetnje upr~vo ~ ovog datuma. ~aj de"!et Jaa.IJa A,rt~~erksa. Iadan 457. godtne, rrna ve-

like znacenje za sljedbenike Biblije. .

67. Dvadesete godine svojc vladavinc Artakserkso dozvoljava svom peharniku Nehemiji da nastavi i podr1.i ono sro jc Ezra 2.3- poeeo. Nehemija ostaje upravitelj Judeje do tridesct i drugc godine Artakserksove vladavine, dakle od 444. do 432. godine prije Krista (Nchcmija 5,14j .13,6.7). Nehemlja se jo~ j~~om vra~. u Jeruzalern, ali se tocna godma toga povratka ne spormnjc. Buduci da se morao vracat! i nakon ovih dvanaestogodifnjih napora za obnovu [cruzalemskih ulica i zidova, to Dam i taj podatak govori da su one gradene sedam tjedana, D<!nos~~ ad 457 .. do~. godine prije Kris.ta.

68. Buduci da se u htStorIJI spomlDJu HI Artakserksa, da bl se lakse znalo 0 kojem se govori, Artakserk.so 1 nazivan je i Dugoruki.

69. DaJije n Notos. Nakoo Artakserksa I d~lo je do borbi 1.3 vIast pa se za kratko vrijemc na prijcslol1!. promi~~ni1? nckaliko vladara dok niJe napokon do~o .na vla~l DarIJc U .. PnJe nJeg_a kra~o su vladali neD Kserkso II i neki Sogdlsnus, 425. 1 424. godme pflJe Krista.

Penjj.a 796,70·77

69

70. Darfje 11 Notos, kako ga historicari naziva]u, posljednji je medo-perzijski vladar kojega Biblija spomln]c (Nchcmija 12,22). vtadec je od 423. do 404. gonne prijc Krista.

71. Za vrijeme njegove vladavine neki Egipcani napadaj~ vojnike Zidove na oroku Elefantlnl kod Asuana u Egiptu. Uz E!vp6me u lorn napadu uecstvovau su i neki Perzijanci, ~IO je sf uea] ~Iflilo jo~ Iclirn. Njihov upravit~lj Jedanije 1_ali s~ pro~iv toga .. Ka~o im je t~~ ~likom bio razoren J hram, on navodi u pismu ko]c plSe 407. PflJC

svd~~~i~: }~h~~a:;~~e~ren~~. joo 525. godine 1.3 vrijcmc prvo-

72. Ova] podatak vrlo je dragoqcn. Kada sc i U takvim naoko bcznacajnim slmlcama pntvrduje toznost Izvjestaja Biblije, tada je to sarno jedan dokaz vge koliko bi svatko trebao imati povjcrcnja u nju.

73. Nairne l Nehcmija spominje log istog prvosvecenika Johanana. lsuna, on to {!ini same usput. Mcdutim, kada su i u uzgrednl dctalji, na koje Biblija De stavlja poseban naglasak, tako savrscno rocnt, no reel za one lstaknuu]e (Nehcmija 12,22.23)!

74. Jcdanije, koji [e pisao ova pisma, molio je da im se it Jcruzalcma odobri obnova hrama na otoku Elefanttnl. Upravitelji jcruzalemskog Hrama, koji nisu blagonakJono gledali na postojanje bilu kojeg drugog hrama, nisu nista odgovorilt, Tada su im Zidovi sa otoka Elc(antina zaprljeuli da ce odobrcnje zatrafiti ad Samarijanaca i prier njima. Odgovor ie tada brzo stlgao. Perzijski upravitelji za Palcstinu, koji su tom prihkom dali odobrenje, spominju se ovdje po imcnu. Zvali su se Deliah i Bagoaz.

75. Nakon Darija 11 kraljcvstvcm vlada jo~ nekoliko vladara iz dinastijc Ahemenida. Artakscrkso n Mnemon za vrljerne svoje vladevine, ad 404. do 358. godine prije Krista, gubi nekc dijelove Eglpta. Anakserkso 111 pokusava obnoviti snagu irnperija. U strahu Ix! ubojstva zatire svu svoju rodbinu. Odrfao se na vlasu, ali ga ~cs uspljeva ncko vrijcmc potisnuti. Ares vtada od 338. do 336. godmc. Tuda ga trovanjem ukJanja isti Bagoaz,

76. PusJjcdnji vladar dinastije jest Darije Ill. Darije m stupio [e na prlJcstol 336. godinc p~ijc Krista. Medo-Perzijskc kra~jevst~o [e ~ 10 vrijcmc vrlo slabo. Egipat se vet potpuno osamostatlo, a I drugi dljcluvi su manje iii v~e nepokorni.

n. Alcksandar Veliki u to vrijemc krece na svoj nezadr1.ivi pohod I '''Ulima Tlr 332. godinc postij. prv. pobjedc Dad Darljcm lU kod hUI. Zalim se nakan osvajanja Egipta ponovno sukobljava s Darijcm III kod Oaugamclc i Arabclc. Oarije 111 biva i lorn prilikom porafen. U tuku bJe1.anja pred Alcksandrom, Darija 1lI ubiJa njegova vlaslita ""j.ke.

70

Perz.ijll 796,78 - Medija 798,5

78. Cjelokupno kraljevstvo Medijaca i Perzijanaca pacta tada u rU,ke ~e~andru. Prekt~sni Perzepolis je najjaee osjetio njegov bijes, HIS,lOCI,tan tv!.de ~a ~a JC prvo zau~eOt opljackao, a onda naredlo da sc spatt, SpalJlvanJc je, navodno, bile odredeno zatc S:to [e ova] grad bio Ijep~i od bila kojega grckoga grada, a od grCke kulture nije srnjelo postojati nilla Ijeple.

797. SIN 1M

. 1. Z!l~Cenj~ lmena ~voga naroda nije u cijelosu jesno. Sinirn ie bio krall~. kojega se dio odvedenog roblja trebao vratiti u zernlju otaca ( 7.aIJ3 49.12). Septuaginta prevodi ova mjesio sa Perzija. Jo~

nije [asno 0 kojcm [e naradu i zemlji rije<!. ~

798. MEDlJA

. ,I. Zn~tenje imena o~oga ~aro<!a nije dovoljno jasno, Mcdijci SU bill ,podflJCllom JafetOyc~. P01Jec3h su od treceg Jafetovog sinal koji se, izgleda S Gcmercm J Magogom nakon raseljavanja naroda nastanio u predjelima oko crncga mora,

2, Kada 5U se namnozlli, Medijci se iz zasad nepoznatih razloga kao !, Perzijanci po!'1i~~ ka jugu .i zauzimaju dijelove juzno od Kaspijskog jczcra, Pisani dokumenti Istoka spominju ih ~rvi put u dcvctom stcljecu prije Krista. Ratovali su s nckonko asirskih vladara. Kako su biJi vrlo ratoborni, Asirci su im uspjcli preotcti samo neke zapadne dljclove terltorija. Neki oc stanovnika Samarije bili su na~on. pada Samarije prcs~ljeni naJvjerojatnije u te krejeve (2.0 kraIJcV1ma 17,6; 18,11). Najvijc zaplsa 0 tim ratovima s Asirdma pronadeno je u Nimrudu, biblijskom Halahu.

~. Her~ot tvr~i da 5U 5C Medijci uspjeli prvi put ujedlniti pod sV~Jlm kraljem Deiokesom, On je vladao od 700. do 647. godine prije ~ns.~a. Tada su, ~ini se, sagradili i svoju prijestolnlcu Ekbatanu, biblijsku Ahmetu,

4. Dciokcsov sin Fraort (647-625) usplo je pokoriti neka perzijska plcmena, ali [e poginuo u ratu sa Asircima.

5. Kijaksar (625-585) nastavlja borbu prottv Asirijc. PolIo su se i Babilonci toga vremena bonji protiv Astraca, oni stoga ujedinjuju Syoj~ sna~~. Ta~o ujedinj~ni ~s{>ijeY~iu potpuno poraziti Asirce 612. godine PflJC Krista. Tada je Niniva bi a razorena do temclja.

Medija 798,6-14

71

6. Mcdijci od eve pobjcde vladaju terltorijem koji se protezao sve do rijeke Halis, nedalekc od hctitskcg grada Katusasa. Prijateljstvo Izmedu Babilonaca i Medijaca bilo je za stanovito vrijemc powrocno i Nabukodonozorcvom fcnidbom sa Kijaksarovom kccrkom Amuheom.

7. Da bi jo~ Yi~e proSirili svoje kral;eVSlvo, Medijci sc na zapadu sukobljavaju s Lidijcima 585, godine pnje Krista.

8. Kratko vrijeme prije ovog sukoba euvem gr~ki mudrac Tales iz grada Mileta uspio [e predvidjeri da cc doti do pomracenja Sunca. Pomracenjc se trebalo desiti 28, svibnja 585. Talesovo predvidanje se iSl?uni1~. M~dij.5ka vcjska, za koje je svjetlcst Sunca posebno znacajna, Izgubila Je moralnu snagu za borbu. Umjcsto sukoba dosto je tada do pomirenja. Astijag set u znak tog prijalcljstya, zeni lidijskom princezom. Negdje u to vrljeme Astijag I preuzima vlast u Mcdiji. Vladao je do 553. godtne prije Krista.

9, Kir, perzijski kralj i Astijagov unuk, bunt se protlv Astijaga 553. prije Krista i zbacuje ga s vlasti, osnivajuti take cuvcno Medijsko-Perzijsko kraljcvstvo (Danijel 9,1). Astijag se u Bibliji nanva Ahasver .

10. Dari~~ Medi)ac. Pr~~da je. pobijedio svog djeda Astijaga uz pomoc medijske vojske kOJa je vecinom presla na n/'cgovu stranu, Kir nije pokazao duh nepnjatetjstva, Bratu svo]e rna ke i svome tastu Kijaksaru, Astijagovom sinu, Kir je ukazivao svaku ~SL BibJija Kijaksara naziva Dari]e Medijac. Kir jc bio Kijaksarov necak i let

II. "Kir, necak Darija Medijca." PK 523.

12. Historicari Darija Medijca nazivaju Kjjaksar II, prema imenu ko]e rnu [e dac Ksenofon. Da Ii je njegovc pjevo imc bilo Darije, kakc ga Biblija naziva, iIi su mu to ime dali tidOYi, joo nije jasnc. Kir, poznat po svojo] ptcmcnnostt. ukazlvao jc pocasu Dariju Mcdl]L:U -. Uz to, Darljev Slav prema Bo1.jcm narodu bio je ~zilivan. Zatc ga.J~ Bog poerzavao u svakom dobrom postupku ko]l je pokusavao U~IDHI.

13. "Bog [e podrzavao Darija na vlasti. Andeo Gabrijel bio mu je poslan 'da ga pcmazc i da ga pctkrepljuje' (Daniel 11,1). Nakoa nJcgove smru, koja je nastcpna oko dvije godine poslije pada Babitona, Kir je dogao na prljestcl, a pocctak njcgove vladavine obiIjclava kra] razdoblja od sedamdeset godina robovanja, koliko [e protcklo otkako je Nabukodonozor uoveo prvu grupu Zidova IZ njihove domovine Judcje u Babilcn." PK 556,557,

14. Oarijc Mcdijac vladao jc s Kirom do 537. godine prlje Krista.

Da Ii jc s njlme dijclio prljestcl I od oceve smni 553. godine nije

72

Mcdija 798,15 Ekbatana 799,6

jasno ali je moguce. Medutim, sigurno je da je to bila od zauzimanja Babilona 539. godine pa do Darijeve smrti 537. godine prije Krista.

15. Nekcllko vrto znacajnih dogadaja u Danielovom fivotu odigralo se bag u vrijeme ovog vladara. Darie je imao 62 godine kada se prvi put sreo 5 Danielom (Daniel 5.31). Kada je nad kraljcvstvom postavio m glavna upravuelja, jedan ad njih bio [e Daniel. Darije je mogao promatratl velika otkrlvcnja Sofje site kada [c Bog zastitiu Daniela nakon ne~ravcdnog bacanja U J3mu lavovsku (Daniel 6,1- 28). oojasnjenje vizije iJ. osmog poglavlja Daniel [e dobio u novo), viziji "Frve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca" (Danie 9,1).

16. Darljev alae. u historijt poznal kao Astijag, ovd]c sc naziva Artakserkso (U prijevodu D. Danlcica stoji Asver). Da Ii je to ime koje su mu ZidoVl dali, iii je to izvorno ime koje Grci rusu uporrebljavali, Z3SlSd se ne zna,

799. EKDATANA

1. Znacenje imena ovog medijskog grada nije u cijelosti jasno, Irnc [e najvjerojatnije grtki prilagodeni Izgovcr mcdijskog Hagmalana.

2. Ekbatana je, prema Herodctu. podignuta pccctkcm scdmog stoljeca prije Krista kao prijestolnica ujcdinjcnih medijskih plcmcna. Sagradcna je u brdima Zagrosa, na nadmorskoj visini ad prcko 1800 m. Zimi je u njoj, dakako, bile hladno, ali je u ljetnim mjesecirna klima bila vrlo ugodna.

3. Kada je Kir ~ripojio Mediju svome kraljevstvu, Ekbatana je postala jedna od njegovih rezldenclja. Suza mu je bila zimska, a Ekbatana Ijetna rezidencija.

4. Naredbu 0 povratku Izraelaca u Palestinu pod Zerubabelom i Jesoom, sinom Josadakovim, Kir je tini se izdao u Ekbatani. Trazeci je, Darije nije pronasao ovu naredbu u erfuvt u Babilonu, nego u Ekbatani (Ezdra 6,1.2).

5. Zbog svog teie pristupacnog polot.aja Ekbatana je slufila i kao grac-trezor.

6. Ostaci grada Ekbatane stoje i danas. Nikakva ozbiljnija iskapanja io~ nlsu wsene premda se na svakom koraku mogu nacl tragovi I ostaci nekadasnje prijestolnice i rezidencije. Postoji vjerojatnost da je grob 1.8 koji se cvd]e wrcr da [e Esterin doista njezin iako sc to jo~ ne mote j dokazati,

Ekhalan9799.5 - rani 800,9

73

800. PARTI

1. Znaccnjc ovoga imena nije jasno. Parti su narod kcji se 'prvi (Jut spomrnjc, U dosed poznatim dokumcntima, u vrijerne Darija L Sesnaesra satrapija nazivala se po njima, ZivjeJi su jufno od Kaspijskog jezera, ali nisu dopirali do same njegove obale.

2. Izmcdu njih i jezera s njihovc sjcverne srrane tivjeli su Hirkanci. Na zapadu im [c bila Medija, a na istoku Baktrija. S juga su se granitili 5 vtsc satrapija, od kojih je najpoznatija Karmenija.

3. Nakon propasti Medijsko-Perzijskog kraljevstva Parte pokorava Aleksandar, Oni zatim padaju pod vlast Seleukida.

4. Pod vodstvom Arsaka I Patti zatim podizu uspjesan ustanak

g~a~~~i~~r~~~~~j~~~i;~~i~~i~~~~,d~%VkUu ise~j:S;:~~~~~k~~aij:~~~

138. godine prije Krista uspijeva proslrut Partiju do razmjera pravog imperija. Jedno vrijeme ona se prostirala od Inda do Eufrata.

5. U to vrijeme prijestolnica irn je bila grad Ktesifon sjevemc ad

SCI~~~'r~:~~U~lo~:~~ ~~~adinaSlijC na svim sacuvanim likovima lmaju karakteristlcne tumoraste izraslinc s jedne a cesro i S obje strane cera. poznan 5U joS i po tome sto su se neki 01.1 njih sustavnim povecavanjem malih doza otrova, imunizirali protiv cventualnog trovanja. Ta] obia.j je po njima nazvan mitridatizmom.

7. Kada ie moe Sclcukida oslabila, Parti pckusavaju zauzeti i tcrltorije kojima su oni vladall, Buduci da SU i Rimljani imali pretenzlja na iste terhori]e, izmedu njih je zavladalc ostro i besposiedno ncpnjatcfjswo.

8. Parti uspljevaju zauzetl vetiki dio Male Azije, Sirije i Palestine

:~~!c':f~nfIFr~~ ~is~~~~~ j~r~,i~~:;~i,C:'etir::: uJ~~~:~~~~:~~i

su tom prilikom zarobljeni. Partl tada pcstavljaju za upravitelja nad Jcruzalcmom Antigona, posljednjeg iz dinastije Hazmoneja. Antigon se uspic odrzati na vlasti od 40-37. godine prije Krista. Herod Veliki go zattm zbacuje, slomivSi orpor Parts.

9. Mot Parta po~inje slabiti i zbog uoutarnjih problema koje su Imall. Raspustan fivot i borbe 7.3 vlast razbili su njihovo jedinstvo. Pcrl.ljanci to koriste i zbacuju njibovu upravu. Pobunu protiv Parta vodlc [c Arda~ir Iz porod ice Sasan. Od te uspjesne pobune 226.

74

l'arti800,lO-1l

god inc posttje Krista, osniva se perzljska dinasuja Sasanida, koja se odrzala na vlastl svc do 641. gO<.line postlje Krista. Mot Pacta u meduvremenu sc potpuno Izgubila.

10. Parti koji sc spominju na Pedesetnici mogu biti i Parti koji SU prihvatlli Zitlovsku religiju, ali je vjerojatnije da su 10 bili Zidovi koji su nakan odlaska u ropstvc nastavili tivjcli u lorn kraju. U zemlju oiaca dolazili su redovno samo oa praznike (Djela 2,9).

11. Ta potrcba dolafenja na praznike, triput godisnje, einita jc da su sc mnogi Zidcvi osobito iz daljih krajeva, odlucivali 711 trgovacki poziv, Taka so najlakse mogto flnancirati putovan]c i izdvojiu za njcga vrijcme.

Elllm80I,1·7

75

DONJA MEZOPOTAMIJA

80LElAM

1. Zna(:enjc imena ovog naroda nije u cijclosti j3500. Elamin su potcmci Scmovog sine Elama (1.Mosijeva 10,22; LLjetopisa 1,17). Prcmda su bili podrijct1om Scmiti, jezlk im nijc ~iSli scmitski, Buduci da su Im sa sjcvcra i istoka blli susjedi lndo-cvropljani, Medijc! i Perzljancl, a sa zapada Aramcjci, Akadani i Sumcrd, jezik bi im sc mogao svrstatl u azijatsko armensku grupu.

2. Nakon rascljavanja naroda Elamiti se nisu odselili u udaljcnijc krajcve, gdjc bi manje polllijcgali utjecajima, pa se 10 stoga osjcce i u njihovoj kulturi i jeziku.

3. Akadski kraljcvi u svojim zapisirna spominju sukobc s Elamilima. Sargon i Naram Sin uspijcvali su ih i pokoriti. Medutim i Elamiti su zauzvrat prodirali u Mezopotami]u.

4. Oko 2000. gcdine prijc Krista Elamiti su prodrf do Ura Kaldcjskog i unisuli njegovu takozvanu trccu dinastiju. U LO vrijcmc unl su bili vrto snazni. Njihov kralj Kedor-Laomcr usplc jc dvanaest gonna drtali pod svojom vlascu ~ak i dijelove Palestine (Postanak 14,1.9).

5. Kada [e Asirija pocola jat!ati, Elarniti su joj bili najvcca smctnja. Jzaija spominje neke Elamite kao vojnike Asirijc. Najvjerojatnije su to bili najamnici (Izaija 22,6). Nakon niza pokll~aja Asirci su, tck pod Asurbanipalom, uspjcll pokoriti Elam i zauzeti Suzu 639.godine prijc Krista. Da se nikada vise ne bi podlgli, Elamin su po Asirskorn sustavu bili rascljcnl u sve krajeve kraljevstva. Neki su bili prcscljcnl ~ak i u Samariju. Izraelcl su tako do~li u blizi kontakt S njima. Elamiti su bili bezboznl kao i svi drugi narodi koji su preseljenl u Samariju, pa su ih Izraelci u takve i ubrajali (Ezra 4,9; Ezekiel 32,24).

6. Ostatak Elamlta sc u prapostojbini izglcda Ipak uspio o~· raviti. Jcrcmija proncc da ce ih ponovno pokonu Babilonci (Jcrcmlja 49,34-39).

7. Elamiti su kasnljc s Medijdma i Perzijancima s velikirn oduscvljenjem ueeslvovali u zauzimanju Babilona {Izalja 21,1).

76

Donja Maopolamija

89. KuUl dooJe Mezopolumlje

Elam 801,8 - Suza 802,7

77

8, Pod Perzijancima Elamiti nisu uzivall posebna prava, ali su ipak uspjcll ozuvau svoju osobnost. Njihova prijcslOlnica, poanata pod grcklm Imenorn Suza, bila je jedna on najomiljenijih rezidencija mnogih kraljcva. Dogadaji s Esterom zbivaju se u njo] (Estera 1,2).

9. Elamiti koji 5C sporninju ne Pedesetnlci najvjerojatnije su 2idovi koji SU OSt31i fivjcli U 10m kraju, ali je mogute da [e medu njima bilo i prozellta Elamaca (Djela 2,9).

802. SUZA

1. Znacenje imena ovoga gruda nije jasno, Grad Suza bio je poc.1ignut cini se odmah nakon raseljavanja naroda. Perzijski zaljev je U La vrljcmc mogao bit! znamo bli!i gradu. Danas [e udaljen od Suzc aka 160 km. Buduci da je veda Perzijskog zaljeva rncdu najtoplijim na svijetu, klima toga kraja ljetl je prevrela, neugodna i nezdrava, sve se to nc bi moglo reci i za klimu Suze, koja je prilicno udaljena od zaljeva. Ipak utjecaj te klime ljeti je i u njemu [ak, pa [e vrelina u 10m dijclu godine I u n;cmu neugodna.

2. Premda se nalazi u blizini planinskih padina Zagrosa, izmedu Suze i zaljcva ravnica je prepuna mccvara.

3. Potomci §cmovog sina Elama naselili su ove krajeve nedugo nakon raseljavanja naroda. SU1..a im ~c najvjerujatnijc jo~ od tog vremena glavni grad, Grad se spominje u raznim zapisima 5 kraja treceg milenija prije Krista,

4. Elam se kasnije razvio u vrlo snazno kraljevstvo, pa jc Asiriji dugo bio ten u oku. Asirci uspijevaju zauzeii Suzu pod Asurbanipatom 639. godinc prije Krista. Nekt od stanovntka Suze presetjeni su tada na razne strane, pa i u Samariju (Ezra 4,9).

5. Suzu zatim zauzimaju Babilonci. Za vrijcme Mcdoperzijanaca Suza [e jedna od najpoznaujih rezidencija vecine njihovih kraljeva.

6. U Suzi jc 483. godine odrzano j ono cuvcno slavlje Ahasvera -

~j:~~I~J~Es~~~!g0~~arli~;j~lj~~~:J:j/{~d~~l~~~~~z~:~~

narcdbc 0 njihovom unlstavanju. Po trgovima i ulicama toga grade Haman je vodio Mardckajeva konja vitu~i pred njim ono ~to [e prcdlo:lio kralju da treba vikatl, misleci da co se ta last ukazati njemu. Iz dvorova ovoga grada izdana je nova zapovijed 0 oslobodcnju Zidova i kazni nad Amanom i drugim neprijatcljima (Estera

1. do 10. polavlje).

7. Dvnrac u kame se odigravao yeti die ovih dogadaja podtgao je jo~ Darije I, ali su ga dotjcrivali i drugi vladari. lskopavanja nisu

78

Suza 802,8 - Pckod 804,1

cbavljena do kraja, ali se ruscvmc dvorca s trijemovima 7.3 proslavu i parkovima i danas mogu vldjcti.

8. U Suzi je I Nehernija bio peharnik kralja Artakserksa. Odatle je krenuo 444. godine prije Krista da gradi ulice i ziduve. Oko dvanaest godlna kasnije on se vraca narrag U ova] grad. Ponovno je Iz Suze odI37.(0 u Pa!cstinu, ali sc godina ovog drugog odlaska De spominje (Nehemija 5.14; 13.6.7).

9. Vidja koju je Daniel imao vjerojatno nlje bila u sarnoj Suzi, ali je mogucc da je on stanovilo vnjcme boravio u kraljevskoj palaci ovoga grada.

10. Grci su po Suzl cto Elam ponekad nazivali Suzijanom. Prilikom iskopavan~a koja su djelomtcno vrsena u Suzi pronaden je cuveni Hamurabijev zakonlk. Vjerojatno je tu stlgao kada je u nekom sukobu s Babiloncima bin preotct. Nekoliko kvadratnih kilornetara ostataka stare Suzc ~eka buduca Istrazlvanja, Mogutc je da sc pod tim rusevinama kriju mnogi odgovori na pitanja koja jo~ stoje otvorena.

11. Pored nckaoasnjc Suze danas Sloji grad §u!. udaljen od Perzijskog zaljeva oko 160 km sjcverno. Danietov grab, lijepo izgraden, i danas je obiljezen kao stvarno mjcsto gdjc ova] vclikan vjere poctva. Jo~ se ova tvrdnja ne more sa sfgurncscu ni potvrditi ru pobiti.

803. ULA.I

1. Znacen]c imena ave rijcke nije jasno. Buduci da se Suza nalazila izmcdu dvijc rijekc, nije sasvim Jasno kcja sc od njih zvala Ulaj U (0 vrfjcrnc.' Plinijc wrdi da se taka zvala danasnja Rud c Karun, iSIOCno od SU7.e, a Herodot i SHabo navode da se Suza nalazila na rijeci Hoaspes, danasnjo] Rud e Karkeh,

2. Suza se doista nalazila na ovo] rijeci, aJi je vizija mogla biti i ncgd]e izvan grada u blizini Suze, a ne u samoj Suzi (Daniel 8,2.16) icr sc grad nc nalazi ba~ na samoj rijeci. Peste Plinijc naziva rijcku tstocno od Sure EuJaeus, vjerojatno je to rijeka Ulaj iznad koje je Daniel promatrao svoju cuvenu viziju.

804. PEKOD

1. Znaoonje imena nije [asno. Pekod je kraj sjeverno od Tigrtsa na obroncima Zagrosa, zapadno od Elama. Asird ga spominju u svojlm zapisima.

Pd.od 804,2 - Meaopotemjja 805,S

79

2. Ncki Pckodani slufili su j u babilonskuj vojsci. Mczda su zato i nabrojani u grupi naroda koja cc daa da s Babiloncima oplijeni Judcju zbcg njezine stalne td.nje za ncznabozackim :livotom i obicajima (Ezekiel 23.23.24).

3. Prorlcuci propast Babilona Jeremija spominje i propasl Pekoda (Jcrcmij.50.21).

805. MEZOPOTAMlJA iii ARAM NAHARA.JIM

I. Mezopotamija je grcka eijcC koja znaCi "izmcdu njeka". Kra] na koji se odnosi ovo ime kraj je izmedu dvlju najpoznatijih rijeka Srednjeg istoka, Izmedu Tigrisa i Eufrata.

2. Premda se pod ovim imenom prvenslveno podrazumijeva takozvana donja Mezopotarnija, od Babilona i ni~c, u prijevodu Danitieevu ovo ime upotrebljava se i za etc izmedu gcrnjth tokova

rije~~'J:t~~,j :ah~~~e~!i:~:~~:~~~i~~j' dio zove se Aram Naha-

rajim, ali je u Danicicevu, a i u mnogirn drugim prijevOllima naveden kao Mezopotamija (l.Mojsijcva 24,10; 5.MoJsijeva 23,4; Sudije 3.8.10; I.Dnevnlka 19,6).

4. Predjel koji se naziva ovim irnenom granici se na jugu s Arapskom pustinjom, na istoku s Perzijskim zaljevom, na sjeveru Zagors planinama i proieze se na zapadu 1.10 gornjeg toka Eufrata i Izvorista Tigrlsa.

5. Gornja, srednja i donja Mezopotamija u pravom smislu riJ~i kolijcvka su oovjetanstva. Prvi koji su pre!ivjeli poiop i patch se mncdtti :!ivjeli su u gornjoj Mezopotamiji. Kasnijc, kada su se namnofili, spustili su se u donju Mezopotamiju. Nakon podizanja prvcg grade i raseljavanja krenuli su iz 109 kraja po cijeJomc svijetu, stvarajuci polako jedan po jedan nacod j rasu.

6. Buduci da je vecina potomaka §erna, Hama i Jafeta jedDO vrijcme 1.ivjeJa u donjoj Mezopotamiji, pa se tek kasnije iseltla lZ nje, vcza sa zavicajnlrn krajem njje se mogla take lako prekinuti. eim bi ojai::ali i stvorili narod, mnogi bi se ecsro vracali u raj najbogati]i i

naJ~~i~~~~g,i ~~~'Ijavanje se odavdc i nije moglo lako izvcditi. Na [ugu bila -je ogromna neprivla~na pustinja. Raseljavanja su se stoga ~Jrlla u pravce zapada ka cbalama Sredozemlja sve do Nila, gdje [e opel Sahara gasHa vojju za daljnjim raseljavanjima.

8. Mala Azlja bila je ogrubljena morima. Izmedu Kaspijskog [ezera I Crnog mora blli su velikl masivi Malog i Velikog Kavkaza.

Mezopolamija 805,9 - ~inear 806,3

9. Ka sjeveru i istoku raseljavanja su opet sprecavali veliki pia. ninski masivi. Preko tih svih prcprcka odlazili su ani najcdvazniji. vcclna je stoga ostajala u ovim prirodnim granicama Mezopotarnije. Mjesavme, sukobi, zatiranja titavih plcmcna bili SU 7.a1O ccsu u sve vecoj borbi 1.3 '-ivOIDi prostor.

10. Citavc nove nacije nicale su i zatirale se zbog sve vece gusrccc stanovnistva. Utvrdc koje su zbog toga poCeli graditi slu!ile su im ispocetka same kao sigurno utoc:'$tc. Kako bi se mnotili, utvrda se Sirila i vremenom pretvarala u grad-drfavice,

11. Izrazita individualnost svakog graca Mczopotamije svjcdodi a takvom postanku. Svak.i grad Mezopctamije imao je, naprimjcr, svoja Imena 7.3 mjesece, Arheolozima taj podatak pomaze da brzo odrede o kojem se gradu radi. S biblijske tatke gledi~ta to je odlican dokaz 0 to(!nosli izvje~taja a raseljavanju i stvaranju novih jezitnih ogranaka, izoliranih fi*urativnih "atoka" svakog roda - pa ~k j obitclji - koji SU nckada ucestvovali u gradnji kule u Babilonu {Postanak 10,5).

12. Mezopotarnija se spominje i u Novom zavjctu. Za Ur sc kate da se natazio u Mezopotamiji (Djela 7,Z.). Nijc u cijelosti jasnc iz kOJeg su kraja Mczopotamije bili oni Zidovi ill prozeliti taji SU prisustvovali Pedesemici i izlijevanju ranog datda u Jeruzalemu 31. godine poslije Krista (Djela 2,9).

806.8lNEAR

1. Znaeenje Imena ove doline nijc U cijelostl jasno. Ovim imcnom Biblija naziva dio Mezopotamije izmcdu Perzijskog zaljeva i onjentaciono 34. stupnja sjeverne geografske sirine.

2. Kada SU se Nojevi potomci, U predjelima oko Ararata u kojima su prvobimc t.ivjcli - namnofili, osjctill su potrebu da potraze neka malo ~ira prostranstva 1.3 1Ival. Uz to, mnogi od njih nisu v~ htjell ~l~::; J~{~:~~~ k~~otopnam svijetu, POIOPU i razlozima koji su

3. Mnoga ad pretpotopnih zala zaokupljala su sada sve vgc i misli pojedinih Noinih potomaka. Talevi istomlsljenlci, potomci sva tri Noma sina, odlucili su da vi~e ne slu~ju izvjestajc a poropu, opomene i savjcte p'?vezanc s njima. Najbol]i nacin da posugnu taj svoj cilj bio jet po njihovern mistjenju, da se zauvijek odvcje od tih svojih dUgovl'd~nih predaka. Zato su se ujedinili i pam u potragu 1.3 naVlffi 1.3vi~em.

Sinear 806,4·13

81

4. "Taka oni stigose u ravnicu Sinear na obali rijcke Eufrata. Bili su zadivlJeni ljepotom polozaja i plodnoscu tla, i oni odlu~ire da u toj dolini podignu svoj dom." PP 118.

5. Zemlje je bilo u izobilju za svakoga. Nije pcstojala nikakva polJ~ba d~ se 1.3 nju borc. N~prOlivt cak su vise vcljcli '-ivjcti bide jcdni drugima ne~o se razavajati. Jezik im je bio jedan. Svi su se ja~ osjecau prtpadnlcima jedne obitelji, poromclma Noinim.

.. 6 ". Zaje~nj~ki livOl obecavao je i vi.~e sfgumostt. Zastita od divljih zvijerr, kOJc su sc rakoeer namno:!ile, mogta je u zajednici biti djelotvornljom.

7. Zvijcri kao sto su lavovi, tlgruvl, slonovi, kojih danas ima sarno u predjelima A!~ike, tada ie.u tim k~aj~ima bile vi~e ncgo u Africi. ~lonovt:.su Jovili u .Palesliryl u predjelima danagnje istocne Turske, JOS: u VTIJeme vladavine Davida.

8. Ratobomost se u tim prvim poslijepotapnim vjckovima nije f2,?kal~vala.u ~jeri ~ kojoj ce se kasryije pokazau. Bog "EI", kako ga j Zidovi nazrvaju, .pnznavao se od svih za vrhovnog Baga. To ime se ocuvato kod vccinc naroda BJiskog i sreonjeg istoka. Cini se da jc Baal ili Bel, u prijevcdu Danicicevu Bal, sarno prilagodeni Izgovcr IO~ nekadasnjcg zajednickog imena za Boga, 0 kojem im je Noa tuliko govono.

9. Prvi silnik koji se slufio diobama, nasiljem, gradenjem utvrda za obranu j napad, bio je Nimrod. No i nakog njega bilo [e I titavih drtava tija je glavna karakteristlka bila miroljubivost.

.l~ .. Covjckov? srce te~i 1.3 micoJ? i danas. Premda [e za vi~e oe court tisuce gOO103 krvavlh sukoba J obracuna oovjek stvorio brojne zle navike, u dou du~e on ipak trali mir. On je i stvoren za !ivot u miru, Bolji tiVOI ne postoji.

. 11. Tek kasnije poeeto se velicati nasilje. Medutirn prva naselja u Sl~earu, pre~da su Ih os~ovali Ijud.i koji su imall slablje karakterne vrhne ad onlh ~to su ostali uz Noa, ipak su se odlikovala zaxonnoscu i redom.

. 12. Ovaj kraj se k~s~ije nazivao ~. drugim imenima, ali se i pod rmenorn Smear spammJ~. u toku cIJe,lag starozavjetnog razdoblja (Postanak 10,10; 11,2; Izaija 11,11; Da",011,2; Zaharija 5,11).

13. Prvi s~na~l'!-ici 5ineara n~mje~ava.li su ne sarno fivjeti zajednc nega su c'.2k izradili plan da podignu I zajednlcku kulu. Utjecaj onaga ~10 su stuseft u pradamavini ja~ je djelavao pa su pcmocu ove kule htjcli v(§ili promalranja i provjcravali tocnoSI onoga ~10 su slu~alj. Olvorcna namjcra bita im jc da se manje oslanjaju na Saga 3 v~ na svoju IJudsku snagu. SUb te njihove moci trebala je bili upravo fa

82

~Incar 806.14-23

kula. Bogatstvo i izobilje doline omogucavalo bi im lak i raspustan fivo!, ~iji hi ccntar bfo opc:t ta kula.

14. Upravo u tome I letala jc opasnost od ave kule. Cia svijet ponovno bi pomocu Die mogao btu dovcdcn u pretpotopno stanje. To ustvari znace rijoci 'da podignemo grad i tcranj s vrhom do ncba" i rijeci "sad im ntsta nece biti ncostvarlvo ~10 god naumc Izvesti" (Postanak 11,4-6).

15. Izraz "do ncba" treba biti shvacen figurativno. Ki~e i oblaka nije bila prije patopa. Oblaci koji su plovili nebom, cinili SU se ponekad prijetecima. Ako je La ncbo, mislili SU ani,s kajeg pada voda, onda treba do njega sliti i provjcritl kako se ona mole zaustaviti (Vidi BA 815,18).

16. Uz to se figura "do neba" koristila i u drugim prilikama. Za velike zgrade mi kazemo da dopiru do neba, da "deft! nebc", da su nebodcrl. Uhode SU rekle za gradove Kanaana da im zidine scfu do ncbcsa (Ponovljeni zakon 1,28; 9,1).

17. Oa su dakle bill ostavljeni da sprovcde ave svajc opasne zamisti, zloca bi sc doista podigfa do neba i novi narasta] ne bi se mogao odr1ali. Stoga se Bog mcrae umijctati i narusiti njibov plan.

18. Nakcn raseljavanja iz §ineara razne grupe, rodovi iii Sarno obitelji, krenuli su u raznim pravcima. Nove [ezicne vezc biJe su sada osnova 1.3 formiranje novih grupa. lstodobno [ezik ih [e ctnio i razlicitima od drugih, jedinstvenima, osobitima.

19. One koji su osran u okolici Babilonu u ~inearu hlstorija dijeli na Sumcrane i Akadanc.

20. Akadani su zauzef dio kcji bi se najgrubljc magao ograniciu sa 32. i 34. paralelcm sjeverne gcografske ~irine. Gradovl koje su osnovaJi bili su: Babuon, KiS', KUla, Borsipa i Sipar. Njlhov se jezik smatra najslitnijim onom knjim sc govorllo prlje rascljavanja. U njemu se stoga mogu naci osnove svih drugih jezika svijeta koji su nastali kasnije.

21. Sumer na njihovom [ezlku znaci jug. Terlton] koji SU ani zauzeli nalazic se [ugno od 32. paralele prerna Perzijskum zaljcvu. Premda im je [ezik sncan akadskom, ipak sc ni on ne mozc svrstati ni u jednu grupu jczika koja sc formirala dalje ad njih.

22. Sa stanovista bibli/'SkC arhcotogijc poecrak kulture Sumcrana vrlo je zanimljiv. Po eve ucionlstickom vjcrovanju na lorn tcrenu u najmfim slojevima trebaLi bi sc nalaziu pf\'O ostaci primitlvnih kullura. Sa svakim v~im slojcm la kultura bi se trebala oLkrivali proiz· vodima i oS13cima koji govore 0 njezinom naprctku i razvilku.

23. U su!tini to nigdje i ne POSloji. Ako su na jednom mjcstu i pronadena primilivnija aruda a Da drugom razvfjemja, to istodobno

Sinear 806,24·29

83

ne mora znatiti da je onaj koji nije znao naciniti dobru alatku zato i manje intcligentan. I najobrazovaniji covjek naseg vrcmena u pustom kraju i bel. igdje i(~ega mozda ne bi usptc naciniu bolju alatku od

rekozvanog neandertalca, i uz svu svo]u Intel ju.

24. Grupa Noinih potornaka koja se od rvobunog rnjes-

La stanovanja u okolici Ararata i spustila ku nizlnu, sas-

tojala se vccmom ad onih koji su bill vitni gradnji. Oni SU zahvaljujuci zajcdnickom fivljenju cuvaf i prenosili pretpolopna znanja. Stoga sc, za historiju evoluclonlstlckog smjera, odjednom, ncobjasnjlvo i ni iz !!ega pojavljuje sumerska kultura bez prijelaznih faza i oblika, a ustvart zbog potopa ona sc druk~ije I nije mogla pojaviti. Drugi Noini pctornci, manjc skloni razvoju materijalne a v~c razvoju duhovne kulture, nisu za soborn ostavqau tako dotjerane i lijcpo obradenc proizvode, ali su ostavili ncprocjenjiva djela duba kao sio su splsi Svcloga pisma.

25. ~to bi sc na~rimjcr mogto nact na mjcstirna D3 kojima je Abraham togoroveo' On [e napesuo visokc urbaniz.iranu kulturu Sumerana u Uru Kaldcjskom. Umjcsto iz vodovoda Ura, on sc napajao na bistrim lzvorima, Umjestc zgrada podignutih opekama, visokih i po ova kata, s vrtovima i fontanama, on je gradio jcdnoslayne Ietore od tkanine. Brojna stada osiguravala su njegovirn istomisljenicima normalan :!ivoI. Najkaraktcristitniji ostaci kcji su se mogH nati na mjestima njcgovih logorovanja bill su oltar! podignuti

~~u gi~~fn ~~:~~a!aJe~~:'C~. nije smio bJli tesan, nit! na bilo koji

~. Najpogresniji zakljul.".ak koji bi sc na temelju svcga ovoga mcgee Izvuci blo bi da je Abraham bio na VIla prirnitivncj razini, dok je ustvari raz.ina njegave kulture i intcligenci]e, a osobuo snage duha i karaktcra, bila visoko iznad razine bilo kojeg nakg suvremenika.

27. lntcligencija ljudi ne mote se mjeriti kilogramima i centimctrima. A ba~ takav natio pogresnog mjerenja na temelju tciine, vclicine i izglcda oruda za rad, pokugava sc proglasiti cpdim rnjerilom rc sc na temelju njega pokusava izgraditi cak i nauka 0 razvoju intcligencije svih ljudi.

28. Brojne tckovinc i saznanja dana prctpotopnam svijetu sacuvana su prcko Noe i njegove obitelji i vclikim dijelom preko Sumeraca sve do danafnjih dana. Podjela vremcna na tjednc, mjescce i godine, podJela dana na sate, odredeni matematicki proracunf, seksagezimarni kao i dtcimalni sustav, izvjcltaj 0 prctpotopnoj po~ viJcsli i sli~no magu se na~i i u dokumenlima iz o\lih predjela.

29. Kad je zaprijetila opasnost da se ta saznanja, osobilO ona a slvaranJu I pre.po.opnom ,viJe.u promiJene i izopate, Bog je dao da

84

Sinear 806,30·)4

ona budu zapisana u Bib1iji. Djclomtcno su istinitc tvrdnje da su izvjd:taji Bibli]e slicni izvjestajima pronadenim u raznim gradovima SineaTa. Brojni izvjeltaji govorc 0 Isum predmetima i dogadajima. Jedina razlika je u tome sto su ti kasnijl izvjcltaji u gradovima Sumera i Akada uvclike prornijcnjeni prijc no !lO su hili zapisani. Bog je preko svojlh slugu dao da se u Bibliji zapife one sto je Noa p'ritao svcjim stnovtma. unucima i praunicima i ~to se stvamo i zbilo. Cak i razlieiti gradovi Sumera imaju razficite verzije lstog dogadaja. I ba~ 7..310 sto se od grada do grada ncsrc dodavajo, oduzimalo i corjcrtvato, i to DC sarno u SineaTu, pojavila se pot reba da se ono prvomo, izvorno znanje, sacuva buducim gencracijama ncprorrujenjeno i neizopaceno.

30. Zanimljivo je da je surnerski [ezik, u prvim poslijepotcpnim stoljecima bio sluzbeni jeztk kojim su se slufili vladari Mezopotamije, Sirlje, Egipta i dijcla Male Azije. Pojedini narodi, kao Fenitani naprtmjer, sacuvaf su u svojim sjecanjima istinu da oni i potjecu iz lib krajeva. Taj dio svoje pcvijesti drugi narodi su tijckom vremena zaboravili, ali ova upotreba jezika pradomovine svih naroda govort 0 tim vczama S njom cak i nekoliko sioljeca nakon odlaska.

31. U ~inearu, premua je on bio velika smjcsa svih Noinih pctomaka, tini se da je ipak prevladavalo §cmovo pctomsivo. Kad se stanovmstvo namnofilo, pojavila se pot reba 1.3 zavodenjem reda i organizacije Sirih razmjera. Semlti tada osnivaju dinasuju koja se uspijeva namctnuu gotovo svim stanovnicima Mezopotamije. Sargon, njezin najpoznatiji i najja~i vtadar. uspio [e sve objcdiniti pod svoje upraviteljstvo. Njcgovo irne "Saru kin" po nekima znati "pravi car". Ova dlnastija odrlala sc na vlasti oko stotinu godina. Zbacila su je ptaninska plcmcna Gun, danasnji Kurdi. Guti su zauzell skorc sve teruorije koji su nekada pripadali Sargonu. 1 oni su se odrfali na vlasti oko stotinu god ina. Najpoz-

nauji njihov vladar bio je Gudea. .

32 Nakon zbacivanja Guta u §inearu se formira takozvana Ireta dinastija Ura. Ur tada dofivljava svoj najveci procvat i uspcn, Drfava [e dobro organizirana. Zakonodavstvo Ura bile je na zavtdnoj visini,

33. Vremenom voceeu ulogu poctnju u Mezopotamiji prcuzimati gradcvi Isin i Larsa, Slabljenje sumerske orzave koriste Elamiti. Nadiruci sa istocnih planina, iznenada i snovno ani su napokon uspjeU sMiti trctu dinastiju Ura.

34. Amorejska plemena iz Sirije kasnije uspijevaju zagospodariti ~inearom. Osobito su u tome iSlaknuto mjcslo uzela kaldejska pie· mcna. Amorejci oko 1830. godine osnivaju svoju prvu dinasliju sa sjedi!lcm u Babilonu. ~esli vladar te dinastije blo je ~uvcni Ha-

Sincar806,3S",*2

'5

~~:~.i. Vladao [e najvjerojatnijc ad 1728. do 1686. godine prije

~5. Din~t.ija ~or~jaca propada pod naletima Hetlta. Oko 1550. godme. Het~tJ uspqevaju zau~eti Babilon. Dna no [e 1.3 neke suvremcm~~ bile ~osebno znacajno, pa su to zato i zaptsali, jest to da [e 10m prilikom bio odnescn i zlatni kip boga Marduka.

~. Hetili D~SU uSl?je~i za~ladati cijelim nekadasnjim Sargonovim kraIJcv~l~om. Sjevernl dio, sjeverno od danasnjeg Bagcada, zapcsjcf su KaSIlI. Sarna prijestclnica bila im je nedaleko ad uanasnjeg Bagda~a. Zvala se Ku~igalzu. Oa_nas je to Akarkuf U Tel el Amarni u Egiptu pronadeno Je costa glinenih plccica na kojima je sacuvan dio korespodencije izmedu Egipta i Kasita.

. 37 .. Iz~o!eni s~im tim napadima i i.~riltraciji r~zlititih doseljenika, Pflv~~cRlh ~1?"D1m_t1om ~ezopotamIJe. Surnerci na kraju gube svoje spccrncnosu t stapaju se s 11m novonestallm mjesavinama.

.. 38. ~nl~eJa. Jedno arameisko pleme, zvano Kaldejci, tivjclo je uz rijcku Tigris nedateko od Perzfjskcg zaljeva. U vrijcme Asurbanipala II, poceikom deverog stoljeca prijc Krista, avo plemc toliko [e ojacalc da [e zauzeto ~k i Babiton.

39. ~ajem osmog stoljeca ad 732. do 729. godine prije Krista

vtauao Je Babilonorn neki Ukinezer. '

40. Jcdan od kaldejskih vladara toga vremena, Merodak Baladan, sp~menu~ je u Bibliji. Bio jc suvremcnik kralja Ezckijc. Vlada~ JC P'".':1 put od 721. do 709. godine. Orugi put se uspio pO~.ll na prijcstol 702. godinc i ostatl na njemu negc]e do 701 (1"'"Ja 39,1).

. 41. ~irci za~im uspijeveju za stenovno vrijeme (X>tisnUli KaldCJ.~c, all se 0!ll pon0"!l0 v!.a61j~: N~bopola.~~r osmva 626. prije Krista novOb~~JI?nS~u. dinastiju, tlJl ~.aJP01:r.ta(IJI krat) postaje Nabukodonozor. CIJch laJ die Mcz~potaml)e, kOJ1 se zvao I Delma Sinear, ~~ti~v~d~~~~lom. a sad najpoznatijem plemenu, poetnje se nazi-

42: ~ripadnici ovot;_ plemena su u vrijeme svoje najvece moo ~.aPOSJch gjavne polo1.aJe u kraljevstvu. Osobito su vcljeli !lJr'denifkc I vr~tarske slutbe. Uz vladarske, 10 su bili i najutjecajniji polozaji. T(~hkO suo s!riktn.o prisvajali sebi isklJu(!ivo prevo na te stuabe da se njihovo etmtko lme porelo. u_potrebIJavati. kao sinonim 1.8 lc slulbe (Daniel 2,3.~.5) .. Ime KaldcJCl u ovom smlslu ne upotrebljava sarno Daniel. To l!ane 1 Heradot, I Strabon i Diodor, ~to Je znak da je ana bllo u ovom smlslu tada u opOOJ upotrebl.

86

Ur KaJdej~ki

Ur K.aldejski 807,18

.,

807. UR KALDEJSKI

1. Imc grada Ura akadskog je podrijetla. Na hebrejskom "ur" znact "svijetao", "svjetlost" aka sc upotrebljava kao Imc ncke lienosti.

2. Ur Kaldejski, zajedno s Babilonom, jedan je od nekoliko najstarijih gradova svijcta. Kaldejski se nazivao zato ~to su Kaldejci sranovno vrijeme njimc vladali. Po njima se i cijeli ta] kraj zvao Kaldejom,

3. Ur je, zajedno s Babilonom I jo~ nckim gradovima Mezopotamije, najstarlji grad svjjeta jednostavno lata SIO SU u vrijcme osuivanja prvih gradova u ~inearu sarno ti dijelovi i bili nastanjeni. Svl OS181i krajevt svljeta bili su jo~ sasvlm pusti i nenastanjeni.

4. Ur jc mogao bitt podignut Hi p'?slije raseljavanja naroda, prcstankom gradnje Babilonske kule, ili cak i u vrijemc gradnje samog Babilcna. Mogute [c da su svi ko]i su sgli u Sinear uccsrvcvau u grudnji kule.

5. Ur je nazvan rodnim krajem Abrahamovih predaka (Postanak 11.28.31). Nema izvje!laja 0 tome od koje generacijc Scmovih POlOmaka je Ur njihov zavidaj. Medutim, pojedini zapisi ipak izdvajaju uvu] grad od ostalih. I u njcmu sc utjcca] vjernih Ijudi izgleda Ipak osjccao stanovito vrijerne.

6. Pored zidina Ura Kaldejskog pronadenc su dvije ploce na kojima jc bila zaplsana povijest svijeta iUra Kaldcjskog. Na jednoj od lih plcca ispisana su imena dcser prctpotopnih vladara. Scdmi mcdu njima zvao se Anohus. lme oeuo podsjcca na Enoha, doista scdmog od Adama. Ncsumnjivo da su to dcsct pretpotopnih pamjuraha.

7. Na drugoj plo~i nalaze se imena vladara Ura. Ploce su pisane za vrijcmc takozvane trece dinastije Ura. Ako [e kronologija koju daje hislOrija tocna, ta trcca dinesuja Ura je, u tom slucaju, vladala od 2028. do 1920. godine prije Krista.Abraham je roden 1930. godlne prijc Krista, nesumnjivo u Uru. Njcgovi su :se preci moral! doseliti u ta] grad ako ne ranije a ono barem u vrljeme njegovog rodenja, odnosno u vrljcme te trece dinastije, Moguce je da [e ba~ zahvaliujw!i njihcvom svj(,.>(jocenju istina 0 patrijarsima obnovlje'na u sje- 6mju stanovnika Ura i sacuvana pismom za buduta pokoljenja.

8. Jcdan ad razloga sto je Bog lzabrao bas Abrahama i pozvac ga u nerocnu slu!bu, jest njegova sposobnost da drugima uvjcrljivo i vrlo sugesnveo obnavlja tc zanemarcne i zaboravljene istine. Mnogi pajedlnci, pa Cak I enave porodice, toliko su se vezali 1.3 te dragee-

88

Ur Kaldejski 807,9·16

jene zrake svjeuosu da su se nerazdvojno povezall j S orudem koje ih je pronosno.

9. Nekih tridesetak godina kasnije, u golemom Abrahamovom togoru ked Hebrona bilo je Cak j 318 rainika, sinova takvih domcva rodenih u njegovoj kuci.

10. PoStO je imao tako vjernog svjedoka, Bug je cdlucio da ad Abrahama stvori i 6t.av narod svjedoka. Nijc pogresno prcrpostaviti da je Abraham, kao i njegova obitelj. bio takav svjedok Gospodnji joS dok je bio u Uru,

,ui ~~~;;~eo~, ~:J~r~gm~n~kic~v~l f~~ihca ~~!~a:+~k~ j~~

njihevi potomci imali mogucnostl da se neposredno upoznaju s

~~:~a~~~~~~!. i o~~t~~~orm~Ii~~ij~v~~ sf~:~j~~~j~:za"A!~~ji~~

istine, niti su imali telje da satUV'djU spozna]u 0 Bogu U sebi, a pomctnjom [ezika uvelike SU posrali i onemogucent da ostvaruju vezu S anima koji su im mogli dati svjcuosu." PP 120.

12. "Narodi svijeta nekada SU poznavali Boga, 'ali Ga ne pros· lavise kao Boga' (Rimljao.i 1,21). U svo]oj muosu.. Bog jc onucto da im da jo~ jednu priliku da Oa upoznaju preko njegovog izabranog naruda." AA 13·15.

13. lzjava da je pometnjom jezika onemoguceno kontaktiranje maida nam govori da je ana. s obzirom na prostor, bile moguce, ali da je [ezlcna barijcra bila odlutlljuta prcpreka. Aka bi se ta Izjava smjela taka prorumaciti, onda bi Ur mogao bit! zavicajem jo~ i nekih ranijih predaka oct samog Tare. Da Ii bi se smjelo pretpostavnt da su i Noa, ili motda sarno sem, si~li dolje, tesko je reel. Ali, aka 5U ani to ucinlli, tada bi stancvnicima tih krajeva bilo omoguceno da sve do 1998. godinc prije Krista slusaju iz usia samog praoca Noc autcnncne Izvjeltaje 0 prctpotopnorn svijetu i potopu,

14. U tom slucaju Abraham, koji je roden samo 68 godina poslije Noine srnru, proveo je sa semom svih 55 godlna svoga boravka u Uru, dok ga Bog oiJe pozvao, 430 godina prije izlaska Izraelaca, dakle 1875, da podc u zcmlju koja ce mu tck bit! pokazana,

15. Sem [e urnro oko 1848. godine prije Krista, kad [e Abraham tmao 82 godinc i vet boravio u Kanaanu. Da Ii su mogucnosu za

~~::~g~~~k;: s~~~Sr~~~~~t~ll~i. gdje, u kojoj mjeri i koliko dugo,

16. Abrahamov rodni grad Ur Kaldejski (Postanak 15,7; Nehc-

~~~. ~~~t~~~~~~ J~~i~r~.v~!~~~~lf d7c!~~~~oi .~r~~:E~~~

ako ~est kvadratnlh kllcmetara. Tu su se nalazile krafJevske palace,

Ur Kaldejski 807.17~22

89

hramovi, vojne utvrde i golcm zigurat, koji se jo~ i danas moze vidjeti.

17. U Ur se slijevalo silno bogatstvc prostranog podru~ja s kojim

{~J~a~ ~~~itn~~~gnb;;~~v~i~e~~~a~~~~;k~;a~~j~v~~(~~i ':;:j~o~:

ovoga grada. U unutarnjem dijelu grada moglc je zivjeti oko 34.000 stanovntka.

18. Istocno i [ufno od log unutarnjeg dijela natazio se trgovackl i

f[~~~~~ g~°is~~ij~~neo::l~:.~r jU:~~~~ f~d~a~at~j~mp~l~o~cO~~~

velikl grad. Kuce tog dijcla grada uglavnom su bile jednokatne, S vanjskc strane nisu imaJe prozora. Svi prozort bili su otvorcni sarno prema cvonsru. Dvorlste, na koje se jedino mogio gledati, bilo je dcista ugodno 1.3 oko. Birano rastlnje, tekuca veda, cesio u obliku vodoskoka, krastll su dvorgta. vccrne je imala i oltare posvctene domaccrn bogu zastitniku. Vodovod i kanalizacija, kojirna 5C nc rnogu pohvaliti tak ni rnnogi dana~njj gradovi, bili su nesto normalno za OV3J grad visoke kuhure.

19 Sustav gradn]e kuca takoder je zanimljiv. Svaka kuca imala [e kat, ali specifiene vrste, Mofda bi bile preciznije ako bismo rekJi da [e to ustvari bio balkan s unutarnje stranc kucc. siepenme kojim se

f,~ij~ ~g':~~~~i ~\Jio J:p~~~o ~~~~(~~. ~~g~~l~~~~n~e l~~~a~~~:i~

negc ouozco.

20. Jedna takva kuca, prcnadena u Uru, proglasena je Abrahamovom, Tekst pronaden u njoj govori da [e nckl Aburamu tspreuo 1197 robova za njihov rad toga dana. Robu se u to vnjeme nije placate. Tako nesio mogao je ueiniti samo netko tko je po ptemenltosu visoko nadilazio razinu duha ljud! onog vrcmcna. Neki stoga rnisle da bi to mogao biti jedino biblijski patrijarh Abraham.

21. Sustav cbrazovanja bio [e u Uru vrlo razvijen. ~kola se

~~~a?a~~:!~ ~~I~ndaa~O~~:t~ n;,~~~~~t:.e ~~!~~~i~~: ~~~~~i~::

arumetika, geometrlja, zootogija, botanika, mineralogija, gcografija. bile su samo neki od predmeta koje SU oni proucavali, Vjerskim obredima poklanjala sc poscbna pajnja. Zakonodavstvu takodcr. Astronomija zajednc s astrologijom ufivala je vellkl ugled. Ljudi koji bi uspjesno zavrsili takvo obrazovanje bili su vrlo cijenjeni 11 to vrijeme,

22. Grad Ur u 10 vrijeme let.ao je na obali rijeke Eufrat. Sam Perzljski zaljev bio je znatno bHze tadagnjem Uru. Eufrat sc ulijevao u zaljcv negdje u njcgovoj blizini. Zbog toga se borodogradnji i

90

Ur Kaldejski 807,23-29

pomorstvu pridavalo veliko 7Jlaccnj~. S~merani ~u bili, pra~~ urnjetnici br?d<?£radnjc. Pre".'ld~ se . Fe~l~an~ smatraJu. naJS~~rlJlm brodograditeljima, Sumerani msu ru najmanje zaostajall za npma.

23. U mulju U okolici Ura pronaden je potopljcn i muljcm zasut sumerski brad komc su kobilica i donja rebra dobro ozuvena. Ocito [e stuzio i za dulja purovanja morem, jcr [e bio dug oko 30 a ~irok oko 4,5 metara.

24. Medu predmetima koji SU pronadeni u Uru ima predrneta izradenih u Indiji.i Pamiru: Naj~jeroj~tniJe su p're~ezeni .br~o\lima. Trgovina 5 okolnim narodlrna I udaljenim krajevtma bll.a JC d~klc vrlo tiV3. Koliko se Ur cstanjac oa tu vrstu prometa I razmjene govori nam tinjcnica da jc naglo poceo gubiti svo]e znecen]e kad [e iznenada izgubio i rijeku i prlstanista. Nairne, nakon jc~nc ogromne poplave, v?de rljeke Eufrata potekle su dalek? od Ura, sjeverozapadnije. Kad JC voda opala, Ur se nasao na muljem zairpanom rukavcu daleko od rijecnog toka.

25. Prvi vladari grada mogli su se pojaviti nege]e u vrijcme njegovog osnivanja, najdalje oko 2200. godine prije Krista. Premda su pronadenc glinene ploce s njihovim imenima, nejasno jc kada su vladali i kakvo znacenje je svaki od njih irnao. Zanirnljivo [e da ptoea koja govori 0 prerpctopntm vtadarima zevrsava rfjcctma : "Tada dode potop."

26. Da bi osigurali Sto vedu pokomost svojih podanika, vladari grada podignutog cdmab nakon potopa prije svog rodoslovlja nastavljaju prethodnu recenicu ovako: ..... a nakon potopa kratjcvstvo dade s neba, ,.

27. Prvi vladari Ura vladaJi su najvjerojatnije sarno gradom i okoltcom. vccmom je svaki grad toga vremena bio tvrdava i graddrfavica. Akadski kralj Sargon, Semit podrijetJom, uspijeva zasnovau prvo kraljevstvo koje je zabvatalo cijelu Mewpotamiju. Pod njegovom upravom nesao se i ur, V.r je bio DOd: Sargonom .?ko 100 godina, a zatim narednih 100 godina pod Gutirna, danasnjim Kurdima. Ove znamcnke ne smiju se uzimati deflnitivno, jcr je tocnu kronologiju toga vremena jo~ uvijek Iclko cdreditf.

28. Gute napokon usprjeva zbaciti neki Ur Namu, koji se smatra csntvaccm takozvanc trece dinastije Ura. Ur Namu vladao jc otprllike od 2028, do 2011. godinc prije Krista. Kasnija istrafivanja mogu pomakmni, i to vjerojatno nanife, ovu zasad odrcdenu kronologi]u.

29. Njegova dlnastija treba da je oS';31a na. vla~li sve do .. ~920. godtne, bar koliku se zasad zna. Po 10j orljcmacicnoj kmnologi]i dva poznatlja vladara su Su Sin. kOJI je vladao od 1953. do 1945. goctne

UrKaldejski 807,.30 - Erek809.3

91

prije Krista, i fbi Sin, koji je vladao vjerojatno od 1944. do 1920. godine prf]e Krista.

30. Njihova imcna govore da su podrijetlom bili Semiti. PO~lO sc Ur naziva kaldejskirn gradom, vjerojatno da su bili Ararnejci tz neke od kaldejskih porodica.

31. U Uru [c sigurno bilo dosta Semita. Sam Abraham bio [c Semit. Ako bi se ova kronologija mogla pnhvatiu kao pravilna, Abraham, buduci da je roden 1930. godlne prije Krista, coden je mozda za vrijeme Ibi Sina. Dok [e biblijska kronolcgija vrlo jasna i pouzdana, kronalagiJe raznih danaSnjih znanstvenih disciplina koje se lime bave razlikuju sc vue iii manje ad discipline do discipline i od auturitcta do autoritcta. To je sarno jm jedan dokaz koliko je nesigurno sve ~to [e Ijudsko, a s kakvim povjerenjem mozemo zidati svoju vjeru na pouzdanim tcmcljirna bolanskih otkrivenja.

32. Ostaci Ura danas SC nazfvaju E1 Mukaijar. Lcze oko 240 km jugolstccnc od Babilona i iS10 toliko sjevcrozapadnc od Pcrz.ijskog zaljeva.

808.M~A

1. Znacenje Imena ovoga grada nije u cijelcsti jasno, Mesa se spomlnje kao grantca do koje je dopiralo Jokranovo pleme (Pastanak 10,30).

2. Molda je to danafnje mjesto Mesene, na sjeveroistocnom kraju Pcrzijskog zaljeva, ali sc LO jo~ ne moze sa sigurnoocu dokazati.

809. EREK

1. Znaccnje imena ovoga grade nije jasno. Babilonci su ga nazivali Uruk, pa je pod lim imenom i poznatiji. Osntvac ovog, kao i nekoliko drugih najstarijih gradova Mezopotamije i cijeloga svijeta poznati jc Hamovac Nimrod (Postanak 10,10). Iskopavanja takoder pcwrdcju ova] izvjc~taj Biblije.

2. Prema tvrdn\'j Babilonaca jedan od vladara Ereka - Uruka bio [e ona] Cuveni Gi games, koji se zanimao za izvjestaje 0 potopu i llvotu eez prcstanka ~IO ga je oovjek nekada imao prije poropa. Njcgova pouega za neetm sro bi rnu moglo omoguctu besmnnost ,vJcdoCl 0 bliJcdom sjce.nju na nckada!nj. drvo tivoLa u Edenu.

3. Erck [e dana~nja Marka. Nalazi se oko 80 krn sjeverozapadno od Ura !<aldoJ,kog.

92

Erek 809,4 - Rljeka Kcbar 812,2

4. Arke\'ojd. Stanovnid Ercka, iz vremena as~rskug. ~raja Asenafara, u hisloriji poznatijeg pod ime_nom Asu!bampal, ~JI.I su preseljeni iz njega u Samariju. "Nazvani su ovdje Arkcvajcirna (Ezra 4,9.10).

810. KALNE

1. Znacenje imena ovoga grada nije jasno. Kalne je jedan od gradova koje ]e Nimrod podigao u Mezopotamiji. ~bog toga [e i or: mcdu najstarijima n~. sviJet,u (~os!anak 10,10). Bab~lon~I.Su g,a zva,h Kukunu, a jedno VIIJcme I Ki Ilin, oct rega su ZidoVl Il'I!C~1 svoje Kaine. Talmud tvrdi da [e to Nipur, grad poznal po brojinim eve-

t~lima. •

2. Kane. Ezekiel u nabrajanju gradova koji su ugovatt s Tlrom spominje j nekl Kane. vjerojatnc je to grad Kaine - Nipur (Ezekiel 27,23).

811.IMER

1. Imer na hebrejskom znaci "janje". Neki povratnici iz ropsrva u Babilonu bill so iz Imera (Ezra 2.59; Nehemija 7,61).

2. Jo~ se ne more sa stgumoscu reel gdje se 10 rnjesto u Babiloniji nalazllo.

812. RlJEKA KEBAR

1. znatenje im~na ov~ rij~k~ ~ije jasno. ~inasla .. pism~ . nazi."aj~ [e Nat Kabari. eim se da je .bda III dobro re~uhrana ~IJC::~ .11I umjetm irigacioni kanal. Prclazila JC kroz ~rad Nipur -. bJbbJsk~ Kalne, a ulijevala se s Iijeve strane Eufrata, Jufno od Babilona bllzu Uruka, biblijskog Ercka.

2. Blizu rljeke Kebara nalazila se brojna I dobro organizirana fidovska kolcnija Tel Abib. ~remda ~u bili robovt, oni .s~ u:fival~ znatan stupan] slobode, Mogh su sasvrm slobodno orgamzrrau svoj '-ivot. Tu je prorok Ezekiel imao one sv~je cuvene .virije Bofje slave, koje su na njega ostavile snazan dojam (Ezekiel 1,1.3; 3,15.23; .10,15.20.22; 43,3).

Tel Abib 813.1-8

93

813. TEL A818

1. Tel ebtb na hebrejskom znaci "gomila", "brdo zrna". Dio roblja koje je bilo preseljenc nalaztlo sc i pored rijcke Kebara (Ezekiel 3,15).

2. Kra] obala te rijeke pronadcno je dosta ostataka velikc ~idoyske kofunije, pa je moguce da [e 10 ta] Telabib koji spominje prorok. Moguce je da ovo imc ima i drugo podrljctlo. Nairne, svaku vecu humku pored koje bi se pronasn neki ostaci prelpolopnog svijcta Babilcnci su nazivafi Til Abubu, SIO znaci "potcpna humka". Buduci da se U ovom slucaju radilo 0 jednoj uzviSici kraj obale, mozda je i ovdjc 0 Lome rijc~.

3. Prorok Ezekiel. Ezekiel je, tini se, lmao oko 25 godina kad je bio ubapscn 597. godine j sa svim ostalim robljem odvcdcn u Babilon i Tel Abib. Izrazom "godine tridescte'' vjerojatno [e "clio obavijestiri prisutne da je seda punuljctan, da ima tridest godina i 1.310 moze 51.u2iti kao svecenik i prorok (Ezekiel 1,1-3). ova] izvjesta] 0 pocetku nJcgovog prorockog radu otkriva nam i njegovu godinu rodenja. Prorok je posrao u tridcsctoj godini, pete godine ropstva. Po nagcm recunanju to bi bile negdje u srpnju 593. godine prije Krista. Prema lome roden je 623. godine prijc Krista.

4. Prorockim darom Ezekiel [e slufio svom porobljenom narodu u Tel Abibu najrnanje 22 goutne, ako ne i ~e (Ezekiel 29,17). Slul~_a se mogla zavrstu negdje 571. godinc a mozoa i koju godinu kasnije.

5. Kad je Jcruzalem bio opkoljen desetog dana desetog Hdovskog ~jcscca, devote god~ne rOb_ovania" (2.0 kraljevima .?5,l; Jeremija ~9,1.2; 52,4.5), Ezekiel dobiva VlZlJU S posebnom VIJC~tu, koju je trcbao toga dana objaviti narodu.

6. Kao predslika Boijeg gubitka svcttsta, svoje crkve u Jeruzatcmu, E~ekiel~ je toga dana trebala umrijcti supruga (Ezekiel 24,1.16) .. !:'l"jemu J.c zatim ~an na!og da ne smijc plakati. Time je on trcbao bill predshka zapanjenostl, nedostatka mogucnosti da se izrazi zalost koja ce pogodui narod,

7. Nabukodonozor je opkolio Jeruzalem negdje u sljecnju 588. godin<: prije Krista. Grad je bio zauzet jedanaeste godine Sidkijine vladavine, dcvetog dana lidovskog eetvnog mjeseca, ~to bi prema nascm racunanju bilo ncgdjc u srpnju 586. godine prije Krista (Ezekiol 33,21).

8. Time Ito jc naclnlc makctu Jeruzelema, opkoljenog vojnicima, i lime sro se hranio posebnim kruhom pecenim na neobtcan nacrn 1.3 ZldOVC, Ezekiel JC u Tel Abibu prcdoeavac roblju strahote koje

94

Tclabib 813,9 - Babitcn 815,3

nailazc i upucivao njihove misli na jcdini izlaz, ali tini se bezuspjes-

no (Jercrnija 52,4-7; Ezekiel 4,1-3.9-14; 5,2;.20,49; .33,32). .'

9 Ezeklelova kufa. U Tel Abibu Ezekiel JC ctnt se po savjeurna kOje'jC Bog dao preko proroka Jercmijc, puc.Hf?,3o svoju kucu (Jere: mija 39,5; Ezekiel 3,24; 8,1). T~.~o da bl ,sc ~kada moga~ pronaci neki trag Ezekielove kuce. Matcrijal od kojeg Je gradena vjerojatno nije mogao hili, ~eki t,rajn,iji. U l0i!l kraju gradilo se uglavnorn od nepecene cigle, ill u najboljern slucaju od pczcne,

814. RAVNICA DURA

1. Dura ako je u hebrejskom izvcdcna od akadskog d~r~, zna~i1a hi ustvari "~id". ":J ovo] ra~~ici hie je podignut ?~ar~UVc~1 k;k k?Jcm su sc trcbali ~'VI poklcniti (Dantel 3,1). NaJvJ~roJatmle. a je ,to ravnica kod u5ta rjctice Nahr Dura ispod oblifnjeg mjcste Hila,

udatjcnog 00 Babilcna oko 7 krn. . . .

2. Jo~ sc ne mote odrcdlti mjestn na kojem je mogao stajatr kip, kao ni mjcsto uzarcne peci.

81S, BABILON

1. Uubal na hebrejskom waei "mjc~~ina~', "zbr~a" .. ~a Ii su ~u rijce, kao ime za ova] grad .. upotrebljavali SVI narodi ~nJc. 00 sro J~ uosto do prvc pornetnje I zbrke U jeZIClma,. tt?kO JC .1.I~~a~ reci. Mogucc je da je kcrijcn te rij~i ocuvan u OVO) fid<?V:S~OJ ~~JCCI, }c,~ ~ Babilonci za zbrku ka:lu slicno: "babalu". Ona zna~1 I rassjavanje I "odlazak", ~IO takoder odgovara stanju koje [e nastato nakon pres-

tanka gradnje kule. .

2 Dakako da Babilonci nlsu rnogll blti suvifc ponosOi na takvo ime ~voga grace, pa su pokusali p~onati ~~~go ~bja~njc:nj~ za po~rijeuo njegovog imcna. Jedno ~~ riajpoznatijih obja~~J~np .Jest da ,~~~ rotjde od njihovog bab ilu, lit bab ila-nt, ~lO zoaCI bofja vrata 111 'vrata bogova" (Pcstanak 11,9). .. '

3. Babilon je jedan ad najstarijih gr~do~a SV~J~la, a .. m01~a I najstariji. Podignut je dok 50 JOO na.ro~1 ~lSU. b!1I rascIJ~pal~. na obitelji i rodove. BuduCi da su ga pOlh,gll SVI ~Ol!ll polOm~1 kOJI SC nisu htjeli vi~e zadriavati u planmskl~ proojchma gornJ,? Mc~pOlamiJe i lamo slu~ti poukc od patnJaraha ~oe. ~~ma 1 ~rugl~~ grad jc bio mjclavina svih Noinih pOlomaka. Podlgnut JC u kraJu kOJI

Babilon 815.'1-10

9S

so u Bibliji naziva Sinearom i Kaldejom, dok su ga njegovl prvi stanovnlci nazlvali Akadom,

4. Nimrod. Organizator osnlvanja graua Babilona bio je Hamov potomak Nimrod (Postanak 10.10). Teske jc occklvatl da 50 bilo ~lO znacajnije iskopa iz tog razdoblja. Buduci da [e gradevinski materijal biO. rclativno trosan, npcke i smola, iesko je vjercvati da sc maglo dalje ocuvau. Uz 10, svakim rugcnjern grada unistava sc i veliki dio gra~e~jnsk~g mal~rijala o~ kOjcg~. je bio s~grad~n. a ~abilon j~ dollvlo brojna velika rugcnja. Kasnije SU od nJe£ovlh roscvrna gradili nova nasclja U okolici. Kscrkso je 6tk planski navodio vodc Eulrata da plave rusevine Babilona kako bi mu izbrlsao Sa zemlje svaki trag.

5. Nanosenje mulja s viS:ih predjela mijcnjalo jc konfiguraciju (crena. Perzijskl zaljev je zbog toga smanjen. Tim muljern jc dalje nasut i say teren na kejem su nekada lezali i prvi gradovi Mewpotamije i svijeta. Koriro rljckc Eufrata sad jc na visoj razini od nckadasnjih temelja Babilona, ~IO vcoma otezava Iskopavanja ovln njcgovth najstarijih dljelcva zbog stalnih podzemnih veda.

6. Buduci da je Nimrod bio prvi velmoza na Zcmlji, njegov Slav i rnogucnosr da takav bude morull su sc na ncccmu zasnlvati. Izvjestaj du je bio dobar lovac mo"da nam svjcdoci da je u rukovanju oruzjcm bio vjcrcjatno dalcko isprcd svojih suvrernenika i da jc zato postao svojcvrstan pojam. Uz to, mazda je posjcdovao i natprosjccnu snagu ;Ill ono vrijeme a vjcrojatnc i poscbnu sposobnost za Iov, koju su svr viscko cljcnili. Buduci da vjerojatnc nije on sam pcdizao gracove. ncgo je bio sarno debar organizator i podstrekac, sro se svima svidalo, zbog toga je stgurno bio cijenjen i vlsoko postovan. Kult mkve liCnosti u to vrijcme povezivan JC s posebnim darovima bogova. Prctpostavka da su ga suvrcmenici -nakcn njegovc smrti proglasili hu1.iinslvom i da jc on uswari kasnije toliko slavljeni bog Marduk, mofda jc opravdana.

7. llatlilonska kula. Ncini potomci su po dolasku u dulinu Sinear prvo podigli grad, a onda prlstupili i gradnji kule.

8. "Oni su pQdigli sebi grad a unda su razradili ideju 0 podizanju vclikc kule koja hi dosegnula oblake." 3SG 97.

9. Sigurno je da su ncki vrlo ozbiljni razlozi naveli ave pretke vc~cg dijcla ~ovjctanstva da poduzmu jcdan take grandiozan pothvat. Od occva su rnogli cuu da prije patopa nije bilo oblaka j ki~e. Ako sada kga' pada iz oblaka, onda oblake treba dosegnuti i utvrditi ~~~~~~ ~~l &~:~j~O prcma~c njihoyu visiou, opasnosl ad novog

10. VltIf.nosl zraka, zbog vC<:ih vodcnih pov!sioa koje su lek utjccale u novonaslaic bascnc, morala je u 10 vrijeme biti veta no

Babilon8tS,1l-19

danas. Pustinja taka prostranih kac ~to je danas Sahara tada nije bilo. Sahara je u to vrijcme velikim svojim dijelom jo~ bila vrlo pludan kraj.

11. Klima Mezopotamije morale je biti znatno umjercnija a oblacnost puna veta no danas. Oblaci, zbog umjercnije klime, takoder su morali bili mamo niti. Njirna se stoga crnno da je njihov pothvat izvodljiv. Oblaci se (Janas mogu nalaztti i na 10.000 mctara visinc, ali se mogu spustiti i do samoga ~la. Tada ih nazfvamo ma~lom. .

12. Buduci da desetine kilomctara unaokolo Babilona nema m traga od stijcnja i kam~oja, jedini materijul koji su '."?gH ~~otrc~: ljavati 7.3 ovu gradnju bile su opeke, pccenc na suneu ill u splfjama, I bitumen (Pcstanak 11,1-4). Oko 200 km sjcverno od Babilona, u mjestu Hit nalaze se prirodni Izvori smote, pa su je Babilonci magi;

conosru i otuda. •

13. 0 izgledu kulc mozcmo samo nagadati. Pcstoje, isuna, opisi kule kakva [e bila u vrijcme Nabukodonozora i opisi kula u drugim susjcdmm .gradov.i~a, meduti~, p~elp?S(avk~ da [e Babilonska kul~ morula biti veta I IJep~a 0l.1 svth vjerojatno Je rocna Ako su ternelji Nabukodonozorove kule ustvari temel]i nekadasnje Babilonske kule, ~1O [e mogucc, njczlna osnova jc ~)fid~ ~i1a ~ x 90 mctara. . .

14. Nizak teren cijeloga kraja ctnr da Je vodu oko tih tcmclja danas nernoguce uklcnitl. Time [e sva~o paflji.VO promatranje i. tcmcljilo analiziranjc onemoguceno. Jcdino ~IO JC zasad moguce Jes~ ua se v~i rekonstrukcija njezinog izgleda na temelju drugih kula I opisa koji su nam ostali. Historlcarl, medu kojima je najiscrpnij~ Herodot, opisuje nam [e kao kulu sa sCdarn.lcraSastl.h kat~)\Ia. Sva~1 naredni bio je uzt od prethodnog, Medutim OVo Ie OplS kule 17. Nabukodonozorovog vremcna. Prvobitna kula mog a je i drukci]c izgledati.

15. "Kada je kula bila donckle ilgradena, jcdan njezin d~O upotrljebljen je za stanove graditelja. Ostale, izuzetnc dotjerane I uredene prostorije bile su posvecene njihovlrn latnim bogovima." P? 119.

16. "Sobe su bile izuzetno opremljene i ukrasene." 3SG 97.

17. lzraz "do neba" mora se, dakako, shvatiti figurativno. Prl opisu drugih, manje grandicznih gradcvina. upotrebljava sc ish izraz. ilt naprimjcr izrat. da oovjetja vika "dopire do neba". (Postanak 11,4; Ponovljcni zakoni 1,28; 9,1.2; 1.0 Sarnuelu 5,12). Njihova namjera bila je da kula bude Sto vga.

18. "Ako sc buc.lu popeli do predjcla obLaka, nallaH su se da re lada moti ulvrditi ul.roke potopa." PP 119.

19. "Kula je vet dosezala veliku visinu, IC je radnicima na vrhu bilo ncmogu~e da se dogovaraju s onlma u podnofju." PP JJ9.

l3abilon 815,20·27

97

20' .. "OdrCde~i .su ~iJi ljudi koji ce primal! zahtjeve maj'stora za matc.n}alom kOJI tm J~ porreban na vrhu kule. Prvi bi ta zahtjev promo drugome, a ovaj treccm, dok poruka ne bi stigla do cnih na 11u." 3SG 97.98.

.. 21. Buduci d~ je okolica kule velika ravnica, gtas majstora s vrha mjc s~ m~gao 01 od cega Odbijat!. Njegovo gubljcnjc ~tnilo je da je on, vjerojatno, mogao dosegnuu sarno nekolika desetina metara. Akn SU ~ obavjcstavanje onih na dnu bile potrebne takve certrt ctap~, to je kula mogJa dosezati i do 100 m visinc, kako to Hcrodot i drugl tvrdc.

2~. Ovolika viSin~ gr.adevine hila je vee dovoljan dokaz uspjcl· nnSIJ pcthvata. Svc vi$e je dolazila do izrazaja is tina da gradnja nije pokrcnuta zbog pot reba epee sigurnosti oc moguce nove katastrofe n~~o zbog zadovoljenja Oh~lih a.mhicija i oboZa~anja lafnih bog()~ n,lsup.rol p~avom: O~oloSl JC uzimala maha. Osjeca] osobnc moci i '~Ci'~IVlsnosu. svc JC vl.~e rastao .. Pckvarenost, koja sada dcbiva svo] t cnl;~r, .. moci ce ~zcu nczad.~ll~og. maha .. ~va zla izrnisljcna ovdje nu~glu s~ se lako I brzo pr~ntJct! sV.lm, pos!~Jepo~opnim stanovnicima i t~~o. s~ brzo ~mno'..avau. Pojcdinci kOJI su imali straha Bo'Jcg, uvuljcli su kuda ih 10 svc vodi. Premda su u poeerko bili za gradnju .":li.la su pcccu prizivati Doga u pomoc. '

2:\, "lpak sc m~u .niim~ nanc nckih koji su imali straha Bozjcg ...

I i'.Mlo su Ga poceli pnnvau u pcmoc," PP 123.

~4. Dobro organiziran rad sad .s~ .1-:3ustavio na najosjctljivljcm mjcstu. Peruke su se poccle prenosm lit suprotno pravoj potrebi iii lilt pOtrunn ncrazumljivom jcziku.

25' .. "Lju!iti. jedni na dr~.ge i u nernogucnosu da ahjasne noru~uml}~~anJe I ncpoznate .nJe~i .n:tcdu sobom, oni. napUS1J~ posao, IJI:t.dv()JI~C sc ':l1cdu ~obom 1 pr()~Ifl~e po svc] zemlji ... Munja s ncba, .~~~/~~k BO:lJcg gnjeva, otkinula je vrh kule i bacila ga na zemlju."

26 .. ~nimljivo)e .da pojedinc gfinenc plocicc, pronadene u MewJ'<J1umljl. kada OplSUJU prestanak gradnje kulc, kazu da [e on nastao ~jltu ~,It) ~~ se ljudi ~k:~nuli "protiv Oca bogova" pa je On zaio i'.bunlO njihov govor I njlhovc savjete".

27, Prcslanak gradnjc kuJc i raseljavanje naroda mogli su se ndJarati negdJe u v:ijeme rodenja Pelega, dakle ako 1191. godine prlje Krista. Pcleg JC bio Ebcrov sin. lme je dobio zato ~to lie u nN.nvu vriJc~~ ~ZCmlj~ razdijelila" (Postanak 10.25). Ako se ovim IUlu.om "razdlJclt zc':l1'1a" OplsujC dioba Ijudi na jezikc, plcmena i nMrudc kujl (c naslatl <XI svakog pojcdinca, obitcljl i grupe, onda to In.~1 da Jc Ebcr blu u toku tog dogadaja, odnosna da su se

98

Babilon

Bebilon

91. Babilon

1. Visc6 vrtovi

2. Jufna rala~

3. Centralna pataca

4. Sjeverna tvrdava

5. Istar kapija

6. Zapadna tvrdava

7. Danagnje korito rijeke Eufrat

8. Skup hramova na mjestu nekadasnje Babilonske kule, kasnije

man Etcmcnaki

9. Mardukov hram

10. Hramovi Gule i Ninurtc 1]. Novi dio Babilona

:~: ~:~t:~ ~~:~i Oira na sjevernom kraju ulice ~ama~

14. Adacl vrata na zapadnom kraju istoimcne ulice

15. Borsipa kanal

16. U!'8~ vrata na ju1.nom kraju Navu ulice i na pocetku puta za

Borsipu

17. EnliL vrata na kraju istoimene ulice i na poeetku pula za Nipur

18. Novi z.a!tilni kanal

It). Nabukodonozorovi dvostruki zidovi

20. Ninuna vrata na Istocnom kraju Zaba ulice j pocetka puta 7.3 Ki!

21. Stari Kuta kanal

22. Mardukova vrata na kraju istoimene ulice i pocetka puta

za Kutu

23. Hrarn Astarte akadske

24. Sin vrata na kraju istoimene ulice

25. Hram proslave nove godine i pocetak puia za Haban

26. RIJeC!na ullcai put za Akad

27. Staro korito rijcke Eufrat

28. Nabukodonozorova Ijctna petaca

29. D.n.!njC selo Ananeh

30. Danasn e 5010 Sindar

31. Danldn e selo D1um Dzuma

32. MU2Cj

33. moderni put za Hi)u

J4. Modern] put i teljeznfCka pruga za Bagdad

100

Babi!on

92. Vjcrojatni l7.gh.:d kute [:;temcnakj u Babilonu.

Bsbilon 815,28-35

101

Abrahamovi prccl vet tada nalazili u Sincaru. Rccenica "0<1 njih su sc razgranali narodi po zemlji poslije potopa" (Postanak 10,31.32) navodi nas na zakljucak da sc upravo na tu diobu zemljc misli.

28. Vlscci vrtovi. Kolika jc bila povrsina Babilona u to vrijeme tcgko jc reel. Prcrpostavka da su viseci vrtovi podignuti U 10 vrijeme, pod vodsworn Nimroda, izgleda da sc ne bi mogla zastupati. Prcmda sc Semiramida coste spornin]e i povczu]e s gtadnjom tih vrtova, vjcrojatnije [c da su on! podignut! kasnije, u Nabukoucnozorovo vrijcme.

29. Nakcn prcstanka gradnje i u vrljcmc iscljavanja rnnogih stanovnika iz Babilona, u gradu JC za stanovitc vtijeme morala viacati zbrka i pomcmja praccna raspravama j sukcbima. To ~lO jc veliko mnostvc napustilo grad sigurno je utjccalo na njcgov daljnji naprcdak. Morale je prod odrcdcnc vrljeme <10k se prilike u njemu nisu sredne.

30. Prva dinastlja vladara, koja je dulje vladala gracom i okolicom hila je scmitska. Ararucjci su bili potomci semovog sina Arama. Jcdno aramcjsko plcme postato je dovcljno snazno da se nametnc ostalim plcmcnima i mjesavini ad koje se sastojao grad. Najpoznatiji j'l, eve dinasujc jc Hamurabi.

31. Hamurabi jc bio gesu vladar te dinasti]e. vladao jc crijentucionc ad 1728. do 1686. godine prijc Krista. Nasuprot dugogodil:njim zabludama mnogih historicara, vee u to vrijeme zakonodnvstvc i kultura bHi su na vrfu visokoj ruzini. Ljudi nisu bili ngla manjc Intcligcnrni od nas. Mogle bi biti same obrnuto. Oni jcdinc nisu uzdizali toliko materijalnu kulLuru kao ~Ia to danas cinimo mi. l...a njih je uuhovna kultura bila znatno vaznija,

32. Zakonik, koji je Izdao Hamurabi, pronadcn je u ruscvtnama Suzc. Cuva sc danas u Louvru. Od 282 ctana, koliko ih ima, 247 se mugu prccnau. Brojnc drustvcne narme vee su tada bile definirunc i uredcnc.

33. Ova amorcjska dinastija, koja jc poeeta vladati aka 1830, ~()lIinc, svrgnuta jc naletum Hetita I Kaslta oko 1550. godtne prijc Krista. U Babtlonskoj kuli, u Mardukovom hramu, nalazic se tada pones Babilcna, zlatni kip boga Marduka, koga su lorn prilikom nonijclL

J4. Kojih dvi]c stotlne gcdina kasnijc Babllcn je meta napada nove silo Mczopotamijc, Asiraca. Babilon sc zatim nckoliko sroljeca nc pojavljujc na pozcrnlci historljc. Za svo to vrljcme uglavnom je bill mala vaznlna provincija Asinjc.

35. Muodllk Bufudun. Jcdan od vladara Babilona toga vrerncna spomenut je i u Bibliji. Ovaj vtauar je, da je svc teklo po Bozjem

102

Babilon 81S,36-43

planu, mogao ccrgrau vrlo zna~jnu ulogu u povijcsti svoga naroda i u Botjem planu spasen]a.

36. Kaldejsko plcme, kojcm je on pripauao, bilo je vet cltav narod, Nekadasn]i rodovt vet su bili prerasli u plemena. Budcci da ovog babilcnskcg kralja spominju i mnogi astrskt zaplsl, 0 njemu se moze i nesto ygc reef.

37. Mcrodak Baladan pripadao je kaldcjskom plemenu Bit Jakin.

Plemc je fivjclo u blizini uUa Eufrata u Perzijski zaljev.

38. Mcrodak Baladan prvi put spomin]e se u asirsklm izvorima kao vazal asirskog kralja Tiglarptlesera Ill.

39. Kad [e umro Salmanasar V. Mcrodak Baladan pcxJife ustanak i progleseva se kraljem Babilona. Na tom pcloga]u uspijcva se odrzati oko dvanaest godina, od 721. do 709. godinc, zato $10 se nasljednik Salmanasara V, Sargon II, zbog pcraza od Elamita nije osjecao dovoljno [aklm da se upustl u borbu s njime,

40. Ken [e Sargon ]I procijcnio da sc zemlja dovoljno uporavila, on krece na Babilon 709. godine prije Krista. Merodak Baladan napusta Babllon i bje!i u svoje plcme. Sargon ga uspijcva pronaci i zarobitl, ali rnu svc oprasta i ponovno ga postavlja za kralja, ali ovoga puia sarno za kralja njegovog plcmcna.

41. Negdje 702. iii 701. godinc Merodak Baladan se opel podi~c protiv Asirije i proglasava kraljcm. Ovoga puta odablra Borslpu za prijcslalnicu. U Asiriji jc tada na vlasti Sargonov sin Sanhcrib. Kad JC doznao da Sanherib krece na njega, Merodak Baladan se sklanja u Elam i odatlc organizira crpor rroliv Asiraca. Buduci da se cnaj cudnl dogadaj vracanja sjcnkc odigrao 701. godine prijc Krista, Merodak Baladan mogao [c poslati darove kralju Ezekiji iii iz Babilonije u toku devet mjcseci koliko se uspio odrtali na vlasti, iii u vrijeme kad [e v~.bio pobjcgao u Elam (2.0 kratjevima 20,12-19; 2Ljelopisa 32,31; Izaija 39,1-8).

42. Ovaj ctn slanja darova bio je znak !cljc za iskrcnim j trajnim prljateljstvom. Merodak Baladan se vi~c puta pokufavao osloboditi prevtasu Asirljc, ali neuspjesno. Oujcdnom je sada doznao da postoji neki narod koji to Isto ~eli. ali koji Ima takvu svemocnu bozansku zastuu da se pomocu njc moze za~titjti i sa(!uvati ad svake opasnosu, Njegovi najrnudriji Ijudi svjcdo~ili su 0 tome. Oni su svojim o~i.ma promatrali kako sc vrata sjenka na sunc!anim S3lovima. To je bio

~~ih~~t~~i:v~~k~v~~insu~je~O~! ~asu~~~~o~n S~%,b!~~cr~~~a o~

doNju za~lilU Lakvog Boga.

43. Kako je povijcsl kaldejskog plemena. a i djelog svijcta. mogla poteti drugirn tOkovima da JC kralj Ezekija praVllno odigrao ulagu

Oabilon 815.44-49

103

koja mu jc bila dodijeljcna sllno mnostvo Babilonije prtnvarnc bi istlne spasenja.

44. "U plodnim dolinama Tigrisa j Eufrata livio [e jedan starl narod komc je bilo namijcojcno da vlada svijetom, premda je u to vrijeme bio potcinjen Asircima. U lorn narodu bilu je mudraca koji su se bavili astrcnomijom i koji su se zadivili kad su vidjell da se sjenka na suncanom saw vratila za deset stupnjeva natrag, Njihov kraJj Mercdak Baladan, doznavsi da se eeoc dogodilo zato no jc Bog

t~~tij~i~a u;~JJ~~%S~~~ra~~j~~j~ f~~~~J~ fei~a~~~u~, ~~:1~

ncnc vi~e 0 Bogu koji je mogao uc!initi takvo cudo. Ezckiji sc tada pruzila prillka da ovim poslanicima kralja jednc daleke zernlje objasni silu l.ivoga Boga ... Da su ovi istra1.iva~l Istlne iz ravnica Kalde]e hili upoznali S vrhovoom vla~tu ?:ivoga Boga, kakva bi se trcnutacna prcmjena rnogla u njima odigrati." PK 344,

45. Posto im je bilo pokazano prclazno blago, njihov dojam bio je du jc tu j izvor njihovc sile. Bog im je stavio u srcc garku telju da prlhvate i prigrlc sve sto im se p'okatc. Da im je bila otkrivena lstine, oni bi [e ad srca prigrlili i prenijeli u svoj narad. Buduci da Im jc bilo 01 krivcno prolazno blago, oni su se za njega i vezali,

46. Carcvi Babilona od tada su zato samo cekal! priliku da se jcdnom domognu lO~a blaga. Taka SU ih lzraelci, koji su trebali postatt njihovi ucitcljl, spasioci i duhovni pasuri, pretvcrtli u svojc osvajacc. Zato Jeremija, mislcci 0 lome, tuguje nad lakvim ncrazumnim postupcima naroda koji [c mogao odlgrati tako slavnu uJogu:

47. "Podigoi oci Jcruzalcmc, i pogledaj one ~IO nadiru sa Sjevera.

Otije je stado tebi povjereno. slavnc avec tvoje? SLO ces reci kada Ii sc namctnu kao gospodari tvoji oni koje si sam naudo da te kao Ijubavnici voec. Nccc Ii rc bolovi spopasti kao porodilju?" (Jeremija [J,20.21)

48. Umjesto da budu promijcnjeni i preobrazeni u stado slave I\ot.jcg naroda, BabiJonci su ostali Isu, ounosno postajali su svc gori. Nikakva promjena nije se dcstla. Jcdna prekrasna prilika take je ncpovramo i zauvijck prcpustena. Babnon, eto, nije dobio svcmccnu l.u~titU i svemocno VOdS1VO u fivot ~islote i plcmenilosli. Zato je nastavio put~m buna, calOYa, svireposti i okrutnosli.

49. Nakon jt:doe nove pobunc Sanherib je do~ao pod Babilon i do tcmclja ga razoric 689. godine prije Krista. Da bi izbrisao j svaki !Cpumen 0 njcgovom poslojanju, Sanherib je, nilVodno ad grada, fl'xUgao branu i lako prcplavio sve OSlalkc grada. Nadao se da te vtM1c prckrlli nckada!nJc mjcsto na kojem je grad stajao i zatrpati ga l.auvlJck muljem.

10.

nabilon81S,50-S5

50. Medutim, njegov pokusa] [e propao. Njcgov sin Asarnacon sarno osam godina kasnije ipak obnavlja Babilon. Da Ii jc kralj Ezekija mogac ncno doznati ,0 sudbini .grada i ~Sljedicama. svog~ stave, pO~1O sc ovo ruscn]c ongrato za nJeg~vog ~ivota. tcl'ko JC rc:t~ ali nije nemogucc. Kako jedan oaoko mali propust mote ostaviu teske posljedlccl

51. Te~ko [e bile SlO odred~nije rccr 0 Izgledu Babilona do, ovo~ vremena, Buduci da jc nekoliko puta rugcn, zairpavan muljem I poRovna ,podizan" jasna slika 0. nle~ovu izgledu nc mo~ se lake oblikovati. Uz to JC tercn na kojcm JC le!a~ ~an~s nckohk.O '!letara ispod razine rijekc Eulrata. Svakc lemelJlll!C iskopavanjc I,Proutavanje coemoguceno [e obiljem podzcrnmh voda u lorn rnaee mOCvarnom i vodoplavnom podruqu.

52. Babilon, koji je Asarhadon ponovno Izgradio oko 681. godinc, jo~ jed nom ru~i Asurbanipal 648. god inc prije Krista. G:~d so oporavlja i ad ovog rugcnja. Cini so da tck od tog vrcmena, 111 eventualno od vrcmena Asarbadonovog Babilona, mofcmo negro odrcdcnije reci 0 njegovoj vclicini.

53. Mog\ll'!c je da su ti najstariji temclji podignutl na istirn rnjeslima na kojima su stajall i ani r,aniji, ali se to jo~ n~ mote.! dO~l.ati:

Grad je u to vrijcme imao oblik kvadrata., Lejao JC na .hJ~vOJ obali rijeke Eufrata, Rijcka jc tekla uz sam nJegov ~padm .ll~. ~a.ka strana grada bila [e duga aka 1600 meiara. Aka bismo ~tJe~1 bill JO~ precizniji u optsu, tada bismo mogli reel da je grad bin vlsc romb nego kvadrat.

54. Negd]e u to vrijeme lzaija ,izgo~ara one s~je .. cuvcno prorocanstvo a Babilonu. U nj~m~. daje 0PIS grada kOJI n!)e odgov~rao njcgovom trenutacnom stanju I izgtcdu. Ako [e u to vnjeme Babilon i mogao biti "urcs i ponos kaldejski", ali "ur~ kraljevs~va" jo~ nikako nijc mogao bui (lzaija 13,19). Prorccanstvo JC rnoglo ixgledati vrlo nerealno bilo kojem Izaijinom suvrcmeniku. Ali zakratko proro· canstvc se obistinilo u svim detaljima.

55. Buduci da je Asirija sve vi~ slabila i nfje bila vtse u stanju da gu~i napredak i uspon drugih naroda, Babilonci po~taju. sve !\na}:nijima. Nabopolasar, etac ~~venog ~abukod?nowra I osmv.a~ nov.~babilonske dmastije, po~inJe vladau u Babllon~ ~26. godme pnJc Krista. Naken ni7...a poku~aja. u savczu s MedlJclma, Nabopolasar napokon pobjcduje Asirce 6~2: godine ~rije Kri~ta. Nakon IIi. mj_eseea opsade uspiJeva zauzetl I sarnu Nintvu. VJekovna mnnJa ISkazala sc s lakvom okrutnosti da su log puta ova prijestolnica, a i sam oarad, gotovo sasvim iskorijcnjcni.

BablJon 815,56-62

105

56. Niniva je bila take temctjuo sravnjena sa zemljom da se tal i sam Herodor prcvario kad [e prolazeci tim krajem dva stoljeca kasnl]c tvrdlo da tu nije mogao postojaLi nikakav grad. Malo prcz!v[elih Asiraca skJoniio sc u Haran.

57. Nabukodonoz.or. Jedan od najpoznatijih vladara Babilona, kako u Bibliji take i u izvanbiblijskim izvorima, upravo je Nabukodonozor. Njegovo pravo babilonsko irne je Nabu-kudu-ri-usur, a znaci "neka bog Nabu za~titi sina". Babilonska kronologija prvi put ga sporninjc, bar koliko je zasad poznato, u devemaestoj godini vladavine njegovog oca, cdnosno 607. godine prijc Krista.

58. Posro su se pomraCcnja toga vrcmena vjerno biljefila, nije narn tesko Izracunau rccne godine njegove vladavine. U to vrijeme Nabukodonozor je upravljao jednim dijclom vojske. U (om svojstvu otac ga ~alje u proljece 605. godine prije Krista da preotmc od Egipcana jaku utvrdu Karkemis. Egipcani su drlali ovu utvrdu uz pcmoc nest'? prezivjelih Asiraca. Nabukodonozor uspijeva preotct! cijeli terilonj koji su tlr1.a1i Egipcani pubijediv~i ih kod Hamata u Siriji. Goneci ih dalje prcma jugu saite i do Jeruzalema.

Tom priltkum je i negro Judcjaca povco u rcpstvo. Medu njima bin je i Daniel sa svoja tr! druga (Danicl Ll-q).

59. Prljc no sto [e uspio stici do Egipta Nabukodonowr dcbiva vijcst da mu [e umro otac, osmog dana njihovog mjeseca ava, t], 15. kolovoza 605. godine prije Krista. Nabukodonozor se zbog toga vraca u Babilon. Prema histcrlcaru Bcrozusu tsao je najkracim putcrn, prcko pustinje. Na prijestol stupa L ututa, rxlnosno 7. rujna 605, ali mu sc prva god Ina vladavine racuna od proljeca 604. Odmah iza roga vruca sc da nastavi obracunc s neprijatcljima u Siriji i Palestini.

60. Svoj cuvent san Nabukodonozor jc imao druge godine svoje vludavine, dakle 602. prije Krista (Daniel 2,1). Daniel jc dotad bio znvrfio svoje trogodignjc skolovan]c i bio uvrsten medu vocecc mudmcc Babilona. Zato je i njcga trebala sustici kama. Objasnjcnje koje [c Bog dao Nabukodonozoru prcko Daniela ostavno [e na njega ~nll'..an dojam koji ga je stanovito vrijeme irnpresicnirao.

61. Naredne godine Nabukodonozor [e izvojevao novu pobjedu nud Egipcanlma koja hi sc mogla nazvati i por3zom. Buduti da mu je In pohjcda oslabila vOjsku, 600, godinc nije ni jgao u pohed. VjerajUlnc> jc to utjc(''310 na Jojakima te je zakljuCio da Babiton slabi i da IK: on mole osloniti na snagu Egipta i unat~ Jcremijinim opome-nama.

62. Nabukodonozorovc vojskc krc61 da kaznc Izraclce oko 599. lu(,!lnc, ali SU so 7.adr1..ale u obraCunima s nekim ara~kim plemenJma. JoJa.kim u mcduvrcmcnu urnicc a na njegovo mjCS10 stupa

106

Oabilon 813.63-66

Jojakin (2.0 kraljevima 24,1-17): Nakt?n sarno trt rnjescca njegove vladavine, Nabukodonozorova vojska stile pod Jeruzalem. JOJa~Jn se prcdaje i biva odvedcn u ropstvo 2. atl~ra osme ~Od1nc .. Nnb~kouonozcrovc vladuvine, odnosno 16. travnja 597. goctoc pnJe,KrlSl3:

Mcdu robljem koje [e bilo lOT? prilik?m pove<.lcno na,lazlO s~ 1 sveccntk Ezekiel, ko]i ce pel godina kasnljc POSlaU poznatrm Bczjirn prorokom (Ezekiel 1,1.2), Na mjcsto Jojakina, Nabukodonozcr pos-

tavlja njegovog st~ica Sidkiju... .' " .

63. Oko tctin godinc kaSOlJC dCS10 se .. zgleda onaJ dogadaj ~ ravnici Duri. Daniel DC opisujc koje godine jc Nabukollo_norof podl: gao svo] Uk. Vjerojatno Je. NabUkOd~)~OZO: poslao Dan.lc~a na ~Ckl zadatak da bi mogao na mrru ostvanu 5VOJ plan. Mozda JC pobjeda nad lzraelcima 597. gcdine ohrabrila njcgove savjetnikc da potpu~~ odbace tumaccoja [ednog zidovskog roba. Da se V1JC;S1. 0 .prol~.znos~ ~ cvog carstva nc bi slrlla, idcja je. bil~ da ~e. sa~a na~1fll 11k ~OJI .te bJll say od zlata. Time ce sc u misli unsnun Idcja da rza Babilona ncce bit! nljednog dIU gog carsrva.

64. Za lU priliku bili su stoga pozvant upravitclji sv!~ zcmajja.

Ujcdno to je I [edini podatak koji hi na!11 mogao ba.~ o.nJ~ntaClono ukazati na goutnu u k?jOj se.lO moglo od~gratl. Jerc~IlJP IzvJ~ta~a da je Sidkfja ccwnc god me svojc vladavinc tsao u Babl~on. ~~JZda)e to buo ba~ zbog ovog poziva. Zlom i nevjernom. kralJ~. kOJI se I kod kuce klanjao lafnim bogovima, nije predstavlJalo .~I~kav problem pokloniti sc i u Babilonu mrtvom prcdrne~u. U KnJ~Z1 .eroroka J~remije stoji "kad [c Serajd krenuo u Bab~~on .sa Sldklj?~. kraljem judcjskim .... " (Jcrcmlja 51,59). l~ak BO~ mje ru ovom pnh~?m OSla~ bez svujih prcdstavnika, prcn:'-d~ Je tu .t)110 mnostvo onih kcji su znali da se klpovirna nc trcba xlanjati (DameI3,1-30).

65. Sidkija se oko scs: godina kasnijc pobu~~O p~otiv Babilona.

Babilonska vojska cpsjeda Jcruzalem od 15. sIJc~nJ~ 588. do 19. srpnja 586. godinc. Nabukodonozcr ga tad.~ zau1:lma 1 razara .. H~am je razoren od 15. do 18. kclovuza 586. prtJe ~Ilsla. (2.0 kraljcvima 25,8-11). Nabukodonolor i svi njcgovi .~ezovl.~nalt su ~,JerenuJl~ stav, pa su prcma njemu zatc pos~opih. druk~Je (Jercmija 3?14. I 51.). Nije ncmogucc ~a [e i I?aOlcl 1~,.no~1O ~voJlm ko!~gama nJ~gova prorocanstva. jer JC slgurno Imao pnJcpls nJcgove knJlgc u Babllonu (Daniel 9,2).

66. NablikodoDozor je nakoD ovog dogadaja livio. jO_S: 26 godi~a.

Umro jc 7. listopada 562. godinc prije ~rist~. U loku llh 26 god.Jn~ imao je dva ncu~pjch~ .. B~~ut!. da .se nt na Jcdnom dvo.ru n~~sPJ:S~ vJadara nikada DISU bJiJcllll, DlJe mkakvo ~udo ~lO sc flISU btlJdll1 I

10'

n~ .ba~ilOnsk?m dvor~. Jcdino je BibJija, knjiga vjecnih istina, vjerno blljczlla svaki dogadaj, bcz obzlra 0 kome se radilc i kakav on bio. 67. ~ toku tih 26 godina. bar 20 g.odina bile su godinc neuspjcha. 13 ¥odlna Nabukodonozor JC ncuspjcsno opsjcdec Tir, a sedam jc gudina bolovao,

68. ~ Britanskom muzcju nalazi se jedna onccena pjoclca ptsana ]7· godinc Nabukodon07.~rove vladavinc. U njoj sc govori 0 nekcm nJcgovo!!, POh?du na Eglpat .~ao 0 dogadaju koji se vet outgrao. Mo:2:da je ~o bH:l. pohod za kOJI Ezekiel kaZe da sc dcsio dvadesct i scdmc godl~C nJlh<?vog robovanja, dakle oko 571. godinc prlje Krista.

69. UmJe810 Tira N.abukodonozo~. je dC?bio Egipat. Na egipatskom d~oru na~un smrtt far~ona .Ap~IJa vodile su se borbc za prijes- 101 pa JC Amazisova vladavlna blla JO~ slaba. Mozda jc to i navcro NubukO~Onoz?ra .da J>_ode. na Egipa~. Opsada Tira u tom slucaju mogla bi pasu najmanjc tnnacst godina ranije, dakle ncgdje nakon "lll~~tnlanja. Jeru~le.ma. orijcnla~iono od 584. do 571. godinc prije Krista. Zatim slijedl scdam godma uuscvnc bolesti. Nakon svih tih ~lIrkih Iskustava Nabukodonozcr je uvldio sto je prava vrijcdnost ':Ivota. ~ao n~v?ro~cno i obra~~mo di~cte Bo:ljc .mogao je fivjeti, 11,~lcdil, jO~ n~JvI~e jcdnu do dVIJc godine [Jeremija 26,14; Ezekiel }".IH-20; Da",eI4,1-37).

1~). "Nckau _oholi v.ladar postao je smjcran sin Bo2ji... Bo~ja :;~t'~ll~~~CI~~ p~a!~[e svjctsko Carstvo odaje Njemu slavu, bila je

71. "C?tr Nabukodonozcr, pred kojim je Daniel take cesto cdavao tUNI OO?'Jcm unenu, blo ~e na k~aj~ porpuno obracen ... Postao je Ro'-Jlm srugom. syjcdoC<:t1. t?plo I rjc(i(o, iz zahvalnog srca ko]c jc ~l~~~.~!~~hC~f7crdo~tu I rstmom, pravdom i mirom bofanske pri-

72. Evil Meroduk, Nabukodonozorov sin Amal-Marduk Hi kakc "c kutl nas .na7..iv~. Evil Mcro~a.k, stuplo jc na prijcstol odm~h nakon t~ve smru. ~lbItJ.a ga spoml.nJe po njegovu pozitivnom stavu prcma :t.HrohIJcnom [udcjskom kralju Jojakinu. Nairne, Jojakin [e bio odvOt.lcn u ropswo 597. godine prije Krista, ali jc uiivao vecu slobodu tJok nlsu poeetc pobunc u Judeji.

71 Na j~dfl(!j ba~il(-:)flskoj pirKici, koja se (!uva u BcrJinskom ~uzcJu, stOJI da Je JOjakm ba~eD u tamnicu pete god inc nakon ~to je Ul;robl~cn. d.8kJC ncg~j~. 592. godi~e 'prij~ Krisl~. l! isto, vIijeme i B1.oklcl doblva pIVe VIZIJC ohrabrcnj3 I savJeta. VJcroJatno Je i prerna lvum oSlalom rOblju bin zaUZC( ndlo ootriji stav.

74. U vrilcme pOCetka vladavinc Evil Merodaka Jojakin je vee bio lul.lnJ u Dllbilonu Cilavih 37 goo Ina. MoMa je i Daniel ne~lo pos~

lOS

Babilon 815,75-81

redovao ked novog cara. PIOCi':3 ~a'.e da je odmah, nako~ stupanja na prijestol, negdje oko 561. Jujakin oslobod7n, da JC ~ObIO 20 puta vise hranc od ostalih kraljcva i da [c C~k 1m3? SVOJC ,.sluge. (2.0 kraljcvima 25,27·30j Jcrcmija 52,.31.34). Sigumo JC .(]a J,e,' Bog .~uvao ovog suznja. Jcdan od njcgovih poLOmak~ trc~ao J~ bW, slavnt Spasitcl] svijcta, _va jc njcgov :fivo,t U 10m smislu rrnao I SVOJC odredcno

mjcsto u Bczjcm planu spasenJ3. .'

75. Evil Mcrodak vladao je dvijc nepune gOd~ne. M.~i nJ~gov~ sesuc Ncriglisar, ubija ga 13. kolovoza 560. godine p,nJ!!: Krista I stupa na njegcvo rnjcsto. Mcd~lim nJcgova vl~da~ma bila Jt: krat~~. Nasljcduje ga njegov sin Labasi Marduk 22. svibnja 556. godine pflJe Krista.

76. Sve sio [e izgradeno u Babilonu, izgrad~no j~ kad sc grad nalazio na vrhuncu svoje moci, u vrijeme vladavine ovih vladara., ali najveci dio .r0dignul jc za vrijcm,c, Nabu~odo~ozorovc v.ladavlPc. Arheolcska fskopavanja mogu prauu ra~oJ Babllona negdjc od 109 razdoblja, odnosna najdaljc od razdoblja Nabukodonozorovog oca Nabopomsnra.

77. Za vrijeme Nabopolasara najvcca pafnja ~i1a [c posvccivana obrambcnoj meet grada. Babitan toga vrcmena Jest ono ~lO s~ n~ shcmi nazlva statim iii unutarnjim gradom. Nabo,p?l(lSar JC naJv,e~1 die livota i svojih snaga istrosio u ratovima s.a ~lrtJom. Par godma prije srnru, taj najljuci ncprijatclj Babilona bID JC napokon potpuno unisten.

78. Bio je to jo~ [edan razlcg zbog koj~g sc N~buk~onozor .sada mogao pcsvctiti izgradn]i i uzdizan]u pnJcst?lnlcc. NIJe~?og )a~~g neprijatelja nije imao u blizini. Medutim,. JO~ pr,csudn~Ja bila. J~ njegova nevjcrojatna cncrg!ja i odlu.~nOSl u Izv~cnJ? ,sv.OJlh zamlsh:

Premda se tocna kronologija gradn]i ne mole izraditi, ipak se nekl rcdoslijcd mote naslutiti i odrcditi. , , '

79, Po svemu cini sc da jc prvo poklo~jo pozornost utvrdivanju I dotjcrivanju dvorca ko]i je podigao vee ~.Jegov otac. Dvo~ac se ~ala. zio na sjcverozapadnom uglu starog dl}cla gr,ada, uz sax:nu fljeku Eufrat. Sa sjevcrnc i S ju~o7.apadnc ~tranc podlgnutc su bile snamc utvrdc s jakim bcdcmima I obrambcolm kulama.

80, U nckim svojim zapisima N~bukodOnoz?r ~vr~i d~)e pa,laQ\ hila dOLjernna 2.1 sarno 15 dana: Isu pod~tak daJc l,histoncar Beros. Sto je rukovodilo cara da lOhkom bn.lDom grad~~ moze ~e sarno prctpostavljati, ~~fda lelja da ~e za ~to .. kra~c v.~IJel11:c oSlgur,a ~ evcntualnih van)skih pa m£?:ld3 I ~nul~rnJlh nepnJ3tclJa, a moMa I njegova ncvjcroJ3tna snaga 1 cncrgl~nost.

Babilon 815,82-81

109

81. Uz to, mnosrvo tck dovedenih robova bilo je golemo izvoriste hcsplatne radnc snagc. koju nuke nije stcdlo ni sazatjevao. Pomocu nje svaka zamlsao mogla sc do tsia mnogo lalclc i brze ostvariti, pa ipak navcdcna dufina izgradnje Izgfeda tefkc vjcrojatnom.

82. Moguce je da [e i j'edan pronalazak toga doba takodcr dao pnticaja masli i slavoljub ju. Medu glinenim ptoctcama Babilona pronadena je [edna ploerca na kojo] [c hie Isplsan rcccpt za izradu plo~jca s blistavom, visebojnom glazurorn.

83. U rcceptu stoji da proocu 00 gttne trcba prvo oblikovati i obojitl po felji bojama kOJc su trajne i zaum stranu koja se lcli polirati,

l)(lH)pili u eCH. Najrnanje tri dana nakon toga ptodcu [reba peel na akuj vatri. Take se dobiva bnstava caklina preko figura i boja,

l'W. Da li je [0 bio jedini reccpi ili je bilo joS nekih metoda nije poxruuo, ali jc sigurne da su se takve plocice obilno koristilc u to vrijcmc. Bilo je tocnc odrcdeno 7.3 koju vrstu zgrada i zidova sc srnije upomjcbiti koja vrsta ploclcc i kojc bcje. Mo:le 5C zarnisliti kakav [c uojam ostavljao takav grad na stanovnike drugih mjcsta, naviknute 1111 slvno kamcna, blata, trske iii ncpczenc cpckc. sve je blistalo u ubilju sunca. Stanovnici Babilona ponosili su se svojtm pronalaskom j ljcpotom svoje prtjcstotnfcc.

~5. Opcke na glavnom ulazu u grad, takozvanoj tstar kapiji, koja se d.mas cuva u Berlinskom muzcju, bile su ukrasene figurama blknva. Osnovna boja opekc bila je plava, dok su figure bile viseImine. Zidovi grada s vanjske srrane bili su iuti. Carska ralata bila jc nt1.i~ustc i crvene boje, Utica proccsije, koja [c pocinjala od IS'tar kllpijc i vodila ka Esagili, gdjc su se nalazlli kula Etcmenaki, Maruukov hrum j hram boga Nebo, bila je ukrasena plocicama s figutumn tuvova i nckih mitskih 2ivotinja u v~e boja. Sami hramcvi na lttcmenakiju bili su obtozent bijelim ptoctcama.

&'i, Sigurno jc i taj, dolle nevideni naetn ukrasavanja, pcticao svc du NC gradcvine koje ce hili tako ukrascne podignu sto bolje i da hudu ~tn vccc i trajnije. Kad bi Nabukodonozor prcmatrac svoj grad, kllit jc tck sad u punem smislu rijcti post30 "ukras i ponos ka]· de !IIkl", lko zna kelike pUla mu se srce ispunjavalo gordoS"tu, Na kfllJu jc prCY~io svaku mjeeu. Ponos se zavr~io s duScvnim poremc6tlcm (Daniel 4,30). Nabukadonozor t3j svoj ponos izraiava na rullCllc natine i u mnoStvu pronadenih gHnenih plOCica. TaWna lJudlkng'duha odu~evljava sc prckomjcmo sitnim lJepotama svojih tukUIYOrlna, a propUS"13 najdragocjenije ukrase kojc joj Nebo nudi da nJlm. ukrasi svoj dUh.

m.~~~ ~~~~ ffV:t~~ jjcl~a~~~j~)~O~j;st~C~~~~~o O~i~~~~ijg;fh

110

Babiton 815,88·93

Bofjih ctkrivenja opisanih u Knjizi proroka Daniela. Vjerojatno su se tu natazile i prosiori]c u kojima je Daniel obrazovan tri go<.line. S njezinlb najvlfih katova Nabukodonozor je prornarrao po tko rna koji put svo]e remek djelo kad je nad njim Izrecena presuda 0 narocitom secrnogodlsnjem suzanjstvu.

88. U velikoj odajt 1.3 prljeme pred sam kra] ovoga carstva ruka nebeskog sirazara i Vijcsnika ispisala je one cuvene sudbonosne rijeti njegovom poljednjem vladaru. Dijclovi tih zidova mogu se i danas vtdjeti, ali znatno rnanje u Babllonu a puna vi~e u Bcrlinskom muzeju. Sve ptoctce na rekonstruiranom zidu nisu lzvome. Iz Nabukodonozorovog vrcmena sarno su one tarnnije bcje.

89. Cuveni viseci vncvi, taka testa pripisivani Semiramidi, podignuti su najvjerojatnije u vrijeme Nabukodonozora. Njegova supruga Amaris, podrljetloru Medijka, sigurno je vrlo tcsko podnosila babilonsku klimu, posebno u vrijeme ljetnih vrudna i sparina, Poduzimljivi car naredio je stoga da jo] se bar na umjetni nacln docara planinska klima njezine Medije. Na golcmim tcrasastim katovima, od kcjih je svaki vLS:i bio u~i od onog na kcjem je stajao, bilo je posadeno svakovrsno rastinje. Redovnim navodnjavanjem, vodoskocirna i umjetnim tijekovima stvarana [c umjerenija rnakroklirna toga dijela. Jara, koja se dizala pravo uvis, nije se zbog toga osjecala U lim vrtovima, pa je u njima bilo ugodno cak i u vrijeme najvece l.ege.

90. vtsccl vrtovi bili su potlignuti izmedu centralnc i juzne palace.

Zbog svcg zadivljujuccg izglcda ubrajani su u sedam svjetskih cuoa, premda sarno Izvodenje nije moralo zahtijevati neki osobit gradevinski pothvat.

. 91. Jos nestc je Izazivalo pon~s Babilonaca, Cini se da su im svc ulice bile zasucene od blata kojeg Inacc ima u izobilju u Mezopotamiji, ~to De ostavlja nimalo ugodan dojam, Nairne nakon ki~a i poplava velika prostranstva nekad pokrivena prasinom pretvara]u se u teskc prohcdna blatista. PO~lO u tom kraju nema kamena pa nl ~ljunka, nego sarno pijeska, mozc se pretpcstaviti kako su izgledala nasetja u to vrijeme.

92. Babilon je i u ovome bio Izuzetak. Na iskopanoj Ulici procesije, na velikom njczinom dljelu pronadeni su dobro oeuvani sic[evl asfalta. Nijedan dosad primijenJcn proces nije dao tako kvalitetnu mlu asfalta kao ~to je ova koja se ocuvala 2500 godina. U lorn pogledu nadma~jvali su i najbolje dana~nje stru~njake.

93. Da Ii su sve ulice Babllona bile asfaltirane iii sarno onc najglavnije, tCSko Je zasad retl. Tko zna koUko jc pUla tim asfaltom,

Babilon 815,94·102

111

koji se jO$ i danas vidi, prolazio Daniel, neki od njcgovih drugova a mo1..da I prorok Ezekiel i mnogi drugi!

94: S desnc strane Ulice procesije, ako se ide od Htar kapije, nalazi sc 1?~I.em skup hramo~a Esagila. veucrna ovog cijelcg kompleksa, kOJI Je skoro ~adrall~an, jest aka 600 metara. Kula koju [e Nabukodonozor obnovio nalazila se u srediSnjem dijelu ovog skupa hramova. Zvala se Etemenanki. Imala je U osnovr 90 x 90 metara. Da Ii. jc ova obnovljcna ku_la podignuta na temeljirna nekadagn]e, Hi je \:10 skup hramo.va Esagila na. osnovl nekadafn]e Babilonske kule, jo~ sc ne mote sa slgurnoscu rcci,

9S -. Budu~ da je Babilon nekcliko puta pOlpunO razaran, ad nekllda~nJc Babilonskc kule mogli su ostan sarno ternclji, Kada je Nahukodonozor.p<X:eo ~radnju .svoje kule, on izvjestava na jednom pronlld~nom valJ~u da JC za n)u kopeo duboke temel]e. To navoct na znkljucak da J~ ta kul~, kOJ~ ~ nalazila unutar temelja Esagile, zahvacala sarno dio povrslne koju JC nckada zauzimala Babilonska kula.

96, Na jed nom zapisu Nabopolasar kate da je jO! on trebao pOlJignuti ovu kulu. Cini se da ga [e u lorn sprijecila smrt.

,97: "U ~vo vrijem: mi je Marduk.:. dao nalog da kuli u Babilonu, kuju JC pnJc mene bila vrlo irosna 1 skoro sva u rusevinama posI~vim .ternelje na velikoj dubini podzemnog svijera, a njezin vrh' cfa sc 1I11.c visoko prema nebu,"

98. U izvjcllaju se dalje spominje da kula treba biu sagradena od 0fH;!kc, ~it~,!,ena i ~edrovine S Lib~na. Medut.im, ova] Nabopolasarov izvJ~~taJ cml ~ da JC sarno plan, jcr Nabukodonozor izjavljuje da je 00 szvco gradnju,

99. "Da se podigne vrh Etemcnanki, da se more ravnati s neborn, JII sam poduzec svojtm rukama."

HXJ. Sarno ime Etemenanki zna~i "kamen temcljac ncba i zemlJc" .. Kula. j~ gradena naj~je.roja~I!jje ~~ i.slom mjcstu i uvijek J'e pmJ~1.ana rsum d~hom, sa isum CllJc!'11 rstun pobudama. Buduci a sc ere skup nalazi uz Eufrat, ova vclicanstvena gradevina, od ko]e je Jedlno Keopsova piramkla bila visa, ponosno se ogledala u prostranlm vodama rfjcke Eufrat.

101. U istom skupu Esagila, jutnije ad kule Etemenanki, nalazio "c hram boga Marduka, ~() s~emu sude~i, svuda prisutna refnja da se precl proglasavaju svecima I bozanstvlma, narocuo ako su se odIIkovali izuzetnim osobinama i darovima, i ovdje je ~e no igdje nalll IVOje mjesto. Cuveni Nimrod nakon svoje smrti, po mnogima, proalalcn je bogom, promijeniwi sarno ime - postao jc Marduk.

102, Marduk so, Inace, kao I kod svih drugih mnogobolaCkih n.,uda kOJI .u prelke progla.UI bogovlma, pre<lstavlJa sa svim IJud-

112

[Jabilon 815,103·106

skim osobinama, koje.su same snafnijc i Izrazitijc Istaknute. ~udu~j da je Nimrod doista i imno t~k"e o~?~ine, nlje mo~~Ce da se sJ~nJc na njega izopacilo. On ima sana kOJI JC bog Na.bu III Nc~~. Izaija tog Iafnog boga izjcdnatava s Baalom, bo~om kl~c. Arapi I danas t~O natopljcno kigom nazivaju "bal" (lzaiJ~ ~~,l). Nabukod~no7..0r .Je podigao hram i ovcm bogu Nabu u BOrslPI I nazvao sa Ezidu. Ulica koja [e od Esagile vodila jufno, kroz Uras vrara, ka Borsipi, zvala se zaro Nabu utica.

103. PrttpOSlav:ka da jc najveci die posuda i~jeru7.alemskog H;rama bio cuvan u Mardukovom, glavnom hramu nlJe neosnovana, all se ova posude ~uval0 i u drugim nramovima, jer J1.Vje~t;tj .k~!e: "Metnuo u dam svojih bogova'" (Ezdra 1,7). Teske da se .tll ~Ish na druge hrarnove u drugim gradovima. U samcm gradu bilo JC ukupno 53 hrama. Uz 10, grad je imao 955 svetista i 384 ulicna oltara.

104. Ova] unutamji iii Slar~ die graoau kojc~ su se nalazile carske palace i glavni hra.movi 7_.3UZlmaO JC p?Vr!I~U od oko 2,5 kvadratna kilornctra, Za svjetsku mcrropolu to JC odjednom postalO premalo. Stotine i lis~te upravitelja r(l~nih provincija stain~ JC dol~zilo i odlazilo. Trgovina, novo stanovnistvo, .dovcdeno. roblJ,?, sve }C to zahrijevalo prosircnje. Nabukodonozor JC stcga izgradio most naspram E.c;agile, koji je spajao lijevu. iSIOenU obalu Eu[ra.ta. s desnom zapadnom. Most je bio dug oko 900 mcrara. Oslanjao se na osa~ stubcva, 6ji su temclji pronaderu i mcgu se povremeno vidjcti kako slr~ IZ vcde i danas.

105. Na desnoj obali podignuo [e zatim novi zapadni dio grada s povrflnom od oko 1.~ kvadratna kilornetra .. OkO slar~g i to~ novog dijela grada iskopao JC obrambcnc .kanalc 1 kroz njih ~US~lO vod~ Eufrata. Grad jc tako sa svih sirana blO ckrugen vodom, koja JC tekla I lzrncdu njcgova dva dijela. Kroz stan dio grads protazio je jedan ~ana1, a istornijc ad njega bio je iz¥mden joo [edan povezan s njim. Sred.mom novog, zapadnog dijela, bio JC takodc! pro.kopan kanal. u .proveu :stok. -zapad. Bin je spojcn s kana 10m oko zida s jcdne strane I rijckom Eutrat s druge. Tako jc obrana poja&na j ovim dadatnim sustavom kanala.

106, Nabukodonozor je .. kasnijc poduzeo nove ~radc:vinske .POIhvatc. Oko 2,5 kin sjcvcrnlJc cd carskc palate podlgao JC uz nJeku Eurrat svoju novo takozvanu Ljetnu rezidenciju.Dvostrukim zidorn koji je poCinJao sjevcrno ?<1 Llc~~e rezidencije i i$ao u .pravcu jugoistok, Nabukodon07.0r )C 7..a~U1l0 ogromnu novu pov~mu na koju sc grad vet poreo ~irill. Na dijelu koji jc i~? u jugo,?padnom pravcu novi zid nijc bio spejen ~ z.idom starog III unutarnJcg .gra~~. nego je bio produljcn do same rJJcke Eufrat, oko 300 melara JUWIJC

Babhon 815,107-114

113

uti ju,=nog.~ida starog grada. Ispod 109 novog zida s jufne strane bio Jc vcctm dijclom prokopan kana!.

un: <? ~isi.ni z!~o\'a tesko se bilo ~LO pouzdanije more reel. Ni JCtJ;1fi JW!D1 dio mje sacuvan do svoje punc visine. Najvif ocuvani dlo n~llaZl sc kOO Htar kapije, Visok je oko 12 metara. Herodotovu l ... rtl.~Ju da su zj~ovi bili visoki oko 100 mctara i da su imali 100 kll~IJ.a. treba uzcu S r~zervom:. Po~to nije znao babilcnski, a grad Je fKJsjc~1t) eke 20C? godl~a p?~hJe nlcg,?vog zenita, moguce je da je Iii I"{lgr.c~~o razumro vodlce. 111 ~boravlo prave dimenzije od trenutka kilt! ih jc cue d? tren~tka .kad JC sve pocco zapisivati.

108, Po nckl~a, .ZldOVI su mogJi dosezati najvise do 65 m a kule i dn 95 m. Mcdunm, I to sc mora uzeti sarno onjcrnaclono.

109. l!kupn~ duljin~ s~ih ~idova starog j novog dijela je oko 21 .m, ~ok JC obuJ3'!l ~n)Sklh zidova grada bio oko 16 kilometara. U In vnjcme m?:l<.la l.c Jcdmo: ~cba. u E~iptu mogta biti prcstranija.

110: Obujam zidcva N.lfllve JznOSIO je oko 12 km dok su cbujmi metnru. Atene, na vrhuncima svo] mocr, Iznosili 9, odnosno 6 kilo-

II. Bahilon j~ na vrhuncu svo]e meet zapremao oko 9 kvadratnih ktlt'~ICI,:lra. ~ovrS"~~e. Gra~ jcdino nije imao zid izrnedu Carske palace I Ljcl~c rczldc~CIJe, UZ rijcku Eotrat, zato sio se, vjcrojarno, smarra. lu lin JC same rijeka dovoljna zaWta,

112. Ako s.c 0 visini zidova DC mote nlsta sa stgurnoscu tvrditi llCJhlJJn:t ~C~~lla, kOjt ~ dana~ ~~toje, Jak~ sc .l!'0'-c ,izmjcriti. Ternclji dvuatrukih z~lIova, kula, vanjski I unutamp, bili su ~lroki; 790 oanos- 110 710 CC~ll:nclara. ~c!llclji. van)skih dvostrukih zidova ok~ novog "JtoC~~lg.dIJ~!u grada bill su ~l.r~kl ~70 em, a ~c.meJji un~larnjeg zida i '''~ cenumctara. Prcrna vr~u zidovi su se, najvjerojatni]e, sufavali.

1 J.l ,NLI~ukod~n.?zoroYI nasljcdnici nisu imali nl snage, ni vremenu pa pt ambtcija da Il~~tave podizanjc grada tsttm tempom. Memlluk JC. ~Iada~ samo dVIJe godine. Nabukodonozorov zet, NetlallKlu. tcun godmc, a Ncriglisarov sin, Nabukodonozorov unuk ::~~Iu~j~~~k. samo 2 mjeseca 556. godine pri]e Krista, prije no sto

114. Nubonid jc sin princc1..e Nabu - Balalsu lkabi: Majka mu je hlill t svcCcnica boga ~Jc.scca u Hamnu. Nabukodonozor jc uzima u .... oJ hHrcm, nLlkon uRi~tcnja Asirijc. 609. godinc. Kao dobar diplOmat Nllbonill 585. godinc us{,jclno miri Lidijce i PerLij3ncc Na "'lhUnnskom dvoru uvljck jc blo po~tovan kao vjclt politiCar. N'abonltl Je blo I Jcdan cd organizatora ubojstva Laba~i Marduka Po adlucl dvora on utda siura na vias!. Nabukodonozorova kterka Nito. kril, 17. brDka s cglpalskom princczom, bUa Je udana za Nabonida, pa

114

Babilon 815,115-121

je on take imao stancvita prava na prijestul u IOj dinastiji. U njegovc vrijeme Medljci postaju svc jati, pa on stoga ~kJapa s~vez s vladarem Perzijanaca Kirom, vazalom Medijaca, prouv medijskog cara Astijaga.

115. Kad se i Perzija poceta naglo uzdizatl, Nabcnid sklapa savez s Eglptnm, Lidijcm iz Male Azije i Spartom iz Grcke prouv Perzijanaca. Ratovao [e i s nckim arapskim plemenima,

116. Zbog bclest! povlati sc U svoju rezidenciju Teimu u sjeverozapadnoj Arapskoj. veer die zivola proveo je lama. lzgradnji Babilona nije prldavac nikakvo posebno znacenje. Zanosio se rniSlju da Teirnu, koja se ~inila zaS_titenijom puslinj~kim I?ijcsk~f!i. j si~urnijorn zbog tesko pristupacnih prostranstava, lzgradi I ucini JO~ ljcpSam od Babilona. Meduum, to JC ostala sarno pusta :!clja.

117. Baltazar. Prcrnda je Nabonid bio zvanicni car Babilona sve do njegovog pada, Bjblija izvjestava i 0 Baltazaru kao caru .. Mnog! kriticari Biblijc uzimali su 10 kao snazan dokaz 0 netacnosti I neisunosu Biblijc, odnosno k.ryjige proroka Da~icla. Mcdu~j1!' l~ takozvana najsfabija tocka knjige proroka Daniela, zahvaljujuci arhcologiji, posrala je [edna od najjacih.

118. Kritika Biblije, po tkc zna koji put, zasnivala se na neznanju.

Baltazar jc stvamo postoja~ .. i stv~n,t0 ~!o, prij~tolona~~j~dn.ik, ~!! kriticari 10 nisu znah, a Bibliji > najvjcrmjoj I najsavrfenijoj hiS10flJI _ kao najpotpunijcm i najsigumfjcm Izvjestaju nisu htjeli vjcrcvati. Zasto kriticart spremno prihvacaju zaplse Herodota, Bcrose, Plinija, Strabona l joS: mnogih drugih, prcmda se vet dokazalo da su njihovi zapisi i uz najoofju volju ipak ponckad nesigumi i netocni, dok su se zapisl Biblije u svakoj provjcri pokazali izuzctno tocni i savrseni? Izvjeftajima Biblije nc vjeruje se svc dok sc ne dobiju ncosporni dckazi,

119. Za Bibliju to provjeravanje izuzetno je korisno. Nitko ncma osnove za sumnju u njezine izvjestajc, jer se njezina istinitost time nepobitno potvrduje. No ncvjernici su zbog loga, ne~retni. Duh sum-

~l~ ii ~:k~~a~~t~~~6~~b~~s{~nfto~vb~~fij:. om gaJe ba~ takav duh,

120, Od niza pronadenih zapisa u kojima se spominje Nabcmdov Sin a Nabukodonozcrov unuk Baltazar, spomenut ccmo sarno neke. Bibllja je prorekla:

121. "Sada, daklc, sve ie zeml]e dajem u rukc Nabukodcnozoru kralju babilonskom" sJuzi. s,vojemu; .dajem rou ,i poljs~o zvijerje da ,mu slu:li. I svi te narOOI sluiilt DJcmu 1 nJegovu smu, 1 smu nJegova sma, dok i njegovoj z.emlji ne kucne tas, Ic i njega nc upokorc motni narodi i velila kraljcvi." (Jercmija 27,6.7)

8abilon 815,122·132

ItS

122. Prorocanstvo [e bilo poslanc kao uijeha i onima koji su '-ivjcti u Babilonu kao robljc kao I anima koji su cekali dane oslobodenja u zcmlji, Na prijcstolu doista je sjcdio unuk Nabukouonozorov, P?slij_e nekoliko kr~,tkjh vladavina .. dr~g!h carcva. Premda mu JC orac ~IO 1J.v, p'a stoga DlJC mcgee poDlJCU titulu sarnostalnog v!adara, .c:'n JC p.r~klltno u svcmu vladac kao car. Otac mu opec nije bin u prijcstulnici. Baltazara ncma na zvanlcnim listama babitonskib v,ladara, ali ,ga babilon~ki dokumenti cesrc spominju u raznirn .prilikama. Na jcdnom 7.3pISU molbe bogu Slnu, Nabonid 703 njega kate:

123. "510 sc ti~ Be,I5azara (Baltazara), mag prvorodenog sina, meg potomka, stavr U njcgcvo srcc strah ad tvog vclikog bozanstva: nc dozvof da cini zlo; ucini da budc zadovoljan obitjem uvola."

124. Jedna plcclca Iz pete godine Nabonidove vladavine daklc 551. ~o~in~ prije Krista, dok je Nabonid JOS: bio popufaran u ~arodu, sporninjuci Baltazara kate:

125. "Blagajnik Baltazara, kraljcvskog sina, lznajmlo je kucu na Iri godlne za [ednu i pol minu srcbra i ostalog .;"

126, Druga ptocica, pisana 11. godinc Nabonidove vladavine

daklc 546. godine prije Krista, kafc: '

127. "Svcta ad 20 mina srcbra, za vunu, koja je vlasnlstvo Baltazara, kraljcvog sina, isporucene je Idin Marduku ... pcsredstvom Nchczablta, upravitclja Baltazara, kraljevog sina."

1?8. Slijedeta plocica sporninje ovog istog Ncbozabita kao posrcdnl~a, u neko~ zajm~. Da bi se Istakla stgumost posredovanja spommje se da je on IZ kuce Baltazara, carcvog sina, Plocica je ~~~j~k~;t~~aesle godine Nabonidovc vladavine, daklc 545. godine

, ~ 29. Druga plocica opisuje ugovor koji su sat'!ini1c dvije stranke i pf1l~km~ kojeg s,c obadvije zaklinju Nabonidom i Bauazarom, nje~ovlm ~mom. TSJ podatak govori narn da je u narodu on vet smatran

l~~~~k~~ ~:~~:Sl~~, ~1~~d~~:0~I~O~ni~~o7~:_e i zaklinju, zns~i da

.. 130. ~a je.~noj ~rugoj pl~ici pored_ ostalog stoji da je Nabonid svom najstanjem SIOU povlcno upravu I predao mu car-avo",

131. Nakon ovakvih nalaza ne mote se v~ tvrditi da je Baltazar hili sarno regent. Nije to prvi slueaj da orac prcda sinu upravu ja~ za !Iveta.

132. Drugi problem za prout'!.avaocc Biblije jest laj ~to Daniel nuzlva Bal~azara .~,tnom Nabukodonozorovim, dok je Baltazar po nuloJ tcrmtDologtjl blo Nabukodonozorov unuk (Daniel 5,22). U rllsnju JC samo tcrminolosija . .2.idovi su i sina, i unuka, i praunuka i

116

Babi1Qn81S,133-141

gukununuka nazivali jednako stnom. Ak<? bi ba~ ~tjCIi istaknuu da jc netko unuk, coda bi rekli: sin njcgo,:,og ~lna (Vldi Ba 815,121,122).

133, Baltazar jc bio sin Nabonida I Nabukodonozo:ove kcerkc Nitokrls i take Nabukodonozorov unuk .. H~rodOt naZ1~a Ba~taza· rovcg oca Nabonida "Labinctus ". K~IJ opl~uJe pad ~abllona I Herodot tvrdi da je na prijesto~u ~JC~IO l..a:bmetuSOv Sin,. 'prem~a DC navodl i njegovo in:-c. ~avodl Biblijc SU I U ovom slucaju savrseno

rocnt, kao ~tO su to I uvijek. ..' .

134. Raspusni fivct Baltazara uvclike JC dcprinio .~rzom. padu Babilona. Prcmda [e to bile prorcecno, prcf!td,3 se tako I ispurulo, da su Babilonci zauzeli drukciji stav, blla hi lzreceno tlrugo proro-

cansrvo i histcrija bi potckla drugim tckom. . .. .

135. "Pones Babilona uskoru je ireoao past! zbog ludostt I slabos-

u Nabukodonozorovog unuka Ba1taza~a. n. PK 522. .

136. "Baltazar nije pravilnc snvauc ISkuStV3 svoga djeda Nabu-

kodonozora." PK 529. ..'

t37. Da su savjeti i P?ukc ~ravil~o shya~em, da ~e svako odigrao pravilno svoj u ulogu, da JC Babilcn .ISp~DlO ana. SIO J~ Izra~l ~rop\~~tic, kako bi slavna rnogla poslau njegova hlstorija a I hlstOrtJ3 cijeloga svijeta.

138 "Od lzraela oduzera kruna prclazila [e redom na carsrva Babilo~a, Medcpcrzije, Gr~ke i Rima. Bog rcce 'I. necc g~ ,~iti dok nc dade Onaj korne pripada i njcmu ce ~e pokoravatt ~~rodl. Ed 178.

139. Nafalost, nijedan narod mje povco rovJeC~nstvo sta~rna Onoga koji je "PUl, iSlina. i :li~Ol":. ~ prorccanstvima .D.og J.e 10 unaprijcd i objavlo, kako bi om kOJI ih '( budu prau~a,,?h imali .dovoljno dokaza da je Bofja narnjcra ~o~jcf,;anst~o _na kraju dov~tl dC! sigurnog puta spascnja. Ta !lamJcra ~I~urna JC I por~~ pr~mJ~na I previranja kOia, zato sto nadilaze ~otl ljudskog razumIJevanj.~, izgledaju nejasna I obeshrabrujuca (Izaija 13,1-22; 14,1·23; Jcremija 50,t-

46; 51,1-64). . .... . ·k· .. I d I·

140. Najmanje su roblju Zidova na :vo~a~a ~abllons I~ Ilg C a I

[asni dogadaji njihovog iivota. Jo~ marne tm.J~ IZgle~alo pn~odno d~ pod vrbama obala Eufrata pjevaju Katdejclrna pjesmu slonsku I priQlju 0 Zivome Bogu, Izgle~al0 J~ je 10 besmtsfeno. A bas su to trebali ciniti. bto su I poslani u Babllon (Psal~.~ 1?7,1.4) ..

141. Cinilo im se nclogicnim da narodu k~jl I~)C p~ko~1O gov?re o sili jedinog svcmogu~cg Boga. ~edulif!1' o.n~ k~JL su Imall dc:volj.oo hrabrosli da otvorenO Iznesu Iko JC pravl knvac za takvo st~nJc, RlSU sc u.strutavali da to ~inc. Glavni osvaja~ Jcruza~e~a. tak? JC dozn~o za silu fivoga Boga. Za njega jcdinog !lad~hnutl IZY)cS"taJ kate da J~ ad nekada!nje simbo1i~oe krvoLocnc zvljen, sprcmne sarno da grabl I

I).abilon 815,142·146

117

ubija, postao covjek (Daniel 7,4). Da su i drugi Zidovi svjedocili Babllcncima a zivomc Bogu lao ~to su to cinlli Daniel i njegova tri druga, koliko bi vi5e bilo iscijcljenih u tom narodu (vidi BA ~15,70.71), (Jcrcmija 25,9; 27,6; 43,10).

142. Da su Zidovi ispunili tu slavnu namjeru, i ponlzno prfznali svoju krivicu, rnogao je to biti dvostruki lijek (1.0 kraljevima 21,26; Ezekiel 5,7). Ova kama nije bila konacna. Izracl jc odbaccn kuo izabrani narod tek 34. godine posfije Krista. Sad su oni bili puslani u Babilcn da bar neki od njih budu ave dobre smokve koje co oplcrncnui taj kraj i vrauu se s te uzvtsenc zadace i sarni or.lcrncnjcni i promijcnjcni (Jercmija 24,5-7). Pornocu njih Ba-

:~j~~~ ~~ ~o;:co v~i~i :ftta~nkaUmj~~~l~c!~~~~~i~!~~~re js~~~:~~fl~~

nije moglo ucinitl za njega.

143. "Botja ruka v~e nije mogla zadrfati kaznu. Mnogim znacima providcnja Bog je pokuseo pouctu BabHoncc da pO~lUju Njcgov Zakon. 'Lijccili smo Babilon', rckao jc On 1.3 one tijl JC sud vet vnpic do Ncba, 'al sc ne izlije~i' (Jeremija 51,9)." PK 530.

144. Novo carstvo koje ce biti stavljcno na probu preuzirnanjem vudccc uloge svijeta, dizalo se ad tadasnjih "krajeva zemlje" (Jeretniju 50,41). U sjevernom dijelu tadasnjih kulturnib naroda, iznad Knvkaza i Kaspijskog jezera, jo~ nije bile nijcdne drfave niti [akog kr:Lljcvstva. Germani, Romani i Slavcni, pctomci Jafetovih smova rn-mcra i Magoga, koji cc kasnije postan jaki i brojni, taua su bili malubrojni i razbacani po cvropskim prostranstvima. Zato se za Mcdijce i Perzljance, koji su tek Iormirali najsjevernije jako carstvo, kn1.t.: da su s krajcva zcmlje.

145. Bot)i narod preko prorocansiava proroka Jcrcmije mogao [e 10 saznau )00 odavno. Prcko Baruhovog brata Serajc, koji je sa Sldki/'um odlazio u Babilon - najvjerojatnije zbog onog zlatnog kipa U po ju Duri - Jcremija [e poslao prorocanstvo 0 sigurnoj propasu Uuhilona. Seraju je zapovjedeno da ga procna roblju kako b' se njlhov duh ohrabrio, ali i stoga da razumiju istinu kako se onaj koji prupusti jzvr~ili one ~lO je pravo nc more orrzatt. Seraja jc ova J'n~ilau roblju u Babitanu cervne godine Sidkijine vladavine, dakJe nc.dje 592. godine prije Krista, cijele 53 godine prijc samog dogadalJ& (Jcrcmija 5J,59~). Jcdan dio log prorolanstva govori 0 nekim dctalJlma propasli Babilona koji su bili posebno znaQljni 1.3 Z1dove. Toj <flo prorotanstva glas;;

146. "lzJdl Iz njega, nBrcxle mojl Nek svaki spasi tivot svoj od jarottl anjeva J.hvinal Neka vam sree ne klon.! No bojt. so glas. Ito

118

Babilon 8JS,147-l53

se zemljom sire'l'cdoe godine ovakvf druge onakvi, i ~IO U zernlji vlada nasilje, te si nik za silnikom usta)e." (Jerernija 51,45.46)

147. Poruka koju su Zidovi na OV3J nacin primili opominjala ih je da bjezc iz Babilona kad budu ~u1i drugu vijest 0 dofasku vcjske na grad. Prva vijest prve god inc De trcba ih uznemiravati.

148. Kir je prvi put posao na Babilon godinu dana prlje drugog konacnog p?hOda. Medutim, u svim svojim pothvaurna on ie cekao ruku Providen]a. Taka je pobijedio svog djcda Astijaga I zauzec Sardo Ocekivao je stoga da taka zauzme i Babilon.

149. Kad je OVO~ pete posao sa svojom vojskom, jedan od njegovih omiljenih konJ3 zaplivac jc sam prcko jedne brze rijeke, preko koje su trebali peijeti, i udavio se. Kir [e to shvatic kao znak opomenc. Naredio e da se ta rijeka u~ini bezopasnom tako SIO ce njezinu vodu raspodljeliti u 360 manjih plitkih kanala, Taj pothvat oduzeo [e dosta vremena, pa sc on morae vratiu. Osvajanje Babilona odlozeno je za narcdnu godinu, te se tako Jeremijino prorocanstvc tolna ispunilo.

150. Uglavnom se u to vrijeme na osvajanja kretalo na poeerku

~:&~ ~a~~~I~a~n~~C~~71~blj~d~eS~~~~r~~o~~~ti: t::o I~~~r::~

da su gotovo ncupotrebljive.

151. Mogda [c Baltazar i ovim Kirovim odustajanjem bio uljuljkan u lafnu sigurnost. Uz to, Babilon je doista izglcdao neosvojiva rvrdava za ratnu tchniku ooog vremena. Meduum, Babiton [c Kiru prcdao u ruke Bog. Bilo bi pogrcsnc rea da ga je Kir svojam taktikom zauzeo,

152. Kad lzaija opisuje pad Babilona, opisuje neke detaljc koji SU se ne sarno tocno ispunili nego ko]i upotpunjavaju i nase znanje 0 samorn tcku i detaljima zauzimanja (Izaija 21,2-9). Svetkovina koja sc oVdje spomte]c po nekima je bila posveccne bogu Tamuzu. I Jeremija prortee da ce propast dofi u toku neke gozbe (Jeremija 51,39.57). Izaijino prorocanstvo dana jc oko 200 godina prije ispunjenja, a Jeremijino ako 53 goufne. Nemec zvjezdara da protumate rijoci presude na loj gozbi takoder je prcrecena 200 godina unaprijed (lzaija 47,l3). Sa stravicncm tocno~tu zaslil'cpljcni robovi grijeha srljali su u svoju pro past, ,Premda su se mog l na vrijeme otr$nuti i spasiu, Izuzetan o~s detalja iz dogadaja te posljednjc Roci, koji nam

~~e~~jri~u ~~o~~~a c~~{~'p~:~~~~i:' c;,~~):o najdubJji dojam na

153. Carica majka kOja se tom prilikom sjctila Daniela, bila je najvjerOj'atnije Nabukodonozorova kterka a Baltazarova majka Nita· krls. Ba lazarovo obetanje d. re onaj koji procila pismobili !rea

Babilcm 815.154·163

119

~osp~ar,u carst~u)as~a cdreduje njegovo mjcsto na pnjcstotu. On sam bic Je dr~gl, Jcr je otac Nabonid j~ bio !iv. Bibhja je dakle snvrseno precnma u svakcm svom detalju (Daniel 5,7.10; PK 527.528).

, 154. Ova, gozb~ u toku koje je zauzet Bebilon dogodiJa se u noti I/.mOOu 1~." 13, IIst,Opad3.539. godine prijc Krista, Prorocanswc da cc ~rad bill zauzct ls~~.enJern Eufrata i da ce na najmanje ocekjvan n~u~m carska palata biti preplavljena Kirovim vojnicima kao skakaverma, tak .. oder ~ ,I~no ispuni~o (Jerem_ija 50~; 51,12.14.36),

1~5. MedlJCI I ~~rzIJanc! skrcnuj! su rljeku Eufrat iz njezinog toka I slobodno ulazili u sredl~te ncbranjenog grada." PK 531.

~56. _ "Nc~kivan~ ulazak vojske perzijskog osvajaca u sam cemar bubilonske PrlJ.cstOln,I.CC kr.oz kanal rij~ke ~ije su vode bile odvedene j kroz unu.tarnJc k~plJe kcjc SU u nemamo] sigurnosu bile ostavljene mV,mene I ~ebra!1Je.ne, ~ .. t.~dove su predstavljale obilje dokaza 0 dnslovnom IspunJc'!Ju Izaijinih prorccanstava 0 iznenadnoj propasti njihovog ugnjctaca. PK 552.

I ~7. VojniC.i cara Kira proem su iz korita kanala kroz vrata koja au hila nezakljucana. Grupa vojnika cekala jc u zasjedl kod same kllpi~c dvorc~ ,d~ bi bel. fnava prodrla unutra. Kad je cue viku vOJOIka u blizini dvcrca, Baltazar je naredio Izvidnicl da izade i don~c vij~ti o. razlozima te vike. U trcnutku kad je izvidnica 1II.I<lZJ!~, ~:asjcda JC upata u dvor. Take su bili pohvatani najvBi upruvitelji carstva.

158, B,al13z.ara SU, ~ini se ubile same njegove sluge kojima je tukoder hllo dosta njegovog razvrata i bezakonja. Kir je od vecine sfunovnika dccckan kao oslobodiJac.

1.59, f. ovog~ ~ut~ bo1.ansko Providcnje vodilo je svog poscbnog puma/.aOlka. ,~r Je ,I ,ovoga.puta bio strokogruo, tc je naredio da se nl~11l DC smqe runu. Babilon je postao jed nom ad prjjestolnica

nJcgovo& carswa. '

160, SlO sc d~il~ sa Daniclom u trenutku zauzimanja dvora nije ••• vlm jas~o. ,,vJc,roJalno su mn<;,gi koji su prihvatili Kira kao aslulK)dloC8 IZVIJCSIIIi novog cara I 0 njemu. Zbog izuzetnih darova Duha ostao je na dulnosti i u novom C3fSlVU.

161. U trenut.ku pada ,~abilona 5~9. god inc Daniel je mogae Imlui uko 84 g?dl,ne: U vnjeme zarcbljavanja, 605. god inc, imao je 18 iOdin., zna~l blo JC roden oko 623. godine.

162. "Daniel je imao same osarnnacst godina kada jc bio dovcdcn nl ncznllbo!Bl!kJ dvor da sluti caru babilonskom." 4T 570.

163. Upr."" Ie godine lead je Daniel bio zarobljen, Jeremija je objovlo dl re robovanje luaei. Ir.jall 70 godi.a (Jeremija 25,1.12;

120

Babilon 815,164-171

4BC 1158). Daniel je s posebnom pamjom proucavao ova prorocanstva u vrljcrnc kad je Balta~r pr~u~ punu upr.av~ ned carstv~m~ (Vidi BA, 815,130) i kad su SVI znact "Jegov,?g slabljenja vet pcstajali vidljivi. To jc bilo ncposrcdno prod pad Babilona (PK 553,554). .

164. Buduci da je Daniclov duh u tom proucavanju postao n8Jsprcmniji 1..3. primanje otkrtven]a, Bog mu jc tada i dao ona cuvcna prorocanstva 12 7. i g, poglavlja.

165. Vijest koju je on.opisaa U osm?m poglavlju 0513vi,Ia je.,oa njega posebno muzan dojam. Ponovno Je.po~eo,pr~ubl~al! Knjigu proroka Jeremije. Odgovor na molbu za ObJa~nJente vlde.~Ja lZ osmC!g poglavtja Daniel jc dobio .~mah .. nakon t?ga, ah U vnjcrne kad Je Babilcnom vet vladac Datije MedlJac (DamcI7,1; 8,1; 9,1).

166. Baltazar [e cini se posljcdnje tri godtne svoje vladavine vladao skoro potpuno samostalno. oiac mu j~ izgl~a nck~.m specljalnim dokumcntom predao vlast. Mogutc JC da je ramjc spomenuta plocica dio nckog rakvog dokumenta {vtdi BA 815,130).

167. Daniel je na poc~tku Kir~ve yladav_ine p~ka7.aO ovo~ covjeku namjere koje Bog tma s n)lm I uvelike utJCC30 na njegovo pravilno cdlucivanje.

168. Gotovo ~edcset nared.~ih godina Babilon je bio jcdn~ od gtavnth prijestolnlca MedopcC*LlJskog carstva, Tek kad su u Bab~lonu pocele izbijati sve ~c~tc .i ~ve. jace J>:Obune, Kscr!'S0 SC Odl~~uJe ~a rigoroznu odmazdu. Veliki dio Babilona on rU~1 480. god me PflJC Krista. Tada je i EsagiJa velikim dljelorn oncccna.

169. Kad [e Aleksandar Makedonski ~vladao. tim k~ajevima, imao je namjeru da mu Babilon poslane P~IJ~lOlnIcom, all u tOnt~ nijc uspio. Planirao je i obnov_u kul~, all je u~ro b~ na gozbi crganiziranoj u 6.lSI proglasavanja Babtlona za pnjcstolnicu Grckog carstva 13, lipnja 323. prije Krista,

170. Njegovi potomci nisu ~a slije~ili u toj 7..am~li, ~eieuk I Nikator takodcr Je podigac prijestolnicu u lorn kraju, all ne na ostacima Babilona. Novi grad Seleukija graden je vectnom od ostataka Babilona, ali oko 80 km sjcvcmije, u bllzini danasnjeg Bagdada .. Ost~ci Babi,lona korist~1i su so dalje~.a p?:Ciizanje k~!'a na rijec~ Hindi, za izgradnju grada Hile, oko 8 km [uznije od Babi ona, kao I za podizanje mnogih okolnlb sela.

171. vee! dio njegovih ostataka tako jc razvczen. Opeke slabije kvalitete koje Ditko nlje n~ :lelio.oi mogao upot~e~Jj~vaLi p~clvorile su sc u rnanje gomile, kcje ~ I danas mogu YI.djetl na mjestu n~ kojem je nekad tcsao pon~m ~rad. Ta~a U~I~Jca zvana !71 Sabll gomila je ostataka nckadajnJe LJcloe rezldenctJe. Ispod UZVI~lce Am-

Babiton 815,172 - Rijd;a Ahava 816,2

121

1IIn nalaze. sc ~staci Esagile i Mardukovog brarna, a ispod uzvlfice Knsr ostaci nckih pataca.

172. Ostaci zidova grada, "sirokih zldina babilonskih" (Jeremija ~ I ,51'1), ~anas ~u u rU,Sevi.nama kao sto jc i prorcccno. U rupama j I.lltrpan~m ?d.3Jama .~Ive I danas hijene, C3glji. nojcvi, save i drugc ,lIvlJc .1.lvOltnJC (~IJ3, 13,21.22). Strabon kale za Babilon, kojeg [e P()~J~tI.o za vla(j~v~nc Imp~ratora. Augusta, da je vc~ lad a bio velika Jlus~JO)Ja. Trgo~(;1 I~ Pal~lfc kortstili su ga kao svoJu koloniju. Gonr.~I, 1 arte ""!,r~Ja,: JC u zrmu 116. godine poslijc Krista prosao kroz BlIh,lh.m. Pnmo. Je tada znvu u odaji u kojoj je umro Alcksandar ~'i.;~il~a~ Babilon toga vrcmcna on kate da jc gorrula kamenja j

1 !,?I, U blizini. ru~e~~na Babilcna podignuta su u novije vrijeme (,,'I In seta. Medutim, nijedno nije podlgnuto na teritoriju sredisnjeg III smrog dijela grade.

174, Najsjcvcrnije sclo zovc se Ananch. Podignuto jc u blizini lu'klldm~njcg korita rijeke Eufrat.

, 175. Sclo Kvaird .nalati sc baS u nckadafnjcm korltu rijcke 1'.II(r<ll, ncdalekc od mjesta na kojcm SU stajale carske palate Htar

klrlju i viscci vrtovi. '

176. ScI,? Sindar .r.odignulo je uz zapadni zid nekadasnjeg novcg, ,~ rhcJnog dijela Babi ona.

177. Sclo Duma Duma podignuto je uz sam nekadagnji jufni zid I""~ dijcla.

I_7X. Prorccanstvo 0 padu Babilcna i nemogucnost! njegovcg uI.llIl.llnjit do nekadasnje stave, potpuno se ispunilc.

171). ~Iaci Babilona Ide oko 90 km juzno od Bagdada.

IXO. SC~lIk. (Seznk). Drugo hcbrcjsko ime za Babilon nastalo je mvtndom v: nrrqcnc 510V3, takozvanom atbasom. Red.ni brOj lib stova "tl1ljcnjuJc SC sloyima ~oja Imaju isli rcdni broj kad se broje unatrag. Ilchrcjskl sc Babilon fll~e BBL, a to su 2.2. i "12. slovo. 2.2. i 12. stove ubrnutlrn rcuom su §.S.K (Jcrcmija 25,26; 51,41 - Daniele).

816. RIJEKA AUAYA

I. Zna~cnjc imcn~ ove rijc~c u BabiJoniji oije dovoljno [asuo.

2, Kad su. trcbali krcnuu u zcmlju otaca, Judcjci su se prvo IIk.pill kr.1 nJcke Ahave (Ezra 8,15.21.31). Rijcka Ahava jc sigurno •• 1111& bll. dubro polnal., Jer Je odrodcna za zborno mJcslo S kojcga ~ "10 .orad krenuII na dugo 2clJcno pUlovanJe. MoguCe Je da je 10

122

Rijeka Ah8V3 816,3 - Tel Mdah. 819,4

bic i ncki irigacioni kanal, koji je b~ zato !IO je bio dobra poznat imao i vne imena.

3. Jo~ sc ne zna koji su kanal u to vrijeme zvati i ovim imenorn.

817. KUTA

1. Znacenje imena je ncjasno. KUla je grad u Babiloniji iz kojeg je Sargoo II dovco stanovnike i naselle ih u gradovima Samarijc (20 kraljevima 17,24.30). KUla [e hila centar obcfavanja la!nog boga Nargalu, pa se 13 la'-na sluzba prcnijela i u Samariju. Cim se da [e pnucan broj Kutanaca rrescljcn u Samariju, jer su Zidcvi Sarnarijance ponekad nazivaf 1 Kutancima!

2. Danas je to Tel Ibrahim, aka 24 krn sjcverotsiocno od Babilona.

818. SEFARVAJIM

1. Znarenje imena olJe dovoljo jasno. Sefarvajim je grad iz kojeg SU takoder bili dovedeni neki stanovntci na terttorij Samarije (2.0 kraljevima 17,24.31). Buduci da se grad spominje uz dva babilonska grada, najvjcrojatnije sc nalazio na teritori]i Babilonije.

2. Postoji mfsljenje da bi to mogao biti i sirijski Sabarain koji spomln]u neki asirski dokumenti, ali jC jQ~ vjerojatnije da je to Stpar, koji se nalazi 56 km sjevcrozapadno od Babilona I koji se danas zove Abu Haba.

819.AKAD

1. Nije jasno ~to [c moglo znaeiti avo Ime.

2. U listi gradova koje [e podigao Nimrod spominje se i Akad {Pcstanak 10,10); ovaj grad spominje sc i u babilcnskim tekstovima.

3. Semitska dinastija koja je vladala ovim predjclima nedugo nakon potopa, zajedno sa Sargonom kao [ednim ad svojih najpoznaujth vladara, nasi to isto ime. Pod tim imenom kasnije se poorazurnijevala i cijela Babilonija sve do 32. stupnja na jugu.

4. Stati Akad najvjerojatnije dana~nja je Agede, nedaleko ad Sjpara. Buduci da ne tom mjestu jo~ rusu vrsena artreojoska ispitivanja nista se konkretnijc De mote re~i 0 OVOID prastarcm grade.

Tel Melah 820,1 - Adan 822,2

820. TEL MELAll

, I: T~~ mel~~ n.a hebrcj~kom znati "brdo soli". Ncki povratnfcl iz B.t~IlOnlJc, kOJI msu mogu dokazati svoje Zidovsko podrljetlo da~1i

su rz Tel Melaha (Ezra 2,59). '

2. Jo~ se ne zna gdje se to mjesto nekada nalaziln.

821. KASU'JA

. I. ~narenje i~ena ovoga mjesta nije dovoljno jasno. Kaslfja je 1'1110. m~~~;to u kojcm su za vrijeme ropstva u Babilonu fivjeJi Levitt NUII"c), (Ezra 8,17).

2. JoS sc ne zna gdje sc to mjcsto nekada nalazilo.

82Z.ADAN

I. Nije jasno znacenje imena ovoga grada. Adan je mjcsto iz k{)jc~. su se vratili n.cki Izraclci kcji nisu mogli dokazati da su stvarno podrijctlcm Izraclci (Ezra 2,59).

2. Joo se ne zna gdje se to mjcstc u Babilcniji nalazilo.

124

SrednJa Mewpolilmija

.. -~ :.:;

93. Karta srednje Mezopolamije

Asinja 823,1-5

125

SREDl~NJA MEZOPOTAMIJA

823. ASIRIJA

1. Astrci su potomci drugog Scmovog sina, Asura (Postanak 10,22). Znaccn]c samog imcna nijc jasno. KAHI je Asirija osnovana. u njo] sc nalazila vcllka rnjesavlna naroda. Podjcla na plemcna i jezike joS nije hila t~ko izrazita. Svi su sc jo~ osjccall p'QlOmcima jcdnog praoca Noc. NImrod Hamovac, prvi velmoza, najvisc [c svojih karaktcrnih cn~ lzglcda ostuvio Asircima. Oni su bili poscbno poznan po surovosu 1 ncmilosti. Mozda i zbog toga Mihcj naziva Asiriju zcmljom Nimrodovom (Mihcj 5,5).

2. Asurcvi potomci prvobitnc su sc bili nastantli uz lijevu, isto~nu obalu Tignsa, sjcvcrno 01.1 lijcvoga pritoka Tigrisa Malog Zaba. TIo tog dijela nijc taka plod no kao u Donjoj Mczopotamiji, ali je najplodnije i najpogodnijc za fivot u tom kraju. Usrvari, uski pojas plodnc zcnn]c izmcdu Tigrisa na zara<1u i Zagros planina na istoku jc i die u kojcm su podlgnuti najvcci gradovi Asirije. Dcsna zapadna obala Ttgrlsa u 10m kraju je pustinja.

3. Kakc su sc mnoflli, Asirci Sll sc tako i ~i(ili prcma sjcveru uz istocnu obalu Tigrisa. Take su se profirili sve do oko 120 km od njcgovog izvora.

4. Da bi mogli prelivjcli, Asirci su morali sve dobro planirati i cuvan. Okruzeni sa svih strana raznim narodima koji su nicali i razvijali sc, Asirci su moral! Izgradivau i dcbrc mcdusobnc veze.

~~';;~J:t~~ ~u S~~O~~~'llt~it~. r~~~a u sr: o;iffn;;;~~i~e'n 0g;~~~~

drugirna upravo okrutni. Dakako da narod takvog duha ni]c mogao uau ncke cuventjc knjizevnike, pjesnike i drugc umjetnikc, kao sto su to naprtmjcr mogli njihovi jufni susjedi.

S. Gradovi Asirijc u pocetku su sc razvijali slobodno i nezavisno.

Tck kad -su sc narodl na jugu Mezopotamije dovoljna namnozili i postati silorn koja se magla narnetnuti i drugima, poceli SU prvl 05vaja~ki ~hodi. Zbog tih poho<.la pocinju se u jcdnorn narodu ~clte sp()minjah Imcna druSih udaljcnih narcda. Stoga su zapisi 5 takvih pohoda za arhcologc vrlo zanimljivi.

126

Asirija 823,6-13

6. Sargon, suvremcnik Abrahama i Izaka, osnfvac prvog scmuskog impcrija, medu prvima spominjc Asirce. Spominje th zarim SarnsiAdad I, vladar odmah iza Sargona (aka 1749-1717). Takodcr sc spcminju i asirski sukobi s Huritima i Hctitima.

7. Asirci su jo~ uvijck vazali jacih naroda od sebe. Medutim vee u to vrljcme, dok so jo~ nisu ni formirali u ncku jaku i samostalnu drfavu, Bog prcko Bileama ukratko iznosi cfjctu njihovu buducu povijest.

8. Ova prorocanstvo bilo [e dana ncgdjc oko 1405. godtne prije Krista (Brojcvi 24,22-24)_

9. Oko stotlnu gootna nakon ovog prorocanstva Asirci sc poku~avaju organizirati u samostalnu drzavu. Adad Nirari I, koji je vladac prtbjpno od 1306. do 1274. godine uspjcsno odolijcva napadlma Babilona. Slijedeci kojcm to polazi za rukom jc Tukulti Ninuna I, koji [c vladao otprtlike ad 1244. do 1207. godinc. Uspio jc odoljeti Elamitima i Babiloncima ali i Aramcjclma i Uranu. TigJalpilcser I pribllzno od 1113. do 1074. godine uspljeva swonu imperil kOjiJ·C sranovno vrijernc zahvacao prostranswa od Pcrzijskog za jcva 0 Srccozcmnog mora.

10. Za narednih stotinu pcdcscr godina A~jrija gubi takvo znace-

~ii~I~~il~uv~~d~r~dj~~~: ~c k~~~~~rij:~~cL:~~O Un~~j~~~~i~~~~~

vrcmcna. Takav status ona uspljeva zadr1.ati u toku narcdnih 300 godina. Ona nijc tada furmirala svjetsko carstvo, ali jc u r3zdoblju od 933. do 612. godinc bila jcdna ad najjacih postojccth sila.

11. U 10m razdoblju Aslrci prvi put i stupaju u vezu sa Izraclcima, pa ih sioga i BibJija pocinje crada cesce spominjati. Imcna j samih aslrskih vladara otada su c:'dta u Bibliji. U aslrsklm zapi:sima ioga vrcmcna takodcr se mcgu naci i Imcna kraljeva Izraela I Jude. SCSI kraljcva sjevcrnog ill Izraelskog kraljevstva spomenuto jc u asirskim dokurncruima po imenu. To su: Omri, Abab, Jehu, Menahem, Pekah i Hosea. tCliri kralja Jude takodcr sc spominju. To su: Azarja, Ahaz, Ezckija i Manage.

12. Prvi snazan asirski vladar toga razdoblja bio je Asur Dan II.

Vladao je od 933. do 910. gocinc prijc Krista. Uspio je zagospodariti skoro cijclorn gornjom MezopotamiJom. Od njegovog vremena aslrskc cere su skoro svake goutne, u vnjeme kad se na Istoku kretajo u osvajanja, polazilc u neki od svojih pohoda.

13. Prvi k01'j je u svojim pohollima dosegnuo i Palcstinu bio je Su.lmanasar II (859-824). Na svom c:'uvenom crnom obclisku on spominjc i Ah.ab8, opisujuti bitku kad Harhara. Na reljcfu je prika.

Asirija 823,14-22

zan Jehu kako u trenutku prcdavanja danka, oko 84"1. godine prije

Krista le'-i prcd njim na zemlji. .

14.' U toku narcdnih 80 godina Asirija ncrna nekc iz_razllc osvajace. Zl!mlja je jos ja~a, ali nc i la~o ~~resivna. ~azael I~ Dama~~.~ stoga uspijcva se U vnjeme Adad Nirarija III oteu lZ vazalstva Asiriji j osnovati svoju dinasuju u Damasku. . . .. . ... . .

15. Izgleda da su u to vrijeme u Ninivi I A"iIrlJI.nastupal! trenucr previranja i ispitivanja sro je to ui~tinu vrij_cdno u 1-IVOtU. Zat.o Bog u La vrijerne ~alJe Jonu da U LOrn najpogodnijcm trenutku upuu narodu pravu vijcst (Jona 1,1-3). . .

16. Tiglatpileser. Novi snazni zavojcvac na asirskom prijcstolu b~o je Tiglatpilcser, u histonji poznatiji kao Tiglatpilcscr HI. V1adao J~ od 745. do 727. gcdine. U~P!O je nae! rjdcnjc. br~jDih ~robl.ema 1 zavcstl red u carstvu. Glavni tzvcr ccsuh buna bila Je Babilonfja. Da hi jc vezao uz sebe, on se kruni5c i za kralja Babilonije pod imenom Pul. Manahcm mu plata danak (2.0 kraljevima 15,19). . .

17. Kad su Pckah iz Izraela i Resin iz Darnaska odructu napasu Ahaza, kralja Jude, l ... ato SIO se nijc hlio udrutili ~ nJima protiv Asirijc Ahaz poziva Tlglatpilesera upomoc (2.0 kralJe~lma 16,7.8). Ovaj ubija Resina i Uzil!l3 v~liki die sjevcrnog kraljevstva (2.0 kraljevima 15,29; 16,9; 2.LJclOptsa 2R,20). . _ .

18. U tekstu u i.Ljeioptsa 5,26, u .koJ~m s~ i\OV~Cl 0 praks~ raseljavanja i uguSivanja naclcnalnog oSJe~aJa .kOJu J~, J~glcda.' prvl zapocco Tiglatpilcser, ova] vladar se naztva J ~ul 1 TJglalpllcs~_r. Mcdutim iz naseg teksta stjccc sc pogresan dupm da su to dVI)e licnosti, ~ ustvari umjcsto "i" trcbalo jc stejau "ill", a umjcsto "om", treba stajati "on".. . . . . .. .

19. Tiglatpilcscr JC USplO slo~~t.1 I drugog sna!nog neprfjatelja Asirije, kraljevstvo Uranu U okolim jezera Van.

20. Sulmunasar V. NasJjednik Tiglatpileser~ III, Sal!llanasar V (727-722) oponasao jc u mnogo rem preLh~nIka. Krunisao se na-

prlmjcr za kralja Babilona pod rmcnom Ululaj. . ...

21. Kad se na zapadu formirno savez prouv nJe~a. u ~oJ~m JC ~lla i Samarija, Salrnanasar dolazi i nakon opsad~ ~ 1(1 g~dmc.I zauzrma Samariju (2.0 kraljcvtma 17,3-6; 18,9-12). eml sc da JC vOJs~u ov0t!l prilikom prcdvodio njegcv vojskovoua Sargon jcr on spcmtnje ?.nUZI-

manjc Samarijc u svojoj prvoj godini... .. ..

22. Surgon II. Za blblijsku arhcologfju posebn.o }C zanimljiva li4!nost Sargona 11. U vnjcrnc najtcl6~ napada na BlbhJu.u pro~.lo~ stoljccu, takozvani historicarl na temelju svog. nepozna,:an.Ja. povlJesll napadali su Bibliju ulimajuti"kao llC?kaz.da Je o~a nCls~mtta t? ~t~ ~~'minje Sargona. vladara kOJl po njlhovlm tvrdnJama mkada ntJc DI

'20

Asirija

A.!iirijll S2.1,2S-30

.29

postojao (Izaija 20,1). Medutim, Bog je ucinio da medu prvirn vladarima Aslrljc budc pronadeno ba~ Sargonovo ime.

23. Sargonovc podrijctlo nije jasno premda Sargon sebe nazlva sinom Tiglatpilescra. Vladuo jc od 722. do 705. godinc. U zapisima

j~r~!t~~J~ ~aJ~~:u ~~~leI~:~~~:n;i~l~js~~?mS~ear~~k UB~J~~~~~%

(Izaija 39,1), a takcdcr i s kraljevstvom Uranu j Aramejcima.

24. Prijcstulnicu iz Ninive prescuc je 16 krn sjevemije, u grad Our §aruken, danasnj! Korzabad.

25. Sanherlb. Sargonov nasljcdnik bio je njcgov sin Sanhcrib.

VJadao je od 705. do 681. godine prije Krista. Posebno se trudio da usavrsl tehniku ratovanja onog vremena. Primjenjivao je i nove metode gradnje, popravljac priSlani~ta, palace i zidove Ninive.

26. Prvi put Sanherib napada Palestinu i Ezckiju oko 701. godine prije Krista. Napad nije bio usmjcren prvcnstvcno na Jeruzalcm. Cini so da [c prvo :klio oslabiti moe naroda pojcdinatnim unistavanjem manjih gradova. Ezckija mu tada ctecava vjcrnost. J pored obecanja Sanherib je imao namjcru da napadnc Jcruzalem, ali su ga druge potrcbc carstva sprijecile u lome (2.0 kraljcvima 18.14~17). Usred svoje nove palace Sanhcrib je izgradio posebnu odaju. Svi zidovi te oda]c, ukupnc duljine 27 metara, bili su prekriveni ruzom reljefa. 0<.1 toga [e sacuvano oko 18 metara, Na tim reljefima fivo [e prikazano zauzcce Lakisa. Bio je LO izgleda njegov najveci uspjch. Sanhcrib se dalje hvalt kako je uspio zauzctl 46 Ezekijinih gmdova i odvesu 200.150 robova, a Ezekiju zatvoriti kao pticu u kavezu.

27. U svojim postupctma Sanherib je bio plahovit i nemilosrdan.

Pobunu Babltona, lim zna koju po rcdu, Sanherib jc uguS'io na najsuroviji nacin. Grad je razorio do temejja 689. godine a nizvodno ad grada podlgac branu u namjerl da mulj i mocvare zauvijek prckriju mjesto na kojemu jc grad tczao.

28. Sanhcrib zatim organizira drugi napad na Ezckiju i Jeruzalem (2.0 kraljcvirna 19,7.37; z.Ljeroptsa 32,21; Izaija 36,1-22; 36,1-38). Gospod je tom prilikom slavno izbavio grad. 185.000 njegovih vo]nika pomrlo je jedne noel. Naravno, aslrskl izvjcltaji presucuju ovaj ncusr.jeh kao i svaki drugi. Medutim, Herodot jc oko 200 godtna kasnije i!uo u Egiplu da je 10m prilikom cneva najezda glodara izjela tctive njihovih lukova te Izazvala resku zarazu i pomor.

29. Kad sc Sanherib vratlo u svoju zemlju, ubili su ga sinovi Adramelch j Sarasar. Ovo biIje:le i aslrski i babilonski dokumerui.

30. Esarbaden. Jedan ad sinova koji nije ueestvovao u ubojstvu oca, po je stoga uosao na prljestol, bio je Esarhadon. Vladao je od 681. do 669. goo inc prljc Krista. tim [e d~o na vlast, poeco je

130

Aslrija 823,31.37

obnavljati Babilon na istom mjestu na kojem ga je njegov oiac htio zauvijck izbrisati s lica zcmlje, Ova prividna i pornalo neocckivana supromosr vjcrojamo se moze objasniti cinjenicom da mu je Majka bila babiLonska princcza. Uz to, njcgcv otac jc U LOrn kraju bio najcmrafcnlji oovjeJc, pa je tim postupkom htio mozda sprijcditi ncpctrebne potclkote.

31. U vrijeme Esarhadona na sjcvernim granicama Asirije javljaju sc cjezant i forrnirani narodi s kojima je morao odmjeravati snage. Bili su to neki ad Gomerovih potomaka koji su do~1i Iz predjcla sjeverno do Crnoga mora. Grckl izvori ih nazivaju Ctmcrljancima. Vjerojatno je to prilagoden fzgovor Gomcrovog imcna.

32. Iz predjcla oko Crnoga mora takodcr su dolazili i Skiti.

Osnovali su neku vrsiu svoje drgave sjevemo od Ararata u predjclu Malog Kavkaza pa je Esarhadon morae dio vrernena i snaga odvojiti 1.3 odbijanje napada i sa te strane.

33. Treci Indocvropski narod s kojim se morau boriti i koji je u

~td~:r~~~ij~i.°~~a~6~Oi~~ij~ ~~~~~e~o~~ i~~~~~~galt~rj~

uspto djclomicno potismni.

34. U predjelima juznc od Asirije morao je voditi borbe s Fenicijorn, Sinjom lEgiptom. Na jed nom spomcniku prtkazao [e sebe kako vodi etiopskog kralja Tirhakaa (Izaija 37,9) pomocu brnjice provuccnc kroz Ttrnakaovc velike usne.

35. tini sc da [e i u njcgovo vrljeme bilo nekih selidbl (Ezra 4,2).

36. Zbog svog utpadnickog stave Manasea je izgleda u to vrljcmc zaroblo ncki asirski vojskovoda, te Je odveden u ropstvo u Babilon. Uvidjcvsl kuda vode takvi njegovi putovi, Manage se u ropstvu pokajao. Bog je prihvatio njegovo pokajanjc i nakon dvijc godine Manasc je bio vracen u Jeruzalern. Posto se ne navodi godina u koju sc to dogodHo, nije [asno da Ii je to bilo u vrijeme Esarhadona ili vet u vrijcme njegovog sina Asurbanipala (2.Ljelopisa 33,11-13).

37. Asurbu.nlpal. Kao i mnoga druga imena i ovo ime se ne javlja u Bibliji U onakvom obliku u kakvom se javlja u izvornom izgovoru njcgove mauenc zcmlje. Oslm pntagodavan]a Imcna, kojc je inace bilo uobicajcno kod svih naroda, ovdje se izglcda radi i 0 skrativanju

~~i~n~!~~~;~oc~aj~~:f~~~~~j~~:ed~ t~~l=s~~a~~~~o~R? t~i~~

Asurbanlpal (Ezra 4,10) vladao jc Asirijom od 669. do 627. godlne i blo ustvarl pusljednji vellki vladar ove mocnc drfave. Upravo u njegovo vrljcme, prljc no SIO JC zauvlJck propata, Asirija je do!ivjcla naJveCl uspon.

A~irija 82.1.38-48

131

38. Pobune koje su izbijale u raznim dijclovima Carstva Asurbani pal je upjesnc gu~io. Njegov brat Sam~ Sum Ukin, koji je vladao u BabHonu i tame podigao bunu, najvjerojatnije u narnjeri da se crcijepi i osnu]e posebno kraljevstvo, bio je U Lome sprljecen.

39. Ncgdje u iS10 vrijerne pobunio sc i Egipat. Tcba, vjekovna prijcstolnica Srednjeg Egipta, pojam utvrdenosti j neosvojivosti, bila Je u to vrijeme najvjerojamije najveci grad svijeta. Utvrde cpkoljene vodama Nila bile SU pojam ncosvojivosti. Medutim i Teba je pala pred asirskom vojskom i postuzila proroku kao predsllka skorog paua i te site (Nahum 3,8-10).

40. Tcba sc lnace u lzraclu zvala No Amon. vjerojarno su tom prilikom opuackanc svc dragocjenosu ovog grada koje su imale neke vrijednosti u ocrma asirskc vojskc. Prilikom djclomicnih iskopavanja na takozvanom Ncbi Junusu u Ninivi, gdje se nalazila Asurbanlpalova 'pataca, U s~aljcnim osteoma palate pronadena su dva egipatska obellska koji vjercjatno potjccu iz log vremena.

41. lnaee sam Asurbanipal poznat je svijetu po nccem sasvim drugorn; ad djctinjstva bio je ocgajan u duhu koji tnace nijc bio toliko cijenjcn u Asiriji, pa je stupanjem na prijestol imao prilike da i ucini nenc u tom pravcu. To ce 1;a uciniti pozna lim i slavnim Ca,k i nakon tolikc vjckova.

42. Premda Asirija nije nikada osobho njegovala znanost i urnjetnost, buduci da je zagospodarila zernljama u kojlma je to bila duga, bogata tradicija, brojna kulturna, umjctnlcka i duhovna btaga stjecala su se u srediste vladavine i vrfila svoje odredcnc utjecaje.

43. Asirei, tnaze sklonl redu i dobroj organizaciji, morali su sada nc~lO uCinili. Zato ova] posljedn]i vehkt vladar Asinje podizc golcmu palacu u kojo] ce tcrneljito i sustavno rasporediti sve vrsie ovog slcCcnog blaga.

44. Tisuce pisara razaslano je stoga po cijelom Carstvu da zapislvanjem skupe 'Iva znanja, obicajc, prcdanja i sjccanja. Zatim je to planski stavljcnc na odgcvarajuca mjesta u centralnoj biblioteci dvora, i to u nekcliko primjeraka.

45. Kad je na brdu Kujundfik bila pronaoena ova biblioteka, U rclutivno podnosljlvom stanju, svijet je bio zadivjjen togatstvom podataka.

46. Oko 22.000 plocica iz tc biblioteke mogu se smatrau upotrebIjlvlma. Nalaze se danas u Brnanskom muzeju.

47. MOOu zapisima pronadcno je da je Mana~e, vjerojaino nakon povratka lz ropstve u Babilonu, placac Asiriji danak.

OIn~ae ~~~teab~I~~:e dj~~~ljtk~:~I~ig:;~~~oj::~~~e ~:~~fa~a;::~

132

Asirija 823,49 - Kalah 82.5.1

viranl'a na dvoru i zbacuje asirsku vlast 626. godine. Mcdijce su muci e iste zelje za prevlascu I oslobadanjem od Aslraca. Ova Asurbanipalova sina, ko]i su jcdan za "drugim vladaf Asirijom, nisu bill u stanju oduprljeu se ovirn sve [acim ncprijatcljima.

49. Kijaksar uspfjeva razortu asirski grad MUT 614. godine, a ujedinjenim snagama Nabopalasar i Kijaksar razaraju i grad Ninivu 612. godinc. Nemilosrdni Asirci bili su bez milosti ubijeni. Car sa svojom obitelji bio je spaljen u palacl, Niniva jc taka tcmeljito razorena i narod taka surovo ungten da od Asiraca, a neroctro od Ninive, uskoro nijc ostao nikakav trag. Istodobno razorcna SU i druga dva asirska grada - rezidencijc Halah i Dur Sarukin.

50. Malo preostalih Asiraca, pod vcdstvom Asur Ubalita II, uspjelo se pribratl i okupit! u Haranu, Grad Haran su proglasill j svojom novom prijcstolnlcom. Medutim, Babilonci ih uspljevaju proijerati i iz tog prcdjela i vecinu unistiti, Od 609. godlnc peije Krista Asirci ncstaju s pozormce povijesu.

51. Kad je Kscnofon 2 stoljeca kasnije posjcrio rusevinc gradova Asin]c, nitko mu nije znao tozno kazati kako se zvao koji grad nekad tako mocnog carstva.

52. Dok je u njihovcj postojblnl uspomena na njihovo mocno ali vrlo surovo carstvc bila skoro potpunc izbrisana, u Palestini je Opel na poseban nacin bila zapameena i spominjana. Asirija jc i u vrijeme u Jcojc nije .postojala bi~a pcjam svcmocnc vlasti. Rijec Aslrija upol~cblJavana JC (ada u smislu golemog Carstva, mocnog lmperija (Ezra t1,22; Tuialjkc 5,6). U zuvcntm Kumranskim rclnama cak se i Carstvo Seleukida naziva Asirijom umjesto Imperijem.

824. K1SMAD

1. Znacenje imena nije ja500. Klsmad je bio iii grad-drzavica Ili narod koji sc sporninje uz ostale narode koji su donosili s~oje prulzvodc na sajmove u Tiru (Ezekiel 27,23.24).

2. Jo~ sc ne zna koji jc to narod i U kojem je kraju iivio.

825. KALAII

I. Znacenjc imena ovoga grada nije jasno, Kalah jc jedan od najstarijih graduva Mezopotamije, pedignut ncgdje u vrijcmc kada su Nimrod i njcgovi .istomi~ljcniei podizali prvc gradove. (Pustanak J(),11.12) Orad Je blc pcdignut ncdalckc ad uSc. Oornjeg iii Velikog

Kalal! 825,2 - Rehobot b-827.1

133

Zaba u Tigris. Niz careva Asirije utvrdivalo jc ovaj prastari grad i dotjcrivalo njegovc zidove i ra1atc. Prvi ga jc kao carsku rczidcnciju POCco koristiti Asurnasirpal T (884-859).

2. Iskopavanjima je uivrdeno da su ga kao rezidenciju koristili i mnogi drugi vladari. Tu je pronaden onaj erni obelisk Salmanasara III na kojern jc slika kralja Jehua koji se klanja Salmanasaru. To je do uanas jed ina pronadena slika nekog od Izraelskih kraljeva.

3. Sa sranovista bibJijske arheologjje posebno je zanimljiv nalaz ptoeica od slonovace, Usporedbom s pronadcnim plo~icama od slonovate u Ahabovom dvoru u Samariji utvrdeno )e da su potpuno lsrovjcme (1.0 kraljevima 22,39). Kad su zauzeli Samarlju, Asirci su odljepljival! sa zidova i namjeglaja eve plocice i nosili ih u Asiriju, Plccicc koje bi se tom prilikom polo mile baeili su u rusevine, pa su sarno one i pronadenc. JSIO se ponovilo u Kalahu. Kad su Babilonci i Mcdijci razarali eve] grad, odnijeli su samo cijcle plocice a eve polornljcnc su bacali. Take se rnogta na~initi usporcdba i dobltl cdgovor na jo~ jcdno vafno pitanje 0 kakvoj 5C to kuci od stonovaec radilo u Samariji.

4. Hram Kalaha jos nije do kraja otkopan, ali obccava zanimJjiva otkrica jer sli~i na cnavo malo brdo.

5. Kalah sc danas rove Nimrud. Lcfi oko 36 km jufno ad Ninlve.

826. RIlSEN

1. Znacenje imena grada nije jasno. Medu najstarijirn gradovima Mczopotamije, podignuum u vrijcme Nimroda, spominje se i Resen (Postanak 10,12).

2. Prcrna oprsu Rosen sc nalazin ncgd]e izmedu Ninive i Kalaha, nli Iskopavenja jo~ dosad nisu bila tako temeljita u tom predjelu, pa sc zaro jo~ ne zna gdje se najazio.

827. REIIOnOT m

1. Rehcbet Ir lJ1a~i "prostrano gradsko mjesto".} ovo je jedan od prvlh gradova ~dignul u vrijeme Nimrodovo (Postanak 10,11). PoSIn mnogi prcdjcll Mczopotamijc joo rekaju na iskopavanja, ni ova] srad J()~ ol/·c otkopan. Kao graditclja ovih gradova BibJija spominjc ScmovtJg 8 na A.s:ura.

134

Nlniva

·}5. Pribll1ni plan Niniv~ 1. Danalnji .~rad M~ul. 2. DanaSnje kornc rijcke Tigris. 3. Jcdna ~ IS kaptJII na nckada~nJJ~ zidOVlma greda Nlnlve. 4. Vanjsl:e urvrue.

i: g;~::~l~ ~~~~ ~':~~~: :r~~~ta~a~~j!~~~~.7io~~:~::a~:~~~:

~d1~~j~o~~~~~ ~~~~. 12. IInm boglnJe IItar. 13. Slinheribova pala~a. 14. Ne-

Rehobot Ir 821,2 - Niniva 828,6

135

2. Mnogi klinasti zapisi spominju jedno preograce Ninive pod irnenom Rcbi Nina, pa je mogucc da [e to nekadasnji grad Rchobot Jr. ros nl]e utvrdeno na koje sc prcdgradc mislilo.

8Z8. NINIVA

1. Znacenje imena ovog starog grada nije jasno, Medu prvim gradovima podignurim na zcmJji nakon potopa spominje se i Ninlva. Nimrod, prvi vetmoza, poccc je dizati utvrdc; a Asur. Scrna v POLOmak, podigao jc tCliri grade u predjelu u kojern ce njcgovi potomci tlsucu godlna kasni]c osnovati jedno od najsnatnijh carstava svoga vremena (Postanak 10,11).

2. svc dok su Asirci bill mali narod i pod tudom upravorn, Niniva nije igrala neku znacajnlju ulogu. Kako sc narod mnozio i grad se povccaveo. Prvu carsku paJ8~u u pravom smislu rljcci podigao jc u Ninivi Salmanasar 1 (1274-1244). Asurbanipal rakoder gradi svoju. A izuzetno monumentalna bila je Sanheribova pataca, Esarhadon [e uz svc tc dodao i 5vOjU. UgJavnom su sc nalazili na terenu danasnjeg brda Kujundfik.

3. U vrijemc kad su Aslrci, a Niniva najvise, napredovali i dosezali vrhunac svoga uspona, Asircirna je zaprijctila opasnost da vrline svoga duha: cnerglcnost, uzdrzljivost, sustavnost i sposcbnost komuniciranja, zloupotrijcbc i pomocu njih pokusaju zagospodentl urugim narcdima.

4. Od svih vclikih gradova i prijestolnica Mezopotami]e, Niniva sc nalazila najblife prcdjelima Araraia i izvorima Eufrata l Tigrisa, nckadasnjih edenskib rijcka. Scm [c tivio negd]e do 1748. gadine prijc Krista. Aka jc ostao u prcdjelima Ararata i sjcvcrne Asirije, ~lO JC vjcrojatno, iada su dugo mogla ostau sjecanja na dogadaje iz ,"ivola prcipotopnog svijcta: na Edenski vrt, i kcrubime kojl su cuvali prilaz, kao i na POlOP i dogadaje poslije njega.

hi~'i~~~~!~~~ uk:S~~:~. ~r~~~:~~'\~~~~~i~ ~~ij~~~~~~~e~~:

).ivog bica kojc su Asirci nazfvall Kcrub. Akc to na taj nacin ccuvano sjc~anjc na kcrubimc na vratima Edena usporedimo S opisom kcruhima u Otkrivcnju 4,7, mozemo zakljuciti da njihova sjecan]e nije sasvim izblijcdilo.

6. Prijc no ~to cc Niniva zauzen ulogu koju Gospod nije :lelia da 7.8UZmC, ana jc opisana kao drvo edcnskc ijcpore (Ezekiel 31,3-18).

~~~!fr~~II~~~~ajnea b~l:c~U;~n;,da O~~jrjcnjf~:~S~t~~~ I~oi:l/~~ j~

136

Niniva828,7.tS

ncpromijenjcnom obliku. Asirci bi, da je to uclnjcno, postali Bo~ji blagosloveni i izdvojcni oarod. Plemenite cnc njihovih karaktera coste bi [ada de punog izrafnja. Oni bi tada sigurno umjcsto prokletstva bili blagostov okolnim narodima.

7. "U onaj cc dan ici ccsta od Eglpta do Asirijc. Asirci cc dolaziti u Egipat, a Egipcani u Asiriju. E$ipat i Asirija slu~il ce Jahvi. U onaj ce dan Izrael, treci s Egiprom I Asirijom, biu blagoslovljen usred zernl]e. Jahve Dad Vojskarna bJagoslovit ce ga: 'Nek je blagostovljen, reci ce, moj narod egipatski, djelc mojih ruku Asirija i bemne moja Izrael.?' (Izaija 19.23-25)

8. U rrenutku najvecih poucba AsiriJe, u danima kada se narod natazio na konacnoj prckreunci i kad je prijetila opesnost cia sva svoja plemcnua dobra zloupotrijcbi, postane zao i bude osvajacka sila, Bog Izabira jednog vjesnika i ~alje ga u Ninivu.

9. Asirci su inace bili i mnogobogct To su posian prihvacanjcm obi~aja drugih naroda. Bog Marduk iii Baal kod njih se mao Anu. lmali su svog lukalnog boga koga su zvali Asur. OCilO da se radi 0 spccificnom vidu sjccanja na svog praoca Mura koga su uzdigli do vlsine sveca.

10. Kad su se vee porpuno iskvarili, Asur im je bio bozanstvo koje ih jc navodno rjcralo da idu iz rata u rat. Zato se desilo da ga po propasti Ninivc nitko drugi nc nastavlja obozavau. To njihova mnogo~tvo .ipa~ je bilo donekle. spcd~~,no, Bilo, [e pos~div~n.o od drugih, ali nlJe uzrokovalo toliko lali I legcndi ° urn izmifljenim bogovima kao kod drugih naroua.

11. Naprouv, izgleda da se u jednom trcnutku rnisao da SU 10 svc zablude i falj ~cla snazno kristalizirati u mislima stanovnika Ninivc. MoMa je bilo o!ivljcna i sjecanje na naukc ~raolaca Nee i Serna.

12, Ked jc Jona bio hltnc poslan u Nlnivu, ~iru sc da je blo poslan ha! 7.310 SIO jc takav pokret bio u zamahu i Sto ga jc sad trcbalo poduprijcti najsnafnijim argumentima,

13. U opisu propusta koje je Niniva kasnije u~inila cdbactvsi rodove pokajanja, podatak u Duhu prorosrva navodi nas na zakljuuk da je susuna pokreta bila odbacivan]e lafi idolopoklonstva j prihvacan]e vjere u ~jvoga Boga.

14. "Medutim, Niniva se ponovno okrenula obo!avanju ikona, pa jc njihova zlota postala mnogo veta i beznadnija, uto ~to su dobili svjctlost ali nisu na nju obratiJi du1.nu patnju." 2SM 149.

15. Jona jc dOOso u Ninivu oko 790. godinc prijc Krista. U Izraclu su I.da vIad.Ii Joa! (798-782) i Jeroboam (793-753). (2.0 kraIjevima t:i~~8ta prijcsloIu Ninive u 10 vrijeme sjedio Je Adad Nirari III

Niniva 8'28.16-24

137

16. Iskaz da je Niniva bila vcliki grau mora sc ~lumjctj u usporeobi s gradovima pozna tim Izraelclma .. Jceuzale-,n JC, t~da megao zauzirnati oko dvadcsetak hektara povrgtne dok JC Niniva 103U-

zimala i prcko 1200. .. .

17. Obujam Ninivc bio [e eke l~ km. ~~jCSl se tr~bala. odn.IJClI u svaki dio grnda i svaku ulieu. To J.e ~hllJevalo naJll!anJc In da.na hoda, Izrazom tri dana hoda ne opisuje se daklc obujam grade, jer Jona nije trebao obilaziti zidove, ncgo povrsinu na kojo] jc stanovao narod kome [c trebalo javiti vijesr.

18. "U!av!i u grad Jona pore propovljedau vijest. .. lsao je ad ulicc do ulicc i cbjavljivao vijest opomcnc.

19. Ova vijest nijc ubjavljcna uzalud. Poklif [c odzvanjao ulicaf!1~ bczboznog graua iduti od USia do USia, tako da su SVI stanovmcr ooznau za ovu pcraznu vijest, Duh Bo2ji .~Iisn~? [e .ovu, vijest U svakc srce, te je mnosivo drhtalo zbog svojih grijeha I kajalo se u dubokoj poniznosti.' PK 270.

20. Mnogtvo ploctca pronadenih u Asu~ban.ipalo~j rriva~noj bib: tloteci, na prvom katu nl'cgovc palace, pisanih khno"'l~ .plsm~~. I jczikorn vrlu sl~~.nj_m babi onskom, &ovorc d~ su ~.n~gc !StIOC Biblije njima m~gle bill J?:Oznate. T~eb~lo je ~.m? l~r~llI JSp~avke u .v~~ro· vanjima I shvacanjima. Pokajanjem Ninlvljani su mogh postau blagosluvljcni narod Gospodnji".

21. IzvjCS:laji 0 stvaranju u poemi "Enuma EIiS''. nazvanoj tako po ro~ctni!1' rijccima koj_~ u prijcv<Xlu. znacc. ,"Kada ~e. n~ v~ini", ~ao i I:r.V!clt3Ji.o pa~~ u grijeh, POt?P~.1 sl., kOJc, suo ~lOlvl),am. vc~ dJelo: micno prlhvatili, sada su mogll bill upctpunjcru I raSVljCIIJ,c.nl u onoj svjctlosti ~ kojoj !h du5a.~ajl~kS~ prima. [zJi:,~ni bla~osiovil po.scbn~ sua mogh su bill upctrijcbljcni da se d01:1VI plamrana promJcna I udigra novorodenje. . ..., .. .

22. Mcdutim, nakcn kratkog vremcna pomznosu I kajanja, Niniva JC krcnula putcm zfoupotrebc lih dobara. Svc ~IO jc primila stavila jc u slu}bu nasilja. Snafni opis osvajatkih ambicija i stavljan]a svcga daruvanog u stu:lbu 10m bijcdnom cilju prorok Nahum opisujc rijocima: ..

23. "Slufajte! Pucaju bicem! Slusajte! Stropol tockcva! Kon]i upropanj, kula poskakuju. Konjanlcl u strernenu, maccvl sjaju, koplja xijcvaju ... gomile ranjcnih, snopovi mrtvih trupla u nedoglcd ..... (Nahum 3.2.3)

24. Takav Slav mOrao je bili izlolen osudi n:ljsna1.nije vrsle (Nahum 2.3-13; 3.7).

25. Mjcsto na kojcrnu je nekada ld.ala Niniva danas je vc~im diJclum pod njivama i paSnjacima, kako to Sofonija i o£,isuje tisu. Cum. goclin. ranijc (Serani]. 2. 13-15).

138

Niniva 828,26 - Iva 8JO,2

26. Nakon razorenja Ninivc, od ujedinjcnih. snaga Medije j Babilona 612. godine prije Krista, svaki trag sjecanja na ova] grad bio je uskcm izbrisan. Kad su Lukijan i Herodot 200. godina kasnije posjetili rnjcsto na kojcm sc nekad nalazila Niniva, nai~li su kod sianovnika toga kraja na nevjerojatno neznanje i zabora v. 0 gradovima toga kraja od prijc same dva stoljcca Ditko nije znao, dok SU 0 drugim gradovirna sacuvana sjecanja cak i tisucama godina kasnije.

27. Dva izrazita umjetna brezuljka samim svojim izgledom obecava]u bogate netezc. Sjevcrni brezuljak, Kujundlik, vi~e jc istrazivan, Tu su prunadeni hrarnovl lafnim bogovima gtar i Nabu, kao i palate Asurbanipala sa envenom bibliotckom i Sanhcribova palata.

28. Ju~no urnjctno brdo Nabi Junus problcm [e za sebe. Tradicija tvrdi da [e tu Jonin grob pa to oncmogucava bilo kakvo istrazivanje.

29. Krhlcari Bfblije prosloga stoljcca kcristili su to neznanje historicara Iz stoljeca odmah nakan propasti Ninive kao siguran dukaz 0 nctocnosu Biblije. Niniva [e nazivana gradom iz bajki. Kako inace objasniti da se rnsta ne zna 0 gradu takvog uglcda i velicine, govorili SU onf.

30. Medutirn, pronadena Niniva ne sarno da svjedoci 0 tocnosu Biblije ncgo potvrduje da [e Biblija plsana ba~ u vrijeme u kOJe i kaze da jc pisana. Da je izvjcsta] 0 Ninivi napisan dva stoljeca kasnije, kao 510 neki rnisle, bilo bi ncmogucc ncnadahnutom plscu bile ~IO reef, jcr sc vet u to vrijcme 0 njoj nifta nije znalo.

829.IIALAII

1. Znaccn]c imena nlje jasno. U opisu krajeva u koje su ncki Ixraclci bili odvcdeni spominje se j zemlja Halah (2.0 kratjevima 17,6; 18,11). Na hcbrcjskom ova] kraj 1.oVC se Halah, dok su ga Asirci nazivali Halahu. Jcdna ad sjcvcrnih vrata Ninivc zvana su "Vrata zcmljc Halabu'', pa SC jedino pomocu toga mote zakljucitl da se ta zcmlja nalazila sjevcrno ad Ninivc.

8JO.IVA

1. Znarcn]c imcna nijc jasno. Iva je kraj, iii jo~ vjcrojatnije grad osvojcn u vrijcmc Sargona II iii Sanhcriba. 11. fvc SU bili rrcsc'jcni ncki stanovnici u Sarnariju (2.0 kraljcvima )8,..14; 19, 3; Izaija 17,D).

2. J()~ sc ne zna gdjc sc Iva nalazila.

Hara &31 ,1 Gozen S35,2

139

831. I lARA

1. Znacenje imcna ni]e jasno. Ncki zarcbljeni lzraelci bili su prescljeni u Haru u vrijeme Tlglatpilcscra U! (t.Ljcroptsa 5,26).

2. Ni 1.3 ovo mjcsto jo~ se ne zna gdje se nalazito.

832. SEFARAD

1. Znaccn]c imcna jc nejasno. Dio porobljcnih Jeruzalemljana bio je odveden i u Sefarad (Obadija 20). Perzijanci su Sard zvaf Sparada. Neki SU sroga pokusavali poyezati rme ovog grada sa Sardom. Sargon II Opel spornm]c neki grad Sapard. Moguce je da je to Sefarad, ali se joS" DC ZOa gdje se nalazio.

8.13.IIENA

1. Zoarenje imcna ni]e jasno. Jedan ad gradova sa ~ijim su se pokoravanjem Asirci hvalili bio je i Hena (2.0 kraljevima 18,34; 19,D).

2. Danas jc 10 Anal, na srcdnjom Eufratu.

834. ELASAR

1. Znacenje imena nije jasno, Etasar je iii grad iii cek i ncki kraj

~~a~gt~~~ej~orl~e ~J~!,(~~ds~~n~~ l~:f.lbra koji su dom da kazne

2. Postoji mistjen]c da hi 10 mogla biti Larsa, nedaleko Od Ura Kaldejskoga, ali Jc vl'crojatnijc da sc to krajjevstvo nalazilo u sjevernoj Mezopcramlji, a i sc jo~ ne zna gllje.

835. GOZAN

1. Znaccnjc imena nlje [asno. Gozan je i rijeka i grad i kraj u gornjim tckcvima Kabure, lijevog prltoka Eufrata.

2. Kad jc Sargon II pokorio Samariju, prcscltc je njczinc SUIflOVnike u ovaj kraj, a stanovnike Gozana opet u druga podrucja (2.0 kraljcvima 17,6; 18,11; 19,12; lzaija 37,12).

140

Gozan 835,3 - Resef838,2

3. Gozan sc spominje i u drugim izvanbiblijskim izvjestajirna, Iskopavanja na lorn platou izmcdu Tigrisa i Eutrata pokazuju ua su Gozanci njegovali speciflcnu kulturu, koja jo~ nije dovoljno proucena. PCVI zakljufci jesu da su Gozanci do~li u ta] kra] odmah nakon rasclja~anja naroda. Ncke glincn~ ploCi~ lz asirs.kog vrcmcna spo~ minju I neke lzraelcc u tom kraju, ~to JC USpUlOl dukaz 0 rccnosu Biblije u svim detaljima,

4. Cio kraj danas sc zove Tel Halaf a nckadagnja "voda GOlan" danasnja jc rijcka Kabur i njezini pritoci u blizini izvora. Donji 10k rijeke nekada sc zvao Haber.

836. VODA IIABOR

1. Znaccnje imena ave rijckc nije jasno. Zidovi su je zvali Habor a Akacani Haburu. Ncki Izraclci bili su preseljcnt U ova] kraj (2.0 kraljcvima 17,6; ]8,11,; l.Dnevni~a 5,26). J d~nas se rije~~ z~)Ve ~rlo slicno nekadasnjem izvomcm imcnu. To je Kabur, lijevi pntok Eufrata, istocno od Harana.

837. PELEG

I. Peleg na hebrcjskorn znaci "podjcla". Irne [c dobio zato sto je u vrljcmc njcgovog rodcnja cosio do podjelc na [ezike, por~ice i plcmena, i vclikog raseljavanja naroda nakon prcstanka graon]e Babilonske kulc (Postanak 10,25; 11,7-9.16-20).

2. Po Pclcgu je ncki njcgov potomak nazvao i grad lim imenom.

Grad jc podignut na uscu Kabura i Eufrata.

838. RESEF

1. Znaccnjc imcna ovoga naroda kao i tstotmcnog grada nije dovoljno jasno. Grad Rescf Asirci su pokorili i rasclili negdje prl]e napada na Palcstinu i Jcruzalcrn (2.0 kraljcvima 19,12),

2. Najvjcmjalnijc jc 10 dana~nja oaza Rusafch, izmcdu Eufrata i Palmirc.

JiJbak839,1 - Horijci841,3

141

839. JI~HAK

1. Znacenjc imcna nije [asno. Jisbak [e bio peti Abraham~" sin s njegovom drugom ?-cnom ~c~uro~ (PoSlana~ ~,2~. oe nJ~~3. sc formira!o plcme kOJe s~ Asrrct zva!1 ~asbuk. Zivjelo je u predJd~ma sjcvcrnc Sirije. Asirski d?~umcnll. ih spo~m1u Ok.O. 858. godl_ne. Buduci da su uglavnorn bill nomadi, tesko Je odrediti pravo trajnc mjestc njihovog boravka.

840. PETOItA

1. Znaccn]e imcna ovoga grada nije jasno. Petora .je ~rad iz koga [c Balak pozvao Bileama da prokunc ~zra~~a (Brojevi 2?,.~~ 23,7; Ponovljcnl zakon 23,4). Nalazila se na tcntonju Ararna, U SIfIJI,

2. Pcturu spominjc Tutmcs JlI u listi pokorcnih gradova Sirije, kuo i Salmanasar.

3. Jo~ sc ne zna toeno na kom se dijelu sjeverne Sirijc Po lora nckad nalazila.

84L. 1I0RL1CI

1. Zuacenje irncna cvoga narod.a nijc jasoo. Mojda d<;>lazi o~ hcbrcjskc rije~i hor, ~10 zna~i "pccina'', ali Lakvo tumaccnje ne bi

bilo najpouzdanije. .

2. Mezcpotamijski j~ori spo~i~ju Horijcc kat? s!anovmke .b.rda xjcvcrnc 0<1 Mezopotamf]e. S~mIOJ~ se u urn kraJ~ylrna u ~plsln,t.a i1. razdoblja odmah nakon rasel)ava,oja naroca .. ~m)e s~ neki Hon)ci sru~taju istocno od Asirije, drugi odlazc U Sirjju a neki. s~ spustaju ~ak i do gore Sir, iz.mcdu EjJat~ i ~nvog .. m?ra (LMoJsl~eva 14,6; J6.20.21.29.30). POOIO je gora Sir bll. dod'jelJena Edorncirna •. Eza: vovlm potcmcima, Horijci toga kraja bill SU III urnstcnt Iii asimilirani (Punovljcni zakon 2,12.22). ......, ,

]. U prcdjclima oko jczcra Van, HOflJCt su [ednc vnJe~e ImaJ~ Juku drzavu. Prijcstolni~ im je bila ja~a. t,:dav~ !W:pa .oa istocnoj ubali [czcra ~an. J,!S ~c I ~~nas n:'~gu ~ldJell brojni ostacr rc tvrdave, dubku kasnjje dotjerivani ) pro$lrIyani. Danas se wve. Topra~le .. y zaplslrna pronadcnim u gradu Nuzi u Ir~ku pn;:madcm su zan.trn:l)lv~ ('KKlJ:ld 0 njimu a istodobno i 0 rauloblJu patrijaraha. Izvanbiblijski IZ\'urlih nallveju Hurijanci a nJihovu dr1.avu nazivaju Milani.

142

Horijci84l.4 -Taf.sa843,2

4. Kad su u osamnaestom stoljecu scmitska plemena, takozvani Hiksi, krenuli lea Palestini i Egiptu, s njima krccc i dio Horijaca.

5. Amanotcp II (1450.1425) izvjestava 0 zarobljavanju 10.000 Horijaca.

6. Kad SU Hiksi bili protjeranl iz Egfpta, Palestina se u egipatskim dokumcnurna jedno vrijeme naziva i "zemljom Haru", zbog toga stc SU U lim prcdjclima prevladavali Hotijci,

7. Kusan Risatajim, mezopotamijski vladar koji je osam godlna tlatia Izraclcc (Sud 3,7-10). mozda je bio horijski kraJj Tusreta, ali je to JOS" uvijek prcdmeL proucavanja,

8. Njihovu drfavu Mitani uniS'lili su Hetlti 1370. godlne prijc Krista, no djelomicno i Asirci, Die njihove kulture, pa tak i religijc, Hetiti su prcuzcf i prilagodiJi sebi.

842. PERIZANI

1. Perazl na hebrejskom 7.nai'!i "stanovnik otvorenih prcdjela",

2. Pcnzanl su narod koji se spominje u razdoblju patrljaraha, ali sc 0 njihovom podrijetlu niSla ne navodr u Iist! pO<lrijetla naroda (Postanak 13,7; 15,20; Izlazak 3,8; Josue 9,1). Mogu~e je da njihovo imc i ne oznacava poseban narcd, nego hi se ono mozde trebalo shvatiti u znaccnju "Ijudi koji ne vole Iivjeti u zatvcrenim gradovima". Mogutc je da [e 10 i nekn pleme Horijaca, iii su u skupini takvih Ijudi Horijct prevladavali, jer sc jedan horijski kralj u Amarnskim dokumcntima naziva Periianinorn.

3. Pcrizanska zcmlja u Patcstlni bila [e dcdijeljcna .Manegeu, Jefrernu i Judi (Josua 11,3; 17,15; Suet 1,4.5). U vrijcmc Salomona Pcnzant su bili narjcranl da rade ropske poslove (Sud 3,5.6; 1.0 kraljevima 9,20.21; 2.Ljctopisa 8,7). Vjerojatno su se asimilirali sa lzraelcima i druglm narodima.

843. TAFSA

1. Tafsa 7.na~i "gaz". Tafsa ie bila najsjeverniji grad Salomonovog kraljevstva (1.0 kraljevima 5,4). U drugim izvorima spominje sc kao Tapsakus. Pored log grada nalazia se jedan od poznaLih pnjelaza _ gazova na riJeci Eufrat. Kir i Alcksandar su na tom mjestu presll rijeku. Nalazila se Istoenc od u!ta Balika u Eufrat.

2. Danas [c na tom mjestu velika umjcrno jezero i hidrocentrala na rlJcci Eurrat.

Haran 844,1·8

143

844. HARAN

1. Aramejska rije~ ~lInlnu znact .~'.ulica~! "I?rola~" .. Haran je bio i kraj ali i grad u gornjo] Mczpotoamijl na njeci Balik, [cdnom ad dva najveca prltoka Eufrata.

2. Stari karavanski putovi izmedu Ura, Babilona i jU:LnC Mewporamtje s jedne strane i Sirije, Male Azije, Palestine i Egipta s druge, vodili su kroz Haran.

3. Abraham j svi kcji SU krenuli s njim u Obedanu zernlju, sligH su sroga prvo do Harana. Abrahamov mac Terah, star i iscrpljen, nij~ izgleda vidlo nlkakve svrhe u .daljc~.puto~anju: Tu se ~IO za~ri.ao ~ tu je i umro oko 1875. godine pnjc Krista, ISle godine koje su I krcnuli iz Ura. Ne znajuci roenc kuda ide, Abraham je zastao na lorn mjestu uz ocev grob i cekao naredne upute i poZIV. Njcgov stariji brat Nahor octuctc [c da sc zauvijek nastani kraj groba svoga oca. Abraham nije imao takvu namjeru, ali se ipak morao zadrtati u tom kraju. Kasnije, kad [c u 75. godini stigao u Kanaan, vee je ~mao ~Iugu rodenlh u kuCi koji su kroz desetak gudina mogH ratovau na njegovoj strani. U Haranu jc p.rove? l?ko 20 godina. Mnostvo Iz toga kraja upoznalo je tada prcko nJcga rsunu.

4. Haran je u to vrijemc pripadao borijskom kraljevstvu Milani.

U gradu Nuzi prona~ene s~ plocice ~ ~ojima su detaljno apisa!,~ neki oblcejl ovoga kra.J a. Po jednom obzaju, ako una ne moze rcotu muskeg potcmka, du1.na je pribaviti robinju da se loza ne bi ugasila. U trenutku radanja zakonirog slna, po drugom obica]u, usvojcni sin automatski gubi nckadasnja prava. Kao da je Abrahamov dugi borayak u zemlji Horijaca usadfu i kod njega i kod njegove icne obicaje koji inate nisu bili uobiC8jeni u ziVOlU i praksi drugih biblijskih Hcnosu.

5. Po Bofjem nalogu Abraham sa Lotom napugta Haran, dok Nahor ostaje (Postanak 11,31.32; 12,4.5).

6. Abruhamov Sluga Eliezcr dolazi u Haran otprilike 65 godina kasnijc da Isprosi Rebeku za Izaka. Cio ta] kraj Biblija naziva Aram Naharajim - "Aram dviju rijeka", ali ga rtu nazivamo Mezopotamijom {Postanek 24,10). Nahorov grad imao je u to vrijcmc vee dobrc izgradenc obrambenc bedcme. Ellczer nije odmah usao u grad, nego se zaustavic pored njcgovih zidina u blizini izvora,

7. "Kad je sngao u Harane 'Nahorov grad', zaustavto se Izvan zidova pored izvora." PP 172.

8. Najvjcrojalnije da je grad bio jedna od vaznijlh horijskih utvrda.

'4'

Haran 844,9 - Karkemj~ 845,3

9. Oko % ~odina ~aSnije J.akOv stife u Haran bjcleCi od gnjeva brata Ezava. Njegov 2JVOl pasnra pomaze nam da shvatimo i klimu i uvjcte dlvota toga kraja.

10. "Danju me ubijafe vructna a nocu mraz," falio se on (Postanak 31,40).

j 1. "Divljih livolinja bilo je mnogo i bile su nasrrljive.' PP 190.

. 12: Osim lavova i ugrova u ?~on: krajl! je jo~ u Jakovljevo vrijeme biln 1 slonova, Tutmcs III bllJc'-l da JC ked Alepa uhvatio 120 slonova, a Tiglatpileser i Adad Nirari IJ mongo kasnije Izvjestavaju da ,su ,0 Hara~,u la~Odcr ~ovjJi slonove.~.PoSlO su se sve fivotinje razilazile po SVIJctU IZ prcdjcla Ararata, nlJc tudo da ih je tcliko bilo U ovom plod nom i bogatom kraju blizu AIarata.

13" Mozda je, Na~or pren!o. obofavanje ,Mjcseca u Haran. Pronadem su skoro IS10VJCIRJ oblici obofavanja I rituala kao i u Uru. U ru~~vina~a velike mUS!ima~Ske mosee U Haranu pronadeno [e nekohko cigala s tckstovima IZ vremena babilonskog cara Nabonida. Buduci da jc ~abonidova: majka podrljetlom iz ovog kraje, bila vr~ovna s~~cnl~a ~~ga ~Jescca u Babilonu, misli se da je na tom mJcstu n~JvJeroJalmJe. stajao hram pcsvccen bogu Mjesecu, popravljan U vnjcmc Nabonida.

14. Kad As~rci nabrajaju pokorcnc narodc, tada spominju i Haranee (z.Carcvima 19,12). Da Ii se time misli na Nahorove potomke poscbno, iii su sc oni vet bili utopili U ostali tivalj i nefcrmirajuci poscbnu grupu, nije potpuno jasno.

15. Paden Aram. Drugo Ime za Haran, starije ad ovoga, je Padan Aram (Postanak 28,2.5.7; 31,18; 33,[8; 35,9.26; 46,15). Paden Aram znal!i "put Abrahamov". Pudan je stara akadska rijec koja ~mati isto ~to j ar3~ej~ka rije h~~ran - "put~,. ".uli~a"! "prolaz''. To su dakle dva imena sa uum znaccnjcm na razlicitirn jczicima.

845. KARKEMIS

~. Znaoonje, imena ov?ga grada nije J>C!tpuno jasno. Karkemls jc stan, grad, pod,l,goUt ~a jcdnom od prijclaza prcko rijckc Eufrat, negdje najkasntje U vnjerne patrijaraha.

2. ~d s.u He~iti ~rodrli u ave krajeve, KarkcrniS je vi$e iii manje pod ,n)l,h?vlm ~tJecaJern" Nakon prop~u Hctitskog kratjcvstva dJO prefivjelih Hetlta utvrduje sc u Karkcmgu, te ga asirski zaptsl iz toga vremena stoga nazivaju hctitskom prijcstolnicom .

. 3. Asurbanlpat 1l i Sa1manasar 111 izvJdlavaJu da su i od nleg• primali danak. Zbog stalnog oplranja astrskoj vlastl Sargon I ga

Karkemi'( 845,4·6

145

POtP1:lno ruzara 717, godinc prijc Krista i prcscfjava preZivjclo stanOVnJSl~O u drugc krajcve. Karkemif se Ipak i nakon tog udarca oporavlja.

4: ~d jc Niniva ~ila konacno razorena, prezivjeli Asirci sc sakupljaju aka Harana I Karkemifa. Pcsljednji car Astra. Asur Ubalit (612-609) poxosava tu obnoviti Asirsko Carsivo. Zato poziva u pom~ Egtpat. Far~o~ Neko mu krece u pomoc 608, godine prije Knsta., (2:0 kralJevlf!13 23,29) Jo~!ja nerazumno USUljC na Iaraona Neke I gmc U Megidu (2,LJctoplsa 35,20), Neko se IIi mjeseca k~nijc vra~ od K~rkemi~a i. U prolazu,.hapsi JO~hai' ... 1, koga je narod bio po~tavl<:, n~ mjestc poginulcg JO~ljC. Na njegovo mjesto Neko postavlja Jojakima.

,5. U Karkemisu je b~la ostala, same posada cgipalskih vojnika, ko~u Nabukodon~zor ufil~t~va za_Jcdno 5, gradom 605, godinc prije K!lsta. Iskopavanja pokazuju da JC grad JOS [cdnom razaran, ali jo~ nlJc ulvrdeno. od koga (Jeremija 46,2).

6: ~a~~~ j~ to Jcrablus, oko 101 km sjeverno od Alcpa, na samoj grarucr Sirije I Turske, nedalckc od Nizipa.

146

Gornja Mezopotamija

II.------r-~~_:~

'~ gil

"I

96.lCJIna cornjc Me'lopoillmijc

Tel Basar 846,1 - Eden 848,3

147

GORNJA MEZOPOTAMIJA

846. TEL BASAR

1. Ime Tel Basnr Izvcdcno jc od aslrskog Til A!url, ~tO znaci "Brdo Asur". Asirci su ustvari tal kraj zvali ~clte Bel Adini.

2. Kad Asirci nabrajaju krajeve koji nisu uspjcli ouoijcu njihovoj liili, lalla spominju i stnove Edenove koji su :llvjcH u brdima Asura odnosno u Tcl Basaru, kako jc u hcbrcjskorn tekstu zabiljezeno (2.0 kraljevima 19,12; Izaija 37,t2).

3. Tel Basar je kraj sjcvcrno oe Harana i Karkernisa.

847. LUD

I. Znaccnjc lrncna nj]c jasno. Lud je blo jcdan od semovm srnova 01..1 koga se Iormirao manji narcd koji se vremcnom izgubio (Pestunak 10.22; I.LjcLopisa 1,17).

2. U prcdjt:lima izmcdu Tigrisa i Eufrata, u gornjoj Mczopotamiji, spominje sc u asirskim izvcrima narod Ludbi, ~to mogu bit! njcgovi potomci, Kasnije su sc asimilirali s drugim okulnirn narcuimn.

848. EDEN

I. Eden je na hebrejskcm ime za prvobitni rajski dam. Imc znaci "rudest", "milina". Asirci su ova) die oko izvora Tigrisa zvali imenom UiL Auin], Buduci da se prvobitnt Eden i nalazio U 10m predjelu,

~~~~~,~i(~ s~ai ~~~6J:i<;;;~~~~O preko Noe, Serna i drugih patrijaraha,

2. Kat! Asirci nabrajaju krajeve koje su uspjcli pokoriti, tada ne ~pomjnJu sam Eden, ncgo neke iz log kraja koji su Iivjcli u [ufnijim prcdjclima (2.0 kraljevima 19,12; Izaija 37,12).

3. Stuncvnicl Edcna spominju se kao trgovci kO\'j su donosili svo]c profzvodc 08 sajrnovc u Tiru (Ezekiel 27,23). Amos govori 0 nJlhovum pokoravanju (Amos 1,5). Cini se ua su LO blla neka jer-

148

Eden 848,4 ~ Koanci 850,1

rncnska plcmcna koja su uglevnom tivjcla oko Ararata. Jcdan ad razloga SIO SU mnogi tu tom kraju jo~ i danas duga Ilvora, osim klime i sastava tla, stgumo [e i spremnost da slusaju zakone dane ~ovjcku jo~ u onom prvobitnom domu. Postusaost Bogu jc tlsucama godina kasnijc bila iS13kn_uta v~Iina m~ogi~ stanovnik~ ovoga kraj~. .

4. "Ovi krscani SU vjerovali u vleznosr BozJcg zakona I svetkovali SU SubOIU ko]u prcprsu]c cctvrta zapovijed. Crkve koje su dr1.ale ovu vjeru postojale su u centralnoj Nrici i medu Jermenima u AzijL" VB 53.

5. Ne mote se sa sigurnoscu reci na kOje predjele misli E~cn White karla cpisu]e svetkovatclje subote u srednjem vijcku, ali [e rnogucc da mlsf i na ove,

849. TOGARMA

J. Znaccn]e Ituena ovog Noinog praunuka nije dovoljno jasno, Togarma jc bio trecl Oomcrov sin a Jafetov unuk (Posranak 10,3). Nurod koji sc formirao od njcga 1.ivio je, prema hctitskim i asirskim izvjcstajima, u prcdjclima sjevcrno od plan inc Taurus, iznad izvcra Tigrisa i jezera Van.

2. Gini se da su prvobitno zlvjcli u predjelima sjeverno od Crnoga mora, ali se kasnije jedan die spusuo U ovu prapostojbinu ljudskog roda.

3. Jcrmcni kojl danas ~ivc u tom kraju su medu rljctkim narodima, osiru dakaku Zldov.a, koji.s":.~a~uvali sjcCanj~ na svoje.prctke sve do licnost] spomcnutlh u Bibliji. Po genealogiji otuvanol medu Jcrmcnima, koja je predmet zanimanja i proucavanja, ooi potjecu od nckog Haika, za kcga katu da je bio Togarmio sin.

4. Kad Ezekiel spominje narode koji su trgovali sa Tirom, pored ustalih on navodi i "BeL Togarmah" - "dum Togarmin'' (Ezekiel 27,14). Na te sajmovc dcvodili su konje i rnazge,

5. Iz asirskih Izvora mole se zaklju~ili da su sc pod pnuskcm njihovih napada potomci Togarmc povukli ka centralnoj Matoj Aziji, sroga nam nijc jasno da Ii su u vrijcmc Ezckiela dolazili na sajmove iz log kraja iii iz prcdjela oko jezera Van i izvora Tlgrtsa.

850. KOANCI

1. Znaren/'c imcna ovoga narcda nije jasno. U opisu naroua koji cc 5 Babilonc rna poroblu BO:lJi narod spominju se i Keener.

Keane! 850,2 - Skiti 853,1

149

2. Vjerojatnu je (0 narod koji je fivio izmedu [czera Van i Kaspijskog [czcra (Ezekiel 23,21), Drugi izvnri ih nazivaju Kutu iii SUlU.

3. Najvjerojatnije da su to danasnji Kurdi.

851. MINI

1. Znaccn]c imena ovoga naroda nije dovoljno jasno, Mine Jeremiju spomtn]c uz Ararat i M'kcnaz (Jcrcmija 51,27).

2. Minijd su bili podrijctlom Jafctovei. Kratjcvsrvo su csnovali u planinskim prcdjcljma izrnedu jczera Urmije i Kaspijskog jczera, Prijesrolnica im je bila grad lzirtu. Asird su ih nazivali Mana. Vi~ puta ih sporninju kao kraljcvstvo 5 kojim su tclko Izlazill na kraj. Minijci su napudali Asircc kao savcznike Medijaca a tsro tako i Babllonce,

J. Nakon stanovuog vremena 0 njima nema nikakvib izvjestaja, Vjcrojatnc su se asimiliraf u okolnc narode.

852. ASKENAZ

I. Znaccnje imcna nije jasno. M"kenaz je bio Jafetov unuk a r nuucrov prvi sin (Postanak 10,3; l.Ljctopisa 1,6). Da li su odmah osncvaf svo]c kraljevstvo jugoistccno od jezera Urmija, kcje tck Asird spom!n]u. Hi su se u to vrijeme dosclili iz predjela sjevemc od ( 'clloga mora, nc mole se sa slgumoscu utvrditi.

2. U vrijeme asirskog cara Esarhadona, askeanskl kralj Bartatija ,,].cnin sc Esarhadonovom sestrom. U znak potvrde ugovora 0 nenapndanju. Otada su pcmagaf AsiJCC u njihovim borbama prouv Cimerijun;u,:<t i Mcdijaca. U vrijcme posljcdnjeg razaranja Nlnive, Mkenusd su jnj poku~ali pornoci, ali JC svc bile uzalud.

J. Nakon konacnc propasu Asiriie, Mkenaz je pod utjccajcrn Mcdljaca. Zajcdno sa Araratom i Minijskim kraljevstvom napadao je I Bubtlon (Jcrcmija 51,27-28), Da Ii su oni dio nekog danasnjeg nllrm.tu, iii su so putpuno asimirali U okolnc narode, ne mote se uanus sa sigurno~Cu utvrditi.

853. SKIT!

I. PO!IO se pod ovim Imcnom njgdje DC spomlnje u Starom 7.V)0IU. nl)e jasno !IO bl ono moglo zn.~11 .

IS.

Sk.lli 853,2 - Rijcka Eurra1854,3

2: S~iti s~ bili Jafctovci Jndocvropljani, kojl su prvobitno flvjell u prcl.lJchm~1 sJcvcr.~o Od, Crnoga ~~r~. Herodot navodi da su u sedmo.,:" s[OlJ~c~ p~lle !<.nsta pr~val!h IZ te postojbine u praveu Male MIJe, P~lcsllne I Egipta. Po njcmu, Psamik 1 sc otkupio od njih dok su boravili u Palestini vclikim ntkupom.

3. Vr,lo j~ vjcr.?jatno d~ Jeremija mlsf na njih kada oplsuje opasnoslI. koje pnjctc Botjem. na~odu ~a ,sjevera (Jcrcmija 4.t 8.}3.15.~6 •. 5,~5-t7; 6,1.22.23). Vjcrojatno I njcgov suvremenik Seran~Ja OPlSUJ~. rstu opusnost (Sefanija 1,1-18). Ako bi mislio na Babd~l_1ce -. koJ~. se cesto spomi~ju u Jcrcmijinoj knjizi, Jeremija bi ih ~aJVJer.?Jat~IJ~ spom~nuo ro, I~en~, kao ~to [c to toliko puta i ranije I k~smJc tID I?, Babllo~skl Jc~k je vrlo srodan hcbrejskom kao i ~ctlrya a~ap~klh. Mcduum, OVdJc se kate da ani nolaze sa sjevera ali kojima [ezlk ncccs znati".

4, SkiLi su st~arno i uspjeli prodrljct! do Palestine. Zauzeli su grad ,~at San, koji je po njima kasnijc i prozvan Skitopolis, Reforme u vnJem~ roasa o~ogu~t1e su Bogu da sacuva SVOJ narod od te opasnosl,l pa 7-':'0 ntsu uspjett prodrijcti dalje.

'?', SkUI" ~OJc apostol ~c~v~o spominje u Novom zavjetu, jesu oni kOJ.1 su ~stal!.u prapostojbim u Evropi, ali je moguce da rnisli i na ~ehku mjclavlRu. narod~ ncdaleko ad granica Rimskog Carstva koja {~s.ini:~~~ll)~Zlvana tim uopccntm I uobicajentm imenorn' (Ko~

854. RIJEKA EUFRAT

. 1: Na akadsk?rn jJurn.t znati "krivudava~'. :2:idovi SU rijcku Eufrat :r..:~.h. Pcrat. Imc je vrlo. slicno akad.sko~ pa J~ stoga rnogute da jc to i nJczIOu prc~polopno unc. Nasc nne JC pnlagoden Izgcvcr grCkog EuCmlCS, kOle.opcl 'poljc~c ad starcpcrzljskog Ufratu.

. ? ~ufral)C ~~lvC~~ .. i najva~ija rijcka Mczopotarnije. Nasra]e maJanJ~~ dVIJu nJ~ka CIJl. s~ ~zvon ud~ljcni medusobno oko 200 km. Jcvcrn.IJI sc nalazi u bhz~~l da~a~nJeg grada Erzuruma. Sjcvero. zapadnt ru~a'f3c Eu~~ala kOJI od njega nastajc danas se zove Karasu.

.. 3. Dru~1 izvcr rijeke Eufrat nalazi sc jugozapadno ad Ararata.

Rijeka koja ".astaje ad njega danas se rove Murat Nehrl. Ova dva ru.~avca saslaJu se ~. blizini mj~sta. zvan?~ Me~da. 1! posljedn]e vnjeme na mjestu ~Jlhovog ~staJa~Ja naeinjeno JC urojetno jezero. Eu~rat se o~. tog dlJel~ pro~IJa d.alJC kroz Anti Taurus i spu~ta ka Mezop~~al~1lJ1. I?va naJvafntJa pntoka Eufrat prima 5 lijeve stranc. SJevernlJa JC Balik kod Harana I ncllo Julnija Je KabuT.

Rijeka Eulrat 854,4·JI

151

4. Rijeka Eufrat sc prvi put spcminje u Bibliji kaa ccwna rijeka Edcnskog veta (Postanak 2,14). Posto jc bila dobro poznata cneocima, Mojsijc fie opisuje ni njezin 10k ni zcmfjc kroz kojc ona prolazi. Mcdutlm, iz opisa drugih rijcka, kao i iz dobrog poznavanja potozaja ave rljeke, jasno je da Mojsije opisuje mjcsto na kojemu se one nalaze sada nakon pctopa, a ne na kcjemu su se nalazlle rani]e.

5. Nekada su te rijcke tckle iz Edcna j nata pale zernlju. To navodi na zakljueak da jc poloza] Edcna U odnosu na pov~inu cijele tadasnje zemlje morae bit! nesio vi~i. To orijentaciono odgovara po~ IOiaJu i danasnjih izvora, u odnosu na relativno bUill okoucu,

toka' p~(i~e~~tol~~~g PE~~~tt~Pt~fo 9~~:~~. ~ar~~~~j~~~rJ~i j~Za~e~~

No]e i njcgovi stnovi, koji su jcdini i znali kako [e izglcdao pretpotarni svijet, prcpuznali tokove prctpotopnth rijeka u njihovim izvonrna u okolini Ararata, pa su to prenijcli poromclma.

7. Daljn]i dijclovi poslijcpotopne zernljine povrsine dofivljavali su encrmne promjene konfiguracije. To se jedino nije srnjelo dcsiti sa tcrenom u okollci Ararata da bi Noa i njegovi pctomci mogli osteu ;l.ivi. Vjerojatnn se zato u opisu tlh rajsklh prerporcpnih rijeka daju opisi same onih zemalja koje se nalaze u okolici Ararata, pored kojih one sad tcku i pored kojih su i nckada teklc, dok se druge zemlje i mora kit kojima teku i u ko]e sc sada ulijevaju ne spormnju; vjerujatno zbog toga sro pretpotopni raspored konflguracije terena u lim pouruqtma nije bio takav kakav je sada.

8. Rijeka Eufrat trebala je biti sjeverna granica Obecane zemlje, kako je to bile obccano jo~ Abrahamu (Postanak 15,18). Buduci da vcclna Izraelaca nikada nije bila vjcrna, ovo obecan]e se sarno cjetomicno ispunilc u vnjeme Davida i Salomona (2.0 Samuelu 8,3; 1.0 kraljevima 4,21.24; I.Ljetopisa 18,3).

9. Eufrat je toliko poznat na Bliskom istoku da se nc mora nl spomcnutl ime a da se zna na koju rijcku se misli (Ezra 4,10.11; 5,3; 6,6; Nehemija 2,7).

10. U dijclu toka kroz srednju, a narocito kroz donju Mezcpo~amiju, Eulrat je vrto nestalan. Sarno tlo [e puna giPS8, pa su rrtgaclom i drugt radovi na torn dijelu costa ctezant. Golemc ravnice,

~~~b~Oq~~~j~:;i~~~~r~.o~l~jeO~~r:a~;sm:;'~!p~~~:~ot~ ~~j~i1~un,t~i~~~,ta~~e~~ t.:~~~ u~~frr~~ t~~,I~~:~s~tit!~li s~aij~P~ci

njegovog sada~njeg toka.

11. Eurrat se nelcada ulijcvao posebno u Perzijski zaljev, koji je lIupirao najrnanjc do mjesta na kojcrn se on danas sastaJc sa Tigri-

152

Rijck:l EUrtA! 854,12- Rijcka Ilidckel8.~5,7

sorn. Mcdutjm, danas on nakan blizu 2900 km ujeka gradi S3 Tigrisam rijcku Sat el Arab, koja sc ulijcva u Pcrzijski zaljev.

12. U slmbollcnom jeziku imc rijcke Eufrat se upotrcbljava dva puta u Bibliji. Obadva puta se taj simbol odnosi na zemljc u hlizini njegovlh obala. Prvi put su bili u pitanju turskt cmirati, na njcgovoj desnoj obali, a drugl put ]c 10 lckacija izlijevanja scsroga zla (Otkrlven]e 9,14; 16,12).

855. RIJEKA IUDEKEL (TIGRIS)

1. Hidckel jc bila Ireta rljcka Edcna. Hid na sumerskom znati "rljeka". Mcooum, Sumceci su Tigris zvali Idigna a Asirci Idiklat. Ime Tigris, kac i mnoga druga tmcna, preuzcli smo od Grka. lme Tigris Grci su 0r,CL prcuzcli od staroperzijskog naziva za ovu rijcku. Tigra znacr'brza''.

fajsie ~ij~k~~o~~~ ~~j~ij~ ~~~~~!t~~~~k~~e~:O~~ru~~~t!~

te rijeke natapale cijclu ~mljU, prirodno [e da njihov tok morae bit! dulji i uvclikc drukcij! od njihovog sadasnjcg tcka.

3. Jedan dio konflguracije poslijcpctopnog tercna morae je ostati kakav [e bic i prije patopa. Oni koji su prczivjell POlOp Inacc ne bi mo~1i osuu fivi da su prornjcnc konfiguracije tercna zahvatilc i ta] kraj. 0 dimenzijama tog dijcla nctaknute konfiguracije mote se samo nagadati, ali su nam ovim oplsorn mozca i dane (Postanak 2.14).

4. lzvori Tigrisa, kakvog ga canes poznajemo, nalaze se na prostranstvu od okc 400 km. Najzapadniji i mozda i najglavniji je u blizlni spajanja rukavaca koji tine rijeku Eufrat. Nalazi se na jutnim padinama Anti Taurusa. Druga dva su ispod jezera Van. Dvije rjecice koje oni formiraju zovu se Bitlis Caj i Bolan Caj. Obadvije, postt]e ujcka 0<1 oko 160 km, sastaju sc i ulljcvaju u Tigris.

5. Tigris prima svoja tri najvcca pritoka sa svoje lijeve strane. Sva tri izvtru na Zagros planinama. Gornji iii VeJiki Zab ulijeva se u Tigris ked samog Halaha, 42 krn juznc od Ninlve. Mali Zab se

ulij~~aJ~~o ~ ~~~~~~~f~ P~~~~~~ij~J: ~:I~a:o\-~ga~!ad~ile su

podignute i prljestclnice Parcana Ktesifon, 32 krn ju!no od Bagdada, na istocnoj obali, a ncllO jufnije ad njega, na zapadno] obali, bila je Seleukija, prijcstolnica Sclcukida.

7. Na Hidckclu, najvjcrOJ'atnije njcgovom jufnum dijclu, Daniel jc imao onu vettcanstvcnu vi1.i u Kristove slave i upravljanja povljcsnim dogadajima (Daniel 10,4).

Rijt:1;.a I iidckel 8S5,8 - Ararat 856,4

153

8. Rcdoslijcd dogadaja, kako jc on zaplsan u "knjizi istinito]", pokazivao sc tada prcu njcgovim zadivljcnirn octma. Obuhvecao jc period sve ad njcgovog vremena pa do nasih posljcdnjih dana. Prometrae jc zaum podizanjc Mihaela ua branl svoj narod, djclomlcnc uskrsnuec onih koji spavaju u prahu zcmatjskcm i ulazak "onih koji mooge pnvcdosc pravdi" u kraljevsrvo vjccne slave.

9. Tigris sc u to vrijcmc ulijcvao U sjeverni dio Pcrzijskog zaljeva, odvojeno od Eufrata. Danas sc on, nakon tijcka ud oko 1830 km, prvc spaja sa Eufratom, da bi sc zajcdno kroz rijeku Sat cl Arab ulili u Perzijski zaljcv.

856. ARARAT

1. Znaccn]c imcna ovc ptanine nije dovoljno jasno, Sarno njczino imc mogda jc uz ime rajskih rijcka jcdno od najstarijih ccuvanth gcografskih pojrnova do danas,

2. Ararat sc prvi PUl spomin]c u Bibliji kac planina na kojoj se zaustavlo kovccg scdamnaestog dana sedmoga mjeseca seststote rcornc godine. Aim bi sc prcracunato u godine ad stvaranja svijeta, to hi onda bila 1656. godina od stvaranja, Po nagem racunan]u, ako [e potcp pozcc pocctkom studenog, cak je rnogucc drugog studenog 2348. godinc prijc Krista, onda bi OVO zaustavljanje k~vcega. na planini Araratu, stopedcsctog dana poiopa padalo negdje krajem o1.ujka, iii cvcmualno na sam poectak Iravnja. Ako sc porcmccaj u <.!u:1.mi okrclanJa Zernlje, zbog pcvccenja Zcmljine mase od voda kujc su dot le bile "nad svodom' done vet odigrao, tada bi sc moglo i prccixirati da jc 10 mogao biti prvi travanj 2347. godine prije Krista, ali sc ipak do takve prcctznosu u raC:unu ne bi trebalo iei.

3. Vade potopa su u vrtjcrnc zaustavljanja kovcega jo~ uvijck prckrlvalc svc planinc. Planinc, kakve su one sada mogle biti pod vodama ovog ogromnog oceana, bile su ustvari gomile mulja, lescva i stabula. Da sc kovreg zaustavio na nckoj od takvih planina, tko zna kuliko duboko bi potonuo u 2itki mulj. Kovccg se mogao zaustavitl

lccJino na nekoj planini koja nije bila prckrivcna ogromnim nasegama mulja niu idstopljcna vodama pctopa. Jedina takva plan ina, "u~uvana 'u onom stanju u kakvom jc bila i prljc potopa, bila jc pluntna Ararat.

4. "Bog jc uelnlo da se kovceg zaustavi na vrhu vijenca plan ina kOJI jc On svojom sllom sacuvao cvrsum, usrcd strahovite burc." 3SG 77.

154

Ararat 856,5.10

5. "Bog [c ucinio da kovtcg uplovt u die aasuccn grupom brda koja su bila sacuvana Njegovom silom." PP 105.

6. Ararat i vijenac planina o~o njcga .~u daklc prctpotopnc pl~. nine. Vade potopa su magic skinuti s njih one mekge, plodnc 1..11- jelove, ogcljcti ih i umanjiu njihovu IjCPOlU, ali su njihove osnovne karaktcristikc i pc Cyrstini i po izgledu morale ostau dovoljno uocIjive. Noa i njcgova obitclj su ih sioga mogli prepoznau i znau onjcntaciono nakon prczivljcnc katastrofc gdjc sc nalaze,

7. lzvjcstaj da je razina voce potopa bila vB"a 7.3 15 Jakata od vrhova najvisih brda, takoder flam ncsio govorl. Kakc su mogli znau kolika je canna vode vi~a od vrhova najvi5ir.. brda, to se zasad ne zna.

8. Mcguce je tla je kov~cg ad [edne svoje trccme, pa cak metds i polovine, bio utonuo u vodu. Buduci da je bio visok 30 lakata, moguce jc da im je i Bog otkrio visinu veda da bi ih umirio, a moguce jc da su to po tome ~LO kovceg plovi sigurno sami Izracunali mogucu visinu veda na temelju cdrcdivanja dub inc gaza kovcega (Postanak 7,20). Taj navedcni podatak nam takoder govcri da su ani mofda i poznavali rocno i kOJ3 su to najvga brda. Mozda su cak i ocekivali i prctpostavijali da ce se kovccg i na njima zaustavitl, ako im vet i unaprijed nijc bilo reccno rozno mjesto zaustavljanja.

9. U trenutku kad je kovceg prvi put dodirnuo cvrsio uo, 17.2.1656. gcdine, oni su znali da je to Ararat, prcmda su sc vrhovi brda mugH vidjeti tek 73 dana kasnije, 1.10.1656. godine poslije stvaranja, onjcnraclonc naseg 12. lipnja 2347. prije Krista. Krov kovccga jo~ nije bio podignut. Mogucnosii .osmatranja uisu moglc biu neroenc. Ako se 6ik u ovcm silnam i beskrajnom moru mogao i vidjcti mali vrh, ani su rnogli znau koji [e to vrh, iii otkrtvenjem od Bu~a iii vee ranijim znanjcm, Navodenje imcna, u vrijeme u kcje se on JO~ najvjerojatnije nije rnogao ni vidjeti, navodi nas na zakljurak da jc to bilo j njcgovc preipotopno ime,

10. "Razina vodc bila je 15 lakata vi~a od najvifih planina, Bog nije zaboravio Noa, j kako su vode opadale, On [e ucinio da sc kovceg zaustavi na vrhu vijenca planina koje je Bog sazuvao svojom silom i cdrzavao Cvrstim usred strahovite bure. Planine su se nalazile nedaleko, pa se kovC"eg polako kretao u tOm praveu i zaust3vio sc prvo oa jednoj a zatim na drugoj od lih planina i oijc viSe bio pomican odallc u beskrajni ocean. To je izalYalo veliko olalclanje ked Noa i svih koji su se nalazili u kovC"cgu. Kad su sc potelc pojavljivati drugc pfanine i brlla, bilc su sada iskidane i grube a sve oko njih izglcdalo jc kao more uskovitlane vode i mekog mulja." 3SG 77.

ArnraI856.1!-IS

11. "Kad jc veda poccla opatlati, .Bog [e ucinio ~a kovceg .npiovi u dio zesuccn grupom brda koja su bila sacuvana Njcgovom silcm. Ta su brda bila blizu [edna urugcm pa se ~ovteg lagano. ~r~tao u .~om mirnom zaljevu i nijc vi~e bi.o na _b~kraJnom ?cc~nu. 1 0 J~. dO~!Je10 veliko olaksanje umornrm I ocajnim progonjcmrn puuucrma. P_P

105i2. Ova] opts govori nam 0 laneu vrhova u vrijel!lc kad [c o.kolina j05 bila beskrajni o~can .. Iskaz ~a sc kov~c~ zaus.taYlo ".a ;~hu .1 da se zaustavic "prvo na Jed no) a zaum na drugoj ad tih planina daje nam odredcnc detaljc 0 mjestu zaustavljanja. Koliko je vrcmcna proteklo izmcdu ova dva zaustavljanja i koltko jc voda u rneduvremenu opala

ovd]c se ne prccizira. . . . .

13. Prvo zaustavljanje na jcdn0l!l od .,:rhova. btlo.)e vJeroJatn:o zaro da bi se kreian]c kovccga usponlo, all I da bi dunijeln oJakSa~Je svtma u kovccgu. Drugo zaustavtjanje morale je bili bar. DeSIO. ~~ <XI prvog. Oko 200 onih koji su u posljctlnja dva SI?IJeca vldJ_ell ostatke iii pojcdlnc dijelove kovccge tyr~e da se o~? zbilo ncsro ruze

od vrha, U omanjcm [ezeru orkugenom n.lwm m~"Jlh yr~ova. .

14. Najvisi vrh u ovom. ~aneu. ~Iafilna na~va s~ I danas OVIR\ biblijskim imeno~ Am.rat, III VC.hkl ~arat. Visok Je 5165 metara.

NiZi vrh, iakozvant Malt Ararat, visok JC 3925 ~. .

15. Svi dosad pronadcni ostaci kovcega potjecu s veI~kog A~.arata.

Oni koji su u vrlo toplim ljctima uspjcli vidjcti otopljene .d.IJelove kovecga. tvrdc da sc oni "'I laze n~. eke .4200 rI_1 nadmorskc vl~me, na sjcvcroistocnorn dijclu planine. Dijclovi drvenih greda nadeni SU eke 300 m nize i prcma zapadu.

16. Analiza ostataka un grcda pomezc !lam _da n~to vi]e ~hya. limo 0 klimi i Hvotu prijc potopa. Drvo JC ~ItO bilo obradlv~no Ijudskom rukom. Biblija sporninje jcdnog ~aJInovog potomka, fu: bal-Kajina, kc]i Je bio vjest u ko,,:anj~ raznih pre.~mcla all bakra I ,"cljc7..a (t.Mojsljcva 4,22). Obradivanje drvcta nlJc dakle za Nou

moralo predstavljati neki problem, . ....

17. Na drvetu kojcg [e donij~la Naya.rm.a ek~pcdlc.IJa vlde.se tragovi smote (Postanak 6,1.4). Pnpadalo JC jednoj vrst~. uanasnjcg hrasta, a1i je kod ovog komada stanicna mesa nesrc tamruja od mase

danaSnjih hrastova Ie vrslc. ... ..

18. Ovaj komad bio je isklcsan ~ stabla ~I)a J~ d~b~JlOa mogla iznositi do 50 em. Prije no ~to jc odsjcreno, drvo JC ~Im sc rasla u ~umi koja nijc bila jako gusta i u kojoj je bil.o doy<?lj_no ~Iagc. Drvo jc, na temelju jCdv3 primjclljivih gO.dova, raslo u_ Slfmu IZ~edu z..~ mm gtxlgnje. Spccifi~na lcfina mu JC 0,925, .S'to Je vrl~ bhzu spcC!: nen()j tcllni dana~njcg hrasta od 0,938. Slamce u ovoJ prouavanoJ

IS.

Ararat 856,19-25

grC(1i iz.du!cne su najvjcrojatnijc 1.bOg velikog i degmrajnog pritiska mase Icdcnjaka Iz kojcg [c drvo izvadcno.

19. Vecina dijeli mi~ljcnjc da jc drvo stare oko 4500 godina.

Jenne radloaktlvno mjcrcnjc daje sasvim drugc podatke, SIC sc maglo i ocekivart. Ovi pronadcni ostact kovccga vjerojatno su uospjcH niie, ill su odlomljcni zcmljotresom iii otkinutl klizanjem ledenjaka koji Ih )C bio zahvatlo. Mjcsto na kojemu sc kovceg zaustavio vjerojatno JC nesto vise,

20. U trcnutku kada sc kovccg zaustavio od poeerka ~otopa bila je presto tocno pet pretpotopnih mjeseci iii 150 dana. Prvih cetrccscr ad tih sto pedcscl dana bili su dan! naj!~ccg bijcsa stihijc (Postanak 7,12.17). Kako jc izglcdaJa strahota morske plimc kad su se "otvorili Izvori velikog bczdana" i kad su se provalile "ustave nebeske", odnosno srucita "voda nad svodom'', lcS:ko je i pretpostavljati (Postanak 7,11).

21. U kovccgu su se nalazllc sarno kcpnene iivolinje. Vodcne 2ivotinje nisu trcbale ni biti zasuccnc od poropa. Medutim stihija jc i njih uskovitlala. Morskc strujc dopiru najvife do 300 iii 400 mcrara dubinc. Medutirn u slojevirna stijena i ugfjena mogu se naci tivolinje kojc five i na dubinama od nekoliko tisuca metara, kac sro su trtlobirl, brahiopodl i druge.

22 Kad se ova stlhija smtrlla, u tcku narcdnih 110 dana do pocctka opadanja voce, pcnescni matcriJat se polako talo1.io. Prirodno je da su zivotin]c ko]e su imaJe najvecu spcclflcnu tcztnu prve potonule, a da su 1.3 njima padalc one takse.

23. Na mjcstima gdjc sc veda brzo smirlla mogao se i ocekivati takav redoslijcd tonjcnja i slaganja. To je neke navelo na zakljucak da su te fivotinje pronadcnc u najnifim slojcvima zato i najstarije a da je rasporcd fosila u viSim slojevima lstcdobno i redoslijed po kojcm su pojedinc vrsie zivotinja nastajale i tivjele na Zemlji.

24. Dakako da je ra] zakfjucak naivan i prcizvnljan, prernda ga i danas [os mnogi zastupaju. U Alpama, Stjencvitim i Apalackim planinama mole se nact mnostvo fosila u svim mcgucnn rcdoslijedima, pa cak i u patpuno obrnutim. To I'e jcdnostavan znak da se IU talnfenjc obavljalo u vodi koja nije bi a patpuno mirna pa su iz· nenadni naleti i kovillaci baC<t1i zahvaccDl materijal lamo-amo, talo!eti ga bez ikakvog rcda u oon05u na specifi~nu telinu tonjcnja,

25. Oslaci [osila u slojevima niti mogu biti dokaz redoslijeda zivola oa zemlji niH bi mogli uopee postajati da nije bila polapa. Riba koja ugine nc tone, ncgo ispliva na povr~jnu. Uglavnam ona tada zavrSi 1(30 hrana nekoj drugoj. Ogromnc, kilomcLrima duge

Ararat 856.26·31

157

naslagc riba, ad kcjih su nckc i izvori spccrncne vrstc nafte, govore 0 katastrof a nc a prlnxtnom pomoru.

26. Kadu uglne, nijedna vrsta fivotinja De postaje fostlom, nego jednostavnc istrune. Fosil se s.tvara same ~. tre~ucima i~nenad,ne katastrofc, koja maze pokrcnuti masc rnatcrijala 1 zalrpatl sve zlVe flvotinje.

27. Svi fosili, na kojima je bilo moguce to utvrditi, uginuli su istodobno i nasilno, ad katastrufc, a ne prirodnom smrcu. Na njima se ne vide znakcvi zakrzljalosti i bolcsti. vecmcm su oni krup~jji .. i snaznij! od svojih danasnjih srcdnika. To potpuno odgovara biblljskorn oplsu prctpotopnog iivota. To sto nisu pronadcni zakrzljali fosili, ni na polovima ni na ckvatoru, govori nam da tada nije bilo ovakvih zona kao uanas, nego da jc klima bila posvuda ujcdnacena.

28. Na nckim mjcstima pronadcni SU naizmjcnifni slojevi. k~pnenog bilja, morskih fivotinja. razlicitih ncorganskih nanosa IlmJe~anih S Iosilima, pa OpCI ugljcnisano kopncno bilje, Cak se takvi slojevi ugljena ponavljaju i do 125 puta. To je evidentan dokaz tatozcnja poncscnih matcrijala pod utjecajem [os uvijck vclikih kretunja vode. 0 nckom redu kojl bi sc na temelju toga moguo naciniu uoista ne mote biti ni govora.

29. Ako bi bile isttna da sc fosili mogu formirati normalnim umiranjem i da sloj u kojcm su pronadcni doista govori da su oni 1.ivjeli znaino prijc formiranja vi!:cg sloja, tada bi trebalo <:,bja~n.iti otkuda je doSao raj matcrljal koji je baa zatrpao ugjnul~ .ZWO.IIDJU. Debljina takvih slojcva, koji bi se posvuda tr~bali naluziti u ISLam rcdostijcdu, ako nisu talozcni u vcdi, trebala bi biLi Izmedu 1600 do 2000 kilomctara. Buduci ua se fosili na takav nacin ne mogu forrnirati, niti su ikada tako Iormirani, najdcblji slojcvi koji SU uosad pronadeni, dakakc nagomilani i ispremetani kako 10 samo bujica vode mole ucinitl, pronadeni su u Aziji u dcbljini od najvise 18 kilometara.

30. Na kraju, i sami slojevi mogu sc for~irat! sarno u .vodi koja ~.c prijc toga snezno kretata i zahvacala sadrza] sI0)3. RazmJ,crno debljini sloja maze sc pretpostavitl kolika je morala bili dubina vode. A kako jc najve~i di? ~mljinc pov~in~ pokriven. scdime~lima. to na~ jesnc svjedoci da JC jcdno vflJcmc cijela povrstna zemlje morala bill

pokrivcna ogromnom koli~inom vodc. .

31. Nigdjc se danas u oceanima nc mole pronati talotcnJe gru· bnng 51ijcnja. p~cSka i ~Ijunka. Njega mogu donijcti sarno pokreLnc vode. A svc sedlfficntne stijcne pokazuju rcdoslijed talo!cnja karaktcristil"!an za f.0krctnc vodc ogromnih razmjera. Na dnu jc najlcfi mutcrijal. a sto sc ide vgc, ako jc talolcnjc bilo u mimoj vodi,

158

Arar.u 856,32·37

talo,jo se sve laJcli i Jak~j bila organsk! iii neorganski rnaterijal, da bi se sve zavrsno najfinijim zcsucema prastne kojc su srvortte Ics.

32. Bez potopa nemcguce je objasniti ni podnjcuo ovih golcmih nasluga lese. Njega mozc Iormirari same voua. Buduci da se u vodama normalnog oceana takvt sediment! nikada ne mogu stvcrfu, a cia svijet jc pokrivcn njima, svjcdccanstvo 0 svecpccm POIOPU ne mote bitl uocljivije.

33. Ako je Ararat, na kome sc kovtcg zaustavio, bio sarno ncsro ispod .p?v~inc v~c~ na .. njcn~u nije,. moglo ~iti toliko nanese~~g materijala kao na nJ:2.1m dijclovima. Cijcla okolica Ararata, u kojoj JC najvjcrojatnije nekada stojao Eden, danas je na nadmorskoj visinl od blizu 2000 metara u prusjcku, pa je i tu moglo biti manje nanosa nego na nifim dijclovima. Mcdutim, i ono ~10 sc natalozilo, kasnije jc otjecanjem vode k nifim prcdjclima, a tini sc najvisc u pravcu danafnjeg Kaspijskog jezera i Pcrl..ijskog zaljeva, vccim dijcJom sprano i odnescno, pa sc 1.810 lama nalazc ogromna nalazista nafLe.

34. Prcnajazcn]c pojedinih izdvojcnih komada bazalta po povrsini Ararata navodi nekc na zakljucak da jc Ararat planina vulkanskog podrljeua. I sam oblik pia nine, koji podsjcca na pravilan siozac, naveoje oeke na takav z.akljuC3k. Mcdutirn, to je sarna privid. Na vrhu ncma kratcra, planine prije potopa su bile pravilne i lijcpo oblikovane. Vjcrojatno jc i sam izglcd njihcvih oblika ircbao ostavljati odredeni dojam i doprtnositi cpcoj slavi rajske zemlje.

35. 17.gh::d Ararara I danas cuva tragovc svog nekadasnjeg pravilnog oblika, ali je voda i 0(1 njcmu osiavila odrcdcne tragove, Osobito se na podnojju rnogu nect ostaci vjcrojatno skamenjcne lave. Inace tlo planine je vrlo porozno, Onima koji sc pOku~vaju popcu na nju 10 pricinjava vcljkc poicskoce. Od tri nacinjena koraka nevtse dva su u prosjeku klizanje nantze. Stvrdnuta lava nalazi sc u komadima koji su pokrctni i zesio sastavni dio lavine matcrijala koji je dosada usmrtio mnoge Isrrauvace.

36. Pojcdini komadi SU fak i loptasu. To ukazujc na brzo hladenje lave vodom. Budeci da nisu vczan! 1.3 konfiguraeiju tla, nlsu oi osnova njcgovog saSlava. Ta planina prema tome nije vulkanskog podrijclla.

37. Otupljena voda S vjc~itog Icda i snijega na vrhu planine, ponire u dubinu planine ne rormirajuti nikakve dulje tokove. Odje se Ie vode skupljaju i gdjc otjefu male sc sarno prctpostavljati. Budu6 da su ilYori nckada~njih edcnskih rijcka u blizini, sigurno je da dio vode one dobivaju i odavde, Da Ii jc visoki Arar'dt na ncki naCiD oSiguravao vodu izvorima rijcka i nckada~njeg Edcna, mote se sarno pretposlavljati.

Ar.:II:n8S6,.38·"1

159

38. Pcrozni materijal ad kojcg jc saslavljc.". Ararat mogao j~ rcreuvno laku biri rastvcrcn vodama potopa, all JC on uebao ostau cvrst kakn bi se kovCeg mogao zaustaviti na njemu. MoMa su zero njcgovc povrglnc u toku potopa b.ne prekrivc~~ nasla~3ma ~lvrdnule lave. Prema lvrdnji mnogih istra~va~ . tra£?vl J ?SlaCI manJ.I.h vulkana mogu se prtmijctiti na njcgovim nt?:im dIJclovlI~a. EruP.cIJC vul~~. na ispod povrstnc vade nisu nikakva njetkost, Yet!m.a takvih crupcIJa na kopnu ill u vodi takodcr je snazan dokaz a prohujalom potopu ..

39. "Prijc potopa postojalc su os.romne sumo. Stabl.a .d~ct~ bila su puno ~ira od bilo kojc£ drvC;13 koje se ~anas Ill:,!fe vl(.lJe~l. 811a sl! ncvjcrojatnc iZdrlljiva. Tragovi prop~danJa na .nJlma s~ msu mogh vidjcti ni poslijc nekollko stutina godina rasicnja. U vnjcmc ~otopa tc sumo su bile oborene iii izlomljenc, te sahranjcne u zem1ju. Na ncklm mjestima vclike kulicine tih .ogromni~ S.labala bile ~u .ba~en~ i izmijcsane burama potopa i prck.nvcne slojevima kamenja 1 zcmlje. Onc su se zatim okamenile i ugljcnisalc, stvaraju~i taka golcme bnscno ugljcna koji sc danas pro~.alaze. Bog Ci~i da. sc vclikc kolicine ugljcna inane zazare i upalc. Stijcne se pre~nJavaJu a vapn~na~ pall i :1.eljc1.o topi. veda i vatra dolaze u dodir Jcd~~ s drugim Ispod povrsine Zcmljc. Djelovanjc vode na vapncnac. ~IDI da s~ u~ren<?s~ penjc do intcnzivne vrclinc i od .toga nastaju .(>Otrcs.l .. vuJ~am I izfuccvinc lave ... Djelovanjc vatrc I vode na le!i!)la sujena I ruda iz'I:t.iva ckspluzije koje sc cuju kao pol mula tutnjava. ~c tudc.sn~ I'0javc hit ce svc brojnije i stra~nijc neposr~d~o prcd Kristov drugi doluz ... rk i kra] ovog svijera, kao prcdznact njcgovog ncposrednog ulli~tcnja.'

40. "Ugljen i nafta se uglavnom magu pronacl na mjcsliJ?a na kojima nema zapaljenih planina i vatrcnih izljcva. Kada vatra I voda dodu u dodir ispod {':Ov~inc Zcmljc, vatrcna slih.ija ne nalazi devol]nog oduska u zagnjavanju matcrljala oko sebe. Zemtja se sioga putrcsa, uo pod~htava i n~dim3. se ~ obliku il~~ina iii val~vat a ~ podzcmlju sc ~uJu potmufl ZVUCI nahk na grmljavinu. Zra.k je vr~o I lJlgU~ljiv. Zcmlja sc otvara i ja sam vidjcla sela, gradove 1 zapalJcne phlninc kako zl;Ijcdno propadaju u lcmIJu." 3SG 79.80.

41. "U lO vrijcme golcmc ~ume bile su lalrpane zcmljom. U loku vrcmcna onc su se prClvorilc u ugljcn koji sc otada mote nati u ugromnim naslagama, pr~izvodc~i ta~~er i v<:like k?li~ine nafte. UgIJcn i narla SC 7.apalc ISpod ZemJJI~c POv~IDC: S.lIJ.ene ~c prcp.rlJavaju, vapncnac sc pali, a nasJa~e :l~IJe1..3 l~pe. ~JccI.JRJ~v~nJe v~e " vurncn<...'om povc6lva jaru do naJvctlh graOlca, lzaZIV3Jutl zem.lJotrese, vulkanc i vatrcnc izljcvc. Ako Ydtra i voda dodu u dOd It s nuslugama slijcna i ruda, dolazi do podzcmnih eksplozija takvc jaeine

160

Ararat 856,42-48

da one sJj~c na pol mule grmljavinc. Zrak je vreo j zagu~Jjiv. Nastaju vulkanske erupcijc; visak lzlazi U obliku usijane lave, zernlja se pctresa. pcvrsina sc povija kao morski valovi, pcjavljuju se vclike pukotinc, a ponckad ~ilavi gradovi, seta i zapaljenc ptanine bivaju progutani." PP 108.109.

42. Buduti da je predjel oko Ararata bio najbrojnije nascljen svlm oblicima fivola prijc pOlopa, ogromnc kolicine svcga iivoga mogle su prijc no ~to su yearn dijclom spranc, izazvati takve efekte i u podnofju Ararata u vrijcme poropa. Postoje jasni Ira~ovi izljeva vrete vulkanskc mase iii u vodama za vrijcmc poiopa ill u vodama koje poslijc prcstanka poropa jo~ nisu bile otckle u novostvorene oceanske basene.

43. Cak i na sarnom poccrku potopa dcsavale su so pojave u mnogo cern sli~nc pojavama kojc sc desavaju kao posljedica potopa. Da Ii su i raspadnute organskc tvari u prerpotcpnim uvjetima, kad nije bile bakterija vrenja i truljenja, nut izanvaea bcjcsu u ovoj mjcri i U ovakvom vidu, magic izazvau takve efckte kakve Izazivaju Isle pretpoiopne organske tvarl sahranjcne na drugl nacin i u vccim kolicinama, maze sc sarno prctpostavljati. Mcdutim takvih cfekata bilo je i pocctkom potopa, pa su tragcvi koji 0 lome svjcdoce na povrsinl Ararata mogli bili i Iz prctpotopnog vrcmcna.

44. "Mlazevi vodc izbacivani iz zcmlje ncvjerojarnom snagom bacali su stijenje dcsctlnama mciara uvis a ana se pri padu zarilo dubcko u zemlju." PP 99.

45. Ginl se da SU najvece promjene konfiguracije novcnasralog terena uslijedlle tck kada so veda, nakcn stajanja od 150 dana, poecta polakc povlaciti (Postanak 7,24).

46. Ako je voda tada poccta otjecatl, ona je morale imau gdje otjecati. Tad [c morale poeeu oblikovanje prvih basena u kOJima ce ave vode, koje su lzazivale potop saua stajati. Za fcrmiranje nove konfiguracijc Zcmljc upotrljebljena je snaga nevjcrojatno jakin vjetrova (Postanak 8,1).

47. "Bog jc pustio moene vjetrove da pusu iznad zemlje IJa hi isu~iIi vade, pokrccuct ih cnormnom snagom i ruseti ncvierojamom snmom vrhovc planina koji su se obrusavali kao mocnc lavine, formirajuci ()IJ njih ogrornna nova brda i visoke planinc na mjestima gdje ih ranl]c nije bile, sahranjujuci pod njima mrtva tjelesa, drvece, kamcnj.e ~ .. zemlju. Te .pla~inc su ~e Z?tim PC!vet:-'Je i poprimale jo~ nepravllnlp obhk gomllanJcm novlh sllJcna, Cltavlh grebcna, drveta i zemlje. nancscnih na i oko njih." 3SG 78.

48. Naj\l~c planin.e, upra~o ~it~vi I~nci golernih planin~kih ma~a, mogu se vldJCIl na lSlOCnOJ obalt Tlhog oceana I na sJevcrnoJ i

Ararat 856,49-56

161

zapadno] obalt lndijskog oceana. Takoder sc mogu vidjeti na sjevernoj i jufnoj obati Sredozcmnog mora. Nama je lclko zarnisliti kakva

jpCOt~~n~l~ata~~~ ~~~t~~mk~: S~ s!i~~i ~a~!ja~f~ :~~~!~fn~hdaS~~!~j:

Stjenovite planine, Koroltjcre, Himalaje iii planine Afrike s ogrornnim Kilimandfarcm i druge. Medutim slojevt lih plan ina, kao j planine oko Sredozcmnog mora, svjcdocc da su baS tako formirane.

49. Na pojedinim mjestima, na kojima slojevi nisu bill unisteni tim silovitim pritiscirna vode i vjctra, njihov oblik je takav da nam ocno svjedoCi da 5U mogle bit! Icrmirane sarno poiopom. Cesto su tl slojevi dcbeli stctfnama pa i tlsucama metara a tako cudno isavljan! i izuvijani cnavom debljinom, kako se moze savljati sarno materijal kojl je mek. Da su u trenutku djelovanja ovih iii bile kcjih drugih sila bili oCvrsli, ani bi se jednostavno zdrubili.

50. Buduci da je iz predjela Ararata, u kome je najvjcrojatnije bilo najvi5e oblika fivola svih VIsta, materijal najvise spran ka Kaspijskom jezeru i Perzijskom zaljevu, vjerojatno je taj basen, u ~ijem su pravcu vode sptratc ostatke, bio najveci i najprostranl]l i formiran rnedu prvima. Tragovi pcstojanja vge razina morske povrstne, koji se najjasnije mogu pratitl na obatama Tihog oceana, mozda nam govorc da je otjecanje vode i formiranje bascna bilo u etapama.

51. Voda koja je orjecata ka lim basenima lako je usijecala kanjone i klisure u tom mekorn materijalu. Jedinc se taka i moze objasniti postcjanje klisura i kanjona.

52. Voda )c morale biti iznad njih da bi ih mogla prosject od gore do dna. Da JC bila na visini na kojoj se sada nalazi, kao naprimjer Dunav ked Derdape, ana nikako ne bi mogta prosjeci brdo od vrha do dclje, nego bi sarno mogla formirati [ezero. Ta] meki materijal rnogao je vrto lake dos{,jeti u novonastate basene da je otjecanje bile brzc i naglo. MoMa [c I zato otjecan]e morale bltl erapno.

53. Tamo gdjc su formirani ti nevi basent, kao i planine na njihovim rubovima, konfiguracija Zcmlje dofivjela je potpunu prom· jenu. Medutim na drugim dijclovima takva korjenita promjcna kenfiguracijc tla nije se morala dogoditi.

54. "Ncki dijclovi Zcmljc vi~c su prornijenjeni od drugih." 3SG 79.

55. "U vrijemc patopa Ijudi i zivolinje su sc penjali na najvi~e lo~ke Zernljc, i kako se voda povlatila. njihova mrtva Ijelesa mogla su se vidjeli po l'laninama. bretuljcima i dolinama. Po {'OvrSini Zemlje Idala su liJela Ijudi i uvotinja. Medutim Bog nije fcho da to ostQne na lieu Zemlje, da se raspada i zagaduje almosferu." 3SG 77.

56. Jedini koji SU mogli promatrati takvo lice Zemlje bili su Noa i njegova obitelJ. Prvenstvcno zbog njih takvo stanje nijc srnjeJo O5tati.

162

Mra[85(i,57~

ZiVOl u takvim uvjetirna bio bi utesen. Zato je moralo docl do

spiranja i odnos:c!,*,: tih ~stataka karast:ofc. .. . .

57. Medutirn izvjesta] da su se Iclcvl nalazili po povrstnt, da su se mogli vidjctl, i da su tek saua trcbali biti uklcnjcni, govori nam da taj dio nije u toku s~rnog potopa dofivio ~c~~ prol!ljcnc: Pecka ne~: dasnje konfiguracije Ha. s3.da su same sta~al~ IclcVJ. O~l SU s~ na.Lazlh na tlu dolina i brda koje JC estero kakc je I nekada bilo. Vjerojatno 5U zato Noa i njegova obitcl] mogli prcpoznati ave krajevc,

58. Ova] tcrcn viSi je od ostalog {crena eke njega. Talozcnje na njemu a time i spiranjc stoga jc moralo biti manje.

59. Prornjene konfiguracije lIa ovog dijela nisu sada smjele biti velike, jer bi time bio unistcn i Noa i njegova obirelj kao i fivctin]e koje su se polako ~irilc na sve strane oko Ararata.

60. Spiranje jc najvjcrojatnije bilo u toku samog povfacenja vcde.

Premda su vade pcropa mogle rasiopiti meke plodne dijelove nekada~njeg prctpotopnog tla i u6niti ga rufnijim i hrapavijim, Noa i njegova obitcij su ~pa.k pr~poznali ko~l1guraciju prctpotopn~g. Ic.~ena j prenijeli 10 znanje I svopm potomcrme. Cak su prepoznali I rtjeke kojc su i prije potopa tu tekle i kojc su nckada bile u sastavu sustava navcdnjavanja Edcna j zemlje.

61. Konfigu~cija. tla u OkOlic~.Ar~rala ~s~~la,ie najvj~roj~lnije do onih razmjera rstovjcrna do kojih ih MOJslJe I navodi: Hidekel - Tigris od Asura, a Pi~on i Gihon oko zcmlje Havilske i zemlje KuS".

62. Kovccg se zaustavic na Araratu 17.VU 1656. godine poslije stvaranja iii orijcntaciono 1. travnja 2347. godine prije Krista, ali su iz njega mogli il.a6 tck 220 dana kasnije, 27. dana drugog mjeseca 1657. godinc poalijc stvaranja Hi orljentaclono oxo 16. studcncg 2347. godine prijc Krisla.

bila6~~~Oo!~r~~tg~n~~li~~k~I~~~~~~ ~~~Sl~~~:i·}jea. ~~t:an~~~~~~

mjcseci do sezonc klijanja i bujanja na sjeverno] hemisfcri bilo dovoLjno da sc liO. p~ipremi i olpo~nc. Elan!ra~je I v~enje no~og flvote u novim uvjeuma. Za mnoge biljke I njihovo sJcmc godtna provedena u vodl ne mora prcdstavljati ncprcmoslivu prepreku. Ako su uz to bite nccim prekrivcnc i zaklonjene u ~upljinama stijena ili dtjelova zemljc, sada su rnogjc isklijati.

64. "Prekrasno drvece i cvjctno, ukrasno Jlblje, propalo je, ali [e Noa sa~uvao sjeme i ponio ga sa sobom u kov~eg, dok jc Bog svojom tudotvornom silom saeuvao u fivotu tzvjestan broj raznovrsnog drveQl i rastinja za budu6!. pOkoljcnja. Odmah nakon potopa izglc~alo je kao da drvcCe ! d!bunjc izbija I. ,amog kamcna. Po Botjem pro-

Ararat 856,65-72

163

~:~~~J~ ~~~~~aj:ob~Ot~~j~~~!:~~~~ij~(~g~lt,~~,?~~~m7a6~~~.ena i taka

65. Tamo gdje su cgromne planine prckrilc nckadasn]l teren ovo so nije moglo dogodit], [SlO taka ni na rnjestima koja su sana postala dnc ogromnog oceana. Mcdutim tame gdjc sc to moglo uogodhi, konfiguracija ua morula je biti ocuvana u svorn nekadasnjem pretpotopnom stanju u najvecoj mogucoj mjcri.

66. Zanimljivo je da se za mnoge vrste voca zna da poijecu iz tog predjcla. To je [os jedan dokaz vise da je konflguracija tog terena ostala pribligno kakva [e bila j prije potopa.

67. Ako jc i biljc sakriveno u pukotinama sujcna moglo s tog mjesta ponovno Iznlknuti, onda jc to znak da tc sujene nisu mogle biti zatrpane naslagarna mulja. Te razne vrste sjemena bile su sakrivene u mcko 110. Ono je mog!o biti sprano potopom, Sjeme je trebalo skloniti u pukotinc onjh stijcna koje POlOP nece pomaknuti ni zatrpati.

68. Prcnogen]c raznih vrsta drvcca, ukrasnog ~iblja i cvljeca, danas vr~i i sam oovjck, ali sc i ono sarno postupno Siri. Uz to i sjeme koje nosl neka rijcka iii morska struja pocne klijati i pustau knrijen ~im nalde na pogodno tlo. S druge stranc ~ovjek radi i obmuro.

69. Mnoge planinc oovjck upropascu]c sjccorn rasunja na njima.

Taka se emstava i nas Velcbit i druge planine, Nekada su na takvim plantnama bile bujne gume i dovoljno plodnog tla. Sjecom, uklonjcne su prepreke ko]e su sprecavale eroziju i plodnog tla je nestalo.

70. Pitan]e kojc nam sc namece jest otkuda na tim planinama dovoljnc plodnaga tla. ISla erozija kcja ne dozvoljava da se ono

~:~~~ f~~~~~ j~iO~~;: j;o! r~~~c~~~f~v~je n~j~~il~~' ~~s~g:

kamena ad kakvog je sada. tJ mekom matcrijalu bilje je mogtc rasu i Iormirati svu/im Wama za~titni sloj, pa i onda kad [e matcrijal oevrsnuo pes ije kraccg Hi dufcg vrernena, ovisno 0 vrst! materijala, plodno gornje tlo jc mogto biti Iormiranc i sacuvano.

71. Razllafcnjc 'ivotlnja iz predjela Ararata znerno je shvatljivije.

Njihova grada tijeia i urodene sktonosu moglc SU odigrati ulogu u izboru pravca u kojem 00 krcnuti. One koje su brte I odredenijc krcnule u jctlnom pravcu, ako su kasnlje zbog narednih prcrnjena kunflguracije 1Ia bile odsjccene od ostatog dijcla kopna, danas se rnogu pronaci sarno U lim predjcHma. Neke su polazile man]e odlucno, pa su SC POSlij·C stanovnog vrcmena i povecanja broja svoje v1Ste IlIzdvojUe i keenu c u vi5c pravaca.

72. U Huranu jc jo~ u vrijcmc Asiraca bilo sionova. U jednoj .plljl u bUzln! Antalijc i Pargc u PamfiUjl, u jcdnoj priro<inoj vnael,

164

AraraI856,73·76

mugu se naci kosti vectne tropskih :livoLinja kao j pcjedinih Ijudi, stanovnika te splf]c ~ po~lij.cpotopn.o~ rai'.do.~Jj~. ..

73. Tei.i kltmatski uvjcu u predjelima ko]i msu odgovarali svakoj vrsti u~inili su da su one postajate slabi]« i ncotpornijc, re su jaksc moglc biti uhvaccne ili su cak i izumrle. Buduci da su te promjene klime i uvjcta fivota posv~~~ vi~c H.i .manje .prisutnc, ,:"or~l? je to u odredcnom smislu utjecau I tzaztvatr I promjcnc ked ZIVOltflJ3. Ukrstanjem, u kojcm je i n~prijatclj .~~jcka j sv~.ga ~ivog imao ~,:,og udjela, i.ivotinje su postajale surovije I krvOi(xnIJc, Nedcstatak biljnc hrane u prvim !'lj~ecima ro~lije. po~o_pa u~i.Ol? jc d~ je: i ccvjek morae orpoccn JCSll meso .~J.Sllh i.1,:,OllnJ~, a~1 JC I pOSlOjanjC nesklonjenih leseva moglo navesu izgladnjcle ZlvotmJc na mcs~~ prehranu. Poznato [e da sc S tc vrste prehrane tefe vraca na vcgctarijansku.

74. Buduci da se ni na Isroeno] ni na zapadno] obaf Atlanuka DC vide znaci nabiranja i formiranja vclikih planinskih Ianaca, kec ~10 se to ne vidl ni na zapadnim obalama Australije, 10 nas navodi na zakljucak da ani nisu moraJi bitl razdvcjcnl ad kopna Evroye. i Afrike u vrijeme formiranja prvih bascna za vode potopa. Postojanje jasnih tragova !,?slu.pnog opa~anja vOda. SvjelSki~ moe~ -. takoder gavori da ,C formle~.nJe ,?,cansklh base~a blla ~lapn.o. Da I~.JC kopno Amerike I Austratije bilo nekada spojcnc dijelovima koji su sada potonuli, iii su sc oni kao ogromni ptovcci otocr udaljili, moze sc samo nagadau. Medu.lim, ~ivoti~je i7. prcdjela Ara!ata morale ~u Imati mogucnost da sugnu I do njih. To ~IO se ramo I nalaze znak Je da je postojao i nacin da to i ostvarc. .... . . .

75. Bog nije uvea u kovccg one vrstc f1votmJ8 koje su zli ljudi prije poiopa do~i1i ~kr!ta~anjcm .I. tko z.na jo~ ka.~m drugim ~t: jecajima i kombma~lJ3ma l oa, ~oJ1m razma~a ~YOJlh mogucnosu I znanja, Medutim 1lI sve ve~,te, 11,1 mo~a pr~clz~~Je podvr~te nastale od jedne osnov~e ukrstanjima I drugim utjecajrma p~shJe potopa, nisu kao takve bile prenescne u kovccgc, od one osnovnc. Neki autoritcti stoga tvrdc

od nekotiko srcuna do najvise tlsucu r - najuci kukce ~iji su i volumen i tctina 7...anemarivi., Zbo.g.n?paznavanja tocne dufine pretpotopnog lak13, 0 stvarnoj vehlm1 kov~eg3 moze se sarno nagadati. AJj njegova lri kala i velika pov~ioa, kao i niz drugih moguloosti smjcltaja, bili su dovoljni za sve vrsle koje danas imamo na Zcmlji.

76. PriJe patopa nije bilo zime. Nijedna fjvotinja tada nije padala u zimski san. Koliko ih je u kovCegu zapata u to polupaspano iii potpuno I"'spano stanJe, kako bi mogli podnij.Ii sve mjesece bure i uvjete kOJl su mogl! lzazvati i vcliku nervozu medu njlmB, mo:lemo

Ar.lraI856,77.g2

I6~

sarno pretpostavljati. No mogucc je da su sve fivolinjc u kcvcegu spavalc. Problem hranjcnja tako jc mo£ao bui vccirn dijetom rijcgen kao i problem njihovog odrfavanja i vladanja nad njima.

77. Ncke od zivotlnja su i dalje imale zimski san, zbug klirnatskib uvjera u kojima su nastavlle fivjcli. dok su kod drugih nastupile drugc promjcnc iz istih i tko zna jo~ kojih razloga.

78. Njihova '-ivahnosl i pckretljivost, kakvu imaju u sadagnjtm prillkama, nisu morale biti takvc i u vrijeme izlaska !z kovcega. Gmizavci hladne krvi [edva su p'0kretljivi na hladnoci. Sto jc ternpcratura veta, svc su pokrclljiviJi. Druge tivotinje postaju opet trome na vclikoj vruclni. Nijcdna ad njth nije stvorena za sada!nje uvjcte pa sc prilagodavanjc morale odraziti i na njlhove karakterislike i osoblne.

79. Izlazak Iz xovccga, u doba u koje su nastali hladniji dani, zahtijevao jc formtran]c jcdne nove navikc kod plica koju vjerojatno prije potopu nisu morale imati. Bog kcji se brine za sve stc [e stvorio morae je sada ovim poklonicima visina usaditi jednu novu naviku. U trafenju stanlsta, osjetljive na bjadnocu, price su morale bit! upuccne u ropnje krajcve. Posio su tu imate sve neophodnc uvjctc za Hvot, pitanjc kojc se sada namece jest: zesio se one onda ponovno vracaju u sjcvernijc krajcvc? One to cine u vr~eme kada je na sjcvernijim

~~~tell~a k~~~~ ~~~n~~~v~~r~~i~ek~kgd Z~ii~ ~ ~~ ~~fI~J~~~;

tim farkim prcdjchma, ali ncke stalno idu u one u kojima je klima u granicama umjcrcnc. Mo2da nam to svjcdo~i 0 pretpotopno] klimi. Nc mogavsi se prilagoditi novonasraum ckstrcmima, onc stalno rraze klimatske uvjetc kojl su najpribliZniJi prcrpotopntm, cdenskim,

80. Prcmda sve tri najbrojni]e monotcisticke religije svijeta vjeruJu da je zcmlju zadcsila kataklizma svjctskih razmjera, vet prerna njlh()vom udaljavanju od Biblije, mijcnjaju sc i neki detalji tog vJcrovanja. {slam vjcrujc u izvjcSI3j 0 potopu. Medutim 0 mjestu zaustavljanja kovcega, uaetnu njegovog zaustavljanja, predjelu u kojcm su iivjcli prvi [judi koji su prcfivjcll porop, postoje raznovrsna glcdi~ta. Noin grob pokazuje se u blizlni Damaska, a sidra pomocu kOJih JC kovtcg privczan za planinu pristajanja ogromnih razmjera i izhvcna ad fcljeza pOkazuju sc u Tunisu. Sarno Bib1.ija, i u ovom sluC3ju, daje najsigurnije podatkc.

81. Mnoga mjcsta U okolini Ararala jo~ od najstarije pro~lasli nusc vrlo 7.animljiva imcna.

82. lmc grada NahicXvan u blizini Ararata u prijcvodu zna~i

~:/~~{~)ic~~I~~i~~~~n~a;~ 1'pb~~::i~~~I!~zK~~li.i~r~!~~t:~d mu

166

Ararat 856,83.95

83. Ime grada Jcrcvana sjcveroistocno oo Ararata znaci ustvari

"prvo pojavtjlvanje''.

84. Tabriz od "(a bris" 7.na~i "brod".

85. Ime sela Scron znacl "mjestc razilazenja".

86. lme obliznjeg mjesta Temanin znadi "mjcsto osmonce''.

87. Ahara, selo u podnofju Ararata. patpuno [c ungteno potresam 1840. godine zajednn sa samostanom u blizini. [me sera dolazi ad rijcti arghurl, sto zna~i "gajcnjc vinovc lozc".

88. lme mjesta Marand zna~i "majka je ovdje", Navodno je tu grab Nome suprugc, majkc Lrojice practaca poslfjepotcpnog ~ovjecanstva.

89. Svi hisloriCari, Lraicti podrijctlo nckog naroda, dijcle covjecanswo prema imcnirna trojice Noinih sinova.

90. Semovct iii Scmiti su arapski narodi i Zidovi. Hamovci iii Hamicani su dijclom Krccani, Fentcani i Palestinci, nesro stanovnika donje Mczopotamf]c i svi stanovnici Afrike. Jafetovci su narodi Azije i Evrope, nazivani i In<locvropljanima.

91. Prakolijcvka poslijeputopnog oovje~nslva [e okolica Araraia.

Jedno vnjcmc svi Ncini potomci su tu fivjeli zajedno. Teske jc rect koliko dugo, ali najdulje stotinjak godina.

92. "Ncki od Noinih potomaka poceli su oskoro cdstupati OI.J Istine, Jcdan dio jc slijcdio Noin primjcr i postovao Bozje zapovijedl, dok su drugi bili nevjcrnl i buntovni pa nisu zak imali iSIO vjerovanje ni u pogtedu potopa." SR 72.

93. Odvajanjc ovih ncsprcmnih da vjcruju bilo je kratko vrijcme prije pres lanka gradnje Babilcnske kule i rascljavanja naroda iz tog predjela. posro se podjcla zcmljc na narooo i jczlke povezu]e uz Pelegovo rodcnje, oko 219l. godinc prije Krista, to je napugtan]e Noe i prcdjela oko Ararata morale biti ncsto ranije. Gustoca nasel]enostl predjela blize i dalje od Ararata u vrijeme kad su dijelovi Evrope i Azije j~ bili pusu, govori nam da je kolijevka ~ovje~nslva ba~ tu gdjc Biblija i tvrdi.

94. tiji su bill potomci cvl koji su ostall U7. Nou u predjelu Ararata, U izvjdtaju se nc spominje. Iz kasnijih izvjcstaja mote se zaklju~iti da su tc dij'elove veclnom drfali Jafctovci. Mnogi od njih vratili su sc Iz predjc a ju:lne Evrope i pokorili lokalno stanovnlstvo. Da Ii je i ono bito jafetovsko iii nije, jo~ se ne more niSta odredenije reci.

95. Noa je :livio poslijc pOlopa io~ 350 godina, dakle do 1998. godine prije Krista, a njcgov sm Scm ~ilave 502 godine poslije pOlopa, odnosno ncgdjc do vrcmcna kad je Abraham sklapao 7.avjet

Anmu8S6.%-104

167

sa Bogom u Kanaanu oko 1845. godine prije Krista. Duljina JaIeIOVOg i Hamovog 1ivOla se ne spomin]e.

96. Da Ii je Bog pozvno Abrahama zato stc je srediste sluzbe pravom Bogu bilo U gagcnju i izurniranju nakon Nolne i Semove smrti, mozemo samo pretpostavljati, jer nam se 0 zivotu, radu i vjcrovanju postovataca pravog Boga u prcdjclima eke Araraia dalje nista nc govori.

97. Buduci da Nebo nikada nije bile bez svojih pravih predstavnika na Zemlji, mozda se zbog toga 123 godine nakon Nome smrti pozlva njcgov [cdanaesti potomak da bude osntvacem novug srcdi~La slu'-be u pogodnijcrn kraju, koji odgovara Sirim i dalekosetnijim planovima.

98. Blagoslov izreccn nad Jafctom dok su on i Scm jo~ bili zajedno u prccjcllrna Ararata, njegovo ponasan]e u kriznom trenutku govorl nnm da je i on bio u grupi vjernih. Buduci da se blagoslov protcze i na njcgovo potomstvo, iz toga sc mote zakljuciti da je u £rup~ vjer~i~ moglo b.iti i. njegovi.h patom.aka. A. posio ~~ se OD~ ~ kusnije najvise zadrfali u 11m predjelima a I vracall se u njih aka bi 1 otBli, to nas mote navesti na zakljucak da ih je tu privlacilo ipak ncsio uzvisenije od ovozcmaljskog blaga.

99. "Nek Dog ra~iri Jafcta, da prebiva pod satonme Semovim, Kanaanac nek mu je sluga." (Postanak 9,27)

100. Najsnafnije i najbrojnije prthvacan]e Kristovog nauka u novm.avjcLno vrijemc upravc je medu Jafetovim potomcima, Posebno jc to izrazito uanas. kad SU pctomct Jafcta j najbrcjnijl, najnaprcdniji i najproslreni]i prema ovom prorocnnstvu. Vjerojatno je tada rnedu njima bilo najvise vjernih uz Noa.

101. Vclike promjene u kJimi, sastavu lIa a lime i hrani, kao i ... amom naclnu prchranc, a osobno u vjcrovanjima i stavovtma duha, utjccali su na Iorrniranjc lzglcda, boje kozc, ponasanja i grade Noinih buducih potomaka.

102. "Nekcn poropa bile [e i mijesanja Ijudi i tivotinja, ~10 se mo1.c vidjcu u skoro beskonacnim vanjacijama i.ivoLinjskih vrsta i kod izvjcsnih Jjudskih rasa." 3SG 75.

103. Velika previranja i u samom organizmu covjeka, smanjcnje njcgovc uuztnc fivota i visine rasta zbog novih uvjeta, ali j poprimanje novih navika i stavova duha, vodili su svakoga u pravcu koji [c sam izabrao.

104. Ljudi u vlaznim prcdjclima spilja sjcveme Evrope mozca su !Ie zeto i vracali ka pradomovini, jcr su se suceljavali s velikim rJcformacijnma ko~tanog lkiva i novim ncpoznatim bolestima. Zato 1(U pored normalnih lobanja Jafetovaca u dolinama Neandcrtal i kod

168

AniI1l1856,t05·1I2

Krapine. kao i U drugim predjclima ~irom svijcta, pronadcne i toban]e Ijudi zakrzljalcg casta i male zaprcmine mozga.

105. lzvladtl 510ga zakljucak da su ljudi s malom gtavom manje intcligcntni od onih s velikom svakako da [e smtjesno, k.ada se zna koflko jc takvc vrcdnovanjc inteligcncijc neozbiljno i neznanstvcno.

106. Poznati francuski knjizevnlk Anatole France sa zaprcminom mozga ad oko 1200 cm3, ma~om od takozvancg Neandertatca koji je navodno imao 1300·1400 em I bio je isto taka dabar knjizevnik kao i Turgenjev, 1!ija zaprcmina mozga jc blla dvostruko veca.

107. Kosturi ljudi Iz iS10g razdoblja koji su bili visoki i preko 4 metra i t::ija je zapremina 'Iobanje bila nckoliko pula veta od zapremine mozga danasnjcg ~ovjcka. dugo su bili skrivanl i unistavani. Istina jc da nisu odgovaratt teoriji evolucijc, ali su neosporno poslo/·ali. Danas to nitko vik i nc pokusava poreci. Noa i njegovi sinovi bi i su same prtmjcrt takvih Ijudi. Kasnije gcneracijc su se sve vtsc degradirale.

108. Mcdutim, premda su se Noini porornci vremcnom raziUi na sve strane svijcta, sjecanje na katastrofu kojom je unisren jedan ~itav svijei, prcnoseno je s koljcna na koljcno. Takav nacin prenoscnja krije u sebi i opesnostt i na njih sc mora racunari, ali ima i svoje vrijednosti koje se ne smiju potcjcnjivati. Vrcmenom se imcna zaboravljaju iii pnlagodavaju odrcdcnom [eziku. Pojedini detalji se dodaju If oduzimaju, ali os nova poruke ostajc ista: potop [e biol

109. Po svim krajevima svljcta ocuvale su se uspomcne na taj dogadaj, kao ~tO sc to mote i vidjctl na karti br. 97. Mozda [e zarumljlvo spomenuti jednu ad nckoliko vanjanti prcdaje u Kini. Svi Kinezi, po toj prcdaji, potjczu od pretka koji jc prt'-ivio poiop i koji se zvao Nu-Vah. Po njihovom racunanju to je bilo 2297. godine prije Krista. U brodu u kojem su se spasili bilo Ih jc osmoro.

110. Sarno 50 godina razlike u racenanju u odnosu na Bibliju zanemarljivo [e u odnosu na nesigurnosl prcnosenja sa oca na sina. Sklad drugih detalja sa stvarnoscu jc zeeudna. Pa i u imenu se ~k mole nazrijeti izvornik.

111. GrCka predaja je naJuSkladenija sa stvamim dcgadajem u podatku da se brod zaustavio u isto~noj Armcniji, gdjc sc joS: uvijek more vidjeti, tvrdili su oni.

112. Osim delalja mnogi narodl su u svojim prcdajarna sacuvali uspomenu i na vrijcme karla se 10 dogodilo. vcctne slavi dan svih mrtvih 2. studcnog. Tada su svi preci izginuli, a spasili su se sarno oni koji su bili u kovl::egu. Mnogi pot!etak poslijcpotopnog livota, nakon iz.Jaska iz kov~ega, uzimaju kao poCetak god inc. Nova godina je

Arar<u 856,113-118

169

~~~~~~~: is~~~~~~":t:k~~ ~~~{~~~~~ ~C~!~r~Ii~~gICSkOj, lndijanaca

113. Velika odvojcnost od mjcsta zaustavLjanja kovccga ueinila jc najvjerojatnije da se irne planinc nije zapamtilo.

114. U prcdjclu eke Ararata vrcmenom se Iorrnirala i posebna drzava. Teske je reti da Ii su njczini stancvnici srerosjccroct, koji se nisu nikada pomicali odarle, iii SU 10 oni kojt su cdlazill i vracan se. Prvo spominjanjc zcmljc araratske u Izvanbiblijskim izvorima datira izmedu dcveiog i osmog stoljcca, Podaci SU prcnadenl u asirsklm l.ar.isim~, ~. kojima ~.c ta zcmlja n~ziva Uranu. Jczi.~ im je. b~~ azijatski. Bili su podrijcrlom Jafetovci. U korcspondenciji su konsttli klinovo pismo.

115. Ova Sanhenbova stna, nakon ubojstva oca, potra!ili su uto~i~lC u zcmlji Araratskoj (2.0 kraljcvima 19,37; lzaija 37,38). PrjIikom zauzimanja Babilona stanovnici zcmlje Ararat pomagali su Mcdijcima U7.. zcmlje Mini i Mkenaz (Jeremija 51,21). Da Ii su Jermcni, kojih ima najvise u tom kraJu, porcmct stancvnika drzavc Ararat, joS nije porpuno utvrdeno ali je vjerojatno. U lorn kraju ima dosta i Kurda, a - dakakc - danas i Turaka.

116. Plan ina Ararat, prcmda [c nckad prlhvarila jedine prezivjele poslijc potopa, danas sc nc mote pohvaliu nekom velikom gostoljublvoscu. Klima njczinog podno2.ja Ijcli jc skoro suptropska, ook [e na vrhu vjediti led i snijeg, Vrh Ararata jc zato u [utarnjim satima lako vidljiv i tisl. Kako sc temperatura u toku dana u podnofju pcn]c, topli zrak se sve vtse utze, stvarajuci oko vrha Ararata zaklon od oblaka i magic. Oko tri sate poslljcpodnc strujanje zraka postaje vrlo snuzno. Vjetrovi dostitu i do 230 km na sat. Posto na Araratu nema nikakvog drvcta ntu kakvc druge prcprcke, strujanja se srucuju nepovmtncm silinom. Munje i gromcvr bjcsne oko vrha. Lavine kamcn]a i zcmljc znaju biti ubitacne.

117. Lcdenjacxa kapa Ararata dcbela je preko 60 meiara a zauzlma povrfinu ad prcko 40 kvadratnih kilornctara. Vjetiti led i snijeg pomfcc Jjcti svoju granicu, ali se najvgc povuce do 3900 metara vtstnc. Danju se temperatura u tom dijcLu krcce oko nule, ali sc nocu spugta i do minus 40 stupnjeva Celzijcvih.

1J8. TIo Ararata vrlo je porozno, Otopljeni snljcg se rijctko gdje mu'.c zaorzau U obliku jezcra. Veda kOJ3 tccc polako ponire u porczno uc tako cJa se nc more stvoriti ncki dulji tok. Nedostatak vodc na planini jedan jc ad vclikih problema istra:livata. Osim toga, ~~c~~r~~i ne I8Slc nijedno drvo. Porozno tlo l::ini i uspinjanje vrlo

170

Acaral856,119 - Eden 857,5

119. Na planini ad vctib i.ivotinja i.ive medvjedi i psi-vukovi, U predjclima pogounim 1.3 suncanje ima dOSl3 gmizavaca, medu kojima su zmljc orrovnicc vrlo brojne. U podnotju Ararata - narocno s njcgovc [ugozapadnc stranc - nalazi se vge manjih vulkanskih krarcra.

120. U posljcdnje vrijeme zbog pogramcnc zone svakom strancu je zabranjeno uspinjanje na Ararat. Uz to j stanovnistvo ovog kraja, ad kojih su mnogi skloni razbojnlstvu, tini posjet rizicnirn.

121. Ararat se danas naziva Bujuk Agrl Oagi.

857. EDEN

1. Eden jc hebrejsko ime za prvi ljudskt dam koji je Bog swono za covjcka. Ime zna6 "radost", "milina". Vet sarno ime govori 0 osobinama ovog prekrasnog mjesta. Taj prvi covjekov dam trebac so po planu Bofjcm ~iriti i zahvacatl cijelu Zemlju. Buduci da jc Bog rckno Adamu: "Napunite zemlju'', vjerojatno se iz toga moze il\'u~i zakljucak da bi to bila i konaena granica i jednog i drugog Sircnja.

2. Opisujuci ·mjeslo na kojcm sc Eden nckada nalazic, Mojsijc >koji 0 lome pj~c prcko 2500 godlna posllje stvaran]a svijeta - upotrcbljava geogratskc pojrnovc s\'oga vrcmena da objasni citaoclma svoga vremena tadagn]c mjcsto nekadasnje lokacije Edenskog vrta.

3. 0 tome koliko su dugo nagi prarodttejji provcf u 10m domu punom srccc, nc posto]t nijcdan podatak u Bibliji niti u spisima Duha 'proro~lva. Podawk da jc Duh Sveti poveo lsusa tck U trtdcscto] godinl da u pustinji kusanja pobijc<1i U onomc u ccrnu jc Adam pao, mczca mote biLi pcvezan s vrcmcnom Adamovog boravljcnja u Edenu. Cuat da jc Isus posao u pustinju kuSanja 4OClO godina od trenutka kada je Adam napustac svoj corn, takoder bi mogao biti uzet. U obzir. Medutim u ovakvom zaokruzivanju godina susuna peruke )C ono SIO SC U 10m iznosenju smatra najvafnijim, a ne kronolojka prcciznost.

4, "Krist jc u pustin]i kuganja stajac na Adamovom mjestu da bi izdrlao u probi na kojoj jc on pao. Tu jc Isus izvojevao pobjcdu u korlst grcsmka cctiri usucc gcdina poslijc ArJarnovog napustanja slave svog doma." 5BC 1081.

5. U prupisu da svecenik mozc otpoccu svoju slufbu tek kad navrst 30 godina, nalazi sc sigurno proro6!nstvo da re lsus olpoccti svoju javnu slu~bu kada bude imao 30 godina (Brojcvi 4.).23.30). tidovi su sloga tu godinu smalrali gotlinom pune zrclosti i vrcmc-

Eden 857,6·15

171

nom kada jedna osoba ima pun autoritct da mozc obavljati i najodgovornijc dufnostl. Zbog ccga jc odrcdcna. ba~ t~idcscta godina? Da Ji je ona .pro_ri~~~i pozctak ~I~fbc spaS:a~anJa ~ovJeatnstva drugog Adame znacila I vnJcmc pada I izgnanstva lZ Rap prvog Adama, ne mo'.c sc sa sigurno~cu reel.

6. Nakon napustanja Edcna Biblija kafe da on nije odmah uzet sa zcmljc. On jc i dalje osrao gdjc jc bio, ali su na njcgova vrata bili postavljcni poscbni nebeski cuvari.

7. Da Ii su ra vrata pcstojala i prije pada u grijeh i jo~ tada odvajala ova mjcstc od ostalc zcml]c, nijc nigdjc zabiljcfcno. Sto jc posfijc pada oncmogucavalo Ijudc da na drugorn mjestu udu 1I Eden tnkodcr nemamo nikakav izvjc~taj, ali se izraz vrata mora shvatiti uostovno.

It Vrata Edena hila su mjcsto s kojeg sc mogao vidjcti dio slave Rdcna i mjcsto na kojem sc Isus javljac svojoj vjcrnoj djcci. Tu je On ruzgovarao s njirna i. upucivao ih: Da Ii)? to cinio 1:3k1anjajut.i svoj~ xluvu iza kcrubima, rsto kao no JC to C'IDIO u zemaljskom svctistu, ili ptHI~avajuti ih prcko andcla, nljc zabiljczcnc.

I). Svoju vjcru i svoju postusnost Bogu prerpotopnl ljudi izrazavali ."11 prxlizanjcm ohara i prtnoscnjcm znava prcd vratima Edcna.

10. "Na vratima Raja, koja su cuvali kcrubimi, otkrlvala se slava UuJ.ja i tu su sc pryi ~olioci saku~ljali. Th. ~u b~i podiz<:tni oltarl i

l"il1t)~cnc mvc. Kam I Abel su ovdjc donosif SVOjC Irtve I tu sc Bog 1111 xpuxuo da razgovara s njima." PP 83.84.

II. "To ncsvjcsno dijete {Isus} bilo je obecano sjcmc na koje je usmjcravao prvi ultar na vratima Edcna." DA 52.

12. BuduCi da [c Bog i1"':13o jasnc rlano~c za slu~j ncposhtS.nosti i ~rlJch:t, Edenski vrt je milosdu Bozjom izgleda bio zaustavIJ.e.n na IIVllj razini rasta j u onom stanju u kakvom se zatekao prtlikcm ('uvJckovog istjcrivanja iz njcga. U takvom stanju on jc niz vjckova "IIIJIIO na Zemlji dok nljc bio uzct na Nebo.

l]. Izruz "mnogo vjckcva" mofda bi sc mogao razumjcti kao nrtjentacioni podat~k da jc ~dcn stajac ~a ZemIJ~ ali ne j ~isu~ma "Ullina. Buduti da JC. pQ(~p blo 1656. g~dlDc posfije .slvaranJa sVIJe.(~ Il Eden uzct sa zcmlje PflJC patopa, 0 usucama godina nc rnozc bill nl riJc6.

14. Podatuk da je uzet sa zemljc u vrijcme kada jc posrato jasno tilt avljct mora hili unisten poiopom, mozda nam prcclznlje govori kllds [c tu bilo,

IS. "Oni su imali nijcmog svjcdoka iSline u Vnu Gospodnjcm, knit Jc mnngo vjckova ostao mcdu Ijudima." PP 83.

172

Eden 857,16·22

16. "Edcnskl vrt stajao je na Zcmlji jo~ dugo posujc izgnanstva covjcka s njcgcvih prckrasnih staza ... Kad je val bczoonva preplavio svijct i kad [e ljudska zlo~a odrcdila njihova ungtcn]e vodarna po;~l~'2~Sla ruka ko]a jc zasadila Eden, ukJonila ga jc tada sa Zcmljc."

17. P<?~IO j~ En,?h, prvi propovjcdnik pravde, znao j za odluku da ce Zemlja biti onlstene vodama potopa, motda flam 13j podatak govori da jc Raj uzct sa Zcmljc u njcgovo vrijerne. Enohovo uznescn]c na Ncbo, nakon 365 godina vjcme sJu:lbe, dogodilo se 987. godine posn]c swaran]a svijcta. On jc odnescn U svcti grad, nebeski Novi ~eru~lcm •. kao SIO )c i Eden odDescn. ramo. Da Ii se iz toga mole lzvuci zakljucak da JC Enoh odncscn zajcdno sa &teDom, tcsko je redi, ali nljc nemogoce. Mcdutim, premda bi se iaxo nesrc moglo pretpostavlti, nigdjc nam to nije sigurno powrdcno.

18. "Bog [c odezavac VC7.U s Enohom prcko svojih andela i davao mu bo~n.ske ~p~tc. <?bjas~io f!1u [e da so S>n ncce vjcl!ilO preplratt S pobunjcnim ljudima I da JC Njcgova namJcra da gresnu rasu ungti pugtanjcm voda potopa na Zcmlju. Cisti I prckrasni Edcnski vrt, iz koga su na~i praroditeljt bili istjcrani, osrao [c na Zemlji sve dok Bog nije cdlucic ua Zemlju unisti poropcm." SR 58.

19, "Prod spesentma stoji svcti grad. Isus ~irom otvara bisema vrata i narod koji jc drzao istinu ulazi u njcga. Tamo oni vide Bozjt Raj, Adamovu domovinu iz vremena prlje grijcha." VB 522.

20. "Stajao jc (Enoh) na vratima vjccncga svijcta. Sarno ga je jedan korak razdvajao ou zcmlje blazcnstva; a onda su sc vrata OlV~)fjla; ~oda.njc s Bogom, tak~. dugo prakticiranc na Zcmlji, nastavilo se, I on JC prosao kroz kapi]c Svctoga grads - prvi iz.mcdu ljudl koji [e kroz njih prosao." PP 87,

21. ~.oja ~u to vrata vjc~~o~ .svijcta, m?gla postojati na Zemlji, pred kOJlm~ JC on mogao staJ3U 1 obavljau sluzbu Bogu, osim vrata Edena? KOJa su sc vrata, dot1e zatvorena, mogla na Zcmlji orvoriu P!Cd njim ako ~c ova? Ipak, PO~LO nam se ne kate izravno koja su to blla vrata, ostajc nam da zckamo na konacnc objasnjenje do ODOg slavnog Dana.

22. Kad sc opisuje susrct prvog i drugog Adama, optsu]e se kao dogadaj koji to sc odigrati kod Edcna, nckadasnjeg Adamovog prckrasnog doma. ~dam. ~e ga pon~)Vno uglcdati na mjestu na kojcm se ad \'femcna uZImanJ3 sa ZemlJc do lada nalazio u nebeskom gradu ~~)Vom Jcr~7..alcr:nu, Premda jc on sada povctan i dopunjen, u aDorn dlJclU u kOJcm JC Adam, po svorn nahodcnju i ukusu, uljecao na

r:t~~~~~~~n~ij~j~~af~~l~lc.f~~ih Ijepola i slavc, on je ostao patpuno

Eden 857,23.28

I7J

23. "On (Adam) rromatra drvccc koje mu je nekada pricinjavalo radon, isle drvccc S ojega jc brae rodovc u danima svoje nevtnosu i srccc. Vidi loze kojc su njcgovalc njegove rukc, isla cvijcce koje je nekad s ljubavlju gajic. Njcgov duf razumijcva svu stvarnost prizora. On razuml]c da jc ovo zaista obnevljeni Eden, sarno sada jo~ punc ljepfi nego kad [e iz njega bio izgnan. Spasilelj ga vodi drvetu ztcora." VB 523.

24. Kako jc izglcdalo mjesto na kojem jc Eden nekada stajao i s kojega [e bio odncscn, nigdje nije opisano. PO~IO Biblija kate da je sve na Zcmlji prokleto zbog covjckovog prokletstva, mora da je prctpetopnim ljudima i to mjcsto na kojcm jc nekad stajao Eden sada izglcdalc najtufnije i najrjccitije svjedocanstvc Istinitosti te rijeci.

25. Sve zrvounjc i svc bll]c nije se nalazilo sumo u Edenu. Aka su prve 1:ivotinje prije pada u grijch boravile sarno u Edenu, one su sada sigurnc dijclile sudbinu svoga gospodara. Mnogo [e vjerojarnije da su sc onc i prf]e pada u grijeh mogle ~irili po svoj Zcmlji. Da SU bile sarno u Edcnu i da su uzcte s njimc na Ncbo, danas ih ne bismo imali na Zemlji.

26. Prilikorn uzimanja Edena ne spominje se uzimanjc nckalIa~njih edcnskih rijcka koje su tekle iz vrta. Prilikcm uzimanja Edcna uzei jc dakle sarno dio povrnnc i sam vn. Nekadafnje cdenske rijeke, koje su i prije uzimanja tekle i Izvan Edena sada su vjerojatnc nastavilc lCCi dijclom zcmlje na kojem je Eden nckada stajao.

27. Mojsije jasno prccizira da su to rijeke koje sada teku ka Asuru. oko zemlje havilskc i zcmlje Ku~. Ovc podatke 0 mjestu na kojem se Eden nekada nalazio Mojsije je mogao dobiti i nadahnu-

=lelj:,!u~~7oto~v~i~,e:~iaJ~i~o~ai j~~~o~~~~1~lji~ObiO od svojih

28. Kad je Noa izasao iz kovccga, prctpoiopna konflguracija Zernlje u svojim najgrubljim crtarna nije smjela biti suvise prornijenjenom. Preko nckadasnjih dolina I brezuljaka sada su sarno stajali nanos! mulja j lesevi. Bog je uemto da ani budu sprani. Sigurne jc da je s njima morae bltl spran i dio plodnog t1a nckada~njeg prctpolOpnog svijcla. Medutim konfiguracija lerena nije lime morala biti korjenito promijenjcnom, Sakriveno sjeme

~~lj;;v~~~~~i~~j: ~~j~~~jamio~~~tFa~~ppnr~ilti~~l~~d(Vi~r~r:~~~,~}

Dakte, prcmda egoljcna, konnguracija tla na tom dijelu posIiJcpotopnc Zemlje, morala jc bili istovjelna, pa ju je Noa ute mogao lako f prepo7.nali.

174

Eden 857,29·35

29. "Brczuljci i brcgovi (prije potopa) nisu bili krscvtu ni strmi, nisu imali suasne stjcnovite titlcc i uzasnc ponorc kakve imaju danas. Ostra, nazubljcna lcda stjcnoviuh planinskib vijcnaca bila su pokrivena plodonosnim 110m," PP 44.

30. "Prckrasnc, pravilno oblikovanc planinc su iscezle. Kamenje. grebcnl i hrapavc sujenc pojavill su se na nckim dijclovima Zemf]c, na kojima su dorlc hili sakriveni od poglcda." 3SG 78.

31. Promjcna konflguracije prclpolopnog na, koja je na mjesrima hila takva da se taj kraj n! po cemu viSe nije mogao prepoznau, na drugim mjestima je dakle bila znatno manja, iii rnk skoro nikakva, kac ~10 [e slucaj sa Araratom i njcgovom okoncom U kojoj je bio i Eden. Ova raznolikost promicoc ovlsila je najvB"c 0 duhovncm stanju stanovnlka tih krajeva ( vcceg iii manjeg prokletsrva koje se prekc njih srucivalc na te krajcve.

. 32. "Na tlr~~im :'!Ijcstima gdjc. su_ bila brda i.planine sada sc vge 01 traga od "Jlh mje moglo vJd)eu. Tamo gdJc su bile prekrasne ravnice, prekrivcne zelcnilom i ljupkim rastinjem, nastala su ehava b~da i p'lanine od .slijena, d~cta i 7.£.mljc,. iznad tjel~ ljudi i fivotinJ~' C~Jela JX?ml.na Zernljc ~sla.vIJ~la JC sad.a sliku kaosa. Neli dijelovi Zemf]e vt~e su prcmqenjern od druglh. Tamo gd]e su se nalazile najvcce riznicc zlata, srcbra i dragog kamenja, sada se vide najveci tragcvi prokterstva. Nad zcmljama koje su bile nenastanjene,

~a~t~onjcd b?I~~n~:~~o~~~je~~gc 7~~je [e bile manje zlocina, prok-

33. Postc jc Noa sa svojom obitclji bio najvjernijl ad svih prerpcropnlh stanovnika, mozda je njegov kraj zbog tih nekoliko pravednika lpak najvisc postcccn.

34. Ako su rijcke Edena nata pale Zemlju i tekle tko zna koliko dugo preko nje, tcrcn s kojcga su polazile morao je biu sraxmjernc vi~i od ua estate Zcmljc. Aka je lie izvora cdcnskih njeka czuvano u svojim osnovama kakvo [c bile i prijc potopa, vjcrojatno je i njegova nadrnerska vis ina od sada~njih u prosjcku 1700 metara, ostala ista. Ako bi sc on zamislio popunjcn plodnlm Hom, koje bi ad gromada i plan~na o~.trih kamcnih r~bova oblikoval? blagc valovite brefuljke i planine, njcgova prava slika, kak .. vog ga JC Noa poznavao prije I 0- ropa, tada bi bila porpuna.

35. Pretpostavkc da bi navcdenc cdenske rijeke magic eru neke od velikih rijeka Afrlke iii Azije, nc mogu se odrzau. To bi onda znacilo da cjclokupna povr~ina Zcmljc nije doIivjcla nikakve promjene u svojoj konfiguraciji, ~IO jc ncmoguoo j nelo~no. Na tim diiclovima odmah poslije potopa nije I'o~ bilo nikoga. Bog zata niJe morao i lu obuzdavati slruhovilC s Ie kOJe jc pokrcnuo da bi

Eden 857,36 - Gihon 858.2

175

nacrntc basenc za ogromnc kolicinc nckadasnje "vade nad svodom" i uklonio Icscvc. To sc jcdino morale ~inili ramo gdje su iz kovcega izaS'li Noa, njcgova obitclj i 1..ivolinjc.Da je Bog dozvolio da u tim poslljepotopnim prornjcnama strada same [edna ad tivoLinja sacuvanih u kovccgu, njihova dotlc brimo tuvanje izgubilo bi svaku svrhu, a tc vrstc mi danas ne bismo ni imali na Zemlji.

36. Svc ~IO jc trcbalo biti sprano i uklonjeno, uklonjeno jc u toku otjecanja voce, dok su jo~ svi bili u kovccgu. Poslijc lzlaska zemljlste je bilo potpuno sprcmno 7.3 pocetak novog :livota. Postupno formiranjc basena i pcvlaccn]e voda u njih dcsavato sc u nifim podrutjima i dovutjno udaljenim oc ovoga kraja. Bilo kakvo trazcnje edenskih rijcka u daljnjim predjelima nc mole sc smatrau opravdanim. Taj_ dio Zcmljinc povrsmc nije mogao osiau onakav kakav jc bio pnje potop a.

37. "Vode, kcje SU s rako vclikom silinom kidale i pokretale zemlju i stijenjc, nagornilavatc su ih prcko zemaljskih blaga, i u mnogo sfucajeva lormirale su cljclc planine prcko njih, skrtvajuci ih od oovjckovog pogleda i mogucnosti pronalazen]a," 3SG 78.

38. Zidcvi, Asirci i drugi narodi zvali su zemlju oko izvorista Eufrata Edcnom. Imc koje su davali IOj zernlji Isto je kao i ime za nckada~nji prekrasni VII. U nasirn prijcvodima Biblije ime toga kraja sacuvano je u izvornom obliku. (2.0 kraljcvima 19,12; lzaija 37,12; Ezekiel 27,23; Amos 1,5)

858. GIllON

1. Gihon na hcbrcjskom znacl "izlijcvanjc'', "provala", Druga rajSka rijcka koja je nckada natapala prckrasne predjele Edena i cijele zemlje, zvala sc Gihon. Posllje uzimanja Edena na Nebo, ona [c nastavila svo] tijck kroz prcdjelc koji su ostall na mjestu gdje je on nckada bio. vjcrojarno su Noa i njegova obitelj ~er:>znali i tu

~i~~~~c ~jg~enn~1cl/ij~alOrij~~:a:0,~laS;j~~1:ee 0 kr~~' svu 0J.~~j~~~1.~

(Postanak 2,13)

2. IZ!'Iedu i~o~a dvaju ~rakaV3 Eufrat~ nala7.~ se izvor rljeke ~o~a jc kasnijc: nostta I druga tmcna. Danas JC nckl 7,OVU Araks, all Ie Arapi i Sirci i danas ZOvu GCiun cr Ras. Vjcrojatno je 10 ime osta 0 oc!uvano u sjctanju naroda koji su tivjeJi eko nje stiga~i i do nas. Zcmlja Ku~ jc vjcrojatne zcmtja koja se u drugim izvorima rove Kosa.

,76

Zcmlja Ku§ 859,1- Puon 860,4

3. Tcw prtstupacnost tih I~rcdjcla. poslOj~nj~ d~vljih ~l~~ena i grani~ni poja~i ne omogu~valu .ncka tntenzrvmja I detaljnija proucavanja i daljc potvrde ovih zakljucaka.

859. ZFMWA J>U8

1. Hebrcjskc ime za Hamovog potcmka Kuse upcrrebljavatc se kada se zeuo dati opis Etiopljana! ~Ii i. za sve ~rug~ ~eznab~i.a~ke narode u cjelini. SYI pctomci ~OJOIh smova nt~U 51$11 ka ~I~nearu. Neki koji su sc jo~ uvijek dr-lah Gospoda ostali su uz NOll 1 rase-

ljavali se u druge krajcve, .

2. Jedan od Hamovih potomaka, Nimrod, mje posnje rase~Jav~~J~ otisao na jug kao vecina sunarodnika,.?c~o j~ ostao u BabilOnlJ', J pod-gao najstarije gradove Mezopotarnije 1 SV,IJcta uop~e .. Mo~ute Je da se opel ncki oct Kusovih porornaka nastaruo U predJe~lma Ist<;,tno od Ararata. Ncki izvanbiblijski izvori spominju tu zemlju pod H1~enom Kosa. Opls tijeka drugc rajskc rijckc jc ovim lzglcda ncsio vise precizan {Postanak 2,13).

3. am je Noa mogao prepoznati 10k te rajske rijcke.~ dio ter:na pored kojeg ona ieee, 10 je znak da se on dotle nqe znacajno promijenio.

860. PISON

1. Znacenjc Imcna ove cdcnskc rijeke nije dovoljno jasno, Pi~OD je prva sporncnuta rljeka Edcna (Postanak 2,11).

2. Kad je Eden bio UZCI, izvje!taji n~ kafu ~a su s njime ~il~. uzel~ i r~jeke k':lj~ SU irebale .~atapa~i Zeml}u. Kohko su d~boki lljck<?':l kOJI napajaju vodom njihove ~zvore I odakle ~.u ~m sve d,olazlh, nemogucc je reel, ali sa uzi~anJc~ I?dc~a Bog n,lJe unao n~!:nJ~ru da uzme bile $"[0 drugo. Sarno Je vn 1 vjerojatno najneophodniji die tla, odnesen,

3. Iz Mojsijevog optsa tcka rijeka koje su nekada bile edenske jasno ~ moZ~. laklju~.iti da on govori 0 pr~~jelima i geogra~~kim pojmovima kOJI su U ~Jegavo a .nc u cdcnsko Ill prClpolopno VT1Jeme postojali i bili poznan pod lim imenom.

4. U Edenu zemlja nije bila podijeljena po plemcnima i narodima, [er toga tada ntje ni bilo. Kada Sl?omin/'c rrecu rljeku !i~dekel, koja je takodcr nekada bila u Ed~nu J ZJ?m ju ~ur ka kOloJ tece, nema nikakve sumnjc da je to 0PIS zcmjje koja Je postoja a tek u

Puon 860,5 - Zemlja Havuska 861.4

177

poslijcpotopnu vrijcmc. Problem nastaje zbog ncmogucnosu, na sadasnjoj razini poznavanja historije i .pro~losli, da odredimo tocnu lckaciju ovih drugih spomcnutih zemalja.

5. Rijekc_ ~e~a~a~nje~.Edcna m?&u ?ili samo u ~redjelu u k~je~ SU se ualazif jedini koji su prc~vJch potop. Om su morah bill sacuvani u tivotu pa stoga nijc smjclo doti do vecih promjena konfiguracije lIa postijcpotopnog tcrena tog dijcla. !'loa je sa svojorn Ob.i.tclji ! bio j~i~i koji je mogao prepoznat.i.~ ove pretpotopne rfjeke I. ~rc~llJct~ to potornstvu sv~ do MOJ5IJ~: One se nisu mogte nalazlti ru SUVJ~C dalcko ocauc, jer se Noa ruje mnogo udaljavac od Ararata.

6. Rijeka puon sc danas najvjerojatnijc naziva Kura. Izvire nedaJcko od izvora Eufrata i Araksa, a ulijcva se kao i Araks u Kaspijsko jcxcro.

7. Havilska zemlja oko kojc ona tcce i za koju se kale da [e bogata zlatom, bdeIijem i cnthom, vjcrojatno jc kraj ~a j~g?jsl~.noj obali Crnoga mora. pored izvora Kure, cuven u grckim Izvjcstajima pod imenom Kolhida, odakle su ont dcnosili zlato, . . . .

8. Rfjeka Halis, koja se ulijcva u Crno more, prcmda JC u bhzl~l, vjcrojatno ne bi mogla bili rijcka Pi50n zato ~lO ana rczc oko zemlje hetcjskc koja je Mojsiju bila dobro poznata i koju bl on kao takvu »igurno i spomcnuo.

861. ZEMWA llAVll.sKA

t. Havtlah na hcbrcjskom 7.na~i "pjescana prostranstva". Zemlja navilska [e kraj eke kojega jc tckla prva edcnska rijeka Ptron (Postaflak 2,11.12). Oplsujud Jokacijc rijcka kcjc su nekaca bile u Edenu, Mojsijc upotrcbljava imena i pojrnovc poznaie ljudima svoga vremena.

2. "Prvom je Ime Pison, a prcrjccc svom zemljom havilsko~, ~ kojoj ima zlata. Zlato jc tc zcmljc dobro, a ima ondjc i bdelija J "nih a. " (Postanak 2,1l.I2)

3. Nijc sasvim jasno sto pod bdclijetn treba podrazumijevati.

Ortki bdclum jc isparljivi miris priprcman ad bilja Bliskog i Srednjeg Istoka. Septuaglnta medutim prevodi ova] izraz sa aruraks: antraks je dragi kamen tamno crvene bojc.

4. Ako jc rijeka Pison danasnja Kura, onda bi zemlja havtlska mogte biti ~uvcna Kolhida iz kojc su Grci dugo donosili zlalO i druga blaga, Kolhida sc nalazlla na istocnoj obali Crnoga mora, oko Izvora rtjckc Kurc.

170

Zcmlja Nod 862,1.4

862. ZEMWA NOD

1. Nod na hebrejskom znal:i "utoeistc", "bjefanje". Zemlja Nod je kraj u koji je Kain pobjcgao poslijc ubojstva brata Abela (Postanak 4,16). Nalazila so lstocno od Eden a.

2. Buduci da Mojsijc pgc 0 ovom dogadaju oko 2500 godlna kasnije, moguce [c da je to ime zemlje u njcgovo vrijeme.

3. Ni u korn slucaju to ne bi moglo bitt irne nekog kraja i naroda u Kainovo vrijcrnc, jer tada jo~ nije bilo formiranih naroda. Kasniji narafta]i prlje potcpa mogf su dati toj zcmlji Ime "utoclste'', "bjeIanje'', ali je tcsko vjcrovati da se Mojsijcv hebrejski jezik taliko podudara s prctpompnim [ezikom,

4. Ako je Noa pncao svojtm potornctma povijcs: pretpotopnog svijeta, Ito je sigurno, sarno prcka njcga je mogto i biti ocuvano saznanje 0 imenu zcmlje u koju [e Kajin pobjegao. Ako je Noa mogao pokazau svojim potomcima poslije potopa 13j pretporopni kraj i naznaciti ga po imenu, tada bi to znacilo da se on morao

97. Karta ol!u\'anih prcdajfl 0 petopu

Zcrnlja Nod 862,S-6

179

nalazit! negdjc u dijclu koji nije pretrpio pOlpunu promjcnu konIiguraci]e, pa se sioga i magao prepoznati. BuduCi da sc zcmlja Nod nalazila istocno od Edena, mogao bi to dakle bill kra] Istocno ad Ararata prema Kaspljskom jczcru.

5. "Enohov rad nije bio ograniccn samo na Sitovce, U zemlji u koju je Kajin pokusao pobjeci od Bozjcg pnsustva Bo1ji prorok je cbjavljivao prekrasnc prizore koji su bili pro~1i Ispred njega u viziji." PP 86.

6. U cplsu Enohovog rada rncdu Kainovcima Duh prcrosrva 7..3 zcmlju u kojoj su oni !ivjcli ne upotrcbljava imc Nod. Mozda to lini zaio SIO jc ona taka nazvana tck U poslijepotopno vrijeme,

180

Mala Azjja

98. Karla male At.ije

1'uOOI863,1 - Mdck 864,2

181

MALA AZIJA

863. TUBAL

1. Znacenje tmena nije jasno. Tubal je bio pen Jafetov sin (Pestanajc 10,2; t.Ljctopisa 1,5). oe njega sc vrcmcnom formirao narcd poznat pod imenorn Tibarenijanci iIi TubaJovci. Asirci su ih nazivali Tabal.

2. Kad se prvi put spominju u asirskim lzvorima u dvanaestom stoljecu prlje Krista, zivjeli su u jutnol' Kapadociji. Kao drfavu Asirci ib spommju u osmom I sed mom sto jccu. J gr~kl izvori Ih prvi put spominju otprilikc u to vrijcme.

3. Gini se da SU se tek tada forrnirali u jaCi i vcci narod, jer ih tada spominju i biblijski pisci. lzaija ih spominje zajednc sa Javanom (Izaija 66,19). Ezekiel, na Jist! naroda koji su dolazili na tirske sajmove, sporninje OpCI Tubala zajednc s Javanom i Mesckom. Na sajmovc SU dovodif robljc i proizvodc od mctala (Ezekiel 27,13; 32,26).

4. Tubalovci su kasnijc pctiskivani ad drugih naroda. Ncki su se zato povukli na istok prcma Armcniji a drugi na jug. Po nekirua [e e:ak i na otocima Srcdazcmlja bile ncsro Tubalcvaca. Kasnije SU se svt ti ostaci Tubala utcpili u druge mocnije i brojnije narode.

5. Herodot ih spomrn]c pod Imcnom Tibarenci. Spominju ih i Plinije i Strabcn.

864. MESEK

1. Znacenje imena takoder nije jasno. Mesek je bio ~esti Jafetov sin (Post.nak 10,2; I.Ljetopisa 1,5). Kao i svi Jafetovci i Mesck je nakan raseljavanja naroda krcnuo ka gornjoj Mezopotamiji i predJclima oko Crnoga mora. Dok se nisu formirali u brojniji 1 jae:i narod, vclikc sile lh nisu ni spominjale u svojim zaptslma, Jer im nisu. prie:injavali neke problema.

2. Asirski izvjcltaji prvl put ih spominju u vrijemc Tiglatpilesera 1 (1113-1074).

'"2

M~tk 864,3 - K1Ipadocija 865.2

~. U vrijcmc prvih sukoba s Asircima Mcsckovl potomci su !ivjcli II ~ornjoj Mezo~~miji, al~ ~u se ~asnijc. pomic.aJi ka isioku. Vjc((lJ'l1~o. su to ucinili poe pnllskom Jake asirske sue. Kasnije se O~t spllm~n~u kao stanovnici Julne Kapadocije i Frigije. Kako se uvijek NpommJu uz druga plemena. osoouo Tubala, i pone SU se sklanjali lsprcu ratobornijih, cini sc da sami ntsu bili mnogc raloborni.

4. Najpoznanji njiftov vladar u novoj postojbini bio je neki Mila.

Sukobljavac sc s asirskim carcm Sargonom U. Kad je Karkemis doguu u sukob s Asircima, pozvao jc i Mitu u pomoc, ali se ovaj nije odazveo.

S. Prilikom povlacenja Mesekovaca pod raznim pritiscima tini se lin se svi nisu povukli u Istom pravcu. 0 Psalmima sc spominju neki Mc.~ckt)vi potomcl uz potornke Kcdra (Psalam 120,5).

6. Opisujuci narod<_: koji su lrgovali s Tirom, Ezekiel spominje i Mc..~ck()vc potomkc zajcdno s potomcima Tubala. Donosili su robl]e I prnl1.Vlldc od rnjcd! (Ezekiel 27,13; 32,26).

7. DII SU Izraclci bili vjerni, dave De bi rnogao rnedu njima »act JIIV(IJ" oruda za ~bujstvo Mcsije, pa bi sioga organlzirao napadacc na MCJIIIJunsku kratjcvstvc od mnogtva drugih naroda. Mcdu njima i sc nlll"'.1I11 ncki poromct Mescka (E7.ekicI38,2.3; 39,1).

H. POll natctirna Cirnerijanaca, Gomerovih potomaka, crzeva Me~ckovJh potcmaka jc poklckla, pa su je uskoro pokorili bi Lidijci. l lcnxhu Ih spomin]c pod imenom Mashoi. Spominju ih takodcr i "llnljc I Str u bon. vccmcm se spominju zajedno s Tubalovcima.

9. Mozuh. Mdek jc jcdnom spomenut kao Mozoh (t.Ljctopisa I,~).

865. KAPADOCIJA

I. znll~cnle imena nije pqtpuno jasno. Kapadocija je velika visarllVGn "rcdJ~n c Male Azijc. Cuvena jc po svojim spccrnentm karakIcrl"llkuma kunfiguraciJe tla i po uzgoju stoke, Vrlo mcko, okarnenJenn zcrn'l'~'c na ju'-nom dijclu sre<Mnjeg toka rijeke Halls omoIU~UJC IjurJ rna da u to] mekoj snjcm lako usijecaju svoja stantsra. Tlkn MU nllstsls vrlo zanimljlva i karakteristicna naselja, koja SU din .. velika turtstlcka atrakci/'a. Potomci lafetovih sinova Tubala i MoIcku usnovno vrljcme Ima i su svo]c organiziranc drtave u njezintm Jul.nlm prcdjcllrn a,

2. Za vrlJcmc Pcdcsctnlcc ncki tidovi, a mofda i prozeliti iz Klp.doclje, naluzJlI su sc u Jcruzalcmu i prlsustvovaf omm cuvcnlm duaud'Jlma u vrlJeme IZIIJev.nJ. ranog dafda (OJcla 2,9). Oa Ii se

Kapadocija 865.3 -ueuu 868.6

183

medu brojnim obraccnicima lih dana nalazio tko i Iz Kapadocije, nije poznato, ali se iz kasnije Poslanice apostota Petra, upucene i vjernicima u Kapadociji, vidi da jc i u tim krajevima bile organiziranih crkava (j.Petrova 1,1).

3. U vrijernc kasnijih progonsteva krgcana taj zabaceni kra] bio je jedno od njihovih vctikih utoci~ta. Meki materijal posebDo je omogucavao kopanjc katakombi, koje se i danas mogu djelomlcno vidjetl.

866. UE'fITl

L Znaccnje imena nije jasno. Hetitl su potomci Hamovog unuka, a Kanaenovog sina Heta (Postanak 10,15). Kako je vecina Kanaanovih potomaka 1jvjcla u Palestini, die Heuta jc takoder 1ivio i na tom teritoriju, ali je drugi diu, vjerojatnc prilikom raseljavanja naroda, ousec u ccntretnu Malu Aziju i tamo osnovao snaznu drzavu,

2. Hetitc koji su se nastanili u Palestinl Biblija oeste sporninje joo iz najranijih vremcne. Zanimljiv je nacin Abrahamovog kupovanja njive na vrauma Hebrona pred sinovima Herovirn (Postanak 23,3- 20).

3, Heutkinje kojima se Ezav ozento bile su iz ovog istog naroda (Postanak 26,34), Na listi starosjedilaca. Kanaana uvijek sc spcminju Hetiti (Postanak 15,20; Izjazak 3,8; Ponovljeni zakon 7,1; 20,17; Josua 3,10; 11,3; 24.11). Urija, ~iju [e zeno David na sraman nacin prcotco, bio je Hetit (2.0 Samuelu 11,3.6.17.24; 12,9.10; 23,38). Mcdu Davidovim vojnicima bile je i Hctita (.1.0 Samuclu 26,6). {J vrijeme Salomona osim drugih starosjedilaca i Hetiti su bili podjarmljenl kao sluse lzraelcima (1.0 kraljevima 9,20-22). Jedan od

f~~~~~kio~~~o~nkel~~~~~ ~~~m:i~~ J~ ~n~!r~~c~~t~~~t d:t~

vajale su Ih 0<1 Boga (Suci 3,3-6).

4. Hetitkinje koje je Salomon birao sebi za 1..ene, mogle su biti i od ovih Hctita, ali je joS vjerojatnije da su one potjecale s dvcrova onlh drugih Hetua kOJi su zauzeli I teritorij ali preuzeli i obicaje pa Cak i jczik cvih prvih u Maloj Aziji (1.0 kraljcvima 11,1).

5. Onaj dio Hetlta koji jc livio u Maloj Aziji osnovao [e sebt erzavu u sredisnjern dijclu taka riJeke Halis. Egipatski zapisi ih spomlnju pod imenom Khcta, ali ih J05 ~c:e spominju asirski zapisi pod imenorn Hat! 'ill Kheti. U historij! se ovi Hetiti, za razliku od onih kasnijih Hctlta, nazivaju Proto Hctiti (Prutohati).

6. Jedoo vrljcmc izmcdu Asiraca I Hettta cvala je vrlo fiva trgovtna, premda .sc skoro ni u rem nisu mije!aU mednsobno. Asirci su

18'

Beliri 866,7.12

bili osnovali jake gradovc-kolonlje Kanis i Kuucpc. juznc od rijeke Halis, a sjeverotstocno od danaS'njeg grada Kaj~cri. SV3 tr~Ovins~a razmjena od.igrata se ~ razdoblju ~~medu 1950. 1 1?50. $o_dme pr.IJc Krista. U ovrm gradovirna - kclonijama pronadeno JC najvise plodca o lim najstarljim danirna Hetlta, ali i 0 obieajima i :!ivotnim prilikama i sarnih Asiraca. Prcma nekim zapisima, pronadenim u tom kraju, Asirci u to vrijeme prclaze na valjkasti petal. U to vrijeme je ~inJ se, bar kod Asiraca, prvi put pocola upotrcba toncarskog kola -.

7. Oko 1700. godine prijc Krista asirski utjccaj naglo se gUbl." tom kraju. Asirci su bili potisnuti najezdom drugih Hetita, kako su ih okolni narodi zvali. U historiji jc ovo ime uglavnom i prihvaceno premda su oni sami scbe u pocetku l':'ali Nafumli. KasniJe •. kad s~ h~jeli istakn.u~i podrijel!o s."oje sadas~l~ nove kulture, obicaja, ~elt. gIje pa cak I Jez~k~. na.~lvah s.u s~ Ha~l.lma. Dolasko~ u eve krajeve oni su sve to vehkim dfjelom I prihvatili od ProLO Heuta (Protohata).

8. Hetiu su bili Jafctovi potomci, kao j Grci na zapadu te Mcdijci, Minijci i Afkenazcvi p~lomci na .iS~Oku. H.~rijanci, os~va~i d~ve Milani, u Bibliji poznau k.ao Horejci, or kojih su se nekl sp~lal~ do gore Sira, kao i ~ril'~nci na Iran~~oj l~ravni,,Pa m~~da ~ak i ~~ki ~ Hiksa koji su uSPJc I zagesJ?Odan.tI. Egtptorn, 1 ncgd]e U .ISI0 Vf.lJeme ~ vladaju njime oko 200 godina, bll.l su takodcr Jafctovci, Da .11 su SVI oni podrijctlom iz cenlr.a~ne ~ljC ~~o ~IO se pret~stavlJa,. z.bog konja na kojima su druh I koji su bill dotle ncpoznau na Bllskom Istoku, nije sasvim jasno.

9. Jczik Hetita je indoevropski - tzv. nesili. To jasno ukazuje na jarcrovskc podrijetlo. Posto su bili Jalctovei, imali su u svojirn sravovima joo uvijck nekih blijedih tragova nekadasnje plcmenltosti svoga praoca. Moguce jc da je i to utjccalo da stvure odluku 0 vracan]u U prapostcjbinu, u kajoj je jm: moglo biti predstavnika one lzdvojene loze vjernih. Scm, koji [e vjerojamo jjvio u tim krajevima, umro jc oko 1846. godine Rrije Krista, mozce stotinjak godina prf]e njihovog dolaska.

10. SlO ih jc navelo da se vrate u ova] kraj moze se same pretpostavljatl. Medutim, nji,hovo spr~mn~ ~rihvatanj~ s~arih ob!: ~aj.a, na~ika,. r_elig~je, pa _~k I v~teg dJJ~la JC1Jka starosJc:(hla~, k~Jl istina msu bili najidealniji za prihvacanje, mozda nam sVJedo~1 da ih je nclLO vuklo u prapostojbinu,

11. Moglo je to biLi i nclto plem~nitije .od Ielja_ za osvajanj~m, Obibtj da se pro~losl plemena prcpneava I prenosl s oca na SlIl3 lakoder je mogao odigrali stanovitu ulogu u tome. Kult predaka svuda pnsutan kod ojih bio je posebno izrazit.

12, Umjetnost im nije bila lakvc prirode, niti su tako iSlicali tjelcsnosl kao narodi na nitem sLupnju morala,

Hctlti 866,13.23

ISS

13. Humanost jc bila poscbno njcgovana. Bili su visoko moralni.

Pojedini zakoni ko]c su imali Izraclci hili SU zastupljeni i kod njih.

14. Poznan leviratski zakon, J?<? kojcm se poromstvo preminulog brata ~uvalo, nije bio same hebrejski; imali su ga i Hetiti. Ova] zakon bio je poznat i mcdu pouanicirna Hamurabijevog carsrva kao i ked Hindusa.

15. Mo2da nam to svc govori da su vracae]a nckih Jafctovih potomaka u pradornovinu mogla imati I neke uzvisenije i plemcnitije ciljeve od onih najnifih, osvajackih. Mo;"!tla [e 10, makar i U onoj mjcri, bio jcdan od vidova lzrazavanja ~elnje covjckove duse za anim boljim j l!istijim nckadagnjim iivotorn 0 kojcm su sarno slusali,

16. Hetiti SU se uglavnom bavili zcmljoradnjom. Tck kad je to

bile potrebno znali su biti odlucni i vrlo disciplinirani vojnici,

17. Pismo im jc bilo idcografijsko ali su kasnije prthvatili klincvo.

18. Historija dijcli vladavinu Hctita u Maloj Aziji na In dijela.

19. Prvi dio, koji se protezao od njibovog prodiranja u ove krajeve, oko 1700. pa do 1450. godine prije Krista, naziva se razdobljem starog Impcrija. Prvi vladari tog razdoblja su ustven vladari pfemcna kojc je jo~ u pokretu. U zapisima se prvi spomenuu vladar zvao Kusara. Poslijc njcga je Pitana, koji je uspio zauzeti astrsku koloniju i trgcvacki center, grad Kanis. Slijedcci vladar Anita utvrduje i Kanis ali osniva i novu, pogodniju i prirodno zafticeniju prijestolnicu Hatusa.

20. Hatusa sc nalazio na prcko usucu metara nadrnorske visine.

Na glinenim ploclcama, djelomicno uniftenim pozarcm, prilikom kasnijeg razaranja ovoga grade, pronadena [e Anitina kletva slijeueceg sadrzaja: "Silo Iko da postanc kraljcm poslijc mene, neka ga ubije grom iz ncba ako napusti Hatusa."

21. Medu ptocicama pronadcno je i mnogo onih pisanlh akadskim pismom, kojc su se stoga odmah mogle procitati kao i one na babilonskom, Poscbna pomoc u razumijevan]u i samog hetitskog jezika prufila se Istraavacrme kad [e bio pronaden jedan tekst pisan i hetttskim i Ienickim jczikom. U kraljcvskoj palaci Hatusaa pro· nadeno je oko 10.000 pisanih plocica.

22. Kad se Hatu~a utvrdio i kraljcvstvo stabiliziraIo, na prijcsLol je nakon Anile do~ao Labarna. U njcgovo vrijeme kraljevslvo se ~iri i Hc{ilSka drlava zahvaea golema prostranstva. Kraljevi, koji su i mare nakon smrti progla~avani nekom vrstorn svctaca i bili visoko POOlovani, sad su dobili jnS yeti ugled. Labarnovo ime postaje tilulom koju vladari Otada pOCinju oositi.

tcri7~~ir:lu$~~io~r:~j:l~frg~ir~~~~ra~ev;,~~d~ ;r~~o~ep~~r~fgf:t~

186

Hetiti 866,24-32

Mu~i1i! [e prodro do samog BabiIO~a .. Tada jc ~~Io sraro Babllonsko Carstvo. Zlatni kip boga Marduka bID JC ~om pnltkom odncscn.

24. Poslijc MurSiliS"a nastupa razdoblje borbe za vlast. Kao pobjednik iz borbe izlazi Telipinu. U to vrljerne kraljcv:;tvo. [e uglavn~~ u rniru sa susjcdima pa sc Tclipinu posvecuje srcdivanju unuiarnjih

prilika. Hatusa je bie dotjeran ~ pr.av~ priJ7iL?lniCu:. . .. .

25. Poslj]e 'Tcllpinua poCinJu [aci pr~~~scl ~unJanaca, bl~hJsklh Horejaca, iz crtave Milam prcma Anatoliji. To Je u~rt.alo.~raJ I?rvog razdoblja Hetitske dr1..ave, koji se zavrsava 145b. godme,pnjc Krista. 26. Pod Tudalijasom II Hcritska dr:tava se opo~vlJa. Zalo sc to

razdublje naziva razdobljem novog Hcurskog lmperija. .

27. Za vrijeme vladavine ~upiluliuma I, od 1375. do 1335. &<;,dlOe prijc Krista, Horejci iz drzave Milani .b~vaju poti~.nulj.i u.niSt~!,1 oko 1370. godine. Heliti p,reuzimaju pref~vJele a s_ njima I die DJlhoyo~ cbicaja i religije. Ova ~upiluliul1'!0~ sina vlad~tu od tada kao kraljevi u Alcpu i Karkemisu. U §uplluhumovo vnjeme ~~lankamo_noya supruga, nakon Tutank~monove srnrtl, p?ru~uje Heuuma da bi hila voljna udati sc za trcutskog pnn~, all da <;,n postane. farao~orn Egipta. ~upilulium je tada poslao Jedn.og od smOV3 ~ .Eglpal, ali su

ga oni koji SU reljch cgtpaukt prijcstol JO~ ~a p~tu ubili. .

28. Za vrljcme hctitskog kratja Muvatalia cctgrata se 1295. godm_e prije Krista jedna od najvccih bitaka l! historiji s~aroga svijeta '. Egl. putska vojska pod Ramzcsom II sukobila se 5 hetitskorn ~od K~deSa na Orontu. Prcmda se Ramzes na slikama u Karnaku, Abidosu I Abu Sirnbclu, hvali svojlm pcbjedama, Hcthi su i dalje zadrzali vlast Dad

Sirijom. .. . .

29. Slijcde(:j vladar Hetlta, Hat~slhs llJ, s~lapa. 1~~9. godine ugovor s Egipcanirna 0 ncnapadanju. Razdoblje mirnijth odnosa

karaktcnziraju dotjerivanja Hatusaa. .

30. Stara tvrdava grada bila je duga oko 400 metara, dok Je n~va bila skoro dvostruko vCC3. Protczala se od velikog hrarna do vellke palace.

31. Njcgov nasljcdnik Tud~l.ija~ IV pocinje izgradnju ~~li!skog svcuna. Danas se ono zovc Jazilikaja, ~to na turskom znaci IS pisano stijenje". Udaljeno je bile ad H.a~u~.aa .oko 7 kf!1 sjeveroistocnije. Od danlltnjcg gratia Bogazkalc Jazilikija JC 3 km Is10.tno. a ad Ank~re oko 180 km tstoceo. NajviSe ocuvanlh .os~tak~ .IZ ~m~na ~etIl~ mote sc vid)eti na ova dva mjesta. Tudahjas JC ~ml se bto I posljednji yeti hetitski vladar.

32. oxo 1200. godine dolazi do v~likih k~eta~ja n~roda ~z prav~ zapadnog Srcdozcmlja. Marski narodt, kako Ih htstoflJa nazlva,. V~I~I su pritlsak jz toga kraja potiskujutt narode na kOJc su nadal.lli.

Helili 866,33 - Rir,,1 867,3

187

Mikensko kratjcvstvo kao i Trojansko pada u to vnjcme, Do Hetita prodiru tada i Ahajci, ali narocno Frlgijci. Hetitl se sve vise povtaee pred tim prluscima.

33. Oko 1190. godine prijc Krista Frigijci postaju najjacorn silom Anatolije, Pred njtma na kraju pada i sam Hatusa 1180. god inc prije Krista. U Isto vrijerne to jc j kraj novcg razdoblja Hetitskog kraIjCVSlYa. Prezivjeli Hetlti povlace sc u brda jugoistocne i juine Anatolije,

34. U to vrijcme Hctiti Iormiraju viSe malih gradova-drzavica. To razdobt]e njihcvog postojanja 1..<1tO se naziva poznim razdobljem heuiske vladavine. Najpoznati]i grad toga vrcmena u kojem su viadati Hetitl bin jc Karkcmis. U asirskim izvorima on se u 10 vrjjeme sporninje kao hetitska prijestolnica.

35. Izraelci su bili posrednici u lrgovini konjima i ratnim kolirna izrnedu Egipcana i Hcrua, u vrijeme Salornona (1.0 kraljcvima 10,29; 2.LjcLopisa 1,17). Kad su Aramcjci napali Izraelce sredlnom dcvciog stoljcca prije Krista, u vrijcrne proroka Elize]a, Bog je ucinlo da oni u [ednom trcnutku tuju ratnu graju, prasak kotaca i buku koju stvara vojska 11 nadiranju. Svi Aramejci su tada pobjegli, vjerujuci da su lzraelci unajrnili prouv njih Egipcane i Hctite (2.0

kra~:-i:!;~g~61~ ova] slih smatrao neistinitirn jer historija za takvo kratjcvstvc doskora nije ni~la znala. Sad je svima pmpuno [asno da je i eva] biblijski stih u cijclcsti rocan, kao Sto su to i svi drugi stihovi OYe savrsene i istinite knjige.

37. Potisnute Hctitc Asirci uspijcvaju konacno untsuu oko 700. godine prijc Krista. Tako je zauvijck izbrisan svaki trag postojanja ovc nekadasnje vellke stle j naroda. U isto vrljerne to je i kraj posljednjeg, poznog razdobl]a hctitske vladavine.

867. RIFAT

1. Znacenje imena nije [asno. Rifat )C bio drugi sin Jafetovog prvenca Oomera \Postanak 10,3; t.Ljctoptsa 1,6).

2. Nakon rase javanja naroda Rifatovi potomci su krenuli k jufnim obalama Crnog mora. U blizini usee rijeke Halis osnovali su svc]u dr1.ayu. Prijestolnlca Irn je bila grad Sinopa. Grci su ih izgleda T.Vali Paflagonjani.

3. Nisu sc nikada razvili u vcci i snatniji narod, nego su uvijck bili rodrcdeni. vclikim silama koje su vladale u okolnirn dijelovima Male AzIJe.

188

ront 868,1 - Bilinijll 869,2

868. PONT

1. fmc ovog kraja Male Azije doJazi najvjeroj3!nije ad imena kojc su Grci davali Cmcm moru - Pornus Euksinus. U 10m pnobalnom dijelu Crnoga mora zivjcli su prlpadnici raznih narodnosti.

~. Prvi I?ut se ,ovaj kraj kao. poscbna drzava spominjc u cetvnom stoljecu PflJC Krista. Na vlasti U Pontu uglavnorn su Pcrzijanci te gorovo svi nose irne Mitridat. Mitridata scsrog 66. godine prije Krista po~Jcduje Pompcj. Pont (ada gubi vcliki die svog nekadasnjeg tentonja.

3. Kasnije pod RimlJanima POnt postaje provincijom s legatom keto upraviteljcm na celu. Cijeli teritorij (ada se nazivao Pont i Bitinija.

4. ~ vTijern.e. ~edesctnice ,i .iz1ijevanja ranog dazda, neki Zidovi a mo.1~a I prO~h.1l IZ Ponl,a, blh su u JcruzaJemu (Djcla 2,9). Pavlov vellki suradnik I pornocnik u radu u Korintu i Efezu, Akvila, sedlar kao j Pavao, bio jc rodom Iz Penta (Djcla 18,2).

5. Prem~ se ~~ zna tko. jc odnio cval1~dje u taj kra], iz Petrove Prve poslanice vidi se da JC vet u to vnjemc u Pontu bilo dosta crkava (Lferrova 1,1).

. .6. ~oliko jc k~~nstvo l'!apre~ovalo u tom kraju vidl sc po llV}e~taJu cuvcnog nmskog PISca I icgata Ponta i Bitinije, Plinija Mladcg. U pismu. br. 96 on dajc cbjasnjcnje 0 razloztma koji ga ~a~ade da p~o.goRi krscene svog kraja. Ako su njcgovi izvj~taji to~ni I vjerodostojru, t~da se Pavlovo prorocansivo da ce vee poslije njegov~g o~lask~ UCI rn.cdu vjcrnike .tcSki wei koji nece S"Lcdjeti stada, uvehko Ispunjavalo I u ovom kraju. Odstupanja ad svetkevanja subote i p~i .?blici vracanja na nezna~oU~kj praznik posvccen Suneu, prema Pliniju, mogl! su se vee tada vidjcti u tom kraju.

869. BITINIJA

1. Znacenje imena nijc jasno. Bitinija [e pokrajlna Mate Azije na obalarna Crnog mora. Sa istoka sc grani~i s Pontom, s juga Oal.acij<;>m i Frigi~om, a s~ Z:3pada ~izjjom. ~~jraniji stanovnici Bitln']e hl.lI. s~ n~ro~1 v~lo bhskl Tracanlma, U vr~lerne prevtasu Perzijanaca B.ltm~ja Je bila [edna od.pco:IJSklh satrapfja. U helenlstlcko vrijeme bila Je uglavncm nezavrsna. DoJaskom Rimljana Bitinija sve lc~e uspijeva o~uvali svoju nczavisnost. ZalO njerin posljednji vladar Nikomedes lII, poklanja svoje carslvO Rimu. •

2. Kad J'e Pavao d~ao U Ie krajeve, narnjera mu je bila da zapocne ra i u Bitiniji, ali mu Duh SVCtl to nijc dozvolio (Djeta

Bttinija 869.3-8

189

16,7). Ovako ncsto na prvi p<?glc~ tcrko je shvatljivo, ali Djclo ~odi Dog, a nc covjck. Kao ~to Je s,~urna d.a Bog ~ svakog covjcka priprema mjesto u slavi svoga kraljcvstva, isio taka je .slgurno da Bog za svakog svog slugu irna i ovdje mjcs~? za livOl i mj~to ~ rad.

3. Bog je vee irnao u planu one kOJI su odgo~rah potrcba.ma r~d~ u Bitiniji. Za Pavia je imao sasvim drugo polJ~ r~da! .u ko~ega.Je I postao 17. Troadc. MI zasad ne znamo tko su bill .!~ n:',slon_an kOJi ~~ donijeli vijest evandclja u Bitiniju, ali mozemo bill srgumi da su bil!

vrlo revni. .

4. Kad apostot Pctar pisc s~oju .p.o~~~nieu, petna.cstak godl~~ nakon Pavlovog pokufaja da radi u BU.LJ1IJI, U tom kraju su vee bile osnovanc crkvc, pa im Pctar upucuje Duhom Svetim nadahnutu poruku (LPetrova 1,1). . .... .. ...

5. Najr.0znatiji guvcr~~r PO~l~ I B'tl~IJ~ blo JC CU~CDJ nms~1 pisac Plinije mladi. U svoprn zaplslm~ on Izvjclta~~ o. vcUkom broJ~ krscena u njegovom kraju i 0 ra~lozlma zbcg .koJIh. Ih yo ~r,?ponl. Progoni su postali narccno'zcstcki oko dv~ stoljcca posllje PJlD:)a.

6. Surovo Rimsko Carstvo vee se natazt!o u raspadu u to vflJcm.e:

Urnjcsto jednog impcratora Carstvom SU ~Iadala dV~, odna~.~o relir~ upravitelja, racunajuci i dvojicu pomocnika. U Nikcmcdlji, staroj prijcstolnici Bitinije, nalaztla sc uprava Jstoznog Carswa. S>d .1. olujka 285. poslljc Krista, iS1U~~i~ dijelom ~rslva up:av!Jao je Dioklecijan. On sc privrcmcno .rnm1o LC du1n.ostl obetaval~CI da ce roeno poslijc 20 godina napusuu tu slufbu. Njegov po.mo~.nik Galeri]c vladac jc ''. pr!jesl~l~id Panonijc Sckunde, u Sirmijumu, da-

niJ~njoj Sremskoj Mirrovici. . ... .

7. Galcrijc jc bio grub i prosi covjck. Po~t.o. Je. bic Sin J~dn~ vracare i prosttunkc iz Dakijc •. nije mogao dO~'~1 ntk~kav uzvIsen~ odgoj. Krscanc jc poscbno mrzrc zaro ~LO su u~lh. pro~lv nel!'orala I vracurswa. Zato je vgc puta pOku~a~ao na.~ovofl.l.l DI~kJccIJ~oa da izda cdikt 0 progonstvu krS"tana. D10kJcc1J.an ruJe I?flSIaO Jer su, prcma nckim izvjestajima, j n;cgova supruga.1 kcerka bile krscanke.

K Galcrijc, odllcno Sotonino crude, gradi tad~ pOllm.ukao pl.~.n da hi posugao taj svoj cilj. Prilikom jednog posJcta Nlkomed.IJI ~n orgunizira paljcnjc Dioklcdjanove r.ala~e: Dva .pula .~e slu~1O .lIn: trlkom. 24. veljncc 303. godine P?S"Jc Kr~ta . Dlo~lecIJan, v]eruJu~l da su stvarno krscani pcdmetnuli polar, fzdaje edikt o.progonsl"\:u krscaon. Galcrijc organil.ira hap~cnjc i. pljaCkanJe ve~,"e kr~tana Jcdnu vc~cr ramjc. Zati":l. ~aljc syog v~jnJka, pr~odJcvc~o~ u obl~n?!?

rudanina" da javno poclJcpa DIOklcclJa~ov cdlkt I obj~vl. da 10 .~!fil ~8() krStanin. Dioklccijana jc [0 razbjcsmlo. On naslavlja Izdavall JOS Irl vrJo stroga cdikta.

190

Bilinijl!869,9·17

9. Galerlje koristi cvaj svo] podli uspjch i organlzlra najsvircpije progone u Sirmijumu. Stotine krscana uzasno je muceno, bacano u Savu i ubijano na razne druge nacine.

10. Kad se Dioklecijan po cbecanju povukao 5 duznostl 1. ofujka 305. i otisao u Aspalatos, danasnji Split, Galerije postaje vladarem lstoka. Njcg~v pomo61i~ ll, Panoniji poste]c Makslmin Daja, Progonstva na lsroku postaJu JO~ '.clta. lstodobno na zapadu Evrope prcma Crkvi sc ni~!a nije p?duzima~o. Cak sc .vjcroV3l~ ~~. ce K~n. stancijc KJor iz Tricra u Njemackoj, pcmocnik Maksimilijana, rmperatora Zapadnog Carstva u Milanu, postati krscaninorn.

11. Kad je na zapadu umrc Konstancije KIor, Konstantin biva odreden na njcgovo rnjcsto, ali ga Galcrfje zadrzava u Niknmediji kao iaoca. Na ISIOku su j~ uvijek ics[oki progoni, ali i borba 1.3 vlast u cijelom Carstvu. Tada se Galcnje razbolio od burbonske kuge. Kukavica, kao i svi tirani, pokugava sada umilostiviti krscanskog Saga. To ne 6ni zbog pokajanja, nego iz srraha za tivol.

12. Stoga izdaje i edikt o tolcranciji 311. goctne. Edikt poipisuju i Licinije i Konstamtn.

13. Maksimin Daja nastavlja s progonsrvom, ali ne vge tako !estoko i [avno, zbog ovog cdikta. Galcrijc umire ad kuge 311. godine a Maksimin Daja postajc Irnperatorom Istoka i nastavlja s progonima svc do dolaska Kcnstantina na vIas!,313, godine .. Tada prcstaju navijcgtcna progonstva od dcsct prorockrn dana (Otkrivcnje 3,10), proreccna smirnskom razdoblju.

14. Drugi poznan start grad BHinije je Nikeja. l;uveni Hiparh poznat j s Rodosa i iz Alcksandrijc fivio [c u Nikc]i kao i Plutarh.

15. U Nikcji je bil.a osnovana sna~na crkva, ~jeroj~tn~ j~~ _u apostolsko vrij?me. TaJ kr~j ugottne ktime, pIO.dnt~ ,poll~,1 dl~D:~h pejzaza mogao JC jo~ u to vnjcrnc biti gu~te naseljen J rman r brojnije crkve,

16. Nakon presianka progonsiva prvi crkveni saber odrzan je ba~ u ovom gradu 325. god inc poslijc Krista. Vecina predstavnika Crkve koja jc cone na ovaj saber nasila JC na scb! teske rragove progonstva, Ve600m su to bili pravi muccnici, To se vidjclo i po osakacenjm udcvima, vclikim cznjctma na lieu i tijclu.

17. Dakako da su bili lcljni mirne slu~be Bogu i fivota bez progonstva. Ali je to bila j opasna zamka u ko]u se vcctna nazatost i uhvaula. Kraljcvi su im i obccali ispunjcnjc te lelje, ali pod uvjetom da im oni odreduju pravila i vjcrovanja Crkve. Take su kraljevi postali one isio S'to su i neka~a bili u paganskom Rimu, vrhovni pogJ:lvari i bo'.anstva 7.a praznovJcrne.

Bttinija 869,18 - Galacija $70,2

191

18. U zarnjcnu za mir Krist [e prognan iz Crk v e a Biblija kajc da je u njoj na ovaj nacin sam Sotona postavio svoj prijcstol (Otkrivenje 2,13).

19. Paganski obleaji, praznici i vjerovanja mijesaju sc orada s~e vi~c s krscanskim. Crkva koja jc izdrlaJa surova progonstva prvih stoljcca, sada vecim svojtm dijclom pada pod naletima ovog jOO: surovijeg ali suptilnijeg progcnstva.

20. Malu grupu onih koji nisu htjcli pcdlcci nl ovo] prtjcvari ad sada gone i njihova nekadasnja brats. Uskoro ona "odlazl" u pus unju da sc tamo hrani 1260 prorockih dana (Otkrivcnje 12,6.14).

21. Kilometri katakcmbl mogu sc jo~ i danas vidjeti ne samo po gradovima zapada Dego jo~ znatno strc. u pustim prcdjelima centr~lDe Male Azlje. Pusta utoCgta progonjcne "Zene" rusu sc nalazila sarno u dolinama Pijcmcnta i skrovtsnma prekrasnih alpskih dol ina. Po gudurarna Taurusa i prcdjclima u kojirna jc nckada krscanstvo bilo take snai.no, crkva pustinjc je takodcr imala svojc Uloci~le. Jo~ se i danas po nepnstupacnim liticama s jcdne i druge strane puta, jufno od Listre, mczc vidjeti mnoswo cctvnasuh otvora u stijcnama, tragove ulOCi~ta progonjcnih vjemika i crkve pustinje.

870. GALACIJA

L Ime Galacija za centralni die Male Azijc ne potjecc iz najstarijih vrcmcna. Neki Kelti iii Gali, stanovnici Galije,. danaS~je Francuske i ~vicarske, poceu su se pocetkom CeLvrtog stoljeca pnje Krista pomlcatl prema jugclstoku. Oko 360. godine oni upadaju u ltaliju i sukcbljavaju sc s italskim plcmcnima, prodiruci sve do Rima. U narcdnom stoljccu upucuju se ka Balkanskom poluotoku i plja~kaju Makedoniju i Grcku. U svojim pohodima usmjcravaju se zatim ka Maloj Aziji.

2. Osobilo jc njihova migracija ka tom kraju postala ubrzan~, i brojna kad ih je kralj Bitinijc Nlkomcd I (278-250: god inc P"lc Krista) pozvao da udu u njegovu stuzbu. central", dlo male Az~Je, cxc srcdisnjcg taka rljckc Halls, gdjc su nekada bill ccrurt Hetita, sada [c b.io dodijeljcn Gatacanlma. Ratoborni i pokretljivi, ani su korisliJi svaku priliku da ova] srczcnr terilorij proslrc. Preotimali su dijclovc ad Penta, Kapadocijc i Frigijc. Zato su morali uoct u sukob 1 sa Sclcukidima. Prvi pUI ih [c porazio Antioh 1 (281-261. godine prlJc KriSla) a zalim i Alai I (241-197. godine prije Krisla) iz Pcrgama.

192

Galacija 870,3-10

3. Kad SU Rimljanl l.aprijctili i jcdnim i drugim, Galacanl se ujedinjuju s Anuohom IV (175.163. godine pri!c Krista) prcuv RimIjana. Jcdno stoijccc kasnije Galacani opel 51aJu na stranu Rirnljana prouv kralja Pont. Mnridata VI (73·64. godinc prlje Krista).

~. Po~.pej. ~oji [e uz nJihovu pomoc uspto pobijeditl POnt 66. godine prlJc Krista, nagradujc Galacanc dozvolorn za nova osvajanja. Vladaru Galacana Dejotarusu dodjcljuje tltulu kralja Galacije. Naken njcgovc smrti, njcgov nasljcdnik Amintas prima od Antonija pravo na jo~ veta osvajanja. Tada zauzima i dijclove Cilicije, Likaonije, Pizidije i lsaurijc na [ugu i Frigije na zapadu.

5. Kad je Amintas umro 25. godine prije Krista, Galacija postaje provincijcm pod upravom proprctora sa sjcdistem u Anciri, dana~njoj Ankari. U kasnijim razdobljima teritorij jc bic oeste smanjen ali je mogucc da se imc duljc zaorzato od ncvih reritonjalnih pod[ela. Moguce [e da to ustvari znaci izraz da je Pavao radio U ga~ lac!jskim z~mljama i da je pi.s~o pismo gal.acijSkim crkvama, pr~mda se rmcna tih crkava ne spornmju. Moguce JC da se pod lim misli i na crkve u lkoniju, Listri, Dcrbi i Antiohiji Pizidijskoj, koje SU pnpadale. Likaoniji i Pizidiji, ali jcdno vrijerne i Galaciji. Moguce je da se tu radi j 0 crkvama kojc nisu spomenute po imenu, ali koje su bile osnovane kako radom Pavia i njcgovlh poznatih suradnika, take jo~ vise i radom Lih samih crkava i suradnika Pavlovih i Gospodnjih koji su nam zasad jo~ uvijck nepoznau po irncnu (Djcla 16,6),

6, "Posto SU posjctif crkve u Pizidiji i okolnim krajevima, Pavao, SUa i Timotcj, 'prodose Frigiju i Galacijsku zemlju', gdje su s velikorn siJom propovijedaJi radosnu vijcst spasenja." AA 207.

7, Buduci da nam se ovdjc izdvaja Plzklija i okolne zcmlje Cilicija i Likaonija i govort 0 radu u Frigiji i Galaciji, to je znak da se tu doista radi 0 novim, nama nepoznatim crkvama. Rano razdoblje krrcanstva je uistinu karakteriziraia izuzctna mlsionska revnost.

8. Na svom trcccm misionarskom putovanju Pavao pcnovnc posjecuje to novoosnovane crkvc (Djela 1.8,23). Detalji rada po lim crkvama nisu imali cini se n~ta spccifitnog pa Luka ne nalazi za potrcbno da ih posebno istaknc. vjcrojamo [e Pavao vrsto po njima uObitajcnu organi7.aciju i davao za njih nove ali ina~e vet poznate upute.

9. Ne~(o od organi7.acionih poslova kojc jc obavio u Galadji on sporninjc oko tri godine kasnije u uputama kojc daje i Korintanima.

10, UCcti Korintanc darc~ljivosti. on napominjc da 0 potrcbama za koje doznaju na bogoslufJima subotom, eim dodu kuti i tim nastupi prvi Tadni dan tjedna, rSlmi!'lc i prema svojlm mogutnostirna odvojc ~10 mogu 7.a fKHrcbc siroma!'nih. Po~to Korinl!anima kale da

Galacija 810,11.17

193

je 10 linio i u ~aJa~iji, dakle i u Ga.la.ciji je utio vjcrnike da svetkuju subotu, a svakidajnjc postove cbavljaju od prvog radnog dana tjedna pa nadalje (t.Konncantme 16,1.2).

11. 0 Pavlovom radu u Galaciji mozcmo nesto doznati i iz same P.oslan.icc koju im je on upuuo. ncdugo tza svo]e Poslanlce Kortncanima.

12. U .~aladj.i su tad_a n~stu~i1i neki vjerskl problemi. Galacija je zbcg svojih t~lI.h pro~lrcnJa. hila prtttcno velika mjesavtna naroda. ~re~d.a su .u n)oJ prevladavah ~ali j mjesavina starosjcdilaca i Grka, I vC;liki broj Zidova trgovaca bio je dobra poznat i utjecajan u ovom kraju.

13. Pavao. jC, ut~? Galatan~ da De~ct zapovijedi, Zakon Ijubavi pr~ma Bogu .1 bllt~Jlma, tr~ba lzvrsavau {Galacanima 5,14). On ih [e Utl~ .da oovJck. silom. Krtsrovog zamjenika, Svetoga Duha, maze vcdin t3_ko ;Clst. t ~vet 2lvo~ da Zakon na to nerna nikakve primjedbc. Dakle bile ~m .Je jasno da je Zakon na snazi i da treba tako Zivjeti da nas on ne bi m u zcmu mogao osuditl (Galacanirna 5,22,23).

14. Medutim ovi Zidovi, ali tini se i neki koji su do~1i izravno iz Judeje, potcH ~u !,iriti po gal,acijskim crkvama ucen]e da se oni ipak ne urze dnvoljno Zakona, jer se ne obrczuju i ne ispunjavaju i obaveze obrcdnog zakona.

15. Pavao im stoga plse: "Zar ne cujcte Zakona?" (Galacanlma 4~21) ~no ~to lr~ba .i~pu~javali, [a sa":, yas v~ naueto. Zaknn koji je vJ~n I ncpromJcnlpv VI ,vet sJu~~te I rspunjavate Kristovorn silorn. To J~ ~ve ~[O Bog 1 lra2J od l.'!ovJcka. Kada dorasieie do te visine, za~tJ~VI Zak,;ma s.u tako .~~ovoljeni da on nema na to nikakve prtmjedbe. VI ste .ume dObll~ jasan dOka~ d~ st~ vet djeca Bozja,

16. ~~1O ~u, I ~red svih pouka ko]c im Je davac dok [e radio medu npma, Ipa~ b~!1 vrl? snazno povcdeni ka obrednim propislma. ?ava~ rm cne~gl~n~I~. pise: ~o .budctc. pored Zakona koji vee IspunJava,tc, prihvati I 1 obrezanje I druge forme ceremontjalnog zakona,. kcje su Krist?vom smr~u ~kinutc! vi time gubite Krista (Oatacantrna 5l2.,4). T~J ce~emonJJ~1 je proncao dolazak Krista. Ako ga tko. n~ujVl .~punJavatt,. nogcnjcm adore starozavjetnih svecenika, palJ~nJem SVIJe~, ~adenJ~n:t k~ oJ~~ra, ob~ezanjem i sUCno, on time pronte da ovaJ Knst kOJI Je blO nIJe pravl, nego da pravi tek treba doei. Time on gUbi Krista,

~7. N~~loSl, ova. z~blu~.a U koju su galacijske crkve pOCele upa· dal1 prOO:lr~la sc velikll_n dlJelom k~tanslva. koje i danas joS ispureva proplSc ccrcmom)alnog zakona. kao ~to su farizeji i svetcnici su ~s~~iOt~ ~i~Ii,~na to i:!miti. a k~i propise Moralnog zakona, kao ~lO

194

Galacija 870,18 - Frigija 811,6

18. Kakav je bio rezultat ave Pavlove poslanice, ne materna sa

~jt~~~~t~e r~~:r~~~:i~~~rm ~~7i~a~osan~~Aa~~~~~i (~af:~;i~~

4,&-11), nigdjc nije zabnjczcno. Medutim crkva u cjetini ipak [c prebrodila krizu.

19. Okn osam godina kasnljc, ncgdjc u jescn 66. godine poslljc Krista, Pavao Saljc suradnlka Krcsccnta u Galaciju (2.Timotcju 4,10). 20. Negdje u iS10 vrijcme i Petar pi~c poslanicu crkvarna u Galaciji (LPetrova l,L). To su dokazi da su se crkvc Galacije i uz sve nevoi]e koje su ill lomile ipak odrzale,

871. f'RIGIJA

1. Imc ovog kraja male Azije dolazi od Imena naroda koji ga [e zauzeo aka 1200. godine prf]c Krista. Prije toga u tom kraju zivjcH su potomci Meseka, dok ih Hetitl nisu pokorili.

2. Asirski car Sargon naziva najpoznatijcg frigijskog kralja Midasa, Mila Muski. Imcnorn Muski Asirci su nazivali Megckove potornkc. Da Ii on 10 clni zato ~lO su oni nastanili nckadaS:nji kraj, mole se same pretpcstavljatl.

3. Frigijci su doista bili podrijctlom Jafetovci. Korlstili su alfabctsko pismo. Herodot za njih kafe da su fivjeJi na tcritoriju Trakije i da su srudni Grcima. Jczik tm je bio suzan grckom. Kasntje prlhvacaju i grl!ko pismo.

4. Kad je iz zasad ncpoznatih razloga doolo do velikih pomicanja

~~~~a d:r~f~r: ~gf~:e s~ir<>tr~g:jc?i~a~~:~~r:d~a~~~g~~~t~s~

mocno Hetitsko kraljcvstvo oko 1180. godtne prije Krista i zagospodarili teritorijcm centralne Male Azije sve do Pizidije i Cilicije na jugu i drzave Milani u gornjoj Mezopotamiji.

5. Glavni grad im [e bio Gordian. Kako nije imao nikak.vu prirodnu zastitu, tCStO je rusen i podlzan na Istorn rnjestu. Brdo pravokutnog oblika koje se danas mole vidjcti uswart je umjctno. Nastalo je od un sllnih rusenja i pcdizanja na istom mjestu. Nalazi se oko 93 km zapadno od Ankarc.

6. Ostale gradove uglavnom su podizati na rosevtnema starih, ali su Ih uljepsavall i dotjerivali. Prcmda ih Biblija ne spominje kao frigijske, Antiohija Pizidijska, Kolasa, Hijcrapol i Laodiceja su ustvari iz njihovog vrcrncna (Djela 13,14; Kolosanima 1,2; 4,13; Otkrivenje 3,14),

Frigija 871,7·13

19S

.1 .. Jcda.n ?d pz:vih sna1:~ijih vladara Frigije bic [e Midas, koga Aslr~l nazivaju M~ta Mush Grcka rnitologlja za njega kale da je svaki predrnct dodirom prctvarao u zlaro. Vjcrojatno su ovim zeljeli karikirati njegovu nezasitnu gramzljivost.

8. Ogrornan lU.J!lul~s (grobni hum), sjcvcrno ad Gordiona, visok 70 metara, pod k?Jlm je on sahranjcn, nedavno jc otkopan. U sredini tumul~~3, u k:uc1. od dcbclih imprcgniranih brvana nalaziln se njegovo tijclo k?Jc JC prcncscno u Antropcloski muzej u Ankari. Oko te brvnare blil s.~ p?~eda~i njcgovi ~ojnici. na konjima. Svi su bili pret~odno pcubijani 1 zaum zatrpam zcmljom. Umjetno brdo take Iormiranc U cbliku je stosca i nazlva sc tumulus.

9. U sedmo~ stoljctu prijc Krista Frigijci su snazno potiskivani ka zap~du. Sa sjcveroistoka poecu ~u ih napadari Gomerovi potomci. lz prcdjela Evrope oru su se spustih ka Malo] Aziji izmedu Kavkaza i Crno~a. ~or~. ~.rci su ih zva~1 Cjm~rijancim8, dok ih Asirci nazivaju G_amu JlI Girnirl. Gomerovci prodlru tom prilikom sve do prijestolDIce Gordiona i spaljuju gao

.. 1~. Sa ~p~dne strane Frigijce istodobnc potiskuju Ltdijci. u. dlJsk.1 kr~lJ.. Oigcs s~lapa savcz s asirskim carern Asurbanipalom pr,?uv Fn~lj.~~, ab ~~nc ~ sukobu s Gomcrovcima 643. godine prije Krista. Frigijci ?dol:jcv8jU napadima jo~ stanovito vrijcmc, dok ih napokcn ne pobjeduje Kscrkso 480. godinc prije Krista. Frigija otada postaje dio perzijskog teritorija.

11.. Na svom putu protlv Perzijanaca Aleksandar Makedonski prolazi kroz Frlgiju 333. godine prije Krista. Frigijci ga docekuju p!ijatcljski. Mo~da [e to bilo zbog zajednicke mrfnje prema Perzljanerma, a rnQl~a 1 zbog sf?dnosti. Prema tvrdnji historicara Plutarha, Aleks,a~dru j,C tom proltk?m pOka~~ grad Gordion, kocije kralja Gordiusa .. MI~~sovog~. I.tvor ko), Je on zavezao s prorocanstvorn da ~ ona] koji .~a razdrijcfi postau gospodarem svijcta. Aleksandar ~~d~£aan~~~.O isjekao macem i time ispunio uvjete ovog navodnog

12. ~ako!, Aleksandrovc smru Fr.igiju podvlagcu]u Aleksandrovi gcncrali, zaum 2!5. god inc Galacani, Drugi dio Frigije pada pod P~rg~m. Jcdno vn~emc sy pod. Pontom, dok ih napokon nisu osvojni RIn:t.lJanl 133. gO~.lne .pTlJc Krista. Premda se u Bibliji spomin]u bod ~~:;:cij:.~ada~nJlm imenom, u to vrijeme voc nisu bill pose na

13. U vrijcmc svog drugog i trcceg misionarskog putovanja Pavao [c pro:~azcti kroz Frigiju ~snivao crkve i u ovom kraju. Ako se za GalaclJsk~ crkve moze reci da su osnovanc i uz pomoc rada dru~jh crkava, "(!mi sc da [e crk.vc u FriglJi osnovao sam Pavao sa svojlm

196

Frigija 871,14 - Mil.ija 872,4

suradnicima, prcrnda nam imena lib crkava nisu poznata (Djela 16,6; 18'7f,{ •... 'prode galacijsko pouruqc i Frlgiju' (Djel. 18,23), posjecujuci crkvc koje [e sam osnovao." AA 281.

15. Sj~u~no JC u.o~?m r~~lu Pa~~o morae imati .brojne t~koce, jer su religioznt obu~aJl FnglJaca bill vrlo nernornlni. Od svih Iena trafilo sc da se na narccttim svctkovinama odaju javnom nemoralu, uz obrazlozcnjc da je to frtvovan]c tijela, Ked njih je zato podrijetlo djece vodcno po rnajci a De po ocu. Obo1.avanje Velike majk~ porjeze ad njih. Kasnije se prcnijclo i u k~tanstvo: Cal<. su se 1 Rimljani borili proriv uh nemoralnih obrcda, ali neuspjcsno.

16. Medu obracenicima u Frigiji mogto je bili i Zidova. [er /"e jo~ Antioh Veliki (223-187) presclio 2000 tidovskih obitel]i iz Babi onije u Frigiju i Lidiju. Neki od lih Zidova mogli su nesto ~uli i 0 istini, jer su bill prisumi u Jeruzalcrnu na dan Izlijcvanja ranog dafda (Djela 2,10).

17. Vjerojatno da Pavlov mucan fad mcdu takvom vrstcm ljudi nije imao u sebi ni~ta Izuzetnc za buducc narasta]c pa stoga nemamo nekc detaljnije izvjeltajc 0 nsntvanju i i.ivotu crkava u torn kraju.

872. MIZIJA

1. Znacenje irnena nije jasno. Mizija jc dio Male Azije na njezinom sjeveruzapadu. ~a· sjevera sc ~r.~niti _Mra!l'~rnim morc.m, sa zapada i juga Egejskim morem, Lidijcm 1 Frigijom a sa lsioka

Bitinijom.

2. Negdje odmah nakon rascljavan]a naroda ova] kra] pocell su zauzimati Jafctovci. Obalnl die zaposjeli su potomci Javana a u planinskom dijclu fivjcla su pastirska keltska picmene. koja najvjerojatnije potjccu 0<.1 Gomera. Cuvcni grtki grad Troja ili Ilion, opjevan u takoder tuvenim epovima Ilijadi i Odlseji, nalazi se na zapadu Mizije, na ulazu iz Egejskog mora u Dardanele.

3. Dardaneli ~u .dObili imc prcm~ p.?tomci.ma Ja~~novim -:- Dodancima, koji su fivJch u t~m kraju. MI7..lJI ~u prll?~dah 1 gradovi Trcada, As i Pergam, prcrnda ]~ Pergam st~no,:ll~ vflle.me ~tO ~~Jcslolfllca 1 istcimene drzavc, koja je zahvacala 1 Ml1JJU ali I vchkc diJclove Male Alijc.

4. U vrijcme Rimljana Mizija nije bila posebn3 provincila. Pisac je spominje pod njczinim izvornim imenom, ali je organJl..aciono pripadala provincijl Aziji (Djela 16,7.8).

Mizija 872.5 - Trcada 873,1

197

5. ~im ovog posjcra u toku tlrugog misionarskog putovanja P3va~ JC mcrae prolaziti kroz Miziju i u toku trcceg, kako u odlasku lak? I ul_1Ovratku. Kako [e zna~ ~IO ga ~~ka u Jcruzalcmu, Pavao je tada tra~l~ ad brace da ga za jcdnc vnjcme ostave da putuje sam k~oz ~1~IJU: oe T~oadc do Asa, na rasto)anju od aka 32 km, ~J~a~lo JC 1 provodlc tre~Ulke u razmisljanju, molitvl i izfijevanju ,voje du!c.pr~'d Bog_om (Dje.l. 20,6.13.14; 2.Korin6mima 2.12.13).

6. MlZIJ3)C kraJ. ~ k.c?JI ~ moze reel da se u njemu prvi put poccte p:~ku~n~ pnrnJ~nJlvati grana manosti koju danas nazivamo ~rh~ll:'gll0!l'. NJem~~kl t.rgovac H~inri~h Schlicmann, vjcrujuci da se 11.a lZVJ.t:Staja o. tJOjansk~m ratovima Ipak kriju historijski podact, pocco JC kop~nJa na ~voJu ruku na brdu Hlsarliku, i 10m prilikom pronesao stan grad 1110." - Troj~. Postojati su i cone podaci da je Ale~ndar "1akcdonskt, kad s~ Jskrcao na tlo Male Azije, stavio u :~O]I svetkovine u ~st ~r~kog junaka Ahila, koji je ovdje pogmuo, all se u IC pcdatke nI]e vjcrovalo.

. 7: ~eks.anda~ jc 6Ik. bi<;, umislio da j?: on .' Ahtlov poromak.

ZaDl.~IJ.IVO Je da JC takvu idcju 0 svom podrijcrlu rmeo cak i Kscrkso, perzijski car. lcdna grtka lcgcnda cak tvrdi da su Perzijanci podrijet- 10m or .nekog Perzcja iz Troj.e,. pa se ~C~kSO :nolda j na to oslanjao,

~. Zancsc~. sl~vom o. svoJOj nepobjedivostl, A1eksandar [e nakon Pllb]cd~ na ~~JCCI Gramku, u istocno] Miziji, krcnuo u osvajanje onda~nJ~g svijcta .. sa aka 32.000 vojnlka i oko 5()(x) konjanika. Lskopavanja u TroJI govore 0 postojanju vrata koja su sc zvala vrata Darda.naca. Sjcvcmc od Troje nalazio sc i grad Dardanos koji u svom irnenu ~uva u~p?mcnu na. Dod~."jma, tc~~rtog Javanovog sina.

9. Za TfOJU sc tlDl sc znalo I U vnjeme Julija Cezara. PosJije bitke k(~d ~ar~ala, !ulijc je do~a? ~ ov~j ~raj. PO~tO postc]i predaja da i R~m~jam potjecu od ~~seIJcn.lh 1 rojanaca, Cezar jc [edno vrijeme gradic pl~novc da prijcstolnicu Carstva sagradi ba~ na temcll-ima stare Tro]e. August je odrcdlo da Troja uziva status zvani 'Jus halicurn'\.pravo koj~ ima s~rno grad na p~dru~ju Italije. .

1 ~ .. Pr!Jc no ~l~ JC .p~dJgao ~.onstan~mopol, danasnji Carigrad, i Kunstantin sc nosro ml~IJu da pTlJcst01DlCU Istocncg Carstva podigne na tcmcljima nckadasnjc Troje. Turci i danas Trcju nazlvaju i Eski Stambol, "Stari Konstantinopol".

873. TROADA

graJ~.Tr_oada Je ime kojc jc naslalo skra~ivanjcm drugog imena ovog