You are on page 1of 60

BEHAR

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA

ISSN 1330-5182
Zagreb, IX.-XII. 2005. Cijena 30 kn Godina XIV / Broj 74-75
ISSN 1330-5182 BEHAR
KAZALO
Naslovna stranica: Izet \uzel: Tjeskobna prolaznost
BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki UVODNIK
~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja
Krenimo od prve! 3
Nakladnik:
Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske DRU[TVO
PREPOROD Fahrudin Novali}: Ljudsko egzistiranje i interaktivno koegzistiranje s drugima 4
Glavni i odgovorni urednik:
dr. Muhamed @dralovi} ARAPSKA BA[TINA ZAPADA II
Grafi~ki urednik i zamjenik gl. urednika: Zija Sulejmanpa{i}: U~itelji matematike i astronomije 8
Zija Sulejmanpa{i}
Suradnici u uredni{tvu: MUSLIMANI U HRVATSKOJ
Azra Abad`i} Nevaey, Zlatko Hasanbegovi}: Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. - Doba utemeljenja 17
Zlatko Hasanbegovi}, Dino Mujad`evi}
POVIJEST
Rukopisi i fotografije se ne vra}aju Sejid M. Tralji}: Tursko-mleta~ko susjedstvo na zadarskoj krajini XVII. stolje}a 25

Adresa: BEHAR, Ilica 35, STUDIJA


10000 Zagreb, Hrvatska Emsud Sinanovi}: Prvi bo{nja~ki roman u stihu 28
Telefon i fax: 00385 (0)1 483-3635 TRAGOVI
e-mail: behar-pismaºnet.hr
Esad Durakovi}: Sarajevskih hiljadu i jo{ jedna no} 37
Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn, SJE]ANJA
godi{nja pretplata 90 kn
Nasko Frndi}: Stogodi{njak pjesnik Tadijanovi} 41
Cijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM,
godi{nja pretplata 18 KM. STUDIJE I OGLEDI
Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godi{nje Alija D`ogovi}: Kako razumjeti pjesnika Meha Barakovi}a 43
36), € 4, (godi{nje 24), USA $ 6
(godi{nje 36); POEZIJA
Meho Barakovi} 7, 40, 47
Kunski `iro-ra~un:
ZABA 2360000-1101441490 PRIKAZI I RECENZIJE
Nasko Frndi}: Bo{nja~ki dervi{ u dubrova~koj poeziji 48
Devizni `iro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: Ajka Tiro Srebrenikovi}: Fonetika pjesme «Ja nijesam sanjar» 50
703000-280-3755185 Emsud Sinanovi}: Dvije drame Naska Frndi}a 52
(S naznakom: Preporod, za Behar)
Azra Abad`i} Navaey: Pri~a o putovanju i traganju 54
Tiskano uz financijsku potporu BA[TINA
Savjeta za nacionalne manjine Vlade RH. Muhamed @dralovi}: Privatna knji`nica u Donjem Vakufu s po~etka 19. stolje}a 54
IZLO@BA
Godine korova Izeta \uzela 59
Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju
autori, nisu nu`no i stavovi uredni{tva. Na posljednjoj stranici naslovnice Behara: 51-56.

Behar je prvi slavni bo{nja~ki list tiskan latinicom u


Sarajevu 1900. Od 1992.godine izlazi zagreba~ki Behar,
prihva}en i ocijenjen «najboljim {to su Bo{njaci dosad
imali». On je najbolji izraz povezanosti nacionalne
manjine sa `ivotnom sredinom, dijasporom u svijetu i
mati~nim narodom u Bosni i Hercegovini.
U ~etrnaestom godi{tu Behara, brojevi 70-75, autori
priloga su: Abad`i}-Navaey Azra, Barakovi} Meho,
Durakovi} Esad, D`elaluddin Rumi, D`ogovi} Alija,
D`ubran Halil, \uzel Drenka, \uzel Izet, Evlija ^elebi,
Frndi} Nasko, Guji} Kasim, Had`ialagi} Husref, Hanan
al-[ejh, Hasanbegovi} Zlatko, Hodovi} Senad, Kajan
Ibrahim, Katni} Bakar{i} Marina, Ki{evi} Enes, Klino
Smaragda, Marinkovi} Du{an, Masli} Mubera, Mufti}
Edhem, Mujad`evi} Dino, Nametak Alija, Nametak
Fehim, Novali} Fahrudin, Sinanovi} Emsud, Sulejmanpa{i}
Zija, Talji} Isnam, Tralji} Seid, Tiro Srebrenikovi} Ajka
i @dralovi} Muhamed

2 BEHAR 74-75
UVODNIK

Krenimo od prve
Dulje od dva desetlje}a koja su prethodila raslojavanju i raspadu komunisti~koga
SSSRa, a onda i Jugoslavije, svjedo~ili smo mnogobrojnim nomenklaturama,
definicijama i karakterizacijama komunizma i socijalizama svih tipova: sovjetski,
staljinisti~ki, albanski, kineski, kubanski, arapski, jugoslavenski samoupravni
itd. S izuzetkom najtvr|ih varijanti sovjetske, kineske, kubanske, i albanske
provenijencije u preostalima su se {to sporadi~no {to sustavno pojavljivale
publicisti~ke, ali i teorijske rasprave i radovi, s poku{ajima dokazivanja o po-
mirenosti i sli~nosti socijalisti~ke doktrine s islamskim naukom, a u socijalnom
aspektu i o gotovo istovjetnoj matrici, {to nije zaobi{lo ni na{e prostore.
S druge strane, u islamskim zemljama s drugim dru{tvenim ure|enjima,
apsolutno odbacivanje ateizma pripisivanoga svemu {to se naziva komunisti~kim
i socijalisti~kim bilo je dovoljnim motivom da se drugi aspekti i ne doti~u. Isto-
vremeno kritika dru{tvenih problema i devijacija tih zemalja nerijetko se svodi-
la na teoretiziranja i stalnu tezu kako su problemi kazna za oslabljeno vjerovanje,
{to ~ujemo i do dana{njih dana. Neki tomu dodaju i materijalizam za koji je
uglavnom “kriv” Zapad, uz redovit dogmatski pristup i citate glavnih izvora
islama, ali kao obavezu samo za one kojima se u~eni obra}aju pa, maliciozni bi
rekli: ajet: Ne budi od onih koji upu}uju druge, a sami svoje ~ine zaboravljaju
(Kur’an 2/44), jo{ nije u prioritetima tuma~enja – ~itaj: primjene.
Dokazi da je tomu tako su primarno ba{ materijalne naravi; od rasko{nih
pala~a i svih hedonisti~kih, gotovo perverznih, luksuza kojih se ni ti teoreti~ari
ni krugovi iz kojih potje~u uglavnom - ne odri~u. Budu}i da neke poznajem, ne
bih rekao ~ak ni da su svjesni kontradiktornosti svojih u~enja u odnosu na vla-
stita pona{anja.
Ako zanemarimo one prve koji su Boga eksplicitno zabranjivali, i one {to
su, po zadatku, paradigmom socijalisti~kih ’jednakosti’ i ’pravi~nosti’ nijekali
uop}e potrebu za religijom; intrigantno je pitanje kako i radi ~ega je trajno
ponavljana tvrdnja ovih tzv. slobodnih pripadnika slobodnijih dru{tava, da
materijalna bogatstva vrijede samo toliko koliko ih duhovno oplemeni, postala
paradoksom, dodu{e ne samo u nas muslimana. Pitanje postaje tim opravdanije
{to je povezivanje duhovne i materijalne vrijednosti jednostavno, svima davno
zadano razumljivom univerzalnom formulom Bo`je rije~i.
Zvali je mi farzovima, besjedama ili zapovjedima; bilo da ih je deset, koja
vi{e ili koja manje; bitno je zaista usvojiti onu prvu - istinski vjerovati; a to }e
onda samo po sebi elminirati sve vrste selektivnosti i garantirati pridr`avanje
svih ostalih kroz koje je Allah definirao halifu - svoga zastupnika na ovome
svijetu.

BEHAR 74-75 3
DRU[TVO

Ljudsko egzistiranje je interaktivno


koegzistiranje s drugima1
Otvorene i prikrivene pojave etnocen- Raspravljaju}i o kozmopolitskom koja se vodi pravilima», tvrdi Beck, «i
trizma, konfesiocentrizma, kulturocentriz- obilje`ju Europe Ulrich Beck postavlja i politika koja mijenja pravila preklapaju se,
ma od lokalnih do planetarnih razmjera ova pitanja. «Ho}e li Europa napustiti svoju mije{aju i kri`aju. Postoje razdoblja u
vi{e su pravilo nego iznimka. Kao umre`ene kolonijalnu i kvazikolonijalnu tradiciju u kojima dominira jedna, potom opet ona u
pojave javljaju se i u obliku zapadocentriz- odnosima s Afrikom i arapskim (kao i kojima prevladava druga» (Beck,
ma i eurocentrizma; a kao reakcija na njih ostalim za nju va`nim, op. a.) svijetom? 2001:206).
javlja se i istokocentrizam. Stoga se mul- (...) Ho}e li napustiti svoju te`nju k mono- Svako centri~no, pa i eurocentri~no,
tikulturalizam ne samo na Zapadu, nego u poliziranju moderniteta i otvoriti se izazo- shva}anje kulture nespojivo je s interkul-
cijelom suvremenom svijetu, pojavljuje i vima mnogostrukih moderni, uklju~uju}i turnim shva}anjem kulture koje te`i dija-
kao oblik getoiziranja Drugoga. samokriti~nost koja se tra`i od europske logu me|u kulturama. Oni koji ne `ele
moderne i njezinih kriti~ara?» (Beck, Tursku u europskoj Uniji, nude joj «privi-
Europsko monopoliziranje 2004:297). legirani status» u toj porodici naroda i
kultura, a to je samo drugo ime za margi-
moderniteta naliziranje i isklju~ivost – drugo ime za
Kod A.Vamberija, prema Hasanu Su{i}u, licemjernost i obmanu prema toj zemlji.
Pi{e:
pojavljuju se (...) duhovno militantne tvrdnje Turska je, potsjetimo, vi{egodi{nja ~lanica
«iz kojih izbija ~ak i mr`nja prema isto~nim dr. Fahrudin Novali} NATO-a; zahvaljuju}i svome biv{em pre-
narodima koje on naziva ðazijatima’. ðIzuzev dsjedniku i demokratskom reformatoru –
Japanaca, ni jedan od azijatiskih naroda ne Ako je kozmopolitizacija «ustavno Ataturku – Kemalu Mustafi, jo{ dvadesetih
mo`e samostalno stupiti na put napretka i priznanje razli~itosti drugih» (Beck, godina pro{loga stolje}a provela je brojne
obnove. Azijati mogu postati kulturni samo 2004:290), onda kozmopolitska dr`ava demokratske reforme.3 Turska treba Euro-
pod direktnim utjecajem Evrope’» (u Su{i}, mora razli~itim religijama omogu}iti jed- pi i svijetu kao kozmopolitska dr`ava bez
1977:292-293). Hans Mejer je jo{ radikalniji. nake uvjete bivanja i razvoja – mora u in- imperijalnog nacionalizma; kao spona na
On «tvrdi da ~ak postoji nepomirljivost stitucijama vrhovne vlasti omogu}iti pri- dodiru – susretanju i sukobu pluralizama
izme|u isto~ne i zapadne kulture, smatraju}i mjerene oblike kulturnog i politi~kog su- – naroda, rasa, religija, kultura.
da kr{}anska kultura po svom duhu, djelovanja za razli~ite nacije i razli~ite
protivrje~i isto~nja~kim, i da je nemogu}a etni~ke identitete. «Europa do sada ima Univerzalno je jedinstvo najboljih
njihova koegzistencija» (Su{i}, 1977:293). du{u sitnog trgovca», smatra Beck, «a to
Sve nas to upu}uje na doktrinu o sukobu
obilje`ja Razli~itosti
ima te{ku posljedicu da Europa nije koz-
civilizacija Samuela Huntingtona, te eksklu- mopolitski akter» (Beck, 2004:298). «Oni koji pluralnost do`ivljavaju kao
zivizam i puritanizam, prije svega, agresiv- Stvarni kozmopolitski primjer civiliza- vrijednost po sebi» smatra Terry Eagleton,
nog bloka mo}i pojedinaca i skupina u eu- cije, potsje}a Beck, je mikrokozmos svjetski «puki su formalisti i o~evidno nisu uo~ili
ropskim i svjetskim politi~kim, diplomatskim grad. «’Svjetski grad’, citira Beck Arnolda za~u|uju}e ma{tovitu raznolikost oblika
i vjerskim institucijama. Toynbeea, «jest odslik velikoga svijeta u koje mo`e poprimiti, primjerice, rasizam.4
[to su europske, a {to neeuropske vrije- malom, njegovi bedemi okru`uju sve klase, (...) Pluralizam pretpostavlja identitet, sli~no
dnosti? Imaju li one dodirnih to~aka. Odak- sve narode, sve jezike» (Toynbee, 1958:243; kao {to hibridizacija pretpostavlja ~isto}u.
le poti~u i {to su europski korijeni? Ima li Beck, 2004:290-291). «Glavni gradovi jesu Strogo govore}i, hibridizirati se mo`e je-
na obje strane i barbarizma i humaniteta? i bili su kolijevke nacionalizma, svjetski dino ~ista kultura; ali kao {to je primijetio
[to su, doista, napredak i obnova? [to, gradovi, naprotiv, jesu i mogu, odnosno Edward Said, ðsve su kulture uklju~ene
uop}e, zna~i biti «kulturan»? Po ~emu je mogli bi biti kolijevkama kozmopolitizma» jedna u drugu (masna slova, op. a.); nije-
jedan narod, ako ga idealtipski promatramo (Beck, 2004:291). dna nije sama i ~ista, sve su one hibridne,
kao monolitnu dru{tvenu grupu, «kultivi- Obzirom na globalizacijsko-integra- heterogene, izuzetno razli~ite i nisu mono-
ran», a drugi nije? Jesu li kultivirani samo cijske procese u Europi i svijetu, prijem litne’» (Eagleton, 2002:23-24).
ljudi koji `ive u gradovima, a oni koji se Turske u EU postao je vi{egodi{nji problem Unato~ tome, vrata pojedinih {kola,
bave poljoprivredom i `ive od nje, nisu. koji se mo`e iskazati rije~ima: «Niti s dje~jih vrti}a, sportskih klubova, ugosti-
Sve to upu}uje i na probleme izbora vla- Turskom, niti bez nje». Do sada su teljskih objekata, objekata za zabavu i
stitog identiteta i pluraliziranja subjekta. najmo}niji europski politi~ki i ini subjekti kulturu, u nekim zemljama svijeta, pa i u
Mnogo je pitanja da bi ih sve mogli, ovom prema prijemu Turske u EU vodili meta- svim dr`avama nastalim nakon raspada
prigodom, pojedina~no razmotriti. Stoga, politiku - politiku politike – refleksivnu biv{e Jugoslavije otvorena su samo pripa-
neka samo budu uvod u tekst koji slijedi. politiku (koja mijenja pravila).2 «Politika dnicima jedne nacije i/ili vjere. U nekim

4 BEHAR 74-75
DRU[TVO
od tih zemalja onemogu}ava se izgradnja Ejjub (Job), Idris (Henok), ..., tisu}ama su
i vjerskih objekata manjinskih konfesija. godina nadahnjivali @idove, kr{}ane i mu-
«A Krist se sigurno nije utjelovio i umro slimane.
na kri`u radi oslobo|enja kulture od I ovom prigodom te{ko je razlikovati
tu|ih utjecaja, nego», potsje}a nas Jakov mit i stvarnost. Zato, nemojmo zaboraviti
Juki}, «radi mnogo ve}ega uloga – da je ^ovjek sklon i razli~itim nijansama
oslobo|enja od grijeha (masna slova, op. konstrukcije zbilje. Sve se ne mo`e racion-
a.)» (Juki}, 1997:425). Nesumnjivo, grijeh alno objasniti, a ljudskoj prirodi je svoj-
je diskriminirati i mrziti ljude na temelju stvena imitacija. – sam je realni svijet
nacionalne, konfesionalne ili rasne pripa- opona{anje svijeta ideja. Nije rije~ samo o
dnosti, jer to je predvorje za otvorene suko- doslovnom opona{anju same vanjske zbilje,
be i istrebljenje Drugih i Razli~itih. nego na stanoviti na~in opona{anje ne~ega
Kada je rije~ o razumijevanju i odnosu {to je ~ovjeku imanentno – ne~ega {to on
razli~itih vjera i njihovih pripadnika, Halil do`ivljava, shva}a i vidi u sebi.
D`ubran, libanonski pjesnik i slikar, poru~uje: U svome Slovu ovoj knjizi, Kajan je
«Ljubim te, brate, ma tko da si, odaje{ li zapisao i ovo: «Najve}a avantura koja se
po~asti u crkvi, kle~i{ li u hramu ili moli{ u ~ovjeku mo`e dogoditi, ka`u mudri ljudi
mo{eji. Obojica smo djeca iste vjere, jer – susret je sa samim sobom. Ako ikada
razli~iti putovi religija samo su ljubljeni ~ovjek mo`e biti istodobno i sam i sa osta-
prsti na ruci jednoga Svevi{njeg. A on nudi Ulaz u spilju u kojoj je ro|en tkom svijeta, svakako je to u trenutku su-
ruku i dovr{enost duha svima koji to ho}e» Ibrahim a.s. Abraham sreta s pala~ama, hramovima, onim opi-
(Gibran, 1994). U dru{tvu D`ubrana stigo- pljivim tragovima misaonog svijeta {to
cima sa svih strana svijeta autobusom iz
smo u svijet univerzalnih vrijednosti. posreduju kontakt s ljudima koji su nekad
Istanbula prema Diyarbekiru i dalje u
«..., univerzalnost vrijednosti rije~i kao davno bili. Od blistavih gra|evina jedino
«Podru~je Bo`jih poslanika». Put }e nas
{to su demokracija, ljudska prava, sloboda, su ljep{e i misaono poticajnije – njihove
pravednost ne dovodi u pitanje logiku voditi i preko Tigrisa, stepom, kroz polja puna
`ita, kroz perivoje i dvori{ta rasko{nog i ruine!» (157).
razlika – spolnih, rasnih, dru{tvenih» (Pai}, Urfa/[anliurfa. (...). «Prilazimo, sku-
1997:5). Univerzalna vrijednosna orijen- mirisnog mediteranskog cvije}a – do drevnih
mjesta, grobova i svetih mjesta Bo`jih posla- pljeni sa svih strana svijeta, `eljeznim
tacija i recepcija ih istovremeno humano vratima», pripovijeda Kajan, «kojim je
rafinira i afirmira, usmjerava i oplemenjuje nika. Susrest }emo se s ostacima predkr{}anske,
predislamske i islamske kulture i civilizacije zaklonjen ulaz u pe}inu – prilaz mjestu na
– ona je jedinstvo najboljih obilje`ja kojem je prije 4250 godina ro|en ~ovjek
Razli~itosti. koje su nastale u prostorima susreta razli~itih
plemena i naroda. koji }e mijenjati mi{ljenja ljudi i pro{irivati
Promi{ljanju mogu}nosti prevladavanja obzorja ljudskih spoznaja – Ibrahim/Abra-
rasnih, nacionalnih, vjerskih, uop}e kul- Osvije{tenost ljudi ovoga povijesnog
podru~ja o zajedni{tvu sa sobom i sa ~itavim ham – Bo`ji poslanik» (27).
turnih i civilizacijskih isklju~ivosti i suko-
svijetom – privukla je pa`nju hodoljupca Prahistorijski grad Tarsus. «Pritisnuh.
ba, neimarima univerzalno vrijednosne
Kajana na po~etku njegova hodoljublja. Od{krinuh. Oslu{nuh. ... pred mojim zapa-
orijentacije i recepcije svojom novom knji-
«Preda mnom je samo visoki, uzdignuti, njenim o~ima stajao je, uzdu` postavljen,
gom, Tragom bo`jih poslanika, pridru`io
tisu}godi{nji hetitski (?) stub», pripovijeda mezar Danijala Hebrejca, ...
se i Ibrahim Kajan. Njegovo intelektual-
Kajan, «sa~injen od kolutova naslaganih Sarkofag je od mramora, njegov poklo-
no zanimanje za povijest drevnih kultura,
jedan na drugi, a na vrhu njegovu stoji na pac na dvije vode, prekriven blistavom
osobito za nastanak, smisao i zna~enje
svojim nogama golema kamena ptica (Ka- ~ohom, crnom i zelenom, s bojama koje se
svetih knjiga velikih monoteisti~kih religija,
raku{ – Crna ptica, op. a.) – simbol kozmi~ke prelijevaju i mijenjaju; s ajetima od ~ista
uz neodoljiv poticaj usmene turske i kurdske
energije, du{e, materije ðbo`jeg porijekla’» zlata. Nad glavom Poslanika, ... ~etvrtasti
predaje, odveli su ga u prolje}e 1990. go-
(16) – simbol univerzalne vrijednosne orijen- je zaslon na kojem urezanim zlatnim slo-
dine u jugoisto~nu Tursku – oblast u naro-
tacije i recepcije na prostorima susretanja i vima pi{e: Ovo je mezar Danijela Pejgam-
du nazvanoj «Peygamberleri ovaları» –
sukoba kultura i civilizacija. bera. El-Fatiha! (50).
«Podru~je Bo`jih poslanika». Zanimali su
Kajana su, prije svega, zanimali likovi Selo Yatko. (...) Razgledavamo mezar
ga grobovi i sveta mjesta Bo`jih poslanika
sa iznimno zna~ajnim materijalnim osta- zajedni~ki Bibliji i Kur’anu – ono {to je Bo`jeg poslanika Idrisa a. s./Henoka sta-
cima kultura koje su nastajale i razvijale Zajedni~ko u Razli~itom – koje su dodirne rozavjetnoga.
se tri do ~etiri milenija prije nove ere. to~ke i niti koje povezuju ljude koji pripa- Okolica Urfe. Turbe – kultno mjesto
daju razli~itim religijama, kulturama, civi- koje natkriva podzemnu spilju, «u kojoj je,
lizacijama. po ~vrstom vjerovanju muslimana, u davna
Karaku{ – simbol kozmi~ke energije vremena sedam godina pro`ivio i bolovao
Po|imo zajedno s Kajanom i njegovom Grobovi i sveta mjesta Bo`jih Bo`ji poslanik Ejjub – starozavjetni prorok
suputnicom – nje`nom Emiko iz Tokija, ~iji imenom Job...», ovjekovje~en u bibliskoj
umilni glas oplemenjuju du{u i tijelo, poput
poslanika «Knjizi o Jobu» (73).
bülbüla u rasko{noj kro{nji rascvjetale japan- Adem (Adam), Nuh (Noah), Ibrahim Nijemci, posjetitelji po~ivali{ta Joba,
ske tre{nje. Po|imo s putnicima i hodo~asni- (Abraham), Musa (Mojsije), Isa (Isus), za~u|eni nalijevaju u termosice i piju ljeko- 
BEHAR 74-75 5
DRU[TVO
cijeli prostor, emitira se s trake koju ljudi
u srcima raznose na sve strane svijeta»
(147). Sve pro`ima lebde}i duh misti~ne
filozofije bratov{tine «vrte}ih dervi{a»,
reda Mevlevija i njihov sufijsko/tesavvufski
put du{e prema svom Gospodaru.
Uz glazbu odzvanjaju i Rumijeve rije~i
dobrodo{lice:
«Do|i prijatelju, do|i, ma ko ti bio
– samo do|i!
Vjerovao u idole ili bio obo`avatelj
vatre, ili bio bezbo`nik
– Ti svejedno do|i!
Na{a tekija nije mjesto o~aja.
Do|i, prijatelju, samo do|i.
^ak da si i stotinu puta prekr{io zavjet
– samo do|i!» (147).

Religija – rodili{te za totalnog i


Crkva antiohijska zbiljskog ~ovjeka
Kultno mjesto «Tko ozbiljno uzvjeruje, taj vjeruje u
poruka tijekom sedam tisu}a godina – svijet
“srtpljivog Jaba/Ejjuba” preobra`aj svega, a ne u neku utjehu zabora-
stalnih promjena, dolazaka, odlazaka,
uni{tavanja i samouni{tavanja naroda. «Iz- va i u osobne narkoze», primje}uje Jakov
vitu vodu s njegova izvora, komentiraju}i: lazimo iz Konyu, uranjamo u Ikonij, tonemo Juki} (Juki}, 1973:196). U tom smislu i reli-
«Ko bi rekao da Turci, muslimani, tako u prastaru hetitsku i frigijsku Kawaniu. Ovdje gije ne bi trebale biti samo «lje~ili{ta za tu`ne
pobo`no vole na{ega proroka Joba!» (78). je sve na okupu: Bog i ^ovjek. Tu je mjesto du{e» (Juki}), nego prije svega «rodili{te za
Harran, grad koji je postojao i prije Jahve. Okolo su brda s kojih mo`da jo{ totalnog i zbiljskog ~ovjeka» (Juki}). ^ovjek
Velikog potopa. (...) Harranske zidine kra- uvijek promatraju Zeus, Apolon, Afrodita. postaje ljudski samo stvaraju}i ljudski svijet
ljevske pala~e – ostaci sveu~ili{ta najstarijeg Ondje je sveti Pavle dr`ao vatrene govore i (H. Lefebvre). «^ovjek nije nikada `rtva
na svijetu. «’[anliurfa i Harran Ovaları’» nudio ljudskim srcima lijepe vijesti. Boga, uvijek je Bog `rtva ~ovjeka», zapisa
– «’Domovina Bo`jih poslanika’» – Ibrahim Poslije Poslanika Muhammeda, sa sta- René Girard u Zaklju~ku svoje knjige Pro-
Pejgambera, Zulfikar Pejgambera, Lut Pej- novitim zaka{njenjem, stigosmo, evo, i mi» matrah sotonu kako poput munje pade (u,
gambera, Ejjub Pejgambera. Prema usmenoj (154-155). Grbi}, 2004:211).
predaji u Harrunu je «stanovito vrijeme `ivio Provincijalizam duha vremena djelo je
i Poslanik [uajb (Jitro, Jetro ili Raguel). Selo ~ovjeka. Stoga je lako biti samo ~ovjek po
A~kale u {anliurfanskom kotaru u narodu Do|i prijatelju, ... imenu, te{ko je biti ljudski ^ovjek – te{ko
se i danas naziva [uajbovo selo» (89). «Pred lijesom od naroda obljubljenog je biti Insan – ostvarivati pretpostavke to-
Putuju}i i hodo~aste}i evo nas u Anti- D`elaluddina Rumija Mevlane neprestano talnog i zbiljskog ~ovjeka. Postoje lo{a i
ohiji. je skupina vjernika, s rije~ima Bo`jim na dobra putovanja u svim njihovim varijan-
Antiohija. Poplo~ano dvori{te puno usnama ... tama. «Lo{e putovati», ka`e Ernst Bloch,
oleandara u cvatu, niskih anti~kih kipova, Mladi}i i djevojke iz Francuske, crve- «zna~i kao ~ovjek ostati pri tome nepro-
rimskih reljefnih plo~a, ... U izdubljenoj nokosa gospo|a iz Amerike, pa Talijani i mijenjen. Takav putnik samo mijenja oko-
ni{i, u prirodnom grubom kamenu – figura Grci... – svi tiho promi~u mevlevijskom linu ne mijenjaju}i s njom i sebe samog
svetog Petra. Crkva antiohijska u kojoj je tekijom. Glazba (naj, tambura i bubnjevi), (mijenjaju}i sebe mjerom ljudske vrijed-
sv. Pavle prvi put izgovorio rije~ kr{}anin ispisana dervi{kom rukom, sada ispunjava nosti, op. a.).»
«Papa Pavle VI. pohodio je ovo mjesto
krajem sedamdesetih godina» (94-95).
Ne{to dalje je i d`amija Habiba Neccara s
njegovim skrivenim mezarom u podzemlju.
Habib Neccar, biblijski Agabus. «U Svetom
pismu ime mu se ve`e s imenima Bo`jih
poslanika izbjeglih iz Jerusalima» (104).
Selo Mağarcik – mjesto hodo~a{}a
kr{}anima i muslimanima u kojem se na-
lazi mezar Jahja a. s. – Ivana (Krstitelja).
Konyi izvire iz zemne pra{ine, Okre}u}i se u krug dervi{i lebde,
muzeolo{ki pedantno obra|en, zbijenost Mezar D`elaluddina Rumija Mevlane uranjaju}i svoju du{u u Bo`ju Du{u

6 BEHAR 74-75
DRU[TVO
Sude}i prema rije~ima na{e drage suput- BECK, Ulrich (2004): Mo} protiv mo}i u doba glo- Bilje{ke
balizacije, Zagreb, [kolska knjiga.
nice Emiko, na kraju na{eg putovanja, ona EAGLETON, Terry (2002): Ideja kulture, Zagreb, 1
je dobro putovala. Za nju se svijet iznena- Povodom objavljivanja knjige Ibrahima Kajana,
Naklada Jesenski i Turk. «Tragom bo`jih poslanika», Islamski kulturni centar,
da otvorio, kao potpuni bljesak u kojem je GIBRAN, Kahlil ¢Halil D`ubran£,(1994): Glas u~itelja, Mostar, 2005., 167 str.
stigla sve obuhvatiti pogledom dok je sri- Zagreb, Zagreba~ka naklada. 2
GRBI], Igor (2004): Kr{}anska objava i novozavjetna Metapolitika, politika politike, refleksivna politika,
cala re~enicu ispisanu na oklopu kornja~e: antropologija, osvrt na knjigu Renéa Girarda; u:
termini su Ulricha Becka (Beck, 2001).
3
Sve dok ne{to ne tra`i{, ti to ne nalazi{, Nova Istra, X., sv. XXX., br. 2, Pula, ljeto 2005. «Najte`i udarac zadat je dominaciji islama, a u
JUKI], Jakov (1973):Religija u modernom industri- dru{tvenoj bazi feudalnim odnosima. Uvedena je
izuzev Ljubljenog. Ti ga ne tra`i{, prije nego latinica kao obavezno pismo i mnoge druge teko-
jskom dru{tvu, Split, Crkva u svijetu.
{to ga na|e{ (157). JUKI], Jakov (1997): Lice i maske svetoga: ogledi vine evropske kulture i civilizacije (npr. usvojen
U Univerzumu istinski univerzalnih iz dru{tvene religiologije, Zagreb, Kr{}anska je {vajcarski krivi~ni zakonik). ... Promene su bile
duboke i dalekose`ne» (Politi~ka enciklopedija,
vrijednosti za svakoga ima mjesta i sada{njost.
1975:1373). Temeljem navedenih reformi Turska se
PAI], @arko (1997): «Jezik ne razdvaja kulture,
(raz)umijevanja. U njemu je ljudsko egzi- Hermeneutika i dekonstrukcija – dijalog»,
po~ela razvijati kao moderna kapitalisti~ka zemlja.
Uzroke getoizacije Turaka u Europi treba otvoreno i
stiranje interaktivno koegzistiranje s Dru- Razgovor s Günterom Figalom i Jeanom Gron- argumentirano razmatrati. Pritom je nu`no temeljito i
gima. Pritom, nije va`no jesi li kr{}anin, dinom, Novi list, 19. listopada. objektivno kriti~ki analizirati i nespremnost pojedinih
@idov, musliman, ... Politi~ka enciklopedija (1975), Beograd, «Savremena skupina Turaka, koji se, primjerice, u Njema~koj
administracija». sami organizirano, kao njema~ki gra|ani ili oni koji
Zato, «Do|i prijatelju, do|i, ma ko ti SU[I], Hasan (1977): «Pogovor», u: Corbin Henry to tek trebaju postati izoliraju od utjecaja ve}inske
bio – samo do|i»!  (1997): Historija islamske filozofije, Sarajevo, njema~ke/europske kulture.
«Veselin Masle{a». S francuskog preveo dr. 4
«Ako je Europa, uistinu, kolijevka tolike civili-
Nerkez Smailagi}. zacije, mogla bi biti barem toliko uljudna da se zbog
Literatura: TOYNBEE, Arnold (1958): Gang der Weltgeschichte, sv. nje ispri~a. Jer ona je, razumije se, i povijest ropstva,
2, Kulturen im Übergang, Zürich, Europa-Verlag. genocida i fanatizma u jednakoj mjeri kao i tekst
BECK, Ulrich (2001): Pronala`enje politi~koga: VOLF, Miroslav (1998): Isklju~enje i zagrljaj: teolo{ko Dantea, Goethea i Chateaubrianda, a taj mra~niji kon-
prilog teoriji refleksivne modernizacije, Zagreb, promi{ljanje identiteta, drugosti i pomirenja, tekst nije mogu}e u cijelosti odvojiti od tih kulturnih
Naklada Jesenski i Turk. Zagreb, STEPress. dosega» (Eagleton, 2002:86).

MEHO BARAKOVI]

Na engleskom jeziku Ru` za usne


I na Engleskom jeziku Koliko bi se moglo Bola uspje{no
kada malo bolje Razmislim precrtati
ti si Lijepa onim jeftinim Ru`om na Usne
dovoljno Lijepa da bi mogla biti pitala se Ona
predstavnikom dok smo pili prvu jutarnju Kafu
moje Nesanice dok sam ja prelistavao novine
na Seminarima na kojima se jedino i osim Smrti
i s razlogom Pamte Ni{ta nisam mogao na}i Jestivo Navike
rasko{na Tijela mladih i brzopletih i Jeftino I kada su me prestale grliti tvoje
U~iteljica kako bih se jo{ jedan Dan mogao Ruke
koje i nisu Neke u~iteljice Slo`iti neo{te}en me|u Korice no}i ostale su Navike
kada se spusti morska No} na i dalje se budim Rano sa metalnom
u{tirkana Tijela Samo ru`e Bola bez ikakve Ki{om
nadoknade u Grudima
Osim Bosanskog i Engleskog koriste taj Ru` za usne i hranim Hr~ka svojim Suzama
ostae Jezike zaista slabo poznajem i nisu razma`ene toliko da Pla~u i ho}u da vjerujem Ptici Rugalici
i niti na jedan od njih ne znam i Cmizdre da jo{ jedan Dan mo`e biti lijep za
Prevesti {etnju
tvoje Tijelo Ni{ta nije Vje~no i odlazak na kraj Svijeta
u neko ljep{e Agregatno stanje pa ni ova Slika nas Rasutih po svijetu sasvim Sam

I sve tako do Kosti Sa Bojom mrzovoljnog Jutra


u dosluhu sam
i ne}u vi{e da Spavam nag

BEHAR 74-75 7
ARAPSKA BA[TINA ZAPADA II

U~itelji matematike i astronomije


Brojeve koje sada zna svako dijete, i Nevolje s rimskim brojevima • Indus donosi znamenke u Bagdad • Kako
koje smatramo arapskim, Arapi ne nazivaju obilje`iti „ni{ta“? • Al-Hvarizmi postaje algoritam • Sinus i nepoznanica X•
tako. Ne ostavljaju sumnju u to, od koga Jedan papa i arapski brojevi • Leonardo iz Pise u~i od Arapa – astronom
su ih preuzeli; ka`u da su indijski, {to za-
pravo i jesu.
bandit? • Arapi i no}no nebo • Musini sinovi • Ahmedove naprave • Arapski
Pobjedonosni put tih znamenki od In- astronomi i njihovi instrumenti
dije, preko Arapa, do Europe, bio je
stolje}ima dug i tegoban, ispunjen sukobi- A kako je tek moralo biti tegobno najje- Matemati~ki obdarenom narodu, kakvi su
ma i polemikama. dnostavnije ra~unanje pisanjem! Indijci, do toga su im otkri}a vjerojatno
Kulturni narodi Sredozemlja nisu zapra- Ovakve brojke nalaze svoje granice ~im trebala i stolje}a.
vo imali neke znamenke. Egip}ani su jedan, brojevi prema{e one poznate znamenke. Ovaj indijski ra~un poznat je i izvan
dva, tri, pisali redaju}i okomite crtice. U njih Na rimskom Forumu je stup Columna Indije ve} 622. godine. Sirijski u~enjak
je vodoravna crtica bila znamenka ~etiri, rostrata s ukr{tenim kljunovima zarobljenih Severus Sabokht, predstojnik nekog samo-
osmica se ozna~avala sa dvije crtice. Pisali karta`anskih brodova, uspomena na prvu stana i voditelj u~enog dru{tva na Eufratu,
su svoje brojeve ni`u}i crtice i to~ke i po- pobjedu Rimljana kod Mylae 260. g. pr. Kr. spominje: „spretnu metodu indijskog
vezuju}i ih s hijeratskim znakovima za deset, Ondje su za broj 2 200 000 napisana ni manje ra~unanja, koja nadma{uje sve poznato,
sto i tisu}u, koji su nastali od hijeroglifa. ni vi{e nego dvadeset i dva znaka od sto naime sa devet znakova.“
Babilonci su imali tri oblika pisanja tisu}a. Ve}ega broja onda jo{ nije ni bilo. Ali ipak se na ovaj na~in nije mogao
brojeva: nizali su okomite i vodoravne napisati ba{ svaki broj. Tako se nije moglo
klinove i kuke. Grci su od Solonovog vre- napisati npr. 408. Trebalo je „ni{ta“ dese-
mena do u pretkr{}ansko stolje}e pisali Priredio:
tica nekako ozna~iti. I tu su Indijci onda
znamenke po~etnim slovima njihova nazi- Zija Sulejmanpa{i} u~inili najzna~ajniji izum. Da bi „ni{ta“
va. Nizanje brojeva je bilo mukotrpno, nekako obilje`ili, po~eli su pisati kru`nice,
pogotovo onih sa vi{e znamenki, zbog ili to~ke, koje su nazivali „sunya“ i „sun-
mno`ine jedinica, desetica i stotica, a bila
Indijski izum u Bagdadu
yabinda“, „praznina“ ili „kha“ – „rupa“. Ta
je velika razlika izme|u pisanja i izgova- Indijci su bili prvi narod staroga konti- kru`nica – na{a dana{nja ni{tica – ubrzo
ranja brojeva. Ali ve} nekako od V. stolje}a nenta koji se uzdigao iznad ovoga primiti- }e postati samostalna brojka u ra~unima.
pr. Kr. u njih se javlja novi sistem brojeva, vnoga pisanja brojeva i ra~unanja. Severus Sabokht nije za nju znao, pa se ne
kojima se isprva slu`e samo znanstvenici, Svakom stupnju od devet jedinica do- zna, kako je bez nje ra~unao. Ona }e se
matemati~ari i koji ima 24 slova alfabeta i dali su – kako se to ~ini govorom – vlasti- pojaviti po prvi put oko 400. godine pr. n.
tri dodatna znaka semitskog porijekla. tu znamenku. Time im je uspjelo posti}i e. u indijskim spisima. Veliki astronom
Poredak tog alfabeta, kao na~ina da se tako jedno od najzna~ajnijih dostignu}a ljudsko- Brahmagupta, koji je ro|en 598., napisao
pi{u brojevi, Grci su preuzeli od semitskih ga duha. Sada su te ~vrste i nezamjenljive je, kada mu je bilo trideset godina, ~uvenu
naroda, Feni~ana i Hebreja. znamenke stjecale samim svojim „mje- „Siddhantu“, astronomski sistem – u kojem
I Rimljani su brojili slovima, tako se stom“, u cjelini broja, vrijednosti jedinica, se – kako znamo iz prijevoda – nalaze i
barem ~ini. Ali to je samo slu~ajnost. I oni desetina, stotina, tisu}a i tako dalje, u be- upute za ra~unanje sa devet znamenki i
su isprva pisali brojeve kao recke, tj. oko- skraj. Tako su Indijci mogli napisati svaki, ~istom nulom.
mite crtice koje su brojane tako da je osam zamislivi broj. I onda je godine 773. stigao jedan in-
recki zna~ilo osam. Deset recki je uvezi- Rimljanin je npr. pisao 3952 kao da dijski astronom, imenom Kankah na dvor
vano u dvije prekri`ene - X. ispla}uje prvo tisu}e, pa petstoticu, zatim halife al-Mansura (754-775) u Bagdad.
Pola toga, V, ili obrnuto V, je bilo 5. stotice, onda desetine itd. – MMMDCCC- Ovaj, za arapski narod zna~ajan doga|aj,
Kri`anjima, zaokru`ivanjima i polovljenji- CLII. zabilje`en je, u astronomskim tablicama
ma su dobivani i drugi brojevi do 1000. Te Kinezi, koji su tako|er imali jedan na~in pod dra`esnim naslovom „Niska bisera“
su brojke nastale dok jo{ u Italiji nije bilo pisanja po mjestu, navodili su jo{ i posebno Arapa Ibn al-Adamija, koji je `ivio oko 900
alfabeta, tek su poslije stare recke popri- svaki „vi{i prag“ pa su npr. pisali 3952 kao godine:
mile oblike slova: I (1) V (5), X (10), L 3T9S5D2. U njih je zna~ilo 3 T - tri tisu}e, „Godine 156. po hid`ri pojavio se pred
(50), C (100) D (500) i M (1000). 9 S, devet stotina, 5 D, devet desetina. halifom al-Mansurom neki ~ovjek iz Indije
Ali i tu se pojavila velika razlika izme|u Ovoga }e se mnogo poslije dosjetiti i koji je bio veoma vje{t u ra~unanju na na~in
pisanoga i govorenoga broja. Rimljanin, koji na Zapadu, kada se ondje jo{ ne}e usu|ivati koji je poznat pod nazivom Sindhind, a koji
bi npr. rekao: „quadringenti octoginta sep- od Arapa prihvatiti indijski na~in pisanja. se odnosi na kretanje zvijezda. Rekao je, da
tem“ (~etiri sto osamdeset sedam), morao Samo su Indijci i Maje doku~ili taj „~isti knjiga potje~e iz Kardagasa, koji nose ime
je to napisati CCCCLXXXVII. Koliko je na~in pisanja brojeva po mjestima“, koji kralja Figara. Al-Mansur zapovijedi da se
izgovor broja bio jednostavan i ~ist, toliko jedini omogu}ava pisano ra~unanje. Vje- knjiga prevede na arapski, i prema njoj sa-
je samo pisanje bilo mu~no i slo`eno. rojatno ovo nije bilo djelo jednoga ~ovjeka. stavi djelo po kojem }e Arapi mo}i utvrditi

8 BEHAR 74-75
ARAPSKA BA[TINA ZAPADA II
kretanja planeta. Taj je posao bio nalo`en
Muhamedu ibn Ibrahimu al-Fasariju, koji
je onda napisao jedno djelo, {to se u astro-
Brahmi
noma naziva Veliki Sindhind. Rije~ Sindhind
u jeziku Indijaca zna~i vje~no trajanje. Oso-
bito su se u~enjaci onoga vremena, do vla-
davine halife al-Mamuna (813-833), po
njemu ravnali. Za njih je to djelo preradio
Indijski (gvalijor)
Muhamed ibn Musa al-Hvarizmi koji se
njime poslu`io i pri izradi svojih, u zemlja-
ma islama ~uvenim tablicama. Astronomi,
koji su primjenjivali metodu Sindhinda,
cijenili su veoma to djelo i {irili ga brzo.“ Sanskrit - Devanagari (indijski)
To {to je taj Indijac donio, bila je Brah-
maguptina Siddhanta. Na arapski je preve-
dena pod nazivom Sindhind, odmah je
revno prou~avana i brzo se {irila u javnosti
Zapadnoarapski (gobar) Isto~noarapski (jo{ i danas)
i olak{avala astronomska prora~unavanja,
{to su halife svojski podr`avale.
Halifa Walid I, pod ~ijom se vladavinom
arapska vlast pro{irila i na [panjolsku, i
11. st. (Apices)
koji je zabranio daljnju uporabu gr~kog
jezika u dr`avnom ra~unovodstvu i zamije-
nio ga arapskim, morao je, od zabrane,
izuzeti pisanje znamenki i u nedostatku
boljih, zadr`ati gr~ke brojke-slova. A sada 15. st. 16. st. (Dürer)
su indijske znamenke u{le ne samo u spise
u~enjaka, nego su se njima po~eli slu`iti i Jo{ se i danas isto~no-arapski pisanim znamenkama slu`e svi narodi koji
upravni ~inovnici i trgovci. pi{u arapski. Zapadno-arapski je izumro, nakon {to je postao uzorom na{im
Kakav je to misaoni proces bio prije}i dana{njim “arapskim” brojevima
sa starog na novi sistema i shvatiti mjesto
znamenki u broju i ulogu nule, mo`e se u Egipat i sjevernu Afriku, usput nau~io latinski, prevodilac preuzima bez daljnjega
shvatiti tek kad se uvidi koliko je na Zapa- arapski. Preobukao se u muslimanskog arapski naslov. I ta prva rije~, `ivi i do
du oko toga bilo natezanja! u~enika i preko Gibraltara stigao u Anda- danas pod nazivom „algebra“.
luziju. U Cordobu je do{ao oko 1120. gdje Drugo djelo al-Hvarizmija, koje je nje-
Djelo velikog Hvarizmija i misli je nabavio i arapski prijevod “Elemenata” govo ime u~inilo besmrtnim, je onaj mali
Grka Euklida – djela u trinaest svitaka za ud`benik matematike u kojem obja{njava
jezikoslovaca
koje neki smatraju da je najzna~ajniji uporabu indijskih brojeva i pou~ava „indijsko
Da bi bankarima, trgovcima i geome- ud`benik svih vremena (Amir Aczel: Bo`ja ra~unanje“ – pisanje znamenki, zbrajanje,
trima, objasnio indijske brojeve, sastavio jednad`ba). Adelhard je preveo ovu knjigu oduzimanje, polovljenje, dupliranje, mno`enje,
je al-Hvarizmi, spomenut u „Niski bisera“, na latinski, pa je preko Pireneja donio na dijeljenje i ra~unanje s razlomcima.
kao onaj, koji se poslu`io Sindhindom pri Zapad. „Tako je Euklid kona~no dospio na I ta je knji`ica dospjela u [panjolsku i
izradi svojih tablica, jedan ud`benik. Time Zapad , a njegova se knjiga po~ela prepi- ondje je po~etkom 12. stolje}a prevedena
je prvenstveno poslu`io izvr{iteljima opo- sivati i {iriti me|u u~enim ljudima koji su na latinski. Prijevod po~inje rije~ima: “Dixit
ruka, kako bi lak{e izra~unali dijelove kona~no mogli nau~iti temelje geometrije algoritmi: laudes deo rectori nostri atque
nasljedstva u slo`enom {erijatskom naslje- koje su Grci znali jo{ prije tisu}u i pol defensori dicamus dignas – „I re~e Algo-
dnom pravu, kao u otkupu robova. godina“ pi{e Aczel, a Arapi, dodajmo, jo{ ritmi: izrecimo zaslu`enu hvalu Bogu,
A taj Hvarizmi Muhamed ben Musa, prije barem pet stolje}a. na{em gospodaru i za{titniku.“ Tako je
porijeklom Uzbek, jedna je od najsjajnijih Ali najve}u je slavu, kao i mjesto u svim al-Hvarizmi postao Algoritmi.
duhovnih veli~ina kakve je na svom dvoru suvremenim boljim leksikonima i enciklo- U 12. stolje}u pojavljuju se po Europi
bio okupio pomaga~ znanosti halifa Mamun. pedijama, Hvarizmi stekao sa svoja dva prijepisi toga latinskog prijevoda. Jedan
Pisao je geografska i astronomska djela matemati~ka djela. primjerak u Dvorskoj knji`nici u Be~u
koja }e tri stotine godina poslije, prevesti Jedno je zanimljiva zbirka prakti~nih potje~e iz godine 1143., drugi je na|en u
na latinski Englez Adelhart iz Bartha, i zadataka pod veoma teoretskim naslovom samostanu Salem pod naslovom „Liber
u~initi pistupa~nim zapadnja~kim „Al-ğabr wa’l-muqābala“, {to bi zna~ilo algorizmi“, tj. „Knjiga algorizma“. Tako je
u~enjacima. „Ponovna uspostava i izjedna~enje“ pri od Algoritmija postao neki ~ovjek „algo-
Taj Adelhart je je `ivio u 12. stolje}u, preoblikovanju jednad`bi. Kada u srednjem rizam“. Indijske su znamenke i indijsko
(oko 1075-1160) a stigao je iz Male Azije vijeku ovaj ud`benik bude preveden na ra~unanje promicani i u stihovima. Alexan- 

BEHAR 74-75 9
ARAPSKA BA[TINA ZAPADA II
der de Villa Dei u „Carmen de algorismo“
ovako po~inje.
Haec algorismus ars prasens dicitur in qua
Talibus Indorum fruimur bis quinque figuris.
Ovaj novi nauk algorizam se zove kojim
u`ivamo
U slijede}ih dva puta pet indijskih brojeva
Ali povijest ima kratko pam}enje. Ve}
u 13. stolje}u }e se, kako pokazuje „Carmen
de algorismo“, izgubiti znanje o porijeklu
rije~i „algoritmus“.
A veoma je zabavno kako su lingvisti~ki
detektivi „u~eno“ obja{njavali porijeklo te ri-
je~i. Da u Arapa potra`i tragove, nikome o~ito
nije padalo na pamet. Sigrid Hunke (Allahs
Sonne über dem Abendland) o tome pi{e:
„Jedan je mislio da u ðalgoritmusu’ otkri-
va ðalleos’, stran, i ðgoros’, promatranje –
zato {to je to strani na~in promatranja. Ne,
rekao je neki drugi, u toj je rije~i ðargis’,
gr~ki i ðmos’, obi~aj – posrijedi je jedan
gr~ki obi~aj. Nema veze, obja{njavao je tre}i,
rije~ potje~e od ðares’, snaga, i ðritmos’, broj.
Ali ~etvrti je imao bolju ideju, veoma uvjer-
ljivu: u ðalgoritmu’ je gr~ka rije~ ðalgos’ {to
zna~i bijeli pijesak, povezan s ðritmos’, broj,
pa upu}uje na ra~unanje na plo~ama koje
su bile posute bijelim pijeskom. Peti je
razdvojio ovu rije~ o kojoj se toliko `estoko
raspravljalo, na ðalgos’, umjetnost i ðrodos’, Petar iz Maricourta, nazvan Petar Kri`ar, u~itelj Rogera Bacona, engleskog filo-
broj – dakle umjetnost broja! ðCarmen de zofa i u~enjaka, vratio se u Francusku iz Kri`arskog rata sa znanjima kompasa i
algorismo’ iznio je posve druk~ije rje{enje: magnetizma. Napisao je 1269. “Epistola de magnete”, gdje je nacrtao i kompas s
ovu ðumjetnost’ otkrio je neki kralj Algorus arapskim brojevima, u vrijeme kada su oni u Europi jo{ bili uveliko nepoznati.
u Indiji. Ali autorsko pravo je pripisivano i
nekom Algoru, mitolo{kom kr{}anskom
kralju Kastilije, kao i nekom filozofu Algu-
su. Veoma je o{troumno umalo pogodio
istinu, jedan potonji tuma~: ako je pri
prevo|enju na arapski ~uvenog Ptolemejo-
va djela u 13 svezaka spojen arapski ~lan
ðal’ s gr~kim superlativom ðµεγιστος’, pa
tako za sva vremena nastao bastardni naziv
ðalmagest’, za{to onda ne bi ðalgoritam’, bio
sastavak od arapskog ðal’ i gr~kog ðarithmos’, Eksplozivom punjeni torpedo na raketni pogon i neka bomba sa tri upalja~a iz
broj? O onome umetnutome ðg’ zaista nema rukopisa Hasana ar-Ramaha oko 1275. godine.
potrebe lomiti glavu, jer u prijevodima s
gr~kog na arapski i s arapskog na latinski, Pobo`na bra}a su to jadno siro~e prigrlili, i daluza pretrpio vi{e nego jedan poraz. I kao
valja biti pripravan na sva{ta. krstili imenom Gerbert. U samostanu Au- i kr{}anski kne`evi Kastilije, Leona i Na-
Tek }e 1845. Francuz Reinand napokon rillac Gerbert je uzgojen. Bilo mu je dvade- varre i on je napokon bio prinu|en da preko
ime al-Hvarizmija opet prepoznati u algo- set godina kada je pograni~ni (kraji{ki) grof svojih poslanika u Cordobi moli za mir.
ritmu.“ Borel od Barcelone hodo~astio do Aurillaca Biskup Hatto de Vich koji je Gerberta
No, al-Hvarizmi koji je zapadnjake u~io gdje su mu svratili pozornost na toga daro- podu~avao, jedva je pre`alio poni`enje {to
arapske brojeve, nije u tome bio prvi. Jo{ vitog i bistrog mladi}a. Starje{ine su mu je morao vladaru nevjernika, halifi al-Haka-
stolje}e i po prije, poku{ala je to uzaludno dopustile da ode s grofom preko Pireneja u mu, ponuditi ru{enje svih {panjolskih utvr-
u~initi jedna osobita li~nost. njegovu domovinu. da uzdu` andaluzijske granice. Pa ipak bio
Pred vratima jednog samostana u fran- [panjolska Krajina je tada upravo bila je ondje sve~ano primljen!
cuskoj pokrajini Auvergne je 945. netko okon~ala jedan rat s Maurima. Grof Borel Cordoba je tada bila golemi velegrad.
ostavio mu{ko dijete zamotano samo u krpe. je u borbama s mo}nim gospodarima An- Vladarev dvor je bio kao u bajci. Gerbert

10 BEHAR 74-75
ARAPSKA BA[TINA ZAPADA II
je od svoga u~itelja i skrbnika i drugih I, X i C, ali tisu}u ra~unskih oznaka koje Osoba koja }e kona~no ostvariti prodor
kraji{nika, saznao {to{ta o tome kako je daje izrezati od roga, ozna~ava znakovima arapskih brojeva na Zapadu je bio Talijan i
al-Hakam vi{e ~ovjek duha, nego sablje i koje jo{ nikada niko nije vidio. I nazivi su arapski u~enik Leonardo Pisano. On je prvi
zna~ajan povjesni~ar, slu{ao je o mno{tvu im neobi~ni kao i oblici: od samoga Ger- samostalni matemati~ki mislilac i najgenijal-
u~enjaka na njegovu dvoru i o otmjenim, berta nisu sa~uvani, ali jedan potonji spis niji matemati~ar Europe sve do 18. stolje}a.
vode}im kr{}anima toga grada, njihovu Radulfa od Laona u 12. stolje}u ih je ovako Ro|en je u Pisi oko 1180. Gra|ani Pise u to
nadbiskupu i njihovom vrhovnom sucu koji nazvao: 1 je „igin“, 2 „andras“, 3 „ormis“, vrijeme su ve} bili zaboravili svoje borbe s
izgledaju, govore i pona{aju se poput Ara- 4 „arbas“ (od arapskog arbaca), 5 „quimas“ Arapima sa Sicilije i Sardinije i bacili se na
pa i umiju govoriti o arapskoj matematici (arapski hamsa), 6 „calctis“, 7 „zenis“ trgovinu izme|u Zapada i Istoka. Njihova su
i prirodnim znanostima kao kakvi profe- (zebis, od arapskog sebca), 8 „temenias“ trgova~ka predstavni{tva ili fondachi (a i to
sori islamskog sveu~ili{ta. (arapski tamāniya). 9 „zelentis“ – ~udesne je arapska rije~) djelovali uzdu` obala Sre-
tvorevine rije~i u kojima se izobli~eni dozemlja, od Carigrada, preko Tirusa i Alek-
arapski brojevi jedva mogu razabrati. Radulf sandrije, do Bid`aje i Ceute.
Jedan papa i arapski brojevi je to jo{ vi{e zamutio, time {to je njihovo Leonardov otac je u Bid`aji na al`irskoj
Pou~en od biskupa Hatta, Gerbert se porijeklo proglasio –kaldejskim. To je neke obali bio predstojnik pizanskog trgova~kog
– kako je zabilje`eno, „marljivo i uspje{no“ u~enjake poslije prili~no namu~ilo, dok predstavni{tva. On je od carinika i od trgo-
bavio matematikom i astronomijom. Nau~io nisu uo~ili da su njegovi suvremenici mno- vaca, krznara i ko`ara iz Sahare i Magreba
je arapske znamenke. go toga, {to je potjecalo iz Arabije, naziva- nau~io arapsko ra~unanje. Doveo je sina u
917. Gerbert s grofom i biskupom li kaldejskim. Tim „Kaldejcima“ je Radulf, Al`ir i pou~io ga. Leonardo, koji je znao da
posje}uje Rim. Ondje vlada car Otto III. posve krivo, pripisao i izum abaka. se rimskim brojevima mo`e ne{to malo
Ali s Gerbertovim se brojevima nije mo- zbrajati i oduzimati, sada je shvatio neslu}ene
veliki. Carica Adelheid ima sina i unuka.
glo pisati niti s njima ra~unati. Gerbert nije mogu}nosti. Od u~itelja Sidi Omara nau~io
Otto postavlja Gerberta za njihova u~itelja
znao za nulu. On je na abaku mogao za broj je ra~unati i s razlomcima (od arapskog kasr;
i dvorskog savjetnika. Onda ga postavlja
1002 ostaviti praznim stupce za desetice i kasara = lomiti), potenciranje, vaditi ko-
za biskupa u Reimsu, poslije u Ravenni, a
stotine, pa se moglo vidjeti da je to tisu}u i rijenje, rje{avati jednad`be sa jednom, dvije
999. imenuje papom pod imenom Silvestar
dva. Ali bez ni{tice, taj se broj nije mogao
II. On je organizirao crkvu u Ugarskoj i i tri nepoznanice, kvadratne, pa ~ak i kubne
napisati njegovim znamenkama. Time Gerbert
Poljskoj. Njegov ~udesni uspon bio je jednad`be kako su ih postavili veliki
nije mogao svojim u~enicima ni objasniti
iznena|uju}i, zagonetan i tajnovit. Osobnost matemati~ari Abu Kamil, Omer Hajjam, Ibn
svrhu tih njegovih devet brojeva.
toga ~ovjeka ~ije znanje sve za~u|uje i koji Sina, Al-Biruni i al-Kara|i.
Sljedbenici Gerberta su potakli mate-
se bavi nekim saracenskim mudrolijama Kada je nau~io zanat trgovca, otac je
matiku i {irili ra~unanje u stupcima na ri-
izaziva sumnje. Leonarda slao na trgova~ka putovanja: u
mskom abaku, pa su i nazvani „abakistima“.
Pri~a se da je ~arobnjak i vje{tac. I da Egipat, Siriju, Gr~ku, Siciliju i [panjolsku.
Vladavina rimskih brojeva nastavila se i
su ga tome podu~ili Arapi – a tko bi drugi? Usto je zalazio u knji`nice. U Kairu je
dalje. Tek stotinu godina poslije, razvit }e
– Po legendi, on no}u iz samostana leti u diskutirao i s dvorskim u~enjacima.
se polemike izme|u onih, koji su nau~ili
[panjolsku, jer ga iznenada spopada `elja al-Hvarizmijevo „dva puta po pet znamenki“
da u Saracena izu~ava astrologiju i druge nazvanih „algoritmi~arima“ i „abakista“ Leonardo Pisano i od ni{tice do X
vje{tine. Da je u njih nau~io dozivati zle koje }e potrajati. - nepoznanice
duhove iz pakla, gdje je nekom sijedom Hunke se pita: „Kako je Gerbertu, u
~arobnjaku lukavstvom izmamio neku njegovim studijama u [panjolskoj krajini Bilo mu je 23 godine kada je napisao
pomno ~uvanu knjigu tajne magije i prodao mogla promaknuti nula?“ I odgovara: „Za- knjigu „Liber abaci“. Toj se knjizi dive i
du{u |avolu, da ga za{titi od osvete preva- pravo, u njegovo vrijeme, na arapskom suvremeni povjesni~ari matematike. Poslije
renog ~arobnjaka. Zapadu nula je jo{ bila nepoznata. }e napisati jo{ neka djela, a na dvoru cara
A on se zapravo, uz ostalo bavio s onih Andalu`ani su pisali brojeve s vi{e zna- Friedricha II i do`ivjeti po~asti.
devet znamenki koje je nau~io u {panjolskoj menki tako da su nad jedinice, desetice, On ovako opisuje brojeve koje je nau~io
krajini. Primijenio ih je na rimskom abaku. stotice itd. metali, jednu, dvije ili tri to~ke od Arapa:
Ta je daska za ra~unanje podijeljena oko- i tako se snalazili i bez nule. Tek kada su „Novi indijski brojevi su ovi:
mitim crtama na odsjeke za jedinice, dese- od isto~nih Arapa nau~ili ra~unanje s 9 8 7 6 5 4 3 2 1
tice, stotine itd. U te stupce se me}u kao odre|enim mjestima, dodali su nulu svojim S njima i s ovim znakom 0, koja se arap-
ra~unski znaci kamen~i}i, komadi}i stakla odavna poznatim znamenkama. Znamenke ski zove sifr, mo`e se svaki broj napisati“.
ili metala, kao `etoni. S pomo}u njih se koje je Gerbert od zapadnih Arapa impor- Zanimljivo je da mu niz po~inje s de-
mo`e zbrajati i oduzimati, a tko je spretan tirao, bili su znatno stariji od deset al-Hva- vetkom i zavr{ava s 1. Ali Leonardo ih je
u zbrajanju i dovoljno uvje`ban, mo`e, rizmijevih, i donekle su se razlikovali od ~itao zdesna kao i Arapi! On je i mje{ovite
{tovi{e, mno`iti tako, da vi{ekratno zbraja. isto~noarapskih. Tih je devet znamenki – razlomke tako pisao zdesna nalijevo, naime
Usto, ima i tablica mno`enja. koje se nazivaju Gobar-znamenkama vje- cijeli broj desno od razlomka, npr. „jedan
Gerbert je od jednoga zanatlije, koji je rojatno stigle u Andaluziju preko trgovaca i po“ kao ½ 1, kako ga je u~itelj nau~io.
izra|ivao {titove, naru~io abak od ko`e, ali iz Indije preko Aleksandrije jo{ prije nego Zanimljiva je povijest rije~i „koja se
je kako je bilo uobi~ajeno, stupce za jedi- {to je astronom Kankah donio onih deset arapski naziva „sifr“ – jer je na njenom
nice, desetice i stotine, ozna~io rimski sa znamenki u Bagdad.“ kraju na{a dana{nja – „cifra“! 

BEHAR 74-75 11
ARAPSKA BA[TINA ZAPADA II
Vidjeli smo kao su Indijci nulu zvali mentalne oblike i pojmove trokuta. Time sunca i mjeseca je uvjerljivo svjedo~anstvo
„sunya“ – praznina. Kad su je upoznali su omogu}ili {iroko polje djelovanja i svemogu}ega i sveznaju}ega, u Kur’anu i
Arapi i njeno zna~enje, preveli su doslov- istra`ivanja u astronomiji, navigaciji i zem- tradicijama, o njima je rije~ vi{e puta. Jedan
no: arapski „aş-şifr“ zna~i „praznina“. Ali ljomjesrtvu. od najve}ih arapskih astronoma, al-Batta-
Leonardo, arapski u~enik, nije ju preveo. Pri prevo|enju glavnog djela al-Batta- ni, o tome ka`e da je znanost o zvijezdama
On je arapski „sifr“ latinizirao u „cephi- nija koje su podjednako hvalili njegovi „odmah poslije onoga {to svaki ~ovjek mora
rum“: pi{u}i: „cum hoc signo 0 quod ara- zemljaci i zapadnjaci, kao De motu ili De znati o propisima i ustanovama religije“,
bice cephirum apellatur“. scientia stellarum u{ao je pojam „sinusa“ jer „putem nje nalazi dokaze jedinstva
U Italiji }e, oslanjaju}i se na Leonar- u matematiku svih naroda. Ali i to je prikri- Bo`jeg i spoznaje golemu veli~inu, najvi{u
dovo djelo, „cephirum“ postati „zefero“ i vena arapska rije~. mudrost i savr{enost njegova djela.“
kona~no „zero“; u Francuskoj „shiffre“ Posrijedi je latinski prijevod od „d`aib“ Usto muslimanima astronomija ima i
koje ubrzo dobiva zna~enje tajnog pisanja, {to Arapima zna~i: „torba, nabujak, dojke“, jedan eminentno prakti~an zna~aj. Veoma je
„{ifriranja“, u Engleskoj „cipher“, u otuda {to su umjesto tetiva od lukova, ili va`na vremenska to~nost svake molitve.
Njema~koj „Ziffer“, a u nas cifra. potpunog sfernoga ~etverokuta, ra~unali si- Stolje}ima je svaki mujezin, koji poziva na
Samo je 0 isprva bila „cifra“. Priprostom nuse stranica i kutova sfernoga trokuta. Po- molitvu, morao biti mali astronom i imati
narodu koji nije ra~unao pi{u}i, i samo ne{to stavili su i funkcije kosinusa, tangensa i ko- prakti~ne spoznaje o odre|enim vremenima.
~uo o novim brojevima, postala je „cifra“ tangensa i izra~unali tablice sinusa i tangen- Po polo`aju mjeseca, morao je odre|ivati
– taj posve neshvatljivi ~lan ove ~udne sa. Ro|eni Perzijanac Abu’l-Wafá znatno je po~etak i kraj mjeseca ramazana, naj~e{}e
zajednice, koja nije broj, nego, ni{ta – sim- unaprijedio al-Battánijevo djelo, smislio nove po zvijezdama po~etak i kraj svakodnevnoga
bol svih tih brojeva. Ovo je srdilo neke metode izra~unavanja tablica sinusa, koje su posta. Valjalo je ra~unati s pomr~inama Sun-
u~enjake, pa u jednom spisu iz 1356. stoji: mu omogu}ile da ih lak{e ra~unanje, {to }e ca i Mjeseca, jer i o njima ovise odre|ene
„Iako bi se po pravu samo deseti znak trebao Zapad dosti}i tek poslije ~itavih stolje}a. kultne obveze, a pogotovo smjer Meke, pre-
nazivati Chifra“ – ona 0 – a druge se nazivaju Amir Aczel u knjizi o Albertu Einstei- ma kojoj se treba pri molitvi orijentirati.
ðfigure’, ipak u narodu, po prostom obi~aju nu opisuje Omara Hajjama kao istaknutog I u tome je jedan od uzroka {to su mu-
neobrazovanih, svih deset znakova nazivaju matemati~ara koji je napisao knjigu pod slimani bili tako radoznali i `eljni u~enja. A
ðcifre’. A one su figure!“ n a s l ovo m A l g e b ra , p a n a s t av l j a : kada su se i vladari pokazali takvu znati`elju,
Onda se pisalo: „Nulla figura“ – Nije „Prou~avanjem matematike u to su se doba nisu `alili novca za izgradnju zvjezdarnica.
brojni znak. A budu}i da se usprkos u~enjacima, bavili i drugi arapski i perzijski u~eni ljudi, Najslavnije su al-Mamunove u Bagdadu i
narod onih devet znakova, koji imaju brojne Al-Hvarizmi (9.stolje}e) i al-Biruni (973- Damasku, zatim one {to su fatimidski hali-
vrijednosti nazivao ðciframa’ onaj znak, koji 1048) koji su zavidno razvili teoriju algebre. fe al-Aziz i al-Hakim izgradile u Kairu, a
je na taj naziv imao pravo, degradiran je na Kada je Hajjam umro, 1123. arapska zna- poslije sultan Adud ad-Daula opet u Bagda-
„nulla figura“ odnosno „nula.“ nost je ve} bila u stanju slabljenja. U Ma- du u vrtu svoje pala~e, pa Seld`uk Melek{ah
Arap je izmislio i decimalne brojeve ragi (dana{njem Iranu) me|utim, javio se u Ni{apuru u isto~noj Perziji, Mongol Hu-
„iza zareza“. Astronom al-Ka{i je to slijede}eg stolje}a, jedan izuzetno nadare- lagu u Maraghu u zapadnoj Perziji i tatarski
kona~no usavr{io pi{u}i kao prvi razlomke ni matemati~ar, Nasiruddin al-Tūsi (1021- knez Ulug Beg u Samarkandu.
u obliku decimalnih brojeva, pa je dakle 2 1274), poznat i kao Nasruddin. Bio je U Horezmu, na sjeveroistoku dana{njeg
10/125 kao 2 8/100 preobrazio u 2,08. Bez astronom (ne samo to, nego vezir i ministar Irana, kojim su od 712. zavladali Arapi, u
toga sada ne mogu ni piljarice ni kompli- financija – Z. S.) kod Hulagu-kana, unuka pala~i halife, jedan od uglednih astronoma
cirani prora~uni, a logaritmi bi bili D`ingis kana“. Opisuju}i dalje pojedinosti i geodeta je Musa ben [akir. Njegovi
nemogu}i. iz pionirskih istra`ivanja Euklidovih Ele- preci su `ivjeli u pustinji, negdje kod Kufe
Dana{nja algebra ima jedno arapsko menata kojima se bavio Nasruddin, on u Iraku. Svake no}i, poslije ve~ernje mo-
neizostavno obilje`je: „X“ kao prvu nepoz- dodaje: „Klasi~na Euklidova knjiga bila je litve, Musa ja{e u no} na konju ri|em kao
nanicu neke jednad`be, kojoj se, zbog {iroko prou~avana u arapskom svijetu, {to da je kaniran. Kopita su mu umotana krpa-
ljepote abecednog reda, dodaje Y i Z. X se je nadahnulo rasprave i o postulatu o para- ma. Ja{e po pustinji i sa~ekuje putnike,
uvuklo se pod jednom maskom. lelama, me|u ostalim intelektualnim te- koje, po navadi svojih predaka – plja~ka.
Na prvi pogled to nema veze s Arapima, mama iz ovoga djela, ali Europa o tome Radi to po starinskim obi~ajima gazve
jer u njih nema takvoga slova. nije ni{ta znala...“ (otuda dana{nja rije~ racija), po ~vrstim,
Pa ipak je tako. Arapi su tra`enu ne- Aczel u pomenutoj knjizi zaklju~uje: vite{kim pravilima. Dok no}u ja{e, samo
poznanicu nazivali „stvar“ – „{ay’“ – „Arapska znanost do`ivljavala je procvat su mu zvijezde dru{tvo i vodstvo, kao {to
skra}eno „{“. u srednjem vijeku, kada vi{e nije bilo velike su bile tisu}lje}ima njegovim precima.
A u staro{panjolskom glas „{“ se pisao civilizacije anti~ke Gr~ke, a prije no {to se U svitanje, kad mujezin okon~a poziv
kao „X“. I tako se mi ve} u osnovnoj {koli Europa probudila iz dugoga mra~nog na molitvu, Musa je opet u d`amiji, gdje
susre}emo sa {panjolski preru{enom arap- doba.“ pada ni~ice Allahu u jednom od prvih re-
skom „stvari“. dova.
Arapi su utemeljili i plo{nu i sfernu Astronom – bandit? Ne zna se je li halifa naslu}ivao da jedan
trigonometriju, podru~ja kojima se, u stro- od njegovih uglednih u~enjaka vodi dvo-
gom smislu, Grci nisu ni bavili. Arapi su Muslimanima astronomija ima duboki struki `ivot. No, kada su se `albe zbog
smislili funkcije sinus i tangens i funda- religiozni zna~aj. ^udesno kretanje zvijezda, napada na putovima umno`ile i `rtve plja~ke

12 BEHAR 74-75
ARAPSKA BA[TINA ZAPADA II
tra`e istragu, sumnja pada na Musu astro-
noma. Ali d`emat potvr|uje da on svaku
ve~er klanja jaciju, a u zoru sabah. A hali-
fa {uti. Ovo se doga|alo u dalekoj oazi
Merv, u Murgabu, gdje je rezidirao al-Ma-
mun, i u vrijeme, kad je u Evropi umro
Karlo Veliki, po~etkom devetog stolje}a.
Kad su mu i otvoreno po~eli prijetiti,
Musa je stavio sinove pod starateljstvo
halife da ih za{titi. Sva trojica }e postati
znameniti u~enjaci na dvoru u Bagdadu.
Sigrid Hunke, koja je opisala Musu ben
[akira i njegove sinove, tvrdi da je ova pri~a
o astronomu-banditu istinita, da se pi{u}i
o njemu strogo pridr`avala povijesnih
izvora, pritom poziva na radove Ibn an-
Nadima, Ibn al-Qiftija, Usaibija i drugih,
te napominje da nije ni{ta dodavala {to se
ne mo`e historiografski dokazati.

Arapi i no}no nebo


Arapi su po prirodi svoga `ivotnog
prostora bili od davnina upu}eni na zvijezde,
pri svojim kretanjima sa stadima po pu-
stinjama, na krstarenjima i sukobljavanjima.
Bili su na nebo vi{e upu}eni nego Grci, a
pogotovo vi{e nego Rimljani, Gali ili Ger-
mani. Bili su nomadi, bez ~vrstih stani{ta,
stalno u pokretu po beskrajnim prostorima,
zvjezdani je svod bio iznad njih, od kolije-
vke do zadnjeg daha. U suhom pustinjskom
zraku, zvijezde iznad njih su sjale tako
jasno, kako mi to danas, u na{im gradovi-
ma, ne mo`emo ni predo~iti. Oko njih nije
bilo ~vrstih orijentira, brda, markantnih
stijena, jedva koje stablo, nikakva jezera
ni mora. Samo horizont s varavim fata-
morganama. Monotone daljine, stepe, ka-
mene pustinje, pje{~ane pustinje, na kojima
vjetrovi dínama mijenjaju oblike. Opstanak
u vremenu i prostoru ovisio je o suncu,
mjesecu i zvijezdama.
Jo{ prije islama, pleme Misam je sjajnu,
rumeno svjetle}u zvijezdu nazvalo „al-
Dabaran“ (slijede}a – iza Plejada) ili „ve-
liku devu“ koja je najavljivala ki{ni period. Astrolab je Arapima slu`io u mnoge svrhe, uz ostalo i kao d`epni sat
Pleme Kais je nazvalo najsjajniju od svih
zvijezda „nju{kom velikog psa“: „A{-[irta su svoj „nebeski {ator“ iznad glava `enke hijene sa svojim mladima, a dva
al-Abur“ ili Sirijus. Jo{ u prvim stolje}ima napu~avali predmetima svoga svakodnev- {akala vrebaju deve|u `drebad. Ondje, gdje
islama, bilo je Arapa iz jo{ neznabo`a~ke noga beduinskoga svijeta pa su zvijezdu na nebu sija rijeka Eridanus je gnijezdo
sekte Sabejaca, koji su se bavili i znanstve- po zvijezdu nazivali imenima u kojima nije noja, pored njega pet `enki noja, malo dalje
nim istra`ivanjima zvijezda, a u njih spadaju bilo ma{tovite dramati~nosti. okupljaju se drugi mu{ki nojevi, ima i jaja
i neki najve}i arapski astronomi. Po onome {to su oni nazvali, na sjeve- od noja i njihovih olupina blizu gnijezda.
Grci su likove svojih mitova projicira- ru neba pase neki pastir, kojega prati pas, To su sve scene iz `ivota, koje nemaju
li na nebo, pritom su cijela zvije`|a, grupe, ondje je i stado ovaca, nekoliko teladi, koza ni~ega zajedni~kog s babilonsko – gr~kim
velikodu{no, i bez mnogo obzira, na njiho- i jarac, ~etiri deve|e kobile s jednim `dre- „slikama“.
ve polo`aje, sklapali u kompaktne slike. betom i nekom devom koja sama pase, oko Grci su, po svojim babilonskim
Arapska ma{ta je djelovala druk~ije. Oni toga stada {unja se jedna mu{ka i dvije u~iteljima, ~itavim zvije`|ima nadijevali 

BEHAR 74-75 13
ARAPSKA BA[TINA ZAPADA II
nazive kakvog boga, heroja, ili neke `ivo- odrastala su tu, na izvorima u~enosti, izme|u ve primjene. Nadalje, drugi u~enjaci, koji
tinje (Herkul, Kentaur, Lira, Labud) i onda tisu}a knjiga, pored neobi~nih sprava i su u tome sudjelovali, jam~e za njihovu
su, pojedine zvijezde ozna~avali po njiho- slu{aju}i razgovore i polemike mudraca s to~nost.“
vu mjestu, osim u nekim izuzecima, slovi- raznih podru~ja `ivota.
ma ili brojevima i tako ih katalogizirali – Najstariji, Muhamed ben Musa je postao Muhamedovo otkri}e
npr. zvijezda λ (lambda) na lijevom rame- najzna~ajniji, vje{t politi~ar i poput oca
nu Strijelca ili zvijezda γ (gama) na le|ima ~ovjek od halifina povjerenja. Al-Mamun U me|uvremenu Benu Musa i Jahja su
Pegaza. Arapi su naprotiv, pojedinim je svojim astronomima izgradio jednu se razdvojili. Muhamed je postao samosta-
zvijezdama staja~icama davali vlastita zvjezdarnicu na najvi{em predjelu Bagda- lan i fin gospodin, pa i pobogat. Bra}a su
imena, pa su od po~etka imali mnogo vi{e da, kod kapije [ammasija gdje je pod vo- imala na mostu preko Tigrisa na Bab at-taqu,
naziva zvijezda nego Grci. dstvom Jahje organizirano promatranje „Kapiji krune“ vlastitu zvjezdarnicu. Muha-
U vrijeme halife Haruna al-Ra{ida i kretanja planeta. Zahvaljuju}i za~u|uju}e med je pisao astronomska djela, prvu arap-
njegova sina al-Mamuna preveli su Arapi preciznim mjerenjima, istovremeno i u sku raspravu o transverzalnom stavku, toliko
katalog zvijezda velikog gr~kog astronoma Gundi{apuru, a radi kontrole, izradili su, va`nom za astronomiju, a zajedno s bra}om
i matemati~ara Hiparha, ~ija su djela izgu- tri godine poslije, jo{ jednom, na brdu i jednu knjigu o mjerenju ravnih i sferi~nih
bljena, ali su se podaci o njemu sa~uvali u Kasijum kod Damaska, njegovi astronomi povr{ina, koju }e poslije Gerhard iz Cremo-
Strabona i u Ptolemejevu Almagestu. U zajedni~ki tzv. „provjerene“ ili „mamunske“ ne prevesti na latinski, a postat }e poznata
tome je bio i jedan katalog neba s podaci- tablice, smjelu reviziju Ptolemejevih astro- pod naslovom „Knjiga trojice bra}e – „Li-
ma za s 850 zvijezda. Pritom su prevedeni nomskih tablica. ber trium fratrum de geometrica“.
gr~ki nazivi ponegdje izmije{ali s drevnim Taj Gerhard (1114-1187) je `ivio u
arapskim: otuda su i dan-danas ve}ina {panjolskom Toledu, velikom sredi{tu arap-
upotrebljavanih imena zvjezda arapskog ske u~enosti i marljivo prevodio djela arap-
porijekla. Zapad, koji je u~io od Arapa i skih filozofa i u~enjaka na latinski: Alfa-
sada se slu`i arapskim nazivima zvijezda rabija odnosno Farabija, islamskog filozo-
staja~ica kao npr. Aldebaran, Algenib, fa i mistika, koji je u islamsku misao uno-
Algol, Alkor, Atair, Vega, Betejgeza, Deneb, sio duhovno {kolstvo aristotelovske logike,
Fomalhaut, Rigel i dr. kao i spise Ibn Ali Sine (na Zapadu: Avi-
I nisu samo imena zvijezda i astro- cene), Ibn al-Heisama (na zapadu: Alhaze-
nomske oznake arapske, nego i drugi poj- na), o kojima }e jo{ biti rije~i, a i druge, a
movi s tog podru~ja: zenit, azimut, alkmun- prevodio je i arapske prijevode gr~kih pi-
qantarat, alhidada, teodolit. saca, npr. Ptolomejev “Almagest”.
I tako potaknuti indijskom i gr~kim Muhamed nije bio smo revan astronom
zvjezdoznanstvom, astronomskom „Sid- i matemati~ar. Bavio se i filozofijom, oso-
dhantom“ Brahmagupte i Almagestom bito logikom, napisao je i djelo o prvim
Ptolemeja, po~ela su na dvorovima halifa Muhamed ben Musa }e odmah po uzrocima svijeta. Zanimao se i za meteo-
al-Mansura, Harun al-Ra{ida a naj`ivlje zavr{etku {kolovanja u Jahje po halifininoj rologiju, pratio pojave u atmosferi,
al-Mamuna, sistematska osmatranja i znan- zapovijedi sudjelovati u mjerenju opsega odu{evljavao se mehani~kim konstrukcija-
stvena istra`ivanja arapskih astronoma uz zemlje. S jednom skupinom astronoma, ma, mada se u tome nije mogao mjeriti s
napu{tanje beduinske upotrebne astrono- otputovao je u ravnicu Sind`ar, zapadno od mla|im bratom Ahmedom. Bra}a su osim
mije, {to }e Arape u~initi vode}im astro- Mosula. Grk Eratostenes je prvi izmjerio toga slali na vlastiti tro{ak nakupce u Bizant,
nomima svijeta. opseg zemlje s pomo}u kuta sun~evih zraka. da tragaju za astronomskim, medicinskim
Al-Mamunovi astronomi su krenuli druk~ije, i matemati~kim knjigama. Imali su veliku
Musini sinovi polaze}i od jedne to~ke, jedna je grupa knji`nicu u svojoj ku}i na Bab at-taqu u
oti{la prema sjeveru, druga prema jugu, sve Bagdadu. Ondje, na prostoru koji im je
Kada je Musa umro, sinovi su mu bili dotle dok nije vidjela „mladog jarca“ tj. poklonio al-Mutawakkil, u blizini svoje
u dje~a~koj dobi. Vijest je al-Mamunu Polarnu zvijezdu, kako ovdje izlazi, a tamo pala~e u Samari, smjestili su cijeli {tab
stigla kada je bio na nekom ratnom pohodu zalazi. Iz razdaljine obih promatra~kih prevodilaca koje su za velike pla}e privla~ili
u Maloj Aziji. Odmah je zapovjedio svome grupa, izra~unali su stupanj meridijana i to iz drugih krajeva.
namjesniku u Bagdadu da se pobrine za tu sa za~udnom to~no{}u. Imena njihovih u~enika su tako|er sla-
djecu, a u pismima }e se poslije posebno Muhamed je ubrzo svojim prora~unima vna, ali prostor ne dopu{ta da se njima po-
za njih zanimati. zasjenio i velikane. Stopedeset godina drobnije bavimo. No osobitoga je spomena
Sva trojica su poslana na u~enje Jahja ben poslije, pi{e nitko manji nego njegov veliki vrijedan jedan mladi}, Muhamedovo otkri}e.
Abi Mansuru koji je u Bagdadu vodio aka- zemljak al-Biruni: „Utvrdio sam da se Ime mu je Sabit ben Kurra, a pripadao je
demiju {to ju je utemeljio al-Mamun i nazva- prvenstveno treba pozabaviti mjerenjima arapskoj sekti Sabejaca koji su jo{ obo`avali
nu „ku}om mudrosti“, „Baytu’l-hikma“. U Benu Muse, i njih slijediti, jer u njih je zvijezde. Taj }e Kurra poslije postati musli-
njenoj je knji`nici svojevremeno i al-Hvariz- ulo`ena velika snaga da se na|e istina, i u man i veliko ime arapske znanosti.
mi pisao svoje izvode iz Siddhante i druga svoje vrijeme bila je jedinstvena u pozna- U potrazi za anti~kim svicima i knjiga-
zna~ajna djela. Sva tri osobito darovita sina, vanju astronomskih metoda i vje{tini njiho- ma, Muhamed ben Musa je osobno posjetio

14 BEHAR 74-75
ARAPSKA BA[TINA ZAPADA II
Gr~ku i Malu Aziju. Na povratku kroz Har-
ran je u Kafartuti sreo spretnog mladi}a koji
je ondje dr`ao mjenja~nicu i u tren oka ne
samo prera~unavao razne valute, nego i na
raznim jezicima. Muhamedu je ba{ takav
trebao; dobar ra~und`ija i prevodilac. Doveo
ga je u Bagdad i smjestio u svoju ku}u.
Sabit je Ben Musi preveo veliki niz
astronomskih, matemati~kih i medicinskih
djela: Apolonija, Arhimeda, Euklida, Teo-
dosija, Aristotela, Platona, Galena i Hipo-
krata, usto i Ptolemejevu Geografiju.
Pobolj{ao je Hunainove prijevode, a zatim
po~eo golemu produkciju samostalnih dje-
la – navodi se da je napisao oko 150 arapskih
i 10 sirijskih djela, o astronomiji, matema-
tici i medicini, {to ga uvr{tava u prve redo-
ve islamskih u~enjaka ne samo svoga vre-
mena, nego islamske znanosti uop}e.
Povijest je sa~uvala imena pet stotina
trideset i ~etiri astronoma iz arapskoga kul-
turnoga kruga, broj kojim se malo kulturnih
naroda mo`e uspore|ivati. Nije malo onih
koji su pridonijeli razvoju vlastite znanosti
kao i pou~avanju ljudi na Zapadu.
Ali trojicom sinova Muse ben [akira
se podrobnije bavimo zato {to su njihova
svojstva tipi~na za tada{nju arapsku astro-
nomiju koja je dovela do nove zrelosti
znanost o svemiru i to kada su Grci zauvijek
zanijemili, pa je o`ivotvorili i ubrzo `ivo
utjecali na obrazovni vakuum Zapada.
Sigrid Hunke ovako ih isti~e:
- sakuplja~ka i prevodila~ka djelat-
nost,
- tehni~ka inovatorska fantazija,
- metodi~no egzaktno pra}enje zbivanja
u prirodi i
- matemati~ka darovitost.

Ahmedove naprave
Mla|i brat Ahmed bio je strastven
tehni~ar i mehani~ar obitelji. Po jednom
arapskom izvoru: „Njemu je polazilo za
rukom u toj vje{tini, ono {to nije njegovu
bratu Muhamedu ni bilo kojem ranijem
izumitelju kao Heronu i drugima koji su se Ilustracija iz al-D`azirijeve rasprave o Automatima, prikazuje vodeni sat.
temeljito bavili umnim ure|ajima i samo- Prvi primjerak ove knjige napisan je u Dijarbakiru izme|u 1181. i 1206. godine.
pokretnim instrumentima“. Njegova opse`na
„Knjiga o umnim ure|ajima“ ~ak je i posude, kojima se mogla izra~unati specifi~na voda dosegla odre|enu razinu te najrazli~itije
tehni~ki obdarene Arape ~udila i te`ina teku}ina, ure|aji koji su samostalno vrste vodoskoka i {adrvana ~iji su mlazovi
odu{evljavala. dolijevali u neku posudu kad bi se isprazni- do~aravali razne figure. ^ak je napisao i
Tako je smislio korito iz kojega se mogla la, boce iz kojih se po `elji moglo istakati jednu astronomsku knjigu u kojoj je opovr-
napajati samo sitna stoka i male `ivotinje, zajedno ili izdvojeno vodu i vino, svjetiljke gavao gr~ku misao da „neka deveta kugla
ali ne krupne, bokal za kupatila ili vinske iz kojih se fitilj sam izvla~io, a ulje samo okru`uje sfere“.
posude iz kojih su se mogle istakati odre|ene dolijevalo i koje se na vjetru nisu gasile, neki Zajedno s Muhamedom, sagradio je
koli~ine teku}ine, pri ~emu je nastajala instrument koji bi zvi`dao i tako pri nata- bakreni sat velikih razmjera, Muhamed je
stanka izme|u protjecanja odre|enih koli~ina, panju polja samostalno signalizirao da je izra~unao izlazak i zalazak najva`nijih 

BEHAR 74-75 15
ARAPSKA BA[TINA ZAPADA II
zvijezda, kako u dnevnom, tako i u godi{njem Kada je sin Nasruddin bio pre-
ritmu. Ahmed je te izuzetno slo`ene bratove dstojnik zvjezdarnice u Maragi,
prora~une ugradio u jednu genijalno jedan se posjetilac ~udio: „mnogim
smi{ljenu aparaturu koja je svr{eno funkcio- instrumentima za promatranje,
nirala, i izazivala sveop}e divljenje. Vidio me|u njima i armilarska sfera,
ju je u novoj rezidenciji halife i opisao (stari astronomski ure|aj za mje-
lije~nik Ibn Rabban at-Tabari: „Pred renje koordinata nebeskih tijela i
zvjezdarnicom u Samari vidio sam jedan drugih podataka – Z.S.) koja se
aparat koji su sastavila bra}a Muhamed i sastojala od pet bakrenih prsteno-
Ahmed ben Musa, obojica zvjezdoznanci i va; prvi je bio meridijan i bio
mehani~ari, koji ima oblik kugle i prikazuje pri~vr{}en na tlu, drugi ekvator,
zvije`|a i znakove zodijaka. Pokre}e se tre}i eklipitika, ~etvrti krug {irine,
vodenom snagom. Kada na pravom nebu peti deklinacioni krug... Vidio sam
za|e neka zvijezda, nestane u istom trenu i jo{ i krug, pri~ao je dalje „kojim
njena slika na onom aparatu, tako {to se se odre|uje azimut zvijezda.“
spusti ispod kru`ne linije, koja predstavlja Arapi su gradili sve ve}e i ve}e,
horizont. Kada se u prirodi doti~na zvijezda armilarne sfere, a pitanje je i kojim
opet pojavi, onda se na liniji horizonta po- su to alatima radili, jer je bakreni
novo pojavi njena slika.“ prsten kojega je u Kairu na~inio
„Tre}i brat al-Hasan“, po jednom arap- oko 1100. Ibn Qaraqa imao promjer
skom izvoru „ bio je jedinstveno jak u geo- od pet metara. Usto su Arapi sfere
metriji, za nju ~udesno darovit, nitko mu i usavr{avali, izmislili tri dodatna
nije bio ravan. Sve {to je znao znao je po kruga i sl. O veli~ini krugova ovi-
vlastitoj darovitosti. Pam}enje mu je bilo sila je to~nost ra~unanja. Azimu-
~udesno, a imao je i tako sna`nu mo} talni kvadrant na opservatoriju u
predo~avanja da je ~ak i takve probleme od Maraghi koji je konstruirao D`abir
prve rje{avao koje prije nisu nikako mogli ben Aflah ve} je sadr`avao elemen-
rije{iti. On bi se tako u njih zadubio svojim te modernih teodolita. Po D`abirovu opisu Sat {to ga je Harun-ur-Re{id poslao na
razumom, da se pri~alo da bi se svojom je tek 1450. Nijemac Johannes Müller koji dar Karlu Velikom
koncentracijom na ne{to toliko zanio na se nazivao „Regiomontanus“ u Nürnbergu
nekom skupu gdje je bilo mnogo ljudi da na~inio svoju sferu. Neki slavni astronomi
od onoga {to su oni govorili ni{ta ne bi ~uo, Me|u Arapima je jednostavni, ravni
{tovi{e da ih ne bi ni zamje}ivao.“ Povre- astrolab bio mnogo ra{ireniji astronomski As-Sarqali (1028-1087) je u Toledu u
meno mu se doga|alo, kada bi ga neki instrument nego armilarna sfera koja se vi{e od ~etiri stotine promatranja utvrdio
problem zaokupio – kako je sam rekao – „da postavljala samo u zvjezdarnicama. Uveliko da se udaljenost sunca od zemlje prilago|ava
bi vidio kako se sav svijet pred njegovim su usavr{ili astrolabe. Slu`io im je kao precesiji i njenoj veli~ini. Njegovo djelo je
o~ima zamra~uje i da ga je spopadao osje}aj d`epni sat s pomo}u njega se moglo na latinski preveo Gerhard iz Cremone, a
kao da je bez svijesti ili u nekom snu.“ odre|ivati vrijeme molitvi, mjesto gdje se jo{ }e ga 1530. citirati zajedno s al-Al-
tko nalazi, smjer Meke i izra~unati mnoge Battanijem i Nikola Kopernik. U svom
druge astronomske podatke. Dok su Grci glasovitom „de revolutionibus orbium
Arapski astronomi i njihovi
znali samo nekoliko na~ina uporabe, jedan coelestium“ As-Sarqalija Zapad poznaje
instrumenti spis al-Hvarizmija ih ve} navodi ~etrdeset pod imenom Arzachel, koji je bio graditelj
Ono {to su naslijedili od Grka ubrzo im i tri, a na{ao se i jedan opis od tisu}u. instrumenata i u potonjim stolje}ima }e se
vi{e nije bilo dovoljno. i pored svih Izra|ivali su ih u raznim oblicima: le}aste, o njegovu djelu pisati komentari.
pobolj{anja. kuglaste, jajolike, {tapne i druge. Zemljak glasovitoga Ibn Heithsama
Prostor ne dopu{ta da se navedu i mno- pojavio se al-Kindi (uro 873.) koji je na
gi drugi instrumenti koje je su Arapi Zapadu poznat kao Alkindus i „Arapski
izmi{ljali ili usavr{avali (zidne, azimutal- filozof“. Njegov je u~inak 265 djela s mno-
ne , prijenosne kvadrante i dr.) gih podru~ja pa i astronoimskih.
Npr. al-Biruni se slu`io zidnim kva- Probleme kojima se on bavio, a jo{
drantom od sedam i po metara promjera, a prije njega Grci lomili glavu, rije{it }e al-
prema{ila ga je zvjezdarnica Ulug bega; Bitrud`i (na Zapadu: Alpetragius), u An-
tamo{nji zidni kvadrant je imao promjer daluzu, a njegovu }e „Sferiku“ prevesti na
od ~etrdeset metara. Arapi su izmislili latinski. Michael Scotus dvorski astronom
sekstante i oktante. cara Friedricha II. 
Tek }e danski astronom Tycho Brahe
(1546–1601) sagraditi prvu zvjezdarnicu
Zapada na danskom otoku Hocen. nastavit }e se ...

16 BEHAR 74-75
MUSLIMANI U HRVATSKOJ

Muslimani u Zagrebu 1878.-1945.


Doba utemeljenja
U Beharu objavljujemo uvodni dio iz i time isklju~ivala mogu}nost opstanka bay, dotada na slu`bi u Madridu i kod ma-
monografije o povijesti zagreba~ke musli- muslimana kao zajednice na kr{}anskom rokanskog sultana. U Zagreb je do{ao kao
manske zajednice koja }e pod ovim naslo- podru~ju u bilo kojem obliku. Takvo tuma~ isto~nih jezika, a od 1791. bio je ~lan
vom iza}i iz tiska tijekom ove godine. U shva}anje je i ostvareno po zavr{etku Ve- povjerenstva za utvr|ivanje habsbur{ko-
knjizi se istra`uju postanak i razvitak mu- likog rata krajem 17. i po~etkom 18. osmanske granice na Uni. Ovdje mu je iza{lo
slimanske zajednice, razli~iti oblici musli- stolje}a, zatiranjem svih tragova stolje}e i i nekoliko knjiga iz podru~ja arabistike,
manske nazo~nosti u gradu Zagrebu, te pol duge muslimanske nazo~nosti u hrva- islamske filozofije i povijesti koje su, s
opisuje djelovanje muslimanskih dru{tava, tskim krajevima, te pokr{tavanjem velikog obzirom na tematiku, predstavljale novinu
ustanova i pojedinaca prije 1945. godine. broja muslimana starosjedilaca i doseljenika u povijesti zagreba~kog nakladni{tva i tiskar-
iz Bosne.3 Habsbur{ki prosvije}eni apso- stva. Poseban odjek imala je njegova raspra-
I. Uvod lutizam 18. stolje}a postupno je odbacivao va na njema~kom jeziku Izvadak iz `ivotne
povijesti vjerovjesnika Muhameda u vezi s
Pi{e: njegovim vjersko-politi~kim i }udorednim
1. Hrvati i islam prije 1878. na~elima koja je objavljena 1795. u Zagre-
Islam se, uz iznimku povremenog bora- Zlatko Hasanbegovi} bu, u nakladi biskupske tiskare. Djelo je
vka manjih muslimanskih skupina ili poje- imalo pionirski zna~aj jer se u njemu, bez
dinaca jo{ u srednjem vijeku, na hrvatskom mentalitet katoli~kog vjerskog ekskluzi- do tada uobi~ajenog kr{}anskog polemi~kog
etni~kom podru~ju pojavio u 15. stolje}u vizma i obrazac rekonkviste te na~elno diskursa, objektivno opisuju temeljno u~enje
zajedno s osmanskom dr`avom koja je za- prihva}ao zamisao o vjerskoj trpeljivosti, islama i osoba poslanika Muhameda. Dom-
posjela i zna~ajan dio hrvatskih krajeva. U zajam~enoj 1781. Ediktom o toleranciji bay je u predgovoru svoga djela istaknuo:
njima se s osmanskim dr`avnim strukturama Josipa II. @idovima, protestantima i pravo- «Dopu{tam sebi slobodu, da Muhame-
ukorijenila i nova religija i civilizacija.1 slavnim kr{}anima, ali jo{ ne i muslimani- da, upravo u vrijeme dok ~itam o njemu i
Osmansko-islamska vojna, politi~ka, ma. Evolucija habsbur{kog gledanja na upoznajem njegov `ivot, njegove dogme,
dr`avna, socijalna, kulturna i religijska islam i muslimane za~eta je u sklopu njiho- njegove zakone i njegov moral, obranim
stvarnost sna`no je kroz vi{e od ~etiri stoti- ve protuosmanske vojno-politi~ke strategije od objeda {to su ih bez razloga prihvatili,
ne godina utjecala i na prilike u banskoj zaposjedanja Balkana, a njezino prvo neke povjesni~ari, a neke op}enito mi{ljenje
Hrvatskoj, svedenoj sredinom 16. stolje}a vanjsko o~itovanje bila je proklamacija tolikih ljudi, nemaju}i to~nih obavijesti o
na uske ostatke ostataka izme|u Drave i Josipa II. upu}ena muslimanima u Bosan- djelu ovog neobi~nog ~ovjeka.»5
sjevernog Primorja. Na podlozi straha i skom ejaletu na po~etku Dubi~kog rata Ovaj zagreba~ki Muhamedov `ivotopis
neprekinute vojne opasnosti kao dijela svako- 1788., kojom se muslimanskim stanovni- ~itan je u intelektualnim krugovima, a me|u
dnevice jo{ od prvih osmanskih provala u cima po prvi put jam~ila sloboda vjere u pretplatnicima na knjigu nalazili su se, uz
Turopolje, poslije pada Bosne, te gradnje slu~aju dobrovoljnog prihva}anja habsbur{ke kaptolske kanonike i profesore gimnazije,
obrambenih zidova oko kaptolskog bre`uljka, vlasti i nagovje{}ivala ona politika koju je i ban Nikola Erdödy i biskup Maksimilijan
pa sve do kraja 17. stolje}a, rodila se Be~ provodio u Bosni stotinu godina ka- Vrhovec.6
predod`ba o banskoj Hrvatskoj kao predzi|u snije. U proklamaciji koja je u Bosnu stigla Klasi~no razdoblje osmanske regional-
kr{}anstva (antemurale christianitatis) na- u velja~i 1788. stajalo je: ne hegemonije okon~ano je po~etkom 18.
suprot islamu utjelovljenom u osmanskoj «Tko god se bude lijepo vladao i bavio stolje}a poslije uspje{no provedene
dr`avi i njezinoj prijetnji. U tom kontekstu svojim poslom i zaradom, a naro~ito se habsbur{ke rekonkviste u Podunavlju, pa
razvio se i izraziti protuosmanski i protui- sustegao od neprijateljstva protiv cesarske su du` nove granice s Bosnom usposta-
slamski mentalitet novovjekovne hrvatske vojske, on }e biti u pogledu za{tite ravan i vljeni do tada nepoznati oblici trgovine i
kr{}anske elitne i pu~ke kulture koja se izjedna~en sa ostalim cesarskim pu~anstvom, svakodnevnih dodira. U promijenjenim
oblikovala i pod sna`nim utjecajem pretpro- koje `ivi pod njegovom upravom.» geopoliti~kim okolnostima nakon 1718. i
svjetiteljskog kr{}anskog crkvenog naziranja Uz to, izrijekom se i jam~ila sloboda zaklju~enja Po`areva~kog mira, u Zagreb
o islamu kao krivovjerju koje treba sustavno islamske vjere i pla}anje islamskih vjerskih po prvi put dolaze i trgovci iz osmanske
i svim sredstvima pobijati.2 slu`benika iz habsbur{ke dr`avne riznice.4 Bosne, privu~eni uvo|enjem carinskih
Predmoderna ideja habsbur{ke i Zbog blizine osmanske granice Zagreb povlastica i ukidanjem zabrane pristupa na
mleta~ke rekonkviste europskih podru~ja u to vrijeme postaje jedno od sredi{ta nove habsbur{ko tr`i{te osmanskim podanicima
uklju~enih u osmansku dr`avu podrazu- habsbur{ke islamske politike. Od po~etka i @idovima koja je vrijedila sve do po~etka
mijevala je uklanjanje ne samo osmanske 1790. u njemu je nekoliko godina boravio 18. stolje}a. Iako kao glavni dobitnici no-
vlasti na Balkanu ve} i islama kao religije austrijski diplomat i orijentalist Franz Dom- vonastale trgova~ke konjukture nastupaju 

BEHAR 74-75 17
MUSLIMANI U HRVATSKOJ

Alija Nametak Adem aga Me{i} Ahmet Muradbegovi}

o s m a n s k i p r avo s l av n i t rg ov c i , n a politi~ki korektan kult Sigeta i Nikole slimanske aristokracije i glavnih osmanskih
zagreba~kom tr`i{tu nazo~an je i odre|eni [ubi}a Zrinskog, a klju~ni pojmovi krst, dru{tvenih i politi~ko-pravnih ustanova.9
broj muslimanskih trgovaca iz Bosne. Tako polumjesec i turski zulum, uobli~eni u Protuosmansko raspolo`enje, posebice
gradski porezni i op}inski izvori iz 1767. Ma`urani}ev spjev Smrt Smail-age ^engi}a, sna`no, zahvatilo je bansku Hrvatsku po iz-
bilje`e kako je u domu Vugerovih boravio umjetni~ki najreprezentativnije djelo hrva- bijanju kr{}anskog ustanka u Bosni 1875.,
«neki do{ljak Tur~in», u ku}i gra|anina tskog knji`evnog romantizma. Nasuprot kao uvoda u tzv. isto~nu krizu okon~anu 1878.
Ilije Putice stanovao je i trgovao «neki obuzetosti egzotikom Istoka, kao jedne od austrougarskim zaposjedanjem najzapadnije
banjalu~ki Tur~in», dok je u ku}i udovice glavnih osobina europskog knji`evnog osmanske pokrajine temeljem odredbi Ber-
trgovca Karla Softi}a iste godine umro romantizma, unutar hrvatskog knji`evnog linskog kongresa. Hrvatska javnost, uz izni-
osmanski podanik Mustafa Kozak, u romantizma, posebice u tada prevladavaju}oj mku Star~evi}a, jednodu{no je pozdravila
izvje{}u gradskog konzula ozna~en kao tzv. «hajdu~ko-turskoj» novelistici isti~e ustanak i s posebnim je odu{evljenjem pra-
huius civitatis quaestor. Nakon njegove se protuosmanski i protuislamski diskurs tila odlazak preko Save austrougarskih po-
smrti kao vjerovnici javili su se gradskom te motiv odnosa kr{}anske `rtve prema strojbi sastavljenih prete`no od Hrvata. Tim
magistratu i osmanski podanici «Agy Ah- svom vjekovnom tiraninu i zulum}aru.8 povodom u zemlji su pripremane eufori~ne
met iz Banjaluke» i «Agy Halil», a cijela Kao glavni protivnik naziranja svojih su- pu~ke sve~anosti, skup{tine i razli~ite mani-
epizoda svjedo~i o boravku u Zagrebu i vremenika u banskoj Hrvatskoj na osman- festacije, a nakon ulaska okupacijskih snaga
bogatijih bosanskih trgovaca koji su dr`ali sko-islamsku problematiku javio se Ante u Sarajevo u kolovozu 1878. u Zagrebu i
ve}a skladi{ta robe. Oni su u gradu bora- Star~evi}, utemeljitelj i ideolog Stranke drugim gradovima osnivaju se posebni odbo-
vili privremeno, kao strani trgovci, podvr- prava. U javni `ivot ulazi kao prista{a ili- ri za proslavu, u o~ekivanju mogu}eg
gnuti razli~itim ograni~enjima, bez prava rizma i njegovih postavki, a nakon sloma priklju~enja Bosne banskoj Hrvatskoj. No-
dobivanja gra|anstva u skladu sa zaklju~cima hrvatskog pokreta iz 1848. postaje zago- vinstvo je u skladu s takvim raspolo`enjem
Hrvatskog sabora po kojima je na podru~ju vornikom ekskluzivnog hrvatskog nacio- danima pisalo o budnicama i cjelodnevnim
kraljevina Hrvatske i Slavonije dopu{tena nalizma i protivnikom sveslavenskih i ju- povorkama po zagreba~kim ulicama na koji-
isklju~ivo rimokatoli~ka vjera.7 goslavenskih koncepcija koje su, me|u ma se slavila pobjeda «krsta i slobode nad
Od po~etka 19. stolje}a, usporedno s ostalim, bile i sna`no protuosmanski i polumjesecom i tiranijom».10 U tom ozra~ju
oblikovanjem krhkog hrvatskog gra|anskog protuislamski utemeljene. Star~evi} je jo{ u Zagrebu se po prvi put pojavila ve}a sku-
dru{tva, postupno popu{ta tradicionalni na po~etku svoga djelovanja 1857. u Za- pina muslimana koja je izazvala veliko zani-
protuosmanski i protuislamski naboj. No, grebu objavio afirmativni esej Muhamed, manje gra|anstva. To su bili bosanski ratni
prosvjetiteljska i romanti~arska demoniza- o poslaniku islama i vjerozakonu «koga se zarobljenici zarobljeni u sukobima s austrou-
cija Turaka i islama va`na je sastavnica velik del na{e po kervi i jeziku naj~istie garskom vojskom i potom prevo`eni u teret-
preporodnog mentaliteta i prvih modernih bratje der`i», a u ostalim spisima o kom- nim vagonima preko Siska i Zagreba u
hrvatskih kulturnih i politi~ko-nacionalnih pleksu tzv. isto~nog pitanja, demonizaciji vi{emjese~no zarobljeni{tvo u moravski
koncepata, konglomerata ranog naciona- islama i osmanske dr`ave, suprotstavlja Olomuc. Na putu do Zagreba neki su ubijeni,
lizma, austroslavizma i kulturnog jugosla- moralne i socijalne temelje islamskoga a ostale je napadala svjetina, uglavnom rod-
vizma. Njihov je simbol u o~ima Be~a u~enja te idealiziranu sliku bosanske mu- bina u Bosni poginulih austro-ugarskih voj-

18 BEHAR 74-75
MUSLIMANI U HRVATSKOJ
nika.11 Dolazak muslimana iz Bosne na mana u Zagreb. U prvo vrijeme stalno postoje}im, ovdje u krijeposti, zakonima i
zagreba~ki kolodvor u ~lanku Turci idu opi- nastanjeni muslimani zanemariva su poja- javnim uredbama u vr{enju svoga vjero-
sao je Obzor, vode}i dnevnik hrvatske va, a ve}ina prido{lica u Zagrebu je bora- zakona», Odjel za bogo{tovlje i nastavu
dru{tvene elite, jo{ uvijek pod dojmom ratnog vila neko kra}e vrijeme, a potom se vra}ala tome se suprotstavio pozivom na svoju
raspolo`enja i protuosmanske euforije: u Bosnu. Dolazili su mu{karci bez obitelji, raniju odluku u slu~aju pripadnika sljedbe
«Da je Tur~in jo{ uviek zanimljiv, makar razli~itih zvanja, u potrazi za poslom, a Nazarena i uz obrazlo`enje kako ne postoji
da smo blizu turske granice, vidjelo se u posebnu skupinu ~inili su u~enici i studen- zakonsko priznanje islamske vjeroispovije-
~etvrtak. Nekoliko hiljada ljudstva izletilo ti koji su u gradu ostajali za vrijeme {ko- sti. Po tom shva}anju, svaki ugarsko-hrva-
je na kolodvor, ~uv{i da uhva}eni Turci lovanja, a zatim se vra}ali ku}ama. Nakon tski dr`avljanin, u duhu pravnog konfesio-
dolaze. Karte za peron bijahu za tren raz- okupacije Bosne i Hercegovine mijenja se nalizma, morao je pripadati jednoj od
grabljene. ¢…£ Nije ih mnogo, kojih dese- i dotada{nja praksa postupanja prema mu- zakonom priznatih vjeroispovijesti zbog
tak, al hiljadu jada ~ita{ im sa lica. Jedva slimanima umrlim na gradskom podru~ju konfesionalnog zna~aja svih matica i `eni-
da im zamazane ga}e i ko{ulje sakrivaju za vrijeme boravka u Zagrebu. Gradske dbenog prava te za djecu obvezatne {kolske
jadom izmu~eno tielo. Ima ih starih i mla- vlasti dopu{taju i ukope muslimana na pouke u vjeri, pa bi se pripadnici zakonom
dih, a nekog starca morali su mladji ponie- mirogojskom groblju iako njegovim sta- nepriznatog islama u slu~aju primitka u
ti na ledjih toliko je oslabio…¢...£ Oko njih tutom nije bilo predvi|eno postojanje ugarsko (hrvatsko-slavonsko) dr`avljanstvo
stoji vojska i brani ob~instvu da previ{e islamskog odjela. Prvi takav slu~aj na{li u pravno neodr`ivom polo`aju.15 Zato
nenagrne na njih, samo odli~niji smiju bli`e, zabilje`en je 1883. kada je sahranjen Osman je slu~aj Osmana Krupe u listopadu 1899.
da vide ta ~udovi{ta kako jedu… Medju Banjalu~anin, kroja~ ro|en 1840. u Bosan- okon~an na skup{tini gradskog zastupstva
redifi ¢osmanska pri~uvna vojska op.p.£ bio skom Novom, a njegov grob je postao prijedlogom zastupnika Gjure De`eli}a da
jedan vanredno krasan mladi}. Oko mu zametkom muslimanskog odjela gradskog se njegovoj molbi ne udovolji.16
zape na nekoj zagreba~koj krasotici koja groblja Mirogoj. U po~etku su uokolo Do 1918. najzna~ajnija muslimanska
je nedaleko stajala. ¢...£ ^ovjek mu odgo- pokapane samo muslimanske ka`njenice skupina u Zagrebu bili su studenti koji
vori da ga ne bi h}ela, jer da se ovda{nje iz kaznionica u banskoj Hrvatskoj, a poslije zapo~inju studirati na Zagreba~kom sveu~ili{tu
djevojke boje Turaka.»12 i ostali muslimani razli~itih zanimanja, od poslije odluke hrvatsko-slavonske Zemaljske
Ulaskom Bosne i Hercegovine u trgovaca i posjednika do nadni~ara, podvor- vlade iz 1892. da se i svr{enicima sarajevske
habsbur{ki dr`avni sklop i formalno je nika i te`aka, koje je smrt zatekla u Zagre- [erijatske suda~ke {kole dozvoli upis na
zaklju~eno vi{estoljetno razdoblje turskih bu, a rodbina nije `eljela sahraniti u Bosni Pravni fakultet i polaganje dr`avnih ispita.
ratova, a islamsko-osmanski turski kompleks i Hercegovini. Na tako oblikovanom mu- Prvi koji su iskoristili to pravo bili su Mostar-
u hrvatskom gra|anskom dru{tvu u pro- slimanskom odjelu zagreba~kog gradskog ci Osman Nuri Had`i} i Mehmed D`elaludin
mijenjenim povijesnim okolnostima postup- groblja do 1914. sahranjeno je ukupno Kurt. Osman Nuri Had`i} upisao se na
no gubi svoju politi~ku, kulturnu i dru{tvenu ~etrdeset i devet muslimana.14 Zagreba~ko sveu~ili{te 24. listopada 1893.
va`nost. Premoderno naziranje s vremenom Gotovo kroz cijelo austro-ugarsko kao prvi musliman iz Bosne i Hercegovine.17
zamjenjuje novo razumijevanje islama i razdoblje muslimani u Zagrebu imaju tek On se jo{ 1892., kao u~enik [erijatske suda~ke
razli~iti oblici pribli`avanja bosansko- polo`aj privremeno nastanjenih stranih {kole, javio zbirkom isto~nja~kih aforizama
hercegova~kim muslimanima u podlozi kojih bosansko-hercegova~kih dr`avljana, jer je u Supilovoj dubrova~koj Crvenoj Hrvatskoj,
su stajali moderni politi~ko-nacionalni pro- hrvatsko-slavonska Zemaljska vlada dobi- a 1893. objavljuje kratke pri~e i eseje u
grami i ciljevi. U austro-ugarskom razdoblju vanje gradske zavi~ajnosti, kao surogata zagreba~koj prava{koj Prosvjeti i reviji Dom
protuturski romanti~arski obrazac u dijelu dr`avljanstva, uvjetovala pripadno{}u jed- i sviet. Supilo ga je kao svoga prijatelja
javnosti posljednji put obnovljen je, u drugom noj od zakonom priznatih vjeroispovijesti preporu~io profesoru Tadiji Smi~iklasu s
kontekstu, u vrijeme Balkanskih ratova kao me|u koje islam do 1916. nije uvr{ten. molbom da mu se odobri stipendija za studij
sastavni dio tzv. vidovdansko-kosovskog mita Takvo stajali{te proizlazilo je iz konfesio- prava u Zagrebu jer se radi o «vatrenom
jugoslavenske nacionalisti~ke omladine koja nalnosti hrvatsko-slavonskog pravnog su- Hrvatu koji radi za na{u stvar izmegju muha-
je u «osveti Kosova» tj. u teritorijalnom stava, interpretacije Zakona o zavi~ajnim medanaca».18 U Zagrebu je zapo~eo knji`evnu
pro{irenju Kraljevine Srbije na dotada{nje odnosima, te odluci-presedanu iz 1897. suradnju s Mostarcem Ivanom Mili~evi}em
osmanske posjede gledala po~etak jugosla- kojom je prvom muslimanu iz Bosne, sta- pod zajedni~kim pseudonimom Osman-Aziz.
venskog nacionalnog ujedinjenja i oslobo|enja novitom Osmanu Krupi, pomo}nom po- Kao plod te suradnje objavili su vi{e zbirki
iz stranog ropstva, koje je, prema tom dvorniku u Ravnateljstvu po{te i brzojava, novela i jedan roman: 1895. Pogibija i osve-
shva}anju, trajalo jo{ od 14. stolje}a i prvih odbijen zahtjev za primitak u zavi~ajnu ta Smailage ^engi}a, u nakladi L. Hartmana
osmanskih osvajanja na Balkanu.13 vezu grada Zagreba. Kada je krajem 1896. i Bez nade. Pripoviest iz mostarskog `ivota,
Gradsko poglavarstvo zaprimilo njegovu u nakladi Matice hrvatske, 1896. Na pragu
2. Bosansko-hercegova~ki molbu, zatra`ilo je mi{ljenje Zemaljske novoga doba i roman Bez svrhe u nakladi
vlade i njezinih odjela o postupanju u tom Matice hrvatske i 1898. Pripovijesti iz bo-
muslimani u Zagrebu u i sli~nim slu~ajevima. Iako su vladini odje- sanskoga `ivota u nakladi Dru{tva sv. Jero-
austro-ugarskom razdoblju li za unutarnje poslove i pravosu|e zauze- nima. Had`i} i Mili}evi} 1894. objavljuju u
Poslije 1878. i austro-ugarskog zapo- li stajali{te da nema zakonskih zapreka za nakladi L. Hartmana prvu knjigu zagreba~kog
sjedanja Bosne i Hercegovine raste broj primitak muslimana u zavi~ajnu i muslimanskog kalendara Mearif (tur. Pro-
dolazaka bosansko-hercegova~kih musli- dr`avljansku vezu, ako bi se «prilagodili svjeta) koji je izlazio do 1899. u obliku 

BEHAR 74-75 19
MUSLIMANI U HRVATSKOJ
klasi~nih hrvatskih pu~kih kalendara s
knji`evnim prilozima i hid`retskim kalendar-
skim dodatkom. Prvu knjigu Mearifa u potpu-
nosti su pod pseudonimima ispunili Safvet-
beg Ba{agi} (Mirza Safvet), Osman Nuri
Had`i} (Ibni Mostari i Gjerir) i Ivan Mili}evi}
(Aziz Hercegovac). Peto godi{te (1898./1899.)
uredio je Edem Mulabdi} kojem je Matica
hrvatska 1898. objavila u Zagrebu prvi roman
Zeleno busenje, a 1900. i zbirku pripovjedaka
Na obali Bosne.16
Osman Nuri Had`i} u Zagrebu je 1894.
u vlastitoj nakladi tiskao i svoju polemi~ku
raspravu Islam i kultura u kojoj je na popu-
laran na~in poku{ao hrvatskoj javnosti,
posebice prista{ama Stranke prava, razlo`iti
temeljno u~enje i kulturno zna~enje islama.
Bro{ura se pojavila kao njegov odgovor na
protuislamski pamflet Milana Nedjeljkovi}a
objavljen 1892. u novosadskom Letopisu
Matice srpske u kojem je pogrdno pisano o
utjecaju islama na duhovni i tvarni razvitak
pojedinih naroda, ali i cijelog ~ovje~anstva. Zagreba~ka d`amija
U raspravi je Had`i} nastupio kao sljedbenik
Stranke prava, isti~u}i srpsko postupanje politi~ko-nacionalna stajali{ta u smjeru kao privatist tri mjeseca polazio osmi razred
prema islamu nakon ustanaka za uspostavu Beograda. Kada je ~etrdeset godina kasnije, gimnazije te se spremao za polaganje ma-
Kne`evine Srbije i opasnost za bosanske 1935. posjetio Zagreb u povodu obljetnice ture.26 Jo{ kao sarajevski gimnazijalac od
muslimane ukoliko se Bosna priklju~i Srbiji. spaljivanja ma|arske zastave bio je ~lan 1891. do 1893. objavljivao je pjesme u
Nedeljkovi}a je, me|u ostalim, pobijao i kraljevskog Dr`avnog savjeta i prista{a in- zagreba~kom Pobratimu, Br{ljanu i Pro-
Star~evi}evim navodima o islamu i musli- tegralnog jugoslavenstva.22 svjeti, a nakon dolaska u Zagreb sura|uje u
manima, pa je zapisao: Drugi svr{enik sarajevske [erijatske Viencu, Obzoru i prava{kom listu Bog i
«Ali s vremenom, po{to se je Osmanlija suda~ke {kole koji se upisao na Pravni fakul- Hrvati, te pi{e priloge za kalendar Mearif.
po~eo povla~iti s Balkana po~ela je medju tet u Zagrebu bio je Mehmed D`elaludin U Zagrebu je 1896. u vlastitoj nakladi obja-
nekim narodima ta mr`nja na Islam jenja- Ku r t p o t o m a k u g l e d n e m o s t a r s ke vio svoju prvu pjesni~ku zbirku Trofanda iz
vati u toliko, {to se je po~elo lu~iti vjera od zemljoposjedni~ke obitelji i unuk Ahmeda- hercegova~ke dubrave. Ba{agi} je zajedno
narodnosti, od dr`ave. Naro~ito se je opa- ge Kurta koji je nekoliko desetlje}a ranije s Had`i}em 26. lipnja 1894. sudjelovao na
zilo to kod Hrvata, koji strogo lu~e vjeru hercegova~kim franjevcima ustupio svoju sve~anosti polaganja temeljnog kamena za
od narodnosti, te se je kod njih na{lo zrelih, zemlju za gradnju {irokobrije{kog samosta- izgradnju Star~evi}eva doma u Zagrebu, a
umnih politi~ara, kao {to je veliki ~ovjek na.23 Nakon dolaska u Zagreb zapo~eo je s Josipom Frankom i ljubljanskim na~elnikom
doktor Ante Star~evi}, koji je, kako }emo objavljivati prepjeve i prijevode s turskog i Ivanom Tav~arom o tome je izvijestio tada
vidjeti, uzeo Islam u obranu, pa i samu perzijskog jezika u knji`evnom listu Pobra- ve} te{ko bolesnog Star~evi}a.27 Tri dana
tursku carevinu, ukoliko su na nju nepra- tim koriste}i se pseudonimom Hafiz Mosta- kasnije Zemaljska vlada u Zagrebu, kao
vedno napadali i napadaju.»20 ri, a kao predstavnik prava{ke akademske politi~ki nepo}udnom prava{u, zabranila mu
Had`i} je jo{ kao u~enik mostarske mlade`i 1895. sudjelovao je na u~eni~kom je polaganje mature u svim gimnazijama u
medrese stupio u dodir s tamo{njim kongresu u Italiji. U sveu~ili{nim krugovima banskoj Hrvatskoj, pa se vratio u Sarajevo,
prava{kim prista{ama, a po dolasku na na sebe je privukao pozornost odlaskom a {kolovanje je nastavio u Be~u.28 U vrijeme
Zagreba~ko sveu~ili{te djelatno sudjeluje u banu Khuenu Hedervaryju odjeven u |a~ko aneksije Bosne i Hercegovine skupina pro-
radu Stranke prava i govori na strana~kim «gala» odijelo, sa sabljom i fesom na glavi, fesora zagreba~kog Filozofskog fakulteta
skup{tinama i sastancima. U listopadu 1895., od kojeg je tra`io nov~ani prilog za osnutak predvo|ena Vjekoslavom Klai}em i Izidorom
kao jedini musliman, sudjelovao je u pro- mostarskog Hrvatskog |a~kog potpornog Kr{njavim zapo~ela je pripreme za osnutak
svjednom spaljivanju ma|arske zastave dru{tva.24 Nakon povratka u Mostar 1902. katedre za orijentalne jezike na Zagreba~kom
prigodom dolaska Franje Josipa u Zagreb, objavio je zbirku Hrvatske narodne `enske sveu~ili{tu koju je trebao preuzeti Ba{agi}.
pa je osu|en na {est mjeseci zatvora. Zbog pjesme (muslimanske) koju je posvetio No, ova zamisao nije ostvarena zbog njego-
te presude nastavio je {kolovanje u Be~u, a «neumrlom hrvatskom otad`beniku dru Anti va ulaska u politiku i preuzimanja du`nosti
na Zagreba~ko sveu~ili{te ponovno se upi- Star~evi}u, prijatelju islamskog naroda u predsjednika Bosanskog sabora.29
sao u jesen 1897.21 Iako je u mladosti bio znak najdublje harnosti».25 Na Zagreba~ko sveu~ili{te do kraja
izraziti star~evi}anac, po povratku u Bosnu Od po~etka 1894. u Zagrebu je nekoliko stolje}a upisala su se jo{ {estorica musliman-
i Hercegovinu postupno mijenja svoja mjeseci `ivio i Safvetbeg Ba{agi} koji je skih studenata: Mustafa-beg Muteveli}, Mah-

20 BEHAR 74-75
MUSLIMANI U HRVATSKOJ
mud-beg Hrasnica, Muhamed-beg Kulinovi} Orijentom. Kolakovi} je u svojoj tradicio- i njegova ^ista stranka prava (od 1906.
i Akif Ma{i}, iz Sarajeva te Hilmi-beg Kape- nalnoj bosanskoj no{nji odveden i slikaru Star~evi}eva hrvatska stranka prava), u
tanovi} iz Mostara i Mustafa-beg Kapetano- Ferdi Quiquerezu koji je izradio njegov me|uvjerskim i kulturnim pitanjima, doslje-
vi} iz Ljubu{kog. Svi su bili sinovi zemljo- portret na kojem su se jasno isticali vre}ica dno su slijedili izvorni prava{ki liberalni
posjednika, slu{a~i Pravnog fakulteta, a nakon s duhanom i {alica kave, me|u hrvatskim program, suprotstavljaju}i se vjerskom
svr{etka studija vratili su se u Bosnu i Her- gra|anstvom redovito povezivanih s Bo- ekskluzivizmu, poistovje}ivanju vjere i
cegovinu.30 Prvi muslimani iz Bosne i Her- snom i njezinim muslimanskim stanovni- narodnosti te politici utemeljenoj na konfe-
cegovine koji su i doktorirali na Pravnom cima. Soba u kojoj je Kolakovi} govorio sionalnim na~elima. U skladu s tim Frank
fakultetu u Zagrebu temeljem polo`enog ri- pjesme bila je svaki dan puna znati`eljnika, je do 1908. redovito napadao djelovanje,
goroza bili su ]amil D`ini} iz Banja Luke i pa se «ulaz morao zabraniti.»36 Na zahtjev me|u bosansko-hercegova~kim muslimani-
Bahrija Kadi} iz Tuzle koji su naslov stekli ~lanova Matice hrvatske te zbog velikog ma posebice neomiljenog, sarajevskog na-
1912., a do 1918. doktorirala su jo{ {estorica zanimanja gra|ana Kolakovi} je nastupio dbiskupa Josipa Stadlera, zagovornika
muslimana: 1913. Mustafa Muteveli}, 1914. u dvorani pjeva~kog dru{tva Kolo «pred politi~kog okupljanja katolika Hrvata u
Sulejman Ale~kovi} i Salih Kazazovi}, 1916. mno{tvom ob}instva» i «visokim ~inovni- Bosni i Hercegovini pod okriljem crkvene
Husein Had`iselimbegovi} i 1917. Osman cima i profesorima». Nazo~ni, me|u koji- hijerarhije i isklju~ivo na katoli~kim temelji-
Kulenovi} i Hamid [ahinovi}.31 Osim stude- ma su bili Ante Star~evi} i Franjo Ra~ki, ma. U Stadlerovim postupcima vidio je
nata, u Zagrebu je na prijelazu stolje}a bora- o~ekivali su da }e zapjevati, no on je samo zapreku pridobivanju muslimana u Bosni i
vilo i nekoliko muslimanskih u~enika koji su izgovarao stihove, pa su se nasuprot Hercegovini za hrvatske (prava{ke) politi~ko-
poha|ali Klasi~nu gimnaziju na kojoj su prije prava{kom odu{evljenju s «begovskim nacionalne i dr`avno-pravne koncepcije.
1918. maturirala petorica muslimana: 1893. piva~em», pojavili i druga~iji dojmovi Frankovo strana~ko glasilo Hrvatsko pravo
Abdulsselam Hrasnica, 1895. Muhamed-beg poput onog izvjestitelja vladinih Narodnih optu`ivalo je «tirana» Stadlera da u Bosni i
Kulinovi}, 1898. Bahrija Kadi}, 1900. Mu- novina koji je razo~arano zaklju~io: «Na{em Hercegovini djeluje «kao rimski misionar s
stafa Muteveli} i 1907. Omer Bira.32 uhu da{to ~udno glasi to prosto tamburanje crncima u Centralnoj Africi», {to je iz razu-
U to vrijeme, uz prava{tvo, najzna~ajnija i jednozvu~no predavanje, {to za nas samo mljivih razloga imalo pozitivan odjek me|u
kulturna spona izme|u banske Hrvatske i toliko vriedi, koliko nas mo`e zanimati, da muslimanskim studentima u Zagrebu koji
bosansko-hercegova~kih muslimana bila poznamo zaostali ukus turski ¢...£.»37 se okupljaju isklju~ivo oko akademskih
je Matica hrvatska na ~ija je izdanja krajem Op}enito, boravak u Zagrebu prvih klubova bliskih frankova~kom prava{tvu i
stolje}a bilo vi{e od stotinu muslimanskih muslimana iz Bosne i Hercegovine, krajem koji su u Franku gledali svoga za{titnika.40
pretplatnika.33 U nakladi Matice hrvatske 19. i po~etkom 20. stolje}a, u knji`evnom, U isto vrijeme, njegove prista{e opisivane
1898. i 1899. pojavile su se i zbirke Hrva- kulturnom i politi~kom smislu usko je su u katoli~kim krugovima kao lo{i katolici
tske narodne pjesme. Juna~ke pjesme povezan s Antom Star~evi}em i Strankom koji «gmi`u pred muhamedancima», a pre-
(muhamedovske) u kojima su prikupljene prava. Star~evi}ev liberalni nacionalizam ma Franku su stizale optu`be da vodi politiku
muslimanske epske narodne pjesme s oslobo|en svih konfesionalnih natruha, u kojoj se «bri`no izbjegava sve {to bi joj
podru~ja Bosanske krajine. Dio pjesama je doktrinarno oporbenja{tvo, turkofilija i moglo dati pozitivno kr{}anski biljeg, a
sakupljan u Bosni, a ostale je Mati~inom izrazita sklonost prema islamu, magnetski istodobno se isti~e posebna neka ljubav do
odboru u Zagrebu, na ~elu s knji`evnikom su privla~ili prvi postosmanski bosanski muslimanstva ¢...£.»41 Josip Frank djelovao
Augustinom Haramba{i}em, osobno izgo- muslimanski intelektualni nara{taj, zaoku- je u korist muslimana i u pojedina~nim
vorio Mehmed Kolak Kolakovi}, pjeva~ iz pljen idealom harmonizacije islamske tra- slu~ajevima politi~ki osjetljivih prijelaza na
okolice Biha}a. Ovaj «umjetnik na tambu- dicije i glavnih tekovina europske moder- katoli~ku vjeru koji su op}enito bili rijetki,
rici iz Ora{ca» 21. prosinca 1886. do{ao je nosti. Star~evi} je osim studenata privla~io a doga|ali su se povremeno i pod nejasnim
u Zagreb kao gost Matice hrvatske koja ga i druge muslimane koji su u to vrijeme okolnostima i u Zagrebu. Kada je 1907.
je smjestila u gostionicu simboli~nog na- povremeno dolazili u Zagreb, o ~emu stanoviti O. H. Ahmetovi} iz Te{nja u Za-
ziva «K crncu».34 U Zagrebu je boravio svjedo~i Martin Lovrin~evi}, tada urednik grebu dao izjavu o prijelazu na katoli~ku
mjesec dana, postav{i «ob}im predmetom prava{kog glasila Hrvatska: vjeru Frank se obratio Zemaljskoj vladi,
razgovora u hrvatskoj priestolnici», a poslije «^esto su dolazili muslimanski trgovci gradskom poglavarstvu i `upnom uredu na
njega Matica hrvatska dovodila je i druge u Zagreb i tad bi rado polazili u posjete Markovu trgu sa zahtjevom da se pokr{tavanje
pjeva~e te redovito bilje`ila muslimanske Anti Star~evi}u. Pisac ovih redaka na{ao sprije~i kao nezakonito, a u `elji da «osuje-
narodne pjesme.35 Epizoda s Kolakovi}em se je koji put u biv{oj ðNarodnoj kavani’ ti povredu islam.¢skih£ ~uvstava.” O tom
predstavljala je tipi~an primjer nastojanja na Jela~i}evu trgu s uglednim trgovcima doga|aju izvje{}ivao je i sarajevski musli-
za inkorporacijom bosanskog islamskog muslimanima iz Cazina, Sanskog Mosta i manski Bo{njak koji je pisao o «zahvalnosti
naslije|a u koncept hrvatske kulture kakav drugih mjesta, pa ih na njihovu naro~itu islamskog naroda Franku i njegovoj
je u to vrijeme zagovarala Matica hrvatska. `elju vodio u Star~evi}ev stan u Kukovi}evoj ~ovje~anskoj plemenitosti», a jedan anoni-
Ipak, dolazak u Zagreb nepismenog usme- ulici. Tu su oni podulje najsrda~nije razgo- mni musliman zaklju~io je u Hrvatskom
nog pjeva~a iz Turske Hrvatske zadobio je varali s njim i upoznavali ga s odno{ajima pravu: “Svaki musliman u svako doba na-
i stanovitu konotaciju motiva pojave pito- u okupiranoj Bosni.»38 lazi prijateljskog savjeta i pomo}i kod g.
mog uro|enika u civilizaciji tako ~estog u Muslimanske veze s prava{tvom nasta- Franka, radi ~ega }emo mu i njegovoj uspo-
onda{njim popularnim gra|anskim vljene su i poslije Star~evi}eve smrti kada meni ostati harni.”42 Hrvatsko pravo kao
predod`bama i europskim dodirima s vodstvo stranke preuzima Josip Frank.39 On glavno strana~ko glasilo donosi od 1908. i 

BEHAR 74-75 21
MUSLIMANI U HRVATSKOJ
poseban Bajramski prilog, podlistak u kojem agitacijama u tom smislu.» Oni su na sveu~ili{tu je utemeljen i Klub Hrvata
su pisali muslimani prista{e stranke i obja- skup{tini zatra`ili i da se na Zagreba~kom muslimana akademi~ara iz Herceg-Bosne
vljivale se vijesti o djelovanju Muslimanske sveu~ili{tu osnuju katedre za orijentalistiku na ~elu kojeg je bio Salih Balji}, a odbornik
napredne stranke koju je u Bosni i Herce- i medicinu kako bi se muslimanska mlade` D`afer Kulenovi}.49 Balji} je 1913., nakon
govini vodio Franku blizak Ademaga Me{i}.43 «odbila od {vapskih univerza» i usmjerila provedenih sveu~ili{nih izbora, kao ~lan
O vezama zagreba~kih muslimanskih stu- prema Zagrebu.45 Frank je u vrijeme anek- prava{kog Hrvatskog akademskog kluba
denata s Josipom Frankom svjedo~i i afera sione krize pokrenuo pripreme za postroja- Kumi~i}, izabran za predsjednika Hrvatskog
iz 1908. koja se razvila zbog poku{aja za- vanje dobrovolja~ke Hrvatske narodne legije akademskog potpornog dru{tva koje je
tvaranja jedne zagreba~ke albanske koja se trebala suprotstaviti navodno pripre- predstavljalo sve zagreba~ke studente pred
slasti~arnice i kavane. Prvu tradicionalnu manom upadu srbijanske vojske te ~etni~kih sveu~ili{nom upravom.50 Kada je u o`ujku
bosansko-osmansku kavanu u Zagrebu, u i komitskih odreda iz Srbije u Bosnu i Her- 1914. umro Antun Gustav Mato{, jedan od
Ka~i}evoj ulici, 1907. otvorio je izbjegli cegovinu. Tim povodom u Zagrebu je simbola prava{ke Mlade Hrvatske, Balji}
mladoturski osmanski ~asnik, stanoviti Jusuf po~etkom studenoga 1908. odr`ana konfe- je govorio na njegovu pogrebu «u ime
Zijabey, i ona je ubrzo postala omiljenim rencija zastupnika i prista{a Frankove Stranke sveukupne sveu~ili{ne mlade`i».51 U Za-
okupljali{tem muslimanskih studenata iz prava iz banske Hrvatske, Dalmacije i Bosne grebu je kao stipendist Ademage Me{i}a
Bosne. Nakon izbijanja mladoturskog pre- i Hercegovine, na kojoj je govorio i Meh- od 1908. do 1910. `ivio i knji`evnik Musa
vrata vlasnik se vratio u Istanbul, a kavanu medbeg Bajraktarevi}, u ime muslimana iz ]azim ]ati}. 52 Objavljivao je pjesme i
je preuzeo Albanac rodom iz Makedonije, Bosne i Hercegovine «koji `ele s bra}om prijevode u Mladoj Hrvatskoj, «glasilu
premjestio je u Ilicu nedaleko od Ka~i}eva Star~evi}ancima propagirati misao uje- star~evi}anskog |a{tva», koje je nov~ano
spomenika i pretvorio u slasti~arnicu. Za dinjenja svih hrvatskih zemalja i ¢...£ za nju podupirao i Ademaga Me{i}, a u kojem je
njim su do{li i drugi Albanci iz Makedonije svoju krv proliti.» On je nazo~ne na konfe- do 1914. od muslimana redovito sura|ivao
koji su po zagreba~kim ulicama prodavali renciji obavijestio kako su zajedno sa i Fadil Kurtagi}.53 ]ati} je `ivio boemski i
slastice. Gradski slasti~ari nezadovoljni Strankom prava spremne i «tisu}e hrvatskih nije polagao ispite na Pravnom fakultetu
konkurencijom zatra`ili su od gradskih muslimana pod barjakom hrvatskim pohr- koji je upisao na izri~it Me{i}ev zahtjev.
vlasti njihovo protjerivanje, a policija i liti na Drinu u obranu hrvatskih svetinja i Zajedno s Tinom Ujevi}em kretao se u
gradona~elnik izdali su nalog skupini Alba- amaneta djedova svojih.»46 Stranka je o krugu knji`evnika Mladohrvata, sljedbenika
naca da iz “higijenskih razloga” napuste osnutku i ciljevima Hrvatske narodne legije Antuna Gustava Mato{a.54
grad. Ta odluka uznemirila je muslimanske javnosti uputila proglas koji su uz Franka,
studente, pa su zatra`ili pomo} od Josipa Mehmed-bega Bajraktarevi}a i stotinjak 3. Zakonsko priznanje islama u
Franka koji je intervenirao kod gradona~elnika strana~kih zastupnika i prista{a potpisali i
Milana Amru{a i bana Pavla Raucha. Amru{, muslimanski studenti u Zagrebu: Husein
Banskoj Hrvatskoj
koji nije bio prava{, nakon Frankove inter- Agi}, Musa ]azim ]ati}, Asimbeg Dugali}, Uo~i dono{enja Zakona o priznanju
vencije ukinuo je svoju raniju odluku, uz Ahmed Hod`i}, D`emaludin Zild`i}, Osman islamske vjeroispovijesti u Hrvatskom sabo-
ironi~no obja{njenje: “Pa razme se, da Al- Omanovi}, Ibrahim Red`epa{i} i Omer ru, banska Hrvatska ostala je posljednje
banci ne buju i{li pro~, jer kaj buju na{i Zubovi}.47 Euforija oko aneksije uti{ana je pravno podru~je u Austro-Ugarskoj Monarhiji
Turki vu Bosni rekli.”44 Muslimanski stu- ve} kroz nekoliko sljede}ih mjeseci kada se u kojem status islama nije bio zakonski
denti u Zagrebu sudjeluju u radu Frankove pokazalo da preure|enje Monarhije, u skla- ure|en. Rje{avanje pravnog polo`aja islama
Stranke prava i 1908. u vrijeme aneksije du s prava{kim ciljevima, predstavlja u Monarhiji zapo~elo je jo{ 1882. kada su u
Bosne i Hercegovine koja je imala za po- politi~ku iluziju. Bosni i Hercegovini, uz suglasnost Istanbula,
sljedicu vi{emjese~nu me|unarodnu politi~ku Akademski klubovi na Zagreba~kom imenovani reis-ul-ulema i ~etvero~lani Ulema
i diplomatsku krizu. Frank je na~elno pozdra- sveu~ili{tu u kojima su djelovali musliman- med`lis kao vrhovno vjersko upravno tijelo,
vio aneksiju uvjeren kako je time ski studenti iz Bosne i Hercegovine pripa- dok je pitanje bosanskohercegova~ke islamske
onemogu}eno pripajanje Bosne i Hercego- dali su Savezu mladohrvatskih organizacija vjersko-prosvjetne samouprave kona~no
vine Srbiji, ali i stvorena mogu}nost za povezanog s Frankovom Strankom prava, rije{eno 1909. dono{enjem [tatuta za auto-
preustroj Monarhije i ostvarenje strana~kog i bili su dio star~evi}anskog omladinskog nomnu upravu islamskih vjerskih i vakufsko-
programa o ujedinjenu banske Hrvatske, mladohrvatskog pokreta koji je uo~i Prvog mearifskih poslova.55
Dalmacije i Bosne i Hercegovine u jednu svjetskog rata djelovao kao politi~ko-na- Postupak zakonskog priznanja islama u
upravno-politi~ku cjelinu. Stranka je podu- cionalni i kulturno-estetski antipod ideo- austrijskoj polovini Monarhije zapo~eo je
pirala i djelovanje Odbora Hrvata iz Bosne logiji jugoslavenskog nacionalizma.48 Prvi 1909. nakon aneksije Bosne i Hercegovine,
i Hercegovine utemeljenog u Zagrebu u li- prava{ki akademski klub koji je okupljao a kona~ni tekst austrijskog Zakona o priz-
stopadu 1908., u kojem su bili zastupljeni i katoli~ke i muslimanske studente iz Bosne nanju islama prema hanefijskom obredu kao
muslimanski studenti iz Bosne i Hercego- i Hercegovine osnovan je u Zagrebu 1906. vjerskog dru{tva prihva}en je 25. travnja
vine Fahrudin Demirovi} i Fadil Kurtagi}. kao Klub Hrvata akademi~ara iz Herceg- 1912. u Carevinskom vije}u56 Ugarski Zakon
Na njihovo tra`enje u rezoluciju o aneksiji Bosne Tvrtko. U svakoj akademskoj godi- o priznanju islamske vjeroispovijesti usvojen
koju je Odbor prihvatio u{ao je i zahtjev ni ~lanovi Tvrtka bili su i muslimanski je u parlamentu 14. sije~nja 1916., a stupio
vlastima u Sarajevu da se «svim mogu}im studenti, a u vodstvo Kluba 1913. izabrani je na snagu 30. o`ujka iste godine.57
sredstvima zaprie~i muslimanska emigracija su Sulejman Mujagi}, D`afer Kulenovi} i Neovisno o hrvatskoj autonomiji u vjer-
iz Bosne i energi~no stane na put raznim Ibrahim Had`iomeragi}. Iste godine na skim poslovima, Zemaljska vlada u Zagre-

22 BEHAR 74-75
MUSLIMANI U HRVATSKOJ
bu pristupila je rje{avanju islamske vjerske kao {to je policajni sistem ve} mnogo zla Bilje{ke:
problematike u dogovoru s ugarskom vladom po~inio kod nas katolika, tako }e ga bez 1
O vrednovanju polo`aja hrvatskih zemalja unutar
istovremeno kada je ona rje{avana u ugar- sumnje po~initi, ako do|e kod nas do kon- osmanske dr`ave, Nenad MOA^ANIN, «Hrvatska
skom saboru. Zato je hrvatski nacrt Zakona stituisanja muslimanskih vjerskih op}ina. i Bosna: jedinstvo, dvojstvo ili…?», u: Safvet-beg
BA[AGI], Znameniti Hrvati Bo{njaci i Hercegovci
predlo`en Hrvatskom saboru 6. o`ujka 1916., Kao {to se je kod nas htjelo, da katoli~ki u Turskoj carevini, Zagreb 1994., IX.-XXXVIII.,
iako jednoglasno pozdravljen, izazvao bur- popovi budu sluge sistema, to }e se isto ISTI, «Predgovor hrvatskom izdanju» u: Halil IN-
ALCIK, Osmansko carstvo. Klasi~no doba, Zagreb
nu politi~ku raspravu u kojoj su sudjelovali htjeti u~initi i od muslimanskih duhovnika. 2003., I.-IX.
isklju~ivo prava{ki zastupnici koji su u Kao {to se kod nas svojedobno hu{kalo mase 2
O razvitku i zna~ajkama kr{}anske protuislamske
takvom postupku vidjeli kr{enje hrvatske protiv katoli~kih duhovnika, ako nisu bili u polemike, Hazim [ABANOVI], Muhammed, as. u
evropskoj kritici, Sarajevo 1943., Luka MARKOVI],
autonomije zajam~ene Nagodbom iz 1868. volji vlasti, tako }e biti i sa islamskim duho- Polemika ili dijalog s islamom, Livno 1995. i Adnan
Oni su optu`ili vladu da je izradi Zakona vnicima, ako ih bude.»60 SILAJD@I], Islam u otkri}u kr{}anske Evrope.
pristupila sa zaka{njenjem i neiskreno, ne Bez obzira na izre~ene primjedbe Zakon Povijest me|ureligijskog dijaloga, Sarajevo 2003.
O predod`bama Osmanlija u hrvatskoj knji`evnosti
iz vlastitih pobuda ve} po napucima Be~a i o priznanju islamske vjeroispovijesti u ranog novovjekovlja, Davor DUKI], Sultanova djeca,
Budimpe{te. Zastupnik Star~evi}eve stranke kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, nakon Zadar 2004.
3
prava Marko Do{en ustvrdio je kako bi to dvodnevne rasprave, 7. o`ujka 1916. jed- O muslimanskom naseljavanju Sjeverne Dal-
macije, Like, Slavonije i Srijema, Stjepan PAVI^I],
pitanje davno bilo rije{eno «da nije tudje noglasno je usvojen u Hrvatskom saboru, “Bosna i Hercegovina, migracije”, HE, sv. 3., Zagreb
politike i gospodstva u zemljama hrvatskim». a stupio je na snagu 27. travnja 1916. poslije 1942., 128.-139., ¢pretisak u: Migracijske teme,
16/2000., br. 4, 333.-357.£, ISTI, “Muslimani na
Dono{enje zakona doveo je u vezu s musli- kraljevske sankcije. Iako s nekoliko restrik- podru~ju izme|u Dunava, Drave, Save i Zrmanje u
manima u Bosni i Hercegovini, i istaknuo tivnih odredbi, u osnovi je polazio od libe- 16. i 17. stolje}u”, D`amija u Zagrebu, Zagreb 1943.,
«da na{oj bra}i iz Bosne i Hercegovine bilo ralnog na~ela o jednakovrijednosti svih 70.-94., ISTI, Podrijetlo hrvatskih i srpskih naselja i
govora u Slavoniji, Zagreb 1953., ¢pretisak, Podrijetlo
kako podjemo u susret, rado prihva}amo i priznatih religija pred zakonom i njime je naselja i govora u Slavoniji, Vinkovci 1994.£, ISTI,
ovakovu osnovu zakona o priznanju islamske islam uvr{ten me|u zakonom priznate Seobe i naselja u Lici, Zagreb 1990., Josip BUTU-
RAC, Katoli~ka crkva u Slavoniji za turskog vladanja,
vjeroispovijesti kako je predlo`ena. Dr`imo, vjeroispovijesti. «Muslimima», kako zakon Zagreb 1970., N. MOA^ANIN, Po`ega i Po`e{tina
da takovim na~inom vr{imo prema svojoj naziva muslimane, dopu{teno je «u grani- u Osmanlijskom Carstvu, Jastrebarsko 1997., ISTI,
bra}i muslimanima jedan ~in bratske cama zakona» javno ispovijedati vjeru, Turska Hrvatska, Zagreb 1999., ISTI, Slavonija i
Srijem u razdoblju osmanske vladavine, Slavonski
sno{ljivosti, ~vrsto se nadaju}i da }e oni to samostalno ure|ivati vjerske, nastavne i Brod 2001. i Ive MA@URAN, Hrvati i Osmansko
znati htjeti uzvratiti kadgod se bude radilo zakladne poslove i njima upravljati, «ali Carstvo, Zagreb 1998.
4
i o vjerskim interesima onog dijela hrvatskog bez u{trba po pravo vrhovnog dr`avnog Historija naroda Jugoslavije, sv. II., Zagreb
1959., 1330.
naroda, koji pristaje uz katoli~ku i pravosla- nadzora».61 «Nauku, uredbama i obi~ajima 5
Franz DOMBAY, Auszug der Lebensgeschichte
vnu vjeru.»58 Prava{ki zastupnik Ivan Per{i} islama» priznata je pravna za{tita kao i des Propheten Mohammeds mit Bezug auf dessen
pozdravio je predlo`enu zakonsku osnovu drugim zakonom priznatim vjeroispovije- Religions-politische und moralische Gesetze, Agram
1795., 4.
ustvrdiv{i kako je hrvatski narod pitanje stima, «koliko se ne kose s propisima zako- 6
Franz Dombay (1758.-1810.), ro|en je u Be~u,
priznanja islama ve} rije{io programom na». Dozvoljeno je ure|enje islamskih a nakon studija na be~koj Akademiji za orijentalne
Stranke prava koji «obuhvata sve Hrvate, vjerskih poslova u vezi s islamskim «vje- jezike ulazi u habsbur{ku diplomatsku slu`bu. Nakon
odlaska iz Zagreba, od 1802. do 1809. ~lan je Tajne
bilo koje mu drago vjere, i bilo kojom upra- rozakonskim ustrojstvom u Bosni i Herce- dvorske kancelarije, a potom tajnik Dr`avnog vije}a.
vnom, dr`avno-pravnom ili politi~kom govini» kao i mogu}nost dovo|enja Umro je u Be~u., Hrvatski biografski leksikon (dalje
ogradom umjetno i protivno razdijeljene. islamskih vjerskih slu`benika iz Bosne i HBL), sv. 3., Zagreb 1993., 478.
7
Narod je sam pitanje ovo rije{io, visoki Hercegovine uz suglasnost Zemaljske vla- Zlatko HERKOV, Povijest zagreba~ke trgovine,
Zagreb 1987., 14.-16.
Sabore, na hrvatskom tlu Herceg-Bosne, de u Zagrebu. Posebice je istaknuto pravo 8
Dubravko JEL^I], Hrvatski knji`evni romantizam,
gdje narod na{ `ivi u tri vjere, i ako se ikada upravnih vlasti da izri~u razli~ite sankcije Zagreb 2002., 55.-56.
zgadjalo i ako }e se zgadjati, da brat brata ako bi tijela islamske vjerske zajednice 9
Zlatko HASANBEGOVI], «Ante Star~evi} o
nije htio priznati za brata, to se imade pri- prekora~ila svoj djelokrug ili djelovala Poslaniku islama. Jedan zaboravljeni esej», Haz-
ard, br. 6/2002., 33.-38., ISTI, «Islam i bosanski
pisati samo nastojanju tudjinaca koji ho}e protuzakonito. Za bra~ne odnose muslima- muslimani u djelima Ante Star~evi}a», Star~evi}.
svima trima biti gospodarom.»59 Tako|er na odre|ena je primjena odredbi Op}ega Znanstveni kolokvij o 180. obljetnici ro|enja, Zagreb
2004., 51.-58.
prava{ki zastupnik Dragutin Hrvoj optu`io gra|anskog zakonika «dok se posebnim 10
Obzor, 23. VIII. 1878.
je vladu za vjerski liberalizam i pripremu zakonom ne uredi `enidbeno pravo». 11
Hamdija KRE[EVLJAKOVI], «Sarajlije kao
zakonskog nacrta po vanjskom diktatu «Ber- Vo|enje matica ro|enih, vjen~anih i umrlih zarobljenici u Olomucu 1878.», Novi behar, br. 23-
lina i Pe{te». Prihva}anjem zakona Sabor muslimana prepu{teno je upravnim vlasti- 24/1937., 307. -310.
12
}e «deklarirati ono {to fakti~no postoji», dok ma prema na~elu mjesne nadle`nosti, a Obzor, 22. VIII. 1878.
13
«oni ljudi koji u na{oj domovini najvi{e provedba tih odredbi posebno je ure|ena O jugoslavenskoj nacionalisti~koj omladini,
Mirjana GROSS, «Nacionalne ideje studentske om-
naglasuju princip tolerancije u vjerskim banskom naredbom o provedbi Zakona o ladine u Hrvatskoj uo~i I. svjetskog rata», Historijski
pitanjima, najmanje dr`e do jedne ili druge priznanju islamske vjeroispovijesti od 3. zbornik, XXI.-XXII./1968.-1969., 112.-140.
14
vjere; zlo po kr{}ane i po muslimane, ako svibnja 1916.62 Uvr{tavanjem islama me|u Arhiv Med`lisa Islamske zajednice Zagreb (dalje
AMIZZ), Popis umrlih muslimana od 1883.-1920.
budu liberalci imali priliku, da ovaj zakon zakonom priznate konfesije kona~no je Najstariji sa~uvani muslimanski grob na Mirogoju je
primjenjuju.» Hrvoj se posebice usprotivio omogu}en primitak muslimana u zavi~ajnu dva metra visoki nadgrobni spomenik (ni{an) obitelji
odredbi o pravu dr`avnog nadzora nad (dr`avljansku) vezu banske Hrvatske i time Ferhatovi} iz Bosanske Kostajnice, podignut 1893.
Pod njim je sahranjen Salih Ferhatovi}, po zanimanju
islamskim vjerskim poslovima «jer dr`avna uklonjena glavna zapreka njihovom trajnom mesar, ro|en 1854.
vlast ho}e, da ima svagdje svoje prste, pa naseljavanju.  

BEHAR 74-75 23
MUSLIMANI U HRVATSKOJ
15 31
Hrvatski dr`avni arhiv (dalje HDA), Kraljevska Pravni fakultet u Zagreb I. Prilozi za povijest za zastupnika u skup{tini na vladinoj listi Petra @
hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada Fakulteta, sv. 1., Zagreb 1996., 589., 591. ivkovi}a. Poslije 1935. povukao se iz politike i radio
(dalje KHSDZV), Odjel za bogo{tovlje i nastavu, 32
Zbornik nau~nih i knji`evno-umjetni~kih priloga je kao profesor u Sarajevu i Mostaru. U kolovozu
(dalje OBN) sv. VIII., 2523/1897. biv{ih |aka i profesora zagreba~ke klasi~ne gimnazije 1941. preselio se u Zagreb gdje je do listopada 1942.
16
Dr`avni arhiv u Zagrebu (dalje DAZ), Zapisnik o 350-godi{njem jubileju. 1607.-1957., Zagreb 1957., predavao na Tre}oj mu{koj realnoj gimnaziji. U
X. skup{tine zastupstva Sl. i kr. glav. Grada Zagreba 1042., 1044., 1047., 1049. i 1058. studenome 1942. imenovan je za konzula NDH u
odr`ane dne 2. listopada 1899., 56. 33
Ljubljani i tu je du`nost obna{ao do kraja rata, kada
Ante MALBA[A, Hrvatski i srpski nacionalni je formalno postavljen za konzula u Pragu. Nakon
17
HDA, Pravni fakultet Sveu~ili{ta u Zagrebu, Imenik problem u Bosni za vrijeme re`ima Benjamina Kal- povla~enja u svibnju 1945. boravio je u Austriji i
izvanrednih slu{alaca kr. Sveu~ili{ta Franje Josipa laya. I dio. (1882 .- 1896.), Osijek 1940., 67. Italiji, a 1948. izru~en je Jugoslaviji. Zagreba~ki
I. u Zagrebu (dalje Imenik) {kol. god. 1893./94. do 34
Narodne novine, 22. XII. 1886. okru`ni sud osudio ga je 1949. na smrtnu kaznu
1895./96., knjig. br. 36. Osman Nuri-Had`i} (1869.- strijeljanjem koja je promijenjena u kaznu zatvora
35
1937.), knji`evnik. Jedan je od pokreta~a kulturnog Hrvatska, 17. I. 1887. i M. RIZVI], n. dj., 137.
s prisilnim radom od 20 godina. Kaznu je izdr`avao
preporoda bosansko-hercegova~kih muslimana na 36
Hrvatska, 17. I. 1887. do 1957. u zatvoru u Srijemskoj Mitrovici, gdje je i
prijelazu iz 19. u 20. stolje}e. Ro|en je Mostaru, a 37
Narodne novine, 17. I. 1887. oslijepio. Umro je u Ljubljani.
1893. zavr{io je [erijatsku suda~ku {kolu u Sarajevu.
38 52
Pravo je studirao u Zagrebu i Be~u, a diplomirao je u Martin LOVRIN^EVI], “Rad i borba Ante Musa ]azim ]ati} (1878.-1915.), knji`evnik,
Zagrebu 1899. Nakon studija ulazi u dr`avnu slu`bu pri Star~evi}a”, Dr. Ante Star~evi}. O 40. obljetnici smrti, ro|en je u Od`aku u Bosni i Hercegovini gdje je
Zemaljskoj vladi u Sarajevu. Profesor je na [erijatskoj Split 1992. [pretisak], 121. zavr{io mekteb i pu~ku {kolu. [kolovao se u Te{nju
suda~koj {koli, a od 1912. do 1914. njezin je ravnatelj. i Istanbulu, a uz potporu Ademage Me{i}a 1908.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata obna{ao je du`nost zavr{io je sarajevsku [erijatsku suda~ku {kolu. Kada
kotarskog predstojnika u Banjoj Luci i Bosanskoj je 1910. napustio studij prava u Zagrebu, radio je kao
Dubici. U mladosti je prista{a Stranke prava i potpis- bankovni ~inovnik u Te{nju i pisar u gruntovnici u
nik njezinog programa iz 1894., a zatim je postupno Bijeljini. Od po~etka 1913. ure|uje mostarski mus-
evoluirao prema srpstvu i jugoslavenstvu. Poslije 1918. limanski list Biser. Na po~etku Prvog svjetskog rata
na~elnik je u Ministarstvu unutarnjih poslova u Beo- unova~en je i upu}en na obuku u Ma|arsku. Obolio
gradu, a 1924. umirovljen je. Od 1929. do smrti ~lan je od tuberkuloze, pa je vra}en ku}i u Te{anj gdje je i
je Dr`avnog savjeta. Umro je u Beogradu. umro. Op{irnije o ]ati}evom knji`evnom djelovanju,
39
18 Josip Frank (1844.-1911.), politi~ar. Ro|en H. KRE[EVLJAKOVI], «Musa ]azim ]ati}. @
Stjepan MATKOVI], ^ista stranka prava. 1895.-
je u Osijeku, gdje je zavr{io gimnaziju, a studij ivotopis», Novi behar, br. 20-23/1935., 345.-350.
1903., Zagreb 2001., 327.
prava s polo`enim doktoratom zavr{io je u Be~u. Od 53
19
Muhsin RIZVI], Bosansko-muslimanska Fadil Kurtagi} (1889.-1959.), knji`evnik i
1872. ima odvjetni~ku pisarnicu u Zagrebu. U{ao
knji`evnost u doba preporoda 1887.-1918., Sarajevo bankovni ~inovnik. Ro|en je u Kladnju u Bosni i
je u politiku kao nestrana~ki politi~ar i zagovornik
1990., 106. -136. Hercegovini. Zavr{io je gimnaziju u Tuzli i jedan
financijske i gospodarske samostalnosti banske
razred U~iteljske {kole u Sarajevu. Studirao je u
20
Osman Nuri-Had`i}, Islam i kultura, Zagreb 1894., Hrvatske prema Ugarskoj. Od 1884. do smrti bez
Zagrebu. Od 1922. do 1939. `ivio je u Zagrebu gdje
3. Had`i} je u raspravi obilato koristio Star~evi}eve prekida je saborski zastupnik. Od 1880. do 1894.
je vr{io du`nost glavnog tajnika Saveza bankovnih
navode, ali je pazio da ispusti sve u kojima se u nega- zastupnik je u zagreba~kom gradskom zastupstvu.
~inovnika Kraljevine Jugoslavije. Godine 1939. pre-
tivnom kontekstu spominjala Austrija. U{ao je u Stranku prava koju je financijski podupirao,
selio se u Sarajevo gdje je do 1945. referent u Glavnoj
21
HDA, Imenik, knjig. br. 40. a ve} 1891. preuzeo je uredni{tvo strana~kog glasila
bratinskoj blagajni. Od 1945. do umirovljenja 1947.
Hrvatska. U Stranku prava unio je moderne ideje i
22
Jutarnji list, 17. X. 1935. radi u Ministarstvu rudarstva. U mladosti je istaknuti
postupno prilago|avao njezin na~elni dr`avno-pravni
prista{a Frankove Stranke prava, a potom evoluira
23
Mehmed D`elaludin Kurt (1876.-1944.), pisac program stvarnim politi~kim prilikama. Sna`no se
prema integralnom jugoslavenstvu. U Zagrebu je
i odvjetnik. Ro|en je u Mostaru gdje je zavr{io me- suprotstavljao jugoslavenski usmjerenim hrvatskim
1941. objavio zbirku pripovjedaka Mali ljudi iz velikih
kteb, ru`diju i medresu. Nakon zavr{ene [erijatske politi~arima i zagovarao je beskompromisni protus-
{kola. Umro je u Sarajevu.
suda~ke {kole u Sarajevu, upisao je studij prava u Za- rpski pravac kao odgovor na srpske politi~ko-nacio-
54
grebu. Jedan je od utemeljitelja Hrvatskog pjeva~kog nalne pretenzije i nijekanje hrvatskog nacionalnog i Tin UJEVI], «Musa ]azim ]ati}», Novi behar,
dru{tva Hrvoje u Mostaru. Poslije 1918. povukao se kulturnog identiteta. Ubla`io je tradicionalnu protu- br. 1-3/1936., 8.-13. i br. 4-5/1936., 45.-50.
iz javnog `ivota te radio kao odvjetnik u Sarajevu austrijsku o{tricu prava{tva bezuspje{no poku{avaju}i 55
[tatut za autonomnu upravu islamskih vjerskih
gdje je i umro. pridobiti pojedine krugove u Be~u za svoju politiku i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercego-
24
Ivan A. MILI^EVI], “Mehmed D`elaludin Kurt. ujedinjavanja banske Hrvatske, Dalmacije i Bosne i vini, Sarajevo 1909. O uspostavi islamske vjerske
Izsje~ak iz `ivota zanosnog idealiste”, Hrvatski narod, Hercegovine u jedno upravno-politi~ko tijelo koje bi uprave u Bosni i Hercegovini poslije 1878., Mustafa
14. I. 1945., 7. predstavljalo protute`u djelovanju srpske i ma|arske IMAMOVI], Historija Bo{njaka, Sarajevo 1998.,
25
politike. Nakon Star~evi}eve smrti predsjednik je 364.-366.
Mehmed D`elaludin KURT (Hafiz MOSTARI), ^iste stranke prava. Za `ivota je bio najnapadaniji 56
Hrvatske narodne `enske pjesme (muslimanske), sv. Reichsgesetzblatt für die im Reichsrate vertretenen
hrvatski politi~ar, a protivnici su mu ~esto spo~itavali
I., Mostar 1902., 5. Königreiche und Länder, Jahrgang 1912., 875.-876.
`idovsko podrijetlo. O Franku HBL, sv. 4., 386. i S.
57
26
Safvet-beg Ba{agi} (1870.-1934.), knji`evnik i MATKOVI], n. dj., na vi{e mjesta. Obzor, 15. I. 1916., Torvenyek Gyujtemenye,
povjesni~ar. Ro|en je u Nevesinju, a po majci Almasi 40 Budapest 1916., 83.-84.
S. MATKOVI], n. dj., 122.
^engi} praunuk je gata~kog ajana Smail-age ^engi}a. 58
Stenografski zapisnici Sabora kralj. Hrvatske,
41
U Sarajevu je zavr{io ru`diju i gimnaziju. Studirao je Istina, 5. XI. 1908. i Hrvatstvo, 31. X. 1908.
Slavonije i Dalmacije, petogodi{ta 1913.-1918., sv.
orijentalne jezike i povijest na Be~kom sveu~ili{tu. 42
Hrvatsko pravo, 27. IV. 1907. III., god. 1915. i 1916., Zagreb 1916., 871.
Godine 1900. u Sarajevu je objavio povijesnu studiju 43
Isto, 26. X. 1908. 59
Isto, 872.
Kratka uputa u pro{lost Bosne i Hercegovine. Zajedno
44
s Osmanom Nuri-Had`i}em i Edhemom Mulabdi}em Asimbeg DUGALI], «Muslimanski |aci u Za- 60
Isto, 874.- 875.
pokreta~ je knji`evnog ~asopisa Behar i utemeljitelj grebu i Albanezi», Osvit, br. 108./1944., 7. 61
Naziv musliman/muslimani za sljedbenike
Muslimanskog kulturnog dru{tva Gajret. Od 1900. 45
Hrvatsko pravo, 10. X. 1908. islama, dotada nepoznat i u jezi~noj praksi
do 1906. profesor je arapskog jezika na sarajevskoj 46 bosanskohercegova~kih muslimana, od po~etka 20.
gimnaziji. Na temelju studije Bo{njaci i Hercegovci Isto, 6. XI. 1908.
47 stolje}a postupno ulazi u hrvatski standardni jezik.
u islamskoj knji`evnosti 1910. promoviran je Be~kom Isto, 7. XI. 1908.
Od 19. stolje}a koristio se, u skladu s njema~kom
sveu~ili{tu u stupanj doktora «ex linguis islamiticis». 48
Op{irnije o Mladohrvatskom prava{kom pokretu, jezi~nom praksom, naziv muhamedanac/muhamed-
Od 1910. do 1914. ~lan je Bosanskog sabora kojim M. GROSS, n. dj., 97.-102. anci koji, kao neprikladan i vjerski neutemeljen, ug-
je dva puta predsjedao. Od 1919. do 1927. radi kao 49 lavnom nije prihva}en me|u bosansko-hercegova~kim
kustos u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, kada je Hrvatska svijest, br. 2/1913., Hrvatska, 7. XI. 1913.
50 muslimanima. Prava{ki tisak i publikacije prvi
umirovljen. Umro je u Sarajevu. Mlada Hrvatska, br. 1./1914.
odbacuju dotada uvrije`ene nazive i prihva}aju one
27 51
Hrvatska, 27. VI. 1894. Hrvatska, 20. III. 1914. Salih BALJI] (1890.- uobi~ajene me|u samim muslimanima. O tome,
28
H. KRE[EVLJAKOVI], “@ivot dr. Safvet- 1968.), politi~ar i profesor. Ro|en je u Stocu. Zavr{io -h- ¢M. HAD@IJAHI]£, «Za{to musliman, a ne
bega Ba{agi}a-Red`epa{i}a”, Novi behar, br. 19.- je gimnaziju u Mostaru, a poslije svr{etka studija u ‘muhamedanac’», Hrvatski narod, 21. V. 1944., 3.
21./1934., 271. - 274. Zagrebu vratio se u Bosnu i Hercegovinu gdje je i Edhem MULABDI], «Za{to musliman, a ne mu-
29
sudjelovao u osnivanju Jugoslavenske muslimanske hamedanac?», Hrvatski narod, 4. VII. 1944., 3.
S. M. TRALJI], «Orientalistika na hrvatskom organizacije. Do 1929. biran je za zastupnika u 62
sveu~ili{tu», Narodna uzdanica. Kalendar za godinu Sbornik zakona i naredaba valjanih za kraljevine
beogradskoj Narodnoj skup{tini i gradona~elnika
1944., Sarajevo 1943., 65.-66. Hrvatsku i Slavoniju, god. 1916., Zagreb 1917., 150.
Mostara. Godine 1929. podr`ao je uvo|enje osobne
30 - 151. i 152.-159.
HDA, Imenik, knjig. br. 37., 38., 40. i 41. vlasti kralja Aleksandra Kara|or|evi}a, pa je biran

24 BEHAR 74-75
POVIJEST

Tursko-mleta~ko susjedstvo na
zadarskoj krajini XVII. stolje}a
(nastavak) kninskog kapetana Atlagi}a i obrova~kog - »Neka zna va{a milost od vo(j)ske ka
kapetana Had`agi}a uspjelo je stvar dogo- gre na Skenderi(e)u glas, e da }e se va{a
Zanimljivo je, da se u; ovim ugovorima vorom izgladiti.8 diliti u mimo{asni pervi dan iz Bane Luke,
nijednom ne potpisuju uz ostale i vranski Me|utim u ovo vrijeme nije vi{e bilo a beg ovdi{nji danas u sridu - zapovid e
zapovjednici, nego se dapa~e potpisani mogu}e stalno odr`avati red i mir na kraji- velika. Odavle se nigdor (e)o{ ne spravla,
ogra|uju od Durak-bega i njegovih prista- ni, pa ni na neko relativno du`e vrijeme. U ~eka `upa, kako }e po}i bosanska kraina i
lica, ako ne bi htjeli pristati na mir. Me|utim ovo vrijeme se zbio jedan od najkrvavijih kim razlogom, kako oni budu po}i nih
vranski feudalci Halilaga i sin mu Durak- doga|aja izvan ratnoga vremena, u kome gleda(e)u}i zatim ova `upa tako }e po}i. I
beg ipak odvojeno, ugovaraju odr`avanje platio `ivotom brat sand`akbegov Hasanbeg ~uli smo, da se re~eni odmetnici ni{ta ne
mira s Biogradcima i Filipjancima. Tako Durakbegovi}, sa mno`inom ~lanova svoje boe, esu od tverdih mistih, ima ih od boja
se Halilaga s njima izmiruje prvih godina pratnje. To je bilo u Zemuniku, koji su deset tisu}, ~etiri su `upe {est tisu} hi`
XVII. st.,1 pa opet 1621. g.,2 a Durak-beg re~enih odmetnikov; tako smo ~uli, a Bog
1642. g. 3 On se tako|er obvezuje na zna koliko ih e. I est zapovid od cara, da
Pi{e:
odr`avanje mira, ali pritom nigdje ne spo- se porobi edna posada, ono e dvisto hi`a
minje mir, koji je uglavljen izme|u pred- Seid M. Tralji} ima Turak, ono tri i gospode i dobrih i zli
stavnika mleta~ke Dalmacije i drugih tur- ludih i zapovid od cara, da se porobi ~eter-
skih zapovjednika zadarskog podru~ja. poslije kandijskog rata bili zaposjeli deset i tri hi`e gospocke, ke su u Skenderi,
Izmirivanje zava|enih i o{te}enih vr{ilo mleta~ki podanici i po~eli obra|ivati da ima(e)o Turci sumnu da su i oni s re~enim
se i u posljednjim godinama turske vlada- zapu{tene zemlje. Durakbegovi}i su `elje- odmetinici, to su im spahie desetinaci od
vine u Dalmaciji. Tako 1680. g. Muhare- li povratiti svoje posjede i naseliti tu svoje re~enih hi` i posadi to su carevi ~au{i,
maga [ahinagi} kapetan li~ki i zapovjednik kmetove. U rujnu 1682, g. Hasanbeg je spahioglani, zaimi, kadie, hod`e, vr(id)ni
li~ke i gra~a~ke krajine i Halilaga dizdar do{ao s pratnjom popalio kolibe i po~upao ludi da ih do diteta smaknu - tako e glas
gra~a~ki pozivaju generalnog providura, plotove naseljenih vlaha. Kad su o{te}eni (e)ur Bog zna kako }e bit ...«10
da do|e k Obrovcu »jedan drugom da dade poslali svoje predstavnike radi obja{njenja, Ovakve obavijesti nije mogao pisati
besidu i viru« radi slobodnog prometa »i da su zemlje zakonito zakupili od bosanskog ~ovjek, koji ne bi stajao u posebnim odno-
{to je koli bilo meju nami do sad da sve tefterdara, nastao je sukob, u kome je po- sima s mleta~kom vlasti. I ina~e se njego-
izmetnemo lipo, kako se koli lip{e i bole ginu Hasanbeg, dva brata Be{iragi}a i oko va pisma razlikuju drugih toga vremena,
more».4 200 ~lanova pratnje. Zbog toga su Mle~ani pa i kasnije. Dok ostali kraji{ki zapovjed-
A {ta se tada doga|alo i remetilo mir dugo bili u brizi, da se ne bi vojska priku- nici ne {alju samo intervencije u spornim
pokazuje ovih nekoliko primjera. Muha- pljena za pohod na Be~ okrenula na njiho- pitanjima, Jusufaga pi{e o unutarnjim pi-
medbeg Durakbegovi} biv{i kr~ki sand`ak ve posjede, dok kona~no spor nije izgla|en tanjima Turske s o~itom namjerom, da o
javlja 1675.g. generalnom providuru, da je pove}om svotom novaca.9 tom informira mleta~ke predstavnike.
od zaklju~enja mira pobijeno 250 turskih God. 1633. susre}emo opet jednog
podanika, a isto toliko ih je odvedeno preko Be{iragi}a, kojega generalni providur
granice i preko mora, pa moli, da se tome
3. izri~ito naziva svojim pouzdanikom (can-
kraj u~ini.5 Sli~no tome `ale se s mleta~ke Mleta~ke su vlasti imale me|u turskim fidente). To je poznati nam Alijaga (recte
strane na udbinskog dizdara i neke druge, odgovornim zapovjednicima svoje pouzda- Ibrahimaga), kapetan islamski sa sjedi{tem
da ~ine {tetu i robe ljude usred mira upra- nike, od kojih su dobivale potrebne im u Biljanima. Nije poznato nijedno njegovo
vo kao u doba rata. 6 O tome govori i obavijesti. Zasada jo{ ne mo`emo potanje pismo, da bismo mogli vidjeti, o ~emu on
obrova~ki kapetan Had`agi} u jednom ne{to re}i o tim njihovim pouzdanicima, izvje{}uje, ali da su mleta~ke vlasti bile s
pismu 1678. g., kad izra`ava `elju, da bi ali ipak se iz {krtih podataka, kojima njim zadovoljne, vidi se iz kratkih konce-
trebalo uspostaviti stare odnose na krajini, raspola`emo, mo`e otprilike razabrati njiho- pata pisama njemu upu}enih, npr.: »prije
gdje je bunu izazvao »kapitan udvinski va uloga u pograni~nom `ivotu. Prvi takav nego do|e sand`akbeg na granicu, `elimo
pokle bi{e po{ao na ti komod perez dopu- poznati nam pouzdanik mleta~ki bio je se s vama sastati radi vrlo va`nih poslova,
ska gospodina sand`akbega i dogovora Jusufaga Be{iragi}, za koga mislim da je a ako do|ete u subotu, da se sastanemo i
karaiskoga ...«7 - 1677. g. bio je u Lici jedan bio kapetan u Islamu. Za njega nema da ~ujete, {to vam imamo re}i. Vidimo, da
ve}i okr{aj, u kome su Kotarani nemilo izri~itog spomena, da je bio pouzdanik, ali ste vrlo marljivi u davanju izvje{taja«.11
pobili turske kraji{nike, pa umalo nije do{lo je iz jednog pisma od 1610. g. o~ito, da je ^ini se, da su ba{ ~lanovi porodice
do ve}ih sukoba na granici. Ipak pomirlji- bio takav. U po~etku pisma javlja on gene- Be{iragi}a bili u velikom prijateljstvu s
vim dr`anjem sand`akbega Durakbegovi}a, ralnom providuru ovo: mleta~kim vlastima. Iz dokumenata je vi- 

BEHAR 74-75 25
POVIJEST
dljivo, da su providuru ~inili usluge i Osma- u Ivi~ina ne u druga ni~ija, iz Ivi~inih u mleta~kim vlastima radi poduzimanja mje-
naga Be{iragi} (1639) i kapetanbeg Sinan moja; lista potriba nije nigdar :..«13 ra protiv {irenja bolesti na njihovu teritoriju.
(1644), kome je providur poslao darove s I ovdje se o~ito radi o nekim konspira- Tako on pi{e kolunelu Frani Posedarskom,
ponudom, da ih prima kao i njegovi pretho- tivnim vezama, dok Had`agi} toliko, insi- da glede Gra~aca vjeruje samo njegovim
dnici. Bilo je to u vrijeme, kad su kraji{ke stira, da mu {alju jednoga glasnika i glasovima. »Od bolesti je po{lo 3-4 dice u
age prekinuli sve veze s mleta~kim nagla{ava, da nije potrebno pisati. O kugi i mahali Pobretovi}a, a u jednoj ku}i je bo-
kraji{nicima i prijetili osvetom zbog pogi- o osloba|anju su`anja on op{irno pi{e, a lesno jedno i dvoje; drugi su se razbje`ali
bije sedam turskih glava. Darovi su imali ipak zahtijeva, da Ivica do|e i prenosi neke po planini. I neka zna{ kako se napine niko-
uspjeha, jer je zbor kraji{kih aga pristao na vijesti. Ne radi li se tu o politi~kim i ratnim mu na vratu nikomu na ostalom `ivotu, kako
mir bez ikakve od{tete za poginule.12 pitanjima kao i u slu~aju udbinskog kape- vazda bude ta bolest onako biva i sad. Od
Spomenut }emo napokon jo{ obrova~kog tana Mustafage haramba{i Peru Smiljani}u kako je ova studen vele ne napriduje. Neka
kapetana Jusufagu Had`agi}a (od 1669. do (ne{to prije 1648.), koji me|u ostalim pi{e: znate istinu po{lo je dosad sedamdeset dvoje
iza 1680.), koji je tako|er izvje{}ivao »... molimo va{u milost ako ~a vidite da ne ~eladi i razgorilo je u petnaest ku}a. U onoj
mleta~ke vlasti o prilikama na turskoj bude mira, dajte nam glas po priatelsku mahali u kojoj se pokazalo najpri ima u
granici, osobito o haranju kuge. U jednom skrovito, molimo va{u milost ...«14 mo`da devet ku}a. Po{lo je iz te mahale Tomi~i}a
pismu upu}enom Frani Posedarskomu daje su se i sada Posedarski i Had`agi} me|usobno pedeset ~eladi i u selu Deraninu u jednoj
ovakve upute: «i nemoite mi slati nikakova obavje{}ivali, kad je koja strana spremala ku}i deset i ~etvero ~eladi, a kod grada u tri
lista ni odgovora, nego Ivica Ba`dari} o na rat, a u ovo vrijeme je to bilo veoma ku}e osvanulo troje mrtvo, dvoje ostalo
ovoj sridi neka se na|e ovde kojim svojim aktualno. Osim politi~kih izvje{taja bolesno. Neka znate razgori vele - e da
poslom, a ne gospodinovim, po nemu }emo obrova~kog kapetana, koji do nas nisu do- gospod Bog ugasi svojom molostju ...«15
pisati, {to bude potriba i govoriti na usta. prli sa~uvalo se nekoliko njegovih vijesti o U drugom pismu on javlja: »neka zana
Svako dobro iz gospodina velikoga (t. j. haranju kuge u Lici. To su veoma zanimlji- va{e gospodstvo dojdosmo doma u pasani
gen. providura - op. p.) usta u va{a, iz va{ih vi podaci, a bili su sigurno od koristi i ponedilak kako vam bihmo i rekli i najdo-

KR^KI SAND@AKBEZI
Mehmedbeg 1583. Mustajbeg 1623. Alaga [abanovi} 1654-1661.
Mustafa 1587/1588. Mustafa 1626. (mo`da je Muhamedbeg Durakbegovi}
Ibrahimbeg Memibegovi} 1593. identi}an s prethodnim). 1657. .
Halilbeg 1602. (26. III. zadarski Ahmed 1628. Muhamedbeg Durakbegovi}
knez Andr. Valier potvrduje Osman 1629: 1671-1672. (nastupio ne{to
primitak njegova pisma o prije 7. II. 1671.)
Mustafa pa{a 1633. (nastupio
povratku na polo`aj sand`aka. ne{to prije 5. IV.). Abdulahbeg 1672. (prvi spomen
Spominje se kao sand`akbeg 28. X.)
Halilbeg 1636.
jo{ i 23. VI.). Jusufbeg Delibatina-Delibati}
Dervi{ 1636.
Spahiognabeg 1602. 1673.
Hajdarbeg 1639.
Huseinbeg 1602. (~ini se da je Red`epbeg 1674.
bio samo pretendent za Husein 1639.
Mustajbeg Buljugija 1675.
sand`aka). Halilbeg 1639-1640. (Prije 19. X.
Muhamedbeg Durakbegovi}
Mustafa 1602. 1640. premje{ten u
1675. (povratio se na polo`aj
Ostrogon).
Halilbeg 1603.(vratio se na izme|u 7 I. i 30. VII.).
polo`aj prije 13. I., a bio je Alipa{a 1640-1642.
Alija 1678.
maknut prije nekoliko Halilbeg 1642. - Spominje se kao
Muhamedbeg Durakbegovi}
mjeseci). Spominje se ja{ i sand`ak posljednji put u
1678-1682., mo`da i
1606/1607. o`ujku 1647., kada je
neprekidno do 1685.
[ahbazbeg sin Alijin 16I0. zasu`njen u Zemuniku, i
poslan u zato~eni{tvo, gdje je Muhamed Crni~i} 1688..
Halilbeg 1613.
nakon devet godina i umro. Nurulah - spominje se u
Osman 1616. nedatiranim aktima.
Ibrahim 1647.
Muhamed 1618. Mehdi - spominje se u jednom
Mehmedbeg 1648.
Halil sin Ferhatov 1620. nedatiranom spisu.
Mustajbeg 1653-1656.
Mehmed 1621/1622.

26 BEHAR 74-75
POVIJEST
smo galas Gara~aca. Vidismo da je znalo nije od nas. Tako znajte vazda i da ste za- ru (pe~atu) uvijek je ozna~eno, da je sin
uleglo kako smo se satajali; nije po{lo nego daravo«.17 Alijin. Me|utim o~evo mu je ime napisano
jedna `ena, ali ~usmo gurub galas u Lici i Dok o mleta~kim pouzdanicima na tur- samo jednom; gdje on fungira kao
platismo jednoga ~ovika da nam donese skoj krajini znamo bar ne{to, o pouzdanici- sand`akbeg, dok na drugim takvim pismi-
paravi galas. I podje u isti ponedilak u koji ma, koji bi radili za turske interese, ne zna- ma dolazi samo njegovo ime Halil. Drugdje,
mi dodjosmo doma i dodje u ovi petak mo ba{ ni{ta sigurno. Jedino bi se mo`da kad se on potpisuje svojim i o~evim ime-
pasani. Odovud dava dini a odonud dava mogao smatrati, turskim pouzdanikom P. nom, ozna~en je samo kao »zaim vranski«;
dini pasala pokle dodje, nemore piri ni biti Smiljani}, i to sude}i po citiranom pismu, odnosno »zaim carev«, ali ne mo`e “bit
jer je podaleko, a hodio je taja i u Peru{i}, koje mu je uputio udbinski kapetan Musta- sumnje, da se radi uvijek o jednoj istoj
ali odonud virnuv{i se malo ga nije umo- faga. I to je sve. Mo`e biti da }e se {togod osobi. Onaj sand`akbeg Hali1 sin Ferhatov
rilo vrime u planini i ozeble mu noge ku- o tome doznati tek posredno iz mleta~kih iz 1620. godine sigurno je druga osoba.
ruto. Ka`e paravim haberom u Vrebcu spisa, a da su kojom sre}om o~uvani arhivi Halilbeg je gotovo pola stolje}a s preki-
puknulo u osam ku}a, po{lo ono dvajesti- irskih pograni~nih zapovjednika, bez sumnje dima bio kr~ki sand`ak, a i njegov unuk
petero ~eladi u Peru{i}u, bilo u jednoj ku}i bi se na{lo i pisama njihovih pouzdanika, Muhamedbeg Durakbegovi} tako|er je vi{e
po{lo dovoje dice jo{ davno, pake se po- kao {to su na drugoj strani o~uvani izvje{taji puta zauzimao taj polo`aj. Muhamedbega
tajalo i bihu rekli da ne bi to od te bolesti Be{iragi}a. U tom slu~aju bi ova slika bila u mleta~kim spisima ~esto zovu samo
i mi vam bihmo tako kazali, ali soko~ilo daleko potpunija i preglednija. Durak pa tako npr. 1676. g. generalni pro-
opet onoj ku}i o ovoj mini i obamirla sava vidur. Gir. Grimani izvje}{uje da je kr~ki
ona ku}a, a ostalih sivh zadaravo. I {to 4. sand`akbeg Durac figlio del Durac. Budu}i
uslasmo tamo kasno list ~ekasmo ta galas Kronologija i popis sand`aka kr~kih da su jo{ u XVI. stolje}u neki Memibegovi}i
od Like, u koji dan dojdosmo ku}i u oni postoji dosada jedino kod Kre{evljakovi}a.18 i bili kr~ki sand`aci, a drugi Halilbegov
dan odpravismo ~ovika u Liku i dospi u S obzirom na to, da su i takve liste jedno Hasanbeg u nekoliko mahova zamjenjivao
petak kasno i mi opravismo list u subotu va`no pomagalo u izu~avanju povijesti sand`akbega, mo`e se re}i, da je ova fami-
rano. Sitim da ste zadaravo. ovog dijela bosanskog pa{aluka, dajemo lija kroz nepunih 100 godina imala odlu~nu
»A neka zanate ne more se sada ni od novi potpuniji popis (vidi str. 26 dolje). rije~ u ovom sand`aku. Zbog toga zaslu`uje,
Gara~aca dospivati tere}i dan galas, za{to Osim novih imena nastojat }emo i to~nije da se i posebno obradi njezina uloga u
su se ludi razbi`ali u daleku, nisu na jednom odrediti vrijeme slu`bovanja pojedinih povijesti ove krajine. 
mistu; pokle ~ovik dodje da uzme paravi begova.
galas; nego po{li na deset satarana po pla- (Kraj)
U ovoj listi se javlja vi{e puta sand`akbeg
ninah a u daleko, a i oni se jedni zu druzim Halilaga ili Halilbeg, zaim vranski. O nje- ¢Iz: Radovi Instituta JAZU u Zadru,
ne ra~e sastajati. Jednih ima u Grabu i u mu je ve} ne{to pisano,19 ali jo{ nije do- 4.-5.Zagreb 1959, str. 417-423£
Vu~jaku, jednih ima u Vracih i Bori~i}koj voljno jasna slika te historijske li~nosti. Ne
gori suvud, a jedni u Kokarini, a jedni u zna se sa sigurno{}u, ni ~iji je sin: Po jed-
onih palaninah iznada u Resniku, a jedni u
Bilje{ke:
nom mleta~kom spisu on je sin Memibegov, 1
Dr`avni arhiv u Zadru, spisi kneza Andr. Valiera.
Guba~a polu. Toko ho}e doniti paravi galas koji je imao ja{ dva sina, Aliju i Ibrahima.20 2
po{av{i suvud tuda a pristupaju}i polagah- Dragomanski arhiv, CXXIII 1/8
Me|utim tome se protive Halilbegova 3
Dragomanski arhiv, CV 13.
no, za{to se savak sebi boji i raspitivaju}i vlastit pisma. Tu se on potpisuje Halil sin 4
Dragomanski arhiv, LXVII.
pod mudro, jedva more dospiti tud suvud Alijin, a na jednom mjestu Halilaga Alagi}, 5
Dragomanski arhiv LXXXIV 124/3
po}i u dva dini da sve hodi da ne stane, a pa bi Prema tome mogao biti samo unuk 6
Dragomanski arhiv LXVII CXXXIV- 21, 25, 26
jedan dan piriko palanine od ovuda, jedan Memibegov, a nikaki sin. I u njegovu muhu- 7
Dragomanski arhiv CXXXI-5/1
od onud, opet dok podje galas u Novi, iz- 8
Dragomanski arhiv LXXXIV- 21, 25, 26
nova ga tamo savakojako pasiva pet {est 9
Desnica, Zemuni~ki doga|aj. Magazin Sjeverne
dana da se na timi nikakav uzrok ne dogo- Dalmacije 1934., str. 31-35.
di ne more biti piri. I za{to vas tako havizam 10
Dragomanski arhiv, CIV-63/11
11
i vi tako havizajte gospodina velikoga, za{to Dragomanski arhiv CXX- 1
12
je nihova misal vele uzvi{ena i vele pleme- Jeli}, o.c., str.96
13
nita, da jim vola ne ostane u ridko dohode}i Dragomanski arhiv, LXVII.
14
galasi, a Bog zanade kako bihmo mi radi Miscellanea I., izdanje Dr`avnog arhiva u Zadru,
str. 55
da budemo ugodili vakim savakim dobrim 15
Dragomanski arhiv, LXVII
dilom negovoj sivitlosti, jer se i mi uhfamo 16
Dragomanski arhiv, LXVII
do svake potribe u negovu sivitlost, dokle 17
Kre{evljakovi}, o.c. str.122, bilje{ka 4.
smo koli na ovoj karajini u kon{iluku«.16 18
Kre{evljakovi}, oc., str.122, bilje{ka 4.
Na kraju pisma Had`agi} jo{ moli Po- 19
Miscelanea I, 49 bilje{ka 2 V. Vinarver, Doga|aji u
sedarskoga: »Ne zamirite jer je list berez Lici 1610. g., Istoriski Glasnik 1951. br. 3-4, str 104;
Antoljak, Odgovar mome kriti~aru, Zadarska revija
muhura, ne prigodi se. Kad se koli muhur 1957. br. 2; Dr. I. Grgi}, Odgovor na odgovor, na
ne prigodi nije ga ni potriba, to je sinal na istom mjestu; Desnica,.Zemuni~ki doga|aj, Magazin
kraju na{ega lista; zanajte dobro vazda kad Sjeverne Dalmacije 1934., str. 32.


20
koli bude ta sinal.. list je na{, ako li ne bude Dr`avni arhiv u Zadru, Spisi kneza Andr. Valera,
br. 103.

BEHAR 74-75 27
STUDIJE I OGLEDI

PRVI BO[NJA^KI ROMAN


U STIHU
(U povodu 30. obljetnice smrti Envera ^olakovi}a te posthumnog objavljivanja romana JEDINAC, BNZH, Zagreb, 2005.)

Roman Jedinac autor je po~eo pisati o Ali-pa{i, Zagreb 1944., Muji}a Hanka,. Pa{i}, Mara, Marko), a sve glavne likove
1947. (na mnogim mjestima u svom ruko- Novi behar br. 14-20, 1944., Mali svijet, ^olakovi} pomno psiholo{ki analizira
pisu Dnevnik pominje kako radi na romanu Zagreb,1991.£. Prema samom naslovu ro- slu`e}i se ponajprije tehnikom slobodnog
Hajri), a zavr{io 1967. Posthumno je obja- mana Jedinac, a budu}i da ve}im dijelom upravnog govora – roman bi se mogao
vljen tek 2005. godine. sadr`aja problematizira odnose u obitelji `anrovski atribuirati kao povijesno-
Mnogi }e se ~itatelji, a i kriti~ari, pita- Tifana Lokme, koju jedino Mejrina ljubav psiholo{ki roman. Po{to je glavni junak
ti: za{to roman nije prije objavljen? Za dr`i na okupu; te obitelji sretnih (Omera- Tifan Lokmo tipi~na dramatska egzistencija
razdoblje od 1967. do 1990., svakom tko gina i Salihagina obitelj) i nesretnih bra~nih koja se ostvaruje u grani~noj situaciji “bor-
odista poznaje ^olakovi}evo stvarala{tvo, zajednica, kao i obitelj samohrane majke ba”, tj. borba u samom Tifanu razapetom
a naro~ito poeziju koju je pisao u doba Anke i njeno dvoje djece - roman bi trebao izme|u bijesa i nje`nosti (vuk - janje), te
prisilne {utnje, osu|en na neobjavljivanje biti `anrovski odre|en kao obiteljski, budu}i borba sa svijetom utemeljenom na opreka-
nepuna dva desetlje}a (1947.-1964.), ma: selo-grad, tradicija-novina, sre}a-
^olakovi} kao izrazito antisocijalisti~ki Pi{e: nesre}a, a naro~ito na opreci bogatstvo-
pisac nikako nije mogao objavljivati svoja mr. Emsud Sinanovi} bijeda; svijetu u kojem je novac mjerilo
djela u doba SFRJ-a. Ali postavlja se pi- ljudskih vrijednosti, svijetu koji je izgubio
tanje: za{to roman Jedinac, kao jedini da veoma uspjelo o`ivotvoruje ideju ~vrsto moralno upori{te u vjeri, Bogu, i sve
bo{nja~ki roman u stihovima, nije objavljen sadr`anu u motu Tolstojevog romana Ana se vi{e pretvara u kaos, dakle roman Jedi-
od 1995.-2005. kada je BiH postala samo- Karenjina: “Sve sretne obitelji nalik su nac je i egzistencijalisti~ki roman.
stalna i nezavisna dr`ava? No, svejedno, jedna na drugu, svaka nesretna obitelj ne- Gore navedene odrednice su tematske,
danas je roman pred ~itateljem, te je svaka sretna je na svoj na~in”. a glede stila i njemu imanentnih knji`evnih
polemika oko njegovog neizla`enja besmi- No budu}i da povijesni doga|aji, tj. postupaka, izboru rije~i na paradigmatskoj
slena jer horizont o~ekivanja ~itatelja u izbori u Kraljevini SHS-a 1920. godine osi i njihovim kombiniranjem na sintag-
doba nastanka romana, zbog raznih izvan itekako determiniraju, oblikuju, mijenjaju matskoj osi, kako R. Jakobson i definira
knji`evnih ~injenica, bio bi druga~iji, jer karakter pojedinih likova (Tifan, Omer poetsko stvaranje, roman je simbioza
bi ~itatelj druga~ije percipirao roman nego romanti~nog (idealizirani Bo{njaci Saliha-
danas u doba “demokracije”, oslobo|en ga, Omeraga, Mejra kao nosioci starih
svih ideolo{kih zabluda. Da li bi bilo bolje vrijednosti, neprispodobivih novom dobu,
za roman da je objavljen kada je napisan? kao {to su bezuvjetna vjera u Boga i iz
O~ito kako nije smio biti objavljen, ili to Kur’ana proizi{le moralne norme kao
{to je danas objavljen, ne umanjuje ni{ta kategori~ki eti~ki imperativi djelovanja i
glede njegovih estetskih vrijednosti. Kao pona{anja koji se fenomenolo{ki o~ituju
{to ni Kafka ni{ta nije izgubio kao zna~ajan kao dobrota, altruizam, briga i skrb za
autor modernog romana zato {to su mu svi bli`njega svoga...) realisti~nog (ako u poe-
romani objavljeni posthumno, ili engleski ziji mo`e biti uop}e govora o realizmu, a
metafizi~ari G. Herbert i John Donne, koje ovdje se to odnosi na opise krajolika koji
je 300 godina nakon prvotnog objavljivanja mogu funkcionirati i kao samostalne
svojih djela, kao umjetni~ki relavantne pejza`ne pjesme, tako|er su veoma
autore i klasike engleske knji`evnosti svojim realisti~ki prikazani izbori i politi~ka si-
kriti~kim prevrednovanjem ponovo “otkrio” tuacija u Kraljevini SHS-a) ekspresioni-
T.S.Eliot. Dakle, ako Jedinac ima autohto- sti~kog (oduhovljena metafora. opredme}ena
ne i neponovljive vrijednosti, a ima ih; na metafora, kaoti~ni snovi, slika Nemani dana
gubitku je jedino E. ^olakovi} koji je toliko ekspresionisti~kom retorikom te tema
~eznuo da mu djela izi|u iz “ladice” i za`ive ekspresionisti~kog poimanja ~ovjeka kao
me|u ~itateljima. bi}a nagona, strasti) stila. Prema glavnom
Roman u stihovima Jedinac je ~etvrti, principu na temelju kojeg se oblikuje sam
a posthumno drugi objavljeni roman En- diskurs romana, roman Jedinac je tako|er
vera ^olakovi}a (1913.-1976.). ¢Legenda roman lika jer glavni junak Tifan Lokmo

28 BEHAR 74-75
STUDIJE I OGLEDI
povezuje sva zbivanja i likove, teatrolo{ki razrje{enje makar ili isklju~ivo u sukobu samog, svoj vlastiti tubitak. Zadatak mu je
re~eno on je dramatis persona ovoga ro- sa svijetom u kojem `ivi. gotovo neizvediv budu}i je on, re~eno
mana, ili subjekt radnje, re~eno jezikom Prva to~ka krize, tj. izljev nekontroli- rje~nikom ekspresionisti~ke poetike, ~ovjek
strukturalizma. ranog bijesa izbija sasvim neo~ekivano i nagona i pomra~ene krvi u ~ijoj du{i Bog
Mogu}a raznovrsnost u svezi odre|enja zato nailazi na javnu osudu sela. Naime, i {ejtan bitku biju.* Ovaj tip junaka je veo-
romanesknog `anra Jedinca nije moje poslije dobitka sina Hajre u Tifanu se {ejtan ma poznat kako u hrvatskoj tako i u
proizvoljno mi{ljenje, jer ne postoji niti smiruje. On toliko voli sina da radi `enske bo{nja~koj literaturi pa za Tifana Lokminog
jedan roman u svjetskoj knji`evnosti, izuz- poslove pa ga suseljani prozovu “brkata mo`emo slobodno re}i kako je on knji`evni
memo li trivijalne pod`anrove kao {to su `ena”. No kao svi seljaci kojima, i Tifana interpretant \uke Begovi}a iz istoimenog
krimi}, ljubi}, porni} koje `anrovski su pritisle razne socijalne neda}e: dugovi, romana Ivana Kozarca, a naro~ito Petra
mo`emo jednozna~no odrediti (Sjetimo se uzdr`avanje obitelji, nezaposlenost i Stani}a iz ekspresionisti~ke drame Bijesno
samo Bra}e Karamazova F.M. Dostoje- kona~no porez poradi kojeg Tifan prodaje pseto Ahmeda Muradbegovi}a. Duhovni
vskog koji je i filozofski, i socijalni, i jedinu kravu, a novac propije i obe}ano etimon, klju~na rije~, jezgra romana Jedi-
psiholo{ki, i egzistencijalisti~ki, i platno za Mejru daje prostitutki Anki. nac jeste leksem rat. Jo{ je stari Heraklit
kriminalisti~ki, i roman drama), a s druge Zavr{ava pijan u snijegu gdje ga pronalazi tvrdio kako je rat otac sviju stvari, te da je
strane protivnik sam bilo kojeg jednozna~nog Mejra nose}i dvomjese~nog Hajru koji se neke ljude stvorio kao bogove, a druge opet
odre|enja bilo ~ega jer kona~ne i vje~ne od zime i studeni razboli. Hajrina bolest kao robove. Thomas Hobbes sli~no tvrdi
istine su okamenjene istine, dok je kao i obe}anje da }e dobiti posao na pilani svojim mi{ljenjem kako je rat sviju protiv
umjetni~ko djelo uvijek otvorena struktura, ako agituje za Srpsku radikalnu stranku svih, prirodno stanje ~ovjekovo, a mir, tek
jezi~ni sustav za sva mogu}a budu}a me|u svojim muslimanima, a koji su svi kratkotrajni odmor i priprema za novi rat.
i{~itavanja strukturalnih elemenata sistema odreda za Selja~ku stranku S. Radi}a, pa Teze spomenutih filozofa veoma su prispo-
i njihovog odnosa prema djelu kao cjelini, on ispada kao izdajica, izrod - uzrok su dobive vje~nim ratovima na Balkanu, te
jedinstvenom znaku koji konotira uvijek druge to~ke krize, tj. opijanja, bludni~enja, naro~ito u Bosni. Jer otkad znaju za sebe,
novo zna~enje i novi smisao. Ovoj mojoj kockanja.... Zahvaljuju}i Mejri, te prija- Bo{njaci su se borili i pod turskom i pod
tezi ide u prilog i sretan zavr{etak romana, teljima Omeragi i Salihagi, roman na kraju, {vapskom zastavom, a nikad pod svojom.
koji je ^olakovi}ev ustupak ~itateljima; no kao {to sam rekao, sretno zavr{ava. Tifan Ti ratovi nikad nisu zaobi{li ni Tifanovo
iz samog sadr`aja romana i podvojenog kosi travu na livadi, a Mejra o~ekuje drugo selo Lokve:
karaktera glavnog lika, ovaj je roman samo dijete kao znak novog `ivota. Osobno sma-
uvjetno zavr{en, jer na temelju brojnih tram kako je gra|a romana Jedinac vi{e Ti vje~no zrcalo sela
prega`enih zakletvi kako ne}e vi{e piti, dramske nego epske prirode poradi Tifa- U kom se ogledali nekad
nu`no je o~ekivati novu krizu, novo opijanje, nove dramatske egzistencije kao i brojnih Krstjani, Bogumili,
po{to je Tifan Lokmo vi{e li~nost nagona sukoba kroz dijalog ili zbog dijaloga. Za{to pa turskih askera ~ete,
i olujne strasti koje on razumski te{ko je roman naslovljen Jedincom kad bi mu pa raja, spahije, kmeti,
kontrolira. [to se pak ti~e fabule romana, prije odgovarao naslov Tifanova muka ili pa turskih askera ~ete,
ona samo na prvi pogled ima ~vrst linear- sl.?
ni razvojni tok, dodu{e s puno reminiscen- ^olakovi} je vjerojatno izabrao naslov Svi glavni likovi romana Jedinac su
cija i retrospekcija iz `ivota glavnih likova Jedinac zbog uloge koju bi trebao da odigra drasti~no osjetili posljedice rata, naro~ito
da bi smo bolje razumjeli njihovo djelo- primjerice Hajro, Tifanov jedinac, kao o~inska oni koji su u njemu sudjelovali, ali i oni u
vanje, no cijeli si`e romana mo`e se svesti radost koja }e pomo}i Tifanu da pobijedi pozadini kao Mejra kojoj je na Pjavi po-
na dva klju~na doga|aja, a to su dvije to~ke {ejtana u sebi, tj. Hajro treba da spasi Tifana ginuo babo,/ u Galiciji pak brat,/ a amid`a
krize u psihi glavnoga lika, dva njegova od njega samog. No Tifanu su u`ici va`niji izgubio dan, sunce-o~i./ Daid`u `andari
nihilisti~ka opijanja, preljube, kartanje, tj. od o~inske ljubavi jer Hajro samo nakratko dotukli,/ a njih kao siro~e po gradovima
~injenje onoga svega {to ru{i moralni ko- odvla~i Tifana od ~injenja zla. vukli / ko muhad`ir~e siroto i stidno…/
deks sela; a ru{e}i moralne norme snagom Isto tako Anki je njen sin Pavli} jedina Tifanov ratni drug Mijo na Tifanove
svoje volje (nagona) i suprotstavljaju}i se nada njene moralne preobrazbe, tj. izlaska rije~i: Da mu ho}e pamet pobje}i, sumor-
svijetu u kojem `ivi, Tifan je jedino tako s dna ljudskog bivanja i preobraze u po{tenu no replicira da nju d`aba tra`i{ / ostavili
mogao i postati junak romana, za razliku `enu. No Ankin jedinac, sin Pavle, prvo je smo je odavno u rovu / sada nam je u gla-
od Muje Halvad`ije glavnog lika, ne junaka, dijete ubila, izgori u po`aru {to seljani vi `abokre~ine bare i klokot rakije. Te
koji povezuje ciklus novela Lokmljani i koji tuma~e kao bo`ju kaznu zbog nemoralnog misli o gubitku zdravog razuma poradi
zbog svoje dobrote nikada ne ru{i norme `ivota majke. strahote rata jo{ grublje, grotesknije zvu~e
dru{tva u kojemu `ivi. toga on i ne mo`e u nepravilnom bosanskom jeziku `idovskog
tako sna`no za`ivjeti kao samosvjesni, trgovca Salamona kad Tifan ho}e da snizi
Tifanov podvojeni svijet ili analiza
samovoljni i originalni karakter, po{to je cijenu tkanine: Uh, ti si {enulo u ratu od
on vi{e junak zbog baksuzluka, dok je
likova u romanu Jedinac pametu / [rapnela izgurala tvoju zdrav
Tifan tipi~na dramatska egzistencija koja Kao {to sam naglasio tema ovog roma- mozak.../
je rezultat napetosti izme|u ambivalentnih na jeste ambivalentni, antinomi~ni karakter Brane}i Tifanovo amoralno pona{anje
polova svoje li~nosti: bijesa i ljubavi Tifana Lokme, tj. njegova te`nja da u oko- pred `enom, Omeraga joj ka`e: Rat ga je
(nje`nosti), a sama ta napetost tra`i vima zaborava bitka ponovno prona|e sebe otrovao `eno. 

BEHAR 74-75 29
STUDIJE I OGLEDI
I sam Tifan je svjestan kakav je u rat a onda odjednom udarit ga nogom do{lo je u krivo svjetlo prevedeno kao
oti{ao, a kakav se iz njega vratio te u ro|enju pa plakati zatim {to izmlati jare... trezvenost. Ne radi se o promi{ljenosti,
sina jedinca Hajre, u o~inskoj ljubavi vidi nego o vrijednostima du{evne mjere i
izlaz, pomirenje svog antinomi~nog bi}a, te Udaranje pa milovanje se u ratu samo ravnote`e, o obuzdavanju svega razornog,
ponovo zadobiveni tubitak, bitak ljubavi: poja~alo pa je tako znao tr~ati kroz rov pod prekomjernog i o moralnoj snazi svlada-
tu~om metaka da spasi druga i dadne mu vanja. To izri~e najbolje stoi~ki pojam
Ono jeste ba{ moj Hajro pola kami{a tvrdog ili pak po no}i puzati enekratcia koji zna~i: imati sebe u vlasti,
Spasio mene od pi}a kroz splet bodljikave `ice do ranjenog biti gospodar nad samim sobom. No da bi
i zlo}e, i krvavih snova druga kog su sanitarci ostavili bogu. S ~ovjek bio gospodar nad samim sobom on
koje sam uz tifus, iz rata druge strane, pored plemenite hrabrosti i mora biti izrazito razumsko bi}e u kojem
donio kao nadnice svoje skrbi za ratne drugove, sve ~e{}e se javljao razum obuzdava afekte, strasti i sve pono-
za ~etiri godine klanja… zatomljeni bijes ustostru~en u ratu jer Tifan re podsvijesti.
je ~esto znao urlikat kao zvijer / i ukrasti Svladavanje je unutarnje formiranje i
Ratne strahote koje ga proganjaju i na drugu po kami{a, il’ / ispiti njegov rum, / oblikovanje svega prirodnog u ~ovjeku,
javi i u snu, a on koji `ivi s njima kao il’ ~ak mlatit nogom / u trbuh ranjenog / sviju tamnih sila koje on u sebi nalazi i koje
vje~itom morom, ^olakovi} naturalisti~ki kaplara Milo{a / i ne htjeti previti Mehme- iz duboke nesvjesnosti uspinju}i se stupaju
opisuje kad je Tifan: Jallah! Frljucnio du ranu. / Guta! Gnojna guta bijesa i `u~i pred svijet kao datosti. Instinkti, nagoni,
du{manima poklon / od kojeg su pod nebo / u grlu, srcu - kao mora mu~i... afekti ne stoje nipo{to tu indiferentni prema
lijetale ruke / i krvave glave.... Bijes u ratu, jer bijes je pratilac svih vrijednostima. Oni su dio jednog unutarnjeg
No te jezive ratne slike dovele su Tifa- ratova od Troje do Srebrenice, Vukovara, svijeta, izgra|uju}i ili razaraju}i.”
na u sumnju u postojanje samoga Boga: najzornije mo`emo predo~iti bijesom, Po Hartmannu afekti pripadaju prije
Moj ~estiti star~e, / gdje je Bog u ratu. / gnjevom Ahileja, a posebice Ajanta, kad svega emocionalnom `ivotu i du{evne su
Na nebu il’ je onda / tu kod vas, u selu, il’ mu se povrije|enom i poni`enom zato {to snage. Isto tako Hartmann negira moralnu
u pozadini, / gdje smrt sije~e / kao britka je Odisej, a ne on, kao najbolji ratnik primio odijelitost od afekta, jer svako pravo trebanje
kosa po prisoju travu, / jer kod nas u ratu, oru`je kao nagradu za juna{tvo, pomra~i je pozitivno. Ono ne zahtijeva razaranje nego
bogami ga nema.../ um, jer taj poraz njegova ratni~ka ta{tina izgradnju. Da bi se rije{io bijesa i negativnih
Svi navedeni citati, svi iskazi likova o nije mogla podnijeti, te u bijesu pobije afekata Tifan bi trebao biti razborit, a da je
Tifanu upu}uju na zaklju~ak kako je on zaplijenjenu stoku. Ajantov psihoanaliti~ar opet razborit ne bi bio pod vla{}u afekta.
Tifan sve do rata bio dobar Bo{njak koji se bi rekao kako je bijeg u ludilo privremeni Dakle, po{to je Tifan vi{e bi}e afekata nje-
brine o obitelji, petkom ide na d`umu, odu{ak prekomjernoj du{evnoj napetosti govo trebanje je isto tako u domeni
ljubi bli`njega svoga.... nastaloj u sukobu izme|u ratni~kog pono- najuzvi{enijih afekata, a to su merhamet i
No to je samo djelomi~no to~no, rat je sa i vojno redarske discipline (Vidi: V. ljubav, pa je Mejrina beskrajna ljubav jedi-
samo bio prikladan medij u kojem Tifano- [vacav, Temelji dramaturgije. [kolska na u stanju, ako ne u potpunom umirenju
va podvojenost, koja u njemu `ivi od samog knjiga, Zagreb 1976, str. 29.) bijesa u Tifanu, onda u njegovom povreme-
ro|enja, najjasnije se ukazala u svoj svojoj Isto tako bijes je konstanta Tifanovog nom primirivanju. Interesantna je uspored-
nakaznosti. Jer, Tifanova otrovna i du{evnog habitusa jer, ako se u ratu, isto kao ba Petra Stani}a iz Muradbegovi}eve drame
pomra~ena krv `ivjela je skupa ljubavlju i i u miru, taj bijes iskazuje u nano{enju zla Bijesno pseto i Tifana koji je donekle sama
nje`nosti otkad Tifan zna za sebe, jo{ u radi samog zla, da bi odmah zatim pre{ao u ina~ica tog Muradbegovi}evog lika.
najranijoj mladosti gdje se egzistencijalna svoju suprotnost u dobro, ljubav i nje`nost, Tifan i Petar Stani} su tipi~ni primjeri
podvojenost na bijes (gnjev) i ljubav o~ito je kako je njegova podvojenost temelj golog ~ovjeka kojeg je u svoj poetici pro-
(nje`nost) o~itovala u njegovom djelovanju njegovog bitka od ro|enja, a ne posljedica blematizirao ekspresionizam ili barbaro-
i pona{anju: kaoti~nog svijeta koji ga okru`uje. Dokaz genija kao ju`noslavenske ina~ice tog to-
te podvojenosti jest i osje}aj krivnje koja ponima u europskoj knji`evnosti ekspre-
Jo{ dok je kao mladi} ~uvao ala{u nastupa po u~injenu zlu, jer samosavlada- sionizma.
i dok mu je majka otkidala jutrom vanje sebe glede bijesa, mr`nje je perma- Nadalje obadvojica sama sebe nazivaju
komadinu jare i {a~icu sira nentni onti~ko-moralni zadatak u usposta- bijesnim psetom, i kao takvi normalno je
spremiv u torbu znao je taj bijes, vljanju samog sebe kao umna, razborita bi}a, da svijet (okolina) sebe do`ivljava kao
ta prokleta guta, taj kamen od `u~i, te zadobivanje carstva slobode i osloba|anje ugro`en od njih, a oni opet stoje naspram
sapinjati grlo, grud, srce, um.... od carstva prisilne nagonske nu`nosti, carstva svijeta u opreci: ja-svijet (selo). I dok je u
prirodnih nagona. drami Bijesno pseto taj svijet metonimijski
Znao je on nekad ko ~oban~e frulu Iz svega napisanog je o~ito da se Tifan predstavljan kao besvjesna masa bez kla-
tesati tri dana, {arati nje`no kao lik ne mijenja, te kakav je na po~etku snog, ideolo{kog odre|enja, vi{e kao ap-
po no}i skrivati pod jastuk pod romana, takav je u cijelom romanu, a nje- straktna prijetnja koja Petra Stani}a pro-
glavom, govo moralno samosvladavanje na kraju ganja u formi hajke na bijesno, oku`eno
a ~etvrtog dana na koljenu slomit romana je veoma neuvjerljivo. pseto – u romanu Jedinac nije rije~ o be-
i baciti grubo u klokotav potok... O svladavanju N. Hartmann u svojoj svjesnoj masi, ve} naprotiv o utopijskoj
Znao je on nekad milovati jare Etici (Naklada Ljevak, Zagreb 2003., str. zajednici vjerskih, povijesno i moralno
tepati mu pri~e o Ludome Talu, 430.) pi{e: “[to su stari zvali Sofrasyne povezanih ljudi za koje Tifan, kr{e}i

30 BEHAR 74-75
STUDIJE I OGLEDI
lovej koja ga je 20 godina penelopski i
sufijski strpljivo ~ekala.
Metafori~ki re~eno Mejra je Tifanov
jorgan koji ga ~uva od hladno}e svijeta,
koja ga brani pred drugima, pred selom
koje jedva ~eka da izrazi svu svoju zluradost
u formi licemjerne brige za Tifana (Divu{a,
Plemka...)
Mejra zna kako je Tifan i pored sve
svoje snage veoma ranjiv, slab i nesretan,
te ga u svojoj silnoj ljubavi brani od “do-
bronamjernih” kritika suseljana zato {to je
popio pare od prodane jedine krave, a nju
samu, bludni~enjem s Ankom, povrijedio
u samoj njezinoj biti - `enstvenosti. Koliko
dru{tvene, a naro~ito vjerske i moralne sv. ^irila i Metoda). Salihaga nagovara Ti- je ljubav u davanju, jo{ je vi{e u pra{tanju
norme, jeste pijanica i prokletnik. No zako- fana, kojeg je sramota da se poslije druge te mu Mejra sve opra{ta. No postoji za
ni zajednice nala`u da se Tifanu pomogne krize vrati Mejri, kako se nema ~ega bojati Mejru ne{to ve}e, uzvi{enije i od ljubavi
prvo poradi njega samog, a drugo i poradi jer nema tog zla ni grijeha kojeg ne}e opro- prema Tifanu, i od ljubavi prema sinu je-
op}eg morala zajednice jer Tifanovo pijan- stiti `ena kad odistinski ljubi: dincu Hajri, a to je u ovoj muslimanki, evliji
stvo i preljub nisu sramota samo njegova, na ovom svijetu, od djetinjstva duboko u
nego uvreda za cijelo selo, te mu `ele Nejma, moj Tifane, tolike {irine srcu usa|ena ljubav prema Allahu, jer Mejra
istinski pomo}i da se vrati samome sebi, ni nebo cijelo, ni ~itav dunjaluk kao iskreni vjernik, re~eno rije~ima Aljo{e
tj. da postane po{ten seljak kakvi su i oni pa ni ahiret - ko `enino srce... Karamazova, ne vjeruje da ~udo ra|a vje-
sami. Ukratko: Petra Stani}a masa `eli ru, nego obrnuto da vjera ra|a ~uda. Ona
doslovno ukloniti s ovog svijeta, dok zaje- Bijes kod Tifana su`ava obzor uvida u je odistinski odana Bogu, te je njen moral
dnica, Tifanovo selo, i pored svekolike vlastiti bitak, dok s druge strane suza kao inkarnacija bo`jih zakona objavljenih preko
njegove poro~nosti – `eli mu pomo}i jer znak nje`nosti {iri taj isti obzor grani~ne poslanika Muhameda u Kur’anu. Ti kur’an-
merhamet Bo`ji obvezuje na to. situacije i donosi opu{tanje. U toj igri na- ski zakoni, koji za`ivje{e u muslimana kao
Ako Tifana determiniramo primarno petosti i opu{tanja odvija se Tifanovo bi- kategori~ki eti~ki imperativi, postado{e
kao opreku bijes/ljubav, kao podvojenost i vanje kojega je on itekako svjestan, svjestan Mejri smjernice za stvarni `ivot, a u stvar-
kao takvog dovedemo u relaciju s trima je te svoje podvojenosti, te o njoj govori nom `ivotu moralni je imperativ: sa~uvati
`enama koje su mu bitno utjecale na `ivot, Mejri: Voli{ li me, Mejro, i sje}a{ li se / one obraz po svaku cijenu. Pa kad Tifan obe}a
a to su Mejra, Anka i Mara, dobit }emo no}i kad ti pod pend`erom {apnuh / da u Marku da }e glasovati za srpske radikale,
znakovit semioti~ki ~etverokut: meni `ive i {ejtan i Bog.../ a za uzvrat dobit }e posao na pilani (ovdje
Mejra, Tifanova `ena, tj. njena moralna Tifan sve vi{e uvi|a kako je ta podvoje- je o~ito koliko bijeda uvjetuje i odre|uje
snaga i vjera u Boga su one snage koje nost njegova esencijalna bit, te da nju nisu moral svih siroma{nih), tim svojim po-
spa{avaju Tifana, jer nema tog zla koji on stvorili ni rat, niti {antavi {ejtan: Ja mi{ljah, stupkom Tifan izdaje svoje suseljane, te je
po~ini, a da mu ona ne oprosti. Tu njenu bolji sam, ve}i, / Je li to {ejtan, il’ rat / Il’ za njih ve}i kaurin od samog kaurina. Ti-
ljubav je najbolje objasnio kavaz Salihaga, mo`da u krvi ne{to, / u srcu, u poganoj fana opravdava bolest sina, a i gazda Marko
stvarna, povijesna li~nost kod kojeg je du{i.../ mu je obe}ao platiti bolni~ke tro{kove i
^olakovi} stanovao dok je studirao i koji je Tako u trenutcima krize Tifan spoznaje time ga najvi{e pridobio na svoju, srpsku
junak mnogih ^olakovi}evih pjesama. ^ak u grani~noj situaciji bijesa one najdublje stranu. Mejra mo`e razumjeti Tifanove
je i Tifan literarno oblikovan po tom tajne svoje egzistencije, tj. tko je on i na motive, ali mu ne mo`e oprostiti {to je tr-
fikcijskom liku {to se vidi iz pjesme Moj koji na~in jest. govcu prodao obraz za zdravlje njihovog
Salihaga. Iz pjesme saznajemo kako je i Nasuprot tog permanentnog i vlastitog sina:
Salihaga u mladosti bio ukoljica, sarho{ od uznemiravaju}eg nemira, nespokoja i oluj-
kojeg je drhtala cijela ~ar{ija, te da je triput nog bijesa stoji Mejrina ljubav koja u biti Tifane, lijepi {to radi{,
pu{}ao i vra}ao istu `enu. I Salihaga je jeste Tifanova bit, ali samo kao mogu}nost zar prodade obraz trgovcu za zdravlje.
upoznao sve strahote rata, no on se za razliku koju on treba spoznati, jer on je sli~an Jadni~e! Ja, ja - tu`na mati,
od Tifana poslije rata, kanio pi}a i govora mornaru Peer Gyntu iz istoimenog Ibseno- prije bih i dijete, ~ini mi se, dati
ru`na i svoju ljubav prema djeci, koje sam vog djela, mornaru koji je lutao svijetom i mogla smrti, ~uj me, nego da sramno,
nije imao, pokazivao pri~aju}i im pri~e, 20 godina plovio morem tra`e}i svoje ja, prodajem du{u i obraz.
kitio im pri~e od devet alamasa. (Pjesma tj. najskrovitije i najtajanstvenije odredni-
Moj Salihaga objavljena je u ^olakovi}evoj ce svog gubitka: tko je on i {to je smisao Mejra brani svog Tifana od ~injenja
zbirci Izabrane pjesme na 95. stranici. Tu njegove egzistencije, da bi tek povratkom svakog grijeha, a naro~ito ~estih Tifanovih
^olakovi}evu prvu zbirku poezije izdalo je ku}i spoznao i uvidio kako je on oduvijek zakletvi da }e se ostaviti pi}a, koje onda
u Zagrebu 1990. Hrvatsko knji`evno dru{tvo bio, jest i bit }e u ljubavi svoje vjerne So- pogazi i ~ini jo{ ve}i grijeh: 

BEHAR 74-75 31
STUDIJE I OGLEDI
I kad se Tifan zakleo sinom Hajrom, Mejrinom optimisti~nom svjetonazoru svojim oblicima i pojavnostima: i zavisti, i
Mejra je ko vu~ica sko~ila: suprotstavljen je bizarno mra~ni, pesimisti~ni `elji da se nanese bol drugome, i mr`nji:
do`ivljaj svijeta i refleksije o njemu najne-
Ne kuni se! gativnijeg lika ili, bolje re~eno, najnesret- Ko curetak zalud pjevala na vrelu,
Njime se ne kuni, tako ti Allaha, nije osobe u romanu Jedinac, kahpijane nju -poganu sortu- ne potra`i momak
ubij me Tifane, ali se ne kuni (prostitutke) Anke: Kako je uzak, kako od soja, imetka - ona je sirota
djetetom svojim i mojim, jest: na{im. ru`an svijet. i mjesto miraza, mil}a, njive, krave,
Pij, ako mora{, a ja }u trpjeti Koji li su to mra~ni doga|aji doveli tek zakrpe nosi, `uljeve i brige.
i nikad vi{e oti}i ne}u ja Anku da {openhauerski osudi svijet u kojem Nau~ila mrzit, zavidjeti, htjeti!
makar me ubio .. Ne kuni se dragi, `ivi kao najgori od svih mogu}ih svjetova? Kad bogate cure o a{iku svome
da u zao ~as ne svrne te {ejtan... Odgovor na ovo pitanje dat }e analiza pri~ale na prelu - gdje bi ona stidno
njene psihe i njenog `ivota. u dno sebe sjela, znaju}: Tu joj je
Na Tifanovu repliku kako je on hajvan, Na navedenom semioti~kom ~etvero- mjesto! -
Mejra odlu~no{}u `ene koja beskompro- kutu Anki pripada donji lijevi kut koji ona je zubima pregrizla suze, i
misno ljubi Tifana brani i vjeruje u ono {to izra`ava binegavitet u odnosu na glavnog bolesne `elje,
govori o njemu: lika Tifana, jer Anka ga niti voli, niti mrzi, da najljep{oj kóni spr`i rumeni obraz
Tifan joj je samo jedan od kupaca njene ma{icama vrelim...
Jok, insan si, junak tjelesne ljubavi. Sam Ankin karakter, zna~aj Krv kipjela u njoj ko ljetno podne
i dobar, i po{ten, i moj si, jest: moj je veoma blizak zbog vlasti nagona nad i strast se uz mr`nju penjala pod srce:
razumom i vrelom krvi, Tifanovom karak- Otet kom{inici bogatoga momka
Imade li ljep{eg o~itovanja ljubavi u teru. Jedna od temeljnih opreka u ovom osjetiti toplinu, slast a{ikovanja...
cijeloj bo{nja~koj literaturi. Otkuda tolika romanu jeste opreka izme|u bijede i bla-
moralna snaga u neuke seljanke osim ako gostanja, izme|u siroma{nih seljaka i bo- U navedenom citatu socijalno je veoma
ne u beskrajnoj ljubavi spram Boga i vjere gatih gazda, izme|u raje i novostvorenih znakovita sintagma u dno sobe sjela jer ovdje
u njegovu isto tako beskrajnu milost.: kapitalista, lihvara i ratnih profitera. Anka prostor sobe razdvaja, dobiva razlikovnu
je postala simbol grijeha ili kako to ^olako- funkciju razdvajanja siroma{nih (fukara) od
Kora~aju tu`no, Mejra }uti svi}e vi} ekspresionisti~ko-naturalisti~ki ka`e: bogatih koji sjede uvrh sobe, tj. prostor
u du{i joj radost! Eto, reko joj A ona Anka, izrod, gnojna rana, prljava odra`ava imovinske odnose seljaka.
u {apatu tihom na dno srca Bog krpa usred blata. Na`alost, to je danas a i uvijek bilo
da }e joj sa~uvati jedinca i da }e Anka je jo{ u najranijem dobu, kao dije- istina, da je novac najve}a vrijednost, te da
Tifanu spasiti obraz i nju... te `ive}i u obitelji koju je samo navika dr`ala ima karnevalsku mo} da pridoda onome
na okupu, u liku oca pijanice, kojeg se Anka tko ga ima i one akcidencije koje on u biti
Vjerski optimizam i moralna snaga veoma bojala i vri{tala u strahu od njega dok nema: pa tako ru`an postaje lijep, glupan
poma`u Mejri da se, paradoksalno, bori je on pijan tukao joj majku, upoznala svu mudar, a amoralni kapitalist po{tovan i
protiv rata koji je davno zavr{io i koji je, mr`nju, tjeskobu, nasilnost, potla~enost u pametan jer zna da se sna|e. Iz dna sobe
mrtav: vlastitoj obitelji koja utje~e na formiranje vinuti se visoko, od fukare postati bogata,
njenog emotivnog `ivota i gdje stje~e prve bolje re~eno li{iti se siroma{tva, Anka je
Prokletom ratu, spoznaje o ocu, ~ovjeku, obitelji, dru{tvu u mogla jedino pomo}u bluda. Vo|ena nave-
kako ja nejaka, nesavjesna `ena cjelini, svijetu. O~evo pijanstvo je polako denim premisama Anka srlja u propast,
da zavrnem vratom ubijalo majku, a poslije se nesre}e redaju postaje prostitutka, unato~ tomu {to joj je
kad je mrtav ve} same od sebe: brat joj gine negdje na fronti majka davno savjetovala, ukazivala na
al u tebi `ivi u Italiji; a njena jedina svijetla to~ka u mla- vrijednost morala, obraza:
i kolje te jado, dosti, njena prva ljubav, koji joj je ukazao
a ja, ja budala... na sve slasti tjelesnog u`itka, poginuo je Sve ti je tvoj obraz
negdje na ruskom frontu. pa ga ~uvaj {}eri, jer grijeh je vra`ji...
Ipak je svjesna da se ne mo`e boriti Izgubi{ li obraz - sko~i pod ma{inu,
Anka je tako ostala sama, a jedini ime-
protiv pro{losti, koja je toliko zla nanijela ili se objesi o tavansku gredu...
tak koji je imala bila je njena ljepota od
njenom Tifanu. No mora mu pomo}i u
koje nije imala velike koristi jer zaludu
sada{njosti i to najdjelotvornijim lijekom Ovdje je interesantno napomenuti da
ljepota kada si fukara, / i mjesto miraza
na svijetu - ljubavlju. Mejra to zna, Mejra Mejri i Ankinoj majci, mada dolaze iz
ima{ oca pjanu./
to ~ini: razli~itih vjerskih sredina, obraz jeste
Mo`e se i u siroma{tvu, dokaz je Mejra,
sa~uvati obraz i dostojanstvo, no Anka je najva`nija moralna kategorija. Anka sve vi{e
Mejra ne zna {to bi, kud bi tone u amoralnost, ne samo da je bila sva~ija,
imala krv koja je kipjela ko ljetno podne.
pa mislima svog Tifana tra`i nego je umorila i vlastito dijete. Valja napo-
Dakle ta vrela, pomra~ena krv tra`i
da obgrli ga nje`no, menuti kako se Anka nije prostituirala samo
odu{ka kojeg ne mo`e zadobiti u braku, jer
a ipak strastveno poljubi mu brk. zbog vrele krvi, nego i zbog odr`avanja puke
je nitko ne}e uzeti zato {to je siroma{na; ta
nezadovoljena strast pretvorila se u zlo koje egzistencije sebe i svog drugog sina. Nad
i na kraju zaklju~uje da, ako ~ovjek op}om sablazni koju javno ~ini Anka, zgra`a
je u Anki duboko pustilo korijenje u svim
ljubi: kako je {irok, kako divan svijet.

32 BEHAR 74-75
STUDIJE I OGLEDI
se cijelo selo i tra`i drasti~nu kaznu za nju @ena je prvotno bi}e intuicije, osje}aja. jednu banku, pa on jadan biv{i seljak, biv{i
koja kr{i i Bo`je i ljudske zakone: U zatvoru ona ima neku zlu slutnju da }e ~ovjek (Koliko imetak odre|uje samog
joj se ne{to dogoditi sinu. Ta slutnja kao ~ovjeka, njegov socijalni karakter i sam
U kamen zasuti kahpiju da je preobra`ava, tj. u njoj se budi bitak vidi se po sintagmama biv{i seljak i
pa mrtvu posuti je kre~om maj~inska ljubav, instinkt, mnogo ja~i od biv{i ~ovjek, jer ako je imetak ~ovjekova
i spalit strvinu, da ne vrije|a zemlju ljubavi prema mu{karcu. Ona ma{ta o bit, a on kao biv{i seljak nema vi{e imetka,
pogano tijelo, jer bi izrigala u snijeti, sretnoj budu}nosti svoga sina, spremna je onda je on i biv{i ~ovjek, ~ovjek bez bitka.)
gubi kukuruznoj, su{i ~ak odre}i se bluda samo da njega usre}i, od nekog ganu}a ~ak pomislio:
u pomoru djece, zemlja pogan le{... da postane netko po{tovan u dru{tvu. Moli
`andara da je pusti da ide nahraniti sina, Mo`da su ipak ljudi, ipak dobri
I Anka je kao Tifan ekspresionisti~ki koji je u me|uvremenu izgorio. Kad joj to Samo {to ih novac u vragove sveo.
koncipiran lik: ona je isto tako sam goli saop}ava kr~mar Marko, ona je skoro po-
nagon, apsolutno je usamljena, sama u ludjela te i ne ~uje utje{ne rije~i Markove, Ipak Balo jest itekako ~ovjek jer vjeruje
svijetu, i sama protiv svijeta. U svojoj koji za zlo koje joj se dogodilo, ne okrivljuje odistinski u Boga, u sabur, u d`enet i samo
mr`nji naspram sviju ona gubi vjeru u Anku nego vlastitu `enu Maru: ta mu vjera odganja misli o samoubojstvu.
~ovjeka; pa ~ak i samom Bogu na vjeruje Poslije ove distinkcije o jo{ jednoj
da bi poslu{ao njenu molitvu kad bi se, u Moja ti je `ena, platio joj Bog nedu`noj `rtvi rata vratimo se zloj kr~marici
napadu kajanja, molila za zdravlje Mejrinog paklom i pokorom skrivila to zlo. Mari. U semioti~kom ~etverokutu ona zau-
jedinca, te na kraju optu`uje i samog Boga: zima protuslovan, kontradiktoran polo`aj u
Gospode, i ti, du{man si mi, znadem. Iako o~ajna, na rubu pameti, kad joj muke odnosu na Tifana; ona ga naime i ljubi, i mrzi.
Iz kakvog su ljudskog o~aja i krika razdiru grudi vriskom proklinje selo: Budu}i da je Mara debela i ru`na, Tifan je
bezna|a potekle ove rije~i, te{ko je i zami- odbija, mada je spavao i s ru`nijima. I Mara
sliti. Normalno da takvog moralnog i vjer- ga u svoj neuzvra}enoj ljubavi duboko zamr-
Joj, kuku meni! Propalice! Kuge!
skog nihilista kakva je bila Anka, a za koju zi kuju}i osvetu. No, ako se sjetimo gr~kog
Prokleti bili! Vi, krastave {uge!
cijelo selo ka`e: da takvoga rugla, sramo- mita o Medeji, bit }e nam jasniji motiv osve-
Crknute redom!
te i bijede Bosna ne pamti od Kulina bana te i medejsko pona{anje ove bosanske ratne
(O~ito je ^olakovi}eva Anka interpretant No kletva samo za trenutak donosi profiterke, prostitutke i nacionalistkinje. (Mara
kurtizane iz Andri}eve pripovijesti Anikina zaborav o izgorjelom sinu: tako naziva Hajru ono Tifanovo bal~e). Nai-
vremena koja je toliko bila bahata u svom me, Medeja nije ubila svoj i Jasonov porod
grijehu da su doba kad je ona bludni~ila da se osveti njemu kao ocu njihove djece zato
Vratite mi moje ~edo, mog Pavli}a
nazvali po njenom imenu), nije bilo te{ko {to si je na{ao ljubavnicu. Tim svojim po-
I{~upat }u Vam noktima i srce,
od strane Mare nagovoriti da la`no optu`i stupkom Jason ju je ponizio u njenoj samoj
i d`igericu, i o~i....Kuku!
Tifana kako je njen svodnik, da joj je on biti - `enstvenosti, `eljom da se uvijek dopa-
na~inio sina, da je izdao kralja, vladu, te da svom mu`u. Budu}i da je Jasenova ljuba-
Budu}i da je Anka bila zastava rugla za
da je on tjera da krade i da ju je nagovorio vnica mla|a i ljep{a od nje, pa je time zado-
selo, rije{ili su je se tako {to su joj na{li
da otruju gazdu Marka Tripkovi}a. bila prednost pred Medejom kod Jasona,
posao konobarice u gradu. I ovom ~inu se
No taj isti Marko, i pored sve svoje amo- Medeja u vlastitoj djeci vidi krivicu za svoju
vidi ^olakovi}eva ljubav spram sela i osuda
ralnosti, jedini ima trezven uvid u karakter i izgubljenu ljepotu i mladost, te ih ubija.
grada, jer Anku iz sela “premje{ta” u grad,
sudbinu Anke, jer zna da Anka nije sama od Kr~marica Mara nije boginja, ali zato jeste
moderno Sarajevo - leglo poroka i zala.
sebe takva postala, nego su oni, suseljani, `ena, a odbijena `ena nikad ne pra{ta. I tim
Anka je bila samo sredstvo osvete
krivi za njenu sramotu i zlu sudbinu, pa svojim odbijanjem Tifan ju je povrijedio u
kr~marice Mare uperene protiv Tifana. I
brani ovako tu bosansku Magdalenu: njenoj biti, povrijedio njenu oholost jer je
Mara je kurtizana kao i Anka, pametna
izabrao prostitutku Anku umjesto nje koja ga
A vi, vi bi samo kamenicama po njoj kurtizana koja je svojim tijelom, nude}i
je toliko voljela, `eljela:
ko da nismo svi krivi za njen udes, u`itke [vabama, stekla imetak. Jer, ta bo-
mi smo pokvareni, ona nas je {piglo. sanska Madam Courage obogati se za vrije- Sje}anja kad je do{ao iz rata
me rata spavaju}i sa dr`avnim neprijateljima onako sna`an, lijep, ~vrst kao hrast
Isto tako za svoju `enu Maru, koja [vabama, a u mirnom dobu varaju}i na vazi, i kod nje pio, gledala ga, cvala,
nagovara Anku da la`no optu`i Tifana, ka`e: lihvare}i, la`no optu`uju}i uve}a taj imetak, u mislima s njim penjala se u prisoj
Sve znam! jer nema tog zla kojeg ona nije u stanju i za svakim plastom grlila ga strasno,
Moja `ena nije od mu{koga rebra, / nego po~initi za novac. Opet podvla~im da svo a on je lopov, Anku poganu, al’ mladu
od zmijske `u~i sa~injena stvar. / zlo i ratovi u svijetu vode se zbog profita, pred njom je grlio, a ona – zla krv -
Anka stradava zbog objede Tifana kao novca, koji je u krizno doba, kada se doga|a hvalila se Mari: taki je da `ensko
neprijatelja dr`ave, jer kao agitator Srpske radnja romana, bio va`niji i od samoga Boga poludjeti mora kad je mu{ki stegne.
radikalne stranke Tifan je vladin ~ovjek, pa (Zar se danas i{ta promijenilo?). Snivala ga, a on glupi seljak,
je i optu`ba kontradiktorna. Anku `andari Ovu svoju tezu ilustrirat }u jednom Zaa{kovao s nekom sitnom Mejrom.
zatvore i isprebijaju, a dok je ona u zatvoru, grotesknom situacijom iz romana:
izgori joj ku}a i sin u njoj. Seljaci u tom po`aru Sluga Balo, koji je u ratu izgubio `ivce Poslije Tifanove tu~njave s predrad-
vide Bo`ju osvetu Anki za u~injene grijehe. i imanje, dobiva od svoga gazde Marka nikom pilane Hugom, Mara spa{ava Tifana 

BEHAR 74-75 33
STUDIJE I OGLEDI
jer bahati [vabo zaboravlja batine i tu`bu Al’ nek mi pomogne, pa onda kud koji, pa tako po mi{ljenju sreskog treba protje-
kad mu Mara ponudi 2000 dinara, i Mara nikad ga, da Bog da, ne vidjele o~i. rati Hrvate i Turke (muslimane) iz Bosne
kona~no ostvaruje dugogodi{nji san: spava Zar on dobrovoljac? A Mitra i Vladu, u mjesto ro|enja, te naro~ito sumnjivce
s pijanim Tifanom. U toj neprili~noj situa- I Jovana Zimanju, i Obrada, Ko~u (komuniste) i fratre:
ciji zatje~e ih njen mu` Marko, no Mara ko je ~etrnaeste otjerao u zatvor
koja, kako ka`e njen mu` Marko: vodi sve kao izdajnike, zato {to su Srbi. Poterati treba sumnjivce i fratre,
u pakao sretno se izvla~i. Gazda Marko a Turke u Tursku. Muslimanske vere
nagovara Anku da se pomiri s Marom, no Omer Pa{i}, ideolog Srpske radikalne Srbi nek se krste, a [vabe u Be~!
Anka ne `eli pru`iti ruke zmiji. To razljuti stranke, savjetuje sreskom na~elniku da sa
gazdu Marka i on govori ove rije~i koje seljacima postupa milom, a ako seljaci ne}e Bez zadobivanja povjerenja seljaka,
najbolje otkrivaju moral glavnog agitatora njih, radikale, onda nek kundak sudi. Taj isti bilo la`nim obe}anjima, bilo kundakom,
Srpske radikalne stranke, a samim time i Omer Pa{i}, kako se iz navedenog ulomka silom, ne dobivaju se kuglice na izboru –
moral same stranke, jer za Marka je profit, jasno vidi, je prije I. svjetskog rata bio veliki moto je vlade SRS-e. No seljaci, Hrvati i
imetak va`niji i od obraza: {vabofil i borio se na {vapskoj strani, taj Bo{njaci, svi }e redom glasovati za Selja~ku
veliki neprijatelj Srba po zavr{etku rata sam stranku Stjepana Radi}a. Za Bo{njake je
Jednake ste Anka se nacionalno opredjeljuje kao Srbin musli- glasovanje za radikale zna~ilo izdaju vjere,
No ti si jo{ gora, manske vjere, te tako|er tvrdi kako Bo{njaci nacije. To se najbolje o~ituje kad Tifan
jer moja Mara bar je ne{to stekla, uop}e ne postoje kao narod, niti nacija nego agituje za radikale u svom selu i to pred
a ti kopile i izgubljen obraz. da su svi oni Srbi muslimanske vjeroispo- d`amijom poslije d`ume. Budu}i da je
Proklete ste obje, zaveo vas rat. vijesti; tj. ako je vo`d takav, onda su nepo- Tifan ~lan zajednice sela Lokme, njegovi
sredni agitatori na terenu, kr~mar Marko i suseljani mu mogu oprostiti i to {to je
zla Mara svojim metodama tipa: nepla}eni pijanac, mada je pijenje alkohola veliki
Izbori
dugovi, zarezi na rabo{u koji prisiljavaju grijeh za muslimane, mogu mu oprostiti
Tre}a bitna tema, pored ljubavi i rata, seljake da budu uz njih, tj. za radikale, a o isto tako zabranjeni blud, poma`u}i mu i
jesu u ovom romanu izbori, to~nije pre- `andarima, koje je vlada s jasnim ciljem duhovno (Omeraga, u~itelj, Salihaga) i
dizborna kampanja koju provode predstav- posrbljenja Bosne, dovodila iz Srbije, materijalno, no to da izdaje vlastiti narod
nici Srpske radikalne stranke, po~ev od onih najbolje govore njihove rije~i o Tifanu, radi osobnog interesa (Tifanu su obe}ali
najni`ih dru{tvenih slojeva `andara Jove i Bo{njaku: kako je Tifan balijski skot. posao na pilani, pomo} u lije~enju Hajre),
Save, preko ratnih profitera i lihvara Mare i Za radikale seljak je sveden na glas “za” to mu Bo{njaci nikako ne pra{taju – jer
Marka, do onih najvi{ih - narodnog poslanika na izboru. On je neuk i njega se ne treba obraz je svetinja. Prekidaju Tifanov govor
Omera Pa{i}a. Ovi izbori, kako uostalom bojati, naro~ito ako je zadu`en kod kr~mara o{trom osudom njega samog:
svaki izbori u bilo kojoj zemlji, uvijek izno- Marka:
va ponavljaju makijavelisti~ku tezu da cilj Poluvla{e! [ejtan!
opravdava sredstva. Pokazuju i to kako je Ne boj se seljaka dok je uz vlast Pred d`amijom samom u kaur nas
vje~no kameleonsko mijenjanje obojenosti I dok svakog ima{ na rabo{u svom mami.
politi~kog uvjerenja, te da se moral svakog Gmizat }e oni pred nama - ko crvi -
politi~ara svodi na prvu opreku Aristotelove I zavlada vika i graja mladih Bo{njaka,
vrline kao sredine izme|u nedostatka i vi{ka Kr~marica Mara je apriori uz vladu jer jedan ve} vadio ispod snijega kamen, a dru-
ne~ega, i shodno njegovom definiranju kakav ona donosi mo} i vlast nad seljacima. Ona gi za paramak uhvatio. Od silnih batina Ti-
treba da bude karakter u drami (Pjesni~ko izla`e “zanimljivu” tezu o polo`aju triju fana je spasio narodni prosvjetitelj - u~itelj.
umije}e), karakter politi~ara je opre~an tom naroda u Bosni: Srbi su legitimna i vladaju}a I agitovanje za radikale pokazuje da je
odre|enju, jer on nikada nije identi~an sa- nacija, Hrvati su [vabe, a Bo{njaci prljave Tifan podvojena li~nost jer on Bo{njak,
mom sebi, nikada nije dobar, a najmanje balije. Dok je Mara politi~ki i nacionalno koji se hvali svojim Bo{nja{tvom, agituje
vjeran samom sebi i svojim uvjerenjima. Da svjesna, njenog mu`a, koji trezveno za neprijatelje - Srbe. Tifanova agitacija je
politi~ar vjeruje kako je istinito ono {to razmi{lja kako u Bosni nisu svi Srbi, te da vrlo traljava i sretan je kad se sve to svr{i
donosi korist, te da nikada nije istovjetan ima razli~itih vjera i nacija, poganih jezika jer je on u du{i veliki Bo{njak, no u nepri-
samom sebi, zorno nam svjedo~e rije~i iz (komunisti) i prodanih du{a (Omer Pa{i}), like ga mogu dovesti samo razni utjecaji
monologa Tifana Lokme koji se prisje}a tko politi~ki obra|uje sreski na~elnik: sa strane, kao uostalom, a to povijest zorno
je prije rata bio Omer Pa{i}, a {to je postao pokazuje, i samu Bosnu. Uostalom ^olako-
poslije rata: Glup si ti gazda Marko. Ograni~en. vi} nije Tifana zamislio samo kao privatnu
Seljak. osobu u privatnom svijetu, kako roman
Omer! Omer Pa{i}... Kako mo`e{ re}i da Srbi nisu Srbi. odre|uje njema~ki teoreti~ar knji`evnosti
E ba{ jesam mahnit. Bosna je, ~uj me, Srpska i – s tim Wolfgang Kayser. Ne, ^olakovi} je Tifana
Kakav Srbin? [vabo! Jest bogami ba{ dosta. koncipirao epski, kao predstavnika
pravi! Ko nije Srbin – nek iz Bosne seli. Bo{njaka, kao metaforu i simbol razdvoje-
Fenerih kod tre}e kumpanije. Liska! nosti Bosne, te njenog opre~nog karaktera
Sjetih ga se. Krmak!...On? Zar on Svaki politi~ki radikalizam nu`no vodi izra`enog u oprekama prkosa i poniznosti,
poslanik? u nacionalizam, {ovinizam, etni~ko ~i{}enje ropstva i slobode:

34 BEHAR 74-75
STUDIJE I OGLEDI
Tifan, unuk Bosne prkosa i glada definiciju antimodernizma iz ~asopisa Kolo uspjela umjetni~ka ilustracija Kur’ana i
prapotomak sna`nih bogumilskih preda 2 (2003), Matica Hrvatska, Zagreb, 2003. morala proiza{log iz svih ajeta Kur’ana, koji
janji~arski aga, il’ Zmajevski ~eta str. 233; iz uvoda u tuma~enje tog svjetona- je kao eti~ki kategori~ki imperativ nu`an,
koji su sultanu strgnuti htjeli fes zora u filozofskim djelima A. Schullera, L. vje~an i nepromjenjiv.
i ponosno i{li kroz krv do pobjeda. Kllagesa, J. Evole i D. Quinna: “Kritika Individualnosti, koja je sama sebi do-
Tifan, unuk Bosne, koja Had`i Loju moderne i njezinih tipi~nih pojavnosti u voljna i nu`no determinirana razumom i
Mori}e, ili \er|elez Alu sferi dru{tva, politi~kog sustava, ekonomskog znano{}u, suprotstavlja ^olakovi}
Hrnjica Halila i starog Pru{}aka `ivota ili ideologije i svjetonazora zapo~ela zajedni{tvo, kolektivnost u skladu s kuran-
mudrace i pijance darivala svijetu. je ve} u doba romantike, ali se osobito pro- skim u~enjem: kako su svi ljudi bra}a, pa
Unuk Bosne ponosne, koja u svom grbu filirala oko 1900.g., kada se po~ela o~itovati merhamet (milosr|e) obvezuje svakog da
stisnutu {aku u prkos podigla. planetarna prevlast zapadnja~ke moderne pomogne onima koji su u nevolji, nesre}i,
Bosne pitome i vrletnih brda, utemeljene na snazi i prodornosti liberalno- dok se merhamet prote`e jo{ od zlatnog
Bosnu poto~i}a i bijesne Drine. kapitalisti~kog poretka”. doba Bosne, ali i prije, od vremena samog
Tifan, unuk Bosne, prkosa i glada Dalje tvrdi Kravar “kako je antimoder- nastanka islama kao vjere. To zajedni{tvo
koja je Pe{ti, i cesarskom Be~u nizam tip refleksije o modernoj”, koja za u romanu Jedinac najbolje prikazuju rije~i
uz poreze, borce, bund`ije i sluge razliku recimo od marksizma, “ne propa- Omerage kad uvjerava svoju `enu da Tifa-
darivala onaj krvav kamen smutnje gira pregradnju modernog gra|anskog nov Hajro nije samo njegov:
na kom su se spotakli i u ponor pali, dru{tva, nego svoju kriti~ku poziciju tra`i
a ipak za njih ginula i klala u predmodernim i transmodernim svjeto- Zna{ taj maksum nije
pronosila slavu po svim boji{tima, vima”, s tim da kriti~ari modernog doba, samo Lokmin mali
no ostala “Istok” i krajnji rub Europe za razliku od pisaca utopijskog i disto- on je i na{e dijete
stjeci{te kultura, vjera, obi~aja pijskog diskursa, svoje upori{te tra`e u ~itavo ga selo na srcu nosi.
sa tri razna kraja, iz tri razna svijeta. “povijesnim i predpovijesnim stanjima
Tifan, gordi gor{tak, sin ponizne Bosne svijeta i `ivota {to su ih moderna i njene Iz posljednjeg stiha ~itavo ga selo na
koja smjerno zemlji svija tisu} ~ela anticipacije tobo`e dokinule.” srcu nosi o~ito da ove zajednice, kao {to je
u molitvi onom vje~itom Allahu... [to se ti~e povijesnog lociranja antimo- selo Lokme, na okupu dr`i vi{e ono iracio-
Taj ~udnovat seljak, taj nesretni Tifan dernizma i njegove ekspanzije oko 1900., nalno (ovdje osje}aj, vjera) koje i jeste
stoji kao prijetnja i zori, i nebu, valja ovdje protusloviti Kravarovom po- bitna odluka antimodernizma, da preferira
i ku}i, i gordim planinama Bosne - vijesnom lociranju. Antimodernizam je du{u nad duhom (umom, razumom), snove,
i {akom stisnutom vitla prahom zore postojao i prije romantizma (utopijski mitove, bajke i pri~e nad stvarnim `ivotom,
kao da je i on sin plamene ma{te spisi Th. Moora, F. Petri}a), a i poslije dakle sve ono {to se zasniva na iracionalnim
mudroga [panjolca, ali ne don Qujote, moderne, napose u postmodernizmu koji vrijednostima (osje}aj, intuicija, ma{ta,
nego onaj njegov zdepast sluga Sancho je istodobno i kritika i sinteza moderne nagon). I u romanu Jedinac opetuje se ista
s du{om, a i gnjevom svog gospodara. umjetnosti {to je vidljivo iz trijade tradi- ideja utopijskog dru{tva na selu kao i u
cionalizam-moderna-postmoderna kao ciklusu novela Lokmljani. (Radnja u oba
Da, to je Bosna: opre~na pejza`a, sinteza, koja podjednako crpi (krade) i iz djela se doga|a u istom selu Lokme, a
opre~ne, ambivalentne povijesti, kulture, modernog i tradicijskog {to je evidentno pojedini likovi su zastupljeni u oba djela
pa ni njen sin Tifan nije mogao biti druga~iji pri svakom slu{anju moderne obrade kao Tifan, ali kao sasvim drugi karakter).
od svoje majke Bosne, Tifan koji je gnjev folklornih pjesama (etno, world music) ili U oba djela problem pojedinca postaje
i bijes ali i mehka du{a koja porodi suza u kori{}enje mita u brojnim postmodernisti~kim zajedni~ki problem i briga sela koje taj
~ijoj se du{i, pored svih muka, uka`u lje- knji`evnim, likovnim djelima, a naro~ito problem poku{ava rije{iti i pomo}i svom
pote zemlje, neba, Allaha. u arhitetkturi. Da antimodernizam postoji suseljanu, koji je baksuz kao Mujo
i poslije 30. godina XX. stolje}a najbolji Halvad`ija, koji stradava zbog svoje do-
su dokaz djela Envera ^olakovi}a naro~ito brote (Lokmljani), ili svojim pona{anjem
Antimodernisti~ki svjetonazor u
njegova poezija, te proza Legenda o Ali- (pijenjem, preljubom, tu~njavom, izdajom),
romanu Jedinac pa{i, Lokmljani, Mali svijet, te napose kao Tifan, kr{i vjekovne moralne zasade i
Antimodernizam kao svjetonazor je kvin- netom objavljeni Jedinac. norme, te ne sramoti samo sebe, nego
tesencija svih ^olakovi}evih djela, a {to je to Temeljna antimodernisti~ka opreka sta- cijelo selo kao zajednicu. Postoje, imanent-
antimodernizam i kao se on o~ituje u romanu ro (zlato doba Bosne) i novo (Doba u Bosni no u ^olakovi}evom stvarala{tvu, dvije
Jedinac tema je ovog dijela studije. poslije Austro-Ugarske okupacije 1878., a opreke koje se provla~e kroz sva njegova
Antimodernizam kao knji`evnoteorijski u romanu Jedinac to je vrijeme to~no loci- djela,a to su opreke starog i novog; prisut-
i filozofski pojam u hrvatsku je knji`evnost rano: Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca ne naro~ito u romanima Mali svijet, ciklu-
inaugurirao Zoran Kravar; prvo na svojim neposredno poslije I. svjetskog rata.) prisut- su novela Lokmljani i u romanu Jedinac, a
predavanjima 2001. godine na doktorskom na je u svim navedenim kritikama modernog to su opreke selo-grad, te opreka izme|u
studiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a dru{tva utemeljenog na kapitalisti~koj nekada{njeg starog {ehera Sarajva i mo-
sustavno ga izlo`io u istoimenoj knjizi An- proizvodnji koja preferira svoje svete zako- dernog grada Sarajeva.
timodernizam (AGM, Zagreb 2003.). Za ne: napredak, tehniku i osobnost, tj. sposob- U tom modernom Sarajevu, koje je
potrebe ove studije valja citirati njegovu nog individualca. ^olakovi}eva djela su leglo poroka i lopovluka, i sam bijesni 

BEHAR 74-75 35
STUDIJE I OGLEDI
Tifan se osje}a tjeskobno (Drhtulji seljak U n ave d e n o m c i t a t u j e ve o m a uni{tavanjem divljih `ivotinja i sje~om
na asfaltu gradskom / ko izgubljena iz svog antimodernisti~ki znakovit sinonimski par {uma) obiteljska sre}a i nada da }e djeci u
jata ptica) i jedva ~eka da pobjegne iz Saraj - Sarajevo kao ozna~itelji starog i budu}nosti biti bolje, te da nema te vjere u
njega (Samo zâr i |i|e, samo van, na snijeg novog, no istog grada, te do`ivljavanje druk~ije i bolje sutra: ^ovjek bi rado pod
/ daleko od grada, od vreve i la`i). rasta novog Sarajeva kao ru`nog ~udovi{ta ledinu prije / neg odredi Allah...
No i taj njegov ~isti snijeg ocrnio je iz bajke – d`ina. Vidjela je jo{ Mejra kako Tifan sve vi{e postaje svjestan da Sa-
garavi dim iz crnog vlaka koji nestvarno gori, nestaje {eher, te kako jangija guta rajevo nije kao {to je prije bilo:
djeluje u idili~nom seoskom pejza`u da su bezistan te kako di`u belediju:
~ak i vukovi pobjegli. Novo doba uvijek ^uj, Mejro, kad bi ti znala
donosi i novu modu za razliku od narodnih Kako su Miljacku u kamen obukli kakav poganluk, i “finte” i “hinle”
no{nji koje su vje~ne, jer u njima svaki u usko, novo ala frank ruho i kakav “{}uvez” {eher ovaj krije
narod izra`ava svoju narav prilago|enu kada su stegnuli njezin bujni tok. Ne bi, Mejro, si{la u Saraj’vo
krajoliku (u bo{nja~koj narodnoj no{nji Vidjela je kako ra|ao se korzo makar ti stoput na{ Hajrica umro.
tipi~an primjer za to jeste fes). na groblju starih adeta, esnafa...
Za muslimana promijeniti odje}u i obu}i Ne si}i u moderno Sarajevo i po cijenu
I kao {to ka`e dobri Salihaga, nekada{nji
tijesne hla~e, koje isti~u tjelesnost, jeste smrti jedinog sina, to je zaista te{ka i stra{na
kazaz, a sada kroja~, osu|uju}i novo i `ale}i
veliki grijeh, a skinuti zâr jeste grijeh protiv osuda svih vrijednosti novog doba, te bi
za starim dobrom:
same vjere koja propisuje kako `ena treba Tifan najradije iz }usteka pobjegao iz bo-
biti odjevena. I kad suseljani bockaju Tifana sanskog Babilona u ~istu, netaknutu priro-
...od ~ar{ije stare,
kako ~ak u Turskoj Turci ala frank `ive, te du i tamo zagrlio medvjede i vukove.
rahatluka onog, beri}ata, sre}e
da umjesto fesa nose {e{ire, a hanume ne Suprotnost izme|u modernog i starog
ostala je samo {ala koja bridi
skrivaju vi{e lica, Tifan je mi{ljenja da se doba vidi se i u ljubavi, a{iku, jer nekad je
ko kad `arom pecne{.
takvo ne{to mo`e dogoditi i u samoj Turskoj, bilo sve ljep{e kada bi momak sa sazom u
ali nikada ne}e u Bosni, a u samome otkri- ruci odlazio djevojci pod pend`er, te bi
Salihaga kudi i na~in stjecanja imetka:
vanju lica on vidi veliki grijeh jer, otkriveno cijelu no} englenisali, sanjali i ma{tali o
lice, je povod pohotniku za kr{enje vjerskog Crkavaju, bolan, adeti, esnafi, svojoj budu}nosti, dok su re{etke prozora
zakona: Ne pogledaj `enu bli`njeg svoga: Danas se “sermije” ne stje~u ve} jedu. ~uvale obraz , dok u modernom Sarajevu
“Nju (Mejru) otkriti oku pohotnika `ednu / za ruke se vode i...
zar skinuti fes svoj, natu}i {e{ir? Nikad!” Nijedno ^olakovi}evo djelo nije toliko
Sli~no L. Kllagesu koji o{tro protestira krcato rije~ima orijentalnog porijekla, koje
protiv ubijanja na stotine tisu}a ptica, e da su kurzivom posebno istaknute, kao roman
bi `ene mogle ukrasiti svoje {e{ire ([okant- Jedinac, te se mo`e napisati jedan omanji
no je to da su se ta pti~ja pera ~upala iz rje~nik od rije~i turskog, arapskog, perzij-
`ivih ptica da bi {to du`e vremena zadr`ala skog podrijetla. Malobrojni kriti~ari novi-
sjaj i svje`inu.) i ^olakovi} se ironi~no ruga jeg doba ~esto znaju prigovarati ^olakovi}u
ubijanju `ivotinja za potrebe mode: Tako da nepotrebno upotrebljava u istom djelu
u {eheru gospodske hanume / zimi na se sinonimske parove istog zna~enja kao {to
stave krzno li{~je / pa ne zna{ ide li lisac su: {eher-grad, dvori{te-avlija, }uprija-most,
ili hanuma. pend`er-prozor. Me|utim ^olakovi} je to
Na tragu opreka iz pjesama Umrla je na svjesno radio, on se doslovce borio za
Vratniku bula i Smrt ~ar{ije: grad sve vi{e Znakovita u svezi antimodernizma je o~uvanje svih rabljenih turcizama kao
raste, a {eher sve manji i na ~ar{iji mrtvoj uporaba turcizma sermija umjesto znakova zlatnog doba Bosne za razliku od
- nov se di`e grad utemeljena je drasti~na standardnojezi~ne posu|enice kapital, kao i standardnojezi~nih leksema koji su
razlika izme|u lijepog {ehera, o kojem je suzna~enja koja proizlaze iz suprostavljanja ozna~itelji novog doba.
Mejra kao dijete sanjala na temelju maj~inih rije~i stje~u i jedu ~ime autor sugerira kako On je itekako svjestan da je zlatno doba
pri~a, i novog modernog Sarajeva kojeg je se nekad u stara dobra vremena imetak Bosne zauvijek pro{lo i u svezi i ahlaka
Mejra neposredno do`ivjela i koje je, ironi~no po{teno stjecao, dok u novo doba kapitalizma (morala), i adeta, i odje}e, pa ~ak u pojavi
primje}uje ^olakovi}, i samo obuklo ala mnogi kapitalisti gaze (jedu) sve slabije od novih jela, te ^olakovi}, reklo bi se sa
frank odijelo, tj. i sama arhitektura sve vi{e sebe jer profit (cilj) opravdava sva sredstva. stra{}u Pometa iz Dr`i}evog Dunda Ma-
nosi obilje`ja zapadnog na~ina gradnje: I kao zavr{nu osudu novog doba izri~e roja, a kroz usta svog dobrog Bo{njaka
Omeraga: Salihage, nabraja sve stare jemeke (jela):
Ko mlada curica s dvije guste, zlatne kadaif, ho{af, jahniju, hurma{ice, sutlija{;
pletenice, koje joj niz le|a legle Ovo ti je zeman od la`i i pi}a pa svoju radost {to mo`e ugostiti masafira
ispratila Tursku; u pla~u i strahu Od kr~me, teftera, politike, hapsa... Mejru, poredi s jelom:
do~ekala [vabu - vlastitim o~ima
vidjela novo Sarajevo u “binama”, Tom novom zemanu suprotstavlja on Eto volim {to ste do{li neg
~udnim “trajvanima”, `urbi, vje~ne vrijednosti starog doba kao {to su Pet ar{ina atemina il’ pun zembilj
iz starog Saraja poput d`ina raste. ljepote prirode (koja je sve vi{e ugro`ena kadaifa.

36 BEHAR 74-75
TRAGOVI
Ma seko smisli {to si nafakli
Ba{ smo danas halvu ispekli i ho{af.

Ponavljam kako je Enver ^olakovi}


Sarajevskih hiljadu
dobro znao da ono {to je pro{lo, zauvijek
je pro{lo pa su ostale samo rije~i iz tog
zlatnog doba, te ih treba itekako ~uvati (One
i jo{ jedna no}*
su ve}im dijelom sa~uvane jer su danas
postale dio leksika bosanskoga jezika). Od ideje Alije Isakovi}a do realizacije epohalnog pothvata,
Moju tezu da se ^olakovi} borio za sva- prvoga na bosanski jezik kompletnog izvornog prijevoda
ki orijentalizam najbolje potvr|uje sam ^ola- “Hiljadu i jedne no}i”, za koji je Akademik Durakovi} dobio
kovi} u neobjavljenoj Knjizi majci, 1942.g., UNESCO-ovu nagradu Sharjah Prize for Arab Culture 2003.
u kojoj on kritizira svoje pjesni{tvo, pa u
svezi gore napisanog ka`e: “Moje op}enito Moj rad na prijevodu Hiljadu i jedne no}i politi~kih sistema i kako }e svijet sve br`e
elegi~no osje}anje u svemu ima utjecaja i na pokazuje, ~ini mi se, kako „velika vremena“ i}i u sunovrat.
taj jezik, tako da ~esto nastojim zastarjele predstavljaju podsticaj za velike radne po- Dakle, uz takvu vatru, sakupili smo se
provincijalizme, samo ako su na{eg jezi~nog dvige. U periodu koji je nesumnjivo bio najte`i u razgovoru. Koliko se sje}am, tu je bio
korijena i specifi~no na{i (bosanski), o`ivjeti u mome `ivotu, ali i jedan od najdramati~nijih Alija Isakovi}, Enes Kari}, Had`em Hajda-
i upotrebljavam ih... U mojim pjesmama, a u povijesti moga naroda i moje zemlje, ro|ena revi}, Mehmedalija Had`i}, mo`da i Enes
osobito u prozi, u kojima opisujem svoju je ideja da se po~ne prevoditi ovo znamenito Durakovi} i dr. U jednome trenutku, obra-
Bosnu, mnogo je slaveniziranih turcizama i djelo koje do sada nismo imali u prijevodu ti mi se Alija Isakovi} prijedlogom da
modernih provincijalizama. Namjera mi je sa arapskog jezika. po~nem s prijevodom No}i. Svi drugi
majko, da barem u literaturi sa~uvam jezik Negdje u zimu 1992. godine, jedna prihvatili su to na takav na~in da sam imao
na{ih pradjedova, jer on naglo umire... Ipak grupa intelektualaca, me|u kojima sam bio dojam kako su o tome ve} razgovarali, prije
}u nastojati da pri~am o Bosni upravo tim i ja, okupila se u jednoj prostoriji Gazi moga dolaska.
jezikom. Ti }e{ mi, majko, ne samo oprosti- Husrev-begove medrese u Sarajevu, uz
ti, nego }e{ mi to i odobriti. Neka snaga lite- dobro zagrijanu pe} na drva koja je u to Pi{e:
rarnog djela, njegov stil, sadr`aj nadomjeste vrijeme u Sarajevu djelovala gotovo ne-
taj jezi~ni nedostatak, kojeg ja ~ak smatram Akademik Esad Durakovi}
stvarno, bajkovito, neizmjerno utje{no. Jer,
za jezi~nu prednost, a ne za pusto kori{tenje dotle su Srbi ve} uspjeli bombardiranjem
folkloristi~kih boja.” ( E. ^olakovi}, Knjiga grada uni{titi sva prozorska stakla u njemu, Osjetio sam neku vrstu zebnje, kakvu
majci u: E. ^olakovi}, Izabrane pjesme, HKD, isklju~iti struju i vodu, gas. Bila je to uisti- osjeti ~ovjek neposredno suo~en sa zada-
Zagreb, 1990, str. 393-394.) nu samrtni~ka om~a oko vrata jednome tkom za koji nije siguran mo`e li ga uop}e
Da zaklju~im, u antimodernisti~kom znamenitom i nedu`nom gradu, humanosti savladati. Rekao sam:
svetonazoru i veli~anju zlatnog doba Bosne, op}enito. U takvoj situaciji, u`arena pe} je - Pa Vi znate da je to tako veliki posao
a to je Tursko carstvo, ^olakovi}u je jezik imala naro~ito zna~enje, gotovo ritualno i da je za njega potreban gotovo cijeli ljudski
bogat turcizmima najprikladnije sredstvo simboli~ko zna~enje za na{ entuzijazam vijek!
za usporedbu starog i novog, tradicionalnog koji se ni~im nije dao ubiti. Danas, sa Alija je {utio na moju reakciju, ali vje-
i modernog svijeta u svim njihovim znatne vremenske distance i u blagodati rujem ne zbog toga {to je prihvatio moju
o~itovanjima, tj. ^olakovi} je glede egzistencijalne izvjesnosti, ne mogu obja- zebnju i {to je odustao od svoje ideje, ve}
antimodernisti~kih pisaca u Bosni (E. Mu- sniti odakle smo crpili tu silnu snagu iako je on ina~e bio vrlo {krt na rije~ima u raz-
labdi}, S. Kulenovi}) specifi~an u svojem nas je cijeli svijet bezo~no prepustio govoru. Ta ideja zazvu~ala je autoritativno,
specifi~nom obliku antimodernizma koji nadmo}nom neprijatelju, zabraniv{i nam i kao da je rekao: Eto, ja tako mislim, a Vi
je utemeljen provotno kao jezi~ni sukob. naoru`avanje. Sve mi to izgleda nekako sad vidite {ta }ete!
Na samome kraju moram ista}i da, iako mitski, nadnaravno. Nije to bilo puko da- Kada je nekoliko godina kasnije preminuo
je ^olakovi} svjestan da je staro doba vljenje Sarajeva, ve} je to davljenje - time od sr~anog udara, naglo i u naponu snage, u
Bosne pro{lo (tema ve}ine njegovih pjesa- {to je postalo epicentralno pitanje cijeloga punoj afirmaciji autoriteta, osje}ao sam se
ma), on i tada, kada je pisao Jedinca punih svijeta - oli~avalo mitsku borbu Dobra i istinski pogo|enim; osjetiv{i se na neki po-
15 godina (1947.-1962.) vjeruje u Bosnu, Zla, a mi smo u Sarajevu – ma koliko to seban i te`ak na~in osirotjelim, pitao sam se
u neku samo svoju Bosnu, a {to se u biti i nekome izgledalo ~udno ili samohvalno gotovo u o~ajanju i blasfemi~no: Za{to nam
obistinilo poslije ovog zadnjeg rata, posli- – oli~avali mitsko Dobro u ~iju pobjedu tako naglo i u~estalo odlaze ljudi koji su nam
je kojeg je Bosna, iako du{manski podije- smo nepokolebljivo vjerovali. Tragedija moralni i intelektualni orijentiri, i to u vre-
ljena od strane velikih sila ta to joj je sud- svijeta a ne Sarajeva je u tome {to ni nakon menu kada su nam najpotrebniji?!
bina kona~no postala samostalna, slobodna te pobjede Dobra Sarajevo nije adekvatno
i neovisna. Dakle, Enver ^olakovi} nije nagra|eno i za{ti}eno: tragedija je to stoga Izbor predlo{ka za prevo|enje
bio horoz koji je prije vremena kukurikao, {to takav odnos pouzdano indicira kako }e
Enver ^olakovi} bio je odistinski prorok snage Zla u svijetu ba{ nakon Sarajeva Neko je rekao da prijevod No}i jest
vlastita naroda. dobivati na snazi, podr{ci velikih svjetskih povelik zalogaj za jednoga ~ovjeka pa bismo 

BEHAR 74-75 37
TRAGOVI
to trebali uraditi timski – ja, Enes Kari} i koju je ruski prevodilac Salje zastupao sa mnogo rije~i ohrabrenja: gotovo da nije
Mehmedalija Had`i}. uporno i ba{ po svaku cijenu u velikoj imao primjedbi ni sugestija.
Svi smo to prihvatili kao rje{enje. mjeri je unakazila djelo. Primjerice, vrlo
Nedugo nakon toga, oti{ao sam u Gazi frekventne sintagme on prevodi doslovno, Ah,ti pjesnici
Husrev-begovu biblioteku (tada jo{ nisu pa tako carevi} ljubi tlo izme|u carevih
bili evakuirani njeni fondovi) da tragam za ruku (umjesto: pred njim); on izlazi iz Po{to sam uvijek nastojao da vi{e ljudi
izvornikom No}i. Moglo se na}i poneko dvorca dok mu briga curi niz le|a (umjesto: pro~ita moj rad prije objavljivanja, tako
izdanje No}i kod pojedinaca u Sarajevu, ophrvan brigama) i jo{ mno{tvo sli~nih sam i ovom prilikom u~inio. Dogovorio
ali su to uvijek bila neka skra}ena izdanja, nesuvislosti. Kako je jedan znameniti sam se sa knji`evnikom Had`emom
a ja sam rije{io da treba uraditi integralni Kra~kovski mogao potpisati takav prije- Hajdarevi}em – koga smatram ~udotvorcem
tekst ili ni{ta. vod?!. Valja dodati da je uz njega izdanju u bosanskome jeziku – da mi i{~ita cijelo
U Biblioteci sam prona{ao vi{e izdanja, napisao uvodni tekst – niko drugi do Mak- djelo, i to tako {to }u mu davati u „koma-
ali nijedno nije bilo kompletno. Kada sam sim Gorki. dima“ svoj prijevod; dogovorili smo se da
ve} po~eo gubiti nadu (Sarajevo je bilo u Kada sam na jednome me|unarodnom prati ritam moga rada. Me|utim, pro{lo je
om~i, kako rekoh, i nije se moglo napolju nau~nom skupu u Jordanu razgovarao sa vi{e mjeseci nakon {to sam mu dao prve
tra`iti odgovaraju}e izdanje), ipak sam ~uvenim ruskim arabistom i disidentom, stranice teksta i kada god bismo se vidjeli
prona{ao jedan veoma po`utjeli, kao iz Vladimirom [agalom, koji je utjecajan u pri~ao mi je kako on to ~ita. Najzad mi je
poslovice, komplet bula~kog izdanja No}i SAD i u Moskvi, o tome ruskom prijevodu sve postalo sumnjivo pa sam insistirao da
iz 1905. godine, i uzeo sam ga na revers od No}i, slo`ili smo se ve} u prvim re~enicama mi iznese tekst kako bih vidio {ta je uradio.
rahmetli Zejnila Fai}a koji mi se sa da je Saljeov prijevod veoma lo{, te da je Tako sam otkrio da nikada nije pro~itao ni
suzdr`anim osmijehom jadao kako mu je pravo ~udo kako veliki ruski jezik do danas jednu re~enicu. Pjesni~ka boemija! Povukao
najte`e kad mu do|u profesori da tragaju nije dobio drugi i bolji prijevod No}i. [agal sam tekst sa mnogo gor~ine, osje}aju}i da
po fondovima. se zagledao u me, {irom otvorenih o~iju., sam zaista prepu{ten samome sebi.
u nevjerici, kada sam mu kazao da sam
Sam u no}ima upravo zavr{io prijevod No}i na bosanski
Nesta{ice pribora za pisanje
jezik. (Ina~e, [agal se odnosio prema meni
Po~eo sam prevoditi odmah, i{~ekuju}i s naklono{}u kada je vidio da poznajem U vezi s radom na prijevodu No}i pam-
da se jave Mehmedalija i Enes, kako bismo rusku arabistiku i da mogu komunicirati na tim jo{ dvije zanimljivosti kakve nisu pra-
podijelili posao i dogovorili dinamiku rada. ruskom jeziku.) tile moj rad na drugim djelima.
No, oni ne samo da se nisu pojavljivali nego Naime, budu}i da je rije~ o ogromnom
nisu ni{ta spominjali ni kada bismo se materijalu, ponestajalo mi je papira za pisa-
sreli. Nastavio sam raditi sam. Danas vidim Bosanski jezik i pravopis
nje jer u opsjednutom Sarajevu ni~eg nije
da je dobro {to se desilo upravo tako jer bi Va`an problem u to vrijeme bio mi je bilo u knji`arama, zapravo – nije bilo ni
to bila mje{avina stilova koja je neprihva- pravopis bosanskoga jezika, kao i njegov knji`ara; sve je bilo na ulici: od knjiga, koje
tljiva u djelu takvog zna~aja. Istovremeno, rje~nik. Zapravo, u to kataklizmi~ko doba su prodavali neznani ljudi a pokradene su
valja re}i da sam uvijek respektirao stilsku tek se govorilo o nu`nosti imenovanja iz privatnih biblioteka, do stalne smrti pod
rafiniranost Kari}evu, da sam uvijek cijenio bosanskoga jezika (on se do tada slu`beno srpskim snajperima i granatama.
njegov tanahni osje}aj za bosanski jezik. zvao hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski), U takvoj oskudici slao sam svoju djecu
o izradi njegova pravopisa, a za pojavlji- da mi donesu nekakvih formulara iz
Rizvi}, Salje, Kra~kovski, Maksim vanje rje~nika trebalo je jo{ mnogo vreme- razru{ene banke na Bistriku (tada{nja Uli-
na. Od prof. dr. Senahida Halilovi}a uzeo ca Dragice Pravice): formulari su bili pra-
Gorki, [agal sam Stavove Pravopisne komisije (na samo zni s jedne strane pa sam na njima ispisivao
U nekoliko navrata, do mene su dopi- 3-4 strane) i to sam koristio kao neku orijen- prijevod.
rale vijesti kako poznati profesor Muhsin taciju, jer je izrada Pravopisa bosanskoga Drugu pote{ko}u pri~injavala mi je
Rizvi} izra`ava ~u|enje za{to radim na jezika bila u toku. Taj jezik bio je u fazi kemijska olovka. Ona zahtijeva malo ja~i
tome prijevodu kad ve} imamo prevedene restandardizacije, pa sam i zbog toga bio pritisak na podlogu, a budu}i da je tekst
No}i. Ja sam se, opet, i{~u|avao njegovom svjestan delikatnosti prijevoda, budu}i da trebalo ispisivati nebrojeno mnogo sati, i
~u|enju, jer znam da je Rizvi} bio profesor knji`evna djela tako velikog zna~aja kao to u jednome silovitom juri{u kroz vrijeme,
i nau~noistra`iva~ki radnik prvoga reda, {to su No}i imaju sna`nog utjecaja na po~eo me hvatati gr~ u desnom ka`iprstu,
dostojan po{tovanja. Jedini razlog vidio standardizaciju jezika prijevoda. pa sam mislio kako }e me to ozbiljno ome-
sam u tome {to prof. Rizvi} nije bio do- Pri svemu tome, u~inio sam jo{ ne{to tati u radu. Imao sam nalivpero, ali tinta u
voljno upu}en u kvalitet prijevoda koji je {to mi se ~inilo va`nim. Sarajevu u to vrijeme bila je, `argonom
smatrao dostatnim. To je gotovo neupotre- Naime, nekoliko desetaka strana s po~etka re~eno, mislena imenica. Kada mi je prof.
bljiv prijevod Marka Vidojkovi}a sa ruskog djela dao sam, u rukopisu, bosanskom Teufik Mufti} donio pola jedine fla{ice
jezika. Nikada nisam shvatio kako je takav jezi~kom autoritetu, Senahidu Halilovi}u, tinte koju je imao (polovinu je ostavio za
prijevod potpisao, kao njegov redaktor, kako bi na oglednom uzorku mogao sugeri- se), do`ivio sam to kao rijetko dragocjen
jedan od najznamenitijih arabista u svijetu rati neke stvari principijelne naravi. Senahid dar, a moj uporni ka`iprst kao neo~ekivanu
– ruski arabist Kra~kovski. Jer, doslovnost je vrlo brzo vratio pa`ljivo i{~itani rukopis, relaksaciju.

38 BEHAR 74-75
TRAGOVI
Nedostatak svjetla i borba izme|u zadatak; eventualna smrt poslije prevo|enja no}. Katkada nisam razaznavao koji svijet
Erosa i Tanatosa No}i ne bi tako obesmislila moj `ivot. je realan – moj ili [eherzadin. Bilo je tre-
Molitve su mi usli{ane: do`ivio sam, nutaka kada me je mo}na matica toga
Te{ko mi je padalo rano smrkavanje u zajedno s porodicom, kraj srpske opsade i ~udesnog pripovijednog svijeta nosila tako
zimskom periodu jer sam morao prerano me{koljenje svjetske savjesti, a potom i da mi se ~inilo kako nije nemogu}e da su
prekidati s radom, ili raditi pri svije}i. Zapra- izdanje svoga prijevoda No}i. U Predgo- u sve umije{aju dobri d`ini pa da po~nu
vo, to i nisu bile prave svije}e, one sa voru sam zapisao neizmjernu zahvalu Bogu, vitlati uspani~ene ~etnike po brdima i da
prazni~nom bistrom svjetlo{}u, ve} samo ih ali nikada niko ne}e shvatiti – jer to se ne ja pri tome likujem.
sami improvizirali ume}u}i kroz ~ep fla{ice vidi i ne mo`e se materijalizirati – kako Mo`da je neozbiljno {to }u re}i da se i
napunjene jestivim uljem pertlu od cipele – sam svoje srce, neizmjerno napa}eno i jesu umije{ale neke dobre vi{nje sile, jer
kao fitilj. Takva svije}a je emitirala `u}kastu, najzad ozareno, umivao suzama radosni- je Sarajevo spa{eno usprkos tome {to su
zamu}enu svjetlost i silno je dimila, a ni sam cama. Sarajevska borba Erosa i Tanatosa mu sve susjedne zemlje i cijela slu`bena
ne znam koliko stotina sati sam pisao pri ~ak ni epski nije izreciva. Evropa bile namijenile smrt. Na{ duh ot-
takvoj svjetlosti. [eherzadin svijet d`ina i pora i kreacije – izdr`ao je i nadvladao.
{ejtana ~inio se znatno realnijim u toj sara-
jevskoj zbilji: mutna svjetlost svije}a, glad i Kakvi su umovi silnika
studen, nestvarna neprijateljska surovost i S obzirom na okolnosti u kojima sam
Prednosti i nedostaci interpunkcije u
ravnodu{nost cijeloga tzv. demokratskog radio prijevod, mislim da se mo`e nasluti- arapskom tekstu
svijeta – sve to na jednoj strani, a na drugoj ti da moj rad na prevo|enju No}i, zapravo, U prijevodu mi je naro~ite pote{ko}e
strani – na{ nestvarno sna`an otpor Zlu, na{a nije bio obi~an prijevod. To sam do`ivljavao pri~injavalo to {to izdanje koje sam koristio
sr~anost, rije{enost da se branimo koliko kao `ivotnu misiju u jednom nezamislivo nije ura|eno po pravopisu modernog, stan-
oru`jem toliko i kreacijom i tolerancijom, surovom vremenu, kada su najve}e sara- dardnog arapskog jezika. Naime, u tome
sve je to bilo zaista vol{ebno, bajkovito, jevske biblioteke pretvarane u loma~e. izdanju – kao u klasi~nom arapskom jezi-
~udesno i mitski. Stvarnosti u tome svijetu Pamtim dobro, i pamtit }u zauvijek, kako ku uop}e – nema nigdje, na nekoliko hilja-
bile su se izmije{ale, obrisi me|u njima go- su Srbi sa okolnih planina zapaljivom mu- da stranica, ni jednog pravopisnog znaka:
tovo da su nestali. Te{ko je objasniti nekome nicijom zapalili Vije}nicu (Nacionalnu i ta~ke, zareza, crtice, ni~ega (arapski jezik
– makar i uz najbolju rje~itost i veoma kul- univerzitetsku biblioteku), pa sam, i onako nema velikih i malih slova). Tekst
tiviranu imaginaciju – kako se mogao osje}ati rizikuju}i, izlazio na ulicu na Bistriku, gdje ide in continuo, u beskraj, kao i [eherza-
prevodilac No}i u Sarajevu u vrijeme kada sam tada stanovao, gledao to veli~anstveno dina naracija. Tu nastaju prevodio~eve
ga je satirala srpska opsada koliko i zdanje u plamenu i doslovno se gu{io u silne muke sa sintaksom – gdje po~eti a
ravnodu{nost svijeta. Bila je to istinska bor- suzama. „Bo`e, kakvi su to pomra~eni gdje zavr{iti re~enicu, kako je sintaksi~ki
ba Erosa i Tanatosa, Kreacije i Ru{ila{tva. umovi koji namjerno pale biblioteke i onda organizirati i sl. Prijevod takvog izdanja
ih dr`e pod artiljerijskom vatrom da im ne (drugo nisam imao na raspolaganju kao
Zbrinjavanje obitelji mogu pri}i vatrogasci!“, govorio sam. pomo} ili nekakvu orijentaciju) podrazu-
Na isti na~in spalili su i Orijentalni in- mijeva i naro~ito te`ak redaktorski posao.
Za razliku od znatnog dijela Sarajlija koji stitut, do posljednjeg rukopisa, sa blagom No, danas mislim da mi je upravo takvo
su izmjestili u inostranstvo sve ~lanove svojih kakvo se ni zamisliti ne da: stotine hiljada izdanje nudilo i zna~ajne prednosti: nudilo
porodica (me|u njima i tada vode}i bo{nja~ki historijskih dokumenata, desetine hiljada mi je, zapravo, neizmjerne mogu}nosti
politi~ari), morao sam brinuti o dvoje male rukopisa od desetog stolje}a naovamo a kreiranja u sintaksi a time i u domenu
djece, o supruzi, ali ne samo i ne u prvom me|u njima mno{tvo autografa. Srpski zlo~in lingvostilistike. To je golema prednost, i
redu brinuti o njima da ne umru od gladi na Markalama i u Srebrenici neopisivo je nadam se da sam je valjano iskoristio.
(dvanaestogodi{nji sin mi je znao ~esto re}i: u`asan, ali je isto tako neopisivo u`asan
„Da mi je do`ivjeti da imam hljeba koliko njihov kulturocid, ~ije razmjere nikada ni u
mogu pojesti!“), ve} jo{ vi{e, i jo{ te`e, brinu- bo{nja~kom korpusu, a ni u svijetu, na`alost, Sretan zavr{etak
ti o njima svakog dana, svakog sahata da ne nisu valjano shva}ene. Nikada se Srbi i
izginu, da se ne obogalje. Stra{an je to teret. Sa gotovim rukopisom, nekoliko godina
Crnogorci ne}e mo}i dovoljno naizvinjava-
sam tra`io izdava~a, budu}i da je projekt
ti za svoje apsolutne i svekolike zlo~ine.
zahtijevan u izdava~kom i u knji`arskom
Vjera u Boga Onda sam se vra}ao u svoju sobu, ~iji
smislu. Iznenadilo me da na moju ponudu
je jedini prozor ukopan u obalu – napravljen
Sje}am se da sam ~esto molio Boga – u rukopisa nije pozitivno reagirao – nije uop}e
je valjda zato {to se mislilo kako jedan zid
koga sam uvijek vjerovao, ali sam tada shva- reagirao – hrvatski izdava~ Nenad Popovi},
mora imati neki prozor iako on nije obav-
tio da se u Njega naro~ito vjeruje kada je iako je Fondacija SOROS odmah dodijelila
ljao svoju funkciju – i nastavljao sam ra-
~ovjek u nevolji; nikada u Sarajevu nije bilo 50.000 KM, danas 25.000 Eura, kao potpo-
diti na prijevodu No}i.
vjernika kao za tih godina stalnog suo~enja ru. Najzad sam sklopio ugovor sa „Ljilja-
s patnjom i sa smr}u – molio sam Boga, ba{ nom“, ~emu su prethodili tvrdi pregovori sa
usrdno, da mi sa~uva `ivot dok okon~am Fantazija i realnost urednikom Had`emom Hajdarevi}em i di-
prijevod No}i, a poslije – nije va`no. I pri rektorom Mensurom Brdarom – negativcem
tome nisam „folirao“, ve} sam iskreno taj @elim re}i, dakle, da je to mnogo vi{e dostojnim kakvog lika iz [eherzadinoga
posao shva}ao kao svoju misiju, kao `ivotni od prijevoda: ja sam `ivio Hiljadu i jednu svijeta, iz nekog njenog tamnoga vilajeta. 

BEHAR 74-75 39
TRAGOVI
No, prije toga treba re}i ne{to o promociji sustvo, da ~estita, da ka`e bilo {ta. To je zna~i da sam ih na neki na~in smatrao svoji-
izdanja. Obarti su bili ~udesni i time su, apsolutno neshvatljivo. Osim toga, nije bio ma, jer sam i ja iz te {kole. Tako me je dakle,
reklo bi se, na neki na~in sara|ivali sa za- prisutan nijedan moj recenzent: jedan je, izdava~ bezo~no oplja~kao.
konitostima svijeta u No}ima. kao {to sam rekao, preminuo, a drugi se No, satisfakcija je stigla iz svijeta.
Organizirana je veli~anstvena, kultna naprosto nije pojavio. Budu}i da su No}i najzna~ajnija referenca
promocija u velikoj, vrlo sve~anoj sali Doma No, promocija je ipak bila veli~anstvena u mome dotada{njem opusu, UNESCO mi
Vojske Federacije BiH. Dvorana je bila (promotori: tada{nji ministar Fahrudin je 2003. godine dodijelio Sharjah Prize for
prepuna, stajalo se na nogama, u doslovnom Rizvanbegovi}, Hilmo Neimarlija, Had`em Arab Culture (uz koju ide i ~ek od 25 000
smislu. Atmosfera veoma sve~ana. Ne bija{e Hajdarevi}), jer je samo djelo tako mo}no, $), a to je, zapravo, priznanje za najboljeg
mi moga Alije Isakovi}a, da ga podsjetim tako va`no u povijesti svjetske kulture da arabistu tokom dvije godine u svijetu.
na onu ugrijanu pe} u Medresi i na njegovu je ocijenjena veli~anstvenom ve} ~injenica Sve~anost uru~enja nagrade odr`ana je,
odlu~nu ideju. On nas je sve napustio, zau- da se objavljuje njegov prijevod na neki veli~anstveno, u sjedi{tu UNESCO-a, pod
vijek. Bio je to trenutak izuzetne egzaltira- jezik. Osim toga, naj{ira javnost je godi- blje{tavim svjetlima Pariza (potom i u Rek-
nosti, osvije{}enosti i prosvijetljenosti. nama znala (znalo se za to i u svijetu) da toratu u Sarajevu, tako|er vrlo sve~ano).
Me|utim, i u takvome ~asu, koji je, koliko radim na prijevodu No}i i on se o~ekivao Do`ivio sam to kao ~arobni obrt u [eherza-
znam, cijelo Sarajevo smatralo izuzetnim, s nestrpljenjem. dinoj naraciji. Naime, pokazao se kao istin-
a izdanje je kasnije progla{eno kulturnim Najzad, vrijedi zabilje`iti jo{ jedan ski dug, podvi`ni~ki i sudbinski neizvjestan
doga|ajem godine, po mnogima i kulturnim kuriozitet u vezi s mojim prijevodom No}i. put od rada na prijevodu u bistri~koj sobici
doga|ajem decenije – i u takvome ~asu, Da je u pitanju neko djelo manjeg kulturnog u kojoj je vlaga naprosto curila niz zidove,
velim, ostala su mi tri o`iljka. ili literarnog zna~aja, te da nije tako velik ukopanoj u obalu, pod mutnom svjetlo{}u
Naime, od dogovorenih promotora, ~ak izdava~ki poduhvat, ne bih pridavao zna~aj pertle natopljene jestivim uljem, do
trojica se nisu pojavili iako su obe}ali ovome {to upravo namjeravam zapisati. veli~anstvene i jedinstvene pari{ke svjetlo-
u~e{}e na promociji: Haris Silajd`i}, D`evad Naime, djelo je izdato u 10.000 prekrasnih sti, te li~ne ~estitke generalnog direktora
Karahasan i Ivan Lovrenovi}. Prva dvojica kompleta, ali izdava~ „Ljiljan“ nikada mi nije UNESCO-a. To je prenio cijeli svijet.
su, dodu{e, poslali svoje tekstove da bi ih isplatio ni marke autorskog honorara, uprkos Eros je jo{ jednom nadvladao Tanato-
neko pro~itao na promociji, a Lovrenovi} ~vrstom ugovoru, a odnedavno i pravosna`noj sa. 
nije u~inio ~ak ni to. Naj~udnije je to {to sudskoj presudi u moju korist. Pri tome valja
ni jedan od njih trojice nije smatrao vrijed- re}i da su ljudi koji su vodili Ljiljan“, sa
nim da me nazove telefonom ni prije ni Mensurom Brdarom na ~elu, svi odreda Bilje{ke:
poslije promocije, nikada, da objasni od- svr{enici Gazi Husrev-begove medrese, {to * Naslov i podnaslovi su redakcijski

MEHO BARAKOVI]

Na Mirogoju
Dok traje O~aj je li ovo Raspe}e snene ptice
traje{ i ti svojom Nagom povr{inom Tijela u meni ili ipak Ne{to mnogo gore
i neka se no} rasula koga da Pitam
Parfim u koji si umo~ila neizgovorene Rije~i
ima miris neke Unutra{nje za~u|enosti Vrijeme kao da Posustaje
Pitam se kako si do`ivljavala Crninu na Mirogoju i ti biva{ Nesretna {to aparat za kafu ne radi
kao da se Sve Sunovratilo u bezdan
Ovo je jo{ jedna Zagreba~ka jesen iscrtava{ jedno mogu}e Prolje}e Ru`om za usne
i ulazak Nesklada i Tra`i{ utjehu
u Prostor koji je sada oblo`en Pli{anom tugom u sanjivoj Pra{ini na svojim ljetnim haljinama

I nema Kruga Jo{ nismo probali Slatko od vi{anja


i nema Suglasnika po kojima bi mi slala Poruke i to nam je Neoprostiva gre{ka
je li ovo jo{ Jedna ki{na godina dragi Bo`e moj

40 BEHAR 74-75
SJE]ANJA

STOGODI[NJAK PJESNIK
TADIJANOVI]
Ovdje se zaista radi o ~udu, o ljudskom fenomenu, izuzetku kakvog se rijetko na|e u ~ovjekovoj
“dolini suza”, pa se treba bez himbe radovati {to blizu nas `ivi jedan krepak, vedar i pokretan
stogodi{njak Dragutin Tadijanovi}, o kojem je predsjednik HAZU Milan Mogu{ na sve~anom skupu
u ovom uglednom hramu hrvatske znanosti i umjetnosti izrekao:

“U svome gotovo stolje}e i pol dugu Takav ambijent je uz `itna polja Tadijanovi}a glednijih izabranih i sabranih djela hrvatskih
postojanju sada{nja Hrvatska akademija najvi{e inspirirao u pisanju pjesama. knji`evnika.
znanosti i umjetnosti mo`e po prvi put Budu}i da se mladi {kolarac Dragutin Ali je odanoga prire|iva~a tu|ih djela
obilje`iti stotu godi{njicu ro|enja svoga otrgnuo od rodnog sela odlaze}i na nadvisio pjesnik. Iza{lo je mnogo knjiga
najstarijega `ivu}ega redovitoga ~lana - osmogodi{nje gimnazijsko obrazovanje, pjesama koje su iz desetlje}a u desetlje}e
pjesnika Dragutina Tadijanovi}a.” (“Fo- njegovi roditelji su za`eljeli da im sin po- ime Dragutina Tadijanovi}a pronosile od
rum”, listopad-prosinac, 2005.) I jo{ je stane in`enjer {umarstva, pa je on protiv jedne do druge generacije hrvatske mlade`i.
uva`eni predsjednik utvrdio da je Tadija- svoje volje upisao taj studij na Zagreba~kom Samo u [kolskoj knjizi objavljeno je vi{e
novi} pune 52 godine redoviti ~lan akade- sveu~ili{tu, razapinju}i svoje probu|ene od dvadeset izdanja izbora iz raznih razdo-
mije, “najdu`e od ikojega drugoga sklonosti prema poeziji. I tako je izdr`ao blja Tadijanovi}eva stvaranja pod naslovom
sada{njega ~lana.” dvije godine, dok se nije usudio re}i ocu “Srebrne svirale”. Tome je pridonio i osob-
Me|u “besmrtnike” Tadijanovi} je pri- da ne `eli dalje studirati {umarstvo nego no `ivahni Tadijanovi} odr`avaju}i stalne
mljen 30. lipnja 1953. godine. I ba{ koji knji`evnost, jer je tada ve} imao vi{e obja- kontakte sa {kolama prigodnim knji`evnim
mjesec kasnije imao sam ~ast s njime raz- vljenih pjesama u zagreba~kim ~asopisima. dru`enjima. Odatle je on po~asni gra|anin
govarati. Kao tek diplomirani profesor To je bio razlog da mu otac odre~e daljnju vi{e gradova u Hrvatskoj, a neke {kole nose
knji`evnosti te jeseni bio sam se zaposlio potporu, pa se pjesnik prelaskom na Filo- njegovo ime. Za jubilarnih ovih dana sam
u redakciji kulture zagreba~kog izdanja zofski fakultet oslonio na vlastite snage, je pjesnik vedro i {aljivo govorio o svom
dnevnika “Borba”, pa me urednik Vlado zaposliv{i se kao korektor u onda{njim osobnom ~udu, da je u Slavonskom Brodu
Stopar poslao da “novope~enog” akade- Narodnim novinama. stajao `iv i pokretan pokraj spomenika i
mika kratko intervjuiram, a ja sam tada kod kipa vlastite osobe.
Tadijanovi}a, u njegovu knjigama zatrpa- Pi{e: Tadijanovi} je tijekom dugog `ivota
nom stanu (dvori{na zgrada u Ilici br. 28) stekao atribut omiljenog pjesnika, kako kod
Nasko FRNDI]
ostao du`e od jednoga sata, jer se s dobro svoje brojne publike na knji`evnim susre-
raspolo`enim pjesnikom nije druk~ije mo- tima po {kolama, tako i me|u kolegama
glo. Usput sam mu ispri~ao da sam s nje- I u protekloj jubilarnoj godini Tadija- piscima, koji ga od milja zovu jednostavno
govom poezijom upoznao se u rodnoj Bo- novi} se sjetio kako ga je otac nekoliko Tadija, jer za svakoga uvijek ima toplu a
sni, ratne 1941. kada sam u zeni~koj godina kasnije na samrtnoj postelji pitao: zanimljivu rije~. Kad se na{ao na kakvom
knji`nici muslimanskog dru{tva “Zajedni- “Ima{ li me ~ime saraniti?” A sin je ocu knji`evnom skupu, me|u svojim isto tako
ca” nai{ao na knjigu pjesama “Pepeo srca” odgovorio: “Imam!” Jer je bio upravo ostarjelim knji`evnim poslenicima, znao
(Izdanje Matice hrvatske, 1936), i odmah dobio honorar za knjigu pjesama “Pepeo je re}i: “Lako je vama dok imate mene koji
spontano zavolio Tadijanovi}evu lirsku srca”. I tako je neposlu{ni sin u posljednjem sam tolikim godinama ispred vas...”Takvim
toplinu i jednostavan ali sadr`ajan pjesni~ki trenutku `ivota obradovao svoga oca. I i sli~nim rije~ima Tadijanovi} osvaja sim-
izraz. mo`e se re}i da je ~itav `ivot Tadijanovi}u patije svih ljudi oko sebe. Velika je zasluga
Takav je pjesnik bio i u razgovoru otvoren, poezija bila usputno bavljenje, jer nije kao Tadijanovi}a {to svojom osobno{}u poeziju
slavonski prostrane i tople rije~i, bliske men- neki pjesnici `ivio boemski nego uvijek je dr`i na visokom pijedestalu, iako je taj `anr
talitetu Bosne, kojoj je Tadijanovi} bio bio zaposlen, nakon Narodnih novina u odavno izgubio trku s prozom, dramom i
kom{ija, jer je gimnazijskih osam godina Nakladnom zavodu Hrvatske kao jedan od esejom. Njegova poezija je na visokoj
proveo u Slavonskom Brodu, i sigurno je urednika, zatim u Izdava~kom poduze}u cijeni, zbog jednostavnog, govornog izraza,
mnogo puta gledao sa slavonske obale Save “Zora”, a najdu`e, vi{e od dvadeset godina ali svaka mu pjesma ima iskru svje`e,
prema susjednom Bosanskom Brodu, sjever- bio je direktor Instituta za knji`evnost i originalne misli. Jedan haiku dubrova~kog
noj kapiji ~udovite, i povije{}u bogate zemlje teatrologiju nekada{nje Jugoslavenske, a pjesnika Luke Paljetka po mom sje}anju
Bosne. Nedaleko Broda Tadijanovi} se i sada Hrvatske akademije znanosti u umjet- glasi: “Ulicom ide / slavonski hrast / Ne.
rodio, u Rastu{ju, selu koje je o~ito dobilo nosti. Na tom polo`aju je Tadijanovi} po- To je Tadijanovi} “ Kao da je to su{tinska
ime prema slavonskim hrastovim {umama. krenuo i uredio vi{e od stotinu knjiga naju- slika Tadijina lika i djela.  

BEHAR 74-75 41
SJE]ANJA
I dr`avne vlasti samostalne Hrvatske kako stoje fascikli poredani i po krevetu kako sam u predve~erje i{ao
shvatile su koga imaju u pjesniku pokojne Tadijine `ene Jele, opjevane u na selski brije`ak, zami{ljen,
Tadijanovi}u, pa je oki}en odlikovanjem mnogo pjesama iz njihove mladosti i zrelih odakle se imao da pojavi
osobno iz ruku predsjednika dr`ave Stje- godina `ivota. U razgovoru s novinarima moj tu`ni otac iz rata -
pana Mesi}a, a predsjednik vlade Sanader Tadijanovi} je pri~ao i kako se upoznao sa
primio je Tadijanovi}a uz du`ne po~asti. svojom nerazdvojnom `ivotnom dru`icom. Jecaj, srce, u samo}i.
Tadijanovi} je sjedio do gradona~elnika Kao mladi} vozio se vlakom od Slavonskog Kad naviru uspomene.
Bandi}a na proslavi njegova ro|endana. U Broda prema Zagrebu, i na sjedi{tu ugledao U Rastu{ju, kod Svetog Vida.
tom stilu nastavili su i neki forumi, pa samu a lijepu djevojku, u{ao u kupe i rekao: Odavno spava moja baka.
Tadijanovi}a smje{taju u prvi red va`nih “Vi jedete naran~u!” Djevojka je odgovo- I djed i otac pored nje le`e.
privrednih skupova, a trebalo bi ga po{tedjeti rila: “ Da, ho}ete li i Vi?” Te dvije re~enice Pod travom i pod ruzmarinom.
od tolikih napora, da nam jo{ po`ivi ovakav su bile dovoljne da se ovo dvoje upoznaju, A \uro, brat moj, na Mirogoju.
~io, pam}enjem potpuno svje` i fizi~ki zbli`e i ostanu zajedno osamdeset godina.
pokretan, iako mu nije lahko, jer se u jed- Novinarima je pokazao prozor s kojega mu Svi odo{e. Svi sad {ute.
nom razgovoru tih dana na{alio na ra~un je Jela uvijek mahala kada je odlazio Mati i sestra u zavi~aju. Daleko, same.
svoje fizi~ke iscrpljenosti, rekav{i: “Naru~io Gajevom ulicom prema Jela~i}evu trgu. Ne ~ujem vi{e ni rije~i, drage, znane.
sam nove noge, ali mi nikako ne sti`u.” Bijah li doista Ja taj dje~ak.
Dragutin Tadijanovi} je uz Dobri{u Koji je slu{ao njihov govor?
Cesari}a, Gustava Krkleca i nenadma{nog
Tina Ujevi}a svoj pjesni~ki vrhunac u hr- [uti, srce, u samo}i.
vatskoj poeziji dosegnuo u razdoblju od Kad naviru uspomene.
tridesetih do {ezdesetih godina pro{loga
stolje}a. Ilustrativni su naslovi njegovih [uti srce u samo}i kad naviru uspomene.
zbirki pjesama: “Sunce nad oranicama” Al danas treba da iza|e{
(1933), “Tuga zemlje” (1942), “Blagdan Iz osamljenosti
`etve” 1966) itd. itd. potvr|uju}i da je u I krikne{
svojim inspiracijama bio najodaniji svome Razlupaj kutiju uspomena
slavonskome zavi~aju. Tr~i na raskr{}a.
A kao prire|iva~ odabranih i sabranih K tebi dopire ubila~ki zveket
djela ostat }e zapam}en nesebi~nim trudom preko razlivenih voda u maglama
Na sve~anom skupu u Akademiji sla- Prije nego {to uzmora{ ostaviti
da svi podaci i datumi budu to~ni, da se ne vljenik je brojne uzvanike odu{evio krepkim
dogode bilo kakve smislene ili tiskarske srp kojim `anje{
glasom i svje`im izgledom, ali na kraju i tr~i na raskr{}a i krikni
pogre{ke. Tijekom dugog rada s knjigama i sa svojom darovnicom da ostavlja 700.000
na knjigama, Tadijanovi} je toliko izvje`bao kuna da svake godine Hrvatska akademija
svoju memoriju, da u svom pam}enju nosi Neka te ~uju `ute {ume
nagra|uje najboljega mladoga pjesnika i te{ke crne oranice
ogroman fundus znanja o pojedinim nagradom od 20.000 kuna, da i na taj na~in
knji`evnicima, knji`evnim doga|ajima, o i lastavice i dimnjaci
Dragutin Tadijanovi} ostane u sje}anju i neka te ~uju koji bez prestanka o{tre
ro|enjima i smrtima. U tom sam se uvjerio sada{njih i budu}ih ljubitelja knji`evne a
davnog 29. listopada 1958. godine, kada je no`eve za klanje
osobito pjesni~ke rije~i. Neka odjekuju doline
ro|en moj sin Dino i kad sam slu~ajno susreo Umjetnike ipak pamtimo najvi{e po
Tadijanovi}a na Zrinjevcu i pohvalio mu se Nek se zaljuljaju vrhovi
djelima koja su iza sebe ostavili u korpusu Tr~i na raskr{}a u zlatnosti sunca
prinovom, on mi je tada rekao: “Tvoj sin se nacionalne i svjetske ba{tine. Iz obimnog
rodio to~no na pedesetu godi{njicu smrti tr~i
Tadijanovi}eva opusa od nekoliko stotina tr~i
Silvija Strahimira Kranj~evi}a, koji je umro pjesama odabrao sam jednu koja mi se za
na dana{nji dan 1908. godine u tvojoj Bosni.” krikni
ovu prigodu u~inila vrijednom da pjesnika razlupaj
“Znam, za gimnazijskih godina u Sarajevu predstavi u njegovu humanom anga`manu,
bio sam nekoliko puta na ko{evskom groblju, i to u ranoj fazi razvoja, kada je trideseto- Ta pjesma stara ravno sedamdeset godina
gdje sam vidio i Kranj~evi}evo vje~no godi{nji liri~ar bio nabijen ne samo intim- i danas pored svoje umjetni~ke ljepote, ima
po~ivali{te.” Tadijanovi} je bio ugodno nim nego i op}eljudskim emocijama. Naslov i sadr`ajnu, aktualnu vrijednost, jer govori o
iznena|en i dirnut. pjesme glasi: zlim ljudima koji “bez prestanka o{tre / no`eve
Zahvaljuju}i akribijskoj sre|enosti zna
za klanje”. Ti ljudi-neljudi porobljavaju na-
se da je Tadijanovi}eva ostav{tina potpuno
DANAS TRIDESET I PETE rode i razaraju prastare vjerske i kulturne
prire|ena za budu}e istra`iva~e njegova
spomenike. Ova pjesma pomla|uje
stvaranja i `ivotnog puta. U povodu Mogao bih mnogo da govorim stogodi{njaka Tadijanovi}a, ~ije rije~i “kri-
stogodi{njice slavljenik je bio prebukiran kako sam se na vozu sijena vozio kni...razlupaj” kazuju da mu je mladost bila
novinarskim posjetima i televizijskim sni- u vedru ve~er, le`e}i na le|ima, po{teno buntovna, kao {to mu je starost ~asno
manjima, pa se vidjelo i ~ulo u jednoj i ~inilo mi se: mrtav le`im, plav, pod dostojanstvena, jer iza sebe ostavlja umjetni~ko
reporta`i iz njegova stana u Gajevoj ulici zvijezdama - djelo trajne vrijednosti. 

42 BEHAR 74-75
STUDIJE I OGLEDI
Kako razumjeti pjesnika Meha Barakovi}a

Traganje za Simetrijom i Ravnote`om


ili Usamljenost kao splin Sudbine
Watch Pjesnik Meho se nastanio kod Jezera, ljadama jezera. Jeste Meho je romantik, po
the world around you izme|u najvi{ih prokletijskih vrhova – u svojoj poetskoj Svijesti, ali (to samo ja tako
how important srcu Prokletijskog Exponata. Imao je i tu mislim) on je i Sljedbenik Sudbine – Pjesnik
our all is... sre}u, da do|e ovdje, me|u dobre ljude, kojeg Sudbina vodi po Paklu, da Sve vidi
me|u pjesnike Sand`aka, koji su ga cije- i da Sve ~uje. Vodi ga isto onako kao Ver-
You say, write it all down. nili, slu{ali njegove zapam}ene stihove, gilije slavnog Dantea – kroz kristalne sfe-
How much does my pain go for? pozivali na knji`evne susrete. re Velike Poezije.
Virtue? Merit?... Meho je u ovom Exponatu pisao nove Mehovo `ivotno i pjesni~ko Putovanje,
pjesme, ali ne bih rekao da ih je pjevao. A pod okriljem Sudbine, ima svoje razloge,
(Anastazija Flava,
mo`da i jeste, ali sam siguran da ih je motive, uzroke. Pre`ivjev{i trebinjsku (od-
Never again alone, 22, 12)
popjevao u ti{ini i onako kako pjevaju nosno bosansku) Kataklizmu, skrasio se,
Znao sam Meha Barakovi}a mnogo prognani i uvrije|eni. Pamtim, Meho je bio mislio sam, u Prokletijskom Exponatu, koji
ranije, ali samo ”preko pjesama”. Prisje}am je trebalo da bude njegova Punta Amica,
se, da smo se prvi put ”tete a tete” sreli u Pi{e: gdje se miris borova rastvara na mediteran-
skoj svijetlosti i toplini. No, Meha je, po-
Plavu, na jednom knji`evnom susretu u Alija D`ogovi}
ovom prokletijskom gradi}u smje{tenom novo ista ona Su|aja ili Vila pjesni~kog
tik uz jezero, ni`e Visitora. Meho je ovdje Parnasa, {~epala za ruku i odvela ga na
osobito hrabar, vidovit i optimista. Smijao Sjever – da slu{a Sjeverne sirene, i da svoj
tek bio stigao iz Trebinja u Hercegovini,
se otmjeno i ~ovje~no, raspravljao o Poeziji. bosanski karasevdah odboljeva ba{ u Bol-
kao izbjeglica. Bilo je tu mnogo djece, `ena,
Ovdje, u Plavu, napisao je nekoliko knjiga lnäsu, gradi}u kod Geteborga, koji i sam
staraca – ~itave porodice koje su se spa{avale
Poezije tokom 1994. i 1995. godine, sve boluje – od Ljepote. Tu se Meho zaustavio,
od progona onih istih varvara zapam}enih
do svojeg odlaska u [vedsku – visoko gore, da `ivi svoj melanholi~ni pjesni~ki `ivot,
iz ranijih ratova. Nije to jo{ bio rat klasi~nog
bli`e Stockholma i u Stockholm. pi{e Pjesme, ma{ta i ~ezne za mediteran-
tipa, ve} onaj iznenadni ”udar” sa ciljem
^uo sam, zatim, da je Meho sa porodi- skim suncem, Mostarom i Dubrovnikom.
totalne i brze likvidacije svih onih koji ne
com, i grupom izbjeglica otputovao u [ve- Dok pi{em ove redove o Pjesniku Mehu
pripadaju politi~ko-vjerskoj litiji naroda
dsku, u ovu sjevernu Veneciju koja od Barakovi}u, sve mi se ~ini da prepri~avam
koji sebe naziva ”nebeskim”.
Malmöa do Kerune plovi na Baltiku i hi- njegov lirski Parnas, njegovu Poetiku od
Meho je, sa svojom u`om porodicom,
u Plavu bio smje{ten u sobu 303 hotela Prve Pjesme do onih iz stokholmskog
”Plavsko jezero”. Uspio je da se spase i da poetskog Kruga.
u Plav stigne samo sa glavom na ramenu. U su{tini `ivota i pogleda na Svijet i
Porodica mu nije izlazila iz sobe, postojanje Svjetlosti i kao prirodni i kao
pre`ivljavaju}i traumu koju je do`ivjela do pjesni~ki fenomen – onaj izma{tani od prve
dolaska u Plav. A on bi, povremeno, izlazio ljudske spoznaje do dana{njih filozofskih
na razgovor sa pjesnicima, i sa jezerom, i i znanstvenih Znanja i Otkri}a u Sebi i izvan
sa pjesmama koje je mogao da, u pretrplje- Sebe, kao u Fatamorgani Stokholm iznutra,
nom bolu, jo{ pamti. Sve mu je drugo bilo jer Sarajevo }e uvijek pjevati; dakle u su{tini
ostalo u Trebinju, u stanu u koji se uselio `ivota Pjesnik Meho je pjesnik osobite i
neki bezumnik. Meho je `alio knjige – svoju virtuozne lirske melanholije, Pjesnik gorke
veliku biblioteku. @alio je i modru rijeku Tuge i latentnog nihilizma.
Trebi{njicu i ne{to {to je pored ove rijeke Ponekada mi se u~ini da Pjesnik Meho
proticalo kao nepresu{na poetska inspiracija i ne pripada totalnom nihilizmu i subjekti-
i, mo`da, Ravnote`a i Simetrija izme|u vizmu lirskog sentimenta. Jer je on i epska
@ivota i kreacije. gromada, koja postoji i koja epskim jezikom
I ja sam, pou~en iskustvom, zami{ljao pripovijeda svoje ronsarske sonate i elegije,
da je Pjesnik Meho Barakovi}, i pored jezikom epske i herojske pjesme u kojoj je
najve}ih muka i trauma, imao ~ast sli~nu primijenjena lirska struktura i lirska lingvi-
onoj Ovidijevoj – da sebi osigura slavu a stika. To je liriko-epika ~iste gramati~nosti,
progoniteljima poni`enje. vi{ega jezi~kog reda i vi{e polisemi~ne 

BEHAR 74-75 43
STUDIJE I OGLEDI
funkcije jezika. To je jezik sintagmatske uvijek na ~vrstom osloncu, pa ma gdje bio:
organizacije, mjestimi~no i jezik na mediteranskom jugu ili balti~kom sje-
nadrealisti~ke spojivosti i nadrealisti~ke veru. On umije da trpi, ponekad i da opro-
metafori~nosti u simbiozi sa simbolizmom sti – ~ovje~no, ali je uvijek ta~an i spreman
i ekspresinizmom. Simboli i ekspresije da se osorno ustremi na nepravdu, nekul-
poetski se realizuju u semanti~kim konsti- turu, povr{nost, nemoral i politi~ko profi-
tuantama, gotovo Simetri~no i u Ravnote`i terstvo zagri`enih lakrdija{a i nacional
poetskog govora. egzibicionalista, koji ga gone jo{ od Tre-
Mo`e li se govoriti o Pjesnikovoj (Meho- binja i one Pjesme kojom je udario po nosu
voj) poetskoj depresiji i povremenom silasku sve kreatore ne~ovje{tva.
u nihilisti~ke monologe i misaone dileme? Najljep{e {to mo`e Pjesnik da podari
Pa to je Poezija, to je Sklad `ivota sa knji`evnoj kulturnoj historiji to su one
Stvarno{}u. Elegi~ni manifesti su odraz Pjesme o Mostaru i Mostovima, {to ih Meho
pjesni~ke kulture, humanosti, saradnje sa ispisa Gore – na sjevernim razglednicama
onima koje prate rituali grube stvarnosti. Tako od Stockholma do Bollnäsa, koje osmisli
je kada je Pjesnik dio narodnog Tijela i na- u zbirci ”Nikada ne}e{ razumeti za{to sam
rodne Misli. A Meho jeste. Zato je njegova zaljubljen u Mostar” (Orebro, 2000).
Poetika kolektivna Bol i kolektivna Misao. Pro~itavao sam ovu knjigu vi{e puta i
Mehov, neformalni, nihilisti~ki apsurd poku{avao da razumijem Pjesnika, i razu-
ima svoje duboke korijene, za~et mo`da mio sam ga – njega i njegovu Poetiku,
jo{ u djetinjstvu, u nekoj neshva}enoj so- njegove Simbole, njegove Ispovijesti, i sve
ciosredini ili u strahu od Neizvjesnosti i drugo {to ~ini umjetni~ku ljepotu poetske
Otkrovenju onoga {to se mo`e ^ovjeku i zaborava”, ”Plavska zvijeri” i ”Legitima- strukture, poetskih sadr`aja i poetskog
de{avati na Putu ka Svijetlosti vedskoga cija raseljenog lica”, pa dalje – do ”Oku- jezika. Razumio sam Pjesnika Barakovi}a,
Boga Vi{ne iz Sanskrta. Ima u ovo sumnje, pljanja sebe”. Bollnäs je postao Bolest, a jer sam ovu Knjigu izabrao da je sobom
jo{ od prve zbirke ”Dvoje”, jer odmah u njemu bolan le`i Pjesnik Meho-aga, isto ponesem ~ak i na Mjesec – ako mi se to
poslije ovih stihova uslijedilo je mladala~ko onako, od karasevdaha, kao onaj pa{a na desi. Iz ove Knjige sam ekscerpirao i Pjesme
osipanje (zbirka ”Osipanje”), da bi kasnije Bosforu. za do sada najkompletniju i najhistori~niju
postalo jo{ hladnije pod nebeskim svodom Romantik je Meho, velim, klasi~an Antologiju bo{nja~kih pjesnika Sand`aka
(zbirka ”Nebeska studen”). Naravno, ovo Bajron. Po svojoj pjesni~koj ma{ti prebira i Kosova. Pjesnik Barakovi} je ovdje gost
je samo u identitetu naslova, ali nije sve davne Snove i Uspomene – tra`i Izgubjeno s najve}im po{tovanjem. Tako|er, nekolike
crno. Uskoro je za`uborilo i zapjenu{alo Lice, sve iz stiha u stih, iz etimona Rije~i pjesme iz ove Knjige inkorporirane su me|u
toplo more pred Dubrovnikom. Pjesnik je i Sje}anja. tekstove najljep{ih primjera bo{nja~ke
trubadurio Stradunom, dive}i se ljepoti Na Meha se ne treba ljutiti, {to se utapa knji`evnosti – za ~itanku ~ije je i simboli~no
`enskih tijela, kao Pablo Neruda (vidi: u Dubine Melanholije, jer je to njegov ime MOSTOVI – ~itanka za deveti razred.
”Tijelo `ene”). Simetri~ni Arhipelag, to je njegovo More Svakako, sa razlogom, jer su Bo{njaci, i
E, moj Pjesni~e Meho – tako je to sa kojem je ~itav `ivot plovio. To je Sudbina njihovi pjesnici, uvijek bili kreatori histo-
Ljepotom. Od gledanja Ljepote usred Za- svih dobrih pjesnika. Bajkovito re~eno: u rijskih, kulturnih, humanisti~kih spona i
greba, me|u toliko ljudi, umirao je Tin tom Moru je [koljka, u njoj Biser, a u ovom veza sa svim narodima Svijeta. Kao Stari
Ujevi}. Umirao je i Mato{ zapisuju}i onaj ~udesnom Svijetu – jedina iskra Svijetla, Mostarski Most, kao svi bo{nja~ki mosto-
provokativni naslov ”Cvijet na raskr{u”. A dovoljna da obasja ”^istu Ljubav sa Rje~ju vi, tako i Mehovi mostovi...
tek {ta da se ka`e za Musu ]azima ]ati}a. u Istini”, dakle cijeli Kosmos, Pjesmom za Nova Barakovi}eva Knjiga Poezije
A ti, Meho karasevdalijo, lijepo zapisa Ljude. ”Stockholm iznutra i druge pjesme”,
”Ova ^udesa // kojih je puna stara ljuba- Generalni cilj ovoga eseja je pristup pro~itana i shva}ena, ispoljava se kao slika
vna ~itanka // i nama se Doga|aju // i mi umjetni~kom diskursu najnovije unutra{njih zbivanja u psihopoetskom pro-
u njima Sagorijevamo” (”Stockholm iznu- Barakovi}eve knjige Poezije ”Stockholm storu Pjesnika koji gleda i spoznaje kroz
tra”, 74). Ti zapisa i ovo: ”...samo si Ti // iznutra i druge pjesme” (NIK ”Kujund`i}”, prizmu vlastitog `ivota i do`ivljavanja
Realnost // u koju vrijedi biti Zaklju~an // Lukavac, 2005). U [vedskoj je ovaj svijeta i Svjetlosti. Sumarno konstatovano,
do same Smrti zaklju~an” (”Stockholm bosanskohercegova~ki pjesnik objavio to je knjiga o ljudskom i fizi~kom bolovanju
iznutra”, 104). nekolike knjige Poezije, {to argumentira u Bollnäsu, na sjeveru Evrope. Hladno je,
Pjesnikov egzodus stvarao je Druga~ije da on, i pored mogu}ih klonu}a u egzilu, tamno je, `ivot se osipa, nema mostarskih
Mi{ljenje i @ivljenje: druge sredine, druga ne ispu{ta iz ruku svoje mo}no kreativno prijatelja, nema Dubrovnika... To je, afir-
mora, drugi ljudi i drugi jezici. Ali, sve je pero i istrajava na trnovitom Putu koji su mativno, ”T’ga za jug”, o kojoj je pjevao i
to novi materijal za Novu i Druga~iju Poe- mu Muze lijepih umjetnosti ostavile kao Ko~o Racin, o kojoj je pisala i Isidora
ziju, Nove boje za Nova Platna slikara Meha Sudbinu. Sekuli}. To je, tako|er, i Nostalgija za
Barakovi}a – od Plava do Stockholma. Ima u ^ovjekovom `ivotu neda}a, spo- balkanskim pejza`ima, djetinjstvom,
Pjesnikov (Mehov) pesimizam se ticanja, prepreka svakojakih, ali Pjesnik Trebi{njicom, hercegova~kim stelama,
umno`ava, te~e kao rijeka ”Izme|u Plava Meho se predstavlja kao ^ovjek koji je kulturom druga~ijom od sjeverne – nor-

44 BEHAR 74-75
STUDIJE I OGLEDI
dijske, zaklju~ane pod devet katanaca, i forme – ispisane su u pjesmi kao po evropski bol – ne{to {to bi moglo biti tipi~no
sebi~ne i uvu~ene u samo}u. Pa se sve to hercegova~koj sedri. To je znakovlje onih i ostalim evropskim, mo`da i svjetskim,
Pjesniku Mehu Ju`njaku sklup~alo u du{u, koji su Bogu prilazili poklonima sa jezika, pjesnicima savremenog doba i savremene
u Neminovnu Muku, u Ti{inu metala bez vedama sa znakovima Vje~nosti. I Mehove poetske misli i kulture. Da li je to obnova
zvuka. Sve je Druga~ije, sve je neko Dru- poetske Simetrije i Ravnote`e stilisti~ki se neoromantizma i svjetskog bola u vihoru
gi – konstatuje Meho u Pjesmama iz Bol- integri{u u govor sa stola~kih ste}aka, i sa novih ratova i psiholo{kih kriza unutar
lnäsa, Boluje i Pjesmi kazuje. stela na kojima su ispisane rune po ostrvu svetskog globalizma? Da li je to neizvje-
U ovoj Mehovoj Poetici Svijet je gledan Öland, u Balti~kom moru, uzdu` [ve- snost u kojoj se nalazi dana{nji ^ovjek i
iznutra, sve od zvuka do boje, od dru{tvenog dske. njegova kontroverzna Li~nost? Mogu li
hermetizma do Straha od Usamljenosti. I Meho je jedna gromada, jedan veliki Pjesnici izmijeniti Svijet, urediti planetu
Bojim se da je Strah postao stalni Problem ste}ak, pa bilo gdje da ga ona njegova Zemlju, ili nekoj Ljepotici pokloniti Srce
u Pjesnikovom egzistencijalnom prostoru. Sudbina pobode – ostat }e uspravno, kao u nekom Vrtu Ru`a i u~initi Sebe i Nju
Pitam se, da li je taj Strah nanio u pjesniko- hercegova~ki ste}ak, jer je nastao iz Ste}ka, v j e ~ n o m i g r o m S v i j e t l a i Va t r e .
vu Du{u neki Vjetar sjeverac, ili ona Ki{a i Bilja, i Modre Rijeke, i Pjesme Sevda- Razumijevaju}i Mehove poetske motive
{to pada u Bollnäsu, ili Ne{to Drugo i linke... Bilo gdje da je, u Tu|ini ili na gdje on ~ini sve da izmijeni Postoje}e
Druga~ije. A jeste Ne{to, {to je, mo`da, balkanskom jugu – On je u Zavi~aju, u Stanje, prije fizi~ke smrti – i, zapravo, da
Meho ponio iz Zavi~aja u onoj izbjegli~koj Svojoj Ku}i, dakle u Svojoj Pjesmi. Pa ne ne bude Nje: da ^ovjek ostane vje~ito
bo{~i – u Zave`ljaju. Bio je Rat, bilo je tuguj Meho, pru`i Ruku da te Pjesma vodi ovakav kakav Jeste, i ovdje gdje Jeste, da
Strahovito, Ne~ovje~no, Sve pod okom Tamo gdje je mjesto Pjesnicima. ne ostari i da se sa njega ni{ta ne Osipa i
Kame, pod Rukom Zla. Tako je Strah u Cijela je [vedska Mehova, i onaj Vjetar, ne rastvara u alhemiji @ivota. Jer @ivot je
Mehinoj Svijesti bio njegov Pratilac od i ona Sjeverna Ki{a, i sve to {to snije`i od Lijep, i neka ostane Lijep; neka i u Boll-
djetinjstva do dana{njih Sijedih vlasi u Baltika kod Malmöa – do Kirune. Sve je näsu bude kao u Dubrovniku ili Mostaru,
vijencu oko Glave. Mehovo: Trebinje i Modra Rijeka, Mostar neka @ena bude onaj Poljski Cvijet kako
Bodlerovski odnos prema @ivotu, pre- i Radimlja, i Soba 303 u Plavu, i sve one bija{e sro~eno u jednom plavskom antro-
ma stvarnosti i prihva}anje umjetnosti kao Zvijeri u Prokletijama. Sve – bez poetskog ponimu, i neka Jezera dobijaju imena Lije-
govora i pona{anja, uklju~ivanje umjetno- stereotipa. pih `ena – kao ona Anastazija Flava.
sti u stanje Svjetskog, i Svog, Duha; usmje- [ta su to Mehovi Simboli? Dakle, Meho je ^ovjek od Adema s
ravanje oponencije na Normalan red u [ta su to Mehove Metafore? prisutvom Have – da se tu ni{ta ne izmije-
sociolo{kom korpusu Savremenog Dru{tva Mo`da nikada ne}u mo}i da ih i{~itam ni, sem onaj smokov list – da ujesen otpa-
– stvorilo je kod Meha Pjesnika uslove za i shvatim. Pa kako, onda, razumjeti Pje- dne. Prolaze Stockholmom, Bollnäsom,
transverziju Sopstvenog, retori~kog, naboja snika, kako napisati najbolji esej. Pi{em li Geteborgom... lijepe Eve duge slamnate
Nesimetrije u Du{i, te promovisanje Sim- ja ovo sada impresionisti~ki – pi{em? @ kose kao rukoveti bosanskog zrelog `ita,
bola i simbolizma u refleksivnim poetskim elim, zaista, da napi{em najljep{i esej o vazdu{astih o~iju i bijele prozirne puti.
referencama, u Jeziku i prijelazu iz Jezika Poetici Meha Barakovi}a, o svim njegovim Aman, Jarabi, Ljepote! I te{ko je Pjesniku
normativne gramatike u Jezik simbola i Knjigama. Motivisanost me ne napu{ta Mehu, vrlo te{ko.
traganja za Simetrijom i Ravnote`om. odavno – da napi{em esej o Mehovoj Poe- Ljubav je osobito eksponentan motiv u
Iz Mehove poetske simbioze simboliz- tici i Mostarskom Mostu, o tim ljudinama: Mehovom ukupnom Poetikonu, pa i u lirsko-
ma, espresionizma i bajronovske romantike gdje Meho povezuje Sjever i Jug, a Most dramskoj ~aroliji ”Stockholm iznutra i druge
oplodio se u njegovom Misaonom fenome- Istok i Zapad. Obojica `ive @ivot sa Pje- pjesme” ispisivan po onoj strani mape iz
nu i Poetskom izrazu osobiti stil, onaj po smom i u Pjesmama. Pripalo mi je osobito ^ovjeka koja se naziva Unutra{nji Svijet Tame
definiciji Boaloa: ”Style et l’ homme”, zadovoljstvo da pi{em o njima dvojici – kao i Svjetlosti. Ljubav kao motiv traje u nelite-
dakle: stil je sam ~ovjek – Mehov stil je o ~udima Svijeta. Shvatio sam da imam i rarnoj i literarnoj tradiciji svih naroda kao
li~no Meho, ondje gdje su mu rije~i ispi- razloga za pisanje, jer ”Pisali to na Kame- internacionalni i vje~ni logos, pa se otuda on
sane po~etnim velikim slovom i gdje im je nu, pijesku, papirusu – pi{emo ga za inkarnira, u poetskom logosu Pjesnika Meha
data nova Dimenzija (zna~enjska i funkcio- Vje~nost i Neprolaznost”. @elim da napi{em Barakovi}a kao u vedskoj religijskoj filozofiji.
nalna, strukturalna, fonolo{ko-zvukovna). najbolji esej o Mehovim Mostovima, onim U Mehovoj poetskoj paradigmi ovaj motiv
U tom stilskom diskursu nastala je Meho- u Knjizi ”Za{to volim Mostar...” O tome je ljudski, prirodan, bo{nja~ki i karasevda-
va metafora – originalna, nadrealisti~ka, koliko Meho voli Mostar, i njegov Most. lijski, begovski – ~ist kao lijepa Rije~, diskre-
jednoleksemna, imeni~ko-pridjevska, in- Koliko ja volim taj lijepi Most!... tan i nepohotljiv. Nije platonski, ali je `ivotan
terverzivna, a muzikolo{ki – zvu~no opo- Motivistika je osobita psiholo{ko-emo- i zadivljuju}i. Pripada onom Uzvi{enom
nentna, zvu~no antonimska, obru{avaju}a, tivna mapa ukupnog Poetikona Pjesnika logosu u umjetnosti, dakle lijepom (estetskom)
nekonvencionalna. Meha Barakovi}a – razu|ena i vi{ezna~na, bilo kao romanti~na ili realisti~na formula.
U diskursu stilske orijentacije, Mehova sa~injena od subjektivnih niti njegovih Otuda i ona erotska leksika, lingvostilemi u
poetika je originalna, i duboko li~na, s Pogleda na Svijet, pretvaranih, onom funkciji govora Erosa za~aranog Ljepotom,
atributom vrhunska, onako kako je za Maka Rijekom kojom te~e @ivot, u Simbole, kao: ljubi~asta vatra; za{to ljep{i dio Mene //
Dizdara promovisana vrhunska stilistika poneka u one Stra{ne Simbole i Krikove vi{e ne `ivi u tvome Glasu; ja nisam mogao
govora ste}aka. Makovi poetsko-jezi~ki koji iska~u iz Simetrije i Ravnote`e. Po- da Naslutim i Razumijem // krhku liniju
ste}ci, sintakseme okamenjenog sadr`aja nekad izgleda da je Mehova motivisanost tvoga Tijela; jer Ne{to ljekovito bi mogla 

BEHAR 74-75 45
STUDIJE I OGLEDI
staviti // na Ranu // na Du{u koja bi ponovo slu motivi od klju~nog ranga, mo`e se re}i
da zapjeva; Zapaljivi smo... // kada je Rije~ i Key words jednog dijela njegove opsjed-
o Ljubavi // i Ljubavnoj Groznici... // mo`da nutosti. Tako|e se sti~e utisak, neka bude i
ljubav... // ostane i poslije nas // kao Uspo- povr{an, da su ovi upotrijebljeni pojmovi i
mena i Ostrvo u Sredozemlju; u tvojoj Uspo- neka vrsta stalnih motiva. Ja, ipak, mislim
meni // spavam; dok si danima na klaviru // druga~ije od onoga {to se nudi kao razlog
Uvje`bavala // pla~ mora pred Dubrov- za sumnju. Mogu da tvrdim da ovi pjesni~ki
nikom... pojmovi stoje samo u funkciji poetske stili-
I koliko jo{ mnogo lijepih metafora i stike i pjesni~kog manira, osobito rekvijemski
~udastvenih stilema koje gospodare u strofa- leksem Smrt. Pjesniku je, svakako, znana
ma ove Mehove knjige zaljubljeni~ke otme- ~ovjekova egzistencija – i {to je, tu je. Jeste
nosti i govora sa`etog u sintagme i monore- Strah ne{to {to je pjesnik do`ivio, vidio, sa
me umjetni~ke mjere. ^italac }e imati zado- njim se sukobljavao o~i u o~i, pobje|ivao
voljstvo da ih u Mehovoj Poetici sam prona- ga, pre`ivio ga. Nije se Pjesnik osuo iako su
lazi, prema svojem ukusu i afinitetima, da ih ~inili da ga slome u Trebinju i od Trebinja...
zapam}uje i oslu{kuje njihovu zvukovnu i Meho je ostao nesalomljiv – i kao ^ovjek i
jezi~ku (lingvisti~ku) polisemiju. kao Pjesnik. On sada, kao aed, pri~a o tom
U ovoj Mehovoj knjizi Poezije nagla{ena Strahu, o Smrti, o Osipanju. Ovi pojmovi, i
je afirmativna i ona druga komponenta njihova motivska semiotika, su rje~nik sti-
motiva iz diskursa Ljubav: to je njegova lske funkcionalnosti. Jer Meho Pjesnik Traje,
Nostalgija za Dubrovnikom, Mostarom, a bi}e ga u Trebinju, Dubrovniku, Sarajevu,
Prijateljima, morem... U pjesmi ”Sje}anje” ~ak i svjesnom usamljeno{}u i bojkotom u Plavskom Akropolisu – i poslije Stockhol-
apoteozira Uspomene na Dubrovnik: ”ja netolerancije. Mehovi prijatelji su intelek- ma i Bollnäsa.
jo{ `ivim na onim divljim pla`ama // tualci, pjesnici zaljubljeni u Pjesme, gra|ani Stilistika Pjesnika Meha Barakovi}a je
rasko{nog Dubrovnika // i moga sada ve} – njegovi po{tovaoci, kao {to je ona ”Gospo|a specifi~na, originalna. U nekom smislu i
Starog tijela”. Obavezno, u tom slikarskom Jonsson // gospo|a Elvira Jonsson // vrstan racionalna i racionalisti~ka. Fenomen zva-
prostoru, na tom platnu, je Njeno Veli~anstvo poznavalac moje pjesni~ke Du{e”. Meho je ni racio gospodari Mehovom Poetikom,
@ena: ”sa ljep{om stranom tvoga `ivota // najsve~anijim poetskim manirom obilje`io i govorom, ~istotom leksike, stihorema,
ho}u da se susretnem Uspomeno moja // sedamdeseti ro|endan sarajevskog Pjesnika redom stilema i njihovom kristalnom
@eno moja draga uspomeno // moja”. Pje- Izeta Sarajli}a, onako kako to mo`e samo izbru{eno{}u. Nema se {ta skinuti sa nje-
snika jo{ nosi na krilima ma{te ”gustina dobar ^ovjek i Pjesnik dobrom Prijatelju. govog poetskog jezika, nema patine niti
mora pred Dubrovnikom”. Pjesnik se pita Srda~nim tonom Meho }e ispisati svoj hro- besmisla, nema ni{ta za {ta bi se moglo re}i
i ”Za{to sam zaljubljen u Stockholm // (a) nogram Prijatelju: ”i traje{ u Meni // dok ja ”ni manje ni vi{e”. Sve je na svojem stilo-
za{to mislim na Veneciju...” Mo`da zato `ivim u {vedskoj hladno}i // u Bollnäsu // i genom mjestu.
{to ”@ena koju volim // @ena koja `ivi u sve ~inim da se ljubi~asta Vatra ne ugasi”... U funkciji dobroga stila Mehove Poetike
mome vidu // Mo`da `ivi u Stockholmu... ^ovje~nost je stalni motiv u poetici je i struktura njegovih poetskih zapisa,
// u Krugu nejasno}e”... Meha Barakovi}a. Gdje se god u pjesmi njegovih Pjesama. Odsustvo znakova in-
”Za{to ba{ Stockholm... // ^udesa... // obra}a ^ovjeku i njegovom Univerzumu, terpunkcije je samo formalno i elemenat
Nestvarno”!... on to ~ini s ljudskim osmi{ljenjem spolja{njeg (vizuelnog) smisla. Inter-
Onaj Glas Iznutra: ”Glas je rekao da te upotrebljavaju}i i stileme kojima se apo- punkciju u Mehovoj Poetici zamjenjuje
vi{e Nema”, pre`ivio je samo Sluh ”iz koga teozira ^ovjek, izdvajaju}i ga iz Pra{ine, intonacija, {to je najva`niji muzi~ki sem u
izrasta Tre{nja” – ”Ti bi rekla Japanska odvajaju}i ^ovjeka od Ne~ovjeka i Taloga svakom knji`evnom tekstu, osobito onom
Tre{nja”... U jednom naslovu Pjesnik kon- – od onih ”sa Dna”, kako je postupao Mak- lirskom, emotivnom, emocionalnom, figu-
statira: ”Gradovi su kao mala ~udovi{ta”, sim Gorki, odvajaju}i ih od onih ”ni{~ih”, rativnom. Intonacija je fon svake lekseme,
u~estvujemo u njihovom `ivotu Iznutra: kako je postupao Dostojevski. Pjesnik Meho sintagme, stiha. Vertikalni red stihorema,
Stockholm, Bollnäs, Trebinje, pla~ mora zna Vrijednost ^ovjeka, zato sve {to je silabi~ka raznovrsnost (po du`ini stiha),
pred Dubrovnikom, Mostar i Prijatelji… ^ovje~no i humanisti~ko, iskazano je u uspostavljanje semantema po emotivnom
Pjesnik Meho Barakovi} je ^ovjek sa odgovaraju}oj leksici, lijepom metaforom, govornom sistemu – po muzi~koj skali
puno Prijatelja. Imao ih je svuda gdje je napisano velikom po~etnom grafemom ~ija lagano – ubrzano, nisko – visoko, u funkciji
boravio. O njima pjeva u svojim poetskim je i pravopisna i semanti~ka funkcija da je emocionalnog govora i dramskog
kazivanjima, apostrofiraju}i ih po imenu i osmisli simboliku, stilsko-leksi~ku supsti- do`ivljaja poetske jedinice, fonolo{kih i
prezimenu, a naj~e{}e u latentnim aluzijama tuciju i distinkciju, poetski govorni postu- fonetskih jedinica, re~eni~nih konstituana-
i epitetskim stilskim formulacijama. Sve {to pak, dakle, upotrebu jezika u umjetnosti. ta, poetske slike. Ovdje se, u Mehovom
je u Krugu Pjesnika Meha treba da je Prijatelj, A to Meho dobro umije i ~ini u svojoj Poetikonu, suptilno dodiruju stihovane
da se tako ophodi. Iz Kruga izlaze samo oni poetici – u svojoj originalnoj umjetnosti. strukture sa proznim – dakle, simbioza dva
koji ne posjeduju ljudski razum niti Du{u. Iz poetike Mehe Barakovi}a, osobito one umjetni~ka postupka.
Oni su dio dru{tvenog smetli{ta. Meho se od u knjizi ”Stockholm iznutra i druge pjesme” Osobit stilski postupak Pjesnika Meha
njih distancira i svojim stilom `ivota, mo`da ~ini se da su Strah i Smrt u izvjesnom smi- Barakovi}a u knjizi ”Stockholm iznutra i

46 BEHAR 74-75
STUDIJE I OGLEDI
druge pjesme” jeste upotreba stilema koje Neizvjesnosti (54), o Ljubavi onoj sanjivoj stvu. Koliko jezik mo`e biti u funkciji
u svojem leksi~ko-sintagmatskom polju i Ljubi~astoj (68), svjetlost Ljubi~asta (76), slikarskog fenomena kreacije. Rije~ima se
sadr`e slikovnost boja. U ovom diskursu ljubi~astih Ruku (80), itd. Semiotiku boje slika, Rije~ima se lije~i, Rije~i su se
boje se imenuju klasi~nim leksi~kim oz- imaju i stileme tipa: ruke-svjetlost. Jer upu}ivale Bogovima (vade, mitovi, naro-
nakama, ali naj~e{}e se imenuju metaforom, svjetlost nije bezbojna, kao {to ni dna retorika, i sl.).
metonimijom, komparacijom, likovnom Barakovi}eva Poetika nije bezbojna. Ona Kod Meha ”Naslov pjesme i nije va`an
asocijacojom, i sl. Tako pjesnik za poetsko ima svoju Du{u, svoj Fluid, svoj Ritam, @ toliko”. Dovoljno je da ~italac Pjesmu ^ita,
osmi{ljavanje boja i njihovu integraciju u ivot... Ona je u pokretu, u dinamici, nije jer }e onda da je Osje}a, ^uje njenu jezi~ko-
stilogene konstituante Pjesme upotrebljava, stati~na niti andergraundska. Ona je uvijek stilsku polifoniju, osmatra sliku u ateljeu
vrlo ~esto, semanteme: ljubi~ast, Mutan, Sve~ana i dostojanstvena. U tom tonu je svoje ma{tovitosti i imaginacije. Tu slika
Osipanje, Nje`nost, Bolest, Tijelo (imagi- njena intonacijska skala, njena ritmi~nost postaje bliska, i njeni akordi, i njena Mi-
narne `ene), Simetrija, Ravnote`a, smrt, i liri~nost Rilkeovske, Bodlerovske, San- saona dodirljivost.
samo su ribe bezbojne... Eto, i to su poj- dbergovske otmenosti. Ima u Mehovoj Poetici i splina, onog
movi za imenovanje boja i njihovih stilskih Udvajanje stilema poetski je manir velegradskog, pariskog, Stockholmskog
valera u Poeziji Meha Barakovi}a. Jer Meha Barakovi}a, kao na primjer: kao – tipi~nog za Ju`njake koji su navikli da iz
pjesnik ima i druga~iji fonolo{ko-morfolo{ki Ogledalo // kao neko tajno ogledalo; svakog zrna pijeska zra~i po jedno Sunce,
dojam o bojama, on stvara poetiku jezika Gospo|a Jonsson // gospo|a Elvira Jonsson; toplina, svijetlost. Ju`njaci ne vole magle,
i njegovu sinonimiju i polivalenciju. na jedno toplo // na jedno raspjevano... (48); ni Meho, svakako. On i{te Svijetla, kao
Ad`ektivska i epitetska odrednica ljubi~ast pri~a se // unaokolo se pri~a (54), itd. Ovo protomongolski aedi mole}i Boga Tengrija
upotrijebljena je vi{e od deset puta, ali dodavanje boja ima stilogenu potrebu – da obasja stepu, breze, i Du{u njegovu i
uvijek u novoj i druga~ijoj funkciji i stilo- funkciju samopotvr|ivanja, sjen~enja, njegove drage. I Meho je car Pjesme. Pje-
genoj distinkciji. Tako, u sitagmatskoj jezi~ko-slikovane distinkcije. Da slikarsko va, voli i u Tami se Raduje Svjetlosti, Si-
strukturi, stoje stileme: ljubi~aste Misli (str. platno bude kompletno. metriji, Ravnote`i.
24), ljubi~asta potreba (28), ljubi~asta Esejisti~ki pristup bojama, njihovoj Neka bude Svjetlosti, za Meha
Vatra (36), ljubi~ast pjev (38), ljubi~asta metaforici i simbolici, u Poetikonu Meha Barakovi}a – Pjesnika iz ponosne Bosne,
Bol (42), ljubi~asto Osipanje (48), ljubi~aste Barakovi}a, bio bi osobiti traktat o slikar- iz Bollnäsa, sa Bo{nja~kog Parnasa. 

MEHO BARAKOVI]
Göteborg / Zagreb / Sarajevo [ejla misli da se ljubi~astom bojom
Nama se Nikada ne zna u kojem se Gradu i rukama mo`e o`ivjeti mrtva
mo`emo Probuditi povr{ina tijela
i svaku Bolest svojom bole{}u Zovemo
dok Medicina ne utvrdi Druga~ije Postoje, znano je, razli~iti oblici Smrti
i ne ka`e Ono svoje a unutra{nje Raspe}e zasigurno je jedno i Neponovljivo
i ono Na{e dok voljeno Tijelo
i na osnovu du`ih ispitivanja na{e Ljubavne ne pre|e
Gramatike s Razlogom
u neko Drugo agregatno stanje
Dok se ne dogodi novi Zlo~in i mi ne budemo za Nijansu stariji
i Novi pomor onih rijetkih @ivotinja u zoolo{kom i O~ajniji
Vrtu jer Ljeto je iznevjerilo Nas koji smo pa`ljivo Sakupljali
u Vrtu u kojem si ti svojom Rukom Leptirove besanih no}i
sadila Ru`e i raznovrsno mirisno Zrnjevlje i probodene iglicom Bola ostavljali ih na sigurnom
Ni{ta se smrtno ne primje}uje
Ne~itljivim rukopisom
Ka`e{ Gradovi dodala si ovoj Slici onu nepostoje}u Boju
kakvi su to Gradovi u kojima se ti ne mo`e{ Raspremiti koja ni meni Mrtvom ne pristaje niti mnogo Zna~i
i mjesto Ve~ernje haljine i te Rije~i od ju~e
Noktima iscrtati svoju najdra`u Sliku i ta zla}ana povr{ina Tijela koja nekamo Oti~e
i svoga Psa ljubi~aste tuge izvesti u [etnju
i pritom biti Sama i Rasko{na Dobro smo pro{li
Ni{ta smrtno nismo morali uzeti na toj Pijaci

BEHAR 74-75 47
PRIKAZI I RECENZIJE
Pro`imanje hrvatske i bosanske knji`evnosti

BO[NJA^KI DERVI[ U
DUBROVA^KOJ POEZIJI
U hrvatskoj baroknoj poeziji 17. stolje}a vno udvaranje i ne dopu{ta da se ljubavna otvoreniji: “Sin su softi zlatne grablje, /
lirsko-dramski spjev DERVI[ Stijepe \ igra zavr{i fizi~kim kontaktom. zgrabi}e te od matere, / i strpati u teftere, /na
ur|evi}a jezi~nom osebujno{}u i sadr`ajnim Ve} svojom prvom strofom u {est osme- du{eke devetere.” Kod idu}eg slova je
izazovima usamljen je knji`evni uradak. raca autor iskazuje baroknu razvedenost poeti~niji: “[in, {e}erna {e}o moja, / {ta }e
Ovaj dubrova~ki pjesnik nadahnuto je zavi- svog pjesni~kog govora, a na usta u Du- tebi kna i boja, / kad svak znade da si moja.
rio u susjedni bo{nja~ki jezi~ni idiom, a s brovniku slu~ajno zate~enog bo{nja~kog /[inom }u te ograditi, / zvijezdama zakititi,
nakanom izraziti sasvim dubrova~ki lirski momka ~udna izgleda i govora: “Ja sam / |ul-ba{~u ti zasaditi.”
doga|aj. Odabranoj temi dao je parodijsku Dedo a{ik-dervi{, / ki ti izranjen padam O~ito pod utjecajem ovakve ad`amijske
intonaciju, s mjerom kolebaju}i izme|u prid dvor; / Izid, d`anum, da me vidi{, / i poezije \ur|evi} je svome DERVI[U dao
u`ivljavanja u ljubavne zanose svoga junaka, da ~uje{ moj razgovor - / je li sladak, a, {to dosta osobne smjelosti, otvorenosti, a
i distanciranja od njegovih pretjeranih, veli{? / Ja sam Dedo, smamljen dervi{.” mjestimi~no i drskosti, koja je bila sastav-
namjerno ki}enih ljubavnih epiteta, na taj Tako je \ur|evi} prvom strofom predstavio nim dijelom naravi ovoga pjesnika. Ve} u
na~in iskazuju}i i pripadnost, i kriti~ki odnos svoga dvojnika u zaljubljenosti. drugoj strofi spjeva Dubrov~aninov dervi{
prema lirskom petrarkisri~kom naslje|u je ki}eno ironi~an i pjesni~ki elokventan:
dubrova~kih pjesnika iz 15. i 16. stolje}a. Pi{e: “Od repate ljep{a si zvizde, (bosanska
Da je u 17. stolje}u i kasnije bio DERVI[ ikavica), / i od sunca, i od zore, / punija si
poznat i prihva}en me|u dubrova~kom elitom
Nasko Frndi} dike i gizde, / negli ~i~ak posred gore.”
dokaz je legenda koja je zapisana o nastanku Pjesnik apozicijama : zvizda, sunce,
ovog spjeva. Ta je legenda vezana za burnu Ovaj spjev se odlikuje prije svega kom- zora - papeti~no uzdi`e ljepoticu u nebesa,
biografiju pjesnika \ur|evi}a. Povjesni~ar binacijom dvaju pjesni~kih govora - baro- a onda je ironijom spu{ta na priprosti ~i~ak
knji`evnosti Mihovil Kombol ka`e da je ovaj knog dubrova~kog i sevdalinsko bo{nja~kog u gori. U finalu ove strofe ipak odaje svoju
Dubrov~anin “...bio u mladosti jedan od onih pjesni~kog izraza i stila. To se dogodilo u zaljubljenost: “A sva u licu ru`om captis,
vlasteli~i}a kojima ma~ nije slu`io samo za Dubrovniku, koji je tada imao dobre i / ja sam Dedo smamljen dervi{.” Sli~nom
ukras, kako se vidi iz zapisnika dubrova~kih trgova~ke i me|udr`avne veze s Turskom jezi~nom akrobatikom pro`et je ~itav spjev,
sudova. Dva puta u kratko vrijeme dopada Bosnom koja se protezala do konavoskih kao dopadljiva barokna igrarija. Autor je
tamnice zbog izgreda, a jednom je osumnji~en brda. Da su te veze bile plodne ~itavo jed- prividno nesretan {to ga njegova odabrani-
~ak radi ubojstva.” no stolje}e dokaz je postojanje d`amije u ca odbija: “Moje od mene srce ba{ka / bez
Legenda o nastanku DERVI[A vezana staroj dubrova~koj jezgri, koja je nestala u milosti svak~as dr`i{/ - uvrije|en sam Dedo
je za jedan od autorovih boravaka u zatvoru. potresu 1667. godine. dervi{. “ Zbog odbijanja ucviljeni stradava:
Na izlasku iz tamnice koja se nalazila u Mo`e se bez dvojbe zaklju~iti da je spjev “Nu |uzeluk (ljepota) tvoj me kolje/.../ Ja
podrumu Kne`eva dvora, bradatog zatvore- DERVI[ plod onodobnih bliskih dodira sam slomljen Dedo dervi{.”
nika ugledala je prelijepa kne`eva k}erka, Dubrovnika i muslimanskog mu zale|a, u Neki su povjesni~ari knji`evnosti svrsta-
pa iznena|ena neobi~nim susretom usklik- sferi pro`imanja dviju srodnih kultura. Dak- li DERVI[a u `anr ljubavnog romana
nula: “Gle, kakav je? Kao neki dervi{!” le, \ur|evi} se mogao lahko upoznati s (Bogi{i}), a neki tom spjevu pripisuju dramske
Pjesnik je ~uo taj `enski usklik, pred sobom nekim bosanskim pjesnikom ili mo`da samo osebujnosti, kojih ima u odnosu zaljubljenika
ugledao ljepoticu koja je silazila niz stepeni{te kaziva~em muslimanske a{ik-poezije. U to i ljepotice, koja na udvaranje ostaje nijema i
Kne`eva dvora, i na prvi pogled zaljubio se. je doba bila u cvatu bo{nja~ka ad`amijska hladna, ali njena je {utnja znakovita, jer je u
Uskoro je odlu~io taj svoj do`ivljaj opjeva- poezija, jedinstvena lirika na slavenskom njoj sadr`ano o~ekivanje, da li }e pjesnik ne
ti likom i emocijama bo{nja~kog bradatog jugu, pisana arabicom na bosanskome jeziku. samo rije~ima nego i djelima potvrditi svoje
dervi{a. Tako ovu legendu tuma~i dr. Rafo I ona je bila u atributima ki}ena kao i krupne rije~i. Tako je stvorena beckettovska
Bogi{i} u svom Zborniku stihova 18. stolje}a, dubrova~ka petrarkisti~ka lirika, s pona- dramska situacija u kojoj jedno lice govori,
u ediciji Pet stolje}a hrvatske knji`evnosti vljanjem udarnih stihova, koji su nosili a drugo {uti. Ljubavni solilokvij naslovnog
( Zora i Matica MH, 1967). svjetovne, ali i didakti~ke vjerske pouke. junaka pr{ti emocijama. Zatim autor svog
U s p j ev u D E RV I [ s a d r ` a n a j e To se mo`e lahko uo~iti prisje}anjem na Dedu u`ivljava u psihologiju smije{nog
stvarala~ka dvojnost. Pjesnik je bio iskreno pjesnika Fejzu Softu, u~enika medrese u udvara~a, kojem postaje jasno da je to sve
zaljubljen, i to je iskazao puninom zanosa, Travniku, koji je ljubavnim udvaranjem u {ala, pa on pita djevojku: “[to se tu`nim
ali mu je pjesni~ki govor dvozna~an. On u stihovima opismenjavao mlade Bo{njakinje. Dedom {ali{, / slatka moja haramzado?”
isto vrijeme uzdi`e privla~nu ljepoticu, i On po~inje od prvoga slova elifa: “Elif eldi, (kopilice, `enski haranba{o).
na usta dervi{a ruga se njenoj krutoj nara- nijet geldi - / primakni se, du{o, meni, / da I u nastavku slijedi depoetizacija osobe
vi, jer ta djevojka tek {utnjom prima ljuba- ja ka`em elif tebi. “ Kod slova “sin” jo{ je ljepotice koju autor uspore|uje s jelom

48 BEHAR 74-75
PRIKAZI I RECENZIJE
(“Od pilava dra`a si meni, / i od masla, i najemo dubrova~ki petrarkisti~ki pjesni~ki u duhu pjesni~kog baroka \ur|evi} na usta
od meda “) Artisti~kim obratom zatim je izraz, jer je i stih i sadr`aj ~isto bosanski. dervi{a izri~e osudu `enske oholosti na-
di`e u nebeske visine: “Ti si rajski melek Kad mu drugo ne preostaje, glavni junak spram svih zaljubljnika koji hlepe za ~arob-
lijepi, / koji sletje zgara s nebi, / ki me opoji nalazi svoja, bosanska rje{enja da {okira nim ljepoticama: “Proklet svaki ~ovjek da
i zaslijepi, / da ve} ne znam ni{ta o sebi.” odabranicu u ljubavnom stradanju: “...u je / ki se u `ensku glavu uzda, / ka za ljubav
Takvim oscilacijama izme|u zemlje i krvi vas podu{en, / kad se smrtno ja izre`em, ni~ ne haje, / za to Dedo volju obuzda, /
neba, uzdizanjem i prizemljivanjem svoje / u pokrovcu ter poru`en, / hukaju}i ti prid dokle bolje ti promisli{ / - slobodan sam
odabranice, \ur|evi} ostvaruje dinamiku dvor le`em” s nakanom privu}i pozornost Dedo dervi{.”
pjesni~kog jezika i sadr`aja u spjevu DER- prolaznika “i zavikam medet, medet”, a oni Kao {to se u baroknoj arhitekturi 17. i
VI[. Ako se ljepotica ne ogla{ava rije~ima, }e, pretpostavlja ovaj pjesnik, spontani 18. stolje}a u gradnji dvoraca i religioznih
ona ipak daje znakove svoga prisustva prete~a uli~nog teatra u Dubrovniku - “u objekata ponavljanjem ukrasnih stupova
o~ima: “Svojijem slatkim kad pogledom, gorku me vide} vaju, / propla~u se nada stvara dojam bogate ki}enosti, tako i \
/ pe~aona (`alosna) me oporavi{ - / ja sam mnome, / i paka me upitaju: / ^emu taj ur|evi} u gradnji svoga spjeva, u pisanju
Dedo, trudan dervi{!” Kad drugog izlaza pla~, Dedo, tu`i{? / - Ja sam Dedo, nebog osmera~kih sekstina s blagim varijantama
nema dervi{ pose`e za svojim ~arolijama: dervi{.” razlika ponavlja iz strofe u strofu svoj ki}eni
“Hamajliju ve} }u nosit, / kom }u tebe mo} Da je ovim spjevom autor stvarao ne stih “Ja sam Dedo a{ik dervi{“. U spjevu
usilit.” samo poeziju nego i kazali{nu pretstavu, ima takvih 51 osmera~ki pjesni~ki stup, na
Postoji kod dervi{a potreba re}i ne{to vidi se iz nastavka, u kojem on svog junaka kojima ~vrsto stoji ova barokna pjesni~ka
o sebi, da nije ba{ privla~na prilika, da je iz psihi~kog stanja samoka`njavanja uspra- dubrova~ko-bo{nja~ka pala~a. Iako se slu`i
fizi~ki zapu{ten i lo{e odjeven, kao da se vlja u lik uli~nog pjeva~a s tamburom, istom formom u svaki nose}i stih svojih
`eli opravdati pred lijepom djevojkom: zvanom ~engija. Dakle, sve je igra i zaba- strofa, \ur|evi} inkorporira barokne nijan-
“Zbabljen, zgrbljen nu ako sam, / ne imam va, monodramsko zazivanje ne bi li se se razlika, pa se tako osnovnoj sintagmi
vele ja godi{ta. / Moju mlados poharo sam, odazvala ljepotica s prozora Kne`eva dvo- “Dedo dervi{“ dodaju ili mijenjaju atribu-
/ ne haju}i za me ni{ta.” Ali se ne predaje, ra. I kad bi tu`na drama u spjevu mogla ti, koji pobli`e do~aravaju psiholo{ko i
jer u sebi jo{ ima snage da osvaja `enska prerasti u nesre}u, pjesnik svom junaku fiziolo{ko stanje naslovnog junaka.
srca: “ Ali u meni nu vidjet }e{ / ve}u priska~e u pomo} parodijom, koja zabavlja Od prvog atributa-apozicije “a{ik” Dedo
snagu neg u lava, / k tebi ako me ti pripusti{, gledatelje: “Pla~ni Dedo ve} ne ru~a, / niti u varijacijama iz strofe u strofu biva: smam-
/ jakostan sam Dedo dervi{.” ve}e kafu srka, / neg gologlav, bez papu~a, ljen, uvrije|en, zlovoljan, jadni, `alostan,
Nije \ur|evi}ev dervi{ pjesni~ki brblji- / po najve}em snijegu trka, / ci} plamena zanesen, trudan, bijedan, ustrijeljen, zatim
vac i ljubavna neznalica, jer je ve} imao kim ga gori{.” su`anj, mu~an, jakostasn, tama{an, sharan,
mu{kih iskustava u dubrova~kom okru`ju. O~ito se \ur|evi} na usta svog dervi{a gizdav, plemenit, razuman, milostiv, do-
Njega je “...sve| ljubila / |uzel Mare iz narugao naivnostima i bo{nja~ke i brostiv, blagodar, ljube`ljiv, praznoruk,
Cernice”(pu~anka), a to mu je - misli dervi{ petrarkisti~ke ljubavne poezije strofom: uhiljen (t.j. oja|en), pla~an, zato~nik, umo-
- smetnja uspjehu kod ohole vlastelinske “Samo pijem i no} i dan, / ljuti {erbet mojih ren, izranjen, bolan, nebog, pora`en, iz-
Dubrovkinje. I za~as u njemu bukne ponos suza, / jer se }utim jaoh, probadan, / od gorjen, pravoduh, poru`an, poginuo, tu`an,
plemenitog porijekla: “Nijesam ~oban ni ljuvenih tvih mamiuza, / kim nada mnom pa i ~emeran, skon~an, otrovan, la~an,
kopile, / jok, ja nijesam kirid`ija; / od kadu- ti gospodi{ - izboden sam Dedo dervi{.” pogr|en, uru{en, izboden, `alostan, nesre-
ne ja sam vile, / s kom me rodi }elebija Na kraju \ur|evi} stavlja svog junaka u tan, gnjevan, jadovit, i na kraju rasr~en i
(otmjen gospodin) / da ~emu me ve} ne grli{? pravi dramski kre{endo, u kojem on prihva}a slobodan.
- / Plemenit sam Dedo dervi{.” i najte`e moralne muke, ali pod uvjetom Svekoliko bogastvo jezika \ur|evi}eva
Ali ni to nije bilo od koristi, pa dervi{ obostranog ljubavnog u`itka: “Nu ako mi DERVI[A , s humornim i parodijskim
smi{lja nove na~ine osvajanja: “Vala }u ti }e{ obe}ati / k tebi da me{ ti prigrlit, / za retu{om, konstantno je dramski intonirano.
dar darovat / ki podoban jes za pa{e.” Ali te }u se |aur zvati, / za te rezat, za te prlit, U tom djelu je autor nastoje}i se distanci-
dervi{ nema dragulja ni drugog blaga, pa / ta~ ako me obeseli{, / - nesretan sam Dedo rati postao dvojnikom vlastitome liku, i u
ipak ljepotici nudi po njegovu izboru najvre- dervi{.” Ovdje se dubrova~ki pjesnik di- tome je posebna umjetni~ka zanimljivost i
dniji dar: “Me tekije lijepu zgradu, /.../ i rektno dodiruje s bo{nja~kim pjesnikom vrijednost ovog spjeva, koji se kroz kalupe
oko nje sve livadu, / svoj teferi~ da tu stavi{ Mehmedom i njegovom pjesmom “Ah, i kli{eje barokne poezije 17. stolje}a u
/ - dobrostiv sam Dedo dervi{.” nevisto, du{o moja” (16.st.) U osmera~koj Dubrovniku probio do svoje unikatnosti i
Mo`e se pretpostaviti da je \ur|evi} strofi drugi Mehmedov stih glasi: “Daj mi posebnosti, a koja je atraktivna za
svog Dervi{a napisao na osnovu istinitog da se obeselim”, dok je u \ur|evi}a taj prou~avatelje i hrvatske i bo{nja~ke stare
doga|aja ljubavnog sraza lijepe Dubro- dodirni stih: “Ta~ ako me obeseli{“. I ovaj knji`evnosti.
vkinje i bosanskog putuju}eg pjesnika ili detalj govori da je \ur|evi} bio dobro Ovo je skra}ena i za BEHAR prilago|ena
barem spretnog kaziva~a ljubavnih stihova. upu}em u onda{nje bo{nja~ko aljamiado verzija referata kojeg sam u prolje}e 1993.
Opjevani dervi{ je toliko samosvojan i pjesni{tvo. na simpoziju Hrvatske akademije znanosti
autenti~an, da u spjevu do kraja otkriva Finalnih pet strofa DERVI[A u znaku i umjetnosti “Dani hvarskog kazali{ta”
svoju bo{nj~ku du{u, koja je puna a{ik- su monodramskog obrata, u kojem zalju- podnio pred uglednim sudionicima u No-
zanosa. Mogao je biti rodom iz neke od bljenik iz temelja mijenja raspolo`enje. U vom Vinodolskom, jer se te ratne godine
sarajevskih mahala, od kojih se jedna zva- stilu bosanske `estoke naravi on postaje nije moglo putovati na Hvar. Jeseni iste
la (a mo`da se i danas zove) A{ikovac. samouvjeren subjekt: “Ja sam Dedo gnjevan godine moj tekst je emitiran u ve~ernjoj
Koliko je \ur|evi} svog dervi{a u~inio dervi{.” I smjelo osu|uje nedostupnu oda- emisiji Tre}eg programa Hrvatskog radija
samosvojnim, da u dosta strofa ne prepoz- branicu: “]afir, du{man sad mi jesi.” Zatim u Zagrebu. 

BEHAR 74-75 49
PRIKAZI I RECENZIJE
Povodom 90 godina od smrti Muse ]azima ]ati}a

FONETIKA PJESME
«JA NIJESAM SANJAR...»
Musa ]azim ]ati} osje}aja turobnog stanja pjesnikove du{e,
zbog toga nema o{tre granice izme|u sti-
JA NIJESAM SANJAR… hova, emocije i misli iz jednog stiha pre-
laze u naredni.
Ja nijesam sanjar {to u tihoj no}i Funkcija rima u ovoj pjesmi je istovjet-
Po moru blijede mjese~ine pliva, na s opkora~enjima. Rime su daktilske, one
Hrle}i carstvu svjetlosti i mo}i, ne ozna~avaju kraj stiha nego se pjesniko-
Na svilenom mehkom obla~ju da sniva va misao nastavlja u naredni stih, me|usobno
Ru`i~ne sanke pramaljetne sre}e, se isprepli}u i ne prave o{tru granicu me|u
Kad slavuj pjeva i kad cvate cvije}e. stihovima.
Inverzije su, tako|er, u ovim ]ati}evim
Ja nijesam sanjar, na sun~anom traku
stihovima brojne, posebno se isti~e inver-
[to zida sebi dvore od biljura;
zija subjekta i predikata: otrova mi grudi /
Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku
cini~ka zbilja te inverzija priloga za
Na ledenom krilu silna vitla bura
ozna~avanje vremena: O davno, davno
Ko svehli listak sa tanane grane,
otrova mi grudi… kojim po~inje tre}a
U mutnu jesen kad na zemlju pane.
strofa, a ovaj oblik inverzije nastavlja se i
u tre}em stihu: Davno me udes rastavio
O davno, davno otrova mi grudi
hudi… Inverzije i opkora~enja se nalaze
Cini~ka zbilja zemaljskog `ivota,
na jakim mjestima re~eni~nog ustroja
Davno me udes rastavio hudi
(po~etak i kraj stiha), ~ime se jo{ vi{e
Od mojih milih; ah, ja sam sirota!
poja~ava semanti~ka vrijednost pojedinih
Gle, moje lice - to je mrtva knjiga,
dijelova pjesme. Ponavljanje sintagmi (kao
A slova su joj - nevolja i briga!
oblika pravdanja pred samim sobom): Ja
nijesam sanjar… u prvoj, drugoj i petoj
Ni{ta mi babo ostavio nije, Pi{e:
strofi suprotstavljen je, kao kontrast, stih:
U hladu da mi medom `ivot sladi; Ajka Tiro Srebrenikovi} Ta je sam patnik…, a tu osnovnu pjesniko-
Tu`ni se pjesnik sam na sebi grije
vu spoznaju jo{ vi{e poja~avaju sintagmat-
I poput mrava radi, radi, radi, -
Forma ove pjesme kao da izranja iz ski dijelovi: crni mrak, cini~ka zbilja, tu`ni
Tro{e}i krvcu – snagu svoga duha,
same pjesnikove `ivotne nepredvidivosti. pjesnik… te usporedba vlastitog `ivota sa
Da ste~e samo tvrdu koru kruha.
Naslovna sintagma „ Ja nijesam sanjar…“ svehlim listkom.
Ja nijesam sanjar, na sun~anom traku ponavlja se nekoliko puta, {to ima naznaku U pjesmi se mogu ozna~iti dvije cjeli-
[to zida sebi dvore od biljura; osobne „`ivotne ispovijesti“, opjevane u ne. Prva strofa i po~etna dva stiha druge
Ta ja sam patnik, kog po crnom mraku vezanom stihu od po pet strofa. Zrcalna strofe upu}uju na postojanje nade u
Na ledenom krilu silna vitla bura struktura upravo je uo~ljiva ponavljanjem razrje{enje pjesnikovog nimalo lakog `ivo-
Ko svehli listak sa tanane grane, ove sintagma na po~etku prve i druge stro- ta. Sadr`aji ovih stihova suprotstavljaju se
U mutnu jesen kad na zemlju pane. fe. Neravnomjerno se u pjesmi smjenjuju sadr`aju tre}e i ~etvrte strofe. Peta strofa
jedanaesterci i dvanaesterci. Dvanaesterac je jednaka drugoj, pa se za ovu pjesmu
Pjesma izra`ava osobnu ]ati}evu dramu je zahvalna forma koja pjesniku pru`a mo`e re}i da ima okvirni karakter kojim
uvjetovanu neispunjenjima, proma{ajima mogu}nost da „skoro vjerodostojno“ predo~i se potvr|uje pjesnikovo te{ko `ivotno sta-
i proturje~nostima s kojima se susre}e u ono {to je utjecalo na oblikovanje njegovog nje i nemogu}nost bilo kakve promjene.
svakida{njem `ivotu. Te{ko socijalno pje- nesretnog `ivota. U pjesmi su brojna U prvoj strofi smjenjuju se pjesni~ke
snikovo stanje utjecalo je na osnovni ugo|aj opkora~enja, {to se mo`e povezati sa sta- slike koje nose naznaku vedrine, `ivotnog
pjesme: smjenjuju se te{ka i tmurna njem pjesnikove du{e. Misao je bremenita optimizma, sre}e i nadanja na {to upu}uju
raspolo`enja s naznakama optimizma, {to socijalnim nepravdama i cinizmom „ze- i sintagmatski dijelovi: tiha no}, mjese~ina,
se posti`e glasovnim i sadr`ajnim pjesni~kim maljskog `ivota“, osim u prvoj strofi, a stih mehko obla~je, pramaljetna sre}a i pjev
postupcima. kao da postaje pretijesan za iskazivanje slavuja. Ovi stihovi govore o postojanju

50 BEHAR 74-75
PRIKAZI I RECENZIJE
blagodati `ivljenja koji su predodre|eni i aliteracija glasa s (javlja se 10 puta). Ovi nazalni konsonanti su niski glasovi te
za nekog drugog, a pjesnik je u poziciji Svojom materijalno{}u ovaj glas mo`e po svojoj sinestetskoj i metafori~noj vri-
da ih samo vizualno i auditivno uo~ava, imati i oznaku onomatopeje - tihe uspavan- jednosti bliski su tamnim vokalima o i u,
jer mu surova `ivotna zbilja ne dozvolja- ke, {to odgovara trenutnom pjesnikovom a njihovom upotrebom jo{ se vi{e nagla{ava
va da dokraja osjeti `ivotne radosti. Pje- stanju du{e koja bi rado pobjegla od grube pjesnikovo turobno raspolo`enje.
snikovo `ivotno stanje je ve} unaprijed realnosti u svijet sanja. Kraj prve strofe U tre}oj strofi uo~ljiva je asonanca
odre|eno, i ne postoji mogu}nost bilo ozna~en je dijelom vremenske re~enice: glasa o (javlja se17 puta). Glas o po svojoj
kakve promjene. Zbog toga, ve} u drugoj Kad slavuj pjeva i kad cvate cvije}e koja u materijalnosti je niski glas koji upu}uje na
strofi, pjesnika napu{ta iluzija o sretnom metafori~noj oznaci predstavlja pjesnikovo tmurna raspolo`enja, ali i njegova grafijska
`ivotu, a nakon prva dva stiha druge stro- vrijeme mladosti u kojemu ne mo`e, zbog vrijednost u po~etnim stihovima ove stro-
fe, u kojima je jo{ uvijek prisutna pjesni- te{kog socijalnog stanja, do kraja osjetiti fe: O davno, davno otrova mi grudi…
kova duhovna vedrina: Ja nijesam sanjar, blagodati `ivljenja. upu}uje na prividno kretanje koje je ve}
na sun~anom traku/ [to zida sebi dvore U drugoj strofi broj vokala e i i po~inje unaprijed odre|eno, iz njega pjesnik ne vidi
od biljura; dolaze kontrastne pjesni~ke se lagano smanjivati (ukupno ih je zastu- nikakvog izlaza. U ova dva stiha ponavlja-
slike o: crnom mraku, ledenom krilu, pljeno 23) {to odgovara pjesnikovom njem i opkora~enjem isti~e se trajanje, ali
(`ivotnoj) silnoj buri. raspolo`enju: po~inje ga napu{tati iluzorna je ono nagla{eno i drugim ponavljanjima
Pjesma je pisana u vezanom stihu, tako nada u bolji `ivot, a gruba realnost biva npr. po~etak prvih stihova prve, druge i pete
da prva ~etiri stiha svake strofe imaju una- njegovim glavnim pratiocem. strofe: Ja nijesam sanjar… U petom stihu
krsne rime, glasovno se podudaraju prvi i ove strofe: Gle, moje lice-to je mrtva knji-
tre}i i drugi i ~etvrti stih: no}i-mo}i, pliva- ga, kao da je stavljen znak jednakosti
sniva, traku-mraku, biljura-bura, grudi- izme|u rije~i lice, u metafori~noj oznaci
hudi, `ivota-sirota, nije-grije sladi-radi, a pjesnikove osobnosti, sa mrtva knjiga, u
posljednja dva stiha svake strofe imaju zna~enju njegovog cjelokupnog `ivota,
parne rime, glasovno se podudaraju peti i nakon ~ega slijedi jedna vrsta obja{njenja
{esti stih: sre}e-cvije}e, grane-pane, knjiga- kroz kontrast, izra`enog kroz svijetli glas
briga duha-kruha. s u rije~i slova gdje nasuprot njenom
Tre}a i ~etvrta strofa govore o pjesni- zna~enju stoje rije~i: nevolje i briga, {to
kovoj patnji koja je zavladala njegovim sve upu}uje na ispraznost pjesnikovog
bi}em, `ivotnom bezna|u i nemogu}nosti `ivota.
bilo kakvog rje{enja. Ritam tre}e i ~etvrte U ~etvrtoj strofi visoki i svijetli vokali
strofe postaje br`i, u odnosu na prethodne i i e javljaju se 19 puta, koji se nalaze u
dvije strofe, a tomu doprinosi forma jeda- opoziciji s niskim i tamnim vokalima o i u
naesterca i rime koje se zna~enjski koji se javljaju 25 puta. Ovo broj~ano
me|usobno suprotstavljaju: grudi-hudi, stanje vokala mogli bismo tuma~iti kao
`ivota-sirota, knjiga-briga; te u ~etvrtoj naznaku prisutnosti optimizma u pjesniko-
strofi: nije-grije, sladi-radi, duha-kruha. U voj du{i koji ga brzo napu{ta, a na mjesto
ovim rimama izra`ena je povezanost stanja vokala koji upu}uju na optimizam i i e
du{e (duhovnog) s elementima iz realiteta dolaze tamni o i u, sukladno pjesnikovom
(materijalnim), u pitanju je afektivno pje- tmurnom raspolo`enju. U ovoj strofi za-
snikovo stanje u kojemu prevladava osje}aj mjetna je aliteracija glasa r (javlja se 10
razo~aranja. puta). Glas r nije izrazito nizak glas, ali
Pjesnik je stanje svoje du{e poku{ao njegova materijalna i metafori~na vrijednost
izraziti kroz ekspresivno-impresivne vri- kao da se nastavlja na nazalne glasove m i
jednosti glasova. n iz tre}e strofe. Najuo~ljiviji primjer ove
U prvoj strofi, od vokala su naj~e{}i aliteracije prisutan je u tre}em, ~etvrtom i
visoki svijetli vokali e i i (ukupno 33 glasa). petom stihu:
Sonant j (ukupno 12 glasova ) po svojoj I poput mrava radi, radi, radi / Tro{e}i
materijalnosti i zvuku ~ini se mek{im i Vokali o i u, koji su po svojoj materi- krvcu(…) / Da ste~e tvrdu koru kruha.
lak{im za izgovor od konsonanata. Sonant jalnosti niski i tamni glasovi, skoro su Metafori~na oznaka ovog glasa je u tome
j otvara ovu pjesmu, a skupa s visokim, ravnomjerno zastupljeni u svim strofama da ozna~i te{ku i tvrdu `ivotnu pjesnikovu
svijetlim vokalima e i i ima sinestetsku i (od 16 glasova u prvoj strofi do 18 u osta- `ivotnu stazu, ali ovaj glas ima i jednu
metafori~nu vrijednost. U~estalost ovih lim strofama). Ovi glasovi kao da vrstu onomatopejske vrijednosti; kao da
vokala nije vezana samo za pjesnikov izraz uravnote`uju ono {to predstavlja pjesniko- prisustvujemo nekom instinktivnom pro-
du{e: nadu, optimizam, pozitivno ozra~je, vu trenutnu preokupaciju - naznaku nade cesu rada koje omogu}ava samopre`ivljavanje
nego svojom tonskom visinom predo~ava (u prvoj strofi) i svijesti o te`ini `ivljenja (dok pi{e{ dotle i opstoji{), a njegovim
i svijetle tonove u prirodi: mjese~inu, svje- (u narednim stihovima). sudionicima ne dozvoljava se nikakav
tlost, sre}u, ru`i~njake, cvije}e itd. Pored Naj~e{}i konsonanti u ovoj strofi su n prekid, u protivnom to bi zna~ilo i kraj
aliteracije glasa j, u prvoj strofi prisutna je (javlja se 12 puta) i m (javlja se 8 puta). njihova `ivota. 

BEHAR 74-75 51
PRIKAZI I RECENZIJE

DVIJE DRAME NASKA FRNDI]A


Nazif Nasko Frndi} (1920) poznavalac Jela~i}a za cara Hrvatske zaboravljaju}i pri
bo{nja~ke usmene knji`evnosti (Musliman- Pi{e: tom da su i Bosna i Hrvatska dijelovi Turskog
ske juna~ke pjesme, Zagreb 1969; Narodni Emsud Sinanovi} odnosno Austro-Ugarskog carstva. Ovdje se
humor i mudrost Muslimana, Zagreb 1972.) vidi kako je Omer-pa{a Latas kruti vojnik
kao i prvi zna~ajni teatrolog koji u svojim koji se ne razumije u diplomaciju i politiku.
Dok se prvi ~in doga|a u Sarajevu 1850.
esejima, objav ljenim u zbornicima Dani U tre}em ~inu Omer-pa{a je postavio
prostor radnje drugog ~ina jeste Travnik
hvarskog kazali{ta, daje prve kriti~ke prika- topove oko Sarajeva da pokori vojnu i ci-
1851. godine.
ze velikana bo{nja~ke dramske knji`ev vilnu vlast u gradu na Miljacki. Tu njegovu
Drugi ~in je samo rezime onog {to je
nosti Ahmeda Muradbegovi nakanu spre~avaju dva habera, koji }e mu
Omer-pa{a Latas ~inio gu{e}i pobune u
]a i Rasima Filipovi}a, odlu~io je da promijeniti `ivot, a ta dva habera mu je
Hercegovini, Posavini, Lici, ubijaju}i pri
svoje temeljito znanje iz drame i usmene prorekao Mustafa Firaki, mudrac i zvjezdoz-
tom predstavnike civilne i vojne vlasti u
knji`evnosti konkretizira u vlastitim dramskim nanac koji je sudbinu Omerovu pro~itao u
navedenim krajevima. Da sila Boga ne moli,
tekstovi ma Omer-pa{a Latas i Alibegovo biljezima svemira, zvijezdama. Teatrolo{ki
pokazuje bahata nemilosrdnost Omer-pa{e
pismo Europi i Americi, koje bi op}enito, re~eno zvjezdoznanac Mustafa je svojevre-
Latasa koji mu~i svoje protivnike prije nego
budu}i da tematiziraju bo{ -nja~ku povijest meni deus ex machina ove drame. Njegove
{to ih ubije (Ali-pa{a Rizvanbegovi}), a
a utemeljene su na bo{nja~kom folkloru, rije~i o sudbini Bosne koja ne}e pripasti ni
one koje ostavi na `ivotu poni`ava do kraj-
mogli uvjetno nazvati historijskim folklornim Zapadu (Austro-Ugarskoj) ni Turskoj Ca-
nosti te pretvara pora`ene begove, age i
dramama s melodramskim elementima. revini ve} }e ostati sama sa sobom, jer
kadije u hizme}are, smetlare.
mudra izreka: Pade Pliva u Vrbas i izgubi
Od samog po~etka drame Omer-pa{ini
Krvava sablja Omer-pa{e Latasa glas! , to potvr|uje.
savjetnici su hrvatski fratri i knji`evnici
Mustafa Firaki je zastupnik autorove ideje
U ovoj historijskoj drami s elementima Ivan Juki} i Grga Marti}, koji su izgleda
o tome kako je sudbina Bosne, ali i njena
komike (komi~no autor posti`e beskrajno bolje od autora drame Naska Frndi}a shva-
povijest u su`ivotu muslimana, kr{}ana i
ponavljanjem, tj. grotesknom slikom da kr- tili kako je krvavi pa{a prije junak za epski
hri{}ana jer se radi o Bosancima, kao rodnom
vavi vojskovo|a i pri najmanjem uzbu|enju diskurs nego za dramski sukob te su spje-
pojmu, kojima je Bog isti samo su razli~iti
mora obaviti nu`du, kao i inkorporiranjem vali u njegovu ~ast spjev Slavodobitnica
proroci vjera u razna vremena dali druga~ije
pri~e o Nasrudin-hod`inom jorganu kao me- svietlom gospodaru Omer-pa{i, hvale}i i
ime, isto kao {to u Sarajevu jedan kom{ija ima
tafori za vje~no stanje u Bosni, te uporabom slave}i njegovo juna{tvo.
ime Mujo, drugi Mijo, tre}i Majo, a svi su
poslovica kao zaklju~aka, koje pored mudro- Omer-pa{a Latas poku{ava pomo}u Iva-
sinovi iste im majke Bosne i Hercegovine.
sti, izazivaju smijeh..) sastavljenoj iz tri ~ina, na Juki}a kao poklisara pridobiti za sebe
Ne treba ovdje polemizirati s idejom
ve} se iz naslova vidi predmet umjetni~ke hrvatskog bana Jela~i}a, hote}i da ga ovaj
autora kojemu drama Omer-pa{a Latas slu`i
obrade drame. Jer, metonimijskim ustrojem prizna za kralja Bosne, a Omer-pa{a bana
da sada{njost objasni pro{lo{}u, jer nedavna
naslova atribucija krvava, koja se prispodo- krvava sada{njost ne ide u prilog toj ideji. U
bljuje sablji, u biti se odnosi na glavnog lika svezi politike, svaki umjetnik je vi{e iracio-
drame – krvavog tiranina Omer-pa{u Latasa nalist i idealist, nego racionalni istra`iva~.
koji je kao mu{ir slu`io sultanu za nemilosr- Pomalo ironi~no, ali veoma uspje{no
dno gu{enje pobuna u Turskom Carstvu. autor se bavi porijeklom i nastankom Bosne,
Glavna tema drame mo`e se podijeliti Bo{njaka i bosanskog jezika, te ~ini smije{nim
na tri miteme koje su razra|ene u svakom i hrvatske intelektualce i srpske politi~are
~inu. Ako se slu`imo Greimasovim aktan- kada tvrde, jedni: kako su Bo{njaci cvijet
cijalnim modelom, lahko }emo definirati hrvatskog naroda, a drugi pak da su oni samo
sadr`aj svakog ~ina. potur~eni Srbi. Autor isto tako kritizira ideju
U prvom ~inu po{iljalac Sultan poru~uje, o Srbiji od Virovitice do Karlobaga.
nare|uje Omer-pa{i Latasu, kao subjektu U tre}em ~inu Omer-pa{a Latas je
radnje, da nova~i po Bosni vojsku (objekt slu{aju}i rije~i svoga brata o sebi kao krv-
radnje). Tome se suprotstavlja sarajevska niku, te straha od fermana turskog sultana,
vojna i civilna vlast a najvi{e Ali-pa{a Rizvan- te Jela~i}eve prijave Be~u, a be~ke vlasti
begovi}. No, autor nije znao prvi ~in u~initi turskome sultanu o zlodjelima krvavog
dramatskim jer sukobu Ali-pa{e i Omer-pa{e, vezira, shvatio da postoji granica njegovog
mada se ~ak la}aju za sablje, ne prethodi ~injenja zlo~ina, te mu se na kraju javlja
intenzivni verbalni sukob koji bi uzrokovao ~ak i gri`nja savjest pa tako on na kraju
`e{}i duel izme|u njih dvojice. Dakle, proti- drame postaje prava dramatska egzistencija
vnici su njegove `elje da po Bosni kupe koja u jednom presudnom trenutku spozna
vojsku, sarajevska feudalna elita. tko je on i na koji na~in jeste.

52 BEHAR 74-75
PRIKAZI I RECENZIJE
U ovoj drami ne postoji tragi~na krivnja, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a naro~ito ramenu, melecima od kojih jedan pi{e
niti dramatski sukob jer Omer-pa{a nema politi~kog polo`aja njegove rodne Bosne, dobra a drugi hr|ava djela.
protivnika u jednoj osobi nego u cijelom dr`ave bez dr`avnosti, te odlu~i da po{alje Iako je ova drama koncipirana oko te-
narodu. pismo Me|unarodnoj mirovnoj konferenciji meljnog motiva slanja pisma, ona je kao
Najuspjelije ocrtani karakteri su trojica u Versaillesu, u kojem se poziva na me|una- folklorna drama, naro~ito, glede govora
habera{a, a njihovi izvje{taji Omer-pa{i su rodni plan ameri~kog predsjednika Wilsona ne{kolovanih likova (Gatara, Nurhanuma,
najuspjeliji dio ovog dramskog diskursa jer kojim se i malim narodima dotada{nje Austro- D`emilahanuma) prva riznica izvornog bo-
im je govor narodni, konkretan i `ivotan. Ugarske Monarhije daje garancija da budu sanskog jezika, njegovog kolokvijalnog tipa
Jedino bih upozorio autora kako srpski za{ti}eni u vlastitoj samostalnosti i slobodi. s ikavicom i sa`imanjem fonema u pojedinim
{pijun, ako je Bosanac, ne mo`e govoriti I tako politi~ka stvarnost u Kraljevini SHS u leksemima ( ~ojk, Sarajvo, Zenca).
ekavicom. Isto tako, u veoma uspjelom kojoj su Bo{njaci bili ugro`eni i nacionalno Kao vrstan folklorist, sa spoznajom
prikazu {to i kako likovi u drami rade pomo}u i konfesionalno je glavni uzrok pisanja pisma ba{tinjenom jo{ od Herdera, kako je folklor
didaskalija, autor veoma znala~ki do~arava i tra`enja slobode i nezavisnosti od velikih jednog naroda najizravnije i najreprezenta-
miris i okus Bosne pomo}u jezika, opisa sila koje nam od vijeka vjekova kapu (grani- tivnije isijavanje njegovog kolektivnog bi}a,
interijera, odje}e te vrsnom funkcionalnom ce) kroje. Pobuna neslavno propada jer je autor je u drami inkorporirao sve oblike
kori{tenju bo{nja~ke usmene knji`evnosti a jedan od aktera drame Proto (interesantno je bo{nja~ke usmene knji`evnosti: od epske
naro~ito paremiolo{kog blaga (poslovica, kao da je autoru drame va`nija funkcija lika pjesme ¢(Da mi ~uva{ kulu i avliju/da mi
frazema, poslovi~nih izreka). nego njegova osobnost, karakter jer predsta- ~uva{ rza i obraza, ovi konotiraju najvi{i
Neki likovi, poput slikara Karasa veo- vnici vjera imena su dobili po funkciji u moral tada{nje bo{nja~ke elite: aga i begova),
ma su plo{no prikazani, jer je namjera islamu, kr{}anstvu, hri{}anstvu, te se zovu do paremiolo{kog blaga, tj. poslovica koje
autora da se dr`i povijesnih ~injenica o Muderis, Fratar i Proto) dojavi srpskim vla- ~uvaju na razini mitolo{kog iskustva ste~enu
crtanju portreta Omer-pa{e Latasa od stra- stima za poku{aj podrivanja stabilnosti Kralje- mudrost, o ~ovjeku, `ivotu i Bogu (Marku
ne spomenutog slikara. Ta ~injenica, sama vine SHS, i pismo biva zaplijenjeno. prevelika gove|a glava. Dvojica bez du{e
po sebi, nema nikakvu dramatsku funkciju, S dana{njeg stanovi{ta pismo je veoma – tre}i bez glave) i poslovi~kih izreka [vabo-
jer i Napoleon Bonaparte, kao povijesna interesantno jer je glavni junak drame vi- babo ( i ova izreka konotira vezanost Bosne
li~nost, je sasvim ne{to drugo od fiktivnog zionarski anticipirao dana{nju slobodu i za Austro-Ugarsku); te gatke koja je malo
lika kakvim ga je uvjerljivo portretirao Lav nezavisnost Bosne i Hercegovine. remek djelo bo{nja~ke usmene knji`evnosti,
Tolstoj u romanu Rat i Mir. Jer, povijest To je ukratko si`e ove folklorno-histo- kojom Gatara istjeruje stravu ne samo gla-
pri~a o onom {to se stvarno dogodilo, a rijsko-konverzacijske drame, prili~no vnom liku nego ona saliva stravu cijeloj
umjetnik ne pi{e o onom {to je bilo, nego stati~ne, jer se vi{e pri~a, nego {to likovi u Bosni da je oslobodi od ste~enog straha, od
o onom {to bi se moglo dogoditi, tj. drami djeluju, pa bi shodno onom {to sam nove srpske vlasti)£.
povjesni~ar se dr`i ~injenice «ovaj i ovakav svojedobno napisao za dramati~ara Rasima Humor i to narodni u formi anegdota je
stvarni ~ovjek Napoleon» dok bi umjetnik Filipovi}a: Kako je on epik koji pi{e drame, veoma funkcionalan i nije sam sebi svrha.
trebao prikazati bit, su{tinu Napoleonovu, te mu je va`nija dijegeza nego mimezis, Tako Muderis uspore|uje u~inak Alibegovog
mogao slobodno prispodobiti i ovom pisma s poznatom anegdotom kad aga go-
{to on jeste i kako jeste.
dramskom uratku. vori k}eri: Dabogda se udala za sultana,
Zaklju~ak: sve u svemu smatram kako
Drugi ~in drame je najuspjeliji, a ina~e ama dijete moje, cigani se oko ku}e vrzmaju.
je historijska drama Omer-pa{a Latas revi-
mo`e funkcionirati i biti izvo|en kao sa- Osim narodnog humora autor veoma vje{to
talizacija bo{nja~ke historijske drame, kojoj
mostalna cjelina strukturiran kao teatar u gradi komi~ne situacije (istjerivanje {ejtana
je za~etnik Safvetbeg Ba{agi} svojom dra-
teatru, jer je sadr`ajno oblikovan kao i pri tom pretrpljeni strah ratnika) a naju-
mom Ali-pa{a i, u dana{nje nasu{no doba
folklorna melodrama utemeljena na bitnim spjeliji mu je lik narodni pjesnik i ratnik
knji`evnosti, ne samo bo{nja~ke, Krvava
poetolo{kim karakteristikama tog prvotnog ]oso pozajmljen iz poznatih anegdota i
sablja Omer-pa{e Latasa je veliki doprinos
`anra u bo{nja~koj dramskoj literaturi humoreski o ]osi i Ugursuzu, koji je ustva-
bo{nja~koj dramskoj knji`evnosti.
(Osman \iki}, Ademaga Me{i}): pronala- ri ina~ica hrvatskog Petrice Kerempuha,
zak davno izgubljenog sina mjesnog njema~kog Teila Eilenspigella. Njegova
Alibegovo pismo Europi i Americi
Dervi{a. E da bi hepiend bio jo{ uspje{niji pjesma na kraju Tre}eg ~ina je idejni kre{endo
Dramski tekst Alibegovo pismo Europi Predrag (Nezir) dovodi babi i unuka Ne- drame: Oj ti Bosno, jedina u svijetu!
i Americi, utemeljen je na stvarnim povije- nada. Cijeli ~in je napisan u formi egzor- Ukratko: i pored nedostataka na drama-
snim osobama i stvarnom ambijentu, jer se cizma koji Dervi{ izvodi nad dvojicom turgijskom planu (likovi- funkcije, nekohe-
drugi i tre}i ~in odigravaju i u danas ratnika, koji su ~inili zulum po Zenici, tr- rentna fabula, nedostatak pravog sukoba koji
postoje}oj ku}i poznatoj pod imenom «Ku}a gali zelene bajrake ne znaju}i da su oni proizvodi napetost) kao izvor dramatskog
kadije Mezi}a». postavljeni kao znaci nadolaska ramazan- drama Alibegovo pismo Europi i Ameriici
Dramatic personae drame jeste mladi skog posta a ne kao tursko oponiranje predstavlja pravu riznicu bo{nja~kog folklor-
intelektualac, in`enjer agronomije Alibeg slu`benoj dr`avnoj zastavi. I tako dobri nog blaga, te mali glosarij bosanskih rije~i
Frndi} (pi{~ev stric), koji shva}a kako je svaki Dervi{ istjera {ejtane iz ratnika i dobi kao arapskog, turskog, perzijskog podrijetla; i
intelektualac veoma zna~ajan ali i odgovoran nagradu izgubljenog sina. ^in je isto tako veoma slikovita u didaskalijama dana sce-
za historiju i sudbinu naroda kojemu pripada. veoma pou~an glede islamskog morala nografija starih bo{nja~kih enterijera prepo-
Ta ga spoznaja dovodi do individualne po- (ahlaka) s pri~om transponiranom iz ruka su za ~itanje ovog dramskog teksta,
bune protiv postoje}eg politi~kog stanja u Kur’ana o dva meleka na desnom i lijevom svojevrsnog agitatorskog dijaloga, 

BEHAR 74-75 53
BA[TINA

PRIVATNA KNJI@NICA U DONJEM


Unato~ velikim naporima istra`iva~a, mu’a, nalaze i u Orijentalnoj zbirci Arhiva
jo{ je uvijek osjetan nedostatak potpunijeg Pi{e: Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
uvida u sadr`aje arabi~kih rukopisa, a Muhamed @dralovi} u Zagrebu. S obzirom na na~in formiranja
projekti sustavnijega pristupa tim dragocje- fundusa Zbirke i ~injenicu da je ve}ina
nim spomenicima su ~ak i u samoj Bosni rukopisa prikupljena u Bosni i Hercegovi-
tek u naznakama. Stoga su na tom polju termin u literaturi posebno privla~i pozor- ni, jasno je kolika im je va{nost za
najdalje oti{li istra`iva~i pojedinci: Safvet- nost istra`iva~a jer se pod njim kriju prou~avanje kulturne pro{losti ovih kraje-
beg Ba{agi}, Mehmed Hand`i}, Smail sadr`ajem izuzetno raznolike knjige. Puzda- va. Njihov je sadr`aj raznorodan, pa se
Bali}, Hazim [abanovi}, ali i biv{i i sada{nji na tuma~enja takvog rukopisa pru`aju le- cijele studije mogu temeljiti i na samo je-
djelatnici u Gazi Husrev-begove biblioteke pezu informacija o prirodi i karakteristika- dnoj stranici rukopisa.
(Kasim Dobra~a, Zejnil Faji}, Mustafa ma te specifi~ne vrste rukopisa, u neku ruku Dana{nji odabir je jedna od med`mua
Jahi}, Osman Lavi}, Haso Popara) i Orijen- prete~e dana{njih ~asopisa, kronike, tele- Orijentalne zbirke koja bi se mogla pred-
talnog instituta u Sarajevu (Lejla Gazi}, vizije, interneta. U njima ima vrijednih staviti na bezbroj na~ina slijedom onoga
Sulejman Grozdani}, Adem Hand`i}, La- inskripcija; jedinstvenih spomena osoba, {to u njoj nalazimo od npr. mudrih izeka,
mija Had`iosmanovi}, Ismet Kasumovi}, djela i doga|aja; pa stihova, lije~ni~kih zagonetki, stihova, posebice turkija - dvije
Minka Memija, Fehim Nametak, Fehim zapisa, zagonetki, poslovica, ajeta, hadisa, banjalu~ke, zvorni~ka i budimska; oporuka,
Spaho, Avdo Su}eska, Salih Trako..). te sijaset razbacanih informacija koje obje- popisa sudionika bitke na Bedru, popisa
Zahvaljuju}i njima i njihovim publikacija- dinjene i poslo`ene nerijetko otvore zani- poklona donesenih na babine, kaligrafskih
ma uz periodiku - Anali Gazi Husrev-be- mljive i neo~ekivane slike pro{losti. Stoga ispisa i obiteljkih bilje`aka i jo{ puno de-
gove biblioteke i Prilozi za orijentalnu fi- je ova vrsta rukopisnih spomenika izazov talja; koji svaki po sebi mo`e biti zasebnom
lologiju- s izvanrednim radovima na temu istra`iva~u, jer i kada se ~ini da je sadr`aj istra`iva~kom temom.
fenomena rukopisa, te objavljenim katalo- takvoga rukopisa kona~no ispitan i upoznat, Predmet na{ega zanimanja je ovaj put
zima1 {ira se ~itala~ka publika mo`e lak{e odjednom sitni ispis otvori novu temu, novi samo jedna stranica med`mue pod inven-
informirati o segmentu kulture njegovane poticaj za razmi{ljanje, za istra`ivanje, za tarnim brojem 1470 list 8b, na kojoj je
na u`im i {irim prostorima Osmanskoga provjeru vjerodostojnosti, za u`ivanje u popis knjiga, vjerojatno ne~ije privatne
Carstva, i posebice na prostorima dana{njih sa`etim mislima – poslovicama, za uspo- rukopisne biblioteke. Rukopis je nastao u
ju`noslavenskih dr`ava. Listaju}i te i dru- redbu datuma i razmi{ljanju o razlozima Donjem Vakufu u 19. stolje}u i nema jasnih
ge objavljene kataloge rukopisa za oko pisanja. Takvi se rukopisi, takve med`mue, znakova niti eksplicitnoga zapisa o njego-
zapinje opetovani termin med`mu’a. Taj arapski i perzijski mağmuca, turski mec- vu vlasniku, pa time ni o vlasniku ostalih

PRI^A O PUTOVANJU I TRAGANJU


S francuskoga prevela Aida Abad`i} Hod`i}, Tugra, Sarajevo, 2005.

@ivotna pri~a Amina Maaloufa, fran- predanosti novinarstvu, zapo~eo karijeru


kofonskog pisca libanonskog porijekla, u Pi{e: frankofonskog pisca. Pa ipak, taj je proci-
mnogim svojim segmentima podsje}a na Azra Abad`i} Navaey jep on izvrsno izmirio u sebi preuzev{i na
sudbinu jednog drugog iznimnog intelek- sebe ulogu mosta, poveznice izme|u ovih
tualca, porijeklom tako|er Orijentalca – nao~igled sukobljenih svjetova. Ostav{i
Edwarda Saida. Ve} je samim ro|enjem (u ^injenica da sam kr{}anin i da mi je intimno vezan za tradiciju Orijenta putem
Libanonu 1949.g.), kao pripadnik manjin- materinski jezik arapski, koji je sveti jezik arapskoga jezika i vlastitih sje}anja, ali i u
ske kr{}anske zajednice u srcu arapsko- islama, jedan je od temeljnih paradoksa jednakoj mjeri privr`en zapadnom kultur-
muslimanskog Orijenta, Maalouf iskusio koji su skovali moj identitet, zapisao je nom naslije|u preko francuskog jezika i
poziciju dvostruke drugosti: one kr{}anina jednom Maalouf sa`imlju}i ovom slikovi- religije, Maalouf se na{ao na samoj crti
na Istoku, ali i pripadnika melkitske ma- tom predod`bom svoj vje~iti usud podije- kulturnih razdjelnica. Kada pi{e, on to
njine unutar dominantne kr{}anske zajed- ljenosti. Taj osje}aj rascijepljenosti izme|u uvijek ~ini iz pozicije ~ovjeka s margina,
nice. Njegovo zanimljivo porijeklo stoga dviju strana, dviju razli~itih kulturnih i vje~nog egzilanta koji hoda po rubovima,
ne predstavlja tek puku biografsku natu- vjerskih tradicija – one Istoka i Zapada – po- jer, kao {to i sam priznaje: mudrost je put
knicu, ve} bitnu odrednicu koja je obilje`ila tencirat }e se jo{ vi{e njegovim preseljenjem po rubu, uska staza izme|u dva krajnja
cjelokupno njegovo pisanje. u Francusku gdje je nakon vi{egodi{nje shva}anja.

54 BEHAR 74-75
BA[TINA

VAKUFU S PO^ETKA 19. STOLJE]A


knjiga s toga popisa. Ipak, ako ne mo`emo (02.04.1837.), stoji da je pripadao sviti 1. [arh Kāfī, adı Wāfī ¢Puni naslov je
sa sigurno{}u utvrditi vlasnika po imenu, Miralema Ferhat-bega iz Donjeg Vakufa. Al-Wāfiya fī {arh al-Kāfiya. Komentar
mo`emo o njegovim sklonostima i habitu- Njegov se potpis javlja uz jedan detalj djela iz gramatike arapskog jezika. Autor
su suditi prema izboru knjiga koji je posje- kaligrafskih proba na listu 23a, pa se vje- komentara je Sayyid Ruknuddīn al-Hasan
dovao. Pod pretpostavkom da su knjige bile rojatno samo na njih i odnosi. ibn Muhammad al-Astarabādī, umro
u vlasni{tvu nekoga od osoba koje su se u Na listu 8a je popis 39 rukopisnih sve- 1313.)£
med`mui potpisale, onda je mogu}i vlasnik zaka razli~itih djela na arapskom, turskom 2. Kāfī maca [āfī ¢Dva Ibn Had`ibova
i rukopisa i knji`nice bio Salih ibn Ahmed i perzijskom jeziku iz: arapske gramatike, djela: gramatika i sintaksa arapskog jezika
ibn Ibrahim Temi{varac, koji se 14. {evala sintakse i morfologije, prava-osnova i na- Al-Kāfiya i A{-[āfiya Puno ime autora je
1254. (31.12.1838.) na listu 28a u potpisu sljednog prava, lijepe knji`evnosti, leksiko- Ğamaluddīn Abû cAmr cUtmān ibn cUmar
predstavio kao: Salih Pori~anin u slu`bi grafije, obredoslovlja, dogmatike, stilistike, ibn Abī Bakr, Ibn Hāğib, umro 1248.£
Sulejmanbega Dautbegovi}a. U prilog ovoj propovjedni{tva i dr. Ve}ina je djela nave- 3. Kāfī ¢Jo{ jedan primjerak spomenu-
pretpostavci je ~injenica da je isti potpisnik dena po skra}enim ili uporabnim naslovima tog Ibn Hağibovog djela£
na listu 21b zabilje`io ro|enja svojih sino- uobi~ajenim kod fenomena arabi~koga 4. [arh Misbāh maca furğa ¢Iz ovog
va: Bekira - 30 ramazana 1238.(10.06.1823.); rukopisa.2 Izbor djela otkriva {iroko zani- se naslova ne mo`e jasno utvrditi na koji
Ibrahima – 15. d`umadelula 1242. manje njegova vlasnika i, za prosje~noga se komentar gramati~kog djela Al-Misbāh
(15.12.1826.); Hasana – 30. {evala 1245. gra|anina, dobro poznavanje pisane rije~i ovaj komentar odnosi.£
(23.04.1830.) i Husejna – 29. red`epa 1252. iz spomenutih podru~ja, budu}i da se u 5. [arh Qawācid Icrāb ¢O pravilima
(10.11.1836.), a ovakve su bilje{le, izuzet- zna~ajnom broju radi o djelima relevantnih disenencijalne fleksije u arapskom jeziku,
no osobnoga karaktera, tipi~ne za vlasnike autora koja su uglavnom u{la u svjetske Icrabu su pisali brojni gramati~ari£
rukopisa u kojima su ispisane. Dakle, sude}i izvore i povijesti, pa ih ovdje donosimo po 6. Matn Qawācid Icrāb ¢Tako|er i o
po tomu, upisiva~ ovih bilje`aka, je najvje- redoslijedu kako su spomenuta u popisu s konciznima pravilima disenencijalne flek-
rojatniji vlasnik i med`mue i ostalih knjiga dopunom punih naslova pod kojim ih bilje`i sije u arapskom jeziku, Icrabu, su pisali
iz popisa u njoj. svjetska literatura s imenima autora, s brojni gramati~ari£
Uz Salihov, u rukopisu se javlja jo{ izuzetkom homonimi~nih naslova pod 7. Kitāb ad-Daw’ min an-Nahw ¢Pret-
jedan potpis. Rije~ je o Aliju-efendi-zade, kojima je u literaturi zabilje`eno vi{e postavljamo da je komentar na spomenuti
Ni{liji po ro|enju, Donjevakufljaku po razli~itih djela i onih gdje je upisivana samo Misbāh svoj komentar napisao je Muham-
stanovanju, o kojemu u bilje{ci od 25. po~etna rije~ naslova. To se poglavito od- mad b. Muhammad ibn Ahmad al-Isfarā’inī,
z u l k a d e 1 2 5 2 . h i d ` r e t s ke g o d i n e nosi na djela iz gramatike. umro 1300.£ 

Slo`enost identiteta, dakle ~injenica da ga on jo{ naziva «plemensko» shva}anje


~ovjek u sebi objedinjuje nekoliko, pa ~ak identiteta, svojim sekta{tvom i netoleran-
i naizgled suprotstavljenih pripadnosti, cijom proizvodi kod ljudi ~esto ubojite
postala je tako temeljnom okosnicom nje- u~inke. Kao antipod ovoj ograni~enosti,
govih literarnih interesa: u svim svojim Maalouf nam predla`e da osvijestimo vla-
djelima, od povijesnih romana do eseja, stitu slojevitost, tu polifonu strukturu
Maalouf istra`uje zamr{ene odnose preple- razli~itih sastavnica, doprinosa i ~esto
tanja vi{e razli~itih pripadnosti i kulturnih proturje~nih utjecaja koji nas izgra|uju. U
utjecaja koji oblikuju ne~iji identitet. «U njoj on prepoznaje lijek protiv svakog
ime identiteta» (ili u doslovnom prijevodu oblika fanatizma i isklju~ivosti. Ohrabruju}i
s izvornika: Ubojiti identiteti) s pravom ljude na prihva}anje svojih vi{estrukih
se smatra kultnom knjigom koja tematizi- pripadnosti i vlastitih ðmalih drugosti’ (kao
ra spomenutu problematiku. Po~ev{i od {to je to uostalom i sam u~inio), Maalouf
vlastitog slu~aja, on o{troumnom deduk- nam govori kako postati osjetljivijim na
cijom uz navo|enje `ivopisnih primjera (od razli~itosti. Njegove iskrene poruke o
kojih se mnogi odnose i na na{e krajeve!) nu`nosti otvaranja prema razli~itim kultu-
uporno ustraje pri ideji o slo`enosti sva~ijeg rama, o spremnosti njihova prihva}anja
identiteta. Prevladavaju}e shva}anje koje, namjesto poricanja, ~ine se stoga vrlo po-
po principu pars pro toto, svodi identitet ticajnima. Posebno bi stanovnicima ovih
pojedinca na tek jednu od raznorodnih uzburkanih prostora, ljudima ispresijeca-
pripadnosti koje on u sebi nosi, po njegovom nima gustom mre`om etni~kih, vjerskih,
je sudu vrlo uskogrudno. Takvo, ili kako jezi~kih i kojekakvih drugih podjela, ovo 

BEHAR 74-75 55
BA[TINA
8. Mucrab Zaynī-zāde calā al-cawāmil madiyya koje sadr`i pouke i propovijedi 19. Kitāb Sarf buttun. ¢Kompletno
al-ğadīd/a/ ¢Osnovno djelo Al-’Awāmil al- temeljene na Kur’anu i hadisu£. djelo iz gramatike arapskog jezika. Na`alost
Ğadīda o elementima koji utje~u na promje- 15. In{ā’ ¢Uobi~ajeno je bilo u obrazo- ne mo`e se utvrditi naslov i autor.£
nu kraja rije~i u arapskom jeziku je napisao vnom sustavu u Osmanskom Carstvu da se 20. [arh calā al-cIzzi ¢Komentar na
Muhammad ibn Pir Ali Al-Birkawi£ savlada tehnika korespondiranja, pa su za gramati~ko djelo o paradigmatskim obli-
9. Tağwīd min al-kitāb al-mağīd to slu`ili “pismovnici”. Ovo je dakle, jedan cima rije~i u arapskom jeziku. Osnovni
¢(ted`vid) Djelo o ispravnom ~itanju od pismovnika. On mo`e biti i zbirka for- tekst je napisao ’Izzuddin Abu’l- Fadail b.
Kur’ana. Ovdje izrijekom ne navodi ime mulara i uputa o na~inu sastavljanja akata, Ibrahim az-Zinğani (umro 1275.).£
autora.£ privatnih i slu`benih. Dakako, ovdje je te{ko 21. [arh cAqā’id maca Ayyuha ’l-wa-
10. Durar [arh Gurar ¢Puni naslovi utvrditi na {to se tekst odnosi.£ lad. ¢Knjiga s dva djela:
je Durar al-hukkām fī {arh Gurar al- 16. Kitāb Munīra ¢U literaturi je dje- a) Komentar djela iz dogmatike i
ahkām, to je komentar Priru~nika iz {erija- lo poznato po naslovu al-Munīra ili Ar- b) kratka Gazalijeva (umro 1111.) ra-
tskog prava. Osnovno djelo i komentar je risāla ~. Djelo bibliografi pripisuju jednom sprava «O mladi}u»£
napisao Muhammad ibn. Faramurz ibn Ali, od trojice pisaca. Po jednima je autor Ah- 22. [arh Farā’iz ¢Komentar djela iz
Mula Husraw (umro 1480.)£ mad ibn Sulayman Ibn Kamal-pa{a (umro nasljednog prava. O nasljednome pravu su
11. Qūdūrī ¢Vi{e o ovom u Beharu 1533.), po drugima je Yahya ibn cUmar napisana brojna djela pa se iz ovog naslo-
XIV/70, str. 36-39. gdje je opisan ovaj Minqari-zade (umro 1677.), a po tre}ima va ne mo`e utvrditi njegov autor.£
klasi~ni priru~nik iz islamskog prava. Dje- Pru{~ak Hasan Kafi (umro 1616.)£ 23. Matn Farā’iz ¢Osnovno djelo iz
lo je napisao Ahmad ibn Muhammad al- 17. Hubz(!)-etmek ma ca Dānisten nasljednog prava£
Qudûrī, umro 1037. godine£ lugāti ¢Iz spomenutog natpisa razaznaje se 24. Sadr a{-{arīca. ¢Da djelo postane
12. Lugat ¢Te{ko je pod ovim izrazom da je rukopis sadr`avao dva djela i to Lu- poznato po imenu, nadimku, nisbi ili
doznati o kakvom se djelu radi. Ipak najvje- gat-i Firi{teoglu, arapsko-turski rje~nik u umjetni~kom imenu autora op}e je pozna-
rojatnije je da je to rje~nik epistolografskih stihu. Autor mu je c Abdullatif ibn to. Sadr a{-{arīca je nadimak dvojice teo-
c
fraza ili rje~nik u stihu, poput rje~nika Abdulmağid Ibn Firi{te (umro prije 1474. loga, fakiha. Jedan je Burhān a{-{ari ca
[āhidi. Op{irnije o [ahidiji u Bosni, Behar godine). Drugo djelo je naslovljeno po Mahmûd ibn Sadr a{-[arica al-Awwal Ah-
XI/2002, br. 60-61, str. 32-36£ prvoj rije~i Dānisten, a pravi naslov mu je mad ibn cUbaydillah al-Mahbûbī al-Hanafī,
13. cAmma ğuz’ tafsīr ma’a ahādit Tuhfa al-Hādiya, perzijsko- turski rje~nik. umro oko 1274. On je napisao djelo Wiqāya
– al-wadaniyyat li cAbdillah ibi Ziyād Autor je Muhammad ibn Hağği Ilyās. Sve ar-Riwāya fi masā’il al-Hidāya, a komen-
¢Ovakav na~in evidentiranja sadr`aja zbor- u svemu, ovo je jedinstven na~in naslovlja- tar na njegovo djelo je napisao Sadr a{-
nika je uobi~ajen. Misli se na Komentar vanja djela u arabi~koj literaturi prema [arīca at-Tānī cUbaydullah ibn Mascūd ibn
tridesetog d`uz’a Kur’ana - Amme d`uz, po~etnim rije~ima£ Burhān a{-[arīca Mahmud b. Sadr a{-[arīca
zbirku Poslanikovih izreka – hadisa, razne 18. Husām Kātī-nin hā{iye(si) ¢Vje- (umro1346.). Zaniljiivo je da ovo djelo
molitve i nijete£. rojatno je to djelo iz logike. Autor je Hu- prepisivano u skriptoriju u Fo~i. Sravni
14. Tariqat-i Muhammediyye, ğild samuddin Kati (umro 1359.godine). On je Kasim Dobra~a: Katalog rukopisa Gazi
tānī ¢Vjerojatno se odnosi na drugi dio komentirao obradu poznatog djela Isagoga Husrev-begove biblioteke, svezak drugi,
Bergivijevog djela At-Tarīqa al-Muham- u obradi Atīruddina al-Abharija.£ kat. br. 1072-1077£

sjajno napisano {tivo trebalo postati oba- D`ibeleta, smje{tena u dana{njemu Libano- spasi ga svake pogibli i razotkrije tajni smi-
veznom lektirom. nu, na dugo i neizvjesno putovanje tragaju}i sao njegova postojanja. Ova }e tajnovita
Sve ono {to je gotovo poput teorije za tajanstvenom knjigom jednog musliman- knjiga, povu~enog antikvara i njegovu ne-
razlo`io u ovom nadahnutom eseju, ~ini skog mudraca. Ova sasvim posebna knjiga veliku pratnju tako odvu}i posve
potku i drugih Maaloufovih djela. U – «Stoto ime» Abu Mahera al-Mazandara- nepredvi|enim stazama od Halepa, preko
knji`evnome svijetu on je ipak poznatiji kao nija - sadr`i u sebi najdragocjenije, najskri- Smirne i Istanbula, pa sve do \enove, Lisa-
pisac (novo)povijesnih romana. Sva se nje- venije i najzabranjenije istine koje bi prema bona i Londona, pretvaraju}i njihovo nima-
gova fikcionalna ostvarenja, a napisao ih je vjerovanju ve}ine, u sam osvit Kraja svije- lo obi~no putovanje u pravu odiseju1.
oko desetak, gotovo opsesivno bave ta, mogle spasiti ljude od propasti. Ona, Baldassareovo putovanje istovremeno je
zamr{enim odnosima kulturalnih pro`imanja naime, me|u svojim recima skriva Stoto pri~a o putovanju ali i o traganju, u kojoj je
Istoka i Zapada. Kao povla{teno mjesto Bo`je ime. Poznato je da Kur’an spominje ovu vrludavu pute{estviju junaka mogu}e
susreta tih dvaju kultura on ~esto odabire devedeset devet Bo`jih imena ili atributa ~itati na barem dvije razine: vi{emjese~no
bazen Mediterana: tako se i radnja Baldas- kojima se Svevi{nji obznanio ~ovje~anstvu putovanje stvarnim, zemljopisnim predjelima
sareova putovanja ve}im dijelom odvija na i kojima ga oni mogu zazivati i veli~ati. Pa na kojemu }e junak prokrstariti obalama
obalama ove, njemu omiljene pozornice. ipak, najgorljivije je duhove odvajkada Mediterana i Atlantika, ~ita se i kao putovanje
Pri~a je to o Baldassareu Embriacu, kopkalo pitanje ne postoji li mo`da jo{ njegovom intimnom geografijom, prostorima
potomku ugledne |enove{ke loze, ve} jedno skriveno, stoto ime Allahovo kojime njegova duha. Tragaju}i s mnogo `ara za
stolje}ima nastanjene na Levantu. Godine bi se ovaj broj zaokru`io. Predaja je kaziva- knjigom koja bi svijet navodno spasila od
1665. (uo~i godine «Antikrista») ovaj se la da bi ga bilo dovoljno samo izgovoriti pa kona~ne propasti, Baldassare i nesvjesno
trgovac starinama otiskuje iz rodnoga gradi}a da se nebeska milost spusti na ~ovjeka, traga za ne~ime {to bi podarilo smisao nje-

56 BEHAR 74-75
BA[TINA
25. Matn Sadr a{-{arī’a ya’nī Wiqāya
¢Osnovni tekst djela Sadr-[arīca, tj. djela
Wiqāya…£
26. Gulistān «Ru`i~njak» ¢Prozno dje-
lo protkano stihovima, na perzijskom jezi-
ku. Autor je [ejh Muslihuddin Sacdi [irazi
(1194-1292.)£
27. Bustān «Bostan», «Vrt» ¢Djelo
misti~no didakti~kog sadr`aja, na perzij-
skom jeziku, koje je spomenuti Sadi napi-
sao 1257. godine. Oba ova Sadijeva djela
su ~esto prepisivana i u ju`noslovenskim
krajevima od 1489. do kraja 19. stolje}a.£
28. Baharistān ¢Djelo je napisao po-
sljednji klasik perzijske knji`evnosti Ab-
durahman ibn Ahmad Ğami, umro 1492.
Ovo je djelo utjecalo na [ejha Fevzija
Blagajca autora Bulbulistana, djela na
perzijskom jeziku£
29. Pendi cAttar maca [āhidī maca
Namazlik ¢Ovaj rukopis sadr`i tri djela:
a) Pend-nama: Djelo perzijskog klasi-
ka Farīduddīna cAttara (umro 1232?):,
b) Tuhfe-i [āhidī, perzijsko turski
rje~nik u stihu Ibrahima [ahidija (1470-
1550.) i
c) obredoslovno djelo o klanjanju£
30. [erh Pend-i cAttar – Mufīd ¢Jedan
od brojnih komentara spomenutog Attaro-
va djela. Komentar je napisao Abdurrahman
Zari (umro 1692.)£
31. [arh Mubārak {arīf calā Kimyā-
i Secādet, [arh Fiqh Akbar (!) Abu’l-
Muntahā ¢Ovo je zbornik djela:
a) [arh Kimya-i secādet. Komentar
neutvr|enog autora. Kako u islamskoj li-


govu vlastitu `ivotu. Bilje`eno u formi dnev- toga, sudbina ovog simpati~nog trgovca ra- spasenjem, obi|e i pola svijeta putem knjige
nika, ovo se putovanje gotovo inicijacijskog zotkriva nam pod rasko{nim naslagama po- jednog muslimanskog mudraca.
karaktera otvara tako i na unutra{njoj razini. vijesti i mnogo autobiografskih elemenata. Kroz iznimna djela ovog strastvenog
Pored opisa stvarnih krajolika, ova intimna Baldassareovo priznanje, ve} pri samome libanonskog pripovjeda~a, humanista u
dnevni~ka ispovijest razotkriva nam i sva ona kraju dugotrajne pute{estvije – ro|en sam u pravom smislu te rije~i, zagovaratelja tole-
sitna vrludanja duha, njegove nemire, ~e`nje, tu|ini, `ivio sam u tu|ini i umrijet }u u jo{ rancije i razumijevanja drugosti, Europa je
strepnje i nadanja. Na koncu, kao i svako neznanijim krajevima – tipi~no je malufovska dobila jednog od ponajboljih glasnika novog
pravo putovanje i ovo }e junaka vratiti njemu izjava. Maaloufovi su junaci - bilo da je po- doba. Za po`eljeti je samo da se glas ovog
samome, potvr|uju}i time jo{ jedanput mu- srijedi Lav Afri~ki ili Baldassare – kao i on rado ~itanog i sjajnog autora ~e{}e i vi{e
drost jednoga starog {ejha, izgovorenu na sam, u isto vrijeme ljudi Istoka i Zapada, ~uje, kako bi nadglasao katkad odve} kre{tave
samome po~etku knjige: Ono {to se vidi na osu|eni da svugdje pomalo `ive kao u egzi- zvuke koji dopiru s ovih prostora. 
putovanjima, samo je varka. Samo sjene. lu, i taj osje}aj izmje{tenosti, osje}aj stranca
Putovanja i razli~ite zemlje ne nau~e nas svugdje i u svemu nesumnjivo je osobna
ni~emu novome {to ve} nismo znali, ni~emu
Bilje{ke:
projekcija na romaneskne likove. Ipak, svje-
1
{to ve} nismo mogli ~uti u sebi samima, u Da ovdje nije tek rije~ o pukom putovanju,
snim pristajanjem na ideju neprekidnog kul- potvr|uju i razli~ita opredjeljenja prevoditelja na
ti{ini no}i. turalnog mije{anja i odricanjem bilo kakve bosanski, srpski i hrvatski jezik, na kojima je knjiga
Napisano s orijentalnom pripovjeda~kom isklju~ivosti, svi su oni izrasli u prave pred- gotovo u isto vrijeme objavljena; zanimljivo je za
primijetiti kako je svaki od prevoditelja za naslov
stra{}u, Baldassareovo se putovanje, iako stavnike kozmopolitskoga duha – one kojima romana odabrao drugu rije~: pute{estvija, putovanje,
dugog trajanja i popra}eno nebrojenim vi{e nije strana pomisao da jedan kr{}anin odiseja.
dogodov{tinama, ~ita gotovo u dahu. Osim poput Baldassarea, u potrazi za vlastitim

BEHAR 74-75 57
BA[TINA
teraturi ima vi{e djela naslovljenih kao 33. Ha{iya cala Sadr a{-[aria ¢Glose tj. davanja u zaklade nekih od obrazovnih
Kimya as-sacadet, ovdje nije jasno na koje na djelo spomenuto ovdje pod brojem 24.£ ustanova, a nerijetko su ra|eni i nakon smrti
se djelo taj komentar odnosi. [to se naslo- 34. Rawnaq al-mağalis ma c a al- vlasnika kada se imovina trebala dijeliti me|u
va osnovnog djela ti~e, najbli`i je Gazali- Mağālis as-sābic. ¢I ovdje su spomenuta nasljednicima ili su knjige prodavane na
jevu pisanome na perzijskom jeziku. Dru- dva djela. Oba se odnose na propovjedi. dra`bama, tj. muhalefatima. Budu}i da nema
gi sli~ni naslovi su: Kimyā as-sacāda li a) Rawnaq al-magālis je prema kata- naznaka spomenutih razloga, nije isklju~eno
man arāda ’l-husn wa’ z-ziyāda. Autor logu Zejnila Faji}a, knjiga pou~nih pri~a o da je vlasnik u ovom slu~aju naprosto `elio
je Muhyuddin al-Maqdīsī ( pisao 1478.) i pobo`nosti i asketizmu. Sastavio ju je Abu evidenciju knjiga u vlastitoj ku}i, ili da se,
Kimya as-sacāda fi ibtāl kimiyā al-cāda. Hafs Omar ibn al-Hasan al-Nisaburi as- {to je najmanje vjerojatno, radi o popisu
Autor je Muhammad ibn Muhammad al- Samarkandi oko 1436. Djelo ima 22 po- posu|enih, ili knjiga pripremljenih za posud-
Gumri Sibt al-Marsafi, umro nakon1562. glavlja a svako poglavlje ima deset pri~a. bu. [to god bilo, knji`nica, iako po broju
b) [arh al-Fiqh al-akbar je drugo (GHB-2113/1); i naslova skromna, s obzirom na discipline
djelo u rukopisu. Osnovno djelo Al-Fiqh b) Magālis as-sābic, Tjedni susreti, oba koje “pokriva” je kvalitetna, jer je sadr`avala
al-akbar se pripisuje Abu Hanifi (umro su zbornici propovijedi i te{ko je utvrditi klju~ne obrazovne priru~nike iz gramatike,
767.), osniva~u hanefijskog pravnog u~enja. imena autora.£ prava, stilistike, logike, leksikografije, lijepih
Zanimljivo je da je i ovdje djelo dobilo 35. Kitab Hikāyāt min al-anbiyā knji`evnosti, pedagogije i propovjedni{tva.
naslov po kunji komentatora Abu’l- wa’l-awliyā a.m. ¢Knjiga pripovjedaka o Sude}i prema {turom naslovljavanju, popis
Muntahā. On je Ahmed ibn Muhamed poslanicima i evlijama – To su narodne je sa~inio dobar poznavatelj onda{nje aktu-
Magnisāwī, umro oko 1591.£ islamske predaje.£ alne literature na arapskom, perzijskom i
32. Kitāb Mufassal min cilm an-nahw 36. Kitāb Hikāyāt ¢Tako|er Knjiga turskom jeziku, koji se zadovoljio konciznim
ma a [arh Qasīda an-nūniyya maca [arh
c
pripovjedaka£ naslovljavanjem. Stoga s druge strane
al-Munfariğa. ¢Prema ovim naslovima u 37. Kitāb al-istilahāt calā ficl ¢Knjiga utvr|ivanje o kojim je djelima rije~ je zahti-
svesku su tri djela i to glagolskih termina se o~ito odnosi na jevalo posizanje u povijesti literature i kata-
a) Al-Mufassal – Gramatika arapskog stru~nu terminologiju iz gramatike arapskog loge koji su uz osobno iskustvo dugogodi{njega
jezika. Autor je Mahmûd ibn cUmar Az- jezika.£ rada na ovakvoj gra|i pomogli rekonstruk-
Zamah{arī, umro 1143. Vrijedno je spome- 38. Manāsik hağğ ¢Obredi had`a - ciju privatne knji`nice u Donjem Vakufu u
nuti da je na komentaru drugog Zamah{erijevog djelo neutvr|enog autora£ i 19. stolje}u. 
gramati~kog djela [arh al-Unmudağ, dok- 39. [arh Qasīda Tantarānī maca wa-
torsku disertaciju obranio Mustafa Jahi}, siyyet al-imām Aczam ¢Knjiga s dva djela. Bilje{ke:
direktor Gazi Husrev-begove biblioteke. Prvo je komentar nepoznatog autora pozna- 1
Do sada je predstavljeno 8.287 rukopisa u ~etrn-
b) Drugo djelo je komentar kaside An- te pjesme ispjevane u ~ast seld`u~kog vezi- aest svezaka kataloga Gazi Husrevbegove biblioteke.
Nuniyye, pjesme o vjerovanju na arapskom ra Nizamulmulka. Autor kaside je Abu Nasr Opise tih spomenika sa~inili su: Kasim Dobra~a
jeziku. Pjesmu je spjevao Hidr-beg, umro Ahmad ibn Abdurrazzaq Tantarani (umro (Svezak I. i II.), Zejnil Faji} (svezak III., V. i XI),
Fehim Nametak (svezak IV.), Mustafa Jahi} ( svezak
1458. Od komentatora pjesme spominju se oko 1087.), a drugo je poznata Oporuka Abu VI., VIII., XII.), Haso Popara., i Zejnil Faji} ( svezak
Dawud ibn Muhammad al-Qarsi i Ahmed Hanife, Imama A’zama (umro 767.), u kojoj VII.), Haso Popara (svezak IX i XIII), Osman Lavi}
(svezak X. i XIV).
ibn Musa al-Hayālī, umro 1459. su izlo`ene osnove sunijskog u~enja£. 2
O varijantama naslovljavanja vidi u M. @dralovi},
c) Tre}e djelo je komentar pjesme Al- Prepisiva~i.djela u arabi~kim rukopisima, knj. I,
Munfariğa – Autorstvo osnovnog teksta Te{ko da bi netko pravio ovakav popis Sarajevo 1988, str.160-166.
se pripisuje nekolicini autora, a me|u njima knjiga, ako one nisu i postojale, a razlozi za
je i Abu’l-Fadl Yûsuf ibn Muhammad an- popis su mogli biti razli~iti. Najuobi~ajenije
Nahwi (umro 1111.)£ su ra|eni u slu~ajevima vakufljenja knjiga,

Zahvaljujemo na pristiglim pretplatama


i podsje}amo na na{ e-mail

behar-pismaºnet.hr
58 BEHAR 74-75
IZLO@BA

Godine korova Izeta \uzela

U zagreba~kom muzeju Mimara


priredio je izlo`bu kipar i slikar
Izet \uzel. Suradnik je majstorske
radionice A. Augustin~i}a 1974.-75.
i jedan od pokreta~a Grupe Biafra.
Izlagao je na brojnim izlo`bama u
Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnik
je vi{e zna~ajnih izvedbenih
nagrada.

Okorovljeno znamenje Sudbinske zi|evine

BEHAR 74-75 59
NA[IH 10 GODINA

You might also like