Professional Documents
Culture Documents
ESEJ
Prvi znakovi takvoga ponašanja javili su se već pre nekoliko godina kad
je predsjednik SAD-a kao ekonomski najsnažnije države zabranio stranu
konkurenciju u industriji željeza i čelika i to obrazlagao potrebom zaštite
domaće američke industrije čelika. Svi su šutjeli i nitko ništa… Sada već i
Francuska štiti svoje poljoprivredne interese od nekih evropskih ograničenja, a
to obrazlaže potrebom očuvanja “svoje tradicijske poljoprivredne proizvodnje i
kulturnim nasljeđem”.
Program razvoja UN-a govori da bogati koji čine 20% svjetske populacije
troše 86% svjetskih resursa, dok 80% siromašnih troši samo 14%. Globalizacija i
njeni predvodnici uništavaju i nacionalni suverenitet, jer predstavljaju jedan
nadnacionalni sudski sistem moći koji može da ekonomski sankcioniše zemlje u
skladu sa svojim odlukama. Dobar primjer da se zna ko je „gazda“ i čija je riječ
posljednja jeste situacija kada je Evropska unija zabranila govedinu koja je
uzgojena sa vještačkim hormonima rasta, a Svjetska trgovinska organizacija je
donijela odluku da je ovaj zakon prepreka za trgovinu i da treba da se ukine.
Kada je u pitanju globalizacija postoji još jedan veliki problem, a to je
“sloboda” na koju se Amerikanci često pozivaju. Gdje je tu sloboda? Šta reći,
da li je ovo jednakost, ravnopravnost... ?
Bilo kako bilo, ali realno je reći da većina svijeta živi u nemaštini i
bijedi, umire od gladi i mnogobrojnih bolesti. Čovječanstvo, kao takvo, sve više
zajednički dijeli potencijalno katastrofične posljedice neobuzdanog
tehnološkog rasta i pustošenja prirode. Dovoljno je samo pomenuti ogromne
rupe u ozonskom omotaču i promjene klime. Ta pitanja, koja se tiču opstanka
ljudi kao vrste mogu se rješavati samo zajedničkim snagama i razumnim
ponašanjem vodstava svih država svijeta. Opsjednutost nasiljem, sexom i
novcem su boljke tog konkretnog sistema zvanog “globlizacija” sa kojim
normalan svijet treba da se izbori kako zna i umije. Postavlja se pitanje da li sa
današnjim razvojem ljudske misli i razumjevanjem prirode možemo da
organizujemo društvo na drugačiji, možda na bolji i humaniji način koji bi nam
pružio slobodu da se edukujemo u stvarima koje nam se dopadaju ili da radimo
samo ono što želimo, bez stega novca i socijalnih normi?