Intervju - NEDŽAD LATIĆ

Izdali su nas stari Mladi muslimani

Razriješen najveći misterij

predsjedničkih izbora
Na izborima i u behutu

JE LI HRVATSKA SAMO
KATOLIČKA ZEMLJA?
Dragi naši muslići i Srbi –
asimilacija ili zbogom!

EUROPSKA (KRŠĆANSKA)
REALNOST
JOURNAL, broj 116-117, 2009. /2010.

Tragom zabrane izgradnje

minareta u Švicarskoj

REPORTAŽA
ZAGREBAČKA DŽAMIJA Zbor “Bulbuli”

FOTO: PATRIK MACEK • WWW.PATRIK-MACEK.COM

TKO JE OSAMA BIN LADEN?
 SADRŽAJ ZANIMLJIVOSTI

SADRŽAJ U Dubaiju svečano otvoren najviši neboder na svijetu

ISSN 1334-5052
UVODNIK
Kako smo Zapadu prodali svoju intimu ...................................................... 3
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Vrsni tekstopisac zabavne muzike . ............................................................ 4
Burj al Khalifa
PREPORODOV JOURNAL Roman o povijesti Bosne ............................................................................ 6 4. siječnja 2010. godine u Dubaiju je najprosperitetnijih gradova na svijetu.
mjesečnik KDBH “Preporod” Tesavufska poema iz 16. stoljeća ................................................................ 8 otvoren najviši toranj na svijetu, superne- Međutim, u međuvremenu je gospodar-
Bošnjačka kulinarska tradicija ................................................................... 12
Izdavač: boder od čelika i stakla visine čak 828 ska kriza teško pogodila i Dubai. Cijene
Blagdanske poruke hidžre ........................................................................ 13
Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske metara. Svečanom inauguracijom nebo- nekretnina su pale za pola od ljeta 2008.,
Uzroci ratne tragedije u BiH .................................................................... 15
“Preporod” Tora, Biblija i Kur’an – poziv na duhovno jedinstvo . ................................ 17
dera, kojoj je prisustvovalo više od a sam investitor “Emaar Properties” pri-
Oportunizam i partijski ekskluzivizam ..................................................... 21 60.000 uzvanika i novinara iz cijelog svi- znao je da ima gubitke od 350 milijuna
Glavni urednik:
Očuvanje bošnjačkog identiteta u Crnoj Gori . ........................................ 25 jeta, Arapi se po prvi put nakon 1311. go- dolara u drugom tromjesječju 2009. go-
Ismet Isaković
Suprostavljanje mraku zaborava . ............................................................. 29 dine mogu pohvaliti najvišim zdanjem na dine. Posljednjih mjeseci ubrzani su ra-
Zamjenik glavnog urednika: Pravednici među narodima – sjećanje na holokaust ................................. 31 svijetu. Burj Dubai ili Burj al Khalifa je dovi kako bi se neboder što prije otvorio
Filip Mursel Begović Geopolitički islam . ................................................................................... 33 podignut između mora i pustinje kao arhi- i tako počeo vraćati investicije.
Redakcija: Promocija islamskih moralnih vrijednosti ................................................. 37 tektonsko čudo vidljivo u krugu od 100 Rast i razvoj Dubaija je svjetski feno-
Amina Alijagić “Bulbuli” – zbor koji živi i pjeva posve u duhu sevdaha ........................... 38 klometara. Na njegovu 124. katu nalazi se men. Od malog i siromašnog pustinjskog
Mirza Mešić HRVATSKA vidikovac s kojega se pruža pogled čak na grada postao je međunarodno središte za
Sena Kulenović Pobjeda Ive Josipovića .............................................................................. 42 Iran. Neboder je težak oko 500.000 tona, preko dva milijuna ljudi iz oblasti turiz-
Edis Felić Na izborima i u behutu ............................................................................ 43 a u njegovu gradnju utrošeno je 330.000 ma, medija, financija, obrazovanja, trgo-
Faris Nanić Presjecanje koridora u slučaju rušenja BiH .............................................. 44 m³ betona i 31.400 tona čeličnih šipki. vine, tržišta nekretninama, sporta, zabav-
Dragi naši muslići i Srbi – asimilacija ili zbogom! ...................................... 46 Neboder ima 120.000 m² stakala i 45.000 ne industrije i tehnologije. Dubai je i mje-
Suradnici: m² panela od aluminija i nehrđajućeg če- sto gdje su poduzeti najodvažniji svjetski
Mirsada Begović INTERVJU – NEDŽAD LATIĆ
Fukara sam kao i moj narod – izdali su nas stari Mladi muslimani ............ 48 lika. Ima 169 katova, te više od 500.000 projekti civilnog inženjeringa. Burj al
Ajka Tiro Srebreniković m² površine za urede i 1.044 stana. Stano- Najviši neboder na svijetu Khalifa je centralni element divovskog
Edina Smajlagić BOSANSKI BAROMETAR vi se nalaze između 19. i 108. kata, a nji- projekta od 20 milijardi dolara – nove če-
Dino Mujadžević Najava zakona o referendumu ................................................................. 53 hova je cijena između 740.000 i 12,3 mi- ljudskih prava u više su navrata prosvje- tvrti “Downtown Burj Dubai”, koja
Avdo Huseinović (BiH) Presuda u korist Židova i Roma ............................................................... 55
lijuna eura. Uredi su raspoređeni na 49 dovale zbog “robovskog rada”. Naime, uključuje 30.000 stanova i najveći trgo-
2 Edin Tule (BiH) Međunarodna afirmacija BiH . .................................................................. 59
katova. Očekuje se da će u Burj al Khalifi većina radnika bili su imigranti iz Paki- vački centar na svijetu. Svakako treba 99
Amel Suljović (BiH) IZ SVIJETA živjeti više od 12.000 ljudi. stana, Indije i Bangladeša, čije su se nad- podsjetiti na dosadašnje najveće arhitek-
Adresa: Svitanje doba vodenjaka ........................................................................... 60 Kao inspiracija za tlocrt nebodera po- nice kretale oko pet dolara na dan. Ni tonske poduhvate u ovome gradu: umjet-
Preporodov Journal Europska (kršćanska) realnost ................................................................. 66 služila je biljka himenokalis koja je vrlo ekologisti nisu mirno promatrali kako se ni arhipelag u obliku palme Palm Jumeira
Ilica 35, 10000 Zagreb Azijska zemlja kontrasta ........................................................................... 69 raširena u Dubaiju. Jedna od specifičnosti u Dubaiju podiže divovski neboder. Oni i njegove rezidencijalne otoke, supermo-
Telefon/faks: KULTURA građevine je i asimetrični oblik tornja, za- su optužili investitore i projektante zbog derni sustav gradskog prijevoza Dubai
+385 (0)1 48 33 635 U Trebinju gradu ...................................................................................... 71 hvaljujući kojem se blokiraju snažni golemog utroška energije. Primjerice, Metro, luksuzne hotele Burj al Arab i
e-mail: Kome (ne)pripada Meša Selimović? . ........................................................ 72 udarci vjetra. Tijekom dana toranj se mo- rashladni sustav Burj al Khalife ekviva- Atlantis te poslovni distrikt Dubai Mari-
Zaljubljenik u tradiciju i islamsku vjeru ..................................................... 73 že nagnuti za metar, a predviđeno je da se lentan je topljenju 12.500 tona leda dnev- na. U izgradnji su Laguna, Dubailand i
kdbhpreporod@zg.t-com.hr
“Bebanovi” ključevi .................................................................................. 75 maksimalno nagne za 1,82 metra. Burj al no, što iziskuje potrošnju milijuna litara Dubai Riva.
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
Nedjelatna tolerancija .............................................................................. 76 Khalifa ima ukupno 57 liftova, od kojih desalinizirane vode. U doba ekološke Superneboder Burj al Khalifa jedan je
ismet.isakovic@sk.t-com.hr
web: www.kdbhpreporod.hr PRIČE IZ BOSNE svaki može primiti 25 ljudi do visine od osviještenosti nije nevažno spomenuti da od najvećih simbola moći šeika Moham-
Priča o Aćif-efendiji .................................................................................. 79 504 metra, odnosno do 138. kata. U slu- Dubai već ima najveći ugljični otisak po meda bin Rashida, a 4. siječnja izabran je
Žiro-račun: čaju da netko želi pješačiti do vrha tornja glavi stanovnika. za svečano otvorenje nebodera jer se po-
ZABA 2360000-1101441490 SINE IRA ET STUDIO
Islamska civilizacija – što je to? ................................................................. 81 mora svladati 3.000 stepenica. Na 158. “Toranj je globalna ikona. On pred- klapa s četvrtom godišnjicom šeikove
Devizni račun: katu nebodera nalazi se džamija. Zgrada stavlja upornost i optimizam Dubaija kao inauguracije za vladara Dubaija. Istodob-
SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185 ŽIVJETI ISLAM se može pohvaliti i s dva bazena na otvo- istinskog svjetskog grada. Istodobno, to no, Mohammed bin Rashid je premijer
Muhammed a.s. – Poslanik islama (III) . .................................................... 83 renome: jedan se nalazi na 43., a drugi na je moćan simbol cjelokupnog arapskog Ujedinjenih Arapskih Emirata. Pohađao
Cijena: 15 kuna
POVRATAK U BUDUĆNOST 76. katu, odnosno na visini od 153 metra. svijeta”, rekao je Mohammed Alabbar, je arapske škole u Dubaiju, a kao mladić
Pretplata: Scarborough Fair ...................................................................................... 86 Na 38. i 39. katu smješten je elegantni ho- čelni čovjek “Emaar Properties”, glav- je neko vrijeme proveo u Velikoj Britani-
RH 80 HRK godišnje
J BiH 20 KM godišnje DIJALOG CIVILIZACIJA tel “Armani” sa 160 soba i apartmana,
wellness centarom, dva restorana i noć-
nog investitora Burj al Khalife. Spekta-
kularni neboder je simbol moći šeika
ji, gdje je usavršio engleski jezik. Ima
dvije žene i 19 djece (osam sinova i 11
J
Univerzalni uzor ljudskih prava ................................................................ 90
O Svijet 15 E godišnje
Tko je Osama bin Laden? ......................................................................... 92 nim klubom. Hotel je dizajnirao poznati Mohammeda bin Rashida, 62-godišnjeg kćeri). Njegova druga žena je princeza O
Tisak: talijanski modni kreator Giorgio Armani. vladara Dubaija, najvećeg grada Ujedi- Haya, kći pokojnog jordanskog kralja
U mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica
PRIKAZI I KRITIKE
Džepni panislamizam ............................................................................... 94
Mediji su objavili vrlo različite cijene njenih Arapskih Emirata. Idejni autor tog Huseina i polusestra kralja Abdulaha II. U
koštanja nebodera – od 1,6 do 4,1 milijar- supernebodera je poznati američki arhi- Šeik Mohammed poznat je diljem svijeta
R Tiskano uz financijsku potporu iz
MURSELOV ŠEGISTAN de dolara (u svakom slučaju ogroman tekt Adrian Smith, dok je projektantska po svojim projektima u Dubaiju, a u R
Državnog proračuna Republike
N Hrvatske putem Savjeta za nacionalne
(Se)kuliranje i sekularno prigovaranje ...................................................... 97 iznos). U njegovu gradnju bilo je uključe-
no mnogo izvođača iz cijeloga svijeta,
tvrtka “Skidmore, Owings i Merill” iz
Chicaga. Gradnja nebodera počela je
islamskom svijetu po svojem humanitar-
nom radu, posebice u kampanji čiji je cilj
N
manjine Republike Hrvatske ZANIMLJIVOSTI
A Na naslovnoj stranici: Glavni trg u Jajcu
Burj al Khalifa ........................................................................................... 99 uključujući korejski “Samsung”, belgij- 2004. godine, a trebala je biti gotova do omogućiti obrazovanje milijunima siro- A
ski “Besix”, emiratski “Arabtec” i ame- 2008. Naime, kada je prije šest godina mašne djece. q
L rički “Turner”. Organizacije za zaštitu počela gradnja, Dubai je bio jedan od Pripremio: Ismet Isaković L

Uvodna riječ
Kako smo Zapadu prodali svoju intimu
Nedavno je u hrvatska kina stigao film “Sve što želim to si
ti” koji, jednostavnim riječima rečeno, govori o ljubavi lijepe
američke djevojke i lijepog američkog mladića. Ono što je u tom
filmu zainteresiralo Amerikance, pa je film na ljestvicama gle-
danosti pretekao i blockbuster “Avatar”, jest vrijeme u koje je
priča pozicionirana – uoči 11. rujna ili nesretnog napada na tor-
njeve blizance u New Yorku. Ukratko, zaljubljenom paru sve
ide po loju, ali mladić, zbog zova patriotizma, odlazi braniti
Ameriku od muslimanske prijetnje slobodnom Zapadu i tada
stvari krenu krivim putem. Američki “Blek Stena” zaglavi neg-
dje u gudurama Afganistana, a djevojku zaprosi drugi mladić i
eto ti belaja. Posve je jasno zašto je priča intrigantna Amerikan-
cima, i zašto unosi zebnju u zaljubljena srca mladih Amera koji
hrle u kina pogledati film. Razlozi se, naravno, kriju u aktualno-
sti teme, jer Amerikanci i dalje ratuju protiv istih muslimana, i
netko bi mogao reći da je konačna poruka filma – vodimo lju-
bav, a ne rat s islamskim fundamentalistima. S druge strane, po-
sve je nejasno zašto je spomenuti film postigao uspjeh u ostatku
svijeta. Kako je moguće da nam Amerikanci uspijevaju prodati
gotovo sve što njihova mašta uspije presnimiti na filmsku vrpcu.
Što se nas tiče intimna i nesretna ljubavna priča tamo nekih
Amerikanaca koji vode rat u Iraku i Afganistanu? Tiče nas se,
jer smo odavno pristali na filmske sapunice koje su nam uspješ-
no prodali. Nimalo slučajno, sapunica u sebi zna nositi i naoko
nenametljive političke poruke. Na taj način, mi ćemo patiti za-
jedno s Amerikancima, živjeti njihove živote i s gađenjem gle-
dati na one zlurade muslimane koji američkoj mladeži uskraćuju
pravo ljubav. Ti “strašni muslimani”, koji se pojavljuju u holl-
ywoodskim filmskim slikama, bit će, skoro po pravilu, masa
razularenih, prljavih, bradatih i dugokosih ratnika željnih krvi.
Istu tu sliku razularenih ratnika prenosit će iz Bosne, u za-
dnje vrijeme, i Hrvatska televizija. Kada je riječ o selefijama/
vehabijama, čiji pokret radikalnog islama navodno buja u Bosni,
tad nitko nije ravnodušan. Hrvatski građani koji gledaju Hrvat-
sku televiziju uplašit će se ratobornog susjedstva i zapitati jesu li
takvi i muslimani koji žive u Hrvatskoj ili u Europi. S druge
strane, bosanski muslimani će se pobojati da i njihova djeca ne
popadnu pod utjecaj tih “strašnih muslimana”. Strah je prisutan
s obje strane. Tu intrigantnu temu će umah prepoznati nadarena
redateljica Jasmila Žbanić i snimiti film “Na putu”, koji će tako-
đer, ne baš u američkom stilu, tematizirati ljubav dvoje bosan-
skih junaka. Mladić će se pridružiti vehabijama i ljubav će se
pod pritiskom radikalnog islama urušiti poput američkih tornje-
va blizanaca palih u bespoštednoj borbi kršćanskog Zapada i
islamskog Istoka. Onaj koji u zagrebačkim movieplex kinima
prvo pogleda američki film “Sve što želim to si ti”, a nakon toga
film “Na putu”, možda bi mogao pomisliti da islam ima nešto
protiv ljubavi. I u jednom i u drugom filmu, islam se (u Žbanić-
kinom filmu vjerujemo nenamjerno, a ona je i potvrdila da nije
radila antivehabijski ili antiislamski film) nameće kao sila koja
će razdvajati, a ne spajati i sljubljivati. Jedan je film Amerika
uspješno prodala ostatku svijeta, a drugi je Bosna, s obzirom da
je riječ o koprodukciji u kojoj glavne uloge imaju hrvatski glum-
ci, neki će stoga reći i utjecajna Hrvatska, prodala Zapadu. Ve-
habizam će umah postati top tema u čitavoj regiji, a kada šesto-
UVODNIK
tinjak udruženih bosansko-hercegovačkih policajaca upadne u
vehabijsku mahalu Maoča, pod sumnjom da vehabije (koji tamo
u izolaciji žive po šerijatskim načelima) podrivaju demokratski
ustroj BiH, stvari će se dodatno zaoštriti, a Žbanićkin film dobi-
ti neočekivanu reklamu.
Europski mediji će tada intervjuirati glavne glumce Leona
Lučeva i Zrinku Cvitešić, koji će se učeno raspričati o islamu,
vehabijama, svojim razlozima da nastupe u filmu, koliko su se
uživjeli u likove itd. Dakle, baš u duhu američkih sapunica, mi
ćemo od nemuslimana slušati što je to radikalni islam, a što nije.
Opet će Zapad netko drugi učiti što je to naš islamski ahlak i
edeb ili nije. Uz to, Jasmila Žbanić u Berlinu daje izjave da joj je
ideju za film “Na putu” dao jedan stari znanac, koji se, nakon što
je postao uvjereni musliman vehabija, s njom odbio rukovati.
Naša muslimanska/bošnjačka intima će tada usred Zapada biti
posve razgolićena. Zašto je Žbanićki, koja je odrasla u Bosni
među muslimanima, šerijatsko postupanje toliko čudno? Hoće-
mo li, po toj navadi, uskoro kršćanskoj Europi, za koju uzor žene
predstavlja pokrivena Isusova majka Marija, morati objašnjava-
ti zašto se neke naše žene pokrivaju? Pa, naravno da hoćemo.
Dokle ćemo trgovati vlastitom intimom i što to u filmskim ko-
produkcijama prodajemo Zapadu baš kao što Amerikanci proda-
ju kulturnu “kozmetiku” ostatku svijeta, pitamo se ne dovodeći
u sumnju evidentni talent redateljice Jasmile Žbanić. Zašto nitko 3
ne govori o tome da je u Bosni očit, naprimjer, porast interesa za
sufijsko učenje, i da puno više mladih izabire upravo taj Put
ljubavi, kako ga neki nazivaju? Zašto o tome netko ne snimi film
i napokon ponudi Zapadu neočekivnu i nesterotipnu sliku musli-
mana?
Ali ne, nama će taj sufijski Put ljubavi, primjerice u glazbe-
nom obliku, poslužiti samo kao ukrasni refren za upakirani pro-
zapadni proizvod. Eto, sjetimo se razvikanog bosanskog filma
“Nafaka”, također snimanog u koprodukciji, u kojem se u za-
dnjoj sceni vjenčavaju američka crnkinja, koja se zaljubila i
usprkos ratu ostala u Bosni, i Bošnjak, pritom se strastveno lju-
beći dok ih zalijevaju mlijekom, koje se u ratu i nakon njega
“zlatom” plaćalo. Ne bi to bilo ništa čudno da redatelj za glazbe-
nu potku nije izabrao dervišku ilahiju “Kad procvatu Behari”
koju izvodi zbor Zagrebačke džamije. Na taj način naša intima
gubi sva svoja dostojanstvena mjesta, a profanost će biti nauštrb
svetoga. Sve za novac i slavu, sve za Europu, nameće se zaklju-
čak. Uzalud onda nama Bošnjacima i muslimanima u Hrvatskoj
nadljudski napor da ostatku građana objasnimo da naši minareti
nisu rakete, da smo miroljubiv narod, koji poštujući svoje sveti-
nje traži da i ostali poštuju nas. Uzalud, kada je medijska slika
J
već kreirana i neizbrisiva. Sve kao da se događa mimo nas, a mi O
smo nijemi i šutljivi svjedoci koji plešu svoj folklor, jedu svoje
baklave, srču svoju kahvu i mole “svoga” Boga da nam olakša U
oteščale koračaje prema naprijed. Uzalud nama svi pokušaji da
se kao autentični narod integriramo u Europu, kad nas je odavno R
asimilirala neka filmska koprodukcija. A vehabije, u toj uzalud-
nosti, ionako ostaju samo zastrašujuće i potrošne slike koje bo-
N
sanski muslimani nisu nikada smatrali svojima. q A
Filip Mursel Begović L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Promocija knjige i CD-a Namika Tarabića
Vrsni tekstopisac zabavne muzike
U srijedu 2. prosinca 2009. u prostori-
jama BNZH u Zagrebu, u organizaciji
Bošnjačke nacionalne zajednice za grad
Zagreb i Zagrebačku županiju i Kluba
Zaprešićana “Zapreščan”, održana je pro-
mocija knjige “Mjesečeve suze” i CD-a
pod nazivom “Hit kolekcija” Namika Ta-
rabića, tekstopisca čije su pjesme otpje-
vale brojne zvijezde hrvatske glazbene
scene. Promotori su bili Sead Begović,
glavni urednik “Behara” i Višnja Goljač-
ki, glavna urednica časopisa “Zaprešićki
špigl”. U glazbenom dijelu programa na-
stupili su tamburaški sastav “Savski valo-
vi” iz Zaprešića i mlada vokalna solistica
Barbara Borovčak, koji su u svom aran-
žmanu izveli nekoliko skladbi za koje je
Namik Tarabić napisao stihove.
Namik Tarabić je rođen u Kladnju
1952. godine, a krajem 60-ih godina proš-
log stoljeća došao je u Zagreb. Svaki čo-
vjek u svom životu ima neku svoju prije-
lomnu godinu, a za Namika Tarabića to je
4 1973. Te je godine, naime, upoznao skla-
datelja Đorđa Novkovića kojemu je po-
nudio neke svoje pjesme, tj. tekstove.
Novković ih je “proučio” i uglazbio. Prva
u nizu iz zlatne kolekcije bila je “Jesen u
vrtu mom”, koju je snimila Lidija Percan,
snimivši uskoro još neke Namikove hito-
ve (“Sve su se laste vratile sa juga” i “Hi-
ljadu suza”). Zatim dolaze “Tiho, tiho
srce moje” s vokalom Duška Lokina,
“Još i danas teku suze jedne žene” s Mi-
šom Kovačem, te “Srce ti je kamen” i
“Dal’ se sjetiš nekad mene”, koje su
Džoa Maračića Makija učvrstile na top
listi kao najpopularnijeg i najprodavani-
jeg pjevača šlagera. Tarabićeve pjesme,
njih preko 200, uglazbljivali su i drugi
skladatelji: Đelo Jusić, Zrinko Tutić, Va-
nja Lisak, Rajmond Ruić, Nikola Garašić,
Dane Bičanić, Zoran Jašek i Toni Etero-
J vić, a njegove tekstove, među ostalima,
otpjevali su Mišo Kovač, Lidija Percan,
O Duško Lokin, Džo Maračić Maki, Tomi-
slav Ivčić, Mladen Grdović, Dalibor
U Brun, Vlado Kalember, Doris Dragović,
Duško Jaramaz, Miro Ungar, Zdenka Ko-
R vačićek, Darko Domjan, Alaga Gagić...
N Nepobitna je činjenica da je svoje najbo-
lje tekstove podario zabavnoj glazbi od
A kojih su mnogi prevedeni i prepjevani u
Austriji, Švicarskoj, Belgiji, Njemačkoj,
L Rusiji, SAD, Danskoj i Češkoj. Osim na-
Slijeva: Višnja Goljački, Namik Tarabić i
Sead Begović
vedenih, Tarabić je pisao dječje, novo-
skladane i sakralne tekstove od kojih je
neke i sam uglazbio. Njegove pjesme su
izvođene u različitim verzijama, gotovo
na svim radio i TV-stanicama s ovih pro-
stora.
Knjiga “Mjesečeve suze” sadrži 54
teksta pjesama koje je Namik Tarabić go-
dinama pripremao i objavljivao na raznim
nosačima zvuka. Skladatelj Dane Bićanić
u predgovoru knjige kaže da to nisu tipič-
ne pjesme, poezija, iako jesu i to. To su
pjesme za slušanje i pjevanje. Njihova
karakteristika dolazi do izražaja tek onda
kada su uglazbljene, kada su snimljene.
“Kad počnete čitati ovu zbirku, pjesma će
vam se nametnuti sama – nesvjesno ćete
početi pjevušiti njihove refrene, a muzi-
kalniji i tzv. A koruse. Namik nije težio
bogatstvu riječnika, stila i metaforike, to-
liko prisutne u ‘pravoj’ poeziji – težio je
metrici i ritmu prikladnom za popularnu
glazbu. To su pjesme trenutka, vremena i
prostora u kojem su nastajale. Težište nije
bilo na bogatstvu, nego na jednostavnosti
kako bi bile prihvatljivije ‘širokim narod-
nim masama’. Da je Namik u tome uspio,
svjedoči to što je surađivao s najkomerci-
jalnijim i najpoznatijim skladateljima i
izvođačima tog vremena”, napisao je Bi-
ćanić.
CD pod nazivom “Hit kolekcija – Na-
mik Tarabić” u izdanju Croatia Recordsa
je Tarabićev šesti nosač zvuka. Sadrži 40
odličnih pjesama, najvećih hitova nasta-
lih pod njegovim perom, od kojih su naj-
poznatije: “Još i danas teku suze jedne
žene”, “Sve su se laste vratile sa juga”,
“Srce ti je kamen” i “Dođi bar jednom na
kavu”.
Namik Tarabić – jedan od
vodećih tekstopisaca
Sead Begović, pjesnik, književni kri-
tičar i glavni urednik “Behara” je pred-
stavio Namika Tarabića i njegovu knjigu
pjesama “Mjesečeve suze”, za koju je
odmah naglasio da se radi o jednoj neo-
bičnoj knjizi u kojoj se nalazi čak i notno
pismo. Naglasio je da je kao tekstopisac
zabavnih, odnosno, popularnih ili lako-
glazbenih stihova Namik bio u posve-
mašnjoj sjeni izvođača i skladatelja 70-ih
godina prošlog stoljeća kada se u Hrvat-
skoj već formira sjaj glamoura i ono što
nazivamo celebrity. Njegova poezija je
pitka, recitativna, u prvoj instanci poi-
mljiva – rekli bismo na prvu loptu, što ne
bi čudilo jer je bio talentirani nogometaš
kada je iz Bosne stigao u Zagreb. Tih go-
dina, kada Tarabić intenzivno djeluje pi-
šući, prije svega za Đorđa Novkovića,
hrvatska književnost je podijeljena na ra-
zne književne pokrete i pravce. Istodob-
no su agresivno ojačali tekstovi za rock
glazbu, u smislu erotsko-seksualnih aso-
cijacija i primisli te se nekretično promi-
če tzv. urbana osjećajnost, dok na drugoj
strani favorizirani književnici uvažavaju
simbolističke i strukturalističke poetike,
dakle, poetski import. “Kategorije srca u
poeziji, pa čak i u velikog Jesenjina po-
praćena je s podsmijehom i prozvana je
jesenjštinom u pežorativnom smislu. Pod
takvim vladajućim poetikološkim i knji-
ževno-kritičkim okom, Namik nije mo-
gao računati na javno uvažavanje, dok je
licemjerna publika pjevala i pjevušila
njegove stihove u Novkovićevim glazbe-
nim aranžmanima. Posvema je sigurno
da ga u naše doba popularnost i zarada ne
bi mimoišli. Njegova je poezija, poezija
trenutka, kao lako pamtljiva i prijemčiva
emocionalnost. Interesantno je to s koli-
ko on majstorstva kleše formu, s dobro
raspoređenom rimom i gotovo u Ma-
tešovskim katrenima, iako, treba priznati

da ga ne zanima mateforika niti bujne sli-
ke – bilo kakva figurativnost, već izrav-
nost emocionalnog stava. Uostalom, što
se tiče Namika, mogli bi se zapitati: što
će nama neprohodna poezija i poezija
koju nitko ne čita, i na kraju krajeva koja
se ne može uglazbiti?”, rekao je Sead Be-
gović.
Naglasio je da Tarabić zasigurno da
ne pripada tzv. elitarnoj poeziji i iako po-
stoje zahtjevniji čitači, uvijek će biti više
onih koji će upravo njega slušati u sklopu
evergreena. Dakle, iza njega stoji većin-
ska publika. Begović je zaključio da je
Tarabić angažiran pisac kojemu je srce
omiljeni simbol. To neće biti nipošto ana-
kronizam jer srce je središnji pojam indi-
viduuma i središte svake izgrađene lično-
sti, a Namik ima pošteno srce. U njemu
cirkulira krv i zato ne piše tamne i nepro-
hodne pjesme. U njegovim dohvatljivim
stihovima nema enigmatike. “Namik mo-
že u čovjeku probuditi zaigrano i raspje-
vano dijete. On nije suspregnut i sputan, a
ako je već nečim onda će to biti posve-
mašnja ljubav. Pokušava uspostaviti neko
suglasje sa svakodnevicom i to mu neće-
mo zamjeriti, jer riječi su teatralna strana
naših misli, a baš kod njega nema teatra-
lija, sve je transparentno. Nema tu jezične
kozmetike, a zašto? Namik privilegira ži-
vi govor ljubavi. To nije ni pučka vulgata,
ni vašarski govor, ni palanački govor, pa
ni ono što zovemo zabavna pljeva. Nje-
gov je problem vrlo jednostavan – pjesme
mu na najjednostavniji način diraju ljude.
Zato što on kao čovjek ni kao pjesnik nije
odraz neke umišljene veličine, stoga ga i
volimo. Zaista, ne možemo govoriti o nji-
hovoj naivnosti budući da je ona ponijela
sve predikate ljudskosti. Nije ni bestjele-
sna, iako mu je erotika ograničena jer pre-
ferira svoju prvu instancu daktilnosti i
srčanosti. Rekao bih na kraju da Namik
Tarabić svim namjernicima preporuča –
zaljubite se! Oni koji će čitati Namikove
pjesme ili ih slušati svakako će to potonje
preporučiti i njemu. Dakle, Namiče zalju-
bi se još jednom i za nas piši i dalje pje-
sme”, rekao je Sead Begović.
Višnja Goljački, glavna urednica “Za-
prešićkog špigla” upoznala je Namika
Tarabića krajem 2002. godine kada je do-
živjela veliku osobnu nesreću. Tada joj je
on uputio mnogo toplih riječi utjehe. Ra-
deći kasnije intervju s Tarabićem sjetila
se svoga djetinjstva i mladosti, festivala
na TV-ekranima te shvatila koliko su tek-
stopisci zapravo zapostavljeni i pokrade-
ni. Naglasila je da je knjiga “Mjesečeve
suze” nastala iz želje da se pokuša ispra-
viti nepravda koja se sustavno čini ovoj
samozatajnoj i prešućivanoj vrsti umjet-
nika. Mnogi se gotovo nikada nisu zapita-
li tko je autor stihova neke pjesme koju
smo stotinama puta čuli na radiju u izved-
bi poznatih pjevača. Goljački je istaknula
da je stih, tekst pjesme ono što čini da se
s pjesmom poistovjetimo, ono što posto-
janju pjesme daje pravi smisao. “Znajući
ovo izrečeno, iznenadit ćemo se činjeni-
com da o piscima tekstova za pjesme, čak
i od onih koje nam puno znače, koje su
ponekome od nas i život promijenile,
znamo malo ili gotovo ništa. Ako i razmi-
šljamo o autorima, obično podrazumije-
vamo da je skladatelj pjesme ujedno i pi-
sac teksta, što u velikom broju slučajeva
nije istina. Vrijeme je zato bilo da sazna-
mo da je jedan od naših vodećih tekstopi-
saca – Namik Tarabić”, naglasila je Go-
ljački.
Podsjetila je da je Namik rođen “onih
davnih” 50-ih u Kladnju, u Bosni i Herce-
govini. Suvremenik je više slavnih hrvat-
skih glazbenih ličnosti poput Đorđa Nov-
kovića, Miše Kovača i Tomislava Ivčića,
s kojima je i najviše profesionalno surađi-
vao. Rano je došao u Zagreb, gdje je uz
pisanje tekstova za pjesme, a povremeno
i kao skladatelj, radio mnoge druge po-
slove, te bio nogometna nada u “Dina-
mu”. Igrao je i kao dobar centar u zapre-
šićkom “Interu”, u doba dok se ovaj još
“odazivao” na ime “Jugokeramika”.
Shodno svom stvarnom životnom pozivu,
postao je autor navijačke himne svog no-
gometnog kluba. Prisutan je na nebroje-
nim pločama i CD izdanjima pjevača ko-
jima je podario svoje tekstove. Od počet-
ka djelovanja do danas ukupno je izdano
oko tri milijuna nosača zvuka Namika
Tarabića, pri čemu je teško govoriti o toč-
noj brojci, naročito s obzirom na brojna
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
piratska izdanja. “I mada se u nekom pe-
riodu možda činilo da su lakoglazbene
note i stihovi šund, u današnjoj poplavi
nekvalitete nužno je revidirati mišljenje.
A najbolji parametar za to ima stari dobri
Kron, jer vrijeme je najbolji sudac. Uništi
sve što ne valja, a ostavi sve što je lijepo”,
rekla je Višnja Goljački.
Rekli su o Namiku
“Namik Tarabić jedan je od onih tek-
stopisaca koji je već dugo i uspješno pri-
sutan na lakoglazbenoj sceni. Rezultati
koje je postigao odraz su prirodnog talen-
ta, volje i ljubavi prema tom poslu. Reklo
bi se da je on jedan od onih muzičko-spi-
sateljskih natruščika koji baš zato što ne
robuje postojećim pravilima i akadem-
stvu, posjeduje jedan specifičan izraz i
šarm. To je, po meni, i razlog njegova
uspjeha.” (Đorđe Novković)
“Namikova poezija puna je ljudske
topline, iskrenosti i nježnosti. Kako je
komunikativan u običnom razgovoru, ta-
ko mu i pjesme, koje prosto naviru iz
njega, odišu jednostavnošću i lako dopi-
ru do najširih slojeva. Vrlo su pogodne
za uglazbljivanje, pa nije čudo da teksto-
vi mnogih hitova u našoj zabavnoj glaz-
bi nose njegov potpis. O Namiku kao 5
suradniku – sve najbolje.” (Stipica Kalo-
gjera)
“Suradnja s Namikom je došla sama
po sebi, spontano i kreativno. Zadivila me
jednostavnost, a opet ljepota u njegovim
stihovima koja je do kraja izbrušena u sa-
vršenoj metrici i melodioznosti korištenih
riječi. Veliko estradno iskustvo pjesnika
se ogleda u svakoj novoj pjesmi, te je za-
dovoljstvo surađivati s generacijom koja
je napravila najveće pomake u hrvatskoj
popularnoj glazbi onoga vremena, a na-
dam se njegovom dugom trajanju.” (Toni
Eterović)
“Veseli me saznanje da je gospodin
Namik Tarabić dobio priliku da se na jed-
nom mjestu, u knjizi, sakupe i objave nje-
govi najuspješniji tekstovi koji su nam
poznati kroz popularnu glazbu. On je to
apsolutno zavrijedio. Tražeći, a i nalazeći
najintimnija razmišljanja običnog čovje-
J
ka, njegove su se teme mogle čuti na O
običnim veselicama do najserioznijih ra-
dio-emisija. Pozdravljam ovu realizaci- U
ju.” (Đelo Jusić)
“U povodu mogućnosti izlaska knjige R
Namika Tarabića želim reći da je to jedno
pošteno, iskreno pjesništvo koje treba
N
objaviti i kao podstrek drugima.” (Zrinko A
Tutić) q
Ismet Isaković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Promocija romana prof. dr. Enesa Karića “Pjesme divljih ptica”

Roman o povijesti Bosne

U Islamskom centru u Zagrebu, u
okviru Islamske tribine “Dr. Sulejman
Mašović”, 3. prosinca 2009. godine odr-
žana je promocija romana Pjesme divljih
ptica, autora akademika prof. dr. Enesa
Karića, dekana Fakulteta islamskih nauka
u Sarajevu. Promotori, eminentni boš-
njački intelektualci čiji rad i djelovanje na
polju teoloških znanosti, filozofije, lin-
gvistike, pisane i izgovorene riječi, što je
sama umjetnina, upriličiše nezaboravnu
promociju, s namjerom da duhovnost ko-
ja ostaje nasušnom potrebom u svakom
vaktu, a pogotovo u ovom našem deka-
dentnom materijalističkom, postane
osnovno mjerilo čovjekovog postojanja.
A, oni koji su te večeri bili u Zagrebačkoj
džamiji, doista su mogli osjetiti obilje lje-
pote na izvorištu vazda prisutne Božje i
tople ljudske riječi što univerzalnim smi-
slom razdvaja dobro od zla, sreću od ne-
sreće, sivilo od bjeline… i doista su “bili
na dobitku”. O romanu su, pored autora, S promocije u Islamskom centru
6 govorili: prof. dr. Hilmo Neimarlija, dr.
sc. Dževad Hodžić, Hadžem Hajdarević, prijatelj, filozof Hasan predstavlja zakon, vačkom romanu standarde u čijoj formi
Nusret Čančar i Ervin Jahić. logiku, red i u svjetovnom i u vjerskom se kušaju samo vrsna pera. Očekuje se da
Prof. dr. Hilmo Neimarlija za roman smislu. Treći lik je Mustafa koji predstav- roman Pjesme divljih ptica uskoro bude
Pjesme divljih ptica je rekao kako je to lja svijet umjetničkog, svijet ljepote. U preveden na engleski, slovenački, alban-
pravi bestseler, roman koji je doživio tre- romanu se kaosu uspostavlja sklad ko- ske i turski jezik. Radnja romana smješte-
će izdanje. “Pred nama je roman vrlo zna- smosa, sivilu se uspostavlja obilje plavet- na je u Sarajevo 1585. godine kad Sken-
čajnog mislioca, filozofa, esejiste, teološ- nila, prikazano kroz česte kolorite plave der Humo nakon školovanja u Istanbulu,
kog pisca, prevoditelja”, istaknuvši kako boje. Ovo je roman koji svjedoči isprav- gdje je izučavao teološki nauk i Firenci
smo često skloniji davati veće mjesto priči nost čovjekovog hoda kroz život.” Nei- gdje se upoznao sa zakonitostima i nau-
(književnosti) nego nauci i činjenicama. marlija je pojasnio kako autorov književni kovanju astronomije, preuzima profesuru
Neimarlija ističe kako su “…u širem kon- prvijenac, Pjesme divljih ptica nisu slučaj- u Gazi Husrev-begovoj medresi. To je
tekstu Pjesme divljih ptica istorijski ro- no nastale, upravo zbog toga što se Karić vrijeme ekspanzije Turske na Zapad. Bo-
man, radi se o vremenu s početka 16. sto- još u ranoj mladosti oglasio s pripovjedač- sna je tom velikom carstvu dala pet vezira
ljeća, ali je ovo roman koji ima perspekti- kim djelima, a kasnije sa književno-znan- među kojima je najpoznatiji Mehmed -
vu dešifriranje konstanti iz kojih možemo stvenim oblicima, prije svega sa esejom, paša Sokolović. Osmansko carstvo je
prepoznati sebe i svoje vrijeme. Ovo nije što je, na neki način, bio prirodni put ka “malim narodima”, malim ljudima sa
samo istorijski roman, nego i roman o izražavanju i u najzahtjevnijoj književnoj Balkana ukazalo povjerenje u vođenju
istoriji u kojemu glavni junaci vode ra- formi, romanu. Carevinu, za razliku od kolonijalnih ze-
spravu s povijesnim vremenom, oni su i Nusret Čančar je pozdravio ljubitelje malja koje su na koloniziranom prostoru
J žrtve, ali i akteri koji se u vlastitoj svijesti
pokušavaju osloboditi. Roman predstavlja
lijepe riječi i književnosti. Za svijet ovog
djela, Čančar je rekao kako se radi o baj-
uvodile aparthejd, rasnu diskriminaciju
itd. “Ovaj roman predstavlja i roman mo-
O razvijanje svijesti o povijesti musliman- kovitom svijetu ljudi Bosne iz 16. stolje- ći, vlasti, te problem intelektualca koji se
skih junaka. Radnja se odvija u sjeni bitke ća koji se smjestio u korice romana Pje- u vrlo zahtijevnim političkim i svakim
U na Lepandu kada su Osmanlije izgubile sme divljih ptica. To je najprije istorijski drugim previranjima dovoljno ne snalazi.
primat na Mediteranu, što se reflektiralo i roman, literalizirana povijest stvarana na Ovo je roman o kotinuitetu pamćenja, od
R na cjelokupnu društveno političku situaci- materijalu kronika u kojima su Bosanci Pavlovića, Kotromanića pa sve do našeg
N ju Bosne. Ovo je roman i duha. Glavni li-
kovi romana su Skender Humo, Hasan i
bilježili događaje svoga vremena, svoje
povijesti. Zato je ovaj roman istorijski
vremena. Ovo je i antiratni roman”, reka
je Čančar.
A Mustafa. Skender Humo je teolog, preda- vjerodostojan. Ivo Andrić, Meša Selimo- Dr. sc. Dževad Hodžić je govorio o
vač u Gazi Husrev-begovoj medresi, ali je vić, Nedžad Ibrišimović, Dževad Karaha- kategoriji vremena u Karićevom romanu.
L on i astrolog, što znači naučnik. Njegov san itd. postavili su u bosansko-hercego- “Roman se naslanja na bosansku tradiciju

romana. Radnja nije samo smještena u
burno povijesno vrijeme nego se govori i
o duhovno povijesnom vremenu, u koje-
mu se čitatelj kroz književni oblik suoča-
va s različitim oblicima kriznog vremena.
Nije u pitanju samo povijesno vrijeme ne-
go bilo koje drugo vrijeme pa i naše, ovo
sada”, rekao je Hodžić, koji je na struktu-
ralnoj razini tumačenja prezentirao neko-
liko problema vremena prisutnih u ovom
romanu. Riječ je o ispričanom vremenu,
fragmentarno-refleksivnim pitanjima
vremena, tematiziranju prošlosti i sadaš-
njosti u povijesnom ili metapovijesnom
kontekstu. Humino pričanje i vrijeme o
kojemu priča međusobno se prepliću. Na-
značen je datum Huminog dolaska u Sa-
rajevo, to je 6. septembar 1585., da bi
nakon toga vrijeme napredovalo u pravcu
sjećanja (prošlosti), ali i nadanja (buduć-
nosti). Humo se u vremenu pisanja prisje-
ća razgovora s majkom Mevlijom iz
1568. godgodine, dolaska Mehmeda Fati-
ha na Konjević polje 1636. itd. Na kraju
ramana, Humo je blizu osamdesetih godi-
na života. Priča se, možda, završava time
da Humo sav svoj imetak daje u gradnju
gusulhane u Mostaru, čime se otvara me-
tafizička dimenzija vremena, predočena
kroz vizuru glavnog junaka, priča koja
označava privođenje zamaljskog života
kraju. “Hasan govori o povijesnom vre-
menu: porazu na Mohaču, porazu na Le-
pandu. Oduvijek živimo u zemlji gdje ra-
tovi ne dozvoljavaju da se zaboravi proš-
lo vrijeme, u ovom slučaju tematizacija
vremena označena je kroz povijest musli-
mana, ali se govori i o instituciji vakufa.
Tematizacija vremena završava odlukom.
Skender Humo svojom voljom dariva sav
svoj imetak za gradnju gusulhane. Da li je
to pobjeda ili poraz vremena nad čovje-
kom ili čovjeka nad vremenom?”, rekao
je Hodžić.
Hadžem Hajdarević podsjeća kako
ovaj roman predstavlja nastavak autoro-
vog književnog djelovanja koji počinje
još u srednjoškolskim danima, da bi se
nastavilo kroz putopisni oblik (Putopisa s
hadža), preko eseja do romana. Hajdare-
vić citira teoretičara Rolanda Barthesa za
kojega je vrsni autor onaj koji odgaja
svog čitatelja. “Sami naslov ovog romana
kao da hoće pobjeći, kao da lebdi… Au-
tor je u romanu prezentirao i različite kul-
turološke fenomene u BiH, vremena o
kojemu piše npr. sadnja duhana, kukuru-
za, pijenje kafe, priče o Mostaru, Saraje-
vu, Carigradu, Firenci itd. Ovo je velika
živa priča koja na alegorijskoj razini tu-
mačenja predstavlja priču i o našem vre-
menu, o vlasti, problemu intelektualca,
poltičkim problemima itd. Neki likovi ne-
maju svoju personalnost, nemaju svoje
ime ni prezime. Ovo je univerzalna priča
o Bosni, o kulturalnosti Bosne koja je vi-
še monokulturalna nego multikulturalna
jer predstavlja monokulturnu zasebnost u
širim aspektima. Sva bošnjačka književ-
nost je ispovijedna književnost: Selimo-
vić, Ibrišimović, Karahasan, Čolako-
vić…, sva povijest Bosne ima eho Lepan-
da. Povijesti Karić prilazi pošteno, fakto-
grafski, ali joj se ne ulizuje. Ovo je roman
o povijesti Bosne”, rekao je Hajdarević.
Ervin Jahić ističe kako se Karić ovim
romanom legitimira kao domišljat pisac.
Pjesme divljih ptica je označio, ne samo
povijesnim romanom, nego i romanom
ideje, psihološkim pa i filozofskim. “Svo-
jom knjigom se ne nameće samo bosan-
sko-hercegovačkoj književnoj sceni, ne-
go i šire. U pitanju je tematizacija povije-
sti koja je gotovo ponovljena. Riječ je o
povijesti koja se na ovim prostorima po-
navlja. Na mnogo mjesta muderis Sken-
der Humo je podrugljiv, heretičan pa na
jednom mjestu kaže kako je gramatika
arapskog jezika otjera softe iz medrese.
Ovaj roman u mnogo čemu zasijeca ispod
gromada kamenja u koje smo pospremili
mitološke slike. Ovo je otvorena, skoro
nezavršena knjiga. U pitanju je suvremen
jezik i vrstan stil. U romanu susrećemo
prave esejizirane dijelove kao što je priča
o plavoj boji, to je estetički esej o plavoj
boji. Ovo je roman ideja. Karić je vrlo
oprezan sa fenomenom čuda. Bošnjaci i
bosansko-hercegovačka književnost su
preko ovog romana dobili vrlo dobru psi-
hološku, povijesnu i kulturološku ra-
zglednicu. Karić je pokazao kako je nje-
gova misao i na Istoku i na Zapadu”, reka
je Ervin Jahić.
Dr. Enes Karić se zahvalio svim pri-
sutnima, promotorima te domaćinima iz
Islamske zajednice. Posebni izrazi zahva-
le upućeni su Predragu Matvejeviću ne
samo zbog veličine njegovog umjetnič-
kog stvaralaštva, nego i veličine njego-
vog ljudskog djelovanja. Naime, za vrije-
me rata, Matvejević je u Rimu jednoj
Bošnjakinji pomogao u njenim prvim
izbjegličkim danima. Danas je to vrlo
obrazovana i uspješna žena.
Nakon izvješća o promociji romana,
nisam mogla odoljeti a da ne napišem ne-
ke, po mom sudu, najbolje dijelove iz
Pjesme divljih ptica:
Idem kraj bezistana ogrijen toplinom
septembra, a preda mnom u magli pam-
ćenja jedan drugi septembar, iz 1570. go-
dine, kad me je do lađe u Dubrovniku
pratila majka Mevlija i predala u ruke
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
svome bratu Halidu Pavloviću, kadiji.
(Moga oca Salka nije bilo, kasnio je iz
Venecije.) I sad, kraj bezistana, nakon
petnaest godina, vidim Mevlijinu sreću:
slavna mostarska pjesnikinja i travarka
Mevlija Pavlović – Humo ispraća sina u
carigradske medrese, odužuje dug Bogu,
Koji se sažalio njenim suznim molitvama
i dao da prestane rađati mrtvu djecu (…)
Kao munjin sijev iščezlo je u vjetar
sricanje kratkih poglavlja Kurana u se-
drenoj džamiji na Tepi. I sjedenje na ko-
ljenima pred Alunom, hodžom pustolo-
vom (…) U Mostaru mi je ostao zvon Ku-
rana iz nerazumljiva jezika, semitskog i
arabljanskog, u grozdovima je stizao iz
viših svjetova, dalekih nedođina. U tim
riječima mostarsko djetinjstvo je kratak
odsanjan san, ili dva sna, šetnja djetinjim
nogama posred osunčanih ružičnjaka u
kojima nijednom cvijetu nisam znao ime!
Ramazani su se spuštali iz plavih nebe-
skih bezdana, cjelivali lica lijepih mladi-
ća i djevojaka, ponekada niz merdevine
od mjesečine (…)
Sve slike su bile moje, i bile su mi dra-
ge. Ne samo zbog mene, iako bih na tu
sebičnost imao pravo, jer na svakoj sam
bio i ja, i usrećivao najviše uramljenog
prostora, već više zbog otišlog vremena u
kojem su se začele malobrojne uspomene 7
i postale oživjeli pričini, porasli u meni
kao nejaka bića, sa malenim glavicama i
svjetlim bojama koje raduju, i sa pruga-
ma i sjenkama na licima dragih osoba
koje sam nekada gledao očima djeteta i
mladića, pogledom koji nikada nije poka-
zao zlu namjeru, začetu u inatu(…)
Prišao sam šadrvanu, najjačoj mla-
znici, fiskija je kuljala šumećom okrije-
pom, rasipala je vodu snažnim mlazom,
jedrim kao djevojačka ruka. Na mramor-
noj ploči sve se dijelilo u kratkotrajno
mnoštvo osunčanih kaplji, kao da su bile
zvijezde koje su se prolivale noćnim svo-
dom i umirale dok svjetlost pokazuje po-
sljednji put. Prao sam ruke, izmio lice,
mnogo puta, udisao lipov zrak i pio sla-
snu vodu na vrelom septembarskom po-
podnevu (…)
Ako živ dočekam 8. januara 1637. go-
dine otputovaću u Sarajevo, na Stogodiš-
J
njicu Medrese! I softama pokloniti Pje- O
sme divljih ptica, moj zapis o filozofu
Hasanu Pruščaku. I reći ću tad samo U
ovo: Nije Hasan htio da mišljenjem mije-
nja svijet, već svoj odnos prema svijetu! R
Nije tražio da ljudi silom uspostavljaju
pravdu, već da pravedno postupaju! Nije
N
tražio da ljudi nameću dobro, već da do- A
bro čine! q
Ajka Tiro-Srebreniković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

XV Bošnjačke riječi u Hrvatskoj: “Objekt Ljubavi u tesavufskoj književnosti: Muradnama Derviš-paše Bajezidagića”

Tesavufska poema iz 16. stoljeća

U sklopu tradicionalne manifestacije
XV Bošnjačke riječi u Hrvatskoj i Islam-
ske tribine četvrtkom “Dr. Sulejman Ma-
šović”, u zajedničkoj organizaciji KDBH
“Preporod” i Medžlisa Islamske zajedni-
ce Zagreb, u Islamskom centru u Zagrebu
10. prosinca 2009. predstavljen je kritički
prijevod s osmanskog turskog Bajezida-
gićeve “Muradname”, tesavufske (sufij-
ske) poeme iz 16. stoljeća, autora hafiza
dr. sc. Adnana Kadrića s Orijentalnog in-
stituta u Sarajevu. Pod naslovom “Objekt
Ljubavi u tesavufskoj književnosti: Mu-
radnama Derviš-paše Bajezidagića”, pri-
jevod je 2008. godine izdao Orijentalni
institut u Sarajevu u biblioteci “Posebna
izdanja”. Knjigu su, pored autora, pred-
stavili recenzent doc. dr. Lejla Gazić s
Orijentalnog instituta u Sarajevu, mr. sc.
Dino Mujadžević s Hrvatskog instituta za
povijest i mr. sc. Senad Nanić, predsjed-
nik KDBH “Preporod”.
“Muradnama” većim dijelom pred- Slijeva: Adnan Kadrić, Dino Mujadžević, Lejla Gazić, Senad Nanić i Mirza ef. Mešić
8 stavlja adaptirani Bajezidagićev prijevod
Binaijeve mesnevije “Sehaname (O dare- perzijske ljubavne epove. Veliča se po- skog poetskog diskursa. Jezik tesavufske
žljivosti knjiga)” s perzijskog na osman- jam čedne ljubavi gdje žudnja ne traži is- poezije predstavlja područje “vladavine
ski turski jezik. Uvodna poglavlja i završ- poljenje u tjelesnom užitku. To je vrsta terminologiziranih metafora” više razine.
nu poemu “Muradname” skladao je Baje- “orijentalne” platonske ljubavi. Kult čed- Tesavufska ideja Ljepote i Ljubavi je uni-
zidagić i djelo dovršio 1587. godine. Ka- ne ljubavi se, osim u pravcu profane čed- verzalna i stoga slična onima u antičkoj
drićev prijevod predstavlja prvo kritičko ne ljubavi između muškarca i žene, razvi- Indiji i Grčkoj te judaističkoj filozofiji,
izdanje “Muradname”, velikog djela tesa- ja i u pravcu tesavufski modificirane poe- kao i predislamskoj Arabiji. Nasuprot
vufske književnosti jednog bosanskog me gdje profana ljubav postaje mistička ideji da je riječ o višeznačnosti leksema,
autora. Kadrić je uz kritički prijevod Ljubav. Kult ljepote postupno se pretvara Kadrić tvrdi da kontekst neutralizira pret-
izvornika knjigu opremio teoretskim i u kult mističke ljubavi prema apsolutnoj postavljenu potencijalnu “višeznačnost”
kritičkim poglavljima gdje, osim u samo Ljepoti, Bogu, Stvoritelju, te vanjskim i određene lekseme i aktualizira “traženo”
djelo, daje i uvid u značenja i kontekst ci- unutarnjim duhovnim ljepotama čovjeka. značenje. Autor se stoga opredijelio za
jelog književnog žanra. Primjeri strastvene ljubavi preobražavaju doslovnu stručnu kontekstualiziranu in-
se u primjere pedagoško-didaktičke nara- terpretaciju poeme opremivši prijevod
Jezična analiza kao hijal i zeuk vi oslobođene dijelova koji opisuju fizič- rječnikom terminoloških leksičkih jedini-
ku strast. Središnji pojam i “lik” perzijske ca korištenih u “Sehanami”. “Lijepo je
Mr. sc. Senad Nanić je naglasio da je mistične poezije je šahid koji predstavlja biti čitatelj Kadrićevog djela i uvjeriti se
Kadrićevo djelo prevodilačkog, kritičar- mladu i lijepu osobu, obdarenu ljepotom da tumačenje makar ove poetske tradicije
skog i teoretskog karaktera. Posebno se tijela, ali i uzoritošću islamskog odgoja. ima snage oduprijeti se Derridaovoj
J istaknuo teoretski značaj djela, gdje razu-
mijevanju izvornika autor pristupa poima-
Čitava emotivna skala u opisu lijepe oso-
be tek je izraz divljenja ljepoti Božjeg
de(kon)strukciji. Jer, prisjetimo se, Allah
objavi Furkan, Sverazlikovnik koji razli-
O njem ljubavi u tesavufskoj (sufijskoj)
književnosti. Koncept Ljubavi u Bajezi-
stvaranja jer šahid posvjedočuje ljubav
prema Bogu. “Ljubav prema stvorenom
kuje sve pojmove o kojima govori i to na
način tekstualnog samoodređenja. Svaki
U dagićevoj “Muradnami”, kako dokazuje je metaforička, odraz zbiljske ljubavi pre- pojam određen je nizom rečeničnih
autor, temelji se na poznatom tesavuf- ma Stvoritelju. Stvoreni svijet je metafora odredbi koje zajedno stabiliziraju njego-
R skom konceptu i teoriji “šahida” – svjedo- Božje ljubavi. Kako se umom ne može vo značenje. Islam počinje kontekstual-
N ka i mjesta osvjedočenja božanske Ljuba-
vi i Ljepote, kojeg je utemeljio Ibn Arebi.
obujmiti Božje biće, o Bogu se ne razmi-
šlja izravno već razmatrajući Njegova
nim tumačenjem”, rekao je Senad Nanić.
Naglasio je da s obzirom na narav tek-
A Nanić je rekao da poetska tradicija na stvorenja”, rekao je Nanić. sta i terminološki stručni registar, poema
osmanskom turskom jeziku uglavnom Istaknuo je Kadrićevo razumijevanje predstavlja tipičan primjer hiperteksta,
L preuzima i neznatno modificira arapske i posebno “kodiranog” metajezika tesavuf- gdje se iza svakog termina krije posebna

priča i posebna vrsta poetske i mističke re-
alnosti teksta. To je tekst vrlo razvijene
mreže intertekstualne hijerarhije citata,
aluzija i općih tesavufskih motiva. Radnja
se u tesavufskoj poeziji u biti odvija u Srcu
onoga koji je na putu Spoznaje. Naizgled
konkretne imenice u tesavufskom struč-
nom registru čitaju se kao apstraktne ime-
nice. Termini su zagonetke koje se same
odgonetaju i postaju odgonetkama zbilj-
skog smisla tesavufskog teksta. “Svijet te-
savufskih termina nije fiktivni svijet odre-
đenog autora, već je to konvencionalizira-
ni sistem znakova za iskazivanje određe-
nog stava i svjetonazora”, naveo je Nanić
Kadrićeve riječi i dodao da autor ustanov-
ljava semantičku neprozirnost teksta na
leksičkoj razini osmanske poezije. Funkci-
onalno raslojavanje leksike u osmanskom
jeziku najlakše se raspoznaje kroz stručne
registre kao što su administrativno-pravni,
vojni, medicinski, muzički, građevinski,
astronomski, tesavufski, itd.
Nanić je naglasio da Kadrić razmatra
i pitanje eventualnih homoseksualnih i
pedofilskih aluzija tesavufske književno-
sti. Pritom poriče tu mogućnost dokazu-
jući da svi tarikati u tesavufu polaze u
svojim osnovnim pravilima, zapisanim u
pravilnicima ponašanja “telkin-nama-
ma”, od hadisa u kojem Poslanik zabra-
njuje požudno gledanje u lica dječaka i
djevojčica. Podsjeća na prisutnost istog
motiva, gledanja u lice lijepog dječaka, u
antičkoj grčkoj te predislamskoj perzij-
skoj i arapskoj kao i srednjovjekovnoj
europskoj književnosti gdje se javlja bla-
gonaklonost prema takvom ponašanju, ali
često uz osude požude. Kadrić nam daje i
prijevod fetve Bajezidagića kojom za ho-
moseksualizam i pedofiliju (gulām-
dostluk) propisuje javno prokletstvo i ka-
menovanje. “Čak i kad bi se doslovno
izvan konteksta prevodio i tumačio Baje-
zidagićev prijevod opet bi se došlo do za-
ključka da poema opisuje nefizičku vrstu
ljubavi, osim ako se svjesno ne bi miješa-
lo razumijevanje pojmova ljubav i seksu-
alnost”, argumentira Kadrić. Autor jedno
poglavlje posvećuje i užitku čitanja. Ka-
drić u knjizi navodi da jezički užitak u
tesavufskim djelima leži u nepredvidi-
vom semantičkom preklapanju leksika iz
stručnog tesavufskog registra i općeg lek-
sika. Nanić je dodao da je to suština draži
jezika uopće gdje, naročito prelaskom u
vode prijevoda, tu draž “kušamo” na nuž-
no stvaralački način. Moćna jezična ana-
liza je i hijal i zeuk.
“Kadrić govori toposom naglašene
skromnosti znanstvenika tvrdeći za sebe
da je laik u tesavufu kada stručnu herme-
neutičku interpretaciju prijevoda teksta
prepušta stručnjacima za tumačenje tesa-
vufskih tekstova. Čak i kada je riječ o te-
savufu kao predmetu znanstvenog istraži-
vanja u cilju tumačenja značenja, a ne tek
prevodilačkom pothvatu, poetskom dis-
kursu ili duhovnom iskustvu, Kadrić je
dokazao da je kadar suvereno tumačiti te-
savuf”, zaključio je mr. Senad Nanić.
Najvrijednije u životu svom za
dobro djelo potroši
Na početku obraćanja prisutnima doc.
dr. Lejla Gazić, s Orijentalnog instituta u
Sarajevu, citirala je riječi iz predgovora
knjige gdje Adnan Kadrić kaže sljedeće:
“Pošto se radi o prvom izdanju prijevoda
'Muradname', koji prati arebica i transkrip-
cija teksta poeme, odlučio sam se za
'umjetnički' pomalo rizičan potez – da se
držim što doslovnijeg prijevoda, koliko je
to moguće, radi lakšeg praćenja i uspoređi-
vanja teksta izvornika i teksta prijevoda.
Mišta manje nije rizičan potez učitavanja
stručnih tesavufskih termina u sami tekst
prijevoda. Učitavanje termina u tekst pri-
jevoda zapravo je i svojevrsno hipertekstu-
alno kodiranje poezije koje, zbog naravi
samih termina, prijevod uzdiže na visoku
razinu apstrakcije, donekle 'ubija naraciju'
i čini tekst teško prohodnim za razumije-
vanje kod svakodnevnih čitatelja. No, to je
rizik gotovo svakog visokostiliziranog i
terminologiziranog tesavufskog teksta.”
Gazić je rekla da je u navedenom citatu
vidljiv Kadrićev način pristupanja rukopi-
su djela “Muradnama” Derviš-paše Baje-
zidagića, pri čemu se otvaraju brojna pita-
nja: pitanje kritičkog izdanja rukopisa (ori-
ginalni tekst, transkripcija, prijevod, napo-
mene), pitanje odnosa prevoditelja prema
Hafiz dr. sc. Adnan Kadrić
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
originalu, te pitanje razumijevanja termi-
nološko-stručnog tesavufskog registra u
datom tekstu.
Gazić je naglasila da je i sam sadržaj
“Muradname” kombiniran od autorskih i
prevoditeljskih dijelova. Derviš-paša
Bajezidagić u uvodnim poglavljima (332
njegova autorska distiha) – nakon uobiča-
jenih formi Tevhida (pjesme jednote Bož-
je, 36 distiha), Munadžata (pjesme tiha
pokajanja, 41 distih), Na'ta (pjesme Vje-
rovjesniku, 34 distiha), drugog Na'ta
(pjesme Poslaniku i njegovim drugovi-
ma, 40 distiha) – u dijelu Sebeb-i te'lif
(povod za pisanje poeme, životopis pje-
snika u 119 distiha) “svoj životni put sa-
žeto predočava” i u svojevrsnoj autobio-
grafskoj skici daje detaljne podatke o
svome obrazovanju i službovanju u Ista-
nbulu u vremenu sultana Selima II
(1566.-1574.) i Murata III (1574.-1595.).
Nakon prijevoda “Sehname”, koji sa
preko 1.000 distiha zauzima centrani i
najveći dio rukopisa, završni dio poeme
je ponovo autorski, s dva poglavlja peda-
goško-didaktičkog i panegiričkog karak-
tera te, uvjetno rečeno, pogovor s tarihom
(kronogramom pisanja), koji daje godinu
995. (1587.).
Dr. Lejla Gazić je posebno izdvojila
da je Adnan Kadrić prijevod “Muradna- 9
me” posvetio rahmetli Hazimu Šabanovi-
ću, istaknuom orijentalisti. Njegovo djelo
“Književnost muslimana BiH na orijen-
talnim jezicima” predstavlja nezaobila-
zan priručnik za sva daljnja istraživanja u
ovoj oblasti. Posveta je tim iskrenija jer
Kadrić nije upoznao Šabanovića osobno
– on ga “poznaje” samo po stvaralačkom
opusu u kojem “Književnost muslimana
BiH na orijentalnim jezicima” zauzima
važno mjesto.
“Mi ćemo kao čitatelji ovog Derviš-
pašinog djela u prijevodu Adnana Kadrića
u svakom slučaju biti obradovani spozna-
jom da nam je jedan bosansko-hercego-
vački autor na kraju 16. stoljeća ponudio
tekst poeme čija je osnovna priča o zalju-
bljivanju na duhovnom putu ljubavi preto-
čena iz perzijskog u osmanski turski, a
sada i iz osmanskog turskog u bosanski
jezik. Na putu razumijevanja mističke in-
J
terpretacije ljubavi, odnosno, bolje reče- O
no, odgonetanja teksta poeme, prevoditelj
Adnan Kadrić nam je ponudio tesavufski U
stručan registar poeme, iz kojeg ću ovdje
spomenuti poslovicu čestu u tesavufskim R
tekstovima: 'Ovo je karavan-saraj, odma-
ra i prolazi.' U njoj se čovjek poredi s ka-
N
ravanom, a karavan-saraj s ovim svijetom, A
Čovjek-karavan stiže u karavan-saraj –
ovaj svijet da se malo odmori i opet ode iz L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

njega. Poruka: ovaj svijet je prolazno od-

morište. A moja poruka na kraju ovog
predstavljanja vezana je za Derviš-pašin
stih: 'Najvrijednije u životu svom za dobro
djelo potroši / Ime svoje dobrim djelom
potvrdi.' Vjerujem da je ovom knjigom
koja je pred nama Adnan Kadrić svoje
ime dobrim djelom potvrdio, a ovo prola-
zno odmorište obogatio interpretacijom
stihova koji vode ka boljem razumijeva-
nju tesavufske poezije i upoznavanju nje-
nog specifičnog semantičkog koda”, za-
ključila je dr. Lejla Gazić.

Derviš-paša Bajezidagić – pjesnik

početka osmanskog sutona
Mr. sc. Dino Mujadžević je govorio o
povijesnom kontekstu razdoblja u kojem
je Derviš-paša Bajezidagić živio i stva-
rao, nazvavši ga pjesnikom u razdoblju
sutona osmanske moći. Kao razloge svo-
ga angažmana na promociji knjige naveo
sljedeće razloge: osoba autora ove izuzet-
ne orijentalističke monografije, visoka
kvaliteta monografije dr. Kadrića i želja
da pripomogne upoznavanju bošnjačke i
šire javnosti s uglavnom nepoznatom
bošnjačkom književnošću na orijental-
nim jezicima. “Ta vrijedna bošnjačka ba-
10 ština predstavlja vrhunski dokaz o viso-
koj civilizacijskoj razini osmanske Bosne
u drugoj polovici 16. stoljeća te još jedan
udarac onima koji osmanskoj Bosni pri-
pisuju isključivo negativne karakteristi-
ke. Naravno, ne bih želio da se moj istup
shvati kao pokušaj uljepšavanja stanja
onovremene Bosne i karakteristika
osmanske vlasti u svrhu nacionalne pro-
pagande. Svjestan sam naime da je sličnih sudbina bosanskih mladića, bilo kasnijeg Bosanskog ejaleta (Bosna i Her-
osmanski režim u Bosni istodobno donio kršćana bilo muslimana, iz toga vremena. cegovina, dijelovi Hrvatske, Srbije i Crne
civilizacijski procvat u središnjim dijelo- Naime, za vrijeme vladavine Selima II Gore), koje se u osmanskim izvorima naj-
vima Bosanskog sandžaka, kasnije ejale- (vladao 1566.-1574.) Derviš-paša je do- češće naziva Bošnjacima, bez obzira na
ta, od kojeg je najviše profitiralo urbano šao kao adžemi oglan u sultanov saraj. To njihovo izvorno podrijetlo. Svoje kasnije
muslimansko stanovništvo za čije je po- znači da je prema sistemu poznatom kao napredovanje Derviš-paša je bez sumnje
trebe očito i napisano veličanstveno Baje- devširme u dobi od oko 10 godina morao imao zahvaliti i pripadnosti i potpori jed-
zidagićevo djelo. S druge strane, na rub- napustiti svoju obitelj i otići u doživotnu ne od takvih skupina, no suvremeni povje-
nim, zapadnim, dijelovima Bosanskoga sultanovu službu te s vremenom postati sničari češće ukazuju da su njegove vješti-
ejaleta, odnosno sandžaka - tzv. bosan- bilo vojnik, bilo dvorjanin ili birokrat. Toj ne i osobnost više pridonijele tome. Tije-
skom serhatu i Vojnoj granici - osman- obavezi u Bosni 15. i 16. stoljeća podlije- kom ranog boravka u carskom saraju upo-
J sko-habsburški (i u manjoj mjeri mletač-
ki) rat je s manjim prekidima bjesnio do
gala su kršćanska muška djeca koja su
zbog toga morala preći na islam, ali i mu-
znao je i mnoge kasnije utjecajne ljude -
navodi se da je primjerice službovao na
O sredine 15. do početka 18. stoljeća. Tije-
kom ovoga razdoblja veliki dijelovi Hr-
slimanska, što je bio izuzetak prema osta-
lim dijelovima Carstva gdje muslimani
sultanovom dvoru s kasnijim osmanskim
bosanskim namjesnikom, slavnim Hasan-
U vatske i Bosne i Hercegovine demograf- nisu uzimani u redove tzv. “sultanovih ro- pašom Predojevićem – no na dvoru je ste-
ski i civilizacijski su teško stradali, s ve- bova”. Posebno velik broj tako unovačene kao i obrazovanje iz književnosti, osobito
R lim materijalnim i ljudskim gubitcima na djece dolazio je u 15. i 16. stoljeću iz re- iz perzijske sufijske književnosti. Počet-
N objema stranama”, rekao je Mujadžević.
Derviš-paša je rođen u Mostaru 1560-
dova balkanskih Slavena. Tijekom 16.
stoljeća u Istanbulu, u najvišim državnim
kom vladavine Selimova nasljednika Mu-
rata III, koji vladao između 1574. i 1595.
A ih godina u muslimanskoj obitelji, a nje- strukturama Osmanskoga Carstva, posto- godine, Bajezidagić je napredovao u car-
govo kasnije obrazovanje i napredovanje jao je izuzetno utjecajni lobi ili bolje reče- skoj službi dospjevši u Enderun, unutraš-
L u karijeri u Istanbulu podsjeća na stotine no lobiji koji su okupljali osobe s područja nji dio Saraja koji je na različite načine

skrbio za potrebe sultana i njegove obite-
lji. Derviš-paša je isprva bio namješten u
odjelu carskih sokolara, no nakon što je
svojim ranim pjesničkim radovima privu-
kao pažnju samog vladara, ljubitelja sufij-
skoga pjesništva, dobio je titulu dvorskog
age te je ušao u Has-odasi, službu sultano-
vih privatnih komornika, gdje je mogao
neprestano biti u sultanovoj blizini i ne-
smetano se baviti pjesničkim i prevodi-
teljskim radom.
Razdoblje u kojem je Derviš-paša za-
počeo svoje dvorsko obrazovanje i službu
na sultanovu dvoru, tj. vladavina Selima II
(1566.-1574.), poklapa se prema mišljenju
suvremenika i kasnijih autora s krajem
zlatnog osmanskog doba. Zlatno osman-
sko doba su onodobni i kasniji povjesniča-
ri poistovjećivali s vladavinom Selimova
dugovječnoga prethodnika, Sulejmana II
Veličanstvenog koji je vladao između
1520. i 1560. godine. Sulejmanov ugarski
pohod i njegova smrt pred Sigetom 1566.
te osmanski pomorski poraz kod Lepanta
1573. godine obilježili su početak sve ve-
ćeg osmanskog vojno-političkog slablje-
nja te pojavu unutarnjopolitičkih nemira
unutar Carstva. Slabljenje Carstva nastavi-
lo se i za Selimova nasljednika i Bajezida-
gićevog mecene, Murata III koji je na pri-
jestolje došao 1574. godine.
Brojni su uzroci propadanja. U po-
sljednja tri desetljeća 16. stoljeća i prvom
desetljeću 17. stoljeća Osmansko Carstvo
prestaje sa širenjem svoga teritorija te je
prisiljeno braniti svoje stečevine, dok se
istovremeno međunarodni položaj Car-
stva pogoršava. Osmanlije su u ovom raz-
doblju bili prisiljeni voditi i niz iscrplju-
jućih ratova protiv Perzije na istoku i Ha-
bsburške Monarhije na zapadu. Krajem
16. i početkom 17. stoljeća opada osman-
ska trgovina na Sredozemlju, Crnom mo-
ru i Indijskom oceanu te na Putu svile.
Dolazi i do inflacije i devalvacije vrijed-
nosti osmanskog novca. Prema nekim po-
dacima Osmansko Carstvo doživjelo je u
drugoj polovici 16. st. veliko povećanje
stanovništva, što je opteretilo ekonomske
resurse i uzrokovalo povećanje broja be-
zemljaša koji su se često upuštali u raz-
bojništvo. Razbojništvo je u zadnjem de-
setljeću 16. stoljeća i prvom desetljeću
17. stoljeća uzelo takvog maha da su u
Anadoliji postojale velike razbojničke
(tzv. dželalijske) vojske koje su sijale
strah među stanovništvom i vodile pravi
rat sa službenom osmanskom vojskom.
Osmanski kroničari u ovom razdoblju po-
činju prikazivati tamnim bojama sliku
stanja u osmanskom društvu, za koje
smatraju da je mnogo lošije nego u doba
Sulejmana Veličanstvenog. Ukazuju na
nasilje, profiterstvo, korupciju, neposluš-
nost prema vlastima, itd. Većina suvre-
menih povjesničara tvrdila je da je opa-
sno narušen stari osmanski pravedni po-
redak. Osobito su bili zabrinuti za institu-
cije poput timarskog sustava, kičme
osmanske vojske, te strogog razdvajanja
raje i vojno-birokratske kaste, što je ne-
koć, tvrdili su osmanski autori, osigura-
valo nesmetano funkcioniranje države.
Upravo u predvečerje kulminacije
ove krize Carstva Derviš-paša, koji je do-
tada obavljao više dužnosti u neposrednoj
sultanovoj sviti, konačno se afirmirao i u
osmanskom najvišem političkom vrhu.
Naime, u razdoblju između 1592. i 1595.
godine on se spominje kao osobni savjet-
nik sultana Murata III, te prisustvuje svim
važnijim političkim savjetovanjima
osmanskoga vrha. Dakle, možemo reći da
se Derviš-pašina karijera u osmanskoj
upravljačkoj eliti, koja tada započinje, u
potpunosti poklapa s vrhuncem najveće
društveno političke krize osmanske drža-
ve od prve polovice 15. stoljeća. Riječ je
o razdoblju habsburško-osmanskoga rata
koji se vodio između 1593. i 1606. godi-
ne, poznatom i kao Dugi rat, koji se u eu-
ropskom dijelu Carstva vodio paralelno
uz rat sa safavidskom Perzijom te sukobi-
ma s razbojničkim družinama, bolje reče-
no vojskama, u Anadoliji.
Valja napomenuti da se glavni dio su-
koba u spomenutom habsburško-osman-
skom ratu vodio se u Ugarskoj, no zna-
čajne vojne operacije odigrale su se i na
krajištu Bosanskog ejaleta, tj. na područ-
ju današnje Republike Hrvatske, osobito
oko utvrde Sisak, kraj koje su snage bo-
sankog ejaleta 1593. godine pretrpjele
veliki poraz. Bez obzira na težak poraz
kraj Sisaka koji je pretrpio Derviš-pašin
sudrug iz istanbulskog saraja, Hasan-paša
Predojević, ova je utvrda ubrzo pala u
osmanske ruke. Ipak, habsburške snage iz
Hrvatske, Kranjske i Štajerske ubrzo su je
povratile u kršćanske ruke. Sukobi oko
Siska zaustavili su gotovo stogodišnje
kontinuirano širenje osmanskog teritorija
na području bosanskog krajišta te navije-
stile razdoblje sužavanje osmanske vlasti
na našim područjima u 17. stoljeću. Na
ugarskom ratištu, gdje su djelovale mno-
go veće snage na obje strane, ratna sreća
je također bila promjenjiva. Osmanlije su
pod osobnim sultanovim zapovjedniš-
tvom 1596. godine izvojevali veliku po-
bjedu kod Mezökeresztesa, no ona je bila
bez trajnih učinaka te su habsburške sna-
ge ubrzo počele opsjedati središte osman-
ske vlasti u Ugarskoj – Budim.
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
U ovim teškim trenucima za Osman-
sko Carstvo Derviš-paša je imenovan na
krucijalni vojno-upravni položaj na europ-
skom ratištu: 1599.-1600. i 1602.-1603.
godine bio je bosanski namjesnik, begler-
beg, kao što kaže povjesničar Mustafa Se-
laniki, “u staroj domovini iz koje i sam
vodi porijeklo”. Derviš-paša se nije puno
zadržavao u Bosni. Na čelu bosanskoga
odreda otišao je već 1599. godine na ugar-
sko ratište i ostao ondje oko godinu dana.
Ondje je dogovorivši se sa francuskom po-
sadom Stolnog Biograda, uspio sklopiti
sporazum o predaji toga grada u osmanske
ruke. Nakon što je ponovo postao bosanski
beglerbeg 1602. opet je s bosanskim vojni-
cima ratovao u Ugarskoj. Poginuo je u srp-
nju 1603. godine – prema sudu suvreme-
nih povjesničara kao junak – u okršaju s
habsburškim trupama na dunavskom Mar-
garetinom otoku u okolici Budima. Ovaj
rat, koji se s promjenjivo srećom vodio na
bojišnicama od Karpata do Jadrana te je
odnio živote mnogo vojnika iz Bosanskog
ejaleta, uključujući živote dvojice bosan-
skih namjesnika (Hasan-paše i Derviš-pa-
še), završio je mirom sklopljenim u stude-
nom 1606. godine na ušću rijeće Žitve u
današnjoj Slovačkoj. Ovaj mir je i službe-
no označio kraj osmanske supremacije u
ovom dijelu Evrope i dotada najveći 11
osmanski geopolitički poraz. Osmanskih
teritorijalnih dobitaka nije bilo, Osmanlije
su po prvi puta priznali Habsburge sebi di-
plomatskim ravnopravnima. Bila je to na-
java potpune ili gotovo potpune propasti
svijeta kakav je Derviš-paša Bajezidagić
poznavao i za koji se borio. 80-ak godina
nakon njegove smrti i mira na ušću Žitve
osmanska vlast, stanovništvo i kultura ne-
stali su u potpunosti iz Panonske nizine,
osmanske Ugarske. I njegov rodni Bosan-
ski ejalet doživio je teške, fatalne udarce.
Teritorijalno se znatno smanjio, no uspio
je preživjeti i opstati još nekoliko stoljeća.
“Umjesto zaključka možemo jedno-
stavno reći da je iz povijesnoga kuta gle-
danja život Derviš-paše Bajezidagića bio
u potpunosti obilježen početkom i kulmi-
nacijom dotada najveće krize Osmansko-
ga Carstva. I sam nesretni kraj njegovog
života izravno je vezan za nju. Osmanska
J
vojna sila više nije funkcionirala tako do- O
bro te su pogibije visokih osmanskih duž-
nosnika, kao i velikog broja vojnika, u U
ratnih sukobima na europskom ratištu po-
stale su u ovom razdoblju uobičajena po- R
java. Tako je nesretno, ali i prerano, zavr-
šio život jednog od najnadarenijih osman-
N
sko-bošnjačkih pjesnika toga vremena”, A
zaključio je mr. Dino Mujadžević. q
Ismet Isaković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Kulturna manifestacija “Dani bošnjačke kulture i kuhinje” u Sisku

Bošnjačka kulinarska tradicija

Tradicionalna kulturna manifestacija
sisačkih Bošnjaka “Dani bošnjačke kultu-
re i kuhinje” održana je u subotu 12. pro-
sinca 2009. u hotelu “I”, u organizaciji
Bošnjačke nacionalne zajednice grada Si-
ska i Sisačko-moslavačke županije, pod
pokroviteljstvom Savjeta za nacionalne
manjine RH i ZAMP-a Republike Hrvat-
ske, te uz financijsku potporu Grada Si-
ska i Sisačko-moslavačke županije. Vo-
diteljica priredbe bila je Karmen Valenta,
novinarka županijskog Radio Quirinusa.
Hotelska dvorana bila je prepuna po-
sjetitelja i članova Bošnjačke nacionalne
zajednice – ljubitelja gurmanskih užitaka
i bosanske sevdalinke. Program ovogo-
dišnjih “Dana bošnjačke kulture i kuhi-
nje” bio je raznovrstan. Vrijedne članice
Udruženja žena iz Donje Puharske kod
Prijedora, na čelu s predsjednicom Zeki-
jom Bosnić, predstavile su se vrlo boga-
tom, raznovrsnom i atraktivnom izlož-
bom različitih bošnjačkih etno ekspoata
12 – narodnih nošnji i ručnih radova. Člani-
ce su u Sisak donijele bosanske ćilime,
nekadašnje ponjave, sedžade, male pod-
metače, kombinacije hekla i veza, različi-
te vrste narodnih nošnji, te mlince, fildža-
ne i šalice za kavu. Predsjednik KDBH
“Preporod” mr. sc. Senad Nanić i Šeher-
zada Omerčehajić iz Bosanske Otoke
predstavili su nova izdanja bošnjačke
književnosti – “Svemirsko putovanje Ma-
log Princa” i “Enigmu ljubavi”. Žene iz
Aktiva “Bošnjačka žena” iz Siska, čija je
voditeljica Merima Begić, održale su na-
tjecanje u spremanju slanih i slatkih jela
bošnjačke/bosanske kuhinje. U glazbe-
nom dijelu programa nastupili su vokalni
solisti Mehmed Goražda, Enisa i Emir
Kantarević, koji su uz pratnju “Sevdah
benda” iz Siska izveli brojne, dobro po-
znate sevdalinke: “Karanfile cvijeće mo-
J je”, “U đul bašči kraj šimšira”, “Prođoh
Bosnom kroz gradove”, “U lijepom sta-
O rom gradu Višegradu”, itd. Alisa Goražda
je recitirala stihove velikih bošnjačkih
U pjesnika – Mehmedalije Maka Dizdara
(“Zapis o zemlji”) i Enesa Kiševića (“Bo-
R sana”).
N U kulinarskom dijelu manifestacije si-
sačke Bošnjakinje su izložile i stavile na
A prosudbu četiri slana i sedam slatkih jela:
buredžike, pite maslenice, zeljanice i
L krumpiruše, četiri vrste baklava, kadaje,
Senad Nanić i mali Mihael Krznarević
s majkom
banjalučke ružice, tulumbe i potišpanj.
Četveročlanu Ocjenjivačku komisiju za
izbor najboljih jela činili su: prof. Koralj-
ka Porić – predsjednica (pedagoginja si-
sačke Srednje škole “Viktorovac”), Želj-
ko Maljevac (novinar “Novog Sisačkog
tjednika”), Danijel Prerad (novinar “Ve-
černjeg lista”) i Enis Dugonjić (član Po-
vjerenstva za kulturu sisačkog ogranka
Bošnjačke nacionalne zajednice). U pri-
Učesnice natjecanja u pripremanju bosanskih jela
premanju jela bošnjačke kuhinje prvo
mjesto osvojila je Esada Mušić, koja je
pripremila izvanrednu zeljanicu i krumpi-
rušu. Drugo mjesto pripalo je Vahdeti Ku-
lašić, za izuzetno ukusnu tulumbu i banja-
lučku baklavu. Mejasa Sedić je zauzela
treće mjesto za izvrsnu ružicu. Članovi
ocjenjivačkog žirija od srca su se zahvalili
domaćinima na prekrasnom kulinarskom
užitku – ukusnim i slasnim jelima.
Na “Danima bošnjačke kulture i kuhi-
nje” aktivno je učestvovao i KDBH “Pre-
porod”. Poklonjen je veći broj “Preporo-
dovih” knjiga i časopisa, koji su prodava-
ni na posebnom štandu. Kao i mnoge
druge bošnjačke manifestacije u Sisku i
ova je bila humanitarnog karaktera. Pri-
hod od prodaje knjiga i časopisa, te do-
brovoljni novčani prilozi stotinjak prisut-
nih sisačkih Bošnjaka namijenjeni su za
liječenje teško bolesnog sedmogodišnjeg
dječaka Mihaela Krznarevića iz sela Svi-
njičko kod Siska. Dječak je obolio od tu-
mora oka, imao je šest kemoterapija,
ostao je bez jednog oka i ima tzv. očnu
protezu. Mali Mihael je zajedno sa svo-
jim roditeljima bio poseban gost manife-
stacije, a od predsjednika KDBH “Prepo-
rod” Senada Nanića, uz želje za brzo
ozdravljenje, dobio je na poklon knjigu
“Svemirsko putovanje Malog Princa”. q
Ismet Isaković

Proslava Nove 1431. hidžretske godine u Sisku: koncert “Nek' se srca otvore”
Blagdanske poruke hidžre
U srijedu 16. prosinca 2009./ 1. mu-
harrema 1431. h. g. iza jacije-namaza u
svim mesdžidima u Hrvatskoj priređene
su mevludske svečanosti i prigodna dru-
ženja kojima je obilježen ulazak u Novu
hidžretsku godinu. U sisačkom Domu
kulture “Kristalna kocka vedrine” održan
je koncert povodom Nove 1431. hidžret-
ske godine pod nazivom “Nek' se srca
otvore”. Organizator koncerta bio je
Medžlis Islamske zajednice Sisak, u su-
radnji sa svim bošnjačkim asocijacijama
koje djeluju na području Siska i Sisačko-
moslavačke županije.
U kulturno-umjetničkom dijelu pro-
grama prepunom ilahija, kasida, sevdaha
i narodnih kola nastupili su BKUD “Nur”
iz Siska, muški pjevački zbor “Gazije” iz
Bužima, ženski zbor Medžlisa Islamske
zajednice Rijeka, dječja dramska sekcija
Medžlisa Islamske zajednice Sisak, te vo-
kalni solisti Sinanudin Bajrić, Mehmed
Goražda i Munib Huzeirović. Voditeljica
programa bila je Karmen Valenta, novi-
narka sa županijskog Radio Quirinusa.
Koncert je imao humanitarni predznak, a
prikupljana su financijska sredstva za teš-
ko bolesnu zagrebačku djevojčicu Almu
Bajrić.
Govori uzvanika
Sisački gradonačelnik Dinko Pintarić
se na početku govora prisjetio 90-ih godi-
na prošlog stoljeća, kada su mnogi od
gledatelja zbog vihora rata morali otići iz
svojih domova, učiniti hidžru. “To govo-
rim zato što svima vama, koji ste dočeka-
li zajedno s Hrvatima katolicima rat u
ovome gradu i svima vama koji ste došli,
mogu otvorena srca reći: dobro nam doš-
li, ostanite s nama, Sisak je bio i ostat će
grad otvorenih vrata. Vaša islamska vjera
u svojoj suštini ima jednu krasnu poruku:
poziva i zapovijeda ljubav, razumijeva-
nje, prijateljstvo i suradnju. Vaša vjera u
svojoj duši i svom srcu ima humanost.
Vaša vjera nosi poruku dobra i mira. To
je ono što u ovakvim večerima nikada ne
smijemo zaboraviti i moramo iznova po-
navljati, jer nije dovoljno samo reći: mi
smo multikulturalna sredina. Potrebno je
reći da ovaj grad živi sa stotinu cvijetova
različitih kultura i da svaku od tih kultura
treba cijeniti. Nije dovoljno samo napisa-
BKUD “Nur” iz Siska
ti da smo multikonfesionalna sredina, ne-
go treba jasno i glasno na ovakvim veče-
rima reći da poštujemo svaku vjeru, da
ćemo zajednički raditi i graditi bogomo-
lje i da ćemo svima, bez obzira na vjeru,
omogućiti pravo na različitu vjeroispovi-
jest, što je i ustavna kategorija ove ze-
mlje. Vi ste, dragi prijatelji muslimani,
Bošnjaci, pokazali da ste ljudi. Pokazali
ste da nosite dobro u sebi, pokazali ste da
zajednički s nama možete dijeliti i dobro
i loše – i na tome vam zahvaljujem. Želim
da vam Nova 1431. hidžretska godina bu-
de bolja, uspješnija, zdravija od bilo koje
do sada”, rekao je gradonačelnik Pintarić.
Glavni sisački imam Alem ef. Crnkić
je rekao da je izuzetno ponosan i sretan
što se po prvi put na ovakav način u gradu
Sisku obilježava Nova hidžretska godina,
a zadovoljstvo je veće zbog učešća u or-
ganizaciji svih bošnjačkih asocijacija.
“Najveća poruka i pouka hidžretske godi-
ne stane u jednoj riječi koja se zove za-
jedništvo. Zajedništvo u plemenitim,
iskrenim i općedruštvenim projektima,
ciljevima i zadacima. Za nekoliko dana
nastupa nova godina po miladu. Milad
nas podsjeća na rođenje jednog čovjeka
koji je promijenio svijet, a hidžra nas
podsjeća na rađanje jedne zajednice koja
lnje promijenila povijest. Prvi nas podsje-
ća da je čovjek osoba, koja u ljubavi pre-
ma Bogu i ljubavi prema čovjeku može
mijenjati svijet, a drugi nas podsjeća da je
čovjek zajednica, koja u zajedništvu vjere
u Boga i povjerenja u čovjeka može mije-
njati povijest. Nema sreće pojedinac bez
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
zdrave zajednice, ali ni zajednica ne mo-
že opstati bez snažnog pojedinca. Stoga
je važno da znakove milada i hidžre čita-
mo otvorenog srca, jer Isa a.s. i Muham-
med a.s. su znakovi za sva vremena i zato
ih se ne smije udaljavati, niti prisvajati za 13
jednoznačnu upotrebu”, rekao je imam
Crnkić. Naglasio je da su najveći izazovi
našeg vremena pravo pojedinca na sreću i
uspjeh i pravo zajednice na vjeru i spas.
Isa a.s. nas uči da je sreća i spas pojedinca
u ljubavi prema Bogu i prema čovjeku, a
Muhammed a.s. nas uči da je vjera i spas
zajednice u radu i odricanju za opće do-
bro. Imam Crnkić je iskazao ponos i sre-
ću što živi u gradu i državi koja prepozna-
je i cijeni religijsku i nacionalnu raznoli-
kost kao svoje bogatstvo.
Zagrebački imam Mirza ef. Mešić na
početku obraćanja prisutnima je rekao da je
Nova hidžretska godina, uz dva Bajrama,
najvažniji islamski blagdan tokom jedne
godine, kojeg su muslimani ovih prostora
što iz nemarnosti što iz neznanja dugo vre-
mena zapostavljali. Pohvalno je što se u
nekim sredinama sve više važnosti pridaje
ovom blagdanu. Mešić je naglasio da bez
J
javnosti nema, niti može biti afirmacije O
islamskih ideja i vrijednosti. “Večerašnje
obilježavanje Nove hidžretske godine u U
ovoj gradskoj dvorani meni osobno govori
najmanje dvije stvari. Prvo, da se vi musli- R
mani Siska osjećate i živite kao punopravni
građani ovoga grada bez imalo straha,
N
kompleksa i osjećaja manje vrijednosti, i A
drugo, da su vam prostorije vašega mesdži-
da male i zato trebate vlastitu dvoranu u L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
novom, što skorijem, Islamskom centru u
Sisku. I zato ću, čestitajući vam Novu
hidžretsku 1431. godinu, zaželjeti da u no-
voj godini započnete realizirati taj projekt.
I odmah ću vam reći, iako vi to dobro zna-
te, da to neće biti nimalo lagan zadatak.
Pratit će vas puno iskušenja kao što je pra-
tilo i Muhammeda a.s. za vrijeme njegove
misije širenja islama, kada je morao napu-
stiti svoje rodno mjesto da bi uspio. Ja se
nadam da vi to nećete nikada morati, ali za-
to morate razumjeti poruke hidžre koje vas
mogu naučiti kako se za vjeru, kao najvaž-
niju vrijednost u našemu životu, treba izbo-
riti i što se sve za svoju vjeru mora podnije-
ti”, rekao je Mirza ef. Mešić.
Istaknuo je da nas Bog na ovome svije-
tu kuša da bi mi ljudi, Božja stvorenja,
spoznali sami sebe. Pogrešno je kazati da
Bog kuša ljude da On vidi kako će ljudi u
iskušenju i nevolji postupiti. Bog je Apso-
lutni Znalac, on nas kuša da mi vidimo, ali
i da drugi vide, kakvi smo mi. Što je veća
vjera, veća su i iskušenja. Mešić je podsje-
tio da je Muhammed a.s., iako je bio po-
sljednji Božji Poslanik, Božji miljenik,
prolazio kroz najveća iskušenja, kroz koja
jedna čovjek može proći. Bio je ospora-
van, vrijeđan, fizički napadan, doživljavao
je poraze, gubio vlastitu djecu, morao je
14 napustiti svoj grad, ali je na kraju uz Alla-
hovu volju i odredbu uspio. Nikada u povi-
jesti nijedan čovjek sa manje sredstava ni-
je više postigao kao što je to Muhammed
a.s. Uspio je zato što je istina bila na njego-
voj strani. I mada bi se moglo očekivati da
uspjeh i pobjeda muslimana dođe onako s
neba, nezasluženo, to se nije desilo. Po-
moć je, nema sumnje, došla, ali u okvirima
Božanskog poretka predviđenog za ljud-
sku narav. On se realizirao kao rezultat
teških iskušenja i podnošenja velikih ma-
terijalnih pa i ljudskih žrtava. Ovaj put je
bio potreban u cilju izgrađivanja čvrstih
ličnosti, sposobnih da ponesu i nose veli-
čanstveni emanet Božjeg dina.
Mešić je naglasio da o hidžri možemo
promišljati kao povijesnom događaju od
presudne važnosti za islam i prve musli-
mane, ali i kao trajnoj inspiraciji svim mu-
J slimanima do Sudnjeg dana. Hidžra nije
samo utjecala na tadašnje odnose između
O muslimana i mekanskih mušrika, taj je do-
gađaj svojim posljedicama u potpunosti
U promijenio svijet. Poruke hidžre nisu aktu-
alne samo jedanput godišnje, kada obilje-
R žavamo Novu hidžretsku godinu, nego se
N porukama hidžre muslimani, ali i svi ljudi
dobre volje, mogu okoristiti svaki dan, ako
A su spremni otvorena srca i otvorena uma
razumjeti i prihvatiti hidžretske poruke.
L Zagrebački imam je podsjetio da hidžra
Muški pjevački zbor “Gazije” iz Bužima
označava selidbu Muhammeda a.s. iz
Mekke u Medinu, koja se dogodila 622.
godine, računajući vrijeme po gregorijan-
skom kalendaru, odnosno 13. godine od
prve Objave, koju je Muhammed a.s. pri-
mio od Allaha dž.š. preko meleka Džebra-
ila. Prije nego je postao Poslanik, Muham-
med a.s. je bio omiljen među svim građa-
nima Mekke. Svi, pa i njegovi kasniji naj-
okorjeliji neprijatelji imali su za njega sa-
mo riječi hvale. Zvali su ga El-Emin, po-
vjerljivi, čisti. Bio je najpoštovanija osoba
u Mekki. Međutim, kada je Muhammed
a.s. počeo propovijedati novu/staru vjeru,
jer islam je vjera koju su propovijedali svi
Božji poslanici, naišao je na grubo odbija-
nje i osporavanje onih koji su ga do jučer u
zvijezde okivali. A samo je jedno tražio od
svojih sugrađana; da lažna božanstva, ki-
pove napravljene od blata i drveta, zamije-
ne za Jednoga, istinskoga Boga, Tvorca
Univerzuma, Allaha dž.š. Na tu promjenu
Mekkanci, ali i drugi Arapi, nisu bili spre-
mni. Odjednom je Muhammed a.s. postao
najomraženija osoba. Počeli su ga nazivati
različitim pogrdnim i uvredljivim imeni-
ma te su ga na kraju organizirano pokušali
i ubiti. Međutim, što su više nevjernici na-
padali Muhammeda a.s. to su ga vjernici
više voljeli i poštivali, spremni i vlastitim
životom zaštiti Božjeg poslanika. No, mu-
slimani su bili malobrojni i slabi. Da bi
misija islama uspjela muslimani su morali
napustiti svoj rodni grad i otiđi u izbjegliš-
tvo u Medinu.
Nakon 13 godina grubog kršenja najo-
snovnijih ljudskih i vjerskih prava, različi-
tih vidova maltretiranja, mučenja i uboj-
stava nezaštićenih muslimana te više po-
kušaja ubojstva Muhammeda a.s., on je
zajedno sa svojim najvjernijim prijateljem
Ebu Bekrom r.a. odlučio napustiti Mekku i
otići u Medinu, nakon što su ranije to uči-
nili ostali muslimani. Muhammed a.s. je
zadnji napustio Mekku, a ne prvi kao što
su kroz povijest činili, a i danas čine, broj-
ni državnici. Prije same selidbe u Medinu,
Muhammed a.s. je obavio niz razgovora s
prvacima dva medinska plemena Evs i Ha-
zredž. U tadašnjoj Medini je bilo više
arapskih i židovskih plemena koji su živje-
li jedni pored drugih više u stanju rata ne-
go mira. Mir, sigurnost i red nastupit će tek
dolaskom Muhammed a.s. i prvim pisanim
Ustavom takve vrste u povijesti čovječan-
stva, poznatog kao Medinska povelja.
Islam i muslimani bivaju zvanično prizna-
ti. Njihova Umma, njihova država je prva
politička tvorevina koja nije formirana na
teritorijalnom ili nacionalnom principu.
To je bila nadnacionalna i multikonfesio-
nalna država i zajednica, utemeljena na
tevhidu, vjeri u Jednoga Boga. Niti jedan
drugi sustav, ni prije a ni poslije, to nije
uspio na način kako je to Muhammed a.s
uredio. Zato je svim istinskim musliman-
skim državnicima Medinska država para-
digma kako pokušati urediti svoju državu.
U Mekki muslimani su bili proganja-
na manjina. U Medini će postati važan
politički, ekonomski i sigurnosni subjekt,
najprije u okvirima Arapskog poluotoka,
a ubrzo u svjetskim razmjerima. Dok su u
Mekki drugi o njima odlučivali, u Medini
će muslimani odlučivati sami o svojoj
sudbini. To je bio početak stvaranja sjaj-
ne i grandiozne kulture i civilizacije čije
je plodove uživao i dan danas uživa cijeli
svijet. Hidžra je bila privremeni odlazak
radi pobjedonosnog povratka. Radi hidžre
za muslimane i Muhammed a.s. je ubrzo
čuo cijeli svijet.
“Da bi i mi, ovdašnji muslimani uspjeli,
hidžra se mora desiti u našim dušama.
Hidžra je odluka da ćemo svoj život urediti
na principima uzvišene vjere dina islama,
da ćemo moralno i pošteno živjeti i biti od
opće koristi svojoj užoj i široj zajednici, jer
u konačnici samo se zato i isplati živjeti na
ovom prolaznom i nepredvidivom životu.
Svaki se islamski blagdan očituje u dva vi-
da: prihvaćanju svih vrednota islama i jav-
nom pokazivanju pripadnosti i privrženosti
islamskim načelima, riječju i djelom. Istina,
nema islama bez molitve, posta, zekata i
hadža, ali je islam i poštivanje susjeda, po-
štivanje zakona države i običaja sredine u
kojoj živimo. Od ljepota islama je i lijepa
pjesma, ilahija i recital o ljepoti života i mo-
ralnim ljudskim vrijednostima koje treba
podijeliti i sa svojim susjedima, a vi, sisački
muslimani, večeras pokazujete na koji na-
čin. Zato vam još jedanput čestitam i upu-
ćujem molitve Uzvišenom Allahu da vas
uputi na pravi put i ojača u vjeri islamu, da
budete pravi muslimani, a time i pravi su-
sjedi i građani ovoga grada”, rekao je zagre-
bački imam Mirza ef. Mešić, član redakcije
“Preporodovog Journala”. q
Ismet Isaković

Promocija knjige “Bosna i Bošnjaci u srpskoj politici”
Uzroci ratne tragedije u BiH
U srijedu 16. prosinca 2009. godine u
prostorijama Bošnjačke nacionalne za-
jednice u Zagrebu, Ilica 54, u organizaciji
BNZH, SABAH-a i UBBDRH, održana
je promocija knjige Bosna i Bošnjaci u
srpskoj politici, autora prof. dr. Muje De-
mirovića.
Mujo Demirović rođen je 25. aprila
1950. u Klisi, općina Bihać (BiH).
Osnovnu školu završio je u Kulen Vaku-
fu, a srednju Učiteljsku školu u Bihaću.
Diplomirao je na Fakultetu političkih na-
uka Univerziteta u Sarajevu, a studirao je
i pravo. Postdiplomski studij završio je na
interdisciplinarnom studiju Univerziteta
u Sarajevu i stekao zvanje magistra druš-
tvenih nauka kod mentora prof. dr. Fuada
Muhića. Doktorirao je u Sarajevu i stekao
zvanje doktora političkih nauka – politič-
ka sociologija kod mentora prof. dr.
Omera Ibrahimagića. Rektor je na Uni-
verzitetu u Bihaću.
Predsjednik BNZH prof. dr. Sead
Berberović pozdravio je prisutne, pože-
ljevši Bošnjacima i onima koji su islam-
ske vjeroispovijesti sve najbolje u Novoj
1431. hidžretskoj godini, uz najavu pro-
motora knjige: akademika Dušana Bilan-
džića, prof. dr. Fahrudina Novalića, auto-
ra i voditelja Hamdiju Malića.
Akademik Dušan Bilandžić za Demi-
rovićevu knjigu kaže kako je to rad koji je
težak jer otvara niz pitanja: filozofska,
kulturološka, politička itd. vezanih ne sa-
mo za Bosnu, nego i za šire prostore. Au-
tor je detaljno posložio masu činjenica
koje skupljene na jedno mjesto otvaraju
primarno pitanje: Što je to čovjek? “Ja
nemam ništa dodati niti oduzeti autoro-
vim tezama. Narodi koji su živjeli na pro-
storu Jugoslavije su se sukobili sa veliko-
srpskom hegemonijom. Postoji nekoliko
rješenja, jedno je dato kao odgovor na
Miloševićevu politiku od strane izabranih
lidera, od Titove smrti do 1990. Odgovor
na Miloševićevu politiku je bio takav da
lideri nisu pronašli načina da udruženo
djeluju nego su svi pokušavali svoja pita-
nja rješiti odvojeno, čak u dogovoru sa
Srbijom. Npr. Slovenija je problem riješi-
la na način da je samostalno istupila iz
Jugoslavije, Tuđman je s Miloševićem
gradio sporazum o podjeli Bosne, a i Kiro
Gligorov je išao u Beograd riješiti svoje
makedonsko pitanje. Suština Titove poli-
S promocije u prostorijama BNZH
tike je bila u savezu svih jugoslavenskih
naroda, a time se jedino mogla spriječiti
velikosrpska hegemonija. Srbija je u po-
vijesti izgubila svoje tri vojske, a to su
vojska Kraljevine Jugoslavije, partizan-
ska i vojska Draže Mihajlovića. Tito je
govorio kako je NOB rat protiv četnika i
kralja izbjeglog u London. Velike sile su
stvarale Jugoslaviju. Čerčil, Rosevelt i
Staljin nisu nikog pitali u svezi s obno-
vom Jugoslavije, a ostalo je još pitanje
tko će vladati Jugoslavijom – kralj ili Ti-
to. Tito je osjetio da se u strukturi državo-
tvorne vlasti razvila velikosrpska ideolo-
gija pa je 1962. godine podnosio ostavku
jer je osjetio kako dolazi do raspada Jugo-
slavije. Kardelj je rekao da će Srbija izvr-
šiti udar i zauzeti vladajući položaj, ista-
knuvši kako se mora nešto poduzeti. Kar-
delj je uvidio da je projekt stvaranja Jugo-
slavije povijesno neodrživ te je predlagao
savez suverenih država. Slutnje su se obi-
stinile jer je Srbija, kad je došao povoljan
povijesni trenutak, krenula u rat. BiH je u
Titovoj politici trebala imati značajnu
ulogu. Tito je od 1962. do kraja života
upravljao krizom Jugoslavije. 1978. godi-
ne Titu je došao Tempo i rekao mu: Stari,
učini nešto da ostaviš iza sebe ekipu pro-
jugoslavenski orijentiranu. Tito mu je re-
kao da više nema Jugoslavije, nema KPJ.
Stvar je pokušao riješiti putem predsjed-
ništva. U “Novom listu” sam napisao da
je podjela Bosne i Hercegovine tragedija.
Postoji glavna prepreka koju su Miloše-
vić i Tuđman trebali prijeći da bi izvršili
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
podjelu BiH, a to je međunarodna zajed-
nica koja je BiH priznala kao samostalnu
i suverenu državu. Kad se granice ne mo-
gu mijenjati, a Tuđman je to već bio do-
govorio s Miloševićem, onda je Hrvatima 15
navučena luđačka košulja. O problemima
u BiH postojat će politički sukobi od sad
do vijeka”, rekao je akademik Bilandžić i
zaključio kako je ova knjiga ozbiljna i na
krajnje profesionalan način obrađuje pro-
blematiku.
Jedan od prisutnih slušatelja iz publi-
ke akademiku Bilandžiću je postavio pi-
tanje: “Da li je, možda, samostalnost Ko-
sova kompenzacija za RS?” Akademik je
niječno odgovorio: “Ne, to neće ići jer će
međunarodna zajednica to riješiti na na-
čin da će sve ove državice utopiti u eu-
ropsku zajednicu naroda, a nakon toga
više nema novonastalih državica.”
Prof. dr. Fahrudin Novalić ističe kako
je ova Demirovićeva knjiga informativ-
na, edukativna i poticajna. Kompozicija
je rađena po principu struke. Knjiga osim
uvoda, razmatranja i bibliografskih poda-
taka ima tri dijela: Paradigma Bosne i
J
Bošnjaštva, Doktrinirani izvori srpskog O
nacionalizma i Instrumenti srpske politi-
ke. Izvor dokumenata o ekspanziji srp- U
skog nacionalizma vidljiv je još 1844.
godine kad je Ilija Garašanin predao do- R
kument Načertanije knezu Aleksandru
Karađorđeviću. U tom dokumentu je is-
N
poljena neskrivena velikosrpska hegemo- A
nija na susjedne narode i njihov teritorij.
Autor na str. 75 ove knjige ističe kako L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Načertanije sagledava politiku Srbije
prema Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i
Sjevernoj Albaniji. Zagorava jači srpski
utjecaj i upliv na Albance i na Crnu Goru:
… a ovo su upravo oni narodi koji imadu
ključeve od vrata Bosne i Hercegovine i
od samog mora Adrijatičeskog. Srbija u
svemu tome Crnoj Gori pripisuje strateš-
ku ulogu u ostvarivanju globalnog cilja
srpske politike: da se Bosna i Hercegovi-
na od Turske odijele i Srbiji prisajedine i
ostvari ono što Karađorđe kao vojni vo-
đa, nije mogao predvideti onu preveliku
vojnu važnost koju Crna Gora za Srbiju
ima. Da bi se pridobila Crna Gora za Sr-
biju, kao i suzbio ruski uticaj, Garašanin
predlaže da se ova ljubav financijski pla-
ća cetinskom vladiki.
Rezimirajući, Garašaninovo Načerta-
nije je imalo za cilj:
a) program srpskog političkog oku-
pljanja, nacionalne hegemonizacije i teri-
torijalne ekspanzije čija je osnova držav-
no jezgro Kneževine Srbije,
b) da svoje nadahnuće ima u kosov-
skom mitu, epskom stvaralaštvu, vaskrse-
nju Dušanovog carstva u proširenom
obliku,
c) Načertanije je model srbocentriz-
ma, srpskog hegemonizma i ideološke
16 osnove za politiku etničkog čišćenja Boš-
njaka.
Načertanije predstavlja model za
izradu svih programa velikosrpske nacio-
nalne politike, a posebno onih koji se od-
nose prema Bosni i Hercegovini i Bošnja-
cima.
Dr. Novalić u ovoj knjizi pronalazi
drugi važan dokumenat za velikosrpski
nacionalizam, a to je Memorandum Srp-
ske akademije nauka i umjetnosti (SA-
NU), koja je na godišnjoj skupštini
25.5.1985. donijela odluku o Memoran-
dumu u kojem bi se javnosti naučno izni-
jelo mišljenje o najvažnijim aktualnim
pitanjima u jugoslovenskom društvu. Sa
str. 111. ove knjige dr. Novalić citira: Izu-
zetno oštru osudu “Memoranduma” dao
je tadašnji predsjednik Predsjedništva SR
Srbije Ivan Stambolić (…) koji kaže da
J ništa drugo prema Memorandumu srp-
skom narodu ne preostaje nego da ustaje
O na noge, zato što ga tobože mrze braća,
što je tobože uklet da bude gubitnik, što
U mu je rukovodstvo kompromisno. Ukrat-
ko, tzv. Memorandum bi se mirne savesti
R i mnogo tačnije mogao nazvati in memo-
N riam za Jugoslaviju, za Srbiju… Slične
osude su uputili i neki drugi srpske inte-
A lektualci: Milenko Marković, Dragiša
Pavlović, Miloš Aleksić, akademici Lju-
L biša Rakić i Ivan Maksimović, Ljubiša
Stanković. Memorandum je prvi objavio
zagrebački časopis Naše teme 1989. godi-
ne, a u lipnju 1989. beogradski časopis
Duga. Ovaj dokument ima dva dijela. Pr-
vi dio je naslovljen kao Kriza jugosloven-
ske privrede i društva i drugi dio Položaj
Srbije i srpskog naroda.
Dr. Novalić parafrazira riječi Bogdana
Bogdanovića, gradonačelnika Beograda,
koji je uzroke događanja na prostoru Jugo-
slavije pronašao u srpskoj poluinteligenci-
ji, Srpskoj akademiji nauka i umetnosti,
Srpskoj pravoslavnoj crkvi, u malom Mi-
loševiću koji je bio mali jer su drugi bili
važniji od njega. A Radomir Konstantino-
vić u knjizi Filozofija palanke 1983. for-
mulira srpski nacionalizam, gdje predviđa
događaje na prostoru nekadašnje Jugosla-
vije u periodu od 1990. do 1995.
Dr. Novalić na kraju izlaganja postav-
lja pitanje: Kako prevladati to što se do-
gađalo u bošnjačkom biću? Citira jednog
Židova koji je za holokausat rekao: I žrtve
su krive. “Da li su se Vukovar i Srebreni-
ca morali dogoditi? Ako se bošnjački, hr-
vatski i srpski intelektualci ne pogledaju
u ogledalo i ne vide svoje pogreške teško
da se može ići dalje. Moglo bi se govoriti
i o moći. Oni koji su u štrajku su moć,
vlade ne mogu rušiti narod, a narod može
rušiti vlade. Politika, vjera itd. se pretvo-
rila u biznis. Nigdje ni u kojoj vjeri ne
piše da čovjek čovjeka ubije. Moja razmi-
šljanja idu u smjeru toga da se treba ra-
zvijati na načelima morala, etosa. Nema
svjetskog mira bez dijaloga. U Stocu boš-
njačka i hrvatska djeca ne idu u zajednič-
ke vrtiće i škole, a prije su išli. Pitam se
kako će se razumjeti ako nemaju komuni-
kaciju, ako nemaju dijaloga. Oko vrata
nose križiće ili neke druge religijske
oznake koje nemaju nikakve veze s religi-
jom. Zato je važno da svećenici razgova-
raju. Uvijek će biti krvoloka, ali dijalog
pomaže da se razumijemo. Mediji trebaju
biti u funkciji čovjeka i njegovog dostoj-
nog života. Preko 3.000 ljudi je u Cazin-
skoj krajni poginulo u međusobnim suko-
bima. Postojale su situacije gdje je otac
bio na jednoj, a sin na drugoj strani, a oni
drugi su stajali i gledali, komentirajući:
Neka se Turci biju. Agonija Vukovara i
Srebrenice je agonija za koju postoje
krivci izvana, ali ima i onih iznutra”, reka
je dr. Fahrudin Novalić koji je svoje izla-
ganje završio riječima Ivana Lovrenovića
koji je rekao da se u Bosnu ne ulazi na
vrata politike i ideologije, nego na vrata
povijesti i kulture.
Šef kabineta dr. Demirovića je govo-
rio o autorovoj biografiji, sudjelovanju u
Armiji BiH, planovima za razvoj znan-
stvene misli, Univerzitetu u Bihaću itd.
Dao je i odgovor posjetitelju na pitanje da
li je Kosovo kompenzacija za RS, komen-
tirajući da to neće ići jer mi koji smo
obranili Bosnu još smo živi.
Prof. dr. Mujo Demirović se zahvalio
promotorima, istaknuvši kako se Krajiš-
nici nikog ne boje osim Boga, priznajući
kako se ipak malo pribojavao riječi aka-
demika Bilandžića koja je uvijek praved-
na i znanstveno utemeljena. Za svoje ži-
votne principe je rekao kako je humanist
po svom životnom i idejnom uvjerenju,
ne voli prebrojavati ljude, ali je ponosan
na svoju vjeru i naciju. Zahvaljuje organi-
zatorima da u centru Zagreba prirede pro-
mociju. Prisjeća se kako je “Džemaludin
Čaušević predstavljao instituciju između
Prvog i Drugog svjetskog rata u BiH, a
Hamdija Pozderac je bio institucija izme-
đu ova dva zadnja rata. Ponosan sam na
Bošnjake koji su se uključili u obranu
RH. A šta bi bilo da su se svi Bošnjaci,
bez obzira na vjersku, političku i nacio-
nalnu pripadnost uključili u obranu BiH.
Da su srbočetnici znali da ćemo braniti
BiH ne bi nikad ni napali”, rekao je De-
mirović.
Uzroke teške situacije u BiH u 90-im
godinama dr. Demirović pronalazi u dod-
voravanju međunarodne zajednice Milo-
ševiću i njegovoj politici, nejedinstvu ju-
goslavenskih naroda i opstrukciji, dola-
sku Miterana koji je krenuo na BiH, u ta-
dašnjem hrvatskom rukovodstvu, u bo-
sansko-hercegovačkom nesnalaženju.
Rezultat agresije na BiH su masovne
grobnice u Srebrenici, Prijedoru, Sani itd.
Pored genocida, srbočetnička politika je
utjecala i na izmjenu demografske situa-
cije u Bosni i Hercegovini. q
Ajka Tiro-Srebreniković
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Tribina o duhovnosti religija

Tora, Biblija i Kur'an – poziv na

duhovno jedinstvo
Prof. Filip Ćorlukić, umirovljenik, fi-
zičar, znanstveni istraživač i publicist iz
Pule održao je 17. prosinca 2009. u Islam-
skom centru u Zagrebu, u sklopu Islam-
ske tribine četvrtkom “Dr. Sulejman Ma-
šović”, predavanje na temu “Duhovnost
religija”.
Filip Ćorlukić (selo Vrhovi kod Der-
vente, 1928.) je osoba izuzetne životne i
radne biografije. Do sada je objavio tri
stručne tehničke knjige: “Mjerenje tempe-
rature u industriji” (1966.), “Mjerenje pro-
toka fluida” (1976.) i “Tehnologija papira”
(1987.). Na osnovu komparativnih istraži-
vanja religija, ali i drugih povijesnih doga-
đanja, napisao je knjigu “Kamo ideš čo-
vječe”. Knjiga je prvi put objavljena 1983.
u izdanju zagrebačke “Prosvjete”, a drugi
put zagrebačkog “Globusa” 1990. godine.
Ukupna naklada od 11.000 primjeraka ra- 17
sprodana je u samo nekoliko mjeseci na-
kon objavljivanja, a do trećeg izdanja nije
došlo zbog početka rata. Filip Ćorlukić i hafiz Aziz ef. Alili
Nakon 20 godina usporednog rada do-
vršio je rukopise “Objedinjeno evanđe- Ljubi Boga i ljubi bližnjega svoga ve, zašto nam se ne javi da ga vidimo i
lje” i “Kur'an – Zagrebačka recenzija re- čujemo i konačno, što je On zapravo, za-
doslijeda poglavlja”. Za objavljivanje je “Bibliju sam prvi puta pročitao kad što ga ne možemo barem donekle spozna-
Ministarstvo znanosti dalo financijsku mi je bilo 18 godina. Iz tog obimnog i za- ti, pojmiti”, rekao je na početku predava-
potporu. Prva je pod naslovom “Isus, Me- htijevnog sadržaja tada su mi ostala samo nja Filip Ćorlukić.
sija” objavljena 1995. godine, a druga dva važna pitanja za koja uopće nisam Naglasio je da monoteizam i vjerova-
pod naslovom Kur'an (bez dodatnog tek- znao kako ih shvatiti: što je to Bog i zapo- nje u jednog nevidljivog Boga ne počinje
sta) tek 2001. godine. vijedi 'Ljubi Boga... i ljubi bližnjega svo- s Abrahamom (Ibrahimom a.s.). Istražu-
Nakon dugogodišnjeg rada, prije de- ga...' za koje Isus tvrdi da su najvažnije te jući unazad, na prvim zapisima preuzetim
vet godina dovršio je obimom udvostru- da je u njima sadržano Pismo i proroci. iz predhistorijske usmene predaje, kroz
čen i tematski znatno proširen rukopis za Tek 20 godina kasnije, kad sam poslom brojna mnogoboštva dolazimo do jednog,
treće izdanje knjige “Kamo ideš čovje- dulje vrijeme boravio u Africi, imao sam nevidljivog Boga. Tako u “Egipatskoj
če”, no zbog opsjednutosti društva razli- slobodnog vremena na pretek, pa sam po- knjizi mrtvih” nalazimo zapisano: “Bog je
čitim tvrdim ideologijama, nije uspio naći taknut idejama Drugog vatikanskog sabo- jedan jedini i uz njega ne postoji ni jedan
izdavača. Sada intenzivno radi na rukopi- ra odlučio započeti sa znanstvenim kom- drugi Bog. Bog je jedan, on je učinio sve
su pod naslovom “Prorok prošlosti”, a
obuhvaća vrijeme od 2002. godine do da-
parativnim istraživanjima svih povijesno
poznatih religija. Kao rezultat tih istraži-
stvari. Bog je duh, taj duh je nevidljiv,
Bog je od početka i on je bio od početka...
J
nas. U toj knjizi prvenstveno nastoji vanja nastale su knjige: 'Kamo ideš čovje- a sve što postoji on je stvorio...” Ćorlukić O
objektivno prikazati okolnosti i društve- če', 'Objedinjeno Evanđelje' i 'Kur'an – je rekao da bi se ovaj tekst bez ikakve
no-političku atmosferu, dok je on kao Zagrebačka recenzija redoslijeda po- dvojbe mogao uvrstiti u Bibliju i Kur'an. U
osoba samo moderator. Ne očekuje da će glavlja'. Nakon više od 40 godina tim se Bez obzira na uobičajene tvrdnje da reli-
za života naći izdavača, pa će oba rukopi- istraživanjima još bavim, a pitanja koja gijska misao počinje s mnogoboštvom, R
sa pohraniti u Sveučilišnu knjižnicu – da
čekaju racionalniju budućnost. Više na-
sam si postavio prije više od 60 godina
pokazala su se temeljinim pitanjima koji-
ovakvi tekstovi, pa i usmena predaja, go-
vore da je jednoboštvo inicijalno, ali da je
N
slova iz tog rukopisa objavljeno je na por- ma su se ljudi bavili još u prapovijesti. to degradiralo u mnogoboštvo i klanjanje A
talu www.croatia.ch, a nekoliko i na ne- Trajna i iskonska je želja ljudi da barem kipovima, tijekom vremena zaboravljaju-
kim drugim portalima. malo više saznaju što je Bog, kako se zo- ći što oni predstavljaju. Ta ljudska potre- L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
ba za materijalnim predočavanjem onoga
komu se klanjamo u nekakvim obredima,
potječe iz predhistorije, ali se i danas
snažno nameće.
Začetnik jednoboštva tri današnje re-
ligije je Abraham (Ibrahim a.s.), ali je
ono u toj široj regiji od prije već postoja-
lo, jer kad je on prolazio pored prastarog
svetišta Salema, pred njega je izašao Mel-
kizedek, kralj salemski i svećenik Boga
svemogućeg. Riječ salem znači mir, a to
je sadržano i u današnjem nazivu tog mje-
sta: Jeruzalem – Grad mira.
Međutim, pravi početak uspostave ve-
će zajednice abrahamskog jednoboštva
počinje nekoliko stotina godina kasnije s
Mojsijem (Musa a.s.) na Sinaju, gdje se
tijekom 40 godina pokazuje sva tvrdokor-
nost u odbijanju onoga čemu ih se pouča-
valo. Ćorlukić je podsjetio da su po poi-
manju starih naroda ime i osoba jedno, pa
ako nema imena nema ni osobe. Stoga je
Mojsije još prije izlaska iz Egipta inzisti-
rao da mu Bog kaže svoje ime, na što mu
je Bog odgovorio: “Ehjeh ašer ehjeh.”
Taj je odgovor izgovoren na hebrejskom
jeziku u prvom licu jednine, što je logič-
no. Međutim mi to ne možemo prevesti u
prvom licu, a da bude potpuno razumlji-
vo. Doslovan prijevod bio bi: “Jesam koji
18 jesam”, što je nejasno. Bibličari to obično
prevode nedoslovno, kao: “Ja sam koji
jesam”, ili: “Ja sam koji sam”, što je je-
zički problematično, ali i još nejasnije.
Međutim, ako istu rečenicu napišemo
u trećem licu jednine: “Jahveh ašer ja-
hveh”, kako je Mojsije rekao svojima - na
putu smo ne samo razumljivog prijevoda,
nego također i približavanja shvaćanju
temeljnog biblijskog Božjeg imena: Ja-
hveh. Riječ jahveh dolazi od glagola ha-
jah, što znači: biti, odnosno postojati. Biti
je pomoćni glagol, koji od prvog do tre-
ćeg lica jednine i množine mijenja oblik:
ja sam, ti si, on je, a može se izreći i u
imeničnom obliku kao bitak, što je uobi-
čajeno u filozofiji, ali je za ostale znače-
nje te imenice prilično nejasno. No isto-
značna joj je i imenica: postojanje, kojoj
je značenje potpuno razumljivo. Stoga re-
J čenici kojom je Bog rekao Mojsiju svoje
ime u prvom licu jednine, u hrvatskom
O najpribližnije odgovara prijevod: Posto-
janje sam koji sam Postojanje.
U Mojsije je to narodu mogao reći samo
u trećem licu jednine: Jahveh ašer jahveh
R – odnosno u prijevodu: On je Postojanje
N koji je Postojanje. To nipošto ne može bi-
ti ime, nego nas upućuje što je Bog: Bog
A Postojanje (Jahveh) sam po sebi, Vječno
Postojanje, bez početka, Izvorište svega
L što postoji. Ćorlukić je istaknuo da je Ja-
hveh (Postojanje) temeljni naziv, a s obzi-
rom da to ni Židovi nisu mogli pojmiti
kao pravo ime, oni su to prihvatili kao ne-
kakvo tajno, sveto ime za Boga kojega su
se tako strašno bojali. U skladu s time ni-
kada nisu izgovarali, a kad su ga baš mo-
rali napisati, pisali su ga poznatim tetra-
gramom JHVH, a samoglasnike nisu u
svome pismu ni imali. “Hebrejska, ali i
arapska riječ kojom označavamo da se
trebamo nečega bojati, je dvoznačna pa
znači i: biti svjestan nečega, što je potpu-
no u skladu s tekstovima Evanđelja i
Kur'ana. Nažalost, u prijevodima ovih
knjiga tradicionalno je zadržano znače-
nje: strah”, rekao je prof. Ćorlukić.  U ovako prevedenom tekstu početka
To Postojanje, Stvaralačko Postoja-
nje, kojega bismo u skladu s Objavama
trebali biti svjesni, Izvorište je svega što
postoji, onoga čega jesmo, ali i onoga če-
ga nismo svjesni. U tom su Postojanju
obuhvaćena sva imena: Stvoritelj, Sve-
višnji, Svevladar, Svedržitelj, Otac…;
kojima Boga nazivamo. Ovako shvaćena
biblijska informacija, da je Bog Postoja-
nje sam sebi, daje nam ključni podatak
što je Bog zapravo. No, mi smo naš misa-
oni sustav izgradili na temelju informaci-
ja iz svijeta izvan nas, koje primamo pre-
ko naših čula, prvenstveno vida i sluha.
Bez obzira na sposobnost intuicije i zami-
šljanja, čak i nepostojećeg, mi nastojimo
sebi barem misaono “pred-očiti” nekakav
entitet koji postoji. Tako Boga najčešće
poosobljujemo, ali iz konteksta sadržaja,
posebno Evanđelja (Indžil), proizilazi da
Bog ne može biti “osoba”.
“Židovi su Boga stalno smatrali oso-
bom, ali od toga nisu pravili nikakav na-
uk. Oni o Bogu ne raspravljaju u smislu
nekakve teologije. Islamski vjernici tako-
đer Boga najčešće smatraju osobom. U
početku islama bilo je čak i fizičkih obra-
čuna u raspravama o izgledu Božjeg pri-
jestolja, no u najvišim dometima islam-
ske misli ne prihvaća se personifikacija
Boga, ali se o tomu i ne raspravlja. Kršća-
ni su na svojim Saborima Boga proglasili
osobom, i to uz vrlo složenu i neshvatlji-
vu formulaciju teksta dogme, što je dove-
lo do velikih teškoća unutar kršćanstva,
pa i razlaza”, naglasio je Ćorlukić.
Podsjetio je da u Prologu Evanđelja
po Ivanu (Jahja a.s.) piše sljedeće: “U po-
četku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i
Riječ bijaše Bog…”, što nam nudi odgo-
vor što je to što Postoji, ali je neodgovara-
jućim prijevodom višeznačne grčke riječi
logos, kako piše u originalu, to zakompli-
cirano. Naime, logos pored ostalog znači
i: misao, umna misao, razum, izrijek… U
značenju riječ, logos možemo prevesti
samo posredno iz značenja: izrijek, izre-
čena riječ. Svako od navedenih značenja
riječi logos stavljeno u gornji tekst, ima
mnogo više smisla. Naime, u značenju:
Riječ - nameće se pitanje: A tko je izgo-
vorio tu Riječ? Ako pak umjesto riječi:
"Riječ" stavimo Misao, ili Razum: “U po-
četku bijaše Misao i Misao bijaše u Boga
i Misao bijaše Bog.” Odnosno: “U počet-
ku bijaše Razum i Razum bijaše u Boga i
Razum bijaše Bog”, dobijemo jezički ko-
rektan i pojmovno nedvojbeno jasniji pri-
jevod. Čak nam i prastara poruka indijske
religijske filozofije govori da je: “Razum
preteča svih stvari.”
Ivanova Evanđelja sve postaje logično i
nema nikakve dvojbe da li tekst treba
shvatiti kao metaforu, nekakvu simboliku
ili doslovno. Bog je Razum, Misao, Umna
Misao. Time je istovremeno pitanje: za-
što Boga ne možemo vidjeti, ili u naivni-
jem obliku: zašto se Bog krije od nas? –
postalo bespredmetnim. U skladu s time i
naš suvremenei einsteinovski pojam: Sve-
mirski razum, ne možemo shvatiti da je
Bog u svemiru, nego da je svemir u Bogu.
I ljudska misao može obuhvatiti čak i cio
svemir, dok Misao (Bog) postvaruje ne-
posredno u sebi ono što mi doživljavamo
kao stvarnost. Nasuprot, ljudskoj stvara-
lačkoj misli, Bog zamišljanjem, na pri-
mjer, svemira, samim time ga i postvaru-
je. Materijalizira taj svemir. Još je u drev-
noj Rig vedi zapisano: “Visvakarman
stvara mišlju i snagom...”, a slavni islam-
ski filozof Avicena (Ibn Sina) kaže:
“Stvaranje se sastoji u činu Misli, koja
misli samu Sebe…”. Veliki mislilac To-
ma Akvinski često je pisao da: “Bogu je
isto misliti i činiti”.
“Ako prihvatimo ovo logično razmi-
šljanje, tada je besmislemo pitati: Tko je
Bog, nego u smislu: Što je Bog? Za osobu
pitanje postavljamo sa tko, ali što je to što
čovjeka čini čovjekom? Bez ikakve dvoj-
be, to je razum, to je svijest, to je (za one
koji vjeruju) duša. Stoga nas svako poi-
manje Boga osobom, sigurno vodi na kri-
ve putove razmišljanja. Bez obzira na to
što se u svetim knjigama govori o Božjim
imenima, iz značenja samih naziva vidlji-
vo je da su to samo pojedina Božja svoj-
stva, odnosno atributi. Bog nema imena.
On nije osoba, niti bilo kakav izdvojeni
entitet. Tek kada ovo shvatimo, možemo
saznati i što zapravo znače dvije zapovi-
jedi: Ljubi Boga..., ljubi bližnjeg svoga...,
odnosno na koje je značenje mnogoznač-
ne riječi ljubav mislio Isus. Njome ozna-
čavamo neke od temeljnih ponašanja pre-
ma drugima, ali i prema sebi. Duboko

zadire u svijest i podsvijest, a izraz je
emocija, instinkta, strasti, ali i najdublje
duhovnosti i uopće ljudske filozofije živ-
ljenja. Temeljem je psihologije, osobne i
socijalne, ali i psihijatrije. Pod vodstvom
razuma može nas voditi Bogu, dok nas
vođena raspojasnim emocijama usmjeru-
je neposredno vragu. Prema tome sigurno
je da to ne može biti niti jedan oblik lju-
bavi zasnovan na instinktima, emocija-
ma, nego da to mora biti čin razuma. Sto-
ga je nužno potražiti neke alternativne ri-
ječi i značenja”, rekao je Ćorlukić.
Podsjetio je da je grčki jezik jedan od
rijetkih u kojemu je opći pojam “ljubav”
razlučen na tri riječi: agapa, filo i eros, a u
traženju alternativnih riječi za riječ agapa,
jedan od najvećih kršćanskih teologa, sv.
Augustin je tu riječ razlučio na tri riječi na
latinskom: amor (ljubav), dilectio (privr-
ženost) i caritas (dobrohotnost), a moglo
bi se uvjetno prevesti i kao milosrđe. Bio
je na dobru putu, ali je, na žalost, odustao
na samom početku. U velikim i čudnim
raspravama među teolozima onog vreme-
na, problem poimanja ljubavi bio je pot-
puno zanemaren. “Ja sam u traženju prvo
došao do riječi solidarnost, koja u sebi
obuhvaća i milosrđe i koja se izvrsno
uklapa kao konkretizacija u Drugu zapo-
vijed (odnos među ljudima), ali nema ni-
kakvog smisla tražiti da naš odnos prema
Bogu bude solidarnost. U različitim prili-
kama Isus je upućivao svoje učenike da
neke odrednice trebaju znati rasčlanjivati
po kakvoći, ali i po stupnju intenziteta.
Istražujući u tom smislu, već u staroza-
vjetnim tekstovima nalazimo odredbu da
ne činimo drugomu, što ne želimo da dru-
gi učini nama. To možemo obuhvatiti poj-
mom tolerancije, trpeljivosti, s time da je
to u kontekstu cijelog Evanđelja opća to-
lerancija, tolerancija prema svima, bez
obzira na pleme, rod, naciju, rasu… To je
neosporno donja granica prihvatljivosti u
međuljudskim odnosima, a da bismo uop-
će nekoga mogli smatrati čovjekom, 'bi-
ćem živim' u evanđeoskom smislu. Barem
deklarativno, to je i osnova idealno pro-
klamiranih društvenih usmjerenja našeg
suvremenog svijeta. Toleranciju kao naj-
niži stupanj evanđeoske ljubavi, možemo
nazvati i pasivnim oblikom te ljubavi”, re-
kao je Ćorlukić i naglasio da se u Evanđe-
lju, ali ne samo Evanđelju, nalazi i viši
stupanj Ljubavi: “I kako želite da ljudi či-
ne vama, tako činite i vi njima.” (Lk. 6,31
i Mt. 7,12).
Taj sam aktivni stupanj Ćorlukić je na-
zvao solidarnost. Ova dva kvantitativna
stupnja, ali i dvije kvalitete i dva naziva po-
našanja, u potpunosti obuhvaćaju sve ono
Prof. Filip Ćorlukić
što se zahtijeva u Drugoj zapovijedi zapisa-
noj u Evanđelju, ali su neprimjerni da istu
riječ zamijene u Prvoj zapovijedi (Ljubi
Boga…). Do vrha ovog višeg stupnja, od-
nosno solidarnosti, doseže i Budin nauk, ali
i mnogo stariji taoizam i staroegipatska eti-
ka. Međutim, da bi se to moglo odnositi i na
Prvu zapovijed, i da bi se Isusova (Isa a.s.)
tvrdnja da je: “Ljubi Boga… To je najve-
ća… Druga je ovoj jednaka: Ljubi bližnje-
ga…” (Mt. 22,37 – 40) imala istu logičnu
podlogu, u Evanđelju mora postojati i neki
tekst koji nas upućuje i na onaj najviši stu-
panj pojma ljubav: “Ljubi Boga…” I, zaista
postoji! Taj nam je stupanj Isus jasno izlo-
žio svojom molitvom: “Oče sveti, sačuvaj
ih u svome imenu koje si mi dao: da svi bu-
du jedno kao mi… da svi budu jedno, kao
što si ti; Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni
budu jedno s nama…” (Iv. 17,11 i 21).
“Ovo je vrhunska informacija o našoj
krajnjoj svrsi. Sve je potpuno jasno. Ovo je
istovremeno i najviši, treći stupanj ljubavi
prema bližnjemu, ali je to i pravi smisao
Prve zapovijedi. Na ovom je stupnju Dru-
ga zapovijed zaista jednaka Prvoj. Zapra-
vo je to jedinstvena zapovijed 'o kojoj visi
sav zakon i proroci' i '…važnije zapovijedi
od ovih nema'; kako je naučavao Isus. U
samo jednoj riječi: Ljubav, sadržana je bit
cjelokupne Objave, od Adama, do kraja
življenja na Zemlji, ulazeći i u onostra-
nost. Ovaj sam, najviši stupanj nazvao te-
žnja ka sjedinjenju. Imamo, dakle, tri stup-
nja kojima u potpunosti definiramo evan-
đeoski pojam riječi ljubav: tolerancija,
solidarnost i težnja, od kojih ovaj treći stu-
panj potpuno objedinjuje Prvu i Drugu
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
zapovijed. Ovime postaje jasnom i tvrdnja
apostola Pavla da bez ljubavi i najjača vje-
ra ne znači ništa. Izričito je naglašeno da je
od vjere, ufanja i ljubavi, najvažnija lju-
bav. U prva dva stupnja ta ljubav može
biti potaknuta vjerom, ali je to i čisto soci-
jalna, etička kategorija, koja nije posebno 19
vezana ni za kakvu religiju posebno. No da
bi netko mogao uopće biti vjernik u smislu
onoga što piše u svetim knjigama, ta dva
stupnja su preduvjet. Bez toga je treći stu-
panj nemoguć, a bilo kakvo vjerovanje u
Boga samo po sebi bezpredmetno. Ni na
koji način ne mogu težiti sjedinjenju s Bo-
gom, sam niti sa svojim bližnjima, ako ni-
sam prema svim ljudima barem tolerantan.
Prema tomu su opća tolerancija i solidar-
nost uvjeti, da bih uopće mogao pomišljati
na ostvarivanje trećeg stupnja – sjedinje-
nja u Bogu. U svome najvišem obliku; sje-
dinjenje, a posebno druga zapovijed nisu
povijesne novine kršćanstva. Kao najviši
cilj susrećemo je i u nekim najstarijim reli-
gijama. Ovo je temelj duhovnosti u sve tri
monoteističke religije, koje su u tom smi-
slu jedna ista vjera u zajedničkog Boga.
Pri tome ne mislim na sjedinjavanje vjer-
skih zajednica koje se razlikuju prvenstve- J
no po civilizacijskom polazištu i manife-
stativnom dijelu iskazivanja vjere”, rekao
O
je Ćorlukić. U
Objava razumnima i onima koji R
razmišljaju N
Poslije nekoliko stoljeća Izraelovo je A
potomstvo izraslo u narod, pa ih se tije-
kom 40 godina na Sinaju uz obećanja, ali L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
i oštra kažnjavanja uvodi u aktivno jedno-
boštvo. Dobili su deset zapovijedi, koje
su i osnova etičkog ponašanja uopće. No
u Mojsijevim (Musa a.s.) knjigama još
nema ni traga zagrobnom životu. O tomu
su tek mnogo kasnije propovijedali pro-
roci. Nakon 13 stoljeća uspona i padova
bio je to visoko civilizirani narod, ali pod
rimskom vlašću. Religija im se svodila na
ekstremni formalizam. Proroci (poslani-
ci) su im ranije obećali Mesiju, koji će ih
osloboditi od zabluda. No, oni su očeki-
vali kralja koji će osloboditi njihovu drža-
vu, pa kad se pojavio Isus, oni u najve-
ćem broju nisu u njemu prepoznali Mesi-
ju, a vjersko vodstvo ga je čak smatralo
opasnim.
Ćorlukić je naglasio da Isus nije do-
šao da uspostavi novu vjeru, nego da im
ukaže u čemu griješe, ali je kršćanstvo
koje se ubrzano proširilo Europom, u no-
vim civilizacijskim sredinama dobilo od-
like potpuno nove religije, dok su Židovi
progonjeni sve do naših dana. Rimske
vlasti su u prvih 300 godina oštro progo-
nile kršćane, da bi pod carom Konstanti-
nom kršćanstvo postalo državnom religi-
jom. Tada je započeto s orginiziranjem
velikih crkvenih sabora, na kojima su do-
nesene i odluke koje su u potpunoj su-
20 protnosti s Evanđeljem. Umjesto Božje
jednoće proglašeno je Trojstvo, a pod dr-
žavnim autoritetom proglašeno je do-
gmatsko ustrojstvo, što je u suprotnosti
čak i s ljudskom psihologijom. Osobno
vjerovanje u bilo što je prirodna sloboda
svakog čovjeka. Nikoga se ne moža prisi-
liti da nešto vjeruje, ali pod prisilom svat-
ko može slagati da vjeruje. Od tada je sve
krenulo krivim putevima. Crkva se ubrzo
počela dijeliti u sukobljene Crkve. U svo-
joj knjizi “Kršćani na drugi način”, kano-
nik dr. Juraj Kolarić piše: “Povijest Crkve
jest povijest zabluda."
“U 7. stoljeću pojavljuje se Muham-
med, za kojega u Kur'anu piše da je nje-
gov dolazak najavljen u Evanđelju, a ko-
liko sam uspio istražiti to bi se moglo
odnositi na Isusovo obećanje učenicima
da će im poslati Duha utješitelja koji će ih
J poučiti. Taj duh je Gabriel (Džibril) koji
je Muhammedu prenosio Božje poruke.
O Kur'an potvrđuje vjerodostojnost biblij-
skih knjiga, ali u cilju svoje vjerodostoj-
U nosti navodi informacije koje će se moći
shvatiti tek u daljoj budućnosti. Tako na
R primjer o anđelu Gabrielu (meleku Dži-
N brilu) navodi da je on anđeo velike moći
koji silazi s velikih visina i da njegov je-
A dan dan putovanja iznosi kao 50.000 na-
ših godina. Sve do početka 20. stoljeća to
L je bilo neprotumačivo. No, stavljanjem
tih brojeva u Einsteinovu jednadžbu do-
bije se podatak o brzini skoro jednakoj
brzini svjetlosti. To znači da on nije neka-
kav bestjelesni duh, nego da ima fizičko
tijelo koje ne može dostići brzinu svjetlo-
sti, te da dolazi iz civilizacije koja je svla-
dala kretanje tako velikom brzinom”, re-
kao je Ćorlukić.
Naglasio je da je Kur'an obimna knji-
ga, koja je objavljivana mnogobožačkoj i
jednoj od najzaostalijih civilizacija na
svijetu i stoga sadrži i odredbe o zakono-
davstvu, kao što je npr. ženidba, potpisi-
vanje ugovora i tome slično. No u vjer-
skom pogledu Ku'ran ne objavljuje novu
religiju u odnosu na krćanstvo i judaizam:
“Kuran je samo opomena ljudima.
(81.27), pa ti opomeni, ti si samo opomi-
njač, ti nisi nad njima vlastodržac.”
(88,21-22). Potpuno se priznaju biblijske
knjige: “Mi smo njima poslali Isusa, sina
Marijina (Merjema), potvrđujući Toru
(Tevrat) koju oni imaju kod sebe.” (5,49).
“Recite: Mi vjerujemo u Boga i ono što je
objavljeno Abrahamu, Ismaelu, Isaku,
Jakovu i potomcima njihovim, i vjeruje-
mo onomu što je dao Mojsiju i Isusu... Mi
ne pravimo razliku između ni jednog od
njih.” (3,84 i 2,36). Ne samo da ih prizna-
je, nego njihov sadržaj, onakav kakav je
bio u vrijeme objavljivanja Kurana, na
svojevrstan način ovjerava i proglašava
se čuvarom njihove vjerodostojnosti: “Mi
smo tebi dali knjigu s istinom i da potvrdi
knjige koje su došle prije nje i da ih ču-
va.” (5,51).  pe Ivana XXIII sve to postupno potiskuju.
Ćorlukić je istaknuo da stoga ni jedan
musliman, koji vjeruje u tekst Kur'ana, ne
bi smio osporavati Bibliju. Kur'anom se
osporava samo ono što je dodano, a prije
svega Božje Trojstvo: “Gotovo da se ne-
besa raskomadaju..., zato što svemogućem
Dobročinitelju pripisuju sina.” (19,91-92).
No prema vjernicima drugih vjera je izra-
zito tolerantan, čak i prema jednobožcima
izvan kršćanstva i judaizma: “Nema stra-
ha niti će tugovati tko vjeruje u Boga, pa
bio on musliman, židov, poklonik zvijezda,
Sabejac, ili kršćanin.” (5,72). “Oni koji
vjeruju, Židovi, kršćani, Sabejci, koji budu
vjerovali u Boga i sudnji dan i činili dobra
djela, imat će svoju nagradu kod svoga
Gospodara i za njih nema straha, niti će
tugovati.” (2,62). Muhammedu se jasno
kaže da on u pogledu vjere nije vlast, nego
je samo opominjač, a u slučaju pokušaja
sporenja oko toga čija je vjera bolja, Mu-
hammedu se zapovijeda: “Reci: Tebi tvoja
vjera meni moja." Ono što je posebno važ-
no izričito se zapovijeda: “La ikrahi fit din
- U vjeru nema prisiljavanja.” (2,256).
U Kur'anu piše da je objavljuje razu-
mnima i onima koji razmišljaju. To isto
vrijedi za sve tri knjige. Vjerovanje je
svojstvo svakog pojedinca, a vjerska za-
jednica zapravo bi trebala biti svojevrsna
dragovoljna udruga vjernika. Obredi i
vanjska obilježavanja pripadnosti vjerskoj
zajednici može, ali i ne mora poticati du-
hovnost, ali to samo po sebi nije duhov-
nost. Duhovnost je u svjesnom osobnom
obraćanju Bogu. Degradacija duhovnosti
u puki formalizan jedan od velikih uzroka
je i to, što su se sve tri osnovne vjerske
zajednice umjesto pravog značenja biblij-
ske poruke: Biti svjestan Boga, najviša je
spoznaja, opredjelile zaprvotno židovsko
poimanje da je Strah Božji najviša spo-
znaja, predstavlja apsolutnu negaciju
Evanđelja, kao i svih onih tekstova o Bož-
joj dobroti zapisanih u Kur'anu. Upravo je
taj strah osnova militantnim vjerskim vo-
đama za nametanje svoje vlasti.
“Kur'anom je bio svima upućen poziv
na duhovno jedinstvo: 'O sljedbenici Knji-
ge, dođite da se okupimo oko jedne riječi
koja je jednaka i nama i vama, da mu ništa
ne pridružujemo...' (3,64), a umjesto odzi-
va: neprijateljstva, križarski ratovi, među-
kršćanski tridesetogodišni rat u Europi, ali
i današnji međumuslimanski krvavi suko-
bi. Proglašenje ekumenizma i međureligij-
skog dijaloga na Drugom vatikanskom sa-
boru prije 50 godina, bio je nakon tisućgo-
dišnjih sukoba i osporavanja, najveći do-
gađaj, događaj koji je pružao nadu. Naža-
lost, konzervativni slijednici pokojnog pa-
U katoličkom katekizmu, objavljenom po-
slije njegove smrti, piše da se među sedam
darova Duha svetog nalazi i Strah Božji!?
Muslimanski svijet doživljava veliku ne-
sreću međusobnih sukoba. Zlobnici u ime
islama propovijedaju zlo”, zaključio je Fi-
lip Ćorlukić. q
Ismet Isaković

Bošnjačka elita između Prvog i Drugog svjetskog rata – refleksije i pouke
Oportunizam i partijski ekskluzivizam
U Islamskom centru u Zagrebu, u sklo-
pu tradicionalne Islamske tribine “Dr. Su-
lejman Mašović”, 24. prosinca 2009. doc.
dr. Adnan Jahić s Filozofskog fakulteta u
Tuzli održao je predavanje pod nazivom
“Bošnjačka elita između dva svjetska rata
– refleksije i pouke”. Tribinu su zajednički
organizirali Medžlis Islamske zajednice
Zagreb i Bošnjačka nacionalna zajednica
za grad Zagreb i Zagrebačku županiju.
Definicija elite
Moderator tribine Dževad Jogunčić, pot-
predsjednik zagrebačkog ogranka Bošnjačke
nacionalne zajednice Hrvatske na početku je
rekao da se u kriznom vremenu od bošnjačke
elite očekuje dodatni angažman u davanju
ideja za rješenje problema našeg naroda.
“Okrenutost u prošlost će sigurno ukazati na
greške koje se nama Bošnjacima ponavljaju.
Bez takvih znanja teško je znati put za izlaz,
a razjedinjenost i sukobljavanje postali su
pravilo. Svi znamo što predstavlja elitu jed-
nog naroda. Pojednostavljeno rečeno, to su
vodeći ljudi vjere, politike, nauke, umjetno-
sti, izrazito angažirani pojedinci u svim sfe-
rama života. To su prvaci, nekada plemići, a
danas vodeći menadžeri i vlasnici golemih
tvrtki. Njih ima u svakom vremenu i prosto-
ru”, rekao je Jogunčić.
Citirao je Josea Ortegu y Gasseta, zna-
menitog španjolskog filozofa i esejistu, koji
je dao zanimljivu definiciju elite: “Prava
elita su oni koji osmišljavaju i zadaju sami
sebi zaduženja, a koja se tiču i važna su za
sve u zajednici.” Francuski esejista i socijal-
ni psiholog Gustave Le Bon je u svome dje-
lu “Psihologija masa” napisao: “Istina je,
malo je elite, u većini to su narodne mase.”
Le Bon je naglasio da su elite dužne osmi-
sliti ideje jer “mase su one koje primaju za-
duženja” od onih kojima vjeruju. Na kraju
uvodnog obraćanja Jogunčić je spomenuo
francuskog pisca i političara Alphonse de
Lamartina. On je iznio primjer Muhamme-
da a.s., koji je u skromnim uvjetima prepo-
znao potrebe zajednice i poveo je ka potpu-
nom prosperitetu u svim sferama života.
Odgovornost bošnjačke elite za
stanje u narodu
“Na početku želim reći da moje veče-
rašnje predavanje neće biti jedan zaokru-
Dževad Jogunčić i Adnan Jahić
žen diskurs, nekakvo kazivanje definitiv-
ne historije, nego više otvaranje jednog
broja pitanja koja su relevantna po naš
bošnjački samouvid, po naše bošnjačko
historijsko samorazumijevanje. Zašto?
Mi, blago rečeno, ne poznajemo dovolj-
no našu historiju, vremena koja su proš-
la, bitne događaje, njihove aktere, lično-
sti, tekovine, naslijeđa ... Ovo se posebno
odnosi na ono što bismo mogli nazvati
historijskim strukturama: pitanjima men-
taliteta, psihologije, navika, sklonosti,
reakcija na određene događaje, odnosa
pojedinačno – kolektivno, itd. Naš histo-
rijski samouvid, zahvaljujući trendovima
historiografije, ostao je vezan za poziti-
vizam događajnosti – politička, nacional-
na i socijalna pitanja dobila su zadovolja-
vajući tretman u našoj historijskoj litera-
turi, dok su, s druge strane, pitanja du-
hovnosti, kulture, vjere, prosvjete - osta-
la uglavnom na marginama ozbiljne hi-
storiografske i naučne tematizacije”, re-
kao je na početku predavanja doc. dr.
Adnan Jahić.
Naglasio je da historiografija bivše
Jugoslavije nije imala ambiciju, ni sadr-
žajno ni interpretacijski, da kvalitetno i
objektivno tretira bošnjačku nacionalnu
povijest, naročito njen duhovno-kulturni
segment. U Bosni i Hercegovini se dogo-
dio obrat u historiografiji, te danas posto-
ji jedna druga tendencija: o bošnjačkoj
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
nacionalnoj povijesti se piše, nastaju knji-
ge i monografije, ali nerijetko bez naučne
podloge, s izvjesnom dozom sentimental-
nosti, romantizma i nekritičke glorifika-
cije likova i događaja koji su obilježili
različita razdoblja bosansko-hercegovač-
ke i bošnjačke povijesti. Jahić je mišlje-
nja da to nije dobro. Smatra da Bošnjaci-
ma treba pojačani interes za vlastitu povi-
jest, onakvu kakva jeste, na naučnoj i
kritičko-analitičkoj razini, bez sentime-
nata, bez uljepšavanja. Takav pristup će
pomoći da bolje shvatimo i razumijemo i
naše današnje stanje, naše današnje prili-
ke i dileme.
Za nacionalni razvoj svakog naroda
od vitalne važnosti je ponašanje njegove
elite. U svom izlaganju dr. Jahić je pre-
zentirao ponašanje bosansko-musliman-
ske, odnosno bošnjačke elite u razdoblju
između dva svjetska rata, za vrijeme Kra-
ljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odno-
sno Kraljevine Jugoslavije (1918.-
1941.). Za ilustraciju, citirao je srbijan- 21
skog pisca Čedomila Mitrinovića, koji je
1926. godine u knjizi “Naši muslimani”
napisao sljedeće: “Po izvjesnim znacima
u koje se ne može sumnjati, muslimani
su, izgleda, ipak shvatili bar jedan dio
svoga pitanja. Poslije oslobođenja uči-
njeno je nešto za muslimanske žene, ali
to je tako malo, da se na konačno i potpu-
no oslobođenje njihove žene ne može još
ni pomišljati. Pismenost je porasla, ali
minimalno. Akademska omladina njiho-
va radi življe nego prije, ali ipak još uvi-
jek malo i ne u pravcu kojim bi trebalo
ići. U svim kulturnim nastojanjima, nji-
hov 'Gajret' vodi prvu riječ, i s godine u
godinu, sve uspješnije. No najteži dio pi-
tanja stoji, još uvijek, nepreciziran i neta-
knut. Ako, dakle, i nalazimo nešto malo
dobrih rezultata, oni su nedovoljni i, čini
nam se, postignuti su formalistički, tj.
najveća pažnja posvećuje se formalnim
J
pitanjima, kao što su npr. fes ili šešir, itd. O
U cjelokupnom tome radu nema sistema,
dok se, međutim, kad se sva pitanja uoče U
vidi jasno da njihovo rješavanje nije su-
više teško, ali traži jedan sistem, zase- R
ban, temeljit, proučen.”
Jahić je naglasio da su pola desetljeća
N
nakon Mitrinovićevih opservacija boš- A
njačke ekonomske i društvene prilike bi-
le, još uvijek, zorno svjedočanstvo u pri- L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
log utemeljenosti navedenih ocjena. Po-
četkom 30-ih godina 20. stoljeća Bošnja-
ci su još uvijek bili zanemareni element u
Bosni i Hercegovini. Jednim dijelom je ta
zanemarenost bila produktom državne
ignorancije, a drugim posljedicom boš-
njačke ekonomske i kulturne nerazvije-
nosti. Dr. Adnan Jahić je prezentirao
brojčane pokazatelje prisustva Bošnjaka
u javnim službama iz tog vremena, iz ko-
jih su vidljivi poražavajući podaci o ulozi
i ponašanju elite. Od ukupno 8 načelnika
odjeljenja Kraljevske banske uprave
Drinske banovine bio je samo jedan Boš-
njak, a u Općem odjeljenju Kraljevske
banske uprave Drinske banovine od uku-
pno 29 zaposlenih, Bošnjaka je bilo 4. Od
ukupno 18 sudija Vrhovnog suda u Sara-
jevu niti jedan nije bio bošnjačke nacio-
nalnosti. Od 15 starješina Sreskih sudova
u Drinskoj banovini samo je jedan bio
Bošnjak (u Kladnju). U Oblasnoj direkci-
ji Jugoslavenskih državnih željeznica bilo
je zaposleno 5% Bošnjaka, a nešto bolja
je bila situacija u Upravi policije u Sara-
jevu, gdje je 10 od 40 zaposlenih bilo
bošnjačke nacionalnosti.
Jahić je istaknuo da u to vrijeme boš-
njački agrar još uvijek nije pokazivao bit-
nije znakove progresa, što se tumačilo
22 odsustvom kolektivne akcije i kulturnom
izolacijom seoskog stanovništva. Tako u
“Gajretu” iz 1930. godine izvjesni Učo, u
izvještaju sa zimskog poljoprivrednog te-
čaja u Goraždu, piše sljedeće: “Materijal-
no stanje našeg težaka jadno je i očajno.
(...) on je nepismen, pa uglavnom tu je i
uzrok njegovog konzervatizma, tvrdogla-
vosti i nepovjerenja prema korisnim no-
votarijama. Duševna čama i zaostalost
uzrok su (njegovom) materijalnom pro-
padanju.”
Što se tiče snage i kvalifikacione
strukture inteligencije, situacija je tako-
đer obeshrabrujuća. Prema nezvaničnim
podacima Vrhovnog starješinstva Islam-
ske vjerske zajednice Kraljevine Jugosla-
vije iz 30-ih godina prošlog stoljeća, koji
se odnose na sve muslimane (Bošnjaci u
BiH, Albanci na Kosovu i Makedoniji), u
J državnim i javnim službama Kraljevine
Jugoslavije bilo je zaposleno ukupno
O 2.466 jugoslavenskih muslimana (samo
0,1%), od toga: 28 odvjetnika, 67 liječni-
U ka, 89 profesora, 41 inženjer, 235 sudija,
428 učitelja i 1.578 činovnika ostalih
R struka.
N Ono što je najgore, prema tadašnjoj
Općoj državnoj statistici bili su veoma
A mali izgledi da se dotično stanje bitnije
popravi u narednim godinama. To se od-
L nosi na pohađanje visokih škola i univer-
ziteta. Prema statistici iz 1931. godine
broj studenata muslimana na univerziteti-
ma u Kraljevini Jugoslaviji iznosio je pre-
skromnih 197, što je predstavljalo svega
1,3% studentske populacije na jugosla-
venskim univerzitetima, premda su mu-
slimani sačinjavali 11,20% ukupnog sta-
novništva Kraljevine Jugoslavije. O kako
poražavajućem zaostatku se radilo svje-
doči podatak da je u isto vrijeme broj pra-
voslavnih studenata iznosio 8.499, što
predstavlja 58% ukupne studentske popu-
lacije u odnosu na 48,70% pravoslavaca u
državi. Zanimljiv je podatak da je Židova
u Kraljevini Jugoslaviji bilo 0,49%, a
imali su skoro tri puta više studenata od
muslimana. Stanje s visokom naobraz-
bom za muslimane se počelo nešto malo
popravljati prije početka Drugog svjet-
skog rata.
Što se tiče statistike svjetovne školske
naobrazbe, Jahić je kao ilustraciju naveo
podatak da je od ukupnih 32.957 musli-
manskih učenika samo 2.138 (ili 6,48 %)
pohađalo građanske i srednje škole. Naj-
više polaznika bilo je na području Muftij-
stva sarajevskog, gdje je u građanskim i
srednjim školama bilo 935 muslimana,
odnosno 0,39% muslimanske populacije.
Najmanje je bilo na području Tuzlanskog
muftijstva – 290 srednjoškolaca musli-
mana ili samo 0,13%. Sve navedene či-
njenice doista pokazuju da su se Bošnjaci
početkom 30-ih godina još uvijek kretali
u okvirima Mitrinovićevih odrednica:
sporost, zaostajanje, formalizam i nesi-
stematičnost.
Oportunizam bošnjačke elite
Jahić je istaknuo dva problema koja
su bila naročito teška: svjetovna naobraz-
ba i žensko pitanje. Potkraj 30-ih godina
bilo je roditelja Bošnjaka koji su sabotira-
li odlazak svoje djece u škole, te radili
kojekakve smicalice čak i pod prijetnjom
globe. Naročito su žensku djecu slabo
upućivali na školovanje. Očito je da su
Bošnjaci u to vrijeme patili od odsustva
jedinstvene strategije – jedinstvenog pri-
stupa rješavanju svojih gorućih ekonom-
skih, socijalnih, prosvjetnih, kulturnih i
vjerskih pitanja.
S tim u vezi simptomatično je jedno
pismo Vakufsko-saborskog mearifskog
odbora, koje je poslato Ulema-medžlisu
u Sarajevu 26. srpnja 1921. godine, u ko-
jem se lamentira nad sporošću s kojim se
vjerska uprava bosansko-hercegovačkih
muslimana suočava s potrebom nesmeta-
nog pohađanja osnovnih škola. U tom
pismu se kaže sljedeće: “Masa, za koju
se tvrdi da je veoma konzervativna, kora-
ča mnogo brže, nego li naša vjersko-pro-
svjetna autonomna tijela, koja bi imala
da je rukovode. I seljak - da i ne govori-
mo o građanima - prelazi preko mektebi
iptidaija i samostalno bez ikakva rukovo-
đenja šalje svoju djecu u školu bez valja-
na našeg vjeroučitelja. On na mnogim
mjestima traži pretvorenje mektebi ipti-
daija u škole, daje dobrovoljno materijal
za gradnju škola, a ne pada mu sada na
pamet, da to čini za mektebi iptidaije. To
je po našem mišljenju jedna opasna anar-
hija, kojoj bezuslovno treba stati na kraj i
za koju mi također osjećamo odgovor-
nost, premda pitanje mekteba i uređenja
vjerske obuke - ako se prosuđuje u nje-
govoj suštini - spada u kompetenciju
Ulema medžlisa i on nosi glavnu odgo-
vornost.”
Tadašnja rak-rana bošnjačkog društva
bili su nepismenost, kulturna zaostalost,
neprosvijećenost, izbjegavanje školske
naobrazbe. Važno je naglasiti da je počet-
kom 30-ih godina krenula jedna nova
kvalitetna inicijativa u pogledu poboljša-
nja prosvjetnih prilika muslimana. U pre-
gledu rada Ulema-medžlisa za Bosnu i
Hercegovinu u razdoblju od 1930.-1932.
nalazi se spisak mjesta u BiH naseljenih
Bošnjacima kojima je početkom 30-ih
trebala osnovna škola. Škola je bila po-
trebna u ukupno 264 mjesta za 19.732
bošnjačke djece. Spisak je načinio ondaš-
nji Ulema-medžlis i proslijedio ga nad-
ležnom državnom ministarstvu. Pored
ostalih inicijativa na prosvjetnom planu,
treba istaći da je 1938. godine Vakufsko-
mearifski saborski odbor u Sarajevu po-
krenuo je akciju za suzbijanje nepisme-
nosti kod muslimana, izradio i štampao
tzv. početnicu za nepismene, otkupio i ra-
sturio velike količine bošnjačkih narod-
nih pjesama po povoljnim cjenama. Zani-
mljivo je kako se u jednom izvještaju od
5. srpnja 1937. rekapitulira učinak opi-
smenjavanja: “Neka (vakufska) povje-
renstva su na svojoj teritoriji sa neočeki-
vanim uspjehom proveli ovu akciju, orga-
nizirajući praktične analfabetske tečajeve
u kojima su polaznici za relativno vrlo
kratko vrijeme naučili potpuno čitati i pi-
sati.” U to vrijeme bio je to veliki uspjeh
ako se zna da su u seoskim i prigradskim
općinama bošnjačka djeca, naročito za
vrijeme austro-ugarske uprave, uglavnom
ostajala bez elementarne svjetovne nao-
brazbe.
“Pa ipak, generalno uzevši, bošnjač-
kom vodstvu između dva rata je nedosta-
jalo inicijative i smisla za plansko djelo-
vanje na unaprijeđenju kulturnih i eko-

nomskih prilika Bošnjaka. U tom smislu
jedna od glavnih psiholoških kočnica bilo
je oportunističko držanje spram naroda,
politika linije manjeg otpora, zašto posto-
je brojne potvrde iz naše međuratne histo-
rije”, rekao je dr. Jahić.
U prilog tome naveo je jedan konkre-
tan slučaj. Naime, u lipnju 1919. godine
Ministarstvo vojno se obratilo Ministar-
stvu vjera za mišljenje u pogledu moguć-
nosti da i oficiri muslimani, poput svojih
inovjernih kolega, počnu nositi oficirske
kape sa strehom kao obilježje oficirske
časti i digniteta u vojnoj hijerarhiji nove
države. Kako se radilo o osjetljivom pi-
tanju vjere i tradicije muslimana, mini-
star vjera Tugomir Alaupović uputio je
2. srpnja 1919. dopis reisu-l-ulemi Dže-
maludinu Čauševiću s molbom da se čim
prije očituje o zahtjevu nadležnog mini-
starstva u smislu spojivosti nošenja kape
sa strehom sa odredbama šerijata. U
svom dopisu Alaupović je istakao kako
je ministarstvu poznato da u ruskoj voj-
sci muslimani vojnici nose dotične stre-
he po odobrenju njihovog vjerskog po-
glavice, baš kao što je to slučaj u bugar-
skoj vojsci, gdje strehe nose i vojnici i
oficiri. “U ovom ratu nosila je i Turska
vojska kape sa strehom tako zvane kaba-
lake ili enverije, svakako po odobrenju
šejhul-islama”, napisao je ministar Alau-
pović. Dotičnim primjerima ministar je,
očito, ukazivao reisu-l-ulemi kakvo rje-
šenje bi državne vlasti smatrale poželj-
nim odgovorom na postavljeno pitanje.
Odgovor reisu-l-uleme uslijedio je dva
tjedna kasnije. U njemu je istaknuto da
izvorni islamski propisi ne određuju ni-
kakvu posebnu kapu koja bi vrijedila za
muslimane, niti pak zabranjuju nošenje
kape sa strehom. Otuda, što se šerijata
tiče, nošenju kape sa strehom od strane
muslimana nema zapreke. Obični musli-
manski svijet, međutim, kapu sa strehom
ne bi primio blagonaklono. Uslijed više-
stoljetnih ratova između muslimana i kr-
šćana, kod muslimana se uvriježilo mi-
šljenje da je svaka kapa sa strehom ino-
vjerski znak i obilježje, čemu se nisu
mogli oteti niti neki muslimanski vjerski
pravnici, “nego su polazeći sa gledišta
mase označivali nošenje kape sa strehom
kao znak inovjerstva ondje, gdje musli-
manski narod tu kapu smatra inovjer-
skim obilježjem”. Prelazeći na drugu ar-
gumentaciju, ne bez proturiječja s izne-
senim obrazloženjem, reis Čaušević je
istakao kako je jedan od glavnih razloga
smatranja kape sa strehom inovjerskim
obilježjem njena nepraktičnost pri obav-
ljanju svakodnevne molitve, “jer ne mo-
že musliman obaviti namaza u kapi sa
strehom, pošto mora u znak poniženja
pred Svemogućim panuti čelom na ze-
mlju”. Pa ipak, dodao je, islam je daleko
od toga da bi pitanjima odjeće i obuće
pripisivao toliko značenje. Nijedna moli-
tva u islamu, dapače, nije uslovljena na-
ročitim mjestom niti odijelom. Ali u do-
tičnom slučaju, konkretizirao je svoje
očitovanje Čaušević, valjalo bi voditi ra-
čuna o praktičnim efektima uvođenja ka-
pe sa strehom - država bi imala odjevnu
jednoobraznost u kraljevskoj vojsci, ali i
naglašeno neraspoloženje brojne musli-
manske populacije protiv njene politike:
“Pripomenuti mi je da sam ja o ovom pi-
tanju stanovište Islama i bivšoj austro-
ugarskoj upravi podastirao, kako se to
može vidjeti iz priloženog prijepisa; u
kom sam rekao: 'Premda dakle po samim
vjerskim propisima ne bi bilo zapreke,
da muslimani vojnici mjesto fesa nose
običnu vojničku kapu, ipak ja ne bih mo-
gao sa svoje strane pristati na to, da se ta
promjena odmah naprečac provede...' Tu
sam onda nabrojio razloge, koji me sile
na uskraćenje privole. Među tijem razlo-
zima najglavniji je konzervativnost naše
mase i smatranje rečene kape znakom
inovjerstva. Obzirom da se ni do sada to
uvjerenje muslimanske mase ni za dlaku
nije promijenilo, te obzirom da o tom
uvjerenju muslimanske mase i mnogo
kulturniji narodi kao Francuzi i Englezi
ozbiljno vode računa - po mom mišljenju
- ne bi bilo oportuno istupiti sa tom no-
votarijom i uvesti je u našu mladu voj-
sku, u kojoj će dosta velik postotak mu-
slimana služiti.”
Koliko je bio jak oportunizam unutar
bošnjačke elite pokazuje činjenica da je
reisu-l-ulemi Čauševiću trebalo skoro ci-
jelo jedno desetljeće da izađe sa svojim
reformatorskim izjavama potkraj 1927.
godine. Nema nikakve sumnje da su ga u
tome spriječavalo strahovanja od narodne
reakcije, a veliko je pitanje da li bi do tih
izjava uopće i došlo da sredinom 20-ih
Republika Turska nije bila poprište mo-
dernizacije i sekularizacije pod vodstvom
Mustafe Kemal-paše. Za bolje razumije-
vanje, važno je napomenuti da Čaušević
posjetio Tursku uoči svojih reformator-
skih istupa.
Dr. Jahić je podsjetio da je bošnjačka
politička elita svoj oportunizam pokazala
još za vrijeme austro-ugarske uprave
1911. godine. Naime, tada je na inzistira-
nje Muslimanskog kluba u Bosanskom
saboru u Zakon o obligatnom osnovnom
obrazovanju umetnut famozni član 12 ko-
jim su muslimanska ženska djeca izuzeta
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
od obaveznog upisivanja i pohađanja
osnovnih škola. “Kao zaključak možemo
reći da su narodni obziri i narodna neza-
dovoljstva bili vječita opravdanja za tro-
most i neodlučnost u hitnoj i efikasnoj
društveno-prosvjetnoj akciji. Inzistiranje
na trivijalnim temama, davanje prioriteta
tradiciji i običajima bili su ozbiljna smet-
nja usmjeravanju pažnje na mnogo važni-
ja, goruća narodna pitanja u tom vreme-
nu”, rekao je dr. Adnan Jahić. Naglasio je
da je za mnoge Bošnjake veći problem
bila transformacija Bahrije Nuri-Hadžić
iz stidljive djevojke patrijarhalnog odgoja
u znamenitu opersku pjevačicu, nego li
činjenica da su Bošnjaci bili ekonomski i
obrazovno najzaostaliji element u Bosni i
Hercegovini.
Partijski ekskluzivizam bošnjačke
elite
Dr. Jahić je naglasio da je druga ka-
rakteristična slabost bošnjačke elite izme-
đu dva rata bila partijski ekskluzivizam.
Pod ovim se ne podrazumijevaju stranač-
ki raskoli i podjele, već nesposobnost da
se prevladaju političke, ideološke i nacio-
nalne razlike u cilju zajedničke akcije za
dobrobit cijelog naroda – u kojoj bi uče-
stvovali najbolji, bez obzira kojoj opciji 23
pripadali.
Jahić je naveo nekoliko karakteristič-
nih primjera. Tako npr. na kongresu Mu-
slimana intelektualaca 1928. godine, ko-
jeg inicira Glavni odbor “Gajreta”, nema
bitnih ljudi iz najjače bošnjačke stranke
JMO. Kada se ukida autonomija Islam-
ske zajednice 1930. godine, slijedi čišće-
nje organa i tijela tadašnje Islamske za-
jednice od članova i simpatizera JMO.
Dr. Avdo Hasanbegović, predsjednik
Glavnog odbora “Gajreta” i podban
Drinske banovine Kraljevine Jugoslavije
piše Milanu Srškiću da se u novu upravu
imenuju samo kadrovi odani novom, tj.
šestojanuarskom poretku. Tako je u Bo-
sanskom Novom umjesto šerijatskog su-
dije Hazim ef. Hodžića za povjerenika
predložen šerijatski vježbenik Mehmed
Ibišević, a obrazloženje je bilo “jer je
Hodžić jedan veoma otrovan tip, nije
J
odan današnjem poretku, a i u nacional-
nom pogledu je veoma nastran”. U Zeni-
O
ci je za povjerenika predložio Hasan ef. U
Beširovića, “jer je on čovjek u svakom
pogledu na svom mjestu; potpuno je R
odan kralju, državi i današnjem poretku;
veoma je ugledan i nema mu se što prigo-
N
voriti”. A
Šest godina kasnije, kad je nakon spo-
razuma Spaho – Stojadinović, ukinut Za- L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
kon i Ustav Islamske zajednice iz 1930.
godine, raspušteno vjersko rukovodstvo
na čelu s reisu-l-ulemom Ibrahimom Ma-
glajlićem, ban Drinske banovine je napi-
sao pismo Milanu Stojadinoviću u Beo-
grad. Dopis je datiran 24. lipnja 1937. i
nalazi se u zbirci Milana Stojadinovića u
Arhivu Jugoslavije u Beogradu. U tom
dopisu se navodi sljedeće: “Ova grupa
naročito napada prvu grupu – Spahinov-
ce, iznoseći da se njihovi ljudi nemilosrd-
no proganjaju, a kao dokaz navode: hafiz
Ibrahim Maglajlić, reisu-l-ulema, svrgnut
je s položaja protiv svih propisa islama;
Salem ef. Muftić, smijenjen je s položaja
predsjednika Ulema medžlisa u Sarajevu
kao suradnik i pratilac misli umrlog
Osmana Đikića; Muhamed Kurt, muftija
banjalučki, svrgnut je s toga položaja kao
Srbin nacionalista; Džabić Muftija iz Mo-
stara, rođak bivšeg muftije Džabića, svr-
gnut je s položaja kao pokretač i vođa
autonomnog pokreta muslimana u BiH;
hafiz Hasan Odžečkić, imam matičar,
premješten je iz Zavidovića u Kupres kao
predsjednik imama matičara, pa je i na-
kon premještaja opet Skupština imama
matičara izglasala istome povjerenje, a on
je premješten bez ikakvoga razloga samo
zato što je kao predsjednik štitio interese
24 udruženja; Džemal Hulusić, također
imam matičar, premješten je iz Zvornika
u Misnicu...”
Iz navedenih primjera vidljivo je da
su ljudi smijenjivani s funkcija samo zato
što se radi o drugoj političkoj opciji. Da li
netko od tih ljudi nešto vrijedi i treba da
radi taj posao, to tadašnju politiku nije in-
teresiralo. Stranačka lojalnost je daleko
bitnija od kvalitete ljudi, od njihovih spo-
sobnosti.
Iz obilja arhivske dokumentacije, no-
vinskih tekstova i napisa, vidi se da je
bošnjačko društvo između dva rata patilo
od karakterističnih boljki – nehaja, neod-
govornosti, nesistematičnosti – koja se
odražavala na različitim poljima. Kakvo
je bilo stanje u Islamskoj zajednici može
nam poslužiti izvještaj Vakufsko-mearif-
skog saborskog odbora za 1922./1923.
J godinu, gdje na prvoj stranici stoji sljede-
će: “Vakufska povjerenstva, koja bi tre-
O bala da budu u najužem kontaktu sa Va-
kufsko-mearifskim saborskim odborom,
U zatezala su sa svojim izvješćima tako če-
sto, da su bila nužna bezbrojna požuriva-
R nja, koja su uredu saborskog odbora odu-
N zimala mnogo vremena. Iskreno valja
priznati da se ni sam Vakufsko-mearifski
A saborski odbor nije mogao pravovremeno
sastajati, jer je veća polovica članova Va-
L kufsko-mearifskog saborskog odbora bila
Doc. dr. Adnan Jahić
zaposlena u Narodnoj skupštini, pa se ra-
di tog, istom u dokolici, mogli prisustvo-
vati sjednicama Vakufsko-mearifskog
saborskog odbora.”
“Stječe se dojam da je bošnjačka elita,
bošnjačko vodstvo, uglavnom reagirala
kad neki problem postane tako evidentan
da se više jednostavno nije mogao ignori-
rati. Postavlja se pitanje: zašto je pro-
svjetna akcija uslijedila 30-ih, a ne 20-ih
godina, zašto je pokret za autonomiju Bo-
sne i Hercegovine zaživio kad je već pot-
pisan sporazum Cvetković – Maček, za-
što ne ranije?”, zapitao se Jahić.
Osvrnuo se i na vazove i hutbe. Još je
1919. godine Velija Sadović kritizirao
vazove u džamijama ističući da su one
daleko od vjerskih i kulturnih potreba
Bošnjaka u novoj državi. 1933. godine
Hazim ef. Muftić, šerijatski sudija iz Žep-
ča, o vazovima piše sljedeće: “Kod nas u
Bosni je vrlo čudno mišljenje o vazu.
Kod nas se misli da smije vaziti samo
onaj koji nosi hodžinsko odijelo, te da če-
sto upotrebljuje dosta arapskih i turskih
riječi i da vazi u džamiji. Osim toga, svi-
jet se je naš priviknuo na to, kao na pravi-
lo da vazovi moraju biti nejasni i nerazu-
mljivi, te obično reknu za onoga koji za-
vijeno i nerazumljivo kazuje vaz, da je
velik i dubok hodža (valjda stoga jer mu
se ne može ništa razumiti), a za onoga,
koji nešto razgovjetno kaže, obično se ve-
li da nije nikakav hodža, 'jer sam i ja ono
sve znao'.” Nakon takvih stavova Ulema
medžlis je donio odluku da se hutbe iz
“Glasnika” moraju širiti među narodom
kako bi se suzbila improvizacija lokalnih
imama.
U odsustvu sistema i konkretne akcije
inicijativa je veoma često bila na pojedin-
cima i malim grupama odlučnih i podu-
zetnih ljudi. Tako je po okončanju nijabe-
ta Salih Safvet ef. Bašić poklonio ukupno
100.000 dinara na sljedeći način: polovi-
nu svojih prinadležnosti tokom naibske
funkcije (50.000 dinara) dodijelio je Va-
kufskom ženskom sirotištu u Sarajevu, a
preostalih 50.000 dinara namijenio je iz-
gradnji mektebske zgrade u rodnom To-
mislav Gradu. Poznati su napori i uspjesi
hafiza Salih ef. Sivčevića na preporodu i
modernizaciji Behram-begove medrese u
Tuzli. Dr. Jahić je posebno spomenuo en-
tuzijazam bošnjačke elite i Bošnjaka Ko-
njica, koji su sredinom 30-ih godina
uspjeli staviti na stabilne noge medresu u
Konjicu, koja je bila pred rasulom.
Uspjeh je ostvaren zahvaljujući poseb-
nom fondu za održavanje medrese, kao i
drugim korisnim poduzećima.
“Danas kada razmišljam o tom vre-
menu između dva svjetska rata ne mogu,
a da se ne sjetim da su godine o kojim
sam govorio prethodile godinama stravič-
nih zločina nad Bošnjacima, u Drugom
svjetskom ratu, u Podrinju, istočnoj Her-
cegovini i drugim krajevima Bosne i Her-
cegovine. Postavlja se pitanje: snosi li
međuratna bošnjačka elita odgovornost
za stanje u kojem su se Bošnjaci našli s
početka Drugog svjetskog rata? Ne znam
odgovor na to pitanje ali sam siguran da
iz tog, kao i drugih razdoblja naše histori-
je, možemo izvući mnoge pouke za da-
našnje vrijeme. Neke slabosti su prevla-
dane, neke nisu. Ovdje bih naveo samo
dvije karakteristične slabosti koje optere-
ćuju bošnjačko društvo u današnjem vre-
menu: primat individualnog nad kolektiv-
nim i institucionalna autarkija. Koliko
ljudi je izgurano na marginu društva
usljed ljudi koji su politiku i javne poslo-
ve vidjeli kao poligon za realizaciju svo-
jih individualnih ciljeva i interesa? Koli-
ko imamo institucija koje su spremne
otvoriti vrata drugima, u kojima ljudi ne
misle da su Bogom dati, gdje se teži prin-
cipu – neka najbolji upravljaju? Ostav-
ljam odgovor svima vama. Ne bih želio
davati neki konkretan zaključak. Samo
bih volio podsjetiti sviju nas da će i o da-
našnjoj bošnjačkoj eliti, i o svima nama,
historija reći svoje – dolazeće generacije
će pisati knjige, analize i monografije.
Zato mislim da nikome ne bi trebalo biti
svejedno kakvo mjesto ćemo u toj litera-
turi zauzeti”, bile su riječi kojima je za-
ključio izuzetno predavanje doc. dr. Ad-
nan Jahić. q
Ismet Isaković
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

XV Bošnjačke riječi u Hrvatskoj: Udruženje “Almanah” iz Crne Gore

Očuvanje bošnjačkog identiteta u

Crnoj Gori
U Islamskom centru u Zagrebu, u okvi-
ru “Preporodove” manifestacije XV Boš-
njačke riječi u Hrvatskoj i Islamske tribine
“Dr. Sulejman Mašović”, 14. siječnja 2010.
predstavljeno je Udruženje i časopis za pro-
učavanje, zaštitu i prezentaciju kulturno-
povijesne baštine Bošnjaka/Muslimana Cr-
ne Gore “Almanah”. Gosti na tribini bili su
akademik prof. dr. Šerbo Rastoder, Atvija
Kerović, akademik Zuvdija Hodžić, dr.
med. Asim Dizdarević i Esad Kočan. Mo-
derator tribine bio je mr. sc. Senad Nanić,
predsjednik KDBH “Preporod”.
Udruženje “Almanah” je osnovano u
studenom 1993. godine. Osnivači i glavni
nositelji rada u “Almanahu” su poznati
stvaraoci iz oblasti kulture, nauke i umjet-
nosti s južnoslavenskih prostora. Cilj
udruženja je proučavanje, očuvanje i pre-
Slijeva: Atvija Kerović, Šerbo Rastoder i Senad Nanić 25
zentacija kulturno-povijesnog naslijeđa i
graditeljske baštine, povijesti, kulture,
običaja, tradicije i društveno-ekonom- više znanstvenih monografija, preko 100 spoznamo sebe na jedan civiliziran i opti-
skog položaja Bošnjaka/Muslimana radi znanstvenih priloga, članaka i rasprava i mistički način”, rekao je akademik Rasto-
očuvanja njihovog nacionalnog, vjerskog preko 100 prikaza, priloga, bilješki i osvrta, der, koji je zatim predstavio dio književ-
i kulturnog identiteta. Osim toga, jedan kao i više od 150 enciklopedijskih jedinica nih djela u izdanju “Almanaha”. Naglasio
od primarnih zadataka je okupljanje za “Enciklopediju Crne Gore” i “Crnogor- je su autori djela sa svih strana, te da je u
stručnih i kreativnih kadrova koji se bave sku enciklopediju”. Od brojnih funkcija tre- izboru bilo bitno znanje, a ne nacionalni
zaštitom kulturno-povijesnog naslijeđa i ba navesti da je od 2004. godine redovni predznak autora – bilo je bitno da poznaje
kulturom i naukom uopće, čiji radovi član Dukljanske akademije nauka i umjet- bošnjačku naciju i može pridonijeti boš-
imaju kulturnu i naučnu vrijednost i od nosti, prvi predsjednik Foruma Bošnjaka/ njačko-muslimanskoj sehari kulture.
interesa su za Udruženje, kao i za boš- Muslimana Crne Gore (2002.-2004.), glav- Poznata orijentalistkinja Olga Zirojević
njački/muslimanski narod. Udruženje ni i odgovorni urednik “Almanaha” od je napisala knjigu “Konvertiti – kako su se
“Almanah” ima lijepo dizajniranu web- 1999. godine i predjednik Bošnjačkog sa- zvali?”, koja se bavi složenim pitanjem isla-
stranicu: www.almanah.co.me. vjeta Crne Gore, najviše institucije bošnjač- mizacije na južnoslavenskom prostoru. Ri-
kog naroda u Crnoj Gori. ječ je o dokumentiranoj studiji o identifika-
Brojna “Almanahova” izdanja Rastoder je rekao da su u Zagreb doš- ciji obraćenika na islam s ciljem da se utvrdi
li sa kulturom, knjigama i dobrom vo- u kojoj mjeri i na koji način uključivanje u
Brojnim posjetiteljima u Kongresnoj ljom. Udruženje “Almanah” je do sada novu religijsku, ali i sociokulturnu grupu
dvorani “Hadži Salim Šabić” prvi se obratio objavilo oko 80 knjiga i 46 brojeva istoi- podrazumjeva napuštanje dotadašnjeg kr-
akademik prof. dr. Šerbo Rastoder, profesor
na tri fakuleta: Filozofskom falkultetu u
menog časopisa, pri čemu je časopis “Al-
manah” u bosansko-hercegovačkim kul-
šćanskog identiteta i prihvaćanje novog
muslimanskog identiteta i s tim u vezi
J
Nikšiću (Odsjek za povijest i geografiju), turnim krugovima, prigodom gostovanja imenskog sustava i repertoara. O
Pravnom fakultetu u Podgorici (pravno-po- na tribini u Sarajevu, ocijenjen kao najbo- “Istraga poturica – mit ili stvarnost”
litički studiji i poslijediplomski studiji – lji bošnjački časopis u Jugoistočnoj Euro- Vojislava Nikčevića dovodi u sumnju po- U
Centar za europske i jugoistočnoeuropske pi. Naglasio je da je grupa ljudi okuplje- stojeće interpretacije istrage poturica, do-
studije) i Filozofskom fakultetu u Tuzli (po- nih oko Udruženja “Almanah” u manje gađaja s početka 18. stoljeća koja je po- R
slijediplomski studiji - Odsjek za povijest).
Osnovni predmet njegovog znanstvenog in-
od 20 godina uradila više nego generacije
u zadnjih 300 godina. “To ne govorim da
služila kao povijesna osnova čuvenog
Njegoševog spjeva “Gorski vijenac”. Au-
N
teresa je povijest Crne Gore i Jugoslavije u bih istaknuo naše zasluge, nego kako bih tor dovodi u sumnju izvornu osnovu ovo- A
19. i 20. stoljeću i teorijsko-metodološki vam ukazao na usud, apsurd i udes naroda ga događaja dajući mu sasvim drugačije
problemi historiografije. Autor je i koautor kojem pripadamo, na nemogućnost da povijesno značenje i kontekst. L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Semiha Kačar, značajna intelektualka
i aktivistkinja s prostora Novog Pazara, u
knjizi “Zarozavanje zara – ženske ispovi-
jesti” bavi se problemom skidanja zare i
feredže poslije Drugog svjetskog rata, u
vrijeme komunističke vladavine.
“Almanah” je objavio kapitalnu ediciju
od pet romana osnivača udruženja Huseina
Bašića, za koga Rastoder smatra da je naj-
veće ime bošnjačke književnosti uopće.
Romani imaju sljedeće nazive: “Tuđe gni-
jezdo”, “Kapija bez ključa”, “Kosti i vra-
ne”, “Pusto tursko” i “Bijeli azijati”. Roma-
ni su rijetka priča koja prati sudbinu boš-
njačkog stanovništva, njegove dileme i tra-
ume, putove stradanja i uzdizanja.
Bajro Agović, sekretar Islamske za-
jednice, napravio je monografiju “Dža-
mije u Crnoj Gori”, koja je koncipirana
tako da prati i razmatra tri važna segmen-
ta islamskog naslijeđa na tlu Crne Gore –
historijat Islamske zajednice, džamije i
imame. Autor je dao iscrpne podatke s fo-
tografijama 106 džamija u Crnoj Gori,
kao i podatke o porušenim džamijama s
tačnim lokacijama gdje su nekada nalazi-
le i snimljenim mjestima na kojima su se
nalazile. Zanimljivo je da se radi o prvoj
knjizi u izdanju “Almanaha”, koja je iz-
dana u teškim ratnim vremenima.
26 Muharem, Asim i Haris Dizdarević na-
pisali su djelo “Pamćenje i sjećanja – mu-
slimansko/bošnjačka bratstva u bjelopolj-
skom kraju, I-II”, gdje su u dvije knjige, na
1.190 stranica prezentirali kratku povijest
bijelopoljskog kraja, biografije najpoznati-
jih kulturnih stvaratelja počevši od 17. sto-
ljeća do naših dana, rodoslove 128 musli-
mansko/bošnjačkih bratstava, te povijest
vjerskih škola s biografijama vjerskih
službenika bijelopoljskog kraja.
Bošnjaci Crne Gore imaju svoju knji-
gu o čojstvu i junaštvu, koju je napisao
Čedo Baćević, pod nazivom “O merha-
metu i gaziluku – muslimanski primjeri
čojstva i junaštva”. Iz 150 priča i anegdo-
ta, pored sjajnih primjera čojstva i junaš-
tva – žrtvovanja za čast, obraz i zadatu
riječ – ponekad isijava tragika jednog
mukotrpnog življenja, ali i nemirenje sa
J zlom koje je prisutno svuda oko čovjeka,
pa i u njemu samom. Radi se o rijetkoj
O knjizi anegdotskih zapisa sabiranih godi-
nama u kojima se na uvjerljiv i autentičan
U način govori o tradicionalnim moralnim
osobinama koje su krasile muslimanski
R svijet na području Crne Gore i šire.
N “Kad su gorjele Božije kuće”, zbirka
pjesama Huseina Bašića, inspirirana je
A ratnim događanjima u BiH. Knjiga dono-
si jednu sasvim novu dimenziju pjesniko-
L va doživljaja svijeta i poetskog izraza.
Kataklizmično prijeteći svijet mitskih
predstava o zlu dobio je jezivo stvarnosno
uobličenje u neposrednim iskustvima zlo-
čina nad Bosnom i Bošnjacima u posled-
njem orgijanju velikosrpskih i velikohr-
vatskih genocidnih nakana i ostvarenja.
Dušica Minjović je napisala knjigu
“Avdo Međedović na raskršću reprodukcije
i kreacije”, koja govori o epskom pjesništvu
Avde Međedovića, kojeg mnogi zovu Cr-
nogorski Homer. Međedovićev ep “Ženid-
ba Smailagić Mehe” matricu je našao u ne-
koliko verzija istoimene pjesme, ali pje-
snik-pjevač Avdo Međedović nasumljivo je
stvorio djelo zavidne umjetničke vrijedno-
sti. Nalazeći se na raskršću reproduktivnog
i kreativnog Avdo Međedović se kreće u
smjeru samosvojnosti, kreativnosti, uz po-
vremeni blagi osvrt na ono u epskoj pje-
sničkoj tradiciji već utemeljeno, a za jednog
pjesnika-pjevača reproduktivno.
Knjiga “Usud imena” Rifata Rastode-
ra, obima oko 180 stranica osnovnog tek-
sta i jos oko stotinu stranica autentičnih
dokumenata, rijetka je ljudska priča i,
istovremeno, rijetka zbirka autentičnih
svjedočenja i svjedočanstava o najdra-
stičnijim zločinima nad Bošnjacima na
prostoru Srbije i Crne Gore tokom prve
polovine 90-ih godina prošlog stoljeća.
Okosnicu knjige čini otmica najmanje 20
putnika iz vlaka Beograd-Bar, 27. veljače
1993. godine, na željezničkoj stanici
Štrpci kod Priboja. Osim toga, ilustrativ-
no su obrađene i otmice stanovnika sela
Severin (Priboj) i stanovnika Bukovice
kod Pljevalja, kao i deportacija izbjeglica
iz Crne Gore tokom 1992./1993. godine.
U posebnom indeksu imena na kraju knji-
ge evidentirano je nekoliko stotina lica
koja se po raznim osnovama pominju u
knjizi.
Jakub Durgut je napisao knjigu “Bu-
kovica 1992.-1995. – Etničko čišćenje,
zločini i nasilja”, potresnu i dokumentira-
nu priču o etničkom čišćenju, nasiljima i
zločinima nad stanovnicima Bukovice,
sela u blizini Pljevalja. Knjiga je potkrije-
pljena izjavama očevidaca, stradalnika,
fotografijama i dokumentima koji uvjer-
ljivo svjedoče o ovom zločinu. Preživjeli
Bukovičani danas imaju status raseljenih
lica i žive u nadi da će država Crna Gora,
koja je bila obavezna pružiti im zaštitu,
konačno smoći snage da im omogući po-
vratak na svoja ognjišta, kazni zločince,
pravedno nadoknadi materijalnu štetu i
omogući obnovu popaljenih domova.
Kao prilog knjizi, objavljena su imena
557 Bukovičana, nad kojima je u veljači
1943. godine izvršen genocid od strane
četničkih jedinica Pavla Đurišića.
Jedno od najvažnijih izdanja “Alma-
naha” je kapitalna četverotomna “Antolo-
gija književnosti Bošnjaka Crne Gore i
Srbije”, čiji je priređivač jedan od najbo-
ljih poznavatelja ove problematike aka-
demik Husein Bašić. Antologiju čine če-
tiri knjige – usmena lirika, usmena epika,
usmena proza i o usmenoj književnosti.
Knjiga Mustafe Memića “Bošnjaci
(Muslimani) Crne Gore” je prvi pokušaj
cjelovitog prikaza Bošnjaka/Muslimana
Crne Gore. Autor je pokušao izložiti do-
sadašnja znanja o ovoj temi, koja je rijet-
ko bila predmetom znanstvenih istraživa-
nja. U kronološkom rasponu od prvih
početaka islamizacije do današnjih dana
izložene su najbitnije činjenice povije-
snog razvoja bošnjačkog naroda. Studija
je plod višegodišnjih istraživanja jednog
od najboljih poznaatelja ove problemati-
ke. Uz veliki broj izvora i literature, knji-
ga obiluje velikim brojem mapa i fotogra-
fija, te imenskim i geografskim registrom.
Živko M. Andrijašević i Zoran Stano-
jević napisali su knjigu “Pokrštavanje mu-
slimana 1913.”. To je prva cjelovita histo-
riografska studija o nasilnom pokrštavanju
oko 13.000 muslimana tokom Balkanski
ratova 1913. godine u plavsko-gusinjskom
i pećkom kraju. Prvi put je objavljeno 111
originalnih povijesnih izvora, koji na
uvjerljiv način svjedoče o ovom fenome-
nu. Knjiga posjeduje i registar imena, a
objavljeni dokumenti su za vječna vreme-
na sačuvani od eventualnog uništenja.
Knjigu “Mrtva glava jezik progovara”
napisali su Zlatan i Marina Čolaković.
Specijalista u proučavanju starogrčke tra-
gedije i Aristotela, dr. Zlatan Čolaković je
nastavio svoje studije epike na Univerzite-
tu Harvard, kao dobitnik Fulbrightove sti-
pendije (1984.-1988.). Na Harvardu, Ma-
rina i Zlatan Čolaković temeljito upoznaju
kolekciju Milmana Parrya iz 1933.-
1935.,  te zbirku bošnjačke epike Alberta
Batesa Lorda. Nakon četvorogodišnje sa-
radnje s Albertom Lordom, Čolakovići
sakupljaju bošnjačku epiku Murata Kurta-
gića iz Rožaja, posljednjeg velikog tradici-
onalnog bošnjačkog pjevača. Uz pomoć
Zaima Azemovića i Mehdije Husića, Čo-
lakovići u Rožajama prvi put na filmu bi-
lježe duge bošnjačke epske pjesme. Bilje-
ženje epike suvremenom audio-vizuelnom
tehnologijom, te kompjuterskom pripre-
mom i obradom tekstova predstavlja novi
način očuvanje bošnjačke epike kao muze-
ološkog materijala. Tako prezervirani tek-
stovi ujedno pružaju potpuno nove mo-
gućnosti i principe istraživanja. Na 670
stranica ove knjige nalaze se najljepše ep-
ske pjesme Murata Kurtagića iz zbirke

Zlatana i Marine Čolaković, te Avda Me-
đedovića iz harvardske zbirke Parry.
Osim gore navedenih djela, akademik
Šerbo Rastoder je predstavio i brojna dru-
ga djela u izdanju Udruženja “Almanah”,
od kojih izdvajamo: “Crna Gora u egzilu,
I-II”, “Muslimansko/bošnjačko stanov-
ništvo onogoškog-nikšićkog kraja 1477.-
2003.”, “Skrivana strana istorije – crno-
gorska buna i odmetnički pokret 1918.-
1929., I-IV”, “Husein-pašina džamija”,
“Tragovima orijentalno-islamskog kul-
turnog nasljeđa u Crnoj Gori”, “Epika
Avda Međedovića – The epics of Avdo
Međedović, I-II”, “Legenda o Ali-paši”,
“Gusinjska godina”, itd.
Brojni planovi u 2010. godini
Nakon akademika Rastodera prisutni-
ma se obratio Atvija Kerović, izvršni di-
rektor Udruženja “Almanah”, član redak-
cije istoimenog časopisa i predsjednik
Odbora za kulturu Bošnjačkog savjeta Cr-
ne Gore. Podsjetio je da je kataklizmične
1993. godine književnik Husein Bašić jav-
no dao ostavku na članstvo u Odboru za
književnost Crnogorske akademije nauka i
umjetnosti, te došao do ideje da osnuje
“Almanah”, udruženje za očuvanje kultur-
no-historijske baštine Bošnjaka u Crnoj
Gori. Rezultat te ideje su brojne knjige u
izdanju “Almanaha”, koje su imovina svih
crnogorskih Bošnjaka. Knjige su svoje
mjesto našle u brojnim sveučilišnim bibli-
otekama širom svijeta, svugdje gdje živi
bošnjačka dijaspora. “Ovu misiju ne bi-
smo u takvom obimu mogli realizirati da
naš naum nisu podržali obični ljudi širom
Crne Gore i dijaspore, koji su prepoznali
važnost misije te nas podržali svojim do-
nacijama. Spisak donatora objavljujemo
na našem siteu, kao i svakom broju časopi-
sa 'Almanah'”, rekao je Kerović.
Naglasio je da su Crnu Goru u po-
sljednjih 15-ak godina pohodili brojni
postdiplomci i doktori nauka iz Zapadne i
Istočne Europe, pri čemu su mnogi od
njih došli do prostorija “Almanaha”. Oni
su došli sa željom da proučavaju pitanje
manjinskih naroda u Crnoj Gori, ali kada
su se susreli s brojnom literaturom koju je
producirao “Almanah” većinom su se
opredjelili na izradu znanstvenih radova
iz kulturno-historijske baštine Bošnjaka/
Muslimana Crne Gore.
Planovi “Almanaha” u 2010. godini
vezani su uz objavu romana najpoznatijih
autora srednje generacije – Fajka Softića
i Safeta Sijedića. Planirano je i izdavanje
monografije o Muhamedu Hadžismajlo-
viću, učesniku Drugog zasjedanja AV-
Slijeva: Esad Kočan, Asim Dizdarević i Zuvdija Hodžić
NOJ-a. Namjeravaju objaviti dvije knjige
autora Uzeira Bećovića i dr. Miodraga
Bojovića o kulturno-historijskoj baštini
Bošnjaka pljevaljskog kraja. Objavit će
se i dvojezična knjiga imama newyorške
džamije Bajrama ef. Mujića s islamskom
tematikom. Planirano je izdavanje zbor-
nika radova o događajima u Šahovićima
1924. godine, zatim tematski broj “Alma-
naha” posvećen radu Nusreta i Murisa
Idrizovića, koji će nastati u suradnji s
KDBH “Preporod” iz Zagreba.
Zbog lošijeg tonskog zapisa nismo u
mogućnosti interpetirati obraćanje akade-
mika Zuvdije Hodžića prisutnima u Islam-
skom centru. Hodžić je književnik, osni-
vač “Almanaha” i član redakcije istoime-
nog časopisa od osnivanja. Redovni je
član Dukljanske akademije nauka i umjet-
nosti do 2004. godine, dobitnik Nagrade
oslobođenja Titograda, Nagrade oslobođe-
nja Plava, trostruki pobjednik jugoslaven-
skog festivala mladih pjesnika “Majska
rukovanja”, te pobjednik jugoslavenskih
festivala poezije u Beogradu, Kumanovu,
Prilepu i Nikšiću. Hodžić je poznat i kao
uspješan crtač, grafičar i ilustrator.
Zločin u Šahovićima 1924. godine
Dr. med. Asim Dizdarević, član re-
dakcije časopisa “Almanaha”, također
ima impresivnu biografiju. Pored liječ-
ničkog angažmana, predsjednik je Opći-
ne Bijelo Polje od 1989.-1990. i potpred-
sjednik Skupštine Crne Gore od 1990.-
1992. Bio je poslanik u Skupštini Crne
Gore i Vijeću Republika Skupštine SRJ,
gdje je bio predsjednik Odbora za rad,
zdravstvo, boračko-invalidsku zaštitu i
socijalno osiguranje. Predsjednik je crno-
gorskog Crvenog krsta i Udruženja pedi-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
jatara Jugoslavije i sekcije pedijatara Cr-
ne Gore. Član je Senata Univerziteta Cr-
ne Gore. Dobitnik je niza priznanja za
svoju humanitarnu aktivnost. Predsjednik
je Kulturnog centra Bošnjaka/Muslimana
Crne Gore, koji je osnovan 13. svibnja
2007. godine u Podgorici.
Dizdarević je govorio o dvije teme:
dugu crnogorskih Bošnjaka prema spisa-
teljskom djelu Nusreta i Murisa Idrizovi-
ća, te probuđenom sjećanju na tragične 27
događaje 1924. godine u selu Šahovići.
Dio duga prema braći Idrizović ispunjen
je homageom, okruglim stolom 2009. go-
dine u Bijelom Polju, na kojemu je aktiv-
no učestvovao KDBH “Preporod”. Osim
toga, planirano je posebno izdanje “Al-
manaha” o njihovom radu, koje će doći
do većeg broja čitatelja. O događajima od
prije 85 godina u selu Šahović, općina Bi-
jelo Polje, koji ima sve odlike genocid-
nog postupanja, pisano je u dvobroju 45-
46 “Almanaha”. U toku jedne noći i jed-
nog dana pobijeno je između 350 i 700
Bošnjaka i Bošnjakinja (brojke su različi-
te, ovisno o povijesnom izvoru). “O po-
kolju u Šahovićima bilo je zabranjeno
govoriti u Kraljevini Srba, Hrvata i Slo-
venaca, te za vrijeme SFRJ. U slobodnoj
Crnoj Gori smogli smo snage da o tome
javno progovorimo”, rekao je Dizdarević
i posebno istaknuo dvojicu Crnogoraca
J
koji su prvi javno progovorili o toj nesre-
ći bošnjačkog naroda – prof. Vujaševića s
O
Univerziteta u Podgorici i publicistu Peru U
Radovića. Planirana je posebna publika-
cija o tom nesretnom događaju. R
Dizdarević je izrazio želju za nastav-
kom suradnje između KDBH “Preporod”
N
i Udruženja “Almanah”. Za kratko vrije- A
me je uočeno da je korist velika i obostra-
na. Suradnja je značajna jer crnogorski L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Bošnjaci praktično vraćaju i ponovo ot-
krivaju svoj nacionalni identitet, pri čemu
im mnogo pomažu iskustva iz razvijeni-
jih sredina.
Poetika Avde Međedovića
Posljednji se prisutnima obratio Esad
Kočan, član redakcije “Almanaha”. Kao
novinar počeo je raditi 1980. u dnevnom
listu “Pobjeda”, gdje je bio suradnik u
unutrašnjo-političkoj redakciji i slobodni
reporter. Bio je novinar i zamjenik odgo-
vornog urednika Informativno-političkog
programa Televizije Crne Gore. Jedan je
od osnivača crnogorskog nezavisnog tjed-
nika “Monitor”, gdje je u različitim perio-
dima bio redaktor, autor analitičkih člana-
ka, uvodnika, a sada je odgovorni urednik.
Predsjednik je Upravnog odbora Instituta
za medije Crne Gore i član Savjeta Radio-
televizije Crne Gore. Tekstovi su mu
objavljivani i prenošeni u vodećim listovi-
ma u zemljama bivše Jugoslavije, kao i u
stranim analitičkim revijama i biltenima
posvećenim zbivanjima na Balkanu. Pre-
davao je u školama novinarstva koje je u
Crnoj Gori organizirala Alternativna in-
formativna mreža (AIM). Član je stalnog
kora predavača Instituta za medije Crne
28 Gore. U okviru programa koji organizira
Međunarodni centar za novinarstvo u
Washingtonu završio je 2002. u Washin-
gtonu i New Yorku program specijalizaci-
je koji obuhvaća izučavanje profesional-
nih normi u suvremenom novinarstvu i
metodologiju obuke novinara.
Kočan je naglasio da su “Monitor” i
“Almanah” mozaik jedne te iste, one naj-
bolje Crne Gore. Prve tri godine postojanja
“Monitora”, do osnivanja “Almanaha”
1993., stvorile su jedno čudesno iskustvo
– opstati usprkos svemu, upustiti se u bitku
za koju se moralo računati da može biti iz-
gubljena. “Sve je govorilo da će ta bitka u
'Monitoru' biti izgubljena. 1990. godine je
bio veliki val mržnje. Crna Gora je bila ne-
moćna da se odupre talasu mržnje koji je
prijetio da je poklopi. Svi mediji su klicali
Miloševiću. Službena politika, službeni
J govor je bio govor mržnje. I nas nekoliko
je reklo: 'Mi na ovo pristati nećemo. Crna
O Gora će postojati dok je nas.' To je granič-
no iskustvo. Jedino u toj bitci imalo je smi-
U sla učestvovati”, rekao je Esad Kočan. Tri
godine nakon toga do njega je stigao glas
R da Husein Bašić, zajedno sa Zuvdijom
N Hodžićem, pokreće “Almanah”. To je bilo
još veće granično iskustvo, jer u zimu
A 1993. godine nijedan Bošnjak u Crnoj Go-
ri nije bio siguran da će u svome domu do-
L čekati proljeće. U tom trenutku bilo je naj-
važnije skupiti rasuto bošnjačko-musli-
mansko biserje, pri čemu je Husein Bašić
pokazao čudesnu hrabrost.
Kočan je rekao da je “Almanah” prvo
organizirano sjećanje Bošnjaka u Crnoj Go-
ri. “Vijekovima je trajalo organiziranje za-
borava kao važnog društvenog zadatka. Za-
mislite sudbinu narod koji je stvorio 'Omera
i Merimu', 'Žute dunje' i 'Hasanaginicu', koji
je imao Avdu Međedovića, za kojega je zna-
lo manje od 1% Bošnajka u Crnoj Gori. U
ukupnoj crnogorskoj populaciji u promilima
su se mogli mjeriti ljudi koji su čuli za njega.
Zamislite da netko od vas kaže: skupit ćemo
mi to rasuto biserje. I mi smo se organizirali
kako bismo vratili naše prvo pamćenje”, re-
kao je Esad Kočan i naglasio da je bilo veo-
ma bitno kulturološki pripremiti Crnu Goru
za takvo nešto. Da nije bilo “Monitora” i ta-
dašnjih antiratnih poketa i udruženja, Crna
Gora nikada ne bi bila spremna primiti u se-
be Avdu Međedovića, vratiti ga kući. Veli-
ko iskustvo je bilo otkrivanje svijesti što
učiniti kada se počne otkrivati velika boš-
njačka kulturna baština. To je bio izazov
kako otkriti i zaštititi vlastitu kulturu, kako
zapravo zaslužiti da naslijede veliku kultur-
nu baštinu. Stvaranje “Almanaha” je bio je-
dan divan kreativni osjećaj.
Drugo važno iskustvo je iskustvo više-
slojnosti, kulturalnosti svakog identiteta. U
ratnim vremenima bilo je teško, ali i časno
biti Bošnjak u Crnoj Gori, pripadnik jednog
malog naroda koji broji 70.000 do 80.000
ljudi. “Biti Bošnjak i musliman u Evropi
dovodi nas do jednog divnog paradoksa: što
si manji i malobrojniji, baštiniš više plurali-
teta. Moj je, istovremeno, i Sokrat i Rumi i
Ibn Arebi i Kierkegaard. Moji su i Jesenjin
i Lorka. Kao europejci, muslimani, Slaveni,
Bošnjaci i crnogorski građani imamo pravo
baštiniti sve što stvaraju narodi s kojima ži-
vimo. Ta ljepota pluralnog identiteta nas
obavezuje da idemo prema vlastitim vrho-
vima. Kao žute dunje otkrivali su kulturni
identitet Bošnjaka u Crnoj Gori – ne da ga
sakrijemo od drugih, ne da ga pozicionira-
mo naspram drugih. Mi smo ga zaista od
srca darovali svojoj Crnoj Gori. I najbolja
Crna Gora je to otvoreno primila”, rekao je
Kočan i naglasio da se kao važno trajno
iskustvo iskristaliziralo tzv. iskustvo vrho-
va. Bošnjaci Crne Gore su doprli do Avde
Međedovića, za čiji pjesnički rad je Kočan
rekao da nikada ljepšu poetiku nije proči-
tao. Poznato je da Avdo Međedović bio ne-
pismen čovjek. Kod njega su došli profeso-
ri, istraživači s američkog Sveučilišta Har-
vard kako bi pokušali dešifrirati kako je
nastala Homerova 'Ilijada'. A ostali su za-
divljeni njegovom poezijom, za koju nisu
vjerovali da je Avdo njezin autor.
“Naš zadatak je bio da vratimo Avdu,
da kulturološki opremimo Crnu Goru i
njegovo djelo učinimo našim malim Olim-
pom, gdje će dolaziti ljudi i gdje će gene-
racije djece učiti kako razumjeti Avdu Me-
đedovića. To ne možemo ako ne naučimo
Crnu Goru da bude pluralna, da bude otvo-
rena za drugo i drugačije. Kod nas Bošnja-
ka najviše mi se sviđa složenost identiteta.
Uzmimo za primjer sevdalinku, koja je
najljepši susret svijetova. Ona je na neki
način oživljeni Ibn Arebi, srce koje se pre-
tače. To će oplemeniti Crnu Goru u 21.
vijeku, a nas će obraniti od nečega što je
vrlo važno za nas. Teška je bila sudbina
nas Bošnajka u 20. vijeku, nisam siguran
da će biti mnogo lakša i u 21. vijeku. Mi
ćemo sigurno ličiti na svoju sevdalinku –
kada budemo pjevali, kroz našu pjesmu će
biti i doza plača”, rekao je Kočan.
Naglasio je da Bošnjaci nikada ne smiju
sebi dozvoliti da budu pod dvostrukom op-
sadom. Ako nas drugi marginaliziraju, ako
govore jako ružno o našoj religiji – mi se
trebamo prkosno suprostaviti tome, ali ni-
kako ne zatvoriti u sebe. U ovome vremenu
samo onaj tko može dati, može i primiti.
Zbog ogromne tragedije koja je zadesila
bošnjački narod, ne smijemo zadobiti ideo-
logiju i psihologiju žrtve. Psihologija žrtve
je priznanje da smo objekt povijesti, objekt
tuđe mržnje. Samo ako budemo na sebe pri-
mjenjivali najstrožije kriterije, imamo šan-
su za opstanak. Kao suprotnost psihologiji
žrtve, Kočan je predložio stvaralačku ideo-
logiju i hedonizam prvog reda – uživanja u
svakom trenutku slobode, prihvatiti da se
Sudnji dan sastoji od mnogo sudnjih dana.
Empatija ili suosjećanje s Bošnjacima
je uvijek skupo plaćeno. Tko god je u Cr-
noj Gori gajio takve osjećaje prema Boš-
njacima, nije mu bilo lako. Jedan od takvih
ljudi koji godinama istrajno svjedoči o de-
portaciji bosanskih izbjeglica i ima velikih
problema zbog toga je Slobodan Pejović,
bivši policajac. U Herceg Novom ga ne
štite novinarska udruženja i javno ime – on
je progovorio kada nitko nije smio. Zahva-
ljujući njemu zločin nad bosanskim izbje-
glicama nije zaboravljen. Imena ljudi koji
su ubijeni, koji su trebali nestati, postala su
stvarnija nego što bi ikada postala da su
živjela normalnim životom. “Oni koji su
bili toliko silni i moćni skrivaju svoja ime-
na, šapuću i umanjuju svoj značaj. Da bi se
to desilo, da bi se taj preokret napravio, da
bismo mogli pogledati u oči vlastitoj djeci
morali su postojati ljudi kao što je Slobo-
dan Pejović, taj znak najljepše Crne Go-
re”, zaključio je Esad Kočan, uz veliki
aplauz odobravanja prisutnih. q
Ismet Isaković

Tribina o genocidu u Bosni i Hercegovini s posebnim osvrtom na Bosansku krajinu
Suprostavljanje mraku zaborava
Omladinski klub muslimana u surad-
nji s Islamskim centrom u Zagrebu, u
sklopu tradicionalne Islamske tribine
“Dr. Sulejman Mašović”, 21. siječnja
2010. upriličio je predavanje na temu
“Genocid u Bosni i Hercegovini s poseb-
nim osvrtom na Bosansku krajinu”. Na-
stupili su gosti iz Bosne i Hercegovine:
Murat Tahirović, Sudbin Musić, Adnan
Bajrić i Hilmo Kozlica.
Činjenica da je u Bosni i Hercegovini
1991. godine prije rata bilo 4,377.033 sta-
novnika. Za vrijeme rata od 1992. do
1995. bilo je 657 logora i koncentracij-
skih centara. Po broju ljudi koji su bili u
njima, a računajući to po presudama koje
su donesene, u logorima je po neslužbe-
nim podacima, koje je je iznio Murat Ta-
hirović bilo preko 200.000 ljudi. Službeni
podaci govore o 50.000 ljudi. Pa da je i
četiri puta manji broj za tako malu zemlju
kao što je Bosna i Hercegovina, to je de-
mografski slom koji nije ravan niti onome
što su radili nacisti za vrijeme Drugog
svjetskog rata.
Kada su pitali našeg uvaženog preda-
vača, predsjednika Saveza logoraša Bo-
sne i Hercegovine Murata Tahirovića da
li bi preživjeli logoraši mogli prihvatiti
izvinjenje koje bi ima njihovi mučitelji
dali za pretrpljenja zlodjela, ali onako
iskreno u duši da li bi mogli oprostiti, re-
kao je svoj stav, ali vjerojatno stav većine
ljudi koje su preživjeli put do pakla i na-
zad – da ne bi. Ali da unatoč tome ta ma-
njina ne može držati cijelu Bosnu zbog
toga u zatočeništvu i prošlosti, već da
ipak očekuju iskreno izvinjenje agresora
kako bi se stvari i odnosi među narodima
poboljšali.
Silovanja
Žrtve silovanja su u najvećoj mjeri bi-
le mlade djevojke, maloljetnice od 12 i
više godina, zatim žene bez obzira na sta-
rosnu dob, ali isto tako i muškarci, kojima
je pored silovanja odrezivan i spolni or-
gan. Silovanje se odvijalo, kada su u pita-
nju vojnici i paravojne formacije, uglav-
nom pred masom (pretpostavlja se sa ci-
ljem da bi se dokazala hrabrost), dok su
visoko rangirani oficiri to činili uglav-
nom dovođenjem mladih djevojaka u
svoje prostorije.
S tribine u Islamskom centru
Tjeranje logoraša na međusobni sek-
sualni odnos je isto tako oblik silovanja
koje je trajno prouzrokovao poremećaje
među rodbinom. Takav oblik nasilja zabi-
lježen je u većini logora gdje su starci pri-
siljavani na seksualni odnos s malodob-
nom bliskom rodicom, kao npr. u logoru
Omarska.
Trenutno stanje
Kažu da statistika nikad ne pogađa čo-
vjeka toliko koliko tragedija jednog poje-
dinca. Tako smo uz ove podatke imali pri-
liku čuti i neka osobna razmišljanja i sta-
vove drugog velikog borca, mladog, ali
ozbiljnog Sudbina Musića iz Savez logo-
raša “Prijedor 92”. On je preživio pakao
logora, zajedno sa svojim sestrama i maj-
kom, a otac mu je poginuo u pokušaju bor-
be protiv srbočetničke agresije na Prijedor.
Nisu u tom manijačkom pohodu stradavali
samo Bošnjaci već i svo ostalo stanovniš-
tvo, dakle i hrvatske nacionalnosti. Čak je
glavni zapovjednik obrane tog područja
bio Hrvat katoličke vjeroispovijesti –
Slavko Hećimović. Uz kratki osvrt koji
nam je Musić dao o tome kako je došlo do
situacije pokolja u tom kraju, te nažalost
neuspjele obrane, stvaranja koncentracij-
skih logora Omarska, Trnopolje i Kera-
term, Sudbin je još više želio dati informa-
cije o trenutnom stanju u tom kraju, kon-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
kretno Prijedoru. Svima nam se u glavi pri
spomenu “logora” vrte slike logora u 29
Omarskoj, te izgladnjelih tijela koje naslo-
njeni na bodljikavu žicu svojim pogledima
očajno traže pomoć i spas. Činjenica je da
je Omarska bila jedna od najvećih klaoni-
ca u Bosni i Hercegovini, da je u njoj pobi-
jeno preko 1.000 ljudi, pretežno muškara-
ca. Omarska je predstavljala raj svim vr-
stama psihopata kako bi se na jadnim i
bespomoćnim žrtvama mogli iživljavati sa
svim svojim bijednim naumima. Jedan od
primjera je da su nakon mučenja ljude tr-
pali u velike automobilske gume, polijeva-
li benzinom te nakon toga palili tako da od
njih ne bi ništa ostalo. Metak je tamo pred-
stavljao milost. Danas je rudnik Omarska
u vlasništvu tvrtke “Arcelor Mittal”, jedne
od vodećih svjetskih tvrtki za područje cr-
ne metalurgije, tj. proizvodnje željeza i
čelika. Nije to nimalo slučajno jer se na
tom području nalaze bogata nalazišta že-
ljezne rude.
J
Da li je bilo u interesu naroda da se O
međusobno kolju i ubijaju i mrze? Sigur-
no ne. Kome odgovara zavađenost naro- U
da, oslabljena zemlje? Očito nekom tre-
ćem. Što taj postiže time? Lako dolazi do R
sirovina koje ga interesiraju. Da li su tu u
pitanju države ili možda neke treće orga-
N
nizacije, multinacionalne kompanije, me- A
đunarodne organizacije? To zasigurno
nije lako odgovorit jer je to usko poveza- L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
no, jedno drugo podržava. Najjače naftne
kompanije, svih 13 koliko ih ima u svije-
tu, pretežno su u vlasništvu države ili dr-
žava ima znatni udio u vlasničkom udje-
lu. To im omogućava da slobodo koriste
prednosti privatnog i državnog sektora.
Tako je bilo i za vrijem otvorenog impe-
rijalizma, no sad je samo vrlo perfidnim
sredstvima tako da se ne usudimo ni po-
misliti da bi to mogli biti tako.. Jer tko bi
bio lud pa reći – hej, Bosna leži na boga-
tim ležištima nafte, a to nam govore istra-
živanje koja vrše već od 1973. svjetske
kompanije i Energoinvest s projektom
"Sjeverna Bosna” te “Dinaridi” koji je,
vidi slučajnosti, obustavljen početkom
rata u Bosni i Hercegovini. Osim toga,
posve je poznato da Bosna i Hercegovina
uz Hrvatsku obiluje zalihama pitke vode,
i po tome je treća zemlja u Europi. Zašto
da se Bošnjaci obogate i ojačaju, ni slu-
čajno. Svakako do tih resursa se mora do-
ći, a uz to riješiti “muslimansko” pitanje
koje je trn u oku mnogima u Europi i
ostatku Zapada. Nadam se da su moja
razmišljanja kriva, iskreno se nadam…
ali bojim se da je puno gore od ovoga. Pa
tko bi bio tako zao? Vjerojatno onaj kome
je samo ovaj svijet mjerilo svega, kome
ljudski život ne vrijedi ništa, a ne gleda
30 kojim sredstvima će doći do svoga cilja.
Naravno uz sve to pravno je regulira-
no i rečeno Daytonskim mirovnim spora-
zumom pravo svakog da se vrati na svoja
ognjišta. Ono što treba i što je stvarnost
uvijek je daleko jedno od drugoga. Jedan
od razloga što je prva stvar koju su agre-
sori napravili jeste ubijanje elite, intelek-
tualne sportske i svake druge koja je mo-
gla pružiti otpor i napravi neku vrstu or-
ganizacije. U prijedorskom kraju uništili
su 33 džamije te još mnoge druge vjerske
objekte, a do sad nisu ništa uložili u nji-
hovu obnovu. Otežano je zaposlenje boš-
njačkom stanovništvu.
Ove sve činjenice, a i mnoštvo drugih
o kojima bi mogli pisati govore jadno u
prilog da je u Bosni i Hercegovini izvršen
genocid – kao namjerni čin sa ciljem djelo-
mičnog ili potpunog uništavanja jedne et-
J ničke, vjerske, nacionalne skupine, a me-
todama preseljavanja stanovništva, ubija-
O njem, silovanjem žena i djevojčica te prisi-
ljavanjem da rađaju takvu djecu, prihvaća-
U ju drugu vjeru, bave se seksualnim zado-
voljavanjem svojih mučitelja i predstavlja-
R ju seksualno roblje, dakle potpunim uni-
N štavanjem dostojanstva osobe. Kad se ono
uništi tada čovjek više nije čovjek jer nas
A jedino izbor – da li ćemo čuvati svoju čast
ili ćemo slijepo slijediti svoju strast čini
L različitim od životinje. Kad se to uništi tad
čovjek postaje gori od životinje jer ona ni-
kad ne ubija, a da nije gladna.
Uspostave suradnje
Kako ne bismo bili gluhi, nijemi i sli-
jepi, kako je rekao treći uvaženi gost, Ad-
nan Bajrić iz Instituta za istraživanje zlo-
čina protiv čovječnosti i međunarodnog
prava Univerziteta u Sarajevu, pozvao je
sve, a pogotovo mlade na suradnju i po-
sjet, učenje i ozbiljno proučavanje svega
što se dogodilo bošnjačkom narodu s ci-
ljem da nam se prošlost više nikada ne
ponovi. Osim toga, moramo biti sjesni
svojih posebnosti kako bi bili jači u odu-
piranju asimilaciji koja nam se nameće.
Moramo se svim silama potruditi i uspo-
staviti međusobnu suradnju, te posebno
poraditi na osvješćivanju mladih ljudi i
generacija koje tek sazrijevaju, koje su
rođene poslije rata i koje o ratu znaju sa-
mo ono što ih uče u školi i što pričaju
odrasli o tome. Nastavni program povije-
sti u Bosni i Hercegovini konstruiran je
tako da se mladi uče kao da rata nije niti
bilo, a nema ni govora o tome da se kaže
tko je započeo sa agresijom na ovu pre-
divnu zemlju. Na globolnom planu Me-
đunarodni sud za ratne zličine na područ-
ju bivše Jugoslavije u Haagu ima za ko-
načni cilj da uspostavi sistem krivnje svih
stranaka, dakle da relativizira samo pita-
nja krivnje, agresije i pitanje tko je uopće
bio agresor. Pravo koje je konstuirano i
sile koje pdružavaju tu svjetsku silu ne-
maju za cilj uspostavu pravde i praved-
nog kažnjavanja zločinaca, a u prilog to-
me govori činjanica da je još uvjek na
slobodni najveći od svih ratnih zločinaca
Ratko Mladić, koji je glavni sprovoditelj
srbo-četničkih nauma i genocida u Sre-
brenici i drugdje u Bosni i Hercegovini.
Put do pakla i nazad
“Put kroz pakao” je naziv djela koje je
napisao posljednji gost te večeri, Hilmo
Kozlica. Iako čovjek izgledom koji ne oda-
je pisca, već više borca, tko uzme u ruke i
počne čitati njegovo djelo teško će ga pustit
iz ruku i prevarit će se glede svih predrasu-
da. Njegova priča oko rata u Bosni za nas
običan svijet posve je nezamisliva. Prošao
je tri logora –Prekaju, Kozile i Kamenice.
Djelo je potresno jer obiluje faktografskim
podacima te kad ga čitate imate osjećaj da
sve to možete vidjeti i zamisliti – naravno
da je to samo nama u glavi, a opet čovjek
ostane šokiran i zapita se koja je to sila go-
nila ljude, kakva je to zlo u ljudima bilo da
su išli jedni na druge planirano s oružjem,
uništavajući i paleći njihove kuće, separirali
muške i ženske te muške odvodili u logore,
gdje su s njima postupali na najnehumanije
načine – tjerajući da brat s bratom među-
sobno spolno opći pred svim svijetom, tu-
kući ih do smrti, a prije toga goneći ih da
sami sebi iskopaju grobove. Ne, osobno ne
mog prihvatiti da su ljudi tako sami po sebi
zli, već vjerujem da je razlog tome vanjski
faktor – sotona. Šejtan kako god ga zvali
ima istu svrhu – da ljude međusobno zava-
di, razdvaja i da na temelju toga vlada nad
njima. Shodono tome najbolje govore riječi
samog autora u uvodu koje ću citirati: “Tek
u zatočenju čovjek najdublje spozna sebe,
upozna se sa samim sobom i najviše se pri-
bliži istini. Ako je svjestan svog fizičkog
zatočenja, ako ga duboko i svjesno proživ-
ljava, ako vjeruje u pravdu i u sebi samom
traži izlaz, ako mu je u mislima jedino naš
Stvoritelj, ako nađe snagu da prvo pobijedi
sebe, pa i ledenu jezu zatočenja, nikad čo-
vjek ne biva zatočen, on je slobodan i u za-
točenju.”
A o plemenitom motivu pisanja knji-
ge sam autor jeste njegova želja da saču-
va od zaborava ljude koji nisu imali te
sreće da prežive. Hoće da svjedoči o jed-
nom užasnom vremenu i zlim ljudima.
Želi da nikad nijedan čovjek na svijetu ne
pati, želi da svi ljudi žive u slobodi i miru.
Na ovo samo mogu reći da mu Stvori-
telj primi njegovu želju jer sve nas goni
ka zaboravu kao što su filmovi koje osva-
jaju svjetske nagrade, kao što su “Ničija
zemlja” , iako jako kvalitetan film , u ko-
načnici daju pouku da nitko nije kriv ili
da su sve strane jednako krive za rat u
BiH. Naš narod bosanski ima strašnu
boljku koje sa zove zaboravnost i što lako
sve vole i pretvaraju u šalu, tako valjda
bježeći od sumorne realnosti u kojoj se
nalaze, pa se kulturološki genocid i dalje
nastavlja u obliku folk-hitova koje su srž
većine mladih Bosanaca danas, a među
kojima je većinom srpska glazba u pita-
nju od kojih ima “pevaljki” koje su bile
žene i ljubavnice samih ratnih zločinaca.
Zbog svega toga nužno je govoriti, upo-
zoravati i raditi sve na tome da se ne za-
boravi tko je započeo rat, tko je kriv za
ratne zločine, tražiti pravnu sankciju za
zločince, tražiti izvinjenje cijele zemlje
prema Bosni i žrtvama rata i njihovim po-
rodicama kao oblik zadovoljštine, te radi-
ti na jačanju naše zemlje, kulture, lijepog
sevdaha, religije, uspostave suradnje sa
svima na ravnopravnoj, a ne položaju
ovisnosti spram drugoga. Prije svega po-
raditi na sebi samima te ujedinjenim sna-
gama suprostaviti se mraku zaborava. q
Mirsad Dubravić
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Aktivnosti Kulturno-informativnog centra Veleposlanstva Bosne i Hercegovine u Zagrebu

Pravednici među narodima –

sjećanje na holokaust
U prostorijama Kulturno-informativ-
nog centra BiH u Zagrebu, 25. siječnja
2010. povodom Međunarodnog dana sje-
ćanja na holokaust (27. siječanj) otvorena
je izložba “Kada su komšije bile ljudi”.
Svečanom otvorenje izložbe prisustvova-
li su brojni uglednici: Vladimir Raspudić,
veleposlanik BiH u Zagrebu, Tonči Stani-
čić, veleposlanik RH u Sarajevu, Srećko
Šestan, pomoćnik ministra za kulturu RH
i Milan Bandić, zagrebački gradonačel-
nik. Predstavljanje izložbe “Kada su ko-
mšije bili ljudi” u Zagrebu (od 25. siječ-
nja do 5. veljače 2010.) zajednički su or-
ganizirali Veleposlanstvo BiH u Republi-
ci Hrvatskoj, Židovska općina u Zagrebu,
Veleposlanstvo RH u Bosni i Hercegovi-
ni, Jevrejska zajednica Bosne i Hercego-
vine i Institut za istraživanje zločina pro-
tiv čovječnosti Univerziteta u Sarajevu. 31
Kako je u svom obraćanju prisutnima
naglasio bosansko-hercegovački velepo-
slanik Vladimir Raspudić, izložba govori Sa otvaranja izložbe u Kulturnom centru BiH u Zagrebu
o okrutnom zločinu nad europskim Žido-
vima, ali je ujedno i svjedočanstvo o hra- va kao i izložba, koja je u prvom izdanju ći, dvorištu i mahali, pili zajedno kahvu,
brim ljudima iz svih konfesija koji su ri- potpuno rasprodana. U obraćanju prisutni- slavili zajedno slave, pomagali jedni druge.
skirajući svoje živote nesebično, ljudski i ma Eli Tauber je rekao da je izložba u Za- Taj fenomen zajedničkog suživota u Bosni
komšijski spašavali Židove, nerijetko po- greb stigla iz Bratislave, glavnog grada i Hercegovini i Sarajevu pokušao sam
stajući i sami žrtve fašističkog divljaštva. Slovačke. Početna ideja od prije pet godi- ispričati u knjizi dajući joj simboličan na-
Tonči Staničić, hrvatski veleposlanik na je bila da se napravi mala izložba u Mu- ziv 'Kada su komšije bili ljudi', aludirajući
u BiH je rekao da je zajednička organiza- zeju Jevreja Bosne i Hercegovine u Saraje- na jedan momenat kada su se ljudi bez ika-
cija izložbe povodom Međunarodnog da- vu. Na putu sakupljanja podataka za izlož- kvog interesa žrtvovali jedni za druge. Po-
na sjećanja na holokaust primjer kako se bu, sakupilo se toliko materijala da je mu- kušao sam pokazati kako je to nekad bilo u
može surađivati na kulturnom i svim dru- zejski prostor bio premali. Stoga je Tauber našoj Bosni. Priče su toliko dirljive i ne-
gim područjima. Naglasio je da poruka s odlučio napisati knjigu pod nazivom “Ka- shvatljive. Knjiga koju sam napisao pokre-
ove izložbe glasi: “Neka svatko od nas da su komšije bili ljudi”, čije je drugo izda- nula je jednu lavinu novih priča, novih do-
napravi korak ili mnogo više od onoga što nje u pripremi. Paralelno s pisanjem knjige gađaja i novih susreta, koji govore o tome
inače mora.” Svakome od nas nedostaje išla je i izrada izložbe, koja je naišla na što se događalo u Bosni, kako su se ljudi
jedan korak više, ne samo u kulturi, gos- izvanredan prijem prigodom prvog pred- spašavali, tko ih je spašavao. Priča još uvi-
podarstvu i politici.
Autor izložbe “Kada su komšije bili
stavljanja u Sarajevu.
“Izložba u sebi sadrži čitav niz istinitih
jek nije ispričana. Treba dalje tražiti, pro-
nalaziti nove slučajeve. Ne moraju svi ti J
ljudi” je Eli Tauber, novinar, publicista i priča, priča koje prirastaju srcu zato što u
stvarnosti daju životno bilo u Bosni i Hece-
ljudi, kao u ovoj knjizi, dobiti Medalju pra-
vednika izraelskog muzeja 'Yad Vashem'.
O
istraživač povijesti i običaja Židova. Tau-
ber se od rane mladosti bavi proučavanjem govini, a posebno u Sarajevu kao jednom Danas imamo 47 pravednika iz Bosne i U
povijesti i običaja Židova. 2007. godine multikulturalnom gradu, gdje su brojni na- Hercegovine, koji su spasili oko 1.000 ži-
objavio je svoju prvu knjigu pod nazivom rodi živjeli u jednom skladu. To nije bilo vota. To znači da imamo još jako mnogo R
“Ilustrovani leksikon judaizma – istorija,
religija i običaji”. Iste godine je postavio i
ono što mi danas moderno nazivamo tole-
rancija, čega se ja grozim jer to znači da
ljudi, jako mnogo priča, međutim, vjerojat-
no neke od njih nećemo nikada saznati.
N
dvije izložbe pod nazivom “Sjećanje na nekoga trpim. Vjerujte, u Sarajevu u Dru- Ova knjiga je utrla put jednom novom A
holokaust” i “Pravednici jevrejskog naro- gom svjetskom ratu ljudi nisu trpili jedni istraživanju i sakupljanju podataka, tako da
da”. Tauber je napisao i knjigu istog nazi- druge, nego su zajedno živjeli u jednoj ku- mi danas već imamo oko 100 novih sluča- L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
jeva širom Bosne i Hercegovine – od Mo-
stara, preko Doboja, Tuzle i Prijedora, do
Banja Luke. Ljudi su se počeli javljati –
gledajući TV-spot, čitajući seriju mojih
natpisa koji su se iz nedjelje u nedjelju
objavljivali u sarajevskom 'Oslobođenju'.
Rezultati su fantastični, priče su toliko dir-
ljive, toliko nestvarne. Ne možete vjerovati
koliko su ljudi bili spremni žrtvovati se jed-
ni za druge. U knjizi ima priča o jednom
čovjeku koji je spasio židovsku porodicu,
međutim netko ga je izdao i on je završio u
logoru u Jasenovcu. Ili, čovjek spasi svog
prijatelja, a njegovu sestru odvedu u Jase-
novac. To su priče kojih se trebamo uvijek
podsjetiti – kako su ljudi bili spremni be-
zrezervno se žrtvovati. Ove priče su me
ponukale da napravim jednu novu knjigu,
koja je u pripremi. Ona neće govoriti ne sa-
mo o pravednicima, već o ljudima Bosne i
Hercegovine koji su spašavali Jevreje na
različite načine, riskirajući često i vlastiti
život”, rekao je Eli Tauber.
Naglasio je da su vrlo teški i oštri kri-
teriji kako bi netko dobio Medalju pra-
vednika među narodima. Kriteriji su limi-
tirajući, koji ne dozvoljavaju da svatko
tko je spasio Židova dobije ili bude kan-
didiran za Medalju pravednika među na-
rodima, nego samo onaj nežidov koji je
32 bez ikakvog osobnog interesa riskirao
vlastiti život. Komisija za dodjelu Meda-
lje radi izuzetno tešku selekciju. Tauber
je naveo primjer Schindlera, po kojemu je
nastao poznati, Oscarom nagrađeni film
“Schindlerova lista”. “Schindler je dobio
Medalju pravednika među narodima, ali
zbog određenih svojih neetičkih ponaša-
nja nije mu dozvoljeno da zasadi drvo u
Aleji mučenika. Bez obzira što je spasio
tolike živote. Medalju ne bi dobio da
predsjednik Komisije za dodjelu Medalje
pravednika među narodima nije bio onaj
koga je spasio”, rekao je Eli Tauber.
Yad Vashem i Pravednici među
narodima
U Memorijalnom muzeju holokausta
u SAD-u je napisano da je holokaust bio
J sustavno, birokratsko, od države odobre-
no progonstvo i ubojstvo približno šest
O milijuna Židova, koje su počinili nacistič-
ki režim i njegovi kolaboracionisti tije-
U kom Drugog svjetskog rata. Holokaust je
riječ grčkog porijekla i znači žrtva vatre.
R Nacisti, koji su na vlast došli u siječnju
N 1933. godine, vjerovali su da su Nijemci
rasno superiorni, a da su Židovi osuđeni
A na “život nedostojan života”. Za vrijeme
holokausta nacisti su također ciljali na
L druge skupine ljudi zbog, kako su smatra-
Eli Tauber
li, rasne inferiornosti: Rome, invalide i
neke od slavenskih naroda (Poljake, Ruse
i druge). Druge skupine su proganjane
zbog političkih razloga ili ponašanja, me-
đu njima i komunisti, socijalisti, Jehovini
svjedoci i homoseksualci.
“Yad Vashem” u Jeruzalemu zauzima
posebno mjesto među muzejima holokau-
sta u svijetu. Očuvanjem židovskog ka-
raktera na dostupan način i podržavanjem
autentičnog izraza sastavljenog od svje-
dočenja, dnevnika, artefakata i drugih do-
kumenata, “Yad Vashem” trasira put za
bolju budućnost. 1963. godine “Yad Vas-
hem” je uspostavio program dodjele titu-
le među narodima nežidovima, koji su za
vrijeme holokausta riskirali svoje živote
da spase Židove. Za ostvarenje projekta,
“Yad Vashem” je uspostavio javnu komi-
siju pod rukovodstvom Vrhovnog suda
pravde, koji je bio odgovoran za dodjelu
priznanja Pravednika. Ovo je jedinstven
projekt ove vrste u svijetu da se oda pri-
znanje, koristeći određene kriterije, djeli-
ma koja su učinili pojedinci spašavajući
Židove tijekom Drugog svjetskog rata.
Program Pravednika i zasađivanje drveta
u Aleji Pravednika među narodima dobio
je podršku u svijetu, a koncepr Pravedni-
ka i odlikovanje prema pravilima “Yad
Vashema” postao je univerzalni koncept i
važan simbol. Do siječnja 2008. godine
“Yad Vashem” je prepoznao skoro
22.000 osoba kao Pravednike među naro-
dima. Park Pravednika među narodima, u
kojem su na mramornim pločama ugravi-
rana imena spasioca i države izkoje potje-
če, uspostavljen je 1966. godine. Cere-
monija dodjeljivanja počasti Pravednika
među narodima održava se u Parku.
Trenutno je u Bosni i Hercegovini re-
gistrirano 47 Pravednika među narodima,
među kojima su 23 iz bošnjačkog naroda,
i to: Begić Midhat, Beširević Zekira, Fa-
zlinović Hasija, Fazlinović Sulejman,
Hardaga Bahrija, Hardaga Izet, Hardaga
Mustafa, Hardaga Zeineba, Hatibović
Rezak, Hatibović Sulejman, Kapetanović
Esma, Kapetanović Hasna, Kapetanović
Sultanija, Kapetanović Šemso, Kapeta-
nović Vasva, Korkut Derviš, Korkut Ser-
veta, Pozder Salih, Sadik Ahmed Saralop,
Sarčević Elza, Sarčević Emira, Sarčević
Ferid i Sarčević Sead.
Među brojnim primjerima navedenim
na izložbi “Kada su komšije bile ljudi”
izdvojit ćemo samo jedan primjer praved-
nika među narodima iz Bosne i Hercego-
vine: obitelj Kapetanović iz Bosanskog
Novog (Sultanija i njena djeca Šemso,
Hasna, Vasva i Esma). Na prigodnom pa-
nou navedeno je sljedeće: “Sultanija Ka-
petanović je pozvala jevrejsku porodicu
Sonnenschein u svoju kuću. Grad (Bo-
sanski Novi) je bio mali, ništa se nije mo-
glo sakriti, pa su obavijestili susjede da su
ugostili jednu slovensku obitelj. Hinko,
njegova žena i dvije kćeri, Fanika i Vera,
živjeli su s Kapetanovićima kao jedna
obitelj. U jesen 1942. situacija se pogor-
šala, pa je Hinko tražio način da stupi u
kontakt sa Švicarskim konzulatom u Za-
grebu. U tome mu je pomogao Šemso,
izlažući se velikoj opasnosti. Za nekoliko
dana iz Konzulata su stigli papiri za sve
članove jevrejske obitelji i oni su otišli u
Švicarsku. Tako su izbjegli svoju propast.
Ali nakon toga su došli teški trenuci za
obitelj Kapetanović: majka Sultanija i
dvije kćeri, Esma i Vasva, protjerane su u
Prijedor, a treća kćer, Hasna, uhapšena je
u Petrinji. Odatle je odvedena u Zagreb,
pa u Staru Gradišku...” q
Ismet Isaković

Tribina o geopolitičkoj važnosti islamskog svijeta u 21. stoljeću
Geopolitički islam
U Islamskom centru u Zagrebu, u
okviru Islamske tribine četvrtkom “Dr.
Sulejman Mašović”, 28. siječnja 2010. ge-
opolitolog i publicist Jure Vujić održao je
predavanje o geopolitičkoj važnosti islam-
skog svijeta u 21. stoljeću. Vujić je diplo-
mirao pravo na Pariškom sveučilištu pra-
va, društvenih i gospodarskih znanosti. Po
struci je odvjetnik i član Pariške odvjetnič-
ke komore. Kao prvi civilni polaznik,
2006. godine je diplomirao na Ratnoj školi
Oružanih snaga Republike Hrvatske “Ban
Josip Jelačić”. Autor je nekoliko knjiga:
“Fragmenti geopolitičke misli”, “Trg Mar-
šala Tita – Mitovi i realnosti titoizma”,
“Nord-Sud l'honneur du vide”, “Eloge de
l'esquive – Hvalospjev izmicanju”, “Inte-
lektualni terorizam – Heretički brevijar” i
“Hrvatska i Mediteran – geopolitički as-
pekti”. Također je u hrvatskim i međuna-
rodnim znanstvenim časopisima objavio
stotinjak znanstvenih članaka iz području
geopolitike, sociologije i filozofije. U pri-
premi je njegova nova knjiga “Euroazija-
nizam protiv atlantizma”.
Uvodna razmatranja
Na početku predavanja Vujić je rekao
da je, ako zanemarimo vjerski fenomen
na geopolitičkom planu u Srednjem vije-
ku ili za vrijeme križarskih ratova, vjerski
geopolitički čimbenik reaktualiziran po-
bjedom izraelskog Likuda 1970., izbo-
rom pape Ivana Pavla II 1978. i Islam-
skom revolucijom u Iranu 1979. godine.
Često se taj fenomen preklapa s identitar-
nom tematikom, a on nastaje kao reakcija
na materijalističku društvenu anomiju ka-
pitalizma i komunizma, a ponekad je bio
potaknut od strane velesila tokom hlad-
nog rata (SAD su podržavale talibane u
Pakistanu i Afganistanu).
Vujić je naglasio da vjerski militantizam
nije isključivo muslimanski fenomen, on
obuhvaća i druge religije: protestanski en-
gleski intergizam u Ulsteru (Sjevernoj Ir-
skoj), kršćanska socijalna demokracija u
Srednjoj Americi, katolički integrizam u
Europi, a postoji i integrističko pravoslavlje
poput velikosrpskog Svetosavlja. Vjera je
uvijek bila skup vjerovanja i ideja koji ho-
mogeniziraju i povezuje jedno društvo, a
kao takva ona je tretirana kao sastavni dio
integracionaističkih ideologija. Realistička
Ivan Vujić i Mirza ef. Mešić
geopolitička škola smatra da je vjera ideolo-
gija koja maskira druge društvene i političke
interese. “Kod geopolitičkog pristupa isla-
mu, teško je razumijeti islamsku vjeru kao
geopolitički čimbenik ako se prije toga ne
stavi na stranu intelektualni etnocentrizam
koji može dovesti do krivih lektira i solucija.
To je zamka konfesionalizacije 'drugog' ili
'različitog' jer taj proces konfesionalizacije
'suparnika' dovodi do istih kontraproduktiv-
nih reakcija kao što su dikotimije ili pak
stvorene jednadžbe koja poistovjećuje islam
s terorizmom”, rekao je Vujić.
Kad je riječ o islamu kao vjeri i geopo-
litičkom čimbeniku, onda treba reći da se
vjera ne određuje samo po doktrinama i
obredima, već i u odnosu na njezinu terito-
rijalnost koja se iskristaliziruje sa ili bez
političkih moći. Teritorijalizacija vjere
omogućuje geopolitički pristup kako bi ra-
zumijeli njezinu genezu i moguću geopoli-
tičku dinamiku i ekspanziju. Što se tiče triju
monoteizama, vjerska geopolitika počiva
na jednom paradoksu: kao proizvod vjere u
jednog Boga, njihova geografska ekstenzija
tokom povijesti je proizvela niz različitih
oblika političke i teritorijalne organizacije
koje su se često sukobljavale ili prožimale.
U tom pogledu francuski geopolitičar Fran-
cois Thual govori u “fragmentiranom Bo-
gu”. Od 11 rujna 2001. vjerski čimbenik
poprima veliki značaj u formuliranju vanj-
skih politika, a posebice na temelju Huntin-
gtonovih teza o sukobu civilizacija.
Iranska geopolitika
Vujić je naglasio da geopolitika Irana
duboko zadire u domenu šiitske regional-
ne geopolitike, tzv. Šiitski luk. Iransko po-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
dručje je na raskrižju arapskog, turskog,
indijskog i ruskog područja, posrednički
prostor dodira i komunikacija. Iran kao je-
dina islamska šiitska država, ima pristup
prirodnim i energetskim resursima Perzij-
skog zaljeva i kaspijskog bazena, a prva je
muslimanska nacija Srednjeg istoka koja
je doživjela revoluciji u 20. stoljeću. Nje-
zina je geopolitika zbog takvog policen- 33
tričnog smještaja uvijek bila pragmatična,
što objašnjava njezinu volju za regional-
nim hegemonom u regiji naspram pantura-
nističkim turskim aspiracijama u Srednjoj
Aziji. Međutim, iranska geopolitika se zna
također približavati ruskoj geopolitici, kad
je riječ o zajedničkim euroazijatskim inte-
resima. U tom pogledu gospodarska i geo-
politička os Moskva-Teheran-New Delhi
je dobra ilustracija takve euroazijatske ge-
opolitičke sinergije. Današnja je geopoliti-
ka Irana suočena s demografskim rastom
šiita u srednjezapadnom dijelu Srednje
Azije, tako da je broj šiita u toj regiji po-
stao veći nego na Srednjem istoku. Depla-
siranje gravitacijskog središta šiitskog svi-
jeta, koji ostaje “iransko predvorje”, mo-
glo bi prouzročiti i povećanje geopolitike
prema istočnom boku u smjeru pacifikaci-
je te regije i zbog zaštite šiitske regije Pa-
kistana i Afganistana.
J
Krajem 20. stoljeća u Iranu (šijitskom
još od 16. stoljeća), nova imperijalna moć
O
je uspostavljena tokom vladavine dinastije U
Pahlavi. Tada je šah Reza Pahlavi zemlju
laicizirao, odbacio ime Perzija i umjesto R
njega nazvao je Iran – “zemlja arijevaca”.
Reza Šah je modernizirao zemlju, te orga-
N
nizirao vojsku pomoću pruskih časnika. A
Uništio je i kontrolirao vjerske musliman-
ske vlasti, promijenio perzijski kalendar, L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
rehabilitirao kult Zoroastra i namjeravao
uvesti korištenje latinskog pisma - baš kao
što je to Mustafa Kemal Atatürk napravio
u Turskoj. Međutim, u njegovim namjera-
ma spriječila ga je britanska i ruska koali-
cija progonom 1941. godine, jer je simpa-
tizirao nacionalsocijalističku Njemačku –
slučaj i afganistanskog Šaha. 50-ih godina
20. stoljeća dinastija Pahlavi vraća se na
vlast, na čelu s kraljem Muhammadom
Reza Pahlavijem, koji nastavlja očevo dje-
lo provodeći tzv. arijevsko mnijenje u na-
rodu. Nosio je titulu “shahinshah, Kralj
kraljeva” Darius i titulu Aryamehr (ljubav
– sunce arijevaca), što je značilo i “Mithra
arijevaca”. Zbog sovjetskog ulaganja, Šah
je postepeno raskinuo veze sa SAD-om, te
je utemeljio novi grad Aryashar, grad ari-
jevaca, a nastojao je i rehabilitirati zoroa-
stratizam i mazdeizam, čiji se temelji nala-
ze u kultu bogova Ormazd i Mihr. No vlast
mu je uzdrmalo američko uplitanje – za-
mjeraju mu odmak od atlantizma i zagova-
ranje “trećeg puta”. 1979. godine nastupila
je Islamska revolucija u ionako već osla-
bljenoj zemlji te je uvela Islamsku republi-
ku koja je okončala val modernizacije.
“Današnji euroazijanisti podupiru ide-
je stvaranja Velikog Irana, kao što to pred-
laže euroazijanski teoretičar Thomas Sta-
34 hler – bilo bi to uskrsnuće akemitskih i
sasanidskih carstava, ali bi se temeljilo na
pravu naroda za slobodno samoodređenje.
Takva politika bi bila protuturska te bi po-
drazumijevala preustroj čitavog Kavkaza i
Srednje Azije, sve do Indije, pri čemu bi
nestale umjetno stvorene države poput Af-
ganistana, Azerbajdžana i Pakistana, ali bi
se unutar velikog Irana stvorila kurdska
država. Takav projekt 'Velikog Irana' bio
bi ostvaren u savezu s velikom Europom.
Ujedinjeni Kurdistan i Afganistan (s Pat-
čunima i Tadžikima - iranofilima) bili bi
pripojeni Velikom Iranu izuzevši pritom
sjeverozapadni Uzbekistan što bi, smatra
se, neutraliziralo svaki talibanizam. Azer-
bajdžan, čije stanovništvo čine većinom
poturčeni Iranci, pripojio bi se Iranu izu-
zev sjevernog dijela, a umjetna bi tvorevi-
na nastala dekolonizacijom: Pakistan bi
J nestao i bio podijeljen između Irana i Indi-
je, posebice na lingvističkoj bazi. Jugoza-
O padni dio Tadžikistana također bi bio pri-
pojen Velikom Iranu. Srednja Azija bi se
U mogla učvrstiti ujediniti, dok bi Turska
amputirala iranski Kurdistan, a Armenija i
R Lesghija činile bi granice između Irana i
N Europe. Tako gledajući, Veliki Iran kao
veliki euroazijski prostor i naslijeđe Pahla-
A vijine geopolitike potaknuo bi dezarabiza-
ciju zemlje i regije. Iran bi prestao koristiti
L arapsko pismo i prihvatio pahlavi-abece-
du, tzv. pahlavijsko pismo. Šijitizam i zo-
roastratizam bile bi jednakopravne religi-
je. Savez kršćanske Europe s mazdeo-
islamskim Velikom Iranom bi oslabilo i
separatističke težnje islamiziranih europ-
skih manjina, kao što su Bošnjaci i Čečeni.
Nafta iz Kurdistana i Irana omogućila bi
Europi neovisnost o nafti Arapskog poluo-
toka i Zaljeva. Ujedinjena Indija – od isto-
ka Pakistana do Bangladeša, Nepala i Šri-
Lanke, bila bi ključni saveznik Velikog
Irana te bi zajednički rehabilitirali arijev-
sko naslijeđe i konstituirali geopolitičku os
koja bi uravnotežila američku dominaciju
na Dalekom istoku. Naravno da takav geo-
politički plan Velikog Irana nije još naišao
na konsenzus svih euroazijskih grupacija,
a posebice glede preustroja Srednje Azije
u kojoj Rusi žele imati ključnu riječ i geo-
političku kontrolu”, rekao je Vujić.
Euroazijanizam i geopolitika islama
Vujić je istaknuo da euroazijanizam
nastoji održavati konstantni dijalog izme-
đu slavenskog i turko-mongolskog svije-
ta, te između pravoslavlja i islama. Uzi-
majući u obzir da neoeuroazijanizam
smatra kako religija treba biti sekularizi-
rana i u službi države, islam je predstav-
ljen kao jamac društvene stabilnosti te je
obožavan zbog njegovog univerzalizma
koji transcendira nacionalne razlike iz-
među muslimana (Ummah) i jer daje jed-
no životno jedinstvo koje nedostaje Rusi-
ji i Zapadu. Islam bi jamčio harmoniju i
artikulaciju, jamčio bi ostvarenje između
različitih načina života, vjere, kulture i
političkih koncepcija. Euroazijanisti na-
stoje prikazati postojeću bliskost između
Slavena i muslimana. Oni imaju veliku
“passionarnost” (“vitalnu energiju”, po-
jam Leva Gumileva), mladi su u donosu
na Europu te zbog toga pozvani ostvariti
bolju i slavnu budućnost.
Turcistički ili “islamski euroazijani-
zam” nastaje 70-ih godina 20. stoljeća s
djelom “Azija” rusofonskog kazahtanskog
pjesnika Oljasa Sulejmanova, koji tim dje-
lom rehabilitira turkofonske narode u ru-
skoj povijesti. 80-ih godina razni tatarski i
kazahstanski krugovi nastoje podržavati
Perestrojku kako bi dobili priznanje tur-
konfonske specifičnosti. Tokom 90-ih go-
dina elite Tatarstana i Kazahstana instru-
mentaliziraju diskurs Euroazije kako bi
afirmirali turkofonski i muslimanski euro-
azijski identitet, i tu treba spomenuti lično-
sti poput Stanislava Dereva, Akhmata
Kadyrovi, Gadjia Makhatcheva (potonji je
zastupnik u Dumi za Dagestan). Ali, po-
stoji također i manjinska ekstremistička
muslimanska euroazijanska frakcija oku-
pljena oko Partije islamskog preporoda
Rusije (PRI), koja svoje stavove izražava u
patriotskom listu “Zavtra”. Takvi islamisti
predlažu geopolitički savez koji se može
suprotstaviti Zapadu. Akhmadkady Akta-
ev smatra da ta partija poziva Rusiju na
političko približavanje islamu i pravoslav-
lju da se zajednički bore protiv amerika-
nizma. Gejdar Djemal, blizak Putinu i pot-
predsjednik PRI-a, govori o tome da je
“jedini put za Rusiju, kako ne bi geopoli-
tički nestala, da postane islamska država”.
U lipnju 2001. godine uspostavljena je Eu-
roazijska partija Rusije (Evrazijskoaja par-
tija Rossi) koja okuplja sedam organizaci-
ja: Refakh (Blagodenstvie), Unija musli-
mana Rusije, Pravoslavno jedinstvo, Če-
čenska solidarnost, Kongres budističkih
naroda, Patrioti Sankt-Petersburga, Mlada
Moskva, Partija pravde i reda. Ta partija
nasljednik je Refakha, organizacije koja je
zagovarala ulazak muslimana u rusku po-
litiku. Okuplja ljude raznih narodnosti, po-
rijeklom sa Kavkaza, Tatara ili Baškira.
Turska geopolitika između
euroazijanizma i panturanizma
Panturcizam ili panturanizam ideologija
je racionalističkih obilježja, kao što je pan-
slavizam ili pangermanizam u 19. stoljeću.
Ta ideologija zagovara ujedinjenje svih na-
roda turskog ili turkofonskog porijekla. Ona
implicira i jednu drukčiju geopolitičku ori-
jentaciju koja se znatno razlikuje od bizant-
sko-euroazijanske, koja nije usmjerena pre-
ma teritorijalnoj rekonstrukciji Istočnog
Rimskog Carstva (kao u vrijeme careva Ju-
stinijana i Belizera), nego zagovara ujedi-
njenje pod turskom i islamskom hegemoni-
jom svih turskih naroda od Egejskog mora
do kineske regije Sin-Kianga.
Nakon gubitka Balkana (između
1878. i 1913.) i nakon gubitka arapskih
teritorija Mašreka i Saudijskog poluotoka
(1919.), određeni krugovi političko-vojne
turske elite nastoje promicati ideje protiv-
ne onima Sovjetskog Saveza i okupiti pod
pokroviteljstvom Velike Britanije i SAD-
a sve poturčene muslimanske narode
Srednje Azije. Prije negoli se izravno sta-
vila u službu pomorskih anglosaksonskih
velesila, panturcistička ideologija prvot-
no je zaživjela u Berlinu kako bi se moglo
suprotstaviti savezu republikanske Fran-
cuske i carske Rusije, tradicionalnih sa-
veznica Pruske. Njemačka, razočarana
ruskim stajalištem, nastoji naći saveznika
u Istanbulu, kako bi zapravo nekako us-
postavila stari srednjovjekovni savez
Svetog Rimskog Carstva s Bizantom,

Otta II pa sve do Frederika II Hohenstua-
fena - savez koji nisu priznavali francuski
kraljevi. Njemački agenti nastojali su po-
buniti muslimanske narode protiv Engle-
za i Rusa (Neidermeyer i Wasmuss u Af-
ganistanu).
Glavni pokretač tog njemačko-tur-
skog saveza je Enver Paša, zapovjednik
otomanskih snaga tokom Prvog svjetskog
rata. Ujedno i pobornik njemačko-turske
alijanse, on je želio instrumentalizirati
navedeno savezništvo da bi ostvario svoj
san: ujedinjenje turskih naroda kojima bi
on sam bio autoritet, i to protiv Rusije.
No taj će geopolitički plan propasti zbog
ruske ofenzive u Kavkazu i raspadom 3.
turske vojske između Erzuma i Karsa, i
njemačko-turskim porazom 1918. godi-
ne. Unatoč svemu, takav panturcistički
geopolitički plan aktualan je i dan-danas
u vojnim turskim krugovima koji nastoje
ostvariti veličanstveni projekt Envera Pa-
še. Ankara nastoji uz potporu SAD-a
ostvariti navedeni plan u skladu s doktri-
nom i američkom strategijom upravljanja
euroazijskim Balkanima Zbigniewa Br-
zenzinskog. Taj američki geopolitički
projekt nastoji otrgnuti muslimanske tur-
kofonske bivše sovjetske republike od
kontrole Moskve i Rusije. U suvremenoj
Turskoj, stup i glavno uporište panturci-
stičke ideje je nacionalistička organizaci-
ja Sivi vukovi - turski “Bozkurt”.
“Danas se panturcistička ideologija
posebice proširuje u vojnim krugovima.
General Eyzi Cakmak u vojsci koordinira
aktivnosti Sivih vukova, a dvije novine
'Bozkurt' i 'Ergenekan' ilustriraju i popu-
lariziraju panturcističku ideologiju pod
utjecajem prof. Reha Oguza Turkhana,
vođu panturcističkog društva Gurem.
Ideologija Sivih vukova spaja ultrakema-
lističke ideološke smjernice (republikani-
zam, etatizam, populizam, nacionalizam,
laicizam) s racionalnim panturcizmom”,
rekao je Vujić. Naglasio je da panturci-
stička ideologija predstavlja jednu supre-
macijsku arijevsku ideologiju utemeljenu
na načelu jus sanguinisa i na načelu supe-
riornosti turske rase (turcizam se definira
“prema krvi”, bez obzira na državljan-
stvo), što podrazumijeva da zagovara kul-
turološku i geopolitičku ekspanziju pre-
ma Zapadu i Dalekom Istoku, Indijskom
oceanu i Pacifiku. Takva geopolitička op-
cija nastoji se također širiti i prema Filipi-
nima i Tajlandu gdje žive muslimanske
manjine, prema Australiji (gdje islamska
manjina čini 1,4% pučanstva) i Novom
Zelandu. Finalna, konačna strategija ta-
kve panturcističke opcije je obuhvaćanje
azijskog kontinenta uz kontrolu otočnog
Ivan Vujić
vanjskog pojasa (prema terminologiji ge-
opolitičara Mackindera i Spykmana), po-
stupno prisvajajući Filipine, i napredujući
prema Japanu (s malom muslimanskom
manjinom, pakistanskom i bangladeškom
manjinom). Tako se stvara virtualna uma
panturcizma, koja poprima megaloman-
sku dimenziju.
Aktualna turska vanjskopolitička
“ofenziva” na regionalnoj i međunarodnoj
razini treba biti sagledana s perspektive re-
habilitacije geopolitičkog i strateškog pri-
stupa Turske, koji naravno vuče svoje ko-
rijene iz carskog otomanskog naslijeđa, ali
i također se afirmira kroz obnovljenu euro-
azijatsku geopolitičku policentričnu ori-
jentaciju na makroregionalnoj razini. U
tom su kontekstu, vidljivi okretanje Tur-
ske prema njenim susjedima, Siriji i Iranu,
i pojačane diplomatske aktivnosti na Bal-
kanu. Također treba istaknuti kako su po-
boljšanje odnosa sa Armenijom, bolji od-
nosi s Kurdima na sjeveru Iraka, vanjsko-
političko pozicioniranje u regiji Balkana
preko BiH, jasne poruke o stvaranju nove
vanjskopolitičke uloge Turske na međuna-
rodnoj i regionalnoj sceni. Turska je osna-
žila svoj međunarodni kredibilitet sudje-
ljujući na sumitima G20 i NATO-a. Bila je
domaćin službene posjete američkog pred-
sjednika Barack Obame, a također je orga-
nizirala drugi Forum Saveza civilizacija
UN-a. Nova vanjska politika Turske u ko-
joj je primjetan povratak tradicionalnim i
povijesnim vezama ove zemlje s državama
u okruženju (Irak, Afganistan) s balkan-
skim državama i s “turkofonskim” zemlja-
ma Srednje Azije, bila je tema o kojoj je
turski ministar vanjskih poslova Ahmet
Davutoglu održao predavanje sredinom
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
listopada 2009. u Sarajevu. Iako se turski
ministar javno ogradio od geopolitičkih
neo-otomanskih aspiracija u balkanskoj
regiji, njegov je govor samo potvrdio te-
meljne i dugogodišnje vanjsko-političke
smjernice i geopolitičke tradicije Turske.
Taj isti je govor izazvao burne reakcije za-
padnih diplomacija, a posebice je bio že-
stoko kritiziran u BiH kao pokušaj širenja
turske neootomanske utjecajne sfere u
BiH. Međunarodna je zajednice posebna
zabrinuta s približavanjem Ankare Iranu,
Siriji i Sudanu. Već se govori o rađanju
nove regionalne sile na Bosforu; neki “ne-
odmjereniji” analitičari upozoravaju na
stvaranje “zelene transverzale” od Kine
(Sinđanga) do Jadrana (BiH i Albanije).
Radikalni islam kao regionalni
čimbenik geopolitičke
rekonfiguracije
Vujić je naglasio da je nakon teroristič-
kih napada 11. rujna 2001. i stvaranja me-
đunarodne “antiterorsitičke koalcije”, svijet
po prvi put suočen s radikalnim islamom
kao međunarodnim čimbenikom koji znan-
tno utječe na regionalnu geopolitičku re-
konfiguraciju, a posebice u Afganistanu,
Pakistanu i u Srednjoj Aziji. Radiklani 35
islam je postao čimbenik geopolitičke re-
konfiguracije, a posebice na postsovjes-
tkom području. Zanimljiva je činjenica da
je radikalni islam “transnacionalni” deteri-
torijalizirani fenomen, koji nema utvrđeno
središnje lokalizirano područje (poziva se
na transnacionalnu kategoriju: umma,
svjetski halifat). Nakon raspada Sovjetskog
Saveza pojavile su se razne grupacije radi-
kalnog islama, a posebice u kontekstu rata u
Čečeniji. Grupa džihadskog islama “Briga-
da Islambuli” izvela je niz proturuskih aten-
tata. Kao odgovor i protuteza djelovanju tih
ekstreminističkih grupacija došlo je do for-
miranja niza ranovrsnih antiterorističkih
saveza: Organizacija kolektivne sigurnosti
Zajednice Neovisnih Država je uspostavila
“snagu za brzo djelovanje”, a u okviru šan-
gajske skupine se uspostavilo “forum pro-
tuterorizma” kao sigurnosno snaga. U Ma-
nilli u kolovozu 2003, Rusija, Kina, Indo- J
nezija, Malezija i četiri srednjoazijske repu-
blike su uspostavile antiterorističku alijansu
O
koja je koordinairala svoje akcije sa šangaj- U
skom skupinom.
R
Institucionalizirana euroazijanistička N
geopolitika islama
A
Suvremeni neoeuroazijanski pokret
često se referira na geopolitičke smjerni- L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
ce geopolitičara Henrija de Grossouvrea,
čije je djelo “Pariz-Berlin-Moskva” kon-
kretni, čvrsti geopolitički temelj i nacrt za
trajni savez između Pariza, Berlina i Mo-
skve. Takav jedan neophodan savez de-
fanzivne je naravi i predstavlja prvu etapu
u smjeru proširenog euroazijstakog pro-
jekta jer teritoriji takve “Triplice” ili
“Troike” bili bi lišeni hinterlanda, grudo-
brana Srednje Azije nakon raspada So-
vjetskog Saveza kao sljedbenika Carske
Rusije. Kako bi taj savez bio kompletan i
dovršen, potrebno je obuhvatiti Iran, In-
diju, Kinu i Japan, jer tako bi američka
talasokracija imala velike poteškoće kon-
trolirati pomorske “rimlande” i slabiti
iznutra kontinentalne imperijalne kohezi-
je. Pet sila (od sedam sila euroazijskog
saveza) indoeuropske su, iako postoji kr-
šćanski i islamski supstrat, te ako uzme-
mo u obzir da je budizam specifična ema-
nacija indoeuropske psyche Indije.
Vujić je naglasio da suvremeni euroa-
zijanski pokret iznosi sedam osi budućeg
geopolitičkog djelovanja, i to: ostvariti
neovisnu mrežu naftovoda i plinovoda da
području Euroazije; ostvariti prometnu i
željezničku prometnu mrežu između Ru-
sije, Kine, Koreje i Japana, te između Ru-
sije i Indije - povezati prometno i uspo-
36 staviti željeznički promet; u okviru EU
Velika euroazijanska alijansa trebala bi
se konstituirati oko projekta “Galileo”,
koji je odgovor američkoj dominaciji u
svemiru i na području telekomunikacija;
podržati projekt plinovoda na Baltiku
zbog stvaranja germansko-ruske osi, koja
takva oslabljuje atlantske strategije “cor-
don sanitaire” satelitskih proameričkih
država između Njemačke i Rusije (taj
projekt bi ostvario Haushoferov san “eu-
roazijanske trojke”: EU, Rusija i Japan);
uništiti savez Ankare i Washingtona, sa-
vez koji blokira Europu na Balkanu, te je
zadržava u Beogradu, na toku Dunava,
onemogućuje direktni zemaljski put iz-
među mađarske “haze” doline i Egejskog
mora, ali zadržava i Rusiju na Crnom mo-
ru i Kavkazu; potpuna potpora Armeniji
koja je enklavirana u Kavkazu; organizi-
J rati prostor (pontique) priobalnih zemalja
Crnog mora (velike riječne osi poput Du-
O nava, Dnjepra, Dona, putem kanala Don-
Volga i Kaspijski bazen, trebaju biti kom-
U plementarne i reorganizirane tako da is-
ključuju Tursku); potpora zajedničkim
R interesima drugim komponentama euroa-
N zijanske “Velike Alijanse” u Latinskoj
Americi, te potpora venecuelanskom
A predsjedniku Chavezu.
Euroazijanska Konferencija o tran-
L sportima i komunikacijama, održana 12. i
13. rujna 2000. u Sankt Petersburgu, ini-
cirala je izgradnju komunikacijskih infra-
struktura i koridora od velikog značaja za
povezivanje euroazijskog prostora: Sje-
verni koridor, koji polazi od Europe, na
transsibirskoj trasi do Kine u dva smjera,
prema Koreji i Japanu; Središnji koridor,
koji polazi od južne Europe, preko Tur-
ske, Irana i Srednje Azije do Kine; Južni
koridor, koji prolazi od Irana, pa do jugo-
istočne Azije preko Pakistana i Indije;
koridor TRACECA koji seže od istočne
Europe, na istočnoj obali Crnog mora do
Kaspijske regije, pa sve do Srednje Azije;
Novi koridor Sjever-Jug koji polazi od
Sjeverne Europe, prolazi kroz Rusiju, do
Kapijske regije i do Indije.
Ruski predsjednik Putin je uvijek inzi-
stirao na snažnoj i modernoj željezničkoj
politici u sklopu transsibirske željeznice te
je svoja stajališta predstavio japanskim
gospodarskim krugovima, upravo zbog
njihovog sudjelovanja u realizaciji te že-
ljeznice. Linija BAM (Baika-Amur-Magi-
stral) paralelna je s transsibirskim smje-
rom te predstavlja temeljni element komu-
nikacija koji bi omogućio maksimalnu ek-
sploataciju sirovina krajnjeg ruskog istoka.
Također je razmatrano ponovno pokreta-
nje željeznice “Puta svile”.
Korejski i ruski predsjednik usuglasili
su se u lipnju 2000. godine s namjerom da
se obnovi i stavi u funkciju transskorejska
željeznica te da se poveže s transsibirskom
željeznicom, a to mogu omogućiti tri ko-
munikacijskih smjera: veza Seoul-Valdi-
vostok, veza Pousan-Pyongyang-Sin Oui-
djou-Chenyeng-Datong-Erenhot, i tako
sve do transmongolske željeznice i Ulan-
Batora, što povezuje Koreju s Moskvom i
Berlinom; veza je to Pousana do Pekinga,
putem Ouroumtchija i Aktogaija, do Mo-
skve i Berlina. Jedna od ključnih komuni-
kacijskih strateških euroazijanskih proje-
kata je povezivanje otoka Sakhalina i Ja-
pana s čitavim Euroazijskim kontinentom,
te je 2001. godine odlučeno da će se gradi-
ti most dug 8 kilometara.
U svibnju 2001. godine održan je ta-
kođer i tzv. Rusko-japanski forum tokom
kojeg su razmatrani zajednički euroazij-
ski projekti. 12. rujna 2000. godine ruski,
iranski i indijski ministri komunikacije
(pregovarači) su potpisali povijesni spo-
razum o izgradnji koridora Sjever-Jug
koji povezuje Europu sa sjevernom Indi-
jom, izbjegavajući pritom Sueski kanal.
Utemeljen je EATU (Eurasian Transport
Union) kao institucija koja će nadgledati
izgradnju koridora i ostalih projekata.
Iran će biti ključna geostrateška komuni-
kacijska točka povezujući Sjever i Jug,
Europu s Azijom, dajući Rusiji i Srednjoj
Aziji prisutnost iranskim lukama, Perzij-
skom zaljevu i Arabijskom moru. Pred-
stavljen je i projekt izgradnje transsibir-
ske mreže naftovoda. Taj bi naftovod po-
lazio od sibirske regije Tomsk prema
sjevernoj Kini, od otoka Sakhaline do Ja-
pana, od sjeveroistoka Azije od sjevernog
Pacifika, od Turkmenistana do Kine, Ko-
reje i Japana, od Malezije do Vijetnama i
Kine, te bi povezivao s Australijom i ju-
goistočnom Azijom.
Takvi prometni euroazijski projekti
ključni su za ostvarivanje homogenog ge-
opolitičkog euroazijskog bloka putem
približavanja Rusije sa Kinom. Isto tako i
Turskoj izgradnja mreže brana u Anado-
liji predstavlja golemi euroazijski geopo-
litički i gospodarski projekt. Sustav brana
na rijekama Eufrat, Tigris, Harcik i Mun-
zur, u svrhu irigacije i stvaranje hidroe-
lektrana u Velikoj Mezopotamiji nazvan
je “Great Anatoly Projekt” te predviđa
izgradnju 32 brane i 27 hidroelektrana u
istočnom dijelu Anadolije, što bi ojačalo
geopolitičku poziciju Turske u euroazij-
skom prostoru, a posebno na području
Mezopotamije i prema unutrašnjosti
Srednje Azije.
Zaključak
“Kad je riječ o islamu kao vjerski po-
kretač geopolitičke dinamike onda treba
izbjegavati simplističke i meniheističke
teze tzv. imaginarnog islama, koje se pro-
vlače kroz medije i koji doprinose širenju
islamofobije u svijetu. Radikalni islam ne
smije biti poistovjećen s pluralnim isla-
mom, a Huntingtonove teze služe u iz-
gradnju 'imaginarnog osvajačkog islama'
kao vektor istrumentaliziranja nove 'figu-
re neprijatelja' koje je nakon raspada ko-
munističkog bloka i nestanka 'komuni-
stičkog neprijatelja' trebalo nadomjestiti s
novim simboličnim agonističkim suroga-
tom. Suočeni s 'epistelomoškim vakuu-
mom' demonizacija islama je znantno
poslužila za homogeniziranje zapadno-
atlantskog bloka. Evolucija geopolitike
islama će znantno ovisiti o susretu i rear-
tikuliranja lokalnih islama, posebice na
području Srednje Azije i Kavkaza, azijat-
skog islama, s uvoznim i vanjskim isla-
mom, vehabitske ili salafističke prove-
nencije. Veliki je također izazov 'globali-
ziranog islama', odnosno kakapcitet
adaptiranja islama s modernim ili bolje
rečeno postmodernim globalnim gospo-
darskim, političkim i kulturološkim stre-
mljenjima”, zaključio je Jure Vujić. q
Ismet Isaković

Promocija časopisa “Semerkand” na tribini “Večer Kur'ana i džemata”
Promocija islamskih moralnih
vrijednosti
U subotu, 30. siječnja 2010. godine u
Islamskom centru Zagreb, u sklopu re-
dovne tefsirske tribine “Večer Kur'ana i
džemata”, održana je promocija časopisa
“Semerkand” te je održano prigodno pre-
davanje na temu “Aktualizacija čitanja i
zaboravljena vrijednost nauke kod musli-
mana”. Predavači i ujedno promotori spo-
menutog časopisa bili su uvaženi alimi,
mladi intelektualci iz Sarajeva, dr. sc. Al-
mir Fatić, predavač Tefsira na Fakultetu
islamskih nauka i hfz. Nedžad ef. Ćeman,
glavni urednik “Semerkanda”.
Hafiz Ćeman je kao prvi predavač i
govornik prisutnim zagrebačkim džema-
tlijama, ali i gostima iz Tešnja, Bihaća,
Cazina i Ljubljane, koji su ciljano došli
poslušati predavače, pojasnio što je to za-
pravo “Semerkand”. Samo ime označava
sadašnji grad u Uzbekistanu. Nekada je
bio prijestolnica islamske znanosti, kultu-
re i civilizacije i baštinik, ali i rasadnik
muslimanskih intelektualaca poput Ebu
Mensura El-Maturidija, našega imama u
Akaidu. “Semerkand” je i naziv za Udru-
ženje građana, utemeljenom prije šest go-
dina u Sarajevu, s brojnim aktivnostima
kojima je glavni cilj reafirmacija islam-
skih porodičnih vrijednosti među Bošnja-
cima i drugim muslimanima. Pored Sara-
jeva, Udruženje “Semerkand” svoje ak-
tivnosti organizira i provodi putem 15
podružnica diljem Bosne i Hercegovine.
Promoviranje vrijednosti islamske poro-
dice jedan je od ključnih ciljeva časopisa
“Semerkand”, kazao je hafiz Ćeman.
Koncipiran na način da sadrži samo afir-
mativne tekstove, što znači da u sebi ne
sadrži polemičke stranice, nudi čitatelji-
ma raznolike tekstove iz područja Akai-
da, Ahlaka, Povijesti islama, Tefsira, Ha-
disa i drugih korisnih islamskih znanstve-
nih disciplina te korisne prijevode sa ra-
zličitih stranih jezika s posebnim temama
za naše majke i sestre.
“Semerkand” okuplja mlade i ambicio-
zne ljude, samosvjesne islamskih vrijed-
nosti i važnosti širenja Allahove riječi na
blag i jednostavan način. Poslanički pri-
mjeri pozivanja u vjeru okviri su djelova-
nja i za članove redakcije “Semerkanda”.
S promocije časopisa “Semerkand”
Blagost, strpljivost i ustrajnost bili su nare-
đeni, a ne samo preporučeni, svakome Po-
slaniku. Za primjer hafiz Ćeman je naveo
Musaa a.s., kojeg poznamo kao pomalo
agresivnog zagovaratelja pravoga puta
(naravno, u pozitivnom smislu agresiv-
nog), kojemu Allah dž.š. naređuje da fara-
onu, koji je sebe proglasio božanstvom,
govori blagim i umiljatim glasom ne bi li
povjerovao u Istinu. “Semerkand” upravo
nastoji biti literatura koja odgaja i koja
promovira predivne primjere edeba Boži-
jih Poslanika u njihovim odnosima s dru-
gim ljudima, zaključio je glavni urednik.
Nakon glavnog urednika hafiza Će-
mana, predavnje na temu “Aktualizacija
čitanja i zaboravljena vrijednost nauke
kod muslimana” održao je dr. sc. Almir
Fatić. Kazao je kako statistika o mjestu
knjige, čitanja i istraživanja danas u mu-
slimanskom svijetu nije na našoj strani,
ali zato jeste vjera. Mi smo specifičan
Ummet po mnogo čemu, a jedna od tih
odlika je da smo, ili bi trebali biti, zago-
vornici Istine putem znanja, čitanja, prou-
čavanja, istraživanja, dokazivanja, argu-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
mentiranja, a sve nabrojane ljudske odli-
ke sadržane su u riječima IKRE' BISMI
RABBIKE, prvoj Objavi časnome Posla-
niku Muhammedu a.s. I zato što smo za-
nemarili prvu Objavu, naš Ummet dugo
vremena proživljava dekadencu na mno-
gim poljima ljudskih djelatnosti. Musli- 37
mani još uvijek nemaju izgrađenu kritič-
ku i analitičku misao kakvu su razvili eu-
ropski narodi. Na rješavanju tog nedostat-
ka moramo svi poraditi.
Dr. Fatić se također osvrnuo na cilje-
ve časopisa “Semerkand”. Svojim teksto-
vima “Semerkand”, širi i promovira mo-
ralne vrednote u vremenu sveprisutnosti
grijeha. Naša civilizacija je civilizaciji
multipliciranja grijeha. Moral je na Zapa-
du izgubljena vrijednost. Postao je stvar
mode. Mi muslimani možemo zapadnom
čovjeku pomoći da ga opet pronađe, jer
samo mi imamo pravu Istinu i još uvijek
donekle imamo sačuvanu porodicu. Na-
ravno, prvi uvjet je da prvo sebi pomo-
gnemo i to ponovnim aktualiziranjem
iščitavanja, tumačenja i primjene Kur'ana
i Sunneta u svakodnevnom život, a to je
jedan od zadataka i “Semerkanda”. Zato
nam je potrebna i sasvim nova metodolo-
J
gija tumačenja vjere i veća doza odgovor- O
nosti u tumačenju svetih tekstova. Tuma-
čiti vjeru ne može svatko, a to nam se, U
nažalost, danas često događa. Ako bi se
mogli ukratko definirati ciljevi “Semer- R
kanda” onda bi se oni mogli sažeti u ne-
koliko točaka: promoviranje znanja, iba-
N
deta, zikra i edeba, zaključio je dr. Almir A
Fatić. q
Mirza Mešić L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Reportaža o entuzijastičnim i raspjevanim članicama ženskog zbora “Bulbuli”
“Bulbuli” – zbor koji živi i pjeva
posve u duhu sevdaha
Ženski zbor “Bulbuli” već petnaestak godina djeluje u sklopu KDBH “Preporod”. Nedavno su pod vodstvom glazbe-
nika i voditelja zbora Ismeta Kurtovića snimile prvi CD pod nazivom “Bulbuli”, a zbor se može pohvaliti i multietničnim
sastavom.
Filip Mursel Begović
Nekada je KDBH “Preporod”, barem
po pričanju starijih članova, bio centar
okupljanja zagrebačkih Bošnjaka. Neki
će reći da je to zato jer je 90-ih godina
bošnjačka kulturna scena bila kudikamo
manje razvijena. Danas se možemo po-
hvaliti s mnoštvom bošnjačkih kulturnih
udruga i asocijacija. Neki će reći da je
“Preporod” okupljao ljude zbog nekadaš-
njeg predsjednika Ibrahima Kajana, koji
je znao animirati i zainteresirati pridošli-
38 ce. U svakom slučaju, prostor zagrebač-
kog “Preporoda”, kada nema događanja,
promocija i sastanaka nažalost počesto
zjapi prazan. Jedina osoba koju ćete u
radnom vremenu naći je ljubazna tajnica
“Preporoda” Ajka Tiro Srebreniković.
Ona će vas srdačno ponuditi kahvom i
požaliti se da je jedan od razloga slabe
posjećenosti nedostatak knjižnice, koju
ima, recimo, srpska “Prosvjeta”. Tako je
dok u “Preporod” petkom ne stigne žen-
ski pjevački zbor “Bulbuli”, koji već 15-
ak godina djeluje pod kapom KDBH
“Preporod”. Naime, Bulbulice petkom, u
večernjim satima, održavaju probe, a od
nedavno će se moći pohvaliti prvim sni-
mljenim CD-om. Riječ je o dvanaest an-
tologijskih sevdalinki, koje su Bulbulice
otpjevale pod vodstvom glazbenika i vo-
ditelja zbora Ismeta Kurtovića. Kurtović,
osim što se proslavio kao gitarist i pjevač
J pop-rock grupe “Drugi način”, do sada
O ima veliko iskustvo u komponiranju, sni-
manju, produciranju i aranžiranju zbor-
U skog pjevanja. Kurtović je godinama
uspješno vodio ženski zbor Zagrebačke
R džamije “Arabeske”, s kojima je snimio
N nekoliko nosača zvuka. Naravno, ilahije i
sevdalinke nisu ista glazbena vrsta, ali,
A primijetit ćemo, pripadaju istom emotiv-
nom sustavu bošnjačkog naroda. Onaj tko
L voli sevdalinke, u pravilu će voljeti i ila-
hije, i obrnuto. “Arabeske” su, pod vod-
stvom Ismeta Kurtovića, postigle regio-
nalnu prepoznatljivost, stoga, realno je
očekivati da će isti uspjeh postići i Bulbu-
lice. Štoviše, sevdah je glazbeni sustav
kojeg će svojatati svi narodi BiH, a od ne-
davno, i ostali narodi širom svijeta koji su
postali zaljubljenici u tu bosansku narod-
nu pjesmu. Da sevdalinka nije ekskluziv-
no pravo samo bošnjačkog naroda, doka-
zuje i sastav ženskog zbora “Bulbuli”
kojem bi se uz pridjev ženski slobodno
moglo dodati multietnični.
Hvalevrijedan glazbeni eksperiment
Slušajući prvi CD “Bulbula” ostat će-
mo zapanjeni kvalitetom snimljenog ma-
terijala. Nitko od “amaterskog” zbora nije
očekivao da će postići razinu koja može
konkurirati bilo kojem razvikanom zboru
u Hrvatskoj i šire. Nadamo se samo da ta
kvaliteta neće ostati nezapaženom i da će
Bulbulice, bez profesionalne podrške
marketinga i PR-a, uspjeti skrenuti pozor-
nost na sebe. Oni koji se neće moći po-
hvaliti glazbenim sluhom i znati točno
ocijeniti zašto neka glazba tako dobro
zvuči, moći će, za razliku od glazbenog
kritičara, puno jednostavnije objasniti do-
bar zvuk. Ako neki CD slušate iznova i
iznova, ako vam se na njemu svidi više od
jedne pjesme, znate da taj CD uistinu vri-
jedi, da nije za jednokratnu upotrebu.
Upravo je tako kada je riječ o pjevanju
Bulbulica. Jednostavno, njihov CD neće-
te prestati slušati. Ismet Kurtović nam je
rekao da je s Bulbulima želio napraviti
drugačiji CD i stilski je radio kompromis
između etno zvuka i tradicionalnog sev-
daha, onako kako ga nosi od rođenja, pri-
lagođen mogućnostima pjevačica. “Moj
zaključak je da sam u većini pjesama u
tome i uspio, a neki aranžmani su mnoge
ljubitelje sevdalinke oduševili. Slijedeći
put ćemo ići u još veće eksperimente. Za
razliku od prije, dogodilo mi se da sam od
različitih ljudi čuo da im se sviđaju razli-
čite pjesme. To smatram uspjehom. Aran-
žmani su pitki, teku kao med i mlijeko, a
volio bih napraviti spot barem za jednu
pjesmu. Vidjet ćemo nakon promocije
koju uskoro spremamo u jednom velikom
prostoru”, rekao je Kurtović koji se s Bul-
bulicama družio godinama i dugo poku-
šavao realizirati CD. “To traje 15 godina.
Moji stalni pokušaji da se stabilizira eki-
pa i stalne smjene generacije napokon su
urodile plodom. Taman nešto uhodaš, a
netko iz čistog mira nešto razbuca”,
objašnjava Ismet i dodaje da zbor postoji
15 godina, a par cura je kao ekipa posto-
jala i prije. Ismet je došao 1995./96. na
poziv Ibrahima Kajana, koji je tada bio
predsjednik. “On je imao fin odnos prema
meni i uspješno smo surađivali. Tada sam
u raznim prostorima puno više svirao ne-
go sada. Godinama smo pokušavali naći
zajednički jezik sa vodstvom 'Preporoda'
i to nije bilo uvijek uspješno. Nakon
mnogo godina uspjeli smo snimiti prvi cd
i nazvali ga jednostavno Bulbuli. Pošto je
ovo amaterski zbor, upustio sam se u ek-
speriment za koji nisam znao kako će za-
vršiti. Ne mogu svi pjevači otpjevati sve,
moraš razumjeti ljude i njihove moguć-
nosti, a poklopilo se da sam uspio upotri-
jebiti četiri različita solo glasa.”
Ovaj projekt ne bi uspio da Ismet nije
izabrao kvalitetne suradnike i instrumen-
taliste. Ismet će prvo spomenuti Drago-
mira Herendića Dragiannija, bivšeg gita-
ristu “Zabranjenog pušenja”. “Druženje s
njim i njegova bezrezervna podrška je bio
jedini način da uspijemo. Proveli smo
bezbroj sati u Kloštar Ivaniću, gdje se na-

lazi njegov studio, i treba za to imati živa-
ca. Devet mjeseci smo snimali i više ni-
smo računali sate, a projekt smo radili od
proljeća do Nove godine. Dragomir je iz-
vrstan muzičar i krasan čovjek. Našli smo
zajednički jezik i napravio je krasan mix
te iskoristio maksimalno od svog studi-
ja.” Kurtović će hvaliti i slavnog člana
“Novoga kvadrata”, poznatog strip crtača
Igora Kordelja, koji je napravio izvrsno
likovno rješenje i dizajn CD-a. Učinio je
to potpuno besplatno, kao poklon starom
prijatelju, jer je s Ismetom surađivao još u
Drugom načinu. “Edin Džaferagić, stalni
član 'Bulbula' i moj dugogodišnji surad-
nik u raznoraznim muzičkim kreacijama,
prekrasno je svirao harmoniku na ovom
albumu i bez njegovog osjećaja to ne bi
bilo to. Snimit ćemo mi još toga”, uvjere-
no je uskliknuo Ismet Kurtović, a Edino-
vo sviranje hvale i ostale Bulbulice koji-
ma ovaj mladi profesionalac pratnjom
pomaže da se ne izgube u zahtjevnijoj
sevdalinci. Edin Džaferagić se nedavno
oženio, te je u zbor uveo svoju suprugu
Selmu. Ismet Kurtović hvali i klarinetista
za kojeg kaže da je maestralno odsvirao.
“To su bili pravi trileri, nisam ga uopće
posebno pripremao, samo smo uz kavicu
okvirno dogovarali u kojem smjeru treba
ići i Imanće Kadrijev – Štip je krasno od-
svirao.” U realizaciji CD-a glazbeno je
pomogao i profesor violine Bruno Urlić,
bivši član “Zabranjenog pušenja”, koji je,
po riječima Ismeta Kurtovića, osjetio sev-
dah i uvijek uspijevao napraviti mali ori-
ginalni pomak u vlastitoj interpretaciji, a
da odgovara zamisli interpretacije “Bul-
bula”. Urlić je na CD-u odsvirao sve gu-
dače. Paul Kemph – Pavo je na klaviru
također maestralno odradio sve što je
Kurtović od njega tražio. “Posebno bi na-
glasio Kemphov solo klavir na pjesmi
Kad ja pođoh na Bembašu. Uz ostale,
hvala Safiudinu Alimoskom - Safiju, na
krasnom kaval (naj) solu u pjesmi Jutros
mi je ruža procvjetala. Htio sam više ko-
ristiti naj, ali ga je teško tehnički iskori-
stiti jer ornamenti u sevdalinkama ne do-
puštaju njegovu izvornost pa funkcionira
kao flauta. Šalio sam se da ćemo drugi
put više koristiti naj i egipatsku lutnju”,
završio je Kurtović, dok su članice zbora
s interesom slušale što priča.
Živim da pjevam
Najstarija članica “Bulbula” je Mithe-
ta Ibrahimpašić, koja je zboru pristupila
1998. godine. Nekad su “Bulbuli” nosili
pridjevak djevojački, ali dolaskom žena
različitih godišta, naziv zbora je promije-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Ženski pjevački zbor “Bulbuli” (foto Radomir Sarađen)
Članice zbora: Sabina Abdurahmanović, Vesna Brlek, Hasiba Čaušević, Ajša Dedić,
Nađa Dervić, Nada Domazet, Meliha Đenđo, Sanela Đuhera, Selma Džaferagić,
Božica Grahovac, Elza Hasanamidžić, Mitheta Ibrahimpašić, Gordana Kram, Azra
Čimić, Ajša Manoković, Elena Paškvan, Marijana Pavlović, Majda Rožmarić, Sabina
Softić, Žana Stanzl, Svjetlana Šalaj, Enisa Travljanin, Izeta Velagić, Edin Džaferagić
(harmonika), Ismet Kurtović (dirigent i voditelj) 39
njen u ženski. “Nekada je zbor bio puno metljivošću i neposrednošću je Enisa
nediscipliniraniji, danas su cure redoviti- Travljanin. Ona bez ustezanja zna reći
je na probama, nema prodavanja zjake, “živim da pjevam i kada ne bi pjevala ne
telefoniranja i brbljanja dok se vježba. bi živjela.” Tolika želja za pjevanjem ri-
Razlika je u ozbiljnosti kojoj pristupamo jetko se viđa pa će Enisa, više pjevati ne-
pjevanju, a za razliku od nekada Ismet je go govoriti. Ako ju nešto pitate uvijek će
uspio stvoriti veliki autoritet, bolje se po- naći odgovor pjevajući neku sevdalinku.
stavio, što je rezultiralo novim članicama Ta neumorna zaljubljenica u sevdah po-
i sada ponosno možemo reći da imamo zvat će vas u stranu i na uho, samo za vas,
multietnički zbor.” Mitheta objašnjava da otpjevati neku nepoznatu ili rijetku sev-
je razlog njenog dugog članstva u zboru dalinku, koju je nedavno otkrila. Neizo-
kontinuitet pjevanja koje seže u djetinj- stavni je dio zbora, a često je u prvom
stvo. “Rođena sam sa sevdalinkom, od planu na putovanjima i u druženjima, te
malena pjevam, a posebno volim način na će se nerijetko, iz velike želje za pjeva-
koji Ismet pristupa sevdalinci. Od nas iz- njem, otimati za mikrofon. Uz Nadu Do-
vlači maksimalno. Za razliku od voditelja mazet, Mithetu i Enisu na CD-u se kao
ostalih bošnjačkih zborova, on naprosto solistica (uz Mithetu je otpjevala najviše
radi drugačije aranžmane, prilagođava se solo dionica) ističe se i Sabina Softić.
nama, a nas je 24. Ismetu također imponi-
ra naša ozbiljnost pa se probe znaju pro-
Članica “Bulbula” je 10 godina. Ljubav
prema sevdalinki rodila se u rodnom Ko-
J
dužiti do u ponoć.” Mitheta je ponosna
što su u nekim pjesmama uspjele postići
zarcu, a od pete godine živi u Zagrebu.
Njeni roditelji su oduvijek slušali i pjeva-
O
dvoglasje, a glasovi su posve različiti, so- li sevdalinke. “Otac nije znao pjevati, ali U
listice ne imitiraju nikoga, jednostavno, nas je volio slušati, a majka je pjevala i
ono što pjevaju to su samo one. Uvjerena svirala usnu harmoniku. Nikada mi ne R
je, a to govore i reakcije onih koji su slu-
šali CD, da se Bulbulicama piše svjetla
dosadi sevdah koji mi se od djetinjstva
neizbrisivo usadio u srce. Trnci me prola-
N
budućnost. ze kada pjevam za 'Bulbule', potpuno se A
Jedna od Bulbulica, koja će svakako uživim. Nije bilo zahtjevno snimati CD,
plijeniti pažnju svojom duhovitošću, na- makar smo kao zbor prvi put susreli sa L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
studijom. U početku sam imala tremu, jer
ne znaš kako ćeš na koncu zvučati. Moj
muž Ismal preselio je na ahiret prije 12
godina i uvijek je govorio kako moja žena
lijepo pjeva, čak me je prijavljivao na na-
tječaje radio postaje Karlovac, gdje sam
tri puta osvojila nagradu. Upravo mi je
pjesma i druženja sa ženama iz zbora po-
mogla da izdržim onaj najgori period ža-
losti za suprugom. Liječila sam se pje-
smom.” Sabina ima dva sina, Alena i Ar-
mina, i bili su presretni kada su čuli CD i
u svakom smislu je podržavaju. “Nakon
CD-a očekujem da se malo više čuje za
'Bulbule' jer naš višegodišnji rad je pone-
kad mukotrpan i treba imati volje. Kad bi
izostala koji petak s probe nedostajala bi
mi ta navika. Sa ženama iz zbora, koje ni-
su muslimanke i Bošnjakinje, slažemo se
odlično i nama je cilj da nam pristupe že-
ne koje cijene i vole sevdalinku i koje za-
ista znaju pjevati. Pritom nam nije važno
koje su vjere ili nacionalnosti. One su
unijele i svježinu u zbor. Nemamo nika-
kvih problema s njima, ni one s nama, jer
sevdah je pjesma svih naroda Bosne i ši-
re, svugdje tamo gdje ga vole”, rekla nam
je Sabina.
Vraćanje u Bosnu u kojoj nema
40 mržnje
Jedna od članica zbora koja nije Boš-
njakinja je Nada Domazet, po nacional-
nosti Srpkinja, a gaji otvorenost prema
svima onima koji su dobri. “Kod žena u
zboru 'Bulbuli' prepoznala sam tu dobro-
tu. Nikad nisam mislila da ću ponovo na-
ći snage za pjesmu, s obzirom na rat i na
to da sam došla iz Banja Luke 1993. godi-
ne s mužem Tonkom. Ali, dobra prijate-
ljica me je pozvala u 'Bulbule' i meni se
svidjela atmosfera koje kreiraju žene i
djevojke iz zbora. Svidio mi se njihov
duh i otvorenost. Nikada nisam doživjela
nešto ružno, dapače, svakim danom mi je
sve draže što sam pristupila zboru. Kad
sam vidjela Ismeta, podsjetio me na moju
familiju jer se nikada ne ljuti, uvijek je
iskren i sve što kaže u dobroj je namjeri.
J Onda i nemaš izbora nego lijepo pjevati.
Ismet je pokretačka snaga zbora, ali zbor
O funkcionira i zbog cura, svake ponaosob,
i zbog svake bi se isplatilo doći na probe.
U Uvijek ću pjevati i željeti drugima da pje-
vaju jer je to prelijep osjećaj.” Nada, koja
R je ujedno jedna od solistica na CD-u, ni-
N kad prije 'Bulbula' nije pjevala u nekom
zboru, ali u njenoj obitelji svi vole pjeva-
A ti, a sevdalinka je na prvom mjestu. “Za
mene je sevdah vraćanje u prošlost, u onu
L Bosnu u kojoj nema mržnje, u kojoj su svi
“Bulbuli” u Kutini 2007. godine
dobri komšije i gdje se jednostavno druži
i pjeva. To zajedništvo živi i danas, ali na
žalost nije u prvom planu. Eto, upravo su
'Bulbuli' dokaz tome i na tome ćemo i ra-
diti – pjevati i održavati duh pozitivnosti,
izvlačiti nešto dobro iz ljudi. To se, među
ostalim, može sevdalinkom. Kad pjevaš
sevdalinku ne možeš misliti na ništa dru-
go, jednostavno je pjevaš, pa makar ona
nekima i bila u drugom planu.” Dokaz toj
tvrdnji je i njen sin Danijel Domazet koji
se također pridružio zboru i svira džembe
bubanj.
Pjevanje je antistresna terapija
Prije dvije godine u “Bulbule” je pri-
stupila Dalmatinka Svjetlana Šalaj, koja
je svojom strastvenom i entuzijastičnom
pojavom, ali i glasom, obogatila zbor.
Svjetlana u mnogome doprinosi veselom
duhu zbora, pa ćete upoznavši ju, uživati
u njenom energičnom govoru s dalmatin-
skim naglaskom i zapanjiti se koliku oda-
nost i ljubav pokazuje prema djevojkama
i “Preporodu”. Zagrepčanka Gordana
Kram profesorica je njemačkog jezika u
osnovnoj školi, u “Bulbulima” pjeva tri
godine, a u zbor ju je dovela najbolja pri-
jateljica Nađa, također članica “Bulbula”.
“Došla sam samo poslušati pjevanje i to-
liko sam se oduševila da sam ostala. Prije
nisam posebno slušala sevdah i znala sam
samo nekoliko najpoznatijih pjesama.
Oduševilo me je to što sevdah, osim što
ima dušu, ima i priču, lijepu ili tužnu, pu-
nu životnih momenata koje možemo pre-
poznati u svakodnevnom životu. Uistinu,
kroz neke pjesme proživljavam i neke
svoje životne situacije. Kada sam kući
donijela CD 'Bulbula' i poslušala ga, na
oči su mi navrle suze - toliko mi je lijepo
zvučao i nisam mogla vjerovati da je moj
glas njegov dio. Ponosna sam na sebe
zbog toga.” Gordana će dodati da ju sev-
dah opušta, smiruje i oslobađa svih nega-
tivnih emocija. Šaljivo će reći da je to je
njena antistresna terapija. Gordana nije
Bošnjakinja, a već u prvom kontaktu sa
zborom osjetila je toplinu jer su sve cure
bile kompletna pozitiva. “Trebalo mi je
vremena da skužim bosanske fore i u po-
četku nisam znala što je zezancija, a što
ozbiljno. Prvi dan probe Enisa mi se po-
tužila da ju bole koljena, a Ajša joj je od-
govorila da mora uzeti hrvatsku domov-
nicu i staviti ju na bolno mjesto, ali da bi
prošlo ne smije biti kupovna, nego ona
prava. Eto, tako se mi zezamo”, dočarat
će Gordana atmosferu u zboru. Sve će
Bulbulice potvrditi da je Ismet Kurtović
odličan voditelj, stručan, pun razumijeva-
nja i strpljenja.
Blaženi među ženama
Ajša Dedić Bulbulima je pristupila
prije tri godine, otkada je otišla u penziju.
“Za jednu umirovljenicu sudjelovanje u
zboru je zaista važno, nešto posebno. To
je i zbog putovanja, ali najviše zato što mi
ljubavlju i radošću ispunjava dušu i slo-
bodno vrijeme, jer, mi smo kao jedna fa-
milija. I moj muž Mustafa me često prati
na nastupima i dolazi na probe. Moj Mu-
stafa je vrckav i zabavan čovjek, diže

nam atmosferu, zeza se i sve nas bodri.”
Njene riječi možemo apsolutno potvrditi
jer Mustafa je pun dosjetki, viceva i šala,
a kada je riječ o Bulbulicama, možete ga
probuditi usred noći i on će ih svojim
kombijem odvesti i na kraj svijeta. Ajša
kaže da nikad prije nije pjevala, ali njen
otac jest, zajedno s braćom. “Ma svi smo
mi u obitelji vazda pjevali. Kada sam
došla u Bulbulice bila sam oduševljena i
željela sam sudjelovati, a Ismet mi je u
jednom trenutku rekao da imam dobar
glas i da mogu ostati. Bulbulice mi znače
ne samo zbog pjesme, nego i zbog druže-
nja, a bez sumnje Ismet je glavni motor
pokretač. Znali smo se zezati da je Ismet
blažen među ženama, ali imamo u zboru i
Edina i Danijela, već trojicu blaženih”,
veselo poručuje Ajša.
Nađa Dervić je četiri godine članica
“Bulbula”. Voli svu muziku, zapravo,
ovisi o tome kako je raspoložena, a pjeva
svu narodnu glazbu. “Uz neke se pjesme,
posebno sevdalinke, rasplačem. Svaki
Bajram otplačem uz sevdalinke. Nevjero-
jatno je da uz istu pjesmu ponekad pla-
čem, a ponekad se veselim, zavisi od
društva i prigode. Otkako sam ostala bez
rahmetli majke, koja je jako lijepo pjeva-
la i igrala kola, kao i nena koja je uz to
svirala i harmoniku, posebno me u srce
dirne sevdalinka. Mamina obitelj je bila
nadarena za pjevanje. Što sam starija sve
me više vuku sevdalinke. Volim 'Bulbule'
i 'Preporod' i dovodim dosta prijateljica
na pjevanje. Jako su sretne i zadovoljne i
sada nas ima dosta za jedan kvalitetni
zbor. Nije mi važna nacionalnost, ne gle-
dam tako ljude, samo da su dobri u duši”,
tvrdi Nađa za koju je sevdalinka tradicija
koju poštuje, ali pripada nekom drugom
vremenu kojeg se nažalost samo s nostal-
gijom sjećamo i teško ga je živjeti. Među-
tim, osjećaji ljubavi koje ona proizvodi
uvijek su isti. “Očekivala sam da će na
snimanju CD-a biti puno teže, ali nije –
bilo mi je super. Muž Asim, ili moj dragi
Asko, me podržava u pjevanju. I on lijepo
pjeva, a znamo zapjevati i u duetu. Zna
biti pravi dernek sve do ujutro. Patim za
Bosnom, a kada pjevam sevdah sve me
vraća u nju iako u Zagrebu živim već 38
godina”, naglašava Bulbulica Nađa.
Ismeta smo prihvatile kao
poslušna dječica
Nađa nije jedina koja dugo živi u Za-
grebu. Majda Rožmarić pjeva u “Bulbu-
lima” već šestu godinu, a u Zagrebu živi
31 godinu. “Kada je Fudo Ahmetspahić
osnovao Bosanu i pozvao me sebi, neko
vrijeme sam pjevala u njegovom zboru,
ali ja sam čula za Preporod, to jest da se
ovdje njeguje sevdalinka u pravom smi-
slu, onako na starinski način, pa sam tu
došla i ostala. Pritom ne mislim da Fudo
radi loše, meni ovaj zbor jednostavno vi-
še odgovara. Tu je u početku bilo jako
puno mlađih djevojaka kojima sam po
godinama mogla biti majka, i nakon ne-
kog vremena počeli smo se pomalo osi-
pati te su ostale pretežno gospođe u go-
dinama. S onim mlađima dobro se slaže-
mo. Tu smo prvenstveno zbog druženja i
ljubavi prema pjesmi. Ne umišljam si da
smo postale neke zvijezde nakon sni-
mljenog CD-a. To je bio mukotrpan rad
i naša dugogodišnja želja, od traženja
pjesama do traženja sponzora, što izi-
skuje puno novaca i vremena koje mi
kao zbor nemamo. Kada bi imali bolja
sredstva zasigurno bi mogli napraviti i
bolji CD. Problem nam je organizacija
promocije CD-a, jer sve je vezano uz no-
vac.” Majda nam je otkrila da je njen
muž Zagorac i da su joj djeca odrasla u
ovom podneblju, ali njen muž ju prati i
podržava te uživa u toj vrsti glazbe.
“Ismetu je bilo puno teže kada je bilo vi-
še mlađih djevojaka od kojih je možda
imao i bolje glasove, ali ovo su sada zre-
liji glasovi. Bojao se starijih, jer nije
znao kako ćemo prihvatiti njegov autori-
tet, ali mi smo ga prihvatile kao poslušna
dječica”, objasnila je Majda.
Za nas ne postoje granice
Bulbulice ne bi uspjele snimiti CD da
nije bilo pomoći brojnih sponzora od ko-
jih treba ponajprije izdvojiti Poglavarstvo
Grada Zagreba. Bulbulica Božica Graho-
vac radi kao menadžer “Dado Toursa”,
turističke agencija koja je sponzorirala
“Bulbule”. Naime, svu vožnju vezanu uz
snimanje CD-a “Dado Tours” je besplat-
no odradio. Direktor i vlasnik Ćazim
Asović je veliki poklonik “Bulbula”.
“Jednom smo u Rijeku vozili 'Bulbule' i
svidjela mi se atmosfera te način na koji
one interpretiraju sevdah. Ja sam kao
osnovnoškolka plesala u folkloru, a i u
obitelji, koja vuče korjenje iz Hrvatskog
Zagorja, pjevale su se pjesme, između
ostalog i sevdalinke, jer je moja obitelj
prirodno muzički nadarena. Pjevali smo
cijelu Jugoslaviju, a Bulbulice su me pri-
hvatile, kao i ja njih, jer za nas ne postoje
granice, a pjevati kajkavsku popijevku i
sevdalinku kod mene izaziva iste emoci-
je. Meni je prekrasan bosanski mentalitet
i oduševljena sam, recimo, Sarajevom i
zaista volim upoznavati druge narodno-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
sti.” Božica misli da Hrvati vole sevdalin-
ku, a njen sin Nenad i snaha Jasminka su
oduševljeni te i druge pokušavaju zainte-
resirati za sevdah i Bulbule. “Snaha me
nazove i kaže: Hej, Božica, imamo tulum,
a ja u pozadini čujem cd Bulbula. Zar to
nije uspjeh?”, pita Božica, a mi potvrdno
odgovaramo.
Među zadnjima koja je došla u “Bul-
bule”, prije godinu dana, je Izeta Velagić.
“Porijeklom sam iz Tomislavgrada, gdje
sam bila aktivna u kulturnim društvima.
Na folkloru su tada djelili nošnje, a mene
je uvijek zapala srpska. Neću lagati, bila
je lijepa ta nošnja, a Hrvati bi razgrabili
ostale. Tada nisam znala zašto. Nemam
predrasuda, imam dosta prijatelja iz mije-
šanih brakova, moji sinovi imaju djevoj-
ke druge vjere i ja sam ih prihvatila. Svi
moji prijatelji Hrvati slušaju naš CD i svi
su oduševljeni. U Tomislavgradu su se
rijetko svirale sevdalinke, svirale su se
neke druge pjesme, a pravi sevdah sam
tek doživjela s 'Bulbulima'. I moji sinovi
također. Ponekad me pitaju što znače ne-
ke riječi u pjesmama, a ja im ne znam
prevesti pa me bude sram.” Izeta nam je
objasnila da Bošnjaci u Tomislavgradu
kao da nisu pripadali Bosni i kao da su
bili više Dalmatinci. “Nismo išli u Saraje-
vo, išli smo u Split. Meni je zanimljivo da 41
moj sin, koji baš nije slušao sevdalinku,
kada je čuo cd, ponudio se da besplatno
'Bulbulima' napravi web stranicu.” Izeta
je zajedno s mužem u Zagreb došla prije
rata, a suprug, koji je bio dragovoljac Do-
movinskog rata, razbolio se i umro 2005.
godine.
Na kraju treba napomenuti da nismo
razgovarali sa svim članicama zbora. To
nije zato što to ne zaslužuju ili su manje
važne, već zato što, za vrijeme posjete
novinara “Journala” opravdano nisu bile
prisutne na probi. Uvjereni smo da će biti
još prilika, a ostaje nada da se ni jedna
članica neće osjetiti zanemarenom. Jer,
više je nego jasno da su Bulbulice pjevač-
ki zbor koji je ne samo ponos KDBH
“Preporod”, već i čitave bošnjačke zajed-
nice u Hrvatskoj. Zbor je to koji svojom
otvorenošću i multietničnošću dokazuje
da je glazbena, ali i svaka druga komuni-
J
kacija među narodima južnoslavenskog O
prostora itekako moguća. Zbor je to ko-
jeg, što je više nego vidljivo ili bolje reče- U
no na prvom CD-u poslušano, čeka bli-
stava budućnost. Jer, ako blistavost sev- R
dalinke nije ishlapjela usprkos zubu vre-
mena i svih nesretnih događanja na našim
N
prostorima, ni oni koji poput Bulbula na A
pravi način i u potpunosti njeguju njen
duh – nisu manje blistavi. q L
 HRVATSKA
Izabran novi predsjednik Republike Hrvatske
Pobjeda Ive Josipovića
Ivo Josipović novi je predsjednik Re-
publike Hrvatske i na tom položaju ostat
će barem slijedećih pet godina. On je kao
kandidat SDP-a u drugom krugu izbora
za predsjednika Republike Hrvatske po-
razio nezavisnog protukandidata Milana
Bandića. Josipović je dobio 60,26% gla-
sova, a Bandić 39,74%, s tim da ovdje
treba reći da je u samoj Hrvatskoj Josipo-
vić dobio preko 62%. Bandić je, naime,
pokupio glasove dijaspore (uglavnom iz
BiH). Da podsjetimo, nakon prvog izbor-
nog kruga Josipović je osvojio 32,44%
glasova, dok je Bandić (zagrebački gra-
donačelnik i donedavni visokopozicioni-
rani SDP-ovac) osvojio 14,84% glasova.
Josipovićeva prednost prevelika
No, ako je kampanja u prvom krugu bi-
la, barem što se tiče njih dvojice, nenapadač-
ka, Bandić je već nakon objave prvih rezul-
tata u prvom krugu najavio da neće štedjeti
42 Josipovića, čime je napravljen radikalan za-
okret u odnosu na dotašanju kampanju. On
je napao Josipovića da će sa njim upravljati
predsjednik SDP-a Zoran Milanović daljin-
skim upravljačem i nastavio tako sve do kra-
ja kampanje u drugom izbornom krugu.
Ipak, koliko god bio uporan da ga se ne bi
smjelo tek tako otpisati, trezvenim razmi-
šljanjem bilo je jasno da je razlika iz prvog
kruga toliko velika da Bandić nije imao šan-
se. Osim toga, raspored snaga od preostalih
kandidata dao je naslutiti da Bandić baš neće
imati njihovu potpunu podršku.
Gotovo svi pristojni kandidati poraženi u
prvom krugu dali su potporu Josipoviću, od
Vesne Pusić do Nadana Vidoševića. Dragan
Primorac se nije izjašnjavao, ali je i njegova
šutnja sugerirala podršku Josipoviću, a naj-
zanimljivije je da se ni HDZ kao vodeći član
vladajuće koalicije nije izjašnjavao u korist
J ni jednog kandidata, iako pripada desnici na
koju je računao Bandić. Čak što više, pred-
O sjednica HDZ-a i hrvatske Vlade Jadranka
Kosor svojom je šutnjom zapravo sugerirala
U podršku Josipoviću, što je bilo jasno čitajući
njene izjave između redova, a i samom činje-
R nicom da jedna desna stranka nije dala otvo-
N renu podršku desnom kandidatu.
Još na samom početku drugog kruga
A prema istraživanju koje je agencija Puls
provela za Novu TV, SDP-ov kandidat do-
L bivao je 56,3% glasova, dok je nezavisni
Milan Bandić dobivao 31,60% glasova, što
je manje nego je Josipović dobio u prvom
krugu. Teško je reći kome bi se priklonili
lijevi, a kome desni birači, no iz istraživanja
se moglo vidjeti da su birači Nadana Vido-
ševića i Vesne Pusić naklonjeniji Josipovi-
ću. Ovo dvoje kandidata su ionako vrlo br-
zo nakon završetka prvog kruga dali otvore-
nu podršku Josipoviću. Čak 50% birača
Andrije Hebranga naklonjeno je Milanu
Bandiću, dok su birači Dragana Primorca
podijeljeni, iako blago naginju Bandiću.
Josipović je tako već tada bio u velikoj
psihološkoj prednosti. Imao uvjerljivu
prednost na cijelom istoku. U Slavoniji za
njega su glasali i u sredinama gdje je HDZ
na vlasti ili gdje su lokalni čelnici podupi-
rali Bandića. Bio je u prednosti i u mjesti-
ma središnje Hrvatske, izuzev Gospića, te
na sjeveru i Istri (osim Pazina), čak i Zadru
i Splitu, iako je splitski gradonačelnik
Željko Kerum dao podršku Bandiću. A u
Zagrebu, u kojem je Bandić na vlasti 10
godina i gdje je na prošlim lokalnim izbo-
rima ponovno izabran za gradonačelnika,
dobio je 15,64% glasova, dok je Josipović
osvojio glasove 34,57% građana.
21 istražna radnja protiv Bandića
Vrlo precizni rezultati objavljeni su i
nešto kasnije, u Novoj godini Josipović je
i dalje imao veliku prednost pred protu-
kandidatom Milanom Bandićem. No,
istraživanje Cro demoskopa, koje je 28. i
29. prosinca 2009. provela agencija “Pro-
mocija plus” na 1.500 ispitanika, pokaza-
la je da među biračima koji će izaći na
izbore Josipović sada ima nešto manju
podršku, 53,5%, dok je Bandiću potpora
malo porasla, na 33,7%. Čak je 12,9% bi-
rača bilo neodlučno, tako da su u preosta-
lih 7 dana dvojica kandidata imali zada-
tak da potaknu neodlučne i apstinente da
izađu na izbore i glas daju upravo njima.
Ovo istraživanje javnog mnijenja poka-
zalo je kako će glasati i birači poraženih kan-
didata iz prvog kruga. Formirane su tri skupi-
ne izborne podrške. Prvu skupinu činili su
glasači kandidata koji su se priklonili na stra-
nu Milana Bandića i nju su činili birači An-
drije Hebranga, Miroslava Tuđmana i Vesne
Škare-Ožbolt. U drugoj su skupini znatan
broj glasača Vesne Pusić i Damira Kajina
podržavali su Josipovića. Posljednju skupinu
činili su glasači kandidata iz prvog kruga kod
kojih nema izrazitije potpore niti jednom od
ova dva kandidata, međutim i tu je bilo vid-
ljivo da biračko tijelo Vidoševića blago nagi-
nje na stranu Josipovića, dok biračko tijelo
Dragana Primorca i Josipa Jurčevića blago
naginje na stranu Milana Bandića.
Tako su se birači trećeplasiranog An-
drije Hebranga u drugom krugu u 56,8%
slučajeva opredjeljivali za Milana Bandi-
ća, a u 12,7% za Josipovića. Birači nezavi-
snog kandidata Nadana Vidoševića nešto
češće birali su Josipovića (40,2%) nego
nezavisnog Milana Bandića (33%), a čak
72,5% birača Vesne Pusić opredijelilo se
za Josipovića, a 8,8% za Bandića. Od Pri-
morčevih glasača njih 38,2% podržavalo
je Bandića, a Josipović je dobivao 29,1%.
Više od pola glasača Miroslava Tuđmana
(51,6%) u drugom će krugu bilo je za Ban-
dića, dok ih je 9,7% bilo za Josipovića.
Kajinovi glasači uglavnom su bili za Josi-
povića (73,3%), a za Bandića 10%.
Tako je pobjedom Josipovića završena
utrka za Pantovčak. Ovdje ostaje još jedno
pitanje: “Zašto se Bandić odlučio upustiti u
utrku za predsjednika Republike kad je ja-
sno da je pozicija gradonačelnika Grada Za-
greba daleko unosnija i jedna od također
utjecajnijih u državi?” Financijski, pa i utje-
cajno u nekim sferama, isplativije je biti za-
grebački gradonačelnik nego predsjednik
Republike koji baš i nema velike ovlasti.
Unutarnju politiku vodi premijer po Ustavu,
a to je opet, ako ćemo po tome mjeriti, po-
dručje i gradonačelnika, barem u gradu u
kojem vlada. Međutim, protiv Bandića je
pokrenuta 21 istražna radnja za korupciju i
kriminal u Gradu Zagrebu (primjerice iz-
gradnja javnog WC-a plaćena je 11.000 eu-
ra po kvadratnom metru), a koju vodi
USKOK (Ured za suzbijanje korupcije i or-
ganiziranog kriminala). Kako su USKOK te
tajne službe po Ustavu i pod ingerencijom
predsjednika Republike, da je Bandić iza-
bran za predsjednika, mogao je lako utjecati
na tok istrage. Zato se i kandidirao za pred-
sjednika, inače je suludo napustati tako uno-
snu funkciju zagrebačkog gradonačelnika.
Prema reakcijama iz svijeta, izbor Jo-
sipovića dočekan je blagonaklono i u nadi
da će Hrvatsku nastaviti voditi u smjeru
kojeg je zacrtao njegov gotovo odlični
prethodnik Stjepan Mesić. q
Edis Felić
 HRVATSKA

Razriješen najveći misterij predsjedničkih izbora – Bošnjak na izborima, musliman u behutu i Nur na putu

Na izborima i u behutu
Zašto su “šejh” Ševko Omerbašić i narodni tribun Šemso Tanković te cijela regimenta njihovih adlatusa, baš po uzo-
ru na Katoličku crkvu, podržali stanovitog Milana Bandića u utrci za predsjednika Republike, Tanković i izrijekom?

Faris Nanić

Na pitanje iz podnaslova, na prvi po-

gled prostodušni je odgovor dao saborski
zastupnik svih Bošnjaka i ostalih ex-YU
manjina koji je pred TV kamerama iskre-
no izjavio kako podržava Bandića jer je
on muslimanima dao igralište za Nur kraj
džamije. Nakon te, pokazalo se analfabe-
tima poput Vašeg autora, politički osvije-
štene, uravnotežene, zrele izjave, nadasve
utemeljene na faktima i baš u kontekstu
izbora za šefa države, Bandićevim su se
gradom, poput munje, dakle brzinom
svjetlosti, proširila pitanja, tajanstvena,
zastrašujuća: Što je to, tko je to Nur, da
prostiš? Čime to prijeti Šemso? Znači li
to da će, ne izaberemo li Mikija, strašni
Nur svoje igre s igrališta kraj džamije
prenijeti, o nesreće li, na igrališta širom
grada i države nam jedine? Ima li kakve
veze taj Nur s ratničkom igrom Hrvata na
Korčuli koja pokazuje borbu protiv Tura-
ka, a izvodi se pod nazivom Moreška ne-
muslimanskim turistima za vrućih ljetnih
noći? Strah koji se proširio glavnim gra-
dom, dodatno je pojačan dirljivom sce-
nom kada, okupljene hodže, Milanu Ban-
diću u biblioteci Islamskog centra u Za-
grebu, pod budim okom predsjednika
Medžlisa Islamske zajednice Zagreb,
Mirsada Srebrenikovića, s neskrivenim
divljenjem upućuju stidljive poglede, do-
lijevajući mu kahvu u findžan, nadajući
se da će ih njegov čvrst, ali sanjiv, malo
mutan pogled Vođe, inače uvijek usmje-
ren u pravcu budućnosti, oplaviti svojom
blagošću. Prenijeti dio bereketa na njih,
skromne Božije sluge. Znali su, pri tom,
ovi alimi, da je najjača vjera ona novo-
probuđena, da je najintenzivnija vjera ona
bivšeg člana i sekretara Saveza komuni-
sta i da se i oni s tog čistog izvora mogu
napojiti i trajno napajati. Još ako tako mi-
sli i Kaptol...
Panika i strah
Počeli su prvi znakovi panike u Bandi-
ćevu gradu. Nepoznat netko naredio je
istragu. Kako nisu pronašli profesora Bal-
Milan Bandić
tazara (navodno na odmoru u Dubaiju, što
je već pobudilo dodatne sumnje i strahove,
zašto baš Dubaiju), aktivirali su moćnu, a
domoljubnu obavještajnu zajednicu.
Ta je sablasna zimska, duga noć inten-
zivne predizborne kampanje protekla u
grozničavom obavještajnom radu koji je
pred jutro donio plodove. Otkriveno je što
je to Nur. Prije svega, nije riječ o osobi ni-
ti tajnoj organizaciji, a ponajmanje o ka-
kvoj terorističkoj ćeliji Al Kaide. Hrvatske
obavještajce, sve rasne, nepolitizirane spe-
cijalce koje je uzgojio sam Tomislav Kara-
marko dok je šefovao obavještajnim služ-
bama, ispočetka je zbunjivao akronim NK
ispred naziva Nur. Preciznom i munjevi-
tom akcijom, do značenja toga akronima
došli su uvidom u rezultate treće zagrebač-
ke nogometne lige, što je bio doista divlje-
nja vrijedan poduhvat. Jasno vam je, na-
ravno, kao što je bilo jasno i vrijednim hr-
vatskim obavještajcima, riječ je o nogo-
metnom klubu Nur iz Zagreba, čiji je osni-
vač Islamska zajednica, a dugogodišnji
dužnosnik je i Šemso Tanković, klubu koji
se već godinama priprema za diverzantsku
43
akciju zauzimanja Dinamovog statusa i
položaja u glavnom gradu svih Hrvata i
svih hrvatskih Bošnjaka i muslimana. Ma-
miću, usprkos i njegovim vezama s Bandi-
ćem usprkos. Bandić izdajnik Dinama? - u
nevjerici se pitaše Zagrepčani. Bandić pro-
motor nogometne konkurencije s Borovja?
Je li to moguće? Quo vadis, Croatia?
Zagrepčani su odgovorili promptno.
Umjesto u Rim, poput Gospodina i Šimu-
na Petra, krenuše na drugi krug predsjed-
ničkih izbora. Unatoč smanjenju cijene
sata parkiranja, ustrašeni napredovanjem
Nura prema prvoj ligi i ugrozom jedinog
im Dinama, većinom glasaše za nevjerni-
ka, agnostika, agenta centara moći, čovje-
J
ka koji nije iz naroda, pa čak niti bošnjač- O
kog. Okrenuše leđa Bandiću jer se Dinamu
drznuo prijetiti Nurom i to, posredstvom U
Šemse koji je nekada bio strastveni hajdu-
kovac. Neoprostivo, pa čak i Milanu. Iako R
su s mimbera odjekivali pozivi muslimani-
ma da se glasa za prijatelja koji se takvim
N
dokazao (vjerojatno igralištem na grad- A
skom zemljištu kojim se može služiti cije-
la mjesna zajednica), a šejhu-š-šujuh u L
 HRVATSKA
Hrvata, Ševko Omerbašić, ukazao se pred
TV kamerama kako na nogama dočekuje
Gradonačelnika i uz širok osmijeh, uvodi
Ga u odaje, na kahvu. Iako je, prije toga,
pomno osluškivana jeka s Kaptola i dobro
se čulo kako od tamo podržavaju Milana
jer je vjernik, domoljub, zaštitnik Domovi-
ne od crvene opasnosti i tome slično. I na-
vija za Dinamo, a najradije bi se prerušio u
konja. A, bogme, govori i engleski. Ke?
Taj vražiji engleski drag je velikoj većini
bošnjačkih lidera u Hrvatskoj jer ga i oni
govore tečno i tako komuniciraju s cijelim
svijetom. Kroejša spiking. Ili Bosnia, sve-
jedno. Da te ceo svet razume.
Agnostik na potezu
Nakon pijane izborne noći, ujutro su
se stekli uvjeti i za neke ozbiljne raščlam-
be. Tako su punditi došli do zaključka da
je jedan od najvažnijih razloga Bandićeva
poraza u Njegovom gradu, što je odlučilo
ukupni poraz na izborima, bio bijes Za-
grepčana koji su, ponovo preslušavajući
Šemsinu vješto sročenu izjavu, shvatili da
Bandić gradske pare, umjesto za Dina-
mov stadion, daje za igralište NK Nur. To
je bila kap, tvrde, upućeni, koja je prelila
čašu. Za hrvatski, domoljubni Dinamov
44 stadion prijeti nekim referendumima, a
Predsjednik Republike Stjepan Mesić uzburkao Balkan u predvečerje svoga mandata
Presjecanje koridora u slučaju
rušenja BiH
“Kada bi Dodik u RS eventualno ras-
pisao referendum o odcjepljenju od BiH,
odmah bih vojskom prekinuo koridor u
Bosanskoj Posavini”, izjavio je u siječnju
2010. na jednom neformalnom razgovoru
J sa novinarima predsjednik Republike Hr-
vatske Stjepan Mesić i time izazvao bur-
O ne reakcije u Dodikovom entitetu, Srbiji,
ali i Hrvatskoj te BiH. Koridor o kojemu
U Mesić govori 15-ak je kilometara širok
teritorijalni pojas sjever-jug, koji kod
R Brčkog povezuje istočni i zapadni dio
N Dodikovog entiteta, a od hrvatske granice
kod Županje udaljen je 30-ak kilometara.
A I dok se reakcija velikosrba mogla i
očekivati, pomalo je iznenadila ista takva
L u nekim hrvatskim krugovima, prije sve-
diverzantskom, niželigaškom Nuru, za
par glasova, daje igralište i to kraj džami-
je. A gdje je crkva kraj maksimirskog sta-
diona? – pitali su se. Ili, gdje je maksimir-
ski stadion kraj crkve? Paradoks. Glasali
su za agnostika jer im vjernik nije jamčio
zaštitu od muslimanske nogometne diver-
zije, čak ju je i podržavao. No, povijest je
puna pradoksa. To samo potvrđuje da je
ovaj neobični i tajanstveni niz događaja
provocirao promjenu kvalitete, paradi-
gme društvenih odnosa u Hrvatskoj. Naši
će potomci biti ponosni da je jedan Šem-
so Tanković bio pokretač kotača sudbine
i to mudrom, ali opet pažljivo balansira-
nom, iako donekle politički provokativ-
nom izjavom s dalekosežnim posljedica-
ma. Aferim, saborski zastupniče.
Na novom je predsjedniku, Ivi Josipo-
viću da smiri strasti i dadne odgovore na
neka postavljena, a presudno važna pitanja.
Prvo je, zasigurno, može li se, i pod kojim
uvjetima, dozvoliti oporbena nogometna
situacija u glavnom gradu. Drugo, kako će
sada funkcionirati kohabitacija jer su, zna
se, Bošnjaci, preko Tankovića, jedan od
najvažnijih stupova vladajuće koalicije.
Treće, i možda najvažnije je kako regulira-
ti nogometnu vjersku zajednicu, po uzoru
na status ostalih vjerskih zajednica u Hr-
vatskoj. Ovo potonje čini se teškim zadat-
ga onim zagovornicima tzv. Herceg-Bo-
sne, ali i nekim bosanskim dušebriznici-
ma iz SDA.
Reakcije velikosrba bile su očekiva-
ne. Tako je jedan od njih, član Predsjed-
ništva BiH Nebojša Radmanović istakao
kako je Mesićeva izjava “ratnohuškačka”
i dodao da ga ona nimalo ne iznenađuje.
“U deset godina svog predsjedničkog
mandata Mesić je dao nebrojeno provo-
kativnih izjava kojima se direktno mije-
šao u unutarnje odnose BiH, uglavnom na
račun RS, zbog čega su mu aplaudirali u
drugom entitetu BiH, ali ova posljednja
dana na kraju mandata tek nam otkriva
pravog Mesića kao političara i državni-
ka”, kaže Radmanović.
kom, čak i za vrhunskog pravnog stručnja-
ka poput novog predsjednika. Naime, za
razliku od tradicionalnih vjerskih zajednica
koje, u to smo se uvjerili, ne daju podršku
političkim kandidatima i ne miješaju se u
politiku, nogometna vjerska zajednica ima
političkih, uglavnom oporbenih pretenzija.
Time direktno ugrožava stanje stvari, ali i
jednog Mamića, jednu instituciju, te neu-
godno i nelegitimno propitkuje domolju-
blje i rodoljublje Kluba, Svetinje, neplatiše
poreza za kojim se ide i u nebo i u pakao.
Odgovore na ova prevažna pitanja odnosa
crkve i države, Josipović je dužan Zagrep-
čanima koji su mu, više nego svom Grado-
načelniku, poklonili povjerenje. Jer, dok je
srca, bit će i Kroacije, ili Dinama. A Josi-
pović ne želi, poput njegova prethodnika,
polemiku s crkvom. Za polemiku, a možda
i dogovor s nogometnim vjernicima, mož-
da bi bio spreman. Bandić, koji je vjerojat-
no svjestan kardinalne greške, Zagrepčani-
ma je dužan objašnjenje svog nečuvenog
ponašanja, nezapamćene podrške nečemu
što je nogometno, a nije Dinamo. Sva sre-
ća, pa ostaje šef grada i ima prilike sve to
ispraviti. Možda, na koncu Bošnjaci budu
sebebom dovršetka maksimirskog stadiona
kad Mile odustane od referenduma. Bo-
gme, postadosmo politički faktor u zemlji.
A posebno nogometni. q
“Mesić se svojevremeno javno hvalio
da je razbio Jugoslaviju, a sada bi sa voj-
skom i ratovao u BiH. Malo mu je što je
regularna hrvatska vojska u proteklom ra-
tu okupirala dio BiH, ubijajući Srbe u
Mrkonjić Gradu i drugim mjestima RS,
uništila njihovu imovinu, već sada fanta-
zira o navodnim odcjepljenjima i novim
ratnim sukobima. On je spreman i NATO
uvući u rat u BiH, samo da bi izliječio
svoje političke frustracije.”
Osuđujuće reakcije
samoproglašenih mirotvoraca
Radmanović je dodao da će Mesić u
budućnosti biti “samo politički penzio-

ner”, pa se “ništa neće pitati u Hrvatskoj,
a još manje u BiH, gdje su Hrvati birači
pokazali što misle o njemu i njegovom
predsjednikovanju”. Mesić je na kraju
mandata, po njemu, iskreno priznao što
misli o RS i BiH, “iako smo to”, kaže,
“znali i ranije”, ujedno optuživši predsje-
davajućeg Predsjedništva BiH Željka Ko-
mšića da ne osuđujući Mesićevu izjavu
pokazuje “da su oni tako nešto zajednički
i planirali”.
“Na sreću, novoizabran predsjednik
Republike Hrvatske najavljuje novi, smi-
reniji pristup u odnosima između Repu-
blike Hrvatske i BiH, daleko od konflik-
tnih i zapaljivih izjava svoga prethodni-
ka”, rekao je Radmanović.
I u Srbiji su bile slične reakcije. “Na-
mjera Srbije je da upozori da opasne rije-
či i izjave nisu dobrodošle u regionalnom
političkom govoru. Srbija ne želi poreme-
titi svoje bilateralne odnose s Hrvatskom
i vjerujemo da s novim predsjednikom i
vladom Hrvatske možemo postići kon-
struktivan dijalog i riješiti niz otvorenih
pitanja koja se tiču naših sunarodnjaka u
toj zemlji, zaštite kulturnog blaga”, kazao
je predsjednik Boris Tadić.
On je dodao kako će Srbija nastaviti
konstruktivan dijalog s Hrvatskom, ali da
službeni Beograd ima “odgovornost upo-
zoriti na izjave koje dolaze iz drugih ze-
malja”. To je i učinio na sjednici Vijeća
sigurnosti UN-a na kojoj se razmatralo
najnovije izvješće o radu misije UN-a
(UNMIK) na Kosovu.
No, od velikosrba se to i moglo očeki-
vati. Pomalo su bile iznenađujuće reakci-
je i u Hrvatskoj i BiH gdje nisu bili ništa
nježniji prema predsjedniku Mesiću. Ra-
di se o onima koji su podržavali paradr-
žavnu tvorevinu tzv. Herceg-Bosnu i za-
pravo nije ni čudo da su stali na stranu
velikosrba. No, ovdje je licemjerno od
njih što su se predstavljali kao mirotvorci,
a krajem prošlog stoljeća bili su ratni huš-
kači. Prema njima, sada je predsjednik
Mesić postao problem, iako je samo htio
zaštititi Bosnu i Hercegovinu, iako su oni
zapravo bili cijelo vrijeme problem inzi-
stirajući na podijeljenoj BiH. Tako je za-
mjenik predsjednika HDZ BiH Niko Lo-
zančić ocijenio da izjave koje zaoštravaju
odnose na ovim prostorima nisu dobro-
došle i da ne doprinose razvijanju dobrih
odnosa među državama u regionu, ali ni u
BiH. “Iracionalno je komentirati izjave
bivšeg predsjednika, jer novi šalje poruke
suradnje i dogovaranja. Prijetnje bilo koje
vrste, od bilo koga, nisu dobre. Ne podr-
žavam nikakve radikalne poteze ni od ko-
ga”, naglasio je Lozančić.
Stjepan Mesić
Zar i ti, sine Bakire?
Član Predsjedništva SDA Bakir
Izetbegović bio je, tako se htio pokazati,
iznenađen Mesićevom izjavom i poručio
je da u BiH nijedna vojska, osim Oruža-
nih snaga BiH, nije dobrodošla. “Ne dola-
zi u obzir da Mesićeva vojska, bez obzira
na njegove dobre namjere, dolazi u BiH,
niti Dodik može imati svoju vojsku”, re-
kao je Izetbegović i poručio kako Mesić
ne treba braniti BiH od Dodika. “Znat će-
mo se mi sami braniti od njegovih avan-
tura u koje se on, ustalom, neće ni upusti-
ti. Ovo je sve predizborna kampanja”,
kazao je Izetbegović. Ipak, bez obzira ka-
ko Izetbegović obrazlagao svoj stav, pa-
metnije mu je bilo da barem šuti kad već
nije stao u Mesićevu obranu, jer je time
samo dao doprinos hajci na hrvatskog
predsjednika. Jedini koji je dobro razu-
mio predsjednika Mesića bio je, čini se,
Božo Ljubić, predsjednik HDZ 1990, re-
kavši da je izjava Stjepana Mesića potvr-
da da ovakva BiH nije održiva i da ona
predstavlja stalnu prijetnju kako za unu-
trašnju tako i za stabilnost u regionu. “Za-
to je nužno provesti temeljitu ustavnu re-
formu u BiH”, kaže Ljubić.
U priopćenju iz Ureda predsjednika
Republike Hrvatske jasno se obrazložilo
o čemu je riječ. “Dakle, spekulirao je o
nečemu što bi se moglo dogoditi, kada bi
se dogodilo nešto drugo - konkretno od-
cjepljenje Republike Srpske od neovisne
i međunarodno priznate Bosne i Hercego-
vine i njezino pripojenje Republici Srbi-
ji.” Ured smatra kako predsjednikove ri-
ječi u osnovi treba shvatiti kao radikalno
HRVATSKA
formulirano upozorenje da svijet ne bi
smio zatvarati oči pred Dodikovom poli-
tikom i mogućim učincima te politike,
kao što je predugo zatvarao oči pred poli-
tikom Slobodana Miloševića koja je do-
vela do dezintegracije bivše Jugoslavije u
krvavim ratovima. “U isto vrijeme pred-
sjednik Mesić je želio krajnje jasno reći
kako bi raspad nama susjedne i prijatelj-
ske Bosne i Hercegovine za Hrvatsku bio
apsolutno neprihvatljiv. Predsjednik je,
naravno, svjestan činjenice da samo Hr-
vatski sabor može odlučiti o angažiranju
Oružanih snaga RH, što nikada i ni na ko-
ji način nije dovodio u pitanje.”
Što se pak tiče stabilnosti i normalizi-
ranja prilika u regiji, Ured predsjednika
podsjeća kako je napredak što je u prote-
klome desetljeću postignut na tome po-
dručju u dobrome dijelu rezultat dosljed-
nih napora predsjednika Mesić. “Na ža-
lost, ti napori u posljednje vrijeme ne na-
ilaze na odjek kod nekih od onih koji su u
njima prirodni partneri i koji sada, bez
ikakve stvarne osnove, žele optužiti Re-
publiku Hrvatsku i njezinoga predsjedni-
ka kao one koji dovode u pitanje, ili ugro-
žavaju sigurnost u jugoistočnoj Europi”,
stajalo je u priopćenju.
I sam predsjednik Mesić pojasnio je
svoje stajalište koje je, ako ćemo gledati 45
istini u oči, od početka svakom normal-
nom i onom tko voli BiH bilo jasno. “Hr-
vatska je jamac Daytonskog sporazuma.
Kada bi Dodik referendumom o odcje-
pljenju srušio Daytonski sporazum, Re-
publika Srpska odmah bi morala nestati, i
zato bih vojno prekinuo koridor”, obja-
snio je novinarima Stjepan Mesić.
“Nevjerojatno je koliko Dodik vara
međunarodnu zajednicu. On igra na kartu
zamora: misli da će se svijet umoriti od
BiH, a on će tada raspisati referendum o
odcjepljenju, netko će se nekoliko dana
buniti, a onda će sve splasnuti i velika Sr-
bija bit će ostvarena”, kazao je Mesić.
Upitan je li to svoje mišljenje iznio
predstavnicima međunarodne zajednice,
Mesić je odgovorio da jest, ali nešto bla-
žim riječima.
Iako je izazvao reakcije velikosrba,
ali i desničara ljubitelja paradržave, tzv.
J
Herceg-Bosne, predsjednik Mesić je jedi- O
ni političar koji je jasno pokazao, bez pre-
tjeranog filozofiranja kako treba riješiti U
Dodikov šovinizam. Time je uprkos svi-
ma onima koji su ga proglasili ratnohuš- R
kačem pokazao zapravo da paradržavne
tvorevine na tlu BiH konačno treba elimi-
N
nirati. Baš one koje su stvorili samopro- A
glašeni mirotvorci. q
Edis Felić L
 HRVATSKA
Je li Hrvatska samo katolička zemlja?
Dragi naši muslići i Srbi –
asimilacija ili zbogom!
Ja JESAM imala problema i u osnovnoj školi, i u srednjoj, a i na fakultetu zbog vjerovanja u Allaha dž.š. “Ja nisam!”,
kažu neki moji prijatelji, sekularni muslimani. Drago mi je zbog njih. Jasno da je tako kada su oni svoje vjerovanje
skrivali ili za gutljaj, dva pive s radošću zatomili. Samo privremeno, jer bilo je ionako svejedno. Na neobične načine
hrvatski nacionalni čistunci uvijek su uspjeli otkriti skrivene muslimane, ali i Srbe. Uzalud vam je bio trud asimilacije,
međunarodno ili promijenjeno ime, kada su neki željeli da vas jednostavno nema. Jednom musliman, uvijek musli-
man – govorili bi kao da je riječ o narkomanima, sifilitičarima, gubavcima.
Mirsada Begović
Kažu da su prava manjina u Hrvatskoj
na visokoj razini. U pravu su ti statističari
koji priželjkuju europsku budućnost Hrvat-
ske, ako ta prava uspoređujemo sa statusom
manjina u susjednim državama, primjerice
Sloveniji, ali i u nekim drugim europskim
zemljama koje nama postavljaju uvjete za
primitak u tu istu Uniju. Na toj razini prava
46 trebamo biti zahvalni, no, iz generacije u
generaciju ponavljaju se isti problemi i čini
se kao da se vrtimo u začaranom krugu. Ka-
ko implementirati nešto što po demokrat-
skim načelima nalaže zakon, ako neki šovi-
nisti uporno raspolažu jednakom razinom
vjerske i nacionalne netrpeljivosti, isključi-
vosti, mržnje i mnoštva drugih predrasuda.
Vjeronauk u školama, da ili ne? – nezahval-
na je tema za pisanje. Vjerska obilježja u
državnim institucijama ovom prigodom ne-
ćemo ni spominjati, jer vidjeli smo što se
dogodilo kada je to učinio sada već bivši
predsjednik Stjepan Mesić. Zamislite kada
bi građani Hrvatske islamske vjeroispovije-
sti, po pravilu jednakovrijednosti, počeli na
svojim radnim mjestima vješati zvijezde i
polumjesece, bismille, kada bi djecu u škole
ispraćali uz tekbire i pod maramama. Da-
kle, nećemo biti protiv ukoliko bi sve vjero-
J ispovjesti bile jednako zastupljene kao što
nalaže zakon. Po tome bismo u školama i
O ostalim državnim institucijama vjerojatno
imali: Isusa na križu u katoličkoj i pravo-
U slavnoj likovnoj interpretaciji, Gospu od
Kamenitih vrata, mjesec i polumjesec i ži-
R dovsku Davidovu zvijezdu. Međutim, tu je
N i mnoštvo drugih religioznosti pa bi morali
po tome dodati i Budu, Šivu, Krišnu, razne
A gurue, avatare i druge osobe koje neki gra-
đani obožavaju. U tom slučaju, dakle, vjer-
L ske jednakovrijednosti po zakonu, mi u ra-
zredu ne bi imali mjesta za ploču pomoću
koje mališani stječu svoje znanje, jer dola-
skom novih new age religija zid bi iscurio iz
učionice. Članak 41, Ustava Republike Hr-
vatske kaže kako su sve vjerske zajednice
jednake pred zakonom, da su odvojene od
države. Ali, na žalost činjenice danas govo-
re sasvim suprotno. Možda na papiru jeste
tako, ali zasigurno ne i u praksi. Nedavno je
gradonačelnik Grada Zagreba Milan Ban-
dić svečano i ponosno otvorio osnovnu ško-
lu u Sesvetama. U njoj se, a vjerujemo i u
mnogim drugim diljem Hrvatske, direktno
krši Ustav.
Moj brat Senad i ja, kao djeca išli smo
u mekteb u Tomašićevoj ulici, još dok ni-
smo imali lijepu Zagrebačku džamiju s
pripadajućim učionicama, klupama, stolci-
ma, fontanom, nogometnim igralištem...
Na pauzi smo dobivali polovice somuna sa
sirom ili mljevenim mesom u saftu, po iz-
boru. Mehmed ef. Sarajlić, Asim ef. Ba-
dić, Muhammed ef. Salihbegović i drugi
tadašnji vjeroučitelji, bili su naši nepriko-
snoveni heroji. Pod njihovim smo vod-
stvom izgovarali prve bismille, subhane-
ke, fatihe, učili pravilno klanjati, učili ka-
ko su svi ljudi jednaki, kako ne smijemo
mrziti nikoga, na mevludima izvodili ila-
hiju “Ja sve ljude volim, to su braća mo-
ja..”, družili se s ostalom djecom i uživali
u tome. Majka nas je i po najvećem snije-
gu vodila subotama i nedjeljama ujutro, i
nije joj bilo teško. A ni nama. U početku
smo se, ruku na srce radovali tim porcija-
ma mirisnog somuna, a kasnije i dobrim
porcijama imana. Senad, Mirsada, Zemira,
Muhamed, Adnan, Tarik, Harun, Fatima
nisu bila “čudna imena”. Čudna su bila El-
vis, Denis, Damir, Edita, pa i Filip, djeca
onih “modernijih” muslimana. U školi, a
kasnije i na fakutetu bilo je drugačije. Sje-
ćam se pitanja svojeg nedavno preminulog
profesora fonetike Ive Škarića, pokoj mu
duši, koje i nije bilo vezano uz ona ispitna,
“Kakvo vam je to ime, Mirsada? Musli-
mansko?” ili “Vjerujete li vi Mirsada u
Allaha? Sad ćemo vidjeti hoće li vam po-
moći.” Naravno, nije mi pomogao, na na-
čin na koji je to on mislio. E, pa, izgleda da
se ništa nije promijenilo u toj, za manjine
“obećanoj” zemlji. Je li Hrvatska samo ka-
tolička država? Bivati ili ne bivati u njoj
odzvanja kao eho pitanja koja se ponavlja-
ju iz generacije u generaciju.
Ja JESAM imala problema i u osnov-
noj školi, i u srednjoj, a i na fakultetu zbog
vjerovanja u Allaha dž.š. “Ja nisam!”, ka-
žu neki moji prijatelji, sekularni muslima-
ni. Drago mi je zbog njih. Jasno da je tako
kada su oni svoje vjerovanje skrivali, ili za
gutljaj, dva pive s radošću zatomili. Samo
privremeno, jer bilo je ionako svejedno.
Na neobične načine hrvatski nacionalni či-
stunci uvijek su uspjeli otkriti skrivene
muslimane, ali i Srbe. Uzalud vam je bio
trud asimilacije, međunarodno ili promije-
njeno ime, kada su neki željeli da vas jed-
nostavno nema. Jednom musliman, uvijek
musliman – govorili bi kao da je riječ o
narkomanima, sifilitičarima, gubavcima.
Moj brat Senad imao je problema i u voj-
sci, radi vjerovanja u Allaha dž.š. Nismo
jeli svinjetinu ni ispijali pive u društvu. To
je bio problem. Ne nama, naravno. Danas
Senadova kćerka Dalila ima problema, već
u prvom razredu, jer su današnja katolička
djeca u kvartu “naprednija” od nas u njiho-
vim godinama. Ili je razlog tomu što dola-
ze iz “katoličkije” države, prostora neka-

dašnje “Herceg Bosne”. Naime, većina je
došla za vrijeme rata, i ostala. Nama u nji-
hovim godinama vjera koju smo živjeli
nije bila prepreka, nije nam bilo važno tko
su ili što djeca s kojom se igramo, s kojom
idemo u školu. Nismo razlikovali susjeda
Zorana, Srđana, Ivana, od susjeda Jasmina
i njegovog brata, zaboravih mu ime. Važ-
ne su bile barbike, one prave, ne plastične
kojima se noge i ruke ne savijaju. Važni su
bili autići kojima se vrata, ali obavezno i
gepek otvaraju. Važno je bilo sudjelovati u
predstavi u lokalnom “kazalištu”, koje
smo sami improvizirali na tetkovom tava-
nu. Važno je bilo čiji je tata jači, a ne čiji
ima pušku, čiji je Hrvat, a čiji nije? Nije
bilo važno što je Zoran pravoslavac – to
sam tek kasnije, u onom odvratnom ratu
saznala. Taj isti Zoran i ja smo zajedno išli
u školu za vrijeme tog istog rata, jer nitko
se s nama nije htio družiti. Postali smo ja-
ko dobri prijatelji. Mali Srbin i mala mu-
slimanka. Njega nisu voljeli zbog Vukova-
ra, a mene zbog Mostara.
U kvartu u kojem sam odrasla i u ko-
jem sada raste Dalila, svojedobno se pot-
pisivala peticija da nas, kao jedine musli-
mane, izbace iz naše kuće, iako smo bili
među prvima koji su se doselili i iako je
cijelo naselje za vrijeme rata dolazilo kod
nas u podrum za vrijeme uzbuna, jer dru-
gi u kvartu nije postojao. Spasio nas je
susjed Stipe, iz Dervente i Jasmin, dijete
iz miješanog braka, koji je u to vrijeme
bio heroj HV-a, PTSP-ovac, za čiju su
glavu Srbi nudili veliku svotu. Jasmin je
u lokalnoj birtiji, koja je služila kao neka-
kva mjesna zajednica u to vrijeme, pred
svima ustao i rekao “dirne li tko Kasima i
njegove, imat će posla sa mnom”. Ipak,
bio je to Jasmin, odlikovani heroj HV-a.
Nisu mu se suprostavljali. I mi smo ostali
u svojoj kući. Sjećam se da sam u to vri-
jeme bila više nego zbunjena. Zašto me-
ne, rođenu Zagrepčanku, nisu smetali do-
seljenici iz Bosne i Hercegovine, a njih je
smetala muslimanska obitelj u predgrađu
Zagreba? Zar oni imaju veće pravo na Za-
greb i Hrvatsku od mene, pitala sam se? S
obzirom na neobičnu razmjenu identiteta
imam li onda ja veće pravo na Bosnu i
Hercegovinu od njih? Sumnjam da bi se
ekipa iz Ljubuškog složila sa mnom. Uz
to, Hrvate doseljenike iz BiH nisu nikada
prihvatili Hrvati starosjedioci. Za njih će
oni uvijek biti Bosanci i dotepenci. Na
isti način Srbe iz Hrvatske nikada nisu
prihvatili Srbijanci, jer za njih će oni uvi-
jek biti dođoši. Također, poznato je da je
HDZ popunjavao ispražnjena srpska sela
po Slavoniji, Baniji, Kordunu... s bosan-
skim Hrvatima koji su služili i kao gla-
sačka mašinerija. Dakle, bili su ništa više
od statistike na masnoj političkoj salveti
Tuđmanovske mašte. Poznato je i da su
nakon nekog vremena, po tim mjestima,
frustrirani starosjedioci ispisivali grafite
– vratite nam naše Srbe. Danas je svima
jasno da se netko s nama debelo poigrao i
da nije kriv ni Stipe, ni Ante, ni Kasim ili
Zoran, mala Mirsada ili Senad i svi ostali
čiji su život obilježile apsurdne devedese-
te. Dakle, bez obzira na suprotstavljenost
koja izlazi iz krvavog rata u Bosni, Srbi i
Bošnjaci u Hrvatskoj imaju nešto zajed-
ničko – problem manjine.
Danas Zoranov sin ide u školu sa Se-
nadovom Dalilom. Njegova majka Slađa-
na i Senad voze ih naizmjence, da ne idu
pješice. Dejan je dugo vremena s Dalilom
stajao u hodniku za vrijeme trajanja vjero-
nauka, jer za muslimane i pravoslavce isti
nije organiziran, a hodnik im je jedina op-
cija. Nakon nekog vremena Zoran i Slađa-
na vjerojatno su odustali od moljakanja
učiteljice da nešto poduzme. Učiteljice
koja je “baš sad to htjela napomenuti rav-
nateljici” ili je “ah, zaboravila” ili nije
“znala da Dejan i Dalila nisu katolici”, ili
“ne vidi što je u tome loše”... i tako sve
dalje i dalje. Napokon, Dejan je krenuo na
vjeronauk. Katolički, jer drugoga kao što
rekoh i nema. Dalila je ostala sama u hod-
niku. Gladna. Nije ručala, jer su “opet
imali svinjsku salamu za ručak”. Do ka-
da? Senadu nije bilo teško opet potražiti
učiteljicu, kako bi je još jednom zamolio
za pomoć. U istom trenutku, vjeroučitelj
je pozivao prvašiće da uđu u učionicu. Uš-
ZA ZAPAMTITI
Ustav Republike
Hrvatske, čl. 41.
Sve vjerske zajednice
jednake su pred zakonom
i odvojene od države.
Vjerske zajednice slobod-
ne su, u skladu sa zakonom,
javno obavljati vjerske ob-
rede, osnivati škole, učili-
šta, druge zavode, socijal-
ne i dobrotvorne ustnove te
upravljati njima, a u svojoj
djelatnosti uživaju zaštitu i
pomoć države.
HRVATSKA
la je i Dalila. Senad ju je zaustavio i upitao
kud je krenula. “Ali, rekao je učitelj da će
nam pustiti crtić, a meni se ne da sama bi-
ti na hodniku. Pa i Dejan ide, zašto ne mo-
gu i ja!” Kako malom školarcu, prvašiću
objasniti zašto treba stajati u hodniku dok
su ostali na “izbornom” predmetu. Lako je
odraslom, samosvjesnom muslimanu, koji
se toga ne srami, kojemu su godinama
usađivana vjerska načela, no što je s ma-
lim muslimanima. Koliko su roditelji u tih
6-7 godina života uspjeli djetetu ugraditi
samosvijest, udariti čvrste islamske teme-
lje, pa da se može oduprijeti sendviču od
svinjetine, a da mu se drugi ne smiju. Ili
da pristanemo na katolički “izborni” na
kojem se gledaju super crtići jer je teško
biti “drugačiji”. Ipak, na katolički “izbor-
ni” ide i Dejan, Dalilin najbolji prijatelj,
pravoslavac. Ima li netko uređenu špran-
cu, spreman odgovor?
Zar je doista tako teško organizirati
nešto za djecu nekatolike, ako im se već
ne može organizirati vjeronauk njihove
vjeroispovjesti? Može li se taj izborni
predmet staviti prije ili poslije nastave,
tako da djeca nekatolici ne moraju hodati
po hodnicima ili se skrivati iza škole? Po-
staje li tako vjeronauk obavezan, a ne iz-
borni predmet? Vjerujem da se puno go-
vorilo i da se još uvijek govori o ovoj te- 47
mi, no kako se ništa ne mijenja, čini se ne
dovoljno. Na internet forumima možete
vidjeti svakojake komentare, od onih
“Što, da mi zbog malog postotka manjina
ukinemo vjeronauk u školama, ili ne daj
Bože skinemo križeve sa zidova?”, do
onih “Kome se ne sviđa može otići”. Ho-
ćemo li doista s komentarima ići tako da-
leko pa će manjine morati otići?! No,
gdje da ode Dalila koja je rođena u metro-
poli Republike Hrvatske? Gdje da ode
njezin otac, rođen u metropoli Republike
Hrvatske? Gdje da ode Zoran, supruga
Slađana i sin Dejan rođeni u metropoli
Republike Hrvatske? Možda u Derventu
svoga susjeda Ante?! Ili u Grude, dragog
nam gradonačelnika? Možda u Ljubuški,
Tomislavgrad, Banja Luku?! Da nestane-
mo s lica zemlje?!
Senadova upornost se isplatila i Dalilin
problem je za sada riješen, ali što je s osta-
J
lim malim muslimanima. Hoće li napokon O
netko od nadležnih nešto poduzeti, ili da se
pomirimo s time da nam djeca pohađaju U
izborni iz katoličkog vjeronauka, da jedu
svinjetinu i pjevaju božićne pjesme po R
školama? Ili da se jednostavno vratimo
“odakle smo došli”, iako dolazimo iz Za-
N
greba. Da se svi mi “Turci” vratimo u svo- A
ju Tursku, a Srbe u Srbiju ili na vrbe, jer
ovo je ipak “katolička država”? q L
 INTERVJU
Nedžad Latić, publicist, književnik i predsjednik Narodne bošnjačke stranke za “Preporodov Journal” govori o
Aliji Izetbegoviću, generaciji Mladih muslimana, izdajama, sufizmu, razlazu sa SDA, odnosu s bratom
Džemaludinom, bh-filmu, jugonostalgiji Bošnjaka, vrijeđanju islama u Bosni, Ivi Andriću, Nedžadu Ibrišimoviću,
Enesu Kariću, Ivanu Lovrenoviću…
Fukara sam kao i moj narod –
izdali su nas stari Mladi muslimani
Nemaju Bošnjaci jugonostalgiju, imaju samo neokomunisti koji nikad nisu voljeli Bosnu koliko Moskvu. Oni, posebno
intelektualci i novinari, svete se strankama i političarima koji su srušili komunizam i Jugoslaviju.
Razgovarao: Filip Mursel Begović
Prošle godine gostovali ste u Zagre-
bačkoj džamiji na predstavljanju knjige
“Tarihi” rah. hafiza Kjamila Silajdžića.
No, čini se da je tamošnju publiku više
zanimala turbulentna društveno-politič-
ka situacija u Bosni, posebice odnos me-
dija prema islamu i međubošnjački od-
nosi u Bosni, nego Vaš govor o rahmetli
hafizu Silajdžiću. Na Vaš vrlo izravni,
48 “nediplomatični” govor mogle su se čuti
reakcije poput “Sačuvaj, Bože!”. Vaš
ukupni intelektualni angažman, čini se,
gdje god da gostujete, izaziva počesto
disonantne tonove: od onih puni divlje-
nja i hvale do osporavateljskih. Recite,
što to kao publicist i političar govorite i
pišete da tako često izazivate polemične
reakcije?
Moje ideje i stavovi su “malo ukoso”,
u smislu da ih ne iznosim na stereotipan
način. Nastupam pred publikom otvoreno,
temperamentno, čak i nedisciplinirano, u
najmanju ruku neobično, i stoga dojmovi o
meni osobno mogu biti tako oprečni. Ne
govorim diplomatsko intelektualnim dis-
kursom. Volim, zaista volim svoju publi-
ku, a većinom su to ljudi džematlije i vjer-
nici. Cijenim svakog posjetitelja svoje tri-
bine i promocije, samim tim što pokazuje
J interes za kulturu i vjeru, što su, opet, moje
najčešće teme. Ali, nije mi primarno stalo
O do mišljenja publike o meni, jer mene, ako
Bog da, vjernik ne može mrziti. Takva je
U moja percepcija moga okruženja. Vjeru-
jem u imansku inteligenciju furkan, te ta-
R kvu konekciju među srcima vjernika. Ka-
N ko je lijepa dova da nam Svevišnji objedi-
ni srca navinuvši ih na elif, kao bobe tespi-
A ha na konac! Hoću reći da mi je veoma
stalo do reakcija na moje ideje i stavove.
L Haman da govorim i pišem tako se na njih
Nedžad Latić rođen je u Pridvorcima
1959. godine. Živi i radi u Sarajevu od
1973. godine. Do sada je objavio:
“Večernja kravata”, 1997., proza;
“Rat u Srednjoj Bosni”, 1998., publici-
stika; “Boja povijesti” (Izetbegovićeve
godine 1983. do 2003.), 2003., publi-
cistika; “Dženneta”, 2004., proza;
“Zlatni bejt”, 2006., proza. Po priči
“Večernja kravata” snimljen je dugo-
metražni igrani film “Tunel”. Nekad
jedan od prvih SDA-ovaca, a danas
predsjednik Narodne bošnjačke
stranke, radi kao direktor izdavačke
kuće Bosančica print i bavi se publici-
stikom. Tekstove objavljuje u sedmič-
niku “Global” i dnevnom listu “Avaz”,
a trenutačno je jedan od najaktivnijih
polemičara o turbulentnim društve-
no-političkim događanjima u BiH.
mora reagirati, pozitivno ili negatvno, ne-
ma neutralnosti! U publicističkim teksto-
vima i kolumnama, stil mi je takav da sav
tekst zvoni. Tako da tekst mora privući pa-
žnju čitatelja. Tužno bih se osjećao kad bih
saznao da mi se ne čitaju tekstovi. Samoća
je velika tuga. U pisanim medijima vrlo
često i sam reagiram polemično. Ne libim
se voditi polemiku ni sa kim. Najčešće se
branim od ljevičara, i to su, po pravilu, ate-
isti koji imaju dijametralno suprotna staja-
lišta od mojih. Ali i reagiram na objede,
uvrede, blasfemiju prema islamskim sta-
vovima i muslimanima. Odatle toliko po-
lemičnih reakcija na moje pisanje.
Nakon mnoštva polemika koje ste po-
kretali ili im bili sudionikom u posljednje
vrijeme, jeste li posumnjali u njihovu svrhu
ili smisao? Je li Vam to nanosi štetu kao pis-
cu i građaninu? Koliko su se uopće Bošnja-
ci spremni suočiti sa stvarnošću, a koliko,
kako bi rekli neki dobronamjerniji, s Vašim
nacionalnim i vjerskim idealizmom? Oni,
međutim, koji su Vam neskloni nazvat će
Vaše djelovanje radikalizmom, nacionaliz-
mom, fundamentalizmom…
Prvo, nikad nisam imao ambiciju ba-
viti se pisanjem. Mene je sudbina uvukla
u sve to, bez moje volje. Mislim na 1983.
godinu, kad sam, kao najveseliji mladić u
Sarajevu, saznao da mi je brat uhapšen.
Od tada mi je nestalo osmijeha s lica, pa
možda i idealizma uopće, ne samo vjer-
skog i nacionalnog idealizma. Skoro per-
manentno ratujem, sa radikalno groznom
životnom stvarnošću i okruženjem, te
branim fundamentalna prava na svoj na-
čin promišljanja te stvarnosti (fundamen-
talist), odnosno branim i borim se za ko-
lektivna prava naroda kojem pripadam
(nacionalizam)! Koliko sve to nanosi šte-

tu meni kao piscu i građaninu?! Vjerujem
da sam pretrpio ogromnu materijalnu šte-
tu u smislu komfora života. Jer da sam
karijerist, s obzirom da sam pripadao naj-
užem jezgru formiranja političke stranke
koja je srušila komuniste i zavladala pune
dvije decenije, sigurno bih bio bogat, kao
i mnogi drugi, ili postao nekakav funkci-
oner. Ili da sam Jevrejin, po tome kako
cijenim da Jevreji cijene sebe i svoje lju-
de, a da sam se ovoliko žrtvovao za svoj
narod, bio bih obilato nagrađen i veoma
priznat u društvu. Ovako, bez demagogi-
je, ja sam fukara kao i moj narod. Kako
živi tri trećine moga naroda? Ko im pri-
znaje žrtvu kroz povijest? Ko sankcionira
zločin i genocid nad njima? Koliko je do-
neseno Rezolucija u UN-u o osudi zloči-
na nad Bošnajcima po raznim osnovama?
Ko im priznaje toleranciju i plemenitost
koju su pokazali prema drugima u agresi-
ji na BiH? Ko im priznaje zasluge da su
spasili Titov pokret, i to baš muslimani
sela Gornjevrbaške doline i sela Neretvi-
ce? Ko uopće priznaje pravo građanstva
njihovim političkim nacionalnim ideja-
ma, pokretima i strankama? Ko im pri-
znaje pravo na povijest, a kamo li pravo
na budućnost? Ko im priznaje i prepozna-
je kulturno-povijesne tradicije u kojima
nikad nisu vezali zastavu sa zločincima i
fašistima, a nemaju niti jednog književ-
nog djela u kojem se vrijeđa druga religi-
ja i svetinje drugih, poput Njegoša, Ma-
žuranića, Andrića, pa, u novije vrijeme,
Aralice i Ćosića?! Šta ja, onda, osobno
mogu očekivati kao pisac, ako su moju
sabraću pjesnike i pisce hapsili, protjeri-
vali i ubijali tokom cijelog prošlog stolje-
ća, kao što to danas čini sa bošnjačkim
piscima i knjigama sarajevska književna
cosa nostra?! Razumiju li to Bošnjaci?
Veoma, veoma malo. Ali, isto tako vidim
da svakim danom dobivam nove fanove
koji me čitaju i podržavaju.
Bili ste dugogodišnji suradnik rahme-
tli Alije Izetbegovića i član Stranke demo-
kratske akcije. Što se dogodilo da ste od-
lučili osnovati novu stranku i napustiti
SDA? Možete li nam usporediti SDA da-
nas i SDA u vrijeme Alije Izetbegovića?
Pošto govorim za “Journal”, koristit
ću terminologiju koju upražnjavam sa
prijateljima. U pitanju je bio šehadet, oči-
tovanje i posvjedočenje! Kao vjernik ne
mogu samo izgovoriti frazu očitovanja
pripadnosti islamu u kojoj priznajem
Allaha, dž.š., za jedinog Boga, i Muham-
meda, a.s., za poslanika. Moram se skoro
svakodnevno očitovati i izjasniti da pri-
padam ideji islama. Dakle, moja procjena
je bila da je SDA, pod rukovodstvom Su-
lejmana Tihića, postala kvazinacionalna
stranka, koja manipulira političkim nasli-
jeđem Alije Izetbegovića, kao i nacional-
nim i vjerskim simbolima koje bošnjačka
vjernička populacija prepoznaje kao ga-
ranciju identiteta i slobode. Tihić je bio
iznuđeno rješenje od strane nedobrona-
mjernih krugova međunarodne zajednice
koji su htjeli preko takvog poltronskog
rukovodstva politički kontrolirati Bošnja-
ke. Upravo stoga što sam imao imidž, pr-
venstveno zbog prezimena, čovjeka bli-
skog predsjedniku Izetbegoviću, preuzeo
sam drugu stranku, koja je već bila formi-
rana. Nisam Tihićevom rukovodstvu do-
zvolio manipuliranje prvenstveno mojim
prezimenom, ali i imenom. Zatim, veoma
sam ponosan da sam reaktivirao rad Na-
rodne bošnjačke stranke, u vrijeme kad je
kidnapirana tzv. Alžirska grupa i poslata
u Guantanamo, a bosanski vojnici poslati
u Irak. Jedini sam reagirao i protestirao
obučen u narančastu pidžamu, s lancima i
Kur'anom u rukama usred Sarajeva. Na
koncu sam izišao kao pobjednik, i možda
jedini bošnjački političar koji je imao ta-
kve stavove. Možda je još samo poneki
intelektualac dijelio moje stavove i kriti-
zirao takav postupak bosanskih i američ-
kih vlasti. Eto moga fundamentalizma i
radikalizma čiju ispravnost stavova po-
tvrđuje svjetsko javno mijenje, kao i svi
pozitivni pravni sustavi o ljudskim pravi-
ma. U tome je razlika između mene i Ti-
hića, odnosno moje stranke i SDA!
Autor ste knjige “Boja povijesti”
(Izetbegovićeve godine 1983.-2003.).
Možete li, s vremenske distance, ukratko
ocijeniti politički i vojni doprinos ra-
hmetli Alije Izetbegovića u stvaranju su-
vremene BiH, osobito njegovo mjesto u
integralnoj bošnjačkoj povijesti? Zamje-
rate li mu štogod i što mislite o tezama
onih koji radikalno osporavaju njegov
lik i djelo?
Imao sam poseban odnos prema tom
čovjeku. Iako sam se u knjizi trudio izbje-
ći jeftinu patetiku i apologetiku te svjedo-
čio o nekim događajima bitnim za njego-
vu političku ideju, pisao sam o njemu sa
vrlo jakim emocijama. Zapravo to i nije
knjiga o njemu, već o mojim godinama
koje je obilježio Izetbegović. To je knjiga
o nama, jednoj studentskoj generaciji obi-
lježenoj kroz skupljanje u Tabačkom
mesdžidu. Mi smo bili grupa mladića sa-
rajevskog duha koja se ispoljavala kroz
mlade pjesnike, rock bendove poput “Bi-
jelog dugmeta” ili “Nadrealista”. S tom
razlikom da su oni bili pod kontrolom
INTERVJU
UDB-e, kako to ovih dana javno otkriva
jedan pripadnik Državne sigurnosti. Ta
operacija kontrole omladine imala je kod-
no ime “Miljacka”. A operacija DB-a
nadzora Tabačkog mesdžida imala je
kodno ime u “Trebević”. Mi smo bili gru-
pa koja je djelovala kao kakav bend. Ha-
san Čengić me uistinu podsjećao na Joh-
na Lennona; nosio je bradu, bio je mršav,
nosat. Bio je karizmatičan i lider grupe
kao i Lennon. U smislu načina ispoljava-
nja svojih ideala i htijenja, ništa se nismo
razlikovali od svoje generacije u Saraje-
vu. Volio sam, naravno, i Beatlese stoga
što ih komunisti nisu voljeli. A kritizirali
smo rock kao ideologiju koja zagovara
upražnjavanje poroka droge, seksa i alko-
hola. Ali, najviše smo voljeli svoju sevda-
linku i ilahije. Pišem o tome u “Boji povi-
jesti”, da nisam volio Safeta Isovića jer je
pjevao preglasno za moj ukus.
No, volio sam pjesmu “Ruse kose cu-
ro imaš”. Sjećate se da je melodiju te pje-
sme preuzela i grupa “Bonnie M” u pje-
smi “Rasputin”, koja je bila svjetski hit
koncem sedamdesetih. Baš za tu pjesmu,
za koju vjerujem da je ispjevao jedan
mladi Bošnjak poput mene, otimali su se
svi; Turci, Srbi, Makedonci, Škoti, pa čak
i Malajci. Na svim jezicima spomenutih
naroda postoji verzija te pjesme. E, onda 49
je UDB-a optužila Džemu kako je nacio-
nalist jer je na časovima književnosti tvr-
dio da je sevdalinka najbolja pjesma na
svijetu. Pošto je Džemo prepjevao ilahiju
“Amberom ti cvali puti”, koristili smo je
u mevludskom programu, povodom
1.400 godina islama. Bio je to, u stvari,
koncert našeg benda. Nikad toliko ljudi
nije bilo na mevludu u Carevoj džamiji.
Sjećam se, iznad mihraba smo ispleli ve-
liki vijenac bijelih ruža sa imenom Allah!
E, onda su Hasan i Džemo uhapšeni. Dže-
mi je isljednik rekao kako će i dalje biti
pjesnik, ali da neće pisati pjesme kakve
mu Hasan poruči, već kako mu oni kažu!
Evo, ove godine je trinaest stoljeća od do-
laska islama u Evropu. Da li imate ikoga,
osim nas dvojice, da je podsjetio na tu či-
njenicu? Ali, mi nismo više mladi, nismo
zanesenjaci, i nismo, nažalost, odgojili
generaciju sličnu sebi. Neosporno je da je
J
Alija bio čovjek posebnih ljudskih kvali- O
teta i vrlina, te da je bio izuzetno obrazo-
van, čak obrazovaniji od mnogih svjet- U
skih političara s kojima se susretao u svo-
joj karijeri, te da je njegov doprinos kao R
predsjednika Predsjedništva BiH, te Vr-
hovnog komandanta Armije BiH, u od-
N
brani i izgradnji BiH, ogroman. Ali, nje- A
gova je ideja u samrtnom hropcu i bit će
je veoma teško regenerirati i oživjeti. Za- L
 INTERVJU

to nisam eksplicite u “Boji povijesti”

ustvrdio da se Alija priklonio nama, mi
smo mu bili udarna snaga, generacija iz
Tabačkog mesdžida, da formira stranku i
osvoji vlast. Možda će Džemo, na koncu
on je i pozvaniji, u svojim memoarima
“Šetnje sa Alijom”, ustvrditi da nas je
Alija ostavio na cjedilu izabravši Tihića
za svog nasljednika. Zapravo, izdali su
nas stari Mladi muslimani!

Nedžade, hoće li opet biti rata i hoće

li se Bosna, na koncu, ipak podijeliti?
U Sarajevu će se, ako Bog da, na sto-
godišnjicu Prvog svjetskog rata, dakle
2014. godine, organizirati veliki summit,
ili tako nešto. Teferič, rekli bi Bošnjaci,
evropskih lidera radi proslave i obznanji-
vanja novog perioda i epohe mira na Bal-
kanu u narednih stotinu godina. To Vam
tvrdi predsjednik Narodne bošnjačke
stranke! Nažalost, ne vjerujem da će to
doživjeti SDA, kao uspomena na njenog
prvog lidera, jer ju je zahvatila gangrena
korupcije od koje se neće izliječiti.

Pod duhovnim imenom (neki bi rekli

pseudonimom) Nedžmudin Nesuh obja-
vili ste knjigu “Zlatni bejt” – iz životopi-
sa hadži hafiza Halida Hadžimulića.
50 Osim što u njoj upućujete čitatelje na
neke zanimljive detalje iz života toga po-
znatoga bosanskog mesnevihana i ali-
ma, spominjete i brojne nesretne sudbi-
ne bosanskih muslimana u prošlosti.
No, Vaša knjiga naišla je na otpor jed-
nog dijela tzv. čaršijske kritike. Da li za-
to što ste dotakli neka zabranjena mjesta
ili zato što ste nešto krivo interpretirali?
“Zlatni bejt” je djelo moje rane ushi-
ćenosti sufizmom. Nakon godina depresi-
je, razočarenja u ideale raspirivane u rat-
nom patriotizmu, odnosno u ljude, poseb-
no političke prvake, a zatim i smrću Alije
Izetbegovića, mene je Milostivi Allah po-
častio da posjetim ostarjelog i jedinog
mesnevihana (predavača “Mesnevije”,
Dželaludina Rumija Mevlane), hadži ha-
fiza Halida Hadžimulića. Od tada, pa do
danas, hvala Allahu, ushićeno slušam i
J iščitavam taj i takav diskurs islama. Već
bih danas pisao drugi “Zlatni bejt”, ne da
O bih nešto mijenjao u prva dva izdanja,
već zbog drugih i viših spoznaja, kako o
U samom glavnom junaku, tako i njegovom
nauku. Ne znam za neki ozbiljan otpor
R mojoj knjizi u čaršiji. Ali, u Sarajevu ima
N dosta šejhova, a malo derviša. Nažalost,
postoje rivaliteti i ljubomora među der-
A viškim soframa, a uz to se baš ne bi reklo
da svi derviši imaju sklonost i kulturu či-
L tanja, te njihov otpor nije utemeljen. U
svakom slučaju to je jedini autentični ži-
votopis jednog bošnjačkog duhovnog pr-
vaka do sada. U najmanju ruku iz te knji-
ge čitalac može vidjeti i spoznati jedan
prilično autentičan, topao i unikatan svi-
jet oko derviške sofre. I to je veoma po-
trebno u vremenu kad su u opticaju razne
predrasude, napadi, pa i novi spektakular-
ni sufijski trendovi koji se ne temelje na
tradiciji bosanskih derviških usula.
Jednom čuh da su turbeta velikih bo-
sanskih alima, šejhova i mumina duhov-
ni čuvari Bosne. Kada pišemo o takvim
osobama, možemo li uopće do kraja poj-
miti njihovu veličinu ili smo tek osuđeni
na viđenje njihova života iz svog rakur-
sa? Koliko ljudi poput hafiza Hadžimu-
lića znače za Bosnu?
Mislim da je J. L. Borhes, u jednoj
svojoj priči, mistike i duhovnjake opisao
kao tajne nosače svemira. Bosanska po-
vijest je puna takvih ljudi, i stoga je bo-
sanska duhovnost so njene opstojnosti i
ljepote, (su)života i ljubavi među ljudi-
ma. Na prsima takvih ljudi griju se bosan-
ske planine. To je moja imaginarna, ali i
sasvim iskustvena i intimna vizija Bosne.
Osobno nikad nisam upoznao čovjeka
sličnog hafizu Hadžimuliću u smislu
kompletnosti njegovog obrazovanja. On
poznaje, služi se i govori šest jezika, po-
znaje Kur'an napamet, ali i klasične
islamske znanosti poput tefsira, hadisa i
fikha, ali i njegove opće kulture i obrazo-
vanja. Čini to čitanjem, prevođenjem i
uopće bavljenjem velikim piscima i mi-
sliocima islamskog istoka poput hazreti
Mevlane, hafiza Širazija, ali i Tolstoja.
On je, po meni, oličenje bosanskog alima
na način da spaja duhovnost i znanost, u
smislu da je mesnevihan, kao i hafiz i ha-
tib. Uz sve to, doživljavam ga kao čovje-
ka koji je velikim odricanjem i besprije-
korno moralnim stavovima održao dosto-
janstvo vjerskog prvaka, koji nosi ahme-
diju, ne podliježući nikakvim trendovima,
ni pritiscima. Samo kod njega, barem što
se mene tiče, u njegovom halvatiću mo-
žete se nadnijeti nad čisti izvor islama u
Sarajevu.
U “Zlatnom bejtu” osjeća se jasan
otpor i neskriveno gađenje prema neka-
dašnjoj komunističkoj vlasti. Također,
autor ste romana “Krv bijelog horoza” u
kojem su opisane ključne dionice život-
noga puta rah. Saliha Behmena, jednog
od osuđenih članova organizacije Mladi
muslimani, ali i čitava tragedija obitelji

Behmen. Što mislite o ponovo oživljenoj
i sve izrazitijoj nostalgiji nekih Bošnjaka
prema bivšoj Jugoslaviji i Titu? Eto, ne-
davno je jedan takav, tobože benigan
fikcionalni lik, čiji svjetonazorni profil
uprizoruje Mustafa Nadarević u kvazi-
humorističnoj seriji “Lud, zbunjen, nor-
malan”, klanjao dženazu krmetu?
Dakle, napisao sam tri knjige, žanrov-
ski različite, ali u biti iste jer su to biogra-
fije trojice mojih učitelja – Alije Izetbe-
govića, Saliha Behmena i h.h. Halida
Hadžimulića. Biografiju Saliha Behmena
sam ispisao u formi ljubavnog romana.
Salih je islamski heroj i veliki patnik za
svoje ideale. Vjerujem da će se mladi
Bošnjaci podučavati stavovima i idealima
generacije Saliha i Alije. Nemaju Bošnja-
ci jugonostalgiju, imaju samo neokomu-
nisti koji nikad nisu voljeli Bosnu koliko
Moskvu. Oni, posebno intelektualci i no-
vinari, svete se strankama i političarima
koji su srušili komunizam i Jugoslaviju.
Nešto, zbog bosanske multietičnosti, za
neokomuniste u Bosni ima od njihovih
spaljenih iluzija o Jugoslaviji. I oni se bo-
re da to reinkarniraju u bosansko tkivo
prepakirano u reafirmaciju multikultural-
nosti i multietičnosti. Tako su se rehabili-
tirali pred zapadnim političkim elitama, a
zapravo su neokomunisti. Njihova inteli-
gencija koja zagovara militantni ateizam
je ozbiljna smetnja političkoj toleranciji i
koegzistenciji ideja. Među prvima sam
reagirao na blasfemiju iz spomenute seri-
je. Scenarista tvrdi da je ateista i time pre-
staje sva njegova odgovornost. On ne
smatra da je ikoga uvrijedio. Tako se oni
ponašaju; ono što ne poznaju i u što ne
vjeruju, za njih ni ne postoji. Ne znaju,
niti imaju kulturu da poštuju nešto sveto
za pojedince i narode. Za njih ništa nije
sveto! U sarajevskim medijima, posebno
u formi karikatura, komedija ili rap pjesa-
ma, sve vrvi od blasfemije i objede reli-
gijskih simbola i svetinja.
Što mislite o novijem bosanskom fil-
mu i mladim bosanskim umjetnicima
koji su postigli slavu i u Europi? Možete
li nam komentirati zadnji film Jasmile
Žbanić “Na putu”, koji je zbog izbora
provokativne teme izazvao zanimanje či-
tave regije?
Još nisam gledao Žbanićkin film, stoga
ne mogu dati komentar. No, dopustite mi
da o bh-kinematografiji kažem sljedeće:
Akademija scenskih umjetnosti u Sarajevu
proslavila je 20 godina postojanja. U dva-
deset godina redateljice i redatelji osvojili
su preko 250 stranih i domaćih nagrada i
priznanja za filmove i predstave. Zaista
impozantno, i osim onih najhrabrijih koji
su svoje živote dali za ovu zemlju, nema
esnafa i struke da se po značaju može po-
rediti sa ovom plejadom filmskih i pozo-
rišnih radnika, profesora i njihovih stude-
nata. Njihovi kolege pisci, na primjer, mo-
gli bi se postidjeti filmadžija. Sama činje-
nica da možete birati među filmovima i da
teško određujete koji je bolji ili draži pu-
blici veliko je kulturno bogatstvo koje su
nam podarili. Tako da su sami redatelji,
možda, veći likovi i junaci od njihovih
glavnih junaka iz filmova. Scene podiza-
nja ruku Danisa Tanovića i Jasmile Žba-
nić, kao i njihovi usklici i poruke koje su
izgovorili prilikom primanja nagrada, fas-
cinantnije su od bilo koje scene iz njihovih
filmova. Tako se može reći da su, pored
njih dvoje, redatelji Pjer Žalica i Aida Be-
gić junaci iz našeg grada. A meni najomi-
ljeniji lik, sa kojim sam imao čast samo
jedanput časkati uz kahvu, pravi autenti-
kum naše generacije, je Srđan Vuletić.
Njega bih izvodio po ljudskim osobinama,
kao što bih izdvojio lik Alme, iz filma
“Snijeg”, kao jedan od najuspješnijih liko-
va koji se pojavio, bolje reći ostvario, u
bosansko-herecegovačkoj umjetnosti, na-
kon možda sedam ili osam decenija. Lik
Bošnjakinje nikad nije tako čisto i lijepo
predstavljen na platnu.
Dodamo li ovim mlađim junacima i
junakinjama još dva gospodina; Harisa
Pašovića i Ademira Kenovića, dobili smo
pravi savršeni krug. Nedostatak ovoj ple-
jadi bosanskih redatelja je odsustvo film-
skih kritičara. Čini mi se da “Kameni spa-
vač”, Maka Mehmedalije Dizdara ne bi
bio tako lijep bez eseja Kasima Prohića.
Stoga je prava šteta da nemamo eseje i
kritiku ovih filmova. E, ovi pozitivni ju-
naci našeg doba iz filmskog svijeta, ne bi
se mogli takvima izvoditi ako ne bismo
spomenuli i negativne junake. Dovoljno
je prikazati samo jednog. Ako biram ja,
onda je to Dino Mustafić. Režirao je par
filmova, profesor je na ASU-u i direktor
je MESS-a. On je zakašnjeli izdanak so-
crealističkog trenda kakav je bio u vrije-
me Derviša Sušića, poznatog po udbaš-
kom pamletu “Parergonu” iz koje je serija
“Tale”. Stoga sam u jednom tekstu “Naši
Parergo(v)naši” prozvao Mustafića kao
nasljednika militantnog ateizma sušičev-
skog profila. On mi je odgovorio u inter-
vjuu za Avazovu Sedmicu, kako ja sma-
tram pozorište šejtanskom umjetnošću.
Tipično je za zagovornike miltitantnog
ateizma da lažu u oči, kako u novinama
tako i na filmskom platnu. Ja ne znam da
je tako nešto netko u ovom gradu izjavio.
Jer ne postoji šejtanska umjetnost, ali po-
INTERVJU
stoje redatelji koji kroz umjetnost potura-
ju i iskazuju šejtanske ideje, pune animo-
ziteta i blasfemije prema religiji.
Kakav je Vaš odnos s pjesnikom,
znanstvenikom i prevoditeljem, Vašim
bratom Džemaludinom? Dijelite li s nji-
me politička i životna uvjerenja i koliko
su se vaše sudbine ispreplitale? Primje-
rice, što osjećate kada Vaš brat odmjera-
va argumente u polemici s pjesnikom
Željkom Ivankovićem?
Dugo smo obojica izbjegavali odgo-
varati na ovakva pitanja. U posljednje
vrijeme sve češće se moramo izjašnjavati
jedan o drugome. Između nas bilo je čak i
nekih nesporazuma političke naravi. To
govori da se ne lažemo, da smo u najma-
nju ruku različiti ljudi. Ja sam njegov
učenik, ali nisam baš njegov istomišlje-
nik. Džemo je ambiciozniji od mene, te
iza sebe ima mnogo ozbiljnije naučne i
spisateljske reference. Njega će zbog toga
povijest tretirati i definirati kao velikog
alima i pjesnika. On je već ušao u školske
lektire. Sa mnom će sve biti jednostavnije
i lakše. Lakše će me se definirati, lakše će
moja djela čitati, pa i lakše me zaboraviti.
Vrlo rijetko jedan drugog javno podrža-
vamo kada su polemike u pitanju; on vodi
svoje, a ja svoje. U biti, imamo identične 51
stavove i poglede, ali nam je stil drugači-
ji. Malo stoga što je svaki izgradio svoj
stil, a više stoga što smo različite naravi.
Poznato je da ste prijatelj hrvatskog
naroda i da ste Vi i brat i dan-danas rado
viđeni u Hrvatskoj, osobito u krugovima
hrvatskih proljećara. Kako to da, s jedne
strane, imate toliko prijatelja u Hrvat-
skoj, a da Vas, s druge, Hrvati u Bosni,
uostalom kao i brata, često optužuju za
radikaliziranje bošnjačkoga korpusa i
medijsko huškanje protiv Hrvata?
Rođen sam među Hrvatima i dobro
poznajem njihove kulturne i vjerske obi-
čaje. Imam vrlo pozitivnu reakciju na sli-
ke hrvatskih narodnih nošnji. Moje selo
je primalo na konak grupe katolika koji
su, u vrijeme Gospojine, hodočastili svo-
ja sveta mjesta. Sjećam se malih križića
na rukama i njihovih bosih nogu dok bi, J
kad su žita zrela, hodili do Svetog Ive kod
Jajca. To su za mene autentične slike Bo-
O
sne i Hercegovine koje je mogao naslika- U
ti jedan Van Gogh! Pa, ko je izdao Jajce?
Ko je razbio tu sliku? Mislim da je prvot- R
ni sastav HDZ-a i SDA u svojim redovi-
ma imao dovoljno probosanske supstan-
N
ce. Kako se HDZ haveoizirala, tako se i A
radikalizirala hrvatska politika u BiH! Na
čelo te stranke je doveden KOS-ov agent, L
 INTERVJU
pa zatim i zločinac Mate Boban. Isti kao i
Fikret Abdić. Gdje je tu moja odgovor-
nost? U pravu ste, postoji jedna solidar-
nost između Maspokovaca i Mladih mu-
slimana, jer smo bili komunističke žrtve.
Ali, mi smo se okuražili da dignemo gla-
vu na iskustvu hrvatskih proljećara. Mene
osobno vrbovao je Nikola Muslim, taj
divni i plemeniti advokat i hrvatski do-
moljub. I? Šta je bilo sa tom inteligenci-
jom u takmičenju sa Tuđmanovim nacio-
nalizmom? Nas su, zapravo, prvi izdali i
izručili u naručje Tuđmanu poražena elita
Maspokovaca, od pokojnog Mike Tripala
do Dražena Budiše! Nema sličnija dva
politička profila na Balkanu od pokojnog
Vlade Gotovca i Alije Izetbegovića. Imao
sam čast biti sa obojicom. Kako netko ko
se oduševljava idejama i personom Go-
tovca i Izetbegovića, može djelovati na
huškanju protiv Hrvata? Osim posjeta
kardinala Rodea BiH, nisam nikad kritizi-
rao katoličku crkvu. Provjerite ko je ovaj
kardinal. A nedavno sam napisao tekst u
kojem tvrdim da je oprost pape Ivana Pa-
vla svom atentatoru Ağci jedan od tri-če-
tiri najveća događaja u prošlom stoljeću!
Nedavno ste reagirali vrlo oštro u vezi
nagrade za esej koja nosi ime Ive Andri-
52 ća. “Bosanski muslimani u Andrićevu
svijetu”, lucidna knjiga ponajvećega mo-
dernoga bosansko-hercegovačkog knji-
ževnog povjesničara, rah. Muhsina Rizvi-
ća, prije 20-ak godina matematski preci-
zno rasvijetlila nam je što se krije iza An-
drićeva pogleda na Bosnu i Bošnjake.
Sjećam se, kada sam je čitao, da sam bio
fasciniran akribičnošću i preciznošću te
nesentimentalnošću Rizvićevih nalaza
koji raskrinkavaju pozadinske motive na-
šega nobelovca. Kako je moguće da se
nakon mitskih razaranja Bosne i strada-
nja osobito bošnjačkoga naroda, tisuće
pobijenih i silovanih, danas prešućuju
andrićevske falsifikacije? Kako je mogu-
će da mnogi viđeniji Bošnjaci šute o re-
centnim lažima i potvorama genijalnog
Rizvića, da je tobože bio etnički uskogu-
dan i nacionalistički paranoičan?
J Da, na nagrađeni esej Ivana Lovreno-
vića “Paradoks šutnje Ive Andrića” reagi-
O rao sam tekstom “Ikona mržnje u hramu
dobrih Bošnjana”, u kojem sam ocijenio
U da Lovrenović prelazi preko bošnjačkog
mišljenja o djelu Ive Andrića, kakvo je i
R djelo rahmetli Muhsina Rizvića, kao ga-
N vran preko rujine. Veoma sam ponosan na
taj svoj tekst koji je naišao, bez samohvali-
A sanja, na prave ovacije među bošnjačkom
elitom. Nažalost, osim dr. Esada Durako-
L vića, koji se branio od Lovrenovićevih vr-
lo nipodaštavajućih kvalifikacija jednog
njegovog teksta o Andriću, nitko se više
nije uključivao u ovu polemiku. Ivan Lo-
vrenović je moje najveće razočarenje uop-
će u Sarajevu. Poznajem ga već skoro tri-
deset godina. Vjerovao sam da je on jedan
intelektualni stup bosanstva. Međutim, on
je pred mojim očima razbio one vangog-
hovske slike mog i njegovog zavičaja iz
srednje Bosne. Postao je guru jednoj inte-
lektualnoj grupaciji okupljenoj oko maga-
zina “Dani”, koje je pretvorio u razbojnič-
ku jazbinu. Njegov stav prema Andriću i
promoviranje njegovih ideja otkriva Lo-
vrenovićevu ambiciju da ostavi Bošnjake
bez njihove duhovne povijesne matrice!
Radite na knjizi o Lavu Nikolajeviču
Tolstoju. Dokle ste došli u dokazivanju
Tolstojeva muslimanskog identiteta?
Mislite li da ćete moći njome išta doka-
zati navodno civiliziranim narodima no-
ve europske uljudbe u kojoj ne dopušta-
ju minarete, u kojoj se zabranjuje odije-
vanja žena po šerijatu i zadire u ljudsku
intimu, u kojoj se o Božjem poslaniku,
Miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., objav-
ljuju mrziteljski pamfleti?
Po nagovoru hafiza Hadžimulića prošle
godine sam putovao u Jasnu Poljnu i zijare-
tio mezar Lava Tolstoja. Pošto je ovo godina
stogodišnjice Tolstojeve smrti, imao sam
ideju da napišem knjigu o nama muslimani-
ma nepoznatom Tolstoju. Nakon povratka iz
Jasne Poljane posjetio sam svoje rodno selo
Pridvorce. Pridružio mi se Džemo i noćili
smo u planini. Uz vatru, pod vedrim nebom,
sami u noći, razmijenjivali smo ideje. Pričao
sam mu o Tolstoju. Nakon toga on je u ema-
net preuzeo da napiše tu knjigu. Mislim da
je Džemo sve iščitao što smo mu iskupili
Šaban Gadžo i ja, tako da vjerujem da će
knjiga biti napisana i objavljena uskoro.
Što mislite o romanu “Vječnik” Ned-
žada Ibrišimovića , a što o “Pjesmama
divljih ptica”, romanu Enesa Karića?
Što je, po Vama, vrhunac novije bosan-
sko-bošnjačke proze?
Postoja dva pisca čija me je djela strah
čitati. To su Nedžad Ibrišimović i Šejh
Muhjidin Al Arebi. Tako Ibrišimovićev
“Vječnik” i Arebijev “Kešaf”, jedan tom
preveden na bosanski jezik, stoje skupa na
rafi. Bio sam jedan od recenzenata jednom
izdanju Ibrišimovićevog romana “Braća i
veziri”. Nakon čitanja rekao sam mu da
bih se lakše popeo na Jekovac, to je visoka
litica iznad Benbaše, nego još jedanput
pročitao taj roman. Tako Ibrišimović, po
meni, piše romane teške za čitanje. Možda
sam još samo tako teško čitao Joyceovog
“Uliksa”. E sad, da bih pročitao “Vječni-
ka”, trebam uložiti umni napor ravan
onom fizičkom koji bi mi bio potreban da
bih se popeo na planinu Ararat. Uspeo sam
se donekle, i osjetio sam da mi trebaju vi-
sinske pripreme da bih se uspeo do vrha.
Ako bi se okrenuo i dao osvrt na dosadaš-
nje iskustvo čitanja “Vječnika”, prepast ću
se i strmoglaviti kao pisac. Ništa slično ja
ne bih znao niti mogao napisati. Zato, ne
mogu o “Vječniku” govoriti nikako druga-
čije nego kao čitalac, koji se pokušao us-
peti na vrhove “Vječnika” i, još uvijek ni-
sam uspio. Tako isto odgađam čitati Are-
bijeva djela, jer se bojim da mi se pamet ne
shoronda u okeanske dubine njegove mi-
sli. A kad ih iščitam, sumnjam da ću imati
hrabrosti ikada napisati i objaviti svoj ko-
mentar ove dvojice spisateljskih gromada.
Također, iz više razloga, odlažem čita-
nje knjige “Pjesme divljih ptica”, dr. Enesa
Karića. Po onome što sam pročitao u prika-
zima romana, koje su istaknuli Ivan Lovre-
nović i Miljenko Jergović kao književnu
vrijednost, u meni izaziva osnovanu sum-
nju da nešto ozbiljno ne valja u tom roma-
nu. Radi se o njihovoj pohvali Karićeve
kritike ulemanskog mišljenja, tamo u ne-
kom stoljeću kad se pojavio kukukurz te se
ulema razišla u poimanju sa šeriatskog as-
pekta, o tome da li je džaiz (dozvoljeno) si-
jati i uzgajati tu žitaricu. Mislim da je bo-
sanska ulema bila zaista veoma obrazova-
na, pa sigurno čak obrazovanija od suvre-
mene sarajevske uleme, od velikana Ajvaz
dedea do Muhamed efendije Pašića, te da
nikako ne stoji tako nipodaštavajući prikaz
stare bosanske uleme u Karićevom romanu.
Imali smo ulemu koja je uvijek, do sada,
stajala rame uz rame sa svjetskom inteli-
gencijom i islamskom ulemom! Taj pro-
blem upotrebe naučne književne građe, baš
kada je u pitanju kukuruz, netačno upotre-
bljava Ivo Andrić, što je dobro uočio Sejid
Korkut u jednom svom kraćem osvrtu. E, to
Lovrenović u svojim hvalospjevima o An-
driću prešućuje, a ističe kod Karića. Stoga,
pošto zaista imamo oskudnu književnu po-
nudu, posebno u moderno vrijeme, te i ono
što imamo haman bi bolje bilo da nemamo,
bojim se da moje kritizerstvo ne preraste u
nihilizam. Barem za sada odgađam čitati
Karića. Po meni najbolji bošnjački pisac, i
to je moj uzor, je Hamdija Kreševljaković.
Nije prozaist već historiograf. Ali, njegov
stil pisanja i ljepota teksta, te upotreba hi-
storijske građe je nenadmašan u bošnjačkoj
literaturi. Njegov biografski tekst o Gazi
Husrev-begu je ljepši od svake prozaističke
forme napisane do sada. Kamo pusta sreća
da se nikad nije napisao roman o Gazi Hu-
srev-begu! q

Milorad Dodik krenuo u novo provociranje
Najava zakona o referendumu
Stara priča o referendumu ponovo se aktualizirala. No, čini se da je Dodik odlučio ići i korak dalje, donoseći zakon
o referendumu kojim bi jednog dana otvorio put kao razbijanju BiH. Profesor Ustavnog prava dr. Kasim Trnka kaže
da je ovaj zakon neustavan.
Edis Felić
Bosna i Hercegovina kontinuirano
ima problema s Miloradom Dodikom koji
svako malo krene u antibosansku hajku
čim se umire stranci, a domaći političari
pognu glavu i čekaju da im stranci odrade
posao. Već stara priča o referendumu u
posljednje vrijeme je aktualizirana, odno-
sno, ono što je Dodik već godinama na-
javljivao, sada se privodi kraju.
Priča se zahuktala krajem prosinca
2009., protegla se kroz cijeli siječanj, a
vidjet ćemo kako će biti u veljači. Da bi
koliko toliko smirio javnost, Dodik je po-
kušao objasniti da neće biti referenduma
za odcjepljenje tzv. RS, odnosno, kako je
rekao, referendumsko pitanje neće biti
usmjereno protiv Daytonskog sporazu-
ma. Pitanje na referendumu glasit će:
“Podupirete li Daytonski sporazum i pro-
tivite se njegovu kršenju?”, precizirao je
Dodik te objasnio da će se time eliminira-
ti svaki mogući prigovor da je to anti-
daytonski čin.
Govoreći o referendumu, izrazio je
uvjerenje da narod u Republici Srpskoj
podupire Daytonski sporazum, što, sma-
tra, ne bi trebao biti problem i drugima u
BiH. “Ako odgovor naroda bude - ne, on-
da moramo sjesti i na temelju toga konci-
pirati politiku koja treba biti transparen-
tna i bazirana na takvoj volji ljudi”, rekao
je Dodik.
Tvrdnje da priprema referendum za
odcjepljenje RS-a Dodik je odbacio re-
kavši da mogući referendum o odcjeplje-
nju od BiH trenutačno nije na dnevnom
redu, da će se vidjeti kako se razvija situ-
acija i da je, koliko je moguće da se refe-
rendum ne održi, toliko moguće i njegovo
raspisivanje. No, taj čovjek ne samo da
bezobrazno pokušava uništiti Republiku
Bosnu i Hercegovinu, već i bezobrazno
laže, što je odmah nakon tih riječio i po-
kazao sam sebi skočivši u usta. Naime,
prisutni novinari su ga podsjetili da je sr-
bijanski predsjednik Boris Tadić također
rekao da je protiv referenduma u RS, na
što je Dodik rekao kako se drugačije sta-
jalište od Srbije nije ni moglo očekivati
jer je ona jamac Daytonskog sporazuma.
“Uostalom, kako bi Srbija mogla kazati -
ne može Kosovo iz Srbije, a može Srpska
iz BiH”, rekao je Dodik.
Međutim, sam je sebi ovdje skočio u
usta. Naime, najprije je rekao da referen-
duma o otcjepljenju neće biti, nego samo
o tome da li se podržava Daytonski spora-
zum. Međutim, da je ipak mislio na otcje-
pljenje potvrđuje to što je Tadić protiv
referenduma jer bi Srbija to pravo trebala
onda dati i Kosovu.
Jednog dana referendum o
otcjepljenju
Dodik smatra kako bi dobitna kombi-
nacija za BiH bila da se prihvati realnost
Dayonskog sporazuma o BiH kao dvoenti-
tetskoj državi, a da se na državnoj razini
provodi ono što je dogovoreno konsenzu-
som, rekavši da je opredijeljen europski
put zemlje i članstvo u NATO-u. Istaknuo
je da za BiH ključnu važnost ima početak
dijaloga i otklanjanje svih preostalih za-
preka za liberalizaciju viznog režima.
On je istovremeno rekao kako smatra
da se Ustav BiH treba uskladiti s Europ-
skom konvencijom o ljudskim pravima te
je pozvao je vođu Stranke za BiH Harisa
Silajdžića, čelnika SDA Sulejmana Tihi-
ća, vođu HDZ BiH Dragana Čovića te sve
druge političke lidere u BiH, da to učine.
No, da Dodik ima neki crv koji ga tje-
ra da se odaje pokazuje i njegova izjava
početkom siječnja 2010., kada je rekao da
će se sigurno jednog dana održati referen-
dum o tome hoće li Srpska biti u okviru
BiH ili izvan nje. “To ne mora biti spor-
no, ali da bismo to učinili moramo legali-
zirati pravo na referendum, a da bismo to
učinili, moramo donijeti zakon o referen-
dumu”, rekao je Dodik.
Iako je istaknuo da na tome ne treba
raditi brzo i neozbiljno, izrazio je uvjere-
BOSANSKI BAROMETAR
nje da će se zakonski uvjeti za provođenje
referenduma osigurati u prvoj polovici
2010. godine. Ponovio je i da je referen-
dum ozbiljna stvar, da se o toj temi prije
tri godine nije smjelo pričati u Srpskoj, a
da je sadašnja vlast odlučila donijeti novi
zakon o referendumu. “Odlučili smo le-
galizirati pravo na samu priču o referen-
dumu, a druga faza je da se on institucio-
nalizira kroz dogradnju sadašnjeg zakona
i zatim provede na nekom od pitanja koje
u određenom trenutku bude važno”, re-
kao je Dodik.
A da bi opravdao svoj plan s referen-
dumom, Dodik se latio i pera, pa već duže
vrijeme ima i svoju kolumnu u nekad na- 53
prednim, a danas stranačkim (SNSD) “Ne-
zavnisnim novinama”. Tako Dodik piše
kako njegov entitet poštuje Daytonski spo-
razum i vladavinu prava i ima pravo i oba-
vezu da traži to i od drugih. Licemjerno
nam pojašnjava kako će referendumsko
izjašnjenje o obavezi poštivanja Dayton-
skog sporazuma biti doprinos demokrat-
skom i europskom putu BiH. U svojoj ko-
lumni ocjenio je da se referenduma boje
oni koji krše i ruše Daytonski sporazum i
sanjaju unitarnu bošnjačku BiH. “Snovi
nisu zabranjeni”, veli, “ali u stvarnosti uvi-
jek će postojati Republika Srpska potvrđe-
na međunarodnim pravom, kao i prava tri
konstitutivna naroda. Izražavanje volje
građana putem referenduma spada u kor-
pus osnovnih demokratskih prava.”
Podsjetio je da na osnovu referendu-
ma mnoge zemlje utvrđuju ispravnost po-
litičkih stavova ili predloženih odluka – J
od izgradnje minareta u Švicarskoj, kao
višenacionalnoj državi, do pitanja vraća-
O
nja dugova na Islandu. “Nigdje nije spo- U
ran referendum, osim u BiH. Prava histe-
rija je stvorena već od najave usklađiva- R
nja postojećeg zakona o referendumu u
Republici Srpskoj sa Ustavom i praksom N
evropskih država. Normalna ustavom
predviđena zakonodavna aktivnost una-
A
prijed se osuđuje kao antidejtonski čin, L
 BOSANSKI BAROMETAR
iako se ne navodi propis i odredba za ta-
kvu osudu”, ističe Dodik.
Raspisani tumač društvenih pojava
U daljnjem obrazlaganju svoje politi-
ke navodi da su u BiH najbrojniji narod
Bošnjaci, koji su kao i druga dva naroda
Srbi i Hrvati, konstitutivni elementi za-
jedničke države koja se sastoji od dvije
sastavnice - Federacije BiH i Republike
Srpske. “Na primjeru BiH može se veo-
ma jasno sagledati situacija postkonflik-
tnog i podijeljenog društva, kakvim se
mogu ocijeniti i društva u nekim drugim
evropskim državama. Po tome BiH nije
unikum, jer u nekim državama ni vjekov-
no zajedničko postojanje nije izbrisalo
nacionalne razlike, nego ih čak i pojačalo.
Ni članstvo u EU nije zauvijek odredilo
postojanje Belgije, Velike Britanije, Špa-
nije, pa i nekih drugih, u sadašnjem
ustavnom i teritorijalnom ustrojstvu. To
se već i dešavalo, pa je Belgija od unitar-
ne države postala federalna, a Škotskoj i
Velsu su data autonomna politička prava
formiranjem i izborima za regionalni par-
lament i vladu”, podsjeća Dodik.
On upozorava da BiH ima nešto što
nijedna druga država nema - neproglašeni
54 protektorat koji je čini bolesnim i propa-
dajućim društvom, ponajviše zbog ključ-
ne uloge takozvane međunarodne zajed-
nice, zapravo Kancelarije visokog pred-
stavnika. “Polazeći od vlastite odgovor-
nosti, Savez nezavisnih socijaldemokrata
(SNSD) kao politička stranka koja je na
vlasti u Republici Srpskoj i učestvuje u
vlasti na nivou zajedničke države, prije
dvije godine, u februaru 2008. godine,
predložila je da se u Parlamentarnoj skup-
štini BiH donese deklaracija o odgovor-
nosti kojom bi svi politički predstavnici
koji čine parlament, potvrdili svoju trajnu
opredijeljenost za Daytonski sporazum i
ustavno uređenje BiH”, navodi Dodik i
dodaje da deklaracija nije usvojena zbog
odbijanja bošnjačkih predstavnika.
U predloženom tekstu deklaracije sto-
ji da je BiH zajednička država tri konsti-
J tutivna naroda - Bošnjaka, Srba i Hrvata i
ostalih naroda i građana, a njena ustavna
O struktura će se razvijati na osnovu dogo-
vora i konsenzusa kao temeljnih vrijed-
U nosti svake višenacionalne države. Nepri-
kosnoveni temeljni principi postojanja
R BiH su njen suverenitet, politička nezavi-
N snost u skladu s međunarodnim pravom i
teritorijalni integritet uz nepovredivost
A međunarodno priznatih granica. BiH mo-
gu očuvati i učiniti demokratskom i pros-
L peritetnom samo njeni narodi i građani,
neposredno i putem dijaloga političkih
predstavnika izabranih na slobodnim i
demokratskim izborima. Samo tako usa-
glašena rješenja su garancija njihove pro-
vodivosti. U deklaraciji koja je predlože-
na i odbijena navodi se i neophodnost
prestanka institucije Visokog predstavni-
ka i potpuno prerastanje u Specijalno
predstavništvo EU, te ocjenjuje da EU za
BiH nije samo politički cilj, već uslov du-
goročne stabilnosti, pa je u skladu s tim
nezamjenljiva uloga evropskih institucija
putem razumijevanja i svakog vida po-
drške. “Da je usvojena predložena dekla-
racija i da je BiH krenula putem evrop-
skog partnerstva bez OHR-a, situacija bi
danas bila daleko mirnija, kako za unu-
trašnje odnose, tako i na spoljnopolitič-
kom planu. Nisu htjeli, ali SNSD nije po-
vukao svoj prijedlog. Bošnjački poslanici
su neprihvatanjem deklaracije o odgovor-
nosti, potvrdili antidejtonske namjere”,
zaključuje Dodik.
Prema njemu, demokraciji i vladavini
prava prijetnjama se suprotstavlja OHR,
čime potvrđuje da je BiH protektorat i za-
robljena država. “Nastavak agonije koju
produkuje OHR i njegovo nepravno dje-
lovanje, svakim danom doprinosi produ-
bljivanju podjela, onemogućava vraćanje
međunacionalnog povjerenja, sprečava
evropski put BiH”, navodi Dodik.
U svom poširokom obrazlaganju Do-
dik je tako došao do zaključka da njegov
entitet po svom ustavu ima nadležnost da
donosi zakone i da raspisuje referendum.
“To pravo nema nijedan organ na nivou
BiH, jer to nije izričito predviđeno Usta-
vom BiH, pa ustavno i zakonsko uređiva-
nje i raspisivanje referenduma pripada en-
titetima. Ustav Republike Srpske je pre-
gledala i Venecijanska komisija Savjeta
Evrope i nije imala nikakvu primjedbu na
nadležnost i ovlaštenje za raspisivanje re-
ferenduma”, objašnjava Dodik.
Na zapadu ništa novo
Međutim, profesor Ustavnog prava na
Pravnom fakultetu u Sarajevu Kasim Trn-
ka upozorio je da političari iz manjeg bh-
entiteta u posljednje vrijeme sve glasnije
govore kako je tog entiteta omogućeno
raspisivanje referenduma, kao i to da je ta-
mošnja Skupština usvojila zakon o refe-
rendumu. Pri tome navodi da u Ustavu
Bosne i Hercegovine nema odredbi koje se
odnose na referendum. Profesor ustavnog
prava Kasim Trnka napominje da različiti
nivoi vlasti mogu raspisivati referendum o
različitim pitanjima, ali isljučivo iz svoje
nadležnosti. “Pitanja o opstanku Republi-
ke Srpske, prihvatanju Daytonskog spora-
zuma, te angažmanu stranih sudija, nisu u
nadležnosti entiteta nego države BiH”, ka-
že Trnka i zaključuje: “Država, ako želi, o
tome može raspisati referendum.” Državni
organ i vlasti, naglasio je Trnka, mogu do-
nijeti Odluku o raspisivanju referenduma
bez obzira što u Ustavu BiH ništa ne piše o
referendumu, jer to ne znači da je referen-
dum ustavom zabranjen. Zato on smatra
da bi bilo dobro donijeti Zakon o referen-
dumu BiH, ali i da kantoni mogu donijeti
takav zakon ukoliko kantonalne vlasti
smatraju da se o određenim pitanjima iz
nadležnosti Kantona građani trebaju izja-
sniti na neposredan način.
I iz Ureda Visokog predstavnika za
BiH stiglo je priopćenje na Trnkinom tra-
gu u kome je stajalo da planirani referen-
dum izlazi izvan djelokruga ustavnih
nadležnosti ovog entiteta, u suprotnosti je
s njegovim obavezama prema Ustavu Bo-
sne i Hercegovine i, kako je visoki pred-
stavnik već jasno stavio do znanja, krši
Daytonski sporazum.
Međunarodna zajednica odlučila je po-
mno pratiti razvoj situacije, ma što to za-
pravo značilo. Ipak, predstavnici bosan-
skih Srba doživjeli su neugodno iznenađe-
nje na sastanku u State Departmentu kada
ih je američka administracija oštro upozo-
rila zbog najava da će organizirati referen-
dum za odcjepljenje tog entiteta od Bosne
i Hercegovine. Zamjenik pomoćnika dr-
žavne tajnice SAD-a Stuart Jones izrazio
je u razgovoru s predsjednikom entitetske
skupštine Igorom Radojičićem “ozbiljnu
zabrinutost američke administracije” zbog
donošenja zakona, a poglavito odluke o
eventualnom referendumu u Republici
Srpskoj. Radojičić je izvijestio Jonesa o
proceduri donošenja zakona o referendu-
mu što ga je entitetska vlada uputila u par-
lament. Dodik je ipak najavio da bi se refe-
rendum u tome entitetu mogao održati to-
kom veljače ili u ožujku 2010. kako bi se
osporile ovlasti međunarodne administra-
cije u BiH i nametanje odluka. Dužnosnik
u State Departmentu Stuart Jones pozvao
je političare u BiH na nastavak razgovora
o ustavnim promjenama nakon izbora
2010. Na tom tragu dvojica američkih se-
natora, John McCain i Joseph Lieberman
nedavno su u Sarajevu istaknula da će Sje-
dinjene Države nastaviti snažno podupirati
teritorijalnu cjelovitost i suverenitet Bosne
i Hercegovine, no očekuju da se unutar te
zemlje postigne suglasnost o reformama
koje je nužno provesti kako bi se ubrzalo
njezino približavanje euroatlantskim inte-
gracijama. Dakle, kao što bi rekao Bora
Đorđević, “na zapadu ništa novo”. q

“Nekonstitutivni elementi” čeznu za promjenama Ustava Bosne i Hercegovine
Presuda u korist Židova i Roma
Dervo Sejdić i Jakob Finci državljani su BiH, posjeduju iskustvo najviših državnih dužnosnika, ali budući da se izjašnjavaju
kao osobe romskog odnosno židovskog porijekla, tvrde da su im uskraćena sva prava da se kandidiraju na izborima
za Dom naroda i Predsjedništvo. Godine 2006. tužili su BiH tražeći da Europski sud utvrdi da su diskriminirani u
ostvarenju pasivnog biračkog prava. Sud je 22. prosinca 2009. presudio u njihovu korist.
Amina Alijagić
Ustav Bosne i Hercegovine nalazi se u
Aneksu 4. Općeg okvirnog sporazuma za
mir u Bosni i Hercegovini (Daytonski mi-
rovni sporazum) koji je parafiran 21. stude-
nog 1995. u Daytonu, tek nakon vojničkog
poraza srpskih snaga, a službeno potpisan i
stupio na snagu 14. prosinca 1995. u Parizu.
Sporazum je sklopljen između predsjednika
Republike Hrvatske, predsjednika Republi-
ke Bosne i Hercegovine i predsjednika Sa-
vezne Republike Jugoslavije, uz sudjelova-
nje predstavnika konstitutivnih naroda BiH:
Bošnjaka, Hrvata i Srba, te veoma aktivno
sudjelovanje američkih dužnosnika. Budu-
ći da je Ustav dio mirovnog sporazuma, on
nikad nije prošao parlamentarnu proceduru
koja bi mu osigurala demokratski legitimi-
tet, niti je objavljen u Službenom glasniku
BiH i preveden s engleskog jezika na služ-
bene jezike.
BiH se u Daytonu nije niti konfederali-
zirala, niti federalizirala do kraja na Was-
hingtonskim načelima (kantoni kao federal-
ne jedinice bez nacionalnog imena, s veći-
nom jednog od konstitutivnih naroda ili
mješovitim kantonima; koncept koji bi zna-
čio ukidanje Republike Srpske, Hrvatske
Republike Herceg-Bosne i kantonizaciju
BiH u cijelosti). Umjesto toga, priznata je
Republika Srpska i stvorena ultrakomplici-
rana, asimetrična državna struktura koja se i
sama može smatrati (quasi) federacijom od
dvije federalne jedinice – dva entiteta1, od
kojih je jedan entitet i sam federacija koja
nosi isto ime kao i cijela država.
Problem međuentitetske crte razgrani-
čenja u području Brčkog stranke su pristale
riješiti arbitražom (članak 5., Aneksa 2.
Daytonskog mirovnog sporazuma) čijim je
pravorijekom 5. ožujka 1999. stvoren Dis-
trikt Brčko pod isključivim suverenitetom
države. Dana 26. ožujka 2009. Parlamen-
tarna skupština BiH je po prvi put uspješno
izvršila izmjene u Ustavu u skladu s proce-
durom, a koje su se odnosile na status Dis-
trikta Brčko. Bitno je naglasiti da nadlež-
Human Rights
nost Visokog predstavnika (međunarodnog
administratora za BiH) obuhvaća mijenja-
nje samo entitetskih ustava, ne Ustava BiH.
U uvodnom dijelu Ustava Bošnjaci,
Hrvati i Srbi opisani su kao “konstitutivni
narodi”. Na razini države uvedeni su me-
hanizmi podjele vlasti, koji onemogućava-
ju usvajanje odluka protiv volje predstav-
nika bilo kojeg “konstitutivnog naroda”,
kao što su npr. veto za zaštitu vitalnog in-
teresa, entitetski veto, dvodomni sustav2
(Parlamentarna skupština sastoji se od
Predstavničkog Doma i Doma naroda -
koji se sastoji od pet Bošnjaka i istog broja
Hrvata iz Federacije BiH i pet Srba iz RS),
kao i kolektivno Predsjedništvo3 od tri čla-
na, od kojih je jedan Bošnjak i jedan Hrvat
iz Federacije BiH i jedan Srbin iz RS.
Konvencija i sud
Europski sud za ljudska prava usta-
novljen je Europskom konvencijom za
zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda
(dalje: Konvencija) i djeluje u okviru naj-
starije europske organizacije, Vijeća Eu-
rope. Sjedište Europskog suda je u Stra-
sbourgu, u Francuskoj, a službeni jezici
su engleski i francuski.
Nakon što je BiH postala članicom Vi-
jeća Europe, ratificirala je i Konvenciju
2002. godine. Treba istaknuti da je obveza
poštivanja prava i sloboda garantiranih
BOSANSKI BAROMETAR
Konvencijom i njenim protokolima u BiH
nastala već stupanjem na snagu Ustava BiH 55
(14. prosinca 1995.) koji u članku II. pro-
glašava Konvenciju izravno primjenjivom
u BiH, dajući joj prioritet nad svim ostalim
zakonima. Međutim, tek činom ratifikacije
Konvencije kao međunarodnog ugovora
BiH je prihvatila nadležnost Europskog su-
da da odlučuje o zahtjevima bilo koje fizič-
ke osobe, nevladine organizacije, skupine
pojedinaca ili druge države članice koji tvr-
de da su žrtve povrede prava utvrđenih u
Konvenciji što ih je počinila BiH.
Ratifikacijom Konvencije BiH se ob-
vezala i da će se podvrgnuti konačnoj
presudi Europskog suda u svakom sporu
u kojem sudjeluje kao stranka. Presuda u
kojoj Sud utvrdi da je došlo do povrede
prava predstavlja uputu državi na koju se
odnosi da osigura poduzimanje određenih
korekcijskih mjera kako bi se utvrđena
povreda prava ispravila, oštećenom ispla-
tila naknada i spriječilo ponavljanje istih J
ili sličnih povreda u budućnosti.
BiH se također 2002. godine obvezala
O
da će “u roku od godinu dana, uz pomoć U
Europske Komisije za demokraciju kroz
pravo (Venecijanska komisija) preispitati R
izbornu legislativu u svjetlu normi Vijeća
Europe i izvršiti izmjene tamo gdje je to
N
potrebno”. Nakon toga, Vijeće Europe A
povremeno je podsjećalo BiH na ovu
post-pristupnu obavezu i urgiralo da do- L
 BOSANSKI BAROMETAR
nese novi ustav prije listopada 2010. kako
bi “mehanizam etničke zastupljenosti za-
mijenili zastupljenošću po građanskom
principu, prvenstveno tako što će se uki-
nuti ustavna diskriminacija 'ostalih'”.
Nadalje, BiH je 2008. godine potpisala i
ratificirala Sporazum o stabilizaciji i pridru-
živanju s EU i time se obavezala na ispunja-
vanje prioriteta iz Europskog partnerstva,
od kojih je jedan od glavnih bio “izmjena
izborne legislative u pogledu broja članova
Predsjedništva BiH i broja delegata Doma
naroda kako bi se osigurala puna usklađe-
nost s Europskom konvencijom i post-prije-
mnim obvezama prema Vijeću Europe”.
Činjenica da, usprkos preuzetim obvezama,
BiH još nije ispoštovala iste, ukazuje da u
vezi s tim ne postoji konsenzus među vode-
ćim političkim strankama.
(Zlo)kobna presuda?
Dervo Sejdić i Jakob Finci državljani
su BiH, posjeduju iskustvo najviših dr-
žavnih dužnosnika, ali budući da se izjaš-
njavaju kao osobe romskog odnosno ži-
dovskog porijekla, tj. ne izjašnjavaju se
kao pripadnici nekog od “konstitutivnih
naroda”, tvrde da su im Ustavom i Izbor-
nim zakonom BiH uskraćena sva prava
56 da se kandidiraju na izborima za Dom na-
roda i Predsjedništvo. Godine 2006. tužili
su BiH tražeći, između ostalog, da Europ-
ski sud utvrdi da su zbog etničke pripad-
nosti onemogućeni ostvariti pasivno bi-
račko pravo, što je, po njihovom viđenju,
predstavljalo diskriminaciju. Sud je 22.
prosinca 2009. presudio u njihovu korist.
U podnescima koje je Sud uzeo u ob-
zir nalazi se i Mišljenje Open Society Ju-
stice Initiative prema kojem je ograniče-
nje prava građanina da glasa, da se kandi-
dira za visoku državnu poziciju i da bude
biran, posebno po sumnjivoj osnovi kao
što je rasna i etnička pripadnost, ne samo
diskriminatorno, nego i podriva sam smi-
sao državljanstva: “Pored toga što pred-
stavlja važno pravo povezano sa držav-
ljanstvom, politička zastupljenost je od
posebne važnosti za etničke manjine i su-
J štinska za prevladavanje njihove margi-
nalizacije i vraćanje u glavne tokove.”
O Sud je primijetio da se pravilom isključi-
vanja “ostalih” postigao bar jedan cilj koji je
U općenito kompatibilan sa općim ciljevima
Konvencije, a to je uspostava mira. “Kad su
R sporne ustavne odredbe donesene, na terenu
N je došlo do vrlo krhkog primirja. Cilj ovih
odredbi je bio da se zaustavi brutalni sukob
A obilježen genocidom i etničkim čišćenjem.
Priroda tog sukoba je bila takva da je bilo
L neophodno pristati na “konstitutivne naro-
Jakob Finci
de” kako bi se osigurao mir. Ovo, i bez ne-
ophodnog opravdanja, može objasniti odsu-
stvo predstavnika ostalih zajednica (kao što
su lokalne zajednice Roma i Židova) na mi-
rovnim pregovorima i preokupaciju sudio-
nika stvarnom ravnopravnošću među “kon-
stitutivnim narodima” u post-ratnom druš-
tvu”. No, budući da je Sud jedino kompeten-
tan istražiti razdoblje nakon što je BiH ratifi-
cirala Konvenciju i Protokole, izričito je na-
značio da “ne treba odlučivati da li podrža-
vanje osporavanih ustavnih odredbi nakon
ratifikacije Konvencije služi “legitimnom
cilju” jer održavanje ovakvog sustava ne za-
dovoljava uvjet proporcionalnosti”.
Kao prvo, suci su zapazili “značajan
pozitivan razvoj u BiH od potpisivanja
Daytonskog mirovnog sporazuma” i kro-
nološki ga poredali: “2005. godine su stra-
ne koje su ranije bile u sukobu predale
kompletnu kontrolu nad oružanim snaga-
ma i transformirale oružane snage u malu
profesionalnu vojsku; 2006. BiH je pristu-
pila NATO Partnerstvu za mir; 2008. pot-
pisala je i ratificirala Sporazum o stabiliza-
ciji i pridruživanju sa EU; u ožujku 2009.,
uspješno je izvršila dopune državnog
Ustava po prvi put i nedavno je izabrana za
članicu Vijeća sigurnosti UN na razdoblje
od dvije godine, s početkom od 1. siječnja
2010. Nadalje, iako prisutnost međunarod-
ne uprave kao provedbene mjere u skladu
sa Poglavljem VII. Povelje UN podrazu-
mijeva da situacija u regiji još uvijek pred-
stavlja “prijetnju međunarodnom miru i
sigurnosti”, izgleda da su pripreme za pre-
stanak međunarodne uprave u tijeku.”
Pored toga, iako se Sud složio s Vladom
BiH da nijedna odredba Konvencije ne traži
potpuno napuštanje mehanizama podjele
vlasti koji su svojstveni BiH i da možda još
uvijek nije sazrjelo vrijeme za politički su-
stav koji bi bio samo odraz načela vladavi-
ne većine, Mišljenja Venecijanske komisije
(savjetodavnog tijela Vijeća Europe za
ustavna pitanja) “jasno pokazuju da postoje
takvi mehanizmi podjele vlasti koji ne vode
automatski do potpunog isključenja pred-
stavnika ostalih zajednica”. Slijedom nave-
denog, Sud je zaključio da “dugotrajna ne-
mogućnost aplikanata da se kandidiraju za
Dom naroda BiH nema objektivno i pri-
hvatljivo opravdanje i stoga krši čl. 14. u
vezi sa čl. 3. Protokola br. 1.” (paragraf 50.
presude). Ustavne odredbe koje čine apli-
kante nepodobnim da se kandidiraju na iz-
borima za Predsjedništvo “također se mora-
ju smatrati diskriminatornim i kao takve
predstavljaju povredu čl. 1. Protokola br.
12., a Sud ne smatra da u tom smislu posto-
ji bilo kakva bitna razlika između Doma
naroda i Predsjedništva BiH.” (paragraf 56.
presude). Sud je naredio da BiH isplati
1.000 eura Sejdiću (koji je zastupan pro bo-
no) i 20.000 eura Finciju kako bi namirili
svoje troškove i izdatke.
S obzirom na to da je ovo prvi predmet
koji se odnosi na opću zabranu diskrimina-
cije sadržanu u čl. 1. Protokola br. 12, te da
je riječ o predmetu koji zadire u suštinu
unutrašnjeg uređenja BiH, javnost je od ove
presude očekivala mnogo. Tim očekivanji-
ma je u znatnoj mjeri doprinijela i činjenica
da je ovaj predmet istovremeno i prvi ove
vrste u praksi Europskog suda koji bi mo-
gao dovesti do ozbiljnih poremećaja i iz-
mjena u ustavnopravnom poretku jedne od
država članica Vijeća Europe. Specifične
karakteristike ne samo nastanka, već i prije-
ma BiH u Vijeće Europe uvjetovale su dalj-
nji porast značaja ovog predmeta. Moglo bi
se reći da su se sve slabosti državnosti BiH,
očite ali ignorirane u trenutku njenog pristu-
panja Vijeću Europe, u ovom predmetu
iskazale u svom punom obujmu.
Izdvojeno mišljenje Mijovićke
Sudac Khanlar Hajiyev pridružio se mi-
šljenju sutkinje Ljiljane Mijović, u kojem je
izrazila različit stav o pitanju mogućnosti
kandidiranja za Dom naroda, dok je s dru-
gim dijelom presude, da su ustavne odredbe
koje se odnose na strukturu Predsjedništva
BiH u suprotnosti sa zabranom diskrimina-
cije, u načelu suglasna s većinom sudaca,
uz rezervu u pogledu obrazloženja. Ona
smatra da je Sud drugi dio podneska tretirao
kao manje važan, stvorivši na taj način uti-
sak da je čl. 1. Protokola br. 12 primijenjen
samo zato što se nije mogao primijeniti čl.
3. Protokola br.1., što potkrjepljuje činjeni-
com da je relevantno obrazloženje povrede
čl. 1. Protokola br. 12 dato u svega dva pa-
ragrafa, u kojima je Sud došao do zaključka
da ne postoji “bitna razlika između Doma
naroda i Predsjedništva BiH” u pogledu dis-
kriminatornih ustavnopravnih rješenja.

Po njenom mišljenju, ključno pitanje
koje je zahtijevalo odgovor u ovom pred-
metu bilo je pitanje opravdanosti uvođenja
tripartitne strukture Predsjedništva, kao i
njenog sadašnjeg postojanja. Umjesto zau-
zimanja stava, Sud je ponovio argumente
već upotrijebljene pri primjeni testova u
[prvom] dijelu presude, što je razočarava-
juće. “Hipotetički govoreći, kada se ne bi
radilo o državi nastaloj na ruševinama,
masakru i krvoproliću, bila bih mišljenja
da je već sama obveza pojedinca na nacio-
nalno izjašnjavanje u pravcu ostvarenja
uvjeta za kandidiranje na javnu poziciju,
neprihvatljiva i sasvim dovoljna za posto-
janje povrede zabrane diskriminacije za-
snovane na etničkoj pripadnosti.”
Prvi dio presude srušila je rečenicom:
“Bili oni direktni ili indirektni, neophodno
je pojasniti da u BiH izbora za Dom naro-
da jednostavno nema”. Naime, članovi
Doma naroda se imenuju od strane entitet-
skih parlamenata (od strane većine u Na-
rodnoj skupštini RS ili od strane većine u
Klubovima Bošnjaka i Hrvata u Parlamen-
tu Federacije BiH). Budući da je original-
na verzija Ustava na engleskom jeziku,
čak i lingvistički pristup ovom pitanju po-
tvrđuje da se ne radi o izborima, već o ime-
novanjima. Tako čl. IV. Ustava predviđa
da se Dom naroda sastoji od 15 delegata,
te da se određeni delegati odabiru od stra-
ne odgovarajućih entitetskih parlamenata.4
Pitanje koje se nameće jest da li bi se, uko-
liko se za ovakav postupak može tvrditi da
je diskriminirajući, onda isti kriteriji dis-
kriminacije mogli primijeniti i na one par-
lamentarne sustave u kojima je određeno
da se mjesta u drugom domu parlamenta
nasljeđuju (kao što je slučaj u britanskom
House of Lords) ili su uvjetovana prethod-
nom javnom funkcijom (kao što je to slu-
čaj u njemačkom Bundesratu)?
Potvrdan odgovor na ovo pitanje u od-
nosu na takve sustave bio bi podjednako
neprimjeren kao što je neprimjeren i u od-
nosu na BiH. Činjenica da se jedini formal-
ni uvjet koji članovi Doma naroda moraju
ispuniti odnosi na njihovu etničku pripad-
nost ukazuje na to je Dom naroda upravo
tako zamišljen da bi se osigurao etnički ba-
lans u zakonodavnoj vlasti. “Još utemelje-
nija je činjenica da su mehanizmi ove vrste
i omogućili postizanje mira u BiH, kao što
je očito i da [petnaest godina kasnije] ne po-
stoji jedinstven i zajednički pristup eventu-
alnim ustavnim promjenama u toj državi.”
Doista, pokušajima da se Daytonski ustav
nadomjesti nekim primjerenijim rješenjem
već godinama se, bez ikakva pomaka vri-
jedna pozornosti, bave političke strukture i
međunarodni predstavnici u BiH.
Drugi element neslaganja sutkinje Mijo-
vić s prvim dijelom presude tiče se shvaća-
nja Suda da je Dom naroda drugi (gornji)
dom5 Parlamentarne skupštine BiH. Naime,
iako je gornji dom u pravilu tijelo koje pred-
stavlja administrativne ili federalne jedinice,
u BiH Dom naroda predstavlja ne samo en-
titete BiH, nego i konstitutivne narode. Oba
doma Parlamentarne skupštine su ravno-
pravna i predstavljaju dva organizacijska
dijela koja ne mogu funkcionirati samostal-
no. Svaki nacrt zakona prolazi kroz raspravu
i zahtijeva “odobrenje oba doma”, mada se
specifičnim zadatkom Doma naroda smatra
zaštita “vitalnih nacionalnih interesa”.
Jedinstvena struktura Parlamentarne
skupštine BiH ne dozvoljava bilo kakvu
kategorizaciju u skladu s općeprihvaće-
nim akademskim modelima. Dodatno, čl.
X. Ustava predviđa da se “Ustav može
mijenjati odlukom Parlamentarne skup-
štine”, tj. odlukom oba doma Skupštine.
Budući da oba doma Skupštine imaju iste
nadležnosti, podnosioci imaju potpuno
otvorenu mogućnost da postanu članovi
Predstavničkog doma, u kojem članstvo
ne zavisi od njihove etničke pripadnosti.
Izdvojeno mišljenje Bonella
Sudac Giovanni Bonello u svojem Iz-
dvojenom mišljenju, primjerku literarno
neuobičajenog izričaja u pravu, smatra da
ne postoji povreda Konvencije, već štovi-
še, da je ova presuda upravo “razvela BiH
od realnosti njene vlastite nedavne proš-
losti” naloživši joj “da odbaci Daytonski
mirovni sporazum, samelje ga i onda poč-
ne tražiti neko novo rješenje”. On uspore-
đuje Dayton s filigranskom konstrukci-
jom koja “možda nije bila najbolja kon-
strukcija, ali je bila jedina koja je natjera-
la suparničke strane da oružje zamijene
dijalogom” tako što su “apotekarskom
preciznošću dozirane točne etničke pro-
porcije recepta za mir”. Prema njemu je
Sud zapravo rekao “i bivšim zaraćenim
stranama i kreatorima mira i dobročinite-
ljima da su sve uradili pogrešno. Trebalo
bi sve ponovo početi. Daytonska formula
je neprikladna, njeno mjesto od sada pre-
uzima ne-formula iz Strasbourga. Treba
se ponovo vratiti na tablu za crtanje.” Me-
đutim, da li neograničene ovlasti Suda u
osiguranju pravnog lijeka za utvrđene po-
vrede ljudskih prava uključuju i razvrga-
vanje jednog međunarodnog sporazuma,
čak i ako su takav sporazum izgradile dr-
žave i međunarodna tijela, od kojih neki
nisu ni potpisnici Konvencije niti optuže-
nici u ovom slučaju? Konkretnije, ima li
Sud pravo da, pružajući pomoć, potkopa-
BOSANSKI BAROMETAR
va suvereno djelovanje EU i SAD, koji su
zajednički stvorili Daytonski sporazum?
Bonello nastavlja s postavljanjem pita-
nja: “Jesu li prava dvojice aplikanata da se
kandidiraju na izborima tako neograničena
i primoravajuća da ponište mir, sigurnost i
javni red uveden za cijelu naciju – uključu-
jući i njih same? Je li Sud svjestan svoje
odgovornosti u ponovnom otvaranju
Daytonskog procesa kako bi ga uskladio sa
svojom presudom? I hoće li se Sud suočiti
sa grozotama promašaja, ako se novi poče-
tak nakon Strasbourga ne bude mogao
uskladiti sa svojim obavezama? Kandidati
na izborima, čak i po cijenu Armagedona?”
Tvrdi da je Sud kanonizirao vrijednosti jed-
nakosti i nediskriminacije, a odbacio mir i
pomirenje u državi. “Uz dužno poštovanje
prema Sudu, ova presuda izgleda kao gra-
đenje kula u zraku ne vodeći računa o tome
da se ona može srušiti u rijeku krvi iz koje
je iznikao Daytonski ustav. Ona preferira
svoju sterilnu nezainteresiranost više od
otvorenog susreta sa bijednim vanjskim
svijetom. Možda to objašnjava zašto, u
svom nabrajanju činjenica, presuda odbija
da čak i u sažetom obliku podsjeti na trage-
diju koja je prethodila Daytonu i koja je
okončana isključivo zahvaljujući Daytonu.
Sud je, namjerno ili ne, iz svog viđenja, is-
ključio ne površinu, nego samu srž povijesti 57
Balkana. Sud se osjećao primoranim da ba-
ci u nemilost Daytonski ustav, ali se nije
osjetio primoranim da na njegovo mjesto
stavi nešto što isto tako može očuvati mir.”
Na kraju je sudac Bonello taksativno
naveo (i potkrijepio primjerima iz bogate
sudske prakse) najširi spektar opravdanja
koji je Strasbourg godinama olako prihva-
ćao prilikom ograničavanja izbornih prava
(pravo glasanja i pravo kandidature): od ne-
poznavanja jezika do boravka u zatvoru ili
zbog kazne ranije izrečene za učinjeno teš-
ko kazneno djelo; od nepostojanja uvjeta od
“četiri godine stalnog mjesta boravka” do
uvjeta za dobivanje državljanstva; od toga
da je netko član parlamenta druge države do
toga da netko ima dvostruko državljanstvo;
od predstavljanja prijetnje za stabilnost de-
mokratskog društva do davanja zakletve
kod preuzimanja dužnosti na određenom
jeziku; od uvjeta u pogledu godina do toga
J
da je neka osoba državni službenik; od O
uvjeta da se budući kandidati ne mogu kan-
didirati dok ne skupe određen broj potpisa U
glasača do uvjeta pod kojima se polaže za-
kletva na vjernost monarhu. “Ali Sud nije R
utvrdio da rizik od građanskog rata, izbje-
gavanje pokolja ili očuvanje teritorijalnog
N
jedinstva, ima dovoljnu društvenu vrijed- A
nost da opravda izvjesna ograničenja prava
ova dva aplikanta. Ja ne dijelim ovakvo mi- L
 BOSANSKI BAROMETAR
šljenje. Ja ne mogu podržati Sud koji sije
ideale, a žanje krvoproliće.”
Izvršenje presude
Vijeće Europe nije prepustilo državama
članicama da presude izvršavaju ili ne, nego
je razvilo mehanizam nadzora izvršenja
presuda u skladu s Konvencijom. Izvršenje
presuda nadzire Odbor ministara Vijeća
Europe, koji je radi lakšeg rada osnovao
Odbor za izvršenje. Odbor ministara prili-
kom provedbe nadzora nad izvršenjem ispi-
58 tuje: je li plaćena pravična naknada dodije-
ljena od Suda, jesu li poduzete individualne
mjere radi osiguranja prestanka povrede i
radi vraćanja oštećene strane u položaj u
kojem je bila prije povrede Konvencije te
jesu li usvojene opće mjere radi sprječava-
nja novih sličnih povreda ili radi prestanka
povreda koje traju (Pravilo 3.b). Opće mje-
re za državu najčešće znače usvajanje nove
sudske prakse (u državama case law susta-
va) ili promjene u zakonodavstvu (u drža-
vama kontinentalnog sustava), iako u njih
treba ubrojiti prijevod presuda i njihovo do-
stavljanje domaćim nadležnim tijelima.
Presuda je još u početnoj fazi izvršenja:
prevedena je, objavljena na internet stranici
Ureda Vijeća ministara BiH pred Europ-
skim sudom, te je kao informacija s prijed-
logom zaključka proslijeđena Vijeću mini-
stara BiH, ali i bez prijedloga zaključka
J Predsjedništvu BiH, sudovima i Parlamen-
tarnoj skupštini BiH. U roku od pola godine
O BiH je dužna Odboru ministara Vijeća Eu-
rope dostaviti Akcijski plan s mjerama za
U izvršenje presude i rokovima za izvršenje
tih mjera. “S obzirom da informacija još ni-
R je bila na sjednici Vijeća ministara BiH, ne
N znamo šta će se dalje dešavati, šta će Vijeće
ministara odlučiti i koga će konkretno zadu-
A žiti za izradu tog Akcionog plana”, izjavila
je Monika Mijić, zastupnica Vijeća minista-
L
ra BiH pred Europskim sudom.
Odbor ministara Vijeća Europe redov-
no će na sva svoja četiri godišnja sastanka
pratiti izvršenje ove presude i izražavati
svoje ocjene, zadovoljstvo ili zabrinutost
ovisno o tempu kojim se presuda bude iz-
vršavala i donositi instruktivne odluke.
Ako država ne izvrši presudu u roku Od-
bor ministara donosi interim resolution
(privremenu rezoluciju) (Pravilo 7.), a na-
kon što država poduzme sve potrebne mje-
re u cilju podvrgavanja presudi donosi se
final resolution (konačna rezolucija) (Pra-
vilo 8.). Međutim, da li je realno očekivati
da će bh. vlast poduzeti konkretne korake
u izvršenju presude u izbornoj godini? q
Bilješke:
1
Riječ entitet dolazi od latinskog ens, biće; essere,
biti. Entiteti nisu određeni kao države niti su poseb-
no definirani u Ustavu, iako, kao i kantoni koji ih
sačinjavaju, imaju svoje ustave. U tom kontekstu
treba spomenuti važnu odluku Ustavnog suda BiH
od 1. srpnja 2000. godine kojom je ukinuto niz
odredbi Ustava RS i Ustava Federacije BiH, kojima
su ti entiteti, posebno Republika Srpska, bili odre-
đeni kao suverene države.
Entiteti imaju pravo sklapati međunarodne ugovore
(uz suglasnost Parlamentarne skupštine) i uspostav-
ljati posebne usporedne odnose susjednim država-
ma (sukladno suverenitetu i teritorijalnom integrite-
tu BiH). Entiteti raspolažu oružanim snagama, ali
ne smiju prijetiti drugima, bez pristanka vlade dru-
gog entiteta ući s vojskom na njegovo područje, niti
ugrožavati suverenitet i teritorijalno jedinstvo BiH.
2
Dvodomni sustavi tipični su za federativne države,
te stoga i ne iznenađuje da se Ustav BiH opredijelio
za dva doma. Međutim, uobičajena svrha drugog
doma u federativnim državama je da se osigura jača
zastupljenost manjih entiteta. Jedan dom sastavljen
je na osnovu broja stanovništva, a u drugom svi en-
titeti imaju isti broj mjesta (Švicarska, SAD) ili su
barem manji entiteti sa većom zastupljenošću (Nje-
mačka). U BiH je ovo sasvim drukčije: u oba doma
dvije trećine članova dolaze iz Federacije BiH, s ra-
zlikom da su u Domu naroda iz Federacije zastu-
pljeni samo Bošnjaci i Hrvati, a iz RS Srbi. Prema
tome, Dom naroda nije odraz federativnog karaktera
države, već je to dodatni mehanizam koji ide u ko-
rist interesa konstitutivnih naroda. Osnovna funkci-
ja Doma naroda po Ustavu je da, ustvari, bude dom
gdje će se koristiti veto za zaštitu vitalnog interesa.
Nedostatak ovakvog aranžmana je da Predstavnički
dom postaje dom gdje se obavlja zakonodavni rad i
donose neophodni kompromisi da bi se postigla veći-
na. Uloga Doma naroda je posebno negativna kao do-
ma veta, gdje njegovi članovi vide obranu interesa
svoga naroda kao svoj isključivi zadatak, bez sudjelo-
vanja u uspjehu zakonodavnog procesa. Stoga izgleda
da bi bilo bolje premjestiti ostvarivanje prava veta za
zaštitu vitalnog interesa u Predstavnički dom i ukinuti
Dom naroda. Ovo bi uskladilo procedure i omogućilo
usvajanje zakona bez ugrožavanja legitimnih interesa
bilo kojeg naroda. To bi riješilo i problem diskrimina-
tornog sastava Doma naroda. (Venecijanska komisija
(savjetodavno tijelo Vijeća Europe za ustavna pitanja),
Mišljenje o ustavnoj situaciji u BiH i ovlastima Viso-
kog predstavnika, dokument CDL-AD (2005)004, 11.
ožujka 2005., točka 35. i 36.)
3
Kolektivno predsjedništvo je izuzetno neuobičajeno
rješenje. Što se tiče predsjedničkih funkcija šefa drža-
ve, to obično lakše vrši jedna osoba. Na vrhu izvršne
vlasti već je jedno tijelo tipa kolegija, Vijeće ministara,
i drugo takvo tijelo ne djeluje kao pogodno za efikasno
donošenje odluka. To stvara rizik od dupliciranja pro-
cesa odlučivanja i postaje teško razlučiti ovlaštenja
Vijeća ministara i Predsjedništva. Uz to, Predsjedniš-
tvo ili nema potrebno tehničko znanje kakvo je dostu-
pno kroz ministarstva, ili mu treba takvo ključno oso-
blje, čime se stvara dodatna razina birokracije.
Kolektivno predsjedništvo, prema tome, ne djeluje
ni funkcionalno, ni efikasno. U kontekstu BiH, nje-
govo postojanje djeluje, opet, motivirano potrebom
da se osigura sudjelovanje predstavnika svih konsti-
tutivnih naroda u svim bitnim odlukama. Izgleda
zaista teško predvidjeti u BiH jednog predsjednika
sa značajnim ovlastima.
Najbolje rješenje bi, prema tome, bilo da se izvršna
vlast koncentrira na Vijeće ministara kao tijelo tipa
kolegija, u kojem su zastupljeni svi konstitutivni na-
rodi. Onda bi jedan predsjednik kao šef države bio
prihvatljiv. S obzirom na multietnički karakter ze-
mlje, posredni izbor predsjednika u Parlamentarnoj
skupštini sa većinom koja osigurava da će predsjed-
nik uživati šire povjerenje među svim narodima,
djeluje kao opcija koja bi se preferirala u odnosu na
neposredne izbore. Mogla bi se dodati i pravila o
rotaciji, uz uvjet da novoizabrani predsjednik ne
može biti pripadnik istog konstitutivnog naroda kao
i njegov prethodnik. (Venecijanska komisija (savje-
todavno tijelo Vijeća Europe za ustavna pitanja),
Mišljenje o ustavnoj situaciji u Bosni i Hercegovini
i ovlastima Visokog predstavnika, dokument CDL-
AD (2005)004, 11. ožujka 2005., točke 38.-40.)
4
Radi se o distinkciji između termina “election” i
“selection”; jezično promatrano, dok termin “electi-
on” podrazumijeva mogućnost neograničenog izbo-
ra, termin “selection” podrazumijeva preferirani/
ograničeni ne izbor nego odabir.
5
Uopćeno govoreći, gornji dom parlamenta se razli-
kuje od donjeg u jednom ili više aspekata: ima uže
nadležnosti od donjeg doma, uključujući i one koje se
odnose na mogućnost stavljanja rezervi na odluke
donjeg doma; nadležnosti su mu ograničene i često se
tiču davanja suglasnosti na određene ustavne aman-
dmane; predstavlja konzultativno ili tijelo “revizije”
tako da su mogućnosti njegovog direktnog djelovanja
često reducirane u određenom smjeru; predstavlja
administrativne ili federalne jedinice; ukoliko se sa-
stoji od predstavnika plemstva, mandat članova je
doživotan, a ukoliko se radi o izbornom tijelu, man-
dat njegovih članova je često dužeg trajanja od man-
data članova donjeg doma, tj. članovi se češće biraju
u različitim periodima nego istovremeno. U pogledu
institucionalne strukture, postoje brojni varijeteti u
pogledu načina konstituiranja gornjeg doma. Članovi
mogu biti birani direktno ili indirektno, mogu biti
imenovani, članstvo može biti nasljedno, ili se pak,
može raditi o mješavini svih ovih sustava.
 BOSANSKI BAROMETAR

Bosna i Hercegovina postala nestalna članica Vijeća sigurnosti UN-a

Međunarodna afirmacija BiH

Prošlogodišnja diplomatska ofanziva urodila je plodom, pa je BiH u listopadu izabrana za nestalnu članicu. Na prvoj
sjednici, na kojoj je prisustvovao ambasador BiH u UN-u, generalni sekretar pozdravio je članstvo BiH.

Od 1. siječnja 2010. godine Bosna i predstavlja nesumnjivo najveće vanjsko-

Hercegovina postala je nestalna članica Vi- političko dostignuće Bosne i Hercegovine
jeća sigurnosti UN-a sa dvogodišnjim man- od njenog osamostaljenja 1992. Ovom re-
datom. Tako je ova zemlja preuzela mjesto zultatu prethodio je čitav niz višemjeseč-
dotadašnje nestalne članice Hrvatske, a nih koordiniranih diplomatskih aktivnosti
osim BiH, koja je u Vijeće izabrana kao s osnovnim ciljem da se BiH prepozna kao
predstavnica zemalja istočne Europe (koju vjerodostojan partner kojem se može po-
čine 23 zemlje), dvogodišnji nestalni man- vjeriti članstvo u Vijeću sigurnosti OUN-
dat počeo je i Brazilu, Libanonu, Gabonu i a. “Nestalno članstvo BiH u Vijeću sigur-
Nigeriji. Tako se, osim ovih zemalja, BiH nosti UN-a ima neprocjenjiv značaj, a BiH
našla u društvu stalnih članica SAD-a, Ru- Zgrada UN-a u New Yorku će u toku dvije godine biti među onim ze-
sije, Kine, Velike Britanije i Francuske, a mljama koje će odlučivati o svim najvaž-
tokom ove godine s njima će biti još i Au- Hercegovine, bolje nego itko drugi, razu- nijim pitanjima svjetske politike”, rekao je
strija, Japan, Meksiko, Turska i Uganda, miju s kakvim se sve nedaćama suočava- ministar vanjskih poslova BiH Sven Alka-
kojima je dvogodišnji mandat počeo 2009. ju izbjegli i protjerani iz svojih domova”, laj koji je prisustvovao glasanju.
Ambasador BiH u UN-u Ivan Barba- rekao je tada Barbalić. Dodao je kako će se bosansko-herce-
lić izjavio je da je to sada prilika za poka- Još u ljeto 2009. godine predsjedava- govački stavovi i glas čuti ne samo u
zivanje da i BiH može biti dio onih tijela njem Harisa Silajdžića okruglim stolom zgradi UN-a u New Yorku, nego i šire.
koja odlučuju o svjetskim, europskim i UN-a o afričkim razvojnim problemima “Upješno obavljen mandat nestalne člani-
regionalnim pitanjima. “Naše članstvo u iskorištena je prilika za bilateralne susre- ce Vijeća sigurnosti ojačat će imidž, 59
VS-u je znak povjerenja i sposobnosti. te s velikim brojem šefova afričkih držav- ugled i utjecaj BiH u svijetu i otvoriti
Vjerujem da će se na taj način naši putevi nika, od kojih je dobijena podrška za iz- nam mnoga politička i ekonomska vrata
prema NATO-u i EU otvoriti puno prije bor BiH u Vijeće sigurnosti. Također, koja bismo inače veoma teško otvarali”,
nego što se završi naš mandat u Vijeću Silajdžić i ministar vanjskih poslova Sven zaključio je Alkalaj.
sigurnosti. Ovaj mandat u VS-u nam ne Alkalaj dobili su podršku i od nekoliko Na kraju kažimo, bez obzira kakav
može odmoći i nadam se da ćemo ga po- lidera islamskih, zapadnoeuropskih i bal- efekat članstvo u VS-u BiH polučila,
zitivno iskoristiti", istakao je Barbalić. kanskih država. Jedini protukandidat BiH možda je puno važnije istaći da je diplo-
Na prvoj sjednici VS UN-a generalni bila je Poljska, no, njena diplomacija nije matska ofanziva BiH prilikom lobiranja
sekretar Ban Ki-Moon je prije početka bila toliko uspješna kao bosansko-herce- za nestalnu članicu pokazala da BiH mo-
sjednice poželio ambasadoru Barbaliću govačka, što je i priznao poljski ambasa- že uraditi za sebe mnogo kada joj ne sme-
uspješan rad u okviru Vijeća sigurnosti sa dor Radoslaw Sikorsk. taju neprijatelji koji su dio nje. To je ujed-
željom da Bosna i Hercegovina postane U listopadu 2009. godine sa 183 glasa no i poruka međunarodnoj zajednici da
koristan član svjetske organizacije. Sjed- “za” Generalna skupština Ujedinjenih na- zaključe da ta zemlja može za sebe učini-
nica je bila posvećena situaciji u Afgani- roda već u prvom krugu izabrala je Bosnu ti mnogo kada ne postoje prepreke i da je
stanu, a ambasador Barbalić je naglasio i Hercegovinu za jednu od pet novih ne- već vrijeme da i međunarodna zajednica
kako Bosna i Hercegovina u potpunosti stalnih članica Vijeća sigurnosti. Kako su prihvati odgovornost za stanje u BiH. Ta,
podržava nastojanja Ujedinjenih nacija još tada zaključili predsjedavajući Pred- ona je i sama skrojila Daytonski ustav da
na smirivanju situacije u toj zemlji. Bar- sjedništva BiH Željko Komšić i ministar se probosanske snage ama baš ništa ne
balić je tom prilkom posebno naglasio vanjskih poslova BiH Alkalaj, izbor za ne- mogu dogovoriti s neprijateljima BiH. q
problem izbjeglica. “Stanovnici Bosne i stalnu članicu Vijeća sigurnosti UN-a Edis Felić
J
O
Nestalne članice Vijeće sigurnosti biraju se po geografskom ključu. Državama europskog istoka
pripada jedno mjesto (sada BiH). Izbor se vrši glasanjem na sjednici Generalne skupštine UN-a. U U
Vijeće sigurnosti izabrana je ona država koja osvoji dvije trećeni glasova, po potrebi u više krugova.
Odluka se donosi većinom od 9 glasova “za”. Stalne članice Vijeća sigurnosti ne moraju glasati R
za neku odluku, ali da bi odluka bila usvojene ne smiju glasati protiv. Samo jedan glas “protiv” bilo
koje stalne članice Vijeća sigurnosti dovoljan je da anulira sve druge glasove “za”. To, međutim, ne
N
znači da su glasovi nestalnih članica u Vijeću sigurnosti nevažni, jer se ipak golema većina odluka A
donosi bez (zlo)upotrebe veta.
L
 IZ SVIJETA

Vijesti iz svijeta

Svitanje doba vodenjaka

Potres otkrio razmjere bijede
Najsiromašniju državu zapadne he-
misfere, frankofoni Haiti koju su osnova-
li oslobođeni crni robovi iz Sjeverne
Amerike prije 200 godina, 12. siječnja
2010. pogodio je potres vrlo jake magni-
tude u epicentru i katastrofalnih posljed-
nica razaranja. Prema procjenama, pogi-
nulo je više od 200.000 ljudi, uglavnom u
prijestolnici, gusto naseljenom Port au
Princeu. Nešto manji broj ljudi poginuo
je u ostatku zapadnog dijela zemlje koji je
također osjetio potres. Posljedice su ra-
zotkrile potpun kaos koji u toj zemlji vla-
da već desetljećima. Vlada se danima nije
oglašavala, sve javne službe su kolabrira-
le, a sustavnije se raščišćavanje ruševina,
pokop mrtvih i zbrinjavanje ranjenih i
osoba bez krova nad glavom počelo deša-
vati nakon ulaska UN-a i ostalih stranih
agencija i vladinih institucija, a posebno šala je 31. siječnja 2010. prokrijumčariti nima u Haitiju, ide haićanskoj vladi, rezul-
američke vojske koja je uvela kakakv-ta- određen broj haićanske djece u susjednu tat je revizije vladinih izvještaja koju je
60 kav red, spriječila pljačke i ubojstva i osi- Dominikansku Republiku, što je spriječe- proveo Associated Press. Američka vlada
gurala manje-više nesmetanu dostavu no na granici. Dužnosnici State Depar- dosad je dala 317 milijuna dolara pomoći,
hrane, lijekova i ostale opreme. No, izgu- tmenta te Ministarstava domovinske si- što je malo više od dolara po glavi stanov-
bljeno je nekoliko ključnih dana, odmah gurnosti i zdravstva, zadnjih tjedana rade nika. Stručnjaci su upozoravali da bi slanje
nakon potresa, posebno u spašavanju pre- zajedno kako bi osigurali da haićanska novca haićanskoj vladi bilo pogreška, s
živjelih iz ruševina. Kako su mnogi leševi vlada da odobrenje prije nego što se hai- obzirom na stanje u kojemu se ona trenu-
više dana ležali na ulicama i ispod sruše- ćanska djeca posvoje u SAD-u. Od potre- tačno nalazi, kao i na povijest korupcije i
nih zgrada, zbog opasnosti od zaraza, ve- sa naovamo, oko 500 djece iz Haitija po- nesposobnosti u toj državi. Vlada je novac
lik broj poginulih sahranjen je u masovne svojeno je u SAD-u. Haićanski premijer, usmjerila u druge kanale. Četrdeset centi
grobnice, čak bez identifikacije. Jean-Max Bellerive u intervjuu CNN-u svakog dolara odlazi na američku vojsku
Unatoč pomoći koja je počela sustav- rekao je kako je nakon potresa ilegalna koja se brine za sigurnost i potrage i za
nije pristizati, oko 200 preživjelih, spaše- trgovina djecom “jedan od najvećih pro- mornarički brod bolnicu USNS Comfort.
nih i izvučenih ispod ruševina, zemlja je i blema”. “Dodatni problem je trgovina or- 36 centi ide USAID-u, koji novac troši na
dalje u rasulu, glad je sve prisutnija, djeca ganima, dječjim i odraslim, jer ljudi tre- sve, od generatora vrijednih 5.000 dolara
bez nadzora bivaju plijenom trgovaca bi- baju sve vrste organa”, rekao je Bellerive. do higijenskih paketa za obitelji vrijednih
jelim robljem, vrlo često pod krinkom Donacije, obećane ili već skupljene, 35 dolara. Oko 10 centi od svakog dolara
usvajanja, a vlast je tek počela izvršavati za pomoć stradalima u potresu koji je po- potrošeno je na hranu, preko 200 milijuna
neke od svojih funkcija. SAD će s haićan- godio Haiti 28. siječnja 2010. iznosile su kilograma graha, riže, soje i ulja. Dostava
skom vladom i međunarodnim te privat- ukupno 2,02 milijarde dolara, prema pro- hrane ljudima, plaćanje vatrogasaca, ka-
nim organizacijama raditi kako bi zaštitili cjenama UN-a. Donacije dolaze od drža- miona i distribucijskih centara, uzima do-
djecu Haitija koja su u opasnosti zato što
J su ostali siročad ili su razdvojeni od rodi-
va, nevladinih organizacija, zaklada, tvrt-
ki ili pojedinaca, prema listi donatora ko-
datnih 10,5 centi od svakog dolara. Ame-
rička vlada u bližoj budućnosti želi trošiti
O telja, rekli su iz State Departmenta. “Za-
brinuti smo zbog trgovine djecom i zbog
ju su sastavile UN i objavile na svojoj
stranici za koordinaciju humanitarne po-
oko 1,5 cent od svakog dolara na direktno
plaćanje Haićanima za obavljanje poslova.
U pedofila. Imali smo nekoliko takvih slu- moći. Te donacije obuhvaćaju i one koji Jedan takav program, u kojemu se može
čajeva u zadnjih nekoliko dana. To je ne- su se odazvali na poziv UN-a od 15. siječ- zaraditi tri dolara dnevno za 20 dana čišće-
R što na čemu radimo zajedno s drugim or- nja za hitno skupljanje pomoći u visini nja, zapošljava 40.000 stanovnika. Konač-
N ganizacijama koja pomažu djeci, a ljude
na terenu upozoravamo na ovaj problem”,
575 milijuna dolara, što je ispunjeno u vi-
sini 77%, prema Uredu za usklađivanje
no, pola centa ide za financiranje triju bol-
nica u Dominikanskoj Republici, u koje
A rekao je glasnogovornik State Depar-
tmenta P. J. Crowley. Grupa misionara
humanitarnih poslova UN-a. idu izbjeglice.
Međutim, samo jedan cent od svakog Američka državna tajnica Hillary
L jedne od bizarnih američkih crkava poku- dolara koji SAD troše na pomoć unesreće- Clinton reagirala je na kritike SAD zbog

reakcije na potres na Haitiju. "Duboko
zamjeram onima koji napadaju našu ze-
mlju, našu velikodušnost i vodstvo naše-
ga predsjednika koje čini sve da pomogne
stradalima u katastrofi", rekla je Clinton u
govoru u State Departmentu. Latinoame-
ričke države s lijevim vladama, Venecue-
la, Bolivija i Kuba kritizirale su  SAD,
tvrdeći da je američka vojska došla u tu
zemlju da je okupira, a ne da pomogne.
Visoki predstavnici talijanske vlasti izra-
zili su nezadovoljstvo manjkom usklađe-
ne međunarodne pomoći Haitiju, tvrdeći
da SAD ondje ima previše vojske bez
pravoga vođe. Nered i neorganiziranost u
pružanju pomoći pokazali su UN-ovi li-
ječnici koji su se u jednom trenutku na-
prosto povukli i prestali ukazivati liječ-
ničku pomoć.
Posrtanje diva – bankrot Japan
Airlinesa
Japan Airlines, jedna od najvećih
svjetskih i najveća azijska avio-kompani-
ja je proglasila bankrot, nakon višemje-
sečne poslovne agonije. Time će tvrtka
započeti program reorganizacije poslova-
nja. Avio prijevoznik će u bankrot ući s
16,5 milijardi dolara duga te će tako biti
zabilježen kao jedan od najvećih gubitni-
ka u suvremenom japanskom gospodar-
stvu. Istovremeno, zračne linije koje Ja-
pan Airlines drži u svojim rukama, nepro-
cjenjivo su bogatstvo za strane avio prije-
voznike čime se pojačava nervoza konku-
renata za partnerstvo. Japan Airlines je,
unatoč bankrotu, meta preuzimanja kor-
poracija Delta Airlines i American Airli-
nes, prenosi AFP. Nakon proglašenja
bankrota, u Japan Airlinesu će biti aktivi-
ran plan restrukturiranja u sklopu kojeg
će otkaze dobiti 15.600 zaposlenih, a ja-
panska vlada je obećala pomoć za opora-
vak i tekuće poslove.
Curi kroz prste – obuzdavanje
deficita
Američki predsjednik Barack Obama
je 24. siječnja 2010. naglasio da se zemlja
suočila s “ozbiljnom fiskalnom situaci-
jom” koja je proizašla iz recesije koju je
naslijedio i godina “neplaćanja za nove
politike”. Demokratski senator Kent
Conrad i republikanski senator Judd Gre-
gg zalažu se za zakonske odredbe kojima
bi se osnovala skupina za donošenje pre-
poruka za smanjenje proračunskog manj-
ka koji je u 2009. narastao na 1,4 bilijuna
dolara, a u projekciji ovogodišnjeg iznosi
1,65 bilijuna. Američka fiskalna godina
počinje 30. rujna kalendarske. Bude li po-
vjerenstvo osnovano, razradit će preporu-
ke koje će biti predstavljene Kongresu.
Tada bi zastupnici razmotrili hoće li ih
prihvatiti u cijelosti ili djelomično. Oba-
ma je izjavio da podupire zakonsku
odredbu o kojoj se raspravlja u Kongresu
te je zatražio od “senatora obiju stranaka
da glasuju za osnivanje statutarnog, dvo-
stranačkog fiskalnog povjerenstva”.
Četiri dana kasnije, na skupu građana u
Tampi, Obama je predstavio plan izgrad-
nje više pruga za vlakove velikih brzina na
Floridi i diljem SAD, u koji će vlada uloži-
ti osam milijardi dolara. Plan za Floridu
uključuje brzu prugu Orlando-Miami, ko-
jom bi vlakovi vozili brzinom do 270
km/h, za koju je iz paketa gospodarskih
poticaja izdvojeno 1,25 milijardi dolara.
“Stvaranje radnih mjesta mora biti naš
prioritet broj jedan u 2010.”, rekao je Oba-
ma, ponavljajući glavnu poruku iz svog
govora o stanju nacije prethodne večeri.
U Floridi, dužnosnici procjenjuju da
će željeznički projekt otvoriti 23.000 rad-
nih mjesta tijekom izgradnje, te 600 stal-
nih radnih mjesta kada se pusti u promet
2015. godine. Kalifornija bi trebala dobiti
još veća savezna sredstva, 2,25 milijardi
IZ SVIJETA
dolara za planirani projekt povezivanja
Los Angelesa i San Francisca, vlakovima
koji će voziti brzinom do 350 km/h. Slič-
ni planovi postoje i za regije Srednjeg za-
pada i Sjeveroistoka SAD.
U državama Illinois i Missouri bit će
uloženo 1,1 milijardi dolara za poboljša-
nje željezničke pruge između Chicaga i
St. Louisa, tako da vlakovi mogu putova-
ti brzinom do 180 km/h. U državama
Washington i Oregon predviđeno je 590
milijuna dolara za dogradnju pruge od
Seattlea do Portlanda.
Neupitna američka podrška Izraelu
Američki predsjednik je u Tampi go-
vorio i o vanjskopolitičkim pitanjima, na-
glasivši kako radi na tome da se obnove
mirovni pregovori Izraelaca i Palestinaca.
Unatoč pitanjima okupljenih, Obama je
odbio osuditi Izrael za akcije protiv Pale-
stinaca. Kazao je da je Izrael jak američki
saveznik i da nikad neće posustati u poma-
ganju Izraelu da osigura svoj narod u ne-
prijateljskom okruženju na Bliskom isto-
ku. Međutim, Obama je kazao i da situaci-
ja u kojoj se nalazi palestinski narod “za-
služuje pažnju”(!). Rekao je da traži rješe-
nje u kojem bi ta dva naroda mogli živjeti
jedni uz druge u miru. Ali obje se strane 61
moraju vratiti za pregovarači stol, a na to-
me Obama i američka administracija, kako
je rekao, rade. “Radimo na tome da poku-
šamo ojačati sposobnost obiju stranaka da
sjednu za pregovarački stol”, rekao je.
Managerima i parlamentarcima
iste plaće
Amandman izglasan 27. siječnja 2010.
u talijanskom Senatu, koji je predložio se-
nator iz oporbene stranke Italija vrijedno-
sti, Elio Lannutti, ograničava na 350.000
eura godišnje bruto plaće čelnika bogatih
tvrtki, što odgovara plaći parlamentarca, i
zabranjuje raspodjelu dionica po povoljnoj
cijeni čelnicima velikih banaka. Najbolje
plaćeni direktori tvrtki u Italiji zarađuju
trenutno sedam ili osam milijuna eura go-
dišnje, prema podacima financijskog
dnevnika Sole 24 Ore. “Sve je učinjeno
J
transparentno i uz podršku vlade. Radi se o
povijesnoj odluci”, kazao je Lannutti.
O
U istom dnevniku od 17. siječnja 2010. U
intervju je dao talijanski ministar privrede
Giulio Tremonti. On je neizravno potvrdio R
da je njegov američki kolega, Timothy Gei-
thner odbio prijedlog novog međunarodnog
N
Bretton Woods sporazuma jer bi “on uklju- A
čio parlamente”. “Kada važan političar ka-
že da je sporazum odbijen jer bi morao pro- L
 IZ SVIJETA
laziti kroz dugu parlamentarnu proceduru,
to izražava stav različit od moga”, rekao je
Tremonti, na direktan upit novinara o istini-
tosti navoda o Geithnerovoj izjavi. Na po-
četku krize, tvrdi Tremonti, kristalizirale su
se i suprotstavile dvije ideje: politički kon-
cept Novog Bretton Woods sporazuma
pravnih standarda, u suprotnosti s tehno-
kratskim konceptom Foruma i Vijeća. Do-
sada, scenom dominiraju instrumenti poto-
njeg koncepta, naglasio je, i nastavio kako
je riječ o proizvodima dvojbene upotreblji-
vosti, lijekovima kojima je istekao rok tra-
janja. Na upit o ispravnosti vladinih paketa
pomoći bankama i financijskim institucija-
ma, Tremonti je odgovorio da je alternativa
bila u čuvanju dijela financijskog sektora
koji je vezan za realni ekonomski, za indu-
striju, tvrtke i kućanstva, a da je trulu aktivu
trebalo pustiti da istrune. On je pozvao Eu-
ropu da ne ustrajava na Lisabonskoj agendi,
već da se okrene prema pristupu Euratom,
prema modelu industrijske suradnje Europ-
ske zajednice za ugljen i čelik iz 1957. godi-
ne, i to na zajedničkom razvoju nuklearne
tehnologije između Francuske, Njemačke,
Italije i zemalja Beneluxa.
Dosta laganja – kome prijeti Obama?
62 Komentator John Hoeffle, Obamine
prijetnje bankama uspoređuje s popustlji-
vim roditeljem koji djecu kvari ispunja-
vajući im svaku želju i koji, odjednom,
odluči govoriti strogo kada dječje pona-
šanje postane posramljujuće. Roditelj zna
da blefira, a djeca pogotovu. Unatoč pozi-
ranju, ništa se neće promijeniti, a djeca će
i dalje određivati pravila igre. Sredinom
prosinca 2009., Obama je prijetio “debe-
lim mačcima” i pozvao uprave velikih
banaka na sastanak u Bijelu kuću kako bi
im prenio oštre stavove, što nije urodilo
plodom, a neki se nisu niti odazvali. Mje-
sec dana poslije, izjavio je kako je riješen
da vrati svaki cent duga američkom naro-
du. Potpredsjednik Joe Biden razaslao je
e-mail u kojem tvrdi da će Obamin pri-
jedlog Poreza na odgovornost u financij-
skoj krizi vratiti svaki peni posuđen Wall
J streetu za vrijeme krize i zaustaviti neod-
govorne zlouporabe i pretjerivanja koji su
O zamalo uzrokovali kolaps financijskog
sustava. “Zar ti pajaci zaista očekuju da
U im vjerujemo da će Obamina administra-
cija, nakon što se stalno povijala zahtjevi-
R ma bankara, nakon što je doprinijela ko-
N lapsu fizičke ekonomije SAD, uz trošak
novih izgubljenih zaposlenja, novih za-
A pljena imovine građana, nove bijede, sa-
da vratiti svaki peni?” pita se Hoeffle i
L nastavlja, “Misle li da smo toliko glupi da
ne shvaćamo da je financijski sustav i da-
lje na aparatima za održavanje života Fe-
deralnih rezervi koji nastavlja pretvorbu
privatnih u javne dugove na hipotekarnim
i derivativnim hipotekarnim tržištima?”
Obama je održao press konferenciju 21.
siječnja 2010., na kojoj je izjavio da je odlu-
čan reformirati financijski sustav koji i dalje
funkcionira po istim pravilima koja su ga
dovela na rub kolapsa. Time je, implicite
priznao da nije učinio ništa da riješi pro-
blem jer pravila nisu promijenjena, a sistem
je dobio javnu podršku i ogromna sredstva
da nastavi po starom. Administracija je pri-
kazala svoj posljednji paket reformi u duhu
Glass-Steagall zakona koji je 1933. godine
donijela Rooseveltova administracija u bor-
bi protiv ekonomske krize uzrokovane fi-
nancijskim spekulacijama i koji je jasno
razgraničio komercijalno od investicijskog
bankarstva i spriječio spekulacije na šted-
nim ulozima i računima tvrtki realnog sek-
tora. Taj je zakon ukinula Clintonova admi-
nistracija, lobiranjem tadašnjeg ministra fi-
nancija Larrya Summersa koji je danas
Obamin glavni ekonomski savjetnik! Prije
press konferencije, viši Obamini dužnosni-
ci pokušali su pojasniti novinarima da ad-
minsitracija nema namjeru oživjeti Glass-
Steagalov zakon, a kamoli reorganizirati
bankarski sustav, po standardu iz tog zako-
na. No, za populističke svrhe, invokacija
vrlo dobrog zakona, vrlo dobro služi. Sama
rasprava u Zastupničkom domu pokazala je
da i od razvodnjenog zakona neće biti ništa.
Obama jest ljut na banke, ali teško je očeki-
vati od zmije otrovnice da te ne ugrize na-
kon što si ju izliječio, zaključuje Hoeffle.
Zanemareni genocid u Srebrenici
Odvjetnik koji zastupa obitelji žrtava
u Srebrenici izjavio je 29. siječnja 2010.
pred nizozemskim sudom da Ujedinjeni
narodi moraju preuzeti odgovornost za
masovni pokolj Bošnjaka tokom rata u
Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995.
Haški sud za ratne zločine u bivšoj Jugo-
slaviji ocijenio je srebrenički pokolj u ko-
jem je pobijeno preko 8.000 Bošnjaka,
genocidom. Članovi obitelji srebreničkih
žrtava tražili su 2008. ukidanje imuniteta
UN-u i tužili su međunarodnu organizaci-
ju i Nizozemsku jer nisu spriječile pokolj
koji se dogodio u srpnju 1995. Odvjetnik
Marko Geritsen koji zastupa 6.000 člano-
va obitelji žrtava rekao je na Haškom su-
du da rođaci ubijenih traže istinu, prizna-
nje i odštetu za posljednjih 15 godina i
kritizirao je UN jer se nije pripremio za
obranu na sudu. “Ovakav pristup UN-a
dokaz je nedostatka poštovanja prema ti-
sućama žrtava koje se zlostavljalo, protje-
rivalo i ubijalo, usprkos nazočnosti UN-
ovih vojnika", rekao je Geritsen. Kritizi-
rao je Nizozemsku, optuživši ju da "igra
dvostruku ulogu". On je kazao da Nizo-
zemska s jedne strane tvrdi da ju se ne
može držati odgovornom za događaje u
Srebrenici i prebacuje odgovornost na
UN, a istodobno se zauzima za imunitet
međunarodne organizacije. Odvjetnici
članova obitelji srebreničkih žrtava zala-
žu se za presudu da UN nema imunitet i
da je odgovoran za genocid. Žele slučaj
predati Europskom sudu pravde, ako ga
ne riješi nizozemsko pravosuđe.
Iranski nuklearni krug kredom
Iran je pismeno odbio najvažnije dije-
love sporazuma o slanju materijala koji se
može koristiti za izradu nuklearnog oruž-
ja na obradu u inozmemstvo. Diplomati
su izjavili da iransko stajalište, predano u
pisanom obliku Međunarodnoj agenciji
za atomsku energiju (IAEA), ponavlja
“dva mjeseca verbalnih iranskih zahtjeva

za amandmanima na sporazum koje su
zapadne sile odbile”, ali,  dodali su,  nije
predstavljalo konačni odgovor. Prema
sporazumu, Iran bi trebao prebaciti zalihe
svog osiromašenog urana u inozemstvo, a
u zamjenu bi dobio gorivo za njegov re-
aktor za medicinska istraživanja. Tim bi
se sporazumom trebao minimalizirati ri-
zik da Iran obradi svoj materijal za razinu
koja je potrebna za proizvodnju oružja. U
Washingtonu je glasnogovornik State
Departmenta P. J. Crowley izjavio da je
odgovor nedostatan.  “Nisam siguran da
su predali formalan odgovor, ali je to oči-
to nedostatan odgovor”, rekao je novina-
rima. “Nisam siguran da je, što god da su
učinili danas, bilo kako drukčije od onog
su činili ranije”, dodao je. “To pisano sta-
jalište nije bitno jer ono nije ništa novo,
samo čini službenim ono što Iranci govo-
re preko medija”, rekao je. Iz IAEA-e u
Beču javili su da je Iran dao pisani odgo-
vor IAEA SAD-u, Francuskoj i Rusiji,
drugim strankama u nacrtu sporazuma,
nakon tri mjeseca odgode.
Gotovo istovremeno, jedan je ključni
iranski nuklearni fizičar ubijen u Tehera-
nu, a drugi otet na području druge zemlje,
Turske. Navodno je, nakon otmice, taj fizi-
čar iznio neke detalje iranskog nuklearnog
programa, što je nagnalo izraelsku vojsku
na dodatne pripreme za napad na iranske
pogone već u svibnju. Napad bi trebao biti
iznenadan, zračni i koncentriran na pretpo-
stavljene pogone za proizvodnju nuklear-
nog oružja, uz istovremene jasne znakove
Hamasu i Hizbullahu da će ih se vojno po-
raziti, ako reagiraju. Teško je dokučiti da li
curenje ovakvih podataka iz samog Izraela
ima svrhu zastrašivanja i prevencije ili ni
Mossad nije što je nekad bio. Ili činjenica
da je jedan fizičar otet pred nosom turskim
obavještajcima ponešto govori o specijal-
nim odnosima Ankare i Tel Aviva, baš u
kontekstu navodnih priprema za izraelski
napad na Iran.
Obama predlaže poticanje
nuklearnog programa
U nadi da će nagovoriti republikance i
umjerene demokrate da prihvate njegove
zakonske prijedloge o klimi i energiji,
američki predsjednik Barack Obama po-
dupire nuklearnu energiju kao nikad rani-
je. U redovnom obraćanju o stanju nacije
izdvojio je nuklearnu energiju, a u plan
budžeta za fiskalnu 2010./2011. uključio
je značajna sredstva za nove nuklearne
reaktore. U kampanji je podupirao nukle-
arnu energiju daleko opreznije, ističući
prije svega probleme odlaganje radioak-
tivnog otpada. Njegova administracija se
obavezala zatvoriti Yucca Mountain, od-
lagalište nuklearnog otpada u pustinji Ne-
vada. No nakon što je Bijela kuća izdala
lipanjski zakon koji bi po prvi put trebao
ograničiti emisiju tzv. stakleničkih plino-
va došlo je do revolta republikanaca u
Senatu, u kojem, poslije smrti Teda Ke-
nnedya i izbora svoga predstavnika,
Scotta Browna iz Massachussetsa imaju
41 zastupnika i mogu proceduralno bloki-
rati sve zakone jer za donošenje nekih i
prekid rasprave potrebna je tropetinska
većina od 60 senatora. Obama se zato u
obraćanju naciji okrenuo nuklearnoj
energiji zahtijevajući “gradnju novih ge-
neracija sigurnih i čistih nuklearnih elek-
trana”. Da bi to omogućio očekuje se da
će zatražiti 54 milijarde USD dodatnih
kreditnih garancija za nuklearne elektra-
ne u budžetu.
Trenutno na području SAD-a radi 104
nuklearne elektrane koje proizvode tek
20% potrebne električne energije. No one
su odgovorne za 70% energije iz izvora
koji ne proizvode stakleničke plinove u
koje su uključeni i vjetroelektrane, solarne
elektrane i brane. Nekoliko analiza poka-
zalo je da bi SAD do 2050. morale izgradi-
ti 180 novih reaktora – žele li omogućiti
80% smanjenje stakleničkih plinova kako
je trenutna administracija predložila.
Istovremeno, Južna Koreja, Rusija,
Kina i Indija ubrzano završavaju planove
o izgradnji znatno većih nukelarnih kapa-
citeta, samostalno i kroz bilateralnu su-
radnju, s posebnim akcentom na izvoz
tehnologije u treće zemlje. Tako je korej-
ski koncern dobio natječaj za izgradnju
četiri nuklearna reaktora u Ujedinjenim
Arapskim Emiratima. U Europi zasada
nema pomaka, pa je ovisnost o uvoznim
energentima i dalje visoka.
IZ SVIJETA
Neobična mjerila
Hamas tvrdi da je troje izraelskih civi-
la ubijenih u raketnim napadima te isla-
mističke skupine tokom izraelske agresije
na Gazu prošle zime pogođeno pogreš-
kom, a da su ciljevi bili vojni, odbacivši
optužbe za ratni zločin u izvještaju UN.
Hamas je dodao da je to dio odgovora na
izvještaj UN-ova povjerenstva koje pred-
vodi južnoafrički pravnik Richard Gold-
stone, koje je istraživalo sukob u Gazi. 63
“Ubojstvo troje izraelskih civila koje na-
vodi Izrael i koje se spominje u Goldsto-
neovu izvještaju bilo je rezultat pogreške
i cilj su bila vojna postrojenja u cionistič-
kim gradovima”, rekao je 29. siječnja
2010. Salah al-Bardaweel, Hamasov čel-
nik, koji je istakao da su “borci pokreta
otpora upozoreni da ne gađaju civile”.
Human Rights Watch (HRW) je od-
bacio tvrdnje da civili nisu namjerno ga-
đani i podsjetio na izjave Hamasovih vo-
đa u vrijeme trotjednog sukoba koji su
rekli da su napadi na izraelske ciljeve pri-
hvatljivi. Yigal Palmor iz izraelskog mi-
nistarstva vanjskih poslova rekao je da je
Hamasovo tumačenje “apsurdan pokušaj
da se obmane svjetska javnost”. Ovo je
prvi put da je jedan vođa Hamasa napade
u kojima su ginuli izraelski civili označio
kao pogrešku. Hamas je odgovoran za
ubijene izraelske civile u bombaškim na-
J
padima 1990-ih. On i druge naoružane O
skupine u Gazi ispalili su stotine raketa
na izraelska naselja tokom sukoba u Gazi. U
U Goldstoneovu izvještaju obje se
strane optužuju za ratne zločine i moguće R
zločine protiv čovječnosti u sukobu koji
je počeo 27. prosinca 2008., u kojemu je
N
poginulo 1.387 Palestinaca, među kojima A
gotovo tisuću civila i 13 Izraelaca, među
kojima i troje spomenutih civila. UN-ovo L
 IZ SVIJETA

povjerenstvo je oštrije kritike uputilo Konačni izvještaj tijesno je usuglašen jer pljenje u svijetu i pozvao je na bojkot do-
Izraelu koji također odbacuje optužbe za se parlamentarci nisu mogli dogovoriti o lara kako bi prekinuo “robovanje Ameri-
ratni zločin, tvrdeći da je nastojao uma- potpunoj zabrani pokrivanja lica na javnim ci”'. “Sve razvijene zemlje posebice veli-
njiti civilne žrtve. Krajem siječnja 2010., mjestima te očekuju da bi zabrana mogla ke, su odgovorne za klimatsko zatoplje-
izraelska je vojska kaznila opomenom (!) stupiti na snagu krajem 2010. godine. nje”, rekao je Osama bin Ladin u novoj
svoje oficire koji su uporabom fosfornih Nekoliko sati nakon objavljivanja iz- audio poruci, drugoj u pet dana. “Moramo
bombi protiv civilnog stanovništva u Ga- vještaja, predsjednik Nicholas Sarkozy je prestati koristiti dolar. Znam da će to imati
zi prekršili čitav niz odredbi međunarod- rekao da se u Francuskoj, uz ostale vrijed- ogromne posljedice, ali to je jedini način
nog prava. O nesrazmjerima, dovoljno. nosti, brani “nepobitno dostojanstvo osobe da se čovječanstvo oslobodi robovanja
i apsolutna jednakost muškarca i žene”. Americi i njezinim tvrtkama”, poručio je.
Demokratska zabrana Prema anketi 56% Francuza želi zabranu Pametnomu dosta. Glupomu, vjerojatno i
pokrivanja lica na ulici, a 62% njih želi to premalo. Doista zanimljivo, Bin Ladin, Al
Posebna parlamentarna skupina 26. si- zabraniti u javnim ustanovama. Sve demo- Gore i Zelena akcija na istom fonu lupeta-
ječnja 2010. je objavila izvještaj u kojem kratski, kao i s munarama u Švicarskoj. nja o globalnom zagrijavanju.
preporučuje potpunu zabranu pokrivanja Danska vlada odlučila je ograničiti Bin Ladin je 24. siječnja 2010. u krat-
lica u žena na javnim mjestima u Francu- nošenje na javnim mjestima burke i nika- koj audio poruci preuzeo odgovornost za
skoj, a od parlamenta traži da usvoji rezo- ba kojima muslimanke pokrivaju lice, ali neuspjeli atentat u američkom avionu na
luciju pa zatim i zakon o zabrani. Nakon ih nije potpuno zabranila, već je odluku Božić i zaprijetio SAD novim napadima
šest mjeseci istraživanja, 32-člana skupina prepustila školama, javnoj upravi i podu- ako nastave podržavati Izrael. On je odao
francuskog parlamenta objavila je izvje- zećima. “U danskome društvu nema mje- počast “junaku” Umaru Faruku Abdul-
štaj u kojem piše da “cijela Francuska kaže sta burki i nikabu i vlada je odlučna boriti mutalabu, Nigerijcu koji je 25. prosinca
'ne' potpunom pokrivanju lica i traži da se se protiv takve koncepcije i takva shvaća- 2009. pokušao izazvati eksploziju u avio-
takva praksa zabrani na teritoriju Republi- nja žene”, objavio je Ured premijera. nu na letu iz Amstardama u Detroit, a
ke”. Izvještaj sadrži 18 prijedloga o zabra- Vlada je odluku donijela na preporu- uhvaćen je na detroitskom aerodromu.
ni pokrivanja lica na javnim mjestima i ku posebnog povjerenstva, no nije izrekla Zanimljivo je da su ovo prve poruke već
kaže da je to “protivno vrijednostima Re- opću zabranu jer bi to bilo protivno usta- dulje vrijeme nestalog Saudijca, a da se
publike”, “neprihvatljiva praksa” koja vu. “Škole, sveučilišta i druge obrazovne lik ovog sisavca ne vidi, već “vjernici”
ugrožava “žensko dostojanstvo”. ustanove imaju puno pravo zahtijevati od samo čuju njegov glas. Ako je uopće nje-
U izvještaju se preporuča i odbijanje nastavnica i učenica da ne pokrivaju lice gov. Obavještajni krugovi već dulje vrije-
boravišne dozvole i državljanstva svakoj kako bi komunikacija u obrazovanju i na me smatraju kako je Bin Ladin najvjero-
64 osobi koja na “radikalan način prakticira ispitima bila otvorena i jednaka za sve”, jatnije mrtav ili barem teško bolestan. No
vjeru”, u što se ubraja i pokrivanje glave i navodi Ured danskog premijera. Jednake ekološki osviješteni terorist nije napome-
lica (!). Francuska ima najveću musliman- su preporuke upućene tvrtkama i javnim nuo nekoliko zanimljivih činjenica veza-
sku populaciju u zapadnoj Europi, oko 5 ustanovama. Danska je svoju odluku nih za “junaka” kojeg hvali. Umar Faruk
milijuna, a u zemlji manje od 2.000 žena objavila dva dana nakon preporuke fran- Abdulmutallab, ako je suditi po različitim
zastire lice nikabom koji prekriva nos i cuskog parlamentarnog tijela. izvještajima u britanskoj štampi, najvje-
usta, ali ne i oči. Rasprava u parlamentu o rojatnije nije niti namjeravao izazvati ek-
tom pitanju bila je burna jer je desnica po- Osama bin Ladin – eko terorist sploziju aviona tokom leta, već samo po-
dijeljena, a socijalisti zahtijevaju prekid jačati propagandni efekt straha od stalno
rasprave o francuskom nacionalnom iden- Navodni prvi čovjek fantomske el-Ka- prisutnog terorizma i zahvalnost stalno
titetu, koju je vlada također pokrenula i u ide Osama bin Ladin je optužio razvijene budnim čuvarima, antiterorističkim agen-
čemu ljevica vidi rasistička zastranjenja. zemlje da su odgovorne za klimatsko zato- cijama koje niču kao gljive poslije kiše.
Londonski Telegraph naglašava kako je
Obamina administracija imala dokaze od
britanskih izvora da je detroitski incident
samo predstava, s uključenim dijelom
obavještajnog aparata SAD, bliskog Bije-
loj kući. Da je Abdulmutallab htio dignu-
ti avion u zrak, učinio bi to na letu iz Am-
sterdama. Bijela kuća je odlučno zanije-
J kala, pa poslije ublažila demanti da je
ikada dobila upozorenje iz Londona.
O Dok Obama razmišlja o novoj ratnoj
avanturi u Jemenu, na press konferenciji
U u Sana'ai, jemenskoj prijestolnici 7. siječ-
nja 2010., zamjenik jemenskog premijera
R al-Alimi iscrpno je izvijestio kako je Ab-
N dulmutallab postao terorist, ne u Jemenu,
već u Londonu, rekavši kako je “pristupio
A el Kaidi u Londonu”. “Ovaj Nigerijac je
boravio u Jemenu 2004. i 2005. kako bi
L studirao arapski jezik. Živio je u Jemenu

jednu godinu i za to vrijeme nije imao ek-
stremističke veze. Od 2005. naovamo,
dok je studirao strojarstvo u Londonu, vr-
bovan je od ekstremista u Britaniji”, izja-
vio je al Alimi za CNN. On je potvrdio da
Jemen nije bio obaviješten ni od Britanije
ni od SAD da postoje određene zabrinu-
tosti za tog čovjeka
Ne damo više vojnika – sumrak
Afganistana
Francuski ministar vanjskih poslova
Bernard Kouchner rekao je da njegova ze-
mlja neće slati nove vojnike u Afganistan.
Nove vojne snage za ratni Afganistan po-
sljednjih mjeseci pokušava skupiti američ-
ki predsjednik Barack Obama. Kouchner
je CNN-u tokom siječanjskog sastanka
predstavnika preko 60 zemalja u Londonu
rekao kako Francuzi ne žele poslati više
vojnika u borbu. Francuski ministar nije
isključio mogućnost slanja novih instruk-
tora koji bi vježbali afganistansku vojsku i
policiju. U Afganistanu se trenutno nalazi
oko 3.500 francuskih vojnika, što je čak tri
puta manje nego što ih je poslala Velika
Britanija. SAD će poslati dodatnih 30.000
vojnika, a NATO i druge partnerske ze-
mlje obećale su dodatnih 7.000.
Slanje dodatnih snaga je dio Obamine
nove strategije za zaštitu Afganistanaca
od talibana koji već organiziraju akcije u
samom Kabulu, a ovladali su nad znatno
više od 50% teritorija. “Mi smo zabrinuti
pozicijom Afganistanaca i legitimno iza-
brane vlade Afganistana”, kazao je Kou-
chner. Ministar je kritizirao afganistan-
skog predsjednika Hamida Karzaija koja
je zatražio da međunarodne snage u nje-
govoj zemlji ostanu još 10 do 15 godina.
“Nećemo prihvatiti tako dugo ratovanje”,
kazao je Kouchner i dodao kako se oni
žele boriti protiv siromaštva te za razvoj
Afganistana.
Ne baš legitimno ponovo izabrani af-
ganistanski predsjednik Karzai imao je
velikih problema pri sastavljanju vlade
jer mu je parlament odbio potvrditi čak
17 predloženih ministara zbog korupcije.
Na kraju je uspio sastaviti krhku vladu
koja nema gotovo nikakvu podršku u na-
rodu i javnosti, a talibani sve više napre-
duju. Uz potpuno destabilizirani susjedni
Pakistan, crni scenario iz 2002. o osniva-
nju Paštunistana, razbijanju međunarod-
no priznatih država Srednje Azije, Afga-
nistana i Pakistana, pa kasnije i ostalih, te
uz stalne prijetnje Iranu zbog njegova nu-
kelarnog programa, ovaj dio svijeta čini
se vrlo vjerojatnom pozornicom početka
velikog svjetskog sukoba.
Eurozona pred raspadom?
Europska komisija je ozbiljno zabrinuta
za opstanak monetarne unije i zajedničke
valute, a zabrinutost je potaknuta sve većim
razlikama u konkurentnosti pojedinih člani-
ca i neravnotežom koja iz toga proizlazi. To
je mišljenje, kako piše portal Spiegel Onli-
ne, izneseno u dokumentu Generalne direk-
cije ekonomije i financija, pripremljenom za
ministre financija Eurogrupe, a u njemu se
iznosi strahovanje ekonomista da razlike iz-
među pojedinih zemalja koje su uvele euro
“slabe povjerenje u zajedničku valutu i
ugrožavaju opstanak monetarne unije”. Po-
sebno zabrinjava situacija u Španjolskoj, Ir-
skoj i Grčkoj, koje su proteklih godina imale
značajne proračunske deficite, zadužile su
se velikim brojem kredita, a sada ne znaju
kako izaći na kraj s ogromnim manjkom u
državnim blagajnama. Ekonomski stručnja-
ci EU predlažu tim zemljama hitnu sanaciju
proračuna i gospodarske reforme, koje će
obuhvatiti mjere poput usklađivanja plaća
sa smanjenom produktivnošću i manjom
konkurentnošću, a jedna od opasnosti na ko-
ju treba računati je porast nezaposlenosti. S
druge strane, od nekoliko se ekonomski
uspješnijih zemalja, Njemačke, Austrije i
Nizozemske, traži da potaknu potražnju na
domaćim tržištima, ali i povećaju konkuren-
ciju u sektoru usluga te provedu porezne re-
forme i bolju kreditnu politiku. EK upozora-
va da članice eurozone nemaju alternativu i
da se sve reformske mjere moraju poduzeti
što je prije moguće, jer su one “od životnog
značaja za dugoročno funkcioniranje mone-
tarne unije”. Grčki ministar financija Geor-
ges Papaconstantinou oštro je demantirao
medijske spekulacije prema kojima će ta ze-
mlja biti prva koja će napustiti eurozonu i
odreći se eura kao zajedničke valute.
Grčka vlada je u teškim problemima, jer
zemlja prolazi opasnu financijsku krizu. Iz
Europske središnje banke stižu oštre kritike
zbog loše situacije u državnom budžetu, a
ulice grčkih gradova blokirali su nezadovolj-
ni farmeri, koji traže isplatu punog iznosa
državnih poticaja, koji kasne više od dva
tjedna. Kašnjenje je uzrokovano blokadom
isplate od strane Europske unije, koja od
Grčke zahtijeva da konačno sredi baze poda-
taka o poljoprivrednim proizvođačima. Javni
sektor u Grčkoj tokom 2009. godine zabilje-
žio je deficit od 12,7% bruto društvenog pro-
izvoda, što je četiri puta više od zadanog li-
mita od 3% za zemlje članice EU, po Maa-
strichtskom sporazumu iz 1992. godine.
Prvi puta od kada je zajednička europ-
ska valuta predstavljena 1999. godine, ne-
zaposlenost u 16 zemalja koje koriste euro
je dosegla 10%, u prosincu 2009. godine.
IZ SVIJETA
Već je u studenom objavljeno kako nezapo-
slenost u eurozoni iznosi 10%, no taj su po-
datak statističari kasnije spustili na 9,9%.
Oko 15,8 milijuna ljudi je nezaposleno u
zemljama eurozone, izvijestio je Eurostat.
U svih 27 članica Europske unije ima oko
23 milijuna nezaposlenih. Najvišu stopu od
22,9% nezaposlenih ima Latvija. Među dr-
žavama eurozone listu predvodi Španjolska
s 19,5% u prosincu što je za 0,1% više nego
u studenom. Najnižu stopu nezaposlenosti
od 4% drži Nizozemska, a iza nje je Austri-
ja s 5,4% nezaposlenih. Zabrinjava što čak
21% mlađih od 25 godina nema posao u dr-
žavama eurozone. U Španjolskoj je taj po-
datak još porazniji, čak 44%. Tokom pro-
sinca 2009. je u državama eurozone posao
izgubilo oko 87.000 radnika, što je najmanji
mjesečni porast još od ožujka 2008. godine.
Stručnjaci predviđaju kako bi se rast neza-
poslenosti u državama eurozone mogao na-
staviti kroz cijelu 2010. godinu.
Svjetska banka upozorava da će financij-
ska tržišta i dalje biti turbulentna, a privatna
potrošnja usporena uslijed visoke nezaposle-
nosti. Bez fiskalnih poticaja, u drugoj polovi-
ci 2010. usporit će se i ekonomski rast. “Na-
žalost, iz ovako duboke i bolne krize ne mo-
žemo očekivati oporavak preko noći jer će
trebati godine za ponovnu izgradnju ekono-
mija i radnih mjesta”, kazao je Justin Lin, 65
glavni ekonomist Banke, u najnovijem izvje-
štaju pod naslovom Globalni ekonomski
izgledi za 2010. Banka upozorava kako treba
imati na umu da kriza ima za posljedicu stva-
ranje potpuno izmijenjenog okruženja za fi-
nancije i rast u idućih 10 godina, te zbog toga
oporavak ostaje krhak, piše “Jutarnji list”.
Globalni BDP, koji je lani pao 2,2%, ove
bi godine trebao porasti za 2,7%, a u 2011. za
3,2%. Istodobno, obujam svjetske trgovine,
nakon prošlogodišnjeg snažnog pada za
14,4%, ove i iduće godine trebao bi porasti
za 4,3% i 6,2%. Oporavak će se odvijati u
dvije brzine. Zemlje u razvoju, ponajprije u
Aziji, trebale bi zabilježiti rast od 5,2% dok
će bogate zemlje imati skromnih 1,8%. U
zemljama istočne Europe koje su bile najteže
pogođene krizom oporavak će posebno biti
prigušen. “S obzirom na prezadužen privatni
sektor regije, slabost bankovnog sektora i za-
duženost kućanstava, oporavak osobne po-
J
trošnje bit će i dalje slab”, napominje se u O
izvještaju. Rast izvoza kočit će skromna po-
tražnja iz Zapadne Europe, glavnog trgovin- U
skog partnera regije. Stoga se u Istočnoj Eu-
ropi ove godine očekuje rast od 1,3%, a u R
idućoj nešto brži od 3,5%. Pritom će najbolje
proći Rusija, izvoznica energenata. Svjetska
N
banka očekuje da će novih 64 milijuna ljudi A
pasti u ekstremno siromaštvo. q
Pripremio: Faris Nanić L
 IZ SVIJETA

Tragom zabrane izgradnje minareta u Švicarskoj

Europska (kršćanska) realnost

“Oni žele promijeniti naš način život, naše vrijednosti, sve ono što mi jesmo”, rekao je George W. Bush, dan nakon
terorističkih napada na SAD. Gotovo isto ponavljaju europski desničari obilazeći udaljena švicarska, skandinavska ili
francuska sela.

Amel Suljović

Nedavna dešavanja oko zabrane izgrad-

nje minareta u Švicarskoj, zasigurno još ni-
su dobila svoj epilog. To je jedino što sa si-
gurnošću možemo kazati, nakon ove prve
jasnije poruke europske kršćanske zajedni-
ce upućene narastajućoj muslimanskoj za-
jednici. Zašto nije dobila svoj epilog? Jer
europski “problemi” sa šarolikom musli-
manskom zajednicom tek dobijaju svoju
potrebnu scenografiju. Dakako, vrijedi ra-
ščlaniti dvije veoma bitne činjenice: Europa
je do početka novoga stoljeća svoj konkret-
ni animozitet prema muslimanima ispolja-
vala u sredinama koje nisu bile nužno – eu-
ropske; Balkan je najočitiji primjer tog be-
zočnog odnosa prema muslimanskoj zajed-
66 nici. Druga je daleko složenija: europska
(kršćanska) realnost viđena na švicarskom
pitanju, po prvi puta je intervenirala na vla-
stitome području. Pitanje je – zašto baš sa-
da? Nije li europska zajednica, u jeku ame-
ričke antiislamske groznice, i sama mogla Referendumski plakat
zapasti u tu vrstu depresije. No, s rijetkim
iznimkama, Europa je ostala pribrana, treti- cijom. Posljednji balkanski ratovi, gdje se pravo razlika između švicarskih minareta,
rajući pitanje “islamskog terorizma”, više značajna ex-socijalistička populacija više francuske burke ili nizozemske pseudokle-
kao američku ideološku plijesan. Prezir nego lako uklopila u europski pluralistički rikalne ironije? Nema ih, sve su to zapravo
francuskih intelektualaca prema teoriji za- kontekst, dodatno su taj problem iskristali- puzzli istoga mozaika, čija konačna slika
vjere nije bio daleko od zvaničnog stava zirali. Ma koliko da su promućurni euro- sve više podsjeća na platna srednjovjekov-
ukupne europske javnosti. Kada se zapravo pljani ex-jugoslavensku muslimansku po- nih crkvenih inkvizitora.
taj odnos tako dramatično promijenio? Od pulaciju htjeli poistovjetiti s Alžircima ili Pluralizam, taj vrhovni postulat eu-
siline američke buke, nije se izgleda čulo Marokancima, to jednostavno nije davalo ropskih intelektualaca na pragu novoga
sve glasnije komešanje kršćanske Europe. rezultate. Europa je u svom perfidnom po- milenija, metafora je za pajaca koji umje-
Zabrana nošenja marame u Francuskoj, kušaju stvaranja religijskoga antipoda, za- sto da nagoni na smijeh, uveliko izaziva
svoju kulminaciju je doživjela u skandinav- boravila na značajne kulturološke razlike podsmijeh. Ako je nešto dosljednosti i
skim antimuslimanskim strip-crtačima čiji među sve brojnijom muslimanskom popu- ostalo, nalazim je kod Pascala Brucknera
epilog, s karikaturama poslanika Muham- lacijom. Ma koliko da su francuski intelek- koji je u svojoj knjizi “Sjeta demokracije”
J meda a.s. – predstavlja više nego jasnu po-
ruku: islam se mora prilagoditi, tačnije do-
tualci, premoćno uspijevali prezrijeti ame-
ričku intelektualnu kliku okupljenu oko,
zapravo narisao cijeli proces depluraliza-
cije Evrope. U tom grčevitom opiranju
O pustiti da ga se potpuno “demistificira”. sada već pokojnog, harvardskog emeritusa američkom definiranju novoga svjetsko-
Huntingtona, i njegovog zloslutnog “kolap- ga poretka s muslimanskim Istokom i mi-
U Puzlli antimuslimanskog mozaika sa dijaloga”, sami su podlegli apsurdu, Sar- litantnom Kinom kao zamjenama za bolj-
kozijeve nihilističke politike. Dakako, ona ševičku Rusiju, Europa je i sama podlegla
R Problem je zapravo nastajao posljednjih je iz vremena njegovog ministrovanja (unu- apsurdu dopustivši da se ta vrsta antago-
N dvedeset godina, tijekom kojih se većina
muslimana veoma dobro integrirala u eu-
trašnjim poslovima), iz pozicije otvorene
agresije prema sjevernoafričkim emigranti-
nizama – pojavi unutar nje same.
Hegemonija je uvijek aktualna kao
A ropska društva. “Novi” europski muslimani ma, prešla na nivo prijemčive kleronaciona- svjež kolač, dok je pluralizam bajata kra-
već duže vrijeme nisu imigranti; to su eu- lističke retorike – po kojoj pokrivena žena ljevska trpeza jer su njegovu visočanstvu
L ropski građani s jasnom socijalnom profila- – ne može biti Francuskinja. U čemu je za- – dosadile blagodati. Bruckner je jedini

doista razumio da je apsurd jednak jefti-
nim ideološkim slatkišima. Ma koliko da
su Fukujama, Huntington ili Bernard
Lewis prokazivani kao trećerazredna
znanstvena scenografija, europska javnost
se sporo, ali sigurno preustrojavala u prav-
cu antimuslimanske depresije. Možda je
upravo plestinski kršćanin Edward Said
ponajbolje objasnio taj “utjecaj užasa” na
tvrdolinijaška stajališta rekavši, kako je
Busha na pijedestal dovela upravo tiha, is-
posnička zlovolja intelektualaca koji neće
da žive u dosadnom, savršenom svijetu.
Vjerujem da bolju metafora za ono što
se dogodilo Europi ne treba tražiti. Kriza
identiteta je zapravo čista intelektualna
dosada. Raspredati beskrajne priče o plu-
ralizmu na račun američke globalne he-
gemonije više nije bilo dovoljno. Ulje na
vatru je dakako dodao i izbor kardinala
Ratzingera, koji je u nepunih godinu dana
uspio dezavuirati i raskinuti ono što je
njegov prethodnik teškom mukom uspio
držati na jednoj prihvatljivoj razini. Za-
pravo, kardinal Ratzinger je samo odgo-
vorio na sve glasnije zahtjeve kršćanske
Europe koja je “sve potrebnijeg neprijate-
lja”, kakav paradoks, pronašla u narasta-
jućoj europskoj muslimanskoj zajednici.
Katolički sveti otac je sve češće napa-
dao “militantne osnove islama”, citirajući
određene ajete (dijelove) iz Kur'ana, koji su
u očima prosječnog europskog katolika tre-
bali biti adekvatna potvrda za sve otvoreni-
ju kleronacionalističku diplomaciju, koja je,
suština paradoksa, dolazila iz vodećih ze-
malja Europske unije. Ukratko, švicarski
minareti ili francuska burka su posljednja
faza “podgrijavanja” novoga europskoga
fantazma koji dakako, kao i prethodni, neće
dobro završiti. Ako muslimane, zamjenimo
Židovima, vidjet ćemo da je europska uo-
brazilja oduvijek bila dovoljno aktualna.
Točnije, europski intelektualci su iz
pozicije neoliberalizma, došli u poziciju
neorasizma, što je stvar, vrhunac apsurda,
čistoga pomodarstva. No nije sve ipak toli-
ko naivno, iako se ta gradacija socijalnoga
ukusa želi prikazati kroz činjenicu da eu-
ropski (prevashodno kršćanski) kontekst
zapravo ovakvim mjerama hoće pomoći
muslimanskoj zajednici – da valjda završi
svoj proces tranzicije. Ono što je enfante
teribble Žižek perfidno nazivao “opravda-
nim nasiljem” zapravo je šaljivo mistifici-
rani rasizam… No, istina je zapravo da je
u europskoj svijesti konstantan jedino –
monizam, čija je osnova rasna, vjerska, pa
i nacionalna u smislu da se nacija gotovo
poistovjećuje s vjerom. Kao što u SAD-u
crnci nikada nisu bili dovoljno “nacional-
no osviješteni”, tako ni europski muslima-
ni nisu dobri “Europljani”. Ono što su de-
cenijama zamjerali “turskom nacionaliz-
mu”, koji je otomanski bajrak (samo) pri-
vremeno obojio u crveno, sada se doslov-
no dešava u Europi. Švicarski minareti
jednostavno ne mogu biti dijelom europ-
ske (kršćanske) scenografije. No valjalo
bi, ne samo za potrebe ovoga teksta, jed-
nom zauvijek, prokazati jednu vrstu inte-
lektualaca, koja je za muslimansku zajed-
nicu u Europi pogubnija od svih ultrade-
sničarskih junoša, kontroverznih biskupa
ili križarskih pajaca čija ikonografija bezu-
vjetno zabavlja dokonu javnost. To su, oni
pomenuti neoliberalisti, čija umjerenost
zapravo samo zaziva “nesreću”. Oni će
uvijek biti deklarativno protiv svake za-
brane, pozivajući se na taj isti dotrajali,
bljutavi pluralizam, pa i protiv segregacije
švicarske muslimanske zajednice, no svo-
jim “filipikama” oni prosječnog europ-
skog kršćanina ostavljaju u onoj vrsti ne-
doumice koja samo pojačava bojazan od
“nedužnog islama”. To je zapravo suština
ukupne europske smicalice s “musliman-
skim pitanjem i pratećom ikonografijom”;
švicarski “pasivni huškači” će svojom po-
mirljivošću samo dodatno afirmirati, pro-
IZ SVIJETA
buditi, pokrenuti starozavjetne katolike iz
udaljenih švicarskih sela. Minareti su, (za-
to se i pišu te “pomirljive filipike”) prilika
da incestuidna, pedofilijska, predemokra-
tizirana, homoseksualna, kršćanska stvar-
nost – barem nečemu protivriječi, kada se
pri iole objektivnijoj analizi, više ne može
svesti ni pod fantazmu ili pseudoreligijski
igrokaz.
Getoizacija bosanskih muslimana
Jedna stara istočnjačka priča, poučna
kao i sve druge mudrosti koje su nastajale
iz nužde, govori kako je razlika između
tiranina i potlačenih, neznatna, “koliko
sječivo noža” jer će svo to vrijeme koje
provedu u mrkloj jazbini, sužnji misliti o
načinu da i sami postanu tirani, a ne o
uskraćenoj im slobodi. Dakle, sužanj ne
zaziva slobodu, već novu tiraniju. Primje-
ra je napretek. Najsviježiji je ovaj sa Ži-
dovima koji su svoju nesreću učinili ob-
vezujućom za narod Palestine. Suština
priče koju su, kao pokvarenu fonografsku
traku, ponavljali europski intelektualci,
stala je u jednu arapsku hikaju. Zabrana
izgradnje švicarskih minareta nije u služ-
bi dezavuiranja religijskoga diskursa, a
zarad jačanja svjetovnoga građanskoga
društva. Naprotiv, time se samo želi do- 67
datno istaknuti graciozna ljepota crkve-
nih tornjeva, koji bi bez ove rigidne kom-
paracije, i dalje memljivo šutjeli u zaleđu
(europske) građanske nezainteresiranosti.
No, kakva je korist od švicarske ideo-
loške larme balkanskim “europejcima”?
Značajna, jer su švicarski minareti, fran-
cuska marama te skandinavski “crtači
stripova” dojmljiva prilika za spoznaju
neetičke uloge Europe u genocidu nad
bosansko-hercegovačkim građanima, da-
kako u najvećoj mjeri – muslimanima.
Da nova europska politika prema musli-
manima, najveći dio svojih ideoloških “su-
J
O
U
R
N
A
L
 IZ SVIJETA
flera” ima upravo na Balkanu, svjedoči sve
prijemčivija getoizacija bosanskih musli-
mana, kojima je, nakon “očevida”, i dalje
ostavljen - vizni harač. Dakako, u skladu s
francuskim političkim mainstreamom, Sr-
bija i Crna Gora su trajno amnestirane za
počinjeni genocid nad (pseudo)europskom
muslimanskom zajednicom. Na primjeru
takve europske politike prema Bosni i Her-
cegovini, koja je išla u pravcu dezavuiranja
“muslimanske pozicije žrtve”, možemo da-
leko jasnije tumačiti cijeli proces “otimanja
vremena”. Politička kultura koju Srbija za-
pravo jedina i ima na Balkanu, te nejasna
orijentacija novopečene bošnjačke nacije za
koju će se na kraju “puta” ustvrditi da je či-
sta ideološka jeres, rezultirali su stvaranjem
– muslimanskog geta na nemirnom “europ-
skom Kavkazu”. U tom procesu “otimanja
vremena” koji je bio moguć samo u uvjeti-
ma daytonske političke (luđačke) košulje,
koji su dakako kreirali europski mainstream
ideolozi, bosanska muslimanska zajednica
je doživjela sudbinu sjevernoameričkih In-
dijanaca; prepolovljena je, diskriminirana,
getoizirana (u rezervatu), te prepuštena po-
litičkih skorojevićima koji su, zajedno s
“brojnim europskim stručnjacima” od nje
načinili – najrigidniji oblik “banana konfe-
deracije”.
68 Za što dosljednije “markiranje” nepri-
hvatljivog islama, iskorišteni su, kao i u
slučaju brojnih zajednica na zapadu,
sljedbenici vehabijsko-selefijskog učenja
koji sa tradicijom bosanskih muslimana
nemaju gotovo ništa zajedničko.
Zapravo ti “novi i drugačiji muslima-
ni” postali su suština odnosa koji Europa
ima prema muslimanskoj zajednici da-
nas. Opasnost paradoksa leži u činjenici
da će svaki musliman u Europi, uskoro
moći biti potencijalni terorist, prikriveni
sljedbenik Al-Qaide. Za jednu pluralistič-
ki europski prihvatljivu “kristalnu noć”
nedostaje još samo jedan korak; da se na
ruku ili prsa onih muslimana u Europi,
koji su se uspjeli zaodjenuti šinjelom lor-
da Castelroya, stavi žuta traka s polumje-
secom, kao posljednji korak u ovoj kr-
šćanskoj potrazi “za neprijateljima”. Ge-
J to, vizni harač i žute trake s polumjese-
com čine jednu sasvim razumljivu cjelinu
O koja, po potrebi, uvijek može biti pravda-
na – židovskim naputkom.
U Ako prosječan europski građanin da-
nas tako pasionirano učestvuje u raspravi
R o načinu oblačenja muslimanskih žena ili
N izgledu njihovih bogomolja, zašto već su-
tra, (s još većim žarom) ne bi nadahnuto
A iznosio razloge – za i protiv – žute musli-
manske trake na grudima naših majki,
L očeva, djece ili nas samih?
To je realan proces kojemu na ruku
idu brojna muslimanska krizna žarišta,
odakle se, po svaku cijenu želi izmijeniti
lice kršćanske Europe i njenih autohtonih
vrijednosti. “Oni žele promijeniti naš na-
čin život, naše vrijednosti, sve ono što mi
jesmo”, rekao je George W. Bush, dan
nakon terorističkih napada na SAD. Go-
tovo isto ponavljaju europski desničari
obilazeći udaljena švicarska, skandinav-
ska ili francuska sela.
Minareti i žute trake – nema
grižnje savjesti
Jednako glasan u svojim litanijama je
i bosanski kardinal Vinko Puljić koji go-
dinama “ukazuje” na vjersku diskrimina-
ciju koja se provodi nad katolicima u
BiH. Odnos prema kršćanima u “musli-
manskom Sarajevu” Puljić nerijetko
komparira s pozicijom muslimana u Eu-
ropi. Muslimani su tako veoma “glasni u
traženju prava gradnje džamija u europ-
skim zemljama, a ovdje u Sarajevu to
pravo drugima perfidno ne daju”.
Teme o “švicarskim minaretima”, do-
takao se i paroh sarajevski, otac Vanja
Popović, rekavši da je to pojava koja bi
bila identična kako u drugim zapadnim
zemljama, tako i u istočnim. Otac Popo-
vić poručuje Švicarcima da nemaju razlo-
ga “za grižom savjesti” jer zapravo uku-
pno europsko društvo misli – to isto, sa-
mo ih još niko nije javno “testirao”.
Čak i tradicionalno umjereni franjevci
imaju riječi podrške za “švicarsku inicija-
tivu”. Jedan od njih, fra Daniel, na svoje-
mu blogu ističe kako se u modernim de-
mokratskim društvima uspostavlja volja
većine, dok manjina ima pravo civilizira-
no i argumentirano izlagati svoje zahtje-
ve. Zabraniti nešto da zaštitiš svoju kultu-
ru – opravdano je djelo demokracije – ka-
že fra Daniel, i ne šali se, niti najmanje.
Minareti su simbol džamija u islamskom
svijetu, nastavlja dobri fratar, ali jedno-
stavno ne postoji teološki razlog zbog ko-
jeg bi muslimanske kuće molitve na Za-
padu trebale imati takve tornjeve. Da bi
postali “domaći” u novom ambijentu,
muslimani jednostavno ne smiju nametati
kulturno nasljeđe svoje pradomovine.
Oni bi trebali prakticirati švicarski islam
koji se, jednostavno rečeno, ne protivi
društvu u koji su došli.
Tako se prema fra Danielu, Švicarska
se sad zapravo samo pridružuje Saudijskoj
Arabiji i Afganistanu u zabrani gradnje
vjerskih objekata onih religija koje su u
manjini. Kad europski muslimani meha-
nički podržavaju ovu deformiranu veha-
bijsku teologiju, koja kamenovanjem na
smrt, krvavim osvetama, prisilnim brako-
vima i separatizmom svoje sljedbenike že-
li vratiti u mentalnu prapovijest, izazivaju
antiislamski osjećaj. Kad europski musli-
mani veličaju određene islamske prakse
kao što je nikab (pokrivanje lica velom),
oni se automatski isključuju iz europskog
mainstreama. Još kada bi dobri bosanski
pastir muslimanima podastrao formulacije
“švicarskog islama i europskog mainstrea-
ma”, onda bi se cijena muslimanskog pri-
sustva u Europi mogla trajno vezati uz
simboliku žute trake na kojoj bi valjda tre-
balo pisati: “I’m muslim, don’t panic.”
No, da drugi dio nakaradnog medaljo-
na čine sami muslimani potvrđuje i tekst
Dževada Hodžića, kumordinara sarajev-
ske mahalske uleme, koji inzistira na de-
finiciji da u europskom aktualnom dis-
kursu riječ stranci znači - muslimani. Po-
ruka švicarskog referenduma prema Hod-
žiću analogna je stajalištu švicarskih de-
sničara: “Tko gradi minarete, taj hoće
ovdje ostati.” Prema tome, zaključuje
bošnjački epikurejac - poruka referendu-
ma je da muslimani treba da odu.
Švicarski minareti, oni preostali kao i
oni koji se više nikada neće napraviti, jeziva
su poveznica sa žutom mizogenom (europ-
skom) trakom koja je predviđena za svaku
muslimansku djevojčicu koja posegne za
mahramom, nečijom kćeri koja u istospol-
noj ljubavi ne prepoznaje novi europski ma-
instream. Švicarski minareti, dobro ih za-
pamtite, oni su početak jednog žutila koje
od skora svi pomalo osjećamo na svojim
grudima, bez obzira na kulturu, boju kože
ili sredinu u kojoj nas zatiče ova priča.
Neka europski ideološki huškači na
mojoj traci ostave prazno mjesto, sam ću
napisati: “I’m muslim, and I’m proud.” q
 IZ SVIJETA

Život i islam u Singapuru

Azijska zemlja kontrasta

Medijska sloboda ili sloboda govora su vic stoljeća. U cijeloj zemlji postoje četiri časopisa koji su ustvari jedna novina
u četiri jezika (engleski, mandarin, malezijski i tamil), potpuno pod kontrolom Vlade. Urednici su bez novinarskog
znanja, ali s debelom pozadinom u tajnim službama.

Dr. sc. Ahmed Pašić

Riječ Singapur je malezijskog porije-

kla i znači “grad lava”. Otok je dobio ime
pogrešnim tumačenjem. Naime, kada je
jedan indonezijski princ, Sang Nila Uta-
ma, posjetio Singapur, on je vidio veliku
mačku za koju je mislio da je lav pa je
ostrvo po njemu dobilo ime Singapur,
međutim lav nikada nije živio u jugoi-
stočnoj Aziji. Životinja, koju je vidio
princ, bila je malajski tigar. U sjećanje na
ovaj događaj, singapurski grb danas ima
sliku kako tigra tako i lava.
Dugo vremena je bio taj otok pod inge-
rencijom indonezijskih malih državica i
malezijskih sultanata, a kasnije je pao pod
okupaciju britanskih vlasti. Dolaskom 69
Stamforda Raflesa u Singapur 1819. godi-
ne, otok postaje britanska kolonija, što je
dovelo hiljade indijskih i kineskih migra-
nata. Ekonomija je procvjetala, pogotovo
su se razvijale banke, koje i danas pred-
stavljaju najbitniju granu privrede.
Britanci su tek u februaru 1942. godi- Poslovno središte Singapura
ne izgubili Singapur, kada ga sa sjevera u
munjevitoj akciji za samo sedam dana ko jak da se recimo danas u medijima ap- osiguravajuće kuće, dok multikorporacije
uzimaju Japanci. Winston Churchill je solutno nikada ne spomenu japanski ratni imaju svoje sjedište za Aziju upravo u
izjavio da je pad Singapura najveći poraz zločini, već se s Japanom održavaju jaki Singapuru zbog političke i ekonomske
u britanskoj historiji. Japanski okupator ekonomski odnosi. Japanski proizvodi su stabilnosti.
je počinio strašne ratne zločine nad kine- cijenjeni i traženi u cijeloj Aziji, tako da se Kriminal je na niskom stupnju, prven-
skim stanovništvom. Desilo se nekoliko vlast ne želi opterećivati prošlošću. Ovdje stveno zbog sveprisutne policije i rigoro-
pokolja na obalama gdje su pobili hiljade je na vlasti poludiktatura već 50 godina, znih kazni. Ovdje je sasvim normalno da
muškaraca, dok su većinu bijelog stanov- sve konce u rukama drži PAP (People's specijalci sa puškama hodaju poslovnim
ništva zatvorili u zloglasni logor Changi Action Party), gdje funkcija premijera pre- dijelovima grada usred dana. Singapur
na istoku. U septembru 1945. Japanci su lazi od oca (Lee Kwan Yew) na sina (Lee ima smrtnu kaznu, koju često uvažavaju
poraženi i Britanci se vraćaju kao pobjed- Hsien Loong). Boja stranke je bijela koja za preprodavače droge. Ako uhvate dilera
nici, međutim bilo im je jasno, da će poli- označava “čistoću od korupcije”, prema s više od 15 grama droge, on ide na suđe-
tičari jugoistočne Azije, pa i Singapura u riječima ustanovitelja Lee Kwan Yewa. nje već nakon 14 dana. Ako mu se dokaže J
skoroj budućnosti tražiti nezavisnost. Ka-
da je Malezija 1965. godine konačno po-
Singapur je danas jedna visoko razvi-
jena zemlja koja ima 200 milijardi USD u
krivnja, smrt se obavi vješanjem u zatvor-
skim prostorijama. Ovo je glavni uzrok
O
stala nezavisna, Singapur je bio u federa- rezervama, a prema GDP prihodu na sta- da je droga vrlo slabo prisutna na otoku, U
ciji s njom, a konačno je postao samosta- novnika u samom je svjetskom vrhu, za- što ne znači da je nema. Zarade su visoke,
lan za samo dvije godine kasnije. jedno s Luksemburgom. To je jedan od tako da u časopisu često možete pročitati R
Ekonomija i politika
“azijskih tigrova”. Uzimajući u obzir da
nemaju vode, šume, rude, agrikulture, a i
o policijskim racijama koje rezultiraju
uhapšenim dilerima. Žvakaća je zabra- N
Nova vlast se u potpunosti posvetila
sama produkcija je slaba, onda se insan
upita, od čega žive? Od usluga. Ovdje su
njena u Singapuru i u slučaju da je konzu-
mirate u javnom prostoru, može vas dole-
A
razvoju zemlje. Fokus na razvoj je bio toli- stacionirane sve veće svjetske banke i tjeti kazna od 500 eura. L
 IZ SVIJETA
Džamija Darul Gufran
Međutim, nije sve tako sjajno u “azij-
skom tigru”. Kao svaka zemlja, ima pozi-
tivnih i negativnih osobina. Pogledajmo
negativne strane života u Singapuru.
Zdravstvo se plaća, od lijekova do pregle-
da. Rođenje djeteta će vas koštati oko
70 3.000 eura, a nakon rođenja vi nemate ni-
kakve podrške od države, što daje odgovor
na pitanje zašto je singapurski natalitet je-
dan od najnižih u svijetu. Dječji doplatak
je nepoznat pojam, dok je dopust za poro-
dilje samo 4 mjeseca (u augusta 2008. pro-
dužen je s tri na četiri). Visoko školstvo je
rezervirano za bogate (čitaj: Kineze) što
objašnjava činjenicu, zašto tako malo Ma-
lezijaca i Indijaca ima završen fakultet.
Godina studija košta otprilike 6.000 eura.
Medijska sloboda ili sloboda govora su
vic stoljeća. U cijeloj zemlji postoje četiri
časopisa koji su ustvari jedna novina u četiri
jezika (engleski, mandarinski, malezijski i
tamil), potpuno pod kontrolom Vlade. Ured-
nici su bez novinarskog znanja, ali s debe-
lom pozadinom u tajnim službama. Čovjek
sa dobrim znanjem ili iskustvom u novinar-
stvu će prilikom čitanja singapurskih časo-
J pisa odmah shvatiti o čemu je riječ.
O Singapurska Islamska zajednica
U Kakvo je stanje muslimana u Singa-
puru? Islam je u došao u Singapur preko
R arapskih trgovaca i misionara već u 17.
N stoljeću. Danas u Singapuru živi oko 5
milijuna ljudi, od čega je 16% muslima-
A na. Skoro 85% muslimanske populacije
predstavljaju Malezijci, dok su ostali In-
L dijci, Arapi, Šrilančani, konvertiti. Na či-
tavom otoku imaju 69 džamija i 6 medre-
sa, a ezan je dozvoljen u samo tri mesdži-
da. Najveća džamija je Sultan džamija
koju je 1824. godine projektirao Britanac,
a u njezinoj neposrednoj blizini nalazi se
obnovljena Arapska ulica, veoma popu-
larna turistička destinacija. Uvjeti za ži-
vot su ugodni i muslimani imaju potpisa-
nih nekoliko sporazuma sa vladom. Inte-
resantno je recimo da su svi proizvodi u
McDonald'su i Burger Kingu halal.
Balwi džamijom već decenijama
upravlja i održava arapska porodica Ala-
tas. Porodica Alatas je veoma utjecajna i
poznata porodica u Singapuru. Oni su po-
tomci Arapa koji su došli na otok iz Je-
mena prije nekoliko stoljeća. Trenutni
imam je Hassan Alatas koji je nadaleko
poznat po svom gostoprimstvu pa nije
čudno, što su taj dan na džumi, kada sam
se i ja našao tamo, bili malezijski ministar
za turizam i ambasadori Malezije i Ban-
gladeša u toj zemlji. Kada smo se upo-
znali, bilo im je veoma drago što sam po-
rijeklom iz Bosne, a odmah nakon toga su
me pitali za dr. Mustafu Cerića.
Ekonomski i sociološki gledano, mu-
slimani su na dnu privredne i društvene
ljestvice. Obavljaju najslabije plaćene
poslove, u Vladi ih skoro nema, dok su
politika, ekonomija, kultura i mediji pot-
puno pod kontrolom većinske etničke
grupe. Muslimanska zajednica se ovdje
suočava s problemima droge, razvoda
brakova (svaki treći brak se završi razvo-
dom nakon pet godina), kriminalom (ve-
ćina zatvorenika u državi su muslimani),
slabim obrazovanjem itd.
Muslimani u saradnji s Vladom u za-
dnje vrijeme organizuju brojne aktivnosti,
kako bi širu javnost upoznali sa islamom.
Tako je Islamska zajednica u Singapuru
(MUIS) npr. u utorak 27. novembra 2009.
organizirala konferenciju na temu “Per-
spektive razumijevanja radikalne ideologi-
je”, koja se održala u Grassroots klubu u
elitnom dijelu grada. Glavni predavači su
bili dr. Gerges Fawaz, Arap, kršćanin iz Li-
banona koji već godinama živi i djeluje u
SAD i Sidney Jones, koja važi za eksperta
Džamije Islamije u Indoneziji. Profesor
Fawaz, autor osam knjiga je izjavio da Al-
Kaida nazaduje jer nije uspjela pridobiti
muslimanska srca, ali je očito da u musli-
manskom svijetu muslimani još uvijek tra-
gaju i žude za liderom. On smatra da su
mudžahedini koji su došli u Bosnu bili “go-
od guys” jer su bili pod utjecajem dr. Abdu-
llaha Azzama, dok su dobrovoljci koji dola-
ze u Irak “bad guys” jer su pod utjecajem
ekstremnih osoba poput Zawahirija. Sidney
Jones tvrdi da je Džamija Islamija veoma
oslabila u zadnje vrijeme, međutim još uvi-
jek je u stanju napasti, što je dokazala prošle
godine s napadima u Džakarti. Omar Bakir
Al Bašir, vođa spomenute organizacije,
skoro je izašao iz zatvora i nema više utje-
caja kao prije, tako da je bio prema mišlje-
nju Jonesove veća prijetnja Nurudin Moha-
mmed Top, drugi čovjek organizacije koji
je prošle godine ubijen u akciji indonežan-
ske policije. Poslije jednosatnog izlaganja
uslijedila je prilično žestoka rasprava. Nai-
me, učesnike je zanimalo, zašto se u kon-
tekstu radikalnih ideologija spominju samo
muslimani, kada znamo da postoje i Tamil-
ski tigrovi, židovski ekstremisti iz pokreta
Lubovitch, IRA itd. Na pitanje jednog od
učesnika, da li je cionizam radikalna ideolo-
gija, dr. Fawaz je odgovorio da je sve do
2004. godine cionizam u dokumentima UN
imao status rasizma. SAD su 2004. godine
uspjele izlobirati da se taj termin izbaci iz
upotrebe, kada se govori o cionizmu. Na
drugo pitanje slušatelja, da li je američka
vanjska politika radikalna ideologija, profe-
sor je odgovorio da je u današnje vrijeme
mali, ekstremni dio američkih političara
preuzeo kontrolu nad američkom vanjskom
politikom, tako da oni dominiraju bez obzi-
ra što ih je malo. Prema njegovim riječima,
očevi američke države bi se okrenuli u gro-
bu kada bi vidjeli šta se danas dešava u nji-
hovoj zemlji i političkom sistemu.
Singapur ima dobru i lošu stranu. Ono
što se može naučiti od njih, je svakako
ekonomija. Ako hrvatski privrednici žele
naučiti, kako se privlači strani kapital ne-
ka posjete ovu zemlju, biće im od velike
koristi. A ja se nudim za vodiča. q

Priča o sevdalinkama: Fata Zupčević umrla četiri dana prije nego što su svatovi došli po nju
U Trebinju gradu
Avdo Huseinović
Sevdalinku je teško svrstati u formal-
ne okvire, ona nije odreden tip pjesme
kao što je to, npr. pjesma uz svatovsko
kolo, obredne uz krnanje, uspavanke, itd.
Sevdalinka može biti svaka pjesma lju-
bavnog sadržaja: sve zavisi od toga kako
se ona izvodi, ali i pored toga sevdalinka
ima svoje muzičke karakteristike po koji-
ma je ona nedvojbeno baš sevdalinka i
ništa drugo. Prije svega prekomjerna se-
kunda je onaj čudesni interval koji pjesmi
daje specifičnu težinu sevdaha, slikovi-
tost dalekih horizonata i nepoznatih pre-
djela, nemir neostvarenih snova, bol če-
žnje, i mnogo toga što nije lahko iskazati.
Ja bih to ukratko nazvao “moć preko-
mjerne sekunde”.
Muzičke karakteristike sevdalinke su:
prekomjerna sekunda, miksolidijska, dur-
ska i harmonska molska ljestvica sa zavr-
šetkom na II stupnju, alteracija, melizma-
tika te rečenice širokog daha i raspona. U
prvi plan je stavljena prekomjerna sekun-
da, jer ona udara neobičnom snagom na
sluh slušaoca, nameće se njegovoj pažnji
i zarezuje u njegovu svijest; ona karakte-
rizira melodijski tok sevdalinke i daje
pjevanju orijentalnu boju; ona je faktor
koji objedinjuje sve pjesme sličnog mu-
zičkog sadržaja na području levantskog
kulturnog kruga.
Sevdalinka može postojati kao melo-
dija i kao auditivni fenomen, ali tek onda
postaje ono što jeste kada je zapjeva pravi
pjevač. Nije svačije da pjeva sevdalinku,
jer nije dovoljno biti dobar pjevač s lije-
pim glasom, nego takav pjevač mora prije
svega biti umjetnik, a umjetnika među
pjevačima je malo, kao što ih mnogo ne-
ma ni medu slušaocima. Zaista, slušanje
prave pjesme i pravog pjevača je poseban
doživljaj, neobično psihičko stanje, nabi-
jeno velikim naponom čiste emocije i
senzibliteta, napisao je Vlado Milošević
1964. godine u Banja Luci.
U ovom broju bavimo se poznatom i
jednom od najtužnijih sevdalinki, pje-
smom “U Trebinju gradu”, koja je u inter-
pretaciji rahmetli Zaima Imamovića i ra-
hmetli Himze Polovine dostigla ogromnu
popularnost prije nekih 30-40 godina.
“U Trebinju gradu, vel'ka žalost ka-
žu” je istinita pjesma, koja je opjevala
U Trebinju gradu, vel'ka žalost kažu,
gdje umrije mlada Zubčevića Fata.
Na umoru Fata majci govorila
dobro moje majko svate dočekajte.
Svakom svatu majko po baščanluk dajte
mome drago majko vezenu mahramu,
neka suze briše, za mnom nek’ uzdiše.
Trebinje
ljubav i smrt Fate Zubčević, najstarije, od
ukupno troje djece poznatog trebinjskog
trgovca Sadika Zubčevića, koji je živio u
19. stoljeću. Njegova kćer Fata nije doče-
kala svoje prosce koji su trebali doći iz
Stoca. Naime, Fata je umrla vrlo mlada
(bilo joj je svega 16 godina) od tada nei-
zliječive tuberkuloze. Fata je umrla u ne-
djelju, nedočekavši svoje svate iz Stoca,
koji su trebali doći u četvrtak. I doista
prosci su došli u četvrtak, ali je Fata već
bila umrla. Međutim, ispunjena je Fatina
posljednja želja sa samrtne postelje da se
njeni svati lijepo dočekaju, da im se podi-
jele boščaluci, a njemom nesuđenome su-
prugu vezena mahrama. Vjeruje se da je
Fata Zubčević umrla oko 1880. godine, te
da je joj sve do početka Drugog svjetskog
rata postojao mezar u Trebinju.
Vehid Gunić u svojoj knjizi “Bilješka
univerzalnog neznalice” navodi činjenicu
da nije bilo potomaka Sadika Zubčevića
prije agresije na Bosnu i Hercegovinu
1992. godine, ali je u Trebinju postojala
kuća Sadika Zubčevića. Inače je ovu pje-
smu prvi put zabilježio poznati češki me-
lograf i slikar Ludvik Kuba, koji je bora-
vio u Trebinju 1893. godine. Verzija koju
KULTURA
71
ju on objavio u Glasniku Zemaljskog mu-
zeja 1910. godine je autentična i vjerodo-
stojna, i djelimično se razlikuje od skraće-
ne verzije koja se danas obično pjeva.
Uvijek je u svojoj dugostoljetnoj historiji
Trebinje bilo rasadnik umnih i u svijetu
nauke, kulture ekonomije, umjetnosti,
književnosti, slikarstva, biznisa poznatih i
priznatih ljudi. Oni su uvijek, bez obzira,
živjeli u Trebinju, Sarajevu, Beogradu,
Zagrebu, Tuzli, Beču, New Yorku, Lju-
bljani, Mostaru, Banja Luci, svom gradu
djetinjstva darivali ono najljepše, potrebu
da se živi bolje, sretnije i zadovoljnije.
Stotinama godina trebinjski Bošnjaci
snažno su i višestruko svojim znanjem
participirali u napretku i afirmaciji volje-
nog grada. I sada bez obzira što žive rasuti
J
po svim strananama ovog dunjaluka, žive O
za svoj grad, a u tom gradu postoji jedna i
jedina pjesma, koja je čuvar svih sjećanja, U
koja je himna grada, koja je svjedok po-
stojanja, koja će biti spona sa budućnošću R
nekih novih Bošnjaka porijeklom iz Tre-
binja, koji se rađaju od Sidneya do Čika-
N
ga. Ta pjesma, koju Trebinjci uče kao us- A
pavanku u bešikama, bila je, jeste i ostaće
“U Trebinju gradu, vel’ka žalost kažu”. q L
 KULTURA
100 godina od rođenja Mehmeda Meše Selimovića (Tuzla, 1910. – Beograd, 1982.)
Kome (ne)pripada Meša Selimović?
Amel Suljović
Obljetnice rođenja velikih pisaca nig-
dje nemaju takvu scenografiju, i nisu pra-
ćene sa više uzbuđenja kao na Balkanu.
Dijelom zbog našeg mentaliteta u kojem
riječi imaju “prejako značenje”, i nerijet-
ko znaju da osakate – neoprezne, ali i
zbog naše iskonske potrebe da jedni dru-
gima otimamo sve, pa i prošlost. Previra-
nja oko Meše Selimovića, nauštrb njego-
vog djela (pa i njega samoga) nisu do da-
nas prestala, i tko zna hoće li uopće?!
Danas opet, svjedočit ćemo, osporavaju
se prava na te idilične proslave. Tako je
proslava stogodišnjice rođenja pisca
“Derviša i smrti”, legitimna valjda samo
u Beogradu, u krugovima SANU-a, kao
da su ti “srpski besmrtnici”, u najmanju
ruku čuvari duša svakome koji je ičemu
vrijedio na ovim prostorima?! A nije ta-
ko, mada će, čini se, iznova sve leći – na
72 svoje mjesto.
“Bosna je u meni kao krvotok. Nije to
samo neobjašnjiva veza između nas i za-
vičaja, već i koloplet naslijeđa, istorije,
cjelokupnog životnog iskustva mog i tu-
đeg, dalekog, koje je postalo moje. Viđe-
na izvana i bez ljubavi, Bosna je gruba i
teška, viđena iznutra i sa ljubavlju, koju
zaslužuje, ona je ljudski bogata iako i u
sebi nesaznana potpuno”, rekao je Meša
Selimović u jednoj od brojnih lamentaci-
ja nad svojim zavičajem, u kojemu je da-
nas, nakon ratnog i poratnog ideološkog
uskrsnuća, njegov “kult ličnosti” polako
vraćen u realne (prvotne) osnove. Ponaj-
prije u vrijeme kada je Selimović, nakon
(ne)očekivanog uspjeha svojih romana
bio sve više izložen javnim (političkim)
pritiscima. Pisac “Derviša i smrti” se do-
slovno užasnuo nad zlovoljom sarajevske
čaršije koja je oduvijek uzimala za sebe
J ulogu “vrhovnog arbitra”, tvrdeći, u slu-
O čaju glasovitoga romana – da to jedno-
stavno ne može biti njegovo djelo.
U Selimović je do tada bio poznat tek po
bljedunjavim, socijalističkim pripovjet-
R kama koje nisu imale značajniju literarnu
vrijednost. Već krajem šezdesetih godina,
N sarajevska javnost je sve glasnija govori-
A la o Selimovićevom odlasku u Beograd.
Nikada neće biti posve jasno je li upravo
L tim povodom iz Beograda (te) 1968., u
Darka i Mehmed Selimović
pohode Selimoviću i njegovoj Darki, do-
šao i sam Andrić (u pratnji svojega posil-
nog Ljube Jandrića), donoseći mu “zva-
nični stav” beogradske čaršije, po kojemu
su mu vrata prijestolnice – širom otvore-
na, no dakako pod određenim uvjetima.
Bilo bi posve prazno i neumjesno, da na
ovim stranicama iznova podastiremo ona
“opća mjesta” u kojima se zavode bio-
grafski podaci, kratki isječci iz djela ili
fantaziraju neke (ne)slućene, naučne teze
koje ne služe ničemu i nikome, osim fa-
kultetskim relikvijašima, ideološkim
konvertitima koji za potrebe određenog
ideološkog obrasca, povremeno “kidna-
piraju” nekog pisca, izvrćući njegove ri-
ječi, tačnije ne prihvatajući iste, kao što
iluzionisti stvarnost zastiru – maglom.
Ovdje ćemo se radije pozabaviti tim
pasioniranim odnosom dvaju balkanskih
čaršija (sarajevske i beogradske) spram
Selimovića, odnosa koji su podobro za-
mračili stvarni značaj skorašnjeg jubileja.
Duhovni testament
“Ja sam srpski pisac muhamedanske
vere”, i ovo je rekao Meša Selimović, ra-
nih sedamdesetih, prilikom “isleđivanja”
na sjednici Upravnog odbora Srpske knji-
ževne zadruge, odgovarajući na optužbe
da su taj Odbor i njegov predsjednik Do-
brica Ćosić - leglo srpskih nacionalista.
Upravo će taj isti “odbranjeni” Ćosić,
pročitati njegov “duhovni testament” u
kojem, pored ostalog, “naš” Selimović
zapisuje: “Kako u našim književnim pri-
likama naglo dolazi do novih momenata i
olakih odluka, a ja ne mislim mijenjati ni
svoja uvjerenja, ni stečeno mjesto u knji-
ževnosti kojoj pripadam - može se dogo-
diti da ja, ili moja porodica, i dalje bude-
mo izlagani neprijatnostima nečijih upor-
nosti i nerazumijevanja. Da bih zaštitio
svoj lični i književni integritet, ja se obra-
ćam Srpskoj akademiji nauka i umetnosti,
čiji sam redovni član, s molbom da se u
njoj nađe i sačuva ova moja pismena izja-
va. Potičem iz muslimanske porodice, iz
Bosne, a po nacionalnoj pripadnosti sam
Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok
književno stvaralaštvo u Bosni i Herce-
govini, kojem takođe pripadam, smatram
samo zavičajnim književnim centrom, a
ne posebnom književnošću srpskohrvat-
skog jezika… Pripadam, dakle, naciji i
književnosti Vuka, Matavulja, Sremca,
Borisava Stankovića, Kočića, Ive Andri-
ća, a svoje najdublje srodstvo s njima ne-
mam potrebe da dokazujem.”
Paradoks nastale sitaucije je vjerovat-
no najbolje izrazio Alija Isaković, koji je
primijetio da je “ironično što najveći srp-
ski roman 20. vijeka počinje islamskim
vjerskim očitovanjem, Bismillom”. Isa-
kovićeva ironija nije ničemu doprinijela,
dapače, samo je uvećala svu gorčinu izre-
čenoga “paradoksa”.
U djelu “Ruhani i šejtani kao inspira-
cija”, pred sami početak političke i vojne
agresije na Bosnu i Hercegovinu, knji-
ževnik Nedžad Ibrišimović, ponovo će se
vratiti ovome Selimovićevom “paradok-
su”, no ovoga puta iz jednog potpuno in-
timnijeg ugla: “Mehmedu Selimoviću
jedna djevojčica, muslimanka, Sabiha,
haman, nacrta svoju ruku, metne šaku na
papir, raširi prste pa onda olovkom okruži
prste, a on ode u Beograd pa sastavi cedu-
lju: Ja sam, napiše, srpski pisac. A Srbi to
jedva dočekaju, umjesto da ga ti mudri

ljudi, sijede glave Srpske akademije lije-
po, ljudski nasavjetuju i reknu mu: Idi ti,
Meša, u svoju Bosnu, tamo je tvoj narod,
grehota je i sramota to što radiš, tvoje je
ime sada čuvenije od svakog drugog ime-
na muslimanskog, tvome se uspjehu tvoj
narod obradovao. Takvih pisaca kao što
si ti, mi, Srbi, imamo barem dvadeset, a
muslimanski narod samo jednog, tebe.”
Jednu godinu ranije, dok se ratna sti-
hija sve neumitnije nadvijala nad Selimo-
vićevim zavičajem, zaslugom, ponajprije,
onih kojima je ovaj Tuzlak zavještao svoj
“duhovni testament”, pod okriljem sara-
jevske izdavačke kuće “Svjetlost”, aprila
1991. godine, bila je donešena odluka o
pokretanju edicije pod nazivom “Musli-
manska književnost 20. vijeka”, unutar
koje je trebalo da nađu mjesto i Selimovi-
ćevi romani.
No, začuđujuće brzo, gotovo ishitre-
no, na savjet SANU-ovih spin-doktora,
Selimovićeva supruga Darka, upućuje
odgovornima u “Svjetlosti” svoje protiv-
ljenje tome: “Žao mi je što moram da vas
obavestim da ne mogu da vam dam sagla-
snost na objavljivanje romana 'Derviš i
smrt' u ediciji 'Muslimanska književnost'.
Bošnjački književnik Musa Ćazim Ćatić (1878.- 1915.)
Zaljubljenik u tradiciju i islamsku vjeru
Musa Ćazim Ćatić je rođen 12. ožujka
1878. u Odžaku kod Modriče, gdje je po-
hađao osnovnu školu. U Tešnju izučava
brijački zanat i upisuje se u medresu gdje
proučava arapski, perzijski i turski jezik.
1898. godine odlazi u Tursku. Na liceju
Sultanija upoznaje Osmana Đikića i Av-
du Karabegovića. Zbog materijalnih ne-
prilika koje su ga pratile cijeli život, mo-
rao se vratiti u Tešanj. Nakon dolaska, tri
godine je bio u vojsci u Tuzli i Budimpe-
šti. 1902. ponovno odlazi u Istanbul i upi-
suje se u medresu. Ali neimaština ga po-
novno prisiljava da napusti Istanbul i vra-
ti se u Sarajevo, gdje se uz pomoć Adem-
age Mešića upisuje Šerijatsku sudačku
školu, koju nije redovno završio. Neo-
buzdanim načinom života (boemština)
nije se mogao uklopiti u strogo određene
kalupe života i živjeti onako kako se živi,
misliti onako kako se misli…, Ćatić je is-
ključen iz školskog internata i šerijatske
škole. Peti razred je polagao privatno. Po-
laganje diplomskog ispita odobreno mu
Moj muž, Meša Selimović, ostavio je te-
stament koji se čuva u SANU i kojim on
izjavljuje da pripada srpskoj književnosti,
i ja moram da poštujem njegovu volju.
Zato i nisam mogla da potpišem ugovor.”
Ignoriranje činjenica
Možda najinteresantnija Selimoviće-
va nefikcionalna knjiga “Za i protiv Vu-
ka”, u kojoj autor raspravlja o ulozi Vuka
Karadžića u reformi srpskog jezika, po-
najbolje i osvjetljava ideološki obrazac
po kojemu je Selimović bespogovorno
djelovao. Ona je ujedno i potvrda onog
testamenta kojim je Ćosić slavodibitno
mahao svebošnjačkim epikurejcima.
Za čitatelja vrijedi podcrtati, da to dje-
lo posredno ruši mit o “srpskohrvatskom”
jeziku, jer je sasvim ograničeno na “srp-
sku situaciju”, dok o hrvatskoj prošloj, a
ni onodobnoj (Ilirski pokret) jezičkoj tra-
diciji nema ni slova. O bošnjačkom stva-
ralaštvu na narodnom jeziku (alhamijado
književnost) nema niti riječi. Selimović je
u tom dijelu srpskiji povjesničar jezika i
od zagriženih velikosrpskih propagandi-
sta iz SANU-a.
Musa Ćazim Ćatić (1878.-1915.)
1908. od strane Zemaljske vlade, uz Ćati-
ćevu pismenu suglasnost da se neće kori-
stiti diplomom koju je stekao. (Koji cini-
zam moćnika!)
KULTURA
Paradoks sa Selimovićem nije usa-
mljen, ali je najsnažnije prisutan u svijesti
bošnjačke kulturne zajednice koja pod ci-
jenu gotovog podsmijeha ne odustaje od
amnestije “deklariranog srpskog pisca”.
Otuda se Dušan Stanković s pravom
izruguje potrebi da se “sporovi oko Seli-
movića iz sfere kulture prenose na poli-
tičku ravan”. “Kada je o Selimoviću reč”,
nastavlja Stanković, “takvi sporovi uvek
su se pokazivali kao nedostojni. Pre sve-
ga, sa stanovišta vrednosti njegovog dela,
kao i zbog univerzalnosti poruka njegove
umetnosti kojima se nadmaša svaki lokal-
ni horizont. Uostalom, i sam pisac razre-
šio je eventualne nedoumice svojom ko-
načnom, testamentarnom voljom.”
Otuda, nije li vrijeme da se jednom
zauvijek paradoks oko Selimovića trajno
demistificira. Meša Selimović je pisac o
čijem bi nacionalnom identitetu svi mo-
gli ispredati priče danima, no čija djela
neosporno pripadajhu kulturnom identi-
tetu Bosne i Hercegovine. Selimović je
mogao sebe “pokloniti” drugačijemu
kulturološkom (ideološkom) obrascu, no
svoje djelo, bez obzira na želju, nije mo-
gao. q
73
Suradnik je brojnih časopisa, a ponaj-
više se javlja u Beharu. 1907. godine preu-
zima uredništvo Behara. Dolaskom u Za-
greb na studij prava, upoznaje Matoša, a
kasnije i Tina Ujevića u čijem se društvu
kreće sve dok se ponovno ne bude vratio u
Bosnu 1910. godine bez ikakve materijal-
ne sigurnosti. Bankarski poslovi koje je
obavljao u Tešnju nisu bili primjereni nje-
govom nemirnom duhu, kao i poslovi pi-
sara u bijeljinskoj gruntovnici, pa ubrzo
dobiva otkaze. 1912. odlazi u Mostar i po-
staje urednik i suradnik u Biseru. U tom
periodu piše pjesme, eseje, kritike, s tur-
J
skog jezika prevodi knjige za Kalajdžiće- O
vu Muslimansku biblioteku. Najviše je
prevodio pjesnike nove generacije, a po- U
sebno Teufika Fikreta, čiji je duhovni svi-
jet bio vrlo blizak Ćatićevom, pa zbog toga R
se neke od Fikretovih pjesama doimlju kao
da su Ćatićeve. Ponovno je bio mobilizi-
N
ran i upućen u Mađarsku. Teško bolestan, A
vraća se u Tešanj i 6. travnja 1915. godine
umire. Sahranjen je u tešanjskom haremu. L
 KULTURA
Životna priča ovog našeg znamenitog
Bošnjaka označena je tragedijom od sa-
mog rođenja do smrti. Godina u kojoj se
rodio je godina okupacije Bosne, u mlada-
lačkim danima ga mobiliziraju za vojne da
se bori za tuđe interese, a kad je prošao ra-
tišta vratiše ga kući bolesnog da umre na
vlastitoj grudi. Za sebe je govorio: “Siro-
tan, bježe i djevojke od sirotinje.”
Po sjećanju Saliha M. Efića iz Mosta-
ra, čije je kazivanje zabilježio Abdurah-
man Nametak, potvrđuje se Ćatićev stav
kako je cijeli život ostao zaljubljenik u
narodnu tradiciju, pogotovo u narodnu
pjesmu, sevdalinku, baladu i romancu
odakle je crpio životnu i umjetničku sna-
gu i kreativnost. “Pred Drugi balkanski
rat 1913. godine ili odmah u prvim dani-
ma rata sjedio sam sa Ćazimom i Salih–
begom Bakamovićem u bašti kafane
Evropa. Pod lipom. Bašta je bila puna
oficira, većinom Mađara, koje je Austrija
mobilisala. Ćazim je vrlo živo razgovarao
na mađarskom o ljepoti naše narodne po-
ezije. Bio se toliko zanio da je i ne osjeća-
jući to uzviknuo na bosanskom jeziku
mađarskom oficiru kojega je bio zagrlio:
Ama, bolan, ti ne možeš ni osjetiti koliko
je tu bogatstvo izraza i slikovitosti u sti-
hovima Đulbehara pod đulom zaspala,
74 đul se truni, đulbeharu budi…”
U Ćatićevim stihovima odslikava se
snaga narodnog duha, naslijeđe pjesnika
Istočnog parnasa, ali i duh novog vremena
jer su Matoševe, Ujevićeve i Kranjčevićeve
ideje moderne bile toliko dominantne da su
se reflektirale i u Ćatićevom stvaralaštvu.
Na tragu iznesenog, mogli bismo zaključiti
kako je Ćatićev, ne samo život, nego i
umjetnički svijet predstavljao susretalište
Zapada i Istoka. U njegovim stihovima rav-
nopravno obitavaju islamsko-mistična ide-
ja, slobodarsko domoljubni zanos i socijal-
na tematika. Naravno, u vremenu turbulen-
tnih povijesnih vremena za jedan život to
nije bilo sretno rješenje. Ćatić je svoju širi-
nu morao platiti vlastitim životom.
Bio je vrlo suptilan pjesnik, u tematizi-
ranoj ljubavi i slikama pejzaža pronalazi
ljepotu, smisao života i postojanja u njemu.
J Ćazim, bez obzira na svoju boemštinu,
ostaje zaljubljenik u tradiciju i svoju islam-
O sku vjeru. U skoro svakom stihu Ćazim se
oslanja na islamski svjetonazor, pa i onda
U kad pjeva o Kranjčeviću. Duša je bila ispu-
njena islamom, a stihovi su samo govorili o
R onome što je duboko nosio u sebi kao skri-
N veni kandilj vjere svojih pradjedova. Nje-
govi stihovi o Bogu puni su topline i veli-
A čajne ljepote Njegove Milosti i Sveprisut-
nosti. Stihovi Ćatićevi odzvanjaju u ko-
L smičkom skladu s pjesnikovim titrajima
Musa Ćazim Ćatić
duše, spoznajući Veličinu Božjeg postoja-
nja. Zašto li se onda pjesnik odao boem-
skom životu? Možda iz prkosa prema oni-
ma koji su glumatali prave vjernike, a u
duši nisu posjedovali iskru pravednosti niti
Ljubavi, voljeli su samo sebe. To je bio
bunt prema samome sebi i svima onima ko-
ji su u vremenskom kovitlacu ostali anoni-
mni, ali u Ćatićevom vremenu bili presudni
za formiranje životnog puta, njegovog i
svih onih poznatih i nepoznatih mladića ko-
ji pokušaše slobodno misliti život i njegove
čari. Lažni principi koje je Ćatić vlastitim
životom romantično zanesen pokušavao ra-
zoriti, postavljajući se na samo kormilo ži-
votne bujice, čijoj silini duša njegova ne
mogaše odoljeti. Borio se profinjenom sup-
tilnošću, oslikavajući tihe večeri, sutone i
ljepotu beskrajnih pejzaža što su stvoreni
od Svemogućeg da čovjeku budu utjeha i
mir za svagda. Ćazim je to osjetio, za razli-
ku od onih kojima nije dano ili ne žele
osluhnuti treptaje proljetnog jutra, skrive-
nog u krilu nemirne ptice. Ćatić nije samo
nesretan zbog sebe i svog života. Ćatića bo-
li ljudska bezosjećajnost i ograničenost, ko-
ja u svakom trenu polučuje potrebu za vla-
stitom koristi. A toga bivalo u svakom vak-
tu, u ovom našem pogotovo. Neshvaćeni
pjesnik jedino imade beskrajnu toplinu du-
še koja i danas pohodi one koji mogu bezu-
vijetno osjetiti Ljepotu kandiljskog žiška na
minaretu džamije iz djetinjstva ili onog pr-
vog, prvotnog na tamnom plaštu nebeske
daljine. Spoznao izopćeni pjesnik neizmjer-
nu Božju Dobrotu, Istinu, Pravdu i Razum,
i vlastitu spoznaju pretočio u žubor i trepe-
renje stihova, ostavljajući u amanet onima
što će doći najljepše stihove o Stvoritelju:
Slava Tebi, u vječnosti Vječni/ Slava Tebi,
Tvorče vasione!/ Tvoj rob kao mali prašak,
evo/ U besrajnost Tvoga dobra tone.
Pa onda, tko je bio neposlušni sin,
izopćenik i nesretnik? Ćazim zasigurno
ne! Stihovi Teubei – nesuh (Pokajanje
jednog griješnog pjesnika) su stihovi koje
je pjesnik ovjekovječio da u tišini tešanj-
skog harema, pod rascvalim trnom, sva-
kog proljeća, odjekuju, ko opomena, za
sve one koji su griješni prema njemu (čo-
vjeku i pjesniku) i Bogu.
Gospode, evo na sedždu ti padam,/
Pred vječnom tvojom klanjam se dobro-
tom/ I molitve ti u stihove skladam,/ Pro-
seć: ”Oh, daj mi smisao za ljepotom!”/
Gospode, evo na sedždu ti padam. (…)
Gospode, razum prosvijetli mi sada/ I daj
mi snage, daj mi volju jaku,/ Demone sve
što može da savlada…/ Nek tvoja milost
svijetli mi u mraku,/ Gospode, razum pro-
svijetli mi sada!
Muhsin Rizvić je utjecaj Orijenta u
Ćatićevom pjesništvu objasnio na način
kako je turska poezija i njen mistični za-
nos, naslijeđen iz perzijske poezije, utje-
cali u prvom periodu njegovog stvaralaš-
tva. “Pravi domen Ćatićevog stvaranja
nalazi se u čistoj poeziji, onoj koja se ne
piše za svijet već za sebe, u poeziji kao
aktu rasterećenja i blaženstva. Život ga je
stalno vraćao na zemlju. Zato njegova po-
ezija i jeste stalni nemir i dramatičnost
kako doživljajne tako i kompozicione
strukture. Pjesnikova lična drama život-
nih neispunjenja, promašaja i protivriječ-
nosti nikad se nije završila. Izlazi su bili
samo prividni i privremeni. A ostajale su
oscilacije i dileme kao uvijek prisutna
forma života, razorna i neumitna.”
Tin Ujević je za Ćatića rekao: “Svakog
sam gledao kao tuđeg. Pred njega, svejed-
no, morao sam osjetiti žaljenje i ljudski bol.
Iz njega je izlazi osjećaj Tuge, kao naličje
osjećaja goleme životne radosti. Tu su po-
čeci, možda i čitavo objašnjenje najgore
tragedije, u ovoj tuzi koja rastvara i razara.
Ćazima sam najprije shvatio kao jednu
opreku. No onda je ta prepona savladana, i
on je bio samo drug. Samo čovjek, jer ni
književnik, što je nešto određeno, nije htio
biti. Ili, ako je bio pjesnik, značilo je da ho-
će da pjesnički živi. No, što je to pjesnički
život? Bijeda? Dozvolite da posumnjam.
Zavladala je Tuga. Tu sam ga razumio dru-
gačije, bez ograničenja. Je li u životu sve
saopćivo, ili ljude spaja samo muka?”
A. G. Matoš je za Ćatića rekao: “Ćatić
je iskren, životan, prirodan… On je od
mnogih nas bliži zemlji, tradiciji, ukusu
naših sredina. On je čovjek zemlje i krvi,
a mnogi su ovi mladići spiritualna bića.
Ćatić je istinitiji, on više odgovara jed-
nom pojmu o narodu i rasi.” q
Ajka Tiro-Srebreniković

Agram je više od četiri desetljeća i u mom, bošnjačkom, srcu
“Bebanovi” ključevi
Edina Smajlagić
Trećinu života sanjamo. Zagreb, kao i
svi stari gradovi, napučen je dušama mr-
tvih, a diše s onim živim. Pomisli li tko-
god taknuti u te snove pune patine, prova-
liti vandalski u njih, srušit će i grad u ko-
me njegovi žitelji – snivaju. U današnje
su nam vrijeme tek snovi i ostali. Oteli su
nam milijune kuna, rasprodali tvornice,
bacili tisuće na ulicu, čak su otimali i –
žito. Dostojanstvo i sjećanja, naše šarene
snivane laže (našu “tvrđavu sa zastavom
srca”, kako je pjevao Jure Kaštelan) bo-
gme im nećemo dati.
Na Tinovu korzu: auto-garaža
Drobilica je u iverje skršila drvenog
trojanskog zeleno-akcijskog konja na Tr-
gu pjesnika ilirca, hrvatskog preporodite-
lja Petra Preradovića uoči drugog viken-
da veljače 2010. godine. Žbirski je zdro-
bila Ustavom RH zagarantirana prava
građana i Zagreba da protestiraju protiv
bahatosti krupnog Horvatinčićeva kapita-
la i gradskih potkupljivih birokrata. Od-
neseni su ti naši Danajci (uglavnom
glumci, zeleni akcijaši), pod punom spre-
mom specijalne policije (“k'o lopovi”,
kazao bi jetko A. G. Matoš) u reštu i to na
višesatno propitivanje i zastrašivanje. Po-
tvrdivši nam tako da su nalogodavci te
gnjusne “akcije” uistinu – “uski ljudi”, a
njihovo viđenje ovog grada kao “uske va-
roši”. U sitne, sleđene, noćne ure, dok je
nebom ponad Cvjetnog (Preradovićeva)
trga na nebu “mjesec pliv'o i poskaki'vo”
iza fantomskog prozora (već srušene
zgrade u kojoj je živio) bodrio je prote-
stante “kao iz šake prosutim pijeskom”
zvonkim glasom pjesnik buntovnik Vla-
dimir Vidrić: “Zdravstvuj(te)!”
Opskurna scena. Protestante, u uza-
ma, “k'o tatove” policajci “žustro” skida-
ju s kontejnera na koje su se popeli da bi
spriječili nastavak gradnje, skidaju i gura-
ju žurno u policijski auto.
Kako to ugledni, skromni glumci za-
grebački “postadoše meso koje pomrčina
jede”, pitao se ispod klobuka (kao u “Po-
bratimstvu lica u svemiru”) i Tin Ujević.
Hrabreći ih riječima “crnim od dubine”,
iz zasniježene Varšavske, iz spomeničke
bronce, gordo dovikujući im: “Ne boj se!
nisi sam! ima i drugih nego ti/ koji nepo-
znati od tebe žive tvojim životom.”
Tko to hoće na Tinovu korzu, pred ki-
nematografom, postavljati brklje i graditi
grotla podzemnih garaža!?
Sve to gornje lamentiranje, kamo nas
to stanje “s ruba pameti” – vodi? Plamteći
je, odozgo, s Gvozda, grmio i Miroslav
Krleža. “Kak' muž pravzaprav živi, ak' se
prav zame?” “Furt smo do sad čkomili!” I
to kojekakvim “ordonancima”, “raubšici-
ma i oslima”. “Nemre dale tak!”
Mili bože, kud sam zaš'o?
Ljudi božji! Dobri moji! Je li to onaj
naš Agram? Koga smo to pustili da nam
upravlja njime? Nisu to šarene, bučne
maškare, iako im je sada vrijeme! Kome
to dadosmo ključe ovog Grada? Pa nas,
evo, zastrašuje i hapsi, gazi! Pa se još i
glupavo “pravda” da je to – bilo nužno!
Ključevima otvaramo i zatvaramo,
katkad stežemo; u glazbi zadajemo – vio-
linski ključ. Ključevi su, metaforički, i
načini, šifre ili upute kako valja riješiti
neki problem, kako se nešto može gone-
tati i odgonetati, oni – ključevi – pomažu
u razumijevanju.
Kada primite svakog dana u ruke snop
ključeva (od svega i svačega) shvatite,
ipak, da su i – teret. I da nas ključevi i smu-
ćuju. Suluda navika. Opterećujuća i iritan-
tna. Sve i pred svima – zaključati. Prevažni
su postali politički ključevi koji nam za-
gorčavaju, a ne olakšavaju svakodnevicu.
Čuli jeste, nudi naša Vlada mladim
ljudima i “ključ u ruke”. Potiče ih da ulete
u šake bankarskim špekulantima i građe-
vinskoj mafiji, pa ih, po kvadratu stana –
te doživotne omče oko vrata – namjerava
i stimulirati sa po 200 eura. Ne znamo je-
dino s čijih 200 eura!? Onih što ih sada
ubire haračem zaposlenima. Ili? 310.000
nezaposlenih je na burzama rada diljem
Hrvatske. Kojim se to mladim ljudima i
još zaposlenima, onda, nudi famozne
“specijalne” ključeve povoljnih stanova?
Neće se tim ključevima moći otključati,
slažu se i brojni tržišni analitičari, sada
zamrznuto tržište nekretnina.
Birokratskom se nevjerojatnom lako-
ćom mijenjaju kod nas zakoni! Grozniča-
KULTURA
vo se, eto, “nudi i ključeve” pa, navodno,
i otvaraju njima vrata za kupnju “prezači-
njene” korupcijskim aferama koprivničke
“Podravke”. Gas, gas… a papučica ne ra-
di! Prodavači i serviseri Hyundaia i
Toyote panično traže ključeve rješenja za
svoje neispravne zračne jastuke i ubacuju
dodatne čelične pločice na papučice gasa
u automobilima. Ludilo se tržišnog karu-
sela ubrzalo do pogibelji!
Ključevi barbarstva
Gradonačelnik nam zagrebački, preda-
jući ključeve Zagreba maškarama, izjav-
ljuje – somnambulno – i pred novinarima
(komentirajući, uz besramni smiješak Ka-
ramarkove policijske “aktivnosti”), da je
on, Bandić, uvijek “podupirao svaku akci-
ju koja je u interesu građana ovoga grada”.
Pokušao je nedavno saborski zastu-
pnik SDP-a Nenad Stazić uljudno zamo- 75
liti predsjedavajućeg toga dana u našem
najvišem demokratskom domu, Luku Be-
bića, da mu dopusti završiti diskusiju.
“Beban” ga je – ušutkao! Ta, nisu li nje-
govi na vlasti! Takve, kao Bebića, često
“karakteriziramo” kao konzervativce, pa-
trijarhalne tipove… i slično. Nazivamo ih
i: gedžovanima, glavonjama, krkanima,
sirovinama, nekulturnim… Ama, primi-
tivcima. Previše je tih ružnih riječi, a i
takvih “bebana”, nek' ih mutna voda nosi!
Za uvijek im moramo, što prije, zalupiti
ili zaključati vrata, makar neka vrata.
Agram je imao, kao i drugi stari sred-
njoeuropski gradovi, dugu tradiciju mit-
nica i gradskih vrata kroz koja su se, uz
obvezne takse, puštali u grad tek po ne-
kom kodeksu prihvatljivi i putnici na-
mjernici, i trgovci, i kmetovi koji bi dola-
zili tržiti. Zagrebački turistički vodiči (i
vodičice) obvezno vode grupe turista do J
kipa isklesanog po Šenoinom romantič-
nom liku iz romana “Zlatarevo zlato”,
O
djevojke Dore Krupićeve na gornjoj stra- U
ni Kamenitih vrata, a kojima se stiže u
centar starog Gradeca. Pa i do još jednog R
gornjogradskog spomenika pjesniku koji
se odmara na klupi i promatra naš uzavre-
N
li grad, kipa pjesnika koji je sam sebe na- A
zivao “zagrebačkim fakinom i priležnim
đačetom”, do A. G. Matoša. “Ko istinu L
 KULTURA
gudi” (i Gustlov je životni “ključ”!) “po
prstima gudalom ga biju”.
I ključevi sjećanja
I mene ovih dana “ubi” jedan ključ!
Otuđen mi je u zbornici škole u kojoj ra-
dim. Ili se, naprosto, negdje zametnuo.
Ne znam. No, kako je izrađen u nekom
mutnom poslovnom aranžmanu uprave
škole i obrtnika-ključara (iako je interni i
ne “čuva” prostorije s nikakvim vrijedno-
stima, nego otključava tek jedan profe-
sorski kabinet i 5 ili 6 učionica) dobio je
prevažnu “ulogu”. Ključ ima tzv. bar-
U drugom smo desetljeću 21. stoljeća, a još uvijek nam čak i neki učitelji toleranciju “sole” mržnjom, nerazu-
mijevanjem drugog i drugačijeg
Nedjelatna tolerancija
Neznanjem - otvaramo širom vrata netrpeljivosti i neuvažavanju različitosti
Edina Smajlagić
76
Monstruozna opaska majci jednog
učenika (još u povjerenju!) izvjesne pro-
fesorice: “da joj se zacrni kada uđe u uči-
onicu jer tamo sjedi i nekoliko učenika
Roma!”, zgrozila me, užasnula. Rastuži-
la. Ista je gospođa profesorica, što je naj-
gore, i sama imala u životu podosta trau-
matičnih doživljaja, od progonstva u vri-
jeme Domovinskog rata iz provincijske
sredine u glavni grad, pa rastave, samo-
hranog majčinstva i dr., tako da je za oče-
kivati da je upravo ona trebala razviti i
podići prag tolerancije, biti osjetljivija na
rasne, nacionalne, vjerske razlike! Nisu
ništa manje šokantni niti vulgarni “ko-
mentari” (koji bi da su duhoviti), intelek-
tualaca (sic!) i to još učitelja - profesora
da “sada čak niti - ,oni' (tj. muslimani) ne-
maju za uzdržavanje dvije, tri žene u ovo
J vrijeme recesije”! Po gluposti, neznanju i
primitivizmu – podjednako su zli ili ne-
O kulturni u svojoj stereotipnoj neinformi-
ranosti o drugome i tvrdokornosti i zatu-
U canosti stajališta. Takvi stavovi rijetko ili
nikada ne bivaju prokazani niti sankcio-
R nirani moralnom opomenom. (Nikako
N nismo za bilo kakvo ograničenje ili, ne
daj Bože, kažnjavanje za sve kreativne,
A duhovite kritike, pa i najciničnije. Govo-
rimo o odgoju mladih ljudi!) Netoleranci-
L ja “legne”, ponekad se i razvije, na plod-
kod, “specijalni”, i evo već desetak dana i
ja, a i moji učenici, sa zakašnjenjem ula-
zimo u učionice i započinjemo s nasta-
vom jer svaki puta moramo pronaći “od-
govarajuću” spremačicu da nam otključa
vrata. I strpljivo čekamo “proceduru”
izrade kopije tog famoznog ključa. Izlu-
đuje me to, ali se makar djeca vesele.
Upravo – “proključaju”. Tako je to u nas,
“ključa” nam jedino gdje ne bi smjelo: na
lotu, na bingu, na kenu. Stružemo, grebe-
mo… A vjerojatnost za dobitak gotovo
ništavna.
Ipak, “zagrebem”, ponekad i ja sjet-
no, usprkos svemu, u nježna mladalačka
nom i zaraslom tlu gluhih i slijepih du-
ša… Djetetu, pogotovu manjinskom dje-
tetu, moraju strašno i isključivo, upravo
“crno”, zazvučati takve “kvalifikacije”
njegova učitelja? (Ili se i ono, s vreme-
nom, radi česta ponavljanja sličnih stavo-
va “navikne” na njih, očekuje ih!). Upi-
tajmo se: Zašto je tako?
Sve gornje, za nevolju, nekako je u
mom iskustvu koincidiralo i s 27. siječ-
njem kada je obilježavana 65. godišnjica
holokausta, odnosno prodora Crvene ar-
mije i oslobađanja preostalih logoraša iz
koncentracijskog logora Auschwitz. Čuh
tada, istina, u javnim komentarima na TV
i radiju, i da nam je školski sustav počesto
opterećen stereotipima, da se ne uči i ne
obilježava to strašno iskustvo…
Kako to da s takvom lakoćom prelazi-
mo preko i udžbeničkih i pojedinačnih,
nastavničkih, upitnih, isključivih i neljud-
skih uvjerenja? Toleriramo ih, prešutno,
ne komentiramo glasno? Povjesničari,
pisci udžbenika… korigiraju sve češće,
pod pritiskom javnosti, makar i zakašnje-
lo, pisanu riječ, poruke iz udžbenika. One
poruke, koje mi se čine pogubnijim, a
“sugestivnijim”, jer su izrečene u direk-
tnom kontaktu s djecom od ljudi u koje
učenici imaju povjerenja budući da su im
to učitelji, rijetko kada komentiramo…
sjećanja: seminar iz Filozofije književ-
nosti kod pokojnog profesora-pjesnika
Jure Kaštelana. Nestrpljivi studenti če-
kaju njegove predavačke “ključeve” za
književna djela… Nije nam ih “dijelio”,
ali naučio nas je nečemu za život važni-
jem, neprocjenjivom: da na svoje tvrđa-
ve stavljamo, hrabro izvjesimo, zastave
srca!
Ne dirajte, zato, ni moja sjećanja, niti
moje pjesnike. Ni krhke moje kružnice
snova. Agram je duboko u mojoj bošnjač-
koj duši. S Mihalićevim stihovima vijo-
rim: “Ugasite (i) svijeću, majstore, (ako)
došla su ozbiljna vremena!” q
Tu i tamo, slučajno, progovori, eto, po
koji od roditelja… Sramežljivo, rezervi-
rano, bojeći se posljedica za dijete… Ili
se, a tako je i najlakše, sve uopći i “svali”
na tzv. školski sustav!
Špiljsko nasljeđe
Zanimljivo objašnjenje eventualnih ra-
zloga netolerancije prema drugom i druga-
čijem dala je TV gledateljima, a prigodom
svečanosti obilježavanja strašnog genocida
nad Židovima u Drugom svjetskom ratu
psihologinja dr. Mirjana Krizmanić. Strah
od drugoga i drugačijega, parafraziramo,
nosimo od špiljskih vremena. Drugačiji čo-
vjek je drugačije mirisao, izgledao…
Je li moguće i spomenutu našu, s po-
četka teksta, profesoricu “pravdati” i ta-
kvom – atavističkom – argumentacijom?
Velika je uloga svih javnih osoba;
one, jednostavno, moraju znati provoditi
ono što je ozakonjeno. Ili ih drugi odgo-
vorni moraju na to upozoriti. Puno je pri-
mjera i u školama te nekakve nedjelatne
tolerancije, šutnje i okretanja glave od
onoga što nije niti moralno, ni časno, a ni
odgovorno. Nema ni usmjeravanja, pisa-
nih sadržaja, kojima bi se u nastavi u ško-
lama mladim ljudima neke teme naglasi-
le… Ovih je dana, kada smo se prisjećali
 KULTURA

holokausta prigovoreno odgojno-obra-

zovnim vlastima, ipak, da je iz školskih
lektira “nestao” “Dnevnik Ane Frank”,
dnevnik koji govori ne samo o zlu i mr-
žnji prema drugome (a koje je “porodilo”,
i tada, najciviliziranije europsko društvo
40-ih godina 20. stoljeća), nego i o ljuba-
vi, prijateljstvu, suosjećanju…
Na tom tragu možemo, ne bez gorčine,
pitati i koliko se govori, koliko sustavno
prenosi mladim ljudima iskustvo tisuća žr-
tava genocida s naših, južnobalkanskih pro-
stora? Neposrednih svjedoka je na tisuće
među nama. I spremnih na svjedočenje, va-
lja ih samo organizirati, osmisliti kontakte s
njima… Uostalom, u školama to mogu biti
bake i djedovi, majke i očevi, rođaci… uče-
nika. Nije nužno niti da u dnevnike čitanja
(lektiru) uvrštavamo isključivo visoku lite-
raturu (valoriziranu od stručne kritike). Ta-
kvih pokušaja već ima, ovisno o pripremlje-
nosti, slobodoumnosti učitelja.
Vidjela sam nedavno u jednoj dječjoj
bolnici plakat koji je sugerirao roditelji-
ma i dr. koji uzimaju malenu djecu – da
su krhka i da ne drmaju s njima. Mogli
bismo slično reći i učiteljima – da ne “dr-
maju” pred mladim dušama svojim pre-
drasudama, klišejima. Mogle bi se one
(znam da zvuči grubo a i nas) danas, sutra ganizacijama. S najviših se državnih mje- radne kute, profesori općih predmeta nisu ih
- razbiti! Nasilje, koje se raširilo i u od- sta počesto tolerancija spram drugačijeg i dobili. Podobnima su uređeni i računalima 77
gojno-obrazovnim ustanovama posljedi- drugog još uvijek kvalificira kao – suži- opremljeni kabineti, a i “isposlovana” u
ca je i loših uzora, nekulture i netoleranci- vot, trpeljivost, ne i kao pravo na ravno- Obrtničkoj komori unapređenja. Podjele su
je koje ponekad “demonstriraju”, nonša- pravnost. Nije još bilo volje u Ministar- temeljito provedene u svakom pogledu, čak
lantni kao profesorica s početka teksta, stvu znanosti, obrazovanja i sporta RH da i po starosti, rodu. Nagrađivalo se i financij-
dok mi drugi okrećemo glave od toga, ne se, primjerice, organizira i niz edukativ- ski zaposlenike prema “simpatijama”. Čak i
suočavamo se s takvim “pomaknutim nih seminara na tu temu za učitelje. u uređenju prostora škole, primjerice, de-
svjetonazorima”. I tako (ne ponovilo se!) Interpretacija i selekcija vrijednosti stva- monstrirana je moć i sila: ružičnjaci i mala
možda planiramo neke nove genocide, ra novu kulturnu tradiciju, teorijsku, a i fontana (uobičajena za firme, pa i škole u
nova masovna nasilja, “utemeljujemo” praktičnu. Tako i institucije koje skrbe o socijalističko vrijeme kada su takvi detalji
nove zločince i nova nečovještva! kulturi, započinjući nove ili nasljedujući sta- oplemenjivali radni prostor) asfaltirani su,
Ozbiljnijim se, odgovornijim anga- re vrijednosti, uvijek kreiraju nove složene jer je – “uzmanjkalo” parking-prostora
žmanom: ne samo govorenjem i slikov- vrijednosti. Sa spomenutim perpetuiranjem upravi škole. Naprosto, stvorila se, taložila
nim prikazima o grozotama holokausta i izbora i reizbora nasljeđa predaka suočavaju godinama, ne/kultura: netolerantnost prema
balkanskog genocida i svih naslaga nečo- se i učitelji pri izboru lektire a time i stvar- mnogočemu, neuvažavanje drugačijeg, ne-
vječnih “uvjerenja” iz povijesti (onih ko- nim naravima izbora te građe. Tako, ako poticanje kreativnog… A nagrađivala ser-
ja sputavaju druge, a zatoče i dušu krvni- djela podupiru kulturni razvoj i našeg vre- vilnost, osrednjost. Šutnja!
ka), već i dekonstrukcijom svakodnevice mena, oni koji ih “biraju” potrudit će se da I zato pitamo: Znamo li pjevati slobo-
– moraju nužno afirmirati i – kreativnu on za suvremeni kulturni razvoj, a time i za di danas? Ljubimo li je u (takvim) škola-
neposlušnost krivim autoritetima. Činje- pojedince i skupine, bude u svrhu evolutiv- ma? Uči li se mlade da je slave i pjevaju
nje dobra drugom i drugačijem jedini je
put da kao ljudi uopće preživimo!
nog razvoja čovjeka, civilizacijskih dosega.
U radnoj sredini, iz koje je spominjana
joj? U “uzbuđenju” (strci) da se dozna
novo, “opskrbi” školarce nizom informa-
J
profesorica, dugo godina šutke se prelazilo cija, zapostavlja se i najvažnije – praktič- O
Ministarstvo – ne educira! preko niza zastranjivanja. Otkazi su uruči- no demonstriranje toga što jest, među
vani ljudima druge nacionalnosti, nepoti- ostalim, pravo značenje latinskih riječi: U
Na tom tragu možemo zato i pitati ko- stički se zapošljavalo djecu zaposlenika kompromis, koegzistencija, tolerancija…
liko govorimo, koliko se sustavno trudi- uprave, rođake, kumove i slično, tzv. tehno- Onoga što je osnova za slobodu! Ili se, R
mo prenositi istinu mladim generacijama,
institucionalno, o nedavnim klanjima,
kracija u potpunosti je odredila “kriterije”
programskog rada škole. Nije podupiran
kako je simpatično, narodnom poslovi-
com, komentirao taj “trend” nezamjera-
N
koncentracijskim logorima, rušenjima i vannastavni rad, ni financijski, a niti riječi- nja, u jednom nedavnom istupu, pred- A
pljački za trajanja rata na tlu bivše Jugo- ma. Tehničko osoblje je za rad u učionica- sjednik RH Stjepan Mesić “lajemo (zavi-
slavije? Sve je “prepušteno” civilnim or- ma i radionicama, kabinetima sebi nabavilo jamo), jer smo s vukovima”. L
 KULTURA

Mediji čine dosta
Ne može se reći da tim pojmovima u
medijima nije dano dovoljno pozornosti.
Slušali smo tako, u istu tu srijedu, 27. si-
ječnja 2010., na Međunarodni dan holoka-
usta, i to na nacionalnom Prvom programu
HTV inspirativnu, edukativnu emisiju no-
vinara Augustina Bašića “Ekumena”.
Ugledni teolozi, raznih konfesija, razgova-
rali su o temi “Vjerska tolerancija u seku-
larnom društvu”. Debatiralo se o odnosu
sekularnog i sakralnog u suvremenom hr-
vatskom društvu. I često su uz toleranciju
spominjane i riječi: strah, politička država,
nadmoć kolektiviteta nad pojedinačnim.
Ponavljam jedan od niza komentara, a koji
je i odgovor, čini mi se, na moje dvojbe i
nelagode u svezi sa školom: Kada ne zna-
mo, otvaramo vrata predrasudama! U tra-
ženjima istine na odgovore u postizanju
sklada između duhovnosti i materijalnog
svijeta – nikada se ne bi trebalo ništa na-
metati. Valja činiti dobro, harmonično ga
promicati. Zagovarati pluralitet.
Poruke koje današnje generacije pone-
kad, na nesreću, čuju u nekim od učionica
padnu na njih, sruče se na njih kao kamenje.
Daleko su od snošljivosti, prihvaćanja dru-
gačijih običaja, uvjerenja, mišljenja. Milja-
78 ma daleko od pomirljivosti i liberalnog sta-
va, vode u nepomirljivost, netrpeljivost i
nesnošljivost i počesto zagluše. Vrednote,
koje se djelatno živi i svjedoči daju nam
identitet, dostojanstvo, pravo da se nazove-
mo ljudi. Vokacijom, učitelji svoja uvjere-
nja demonstriraju pred mladim ljudima.
Velika je to obveza, zahtjev, odgovornost. I
ponos, čast, najljepša nagrada. Živi li se
kreativno i to najbolje što se zna, vidjet će i
prepoznati upravo ti mladi u školama, na-
pojit će se tada tom čistoćom, jasnoćom.
Nudi li im se mržnja, netolerancija, uvrede i
poniženja zauvijek će se zagaditi bistra
dječja duša! Bezidejnost, blokada i “geto u
glavama” potaknut će u tim dušama umje-
sto željene tolerancije: ksenofobiju, rasi-
zam, sebične interese, pohlepu… Možda i
gurnuti u neki novi genocid!
Krajnje je vrijeme da slučajevi koje
spominjemo ostanu rijetkost, nešto što pri-
pada raspadnutoj, teoretičar kulture R. Wi-
lliams bi kazao - selekcioniranoj - prošlosti!
Tolerancija i jest ispitivanje granica
podnošljivosti, snošljivosti nečega ili ne-
koga – drugačijeg, drugog. Naučiti valja
tolerirati i radovati se pomicanju granica
slobode. Mladi ljudi će spoznavanjem o
trpljenju grubosti, poniženja, zvjerstava
koje su prije nepuna dva desetljeća izdrža-
le mnoge od žrtava balkanskog ratnog kla-
nja i ubijanja, shvatiti da su jednako uža-
sne kao i holokaust. Valja umnogostručiti
napore da se razotkriju “strategije” sile,
uzurpacije, barbarstva i na njima gradi (po
Williamsu) novi “osjećaj vremena” koji
mora biti humaniji, tolerantniji.
A zbog kojekakva “čitanja” realiteta,
eto, vidimo i neki učitelji čak i toleranciji
dodaju “amalgame” mržnje, nasilja (poka-
zivanja moći!) pa se, umjesto da se šire
granice slobode, tolerancija deformira, po-
staje svoja suprotnost. Jest atak na Drugo-
ga i Drugačijega. Jest otrov koji nemilice,
bez osude, na žalost, siju čak i - učitelji.
Carstvo uma
Francuski simbolistički pjesnik Paul
Valery je ushićen zapisao:”Ni budućnost
nije što je nekoć bila!” Sigurno tada nije
ni mogao, među ostalim, slutiti ni retro-
gradni i razorni zamah divljanja naciona-
lizma u 20. stoljeću.
Futuristi počesto ističu da će se u našem
stoljeću intenzivirati (zbog porasta migraci-
ja svjetskog stanovništva), a i multiplicirati
problemi nacionalizma. Ne bi nas to trebalo
zaskočiti nepripremljene. Materijalno – ono
što posjedujemo, usrećuje sve manje ljudi.
Političke strategije usrećivanja masa,
usmjeravat će se na rekreaciju, obiteljske
vrijednosti, očuvanje okoliša. Ipak nas, op-
timistično i doduše kontradiktorno gornjim
stavovima, promicatelji budućnosti “uvje-
ravaju” da će taj futur biti – “carstvo uma”!
Time se i školama i učenju daje iznimno
važno, počasno mjesto. A što sve danas mo-
žemo čuti, pokatkad, i od učitelja u školi,
napisah u uvodu! (Destrukciju, nehuma-
nost, zagovor “sortiranja” ljudi). Koraknuli
smo u drugo desetljeće 21. stoljeća, a u gla-
vama je nekih još, kao u glavi Marije Tere-
zije u 18. stoljeću, “mutno” čime to valja
nahraniti buduće generacije. Tim mladim,
gladnim znanja dušama, a koje moramo na-
hraniti kruhom, dobrotom i jednostavno-
šću, nudimo industrijski proizvedene ili ba-
jate kolače, trujemo ih predrasudama i po-
gubnom netolerancijom.
Naš, ljudski, egocentrizam i uvjerenje da
smo najumniji na planetu postat će upitni bu-
du li sateliti “otkrili” negdje, u prostranstvi-
ma tame i beskraja svemira, nešto ili nekoga
umnog! Tako nas “tješe” proricatelji buduć-
nosti. Ipak, kada ono, što nam je Bog daro-
vao – hormon ljubavi kojim majke ljube svo-
ju novorođenčad - budemo “stimulirali” i u
radu u školama s mladim ljudima te ih znali
naučiti dobroti, multikulturalnosti, toleranci-
ji… preživjet ćemo kao vrsta! I “vidjeti” tu
obećavanu, bolju, ljepšu – budućnost. To ta-
ko priželjkivano “carstvo uma”. q

Teoretičar kulture Raymond Williams (u knjizi naslovljenoj “The Long Revolution” u poglavlju “Analysis of Culture”) još nam
je krajem 70-ih godina 20. stoljeća ponudio tri definicije u kategoriziranju kulture. Jedna je kultura koja se definira kao “proces
čovjekova usavršavanja”. Druga definicija, tzv. “dokumentarna”, neka je vrst po Williamsu, “detaljne evidencije misli i iskustava
ljudi kroz povijest”. Treću, pak, definiciju taj teoretičar kulture drži “posebnim načinom života koji saživljava ne samo u umjet-
nosti i mišljenju, nego i u institucijama i svakodnevnom ponašanju”. Ili, na drugom mjestu, “proučavanjem odnosa između sastav-
nica čitavog načina života”. Kada govori o učenju i to o učenju poštovanja kulturnih vrijednosti, ali i svih vrijednosti nekog vre-
mena, Wiliams zagovara učenje na primjerima koji će nadilaziti vlastiti kontekst i tako osvijestiti širenje prostora opće ljudskosti.
J Za primjer, književni i školski (!), nudi, uz ostale, i Sofoklovu tragediju “Antigona”. Napominje da je moguće vidjeti i potrebu
buduće publike za osobnim tragedijama lica u toj starogrčkoj drami… (Opća su to mjesta, učitelji ih moraju poznavati, zapisani
O su im i u razradi te nastavne jedinice u udžbenicima.) Iz tog konkretnog primjera R. Williams sažima konstataciju da je Sofoklova
poruka – djelatna i to u različitim vremenima i društvima. Bez poznavanja umjetnosti i teorija neće se moći upoznati niti zajed-
U nica, društvo u kojemu živimo. (Zasebno promatrane djelatnosti: ekonomski ustroj, tj. industrijski razvoj, društvene vrijednosti,
vrste vlasništva…, tehnički napredak, pravni sustav, pa i institucije novinstva, nakladništva, kazališta…, tvrdi Wiliams, imaju po-
R dudarnosti. No, one ponekad ukazuju i na neočekivana razilaženja. Prošlost se “rekonstruira” apstrakcijom, nataloženo iskustvo
N postaje sastavnicom aktualne stvarnosti. Sadašnjost se, pri dekonstrukciji, nekako otapa i ne čini složenom cjelinom.
S novom generacijom započinje i novi postupak selekcije pojavnosti, a on (postupak selekcije) mijenja i vrednovanje, odstu-
A panje od ranijih vrijednosti. Uvijek će se starije generacije pitati zašto mladi – primjerice – ne čitaju ono što su oni čitali. Bilješke
o prošlom, doprinos prošlog, ali i odbacivanje nekoć življene kulture “formiraju” novu strukturu osjećaja.
L

Rehabilitiran sandžački heroj iz Drugog svjetskog rata: Aćif-efendiju strijeljali partizani zato što je narod spasio
od četničkog pokolja
Priča o Aćif-efendiji
Avdo Huseinović
Aćif Hadžiahmetović, u narodu po-
znat kao Aćif-efendija, jedan je od naju-
glednijih bošnjačkih političara između
dva svjetska rata. To je čovjek koji je bio
najzaslužniji za obranu sandžačkog glav-
nog grada Novog Pazara od četnika.
Aćif-efendija je rođen 1887. godine u
Novom Pazaru, gdje mu se otac Emin-
aga Bljuta doselio iz Đakovice. Završio
je tursku Vojnu akademiju u Bitolju, istu
onu na kojoj je studirao i turski predsjed-
nik Mustafa Kemal Atatürk. Po završet-
ku akademije stiče čin kapetana. U novoj
državi, Kraljevini Jugoslaviji, Aćif-efen-
dija postaje jedan od inicijatora za formi-
ranje bošnjačko-muslimanske stranke
Džemijet-el-islami. Ova stranka je oku-
pljala Bošnjake i Albance - muslimane iz
Sandžaka, Kosova i Makedonije. Pošto
nije htjela da se potčini diktaturi kralja
Aleksandra i Nikole Pašića, Džemijetu je
1924. godine zabranjen rad. Od tada, pa
do pojave SDA (Stranke demokratske
akcije) krajem 1990., Bošnjaci muslima-
ni sa prostora Sandžaka nisu imali svoju
stranku. Sandžački narod mu je posebno
zahvalan zbog njegovog angažiranja u
zaustavljanju masovnog iseljavanja mu-
slimanskog življa iz Sandžaka u Tursku,
izmedu dva svjetska rata.
Rahmetli Aćif-efendija, centralna fi-
gura muslimanskog političkog i vojnog
organiziranja u novopazarskom kraju,
bio je meta tri neuspjela politička atenta-
ta. Za prva dva neuspjela atentata odgo-
vorni su velikosrpski nacionalisti iz Beo-
grada, a za treći su odgovorni lokalni
komunisti koji su za egzekutora bili
odredili Hasa Rožajca, ali se na kraju od
toga odustalo.
Krajem 1941. Aćif-efendija organizi-
ra obranu Novog Pazara od napada četni-
ka koji su krenuli iz pravca grada Raške.
Četnička taktika Draže Mihailovića je bi-
la da Sandžak pritisnu sa svih strana: pr-
vo iz pravca istočne Bosne, zatim pravca
Crne Gore, a sa srbijanske strane iz prav-
ca Ivanjice i Raške. Cilj četničkih ko-
mandanata bio je zauzeti Novi Pazar, a
njegovo stanovništvo pobiti i protjerati.
Međutim, događaji su pokazali da je naj-
žešći otpor četničkim bandama pružilo
Aćif efendija, lijevo (1887.-1945.)
baš stanovništvo Novog Pazara, potpo-
mognuto jedinicama s Peštera i jedinica-
ma kosovskih Albanaca, koje je predvo-
dio legendarni Šaban Poluža. Na plani-
nama koje okružuju Novi Pazar polovi-
com 1941. se formiraju četnički odredi
sastavljeni od Srba iz deževskog i mora-
vičkog sreza. Planine Kopaonik, Rogo-
zna, Golija, Javor, kao i dolina rijeke Ibra
u pravcu Raške i Kraljeva, vrvjeli su od
bradatih zločinaca.
Istog dana kada je kapitulirala Kralje-
vina Jugoslavija, 17. aprila 1941., nje-
mačka vojska je ušla u Novi Pazar. Sta-
novnici Pazara nisu skrivali zadovoljstvo
zbog dolaska Nijemaca, jer su se nadali
da će u okviru nove vlasti vratiti autono-
miju Sandžaku koju su dobili Berlinskim
kongresom 1878., a koja im je ukinuta
srpsko-crnogorskom okupacijom u no-
vembru 1912. godine. Poštujući historij-
sko pravo na autonomnost ove regije,
njemačka komanda je dozvolila i omogu-
ćila sandžačkim prvacima da povrate
vlast koja im je oduzeta nakon Prvog bal-
kanskog rata. Na savjetovanju u Kosov-
skoj Mitrovici, koje je njemačka Krajs
komanda organizirala 19. aprila 1941.,
politička vlast i upravljanje se predaje
PRIČE IZ BOSNE
sandžačkim muslimanima. Ključne funk-
cije u glavnom gradu Sandžaka - Novom
Pazaru preuzimaju Aćif-efendija, Ahmet
Daca i Behrija Abdurahmanović. Dale-
kovidnost i preventiva Aćif-efendije po-
kazale su u kasnijim događajima kao po-
tez koji je spasio Novi Pazar, a time i ci-
jeli Sandžak, jer ključ obrane nalazio se u
ovom gradu. Za komandanta žandarme-
rije postavljen je Azem Hadžović. U red
najuglednijih Pazaraca tog vremena, po-
red Aćif-efendije ulazili su slijedeći pr-
vaci: Ahmet Daca, sreski načelnik i pred-
sjednik Općine Novi Pazar, Ejup-aga
Ljajić, hafiz Ibrahim Riđanović, šerijat-
ski sudija, Murat-efendija Sukić, muftija,
Džemail-aga Bošnjović i Mahmut-efen-
dija Elfić.
Četničke zvijeri neprestalno su kidi-
sale ne bi li rastrgale srce sandžakog ot-
pora - Novi Pazar. Tada se na čelu Odbo- 79
ra za odbranu Pazara nalazio Aćif-efen-
dija.
Aćif je potpuno kontrolirao situaciju u
gradu i okolini. Odmah je mobilizirao
cjelokupno vojno sposobno stanovništvo
i podijelio mu oružje i municiju, te isto-
vremeno poslao tri delegacije da u pomoć
pozovu albansku braću s Kosova i Boš-
njake sa Peštera i drugih srezova. Aćif-
efendija imao je odlične veze s kosov-
skim Albancima koji su držali skoro svu
vlast na Kosovu. Zahvaljujući svom utje-
caju kod albanskih prvaka, kao što su bili
Džafer Deva, Bujazit Boljetinac, Adem
Voca i drugi, Aćif-efendija je na vrijeme
naoružao Pazarce. Po dobijenom pozivu
3.200 kosovskih Albanaca, neviđenom
brzinom preko planine Rogozne stiže u
Novi Pazar. Jake četničke snage samou-
vjerno su nadirale i već počele ulaziti u
pazarska naselja. Odjednom su se sa brda
J
okolo Pazara prolomili gromoglasni po-
vici: “Mulje, mulje!” (na albanskom zna-
O
či "Juriš, naprijed"). Istovremeno, iz U
pravca Dohovića (danas prekršteno u Do-
jevice) i Ribarića pristižu Pešterci, Bišev- R
ci i borci Džemaila Koničanina. Četnici
su se dali u panično bjekstvo u pravcu
N
Raške, odakle su i došli. Međutim, njih su A
u povlačenju dočekali tek pristigli Alban-
ci i kod Novopazarske Banje ih potpuno L
 PRIČE IZ BOSNE
razbili. Kod ubijenih zločinaca su u nji-
hovim “janđicima” (torbama) nalazili ve-
like eksere “ćuprijaše” kojim su htjeli da
Muslimane zakivaju na krstove kada
osvoje grad. Pešterci, koji su došli iz
pravca Jasenovka, Požege i Vareva su
protjerali četnike preko sela Vojnica i Vi-
dova u pravcu Raške. Hrabre Albance je
tada predvodio legendarni Šaban Poluža,
koji je sa svojim ljudima zaduzio Bošnja-
ke ovog kraja za sva vremena.
Nažalost, o ovome čovjeku se danas
u Pazaru malo zna, izuzimajući starije
Pazarce koji se sjećaju tog vakta. U bitci
za slobodu Novog Pazara pala su 144 Al-
banca. Mezarevi ovih šehida i gazija na-
laze se na najvećem pazarskom mezarju
Gazilaru. Sa junačke Pešteri stiglo je oko
2.000 naoružanih Bošnjaka koje je pred-
vodio čuveni Mula-Jakub iz junačkog
Biševa. Četnici su u toku ovih 65 dana
(od 2. oktobra do 7. decembra 1941.) or-
ganizirali tri napada na Pazar, a Musli-
manska milicija, na čelu sa Aćif-efendi-
jom, izvela je jedan jak kontranapad na
grad Rašku. Tada se u bitkama kod Raš-
ke istakao “junak na bijelom konju”,
Džemail Koničanin koji je predvodio
borce tutinskog kraja. Treći napad na
Novi Pazar je bio specifičan. U njemu su
80 učestvovali i Njemci, koje su četnici pre-
varili jer su ih obavijestili da grad drže
komunisti. Čim je napad počeo, oko de-
vet sati 4. decembra 1941. godine, Njem-
ci su otkrili prevaru i vratili se u Rašku
zajedno s četnicima.
Nakon što su prestali četnicki napadi
na Pazar, Sandžak i njegov glavni grad
postaju područje veće aktivnosti srpskih i
crnogorskih komunista koji za partijskog
sekretara Oblasnog komiteta KPJ za San-
džak postavljaju čuvenog Rifata Burdže-
vića Trše, koji je uživao povjerenje par-
tijskog rukovodstva iz Beograda. Među-
tim, protiv njega su bili crnogorski ko-
munisti kojima nije odgovarala Rifatova
borba za bolji položaj Bošnjaka-musli-
mana u poslijeratnoj Jugoslaviji. Bio je
jedan od glavnih zagovornika autonomi-
je Sandžaka. Crnogorski komunisti ga
J proglašavaju "Turčinom, izdajnikom re-
volucije". Oni su se plašili da bi Rifat
O svojim uticajem mogao stvoriti pokraji-
nu Sandžak nakon rata, što njima nije ni-
U kako odgovaralo, pa su ga u saradnji sa
četnicima likvidirali zajedno sa Vladimi-
R rom Kneževićem Volođom i Tomašem
N Žižićem, 2. oktobra 1942. godine u selu
Trnovu kod Mrkonjić-Grada.
A Kako se rat približavao kraju, a nje-
mačka vojska doživljavala poraze na
L svim frontovima, tako i Muslimanska
milicija u Sandžaku doživljava kraj. Ali,
treba istaći da dok su postojale ikakve
šanse i mogućnosti da se brani Sandžak,
njeni pripadnici su pružali otpor. Krajem
1944. vođene su žestoke borbe sa parti-
zanima koji su ojačani krenuli da defini-
tivno slome otpor sandžačke Milicije.
Partizanske divizije prodiru krajem 1944.
dublje u Sandžak i uspjevaju poraziti pri-
padnike Milicije u svim većim gradovi-
ma: Novom Pazaru, Sjenici, Tutinu, Pri-
jepolju, Bijelom Polju i Priboju. Prvih
dana augusta 1944. godine, partizani Pe-
ke Dapčevića prelaze iz Crne Gore u
Sandžak i u selu Lukare i na planini Ro-
gozni ubijaju 200 albanskih vojnika
(žandara). Pekini partizani su isključivo
napadali na pripadnike Muslimanske mi-
licije, dok su izbjegavali četnike koljače
Pavla Đurišića. Zbog velike koncentraci-
je njemačke vojske u Novom Pazaru kra-
jem rata (masovno su se povlačili iz Grč-
ke), saveznici ga bombarduju tri puta.
Međutim, tada je poginulo preko 200
Bošnjaka. Istovremeno, potpomognuta
savezničkom avijacijom, Pazar napadaju
partizanske Druga proleterska, V, XII i
XXII divizija. Nakon žestokih borbi par-
tizani Ibarskog odreda (u čijim redovima
je bilo mnogo četnika-pokajnika) i Golij-
ske čete napadaju Nijemce kod sela Prče-
nove, i sutradan, 28. novembra 1944.,
Pazar je bio opkoljen, a Nijemci se, za-
jedno sa pripadnicima Muslimanske mi-
licije, povlače u pravcu sela Vidovo, je-
dinim slobodnim putem koji vodi ka Sje-
nici. Na putu od Pazara ka Sjenici, neki
borci su se izdvajali i odlazili u pravcu
Kosova, Grčke i Albanije.
Poslije 1.290 dana partizani su ušli u
grad. Ovim putem su se povukli braća
Biko i Deko Drešević i Hasan-aga Zviz-
dić, prvak iz Sjenice. Sa braćom Dreše-
vić je pošao i Aćif-efendija, ali je prema
priči preživjelih očevidaca, promijenio
odluku i u zadnjem trenutku riješio da se
vrati u Pazar. Tada se Aćif obratio Biku
riječima: “Ja se u Pazar vraćam, pa nek
bude šta će biti.” “Nemoj Aćife, ubiće te
komunisti!”, upozoravao ga je Biko.
“Ako sam kriv, nek me ubiju, ali ja se ne
osjećam krivim, ni pred Allahom dž. š.,
ni pred narodom”, bile su Aćifove zadnje
riječi pred rastanak sa svojim borcima
koji su krenuli ka Grčkoj. U Đakovici se
predao partizanima, odakle su ga sprove-
li u Novi Pazar. Aćif-efendija, sandžač-
ka-bošnjačka legenda, strijeljan je 1945.
na Hadžetu, mjestu gdje je pogubljeno
preko 1.500 uglednih i nevinih Bošnjaka.
Sa Aćif-efendijom je strijeljan i Ahmet
Daca, predsjednik pazarske općine.
Aćif-efendija Hadžiahmetović nije
iza sebe ostavio potomstvo. U braku s
Mahijom-hanumom nije imao djece, pa
su usvojili malog Ćamila i Mejremu iz
Đakovice. Partizani su strijeljali sve naj-
uglednije Pazarce toga vremena i mnoge
Bošnjake iz drugih sandžačkih gradova
koje su dovodili u Pazar. Među nevino
ubijenim Sandžaklijama nalazio se i ra-
hmetli Osman Zvizdić. Ovaj čovjek se
nikada nije bavio politikom, svi su to
znali u Sjenici. Međutim, partizani su ga
ubili jer je Osman posjedovao veliku
imovinu, a nije im odgovarala ni činjeni-
ca što je upravo Osman bio rođeni brat
čuvenom Hasanu Zvizdiću, koji im je to-
liko muke nanio tokom rata. Kada su čet-
nici prestali sa klanjem, započeli su par-
tizani da se obračunavaju sa Muslimani-
ma. Oni su ubijali samo odrasle, umne,
viđene ljude, one koji se nisu slagali sa
komunističkom ideologijom. Njih su
ubijali po jednostavnom postupku. Od-
vodili su ih iza kuće, hapsili na brzinu,
saslušavali “sudili”, osudili i strijeljali...
Ovaj komunistički genocid je znatno ma-
njeg obima, ali po kvalitetu daleko teži.
Tako je na Hadžetu u Novom Pazaru ubi-
jen veliki broj šehida, ljudi koji su neduž-
no platili ceh zato što su se borili protiv
četnika. Četnike su partizani Peke Dap-
čevića hvatali, iz šume dovodili, sasluša-
vali i dobro im prstom priprijetili da se
ne šale i ne vraćaju u četnike. Njima je
bio oprošten svaki grijeh! Jer, novembra
1944. godine su amnestirani četnici, ali
ne i Bošnjaci.
Pazarcima je trebalo skoro 50 godina
da smognu snage i rehabilituju Aćifa-
efendiju koji predstavlja jedan od najsvi-
jetlijih likova novopazarskog kraja. Mu-
slimanski narod je to učinio preko svojih
predstavnika u Muslimanskom nacional-
nom vijeću Sandžaka 11. maja 1991. go-
dine. Zvanična historija je skoro 50 godi-
na namjerno prešutkivala istinu i zlona-
mjerno prikazivala bošnjački musliman-
ski narod kao izdajnički i zločinački.
Godinama su nam nametali osjećaj krivi-
ce. Prezirali su nas i ponižavali, a mi smo
šutjeli. Željeli su izbrisati svaki trag isla-
ma u Bosni, Sandžaku i na Kosovu i da
nas kulturno potčine (asimiliraju). Zato
je ova historijska Odluka o rehabilitaciji
Aćifa-efendije definitivno razbila svaki
osjećaj krivice i izazvala pravu euforiju
među Bošnjacima Sandžaka i Bosne.
Aćif-efendiji i svim sandžačkim branite-
ljima izginulim u Drugom svjetskom ratu
danas se redovno u Pazaru i drugim san-
džačkim gradovima bez straha prouči Fa-
tiha. q
 SINE IRA ET STUDIO

Bez bijesa i pristrasnosti

Islamska civilizacija – što je to?

Dino Mujadžević

Što je zapravo Islamska civilizacija?

Dopustite mi da prvo razjasnim što znači
termin civilizacija, kao i njemu značenj-
ski srodan termin kultura, kako bih mo-
gao točno omeđiti sadržaj ove sintagme.
Važno je napomenuti da je pojam civili-
zacije imao svoju vlastitu povijest te da
je u različitim razdobljima različito upo-
trebljavan, no da zbrka bude veća pone-
kad je u istom razdoblju, pa i kod istih
autora, ovaj pojam upotrebljavan u razli-
čitim značenjima. Moguće je da ćete u
literaturi i drugdje nailaziti na različitu
upotrebu toga termina. U doba prosvjeti-
teljstva u Europi (18. stoljeće) termin ci-
vilizacija se pojavljuje za označavanje
onoga što je suprotno neprosvijećenosti i
mračnjaštvu, nešto čemu treba težiti. Ta-
ko shvaćena civilizacija se vezuje za zna-
nost i napredak, poboljšanje naravi i obi-
čaja te unapređenje načina života i 81
upravljanja državom. U 19. stoljeću na
Zapadu pak Civilizacija (često upotre-
bljavana s velikim početnim slovom i u
jednini) označuje najviši stupanj materi- Mapa - muslimanska populacija u svijetu
jalnog i duhovnog razvoja – onaj koji je,
kako se mislilo, postigla samo Zapadna literaturi umjesto jedinstvene zapadne ci- standardiziranog ponašanja – jednostav-
Europa i Anglo-Amerika (tzv. Zapad), za vilizacije počelo govoriti o civilizacija- no rečeno kultura predstavlja razliku hu-
razliku od drugih područja svijeta. Svi ma (plural) naroda koji su donedavno manog od animalnog ponašanja. Sve što
ostali trebali su učiti od njih Civilizaciju. smatrani “neciviliziranima”, termin civi- su ljudi stvorili ili stvaraju je dio kulture.
S tim su se mišljenjem slagala i većina lizacija se širi i na njih čime se željelo Uzevši u obzir ovu definiciju kulture mo-
modernizatora, zagovornika moderniza- izraziti poštovanje prema dignitetu nji- žemo izdvojiti dva najčešća oblika upo-
cije prema zapadno-europskom modelu, hovih društava. Sada se govorilo i pisalo trebe pojma civilizacije danas:
na područjima izvan Zapadne Europe i o “plemenskoj civilizaciji”, “primitivnoj 1. U 20. stoljeću pojam civilizacija se
Anglo-Amerike (primjer Ataturka). Me- civilizaciji”, “pretpovijesnim civilizaci- najčešće upotrebljavao za označavanje
đutim, u 20. stoljeću, osobito u njegovoj jama” te naposljetku i o “islamskoj civi- višeg, složenijeg oblika kulture. Teoreti-
drugoj polovici, zbog utjecaja novih so- lizaciji”, pri čemu se riječ civilizacije čari i istraživači koji se služe ovakvom
cioloških i antropoloških istraživanja te obično upotrebljavala za opisivanje uku- definicijom civilizacije ukazuju da je ci-
promjene duhovne klime na Zapadu i pnih materijalnih i duhovnih proizvoda i vilizacija faza kulture koja dolazi nakon
drugdje, širi se značenje i upotreba poj- dostignuća prošlih i sadašnjih pripadnika razdoblja “divljaštva” i “barbarstva”. Ci-
ma civilizacije. Naime, tijekom 20. sto- nekog društva. vilizacija bi ovdje označavalo društvo u
ljeća popušta svijest o apsolutnoj duhov- Uzevši u obzir ovaj razvoj trebalo bi kojem se javlja pismo, razvoj gradova, J
noj nadmoći Zapada te znanstveni krugo-
vi na Zapadu i drugim dijelovima svijeta
pojasniti što danas točno sadržaj pojma
civilizacija, kako ga treba definirati? Va-
država, klasne podjele, umjetnost i filo-
zofija. Pojednostavljeno rečeno svaka ci-
O
uočavaju vrijednost duhovnih dostignuća lja napomenuti da većina suvremenih teo- vilizacija je kultura, ali svaka kultura nije U
i načina života nezapadnih naroda, uklju- retičara uočava da je ta riječ višeznačna i civilizacija. Plemenska društva su tako
čujući i onih tzv. primitivnih s nižim dan-danas te da se ponekad potpuno ili kulture (tuareška, beduinska), no gradske R
stupnjem materijalnog razvoja. Istodob-
no su se počeli kritizirati razni aspekti
djelomično preklapa s riječju kultura. Za-
padni teoretičari u 20. stoljeću obično de-
kulture su i civilizacije (mezopotamijska,
egipatska, hetitska, grčka, islamska itd).
N
klasičnog i modernog Zapada, tj. njegove
civilizacije. Zbog toga se u drugoj polo-
finiraju kulturu kao oblik života ljudske
grupe koji uključuje prisutnost oblika or-
Takvu upotrebu prihvaća najveći autori-
tet za povijest civilizacija Fernand Brau-
A
vici 20. stoljeća u zapadnoj znanstvenoj ganizacije, upotrebu jezika, simbola, del te je i ja prihvaćam. L
 XXXX
SINE IRA ET STUDIO
2. Neki autori u 20. stoljeća, osobito s
engleskog i francuskog govornog područ-
ja, smatrali su da su kultura i civilizacija
sinonimi. Nema nikakve razlike između
sadržaja tih dvaju termina. Među ovim
autorima prednjače kulturni antropolozi.
3. Neki filozofi povijesti iz 20. stolje-
ća smatraju da je civilizacija negativan
pojam koji označava dekadentnu, propa-
dajuću fazu povijesti nekog društva, dok
je kultura pozitivan pojam koji označava
cvatuće razdoblje tog društva.
Također bih želio spomenuti još jedan
oblik upotrebe pojmova civilizacija i kul-
tura koji se nalazi izvan gore navedene
sheme U literaturi se naime riječ civiliza-
cija često koristi za označavanje materi-
jalnih temelja neke zajednice, dok se kul-
tura upotrebljava kao zajednički termin
za skup duhovnih vrijednosti neke zajed-
nice. Takav način upotrebe riječi kultura
je vrlo čest u hrvatskom jeziku: npr. usko
značenje riječi hrvatska kultura (isključi-
vo nematerijalna baština). Prema takvom
shvaćanju islamska kultura obuhvaćala bi
duhovno nasljeđe islamskih naroda (reli-
giju, filozofiju, književnost, umjetnost),
dok bi termin islamska civilizacija ozna-
čavao materijalnu stranu njihovih dosti-
gnuća (graditeljstvo, državu, vojsku,
82 oblike privređivanja, tehnologiju, kvali-
tetu svakodnevnog života).
Imajući u vidu definiciju kulture i ci-
vilizacije možemo pojednostavljeno reći
da je cilj proučavanja islamske civilizaci-
je stjecanje osnovnog znanja o duhovnom
i materijalnom nasljeđu i suvremenosti
muslimanskih naroda i muslimani ili još
jednostavnije osnovnih podataka o ono-
mu što su na različite načine stvorili i
stvaraju pripadnici muslimanskih naroda
(etničkih zajednica) i muslimani. Mislim
da je važno razlikovati ova dva pojma:
pripadnici muslimanskih naroda i musli-
mani (sljedbenici religije islama). Naime,
muslimanski narodi (etničke zajednice)
su oni u kojima je islam dominantna reli-
gija te su svi njihovi pripadnici, bez obzi-
ra na svoju religiju ili filozofska uvjerenja
htjeli-ne-htjeli civilizacijski vezani uz
J islam. S druge strane, muslimani su pri-
sutni i kao manjina u drugim narodima
O gdje islam nije dominantan. Izučavanje
islamske civilizacije bi trebalo, barem na-
U čelno, obuhvatiti i jedne i druge. Važno je
napomenuti da neki autori upotrebljavaju
R riječ islam, koji inače označava islamsku
N religiju, kao sinonim za sintagmu islam-
ska civilizacija. Također, dobro je znati
A da neki razlikuju između pridjeva “musli-
manski” i “islamski” u sintagmama poput
L islamski/muslimanski svijet, islamska/
muslimanska zemlja. Tako bi pridjev
“muslimanski” u ovim sintagmama ozna-
čava da je riječ o zemljama gdje su musli-
mani većina bez obzira na stvarni utjecaj
religije islama, a pridjev “islamski” bi
značio da je religija islam, obično njena
konzervativna praksa, prevladava. Pri-
mjerice, moglo bi se reći da su Turska i
Azerbajdžan muslimanske, ali ne islam-
ske zemlje. Iran i Afganistan su pak
islamske zemlje. Međutim, ovi se atributi
danas najčešće upotrebljavaju kao sinoni-
mi, npr. Organizacija islamske konferen-
cije koja obuhvaća zemlje različitog stup-
nja utjecaja religije islama.
Uz spomenute pojmove važno je spo-
menuti još jednu sintagmu: islamski (ili
muslimanski) svijet. Ta sintagma obu-
hvaća sve države gdje muslimani tradici-
onalno žive u većini ili značajnom broju.
U širem značenju može značiti sva po-
dručja na kojima žive muslimani, dakle i
ona gdje su oni manjina ili zanemariva
skupina – što danas predstavlja veliki dio
naseljenog područja na zemlji. Za global-
nu zajednicu muslimana upotrebljava se
kur'anski arapski termin umma (ummet).
Arapi – tko su oni?
Budući da je arapski jezik idiom
Kur'ana, Hadisa te jezik islamskih vjer-
skih znanosti dan danas, zatim jezik pri-
rodnih znanosti u islamske civilizacije do
19. st. - ali i jezik državne uprave multiet-
ničkog Islamskoga Carstva koje je nasta-
lo u 7. i 8. stoljeću kao prva islamska dr-
žava – arapski jezik je stekao primat me-
đu jezicima muslimanskih naroda te je
obilježio svojim utjecajem sve druge jezi-
ke islamskih naroda. Arapsko pismo je
danas pismo većine (ali ne i svih) islam-
skih naroda. Arapska materijalna kultura,
književnost i sekularna znanost su tako-
đer imali velik utjecaj na kulture islam-
skih naroda te je to vidljivo i na jezičnom
planu.
Pripadnicima arapskog naroda obično
se smatraju svi oni kojima je arapski ma-
terinji jezik (i muslimane i kršćane), uz
izuzetak Židova i Druza, kojima je arap-
ski materinji, ali se računaju kao posebne
etničke zajednice. Arapi su većinsko sta-
novništvo Sirije, Jordana, Iraka, Egipta,
Libanona, Sudana, Libije, Tunisa, Alžira,
Maroka i Mauritanije te Saudijske Arabi-
je, Jemena, Omana, Katara, Bahreina,
UAE i Kuvajta. U tim zemljama arapski
je službeni jezik. Pripadnici arapske ma-
njine su prisutni u Izraelu, Turskoj, Iranu,
Afganistanu, Indoneziji, Etiopiji, Džibu-
tiju, Somaliji, Senegalu, Maliju, Nigeru,
Čadu, Nigeriji, Ugandi, Keniji, Tanzaniji,
Madagaskaru te Europi. Broj Arapa pre-
ma ovoj definiciji procjenjuje se na 175
milijuna, što predstavlja najveću islam-
sku etničku skupinu na svijetu. Porijeklo
ovako shvaćenih Arapa je mješavina
izvornih Arapa s Arapskog poluotoka i
domorodačkog stanovnika na područjima
koja su Arapi osvojili te doseljenika iz
drugih područja. Arapi prema toj defini-
ciji su dosta inkluzivna etnička zajednica
jer vrlo lako u svoju zajednicu asimiliraju
na područjima gdje su većina pripadnike
drugih etničkih zajednica koji govore
arapski. Npr. Crnci, muslimanski doselje-
nici s Kavkaza, dio berberskog stanovniš-
tva te se može reći čak da su Arapi višera-
sna etnička zajednica. Velik je i broj ljudi
na svijetu koji se arapskim služi kao dru-
gim jezikom, najčešće kao službenim ili
jezikom komunikacije: irački Kurdi, Ber-
beri u Sjevernoj Africi, Crnci u Sudanu.
Najšira definicija pojma Arapin obuhva-
ća zapravo sve stanovništvo država u ko-
jima je arapski službeni – prema toj defi-
niciji Berberi i Kurdi su također Arapi!
Neki pripadnici tih skupina (najčešće u
Sjevernoj Africi prihvaćaju takvu identi-
fikaciju). Ipak, postoji i postoji i konzer-
vativnija definicija Arapa. Arapima u
užem smislu smatraju se samo izvorni,
domorodni, stanovnici Arapskoga poluo-
toka (Džezirat al-arab, “Otok Arapa”) i,
ponekad, potomci iseljenika s Arapskog
poluotoka u drugim zemljama u kojima
se govori arapski. Ti su iseljenici veći-
nom napustili Arapski poluotok u vrijeme
širenja islama i islamske države tijekom
7., 8., 9. stoljeća, ali i kasnije. q

Islamske teme
Muhammed a.s. – Poslanik islama (III)
Mirza ef. Mešić
(...) U kasnim tridesetim godinama
svoga života, Muhammed a.s. je običavao
provoditi mjesec ramazan u osami, dale-
ko od gradske vreve mekkanskih trgova.
Najčešće je boravio u pećini Hira, na brdu
kasnije nazvanom i danas poznatom kao
“Džebelun-Nur”, što na arapskom znači
“Brdo svjetlosti”. U potpunom miru, sa
skromnim zalihama hrane i vode, tragao
je za pravim odgovorima o počelu, smislu
i konačnici ovoga svijeta. Nastojao je, po-
put Ibrahima a. s., razmišljanjem o nebe-
skim prostranstvima i prirodnim pojava-
ma dokučiti mudrost upravljanja univer-
zumom i približiti se izvoru bezgranične
Božje stvaralačke moći. Taj je period
Muhammedova a.s. života predstavljao
najbolju duhovnu pripremu njegova bića
za “teret” Poslanstva kojeg je tek morao
ponijeti, a kojeg tada uopće nije bio svje-
stan. Sve je češće imao i snove koji bi se
ubrzo potpuno na javi ostvarivali. Kasnije
će snovi postati jednim od nekoliko nači-
na primanja kur'anske Objave.1
Prva Objava
Da će ga Dragi Bog odabrati za Bož-
jeg poslanika, Muhammed a.s. nije imao
nikakve predodžbe sve do kraja mjeseca
ramazana 610. godine, po rođenju Isa
a.s., kada će se u potpunosti promijeniti
ne samo njegov osobni život te životi sta-
novnika Mekke, nego i cjelokupni hod
ljudske civilizacije. Kur'an je kasnije po-
tvrdio da Muhammed a.s. u tim periodi-
ma osame nije znao kakvu će misiju ima-
ti u budućnosti: “Ti nisi očekivao da će ti
Knjiga biti objavljena, ali ona ti je objav-
ljena kao milost Gospodara tvoga; zato
nikako ne budi nevjernicima suučesnik!”
(Al-Qasas, 86). U stanju pune kontempla-
cije, u ramazanskoj noći poznatoj u
islamskim vrelima kao Lejletu-l-Qadr ili
Noć sudbine, Muhammedu a.s. se iznena-
da javio glas neviđena i nepoznata bića
koje je tražilo od njega da uči, da recitira.
On, neka mu je Božji mir, u potpunom
strahu za osobni život, kao što je kasnije
priznao, odgovorio je da ne zna čitati niti
zna što treba recitirati. Glas mu je još ne-
koliko puta ponovio da čita, a zatim je
Muhammed a.s. osjetio takav stisak da je
bio uvjeren da mu duša napušta tijelo.
Uslijedilo je ponavljanje naredbe:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1. Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji
stvara,
2. stvara čovjeka od ugruška!
3. Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj,
4. koji poučava peru,
5. koji čovjeka poučava onome što ne
zna.
Bilo je to prvo, za Muhammeda a.s.
ne baš ugodno, upoznavanje s njegovim
budućim vjernim prijateljem, melekom
Džibrilom, koji će ga u iduće 23 godine
često posjećivati i donositi mu po Božjoj
naredbi kur'anske riječi.2 Bila je to prva
Objava Časnoga Kur'ana, prvih 5 ajeta/
rečenica poglavlja Aleq. Sav u strahu i
izgubljen Muhammed a.s. je otišao svojoj
vjernoj supruzi Hadidži ispričati joj svoje
čudno i zastrašujuće iskustvo. Bojao se
da ga nisu opsjeli demoni/džinni. Stalno
je odzvanjalo u njegovoj glavi “Ti si Bož-
ji poslanik”, riječi s kojima se nepoznato
Biće rastalo od njega. Vjerna supruga je
ohrabrila svoga muža da njemu demoni
ne mogu zlo nanijeti; on je uvijek poma-
gao slabe i nejake, održavao rodbinske
veze, uvijek je govorio istinu… Zato ga
Dragi Bog nikada neće prepustiti zlim
utjecajima demona. No, ipak je, bojeći se
za psihofizičko stanje svoga muža, otišla
do svoga rođaka Vereke ibn Nofela, do-
brog poznavatelja Starog i Novog Zavjeta
i ispričala mu sve o neobičnim iskustvima
svoga muža. Hadidžin je rođak događaj iz
pećine Hira protumačio kao siguran znak
Poslanstva, a za Biće koje se javilo Mu-
hammedu a.s. je rekao da se radi o mele-
ku Džibrilu. Na isti su način i ostali Po-
slanici doznavali za svoju buduću misiju.
ŽIVJETI XXXX
ISLAM
Iskazao je i zabrinutost da će ga njegovi
sunarodnjaci proganjati i da mu neće po-
vjerovati, što je Muhammedu a.s. bilo
čudno, s obzirom kakav je status i ugled
uživao među tadašnjim Arapima.3 No,
Muhammed a.s. je mogao zauvijek zabo-
raviti tu fazu svoga života. Ovdje treba
naglasiti da je Hadidža, r.a., Muhamme-
dova voljena supruga, bila prva osoba ko-
ja je Muhammedu a.s. povjerovala i pri-
znala ga Poslanikom. Bilo je to jako važ-
no za Muhammedovo a.s. samopouzda-
nje. Sve uvrede koje je morao slušati od
svojih sugrađana ona mu je blažila svojim
ohrabrivanjem i bodrenjem.4 Netko može
pomisliti ako je Muhammed a.s. Božji
poslanik, zašto mu je potrebna potpora
supruge? To samo govori da Muhammed
a.s. nikada nije prestao biti običnim čo-
vjekom ako je postao Božjim poslani-
kom. Za uspjeh svoje misije morao se iz- 83
boriti zemaljskim zakonima, a ne čudima
sa nebesa. Jedino čudo koje je imao bio je
Kur'an – Riječ Božja i čvrsta vjera. O to-
me govori i Časni Kur'an u poglavlju El-
En'am u 50. ajetu: “Reci: "Ja vam ne ka-
žem: ’U mene su Allahove riznice’ , niti:
’Meni je poznat nevidljivi svijet’ , niti
vam kažem: ’Ja sam melek’ - ja slijedim
samo ono što mi se objavljuje." Reci:
"Zar su isto slijepac i onaj koji vidi? Za-
što ne razmislite?"
Međutim, bez živih ljudi, bez sljedbe-
nika, njegova misija nije mogla uspjeti.
Uz Hadidžu, islam je primio i malodobni
Ali r.a., Muhammedov a.s. rođak, koji će
kasnije postati četvrti halifa. Bili su to pr-
vi muslimani.
Početak poslaničke misije/
mekkanski period J
Sa saznanjem da je odabran za Božjeg O
vjerovjesnika, Muhammeda a.s. je čekala
i potpuno drugačija, puno burnija i dina- U
mičniju faza njegova života. Sve što je
stekao do tada, sav ugled i mir, mogao je R
zaboraviti. Sada je trebao primiti i ponije-
ti “teret” Objave, posljednjeg Božjeg
N
obraćanja ljudima, te bez oklijevanja je A
saopćiti svakome čovjeku. Sve što je od
tog trenutka uradio postajalo je živi pri- L
 ŽIVJETI ISLAM
mjer i obaveza za njegove sljedbenike.
Muhammed a.s. je nakon prvog Džibrilo-
vog javljanja morao čekati u neizvjesno-
sti najmanje šest mjeseci, po nekim ko-
mentatorima čak i dvije godine, da mu se
melek Džibril ponovno javi. Prvu Objavu
nije zaboravio, ali je kao čovjek sve više
sumnjao – ne u Boga, nego u samoga se-
be. Živio je teško razdoblje. Svoje isku-
stvo susreta s melekom donositeljem
Objave je krio bojeći se kako će ljudi rea-
girati, hoće li mu povjerovati? To ga je
dovodilo do očajanja; čas je vjerovao da
je žrtva obmane vlastitih čula, a čas da ga
je napustila Sila za koju je bi uvjeren da
će ga voditi. Muhammed a.s. je želio brzo
razrješenje svoje teške psihološke situaci-
je. U međuvremenu je svoje iskustvo su-
sreta sa Džibrilom ispričao i svojemu
vjernom prijatelju Ebu Bekru r.a., boga-
tom i uglednom mekkanskom trgovcu,
čovjeku od autoriteta u Mekki. Znajući da
Muhammed a.s. nikada ni u šali nije izgo-
vorio laž, bez ikakvih je dodatnih pitanja
povjerovao Muhammedu a.s. i posvjedo-
čio njegovo poslanstvo. Bio je prvi puno-
ljetni muškarac koji je ušao u islam. Za
Muhammeda a.s. je to više vrijedilo nego
cijeli svijet. Zato će ga kasnije Muham-
med a.s. nazvati Es-Sidikom, što u prije-
84 vodu znači istinoljubivi, a za njegov
iman/vjeru će kazati da je veća nego vjera
cijelog njegovog ummeta.
Ubrzo se i situacija sa Objavom razrje-
šuje. Najpesimističnije Muhammedove
a.s. misli Allah dž.š. razgoni kur'anskom
Objavom poglavlja Ed-Duha.5 U toj ga su-
ri Uzvišeni podsjeća na njegov težak ži-
votni put i na blagodati s kojima ga dariva:
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
1. Tako mi jutra
2. i noći kada se utiša -
3. Gospodar tvoj nije te ni napustio ni
omrznuo!6
4. Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe
od ovoga svijeta,
5. a Gospodar tvoj će tebi, sigurno,
dati, pa ćeš zadovoljan biti!
6. Zar nisi siroče bio, pa ti je On uto-
čište pružio,
J 7. i za pravu vjeru nisi znao, pa te je
na Pravi put uputio,
O 8. i siromah si bio, pa te je imućnim
učinio.
U 9. Zato siroče ne ucvili,
10. a na prosjaka ne podvikni,
R 11. i o blagodati Gospodara svoga ka-
N zuj!
Nakon ovog kur'anskog poglavlja,
A Muhammed a.s. je počeo govoriti svojim
najbližim rođacima, onima u koje je imao
L povjerenja, o svome poslanstvu i pozivati
Poslanikova džamija u Medini
ih u novu vjeru. Misija je započela i više se
nije moglo nazad. Muhammed a.s. je po-
čeo dobivati prve sljedbenike. Vijest o no-
voj vjeri brzo se širila. Ubrzo su pojedinci
počeli dolaziti iskazati Muhammedu a.s.
vjernost. Međutim, to nije bilo ni tako ma-
sovno ni tako lako, kako je Muhammed
a.s. u početku mislio. Kur'anskim ajetima:
“Ti javno ispovijedaj ono što ti se naređu-
je i mnogobožaca se okani! (El-Hidžr, 94)
i “Opominji rodbinu svoju najbližu i budi
ljubazan prema vjernicima koji te slijede!
Ako te ne budu poslušali, ti reci: 'Ja samo
jasno opominjem.'” (Eš-Šu'ara, 214),
Allah dž.š. je naredio Muhammedu a.s.
javno pozivanje u islam.
Reagiranje Mekkelija na
Muhammedovo, a.s., poslanstvo
Ubrzo je postalo jasno da Muhamme-
dova a.s. misija neće biti još jedna avan-
tura nekog lokalnog kahina (proricatelja),
niti šaira (pjesnika), koji je želio pobrati
malo slave i dobiti koji novčić od lokal-
nih moćnika za umiljati stih o njihovoj
velikodušnosti. Bile su to plemenite riječi
koje su plijenile i osvajale ljudska srca.
Ni najvještiji arapski pjesnici nisu mogli
načiniti ništa slično onome što je Muham-
med a.s. citirao. U isto vrijeme, Muham-
med a.s. postaje najomraženija osoba u
Mekki. Više ga nisu njegovi sugrađani
častili nadimkom El-Emin/pouzdani, po-
vjerljivi, nego su ga počeli nazivati ra-
znim ružnim imenima: zabludjelim pje-
snikom, plagijatorom, vračem, varali-
com, a sve kako bi u korijenu sasjekli bilo
kakav uspjeh Muhammedove a.s. misije
pozivanja u novu vjeru, vjeru u samo Jed-
noga Boga. Na te uvrede Džibril Muham-
medu a.s. donosi sljedeće kur'anske ajete:
“Kur’an je, doista, govor objavljen ple-
menitom Poslaniku, a nije govor nikakva
pjesnika - kako vi nikako ne vjerujete! I
nisu riječi nikakva proroka - kako vi malo
razmišljate! Objava je on od Gospodara
svjetova!” (Al-Haqqa, 40-44).
Mekkanska se sredina nije mogla tako
lako pomiriti s novom vjerom koja je do-
kidala skoro sve običaje Arapa povezanih
za religiju njihovih predaka. Arapima je
bilo nelogično zamijeniti mnoštvo božan-
stava za “samo” Jednoga Boga. Najgla-
sniji u blaćenju Muhammeda a.s. bit će
mekkanski oligarsi i najbliži Muhamme-
dovi a.s. rođaci. Oni su zarađivali veliko
bogatstvo od organiziranja hodočašća za
različita arapska plemena iz unutrašnjosti
Arapskog poluotoka. Muhammedovim
a.s. negiranjem ispravnosti njihovih obi-
čaja taj biznis je bio ozbiljno narušen. Još
i gore; Muhammed a.s. je u potpunosti
novim učenjem negirao njihovu vjeru…
Progoni prvih muslimana
Uslijedili su veliki pritisci na prve mu-
slimane. Nezaštićeni su muslimani podvr-
gavani brojnim mučenjima. Pale su i prve
žrtve/šehidi. Sam Muhammed a.s. je bio za-
štićen svojim plemenskim vezama, no mo-
rao je trpjeti razne uvrede i osporavanja i to
najvećim dijelom od svojih najbližih rođa-
ka. Lokalni su moćni pokušali i preko Mu-
hammedovog a.s. strica Ebu Taliba utjecati
na Muhammeda a.s. On, neka je s njim
Božji mir i blagoslov, na molbu svog dra-
gog strica da se okani negiranja arapskih
božanstava te na prijedlog Kurejšija da će
mu dati najveće počasti i veliko bogatstvo
ako prestane propovijedati novu vjeru, od-
govorio je: “Amidža, tako mi Allaha, kada
bi mi oni Sunce stavili u moju desnicu, a
Mjesec u ljevicu, ne bih napustio ovu misiju
sve dok mi Allah ne dadne punu pobjedu ili
dok ne poginem izvršavajući je..!”7 Čvrsto
je odlučio da neće napustiti poslaničku mi-
siju ni pred narušenim interesima svoje po-
rodice, prijetnjama moćnih Kurejšija, pa ni

pred preklinjanjem svoga časnoga amidže
Ebu Taliba, koji, nažalost, nikada nije po-
stao musliman, iako je sve do svoje smrti
svim sredstvima štitio svoga sinovca.
Muhammed a.s. nije imao drugog
oružja osim Istine, a to i jeste najmoćnije
oružje. Neki koji su u početku bili žestoki
neprijatelji islama postajali su njegovi
gorljivi sljedbenici kada su bez predrasu-
da poslušali kur'anske riječi. Takav je bio
slučaj i sa Omerom r.a. U početku je spa-
dao u red najžešćih neprijatelja islama, a
kasnije je zbog svojih zasluga za širenje
islama izabran za drugog halifu. Njegov
prelazak na islam je toliko ohrabrio Mu-
hammeda a.s. da je odlučio svima ponu-
diti islam, kako Mekkelijama tako i ple-
menima izvan Mekke.
Svi se slažu da nitko u povijesti s ma-
nje sredstava i za kraće vrijeme nije posti-
gao veći uspjeh nego je to učinio Muham-
med a.s. Tim više, jer je Muhammed a.s.
propovijedao novu vjeru u sredini potpu-
no zatvorenoj za nove ideje, s krutim ple-
menskim uređenjem, u kojoj različiti mi-
sionari, pa i židovski i kršćanski, nikada
nisu uspjeli proširiti svoje vjersko učenje.
Ono što je privuklo prve muslimane u
islam svakako je i Muhammedova a.s.
osobnost. Znali su dobro prije početka
njegova propovijedanja o svim njegovim
plemenitim osobinama. Kur'anske teme o
čistom monoteizmu, moralnim zakoni-
ma, Sudnjemu danu i potpunoj jednakosti
ljudi privlačilo je Mekkelije u novu vjeru.
Međutim, broj novih muslimana još uvi-
jek je bio zanemariv.
No, tek su uslijedila prava iskušenja za
malu grupicu muslimana. Mušrici su posta-
li sve agresivniji u vrijeđanju i mučenju pr-
vih Muhammedovih a.s. sljedbenika. Neki
su morali iseliti u Abesiniju, današnju Etio-
piju, gdje su naišli na gostoprimstvo pra-
vednog kršćanskog vladara Negusa. Iako su
mekkanski bogataši sve učini da im Negus
vrati, kako su oni rekli odbjegle robove, on
na to nije pristao. Oni koji su ostali s Muha-
mmedom a.s. u Mekki suočili su se s općim
sankcijama koje su nametnuli Mekkelije
svima koji su imali ikakve veze s Muham-
medom a.s. Tako je stanje potrajalo tri godi-
ne kroz koje muslimani nisu mogli ni trgo-
vati, ni prodavati, ni kupovati, niti se ženiti,
pa ni komunicirati s ostalim Mekkelijama.
Sve se više pokazivalo da misija u Mekki s
tvrdoglavim Mekkelijama neće imati većeg
uspjeha. Zato Muhammed a.s. pokušava s
pripadnicima drugih plemena i stanovnici-
ma drugih mjesta. U Taifu, gradiću udalje-
nom osamdesetak kilometara od Mekke,
Muhammed a.s. je pokušavao prezentirati
svoju misiju tamošnjim stanovnicima, ali
doživljava pravi debakl. Gomila ga dočeku-
je psovkama, najružnijim uvredama i ka-
menicama. Samo što ga nisu i ubili. No, i za
taj slučaj se veže jedno fantastično svjedo-
čenje o Muhammedovoj a.s. osobnosti. Na-
kon neuspjeha misije u Taifu i potpunog
razočarenja u svoje sugrađane, Muhamm-
med a.s. izriče poznatu molitvu: “Kod Tebe
tražim utočište Bože moj protiv svoje sla-
bosti i nemoći. Ako nisam izazvao tvoj
gnjev, ja se ne bojim. Tražim utočište u
svjetlosti Tvoga lica kojim razbijaš tmine i
uspostavljaš dobro na ovom i drugom svije-
tu. Samo je u Tebi snaga i moć.” Poslaniku
a.s., koji je bio izložen raznim uvredama,
neki su muslimani predlagali da na mušrike
prizove Allahovu srdžbu, odbijajući to, ka-
zao je: “Ja nisam poslat kao onaj koji pro-
klinje, već kao milost svjetovima!”
U takvom stanju Muhammed a.s. se
vraća u Mekku i zatiče na samrtnoj poste-
lji svog voljenog strica i štićenika Ebu
Taliba. Muhammed a.s. se zgražao na po-
misao da njegov stric odlazi na drugi svi-
jet kao nemusliman. Svim je srcem molio
strica da ga se odrekne predislamskih bo-
žanstava i prihvati islam, no bez uspjeha.
Ebu Talib je pravi primjer kako Muham-
med a.s. nije mogao nikoga osobno uputi-
ti na pravi put, pa ni najvoljenijeg strica.
Njegova je obveza bila opominjanje i sa-
vjetovanje, a dragi Allah je Onaj koji
upućuje ljudska srca pravoj vjeri, a prvi
uvjet za pravi put je čovjekovo htijenje.
Od kako je Muhammed a.s. počeo propo-
vijedati islam, Ebu Talib je stao u njego-
vu obranu, ali se, nažalost, po njega, nije
želio odreći svoje mnogobožačke vjere.8
U kratkom vremenskom periodu umrli
su Muhammedovi a.s. najvjerniji štićenici
supruga mu Hadidža i stric Ebu Talib. Nji-
hovom smrću izgubio je čvrst materijalni i
moralni oslonac svoje misije. Ovaj dvo-
struki gubitak razdirao je Muhammedova
a.s. osjećanja i direktno ugrozio njegovu
misiju u Mekki, pa i sam život. U isto vri-
jeme Allah dž.š. časti svoga miljenika pu-
tovanjem u nebeske sfere poznatijem kao
Mi'radž, kada se naređuje namaz u formi u
kojoj ga muslimani danas obavljaju.
Mi'radž je predstavljao Allahovu potporu i
ohrabrenje svome Poslaniku.
Nakon što je Muhammed a.s. ostao bez
strica Ebu Taliba, a za vođu plemena iza-
bran njegov drugi stric i najveći njegov
neprijatelj Ebu Leheb, mušrici će još agre-
sivnije nasrnuti na Muhammeda a.s., kako
bi zaštitili svoje političke i ekonomske in-
terese upakirane u plašt obrane njihove
krive vjere. Sada su išli do kraja. Po svaku
su cijenu Muhammeda a.s. željeli mrtvog.
Uvidjeli su da se njegova misija polako
ŽIVJETI ISLAM
počela širiti i izvan mekkanskog područja.
Ako u Taifu nije imao uspjeha u jednom
drugom gradu će doživjeti puni i konačni
uspjeh svoje misije! Nekoliko je hodoča-
snika iz Jesriba, kasnije Medine, saslušalo
Muhammeda a.s. prilikom njegovih stal-
nih propovijedanja za vrijeme hodočašća i
odlučili ga priznati Poslanikom. I ne samo
da su ga priznali nego su ga sljedeće godi-
ne pozvali u svoj grad, zaklevši mu se da
će ga štititi vlastitim životima, a sav svoj
imetak staviti na raspolaganje za misiju ši-
renja islama. Sve je bilo spremno da se
napusti Mekka. No dok su ga čekali njego-
vi novi sugrađani, oni stari su sve isplani-
rali da ga ubiju. (...) q
Nastavlja se...
Bilješke
1
Allah dž.š. je Poslanicima Objavu slao na šest nači-
na: istiniti snovi, koji su se potpuno na javi ostvariva-
li; Melek Džibril bi dostavio u Poslanikovo srce
Objavu; Džibril bi dostavljao Objavu kao čovjek ili
bi se Poslaniku pojavio u svom naravnom liku; Posla-
nik bi čuo glasove za druge ljude nečujne, koji su po
riječima Muhammeda a.s. zvučali poput zvonjave
zvona; Razgovor Allaha s Poslanikom bez posredni-
ka, što su iskusili samo Musa a.s. na Sinaju i Muham-
med a.s. na Miradžu. Vidjeti: Mehmed Handžić,
Islamske teme, Knjiga III, Urednik i priređivač Esad
Duraković, Sarajevo, bez godine izdanja, str. 12-13.
2
Prema svjedočenju Muhammeda a.s. tom je prili-
kom vidio meleka Džibrila u njegovom izvornom 85
stanju. On mu je tada rekao: “Muhammede! Ti si
Božji Poslanik, a ja sam Džibril”. Samo ga je još
jedanput vidio u takvom stanju i to prigodom puto-
vanja u nebeske sfere, poznatijem kao Mi’radž, ka-
da je Allah dž.š. objavio muslimanima obavljanje
molitve/namaza.
3
Muhammed a.s. će nakon nekoliko dana osobno
susresti Vereku ibn Nofela kod Kabe i ispričati mu
što je sve doživio. Vereka je tada izrekao: ‘’Tako mi
Onoga u čijoj je ruci moja duša, ti si doista poslanik
ovoga naroda! Tebi je došao odabrani melek, isti
onaj koji je dolazio Musau. Ti ćeš sigurno u laž biti
utjerivan, sigurno ćeš biti vrijeđan, prognan i napa-
dan! Ako ja dočekam taj dan, ja ću sigurno Allaha
pomoći; On zna kako.” Pogledati: Ibn Hišam, Po-
slanikov životopis, Bemust, Sarajevo, 1998. str. 44.
4
Muhammed a.s. je često znao naglasiti svoju lju-
bav prema Hadidži. Zato će Muhammed a.s. godinu
u kojoj je umrla njegova vjerna supruga nazvati
“Godinom tuge”. Dok je Hadiža bila živa, nije se
ženio s drugim ženama.
5
Mufesiri, komentatori Kur’ana, kao i poznavaoci
Muhammedovog a.s. život razilaze se oko toga koja
je druga Objava spuštena Muhammedu a.s. neki su
mišljenja da je to bila El-Fatiha, a drugi da je po-
glavlje Ed-Duha. Vjerojatno je da su obje sure J
objavljene u jako kratkom vremenu.
6
Mnogobošci su se rugali Muhammedu, a.s. kada O
mu po nekoliko dana ne bi ništa bilo objavljeno go-
voreći da ga je njegov Gospodar napustio i omr-
znuo. Zato je objavljen ovaj ajet.
U
7
8
Ibn HIšam, str. 50.
Prenosi se da je Ebu Talib kao opravdanje zašto
R
neće primiti islam izrekao sljedeće: “Sine brata mo-
ga, rado bih ispunio tvoju želju kad se ne bih bojao
N
sramote, ali ja ne želim da Kurejšije povjeruju da
me je strah od smrti natjerao da prihvatim islam.” A
Pogledati: Malik ibn Nebi, Kur’anski fenomen, Sa-
rajevo, 1989. Str. 76. L
 POVRATAK U BUDUĆNOST
Islamska psihologija – analiza narodne keltske pjesme
Scarborough Fair
Edin Tule
Are you going to Scarborough Fair?
Parsley, sage, rosemary and thyme,
Remember me to one who lives there,
For she/he once was a true love of mine.
Da li ćeš poći u Scarborough na sajam?
Peršun, kadulja, ružmarin i majčina dušica,
Spomeni me onoj koja živi tamo,
Jer je ona jednom bila moja istinska ljubav.
Keltska pjesma Scarborough Fair bilje-
ži razgovor između mladića i djevojke vo-
đenog preko posrednika koji je krenuo na
veliki trgovački sajam u priobalnom engle-
skom gradiću Scarboroughu. Taj gradić je u
dalekoj prošlosti bio impozantno okupljali-
šte trgovaca iz mnogih država srednjovje-
kovne Europe. Bio je poznat po visokom
nivou organizacije srednjevjekovnog me-
đunarodnog trgovačkog sajma koji je trajao
cijelih 45 dana, ali i po strogim kaznama za
86 lopove i druge prijestupnike. Scarborough
je i danas poznato turističko odredište s
keltskom aromom u zraku i ponudama koje
nose duh vremena kada je život bio prirod-
niji, a koncept ljubavi mnogo dublji.
U pjesmi mladić želi uspokojiti svoje
srce spoznajom da je jednom bio istinski
voljen, tražeći od svoje nekadašnje ljuba-
vi da obavi određeni broj nemogućih za-
dataka. Nakon toga se stavlja na raspola-
ganje za uzvraćanje usluge djevojci i
spreman je izvršiti sve što mu ponudi kao
zadatak s ciljem da uspokoji i njeno srce.
Dubljom analizom tih zadataka vidje-
ćemo kako su shvatali jedno drugo, koli-
ko su se poštovali, koliko su poznavali
život i njegove nijanse, da li su se voljeli
bezuslovno, kako su zamišljali vlastitu
budućnost, čega su se bojali, itd.
Pjesma Scarborough Fair krije u sebi
J više mudrosti nego što se može naći u hi-
ljadama knjiga. Uzimajući u obzir izbor
O metafora, kao i ogroman prostor ostavljen
za promišljanje autor pjesme je morao bi-
U ti krajnje zanimljiva osoba. Šteta što je
nepoznat. Ili je, možda, upravo zbog toga
R još zanimljiviji.
N Tell her to make me a cambric shirt,
A Parsley, sage, rosemary and thyme,
Without any seam nor needlework,
L And then she'll be a true love of mine.
Scarborough
Reci joj da mi načini košulju od cambrica,
Peršun, kadulja, ružmarini i majčina dušica,
Bez ijednog šava niti ručnog rada iglom,
I tada će biti moja istinska ljubav.
Prvi zadatak koji traži mladić od dje-
vojke je da mu načini košulju od posebno
skupocjenog i rijetkog platna koje je nači-
njeno od egiptskog pamuka ili lana. Plat-
no je dobilo ime cambric po svom izumi-
telju Jean-Baptiste Cambraiu.
Zanimljiviji dio tog zadatka slijedi u
nastavku iste strofe – nakon refrena –
gdje se ističe da ta košulja mora biti skro-
jena bez ijednog šava i bez bilo kakvog
ručnog rada iglom. Međutim, i sam refren
– u kojem se spominju četiri biljke po
preciznom rasporedu – je ključ za razu-
mijevanje poruka u pjesmi, tj. dešifriranje
zagonetki. I svaka biljka spomenuta u
pjesmi mimo refrena, bilo to direktno ili
indirektno, još je jedan ključ za pronica-
nje u bit zadatka.
Tako na primjer, zadatak s posebnom
košuljom koju treba načiniti bez šava i
igle upućuje djevojku na potragu za tim
posebnim materijalom i njegovom anali-
zom. Ukoliko se djevojka potrudi, sazna-
će, na primjer, da sjeme lana, koje je indi-
rektno spomenuto u pjesmi, sadrži visok
nivo biljnih estrogena, tj. ženskih spolnih
hormona koji koriste srcu, utiču na razvoj
spolnih organa i uvjetuju reprodukciju.
Dodano k tome, sjeme lana reducira
simptome menopauze, reducira kardiova-
skularne bolesti, tumor, ima antikancero-
geno dejstvo, itd.
Vidimo da mladić ustvari prvim zadat-
kom poručuje djevojci da želi da mu rodi
djecu kao zdrava žena i da joj nudi ulogu
supruge i majke njegove djece, te da je po-
menuti odjevni predmet samo polazna tač-
ka za promišljanje ili paravan za očuvanje
nepatvorenog stida jedne i druge strane.
Ovo što smo upravo izrekli glasno u
ovoj analizi odjeknulo je melekanski sup-
tilno i čisto u glavi djevojke koja je pro-
zrela indicije prvog zadatka, tj. želje i
očekivanja ovog mladića.
Tell her to wash it in yonder dry well,
Parsley, sage, rosemary and thyme,
Which never sprung water nor rain ever
fell,
And then she'll be a true love of mine.
Reci joj neka je opere na tamošnjem
suhom izvoru,
Peršun, kadulja, ružmarin i majčina dušica,
Iz kojeg nikad nije poskočila voda niti je
u nj pala kiša,
I tada će biti moja istinska ljubav.
Drugi zadatak upućen djevojci je da
opisanu košulju opere na potpuno suhom
izvoru/bunaru iz kojeg nikad nije posko-
čila ni kap vode niti je u nj pala kiša.
Ovaj zadatak iziskuje novu potragu i
istraživanje. Nova pitanja i odgovore.
Mladić upućuje voljenu djevojku na poja-
ve u prirodi koje najbolje slikaju čežnjiva
srca spremna da dočekaju i upiju najma-
nju kap ljubavi.
Suha zemlja u obliku izvora/bunara
priziva nebo i kišu vapeći za sadržajem
koji će nositi mnoge forme života. Posto-
je srca koja su potpuno izgrađeni duhovni
megapolisi, s unutarnjim svijetom i cije-
lom infrastrukturom, duhovnim zgrada-
ma, uređenim vrtovima, veličanstvenim
četvrtima profinjenih osjećaja, oazama za
putnike, nevoljnike i potlačene. Isto kao
što postoje srca zapuštena poput urušenih
dvoraca i napuštenih bunara po čijim ćoš-
kovima visi paučina, s koje bespomoćni

kukci posmatraju otrovnice u mračnim
kraterima mrtvoga srca.
Strah da se bit čovjeka jednog dana ne
pretvori u urušenu i napuštenu građevinu
nije samo individualna strijepnja, nego i
realna civilizacijska opasnost.
“I koliko smo gradova Mi razorili za-
to što su bili utonuli u zlo – i sada oni leže
zapušteni, s urušenim krovovima! I koliko
bunareva leži napušteno, i koliko dvoraca
koji su (nekad) stajali visoko.” (Kur’an,
022:045).
Druga biljka spomenuta u refrenu je
kadulja (sage), biljka koja često raste oko
gomila kamena napuštenih dvoraca i oko
urušenih bunarova – tih blijedih uspome-
na na nekadašnji luksuzan život aristo-
kratije i okupljanja sirotinje pri pojenju,
igri i ašikovanju oko izvora vode.
Kadulja je izdržljiva na velike suše,
oskudice vode i baš poput sasušenog
izvora strpljivo i dostojanstveno čeka mi-
lost s neba. Dodano k tome, kadulja sim-
bolizira snagu kojom mladić želi opleme-
niti djevojku upućujući je na promatranje
biljaka koje rastu u sasušenoj zemlji, da-
leko od vode, a ipak nikad ne prestaju ši-
riti svoj lijep miris. Štoviše! Samo je ka-
dulja koja raste u vodom oskudnom ka-
menjaru ljekovita za razliku od šumske
kadulje ili kadulje sa livade koja služi sa-
mo kao ukras u bašči, tj. posjeduje puku
dekorativnu vrijednost.
Ta dekorativna uloga – u braku i ši-
rem društvu – na koju pristaje i moderna
žena najslikovitije govori o njenim men-
torima, ali i njenoj nesposobnosti razumi-
jevanja govora biljaka koje joj ti isti men-
tori (ne)uručuju.
Naredna simbolika spomenute kadu-
lje u refrenu je u njenim srcolikim listo-
vim i dvousnatim cvjetovima koji nose
aluziju na poljubac, upućen drugim žed-
nim usnama, kao najbolje mjerilo za du-
binu osjećaja između muškarca i žene.
Poljubac je prva točka susreta dva ra-
zličita svijeta i svojim intenzitetom, fre-
kventnošću i spontanošću govori o stanju
ljubavi kod parova više od spolnog odno-
sa, koji se sveo na skup mehaničkih rad-
nji za zadovoljavanje tjelesnog. Stoga je i
jedna od mnogobrojnih funkcija kadulje
čišćenje usne šupljine tj. tople tvornice
glasnika ljubavi – riječi i poljubaca.
Važnost poljupca treba iznova učiti
od djece koja doživljavaju poljubac kao
neponovljiv pečat na licu kojeg treba pu-
stiti da se osuši inače je uništen. A što je
gore nego da se isti nikako nije ni desio.
Tell her to dry it on yonder thorn,
Parsley, sage, rosemary and thyme,
Which never bore blossom since Adam
was born,
And then she'll be a true love of mine.
Reci joj neka je osuši na tamošnjem trnu,
Peršun, kadulja, ružmarin i majčina dušica,
Koji nikad nije izrodio cvat od Ademovog
rođenja,
I tada će biti moja istinska ljubav.
Treći zadatak upućen od strane mladi-
ća djevojci je da pomenutu košulju osuši
na tamošnjem trnu (thorn) koji nije nosio
cvat još od kako je prvi čovjek na Zemlji
stvoren. Naći takav trn zahtijeva ponovo
istraživanje i kretnju po surovim dijelovi-
ma zemljine kore koji su oskudijevali vo-
dom i njegom.
Upućujući djevojku na traženje speci-
fičnog trna, mladić poručuje djevojci da
shvata ljubav kao trajno kruženje sokova
ljubavi u svim porama ljudskog bića. Jer,
ukoliko se to ne desi čovjek neminovno
postaje emocionalno krut poput trna, koji
je nastao transformacijom nerazgranate
stabljike u šiljasto i kruto tkivo. Trn je
znak u prirodi koji upozorava da i najveće
ljubavi – ako se uzmu zdravo za gotovo
– mogu biti ugašene.
Upućujući djevojku na promatranje
trna mladić je upoznaje i sa obrambenom
funkcijom trna putem koje se biljke štite
od stranih ruku, skrećući joj pažnju na
potrebu izgradnje sličnog obrambenog
mehanizma kada je i ona u pitanju u od-
nosu na znatiželjene strance različitih
motiva.
Dokaz istinske ljubavi muškarca pre-
ma ženi je u nuđenju sigurnog okvira za
njeno djelovanje. Dokaz Božje ljubavi
prema ženi je u konceptu hidžaba, tj. za-
štiti fizičkog tijela unutar odjeće čednosti
uz prvenstveno isticanje njenog intelekta
kroz uokvireno lice kao ogledalo, nada-
mo se, njegovane duše.
Ask her to do me this courtesy,
Parsley, sage, rosemary and thyme,
And ask for a like favour from me,
And then she'll be a true love of mine.
Upitaj je da mi učini tu ljubaznost,
Peršun, kadulja, ružmarini i majčina dušica,
I upitaj je za sličnu uslugu od mene,
I tada će biti moja istinska ljubav.
Nakon ponuđenih, zlata vrijednih ži-
votnih naputaka, slikanja vlastitih želja,
motiva i strahova u najljepšem stilu – u
formi zagonetnih zadataka sa svojim me-
taforičkim ekstenzijama koje izviru iz po-
četnih tačaka za promišljanje, mladić
POVRATAK U BUDUĆNOST
očekuje sličan odgovor od djevojke pu-
tem kojeg će vidjeti da li ga razumije, ima
li jasne životne prioritete i da li je evolui-
rala intelektom i duhom.
Ask him to find me an acre of land,
Parsley, sage, rosemary and thyme,
Between the salt water and the sea-strand,
For then he'll be a true love of mine.
Zamoli ga da mi nađe jutro zemlje,
Peršun, kadulja, ružmarini i majčina dušica,
Između slane vode i morske obale,
Zbog tog će biti moja istinska ljubav.
Djevojka traži od mladića da joj nađe
jutro obradive zemlje, a koja će biti smje-
štena između slane vode i morske obale.
Što znači ni manje ni više nego na neo-
bradivom morskom pijesku. Dok je mla-
dić svoje testove za ispitivanje ženske
promućurnosti sakrio iza jedne košulje,
djevojka se odlučila za metaforu zemlje
koja simbolizira ženu i otkriva odnos
muškarca prema njoj.
Sličnu metaforu koristi i najbolji Po-
znavalac žene: “Žene vaše su njiva va-
ša...” (Kur’an, 002:223).
Briga o ženi kao simbolu osjetljivosti i
krhkosti zahtijeva krajnji nivo senzibilno-
sti i duboke pažnje. Islam naučava ljude da 87
je žena sa svojom prirodom i psihologijom
poput krivog rebra koje zahtijeva preciznu
kombinaciju nježnih i čvrstih dodira, inače
će to rebro pući ili ostati krivo.
Zemlja, ukoliko želimo iz nje iscrpiti
ono najbolje, zahtijeva veliku ljubav,
obradu, napajanje, zaštitu, toplotu, tj. ci-
jeloživotnu brigu.
Ask him to plough it with a lamb's horn,
Parsley, sage, rosemary and thyme,
And sow it all over with one peppercorn,
For then he'll be a true love of mine.
Zatraži da je uzore janjećim rogom,
Peršun, kadulja, ružmarin i majčina dušica,
I posije je cijelu jednim zrnom bibera,
Zbog tog će biti moja istinska ljubav.
Djevojka iz pjesme je potpuno svje-
sna pomenute psihologije žene. Međutim,
J
želi ispitati spremnost muškarca da se no-
si s njenom iznad opisanom prirodom, pa
O
traži od njega da se pokuša nositi s izazo- U
vom pretvaranja neobradivog slanog pije-
ska u obradivu i plodnu zemlju. Mudra R
djevojka ističe – spominjanjem oranja ze-
mlje janjećim rogom - da zemlja bez ob-
N
zira koliko bila pjeskovita i udaljena od A
slatke vode, zahtijeva strpljenje i nježan
pristup. Slično je i sa ženom bez obzira L
 POVRATAK U BUDUĆNOST
koliko bila hirovita ili bez potrebnog od-
goja.
Nakon što je naglasila kako sebe vidi
u pojedinim trenucima i kakav pristup
očekuje od muškarca, djevojka ističe šta
cijeni kod muškarca spominjanjem sija-
nja zemlje zrnom bibera (peppercorn)
koje je simbol oštrog i snažnog mirisa i
okusa.
Biber je odličan začin prvenstveno za
meso kao glavni sadržaj jelovnika jednog
muškarca. Biber je u srednjovjekovnoj
Europi bio zlata vrijedan i samo su ga
mogli priuštiti sebi bogati i trgovci koji su
isti uvozili iz daleke Indije.
Spominjnjem zrna bibera, koji se ina-
če pojavljuje u različitim bojama i zahti-
jeva preciznost pri upotrebi, djevojka isti-
če da cijeni kod muškarca spremnost na
pokret, međunarodno iskustvo, raznovr-
snost interesovanja, ekonomsku neovi-
snost, hrabrost, snažan duh i pedantnost.
Ask him to reap it with a sickle of leather,
Parsley, sage, rosemary and thyme,
And gather it up with a rope made of
heather,
For then he'll be a true love of mine.
Pitaj ga da je pokosi srpom od kože,
88 Peršun, kadulja, ružmarin i majčina dušica,
I pokupi je konopcem načinjenim od vrijeska,
Zbog tog će biti moja istinska ljubav.
Nakon sijanja slanog i pjeskovitog tla
jednim zrnom bibera djevojka traži od
mladića da pokosi posijano srpom od kože
(a sickle of leather), ponovo ističući koliko
joj je bitna nježnost u pristupu njoj.
Srp od kože ne može porezati ni po-
vrijediti. I djevojka želi ispitati da li je
njen mladić spreman pokazati blagost i
nježnost, čak i onda kada se pokaže pot-
puno neplodnom i/ili izrodi gorke plodo-
ve. Na ovom primjeru je jasno naslikan
strah žene od reakcije supruga ukoliko
mu ne bude sposobna roditi djecu i podcr-
tana je njena strijepnja u pogledu sudbine
njihove ljubavi u datom slučaju.
Ovo je, naravno, realna životna stri-
jepnja svake djevojke koja odluči postati
J suprugom i majkom te prepoznavanje te
O strijepnje i njen nježan tretman od strane
njenog izabranika ona opravdano smatra
U dokazom njegove zrelosti i veličine.
Potreba za emocionalnom pripremom
R na pomenutu životnu situaciju – radilo se
N o muškarcu ili ženi – dodatno je pojačana
činjenicom da takve situcije nije propu-
A stio istaknuti Uzvišeni Svjedok: “...Da-
ruje kome hoće žensko, a daruje kome
L hoće muško;
Ili ih udvaja, muške i ženske, a koga
hoće - učini ga neplodnim. Uistinu! On je
Znalac, Moćni.” (Kur’an, 042:049 i 050).
Naredna zagonetka govori o kuplje-
nju pokošenog ploda konopcem načinje-
nim od vrijeska (heather). Djevojka je
sada u ulozi mudre savjetnice koja želi od
mladića napraviti društveno odgovornog
muškarca, pošto je vrijesak biljka koja
svojim korijenskim sistemom čuva tlo od
raslojavanja oborinama. Ali je i u ulozi
brižne supruge usmjerene na zdravlje
svog muškarca, pošto mu skreće pažnju
na biljku koja čisti mokraćne kanale, jača
spolni nagon i liječi nesanicu.
Ženama laska da ih se promatra kao
radine i samoinicijativne pčele, a vrijesak
je jedna od najbogatijih pčelinjih ispaša.
Ovim je djevojka iz pjesme jasno poruči-
la da želi kraj sebe muškarca koji će biti
kvalitetnom ponudom poput vrijeska, ka
kome se rado leti i koji medu daje neza-
mjenjiv okus.
When he has done and finished his work,
Parsley, sage, rosemary and thyme,
Ask him to come for his cambric shirt,
For then he'll be a true love of mine.
Kada obavi i završi njegov posao,
Peršun, kadulja, ružmarini i majčina dušica,
Zamoli ga da dođe po njegovu košulju
od cambrica,
Zbog tog će biti moja istinska ljubav.
Djevojka je svojim zagonetnim za-
htjevima jasno dala do znanja da je zrela,
da razumije prirodu muškarca i žene te da
zna svoje slabosti i prioritete. Pa poručuje
mladiću – ukoliko shvaća i prihvaća nje-
na stajališta – da je spremna biti majkom
njegove djece i da će u porodici širiti lju-
bav, uprkos iskušenjima života te da ni-
kad neće uzeti njihovu ljubav zdravo za
gotovo, uvijek čuvajući svoju privatnost i
čast od radoznalih stranaca.
Jedna od biljaka spomenuta u refrenu
je i ružmarin (rosemary) koji simbolizira
vjernost, ljubav i uspomene. To je miri-
sna zimzelena biljka osjetljiva na mraz i
kao takva predstavlja ljubav sa svojim
stubovima i slabostima. Ružmarin je ko-
rišten kao ukrasni detalj za kolijevke,
bračne parove, ali i grobove, te i na taj
način simbolizira nezaobilazan faktor u
svim periodima ljudskog života, pa i po-
slije.
Ružmarin poput kadulje zahtijeva pu-
no sunca, opojnog je mirisa i odličan je
začin. Začin je po definiciji usputno do-
bro u kulinarstvu jer se jelo može spraviti
i jesti bez njega, ali je sa začinom sve
mnogo ukusnije. Jedna od funkcija spo-
menutih biljaka u refrenu pjesme jeste da
se sve četiri koriste u malim preciznim
količinama tokom cijelog života. Ukoliko
se konzumiraju u većim količinama na-
nose štetu organizmu. Tako da refrenom
mladić i djevojka indirektno podučavaju
jedno drugo da se promatraju kao usputna
dobra. Jer su samo potpuno izgrađene
osobe zrele za takav odnos prema volje-
noj osobi, darujući joj dovoljno slobod-
nog prostora, uvažavajući njene ambicije
i velikodušno potičući daljnji razvoj jed-
ne zasebne ličnosti.
Nezrele ličnosti voljenim osobama
pristupaju posesivno, nametljivo, nezgra-
pno gušeći njihovu slobodu te žrtvujući
vlastitu i tuđu individualnost neposjedo-
vanjem većih životnih ciljeva kojima su
potpuno predani.
Ako odlučimo iščitati refren iz pjesme
u ovom ključu, vidjećemo tajnu za lju-
bavnu sreću uklesanu u znakovima u pri-
rodi, a koja glasi: volite manje, ali volite
dugo!
If you say that you can't, then I shall reply,
Parsley, sage, rosemary and thyme,
Oh, Let me know that at least you will try,
Or you'll never be a true love of mine.
Ako kažeš da to ne možeš, tad je moj
odgovor,
Peršun, kadulja, ružmarini i majčina dušica,
Oh, reci mi da ćeš barem pokušati,
Ili nećeš nikad biti moja istinska ljubav.
Najveći strah zaljubljenih je odustaja-
nje druge strane od posijane ljubavi. Pret-
hodna strofa je vrlo realistična i daleko od
lahko datih obećanja o ljubavi koja nema
granica ili koju nitko i ništa ne može
ugroziti.
Ukoliko osoba koju volimo u jednom
trenutku odustane od duhovno-intelektu-
alne kretnje, oplemenjujućeg traganja i
nesebičnog stvaranja prilika za vlastiti
duhovni razvoj i razvoj onih koje voli, ot-
počinje proces transformacije listova lju-
bavi – uslijed nedostatka sočnih životnih
sokova – u šiljasto i kruto tkivo koje je
teško prigrliti jer se trajno zatvara zauzi-
majući obrambeni stav.
U tom kontekstu je zanimljivo obratiti
pažnju na simboliku zadnje biljke iz re-
frena pjesme – majčine dušice (thyme).
Majčina dušica je u Srednjem vijeku bila
simbol hrabrosti i njome su bili ukrašava-
ni borbeni štitovi vitezova. U ljubavi, kao
i u ratu, svatko otvaranje nosi sa sobom
veliku dozu rizika jer nikad sa sigurnošću
ne znamo kako će druga strana primiti na-

še potpuno otvoreno i razgolićeno srce.
Stoga istinski i dosljedno voljeti mogu sa-
mo dovoljno hrabri koji se ne plaše boli.
Sva mrzovoljna lica, sve grube riječi,
svi ljudski napadi su samo paravani i ma-
ske za vlastiti kukvičluk, tj. strah od boli
koja može nastati izlaganjem nježnije
strane vlastitog srca.
Strah od smrti jednom oživljene lju-
bavi je toliko izražen kod ljudi da bi mno-
gi najradije trajno konzervirali ljubav ko-
ju nude i primaju u želji da ona ostane
trajno istog intenziteta te da se nikad ne
pokvari i ne splahne. Otud i izjava da su
najljepše ljubavi neostvarene ljubavi, tj.
one veze koje su stale s razvojem kod pr-
vih iskri i nikad nisu iskusile istinska
otvaranja, a koja neminovno nose određe-
ne doze boli i razočarenja.
Prečesto je ljubav roditelja, ljubav
bračnog druga, ljubav djeteta, ljubav pri-
jatelja, nakon određenih iskušenja, stala s
razvojem i završila preparirana na zidu
memorije ili konzervirana i odložena u
nekom od ćorsokaka neizbrušene duše.
Majčina dušica je također, kroz svoju
izraženu antiseptičku moć i specifičan
miris, vrlo zdrav i prirodan konzervans.
Tom svojom osobinom biljka u pjesmi
ukazuje na određene krize u ljubavi mla-
dića i djevojke iz pjesme, i njihovu želju
da u takvim trenucima djeluju antiseptič-
ki i sačuvaju barem ono što imaju dok ne
smognu snage i hrabrosti da drvo ljubavi
svesrdno zalijevaju – ne bojeći se njego-
vog gorostasnog rasta.
Duša kao Stvoriteljeva tajna je najza-
gonetniji entitet našeg života i ljudi pro-
vedu cijele živote otkrivajući nove di-
menzije vlastite duše da bi na kraju ispu-
stili iz sebe tu veliku nepoznanicu. Svaka
duša je unikatna poput otiska prsta s razli-
kom u slojevima i varijacijama. Šanse da
čovjek u prosječnom životnom vijeku na-
đe sebi srodnu dušu su proporcionalne
njenom nerazvoju. Što znači, što je duša
zapuštenija to je manje osjetljiva, manje
pati i lakše se potpuno konformistički
uklapa u zatečene društvene okvire.
Osobe sa unutarnjim svijetom izbru-
šenim životnom boli i marljivo građenim
u impresivno zdanje duhovne arhitekture
upuštaju u svoje prostrane duševne odaje
razne kategorije ljudi – ne očekujući da
im se desi ljubav nego istu aktivno nude.
Shodno tome, drugi dio prethodne
strofe, Oh, reci mi da ćeš barem pokušati,
govori o osobi koja je dovoljno emo-
cionalno zrela da zna kako je nemoguće
zadovoljiti sve dimenzije jedne izgrađene
i njegovane duše te jedino očekuje iskren
pokušaj.
Čovjek od rođenja do smrti prolazi ra-
zne male škole ljubavi učeći svaki nared-
ni put da voli dublje, iskrenije i bogatije,
sve dok se duhovno ne uzdigne do čežnje
za ljubavlju Stvoritelja i gledanjem Nje-
govog lica neiscrpne ljepote.
Zanimljivo je da Stvoriteljevu naklo-
nost i bolju vječnost ne možemo steći na-
šim djelima nego iskrenim pokušajima
nesavršene duše koja na taj način ulazi u
proces vlastitog brušenja. I to iz prostog
razloga što rezultati naših djela nikada ne
mogu biti toliko impresivni da bi bili
ekvivalent neizbrojivim Božjim darovi-
ma nama.
Završavanjem viših školi iskrene lju-
bavi, kroz dinamičan život, čovjek evolu-
ira i uči prepoznati i vrednovati najmanji
POVRATAK U BUDUĆNOST
tračak ljudske dobre namjere koju uočava
svojim oštrim okom kroz brojne ljudske
nespretnosti i maske.
Love imposes impossible tasks,
Parsley, sage, rosemary and thyme,
But none more than any heart would ask,
I must know you're a true love of mine.
Ljubav postavlja nemoguće zadatke,
Peršun, kadulja, ružmarin i majčina dušica,
Ali ništa veće od zahtjeva bilo kojeg srca,
Moram znati da si moja istinska ljubav.
Naravno da prava ljubav postavlja ne-
moguće zadatke jer želi podstaći duhovni
razvoj voljene osobe. Dokaz najveće lju-
bavi je kada vas voljeno Biće upućuje na
put pun trnja u želji da se okitite najljep-
šom ljudskošću i ojačate. Ljudi koji tvrde
da nas vole su obično kratkovidni i slabi
za jedan takav rizik. Zato nam Gospodar
šalje ljude koji nas mrze da pokrenu po-
menute procese koji mimo njihove vlasti-
te volje, i ponovo, iz puke kratkovidnosti
daruju našim dušama alate i vatru za bru-
šenje najljepših duševnih formi.
“A pleli su spletku i pleli smo spletku,
a oni ne opaziše.” (Kur’an, 027:050).
Ljubav kao proces omogućavanja vla-
stitog i tuđeg duhovnog razvoja i rasta 89
podrazumijeva spremnost na trajno otvra-
nje srca i duše ka spoljnom svijetu. Lju-
bav poput peršuna (parsley) s početka
refrena otklanja gorčinu iz grudi i usta,
pomaže pri probavi svih žilavosti života,
idealizira rad shrvanog srca i umiruje pre-
nadraženi nervni sistem.
Stari Grci su koristili peršun da bi
okrunili pjesnike, pobjednike na Olimpij-
skim igrama, ali i ispratili svoje umrle –
čineći ga na taj način vjernim pratiocem
ljudi u važnim trenucima njihovog života.
Nemogući zadaci koje iz ljubavi šalje-
mo jedni drugima moraju imati edukativ-
no-pedagoški karakter. Jer iskrena ljubav
kao ogromna energija mora da grije, ali i
da odgaja, širi vidike, ohrabruje, duhovno
obogaćuje, povećava neovisnost o stvore-
njima, budi oprez i djeluje korektivno.
Želja svakog ambicioznog čovjek je
da iza sebe ostavi jasan trag. Da zna da je J
obilježio određenu epohu i svojim do-
brom zadužio naredne generacije. Najve-
O
ći poraz za senzibilnu osobu je kad osjeti U
da uspomena na nju blijedi čak i u srcima
za koje je njegovo ili njeno srce najjače R
kucalo. Otuda i analizirani zadaci u pje-
smi - ali i uvijek novi zadaci i izazovi u
N
našim životima – koji nas uče razumjeti
igru najljepših životnih suprotnosti i uče
A
nas rasti u ljubavi. q L
 DIJALOG CIVILIZACIJA
Ahdnama – najstariji dokument o ljudskim pravima u povijesti
Univerzalni uzor ljudskih prava
Alem ef. Crnkić
U skladu sa ustanovama islamskog rat-
nog prava i propisa šerijata, od davnina je
postojao običaj da muslimanski zapovjed-
nik ili sam vladar, kad jedno mjesto bez
jačeg otpora i velikih žrtava zauzme, gra-
đanima kršćanske i jevrejske zajednice, a
naročito posadama tvrđava i braniocima
koji se predaju na vjeru, izda pismenu po-
velju zvanu Emānnāma, Muāheda ili Ahd-
nama. Tako je drugi halifa Omer ibn el-
Hattab, r.a., prilikom zauzimanja Jeruzale-
ma 15/637. godine, predstavnicima kr-
šćanske vjere izdao Emānnāmu u kojoj im
je garantirao sigurnost života, imetka, cr-
kve i slobode vjeroispovjesti, pod uvjetom
da daju džizju i ne skrivaju neprijatelja
(Hāzā mā a‘tā ‘Abdullāh ‘Umer, emīru-l-
mu’minīne ehle Īljā mine-l-emāni, a‘tāhum
emānen li enfusihim ve emvālihim ve li
kenā’isihim ve sulbānihim ve sekīmihā ve
90 berī’ihā ve sā’iri milletihā...)
Prilikom zauzimanja Carigrada (1.6.
1453.), sultan Mehmed II Fatih izdao je
sličnu povelju (Ahdnamu) carigradskom
patrijarhu i stanovnicima kvarta Galate u
Carigradu. Njome je sultan patrijarhu ga-
rantirao “da ga niko neće uznemiravati ni
remetiti, da je nepovrediv, neoporeziv, ne-
potresiv od svih protivnika i da je sa svim
sebi potčinjenim svećenicima za sva vre-
mena slobodan od poreza i danka”.
Kada je, deset godina kasnije (1463.),
ovaj isti sultan Mehmed II osvojio Bosnu
i pogubio posljednjeg bosanskog kralja
Stjepana Tomaševića, predstavnik bosan-
skih franjevaca fra Anđeo Zvizdović iza-
šao je 28. svibnja 1463. godine pred sul-
tana Mehmeda II Fatiha na Milodraževo
polje kod Fojnice, priznao ga za novog
gospodara Bosne i zamolio da njegovim
redovnicima dā vjersku i imovinsku slo-
J bodu djelovanja. Iako su pripadnici ovog
O reda od samog svog osnutka (1209.) dje-
lovali kao ”pučki propovjednici, papinski
U poslanici, misionari na Bliskom istoku i
Africi, propovjednici križarskih ratova...,
R a u Bosni kao propovjednici i inkvizitori
protiv bogumila” (vidi: Opća enciklope-
N dija JLZ, Svez. III, Zagreb, 1977., str. 57-
A 58), sultan Mehmed Fatih im je, da bi
spriječio njihovo iseljavanje iz Bosne i
L podstakao na povratak one koji su se već
bili iselili, izdao Ahdnamu (Povelju).
Ahdnama je, s povijesnopravnog gledišta,
imala veliki značaj, jer je bosanskim fra-
njevcima od samog početka turske vlada-
vine u Bosni osiguravala, ne samo osnov-
na ljudska prava: slobodu ličnosti, vjere,
imovine, kretanja i udruživanja, već i slo-
bodu vizitacije franjevačkih ustanova od
strane njihovih starješina izvana.
Tim dokumentom Mehmed II je kato-
licima garantirao slobodu ispovijedanja
njihove vjere i pravnu sigurnost, a izbjegli-
ce je pozvao da se slobodno vrate. Izdata
326 godina prije Francuske buržoaske re-
volucije 1789. godine i 485 godina prije
međunarodne deklaracije o ljudskim pra-
vima 1948. godine, predstavlja najstariji
pisani dokument o ljudskim pravima u po-
vijesti. Fra Luka Markešić izdavanje Ahd-
name ocjenjuje jednim od značajnijih do-
gađaja iz prošlosti BiH, koji ima svoju
mračnu stranu jer je Bosna pala, ali i ple-
menitu jer osvajači nisu progonili ljude i
pozvali su ih da ostanu. “Za to vrijeme ona
je bila znameniti čin kada su u pitanju ljud-
ska prava i zato na nju treba pozitivno gle-
dati, a ova povelja još više znači danas, jer
je dala ljudima pravo na život, dom, sigur-
nost imovine i slobodu vjere”, kaže fra Lu-
ka. Predsjednik Udruženja turskih intelek-
tualaca prof. dr. Mustafa Erdem ističe da
Ahdnama pokazuje da moć Osmanskog
carstva nije bila samo njena vojna sila, ne-
go i izgradnja zajedničkog života.
Na manifestaciji “Dani Ahdname Mi-
lodraže 2009”, kojom se obilježavala
546. godišnjica Ahdname, fra Luka Mar-
kešić je imao interesantno izlaganje. “Po-
znato nam je svima da je Milodraže u hi-
storiji BiH poznato prije svega kao mje-
sto susreta dvojice značajnih ljudi za hi-
storiju BiH. To je susret sultana Mehme-
da Fatiha i fra Anđela Zvizdovića. Milo-
draže je po najprije značajno po tome što
su se ovdje susreli ovi ljudi, susreli su se
osobno, susreli su se u svoj svojoj različi-
tosti. Već taj susret te vrste je posebno
zanimljiv. Razlika je također tog susreta
što su to ljudi različite kulture, različite
vjere, različitih viđenja o životu ali oni su
se susreli i taj susret je sam po sebi znača-
jan. Taj susret je bio pretpostavka nečeg
još značajnijeg, oni su tu počeli razgova-
rati. Druga stvar koja je značajna za Milo-
draže i koja ostaje značajna stvar, osim
ovog da je to sustret, ovo je mjesto susre-
ta, ovo je mjesto dijaloga i to je ta druga
stvar koju želim naglasiti kao značajnost
ovog mjesta Milodraže. Tu su se sastala
ova dvojica ljudi da razgovaraju, da ima-
ju dijalog. A u tom dijalogu šta je važno,
važno je ponajprije da jedan drugog slu-
šaju. Sultan je bio spreman da sluša ovog
sasvim običnog malog čovjeka i još re-
dovnika. Isto tako i ovaj fratar redovnik
bio je spreman da sluša tog čovjeka koji
je došao tu da osvaja Bosnu ali dakle on
je bio spreman da sluša, da sasluša tog čo-
vjeka. A zatim u tom slušanju jedan dru-
goga odmah su našli i razumijevanje je-
dan za drugog, da prihvate i tako se rodilo
i ono šta mi danas ovdje posebno obilje-
žavamo kao Dan Ahdname. Ahdnama je
značajna upravo po dijaloškom karakteru
ljudi da u razgovoru nađu međusobno po-
zitivno rješenje u datoj situaciji. Ono po
čemu je Milodraže značajno i ostaje zna-
čajno i nadam se postati još aktualnije iz
ovog susreta, iz ovog dijaloga, u Bosni se
tada stvara jedna nova geopolitička situa-
cija u kojoj ljudi traže međusobno pomi-
renje i mir. Pomirenje i mir u kojem će se
moći izgrađivati BiH u okviru tadašnjeg
Osmanskog carstva. Mir i pomirenje je
bila ta vrijednost koja se tada počela gra-
diti u BiH u jednoj novoj geopolitičkoj
situaciji. Kao simbol tog početka jednog
novog vremena, jedne nove civilizacije u
BiH, plašt kojim je sultan Fatih ogrnuo
fra Anđela Zvizdovića se sa Ahdnamom
čuva u Franjevačkom samostanu u Fojni-
ci kojeg fratri čuvaju kao vrijednost, kao
amanet. Historija je karakteristična što se
vremena i ljudi mijenjaju. Trebamo čuva-
ti vrijednosti koje su vječne u povijesti,
ono što bi želio istaknuti mislim da su
vječne vrijednosti ljudi i da to treba čuva-
ti, njegovati i predavati drugima. Da se
ljudi znaju susresti, međusobno razgova-
rati, da se ljudi znaju pomiriti i graditi
mir. Mir je djelo pravde, mir je djelo isti-
ne, to u svetim knjigama piše, mir i pomi-
renje se temelje na istini, na pravdi. Milo-
draže treba da postane simbol BiH, evo

da ne kažem da ne pretjerujem pa i sim-
bol svijeta kao što je i BiH simbol svijeta
po svojim različitostima, po svojim te-
žnjama, po ljudskim i civilizacijskim ka-
rakteristikama, po onome što Bosna je
bila i po onome što želi danas postati.”
Reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić u proš-
logodišnjoj hutbi na prvi petak u mjesecu
julu u Kamengradu kod Sanskog Mosta,
gdje se čuva mihrab Sultana Mehmeda Fa-
tiha, Ahdnamu je predstavio kao prototip i
paradigmu bosanskog života. “Fatihova
Ahdnama nije napisana iz straha, nije iznu-
đena zbog interesa, i nije obajavljena iz po-
trebe za pokazivanje. Ona je napisana iz
uvjerenja da je svako slobodan u svojoj vje-
ri i svojoj domovini; ona je objavljena da
svjedoči o jednom vremenu i jednom čovje-
ku koji je znao da je prava moć u poštivanju
ljudske ličnosti. Zato je Fatihova Ahdnama
povijesna vrijednost koja nije mogla biti ne-
primjećena zato što uvijek koristi ljudima.
Ona je i nama korisna, jer u njoj možemo
prepoznati razliku između istine i neistine
– istine koja traje i neistine koja nestaje u
bujici koja nosi otpatke što plivaju na povr-
šini povijesti. Ona je korisna da nas podsje-
ti na trajnu vrijednost bosanskog života koji
je nezamisliv bez suživota i tolerancije, ko-
ju treba pokazati baš onda kad se ima moć i
vlast, baš onda kad drugom i dugačijem
možemo pružiti ruku prijateljstva.”
Sadržaj Ahdname
Tekst Ahdname u prevodu Hazima
Šabanovića glasi:
“On (tj. Bog) je jedini pomoćnik. (Tu-
gra) Mehmed, sin Murad-hanov, vazda
pobjedonosan! Zapovijed časnog, uzviše-
nog sultanskog nišana (znak) i svijetle car-
ske tugre, osvajača svijeta je slijedeće:
Ja, sultan Mehmed-han, stavljam do
znanja cijelom svijetu (svom puku i odlič-
nicima) da se prema posjednicima ovog
carskog fermana bosanskim redovnicima
pojavila moja velika milost, pa zapovije-
dam slijedeće:
Neka niko spomenutim (kaluđerima) i
njihovim crkvama ne pravi smetlje i neka
ih niko ne uznemiruje. Neka oni bezbriž-
no stanuju u mome carstvu. A oni koji su
izbjegli (pobjegli i otišli) neka su slobod-
ni i sigurni. Neka dođu i neka bez straha
stanuju u zemljama moga carstva. Neka
se nastane u svojim manastirima i neka
niko, ni moje visoko veličanstvo, ni iko od
mojih vezira, ni od mojih sluga, ni od mo-
jih podanika, niti iko od stanovnika moga
carstva - ne vrijeđa i ne uznemiruje spo-
menute. Neka im ne upada i neka ih ne
ugrožava i ne vrijeđa ni njih, ni njihove
Sultan Mehmed II Fatih
duše (živote), ni njihov imetak, niti njiho-
ve crkve. Isto tako neka im je dopušteno
da dovedu čovjeka sa strane (iz tuđine) u
zemlje moga carstva. Zbog toga spome-
nutim veledušno podarujem carsku zapo-
vijed i zaklinjem se slijedećim teškim za-
kletvama: Tako mi Stvoritelja zemlje i
neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi
sedam mushafa, i tako mi našeg velikog
vjerovjesnika (Muhammeda), i tako mi
sablje koju pašem, - niko se neće protiviti
onome što je napisano sve dokle god mi
oni budu služili, dok se budu pokoravali i
dok budu odani mojoj zapovijedi.
Napisano 28. maja u stanu Milodraž”
U Šabanovićevu prijevodu zakletva:
“i tako mi 124.000 poslanika” je izostav-
ljena. Iako su o ovoj Ahdnami kod nas
mnogi pisali (Ć. Truhelka, G. Elezović,
S. Kemura, Knežević, K. Gujić, J. Mata-
sović, H. Šabanović i drugi), nama se čini
da je po pitanju njene originalnosti najbli-
že istini mišljenje rahmetli Hazima Šaba-
novića koji kaže: “Original je, kako će se
to iz objašnjenja koje dolazi iza teksta vi-
djeti, nestao nešto prije 1654. godine, jer
je u međuvremenu od 1654. do 1669. na-
stao onaj primjerak Ahdname za koji se
drži da je original i koji se kao takav čuva
u muzeju Franjevačkog samostana u Foj-
nici uokviren pod staklom. Taj primjerak,
međutim, nije ništa više nego dosta neu-
spjela imitacija originala.”
Što se, pak, sadržaja Ahdname tiče, on
je, po svoj prilici, autentičan. Tome ide u
prilog činjenica da je Fatihov sin, sultan
Bajezid II (vl. 1481.-1512.), beratom iz
1483. godine upućenim sandžak-bezima i
kadijama bosanskog, hercegovačkog i
DIJALOG CIVILIZACIJA
zvorničkog sandžaka, a potom i ferma-
nom od 17. augusta 1498. godine upuće-
nim kadijama Novog Brda i Srebrenice,
praktično obnovio Ahdnamu svoga oca
Mehmeda II Fatiha i potvrdio njenu au-
tentičnost. Original berata iz 1483. godi-
ne nije sačuvan, ali postoji ovjeren prepis
koji se čuva u Franjevačkom samostanu u
Fojnici, dok je original fermana iz 1498.
godine sačuvan i nalazi se u arhivu Fra-
njevačkog samostana u Fojnici.
Isto tako treba napomenuti da je i Fati-
hov praunuk, sultan Ahmed I (vl. 1603.-
1617.), fermanom iz 1607. godine obnovio
Ahdnamu svoga pradjeda, za vrijeme upra-
ve provincijala fra Jakova Slapnice. Origi-
nalni ferman pronašao je u Sarajevu 1937.
godine sarajevski trgovac starinama Uzei-
raga Hadžihasanović i poklonio ga tadaš-
njem nadbiskupu Ivanu Šariću, koji ga je u
augustu iste godine dao objaviti u “Hrvat-
skom dnevniku” u Zagrebu. Postoje i četiri
ovjerena prepisa ovog fermana, od kojih
se po dva čuvaju u Makarskoj i Zaostrogu.
Prepisi Ahdname
Šabanović navodi i deset poznatih
prepisa Ahdname, od kojih se pet čuva u
arhivu Franjevačkog samostana u Fojni-
ci, dva u Franjevačkm samostanu u Kra- 91
ljevoj Sutjesci, jedan u Franjevačkom
sjemeništu u Visokom, jedan u arhivu
Srpske akademije nauka u Beogradu i
jedna u Kadićevoj hronici u Gazi Husrev-
begovoj biblioteci u Sarajevu. Prepis
Ahdname koji se čuva u Fojnici pod br.
1253 ima tri ovjere: es-Sejjida Ab-
dulmedžida, kadije u Bosna Brodu (Trav-
niku), Muhameda, kadije u Bosna Brodu
(Travniku) i vojnog kadije Muhameda
ibn Balije. Prepis pod br. 2956 iz Fojnice
ovjerio je Muhamed ibn Ali, kadija u Di-
mitrovici, a prepis pod br. 1255 Muha-
med Emin, kadija u Sarajevu. Jedan pre-
pis Ahdname, koji se čuva u Kraljevoj
Sutjesci, ovjerio je Fazli ibn Ahmed, vrši-
lac dužnosti kadije u Banjoj Luci, a drugi
Davud, vršilac dužnosti kadije u Saraje-
vu. Prepis Ahdname koji se nalazi u Beo-
gradu ovjerio je Omer ibn Emrullah, ka-
dija u Tuzli. Ostali prepisi nisu ovjereni.
J
To što je Ahdnama često osporavana O
navodima da o njoj u zapadnim izvještaji-
ma i kronikama nema pomena može se U
objasniti nastojanjem da se od javnosti za-
taje povlastice koje su njom stečene, tim R
prije što su te izvještaje pisali ljudi kojima
iz vjersko-političkih razloga nikako nije iš-
N
lo u prilog da ističu naklonost i toleranciju A
sultana Mehmeda II Fatiha, koji je bio pre-
gazio tolike kršćanske zemlje i postao strah L
 DIJALOG CIVILIZACIJA
i trepet čitave srednje Europe. Sve kad bi
fojnička Ahdnama i bila historijska patvo-
rina, a što se nikako ne može dokazati, gore
spomenutim Bajezidovim beratom iz 1483.
i fermanom iz 1498., kao i Ahmedovim
fermanom iz 1607. godine, ona je sa najvi-
šeg mjesta ozakonjena, te je kao takva
predstavljala veliki list slobode za franjev-
ce i katolike u Bosni. Prema tome, sultanu
Priča o najtraženijem čovjeku na svijetu
Tko je Osama bin Laden?
Mirza ef. Mešić
Danas je najtraženija osoba na svijetu.
Sa svojim istomišljenicima, većinom rat-
nim veteranima iz Afganistana, koje su
svojevremeno obostrano izdašno financi-
rali i službeni Rijad i Washington, ofor-
mio je najzloglasniju terorističku mrežu
današnjice, poznatu kao Al-Qaida (baza).
Njegova je glava ucijenjena na 25 miliju-
92 na dolara. Zbog njega su Sjedinjene
Američke Države, najjača vojna sila na
svijetu, pokrenule svoju ratnu mašineriju
i okupirale dvije zemlje Irak i Afganistan,
te izvele brojne udare u nekim islamskim
zemljama poput Somalije i Sudana. Jedan
od najvećih kritičara američke vanjske
politike, Noam Chomski, takvu američke
poteze smatra najkrućim međunarodnim
terorizmom; takvim da se druge grupe i
države koje primjenjuju terorizam u
ostvarenja svojih interesa mogu sakriti u
mišju rupu.1 U rečenicama koje slijede
pokušat ću pojasniti tko je zapravo Osa-
ma bin Laden, osoba koja je svojim izja-
vama i djelovanjem izazvala opću pomut-
nju u međunarodnoj zajednici.
Za vrijeme sovjetske okupacije Afgani-
stana 1979.-1988. godine, jedan od nekoli-
ko tisuća stranih dragovoljaca, koji su pri-
stizali na afganistansko-pakistansku grani-
J cu u vojne logore, nadgledane i financirane
O od američkih, pakistanskih i saudijskih taj-
nih službi, bio je i Osama bin Laden. Nje-
U gov otac Muhammed, porijeklom iz Jeme-
na, bio je jako blizak sa saudijskim kraljem
R Fejsalom, koji mu je omogućio da se obo-
N gati kao građevinski poduzetnik. (Navodno
je nakon abdiciranja kralja Sauda saudijska
A državna blagajna ostala prazna te je Muha-
mmed šest mjeseci financijski izdržavao
L kralja Faisala i praktički cijelo kraljevstvo.
Mehmedu II Fatihu i njegovoj Ahdnami
treba zahvaliti što se u tim krajevima sve
do danas održao znatan broj Bosanaca ka-
toličke vjeroispovjesti. Za žaljenje je to što
u zadnje vrijeme obilježavanje ovog datu-
ma nosi uglavnom bošnjačko-tursko-mu-
slimanski predznak i što u njemu, ni duhom
ni tijelom, ne učestvuju i bosanski franjev-
ci. U neku ruku za to odgovornost snose i
U znak zahvalnosti, kralj Faisal je donio de-
kret kojim su svi građevinski radovi bili po-
vjereni njegovoj tvrtki.) Njegova je građe-
vinska tvrtka, danas poznata kao Grupacija
Bin Laden, dogradila i proširila džamije u
Mekki i Medini, najsvetijim mjestima u
islamu te učestvovala u najunosnijim gradi-
teljskim poduhvatima u Saudijskoj Arabiji
sredinom 20. stoljeća. Muhammed bin La-
den je postao i ministar javnih radova u
Vladi Saudijske Arabije.
Obitelj bin Laden velikim novčanim
iznosima podupirala je afganistanske bor-
ce u ratu protiv Sovjeta. Uz sve navede-
no, za rat protiv Sovjeta prijavio se i Osa-
ma, sedamnaesto od 57 djece, koliko je
njegov otac Muhammed imao sa nekoli-
ko svojih supruga. Iako nijedan saudijski
princ nije želio osobno učestvovati u ratu,
bin Ladenov odlazak u Afganistan na sa-
mom početku sovjetske okupacije, a zbog
bliskosti između dvije obitelji, tumačio se
kao privrženost džihadu same obitelji Sa-
ud. Njemu su se pridružili i radnici iz oče-
ve tvrtke, koji su teškim strojevima isko-
pavali tunele ispod pakistansko-afgani-
stanskih planina u kojima su izgrađivali
skladišta za oružja i medicinsku pomoć.
Jedno takvo skladište u pokrajini Host u
potpunosti je financirala američka oba-
vještajna služba CIA. U brojnim bazama,
uzduž afganistansko-pakistanske granice,
uz pomoć američkog oružja i stručnjaka
te saudijskog novca obučavani su najelit-
niji borci za rat protiv Sovjeta.2
Bin Laden će postati predstavnik sau-
dijskih dragovoljaca, a nakon ubojstva
njegovog duhovnog učitelja Abdullaha
Azama3 preuzet će vodstvo nad svim arap-
skim dragovoljcima u Afganistanu. Ubrzo
sami organizatori i sudionici, koji skup na
milodraškom polju sve više pretvaraju u
teferič nabijen mitološkim imaginacijama
o osmanskom periodu. Naravno, u takvoj
atmosferi se niti od bosanskih franjevaca
ne može očekivati da osjećaju žal za vre-
menom u kome su bili sluge okupatora,
niti da slušaju priče o Ahdnami, kao univer-
zalnom uzoru ljudskih prava. q
je osnovao i Al-Qaidu, vojnu organizaciju
ili bolje rečeno vojnu bazu, u koju je pri-
mao dragovoljce iz više arapskih zemalja
koji su pristizali u Afganistan sa svojim
obiteljima kako bi se borili protiv Sovjeta.
I sam je sudjelovao u nekoliko bitaka,
uključujući opsadu Jalalabada, koja je
označila kraj sovjetske okupcije Afgani-
stana 1989. godine. Zbog svojih zasluga
bin Laden je slavljen kao heroj i u Afgani-
stanu i u svojoj domovini Saudijskoj Ara-
biji. Često optuživan od domaćih mudža-
hedina za ekstremno tumačenje islama te
razočaran međusobnim obračunima afga-
nistanskih vojnih zapovjednika, odlučio je
1990. godine napustiti Afganistan i vratiti
se u Saudijsku Arabiju. Tamo je osnovao
dobrotvornu humanitarnu organizaciju ko-
ja je pomagala veteranima afganistansko-
ga rata. Međutim, Sadamova okupacija
Kuvajta 1990. godine i njegove prijetnje
da će okupirati Saudijsku Arabiju, ponov-
no će aktivirati Osamu bin Ladena.
Predložio je saudijskom kralju Fahdu
da sa svojim ratnim veteranima te ostalim
Saudijcima predvodi obranu zemlje. No,
preduhitrili su ga njegovi dojučerašnji sa-
veznici i pomagači Amerikanci. Ni tri da-
na nakon Sadamove okupacije Kuvajta u
Rijad je doputovao američki potpredsjed-
nik Cheyni kako bi sa Fahdom dogovorio
obranu Saudijske Arabije nazvanu “Pu-
stinjski štit”. Ubrzo su počeli stizati ame-
rički vojnici čiji je broj do kraja vojnih
operacija narastao na više od 500.000. To
je razbjesnilo Osamu bin Ladena koji je
javno počeo kritizirati politiku kraljevske
obitelji, jer je u zemlju pozvala nevjernič-
ku vojsku. Pokušao je utjecati i na službe-
nu ulemu da donesu fetvu o zabrani staci-

oniranja nevjerničkih vojnika na saudijsko
tlo, no bez uspjeha. Vijeće Šure je, na veli-
ko bin Ladenovo razočarenje, donijelo fe-
tvu o slobodnom stacioniranju američkih
vojnika. Njegova se kritika pojačala nakon
završetka Pustinjske oluje kada je nekoli-
ko tisuća američkih vojnika ostalo u Sau-
dijskoj Arabiji, kako bi nadgledali zabranu
letova za iračke borbene avione. To je bio
argument kojim je bin Laden dokazivao
svoju tvrdnju kako je Sjedinjenim Država-
ma stalo samo do očuvanja njihovih naf-
tnih interesa na Srednjem Istoku te kako će
američke trupe tamo zauvijek ostati.4
Osama bin Laden 1992. odlazi u Sudan
i pridružuje se islamskim revolucionarima
predvođenim Hasanom Turabijem. U Su-
danu je uspio okupiti većinu afganistanskih
veterana koji su bili razočarani ponašanjem
saudijske vladajuće obitelji i ostankom
američkih vojnika na svetoj zemlji nakon
završetka Pustinjske oluje. U međuvreme-
nu su mu saudijske vlasti oduzele držav-
ljanstvo, što je nezabilježen slučaj u povije-
sti ove države, a njegova najuža obitelj jav-
no ga se odrekla. Uslijed konstantnog sau-
dijskog pritiska, Sudan je morao otkazati
gostoprimstvo bin Ladenu. Sredinom 1996.
godine odlazi ponovo u Afganistan i po prvi
puta javno objavljuje džihad protiv Sjedi-
njenih Američkih Država, koje su za njega i
njegove sljedbenike okupirale Saudijsku
Arabiju i ostale muslimanske zemlje, kako
bi crpili prirodna bogatstva koja pripadaju
svim muslimanima. Clintonova administra-
cija kao odgovor njegovoj objavi rata SAD-
u donijet će Protuteroristički akt, dokument
kojim će zamrznuti sredstva svih arapskih
humanitarnih organizacija koje su surađiva-
le sa Osamom bin Ladinom. Proglasili su
ga najvećim financijerom terorističkih ak-
tivnosti u svijetu.5
Američka je vlada početkom 1997.
godine preko CIA-e započela lov na Osa-
mu bina Ladena, ali bezuspješno. U to su
vrijeme u afganistanskom građanskom
ratu sve više jačali talibani koji su pružili
punu zaštitu bin Ladenu. Čak su ga odbili
izručiti i Saudijcima, koji su uz Ameri-
kance i Pakistance najviše financijski po-
magali talibansku vladu. Do 2001. godi-
ne, bin Laden uspijeva ponovno okupiti
oko sebe nekoliko afganistanskih oruža-
nih grupa, sada zajednički povezanih u
Al-Qaidu, i osnovati organizaciju pod na-
zivom “Međunarodna islamska fronta za
džihad protiv Židova i križara”. Ovo će
biti argument američkoj vladi da nakon
11. rujna 2001. optuži bin Ladena i njego-
ve sljedbenike za organizaciju teroristič-
kih napada na SAD i druge zapadne ze-
mlje te njihove ciljeve svuda u svijetu te
Osama bin Laden
započne vojnu kampanju protiv taliban-
skog režima kojeg će na kraju i srušiti, ali
ne i uništiti.6
Neprijateljstvo između bin Ladina i Sje-
dinjenih Američkih Država kulminiralo je
kada je u kolovozu 1998. godine u terori-
stičkim napadima na američko veleposlan-
stvo u Keniji i Tanzaniji poginulo 220 civi-
la. Američka je vlada odmah za napade op-
tužila bin Ladena za kojim je raspisala i
međunarodnu tjeralicu te nagradu od 5 mi-
lijuna dolara za njegovo uhićenje. Za sva
neprijateljstva od ranih 90-ih i sve pogibije
američkih vojnika optužen je Osama bin
Laden. Jasno da je postojalo i među američ-
kim stručnjacima dosta sumnje oko njego-
vog sudjelovanja u organizaciji svih terori-
stičkih napada protiv SAD-a.7
Washington je optužio Osamu bin La-
dena da u muslimanskom svijetu predvo-
di globalnu urotu protiv Sjedinjenih Dr-
žava. Ono što Washington nije htio pri-
znati jeste da je upravo njihova admini-
stracija predvođena stručnjacima CIA-e
dobrano pomagala organiziranje militan-
tnih skupina širom islamskog svijeta koje
će se nakon pobjede nad Sovjetima u Af-
ganistanu okrenuti protiv nje i arapskih
korumpiranih vladara.
U pokušaju da ulove bin Ladena ame-
rička je administracija velike nade pola-
gala na Pakistan i Saudijsku Arabiju. No
vjerojatno je bin Laden toliko bio pove-
zan sa pakistanskom vladom preko tajne
službe ISI-ja, a pogotovo sa članovima
saudijske kraljevske obitelji, da niti Paki-
stancima niti Saudijcima nije bilo u inte-
resu da bin Ladena ulove Amerikanci. Uz
sve to bin Laden je zadobio snažnu pot-
poru talibanskog režima predvođenog
mula Omerom koji ni po koju cijenu nije
želio izručiti Osamu. Čak je jedne prigo-
de i izvrijeđao saudijskog princa Turkija,
šefa saudijske tajne službe, koji je došao
u Afganistan kako bi s mula Omerom
pregovarao o bin Ladenovom izručenje,
optuživši ga da je izaslanik američke vla-
DIJALOG CIVILIZACIJA
de. Nakon tog slučaja Saudijska Arabija
nije više tako zdušno pomagala talibane,
a diplomatske je veze svela na najniži stu-
panj. Osobna uvreda princa, a ne posebna
strategija, oblikovala je saudijsku vanj-
sku politiku prema talibanskom Afgani-
stanu. U međuvremenu američka je vlada
uspjela uspostaviti kontakte sa mula
Omerom kojeg je uspjela uvjeriti da afga-
nistansko gostoprimstvo najtraženijem
teroristi neće donijeti ništa dobro. Navod-
no je uslijed američkog pritiska mula
Omer uspio nagovoriti bin Ladina da na-
pusti Kandahar i odseli najvjerojatnije na
samu afganistansko-palestinsku granicu.8
Uslijedio je 11. rujna 2001. i globalni
rat protiv terorizma kojeg su pokrenule
Sjedinjene Američke Države. Od tada se
Osami bin Ladenu gubi svaki trag. U ne-
koliko je navrata arapska televizija Al-Je-
zira emitirala njegove snimke i poziv mu-
slimanima na sveopći džihad protiv Sje-
dinjenih Država. Kako vrijeme prolazi i
mediji sve manje pažnje posvećuju Osa-
mi bin Ladenu. q
Bilješke:
1
Pogledati: Noam Chomsky, Gusari i carevi, stari i
novi, Izvori, Zagreb, 2004. str. 136-163.
2
Ahmed Rashid, Talibani, Islam, nafta i nova velika 93
igra u Srednjoj Aziji, Tamaris, Zagreb, 2001. str.
199-204.
3
Abdullah Jusuf Azam, rođen je u Palestini 1941.
godine. Stekao je diplome na poljoprivrednom fa-
kultetu te na islamskim fakultetima u Kairu. Nakon
izraelsko-palestinskog rata 1967. godine, nastanio
se u Jordanu gdje je predavao islamsko pravo na ta-
mošnjem univerzitetu. Iz Jordana je protjeran zbog
kritiziranja jordanske politike prema Izraelu. Nasta-
nio se u Saudijskoj Arabiji gdje je propagirao dži-
had protiv Sovjeta. I sam je odselio u Pakisatan te
osnovao organizaciju pod nazivom Bayt al- Ansar.
Naslijedit će ga Osama bin Ladin na kojeg je izvršio
najveći utjecaj. Pogledati: Stephen Schwartz, Dva
lica islama, str. 222.
4
Ahmed Rashid, Talibani, Islam, nafta, i nova veli-
ka igra u Srednjoj Aziji, str. 206.
5
Craig Unger, House of Bush, House of Saud, New
York, 2004. str. 174-175.
6
Osama bin Laden će sa svojim istomišljenicima doni-
jeti fetvu (iako to nije imo pravo jer niti poznaje do-
voljno učenja islama niti je islamski pravnik), kojom
se muslimanima dozvoljava ubijanje Amerikanaca i
njihovih saveznika, bilo civila ili vojnika bilo gdje i
bilo kada. Na Zapadu su njegove fetve i više nego oz-
biljno shvaćene tako da su izazvale pravu antiislamsku J
histeriju u mnogim zemljama, osobito nakon terori-
stičkih napada na SAD te London i Madrid. Ove fetve O
kod drugih muslimana nemaju nikakvu obvezujuću
težinu. Na Zapadu se islam sve više izjednačavao sa
bin Ladinovim tumačenjem. Pogledati: Craig Unger,
U
House of Bush, House of Saud..., str. 176-189.
7
Po mnogima Clintonova je vlada iskoristila slučaj
R
bin Laden kako bi oči javnosti preusmjerile sa slu-
čaja “Monika Levinski” i imala naprosto opravda- N
nje za sva teroristička djela koja nisu predvidjeli ni
spriječili A
Ahmed Rashid, Talibani, Islam, nafta, i nova veli-
L
8
ka igra u Srednjoj Aziji, str. 207-216.
 PRIKAZI I KRITIKE
Amir Karić: “Panislamizam u Bosni”, Connectum (2006.)
Džepni panislamizam
Kako je u bošnjačkom identitetu odrednica islam više od vjere, odnosno, on nosi i brojne druge kulturno-civilizacijske
aspekte narodnog i nacionalnog identiteta, panislamski diskurs je pomogao sprečavanju asimilacije Bošnjaka i čuvanju
posebnosti do suvremenog doba kada se nacionalna posebnost konačno mogla formalno iskazati i legitimirati.
Senad Nanić
U okviru biblioteke Dialogos, sara-
jevski je nakladnik Connectum u proljeće
2006. objavio djelo Amira ef. Karića “Pa-
nislamizam u Bosni”. Autor uvodno na-
glašava činjenicu zloupotrebe pojma pa-
nislamizam u cilju diskreditacije politič-
kih težnji Bošnjaka i jugoslavenskih mu-
slimana u drugoj polovici 20. stoljeća.
Smatra da se trend nastavlja i poprima
dodatne negativne aspekte u kontekstu
globalnih odnosa danas.
Ovako uveden u problem, čitatelj oče-
kuje analizu optužbi koje prate musliman-
sku društvenu misao navedenog razdoblja.
Nove kontekstualizacije Izetbegovićeve
94 “Islamske deklaracije” i drugih djela, su-
đenja, borbe za opstanak Bosne i Bošnja-
ka, ratnih stradanja i genocida, mudžahe-
dina, Alžiraca, takozvanih vehabija i mno-
gih drugih tema o nepravedno optuženim i
još nepravednije osuđenim pojedincima i
narodima, dobro bi nam došle. Jer sad se,
ipak, mnogo više može slobodno reći.
No autor želi nešto drugo. Cilj mu je na
jednom mjestu razmotriti ukupnu temu pa-
nislamizma, od političkih sustava kroz po-
vijest islama do refleksije globalnih povije-
snih kretanja na bosanski muslimanski dis-
kurs do kraja Drugog svjetskog rata. Imamo
li pojašnjenu povijesnu sliku shvaćanja
islamskog jedinstva u Bosni kroz povijest,
lakše ćemo valorizirati i razumjeti nedavnu
povijest i suvremeni kontekst. Autor nastoji
objediniti sve relevantne misli o ovoj temi.
U tome uspijeva oblikovavši djelo koje ši-
roku temu panislamizma smješta u prakti-
J čan format džepnog izdanja. Koristi do sada
O objavljene riječi o ovoj temi koje nalazimo
u okviru studija drugačije poslaganih priori-
U teta. Autor naročito ističe suvremeni dopri-
nos Fikreta Karčića i Šaćira Filandre.
R zam smatraju “odgovornim za fragmenta-
N Kolektivni osjećaj pripadnosti
zajednici
A tivni osjećaj pripadnosti muslimana jed-
U prvom poglavlju, autor analizira
L panislamizam i pojam duhovnog jedin-
stva kao nedjeljiv od pojma ummet i od-
nosnog bratstva među svim muslimanima
(el-uhuvve el-islamijje). Koncept islam-
skog bratstva nadilazi sve “geografsko-
teritorijalne i etničko-lingvističke” parti-
kularne identitete, ali ih ne negira jer “ra-
zličitost je princip univerzalne harmonije
i rezultat je same Božje volje.” No 20.
stoljeće u muslimanskom svijetu dovodi
u sukob univerzalni islamski s lokalnim
nacionalnim identitetima u kontekstu
oslobađanja od kolonijalne vladavine eu-
ropskih država. Nacionalisti, smatrajući
da se samo nacionalnom državom mogu
osloboditi kolonizatora, islam vide tek
komponentom nacionalne kulture, dok
pristalice islamskog jedinstva nacionali-
ciju ummeta”. Autor ustvrđuje da unatoč
postojećoj podijeljenosti ummeta, kolek-
noj bratskoj zajednici ostaje i dalje snaž-
no izražen te utječe na političko ponaša-
nje vlada muslimanskih zemalja. Očituje
se u “raznovrsnim panislamističkim giba-
njima, najsnažnije u domenu religije, ali i
na socijalnom i kulturnom te ekonom-
skom i političkim planu”, smatra autor.
Razmatrajući pojam ummeta u Me-
dinskom ustavu, autor naglašava njegove
revolucionarne republikanske aspekte u
smislu ustavnosti, jednakopravnosti svih
članova, kao i podređenosti vladara usta-
vu. Jedinstvo ummeta kroz povijest očitu-
je se u instituciji hilafeta. Hilafet podra-
zumijeva islamski politički poredak koje
se ostvaruje u vjerskim (din) i svjetovnim
(dun'ja) pitanjima. Halifa nije baštinik
vodstva samo u sferi religijskog, već,
istovremeno, i religijskog i političkog.
Hilafet je isprva bio republika. Prvi halifa
Ebu Bekr izabran je, a on je Omera ibn
Hattaba imenovao drugim halifom, što je
omogućilo kasnijim pravnicima legitima-
ciju dinastičkog nasljeđivanja položaja
halife Emevija i Abbasija. Nasilnim us-
postavljanjem emevijske dinastičke vlasti
izgubljena je suština hilafeta, naglašava
autor. Institucija dinastičkog halife imala
je stvarnu moć u razdoblju Emevija i u
prvoj etapi vladanja Abbasija, odnosno
do polovine 9. stoljeća, otkada stvarnu
vladarsku moć vremenom preuzimaju re-
gionalni zapovjednici - emiri. Položaj ha-
life prolazio je etape posjedovanja velike
moći i autoritativnosti, kao i potpune raz-
vlaštenosti. Vremenom se legitimira us-
postavljanje više islamskih državnih za-
jednica. Bez obzira na politički predak u
kojem žive, slijeđenje je ono što ujedinju-
je muslimane, zaključuje autor.
Duhovni i politički panislamizam
U drugom poglavlju autor razmatra
nastanak i razvoj panislamizma u kontek-
stu kolonijalnog širenja europskih sila.
Na prijelazu 19. na 20. stoljeće postojale
su samo tri međunarodno priznate musli-
manske države: Osmanska carevina, Per-

zija i Afganistan. Uspjesi koje su musli-
mani ostvarili od 7. do 16. stoljeća i nji-
hova dominacija svjetskom političkom
scenom u tom razdoblju, smatra autor,
doprinijeli su njihovom uvjerenju kako je
historijska realizacija islama samo znak
njegove metafizičke ispravnosti, te da su
uspjesi posljedica njihove pravovjernosti.
Uspjesi europskih zemalja u kolonijal-
nom pohodu na istok i potčinjavanje mu-
slimanskih zemalja poljuljali su uvjere-
nost muslimana u vlastitu superiornost i
snažno potakli potrebu za samopropitiva-
njem. Pojavljuju se obnoviteljski pokreti.
Zajednička karakteristika predmoder-
nističkih reformskih pokreta 18. i 19. sto-
ljeća (vehabije, idrisije, senusije, fulanije,
mehdije) sadržana je u pozivu na povra-
tak obrascima života iz Poslanikova vre-
mena. Inzistiraju na doslovnom čitanju
Kur'ana i hadisa, te zanemaruju interpre-
tacije koje su nastajale kroz stoljeća. Ovi
pokreti su u literaturi označavani kao pu-
ritanski po karakteru svoje prakse i funa-
damentalistički po karakteru ideologije.
Moderni reformistički diskurs vezan je
uz znamenite pojedince na prijelazu iz 19.
u 20. stoljeće, prvenstveno Džemaludina
Afganija i njegovog učenika Muhameda
Abduhua. Cilj je bio je politički – osloba-
đanje muslimana od kolonijalizma. Zala-
gali su se istovremeno za jedinstvo musli-
manskog svijeta i jačanje država pojedi-
načno. Reformatori su pozvali muslimane
da reinterpretiraju temeljne izvore islam-
skog učenja prakticirajući idžtihad. Deko-
lonizacija je moguća samo reformom poli-
tičkih, pravnih i socijalnih institucija, su-
mira autor reformistički diskurs.
Autor upozorava da je u zapadnoj
akademskoj javnosti izraz panislamizam
prvi put upotrebljen 1887. analogno po-
kretima pangermanizma, panslavizma i
sličnima. Konstituiranje pokreta vezuje
se za pokret Mlade osmanlije koji je
osnovan 1865. U istanbulskom listu Huri-
jet 1868. prvi put je upotrijebljena sinta-
gma “itihhad-i islam” (islamsko jedin-
stvo), što je ekvivalent izrazu panislami-
zam. Mlade osmanlije su naglašavali da
samo islamsko jedinstvo može sačuvati
Osmansko carstvo.
Ishodište panislamizma kao političkog
djelovanja, mirovni je ugovor iz 1774. koji
daje Osmanskom sultanu duhovnu juris-
dikciju nad muslimanima, koji su povlače-
njem Osmanske države ostali živjeti pod
ruskom upravom. Panislamizam je postao
zvanična ideologija Osmanske države do-
laskom na prijestolje sultana Abdulhamida
II. U pogledu pružanja materijalne podrš-
ke panislamskoj politici, najveći značaj
imalo je osnivanje Osmanskog društva Cr-
veni polumjesec 1887. i pokretanje izgrad-
nje Hidžaske pruge. Propagiranje panisla-
mizma kao ideologije integralizma nastav-
ljeno je i poslije uvođenja parlamentariz-
ma 1908. i svrgavanja sultana Abdulhami-
da II 1909. U razdoblju poslije Mladotur-
ske revolucije panislamsku ideju promica-
li su brojni autori, kao i tokom Prvog
svjetskog rata. Legitimitet pretenzija
osmanskog sultana na univerzalni hilafet,
u uvjetima britanske okupacije, potvrđuje i
ulema Indije.
Autor razlikuje “duhovni panislami-
zam” kao koncept duhovnog jedinstva
ummeta i “politički panislamizam” koji
predstavlja pokret za ujedinjenje musli-
manskog svijeta i oslobađanje od koloni-
jalne vlasti. Smatra da je Organizacija
Islamske konferencije suvremeni moduli-
rani oblik panislamskog pokreta. OIC je
osnovan s ciljem promoviranja i razvija-
nja solidarnosti i međusobne suradnje
muslimanskih država na svim društvenim
poljima. Strukturirana je kao asocijacija
suverenih nacija. Ustanovljavanje OIC-a
autor shvaća kao isntitucionalno rješenje
krize nastale ukidanjem hilafeta 1924. i
niza konferencija koje su se vodile na te-
mu obnove hilafeta.
Panislamizam u bošnjačkoj praksi
U trećem poglavlju autor razmatra pa-
nislamizam u praksi Bošnjaka. Austro-
ugarska okupacija Bosne značila je na-
prasni prekid mnogih oblika funkcional-
ne povezanosti Bošnjaka s Istanbulom i
drugim središtima muslimanskog svijeta,
ustanovljava Karić. Stanje dvojnog suve-
reniteta je kod Bošnjaka podgrijavalo ro-
mantičarsku nadu u skori povratak Tur-
ske. Austro-ugarska okupacija vremenski
koincidira s nastojanjima osmanske vlasti
da ponovno ujedini islamski svijet, kao i
sa djelovanjem nosilaca panislamske ide-
je. Panislamska ideja svoju refleksiju
imala je u idejnim gibanjima u Bosni i
Hercegovini.
U prva dva desetljeća austro-ugarske
uprave, jedini referentan pokret koji se
javio među Bošnjacima bio je pokret ise-
ljavanja u Tursku. Nakon toga 1895. ja-
vio se pokret reformama oštećenih i neza-
dovoljnih zemljoposjednika. Prvi značaj-
ni politički pokret bio je Pokret za vjersku
i vakufsko-mearifsku autonomiju, koji se
počeo formirati 1899. On je istovremeno
predstavljao svojevrsnu prethodnicu mo-
dernom političkom organiziranju Bošnja-
ka, koje je počelo osnivanjem Musliman-
ske narodne organizacije 1906.
PRIKAZI I KRITIKE
U pogledu useljavanja muslimana s iz-
gubljenih osmanskih teritorija u unutraš-
njost Osmanske države, Vlada u Istanbulu
je zauzela kurs i institucionalizirala podršku
emigriranju muslimana. Iako je bilo autora
koji su podržavali ideju da je vjerski nedo-
pustivo živjeti u takozvanom daru-l-harbu,
odnosno pod austrijskom vlašću, te da je
nužna hidžra u takozvani daru-l-islam, od-
nosno Tursku, brojni su autori argumentira-
li da ne postoje razlozi za hidžru u uvjetima
gdje je prakticiranje islama omogućeno.
Uskoro u Bosni više nije bilo utjecajnih au-
tora koji su podržavali iseljavanje u Tursku,
pregledno će Karić.
Odmah nakon okupacije Bosne i Her-
cegovine, austro-ugarske vlasti su povele
intenzivne aktivnosti na odvajanju Boš-
njaka od autoriteta halife-sultana, pripre-
majući formiranje autonomne vjerske or-
ganizacije Bošnjaka. Do sukoba, koji tra-
ju sve do 1909., dolazi zbog problema
nespojivosti izdavanja šejhul-islamove
menšure reisu-l-ulemi s carskim ovlasti-
ma imenovanja. Taj čin imenovanja nije
imao nikakvu praktičnu funkciju, ali uka-
zuje na potrebu održavanja barem simbo-
ličke veze s halifom, kao duhovnom ver-
tikalom muslimana.
Unutar bošnjačke publicistike, tema
panislamizma bila je prisutna sve do 95
1945. Analizirajući im karakter, autor za-
ključuje da je prvobitan cilj tekstova o
panislamizmu bio predstavljanje pokreta,
njegova nastanka, ciljeva i glavnih nosi-
laca. Predstavljanje muslimanskih naroda
bila je druga bitna karakteristika većine
bošnjačkih listova. Na taj su način razvi-
jali duhovnu vezu bosanskih muslimana s
drugim muslimanskim narodima, odno-
sno svijest o duhovnom jedinstvu umme-
ta. Treća karakteristika je razvijanje du-
hovnog i odsutnost političkog panisla-
mizma u kontekstu političke i državno-
pravne situiranosti Bošnjaka.
Brojni tekstovi objavljeni u časopisi-
ma kao što su “Behar”, “Biser”, čak i
“Gajret”, kao i u knjigama iz “Biserove”
Muslimanske biblioteke, aktualni su i da-
nas, rekao bih. Tako Fehim Spaho još
1906. u “Beharu” inzistira na vjerskoj
funkciji hilafeta, ali podrazumijevajući i
J
određeni stupanj političke vlasti. Halil Ha- O
lid u knjizi “Borba polumjeseca i krsta”
razmatrajući temu kolonijalizma ističe da U
je pored fraza o “civilizatorskoj dužnosti”,
“unošenju kulture”, “kulturnom poboljša- R
nju” i sličnih, europska javnost silno upo-
zoravana na “opasnost od panislamizma”.
N
Svaki pokušaj osvještavanja musliman- A
skih naroda i razvijanja njihove samosvi-
jesti prezentirani su kao panislamska opa- L
 PRIKAZI I KRITIKE

snost koja ugrožava sigurnost i interese

Europe. Refik-beg Azm Zade u knjizi
“Panislamizam i Europa” ističe da je ap-
surdno što Europa muslimanske narode
stigmatizira i unaprijed označava svojim
neprijateljima zbog toga što pozivaju na
jedinstvo zasnovano na religijskom identi-
tetu, dok nastojanja europskih naroda za
ujedinjenjem zasnovanom na rasnoj osno-
vi smatraju sasvim prirodnim i korisnim.
Analizirajući unutrašnje razloge slabosti
muslimanskog svijeta, on identificira ne-
koliko faktora. Prvi čine razjedinjenost i
unutrašnji antagonizmi muslimanskog
svijeta. Apsolutistički način vladavine
muslimanskih vladara označava kao ra-
zlog te razjedinjenosti. Redukcionistički i
konzervativni odnos prema novim ideja-
ma vidi drugim faktorom slabosti. Treći je
izloženost Osmanskog carstva, kao naj-
moćnije muslimanske zemlje, čestim unu-
trašnjim nemirima, te iscrpljivanje u nji-
hovu gušenju. “Znajte da je vaš moralni
život u znanju i nauci, a politički pak u
ustavnoj vladavini”, ističe Azm Zade.
Dželal Nuri u knjizi “Panislamizam, islam
u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti” izno- Mr. Amir ef. Karić
si hipotezu po kojoj je islam izgubio poli-
tičku moć, odnosno politički je dezintegri- Interes Bošnjaka za pitanje hilafeta i inteligencije optužuje ulemu za konzerva-
ran, ali nije stagnirao kao duhovna i mo- održavanje veze s halifom nastavio se i tivnost, inertnost, mračnjaštvo i autizam,
96 ralna snaga. Važnost islama raste propor- nakon formiranja jugoslavenske države, a Malik Kulenović iznosi stav da je pani-
cionalno intenzitetu prodiranja europskih potvrđuje autor. Jugoslavenska musli- slamski diskurs onemogućavao nacional-
zemalja u muslimanski svijet i pitanje je manska organizacija ugradila je u svoj no osvještavanje, naravno, u starojugosla-
vremena kada će ta duhovna snaga dobiti program stav po kojem će se od jugosla- venskom kontekstu. Edhem Miralem tvrdi
svoje ostvarenje u materijalno-civilizacij- venske vlade zahtijevati da osigura veze da političkih panislamista zapravo i nema,
skoj formi. Nuri smatra bitnim razlogom jugoslavenskih muslimana s hilafetom, a da je “duhovna sveislamska veza” po-
nazadovanja muslimanskog svijeta njiho- jednako slobodne kao što imaju i katolici željna. Derviš A. Korkut negira prisutnost
vo nerazumijevanje činjenice da prihvaća- s papinskom stolicom. Nakon što je mla- političkog panislamizma kod uleme.
nje materijalne civilizacije ne znači pro- doturski režim, na čelu sa Mustafom Ke- Karić zaključuje da je u okolnostima
mjenu duhovne supstancije. Drugi razlog mal-pašom 1924. ukinuo instituciju hila- nacionalne neartikuliranosti Bošnjaka,
stagnacije muslimanskog svijeta Nuri vidi feta, to pitanje postalo je jedno od najak- panislamski diskurs osiguravao nadnaci-
u neodgovarajućoj interpretaciji islama. tualnijih među muslimanskim znanstve- onalnu poziciju u odnosu na tadašnje
On kritizira ulemu što u interpretaciji isla- nicima širom islamskog svijeta. Povede- “tendencije srbiziranja i kroatiziranja
ma ne razlikuje nepromjenjiva načela od ne su rasprave o potrebi sazivanja “svei- Bošnjaka”. Dio inteligencije deklarirao
vremenski ograničenih pravila koja su slamskog kongresa” na kojem bi se, na se u jednom od dva nacionalna pravca, a
ustanovljavana u prvim stoljećima islama. bazi usuglašenosti stavova predstavnika autori koji su promovirali gledišta pani-
U kasnijem periodu, kojeg karakterizira svih muslimanskih naroda, riješilo pita- slamizma naglašavali su važnost islam-
intelektualna atrofija, ta pravila su prihva- nje izbora halife, odnosno restituirala in- skog identiteta relativizirajući pitanje na-
ćena kao načela i primjenjivana u sasvim stitucija hilafeta. Pogledi na ukidanje hi- cionalnosti.
novim okolnostima, što je paraliziralo ci- lafeta kreću se od odobravanja do oštrog Drugim riječima, kako je u bošnjač-
J vilizacijski i društveni razvoj musliman-
skog svijeta. Treći razlog stagnacije je iz-
kritiziranja. Svi su bošnjački autori jed-
noglasni da bi obnova hilafeta bio pože-
kom identitetu odrednica islam više od
vjere, odnosno, on nosi i brojne druge
O daja političkih načela islamske vlasti, a to ljan čin, ali mišljenja o ulozi i organizaci- kulturno-civilizacijske aspekte narodnog
su podjela vlasti na izvršnu, sudsku te za- ji te institucije u novim okolnostima bila i nacionalnog identiteta, panislamski dis-
U konodavno-nadzornu (tešri' ve murakabe), su sasvim različita, objašnjava autor. kurs je pomogao sprečavanju asimilacije
republikanski oblik vlasti, odnosno izbor Karić navodi Karčićevu klasifikaciju Bošnjaka i čuvanju posebnosti do suvre-
R halife, te obaveza sudjelovanja svih građa- bošnjačkih reformističkih tendencija u tri menog doba kada se nacionalna poseb-
N na (mukellef) u političkim poslovima (el-
emru bi-l-ma'rufi ve-n-nehju 'ani-l-mun-
toka: svjetovni modernizam, vjerski mo-
dernizam i tradicionalizam. Navedeno ilu-
nost konačno mogla formalno iskazati i
legitimirati. U shvaćanju ove važne di-
A keri). Apsolutistički način vladanja doveo strira polemikama u listu “Gajret” iz 1932. menzije oblikovanja bošnjačkog nacio-
je muslimanski svijet u inferioran položaj gdje Mustafa Mulalić promičući progre- nalnog identiteta, Karićev džepni “Pani-
L i stanje potčinjenosti. sivnost svjetovne nacionalno usmjerene slamizam” nezaobilazno je štivo. q

O sekularnim muslimanima
(Se)kuliranje i sekularno
prigovaranje
Jedno sasvim obično negodovanje jednog običnog nefundamentaliste, nedžihadiste i što je najvažnije muslimanskog
nesekulariste
Filip Mursel Begović
U tijeku medijskog govora o vehabij-
skom pokretu u Bosni i svijetu, u tijeku
anatemiziranja muslimana u Europi i uki-
danja naših osnovnih vjerskih prava, u tije-
ku priča o činjenici da su muslimani vjer-
ska skupina koja najviše pati po raznim
zatvorima od Afganistana i Kine do Guan-
tanama, digao se jedan mali glasić protesta
koji također traži neotuđivo pravo na ispo-
vijedanje svoje verzije islama. To su uzni-
ci koji pate. Oni zahtijevaju svoja prava i
traže zaštitu. Traže zaštitu i utočište od
ostatka muslimana, koji ih navodno zane-
maruju, proganjaju i osuđuju. Riječ je o
sekularnim muslimanima. Koliko god na-
prežemo svoj mozak i preispitujemo svoje
srce, mislim da još uvijek nije točno jasno
što to znači - sekularni islam. Da li je to
onaj islam koji potiče ispijanje alkohola
umjesto crnog čaja, boze, limunade i hlad-
nog jogurta s metvicom? Da li je to islam
koji preferira joging i yogu umjesto kla-
njanja? Da li je to, u turskoj verziji, islam
koji neće dati osnovna prava Kurdima ili
šutjeti o masovnom ubijanju Armenaca?
Da li je to onaj islam koji će slaviti Bajram
uz pivu, šljivovicu ili skupocjeno vino, te
organizirati votka partyje? Tko će znati.
Problematične su tri teze (ima ih još podo-
sta) koje će sekularisti učestalo nametati.
Prva je da između tzv. prvih muslimana,
dakle konzervativaca ili džihadista, i onih
drugih, dakle sekularista, ne postoji sredi-
na – oni treći muslimani. Druga teza je da
islam treba preporoditi da bi bio funkcio-
nalan za novo moderno doba, jer onakav
kakav je “izmišljen” u Poslanikovo a.s.
doba ne može biti prihvatljiv suvremenom
načinu života. Treća teza je da su upravo
sekularisti ti koji će voditi nekakvu prepo-
rodnu revoluciju islamskog svijeta, ujedi-
niti sve muslimane i na koncu pobijediti
radikalizam.
“Ja ću klanjati i ispovijedati islam
onako kako sam naučio od svoga babe, i
onako kako je on naučio od svoga i sve
tako redom do u doba kada je sultan Fa-
tih hodio po Božjoj zemlji Bosni i toč-
ka!” – čut ćemo od bosanskog muslima-
na, koji se buni od raznih vjerskih novo-
tarija i sugestija. Bit će to prvi znak otpo-
ra koji neće tražiti posebne dopune, obra-
zloženja i točka. Ako ćemo se ravnati po
navedenim tezama pitat ćemo se tko su
uopće bosanski muslimani, ako nisu bili
i većinom nisu sekularisti, i ako zasigur-
no nisu džihadisti. Zaboga, zamislite jed-
nog našeg dobrog Bošnju koji između
srkanja mirisne kahve, pjevušenja sevda-
linke Mehe Puzića i odlaska u džamiju
smišlja kako dignuti u zrak ekspresni
vlak München – Sarajevo. S druge stra-
ne, zamislite ga kako kao pravi sekula-
rist, umjesto odlaska u džamiju, kupuje
turističku maketu džamije koju će posta-
viti u vitrinu svoje dnevne sobe uz imita-
ciju sablje kapetana Huseina Gradašćevi-
ća, uz ofucani fes sa zlatnom hadžijskom
čalmom svoga dide, čibuk i kuburu svo-
ga babe koji je davno preselio na bolji
svijet, a s njim preselila u mezar i abde-
sthana, divanhana, sabahana i musafirha-
na – i hanuma Hana, koju je slatko ljubio
ispod pendžera u svom rodnom Konjicu
dok joj je na uho šaptao sve redom hairli
stvari. Za tog pripadnika “naprednog”
sekularnog islama, koji bi nam trebao
donijeti neku novu vjersko-sekularnu re-
voluciju, sve ono do čega su držali dido i
nena ionako postaje samo folklor ili mu-
zejski artefakt, smješten u vitrinu dnevne
sobe. Međutim, on se neće odricati isla-
ma, a ne! On će i dalje tražiti pravo da se
određuje muslimanom i pripada islam-
skom civilizacijskom krugu, ali ne bi
klanjao i išao na džumu, ili sačuvaj Bože
postio! Tražiti će svoja prava i glasnogo-
vornika, buniti se protiv onih čije žene
nose mahramu na glavi, jer, to nije slika
koja nam treba kada se predstavljamo
MURSELOV ŠEGISTAN
Europi. Zalagat će se i za prava homo-
seksualaca, koji organiziraju svoje po-
vorke u Sarajevu usred ramazana, jer, i to
je europski običaj i to govori o tome ko-
liko smo napredni.
Mi bi morali biti sekularni, jer po ne-
kima samo tako možemo održati sliku
europskih muslimana, a hanuma Hana iz
Konjica više neće tražiti nježna šaputa-
nja ispod pendžera. Njene tajne nećemo
tek nazirati i pažljivo otkrivati ispod
skromne šamije, jer ona će umah otkriti
svoj ispirsani pupak, bedro s tetovažom,
tangicu marke Calvin Klein i napućena 97
usta u koja stane čitava kolekcija kremi-
ca, šminke, mobitela, disko rekvizita... i
ostale silikonske mase, koja će stidljivu
erotičnost zamijeniti za golu seksual-
nost. Sekularni musliman će braniti pra-
va svoje žene jer ne želi biti poput kon-
zervativca, koji doslovno čita Kur'an, i
svoju ženu tretira kao kakvu oranicu i
njivu koje treba orati kad god mu se
prohtije. Takav sekularni probisvijet,
odmah ćemo primijetiti, nije nikada
obrađivao njivu. Jer da jest, tupan bi
znao da uzgojiti biljku uopće nije lahko.
Treba uzorati ledinu, ognojiti ju, usitniti,
posaditi, zalijevati, plijeviti, pa opet
okopavati, štititi plodove rada od namet-
nika, tepati joj, jer biljke vole pažnju, da
bi ju na kraju ubrao i na koncu sezone
pojeo. A da ne govorimo o žuljevima i
bolnoj zemljoradničkoj kičmi, jer neke
biljke zahtijevaju puno više pažnje od J
ostalih. Tek onda možemo reći da ima-
mo dobar urod i plod, tek onda stvaramo
O
pretpostavke da i u narednoj sezoni sve U
ponavljamo kao što su radili naši dido i
nena. Dakle, razlika je u shvaćanju i od- R
nosu prema rodnoj poljoprivredi i plodu
koji je produkt našeg naslijeđa i rada.
N
Stoga, to je i bitna razlika između pristu- A
pa sekulariste i onog konzervativca. Pr-
vom iz probušenog ženskog pupka raste L
 MURSELOV ŠEGISTAN
minđuša, a drugom procvjeta behar. To-
liko o tome i točka.
Primijetit ćemo da za sekulariste po-
činju velike nevolje kada se počnu otva-
rati pitanja identiteta. Ovog puta ne treba
dvojiti i dijeliti muslimane na polove se-
kularista i džihadista, odnosno konzerva-
tivaca. Tu nametnutu i izmišljenu među-
prazninu popunjavaju, recimo, obični
muslimani bošnjačke, albanske ili rom-
ske nacionalnosti, koji pripadaju zagre-
bačkom džematu kao i pisac ovih redaka.
Nisu ni džihadisti ni sekularisti, oni su
jednostavno muslimani. Treba reći da
oni koji redovno održavaju svoje vjerske
obaveze i podnose sve muke svakodnev-
nog života, uopće nisu zbunjeni kada je u
pitanju nacionalni identitet. Njima neće
biti problem reći – ja sam Bošnjak, Alba-
nac ili Rom, ali prije svega musliman.
Uostalom, za ovu priču pitanje nacional-
nosti je manje važna stvar. Kada danas
na Zapadu javno kažete da ste musliman
i kada to potvrdite svojim načinom živo-
ta – jednostavno nakon nekog vremena
nemate što izgubiti. Umah će se naći gru-
pa onih koji će vas poprijeko gledati kao
nazadnog i čudnog. Umah će vam biti
nedostupna neka radna mjesta, odmah će
vam postavljati pregršt pitanja nakon ko-
98 jih ćete morati objašnjavati zašto se mu-
slimani šiiti u Iranu bičuju, zašto se žene
muslimanke pokrivaju, da li je Poslanik
a.s. bio ženomrzac i da li je volio snubiti
djevojčice. Nadalje, što znači džihad i
zašto se muslimani po autobusima razno-
se u zrak, zašto muslimani mogu imati
više žena, a ti imaš samo jednu, zašto vo-
limo deve više od sobova, nargile umje-
sto filter cigareta, da li vam je ćuna obre-
zana do kraja ili samo do pola, zašto pe-
remo stražnjice kada ih je dovoljno obri-
sati mekanim i kvalitetnim Paloma wc
papirom. Neprestano ćemo slušati rafale
predrasuda i frustracija koje uporno proi-
zvodi uplašeni Zapad. Musliman koji us-
pije sve ovo saburli izdržati i održati svo-
ju vjeru živom zaista više nema što izgu-
biti. Što ne bi bio i Bošnjak, Albanac i
Rom kada mogu biti musliman? Što mi
J mogu, kada biti muslimanom može
uključivati sve moguće negativne kono-
O tacije? Ma, ništa nam ne mogu jer nas po
pravilu demokratičnosti moraju prihvati-
U ti. Nemaju izbora, ali mi moramo osabu-
riti te bez imalo mržnje i izolacionizma,
R po pravilu islama, prihvatiti i njih, pošti-
N vati ih, ne zadirati u njihovu vjeru ili ne-
vjeru. Rekli bi sekularisti skulirati se i ne
A loviti ribe u mutnom. Na kraju, a to je i
dokazano, kada shvate da je islam poruka
L mira i ljubavi, većina počinje cijeniti mu-
slimana i njegovu predanost vjeri i Jed-
nom Bogu.
S druge strane sekularist je u ozbilj-
nim problemima. On bi želio biti nevid-
ljiv, ne bi želio da ga netko smatra druk-
čijim i boji se svih onih predrasuda koje
zapadnjaci, posredstvom medija, gaje
prema muslimanima. Boji se poput one
ispirsane djevojke, s golim pupkom, s
tangicom i poslovnim mobitelom kada
ugleda, recimo, vehabiju. Boji se i boji.
Jede ga strah, uvuče mu se u polove stra-
žnjice poput loše skrojene tangice. Boji
se i zapadnjaka i muslimana, tuži se i na
jedne i na druge. Ne zna kuda bi. Eto, ne-
ke budale sruše tornjeve u Americi i se-
kularist na Zapadu, koji se do sada
uspješno skrivao u masi, odjednom je
označen kao musliman džihadist, jer, pa-
ranoja i manija ne razlikuje nijanse. Svi
koji su druge boje kože i čudnih imena
postaju sumnjivi. I što tada? Nema mraka
u koji se može sakriti, jer svijetli kao
iračka neonska reklama ili radioaktivni
materijal iz nekog skrivenog arapskog
nuklearnog postrojenja. Tada sekularist
počinje pričati svakojake gluposti, jer se
razočarao ne u loše djelo zabludjelog
muslimana teroriste, nego u islam. Tada
produbljuje svoje gađenje prema svemu
što je sveto u islamu i zagovara islamski
preporod na osnovama prerade Kur'ana
Časnog.
Uzalud mu i to, jer svejedno nema
pomoći kada vlada paranoja, a represivni
aparat, koji se počesto krije iza demokra-
cije, počne vaditi svoje pendreke i tuče
po stražnjici Hanu hanumu bez tangice i
onu s tangicom. Ozljede su istog intenzi-
teta, međutim, manje boli biljčicu koja je
rasla na njivi islama. Reći ćemo da je u
takvoj situaciji jedini preostali način bor-
be onaj koji vodimo znanjem o našoj kul-
turi i vjeri. Ne daj Bože da ga vodimo
eksplozivnim napravama ili puškama.
Da bi razbili brojne predrasude činimo to
upornom prezentacijom islamske kultu-
re. Kada svi frontovi budu probijeni, ka-
da sva naša uporišta budu srušena ostaje
nam kao zaštita bogato kulturno naslije-
đe na koje se možemo pozvati, kao i lije-
pi islamski odnos prema svakom živom
biću. Ovdje sekularisti potpuno zakazu-
ju, jer onaj koji se uporno želi asimilirati
ili ljepše rečeno “utopiti” u sredinu, neće
moći u obranu koristiti bogate islamske
kulturne resurse, upravo zato što ih više
ne baštini. A što to dijeli Bošnjake od Sr-
ba i Hrvata u Bosni? Zar to nije upravo
bogata islamska kultura koja se živi po
muslimanskim kućama, a ne kao suvenir
drži u vitrinama. Na kraju treba reći da je
podjela na džihadiste i one sekularne mu-
slimane ne samo netočna klasifikacija
ummeta već potpuna budalaština. Ustvr-
dit ćemo sasvim suprotno, da postoje oni
sekularni (tradicijski pripadaju islamu,
ali ne poštuju osnove postulate vjere koji
su nepromjenjivi do Sudnjeg dana) i oni
koji su muslimani bez obzira na pravce i
podvrste. Zapad je davno odvojio Crkvu
od države, vjersko od svjetovnog, a mi
ćemo shodno tome odvojiti muslimane
od sekularista i, nadamo se, ne spajati
pod isti nazivnik nespojivo. Ako netko
želi biti sekularan - bujrum, slobodna mu
je volja i to ne po demokratskom pravu
Zapada, nego po principima Allahove
volje koja je svakom čovjeku dala pravo
izbora i u njega ne zadire. Onaj tko to
pravo prekrši i mimo Allaha ukida čovje-
kovo pravo na izbor, taj je zabludio ili ne
zna što je islam. U islamu nema prisile.
Ako sekularist želi postati muslimanom,
mašallah, ali prije toga mora napustiti
tzv. šejtanov sunnet i prihvatiti neke od-
govornosti, koje nosi vjerovanje u Allaha
dž.š. Da bi se mogao smatrati muslima-
nom ne uzima se od islama samo onoliko
koliko ti odgovara već onoliko koliko ti
je propisano. Treba dodati da nisu ni svi
sekularisti isti. Najopasniji među njima
su intelektualci koji promišljaju svoj se-
kularizam i od njega rade životno uvjere-
nje ili znanost, da ne kažemo zasebnu
religioznost. Oni običniji, svjesni su svo-
jeg pada u sekularno, ali to i priznaju i
neće poput nekih intelektualaca čitati
Kur'an i hadise da bi im našli greške i ru-
pe. Imamo, dakle, sekulariste posvađane
s Bogom i one posvađane sa samim so-
bom.
Međutim, možemo se bez obzira na
razlike voljeti, jer muslimansko srce voli
cijeli svijet – od Melbourna do New Yor-
ka, od Južnog do Sjevernog pola, od se-
kularnog do bipolarnog. Voli katedralu u
Zagrebu jer u nju idu oni koji poštuju i
vole Isu Pejgambera, voli sinagogu u Pa-
rizu, jer u nju idu oni koji vjeruju u Jed-
nog Boga. Volimo mi cijeli od Allaha
stvoreni svijet kao što ga je volio naš Po-
slanik Muhammed, neka je Allahov bla-
goslov na njega i njegov ummet. A na
poseban način, mi bosanski muslimani,
volimo svoje hanume. Volimo im u polu-
mraku šaputati sve redom hairli stvari,
preselivši ispod ašikli pendžera u toplu
sobu, na njivu. Jer, kada bosanski musli-
man šerijatski liježe uz svoju hairli hanu-
mu, da bi zaorao njivom ljubavi, uz Bi-
smillu naravno, ne postaje sekularan, on
tada postaje onaj koji putuje sa Zapada
ravno u bračni džennet. Pa vi birajte. q
 SADRŽAJ ZANIMLJIVOSTI

SADRŽAJ U Dubaiju svečano otvoren najviši neboder na svijetu

ISSN 1334-5052
UVODNIK
Kako smo Zapadu prodali svoju intimu ...................................................... 3
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Vrsni tekstopisac zabavne muzike . ............................................................ 4
Burj al Khalifa
PREPORODOV JOURNAL Roman o povijesti Bosne ............................................................................ 6 4. siječnja 2010. godine u Dubaiju je najprosperitetnijih gradova na svijetu.
mjesečnik KDBH “Preporod” Tesavufska poema iz 16. stoljeća ................................................................ 8 otvoren najviši toranj na svijetu, superne- Međutim, u međuvremenu je gospodar-
Bošnjačka kulinarska tradicija ................................................................... 12
Izdavač: boder od čelika i stakla visine čak 828 ska kriza teško pogodila i Dubai. Cijene
Blagdanske poruke hidžre ........................................................................ 13
Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske metara. Svečanom inauguracijom nebo- nekretnina su pale za pola od ljeta 2008.,
Uzroci ratne tragedije u BiH .................................................................... 15
“Preporod” Tora, Biblija i Kur’an – poziv na duhovno jedinstvo . ................................ 17
dera, kojoj je prisustvovalo više od a sam investitor “Emaar Properties” pri-
Oportunizam i partijski ekskluzivizam ..................................................... 21 60.000 uzvanika i novinara iz cijelog svi- znao je da ima gubitke od 350 milijuna
Glavni urednik:
Očuvanje bošnjačkog identiteta u Crnoj Gori . ........................................ 25 jeta, Arapi se po prvi put nakon 1311. go- dolara u drugom tromjesječju 2009. go-
Ismet Isaković
Suprostavljanje mraku zaborava . ............................................................. 29 dine mogu pohvaliti najvišim zdanjem na dine. Posljednjih mjeseci ubrzani su ra-
Zamjenik glavnog urednika: Pravednici među narodima – sjećanje na holokaust ................................. 31 svijetu. Burj Dubai ili Burj al Khalifa je dovi kako bi se neboder što prije otvorio
Filip Mursel Begović Geopolitički islam . ................................................................................... 33 podignut između mora i pustinje kao arhi- i tako počeo vraćati investicije.
Redakcija: Promocija islamskih moralnih vrijednosti ................................................. 37 tektonsko čudo vidljivo u krugu od 100 Rast i razvoj Dubaija je svjetski feno-
Amina Alijagić “Bulbuli” – zbor koji živi i pjeva posve u duhu sevdaha ........................... 38 klometara. Na njegovu 124. katu nalazi se men. Od malog i siromašnog pustinjskog
Mirza Mešić HRVATSKA vidikovac s kojega se pruža pogled čak na grada postao je međunarodno središte za
Sena Kulenović Pobjeda Ive Josipovića .............................................................................. 42 Iran. Neboder je težak oko 500.000 tona, preko dva milijuna ljudi iz oblasti turiz-
Edis Felić Na izborima i u behutu ............................................................................ 43 a u njegovu gradnju utrošeno je 330.000 ma, medija, financija, obrazovanja, trgo-
Faris Nanić Presjecanje koridora u slučaju rušenja BiH .............................................. 44 m³ betona i 31.400 tona čeličnih šipki. vine, tržišta nekretninama, sporta, zabav-
Dragi naši muslići i Srbi – asimilacija ili zbogom! ...................................... 46 Neboder ima 120.000 m² stakala i 45.000 ne industrije i tehnologije. Dubai je i mje-
Suradnici: m² panela od aluminija i nehrđajućeg če- sto gdje su poduzeti najodvažniji svjetski
Mirsada Begović INTERVJU – NEDŽAD LATIĆ
Fukara sam kao i moj narod – izdali su nas stari Mladi muslimani ............ 48 lika. Ima 169 katova, te više od 500.000 projekti civilnog inženjeringa. Burj al
Ajka Tiro Srebreniković m² površine za urede i 1.044 stana. Stano- Najviši neboder na svijetu Khalifa je centralni element divovskog
Edina Smajlagić BOSANSKI BAROMETAR vi se nalaze između 19. i 108. kata, a nji- projekta od 20 milijardi dolara – nove če-
Dino Mujadžević Najava zakona o referendumu ................................................................. 53 hova je cijena između 740.000 i 12,3 mi- ljudskih prava u više su navrata prosvje- tvrti “Downtown Burj Dubai”, koja
Avdo Huseinović (BiH) Presuda u korist Židova i Roma ............................................................... 55
lijuna eura. Uredi su raspoređeni na 49 dovale zbog “robovskog rada”. Naime, uključuje 30.000 stanova i najveći trgo-
2 Edin Tule (BiH) Međunarodna afirmacija BiH . .................................................................. 59
katova. Očekuje se da će u Burj al Khalifi većina radnika bili su imigranti iz Paki- vački centar na svijetu. Svakako treba 99
Amel Suljović (BiH) IZ SVIJETA živjeti više od 12.000 ljudi. stana, Indije i Bangladeša, čije su se nad- podsjetiti na dosadašnje najveće arhitek-
Adresa: Svitanje doba vodenjaka ........................................................................... 60 Kao inspiracija za tlocrt nebodera po- nice kretale oko pet dolara na dan. Ni tonske poduhvate u ovome gradu: umjet-
Preporodov Journal Europska (kršćanska) realnost ................................................................. 66 služila je biljka himenokalis koja je vrlo ekologisti nisu mirno promatrali kako se ni arhipelag u obliku palme Palm Jumeira
Ilica 35, 10000 Zagreb Azijska zemlja kontrasta ........................................................................... 69 raširena u Dubaiju. Jedna od specifičnosti u Dubaiju podiže divovski neboder. Oni i njegove rezidencijalne otoke, supermo-
Telefon/faks: KULTURA građevine je i asimetrični oblik tornja, za- su optužili investitore i projektante zbog derni sustav gradskog prijevoza Dubai
+385 (0)1 48 33 635 U Trebinju gradu ...................................................................................... 71 hvaljujući kojem se blokiraju snažni golemog utroška energije. Primjerice, Metro, luksuzne hotele Burj al Arab i
e-mail: Kome (ne)pripada Meša Selimović? . ........................................................ 72 udarci vjetra. Tijekom dana toranj se mo- rashladni sustav Burj al Khalife ekviva- Atlantis te poslovni distrikt Dubai Mari-
Zaljubljenik u tradiciju i islamsku vjeru ..................................................... 73 že nagnuti za metar, a predviđeno je da se lentan je topljenju 12.500 tona leda dnev- na. U izgradnji su Laguna, Dubailand i
kdbhpreporod@zg.t-com.hr
“Bebanovi” ključevi .................................................................................. 75 maksimalno nagne za 1,82 metra. Burj al no, što iziskuje potrošnju milijuna litara Dubai Riva.
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
Nedjelatna tolerancija .............................................................................. 76 Khalifa ima ukupno 57 liftova, od kojih desalinizirane vode. U doba ekološke Superneboder Burj al Khalifa jedan je
ismet.isakovic@sk.t-com.hr
web: www.kdbhpreporod.hr PRIČE IZ BOSNE svaki može primiti 25 ljudi do visine od osviještenosti nije nevažno spomenuti da od najvećih simbola moći šeika Moham-
Priča o Aćif-efendiji .................................................................................. 79 504 metra, odnosno do 138. kata. U slu- Dubai već ima najveći ugljični otisak po meda bin Rashida, a 4. siječnja izabran je
Žiro-račun: čaju da netko želi pješačiti do vrha tornja glavi stanovnika. za svečano otvorenje nebodera jer se po-
ZABA 2360000-1101441490 SINE IRA ET STUDIO
Islamska civilizacija – što je to? ................................................................. 81 mora svladati 3.000 stepenica. Na 158. “Toranj je globalna ikona. On pred- klapa s četvrtom godišnjicom šeikove
Devizni račun: katu nebodera nalazi se džamija. Zgrada stavlja upornost i optimizam Dubaija kao inauguracije za vladara Dubaija. Istodob-
SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185 ŽIVJETI ISLAM se može pohvaliti i s dva bazena na otvo- istinskog svjetskog grada. Istodobno, to no, Mohammed bin Rashid je premijer
Muhammed a.s. – Poslanik islama (III) . .................................................... 83 renome: jedan se nalazi na 43., a drugi na je moćan simbol cjelokupnog arapskog Ujedinjenih Arapskih Emirata. Pohađao
Cijena: 15 kuna
POVRATAK U BUDUĆNOST 76. katu, odnosno na visini od 153 metra. svijeta”, rekao je Mohammed Alabbar, je arapske škole u Dubaiju, a kao mladić
Pretplata: Scarborough Fair ...................................................................................... 86 Na 38. i 39. katu smješten je elegantni ho- čelni čovjek “Emaar Properties”, glav- je neko vrijeme proveo u Velikoj Britani-
RH 80 HRK godišnje
J BiH 20 KM godišnje DIJALOG CIVILIZACIJA tel “Armani” sa 160 soba i apartmana,
wellness centarom, dva restorana i noć-
nog investitora Burj al Khalife. Spekta-
kularni neboder je simbol moći šeika
ji, gdje je usavršio engleski jezik. Ima
dvije žene i 19 djece (osam sinova i 11
J
Univerzalni uzor ljudskih prava ................................................................ 90
O Svijet 15 E godišnje
Tko je Osama bin Laden? ......................................................................... 92 nim klubom. Hotel je dizajnirao poznati Mohammeda bin Rashida, 62-godišnjeg kćeri). Njegova druga žena je princeza O
Tisak: talijanski modni kreator Giorgio Armani. vladara Dubaija, najvećeg grada Ujedi- Haya, kći pokojnog jordanskog kralja
U mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica
PRIKAZI I KRITIKE
Džepni panislamizam ............................................................................... 94
Mediji su objavili vrlo različite cijene njenih Arapskih Emirata. Idejni autor tog Huseina i polusestra kralja Abdulaha II. U
koštanja nebodera – od 1,6 do 4,1 milijar- supernebodera je poznati američki arhi- Šeik Mohammed poznat je diljem svijeta
R Tiskano uz financijsku potporu iz
MURSELOV ŠEGISTAN de dolara (u svakom slučaju ogroman tekt Adrian Smith, dok je projektantska po svojim projektima u Dubaiju, a u R
Državnog proračuna Republike
N Hrvatske putem Savjeta za nacionalne
(Se)kuliranje i sekularno prigovaranje ...................................................... 97 iznos). U njegovu gradnju bilo je uključe-
no mnogo izvođača iz cijeloga svijeta,
tvrtka “Skidmore, Owings i Merill” iz
Chicaga. Gradnja nebodera počela je
islamskom svijetu po svojem humanitar-
nom radu, posebice u kampanji čiji je cilj
N
manjine Republike Hrvatske ZANIMLJIVOSTI
A Na naslovnoj stranici: Glavni trg u Jajcu
Burj al Khalifa ........................................................................................... 99 uključujući korejski “Samsung”, belgij- 2004. godine, a trebala je biti gotova do omogućiti obrazovanje milijunima siro- A
ski “Besix”, emiratski “Arabtec” i ame- 2008. Naime, kada je prije šest godina mašne djece. q
L rički “Turner”. Organizacije za zaštitu počela gradnja, Dubai je bio jedan od Pripremio: Ismet Isaković L
 Intervju - NEDŽAD LATIĆ
Izdali su nas stari Mladi muslimani

Razriješen najveći misterij

predsjedničkih izbora
Na izborima i u behutu

JE LI HRVATSKA SAMO
KATOLIČKA ZEMLJA?
Dragi naši muslići i Srbi –
asimilacija ili zbogom!

EUROPSKA (KRŠĆANSKA)
REALNOST
JOURNAL, broj 116-117, 2009. /2010.

Tragom zabrane izgradnje

minareta u Švicarskoj

REPORTAŽA
ZAGREBAČKA DŽAMIJA Zbor “Bulbuli”

FOTO: PATRIK MACEK • WWW.PATRIK-MACEK.COM

TKO JE OSAMA BIN LADEN?