PAKAO, Dante Alighieri

Djelo mi se dopada jer je pisac pisao veoma kratko, no ipak je prepuno metafora. Pošto je pisano
u stihovima djelo se brzo čita ako se razumiju pojmovi i za svaki slučaj imamo objašnjenja koja
su zauzela mjesta više nego samo djelo. Kao što je Dostojevski rekao: 'Pametni ljudi govore
kratko.' Najviše me iznenadilo da ne samo da je u tako sažetom djelu opisao pakao i još krugove
unutar pakla nego je još pričao priču iz života nekih ljudi iz svakog kruga. Najviše mi se dopalo
upravo to umijeće Dantea da puno kaže s malo riječi.

Tražilica Google za pojam lektira nudi više od 600 tisuća rezultata, među kojima su deseci
stranica krcatih interpretacijama književnih djela abecedno složenih po imenima autora. Dodatak
tome su i forumi na kojima je sve učestalija potražnja za esejima na zadanu temu iz lektire. Riječ
je o novom trendu, budući da je državnom maturom uvedeno pisanje eseja, pa ambiciozniji ništa
ne prepuštaju slučaju. 

Tako je u virtualnom svijetu. U knjižnicama koje nude uslugu pripremanja literature učenici bez
pardona pitaju pišu li lektire, potvrdila je Ljiljana Sabljak, voditeljica zagrebačke Gradske
knjižnice. Navodi i sve veći utjecaj chatova i foruma na navike čitatelja ukoričenih izdanja koji
sljedećem čitatelju žele skratiti put – sve češće u knjigama s popisa lektire pronalaze opaske
poput 'Dosadno!', 'Boring', 'Ovo si već rekao', 'Čitaj samo ovo'.

Da se mržnja prema školskoj lektiri prenosi s generacije na generaciju, nije novost. No isto tako
ničeg revolucionarno novog nema u popisu obaveznog štiva i jedini spas je u prilagodbi metoda
rada, o čemu nam je posvjedočila Dinka Tomašković Presečki, profesorica hrvatskog jezika i
književnosti u zabočkoj Gimnaziji Antuna Gustava Matoša.

'Osim u prvom razredu, ne tražim pisanje lektire. Ne pristupam lektiri kao tekstu koji učenici
trebaju napisati. Tražim od njih da se na bilo koji način pripreme kako bi mogli razgovarati o djelu
i nemam ništa protiv toga da se koriste internetom za prikupljanje informacija ako se njima znaju
dobro služiti', navodi Tomašković Presečki i dodaje da se problemi javljaju posebno kod
interpretacije djela starije hrvatske književnosti.

Pitanje je koliko je predavača hrvatskog jezika spremno uvesti nove metode rada, kada učenici i
dalje dilaju lektirama koje bi, da priča nije zabrinjavajuća, zaista bile smiješno štivo za kakvu
antologiju. Iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa na upit jesu li proveli kakvo istraživanje
o tome koliko učenika čita i piše lektiru dobili smo odgovor da je lektira sastavni dio nastavnog
plana i programa hrvatskog jezika u svim razredima osnovnih i srednjih škola, tako da su ju svi
učenici u Hrvatskoj dužni čitati.

Naravno, pri tome se pojedinosti o obimu lektire koju će učenici pročitati u tijeku školske godine
ponešto razlikuju od škole do škole i nastavnika do nastavnika, jer one ovise o pojedinostima
detaljnije razrade nastavnog plana i programa koju napravi svaki pojedini nastavnik, stoji u
odgovoru MZOŠ.

Upravo iz propisa proizlazi najveći problem nesuvislih tekstova koje imamo priliku čitati na
internetu – osim današnjim generacijama potpuno jezično nerazumljivih djela starije hrvatske
književnosti, tematski predalekih romana, kao i pravila da lektira obrađuje kronološki, izbor knjiga
nije opsežnije revidiran godinama. Primjerice, 'Medvjeda Brundu' i 'Velog Jožu' Vladimira Nazora
učenici obuhvaćeni anketom zagrebačke Gradske knjižnice proglasili su najomraženijim knjigama,
a rijetko tko priznat će da je bio oduševljen kad ga je među prvim lektirama u srednjoj školi
dočekao heksametar Homerove 'Ilijade' i 'Odiseje'. 
S druge strane, usprkos bildanju nacionalnog identiteta kroz predmete hrvatskog jezika i
povijesti, u kojima više nikome nije jasno što je bilo prije – narod ili jezik – većina kapitalnih djela
nažalost već generacijama ostaje nepročitana. Za 'Juditu' će zapamtiti da ju je napisao 'otac
hrvatske književnosti', no očito je da se rijetko tko zapita o čemu je knjiga i zašto je se uopće
treba čitati. Primjera radi, u Italiji gdje Dantea Alighierija s istim ponosom nazivaju 'ocem
talijanskog jezika' učenicima u školama nude prilagođenu i jezično osuvremenjenu verziju
'Božanstvene komedije'.

Pakao

Pakao (Inferno) je dio Božanstvene komedije. Priča pakla jeste da se Dante u trideset i petoj

godini našao u mračnoj i divljoj šumi. Lutao je čitavu noć, dok u zoru nije izašao iz nje i naišao na
podnožje nekog brda. Ugledavši ga, počne se penjati, ali mu na put stanu tri zvijeri i
to:pantera, lav i vučica. Htjele bi da se vrati odakle je i izašao. Od tih zvijeri spasi ga Vergilije,
slavni rimski pjesnik, autor Eneide, pozivajući ga da krene sa njim kroz pakao i čistilište, a da bi
došao do raja trebat će mu pratnja Beatriče (njegove ljubavi i u pravom životu koja je umrla
mlada). Uostalom, ona je Vergilija i poslala da izbavi Dantea od velikih opasnosti u kojima se bio
našao.

Po pjevanjima

Pakao, kojim će proći Dante sa Vergilijem, ima devet krugova. Što su grijesi teži, to je krug niži i
uži.

Botičelijev prikaz pakla (1490)

1. Limb- u njemu su nekršteni (od djece do čuvenih ljudi 1490pretkrišćanskog doba). Tu je

smješten i Vergilije (tu još sreće Horacija, Ovidija i druge). Duše u limbu nisu podvrgnute
mučenju. Patnja im se sastoji u tome što ih muči čežnja bez nade. Pred drugim krugom
je Minos koje određuje u koji će krug duše ići.
2. Užasan vihor vitla dušama koje su za života bile podvrgle razum strastima (tu razgovara
sa Frančeskom koja mu priča o svojoj ljubavnoj aferi sa Paolom od Riminija-bratom
njenog muža).
3. Kerber muči proždrljivce
4. Tvrdice i rasipnici moraju gurati veliko kamenje u suprotnim smerovima
5. Gnjevni (bjesni) grešnici se moraju tući u močvarnoj rijeci Stiks dok se ljenjivci guše ispod
vode. Tu Dante prepoznaje Filipa Argentije svoga političkog neprijatelja i uživa gledajući
kako su ga drugi grešnici raskomadali.
6. Tu su užareni grobovi, a u njima krivovjerci-heretici (tu sreće svoga političkog protivnika
Farianta).
7. Tu su divljaci nasilnici. Ovaj krug je podijeljen u tri manja koncentrična pojasa:
1. Nasilnici protiv ljudi i imovine - u rijeci ključale krvi
2. Nasilnici protiv sebe samih - samoubice i raspuštenjaci pretvoreni u
trnovito drveće koje komadaju psi
3. Nasilnici protiv boga - grešnici su u pustinji u kojoj vatra pada sa neba (U
sedmom krugu Dante razgovara sa Pierom della Vigna)
8. (ili) Malebolge (zle jaruge) sastoji se od deset jaraka:
1. Podvođači i zavoditelji zauvijek hodaju u suprotnim smjerovima
2. Laskavci - leže u ljudskim fekalijama
3. Trgovci crkvenim stvarima, funkcijama i službama sa glavama u rupama dok im
tabani gore u vatri
4. Čarobnjaci i lažni proroci, glave su im zavrnute tako da uvijek gledaju unazad
5. Korumpirani političari zarobljeni u rijeci vrele smole
6. Licemjeri, natjerani da nose na sebi zlatne plaštove teške kao olovo
7. Lopovi koje ujedaju otrovne zmije
8. Lažni savjetnici zarobljeni u plamenu. Među njima Dante susreće i Uliksa
(Odiseja). S mnogo razumijevanja Dante sluša pričanje tog junaka
iz trojanskog rata, koji se zbog žudnje za znanjem i otkrićima uputio sa svojim
drugovima u mora iza Herkulskih (danas Gibraltarskih) vrata da u njima nađe
smrt
9. Griješnici koji su počeli neslogu- tjela im bivaju rasječena na pola, pa zacijeljena,
pa rasječena...
10. Krivotvoritelji (alhemičari, imitatori...). Svaki od njih je kažnjen drugačije
9. Tu su izdajice koji su zaleđeni u ledu. U zavisnosti od vrste oni mogu biti zaleđeni do pola
pa i cijeli. Tu spadaju:
1. Pape
 2. Izdajice rodbine
3. Izdajice političkih kolega. Tu je Grof Ugolino.
4. Izdajice gostiju
5. Izdajice dobročinitelja. Među kojima je najveći Lucifer. Od njegova pada sa neba,
nakon pobune zlih anđela protiv Boga, nastao je pakao. Lucifer ima tri glave i u
svakoj žvače po jednog od najvećih svijetskih grešnika: Judu koji je izdao Isusa,
Kasija i Bruta koji su izdali Julija Cezara.

Lista likova (glavnih) [uredi]

DANTE- autor i protagonist u Božanstvenoj komediji. U početku pakla žali grešnike ali kasnije
shvača da su to zaslužili i da su dobili božiju pravdu.

VERGILIJE- Danteov vodič kroz pakao. osuđen je na limb pošto se rodio prije Isusovog rođenja.
U djelu je prikazan kao mudar i koristan Danteu.

BEATRIČE- jedna od blagoslovljenih u raju; šalje Vergilija da pomogne Danteu. Kao Dante i
Vergilije i Beatriče je historijska ličnost. Beatriče ima manju ulogu u paklu za razliku od Čistilišta i
raja.

(mnogo sporednih likova koje Dante susreće u paklu)

Jezik i stil [uredi]
Kao što je rečeno u biografiji Aligijerija, on je koristio Italijanski, firentinski dijalekat, u svom djelu.
To je značilo da je mnogo ljudi moglo čitati to djelo, a ne samo neki intelektualni krugovi, zato se
sa pravom može reći da je Dante otac italijanskog jezika. Takođe, djelo je puno i latinizama i
neologizama. Stilski djelo je različito i zavisi od raspoloženja protagoniste. Nekada je ton komičan
nekada tragičan, svečan ili ponizan.

Dante - BOŽANSTVENA KOMEDIJA (PAKAO)

ŽIVOTOPIS:
Dante Alighieri rođen je 1265. u Firenzi, a umro je između 13. i 14. rujna 1321.
godine u Ravenni od malarične groznice.
Bio je političar, filozof, tvorac književnoga talijanskoga jezika i, prije svega,
pjesnik.
Zbog političke je opredijeljenosti bio prognan iz rodnoga grada. U progonstvu
provodi 20 godina.
Bio je zaljubljen u Firentinku Beatrice Portinari, koju je prvi puta vidio kao 9-
godišnjak i nakon desetak se godina ponovno zaljubljuje u nju. Beatrice 1290.
umire, a tjelesna ljubav prema njoj postaje duhovnom u njegovom najpoznatijem
djelu ''Božanstvena komedija''.
Dante se 1295. oženio Gemmom Donati, s kojom je imao četvero djece.
Od 1318. živi u Ravenni. 
Pisao je na talijanskom i latinskom jeziku.
Djela: na latinskom jeziku ''Gozba'' (nedovršena knjiga filozofskih rasprava) i ''O
monarhiji'' (politički traktat) te na talijanskom jeziku ''Novi život'' (zbirka
pjesama) i ''Božanstvena komedija'' (pisana je od 1307. do 1321.)

Tumačenje naslova
Zove se komedija jer se prema srednjovjekovnoj poetici tako nazivalo
pripovjedačko djelo u stihu napisano jednostavnim, svima razumljivim izrazom
koje započinje tužno, a završava sretno. 
Atribut božanstvena, kojim se htjela naglasiti uzvišenost sadržaja, dodan je u
jednom mletačkom izdanju iz 1555. godine, a dodao ga je Boccaccio

Jezik
Djelo je pisano firentinskim narječjem, koje postaje temeljem talijanskog
književnog jezika.

Struktura djela
Sastoji se od tri dijela: Pakao (Inferno), Čistilište (Purgatorio) i Raj (Paradiso).
Svaki dio ima 33 pjevanja, a ukupno ih je 100 jer je jedno pjevanje uvodno.
Dante se na početku nađe u mračnoj šumi, što je alegorija grješnoga života. Da bi
se spasio od opasnih zvijeri koje su mu se ispriječile na putu, odluči slijediti
Vergilija (rimski pjesnik koji vodi Dantea kroz pakao, a i sam se nalazi u paklu, u
prvom krugu Limbu, gdje su nekršteni), koji je simbol razuma i Danteov uzor.
Kroz Raj ga provodi Beatrice, koja je simbol ljubavi, čistoće i Božje milosti. Sv.
Bernard predstavlja lice Božje.
Čistilište predstavlja patnju s nadom; riječ je o planini - vertikala prema nebu.
Obrnut je redoslijed grijeha u odnosu na Pakao.
Raj se sastoji od devet neba i Empireja, gdje stoluje Bog. Bog se objavljuje kao
ljubav, svjetlost i radost.
Uvodno pjevanje započinje alegorijski: šuma je simbol duševne krize.

Simbolika brojeva
Dante poštuje srednjovjekovnu simboliku brojeva prema kojoj je 3 sveti broj, 4
zemaljski broj, a 7 broj savršenstva.

Staro - srednjovjekovno u djelu

Značajke koje djelo povezuju sa srednjim vijekom su oblik alegorijske vizije,
razvrstavanje grješnika u skladu s religioznim poimanjem grijeha,
srednjovjekovna simbolika brojeva.

Novo - renesansno u djelu

Narodni jezik kojim je pisano, kritičnost (osobito prema crkvenim
dostojanstvenicima, što dokazuje da se čovjekov svjetonazor oslobađa od
srednjovjekovnih stega).

Ljubav
U Dantea nailazimo na tri različite ljubavi:
1. najniža razina - fizička ljubav: niži stupanj tjelesne, zemaljske ljubavi
2. viša razina - duhovna ljubav: ljuba prema mrtvoj Beatrice
3. najviša razina - ljubav prema vlastitom duhu
Ljubav je za Dantea ''sila koja pokreće Sunce i ostale zvijezde''.

___PAKAO___

VRSTA DJELA: ep

MJESTO RADNJE: pakao
VRIJEME RADNJE: 14. st.

ANALIZA JEZIKA I STILA:

- epiteti: mrka, prijeka, tvrd, ljut
- personifikacija: ''Ovi im lice šarahu do krvi, gdje to beru meki gadni crvi...''

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
DANTE: Pjesnik koji putuje kroz Pakao gdje susreće duše grješnika. Njegova
putovanja počinju 1300. g. na neodređenom mjestu naše zemlje, u tamnoj šumi.
Putovanje nastavlja kroz golem lijevak u podzemlju gdje se spušta kroz 9 krugova
Pakla.
VERGILIJE: Dolazi iz Limba Danteu u pomoć. Rimski je pjesnik i Danteov
književni uzor. Poslala ga je Beatrice, Danteova nesuđena ljubav.

KRATAK SADRŽAJ:
Tko uđe, nek se kani svake nade!
Dante se na polovici života nađe u šumi. Dugo luta šumom i izađe iz nje, te dođe
do nekog brijega. Krene prema vrhu, ali mu put zapriječe pantera (koja
predstavlja putenost, požudu), lav (koristoljublje) i vučica (lakomost). On krene
natrag, ali dođe Vergilije i povede ga za sobom. Vergilije mu objasni da ga je
poslala Beatrice, lik iz Danteovog romana ''Vita nuova'' (''Novi život''). Vergilije
vodi Dantea kroz Pakao i Čistilište u Raj. 
Pakao je Dante opisao kao devet krugova. U svakom krugu nalaze se duše
grješnika, a raspoređeni su po težini grijeha - što su grijesi teži, to su krugovi niži
i uži.

U prvom se krugu - Limbu nalaze duše nekrštenih. Njihove se duše ne muče i

jedina im je muka neispunjiva želja da vide Boga. Tu se nalaze djeca i antičke
ličnosti koje su se rodile prije stvaranja kršćanstva; Homer, Ovidije, Vergilije...
U drugom se krugu nalaze duše preljubnika, kojima vitla paklena oluja. Čuva
ga Minos, a on ujedno i razvrstava teže grješnike. U tomkrugu Dante razgovara s
Francescom i Paolom, ljubavnicima iz Ravenne.

U trećem se krugu muče duše proždrljivaca i pijanaca. Njihove su muke da ih,

polijegale po blatu, šiba kiša i snijeg dok ih Kerber, mitski čuvar Hada,
raščetvoruje.

U četvrtom su krugu duše rasipnika i škrtaca. Oni guraju kamenje, a čuva ih

vuk Pluton (nekada bog bogatstva, a sada paklena neman).

Peti je krug krug duša srditih i žestokih, koji su zagnjureni pri vrhu, a lijeni se

dave pri dnu rijeke Stiks. Čuva ih Flegija.

Šesti je krug krivovjeraca i onih koji nisu vjerovali u besmrtnost duše. Oni su

zakopani u otvorenim gorućim grobovima grada Disa. Tu Dante priča s
Farinatom i Cavalcantijem. Proriču Danteu da će biti prognan iz rodnog grada.

Sedmi je krug krug nasilnika, a podijeljen je na tri pojasa. U prvom se pojasu

nalaze nasilnici protiv bližnjega, a čuvaju ih kentauri, koji ih, dok su uronjeni u
Flegaton, rijeku od vruće krvi, gađaju strelicama. U drugom se pojasu nalaze
samoubojice, koji su pretvoreni u otrovno granje, a kljucaju ih harpije (ptice sa
ženskim licima) i gladne kuje. U trećem se krugu na užarenom pijesku nalaze
nasilnici protiv Boga i prirodnih zakona, a zasipa ih ognjena kiša. Bogohulnici
leže na leđima, lihvari sjede pognuti, a sodomiti trče okolo. Čuvar je toga kruga
Minotaur.

Metabolge ili zle jaruge, kako se još zove osmi krug pakla, sadržavaju deset
rovova. Dante i Vergilije u taj krug stižu zahvaljujući Gerionu, zmaju oštrog repa i
ljudskog lica koji je simbol prevare i čuvar toga kruga u kojem su varalice. U
prvom su rovu svodnici i zavodnici žena (njih bičuju đavoli), u drugom laskavci
(zaronjeni u ljudske fekalije). U trećem su rovu simonisti - ljudi koji su prodavali
ili kupovali crkvene časti, naglavce zabodeni u šuplju stijenu dok im gore tabani.
Tamo Dante sreće Papu Nikolu III. U četvrtom se rouv nalaze vračevi i lažni
proroci, koji hodaju unatrag, glave okrenute naopako. U petom su rovu
podmitljivci i varalice, zagnjureni u vrelu smolu, a čuvaju ih vrazi. U šestom su
rovu licemjeri, prisiljeni da hodaju pod debelim pozlaćenim olovnim kabanicama.
U sedmom su rovu varalice društva i Crkve koji trče ruku svezanih straga
progonjeni od otrovnih zmija; zmije ih grizu, a oni se pretvaraju u pepeo iz kojeg
se, poput feniksa, ponovno rađaju. U osmom su rovu lažni savjetnici, a među
njima Dante sreće Odiseja, koji mu opisuje svoje zadnje putovanje. U devetom su
rovu sijači nesloge, koje vrag ranjava mačem, a u desetom su rovu krivotvoritelji,
kažnjeni strašnim bolestima.
Ulaz u deveti krug (duboki zdenac) čuvaju lancima svezana trojica giganata:
Nimrod, Efijalt i Antej. Taj je krug podijeljen na četiri zone: Kain - zona izdajica
rođaka, Antenori - zona izdajica domovine ili stranke, Tolomeja - zona izdajica
gostiju, Guidecca - zona izdajica svojih dobročinitelja. U središtu Kocita, ujedno i
središtu zemlje, nalazi se gorostasni Lucifer, koji je do pola zaronjen u led. Ima tri
glave, a ispod svake po par ogromnih krila kojima stvara hladan vjetar. Ima tri
lica: crveno, crno i žućkasto. U ustima su mu Juda, Brut i Kasije, trojica
najpoznatijih izdajnika. 

Vergilije se s Danteom uspinje uz Luciferove noge do južnog pola i stiže do južnog

pola, gdje se po Danteovoj viziji nalazi čistilište u obliku brda.
''Ta ti li si Vergilij, ono vrelo,
gdje rječitosti ključa rijeka prava?''
- odvratih pognuv zastiđeno čelo.

''Italiju će spasiti od zlih dana,

za koju pade djevica Kamila, Evrijal, Niz i Turn
od smrtnih rana.''

''O, Beatriče, prava Božja diko, pomozi onom, koji se istače nad mnoštvom, jer
te ljubljaše toliko!''