W.

SHAKESPEARE : ROMEO I JULIJA;

WILLIAM SHAKESPEARE (1564-1616 )

-najveći dramski pisac svih vremena;

-rođen u Stratford - on - Avonu, gdje je i umro;
-lirski pjesnik: da i nije pisao svoj veliki dramski opus, bio bi poznat po svojim
sonetima => zbirka ''Soneti''
- Elizabetin ili Shakespeareov sonet 4-4-4-2;
-Shakespeare je potpuno predan dramskom stvaralaštvu, on je:
glumac, dramatičar, dramaturg, suvlasnik kazališta ''Globe'' u Londonu;

-cijelo mu se dramsko stvaralaštvo dijeli na :

1.-kraljevske ili povijesne drame-
-u njima su prikazani engleski kraljevi;
-Richard II. i III.,Henrik IV.,V, VI i VIII;
2.-komedije-
-''Ukroćena goropadica'',''San ljetne noći'',''Mletački trgovac'',''Na tri
kralja ili kako hoćete'',''Kako vam drago'', ''Vesele žene
Windsorske'',''Mnogo vike nizašto'';
3.-tragedije-
-''Hamlet'',''Otelo'',''Machabet'',''Kralj Lear'',''Romeo i Julija'',''Julije
Cezar'',''Koriolan'',''Antonije i Kleopatra'';
4.-mračne komedije-
-''Troilo i Kresida'',''Konac djelo krasi'',''Mjera za mjeru'';
5.-romantična igra-
-''Oluja'';
6.-poeme-
-''Venera i Adonis'',''Silovanje Lukrecije'';;

-Shakespeare je sveukupno napisao36 dramskih dijela, u kojima je obradio

gotovo sve probleme ljudskog života:
ljubav, mržnju, ljubomoru, savjest, sumnju, strast => analizira najdublja čovjekova
razmišljanja i proživljavanja ;
-teme je uzimao iz antičke povijesti, mitologije, srednjovjekovnih kronika,
renesansne novelistike i suvremene tematike;

ROMEO I JULIJA

-ljubavna priča poznata iz talijanske književnosti iz 15. st.

-tema - zabranjena ljubav između mladića i djevojke iz dviju posvađanih
veronskih obitelji (obitelj Romea Montechija i Julije Capuleti)
-lirska tragedija zbog:
1.ljubavne teme
2.karakterizacije likova = vođeni emocijama
= nisu pravi tragični junaci s tragičnom krivnjom, nego
žrtve okolnosti
3. ublaženog tragičnog kraja - smrt dvoje mladih pomiruje njihove obitelji;
4. stila koji je više lirski (emocionalan, subjektivan ) nego uzvišeno tragičan
- u dramu je uključeno nekoliko soneta i strombota;

SLAVONIJA U DJELIMA REALIZMA (KOZARAC);

JOSIP KOZARAC: Tena

 prikaz Teninog intimnog i emocionalnog života u okviru društvenih,
socijalnih i ekonomskih prilika u Slavoniji => Tena simbolizira Slavoniju u
svoj njenoj ljepoti
 propadanje i siromašenje slavonskog seljaka
 propadanje i zapuštanje soeskih dobara (lijenost i pasivnost)
 prodor stranog kapitala i eksplatacija šuma i radne snage
 imigracija stranaca koji kupuju posjede (Jaroslav)
 problem prostiruiranja žena (roditelji sami dovode djecu)
 odgojna zapuštenost djece
 pisac Slavoniju uspoređuje sa zrelom voćkom koju nitko nije ubrao,
njega boli stvarnost i zato Kozarac upozorava na negativne pojave
 socijalno – gospodarski odnosi u Slavonskom selu => osiromašenje
Slavonskog seljaka, raspadanje seoskih zadruga, dolazak stranog
kapital

KOMPOZICIJA DRAME; STRUKTURA DRAMSKOG TEKSTA;

 Drama:
 grč. Drahme - radnja
 dramom nazivamo književne tekstove koji su namjenjeni izvedbi na
pozornici
 dramski tekst se sastoji iz dijelova namjenjenih redatelju i glumcima i
dijelova namjenjenih publici
 didaskalije su namjenjene redatelju i glumcima, a publici dijalozi i
monolozi

 Kompozicija drame
  ekspozicija
 zaplet
 kulminacija
 peripetija (obrat, preokret)
 rasplet
 drama se dijeli na činove, slike i prizore ili scene
 drama je pisana u dijaloškoj formi

 Struktura dramskog djela

 fabula se ne pripovjeda, već se njeno odvijanje postiže izmjenom
dramskih situacija
 nema vanjskog opisa likova, sve je skonentrirano na fabulu i ideju
 dramske karaktere određuje njih govori njihova akcija, ono što čine
 dramski tekst povezuje određena radnja koja se prikazuje od početka
do kraja; od zapleta do raspleta (jedinstvo radnje)
 drama se odlikuje stanovitom napetošču koja proizlazi iz suprotnosti
(sukoba) u stavovima i htjenjima pojedinih likov

NAJZNACAJNIJI PREDSTAVNICI HRV. RENESANSNE LIRIKE;

Ð Šiško Menčetić i Džore Držić stvara poeziju sličnu Petrarkinoj i

trubadurskoj => glavni motivi te poezije su djevojačka ljepota,
neuzvraćena ljubav, ljubavni nemiri i čežnje => nazvani su
petrarkistima
Ð najznačajnija pjesma Šipka Menčetića je «Prvi pogled» => opisuje
ljubavnu patnju i bol
Ð Hanibal Lucić hrvatski je pjesni renesanse => pjesma «Jur nijedna
na svit vila» obrađuje motiv ženske ljepote i divljenje toj ljepoti

Ð Dominko Zlatarić senzualnu notu zamjenjuje ozbiljnijom

Ð u pokladnoj poeziji progovara vedar Dubrovački život (Mikša
Pelegrinović, Nikola Nalješković)
Ð satiričnu i refleksivnu poeziju piše Mavro Vertronović
Ð pjesničke poslanice pišu: Peter Hektorović, Nikola Nalješković,
Dominko
AUGUST SENOA, ZLATAREVO ZLATO;

AUGUST ŠENOA
-tvorac je hrvatskog romana i reformator kazališta
-karakteristike njegovog stvaralaštva:
naglašeni patriotizam
veličanje hrvatstva
naglašavanje povijesti
-za njegove povijesne romane je specifično to što on kroz povijesne motive iznosi
aktualno - društvenu i nacionalnu tendenciju; (buđenje društvene i nacionalne
svijesti )
-djela: «Prijan Lovro», «Čuvaj se Senjske ruke», «Seljačka buna», «Diogeneš»,
«Karanfil s pjesnikova groba», «Kletva»

ZLATAREVO ZLATO;
- tema : prikaz Zagreba, zagrebačke sredine, društvenog, kulturnog i političkog
života 16. st.
- to je povijesni roman čija radnja ima društvenu i povijesnu pozadinu)
- roman ima dva fabularna toka :
1. povijesna: oslikana kroz odnos Stjepka Gregorijanca i zagrebačkih građana =>
daje se slika društveno – političkih događanja toga vremena;
2. intimna ljubavna : ljubav između Dore Krupićeve i Pavla Gregorijanca koja
završava tragično zbog različitog društvenog podrijetla i zbog intriga koje se
pletu oko njih, a kulminiraju u nasilnoj Dorinoj smrti;
-prikazujući međusobne odnose likova, Š. ih karakterizira => crno – bijela
karakterizacija odnosno likovi su podijeljeni na idealizirane (likovi sa dobrim
osobinama) i karikirane (isticanje ružnih osobina )
-likovi koji stoje izvan ove podjele su obični mali ljudi – purgeri ( Magda
Paprenjarka, Klara );
-glavni pokretači radnje su likovi intriganata ( Grga Čokolin, Klara Grubarova
MARIN DRZIC: DUNDO MAROJE

MARIN DRŽIĆ ( 1508 - 1567 )

-renesansni dubrovački književnik;

-školovan u Sienni, gdje se susreo s talijanskom renesansnom komedijom;
-u književnosti se javlja zbirkom ljubavnih pjesama;
-piše pastorale - ''Venera i Adonis'',''Plakir'' -pastorali se u razdoblju europske
renesanse pisali vrlo često – oslikavaju idilični svijet pastira s kojima se miješaju
vile i vilenjaci, satiri i satirice, ali i prosti seljački svijet -- u ovim dramskim djelima
isprepliće se idilično i uzvišeno sa stvarnim i realnim ;

djela
-komedije: ''Skup'',''Tripče de utolče'',''Pomet'',''Arkulin''
neke su komedije sačuvane samo u fragmentima, čak njegovo najznačajnije
djelo -''Dundo Maroje'' do nas došlo bez jednog dijela raspleta ;
-pokladna igra:''Novela od stanca''
-tragedija: prepjev Euripidove tragedije ''Hekube''

-Držićevo književno stvaralaštvo nadrasta i vrijeme i prostor u kojemu je nastalo;

njegova djela progovaraju o svim bitnim pitanjima i problemima onoga vremena;
-pred kraj svog života piše urotničko pismo Toskanskom vladaru Carismu I. de
Mediciju u kojem moli za pomoć u svrgavanju vlasti u Dubrovačkoj republici;
naravno, odgovor nikada nije dobio, pa se razočaran iz Firence vraća u Veneciju,
gdje i umire;

***DUNDO MAROJE***
-komedija u 5 činova koja počinje prologom negromanta (čarobnjaka) Dugog
Nosa –obrača se dubrovačkoj publici pričajući im priču o ljudima iz nekih dalekih
krajeva (Indija) doživljavajući cijeli ljudski rod kao ljude ''nazbilj'' i ''nahvao''-'nazbilj
su dobri, plemeniti i pošteni ljudi, a 'nahvao' su neke čudne ljudske nakaze pune
zla koje se teško ili gotovo nikako ne mogu uništiti; smisao priče je ironičan, a
kroz nju oslikava svoje vrijeme i društvo iskazujući ipak renesansni optimizam,
ideal čovjeka i društva koje zove zlatno doba
-mjesto radnje - Rimski trg na kojem se nalaze tri gostionice: 'Obilje', 'Mizerija' i
'Fortuna';
-dramska radnja se zasniva na potrazi Dunda Maroja za sinom Marom;
-iako se radnja događa u Rimu, komedija prikazuje mentalitet Dubrovčana i
njihove društvene prilike;
-ova se komedija naslanja na renesansnu talijansku komediju koja je povezana
sa Plautovskom komedijom --tzv. stalni tipovi, koji su stalno prisutni kod Plauta i u
renesansnoj komediji kod Držića, svejedno postaju živi likovi, ljudi našeg
mentaliteta i naše sredine;

-radnja je utemeljena na suprotnostima :

1.starost - mladost => stari Dundo Maroje obilježen je škrtošću, a mladi sin Maro
rasipan je i pravi predstavnik renesansne mladeži;
2.gospodari - sluge => Dundo Maroje - Bokčilo; Ugo Tudeško - Pomet; Maro -
Popiva; Laura - Petrunjela;
3.bogatstvo – siromaštvo;
4.žene – muškarci;

-likovi sluga imaju značajnu ulogu; oni su pokretači radnje

--najznačajniji od njih je :
POMET= inteligentan, pokretan, mudar, reagira uvijek na vrijeme i uvijek ga
motivira vlastiti interes; njegov je nadimak Pomet Trpeza – trbuh mu je gospodar,
Pometova životna filozofija je :pobjeda inteligencije nad gluposti, sposobnih i
pametnih nad nesposobnima, a sudbina se može svladati samo mudrošću; On je
pravi renesansni lik koji je isključivo zaokupljen životnim užicima; u njegovim
monolozima i razmišljanjima prepoznaje se renesansna životna filozofija ;Pomet
ne može shvatiti Tudeškovu ljubavnu patnju jer smatra da se čovjek treba
''akomodavat'' (prilagođavati), a isto tako za njega je strpljenje njegova životna
filozofija--Pomet je pristaša hedonizma i uživanje smatra najvećim idealom;

-uspoređujemo li Bokčila i Pometa, onda tek shvaćamo koliko je Bokčilo

prizeman u svojoj 'gladi' i pohlepi koja se naglašava zbog škrtosti njegovog
vladara, a otkrivamo Pometa u svoj njegovoj veličini;
-lik Dunda Maroja možemo usporediti sa Euklionom iz Plautove 'Aulularije ' i sa
Harpagonom iz Moliereovog 'Škrtca' , ali Držićev lik nema patološku škrtost koja
dehumanizira : on je samo vrlo štedljiv čovjek i otac koji čak i razumije svog sina
i plaća njegove dugove;
-Dundo Maroje je tipični predstavnik dubrovačkog građanskog staleža, a njegov
sin je primjer raskalašene renesansne mladeži kojoj je na 1. mjestu uživanje u
životu (sukob generacija);
-Držić likove oblikuje kroz situacije i likovo ponašanje i kroz govor : Ugo Tudeško
je Nijemac i njegov je govor naravno obilježen time; sluge govore pučkim
jezikom, pa im je govor pun narodnih izreka; Petrunjela i Popiva često
progovaraju kroz pjesmu;
-iako Držić kritizira pojavu u dubrovačkom društvu, ipak veliča renesansni
hedonizam - slavljenje užitaka i afirmira ljubav, mladost i renesansni optimizam;
-ljudi nazbilj - Pomet;
-ljudi nahvao - Maroje, Maro, Popiva;
NATURALIZAM U KNJIZEVNOSTI, ZNACAJKE;

- 1870-1890
- kratki književni pravac koji se nastavlja na realizam
-teži za apsolutno realnim prikazivanjem stvarnosti u kojem nema nikakvog
uljepšavanja i prikrivanja
- svojim djelima naturalisti prikazuju najtamnije i najružnije strane ljudskog
društva
- «estetika ružnoće» - svijet je prikazan kao slika bijede, moralne i duhovne
sirotinje, a čovjek je sveden na životinjske odrednice u surovoj borbi za
opstanak
- naturalizam promatra čovjeka kroz 3 odrednice:
 nasljeđe – rasa, krv
 sredina – društveni sloj, klasa
 povijesna situacija – društvene, političke i ekonomske odrednice
- najznačajniji predstavnik naturalizma Emil Zola => u svom programskom
članku «eksperimentalni roman» on će napisati temeljne odrednice
naturalizma:
-fotografski snimak stvarnosti
-pisac kao znanstvenik
-likovi određeni biološkim nasljeđem (svojim nagonima i strastima),
sredinom iz koje potječu i društvenim okolnostima
-čovjeka se često doživljava kao pasivni proizvod

IVAN GUNDULIC : SUZE SINA RAZMETNOGA; OSMAN;

IVAN GUNDULIĆ (1589 - 1638 )

-najveći hrvatski barokni književnik; Dubrovčanin;
-svoje književno stvaralaštvo započinje lirskim pjesmama - imaju petrarkistički
duh-koje je dao spaliti; nazvao ih je ''Porodom od tmine '' i ''Pjesme tašte i
isprazne'';
-piše pastirske igre:
''Arijadna'',''Dijana'',''Armida'',''Prozerpina ugrabljena''--ovo zadnje djelo je jedino
originalno, dok su ostala prijevodi sa talijanskog;
-nakon mladenačkog dijela stvaralaštva - počinje pisati u religioznom duhu :
nastaje poema ''Suze sina razmetnoga'';
***SUZE SINA RAZMETNOGA***
-tema je preuzeta iz Biblije (Lukino evanđelje);
-osnovni motiv je grijeh i pokajanje;
inspiracija: -biblijska,
-suvremena: razmetni sinovi dubrovačke stvarnosti;
- kompozicija:
1.sagriješenje- pokojnikovo sjećanje na grijehe ;
2.spoznanje - svijest o počinjenom grijehu, svijest o vrijednosti života, svijest o
prolaznosti života --spoznaja o grijehu dovodi do oprosta;
3.pokajanje - put prema drugačijem i boljem životu ;
-poema je napisana u ich-formi, monološko, ispovjedno pripovijedanje sina koji se
već pokajao;

***OSMAN***
-ep u 20 pjevanja - 14. i 15. pjevanje nedostaju - nadopunjuje ih Pjerko
Sorkočević, a kasnije
bolju nadopunu piše Ivan Mažuranić;
-ep je inspiriran bitkom kod Hoćima, borbom između Osmana II.-Turske i
Vladislava - Poljske
==> Turska je doživjela teži poraz;
-postoje 2 teorije zašto 14. i 15. pjevanje ne postoje :
1.da je Gundulić napisao 2 epa koja je kasnije htio spojiti (Osmanijada i
Vladislavijada)
2.politički razlozi neizdavanja djela kojega se središnji dio poslije izgubio;
-kompozicija je utemeljena na 2 fabule :
1. povijesni događaji vezani uz bitku i posljedice bitke
2. idilično - viteški događaji koji su plod piščeve mašte;

-u 'Osmanu' je pojam slobode puno širi nego u 'Dubravci' = u 'Dubravci' on slavi

slobodu Dubrovnika, a u 'Osmanu' on slavi pobjedu kršćanstva nad Islamom;
-djelo je pisano četverostihom, osmerac - utjecaj narodne poezije
-jezik - miješanje štokavskog i čakavskog govora
MARCEL PROUST : COMBRAY;

MARCEL PROUST: Combray U traženju izgubljena vremena, romaneskni

ciklus od 13 roma.
- Proust je veliki francuski romanopisac, u svojim romanima spaja
impresionizam i modernizam
- likovi obilježeni unutrašnjim monolozima

- neimenovani junak, anonimni spavač se budi

 isprepliču se sjećanja i stvarnost
 subjekt je lišen osjećaja vlastitog indetitete i tek posredstvom stvari oko
sebe i sjećanja, malo po malo, dolazi do svojeg ja
 ovdje je polazište romana - traganje za vlastitim ja
 nesaničar, provodi veći dio noći u obnavljanju uspomena
 sjećanja su temelj romana, osnovna tema (sjećanja na majku, oca,
baku, bolesne tete Leonie, služavku Fracoise (Francoaz), zanimljivog
susjeda Swanna)
 ovo je roman o vremenu, a ima oblik memoara
 on pripada bogatoj građanskoj obitelji koja ne obavlja nikakvu vanjsku
radnju, dosađuje se sita svega (glazirano, dekadentno društvo)
 likovi su zahvaćeni u trenutku, dan je poneki detalj, slagat ćemo ih u
mozaik
 trajno sjećanje na određeno vrijeme, 7 sati navečer i 2 kata spojena
stubištem postali su bolna uspomena
 Junak je impresionist, podložan dojmovima, razmaženo dijete slabe
volje koji se boji ući u svijet odraslih, ima Edipov kompleks
 kolačić madelain (madlen) i lipov čaj izazivaju uživanje i radost kojima
uzrok ne zna => osjek okusa (i uz osjet mirisa) za Prousta ima
najsnažniju vrijednost u njegovom traganju za izgubljenim vremenom
koje to nije
 okus u piscu rastvara dubine njegovog duhovnog bića, te seizdiže i
polako prisjeća ispomena za koje je mislio da se potpuno zaboravljene
 sa šetnje je došao potišten - vrijeme i perspektiva žalosne budućnosti
 poslije kušanja ponuđenog raspoloženje se mijenja
 inteligencija ne može dati odgovor
 sjećanja naviru afektivnim (nehotičnim) putem - reminiscencija
 u sjećanjima zadržavamo neke znakove koji služe da nas podsjete na
stare slike
 autor otkriva da proživljeni sati (emocije) nisu mrtvi ako su izbrisani iz
naših sjećanja
 čaj i kolačić oživljuju senzibilnu prošlost, oživljuju nekadašnja stanja,
davni život i to je pobjeda nad vremenom i prostorom
  tipično za Prousta je povezivanje prošlosti i sadašnjost => simultanost
vremena
 za Prousta, prošlost nije izgubljena i nestala,ona je zauvijek u nama, dio
nas; ali ne samo kao prisjećanje na neke nezaboravljene slike, već i
naši ondašnji osjećaji i ondašnje stanje našeg duha
 iz žlićice lipovog čaja i komadića Madeleina vratio se cijeli Combray
 čovjekovo ja je nestalno, ovisno o vremenu
 vrijeme gradi, ali i razgrađuje
 subjektivnost i realnost doživljaja
 na kraju, pomoću iskustava sve vidi u drugačijem svijetli
 egzistencija kreće u potragu za esencijom (bit, osnova)

ROMANTIZAM,NOVA EPOHA U KNJIZEVNOSTI;

ROMANTIZAM:
Ð razdoblje koje obuhvaća kraj 18. st., a punu afirmaciju doživljava u
prvim desetljećima 19. st.
Ð ovaj opće kulturni pokret uvjetovan je društveno-povjesnim prilikama
Ð to vrijeme obilježeno je velikim društvenim potresima i nacionalnim
pokretima
Ð raspada se feudalno društvo, a jača građansko
Ð zbivaju se značajni povijesni događaji - buržoaska revolucija 1789. g.
u Francuskoj, Napoleonov uspjeh u osvajanjima i ustanak dekrabista
u Rusiji 1825.
Ð revolucija nije ostvarila ideale - bratstvo, jednakost i sloboda te se
javlja razočarenje, klonuće i pesimizam što je koš više izraženo
poslije pada Napoleona
Ð pjesnici ne vjeruju u sklad života o čemu su govorili racionalisti
Ð romantizam se u umjetnosti javlja kao reakcija na racionalizam i
klasicizam
Ð ne žele pravila i propise, već potpunu slobodu u stvaralaštvu
Ð okreću se emocijama i jakom individualizmu
Ð začeci romantizma nalaze se u djelima Jean Jaques Russoa
Ð karakteristike ovog razdoblja su:
Ð subjektivnost u pjesmi, romanu, drami, pripovjesti
Ð iznose osobne preokupacije
Ð naglašena je osjećajnost (klonulost, razočarenje…)
Ð pisci se podređuju snazi mašte, imaginacije, ona je bujna i imaju
potpunu slobodu
Ð razvija se osjetljivost za ljepotu prirode, za vizualno doživljavanje i
glazbu
Ð lirika se nameće svim književnim rodovima
Ð čest je monološki oblik kazivanja
Ð romani su komponirani u obliku dnevnika, pisama i memoara
Ð romantičari su zaokupljeni ovim temama:
Ð intimom (ljubav, čežnja, sanjarenje)
Ð nacionalno - povijesnim
Ð krajolikom (daleki, nepoznati egzotični krajolik)
Ð kultno - mističnom tematikom (tajanstveno, nadnaravno, neprirodno)
Ð poznati pisci su: Byron (Bajron), Chateanabriand (Šatobrinjan),
Schiller (Šiler), Goethe (Gete), Lamartine (Lamartin), Pućkin,
Ljermoutov, Hugo (Igo), W. Scott (Skot), E. A. Poe (Po), Herder,
Macphersai, Shelley
Ð “Stunu und Dnoug” (Oluja i nagon)
Ð pokret u Njemačkoj od 1770. - 1785. g.
Ð književnost treba biti izraz nesputanih osjećanja i strasti
Ð traže povratak prirodi
Ð zalažu se za slobodu individue i stvaralaštva, kritiziraju društveni
sustav
Ð J. W. Goethe (Patnje mladog Werthera)
F. M. DOSTOJEVSKI : ZLOCIN I KAZNA;

FJODOR MIHAJLOVIČ DOSTOJEVSKI (1821 - 1881 )

-veliki ruski prozni pisac, pripada razdoblju klasičnog ruskog realizma;
-svojim djelima začetnik je modernog romana; njegovi romani često imaju
elemente krimi priče;

-djela: -romani :''Bijedni ljudi'',''Poniženi i uvrijeđeni'',''Zločin i kazna'', ''Idiot'',

''Demoni'', ''Braća Karamazovi'' (nedovršeni roman);
-''Zapisima iz mrtvog doma''- proza kojom je oslikao život u prognanstvu u Sibiru ;
-u njegovim se djelima nalaze 3 grupe likova:
1.pobunjenik -protiv svijeta, zakona, ustaljenog morala (Rodion Romanovič
Raskoljnikov);
2.kratki, smireni, pobožni kršćani (Sonja Simionova Marmeladova);
3.likovi cinika, razvratnih pokvarenjaka (Svidrigajlov);
-likove u svojim djelima realistički karakterizira, insistira na psihološkoj slici likova,
što se vidi po uvođenju monologa kao osnovnog postupka prikazivanja stanja
likova ;

***ZLOČIN I KAZNA***
-radnja traje 9,5 dana (odstup od realističnog postupka: pisci realizma prikazuju
radnju kroz duži vremenski period, kako bi bili objektivniji u oslikavanju likova i
društvenih prilika); iako bi se moglo reći da, zbog bogatstva unutrašnje radnje,
traje puno duže;

-po svojim temeljnim karakteristikama bit će psihološki roman, no to je roman

ideja – u njemu pisac razmatra i analizira neka temeljna ljudska pitanja: problem
zločina i kazne, grijeha i ispaštanja - pisac nam daje sliku Raskoljnikovog
psihološkog stanja i to u trenucima kada se priprema za zločin; prikazuje
izvršenje samog čina i psihološko stanje nakon zločina è u psihološkom smislu
posljedice su teže od samog čina ubojstva;

-ovakav prikaz psihološkog stanja čini tek jednu tematsku cjelinu: postoje još tri:
-etička - pitanje dobra i zla
-religiozna - pitanje odnosa prema Bogu;
-filozofska - pitanje smisla i besmisla ljudskog života i životnog cilja;
-fabula postoji, ali ne u prvom planu, nego samo kao okvir i uvod u psihološki
svijet glavnih junaka ;
IVAN GUNDULIC : DUBRAVKA;

IVAN GUNDULIĆ (1589 - 1638 )

-najveći hrvatski barokni književnik; Dubrovčanin;
-svoje književno stvaralaštvo započinje lirskim pjesmama - imaju petrarkistički
duh-koje je dao spaliti; nazvao ih je ''Porodom od tmine '' i ''Pjesme tašte i
isprazne'';
-piše pastirske igre:
''Arijadna'',''Dijana'',''Armida'',''Prozerpina ugrabljena''--ovo zadnje djelo je jedino
originalno, dok su ostala prijevodi sa talijanskog;
-nakon mladenačkog dijela stvaralaštva - počinje pisati u religioznom duhu :
nastaje poema ''Suze sina razmetnoga'';

***DUBRAVKA***
-pastirska igra melodramatskog tipa;
-oslikavajući svijet pastira, pastirica, vila i satira, Gundulić zapravo oslikava
ondašnji život Dubrovnika, pritom mu likovi služe kao simboli;

-fabula se temelji na starom običaju kada se u Dubravi trebaju vjenčati najljepši

pastir i najljepša vila;
-mjesto radnje - Dubrava -u alegorijskom značenju -Dubrovnik;
-prikaz aktualnih problema;

-Dubravka je najljepša vila - simbolizira vlast koja vlada Dubrovačkom republikom

i vlast koja je Dubrovnik učinila slobodnim;
-Miljenko je najljepši pastir - simbolizira dubrovačku vlastelu;
==>Dubravka pripada Miljenku, oni su najljepši par i par su savršenog sklada;
-Grdan - predstavlja građanski stalež ; obilježen je materijalnim bogatstvom, a u
želji za vlašću - Dubravkom služi se korupcijom;

-tzv. crno-bijela karakterizacija (pastiri i vile - dobri, lijepi, idealizirani;

satiri i satirice - tjelesna i duhovna ružnoća, moralna pokvarenost);

-karakteristike pastorala:
1.likovi bez psihološke produbljenosti
2.osnovni motiv je ljubav - pokretač radnje i likova
3.prostor i svijet su zamišljeni
4.glazbeni dijelovi drame - začetak melodrame
5.neobičan, fantastičan rasplet
6.sretan kraj
-ljubavna tematika - alegorija za:
1.rodoljubnu tematiku - otvorena poruka građanima - vlast u Dubrovniku
pripada vlasteli, a ne građanstvu koje tome nije doraslo; to je volja bogova;
2.moralnu tematiku - kritika vlastele - podmitljivost, rastrošnost; ==>moralna
poruka: nema slobode zajednice bez moralnog ponašanja svakog pojedinca;

LAV NIKOLAJEVIC TOLSTOJ : ANA KARENJINA;

L.N. TOLSTOJ
- prvi ruski realist 19.st
- obrađivao je velike socijalne teme, pa ga to čini i filozofom
- najpoznatija djela: «Ana Karenjina» i «Rat i mir»

ANA KARENJINA
- tema: bračni preljub
- vrijeme radnje: 70-ih godina 19.st
- mjesto radnje: Rusija
- likovi: Ana Karenjina, Aleksij Karenjin, Vronski, Levin i Kiti
- Ana Karenjina
- lijepa, inteligentna
- ima sina sa svojim mužem, Aleksijem (državnim sekretarom)
- Ana ostavlja muža i odlazi sa ljubavnikom (što je u 19.st u visokom
aristokratskom društvu nedopustivo)
- društvo osuđuje Anu, pa ona odlazi živjeti u izolaciji
- Ana se udala iz običaja, između njih nije postojala prava ljubav; naizgled je
brak bio skladan, ali nije postojala emocionalna veza između muža i žene
- Ana je osjećajna žena, željna ljubavi; odlaskom sa Vronskim postupila je u
skladu sa svojim osjećajima
- preljub je učinjen na bazi istinskih osjećaja, ali ovim Aninim činom svi su bili
unesrećeni: njen sin, muž, Vronski (zbog teške društvene situacije), a najgore
je prošla Ana (nije mogla izdržati društvenu izolaciju; te je sumnjala u ljubav
Vronskog => izvršila je samoubojstvo bacivši se pod vlak)
- Levin
- predstavnik provincijskog plemstva
- na kršćanskim zasadima izgrađuje svoju vlastitu životnu filozofiju, i u svojoj
obitelji (koju čine žena i sin) pronalazi glavni smisao života
- odan svojoj obitelji, marljiv i brižan gospodar, i čovjek koji razmišlja o životu
- u Levinu se zrcali sam pisac (Levinovi životni stavovi ujedno su i Tolstojevi)
=> obitelj na prvom mjestu, poštenje prema drugima, razmišljanje o sebi i
drugim ljudima
- Tolstoj nam u ovom djelu kao realist ne pokazuje svoje stavove, tako da mi ne
znamo da li on Anu osuđuje ili odobrava njezin postupak
ANTE KOVACIC : U REGISTRATURI;

ANTE KOVAČIĆ ( 1854 - 1889 )

-najveći hrvatski književnik iz razdoblja realizma;
-u književnosti se javlja dužom pripovijetkom ''Baruničina ljubav'';
a najznačajnija djela su mu :''U registraturi'',''Fiškal'',''Međužabari''-nedovršen;
''Sabrane pripovijesti'' - zbirka izlazi posthumno;

***U REGISTRATURI***
-temeljna nit - prikaz životnog puta Ivice Kičmanovića
od bistrog seoskog dječaka, mladića koji se školuje u velikom gradu i ostarjelog
službenika koji život završava izgorjevši zajedno
s registraturom;
-dublja razina teme je prikaz stvaranja hrvatske inteligencije 19. st. i
nemogućnost prelaska iz seoske u gradsku sredinu;

-djelo ima autobiografske elemente počevši od ranog djetinjstva, mladosti do

zrele dobi Ivice Kičmanovića;

BERNOLD BRECHT :MAJKA COURAGE;

BERTOL BRECHT
- njemački dramatičar, esejist, pjesnik i pripovjedač
- vodeća ličnost njemačke, pa i svjetske dramske književnosti 20.st
- u književnosti se javlja ekspresionističkim dramama

MAJKA COURAGE
- podnaslov „Kronika 30-godišnjeg rata“
- djelo ima 12 slika povezanih likom majke Courage => prikazane situacije
vezane uz njenu obitelj, i pozadina ratnih sukoba
 pisan uoči II. Svj. rata
 to je kronika rata koji je trajao 30 god. između katolika i protestanata u
prvoj polovici 17. st. u područjima Švedske, Poljske i Njemačke
 tema drame je rat, ali ovo je jedno od najsnažnijih antiratnih djela u
europskoj književnosti
 rat je prikazan kroz životne sudbine malih ljudi koji vjeruju da ne mogu
utjecati na velike događaje, te upravo takvim stavom mijenjaju svijet =>
njihov život svodi se na preživljavanje
 prikazuje sudbinu malih ljudi Ane Fierling (Firling) zvane Majke Courage
(bojne krčmarice) i njezina sina Eilifa (Ajlifa), drugog sina kojeg zovu
Švicarski sir i kćerke Katrinrat je u pozadini drame, ali je uzrok zbivanja
  majka Courage ne pripada nijednoj vojsci – ona samo pokušava
prehraniti svoju obitelj u ratu => bavi se trgovinom i zapravo živi od rata
(njoj nije u interesu da rat završi)
 velikih, onih koji odlučuju, na sceni nema
 rat donosi stradanja - donosi glad, razaranja i bolesti
 22 godine Majka Courage pokušava sa svojom djecom preživjeti
hodajući za vojskom sa svojom kantinom
 nadimak - pun ironije
 ona je puna proturječja - želi da rat potraje zbog zarade, a boji ga se jer
želi spasiti djecu
 lukava je, lako se pretvara, bezdušna i sebična
 majka Courage djecu je izgubila zbog njihovih vrlina => Eilif gine zbog
hrabrosti, Švircarski sir zbog poštenja, a Katrin zbog nesebičnosti i
humanosti
 Majka hrabrost se iz antijunakinje pretvara u tragičnu junakinju
 njezin lik slika je stradanja nedužnog čovjeka
 nad malim čovjekom vrši se nasilje, rat izobličava čovjeka i njegove
temeljne ljudske vrijednosti
 čovjek gubi dostojanstvo
 završna slika prikazuje materijalno i moralno opustošen svijet, ratno
profiterstvo je kažnjeno

 ovo djelo pripada epskom tetru, poznatom još pod nazivom Brechtovo
kazalište
 odbacuje tradicionalne dramske elemente i unosi elemente epskog =>
svaki prizor je samostalan
 u radnju uvodi glazbene brojeve – songove, pomoću kojih komentira
događaje
 smatra da dramski pisac treba pretvoriti gledatelja u kritičkog
promatrača; da mu ne treba probditi samo emocije, već i svijest i kritički
stav prema viđenom
 glumac epskog teatra ne smije se poistovijetiti s ulogom lika kojeg glumi
=> oni, poput gledatelja, trebaju biti objektivni i kritički prema liku kojeg
glume

VJENCESLAV NOVAK : POSLJEDNJI STIPANCICI;

 Novak je jedan od naših najznačajnijih realista

 u svojim romanima i pripovijetkama najčešće opisivao je Senj (svoje
rodno mjesto)
  prikazuje probleme intelektualaca u sukobu sa zaostalom sredinom;
građanski i malograđanski svijet, te život radnika, građanske sirotinje i
siromašnih đaka
 jedan od prvih koji je u hrvatskoj književnosti realistički prikazao
socijalnu bijedu i život nevoljnika

 tema romana je propadanje senjskih patricija Stipančića u prvim

desetljećima 19-og st.
 druga tematska linija je odjek lirskih ideja u Senju
 pisac daje realističnu sliku društvenih i povijesnih promjena
 intima obiteljske drame uokvirena je prikazom ekonomskih, nacionalnih i
političkih zbivanja
 fabula je utemeljena na prikazivanju odnosa među likovima, sukoba
među njima i prikazu kolektivnih masovnih scena
 pokretačku ulogu preuzimaju pisma; ona stvaraju zaplete, izazivaju
napetost i navješćuju rasplet
 u završnom dijelu fabula je najdramatičnija
 karakterne osobine likova uvjetovane su: - odgojem i klasnom
pripadnosti
 Ante Stipančić je tip superiorna oca i muža
 bolesno je podijelio svijet na izuzetne koji su dostojni njegove
sposobnosti i one mizerne, jadne
 u patrijahalnoj obitelji, on je apsolutni gospodar sudbina i života
 upravlja ljudima sa svojih nedodirljivih visina, tiranski
 ponosan je i pun sebe i grčevito se bori za održanje ugleda i zato je
spreman prodati čast i dostojanstvo
 u biti je loman, pun straha da ne doživi poniženja i neusoije prikriti
neuspjeh
 umire izgubljen i promašen, ne priznavši neuspjeh
 Lucija je najtragičniji lik, žrtva patrijahalnog, konzervativnog odgoja
 zapostavljena je obespravljena
 postala je krhka, zatvorena i senzibilna djevojka koja želi afirmaciju svog
bića
 postaje bespomoćni buntovnik u jednom trenutku
 zna da je grubo prevarena; ona svoj prvi dodor sa životom (Alfred)
skupo plaća
 Juraj je talentirani mladić koji se pod utjecajem pogrešnog odgoja i
gradske sredine moralno izopačuje i dehumanizira, postaje
emocionalno otupljela osoba, cinična i egoistična
 uokvirena kompozicija, prstenasta
 roman je povijesni, socijalni i psihološki

A.B. SIMIC :IZBOR (HERCEGOVINA, LJUBAV, PJESNICI);

ANTUN BRANKO ŠIMIĆ ( 1898 - 1925 )

-najveći hrvatski ekspresionist i jedan od najvećih hrvatskih pjesnika uopće;

-u dodir s njemačkim ekspresionizmom dolazi preko novina, a kasnije on sam

izdaje novine
'Pijavica' i 'Juriš', u kojima objavljuje svoje pjesme;

-po tematici Šimić je tipični ekspresionist : pjeva o smrti, ljubavi, osjećaju straha i
nemira, o neskladu u čovjeku , o kaotičnosti i razlomljenosti svijeta i čovjeka u
njemu;

-začetnik je tzv. 'pojmovne' poezije - riječi stavlja u neobične odnose,

pokušavajući prodrijeti ' beskrajno unutra ' ljudskog bića;(stupid, but don't forget
it!!)

***PJESNICI***
- prva pjesma u jedinoj Šimićevoj zbirci => svojevrsna ars poetica = pjesnička
umjetnost
- misaona pjesma s jasnom filozofskom crtom
- Šimićevo viđenje svijeta i pjesnika u svijetu
- motiv života i smrti:
život – radoznalost, interes, čuđenje
smrt – nijeme stvari, čutanje
- pjesnici svojom prirodom, karakterom i naravi pokušavaju otkriti bit svijeta
- forma pjesme:3 strofe od 1-3 stiha
- forma prati razvijenjae Šimićeve temeljne misli iz 1. stiha
«Pjesnici su čuđenje u svijetu»
o čuđenje kao temeljni motiv u 2. strofi na razini je materijalnog oblika
o u 3. strofi na dubljoj, suptilnijoj, nematerijalnoj – duhovnoj razini
- tipični Šimićev pjesnički izričaj: kratak, sažet, vrlo malo riječi, svaka od njih je
motivska riječ
- ritmičnost postiže izborom riječi, određenim redom riječi, brojem stihova i
rasporedom stihova u strofe => ovaj ritam je ekspresivan
HRVATSKA KNJIZEVNOST ROMANTIZMA - TEKOVINE ILIRSKOG
PREPORODA;

HRVATSKA KNJIŽEVNOST ROMANTIZMA

=> Hrvatski narodni preporod ili Ilirski pokret
ILIRIZAM - pripremno razdoblje
Ð dva događaja zbila su se iste godine - smrt austrijskog cara Josipa II.
I zasjedanje Hrvatskog sabora 1790. g.
Ð završeno je vrijeme germanizacije i počinje mađarizacija
Ð Mađari insistiraju na mađarskom kao službenom jeziku
Ð u to doba Hrvatska je rascjepkana
Ð pritisak Mađara jača svijest u Hrvata o vlastitoj nacionalnosti i
vrijednosti vlastitog jezika
Ð zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovec 1813. Traži od svećenstva
da počne prikupljati i popisivati naridno blago, narodne pjesme i
pripovjetke
Ð 1815. g. Antun Mihanović izdaje brošuru “Reč domovini o
hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku” u kojoj govori o potrebi
uvođenja hrvatskog jezika umjesto latinskog; on kaže da se samo na
svom jeziku može najbolje govoriti o svojim problemima
Ð 1818. g. Juraj Šporer pokušava izdati novine na hrvatskom jeziku
Ð u ovo vrijeme odlaze mladići podrijetlom iz građanskog sloja na studij
na Zapad
Ð vraćaju se u svoju domovinu donoseći utjecaje izvana gdje se bude
nacionalni pokreti
Ð poznati ilirci su Ljudevit Gaj, Janko Drašković, Dragutin Rakovac,
Ljudevit Vukotinović, Stanko Vraz, Ivan Derkos…
Ð 1830. g. Ljudevit Gaj piše “Kratku osnovu horvatsko-slavenskoga
pravopisanja” na kajkavskom narječju - to označava početak
preporoda
Ð pravopisna osnova kakvu je Gaj predlaže trebala je hrvatsku
književnost objediniti, približiti ostalim slavenskim narodima, osobito
onima koji pišu latinicom
Ð Gaj je svjestan da je jezik glavna i osnovna oznaka nacionalnosti
Ð pojednostavio je pravopisnu grafiju, za svaki glas određuje jedno
slovo i uvodi nove dijakritičke znakove č, ž, š, lj, đ
Ð 1832. g. Ivan Derkos piše “Genij Domovine” - traži da književni jezik
bude utemeljen na štokavskom narječju
Ð Janko Drašković piše disertaciju na štokavskom narječju
Ð time se otvaraju putevi jedinstvenom književnom jeziku
Ð 1835. g. izdaje Gaj “Novine Horvatske” i “Danicu Horvatsku,
Slavonsku i Dalmatinsku”pretežito štokavštinom
 Ð godinu dana poslije mijenja naziv novinama “Ilirske narodne novine” i
“Danica Ilirska”
Ð oko 1840. g. dolazi do razmoilaženja među ilirskim prvacima
Ð Vraz, Vukotinović i Rakovac zastupaju mišljenje da pokret ima više
kulturno-književno značenje
Ð 1842. Vraz izdaje list “Kolo” i time se potpuno odjeljuje od Gaja
Ð 1843. je zabranjeno ilirsko ime i to je nagovještaj kraja
Ð Gaj vraća novinama stare nazive
Ð čitav se pokret vraća u granice Hrvatstva, a govori se isključivo o
hrvatskom jeziku
Ð u prvoj etapi ovog razdoblja do 1840. nema većih umjetničkih
ostvarenja, pišu se, uglavnom, budnice davorije
Ð Antun Mihanović (Horvatska Domovina), Stanko Vraz (Đulabije),
Petar Preradović (Ljudsko srce)

TEKOVINE ILIRSKOG PREPORODA

Ð u ovom razdoblju pišu se gotovo sve književne vrste
Ð najdominatnija, prevladava lirika
Ð Ivan Mažuranić piše svoj poznati ep
Ð Ivan Kukuljević piše prvu povijesnu tragediju “Juraj i Sofija”
Ð Dimitrije Demetar piše dramu “Tenta”
Ð pišu se putopisii novele, a javljaju se i počeci književne kritike
Ð Vjekoslav Babukić postavio je temelje znanosti o jeziku
Ð Matija Smodek otvara katedru za hrvatski jezik
Ð u ovom razdoblju razvija se široka kulturna djelatnost
Ð osnivaju se čitaonice
Ð osnovala s Matica ilirska - širi i izdaje domaću knjigu
Ð Vatroslav Lisinski pravi prvu nacionalnu operu “Ljubav i zloba”
Ð poznati je slikar Vjekoslav Karas
Ð ostvaren je jedinstven pravopis i književni štokavski jezik što je
preduvjet za razvitak zajedničke hrvatske književnosti

ERNEST HAMINGWAY :KOME ZVONO ZVONI;

- Hamingway je pripadnik izgubljene generacije, piše reporterskim stilom,

objektivnom realističkom metodom; sjajnim dijalozima i unutrašnjim
monolozima oslikava psihološki, moralni i emocionlani svijet svojih likova

- tema djela: građanski rat u Španjoloskoj

 - radnja se događa u 3 dana,a prikazan je cijeli jedan svijet (intimni,
individualni, univerzalni i općeljudski)
- romanom su otvorena sva individualna i opća pitanja ljudskog života,a
ratne strahote samo su ih potencirala i oduzela bilo kakvu banalnost
- glavni lik je Robert Jordan, određen je svojim stavovima prema čovjeku i
njegovoj slobodi, zbog koje osjeća taj rat svojim => ideja o slobodi na koju
svaki čovjek ima pravo pomaže mu da rat i pobjedu sagleda kao jedini izlaz
- također smatra da je ubijanje neophodno ako je u službi slobode, i kao
jedini mogući put do nje
- ljubav ga oplemenjuje i produžava čak i nakon smrti, zbog nje vlastitu smrt
ne doživljava uzaludnom
- Marija je određena motivima smrti i života => ljubav kao afirmacija života,
kroz nju se odvaja od smrti
- Pilar je slika cjelokupne Španjolske: moćna, snažna i tajanstvena
- ovaj roman bavi se ratom i ubijanjem, ali zapravo i ljudskim životima i
besmislenošću ubijanja => čovjek ne smije zaboraviti savršenu vrijednost
svakog ljudskog života jer smrt je uvijek gubotak
- «... i nikada ne pitaj kome zvono zvoni, tebi zvoni.»

GOETHE : PATNJE MLADOG WERTHERA;

JOHANN WOLFGANG GOETHE ( ____ - ____ )

-jedan od najvećih njemačkih književnika romantizma i književnika uopće;
-pripada ranoromantičarskom književno - kulturnom krugu 'Sturm und drang' -
pripadnici se
nazivaju mladi geniji - pokušavaju definitivno raskrstiti sa klasicističkim normama
u književnom stvaralaštvu; zagovaraju osjećaje, slobodu čovjeka;
-osim sjajnog djela ''Patnje mladog Werthera'', Goethe se u književnosti proslavio
i poemom ''Faust'';

***PATNJE MLADOG WERTHERA***

-uz djelo se veže pojam VERTERIZAM - preosjetljivost ljudskog duha, nesklad

između pojedinca i društva - društvena neprilagođenost, nesnalaženje među
ljudima, usamljenost duha;
-pojam Weltschmerz = svjetska bol - nemogućnost oslobođenja od nemira i boli;

-djelo je epistolarni roman = roman napisan kroz pisma glavnog junaka svom
intimnom prijatelju Wilhelmu -- Goethe je odabrao ovakav način pisanja kako bi
nam pokazao one najdublje, najiskrenije i najintimnije osjećaje gl. junaka -
Werthera;

-fabula je zasnovana na događajima vezanima uz jedan dio Wertherovog života -

od kad se preselio u provincijski gradić gdje je upoznao Lottu;
-tema - patnje jednog duboko misaonog, osjetljivog, nestabilnog i neprilagođenog
mladića - uzrok tome je nesretna ljubav prema Lotti;

-kako je Werther neprilagođen društvu i sredini, dolazi do suprotstavljanja ideala i

stvarnosti:
-Werther se ne može odreći svojih ideala, a istovremeno uviđa da za njih u
stvarnosti nema mjesta - kao izlaz iz takve situacije vidi samoubojstvo;
-paralela Werther - Albert:
-dok je Werther neprilagođen, preosjećajan i nezadovoljan sobom i svijetom,
-Albert je društveno prilagođen i angažiran, on je zadovoljan sobom i svijetom
koji ga okružuje ;
-lik Lotte simbolizira problem izbora muškarca, univerzalno vječno pitanje ljubavi;
s jedne strane Wertherova senzibilnost i romantičnost, a s druge strane
Albertova pouzdanosti i društvena prilagođenost - dvije su polovice muškarca
koje bi Lotti najviše odgovarale;

IVO VOJNOVIC : SUTON,

- Vojnović je Dubrovčanin, potomak stare hrvatske gospodarske obitelji

- iako stvara u vrijeme realizma, njegova djela imaju sva obilježja moderne
- vrhunac njegovog stvaralaštva je «Dubrovačka trilogija», dramsko djelo
koje govori o propadanju gospodske klase u 3 različita vremenska trenutka
- 3 jednočinke: «Allons enfants», «Suton» i «Na taraci»

- suton – simbolika naslova => suton kojim počinje radnja je simbol

nestajanja
- dramska radnja je minimalna, a dramska zbivanja svedena su na
svakodnevne razgovore
- drama atmosfere, ugođaja i ambienta => dugačke didaskalije sa puno
lirskih elemenata
- likovi su ostvareni kroz psihološke dijaloge, svi su motivirani čuvanjem
pripadnosti društvu koje je propalo i nestalo – prošlost obilježava
sadašnjost
- majku Maru u siromaštvu drži još jedino ponos i dostojanstvo, a njezine
kćeri odriču se života
Pavle je razapeta između pripadanja topm nestajućem svijetu, i ljubavi koju
osjeća za kapetana Luja => simboličnim činom rezanja kose odlučuje se za
negaciju života i odlazi u samostanANTUN MIHANOVIC : HORVATSKA
DOMOVINA;

ANTUN MIHANOVIĆ
- pripada hrvatskoj književnosti ilirizma, preporodnom razdoblju; ujedno je i njezin
pokretač
- Mihanović ističe vrijednost narodnog jezika => napisao je tekst «Reč domovini o
hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku», te kasnije i «Horvatsku domovinu»
- bili su to počeci buđenja narodne svijesti, i prvi znaci gibanja među hrvatskim
intelektualcima u cilju isticanja nacionalnog jezika

***HORVATSKA DOMOVINA***
-pjesma je napisana u vrijeme hrvatskog preporoda, a prvi je put objavljena u
časopisu ''Danica''.
-kasnije ju je uglazbio Josip Runjanin , 1840.g. postaje Hrvatska himna ;
-pjesma se odlikuje svečanim zanosom i uzvišenim tonom, a izražava
domoljubne osjećaje ;
-pjesmu možemo podijeliti u nekoliko motivskih cjelina:
1. izražava ljubav i divljenje prema domovini
2. oslikava hrvatsku naciju povezujući osobine prirode i čovjeka : dobrota,
poštenje,
snaga, zdravlje, …
3. cjelina slike rada, marljivosti, svih vidova djelatnosti;
4. cjelina oslikava radost, veselje, mladost;
5. cjelina utemeljena na motivu hrabrosti, snage u trenucima obrane;
6.cjelina pjeva o cijeni slobode; u kontrastnim slikama pjesnik obznanjuje
vrijednost
slobode (nema domovine bez njene slobode);
7. posljednja cjelina obznana je i proglas ljubavi prema domovini za sva
vremena;

MODERNIZAM U KNJIŽEVNOSTI (POETIKA, KNJIŽEVNA IMPRESIJA I

SIMBOLIZAM)

MODERNIZAM: kraj 19. st. i poč. 20. st.

- krajem 90-ih godina 19. st. u europskim književnostima, posebice u francuskoj,
dolaze do izražaja nove tendencije
- uzroci su zasičenost realističkom i naturalističkom književnošču i nova filozofska
strujanja tog vremena
- pozitivističko gledanje (utvrđivanje činjenica, često ograničeno samo na
opisivanje, a izbjegavanje objašnjenja, dominacija razuma i materijalistički pogled
na svijet, rješenja građanskoj klasi koja doživljava polaganu dekadenciju
(propast, raspad, nazadak))
- pod utjecajem idealističke filozofije, kojoj su najbitniji duh i svijest, književnici se
okreću iracionalnom i mističnom
- oni promatraju čovjeka kao duhovno i intelektualno biće s vlastitim unutarnjim
svijetovima, sukobima, sumnjama, trzajima…
- javlja se nov književni smjer - simbolizam
- središnji problemi simbolističke poezije su čovjekova sudbina, čovjekov duhovni
svijet i položaj prodiranja u tajne čovjekova postojanja
- u poeziji je bitan nagovještaj, nedorečenost i naslučivanje
- najizrazitiji predstavnici su: Charles Baudeleire (Šarl Bodler) - preteča, Arthur
Rimbaud (Artur Rembo), Paul Verlaine (Pol Verlen), Stephane Mallarne (Stefan
Malarne)
- Theophil Gautier (Teofil Gotje) zalaže se za lapurlatizam, umjetnost radi same
umjetnosti; ona je samoj sebi cilj; traže savršenu formu u kojoj je ljepota pjesme;
to otvara put parnasovcima
- parnasovci se javljaju zajedničkim zbornikom stihova “Novi parnas”; motive
uzimaju iz indije i grčke civilizacije, srednjeg vijeka i Biblije; ne unose osječaje pa
je poezija hladna; paze na izraz i oblik koji treba biti što ljepši; parnasovci su:
Leekonte de Lisle (Lkont d Lil), Sully Pridohme (Sili Pridom), Jose Marija de
Heredija (Hose Marija d Eredija)
- impresionizam je smjer čije je temeljno obilježje suvremeno doživljavanje svijeta
i života, odlazak u prirodu, bilježenje trenutnih dojmova i raspoloženja; zatim
kolorizam - promjene boja, svijetlo i sjena
- Charles Baudelaire (Albatros), Paul Verlaine(Verlen)(Jesenja pjesma), Rainer
Maria Rilke (Ja živim u kruzima koji se šire), Henrik Ibsen (Nora)

ALPHONSE DE LAMARTINE : JEZERO;

ALPHONSE DE LAMARTINE (1790 - 1869 )

-romantički lirski pjesnik
-značajna djela :''Meditacije '' i ''Nove meditacije'',ep ''Pad Anđela''
-pjesništvo mu je obilježeno tipičnim romantičarskim motivima: nemir, tjeskoba,
ljubavna čežnja, vapnja i bol, priroda, razmišljanja o položaju čovjeka u svijetu i
ljudskoj sudbini);

***JEZERO***
- 1. strofa u obliku retoričkog pitanja, obilježena je suprotstavljanjem motiva
nespokojstva i nemira, i motiva mira i smirenja
- pjesnik se obraća jezeru => prožimanje prirode i pjesnika
- prisjećanje na ljubav koja je prošla
- ideja o ljubavi kao o najvećoj ljudskoj vrijednosti
- duhovna stanja iskazuje slikama pejzaža i detaljima krajolika – prirode
- pjesnikov odnos prema svijetu prirodi oslikava njegov težnju prema skladu s
tim svijetom – prirodom
- svjestan je trajnog nesklada s prirodom koje je dio, i zbog toga izražava svoje
nezadovoljstvo
- dvostrukost ljudske prirode: snaga – nemoć, slabost
velik – malen
nebesa – zemlja
- pjesma s karakterističnim romantičarskim senzibilitetom

HUMANIZAM I RENESANSA
15. i 16. st.
 građanska klasa sve više jača, posebice u Italiji
 jačaju gradovi: Firenza, Venecija, Siena, Padova, Milano…
 prekomorska putovanja, obrt i trgovina omogućili su niz novih
znanstvenih i tehničkih pronalazaka od 13. st. nadalje (Kopernik,
Galileo)
 poljuljani su temelji srednjega vijeka i ljudski život je usmjeren u
novom pravcu
 mjenjeju se shvaćanja i život tadašnjeg čovjeka
 čovjek se osjeća snažnim, mirnim i sigurnim
 osjeća povjerenje u vlastite snage
 želi uživati u ovom životu uvjeren da život ovisi o njemu
 ljudi se ponose slavom i veličinom svoje antičke kulture u kojoj
gledaju uzor za svoj život i stvaranje
 tragaju za ostacima kulture, više iskapanja, pronalaze rukopise i
izučavaju ih
 dolazi do procvata umjetnosti, književnici pišu po uzoru na antičke
pisce u početku latinskim jezikom, a kasnije pučkim
 taj preporod cijeloga života zove se renesansa (preporod)
 umjetnici slikari otkrivaju perspektivu, stvaraju čuvene slike, kipove i
građevine - nastoje biti svestrani
 u njihovim djelima progovara tjelesna snaga i spokojstvo
(Michelangelo, Leonardo da Vinci, Tizian, Rafael; Sandro Botticielli)
 čovjek se nadahnjuje duhovnom baštinom antike - oni cijene
slobodnu ljudsku misao, lijepo čovjekovo tijelo i zdravo shvaćanje
života
 čovjek vjeruje u sebe, aktivan je i kritički misli
 razdoblje dobiva ime humanizam baš zbog tog naglašavanja
ljudskog i čovječnog (humanus = ljudski, čovječanski)
- Miguel de Cervantes Saavedra (Don Quijote - Kihot), William Shakespeare
(Hamlet)…PUSKIN : EVGENIJ ONJEGIN;

- Puškin – najveći ruski pjesnik romantizma, jedan od najvećih ruskih

književnika uopće
- ovim romanom započeo noviju rusku književnost => utemeljitelj modernog
ruskog jezika
- zbog slobodoumnog ponašanja prognan je u Južnu Rusiju
- nakon povratka živi pri carskom dvoru, te okružen spletkama ulazi u dvoboj
od kojega umire
- njegovi početni stihovi su klasične ode i epigrami, kasnije počinje pisati u
okviru romantizma, da bi se na kraju približio realizmu

- Evgenij Onjegin
- roman u stihovima s tipičnom romantičarskom strukturom, ali ima mnogo
realističnih elemenata (smatra se prvim romanom ruskog realizma)
- djelo je pisano 10 godina
- fabula se zasniva na nesretnoj i neostvarenoj ljubavi Tatjane Larne
- tema romana – prikaz društvenog i socijalnog života Rusije u Puškinovo
doba
- lik Evgenija Onjegina tipični je romantičarski junak (lik tzv. suvišnog
čovjeka): on je razočarani pesimist, skeptik koji sumnja u vrijednosti života,
cinik koji gubi životni smisao; lik zahvaćen dosadom i životnom
zasićenošću («spleenom»)
- četverokut likova:
o Engenij Onjegin – Vladimir Lenski, Tatjana – Olga Larina => temeljita
psihološka analiza međusobnih analiza, oslikavanje rasta i mijenjanja
likova
- paralela Onjegin – Lenski => Onjegin je tip «suvišnog čovjeka», Lesnki je
tipični romantičarski idealist (pjesnik, pun ideala)
- lik Tatjane Larine => (kroz cijelu fabulu prsatmo razvoj tog lika) iskrena,
nevina seoska plemkinja, utjelovljenje ljubavi i čistoće; po svojoj biti nije se
promjenila, ali nakon nekoliko godina Onjegin će u mladoj, ozbiljnoj i
cijenjenoj, udanoj ženi jedna prepoznati provincijsku djevojku

- Tatjana u svojoj naivnosti putem pisma izjavljuje Onjeginu ljubav, iskreno i

otvoreno mu govoreći o svojim osjećajima
- svoju ljubav doživljava sudbinski – Onjegina smatra ciljem i smislom svog
života
- Onjegin je odbija, jer ga ne zanima ono što mu je ponuđeno
- tek nakon što ju ponovno sreće nakon mnogo godina, počinje se
interesirati za nju – iznenađen je njenom preobrazbom => strasno se
zaljubljuje i otvara joj svoje srce
 - Tatjanu njegovo ponašanje na neki način vrijeđa, ali prima to dostojanstveno
i bez ogorčenja, osvetoljublja i mržnje
- iako ga još uvijek voli, a i gradski život je pomalo guši, sa sumnjom u njenu
iskrenost odbija ponuđenu ljubav te tako zadržava svoju čast i ostaje vjerna
suprugu

DOBRISA CESARIC : POVRATAK;

- Dobriša Cesarić – lirski pjesnik poznat po svojoj urbanoj tematici => pjesnik
grada
- pjesnik koji je naoko običnim stvarima i događajima znao dati posebnost i
jedinstvenost

- u ovoj pjesmi Cesarić spaja 2 tematska kruga – ljubav i razmišljanje o

životu (prolaznost)
- pjesmu otvara dilemom – ništa nije sigurno u ljudskom životu
- suprotstavlja sve racionalno, razumsko u čovjeku, i duhovno, iracionalno
=> pjesnik doživljava život kao trajno gibanje
- motiv prolaznosti u ljudskom životu temelji se na ideji vraćanja u ciklusima
– krugovima => pjesnik zapravo iskazuje želju da se prošla ljubav opet vrati
- motiv svjetlosti povezuje uz viziju ljubavi i žene koju je volio
- pjesma ima zaokruženu kompoziciju => prva i zadnja strofa su iste – na taj
način pjesnik zatvara krug; ali i dalje ostavlja otvorenim vlastita pitanja o
ljudksim životima i ljubavi

EDGAR ALLAN POE : GAVRAN;

EDGAR ALAN POE (1809. - 1849.): Gavran (romantizam)

 veliki američki pisac, pripada razdoblju romantizma

 Poe-ove zbirke mističnih i fantastičnih pripovijedaka postat će začetkom
kriminalističke priče
 također je začetnik i znanstveno-fantastične književnosti

 ova pjesma je narativno oblikovana (pripovjedački)

 gavran - simbol nesreće i zla
 atmosfera je mračna, teška i mistična => osjećaj straha, tjeskobe,
neugode...
  temeljni motiv – izgubljena ljubav
 motiv neznanca – ptica gavran => motiv onostranog, simbolizira smrt
 bitni motivi: 1. ponoćno ozračje doživljaj smrti voljene žene
2. dolazak gavrana
3. dijalog između lirskog subjekta i gavrana razbija vjeru u
mogućnost povratka ljubavi, a bez nje je život besmislen (taj
razgovor svu pjesnukovu bol i patnju)
4. regzinacija, pomirenost sa sudbinom
 prikaz slike ponoći
 paralelizam duše i vanjskog svijeta
 prevlast iracionalnog
 ptica je negacija života - “Ptico ili vraže, zloduh“
 mistični elementi: dusi, sjene crna ptica
 dosljedno ponavljanje refrena na kraju svake strofe nema samo ritmičko
značenje, već nosi temeljni smisao cijele pjesme
 zadnji stihovi oslikavaju pjesnikovo mirenje sa sudbinom

JOSIP PUPACIC : MOJ KRIZ SVEJEDNO GORI;

- Josip Pupačić čvrsto je i neraskidivo vezan uz zavičaj i roditeljski dom –

piše intimističku pejzažnu liriku u kojoj se prepoznaje njegovo rodno mjesto
i njegovo djetinjstvo

- u ovoj pjesmi otvaraju se temeljna filozofsko-egzistencijalna pitanja

- križ koji gori u sebi nosi klasične biblijske simbole (dvostruke!)
- patnja, bol, smrt
- iskupljenje, oslobođenje, život
- križ kao motiv mučeništva, ali isto tako i motiv spasenja
- pjesnikov odnos prema Hrvatskoj očituje se u stihovima koji se ponavljaju, i
kojima završava pjesma (« Moj križ svejedno gori, Moj križ a tvoje ime»)
- u tim stihovima kulminira patnja i mučeništvo, ali i snaga nade
- pjesnik se potpuno izjednačava s Hrvatskom – njegova sudbina je i
sudbina njegove vlastite zemlje i obrnuto
- motiv prošlosti – davna događanja pjesnik iznosi u obliku pjesničkih slika
koje su povezane sa srednjovjekovnom povijesti i književnosti (strijele,
majka Margarita, davne vojske)
pjesnički izričaj obilježen je filozofskim elementima, hermetičnosti i teško
razumljivim metaforama, slobodnim stihom, ubrzanim ritmomLIRIKA; MOTIV,
ZNACAJKE, KRITERIJI PODJELE, VRSTE;

lirika- grč. Riječi lyra – starogrčki glazbeni žičani instrument koji je u antičkoj
Grčkoj vrlo često pratio govorenje poezije;
**temeljne osobine lirike:
- kratkoća pjesničkog izričaja
- svaka riječ ima posebnu vrijednost, a odnosi među riječima često su
neuobičajeni i jedinstveni
- ritmičnost i melodijski, zvukovni elementi neraskidivo su povezani sa
značenjem riječi (zvučanje ó značenje riječi )
- pjesnik lirske pjesme stvara jedinstvo ritma i zvuka riječi sa značenjem riječi;
- subjektivnost – temeljna kategorija lirske pjesme => pjesnik uvijek progovara o
svom neposrednom životnom iskustvu;
- pjesnik ima poseban, vlastiti, individualni pristup stvarnosti => uobičajeni
događaji stvari i misli dobivaju posve novi smisao;
- osjećajnost – lirika kao najsubjektivniji književni rod progovara o najdubljim
subjektivnim osjećajima, mislima, stanjima pjesnika, a u nama čitateljima
pobuđuje to isto;

TIN UJEVIC :SVAKIDASNJA JADIKOVKA;

- Tin Ujević je veliki boem i individualist u književnom stvaralaštvu, jedinstvena

pjesnička pojava u hrvatskoj lirici: prve stihove piše pod utjecajem
impresionizma i simbolizma; dok avangardu spaja s tradicionalizmom => vrlo
bogati, neobični pjesnički izričaj (pjesnički put od Baudelairea do nadrealizma)
 - pjesma je svojevrsna tužaljka, i osobna, intimna ispovijest čovjeka spram
svijet
- intimna životna razočarenja variraju u pjesnikovim razmišljanjima
- pjesnik se 3x obraća Bogu
 s osjećajem ljutnje i predbacivanja, razočaran, obraća se Bogu
govoreći o onome čemu se nadao (ljubav, pobjede, darovi)
 ljudskoj patnji i samoći pjesnik suprotstavlja potrebu da se ljudski život
osmisli => motiv «plamena na rukama» simbol je povezanosti čovjeka
s Bogom
 pjesnik se s klonućem obraća Bogu, pomiren čak i sa smrću ukoliko
ne dosegne život vrijedan čovjeka

- u pjesmi su prisutni Biblijski motivi: odnos čovjeka-Boga i čovjeka-Isusa

- pjesmu završava sa istim stihovima kojima i počinje ovu tužaljku, ali sada se
tvrdnja preobražava u spoznaju da može biti drugačije

KARAKTERISTIKE PJESNICKOG JEZIKA; STRUKTURA LIRSKE PJESME;

**struktura lirskih pjesama:

1. tema:
- u načelu teme književnih djela, pa tako i lirskih pjesama su neograničene,
no ipak imamo osnovne prema kojima se lirika dijeli na ljubavne,
domoljubne, pejzažne, socijalne, misaone, religiozne, intimističke, lirske
pjesme;
- najčešće teme su : ljubav, smrt, prolaznost, dobro i zlo, ljepota, …
- temu nose motivi i niz asocijacija koje se stvaraju uz motive; ti motivi mogu
biti raspoređeni : paralelno, kontrastno i isprepleteno;
2. kompozicija:
- način na koji je nešto sastavljeno i složeno od manjih dijelova;
- vanjska kompozicija prepoznaje se u lirskoj pjesmi po njenom grafičkom
obliku: stihovi strofe;
3. jezik i stil:
 - izbor pjesničkih sredstava, izbor samih riječi, odstupanje od jezičnih normi,
upotreba stilskih figura, sve to pripada ovoj strukturalnoj cjelini;
4. ritam – zvukovna organizacija u lirskoj pjesmi koja se postiže određenim
zvukovnim ponavljanjima, rimom, posebnim rasporedom riječi u stihovima;

MIROSLAV KRLEZA : GOSPODA GLEMBAYEVI;

MIROSLAV KRLEŽA (1983-1981)

- rođen i umro u Zagrebu
- veliki erudit – čovjek s velikim znanjem, široke naobrazbe i jedan od
najvećih hrv. Književnika
- smatrao je da umjetnost ne smije biti vezana uz političke ideje è zbog toga
se sukobio sa drugim književnicima => ''Sukob na književnoj ljevici''
- pjesnik: «Pan, Tri simfonije», «Pjesme 1, 2 i 3», «Balade Petrice
Kerempuh»...
- novelist: «Hrvatska rapsodija», «Hrvatski bog Mars»
- dramatičar: «Legende», «Kraljevo, «Gospoda Glembajevi», «U agoniji»...
- romanopisac: «Povratak Filipa Latinovicza», «Banket u Blitvi», «Zastave»...
- publicist i esejist: urednik časopisa «Plamen» i «Književna republika»,
«Deset krvavih godina»
- 1 faza Krležinog stvaralaštva pripada ekspresionizmu => prve zbirke
pjesama, i ekspresionističke drame (tzv. kvantitativne drame)
- 2. faza njegovog dramskog stvaralaštva => drame koje su tematski bliske
antiratnoj novelistici (prikaz hrvatskog intelektualca koji osjeća revolt spram
međusobnog ubijanja)
- 3. dramski ciklus => kvalitativne drame – dramski ciklus o Glembajevima;
stavlja se akcent na psihoanalizu; vanjski sukobi više ne dolaze do
izražaja, već do izražaja dolaze vlastite unutrašnje borbe i trzavice =>
drama unutrašnjeg monologa
- 4. fazu karakterizira prvi hrvatski modernistički roman «Povratak Filipa
Latinovicza», i povijesno-politički roman kritika «Zastave»

GOSPODA GLEMBAJEVI
- dramski ciklus o Glembajevima, u kojima su 3 tematski povezane drame:
«Gospoda Glembajevi», «U agoniji» i «Leda»
- ove drame oslikavaju uspon i pad građanske patricijske donjogradske
zagrebačke obitelji => u 1. drami najavljuje se to propadanje u vremenu
pred 1.svj. rat, dok će konačnu propast obitelj doživjeti krajem 20-ih godina
(što je oslikano u «Ledi»)
 - drama «Gospoda Glembajevi» svojim se strukturalnim dramskim
elementima približava klasičnoj (antičkoj) drami => trostruko dramsko
jedinstvo ovdje je apsolutno: radnja se odvije u svega nekoliko sati, na
jednom mjestu (u obiteljskoj kući Glembajevih), a dramska događanja
lišena su nepotrebnih epizoda

- tragičnost glavnog lika Leonea u sebi nosi tragičnu krivnju =>

Glembajevsko nasljeđe, od kojeg je bježao, a zapravo mu je sve bliže
- glavni sukob već u 1. činu: Leone se u razgovorima sukobljava na
intelektualnoj i moralnoj razini sa svima – pokazuje se kao otvoren,
istinoljubiv i beskompromisan lik s velikom dozom cinizma
- sa Angelicom već na početku uspostavlja duboku, iskrenu, emotivnu vezu
- dramski sukob kulminira u 2. činu: razgovor između oca i sina =>
razotkrivaju se potisnute tajne i dileme
- u 3. činu krah koji je započeo smrću Leoneovog oca Ignjata, ovdje
doživljava kulminaciju => Leone ubija barunicu Castelli (svoju maćehu), i
potvrđuje Barboczi legendu («Svi su Glembajevi varalice i ubojice»)
- u drami su prisutni vanjski i unutarnji sukobi – Leone je u sukobu sa ocem,
ali prije svega on se bori protiv onog nagonskog, glembajevskog u sebi
- drama ima elemente društvene, ali je prije svega psihološka drama

EPIKA U STIHU, ZNACAJKE

(tu treba podjela na: epsku pjesmu, spjev, epopeja; )

Epika u stihu dijeli se na narodnu (pučku ) i umjetničku;
-podjela:
1. epska pjesma – uglavnom pripada pučkoj usmenoj književnosti, kraćeg je
oblika, a najčešće pjeva o nekom povijesnom događaju;
2. ep (epski spjev ) – dužeg oblika, pripada i umjetničkom i pučkom stvaralaštvu;
-prikazuje niz događaja koji su zaokruženi zajedničkom temom;
-prema tematici dijele se na :
- povijesno – junački
- viteški
- religiozni
 - idilski
- životinjski ('Medvjed Brundo')
- didaktički
- filozofski
3. epski spjev koji je tematski povijesno junački književni teoretičari nazivaju
epopeja;
- ovaj spjev daje najširu nacionalnu i povijesnu sliku nekog naroda;;
- većina naroda ima svoje nacionalne epopeje: Homer- Ilijada i Odiseja
( Grčka );
- Vergilije- Eneida ( Italija ); književni povjesničari se slaže da mi imamo 2
nacionalne epopeje: I: Gundulić : ''Osman '' i Ivan Mažuranić '' Smrt Smail-
age Čengića'';

PJESNISTVO VLADIMIRA NAZORA;

VLADIMIR NAZOR ( 1876 – 1949 )

-jedan od najplodnijih hrv. književnika 20. st.
-piše cikluse epskih i lirskih pjesama, piše pripovijetke i romane, feljtone i
dnevnike;
-dijalektalni čakavski pjesnik: upravo on vrača ugled čakavskom narječju -- jedna
od najpoznatijih čakavskih pjesama : ''Galiotova pesan'' koja je napisana u
kontekstu ''Veli jože''
-stvaralaštvo mu se može podijeliti na nekoliko faza:
- aktivistički (tzv. poganski – tu pripada pjesma ''Cvrčak''
-česta tema te Nazorove faze je priroda – prirodu doživljava panteistički;
- nacionalistički (nacionalna i domoljubna tematika
-tu pripada zbirka ''Hrvatski kraljevi''
 -pjeva o snazi hrv. naroda, prisjeća se hrvatske prošlosti i velikih
povijesnih ličnosti;
- intimistički

*** ZVONIMIROVA LAĐA ***

-alegorijsko značenje pjesme: lađa—domovina; Zvonimir—posljednji hrv. kralj –
800. godina od njegove smrti <==>800 god. od gubitka hrv. samostalnosti;
-usporedba sa 1909:
Matoševa slika nam predočava Hrvatsku kao izmučeno i pokoreno voljeno biće
çè
Nazorova Hrvatska kao da je još uvijek puna snage koju crpi iz prošlosti;

POCECI PISMENOSTI U HRVATA, NAJZNACAJNIJI SPOMENICI

POČECI PISMENOSTI U HRVATSKOJ

- Ćiril i Metod => za potrebe misije među Slavenima, Konstantin (Ćiril) je morao
prevesti biblijske tekstove s grčkog na slavenske jezike
- Tekstovi solunske braće bili su pisani u narječju solunskih Makedonaca, a pismo
je bilo glagoljica
- nakon Ćirilovce smrti, Metod širi slavensko bogoslužje i prevodi Bibliju na
slavenski jezik
- nakon njegove smrti slavenska liturgija je zabranjena, a učenici protjerani
- značaj Ćirila i Metoda
- stvoriti slavensko pismo glagoljicu
- prijevodima crkvenih knjiga stvorili su prvi slavenski jezik, kojeg zovemo
staroslavenskim jezikom
- uvođenjem staroslavenskog jezika u crkvu, dali su mu značaj koji je do tada
imao samo grčki, latinski i hebrejski

NAJSTARIJI HRVATSKI PISANI SPOMENICI:

Bašćanska ploča:
 napisana je glagoljskim pismom
 nađena je u Jurandvoru, pokraj Baške na otoku Krku
 to je darovnica kralja Zvonimira, koji daruje ledinu crkvi Sv. Lucije
 u prvom dijelu saznajemo da je tekst pisao opat Držina koji utvrđuje da
je kralj Zvonimir darovao jedno gospodarsko dobro
 on proklinje one koji bi to porekli
 u drugom dijelu opat Dobrevit izjavljuje da je sa devetoro braća sagradio
crkvu za vrijeme kneza Kosmata
 u trećem dijelu se kazuje da je u to vrijeme postojala zajednica Sv.
Lucije i Sv. Nikole na Otočcu
 Bašćanska ploča ima povijesno, kulturno i književno značenje
 tu su prve pisane hrvatske riječi i prvi puta potvrđeno hrvatsko ime na
hrvatskom jeziku

Ljetopis popa Dukljanina (polovica 12. st.)

 spis sadrži rodosliv dukljanske dinastije
 navodno je isprva pisan slavenskim jezikom, a latinski ga prevodi jedan
katolički svećenik iz dukljanske biskupije
 kasnije, vjerovatno u 14. st., spis je u području Splita preveden na
hrvatski jezik i tom prigodom dodano mu je građe iz hrvatske povijesti, a
posebno pričanje o tragičnoj pogiblji kralja Zvonimira
 za Zvonimitova vladanja bilo je blagostanje, zemlja bogata, a ljudi sretni
i sigurni
 kralj je bio pošten i pravedan, pomagao je dobre, a proganjao zle
 negdje oko Cetine zbila se njegova tragična smrt
 ubili su ga na skupu prilikom čitanja pisma u kojem se pozivaju Hrvati da
s drugima idu osloboditi Kristov grob
 autor razjarene ljude uspoređuje s vukovima i psima
 povjesničari se ne slažu s ovom pričom koja je vjerojatno nastala prema
legendi

Vinodolski zakonik (polovica 13. st.):

 nastao je u Vinodolu 1288. G. i najstariji je zakonski spomenik
 nastao je da bi se normirali pravni odnosi u vrijeme kada je vinodolski
kraj darovan krčkom knezu Vidu (kasnije Frankopanima)
 uzakonili su gae stari običaji, ali se posebice išlo da se odredi kazneno
pravo i osigura kneževo pravo

Zapis popa Martinca:

 pop Martinac je pisao glagoljski brevijar (knjiga molitava, lekcija i
pjesama za svećenike, zbornik molitava) u Grobniku
 tada se dogodila za Hrvatsku velika tragedija na Krbavskom polju 1493.
 pisac daje zapis u kojem iznosi potresnu sliku teškog stradanja u
Hrvatskoj zbog turske najezde
 to je povijesno svjedočanstvo o katastrofalnom događaju
 Turci pale, ruše, ubijaju i odvode u roblje (bili su gori od Atile i Tatara)
 autor opisuje ovaj događaj kratko čemu odgovara vremenska napetost
 crkveno - slavenski jezik s elementima narječja

Lucidar:
 pod imenom Elucidorius ili Lucidorius javljaju se u Europi različiti spisi
enciklopedijskog karaktera
 krajem 12. st. je jedna kompilacija (sastavljeno djelo na temelju tuđih
djela, dakle, nesamostalno) na njemačkom jeziku. Djelo je namjenjeno
pučkom sloju, a dohvaća cijelo srednjovjekovno znanje o vjeri i svijetu
 pisano je u pbliku dijaloga između učitelja i učenika. Učenik pita - učitelj
odgovara
 sa njemačkog jezika Lucidar je preveden na Češki
 s češkog jezika je preveo na hrvatski neki glagoljaš, vjerovatno u prvoj
polovici 15. st.
 glagoljaš je očito bio iz Istre jer je u zemljopisnom djelu dodao podatak
o Istri i Učkoj, čega nema u Njemačkom i Češkom tekstu

Šibenska molitva:
 pjesma j najstariji latinički tekst iz 1. Polovice 14. st.
 zapisao ga je Pavle Šibenčanin, a stvorio nepoznati glagoljaš
 pjesma je naziv dobila po nalazištu , samostanu u Šibeniku
 prema sadržaju dan joj je podnaslov Phvala Gospi
 to je nabožna pjesma koja djeluje kao litanija (vrsta crkvene molitve koja
se govori ili pjeva, a sastoji se iz kratkih zaziva što ih izriče predmolitelj i
odgovara koje izriču molitelji)
 pjesnik slavi Marijinu uzvišenost i dostojanstvo
 Gospa je određena snažnim atributima: blažena, presvijetla, uzvišena,
urešena…
 ona je nada i okrepljenje, nadahnuće i utjeha, utočište bolesnih i
siromašnih
 ponavljanje istih jedinica na početku stihova (anafora) i iste rime na
kraju doprinose melodičnosti stiha
 ispjevana je ikavskim govorom i čakavskim narječjem

Muka svete Margarite:

 u 15. st. hrvatska se književnost obogatila još jednom književnom
vrstom - dramskim tekstovima poznatih pod imenom prikazanja i
skazanja
 pod utjacajem talijanskih dramatizacija i u našim krajevima se
dramatiziraju biblijski tekstovi, legende i dijališke pjesme
 dijalog između Olibija i Margarite otkriva sukob među likovima
 Olibrij se divi ljepoti njezina tijela, hoće da bude njegova i prijeti joj
mukama
  on je mnogobožac, a ona kršćanka
 Margarita ne cijeni ovozemaljska dobra jer zna da je život prolazan
 čvrsta je i nepokolebljiva
 za vjeru i vječni život duše u raju spremna je sve podnijeti, vjera joj daje
snagu
 uzorna je kršćanka
 drama je pisana čakavskim narječem i ikavskim govorom

A. CAMUS: STRANAC

- Camus – francuski dramatičar, pripovjedač i esejist

- 1957.g. dobiva Nobelovu nagradu za književnost
- pogiba u prometnoj nesreći
- stvaralaštvo mu se dijeli u 2 faze
 njegov svjetonazor možemo nazvati filozofija apsurda (ovoj
filozofiji pripada roman «Stranac») => u njemu pisac prikazuje
život kao niz apsurda
u eseju «Mit o Sizifu» nalazimo tumačenje filozofije apsurda
 pisac će prevladati apsurd (besmislenost) i pronaći smisao
ljudskog postojanja upravo u pobuni protiv besmisla, i naći
izlaz u solidarnosti, milosti i sućuti (ovoj fazi pripada roman
«Kuga»)
ove stavove pojašnjava u eseju «Pobunjeni čovjek»

Stranac
- roman apsurda koji pripada modernom romanu (iako nema stilskih
modernističkih postupaka; jednostavnom pričom i mirnim pripovijedanjem
ulazi u unutrašnjost svog glavnog lika antijunaka Mersaulta – stranca
- kompozicija romana:
o u 1. dijelu opisane su Mersaultove životne situacije od trenutka kad
je primio vijest o majčinoj smrti, pa do trenutka kad je bezrazložno
ubio Arapina
o u 2. dijelu te iste situacije i Mersaultovi postupci gledani kroz prizmu
društva i zakonski moralnih normi
- već na samom početku romana zaprepašćuje nas i šokira Mersaultova
ravnodušnost, što nas ne ostavlja ravnodušnima
- roman je pisan u ich-formi
- Mersault je stranac u svijetu u kojem živi, otuđen je od svijeta oko sebe,
čovjek bez ikakvih iluzija
- ravnodušnost je temeljni osjećaj i stav prema svemu i svakome – u životu
ga ništa ne interesira; emotivno je nesvjestan i lišen ljudskih emocija
 (bešćutnost spram majčine smrti, odnos s Marijom je na nagonskoj razini,
prijateljstvo kao pozitivan ljudski odnos je izobličeno), ne boji se niti umrijeti
(svejedno je živi li čovjek 3 dana ili 30 godina)
- živi kao promatrač i zadovoljava se činjenicom da postoji
- sukob između Mersaulta i svijeta kulminira u susretu s ispovjednikom => on
ne vjeruje ni u dušu ni u Boga, jedino što priznaje je materijalni svijet u
kojem živi
- dolazi u konflikt s društvom i društvenim zakonitostima => društvo ga
osuđuje ne toliko zbog ubojstva, koliko zbog toga što ne prihvaća
društvene norme i svjetonazore
- ne mijenja se ni pred društvom ni pred religijskim normama => ostaje do
kraja vjeran uzaludnosti, besmislenosti i apsurdnosti života; a svijest o
tome donosi mu smirenje (zbog toga može bez žaljenja umrijeti)

HOMER : ILIJADA, ODISEJA;

HOMER (9-8 st .pr. Kr.),otok Smirna;

-antički pjesnik, tvorac epova ''Ilijada'' i ''Odiseja''

-Homersko pitanje - pitanje autorstva :
1.unitaristi (do18. st.) -oba dijela napisao je jedan autor, a kasniji su prepisivači
unosili opise;
2.pluralisti (18.st.) -više narodnih pjevača stvarali su epske pjesme, a epovi su
nastali spajanjem tih pjesama;

***ILIJADA***

-građa - trojanski rat, povijesni događaj iz kretsko - mikenskog razdoblja, tj 12. st.
pr. Kr.
-opis tog rata do Homera je došao u obliku grčkih mitova i epskih pjesama

-tema - 50 posljednjih dana posljednje (10.) godine trojanskog rata;

-Homer počinje radnju ''in medias res'' bez ikakvih objašnjavanja uzroka,
priprema, prvih
godina rata;
-osn. motiv -Ahilejeva srdžba ;
-uvod je specifičan: Homer zaziva muzu da mu da inspiraciju da može opisati
svoj osnovni
motiv;

-stih - heksametar -5 daktila i 1 spondeja

- 24 pjevanja

***ODISEJA***
-također 24 pjevanja

-tema - 10-ogodišnje Odisejevo lutanje nakon pada Troje i konačan povratak na

rodnu Itaku ;
-likovi: grčki junak Odisej, njegova žena Penelopa, sin Telemah,čarobnica
Kirka,Kiklop,sirene,
mitološke nemani Scila i Haribda;
-vrijeme radnje - 41 dan;

FRANZ KAFKA : PREOBRAZAJ;

- Kafka je austrijski Židov koji pripada njemačkom jezičnom izrazu

- strogi očev autoritet ostavio je traga u njegovom psihičkom i duševnom
životu, što je očito u nekim njegovim djelima
- za života je objavio samo nekoliko pripovijedaka (među njima i
«Preobražaj»), a većinu posmrtno objavljuje njegov prijatelj Max Brod (iako
je Kafka oporučno želio da mu se sva književna ostavština spali)
- jedan od najzagonetnijih pisaca 20.st; djela su mu obilježena
ekspresionizmom i nadrealizmom; osjećajem tjeskobe, straha i
osamljenosti; svijet vidi kao grotesku i halucinaciju
- na neobično zanimljiv i novi način spaja jasni i jednostavni realizam s
fantastičnim, halucinantnim i grotesknim događajima => realni svijet se
izobličuje
- Kafkijansko, kafkijanski – opći pojam koji označava stanje duha kakvo
nalazimo u Kafkinim djelima

PREOBRAŽAJ
- tema: preobražaj Gegora Samse u Kukca => osnovna egzistencijalna
ljudska pitanja
- osnova priče je irealan događaj => Kafka se služi fantastikom kako bi
ukazao na temeljne probleme društva i čovjeka
- Gregorove preokupacije
- posao – koji mu donosi napor, nesigurnost i strah; osjeća zarobljenost
obvezama; nehuman odnos pretpostavljenih naspram njih (obilježeni su
nerazumijevanjem i nepovjerenjem)
- roditelji i sestra – prije preobražaja oni su ovisni o njemu; dok nakon
preobrazbe osjećaju stid, gađenje, egoizam i okrutnost => i prije i poslije
preobražaja prisutan je nedostatak razumijevanja i ljubavi
- Gregorov život i odnos prema životnoj stvarosti (posao, obitelj,
pretpostavljeni, društvo):
o jednoličnost života, zarobljenost obvezama i dužnostima
o pokornost, poslušnost, nemoć, pasivnost
- takav jednoličan i neslobodan život i pasivan stav dovode Gregora Samsu
do otuđenja, zatim i izobličavanja i preobražaja => kukac je slika svega
onoga što se Gregoru dogodilo
- takav život nedostojan je čovjeka, i zato mu se događa slom – preobrazba
- problemi koje Kafka otvara u priči:
- položaj pojedinca u obitelji i društvu
- posao u životu pojedinca
- nemoć čovjeka da komunicira s okolinom
- život kakav je on vodio, negiranje je vlastitog bića; pa on gubi najprije
ljudske osobine, a postupno odumiru i duhovne ljudkse osobine => njegova
obitelj iz vlastite pasivnosti i nemoći izlazi i postaje djelotvorna; ali pritom
humanost i ljudskost potpuno nestaju
- na samom kraju pripovijetke njegovi roditelji svedeni su na «lijepo mlado tijelo»
njihove kćeri GretDANTE ALIGHIERI : BOZANSTVENA KOMEDIJA;

 Dante te talijanski pjesnik, dolazi iz patricijske tirentinske obitelji

 sudjelujuću u političkom životi, bio je prognan iz Firence
 odbijajući vratiti se pod ponižavajućim uvjetima, trajno se nastanio u
Ravenni
 uveo je narodni jezik u književnost, ikoji postaje temeljem talijanskog
književnog jezika

 Božanstvena - stvorio je zagrobni život - Bog

 komedija - u srednjem vijeku komedijom se smatralo djelo u kojima se
govori o mukama i stradanjima, a na kraju se sva dobro završi
 3 djela: Pakao 33 pjevanja
Čistilište 33 pjevanja
Raj 33 pjevanja
+ 1 uvodno - 100 pjevanja
 pjesnik je zalutao u to
 on simbolizira život pun grijeha i političku anarhiju
 brijeg obasjan svjetlošću - put ka izvršavanju dobrih djela
 lav - simbolizira gordost i vlastoljublje
 vučica - pokvarenost i koristoljublje
 panter - sladosnašće
 Vergilije simbolizira mudrost i razum
 putovanje kroz pakao je proces buđenja čovjekovog saznanja uz proces
razuma
 čovjek treba upoznati samoga sebe, sve grijehe i niskosti koje nosi u
sebi
 uvijek trebamo slušati razum i suzbijati zlo
 griješnici se muče na različite načine
 pjesnik osuđuje pape (simoniste) koji su trgovali polođajima i svađali se
zbog crkvenih časti
 vole srebro i zlato, sve su naopako činili i zato se na odgovarajući način
i muče
 oni su krivi za anarhiju i zlo u državi
 red i pravda bi zavladali ako bi car imao svjetovnu moć, a papa duhovnu
vlast
 pape bi trebali biti dobri, ispravni i nepodmitljivi ljudi
 Dante je odan crkvi, i on misli daj je ovaj život žalostan i priprema za
budući (kršćanski svjetonazor)
 dante je ipak i čovjek novoga vremena koji misli i sam donosi zaključke
kritizirajući ono što ne valja
JOSIP KOZARAC : TENA

 prikaz Teninog intimnog i emocionalnog života u okviru društvenih,

socijalnih i ekonomskih prilika u Slavoniji => Tena simbolizira Slavoniju u
svoj njenoj ljepoti
 motiv slobode: nakon smrti majke, Tena se osjeća slobodnom, može
samostalno vladati svojim životom
 motiv useljavanja nacionalnih manjina iz susjednih zemalja: društveno-
političke prilike u Europi => rezultira ljubavi između Tene i Jaroslava
 Tenina nesretna sudbina određena njezinom glađu i nezasitnošću za
slobodnim životom
 motiv bolesti koja razara Teninu ljepotu: izgubivši ono po čemu je bila
posebna i poznata, Tena ostaje sama i napuštena (povratak Beraneka
=> oronuo, iscrpljen, invalid)
 motiv oprosta => Tena i Beranek ipak imaju budućnost
 socijalno – gospodarski odnosi u Slavonskom selu => osiromašenje
Slavonskog seljaka, raspadanje seoskih zadruga, dolazak stranog
kapitala

BIBLIJA, OPCENITO IZ PJESME NAD PJESMAMA;

***BIBLIJA***
-zbornik knjiga (tekstova) koji su nastali u različitim vremenima (13.-4. st.pr.Kr.),
na različitim mjestima (Srednji Istok ,Mezopotamija, Egipat, Palestina, ...)
zapisivanjem usmene predaje (više autora, uglavnom nepoznati), a koje Židovi i
kršćani na svoj način smatraju svetima;
- jezik Biblije je Hebrejski (Stari zavjet) , grčki(Novi zavjet ) i aramejski (neka
poglavlja Starog)

-značenje :
1.religijsko -zbornih svetih knjiga kršćanstva (katolici, pravoslavci, protestanti)
2.povijesno -opisuje povijest svijeta i čovjeka od početka ('Knjiga postanka') do
svršetka i najave novog svijeta (Ivanovo Otkrivenje ili Apokalipsa)
-nije znanstvena povijest, već je proizašla iz vjerovanja ondašnjih
naroda;
3.filozofski -pokušaj tumačenja bitnih pitanja ljudske egzistencije (podrijetlo
svijeta i čovjeka, njihova budućnost, podrijetlo dobra i zla, ljudske spoznaje;
4.civilizacijski -posjeduje opće znanje o starim civilizacijama i kulturama
-važna za razvoj pismenosti (na početku pismenosti svakog
naroda -prijevod Biblije;
 5.književni -književne vrste- mitovi, legende, mudre izreke (Salomon),
govorništvo, poslanice, psalmi:-150 lirskih pjesama koje su se pjevale uz glazbu
žičanih instrumenata:
-podjela: -himne ili hvalospjevi
-tužbalice
-zahvalnice

*** PJESMA NAD PJESMAMA ***

-zbirka ljubavnih svadbenih pjesama stare židovske književnosti koju je napisao
Solomon, židovsko kralj, mudrac, pjesnik;
-zbirka pripada starom zavjetu i jedna je od najljepših zbirki ljubavnih pjesama
ikad napisanih;
-pjesnik iskazuje ljubav između ljubavnog para, zaručnika i zaručnice, oslikava
cijelu skalu ljubavnih osjećaja – od čežnje, želje, strepnje, njihovog udvaranja,
zaljubljenosti,; pjesnik ne zaboravlja ni njihovu tjelesnu strast, ljepotu njihovih
tijela => jedna od najiskrenijih i najnježnijih pjesničkih vizija muškarca i žene;

KSAVER SANDOR GJALSKI : CINTEK;

- Gjalski: pravo ime mu je Ljubo Babić, potječe iz stare hrvatske plemičke

obitelji
- pripovjedač u razdoblju hrvatskog realizma
- djela mu se dijele na tematske cjeline:
- pripovijetke sa zagorsko-plemenitaškim motivima
=> zborka «Pod starim krovovima»
- pripovijesti i romani vezani uz aktualnu tematiku
=> roman «U noći»
- pokušava stvoriti svojevrsni psihološki roman oslikavajući živote hrvatskih
intelektualaca
=> romani «Janko Borislavić», «Radmilović»
- pripovijetke sa elementima moderne (očitavaju se u mističnim temama)
=> «Tajanstvena priča»
- oslikavao je hrvatske plemenitaše u propadanju
PERILLUSTRIS AC GENEROSUS CINTEK
- novela pripada zbirci «Pod starim krovovima»
- latinsko imenovanje: vrlo ugledan i plemenita roda
- uvod obilježen lirskim opisom atmosfere i ugođaja (tzv. lirska proza)
- pisac – lovac – pripovjedač => paralela s Turgenjivom (za razliku od
Turgenjiva koji oslikava život ruskog seljaštva dajući oštru kritiku ruskog
plemstva, Gjalski oslikava propadanje hrvatskih plemenitaša)
- detaljan opis glavnog lika Cinteka i njegove fizičke pojave utemeljen je na
nizu neobičnih i nesvakidašnjih detalja
- uz fizički opis Cinteka, pisac otvara i psihološku sliku ovog lika koju
naravno postupno gradi, nedograđuje i proširuje
- vanjska slika Cintekovog lika korespondira s unutrašnjom slikom: kao što je
neobičan po odjeći koja pripada raznim vremenima, tako je neprilagođen i
neobičan po svojim karakternim osobinama => one ga dovode do propasti

CETVRTI ILI DISKURZIVNI KNJIZEVNI ROD; (esejistICki)

-od franc. Riječi essai – ogled, rasprava;

-književno – znanstvena vrsta u kojoj se raspravlja i tumači neka teza – stav u
okviru najčešće umjetničke tematike, no teme mogu biti i iz drugih područja
života;
-u eseju se raspravlja o temi subjektivno – iskazuje se svoj odnos, stav ali i
objektivno – sa znanstvenog gledišta;
-začetnik eseja kao znanstveno – književne vrste je francuski književnik i filozof
koji je živio u 16. st., razdoblju renesanse : Michel de Montaigne /Mišel de
Monten/ => napisao je 3 knjige eseja, a u njima raspravlja o ljudskome životu,
društvenim, političkim, pedagoškim, obrazovnim problemima čovjeka;
DINKO SIMUNOVIC : MULJIKA;

- prozni pisac, jedan od najznačajnijih novelista u hrvatskoj književnosti

- osnovno tematsko određenje je regionalno – oslikava ljude svog zavičaja i
patrijarhalni život seljaka Cetinske krajine
- njegova proza odlikuje se prikazom života patrijarhalne sredine na 2
temeljna motiva – smrt i ljubav

MULJIKA
- muljika = mekani bijeli kamen vrlo krhke strukture => djevojka Boja koju u
selu Dragi zovu Muljika
- tema: podređeni položaj žene u patrijarhalnom društvu Dalmatinske zagore
- suprotstavljanjem Bojinog lika i ostalih djevojaka u Drazi, Šimunović daje
portret djevojke koja je drugačija i na fizičkoj i duhovnoj razini => ovo
zaostalo selo ima vlastita pravila i norme (npr. grubošću se iskazuju i
pozitivni i negativni osjećaji)
- njezina nježnost i krhkost u selu se prepoznaje kao slabost, odnosno bolest
=> zbog njezine različitosti selo je ne prihvaća
- Ilija (zvani Elios Kurtović) => mladi seljak, iz Drage je izbivao 3 godine te se
vratio drugačijeg izgleda i ponašanja, teži da bude drugačiji (primitivan
čovjek koji je tom promjenom od sebe napravio svojevrsnu karikaturu),
sredina ga vraća u stare okvire
- Bojina tragična sudbina ubrzana je Ilijičinom ljubavlju
- Šimunović u gradnji likova koristi pejzaž => likovi i krajolik se nadopunjuju i
prožimaju: npr. Muljikin lik u dočiću, uokviren nježnim cvjetovima koje su
Dražani voljeli gaziti nogama
- novela ima elemente psihološko-društvene novele – u njoj se oslikavaju
društveni, etički i intimni problemi ove zaostale i primitivne sredine

FRANCESCO PETRARCA : KANCONIJER;

FRANCESCO PETRARCA (1304-1374 )

-veliki predrenesansni talijanski pjesnik - prvi individualist u europskoj lirskoj
poeziji => njegovo je stvaralaštvo obilježeno subjektivnošću, osobnim osjećajima,
koji u njegovim djelima imaju velik raspon;
-rođen u Arezzu, no cijeli život provodi u Avignonu, gdje se zaljubljuje u udatu
ženu Lauru de Noves; ona postaje inspiracijom njegovog najvećeg pjesničkog
djela - prve europske zbirke ljubavnih pjesama : KANCONIJER
 ***KANCONIJER***
- ili ''rasute rime''
-zbirka pjesama napisana na talijanskom jeziku, a predstavlja povijest idealne i
osobne ljubavi;
-u bezbroj varijacija opisuje se ljepota, duhovne i fizičke vrline, Laurini postupci;
-pjesnik oslikava djelovanje te ljubavi na njega samoga => od zanosa,
zaljubljenosti, obožavanja, do strepnje, sumnji, boli i patnje; (cjelokupan raspon
njegovih osjećaja )
-zbirka u sebi nema nimalo narativnog u sebi iako je posvećena jednoj ženi
-kompozicijski je zbirka podijeljena na 2 dijela: prije i poslije Laurine smrti;
-zbirka ima366 lirskih pjesama - uglavnom soneta, kancona i madrigala
==>Petrarcin sonet 4-4-3-3, rima abba
-Petrarca se ugledao na provansalsku trubadursku poeziju kojoj je osnovna tema:
ljubav, divljenje prema ženi koja je uvijek idealna i obožavana;

-l. sonet
- uvodni
- nagoviješta motive
-napisan je na kraju
-svoje stihove naziva rasutim rimama
-zbirku zaključuje kanconom kojom iskazuje molbu djevici : zadnja riječ ove
posljednje pjesme je ''mir'' - njemu se
nada, traži ono što za života nije imao;

-LXI. sonet
-jedan od najznačajnijih soneta ;
blagoslivlja trenutak kad je ugledao Lauru kojoj je ostao u svojim osjećajima
vjeran do svoje smrti
--1. strofa -uvodi motiv ljubavne boli, gomila riječi koje označavaju trenutak
susreta kako bi mu dao ono pravo
značenje (dan, mjesec, doba, mjesto, ...)
--2.strofa -uvodi motiv ljubavne boli i patnje, međutim on ne prezire ljubavnu
bol, već i nju blagoslivlja;
--3.strofa -na isti način on spominje žudnju i čežnju koje ga razdiru;
--4.strofa -uvodi motiv pjesničke slave povezujući je s motivom ljubavi - iz
njegovih osobnih proživljavanja
proizlazi njegovo pjesničko djelo kojim je zaista stekao slavu;
-ovaj sonet zvuči kao iskrena i duboko proživljena ljubav, no mnogi pjesnici
europske renesanse sljedeći Petrarcu
često ga samo imitiraju;
XXXV. sonet
-prevladava sjetno raspoloženje;
-temeljni motivi : usamljenost, nemir, ljubavna bol, patnja;
-povezuju se motivi samoće i boli
-uvodi motive vezane uz pejzaž; jedino mu oni olakšavaju bol, no zadnja
tercina potvrđuje njegovo emotivno i duhovno
stanje :
''Pa ipak nema tako divljeg mjesta,
da me Amor ne bi dostigao na kraju,
i počeo sa mnom raspravljati s mjesta .''
-pjesnik ispovjednim tonom progovara o samome sebi
-od izrazite ljubavne žudnje, obožavanja, divljenja Laurinoj ljepoti ,Petrarca u
drugom dijelu prelazi na duhovno obožavanje te žene;

AUGUST SENOA : PRIJAN LOVRO;

AUGUST ŠENOA ( 1838 - 1881 )

-pjesnik, pripovjedač, književni i kazališni kritičar, feljtonist, urednik ( listovi:
'Glasonoša', 'Slavische Blater' ), antologičar, a pred kraj života postao je
potpredsjednik 'Matice hrvatske' ;

-tvorac prvog pravog romana hrvatske književnosti : ''Zlatarevog zlata'';

-djela: komedija ''Ljubica''

romani: ''Zlatarevo zlato'',''Čuvaj se senjske ruke'',''Seljačka
buna'',''Diogenes'',''Kletva'', ''Prosjak Luka'';
a napisao je i ''Vijenac izabranih pjesama hrvatskih i srpskih''
''Antologiju pjesništva hrvatskoga i srpskoga narodnoga i umjetnoga'';

-kao lirski pjesnik Šenoa nije dosegnuo neku visoku umjetničku razinu, njegove
su pjesme izravne, u njima nema pjesničke simbolike ni metaforike;

***PRIJAN LOVRO***
-to je duža pripovijetka koja započinje neobičnim uvodom - dijalogom između
pisca i mlade udovice - taj dijalog oslikava stanje u hrvatskoj kulturi i književnosti
( Šenoa misli da naša riječ nema tako mali značaj kao što misli udovica; )
pripovijetka završava dijalogom između istih osoba - uokvirena kompozicija;

-tema : životni put i propast intelektualca seoskog podrijetla na putu do uspjeha;

-u ovom se djelu Šenoa udaljuje od nacionalne tematike i oslikava odnos
pojedinca i
korumpiranog društva - to društvo sačinjavaju karijeristi, oportunisti ;
-odnos pojedinca i društva : Lovro je ambiciozan i izuzetno nadaren mladić koji
znanjem
i nadarenošću pokušava uspjeti u društvu, dok to isto društvo nema milosti za
siromašne
mladiće, za moralne stavove tih pojedinaca;

-Lovrina propast nije rezultat njegove nesretne sudbine, već društveno socijalnih
prilika;
-tragičnosti prijana Lovre doprinose i ženski likovi ( Minka, Malvina, Anđelija ), ali
naravno
te žene nisu uzrok već samo dodatni problem;

- romantičarski elementi: Lovrina izdvojenost i neprilagođenost društvu ,njegova

težnja ka slobodi, uloga fatalnih žena;
-realistički elementi: prikaz društvenih i socijalnih prilika u Hrvatskoj onog
vremena, motiv
siromaštva;
( ženski likovi Malvine i Anđelije pripadaju romantičarskom dijelu fabule, a Minka
- usidjelica
slovenskog podrijetla uklapa se u životnu realnost ) ;

-u ovom djelu postoje autobiografski elementi - Šenoa se školovao u Pragu i kroz

svoja vlastita
iskustva iznosi sliku života mladih hrvatskih-praških studenata ;

DJELO LJUDEVITA GAJA;

- kao političar, bio je glavni nositelj preporodnih ideja => zalagao se za ilirsko
ime za sve Južne Slavene kao potomke starih Ilira
- kao književnik, pisao je budnice i davorije (=> pjesme s nacionalnom
tematikom koje su imale svrhu buđenja nacionalne svijesti)
- sve njegove domoljubne pjesme (budnice) izražavaju ilirski program – veličaju
jedinstvo Hrvata i zajedništvo južnoslavenskih naroda
=> Gaj se zalaže za politički karakter pokreta
- 1830. u Budimu izdaje «Kratku osnovu horvatsko-slovenskoga pravopisanja»
=> u njoj raspravlja o važnosti standardiziranja hrvatskog jezika, i o složenom
položaju hrvatskog jezika u okviru političke situacije
- u toj knjizi uveo je dijakritičke znakove č, ž, š; oblikovao je dž, lj
- 1834 objavljuje Oglas, kojim poziva na suradnju
- 1835prvi put izlaze Novine Horvatske, s kulturnim prilogom Danica Horvatska,
Slavonska i Dalmatinska => novine su pisane na kajkavskom, a prilog na
štokavskom narječju
- 1836. nvine mijenjaju ime u Novine ilirske i Danica ilirska => te godine
štokavsko narječje postaje književnim jezikom u cijeloj Hrvatskoj, pa i u
novinama i u prilogu u potpunosti prevladava štokavsko narječje
- 1843. zabranjuje se ilirsko ime, pa novine dobivaju naziv Narodne novine, a
prilog svoj stari naziv

ANTIDRAMA, DRAMA APSURDA; PREDSTAVNICI;

Drame apsurda – potpuno se odvajaju od tradicionalnog dramskog stvaralaštva ;

negacija su svih elemenata tradicionalne dramske strukture;
Prikazuju besmislenost ljudskog života, sliku života grade na nelogičnim i
apsurdnim situacijama, ljudska komunikacija je svedena na fraze, likovi više nisu
individue è nema psihološke, društvene ni etičke karakterizacije;
Pravi predstavnik drame apsurda je Ionesco sa svojim djelom ''Stolice''.

EUGENE IONESCO
- francuski dramatičar rumunjskog podrijetla, piše na francuskom jeziku;
- njegov doživljaj svijeta i čovjeka je mračan: svijet se pretvorio u farsu, a ljudski
razum i emocije potpuno su nestale;

*** STOLICE ***

- Stari i Stara prije smrti žele prenijeti neobično važnu poruku, značajnu za
cijelo čovječanstvo, svojim slušateljima => angažiraju nijemog govornika, te se
bacaju kroz prozor misleći da su izvršili svoj životni cilj => poruka ostaje
neizgovorena
- pokretači dramske radnje su stolice => ljudi se pretvaraju u stolice – predmete
- likovi Stare, Starog i Govornika nisu karakteri => prelaze u simbole, ostaju na
razini ideje
- dijalog između likova je negacija komunikacije => slabouman govor popraćen
mimikom i gestama
- svijet ove drame oslikava svijet modernog čovjeka: slomljen, nerazumljiv, u
komadićima, neartikuliran
- drama oslikava ljudsku samoću i nemogućnost komunikacije
- prikazana je tragičnost modernog čovjeka => čovjek je rob životnih navika i
društvenih konvencija
- gube se osnovne ljudske kvalitete: osjećaji, rasuđivanje, sloboda
- ova drama apsurda je tragična farsa – u sebi miješa tragično i komično =>
brišu se granice između te 2 kategorije – smiješno postaje tragično, i obratno
=> brišu se granice između stvarnog i nestvarnog

MARKO MARULIC : JUDITA;

MARKO MARULIĆ
- Marulić je pisao na latinskom jeziku, i to književna djela i rasprave

***JUDITA***
-djelo je kompozicijski složeno u 6 pjevanja (libora);
stih je dvostruko rimovani dvanaesterac sa cezurom (stankom) iza 6. sloga;
jezik je čakavski, pun arhaizama; 9
prije prvog pjevanja u djelu su 2 prologa:
1.ukratko ispričana biblijska priča;
2.prikazan kratki sadržaj po pjevanjima ''Ča se u kom uzdarži''
-podnaslov je 'Istorija svete udovic u versih hrvacki složena' ;
-to je epski spjev, a ujedno i prvo zrelo književno djelo napisano na hrvatskom
jeziku ==>zbog toga se Marulić naziva ocem hrvatske književnosti;

-tema: biblijska -legenda iz starog zavjeta o udovici Juditi koja se žrtvuje za svoj
grad Bertuliju i svoj izraelski narod; u trenutku opsade Bertulije, kada je vojska
Nabucodonosora pod vodstvom vojskovođe Oloferna oduzela gradu čak i vodu i
kad se grad namjerava predati, Judita odlazi u Olofernov tabor, pod izlikom da se
želi predajom spasiti -njena ljepota zasljepljuje Oloferna, on priređuje veliku
gozbu, a uvečer poziva Juditu u svoj šator, gdje će mu ona odrubiti glavu;

-ovim je djelom Marulić dao snagu svom narodu koji je strepio od turske
opasnosti - mlada i lijepa Judita simbol je te snage i hrabrosti, ali i žrtve na koju
se odlučuje;

-u djelu se spajaju 2 tradicije : -Antička (ugleda se na Vergilija);

-humanistička (ugleda se na talijanske humaniste,
ali i na začinjavce);
-lik Judite u sebi spaja elemente renesansnog (ona je po mnogočemu
renesansna ljepotica), ali i kršćanskog svjetonazora (vjera u Božju pomoć,
čistoća, pobožnost)
FRIEDRICH SHILLER : RAZBOJNICI;

FRIEDRICH SHILLER (1759 - 1805 )

-jedan od predstavnika ''Sturm und Dranga'';
-lirski pjesnik i dramatičar;
-bio je vojni liječnik - teško je podnosio vojnu stegu - izuzetno cijeni slobodu što
se može
vidjeti u njegovim djelima;

-djela : drame ''Razbojnici'' - praizvedba izvrstan uspjeh; gledatelji proživljavaju

katarzu kroz
dramu koja prikazuje ondašnje stanje iako je
smještena u prošlost
''Spletka i ljubav'', ''Don Carlos'', ''Wilhelm Tell'';
napisao je 'Odu radosti'' (Bethoven ju je uglazbio );

***RAZBOJNICI***
-tema : prikaz društvenih, socijalnih i moralnih prilika za vrijeme vladanja
Maximilijana II .
-fabula se zasniva na suprotstavljenosti dvojice braće Franza i Karla Moora;
-zavist mlađeg i ružnijeg Franza okrenula je oca protiv starijeg brata koji iz
protesta odlazi u
razbojnike i postaje im vođom; Karl je idealist, namjere su mu čiste, a
pridruživanjem bandi on objavljuje svoj osobni rat pokvarenom svijetu;

-Karl Moor se sukobljava sa ostalim razbojnicima : oni ubijaju zbog pljačke, a on

svoj dio prepušta siromasima;

-drama Amalije i Karla prerasta u tragediju :Karlova unutrašnja dilema -- želi se

vratiti domu, ali
mu to, zbog nedjela koje je činio, savjest ne dopušta--svjesno se predaje pravdi;
shvaća da
nije izabrao pravi put za promjenu društva, a predajući se pravdi prihvaća
moralnu odgovor -
nost;

-stil i pjesnički jezik puni su patetike i retorike, likovi govore u zanosu,

oduševljenju, uvijek
uzvišenim tonom;
BAROK ILI JEZUITSKI STIL, ZNACAJKE;

kraj 16. st. do polovice 18. st.

Ð barocco - pretjerano kićen, neprirodan
Ð protestantski pokret (16. st.) traži vraćanje vjerskim idealima i Bibliji,
a javio se u Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj i Švicarskoj
Ð taj pokret u našim krajevima nije uhvatio dublji korijen osim u
krajevima gdje se zadržala glagoljica, gdje se služi narodnim jezikom
(Istra)
Ð Stjepan Konzul Istarski prvi započinje borbu za hrvatski književni
jezik
Ð s Antunom Dalmatinom počinje prevoditi Bibliju na hrvatski jezik
Ð protureformacija je reakcija katoličke crkve na pojavu protestantizma
Ð osniva se Isusovački red čiji članovi odlaze i u krajeve gdje nije bilo
protestantizma
Ð osnivaju se Isusovačke škole i druge znanstvene ustanove. U
školama se predaje teologija i filozofija - od dubrovnika do sjeverne
Hrvatske
Ð od Zagreba do Varaždina poznata je samo pučka usmena poezija,
nema djela pisanih na narodnom jeziku (turska osvajanja,
germanizacija)
Ð sada se ovdje osnivaju Isusovačke škole, širi se pismenost, pišu se
tekstovi nabožnog karaktera
Ð poznati je pisac Juraj Habdelić
Ð duh ovog vremena daje specifična obilježja stvaralaštvu pisaca
Ð u razdoblju kasne renesanse na zalasku i baroka na pomolu,
postojala je posebna stilska faza u umjetnosti zvana manirizam
Ð manirizam (izvještačenost, nategnutost) je umjetnost u kojoj se
ponašaju stvari bez vlastite domišljatosti, inventivnosti
Ð u ovoj fazi prevladava patos (zanos, ganuće), uznemirenost,
koloristički kontras i izduženost likova
Ð pisci zaneseni idejama protoreformacije (razmišljanja o životu i smrti,
o prolaznosti svega) u svojim djelima traže nove mogućnosti i nove
forme
Ð pišu novim, čudnim, neobičnim i originalnim izrazom i stilskim
sredstvima
Ð traže snažne izraze, neobične kontraste (antiteze) i metafore
Ð obiljem riječi i detalja i formom žele izazvati što jači dojam
Ð značajke ovog razdoblja su kićenost, raskoš, uznemirenost,
patetičnost (zanosno, uzvišeno, svečano)
Ð često je gomilanje riječi
Torquato Tasso (Oslobođeni Jeruzalem), Ivan Gundulić (Suze sina razmetnoga,
Dubravka, Osman)BYRON: HODOCASCE CHILDA HAROLDA;

- Byron je pjesnik engleskog romantizma, pripadnik visoke engleske

aristokracije
- Byronov avanturistički život (suprotstavljanje društvu, putovanja Europon,
sudjelovanje u grčkom ratu za nacionalnu slobodu) i njegovo pjesničko
djelo isprepleću se kao kod rijetko kojeg književnika-pjesnika

PUTOVANJE CHILDEA HAROLDA

- djelo postaje uzor mnogim romantičnim pjesnicima
- bajronizam, bajronisti, bajronovski junak => preziranje građanskog morala,
društvenih konvencija i svakog licemjerja; predodređenost za sudbinske i
tragične doživljaje; cinizam, ironija i nepovjerenje (demonski junak)
- motiv – putovanje (temeljni motiv) zapravo oslikava svojevrsno hodočašće:
simbolično putovanje europskog duha u potrazi za autentičnom i
iskonskom istinom
- djelo ima 4 pjevanja:
1. i 2. pjevanje (tiskano 1812.) – prikazano putovanje po Portugali,
Španjolskoj, Grčkoj i Albaniji;
3. pjevanje (1816.) – Belgija, Njemačka (Rajna, Alpe);
4. pjevanje (1818.) – Italija
- prikaz ovih putovanja slika je Haroldovih duševnih i emotivnih stanja i
razmišljanja, ali i sjećanja na prošla vremena
- strofa kojom piše: stanca (osmerostih)
- temeljni motiv: Haroldov oproštaj od rodne grude
- ovo lirsko djelo ima i elemente epike
- motiv žaljenja za bližnjima (roditelji, žena, djeca) suprotstavljen motivu
usamljenosti => Harolda obilježava osjećaj samoće i napuštenosti, ali ne
žali ni za kim
- iz takvog stava proizlazi ironičan i ciničan stav prema svijetu i životu, a
jedina vrijednost je potraga za novim i nedoživljenim
- iz nedostatka ljubavi proizlazi Haroldov pesimizam prema životu
- Haroldova ličnost utemeljena na neskladu:
osjećajan, privržen, brižan prema slugama, hrabar, slobodan <=> ironičan,
razočan, nepovjerljiv, szmnjičav, neshvaćen
- spleen – izraz koji obilježava Childea Harolda => nezadovoljstvo,
neshvaćenost, razočaranost, dosada
- ovo je zapravo subjektivan putopis – on bježi iz tradicionalne i civilizirane
Engleske, otkrivajući na svojim putovanjima i davnu prošlost i sadašnja zbivanja
tih narodaW. SHAKESPEARE : HAMLET;

WILLIAM SHAKESPEARE (1564-1616 )

-najveći dramski pisac svih vremena;
-rođen u Stratford - on - Avonu, gdje je i umro;
-lirski pjesnik: da i nije pisao svoj veliki dramski opus, bio bi poznat po svojim
sonetima =>
zbirka ''Soneti''
-- Elizabetin ili Shakespeareov sonet 4-4-4-2;
-Shakespeare je potpuno predan dramskom stvaralaštvu, on je:
glumac, dramatičar, dramaturg, suvlasnik kazališta ''Globe'' u Londonu;

-cijelo mu se dramsko stvaralaštvo dijeli na :

1.-kraljevske ili povijesne drame-
-u njima su prikazani engleski kraljevi;
-Richard II. i III.,Henrik IV.,V, VI i VIII;
2.-komedije-
-''Ukroćena goropadica'',''San ljetne noći'',''Mletački trgovac'',''Na tri kralja ili
kako hoćete'',''Kako vam drago''
''Vesele žene Windsorske'',''Mnogo vike nizašto'';
3.-tragedije-
-''Hamlet'',''Otelo'',''Machabet'',''Kralj Lear'',''Romeo i Julija'',''Julije
Cezar'',''Koriolan'',''Antonije i Kleopatra'';
4.-mračne komedije-
-''Troilo i Kresida'',''Konac djelo krasi'',''Mjera za mjeru'';
5.-romantična igra-
-''Oluja'';
6.-poeme-
-''Venera i Adonis'',''Silovanje Lukrecije'';;

-Shakespeare je sveukupno napisao36 dramskih dijela, u kojima je obradio

gotovo sve probleme ljudskog života:
ljubav, mržnju, ljubomoru, savjest, sumnju, strast => analizira najdublja
čovjekova razmišljanja i proživljavanja ;
-teme je uzimao iz antičke povijesti, mitologije, srednjovjekovnih kronika,
renesansne novelistike i suvremene tematike;

***HAMLET***
-radnja smještena u kraljevski dvor - Elsinor;
-prvi prizor- smjena straže, susret Horacija i stražara koji imaju susret s duhom
>> već na samom početku Hamlet je prikazan kao čovjek sumnje: iako je
saslušao priču svoga oca, ne prihvaća ju, već odlučuje pronaći čvrste materijalne
dokaze;
-Hamlet je senzibilna i kompleksna ličnost, lik koji svijet oko sebe doživljava na
dubokoj emotivnoj, moralnoj i intelektualnoj razini;
-on nije čovjek akcije, već misaoni tip, njega duboko pogađa očeva smrt, a isto
toliko majčina iznenadna udaja;

- ''O slabosti ime ti je žena'' -riječi koje Hamlet izgovara misleći pri tom na svoju
majku, ali takav stav on prenosi i na Ofeliju, Polonijevu kćer, koju je volio, ali
u čiju ljubav kao i uopće ljubav počinje sumnjati, (čak joj u jednom trenutku govori
da ode u samostan)

- ''Biti ili ne biti to je pitanje -u slavnom monologu Hamlet razmišlja o

pitanju života i
da li je časnije u duši trpjeti smrti - život doživljava kao skup nevolja o
zla;
metke i strelice silovite sudbine
ili pograbit oružje protiv mora jada
poduprijet im se i(li) pobijediti?
Umrijet ili usnut....''

IVAN MAZURANIC :SMRT SMAIL-AGE CENGICA;

IVAN MAŽURANIĆ
- bavio se politikom: narodni zastupnik, predsjednik Sabora, prvi ban pučanin
=> za vrijeme banovanja ostvario je obvezno pučko školovanje, otvaranje
bolnica, Zagrebačkog sveučilišta....
- u književnosti se javlja pjesmom «Primorac danici», nadopunio je 14. i 15.
pjevanje Gundulićevog «Osmana», najveće djelo mu je «Smrt Smail-age
Čengića»

SMRT SMAIL-AGE ČENGIĆA

- povijesna osnova spjeva: 1840.g. na Mljetičkom polju ubijen je Smail-aga, koji
je 4 godine prije ubio 8 članova crnogorske vladarske obitelji
- Mažuranić odstupa od vjerodostojnih podataka ovog događaja => oslikava
sukob Turaka i Crnogoraca, Kršćanstva i Islama, dobra i zla; oslikava
višestoljetno tlačenje naroda na našem životnom prostoru
- kompozicija: 5 pjevanja (Agovanje, Noćnik, Čta, Harač, Kob)
- djelo u sebi spaja epsku narodnu tradiciju i lirske fragmente
=> isprepleću se sva 3 književna roda (tipično za razdoblje romantizma)
- višeslojna karakterizacija Smail-aginog lika:
 - socijalna => osvajači – potlačeni
bogatstvo – bijeda, siromaštvo
- psihološka => neutaživa glad za silom, moći i slavom
osjećaj straha, uznemirenosti i slabosti (podsvijesni strah)
c. moralna => potpuno nemoralan lik, u sebi nema ni trunke humanosti i
suosjećanja; apsolutni egoist – prema Turcima se odsno apsolutistički, a
Crnogorce uopće ne smatra ljudima
- razvojna linija njegovog lika ima silaznu putanju, dok mučeni Crnogorci imaju
uzlaznu (umiru dostojanstveno)
- Smail-aga osjeća strah koji će u njemu rasti => što će strah biti veći, to će
Smail-aga biti okrutniji
- Mažuranić predbacuje zapadnoj Europi nerazumijevanje naroda na našim
životnim prostorima, koji su se stoljećima odupirali turskoj sili i na taj način branili
cijelu kršćansku Europu => predziđe Kršćanstva
- jezik i stil: obilježen dubrovačkim pjesničkim izrazom, utjecaj narodne poezije
(lirskog i epskog pučkog pjesništva, aforizmi)

HONORE DE BALZAC : OTAC GORIOT;

+++++++++ HONORE DE BALZAC(1799-1850) ++++++++

-začetnik realizma
-napisao ogromni opus-ciklus romana i pripovijedaka
koje je sam nazvao žLjudska komedijaž
/ Đ
realan prikaz čovjeka ciničan, satiričan
sa svim dobrim i lošim prizvuk;
osobinama = ne ocjenjuje
ih, samo ih analizira;

- - - - - - -OTAC GORIOT- - - - - - - - - - - - -

-tema: slika društvenog života francuskog društva početkom 19. stoljeća

-tri osnovna motiva:
1)odnos roditelj djeca
-bolesna očinska ljubav starog Goriota prema
kćerima (pretvorila ih u deformirana bića koja
su nesposobna voljeti)
2)motiv napredovanja od najnižih slojeva društva
do bogatstva i ugleda
-taj motiv kulminira u liku mladog Eugena de
 Rastignaca = drama, sukob između:
- morala, poštenja koje je donio iz provincije
-zelje za brzim uspjehom
3)motiv pokvarenosti pariškog društva 19.stoljeca prisutan u svim liko
vima i njihovim odnosima
-vrhunac, oličenje žamoralnog karaktera je lik odbjeglog robijaša
Vautrina>>>spoznao društvenu pokvarenost; prihvatio pravila igre
pariškog društva (spreman i na ubojstvo da bi postigao cilj)>>ali bez
moralnih prenemaganja i licemjerja

-kraj romana: na Goriotovom grobu Eugene se obraća Parizu:žA sad je red

na nama dvoma!ž

è ovdje Pariz označava izazov>odriče se mladenačkih ideala i prihvaća

izazov nemilosrdnog života>>>ZELI USPJETI NE BIRAJUCI
SREDSTVA!!!!!!!!!!!!

PETAR PRERADOVIC :MRTVA LJUBAV, RODU O JEZIKU;

PETAR PRERADOVIĆ ( 1818 - 1872 )

-najveći hrvatski pjesnik iz razdoblja hrvatskog romantizma;
-piše domoljubnu, ljubavnu i misaonu poeziju;
-u književnosti se javlja pjesmom ''Zora puca bit će dana'', u prvom broju ''Zore
Dalmatinske''

***MRTVA LJUBAV***
-tema : smrt voljene žene;
-ljubav doživljava kao neprocjenjivu duhovnu vrijednost;
-pjesma počinje pitanjem, a odgovorima iskazuje svoj osobni stav prema ljubavi i
stav drugih - nesporazum između pjesnika i svijeta : pjesniku je ljubav duhovna
dragocjenost, a svijetu je ona materijalna;
-zbog svoje izuzetne vrijednosti ljubav je prešla u simbol nedohvatljivog, vječnog -
zvijezde
koja sjaji;

-stih deseterac, rima je abab;

***RODU O JEZIKU ***
-tema : jezik – odnos naroda prema jeziku;
--pjesnik doživljava jezik kao budućnost naroda;
-pjesma je domoljubnog karaktera u kojoj se jezik slavi kao najveća vrijednost
naroda;
-vrsta pjesme : oda (svečana lirska pjesma koja slavi važan povijesni događaj;
-temeljni motiv: ljubav i odnos pjesnika prema jeziku;
-rima je aabb (parna) i abba (obgrljena) ;

DRAMA, POSTANAK, ZNACAJKE, VRSTE;

- od grč. Riječi drahma = radnja;

- književna djela posebnog karaktera namijenjena izvedbi na pozornici => u
ovom književnom rodu povezuju se literatura i kazalište koje u svojim
predstavama spaja nekoliko vrsta umjetnosti (književnost, ples, glazba,
gluma )
- dramska djela po svojoj strukturi i po osnovnim zakonitostima ( literarnim )
namijenjena su pozornici ali se njihova vrijednost ne iscrpljuje u kazališnoj
predstavi – vrijednost dramskih djela otkriva se i čitanjem;

- osnovne karakteristike dramskog djela:

1. dramska radnja sastoji se od niza dramskih situacija, a one su kompozicijski
složene kroz :
-uvod
-početak radnje
-tijek dramske radnje (zaplet )
 -vrhunac
-peripetija
-rasplet i kraj ;
2. dramska radnja prikazuje se kroz činove ili slike ( to su većee dramske
cjeline ) koji se sastoje od manjih dijelova – prizora ili scena- oni su određeni
ulaskom ili izlazkom lika sa scene )
3. osnovni strukturalni elementi u dramskom djelu su :
-. popis likova ( imena i njihovi međusobni odnosi)
-dijalog – (sastoji se od replika (franc. Repliqe )=> kratak odgovor na nečiji
govor

MIROSLAV KRLEŽA : HRVATSKI BOG MARS - BARAKA PET BE ;

MIROSLAV KRLEŽA (1983-1981)

- rođen i umro u Zagrebu
- veliki erudit – čovjek s velikim znanjem, široke naobrazbe i jedan od
najvećih hrv. Književnika
- smatrao je da umjetnost ne smije biti vezana uz političke ideje è zbog toga
se sukobio sa drugim književnicima => ''Sukob na književnoj ljevici''
- pjesnik: «Pan, Tri simfonije», «Pjesme 1, 2 i 3», «Balade Petrice
Kerempuh»...
- novelist: «Hrvatska rapsodija», «Hrvatski bog Mars»
- dramatičar: «Legende», «Kraljevo, «Gospoda Glembajevi», «U agoniji»...
- romanopisac: «Povratak Filipa Latinovicza», «Banket u Blitvi», «Zastave»...
- publicist i esejist: urednik časopisa «Plamen» i «Književna republika»,
«Deset krvavih godina»
- 1 faza Krležinog stvaralaštva pripada ekspresionizmu => prve zbirke
pjesama, i ekspresionističke drame (tzv. kvantitativne drame)
- 2. faza njegovog dramskog stvaralaštva => drame koje su tematski bliske
antiratnoj novelistici (prikaz hrvatskog intelektualca koji osjeća revolt spram
međusobnog ubijanja)
- 3. dramski ciklus => kvalitativne drame – dramski ciklus o Glembajevima;
stavlja se akcent na psihoanalizu; vanjski sukobi više ne dolaze do
izražaja, već do izražaja dolaze vlastite unutrašnje borbe i trzavice =>
drama unutrašnjeg monologa
 - 4. fazu karakterizira prvi hrvatski modernistički roman «Povratak Filipa
Latinovicza», i povijesno-politički roman kritika «Zastave»

HRVATSKI BOG MARS

- ciklus novela sa ratnom tematikom; sastoji se od 7 novela:
«Bitka kod Bistrice Lesne», «Tri domobrana», «Baraka pet be»,
«Domobran Jambrek», «Hrvatsko-ugarska domobranska novela», «Smrt
Franje Kadavera» i «Hrvatska rapsodija»
- jedno od najsnažnijih antiratnih djela u europskoj književnosti toga
vremena
- prikaz zbivanja u okviru 1. svj. rata (čiji je sudionik bio i sam Krleža) =>
prikazuje hrvatskog čovjeka (seljaka i intelektualca) koji se našao u vihoru
ratnih događanja kao austro-ugarski vojnik, a da mu to nije bila vlastita
odluka
- oslikava besmislenost međusobnog ubijanja, prikazujući pojedince i cijele
grupe kako umiru ne znajući zbog čega i za koga

BARAKA PET BE
- tema: rat – pozadina ratnih zbivanja (ratna bolnica)
- kroz prikazanu ratnu stvarnost Krleža prikazuj besmislenost rata
- kroz lik Maximilijana Axelrodea prikazan je jedan stav prema ratu: rat je
pobjeda, slava, uspjeh i moć
- kroz lik studenta Vidovića prikazan je i drugi stav: Vidović je vojnik protiv
svog uvjerenja, on je student i humanist; obilježen je unutrašnjim konfliktom
zbog ključnih nacionalnih, vjerskih i osobnih pitanja => on se buni i
protestira, a ta pobuna proizlazi iz simbolike njegove vizije
- masovne scene slavljeničkog mimohoda oslikavaju definitivni kaos
- ambijent u barakama vojne bolnice (ranjenici, mrtvaci, jauci, smrad, trulež,
raspadanje, smrt) sa ranjenicima svih europskih naroda => slika Europe u
malom
- suprotstavlja umiranje (bolesničke sobe) i slavljenje života (mimohod)
- postupci kojima se Krleža služio: ironija, cinizam, groteska; naturalističke i
snažne ekspresionističke slike

STANKO VRAZ : DULABIJE, ZDRAL PUTUJE K TOPLOM JUGU;

STANKO VRAZ ( 1810 - 1851 )

-Slovenac koji je pristupio hrvatskom preporodu;
-3 zbirke pjesama : ''Narodne pjesni ilirske'', ''Glasi iz dubrave žerjavinske'',
''Gusle i tambure'' ;
-najznačajnija zbirka ljubavnih pjesama, svojevrsni kanconijer : ''Đulabije'';
-razišao se s Gajem jer je smatrao da književnici ne mogu imati političke ciljeve u
svom
stvaralaštvu;

***ĐULABIJE***

-đulabije (turcizam) - crvene jabuke

-motivi iz prirode, slike pejzaža iskazuju pjesnikove osjećaje;

-zbirka ljubavnih pjesama posvećena samoborskoj ljepotici Ljubici Cantilli ;

-za razliku od Petrarcinog 'Kanconijera' koji je podijeljen na 2 dijela, Vraz je svoj
kanconijer
podijelio na 4 dijela :
1.iskazuje svoju ljubav, veličajući Ljubičinu ljepotu;
2.uvodi temu domoljublja;
3.nastaje nakon Ljubičine udaje; bol, patnja ;
4.nakon Ljubičine smrti - pjesnikova ljubav dobiva novu dimenziju : ona se
uzdiže prema
narodu - individualno prelazi u univerzalno;

-forma pjesama: krakovjak - preuzeta iz poljske pučke poezije : 2 katrena, stih

šesterac;

MIROSLAV KRLEZA : KEVENHILLER, STILSKE ZNACAJKE BALADA PETRICE

KEREMPUHA;

MIROSLAV KRLEŽA (1983-1981)

- rođen i umro u Zagrebu
- veliki erudit – čovjek s velikim znanjem, široke naobrazbe i jedan od
najvećih hrv. Književnika
- smatrao je da umjetnost ne smije biti vezana uz političke ideje è zbog toga
se sukobio sa drugim književnicima => ''Sukob na književnoj ljevici''
- pjesnik: «Pan, Tri simfonije», «Pjesme 1, 2 i 3», «Balade Petrice
Kerempuh»...
- novelist: «Hrvatska rapsodija», «Hrvatski bog Mars»
- dramatičar: «Legende», «Kraljevo, «Gospoda Glembajevi», «U agoniji»...
- romanopisac: «Povratak Filipa Latinovicza», «Banket u Blitvi», «Zastave»...
- publicist i esejist: urednik časopisa «Plamen» i «Književna republika»,
«Deset krvavih godina»
 - 1 faza Krležinog stvaralaštva pripada ekspresionizmu => prve zbirke
pjesama, i ekspresionističke drame (tzv. kvantitativne drame)
- 2. faza njegovog dramskog stvaralaštva => drame koje su tematski bliske
antiratnoj novelistici (prikaz hrvatskog intelektualca koji osjeća revolt spram
međusobnog ubijanja)
- 3. dramski ciklus => kvalitativne drame – dramski ciklus o Glembajevima;
stavlja se akcent na psihoanalizu; vanjski sukobi više ne dolaze do
izražaja, već do izražaja dolaze vlastite unutrašnje borbe i trzavice =>
drama unutrašnjeg monologa
- 4. fazu karakterizira prvi hrvatski modernistički roman «Povratak Filipa
Latinovicza», i povijesno-politički roman kritika «Zastave»

BALADE PETRICE KEREMPUHA

- balada napisana na kajkavskom narječju => ovaj jezik zapravo je spoj
književnosti 16.st., elemenata kajkavskog varaždinskog govora i elemenata
jezika 18.st
- djelo je napisano 1936.g. (u vrijeme kad u Hrvatskoj cvjeta dijalektalna
lirika)
- tema ovih balada je prikaz stradanja hrvatskih seljaka kmetova – tragika
njihovog postojanja kroz cjelokupnu hrvatsku povijest
- vrijeme zbivanja je vrijeme seljačke bune i Matije Gupca, no Krleža nam
daje sliku hrvatske prošlosti od 16.st do svojih dana
- sve balade povezuje Petrica Kerempuh => simbol prkosa i neuništivosti
hrvatskog čovjeka, preživljava upravo zbog svoje kerempuhovske snage
vezane uz smijeh, ironiju i samoironiju
- 34 balade; zadnja je «Planetarijom» => prikazana je krvava vizija cijele
hrvatske povijesti kroz sve važne događaje do početka 20.st

KHEVENHILLER
- ovo je jedna od balada iz zbirke «Balade Petrice Kerempuha»
- motiv i ovog djela je ljudska patnja => prikazuje se pobuna protiv političkog
stanja – najviše protiv zakona koji tlači slabije
- balada je tematski podijeljena na 2 dijela:
- dio prikazuje život i položaj zagorskih kmetova kroz povijest
- dio opisuje konkretne probleme s kojima su se kmetovi morali sukobljavati
- Krleža pokušava prikazati cjelokupnu hrvatsku povijest obilježenu
čestim pobunama i otporima zbog neravnopravnosti i potlačenosti
- Krleža naglašava nemogućnost kmetova da se odupru vlastitoj nevolji =>
iako su svjesni teškog položaja, uvjereni su da ništa ne mogu promijeniti
- osnova ove balade je kerempuhovski stav prema životu: hrvatski kmet
preživljava upravo zbog svoje otpornosti i snage, a obilježava ga crni
humor i ironija
- Krleža kroz baladu izražava svoje mišljenje o neprocjenjivosti života =>
život treba proživjeti na najbolji mogući način, a ne potratiti ga na snove o
nedostižnom
FRANC PRESERN : SONETNI VIJENAC;

FRANCE PREŠERN (1800 – 1849 )

ð prvi veliki slovenski pjesnik : otac slovenske književnosti;
ð pripada razdoblju romantizma koji će kao i kod nas biti obilježen
romantičarskim motivima, ali i izrazitim nacionalnim težnjama;

*** SONETNI VIJENAC ***

ð njegovo najznačajnije djelo;
ð pjesničko djelo savršene kompozicije:
15 soneta (petrarcin) – posljednji stih prethodnog je ujedno i početni stih
sljedećag soneta; svaki se taj stih ponavlja u 15. sonetu koji se zove
MAGISTRALE – majstorski- u tom sonetu početni glasovi svakog stiha daju
ime žene koju je volio i kojoj je posvetio djelo : Primicovi Julji ;

ð djelo u sebi nosi tri tematska kruga :

1. domoljubni – pjesnikov stav prema domovini koja je potlačena, odnos
prema nacionalnoj prošlosti;
2. intimni – ljubavni (oslikava sijelu paletu ljubavnih osjećaja : zaljubljenost,
strepnja, bol, patnja )
3. pitanje pjesnika, pjesnikovog života i pjesničkog djela, stvaralaštva;

èMAGISTRALEç

ð zadnji, majstorski sonet;

ð u njemu su koncentrirane sve 3 teme;
ð raspoloženje je pesimistično, turobno, sumorno, ali u zadnjoj strofi pjesnik
sluti , nada se i optimistički predosjeća novo vrijeme za slovenski narod;
ð svoje sonete metaforički naziva ''mirisne rosne ruže poezije '';
MIROSLAV KRLEZA : POVRATAK FILIPA LATINOVICZA;

MIROSLAV KRLEŽA (1983-1981)

- rođen i umro u Zagrebu
- veliki erudit – čovjek s velikim znanjem, široke naobrazbe i jedan od
najvećih hrv. Književnika
- smatrao je da umjetnost ne smije biti vezana uz političke ideje è zbog toga
se sukobio sa drugim književnicima => ''Sukob na književnoj ljevici''
- pjesnik: «Pan, Tri simfonije», «Pjesme 1, 2 i 3», «Balade Petrice
Kerempuh»...
- novelist: «Hrvatska rapsodija», «Hrvatski bog Mars»
- dramatičar: «Legende», «Kraljevo, «Gospoda Glembajevi», «U agoniji»...
- romanopisac: «Povratak Filipa Latinovicza», «Banket u Blitvi», «Zastave»...
- publicist i esejist: urednik časopisa «Plamen» i «Književna republika»,
«Deset krvavih godina»
- 1 faza Krležinog stvaralaštva pripada ekspresionizmu => prve zbirke
pjesama, i ekspresionističke drame (tzv. kvantitativne drame)
- 2. faza njegovog dramskog stvaralaštva => drame koje su tematski bliske
antiratnoj novelistici (prikaz hrvatskog intelektualca koji osjeća revolt spram
međusobnog ubijanja)
- 3. dramski ciklus => kvalitativne drame – dramski ciklus o Glembajevima;
stavlja se akcent na psihoanalizu; vanjski sukobi više ne dolaze do
izražaja, već do izražaja dolaze vlastite unutrašnje borbe i trzavice =>
drama unutrašnjeg monologa
- 4. fazu karakterizira prvi hrvatski modernistički roman «Povratak Filipa
Latinovicza», i povijesno-politički roman kritika «Zastave»

POVRATAK FILIPA LATINOVICZA

- prvi hrvatski moderni roman, objavljen 1932.
- roman povratka – doslovno ali i metaforički – glavni lik Filip Latinovicz
vraća se u zavičaj nakon 23 godine; isto tako vraća se i u vlastito
djetinjstvo i mladost pokušavajući pronaći samoga sebe (vlastiti identitet i
integritet)
- ovaj roman nema tradicionalnu fabulu niti kompoziciju, događanja se ne
prikazuju u kronološkim kontinuitetu (isprepleću se prošlost i sadašnjost, i
za Filipa imaju istu vrijednost)
- Filip je hipersenzibilna osoba opterećena mnoštvom dubokih emotivnih,
psiholoških i moralnih kompleksa, koji sežu do njegovog najranijeg
djetinjstva
 - Filipa su događaj iz djetinjstva zauvijek odredili ( majka mu se obraća kao
nekom neznancu) – Filip se i nakon 23 g osjeća jednako izgubljen i
osamljen
- žene su bitno utjecale na njegov život:
majka – centralna točka njegovog života
Karolina – prvi put se susreće sa ljubavnom radosti i bolom
bludnice iz bordela – susret s njima potaknuo je sve njegove mračne tajne
- Filip je umjetnik-slikar => njegovi unutrašnji monolozi otkrivaju umjetnika
(njegov doživljaj svijeta vrlo često je slikarski doživljaj)
- Krleža se služi vremenskim simultanitetom – jedna od modernih proznih
tehnika => istodobnost zbivanja prošlih i sadašnjih događaja; prošlost
doživljava jednakim intenzitetom kao i sadašnjost

SILVIJE STRAHIMIR KRANJCEVIC : MOJSIJE;

S. S. KRANJČEVIĆ (1865 – 1908 )

- prvi hrv. moderni pjesnik, jedan od najvećih hrv. pjesnika koji piše liriku u
vrijeme kad svi književnici pišu prozu;
- u svojim djelima spaja tradicionalno, boblijsko i suvremeno moderno
doživnjavanje svijeta;
- zbirke pjesama:
''Bugarkinje'', ''Izabrane pjesme'', ''Trzaj'' ;
- u svojim pjesmama K. Najčešće polazi od pojedinačnog, osobnog,
individualnog, a završava na općem, univerzalnom;

*** MOJSIJE ***

- biblijski motiv – Mojsije – starozavjetni prorok koji je izveo izraelski narod iz
egipatskog ropstva i odveo ga u obećanu zemlju;
- dijaloški oblik pjesme : između Mojsija i Boga;
- temeljni motivi koji određuju Mojsijev govor:
- pitanje ljudske slobode
- čovjekov položaj u svemiru ( društvu )
- ljudska težnja ka idealima, visinama, Bogu
- idejni stavovi u Božjem obraćanju :
- pitanje pravde i jednakosti kao osnovni Božji princip života;
- Božje razumijevanje, milosrđe prema čovjeku;
- u ovoj pjesmi K. Oslikava svoju težnju za slobodom hrv. naroda i zapravo u
njoj iskazuje misao da nisu dovoljni ideali i visoki ciljevi jednog nacionalnog
diva, jer narod mora biti zreo i spreman na slobodu; svakako jedan bez drugog
ne mogu se ostvariti;

MATOSEV SIMBOLIZAM I IMPRESIONIZAM (NOTTURNO, 1909.);

A. G. MATOŠ ( 1873 – 1914 )

-pjesnik, pripovjedač, književni kritičar, putopisac, esejist, feljtonist;
-živi boemskim životom, a dio života (14 g.) provodi izvan Hrvatske;
veći dio svojih dijela napisao je u inozemstvu, ali je tematski uvijek bio vezan uz
Hrvatsku;
-boraveći u Parizu otkriva djelo Charlesa Baudelairea koje mu je postalo
učiteljem i uzorom;

-djela:
- lirske pjesme - izlaze u časopisima, a posthumno u zbirci
- pripovijetke - ''Iverje'', ''Novo iverje'', ''Umorne priče'';
- putopisi, eseji, kritike – ''Vidici i putovi'', ''Naši ljudi i krajevi'', ''Za
Kranjčevića'', ''Od Zagreba do Beograda'', ''Oko Lobora'';

-u svojoj poeziji spaja tradicionalne s elementima modernog ;

-njegove teme nisu nove i neobične, ali su iskazane novim pjesničkim
senzibilitetom;
on odbacuje bilo kakvu patetiku i deskriptivni način pisanja;
oslikava čovjekov sukob duhovnog i materijalnog;
nacionalno-domoljubnu tematiku uvijek stavlja na razinu kozmopolitskog i
osobnog;
*** NOTTURNO ***
- noćna pjesma atmosfere i ugođaja kojeg oslikava različitim osjetilnim
dojmovima;
- koristi se gradacijom i kontrastom – početna tišina pojačava se, zvuk sata
naglašava tišinu
- motiv željeznice remeti savršeni sklad i mir, a simbolizira slutnju, nestajanje
i smrt ;
- stihovi su tipični matoševski: misao izriče bezglagolskom rečenicom, dugi i
kratki stihovi pravilno se izmjenjuju (postiže se ritmičnost)
- tipična impresionistička pjesma u kojoj pjesnik iskazuje vlastiti doživljaj i
osobnu impresiju noći => pjesnik posebnu vrijednost pridodaje sitnim
detaljima, koji su zapravo uobičajene pojave

***1909***
- pravi primjer za to je pjesma ''1909.'':
- domoljubna lirska pjesma u kojoj je Hrvatska prikazana kao poniženo,
osiromašeno, porobljeno, ubijeno – voljeno biće;
- pjesnici su u prošlosti mnogo pjevali o Hrvatskoj, iskazujući njenu veličinu,
junačke podvige i pobjede ALI!! Ni jedan ju nije opisao kao Matoš – on ju
je oslikao kao voljeno biće (koje je čak usporedio s majkom i voljenom
ženom), koje je na rubu propasti ;
- Matoš oslikava stanje Hrvatske u vrijeme mađarizacije, to je realistička
slika ondašnje gospodarskog, političkog, društvenog i nacionalnog stanja;
- koristi se bespredikatnim rečenicama kako bi naglasio tmurno i mračno
raspoloženje i ugođaj ;
- pjesnička forma je sonet;
CHARLES BAUDELAIRE : ALBATROS;

- najveći francuski pjesnik 19.st i jedan od najvećih svjetskih pjesnika

- začetnik modernizma
- zbirke pjesama: «Cvjetovi zla»
«Spleen Pariza» => zbirka pjesama u prozi, izlazi posthumno
- pjesnik grada, pjesnik senzibiliteta koji u svoju poeziju unosi tjeskobu
modernog čovjeka
- u poeziju unosi nove teme, čvrsto vezane uz motive raspadanja, umiranje, i
svih osjetilnih užitaka
- njegova poetika zasniva se na potpuno novim, neuobičajeniim simbolima

ALBATROS
- simboli: albatros = pjesnik =>obilježen visinama, prostranstvima, traženjima
(motiv slobode i ljepote)
- pjesnik je suputnik stvarnosti, ali je težnjom za idealima ljepote izdvojen od
njene banalnosti
- motiv lađe i mornara = motiv svijeta, realnosti
 Albatros simbolizira težnju za idealnim svijetom, simbolizira pjesnikov
osjećaj vlastite igroženosti i neshvaćenosti - ne može se uklopiti u
sredinu koja ga ne razumije
 sve je u nagovještaju, a utemeljeno na suprotnosti, opreci između težnji
i stvarnosti, između visina i prizemnog svijeta
 pjesnik je nalik gospodaru neba, prekrasnoj ptici koja doživljava
poniženja i porugu u surovom i bezdušnom svijetu
 pjesnik je subjektivan , zaokupljen nemirima vlastie duše i čovjekovom
sudbinom
 4 katrene, ukrštena rima
 sinestezija (suosjećanje) - sposobnost nenadraženog osjetila da osjeti
podražaj drugog osjetila

IVAN GUNDULIC : DUBRAVKA;

IVAN GUNDULIĆ (1589 - 1638 )

-najveći hrvatski barokni književnik; Dubrovčanin;
-svoje književno stvaralaštvo započinje lirskim pjesmama - imaju petrarkistički
duh-koje je dao spaliti; nazvao ih je ''Porodom od tmine '' i ''Pjesme tašte i
isprazne'';
-piše pastirske igre:
''Arijadna'',''Dijana'',''Armida'',''Prozerpina ugrabljena''--ovo zadnje djelo je jedino
originalno, dok su ostala prijevodi sa talijanskog;
-nakon mladenačkog dijela stvaralaštva - počinje pisati u religioznom duhu :
nastaje poema ''Suze sina razmetnoga'';

***DUBRAVKA***
-pastirska igra melodramatskog tipa;
-oslikavajući svijet pastira, pastirica, vila i satira, Gundulić zapravo oslikava
ondašnji život Dubrovnika, pritom mu likovi služe kao simboli;

-fabula se temelji na starom običaju kada se u Dubravi trebaju vjenčati najljepši

pastir i najljepša vila;
-mjesto radnje - Dubrava -u alegorijskom značenju -Dubrovnik;
-prikaz aktualnih problema;

-Dubravka je najljepša vila - simbolizira vlast koja vlada Dubrovačkom republikom

i vlast koja je Dubrovnik učinila slobodnim;
-Miljenko je najljepši pastir - simbolizira dubrovačku vlastelu;
==>Dubravka pripada Miljenku, oni su najljepši par i par su savršenog sklada;
-Grdan - predstavlja građanski stalež ; obilježen je materijalnim bogatstvom, a u
želji za vlašću - Dubravkom služi se korupcijom;

-tzv. crno-bijela karakterizacija (pastiri i vile - dobri, lijepi, idealizirani;

satiri i satirice - tjelesna i duhovna ružnoća, moralna pokvarenost);

-karakteristike pastorala:
1.likovi bez psihološke produbljenosti
2.osnovni motiv je ljubav - pokretač radnje i likova
3.prostor i svijet su zamišljeni
4.glazbeni dijelovi drame - začetak melodrame
5.neobičan, fantastičan rasplet
6.sretan kraj

-ljubavna tematika - alegorija za:

1.rodoljubnu tematiku - otvorena poruka građanima - vlast u Dubrovniku
pripada vlasteli, a ne građanstvu koje tome nije doraslo; to je volja bogova;
2.moralnu tematiku - kritika vlastele - podmitljivost, rastrošnost; ==>moralna
poruka: nema slobode zajednice bez moralnog ponašanja svakog pojedinca;
ANTUN GUSTAV MATOS : CVIJET S RASKRSCA (NOVELISTIKA);

A. G. MATOŠ ( 1873 – 1914 )

-pjesnik, pripovjedač, književni kritičar, putopisac, esejist, feljtonist;
-živi boemskim životom, a dio života (14 g.) provodi izvan Hrvatske;
veći dio svojih dijela napisao je u inozemstvu, ali je tematski uvijek bio vezan uz
Hrvatsku;
-boraveći u Parizu otkriva djelo Charlesa Baudelairea koje mu je postalo
učiteljem i uzorom;

-djela:
- lirske pjesme - izlaze u časopisima, a posthumno u zbirci
- pripovijetke - ''Iverje'', ''Novo iverje'', ''Umorne priče'';
- putopisi, eseji, kritike – ''Vidici i putovi'', ''Naši ljudi i krajevi'', ''Za Kranjčevića'',
''Od Zagreba do Beograda'', ''Oko Lobora'';

-u svojoj poeziji spaja tradicionalne s elementima modernog ;

-njegove teme nisu nove i neobične, ali su iskazane novim pjesničkim
senzibilitetom;
on odbacuje bilo kakvu patetiku i deskriptivni način pisanja;
oslikava čovjekov sukob duhovnog i materijalnog;
nacionalno-domoljubnu tematiku uvijek stavlja na razinu kozmopolitskog i
osobnog;

CVIJET S RASKRŠĆA
- ova novela je neobična zato što nas pisac kroz cijelu priču drži u uvjerenju da je
djevojka zdrava, dok je ona zapravo slijepa;
- neobična je i zbog povezanosti lirskog s epskim:
M. je upotrijebio tipične lirske opise u epskom djelu ;
- M. Je radnju razvio u pet dijelova :
1. opis krajolika u kojem se pripovjedač nalazi
-grad N
-to je lirski opis
-motiv samoće i tišine
-opis i prepričavanje sna
2. buđenje iz sna, najavljivanje lika
3. lirski opis ženske osobe => lirski portret – javljaju se likovne asocijacije;
4. započinje dijalog između dva lika – upotrebljava opisivanje i pripovijedanje;
5. lirski umetak => ljubav – simbol bjeline, čistoća;

-''Cvijet s raskršća'' je žena koju pripovjedač prikazuje kao simbol ljepote i

savršenstva;
-lik Isabele izdvojen je iz realnog, svijeta, nju drže zatvorenu i ona je slučajno
izašla u vanjski svijet : ona zato i razgovara tako otvoreno i neobično s
nepoznatim mladićem;

KNJIZEVNI PRAVCI 20. STOLJECA;

-u europskoj književnosti javljaju se pravci poznati pod imenom izmi ili avangarda
=> reakcija na dotadašnji način stvaranja, ali i slika nove društvene i duhovne
klime u Europi

EKSPRESIONIZAM
- javlja se u Njemačkoj, traje od 1910-1924.g. ; prisutan u svim umjetnostima
- ekspresionisti pokušavaju prikazati vlastiti svijet, pun iskrivljenih slika koje se
mogu usporediti sa «krikom u tami»; oni tragaju za bitnim i iskonskim u čovjeku
- najčešće teme su rat, smrt, strah, kaos, raspadanje, pobuna
- najčešće pišu lirike i drame, karakteristične po slobodnom stihu bez
interpunkcije, škrtom pjesničkom izričaju, te uvode nepjesničke riječi
- pjesnici: Gottfried Benn, Georg Trakl i Franz Werfel
dramski pisci: Georg Kaiser i Ernst Toller
FUTURIZAM
- javlja se u Italiji i Rusiji, začetnik je talijan Filippo Tommaso Marinetti (1909.g.
izdaje «Futuristički manifest»)
- futuristi žele temeljitu promjenu i obnovu umjetnosti koja treba izraziti tu novu
tehničku civilizaciju
- obožavaju brzinu, snagu, rat
- u pjesnički jezik uvode vulgarizme, stepenasti stih (Vladimir Majakovski)

DADAIZAM
- javlja se u Zurichz 1916.g., začetnik je Francuz rumunjskog podrijetla Tristan
Tzara
- oni se zalažu za rušenje svih tradicionalnih vrijednosti u okviru umjetnosti =>
pjesništvo s one strane razuma
- ime su uzeli slučajnim odabirom (dada=dječje tepanje)

NADREALIZAM
- javlja se u Francuskoj nakon 1.svj. rata, i svojevrsni je nastavak dadaističkih
ideja
- oni pokušavaju pronaći višu, skrivenu stvarnost na razini duha a ne razuma
- smatraju da književno djelo mora biti diktat misli bez ikakve razumske kontrole:
automatsko pisanje, nizanje slobodnih asocijacija
- glavni predstavnici Andre Breton i Louis Aragon, pjesnik Paul Eluard

PARALELA: 3 SESTRE – SUTON;

***TRI SESTRE***
- drama u 4 čina;
- mjesto radnje - ruska provincija, kuća obitelji Prozorov;
- dramska radnja prikazuje svakodnevni život obitelji Prozorov, nema dramskog
sukoba, kao ni glavnog lika;
- tri sestre :
OLGA - nastavnica i upraviteljica škole, najstarija je i neudana; umorna je od
posla i života ;
MAŠA - udata, ne radi, svoje bračno nezadovoljstvo pokušava ublažiti
platonskom ljubavi prema Veršininu;
IRINA - još uvijek očekuje životnu sreću i zadovoljstvo; telegrafistica je ;
prihvaća se udati za Tusenbacha iako ga i ne voli;
- brat ANDREJ - iznevjerio je očekivanja sestara prihvativši osrednjost
provincijskog života -obični činovnik, kartaš, podređeni muž ;
- paralela tri sestre - Natalija :
profinjenost, senzibilitet, obrazovanje spram primitivizma, uskogrudnosti i
malograđanštine;
- tri sestre žive osrednjim, melankoličnim provincijskim životom, nespremne da
nešto promjene u životu jer im nedostaje čvrste volje, a nemaju ni jasnog cilja ;
- likovi koji pripadaju garnizonskoj sredini (jedino društvo triju sestara ) odlaze, a
sestre naravno ostaju nepromijenjenih života, nedostignutih ciljeva i sa
čeznutljivom mišlju: 'Da nam je znati ...'
=> ova rečenica nam govori da je njihov život zauvijek ostao isti;

***SUTON***
- suton – simbolika naslova => suton kojim počinje radnja je simbol nestajanja
- dramska radnja je minimalna, a dramska zbivanja svedena su na svakodnevne
razgovore
- drama atmosfere, ugođaja i ambijenta => dugačke didaskalije sa puno lirskih
elemenata
- likovi su ostvareni kroz psihološke dijaloge, svi su motivirani čuvanjem
pripadnosti društvu koje je propalo i nestalo – prošlost obilježava sadašnjost
- majku Maru u siromaštvu drži još jedino ponos i dostojanstvo, a njezine kćeri
odriču se života
- Pavle je razapeta između pripadanja tom nestajućem svijetu, i ljubavi koju
osjeća za kapetana Luja => simboličnim činom rezanja kose odlučuje se za
negaciju života i odlazi u samostan

***PARALELA***
- obe dramske radnje opisuju propali viši stalež, odnosno propadanje
aristokracije => pregaženi su novim vremenom i novim ljudima
- likovi čeznu za boljim i drugačijim životom, ali im to njihovo podrijetlo ne
dopušta
- svi su oni motivirani čuvanjem pripadnosti društvu koje je propalo i
nestaje; ali za njih još uvijek postoji i ne dopušta im život kakav sami žele
=> neki zbog straha, neki zbog nespremnosti da išta u životu promijene, neki
zbog nedostatka cilja, a neki zato što ima takav život i takav položaj u obitelji i
društvu odgovara

- osim sličnih tema, ove dvije drame slične su po svojim karakteristikama:

- drame atmosfere i ugođaja; prikazuje se svakodnevni život ruske
provincije – ruskog intelektualca i poluintelektualca; višeg staleža
- nema tradicionalnog dramskog junaka niti izdvojenog pojedinca koji bi bio
glavni lik ili nositelj dramske radnje
- dramska radnja je minimalna, a zbivanja svedena na svakodnevne
razgovoreGOGOLJ : KABANICA;

GOGOLJ ( ____ - ____ )

-začetnik ruskog realizma;
-na početku svog stvaralaštva piše pripovijetke sa elementima romantizma(forget
it) => ''Večeri na majuru kraj Dikanjke'';
-piše: povijesni roman ''Taras Puljba'', roman ''Mrtve duše'' ;komedija ''Revizor'';

***KABANICA***
-gl. lik je Akaki Akakijević - to je čovjek koji gubi identitet i integritet zbog
društvenih okolnosti;
-kroz Akakijev lik u čijem je životu središnji događaj kupovina nove kabanice,
pisac oslikava život Petrogradskog činovništva, odnosno razotkriva sve mane
ruskog društva;

-pripovijetka ima izrazitu socijalnu komponentu :

- način života Akakija Akakijevića;
- način života krojača Petrovića;
- psihološko - emotivni razvoj Akakija Akakijevića : kabanica nam prikazuje da bi
Akaki znao i drugačije živjeti;

DRAGUTIN TADIJANOVIC :MOTIVI I STIL TADIJANOVICEVE POEZIJE ;

- rođen je u Rastušju, selu pored Slavonskog Broda => pjesnikova

vezanost za rodnu Slavoniju, zavičaj i svoje selo očituje se u mnogim
njegovim pjesmama
- vrlo plodan lirski pjesnik, izdao mnogo zbirki pjesama: «Sunce nad
oranicama», «Pepeo srca», «Dani djetinjstva», «Prsten»...
- za Tadijanovića ne možemo reći da je pjesnik sela i da je vezan uz
uspomene iz djetinjstva => njegovo cjelokupno stvaralaštvo može se
usporediti s našim naivnim slikarstvom
- u poeziju vraća izvjesnu dječju naivnost i čistoću doživljaja i pjesničkog
izričaja => kažu da je to poezija velikog djeteta koje svoja razmišljanja i
proživljavanja govori potpuno iskreno, bez velikih stilskih ukrašavanja
- stil mu je zapravo «običan», odnosno toliko jednostavan da se ponekad
približava govornom jeziku
- motiv djetinjstvo i njegova Slavonija ishodišne su točke za sve teme i motive
kojima se bavioVLADIMIR VIDRIC : DVA PEJZAZA;

VLADIMIR VIDRIĆ( 1875 - 1909 )

-veliki lirski pjesnik hrvatske moderne;
-zbirka pjesama ''Pjesme''
-njegova poezija se odlikuje impersonalnošću - nastojanje da se u pjesmu ne
unose nikakvi
osjećaji;

***DVA PEJZAŽA***
-dva različita doživljaja svijeta i čovjeka; - pokazuju dvostrukost Vidrićeve
prirode;

I. pejzaž
- slika podneva, brišu se granice između čovjeka, prirode, svijeta i Boga;
-pjesnik osjeća sveopći mir, spokoj, harmoniju i sklad;

- vizualni elementi:
-boja
-prostornost - perspektiva ->na početku motivi iz neposredne blizine, proširuju
se prema
nebu i horizontu;
-auditivni elementi: zvuk zvona i zuj pčela ne narušavaju harmoniju, već ju
naglašavaju;

II. pejzaž
- slika noći i noćnog ugođaja;
-mir i spokoj iz I. pejzaža ovdje se preobražavaju u uznemirenost; nemir;

-razgovor između pjesnika i neimenovanog sugovornika (prirode) prikazuje nam

zagonetnost i tajnovitost prirode;

==>u razdoblju moderne, pejzažne pjesme uvijek su slika pjesnikove duše:

-pjesma oslikava savršeni sklad između čovjeka i svijeta; odvojenost i ljudsku
uznemirenost
pred tajnom života i prirode;
KNJIZEVNOST KLASICIZMA (CORNEILLE , MOLIERE);

KLASICIZAM: 17. st.

Ð dok barok dominira u nekim dijelovima Europe, u Fancujskoj i
Engleskoj je drugačiji duhovni razvoj čovjeka
Ð tu se javlja racionalistička filozofija (ratio = razum) koja kaže da
jedino čovjekov razum može doći do prave istine, on je jedini kriterij
Ð poznati filozofi su: Locke (Lok), Descartes (Dekart) i Kant
Ð Locke kaže da čovjek pomoću svojih dojmova koje dobiva čulima iz
vanjskog svijeta dolazi do saznanja
Ð vlast je djelo čovjeka i može opstati dok odgovara ljudima
Ð Descartes kaže: “Cogito ergo sum” (mislim, dakle postojim)
Ð u 17. st. razvija se, osobito u Francuskoj, stvaralaštvo pos imenom
klasicizam
Ð teoretičar klasicizma je Nikola Boileon (Boalo)
Ð u djelu pod naslovom “Pjesnička umjetnost” kaže da se treba
ugledati na antičku književnost
Ð poezija treba pričinjavati zadovoljstvo, zato treba kazivati o
aristokratskim salonima i gradu
Ð on traži savršenstvo forme, jasnoću i uzvišen govor
Ð djelo mora biti poučno, moralno i racionalno
Ð zalaže se za tri jedinstva: mjesta, vremena i radnje
Ð Piere Cornaille (Pjer Cornej) piše tragedije pridržavajući se triju
jedinstva u kojima razum nadvladava strast
Ð Jean Racine (Žan Rasin) prikazuje u svojim tragedijama junake pune
emocija i strasti koje njima gospodare
Ð najinteresantniji pisac klasicizma je Moliere (Molijer)
Ð u djelima inspirirana antikom ukazuje se na vječne probleme ljubavi,
časti i morala

HENRIK IBSEN : NORA;

HENRIK IBSEN ( ____ - ____ )

-najveći švedski dramski pisac; uz Strinberga tvorac je tzv. skandinavske drame
---realistički elementi isprepleteni s naturalističkim karakteristikama (forget it)
daju
psihološku dramu;

-djela : ''Stupovi'', ''Sablasti'', ''Divlja patka'', ''Hedda Gabler'', ''Neprijatelj naroda'';

***NORA***
-prvotni naziv je bio ''Lutkina kuća'';
-psihološko - društvena drama u 3 čina;
-radnja se događa u 2 dana, a mjesto radnje je dnevna soba obitelji Helmer;

-drama se bavi problemom neravnopravnog i podređenog položaja žene u obitelji

i svijetu; a dramski sukob se zasniva na suprotstavljanju različitih životnih
stavova Nore i Torvalda;

-u prvom prizoru Noru upoznajemo kao infantilno, površno, rastrošno, nezrelo --

podređeno biće; kroz radnju pratimo njen razvoj ličnosti - od žene - djevojčice -
lutke (ona je lutka, najprije u odnosu s ocem, kasnije s mužem - Torvaldom ) do
pobunjene osobe koja će pokušati izgraditi svoj identitet i integritet, svoju
osobnost i cjelovitost;

-lik Torvalda Helmera obilježen je svojom ambicijom: njemu su na prvom mjestu

društveni uspjeh, položaj i ugled;

CERVANTES : DON QUIOTE;

MIGUEL DE CERVANTES ( 1547 - 1616 )

-najveći španjolski renesansni književnik;
-imao je veoma buran život - sudjelovao je u nekoliko važnih pomorskih bitaka,
= možemo zaključiti da njegov roman ima autobiografske elemente;
-osim besmrtnog romana ''Don Quiote'' piše dramska djela, pastorale (''Galatea''),
poeziju i
novele koje je izdao u zbirci ''Uzorite novele'' ;

***BISTRI VITEZ DON QUIOTE OD MANCHE***

-roman u dva dijela;

-roman je zamišljen kao parodija na srednjovjekovne viteške romane, ali je

prerastao piščevu
osnovnu ideju i postaje prvi pravi roman Europske književnosti;

-tema : zgode i nezgode don Quiotea (Alonza Quiana ) i njegovog sluge Sancha
Panse;

-don Ouiote je plemičkog roda, čitanje viteških romana zaludilo ga je i odvojilo od

stvarnosti;
 on zamišlja i vjeruje da je srednjovjekovni vitez koji će činiti slavna djela,
pomagati ljudima,
pritom prezirući bogatstvo, kako bi pomogao siromasima i učinio svijet ljepšim i
boljim ;

-Sancha Panse je neuki seljak iz susjednog sela koji je u službu štitonoše došao

samo iz jednog

razloga - novca ;

-Rocinanta - don Quioteov konj, zapravo stara raga;

-don Quiote i Sancha Panse su dva potpuno suprotna karakterna lika:

ludost razum
mašta stvarnost
ideali realnost
bezumna smionost opreznost;

-don Quiote je kao i svi vitezovi imao ''damu'' svog srca u čije je ime činio sva
velika i slavna
djela : Dulcineja od Tobosa : neprivlačna, prostodušna seljanka;

-nakon mnogo neuspješnih podviga don Quiote uviđa svoju zabludu i odriče se
''viteštva'' ;

MIROSLAV KRLEZA: KRALJEVO;

MIROSLAV KRLEŽA (1983-1981)

- rođen i umro u Zagrebu
- veliki erudit – čovjek s velikim znanjem, široke naobrazbe i jedan od najvećih
hrv. Književnika
- smatrao je da umjetnost ne smije biti vezana uz političke ideje è zbog toga se
sukobio sa drugim književnicima => ''Sukob na književnoj ljevici''
- pjesnik: «Pan, Tri simfonije», «Pjesme 1, 2 i 3», «Balade Petrice
Kerempuh»...
- novelist: «Hrvatska rapsodija», «Hrvatski bog Mars»
- dramatičar: «Legende», «Kraljevo, «Gospoda Glembajevi», «U agoniji»...
- romanopisac: «Povratak Filipa Latinovicza», «Banket u Blitvi», «Zastave»...
- publicist i esejist: urednik časopisa «Plamen» i «Književna republika»,
«Deset krvavih godina»
 - 1 faza Krležinog stvaralaštva pripada ekspresionizmu => prve zbirke
pjesama, i ekspresionističke drame (tzv. kvantitativne drame)
- 2. faza njegovog dramskog stvaralaštva => drame koje su tematski bliske
antiratnoj novelistici (prikaz hrvatskog intelektualca koji osjeća revolt spram
međusobnog ubijanja)
- 3. dramski ciklus => kvalitativne drame – dramski ciklus o Glembajevima;
stavlja se akcent na psihoanalizu; vanjski sukobi više ne dolaze do izražaja,
već do izražaja dolaze vlastite unutrašnje borbe i trzavice => drama
unutrašnjeg monologa
- 4. fazu karakterizira prvi hrvatski modernistički roman «Povratak Filipa
Latinovicza», i povijesno-politički roman kritika «Zastave»

KRALJEVO
- ekspresionistička drama – kvantitativna drama => cjelokupna dramska
struktura građena na kvantiteti, scenskoj veličini (drame se odigravaju na
brodovima, u katedralama, ili na sajmištima); dramska radnje gradi se na
masivnosti likova, a izostaje psihologija
- pripada 1. dramskom ciklusu
- mjesto radnje: sajam u predratnom Zagrebu na dan Sv. Stjepana
- popis likova neobično velik, a izdvaja se samo njih nekoliko: Janez (sluga
kod pogrebnog zavoda za svečane pogrebe), Anka (Janezov ideal), Herkules
(Ankin ljubavnik)
- uvodna didaskalija neobično dugačka => tipičan ekspresionisički prikaz
sajamske atmosfere, koju Krleža gradi na boji, zvuku i pokret na sceni
glavni lik drame je masa => Krleža oslikava veliko mnoštvo ljudi s kolektivnim
scenama iz kojih se izdvajaju pojedinačne ljudske sudbine
- kaos zbivanja oslikava se kroz auditivne, vizualne, olfaktivne i taktilne
elemente
- motiv života i smrti krajnje su motivske točke: pobjeda života nad smrti; život
se nastavlja; ali u sebi trajno nosi element smrti koja ipak nadvladava
- Krležina ironija često prelazi u grotesku, život doživljava kao spoj tragičnog i
komičnog, pokušava prodrijeti u bit