P. 1
Price Za Djecu

Price Za Djecu

|Views: 930|Likes:
Published by islamzasve9055

More info:

Published by: islamzasve9055 on Feb 13, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

10/31/2012

pdf

text

original

Sections

ADEM, 'ALEJHIS SELAM ALLAH, DZELLE SA'NUHU, STVARA KOSMOS Ti sigurno znas, moj mali brate i ti mala sestro

, da Allah, dzelle sa'nuhu, moze sve... Njegova volja je bila da stvori ovu Zemlju na kojoj zivimo i jedemo od njenih dobara. Stvorio je i nebesa koja vidimo kad pogledamo gore. Allah, dzelle sa'nuhu, je stvorio i meleke koji ga dostojno slave i iskreno obozavaju, ali znas li junace i junakinjo kako je Allah nas stvorio? Kada se to desilo? Ko je bio prvi covjek? Allahova volja Nakon sto je Allah, dzelle sa'nuhu, stvorio meleke, pozelio je uzviseni da stvorio Adema, 'alejhis selam, i da stvori njegovo potomstvo koje ce se nastaniti na Zemlji i rasiriti po njoj, koje ce od zemljoradnje zivjeti i koji ce jedni druge na Zemlji naslje|ivati. A sada dragi moji malisani, znate li od cega je Allah, dzelle sa'nuhu, stvorio Adema, 'alejhis selam, i znate li sta se deslio kada ga je stvorio nas Gospodar? Hajdemo zajedno odgovoriti na ova pitanja kako bi smo shvatili velicinu Allaha Jedinog. stvarenje adema, 'alejhis selam Allah, dzelle sa'nuhu, je obavjestio meleke da ce na Zemlji stvoriti onoga ko ce je nastaniti i na njoj zivjeti, pa su se oni iznenadili i zacudili, govoreci: »Zar ces na Zemlji postaviti onoga ko ce na njoj nered ciniti i krv prolivati?« Pa im je Allah, dzelle sa'nuhu, odgovorio: »Ja znam ono sto vi ne znate!« I obavjestio ih je da On stvara sta hoce i da ce oni sigurno vidjeti to stvorenje. Zatim je Allah, dzelle sa'nuhu, stvorio Adema od gline, poslije toga udahnuo je u njega od svoga duha, pa je Adem, 'alejhis selam, poceo da se krece, misli i spoznaje...U njemu se pokrenuo dah zivota i on je prvi covjek koga je Allah, dzelle sa'nuhu, stvorio i o kojem je govorio melekima. Ali sta se deslio sa novim stvorenjem koga je Allah stvorio? uCenje imena Kada je upotpunjeno stvaranje naseg pejgambera Adema, 'alejhis selam, i nakon sto je Allah, dzelle sa'nuhu, u njega udahnuo dusu, Adem je

poceo osjecati svojim culima i shvacati razumom koji mu je Allah, dzelle sa'nuhu, dao svojom moci. Nakon ovog stvaranja, Bog, dzelle sa'nuhu, je naucio imenima svih stvorenja, a nakon toga je zatrazio id meleka da pred Ademom nabroje imena ovih stvorenja. Oni nisu znali, pa to nisu mogli ni uraditi. Ali su se iznenadili kada su uvidjeli da to Adem moze i na tome su se uvjerili da Allah, dzelle sa'nuhu, bolje od njih zna ono sto hoce da stvori, pa su meleki priznavajuci svoju nemoc rekli: »Hvaljen neka si mi znamo samo ono cemu si nas ti poucio, Ti si Svemoguci i Mudri.« naredba da ademu sedZdu uCine Allah, dzelle sa'nuhu, je tada melekima odgovorio: »Zar vam nisam rekao da samo ja znam tajne nebesa i Zemlje, i da samo ja znam ono sto javno cinite i ono sto krijete!« Zatim je naredio da ucine sedzdu Ademu, 'alejhis selam, iz postovanja. I svi su to uradili priznajuci time da je Adema Allah nad njima odlikovao. Ovom sedzdom priznali su Allahovu mudrost. Ali me|u melekima je bilo jos jedno stvorenje - Iblis. I njemu je Allah, dzelle sa'nuhu, naredio da ucini sedzdu, ali se on, uzoholivsi se, odbio pokloniti Ademu, te tako prekrsi Allahovo nare|enje. Iblis se kasnije nije pokajao, te je tako postao nevjernik. Iblis je izgovorio rijeci kojima je pokusao opravdati svoju nepokornost. Sta mislis koje? zaSto je iblis odbio pokloniti se ademu Allah, dzelle sa'nuhu, je rekao Iblisu: »Zasto nisi sedzdu ucinio?« On je ustvrdio da je on od Adema bolji, jer je njega Allah stvorio od vatre, a covjeka od gline. On je pomislio da ga ta razlika uzdize toliko visoko, pa kako on da ucini sedzdu Ademu?! Odgovorio je rijecima: »Ja sam bolji od njega! Mene si stvorio od vatre, a njega od zemlje.« -pokazujuci time svoju neposlusnost. Zbog svega toga postao je od onih koji se suprostavljaju Allahovim oderedbama i ohole se prema Njemu, pa je zasluzio kaznu koja odgovara njegovim grijesima. iblisova sudbina Allah, dzelle sa'nuhu, ga je kaznio za njegovu neposlusnost i protivljenje tako sto ga je proterao iz dzenneta, prokleo ga i obecao mu dzehennem na Sudnjem danu. Iblis je zatrazio od svog Gospodara da mu produzi zivot do Sudnjeg dana i Allah, dzelle sa'nuhu je njegovu molbu uslisio. Ali kada je njegova zelja ispunjena Iblis je pozelio da uvijek slijedi put zla pokusavajuci zavesti ljude i dzinne, kojima su oni slicni. Ali Allah, dzelle sa'nuhu, mu je dao do znanja da ma koliko se on oholio i navjerovao, nece moci naskoditi iskrenim Allhovim robovima. adem u dZennetu

Nakon sto je Iblis protjeran iz dzenneta, Allah, dzelle sa'nuhu, je stvorio Ademu suprugu, Havu, te ih je upozorio na Iblisa i njegove spletke i naredio im da ga ne slusaju niti mu se pokoravaju, jer je on njima otvoreni neprijatelj. A znate li zasto? Zato ako budu pokorni Iblisu i oni ce izaci iz dzenneta, kao sto je i Iblis, zbog svoje neposlusnosti. U dzennetu Allah je njma dozvolio da jedu i piju sa bilo kog mjesta i koliko god hoce i zele, ali im je zabranio da se priblizavaju samo jednom drvetu izme|u mnogobrojnog drveca koje raste u dzennetu. Obacao im je da ce oni biti bez gladi, ze|i i umora, ako budu slusali Allahove rijeci i ako ne budu jeli sa tog drveta. Sejtanska nagovaranja U dzennetu su Adem i njegova zena zivjeli u blagostanju i sreci. Pa se Iblis rastuzio, jer je on protjeran iz dzenneta, a Adem i njegova zena uzivaju u njemu. Odlucio je izvrsiti svoje obecanje, pa poce Adema i Havu nagovarati da jedu plodove drveta koje im je Allah zabranio. On im se predstavio kao savjetnik, tako ih varajuci i splektareci im. Od njih je trazio da to urade pokazujuci simpatije prema njima, kao da im ne zeli nastetiti, vec usreciti. Bio je uporan trazeci, obuzet zeljom da Allah Adema i Havu, kao i njega, protjera iz dzenneta. A sve zbog zavisti. plodovi drveta Poslije prevare i zavo|enja od strane Iblisa, Adem i Hava su prisli drvetu i poceli jesti njegove plodove, prekrsivsi Allahovu naredbu, pa ih je Allah, dzelle sa'nuhu, kao sto im je i obecao protjerao iz dzenneta. Tada je Allah, dzelle sa'nuhu, rekao: »Zar vam nisam zabranio da prilazite tom drvetu i rekao da vam je sejtan uistinu otvoreni neprijatelj?« I tako Adem i njegova zena ucinise prema sebi nepravdu poslusavsi sejtanove rijeci, pa im Allah, dzelle sa'nuhu, zabrani boravak u dzennetu i kazni ih zabog grijeha koji oni pocinise. kajanje i pokajanje Oboje se pokajase zbog te greske i rekose trazeci pomoc od Allaha: »Gospodaru nas, mi smo sebi nepravdu ucInili, ako nam ne oprostis, mi cemo sigurno biti izgubljeni.« U Allahovu, dzelle sa'nuhu, plemenitost spada i to sto oprasta grjesnicima koji se pokaju. On prasta i Milostiv je. Adem i Hava se obradovase i pozeljese da ostanu u dzennetu, ali Allah, dzelle sa'nuhu, im rece: »Iza|ite iz njega svi!« I obavjestio ih je da ce onaj ko se bude kajao uci u dzennet, a onaj ko bude neposlusan na Sudnjem danu bit cu u dzehennemu. Savjetovao ih je da ce im Iblis ostati vjecni neprijatelj i da on na njih nece moci uticati ako budu vjernici i dobrocinitelji.

I Adem i Hava si|ose iz dzenneta na Zemlju, gdje se obistinise rijeci Allaha, dzelle sa'nuhu, melekima: »Ja znam ono sto vi ne znate.« doga\aj opisan u kur'anu Utjecem se Allahu od prokletog sejtana. 30. »A kada Gospodar tvoj rece melekima: »Ja cu na Zemlji namjesnika postaviti!« -oni rekose: »Zar ce ti namjesnik biti onaj koji ce nered ciniti i krv prolijevati? A mi tebe velicamo i hvalimo i, kako tebi dolikuje, stujemo. On rece »Ja znam ono sto vi ne znate.« 31. I pouci On Adema nazivima svih stvari i, a onda ih predoci melekima i rece: »Kazite mi nazive njihove, ako istinu govorite.« 32. »Hvaljen nek si!« - rekose oni - »mi znamo samo ono cemu si nas ti poucio. Ti si Sveznajuci i Mudri.« 33. »O Ademe«, - rece On - »kazi im ti njihove nazive!« I kad im om kaza njihove nazive, Allah rece: »Zar vam nisam rekao da samo Ja znam tajne nebesa i Zemlje i da samo Ja znam ono sto javno cinite i krijete?«' 34. A kad rekosmo melekima: »Poklonite se Ademu!« - oni se poklonise, a Iblis ne htjede, on se uzoholi i postade nevjernik. 35. I mi rekosmo: »O Ademe, zivite ti i zena tvoja u dzennetu i jedite u njemu koliko god zelite i odakle god hocete, ali se ovom drvetu ne priblizujte pa da sami sebi nepravdu ne nanesete!« 36. I sejtan ih navede da zbog drveta posrnu i izvede ih iz onoga u cemu su bili . »Si|ite!« rekosmo Mi - »jedni drugima cete neprijatelji biti, a na Zemlji cete boraviti i do odre|enog roka zivjeti!« 37. I Adem primi neke rijeci od Gospodara svoga, pa mu On oprosti. On doista prima pokajanje. On je milostiv. 38. Mi rekosmo: »Silazite s njega svi! Od mene ce vam uputstvo dolaziti i oni koje uputstvo Moje budu slijedili nicega se nece bojati i ni za cim nece tugovati. 39. A oni koji ne budu vjerovali i knjige Nase budu poricali bice stanovnici dzehennema. U njemu ce vjecno ostati.« (el Bekara)

Ovaj doga|aj Allah, dzelle sa'nuhu, kazuje zajedno sa mnogim drugim najljepsim kazivanjima kako bi smo iz njih izvukli pouku. nakon proCitane priCe A sada, nakon sto ste procitali kazivanje jedanput kako sam vam je objasnio i drugi put kako je prenesena u Kur'anu, mozete li odgovoriti na slijedeca mala pitanja. Ko ce biti nas vodic kroz zivotni put? Hocemo li biti zadovoljni da nas Iblis zavede, pa da ostanemo s njim u vatri ili cemoo vjerovati u Allaha, dzelle sa'nuhu, i traziti od njega oprost, zadovoljstvo i primanje pokajanja? Da li mi mozete, mali junaci, odlucno reci: »Mi smo sa Ademom i ispravnom verom. Prozivjet cemo zivot na Zemlji u bogobojaznosti i necemo biti od onih koji nered cine. Allahu moj, sastavi me na Sudnjem danu u dzennetu sa onima koji su mi dragi...« Esselamu 'alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! HABIL Dva sina i dvije k]erke Nakon sto su Adem i Hava sisli na Zemlju, prostranu i siroku, pozeljeli su da vide svoju djecu i potomke, kak hodaju po njoj i jedu od Allahovih dobara, kako izgra|uju i naseljavaju ovo novo mjesto. I majka je zanijela u stomaku svoj plod. Prvo je rodila sina Kabila i jednu kcerku, a drugi put Habila i njemu sestru. I Adem i Hava su se radovali sto im je Allah, dzelle sa'nuhu, podario djecu. Oni su voljeli svoju malu djecu i bili su blagi prema njima. teZnja za radom Nakon sto je Hava rodila blizance, braca su odrasla u paznji roditelja i me|usobnoj ljubavi i bratstvu. Zatim su odrasli i shvatili da zivot zahtijeva rad, trud i ozbiljnost. Kabil i Habil morali su se truditi na Zemlji trazeci opskrbu, dobro i srecu. Kabil je shvatio da iz Zemlje mogu nicati razni plodovi i lijepa jela, pa je postao zemljoradnik ziveci od svog rada. Habil je uvidio da je Allah, dzelle sa'nuhu, dao blagodati covjeku tako sto mu je stvorio druga stvirenja, kao ovce, koze, pa je pozelio da ih uzgaja i tako postao stocar. Jeo je sa bratom plodove njihovih ruku. adem sa svoja dva sina I zivjela je tako porodica u sreci i blagostanju. Habil i Kabil su odrasli i pozeljeli da imaju svoje zene. Allah, dzelle sa'nuhu, je

objavio njihovom starom ocu da i njih o tome obavjesti i naredi Kabilu da uzme Habilovu blizankinju za zenu, a Habilu da uzme Kabilovu blizankinju. I tako ce obojica ostvariti ono sto zele. Tada u pocetku stvaranja nije postojalo drugo rjesenje, a to je poslije bilo zabranjeno. I tako je Adem, 'alejhis selam, obradova svju djecu ovom vijescu. Ali sta mislis, da li se ovo ispunilo? Da li su obojica ozenili djevojke koje im je predlozio njihov otac Adem, 'alejhis selâm. Ili je ovaj brak propao i ostao neostvaren? kabilova pobuna Odgovor je: Nije se ispunio brak onako kako je zelio Adem, 'alejhis selâm, a razlog je to sto je Kabilova blizankinja, koju je trebao ozeniti Habil, bila ljepsa od svoje sestre. A Kabil se nije htio ozeniti osim sa svojom blizankinjom. I tako Kabil nije bio zadovoljan ovakvom podjelom, a ljepota je postalo razlogom pobune brata Kabila, koji se odbio ozeniti Habilovom blizankinjom i to je uporno odbijao. Sva|a izme|u dvojice brace se zaostrila, a otac je zapao u nedoumicu i strah. Sta da cini? Sta da uradi? On se bojao da ta borba ne dovede do zla koje Allah, dzelle sa'nuhu, ne voli. A to normalno ne koristi srecnoj porodici. rjeSenje Prosli su dani, a nas pejgamber Adem, 'alejhis selâm, nije imao rjesenje za ovu nepriliku. Sve dok ga Allah, dzelle sa'nuhu, nije uputio na pravedno rjesenje za dvojicu zava|ene brace. A to je da obadvojica, Habil i Kabil, prinesu kurbane Allahu, dzelle sa'nuhu. I onaj od koga Allah primi zrtvu ozenice djevojku koju hoce. I tako Habil od svoje zemljoradnje odredi psenicu, a Habil jednu od najboljih ovaca koje je uzgajao. Obojica su cekali rezultat. Sta mislis, od koga ce Allah, dzelle sa'nuhu, primiti kurban? Hoce li primiti ono sto je Kabil zrtvovao od poljoprivrednih proizvoda ili ono sto je zrtvovao Habil, najbolju ovcu? rezultat Braca su molila Allaha, dzelle sa'nuhu, da primi njihove zrtve i obojica su se nadali sretnom rjesenju i svaki se nadao da ce bas njegov kurban biti primljen kod Allaha, dzelle sa'nuhu. Habil je bio bogobojazniji od Kabila, jer je prihvatio ono sto mu je otac preporucio i rjesenje sto je Allah objavio nakon sva|e me|u bracom. Allah, dzelle sa'nuhu, je primio kurban od Habila, dobrocinitelja i poboznjaka, a nije primio Kabilov, jer on nije bio iskren i nije se

pokorio ocevom nare|enju. To je ono po cemu se razlikovao od brata, i to je uzrok sto mu je Allah, dzelle sa'nuhu, odbio kurban. zlonamjera Nakon sto su obojica saznali rezultat i nakon sto je Allah, dzelle sa'nuhu, primio kurban od Habila, Kabil je poceo skrivati zlu namjeru u svojoj dusi koja se napunila mrznjom i zavisti. Sta ce drugo nego da ide bratu Habilu, povikao na njega govoreci: »Sigurno cu te ubiti!« Zelio je ubiti radosnog brata cije su se nade ostvarile, onoga koga Allah, dzelle sa'nuhu, vise voli. Zivio je Kabil tako danima planirajuci ubistvo svoga brata, napad i zlo. Da li ce zaista ubiti brata!? A kako se ponasao njegov brat kad je saznao za Kabilovu namjeru? habilov odgovor Habil je cuo za namjere svoga brata Kabila i znao je da taj problem zahtijeva zrtvovanje i savjetovanje. Brat mu je bio ljut i razocaran zbog rezultata kao da mu je nestalo pameti. Habil je otisao kod njega i njezno mu rekao: »Brate moj, ako me ubijes neces postati sretan. Taj tvoj postupak nista ti nece koristiti. Ja nisam uzrok tvoje nesrece i zalosti, vec si ti uzrok. Ti sigurno znas da Allah prima od poboznih dobrocinitelja, a ti si odbio pokornost Allahu i pokornost nasem ocu Ademu koji nas je savjetovao i upucivao. A ja sigurno necu pokusati tebe ubiti, pa makar bio jaci od tebe, zato sto ja necu poslusati sejtanovu smutnju.« Habil je ustrajno savjetovao svog brata ne bi li ga udaljio od ovog odvratnog grijeha, sto ga je namjeravao uciniti. habilova sudbina Savjetovanje nije koristilo Habilu i nije na njega uticalo. Allah, dzelle sa'nuhu, je presudio izme|u njega i brata, a on je ostao neposlusan prema svome Gospodaru i tajio je zlo za svoga brata. Otac im je predlagao sva rjesenja koja je imao, a on je i prema svome ocu bio neposlusan. Zatim ga je brat savjetovao poslije svega toga, pa mu je to samo povecalo mrznju i spletke. Jednog casa mrznja u Kabilovoj glavi dosegla je vrhunac i on napade svoga brata da ga ubije. Udario ga je smrtonosnim udarcem i Habil, bez ijednog pokreta, pade mrtav na zemlju.

Habil je umro... Ubio ga je brat svojom rukom i sproveo je zlo koje je prikrivao. Pocinio je odvratan grijeh zbog prolazne ljepote. Kakva steta za njega! Cisto Zrtvovanje Adem, 'alejhis selâm, je saznao da je njegov sin Kabl izvrsio svoju zlu namjeru. Saznao je da je cisto Habilovo tijelo, bezivotno i nepokretno, palo na zemlju. Habil je umro (on je prvi sehid na zemlji) i nestao je iz ovog zivota, bez bratstva koje bi se za njega zauzelo. Habil je odbio ubiti svoga brata, zelio ga je samo posavjetovati da se udalji od zla. Htio je i sebe da zrtvuje, ako ce to druge uputiti. To je bilo zrtvovanje covjeka koga je Allah, dzelle sa'nuhu, obdario pamecu, snagom i mudroscu, dobrocinstvom prema roditeljima i pokornoscu prema Stvoritelju Uzvisenom. prvi doga\aj Tako je zavrsen zlocin - izvrseno je ubistvo. Zalio je jadni otac svog sina koji je izvrsavao duznost da savjetuje svog brata grjesnika. Allah, dzelle sa'nuhu, zelio je da sacuva taj prvi doga|aj kako bi on bio lekcija svim ljudima na Zemlji od Gospodara svih svjetova. I da znaju da Allah, dzelle sa'nuhu, prima dove samo od onih koji Ga se boje, te da je covjek obavezan da savjetuje neznalicu, bez nagrade i nadoknade i da se strpi od napada i prijetnji drugih. Zatim da se zrtvuje na putu upucivanja svakog nevjernika koji ne zna pravi put. Ali sta se desilo nakon ubistva? Sta je Allahovo odre|enje sakrilo za ubicu? ALLAH, DZELLE SA'NUHU, Salje vrANu Kabil nije znao kako da sakrije mrtvo tijelo svoga brata i kako da ga se rijesi, pa ga je nosio u vreci na svojim le|ima. Zbunio se ne znajuci sta da cini. Allah, dzelle sa'nuhu, hoce da sacuva to cisto i plemenito tijelo, pa je poslao vranu koja je nosila tijelo druge vrane i spustila ga na zemlju, zatim iskopa rupu u zemlji i zagrnu les u nju. Sve se ovo desilo pred Kabilovim ocima, pa mu je to povecalo ocaj i nesrecu. Zar vrana da zna vise od njega?! Ponavljao je promuklim glasom, razuma pomucenog i dusom uzrujanom: »Tesko meni, zar ne mogu i ja kao ova vrana?« Na kraju price, hajdemo draga djeco da je procitamo ponovo, na najljepsi nacin i najprijatnijim rijecima... Uzmimo Kur'ani Kerim koji nam svojim rijecima kazuje pricu!

27. I ispricaj im pricu o dvojici Ademovih sinova, onako kako je bilo, kad su njih dvojica zrtvu prinijeli, pa kad je od jednog bila primljena, a od drugog nije, ovaj je rekao: »Sigurno cu te ubiti!« »Allah prima samo od onih koji su dobri« - rece onaj. 28. »I kad bi ti pruzio ruku svoju prema meni da me ubijes, ja ne bih pruzio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova. 29. Ja zelim da ti poneses i moj i svoj grijeh i da budes stanovnik u vatri.« A ona je kazna za sve nasilnike. 30. I strast njegova navede ga da ubije brata svoga, pa ga on ubi i postade jedan od izgubljenih. 31. Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. »Tesko meni!« - povika on - »zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!« I pokaja se. (Al-Ma'ida) ZAVRSNA RIJEC A sada, sta mislite brate moj i sestro, da iz doga|aja njih dvojice uzmemo ibret i poruku. Da iz Habilovog zrtvovanja na putu upucivanja drugih, naucimo kao sto smo iz prve price naucili, kako da sacuvamo svoj iman i vjerovanje, kako da se suprostavimo sejtanu, Allah ga prokleo? Cujem vas glas prihvatanja i odobravanja, hvala vam na vasoj lijepoj paznji, a zadnja dova neka bude... Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Esselamu 'alejkum we rahmetullahi we berekatuhu! nuh, 'alejhis selâm oboZavanje kipova Ljudi su se namnozili na Zemlji i dugo vremena je proslo, tako da su se udaljili od Allaha, dzelle sa'nuhu, i zaboravili da je On Gospodar i Onaj koga treba obozavati. Me|u tim narodima bio je narod cije je nevjerovanje bilo veliko i koji je daleko zalutao. Oni su pravili kipove prema likovima dobrih ljudi koji su umrli i te kipove obozavali umjesto Allaha, dzelle sa'nuhu. Trazili su od njih dobro i zastitu od zla. Te kipove su nazivali mnogim imenima. Ponekad bi ih nazivali Vudd, Suva', Jagus, a nekad bi im nadjevali imena Je'uk, Nesr, zavisno od njihovog raspolozenja, neznanja i pogresne ljubavi prema tim dobrim

ljudima, a bez razmisljanja i koristenja razuma koje im je Allah, dzelle sa'nuhu, podario. allahova, dZelle Sa'nuhu, milost Sigurno, braco moja junaci, Allah, dzelle sa'nuhu, nece zaboraviti nikog od svojih robova. A iz Svoje milosti prema ljudima salje im poslanike da ih pouce ispravnom putu i upute u islam. Kada se ovaj narod okrenuo kipovima i poceo ih obozavati dolazi Allahova, dzelle sa'nuhu, milost tako sto im Allah salje poslanika izme|u njih. Ko je taj covjek koga je Allah, dzelle sa'nuhu, poslao kao upucivaca ovim neznalicama? Ko je taj covjek koji je sebe zrtvovao da bi uputio neznalice koje obozavaju kamen koji im ne moze nastetiti niti pomoci i koji niti vidi niti cuje? Sada cemo to saznati. ko je Poslanik? On je dragi malisani covjek iz njihovog naroda i ime mu je Nuh. Izdvajao se izme|u njih svojom ostroumnoscu i plemenitoscu. Razmisaljo je svojim razumom i shvatio da se kameni kipovi ne mogu odazvati nasim dovama i otkloniti nasu nesrecu, pa kako da obozavamo kipove koje svojim rukama napravimo!? Zaista je to zabluda i besmislica. Nuh, sallallâhu 'alejhi ve sellem, je bio covjek kome je Allah, dzelle sa'nuhu, dao znanje i ispravno shvatanje i znao je da je ovaj svijet stvorio Bog i da njega Jedinog moramo obozavati i samo njega moliti. Ali Nuh, 'alejhis selâm, nije se zadovoljio s tim da samo On vjeruje u Allaha, vec je htio i ljude pozivati u islam kao sto je njemu Allah, dzelle sa'nuhu, dao tu blagodat. Cemu je on pozivao? Da vas sad upitam, zasto Nuh, 'alejhis selâm, zeli pozivati ljude? Cemu ce ih pozivati? Svi bi sigurno znali da je Nuh poslaniki da on poziva ljude istini zato sto ga je Allah, dzelle sa'nuhu, poslao ljudima da ih izvede iz mraka na svjetlo, iz nevjerovanja u vjerovanje. I zato sto ce on sigurno dostaviti objavu onako kako zeli nas Gospodar. On ce pozivati ljude u ono u sto i on vjeruje, tj. pozivat ce ih da ostave obozavanje kipova i kamenja i da ostave zabludu i nevjerovanje, a zatim da pocnu obzavati samo Uzvisenog Allaha, jer je On onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju i stvorio je nas da Ga obozavamo i da Mu druga ne pripisujemo od izmisljenih bogova. kako je pozivao? I tako poce nas pejgamber Nuh pozivati narod. Govorio im je jezikom kojim su i oni govorili, govorivsi im: »O narode, obozavajte Allaha! Vi drugog boga sem Njega nemate.«

O narode, ostavite obozavanje kipova, ako vi volite te ljude koji se me|u vama bili, pa slijedite ih u dobrocinstvu i nemojte se moliti nikom drugom osim Allahu Uzvisenom.« Ovako ih je pozivao jezikom razumljivim, jasnim, lahkim i blagim. Nije ih udarao niti ratovao protiv njih, nego im je govorio mudro lijepo ih svjetovajuci i pozivajuci u islam. Tako|er im je govorio: »O narode, onog koji ne vjeruje u Allaha, Allah ce ga kazniti na Dan Obracuna, a onog koji Allaha obozava, Allah ce uvesti u dzennet, pa hajdemo, narode moj, u vjeru i dzennet.« odgovor njegovog naroda Ali kakav je bio odgovor nevjernika iz Nuhovog naroda? Rekli su mu: »Zasto da samo Allaha obozavamo? Sta je to Dan Obracuna? Ti si covjek kao i mi i da je Allah htio poslati nam poslanika poslao bi meleka!« Nuh je bio ustrajan u pozivanju govoreci: »Allah je jedini koji zasluzuje da Ga obozavamo, On je taj Koji nas je stvorio i opskrbio i Onaj Koji ce nas usmrtiti, zatim prozivjeti da bi mu racun polozili na dan koji se zove Dan Obracuna. Pa ce uvesti vjernika u dzennet, a nevjernika u vatru. I nije nikakvo cudo sto je poslanik covjek kao i vi.« To su lijepe rijeci. Rijeci naseg pejgabera Nuha koji je pozivao svoj narod i nocu i danju, ali su oni pravdali drugim opravdanjima svoje nevjerovanje. Sta mislis, sta je to? ruZno opravdanje Njemu je povjerovalo malo siromaha i robova pa su nevjernici rekli: »Pogledaj, o Nuhu, ko su oni koji vjeruju s tobom. To su siromasi robovi koji nemaju imetka i bogatstva velikog, pa ako hoces da povjerujemu u novu vjeru u koju nas pozivas, otjeraj od sebe tu grupu siromaha. A da su oni pametni i da su bogati kao mi sigurno bi bili daleko od tog islama. A da je dobro to cemu nas pozivas sigurno bi mi bogatasi prije njih povjerovali i odazvali se tom pozivu.« moj poziv je sveopSti Nakon sto su nevjernici iznijeli svoja ruzna opravdanja koja su pokazivala njihovo neznanje i zabludu Nuh, 'alejhis selâm, je ostao nemocan, nego im rece svjetujuci ih i upucujuci: »O narode, moj poziv je za sve vas i to je poziv i za siromaha i za bogatog. I svakom od mog naroda, svakom covjeku od vas. Pa kako da otjeram vjernike koji vjeruju u Allaha, a ne vjeruju u kipove? O narode, vratite se razumu i razmisljajte njime! To je

blagodat koju vam je Allah, dzelle sa'nuhu dao, da razmisljate i da do|ete do vjerovanja. Zatim pogledajte! Da li vam kipovi mogu naskoditi ili koristiti. Da li vas vide i da li vas mogu cuti kada trazite nesto od njih? O narode, obozavajte samo Allaha! On je Stvoritelj i Opskrbitelj i dovama se odaziva. Jedini Zakonodavac je On! kraj rasprave Kada je rasprava i razgovor izme|u njih i Nuha postala zestoka i razlika se povecala. Nuh im je postao dosadan, pa su mu rekli: »O Nuhu, htio si s nama da raspravljas i dugo si raspravljao. Neka se ostvari to cime nam prijetis, ako istinu govoris.« Tada im je Nuh, 'alejhis selâm, odgovorio: »Pretjerali ste u neznanju i gluposti, a ko sam ja da vam dam kaznu i dzehennem. Ja sam zaista covjek kao i vi i zovem vas da Allaha obozavate koji druga nema. I da vas obradujem dzennetom, ako vjerujete u Allaha, a sve je u Allahovim rukama. Ako hoce, kaznit ce vas na ovom svijetu, ili i na ovom i na buducem svijetu zbog vaseg nevjerovanja.« Allah, dzelle sa'nuhu, je braco draga dao poslanicima pored objave i sabur da bi se strpili zbog neznanja nevjernika i da bi podnosili njihova napadanja. allahova, DZELLE SA'NUHU, objava Nakon sto se Nuh, 'alejhis selâm, strpio i dostavio objavu u trajanju od 950 godina koje je proveo u pozivanju, strpljenju i nadi, nakon ovoga pozalio se Allahu, dzelle sa'nuhu, zbog nevjerovanja, neznanja i odbijanja svog naroda i nakon njegovog pozivanj i nocu i danju, tajno i javno, pa mu je Allah, dzelle sa'nuhu, objavio: »Osim onih koji su vjernici niko vise iz tvog naroda vjernik nece postati.« Tada je Nuh, 'alejhis selâm, trazio od Allaha, dzelle sa'nuhu, da unisti nevjernike, grjesnike, one koji su napustili svoj razum i slijedili kipove strasti i sejtana. I rece Nuh, 'alejhis selâm: »Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika, jer ako ostavis oni ce robove tvoje zavoditi i samo ce grjesnika i nevjernika ra|ati.« Odnosno nemoj na Zemlji ostaviti niti jednog od njih zato sto ce ra|ati nevjernike kao i oni. gradnja la\e I Allah, dzelle sa'nuhu, se odazva njegovoj dovi i naredi da gradi veliku la|u. Nuh, 'alejhis selâm, se udalji od svog naroda i poce graditi la|u. Oni su prolazili pored njega i govorili: »Sta ti je?

Jucer si bio poslanik, a danas si postao stolar! kome pravis la|u? Gdje je more na kojem ce ploviti? More je daleko od nje!« Ali Nuh, 'alejhis selâm, je strpljivo podnosio njihovo ismijavanje i izrugivanje i zavrsio je svoj posao, pa je Allah, dzelle sa'nuhu, zatrazio od njega da ukrca vjernike i od svih zivih stvorenja po par, jer ce Allah na njego narod poslati poplavu - potop zato sto nisu vjerovali u Allaha, dzelle sa'nuhu, i nisu se odazvali pozivanju Nuha, 'alejhis selâm. Poslanik je izvrsio naredbu, a onda poce padati kisa, pa se Nuh, 'alejhis selâm, i vjernici ukrcase i la|a se dize iznad vode. iznad vode I valovi pocese gutati nevjernike i gusiti ih u svojim dubinama. Gledao je Nuh, 'alejhis selâm, iz uzdignute la|e ljude koji su se gusili i ugledao je me|u njima i svoga sina. Zvao ga je: »O sine moj, povjeruj u Allaha i ukrcaj se sa nama prije no sto te voda proguta i odes u dzehennem...« Sin nije slusao rijeci svoga oca, pa se poceo penjati na brdo da se ne utopi. Ali je Allah, dzelle sa'nuhu, obilnu kisu spoustio na svako mjesto, pa i na najvisa brda i utopi se svaki nevjernik iz Nuhovog naroda i porodice. I niko se o nevjernika nije spasio. Oni su zeljeli dokaz za istinitost poslanstva Nuha, 'alejhis selâm, pa im je Allah, dzelle sa'nuhu, poslao poplavu i potopio ih i usmrtio. I odazvao se Allah, dzelle sa'nuhu, molbi naseg pejgambera Nuha, 'alejhis selâm. on nije iz tvoje porodice Malo prije ovog trazio je Nuh od svog Gospodara moleci za svog sina: »O Gospodaru, moj sin je iz moje porodice, a ti si obecao i tvoje obecanje je istinito, da ces spasiti mene i onoga tko bude vjerovao iz moje porodice.« Pa mu je Allah, dzelle sa'nuhu, objavio: »O Nuhu, on ne pripada tvojoj porodici. Nije vjerovao i pogodila ga je kazna za njegovo nevjerovanje, a tvoja porodica su oni koji su ti povjerovali i odazvali se tvom pozivu... A ja cu sigurno pomoci samo vjernike, a onaj ko nije vjerovao, kao tvoja zena i tvoj sin, nema njemu pomoci niti dzenneta ni uzivanja.« Nakon toga shvato je nas pejgamber Nuh, 'alejhis selâm, da zbog ocinske ljubavi nije vidio ovu stvar, pa se pokajao i nadao se Allahovom oprostu, pa mu je Allah, dzelle sa'nuhu, oprostio... I vrati se la|a na zemlju mirno. nacionalnost muslimana je njegovo vjerovanje Da vas sad pitam, dragi moji junaci: »Ko je vasa porodica i vasa rodbina?« Vi treba da znate da su samo mu'mini vasa porodica i

ro|aci, a nevjernici nisu nasa porodica, oni su nasi neprijatelji sve dok ne budu vjerovali u Allaha, dzelle sa'nuhu, kao i mi. Necemo ih mrziti, nego zaliti zbog njihovog stanja, pozivati u vjeru Allaha, dzelle sa'nuhu, mudro i strpljivo. Zar nije tako draga moja braco. Nego, sada ste vi moja braca i rodbina, a ja sam vas brat i ro|ak, zato sto sam i ja i vi vjernici muslimani. A vjernici gdje god bili i bez obzira na udaljenost njihovih zemalja i mjesta povezuju se me|usobno vezom vjerovanja i islamskog bratstva. Esselamu 'alejkum we rahmetullahi we berekatuhu! hud, 'alejhis selâm Âdovo prebivaliSte Na jugu Arapskog poluotoka zivio je jedan narod koji se zvao Âd. Allah, dzelle sa'nuhu, im je dao mngobrojne blagodati i izobilje dobara. Dao im je izvore, pa su obra|ivali zemlju. Dao im je lijepe vrtove i polja. Gradili su velike i raskosne dvorce. Pored svega ovoga Allah, dzelle sa'nuhu, im je dao snagu i ono sto nikome do tada nije dao. Zivjeli su na ovom mjestu i nasla|ivali se ovim dobrima obilazeci vrtove i dvorce svoje. Znali su samo za balgostanje, izobilje, sigurnost i srecu. neznanje i kipovi I pored ovih uzivanja, snage i ljepote, ni jedanput nisu pomislili na Onoga ko im je sve to dao. Nisu ni pokusavali spominjati Stvoritelja ovog velicanstvenog svemira. I zadnje do cega su dosli je da obozavaju nekog drugog sem Allaha prema svojim strastima i neznanju, pa su uzeli kipove sebi za bogove. Cinili su im sedzdu, a sami su ih svojim rukama napravili!!! I cinili su im dove i prinosili zrtve, a uopste nisu razmisljali!!! Iznad svega toga poceli su se oholiti i siliti na Zemlji... Pa je jaci ponizavao slabijeg, veliki napadao malog, na znajuci za postivanje prema slabom, niti za blagost prema malom. razum i shvatanje Me|u njima je bio covjek po imenu Hud, najboljeg morala i ponasanja. Napustio je ono sto je cinio njegov narod napadanje, neznanje i nevjerovanje. Upotrijebio je svoj razum i razmisljanje i shvatio da kipovi sigurno ne mogu biti taj Bog koji cuje dove, daje dobro i cuva od zla Svoje robove i znao je da je nasilje prema malom nije od plemenitog morala. Ako je covjek siromasan ili mali, to ne znaci da ga trebao ponizavati, jer je on covek kao i mi.

Hud poceo je razmisljati o Stvoritelju ovog svemira. pokusao je saznati kako da slabi i nejaki ostvari svoje pravo. I na kraju uputio se u vjerovanje u Allaha, Gospodara svjetova. Nare\enje da opominje Hudovom narodu trebala je uputa i Allah, dzelle sa'nuhu, ih nije napustio. Iz svoje milosti On je htio da Hud bude onaj koji ce svoj narodu upucivati u vjeru i objasniti im da je glupo i nezamislivo obozavati kipove. Allah, dzelle sa'nuhu, ga je izabrao za poslanika i dostavljaca islama, da bi se ti zalutali mozgovi uputili u ispravno vjerovanje. Pa Allah, dzelle sa'nuhu, objavi Hudu: »Ti si zaista poslanik Gospodara svjetova, nakon sto te Allah, dzelle sa'nuhu, uputio u istinu i vjerovanje. Ustani i opominji svoj narod. Obavjesti ih da je Allah, dzelle sa'nuhu, jedini koga ljudi moraju bozavati, a ne lazne bogove i kamene kipove. dostavljanje objave Hud, 'alejhis selâm, nije odbio obaviti ovu svetu obavezu. Pa iza|e pred svoj narod da im objasni put dobra i put zla. I rece Hud, 'alejhis selâm, svom narodu: »O narode, sta je ovo kamenje koje klesete, a zatim obozavate? Mogu li vam oni koristiti ili nastetiti? Imaju li usi i oci? Zar ne shvacate da vam oni ne mogu koristiti ni stetiti? Zar ne vidite da oni niti cuju niti vide? Ovi vasi postupci ne pokazuju razum, shvatanje i razmisljanje. Vi treba da obozavate istinskog Boga koji je stvorio vas i ono sto obozavate. On je Allah!« izbjegavanje nevjernika Hud im je to rekao nadajuci se da ce oni razumjeti , povjerovati i uputiti se. Ali vidio je okamenjena srca, zatvorene pameti, zacepljene usi i slijepe oci. Oni mu odgovorise: »Sta je to cemu nas ti pozivas, o Hudu? Zar zelis da napustimo kipove koje obozavamo i koje su nasi ocevi obozavali? Kako zelis od nas da samo Allaha obozavamo i da Mu druga ne pripisujemo? O Hudu, nas ovi kipovi priblizavaju Allahu kojem nas ti pozivas i oni ce se zauzimati za nas kod Njega. Ostavi nas, o hudu, u nasoj vjeri. Pa nasi preci su obozavali kipove i mi cemo ih obozavati kao i oni!« glupa potvaranja Hud im odgovori: »Allah je blizu vas. Cuje vas i vidi i ne treba Mu posredovanje vaseg gluhog kamenja. Obozavajte samo Njega! A ako budete kipove obozavali, pa oni vas nece Allahu pribliziti, nego ce vas udaljiti od Njega i to dokazuje vase neznanje, a mislite da ste pametni i da razumijete!«

Dragi moji, Hud im je savjetovao, a oni su se okrenuli od njega i rekli: »Ti si lud! Glup i nerazuman! Ti si lazov i ko si ti da budes poslanik? Ti jedes kao mi i pijes kao mi i nije moguce da budes bolji od nas!« I tako su ga, braco moja, potvorili da je lud i nerazuman, a to je zato sto nisu htjeli da vjeruju u Allaha, dzelle sa'nuhu, i da Mu se pokore. poslanikovo strpljenje Hud, 'alejhis selâm, je podnosio lazi i potvore svog naroda i trpio njihova napadanja. On rece: »O narode moj, ja nisam glup, niti lud. Ja zaista ne lazem i ja sam covjek kao i vi i zato nije nikakvo cudo da me Allah posalje kao poslanika mome narodu, nego je cudo da vam Allah ne posalje poslanika. O narode, ja sam zivio me|u vama od mladosti pa do sada i jeste li me vidjeli da vam lazem i govorim nesto osim istinu? Jeste li vidjeli od mene kakvu glupost ili drskost? Jeste li kod mene vidjeli nerazumnost? Ja svakako necu ocajavati zbog vaseg nevjerovanja i nije me briga sta o meni govorite.« ustrajnost u pozivanju Hud, 'alejhis selâm, je nastavio pozivati i u tome je bio ustrajan. Govorio je ljudima: »Pogledajte u ovaj cudesni svemir i raspored precizni. Pogledajte u nebo, zvijezde i planine i povjerujte u Allaha i trazite oprost od Njega. Dace vam blagodati i povecati imetak i snagu. Znajte da je Allah Jedini kojeg moramo obozavati, bez druga. Narode moj, razmisljajte svojim mozgovima. Slusajte rijeci moje i shvatite sta vam govorim. Nemojte biti nevjernici u Allaha koji vas je stvorio, dao vam ove blagodati, izobilje mnogih dobara... Narode moj, pokoravajte se Allahu i poslaniku.« opomena »O narode moj, onaj ko se pokori Allahu i poslaniku Njegovu i prihvati islam, nece ga zlo pogoditi i Allah ce ga u dzennet uvesti kad ga na Sudnjem Danu prozivi i racun svede. A onaj ko ne vjeruje i nasilje cini i oholi se uci ce u vatru uzarenu u dzehennemu. Narode bojte se Onog Koji vas je stvorio i koji ce vas usmrtiti na ovome svijetu, a zatim ce vas na Sudnjemu Danu proziviti kao sto vas je prvi put stvorio. Pitat ce vas za vasa djela, a onda ili u dzennet ili u vatru.« On je pozivao, ali narod je samo jos vise zalutao. Nije vjerovalo Hudu osim malo njih koji su se uputili i razmisljali i koji su slusali i pokoravali se. oblak na nebu

Posto je Hud, 'alejhis selâm, vidio tvrdoglavost i nevjerovanje kod njih to mu je samo povecalo volju da se nastavi truditi i dostavljati objavu. Nastavio je pozivati, a narod je odbijao. A onda su ugledali crni oblak na nebu, pa su se obradovali: »Kisa!« Ali Hud, 'alejhis selâm, je znao da ovaj oblak ne donosi dobro i kisu, vec zlo i kaznu od Allaha, dzelle sa'nuhu, kojeg je poslao da bi kaznio nevjernike. Pa im Hud rece: »Zaista, ovaj ce vam oblak donijeti zestok i hladan vjetar, a u njemu je bolna kazna za vas, jer niste poslusali ispravan govor i bili ste zadovoljni neznanjem i kipovima. Pa pocekajte svoju kaznu i unistenje! razorni vjetar A, ustvari, kazna je cekala nevjernike! Hud im to nije rekao dok Allah, dzelle sa'nuhu, nije objavio vjernicima da se udalje od nevjernika. To je cas kada je puhnuo vjetar kakvog do tada nisu znali. Nosio je njihovu stoku, pocupao drvece, a njihova dobra odnio je u daleku pustinju. Oni su se uplasili i strah im se u srca uvukao, pa su brzo u kuce pobjegli misleci da ce tu zaklon naci, ali kazna ih je i tu sustigla. To je bio vjetar koji je nosio pustinjski pijesak i puhao je sedam noci i osam dana. Ispreturao je kuce i porusio ih. Zbrisao je sa Zemlje svaki trag o nevjernicima, njihova tijela, njihovu stoku i njihove kuce. sebi su nepravdu uCinili Allah, dzelle sa'nuhu, im nije nepravdu ucinio, jer oni nisu vjerovali i sami sebi su nepravdu ucinili i to je kazna za nevjernike. Allah, dzelle sa'nuhu, ih nije kaznio prije nego sto im je poslanika poslao. Poslao je Huda, 'alejhis selâm, i on ih je obavjestio, objasnio im upozorio ih i opomenuo. 56. »ja se uzdam u Allaha, u moga i vasega Gospodara! Nema nijednog zivog bica koje nije u vlasti Njegovoj; Gospodar moj zaista postupa pravedno. 57. Pa ako okrenete leda, - a ja sam vam saopcio ono sto vam je po meni poslano -, Gospodar moj ce umjesto vas narod drugi dovesti, i vi Mu necete nicim nauditi; Gospodar moj zaista bdi nad svim.« (Hud) To su u rijeci kojima je velika korist onome koji hoce da poslusa opomenu i da uzme pouku. A balgo onome ko se na tu|em primjeru uci!

istina pobje\uje Spasio se Hud, 'alejhis selâm, i oni koji u vjerovali s njim i saznali su kakav je bio kraj i kako je borba izme|u istine i lazi zavrsena kod njihovog naroda. Kafiri su umrli. »Mi im nismo nepravdu ucinili, nego su oni sami sebi nasilje ucinili.« I tako vidjeli ste braco kako iman zajedno sa strpljenjem koristi covjeku. Da nije Hdove strpljivosti i njegovog upornog dostavljanja objave na kraju ne bi bila pobjeda vjernika. A Allah, dzelle sa'nuhu, sigurno nece pomoci osim onoga tko vjeruje i On kaze u Kur'anu Casnom: »Ako vi pomognete Allaha i on ce vas pomoci.« Sada vas vodim u drugu pricu. Esselamu 'alejkum we rahmetullahi ve berekatuh! salih, 'alejhis selâm zalutalost naroda semud Nakon sto je Allah, dzelle sa'nuhu, unistio narod Âd, koji se nije odazvao pozivu poslanika Huda, 'alejhis selâm, i nakon sto su pomrli, a njihova zemlja osvanula bez kuca i stanovnika, bez usjeva i zivotinja. Poslije svega toga pojavio se drugi narod, narod Semûd. Allah, dzelle sa'nuhu, im je dao vise blagodati, nego narodu prije njih, pa su gradili velike palace i dvorce u brdima izme|u stijena. Zasa|ivali su vrtove i vocnjake i pronalazili izvore. Ali kakva zalost! Nisu mogli izvuci pouku iz onoga sto se prije njih desilo, pa su poceli kipove i kamenje obozavati i mislili su da njihovo uzivanje nikada nece prestati. poslanstvo U takvo nevjerovanje i neznanje, Allah, dzelle sa'nuhu, im salje covjeka izme|u njih koji se zvao Salih. On je bio najbolji i najrazumniji od njih. Vjerovao je u svoga Gospodara, pa ga je Allah izabrao da bi uputio te zalutale neznalice. Pozvao ih je da Allaha obozavaju i podsticao da vjeruju u Jednog Allaha i da Mu druga ne pripisuju, jer On je taj koji ih je stvorio i nastanio na Zemlji i dao im blagodati i uzivanje. Zatim je Salih odvracao od obozavanja kipova, jer oni ne mogu ni stetiti ni koristiti i nista im kod Allaha ne mogu pomoci. Naredio im je da od Allaha traze oprost i da mu se pokaju, jer On cuje i odaziva se molbi i oprasta onome ko se pokaje i od Njega oprost zatrazi. nevjerovanje

Ali, usi nisu cule, srca se nisu otvorila, a oci nisu progledale, pa su zanijekali da je on poslanik i poceli se rugati njegovom pozivanju. I nije se njihovo nevjerovanje zaustavilo do te granice, nego su rekli Salihu: »Salih, mi tebe znamo kao pametna i zrela, pitali smo te i savjetovali se s tobom u nasim poslovima, pa sta ti je da danas pricas besposlice? Sta je to pokajanje kojem nas ti pozivas? Mi cemo obozavati one kipove i bogove sto su ih obozavali i nasi ocevi. Mi sada sumnjamo u ono u sta nas ti pozivas. I mi nismo sigurni u ono sto pricas. Sigurno ti necemo povjerovati i prestati slijediti nase oceve zbog tebe. upozorenje Kad je Salih, 'alejhis selâm, cuo od njih ove rijeci odgovorio im je strpljivo i mudro: »O narode, zaista je ono sto govorim istina, a ono kamenje sto vi obozavate je laz! I ja se bojim da vas ne pogodi sila Allahova u kojeg ne vjerujete nakon sto vam je dao imetak i dvorce. O narode, trazite oprost od Allaha, a ja sam vam sigurno Allahov poslanik. Ne trazim od vas ni imetak ni polozaj, nego zelim da se uputite i da razmisljate, a moja nagrada je sigurno kod Allaha Koji me je vama poslao. On ce me dobrim nagraditi, a vama ce dati jos vise blagodati, ako se odazovete vjerovanju i islamu. potlaCeni A u svakom narodu, braco moja, ima pametnih ljudi koji vole savjetovanje. U narodu Semûd bila je to mala grupa slabih i potlacenih. Shvatili su da bogatsvo ne koristi nevjernicima, pa su razmisljali i shvatili da je ono cemu ih poziva Salih istinito i razumno, jer Allah je stvorio svemir, a kipovi ne koriste, pa makar ih ocevi i djedovi obozavali. I otvorila su se prsa ove male grupe za novu vjeru i prihvatili su islam i postali vjernici, pridruzili se Salihu, svjedoceci da je samo Allah Bog i da je Salih Njegov poslanik. Strpljenje i trud A oni koji su se oholili, bili su uporni u svom odbijanju jerovanja, a cvrsto su se prihvatili svog pogresnog obozavanja. Rekli su Allahovom poslaniku Salihu: »\avoli su te opsjednuli i poceo si pricati zbog svoje ludosti!« Zati su pokusali da ga odvrate od njegove vjere, ali on je bio strpljiv i podnosio je uvrede od njih. Nastavio je dostavljati objavu, govoreci: »O narode, ako ja ostavim istinitu vjeru i budem nevjernik kao i vi, onda me vi necete moci zastititi od Allahove kazne. Ako vi primite islam i budete slijedili uputu,

Allah, dzelle sa'nuhu, ce vas sigurno uvesti u dzennet na Sudnjem Danu. O narode, vi ste slabici. Napustili ste svoj razum, a slijedite svoje strasti, pa ste postali nevjernici!« strah Nakon sto su kod njega vidjeli jako vjerovanje, jako drzanje i strpljivost, pobojali su se oholî da se ne uveca mala skupina vjernika i da ne ojacaju. Bojali su se, braco moja draga, za imetke i dobra i bojali su se za svoju vlast, jer kako ce sutra zivjeti, ako se poveca broj vjernika . Zato moraju naci rjesenje za ovaj problem. Pa su nevjernici razmisljali o ovom, jer se to tice njih i njihove vlasti. I oducili su da traze od Saliha nesto sto on nece moci uraditi , a poslije toga ce vjernici otici od njega, kad se pokaze njegova nemoc i slabost. TraZenje Cuda Prema obicaju nevjernika oni vole da se ljudi odalje od vjerovanja i da postanu kao i oni. I mislili su nevjernici iz Salihova naroda, da kada budu trazili od Poslanika nesto tesko i on ne mogne uraditi, onda ce se desiti ono sto nevjernici zele! I dosli su nevjernici Salihu, 'alejhis selâm, i trazili od njega da im donese mu'dzizu - cudo, da bi dokazao svoju iskrenost i da je on Allahov poslanik kako tvrdi. Rekli su mu: »Ako hoces da povjerujemo u ono cemu nas zoves, pokazi nam cudo da ti vjerujemo, a ako ne mozes onda cemo mi i dalje obozavati kipove!« deva Salih, 'alejhis selâm, nije to mogao uciniti bez Allahove pomoci. Kako da to ucini, a on je covjek kao i oni. Allah, dzelle sa'nuhu, draga braco, zna da vecina nevjernika nece povjerovati, pa makar i cuda vidjeli, ali da bi njihovo nevjerovanje i tvrdnje bile lazne, Allah, dzelle sa'nuhu, im je poslao devu kao cudo. A mudziza u njoj je bila sto je jedan dan pila vodu, a drugi dan nije. I rece im Salih, 'alejhis selâm: »Ovu devu je poslao Allah, i napajanje u gradu bit ce naizmjenicno, dan za vas, a dan za nju. Niposto nemojte da joj naskodite ili da promjenite ovaj raspored.« strah od kafira Salih, 'alejhis selâm, je znao da je ovo nevjernike uplasilo i da ce pokusati ubiti devu. Zato je nekoliko puta isao svome narodu govoreci: »Nemojte joj zlo uciniti! Ako joj naskodite, brzo ce vas kazna stici.«

On ih je obavjestio, opomenuo i upoznao, ali nevjernici su vidjeli da mudziza jasno pokazuje da je on poslanik, pa su se pobojali da se broj vjernika jos vise poveca. A nevjernici ne zele da vjeruju i zato su razmisljali o drugom nacinu protiv Saliha, 'alejhis selâm. Sada nece traziti mudzizu - cudo, ali su smislili drugu stvar. dogovaranje Gledali su debelu i cudnu devu i bojali su za svoju vlast od te jasne mudzize, jer to je mudziza koja pridobija srca i duse. Sve ovo ih je natjeralo da razmisljaju da uklone ovu mudzizu, tj. devu. Ona je opasnost i nije je moguce otkloniti osim da je ubiju. Pa su poceli razmisljati o nacinima da bi time zavrsili dogovaranje. I na kraju su se slozili da neki od njih odu do devinog pojilista i kad se bude vracala da je ubiju i da se rijese cudne i opasne Salihove mudzize. Pogobija deve I, zaista, krenula je grupa nevjernika i otisli su do deve. Cekali su da do|e na pojiliste i kad se vracala jedan od njih se bacio kopljem na nju i probo je. Deva je pala na zemlju. Oni se nisu zadovoljili, nego su i zaklali ubijenu devu! Zatim su se vratili Salihu i rekli mu: »Ti si nam prijetio kaznom, ako ubijemo devu, pa daj nam kaznu kao sto si doveo i devu!? Hajde, mi se vise ne bojimo ni tebe ni tvoje deve.« Odgovorio im je Salih, 'alejhis selâm: »Uzivajte prije nego sto vam kazna do|e. Ja sam vas upozorio na ubistvo deve, a vi ste je ubili. Pa pricekajte!« UkoCena tijela Nastavio je govoreci: »Zaista je Allahovo obecanje istinito, a kazna je blizu i doci ce vam brzo.« A oni su se ismijalvali i trazili od njega da im ubrza kaznu. Ponovo su se dogovorili da ubiju Saliha i njegovu porodicu kad budu spavali u noci. Ali, Allah, dzelle sa'nuhu, nije zaboravio svog poslanika i vjernike s njim. Jedne noci doslo je Allahovo obecanje - kazna. Udario je zestoko grom, a sa njim i strasan krik. To je ucinilo tijela nevjernika skamenjena i nepomicna zauvjek. Probudio se Salih, 'alejhis selâm, i ugledao sta se desilo nevjernicima i znao je da ih je Allah, dzelle sa'nuhu, unistio, a spasio njega i vjernike. On rece: »O narode, ja sam vam dostavio objavu svoga Gospodara i savjetovao sam vas, ali vi ne volite savjetnike.« i na kraju

A sada, jeste li vidjeli, braco moja, da nevjerniku koji ne zeli da vjeruje u mudzize nista ne koristi? Jeste li vidjeli kako ih on trazi, zatim se boji njihovog rezultata? Oni su trazili mudzizu, pa im je Allah, dzelle sa'nuhu, poslao devu i Salih ih je upozorio da joj zlo ne ucine, pa su je napali i ubili. Salih, 'alejhis selâm, ih je upozorio na kaznu, pa su trazili kaznu! I jesu li im koristile mudzize? Nisu! I nece ni koristiti. Napustam vas na kraju price. Esselamu 'alejkum we rahmetullahi we berekatuh Lut, 'alejhis selâm pokvareni moral Namnozilo se grijesenje ljudi u gradu Sodomi, a to je jedan od drevih gradova. Kada bi neko od njegovih stanovnika vidio lose djelo kod drugog covjeka , ne bi ga opomenuo da je to zabranjeno, a kada bi vidio neko dobro djelo kod svog brata, onda bi mu postavljao razne zamke, samo da to ostavi. Svi ljudi u tom gradu bili su u zabludi, u neznanju i propasti. Nisu slusali Istinu, nisu se odazvali razumu. Bilo im je svejedno da li ih savjetvao ili ne, govrio ili ne. Bili su najveci grjesnici i pokvarenjaci. ZIvot im je bio prevara pljacka i otimacina. Jednom rjecju svi su bili pokvarenog morala, losih namjera. Ali sta mislis, je li to bilo sve ili su jos gore grijehe cinili i jos vise bili u zabludi. SIrenje harama Kao da se njihove duse nisu zadovoljile, lazima, nevjerovanje, poricanjem i drugim, pa su izmislili razvrat kakav prije njih niko nije radio. Sta je to? Napustili su ono sto im je Allah dozvolio kod zena i nisu ih zenili, ostavili su svoje zene, a cinili razvrat sa muskarcima, koje je Allah, dzelle sa'nuhu, zabranio. Da li su sakrili taj grijeh? Da li su pokusavali da ga se okane ili od njega udalje? Ne, nego su to radili ijavno tome pozivali, dok se tas nevaljastina prosirila. Njihov moral je postao vrlo nizak, sav je bio od grijeha i nereda, kakvog covjek ne moze ni zamisliti!!! Lutovo pozivanje Kod ovog stanja objavio je Allah, dzelle sa'nuhu, poslanstvo covjeku izme|u njih. Ime mu je bilo Lut. Na njemu su se vidjeli znakovi dobra i hajra. Allah, dzelle sa'nuhu, mu je naredio da radi kako bi se popravilo stanje njegovog naroda. I Lut, 'alejhis selâm, se odazvao i tako je on obznanio svoj poziv. On im rece: »Narode, ocistite se, ostavite razvrat. Ovi vasi postupci su

haram. Allah nije htio da vas ostavi ovako bez upute, pa je mene poslao kao poslanika vama. Ja sam izme|u vas i ne mogu sutjeti o ovom haramu. O narode pokajte se Allahu i budite iskreni vjernici.« oholost Ali narod kojeg je obuzeo razvrat i nevaljastina i kojeg je ispunio haram nije cuo govor svoga poslanika Luta, 'alejhis selâm. Nego su se uzoholili i odbili robovati Allahu, dzelle sa'nuhu, i ostavljati harame. Nisu se zadovoljili s tim, nego su bili uporni i oholili su se.Dogovorili su se da istjeraju Luta i one koji su ga poslusali. Zasto? Zato sto Lut, 'alejhis selâm, i vjernici nisu radili odvratna djela kao i oni! I zato sto su se ocistili! Otisli su ga upozoriti trazeci od njega da ode, prijetili su mu, ali nisu mogli naci gresku zbog koje bi ga trebalo odbaciti i protjerati. upozorenje Kad je vidio kod njih prkos i oholost, ponovo je razgovarao sa njima i upozorio ih na posljedice njihove zavjere i govorio im je: »Ako se ne pokajete i ne ostavite ovaj grijeh, Allah ce na vas s neba kaznu spustiti. O narode, Allah vas vidi i nista mu nije nepoznato o vama. On ne voli nevjernike i one koji smutnju i nered cine. Povratite se i pokajte i prekinite sa grjesenjem i nevaljastinama. Narode, ja se za vas bojim Allahove kazne.« I pored ovoga narod nije poslusao sta im je govorio, nego su ga ismijavali i bili uporni da ga protjeraju sa vjernicima, zato sto se ciste! Cudan je i grijeh i razlog! Lutova dova za njih Zatim je Lut, 'alejhis selâm, zatrazio od svog Gospodara da mu pomogne protiv smutljivaca i da ih kazni za njihovo nevjerovanje, grijehe i razvrat, pored toga sto nisu vjerovali, oni su usi zacepljivali i htjeli su protjerati svoga poslanika. I tako, draga moja braco, trazio je Lut, 'alejhis selâm, kaznu za svoj narod koji nije vjerovao. On to nije uradio dok nije vidio njhov povecani prkos i nakon sto im je dostavio Objavu Gospodara Uzvisenog. I pozvao ih je da se pokaju. Bio je strpjiv i podnosio je njihovo uznemiravanje i na kaznu ih upozoravao, tako da nema nikakve smetnje poslije svega onoga, da trazi pomoc od Allaha Uzvisenog. Allahovo odazivanje Braco moja, Allah, dzelle sa'nuhu, sigurno nece bez pomoci ostaviti Luta, 'alejhis selâm, i one koji su vjerovali s njim. I nece ostaviti nevjernike i nasilnike, a da ih ne kazni.

Jer ovi pokvarenjaci su javno nevaljala djela cinili, a nas poslanik Lut, 'alejhis selâm, ih je upozorio i zabranjivao, a oni mu se nisu odazvali. I na kraju bio je prisiljen da trazi kaznu za njih, i vidjet cemo da ga nasilnici nece moci protjerati niti ce moci od sebe kaznu odbiti. Odazvao se Allah, dzelle sa'nuhu, molbi svoga poslanika i spustio je kaznu na taj narod. Ali kako je izvrsena ova kazna? Meleki kod ibrahima, 'alejhis selâm Poslao je Allah, dzelle sa'nuhu, meleke stanovnicima ovog grada, pa su dosli u kucu Ibrahima, 'alejhis selâm, (bili su u ljudskom liku). On ih nije poznavao i stavio im je hranu, a oni nisu jeli pa se on upalsio od njih, a oni rekose: »Ne boj se. Mi smo Allahovi meleki poslati Lutovu narodu grjesnom da ih kaznimo, ali smo kod tebe navratili da te obradujemo da ces dobiti djecaka. Pa se obradovao, a njegova se zena nasmijala (ona je bila stara i do tada nije niti jednom rodila). Ibrahim, 'alejhis selâm, se sazalio na Lutov narod, pobojao se da ga nesreca ne pogodi, pa su mu mleki odgvorili: »Za njega nema straha, osim njegovoj zeni koja je nevjernica.« u lutovom naselju Napustili su meleki Ibrahima, 'alejhis selâm, i otisli su u liku lijepih mladica u naselje silnika, Lutovo naselje. Usli su kod Luta, a on se pobojao da ga njegov narod ne osramoti sa poznatim razvratom. Pokusao je da sakrije da su gosti kod njega, za koje nije znao da su meleki, ali narod je otkrio tajnu Njihove strasti su ih navodile da ucine razvrat sa tim gostima. A ko je otkrio tajnu da su kod Luta lijepi gosti? Mora da tu ima neko ko je znao tajnu, pa je otisao kafirima i obavjestio ih. I mora da je bio nevjernik kao i oni cim ih je naveo na razvrat. Lutova Zena Bila je to Lutova, 'alejhis selâm, zena koje je obavjestila narod o gostima. Ona je nevjernica. Pokazala je svoje nevjerovanje i ona je otkrila tajnu. Brzo su kafiri dosli Lutovoj kuci trazeci od njega goste da ucine sa njima razvrat. Lut, 'alejhis selâm, se uplasio i savjetovao im je da halal cine i pozvao ih je da se udalje od harama, ali oni su bili neznalice i glupi nevjernici, pa nisu poslusali njegove savjete i nisu se udaljili i on pred njima zatvori sva vrata. Oni se naljutise na njega. Preostalo im je da lupaju dok nisu usli u kucu, grubo i nasilno. I htjedose napasti goste. stvarnost Sjeo je Lut, 'alejhis selâm, tuzan sto su ti grjesnici usli u njegovu kucu, ali gosti koji su se smijali zbog toga okrenuse se Lutu,

'alejhis selâm, i smirise ga kazjuci mu da su oni meleki od Allaha, dzelle sa'nuhu, govoreci: »Dosli smo da izbavimo tebe, o Lutu, i one koji sa tobom vjeruju i ne boj se za nas. Mi trazimo od tebe da napustis svoju kucu na kraju noci. Udalji se sa vjernicima od ovog naselja na koji ce se spustiti kazna. Ne vodi sa sobom svoju zenu nevjernicu. Ona ce biti sa njma kaznjena. Ona je kao i oni i ona im pomaze.« Pa se poslanik obradovao saznavsi pravu istinu i napusti ga tuga iz zahvali Allahu Uzvisenom. pokvarenost Iza|ose Lut, 'alejhis selâm, i njegova porodica, osim njegove zene i napustise selo sa vjernicma, bez zalosti za njim. Kada se udaljio od sla dosla je naredba da se sa neba spusti kazna. I poce padati kamenje, zemlja se zatrese, kuce se preokrenuse, zidovi se porusise, krovovi popadase, a sto je bilo gore okrenu se dolje, a sto je bilo dolje okrenu se gore. Sta se doga|a? To je kazna. Nevjernici osvanuse ispod rusevina. Kuce su im porusene, a njihova tijela razbacana. Sve je ovo bila kazna za njihova gadna djela, nevjerovanje i prkos. Oni su se oholili i odbili su uputu u dobro, pa zato nije cudno. Kraj istine Ko je ostao nakon sto su kafiri pomrli? Ko je pobjedio ili prezivio? To su vjernici, Lut, 'alejhis selâm, njegova porodica i oni koji su sa njim vjerovali, dok je njegova zena unistena i umrla sa nevjernicima. I ovako se uputa uzdize visoko, a zabluda ostade na dnu. I uvijek braco moja draga, kada se borimo i strpljivo podnosimo muke sigurno ce pobjeda biti sa nama na kraju, a Allah, dzelle sa'nuhu, ce unistiti svakog koji se oholi. Istinu je rekao Allah, dzelle sa'nuhu: »Allah je uz one koji ga se boje i one koji su dobrocinitelji« KRAj A sada zelim da vas pitam, mali junaci, prije nego sto vas napustim na kraju price, znate li zasto citate ove doga|aje? Vidim vas kako odgovarate: »Brate, mi znamo odgovor! Mi citamo da razumijemo i kada shvatimo Istinu iz ovih prica mi cemo je primjeniti i pozivati njoj. Mi smo uz Allaha, dzelle sa'nuhu, i uz bogobojazne i vjernike. Hvala Allahu, dzelle sa'nuhu, na blagodatima, vjeri i poboznosti. Allahu, ucini nas od onih koji slusaju Tvoj govor i slijede ono sto je najbolje u njemu.«

Esselamu 'alejkum we rahmetullahi we berekatuh! ibrahim, 'alejhis selâm REZULTAT NEZNANJA Ovo je prica o jednom narodu koji je zivio u davna vremena. Obozavali su kipove koje su sami klesali i bili su duboko u zabludi i neznanju. Ovim zalutalim narodom, vladao je kralj koji se zvao Nemrud. Odlikovao se ostroumnoscu i silom. Vidio je da njegov narod obozava kipove, pa ih je okupio i uljepsanim rijecima im rekao: »O narode, obozavajte mene i nikog drugog.« I tako je postavio sebe za boga svome narodu. Oni ce mu povjerovati, jer nista ne razmisljaju i ne shvataju. Tako da ih je mogao ponizavati i porobljavati. Postao je vladar, ponizavao ih je kako je htio. A kako je lahko ponizavati neznalice kada im pamet zavede vladar ili lazni bog!! RAZBORITI COVJEK U ovoj pokvarenoj sredini rodilo se malo dijete, Ibrahim. Rastao je i razvijao se. Kada je odrastao, podario mu je Allah, dzelle sa'nuhu, znanje i mudrost i uputio ga u Istinu. Spoznao je da je Allah, dzelle sa'nuhu, Jedan i da je sve stovorio. Shvatio je da kipovi, koje obozava njegov narod, ne mogu koristiti. To je kamen koji ne govori, slijep koji ne vidi i gluh koji ne cuje. Allah, dzelle sanuhu, je bolji od toga. Pa kako da obozava taj kamen, a Allah je Ibrahimu dao pamet, vid, sluh i jezik, a taj kamen nema nista. I izabra ga Allah, dzelle sa'nuhu, da siri vjeru ispravnu i ucini ga poslanikom koji je pozivao i upucivao svoj narod. POZNANJE U VJEROVANJE ALLAHA I sigurno, braco moja, nas pejgamber Ibrahim ce raditi po Allahovoj naredbi i izvrsice ovu uzvisenu obavezu. I tako je otisao da poziva. Poceo je objasnjavati ljudima da je Allah, dzelle sa'nuhu, jedini Gospodar i On je Bog i jedino Njega moramo obozavati. Moramo ostaviti obozavanje kipova, jer oni ne mogu ni koristiti ni nastetiti. To je pozivanje dobru, mala braco moja, i to je uzvisena objava. To je Islam. A Allah, dzelle sa'nuhu, je sigurno istinski Bog, sve osim njega su lazni bogovi, koje uvijek moramo poricati. POZIVANJE OCA Cudno je u slucaju Ibrahima, 'alejhis selâm, da je njegov otac prodavao kipove ljudima i pozivao ih da obozavaju te kipove.

Ali, kad je Ibrahim, 'alejhis selâm, saznao Istinu postalu mu je obavezno da pozove oca u vjeru, jer mu je on najpreci i najblizi. Otisao je ocu i razgovarao s njim lijepim rijecima: »Oce moj, ja sam tvoj sin i moj Gospodar me je ucinio poslanikom. Dao mi je znanje i poznavanje mnogih stvari. Ovi kipovi nam ne koriste i ko njih obozava, taj obozava sejtana i zavrsice u zestokoj kazni i bolnoj patnji na Sudnjem Danu. Pa oce moj, kloni se tih kipova i samo Allaha, Gospodara svjetova, obozavaj!« srdZba i blagost Nakon sto je Ibrahim, 'alejhis selâm, ovo rekao svome ocu njegov otac se naljutio i odbio slusati njegove rijeci i rece mu raspravljajuci: »Zar ti mrzis bozanstva moja, O Ibrahime? (Odnosno, zar hoces da napustis nase vjerovanje?) Ako se ne vratis ovom vjerovanju i obozavanju kipova, sigurno cu te ubiti. Bjezi od mene i cuvaj se moje srdzbe i ljutnje!« Ibrahimu, 'alejhis selâm, nije preostalo nista nego da prijetnje svoga oca mirno prihvati i on u odgovori: »Mir tebi, molicu svoga Gospodara da ti oprosti i napusticu vas i one kojima se mimo Allaha klanjate.« Oprosti se s njim i otisao, a bio je tuzan zbog nevjerovanja svog oca. Vratio se svome narodu, nakon sto ga je ostavio i nastavio je pozivati u islam. Razbijanje kipova Trebamo se sjetiti, dragi moji, kako je on u mladosti pozelio da nevjernici svojim ocima vide kako im kipovi ne mogu koristiti, pa je otisao u njihovu bogomolju (u kojoj nije bilo ljudi) gdje su bili kipovi i prvo se poceo rugati kipovima govoreci: »Zar ne jedete? Sta vam je, zasto ne pricate? Zatim je donio sjekiru i poceo udarati kipove desno i lijevo i porusio ih je osim jednog kome je na vrat objesio sjekiru, a zatim izasao. Kada su ljudi usli u hram i vidjeli ovo rekose: »Culi smo jednog momka kako ih vrije|a. Ime mu je Ibrahim.« A drugi kazase: »Ah, znamo ga, nego hajdemo kod njega da ga kaznimo za njegov veliki grijeh.« iskoriStavanje prilike I do|ose do Ibrahima, 'alejhis selâm, i skupise narod. »To je odlicna prilika« -obradova se Ibrahim. Mogao je sada pozivati okupljeni narod. Nakon sto su uvidjeli bespomocnost onoga sto su obozavali pocela su pitanja i su|enje, pa rekose Ibrahimu: »Jesi li ti uradio ovo s nasim bogovima, Ibrahime?« On odgovori: »Ne nego je to uradio ovaj najveci me|u njima. Pitajte ih, ako oni mogu odgovoriti!«

Oni pogledase jedni druge i rekose: »Pa ti znas da oni ne govore.« I ovdje su potvrdili svoju nemoc i bespomocnost da negiraju Istinu. Priznali su da kamen ne moze govoriti ili bilo sta uraditi. Ovo je moj put Tada je Ibrahim, 'alejhis selâm, izgovorio svoje velike rijeci: »Pa zasto se onda umjesto Allahu kalanjate onima koji vam ne mogu ni koristiti, niti od vas stetu otkloniti. Tesko vama i onima kojima se umjesto Allahu klanjate! Zasto se ne opametite?« Oni ne razmisljaju niti shvataju. Ibrahim, 'alejhis selâm, im je objasnio svoje pozivanje po kojemu svaki covjek mora vjerovati u Allaha, dzelle sa'nuhu, i Njega obozavati, ali srca njegovog naroda nisu se otvorila, nego su se uplasili za svoje polozaje i rekose: »Spalite ga! Bogove vase osvetite, ako hocete ista da ucinite!« I na kraju odlucise baciti Ibrahima, 'alejhis selâm, u vatru, a njegov grijeh bio je sto je samo u Jednog Allaha vjerovao. Vatra mu ne Skodi I vas, tako|er, da upitam, braco moja, koji je to grijeh koji je pocinio nas pejgamber Ibrahim, 'alejhis selâm, da ga zbog toga spale? Sigurno bi rekli: »Vjerovanje u Allaha, dzelle sa'nuhu.« Zatim sta? »Javno pozivanje.« I sta jos? »Zato sto je zelio cistiti ljude od neznanja i zablude.« I bacise Ibrahima, 'alejhis selâm, u vatru, nakon sto su je dobro nalozili i raspuhali, ali on se nije uplasio jer je vjerovao u Allaha, dzelle sa'nuhu, i u Njegovu pomoc. I, eto, naredba dolazi s neba: »O vatro budi hladna i spas Ibrahimu!« Vatra se ugasila i nije naskodila Ibrahimu, 'alejhis selâm. Narod se zacudio i zastidjeli su se zbog svoje sramotne situacije. Allah, dzelle sa'nuhu, je istinu rekao: »I oni mu htjedose zamku postaviti, ali ih Mi sprijecismo.« kod nemruda Cuo je kralj za njega i trazio je da mu ga dovedu u dvorac, pa ga je upitao: »Ko je taj bog kome nas ti pozivas? Zar postoji Bog pored mene?!« Ibrahim, 'alejhis selâm, odgovori: »Moj Gospodar je Onaj Koji daje zivot i smrt.« Pa Nemrud rece: »I ja dajem zivot i smrt.« (»Ubijam koga hocu, a oprastam kome hocu.«) I ovdje se pokaza ostroumnost pejgambera, 'alejhis selâm. On postavi Nemrudu tesko pitanje otkrivajuci time Nemrudovu laz pitajuci ga: »Allah daje da Sunce izlazi na istoku, a daj ti da iza|e na zapadu!« Jer onaj ko

daje zivot i smrt moze da uradi i druge stvari osim toga. To Nemrud sigurno ne moze. Tada se pokazala vladareva laz i on se upalsio i naredio je Ibrahimu, 'alejhis selâm, da napusti grad i da ide daleko odatle. Oni oboZavaju zvijezde Zaustavio se Ibrahim, 'alejhis selâm, kod naroda koji je obozavao zvijezde i pozelio je da otpocne raspravu s njima da bi oni ostavili obozavanje zvijezda, pa se popeo na uzdignuto mjesto, (a ljudi u ga gledali) pa je pogledao u nebo i ugledao zvijedu, pa je povikao: »Ovo je moj Bog! On je lijep.« Pokazao je Ibrahim svoju radost prema nevjernicima. Nakon malo vremena nestalo je zvijezde, pa se rastuzio i rekao: »Nestao je bog, prema tome zvijezda nije moj Bog, jer Bog ne nestaje.« Njegov pogled je privukao mjesecev izgled, jer je on veci. I ponovo je povikao: »Ovo je moj Bog. On je veci i ljepsi i nece isceznuti.« Ali mjesec nije cuo Ibrahimov govor i u zoru je nestao. I njegova zalost se ponovo pojavila. Izaslo je Sunce obasjavajuci jutro, pa on rece: »Ono je vece od Mjeseca i ono nece nestati kao zvijezda i Mjesec.« Cekao je do noci, ali i Sunce je nestalo i tada Ibrahim, 'alejhis selâm, objasni ljudima Istinu i rece: »Zvijezda je iscezla i nestala, mjesec je otisao i nije se vratio, a Sunce i njegova svjetlost su sada otisli. Prema tome ko je istinski bog? To je Allah. On je stvoritelj zvijezda, Mjeseca i Sunca i Stvoritelj citavog svemira.« Obradovao se i povikao iz sveg glasa: »Spoznao sam o Gospodaru da si Ti Allah. Ti si moj Gospodar i nema boga osim Tebe. Ti nikad neces nestati. Ti si sa mnom svakog trena, jer ja sam vjernik, a Ti volis vjernike muslimane.« doga\aj s pticom A Ibrahim, 'alejhis selâm, je moja braco poslanik koji vjeruje da je Allah, dzelle sa'nuhu, Stvoritelj ljudi i On ce ih prozivjeti drugi put na Sudnjem danu. On je pozelio da vidi nesto od prozivljenja, dok je jos na dunjaluku tj. da vidi kako Allah ozivljava mrtve, a ne zbog toga sto nije vjerovao u to... Allah, dzelle sa'nuhu, mu se odazvao i ostvario mu ono sto ce mu povecati vjerovanje tako sto je Allah, dzelle sa'nuhu, zatrazio od njega da uzme cetiri ptice, da ih zakolje i da ih razbaca na najvise planine, zatim da ih zovne i one ce mu doletjeti.

Kad je uradio ovo i ptice su se vratile zahvalio je Uzvisenom Allahu, a vjerovanje i sigurnost da Allah moze sve uvecalo mu se. kraj I tako, draga moja braco, vidjeli smo Ibrahima, 'alejhis selâm, Bozijeg poslanika. Kako je pozivao svoga oca? Kako je pozivo svoj narod koji je obozavao kipove i zvijezde Kako je pozivao Nemruda? Kako je trazio da vidi svojim ocima zivot i smrt? Sve to na lijep nacin koji Allah, dzelle sa'nuhu, voli i lijepim rijecima koje pomazu muslimanu u njegovom pozivanju. A sta nam je ljepse nego da naucImo kako da se ucvrstimo i strpimo i kako da pozivamo kao nas pejgamber Ibrahim, 'alejhis selâm, ciji dozivljaji slijede u drugom nastavku. Allahu moj ucIni nas da budemo uvijek kao on. Hvala Allahu Gospodaru svjetova! ismail, 'ALEJHIS SELAM njegovo ro\enje Nakon sto se ucvrstio Ibrahim, 'alejhis selâm, sa vjernicima, rodila mu je zena ostroumnog sina, Ismaila. Ibrahim, 'alejhis selâm, se obradovao ovom malom novoro|encetu i zahvaljivao je sa svojom zenom Allahu, dzelle sa'nuhu, na ovoj blagosti. Ibrahim, 'alejhis selâm, je imao i drugu zenu koja mu nije rodila djecu. Da li je se sjecate? To je ona koju smo upoznali kada su meleki obradovali Ibrahima o doga|aju Luta, 'alejhis selâm. Ibrahim, 'alejhis selâm, je bio prisiljen da zenu udalji i da je s njenim malim sinom nastani na dalekom mjestu. U pustinji Tako je poveo djecaka i njegovu majku na dug put. Dugo su putovali dok nije stigao da mjesta Bejtul-harama (to je danas mjesto Ka'be). Tu se zaustavio i na tom mjestu je ostavio svoju malu porodicu, svejedno sto nema ni vode, ni bilja, ni drveca. Prepustio ih je Allahu, dzelle sa'nuhu, Koji mu je sve to naredio. I tako rece: »Gospodaru, ja sam neke svoje potomke nastanio u kotlini u kojoj se nista ne sije, kod tvog casnog hrama.« A majka Ismailova je bila zadovoljna da se Allah, dzelle sa'nuhu, brine o njoj i njenom sinu, a Allah, dzelle sa'nuhu, je divan Zastitnik. Vratio se Ibrahim, 'alejhis selâm, u mjesto odakle je i krenuo, a kod Bejtul-harama ostali su Ismail i njegova majka. TrCanje i zapomaganje

Nestalo je hrane i vode, a malisan je plakao od gladi i ze|i i vristao je od bola, sto je natjeralo majku da trci i juri, da ide tamo vamo trceci okolo ne bi li slucjano nasla izvor vode ili malo hrane, ali gdje je hrana i voda u ovoj suhoj i neplodnoj zemlji. »Smiluj se, Gospodaru. Ovom djetetu se osusilo grlo od ze|i, a stomak se ispraznio od gladi. Spasi nas, o Gospodaru.« Umor je iscrpio, a kad god bi se udaljila, brazo bi se vratila zbog jakog placa njenog djeteta. Sta da radi? Tako se i zadnji put vratila da vidi kako je njen sin, mali Ismail. Izvor zemzem A Allah, dzelle sa'nuhu, braco moja nikada nece zaboraviti ovu jadnicu sa malim sinom, a da ih ne spasi. I kada se majka umorna vratila zatekla je svoje dijete kako malim nozicama udara po zemlji. Nakon nekoliko trenutaka potekla je voda ispod njegovih nogu. Allahovom voljom, koji sve moze. Subhanallah! Iz stijena i kamenja i ispod zemlje slabim udarcima malog djeteta potekla je voda. Hvala ti Gospodaru. Majka je nabrzinu pokvasila dijete, potrala mu lice i stavila nekoliko kapi u usta. Tako se vratio zivot Ismailu, nakon sto je skoro umor. Hvala Allahu koji daje blagodati! naselje Voda je pocela teci bez prestanka. Jedna ptica je slucajno sletjela na vodu da pije, a zatim druga i tako se skupilo mnogo ptica. To su primjetili ljudi koji su zivjeli u blizini. Znali su da ptice slijecu zbog vode i nakon sto su se uvjerili u to odlucili su zivjeti kod izvora i kod malog djeteta i njegove majke. Mnogi od njih su se preselili do izvora, a majka se obradovala i osjecala se sigurnijom u njihovom komsiluku. Zahvaljivala je Allahu, dzelle sa'nuhu, jer je svojom moci ucinio da potekne voda, poslao ptice, naselio ljude i ucinio to mjesto srecnim. Novi ispit Ibrahim, 'alejhis selâm, nije zaboravio svog sina, nego ga je posjecivao s vremena na vrijeme. Kad je Ismail odrastao i postao mladic, dosla je naredba od Allaha njegovom ocu da ga zakolje!!! To je mucna, teska i strasna stvar! Otac je prije ro|enja svog sin zudio za djetetom i cim je dobio dijete odnio ga je u pustinju i skoro da je umrlo od ze|i, a zatim do|e ova nevolja - nare|enje od Allaha da otac zakolje sina jedinca. Ali to je Allah, dzelle sa'nuhu, naredio i zato ce podnijeti i ovu nevolju kao sto je i ostale podnosio. Divnog li poslanika koji

ispunjava naredbe! Allahu nas, podari nam njegovu blagost i strpljivost, njegovu cvrstinu i pokornost Tebi! suoCenje Otac je pozurio do mjesta gdje je bio njegov sin i objasnio mu stvar: »O sine moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem.« Djecak je bio spreman na poslusnost i brzo odgovori glasom punim cvrstine i odvaznosti i poslusnosti orema ocevom nare| enju: »O oce moj, uradi sta ti je nare|eno, a ja cu, ako Bog da, biti strpljiv.« Pogledaj dragi brate moj i sestro moja kakva treba biti cvrstina i podnosenje teskoca i pokornost. Starom ocu je nare|eno da zakolje svog jedinog sina, a sin mladic ne odbija nego je pokoran Allahovoj naredbi. NoZ ne kolje Pokusao je prokleti Sejtan da posije nepokornost Ibrahimu, 'alejhis selâm, dok ga Ibrahim nekoliko puta nije ga|ao kamenom, a zatim je Ibrahim, 'alejhis selâm, donio ostar noz i zavezao oci sinu. Plakao je dok je poslusno dijete zatrazilo od oca da izdrzi. Stavio je noz na njegov vrat, ali gle cuda! Noz je ostar, ali nije rezao! Pokusao je drugi put, ali ne reze. Od ovoga se Ibrahim, 'alejhis selâm, jako zacudio i shvatio je da je to jedna od tajni koje su mu skrivene. Molio je Allaha, dzelle sa'nuhu, da ga izbavi iz ovog stanja, jer noz ne moze zaklati iako je bio vrlo ostar. Niti sjece, niti kolje! »Sta da radim, o Boze? Ti si mi dao naredbu, a ja sam u ovakvom stanju.« veliki otkup Dok je bilo tako, cuo je meleke s neba kako zove: »O Ibrahime, ispunio si san, zaista mi ovako nagra|ujemo dobrocinitelje.« I spusti se otkup za Ismaila. To je bio veliki ovan kojeg je nosio melek do Ibrahima, 'alejhis selâm, da ga zakolje umjesto pokornog djeteta, Ismaila, 'alejhis selâm. Ovakav je bio rezultat dubokog vjerovanja, cvrstoce i zrtvovanja koje je bilo jasno na ocu Ibrahimu i sinu Ismailu, 'alejhimus selâm. I tako je Allah, dzelle sa'nuhu, izbavio oca od zbunjenosti, a sina od klanja. Gradnja ka'be I vrati se Ibrahim, 'alejhis selâm, u svoje mjesto i jedno vrijeme provede daleko od svog sina Ismaila. Nakon toga se vratio kod njega, ali ne zbog sina, niti da ga vidi, niti zbog klanja, nego zbog vrlo vazne stvari, a to je gradnja Ka'be i udaranja temelja

prvom hramu ljudi i prve dzamije u kojoj ce se obozavati Allah Uzviseni, pa pocnimo kazivanje o gradnji sa dovom: 127. I dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: >>Gospodaru nas, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve cujes i sve znas! 128. Gospodaru nas, ucini nas dvojicu Tebi odanim, i porod nas nek bude odan Tebi, i pokazi nam obrede nase i oprosti nam, jer Ti primas pokajanje i samilostan si ! 129. Gospodaru nas, posalji im poslanika, jednog od njih, koji ce im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti uciti i ocistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar! (Al Bekara) A sada braco moja i dragi moji malisani, nakon sto smo procitali doga|aj o nasim pejgamberima Ibrahmu i Ismailu, 'alejhimes selâm, zelim od vas da zajedno sa mnom razmisljate i da izdvojimo zajedno najvaznije dijelove ove lijepe price. Musliman trazi koristi u svemu dobrom sto procita. Poruke ovih dvaju priCa 1. Musliman treba vjerovati u Allaha, dzelle sa'nuhu, putem razmisljanja, razuma i shvatanja kao sto je vjerovao nas pejgamber Ibrahim, 'alejhis selâm. 1. Mora bez bojazni uvijek iznositi istinu. 1. Mora znati da je Allah, dzelle sa'nuhu, s njim i da ce ga On stititi i pomagati. 1. Mora izvrsavati Allahova nare|enja. 1. Mora se strpiti pred uvredama nevjernika. 1. Ne smije se umoriti od pozivanja u islam i u tome mora biti ustrajan. 1. Treba imati iman Ibrahima, 'alejhis selâm, a poslusnost Ismaila, 'alejhis selâm kada do|e naredba od Allaha u kojeg vjerujemo. 1. Treba moliti Allaha da uputi ljude i treba raditi na pozivanju u islam. 1. Treba pokusati promjeniti i popraviti pokvarenu sredinu ma gdje ona bila i ne smije se zadovoljiti nevjerovanjem i neznanjem ljudi. 1. Treba znati da ce pobjeda biti u rukama vjernika, a laz i nevjerovanje ce propasti i nestati.

Zapamtite ovu pricu i njene poruke i molite Allaha da nas ucini od onih koji slusaju Kur'an i slijede ono sto je najljepse u njemu. Neka je hvala Allahu Gospodaru svjetova. jusuf, 'ALEJHIS SELAM lijep san Ujutro rano nakon sto se probudio nas pejgamber Jusuf, 'alejhis selâm, otisao je uzurbano svome ocu nasem pejgamberu Jakubu, 'alejhis selâm, da mu isprica sta je vidio u snu. »O oce moj, sanjao sam jedanaest zvijezda i Sunce i Mjesec i u snu sam ih vidio kako mi se poklonise!« Pa mu je odgovorio otac: »To je radosna vijest, sine moj, ali nemoj pricati ovu pricu svojoj braci, jer ti znas da te oni ne vole kao sto brat brata treba voljeti. Ako im ispricas ovaj san oni ce ti sigurno zavidjeti i povecat ce se njihova mrznja prema tebi, jer sejtan, Allah ga prokleo, nece ostaviti tvoju bracu, a da im ne pomogne u neprijateljstvu prema tebi. Zavidnost bra]e Jusuf, 'alejhis selâm, je imao jednog brata od iste majke i otac ga je volio kako sto je volio i Jusufa, 'alejhis selâm, zbog njihove poslusnosti, Ostala braca su primjetila ovu ljubav prema dvojici brace. Rekose jedni drugima: »Zar ne vidite da su Jusuf i njegov brat drazi nasem ocu od nas.« Zatim su se slozili da ubiju Jusufa, 'alejhis selâm, ali najstariji i najpametniji od njih nije se slozio sa tim, pa rece: »Ne ubijajte Jusufa! Bacite ga u bunar, pa ce ga uzeti nek od prolaznika. Ovo je konacno rjesenje kako da se rijesimo Jusufa. Pa hajdemo nasem ocu da uzmemo Jusufa od njega.« I stvarno obmanili su svog oca i rekose mu: »Posalji ga sutra s nama da se igra i zabavlja.« I otac ga posla nakon protivljenja i opreza. Jeftin djeCak Navecer su se vratili svome ocu placuci. Slagali su mu: »O oce, pojeo ga je vuk dok smo se mi igrali, a mi nismo ni znali.« A otac odgovori: »U vasim dusama je ponikla zla misao i ja se necu jadati.« Prolazili su trgovci pored bunara posto se spustili kofu da je napune vodom zakacio se Jusuf za nju. Uzviknu onaj sto je vadio kofu: »Ovo je djecak!« Zatim su ga izvadili i odnijeli u Egipat sa svojom trgovackom robom i tamo su ga prodali na dvorac kralja koji ga je kupio po niskoj cijeni i za malo dirhema. Kupio ga je vladar Egipta i on

rece svojoj zeni: »Pazi na ovog djecaka. Mozda ce nam koristiti kad odraste ili cemo ga posiniti.« Ali sta se desilo sa Jusufom, 'alejhis selâm, u dvorcu? Vladareva Zena ga zavodi Nakon sto je Jusuf, 'alejhis selâm, prosao bunar i prodaju upao je u novo iskusenje. Jusuf, 'alejhis selâm, je bio lijep i vladareva zena ga je posmatrala. Bila je zadivljena njegovom ljepotom i pozeljela ga je, ali on se nije osvrcao na to. Njena zudnja za njim se povecala i strast ju je nagovarala na razvrat i blud. Ona je pokusala da ga nagovori na to, ali on je odbio rijecima: »Sacuvaj Boze, da ucinim ovo. Allah nas vidi i naredio nam je da se udaljavamo od tog zabranjenog djela.« Sva|ala se s njim i naljutila se na njega, ali on nije ucinio blud. Pozurio je pobjeci, pa ga je ona uhvatila za njegovu odjecu i pocjepala jedan dio. Ugledao ga je vladar, a ona je pokusala slagati. Optuzila je Jusufa za grijeh i trazila je od vladara da ga zatvori. Tajna se proCula Proculo se u gradu i me|u zenama doga|aj o ljubavi izme|u vladareve zene i njenog sluge, pa je vladareva zena pozvala zene svojoj kuci i pred njih je iznjela raznu hranu i voce i svakoj je dala noz. Zatim naredila je Jusufu da iza|e pred njih, a one se po rukama svojim porezase. »Boze, Boze« -uskliknuse -»Ovo nije covjek vec melek plemeniti.« Tada je uzviknula vladareva zena: »Ovo je Jusuf o kojem ste pricali i on vas je opcinio svojom ljepotom. Vi niste mogle podnijeti njegovo prisustvo, samo jedan momenat zbog velike ljepote, pa ste sjekli svoje ruke, a ja zivim s njim vec dugo vremena. On je odbio zinaluk (blud) i ako ne uradi ono sto sam mu naredila kaznit cu ga i u zatvor poslati, zbog toga sto je neposlusan prema meni i sto me ne voli. Zatvor mi je draZi I cuo je Jusuf, 'alejhis selâm, sta je vladareva zena govorila, pa rece: »Gospodaru moj, zatvor mi je drazi od onoga cemu me ona zove.« On je izabrao zatvor, moja braco, da ne bi pao u haram. I stvarno otisla je kraljica svom muzu i trazila od njega da ovog momka zatvori u zatvor, a njen muz je udovoljavao svim njenim zahtjevima. Tako je vojska uhapsila Jusufa, 'alejhis selâm, i odvela ga u zatvor, a on uistinu nije ucinio grijeh ni zlocin, da bi kraljica izlijecila svoju srdzbu zbog onog mladica cestitog koji nije prihvatio nevaljastinu i grijeh. Njegov grijeh je to sto je bio

bogobojazan i dobar vjernik u Allaha, dzelle sa'nuhu. Nije voli zlo pa su ga na kraju zatvorili uprkos njegovoj nevinosti i cistoti. Dvojica momaka I usao je u zatvor radostan i smiren. Ovdje ce naci one koje ce savjetovati i upucivati da bi vjerovali s njim. To je bila lijepa prilika. Kako je sladak zatvor sa vjerovanjem! A kako je gorak dvorac sa nevjerovanjem! S njim u zatvor su usla dvojica mladica. Boravili su blizu njega i vidjeli su dobrotu Jusufovu i njegovu bogobojaznost. Jednog jutra obojica su sanjali ono sto ih je veoma iznenadilo, pa su potrcali Jusufu, 'alejhis selâm, i rece prvi: »Vidio sam sebe da cijedim sok od groz|a.«, a rece drugi: »Vidio sam sebe da nosim hljeb i da ga ptice jedu.« Zatim rekose: »Sta razumijes, dobri Jusufe, iz ovoga sto smo sanjali?« ovo je moj put Obradovao se Jusuf, 'alejhis selâm, jer su ga zatvorenici voljeli, ali on je zelio zapoceti razgovor sa svojim drugovima o vjerovanju, a ne o onome sto njih dvojica sanjaju. A prilika je, treba je iskoristiti da objasni poziv u vjeru. Tako im on rece: »Ja vjerujem u Allaha i ne vjerujem u kipove. Pokoran sam Gospodaru svjetova. Pa sta je bolje, drugovi moji? Zar nije Allah? Zar nije Gospodar svemira i ljudi? I ja sam zaista mladici moji Allahov poslanik ljudima. Ja cu vam sigurno tumaciti ono sto sanjate, to ce vam se uz Allahovu dozvolu obistiniti. Ja sam zaista iskren. Orvi san znaci da ce onaj koji je to sanjao izici zdrav i napojit ce vladara sokom od groz|a, a onaj sto je sanjao drugi san bit ce ubijen.« obistinjenje I izasao je prvi zdrav kao sto je Jusuf, 'alejhis selâm, i rekao. Posjetio ga je Jusuf prije izlaska i rekao mu da ga kod kralja spomene i da mu kaze kolika nepravda mu je ucinjena, ali on je to zaboravio i nije se sjetio dok nije proslo nekoliko godina kad je vladar usnio san i trazio je njegovo tumacenje. Tada se on sjetio da Jusuf, 'alejhis selâm, zna tumaciti snove. I tako se i desi. Protumaci Jusuf snove, a kralj se iznenadi. Zatrazio je da oslobode Jusufa i oproste mu. Ali Jusuf, 'alejhis selâm, odbi izaci dok se ne dokaze njegova nevinost. Tada je kraljica priznala govoreci: »On je, uistinu, nevin, a ja sam grjesnica. Ja sam ga zvala u razvrat (nevaljastinu), pa je odbio i ja sam ga nepravedno zarobila.«

vezir Zbog ovog visokog morala i plemenitih osobina, te zbog tacnog tumacenja kraljevih snova postavio ga je kralj za ono sto je i sam trazio - da postane vezir za novac i robu. Procuo se glas o njemu po susjednim gradovima. Ljudi su dolazili njemu radi trgovine, a i njegova braca su bila me|u onima koji su dosli. Kad su stigli do njega on ih je pozvao, a oni njega nisu prepoznali. Lijepo ih je ugostio, a on im je rekao: »Dacu vam sto zelite, pod uslovom da mi dovedete svog brata koji sada sa vama nije dosao.« Rekose mu braca: »Nas otac nam nece dozvoliti da ga povedemo. To je tezak zahtjev, ali mi cemo pokusati da ga nagovorimo, to ti obecavamo.« Kad su se vratili razgovarali su sa ocem. Na pocetku je njihov otac odbio, ali kad su otvorili svoj tovar vidjeli su da se roba vratila, a Jusuf je nije uzeo. I zbog toga se njihov otac slozio da posalje sina s njegovom bracom. I karavan je stigao. Jusuf se obradovao i rece svome bratu: »Ja sam Jusuf. Ostavit cu te kod sebe. Ne boj se.« Zatim je spremio brata na putovanje i stavio casu kraljevu u tovar svoga brata, a onda zarazio pretres. Vojska je izvadila casu iz tovara Jusufovog novog brata i doga|aj se procuo. Mali brat je osu|en na zatvor (a sve je ovo da bi on ostao sa Jusufom u Egiptu). Braca su se, ne shvatajuci, razalostila. Rece najstariji: »Ja necu ici s vama naesem ocu. Idite vi i ispricajte ocu: »Tvoj sin je ukrao.« velika Zalost Cim su djeca obavjestila oca on je oslijepio od placa i od velike zalosti. Plakao je za Jusufom i njegovim bratom, zatim rece djeci: »Ne gubite nadu u Allahovu milost. Idite u Egipat i trazite Jusufa i njegova brata.« Braca su poslusala naredbu i pricu o ocu su ispricali Jusufu, a da nisu znali ko je on. Tada ih Jusuf podsjeti i rece: »Zar niste zaboravili sta ste uradili u proslosti s vasim bratom Jusufom.« Pa su ga pogledali u lice i uvjerili su u njegov izgled, zatim su u jedan glas izgovorili: »Ti si sigurno Jusuf!« Jusuf zurno odgovori: »Da, ja sam Jusuf, a ovo je moj brat. A ko se bude bojao i ko strpljiv bude, pa Allah uistinu nece dopustiti da propadne nagrada onima koji dobra djela cine.« susret

Trazili su od njega da im oprosti sto je i ucinio. On im dade kosulju da bude radosni lijek za njihova oca i rece: »Dovedite sa sobom citavu vasu porodicu« Kad su stigli svome ocu i dali mu kosulju ponovo mu se vratio vid Trazili su oprost od svoga oca i on im je oprostio. Svi su otisli u Egipat. Tako je Jusuf postavio svoga oca na prijestolje, a njegova braca su stajala pred njim i ostvari se njegov san koji je sanjao kao mali i tada on rece: »Gospodaru moj, Ti si mi dao vlasti i naucio me tumacenju nekih snova. O Gospodaru nebesa i Zemlje, Ti si Zastitnik moj i na ovom i na onom svijetu, daj mi da umrem kao musliman i pridruzi me s onima koji su dobri.« »Eto tu su neke nepoznate vijesti koje Mi tebi objavljujemo, a ti nisi bio s njima kada su se oni odlucili i kada su onako lukavi bili.« kraj Neka je salavat i selam na tebe pejgambere Jusufe . Koliko si trpio i podnio dok su ti mnogi nepravdu cinili. Ti si plemeniti vjerovjesnik, sin plemenitog vjerovjesnika. Ti si se zrtvovao pomazuci Allahovu vjeru (u kuci, u dvorcu, u zatvoru). Na nama je da postanemo kao i ti, o Boziji poslanice, sa visokim moralom i dobrim djelima. Istinu je rekao Allah, dzelle sa'nuhu: »A ko govori ljepse od onoga ko poziva Allahu, koji dobra djela cini i koji govori – Ja sam zaista musliman!« Njegov govor je najljepsi i mi smo Mu pokorni. I uvijek cemo se ponositi sto smo od cvrstih muslimana i neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova. Su'ajb, 'alejhis selâm VELEKO NASILJE Zivio je jedan narod u podrucju Sama kome je Allah, dzelle sanuhu, podario dobro i bricet. Oni nisu vjerovali u Onoga koji daje opskrbu, poricali su da Allahu pripada zahvala za sve ove dobrote. Nijekali su Allaha, dzelle sa'nuhu, i druge su mu bogove pripisivali. Obozavali su stvorenje koje se zvalo Ejke, to je, visoko, bujno i glatko drvo. Privikli su se na ovakav sirk, i sinovi su slijedili svoje oceve, djedove, a nisu ni pomislili da se Allahu pokaju, i da mu druga ne pripisuju. Pa kako da ove pameti shvate i razumiju? USKRA]IVANJE PRAVA

Njihovo nevjerovanje je postajalo sve vece i gore. Poceli su nepravdu ciniti Allahovim robovima. Uskracivali su ljudima njihova prava. Pa tako kad bi htjeli nesto kupiti uzimali bi suvise jeftino, a na vagu su stavljali vise nego sto su platili. A kada bi oni prodavali nesto radili bi suprotno, tj. zakidali bi na prodatoj robi i naplacivali bi vise nego sto su na vagi izvagali. Nijma slicne Ku'ran je opisao zabranivsi svaku vrstu varanja i obmane. »Tesko onima koji pri mjerenju zakidaju, koji punu mjeru uzimaju kad od drugih kupuju, a kada drugima mjere na litar ili na kantar onda zakidaju«. KO ]E PREUZETI OBAVEZu Zivjeli su svi u velikom nasilju, uskracivanju prava. Svaki je razmisljao o kra|i, dobiti i tu|oj propasti. Pa ko ce, sta mislis, prihvatiti se svoje duznosti u ovoj silnickoj sredini i ko ce vratiti prava onome kome pripadaju? To je bio jedan od njih, Suajb, 'alejhis selâm, kojeg je Allah, dzelle sanuhu, pomagao dokazom i velikim mudzizama. Poslanik, Suajb, 'alejhis selâm, nece oklijevati u svom pozivanju, nego ce ih pozvati da ne vjeruju u Ejke i da napuste nepravdu u kupoprodaji. KAKO IH JE POZIVAO ? Poceo je Suajb, 'alejhis selâm, svoj poziv opominjuci ljude, govoreci im o nevjerovanju u koje su zapali. Prvo im je govorio o obozavanju Allaha jedinog i zabranio im da Allahu druga pripisuju. Trazio je od njih da napuste drvo Ejke koje su obozavali i cinili ga Allahvim drugom. Zatim je presao na drugu stvar, a to je nepavda ljudi. Pa rece: »O narode, pravo mjerite i na litru i na kantaru, zaista to sto vi drugima stetu nanosite, to je zabranjeno i nije vam dozovljeno da na vaganju i mjerenju varate. Nego dajte ljudima ono sto im pripada od zarade, imetka i trgovine. Budite praviedni, a ako ne budete onda vam je kazna za nepravdu. Allah vas opominje, ako budete nevjernici.« KAKAV JE ODGOVOR Cim je narod cuo njegov govor, odmah su mu podrugljivo odgovorili: »O Suajbe, zar ti tvoja vjera nare|uje da obozavamo nekog drugog, osim onoga sto su nasi ocevi i djedovi obozavali? I zabranjuje da s ljudima radimo kako mi hocemo i zelimo? A odakle ce nam doci zarada, ako ostavimo varanje? O Suajbe, kako nam zabranjujes vjerovanje koje smo naslijedili i koje su nasi preci vjerovali? Ostavi nas i nasu sudbinu i ne unosi nered

u nas zivot. Jesi li ti onaj kojeg smo smatrali najpametnijim i najrazumnijim me|u nama? Da li nam ti ovo savjetujes? Gdje je tvoje podsticanje za nase trazenje bogatstva i zarade za nas grad? Hajde budi s nama i kao mi ili nas ostavi, o Suajbe, jer mi necemo napustiti nasa shvatanja i nase strasti. NE]U SE ZAUSTAVITI Ali Suajbu nije izmakla ni jedna gruba rijec, nego im se pod kozu uvukao i njezno i blago im govorio, lijepo ih savjetujuci. Podsjecao ih je da im je on savjetnik, da je on poslanik Gospodara svjetova, a kod njih se samo povecala grubost i prkos. Pa im on rece: »O narode, svejedno sto vi koristite grobust , ja sigurno necu napustiti pozivanje Allahu, i necu odustati od opucivanja. Zaista mi moj Gospodar nar|uje da pozivam ljude Njemu i ja necu oklijevati. Niti cu napustiti ovaj veliki posao. Ovo je moja vjera, o narode, jasna pred vama, pa Allaha, dzelle sa'nuhu obozavajte i ne pripisujte Mu druga. O narode, pravo mjerite na litru i kantaru, i ne uskracujte ljudima njihova prava. OBZNANA KAZNE Osjetio je Suajb, 'alejhis selâm, da njegov narod ne zudi za vjerovanjem u Allaha, dzelle sa'nuhu, i vidio je jasno protivljenje kod njih. Nista mu nije preostalo nego da pocne da ih plasi Allahovom kaznom i da ih upozorava na neposlusnost i grijehe. Plasio ih je teskom kaznom za grijesenje. I da se od Allahove kazne nece spasiti niko osim dobrocnitelji, koji su u Allaha, dzelle sa'nuhu, vjerovali i nisu mu sirk cinili. I tako, braco moja, iako je Suajb, 'alejhis selâm, dostavio poziv, on nece zaboraviti da ih opomene na posljedice njihovog stanja, da bi znali kakav ce im biti kraj i svrsetak. DOSTA TE JE, O SUAJBE Nakon sto im je pokazao da je njihovo vjerovanje neispravno i pokazao im njihovo nasilje koje su prema sebe cinili i nakon sto su shvatili da je njihov postupak pogresan, a da je ono cemu ih Suajb poziva, to je istina pribjegli su tada gr|enju i vrije|anju i rekose: »Mi ne razumijemo ono sto ti pricas i ne zelimo da slusamo tvoj govor i ako ne prestanes da nas pozivas mi cemo protiv tebe upotrijebiti silu zlo i kaznit cemo te. Ti si slab i jadan i napadanje tebe nije nam ni do sada bilo uskraceno, osim zbog tvoje porodice koju postujemo i cijenmo. Ali sada te necemo ostaviti da pozivis i siris vjeru i ustrajes u tome. Mnogo puta smo ti rekli: Necemo napustiti vjeru nasih

oceva i necemo ih prestati slijdeti i ne zelimo da budes me|u nama!« JA SE UZDAM U ALLAHA Pa je odgovorio njihov poslanik: »Zaista, da cuvate Allahove blagodati i da vjerujete u Allaha bilo bi vam bolje od vaseg postivanja moje porodice. Prijetnja silom vam nece koristiti, jer Allah, dzelle sa'nuhu, je jaci od vas. Allah je taj koji ce mene pomoci, a vas poraziti. Ja se uzdam u pomoc Allaha, Uzvisenog, a on zna koje grijehe cinite i zna da vas puno opominjem i savjetujem i upucujem vas na dobro i dobrocinstvo. Allah, nas sigurno nece zaboraviti ako budemo vjernici, a i vas nece zaboraviti ako budete ne vjernici. On je uz vjernike, a ne uz vas. Pomoci ce vjernicima, a ne ce vama pomoci. I nece vam koristiti vas ugled. Allahu se vratite i Njemu se pokajte, napustite obozavanje lazi i okanite se nevjerovanja u Alaha Uzvisenog. MALOBROJNA GRUPA I pred ovim stalnim pozivanjem i trajnim opominjanjem, neki ljudi iz njegovog naroda, vidjeli su u njegovom pozivanju lijep, ispravan i razumljiv govor. Pa su se njihova srca otvorila i mozgovi shvatili, i povjerovali su s njim u Allaha, i prihvatili ispravnu vjeru bez oklijevanja, zbunjenosti ili odbijanja. Uputio ih je Allah, dzelle sa'nuhu, na pravi put, i povjerovali su, a bilo ih je malo. Obradovao im se Boziji poslanik, Sujab, 'alejhis selâm, i zahvalio je Allahu, dzelle sanuhu, sto ih je uputio. Ali sta se desilo u vecem dijelu njegovog naroda? Jesu li kafiri sutjeli o prihvatanju vjere ovih nekoliko izme|u njih? TRAZENJE KAZNE Pobojali su se da se ne umnoze muslimani i da se Suajbova vjera ne prosiri, pa su otisli kod njih i rekli: »Mi cemo vas protjerati iz ovog naselja i necemo vas ostaviti da propovjedate vasu vjeru i da je me|u nama sirite!« Zatim su otisli Suajbu smatrajuci ga lazljivcem i rekose mu: »Ti si carobnjak i lazac, i ako si pravi poslanik , pa gdje je ta kazna kojom nam prijetis? Moli Allaha, svog Gospodara da na nas spusti smrtonosnu kaznu s neba i spusti na nas kaznu koju si nam obecao, ako si istinu govorio. Hajde, Suajbe, zovi svoga Gospodara da vidimo hoce li se Allah, odazvati tvome pozivu i hoce li pomoci tebe i one koji vjeruju s tobom? ALLAHOVA POMO]

I trazio je Suajb, 'alejhis selâm, za njih i Allah, dzelle sa'nuhu, se odazvao njegovoj molbi. Spustio je na njih zestoku kaznu. Ta kazna je bila zestoka vrucina u kojoj nije bilo ni hladnom ni vode. Nije im koristilo da se sakrivaju, zaklanjaju ili piju vodu. Zatim, crni oblak na nebu, krik, grmljavina i svjetlica. Zatim su osjetili da se zemlja trese pod njima. Uplasili su se i pobjegli, ali smrt ih je stizala na svakom mjestu i unistavala ih. Pomrli su, nakon sto su trazili kaznu. Umrli su od kazne koju nasilnici sebi trazili. Ovo im je kazna na ovom svijetu, a na Sudnjem Danu ceka ih zesca i sramotna kazna. ISTINA SE UZDIGLA Nakon sto su nevjernici pomrli, vidio je Su'ajb, 'alejhis selâm, njihovo stanje i sjetio se njihovog nevjerovanja i suprostavljanja Allahu i poslaniku. Sta mu je preostalo nego da kaze: »O narode moj, prenio sam vam poslanice Gospodara svoga i savjetovao vas, pa zasto da tugujem za narodom nevjernickim?« A ti brate i ti sestro. Ne tugujte za narodom koje ne vjeruje u Allaha i koji ne slusa vase savjetovanje i pozivanje u uputu. I ne tugujte za onim koji drugog boga obozava, a vidi da je taj bog slab i ne moze mu koristiti, ne vidi niti cuje, ne moze stetiti niti koristiti. I znajte da ce se istina uzdici, makar to kasnilo, i da ce vase pozivanje u vjerovanje Allaha proizvesti dobro, ako budete strpljivi, ako budete uporni u tom pozivanju. Svaki nevjernik drzi se nevjerovanja s dokazom da su njegovi djedovi bili nevjernici ili zbog straha od vladara nevjernika. I nasa duznost je da mu objasnimo pravi put, i da laz, svejedno koliko dugo trajala, svejedno koliko jaki i mnogobrojni bili njeni sljedbenici, ili sto su je nasi preci obozavali ... To sve ne moze laz uciniti istinom, niti pakvareno uciniti dobrim. A istinu je rekao Allah, dzelle sa'nuhu: »Reci , nije isto ono sto je zabranjeno i ono sto je dozvoljeno, makar te iznena|uje mnostvo onoga sto je zabranjeno.« Pomozi nas, Boze nas, i ucvrsti nas u dobru, istini i vjeri islamu. MUSA, 'alejhisselam FIRAUNOVA OHOLOST U zemlji Egiptu i na obalama rijeke Nila zivjeli su Benu Israil. Uzivali su u dobrotama i blagostanju. Ali ovo blagostanje nije dugo trajalo kod njih. Tamo je bila porodica koja se zvala PORODICA FIRAUNA.

Vladala je Egiptom, a njen vo|a bio je Firaun koji je ucinio da Benu Israil iskusi nesrece i kaznu i ucinio ih je svojim robovima. Sebe je postavio za boga osim Allaha, naredio im da samo njega obozavaju. Zatim je nastavio da cini nasilje narodu i uzoholio se na zemlji. Ljudi su zivjeli u ropstvu siromastvu i bijedi, dok su se on i njegova porodica oholili ne znajuci za milost niti sazaljenje, ni za samilost, niti za blagost. KLANJE MUSKE DIJECE A Firaun ovaj tlacitelj, nevjernik, zelio je da ljudi ostanu porobljeni i ponizeni, da ne znaju za slobodu i snagu. I zelio je da on i njegova porodica cvrsto vladaju nad narodom. I zbog toga je objavio odluku kojom presu|uje svakom novoro|encetu iz plemena Benu Israil da se zakolje i umre ako je djecak (musko), a da ostane ako bude djevojcica (zensko). Njegova vojska je sprovela ovaj zakon i poceli su klati djecake, a ostavljati djevojcice, a niko nije mogao zastititi dijete, niti otac svoje dijete, niti majka svoga malisana. Svi su se bojali, nisu mogli odgovoriti Firaunu tom silniku koji ih je ponizavo i iskoristavao njihovu slabost, da ucvrsti svoju tiraniju. MUSAOVO RO\ENJE A me|u zenama, sjedila je majka u svojoj kuci, cekajuci ro|enje nakon sto je nosila plod u svom stomaku devet mjeseci. I ona je kao i druge majke bojala se da joj zakolju dijete ako bude musko. To je bio samo tren kad je doslo malo novoro|ence i izaslo iz stomaka svoje majke. Ko je on, sta mislis? On je musko, a nije zensko. A kada ga je majka rodila osjetila je cudne osjecaje prema njemu, to je majcinska milost. I ona je rece:"Ne zelim da umre, niti zelim da za njega sazna Firaun, neprijatelj dijece. Ja zaista volim svoga sina, ali !!! Kako da ga sakrijem od Firauna? Njegova vojska pretrazuje kuce, kucu po kucu, pa sta da radim?" BACI GA U VODU I ovdje se umijesala volja, Allaha Uzvisenog, u ovaj problem. Firaun ja radio ruzna djela, jer je klao dijecu i Allah Uzviseni nije zadovoljan sa ovim nasilje. A kada ne ostane niko od muskaraca, to znaci da ce Firaun sigurno ostati kao bozanstvo ljudima. Allah je htio da novoro|ence bude onaj koji ce presuditi Firaunu i nasilju porodice Firaunove. I pocelo je spasavanje. Objavio je Allah majci novoro|enceta:"Ti, ako se bojis za svoje dijete od Firauna, stavi ga u sanduk, zatim taj sanduk baci u

rijeku i rijeka ce ga odnijeti Firaunu! Ali, budi smirena, Firaun ga sigurno nikad nece ubiti. Hajde majko, ako se bojis za njega od Firauna, uradi ovu stvar!" SANDUK KOD FIRAUNA Ovo novoro|ence bio je Musa, a majka, Musaova majka. Allah ce sigurno zastititi malisna od klanja, ali kako ce ga zastititi na ovaj nacin? Zeli od njegove majke da ga posalje Firaunu, a Firanu nece ubiti Musaa!!! Ovo je zaista cudno. Ali Allah koji sve zna, ispunice svoje obecanje. Usprkos majcinskom strahu za dijete, stavila ga je u sanduk, kako joj je Allah naredio. Zatim je bacila sanduk u rijeku. A Musaova sestra pratila je izdaleka da vidi gdje ce rijeka odnijeti sanduk u kome je njen brat Musa. Sanduk je stigao do obale i uzela ga je jedna zena. Ko je ona sta mislis? Ona je Firaunova zena!!! KO ]E GA DOJITI Zavoljela je Firaunova zena ovo dijete i trazila je od svog muza da ga ostavi i da ga uzme da im bude dijete. Nevjernik Firaun se zadovoljio s time. Ali dijete je plakalo i vristalo. Hoce da doji? Koce ga dojiti? Odakle mu donijeti mlijeko? Malo dijete je odbilo sve dojilje!! Njegova sestra ja dosla na vrata Firaunu i rekla: "Hocete li da vam pokazem zenu koja ce ga dojiti? Dajte mi ga." I odnijela ga je svojoj majci (Musaovoj majci) da ga doji. Firaun se je slozio da ga doji ta zena, ne znajuci da je to njegova majka. I ovako je Allah vratio majci njenog sina, a obecao joj je da ono nece umrijeti u Firaunovim rukama. MAJCINA RADOST I zamislite braco malisani, kolika je bila majcina radost u ovom susretu sa svojim dijetetom? Ostavila je svoje dijete i stavila ga u sanduk, zatim je sanduk bacila u rijeku, on je otisao Firaunu (neprijatelju dijece), ali on se vratio Allahovom dozvolom, bez klanja i smrti, vec sa vise zastite i ljubavi. Koliko ce trajati ova velika radost? Uistinu Allah nije ostavio ovu jadnicu da place i zali, nego joj je vratio dijete, da se smiri i da ostane radosna. Ovo dijete ce odrasti i pobjeda ce biti kod njega. Zato ce ga Allah stititi. MUSA UBIJA COVJEKA Dijete je zavrsilo period dojenja, zatim je raslo i razvijalo se dok nije postalo odrastao mladic, misicav, jak, cvrstog tijela, kao junak. Jedanput dok je hodao me|u narodom, kad ugleda dvojicu

ljudi kako se tuku i bore. Pa je krenuo prema njima. Ko su oni? Jedan je iz njegovog naroda, a drugi je iz Firaunove porodice. Kad ga je prvi ugledao, ohrabrio se i rekao mu :"Spasi me, spasi me o Musa." I Musa je napao na covjeka iz Firaunove porodice i udario ga. Taj covjek je pao na zemlju, mrtav od njegovog udarca. Ovaj doga|aj nije vidio niko od vojske, znaci niko od njih nije znao ko je ubio ovog Firaunovog covjeka. Ali kakav je bio Musaov polozaj? STRAH I OPREZ Musa se pokajao zbog svog postupka i trazio je oprost od svoga Gospodara, posto nije bilo namjerno ubistvo covjeka, Allah mu je oprostio. (ajet) "ON PRASTA I MILOSTIV JE" Ali poceo se bojati da neko ne sazna da je on ubica. I jedanput se desilo da vidi istog covjeka koji je od njega trazio pomoc, kako mu sada kaze:"Spasi me (kao sto je prvi put postupio)" Pa nije uradio ono sto je taj covjek od njega trazio. Firaunov covjek se pobojao za sebe i shvatio je sta se prije desilo, pomislio je da ce ga Musa ubiti, pa mu rece:(ajet; O Musa zar hoces da me ubijes, kao sto si jucer covjeka ubio !?) Tada je narod saznao da je Musa ubio Firaunovog covjeka prosli put i vojnici pocese da traze Musaa da ga ubiju. BIJEG IZ GRADA Musa je zapao u tesko stanje kad mu je dosao jedan covjek i rekao: "O Musa, procula se velika vijest, a ona je opasna za tebe." Pa ga Musa upita: "Sta je to?" Covjek mu odgovori: "Vojnici te traze". "Zasto?", upita Musa. Covjek mu odgovori: "Oni su saznali da si ti ubio Firaunova covjeka". To jest, braco moja, oni traze Musaa da mu sude i da ga kazne. Zatim covjek nastavi pricati: "O Musa, bjezi i idi iz ovog grada u drugo mjesto, dok mozes da se spasis, da te ne ubiju." Slusao je Musa govor ovog covjeka i poslusao njegov savjet, ali ... gdje da ide? Eto on bjezi daleko. DALEKO I izisao je iz svoga grada ... iz grada Firaunova, krecuci prema drugom gradu. Isao je kroz pustinju i presao dug put, bjezeci od straha od Firauna i bjezeci od ubistva. Ovaj covjek se spasio od klanja kad je bio mali, uz Allahovu pomoc. A sada kad je velik ide daleko da se spasi od ubistva, tako|e uz Allahovu zastitu. Allah se obavezao da ce zastititi svoga roba Musaa. Ova osoba imat ce veliki znacaj u buducnosti, kad ce Allah s njim pomoci Benu Israil, kojima je

Firaun nasilje cinio. A i oni su sebi nasilje cinili zato sto su sutili na nepravdu Firaunovu. I Musa se uputio u zemlju u kojoj je zivio narod naseg pejgambera Suajba a.s. STA JE TAMO NASAO ? I usao je u grad koji se zvao Medjen i tu je nasao skupinu ljudi kako se guraju oko izvora vode. Najjaci se prvi napio, napunio su|e i napojio stoku. Musa pored puta na|e dvije djevojke a pored njih, njihova stoka. One nisu zeljele da potjeraju stoku do vode, jer su bile nejake prema drugim cobanima. Musa krenu prema njima. Zelio je da uradi dobro i hajr ovim djevojkama. A Musa je bio jak i mogao se gurati, zbog toga mora pomoci. Snaga je dragi moji velika blagodat i mumin mora da cuva tu blagodat, zato sto je jak mumin bolji i drazi Allahu od slabog mumina. A, nasem pejgamberu Musau a.s. Allah je dao prednost u tijelu, a on je volio da pomaze slabe. Pa je prvi put pokusao da pomogne Israelicanu protiv Firaunovog covjeka, a nije namjeravao da ga ubije. A sada pokusava da pruzi pomoc koju moze dvjema djevojkama. Njegov rad je cinjenje dobra, a kada se sastavi snaga i znanje to je najljepse i najbolje. Tako da ne upotrebljava silu osim za istinu i na pravom mjestu i dobrocinstvu koje radimo. MALI BRATE ! MALA SESTRO ! Zelite li znati sta ce se desiti Musau a.s. poslije toga?? Nego procitajte pricu o Musau u sljedecem broju. Sljedece prica je drugi dio, historije naseg pejgambera Musaa a.s. i nosi broj 12. A Musaova prica je duga i mnogo ajeta u Kur'anu doslo je sa kazivanjem o Benu Israil, Musau i Firaunu da bi nas umet izvukao pouku na iskustvima prijasnjih naroda. Allahu, ucini nas od onih koji slusaju Kur'an i slijede ono sto je najljepse u njemu. Musa a.s. (12) NaS otac je oronuli starac Vidjeli smo u prosloj prici kako je Musa a.s. pobjegao iz svog grada u drugi grad, pa je u njemu vidio guzvu oko izvora I vidio je tako|e dvije djevojke udaljene od tog mjesta, kako cekaju svoj red da napoje ovce svoga oca.

Sta ce drugo Musa, braco moja, nego da pri|e djevojkama I da ih upita: “Sta cekate? I zasto stojite tako daleko?” pa mu odgovorise: “Covjece mi cekamo da se ovi ljudi razi|u, ne zelimo da se guramo s ljudima, a dosle smo prisiljene da napojimo ovce, jer je nas otac bolestan I ne moze doci ovdje I on je oronuli starac, tezak mu je posao I dolazak ovdje I zato mi moramo cekati kao sto vidis. Pomo] Posto je Musa saslusao pricu dviju djevojaka, shvatio je da im treba neko ko ce im napojiti ovce, a pomaganje slabog je obaveza. I zbog toga nije oklijevao, a on je jak covjek da pomogne djevojkama. Uzeo je ovce I napojio ih, zatim je ovce vratio djevojkama, a one su mu zahvalile na njegovom velikom dobrocinstvu I vratise se kuci radosne. A, sto se tice Musaa, on je sjeo u hlad drveta. Jezikom je zahvaljivao Allahu dz.s. I molio ga za milost, govorecI: “O Gospodaru, ja sam Tvoj siromasni I potrebni rob, trazim od Tebe milost I pomoc, jer ovdje nemam ni kuce ni novca I ne mogu zivjeti bez posla I prebivalista. Do starCeve ku]e Djevojke su se vratile svome ocu neobicno rano, pa ih je upitao sta je razlog, a one ga obavjestise da je jedan jak covjek, koji je stranac u ovom mjestu, napojio im ovce, a on je sada kod izvora. Nadahnuo je Allah dz.s. starca da posalje jednu kcerku da dovede tog covjeka. Dosla je djevojka do njega, stidljivo iduci I rekla mu: “Moj otac te zove da te nagradi zato sto si nam ovce napojio.” Obradova se Musa,... Allah dz.s. mu se odazvao na njegovu molbu, I eto opskrba mu do|e smijeseci se, tako da Musa krenu za djevojkom nakon sto je vidio njen stid sto je upucivalo na dobrotu I lijep odgoj. Posao I brak Posto je stigao, upoznao se starac s njim, umirio ga i otklonio uplasenost od njega, i rece mu: “Kod nas ces naci stan, imetak i posao.” Zatim jedna djevojka rece svom ocu: “Oce, ovaj covjek je moralan, jak, cist, pouzdan I trazim da radi za nas. Sigurno je dobro da radi kod nas ovaj jak I pouzdan, koji sadrzi uslove za uspjesan i prihvatljiv posao: iskrenost i tacnost.” I zaista Allah dz.s. nije zaboravio Musaa, i tako starac rece Musau: “Ja zelim da te ozenim sa jednom od ove dvije moje kceri, a zauzvrat da ti readis kod mene osam godina.”

Obradovao se Musa poslu, ozenio je jednu djevojku i ovim je lijepo upotpunjeno uslisivanje njegove dove. Dobio je sigurnost, posao i brak. OpraStanje Nakon sto je isteklo vrijeme rada,i ispunio period na koji su se dogovorili na pocetku rada, pozelio je svoj grad, pa mu je punac dao njegov dio imetka i ovaca. Tako da je Musa spakovao svoje stvari. Bio je spreman da krene sa svojom porodicom u zemlju Egipat. Oprostio se Musa sa starcem, a njegova zena se oprostila sa ocem i sestrom. Molio je starac za njih srecu, udobnost, pomoc i uspjeh. I krenuli su na put u Allahovom blagoslovu ... I tako su Musa I njegova zena ostavili zemlju oronulog starca I otisli za Egipat. I pocelo je njihovo putovanje neprekidno pod zastitom uzvisenog Allaha. Boze moj, Ti si saputnik na putovanju I zastupnik u imetku I porodici. Vidim vatru Kao da su tu|ina I daleko mjesto uticali na Musaa da zaboravi put. Kada je stigao do mjesta koje se zove Turi Sinaj, izgubio se I nije imao kud da krene? I gdej da ide ... A na zemji je pomrcina!? I poceo je ici nadesno a zatim se vracati nalijevo, a nije nasao znak, niti putokaz ni pomoc. Ali Allah dz.s. ce ga sacuvati svojom paznjom, kao sto smo rekli, a vec ga je sacuvao od klanja, smrti I siromastva. A sada, sigurno ga nece ostaviti izgubljena. I eto Musa je u daljini ugledao vatru kako gori na brdu Turi Sinaj pa je pozurio do svoje zene I rekao: “Sacekaj me ... donijecu s tog mjesta glavnju koja ce mi osvjetliti put, ili cu pitati onoga koga na|em tamo. PoCetak poslanstva I otisao je prema vatri ... prema mjestu svjetla koje ga je obradovalo. I posto je stigao ... cuo je govor kakav prije nije cuo. Nije govor covjeka niti ljudi,a nije vidio nikog ispred sebe da govori!!.. Iznenadio se, zacudio se I zbunio, jer mjesto je prazno od ljudi ... pa onda odakle dolazi glas? Uplasio se Musa, I zadrhta ... Ali odgovor mu je brzo dosao: “O Musa, ne boj se!!” Ko govori, sta mislis? To je bio Govor Gospodara svijetova, osim kojeg drugog boga nema. Trazio je od Musaa da Ga obozava I da Mu nikog za druga ne pripisuje ... To je pocetak nubuweta I poslanstva.

Sta nosiS Zatim ga je Glas pitao I rekao mu druge rijeci: “A sta ti je to u desnoj ruci, o Musa?” Tj. sta nosis. Musa Mu odgovori kao sto bi mu I drugi covjek odgovorio: “Ovo je moj stap, nosim ga da radim s njime nekoliko stvari: 1) “Postapam se njime” tj. pomazem se njime u hodu. 2) “Skidam njime lisce svojim ovcama” tj. njime obaram lisce s drveca da ovce jedu. 3) “I sluzi mi za druge potrebe” tj radim njime druge stvari. Ovako je odgovorio Musa svome Gospodaru, ali da li Allah zeli ovaj odgovor? Je li ga pitao za njegov stap da Mu nabroji ove tri stvari koje Allah dz.s. zna? Mu’dZiza - Cudo Allah nije zelio da pita Musaa o stapu niti o ovim stvarima koje je Musa nabrojao u svom odgovoru. Pitao ga je o njemu pripremajuci ga za otkrivanje nove tajne stapa koju nije znao Musa do sada, I eto tajna dolazi: “O Musa, baci taj stap, baci ga na zemlju !!” Pa ga je Musa a.s. bacio I stap se pretvorio u veliku zmiju, strasnog izgleda, zastrasujucih pokreta I ogromne debljine. Musa se uplasio I pobjegao!! Zatim mu do|e nare|enje: “Ovo je istina, to je mu’dziza, uzmi ga I ne boj se, vraticemo ga kako je I bio. Zatim,stavi svoju ruku u njedra , ruka ce se pojaviti cudno bijela, a iz nje zraci svjetlo. To je druga mu’dzija odAllaha, koja te pomaze. Ne boj se Umirio je Allah dz.s. svoga roba Musaa, I objasnio mu da ono sto je vidio jesu dvije mu’dzize ... Ne boj se od njih. Stap se pretvara u veliku zmiju Mojom dozvolom, a tvoja ruka postaje bljestavo bijela Molom voljom. Ti ces uistinu postati poslanik Gospodara svijetova I dao sam ti mu’dzizu stap I mu’dzizu ruku, da bi bile od pomoci u tvom pozivanju Allaha. Ne boj se o Musa, vec znaj da ce se ova odredba ispuniti Allahovom moci I Allah ce te pomoci protiv naroda koji ne vjeruje. Ne boj se, jer poslanika Allah pomaze, a Allah je dovoljan pomagac. Idi Fir’aunu Hajde, o Musa, ti trebas da pocnes sprovoditi rijeci svoga Gospodara, jer ti si njegov poslanik. Pocni pozivati ljude da Allaha obozavaju, nakon sto ih je Fir’aun zaveo pa njega obozavaju. A prvi kojem si ti potrreban (Fir’aun) njihov vo|a I

njihovo bozanstvo. Idi Fir’aunu I obavjesti ga da je Allah Jedini Koji zasluzuje da bude obozavan, a nije Fir’aun kako on tvrdi. I imas dvije mu’dzize, o Musa ponesi ih sa sobom Fir’aunu da bi njima potvrdio svoj govor. Iza|i s njima pred ljude I pred svakog onog koji ne vjeruje u Allaha, a obozava Fir’auna osim Gospodara svijetova. Poslusao je Musa a.s. naredbu svoga Gospodara, I tako on ide Fir’aunu kao nebijj I poslanik. A prije nego sto je otisao, Musa podize ruke prema svome Gospodaru I zamoli Ga ponizno: “Gospodaru ... Ti znas da sam ja bio u svome gradu, kod Fir’auna I porodice Fir’aunove, I oni me sada traze jer sam ja ubio jednog njihovog covjeka, I bojim se kad do|em da me ne ubiju pa necu moci da pozivam, Gospodaru ucini prostranim prsa moja I olaksaj zadatak moj. I ti znas da mi treba razgovjetan I tecan govor, pa mi pomozi da moj govor bude jak u opominjanju. Gospodaru,ucini mog brata Haruna zajedno sa mnom, da ide Fir’aunu zajedno samnom I da mi se pridruzi u mom poslanstvu. Za ovo Te molim Gospodaru ... a Ti znas moje stanje.” A svi su poslanici I nebijji, dragi moji, trazili od Alllaha pomoc jer obaveza nije lahka. I Allah sigurno nece zaboraviti svoje robove mu’mine koji pozivaju u istinu, a posebno vjerovjesnike I poslanike. Allah zna da poslanici nece oklijevati da se odazovu Njegovim naredbama. Osim toga On Ih je ucvrscivao I potpomagao mu’dzizama da bi njihovi argumenti bili jaci. Iako nevjerniku koji ne zeli vjerovati ne koristi mu’dziza pa makar je on svojim jezikom trazio od poslanika. A mi vjernici u umetu Muhammeda a.s. imamo vjecnu I neprolaznu, najjacu I najcvrscu mu’dzizu od svih mu’dziza ostalih poslanika. To je Kur’an Kerim, pecat mu’dziza, ucimo ga I njemu poducavamo, njemu pozivamo I po njemu uvijek sudimo. Boze nas, ojacaj nas svojom pomoci na pravom putu. Sada je zavrsen drugi dio iz zivotnog puta naseg pejgambera Musaa a.s. ali prica jos nije zavrsena ... imaju I drugi dijelovi. Da bi saznali sta ce se desiti izme|u Musaa I Fir’auna, trebamo procitati lijepu pricu ... Pod uslovom da ostanemo na nasem dogovoru da cemo citati uz razumjevanje I zapazanje, da bi se ostvario nas cilj od ucenja ovih Kur’anskih kazivanja. A vi ste ako Bog da, od onih koji c prihvatiti ove savjete.

ESSELAMU ALEJKUM VE RAHMETULLAHI VE BEREKATUHU Musa, 'alejhisselam Ti I tvoj brat I nakon sto je molio Musa svoga Gospodara da ga ojaca I podpomogne, odazvao se je Allah molbi svoga plemenitog poslanika, jer je obaveza velika I ogromna. I do|e mu odgovor, Harun a.s. ce ici s tobom, o Musa. Zatim je Allah dz.s. naredio Musau a.s.”Ti I tvoj brat idite Fir’aunu I recite mu ono sto sam vam naredio, njezno I blago I izlozite mu Islam fino I lijepo s njim postupajte, da mu omilite ispravnu vjeru I pravi put. Zatim ga pozovite da napusti nasilje I da ga otkloni od Benu Israila, da se spasi sa svojom porodicom od kazne na Dunjaluku I Ahiretu. A svako pozivanje Allahu mora biti njezno I blago, dragi moji, pa makar se radilo o najgorem nevjerniku. Mi smo poslanici tvoga Gospodara I otisli su Musa a.s. I njegov brat Harun a.s. da izvrse ovu veliku obavezu; da pozivaju Fir’auna u vjerovanje u Allaha. Kad su stigli do Fir’aunovog dvorca, saznao je Fir’aun za njih I usli su dvojica poslanika kod njega I govorili mu blago I fino kao sto im je Allah naredio. "O Fir’aune, Mi smo zaista poslanici tvoga Gospodara. Poslao nas je tebi Gospodar svijetova da izvedes narod iz ove nepravde I da povjerujes ti I tvoj narod u Onoga koji nas je vama poslao. I da ostavite nevjerovanje, grijesenje I sirk Allahu, nasem I vasem Gospodaru. Ovo je nase saopstenje tebi, a neka je mir na onoga koji slijedi uputu." Ko je vaS Gospodar? Nakon sto je Fir’aun cuo ove rijeci od Musaa I Haruna a.s. probudili su se u njemu glasovi srdzbe I poricanja. Zelio je da navede one oko sebe da pomisle da je govor dvojice poslanika laz I zabluda pa ih je upitao: “Ko je vas Gospodar, o Musa?” Fir’aun dragi moji nije zelio da se pokaze njegovo priznanje da ima drugi bog osim njega. Musa a.s. nije odgovorio na pitanje nego je odgovorio Fir’aunu govoreci : “Nas Gospodar je Onaj koji je svakoj stvari dao njen oblik, zatim je uputio na pravi put.” tj. Nas Gospodar, Fir’aune, je onaj koji je stvorio sve stvari i stvorenja, zatim ih uputio na ono sto je dobro za njih. Nakon ovog odgovora ... sta ce uciniti Fir’aun!? Potcjenjivanje

Znao je Fir’aun (bio je ostrouman) da su Musaove rijeci istinite i tacne, ali nije zelio da ostavi ugled I po;ozaj koji je imao. Jer je on sebe postavio za boga Ben Israilu pa kako da se odrekne ove velicine tako naivno? Pa je poceo dvojicu poslanika podsjecati na proslost, mijenjajuci temu I ismijavajuci poslanstvo Musaa a.s. .. pa rece Musau: “Zar si zaboravio, o Musa, da si odrastao kod nas I nismo te zaklali. Nego smo ti dali da zivis u dvorcu? Zar si zaboravio, o Musa, da si ubio jednu osobu iz moje porodice, pa si pobjegao? A Musa a.s. se u sebi podsmijavao ovom Fir’aunovom lukavstvu I prebacivanju. Prijetnja zatvorom Nakon sto je Musa a.s. odgovorio iskreno na ispitivanje I pretrazivanje, Fir’aun se vratio osnovnoj temi “Ko je vas Gospodar, o Musa?” a on rece “Zaista je moj Gospodar, o Fir’aune, Gospodar svih ljudi I On je tvoj Gospodar Fir’aune ... Stvorio je nebesa I zamlju I ono sto je izme|u njih ... Ovdje je Fir’aun poceo negodovati, podrugljivo zacu|en “Slusajte narode, kako mi odgovara? On ne razmislja.” Zatim se okrenu Musau ljut I posr|en, nakon sto je bio nemocan da ucvrsti laz I da je odbrani, I rece: “Ako budes kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno cu te u tamnicu baciti!” I tako je, draga braco, nakon sto Fir’aun nije mogao da upotrijebi svoju pamet, sada ce upotrijebiti silu. I to je polozaj svakog silnika koji ljude porobljava lazno I nepravedno. Musaova dusa nije zadrhtala zbog ove prijetnje nego rece “Zar I onda kad ti budem ocigledan dokaz donio?” Znaci, hoces li me zatvoriti Fir’aune cak I onda ako ti sada, pred tvojim ocima potvrdim jasnom mu’dzizom da sam ja zaista poslanik Gospodara svijetova? Hoces li me postedjeti zatvora ? Pa rece Fir’aun nepromisljeno I na brzinu: “Pa da, ako istinu govoris!” I pogleda Fir’aun kad Musa a.s. baci svoj stap I on se u strasnu zmiju pretvori! Iznenadi se Fir’aun, a skrivase svoju zacu|enost; pa upita Musaa “Ima li nesto drugo, o Musa?” Pa stavi Musa svoju ruku u njedra svoja I izvadi je bljestavo bijelu, njen sjaj se rasirio kao lijepo svijetlo. Ovo je Carolija Fir’auna zadesi zbunjenost I zapanji se od dviju Musaovih jasnih mudz’iza i zapitao se? Njegov narod je vidio da su Musa I Harun dosli ljudima sa mudz’izama I sa novom vjerom, sta da se radi?

Okrenu se Musau I narodu zajedno, zatim rece: “Musa I Harun su dva carobnjaka, zele da vas svojim carolijama izvedu iz vase zemlje, pa sta mislite I sta predlazete?” Fir’aun se braco moja pretvarao trazeci dogovaranje sa svojim narodom, a to prije nije radio, kakav je to bog koji trazi pomoc? I do|e odgovor od Fir’aunovog naroda: “Zatvori Musaa I njegovog brata, skupi sve carobnjake grada da iskusaju njih dvojicu.” Velika predstava I razisli su se vojnici trazeci I sakupljajuci sve carobnjake koji ce mu biti dostojni za takmicenje ... a vrijeme? To je vrijeme praznika, kada se svi ljudi skupljaju ispred dvorca. Nije ostao nijedan carobnjak a da nije dosao I nije ostao nijedan covjek od naroda a da nije dosao da gleda I posmatra. Svi su zeljeli istinsko znanje, pa sta mislis ko ce pobijediti? Da li Musa I Harun? Ili carobnjaci I Fir’aun? Upitase se carobnjaci: “Fir’aune ako pobijedimo Musaa u carolijama, hocemo li dobiti nagradu?” Odgovori: “Da, bicete mi vrlo bliski jer ce te mi pomoci u varanju ljudi I njihovom porobljavanju." Ne laZite Allaha Kada je Musa a.s. vidio da su carobnjaci iz svih krajeva skupili protiv njega, posto je znao da jos uvijek ne shvataju svoje nevjerovanje I mu’dzize s kojima je dosao, tada je izasao pred njih govoreci: “Tesko vama ako budete lagali na Allaha. Zaista ono sto vi imate to je carolija a ono sto ja imam to su mu’dzize od Allaha dz.s. Fir’aunu. A vi cete vidjeti, nakon sto se takmicenje zavrsi da ja nosim istinu I pozivam istini. Pa zato ne lazite na Allaha, ako budete lagali On ce vas kazniti zestokom kaznom, I vas I laz, a propao je onaj koji laze, Allah ga nece zaboraviti kazniti. Musaov strah I pocela je priredba. Svi ljudi zajedno sa svojim kraljem Fir’aunom vidjece koja je strana u pravu. Tu su stotine carobnjaka koji se pripremaju da bace stapove I konopce, I rekose Musau: “ Hoces li ti baciti svoj stap ili cemo mi prvi baciti stapove I konopce?” Musa a.s. odgovori: “Bacite vi ...” Pa oni uradise I on pogleda u njih I vidje njihove stapove I konopce kao zmije I zmajeve kako gamizu!! To je carolija, ali kada ce ljudi saznati istinu? Doslo je vrijeme, a Musa se uplasio da na posmatrace ne utice carolija carobnjaka I da im istina ne ostane skrivena. Zato mora rijesiti situaciju brzo. Ne boj se

I zbog toga do|e mu naredba s neba ... Od Gospodara svijetova: “O Musa, ne boj se, ti ces zaista pobijediti! Samo baci to sto ti je u desnoj ruci, progutace ono sto su oni napravili, jer ono sto su oni napravili je samo varka carobnjaka, a carobnjak ma gdje dosao nece uspjeti.” Allah mu je naredio da baci svoj stap, obradovao ga da ce pobijediti I smirio ga. Ne boj se Musa, jer poslanik ne treba da se boji. On ima mu’dzizu koja ce unistiti caroliju, a carobnjaci ce biti porazeni. A to je Allahovom voljom I dozvolom. Hajde Musa, baci stap I gledaj sta ce se sa njima desiti poslije tvoje pobjede. Ti si sigurno pobjednik! I do|e red na poslanika potpomognutog mu’dzizama. Vjerovanje Carobnjaka Baci Musa svoj stap, kad ono,stap se pretvori u ogromnu zmiju koja pojede konopce I stapove carobnjaka!! Sta je ovo? Carobnjaci gledaju, oni znaju sta su njihove carolije!!... Ali sada su vidjeli nesto sto nije carolija!! Ogromna zmija jede njihove konopce!! Zaista je ovo cudna I neobicna stvar. Pokaza se istina jasno pred carobnjacima, prije nego sto su je drugi saznali. Zato sto poznavalac zanata zna vise o njemu od drugih ljudi. Nista drugo nije preostalo carobnjacima nego da padnu Allahu na sedzdu pred svim ljudima, vec i naocigled samog Fir’auna bez I najmanjeg oklijevanja. I gledase Fir’aun a oni govore: “Vjerujemo u Gospodara svijetova.” Izgovorise to s cvrstinom I hrabroscu. “Vjerujemo u Musaova I Harunova Gospodara.” Sta se desilo Carobnjaci povjerovase u Allaha, a zanijekase Fir’auna. Pa hoce li ih Fir’aun ostaviti a da im se ne osveti? Svaki silnik, dragi moji, pokusava prikazati stvar da izgleda kao da on zeli slijediti istinu, I da je uz istinu I da on prvi prihvata razgovor. A kada ne uspije da ih pobijedi dokazima I argumentima prebacuje se na sporedne teme koje nemaju veze sa glavnom temom, da bi se malo rijesio od neuspjeha sto ga okruzuju. Ali on pada u drugi I treci neuspjeh I tako ... Jer se ne vidi dok mu se dokazi ne sruse I dok se pokaze njegova laznost. I tada se on oslanja na propagandu, na nevaljalu druzinu oko sebe. Trazi od njih oslonac I potpomaganje, pa oni ucine sve sto mogu ali na kraju shvate istinu i okrenu se protiv svojih laznih bogova. I ovo je ono sto se desavalo u svim kazivanjima o pozivanju Allahu. I u ovoj nasoj prici izgubio je Fir’aun uprkos svemu sto je ucinio u raspravljanju sa Musaom I Harunom. I carobnjaci ucinise sedzdu Gospodaru svijetova. A silniku nije preostalo nista drugo osim da prijeti ubijanjem, razapinjanjem

na krizu i pogubljenjem svakog onog koji povjeruje u Boga osim njega. I Fir’aun ce pozuriti u sprovo|enju onog sto je ostalo u njegovim rukama, ali ce tako|e izgubiti pred izdrzljivoscu vjernika... Idemo u cetvrti nastavak price o Musau a.s. da saznamo sta slijedi? A svi zelimo spoznaju istine I njenu pobjedu protiv lazi. Musa a.s. (14) On je vaS uCitelj Zajedno cemo pratiti Musaov doga|aj ... Vidjeli smo da je Fir’aun skupio carobnjake protiv Musaa. I desilo se ono cemu se nije nadao. Pobjedio je Musa a.s. I carobnjaci ucinise sedzdu Musaovom I Harunovom Gospodaru. Fir’aun se razljutio I htio je da se osveti carobnjacima I Musau, pa rece carobnjacima: “Kako ste povjerovali u ovog carobnjaka I govorite da je on poslanik? I kako cete obozavati drugog Boga osim mene? Zar ste povjerovali u Allaha I slijedite Musaa prije nego sto sam vam ja dozvolio? Ja vidim da ste se vi dogovorili s njim u prevari lazi I carobnjastvu, Musa je vas ucitelj, a vi zajedno radite s njim protiv mene!! Mi vjerujemo I zato sto ste povjerovali u Boga osim mene ja cu vas kazniti kaznom kakvu prije niste poznavali. Odsjecu vam ruke I noge unakrst I razapecu vas na drvo I saznacete da sam ja jaci od vaseg novog Boga." Bili su cvrsti carobnjaci u svom vjerovanju I odgovorise na Fir’aunove rijeci I prijetnju bez straha od njegove sile: “O Fir’aune, mi necemo tebe obozavati pored Allaha, pa cini sto hoces, a ti nam neces moci naskoditi osim onog sto Allah zeli poslije naseg zrtvovanja na ovom svijetu I mi smo zaista vjernici. Ako nas ubijes pa nije steta za nas, jer mi vjerujemo u svoga Gospodara da ce nam oprostiti nase greske I carobnjastvo. Allah je Dobar I Vjecan. Nema potrebe da od tebe dozvolu trazimo za nase vjerovanje u Allaha I nase zrtvovanje na Njegovom putu." KaZnjavanje I poniZenje Zatim carobnjaci - vjernici ustrajase u svom stavu I rekose: “O Fir’aune onaj koji na sudnjem danu do|e kao nevjernik I veliki grijesnik njemu je dzehenem, a grozno je to boraviste. A onaj koji do|e kao vjernik I dobra djela je radio njemu je dzenet. Kod Fir’auna se pocela povecavati srdzba I mrznja prema grupi vjernika, pa naredi svojim vojnicima da kazne, ubiju I razapnu svakog ko vjeruje u Musaa I Haruna. I pocese vojnici kaznjavati I

progoniti vjernike zato sto su vjerovali u Allaha, a nisu vjerovali u Fir’auna. A, sigurno ce Fir’aun I njegova vojska saznati da vjernici nemaju nikakav grijeh, izuzev vjerovanja u Allaha Jedinog. TraZite pomo] od Allaha Posto su vjernici vidjeli da ih je kaznjavanje pocelo sustizati dosli su Musau a.s. I pitali ga da postave granicu Fir’aunu i njegovoj vojsci ... jer oni kaznjavaju I napadaju zbog vjerovanja u Allaha I nevjerovanja u Fir’auna. Ali, sta ce uciniti Musa a.s.? Svaki vjernik iskusi kaznjavanje na Allahovom putu, jer vjerovanju treba strpljivost I sabur. Tako im Musa a.s. odgovori: “Trazite pomoc od Allaha I strpite se.” Podsticao Ih je da podnesu kaznjavanje a zatim ih obradova rijecima: “A lijep ishod ce biti za one koji se budu Allaha bojali.” Sto znaci da ce ih Allah sigurno pomoci, pa makar neke od njih Fir’aun I ubio. Njima je dzennet na kraju. Ubi]u Musaa Vratimo se, braco moja, Fir’aunu da vidimo o cemu je razmisljao nakon sto su se vrata pred njim zatvorila, nije mu preostalo nista drugo osim sile? On je sjedio sa svojim plemenom I porodicom pitajuci ih: Kakav je spas? Kako cemo sacuvati svoje kraljevstvo? Cvrstoca carobnjaka I vjernika me zapanjuje! I svaki od njih poce razmisljati o spasu od Musaa, ali Fir’aun na kraju odbi njihova misljenja I rece: “Moramo ga ubiti, ubicu Musaa, nek radi sto hoce a vidjecu hoce li ga spasiti njegov Gospodar ili nece ... Ovo je moja odluka, ubicu Musaa.” Usuti porodica I nisu progovarali. Vjernik iz Fir’aunovog naroda Sutjeli su bez rijeci, zatim progovori jedan izme|u njih snazno I sa naklonoscu: “O narode ... zar cete ubiti Musaa zato sto vjeruje u Allaha? Zar se ne bojite Allahove kazne? O narode ... Hajdemo Allahu ... Ja vjerujem ... I vas pozivam u svoju vjeru... O narode ... Vase klanjanje Fir’aunu nece vam koristiti bicete pitani zbog toga. I ako ostanete u svom nevjerovanju otici cete u vatru, dzehennem. O narode, vjerujete u Allaha I razmisljajte svojim mozgovima, zaista je Musa na putu istine I njegove rijeci su tacne, a vama nema spasa od Allahove kazne, ako vam do| e ... Pa hajdemo u vjeru. Seoba vjernika Fir’aun I njegova porodica bili su neraspolozeni zbog ovog covjeka vjernika izme|u njih. Allah ga je spasio, a zatim je Musau, nakon sto je pozivao kralja u vjeru, objavio da napusti

nasilnicku zemlju I da napusti Fir’auna, a da sa sobom povede vjernike iz Egipta u Palestinu, da tamo osnuju drzavu vjerovanja I ispravne vjere. A sve ovo je, draga braco, nakon podnosenja kaznjavanja I sile od Fir’auna. I skupi Musa one koji su vjerovali u Allaha I krenu s njima na put spasaod vladavine nepravednika I silnika nevjernika I lukavog nasilnika. A kako je divna seoba zbog Allaha, I mi nosimo sa sobom nasu istinitu vjeru da zivi u MUHADZIRLUKU (izbjeglistvu). Fir’aun Ih goni Skupio je Fir’aun svoju strazu, okupio svoju vojsku I krenuo za vjernicima. Zelio ih je stici I pobiti. Tako je on pozurio da ih stigne, I odlucio je da ih ne pusti da mu izmaknu iz ruku. On ce im presuditi svojom silom, snagom I moci. A kako da ih ne goni kad zeli da ih se rijesi zauvjek, I ne zeli da ostanu na zemlji. I on nece promjeniti svoju odluku. Vidjecemo sada, braco moja, kako ce zavrsiti njihova potjera ... Preostala je mala razdaljina, a vjernici stigose do mora ... do vode, sta da rade? Boze nas, pomozi ih o Ti koji vjernike pomazes. more ... I neprijatelj To je tezak polozaj, u kojem su se nasli vjernici, izme|u mora I neprijatelja!! Ako krenu naprijed, utopice se! A ako se vrate pobice ih Fir’aun I njegova vojska! Zbunili su se vjernici I zatrazise od Musaa da moli svoga Gospodara da im pomogne. Musa a.s. im odgovori: “Sacekajte malo, Allah je Taj koji mi je naredio da krenem prema moru, I sada cu zajedno s vama, ako Bog da, vidjeti Allahovu pomoc. Fir’aun se priblizio vjernicima, I skoro da ih je stigao, bio im je vrlo blizu, skoro da je stigao do mora, dok su vjernici stajali. Udari svojim Stapom I ovdje se umjesala Allahova volja Gospodara svijetova I Njegova milost prema vjernicima ... I on je, Uzviseni Musa'a koji je bio dojence, spasio od klanja. Zatim ga je spasio od ubistva, kada je ubio covjeka iz Fir’aunovog naroda. Zatim ga je spasio od siromastva I smrti, pa mu je podario imetak I zenu I na kraju spasio ga je od carolije Fir’auna I njegovih carobnjaka. Pa zasto da ga ne spasi sada sa vjernicim iz ovog skripca? Da, braco moja ... Eto dolazi naredba s neba. "O Musa udari po moru I vodi svojim stapom" ... Udari Musa a.s. po vodi stapom I Allahovom dozvolom voda se rascjepi da se iz nje ukaze dugi kopneni put po morskom dnu! I krenuse vjernici sredinom mora. U vatru Fir’aune

Krenuli su sretni ne shvacajuci Allahovu mu’dzizu sto se pred njima desila. Onda pogledase iza sebe I vidjese da ih Fir’aun slijedi I vrati im se uznemirenost I strah! Gledao je Musa a.s. ... I do|e naredba s neba: “Idi ti I oni koji s tobom vjeruju do kraja mora, nevjernici ce krenuti I utopice se na pola puta. I istinu je rekao Allah Uzviseni, vjernici su se spasili na kopnu a kada je silnik Fir’aun sa svojom vojskom bio na pola puta, voda se sklopila kako je I bila. I umrijese vojnici!! I zadreca Fir’aun: “Vjerujem u Allaha Gospodara svijetova.” I pridruzi se svojoj vojsci nakon sto je cuo odgovor: “Zar sada vjerujes dok umires. Nece ti koristiti tvoje vjerovanje, o Fir’aune." Kako je umro I umrije Fir’aun, a Allah mu ne primi njegovo vjerovanje, a kako da ga primi na samrti? Allah je opominjao Fir’auna I sada Fir’aunu nece koristiti njegovo vjerovanje. Vojnici potonuse na dno mora, a Fir’aun nije potonuo iako je umro!! Zasto? Vjernici nisu mogli zamisliti da je Fir’aun umro? Pa je Allah dz.s. htio da ga ostavi da pluta na povrsini vode ... I da ga izbace talasi na kopno da ga vide vjernici! On je uistinu umro I ostavio ga je Allah dz.s. ovako ukocenog, I ucinio je njega I njegovu vojsku kao ibret - pouku onome koji zeli da uzme pouku. A Allah je rekao istinu: “Danas cemo izbaviti tijelo tvoje, da bi bio poucan primjer onima poslije tebe!! Pa u vatru Fir’aune Zrtvovanje mora biti Ne cudite se, draga braco, pobjedi istine, jer je Allah Uzviseni postavio zakon u borbi izme|u istine I lazi. Koliko god vladali pokvarenjaci I koliko god bili uporni u svom lutanju I neznanju, na vjernicima ostaje duznost da budu cvrsti u istini I svojim idejama. I da budu sigurni da ce im na kraju doci Allahova pomoc uprkos mnogim zrtvama. Svi poslanici su pozivali Allaha, I strpljivo su podnosili napade musrika I silnika I mi tako|e I dalje nakon sto vjerujemo u Allaha dz.s. I dobra djela cinimo moramo da se pozivamo na istinu I da se potpomazemo u strpljenju nakon toga. A sve ovo sabrano nam je u dragoj suri el - Asr koju ste teoretski I prakticno naucili, pa ko to radi zaradice I pobijediti, a ko to ostavi izgubice I propast ce. Mi smo saznali da laz nije jaka pred istinom I ona je uprkos duzini trajanja, ili mnogobrojnosti silnika, snazi pomagaca ona ostaje laz I nece se pretvoriti u istinu, a njeni ukrasi su lazni, makar se nama cinilo da su vrlo lijepi tokom naseg zivota. Nama je preostalo, braco moja, da procitamo I peti dio price da saznamo kakav je bio kraj zivotnog puta Benu Israila sa

njihovim poslanikom Musa a.s. Zivotopis je u pet dijelova, a mi smo do sada procitali cetiri, ostao je poslednji dio (5) pa do susreta u ovom dijelu, dragi moji, esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. Musa a.s. (15) Objava tevrata Nakon sto je Allah dz.s. potopio Fir’auna I njegovu vojsku, a spasio Musaa a.s. I one koji su s njim vjerovali I nakon sto su vjernici bili ustrajni (a osjecali su potrebu za zakonom od Allaha dz.s. I program po kojem bi sudii me|usobno). Nakon svega ovoga objavio je Allah dz.s. Musau a.s. Knjigu koja se zove Tevrat. I rece Allah dz.s. Musau a.s.: “O Musa, Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom Svojim I govorom Svojim. Ono sto ti dajem uzmi I zahvalan budi.” I zahvaljivase se poslanik svome Gospodaru na blagodati poslanstva, knjige I nubuveta velikog. Ali Benu Israil nisu svi bili cvrsti u zahvaljivanju svome Gospodaru, I u pridrzavanju Njegove knjige. PokaZi nam Allaha ?!! Tako su oni jedanput da ostanu u svome vjerovanju Musau a.s. postavili uslov da pokaze svoga Gospodara!! Rekose Musau, 'alejhisselam: “Allah te voli I razgovara s tobom, pa zasto ga mi ne vidimo jasno ispred sebe? I zamoli Musa a.s. svoga Gospodara: “Gospodaru, pokazi mi se da Te vidim?” Tj ucini me da te vidim. Ali Allaha dz.s. ne moze vidjeti covjek na ovom svijetu, I to covjek ne moze osim Allahovom dozvolom. Potrese se mjesto I brdo na kojem je stajao Musa, I on pade u nesvijest ... Kada se Poslanik osvijestio, svi se pokajase Allahu dz.s. I shvatise da covjek nece vidjeti Allaha dz.s. na dunjaluku I to mu nije potrebno da bi vjerovao u Allaha. I zatrazise oprost od Allaha dz.s. OboZavanje teleta Kada je Musa a.s. bio daleko od svog naroda primajuci objavu od svog Gospodara, njegovom narodu se desio cudan doga|aj!! Razmisljao je jedan od njih (ime mu je Samirijja) da uradi zlo kakvo niko dosad nije uradio, pa im rece: “Musa vam se nece vratiti, I nama ne preostaje nista drugo nego da uzmemo novog boga. I on im napravi tele, koje je imalo glas. I pocese ga svi obozavati osim malo njih I prihvatise tele kao boga. Uspio je prljavi posao I Samurijja postade nevjernik u Allaha dz.s. I poce obozavati tele, sa vecinom vjernika, a mala skupina je ostala

cvrsta u dubokom vjerovanju, I nisu se ni primakli obozavanju teleta, jer obozavanje teleta je nevjerovanje u Allaha dz.s. Posljedice nevjerovanja Vratio se Musa a.s. svom narodu pa je vidio da rade ove ruzne stvari. On pri|e Samirijji I rece: “Sta si uradio Samirijja?” Samirijja odgovori “Napravio sam Im tele!!” Zatim Musa a.s. upita narod: “Sta ste uradili?” Odgovorise “Obozavali smo tele Samirijje I slijedili njegovu zabludu!!” I shvati Musa a.s. tajnu o onome sto se desilo za vrijeme njegovog odsustva, kada je uznevjerovala vecina njegovoga naroda, nakon sto su bili vjernici. Ovo nije cudo, zato sto je u njihovim srcima vladala zabluda dugo vremena u doba Fir’auna I navikli su se na poniznost I mnogobostvo. I nije cudo ako se vrate svom prijasnjem stanju nakon sto se vjerovanje ucvrstilo u njihovim prsima. I Fir’aun je dugo zavodio njihove pameti, prije Samirijje. Pokajte se Allahu Zatim im Musa a.s. pri|e I upita ih: “Zar necete traziti oprosta od vaseg Gospodara?” Oni odgovorise: “Hocemo, i ako nam se ne smiluje nas Gospodar I ako nam ne oprosti mi smo sigurno propali.” Musa a.s. im rece: “Vi ste samo sebi nepravdu ucinili zato sto ste tele prihvatili.” Upitase “Sta da radimo?” Odgovori im “Pokajte se Allahu i ocistite se od nevjerovanja i sirka, i iznova u Allaha povjerujte i zavjetujte se da necete ciniti sirk.” I ovako im je Allah dz.s. oprostio, jer On prasta I milostiv je. A sto se tice Samirijje, za njega nema oprosta zato sto je on, kao I Fir’aun bio uporan u nevjerovanju. A tele je Musa a.s. spalio i bacio ga u more. Mi se ne]emo boriti Zatim je Allah dz.s. objavio Musau a.s. da ide sa svojim narodom u Jerusalim (Palestina), da nastane blagoslovljenu zemlju. Nakon sto ih je Musa a.s. upoznao o naredbi Allaha dz.s. I obavjestio ih da zeli da iz te zemlje protjera sve one koji u Allaha dz.s. ne vjeruju, da bi se nastanili u svom mjestu , oni odbise da idu tamo I rekose: “O Musa, u njoj je nemilosrdan narod I mi u nju necemo uci dok god oni iz nje ne izi|u, mi cemo onda sigurno uci. I bili su istrajni u neposlusnosti Allahovom nare|enju, I ponovise svoje odbijanje govoreci: “O Musa, dok god su oni u njoj mi necemo u nju ulaziti! Hajde ti I Gospodar tvoj pa se borite, a mi cemo ovdje ostati!” Pa ih Allah dz.s. kazni da budu izgubljeni cetrdeset godina, da bi poslednja generacija koja ih naslijedi bila bolja od njih. Doga\aj sa kravom

Jedan od doga|aja Benu Israilu sa svojim poslanikom Musaom a.s., je I doga|aj sa kravom. Ubila su braca svoga amidzica I optuzivali su druge za ubistvo. Pa se narod obratio Musau a.s. da im da rjesenje da saznaju ko je ubica? I zamolio je Musa a.s. svoga Gospodara da mu da ime ubice I da im objasni ovaj slucaj koji je njima bio nepoznat I nisu znali rjesenje. I do|e naredba s neba da narod mora da zakolje jednu kravu, zatim uzeti jedan dio od nje I njime udariti tijelo ubijenog , I tada ce mu se vratiti zivot, uz Allahovu dozvolu, zatim da njega pitaju ko ga je ubio I on ce ih obavjestiti. Komplikovanje Narod nije izvrsio ovu naredbu I mislili su da ih Musa a.s. ismijava, pa su ga ponovo pitali o onome sta su trazili. A da su zaklali kravu znali bi ko je ubica. Ali oni su navaljivali u svom pitanju, a Allah dz.s. je bio strog u opisivanju trazene krave i osobine su se mnozile. Krava je bila srednjih godina, zute boje, jako se svidi onima koji gledaju u nju. I ona je krava koja nije koristena u poslovima obra|ivanja zemlje, I koja nema mahana niti bilo kakve bolesti. I narod poce da trazi I pretrazuje ali prosli su dani I mjeseci dok su je s poteskocom nasli, zaklali je, otkrili istinu, i saznali ubicu. Musaov doga|aj sa dobrim robom I poslednji doga|aj, dragi moji, o Musau a.s. jeste doga|aj s dobrim robom. Jednoga dana upitao ga je neki covjek “O Musa, ima li na zemlji covjek koji je uceniji od tebe? Musa a.s. odgovori:”Nema.” Ali Allah dz.s. objavi Musau da znanje nije samo prisutno kod poslanika, I da postoji neko ko vise zna od Musaa. Pa zatrazi Musa a.s. od svog Gospodara da ga uputi do mjesta gdje postoji taj ucenjak I Allah dz.s. mu rece: “Ovaj ucenjak nalazi se na mjestu koje se nalazi izme|u dva susjedna mora I tamo ces saznati da ima neko ko zna vise od tebe.” Izvrsi Musa a.s. naredbu Gospodara svoga I ode sa svojim slugom do mjesta na kojega je uputio Allah dz.s. A sa sobom je nosio veliku ribu za hranu. I na odre|enom mjestu zaboravi Musa a.s. ribu I ona se Allahovom moci vrati u vodu. A on sa svojim slugom nastavi putovanje I osjeti glad pa rece svome slugi: “Gdje je riba?” Sluga odgovori: “ Zaboravili smo ribu na mjestu gdje smo se zaustavljali, a zaboravio sam te podsjetiti na Allahovu mu’dzizu nakon sto smo otisli.” Musa a.s. rece: “ Hajdemo se vratiti na mjesto gdje smo je zaboravili.” I vrati se Musa a.s. sa slugom I nakon sto su stigli nisu nasli ribu nego su nasli roba radi kojeg

je Musa a.s. I dosao da nauci od njega. I ovdje ce poceti Allahova mudrost prema Musau a.s. A sta se desilo, sta mislis, dok je Musa a.s. saznao da postoji neko I uceniji od njega?.. Pogleda u njega I nazva mu selam I upita ga: “Hocu li te slijediti I putovati s tobom da naucim od tebe?” Covjek mu odgovori: “Neces moci biti strpljiv sa mnom, jer ces vidjeti cudne stvari kojima ne znas smisao I naljutices se na mene kada vidis da se to mojom rukom desava. I kako da budes strpljiv u stvarima koje ne znas I koje ti se cine cudne.” Musa a.s. odgovori: “Vidjeces da cu biti strpljiv, ako Bogda, I da ti necu ni u cemu protiviti.” Covjek mu rece: “Ako zelis da putujes sa mnom, ne pitaj me ni o cemu dok ti ja ne kazem.” Musa a.s. se slozi s uslovom I ukrca se s njim na la|u. A u la|i da ih niko ne vidi, otkova covjek malu dasku od dasaka la|e I u|e voda u njenu unutrasnjost!! Ovdje se Musa a.s. naljuti I rece: “Sta su ti ucinili pa da ih potopis? Putnici na la|i su dobri I nema razloga da ih potopis u vodi.” Odgovori mu ucenjak: “Zar ti nisam rekao da neces moci biti strpljiv sa mnom?” Izvinu se Musa a.s. I rece: “Nemoj mi zamjeriti ako zaboravim, a evo ja cu sutjeti I bicu strpljiv.” Si| ose s la|e I na|ose malog djecaka. Pa mu ovaj covjek pri|e I ubi ga!! Pa zavika Musa: “Zar si ubio ovo nevino dijete?!” A covjek ga po drugi put podsjeti na uslov koji je prihvatio I rece: “Zar ti nisam rekao da neces moci biti strpljiv sa mnom?!” Zastidi se Musa a.s. I rece: “Ako te I poslije ovoga nesto upitam, onda se nemoj sa mnom druziti.” Zatim su usli u selo I tu su osjetili glad I zatrazili su od stanovnika hrane, ali im nisu dali hranu I oni odose gladni. Prije nego sto su izasli iz sela na|ose zid koji je bio skoro pao pa ga covjek popravi I izgradi. Iznenadi se Musa a.s. pa ga upita zacu|eno: “Oni nas nisu nahranili a ti im gradis zid dzaba, a da si htio mogao si uzeti novac da kupimo sebi hranu?!” Tada mu covjek rece: “Sada se rastajemo ti I ja, pa da ti objasnim zbog cega nisi mogao da se strpis. Sto se tice la|e na koju smo se ukrcali, ona pripada siromasima, a na njihovom putu nalazi se jedan vladar silnik koji sve ispravne la|e otima, a ako na njoj vidi gresku ostavlja je. I zbog toga sam otkovao od nje malu dasku. Sto se tice djecaka, njega sam ubio zato sto bi postao smutnja za svoje roditelje. I tvoj Gospodar je htio da dobrim roditeljima podari bolje dijete od njega. A sto se tice onog zida, on pripada dvojici djecaka sirocadi, a ispod njega je zakopano njihovo blago I tvoj Gospodar je htio da

oni odrastu I sami iskopaju to blago. I sve sto sam uradio od ove tri stvari sve je bilo po Allahovom nare|enju I objavi a ne po mom rasu|ivanju . Eto to je objasnjenje za tvoje nestrpljenje.” I tu saznade Musa a.s. sto je Allah dz.s. zelio s njegovim putovanjem I shvati mudrost svega toga. Shvati da je Allahovo znanje siroko, ne moze ga stvorenje obuhvatiti. I uprkos sto covjek stigne do visokih stupnjeva u nauci, sigurno postoje mnoge cinjenice koje ne zna I ne shvata. I na kraju, svi molimo Allaha dz.s. da nas poduci istini I dobru, sto ce nam koristiti na dunjaluku I ahiretu. Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. KRALJ TALUT (16) ZELIMO KRALJA Okrenuli su se Benu Israil od Islama kojeg im je Allah dz.s. naredio da ga slijede, zbog toga je Allah dz.s. vlast nad njima prepustio njihovim neprijateljima, a njih ucinio porazenim i istjeranim iz njihovih gradova. Zatim im je poslao poslanika poslije Musaa a.s. I ode jedna grupa od njih do ovog novog poslanika i rekose mu: "Poslanice nas, moli Allaha da nam posalje kralja da bi se borili protiv nasih neprijatelja i da se vratiom u nase gradove. Zar ne vidis da smo mi potlaceni? Da nas pomogne taj kralj u nasoj pobjedi. Hajde Bozji poslanice, moli Allaha, moli Allaha za nas!" Ovo je ono sto su trazili od njega, i oni kao da tvrde da je nedostatak vo|e uzrok njihovog poraza. HO]ETE LI SE BORITI? Ali poslanik je znao da su se njihove duse navikle na ponizavanje i slabost, jer je zivio me|u njima i mogao ih je upoznati i saznati njihovo stanje. I on je, draga braco malisani, odgovarao svome narodu govoreci: "Kada ja zamolim Allaha za vas da vam posalje vladara da se s njim borite na Allahovom putu, a vi ste kako vas vidim slab narod, ne volite rat i dzihad. Pa kakva je korist da se Allah odazove mojoj molbi, a vi zatim napustite vladara kojeg je Allah poslao, i ne htjednete se boriti uz njega? Zar vase stanje nije ovakvo, o narode moj? Zar vasi problemi nisu u vasoj slabosti a ne zbog toga sto nemate kralja ili vo|e?" KO JE KRALJ? Oni mu odgovorise: "Kako da se ne borimo na Allahovom putu a mi smo u ovom ruznom stanju, ne ... ne boj se poslanice, jer mi

cemo se boriti cim nam do|e kralj i necemo oklijevati, necemo ga napustiti i necemo se povuci." I tada zamoli poslanik svoga Uzvisenog Gospodara za njih, da im posalje kralja, ali ko ce biti kralj sta milis? Ko je taj, koga ce Allah dz.s. poslati da bude kralj Benu Israila? I tako im poslanik rece: "O narode moj, Allah se odazvao na moju molbu i poslao vam je kralja cije je ima Talut, i vi cete ga vidjeti i upoznati, boricete se pod njegovom zastavom. ZAPREPASTENJE NJEGOVOG NARODA I tada se zacudi narod i upita: "TALUT? Kako ce on postati nas kralj, a mi smo bolji od njega? I on je siromasan, nema bogatstva? I ne poznaje kraljevske poslove? Pa kako ce biti kralj? Ovo zaista nije razumno!" Ali njihov poslanik im odgovori: "Zaista za komandovanje vojskom i kraljevski polozaj nije potreban bogat covjek koji ima puno imetka, a Allah je Taluta odlikovao nad vama znanjem i snagom i Talut ima moc da preuzme vlast i kraljevstvo. Allah dz.s. ga je izabrao da vam bude kralj i to je Allahova naredba i pokorite se Allahu u onom sto ste trazili od Njega, nakon sto se odazvao molbi vaseg poslanika." Ali oni ne poslusase osim manjina njih. A Allah najbolje zna nepravdu koju su sebi ucinili. PRIPREMANJE ZA RAT I rekose oni koji su bili zadovoljni me|u njima: "Ako je Talut kralj po Allahovoj odredbi, onda smo mi vjernici kralja Taluta i ici cemo sa Talutom." I otisli su do novog kralja, zakleli mu se na vjernost i priznali ga za svog kralja. I vjernici se pocese pripremati za rat, a kralj je organizovao vojsku. Odabirao je najjace od ljudi, a kada stize vjest do neprijatelja, on spremi vojsku tako|e. A vo|a neprijatelja zvao se Dzalut. I tako dvije vojske postadose potpuno spremne i pred sami pocetak sukoba i ulaska u rat. A ko ce pobijediti sta mislis? Dzalut? Ili Talut? Ko ce pobijediti? Vjernici? Ili neprijatelji vjernika? PRO]I ]ETE PORED RIJEKE A u svakoj vojsci mora da bude jakih strpljivih i zelio je Talut da sazna ko su strpljivi u njegovoj vojsci, pa rece vojnicima: "Bicete pored rijeke, osjecate te zestoku ze|. Nikako nemojte da bi se napili, ko se napije, taj nije moj sljedbenik. Necemo moci da se borimo protiv naseg neprijatelja ako se napijemo, zato nemojte piti. Budite strpljivi kada se sukobimo s nasim neprijateljem i onaj koji poslusa ovo moju naredbu, taj je vjernik kojeg ce Allah

pomoci." I krenula je vojska Benu Israila sa svojim kraljem Talutom i poslije dugog vremena stigli su do rijeke. DVIJE GRUPE I ovdje, braco moja, desi se ono cega se bojao kralj Talut. Tj kad su stigli do rijeke, podijeli se vojska na dvije grupe: Velika grupa se napila iz rijeke i nisu se pokorili Talutovoj naredbi. A druga grupa je mala, strpili su se i odrzali zavjet koji su dali kralju, i nisu mu bili neposlusni. Izgubili su snagu oni koji su se napili iz rijeke i nisu se mogli boriti. To je ono sto im je objasnio i na sto ih je upozoravao njihov kralj i vo|a. I tako saznade Talut ko su strpljivi i iskreni prema Allahu i dzihadu na Bozijem putu. Saznade ko su oni za koje nije vazan umor i ze| i koji nisu neposlusni prema naredbama vladara. VOJSKE SU SE SUKOBILE I stize vojska malobrojnih vjernika. Oni sto su ostali sa Talutom, do mjesta gdje je bila neprijateljska vojska, koja je bila nadmocnija u naoruzanju i broju. A on, Dzalut, vo|a nevjernika, isticao se me|u vojnicima ogoromnom snagom, i tada!! Dogodi se nova podjela me|u malom vojskom vjernika. Jer su vecina njih uplasili od snage neprijatelja i rekose: "Mi danas ne mozemo izaci na kraj s Dzalutom i njegovom vojskom. Ne mozemo se boriti s njegovom ogromnom vojskom." Ali grupa vjernika koji su ostali strpise se i pripremise se za borbu i rekose: "Koliko je malih grupa pobijedilo velike grupe, Allahovom voljom, a Allah je na strani strpljivih." KO ]E NA DVOBOJ? Molili su Allaha dz.s. i trazili od Njega da ih pomogne i govorili su: "Gospodaru nas, podari nam izdrzljivost i ucvrsti nase korake i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje." I vojske se sukobise, i istupi vo|a nevjernika, Dzalut, i povika: "Ko ce na dvoboj? Ko ce se boriti? Ko od vas, vojsko Talutova, moze da iza|e sa mnom na dvoboj? Ko? Ko? Hajde...!" Pred ovim gromkim glasom zavlada tisina!! Ko ce izaci sta mislis? Ko ce protiv Dzaluta? Znate li braco moja, da je onaj koji ce izaci, mladi djecak mu'min poput vas!! Ko je on? TRAZENJE DOZVOLE To je junak musliman, ime mu je Davud. Otisao je kralju Talutu i zatrazio dozvolu od njega: "Hoces li mi dozvoliti da ja iza|em protiv Dzaluta nevjernika? Ja se ne bojim njegove velicine i snage, a Allah ce me potpomoci? Pa mi dozvoli, o vladaru, da

mu ja na dvoboj iza|em?" Kralj mu odgovori: "On je veliki i naoruzan obukao je pancir." Razmislio je Davud pa rece: "Allah ce me pomoci protiv njega, posalji me i ubicu ga ovom prackom koju nosim u ruci. Pogodicu ga kamenom, koji ce ga, Allahovom voljom ubiti. Dozvoli mi kralju? POTCJENJIVANJE I dozvoli kralj Talut malom junaku da ide u susret Dzalutu. Cim je mladi junak mu'min stigao do diva Dzaluta, odmah mu Dzalut rece: "Gdje ti je oruzje? Gdje ti je sablja? Ko te je poslao? Imas li ti oruzje? Do|i da te ubodem malo kopljem od cega ces umrijeti. Priblizi se..." Pa rece Davud: "Ne, ja cu tebe ubiti ovom prackom, Allahovom voljom. I nece ti koristiti tvoja snaga. Pa Allah je jaci od tebe, ohola grdosijo. I saznace tvoj zalutali narod, ko ce pobijediti, a ti ces vidjeti sta cu uraditi sa ovim malim oruzjem koje nosim. Pogledaj? Shvatices da je Allah uvijek veci." DZALUTOV PORAZ I pruzi Davud ruku u torbu i izvadi kamen i stavi ga u pracku i uperi je Dzalutu koji mu se smijao. Zatim, prackom baci kamen, i sve je bilo u momentu, kad nakon toga potece krv iz glave kafira Dzaluta. I onda kamen za kamenom , a krv je sve jace tekla s mnogo mjesta iz njegove glave, dok nije pao na zemlju. I uspio je Davud da porazi Dzaluta. Umro je div, vo|a nevjernika. Odredio je Allah dz.s. pobjedu Davudu i Talutu, obzirom da je nevjernicka vojska pobjegla nakon smrti svoga vladara. Vjernici ih istjerase iz zemlje i nastanise se u blagoslovljenoj zemlji Palestini. DAVUD KRALJ I zavoli narod Davuda, i obradovase se velikoj pobjedi i velicanstvenom uspjehu. A Allah dz.s. nije zaboravio ovog malog djecaka. I ovom junaku - mu'minu, kada je malo odrastao Allah je dao vlast i kraljevstvo. I poducio ga je mudrosti i velikom znanju i ucinio ga poslanikom. I Davud a.s. postade kralj. I on je poslanik kojem je objavljena knjiga Zebur. Allah dz.s. nam u Kur'nu Kerimu govori o Davudovoj pobjedi: "I oni ih Allahovom voljom porazise, i Davud ubi Dzaluta, i Allah mu dade i vlast i poslanstvo, i naucio ga je onome cemu je on htio." Jeste li vidjeli, braco malisani, kako je, Allahovom voljom, pomoc na strani strpljive grupe vjernika, pa makar njihova vojska bila malobrojna i slabog oruzja? I hocu da vas podsjetim i drugi put

na lijepe rijeci, koje je izgovorila grupa vjernika sa Talutom, kada su se sukobili s vojskom Dzalutovom: "Koliko je malih skupina, pobijedilo velike skupine Allahovom voljom, a Allah je na strani strpljivih." Boze nas, Gospodaru strpljivih, ucini nas sa strpljivima, i upisi nas me|u strpljive. I neka je nasa posljednja dova - Hvala Allahu Gospodaru svjetova. Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu SULEJMAN A.S (17) OSTROUMNI DJECAK Sulejman je bio mali dijecak. Volio ga je otac Davud a.s. mnogo zbog njegove ostroumnosti i lijepog ponasanja u njegovim postupcima. I jedanput kod vladara i poslanika Davuda a.s. uý| ose dvojica posva|anih ljudi (a Sulejman je tu bio prisutan). I rece jedan od te dvojice ljudi: "Ja imam zemlju, obra|ivao sam je i umorio se dok su njena stabla pocela davati plodove i dok su nikli usjevi", zatim pokaza na covjeka koji je usao s njim i nastavi: "A ovce ovog covjeka su usle na moju njivu i nije ostalo ni plodova ni usjeva na toj zemlji. A tebi sam dosao da presudis me|u nama i da uzmes moje pravo od vlasnika ovaca." I nakon sto je vladar razmislio, presudi za vlasnika ovaca da mu ih zaplijene i dadne vlasniku zemlje. I time je kaznio prvog, a nadoknadio stetu drugom. Posto je cuo presudu, ostroumni Sulejman, usprotivio se uljudno i blago i zatrazio je blazu kaznu. I pozelio je Sulajman da on presudi mu|u ovom dvojicom ljudi, presudom koja je bliza pravdi od presude njegovog oca. Dozvoli mu njegov otac Davud a.s., pa rece Sulejman: "Bolje je da vlasnik ovaca obra|uje zemlju ovog drugog i da se umori na njoj, dok ne sazriju njeni plodovi i ne narastu njeni usjevi. A da drugi uzme ovce prvog za to vrijeme. I da se koristi od njih ali da ih ne kolje. Zatim da se oba imetka vrate pravim vlasnicima, na kraju tog perioda." Svi se iznenadise ovom Sulejmanovom presudom i prihvatise je radosni. VLADAR I POSLANIK I jos se poveca ljubav oca Davuda a.s. prema sinu Sulejmanu a.s. I jos vise se trudio u njegovom odgajanju, da ga dostojno zamijeni na polozaju vladara. Odrastao je Sulejman, a njegovo znanje i ostroumnost su se povecali. I postade veliki znalac u

ljudskim i drzavnickim poslovima. I sve ovo ga ucini najboljim me|u onima koji su mogli da postanu vladari. Ali Allah dz.s. ga izabra za nesto iznad toga, i ucini ga poslanikom, a Allah najbolje zna kome daje poslanstvo svoje. I tako Sulejman postade vladar i poslanik. I Allah mu dade jos vise u njegovoj vladavini. Ljudi ga puno zavolise, zbog mudrosti, njegovih presuda, zbog znanje i zbog poslanstva. A Sulejman a.s. nije zaboravio da sluzi svoj narod i nebesku misiju s kojom je poslat. A Allah dz.s. nije ostavio svog poslanika Sulejmana a.s. bez mudziza. Nego mu je dao ogromnu snagu, tako sto mu je potcinio dzine koji su radili po njegovoj komandi, i pokoravali mu se bez protivljenja. Ali dao mu je uz to i mudzizu koju niko od prijasnjih poslanika nije imao. A to je, da ga je Allah Uzviseni naucio lijepom znanju koje se zove (GOVOR PTICA), tj on je mogao razumjeti govor zivotinja i ptica. I znao je sta govori golub ili sta govori mrav kada se sastane sa drugim mravom. Bio je radostan Sulejman a.s. zbog ove mudzize i zahvaljivao je svome Uzvisenom Gospodaru, koji mu je podario sve ove dobrote i odlikovao ga posebno da razumije govor ptica, kao sto je odlikovao njegovog oca Davuda a.s. da pravi pancire i da Svemir s njim slavi Allaha dz.s. SULEJMAN I MRAV Sulejmanu a.s. se desio lijep doga|aj s mravom. Jedanput je putovao s velikom grupom vojske, ljudi, dzina i ptica, pa je stigao do mjesta na kojem su bili mravi. I ugledao je jednog mrava kako ga gleda iz daleka, a osjecao je njegov dolazak, pa se poboja za svoju bracu da ne poginu pod nogama vojske, pa rece mravima na jeziku mrava: "O mravi, u|ite u svoje kuce da vas ne zgazi Sulejman i njegova vojska a oni nece ni osjetitit." Cuo je vladar ove njegove rijeci pa se zasmija i zahvali Allahu na ovoj blagodeti i ovoj dobroti. I nastavi svoje putovanje. SULEJMAN I KRALJICA BELKISA Zatim pogleda u vojsku i poce pregledati ko je odsutan od ljudi i zivotinja. Pa vidje da je ptica koja se zove Hudhud, odsustna i niko nije znao gdje se nalazi!! Pa rece Sulejman: "Kaznicu ga ili cu ga zaklati ili neka donese opravdani razlog odsutnosti." I vrati se ptica Hudhud i pri|e svome vladaru Sulejmanu i rece: "O vladaru, donio sam ti vijesti koje su ti nepoznate!!" Upita vladar: "A sta je to?" Pa mu odgovori: "Postoji jedan narod i imaju kraljicu. S njom obozavaju sunce i cine sedzdu suncu, a Allah im je dao moc i mnoga dobra. Ali oni ne zahvaljuju na

ovim blagodatima, nego ne vjeruju u Allaha i ne obozavaju Ga, a osim Njega suncu se klanjaju. Zacudio sam se zbog njihovih postupaka, brzo sam dosao da te obavijestim o onima koji sedzdu ne cine Allahu Gospodaru Arsa Uzvisenog, Koji nas sve opskrbljuje i niko ne zasluzuje da mu se robuje osim On i nije dozvoljeno ciniti sedzdu osim Njemu Jedinom. Sutio je Sulejman dok je slusao njegov govor, zatim rece: "Provjericu tvoju iskrenost. Do|i uzmi ovo pismo za njihovu kraljicu, u mjestu gdje si je nasao i trazi od njih da izvrse odmah ova moja nare|enja sadrzana u ovom pismu, i ne vracaj mi se bez odgovora na njih." I izvrsi Hudhud naredbu svoga vladara Sulejmana a.s. i odnese pismo. I nakon sto je stigao do kraljice Belkise, predao joj je pismo. Ona ga otvori i procita i vidje da su to rijeci, rijeci poslanika i kraljeva. Od Sulejmana je i glasi: "U ime Allaha Milostivog Samilosnog, ne pravite se veci od mene i do|ite da mi se pokorite!" Pa skupi kraljica svoje ministre, savjetnike, velikane njenog kraljevstva, da se savjetuje s njima o ovom pismu. Upita ih: "Sta mislite o zahtjevima vladara Sulejmana?" Odgovorise: "Nare|enje, misljenje tebi pripadaju, a mi se mozemo boriti ako nam naredis da se borimo. Mi smo tvoja vojska, slusamo tvoje rijeci i pokoravamo ti se." Ali kraljicu nije zaokupljala ideja ratovanja, i odlucila se za mir, pa rece: "Kad kraljevi osvoje nasu zemlju, porusice nase kuce i upropastice nasu kulturu. Ja cu Sulejmanu poslati skupocjen poklon i sacekacu njihov odgovor na poklon." I stvarno, kraljica Belkisa je poslala izaslanike koji su nosili skupocjen poklon vladaru Sulejmanu a.s. Vratio se Hudhud svom vladaru i obavijestio ga. Sulejman, sta ce drugo, nego da pripremi jedinstven docek za izaslanike koji ce ocarati srca, tako kad stignu gosti, da shvate da njhov poklon ne znaci nista prema Sulejmanovom kraljevstvu. I kad su izaslanici stigli u cudni dvorac iznenadise se i zacudise, pa poklone svoje kraljice predase stidljivo i zbunjeno. Ali veliki vladar a.s. im blago rece: "Hvala, a Allah mi je dao veliko kraljevstvo, kakvo nikome prije nije na svijetu dao. I ja nisam zadovoljan da mijenjam imetak za Islam. Vi ste radosni zbog vaseg poklona, a ne znate da Allah od vas zeli da se uputite i da budete dobri. Pa tako vratite se svojoj kraljici i u svoje gradove i cekajte dok vam

do|em sa vojnicima i vojskom kakvu ne poznajete. Prosirice se pravda u vasoj zemlji, a ko bude nevjernik me|u vama, taj ce biti protjeran, ponizen i porazen." I vrati se izaslanstvo sa poklonima, u|ose kod Belkise i obavijestise je o onome sto su vidjeli i sto su culi. Pa ona rece: "Moramo prihvatiti Islam, Sulejman je jaci od nas i mi ne smijemo oklijevati i moramo mu otici poslusni kao muslimani kako je on naredio." Saznao je Sulejman da ce mu oni doci pa rece Dzinima: "Ko ce mi od vas donijeti prijestolje kraljice, prije nego sto ona stigne ovdje?" Pa rece Ifrit: "Ja cu ti ga donijeti prije nego sto ustanes sa svog mjesta. I ja sam to u stanju i pouzdan za to. I sad cu ga odmah donijeti ako zelis." A me|u prisutnima je bio i covjek kojem je Allah dz.s. dao znanje i mudrost. On je cuo sta je odgovorio Ifrit, pa rece vladaru: "Ja sam u stanju da ti donesem prijestolje prije nego sto zatvoris ili otvoris oci (tj velikom brzinom). I stvarno prijestolje je bilo pred Sulejmanom u trenu, Allahovom voljom i Njegovom moci. Obradovao se vladar sto je prijestolje doneseno ovakvom brzinom i rece: "Ovo je blagodat Gospodara moga prema meni, hvala Tebi moj Gospodaru na ovoj blagodati i dobroti." Zatim je zatrazio od svojih vojnika da malo promijene izgled prijestolja da ga kraljica vidi, zatim da on vidi njeno misljenje o prijestolju nakon sto stigne i vidi ga ispred sebe. Kad je kraljica sa svojim narodom stigla, upita je vladar Sulejman a.s.: "Je li ovo tvoj prijesto?", i pokaza rukom na malo promijenjeni prijesto, i ona pogleda! Je li to prijestolje ili ne? A kako ce biti, a ostavila ga je u svom gradu? Zatim vladar zatrazi od nje da u|e u dvorac od stakla, a ona pomisli da je pun vode zbog njegove providnosti, pa zadize svoju haljinu prije ulaska, da je ne bi voda skvasila. A kad je shvatila da ju je dvorac prevario svojm ljepotom i gra|om, spoznala je istinu i nije oklijevala da kaze: "Gospodaru, ja sam sebi nepravdu ucinila i vise ne vjerujem u sunce koje sam dugo obozavala i evo me trazim zastitu od Tebe, o Gospodaru i ja sam muslimanka. Pa mi se smiluj Gospodaru, i oprosti mi, a ti si najmilostiviji." I tako Belkisa primi Islam, pokorna Allahu, iz pokornosti Allahu a ne zbog straha od Sulejmana. A sada postovani moji, nakon sto ste procitali lijep doga|aj sta vas je u njoj zadivilo?

Jesu li vasu paznju privukle mnogobrojne nabrojane blagodati koje je podario Allah dz.s. svome robu i poslaniku Sulejmanu a.s.? Jeste li vidjeli kraljevstvo sa nebeskim poslanstvom? Koliko je lijepo da kralj i vladar bude vjernik u Allaha dz.s., zatim radi na sirenju Islama i vjerovanja me|u kraljevima i vladarima. Zar ovo nije lijepo, dragi moji prijatelji? Ili zar nije lijepo da svi zajedno vjeruju iz pokornosti prema Allahu, ljubavi prema ispravnosti i iz ubije|enosti u istinu. A ne da ulaze u novu vjeru zbog straha od vladara, kralja ili sile? Vidim vas kako se slazete samnom i govorite: "Svakako i mi cemo pozivati u vjerovanje Allaha putem jasnih dokaza." I reci ce svaki od nas: "Reci - Ovo je moj put, ja pozivam ka Allahu imajuci jasne dokaze, ja i svaki onaj koji me slijedi i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim." Nasa zadnja dova je hvala Allahu Gospodaru svjetova. UZEJR ALLAHOVA MUDZIZA (19) ALLAHOVA MO] Vi znate, dragi moji prijatelji, da nasem Gospodaru Uzvisenom nista nije nemoguce i On sve moze. I On je Taj koji nas je stvorio i opskrbio nas dobrima i plodovima i potcinio nam sve stvoreno na ovom svijetu. Pa je stvorio jahace zivotinje, naprimjer, da se njima koristimo u putovanju i prelasku iz mjesta u mjesto. I spustio je vodu s neba da Njegova stvorenja zive na ovoj Zemlji. I da vas upitam: "Na sto upucuju sve ove stvari?" Brzo ce te odgovoriti: "To upucuje bez sumnje na Allahovu moc koja nije granicama ogranicena." STARI DOGA\AJ Kur'an nam kazuje o covjeku koji je zivio u davna vremena i s njim se desio zanimljiv slucaj koji sadrzi lekciju i pouku i dokazuje nam Allahovu moc i velicinu. Ovaj covjek je bio razuman i pametan, hvalio je Allaha, zahvaljivao Mu. Vjerovao Ga i samo Njega obozavao i nije Mu drugog boga pripisivao. I shavatio je da razum koji mu je Allah dao, mora upotrijebiti da bi stigao do vjerovanja u Allaha i do prihvatanja vjere Islama. A ovaj covjek, moji malisani, zvao se Uzejer, zajedno cemo vidjeti sta se desilo ovom covjeku muminu. IZGUBLJENOST I jednog dana usao je u svoj lijepi vrt i proveo je nekoliko sahati gledajuci zrele plodove i zahvaljujuci svome Gospodaru na ovim

blagodatima, napunio je svoju korpu ovim lijepim vocem, groz| em, smokvama i drugim. Odnio je korpu i stavio je na le|a magarca i isao je magarac noseci hranu i Uzejra. Ali znate li sta se desilo sa Uzejrom poslije toga? On je dok je putovao, poceo razmisljati o Allahovoj velicini i moci gledajuci u Njegovo veliko stvarenje. I tako je zaboravio da je krenuo drugim putem koji ga nece dovesti do kuce. I izgubio se na putu i poceo se okretati lijevo-desno nebi li nasao pravi put. I poce traziti tamo-vamo. Njegov pogled pade na poruseni grad, a kuce u njemu su bili tragovi naroda koji je zivio tu, pa su pomrli i od njih nije ostalo nista osim truhle kosti, koje su crvi jeli i na njima su zivjeli insekti. Sve sto je bilo u selu ukazivalo je na smrt i rusenje. I taj grad je vidio Uzejr sada pred sobom, a nije prije znao za njega. On je sisao sa magarca, ostavio korpu punu voca, zatim je pjeske hodao izme|u ovih ostataka sela. Ovdje zid koji je pao na zemlju, tamo krov od kojeg nije ostalo nista osim jedan sitan dio, kosti covjeka koje su se raspale i istruhle. Gledao je Uzejr sve ove stvari i zaboravio je magarca i korpu i zaboravio je da je krenuo kuci. Poceo je razmisljati o ovom porusenom selu, pitajuci se i razgovarajuci sam sa sobom: "Sve sto vidim je poruseno, truhlo i unisteno!! Pa kako ce Allah prozivjeti ova rastrgana tijela? I kako ce od razasutih i izmrvljenih tijela uciniti covjeka na sudnjem danu? Kako ce Allah dz.s. ozivjeti ovaj grad nakon sto ga je usmrtio i ucinio ga ovako porusena? Kako ces uraditi to Gospodaru? Kako ces ovo uciniti?" ODGOVOR I nastavio je razmisljati i razmisljati. On je to vjerovao, ali kada bi se domogao spoznaje o tome, srce bi mu se smirilo. Allah je htio da ga upozna s odgovorom. I tacno na ovom mjestu, dok Uzejr gleda i posmatra, kad osjeti da mu tijelo pada na zemlju i da mu se kapci spustaju na oci. To je bio samo trenutak i prestadose pokreti i srce mu prestade kucat! Sta se desi? Umro je Uzejr! A tako|e je umro i njegov magarac i sta poslije? Sta ce se desiti? Hoce li ostati mrtav? Ili ce Allah upotpuniti svoj odgovor Uzejru koji se pitao, cudio se o slucaju porusenog grada. STO GODINA Uzejr je ostao stotinu godina mrtav, nije se pomakao niti prevrnuo. I nakon ovog perioda, ozivio ga je Allah Uzviseni. I

ponovo ga ucinio zivim. Uzejr je pomislio da je spavao, a zatim se probudio!! A uistinu, on je bio mrtav, zatim ga je Allah dz.s. prozivio da mu upotpuni odgovor. Tada se spustio melek s neba. Spustio se blizu Uzejra i upita ga: "Znas li o Uzejre koliko je tvoje tijelo bilo na ovom mjestu, a nisi se makao niti bilo sta uradio?" Uzejr mu odgovori: "Nisam puno spavao, vjerujem da sam spavao dan ili dio dana!" Melek mu rece: "Ne Uzejre, ti nisi spavao nego si bio mrtav!! Allah dz.s. te je usmrtio stotinu godina,a ti to ne znas. Gradovi su se izmjenili za vrijeme tvoje smrti i puno ljudi je pomrlo od onih koji su te poznavali i koje si ti znao. Allah ce ti sigurno pokazati odgovor pred tvojim ocima. Ovo je pouka za tebe, da bi saznao odgovor na tvoje pitanje i saznaces kako Allah prozivljava mrtve i ozivljava ih nakon sto su truhle i raspadnute kosti." "Ti si bio mrtav stotinu godina i od tebe nije ostalo nista osim razbacane kosti, zatim ih je Allah svojom moci ponovo skupio i udahnuo im dusu i postao si ziv, o Uzejre. A sada ces vidjeti dokaz od onoga sto je bilo s tobom prije tvoje smrti." Uzejr je bio spreman da sazna potpun odgovor, nakon sto je cuo ono sto ga je zaprepastilo. Pa hajdemo braco moja, da cujemo sta ce melek jos reci. MAGARAC I KORPA "Ti Uzejre znas da si jahao na magarcu prije nego sto si usao u ovaj grad i postavio pitanje. I nosio si korpu punu lijepe hrane, zar nije tako?" Uzejr mu odgovori: "Jeste, ali gdje su sada magarac i korpa?" On mu rece: "Do|i pogledaj svoju hranu, pice i korpu. Zatim dobro pregledaj hranu. Zar ne vidis da je kao sto je i bila, Allah ju je vratio ponovo onako kako si je ti ostavio? Zatim do|i pogledaj kosti tvoga magarca. Sacekaj malo, i tada se kosti sakupise!! I Allah ih omota mesom ponovo i malo poslije magarac ce se ponovo podignuti!! Pogledaj, eto to je on ispred tebe!!" VJERUJEM U TVOJU MO], O GOSPODARU Uzejr se iznenadio kad je cuo rijeci meleka, iznena|enje mu se povecalo kada je vidio da su hrana i voda nepromjenjene i da su se sabrale kosti magarca i postavljeno meso na njih. I vratilo se tijelo magarca koji se malo poslije kretao kao da nije nikada bio mrtav stotinu godina!!!

I stade covjek zapanjen prvi put, ali on brzo osjeti povecanje svoga imana i cvrstine, jer je vidio ispred sebe i saznao je potpun odgovor. Zatim rece glasom ubije|enog vjernika: "Znam da Allah sve moze." Zatim melek rece: "Ove stvari koje su ti se desile, jesu zbog toga da se smiri srce tvoje i da se uvjeris da je lahko prozivljenje i ozivljenje na Sudnjem danu svejedno sto je puno vremena proslo od smrti, ali sacekaj!? U ovu spoznaju treba da povjeruju svi ljudi, hajdemo Uzejre, obavijesti ljude i povecaj njihovo vjerovanje." Uzejr je ponovo putovao i jedva je nasao put, jer su sve stvari oko njega bile nove i nepoznate!! Ljudi su se promijenili, kuce su ponovo izgra|ene, sve je novo i novo. Allah dz.s. mu je dao mu'dzize i dokaze jasne da bi to ljude ucvrstilo, i da povjeruju u Allahovu moc i iman - vjerovanje da im se poveca. Ali to nije dugo trajalo, jer su oni koji su vjerovali, vecina ih je zalutala jer su poceli Uzejra smatrati svetim i govorili su: "Uzejr je bozji sin." I ovo je nevjerovanje - kufr i Allah nije zadovaljan s tim, pa makar mi voljeli onog kojeg pored Allaha obozavamo ili ga se bojali. Jer ljubav i strah vode do obozavanja i ne smiju biti nikom drugom osim Allahu Jedinom. A Allah nece zaboraviti one koji su zalutali i bili nevjernici nakon sto su vjerovali. A sada, dragi moji, hajdemo zajedno da procitamo Uzejrov doga|aj U Kur'anu u suri Bekare. Hajdemo i izgovarajte sa mnom:
259.

Ili za onoga koji je, prolazeci pored jednog do temelja porusenog grada, povikao: "Kako ce Allah ozivjeti ove sto su pomrli?" I Allah ucini te on umre i ta ko ostade stotinu godina, a onda ga ozivje i zapita: " Koliko si ostao?" - "Dan ili dio dana" - odgovori. "Ne", - reze On -, "ostao si stotinu godina. Pogledaj jelo svoje i pice svoje, - nije se pokvarilo; a po- gledaj i magarca svoga - da te ucinim dokazom Ijudima -, a pogledaj i kosti, - vidi kako ih sastavljamo, a onda ih mesom oblazemo." I kad njemu bi jasno, on povika: "Ja znam da Allah sve moze!" (Al Baqara)

Ovo je prica po drugi put kako je preneseno u Kur'anu, nakon sto ste je detaljno procitali prvi put. I vjerujem da cete reci

slicno kao sto je rekao i Uzejr: "Znamo i uvjerili smo se da Allah sve moze." I uistinu, braco moja, Allah je svemocan. A ja se nadam da cete i drugi put prouciti ove Kur'anske ajete, a ne bi bilo lose da ih naucite i napamet jer nije tesko. A kada naucite ajete i razumijete pricu, Allah ce vas jos vise zavoljeti i On voli sve svoje robove vjernike. Mi smo zavoljeli mumina Uzejra i njegov doga|aj i njegovo pozivanje ljudi, nakon mudz'ize koja mu se desila. A nasa ljubav ce nas upucivati da Allaha obozavamo, a ne da mu druga pripisujemo. Zidovi su pogrijesili kada su se uplasili Firauna i svestenika i poceli ih obozavati ! I kada su zavoljeli Uzejra pa ga poceli obozavati! I kada se Samirija izrugao i ucinio ih da tele obozavaju!! Mi ako Bogda, necemo tako nikada pogrijesiti. Neka vam Allah poveca vasa dobra dijela i sevape. Vesselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu Nasa zadnja dova je, Hvala Allahu dz.s. Gospodaru svjetova svih. ALLAHOVA BLAGODAT (20) VLASNIK DVA VRTA Allah dz.s. je obasuo blagodetima jednog covjeka iz naroda Benu Israil. Podario mu je dvoje dijece. Njihov babo ih je odgojio i puno se trudio u njihovom odgoju, sve dok nisu postali dva odrasla momka. Oni su braca i njihov odgoj je bio isti, pa ipak njihove naravi bile su posve suprotne i razlicite. Babo ih je poducio zemljoradnji i bili su vrlo dobri u tome. Zatim, proizvodnji lijepih plodova i slatkog voca. Nakon nekoliko godina babo je ostario i osjetio da mu se zivot priblizio kraju. Tako je on skupio svoju dijecu i savjetovao im da budu ustrajni u radu, podrzavanju dobra i udaljavanju od zla. PRVI BRAT Umro je bolesni otac, ostavio je svojoj dijeci zemlju i imetak. I sto je normalno, sinovi ce podijeliti bogatstvo svoga oca. Tako je prvi brat uzeo svoj dio zemlje i bogatstva i zahvaljivao je Allahu dz.s. na tome i mnogim drugim blagodatima, pa kaze: "Gospodaru ... Ja sigurno necu zaboraviti tvoje siromasne robove i necu se odreci miskina i gladnih i davat cu od svojih dobara onima kojima je potrebno. Ja sam ti uvijek pokoran Gospodaru.... Hvaljen Si Ti, nadam se Tvome oprostu, molime Te da me uvedes u svoj Dzenet na Sudnjem danu. I molim te da

mi pomazes u svakom dobrom poslu na Dunjaluku. Tebi hvala na pocetku i na kraju." DRUGI BRAT Sto se tice drugog sina, on je bio potpuno suprotan svom bratu. I on cim je preuzeo svoj dio nasljedstva, skupio je novac na jedno mjesto i zakljucao ga i nije ga dijelio siromasnima i miskinima. A kada bi vidio siromaha zazmirio bi da ga ne bi savjest natjerala da se smiluje na njega. A kada bi cuo pozivanje siromaha, zacepio bi usi da ga ne cuje. I ovako je zivio ... Sva njegova briga je bila da sacuva imetak, bez trosenja, stalno ga uvecavajuci. Pa nije na njega ni zekat davao, kao sto je to cinio njegov brat. Prica o ovoj dvojici brace je lijepa i korisna i Kur'an nam govori o njoj. I ja cu vam je ispricati, dragi moji. POVE]AVANJE OPSKRBE Allah dz.s. je obojici brace dao imetak i podario im je dijecu i mnogo blagodati. Ali drugi brat, koji nije spominjao Allahove dz.s. blagodati, obra|ivao je mnoge vrtove. Posvetio se potpuno njihovom obra|ivanju i uzgajanju, pa mu se imetak i bogatstvo uvecalo. Allah dz.s. mu je dao dva vocnjaka od svih vrtova koji su bili najljepsi. U njima je bilo groz|e, a bili su okruzeni visokim stablima palmi. Kroz njih su protjecale dvije rijeke, koje su izvirale iz pitkih izvora. U njima je bilo ukusnog voca svih vrsta. Kada bi ih neko pogledao, pomislo bi da su to vrtovi sa nebesa koji su spustili na zemlju (zbog njihove dobrote i ljepote i svih dobara sto su u njima: drvece, plodovi, ptice, slavuji, voda i izvori.) Ovc nisu sve blagodeti. Allah dz.s. mu je jos podario i djecu i sinove. Pomagali su ga u pribavljanju zarade i imetka, pa je postao bogat tako da mu nije bilo slicnog. Imetak i bogatstvo mu se povecavalo mnogostruko u odnosu na imetak njegovog brata. Sva ova dobra i blagodati nije imao njegov brat, koji se zadovoljavao s malo imetka, a puno je dijelio, na Bozijem putu, miskinima, onima kojima je potrebno i siromasima. A s ono malo sto je imao bio je mirne savjesti, postene duse i zahvalan Allahu dz.s.. Znao je vrijednost Allahovih dz.s. mnogobrojnih blagodati kad bi mu stigle, pa nije skrtario i nije bio nevjernik i onaj koji je nezahvalan.

Dragi moji ova dvojica su bili braca, bogati, ciji je imetak i bogatstvo bilo veliko i siromasni, koji se zadovoljio s malim imetkom, bez skrtosti i pohlepe. A znate li kakva je bila posljedica nevaljalog skupljanja blagodati i bogatstva? I kako je docekao siromasnog brata kad je usao kod njega? Jedanput se desilo ovo: Kad ga je vidio, ismijavao ga je zbog njegovog siromastva i rugao mu se. I rece: "Pogledaj se, kakav si postao ! Nemas ni imetka ni dijece, a ja, ja imam imetka i djece vise od tebe. Do|i, u|i samnom u dva divna vrta i mnogobrojna imanja. Do|i da vidis groz|e, voce, rijeke i mnoge ljepote i dobrote. Ova dva moja vrta mi daju prihod i zaradu. I ja sigurno znam da ce sve ove blagodati i dobrote uvijek biti moje. Allah sigurno nece nikad oduzeti ovu opskrbu i obilje. Zatim je malo sutio pa rece: "A sto se tice Sudnjeg dana kojeg se ti bojis, ja ne vjerujem da postoji taj Dan. A, ako bi i povjerovao u polaganje racuna, pa Allah ce mi tamo sigurno dati bolje od ovoga sto mi ja dao na ovom svijetu. Zar ne vidis da me je sad opskrbio? Pa mora me opskrbiti i na Ahiretu, ako uopste ima Ahiret, kako ti tvrdis. Ja to zasluzujem. Zar nije tako? " I nastavio je da ga ismijava i ponizava. Pa ga je pogledao njegov brat mumin i zaplakao je zazalijevajuci ga. Zelio je da ispravi vjerovanje svog brata nevjernika i da ga uputi u pravo vjerovanje, pa mu rece, savjetujuci ga: " O brate moj, zar ne vjerujes u Allaha koji te je stvorio? I podario ti vrtove, imetak i dijecu! Zar ne vjerujes u Allaha koji te je stvorio u majcinom stomaku, pa te djecakom ucinio, zatim jakim mladicem? Zar te Allah ne moze stvoriti i drugi put, nakon sto te usmrti? O brate, zar nije drugo stvaranje lakse od prvog? Allahu je sve lahko. Zar ne zelis da to nevjerovanje ocistis iz tvoje pameti, i to mnogobostvo iz tvoga srca ? Ti si, brate moj, zloban prema meni i ohol si prema meni jer ti je Allah dz.s. dao vise imetka i dijece nego meni. Ali ... ako sam siromah i nemam puno imetka i dijece, sigurno moja dusa bogata, muminska. I nije vezana za dunjaluk i njegove ljepote. Ja vidim i vjerujem, moj brate, da je dunjaluk prolazan i da imetak nestaje i da ce dijeca pomrijeti kao i mi. A ovo imanje i vocnjake sto ih imas, nemoj se iznenaditi kada ti ih Allah unisti! Presusi ti rijeke u tvojim njivama i stabla u njima osusi, a to Allahu nije tesko i to on uvijek moze. Brate moj, zar ne razmisljas da kazes: "Masa-Allah la havvle ve la kuvvete",

kada u|es u svoje vrtove? Tvoje ti nevjerovanje nece sigurno koristititi, vrati se uputi i vjeruj u Allahovu moc i Njegove blagodati i nemoj ih poricati. Pa On je u stanje da te kazni jos na ovom svijetu i to pred tvojim ocima. " Kafir nije slusao rijeci svoga brata vjernika, nego se njegovo nevjerovanje jos i povecalo. Nije se osvrtao da ocisti svoje srce i da odstrani nevjerovanje iz svojih prsa. Njegov brat ga je savjetovao i navodio ga na ispravan put, ali on nije ni pokusao da razumije i da povjeruje u Allaha dz.s. i da mu zahvaljuje. Hoce li ga Allah dz.s. ostaviti bez kazne? Je li Allah dz.s. zadovoljan sa nevjerovanjem i mnogobostvom? Hoce li nevjernik ostati da se veseli i provodi u svojoj zabludi? Sigurno nece, nece dragi moji malisani. Vi znate da ce Allah kazniti nasilnika, onog koji zacepi svoje usi, da ne cuje ispravan govor i koji zatvara oci da ne vidi svjetlo i nur. I ispricacu vam kako je zavrsen doga|aj s dvojicom brace. Nakon sto je savjetovao brat - vjernik, svog brata - nevjernika, brat - vjernik se vratio kuci. Znao je on, da je ruzna kazna od Allaha i da nevjerovanje nije vjecno, makar dugo potrajalo. Zato sto je Allah dz.s. zadovoljan s covjekom samo kad je mumin i musliman. Otisao je nevjernik jednog dan u svoje vrtove i vocnjake s namjerom da se jos vise uzoholi i ponosi. Ali kakvog li prizora, sta je ugledao! Znate li sta je ugledao? I znate li sta mu se desilo nakon tog prizora? Pao je na zemlju onesvijescen zbog velike nesrece. Rijeke su presusile, a groz|e , stablo i grane su usahli, cvijece je posahlo, plodovi opali. Nema pokreta, niti zivota, ni sjaja, niti nade. Sve sto je bilo u ta dva vrta postalo je nepomicno i tuzno. Osusi se grlo kafira! On stavi ruku u usta i poce gristi prste, kajuci se. Pa poce vristati i zalosno plakati zbog onoga sto mu se desilo. Nestade ljepote . odose dobrota i isceze bogatstvo. Gdje je sada oholost? Gdje je ponos? Gdje je nezahvalnost? Gdje je poricanje? Sve je to propalo. Nije mu koristila ni njegova dreka ni plac. I izgovori zadnje rijeci koje su pokazivale duboki ocaj i veliku zalost. Izgovori tu recenicu, koju nam Kur'an kazuje, izgovorio ju je nakon sto ga je napustilo blagostanje i imetak. Rece: "Kamo srece da Gospodaru svome nisam smatrao nikoga ravnim" Izgovorio ju je pokajnicki, nije mu koristilo njegovo kajanje i nije imao nikoga ko ce ga spasiti od Allahove dz.s. kazne. Ovo je

njegov kraj, nije bio pobjednik. Ovaj doga|aj prenesen je u suri KEHF 32-44. "I navedi im kao primjer dva covjeka: jednom od njih smo dva vrta lozom zasa|ena dali i palmama ih opasali, a izme|u njih njive postavili. Oba vrta su davala plod, nicega nije manjkalo, a kroz sredinu njihovu smo rijeku proveli. On je i drugog imetka imao. I rece drugu svome, dok je s njim razgovarao: "Od tebe sam bogatiji i jaceg sam roda!" I u|e u vrt svoj, nezahvalan Gospodaru svome na blagodatima, govoreci:"Ne mislim da ce ovaj ikada propasti, i ne mislim da ce Smak svijeta ikada doci: a ako budem vracen Gospodaru svome, sigurno cu nesto bolje od ovog naci." I rece mu drug njegov, dok je sa njim razgovarao: "Zar ne vjerujes u Onoga koji te je od zemlje stvorio, zatim od kapi sjemena, i najzad te potpunim covjekom ucinio? Sto se mene tice, On, Allah moj je Gospodar i ja Gospodaru svome ne smatram ravnim nikoga. A zasto nisi, kad si u vrt svoj usao, rekao:,Masallah! - moc je samo u Allaha! Ako vidis da je u mene manje blaga i manje roda nego u tebe. pa - Gospodar moj moze mi bolji vrt od tvog dati, a na tvoj nepogodu s neba poslati, pa da osvane samo klizava ledina, bez icega, ili da mu voda u ponor ode pa da je ne mognes pronaci nikada." I propadose plodovi njegovi i on poce krsiti ruke svoje zaleci za onim sto je na njega utrosio - a loza se bijase povaljala po podupiracima svojim - i govorase: "Kamo srece da Gospodaru svome nisam smatrao ravnim nikoga!" I nije imao ko bi mu mogao da pomogne, osim Allaha; a sam sebi nije mogao pomoci. Tada moze pomoci samo Allah, Istiniti, On daje najbolju nagradu i cini da se sve na najbolji nacin okonca." A vi, draga moja braco, bicete ako Bog da, oni koji stjecu Allahove blagoditi. Allah nije zabranio nikome da radi da bi stekao imetak. Ali, On voli od nas da zahvaljujemo Gospodaru na blagodatima kojima nas je obasuo. Pa ako bude halal imetak, a i ono sto trosimo bude lijepo, pa to je vrijednost zahvale. "Divan li je dobar imetak u dobrog covjeka." A kajace se onaj ciji imetak bude od harama i trosenje ruzno. "Gospodaru nas, nemoj nas uciniti od onih koji ocajavaju i budi nam pomagac u vjeri. Hvala Allahu Gospodaru svijetova."

21. POSLANICI ZEKERIJAH I JAHJA A.S. DVOJE STARACA Zekrijahu, Allahovom poslaniku a.s. desio se cudan doga|aj kada je ostario i kosa mu osjedila. Znate li koji je to doga|aj? On je bio starac, a i zena mu je njegova bila je starica i njena kosa je tako|e osjedila. Oboje su znali da je njihov zivot bio dug i da ih je stigla starost. Zekerijah nije mogao puno hodati, kao dok je bio mlad, on sada samo ide u hram da Allaha obozava, zatim se navece vraca svojoj kuci. Nije mu bilo dosadno spominjanje Allaha (Zikrullah) srcem i jezikom, zahvaljivao mu je i velicao Ga. NI DJECAKA NI SINA Zivjeli su dvoje staraca ovaj period pri kraju svoga zivota, spominjuci Allaha i obozavajuci Ga koliko god su mogli bez dosade i malaksalosti. Ali vec me pitate, o malisani i govorite: “Zar nije bilo u kuci nikog osim njih dvoje? Zar nisu imali dijece? Zar nisu dijecu odgajali? Kao da nam pricas o porodici koja se sastoji samo od dva clana? “ Draga braco, odgovor vam je u vasem pitanju. Samo njih dvoje u kuci (Zekerijja a.s. i njegova zena). Zivjeli su do ovog trenutka, a Allah dz.s. im nije podario dijete da ga odgajaju. I pored toga, njih dvoje su zadovoljni u svakom slucaju i ponizno zahvaljuju Allahu dz.s. na Njegovom dijeljenju i Njegovoj volji. DOVA Vjernik, braco moja, ne gubi nadu u Allaha dz.s. niti ikada gubi nadu u opskrbu svoga Gospodara. Ovakvo je bilo stanje naseg pejgambera Zekerijjaha a.s. Zivio je bez dijeteta i bez sina sve do starosti, ali je vjerovao da Allah dz.s. daje bez racuna kome hoce i kad hoce. Niko ne moze sprijeciti njegovu blagodat, opskrbu kada ih podari covjeku. Zekerijja a.s. nije gubio nadu u Allahovu milost. I jedanput kad je bio u hramu, podigao je ruke ka Allahu skruseno i ponizno govoreci: “Gospodaru moj, ne ostavljaj me sama, a Ti se jedini vjecni !” Ovo je dova, molio je svoga Gospodara da mu podari dijete, da ga naslijedi u vjerovanju, sirenju dawe i obozavanju Allaha Uzvisenog. Zekerijah je zudio za ovim kad je ugledao kako Allahova opskrba dolazi Merjemi cistoj i poboznoj bez ikakvog njenog truda. GLAS MELEKA

Dova je bila upucena iz dubine njegovih prsa, a njegova nada da ce mu se Allah dz.s. odazvati bila je ogromna. Nadao se da ce biti dobro i korist u ovom ocekivanom novoro|encetu. Desilo se ovo, braco moja, Allah dz.s. se odazvao svome robu i obecao da ce mu podariti malo dijete, da naslijedi svoga oca Zekerijja a.s. u slije|enju pravog puta. Zovnuli su meleki Allahovog poslanika Zekerijjaha a.s. dok je klanjao u hramu i obradovali ga da ce mu Allah podariti ono sto zeli i rekose mu: “Raduj se dobrom sinu cije ce ime biti Jahja. Bice od dobrih Allahovih robova, i bice kao i ti, pejgamber i poslanik.” ZBUNJENOST Nakon sto je molio svoga gospodara, cuo je Zekerijja a.s. dozivanje meleka, pa se iznenadio i zbunio!! Ali njegova zbunjenost nije bila zbunjenost ocajnika ili nezanlice, nego je to bila zbunjenost onoga koji je se necemu nadao od Allaha, pa to na|e ispred sebe lahko i brzo. I Zekerijja ponovo poce moliti Allaha Uzvisenog: “Gospodaru, ja sam star covjek, ostario sam i primakao se kraju zivcta. I moja zena je stara kao i ja, prosle su joj godine mladosti, a nije u njima rodila dijecu, pa kako ce sada roditi kada je postala starica? Kako je velika Tvoja blagodat, o Gospodaru !! Mi smo dvoje staraca i dobit cemo djecaka u starosti!!” ALLAH JE SVEMO]AN Nakon sto je zbunjenost obuzela Allahovog poslanika Zekeijja a.s., Allah dz.s. ga nije ostavio iznena|ena zbog dozivanja meleka, nego ga je umirio i objavio melekima ovaj lijepi odgovor: “Nemoj se cuditi o Zekerijja, ne cudi se Allahov poslanice, Allah moze da mudzize, i ovo je nasem Gospodaru lahko pa makar ti i tvoja zena bili starci. Nemoj se cuditi jer Allah sve moze. Da li se sjecas Zekerijja da te je Allah stvorio? Prisjeti se nastanka covjeka i ljudi, da se sjetis da je Allah u stanju tako|e da ti podari dijete, a ti i tvoja zena ste starci. ZNAK Nas pejgamber Zekerijja a.s. nije odbio ovaj odgovor koji mu je povecao smirenost, vec je zelio da zna vrijeme kada ce dobiti novoro|ence (Jahja a.s.). Pa podize ruke prema nebu po drugi put i rece: “Gospodaru daj mi znak po kojem cu znati vrijeme kada ce se roditi dijete.” I do|e odgovor: “O Zekerijja, doci ce ti tri dana u kojima neces moci da govoris s ljudima, i kada to pokusas neces moci, i bices prisiljenda dajes isarete (znakove) rukama u periodu od tri noci. Ovo je ujedno i mudziza i znak. DOGA\AJ U KUR’ANU

Allah dz.s. nam je ispricao u Kur’anu doga|aj kako je obozavao Allaha dz.s. u hramu. Procitacemo zajedno, braco moja nekoliko ajeta o Zekerijja a.s. koji je trazio od svoga Gospodara, da mu podari djecaka koji ce ga naslijediti. Hajdemo ih prouciti skruseno i sa razmisljanjem: AJETI VJEROVJESNIK POTOMAK DOBRIH Nakon sto su ajeti zavrseni upitacu vas jedno malo pitanje. Kako je ime novoro|enceta koje ce se roditi Zekerijja a.s., a malo prije sam vam pricao o njemu? Vratite se do ajeta i pogledajte u rijec uskoro roditi (Jahja) to je ime djecaka koji ce se uskoro roditi. Jeste li ga zapamtili? To je: Jahja, i on je vjerovjesnik, potomak onih dobrih. NOVOR\ENCE I stvarno dosao je znak kako mu je Allah i obecao i prosla su tri dana, a Zekerijja a.s. za to vrijeme nije mogao da prica sa onima koji su s njim pricali! Pa im je davao isarete svojim rukama, i to je znak kako ga je Allah dz.s. odredio. Zavrsio se taj period. Zatim je doslo vrijeme ro|enja i rodi se novoro|ence i na svijet do|e mali Jahja. On je novoro|ence. Rodio se starim roditeljima, koji prije njega nisu znali ni za dijete ni za sina. Pa kolika je bila njihova radost zbog ovog novoro|enceta i kolika je bila njihova sreca. Dobrog li sina dobrim roditeljima! Boze nas ocisti nas i podaj nam dobre potomke, o Gospodaru svjetova. NEKE OSOBINE DJECAKA To je bilo Allahovo obecanje Zekerijjahu a.s. i to je bilo obecanje koje sadrzi drugu lijepu stvar, braco moja. Vratite se do ajeta, pa ce te naci da obecanje sadrzi mnogobrojne osobine djecaka koji ce se roditi. Jahjaove osobine: on je potvrda da je Allahova rijec istinita, Allah se obavezao da ce brinuti o njemu, vjerovjesnistvo i poslanstvo i ucinice ga od dobrih robova koji Allaha istinski obozavaju, i slave Ga i hvale ujutro i navece u svako doba i svakim pokretom. Prema tome, to je Jahja a.s., ali jesu li se ova svojstva pokazala u u buducnosti? Da, jer Allahovo obecanje je istinito. Hajdemo procitati pricu u potpunosti. ZNANJE I HRABROST Jahja je odrastao i Allah dz.s. mu je dao vjerovjesnistvo i naslijedio je svoga oca Zekerijaha a.s. u pozivanju i dostavljanju

istine. I pored toga sto nije imao godina koliko drugi poslanici, bio je u stanju da obozava Allaha dz.s. na najpotpuniji i najljepsi nacin. On je obozavanje Allaha volio od svoje mladosti, robovao je Allahu bez dosade. On je postao najuceniji covjek o Tevratu koji je objavljen Musau a.s. i poceo poducavanje Tevrata, odlucno, snazno, hrabro, ne bojeci se od sile nevjernika niti njihovog kaznjavanja. Prolazili su dani u pozivanju i opominjanju. Desilo se nesto cemu se ljudi nisu nadali da ce se desiti mladom poslaniku, na pocetku njegovog zivota. VJEROVJESNIK SEHID Kafiri iz naroda Benu Israil postupali su neprijateljski prema Jahjau a.s. i postavljali mu razne zasjede. A i prije su oni ubijali Allahove poslanike i vjerovjesnike. I oni su vidjeli da Jahja, Allahov poslanik, zeli da ponovo uspostavi pravdu i Islam na zemlji, a oni nece moci ciniti harame kako im se prohtije, ako ne ubiju Jahjaa, poslanika mladica, i ne uklone ga sebi s puta. I tako, braco moja, oni pocese da se bore protiv Allahovog vjerovjesnika i pripremati zlocin i neprijateljstvo protiv njega. I konacno kosmos je bio svjedok njihovog zlocina i vidio ih je kad su isli Jahjau hrabrom vjerniku. A tamo, u|ose u njegovu kucu bez dozvole i izvrsise svoj nevaljali zlocin. Ubise cistog mladica i umrije Jahja a.s. kao sehid. Zlodjela plemena Benu Israil jos se vise povecase i zbog ovoga su ponovo zasluzili zestoku kaznu. Allahovo prokletstvo spustilo se na njih zbog njihovog spletkarenja i zato sto su poslanike ubijali. Allah je na njih spustio ponizenje i bijedu (“zato sto su bili neposlusni i sve granice prelazili”) Iako je poginuo Jahja a.s. one ce zauvijek zivjeti u nasim postupcima. Allahu nas ucini nas zivot lijepim u kojem cemo se cvrsto prihvatiti Kur’ana s razmisljanjem, odlucnoscu i pravilnim primjenjivanjem. Allahu nas, neka je spas na Jahjaa, na dan kada se rodio cist, na dan kada je umro kao sehid i na dan kada ponovo ozivi. A posljednja dova je, neka je hvala Allahu Gospodaru svjetova. 22. MERJEM A.S. IME Njen doga|aj je lijep, njena prica je cista kao i ona. Mi draga braco, moramo ovaj doga|aj dobro upoznati, jer o kome je ovaj doga|aj? Koje su joj ime nadjeli? Sta znaci ovo ime?

U ovoj prici cu vam odgovoriti na ova tri pitanja i dobro zapamtite odgovore. Glavni lik u ovoj prici je: “Majka naseg pejgambera Isaa a.s. i njeno ime je Mejrem, ovako je nazivala mati kad je rodila, a rijec Merjem znaci robinja, koja robuje Allahu dz.s. A sada cemo se upoznati sa doga|ajem Merjeminim, pobozne robinje. PORODICA Odrasla je Merjem u kuci koja je bila puna Imana i poslusnosti Allahu dz.s. Odrasla je u kuci u koji i mlado i staro voli Allaha dz.s., i Allah dz.s. je izabrao ovu porodicu i ucinio je jednom od najboljih ljudskih porodica. Ime ove porodice je, kako je preneseno u Kur’anu: “Ali Imran”. Nas gospodar nas je obavijestio o toj dobroti i izabiranju svojim rijecima u suri koja nosi ime Ali Imran; AJETI 33-34 ALI IMRAN ZELI POSTATI MAJKA Malo pricati o Merjeminoj majci, tj o zeni Imranovoj. Ova zena je bila nerotkinja i tako zivjela dugo vremena. A da vas upitam: “Zar covjek ne voli da mu Allah dz.s. na ovom svijetu podari malo dijete da ga odgaja, pazi i voli?”. Odgovor je da. A Imranova zena, koja je zivjela taj dugi period a da nije rodila dijete, nadala se da ce joj Allah dz.s. podariti dijete da ga ona odgaja da voli Allaha i da mu bude pokorno i da joj pomaze kada odraste. DOVA I tako je ona podigla ruke prema Allahu dz.s. i predala se u Allahovu zastitu. Trazila je od Njega i molila se ponizno i skruseno. I tako je ona dala zavjet Allahu dz.s. ako joj podari dijete i ostvari joj ono sto moli, da ce ovo dijete biti sluga u hramu u gradu Kudsu (Jerusalemu), znaci sluga u Allahovoj kuci tamo. Zar ovo nije dokaz njene i jakog imana? Ona ne zeli dijete da se samo zabavlja s njim na ovom svijetu, nego je molila Allaha da joj podari dobro dijete, koje ce biti poslusno Allahu nakon njene smrti i koje ce citava svoj zivot sluziti u hramu i potpuno se posvetiti obozavanju Allaha dz.s. RADOST Draga braco, Allah dz.s. nece zaboraviti ovu dobru zenu, suprugu Imranovu. Ona je samo Njega molila, iskreno i predano. I On je cuo i nece je ostaviti a da joj ne pomogne u onome sto

ona trazi. I do|e joj odgovor: “Raduj se, o vjernico, Allah je primio tvoju dovu, i podariceti ti dijete koje si trazila”. I zamislite braco moja, kolika je bila radost majke vjernice zbog ove srecne vijesti. Pocela je radosno ponavljati: “Hvala Tebi Gospodaru, hvala Tebi, Gospodaru malog i velikog, Boze moj, neka je Tebi hvala na svim blagodetima. PORO\AJ Proslo je nekoliko mjeseci i osjetila je Imranova zena, da se to obecanje pocelo ostvarivati i da se dijete pocelo vrtiti u njenom stomaku. I njena radost je svakim danom bivala sve veca, a njen jezik je radosno ponavljao zahvalu Allahu, i velicala je Allaha. Pocela je odbrojavati vrijeme do ro|enja i pripremati sto je potrebno novoro|encetu kad se rodi. Plod je zavrsio prvi period svoga zivota (devet mjeseci) i pocelo se vrtiti da bi izaslo iz majcina stomaka na ovaj svijet. U jednom trenutku dijete je izaslo brzo i lahko. Tebi hvala, o Ti koji dove primas, Ti nam cinis nase poslove lahkim i olaksanim. ZALOST I novoro|ence se susretne sa novim zivotom, a majci je bilo zadovoljstvo pogledati svoje dijete koje joj je podario Allah dz.s. Ono je sada pred njom i ona otvori oci da ga vidi i zaboravi poro|ajne bolove koje je malo prije osjecala. Ali ona se iznenadi. Sta se desilo nakon sto je pogledala u novoro|ence? Iznenadila se i zacudila? Nakon sto je vidjela, poce je obuzimati zalost. Zasto? Sta se to desilo pa je tako tuzna? O cemu je razmisljala? I sta ju je tako iznenadilo i zacudilo? Da okrenemo stranicu i zajedno procitamo. ZENSKO Pogledala je u nebo kao da moli i rece: “Gospodaru, ja sam rodila zensko!!”. Ona kao da nije ocekivala da novoro|ence bude zensko. Sva njena razmisljanja bila su da ce se roditi musko, koje moze da sluzi u hramu, kako je dala zavjet Allahu dz.s. jos prije ovog ro|enja. A sada novoro|ence je zensko. A zensko nije u stanju da sluzi u hramu, kao sto to moze musko. Izgovarala je majka ove rijeci, a njen pogled je ostao prikovan za nebo. Allah dz.s. koji sve cuje, cuo je i njene rijeci: “Ja sam rodila zensko”. Vi cete, prijatelji moji, reci kao sto je Allah odgovorio: “Allah najbolje zna sta je ona rodila”.

Da, Allah to zna, ali On joj je podario djevojcicu zbog stvari koju On Uzviseni najbolje zna. Jer i zena ima tako|e veliku ulogu u dawi, i u izgradnji i u uspostavljanju islamskog drustva. PONOVNA RADOST I zena Imranova nastavi govoriti: “Musko nije kao zensko, ja sam joj dala ime Merjem, i stavljam nju i njen porod pod tvoju zastitu od prokletog sejtana”. Allah dz.s. je primio od nje i drugu dovu i primio je od nje ovaj zavjet, cak iako je novoro|ence bilo zensko. Ovo je umaljilo njenu zalost, i njena zalost se preokrenu u ponovnu radost. Ona je trazila novoro|ence i Allahovom dozvolom ona je dobila to. Nadala se da ce to biti musko, a rodilo se zensko. Zeljela je da to bude zavjet Allahu dz.s. i da ga Allah dz.s. primi. Pa ja Allah dz.s. primio njen zavjet i upotpunio svoju blagodat prema njoj. ZALOG Poslije izvjesnog vremena, ponijela je majka u narucju svoju kcerku Merjemu i otisla do hrama, gdje je obecala. Zakuca na vrata kalu|era i rece im: “Ovo je moja kcerka, blagodat koju mi je Allah podario. Rodila sam je prije nekoliko dana, dala sam zavjet Allahu da cu dati svoje novoro|ence da sluzi u ovom hramu. Evo, ja ga predajem Allahu na cuvanje, da odraste u pokornosti i vjerovanju pod vasom paznjom i odgojem.” Kalu|eri prihvatise ovaj zalog i ponesose Merjem. A majka se vrati kuci, nakon sto je izvrsila svoj zavjet prema Allahu dz.s. PREPIRKA I SVA\ANJE Nakon sto je majka otisla i ostavila kod njih kcerku, kalu|eri u| ose u hram. Oni su gledali u malu djevojcicu pogledima koji su bili puni simpatija i njeznosti. Svak se nadao da ce bas on odgajati djevojcicu. Tako su se poceli oko toga me|usobno prepirati. Sukobili su se, podigli glasove i posva|ali se. Prepirka se zaostrila. Ovo nije cudno. Jer djevojcica je kcerka Imranova, a majka je zena Imranova, njena porodica je porodica Ali Imran, i djevojcica je zavjet dat Allahu da ce sluziti u ovom hramu. Zbog toga je, brinuti se o njoj i odgajati je velika cast. Sta mislis ko ce pobijediti, da dobije cast da se brine o njoj i da je pazi JA ]U SE BRINUTI O NJOJ Me|u ovim kalu|erima bio je vjerovjesnik mum’in, kojeg smo upoznali u nasoj prethodnoj prici. To je Zekerijja a.s., Allahovo

poslanik. On je ro|ak ovoj novoro|enoj djevojcici, Merjemi, i ima pravo da se brine o njoj jer joj je ro|ak, a i njegov polozaj me|u kalu|erima je veliki. Ali, kalu|eri su me|usobom bacali kocku da odrede pobjednika. Bacanje se zavrsilo, a pobijedio je Zekerijja a.s.. Brinuo se o njoj i odgajao je. Merjema se udaljila od ljudi i nakon nekoliko vremena, napravio je Zekerijja sobu za nju. U toj sobi robovala je Allahu dz.s. sama u tisini, miru i smirenosti. U HRAMU U toj dalekoj sobi, u koju niko nije ulazio osim Zekerijjaha a.s.. On bi je posjecivao s vremena na vrijeme, da bi joj pribavio hranu i pice koje joj je trebalo. Ali, kad god bi usao, kod nje bi nasao svjezu hranu!! I nije joj trebala druga hrana i pice!! Zekerija se iznenadio zbog ove hrane koju bi svaki put kod nje zatekao, jer je znao da kod nje ne ulazi niko drugi da joj donese hrane, osim njega. Pa je upita: “O Merjema, odakle ti dolazi ova opskrba svaki dan?” Pa Merjema a.s. odogovori: “Ovo je od Allaha, zaista Allah opskrbljuje, koga hoce, bez racuna.” Nakon sto je Zekerijja a.s. cuo ove rijeci, obradova se, podize ruke prema nebu i zamoli svoga Gospodara da mu podari dobrog djecaka koji ce ga naslijediti na putu pozivanja u Islam. A, Allah koji sve moze, opskrbljuje svoje robove i uslisio je dovu Zekerijja a.s. Pricao sam vsam o tome, braco moja, u nasoj prethodnoj prici “Zekerijja i Jahja”. A ako ste nesto od nje zaborivili, nije nista lose da se vratite do price o nasem pejgamberu Zekerijja a.s. kome je Allah dz.s. podario djecaka, kojem je dao ime Jahja. “Allah zaista, koga hoce, opskrbljuje bez racuna.” Boze podari nam znanje, mudrost, i dobro. Podari nam dobro potomstvo i podari nam od nasih bracnih drugova i naseg potomstva, ono sto ce nam biti izvor radosti, i ucini nas vo|om bogobojaznima. 23. ISA A.S. (prvi dio) POBOZNA MERJEMA Dragi moji prijatelji, pricao sam vam u prosloj prici o toj dobroj zeni, koju je rodila njena majka nakon sto se Allah dz.s. odazvao

njenoj dovi. I objasni sam vam kako se djevojcica preselilau Bejtul-Makdis gdje je se o njoj brinuo Zekerijja a.s. Ova zena je bogobojazna i pobozna Merjema, i ona je, kao sto sam vam spomenuo ostala u jednoj sobi daleko od ljudi da obozava Allaha dz.s., da ga slavi i zahvaljuje mu na mnogobrojnim blagodatima i opskrbi koja joj je dolazila svaki dan od Allaha. A znamo da je o ovoj opskrbi rekla Zekerjja a.s. kada se on zacudio: "Allah opskrbljuje koga hoce bez ikakvog racuna." MELEK SA NEBA I jednog dana, dok je obozavala Allaha dz.s. desio joj se neocekivan doga|aj, kakav prije nije poznavala. I nije vidjela, za sve dane koje je provela u udaljenoj sobi, doga|aj slican njemu. Ovaj doga|aj je, braco moja, pocetak nase price i sada cemo ga saznati. Sta je se to desilo? Je li ona nesto vidjela? Jeli ista cula? Allah dz.s. joj je u ovu sobu posalo meleka koji je sisao s neba i pred nju dosao u liku covjeka, kao da je i ostali ljudi!! Pa sta da rad pred ovim iznena|enjem!?? STRAH I OPREZ Doga|aj kao ovaj prijatelji moji, bio je nov za Merjemu. Jer kod nje nije niko usao u ovom obliku, vec dugo vremena nije nikog srela osim Zekerijja a.s. Obuzeli su je strah i zbunjenost i pocela je drhtati, zatim je pokusala pobjeci i zatrazila je od Allaha zastitu od zla i pobojala se da ovaj koji je kod nje usao, mozda pokvaren covjek, dosao da je napadne. A ona je sava svoj zivot zivjela u kreposti i postenju, i ona je bogobojazna vjernica, postena i cista!! RADOSNA VIJEST Melek koji se spustio s neba, znao je da se Merjema upalsila i da pokusava pobjeci. Pa hoce li je ostaviti uplasenu i opreznu? Ne, draga djeco. Pokusao je da joj vrati smirenost i da umiri njeno srce, pa joj on rece: "Ne boj se, ja nisam grijesnik, ne zelim ti zlo uciniti, smiri se, o Merjema. Allah me je tebi poslao, i ja sam melek s neba. Dosao sam da te obradujem Allahovom odredbom, a to je da ces roditi djecaka cije ce ime biti Isa sin Merjemin. Zato se ne boj o Merjema." ZBUNJENOST Cula je Merjema ove rijeci, pa se zacudila, iznenadila, i jos vise zbunila. Bojala se onoga koji joj govori i smiruje je rijecima koje je jos vise uplasise. Zar je ona pred melekom koji je obradovao s

djecakom? Cudno!! Zar cu ja da rodim? I rodicu dijete cije je ime Isa sin Merjemin? Ne, ne, kako to da bude? On je melek s neba, Allah ga je poslao i on sigurno ne laze. Ali? Hoce li se poroditi zena postena, cista, koja se nije udala i nikad se bludu priblizila? Zaista je ovo cudno!! Pokusala je Merjema da povrati dah i da upita meleka o ovom slucaju i cudu. ALLAH JE SVEMO]AN Upita meleka: "Kako cu ja roditi? I kako cu ja imati dijete? A ja se nisam udala niti znam ista drugo osim postena? Je li ovo moguce, o meleku plemeniti? I kako?" I ovdje, stize joj odgovor da joj objasni da ce se to desiti, i da je to lahko, zato sto se desava Allahovom voljom. Melek joj odgovori: "O Merjema, zar ti ne znas da Allah dz.s. sve moze? Zar ti ne znas da Allah kada nesto hoce, On samo kaze "budi" pa to bude? Tvoje dijete ce se roditi Allahovom moci, Allahovom voljom i ono ce biti mudziza ljudima kakvu ljudi prije nisu vidjeli, jer ce im govoriti kao odrastao." ZACU\ENOST I UZNEMIRENOST Zatim melek ode i vrati se na nebesa. A Merjema je ostala sama, nakon sto je cula odgovor na svoje pitanje na svoju iznena|enost i zacu|enost. A ona je sada jos vise zarobljenica zabrinutosti i nedoumice i iznena|enosti. Sjedila je zbunjena razmisljajuci o onome cula i zamisljajuci sta ce ljudi govoriti o Merjemi koja ce zanijeti i roditi dijete? Reci ce: "Odakle joj ovo dijete? Ona je sigurno bludnica!! Ovako ce ljudi govoriti i nece joj vjerovati da je ovo dijete Allahova mudziza. Ne, ne, sigurno joj nece vjerovati. Pa sta da radi? To je zaista uznemirujuce, i zbunjujuce. Ne zna sta da radi. U DALJINI Merjema, bogobojazna Merjema se preda Allahovoj odredbi, i cekala je sta ce se desiti u slijedecim danima. Tako se ona udalji od ljudi. Udaljila se od njih da ne pricaju o njoj, o njenom postenju i njenoj cistoci. Jer oni joj sigurno nece povjerovati, nego ce je sumnjiciti da je uradila grijeh. Zbog toga se udaljila od svoje porodice i svog naroda. I htjela je da se nastani u neku daleku kucu dok se to sve ne dogodi, onako kako Allah dz.s. hoce. I kako su dani prolazili, povecavala se njena zabrinutost i tuga. Mora se pokazati ono sto ona cuva sakriveno. Nakon nekoliko mjeseci djecak, novro|ence, bice pred ocima. Gledace ga svojim ocima. I Merjema tada nece moci nista osim da sebe i ovaj problem preda Allahu dz.s.

Nema sumnje, da je njena privrzenost bogobojaznosti i ibadetu ublazila joj zalost i zabrinutost sto su je zaokupljale. I to ju je ucinilo da vjeruje da ce Allah otkloniti od nje ovu tjeskobu, brigu i da ce njen strah i prestrasenost zamijeniti joj mirom i sigurnoscu. Ona je znala da njen sin, koji ce biti Allahova mudziza, govorit ce ljudima kad bude mali, prvih dana nakon ro|enja. I ovo ce joj pomoci da dokaze svoju cistocu i da pokaze istinu. I to ce joj koristiti protiv sumnjicenja ljudi i njihovih potvora. PORO\AJNE MUKE Ona je sada sama pred stablima palmi ocekujuci da joj do|e olaksanje s neba. Ona se udaljila od ljudi, da niko ne vidi njeno stanje, njenu zalost i uznemirenost. I do|ose joj poro|ajne muke!! Osjetila je da ce se uskoro poroditi pa se priblizila stablu palme, ali nije bilo nikoga ko bi joj pomogao prilikom poro|aja i nije bilo nikoga ko bi joj ublazio zestoke poro|ajne bolove. Smiluj se o Milostivi!! Nikog nema sa njom, smiluj se Gospodaru. Pruzi joj svoju zastitu i pomozi joj, o Gospodaru, jer Ti si najbolji Zastitnik i Pomagac. RO\ENJE Kakav bol za nju! Bila je kod osusenog drveta, a sad joj je potrebna hrana i lijek i potreban joj je neko prijatan s kim ce razgovarati. Ah, koliko ce trpiti tu|inu i izolovanost. I hoce li se nastaviti njena usamljenost i izlovanost? Ne, jer su poro|ajni bolovi ubrzali zavrsetak toag i uskoro ce restati poro|ajne muke. Tek sto je prosao jedan tren, dijete je vec bilo pred njenim ocima u ovom velikom prostranstvu, placuci na zemlji. I sada je bila sa malim djetetom kod osusene palme!! A nakon toga, sta je uradila Merjema a.s.? Pogledala je u dijete zalosno i tuzno, pozeljela je da je umrla i da je u kabur zakopaju i da je otisla sa ovog svijeta prije nego sto je postala majka ovom djetetu, koje nema oca. I rece: "Kamo srece da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala." I ona ne zna sta sada da radi? Kada ce prestati ova njena briga? Sada, ili nakon dugog vremena? Kada o Gospodaru? I dok je ona tako bila zaokupljena tugom i zaloscu i dok je zeljela smrt i nestanak, zacula je glas koji je odjeknuo u njenim usima. Pa je prestala razmisljati i mastati, a osluskivala je glas!! Odakle dolazi? To govori novoro|ence!! Sada!! Tek sto se rodilo!! Sta govori? Rece svojoj majci: "Majko, ne zalosti se i ne placi. Allah te

sigurno nece zaboraviti i ova milost je od Njega. Pogledaj oko sebe, majko!! Pogledaj u ovaj potocic ispred sebe, bapi se iz njega vode i neces vise osjecati ze| nikada. Allah, onaj koji me je ucinio mudzizom, i tebi prije opskrbu davao bez racuna, sada ti nare|uje da prodrmas ovu suhu palmu, i s nje ce ti pasti svjezi i zreli plodovi, Allahovom moci. Zato se ne zalosti i ne placi, nego jedi i pij, majko, da ti se oci razvesele, dusa obraduje i srce smiri. A poslije kada vidis nekog od ljudi i kada se sretnes s ljudima ne boj se i reci im: "Ja sam se zavjetovala Milostivom da cu sutjeti, i danas ni sa kim necu govoriti."" Znaci, necu pricati ni s kim od vas o narode i ja se ustezem od pricanja i nemojte razgovarati samnom nikako. I majko kada im kazes, do ovo doci ce olaksanje od Allaha, a Allah te sigurno nece nikada zaboraviti. A sada, da nastavimo citati pricu u drugom dijelu istorije o nasem pejgamberu Isau a.s. I da nam je uvijek na pameti i u nasim srcima, da kad Allah dz.s. hoce nesto, On samo kaze "budi" i to bude. I da je Allah dz.s. koji je stvorio Adema a.s. bez majke i oca, u stanju da stvori Isaa a.s. bez oca. Essalamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu 24. ISA A.S. (drugi dio) DVIJE MUDZIZE U prosloj prici, pricao sam vam o Merjemi koja je rodila Isaa (mudzizu) Allahovom dozvolom. Majka Merjema je kci Imranova, a Isa je sin Merjemin. I u ovoj prici govori cu vam o zavrsetku doga|aja sa Isaom a.s.. Znamo, draga djeco, da je Merjema podnijela veliku tugu i poro| ajne bolove. Ali kad je vidjela mudzizu, to joj je puno umanjilo zalost. Govorio sam vam da je Isa ro|en bez oca, Allahovom moci, i dozvolom, zatim je govorio sa svojom majkom, neka je spas i na njega i na nju. Progovorio je s njom u prvom sahatu nakon sto se rodio. I to dvoje su zaista dvije velike mudzize, njegovo ro|enje i govor u besici. POSLIJE PORODA I on je taj koji je rekao svojoj majci: "Idi me|u narod, ne smeta nista da te ljudi vide kako me nosis na rukama, jer ja sam tvoj sin, kojeg ti je Allah dz.s. dao svojom moci. I kada te vidi neko od ljudi, nemoj nikada s njim razgovarati o meni, nego reci: "Ja se ustezem da pricam, i zato necu pricati."" I ovim se smirila Merjemina dusa i povratila joj se smirenost i mir. A ona sada skuplja snagu i nosi svog malog sina. Nosi

veliku mudzizu u svoje selo i u prijasnje mjesto u Kudus (Jerusalem) gdje narod jos nije znao sta joj se desilo? I sta je bilo sa njom? IZNENA\ENJE I krenula je Merjema a.s., noseci malog Isaa, a napustila je palmu i njene plodove. Prolazila je kroz polja i podsjecala se na te prizore sto ih je prije nekoliko mjeseci napustila. I tako se priblizila svome selu, i za kratko vrijeme stici ce me|u narod. Pomozi joj Gospodaru, potpomozi je protiv jezika ljudi. I konacno stize Merjema a.s. i ugledase je ljudi kako nosi u rukama malo dijete!! I tada se oni zbunise!! Iznenadise se zbog ovog cudnog prizora? Merjema je dosla nakon sto je dugo bila odsutna. Gdje je bila? Ko je s njom? Sta to vidimo? SUMNJICENJE I nakon ovoga, znate li sta ce biti? Vjerujem da cete mi odgovoriti: "Da, narod je nakon sto je vidio Merjemu i njenog sina, sumnjali su u sebi." Kako se vijest brzo rasirila! Saznao je svaki covjek, pricalo se u svakoj kuci, da se Merjema, nakon duge odsutnosti vratila sa malim djetetom na rukama! I ponovo su poceli sumnjiciti kako se Merjema vratila sa malim djetetom. Gdje je bila? Odakle je dosla? Kako se usudila da donese ovo dijete me|u narod? I Merjema postade predmet njihovih sumnjicavih pogleda, njihovih prica i njihovih losih misljenja. KOD MERJEME I ljudi ne na|ose rjesenje niti odgovor i bili su prisiljeni da pitaju Merjemu licno, jer su stvarno bili iznena|eni i nisu navikli da slusaju lose price o Merjemi i njenoj porodici. Tako su se oni uputili do Merjeme, da je pitaju i da im odgovori, i oni joj rekose: " O Merjema ucinila si nesto lose! O ti koja si po dobroti slicna Harunu. Tvoja porodica je casna, tvoj otac je krepostan i plemenit, tvoja majka je dobra i bogobojazna, pa odakle si ti donijela ovo dijete? Ti se nisi udala i o tebi znamo samo dobro? Pricaj, odgovori o Merjema, odgovori hajde." PONAVLJANJE MUDZIZE I na ovakav grub nacin pocese sumnjiciti Merjemu a.s. da je ucinila razvrat, grijeh. I potvorise je da je ucinila veliki grijeh i odvratno djelo. A ona je, ako sto znamo, cista od svega toga i cisto je ime njeno, ponasanje njeno i porijeklo njeno Ona usta ne otvori, niti progovori. Cvrsto se pridrzavala sutnje, i odbila je govoriti. Zatim isaretom pokaza na novoro|ence, tj

govorite ovom djecaku. I pricajte sa njim. I ono ce vam odgovoriti na sva vasa pitanja. Ljudi se od ovog zaprepastise!! Ona im pokazuje na dijete da s njim pricaju! Moze li ono govoriti? I ljudi se po drugi put zacudise. Oni vjeruju da je ona uradila razvrat (blud) i da ne zeli da prica zbog stida, pa zasto onda pokazuje na dijete!? I svi su se smijali i rugali zbog njenog isareta zatim se zacudise govorecI: "Kako da govorimo djetetu u besici?" Tj kako ti trazis od nas, o Merjema, da razgovaramo sa novoro| encetom koje ne moze da prica i ti ga jos uvijek nosis u naramku? I nastavise se ismijavati i cuditi, ali nisu se nikako nadali da ce se i treci put zaprepastiti. Oni nisu racunali na Allahovu moc. Odjenom se situacija stisa, u trenu kad je Allah dz.s. ucinio da malo dijete progovori pred njima!! Kao sto je Allah dz.s. to i prije ucinio, na dan kad ga je majka rodila!! Pomjerise se njegova usta i pocese braniti svoju majku, da odbije od nje ogovaranja i lazne optuzbe. AJET MERJEM 30-33 Ovo je bio odgovor, braco moja i ovo je bila odbrana majcine casti. Malo dijete nas uci kako da se odbranimo. Ono nije reklo narodu: "Moja majka sigurno nije grijesnica, nego ste vi grijesnici." Vec im je objasnio da nisu u pravu i zapoceo svoj govor veoma lijepim rijecima: "Ja sam Allahov rob.", tj ja sam covjek kao i vi i mudziza od Allaha vama. A je li Merjem potrebna bolja odbrana od velike mudzize i od govora njenog malog sina? Zaista je ispravljanje njihovog vjerovanja kljuc ucvrscivanja cistoce njegove majke a.s. Zar nije govorilo dobre rijeci, sa najljepsim znacenjem. I ovaj dokaz je dovoljan da je njegova majka cista i nevina od onoga zasto su je ljudi potorili. I nije cudo, on je Allahov rob i Allah dz.s. ga je stvorio bez oca, a Allah sve moze. I On je taj koji je stvorio Adema bez oca i bez majke. I tada je narod uzeo pouku, promijenili su svoje lose i pogresno misljenje. Shvatili su da je ovom djecaku namijenjena velika stvar koju ce dostaviti kada odraste... OBJAVA I Merjema poce odgajati svoje dijete, Isaa a.s.. Djecak je odrastao, a jos dok je bio mali pojavili su se predznaci njegovog poslanstva. Tako je on govorio djeci o onome sta jedu i sakrivaju u svojim kucam. I svakim danom saznavao je mnoge nove stvari iz mudrosti i znanja.

Zatim mu je Allah dao vjerovjesnistvo i poslanstvo i naredio mu da ponovo pozove narod Benu Israil u vjerovanje Allaha dz.s.. Njih pozivaj o Allahov poslanice, narod koji se okrenuo protiv Islama. Idi, obavijesti ih, pozovi ih u vjerovanje Allaha dz.s. I otisao je Isa a.s., a Allah dz.s. ga je potpomogao sa mnogim mudzizam, kao sto je stvaranje ptice, ozivljavanje mrtvog, lijecenje slijepca i gubavca, uz Allahovu dozvolu i moc. HAVARIJJUNI UCENICI Njegovom pozivu odazvalo se malo ljudi, koji su zeljeli da se spase od dzehenemske vatre, da zasluze Allahovu milost. Pa su iskreno povjerovali u Allaha dz.s. i povjerovali su da je Isa Allahov poslanik i smatali su ga istinitom mudzizom kojom ga je Uzviseni Allah potpomogao. Ove vjernike mumine, Allah dz.s. je nazvao Havarijjuni, oni su se utrkivali sa svojim poslanikom Isa a.s. ucestvuvjuci zajedno sa njim u dawi (pozivanju i saburu). Ali njima je i pored toga bio potreban jos jaci iman (jekir) uvjerenje da ucvrste svoje vjerovanje. I znate li sta se desilo zbog toga? SOFRA Oni su jedanput zatrazili od svog poslanika Isa a.s. mali zahtjev. Rekli su: "Moze li nam tvoj Gospodar spustiti sofru sa neba?" Pa Isa odgovori: "Bojte se Allaha, zar vi sumnjate u Allahovu moc?" Rekose: "Ne, nego zelimo da jedemo s te trpeze, da se nasa srca smire." I bili su uporni u tome. Zamolio je Isa a.s. svoga Gospodara da im spusti sofru s neba da bude praznik za sve, znak i mudziza od Allaha. Allah dz.s. se odazvao njegovoj molbi, pod uslovom da im to ucvrsti vjerovanje, i da ostanu mumini koji Allaha obozavaju. I tako im je Allah dz.s. spustio sofru. Pa se jeli i radovali se i iman im je ojacao, a i drugi osim njih su poceli vjerovati. Neka je hvala Allahu na blagodetima imana (vjerovanja). ZAVRSETAK Nastavio je Isa a.s. svoje pozivanje, povecao se broj onih koji su ga slijedili i pomagali. Ali kafiri (nevjernici) iz naroda Benu Israil (a to su bili zidovi) su se suprostavljali, napadali ga i progonili gdje god bi otisao. A sve su to cinili d abil pritjesnili njega i one koji su vjerovali s njim. Tako su oni da kraju odlucili da ga ubiju, kao sto su prije toga ubili Jahja a.s. i kao sto su ubili mnoge vjerovjesnike i poslanike. I svi nevjernici pocese tragati za Isaom, a onaj koji ga uhvati dobice puno imetka i privlacnu nagradu!!

Oni zele da uhvate poslanika koji ih je u vjeru pozivao. Zasto? Zato da ga ubiju. I jedan od njih je ugledao Allahovog poslanika Isaa a.s.. Ugledao ga je iz daleka, i poceo je vikati: "To je taj poslanik, hajdemo, uhvatite ga, uhvatite ga." Ovjde se umijesala Allahova milost i spasio je Allah dz.s. svoga roba i svoga poslanika izme|u nevjernika i uzdigao ga na nebo. A na zemlji, onog koji je pokazao gdje je Isa a.s., Allah dz.s. ga je ucinio da svojim izgledom lici na Isaa a.s., pa su ljudinevjernici pomislili da je ovo poslanik. Uhvatili su ga i nisu nimalo oklijevali da ga razapnu i ubiju. A Allah je istinu rekao: "Niti su ga ubili niti razapeli, nego im se to samo pricinilo!" A mi braco moja ocekujemo silazak Isaa a.s. koji ce vjerovati u naseg Pejgambera Muhammeda a.s., a to ce se desiti pred Sudnji dan. Essalamu alejkum ve rahmetullahi veberekatuhu 25. FIRAUNOVA PORODICA MU'MIN IZ FIRAUNOVE PORODICE Dragi malisani, znate li da je u davna vremena zivio nepravedni vladar koji se zvao Firaun. Bio je vladar u Egiptu, porobljavajuci njegove stanovnike, iz naroda Benu Israil. Trazio je od njih da samo njega obozavaju i da ne obozavaju gospodar osim njega. Ovaj silnik bio je iz porodice koja se zvala Ali Firaun. Postali su poznati po tome sto su dugo godina vladali Egiptom. Narod Egipta je tih godina od njih iskusio nevolje, teskoce. Ubijali su malu dijecu i kaznjavali su svakog onog koji bi se suprostavio njihovim odredbama i zabranama, bez milosti i sazaljenja. NJIHOVO NEPRIJATELJSTVO PREMA ISTINI Allah dz.s. nije ostavio Firaunovu porodicu u njihovom nasilju i nevjerovanju da muce ovaj slabi narod. Nego im je poslao nekoga ko ce ukloniti iz Egipta nepravdu i oholost. Pa je poslao poslanika koji poziva ljude pravdi i istini, da ne budu potcinjeni nikome osim Allahu, da presude Firaunovoj nadmoci u Egiptu svejedno, obozavali ga iz straha od njegove sile iz ljubavi. A mi se sjecamo da je Allahov poslanik Musa a.s., jedan od onih koji su se odlikovali vaznim pozivanjem jer mu je Allah dz.s. dao poslanstvo i trazio od njega da ide Firaunu, silniku, da ga savjetuje, dostavi mu istinitu vjeru. I da ga uputi na pravi put, i da ga sprijeci da se suprostavi ovoj ISTINI. UBI]U GA

Ali dragi prijatelji, znate li kako je ovaj silnik Firaun postupao sa nasim pejgamberom Musa a.s.? Vi cete shvatiti da se silnik nece odreci svog nasilja na brzinu (cak iako mu do|e neko ko ce mu zabraniti nepravdu prema drugima). A to je zbog toga sto on zeli da ostane silan nad ostalim ljudima i da ga smatraju za gospodarea i boga. Firaun je braco moja bio nasilu stjesnjen Musaovim pozivanjem i njegovim dokazima i mudzizama. I Firaunu nije preostalo nista osim presuda da ukloni Musa a.s., da se rijesi poslanika, pa rece svojoj porodici: "Pustite vi mene da ubijem Musaa, a on neka trazi pomoc od svoga gospodara." Ovo je bio obicaj silnika, kada dozive neuspjeh pred ispravnim i istinitim pozivom. POCETAK PRICE Odavde pocinje prica dragi malisani, zato pazite. Firaun je odlucio da ubije Musa a.s. i Firaun je znao da je Musa a.s. vjerovjesnik i poslanik. I Firaun se bojao da ne izgubi vlast koju je imao. Porodica Firauna i narod Firaunov znali su da je Firaun zulumcar i da se oholi. I da se je on postavio za boga osim Allaha dz.s.. Ali oni su pomocu vlasti Firauna zulumcara zeljeli i za sebe visok polozaj, jer ako pomognu Firauna, dobit ce pocasti i ugled. Ali mozete li zamisliti da se njegova porodica promijeni? I da se izme|u njih pojavi vjernik koji poziva u vjerovanje Allaha? Ovaj vjernik se uistinu pojavio me|u Firaunovim narodom!! S njim cemo se druziti u ovoj nasoj prici, dragi moji prijatelji. On je covjek iz Firaunovog naroda, koji je bio slican ostalim. Znao je kakvo su nasilje i nepravdu cinili narodu Egipta. I vidio je zajedno s njima, dokaze i argumente, koje je donio Musa a.s. koje su potvrdili da su on vjerovjesnik, a da je Firaun silnik i lazac (iako su to i prije znali). A ovaj covjek shvatio je istinu i znao je da je potpomoci Musa a.s. obaveza od Allaha, a da je sutnja o istini kufr (nevjerovanje), licemjerstvo i pokvarenost. I nije bio zadovoljan da cuje smrtnu presudu koju je izrekao Firaun za Musa a.s.. Pa hajdemo procitati o njemu i njegovoj situaciji, da vidimo njegovu hrabrost i njegovo vjerovanje. KOJI JE NJEGOV GRIJEH On je prikrivao svoje vjerovanje i svoj Islam, a kada je shvatio da se treba suprostaviti, poceo je braniti Musa a.s. i napadati Firaunov narod i odvojio se od njih.

I tako je on poceo svoje napad istinitim rijecima, da pokaze svom narodu njihovu zabludu. Poslusajte sta im je rekao: "Zar cete ubiti covjeka, zbog toga sto kaze moj Gospodar je Allah? " Tj, vi ste Musa a.s. osudili na smrt, ubistvo, ali jeste li razmisljali, da ste ga ovim svojim postupkom ubrojali u zlocince? A Musa a.s. zaista nije pocinio grijeh, nego vam je rekao: "Allah je moj i vas Gospodar, pa ga obozavajte, a napustite obozavanje Firauna." Pa hocete li ga ubiti zato sto on kaze: "Moj gospodar je Allah?" PUSTITE GA NEKA POZIVA Taj covjek je nastavio govoriti i napadati Firaunov narod: "O narode, Allah je poslao Musaa kao poslanika da se prestanete siliti i oholiti i da ljude ne cinite robovima. Musa vam je zaista donio dokaze i argumente, i istinit govor od Allaha Uzvisenog. Bojte se Allaha, o narode, i nemojte Musaa ubiti, vec ga pustite neka opominje ljude i neka ih poziva u Islam. I nemojte ga sprjecavati u izvrsavanju velike misije. Pa ako ne bude istina ono sto govori on ce sam snositi kaznu zbog svoje greske, a vas nece zadesiti nikakva neprijatnost. A ako bude istina ono sto govori, onda ce vas na sudnjem danu sustici kazna koju vam obecava." O narode, ja vas pozivam da vjerujete, a ako ne budete vjerovali u Allaha Uzvisenog bojim se da ce vas kazniti jos na ovom svijetu, prije Ahireta. A tako|e ce vas zadesti zestoka kazna na Ahiretu, na dan koji se zove "Dan dozivanja". Na taj dan Allah ce vas prozvati ispred svih ljudi, a tamo ispitace vas, ispred njih, za svako djelo koje ste uradili na Dunjaluku. Ja se zaista bojim za vas ove teske kazne koju cete iskusiti ako ostanete u zabludi i kufru (nevjerovanju) i ako budete uporni da ubijete Musa a.s. Narode pokajte se Allahu i nemojte ubiti covjeka koji kaze: "Moj gospodar je Allah!" VASE NEPRIJATELJSTVO JE ODAVANO Zatim ih je taj covjek mumin podsjetio da njihovi ruzni postupci nisu novi za njih, jer su se oni vec odavno, prije dolaska Musa a.s., navikli da rade i gore od toga. Pa im je naveo jedan primjer kako su postupali i rece: "Jusuf vam je, jos davno, donio jasne dokaze, ali vi ste stalno sumnjali u ono sto vam je on donio. A kada je on umro, vi ste rekli: "Allah

vise nece poslije njega poslati poslanika." Eto tako Allah ostavlja u zabludi svakog ko u zlu pretjeruje i sumnja." Tj, vi ste vec prije cinili ovakve lazi i pretjerivanja prema Jusuf a.s.. I Allah nece uputiti lazljivce kao sto ste vi, osim ako se Allahu pokajete. O NARODE Nastavlja se prica o imanu i taj covjek nastavalja svoj govor. AJETI MUMIN 38-40 On ih poziva na pravi put i uputu, poziva ih da rade dobra dijela sa ispravnim vjerovanjem, poziva ih svemu cime ce Allah biti zadovoljan, tako da ih Allah na Sudnjem danu uvede u Dzenet i spasi ih od kazne u Dzehenmskoh vatri. OVO JE MOJE POZIVANJE Narod nije poslusao njegovo pozivanje, ali on nije ocajavao, nego ih je nastavio pozivati, hrabro, jasno i jakim imanom. AJETI MU'MIN 41-42 Zatim im je objasnio da je ono cemu oni pozivaju pokvareno, a da je njegovo pozivanje ispravno. I da ce im kazna biti Dzehenem na dan kada ih Allah skupi na mjestu polaganja racuna. I kaznice ih pravedno za njihova djela bez umanjivanja ili uvecavanja kazne, jer Allahova vaga je cvrsta, ne mjenja se (ko uradi koliko trun dobra vidjece ga, a ko uradi koliko trun zla vidjece ga). POSLJEDNJA OPOMENA I niko od Firaunovog naroda nije se odazvao ovom covjeku, muminu iako ih je on neumorno pozivao i objasnjavao im pravi put. I na kraju, dao im je posljednji savjet i zadnju opomenu, pa rece: "Tada cete se sigurno mojih rijeci sjetiti! A ja Allahu prepustam svoj slucaj. Allah uistinu, robove svoje vidi." Tj, vi cete sutra pred Allahom vidjeti, da je istina ono sto vam ja sada govorim, da vas Allah vidi i uvijek zna sta radite i nece zaboraviti da vam kaznu pokaze. A, ako vi zeliti da ubijete Musa a.s., onda ce se Musaov gospodar rasrditi na vas i kaznice vas na dunjaluku i na Ahiretu." POBJEDA ISTINE Tada se umijesase Bozanska zastita, i spasio je Allah dz.s. Musa a.s. i vjernike iz Benu Israila. A s njima se spasio vjernik iz Firaunovog naroda o kojem smo pricali u ovoj prici. I Kur'an nam govori kakav je kraj ove price i kaze o ovom vjerniku: "Allah ga je sacuvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi." A kakva je to kazna? "Oni ce se

ujutro i navece u vatri prziti, a kad nastupi cas: "Uvedite faraonove ljude u patnju najtezu!" Ovakva je njihova kazna i ovakav je njihov kraj. Istina je pobjedila i Allah ih je potopio na Dunjaluku i nece ih bez kazne ni u grobovima ostaviti. A na Sudnjem danu vatra ce njihova prebivaliste biti i u njoj ce, uz najtezu kaznu, vjecno ostati. A sada, nakon sto se zavrsila prica o ovom covjeku - vjerniku. Da li vas je zadivila njegova hrabrost, iskrenost i cvrstina imana? Zar ne bi zeljeli da nam Allah podari ovakvu hrabrost u kazivanju istine? Zar ne bi zeljeli da ovako stanemo pred silnike i nevjernike? Sigurno, braco moja, svi to zelimo i nadamo se da nas Allah ucvrsti, kao sto je ucvrstio ovog vjernika iz Firaunovog naroda. I da nas spasi i potpomogne kao sto je njega spasio i pomogao, pod uslovom da dostavalja poruke naseg Gospodara i da se samo Njega bojimo. Amin Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. 26.STANOVNICI PE]INE KRATKI AJET Do|i mali moj brate, mala sestro da zajedno procitamo ovaj kratki ajet. “To su bili momci, vjerovali su u svoga Gospodara, a Mi smo Im ubje|enje jos vise ucvrstili.” Allah uzviseni nam govori o njima. Pa kakvi su oni? Oni su momci. Sta su radili ovo momci? Oni su vjerovali u svoga Gospodara. Kako se desilo ovo vjerovanje? Ovo cemo zajedno saznati. Vratite se do naslova price i procitajte ga jos jedanput. Taj naslov je “Stanovnici pe]ine”. Tim imenom Kur’an naziva ove mladice kada govori o njima. Oni su u Gospodara svoga vjerovali, pa im je Allah uputu povecao. Zato poslusajmo njihovu pricu i zivimo sa uputom naseg Gospodara u njihovom prelijepom putovanju. NAS GOSPODAR JE ALLAH Kad su se digli i rekli: “Gospodar nas - Gospodar je nebesa i Zemlje, mi se necemo pored njega drugom bogu klanjat.” Ove rijeci, prijatelji moji, govori nam Allah Uzviseni, a On je nas i njihov Gospodar u kojeg su oni vjerovali, kojeg mi vjerujemo. Ove rijeci su pocetak njihove price. Oni su shvatili da ova nebesa i Zemlja moraju imati jednog Gospodara, koji ih je stvorio i oblikovao ovako precizno i u izvanrednom redu, i zaista njihovo razmisljanje o ovom lijepom svemiru ucinilo ih je da

povjeruju u Stvoritelja svemira Allaha koji je stvorio stvorenja. Rekli su: “Nas Gospodar je Gospodar nebesa i zemlje i mi cemo se samo Njemu klanjati, a drugog boga osim Njega necemo vjerovati. A i mi cemo reci zajedno sa njima: “Vjerujemo u Tebe Gospodaru nas, Uzvisen si Ti, nema boga osim Tebe.” BOZANSTVA NARODA Oni su se zatim poceli me|usobno pitati: “Sta je uradio nas narod pa se oni razlikuju od nas, a mi od njih u postupcima i obozavanju. MI Allaha obozavamo, a oni, sta oni obozavaju? A ustvari, oni su nepismene neznalice koji su napustili razum i razmisljanje, a slijede zabludu i nevjerovanje. Oni oblikuju kipove male i velike, zatim ih postavljaju u hram da ih obozavaju osim Allaha!! Zar ovo nije glupo i nerazumno? Da li razumni covjek obozava kamen koji je nerazuman. Oni su zaista neznalice, obozavaju nesto osim Allaha bez dokaza i bez argumenata, a Allah to od njih nece primiti. “Zasto jasan dokaz nije donio o tome da se treba njima klanjati? A ima li nepravednijeg od onoga koji Allahu iznosi neistinu?” NE]EMO NAPUSTITI VJERU I mladici su nastavli razgovarati i rekose: “Nasa obaveza je da oopominjemo svoj narod i da ih savjetujemo. Da se zrtvujemo da bih uputili tako da nemaju dokaza protiv nas. I da izvrsimo obavezu vjerovanja u koje nas je Allah uputio. A ako ne uradimo tako, Allah ce nas pitati pred njima.” Ali narod, pokazali su neprijateljstvo i mrznju prema ovim mladicima muminima i kaznjavali su ih na razne nacine, dok nije vijest o njima stigla do vladara, nevjernika!! A hoce li postupci kralja biti bolji od postupaka njegovog naroda? Ne, on im je zaprijtio zestokom kaznom ako ne napuste svoje vjerovanje u Allaha. Ali oni su bili cvrsti u svom jakom imanu i nastavili su svoje pozivanje hrabro i pozrtvovano. KOD DRUGOG NARODA Posto su izgubili nadu da ce njihov narod povjerovati, mladici su odlucili da svoju vjeru i svoje pozivanje izloze i pokazu drugim narodima. Odlucili su da napuste ovaj grad i da odu u drugi. ????????????????????????????????????????????????????????????? ???????????????? DjeCak vjernik – mu’min Vladar nevjernik U davna vremena zivio je vladar. Vlasdao je svojim narodom koji je s njim zivio i zaveo ih je pa su ga obozavali.

Prijetio je ubistvom i smrcu svakom onom ko bi se suprostavio vladarevim naredbama, jer je on vladar i on je bog!! Narod ga se bojao, a malo njih je znalo pravu istinu, a sto se tice vecine njima je nepoznato bilo pravo vjerovanje i oni nisu znali da je Allah jedini koji zasluzuje da bude istinski obozavan i da su sva ostala bozanstva osim njega lazna i njima nije dozvoljeno ciniti ibadete. I taj vladar nevjernik, braco moja, bio je jedan od ovih laznih bogova. A lazni bog ostaje lazan, pa makar nas zastrasivao kao Faraon, ili ga mi voljeli kao mrtve dobre ljude ili ga pravili svojim rukama kao kipove. Sihirbaz prevarant Ovaj vladar imao je svoje pomagace i ministre i svi su ga pomagali u njegovom nasilju i nevjerovanju. Me|u njima bio je i veliki sihirbaz. Njegov posao je bio da radi djela kojima ce varati i zavoditi ljude i da ih ucini da pomisle da je vladar bog, tako da bi ga se ljudi bojali i bili mu poslusni i da ga obozavaju. Zbog toga je prikazivao sihr pred ljudima i uljepsavao im varanje i zavo|enje, da ne bi niko od njih razmisljao o istini i da bi svi ostali pokorni vladaru i da ne bi podigli pobunu protiv njega i njegovog nasilja i zuluma. I time je zulumcar opstajao iznad njih. A slabost, ponizenje i sraota ostali su u njima. Mali djeCak Nakon sto je sihirbaz ostario otisao je jedanput kod vladara u dvorac i rekao mu: »Gospodaru, kao sto vidis ja sam ostario i zasao duboko u godine, pa sto mislis gospodaru, da mi posaljes malog djecaka, najostroumnijeg u ovom gradu i da ga ja naucim sihiri i da on nastavi varati i zavoditi ljude nakon moje smrti?« Prihvati je vladar ovaj zahtjev i odabrao mu djecaka kakvog je trazio i strogo mu naredio da dolazi svaki dan u dvorac i uci sihr od starog sihirbaza. I tako je djecak prisilno isao od svoje kuce ujutro, a vracao se iz dvorca navece. Dani su prolazili, a on je bio u ovom stanju s kojim pametan covjek nije zadovoljan. Gdje ideS? I jednog dana dok je bio na putu do dvorca da se poducava sihiru, zovnuo ga je poboznjak mu’min, koji se sklonio na brdo pored puta i rece mu: »Djecace, gdje ides svaki dan ujutro, a vracas se navece?« Mali mu odgovori: »Idem u dvorac gdje ucim sihr kod sihirbaza, zatim se navece vracam kuci. A zasto me pitas?« Pa mu pobozni vjernik odgovori: »Sine moj, sihr koji ti ucis je kufr – nevjerovanje. Ne prima ga Allah, dzelle sa'nuhu,

koji nas je stvorio i tog vladara i tog sihirbaza, pa sta mislis da od mene, tako|er, ucis predavanja koja su bolja, trajnija i ljepsa? I hvala Allahu, ostroumni djecak je prihvatio i poceo je uciti o islamu od poboznjaka, a sihr od sihirbaza. BoZanska mu’dZiza I po obicaju djecak je jedanput izasao iz svoje kuce do poboznjaka i dok je isao putem ugledao je veliku grupu ljudi koji su se skupili pred ogromnim cudovistem koje ih je sprecavalo da pro|u i nisu ga se mogli rijesiti. Pa djecak uze kamen sa zemlje i rece: »Gospodaru, ako je ono cemu me poducavao poboznjak bolje od onoga cemu me uci sihirbaz onda ubij ovo cudoviste i rijesi nas od njega.« Bacio je kamen, poodio cudoviste i odmah ga ubio! To se desilo pred skupljenim narodom, pa su se zacudili. Od malog kamena i rukom malog djecaka desio se ovaj veliki doga| aj. PoboZnjakov savjet Djecak vjernik nastavio je svoj put dok nije stigao do poboznjaka mu’mina i kada je dosao do njega ispricao mu je doga|aj koji se desio i kako je ubio veliko cudoviste malim kamenom, ali Allahovom voljom i dozvolom. I shvatio je smisao lekcija koje je ucIo i da je sihibaz kafir, a poboznjak vjernik. Shvatio je da je ono cemu ga poducava poboznjak bolje od varanja ljudi i ucenja sihira. Posto je poboznjak mu’min cuo djecakovu pricu shvatio je da je djecak postigao visok stepen u imanu, pa mu odmah rece: »Sine moj, ja te savjetujem. Strpi se u svom vjerovanju i ne boj se, jer svaki vjernik koji poziva u Allahovu vjeru bice na iskusenjima i mucice ga nevjernici, pa ako se mognes strpiti, namoj vladaru pokazati gdje se ja nalazim. Slijepi ministar Prosirila se vijest o cudovistu i narod je pomislio da djecak moze sve, pa su poceli u grupama dolaziti djecaku da lijeci njihove bolesti i da im ublazi ono sto se s njim desilo. Me|u njima je bio i slijepi ministar koji je radio na dvorcu kod vladara. Dosao je i trazio od djecaka da mu povrati vid, a zauzvrat ce mu dati sta hoce od imetka. Pa mu djecak odgovori: »Ja necu uzeti nista. Nego lijecim da povjerujes u Allaha koji ce te izlijeciti, zato sto ja nikoga ne lijecim svojom moci i ja nisam kadar za sve. Ne lijecim osim sa Allahovom dozvolom.«

Prihvato je ministar i zadovoljio se ovim vjerovanjem i usao u novu vjeru, vjeru pravoga puta. Vladareva osveta Saznao je vladar za to, pa je pozvao ministra i pitao ga o njegovom vjerovanju, a on ga je uputio na djecaka! Iznenadio se vladar kada je saznao da je to isti djecak koji uci sihr u dvorcu, pa ga je mucio dok nije saznao za poboznjaka mu’mina. I vladar je sakupio trojicu: svog ministra, djecaka i poboznjaka. poceo ih je muciti zato sto su povjerovali u Allaha Gospodara koji nema druga, a zanijekali su laznoga boga. Na kraju je naredio vladar da stave poboznjaka pod testeru koja je bila namjenjena za ubijanje. Zatim mu je dao da izabere ili da se vrati iz vjerovanja ili groznu smrt. Ali poboznjak vjernik odbio je napustiti islam i izabrao je da umre kao sehid na Allahovom putu i strpio se u zestokim bolovima na putu svoje vjere i vjerovanja. Zivi kod svoga Gospodara Zatim je vladar uradio sa ministrom vjernikom isto sto i sa poboznjakom, pa je ministar izabrao da bude prerezan pilom dok ne umre, odbijajuci da se odrekne istine i islama. I vezir je bio drugi sehid. Ostao je djecak stojeci i gledajuci ova dva prizora, pa mu je iman ojacao i nije se pokolebao. Odlucio je djecak junak da se strpi i zrtvuje na Allahovom putu, ali vladar se bojao da ne izgubi mladog sihirbaza. Pa ga je prvo zelio zastrasiti i uplasiti. Poslao ga je sa vojnicima na brdo da ga bace sa vrh brda, ako se ne vrati u vladarevu vjeru. Allah, dzelle sa'nuhu, ga je oslobodio i rijesio od njih i on se vratio vladaru. Drugi put ga je poslao na more sa drgim vojnicima i Allah, dzelle sa'nuhu, ga je spasio tako|er i ovaj put. I vladar se nije mogao rijesiti djecaka niti da ga prestrasi ili uplasi! On se zbunio u ovom slucaju, pa mu djecak rece: »Da li se stvarno zelis mene rijesiti?« Vladar odgovori: »Da.« Djecak rece: »Ja cu ti pokazati nacin na koji me mozes ubiti, ali moras ga precizno izvrsiti.« Pa ga vladar upita: »Koji je to nacin.« Djecak rece: »Skupi sve ljude na velikoj poljani i svezi me za drvo i uzmi moju strijelu zatim je uperi u mene i reci: "U ime Allaha, djecakovog Gospodara." Tada ce me strijela pogoditi i poginucu. To je jedini nacin ako hoces da me ubijes.« I stvarno vladar se bez razmisljanja poceo pripremati da izvrsi ovaj postupak. Mi vjerujemo u Allaha

I nakon sto je skupio ljude i svezao malog djecaka uzeo je jednu djecakovu strijelu, uperio je u njega i rekao: »U ime Allaha, djecakovog Gospodara« Zatim je odapeo strijelu i pogodio ga u glavu i djecak je kao sehid umro, zadnji od trojice vjernika. Nakon sto je narod vidio ovaj prizor, shavtili su da se djecakova smrt nije mogla desiti dok vladar nije rekao "u ime Allaha, djecakovog Gospodara". CIm su vidjeli to podigli su glasove i hrabroj i javno ponavljali rijeci: »Vjerujemo u Allaha, djecakova Gospodara. Vjerujemo u Allaha djecakova Gospodara.« Zbunjenost vladara kafira se povecala, jer su svi povjerovali: »Djecak je uspio da uvede ljude u islam, a on je pao kao sehid pred njima. Bila su trojica vjernika, pa ih je postalo hiljade!!! Strpi se majko Silnik pred ovim vjerovanjem u Allaha i nevjerovanjem u vladara i njegovo obozavanje nije nasao rjesenje osim jedinog silnickog nacina, a to je mucenje. Iskopao je za mu'mine veliku jamu i zapalio je u njoj vatru. Zatim ih je poceo bacati jednog po jednog u rasplamsalu vatru, a oni su govorili: »Vjerujemo u Allaha djecakovog Gospodara.« I dosao je red na zenu koja je u svojim rukama nosila svoje dijete dojence, pa se sazalila na njega i bojala se da ga ne dohvati plamen. Ali Allah, dzelle sa'nuhu, je ucinio da malo dijete progovori, pa rece svojoj uplsenoj majci: »Strpi se majko, jer ti si sigurno na putu istine...« Majka se bacila sa svojim djetetom u vatru i bila je jedna od onih koje je vladar bacio u jamu. Bila je sa svojim sinom zadnji sehid od vjernika koji su govorili i ponavljali: »Mi vjerujemo u Allaha djecakovog Gospodara.« I mi ponavljamo sa njima iste rijeci. A sada cemo procitati ajete koji nam govore o njima iz kratke sure cije je ime El Burudz, a mnogi od vas je znaju napamet. »Tko mi neba sazvijez|ima okicenog. I dana vec odre| enog. I prisutnih i onoga sto ce biti prisutno. Prokleti neka su oni koji su rovove iskopali. I vatrom i gorivom ih napunili. Kada su oko nje sjedjeli.I bili svjedoci onoga sto su vjernicima radili. A svetili su im se samo zato sto su u Allaha Silnoga i Hvale dostojnoga vjerovali.Cija je vlast i na nebesima i na zemlji, a Allah je svemu Svjedok. One koj vjernike i vjernice budu na muke stavljali, pa se ne budu pokajali – ceka ih patnja u dzehennemu i isto tako przenje u ognju. A one koji budu vjerovali i dobra djela

cinili, cekat ce basce dzennetske kroz koje ce rijeke teci, a to ce veliki uspjeh biti. Odbazda gospodara tvoga ce, zaista, uzasna biti! On iz nicega stvara i ponovo ce to uciniti. I on prasta i pun je ljubavi. Gospodar svemira Uzviseni. On radi sta mu je volja.« el Burudz 1-16 28. STANOVNICI GRADA Kufr i zabluda Sada cemo boraviti sa pricom »Stanovnici grada«. To je za vas cudan naslov i niste za njega prije culi, zar nije tako? Bicu s vama dok ne upoznamo naslov i pricu i iz toga ne izvucemo korisnu pouku. Stanovnici grada su narod koji je zivio u gradu na koji je Allah prosuo najljepse dobrote i najbolje darove. Ali oni su se udaljili od Allaha Uzvisenog i nisu shvatili vrijednost ovih blagodati niti su priznali onoga koji je darovao sve ove dobrote i tako su osim Allaha uzeli druga mnogobrojna bozanstva, a napustili su istinskog Boga, Gospodara nebesa i Zemlje. Zivjeli su u nevjerovanju i zabludi iako je Allah jedini koji zasluzuje da mu se robuje i da ga smatramo Gospodarem. Dva poslanika Da pocnemo ovu pricu kao sto je Allah Uzviseni nama u Kur'ani Kerimu. Uzviseni kaze: »Navedi im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im dosli poslanici. Kad im mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerovase...« Ovo je taj pocetak i casni ajeti nam pokazuju da Uzviseni Allah nije ostavio stanovnike grada, a da im ne posalje onoga koji ce ih upucivati na pravi put. To je, kao sto znamo, milost od Allaha, dzelle sa'nuhu, jer je on milostiv prema svojim robovima, ne cini im nepravdu i ne ostavlja ih u zabludi i nevjerovanju. Nego im salje vjerovjesnike i poslanike, pa ako htjednu povjerovati poslanici i vjerovjasnici im pomazu, a ako se okrenu u nevjerovanje Allah, dzelle sa'nuhu, ih kazni. Tre]i poslanik I ovi stanovnici grada imaju doga|aj sa poslanicima, a i njima kao i ostalim kafirima Allah nije ucInio nepravdu i zulum. Ova dva poslanika Allah, dzelle sa'nuhu, je poslao stanovnicima grada da ih upucuu i razjasne raliki istine i lazi. Uvodili su ih u ispravnu vjeru, na svjetlo i na pravi put. Kaze Allah Uzviseni: »Kada smo im poslali dvojicu (tj. dva poslanika) pa im oni ne povjerovase.« Tj. Nisu povjerovali u Allaha, dzelle sa'nuhu, Gospodara dvojice poslanika, nego su nastavili sa

kufrom i zabludom i slije|enjem sejtanovih stopa. I tada kao sto kaze Allah: »... i mi ih pojacasmo trecim...« zanci Allah, dzelle sa'nuhu, im je poslano jos jednog poslanika, da bi se oni uputili. Mi smo zaista poslanici I po obicaju vjerovjesnici i poslanici ne skrtare sa onim sto im je Allah, dzelle sa'nuhu, dao od znanja, nego dostavljaju ono sto im je naredio Allah uprkos sto se susrecu sa poteskocama i napadima. I zato su izasla dva poslanika ponovo i nastavili svoje pozivanje zajedno sa trecim novim poslanikom. I svi su dostavljali islam sa zadovoljnom vjernickom dusom. Svaki od njih je govorio: »O narode, ja sam poslanik vama. O narode mi sno poslanici zabo vaseg upucivanja, pa vjerujte. Mi smo dosli zbog vas i ova nasa vjera, to je ispravna vjera, pa nas slijedite u istini i uputi.« Idite od nas Kakav ce ponovo biti odgovor naroda? »Rekose: "Vi ste ljudi kao i mi. Milostivi nije objavio nista, vi samo neistinu govorite.« A sta su im odgovorili casni poslanici? »Rekose oni: "Gospodar nas, doista, zna da smo mi vama poslani i duzni smo samo da jasno obznanimo."« Ali narod se zgrozio od govora o istini i imanu i naredili su casnim poslanicima da se okane od ovog dostavljanja, a ako ne onda ce ih stici kazna od naroda i sami ce na sebe neprijateljstvo izazvati. I prema tvr|enju pokvarenih nevjernika, najbolje je da poslanici napuste pozivanje u vjerovanje. Vi zaista pretjerujete Stanovnici grada su bili uporni u svom naprijateljstvu, nevjerovanju i zabludi i nastavili su davati ruzne odgovore plemenitim poslanicima. Ali poslanici nisu posustali i nisu ocajavali, nego se njihov iman jos vise povecao, a njihove duse su podnosile uznemiravanje musrika i neznalica. I tako su ovi poslanici odgovarali na uznemiravanja i prijetnje govoreci: »Vase zgrazavanje sigurno vam se nece dobrim vratiti, nego cete saznati koga ce pogoditi nevolja i koga ce stici Alahova kazna i sjeticete se da je govor poslanika istina i da vam Allah nije ucinio nasilje, nego ste vi narod koji u zlu svaku granicu prelaze i sami sebi nepravdu cine. Covjek dolazi Zure]i Prolazili su dani, a narod je ostao u nevjerovanju i dalje su pripremali neprijateljstvo i uznemiravali su svakog poslanika

koji je dolazio od Allaha. Bili su ustrajni u svom nevjerstvu i neprijateljstvu prema istini i nevjerovanju. I pored toga poslanici su kao sto sam spomenuo, prijatelji moji, nastavili svoje pozivanje. A Allah je htio da do|e onaj ko ce im pomoci i pruziti im ruku pomoci u njihovom pozivanju, pa makar nakon sto sehidi postanu. I sta se desilo? »...I skraja grada zurno do|e jedan covjek...« Izdaleka ovaj covjek je cuo za pozivanje, pa je pozurio da sepridruzi Allahovim poslanicima u pozivanju - dawi pomazuci njihovo vjerovanje u Jednog Allaha i ponasajuci se kao i oni u radu, strpljenju i zrtvovanju. Pozivanje i dostavljanje I narod je vidio ovog covjeka i culi si od njega izreke koje su prije njega i poslanici ponavljali. Naredio im se da se povrate i pokaju i da prestanu sa neprijateljstvima i uznemiravanjima. »O narode slijedite poslanike. Slijedite one koji od vas ne traze nikakvu nagradu, a na oravom su putu!.« Tj. Nemojte oklijevati u svome vjerovanju, jer vase vam nevjerovanje nece koristiti i poslanici od vas ne traze nagradu niti novac. Oni su poslanici, dobri vjernici, zele od vas da povjerujete, pa poslusajte njihov govor. Slijedite ih u vjeri s kojom su dosli i pozurite, jer vase oklijevanje je nepravda vama samima. Hajde, narode, slijedite poslanike Allahove koje je vama poslao da vas uputi. Kamo sre]e za moj narod Covjek koji je dosao zureci savjetovao ih je da povjeruju i da preduhitre Allahovu kaznu Prije nego sto ih iz neba pogodi. Objasnio im je da je obozavanje Allaha koji je stvorio ljude bolje od obozavanja mnogobrojnih bozanstava i da Allah kada hoce da nasteti ili koristi nekome on je to u stanju. A kemane bozanstva nisu u stanj pribaviti korist ili otkloniti stetu. I nakon sto ih je savjetovao ovaj covjek je jasno pokazao svoje vjerovanje pred ljudima i rece: »I ja vjerujem u vaseg Gospodara, cujte mene.« Zatim dzennet otvori svoja vrata nakon sto ovaj da'ija, takoser pade kao sehid. Da j narod znao Allahovu milost , oprost i sta ce dati svome robu na Sudnjem danu od blagodati i visoki polozaj, povjerovali bi u Allaha i Njegove poslanike, kako je i ovaj covjek vjerovao. Jedan straSni krik Ali narod je izabrao nevjerovanje i kaznu i ovi savjeti samo su kod njih povecali inat i ustrajnost u zulumu i kufru. I sada je

doslo vrijeme da se desi kazna i da saznaju da im Allah nije nepravdu ucinio, nego da su je oni sami sebi ucinili. I ovi znakovi kazne dolaze sa neba: »Samo bi se cuo jedan uzasan krik i oni bi odjednom svi pomrli.« Jedan strasan krik to je kazna. On ih je ucinio mrtvima. A znate li vi sta je taj krik? To je unistavajuci glas sa neba. A znate li sta znaci "nepomicni". Ti ljudi su ostali ukocenih tijela bez pokreta i zivota u njima i pretvorili su se u potpuno mrtvilo. Doga\aj u Kur'anu A sada da se podsjetimo cinjenica koje smo upoznali o stanovnicima grada i da ih pokusamo ponovo razumjeti sa ajetima iz Kur'ana koji govore o doga|aju, a najostonitiji je govor Allaha Uzvisenog. Euzubillahi minessejtanir radzim 13 – 32 Jasin Ovo je taj doga|aj o stanovnicima grada. Dosli su im Allahovi poslanici, pa nisu vjerovali i bili su uporni u svome nevjerovanju, pa im je dosla kazna od Allaha kao sto su upozoravala cetvorica sehida poslanici i daija. I u svakom doga|aju, braco moja, vidjet cete da istina pobje|uje, pa makar nevjernici dugo pokazivali svoje nevjerovanje, jer mora se Allahova rijec spustiti s neba i obistiniti se kazna nad oholim nevjernicima. Allahu nas, ucini nas od onih koji pozivaju u Tvoju vjeru i da strpljivo podnosimo uznemiravanje nevjernika tako kada te sretnemo da budes zadovoljan sa nama. Ti sve cujes i sve znas, a posljednja nasa dova je hvala Allahu Gospodaru Svjetova. TraZite pomo] saburom i namazom Vidim, prijatelji moji, da ste se umorili. Nama su ostale jos dvije price, a sabur ima lijepe posljedice, ako Bog da. Nista ne smeta da se malo prijatelji odmore i da klanjaju dva kratka rekata u ime Allaha, jer namaz odmara nase male junake i cini ih strpljivim i aktivnijim. Slucajno je da u nasoj prosloj prici ima oporuka za strpljenje u nasem pozivanju i vjerovanju i lijepo je da na ova dva rekata ucimo neke od ajeta koji su bili u ovoj prici, a nije propao onaj koji trazi pomoc u strpljivosti i namazu zajedno. Hajdemo, pupoljci dobra! Molim Allaha, dzelle sa'nuhu, da vas ucini ukrasima i blagom nase buducnosti i da vaca mladost daje plodove svakodnevno. Esselamu 'alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh! 29. OPORUKA I SABUR

Dva doga\aja (Jakub i Ejjub, 'alejhimusselam) Dva nova imena i dva zadnja poslanika o kojima govorimo. Poslao ih je Allah, dzelle sa'nuhu, da pokazivaju i sire islam, ali ovaj put vam necu pricati o poslanstvu ove dvojice pejgambera, niti o njihovom vjerovjesnistvu. Nego cu vam pricati o necemu sto se desilo sa njima i s vama cu sada boraviti u jednom periodu njihovoga zivota i za svakog od njih cemo odrediti nekoliko stranica, a nista ne smeta da o njima procitamo polahko i sa razumjevanjem, jer govor koji slijedi sadrzi mnoge koristi i vazne lijepe stvari. Lijepo je da pupoljci islama citaju pazljivo da bi svaki od njih mogao da objasnjava dobro kad god procita ono sto mu koristi. Jakubova oporuka Necu vam pricati o citavom zivotu Jakuba, 'alejhisselam, ali kao sto sam rekao ne pocetku izlozit cu vam mali dio iz njegova zivota koji je vrlo vazan. Nasem pejgamberu, Jakubu, 'alejhisselam, ovo je bio zadnji dio zivota. Hajde sada draga braco da procitamo ove ajete sa raumjevanjem, razmisljanjem i strahopostovanjem. 133 Bekare Zamislite ovu velicanstvenu situaciju malo prije nego sto ce ovaj covjek umrijeti. Ovo je Jakub, 'alejhisselam. Ostario je i tada osjetio da ce mu doci smrt. Sta covjek inace cini u ovoj situaciji? Odgovoricete: »On ce napraviti oporuku svojoj porodici i sinovima ono sto vole i za cim zude.« A da vas upitam, sta zeli da im oporuci? Odgovorit cete mi: »On ce imoporuciti da se ne sva|aju poslije njega i da podijele imetak i blago bez sva|anja, ako ga bude imao.« Ali, znate li sta je oporucio Jakub, 'alejhisselam? On je okupio svoju djecu i svi su se poredali oko njega, prije nego sto je umro da saznaju ocevu oporuku. I oni ce saznati da poslanici i vjerovjesnici ne ostavljaju sinovima imetak u nasljedstvo, pa sta ce im onda oporuciti stari otac, sta mislite? Njihov otac im rece: »kome ce te se poslije mene klanjati?« Tj. Kojeg ce te boga obozavati kada ja umrem? Pogledajte kako je lijepo ovo pitanje! Njega nije interesovao imetak ili bogatstvo, nego obozavanje. To je vazno. A sinovi se nisu nadali ovakoj oporuci, a Jakub ih je pitao najvaznije pitanje: koga ce te poslije mene obozavati? Zato sto, ako poslije oceve smrti ostane ispravno obozavanje, onda ce sinovi sve zaraditi i njihov otac Jakub, 'alejhisselam, ce umrijeti zadovoljne duse, jer

je izvrsio svoju misiju poslanstva na najljepsi nacin, a me|u sinovima nece biti razmimoilazenja niti sva|e. A da cujemo odgovor sinova, jer i oni su muslimani kao i njihov otac. »...rekose: "Klanjacemo se Bogu tvome, Bogu tvojih predaka Ibrahima, Ismaila i Ishaka, Bogu jednome i mi se Njemu pokoravamo.« I odgovor obradova srce staroga oca i ucini da umre radostan, jer je iza sebe ostavio ispravno vjerovanje kod svojih sinova koje ce im rijesiti sve probleme i nesuglasice. To je uistini velik odgovor... »...Bogu jednome i mi se Njemu pokoravamo...« I mi smo zajedno sa njima, nasa oporuka nasim sinovima kada ostarimo: »Uvijek Allaha jednog obozavajte!« A nas odgovor, ako bi sada bili upitani: »Ne obozavamo nikog sema Allaha Jedinog i Njemu se pokoravamo.« Ejjubov sabur Tako|er, u ovoj drugoj kratkoj prici, necu vam pricati citav doga| aj o Allahovom poslaniku Ejjubu, 'alejhisselam. Iz nasova saznajete da cu vam pricati o saburu kojim se odlikovao Ejjub, 'alejhisselam, Allhov poslanik. A divan li je covjek Ejjub. I on je bio istinski vjernik koji je Allaha ispravno i iskreno obozavao i povecavao je svoj eibadete kad god bi mu Allah podario vise blagodati i dobrota. Sve ove blagodati nisu ga uobrazile i ucinile nezahvalnim, nego je znao za Allahovu blagodat u bogatstvu, zdravlju i sreci. I Allah, dzelle sa'nuhu, je htio da nam navede primjer i dokaz za ispravno obozavanje i za iskrenost svoga roba Ejjuba. Htio nas je uvjeriti da ce Ejjub obozavati Allaha, pa makar i ne bio bogat i nemao imetka, djece i bogatstva. A znate li sta se desilo? STa je bilo? Slijedite sa mnom pricu do kraja da saznamo sta je Allah htio da objasni ljudima. Allah, dzelle sa'nuhu, je oduzeo blagodati koje je prije darovao svome robu Ejjubu, 'alejhisselam. Oduzeo je od njega sve dobrote i kod njega nije ostalo nista sto bi pokazivalo da je bogat. Njegove su se njive pokvarile i pomrlo mu je sve sto je imao od zivotinja. Propast je pogodila i njegove usjeve i njegovo imanje, tako da kod njega nij ostala ni porodica ni djeca. Ali to nije sve, nego su ljudi poceli govoriti o stanju u koje mu se nasao Ejjub, 'alejhisselam. Jedan kaze: »Ejjubov ibadet nije imao koristi kod njegovog Gospodara.« Drugi govori: »Da Allah voli Ejjuba ne bi mu ovo ucinio.« Treci je uzviknuo i ponavljao: »Allah vam je pokazao

Ejjubovu nadmenost i kako je zavrsio zbog svoje pohlepe za imetkom i vlascu.« I pomislili su Ejjubovi neprijatelji da ce se Ejjubovo vjerovanje uzdrmati i nakon kratkog vremena pokvariti. A kod Ejjuba, 'alejhisselam, iman se jos vise povecao, a njegov jezik se nije umorio niti malaksao u zahvaljivanju i velicanju Allaha, dzelle sa'nuhu, i puno je izgovaro rijeci: »Allah radi sta hoce, uzima sta hoce i daje sta hoce. On je uistinu svemocan.« I bolest je pogodila Ejjubovo tijelo, ali on je bio zadovoljan s onim sto mu je Allah propisao. I molio je Allaha, svoga Gospodara, da ga pomogne u saburu i podnosenju bolesti i da ga pomogne protiv onoga sto sto prica i radi njegov narod. Sve je otislo. Gdje je imetak? I porodica? Djeca, prijatelji,? Gdje je mladost i snaga? Gdje je opskrba i dobrota? Smiluj se, o Gospodaru, i pomozi, o Ti koji pomazes nevoljnike. I tako je Ejjub zvao svoga Gospodara ovim blagim dozivanjem: »Gospodaru, mene je zadesilo zlo, a ti si najmilostiviji.« Molio je svoga Gospodara i bio strpljiv i podnosio.On je molio Allaha koji mu je dao ovaj belaj i On je jedini u stanju da taj belaj otkloni. I dolazi mu odgovor: »O Ejjube, udari nogom po zemlji! Na tom mjestu poteci ce voda. Ti se okupaj njome i vratices se u stanje u kakvom si bio prije bolesti.« I vrati se zdravlje Ejjubu, 'alejhisselam, i Allah mu je darovao ponovo imetak, dobrotu i opskrbu, porodicu i djecu. Allah sigurno nece zaboraviti ovog strpljivog roba i divan li je dobri rob Boziji Ejjub i on je zaista od strpljivih ljudi. Hvala Tebi, o Gospodaru ljudi, Ti si jedini koji dajes blagodati i iskusenja i koji lijecis i nema lijeka bez Tvog lijeka. Molimo Allaha Uzvisenog da nas izlijeci kada nas iskusava i da nam ne dadne nesrecu u nasoj vjeri. A nakon ovih dvaju priCa A sada, dragi prijatelji, nakon sto smo culi i procitali dvije price, zar niste zapazili zajedno sa mnom da su ove stvari, kojima su iskusani Ejjub i Jakub vrlo vazne? Zar nismo opazili obaveznost odlikovanja ovim znacajnim svojstvima? Zaista oporuka Jakuba, 'alejhisselam, je najljepse sto otac moze oporuciti svojoj djeci i kad bi vas drugi put upitao: »ko je vas Gospodar kojeg ce te uvijek obozavati?« Odgovor je: »Allah je nas Gospodar zauvijek i nikoga osim Njega necemo obozavati.«

A sta cete od sada oporuciti svojoj braci i vasim porodicama? Zar im necete oporuciti da samo Allaha, Uzvisenog, obozavaju? I dobro i istinu? I pokornost Allahu i Poslaniku? Hocete. Zatim do|ite sada svi da dadnemo obecanje Allahu, dzelle sa'nuhu, kao sinovi Jakubovi, da cemo Njega uzeti za boga i Njemu se pokoravati. On je nas Bog i mi smo njegovi iskreni robovi i necemo zaboraviti najbolju oporuku i najvrjedniji odgovor. I zato svi smo kao Jakub, 'alejhisselam, i kao sto on zeli od nas i od svih muslimana. A nakon oporuke zar ne mislite prijatelji moji da je sabur (strpljivost) obavezan za izvrsenje oporuke i vjerovanje u Allaha ne zahtijeva zrtvovanje i strpljenje? Sigurno da! I sigurno necemo nista izgubiti ako izvrsavamo oporuku i ako budemo radilikao sto je radio nas pejgamber Ejjub, 'alejhisselam. Tj. da se strpimo kao sto se on strpio, da vjerujemo kako je i on vjerovao i da obozavamo Allaha i u sreci i zalosti, i u zdravlju i bolesti i da obozavamo Uzvisenog u svakoj situaciji. I kao da nam Ejjub, 'alejhisselam, oporucuje sabur, kao sto nam je Jakub, 'alejhisselam, oporucio vjerovanje. A divan je sabur zajedno sa vjerovanjem. Kako je lijepo i kako je prijatno. (155-157 el Bekara) Mi mali junaci, strpljivi vjernici, sposobni smo da nosimo islamsku misiju i da postignemo Allahovo zadovoljstvo. Ono za sto se mi trusimo je da obozavamo Allaha i da izvrsimo Jakubovu oporuku (da vjerujemo u Allaha i da se strpimo kao Ejjub). Allahu nas, upisi nas me|u one koji su cvrsti u vjerovanju i strpljivi u dawi – pozivanju i pozivi nas sa onima kojima si svoje blagodati dao, poslanicima, iskrenim vjernicima, sehidima i dobrim ljudima. Allahu nas, ucini nas od onih koji Tebi pozivaju onim sto je najljepse.. »To mogu postici samo strpljivi. To mogu postici samo oni koji su vrlo sretni.« Nasa zadnja dova je: Hvala Allahu Gospodaru svjetova 30. VLASNICI SLONOVA Zu Nuvas U davna vremena drzavom Jemen vladao je kralj koji se zvao Zu Nuvas. Sebe je proglasio vladarem vjernika koji su vjerovali u vjeru koju je Allah objavio Isau, 'alejhisselam. Taj vladar zelio je da zabrani ovom narodu i stanovnicima da vjeruju u Isaa i islam. Htio je to ostvariti primamljivim sredsvima koje je imao. A posto

nije nasao nacina da to uradi i kada je shvatio da vjernici nece napustiti vjerovanje u Allaha, on je poceo raditi ruzne stvari i prijetiti vjernicima ubistvima sto je obicaj propalih silnika, samo nepravda i sila. Tako je on nastavio da ih kaznjava, pa je u rasplamsaloj vatri sapljivao svakog onog ko kaze - LA ILAHE ILLALLAH. Ebreha Blizu Jemena bila je jedna drzava – Abesinija, u kojoj je vladao vladar Ebreha. Do Ebrehe su stigla vijesti o mucenju i omalozavanju u Jemenu. Saznao je da Zu Nuvas muci i spaljuje svakog onog ko vjeruje u Isaa. Sta ce drugo ovaj vladar nego da spremi vojsku i da krene prema Jemenu, da obori vladavinu mucenja i nevjerovanja i da preuzme vlast od porazenog Zu Nuvasa. SmiSljanje Kao sto smo spomenuli, sve ovo saznao je Enreha. Znao je da trgovina donosi ogromnu zaradu Arapima u Mekki i da je to mjesto drago srcima mnogih Arapa. I tada mu na um pade nova ideja, ali ovaj put sejtanska ideja, s kojom nije zadovoljna Isaova vjera. Jer, Ebreha je razmisljao da zabrani obavljanje hadzdza u Bejtul-haramu, a naredi da se obavlja u Jemenu, zbog toga sto on vlada tom zemljom i svoju vjeru siri u njoj. To bi mu donijelo veliku zaradu i imetak. Tako mu nije otalo nista drugo, nego da sagradi veliku gra|evinu u Jemenu i da primami Arape da tu dolaze, a da ih odvarti od odlaska u Mekku i Ka'bu. Kulejs Ova zamisao zahtijeva vrijeme da se sprovede i Ebreha je od naroda trazio da sto vise rade. Gdje su radnici? Gdje su inzenjeri? Gdje su gra|evinari? Zelim najbolju zgradu na svijetu! Zelim zgradu koja ce odvratiti ljude od Ka'be i Bejtul – harama. Radite, pozurite! Pomazite se i trudite se da zavrsite ovu gra|evinu i da se ostvari ova ideja! Tako je govorio Ebreha. I stvarno u Jemenu je sagra|ena lijepa zgrada koja je imala oblik crkve i hrama za ljude. Nazvana je Kulejs. CIm su zavrsili izgradnju poceo je Ebreha privlaciti Arape i navoditi ih da ostave Ka'bu, a da hadzdz i trgovinu okrenu prema Jemenu. Ljutnja Arapa Procula se i prosirila vijest i stigla je do Arapa na Arapskom poluotoku. Nastavili su se primamljivi pozivi da se Arapi uvjere u

to, ali Arapi nisu navikli da lahko mijenjaju svoje obicaje i navike. Niko se od njih nije obazirao na ono sto Ebraha zeli i niko se od njih nije slozio sa ovom novom idejom uprkos ogromnom primamljivanju. Posto Ebrehanije nasao nacin da ih uvjeri upotrijebio je silu i pritisak na Arape da posjete Kulejs po prisilom, pa su se Arapi sve vise ljutili i ismijavali su Ebrehu. Odbili su njegove zahtjeve i naredbe. Bilo bi mu bolje da ih je htio uputiti u Isaovu vjeru zbog koje je oslobodio Jemen. Zakletva A Arapi su bili ustrajni u odbijanju da idu u Jemen i pomagali su se me|usobno u neokornosti Ebrehi, ali sta ce uciniti Ebreha nakon sto se namucio da sagradi ovu veliku zgradu. Sta ce uciniti pred odbijanjem Arapa da posjecuju Kulejsu? Mora nesto uraditi. I tako je on donio konacnu odluku. Odlucio je otici u Mekku i srusiti Ka'bu i da silom sprijeci ljude da tamo obavljaju hadzdz i da kazni Arape koji su odbili njegova nare|enja i bili ustrajni u tom odbijanju i rugali se njegovoj gradnji i radu. Odlucio je da srusi Ka'bu! Nije se predomislio. A on kao da rusi ono dobro sto je ucinio spasavanjem Jemena, a ruzno je ono sto je sada kanio uciniti. Slonovi To je odlucio Ebreha i time je htio ponoviti postuoak Zu Nuvasa koji je htio prisiliti kriscAne da slijede drugu vjeru. A sada Ebreha prisiljava Arape da hadzdz obavljaju u Jemenu i zeli srusiti Ka'bu i njihove svetinje. Tako je Ebreha poceo pripremati vojsku i sva sredstva koja je imao. Najvise sto je ostocalo njegovu vojsku bili su slonovi, a te zivotinje Arapi nisu navikli da upotrebljavaju u borbi i oni sada nisu mogli da na|u slonove protiv Ebrehe. I odakle njima ogroman broj vojnika sa slonovima kao sto ima Ebreha? Da je dosao da oslobodi njihov grad od idolopoklonstva ne bi ga korio niko razuman. Prema Mekki Nakon sto je Ebreha pripremio vojsku i slonove izdao je naredbu da se krene prema Bejtul-haramu i Ka'bi u Mekki. Krenula je vojska, a naprijed su isli ogromni slonovi. Prolazile su noci, a vojska je prelazila dugi put. Vojnici su se nadali da ce pobjeda biti njihov saveznik, jer su znali da su Arapi slabi i da ne mogu poraziti veliku vojsku. I istina je da Arapi nemaju vojnike, oruzje i slonove kao Ebrehina vojska. Stigla je vijest da se slonovi priblizavaju i da samo sto nisu stigli u Mekku. Ko je vaS poglavar?

Stanovnici Meke su saznali za to i uplasili su se od ove opasnosti, od rusitelja njihovi svetinja i centra njihove zarade, profita i imetka... Ali kako da se odupru? Neprijatelj je jak... slonovi strasni... niko nema snage. Ebreha se priblizio Mekki i prije nego sto je usao poslano je jednog od svojih vojskovo|a da pregovara sa poglavarom Mekke i vo|om plemena Kurejs, a to je bio Abdulmuttalib. Prihvatio ga je vo|a Abdulmutalib: »O AbdulMutalibe, obavjesti stanovnike Mekke omladinu i ljude, sve oni koji su u njoj da ostanu u svojim kucama. I da ne pokusavaju da se mijesaju i suprostavljaju, a ako se suprostave, pobice ih vladar Ebreha. Ovo su njegova nare|enja, pa nas pustite da rusimo Ka'bu, a necemo nikog od vas uznemiravati. A svaki onaj ko se suprostavi Ebrehinim naredbama i suprostavi se rusenju Ka'be iskusice njegovu kaznu i mucenje. Stanovnici Mekke su se uvjerili da je suprostavljanje nemoguce i da ce Ebreha uciniti svoje djelo i da ce srusiti Ka'bu i Bejtul-haram. I oni su napustili Mekku i otisli u najvisa brda da ne vide taj prizor sa Ka'bom i da ne muce svoje oci tim ruznim prizorom kojega ce napraviti Ebrehina vojska. A Abdulmutalib je molio Allaha rijecima: »Gospodaru, Ka'ba, Ka'ba! Niko je ne moze zastititi osim Tebe, o Gospodaru.« Kod Ka'be Izasli su stanovnici Mekke i udaljili se od svoga grada, a osjecali su bol i plakali su. Trazili su od svoga Gospodara pomoc i milost, jer Bejtul-haram ce se porusiti, a Ka'be ce nestati. A dok su se oni udaljavali Ebrahina vojska se priblizavala i usli su u Mekku ismijavajuci sve njene stanovnike i njenog vo|u. Priblizavali su se malo po malo dok nisu skoro usli u Bejtul-haram i ovdje poce Ebreha da organizuje nacin ulaska u Ka'bu i njenog rusenja i nare|ivao je vojnicima da brzo urade i ostvare cilj zbog kojega su dosli. I nakon nekoliko trenutka vojska krenu dalje, ali u stvarnu propast! Ptice Ebabil I iznenada situacija se promijeni i stanje se izmijeni bez predhodnog upozorenja. Vojska se zaustavi i slonovi ne htjedose ici prema bejtul-haramu. I pocese svoje vratove okretati k Jemenu. I to bi samo momenat kad vpjnici pogledase u nebo i ugledase da je svo prekriveno pticama!? Kakve su to ptice?! Te ptice nosile su uzarene kamencice i pocele su njima ga|ati slonove da izgore i oni i njihovi vlasnici! Kakvo cudo! Za nekoliko trenutaka izgorjese vojnici. Izgori

vojska sa slonovima i oruzjem. Tuga stanovnika Mekke se preokrenu u radost. Oni su svojim ocima vidjeli poraz koji je pogodio neprijateljsku vojsku i od njih ne ostade ni snage, ni oruzja, niti vojnika. Hvala Tebi, o Gospodaru, zastitio si svoj hram, poslao si svoju pomoc. Hvaljen neka si Gospodaru Ka'be. E'uzu billahi minessejtanirradzim I uz zahvalu Allahu, dzelle sa'nuhu, sto je zastitio Ka'bu, tako|er Mu zahvaljujemo sto je sada zavrsen prvi dio knjiga iz serije »Pupoljci islama«. U njima ste upoznali historiju poslanika i vjerovjesnika prije Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem. A sada sta drugo nego da nastavite citati sljedeci diio o nasem Pejgamberu, Muhammedu, 'alejhissalatu vesselam, koji se rodio u godini kada se desio doga|aj sa slonovima i da procitate o majkama vjernika i kcerkama Bozijeg Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, i o drugima. Esselamu 'alejkum

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->