P. 1
Novi Muallim br. 33

Novi Muallim br. 33

|Views: 2,968|Likes:
Published by Bosnamuslim-media
Novi Muallim je časopis za odgoj i obrazovanje. Izlazi u Sarajevu tromjesečno. Izdavač mu je Udruženje ilmijje Islamske zajednice u BiH.
Novi Muallim je časopis za odgoj i obrazovanje. Izlazi u Sarajevu tromjesečno. Izdavač mu je Udruženje ilmijje Islamske zajednice u BiH.

More info:

Published by: Bosnamuslim-media on Feb 01, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

02/25/2013

pdf

text

original

novi

god. IX, br. 33, Sarajevo, 21. rebiu-l-evvel 1429. h.g. / 29. mart 2008.

Časopis za odgoj i obrazovanje

SADRÆAJ
Senada Tahirović

†uallim
Izdavač Udruženje ilmijje Islamske zajednice u BiH Za Izdavača Muharem Hasanbegović Glavni urednik Dževad Hodžić Izvršni urednik Senada Tahirović Redakcija: dr. Ismet Bušatlić, dr. Fuad Sedić, mr. Zehra Alispahić, Almedina Ćelebić, mr. Ahmet Alibašić, mr. Nedžad Grabus, mr. Ferid Dautović Savjet časopisa: dr. Enes Karić, dr. Hilmo Neimarlija, dr. Dževdeta Ajanović, dr. Fikret Karčić, dr. Edina Vejo, dr. Safet Halilović, dr. Enes Pelidija, Ševko Omerbašić, Husein Kavazović, mr. Muharem Omerdić, Seid Smajkić, Hasan Makić, Ishak Alešević Sekretar Redakcije Amir Zimić Lektura Isnam Taljić Prijevodi rezimea Subhi Wassim Tadefi (arapski) Arnela Bećirović - Zimić (engleski) Korektura Amir Zimić Tehničko uređenje i naslovna strana Senada Tahirović Štampa: BEMUST Tiraž: 2.000 Adresa: Sarači 77, 71000 Sarajevo, Telefon: ++387 (33) 236-391; Fax:++387 (33) 236-002; www.rijaset.ba nmuallim@rijaset.ba muallim@bih.net.ba Uplate: U KM na žiro-račun: 1602005500015065 kod Vakufske banke DD Sarajevo uz naznaku ”za Novi MUALLIM”. Uplate iz inostranstva mogu se slati na devizne račune Vakufske banke: u Austriji kod bank fuer Arbeit und Wirtschaft AG/BAWAG/Wien na broj: ATS (Austrian shillings) no 00118-005376, USD (American dollars) no 00151-082-106, DEM (German marks) no 00151-082823. SWIFT Code je: VAKUBA 22. • U NJEMAČKOJ kod DEUTSCHE BANK AG FRANKFURT/M na broj: DEM (German marks) no 936 53 47, USD (American dollars) no 936 53 47. SWIFT Code je: VAKUBA 22. •U ©VICARSKOJ kod UNION BANK OF SWITZERLAND ZÜRICH na broj: CHF (Swis francs) no 60.291.05 E SWIFT Code je: VAKUBA 22. • Za sve uplate staviti naznaku: ”za Novi MUALLIM”.
ČASOPIS IZLAZI TROMJESEČNO

UVODNIK ........................................................................................................2 PUTOKAZI Ishak Alešević: POKORNOST ......................................................................4 SAGLEDAVANJA Edin Jahić: OBRAZOVNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA BIH (1961. -1991.) .............................................................................. 12 Štepan Machachek: ISLAMSKO OBRAZOVANJE NA POSTKOMUNISTIČKOM BALKANU U PERIODU OD 1990. DO 2005. GODINE (I) ................................................................................. 19 Mustansir Mir: IKBAL - ŽIVOT, LIČNOST I DJELA (I) ................. 28 MUALLIM Enisa Gazija-Pajt: KRETIVNI ODGOJ I NASTAVA ............................. 40 Hurija Imamović: OBRADA SVETIH KNJIGA U NASTAVI BOSANSKOGA JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI .................................. 44 Selvira Draganović: UTJECAJ STRESA NA MENTALNO I FIZIČKO ZDRAVLJE ............................................................................................ 50 TEFSIR Sead Seljubac: NE VEŽI SRCE ZA DUNJALUK .................................... 58 MUALLIMOV ESEJ Ahmet Alibašić: ZAŠTO SMO SLABI? .................................................... 68 Samir Dedić: KRIVOTVORENJE ISLAMA ........................................... 76 MUALLIMOV FORUM Dževad Hodžić: OD SIMPTOMA DO DIJAGNOZE? .......................... 86 Nedžad Grabus: IMAMSKO I AKADEMSKO TUMAČENJE ISLAMA ................................................................................................. 88 Vahid Fazlović: U MISIJI IMAMA KONCENTRIRANA JE ODGOVORNOST CIJELE ISLAMSKE ZAJEDNICE? ................. 90 Aljo Cikotić: ŠTA SU TO OBRAZOVNI, NAUČNI/ULEMANSKI SADRŽAJI KOJI SU OD PRAKTIČNE KORISTI NAŠIM IMAMIMA ............................................................................................ 92 Mevludin Dizdarević: REDEFINIRATI ULOGU IMAMA .................. 93 Ferid Dautović: KO JE NAJSLABIJA KARIKA U ISLAMSKOJ ZAJEDNICI? ......................................................................................... 96 Mustafa Gobeljić: DOBRO JE DA NAM SE DOGODIO FORUM? ................................................................................................ 98 Muhamed Velić: TAJ SIVI, HLADNI NOVI MUALLIM ? .................. 100 MUALLIMOVA HUTBA Suad Mahmutović: MOĆ I NEMOĆ KOMUNIKACIJE ..................... 108 Bedirhan Hadžić: ALLAHOVA MILOST I OPROST .......................... 112 PREGLED..................................................................................................... 122 BIBLIOGRAFIJA Osman Lavić: BIBLIOGRAFIJA RADOVA NOVOG MUALLIMA .. 130

Rukopisi, fotosi i diskete se ne vraćaju!

† PUTOKAZI † UVODNIK

Ovaj 33. broj Novog Muallima, prvi broj u devetoj godini njegova pojavljivanja pred vama, donosi niz tekstova za koje se nadamo da bi trebali pobuditi vašu čitalačku pažnju. Praćenjem aktuelnih tema iz područja odgoja i obrazovanja, naši autori predstavljaju vam nove i informativne, ali i tekstove, koji imaju za cilj potaknuti na preispitivanje nekih naših starih obrazaca i tema. Uspjehu, kojem se nadamo, mora prethoditi, preispitivanje onoga što činimo. Sljedstveno hadisu “Preispitajte sami sebe i položite sami sebi račun prije nego ga drugim budete polagali, procijenite svoja djela prije nego vam ih drugi budu procjenjivali!” u ovom broju objavljujemo niz tekstova, koji prije svega govore o odgovornosti, ali i hrabrosti njihovih autora da postavljaju kritička pitanja. Odgoj i obrazovanje stalna su zadaća unutar svih sfera našeg djelovanja u Islamskoj zajednici. Kritički uklon u ocjeni bilo čijeg rada ne bi trebao i ne smije biti kamenom spoticanja među nama. Naša je zadaća - nastavnika, vjeroučitelja, imama, hatiba, muallima i drugih članova naše zajednice – biti stvarnom podrškom u procesima koji nam predstoje, bez povlađivanja i predbacivanja krivice. Kritika mora svakome od nas biti podsticaj u budućem radu, koji, u vremenu u kojem živimo, ne trpi ništa osim odgovornog odnosa prema životu i povjerenim nam zadaćama. „Razgovori“ koje vodimo imaju samo jedan cilj: unaprijediti naše zajedničke napore ka dobru. U tom smislu potrebno je početi razgovore, kojima unaprijeđujemo ono čime smo zaduženi, od Boga i svijeta. Dimidium facti qui coepit habet: sapere aude, incipe! (Polovicu djela ima tko je počeo: budi pametan, počni!) Rubrika PUTOKAZI u ovom broju donosi tekst Ishaka Aleševića koji se bavi novim/ starim značenjima „pokornosti“, autoritetima i njihovim zadaćama, te odgovornom odnosu prema onima kojima se poruke islama trebaju prenijeti. SAGLEDAVANJA u ovom broju donose tekst Edina Jahića o obrazovnoj strukturi stanovništva BiH, u razdoblju od 1961. do 1991.

godine; faktografski pregled kojim se našem obrazovno-odgojnom kadru daju informacije i stvarna slika prostora u kojem žive i djeluju. Tekst koji ga slijedi (prvi dio) istraživanje je novijeg perioda, o islamskom obrazovanju na postkomunističkom Balkanu u periodu od 1990. do 2005. godine. U istoj rubrici donosimo tekst Mustansira Mira, u povodu stotridesete godišnjice rođenja velikana islamske misli, Ikbala. U rubrici MUALLIM za ovaj broj pišu Enisa Gazija-Pajt o kreativnom odgoju i nastavi; Hurija Imamović: Obrada svetih knjiga u nastavi Bosanskoga jezika i književnosti, te Selvira Draganović: Utjecaj stresa na mentalno i fizičko zdravlje. TEFSIR nam donosi tekst Seada Seljubca Ne veži srce za dunjaluk, tumačenje kur’anskih ajeta 261. – 269. sure El-Bekare. Zašto smo slabi?; - tako često ponavljano pitanje tema je Ahmeta Alibašića u rubrici MUALLIMOV ESEJ. Ovaj tekst može biti poticaj našem zajedničkom traganju za mogućim odgovorima. A o “krivotvorenju islama” govori tekst Samira Dedića. Za ovaj broj MUALLIMOVA HUTBA uz recenzije Mehmedalije Hadžića i Ibrahima Begovića predstavlja dvije nove hutbe imama Suada Mahmutovića i Bedirhana Hadžića, te regiranje na recenzije iz broja 32. Nova rubirka u okviru našega i vašega časopisa jeste MUALLIMOV FORUM. Tražiti zajedničke odgovore na aktuelna pitanja koja su u direktnoj „vezi sa radom i djelovanjem organa i institucija Islamske zajednice unutar kojih bismo izoštravali naš samokritički odnos i kulturu dijaloga...“ (Dž. H.; Od simptoma do dijagnoze) , zamišljena je zadaća ove rubrike. Nadamo se da će nam to zajedničkim snagama i uspjeti. U rubrici PREGLED pogledajte koje to nove knjige preporučujemo vašoj pažnji. Uz ovaj broj objavljujemo i bibliografiju radova Novog Muallima (1. - 32.).
Senada TAHIROVIĆ
† 

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

Putokazi

† PUTOKAZI

POKORNOST
Ishak ALEŠEVIĆ

rlo često se, kad nam se nešto postavi kao pitanje ili kad smo izazvani provokativnim postupkom, potvrdi pravilo da o onome što nam je najbliže, sa čime smo u stalnoj vezi, ono što činimo i primjenjujemo, da upravo o tome imamo vrlo malo znanja. Bolje rečeno, nešto koristimo godinama, a da o tome nismo nikad zbiljski promišljali, nadnijeli se nad to, izučili ga u njegovoj samoj suštini i širini njegovog obuhvata. Ovome razlog, prosto, to što smo dugo živjeli islam po automatizmu kao vlastitu kulturu, obrazac ponašanja, običaj, i ne pomišljajući da će mnogo toga doći u priliku da se obrazloži, protumači ili, pak, odbrani. Naime, nedavno se, u raspravi o islamu, čulo i ovako postavljeno pitanje: „Kako u islamu i kod muslimana djeluje opći princip pokornosti koji se, kao što znamo, ne odnosi samo na molitvu?“ Ovo nas je ponukalo da potražimo odgovor. Uočili smo metodološku postupnost. One koji treba da slijede, slušaju, pokoravaju se prvo treba uvjeriti u Onoga Koji to traži, da je On sa željom da učini najbolje. Isto je i sa sadržajem, odnosno predmetom onoga što se naređuje, ili onoga što se zabranjuje. To mora biti obrazloženo racionalno, lahko shvatljivo, uvjerljivo.

V

Tako Kur’an prvo podstiče i ohrabruje prema Allahu i veli: “Allah istinu govori i na pravi put izvodi!” (1); “Allah želi da vam olakša, a čovjek je stvoren kao nejako biće” (2); “Allah želi da vam oprosti” (3); “Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i milostiv“ (4); „Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv (5) i dr. Potom, on to čini i u odnosu na sam Kur’an. Već na samom početku njegovog čitanja traži se neupitno povjerenje u njegov sadržaj: “Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali” (6); ili: “A ova Knjiga koju objavljujemo jest blagoslovljena” (7); ”Elif-lamra. Knjigu Ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmine na svjetlo, na put Silnoga i Hvaljenoga” (8); ”On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje” (9) i dr. Zatim, Kur’an traži i zahtijeva od onih koji su prihvatili i povjerovali da se u vlastitu korist pokore i predaju onome što se od njih traži, pa kaže: “O vjernici, pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se Poslaniku, i predstavnicima vašim. A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje 

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

PUTOKAZI †

ljepše” (10); i slijedeći ajet: “Kad Allah i poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravoga puta” (11). Tumačeći sljedbenicima islama ajete Božije o pokornosti i poslušnosti, Poslanik to dovodi u vezu sa obaveznošću, ali samo do mjere u kojoj se ne krši božansko, a što je po islamu isto što i najbolje i najispravnije. Stoga, dio ajeta koji kaže o pokornosti: „I predstavnicima vašim“, obuhvata kako Poslanika, tako sve koji su nadležni, nadređeni, zastupnici, učenjaci, učitelji, a koji iznad svega služe i pokorni su Allahu. Abdullah bin Omer prenosi slijedeće Poslanikove riječi: „Poslušnost i pokornost obaveza su muslimana u stvarima koje on voli, kao i u onim koje on ne voli, a koje ne vode u gijeh. Ukoliko se zahtijeva grijeh, tada nema poslušnosti niti pokornosti“ (12). Dakle, „pokornost je samo u činjenju dobra!“ (13), prenosi Ibn Abbas. Dobro, prema učenju islama, odnosi se na sve što je sadržaj Kur’ana, kao i ono što je u skladu sa preporukama i praksom Božijeg poslanika, kao i ono što se slaže sa društveno odobrenim i prihvaćenim, a ne suprotstavlja se božanskom. Islam je na svom samom početku izbjegao zamku upadanja u rodovsko, krvnosrodničko, plemensko, kao i kastinsko, stratumsko i klasno. Dakle, on odriče pravo na pokornost koja prostiče prosto iz činjenice da je neko pripadnik određene socijalne grupe, ili po porijeklu svome potiče iz kaste upravljača, ili je to neko ko posjeduje na osnovu kapitala uzurpirano pravo da gospodari nad ljudima kao nad stvarima. Na isti način, on je odrekao i pravo religijskim vođama da se uzdižu nad drugima i da zapovijedaju samo na osnovu stečenih znanja, a da iznad tih znanja ne stoji prije svega poštivanje vrhovnog autoriteta Boga i pokornost Njemu. On je ovo uzdizanje postigao zahvaljujući svome zaklanjanju za Vrhovni Autoritet Koji piše Knjigu, objavljuje je ljudima putem Svoga poslanika i potom zahtijeva

pokornost autoritetu Svetoga Teksta, i to od svih. Prema „Leksikonu islama“ (14), muslimani računaju i kao religijska zajednica i muslimani kao državna zajednica da su svi zajedno pripadnici koji su pokorni božanskoj objavi koja je pokrila sve dijelove njihovih života. To je jedinstvena orijentiranost na red i zakon koji se ima poštovati i pokoravati mu se kako u naredbama, tako i u zabranama, bilo to za jedinku, familiju ili društvo, kao i za internacionalnu vezu u ummet. Tako su muslimani i kao pojedinci, kao zajednica i kao društvo dužni svoju volju podrediti Božijoj, tj. Božijem zakonu i njegovoj volji datoj kroz taj zakon. Zahvaljujući upravo ovakvoj orijentiranosti, Kur’an je među muslimanima tokom stoljeća prihvaćen ne samo kao sveti tekst molitve, nego kao uzvišen sadržaj izravnog obraćanja čovjeku. Njega se duboko cijeni i poštuje i kad se njegove upute, naredbe i zabrane ne primjenjuju, ili se od njih odstupa, ili se, pak, kroz životnu praksu krše. On uvijek ostaje snaga iznad čovjeka, jer se niti za trenutak nikad nije izgubio osjećaj i spoznaja da je to nepatvorena Riječ Božija, uzvišeni autoritet riječi koji crpi snagu iz Vrhunskog Autoriteta – iz Autoriteta Samoga Boga. Čovjek u poslušnosti i pokornosti prema Bogu neće niti najmanje izgubiti od svoje ljudske slobode i kreativnosti. On, naprotiv, pokornošću prema Bogu odriče se pokornosti, poniznosti i iznad svega poniženja da kao najviše biće u prirodi i svemiru čini pokornost čovjeku, ideologijama – kao od čovjeka proklamiranim lažnim uputama, predmetima kao idolima i požudama kao idealima. On iz neuravnoteženja putem pokornosti Bogu ulazi u otrježnjenje, samopunoću, dostojanstvo i ravnotežu tako potrebnu da bi se normalno i ispravno djelovalo i funkcioniralo, a koje modernom čovjeku odista nedostaje. Između čovjeka i Objave stoji čovjek. To smo prvo dosegli u liku i djelu samoga Poslanika, s.a.v.s., gdje se on pojavljuje ne samo u ulozi prenosioca Objave čiji su dijelovi silazili postupno u periodu slanja Objave tokom 23 godine i u kom periodu on djeluje i kao 

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

† PUTOKAZI

prenosilac, dostavljač i kao upućivač na Božiji put koji se daje i trasira, a i kao idealan primjer sljedbenicima islama. Nikad, ni u jednom trenutku, on nije svojim postupkom zasjenio onu uzvišenost onoga što mu se Objavljuje. Uvijek je ostavljao to područje vidljivim i naročito ga isticao. Naprotiv, vodio je ljude ka Izvoru da se sa njega krijepe i snagu uzimaju, a što je i sam činio, na ovaj način nam pokazujući, dajući do znanja, da se on i kao poslanik i kao čovjek dosljedno drži u odanosti i svojoj pokornosti. Prema tome, Bog zapovijeda i Njemu je pokornost. Ukoliko to čovjek hoće da priušti i za sebe, da ga se sluša i slijedi, pokorava, mora, po islamu, prvo zadovoljavati kriterij ličnog odnosa spram autoriteta Boga. Čak se od njega traži i zahtijeva veća doza poslušnosti i pokornosti. Jer, ukoliko želimo sačuvati dostojanstvo, s jedne strane, onoga ko traži da ga se sasluša i slijedi u onome što Bog zapovijeda, onda ta osoba mora biti nosilac dijela autoriteta koji se uzima za sebe iz autoriteta Objave i da, istovremeno, zadržavajući ličnu slobodu osobe, dovede tu osobu u poziciju da bude vođena i usmjeravana prema Objavi koja joj se nudi. To može biti samo onaj vođa koji vodi iz svoje unutrašnjosti, iz svoje duše, a ne iz svoje vanjštine. Ovo osoba koja slijedi osjeti, prepoznaje, cijeni i prihvata. Kad smo kod pitanja autoriteta, uočavamo da je najčešći susret sa onim autoritetom koji je iz vana izgrađen i nametnut. To je autoritet za jedno područje na kome je određena osoba sa pozicijom moći, jer mu sama sredina pogoduje tome, naprimjer nužno zanimanje koje neko obavlja u malom i zabačenom kraju, ili je to pozicija na društvenom polju: politički vođa čija je partija pobjednička na građanskim izborima, odnosno neka upravljačka pozicija u društvenoj organizaciji ili firmi ili, pak, specifično zanimanje, kao što je to pozicija sudija, liječnika, učitelja, oficira koje u pravilu imaju oni koji zavise od njihove pozicije u društvu, ili stručni vokabular, a uz to su unutar sebe rangirani, odnosno činovani. Sve ovo stvara kod onih koji ih okružuju, ili o njima ovise, osjećaje uniženosti, prikrivene zavisti i neke vrste otpora, jer ih slijede iz potrebe, moranja i neslobode. Dakle, slijeđenje i pokoravanje ovdje su stvar ovisnosti, potrebe, 

nužde ili sile. Ne osjeća se potreba za stalnim slijeđenjem i pokornošću (15). Međutim autoritet koji se izgradio iznutra izaziva kod onih koji ga okružuju i slijede osjećaje i potrebu poistovjećenja sa njim. On je težnja, a uz to je posve običan i jednostavan. On plijeni i osvaja iz svoje nutrine. Sam Muhammed, s.a.v.s., i kad je bio u poziciji vladara, bio je bez kraljevskog sjaja i ceremonijala. Isti sa ostalima u jelu, piću, međusobnom saobraćanju. Osim što je bio oslovljavan sa Glasnik, Allahov Poslanik, zvali su ga i osobnim imenom, samo Muhammede. Slobodno se kretao, sjedio, družio. Čak je izrazito volio siromašne. Iz svoje punine nije ni osjećao potrebu da se nameće i dokazuje. Uvijek je skretao pažnju na Objavu i pokoravanje njoj. Poslije su njegovi ashabi saopćavali da su uvijek nakon rastanka sa njim postajali u sebi uvjerljiviji, jači, ispunjeni (16). Zašto je ovo savršeno funkcioniralo kod Poslanika, s.a.v.s., i njegovih ashaba? Odgovor leži u posve istom shvatanju onoga što se traži kako kod onoga ko zapovijeda, tako i kod onoga ko izvršava zapovijed. Jednostavno, nije bilo alternativnih pogleda, mišljenja, stavova. Zajednica i društvo izgrađivani su ne na krvnom, srodničkom ili teritorijalnom principu, nego na ideji islama koja se jednako ticala svih i koja je sve njih zajedno prožimala. U suprotnom, bilo bi otpora i neposlušnosti na svaki zahtjev. Ali, ovdje je sudjelovao još jedan izuzetno važan faktor. On je, po našem mišljenju, podjednako bitan kao i prethodno spomenuta sveprožimajuća ideja islama. Riječ je o jedinstvenom obrascu primjene islama čiji je jedini kreator bio sam Poslanik. Unutar islama njemu nije proturječio još jedan „islam na drukčiji način“ od onoga koji je on dao u svojoj praksi. Nama danas posluh i pokornost priječe podjednako moćno kako vanjski, vanislamski faktori, tako i unutarnji, koji se odnose na različitosti u našim gledanjima na iste propise koji se od nas traže da ih vršimo. Tako se dobija dojam o islamskom nesporazumu, pa slijedstveno iz toga i muslimanskom nesporazumijevanju. Otuda, toliko mnogo problema vezanih za pitanje pokornosti, pa čak i u samoj obrednoj praksi.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

PUTOKAZI †

Onaj ko je u ulozi onoga koji poučava, zastupa ili zapovjeda, nije i u ulozi obnovitelja ili inovatora. Njegovo se pravo zahtijevanja pokornosti i potčinjenosti ne smije dovoditi u ulogu onoga ko propisuje. U praksi se pokazalo da su najuspješniji oni auoritativni vođe koji insistiraju na ustaljenim, općeprihvaćenim, pozitivnim formama, koji inoviraju samo onoliko koliko je nužno da se oslobodi naslaga stranih islamu unutar određenog oblika prakse, i ne više od ovoga. Rušenje tradicije koja je zasnovana na temeljima Kur‘ana i sunneta i koja je kroz stoljeća živjela i postala sastavnim dio duhovnog i kulturnog bića našeg naroda izaziva duboke poremećaje u biću naroda i sakate ga jednako, ako ne i više, od moćnog prodora posve prisutnog sekularizma. To novo neće postati općeprihvaćeno i izgraditi se u neku novu tradiciju, pa makar se zaklanjalo za svoju baziranost u samim temeljima islama. Ako je autoritet vjeran tradiciji, on dalje učvršćuje i cementira postojeće, a praksom grupu snažnije veže u zajednicu. Ukoliko se prihvati principa inoviranja, dogodit će se podijeljenosti. Samim prihvatom nove prakse od jednog dijela grupe dobija se njena podijeljenost u dvije cjeline, u dvije grupe, jednu manju, koja je prihatila novu praksu, i drugu, veću, koja se suprotstavlja novom i želi po svaku cijenu zadržati staru, već ustaljenu praksu. Današnjem problemu posluha i pokornosti nadalje mnogo doprinosi ličnost osobe čijim se naredbama ima pokoriti. Jedni su toliko umišljeni da drže da sve što traže to prikazuju kao sami izraz Božije volje i svjesno prešućuju svoje ljudske nedostatke i slabosti. Sebe izlažu kao idealnu osobu visoko uzdignutu iznad drugih, dostojnu da je se bespogovorno sluša i slijedi. Sam Muhammed, s.a.v.s., naglašavao je da su neke stvari koje iznosi pred svojim ashabima samo njegova sugestija i ne više od toga, i rekao bi: „U onome što mi nije objavljeno ja sam ravan nekom od vas“ (17), kao i: „Ne hvalite me pretjerano. Pa, ja sam samo Allahov rob!“ (18). Ali, spomenuti se ne rukovode Muhammedovim, s.a.v.s., primjerom. Oni su zaokupljeni isticanjem sebe više negoli same ideje islama, pa na ovaj način

gube na okupu i slijeđenju od onih od kojih se to očekuje. Drugi, pak, ne posjeduju dovoljnu unutrašnju energiju. Oni koji slijede lahko osjete razliku između onih koji su prožeti idejom islama i onih koji to nisu, koji to odveć olahko drže, ili ideju nose kao pretežak teret. Ovi su mehanički, tehnički, transmisiono uz ideju. Metodološki kvalitetno to rade, pa, ipak, nisu, osim prenesenog znanja i naučenog prakticiranja, zavrijednili i da se oni koji slijede stope sa idejom u dobrovoljnom potčinjavanju u kom osjećaju radost pokornog. Naprotiv, zalažu se za slobodu ličnog koje je neprikosoveno i koje ne mora u svakom slučaju biti izraz primjene u životnoj praksi onoga što se izlaže?! Složili bi se sa ovim ukoliko je riječ o profesoru filozofije koji naprosto izlaže ideje i podastire ih slušaocima bez namjere i obaveznosti da se izložene ideje prenesu i na plan života. Treći su konformisti. Oni zaboravljaju ili neće da znaju da je onaj ko traži da se nešto radi, vrši, da je on i vođa i glavni kreator, inspirator. Međutim, konformistički autoritet teži ispuniti želje i nastojanja onih koji ga slijede. On vrlo oprezno čini sve što čini da bi izbjegao sukobljavanja i konfrontacije. Tako on služi masi i slijedi je. Uvijek oni koji slušaju i pokoravaju se očekuju i suprotno od onoga što oni misle i rade. Čekaju da budu opovrgavani, negirani, ispravljani, preusmjeravani. Ali, svega ovoga nema u konformiste. On je zadovoljan da je u poziciji da ga se sluša, i ne više od ovoga. Ovaj problem uočljiv je i kod većine modernih familija u kojima se roditeljski autoritet toliko srozao da su pretvoreni u servis za ispunjavanje dječijih želja. Ovakav konformistički autoritet dodatno ugrožava poniznost i pokornost i dalje zamagljuje sliku Božijih zahtjeva prema čovjeku. Međutim, ideja islama je naučiti islam, potom živjeti ga, odnosno potvrditi ga praksom i usvojiti ga do te mjere da pokornost postane izraz vrhunske sreće u čovjeku. Sasvim je jasno da, kad je riječ o pokornosti, onda se misli dvoje: Oni koji tu pokornost traže i oni na koje se ta pokornost odnosi. I jedni i drugi potpadaju pod 

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

† PUTOKAZI

podvrgnutost Božijoj volji u izrazu date Objave koja im je i data i (za)data. Šta trebaju činiti oni koji zapovijedaju? Oni su prvenstveno usmjereni na to da se u islamu prepozna Božije Dobro darovano čovjeku. Potrebno je paralelno islam istaći kao dobro ne samo po muslimane, nego i po cio svijet, dakle po čovječanstvo. U sveprisutnijoj nadvijenosti ekološke katastrofe po ljude i svijet, iz Objave potcrtati i naglasiti one sadržaje koji se odnose na prirodu i planetu Zemlju, što bi bilo svojevrsno izvlačenje Objave iz sjena i sa rubova života u samo njegovo središte. To je, istovremeno, odustajanje od neproduktivnog prisvajanja Božijeg Dara samo muslimanima, nego njegovo upućivanje darovanom čovječanstvu. Jer, uočili smo da smo kao muslimani ponekad doživjeli Objavu na nov i bolji način nakon što ju je neko izvan islama kvalitetnije čitao i predstavio (19) Prepoznati islam kao opće dobro znači njegovo neprisvajanje samo za sljedbenike islama, nego i za čovjeka uopće. Otkrivanjem i primjenom iz islama temelja socijalnog uređenja, prava, osnova u ekonomiji, moralu ljudske zajednice, dobijamo jedan vid pokornosti koja je izvanmuslimanska, u suštini kur‘anska, dobijena prihvatanjem koristi iz Objave koji u Kur‘anu vide mudrost i hoće iz nje da se okoriste. Nije snaga Kur’ana u njegovoj ideji kao ideji, nego je njegova moć u sili da se u akciji potvrdi, u tome što odgovara egzaktnim odnosima, kao i u njegovoj pokretačkoj sili da prouzrokuje i novo i kvalitetno bolje. On uzrokuje unutarnje slaganje pojedinaca i gradi zajednicu i daje realnu viziju da upravlja razvojem društva, i to ne na način da ruši i nanovo izgrađuje, nego da popravlja i dograđuje. I ovo je to što okuplja ne samo muslimane nego i druge oko Kur’ana, pa makar se to ticalo samo znatiželje ili njihovog naučnog interesa.Taj susret sa Kur’anom izaziva potragu za onom kreativnom manjinom koja vodi i pokazuje Put, koja iz onog najdubljeg i najiskrenijeg traži i zapovijeda u interesu ideje islama. Nosioci ideje bIli su ono što je odista priuštilo širenje i uspon islamu tokom dugih vjekova njegove moći. Danas ona u dobroj mjeri ne djeluje kao organizirana skupina. Imamo pojedince koji zapovijedaju, ali to nije 

ono što Bog hoće i što On traži. Dobrim dijelom ova stvaralačka manjina, gubeći svoju snagu i moć iz ideje, nadomještala je gubitak duhovne energije i inspirativnog elana vezom sa silom i vlašću kako bi se održala, i tako se izrodila u dominantnu manjinu, kako to primjećuje i sam Toynbee (20). Onaj kojem se zapovijeda, on nije pasivan primalac zapovijedi. Pogotovo ne danas, u vremenu u kome se svijet ne samo vrtoglavo kreće, nego još vrtoglavije i mijenja, i u kome je ogromna masa ponuđenih duhovnih sadržaja, a dostup informacijama omogućen gotovo svakom. Umjesto pasivnog upijanja i servilne pokornosti, to za svako trebati, morati, činiti, ne činiti, traži se izvorni argumenat i obrazloženje. Zato je najdjelotvorniji put razvijanje svijesti o primarnom dobru u Objavi po sve njene sljedbenike. Pokornost učiniti dinamičnom i živom, a ne pretvarati je u potčinjavanje i nadvladavanje sloboda u mišljenjima i postupcima. Možda jedan vid saradnje jednih i drugih. Učiniti uklon prema principu šura po kome svi imaju pravo na mišljenje, sugestije i prijedloge, i jednako pravo da se njihovi prijedlozi i mišljenja usvoje te, na kraju, kroz sito Božije Knjige učini se provjera prihvaćenog, pa tek potom se izrekne: da ili ne (21). Ovo aktivno uključivanje onih što se podvrgavaju nije nešto novo, to je povratak na zagubljeno i zaboravljeno. U ranom islamu niko nije ostavljen da pasivno participira, čak i u onim fundamentalnim područjima. Uz to, ostavljen je veoma širok tok za vlastitu kreativnost, bez čega nije ostavljeno ni područje bogoslužja. Uz propisano Kur’anom i sunnetom u namazu, imamo ono što je mendub – lijep postupak prepušten onome ko čini namaz. Uz propis zekata data je mogućnost sadake, dobrovoljnog davanja koliko se hoće u različitim oblicima i kategorijama opnima kojima je to potrebno, koje sami odredimo. Ista mogućnost data je čovjeku i u izvanobrednim područjima islama. Dovoljno je od onih koji rukovode da odrede prioritetno i primarno i da u tom smjeru vode, a svaki od članova Zajednice mora se u svakom trenutku osjećati suodgovornim,

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

PUTOKAZI †

korisnim, potrebnim. Ne gušiti inicijative, nego biti otvoren za ideje. Svaka osoba mora imati osjećaj lične važnosti i uvažavanja, kao i osjećaj da i sama ne samo sudjeluje u dobru, nego da se o to dobro osoba i bogati i kroz njega prosperira. Jedan posve pragmatičan pristup. Ovaj pristup kod mladih je sve uočljiviji. Možemo slobodno konstatirati slijedeće: generacije iz tradicionalnih sredina posjedovale su samo osjećaj i potrebu da se bude pokorno Bogu i one koji su ih u tome vodili pitali su jedino to: „Kako da izrazimo svoju pokornost?“ Potom se, u narednoj generaciji, susrećemo sa pitanjima: “Kako izraziti svoju pokornost?“ i: „Zašto činiti pokornost?“ Nova, pak, generacija uz prethodna dva pitanja naročito ističe korisnost po sebe same i naglašava to pitanjem: „Šta nam se iz pokornosti Bogu nudi za uzvrat?“ Drugim riječima, mlada generacija hoće islam koji će biti sam sok života, kvalitetan odgovor na sve izazove modernoga, jedna kreativna snaga, oni priželjkuju njegovu spasiteljsku ulogu za same sebe, kao i općenito, u životu, u svijetu. Stoga pokornost nije slijepa poslušnost nego impuls prema boljem, većem, uzvišenijem. Ona nosi snagu motivacije i akcije. Istinski islamski autoritet, da bi izvršio kvalitetno zadatak i da bi mu se pridalo povjerenje, mora izazvati dvoje kod onih koji ga prate, slijede, slušaju. Najprije, izgraditi potrebu i jaku želju u onih koje vodi za jedinstvom i slogom u zajednici i potom dati viziju, predstavu, jasno izražen cilj kome teži cjelina i u kome svaki pojedini član igra određenu ulogu i ima konkretnu zadaću.

4. Kur’an, Al-Baqara, 143. dio ajeta, prema prijevodu: Isto, bilješka 1. 5. Kur’an, Al-Hašr, 10. dio ajeta, prema prijevodu: Isto, bilješka 1. 6. Kur’an, Al-Baqara, 2. ajet, prema prijevodu: Isto, bilješka 1. 7. Kur’an, Al-An-am, 155. dio ajeta, prema prijevodu: Isto, bilješka 1. 8. Kur’an, Ibrahim, 1. ajet, prema prijevodu: Isto, bilješka 1. 9. Kur’an, An-Nadžm, 3. i 4. ajet, prema prijevodu: Isto, bilješka 1. 10. Kur’an, En-Nisa, 59. ajet, prema prijevodu: Isto, bilješka 1. 11. Kur’an, Al-Ahzab, 36. ajet, prema prijevodu: Isto, bilješka 1. 12. Hadise u svojim zbirkama bilježe Buhari i Muslim. 13. Hadis u svojoj zbirci bilježi Buhari. 14. Adel Theodor Khoury/Ludwig Hagemann/ Peter Heine, Islam-Lexikon, 3 Bände, Herder, Spektrum, Freiburg, … 1991., str. 294-295. 15. Helmut Schoeck, Soziologisches Wörterbuch, Herderbücherei, Freiburg, 1973. Str. 37-38. 16. Muhammed Hamidullah, Muhammed a.s., Život, knj. I, Djelo, knj. II, Zagreb, 1977. u knj. II, str. 254. i detaljnije u: El-Kastalani, Iršad as-sari šarh al-Buhari, Kairo, 1267. 17. 18. Hadis u svojoj zbirci bilježi Taberani. Hadis u svojoj zbirci bilježi Buhari.

19. Podsticajni doprinos Annemarie Schimmel . Preporučujemo njeno djelo: Muhammed Alejhiselam kao divan uzor, u prijevodu na bosanski Muhameda Baščelić, Libris, Sarajevo, 2007. kao i Pogovor, str. 133 – 146. 20. Vidjeti kod Toynbee, Arnold Joseph, A Study of History, New York, 1947. - D.S.Somervel skraćena verzija. / Djelo Proučavanje historije koje skreće pažnju na nužnost prihvaćanja da Bog aktivno sudjeluje kako u svemiru tako i u ljudskoj povijesti , te kako je povratak čovjeka Bogu nužan u cilju njegovog spasenja i za ovo navodi niz činjenica. 21. Vidjeti: Kur’an, Ali Imran, ajet 159., i Eš-Šura, ajet 38., te komentar pod 13. u Kuran Časni, prijevod hfz. M. Pandža i Dž. Čaušević, Stvarnost, Zagreb, 1969.s.644.

Bilješke
1. Kur’an, Al-Ahzab, 4. dio ajeta, prema prijevodu: Kur’an s prevodom, preveo Besim Korkut, El-Kalem, Sarajevo, 1989. 2. Kur’an, En-Nisa, 28. ajet, prema prijevodu: Isto, bilješka 1. 3. Kur’an, En-Nisa, 27. dio ajeta, prema prijevodu: Isto, bilješka 1.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008. 

† PUTOKAZI

SUBMISSION
Ishak Alesevic The Qur’an orders the submission. This submission refers primarily to submission to Allah s.w.t., articulated through consistency in following the Qur’an as a direct word of God. This is then followed by submission to His Prophet articulated through following his Sunnah. Submission is ordered to the selected representatives, as well as learned ones, if their requests and behavior are in accordance with what God orders and Prophet recommends. The Prophet himself is the first example of submission which he in turn demanded from all those who are representatives, authorities, those who have knowledge, power, authority and who ask they are obeyed and followed. However, the submission today is in crisis due to outside influence of secularism and diminution of the religion’s social role. In addition, submission is in crisis due to some internal factors. That is chiefly represented in inadequate knowledge of those who should follow the authorities. Nevertheless, the biggest problem with the issue of submission lies within the authority itself. An authority and leadership crisis can only be conquered through active cooperation and support of both „superior“ and „inferior“ which is achieved through development of leadership from within depths of the soul and heart of those with whom trust is placed and who are given unreserved obedience. This being so since their power is drawn from the depths of the faith within rather than the force and power that is outside. This is further achieved though directing the strength towards idea of Community and by gathering everyone around that Community. Everyone participates and has their role in the Community with a need to be active participants and creators but also guardians. Finally, this gathering around the Community is accomplished through participation in common good.

.

.

.

. . .

.

. .

10

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

† SAGLEDAVANJA

OBRAZOVNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA BIH (1961. - 1991.)
Edin JAHIĆ
Uvod

demografiji se izučavaju biološke, socio-ekonomske i intelektualne karakteristike stanovništva. Mnogi naučnici su ranije (neki i danas) zastupali mišljenje da se demografija kao nauka o stanovništvu treba baviti samo starosno-spolnom i bračnom strukturom stanovništva, dok izučavanje ostalih struktura ulazi u predmet drugih naučnih disciplina (sociologije, ekonomije, medicine, antropologije, genetike, antropometrije, etnologije, psihologije itd.). Demografija izučava strukture stanovništva sa sljedećim prvenstvenim ciljevima: deskripcija, utvrđivanje tendencije u promjenama, uzroci promjena i faktori koji utiču na promjene, proučavanje zakonomjernosti i stvaranje mogućnosti za prognoziranje promjena i budućih struktura, proučavanje veza i međuzavisnosti struktura i kretanja stanovništva itd. Biološki, socio-ekonomski i psihološki faktori glavni su faktori koji djeluju na kom Breznik Dušan: Demografija – analiza, metodi i modeli, Drugo izdanje, Naučna knjiga, Beograd, 980., str. 295.

U

ponente kretanja stanovništva, a istovremeno uslovljavaju i demografsku strukturu. Spomenuti faktori ne djeluju pojedinačno, već su međusobno povezani. Kompleksnost njihovog djelovanja povećava se još time što postoji međuzavisnost između kretanja i struktura stanovništva.2 “Sama riječ struktura ili sastav stanovništva sugerira različita obilježja jedinica koje čine ukupno stanovništvo, sugerira da se pojedinci koji čine ukupno stanovništvo jedne zemlje ili užeg područja međusobno razlikuju po raznim obilježjima: prema spolu, dobi, bračnom stanju, djelatnosti i zanimanju, školskoj spremi i mnogobrojnim drugim ličnim odlikama. Prema tome, struktura stanovništva ili sastav stanovništva prema nekom obilježju označava razdiobu broja (frekvancije) pojedinaca prema vrijednostima ili modalitetima određenog obilježja.” U ovom radu bit će prikazana obrazovna struktura stanovništva Bosne i Hercegovine
2 ID, Op. cit., str. 297.  Wertheimer–Baletić Alica: Demografija – Stanovništvo i ekonomski razvitak, Zagreb, 982., str. 28.

12

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

SAGLEDAVANJA †

u periodu od 96. do 99. godine, jer je obrazovna struktura obrađena samo u popisima koji su izvršeni u ovom periodu.

Grafikon br. 1: Udio nepismenog stanovništva BiH starog 10 i više godina u ukupnom stanovništvu u procentima (popis 1961., 1971., 1981. i 1991.)

25

Obrazovna struktura

23,6

Sagledavanje promjena u obrazovnim karakteristikama stanovništva nije značajno samo sa aspekta promjena u obrazovnom i kulturnom nivou stanovništva, već te promjene istovremeno znače i promjene u ekonomskim, socijalnim i drugim karakteristikama stanovništva. Obrazovna struktura stanovništva odražava broj i učešće pojedinih grupa stanovništva prema pismenosti i stepenu obrazovanja. Ona je jedno od važnijih obilježja stanovništva. S obzirom da obrazovanost određenog stanovništva zavisi od ukupnih društveno-ekonomskih procesa, možemo reći da je obrazovna struktura dobar pokazatelj dostignutog nivoa društveno-ekonomskog razvoja. Na obrazovnu strukturu stanovništva mogu uticati razni faktori u društvu i svaki od njih na određeni način djeluje pozitivno ili negativno na obrazovanje. Analiza stanovništva prema pismenosti važan je pokazatelj društveno-ekonomskog razvoja. Pismenim se smatra ono lice koje zna pročitati i napisati sastav (tekst) u vezi sa svakidašnjim životom, bez obzira na kojem jeziku čita i piše. Sva ostala lica, uključujući i ona koja samo čitaju, smatraju se nepismenim.5 “Riječ analfabet ili nepismen označava obično lice koje ne zna ni čitati, ni da pisati. Grupa lica za koja se kaže da su pismena obuhvata lica koja znaju čitati i pisati. Riječ polupismen upotrebljava sa najčešće za lice koje samo zna čitati, a ne i pisati.”6

20 17,9 15 10 5 0 1961. 1971. 1981. 1991. 11,9 8,4 

Đošić D.: Obrazovne karakteristike stanovništva, Razvitak stanovništva Jugoslavije u posleratnom periodu, Centar za demografska istraživanja, Institut društvenih nauka, Beograd, 97., str. . 5 Statistički godišnjak BiH, Godina IX, RSZ, Sarajevo, 975., str. 80. 6 Višejezički demografski rečnik, Centar za demografska istraživanja, Institut društvenih nauka, Beograd, 97., str. 6-7.

Broj nepismenog stanovništva u Bosni i Hercegovini u periodu od 96. do 99. godine postepeno se smanjivao (vidjeti tabelu br.  i br. 2). Prema podacima popisa iz 96. godine, vidimo da je u Bosni i Hercegovini bilo 772.679 nepismenih stanovnika, tj. 2,6% od ukupnog stanovništva, 8% su bile žene, a 5,6% muškarci. Starosna struktura pokazuje da je najveći broj nepismenih bio u dobi od 5 do 6 godine (5,%). Spolna struktura nepismenih pokazuje da su najvećim procentom bile zastupljene žene u dobi od 5 do 6 godine (7,9%). Veliki procent žena u ukupnom nepismenom stanovništvu posljedica je pojave da se u ranijim periodima manje pažnje pridavalo školovanju i obrazovanju ženske djece. Popis 97. godine pokazuje da se broj nepismenih na nivou Bosne i Hercegovine smanjio na 67.925 ili 7,9% od ukupnog stanovništva. Ovim popisom žene su najviše zastupljene u nepismenom stanovništvu sa %, dok su muškarci zastupljeni sa svega ,92% nepismenih. Starosna struktura nepismenih pokazuje da su najviše bili zastupljeni oni u dobi od 5 do 6 godine (60,%), a najmanje oni u dobi od 0 do 9 godina (5,%). Broj nepismenih 98. godine u Bosni i Hercegovini u odnosu na 97. godinu smanjio se na 9.0, što iznosi ,9% od ukupnog stanovništva. Najveći procent nepismenih

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

13

† SAGLEDAVANJA

predstavljale su žene (9,6%), dok su muškarci činili svega 2,% nepismenih. Najveći procent nepismenih bilo je u dobi između 5 i 6 godine (59,7%) i iznad 65 godina starosti (2,%). Najmanji procent nepismenih činili su mladi u dobi od 0 do 9 godina (,6%). Popis 99. godine pokazuje veliko smanjenje broja nepismenih u odnosu na 98. godinu. Procent nepismenih bio je 8,% od ukupnog stanovništva, od čega su 7% bile žene, a ,% muškarci. Najveći procent nepismenih bila su lica u dobi od 5 do 6 (5,%) i 65 i više godina (,7%), dok su najmanji procent činili mladi u dobi od 0 do 9 godina (,6%). Najveći procenat nepismenih činile su žene u dobi od 5 do 6 godine (5,9%), što pokazuje da su žene, a posebno one u zrelijim godinama, činile najveći dio nepismenog stanovništva države. Možemo konstatirati da se broj nepismenog stanovništva Bosne i Hercegovine tokom posmatranog perioda značajno smanjio, sa 2,6% na 8,% (vidjeti grafikon br. ). Tokom cijelog perioda žene su činile najveći dio nepismenog stanovništva, što predstavlja posljedicu iz ranijih vremena, kad su se manje školovala ženska djeca, ali je i taj procent znatno smanjen do 99. godine (vidjeti tabelu br. ). Starosna struktura nepismenog stanovništva pokazuje da je ovo stanovništvo bilo zastupljeno u starijim dobnim grupama, dok se taj procent kod mladog stanovništva rapidno smanjivao tokom cijelog perioda 96.-99. godine. Možemo konstatirati da se broj nepismenih stanovnika u periodu od 96. do 99. godine konstantno smanjivao, što je posljedica sveukupnog društveno-ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine u tom periodu. Analiza stanovništva starog 5 i više godina prema školskoj spremi obuhvata sva lica osim predškolske djece i učenika osnovnih škola. Ova analiza prikazuje raspored prema najvišoj završenoj školi.7 Nije bitno je li školska sprema stečena završavanjem redovne škole ili škole koja zamjenjuje redovne škole, polaganjem privatnih ispita u nekoj redovnoj školi ili pohađanjem
7 Statistički godišnjak BiH, Godina IX, Sarajevo, 975. RSZ,

kursa za skraćeno završavanje neke škole kojom se postojećim propisima stekla određena školska sprema.8 Analiziranjem statističkih pokazatelja kretanja školovanosti stanovništva Bosne i Hercegovine u periodu 96.-99. godine uočavaju se velike pozitivne promjene. Popis 96. godine pokazuje da je, od ukupnog stanovništva starijeg od 0 godina, 5,% bez školske spreme, 7,% bez potpune osnovne škole, osnovnu školu ima ,% stanovnika, svega 0,% ima višu, a 0,5% visoku školu i fakultet. Popisom iz 97. godine vidimo da se povećao procent stanovnika sa osnovnom (0,5%), srednjom, višom (0,8%) i visokom školom i fakultetom (%), dok se smanjio procent stanovnika bez školske spreme (6,2%) (vidjeti tabelu br. ). Prema popisu stanovništva iz 98. godine, u Bosni i Hercegovini bilo je bez školske spreme 66.557 ili 22,2%, sa osnovnom školom 722.9 ili 2,2%, sa srednjim obrazovanjem 69.0 ili 2,7%, sa sa višim obrazovanjem 60.000 ili 2% i visokim obrazovanjem 67.59 ili 2,2% od ukupnog stanovništva starijeg od 5 godina. Prema popisu stanovništva iz 99. godine, Bosna i Hercegovina imala je .77.0 stanovnika, od kojih je .9.62 bilo starije od 5 godina. Od toga je 7.82 ili ,% bilo bez školske spreme, 658.56 ili 9,6% bez potpune osnovne škole, 88.6 ili 2,% sa završenom osnovnom školom, .092.72 ili 2,6% sa srednjom školom, 92.50 ili 2,8% sa višom školom i 22.967 ili ,7% sa visokom školom. Posmatrajući spolnu strukturu, vidi se da je žensko stanovništvo bilo manje zastupljeno u obrazovanju u odnosu na muško, a posebno kad je riječ o srednjem, višem i visokom obrazovanju. Također, procent žena je znatno veći u kategoriji bez školske spreme, ,% žene, a svega 2,9% muškarci (vidjeti tabelu br. 5).

8 Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 98., Rezultati za stanovništvo, domaćinstva i stanove po naseljima, RSZ, Sarajevo, 982., str. 2.

14

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

SAGLEDAVANJA †

Grafikon br. 2: Promjene u obrazovnoj strukturi stanovništva Bosne i Hercegovine po popisima 1961., 1971., 1981. i 1991. godine
60 50 40 30 20 10 0 6,3 4,1 0,9 1961. 10,8 10,5 1,8 1971. 4,2 1981. 51,4 36,2 24,2 22,2 21,7

32,6 24,4 14,1 6,5 1991.

Bez školske spreme srednje škole

Osnovna škola više škole i fakulteti

Generalno gledano, u cijelom posmatranom periodu od 96. do 99. godine obrazovna struktura stanovništva Bosne i Hercegovine značajno se popravila (vidjeti grafikon br. 2). Posebno je bitno istaći da se povećao procent žena u obrazovnoj strukturi, a

posebno kad je riječ o srednjim, višim i visokim školama. Opći razvoj društva u ovom periodu doprinio je da se razvije i svijest stanovništva o značaju obrazovanja, a posebno kod žena, koje su bile zapostavljane u ranijim vremenima. To opravdava zakonomjernost da je, što je određeno područje društveno i privredno razvijenije, u njemu manji broj stanovništva bez školske spreme i nepismenog, dok je veći procent onih sa višim stepenom obrazovanja. U periodu od 0 godina u Bosni i Hercegovini dogodile su se značajne promjene u povećanju općeobrazovnog nivoa stanovništva i poboljšanju kvalifikacione strukture. Ovo je rezultat intenziviranog razvoja školstva svih stupnjeva. Ozakonjenje obaveze završetka osmogodišnje škole u ranijem periodu podstaklo je razvoj osnovnog školstva, a sve naglašenije potrebe privrede i vanprivrednih djelatnosti u stručnom kadru inicirale su razvoj različitih profila obrazovanja, srednjeg, višeg i visokog stupnja.

Tabela br. 1: Nepismeno stanovništvo BiH staro 10 i više godina po sljedećim starosnim grupama prema popisima stanovništva iz 1961., 1971., 1981. i 1991. godine Godina Stanovništvo staro 0 i više godina Ukupno nepismeno 772.679 2.75.80 2.897.9 67.925 .8.59 9.0 .697.22 67.7 Starost nepismenih 0-9 72.99 5.67 7.859 5.722 20- 222.027 97.770 2.2 2.58 5-6 96.29 0.900 29.97 96.5 65 i više 8.60 .788 57.5 5.8 

96. 97. 98. 99.

Ukupno stanovništvo .277.98 .76. ..256 .77.0

Izvor: Popis stanovništva 96., Školska sprema i pismenost, Rezultati za naselja, Knjiga XIII., SZS, Beograd, 965., Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 99., Stanovništvo, Uporedni podaci 97., 98. i 99., Statistički bilten, br. 265., FSZ, Sarajevo, 998. Tabela br. 2: Nepismeno stanovništvo BiH staro 10 i više godina po starosnim grupama u procentima (popis 1961., 1971., 1981. i 1991.) Godina Nepismenih u % od ukup. od stanovništva stanovn. starijeg od 0 2,6 2,5 7,9 2,2 ,9 ,5 8, 9,9 Starost nepismenih 0—9. 9, 5, ,6 ,6 20- 28,7 ,6 6,6 , 5-6 5, 60, 59,7 5, 65 i više 0,6 9,9 2, ,7 

96. 97. 98. 99.

Izvor: Samostalna izračunavanja na bazi popisnih podataka

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

15

† SAGLEDAVANJA

Tabela br. 3: Nepismeno stanovništvo BiH staro 10 i više godina po starosnim grupama i spolu prema popisima stanovništva 1961., 1971., 1981. i 1991. godine Nepismeno st. Starosna struktura nepismen. Godina staro 0 god. i više god. Svega Muško 96. Žensko Svega Muško 97. Žensko Svega Muško 98. Žensko Svega Muško 99. Žensko 772.679 82.28 590.296 67.925 7.08 52.8 9.0 92.69 98.50 67.7 62.659 05.07 0-9 72.99 6.528 56.9 5.67 9.9 25.55 7.859 2.707 5.52 5.722 2.728 2.99 20- 222.027 .607 87.20 97.770 .896 85.87 2.2 5. 26.80 2.58 .868 8.670 5-6 96.29 0.65 292.5 0.900 80.80 2.099 29.97 0.02 252.995 96.5 27.08 69.052 65 i više 8.60 27.6 5.97 .788 .7 89.5 57.5 .5 .9 5.8 28.980 2.58 0-9 9, 2, 7, 5, ,5 ,8 ,6 0,6 ,0 ,6 0,7 0,9 20- 28,7 ,5 2,2 ,6 ,8 2,8 6,6 , 5,5 , , 2, 5-6 5, , 7,9 60, 2, 8,2 59,7 8,2 5,5 5, 7, 5,9 65 i više 0,6 ,6 7,0 9,9 6,6 , 2, 9 2, ,7 7,9 ,8 Starosna struktura nepism. u (%)

Izvor: Popis stanovništva 96., Pismenost, školska sprema i kvalifikacija, Rezultati za opštine, Knjiga VII., SZS, Beograd, 968., Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 99., Stanovništvo, Uporedni podaci 97., 98. i 99., Statistički bilten, br. 265., FSZ, Sarajevo, 998.

Tabela br. 4: Stanovništvo Bosne i Hercegovine staro 10. i više godina prema školskoj spremi i polu prema popisima iz 1961. i 1971. godine Godina BiH Ukupno stan. preko 0 g. Bez školske spreme  razreda osnovne škole Osnovna škola Škola za KV i VK radnike Gimnazija Škole za srednji stručni kadar Više škole Fakulteti i visoke škole Nepoznato Ukupno (%) 96. Muško (%) Žensko (%) Ukupno 97. (%) Muško (%) Žensko (%)

2.75.820 00 .9.80 8 .25.990 52 2.897.9 00 .0.75 8, .96.96 5,6 .220.520 5, 99.828 6,8 820.692 ,5 .09.55 6,2 887.569 7, 55.78 2, .785 ,0 .72.89 0,5 96.0 00.9 .9 .756 8.0 .969 .577 , ,2 0,6 ,5 0, 0,5 0,0 56.7 82.09 8.65 22.5 6.90 9.89 90 2, ,5 0, 0,9 0, 0, 0,0 0.2 8.00 5.5 2.60 .9 2.780 67 ,7 0,7 0,2 0,6 0, 0, 0,0 0.58 85.5 6.92 90.68 2.982 27.898 7.020 0,5 6, , , 0,8 ,0 0,2 2.7 , 726. 66.052 2,9 56.767 77.66 6, 8.8 5, 20.90 5.079 7.22 2.550 .678 0,7 ,8 0,6 0,7 0, 25.920 6.672 6.52 7.602 2.2 6.8 .2 25, 8,6 , , 0, , 0,2 0, 0,

Izvor: Popis stanovništva 96., Pismenost, školska sprema i kvalifikacija, Rezultati za općine, Knjiga VII., SZS, Beograd, 968., Popis stanovništva i stanova 97., Stanovništvo, Etnička, prosvjetna i ekonomska obilježja stanovništva i domaćinstava prema broju članova, Rezultati po općinama, Knjiga VI., SZS, Beograd, 97., Popis stanovništva i stanova 97., Stanovništvo, Pismenost i školovanost, Rezultati po republikama i pokrajinama, Knjiga II., SZS, Beograd, 97.

16

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

SAGLEDAVANJA †

Tabela br. 5: Stanovništvo Bosne i Hercegovine staro 15 i više godina prema polu i školskoj spremi prema popisima 1981. i 1991. godine Godina 98. 99.

BiH Ukupno (%) Muško (%) Žensko (%) Ukupno (%) Muško (%) Žensko (%) Ukupno stan. preko 2.990.5 00 .70.822 9, .59. 50,9 .9.62 00 .657.0 9,5 .692.02 50,5 5 g. Bez školske spreme 66.557 22,2 68.599 - razreda osnovne škole -7 razreda osnovne škole Osnovno obrazovanje Više obrazovanje 87.0 2,9 .29 5,6 , 95.958 5.6 6,6 7.82 , ,8 8.20 2, 98.20 . 2,9 0,9 7,6 2,6 20,0 ,7 2, , 72.762 , 9.99 2.06 ,5 9,6

727.9 2, .90 ,5 8.98 2,8 577.26 7,2 25.0 722.92 2,2 02.920 ,5 9.272 0,7 88.6 2, 2.05 7,2 .092.72 2,6 67.058 0,8 0,7 0,2 92.50 22.967 9.90 2,8 ,7 2,8 56.759 77.20 7.97 

97.6 ,9 2. 2,6 5.72 5.727 6.506 , , ,

Srednje obrazovanje 69.0 2,7 2.882 ,5 26.528 60.000 2,0 2,2 0, 7.272 6.6 5.8 ,2 ,5 0,2 22.728 2.02 5.656

Visoko obrazovanje 67.59 Nepoznato .500

Izvor: Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 99., Stanovništvo, Uporedni podaci 97., 98. i 99., Statistički bilten, br. 265., FSZ, Sarajevo, 998.

Izvori i literatura
A) Literatura 1. Breznik, Dušan: Demografija – analiza, metodi i modeli, Drugo izdanje, Naučna knjiga, Beograd, 1980. t 2. Đošić, D.: Obrazovne karakteristike stanovništva, Razvit tak stanovništva Jugoslavije u posleratnom periodu, Centar za demografska istraživanja, Institut društvenih nauka, Beograd, 1974. t 3. Višejezički demografski rečnik, Centar za demograft ska istraživanja, Institut društvenih nauka, Beograd, 1971. 4. WertheimertBaletić, Alica: Demografija – Stanovništvo i ekonomski razvitak, Zagreb, 1982. B) Objavljeni izvori C) Neobjavljeni izvori 1. Popis stanovništva 1961., Školska sprema i pismenost, Rezultati za naselja, Knjiga XIII., SZS, Beograd, 1965. 2. Popis stanovništva 1961., Pismenost, školska sprema t i kvalifikacija, Rezultati za opštine, Knjiga VII, SZS, Bet ograd, 1968. 3. Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovništvo, Etnička, prosvjetna i ekonomska obilježja stanovništ t tva i domaćinstava prema broju članova, Rezultati po općinama, Knjiga VI., SZS, Beograd, 1974. 1. Jahić, Edin: Demogeografske promjene u općini Tuzla od 1879. do 2005. godine, Magistarski rad, Univerzitet u Tuzli, Prirodnotmatematički fakultet, Odsjek za geot t grafiju, Tuzla, 2006. 4. Popis stanovništva i stanova 1971., Stanovništvo, Pismenost i školovanost, Rezultati po republikama i pokrajinama, Knjiga II., SZS, Beograd, 1974. 5. Popis stanovništva, domaćinstava i stanova 1981., Rezultati za stanovništvo, domaćinstva i stanove po naseljima, RSZ, Sarajevo, 1982. t 6. Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprit vrednih gazdinstava 1991., Stanovništvo, Uporedni podaci 1971., 1981. i 1991., Statistički bilten, br. 265., FSZ, Sarajevo, 1998. 7. Statistički godišnjak BiH, Godina IX., RSZ, Sarajevo, 1975.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

17

† SAGLEDAVANJA

EDUCATIONAL STRUCTURE OF POPULATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
Edin Jahić Through analysis of the statistic indicators on educational structure of the population of Bosnia and Herzegovina in the period from 96 to 99, some significant changes can be observed. The number of illiterate population has fallen from 2,6% in 96 to 8,% in 99. The census from 96 reveals that out of the complete number of the population older than 0: 5,% were without school education, 7,% were without completed primary school, ,% with completed primary school, only 0,% with two-year post-secondary school and 0,5% university degree. According to the census from 99, Bosnia and Herzegovina had .77.0 inhabitants out of which .9.62 were older than 5. Out of this, 7.82 or ,% were without education, 658.56 or 9,6% without completed primary school, 88.6 or 2,% were with completed primary school, .092.72 or 2,6% were with completed secondary school, 92.50 or 2,8% were with completed two-year post-secondary school and 22.967 or ,7% were with completed university degree. When examining the gender structure, we note that the female population was present in educational system in smaller numbers, in comparison to the male population, especially when we refer to secondary, post-secondary and university education. In addition, percentage of female population was greater in the category without any education – .% women and 2,9% men. When examining the entire period from 96 to 99 in general, the educational structure of population of Bosnia and Herzegovina has shown an improvement as a result of the social and economic development in that period.

.

1991 – 1961 .1991 %8,4 1961 %51,4 1961 10 %37,4 %4,1 %0,4 .%0,5 %23,6

471182 %19,6 658356 %24,4 818361 1092372 92501 122967 .

4377033 3349642 15 %14,1 %32,6 %2,8 %3,07 . %11,1

1991

.

%2,9

.

18

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

SAGLEDAVANJA †

ISLAMSKO OBRAZOVANJE NA POSTKOMUNISTIČKOM BALKANU U PERIODU OD 1990. DO 2005. (I)
Štepan MACHACHEK1
Ovaj rad je objavljen 2006. godine u časopisu Arhiv orientalni, tromjesečnom časopisu o afričkim i azijskim studijima, volume 74/2006. Arhiv orientalni (Orijentalni arhiv) je referentni akademski časopis koji izlazi svaka tri mjeseca. Konstantno izlazeći iz štampe sve od 1929. godine, kad ga je osnovao poznati češki orijentalista Bedrich Hozny, časopis predstavlja važan forum znanstvenicima iz Evropske unije i drugih evropskih zemalja. Izdaje ga Orijentalni institut Akademije nauka Češke Republike i u njemu se na engleskom, njemačkom i francuskom jeziku objavljuju članci, osvrti na članke i knjige, studije koje se bave proučavanjem historije, ekonomije, kulture i društava afričkih i azijskih zemalja. Padom komunističkih režima na kraju 80-tih i u tokom ranih 90-tih godina, muslimanske zajednice u raznim balkanskim zemljama našle su se u različitim situacijama. Dok u Albaniji i Bugarskoj islamsko obrazovanje gotovo nije ni postojalo, u Jugoslaviji se sve više razvijalo i unapređivalo. Tamo je također bila razvijena i raširena mektepska pouka. Međutim, na jugoslavenske medrese gledalo se kao na usmjerene teološke škole za obrazovanje vjerskih službenika za potrebe Islamaske zajednice i one nisu bile uključene u sistem državnog obrazovanja. Iz tog razloga, oni koji su završili islamske srednje škole mogli su studirati samo na Islamskom teološkom fakultetu u Sarajevu ili na islamskim fakultetima u inostranstvu. 

Ovaj rad je uveliko zasnovan na autorovom terenskom istraživanju tokom 200. i 2005. godine. Autor je bio u mogućnosti provesti ovo istraživanje zahvaljujući grantu broj RM 0/26/0 koji mu je 200. godine dodijelilo češko Ministarstvo vanjskih poslova

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

19

† SAGLEDAVANJA

PERIOD NAKON 1990. GODINE: MEKTEBI I VJERSKO OBRAZOVANJE U DRŽAVNIM ŠKOLAMA

Nakon 99. godine, bivša federativna država Jugoslavija raspala se i podijeljena je na nekoliko nezavisnih i samostalnih država. Slijedeći ovaj raspad, Islamska zajednica Jugoslavije također se podijelila u nekoliko regionalnih institucija. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini preuzela je odgovornost za muslimane bošnjačke nacionalnosti protežući se na područje Slovenije, Hrvatske i srpskocrnogorske regije Sandžak. Na Kosovu, još jednoj regiji u Srbiji, osnovana je nezavisna Islamska zajednica, kao i nezavisna Islamska zajednica Republike Makedonije.2 Zbog toga će biti potrebno zasebno tretirati svaku od ovih regija. Za Islamsku zajednicu u BiH mektebi i islamska vjeronauka u državnim školama glavni su metodi uticaja na bošnjačku omladinu. Nakon 990. godine, Islamska zajednica u BiH dobro je iskoristila novonastalu situaciju kako bi kod Bošnjaka pojačala svijest o njihovoj pripadnosti islamu. Za razliku od perioda prije 990. godine, nastava u mektebima ne održava se samo subotom i nedjeljom, nego djeca idu u mekteb i tokom radnih dana, a nakon redovne nastave u školama. Vjersko-prosvjetna služba Islamske zajednice u BiH, koja se bavi pitanjima obrazovanja, veoma brižno prati broj djece koja pohađaju mektepsku nastavu i izdaje godišnje preporuke i savjete kako bi se konstantno povećavao broj djece obuhvaćene ovim vidom 
Upotrijebio sam naziv Bošnjak za muslimane koji govore bosanski jezik, razlikujući ga od termina Bosanac, kojim se nazivaju svi stanovnici Bosne i Hercegovine, bilo da su Hrvati, Bošnjaci ili Srbi. Bosanski muslimani onačavani su službenim nazivom Musliman (sa velikim početnim slovom). Ranih devedesetih, oni su se počeli nazivati imenom Bošnjak. To je historijski naziv koji potiče iz otomanskog perioda. Danas je to službeni naziv pripadnika ove nacionalnosti 2 Kako bismo razjasnili stvari, reći ćemo da su nakon raspada Jugoslavije osnovane sljedeće islamske zajednice: Islamska zajednica u BiH (koja je također odgovorna i za Sloveniju, Hrvatsku i Sandžak), Islamska zajednica Srbije (koja je, ustvari, odgovorna samo za unutrašnje dijelove Srbije, tj. mjesta u kojima živi uglavnom bošnjačka dijaspora), Islamska zajednica Crne Gore, Islamska zajednica Kosova i Islamska zajednica Makedonije

osnovnog islamskog obrazovanja. Prema statistici Islamske zajednice u BiH, broj mekteba je u porastu od 990. godine, ali također i njihova posjećenost. Sistematičan rad na nadogradnji i unapređenju ovih tradicionalnih načina širenja osnovnog islamskog znanja i svijesti reflektira ozbiljnu zabrinutost Islamske zajednice u BiH. U skorije vrijeme uveden je novi Nastavni plan i program i čitav spektar potpuno novih udžbenika. Donesen je i veoma precizan i detaljan dokument koji opisuje kako bi trebao izgledati mekteb i šta sve bi trebao sadržavati (knjige, karte, računari itd.). Centar za islamsku arhitekturu, koji je pod jurisdikcijom Islamske zajednice u BiH, pripremio je dizajn koji bi se u budućnosti trebao primijeniti na sve mektebe. Neki ljudi unutar Islamske zajednice shvatili su da je za održavanje interesa roditelja da šalju djecu u mektebe neophodna odgovarajuća transformacija. Ideja se sastoji u tome da mektebi nemaju samo strikno edukativnu funkciju, nego da se oni pretvore u neku vrstu dječijih klubova ili centara za slobodne aktivnosti, gdje bi djeca, naprimjer, mogla dobiti pomoć oko izrade domaće zadaće.5 Danas postoji devet nivoa mektepske nastave koji korespondiraju dužini trajanja školskih godina u osnovnom obrazovanju u BiH. Osim ovih mekteba, vjersko obrazovanje u državnim školama predstavlja još jedan moćan način širenja islamske svijesti. U BiH je zakon donesen 99. godine otvorio vrata 
Nakon pada intesiraja za mektepsku nastavu tokom 2002. godine, Islamska zajednica poduzela je odgovarajuće korake kako bi motivirala imame i mualime (nastavnike u mektebima) da privuku veći broj djece. Postignuti su veoma dobri rezutati prema službenoj, veoma optimističnoj tvrdnji objavljenoj u zvaničnom glasilu Islamske zajednice u BiH - Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u BiH, 200., broj 5-6, str. 55  U školskoj 997./998. godini u BiH je bilo .29 mekteba, a pohađalo ih je oko 70.000 djece. U 200. godini bilo je .566 mekteba sa više od 90.000 polaznika mektepske pouke. Pohađanje mektepske pouke varira između 5% bošnjačke djece koja idu u mekteb na Muftiluku mostarskom do 77% na Muftiluku bihaćkom. Pogledaj u Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u BiH, 999., broj 5-6, str. 58-, i 200., broj 5-6, 55 5 Pogledaj magazin Novi Muallim, broj 2, 6 juli, 2000., str. 80, gdje sekretar Vjersko-prosvjetne službe Islamske zajednice predlaže ovakva rješenja

20

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

SAGLEDAVANJA †

uključivanju predmeta islamska vjeronauka u službeni Nastavni plan i program osnovnih i srednjih državnih škola. Vjerske zajednice željele su biti odgovorne za izvođenje nastave iz ovih predmeta, pa je ovaj zakon udovoljio tim njihovim željama. Vjerske zajednice su zatim počele sa pripremom vlastitih udžbenika i obrazovanjem potrebnog i kvalificiranog nastavnog kadra. Islamska zajednica u BiH osnovala je tri pedagoške akademije kako bi odškolovala potreban nastavni kadar.6 Od tada pa sve do danas nastavljaju se diskusije o prirodi vjerskog obrazovanja u BiH. Sve više se čuju određeni glasovi, između ostalih i glas Visokog predstavnika, koji pozivaju na povlačenje ove vrste obrazovanja isključivo u okvir vjerskih zajednica (mekteba u slučaju Islamske zajednice) i uvođenje neke vrste historije religija. To bi prekinulo podjelu školske djece prema vjerskom odgoju, a u isto vrijeme i prema nacionalnoj pripadnosti. Prirodno, Islamska zajednica u BiH ne samo da ne dijeli ovo mišljenje nego se i bori za uvođenje obaveznog vjerskog obrazovanja u školama. Danas je ovo obrazovanje, zavisno od kantona, obavezno ili fakultativno. U svakom slučaju, Islamska zajednica mora biti zadovoljna velikim brojem djece koja pohađaju nastavu islamske vjeronauke u školama.7 Sadržaji vjerskog obrazovanja u školama i mektebima preklapaju se u nekim segmentima, tako da danas postoji tendencija da islamska vjeronauka u školama bude više teoretsko obrazovanje bazirano na osnovnom znanju iz povijesti islama. Mektebi bi, s druge strane, sve više trebali postajati mjesta za sticanje praktičnih vjerskih znanja. Nakon uvođenja vjerskog obrazovanja u školama nije došlo do opadanja polaznika u
6 Ove akademije smještene su u Bihaću, Mostaru i Zenici. Kasnije je osnovana još jedna islamska pedagoška akademija, u Novom Pazaru, u Sandžaku. U daljem tekstu bit će govora o ovim vrstama škola 7 Tokom školske 200./0. godine posjećenost nastave islamske vjeronauke kod bošnjačke djece izražena u procentima u osnovnim školama je iznosila 96,08%, a u srednjim 78% (ako se izostave Sarajevski i Podrinjski kanton, gdje vjersko obrazovanje nije prisutno u srednjim školama). Pogledaj u Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u BiH, 200., broj 5-6, 5. Ukupno 250.000 bošnjačke djece pohađalo je nastavu islamske vjeronauke u državnim školama školske 2000. godine. Pogledaj magazin Novi Muallim, broj , 6 april, 2000. god., str. 7

mektebima, iako su se mnogi plašili da će se upravo to i dogoditi. Štaviše, nastava islamske vjeronauke u školama podstakla je mnoge roditelje da šalju svoju djecu i na mektebsku pouku. Islamska zajednica pokušava ove dvije institucije učiniti komplementarnim. Interesantna je činjenica da pažnja i briga sa kojom Islamska zajednica u BiH pristupa instituciji mekteba nisu u tolikoj mjeri prisutne u drugim islamskim zajednicama u zemljama regije. Ne postoji sličan sistem na Kosovu, gdje je osnovno islamsko obrazovanje povjereno rijetkim vikend kursevima. Lokalni imami sami iniciraju i održavaju ove kurseve u džamijama. Tamo ne postoji zvanični plan i program mektepske nastave, ne postoje posebni udžbenici za ovu vrstu islamskog obrazovanja, niti Islamska zajednica na Kosovu vodi zvanične podatke i statistiku. U Makedoniji su mektebi rašireniji zato što postoje mnoge džamije u kojima imami održavaju mektepsku pouku tokom nekoliko dana u sedmici. Međutim, zalaganje Islamske zajednice u Makedoniji za ovaj vid vjerske nastave znatno je manje u poređenju sa onim u Bosni. Od 2002. godine Islamska zajednica u Albaniji zdušnije pokušava nekako organizirati sistem neformalne islamske pouke. Čak je imenovala regionalne inspektore da nadgledaju situaciju. Zemlja trenutno ima oko 20 mekteba ili džamija sa osnovnim islamskim kursevima. Vjersko-prosvjetna služba Islamske zajednice u Albaniji pripremila je Nastavni plan i program i izdala udžbenike za mektepsku pouku. Trenutno se u mektebima djeci predaju tri predmeta: Kur’an, ilmihal i akida. U nekim slučajevima se dodaje i arapski jezik. Sve do sada nema kompletnih statističkih podataka o broju djece koji pohađaju mektepsku nastavu u Albaniji.8
8 Informaciju sam dobio iz mog intervjua sa Samirom Ryshekuom, direktorom Vjersko-prosvjetne službe Islamske zajednice u Albaniji, koji je obavljen u Tirani . aprila 2005 godine. Gospodin Rysheku dao mi je neke djelimične statističke podatke o broju djece koja pohađaju mektepsku pouku. U Škodri, zapadnoj albanskoj regiji, ima 560 djece koja idu u mekteb, u regiji Durresi u Tirani mektebi imaju oko 00, a u regiji Berati oko 80 polaznika. Prema tome, najaktivnija regija je sjeverni dio Albanije. Gospodin Rysheku postao je direktor Vjersko-prosvjetne službe prije nekoliko godina, nakon što je završio studije arapskog jezika i islamskih

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

21

† SAGLEDAVANJA

Na Kosovu i u Albaniju trenutno ne postoje razmišljanja da se vjerska pouka uvede u Nastavni plan i program državnih škola. Ne postoji politička volja da se to uradi. U Makedoniji su postojali pokušaji da se započne sa vjerskim obrazovanjem dok je desničarska partija VMRO-DPMNE vladala zemljom. Međutim, dolazak Socijaldemokratske partije na vlast (bivši komunisti) označio je kraj ovog eksperimenta. Jedina regija sa značajnom muslimanskom populacijom u kojoj je vjersko obrazovanje inkorporirano u zvanični Nastavni plan i program državnih škola (osim Bosne i Hercegovine) je Srbija i Crna Gora. I u ovoj zemlji su islamske zajednice te koje su odgovorne za ovaj predmet, tako da Islamska zajednica priprema i obrazuje svoje nastavnike na Islamskoj pedagoškoj akademiji u Novom Pazaru, glavnom gradu Sandžaka.
NAGLI PORAST BROJA MEDRESA NA BALKANU

Iako su krajem 980-tih postojale samo tri islamske srednje škole na Balkanu, sve tri u bivšoj Jugoslaviji, danas ih, u Albaniji, Bugarskoj i zemljama bivše Jugoslavije, ima više od dvadeset. Postoje planovi da se otvori još nekoliko medresa u Albaniji i Crnoj Gori. Ovaj procvat vjerskih škola dogodio se uglavnom u prvoj polovini 990-tih godina. U zemljama koje obuhvata ova studija postoje izvjesni zajednički aspekti i karakteristike sistema medresa, ali i značajne razlike. Neki od ovih projekata začeti su još u socijalištičkoj Jugoslaviji, ali su realizirani tek nakon potpune liberalizacije političkog i društvenog života u zemlji. To je slučaj i sa medresom u Novom Pazaru, koja je otvorena 990. godine. Inicijativa za otvaranje islamske srednje škole u glavnom gradu dominantno muslimanske regije Sandžak, podijeljene između Srbije i Crne Gore, došla je od lokalne uleme (vjerskog kruga).9 Dva su glavna razloga
nauka u Libiji. On sada naporno radi kako bi uveo sistem i red u islamsko obrazovanje u Albaniji 9 U to vrije unutar strukture Islamske zajednice u Jugoslaviji, tada još uvijek jedinstvene organizacije, Novi Pazar je pripadao Mešihatu (regionalnom centru Islamske zajednice za Srbiju) u Prištini. Zbog toga je u sjedištu Islamske zajednice u Sarajevu odlučeno da

otvaranja ove medrese. U najbližoj medresi u Prištini nastava je držana samo i isključivo na albanskom jeziku. Muslimani Sandžaka nisu razumjeli ovaj jezik, jer su govorili srpsko-hrvatskim jezikom.0 Sarajevo je, na drugoj strani, imalo veoma lošu putnu veza sa Sandžakom, tako da vam čak i danas treba više od pet sati da autobusom stignete od Novog Pazara do Sarajeva. Nastavni plan i program i status Gazi Isa-begove medrese u Novom Pazaru bio je isti kao i u ostalim jugoslavenskim medresama u to vrijeme. Nakon početka rata u BiH, 992. godine, otvoreno je nekoliko novih medresa u ovoj zemlji. Ovo se bolje može razumjeti i imenovati obnovom rada nekoliko starih medresa koje su prije postojale i koje su zatvorene nakon 95. godine. Prvo se 992. godine otvara medresa u zagrebačkom Islamskom centru s ciljem da se omogući adekvatno obrazovanje bošnjačke djece koja su kao izbjeglice dolazili u velikom broju.2 Iste te godine osnovana je Medresa «Osman efendija Redžović» u blizini Visokog, grada u centralnoj Bosni koji je tokom opsade Sarajeva bio sjedište bosanske armije. U 99. godini obnavlja se rad Behram-begove medrese u Tuzli i Medrese «Džemaludin Čaušević» u Cazinu, u Bosanskoj krajini. Elči Ibrahim-pašina medresa u Travniku otpočela je sa radom 99. godine, a 995. godine rad je započela i Karađozbegova medresa u Mostaru. Stoga je od 995. godine Islamska zajednica u BiH proširila svoju kontrolu na ukupno osam medresa, uključujući
nova medresa u Novom Pazaru bude organizacioni dio prištinske Alaudin-medrese. Škola je postala neovisna 99. godine, kad se jugoslavenska Islamska zajednica podijelila 0 Za više informacija o nedavnom političkom i etničkom razvoju Sandžaka, pogledaj knjigu Milana Andrejevića, Sandžak: Perspektiva srpsko-muslimanskih odnosa  Medresa u Novom Pazaru dobila je svoje ime, kao i medresa u Skoplju, po istom otomanskom vojskovođi i vakifu Gazi Isa-begu. U oba ova grada Gazi Isa-beg je odigrao važnu ulogu na početku balkanske historije pod vlašću Otomanskog carstva 2 Naglašavam da je medresa u Zagrebu, pod nazivom Medresa «Ahmed Smajlović», bosanska medresa. Hrvatska je administrtivno bila dio bosanskog ogranka Islamske zajednice u Jugoslaviji. Nakon raspada Jugoslavije, ona je pripala Islamskoj zajednici u BiH

22

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

SAGLEDAVANJA †

Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu te medrese u Zagrebu i Novom Pazaru. Osnivanje ovih bosanskih islamskih škola tokom rata, u periodu od 992. do 995. godine, nije bilo dio nekog dobro osmišljenog plana i strategije Rijaseta Islamske zajednice u BiH. To je prije rezultat haotičnog stanja izazvanog ratom. Inicijative da se osnuju ove škole dolazile su od lokalne uleme i lokalnih organizacionih dijelova Islamske zajednice. Rijaset je odobrio zahtjeve lokalnih vjernika da osnuju svoje vjerske škole. Jedan od glavnih razloga osnivanja ovih škola bila je opsada Sarajeva, koja je trajala gotovo cijeli rat. Učenici tada jedine medrese u BiH u tim godinama nisu mogli ući u glavni grad, pa je stoga odlučeno da nastave svoje školovanje u novootvorenim školama. Međutim, postojalo je i povećanje interesa Bošnjaka da svoju djecu šalju u medrese zato što su ove škole smatrali svojim vlastitim, nacionalnim školama, koje su imale važnu ulogu u očuvanju i ojačavanju njihove nacionalne i vjerske samosvjesnosti. Ova mreža medresa, zajedno sa Islamskim teološkim fakultetom (tokom 990-tih preimenovanim u Fakultet islamskih nauka – FIN), kompletirana je osnivanjem islamskih akademija čiji je cilj bio pripremanje i osposobljavanje nastavnika za izvođenje vjerskog obrazovanja u državnim osnovnim i srednjim školama. Prema odluci Rijaseta u Sarajevu, 99. godine osnovana je Islamska pedagoška akademija – IPA u Zenici, a ista vrsta islamske obrazovne ustanove otemeljena je 995. godine i u Bihaću. Kasnije su sistemu islamskih obrazovnih institucija pridodane nove pedagoške akademije u Mostaru i Novom Pazaru. Bosanski islamski obrazovni sistem postao je veoma opsežan i sofisticiran. Tokom školske 200./05. godine ukupno .7 učenik pohađao je devet medresa pod kontro lom Islamske zajednice u BiH. Obrazovanje u medresi doživjelo je svoju ekspanziju i u drugim dijelovima bivše 
O karakteristikama Islama u savremenoj BiH, pogledaj u knjizi Xaviera Bougarel, L’Islam bosniaque, entre identite culturelle et ideologie politique  Informacija je zasnovana na mom intervjuu sa gospodinom Muharemom Omerdićem, šefom Vjerskoprosvjetne službe Rijaseta Islamske zajednice u BiH, 0. marta 200. godine u Sarajevu.

Jugoslavije na kojima je živio značajan broj muslimanskog stanovništva, kao što je naprimjer Kosovo.5 Alaudin medresa u Prištini, smještena u centralnom dijelu glavnog grada, osnovana je u periodu komunizma. Tokom 990-tih ova se medresa razgranala odgovarajući porastu interesa za islamsko obrazovanje. Otvorila je svoju ispostavu 99. godine u zapadnom Kosovu, u gradu Prizren, a naredne godine u istočnom Kosovu, u mjestu Gnjilane. U 997. godini otvoreni su ženski dijelovi Alaudin medrese u Prištini i Prizrenu. Danas oko 700 učenika pohađa Alaudin medresu na Kosovu.6 Islamska zajednica na Kosovu također je željela pripremiti pogodno tlo za visokoškolsko islamsko obrazovanje kako bi omogućila vlastito obrazovanje svojih vjerskih službenika. Tako je 992. godine, po ugledu na FIN u Sarajevu, u Prištini osnovan Fakultet islamskih nauka.7 Situacija u Makedoniji nije se značajno promijenila nakon pokretanja rada Gazi Isa-begove medrese 98. godine u mjestu Kondovo, u blizini glavnog grada Skoplja.8 Veoma loša lokacija škole velika je mahana koja odbija mnoge potencijalne učenike. Veoma je teško doći do ove medrese javnim prijevozom 
5 Za više informacija o osobenostima Islama na Kosovu, potražite knjigu Ger Duijzingsa, Religion and Politics of Identity in Kosovo 6 Informaciju sam dobio od gospodina Ekrema Simnice, direktora Alaudin-medrese u Prištini, tokom mog intervjua s njim 6. marta 2005. godine. Prije 990. godine kapacitet Alaudin-medrese u Prištini bio je oko 250 učenika. Pogledaj u Novaković, 8 7 Danas Fakultet islamskih nauka (Fakulteti i studimeve islame) ima 20 redovnih i 5 vanrednih studenta. Kvalitet predavanja i znanje studenata nije na nekom zavidnom nivou, o čemu svjedoči činjenica da je od njegovog osnivanja, samo 7 studenata odbranilo svoje diplomske radove na Fakultetu. Neki diplomanti rade kao imami, a neki odlaze na nastavak školovanja u inostranstvu, uglavnom u Siriju, Liban i Maleziju. Mnogi od njih sami plaćaju školovanje u inostranstvu. Ove informacije dobio sam od Xhabira Hamitija, sekretara direktora Fakulteta islamskih nauka, tokom intervjua u Prištini, 6. marta 2005. godine 8 Za više informacija o islamu u Makedoniji, pogledaj rad Natalie Clayer, L’islam, facteur des recomposition internes en Macedoine et au Kosovo. Ista autorica objavila je iscrpno istraživanje o muslimanskim mističnim bratstvima u regijama sa albanskim stanovništvom. Pogledaj, naprimjer, djelo navedene autorice Mystiques, etat et societe

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

23

† SAGLEDAVANJA

i to je činjenica koje je itekako bio svjestan komunistički režim. Konstantno se smanjuje broj učenika koji se upisuju u školu, kao i kvalitet obrazovanja.9 U 200. godini Islamska zajednica Makedonije uspjela je otvoriti ženski dio medrese u Kondovu na lokaciji u Tetovu, u zapadnoj Makedoniji. Slično događanjima na Kosovu, 997. godine u Makedoniji je, svega nekoliko stotina metara od medrese u Kondovu, osnovan i Islamski fakultet.20 Spomenuta lokacija za fakultet izabrana je iz ekonomskih (cijena zemljišta), ali i iz određenih političkih razloga. Suprotno od stanja u Jugoslaviji, muslimani u Albaniji nisu imali nakakvih vjerskih obrazovnih institucija sve do pada surovog komunističkog režima 990. godine. Islamska zajednica morala je biti potpuno reorganizirana kao institucija. Nepostojanje bilo kakvih vlastitih izvora finansija i nedostatak albanskih vjerskih službenika bili su najozbiljnije prepreke obnovi i transformaciji islamskih institucija. Dvadeset pet godina beskompromisne ateističke kampanje ostavilo je vidljiv trag na muslimanskoj populaciji u Albaniji, što se manifestira znatno manjim interesiranjem za vjeru nego što je to slučaj sa vjernicima u BiH ili Makedoniji. Međutim, vjerski krugovi ubrzo su uspjeli otvoriti nekoliko medresa širom zemlje. Zbog veoma teške ekonomske situacije u Albaniji početkom 990tih i činjenice da je vlasništvo Islamske zajednice, 
9 Od svog osnivanja Gazi Isa-begova medresa u Skoplju imala je kapacitet od oko 200 učenika i svake godine primana su po dva nova odjeljenja sa po 25 učenika. Ovo se još uvijek nije promijenilo. Sve do otvaranja ženskog dijela medrese u Tetovu 200. godine, djevojke su mogle pohađati medresu samo kao vanredne učenice. U 200. godini 28 redovnih učenica krenulo je u prvi razred ove medrese u Tetovu 20 Fakultet islamskih nauka u Kondovu ne uživa veliku popularnost i interes među makedonskim muslimanima. Šanse za buduće diplomante nisu baš privlačne, a i udaljenost i nepripstupačnost mjesta gdje je smješten Fakultet predstavljaju još jedan problem mogućim kandidatima za upis. U akademskoj 200./2005. godini, na Fakultetu je bilo oko 70 redovnih i 0 vanrednih studenata. Do sada je diplomiralo 68 studenata. Ove informacije zasnovane su na mom intervjuu sa gospodinom Ismailom Bardhijem, dekanom Fakulteta islamskih nauka u Kondovu, 5 aprila 2005. godine

ali i crkava ostalo pod eskproprijacijom države, jedini izvor finansiranja bila je podrška raznih stranih islamskih fondacija, uglavnom iz arapskog svijeta. U perodu od 99. do 99. godine u Albaniji je otvoreno deset medresa.2 Kao i u Bosni, ideja o osnivanju ovih medresa došla je iz lokalnih krugova ljudi odgojenih u tradicionalnim religioznim porodicama. Materijalni uslovi za rad su bili veoma loši tokom početnih godina rada ovih medresa. Kad je došla podrška stranih islamskih fondacija, postepeno se popravila ova situacija. Međutim, 996. godine pet od ovih deset novih škola nije ispunjavalo zahtjeve Ministarstva obrazovanja, pa je njihov daljnji rad zaustavljen.22 Pet medresa, u Tirani, Cerriku, Gijrokastri, Kavaji i Shkodri, uspjelo je dobiti dozvolu i nastaviti svoj rad. Kasnije, 999. godine, medrese u Berati i Durresi također su uspjele dobiti dozvolu Ministarstva i ponovno započeti sa radom. Također postoje planovi da se ponovno otvori i medresa u Korci. Od 996. godine do danas, ove medrese koje su preživjele uspjele su značajno popraviti svoje uslove rada, a neke od njih otvorile su i odjeljenja za učenice. Broj učenika svake godine se postepeno povećavao za oko 0%. U školskoj 200./2005. godini, u sedam albanskih medresa bila su ukupno .7 učenika.2 U Bugarskoj su od 990. godine ponovo otvorene tri srednje islamske škole. Sistem ovih škola oslanja se na turske imam-hatib škole i one su smještene u istočnom dijelu Bugarske, tačnije u gradovima Ruse, Šumen i Momčilgrad, u kojima je skoncentrirana turska manjina. U glavnom gradu Sofiji osnovana je neka vrsta islamskog fakulteta pod nazivom Islamski institut.2
2 Ovih deset medresa otvoreno je u glavnom gradu Tirani i gradovima Berati, Cerriku, Durresi, Gjirokastra, Kavaja, Korca, Kukesi, Peshkopia i Shkodra 22 Medrese u Berati, Durresi, Kukesi, Korci i Peshkopii nisu dobile dozvolu za daljnji rad od Ministarstva obrazovanja. Vladini propisi o kvalitetu albanskih škola doneseni su 26. avgusta 996. godine 2 Poređenja radi, u školskoj 999./2000. godini albanske medrese pohađalo je samo 950 učenika. Ovu informaciju sam dobio od Samira Rysheku, direktora Vjersko-prosvjetne šlužbe Islamske zajednice Albanije, prilikom mog razgovora sa njim u Tirani  aprila 2005. godine 2 Studije na Islamskom institutu u Sofiji traju tri

24

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

SAGLEDAVANJA †

FINANSIRANJE MEDRESA

Sve ove nanovo osnovane medrese počele su rad u veoma teškim finansijskim i materijalno-tehničkim uslovima. U Bosni je 99. godine, naprimjer, Behram-begova medresa u Tuzli počela sa nastavom u iznajmljenim podrumskim učionicama jedne od tuzlanskih osnovnih škola. Karađozbegova medresa u Mostaru započela je raditi u prostorijama koje su pripadala jednoj džamiji u predgrađu Mostara.25 U Albaniji su nedostatak adekvatnih učionica i dobro obrazovanih nastavnika bili faktori zbog kojih je pola albanskih medresa izgubilo dozvolu za rad. Međutim, situacija se od tada uveliko promijenila. Današnje islamske škole vjerovatno su bolje opremljene nego prosječne državne škole. Ovaj razvoj medresa omogućen je dobrovoljnim prilozima lokalnog stanovništva, s jedne strane, i finansijskom pomoći iz inostranstva, naprimjer raznih stranih islamskih fondacija, s druge strane. Načini finasiranja medresa razlikuju se od države do države. U Bosni i Hercegovini međunarodne islamske organizacije podržavaju islamske škole tako što, u potpunosti ili djelimično, finansiraju izgradnju njihovih novih prostornih kapaciteta. Veoma ilustrativni prmjeri gore rečenoga su rekonstruirana zgrada medrese u Mostaru i njen novi internat, potpuno novoizgrađeni prostori Islamske pedagoške akademije u Bihaću te restauracija prelijepe zgrade Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, izgrađene u neomaurskom stilu.26 U drugim slučajevima ova je pomoć bila
godine, a na njemu svake godine studira oko 50 redovnih i 50 vanrednih studenata. Stoga, oko 500 polaznika pohađa ove četiri islamske obrazovne institucije u Bugarskoj. Vidi, Novi Muallim, broj 2, 0. decembar 2002. godine, strance 62-67 25 To je bio džamijski kompleks i vakuf pod nazivom Daru’l-ilm, koji je u sjevernom predgrađu Mostara sagradio egipatski doktor Mahmud Tantavi, koji živi u Zapadnoj Evropi. Za više informacija o početnim poteškoćama u radu Karađoz-begove medrese, pogledaj Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u BiH za 996. godinu, broj 7-9, na stranicama 65-69 26 Medresa u Mostaru i IPA u Bihaću dobile su finansijsku pomoć od Visokog saudijskog komiteta za pomoć narodima BiH. Zgrada FIN-a je rekonstruirana zahvaljujući finansijskoj pomoći iz Katara

samo djelimična, dok je velika većina novčanih sredstava potrebnih za razvoj nekih medresa sabrana od lokalnog stanovništva i poduzetnika. Solidarnost Bošnjaka sa svojom institucijom medrese pomogla je, naprimjer, da se završi izgradnja potpuno nove zgrade medrese u Cazinu, koja je otvorena 200. godine.27 Slična kampanja za 00 vakifa vođena je prilikom realizacije projekta izgradnje internata u Medresi u Velikom Čajnom, blizu Visokog. Ove investicije omogućile su bosanskim medresama da postanu škole sa obaveznim internatskim smještajem. Danas ove škole posjeduju moderne i adekvatne učionice, labaratorije i restorane. Poboljšanja u materijalno-tehničkim uslovima škola omogućila su uslove da medrese povećaju broj polaznika. Najbolji primjer ovoga razvoja je Behram-begova medresa u Tuzli, koja se iz iznajmljenih podrumskih učionica postepeno premjestila u renoviranu i novoopremljenu zgradu bivše rudarske škole. Nakon rekonstrukcije postojećih zgrada i dodavanja novih, ova škola je u mogućnosti godišnje primiti četiri nova odjeljenja (dva odjeljenja učenika i dva učenica), što je otprilike oko 00 novih polaznika svake godine.28 Medrese u Travniku nedavno je završila izgradnju svojih novih prostorija omogućujući tako da se 200. godine u ovu medresu upiše prva generacija učenica. Također postoje planovi da se izgradi
27 Dio sredstava potrebnih za izgradnju potpuno nove zgrade sa učionicama, internatom, kuhinjom, restoranom itd. došao je od Islamske banke za razvoj u Džiddi, Saudijska Arabija, ali i manjim dijelom od vlade Unsko-sanskog kantona. U momentu kad je projekt zapao u akutni nedostatak sredstava, na poziv za doniranje javilo se 550 vakifa (donatora), koji su za dva mjeseca donirali ukupno pola miliona eura. Vidi Preporod (službeni dvosedmičnik Islamske zajednice u BiH), broj 8/802, 5. april 2005. godine, strana 25 28 U školskoj 200./2005. godini Behram-begovu medresu u Tuzli pohađalo je 75 učenika. U drugoj, trećoj i četvrtoj godini bila su po dva muška odjeljenja i jedno žensko, dok su u prvoj godini bila po dva muška i dva ženska odjeljenja. Uprkos ovom povećanju kapaciteta, broj zainteresiranih kandidata bio je dva puta veći od broja primljenih učenika. Razvoj ove medrese također su potpomogle međunarodne islamske organizacije, ali i lokalni donatori, uglavnom poduzetnici. Ova informacija bazira se na mom razgovoru sa Vahidom Fazlovićem, direktorom Behram-begove medrese u Tuzli, . decembra 200. godine

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

25

† SAGLEDAVANJA

potpuno odvojena zgrada za ženski dio ove medrese. Međutim, svakodnevne troškove vođenja medresa ne finansiraju strane islamske fondacije, iako to nije bio slučaj sa nekim medresama na početku nihovog rada.29 Srednje vjerske škole u BiH, uključujući sve medrese, uživaju specijalni status i one su na granici između privatnih i državnih škola. Kao što ćemo to kasnije vidjeti, današnje bosanske medrese omogućavaju provedbu cijelog državnog Nastavnog plana i programa za bosanske srednje škole i odgovorne su za garantiranje pružanja kvalitetnog i zadovoljavajućeg srednjoškolskog obrazovanja. To je i razlog zbog kojeg bosanske medrese primaju finansijsku pomoć od države. U BiH ovo znači da kantonalne vlade u prosjeku plaćaju jednu trećinu troškova medrese i taj iznos uglavnom pokriva samo plaće nastavnika.0 Ostatak troškova djelimično se pokriva iz sredstava Islamske zajednice u BiH kao osnivača medresa, a drugim dijelom iz mjesečnih participacija učenika, koje se koriste za pokrivanje troškova internata i školske kantine. Tradicionalni načini finansiranja islamskih škola sada također zauzimaju važno mjesto u budžetu medresa i smatraju se izrazom i manifestacijom brige Bošnjaka za ove svoje vjerske škole. Najpozantija je tzv. kurban-kampanja, koja se u svim medresama organizira svake godine tokom dana Kurbanbajrama.2 Kampanja je organizirana uglavnom
29 Naprimjer, u prvoj godini rada (995./96.) medresu u Mostaru djelimično je finansirao Visoki saudijski komitet. Vidi, u Glasnik Rijaseta Islamske zajednice u BiH, 996., broj 7-9, stranice 65-69 0 Godišnji troškovi rada svih ovih medresa iznose oko 5 miliona KM (oko 2,5 miliona eura). Prema tome, mjesečni troškovi školovanja jednog učenika iznose od 200 do 280 KM. Islamska zajednica sudjeluje sa 28%, kantonalna vlada daje oko % a učenici participaciraju oko 2% novčanih sredstava od ukupnog budžeta medresa. Drugi izvori pokrivaju preostalih 5% troškova. Vidi, časopis Novi Muallim, broj 8, 5. januar 2002. godine, stranice 00-0  Učenička participacija u bosanskim medresama iznosi 20 KM (60 eura) mjesečno. Oslobođeni su plaćanja oni koji ne mogu platiti ovaj iznos 2 Tradicija ove kurban-kampanje ustanovljena je u Gazi Husrev-begovoj medresi 96. godine. Kampanja je postepeno postigla znatno prihvatanje i podršku Bošnjaka. Od 980. godine kampanja svake godine omogući dovoljne količine mesa za potrebe kantine

za one ljude koji u svojim domovima ne žele ili ne mogu, zbog nepostojanja adekvatnog mjesta i prostora, zaklati kurban (žrtvovati kravu ili ovcu). Takvi ljudi daju medresi novac potreban da se kupi životinja, a medresa zauzvarat kupuje i kolje životinju na islamski ritualni način. Jedna trećina mesa od zaklane životinje vraća se donatoru, dok se ostatak zadržava za potrebe školske kantine. Bosanke medrese opremljene su ogromnim komorama za zamrzavanje u kojima se meso čuva i koristi tokom cijele tekuće godine. Na taj način se postiže islamski propis o davanju jedne trećine kurbanskog mesa onima kojima je to potrebno, ali se istovremeno u znatnoj mjeri pomažu učenici u islamskim školama. Ova praksa naišla je na veoma veliki odziv Bošnjaka, tako da je količina mesa koja se skupi u toku Bajrama dovoljna da se podmire potrebe školskih kantina u bosanskim medresama. Prakticiraju se i druge vrste donacija medresama, kao, naprimjer, davanje dijela žetve za potrebe kantina ovih škola. Međutim, nije dovoljan ovaj vid finasiranja. U svakom slučaju, široka podrška lokalnog stanovništva koju medrese uživaju nešto je jedinstveno u poređenju sa drugim državama u regiji. Međutim, Islamska zajednica u BiH i direktori bosanskih medresa ne smatraju da će ovakva struktura finansiranje zauvijek ostati pouzdana i zadovoljavajuća. Smatra se da bi model za budućnost mogla biti neka vrsta samofinansiranja. To zavisi od donošenja zakona koji bi denacionalizirali vakufsku i crkvenu imovinu i vratili ih ovim vjerskim zajednicama. Sve do sada nije postojala odgovarajuća politička volja da se napravi ovaj važan korak, ali bosanke vjerske zajednice s nestrpljenjem iščekuju taj trenutak. U svakom slučaju, neke medrese same su počele ustanovljavati ovakve
sarajevske medrese tokom cijele tekuće školske godine. Vidi, 450 generacija, strana 8  Prema islamskoj tradiciji, porodica koja zakolje kurban trebala bi ostaviti jednu trećinu mesa zaklane životinje za svoje potrebe, a ostatak mesa podijeliti siromašnim muslimanima i komšijama. U BiH je ova praksa, kao i praksa samog klanja kurbana, veoma raširena  Gazi Husrev-begova medresa predstavlja izuzetak. Trenutno se ona ponovno finansira iz prihoda od historijskog Gazi Husrev-begovog vakufa

26

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

SAGLEDAVANJA †

vrste izvora finansiranja, iako to ide veoma sporo. Medresa u Tuzli je na svojoj zemlji sagradila zgradu sa nekoliko manjih poslovnih prostora. Ti se prostori izdaju, a novac dobijen na taj način uključuje se u budžet Medrese. U Medresi u Visokom postoje planovi da škola realizira određena materijalna sredstva vlastitom poljoprivrednom i tehničkom priozvodnjom u kojoj bi sudjelovali i učenici. Alaudin medresa na Kosovu, uključujući njene ogranke u Prizrenu i Gnjilanama, ušla je u Vladin sistem srednjih škola isto onako kao što je to slučaj sa medresama u BiH. Prema tome, Vlada Kosova plaća standardni program medrese, odnosno daje novac uglavnom za plaće nastavnika. Islamska zajednica Kosova i participacija učenika pokrivaju ostale troškove, kao što su troškovi internata i školske kantine.5 Ovdje, kao što je to slučaj i u Bosni, donirano kurbansko meso potpomaže ove školske kantine. Islamska zajednica na Kosovu nema neku značajnu pomoć stranih islamskih organizacija, tako da većina njenih finansijskih sredstava dolazi iz tradicionalnih institucija kao što su zekat i sadekatu’l-fitr. Gazi Isa-begova medresa u Makedoniji u mnogo je težoj situaciji zato što još uvijek nije prihvaćena i uključena u državni sistem srednjih škola. Ta činjenica znači da finansiranje medresa u potpunosti pada na teret Islamske zajednice u Makedoniji. To također sprječava one koji završe medresu da se upišu na fakultete.6 S druge strane, u Albaniji se pojavio potpuno novi koncept pokrivanja troškova medresa.7 Iako su u obrazovnom sistemu Albanije ove medrese imale isti ulogu kao i one u BiH, zbog veoma teške ekonomske situacije u zemlji, nisu bile uključene u Vladine 
5 Učenici koji pohađaju Alaudin-medresu u Prištini za smještaj i hranu mjesečno plaćaju oko 0 eura. Međutim, stvarna cijena je deset puta veća. Ovu informaciju sam dobio od Ekrema Simnice, direktora Alaudin-medrese u Prištini, prilikom mog intervjua sa njim 6. marta 2005. godine 6 Informaciju sam dobio od Muhameda Mustafe, direktora Gazi Isa-begove medrese u Kondovu, u Makedoniji, 7. aprila 2005. godine 7 Kako biste saznali više o stanju islama u Albaniji nakon 990. godine, pogledajte djelo Rajwantee Lakshman-lepain, Albanie: les enjeux de la reislamisation, i djelo Nathalie Clayer, Islam, State and Society in PostCommunist Albania

budžete i od države nisu dobijale gotovo ništa. Među albanskim političarima postoji znatno manje razumijevanje za vjerske probleme nego među političarima u BiH. Ova činjenica djelimično se može objasniti prirodom vladajućeg staljinističkog režima u Albaniji. Ovakvo stanje je razlog što je usvajanje zakona koji bi nacionaliziranu imovinu vratili vjerskim zajednicama u Albaniji čak i manje vjerovatno nego u BiH. Veoma je slaba solidarnost lokalnog albanskog stanovništva sa medresama u Albaniji. Stoga, niti Islamska zajednica u Albaniji ima potrebne resurse da finansira svih sedam postojećih medresa u Albaniji, niti učenici medresa dolaze iz bogatih porodica, što znači da se ne može računati na njihovu značajniju finansijsku pomoć. Pod ovim uvjetima, jedini izvor finansiranja medresa su strane islamske organizacije. Gotovo sve, od gradnje novih školskih objekata do nastavničkih plaća, finasiraju ove islamske organizacije koje imaju svoja sjedišta većinom u Zapadnoj Evropi, arapskim državama ili u Turskoj.8 Ustvari, ove strane islamske organizacije finansiraju i samu Islamsku zajednicu, što podrazumijeva i novac za plaće mnogobrojnih imama, ali i sredstva za izgradnju i održavanje džamija. Međutim, čini se da Nastavni plan i program albanskih medresa nije pod direktnim uticajem ovih stranih donatora. Situacija je daleko od toga. Jedinstveni program ovih škola je pod direktnom kontrolom Islamske zajednice u Albaniji i Ministarstva obrazovanja.9
Prijevod: Asmir Dorić 
8 Islamic Relief iz Velike Britanije (koji je 98. godine osnovao Egipćanin Hani el-Bena) finansira mušku medresu u Shkodri; Al-Wakf al-Islam iz Holandije finansira medrese u Berati i Gjirokastri; medresu u Tirani sponzoriraju organizacije iz Katara (na albanskom: Shogata Bmirese Katar); žensku medresu u Durrasi finansira kuvajtska organizacija Lajnat el-alam el-islam (na albanskom: Komiteti Botes Islama); medrese u Kavaji i Cerriku finansira turska organizacija Sema, dok žensku medresu Shkodra i mušku medresu u Durresi finasira turska organizacija Istanbul 9 Direktor Vjersko-prosvjetne službe Islamske zajednice u Albaniji Samir Rysheku objasnio mi je da Ministarstvo obrazovanja, odjeli za obrazovanje iz dotičnih gradskih vijećnica, kao i njegovog kabinet svake godine organiziraju inspekcije i redovno ih šalju u sve albanske medrese

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

27

† SAGLEDAVANJA

U POVODU 130 GODINA ROĐENJA MUHAMMEDA IKBALA

IKBAL ŽIVOT, LIČNOST I DJELA (I)
Mustansir MIR
I. SIALKOT (1877.-1895.)

Ikbal je rođen 9. novembra u Sialkotu, starom gradu u pokrajini Pendžab u Pakistanu. Nekih četiri i po stoljeća prije njegovoga rođenja, njegovi brahmanski preci u Kašmiru (sjeverna Indija) prešli su na islam. Krajem osamnaestog ili početkom devetnaestog stoljeća, kada je sikhska vladavina zamijenila afganistansku, iz Kašmira u Sialkot je emigrirao Ikbalov pradjed ili njegovi sinovi. U svojim stihovima, Ikbal ukazuje na kašmirsko porijeklo i brahmanske korijene. On oplakuje patnje i jad ljudi prelijepe kašmirske doline. U jednom stihu, izražava čuđenje – a i podstaknut je na pomisao – da je, uprkos tome što je brahmanskog porijekla, postao upućen u mističke uvide koje su posjedovali samo veliki sufijski učitelji (ZA, 05). Ikbalov otac Nur Muhammed, po zanimanju krojač, bio je pobožan čovjek naklonjen misticizmu. Premda nije imao formalno obrazovanje, mogao je čitati knjige napisane na urdu i perzijskom jeziku i gorljivo je tragao za društvom učenjaka i mistika, od kojih su ga neki rado nazivali ‘’neukim filozofom’’. Na učenim sijelima koja su se redovno održavala u njegovoj kući čitane su

knjige poznatih sufijskih klasika i ovo je sigurno predstavljalo prvi Ikbalov uvod u muslimanski misticizam. U želji da osigura vjersko obrazovanje svome sinu, Nur Muhammed je poslao četverogodišnjeg Ikbala u jednu džamiju u kojoj je naučio kako da čita Kur’an. Ikbal sa nježnošću pripovijeda nekoliko anegdota da bi pokazao kako je očeva jednostavna ali duboko religiozna ličnost suptilno ali i odlučno uticala na njegove poglede i ponašanje. Ikbalova majka, premda nepismena, bila je veoma poštovana u porodici kao mudra i darežljiva žena koja je nečujno pružala finansijsku pomoć siromašnim ženama te mirivala komšije u svađi. U ganutljivoj pjesmi napisanoj povodom njene smrti 9. godine, Ikbal odaje priznanje samilosti i mudrosti svoje majke. Samo godinu nakon što se upisao u kur’ansku školu, Ikbal, sada petogodišnjak, postaje učenik Sejjida Mir Hasana (8.-929.), istaknutog učenjaka religije i književnosti koji je vodio medresu u gradu. Tokom njihovog dugog druženja, Mir Hasan ne samo da je podučio Ikbala islamskom vjerskom nasljeđu, već mu je, također, pomagao da razvije vrlo prefinjen književni ukus. Za razliku od mnogih drugih

28

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

† MUALLIM

KREATIVNI ODGOJ I NASTAVA
Enisa GAZIJA-PAJT
reativnost pripada svim područjima života, esencijalna je za sve aspekte ljudskog djelovanja te, samim tim, značajna za njegov progres u cjelini. Jedna je od osnova na kojima insistira koncept permanentnog odgoja. Danas, u savremenom svijetu u kom živimo, kad su razvijene zemlje prešle iz industrijskog u postindustrijsko razdoblje (postfordizam), nekreativni pojedinci se, jednostavno, ne snalaze. Samim tim, nameće nam se pitanje pridaju li sadašnji školski sistemi dovoljno značaja kreativnom odgoju ili to prepuštaju slučaju. Ako svemu ovome pridodamo i konformizam te njegov uticaj na pojedinca, koliko će zaista kreativnost doći do izražaja?
Konformizam

K

Svako ljudsko biće je tokom svog života podložno raznim uticajima. Pokušava se uticati na njegov način mišljenja, osjećanja i djelovanja. Također, svaki pojedinac tokom socijalne interakcije pokušava djelovati na druge kako bi njihovo mišljenje i ponašanje prilagodio svom. Wheldal definira konformizam kao «situaciju

koja utiče na pojedinca da čini određeni akt tako što vidi drugog ili druge osobe da se na isti način ponašaju». Nikola Roth daje slijedeću definiciju: «Konformiranje bi se moglo odrediti kao prihvatanje ponašanja grupe ili većine zato što grupa takvo ponašanje zahtijeva i očekuje ili zato što ga naprasno prezentira kao način ponašanja». Grupe utiču na mišljenje, osjećaje i ponašanje svojih pripadnika kroz različite oblike društvenog uticaja. Ako većina članova grupe učini očitu pogrešku, većina pojedinaca sklona je složiti se sa neispravnim jednoglasnim sudom grupe. To je izraženo i kad se radi o grupama čiji sastav čini dječija populacija. Neki od faktora koji utiču na konformizam: – privlačnost grupe za pojedinca (u principu, što je grupa privlačnija pojedincu, bit će veći konformizam prema grupnim normama), – samopoštovanje (pojedinci koji nemaju dovoljno samopoštovanja skloniji su 
Kevin Wheldall, Društveno ponašanje, Nolit, Beograd 979., str. 8-9  Nikola Roth, Psihologija grupa, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd 999., str. 63

40

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIM †

uticaju drugih i često su skloni potcjenjivanju samih sebe), – želja za izbjegavanjem sukoba (ponekad jednostavno prihvatamo stvari za koje i ne mislimo da su ispravne jer ne želimo ulaziti u konflikte s drugima). Da bi bila prihvaćena u željenoj grupi, i djeca su do neke mjere pripravna na svoj prvi konformizam u životu, tj. na odustajanje od vlastitih želja, potreba i stavova za volju grupe. Kad se govori o konformističkoj ličnosti, najčešće joj se pripisuje slijedeće: inferiorna je, dogmatična, neoriginalna, ličnost bez samopouzdanja. Konformistička ličnost sklona je konvencionalnim vrijednostima, boji se izraziti vlastite misli jer vjeruje da se možda ostali članovi grupe neće složiti s tim. Svakako treba napomenuti da su rijetke osobe koje posjeduju ove navedene osobine, već se u većini slučajeva govori o posjedovanju nekih od njih. Crutchfield smatra da se kreativnost i stvaralaštvo međusobno potiru. Kreativna ličnost mora imati snage da se odupre prinudi grupe, mora odustati od konvencionalnih shvatanja. Stvaralačka aktivnost mora biti rukovođena unutarnjom motivacijom.3
Poticanje kreativnosti

izreka Linusa Paulinga, dvostrukog dobitnika Nobelove nagrade: «Najbolji način da dobijete dobru ideju jest da dobijete mnogo ideja». Kako biste pomogli razvijanju novih ideja, recite djeci (ili odraslima): – to je dobra ideja (mišljenje), komentar, – odlično, isprobajmo to, – da, i... – reci mi nešto više o tome, – pokušajmo i isprobajmo to, – pokažimo to svima itd. Osim toga možete: – izgledom odavati entuzijazam i zainteresiranost, – slušati i pokušati razumjeti zašto to predlažu, – ne prekidati ih sve dok ne završe, – nastaviti razvijati njihovu ideju. Školski testovi, nažalost, u većini slučajeva koncipirani su tako da postavljena pitanja imaju samo jedan tačan odgovor. Najveća otkrića u životu dolaze, međutim, iz potpuno novih odgovora. Svjesni smo da se često čine pogreške u odnosu na dječiju kreativnost samim tim i što se odgajatelji pretežno brinu za stepen djetetovog razvoja te miješaju mjerenje inteligencije s mjerenjem kreativnosti.
Škole u kojima se njeguje kreativnost

Postoji razlika između kreativnosti odraslih i kreativnosti djece. Zato što imaju manje životnog iskustva od odraslih, djeca su i manje ekspertna. Međutim, djeca imaju jedinstven i originalan način mišljenja i pristupa zadacima. Svaki odgajatelj (roditelj, učitelj....) trebao bi potencirati razvijanje divergentnog mišljenja, koje se kao takvo odvija u slobodnim normama i sa raznovrsnošću datih odgovora. Takvo mišljenje, za razliku od konvergentnog, koje isključuje svaku originalnost i najčešće vodi do tačnog odgovora, pogoduje poticanju i razvijanju kreativnosti kod djece. Divergentno mišljenje nema ograničenih normi, ima više rješenja i od njih bira najbolje. Lijepa je
3 Kreativnost mladih i slobodno vrijeme, Treći kolokvij o slobodnom vremenu mladih, Centar za vanškolski odgoj, Zagreb, 97., str. 50

Spontanost je jedan od najstarijih fenomena živih bića te je, prema tome, spontanost preduvjet kreativnosti. Istodobno, to ne znači da je svako spontano biće i kreativno. Međutim, ako je spontanost na bilo koji način smanjena, kreativnost ne može doći do pravog izražaja. Dijete redovno gubi nešto od svoje spontanosti u toku procesa socijalizacije. Poznato je da je predškolsko dijete kreativnije od školskog, koje je, osim odgojnom pritisku u porodici, izloženo i intenzivnom pedagoškom uticaju, a on se ne može mnogo obazirati na individualne osobine i potrebe djeteta.5 
mzu.sbnet.hr/files/poticanjekreativnsoti posredstvommreznesu, Branko Bognar 5 Livija Kroflin, Danica Nola, Antonija Posilović, Rudi Supek, Kreativnost i dijete, Zagreb, Globus, 987., str. 99

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

41

† MUALLIM

Škole u kojima se njeguje kreativnost trebale bi imati slijedeće elemente: – proces bi se trebao vrednovati više od samog proizvoda i rezultata rada, jer je veoma važno na koji način su učenici uključeni u rad i na koje načine rješavaju zadatke; – djecu treba ohrabrivati da razmjenjuju ideje ne samo sa učiteljem nego i između sebe, čuti drukčije mišljenje i prihvatiti drukčije stavove može pobuditi rađanje sasvim novih ideja; razviti samostalnost učenika, učitelj bi ih pri tome samo usmjeravao ka ispravnim rješenjima; – vremenska ograničenja često prekidaju rađanje novih ideja, npr. oglašavanje školskog zvona prekida rad učenika jer je dat znak za završetak nastavnog sata, a samim tim i prestanak rada iz date oblasti, jer se učenici u narednih par minuta pripremaju za slijedeći čas; – prilagoditi sredinu u kojoj se odvija nastavni proces potrebama odgajatelja i učenika (npr., udobno okruženje za učenike, potreba da budu smješteni s vršnjacima s kojima imaju blizak i međusobno pozitivan odnos (Woods, 990.), prilagođena temperatura, boja prostorije u kojoj učenici borave, dodatna oprema i pomagala za rad itd. Kreativnost kod učenika moguće je razvijati u okviru bilo kog nastavnog predmeta, s tim da se svaki učitelj treba potruditi i razviti vlastiti jedinstveni odnos prema učenicima i na svoj poseban način približiti im nastavne jedinice. Čest je slučaj u školama da se opterećuje prvenstveno pamćenje učenika, a da se zanemaruju viši oblici mišljenja. Prenosi se uglavnom faktografsko znanje, a to doprinosi pasivnosti učenika. Pasivno usvojene informacije mogu kočiti kreativnost kod učenika i ograničavati ih u potrazi za novim rješenjima. U poticanju kreativnosti učitelji bi trebali razumjeti kreativnu aktivnost učenika i svojom kreativnošću ne gušiti kreativnost djece te razvijati znatiželju učenika. Učitelji aktivno uključuju učenike u odgojno-obrazovni proces u školama u kojima se njeguje kreativnost. Svakako je velika uloga učitelja u promoviranju krativnog odgoja. Da bi poticali kreativnost, učitelji moraju razumjeti značaj
42

kreativnosti za razvoj djeteta. Kreativnost ne bi trebalo poticati na marginama nastavnog procesa, već to treba postati jedan od najvažnijih zadataka odgojno-obrazovnog rada. Nadati se da će iz dana u dan biti sve više škola koje će njegovati kreativnost, a da će učenici koji pohađaju nastavu u takvim školama biti zadovoljniji i postizati još bolje rezultate.
LITERATURA

1. Kroflin, L., Nola, D., Posilović A., Supek R. (1987), Dijete i kreativnost, Zagreb, Globus 2. Kreativnost mladih i slobodno vrijeme, Treći kolo- kvij o slobodnom vremenu mladih, Centar za vanškolski odgoj, Zagreb, 1972. 3. Roth, N. (1999), Društveno ponašanje, Beograd, Nolit 4. http://mzu.sbnet.hr/files/poticanjekreativnosti- posredstvommreznesu.doc

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIM †

CREATIVE REARING AND TEACHING
Enisa Gazija – Pajt The author examines the issue of creativity in teaching process. She finds it important to suggest to those having active influence on the course of teaching process to encourage creativity with children. Issues raised in this work have a goal to motivate those giving instructions to evaluate their relationship towards students and extend an insight into importance of encouraging creativity with persons involved in the educational process.

– . .

.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

43

† MUALLIM

OBRADA SVETIH KNJIGA U NASTAVI BOSANSKOGA JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI
Hurija IMAMOVIĆ
nastavnom planu i programu bosanskoga jezika i književnosti za gimnazije za proučavanje karakterističnih tekstova svetih knjiga Tore, Biblije i Kur’ana odvojena su tri nastavna sata. U nastavnim planovima i programima za tehničke i srodne, kao i stručne škole ostavljen je jedan nastavni sat za izučavanje svetih knjiga. Izučavanje svetih knjiga zadržano je i u reformiranom planu i programu po EU-VET sistemu. Kao obrazovni cilj proučavanja ovog nastavnog sadržaja u nastavnim planovima i programima navodi se sljedeće: – uočiti značaj svetih knjiga kao neiscrpnog izvorišta umjetničke inspiracije; – svete knjige kao književna inspiracija i kao temelj na kome se zasniva kultura i civilizacija monoteističkih naroda. 
EU VET – Bosanski jezik i književnost, sva trogodišnja i četverogodišnja zanimanja, sve porodice zanimanja – Književnost od antike do prosvjetiteljstva; šifra modula OP-0-0  Katalog znanja za predmet bosanski i hrvatski jezik i književnost opće gimnazije, Pedagoški zavod Tuzla, Tuzla, 003.

U

Učenici često postavljaju pitanje zašto proučavamo Kur’an i Bibliju na satima bosanskoga jezika i književnosti. Stoga bi jedan od ciljeva proučavanja svetih knjiga trebao biti i otkrivanje dodirnih tačaka između književnosti i svetih knjiga. U nastavi uvijek treba poći od onoga što je učenicima blisko, poznato i treba uvažiti njihove stavove prema građi koja se obrađuje. Još prilikom obrade antičke književnosti potrebno je objasniti mitsku osnovu antičke književnosti. Već tada se učenici sreću sa pojmom svete priče. Jedan broj učenika kritički pristupa ovoj građi te postavlja pitanja od toga zašto moramo spominjati višeboštvo, pa sve do pitanja jesu li zaista postojale mitske ličnosti. I tada se mora napomenuti da je mit sveta priča po vjerovanju starih Grka. Dakle, moramo uzeti u obzir religiozna ubjeđenja i shvatanja učenika. S obzirom na to da učenici na samom početku žele kritički pristupiti ovoj temi, za obradu ovih nastavnih sadržaja pogodne su nastavne metode koje potiču kritičko razmišljanje.

44

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIM †

Program obuke Čitanjem i pisanjem do kritičkog mišljenja (RWCT) nudi niz povoljnih metoda kojima se mogu postići zadati ciljevi u proučavanju ove nastavne građe. Nakon obrađenog sadržaja učenici bi mogli spoznati dodirne tačke između svetih knjiga i književnosti i, samim tim, i razloge njihovog proučavanja u okviru ovog nastavnog predmeta uprkos osobitostima i specifičnostima koje svete knjige imaju. Pokazalo se da učenici bošnjačke nacio nalnosti prilikom obrade ove nastavne jedinice imaju solidno predznanje o kompoziciji Kur’ana, historijatu i vremenu nastanka, ali im nije jasna veza između književnosti i svetih knjiga. Upravo to treba izdvojiti kao bitan obrazovni cilj u obradi ovog nastavnog sadržaja. Kad se postigne taj cilj i učenici spoznaju dodirne tačke između književnosti i svetih knjiga, tada će biti sposobni primijeniti sva književno-teorijska znanja i na analizu teksta svetih knjiga. To im naročito može pomoći u analizi pripovjednog dijela svetih tekstova. Na taj način će učenici biti osposobljeni da sami izvlače pouke iz tekstova svetih knjiga, a time se uspješno postižu odgojni ciljevi nastave, koji su naročito prisutni u izučavanju ove građe. Dakle, učenici će biti osposobljeni da analiziraju pozitivne i negativne karaktere, formiraju stavove, usvajaju pozitivne norme ponašanja, kakve tekstovi svetih knjiga nude u izobilju. U svim planovima i programima proučavanje svetih knjiga nadovezuje se na izučavanje antičke književnosti. Pri pristupu obradi svetih knjiga prvo se obrađuju Tora, Biblija, pa Kur’an. Da bi učenici bolje razumjeli suštinu svetih knjiga, ponovit ćemo šta je mit i kakva vjerovanja su sadržana u mitu te kakva je veza mita i književnosti. Obradi ove teme može se pristupiti na jedan od sljedećih načina. Na početku se od učenika može tražiti da zapišu na što ih sve asocira riječ svet, sveto. Rezultati do kojih smo dolazili
3 Reading and Writing for Critical Thinking je zajednički projekat Internacional Reading Associacion i University of Northern Iowa, uz sponzorstvo Open Society Institute i nacionalnih fondacija Georgea Sorosa  Govorimo o iskustvima u odjeljenjima sa učenicima samo bošnjačke nacionalnosti

bili su: Sveto je ono što ljudi najviše cijene, u šta ne sumnjaju, što poštuju i što za njih ima najveću vrijednost. Pitamo učenike kako razumiju izreku koja se često čuje: Ne diraj u to, to je njemu svetinja. Učenici bi trebali zaključiti da je sveto nešto što se ne mijenja i što čovjek i ne želi mijenjati. Metodom moždane oluje učenici iznose šta znaju o svetim knjigama. Zatim zajednički definiramo šta su svete knjige: Svete knjige su knjige u kojima su sadržana monoteistička vjerovanja jevreja, kršćana i muslimana. Odlomke iz Tore i Biblije obrađujemo po književnoteorijskom metodu. Iz Tore je za obradu zahvalan tekst Mojsije izvodi svoj narod iz ropstva egipatskog. Učenici trebaju odrediti temu, motive, ideju i rasvijetliti lik glavnoga junaka. Pogodna za analizu su sljedeća pitanja: Kakva je Mojsijeva pozicija prema narodu?, Kakav je odnos naroda prema Mojsiju? Pjesma nad pjesmama pomoći će učenicima da shvate koje su sve forme i koji stil zastupljeni u Bibliji. Za demonstriranje uloge svetih knjiga kao neiscrpnog izvorišta umjetničke inspiracije nakon obrade odabranih odlomaka pripremamo učenicima tekst Kranjčevićeve pjesme Mojs s sije. Učenici trebaju pronaći paralele između ova dva teksta. Kako je na Kranjčevića biblijski tekst izvršio uticaj? Šta je isto, a šta je originalno pjesnis s čko? U završnom dijelu nastavnog sata učenici Vennovim dijagramom5 prikazuju sličnosti i razlike između književnosti i svetih knjiga. Bitno da učenici shvate da su autori književnih djela ljudi, a da su svete knjige, po uvjerenju njihovih sljedbenika, jevreja, kršćana i muslimana, Božija riječ.

5 Vennov dijagram sastoji se od dva (ili više) velika kruga koji se djelimično poklapaju prostorom u sredini. Može poslužiti za suprotstavljanje ideja ili da se pokaže kako se one preklapaju. Pogodan je za poređenje dvije stavke čija se neka obilježja razlikuju, ali imaju i neka zajednička obilježja. Ta zajednička obilježja pišu se u središnjem dijelu

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

45

† MUALLIM

Po vjerovanju jevreja, muslimana i kršćana Božija riječ

Tematika, motivi, pripovijedanje,fabula, opisivanje, dijalog, monolog, stilske figure, alegoričnost, likovi, karakteri, ideje Zajedničke odlike

Autori nadareni pojedinci ili kolektiv

Svete knjige

Književna djela

PLANIRANJE NASTAVNE JEDINICE ZA KRITIČKO MIŠLJENJE TEMA: KUR’AN Prije obrade nastavne jedinice

jednost kur’anskog teksta. Učenici trebaju biti sposobni prepoznati kur’anske motive u drugim književnim djelima. Preduslovi. Učenici trebaju znati osnovno o svetim knjigama, sadržaj i karakter Biblije i Tore i da su pročitali odlomke iz Kur’ana: sure: Jusuf, Fatiha, El-Zilzal, En-Neml. Ocjenjivanje. Ocjenjivanje grupnog rada (profesor ocjenjuje se rad u grupi, saradnja na nivou grupe, broj tačno urađenih zadataka, ilustracija, način prezentacije), da drugi učenici ocjenjuju prezentacije rada grupe i da profesor ocjenjuje pisane analize sure Jusuf, donošenje zaključaka i sudova. Resursi i upravljanje vremenom. Obrada će trajati dva nastavna sata ili 90 min. Potreban materijal: pet hamer-papira, flomasteri, disk sa ilahijom, kasetofon. grupa. Grupisanje. Učenike podijeliti u šest
Obrada nastavne jedinice

Motivacija. U čemu je značaj ove nastas s vne jedinice? Učenici trebaju uočiti značaj svetih knjiga kao neiscrpnog izvorišta umjetničke inspiracije. Učenici će razumjeti kako čitati Kur’an i moći uporediti sličnosti i različitosti između Kur’ana i književnoumjetničkih djela. Učenici trebaju stečena književnoteorijska znanja iskoristiti za shvatanje kur’anskog teksta i njegove poruke. Učenici će spoznati ljepotu, univerzalnost i višestruku slojevitost kur’anskog teksta. U kakvoj je vezi sa već obrađenim gradivom, kao i onim koje će tek biti obrađeno? Učenici će shvatiti razliku između mitskih priča i svetih knjiga, razliku i sličnosti između biblijskih i kur’anskih tekstova i upoznat će osnovne likove i motive iz Kur’ana, spoznati njihovu univerzalnu dimenziju te na taj način biti sposobni prepoznati ih u drugim umjetničkim djelima. Kakve mogućnosti ova nastavna jedinica pruža za kritičko mišljenje? Učenici će biti sposobni odrediti karakter i specifičnost kur’anskog teksta, upoređivati ga sa drugim književnim djelima i shvatiti univerzalnost, svevremensko i višeslojno značenje kur’anskog teksta. Ciljevi. Učenici će odrediti šta je Kur’an, tematiku Kur’ana, kompoziciju, sadržaj kur’anskog teksta, likove koji se pojavljuju i univerzalne poruke, analizirati kur’anski stil te spoznati univerzalnost i aktuelnost kur’anskoga teksta. Učenici će analizirati odlomke iz Kur’ana i pokušati shvatiti poruku i osjetiti eufonijsku vri-

Evokacija: 15’. Zadati učenicima da pismeno odgovore na pitanja: Koliko, kako i zašto čitam i učim Kur’an? Ovdje smo uzeli u obzir činjenicu da svi učenici pohađaju nastavu islamske vjeronauke. U odjeljenjima sa mješovitom vjerskom strukturom učenika ne moramo postavljati to pitanje. Učenici se metodom moždas s ne oluje, individualno, pa grupno, prisjećaju: Šta već znam o Kur’anu? (Primjenjivo i u mješovitim odjeljenjima). Pročitati nekoliko odgovora na

46

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIM †

prvo pitanje te na tabli zapisati odgovore na drugo pitanje. Ovo su neki od zanimljivih učeničkih odgovora: – Ponekad sam čitala Kur’an, ali ne baš s velikim razumijevanjem. Za raspust sam imala da pročitam suru Jusuf i nije mi baš sve bilo jasno. Ali, kad smo krenuli u školu i počeli raditi svete knjige, tek tad sam uvidjela ljepotu Kur’ana. Shvatila sam da u Kur’anu postoji poseban stil, vjerozakon i propisi koji štite život, pravdu, društvenospravni poredak i moralni interes svakog naroda i pojedinca. Razumijevanje značenja 20’. Učenicima podijeljenim u grupe dati nastavne listiće sa zadacima. Pitanja za grupu I.: . Šta je Kur’an? . Šta znači sama riječ Kur’an? 3. Pročitajte sljedeće ajete i odgovorite kako Kur’an opisuje sebe? Šta sve Kur’an sadrži? Tekstovi: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo nad njim bdjeti! (ElsHidžr, 9); „A Kur’an je, doista, svijetu cijelom opomena (Sad, 87); „A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drus s gog a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti! (EnsNisa); „O, ljudi, već vam je stis s gla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputa i milost vjernicima (Junus, 57); „Ovo je samo pouka s Kur’an jasni.“ (Ja Sin, 69); „Ovo su ajeti Jasne Knjige, doista, objavljujemo je Mi kao Kur’s s an na arapskom jeziku, da biste shvatili! „Mi tebi pripovijedamo najljepše pripovijesti objavljujući ti Kur’an ovaj, iako si prije njega bio ti od onih koji ništa nisu znali!“. “Taj Kitab, u kojeg nema sumnje, Uputa je za bogobojazne (ElsBekare, 2). . Gdje je zapisan i kako je do nas došao? 5. Šta znači riječ mushaf? Pitanja za grupu II.: . Kakva je kompozicija Kur’ana ? . Odredite temu i motive u suri Fatiha, prvoj suri! 3. Ko se kome obraća u ovoj suri? . Kojim epitetima je opisan Bog? 5. Kakav je odnos čovjeka prema Stvoritelju?

6. Za čim teži čovjek u obraćanju Bogu? 7. Čega se čovjek plaši? 8. Objasni univerzalni smisao riječi pravi put! Pitanja za grupu III.: . Šta je tema sure Rascjepljenje, sure br. LXXXIV? . Navedite motive? 3. Navedite dijelove sure koji dokazuju slikovitost kur’anskog teksta! . Ko se kome obraća u ovom tekstu? 5. Koja je osnovna poruka ovog teksta? 6. Kojim se stilskim figurama koristi Kur’an? 7. Pronađi neke dijelove Kur’ana koji sadrže rimu, kao i neke koji ne sadrže rimu. Pitanja za grupu IV,: . Šta je tema sure Jusuf? . Nabrojte motive? 3. Kakav je slijed događaja? . Kakva je uloga sna u budućem zbiva-

nju?

5. Ko je glavni, a koji su sporedni i epizodni likovi u suri Jusuf? Pitanja za grupu V.: . Koja je lijepa svojstva imao Jusuf? . Na koji način se njima koristio? 3. Karakterizirajte lik Jusufa, Zulejhe, Jusufove braće i Zulejhinog muža namjesnika? Čega je Jusuf simbol? . Zašto je Jusuf zatočen u tamnicu iako je bio nedužan? 5. U kakvom nam se svjetlu ovdje prikazuje vlast? 6. Koje su osobine Jusufove braće izražene u uvodnom dijelu sure? 7. Koje osjećanje upravlja njihovim postupcima? 8. Koje sve pouke možemo izvući iz ove sure? Pitanja za grupu VI.: Pročitajte odlomak iz sure En-Neml: 03 i odgovorite na sljedeća pitanja: . Koji se sve likovi pojavljuju u Kur’anu?
47

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

† MUALLIM

likovi? 

. Kakvo simboličko značenje imaju ti

3. Koje odnose simboliziraju odnosi između Sulejmana i pupavca, Belkise i njenih velikaša i Belkise i Sulejmana? . Pronađi neke dijelove kur’anskog teksta koji potvrđuju njegovu posebnu ljepotu i eufoničnost! 5. Objasni stil Kur’ana? Refleksija: 40’. Učenici grupno odgovaraju na pitanja (0’). Odgovore zapisuju na hamer-papire koji su zalijepljeni na tablu, a zatim svaka grupa izabere predstavnika koji prezentira rezultate rada svoje grupe (0’). Završna faza: 15’. Učenici individualno pišu sastav pet minuta i odgovoraraju na sljedeća pitanja: Šta sam novo saznao o Kur’anu na ovom nastavnom satu? Koliko je ovaj nastavni sat pobudio moje interesiranje da više iščitavam Kur’an? Šta sam otkrio kao posebnu ljepotu Kur’ana? Dok učenici pišu, slušamo kasidu pjesnika Džemaludina Latića Dosta mi je Allah moj. Učenici trebaju prepoznati odakle su preuzeti motivi za ovu pjesmu. Evo primjera jednog učeničkog odgovora: Ovaj nastavni sat pobudio je moje interesiranje za većim iščitavanjem Kur’ana, jer sam shvatila da ima toliko stvari o kojima ne znam ništa, kao što je priča o Sulejmanu i Belkisi. To je knjiga koju ću ubuduće više čitati, jer sam zainteresirana za dijelove koji nisu spomenuti na nastavnom satu. Posebnu ljepotu za mene čini sadržaj Kur’ana. Iz prijevoda sam vidjela da su to zapravo neke priče koje su se zaista dogodile. One otkrivaju vrijeme, mjesto i način na koji se zbila ta radnja. Poslije obrade nastavne jedinice (2’): Učenici T-tabelom6 trebaju prikazati likove koji se spominju u Kur’anu i Bibliji i imena koja se koriste u kur’anskom i biblijskom tekstu.
6 T-tabela je tehnika koja se koristi za poređenje dva aspekta nekog pojma

Vennovim dijagramom prikažite po čemu su Biblija i Kur’an slični, a po čemu se razlikuju. Odgovorite koja je osnovna misao vodilja koja se provlači kroz sve svete knjige, a šta je posebnost Kur’ana.
Zaključak

Za izučavanje svetih knjiga u nastavi bosanskoga jezika i književnosti predviđena su dva do nastavna sata. Obrazovni ciljevi proučavanja ovog nastavnog sadržaja su: uočiti značaj svetih knjiga kao neiscrpnog izvorišta umjetničke inspiracije i temelja na kome se zasniva kultura i civilizacija monoteističkih naroda. Obrađuju se odlomci iz Tore, Biblije i Kur’ana. Obrada ovog nastavnog sadržaja veoma je pogodna za postizanje mnogobrojnih odgojnih ciljeva. To će nam omogućiti obrada pomno biranih odlomaka. Pri obradi svetih knjiga ne mogu se zanemariti religiozna osjećanja učenika, jer učenici, pokazalo se, ovoj građi pristupaju uključujući i emocije. Na satima književnosti učenicima treba pomoći da razumiju svete tekstove polazeći od toga da je to, između ostaloga, književna građa, ali dopustiti im da ih oni doživljavaju na svoj način, uvažavajući njihova religiozna ubjeđenja i emocije. Stoga se prilikom definiranja svetih knjiga mora naglasiti da su svete knjige po vjerovanju njihovih sljedbenika Božija riječ i da je upravo to ono što ih odvaja od ostalih književnih djela. Da bi se taj cilj postigao u potpunosti, potrebno je ovaj nastavni sadržaj obraditi pomoću nastavnih metoda koje zahtijevaju kritičko mišljenje. U ovome radu predstavili smo neke od metoda iz projekta obuke Čitanjem i pisanjem do kritičkog mišljenja, kao što su: slobodno pisanje na početku i na kraju nastavnoga sata, Vennov dijagram, T-tabela, čitanje sa razumijevanjem. Primjenom ovih metoda postići će se i obrazovni i odgojni ciljevi nastavnog sata/časa, a najbitnije je da učenici spoznaju vezu između književnosti i svetih tekstova. Ovim metodama uspjeli smo razviti interesiranje učenika za daljim samostalnim iščitavanjem svetih knjiga (u konkretnom slučaju, Kur’ana) i pomoći im da stečena književno-teorijska znanja primijene za analizu tekstova svetih knjiga, naročito onih pripovijednog karaktera.

48

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIM †

ANALYSIS OF HOLLY BOOKS IN BOSNIAN LANGUAGE AND LITERATURE CLASSES
Hurija Imamovic Two to three classes are dedicated to studying holy books in Bosnian language and literature class. Educational goals of studying are as follows: to learn significance of holy books as the endless source of artistic inspiration and foundation for culture and civilization of monotheistic people. The excerpts from Torah, Bible and Qur’an are studied. Analysis in this class represents very useful grounds for accomplishing many educational goals. This will be possible through analyzing detailed selected excerpts. One cannot disregard religious feelings of the students when studying these texts, as students, the practice has shown, approach this topic with emotions. Literature classes should help students understand texts while considering that this is, among other things, literature, but also allow them to experience it their own way, recognizing their religious convictions and emotions. It is therefore necessary to emphasize when defining them, that the holy books according to the beliefs of their followers represent the word of God and that this is precisely what separates them from other literary works. For one to accomplish that goal completely, it is necessary to examine this class using methods requiring critical opinion. In this work we presented some of the methods from the project of the instruction Through reading and writing to critical opinion, such as: free writing in the beginning and at end of the class, Venn diagram, t-table, reading with understanding. By applying these methods one can achieve educational and rearing goals of the class while it is most important that the students understand the connection between literature and the holy texts. Through these methods we managed to develop an interest among students for further independent reading of holy texts (in this case the Qur’an) and help them apply these acquired literature and theoretical knowledge on analysis of the holy books, particularly those of narrative character.

:

.

. .

. .

. . . : " . . ( – . ) "

-

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

49

† MUALLIM

UTICAJ STRESA NA MENTALNO I FIZIČKO ZDRAVLJE
Selvira DRAGANOVIĆ

M

ora li stres biti naša svakodnevica? Kako se nositi s njim i zašto?

Svi smo mi nekad bili pod stresom i sve češće možemo primjetiti koliko nam se taj pojam uvlači u rječnik. Nekako se čini da je tempo današnjeg života obilježen obilnim stresom te je sve više stručnjaka koji upozoravaju na njegovu štetnost. Stres je nekad kratak i vezan za neku situaciju (gužve kroz grad u špici, zastoji zbog popravke puteva, važna prezentacija na poslu, ispit, polaganje vozačkog ispita, naprimjer). U nekim drugim situacijama stres je malo dugotrajniji i složeniji (problemi u porodici, naprimjer, bolest člana porodice, smrt bračnog druga i slično). Stres ponekad može biti pozitivan te nas motivirati da obavimo određeni posao (stres stimulira mišljenje i može podstaći kreativnu energiju naučnika ili kompozitora), da postignemo određeni cilj (atletičari pod stresom mogu dobiti dodatnu energiju te briljirati na nekom takmičenju), ali i da izbjegnemo opasnost i slično. Ipak, ukoliko

stres remeti naše svakodnevno funkcioniranje i sposobnost normalnog vođenja života na neko vrijeme, onda on postaje opasan. U tim slučajevima, čovjek se osjeća izvan kontrole, ne zna šta mu je činiti. A u nekim slučajevima, ukoliko se stresna situacija prolongira i dođe u dodir sa ranijim traumatskim iskustvom, mogu se intenzivirati depresivne misli i misli o suicidu. Iako je H. Sylee davno definirao stres, danas, pored njegove, postoje mnoge druge definicije stresa, a jedna od njih je: Stres je mentalna ili fizička napetost koja nastaje kao rezultat fizičkih, emocionalnih ili hemijskih uzroka, ili; Stres je skup bioloških reakcija na bilo kakav neprijateljski stimulus (podsticaj), bilo fizički, mentalni ili emocionalni, unutarnji ili vanjski, koji remeti normalno funkcioniranje neke osobe (Smith, 00.). Stres djeluje na rad naših unutarnjih organa, kao što su srce (ubrzava rad srca), krvotok (povećava krvni pritisak) te na mišiće (pod stresom mišići su napeti), a depresija,

50

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIM †

razdražljivost, česte svađe sa članovima porodice (supružnikom ili djecom, naprimjer), napadi bijesa ili nasilnog ponašanja česte su psihološke posljedice stresa. Mentalni i fizički simptomi stresa variraju od osobe do osobe, a mogu se pojaviti u raznim oblicima. Mentalni simptomi stresa: – Napetost, – iritacija (razdražljivost), – nesposobnost koncentracije, – osjećaji teškog i konstantnog umora, – problemi sa snom (nemogućnost spavanja). Fizički simptomi stresa: – Suha usta, – ubrzani rad srca, – teškoće disanja, – problemi sa stomakom, – česta urinacija,

– znojenje dlanova, – napeti mišići koji uzrokuju bolove i tresenje nekih dijelova tijela (ruku, naprimjer). Bitno je smanjiti stres u našem životu i naučiti kako se nositi s njim da bi se smanjili rizici od raznih psihosomatskih oboljenja koja nastaju kao rezultat stresa i da bi se napravila ravnoteža i postigao spokoj. Emocije su, isto tako, u uskoj vezi sa stresom. Kad smo pod stresom, razdražljiviji smo, lakše se iznerviramo, manje podnosimo kritike i pritisak, skloniji smo prepirkama i svađama. Kao rezultat toga, mogu se pojaviti mnogi problemi, kako kod kuće tako i na poslu, i u relacijama sa drugim ljudima. Pogledajte sljedeću tabelu i sami provjerite imate li neke od ovih simptoma i jeste li pod stresom.

Tabela . Jeste li pod stresom? Fizički, emocionalni, mentalni i socijalni simptomi stresa (Smith, 00.) FIZIČKI Glavobolja Škripanje zubima Iscrpljenost Nesanica Bolovi u leđima Problemi sa stomakom Prehlade Bolovi u vratu Bolovi u ramenima Povećana upotreba lijekova EMOCIONALNI Anksioznost Frustracija Nervoza Depresija Zabrinutost Napetost Promjene raspoloženja Lahko obeshrabrivanje Česti napadi plača Razdražljivost MENTALNI Zaboravnost Slaba koncentracija Slaba produktivnost Negativni stavovi Zbunjenost Nedostatak novih ideja Letargija Dosada SOCIJALNI Izoliranost Usamljenost Zajedljivost Prestanak govora Smanjen seksualni nagon Prigovaranje Manji kontakti sa prijateljima Korištenje drugih ljudi za vlastite ciljeve

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

51

† MUALLIM

Samopomoć u borbi protiv stresa Postoje dokazani načini koji pomažu smanjenju intenziteta stresa, a ovisno o vremenu i mjestu vi možete odabrati ono što vam je efikasno u borbi protiv stresa. Slijedeći savjeti, prema Breweru (000.), mogu dati ideju o tome kako da sami, kad osjetite da vam se stres gomila, radite na smanjenju stresa kako na poslu tako i kod kuće. Na poslu: – Radite nešto što vas odmara kad ste na pauzi u toku radnog vremena (nipošto ne pokušavajte završiti nešto započeto), – radite na vašim glavnim projektima kad ste najproduktivniji (vi najbolje znate kad ste najproduktivniji i spremni za rad), – naučite biti fleksibilni, – ispoljavajte humor, šalite se, naučite da stvari okrećete na igru, – imajte svoje ciljeve na umu, – nemojte sebi zadavati previše obaveza u jednom danu, – čestitajte sebi na uspjesima, – održavajte vašu kancelariju (radni sto, radni kutak) da bude oragnizirana i uredna, – fokusirajte se na sadašnjost, – dišite ravnomjerno i duboko. Ukoliko vam je posao izvor stresa, onda činite omiljenu aktivnost ili hobi kad dođete kući s posla. U tom ćete se slučaju fokusirati na aktivnost umjesto na problem i bolje ćete se osjećati. Okružite se ljudima koji su pozitivni i koji vole da se smiju i šale, imaju pozitivne stavove o životu. Umjesto dnevnika, na televiziji u večernjim satima, pogledajte neku dobru komediju. Smijeh je jedan od najboljih protulijekova protiv stresa. Kod kuće: – Nemojte probleme zadržavati za sebe, – redovno vježbajte (dovoljno je da 0
52

minuta svako jutro ili svaku večer uradite par vježbi za razgibavanje, trbušnjake i slično), – odvojite 0-tak minuta za samoću, – radite jednu po jednu stvar, – zaboravite na posao – diskonektirajte se od posla na kraju dana, – učinite smijeh partnerom u svom životu, – provodite vrijeme sa porodicom i prijateljima. Smirivanje fizičkih simptoma stresa Simptomi koji su vezani za stres variraju od osobe do osobe. Mi često osjećamo stres na vlastitoj koži a nismo toga ni svjesni. Uzroke poteškoća koje se javljaju u formi glavolja, stomačnih tegoba, ukočenih leđa, ramena, mišića i slično tražimo drugdje, a zanemarujemo stres, iako je on najčešće uzrok. Potrebno je pronaći načine koji su savakome ponaosob efikasni u smanjenju stresa, ukoliko vas simptomi ometaju u svakodnevnom funkcioniranju. Evo nekoliko strategija koje, prema Belkinu (000.), mogu pomoći da se kratkoročno riješite stresa: – Stres podstiče sekreciju stomačne kiseline, što može izazvati žgaravicu, grčeve u stomaku i druge probavne poteškoće. Pokušajte ovakve simptome smiriti čašom toplog mlijeka ili nekim lijekom za koji nije potreban recept koji sadrži antacid. Imajte na umu da kafa, cigarete, alkohol i začinjena hrana dodatno iritiraju stomak. – Glavobolje, bolovi i napetost u leđima i ramenima česte su reakcije na stres. Istegnite i zategnite napete mišiće tokom dana. Smirite se vježbama dubokog disanja, laganim vježbama ili drugim fizičkim aktivnostima u kojima uživate, kao što su posao u bašti ili šetnja. U slučaju da vam se bolovi nastave, uzmite nešto protiv bolova što je dostupno bez liječničkog recepta. – Hronične prehlade i nazebi ukazuju na to da vam stres uništava imunitet.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIM †

Izgradite otpornost tako što ćete se dovoljno odmarati, piti dovoljno tečnosti i jesti voće i povrće i drugu hranu bogatu vitaminima. – Ukoliko idete na spavanje razmišljajući o problemima koji vas muče, može vam se pojaviti nesanica. U tom slučaju, popijte toplo mlijeko, šalicu čaja od kamilice ili nane s medom, uzmite toplu kupku ili čitajte neku dobru i zabavnu knjigu kad ne možete zaspati. Ukoliko i dalje ne možete prestati misliti na probleme, ustanite, uzmite papir i olovku i zapišite ih, a sebi recite da ćete ih riješiti ujutro. Pokušajte misliti na nešto lijepo kad se vratite u krevet. – Previše alkohola, korištenje droga, prejedanje ili bilo koji drugi oblik ovisničkog ponašanja u smislu nošenja sa stresom može samo povećati probleme koje već imate. Ukoliko vam je problem zloupotreba alkohola ili ovisnost, javite se svome ljekaru, društvu za alkoholičare ili nekim drugim ustanovama koje pružaju pomoć. – Depresivni imuni sistem može uzrokavati probleme s kožom. Ukoliko ste pod stresom, onda ste podložniji virusima koji uzrokuju prištiće od temperature, herpesu i drugim problemima s kožom. Liječite simptome lijekovima dostupnim bez liječničkog recepta. Otiđite do biljne apoteke i u dogovoru sa stručnjacima odaberite prirodne lijekove, čajeve i trave koji će vam pomoći da izliječite probleme bez upotrebe lijekova. Kožu održavajte čistom i vlažnom i stavljajte kremu za zaštitu od sunca. Hronični stres može dovesti do ozbiljnih problema kao što su problemi sa srcem, depresija, alkoholizam i neke vrste kancera. Kao što Davis (000.) tvrdi, bitno je napomenui sljedeću značajnu činjenicu: «Mnoge ovisnosti povezane su sa stresnim načinom života, kao naprimjer: prejedanje, pušenje, konzumacija alkohola, korištenje droga, a sve ovo se, zapravo, koristi kao bijeg od problema ili privremeni

način isključenja iz stvarnosti, života. Nijedna od ovih ovisnosti ne rješava postojeći problem ili probleme, štaviše samo im pridodaje, te se, umjesto samo sa stresom, kasnije moramo nositi i sa problemima ovisnosti. Ako često osjećate da ste pod pritiskom, napravite konstruktivne korake da otklonite uzroke i simptome stresa. Religijski obredi, kao što su molitve, namaz naprimjer i drugi oblici religijskih rituala i vježbi, pomažu uspostavljanju duhovne ravoteže i smanjenju stresa. Osim toga, druge vježbe, kao što su joga, pilates, aerobik, reiki, tajči vježbe, također pozitivno djeluju na naše fizičko i mentalno zdravlje, smanjuju napetost i stres... Dajte sebi za zadatak da od danas počnete sa jednom od navedenih aktivnosti s ciljem da smanjite stres i poboljšate svoje fizičko i mentalno zdravlje. Mjerenje stresa Holmes Rahbova skala stresa, koja slijedi u prilogu (na strani 5 i 55), može vam pomoći da izmjerite stres. Ukoliko vam se bilo koji od ovih događaja zbio proteklih  mjeseci, njegovu srednju vrijednost stavite u kolonu Moj rezultat i saberite. Vaš grand total odredit će koliko je protekla godina bila stresna za vas. Rezultat od 5 je nizak, a rezultat između 5-50 je umjeren. Rezultat 50 i više je visok i sugerira da vam je potrebno redovno prakticiranje tehnike za smanjenje stresa sa ciljem smanjenja i eliminiranja stresa.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

53

† MUALLIM

ŽIVOTNI DOGAĐAJI . . 3. . 5. 6. 7. 8. 9. 0. . . 3. . 5. 6. 7. 8. 9. 0. . . 3. . 5. 6. Smrt supružnika Razvod Razdvojenost bracnih drugova Boravak u zatvoru Smrt bliskog člana porodice Povreda ili bolest Brak Otkaz na poslu Bračno izmirenje Penzioniranje Promjena zdravstvenog stanja člana porodice Trudnoća Seksualne disfunkcije Novi član porodice Izmjene na poslu Promjena finansijskog statusa Smrt bliskog prijatelja Promjena radnog mjesta Promjena broja prepirki sa supružnikom Hipoteka ili kredit veći od 90.000 KM Pred kraj hipoteke ili kredita Promjena dužnosti na poslu Sin ili kćerka napustili dom Problemi sa tazbinom Veliki lični uspjeh Supružnik počeo/la ili prekinuo/la raditi

SREDNJA VRIJEDNOST 00 73 65 63 63 53 50 7 5 5  0 39 39 39 38 37 36 35 3 30 9 9 9 8 6

VAŠ REZULTAT _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______

54

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIM † 

7. 8. 9. 30. 3. 3. 33. 3. 35. 36. 37. 38. 39. 0. . . 3.

Počeli ili završili školu Promjena uslova života Revizija personalnih običaja Problemi sa šefom Promjena radnih sati ili uslova Promjena mjesta boravka Promjena u školi Promjena u rekreaciji Promjena u vjerskim aktivnostima Promjena u socijalnim aktivnostima Hipoteka ili kredit manji od 90.000 KM Promjene u spavanju Promjene u porodičnim sastancima Promjene u načinu ishrane Odmor Veliki vjerski praznici Manji prekršaji GRAND TOTAL 

6 5  3 0 0 0 9 9 8 7 6 5 5 3  

_______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______ _______

Ukoliko ovom skalom utvrdite velik nivo stresa, a navedene tehnike nisu dovoljne da se oslobodite stresa i njegovih posljedica, obratite se stručnjacima (svome ljekaru, psihologu ili psihijatru).

Literatura:
1. Smith S. (2002.): What is stress; NASD review. 2. Brewer S. (2000.): Simply relax; Ulysses Press. 3. Belkin A., (2000); Stress Management for dummies; IDG Books. 4. Benson H., (2000.); The relaxation Response; Morrow, William and Company. 5. Davis M., (2000.); The relaxation and Stress reduction Workbook; New Harbinger Publications. 6. Vitality on Demand, Vitality Magazine, vitality.com

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

55

† MUALLIM

EFFECTS OF STRESS ON MENTAL AND PHYSICAL HEALTH
Selvira Draganovic In addition to examining stress and its mental, physical, emotional and social symptoms and its effects on mental and physical health, author also examines proven ways to reducing stress both at workplace and home. She emphasizes several Belke strategies which can help us break free from stress on a short-term. Finally, the author also refers to Holms Rahb scale for measuring stress, by which, based on the events in the last  months, we can measure intensity of stress and act accordingly.

. .

.

56

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

† TEFSIR

NE VEŽI SRCE ZA DUNJALUK
SURA EL-BEKARE, 261-269. (ČETIRI SLIKE) Sead SELJUBAC

PRVA SLIKA Zahir

2:261. Primjer onih koji dijele svoje imetke na putu Allahovu je kao primjer zrna iz kojeg iznikne sedam klasova, i u svakom klasu stotinu zrna! A Allah onome kome On hoće dodaje i više! Allah sve obuhvata i On zna sve. 2:262. Onima koji dijele imetke svoje na Allahovu putu, a potom to što podijele ne poprate prigovorom, niti uvredom, pripada nagrada njihova kod Gospodara njihova! Njima nema straha, niti će oni tugovati. 2:263. A lijepe riječi i praštanje bolji su od milostinje koju uvreda prati! A Allah je bogat i blag je. Oni koji svoje imetke troše na Allahovom putu za borbu i druge svrhe, želeći zadobiti Njegovo zadovoljstvo, poput su onoga koji posije jednu sjemenku, pa iz nje nikne sedam klasova, na jednoj stabljici, a u svakom klasu po stotinu zrna. Allah mnogostruko više daje onom kome hoće od robova Svojih. On je neizmjerno dobar i obilno daruje. On dobro poznaje stanje onoga koji tako dijeli svoj imetak – poznaje i njegovu namjeru i količinu koju daje.

Ovaj ajet objavljen je u vezi s Osmanom b. ‘Affanom i ‘Abdurrahmanom b. ‘Avfom. Prvi je opremio vojsku za Tebuk, a drugi je donio četiri hiljade dirhema priloga, dok je četiri hiljade ostavio svojoj porodici. Vjerovjesnik, s.a.v.s., tada je kazao: «Ja Rabbi, ja sam zadovoljan Osmanom b. ‘Affanom, pa budi i Ti zadovoljan njime», a Abdurrahmanu je kazao: «Neka ti Allah dadne bereket i u onome što si ostavio i u onome što si darovao!»
Batin

U hadisu stoji: «Darežljivost je stablo čiji je korijen u Džennetu, a grane su mu spuštene na Dunjaluk, pa ko se uhvati za neku od njegovih grana, ona će ga odvesti do Dženneta. Škrtost je stablo čiji je korijen u Džehennemu, a grane su mu spuštene na Dunjaluk, pa ko se uhvati za neku od njegovih grana, ona će ga odvesti u Vatru». Znaj da se djela vrednuju spram nijjeta. Ukoliko bi neko upitao u čemu je smisao Pejgamberovih riječi: «Muminov nijjet bolji je od njegovog djela!, moglo bi se odgovoriti na nakoliko načina. 
V. Ez-Zuhajli, Et-Tefsir el-vedžiz, 44

58

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

TEFSIR †

Prvo, hadisom u kojem stoji da je Osman, r.a., čuo kako je Pejgamber obećao veliku nagradu, golem sevap, onome ko iskopa bunar. On je nanijjetio da ga iskopa, ali ga je u tome pretekao neki kafir i on ga iskopao. Pejgamber je tada kazao: «Nijjet mumina je bolji od njegovog djela!», tj. kafirovog djela. Drugo, da je samo muminovo djelo uz iskren nijjet bolje od njegovog djela bez takvog nijjeta. Ima onih koji tvrde da neka djela neće ni biti nagrađena bez nijjeta – kakav je namaz, dok za neka nijjet nije nužan – kakvi su učenje Kur’ana ili zikr. Znaj da darivanje ima svoje stepene. Ima dijeljenje imetka koje čine obični ljudi (avam), jer im je za to obećan Džennet. Međutim, za posebne ljude (havas) dijeljenje je put popravljanja svog hala prečišćavanjem nefsa i čišćenjem kalba, a kako bi na Kijametskom danu bili nagrađeni gledanjem u Lice Uzvišenog Allaha. Stoga, mumin treba prečišćavati svoj nefs i čistiti svoj kalb od ljubavi prema materiji, a na putu Uzvišenog Vladara kako bi bio posebno počašćen u džennetima i zaštitio se od škrtosti i opasnosti da kod Allaha bude svrstan u kategoriju koju čeka propast. U Mesneviji se kaže: Allahu pozajmi, u zajam dadni ovo lišće tijela, Da bi, u zamjenu, u srcu tvome bašča izrasti mogla. Zajam daj, ovu hranu tijela svoga umanji, Da bi se pojavilo lice koje oko ne može vidjeti. Ljudi se, u pogledu dijeljenja imetka, dijele na tri kategorije: a) Oni koji su jaki. Takvi podijele sve što imaju. Oni ispunjavaju zavjet dan Allah h  hu s ljubavlju. Primjer je Ebu Bekr esSiddik, r.a. b) Umjereni. Oni nisu u stanju odjednom i potpuno isprazniti svoju ruku, nego nešto i zadržavaju, ne radi uživanja, nego da bi imali šta dati onda kad se pojavi onaj kome je pomoć potrebna, a sebe zadovoljavaju samo sa onoliko koliko je potrebno da sačuvaju snagu za ibadet, i 
 4 El-Hadid, 8 Dž. Rumi, Mesnevija, t. V., bejt 46-47 El-Ahzab, 

c)

Slabi. To su oni koji se ograničavaju samo na davanje obaveznog zekata.

Od El-Hasana se prenosi da je kazao kako je jednog dana Pejgamber izašao pred svoje ashabe i kazao im: «Ima li neko među vama ko bi želio da mu Allah otkloni sljepilo i učini da vidi? Doista, onome ko teži za Dunjalukom i nada se dugu ostanku na njemu, Allah srazmjerno tome oslijepi njegovo srce. A onome ko bude skroman na Dunjaluku i nada se kratkom ostanku na njemu, Allah podari znanje bez učenja i uputi ga bez upute. Doista će iza vas doći ljudi kod kojih će vladar opstojati ubijanjem i tiranijom, bogataš hvalisanjem i škrtošću, a ljubav slijeđenjem strasti. Ko od vas dočeka to vrijeme, pa bude osaburio u siromaštvu, a mogao bi postati bogataš, ili osaburio u preziru, a mogao bi zadobiti ljubav, ili osaburio u poniženju, a mogao bi postati moćnik, a sve to radi Lica Uzvišenog Allaha, Uzvišeni Allah će mu dati nagradu koliko pedeseterici siddikina». Allahu naš, pomozi nam da postanemo neovisni o bilo kome osim o Tebi, da nam Ti budeš dovoljan tako da nam nije nužan niko osim Tebe. Amin.
Predaje

Vele da je El-Hasan b. Ali, r.a., bio zaištahio za nekom hranom te je prodao Fatiminu košulju za šest dirhema. Onda mu je te pare zatražio neki prosjak i on mu ih je dao. Potom je sreo nekog čovjeka koji je prodavao devu. On ju je od njeg kupio, a potom je prodao drugome. Kad je htio platiti onom prodavcu, nije ga više mogao naći. Slučaj je iznesen Pejgamberu, a on je kazao: «Onaj prosjak je bio melek Ridvan, prodavac melek Mikail, a kupac mel l lek Džebrail». Tim povodom su objavljene riječi Uzvišenog: Onima koji dijele imetke svoje... Kažu da je Ibrahim, a.s. imao pet hiljada krda krupne stoke koju su čuvali psi čuvari oko čijih su vratova bile zlatne ogrlice. Jednom, dok je čuvao stoku na pustom ispasištu, prikaza mu se melek u insanskom suretu, izgovarajući: «Subbuhun kuddusun Rabbu ‘llmelaiketi ve ‘rl
59

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

† TEFSIR

Ruh (Neka je slavljen i uzvišen Gospodar meleka i Džibrila!)» Ibrahim, a.s., reče mu: «Ponovi još jednom taj zikr Rabba moga i tvoje je pola ovog mog imetka koje vidiš!» Melek ponovi, a on opet zavika: «De još jednom ponovi tespih moga Rabba i tvoj je sav ovaj moj imetak koji vidiš!» Meleki su ovim njegovim gestom bili zadivljeni, pa su kazali: «I priliči što te Allah smatra Svojim halilom i što ti je kroz narode i vjere lijep spomen sačuvao!» Priča se da je bio neki vladar koji je imao problema sa gasovima u trbuhu. Naduo se, a nije ih mogao ispustiti. To ga je gotovo ubilo. Obećao je: «Ko me kutariše ovog belaja, dat ću mu cijelo svoje bogatstvo». Čuo je to jedan Allahu predani rob, došao mu i potrao ga svojom rukom po trbuhu, a gas je izišao, nepodnošljivo smrdljiv. Vladar je momentalno ozdravio. Rekao je: «Gospodine, izvoli sjesti na moj prijesto. Ja se povlačim!» Onaj mu odgovori: «Ne treba mi bogatstvo i blagostanje čija je vrijednost jedan smrdljivi vjetar. Nego, ti iz ovoga uzmi pouku! Vrijednost onoga što je tebe zanijelo i zalijepilo je, eto, tolika!» 
DRUGA SLIKA Zahir

kojoj ima nešto zemlje, a na koju se sruči žestok pljusak i sa stijene spere zemlju te ostane gola i neplodna. Na njoj ništa ne može nići. Od svoga davanja imetka onaj munafik, koji se time samo drugima prikazuje, kao i ona stijena, neće imati nikakve koristi, niti će za to dobiti nagradu. Ko prigovara, ko vrijeđa, ko se prikazuje drugima svojom sadakom, na Kijametskom danu neće imati nagradu za tu svoju sadaku koju je davao na Dunjaluku, onako kao što na onoj stijeni ne ostane nimalo zemlje koja je na njoj bila. Allah one koji u Njega ne vjeruju neće ni usmjeriti ka ispravnom putu, putu dobra.
Batin

2:264. O vjernici! Ne upropaštavajte prigovaranjem i uvredama milostinje vaše kao oni koji imetke svoje dijele da ih svijet vidi i koji ne vjeruju ni u Allaha, ni u Svijet onaj! Primjer takvih ljudi je nalik primjeru glatke stijene na kojoj je nešto zemlje, pa se pljusak sruči i stijenu golom ostavi! Oni nikakve dobiti od zarade svoje neće imati, Allah ne upućuje Pravom stazom narod nevjernički! Vjernici, ne kvarite sevape od svojih milostinja prigovaranjem i uvredama, pa da budete poput munafika koji dijeli svoj imetak prikazujući se time ljudima, sa željom da od njih dobije pohvale, a ne sa namjerom da time zadobije Allahovo zadovoljstvo i ahiretsku nagradu. Takvi ne vjeruju ni u Allaha, ni u Ahiret. Njihov slučaj je poput skliske stijene na 
Batin komentari su iz: I. Hakki, Ruh el-Bejan, I., 48-40

Ova slika sadrži dva dijela. U jednom je ništavnost dijeljenja imetka uz prigovor i uvredu uspoređena sa ništavnosti dijeljenja imetka sa namjerom da ljudi to vide i steknu dojam darežljiosti koje tu u suštini nema, a drugi dio slike je usporedba sa malo zemlje koju bujica odnese i od nje ne bude koristi. Prve generacije muslimana veoma su se trudile da sadaku koju daju sakriju od očiju ljudi. Neki su sadaku davali slijepom siromahu, da ni on ne vidi ko mu je dao sadaku. Drugi su noću, dok siromah spava pokraj puta, sadaku kačili za njegovu odjeću. Treći su je ostavljali na put kud bi siromah naišao, a on bi je uzeo ne vidjevši od koga je. U Mesneviji se kaže: Kad drveće u bašči ogoli od lišća u jesen, Isto to drveće dobit će lišće u proljeće. Ako u tvojoj ruci ne ostane baš ništa za podijeliti, Ako je to bilo u ime Boga, neće te On ostaviti bez išta. Kad god hambar bude ispražnjen s tim da se posije za sjeme, On će opet biti napunjen. U koga hambar bude napunjen žitom da ga čuva, Moljac i miši će ga isprazniti. Ajet aludira na to da međuljudski odnosi ili komunikacija sa ljudima, ukoliko su
6 Dž. Rumi, Mesnevija (prijevod Fejzulah Hadžibajrić), Sarajevo, 996., t. I., bejt .7-.40

60

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

TEFSIR †

izmiješani sa nekim dunjalučkim interesima, predstavljaju okretanje od Istinitog (Hakka) i prihvatanje neistine (batila), a ko prihvati neistinu, kvari, batali, svoj udio u djelima. A da li nakon Istine ima drugo išta osim zablude!? Da kvarimo dobročinstvo okrećući se od traženja Istinitog, a prihvatajući neistinu, zabranjeno nam je Njegovim riječima: Ne upropaštavajte milostinje vaše..., a one su oblik dobročinstva, prigovaranjem, jer kad za nju prigovoriš siromahu, već si se okrenuo od traženja Istinitog. Da si htio svojom sadakom tražiti Hakka, ne bi siromahu prigovarao, nego bi mu bio zahvalan jer je on sebeb tvog dolaska do Hakka. Zato je Pejgamber kazao: «Da nije siromaha, propali bi bogataši!», u smislu da ne bi ni našli put do Hakka. Ima onih koji Pejgamberove riječi: «Gornja ruka je bolja od donje ruke!», tumače tako što tvrde da je gornja ruka ruka siromaha, a donja ruka ruka bogataša – donja daje, a gornja prima. I uvreda je prihvatanje neistine. Sve što nije Hakk jest batil, tako da ko učini neko dobro djelo radi Allaha, a onda u taj nijjet umiješa neki interese bilo kojeg od dva svijeta, time kvari svoje djelo kao djelo učinjeno samo radi Allaha. Ovo dobro upamti!!! U Mesneviji stoji: On voli i Boga radi Dunjaluka, Njegova duša nije ašik za ljepotom Istinitog. On čak govori da je ašik Uzvišenom Biću Božijem (Zatuhu te’ala) A poznato nam je da se Uzvišeno Biće ne može spoznati. To je njegova fantazija koja je rođena i koja nestane, A Istina se ne rađa, jer Allah nije rođen. To je ašik lika i forme koji ima svoje uobraženje. Kad će on biti pravi ašik, to je pitanje. Ašik koji ima lijepe i dobre misli i ako je iskren, To će ga dovesti do jedne stvarnosti. Iskreni ašk, istinska ljubav prema Allahu, prema Milostivom, kad ovlada srcem čovjeka, trga s njega plašt širka u djelima, u djeci, u duši. Hizmet uz naknadu ne priliči rudžulijjetu. Ko
7 Junus,  8 Dž. Rumi, Mesnevija (prijevod Fejzulah Hadžibajrić), Sarajevo, 996., t. I., bejt .76-.760

zna da je njegov Gospodar Plemeniti, on zabrani svom srcu da očekuje naknadu, a naknada mu, u potpunosti, dođe od Njega, Plemenitog. Allahu naš, presijeci naše uzdanje u bilo koga osim u Tebe, I učini nas takvima da od Tebe želimo samo Tvoj Zat.
Predaja

Prenosi se da je neki alim rekao: „Ko čini djela pokornosti Allahu sa namjerom da ga svijet vidi i da se za njeg čuje da je pobožan, taj je poput onoga ko iziđe u čaršiju, svoj ceger napuni kamenčićima, a ljudi počnu govoriti: ‘Kako je u ovoga pun ceger!’ Takav čovjek ima samo priču tih ljudi, a kad bi za onaj ceger kamenčića htio kupiti nešto, ništa ne bi dobio za njeg».
TREĆA SLIKA Zahir

2:265. A primjer onih koji dijele imetke svoje u težnji da zadobiju Allahovo zadovoljstvo i potporu da se na dijeljenje naviknu, nalik je primjeru bašče na zaravni, na koju se obilna kiša sruči i svoj urod bašča dvostruko daje! A ako se obilna kiša i ne sruči, opet bude rose! Allah vidi sve što vi radite. Oni koji dijele s drugima svoj imetak sa namjerom da steknu Allahovo zadovoljstvo, uvjereni da će za to dobiti nagradu od Uzvišenog i da se naviknu na sve oblike pokornosti Allahu i učvršćivanje imana, oni su poput bašče u kojoj je blago uzvišenje koje pogoduje bilju, na koju se spusti obilna kiša, pa to dovede do dvostrukog prinosa te bašče. A ako ne bude obilne kiše na nju se spusti kiša rosulja koja joj bude sasvim dovoljna da dadne svoj prinos. Ona je kvalitetna zemlja kojoj je kiša rosulja sasvim dovoljna. Allah je upoznat sa vašim postupcima, i ni jedno od njih nije Mu nepoznato.
Batin

Sadaka učvršćuje nefs u imanu i pokornosti, a otklanja od njeg poniženje koje je posljedica škrtosti, zaljubljenosti u imetak, njegovo zadržavanje i nedijeljenje. Iako je nefs
61

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

† TEFSIR

po prirodi sklon da voli imetak, a da mu je teško izvršavati tjelesne ibadete, ipak radi ono na šta ga navikneš. Autor Burde veli: Nefs je poput djeteta, ako ga zanemariš, ono raste voleći dojenje, A ako ga odbiješ od dojenja, ono se navikne bez njeg. Kad zanemariš nefs, on se navikne na lijenost, besposlicu, škrtost i sustezanje od dijeljenja imetka u različite forme izraza pokornosti Bogu ili svrhe koje iman zahtijeva. Međutim, kad ga obavežeš na napore tjelesnih i imovinskih ibadeta i navikneš ga da ih podnosi, on će te slušati i prečistit će se od svojih prirodnih navika. U Mesneviji se kaže: Ko daje i srebreni novčić (dirhem), neka ga daje gdje treba, A ko je ašik, on treba da daje i dirhem i dušu. Podaj hljeb u ime Boga, dobit ćeš hljeb od Boga, Ko da dušu, taj će dobiti dušu. Od hazreti Alije, r.a., prenosi se da je Pejgamber kazao: «Sadaka kad iziđe iz ruke darovaoca, a prije nego što se spusti u ruku primaoca, izgovori pet rečenica: 1. Bila sam malobrojna, sad si me umnožio; 2. bila sam mala, a sad si me povećao; 3. bila sam ti neprijatelj, a sad si me učinio voljenim prijateljem; 4. bila sam prolazna, a sad si me učinio vječnom, i 5. bila sam čuvana, a sada ću ja čuvati tebe». Riječ sadaka u arapskom pismu ima četiri harfa, a svaki od njih ukazuje na neko značenje: a) harf s ukazuje na riječ sadd – odbijanje, spječavanje, u smislu da sadaka odbija od onoga ko je daje nepoželjne stvari na oba svijeta; b) harf d ukazuje na riječ delil – vodič, jer sadaka svog davaoca vodi u Džennet; c) harf k ukazuje na riječ kurb – približavanje, pošto sadaka svog davaoca
9 Dž. Rumi, Mesnevija (prijevod Fejzulah Hadžibajrić), Sarajevo, 996., t. I, bejt .-.6

d)

približava Rabbu; i harf h (kao nosilac harfa t) ukazuje na riječ hidajet – uputa, jer sadaka donosi uputu od Uzvišenog Allaha.

Dvostruki su plodovi iskrenosti u traženju Hakka, samo Njega i ničega drugog, i Njegovog zadovoljstva. Jer – ko dijeli imetak i radi druga djela koja su izraz njegove pokornosti Bogu, a radi ahiretske nagrade i podizanja nivoa u džennetima, on će od toga imati samo udio u Džennetu. Međutim, onaj ko traži samo Hakka, imat će udio u blizini Rabba, u boravku u toj blizini, u gledanju onoga što oko nikad nije vidjelo, što uho nikad nije čulo i što na um nikada nije ni moglo nikom pasti, a uz to će imati i udio u blagodatima Dženneta, i to daleko veći i obimniji od onoga ko je želio samo Džennet. Allahu naš, vodi nas do Tebe!
Predaje

U jednom hadisu stoji: «Ko presiječe nadu onome ko u njega nadu ulaže, Allah će njemu prekinuti njegovu nadu»! Prenosi se da je neki alim, kad je vidio ovaj hadis, žestoko zaplakao, zbunio se, izgubio i ukočio od brige. Onda je zgrabio ovaj hadis, ustao i pošao do jednog dobrog kako bi mu on protumačio značenje tog hadisa i otkloni svoju sumnju. Kad je ušao kod onog dobrog vidio je kako on u ruci drži hljeb koji jede cuko. Onaj mu je nazvao selam, a on je selamom uzvratio. Međutim, nije ustao da ga dočeka na nogama kako je to činio ranije. Tek kad je cuko pojeo sav hljeb, on je ustao i uljudno ga dočekao. Izvinjavajući se, kazao je: «Molim te, primi izvinjenje. Nisam odmah ustao vodeći računa o Pejgamberovim riječima: ‘Ko presiječe nadu onome ko u njega ulaže nadu, Allah će njemu prekinuti njegovu nadu!’ Ovaj cuko nadao se da ću mu ja dati da pojede cijeli hljeb, pa nisam ustao bojeći se da ne presiječem njegovu nadu». Kad je to onaj čuo, ustao je zbunjen a zadivljen kerametom onog dobrog i snagom njegovog evlijaluka. Nije ga ni pitao za tumačenje hadisa.0 
0 I. Hakki, Ruh el-Bejan, I, 4-46.

62

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

TEFSIR †

ČETVRTA SLIKA Zahir

2:266. Da li bi iko od vas poželio da ima vrt palmi i grožđa kroz koji rijeke teku i da u njemu ima raznolikih plodova, i da ga starost pogodi i potomstvo nejako da ima, a da vrt potom vihor vatreni zadesi i cijeli sagori? Eto, tako vam Allah objašnjava znakove da biste razmislili. 2:267. O vjernici! Dijelite od lijepih stvari koje ste stekli i iz onoga što smo vam Mi iz zemlje izveli! Nemojte ono bezvrijedno izdvajati da biste to podijelili, a niste ni vi to voljni uzeti, osim očiju zatvorenih! Znajte da je Allah neovisan i hvale dostojan! 2:268. Šejtan vam obećava siromaštvo i naređuje vam škrtost! A Allah vam obećava oprost Svoj i dar! Allah sve obuhvata i sveznajući je! 2:269. On mudrost kome hoće podaruje! A kome je data mudrost, dato mu je dobro veliko! I samo pametni Opomenu prihvataju. Bi li iko od vas volio imati bašču sa stablima palmi i lozama grožđa, a niže stabala rijeka teče? Bašča daje raznovrsne plodove. Njega starost sustigla koja, radi vlastite nemoći, sa sobom nosi mnogo potrebe da mu drugi pomažu. Uz starost, on ima i sitnu djecu, koja još nisu stasala do snage kad mogu sami privređivati i zarađivati. Staračka nemoć i nejaka djeca spomenuti su skupa kako bi se naglasila potreba da pomognu drugi. Onda se dogodi da onu njegovu bašču pogodi vatreni vihor, koji se pretvori u uragan, i potpuno je uništi. Takva je i sadaka onog ko se njom pokazuje drugima. Na Kijametskom danu, kad svakome bude najviše potrebno i najsitnije dobro djelo, ona će nestati, propasti. Allah, navodeći primjere, pojašnjava Svoje ajete, navodeći vas da razmislite o prolaznosti Dunjaluka i vječnosti Ahireta. Zato, mumini, dajite zekat na svoje imetke, izdvajajući najvrednije njegove dijelove koje ste na halal način stekli i uzimajući ga iz različitih vrsta svog imetka na koji je obavezno dati zekat. Dajite zekat na ono što vam je Allah iz zemlje dao – na usjeve, plodove, rudna

bogatstva. Nemojte birati stvari lošeg kvaliteta, kako biste njih kao zekat dali, a svjesni ste da biste ih, kad bi vam se za vaš posao njima plaćalo, primali s potcjenjivanjem, prezirom i okrenute glave. Vi biste bili zadovoljni drugom vrstom svog imetka, pa kako iz onog lošeg da dajete obavezu prema Allahu? Budite svjesni da Allahu nije potreban vaš zekat i vaša sadaka. On zaslužuje stalnu zahvalu za brojne nimete koje daruje i pohvalu za sve što čini. Sehl b. Hanif tvrdi da su ljudi izdvajali svoje najlošije plodove i njih davali kao sadaku, pa je tim povodom objavljen ajet: Nemojte ono bezvrijedno izdvajati... Kad dijelite imetak šejtan vas plaši siromaštvom, trujući vas idejom da zekat umanjuje imetak, a navodi vas na neposlušnost Allahu, škrtost i uskraćivanje zekata i svega drugog za šta se nagrada dobija na Ahiretu. Ali, Allah vam, ako budete davali zekat i sadaku, obećava oprost i pokrivanje vaših grijeha na Dunjaluku i Ahiretu. On vam obećava obilnu nafaku na Dunjaluku, a veliku nagradu na Ahiretu. Allah je neizmjerno dobar i dobro poznaje svakog ko dijeli svoj imetak na Allahovom putu. Allah znanje i poznavanje tajni Kur’ana, razumijevanje stvari, ispravnost riječi i djela, postavljanje svake stvari na njeno mjesto, daruje onome kome On hoće među Svojim robovima. Kome je takva mudrost (korisno znaje) darovana postići će dobro Dunjaluka i Ahireta. A iz smjernica Kur’ana i Objave uopće pouku uzima samo onaj čiji razum je zdrav.
Batin

El-Kušejri tvrdi da su ovi ajeti navedeni kao primjer za iskrenog i dvoličnog, za onoga ko dijeli imetak na Allahovom putu i onoga ko ga dijeli na putu zablude. One prve prati lijepo društvo i počast, a one druge samoća i propast. Onim prvim njihov trud dovede do zahvalne pozicije, a onim drugim on bude uzrok zabludi. Oni prvi prečišćavaju svoja djela, a onima drugima njihova djela propadaju kao što im propada i sam imetak, a završavaju u ružnom halu, koji se stalno povećava i postaje teži. Prvi su poput onoga ko usadi sadnicu, pa joj se korijen
63

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

† TEFSIR

učvrsti, stablo bude dobro razvijeno, a grane visoko u zraku, plod obilan. Oni drugi su poput onoga čiji je posao propao, roba pokradena, prinosi samo što nisu stali, on star, a belaji samo pristižu. Mogu li oni uopće biti u istom stanju? Plodovi ovise o korijenu! Očisti svoja djela od licemjerja! Prenosi se od Ebu Zerra el-Gaffarija, r.a., da je kazao kako mu je Pejgamber rekao: «Ebu Zerre, obnovi lađu, more je duboko; povećaj opskrbu, put je dalek; smanji teret, put je opasan; i iskren budi kad radiš jer Nadglednik sve vidi!» Obnavljanje i osvježenje lađe je utvrđivanje imana i obnavljanje tevhida. More je Džehennem. Uzvišeni kaže: A potom ćemo one bogobojazne spasiti, a nevjernike ostaviti da kleče u vatri! Put je putovanje na Ahiret i Kijametski dan. Uzvišeni kaže: U Danu – pedeset hiljada godina je mjera njemu! Opskrba za Džennet su djela pokornosti, a opskrba za Džehennem su ružna djela. Teret su grijesi. Smanjiti ih znači potpuno ih se odreći i s njima prekinuti. Put na Ahiret je opasan, jer zebanije zgrabe s puta one koji su pod teškim teretom, a tamo nema ko bi mogao pomoći u nošenju tereta, čak i kad je riječ o bližnjima. Uzvišeni kaže: Pa i ako pretovareni pozove da mu se ponese, ništa mu se ponijeti neće, pa makar i rođak da je! Nadzornik je Allah. On je dobar i prihvata samo ono što je dobro i čisto od primjesa širka i licemjerja. On kaže: Ko se nada lijepu susretu s Gospodarom svojim, neka dobra djela čini, i neka štujući Gospodara svoga ne pridružuje Mu nikoga!4 U hadisu stoji: «Sa svakim od vas će njegov Gospodar razgovarati, a među njima neće biti prevodioca, niti perde koja bi Ga zaklanjala. Čovjek će pogledat desno od sebe i vidjeti samo ono što je pred sebe poslao. Pogledat će lijevo od sebe i vidjeti samo ono djela što je pred sebe poslao. Pogledat će pred sebe i vidjeti samo Vatru koja je tik pred njegovim licem. Pa – sačuvajte se Allahove kazne makar sa pola hurme». 
  4 Merjem, 7 El-Me’aridž, 4 Fatir, 8 El-Kehf, 0

Predaja

Spominje se od Vehb b. Munebbeha da je kazao: «Uzvišeni Allah je naredio Iblisu da ode Muhammedu, a.s., i odgovori mu na sve što ga on bude pitao. Dođe on Pejgamberu u liku nekog starca sa štapom u ruci. Dijalog je tekao ovako: – Ko si ti? – Iblis. – Zašto si došao? – Naredio mi je moj Gospodar da ti dođem i odgovorim ti, odnosno kažem ti sve što me budeš pitao. – Koliko ti u mom ummetu imaš dušmana? – Petnaest. Ti si među njima prvi, zatim pravedan vladar, skroman i ponizan bogataš, iskren trgovac, skrušen alim, mumin koji drugima lijepo savjetuje, mumin čije srce je samilosno, onaj koji ostane čvrsto pri svojoj tevbi, onaj što se susteže od harama, mumin koji je stalno čist pod abdestom ili gusulom, mumin koji često daje sadaku, mumin koji se lijepo ophodi s ljudima, mumin koji koristi ljudima, hafiz koji stalno uči Kur’an i onaj što noći provodi u ibadetu dok ljudi spavaju. – A koliko imaš svojih prijatelja u mom ummetu? – Deset: nepravedni vladar, osioni bogataš, trgovac prevarant, onaj koji pije alkohol, klevetnik, dvoličnjak, onaj koji se kamatom hrani, onaj koji jede jetimski hakk, onaj koji ne daje zekat i onaj koji gaji nadu u dug ostanak na Dunjaluku.

64

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

TEFSIR †

DO NOT LET THE LIFE OF THIS WORLD (DUN’JA) DECEIVE YOU Surat Al-Baqara, 261-269. Four pictures
Sead Seljubac There is a danger in letting the life of this world (dun’ja) which is fleeting, deceive you. Such bond seals one’s heart, it gives illusions, fears and does not allow a man/women to clearly see the value of things. Verses of surat Al-Baqara (6-69) warns of such danger and gives directions how not to fall in the trap of fleeting and shows us how to gain the eternal. Verses are given in the form of clear pictures which in a completely understandable manner present actual state of things on this world’s .(dun’ja ) stage.

269-261

. -261) . . .

(269

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

65

† MUALLIMOV ESEJ

ZAŠTO SMO SLABI?
Ahmet ALIBAŠIĆ

ašto smo slabi i zaostali?, pitanje je koje sebi često postavljamo. A da jesmo slabi, nema sumnje. Većina loših vijesti koje slušamo na medijima dolazi iz muslimanskog svijeta, bilo da se radi o niskim stopama pismenosti, krajnjem siromaštvu, izbjeglicama ili sukobima. Zemljotres koji u razvijenim zemljama ubije desetine ili eventualno stotine, u nas ubija desetine hiljada. Zašto je to tako? I kao što zapušteni bolesnik, kad konačno ode doktoru, obično iz doktorske ordinacije ne izlazi sa jednom dijagnozom i iz apoteke ne nosi jedan lijek, već čitavu kesu, tako i nama kao zajednici koja se upustila neće pomoći jedan lijek. Ovdje ćemo progovoriti samo o dvije dijagnoze koje nam je ustanovio Poslanik, a.s., u svom hadisu: “Doći će vrijeme da će drugi narodi nasrnuti na vas kao što gladan svijet navali na posudu sa hranom». Neko od prisutnih upita: «Je li to zato što će nas biti malo?» «Ne», odgovori Poslanik. «Naprotiv, bit će vas mnogo, ali ćete biti kao pjena. Allah će iz grudi vaših neprijatelja ukloniti strah koji od vas imaju, a u vaša srca će ubaciti slabost.» «Koja je to slabost, Božiji Poslaniče?», upitaše. «Ljubav prema dunjaluku i prezir prema smrti.»

Z 

Ebu Davud, Sunen. Vidi: Hasen el-Benna, Medžmu‘atu resail (Kairo: Daru ‘d-da’ve, 990.), 54.

Danas u svijetu ima ,36 milijardi muslimana, ali smo zaista kao pjena gaziranog soka koja na trenutak napuni čašu da izgleda tako da će se čaša presuti, a onda, par momenata kasnije, pjena se slegne, da bi ostala tek trećina ili četvrtina čaše. Tako je i sa nama, mnogo nas je, ali kad mjerimo naš doprinos na raznim poljima, kao da nas je tri ili četiri puta manje. Slabi smo, dakle. Zašto? Poslanik, a.s., kaže da je to zato što volimo dunjaluk i strahujemo od smrti. Učeći Kur’an i čitajući druge Poslanikove hadise, znamo da nas slabim nije učinila obična, prirodna ljubav prema dunjaluku i prirodni strah od smrti, već pretjerivanje u tome. Znamo to sigurno jer svaki namaz završavamo dovom dragom Allahu da nam da dobro na ovom i na budućem svijetu: Rabbena atina fi ‘d-dun’ja haseneten ve fi ‘l-ahireti hasene. Allah svakom od nas poručuje: Onim što ti je Allah dao nastoj da zaslužiš dobro na Ahiretu, ali ne zaboravi ni svoj udio na dunjaluku! (Kur’an, 38:77). Kad je jedan od ashaba kupio novu odjeću, pa se pohvalio svojim drugovima, neko mu je prigovorio da takvo radovanje dunjaluku ne priliči vjerniku. Njemu je to zasmetalo, pa se požalio Poslaniku, na što ga je Božiji miljenik uvjerio da to ne mora biti tako, jer Allah voli

68

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOV ESEJ †

da vidi tragove Svojih blagodati na Svojim robovima. A kad je Poslanik, a.s., vidio kako je Amr ibn As zabogatio, s radošću je uzviknuo: «Lijepa li imetka u dobra insana!»3 Na isti način, strah od smrti je prirodna ljudska osobina. Poslanik, a.s., svojim mladim ashabima savjetovao je da ne traže od Boga susret sa neprijateljem na bojnom polju,4 jer nikad se ne zna hoće li se čovjek prepasti smrti i pobjeći sa fronta, a to je težak grijeh. U sahihhadisu, pak, kaže se da je Musa, a.s., kao i ostali poslanici znao koliko će živjeti. Kad mu je došao edžel, Allah mu je poslao meleka smrti da mu uzme dušu. Melek smrti je od Musaa zatražio da teslimi dušu svome Gospodaru, na šta mu je ovaj izbio oko!5 Ne ulazeći u razna pitanja koja se ovdje mogu postaviti, recimo da je Musa, a.s., samo prirodno ljudski reagirao. Ademu, a.s., Bog je dao da vidi svoje potomke. Nekima, kao njemu samom i Nuhu, Bog je podario dug život, dok je drugima, kao Davudu, dao kratak umor. Adem se sažalio na Davuda, pa zamolio Allaha da njegovih četrdeset godina dodijeli Davudu, što je Allah uslišao. Ipak, kad je Ademu došao melek smrti, Adem ga je pitao šta je sa onih četrdeset godina. Nekako je bio zaboravio na dar koji je učinio svome potomku Davudu, a.s.6
Pohlepa nas čini slabim

Voljeti, dakle, dunjaluk, lijepo auto, kuću, odjeću i slično samo po sebi nije grijeh pod uvjetom da smo to stekli na halal način i da smo izmirili svoje obaveze. Uostalom, i Poslanik, a.s., govorio je da uživa u nekim dunjalučkim stvarima kao što su žene i mirisi.7 Ali, ono što jest grijeh i ono što nas čini slabim jest pretjerivanje u toj ljubavi – onda kad dunjaluk počne posjedovati nas, a ne mi dunjaluk. Takvu ljubav nazivamo različitim imenima: ako imamo dunjaluk, pa ga ne damo kad treba, zovemo 
Imam Ahmed, Musned, br. 7.759. 3 Imam Ahmed, Musned, br. 7.096. 4 Muttefekun alejhi 5 Muttefekun alejhi 6 Bilježe ga imam Et-Tirmizi i drugi. Vidi: Tarik Suvejdan, Vjerovjesnici i njihovi narodi: pouke i poruke; prema audiozapisu predavanja, priredio Senad Ćeman, Živinice, Selsebil,. 003, 49-50 7 En-Nesai, Sunen

to škrtost; ako ga nemamo, a žudimo za njim i u tome nemamo mjere, onda to zovemo gramzivost i pohlepa. A to su osobine koje nas čine slabim, kaže Poslanik. Kako? U drugim hadisima Poslanik daje odgovor pa kaže: “Čuvajte se pohlepe, jer je ona uništila one prije vas. Učinila je da pokidaju rodbinske veze, pa su prava i hakove jedni drugih počeli otimati, pa su se odali razvratu, pa su se počeli ubijati...”8 Dakle, pohlepa nas čini slabim tako što uništava naše međuljudske odnose. Podsjetimo se samo koliko je puta međa od 0 cm zavadila komšije, pa na sudu potroše više para nego što vrijedi i ta međa i ono zemlje oko nje. Koliko puta je ostavština iza babe ili mame posvađala braću i sestre da nikad iza babine smrti nisu progovorili? Koliko su puta marka ili euro unijeli zavist i pakost među nas, pa smo podijelili džemate, uništili akcije i sl.? Sve je to cijena pretjerane okupiranosti dunjalukom i zapostavljanja dobrih međuljudskih veza, koje – jednom riječju – nazivamo povjerenje. U nauci se ono nekad zove i društvenim kapitalom, vezivnim malterom i ljepilom koje pomaže da svoje ostale potencijale, finansijske, fizičke i ljudske, stavimo u funkciju unapređenja našeg zajedničkog dobra. Pogledajmo par primjera društvenog neuspjeha zbog nepovjerenja. Mnoga sela i gradovi u Sprečanskoj dolini nemaju stalnu vodu u vodovodu. Mnoga su je imala, ali su Srbi u toku rata silom podijelili zemlju, njihove izvore okupirali i uzeli sebi. Tako je počeo problem. Onda su se našli dobri ljudi iz skandinavskih zemalja, pa su jednom tamošnjem gradu donirali nekoliko miliona maraka da sebi dovede drugu vodu. Tamošnji političari uspjeli su te novce utrošiti, a da ništa ne naprave. Konačno, kad je došao red da stanovnici te općine sami sebi ponovo pomognu, kao što su to učinili i prvi put, obični ljudi pokušali su napraviti akciju dovođenja vode sa novog izvorišta do rezervoara. Svako domaćinstvo trebalo je dati po par stotina maraka da bi ponovo imali pitku vodu. Nisu uspjeli jer jedni u druge nisu imali povjerenja. Svi su počeli kopati bunareve po avlijama i tako
8 Ibn Hibban u Sahihu i Hakim u El-Mustedreku. Vidi Taha Abdullah el-’Afifi, Min vesaja er-Resul, 3: 106107

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

69

† MUALLIMOV ESEJ

potrošili hiljade maraka, a velika većina i danas nema vodu. Zašto? Zato što među njima nije bilo povjerenja. Zbog nepovjerenja, mi svakodnevno dajemo ogromne novce strancima, koji će većinu zarađenog odnijeti iz Bosne, umjesto da ih dajemo svojim ljudima, koji će većinu tog novca vratiti bosanskom društvu na ovaj ili onaj način. Naprimjer, nije moguće da se ni na ijednoj domaćoj pumpi ne toči kvalitetno gorivo, ali ipak samo ono na stranim pumpama slovi kao kvalitetno. Ili, kad nas je zamjena njemačke marke za euro prisilila da iznesemo zalihe novca iz ladica i dušeka, iznijeli smo milijarde, na kojima smo do tada samo pravili gubitke, jer nema ekonomije bez inflacije, a trebali smo plaćati i ,5% zekata. Ali, i kad smo ih odlučili staviti u opticaj, većinom smo ih povjerili stranim bankama, jer u svoje nismo imali povjerenje, iako najuspješnije strane banke u Bosni vode domaći ljudi, i iako ima više stranih banaka koje loše posluju, i iako sjedišta tih banaka po Evropi ne daju nikakve veće garancije za naš novac od drugih, domaćih banaka. Rezultat ovog našeg odnosa je da strane banke svake godine, obrćući uglavnom naš novac, iz Bosne odnose desetine miliona maraka. Ovdje ne govorimo o tome gdje je najbolje dati novac, već samo govorimo o silnim gubicima koje pravimo zbog međusobnog nepovjerenja. Pohlepa zajednicu vodi direktno u propast. Imam Ebu Hamid el-Gazali, u svojoj knjizi Savjeti vlastima, kazuje interesantnu hikaju o tri lopova iz vremena Isa, a.s. Kaže, bila tri lopova i jednom našli veliko bogatstvo, pa ga odluče podijeliti i razići se. Ali, prije nego što to učine odluče, još jednom lijepo, kao družina, sjednu ručati. Jednog pošalju u grad da im donese ručak. Njemu, međutim, usput naumpadne da hranu zatruje i sav plijen uzme za sebe. Ona dvojica, pak, čekajući ga, dogovore se da mu postave busiju i ubiju ga te plijen, umjesto na troje, podijele na dvoje. Kako su svi bili uspješni u svojim pohlepnim planovima, bogatstvo im je ostalo uzalud.9 A jedna arapska basna o pohlepi i izdaji završava se jednom poučnom poslovicom, koja
9 Ebu Hamid el-Gazali, Savjeti vlastima, preveo Enes Karić, Sarajevo, El-Kalem, 00., 96

kaže: «Pojeden sam na dan kad i bijeli vo». A basna kaže da su negdje na proplanku živjela i u blagodatima obilne trave i vode sa obližnjeg potoka uživala tri vola: bijeli – zekonja, sivi – sivonja i crveni – medonja. Ali, jednog dana pojavi se medvjed iz šume i nagovori sivonju i medonju da izdaju zekonju, govoreći im kako će imati više hrane i vode te uz obećanje da ih više neće uznemiravati. I, zaista, neko vrijeme nakon što je pojeo bijelog vola, medvjed se nije pojavljivao. Dok nije ponovo ogladnio. Kako ni preostaloj dvojici volova nije mogao ništa, ponovo je morao nagovoriti jednoga, ovaj put sivonju, da mu izda medonju. I njemu je govorio da će sve sad biti njegovo, i da se više neće vraćati, itd. Časna medvjeđa riječ, govorio je... Jedno vrijeme sivonji je bilo lijepo. Sve je bilo njegovo. Niko mu nije mutio vodu na potoku. Niko ga nije udarao repom. I tako dok medvjed nije ponovo ogladnio i došao i po njega. Kad ga je ugledao kako izlazi iz šume, sivonja je, halaleći se sam sa sobom, pomislio: „Pojeden sam onaj dan kad i bijeli vo“. Izdaja u kojoj je i sam sudjelovao pokrenula je proces koji je morao kobno završiti i po njega samog. Nakon ovih par primjera jasnije nam je zašto Allah i Poslanik toliko insistiraju na dobrim međuljudskim odnosima dotle da Poslanik u hadisu kaže da će žena koja mnogo ibadeti, ali ima ružne odnose sa komšilukom završiti u vatri. Cijena pohlepe, gramzivosti i svake druge zaokupljenosti isključivo dunjalukom izvanredna je i zato Kur’an i kaže: «Ko se uščuva pohlepe, taj je uspio» (Kur’an 59:9).
Spremnost na žrtvu izvor je snage i moći

Poslanik, a.s., drugi uzrok naših slabosti nazvao je strahom od smrti. Zapravo, riječ je o nespremnosti na žrtvu čiji je vrhunac, svakako, spremnost da se položi život. A ta spremnost na žrtvu je izvor snage. Danas je Zapad moćan, ali taj Zapad je opstao zahvaljujući ulozi SADa u zadnjih sto godina. Naime, SAD su u tom periodu tri puta spašavale Zapad od propasti: u Prvom svjetskom ratu, u Drugom svjetskom ratu i, konačno, u Hladnom ratu Maršalovim planom, zračnim mostom za Berlin, itd. Američki predsjednik Kenedi je, 963. godine,

70

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOV ESEJ †

sletio u okruženi Berlin i izrekao one historijske riječi: «Ja sam Berlinac i mi Amerikanci ćemo braniti Berlin i ono što on predstavlja!» Zapravo, kičma Zapada je Amerika. Zašto Amerika, a zašto ne Francuzi ili Englezi? Prije par godina provedeno je obimno međunarodno istraživanje o tome u šta koja nacija vjeruje i koje vrijednosti najviše poštuje. Jedno od pitanja bilo je i: Jeste li spremni boriti se za ono u šta vjerujete? Tek trećina Francuza i nešto više drugih Evropljana rekla je da jesu, dok je više od dvije trećine Amerikanaca dalo isti odgovor. Eto, ta spremnost da se bori za ono u šta se vjeruje, da se za to živi i radi, izvor su snage. Vrlo rijetko za svoja uvjerenja treba žrtvovati život. Bili smo svjedoci da su Amerikanci dobili rat na Kosovu, a da nisu izgubili vojnika jer su imali istraživače, radnike, vojnike koji su uporno radili da bi mogli štititi svoje vrijednosti. Dok su muslimani imali sličan odnos spram života i svojih vrijednosti, bili su jaki i moćni. Ovdje ćemo navesti samo jedan primjer. Perzijsko carstvo bilo je jedno od najdugovječnijih u ljudskoj povijesti, a muslimani su ga uništili za par godina. Kako? Djelimično daje odgovor prepiska koju su, kažu, vodili komandanti perzijskih i muslimanskih snaga pred odlučujuću bitku. Posljednji veliki perzijski general Rustem uoči bitke šalje muslimanskom vojskovođi Sa’du ibn Ebi Vekkasu izaslanika sa porukom da se njegovi, tj. Sa’dovi, dojučerašnji čobani ne igraju sa njima, Perzijancima, koji su nadživjeli i Grčku i Rim, a sa Bizantom se uspješno bore stoljećima, jer da im se, u protivnom, ne piše dobro. Sa’d, r.a., odgovorio mu je vrlo kratko: «Ne znam šta ste radili s Grcima, Rimljanima i Bizantijcima, ali znam da vam ujutro dolazim sa vojskom ljudi kojima je draža smrt nego vama život!» Sudbina Perzije bila je zapečaćena. Vrlo brzo ostao je samo spomen na Rustema i njegovu carevinu. Njemački filozof Hegel govorio je da je razlika između slobodna čovjeka i roba u tome što je slobodan čovjek spreman umrijeti da bi bio slobodan, a rob nije. Ali, to su, očito, bile neke drukčije generacije muslimana, ne ove današnje, spore, lijene, beživotne, pesimistične i negativno nastrojene.

Kad vidim takve današnje muslimane, često mi naumpadne opis hazreti Omera koji je ostavila Šifa bint Abdillah, r.a., muslimanka iz druge generacije muslimana, kada je vidjela skupinu muslimana nalik ovim današnjim. Evo kako ga je opisala: «Kad bi govorio, čulo bi se. Kad bi išao, žurio bi. Kad bi hranio, davao bi da se zasi0 ti. A kad bi udario, boljelo bi.” To je bio hazreti Omer, koji je mogao naređenjima pratiti svoje vojske na istoku, sjeveru u zapadu – čovjek pun života. Danas je, zapravo, jedan od najvećih problema muslimana u Bosni apatija, pasivnost, anemičnost, bezvoljnost, potištenost, ogorčenost, pesimizam, beznađe, gotovo kolektivna depresija i bespomoćnost. Nema elana i vjere u bolje sutra koji bi nas potakli da se pokrenemo. Stari, a nažalost i mladi uglavnom jadikuju i kukaju nad stanjem. Po njima, u Bosni je mrkli mrak. Ne želimo se upuštati u raspravu o tome, jer u nekim segmentima i nekim kategorijama zaista nije lahko. Ali, ako i jest mrak, ništa neće promijeniti njegovo ponovljeno opisivanje, grđenje i kuđenje. Ali, situaciju hoće promijeniti i mrak otjerati ukoliko potražimo šalter i upalimo svjetlo, a ako nema svjetla, onda svijeću ili bilo kakav drugi izvor svjetla. Kad to učinimo, mraka će nestati. Ne zaboravimo: mrak je prirodno stanje stvari u svemiru. Gdje nema svjetla, tamo vlada mrak. Ne dozvolimo mu da ostane! Otjerajmo ga paleći sijalice ili makar svijeće. Neka majka, kad upiše kćerku na fakultet, prestane svako jutro za kahvom pripremati je za neuspjeh pričom o tome kako su svi profesori korumpirani i kako je bez plaćanja nemoguće uspjeti. Takva kćerka sigurno neće uspjeti čak i da nije tačno to što majka priča. Ona, kad uzme knjigu i kad se sretne sa prvim teškim školskim zadatkom, brzo će odustati pravdajući se da ionako ne vrijedi učiti jer su svi korumpirani i da babo mora platiti. A upravo je obrazovanje ne svijeća već reflektor koji svako od nas drži u svojoj ruci i koji može upaliti. Nikakvu novost nećemo izreći ako kažemo da je jedno od općih mjesta u ekonomici da je najisplatnije učiti kad ekonomiji ne ide i kad se ne isplati raditi. 
0 Tarik Suvejdan, Ebu Bekr i Omer, r. a., preveo Senad Ćeman, Sarajevo, Muhamed Mehanović, 005., 3

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

71

† MUALLIMOV ESEJ

Ali, stanje naše svijesti i ovdje opisani stavovi našega naroda su, iako neopravdani, donekle razumljivi. Naime, generacije koje su živjele na Balkanu u zadnjih šezdeset pet godina naučile su da je trud često uzalud. Mnogi naši roditelji su po tri puta pravili svoj dom za svoga kratkog života, dok je u nekim sretnijim društvima normalno da tek svaka treća generacija pravi kuću iz temelja. I autor ovih redaka je nekad mislio da sebi ne možemo mnogo pomoći jer je kao dijete išao u školu u grad u kome su osamdesetih godina prošlog stoljeća naši građevinari gotovo deset godina pravili zgradu od četiri sprata. Završili su tu zgradu negdje pred rat, ali nije potrajalo dugo prije nego što su je agresori dobro oštetili i tek ovih dana vidim da se završava fasada na toj zgradi. Kad sam, sa takvim iskustvom građevinarstva, sa grupom kolega otišao na jednu izložbu islamske umjetnosti i arhitekture u Maleziji, čini mi se 995. godine, u jednom uglu izložbenog prostora vidio sam vrlo lijepu maketu dvije visoke zgrade, sa parkovima i fontanama u blizini. Skromni Malajac koji je tu stajao objasnio nam je ponosno kako će to biti najveće zgrade na svijetu, da će imati po 88 spratova i još sijaset drugih pojedinosti. Pitali smo kad bi to moglo biti gotovo. Ja sam već sebi računao, imajući na umu iskustvo svoga rodnog grada, da će im za te zgrade, uza sve korekcije za brzinu kojom socijalizam i kapitalizam rade stvari, trebati nekih dvadeset pet godina. Odgovor je, međutim, bio iznenađujući: svečano otvorenje Petronasovih blizanaca zakazano je za 3. august 997. «Vjerovatno ste pri kraju?», upitao sam. «Ne», kaže on. «Tek završavamo udaranje stubova/šipova u temelje.» Ja sam se blago osmjehnuo, jer mu nisam povjerovao. A nisam jer sam svojim očima vidio kako je teško napraviti običnu četverospratnicu. Drukčije sam, međutim, počeo razmišljati 3. augusta 997., kad je malezijski premijer uistinu otvorio te tornjeve. Tada sam shvatio da se stvari mogu i drukčije raditi. Ali, nisu svi Bosanci imali priliku proći i kroz ovo drugo, pozitivno iskustvo, mada ima i takvih. To je uglavnom naša dijaspora i studenti koji su dobili priliku studirati i raditi van Bosne. Takvi imaju obavezu mijenjati svijest i stanje u domovini. Oni trebaju, prvo, razumjeti
72

svoje rođake i komšije, ali i pomoći im da počnu pozitivno razmišljati.
Naučena bespomoćnost

Trebaju im pomoći jer je njihova bespomoćnost naučena iz života. Oni su je stekli u nekim teškim vremenima, koja su, hvala Bogu, uglavnom iza nas, ali su njihovi umovi i svijest zarobljeni u tim tegobnim vremenima. Jedan eksperiment iz psihologije olakšat će razumijevanje takve pozicije i stava. Psiholozi su izveli eksperiment sa miševima zatvorenim u kafeze u koje su proveli struju. U jednom kafezu bio je prekidač kojim je miš mogao isključiti struju, dok u drugom kafezu nije bilo takvog prekidača. Kad su naučnici prvi put pustili strujni šok miševima, oni su počeli skakati po kafezu i tražiti izlaz. Nakon nekoliko pokušaja, jedan miš je naučio da šok prestaje kad stane na prekidač. Kasnije bi vrlo brzo nakon puštanja struje skakao na taj prekidač i isključivao struju i sebi i onom drugom mišu, tako da su podjednako dugo bili izloženi naponu. Drugi miš nije mogao sebi pomoći, jer u njegovom kafezu nije bilo prekidača. Skakao on ili sjedio bespomoćno u ćošku, struja se uključivala i isključivala kad su drugi odlučivali. Nakon ponovljenih eksperimenata, naučnici su uočili dvije za nas važne stvari. Prvo, miševi koji su bili u kafezima bez prekidača, dakle oni koji sebi nisu mogli pomoći, živjeli su znato kraće, jer su češće obolijevali od raka. Drugo, i još važnije, kad bi uzeli miševe iz kafeza bez prekidača i stavili ih u kafez sa prekidačem, ti miševi su i dalje frustrirano i bespomoćno sjedili u ćošku kafeza kad bi struja bila uključena i čekali da neko drugi nešto poduzme. (U sličnom eksperimentu sa psima, naučnici su psima pokazivali šta trebaju učiniti, ali većina njih nikad nije naučila jednostavno preći iz jednog dijela kafeza u drugi.) Oni su naučili da sebi ne mogu pomoći, nisu uočili da se situacija izmijenila. Tako je i sa našim Bosancima. 
Slični eksperimenti izvođeni su i sa miševima. Mi smo ovdje ukratko prikazali najvažnije nalaze. Za više detalja: Rita L. Atkinson et al., Hilgard’s Instroduction to Psychology (Fort Worth, Harcourt Brace College Publishers, 996., . izdanje), 484-485, 49-49

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOV ESEJ †

Oni su naučili da su o njihovim sudbinama odlučivali drugi i da je, manje-više, svejedno šta oni činili. Decenijama je taj prekidač bio u Beču, pa, onda, sedamdeset godina u Beogradu. Danas, međutim, više nije tako. Bosna se možda ne može porediti sa kafezom sa prekidačem, ali se može reći da u njoj imaju najmanje tri-četiri prekidača, od kojih je jedan u našim rukama, kojim mi možemo makar ublažiti onaj udar koji nam drugi prouzrokuju. Vrijeme je da se tako počnemo i ponašati.
Bog nas neće pitati za obaveze drugih

Svakako, mijenjanje svijesti i navika težak je proces. Navike ne umiru od starosti! Naprotiv, što su starije, to su otpornije. Naši ljudi imaju stotine izgovora zašto oni ne bi trebali ništa činiti, uvijek kriveći druge. Kad im ponestane argumenata, onda povlače onaj zadnji: Dayton. Dok je, kažu, ovakve dejtonske Bosne, sve je uzalud. To je samo djelimično tačno, jer postoje kantoni, općine i institucije, kao i problemi i pitanja koja nikakav novi Dejton neće riješiti umjesto nas. Tu spadaju korumpirani javni funkcioneri, lijeni studenti, loši profesori, prljave avlije, zapušteni putevi, niska produktivnost, loši izvođači radova iza kojih se diže asfalt koji su upravo postavili itd. Dejtonski ustroj Bosne jest veliki problem našem napretku, ali je to problem na čije rješenje većina nas ne može direktno i značajno uticati. Takva pitanja trebamo pratiti i, koliko se od nas traži, sudjelovati u njihovom rješavanju, ali naša prva briga trebaju biti stvari za koje smo direktno odgovorni kao pojedinci i zajednica, tj. naši zadaci na poslu, u džematu, mjesnoj zajednici, općini itd. Pitanja koja su izvan naše moći prepustimo onima koji to mogu i dragom Bogu. Ako se ne nađe niko da se pobrine, On će se za to sigurno pobrinuti, kao što se pobrinuo za Slobodana Miloševića. Ko je mogao zamisliti na Vidovdan 989. godine da deset godina kasnije na Kosovu neće biti ni Miloševića, ni njegove vojske, ni policije? A tek zamisliti Miloševića u zatvoru u nekakvom Haagu? To je bilo nezamislivo jer nije bilo odgovora na prvo pitanje koje se u tom kontekstu postavljalo: Ko će ga istjerati s Kosova i otjerati u zatvor?

Ali, našao se ko će se pobrinuti: Wesly Clark je došao i zaradio penziju na Miloševiću, a onda su Miloševića njegovi zemljaci, koji su mu dvanaest godina ranije aplaudirali na Kosovu polju, na isti taj praznik Vidovdan poslali u haški pritvor. Ili, sjetimo se kad su Sovjeti početkom 980-ih instalirali svemirsku stanicu «Mir». Svi smo se divili i čudili sovjetskoj sili i moći. Da je neko tad rekao da za par godina neće biti te države, niko ne bi povjerovao, čak bi to bilo ismijano. Ipak, 99. godine Sovjetski savez je nestao kao da ga nikad nije ni bilo. Raspao se sam od sebe, a da ga NATO, ni bilo ko drugi nije napao, a sovjetski kosmonaut je postavio rekord u neprekidnom boravku u svemiru zato što Moskva nije imala para vratiti ga na Zemlju. Da nije bilo Amerikanaca, kojima se sažalilo na kosmonauta, Bog zna šta bi bilo s njim. Ili, da odemo malo dalje u historiju. Mnogi se danas osjećaju bespomoćno pred desetljetnom okupacijom Jerusalema. Interesantno je, međutim, podsjetiti da je Jerusalem bio pod jednom drugom, ništa manje okrutnom okupacijom evropskih križara oko osamdeset godina tokom . stoljeća, kad je islamski svijet još uvijek bio civilizacijski ispred Evrope. A onda je došao Salahuddin Ejjubi i sa svojom vojskom oslobodio Jerusalem za narednih 800 godina. Ova dva slučaja spomenuli smo tek toliko da nas podsjete da je naše da radimo ono što možemo, a da će se Bog pobrinuti za ostalo. On je obećao da će dati da ponovo budemo ponosni i snažni kad budemo Njegovi dobri robovi: „A Mi smo u Zeburu, nakon Opomene, zapisali da će Zemlju doista naslijediti Moji dobri robovi!“ (Kur’an, :05). To je Božije obećanje i mi kao muslimani ne bismo u njega smjeli sumnjati. Jedino je pitanje jesmo li mi dobri robovi Božiji na koje se odnosi ovo obećanje ili ne. Dok smo bespomoćni na način koji smo ovdje opisali, odgovor je sigurno da nismo. Dakle, valja nam se mijenjati. Ali, dragi nas Bog neće silom mijenjati. To moramo uraditi sami: Allah uistinu neće promijeniti stanje jednog naroda dok se on sam ne promijeni (Kur’an 3: i 8:53). Drugim riječima, uradimo svoj dio posla, Bog će sigurno uraditi Svoj!
73

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

† MUALLIMOV ESEJ

Valja nam, svakom pojedinačno, biti od akcije, paliti svijeće, a ne grditi mrak. Valja nam širiti optimizam i stati na put svakom zlu kojem možemo, jer šejtan neće prestati pozivati ljude na zlo iz obzira ili stida. I činiti nam je svako dobro koje možemo. A toliko je malih stvari kojima možemo naš svijet učiniti ljepšim i boljim. U Bosni je, kažu zvanične statistike, do 40% nezaposlenih. Ali, kad treba Regulatornoj agenciji za komunikacije ili Državnoj televiziji uputiti protestno pismo zbog nepoštivanja vjerskih osjećaja muslimana, onda nema ko napisati to pismo, pa onda iz televizije tvrde kako samo vrh Islamske zajednice nije zadovoljan njenim programom i da zapravo vrši pritisak na medije. Lično sam bio zatečen jednim potpuno drukčijim odnosom prema javnim stvarima i slobodnom vremenu na međunarodnom aerodromu u San Francisku 003. godine. Govorimo, dakle, o Kaliforniji, čija je ekonomija među petnaest najsnažnijih ekonomija svijeta. I, tako, dok sam tražio prostoriju za molitvu, priđem desku za informacije, gdje me ljubazna starija gospođa uputi do lokacije sobe za meditaciju. Napuštajući desk, vidim diskretnu aluminijsku pločicu na kojoj piše: Za ovim deskom rade volonteri penzionerskog udruženja San Franciska! Kasnije mi je jedan američki profesor pričao da njegova majka u svojoj osamdesetoj godini svakog vikenda sa svojim vršnjacima čisti od smeća jedan siromašni kvart njihovoga grada koji općinske vlasti iz nekog

razloga redovno ne čiste. Molio sam Boga da jednog dana i mi u Bosni pođemo njihovim stopama. A ko je čitao biografiju Poslanika, a.s., i njegovih ashaba mogao je zapaziti da su stalno bili u pokretu i akciji. Treba samo pročitati kako su brzo sa riječi prelazili na djela tokom opsade Medine pred bitku na Hendeku. Ne sjećam se da sam igdje pročitao da su dugo bili mrzovoljni i depresivni ili lijeni. Od toga ih je vjerovatno čuvala i dova kojoj ih je Poslanik često podučavao, a i sam je učio: „Moj Bože, utječem ti se od brige i tuge. I utječem ti se od nemoći i lijenosti. I utječem ti se od kukavičluka i škrtosti. I utječem ti se od dugova i da o meni odlučuju ljudi!“ Ova se dova čini tako potrebnom mnogima od nas danas, pa je zato često učimo. Na kraju, da odgovorimo na jednu nedoumicu koja se javlja kod nekih: Ako je sve tako kako se ovdje tvrdi, kako je, onda, Zapad uspio kad uglavnom ne zna za Boga? Poslužimo se Ibn Haldunovim odgovorom. On kaže da je najbolji sistem onaj uređen po Božijoj volji, Šerijatu. Nakon njega slijedi onaj uređen po ljudskom razumu, a najgori je onaj uređen po hiru i strasti. Kad nema onog uređenog po Božijim propisima, sljedeći najbolji je onaj ustanovljen na razumu. To objašnjava dominaciju Zapada u današnjem svijetu, čiji su sistemi izvan Zapada u većini slučajeva ustanovljeni upravo na hiru i strasti. 

Ebu Davud, Sunen

74

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOV ESEJ †

WHY ARE WE WEAK?
Ahmet Alibasic The text engages in probably the most important issue of Muslims today: why are Muslims so weak and backward? With a belief that the present crisis of the Muslim Ummah is multidimensional while its causes are numerous, as a staring position, the author examines two causes identified by the Prophet s.a.w.s: greed and fear of death. In the context of discussion on the subject of these two causes, the text also engages in an issue of distrust and instilled vulnerability. With a number of examples, it illustrates very popular scientific thesis on trust as a precondition for socio-political and economic development. The text ends with the conclusion that that helplessness of a Bosnian man can be explained through difficult experience from the past, but that at the same time there is an ample number of indicators that such state can no longer be justified as he/she can influence his/her fate today more than ever so in his/her recent past.

. . . . :

.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

75

† MUALLIMOV ESEJ

FORMA DIJALOGA OD PETRA VENERABILISA DO NAŠIH DANA: SAŽET HISTORIJSKI PRESJEK ISLAMOFOBIJE KROZ ANALITIČKI OSVRT NA DJELO KRIVOTVORENJE ISLAMA AUTORA EDWARDA SAIDA

KRIVOTVORENJE ISLAMA
Samir DEDIĆ

O knjizi

rivotvorenje islama (Covering Islam) knjiga je koja je, kao što sam autor kaže u uvodu prvog izdanja, jedan logički slijed njegove prethodne dvije knjige, Orijentalizama (Orientalism) i Pitanje Palestine (Question of Palestine). Prvo izdanje izašlo je neposredno poslije Revolucije u Iranu i Talačke krize 98. godine. Iako bi sa ove distance (više od četvrt stoljeća) moglo izgledati da je ova knjiga za današnje prilike razumijevanja odnosa Zapad – Islam malo zastarjela, ipak to ni izbliza nije tako. Osim kad se uzme u obzir da su neki statistički podaci uznapredovali,3 ova knjiga –

K

naravno, uz Saidovu drugu knjigu Orijentalizam – predstavlja ključ razumijevanja (smijemo se usuditi na početku reći) američke politike dvostrukih aršina prema islamu i muslimanima. Naravno, još više uz činjenicu da je doživjela i svoje drugo, dopunjeno izdanje,4 ova knjiga kroz uspješnu analizu uloge medija (podnaslov je: Kako mediji i stručnjaci određuju način na koji vidimo ostatak svijeta) dokazuje da je islam, iako sasvim jednostavan, onako kako ga mediji (naravno zapadni5) predstavljaju “djelimično fikcija, djelomično ideološka oznaka, a najmanje označavanje vjere po imenu islam”.
muslimana u svijetu (odnosno jednu milijardu u uvodu drugog izdanja iz 997. god). Danas je broj muslimana (onih koji se tako izjašnjavaju), premašio jednu milijardu i 400 miliona, ili preciznije taj broj iznosi .407.867.7 muslimana u svijetu. (Atlas islamskoga svijeta, Udruženje ilmijje IZ-e u BiH, 003., str. 809.) 4 Drugo izdanje je objavljeno 997. godine. Mi smo u ovoj analizi koristili hrvatski prijevod ovoga izdanja (bosanski ne postoji), u prijevodu Suzane Sesvečan, izdanje: V.B.Z., Zagreb, 003. 5 Iako se pod Zapadom obično podrazumijevaju Evropa i Amerika, Said se u ovome djelu više bavi američkim medijima i njihovim odnosom spram islama, posebno spram ‘fenomena Homeini’. (Jedno od tri poglavlja ove knjige je posvećeno upravo Iranu). 

Za one malo mlađe recimo da se pod ovim podrazumijeva diplomatska kriza između SAD (koje su pružile utočište iranskome Šahu nakon njegova svrgavanja od strane Homeinijevih pristalica) i Irana koji je u to vrijeme preživaljavao jednu duboku krizu oko novoga preustroja države i njenoga vođstva. Iranci su u američkom veleposlanstvu u Teheranu 444 dana u zatočeništvu držali 5 američka građana.  S obzirom da ovdje pod terminom islam mislimo na islamsku civilizaciju, a ne na religiju, u daljem tekstu ćemo, u tome kontekstu, koristiti veliko slovo i (dakle, Islam). 3 Said, naprimjer, spominje brojku od 800 miliona

76

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOV ESEJ †

Islam u očima Zapada

Islam je od svoga prvog direktnog susreta sa Evropom (7. Tarik bin Zijad prešao je na Iberijski poluotok, Španija, kasnije Endelus), preko križarskih ratova, pa sve do sustavnoga proučavanja islama – kad se razvija posebna nauka (orijentalizam), posmatran jednostrano, podozrivo, neargumentirano i najčešće netačno. Znači, znanstvene kritike, argumentacije i objektivnosti nisu bile odlike niti nekada križarskih ideologa,6 niti u novije vrijeme orijentalista. Da bi sve izgledalo još sofisticiranije, uvijek su se – prema Saidu – starali mediji. Inače, prema njemu, “tačnost nikad nije bila vrlina medija” (str. 83).7 Murad Hofmann kaže da su Evropljani “još u starome vijeku razvili većinu stereotipa o muslimanima i islamu, a koje zapadni mediji još uvijek šire i mnogi od nas još uvijek su njihove žrtve”.8 Prema njemu, “tu se radi o đavoljem krugu: s jedne strane su novinari kao i svi ljudi žrtve iskrivljene slike islama, naslijeđene iz prošlosti, dok je, s druge strane, ti isti novinari još više iskrivljuju”.9
Nastanak stereotipa o islamu i muslimanima

hereze, bogohulništva i mračnjaštva, navodi Said i nastavlja: “Kršćanima je bilo važno to što je Muhammed lažni prorok, sijač nesuglasica, sladostrasnik, licemjer, vražiji posrednik” (str. 3). U novije doba ta slika mržnje prema islamu ogleda se u poređenju imama Homeinija sa Hitlerom, pri čemu je Homeini predstavljen kao “tiranin, mrzitelj, huškač i prijetnja svjetskome miru i redu”, a njegovo djelo Islamic Government (Islamska vlada) kao Hitlerovo djelo Mein Kampf (Moja borba) (str. 3). Naravno da će Iran, barem nakratko, izići iz američke orbite ineresiranja posebno u postjedanaestoseptembarskome periodu, gdje će u sferi interesa biti, kako to Stephen Schwartz imenuje vehabizam, koji je prije . septembra u zapadnjačkim znanstvenim krugovima bio svjesno zanemarivan zbog eksploatacije (saudijske) nafte. Međutim, ovdje se sada, kao što mnogi primijetiše, uočavaju upravo dva Schwartzova lica; opisijući radikalne pokrete kod muslimana (kakav je po njemu vehabizam), on govori o jednome novome elementu – naravno nemogućem – islamofašizmu.3 
I danas se na Internetu, iako Iran nema nikakve veze sa ‘jedanaestim septembrom’ (većina optuženih su porijeklom iz Saudijke Arabije), može pronaći dosta stranica koje stavljaju usporedne slike, s jedne strane Hitlera sa nasprijed podignutom rukom, a s druge strane slike imama Homeinija. Te su scene začinjene krvavim prizorima sa obilježavanja Ašure ili još upečatljivije uniformisanim djevojkama (policajkama) sa hidžabom na glavi, koje u redovima kao jedan, izvode svoje vježbe. Kao primjer ovakvog poređenja pogledaj: http://www. home.earthlink.net/%7Esableghost/islam.html  Ovdje moramo napomenuti da se sa samom tezom njegova djela ("Dva lica islama") ne slažemo. On je pokušao pokazati dvije strane muslimanskoga iskazivanja islama; onu univerzalno-pluralističku (što on u stvari i jeste) i onu ideološko-totalitarističku (što on nikako nije – jer ga ljudi takvom bojom boje). U tome nastojanju je, svjesno ili nesvjesno, pomiješao islam kao religiju (univerzalno učenje o predanosti Bogu) i „islam“ kao ideologiju (vremensko - oscilatorno, često režimsko - što i sam nagalašava) ideologiziranje islama kao takvog. Naravno, i jedno i drugo se u svojoj isprepletenosti od najranijih vremena (nakon preseljenja Poslanika islama) do danas oblikovalo u nešto što nazivamo islamskom civilizacijom. Schwartz je želeći prikazati današnju islamsku civilizaciju kroz ideologizirano učenje islama (sad vjerovatno nesvjesno) pomiješao sve to. 3 S. Schwartz, „Dva lica islama“, str. 44.

Još u rano doba, Petar Venerabilis (094.-56.), benediktski opat iz Clunyja, pisao je o tome kako je Muhammed pseudoprorok i kako je, uz pomoć Sergijusa (Behira, koji je bio ekskomuniciran iz Crkve) načinio sumu kršćanskih hereza, tj. islam.0 Tokom srednjeg vijeka i ranog razdoblja renesanse, u Evropi se islam pojmio kao vjera
6 Uprkos prvom, uglavnom tačnom, prijevodu Kur’ana (na latinski jezik) iz 43. godine, krstaškim ratnicima je slagano da šehadet - „Nema Boga osim Allaha“, glasi: „Nema Boga osim Muhammeda“ (riječima: non est Deus nisi Machometus). Prema: Murad Hofmann, „Islam u 3. mileniju“, str. 56. 7 Pošto se naša analiza bavi uglavnom Saidovim djelom "Krivotvorenje islama", kod odlomaka koje budemo citirali iz toga djela nećemo stavljati napomene, već samo u zagradi broj strane iz knjige. 8 M. Hofmann, „Evropa i njeni muslimanski susjedi: konflikt ili pomirenje?“ u: Takvim 004., str. 59. 9 M. Hofmann, „Islam u 3. mileniju", str 67. 0 Vidi: Adnan Silajdžić, „Islam u otkriću kršćanske Evrope“, str. 84-85.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

77

† MUALLIMOV ESEJ

Zar to nije ono upravo prije spomenuto što poredi islamsku revoluciju u Iranu i nacizam?! Ne da se drukčije zaključiti osim da je to zajednička škola američkoga novinarstva. Upravo to i Said ističe posebno na primjeru Irana i naglašava: “Homeinijeva knjiga Islamic Government u Americi je štampana pod naslovom Ajatullah Khomerini’s Mein Kampf – Moja borba Ajatollaha Homeinija. Ova knjiga popraćena je analizom izvjesnog izvještača New York Posta Georgea Carpozija, gdje on, između ostaloga, zaključuje: “Osnovna razlika između autora Mein Kampfa (Hitlera, op.a.) i sastavljača nezanimljive Islamske vlade je to što je jedan bio ateist, dok se drugi pravi da je Božiji čovjek”.4 Kao rezultat stereotipiziranja većine onog što se da povezati sa islamom, Schwartz opisuje Sejjida Kutba, koji je bio razočaran zapadnjačkim načinom života, kao “egipatskog prostaka iz nepoznatog sela, u dalekom kotaru za koji nikad niko nije čuo…”5 Kako su srednjovjekovni stereotipi imali svoj kontinuitet do danas, svjedoče sljedeće činjenice: Njemački prijevod Kur’ana iz 66. godine nosio je naslov: “Der Turcken Alcoran, religionund aberglaube” – Turski Kur’an, religija i praznovjerje (preveo Salomon Schweigger), a iz 77. godine Die Turkishe Bibel – Turska Biblija (preveo David Friedrih Megerlin). Hofmann to tumači u kontekstu razvoja slike islama pod evropskom opasnošću od Turaka.6 Poznati francuski orijentalist Ernest Renan promišljao je islam na način njegovog postepenog izumiranja uporedo s razvojem i širenjem evropske znanosti.7 Dovoljno govori i samo nazivanje muslimana muhamedancima. Svakako da su to dva nespojiva termina. Jer, za razliku od, npr. kršćanstva (koje se temelji na Kristovoj ličnosti), islam svoj korijen ne crpi samo iz Muhammedove, a.s., osobe, već prvenstveno iz Kur’ana. Naravno da je namjera više nego očita. 
4 5 6 7 Prema: E. Said, nav. djel., str. 3. S. Schwartz, nav. djel., str. 90. Hofmann, nav. djel., str. 56. Prema: A. Silajdžić, nav. djel., str. 0.

Željelo se islamu istrgnuti univerzalnost, koja je njegova karakteristika, za razliku od kršćanstva i judaizma.8 U novije vrijeme ovo je očito u primjerima ideologa države Izrael i njihovih izjava: Ben Gurion: “Ne bojimo se ničega osim islama”, Ytzhak Rabin: “Islamska vjera je naš jedini neprijatelj” i Shimona Pereeza: “Nećemo biti sigurni sve dok islam ne spusti svoj mač”.9 Ovo odjekuje i u izjavama radikalnih zapadnoevropskih političara: Jean Marie le Pen poziva da se zaustavi islamizacija Francuske, Franc Schonhuber kaže: “Nikada se zelena zastava islama neće vihoriti nad Njemačkom”, a danska politička partija Denmark progressive party kao svoj izborni slogan uzima: “Danska bez muslimana”.0 Kao primjer dvostrukih aršina Zapada naspram muslimana, Zijauddin Sardar ističe: ”Francuskinja sa šalom je šik (zgodna), a žena muslimanka sa šalom je prijetnja civilizaciji!” Govoreći o pluralističkoj etici Evrope prema malima i drukčijima, Hofman ipak ističe da, ”čim islam uđe u igru, slika se drastično mijenja. U sekundi pada prag tolerantnosti. Brada, koja se kod Che Guevare smatra progresivnom, kod muslimana se smatra regresivnom. Uz mahramu, koja na slikama krasi Marijinu glavu, vezane su pozitivne emocije, ali kad se vidi na glavi muslimanke, emocije su drukčije. Kad bi muslimani klali životinje za hranu na islamom dozvoljen način, to bi se protumačilo kao prijestup protiv zakona o zaštiti životinja, a kada to rade jevreji, to će se sasvim drukčije protumačiti.” 
8 Islam nema ekskluzivistički pristup teoriji spasenja ka o što je to kod kršćanstva koje kaže: ‘’Extra ecclesiam nulla salus’’ - izvan Crkve nema spasenja, ili kod židovstva gdje oni ističu da su odabrani narod Božiji. Usp: Kur’an (:-). 9 E. Said, Krivotvorenje islama, uvod II. izdanju, str. XXII-XXIII. 0 Prema: E. Karić, „Da li je ‘euro-islam’ utopija ili realna šansa i za islam i za Evropu“, u: Novi muallim, br. 5, str. 46.  Isto, str. 46., o tome kako zemlje EU sa najvećim procentom muslimanske manjine tolerišu nošenje mahrame vidi kraći tekst pod naslovom „Kako Europa muslimankama tolerira nošenje marama“, na: http:// preseljenje.javno.com/hr/svijet/clanak.php?id=3  Hofmann. nav. djel., str. 65-66.

78

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOV ESEJ †

Uloga medija u kreiranju slike o islamu

Kako medijska slika oblikuje svijest javnoga mišljenja, to su ovakovrsna predstavljanja muslimana vrlo opasna za budućnost, ne samo etike pluralnosti, već i samog života običnoga čovjeka. Prema Saidu, vojnom konfliktu prethodi medijski rat. Hofmann na tome tragu kaže da bi konflikt u Bosni (tako ga on na ovome mjestu imenuje) imao drukčije ishode da su neke zapadne sile bile pod manjim uticajem islamofobije.3 Islamofobija koja se vrlo jasno da primijetiti iz već spomenutih izjava zapadnoevropskih političara, svoju kulminaciju, posebno u Americi (ali, i ne samo u Americi4) doživjela je nakon nesretnog jedanaestog septembra. Vratimo se ponovo Edwardu Saidu i njegovu djelu Krivotvorenje islama. Kao poseban američki sindrom, on navodi ulogu Izraela u kreiranju slike muslimana na Srednjem Istoku, posebno nakon II. svjetskog rata. Izrael kao „jedina demokracija“ na Srednjem Istoku i „naš snažni saveznik“ uvijek se prikazuje kao žrtva islama. Said navodi dva različita parametra islamskoga dodira sa Zapadom. Dok je Evropa imala toliko dugu i osebujnu tradiciju kolonijalnog, kulturnog, civilizacijskog, pa ako hoćete i vojnog dodira sa islamom, dotle je veći američki interes za islam iskazan tek poslije II. svjetskog rata. Dok se Islam u Evropi otkrivao pod glamuroznim svjetlom orijentalizma i na stranicama vodećih časopisa, dotle se u američkim akademskim krugovima islamu prilazilo obično po tihim kutovima bogoslovija. Nagli poticaj za američkim dodirom sa islamom bila su medijski zanimljiva pitanja poput nafte, Irana, Afganistana ili terorizma (str. ). On smatra da je upravo ta promjena zapadne interesne sfere za islam (od Evrope ka Americi) donijela izvjestan nastavak slijeda koji su utemeljili orijentalisti. Amerika je preuzela 
3 Isto, str 69. 4 O itekako povećanom prisusustvu islamofobije u Evropi nakon . Septembra 00., vidi izuzetno dobro urađen izvještaj od strane European Monitoring Centre on Racism and Xenophobia pod naslovom „Summary Report on Islamophobia in the EU after  September 00“ na web strani: http://www.mcb.org.uk/Synthesisreport_en.pdf

dominaciju i hegemoniju koju su prije nje u islamskome svijetu imale Velika Britanija i Francuska. Dolazi do promjene interesa. Dakle, sada je Americi u interesu da održi tu hegemoniju. Kad je potrebno zaprijetit će i vojnom silom. Međutim, „za razliku od npr. Indije ili Kine, islamski svijet nikad nije bio pripitomljen ili pobijeđen“. Primjer je revolucija u Iranu. Tako i američki mediji sada preuzimaju ulogu sataniziranja muslimana. Said navodi jedan ilustrativan primjer. Časopis Time je na naslovu stranu (979.) stavio sliku bradatog mujezina kako uči ezan. Ova mirna scena – ističe Said –popraćena je naslovom, ni manje ni više nego: Buđenje militarizma. Said ovo iznosi na . strani svoga rada i zaključuje: „Mirna i dekorativna slika gotovo rutinski napravljena u Evropi kao aspekt opće kulture, pretvorena je sa samo dvije riječi u opću američku opsesiju“. Said ovdje želi pokazati kako je američko poimanje islama u medijima agresivnije u odnosu na evropsko. Možda i jest, posebno u kontekstu Irana, ali bismo kazali da je, ustvari, orijentalistički diskurs poimanja islama u Evropi vjerno kopiran i u Americi. On tu jednakost i sam ističe riječima: „Za današnju javnost u Americi i Evropi islam je posebno neugodna ‘vijest’. Mediji, vlada, geopolitički stratezi i akademski stručnjaci za islam (iako su marginalni za kulturu općenito), svi su saglasni: ‘Islam je prijetnja zapadnoj civilizaciji’“ (str. 08). Ovu prijetnju utemeljio je američki znanstvenik Bernard Lewis svojim esejom iz 993. pod naslovom The Roots of Muslim Rage (Korijeni muslimanskoga bijesa). Nju je preuzeo i Huntington u svojoj teoriji gdje kao glavni problem i on vidi islam, odnosno islamsku civilizaciju. Još jedan primjer navodi Said kao primjer objektivnoga i neobjektivnoga prikazivanja stvarnosti. To je primjer izvještavanja New York Timesa (Amerika) i Le Mondea (Francuska) o Krizi talaca u Teheranu iste godine (979.) (str. 7.). Gotovo da ne treba ni spominjati talijansku spisateljicu Orianu Fallaci i njene blasfemije na sve ono što i najmanje miriše na islam. U novije vrijeme je njenim stopama krenula Suzan Winter (Susanne Winter).5 
5 Ova pravnica - glavni kandidat desničarske 79

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

† MUALLIMOV ESEJ

Bilo je tu, naravno, i pozitivnih primjera i objektivnih pogleda na islam i muslimane Evropljana nemuslimana. Primjera radi, Michael Hart je u svojoj knjizi o 00 najvažnijih ličnosti u svjetskoj historiji stavio Muhammeda, a.s., kao najvažniju ličnost. Hans Küng, koga je zbog njegovih tolerantnih pogleda na islam i Muhammeda, a.s., Crkva ekskomunicirala, kaže sljedeće: „Kao kršćanin mogu biti uvjerenja da sam ja, ako sam za svoj život i umiranje izabrao ovoga Isusa kao Krista, izabrao i njegovog nasljednika Muhammeda, ukoliko se on poziva na istoga Boga i na ovoga Isusa“.6
Ideološka potpora medijima

Dr. Louay M. Safi, profesor političkih nauka na Međunarodnom islamskom univerzitetu u Maleziji, ističe da je „medijska kampanja protiv islama politički motivirana, da je vode moćni centri zapadnoga društva koji u islamu vide potencijalnu globalnu snagu i civilizacijsku alternativu koja je u mogućnosti nadvladati zapadnu hegemoniju“. Ta kampanja finansirana je iz određenih centara moći zapadnoga društva iz kojih se kroji globalni poredak današnjice te vrlo često – prema Safiju – „iskrivljavanje imidža islama i muslimana predstavlja pažljivi napor određenih neislamskih agencija i izvještača koji iz mržnje i bolesne svijesti koriste nekoliko taktika da diskreditiraju islam i da okaljaju muslimane“, navodi on.7
Serijska proizvodnja stručnjaka za islam

Ovdje dolazimo do novog momenta kome je i Said pridao mnogo pažnje, posebno u zadnjem dijelu svoje knjige pod naslovom Znanje i moć. Taj novi moment se ogleda u činjenici
Slobodarske partije u Grazu (do prije tri godine, prije velikog razdora, najjači čovjek u Slobodarskoj stranci bio je Joerg Heider) ide toliko daleko da Poslanika islama naziva pedofilom. Više na: http : / / t e s t . r ij a s e t . b a / i n d e x . p hp ? opt i on = c om _ content&task=view&id=683&Itemid=59 6 Hans Küng i Josef Van Ess, Kršćanstvo i svjetske religije – islam, Svjetlo riječi, Livno, 995., str. 07. 7 Louay M. Safi, Islam i globalni izazov – iskrivljavanje slike o islamu od strane globalniih medija, u: Novi Muallim, br. 5, str. 64.

da, kao što je i Safi primijetio, geopolitički stratezi oblikuju sliku islama. Ova slika islama obavezno je obojena stereotipima u kojoj smo mi protiv njih. Sada se ističe hudud – kazneno pravo – koje oblikuje sliku islama kao tiranina koji uništava ljudska prava. Sve ono negativno, fundamentalizam, terorizam, militarizam i razni izmi dobijaju neizbježno etiketu islamski. Ishitreno se javljaju ini stručnjaci i eksperti za islam koji, onda, stručnjački tumače kako se od islama nije moglo drukčije ni očekivati. Bilo je samo vrijeme kad će islam otkriti svoje pravo lice, kažu oni. Ovaj krug serijske proizvodnje informacija završava se (ili, pak, počinje?) kod serijski proizvedenih akademskih stručanjaka za oiIslam na Zapadu. Ta akademska zajednica, prema Saidu (str. 3), prilazi islamu analizirajući ga kroz nacionalne i korporacijske potrebe tako što iz „goleme količine islamskih detalja izdvojii odgovarajuće islamske teme i na kraju te teme (ekstremizam, nasilje i tako dalje) definiraju i islam i proučavanje islama te isključuju sve što se ne uklapa u njih“. Taj zatvoreni krug korporacija – vlada – sveučilišta Said označava (str. 4) kao “staru školu pisanja o islamu“. Naime, u ovome krugu više se ne zna gdje je početak, a gdje je kraj, jer sve je tako sofisticirano i isprepleteno da se jedno područje koje je kopirano iz prethodnog automatski skenira na naredno. „Mnogo se ulaže na to ponavljanje i dobro vođeni sistem pokroviteljstva. Stariji stručnjaci iz ovoga područja, bili oni iz vlade, korporacija ili sveučilišta, međusobno su povezani i s donatorima. Mladi znanstvenik ovisi o toj mreži da bi dobio subvencije, da ne spominjemo zapošljavanje i mogućnost objavljivanja u afirmiranim časopisima. Ponuditi neprijateljsku kritiku priznatim znanstvenicima ili njihovome radu na ovome području prevelik je rizik, više nego u području opće povijesti ili književnosti. Kao posljedica toga, osvrti na knjige bljutavi su i većinom pohvalni, kritika je jednoglasno ugurana u najpedantniji mogući jezik. Nikad se ništa ne kaže o metodologiji ili pretpostavkama“ (str. 4). Said nastavlja: „Metodoloških istarživanja, jednostavnio, nema: student koji želi napraviti karijeru u studijama Srednjeg Istoka prije svega

80

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOV ESEJ †

morat će proći mnogo teških i dosadnih godina da stekne diplomu... Zatim će steći magisterij ili međunarodnu diplomu o temi koja će biti zanimljiva onima koji zapošljavaju taj kadar (vladi, naftnim kompanijama, međunarodnim ulagačkim kućama, građevinskim firmama) i, napokon, radove će nastojati objaviti što brže u obliku studija slučaja... Mediji će se činiti povoljnijom pozornicom, na kojoj će se moći pokazati stručnost, od, naprimjer, općeg znanstvenog časopisa...“ (str.7) te ističe kako „problemi nastaju kad obuka stvara cehove i novinarske ‘stručnjake’ koji, gubeći dodir sa stvarnostima u zajednici, dobar razum i intelektualnu odgovornost, promoviraju interese posebnih skupina po svaku cijenu ili se voljno i nekritički stavljaju u službu moći. U oba slučaja, strana društva i kulture poput islama završavaju tako da se o njima više izvještava nego da ih se objašnjava i pokušava shvatiti“ (str. 8). Said se, nakon svega, na 9. strani pita: “Treba li staviti intelekt u službu moći ili u službu kritike, zajednice, dijaloga i osjećaja za moral“ i odmah zatim daje odgovor: „Ako je povijest znanja o islamu na Zapadu bila odviše blisko povezana s osvajanjem i dominacijom, došlo je vrijeme da se te veze potpuno raskinu“.Možda su posljedice medijskog iskrivljavanja islama najjače na filmu, jer on ostavlja i duboki vizuelni dojam. Said navodi primjer filma Jihad in America (Džihad u Americi, 995. godine) koji potpisuje izvjesni Steven Emerson. Said ističe (str. 58) da „svrha ovoga filma jest zagovaranje protiv islama kao zlokobnog uzgajivača okrutnih, bezosjećajnih ubojica spletkaroša i nasilnika. U sceni za scenom (sve su izolirane iz bilo kakvog stvarnog konteksta) gledamo bijesne bradate imame koji bijesne protiv Zapada i pogotovo protiv židova, prijete genocidom i ratom protiv Zapada koji neće imati kraja. Do kraja filma gledalac je uvjeren da SAD ima veliku i složenu mrežu tajnih baza, centara i tvornica bombi i da su one namijenjene korištenju protiv nevinih građana koji ništa ne sumnjanju“.8 
8 Kako ovakve avanture mogu imati vrlo pogubne ishode svjedoči događaj iz (004.) godine, koji se dogodio u Holandiji. Naime, jedan Marokanac (s holandskim državljanstvom, 6 godina) je na ulicama glavnog grada - Amsterdama, usred bijela dana, na monstruozan način

Film je strahovito sjeo američikim gledaocima. Iste godine (kakve li koincidencije) događa se bombaški napad u Oklahoma Cityju. Mediji su pohrlili da pozovu Emersona – u njihovim očima sada već stručnjaka za terorizam – i upitaju ga ko je odgovoran za napade. Emerson nije ni najmanje oklijevao da javno objavi da su za to djelo odgovorni ljudi sa Srednjeg Istoka. Uopće se nije ni pojavljivao kad se otkrilo da su počinioci domaći ekstremisti (bijelci, ujedno i protestanti). Krug se zatvara onda kad ovakve i slične predstave muslimana i islama dobiju svoje mjesto u školskim udžbenicima. Kad su muslimani u Hessenu (Njemačka) 997. godine, od predsjednika komisije za zaštitu ustava SR Njemačke Petera Frisha, zahtijevali da se konačno školske knjige oslobode antiislamskih sadržaja, on je na kraju ljutito rekao da se ne može prihvatiti sve što zahtijeva neka manjina.9 Da su ovi zahtjevi bili osnovani potvrđuju i izjave Wolfganga Hoybkina iz njemačkog Instituta za obrazovne programe, koji je, na međunarodnoj konferen30 ciji pod nazivom Arapsko-evropski dijalog: slika arapsko-islamske kulture u udžbenicima historije u školama u Evropi, između ostaloga rekao i ovo: „Trebamo priznati prisustvo mnogobrojnih pogrešaka u školskim programima u evropskim zemljama po kojima naš nastavni kadar radi sa učenicima... Analize koje smo radili na Institutu u vezi sa tekstovima školskih udžbenika u Evropi o islamu potvrdile su postojanje relativno malo pravih informacija o islamu“. Dr. Samija Bebress, jedna od sudionica konferencije, ističe: „Uočljivo je da školski udžbenici historije u Evropi predstavljaju
ubio holandskog režisera Theo Von Gogha – režisera filma koji je na gotovo jednako monstruozan način prikazao „status“ žene u islamu. Ubrzo je planula „osveta na osvetu“ čiji je ishod bio nekoliko spaljenih islamskih škola i džamija u Holandiji. O ovome vidi više u: Preporod od . decembra 004., pod naslovom, „Bajram kakav Holandijia ne pamti!“, str. 9. Holandski desničarski zastupnik Geert Wilders, vođa Stranke za slobodu (PVV) izgleda izaziva sličnu sudbinu praveći film koji će ‘osvijetliti’ kako on opisuje ‘fašističke’ pasaže u Kur’anu. Vidi više u: Preporod od . februara 008, str. 0. 9 Prema: M. Hofmann, „Islam u 3. mileniju“, str. 67. 30 O ovoj konferenciji i zaključcima do kojih je došla pročitaj u: Preporod od 5. januara 005, str. 39., a pod naslovom: „Vrijeme je za izlazak iz začaranog kruga koji vodi mržnji“.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

81

† MUALLIMOV ESEJ

arapsko-islamsku civilizaciju u iskrivljenoj slici, slici koju su formirali takozvani zapadni orijentalisti, a ne eminentni historičari“. Suvišno je isticati kakve je sve negativne posljedice po dijalog i prijateljski odnos među religijama na globalnom planu imalo skrnavljenje lika Poslanika islama Muhammeda, a.s., kroz neprihvatljive karikature u famoznim danskim novinama Jyllands-Posten. Najbolje su to ilustrirali demonstracije i neredi širom svijeta. I možda opasnija od svega toga su krivotvorenja Riječi Božije – Časnoga Kur’ana.3 Čak pojedine korporacije idu dotle da pišu nov’ Kur’an pod različitim pravim imenima. Posljednji takav projekt nosio je naziv Al-furqan al-haqq, a na engleskom: The True Furqan – Pravi ‘Furkan’ (Kur’an). Ova bestijalna podvala muslimanima izvjesnih korporacija Raid i Smith Richardson ne bi imala toliko odjeka opet bez podrške medija, u ovome slučaju najviše interneta.3 „Nimalo nije lahka zadaća opovrgavanje ovoga pogrešnoga predstavaljanja prave slike islama. Zahtijeva potpunu saradnju među muslimanskim organizacijama i visokoškolskim institucijama kako bi to omogućilo ujedinjavanje svih raspoloživih muslimasnkih resursa. Također, to zahtijeva i unaprijeđenje umjetničkih i tehnoloških dostignuća i mogućnosti neophodnih za korištenje širokog spektra masmedijskih prednosti za komunikaciju te tim putem prenošenja poruke islama“.33 U tome pravcu je i Osnivačko vijeće Lige islamskih naroda apeliralo na muslimanske vlade i organizacije, obrazovne institucije i asocijacije, elektronske i druge medije u njihovim zemljama da udruže djelovanje na razobličavanju svih formi neprijateljskih podvala na pravilnoj interpretaciji islama, na budnom čuvanju Kur’ana Časnog onako kako nas sam Kur’an podučava: „Knjiga ti se objavljuje. Pa neka ti u grudima ne bude nikakve tegobe
3 O ovome vidi tekst „Cionističke podvale – novi pokušaj krivotvorenja Časnoga Kur’ana“, u Preporod od 5. marta 005., str. . 3 Naime, ova „knjiga“ (samo naka je jasno, uopće nema veze sa Kur’anom, nago je napisana, a potom tako nazvana) se može čitati i na Internetu na stranici: http:// www.islam-exposed.org/index.htm 33 Louay M. Safi, „Islam i globalni izazov – iskrivljavanje slike o islamu..., str. 7.

zbog nje – da njome opominješ! A i vjernicima opomena je ona!“ (‘A’raf: )34
Zaključak

Edward Said, rođeni Palestinac, čitav svoj život nastojao je izgraditi mostove između dva svijeta: svijeta u kome se rodio i svijeta u kome je živio i djelovao. Nastojao je braniti prava onih poniženih i povrijeđenih, ma ko da su oni bili. Što je najbitnije u svemu tome, uvijek je tražio objektivnost. Said, koji sam za sebe kaže da osobito nije niti religiozan, niti islamskog porijekla,35 te svoje manire doslovno je predstvaio i u ovoj svojoj knjizi. Ističući kako i druga strana (Islamski svijet) snosi dio odgovornosti zbog takve slike islama i muslimana u očima Zapadnjaka, on veli: „I islamska zajednica tumačenja i zapadna ili američka (kako je oblikuju uglavnom masmediji) usmjerili su, nažalost, mnogo energije na mali dio međusobne konfrontacije i u tome procesu zanemarili su sve što se nije ticalo toga sukoba“ (str. 49). Kako živimo u vremenu u kome je (kako to mnogi vole kazati) sila argumenata vrlo slaba, a argumenti sile mnogo jaki, naš zaključak je sljedeći: Uz bolje muslimansko ovladavanje medijima (i ne samo medijima) kako bi se predstavila prava slika islama, i jedna i druga strana moraju više tražiti zajedničke crte i isticati pozitivne karakteristike suprotne strane. Nikako se slojevita struktura realnoga stanja islamskoga svijeta ne smije posmatrati površno i jednoobrazno. To će rađati samo nove stereotipe. Islamu se, a posebno njegovoj vrlo slojevitoj i višestranoj civilizaciji (različitim kulturnim regijama, u općem, i različitim pojedinačnim zemljama, u užem smislu) mora prići znatno dublje, ozbiljnije, obazrivije i, na kraju, iskrenije. Nikako se veličina islama (iskrena predanost volji Božijoj) ne smije identificirati sa zloupotrebom islama onih koji nisu predani Bogu, bez obzira tvrdili oni za sebe da su muslimani ili ne. Zloupotrebe postoje i sa jedne i sa druge strane, ali, ako želimo nastaviti živjeti u duhu istinske pluralnosti, moramo se boriti protiv
34 35 U: Preporod od 5. marta 005., str. . Vidi njegovu knjigu na strani 33.

82

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOV ESEJ †

njih svom žestinom. Tračak nade u istinsku pluralnost daje skorašnja korespondencija između islamskih i kršćanskih učenjaka o nužnosti dijaloga među religijama. Naime, . septembra 006. godine na Univerzitetu Regensburg u Njemačkoj, papa Bendikt XVI. Održao je predavanje u kome je u negativnom kontekstu iznio vrlo neumjesne komentare o poslaniku Muhammedu, a.s. Papa je, u duhu dobro uhodanih islamofobičnih klišea, i sam ušao u začarani krug ekskluzivističkog pristupa teoriji pravovjerništva. Upravo ovakav pristup ekzluzivističkom pravu nad istinom i dovodio je do nerazumijevanja među religijama, a što je najveća barijera na putu dijaloga i zajedništva. Ovo je bio povod međuvjersko-liderskoj korespondenciji na globalnom svjetskom nivou. Neki su ovu korespodenciju već nazvali historijskom. Već 3. oktobra 006. godine (mjesec od Papinog kontraverznog govora), 38 islamskih lidera – muslimanskih alima i intelektualaca – uputili su Otvoreno pismo papi Benediktu XVI.36 u kome sugeriraju na proizvoljne simplifikacije prilikom navođenja izvjesne debate između cara Manuela. II Paleologa i jednog učenog Perzijanca. Inicijator ovog pisma je jordanska Kraljevska akademija Alu’l-Bejt iz Ammana. Pismo je objavljeno u prestižnom islamskom svjetkom časopisu Islamica. Iako je ovo pismo putem Papinog sekretarijata dostavljeno i njemu lično, on se nije službeno oglasio. Kako je upornost u dobrim namjerama bitna pokazuje po drugi put pružena ruka dijaloga muslimaskog intelektualnovjerskog establišmenta. Ovaj put je to otvoreno pismo na 9 stranica, pod naslovom Zajednička riječ između nas i vas, koje su 38 učenjaka i vjerskih lidera (među njima i reisu’l-ulema dr. Mustafa Cerić) poslali “liderima kršćanskih crkava cijelog svijeta”.37 Ovo pismo upućeno je 3. oktobra 007. godine, na godišnjicu prvog
36 Ovo pismo u cjelosti na bosanskom jeziku možete pročitati u: Preporod od . novembra 006, str. 45., pod nazivom: „Otvoreno pismo njegovoj eminenciji papi Benediktu XVI“. 37 O ovome vidi više u: „Neka razlike među nama ne uzrokuju mržnju i sukob“, Preporod od 5. novembra 007, str. 9., a pismo u cjelosti pročitajte na: http://www.acommonword.com/index. php?lang=en&page=downloads

pisma, koje je tada naslovljeno samo na Papu, a sada je pismo upućeno “liderima kršćanskih crkava cijelog svijeta”. Glavna poruka inicijative glasi: „Neka razlike među nama ne uzrokuju mržnju i sukob“. Inicijativa je naišla na pozitivan odjek širom svijeta, posebno u Evropi i Americi. Odgovor na ovo uslijedio je 8. novembra 007. godine, kad je New York Times u plaćenom oglasu objavio odgovor 300 kršćanskih učenjaka i vjerskih lidera pod naslovom: Voljeti Boga i susjeda zajedno. Inicijativa je potekla od četverice učenjaka sa Centra za vjeru i kulturu pri Jelskoj bogoslovnoj školi (Yale Divinity School). I Papa se oglasio (9. novembra, 007. godine) preko državnog sekretara kardinala Tarcisija Bertonea i u Vatikan pozvao predstavnike 38 potpisnika pisma muslimanskih čelnika.38 Ovu inicijativu su podržale sve kršćansko-hrišćanske denominacije. U uvodu pisma 300 kršćanskih učenjaka i vjerskih lidera navodi se kako se „muslimani i kršćani nisu uvijek rukovali u prijateljstvu i kako su njihovi odnosi ponekad bili zategnuti, čak okarakterizirani izravnim neprijateljstvima”. „Pošto Isus Krist kaže: ‘Prvo izvadi brvno iz oka svoga, pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka susjedova’ (Matej, 7:5), želimo otpočeti” (navode autori pisma, op.a.) “priznajući da su u prošlosti (npr. križarski ratovi) i sadašnjosti (npr. ekscesi ‘rata protiv terorizma’) mnogi kršćani krivi za grijehe prema našim muslimanskim susjedima. Prije nego što se ‘rukujemo s vama’ kao odgovor na vaše pismo, tražimo oprost od Jedinog Svemilosnog i od muslimanske zajednice širom svijeta”...39 Kako, kao što i sami autori ovog pisma ističu, “budućnost svijeta ovisi o miru između muslimana i kršćana”, ovo bi uistinu mogao biti, ako ništa drugo, početak historijskoga dijaloga ljudi Knjige, posebno zato što se sredinom tekuće 008. godine najavljuju konkretniji koraci u realizaciji ovoga globalno značajnog projekta.40
38 Vidi o ovome na: http://test. rijaset.ba/index.php?option=com_ content&task=view&id=369&Itemid=59 39 Opširnije: „Voljeti Boga i susjeda zajedno”, u: Preporod od 5. decembra 007, str. 4. 40 Prema: „Aktivnosti se nastavljaju na najvišoj akademskoj razini“, Preporod od . februara 008, str. 7.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

83

† MUALLIMOV ESEJ

COVERING ISLAM Form of dialogue from Petar Venerabilis until present
Samir Dedić The author takes the reader through historical course of intercultural and interreligious meeting and dialogues. This text offers the other side of the medal, i.e. meeting point of different cultures and civilizations viewed through often distorted mirror. This distorted mirror offered distorted image of the other and the different. Islamophobia, fear from the other and the different, spills over into an open, often violent hatred towards Islam and Muslims that exists from the early times to the present day. By taking us through the work of Edward Said Covering Islam, the author of this essay takes the reader through historical prism of non-objective discourse towards Islam from the time of Peter Venerabilis, Benedictine abbot from Clugny, to the contemporary islamophobics like Italian writer Oriana Fallaci, the members of various right-wing parties seated at the parliaments throughout EU such as Ms. Susanne Winter – key candidate of the right-wing Freedom Party of Austria in Graz or Mr. Geert Wilders – Dutch right-wing representative and leader of the right-wing People’s Party for Freedom and Democracy. Nevertheless, there were some positive examples and objective views of Islam and Muslims offered by non-Muslims. The author includes some of the names such as Michael Hart, Hans Küng or Edward Said, himself.

.

.

"

.

"

– . : – – – .

.

84

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

† MUALLIMOV FORUM

U POVODU JEDNOGLASNOG STAVA IMAMA S PODRUČJA TRAVNIKA DA MUALLIM „NE NUDI SADRŽAJE OD PRAKTIČNE KORISTI ZA IMAME“

OD SIMPTOMA DO DIJAGNOZE
Dževad Hodžić
Ima neko vrijeme kako razmišljamo da na stranicama Muallima pokrenemo rubriku Muallimov forum u kojoj bismo praktično nastavili s onim što je pod sličnim nazivom prošle godine započeto, doduše samo s jednim organiziranim i održanim susretom, u atriju Fakulteta islamskih nauka, a u organizaciji Udruženja ilmije. Osnovna svrha Muallimovog foruma bila bi ista ili slična onoj koju je imao spomenuti forum: otvarati i raspravljati ona pitanja koja su u vezi sa radom i djelovanjem organa i institucija Islamske zajednice unutar kojih bismo izoštravali naš samokritički odnos i kulturu dijaloga i kroz koja bismo tragali za prostorom u kojem bismo se intelektualno i etički, teorijski i praktično kretali prema odgovorima na ta pitanja. S Muallimovim forumom promijenio bi se samo medij. Sve drugo bi u osnovi ostalo isto. Rasprava bi se odvijala u tri koncentrična kruga. U prvom krugu, za određena pitanja i teme Redakcija Muallima bi pronalazila dva uvodničara. Njihove uvodne poglede o određenom pitanju dostavljali bismo još četverici autora koji bi se, u drugom krugu, a s obzirom na polazna stajališta iz uvodnih priloga (dvojice uvodničara) uključivali u raspravu sa svojim prilozima. Ovih šest priloga, dva uvodna i četiri diskusije, objavljivali bismo u istom broju u rubrici Muallimov forum, a u narednom broju Muallima, u trećem krugu, objavljivali bismo relevantne priloge, poglede, diskusije, pitanja i odgovore i svih drugih zainteresiranih čitalaca Muallima, kao i ponovna javljanja za riječ uvodničara i sudionika rasprave. Šta bi mogla biti prva tema na Muallimovom forumu, tema s kojom bismo trebali započeti ovaj, za naše prilike, vrlo zahtjevan projekt? To nismo mogli jednostavno odlučiti, sve dok nismo u Redakciju Muallima nedavno nije stigao dopis sa sjednice Odbora Udruženja ilmijje IZ-e u Travniku u kojem se Redakciju Muallima obavještava kako je, na seminaru imama održanom 10. januara 2008. godine, u prostorijama Medžlisa IZ-e Travnik, donesena odluka da im se prestane dostavljati Muallim, jer „navedeni časopis ne nudi sadržaje od praktične koristi za imame“. A onda smo odlučili.

86

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOV FORUM †

Tema prvog Muallimovog foruma glasi: Šta su to obrazovni, naučni/alimski sadržaji od praktične koristi za naše imame? Odmah da kažemo, i prije spomenutog dopisa iz Travnika do nas u Redakciji Muallima, na različite načine, ali sa sličnom argumentacijom, stizale su primjedbe većeg broja imama na sadržaj, uređivačku koncepciju i tekstove koje Muallim objavljuje. Iako u različitim formulacijama, ove primjedbe svodile su se na to da su tekstovi koje Muallim objavljuje preteški najvećem broju imama, da se mnogim temama bave na apstratno-teorijski način, odnosno da se ne bave onim temama koje su imamima potrebne u imamskom radu i djelovanju u džematima i pogotovu da se tim temama ne bave na način na koji bi ih imami mogli kao gotove sadržaje proslijediti svojim džematlijama. Stav imama iz Travnika da Muallim ne objavljuje tekstove od praktične koristi za imame i da im se zbog toga dalje ne dostavlja Muallim samo je najdrastičniji povod za prvu temu Muallimovog foruma. To, dalje, znači, i gotovo se podrazumijeva, da pismo imama iz Travnika, kao i naša formulacija teme za prvi Muallimov forum predstavljaju ozbiljno, pitanje. Ono ima više svojih vidova koje bismo morali odgovorno, kritički i samokritički uključiti u raspravu. Evo nekih. Čega je simptom spomenuti stav imama, ne samo iz Travnika, ali iz Travnika jednoglasni stav, da u Muallimu nema tekstova od praktične koristi za imame? Kakav je obrazovni profil naših imama? Šta naši imami čitaju, koje sadržaje, koju literaturu? Ako to nisu Muallimovi autori, koje autore čitaju naši imami? U čemu se sastoji imamski poziv ako naši imami za njegovo kompetentno izvršavanje nemaju potrebe za Muallimovim autorima i tekstovima? Kakva je koncepcija imamskog poziva u studijskom programu na Fakultetu islamskih nauka i koliku vjerodostojnost taj studij ima ako značajan broj nastavnika ovog fakulteta objavljuje u Muallimu tekstove koje naši imami ne žele čitati? Šta su to časopisni, naučni, intelektualni, duhovni, alimski sadržaji koji su od praktične koristi za imame? Kako mi razumijevamo i određujemo imamski poziv danas? Kao tradicionalnu formu vjersko-uslužne djelatnosti ili kao vjersko, duhvno, odgojno-obrazovno, socijalno-karitativno, intelektualno-etičko predvodničko djelovanje u našoj Zajednici i u našim lokalnim zajednicama koje se ne nalaze u prošlosti nego u znanstvenotehnološkoj, pluralnoj, tranzicijskoj i globalnoj stvranosti naše savremenosti, zaoštreno opterećene društvenim, političkim, ekonomskim, ekološkim, moralnim i drugim šizofrenijama, katastrofama, opasnostima, sukobima i napetostima? Konačno, kako mi razumijevamo islam i kako mi razumijevamo (povijesni) svijet u kojem živimo? Je li njihovo razumijevanje međusobno uvjetovano? To su samo neka pitanja koja implicira stav imama iz Travnika, a koja bi trebala bosti oči svima koji ih drže otvorenima pred stanjem u kojem se nalazimo i kao Zajednica, i kao narod i kao društvo, stanjem koje porazno na svim stranama obilježava isti slogan: kao što imami ne moraju čitati Muallim (kao, sljedstveno tome, ni druge naše časopise i značajan broj knjiga), tako poduzetnici ne moraju biti ekonomski obrazovani, političari ne moraju raditi na zajedničkom dobru, intelektualci ne moraju biti odgovorni. Svugdje je na djelu plitkost, brzina, spektakl, banalizacija, praznina, omamljenost, rutina, ravnodušnost. Mnogo je pitanja s kojima se moramo odvažiti suočiti kao sa simptomima, – dakle, ne na koja – nego u kojima moramo pronaći odgovore. To zahtijeva da i naše islamsko mišljenje danas, naša prva islamska nauka mora biti dijagnostika. Možda u mnogo doslovnijem smislu od onog u kojem jedan od najznačajnijih savremenih mislilaca svoju filozofsku misao razumije kao dija-gnosu individualno i kolektivno djelujućih posljedica bolesti, ressentimenta savremenog svijeta u cjelini.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

87

† MUALLIMOV FORUM

IMAMSKO I AKADEMSKO TUMAČENJE ISLAMA
Nedžad GRABUS
Koncept islamskoga učenja odavno je postao talac povijesnih, tradicionalnističkih i ideoloških nataloženih paučina u administrativnim i obrazovnim institucijama širom svijeta. Postoji li uopće naše razumijevanje ili barem traganje za obrascem koji će pomoći u artikuliranju i dati nove impulse u tumačenju svekolikog islamskog učenja? Naše razumijevanje i teorijsko elaboriranje islama često je u potpunoj suprotnosti s teorijskim i praktičnim izazovima savremenog čovjeka. Uz to, prepoznatljivo islamsko učenje koje su razvijali alimi okupljeni oko rahmetli Džemaluddina Čauševića u prvoj polovini 20. stoljeća, a u drugoj polovini krug alima čiji je rodonačelnik bio rahmetli Husein Đozo, ozbiljno je ugroženo i u opasanosti je da doživi pravu eroziju u novom bosanskom kontekstu nakon raspada totalitarnog jednopartijskog sistema, agresije na Bosnu i Hercegovinu i izazova pluralizma. Izrazito je složen problem našega razumijevanja i življenja islama u evropskom, posebno u bosanskom govornom području. Postoje unutrašnji i vanjski faktori koji utiču na to. Nakon decenije pritisaka i svođenja islamskog učenja samo na tradicionalnu formu religije, najveći broj mladića zaintersiranih za studij islama svoje poglede usmjerio je ka Arapskom svijetu. Mnogi su smatrali da su islamsko učenje i obrazovni sistemi u tim zemljama napredniji i cjelovitiji od bosanskog islamskog obrazovnog sistema. Institucija Islamske zajednice bila je anemična u tom procesu i nijemo posmatrala šta se događa. Suočena s novim izazovom, niti je mogla uticati na tokove, niti je davala svoje sugestije. Pojedinci zaposleni u Islamskoj zajednici pomagali su da na studije, na islamska učilišta, odlaze i mladići koji su završavali zanate. To će u bitnome odrediti današnji populistički pogled na religiju. To je uticalo i na devalvaciju i često potpuno degradiranje tradicionalnog obrazovnog sistema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Sugerirali su nam i masovno dijelili savjete koja iskrivljena shavatnja moramo ispravljati. Osim toga, novci namijenjeni za humanitarnu pomoć upotrijebljeni su za masovno štampanje trećerazredne literature, koja će bitno uticati na formiranje slike o islamu unutar povratničke populacije muslimana, pogotovo onih dijelova koji nisu imali jasan religijski identitet u jugoslavenskom periodu. U Bosnu i Hercegovinu uvezeno je učenje sa više od trideset islamskih učilišta koja često imaju isključivo mezhebocentrični pogled na islam. Taj ideološki i konceptualni sukob prenio sa na relativno mirno islamsko područje u BiH. Naime, islam je u BiH, za razliku od drugih zemalja, sve do devedesetih godina 20. stoljeća bio izrazito monolitan. Danas, sigurno, više nije. Postoje i ideološki i konceptualni obrasci koji su doskoro bili nepoznati našem tumačenju i iskustvu islama. Nažalost, gotovo potpuno je zanemarena i potisnuta naša evropska komponenta identiteta po kojoj smo bili prepoznatljii i među našim muslimanskim prijateljima u svijetu. Stoga je pitanje koje obrasce u svome studiju nude naše visokoškolske ustanove? Je li studij islama kompatibilan u Sarajevu, Bihaću i Zenici? Kontrolira li Islamska zajednica na podjednak način obrazovne sadržaje u tim ustanovama? Imaju li odgovorne osobe u Islamskoj zajednici uvida u distribuciju literature u džamijama? Kome imami podnose izvještaje o svome javnom tumačenju i poučavanju islama? Do koje mjere su zaposlenici u Islamskoj zajednici odgovorni čuvati poslovni integritet institucije u kojoj su zaposleni? Potrebno bi bilo pronaći mjeru između akademskog sadržaja koji moraju usvojiti

88

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOV FORUM †

svi studenti i onoga čime će se nužno baviti u džematima kao imami. Islam je u našem kontekstu primarno religija koju muslimani žive dobrovoljno i po vlastitom izboru. Postoji ogroman raskorak između teorijski postavljenih koncepata i mogućnosti praktične i realne primjene tih postavki na terenu. U tom procesu često uopće ne postoji znanstveno praćenje onoga što se događa na terenu. Akademsko proučavanje islama u našem slučaju gotovo je u pravilu zatvoreno u kabinetske i bibliotečke okvire. Savremeni kontekst islama u BiH zanima mnoge znastvene istraživače iz cijeloga svijeta. Imami se, s druge strane, susreću sa živim insanima, njihovima potrebama i traganjem za rješenjima koja su utemeljena na islamskom učenju. Stoga, u ovom procesu ne treba gledati samo na ideološke razlike koje su iznjedrile institucije u BiH, ili koje su nastale kao posljedica našega nesnalaženja u demokratskom pluralnom ambijentu, nego i kao potrebu uspotstavljanja stalne komunikacije i saradnje između alima na visokoobrazvnim institucijama i imama koji pokušavaju ideje koje isijavaju sa tih institucija praktično primijeniti u džematima. Nažalost, potiskuju se iz našega pamćenja ideje i alimi o kojima se govorilo i pisalo u dvadesetom stoljeću u najčitanijim glasilima Islamske zajednice i općenito u literaturi islamkog sadržaja. Previše se naglašavaju dnevno-politički pogledi na islam. Producira se posebna vrsta bosansko-muslimanskog simulakruma. U svome djelovanju najšešće se susrećemo samo sa mehaničkim i pukim tehničkim učenjem i interpretiranjem islama. Previše se insistira samo na memoriranju pravila, koja su često mrtvo slovo na papiru. Kakav je islamski životni ideal? Zašto džematlije, naš auditorij i recipijenti nemaju želju saznati više o onome što ih učimo? Zašto su parole, jednostavne i površne poruke, populistički vazovi i podilaženje masama postali hit među vjerničkom populacijom? Je li bilo ranije drukčije ili mi imamo iluzije o prošlim vremenima i ranijim generacijama muslimana? Imamski posao je častan. Ali, to ne znači da smo mi potpuno svjesni uloge koju imamo.

Ko su uopće autoriteti imamima? Jesu li to profesori sa FIN-a, PIF-a ili medresa ili su to tradicionalni autoritativni centri u tarikatima, ili su novi autoriteti oni koji praktično realiziraju paralelno vjerske poslove kroz nevladine organizacije i imaju snažan uticaj na značajan broj imama u BiH? Koja literatura utiče na konceptualni pogled imama? Je li to literatura koju produciraju zvanične institucije Islamske zajednice, ili alternativna literatura koja nastaje ili kao posljedica inertnosti organa Islamske zajednice, ili kao potreba za do sada nepoznatim srednjovjekovnim sadržajem, ili kao nametanje od centara moći koji žele promijeniti islamski diskurs u BiH? Organi Islamske zajednice trebali bi inicirati raspravu o kontinuiranom obrazovanju imama. Imamski esnaf nalazi se pred teškim izazovom kako sačuvati misijski i da’vetski karakter poslanja, ali, istodobno, i ljudsko dostojanstvo imama? Mislim na različite probleme - kako zbilja imama sačuvati da ostane slobodan i nezavisan od problema egzistencijalne naravi s kojima se svakodnevno suočavaju u siromašnijim sredinama u BiH, kako imama zaštiti od raznih političkih uticaja itd.? Postoje različita strukovna udruženja koja obavezuju svoje članove da pohađaju seminare koje orgniziraju za svoje članove. Službe Rijaseta Islamske zajednice i Udruženje ilmijje trebale bi pripremiti program kontinuiranog i cjeloživotnog obrazovanja imama. Nije dovoljno održavati samo informativna i prigodna predavanja. Nužno je ponuditi sadržaje koji će zaintersirati imame. Sigurno je jedan od problema neriješenost i neujednačenost radnih mjesta imama. Kako imam može napredovati u službi? Kako imama treba nagraditi za uspjehe u radu ili eventualno upozoriti ako ne izvršava svoje baveze? Imami su, sigurno, najvažnija karika u radu Islamske zajednice. Stoga se mora otvoriti rasprava do koje mjere imami mogu zastupati svoje stavove, a kad su obavezni zastupati interese Islamske zajednice. Upute organa Islamske zajednice imamima trebaju biti jasne i precizne. To će ostavljati manje polemičkih tonova koje često produciraju nepotrebne nesporazume imama sa organima Islamske zajednice.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

89

† MUALLIMOV FORUM

U MISIJI IMAMA KONCENTRIRANA JE ODGOVORNOST CIJELE ISLAMSKE ZAJEDNICE
Vahid FAZLOVIĆ
Pažljivo čitajući uvodnik Od simptoma do dijagnoze, u kojem nas njegov autor, urednik Muallima, upoznaje s dopisom imama iz jednog našeg medžlisa, a čiji sadržaj je nametnuo prvu temu za Muallimov forum, prisjetio sam se sličnih reakcija u našoj dosadašnjoj komunikaciji. One otkrivaju da naša komunikacija najčešće nije osmišljena i kontinuirana, a da bismo pravovremeno i odgovorno rješavali zajednička pitanja. Zapravo, stiče se dojam da se naši dijalozi veoma često otvaraju i dinamiziraju našim reakcijama. Sigurno nije poželjno da reakcija bude glavno obilježje naših dijaloga. Potrebno je da više planiramo i projiciramo, uz učešće najkompetentnijih među nama, zatim da komplementarno i koordinirano obavljamo mnoge naše poslove. Timski i planski pristup našim poslovima treblo bi unaprijediti na svim razinama i u svim institucijama i ustanovama Islamske zajednice u BiH. Kad god su nam ljudi okupljeni oko važnih poslova, koji objedinjuju njihovu energiju, vidljivo je njihovo međusobno razumijevanje i uvažavanje, ali i rezultati toga angažmana. Formula je jednostavna: više strategije i planiranja manje reakcija i nerazumijevanja. Naravno, ne smije se osporiti mogućnost da prema radu svih koji nose odgovornost u Islamskoj zajednici u BiH, svaki njezin član, a pogotovo uposlenik, ima pravo da slobodno i bez posljedica izrazi svoje kritičko mišljenje, jer je misija Islamske zajednice naš zajednički emanet. Važno je da se Islamska zajednica danas razvija na ovoj premisi našeg unutrašnjeg (spo)razumijevanja, s tim što je, također, važno da i karakter naše neposredne ili posredne (bolje neposredne) komunikacije bude primjereniji
90

načelima iz kojih se izvodi ukupna odgovornost svih koji djeluju u Islamskoj zajednici u BiH. Stoga je namjera Urednika i Redakcije da na stranicama časopisa Novi muallim pokrenu i omoguće razgovor o brojnim važnim temama vrijedna svake pohvale i podrške. Potrebno je, također, istaknuti značaj prve teme ovog Foruma, u okviru koje se žele sagledati vidovi obrazovanja naših imama kojim će se danas najviše koristiti u svom svakodnevnom radu. U svakom našem promišljanju uvjeta i pretpostavki za rad imama, trebalo bi polaziti od činjenice da njihovo djelovanje u džematima, među ljudima, najšire i najdublje povezuje ukupnu brigu i napore Islamske zajednice sa stvarnošću ljudskih unutrašnjih i vanjskih svjetova, koje smo dužni popravljati i oplemenjivati. Na ovom planu se kruniše misija Islamske zajednice u BiH, odnosno svih nas. Iako se može ukazati na pojedinačnu odgovornost u svakoj ljudskoj manifestaciji, pa i u radu imama, smatramo da imami u svom djelovanju nikada nisu sami odgovorni, jer snaga njihove energije i dosegnuti stepen umijeća zavisi od djelovanja Zajednice kao cjeline. Svaka druga zadaća u Islamskoj zajednici može manje ili više ovisiti od djelovanja cjeline. Međutim, kvalitet imameta u našim prilikama nužno proizlazi iz našeg ukupnog kvaliteta. Svakako, kao što je i Novi muallim za ovu priliku izdvojio, posebno je važno pitanje obrazovanja imama u skladu s potrebama vremena. Na ovo kompleksno pitanje nije moguće u jednom pokušaju precizno i cjelovito odgovoriti, ali o obrazovanju treba permanentno razgovarati, te našu ukupnu vertikalu obrazovnog sistema sistematično izgrađivati. Poznato je da formalno i sadržajno obrazovanje budućeg imama započinje s upisom

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOV FORUM †

u medresu u njegovoj petnaestoj godini. Od tog trenutka, dakle, veoma rano, mi preuzimamo odgovornost za kvalitet njegovih odgojnoobrazovnih priprema za budući imamski poziv. Jasno je, međutim, da obrazovanje ne smije stati ni na jednoj razini, već podrazumijeva stalnu životnu potrebu. Današnja razina medresanskog obrazovanja predstavlja fundament poslije kojeg slijede fakultetski horizonti obrazovanja i emocionalnog dozrijevanja ličnosti imama. Nikada ranije nismo imali ovako bogatu bazu svršenika naših medresa. U poređenju sa vremenom od samo prije dvije decenije, ona je višestruko bogatija. Iz ove baze najbolje svršenike bi trebalo usmjeriti na islamski studij i u imamski poziv. U ovoj mogućnosti se nalazi velika naša šansa koju još nismo u potpunosti iskoristili. Iako se danas mogu uočiti značajna poboljšanja u funkcioniranju naših obrazovnih ustanova, potrebna je ozbiljnija i svestranija povezanost ključnih faktora u sistemu našeg vjerskog-imamskog obrazovanja: Rijaseta Islamske zajednice u BiH, koji postavlja ciljeve ukupnog obrazovanja i daje smjernice za njihovu realizaciju, medresa i fakulteta islamskih nauka koji će brinuti o realizaciji konkretnih, međusobno sinhroniziranih odgojnih i obrazovnh programa. Posebno ukazujemo na potrebu temeljitijeg sagledavanja nove uloge Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu u procesu obrazovanja naših imama. Uz postavljeno pitanje o obrazovnim sadržajima i njihovoj praktičnoj koristi u savremenoj perspektivi djelovanja imama, valja, u prvom redu, tragati za najefikasnijim modelima u njihovom sistemskom obrazovanju u medresama i na fakultetima, a koje kreira

Islamska zajednica u BiH. Ako su određene slabosti u našem obrazovnom naslijeđu donijele manjkavosti koje se pokazuju u današnjem radu naših imama, sagledajmo ih i ispravimo. Zapravo, to moramo činiti kontinuirano, snagom naše ukupne vizije, kako bismo odgovorili novim izazovima. Ovako postavljenim tezama imamo namjeru naglasiti dvije činjenice: odgovornu, cjelovitu i potrebama mjesta i vremena prilagođenu misiju imama treba ishoditi iz sistema islamskog obrazovanja imama. Najsigurniji put pozitivnih promjena u budućem djelovanju imama jesu kvalitetne promjene u našem obrazovnom sistemu; u misiji imama koncentrirana je odgovornost cijele Islamske zajednice u BiH. Zato je neophodno da u duhu ove naše odgovornosti budemo neposrednije vezani za svakodnevno djelovanje imama u našim džematima. To mogu i trebaju više da čine oni koji su po svom položaju najodgovorniji za rad imama, ali i muderisi u medresama i na fakultetima, kao i redakcije naših listova i časopisa. Tako ćemo još danas pridonijeti poboljšanju rada imama i boljem ukupnom našem razumijevanju i povezivanju. Časopis Novi Muallim ima svoje važno mjesto u ovoj misiji. Neka nas potiče na veću odgovornost, i da naše brige, kako napisa jedan naš književnik, više brinu jedna o drugoj. Priželjkujemo i očekujemo Muallimov forum u budućnosti u dužem vremenskom horizontu.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

91

† MUALLIMOV FORUM

ŠTA SU TO OBRAZOVNI, NAUČNI/ULEMANSKI SADRŽAJI KOJI SU OD PRAKTIČNE KORISTI NAŠIM IMAMIMA?
Aljo CIKOTIĆ
«I nastavi savjetovati, savjet će vjernicima, doista, koristiti.» (Ez-Zarijat, 55) Najteži dio poslaničke misije Allahova miljenika, Muhammeda, s.a.v.s., bio je kudve – uzor i urnek, na koji su se svi oko njega nastojali ugledati. Kao da su ga ashabi pratili kamerama, sve što je radio a da su oni vidjeli ili čuli, nastojali su ga maksimalno slijediti, bilo da je to vezano za javni ili intimni dio života. Nije jednostavno nositi taj teret i odgovornost. Danas je to palo na pleća uleme – nasljednike Vjerovjesnika, s.a.v.s. Narod ima potrebu za živim uzorom, za onim ko će im u vremenu u kome žive praktično, svojim primjerom, riječju i djelom, pokazati kako se treba uspješno živjeti islam. Biti imam, hatib i muallim časna je, ali, nadasve, i vrlo teška i odgovorna uloga. Možda je upravo to razlog što većina anketiranih učenika naših medresa danas ne vide sebe u perspektivi u mihrabu, na minberu i u mektepskoj učionici. Ako tvrdimo da je uloga imama od izuzetno važnog i presudnog značaja za ulogu u ispjeh IZ-e globalno, onda se postavlja pitanje
92

pridaje li se njima adekvatna pažnja. Od imama se očekuje da u svakom vremenu adekvatno odgovori na izazove, tako i u ovom našem vremenu brzog tempa života. Da bi to mogli izdržati i pratiti, imamima je potreban konkretan savjet i uputa. Ako je težišni dio misije Allahova poslanika, s.a.v.s., bio izgradnja moralnih vrlina, i nama je danas u tom smjeru potrebno najviše naputaka i pomagala kako bismo očuvali svoj podmladak od negativnih pojava i izazova koji svakodnevno sve više okupiraju naše društvo. Ko je uzor našoj omladini i djeci? Elektronski i printani mediji nude svašta, a šta mi nudimo kao alternativu? Nisam znao, a drago mi je da se u Muallimu planira pokrenuti forum koji će svojim temama zaintrigirati, prije svih, imame i, nakon ozbiljne analize teme, ponuditi konkretne prijedloge za praktično djelovanje ka boljitku. Odavno se osjeća potreba za tretiranjem novonastalih izazova koji su podobro opteretili imame i džematlije a nastali su kao pojava nakon dolaska muslimana iz drugih krajeva svijeta sa malo drukčijim načinom življenja

islama. Možemo li ponuditi relevantna rješenja praktičnih pitanja i dilema savremenog trenutka utemeljena na principima hanefijskog fikha, čija je tradicija višestoljetna na našim prostorima? Imamo li snage realno sagledati situaciju i dijagnosticirati stanje te, potom, ponuditi terapiju, ma koliko vremena i truda iziskivala, kako bismo došli do pozitivnih pomaka i uspjeha, s Allahovom pomoći? Brz tempo života uzrokuje površan pristup mnogim poslovima i životnim pitanjima, pa tako i mnogi imami, hatibi i muallimi žele gotove i upotrebljive proizvode koji će im praktično koristiti u radu. Nadam se da će Muallim tretirati pitanja koja se tiču te ciljne grupe i da će im olakšati u praktičnom radu u džamiji i mektebu. Možda će upravo Muallim pokrenuti ono najbolje u nama, u našim alimima, da pristupe izradi sadržaja i pomagala kako za imame tako i za omladinu i naše džematlije u obliku DVDmaterijala koji se mogu gledati u većini naših domova. Imam saznanje da se jedan cijeli mnogoljudni islamski narod prije tridesetak godina obrazovao i pozitivno promijenio

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOV FORUM †

slušajući predavanja i sadržaje snimljene na audiokasetama. Mi danas itekako imamo potrebu za ljudima poput Amra Halida koji će svojim lijepim pristupom i načinom prezentacije islamskog učenja pridobiti šire muslimanske mase i na taj način obrazovati onaj dio našeg naroda koji ne dolazi u džamiju i nije u prilici čitati bilo šta od islamske literature. Imamima je potrebna pomoć u odabiru prioritetnih tema prilikom pripreme za hutbu petkom ili za predavanja u toku mubarek ramazana, kada ima najviše džematlija u našim džamijama.

Imam je u poziciji domaćice koja ima zahtjevne goste sa različitim prohtjevima – neko voli slano, neko neslano, neko masno, neko nemasno, neko voli ljuto, a neko blago – tako da je uloga imama izuzetno odgovorna i teška u radu sa obrazovanim i neobrazovanim, dobronamjernim ili sitničavim džematlijama. Treba mu konkretna pomoć u obliku savjeta kako da se na što uspješniji način izbori sa svim tim izazovima. Možda bi sadržaji poput knjige Imam Džemala Salihspahića umnogome pomogli da, na osnovu višegodišnjeg

i bogatog iskustva naših provjerenih i uspješnih imama, putem Muallima dobijemo i konkretne savjete kako da izbjegnemo određene neugodnosti i padove, a svoj potencijal usmjerimo tamo gdje će rezultati biti što pozitivniji. Znanje je svjetlo, a neznanje je tmina. Muallim je učitelj koji poučava korisnom znanju te se nadam da će uložiti maksimum truda da svoju misiju opravda i obavi na trenutno najbolji mogući način. Na tom putu mu želim Allahovu pomoć i uspjeh!

REDEFINIRATI ULOGU IMAMA
Mevludin DIZDAREVIĆ
Svoje izlaganje započet ću tezom koju ne treba posebno razjašnjavati, a glasi da prošlo, 20. stoljeće, i novo, 21. stoljeće, počinju sa sličnim pitanjem teških izazova za muslimansku inteligenciju i očuvanje religijskog identiteta. Naime, početak minulog stoljeća bio je praćen tegobnim procesima ulaska Bošnjaka u dramatično drukčiji kulturnocivilizacijski kontekst i napuštanje ranije paradigme koja je u bitnome bila određena islamom. Novo, 21. stoljeće, dakako, nosi i vlastite izazove, ali je korelacija sa prethodnim u dekonstrukciji ranije paradigme, u kojoj je Islamska zajednica imala monopol na tumačenje islama te samim tim i izvjesnu sigurnost uprkos njenoj društvenoj marginaliziranosti. Danas je Islamska zajednica, u kontekstu opće demokratizacije društva, izišla na javnu scenu i mogućnost sudjelovanja u javnom prostoru, ali i u konkurenciju u tumačenju pravovjernog islamskog mišljenja. Samo neuki i naivni mogu smatrati da se ove mladice islamskog mišljenja koje su jednom odvojene od stabla mogu vratiti u okrilje Islamske zajednice i toj nam istini valja pogledati u oči. Povrh toga, u dosadašnjem periodu smo imali relativno stabilne odnose sa drugim konfesijama bez interferiranja u tuđa područja, što danas nije slučaj. Pojava velikog broja različitih sekti iz Evrope i SAD-a remeti ovu decenijima ustanovljenu atmosferu te smo dobili takmace i u Jehovinim svjedocima i raznim evangelističkim denominacijama, koji vješto koriste iskustva pluralnog društva u kojima su se razvili i odveć tešku ekonomsku situaciju našeg naroda za lov na kojeg jadnog preobraćenika. Dometnimo ovdje teške tranzicijske izazove, socijalno raslojavanje, postratno društvo u kom bujaju traume i svoje ozbiljenje nalaze u kriminalu, maloljetničkoj

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

93

† MUALLIMOV FORUM

delikvenciji, drogi, alkoholu itd., bit će jasno da nam se valja sa krajnjom ozbiljnošću suočiti sa neizvjesnom budućnošću. Ovo pretpostavlja kvalitetnu i permanentnu edukaciju ljudi na terenu kako bi bili kadri suočiti se sa složenošću i diverzitetom problema koji stalno mijenjaju svoje forme i oblike. Zato su pitanja naznačena u Forumu od krucijalnog značaja za cjelokupnu Islamsku zajednicu, uprkos činjenici da ih je na neki način iznudila baza, tj. imami. Prije svega, da se pozabavimo samim povodom, tj. tvrdnjom kolega da je sadržaj koji nudi Muallim odveć težak većini imama i ne nudi konkretne naputke za djelovanje u džematu te iz tih premisa izvlače zaključak da im takav časopis nije potreban. Dakako da su imami odbili Muallim iz mnogih razloga (povrh naznačenih, radi se i o ekonomskim, socijalnim, osjećanju frustriranosti spram viših instanci…), ali su ih izrazili na ovaj način i tako ćemo ih i tretirati. Čini mi se da na ovom mjestu valja postaviti dva važna pitanja. Prije svega, znači li to da se Muallim treba spuštati na nivo imama ili da se spomenuti imami trebaju uspeti na nivo Muallimovog štiva? Od odgovora na ovo pitanje zavisi i odgovor na upit jesmo li ulema, što bismo željeli biti, ili administratori islama, što, vjerujem, ne smijemo biti. K tome, ako je Muallimov sadržaj težak i nepraktičan imamima, šta je sa drugom štampom koja nudi islamske sadržaje, naprimjer
94

s Novim horizontima, koji objavljuju manje složene tekstove, sa aktuelnijim sadržajima, prilagođenim upravo imamima? Činjenica je da jedan dio imama ne čita ni ovaj lakši časopis, što je, jamačno, indikativno za naznačenu temu. Zaključak se nameće sam po sebi, ali ipak ja ću ga do kraja izreći i on glasi: Dobar dio imama ili ne čita dovoljno ili ne čita dovoljno ozbiljnu i široku literaturu koja bi im pomogla da se suoče sa izazovima savremenog društva. Kao neko ko jede isti kruh, mislim da imam pravo izreći ovu istinu uz ogradu da možda i griješim. Ali, podsjećam da riječ imam znači biti ispred. tj. barem za stopu stajati ispred onih za koje pretpostavljamo da nas slijede. Ako nije tako, tj. ako nismo ispred džemata, tada je džemat bez vođe i pretvara se u ordiniranu masu, u skupinu ljudi bez reda i zakona, bez vođe i sljedbenika i plodno tlo za razne ribare ljudskih duša koji u tom vakuumu traže i, očigledno, nalaze svoju šansu. Smatram važnim napomenuti da izazovi sa kojima se suočavaju imami u svome radu potiču iz mnogostrukih razloga te je samim tim neminovan interdisciplinaran pristup u njihovom teorijskom razjašnjavanju. Samim tim, postaje razvidno da u obaveznu literaturu dobro upućenog imama moraju ući i djela iz sociologije, kulturne historije, ekonomije, politologije, prava itd., a nikako samo djela iz islamskih znanosti. Sasvim je drugo pitanje zašto neke kole-

ge malo čitaju, tj. zašto nemaju naviku čitanja što bi se po naravi njihova zvanja i znanja trebalo podrazumijevati? Gdje je njihova ambicioznost, želja za napretkom i stremljenje za višim idealima i kvalitetnijim obavljanjem svoga posla? Napoleon bi rekao da vojnik koji ne sanja da bude general nije nikakav vojnik, jer bez zdravih ambicija nema ni motiva za jednoličan i tegoban posao kakav je razvijanje svojih cerebralnih potencijala. Ovo su neki od subjektivnih uzroka koje moramo konstatirati, ali valja nam nabrojati i neke objektivne uzroke. Neko je rekao da na svako teško pitanje postoji jednostavan, lahak i u pravilu pogrešan odgovor. Kad ovo kažem mislim na činjenicu da svako ko želi ponuditi odveć simplificirano rješenje na način da isključivo imame stavi na optuženičku klupu te ih predstavi jedinim krivcima za ovakvo stanje, unaprijed griješi i ne doprinosi razrješenju problema. Problem je dosta širi i nikako ga ne smijemo postaviti na način da riba od glave smrdi, ali se čisti od repa. Jamačno, imami su taj rep i slaba karika Islamske zajednice i nesumnjivo je da mnogi osjećaju frustracije zbog nedovoljnog valoriziranja i vrednovanja njihovoga rada unutar institucije. Smatraju da se stalno govori o reformi na način da se oni trebaju reformirati, dok su, drugoj strani, u kreiranju reformskih procesa samo nijemi posmatrači bez stvarne participacije. Kad govorimo

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOV FORUM †

o problemu da imami nedovoljno čitaju, što jest činjenica koju ne treba gurati pod tepih, imajmo u vidu lokalni i globalni kontekst. Činjenica je da se radi o općoj tendenciji u svijetu koja nije zahvatila samo imame već i mnoge druge koji su svojim pozivom vezani za knjigu i literaturu. Čovječanstvo je prošlo kroz usmenu fazu i fazu pisma i sada se nalazimo u dobu slike i informatičkih tehnologija, gdje je umnogome devalvirana vrijednost pisanog teksta. Dovoljno je podsjetiti da su najčitanije knjige u prošloj godini bile Hary Potter i Da Vincijev kod, dakle, ona literatura koja se teško može uvrstiti u kategoriju ozbiljnih štiva. Nadalje, valja nam se zapitati koliko čitaju viši i niži funkcioneri, profesori na medresama i fakultetima, i vidjet ćemo da ni tu ne cvjetaju ruže. Naravno da postoje i brojni opozitni primjeri koje ne možemo imenovati pukim izuzecima, ali oni nisu plod sistema već individualne inicijative i vlastitog entuzijazma i zanosa. Nepostojanje sistema na ovom polju otkrivaju nam budžeti mnogih medžlisa koji izdvajaju ili nikakve ili krajnje skromne stavke za doedukaciju imama. Dakako da ima i časnih izuzetaka, ali su oni više rezultat dobre volje, a manje rezultat zakonskih obaveza. Možda griješim, ali mi se čini da su imami koji su odbili čitati Muallim, ustvari,

dobri imami, ali u tradicionalističkom razumijevanju, prema kojem se od imama očekuje sve osim da radi na vlastitoj doedukaciji. U ovoj perspektivi imam treba biti na svakom namazu, imati lijep glas/grlo za učenje tevhida, mevluda i inih manifestacija pučke pobožnosti, a potpuno je nebitno koliko i šta čita. Potpuno su nebitni njegov rad sa omladinom, inventivnost u radu sa djecom i odraslima, uticaj u društvu, saradnja sa drugim institucijama lokalnog karaktera. Činjenica je da su imami stiješnjeni u procjepu između često neukih džematskih odbornika, viših instanci koje, dakako s pravom, očekuju rezultate i zahtjeva vremena koje neumoljivo postavlja pitanja na koja nema odgovora. Dodajmo tome socijalno stanje imama koje stalno nameće dilemu između kupovine novina i knjiga ili egzistencijalnih potreba. Sve to vodi do toga da najbolji kadrovi Islamske zajednice nisu na mimberu i u mihrabu, što jest časno mjesto, kako svi često kazuju, ali nije kurentno, već u kancelarijama i kabinetima, gdje je dosta ugodnije i isplativije. K tome, mnogi imami osjećaju se nezaštićeno bez stvarne institucionalne zaštite te se odlučuju na najjednostavniju moguću varijantu, servilnost spram viših instanci, a u radu sa džematom konformizam ili, što bi narod rekao, ne idi čaršiji uz nos. Na taj način se kod imama stvara strah od promjene te tako kreativan posao postaje puko

ponavljanje starih obrazaca i utapanje u masu koja te neminovno vuče dolje. Svakako, u toj situaciji nameće se pitanje koliko smo imami, tj. vođe, a koliko sljedbenici i koliko čuvamo svoj lični i profesionalni integritet. Zato smatram da je ovakav pristup imametu, jednostavno, nefunkcionalan i ne odgovara potrebama vremena u kome živimo. Krizna vremena koja preživljavamo nesumnjivo su najbolja potvrda i argument ove teze. Zato je nužno (re)definirati ulogu imama kako bismo mogli ponuditi odgovor na pitanje kakvo nam obrazovanje treba. Ovom prevažnom pitanju dodajmo još i to da nam valja odrediti kakav stvarni i suštinski status trebaju imati imami unutar zajednice, a ne deklarativni hvalospjevi bez suštinskog vrednovanja. Odredimo jasna pravila za napredovanje u radu i afirmiranje onih koji pokazuju dobre rezultate u cjelini imamskog angažmana. Jasna i za sve jednaka pravila su od krucijalnog značaja za očuvanje harmonije unutrašnjih odnosa u okviru Islamske zajednice, posebno kad imamo na sceni poplavu diploma sa najrazličitijih univerziteta. Sejjid Husein Nasr je negdje napisao da čovjek nije izgubljen ako zna gdje ide. Želio je kazati da je postojanje cilja i vizije prema kojoj se stremi preduvjet pronalaska i samoga puta. Odgovori na ova postavljena pitanja moraju biti orijentiri za definiranje strategije obrazovanja imama u BiH.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

95

† MUALLIMOV FORUM

KO JE NAJSLABIJA KARIKA U ISLAMSKOJ ZAJEDNICI?
Ferid DAUTOVIĆ
Čestitam uredniku Muallima mr. Dževadu Hodžiću na dosadašnjem radu, sadržaju i koncepciji Muallima, koju je provjeravao na redakcijskom kolegiju, sa saradnicima i prijateljima Muallima. To ne znači da se nije moglo i ne može raditi i bolje. Čestitam na pokrenutoj raspravi, ma šta bio povod. Ovo se i moglo očekivati od Muallima i njegovog urednika, koji stalno, svojim nemirnim duhom i nemirenjem s postojećim stanjem u Zajednici, pokreće nove i nove rasprave i dijaloge. Dobro je da su imami MIZ-a Travnik otkazali da uzimaju Muallim. Na ovaj način su javno i jasno kazali šta misle o ovom časopisu. Nisu samo pričali po kuloarima iliti jedni drugima. Pokazali su da su slobodni, hrabri, odvažni i da imaju svoj stav. Šta je to u odnosu na muderrise koji se bore protiv osnovnih ljudskih prava i proširenja domena sloboda? Bilo bi zanimljivo provesti anketu među ulemom, muderrisima: profesorima medresa i fakulteta, čitaju li ga oni i kakvo je njihovo mišljenje o Muallimu i imaju li oni uopće svoje mišljenje i svoj stav o Muallimu. Za kritički odnos ili bilo koju analizu odnosa prema Muallimu i sličnim tekstovima trebalo bi imati pred sobom obrazovnu strukturu naših imama koja se svake godine znatno poboljšava. Naši imami su uglavnom završili medresu i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. Obrazuju se i odgajaju u duhu islama i vremena u kom žive. Oni su slika i prilika svojih profesora. Međutim, i pored toga, mogu se postaviti pitanja: Mogu li doista svi imami čitati naučne, apstraktno-teorijske tekstove?, Imaju li dovoljno slobodnog vremena ako odgovorno obavljaju svoj posao?, Kakva je struktura džemata po našim prigradskim ili seoskim džematima?, Ima li imam poticaj i koji bi to bio da čita više i da čita zahtjevnije tekstove? Urednik Muallima ne treba biti uvrijeđen što imami ne čitaju ili ne mogu čitati Muallim, jer nije samo njima namijenjen, jer nije sav ilum bosanske uleme skoncentriran na stranicama ovog časopisa. Danas je toliko dobrih tekstova koji se objavljuju, nerijetko i u dnevnim novinama, časopisima koji nemaju islamski predznak, često i naših profesora, novih knjiga, da se ne stigne sve pročitati. Uz svu ovu literaturu, mnogo toga moguće je naći i pročitati na internet-stranicama, na bosanskom ili drugim jezicima. Zanimljivo je da se u Islamskoj zajednici uvijek gledao i analizirao rad imama sa različitih nivoa, od najobičnijeg džematlije, alima, intelektualca, i to na tri nivoa: imam, hatib i muallim. Kako uči Kur’an, ima li lijepi melodičan glas, koliko zna Kur’ana napamet, je li dobar orator, kakva mu je hutba, kako uči djecu? To je, s jedne strane, dobro jer pomaže da se stalno bude aktivan, spreman, uredan, lijep. S druge strane, ne znam koliko obrazovne institucije Islamske zajednice nude tim imamima kontinuirano obrazovanje i nove metode u radu koje su potrebne za njihove tako raznovrsne sfere djelovanja. Rad profesora sa studentima je neprovjerljiv na način provjere imamskog posla. Ako imami ne mogu čitati Muallim i tekstove svojih profesora, pitanje je šta su slušali na predavanjima i kako su ti imami završili medresu ili fakultet. Je li svug-

96

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOV FORUM †

dje na djelu „plitkost, brzina, spektakl, banalizacija, praznina, omamljenost, rutina, ravnodušnost“? Imami su svojim otkazivanjem Muallima postavili izuzetno i nadasve važno pitanje: Kakvo nam je školstvo, odgoj i obrazovanje, u Islamskoj zajednici? Je li ono doživjelo istu sudbinu kao i školstvo na nivou cijele Bosne i Hercegovine. Može li se postaviti pitanje također i našim muderisima - profesorima, kako ga je nekoć postavljao imamima urednik Muallima: Šta profesori rade kad rade? Čime se sve bave muderrisi, imaju li oni svoje alternativne sadržaje i aktivnosti koje ih onemogućavaju da se maksimalno posvete studentima, budućim imamima, kako bi ih i poslije studija htjeli i mogli čitati i slušati? Koja je uloga muderisa - profesora u islamskom društvu, Islamskoj zajednici u BiH? Kako mi razumijevamo i određujemo poziv muderisa danas? Kao tradicionalnu formu vjersko-uslužne djelatnosti ili kao vjersko, duhovno, odgojno-obrazovno, socijalnokaritativno, intelektualnoetičko predvodničko djelovanje u našoj zajednici i u našim lokalnim zajednicama koje se ne nalaze u prošlosti nego u znanstvenotehnološkoj, pluralnoj, tranzicijskoj i globalnoj stvarnosti naše suvremenosti, zaoštreno opterećene društvenim, političkim, ekonomskim sukobima i napetostima?

Svodi li se sva uloga na rad po kabinetima, ekskatedra, je li on do kraja profesionaliziran, bez misijskog djelovanja i navedenih pitanja? Zapitajmo se svi kako razumijemo i određujemo bilo koji poziv u Islamskoj zajednici a ne samo imama. Ako je imamski poziv tako važan za muslimane i njihovo duhovno uzdizanje, zašto to svi odlaze i napuštaju tu tako važnu zadaću? I još gore od toga, kad odu iz hodžinske kurije, onda najbolje znaju kako treba raditi ili su najveći kritičari imama? Ovim ne želim kazati kako svi imami savjesno i odgovorno obavljaju svoju zadaću, ali sam siguran da unutar struktura Islamske zajednice nose najveći teret i najveće breme. Oni su, bez obzira na sve uticaje različitih mezhebocentričnih i inih ideja, ostali dosljedni čuvari hanefijskog učenja i bošnjačke tradicije, uz puno uvažavanje određenog broja profesora koji su jasno izražavali svoje stavove i mišljenja i na taj način pomogli u radu imama. Nemoralno je samo spočitavati imamima i opisivati koje su to njihove djelatnosti i koje bi trebale biti, a ne sudjelovati zajedno na istom zadatku. Na tom našem svetom zadatku očuvanja islamskog i bošnjačkog identiteta nema upiranja prsta šta drugi trebaju uraditi, nego se pitati šta ja mogu i trebam uraditi za svoj narod i svoju Islamsku zajednicu. Dogodile su nam se strašne stvari: agresija, etničko čišćenje, silovanje, genocid.

Brak i bračna zajednica je devastiran i razoren, s tendencijom daljeg razaranja. Porodice su pretrpjele gubitke jednog ili oba roditelja, što u mnogome utiče na stabilnost i tradicionalni vid odgoja i obrazovanja. Roditelji su izgubili djecu i ostali sami. Svakodnevne stresne situacije zbog političkih i ekonomskih problema, korupcija, strah za biološki opstanak, za budućnost zemlje - naša je konstanta. Koji je to nastavni predmet na islamskim fakultetima koji poučava studente, buduće djelatnike Islamske zajednice, kako pomoći tim ljudima, kako im prići, kako im vratiti optimizam i volju za životom? Koji su među onima koji su završili islamske fakultete koji trebaju biti angažirani na tim zadaćima, ko će ih plaćati i ko će nadzirati njihov rad? Ima li Islamska zajednica mogućnosti da te ljude uključi u različite humanitarne i nevladine organizacije koji rade na tim zadacima? Zašto u Sarajevu nema nijedna ćurs tribina, sedmično predavanje koje drže profesori FIN-a u džamiji, svojim amfiteatrima ili gradskim salama? Zašto su u studentskim domovima na Bjelavama i u Nedžarićima, našoj najvažnijoj i najperspektivnijom populaciji, budućnosti bošnjačkog naroda i Bosne i Hercegovine, na sedmičnim tribinama uglavnom imami?

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

97

† MUALLIMOV FORUM

DOBRO JE DA NAM SE DOGODIO FORUM
Mustafa GOBELJIĆ

Ako je namjera plemenita, a ja sam uvjeren da jest u ovom slučaju, onda nema sumnje da su nam korisni svaka priča i razgovor o našim problemima i stanju. U ovom slučaju trebala bi biti dvostruka korist: za Muallim – jer će se više čitati, i naravno, mnogo važnije, za Zajednicu – jer ćemo bar neku našu slabost otklonuti. Oba naša autora (gospoda Hodžić i Grabus) pozivaju na kritiku i samokritiku. Zdušno ih podržavam u tome i prizivam Božiji blagoslov na sve one koji su kadri jednako suditi o drugima kao o sebi. Jednostavno, pored sve naše volje, potrebna nam je Božija podrška za taj grandiozni moralni čin, jer smo često, nehotice, bezosjećajni spram onoga što je pravično u našim međuljudskim odnosima. A da ne govorimo o tome ako smo svjesno pristrasni. Dakle, koja je ciljna grupa Muallimovih tekstopisaca? Ljudi koje označavamo pomalo neukusnim terminom: naše obične džematlije, hatibi, muallimi, muallime i vjeroučitelji, nastavnici naših odgojno-obrazovnih ustanova ili neko četvrti. Ili svi oni. Sudeći po nazivu samog časopisa, ciljna grupa bi trebali

biti imami, hatibi, muallimi itd. I šta bi to trebalo značiti? Ako sam u pravu, onda bi najveći procent tekstova trebao biti primjeren mogućnosti percipiranja te kategorije čitalaca. A je li to bilo tako? Nije. A zašto nije? Možda zbog toga što Muallim nije bio namijenjen muallimima. Ili zbog toga što je uredništvo časopisa silno željelo imati svoje muallimečitaoce, koji su na nivou razumijevanja tekstova koje oni objavljuju. Kad ovo govorim, ne želim, nipošto, nikoga povrijediti. Konstatiram samo za mene notornu činjenicu. Ako je Muallim za ciljnu grupu imao muallime i ostale okolo, onda većini njih većina tekstova u Muallimu nije mogla biti privlačna. To može biti naša tužna ili neka druga stvarnost. Ali je naša. Na koncu, je li sramota za jednog imama ako kaže da neke tekstove u Muallimu ne razumije ili mu nisu dovoljno zanimljivi? Mislim da nije. Ali, je li, pak, sramota kazati kako tamo nema ništa za njeg relevantno, zanimljivo ili, ne daj Bože, razumljivo? Svakako da jest. I više od toga. Otuda postupak kolega iz Travnika ne može biti prihvatljiv. Ili može, samo ako su željeli ukazati na problem, a

da pri tom Muallim i dalje stiže na njihove adrese. I, da završim ovu kratku priču o Muallimu. Ovdje nisam iznosio sud šta Muallim znači meni. Imam sam više od dvadeset godina. I sve što kažem o ovom poslu i ljudima koji ga obavljaju, istovremeno to kažem i o sebi. Naši uvodničari su doista kompetentno i realno aktuelizirali čitav niz pitanja vezanih za ovu najbrojniju kategoriju zaposlenih u Zajednici. Pokušali su dijagnosticirati stanje. I to je iskorak. Znamo da bez valjane dijagnoze nema ni uspješnog liječenja. Ako je, dakle, suditi prema dijagnozi, onda će naš oporavak trajati dugo. Otuda bih se ja radije pridružio njima. I dometnuo još koje pitanje. A za ovo drugo će ionako trebati mnogo vremena. Jedne prilike mi je jedan stariji kolega na ovu temu iznio svoj stav, sa kojim se nisam mogao ne složiti. Veli on: "Imamski poziv je za one koji hoće da rade, koji su svjesni svoje odgovornosti, najveća bauštela (radilište) i, istovremeno, za one druge, najveća hladovina’’. U ovom stavu, u ovom iskazu, sukusirana su mnoga pitanja i slabosti unutar našeg sistema. To da radimo koliko hoćemo, da

98

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOV FORUM †

se rad ne vrednuje, a nerad ne sankcionira, ili bar ne dovoljno. Da smo često nemotivirani izvana, prepušteni sami sebi i dr. Naravno, ovo se ne može i ne treba shvatiti doslovno, ali je više nego očito da su u Zajednici prisutni i ovi odnosi. Također, treba reći da biti imam danas, više nego ranije, znači prihvatiti se veoma odgovorne i kompleksne zadaće. To znači biti duhovni vođa i autoritet, biti obrazovan bar na nivou potreba džemata, imati osjećaj za socijalne potrebe ljudi (biti neka vrsta humanitarnog radnika), uspješno balansirati između dnevno-

politčkih namigivanja, smoći snage za razumijevanje tuđe nevolje (biti u neku ruku rame za plakanje) itd. Je li ovo sve moguće? Jest. Je li ovo lahko postići? Nije. Dodamo li ovome činjenicu da živimo u vremenu svakovrsnih ljudskih frustracija, negativnih naboja, realne materijalne oskudice, kako naših džematlija tako i znatnog broja imama, onda se naša zadaća doimlje još ozbiljnijom i težom. Na kraju, riječ dvije o obrazovanju nas, imama. Mislim da na ovom planu nismo dovoljno ozbiljni. Tre-

balo bi biti iza nas vrijeme dokoličarenja i beskorisnih sijela. Nije pravo pitanje šta (pojedini) imami čitaju, nego čitaju li šta. Zajednica u ovom smislu mora uspostaviti standarde i, što je još važnije, mora biti dosljedna u njihovoj primjeni. Do tada, najtopliji, najiskreniji savjet mojim kolegama s kojima dijelim zajednički nam kruh nasušni: upisujte se na fakultete i studirajte, čitajte svaki dan i sve što vam dođe do ruke i, naravno, podržite Muallim.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

99

† MUALLIMOV FORUM

TAJ SIVI, HLADNI NOVI MUALLIM
Muhamed VELIĆ
Historijska je dilema novinarstva i općenito pisane riječi koliko pisac ili onaj koji se obraća čitateljstvu treba biti dubok da ne bi gubio na širini, ili obratno, koliko ići u širinu i, zavisno o tome, toliko plutati u plićaku misaonosti. Zapravo, to bi bila svojevrsna spisateljska dihotomija, ako bi se tako ova pojava mogla imenovati; jedan je član (dihotomije) uvijek pasivan. Ali, opet, pravo se majstorstvo postiže, kako to kaže nobelovac Ivo Andrić, kad govornik ili pisac iznenadi slušaoca ili čitaoca nečim odveć poznatim. Ili, u proširenom izdanju ove mudrosti – nečim sasvim jednostavnim. Ali, evidentan je paradoks današnjice da je najkompliciranije biti jednostavan. Ili, u smislu Adornovih paradoksa, jednostavne se stvari znaju i mogu zakomplicirati do te mjere da ih i najkompliciraniji postupci ne mogu pojednostavniti. U svakom slučaju, treba biti jednostavan. Ali, također, suština pisanja je i u tome da se ona druga strana, kojoj se pisac obraća, na izvjestan način isprovocira. Francuski književnik nobelovac Andre Gide kaže da on piše svoje knjige da bi uznemirio čitaoca, a Franc Kafka, pišući pismo svome prijatelju Oskaru Pollaku 1904. godine, opet, smatra da ima svrhe čitati samo knjige koje nas bole i bodu. Itekako je bitno, što je određujuće za tekst, njegovoj kvaliteti i karakteristici, nakon čitanja ne ostati ravnodušan i hladan, već je bitno da domino efektom provokacija djeluje i dalje, sa pčele na pčelu, sa cvijeta na cvijet. Ovdje se sada, po crti automatizma, otvara pitanje: Šta je to što jedan tekst, knjigu, ili, pak, magazin čini interesantnim? Ili, pak, jednostavnije je postaviti pitanje i odgonetnuti, a što je odveć funkcionalnije, šta je to što ga ne čini jednostavnim, interesantim i provocirajućim? Prvi odgovor koji se nudi jest da to upravo nisu dugi tekstovi, magazin ili časopis sa izrazito dugim tekstovima, jer dug tekst i predug govor, zapravo, kako kaže mudrost sa Istoka – ne valjaju: “Uže kad je dugo valja, a govor kad je kratak”. Čehov je bio apsolutno u pravu kad je kratkoću govora i pisanja nazvao sestrom talenta, a Paskal se izvinjavao na kraju svoga provincijskog pisma što ga je napisao vrlo opširno, a kao razlog naveo je da nije imao (mnogo) vremena da piše kraće pismo.1 U ovom tekstu, koji ćemo zdušno držati dovoljno kratkim, ili razumljivo dugim, pozabavit ćemo se, na temelju svojevrsne bibliometrijske analize, jednim kritičkim sagledavanjem (svih) dosadašnjih brojeva ovog Novog Muallima, sveukupno trideset dva broja. A to pretpostavlja: Kakav je bio dosadašnji Novi Muallim, koliko je autora bilo zastupljeno u ta trideset dva broja sa svojim autorskim, orginalnim tekstovima, koliko je bilo prijevoda, koliko je sveukupno radova objavljeno u trideset dva broja, kakve su se titule šetale ovom novom Muallimovom stazom i koliko
1 pristup Midhat Šamić, Kako nastaje naučno djelo : uvođenje u metodologiju i tehniku naučnoistraživačkog rada - opšti

100

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOV FORUM †

su bile korisno angažirane, kakvi su to tekstovi (bili); dakle, bavimo se i analizom naslova, koliko su naslovi, kao takvi, privlačni, implozivni, koliko provociraju i koliko zrače kvalitetom i, što je veoma bitno, koliko su dugi, odnosno kratki te kakve su bile rubrike i koliko su bile dobre, interesantne, provokativne itd. Ali, hajdemo prvo kazati nešto o tom našem Novom Muallimu, ko je on, zapravo (bio)? Kakav je (bio) Novi Muallim? Riječ muallim dolazi iz arapskog jezika i ona je particip aktivni druge proširene vrste glagola ‘alime – znati. Tako, u prijevodu ove riječi u Arapsko-bosanskom rječniku Teufika Muftića2 zatičemo značenja: onaj koji uči, podučava, učitelj, majstor a, između mnogih drugih, izdvajaju se još i značenja: izrađivač, šef itd. Ali, nas se ovdje osobito tiču značenja: onaj koji podučava, učitelj i majstor. (Bitno je napomenuti da druga proširena vrsta u arapskom jeziku ima izravan objekt. Dakle, u ovom slučaju – glagola znati, u prvoj, sa jedne strane, ili u drugoj proširenoj vrsti – glagola podučavati, sa druge strane, kojoj je objekt izravan/direktan, zaključuje se da se onaj koji podučava obraća direktno onome koji se želi podučiti, koji želi slušati, učiti i percipirati.) Itekako smatramo majstorima one učitelje kojih se kasnije u životu sjećamo kao životnih učitelja. To su oni učitelji, bilo da se radi o onim u školskim učionicama, bilo da se radi o onim u životnim učionicama – pamtimo ih kao vrle znalce podučavanja, jer su svojom harizmom i majstorstvom uspjeli ostaviti dojam na slušaoce, na učenike, utisnuli su trajno svoj pečat ili, pak, dali dobru smjernicu. Tako se i sada treba pitati koliko je ovaj Novi Muallim doista bio majstor svoga zanata? Koliko ga se sjećamo već sada, a koliko ćemo ga pamtiti u budućnosti po svojim osobenostima i dobrim smjernicama!? Ukratko, koliko je Novi Muallim doista bio dobar učitelj – koji je podučavo, odgajao, koji se slušao i koji se, u smislu časopisa, čitao? Da, koliko se čitao, zapravo, koliko se nije čitao? I, također, pitanje: Koliko su ga uistinu čitali i oni koji su ga čitali!? Naravno, autor ovih rečenica piše izrazito iz svog vlastitog ugla sagledavanja, a to znači iz perspektive mladog imama koji od Muallima očekuje poduku i smjernicu u životu, poslu, obrazovanju i općenito imamskom pozivu, koji, naravno, u ovom postmodernom i brzom vremenu znači, traži i zahtijeva mnogo toga različitog, kozmopolitskog i lokalnog, globalizacijskog i tradicionalnog, pro foro externo modernog, također i konzervativnog itd. Hoću, na samom početku, izraziti osobno mišljenje – svoj stav o Novom Muallimu, pokazati i emociju, koju, zapravo, gajim prema ovom našem novom učitelju. Što se tiče mog skromnog mišljenja, Novi Muallim je za mene djelovao uglavnom hladno i nije obilovao nekom velikom moći privlačnosti i nije djelovao zainteresirano. Možda bih najbolju sliku predočio ako bi metaforično Novi Muallim uporedio sa vremenom: on je za mene, bio i djelovao, kao frebruar, koji je, kako to kaže Boudelaire, prosipao svoju hladnu, sivu, polarnu svjetlost, previše akademsku. Na kraju, i cilj(a)na grupa prema kojoj se obraća Novi Muallim je naučna zajednica, akademski ljudi, on nije glavu okretao od te grupe, nije skretao sa tih krutih i hladnih akademskih tračnica i, možda zbog tog kursa, barem meni se tako čini, ali i većinskoj imamskoj populaciji, jer ovaj tekst, kako već rekoh, nastaje upravo iz imamskog ugla sagledavanja, upravo je bio i djelovao tako: previše udžbenički hladno, na momente i predosadno, vrlo često okrutnih, ubitačno dugih naslova, koji će u ovom tekstu biti priča za sebe, bez živih tekstova, (samo)kritičkog uklona, koji su provocirali i podučavali, sebe i druge. Na osnovu naslova, čini se da Novi Muallim, osobito rubrika Muallim, (pre)obiluje masom dosadnih didaktičkih tekstova, punih shema, mrtvih i teško razumljivih nacrta, koje se, metodom copy/paste, prepisuju iz pedagoških, metodoloških, didaktičkih udžbenika. Naravno, časopis, kako je koncepcijski Novi Muallim i zamišljen, treba imati takve tekstove, ali ne udžbeničke
2 Teufik Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, III izdanje, El-Kalem, Sarajevo, 2004.  Francuski pjesnik Charles Boudelaire (1821-1867 – Pariz) pjeva o sivilu kasne zime:”Rasplakani februar rasipa hladnu svjetlost koja liči na sumrak.”

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

101

† MUALLIMOV FORUM

prirode i hladnoće. I, zapravo, imami koji danas, također, svojim velikim dijelom (mlađeg kadra) čine akademsku zajednicu, nisu pokazali veliku zainteresiranost za njega, poglavito sada kad se dolazi u situaciju da ga pojedini medžlisi otkazuju; dakle, nisu pokazali zainteresiranost ni ljudi koji artikuliraju džematske probleme i uopće vjernička pitanja, a svojim obrazovanjem pripadaju akademskoj populaciji. Na kraju, koliko su im ti tekstovi, kao takvi, koristili u mektebu, u radu sa džematom, sa cjelokupnom našom javnošću, sa globalizacijskom plimnom politikom, sa svijetom koji nas okružuje i njegovim izazovima? Ove opservacije, naravno, ne znače da ništa nije dobro i interesantno u Novom Muallimu. Naprotiv, mnogo je dobrog i korisnog, nadasve lijepog, ali ono, defintivno, ostaje u sjeni ovih dosadnih i neinteresantnih. Ovdje ću izdvojiti itekako interesantnu rubriku, još u samom početku Novog Muallima, koju su imami mogli iskoristiti i držati korisnom, naravno, i sama Islamska zajednica, a riječ je o rubrici Muallimova tema, broj ., god. 1., koja je cjelokupna bila posvećena jedinom aktivnom islamskom mediju – hutbi.4 Sedam autora pristupilo je hutbi sa različitih aspekata: Osman Lavić – Tretman hutbe kod nas u XX. stoljeću, Muharem Omerdić – Hutba i hatibi u IZ-i u BiH, Mehemdalija Hadžić – Šerijatski aspekt hutbe, dr. Enes Karić – Strukturalno-stilistička analiza nekoliko Poslanikovih hutbi, Aziz Kadribegović – Jezik naših hutbi, Dževad Hodžić – O hutbi kao specifičnoj formi komuniciranja, Zijad Ljevaković – Kako treba držati hutbu. Dakle, ovdje se radi o izboru iz diskusija sa kolokvija Kakve nam hutbe trebaju? Na osnovu naslova, da se primjetiti ozbiljan pristup ozbiljnoj stvari, Novi Muallim je propratio diskusije, zapravo objavio radove sa kolokvija, ali se postavlja pitanje zašto takvih korisnih kolokvija nije bilo i dalje u njegovoj (Muallimovoj) organizaciji, zašto se nisu čitave rubrike posvećivale aktualnim problemima, naprimjer o mektebu, o zekatu, itekako pitanju vehabija, o njima nije bilo ni slova; nisam primijetio da je ijedan tekst, barem po naslovu, tretirao to goruće pitanje, a upravo je imamska populacija grcala u tom problemu. Hvala Bogu, sada se situacija smirila, ali bilo je, i još uvijek ima takvih gorućih pitanja koje Novi Muallim treba rješavati svojim cjelokupnim rubrikama, a ne samo se kruto držati shema, nacrta i vrlo često zastarjelih školskih obrazaca. Također, kad je već riječ o tim shemama, dobro primjećuje jedan imam, da Muallim uglavnom tretira školsku nastavu, a vrlo malo ili gotovo nikako, nastavu u mektebu. Tu, ipak, postoji diferencijacija. A opet će neki imami reći da su im generalno Muallimovi tekstovi nerazumljivi, pa ono što čovjek ne razumije, to i ne prihvata, dosadno mu je, ali osobno mislim da je prvenstveno zbog toga što se Muallim vrlo slabo obraća(o) imamima kao čitalačkoj populaciji i što nisu u njemu mogli naći ništa konkretno (izuzev pojedinih tekstova i rubrika, npr. rubrika o hutbama koju smo već naveli), što bi im bilo izuzetno korisno u njihovom poslu i život općenito. Muallim je, zapravo, trebao imame usmjeriti kojim kursom, ići u svome pozivu, kako dalje raditi, jer budućnost je puna pitanja i izazova. On to, evidentno, nije radio; tu uviđamo permanentu šutnju našeg Novog Muallima. Imam koji govori danas, čini mi se, (kao da) ne postoji! Mi danas imamo odveć biblijski stav imama, naravno u tom smislu mislim i na muallime, jer je komponenta muallima inkorporirana u strukturu institucije imam(et)a, a taj stav otprilike znači da na svaki životni izazov, provokaciju, prozivanje i vrlo često uvredu imami djeluju okretanjem glave, šutnjom, nedjelovanjem, dakle na svaki kamen uzvraćali su koricom kruha, ne što nisu htjeli, već uglavnom zato što nisu smjeli i što nisu znali. Zato mislim da je i uloga Muallima bila da ove žive muallime – imame poduči kako reagirati na konkretne situacije života, na izazove, jer to se od njih očekivalo (da reagiraju), a to, na kraju, Kur’an, zapravo, traži – reakciju, pametnu i mudru, na svaku životnu akciju, posebno ako je usmjerena protiv njih – imama, muallima, općenito vjernika. Ali, dobro.
4 Hutba je, nažalost, u ovom vremenu još uvijek introvertni medij, njegov signal jedva da dopire dalje od džamijskih zidina, treba naravno izaći napolje, biti aktivan, a, također, bili bismo sretni da su ove totalitarne ideje, vrlo često prema vjernicima antagonistički raspoložene, bile začahurene u kancelarije, među knjigama, ne, one su bile aktivne upravo napolju, na ulici, među svijetom, dakako i u instituciji itd.

102

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOV FORUM †

O rubrikama, tekstovima i naslovima Muallimove rubrike su uglavnom konstante iz broja u broj, a te rubrike su: Putokazi, Sagledavanja, Islamske teme, Muallim, Muallimova tema, Historija, Književna historija, Historija odgoja i obrazovanja, Esej, Medijske teme, Tefsir (rubrika Tefsir nekad je samostalna, a nekad je u Islamskim temama), Muallimova proza, Muallimova poezija, Velikani, u početku je bila i rubrika Prijevodi da bi kasnije, u petom broju, bila izbačena, što držim da je bilo nepotrebno. Trebalo ju je ostaviti kao takvu tokom svih brojeva i tu držati okupljene prijevode koji, naravno, tretiraju gotovo uvijek različite teme i pojave. Dakle, prijevodi su u početku imali svoju posebnu rubriku Prijevodi, tako da su se gubljenjem svoje rubrike prijevodi kasnije šetali iz Putokaza, preko Sagledavanja, pa do rubrike Muallim, ali i drugih rubrika. Vrlo često su to bili udarni tekstovi koji su stršili na samom početku, kao što je to bio slučaj sa serijom tekstova – prijevoda prof. El-Attasa, kojih je bilo pet nastavaka. Mislim da ih je, kao takve, osobito serijske, trebalo držati u njihovoj posebnoj rubrici: Muallimov prijevod. Dakako, bolji je i lošiji original nego dobar prijevod! Da ne ulazimo sada u filozofska razmatranja i razvlačenja kako je vrlo često suprotno od originala – laž! Ne želim da me se shvati pogrešno, original bi ovdje bio istinit i dobrodošao samo onaj koji bi tretirao pretežno aktuelna lokalna pitanja, jer je prijevod vrlo često neko drugo ljudsko mišljenje, drugog prostora i drugog vremena. Imajući to u vidu, dajem prednost lošijim orginalima nad prijevodima bez analiza, kritičkih prilagođavanja lokalnom raspoloženju i njegovog kontekstualnog, lokalnog tumačenja. Mislim da je koncepcija časopisa trpila sa upravo ovakvim tekstovima koji nisu prilagođeni lokalnom raspoloženju, bilo da se radi o prijevodu ili, pak, i originalu koji nije prilagođen i kompatibilan sa lokalnim sagledavanjima. Primjer ovim opservacijama je tekst Obrazovanje i muslimani Šri Lanke dr. Deena Muhammeda, br. 15., te, zatim, slični tekstovi sa kojima se nepotrebno dugo (u nekoliko nastavaka) rovilo po dalekoj prošlosti, u brojevima 11.,12.,1. i 14. na teme: Obrazovanje u primitivnim i ranim civiliziranim kulturama, te Obrazovanje u starim kulturama 1-2, te treći nastavak Obrazovanje u perzijskoj, bizantskoj, ranoj ruskoj i islamskoj civilizaciji. Mislim da je u ovom kontekstu i rubrika Putokazi trpila već spomenutog Syeda Muhammeda al-Naquiba al-Attasa u ogromnih pet nastavaka: Devesternizacija znanja, Savremeni zapadnokršćanski bekgraund, Dileme muslimana itd. Nepotrebno dugo izrodilo je nefunkcionalnost i nezainteresiranost! Ali, prijevoda i nije bilo nešto previše, u prosjeku dva-tri po broju, što je ipak podnošljivo. Sveukupno, Novi Muallim u svoja 2 broja imao je 71 prijevod (precizno, u prosjeku 2,2 prijevoda po broju, u rasponu od 20% pa do 45% tekstova u jednom broju); u posljednjih nekoliko brojeva imala se konstantnost od dva prijevoda po broju. Neke rubrike, doimlje se tako, kao da su ekskluzivno bile namijenjene pojedinim autorima. Npr. rubrika Sagledavanja kao da je bila namjenjena dr. Zilhadu Ključaninu. Od njegovih radova (21 tekst), osamnaest ih je u ovoj rubrici, a samo su tri u rubrici Proza. Dr. Ključanin u Sagledavanjima sagledava mnoge autore, pjesnike, njihove elemente u poeziji, uglavnom je riječ o poeziji – pobožnoj, unutra i izvana, o Mevludu... On sagledava i mrtve i žive, prvo ide sa Skenderom Kulenovićem, pa sa Makom Dizdarom, kasnije i Osmanom Đikićem, te Safvet-begom Bašagićem, Musom Ćazimom Ćatićem, pa onda sagledava i žive pjesnike: Abdullah Sidran, Džemaludin Latić, Melika Salihbegović (ona sada ima novi nick, arapsko-bosansku kovanicu: Melika Salihbeg Bosnawi), Šemsudin Sarajlić, ali i neke strane autore, pisce: Džingiz Ajtmatov itd. Ukratko, u Sagledavanjima je bilo pjesnika više nego dovoljno! Ima, dakako, još sličnih rubrika koje (kao da) su bile posvećene isključivo odabranim autorima. Ali, da ne gubimo vrijeme. Želim istaći novu rubriku u broju 2., koja je za malo vremena Muallimovu radnu temperaturu podigla za nekoliko stepeni, a riječ je o Muallimovoj hutbi. Dvije hutbe sa recenzijama uspjele su uzburkati uspavane duhove; ovdašnju lokalnu vjersku svijest, dakako, treba poljuljati, jer ona čami u svome odsustvu (samo)kritičkog uklona, prvenstveno mislim na ljude koji su profesionalno vezani za Islamsku zajednicu. Ovakve rubrike i tekstove odista držim dobrim,
103

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

† MUALLIMOV FORUM

živim i provokativnim, jer je to način djelovanja i samorazvijanja ka uvijek boljem, korisnijem i interesantnijem. Kad već tretiramo rubrike, ne mogu a da se sa nekoliko riječi ne osvrnem i na uvodnike. Mislim da su uvodnici, koji su bili na početku svakog broja i koji su prethodili svim tekstovima kao najava, bili totalni promašaj. Naime, o čemu se radi? Uvodnike je pisao glavni i odgovorni urednik Dževad Hodžić u gotovo svakom broju, izuzev posljednjih šest brojeva, za koje je uvodnike napisala Senada Hasanbašić (od 26 broja izvršni urednik) i jednog koji je napisao Nedžad Grabus (br. 24) i izuzev broja , koji nema uvodnika. Oni su, kao takvi, bili svojevrsno pojašnjenje sadržaja. Nepotrebno, beskorisno i neučinkovito. Urednik se potrudio da nam na čitavoj stranici, koja u ovom Muallimovom formatu iznosi karticu i po, pojasni sadržaj koji smo svakako pročitali na stranici prije – na prvoj stranici časopisa, a uvodnik ide na drugoj. Urednik nam je, dakle, uskratio dvadest četiri dobra teksta koje je on mogao napisati kao urednik zahvaljujući svojoj spisateljskoj sposobnosti i moći sagledavanja, zapravo za sveukupno trideset dva dobra teksta. Uvodnici su trebali biti inicijalna kapisla koja bi rasplamsala interesiranje za sadržinu Muallima. Oni su trebali biti čista implozija, koja bi čitaoca uvukla, usisala u tekstualnu sadržinu. Ali, smatram da su ovakvi kakvi jesu – bili čist promašaj, jer su oduzimali vrijeme i u samom startu ubijali dobru volju za čitanjem. Također, mislim da je trebalo ubaciti i neku slikovnu rubriku, da bi se razbila vizuelna istolikost, ili uniformnost časopisa. Ako ne takvu rubriku, onda kroz čitav časopis trebalo je pronicljivo i majstorski razbijati (udžbeničke) tekstove slikom, koja bi značila živost, fotosima koji bi odmarali i tome slično. Čini mi se da je taj segment totalno zapostavljen. Naravno, drugo je pitanje koliko ovakav format i koncepcija časopisa trpe slike i fotose. Naslovnice su, npr., (bile) odlične, primjetni su i fotosi domaćih autora, na čemu čestitamo – i na tom izboru i na samom uratku. Mene se osobito svojom ljepotom dojmila slika munare džamije u Jemenu sa pozadinom srednjovjekovnog arapskog grada, također i naslovnica prvog broja, ali možda i više od toga u posljednjem broju (2) maestralna slika derviša mevlevije koji se okreće, u bijeloj halji, koja se plesno uobličila, a crna pozadina okiva sliku duboko u sjećanje. Mislim da su upravo ovakvi kvalitetni fotosi i slike koje u sebi nose više od hiljadu riječi trebale imati svoje mjesto i unutar. Naslovi su, opet, priča za sebe. Izrazito i nepotrebno dugi, preakademski vrlo često postavljeni udžbenički, hladni, sa mnogo konsktrukcija čiji su dijelovi višak, dijelovi koji se ne uklapaju, sa mnogo stranih riječi, za koje je potrebna asistencija rječnika, koji su teško izgovorljivi i artikulirani, preglomazni itd. Pa, evo nekih primjera nepotrebno dugih naslova: Islamsko mišljenje u BiH na razmeđu starog i novog i prosvjetiteljski rad M. Dž. Čauševića – drugi dio višak; O imamskoj službi u tvrđavama Bosanskog sandžaka u 15. i prvoj polovici 16. vijeka – dug naslov i sam po sebi ne privlači; Emocionalna staza uspjeha – umijeće kontroliranja ljutnje, žalosti i njima srodnih osobina otkrivaju tajnu uspješnih – naslov koji je tekst sam po sebi; Državna štamparija i službene i poluslužbene novine u Bosni i Hercegovini od 1866. do 1945. godine – ovo po naslovu bi moglo biti interesantno samo pasioniranim čitateljima koji čitaju sve što im dođe do ruku; Sedamsto godina od rođenja najvećeg muslimanskog i svjetskog putopisca Ibn Batute – epiteti koji su nepotrebni; Ko su bile nastavnice u muslimanskoj osnovnoj i višoj djevojačkoj narodnoj školi u Sarajevu (1894.-1918.) – dug naslov i neinteresantan iz pozicije današnjeg brzog vremena i hiperprodukcije kadra; Modernističko mišljenje Huseina ef. Đoze i njegove polemike sa tradicionalnom ulemom – dug naslov, uzeti ili prvi ili drugi dio naslova; Komparativna analiza zakonske regulative o slobodi vjere i pravnom statusu vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini, Republici Hrvatskoj i DZ Srbiji i Crnoj Gori – definitivno najduži naslov, dvadest i četiri riječi; Značaj institucionalne brige za očuvanje kolektivnog identiteta, sa osvrtom na muzej grada Zenice – drugi dio višak, nepotreban; itd. A evo i nekih dobrih, primamljujućih naslova, bez suvišnih riječi: Zašto se znanstvena revolucija nije desila u islamu; Demografska eksplozija; Fard ‘ajn i fard kifajeh; Geografija pjesnika; Duhovni profil imama u suvremenom društvu; Vrijeđajuća provokativnost; Munara: simbol vjere i moći; Islam pod opsadom (radi se o naslovu knjige); Izgubljeni mir; Obrazovanje volje; Rad s
104

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOV FORUM †

traumatiziranom djecom; Kuda idu američki muslimani; Sura Nasr; Kiša u kulturi Bošnjaka; Ogled o prijevodu i prevodiocima; Ukinuće čovjeka; Potrebe djece; Vjera u svakodnevnici; Zapad na istoku; Kulture u konfliktu i dijalogu; Umijeće paraboliziranja; itd. O autorima – zastupljenost autora Sto pedeset devet (159) autora zastupljeno je u Novom Muallimu, ne računajući strane autore i njihove prevodiocee. Na osnovu analize samih naslova iz sadržaja, nemoguće je otkriti ko stoji kao prevodilac iza kojeg teksta, a smatram propustom to što se u sadržaju nisu navodila i imena prevodilaca. Također, u ovoj analizi navodim poimenično samo one autore koji su svojim objavljenim originalnim tekstovima prešli brojku od deset objavljenih radova, a o svim ostalim autorima, pojedinačno i poimenično, uvid će se steći u drugim tekstovima bibliografijske analize. Tri autora sa više od deset objavljenih radova: 1. dr. Zilhad Ključanin – 21 tekst, 2. dr. Enes Karić – 17 tekstova, . mr. Ferid Dautović – 15 tekstova. Važno je istaći da sto pedeset devet (159) autora ima objavljenih tristo devedeset osam (98) autorskih radova, tekstova. Dodamo li toj cifri i sedamdeset jedan (71) prijevod i trideset jedan (1) uvodnik, dobit ćemo brojku od pet stotina (500) objavljenih tekstova. Dakle, vrlo impozantan broj autora, pregršt doktora i magistara, nerijetko emeritusa i akademika, i njihovih objavljenih radova u skromna5 trideset dva broja. Ali, treba kazati da rubrika Pregled u sadržaju do broja 16 ima imena autora koji svojim tekstovima - prikazima predstavljaju knjige, a kasnije ih nema. Zbog ovakvih, ali i kasnijih eventualnih nekih drugih analiza, držim da ih je i dalje trebalo sa punim imenima držati u sadržaju. Tako brojke ne čine apsolutno tačan prikaz svih objavljenih tekstova i radova; ima ih za koju brojku više. Također, na osnovu sadržaja da se primijetiti da odveć nedostaju neki autori, naši istaknuti mislioci, intelektualni radnici. O imenima, naravno, neki drugi put. Na osnovu mog vlastitog sagledavanja, predočava mi se, na kraju, slika, zaista bih volio da je iskrivljena, koja kazuje da ovolika masa autora nije pravilno i dovoljno upregnuta – angažirana u željenom pravcu, na momonte kao da je djelovala suviše disperzivno i neselektivno, kao da su se objavljivali tekstovi da imamo – da se žargonski izrazim – bućkuriš u kome se objavljivalo ono šta je ko i kako donosio, po svome htijenju i pregnuću. Dakle, mislim da je uredništvo trebalo (više) naručivati upravo živih i provocirajućih tekstova, da ovolika lepeza autora, istaknutih radnika, intelektualaca, koji su bili na raspolaganju, nije dovoljno i pravilno angažirana i usmjerena. Zaključak Na kraju: Novi Muallim je trebao biti poput zdrave i korisne umjetnosti, kao što ju je definirao F. Kafka – ogledalo koje žuri, da bude poput sata koji žuri u budućnosti, ogledalo koje bi predvidjelo izazove, situacije, pitanja i koje bi pokušalo dati odgovore, uputstva i smjernice. (Naj)novi(ji) Muallim, također, treba ići u pravcu oštrije i čvršće komunikacije, ali i iskrenije, ipak, sa širom čitalačkom populacijom, oslobađajući se (pre)akademskih okova i krutih interesa naučnih zajednica. Treba, naravno, izlazitzi još uvijek u svojoj osnovi – naučno prihvatljivoj, razumljivoj i korisnoj suštini, među mlade ljude, općenito u narod, među čitaoce koji percipiraju, štaviše konzumiraju ono što naučnik, mislilac u svojoj prerađenoj formi ponudi na svome naučnome stolu. Muallim, da se izrazim metaforično, treba spravljati med, ne previše jak, tvrd i (naučno) gorak, a niti previše razblažen nad vatrom aktuelne svakodnevice, naći mu mjeru i kao takvog ga ponuditi čitateljstvu, koje je duhovno i intelektualno gladno i koje egzistira u ovoj oskudici misli, savjeta i upustava na zabrinjavajućem nivou duhovne, intelektualne i moralne hibernacije.
5 Smatram da je Novi Muallim u ovdašnjoj oskudici pisane riječi trebao izlaziti češće, trebala je Zajednica smoći snage i časopis objavljivati jednom u mjesec, eventualno mjesec i pol. A nikako ovako dugo, jednom u dugom tromjesečnom intervalu!

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

105

† MUALLIMOVA HUTBA

MOĆ I NEMOĆ KOMUNIKACIJE
Suad MAHMUTOVIĆ
vala Allahu dž. š. koji nam je dao bolest da bi zdravlje imalo smisla, smrt da bi život imao smisla, onaj svijet da bi ovaj imao smisla. Draga braćo! Živimo u vremenu globalizacije, masov v vne komunikacije, elektronskih i pisanih mediv v ja, interneta, satelitskog praćenja objekata i lica, vremenu velikih komunikacijskih mogućnosti. Suvremeni oblik obrazovanja nudi predavanja putem video linka na velikim udaljenostima pa čak i polaganje ispita na takav ili sličan način. Ovo je vrijeme velikih gradova u kojima žive mali ljudi, velikih zgrada koje trebaju poručiti čovjeku kako je sićušan u odnosu na tako silne građevine, vrijeme u kojem je čovjek objekt a ne subjekt događanja, vremenu velikih gužvi i vreve u metropolama, ali i vremenu usamljenih ljudi. Pitamo se može li čovjek u tolikoj gužvi biti usamljen. Naravno da može. Lijepo je kazano da ljudi na Zapadu često boluju od teže bolesti nego siromašni afrički narodi. Naša guba se zove usamljenost. Koliko danas ima neposredne ili direktne komunikacije? Ima li tople ljudske riječi?

H

Obratite pažnju i u vrijeme blagdana kada nam na mobilne telefone dođu silne poruke, koje su dosta dobro sročene i nakićene, ali nemaju duše. Pošiljalac će istu poruku poslati na više primalaca. On jednostavno nema vremena da razmisli o svakome kome poruku šalje. Danas ljudi žure, brzo žive, nemaju strpljenja da saslušaju sugovornika. Danas gotovo niko nikoga ne sluša. Moć dijaloga je u slušanju a ne u govoru A Muhammed a.s. najveći uzor, nikada nikog nije prekidao u govoru, kada je s nekim razgovarao gledao ga je u oči, pri susretu i rukovanju nikada nije prvi povlačio ruku da ne bi povrijedio sugovornika, nikada nije odbio ničuju molbu, prihvatao je svačiju ispriku... Kakav je odnos Gospodara nebesa i zemlje prema čovjeku? Čovjek je halifa – vladar na zemlji, - Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem. Jedino njemu je data sloboda izbora, sva druga bića se automatski pokoravaju Bogu. Otuda i posebna nagrada onima koji su svjesni Boga. Svi smo predmet stalne Allahove dž.š. brige i pažnje. Kur’an časni u suri Kijameh kaže: "Kunem se Danom kada smak svijeta nastupi. I kunem se dušom koja sebe kori. Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti ?!

* Hutba je održana u u džamiji kompleksa Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću

108

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOVA HUTBA †

Naprotiv, Mi možemo izravnati jagodice prstiju njegovih". Znamo da ovdje Kur’an govori o papilarnim linijama koje su otkrivene početkom prošlog stoljeća. Također smo svjesni njihovog značaja. Ne postoje dva čovjeka koja imaju iste papilarne linije. Ni blizanci, koje samo rođena majka može razlikovati, nemaju iste ove linije. Šta nam to govori? Mnogo! A između ostalog i to da nam je Allah dž.š. svima dao osobni biljeg ili pečat. Allah stalno brine o svakome od nas ponaosob, čuva nas i štiti, zna naše namjere, On sve vidi, jer ako mi Njega ne vidimo, On nas vidi- On je o svemu obaviješten, - Ni list sa grane ne padne a da Allah ne zna, - On zna šta u svojim dušama krijemo i što javno činimo. Božiji poslanik a.s. kaže: "Niko od vas neće umrijeti a da Allah sa njim neće nasamo razgovarati, između čovjeka i Boga neće biti posrednika, i reći će mu ( Allah dž.š. ) nisi radio shodno svome znanju". Braćo! Svi ćemo pojedinačno pred Boga gdje će nam biti predočena knjga naših djela. Taj susret za vjernika će pričinjavati radost. Neka lica će toga dana biti radosna a neka uplakana. Dakle svako ima potrebnu pažnju i brigu od Onoga koji je sve stvorio. Čovjek kroz dnevne namaze komuv nicira s Bogom, što u osnovi i znači riječ salat. Je li puno izdvojiti sat vremena za komunikaciju s Onim koji nam je najpreči? Mi, obični ljudi nećemo ići na putovanje u više nebeske duhovne dubine kako je to uradio Muhammed a.s. na miradžu. Naš miradž jeste naš namaz. A kakav je odnos u našoj međusobnoj komunikaciji? Tu relaciju Bog je ostavio nama

samima. Primjetno je poslije rata da je dosta ljudi posvađano. Nerijetko čak i rođena braća ne govore. Mi Bošnjaci smo mali narod, ali vrlo često se prilično komotno ponašamo. Trošimo ljude kao da nas ima na stotine miliona, a nema nas ni dva miliona od čega je gotovo pola u iseljeništvu. Posebno ovdje u Krajini imam potrebu pozvati na slogu. Svi smo se osvjedočili koliko klica zla može daleko otići. Mi Krajišnici smo specifični, prvo uradimo pa onda razmislimo. Svi drugi prvo razmisle o posljedicama pa tek onda nešto urade. Zato braćo treba znati da smo stvoreni kako bismo se bolje upoznali, gradili jedinstvo među nama, poboljšali međusobnu komunikaciju. Čovjek se rađa sam i sam umire. Vjera nas uči da između ta dva trenutka, toliko presudna u našim životima, nikada nismo sami. Čovjek je društveno biće, biće zajednice. Zato nastojte život organizirati tako da i radost i tugu imate s kim podijeliti, jer, radost nije radost ako se nemate s kim radovati, a tuga je teška ako je nemate s kim podijeliti. Imamo pravo na bolju budućnost, ali ona dobrano ovisi o nama samima. Poštujmo starije i budimo samilosni prema mlađima. Volimo i poštujmo ljude, to će nam se sigurno vratiti. Nemojte mrziti ljude, jer će mržnja prije uništiti vas, nego onoga kome je namijenjena. Radimo za ovaj svijet kao da ćemo na njemu vječno ostati a za onaj kao da ćemo sutra umrijeti. Čuvajmo ovu zemlju, jer mi druge nemamo. Molim Boga da nas u tome pomogne. Amin!

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

109

† MUALLIMOVA HUTBA

O HUTBI:
Čovjek je i biće komunikacije. On je sposoban i pozvan da uspostavlja raznorodne odnose, pa tako i posrednu i/li neposrednu komunikaciju sa svojim okruženjem, s drugima. U tu svrhu Bog Višnji mu je dao dar govora koji ga, zajedno s razumom, uzdiže na stupanj kojeg nemaju druga Njegova stvorenja. Međutim, u moderno vrijeme, iako postoje brojne pretpostavke da komunikacija među ljudima bude intezivinirana i blagodarna, svjedoci smo zastrašujuće usamljenosti i otuđenosti modernog čovjeka, što se s pravom smatra opasnom bolešću našeg života. Imajući u vidu ovu novu pošast koja opasno razara odnose među ljudima i ugrožava njihovu zajednicu, sasvim je logično da su odgovorni ljudi, pojedinačno i skupno, sve više zabrinuti i da, shodno tome, čine sve što je u njihovoj moći da živa djelotvorna komunikacija među ljudima bude sačuvana. I hatibi i vaizi (propovjednici petkom u našim džamijama) imaju, uz društvenu, i vjersku obavezu da s minbera i ćursa tretiraju naznačenu temu odašiljući na taj način "poziv u život" jer oni tako ustvari izvrv v šavaju amanet hutbe, tog moćnog medijskog sredstva koje najneposrednije i najdjelotvornije utječe na ljudski razum, srce i dušu. Inače hutba treba biti životna, u duhu vremena koje živimo, da odražava našu realnost, nudi odgovore na naše probleme i zapitanosti i rješenja na izazove s kojima se susrećemo. Hutba "Moć i nemoć komunikacije" udovoljava ovom osnovnom cilju jer ona je i angažirana i motiv v virajuća; ona pomaže slušateljima da svoje vjerovanje povežu sa stvarnošću koju zaista žive, sa svim njezinim sadržajima, među koje spada i problem komuniciranja među ljudima danas. Na osnovu gore iskazanog ovu hutbu sa osobitim zadovoljstvom preporučujem jer sam uvjeren da će njezina poruka, ovako dobro osmišljenja i sročena, uz nadu da će je dotični hatib umješno i izreći, ostaviti snažan dojam na razmišljanje, osjećanja i volju svih onih koji je budu dobro saslušali.

Mehmedalija HADŽIĆ

110

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOVA HUTBA †

O HUTBI:
1. Uvod Hutba je živi govor prisutnim ljudima. Da bi se o nekoj hutbi mogla iznijeti objektivna ocjena potrebno je prisustvovati njenoj interpretaciji. Prenošenje hutbe iz forme živog govora u formu pisane riječi uveliko mijenja njeno lice. Autor hutbe bi to morao imati na umu prilikom prihvatanja da njegova hutba bude javno predstavljena u formi pisane riječi. 2. Opći podaci Čitateljstvo treba znati da je tekst hutbe dat na (pr)ocjenu uz naznaku da je hutba održana u gradskom ili seoskom džematu, bez imena hatiba. Prema tome, cilj je da se iznese kritička analiza sadržaja hutbe. Podatak o mjestu održavanja ove hutbe ukazuje na to da je ona prvenstveno namijenjena slušateljima akademskog obrazovanja i gradskom stanovništvu. 3. Analiza 3.1. Zadata tema Naslov ukazuje na to da bi hatib s ovom hutbom mogao imati za cilj sagledavanje komunikacije kao društvene pojave, te uz isticanje izuzetne razvijenosti komunikacijskih sistema i mogućnosti, ukazati na posljedice koje svjedoči današnji čovjek. Međutim, čini mi se da interpretirani sadržaj slušateljima hutbe nije ponudio jasnu, argumentovanu i razložnu sliku o „moći i nemoći“ komunikacije. Ako je bio cilj ukazati na konkretan društveni problem u Krajini („posvađanost“) i pozvati na popravljanje međuljudskih odnosa („pozvati na slogu“), što bi se moglo zaključiti iz završnog dijela hutbe, hatib nije imao potrebu posezati za terminima kao što su „globalizacija“, „masovna komunikacija“, „internet“, „satelitsko praćenje objekata i lica“... Nije imao potrebu za uvodom koji će kod slušatelja pobuditi iščekivanja odgovora kojih neće biti, uvodom koji će ih više udaljiti nego približiti onome što je kazano u završnom dijelu hutbe. 3.2. Struktura, sadržaj i jezik Uvodna rečenica nije povezana sa onim što slijedi u hutbi i neadekvatna je zamjena za uobičajeni sadržaj samog početka hutbe. U uvodnom dijelu, koji je predug, mnogo je uopćenih fraza i konstatacija koje ne mogu ostvariti efekat angažiranosti slušatelja. U nastavku imamo iznenadni sadržajni lom kad hatib ostavlja pitanje komunikacije i govori o čovjekovoj osobnosti i njegovom odnosu prema Bogu, dž.š. Šta se ovim dijelom hutbe htjelo postići u okviru naznačene teme? To se iz konteksta teško može zaključiti. Tek u završnom dijelu hutbe hatib se uspijeva djelimično vratiti svojoj temi i krenuti ka osnovnom cilju svoje hutbe. No, do tada je već uveliko potrošio vrijeme, a vjerovatno i strpljenje džematlija, pa žuri ukazati na potrebu lijepog međuljudskog odnosa. U ovom dijelu osjeća se velika praznina zbog nedostatka ajeta i hadisa koji bi snažno podržali ove vrijednosti, a samim tim i osnažili upućene savjete. Hutba podrazumijeva tačan, jasan i tečan govor. Ona slušateljima treba donijeti inspiraciju i poticaj na dalja razmišljanja, analize i sinteze iznesenih misli koje će ih odvesti kvalitetnom samoizgrađivanju. Ne bi trebala otvarati sumnje i nedoumice kao što se to može dogoditi ako hatib za međuljudsku komunikaciju kaže: „Tu relaciju Bog je ostavio nama samima.“, a odmah nakon toga konstatuje kako je „poslije rata ... dosta ljudi posvađano“. 4. Preporuka Lijepa, bliska i sadržajna komunikacija među ljudima je važna tema i o njoj je uvijek zahvalno, a nikad suvišno govoriti. Baš zbog toga, na ovu temu treba govoriti s puno argumentacije koju nam u obilju nudi Kur'an i Sunnet. Ibrahim BEGOVIĆ

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

111

† MUALLIMOVA HUTBA

ALLAHOVA MILOST I OPROST
Bedirhan HADŽIĆ

vala i zahvala pripadaju samo Allahu, Gospodaru svih svjetova, Vladaru Dana sudnjeg. Salavat i selam na njegova miljenika i Poslanika Muhammeda, a.s., koji nam je vjerno i tačno dostavio Allahovu riječ, koja je uputa ka pravom putu do konca svijeta. Božiji mir i spas na naše bošnjačke šehide koji dadoše svoje živote za odbranu naše časne vjere i naše domovine. Braćo moja u vjeri, budite ponosni i sretni što ste muslimani i što pripadate ummetu Muhammeda, a.s., koji je bio najbolji i najodabraniji Allahov rob. Ponosni budite, jer pripadate časnoj vjeri Muhammedovoj, koju je Bog dragi stvorio i On njome bio zadovoljan da nam bude vjera. Sretni budite, jer živjeti u Islamu, znači uvijek biti na dobitku. Kako je to naš Poslanik kazao: "Musliman je uvijek na dobitku. Kad ga snađe nešto dobro on zahvali i bude nagrađen, a ako ga snađe neko zlo on se strpi i opet bude nagrađen." Ovakvim postupanjem i Bog s nama zadovoljan i mi s Njim zadovoljni, a toj grupi ljudi pripadaju samo oni koji su pravi, iskreni vjernici. Braćo moja, mi smo ljudi. Ljudi su griješna bića, sklona pogreškama i nemaru, ali
* Hutba je održana u džematu Jasikovac, Teočak

H

u toj činjenici se i krije prava vrijednost ljudi i uzdizanje iznad ostalih bića, jer Poslanik veli: "Kada bi svi vjernici bili bezgriješni, Allah bi stvorio drugi narod koji bi griješio i kajao se Allahu." Iz ovog hadisa zaključujemo da Allah posebno voli one koji priznaju svoje pogreške i koji se Allahu često kaju. Međutim, ne smijemo ovu poruku shvatiti kako je lijepo griješiti, jer i sam Poslanik je u stvarima vjere bio bezgriješan ali se ipak Allahu obraćao i sedamdeset puta dnevno tobe v istigfarom i dovom za oprost. Koliko bismo onda ti i ja moj ahbabu trebali puta da molimo Allaha da nam oprosti? Kada je grijeh u pitanju, onda je važno kazati da ne postoji toliko velik grijeh i duhovno beznađe iz kojeg nema izlaza, osim širka. Zato mudri Lukman savjetuje svoga sina: "I kada Lukman reče sinu svom, savjetujući ga: O sinko moj ne smatraj nikog Allahu ravnim, zaista je mnogoboštvo veliki grijeh." (Lukman, 13) Zato brate moj, ne gubi nadu u Allahovu milost, koja nema granice, ma šta si učinio pokaj se Allahu i kani se tog grijeha i biće ti, ako Bog da, oprošteno. Allah kaže: "Milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine"(A’raf, 56.)

112

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOVA HUTBA †

"Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen neka čini dobra djela" (Kehf, 110.) ""A milost Allahova obuhvata sve." (A’raf, 156.) Kada vidimo sve ovo navedeno, onda nam je jasno da nemamo pravo nikog osuditi ko je ušao kroz vrata oprosta u ovu divnu vjeru Allahovu, makar on to učinio i jučer ili danas. Poslanik veli: "Allah prima pokajanje svoga roba sve dok mu duša ne počne izlazit." Musliman ne smije biti sebeb ljudskoj propasti i stranputici. On treba biti podstrek drugom insanu da se približi Allahovoj vjeri i da u njoj nađe spas. Posebno se to odnosi na nas Bošnjake, koji danas živimo tu gdje živimo u okolnostima u kojim živimo, okruženi moralnom i svakom drugom devijacijom. Uz sve ono što smo preživjeli u periodu agresije i uz sve žrtve koje smo podnijeli, imamo moralnu i ljudsku obavezu da se osvrnemo na običnog čovjeka koji luta i da mu pružimo ruku spasa, a ne da ga svojim indolentnim ponašanjem i odnosom, ne daj Bože udaljimo od puta spasa. Mi trebamo biti spremni da oprostimo čovjeku kako bi Bog dragi oprostio i nama samima. Ne tovarimo sebi tuđe terete na vrat i ne dajmo šejtanu da nas zavara. Ne dozvolimo da budemo bliže Iblisu nego Onom ko nas je stvorio i koji je život u nas udahnuo. Ne govorim sve ovo da nas obeshrabrim već, naprotiv, da u svakom od nas probudim nadu u Allahovu milost i oprost. Allah je kadar preko hrđavih postupaka prijeći i sve nam oprostiti, samo ako sami to želimo i tražimo od njega, bez primjese licemjerja. Da bih potkrijepio sve ovo što govorim, navešću jednu predaju od hazreti Alije, koja govori tako slikovito o veličini Allahove milosti i njegove ljubavi prema pokajnicima. Hazreti Alija pripovijeda: "Kada je Allahov Poslanik, a.s., pobratimio muslimane, pobratimio je Seida b. Abdurrahmana i Saleba Ensariju. U to vrijeme desio se pohod na Tebuk (čuvena bitka) pa Seid krenuo u borbu, a Saleba je pazio nj porodicu i brinuo se o njoj, nadajući se Allahovoj nagradi. Jednom je Saleba došao u kuću i došao mu je Iblis, lanetullah, i rekao mu: "Pogledaj iza zastora." Saleba je podigao

zastor i ugledao ženu svog pobratima. Ona je bila lijepa i on nije mogao da se suzdrži, te ju je počeo napastvovati. Ona je rekla: "Saleba, nisi očuvao čast svoga brata, koji je otišao da se bori na Allahovom putu." Onda je Saleba počeo da proklinje samog sebe i pobjegao je u brda. Počeo je vikati: "Bože moj, Ti si Ti, a ja sam ja. Ti si onaj koji stalno prašta, a ja onaj koji stalno griješi!" Kada se Vjerovjesnik vratio iz bitke, sva su braća pohrlila svojim pobratimima, ali Seida nije dočekao njegov pobratim. Seid je otišao kući i upitao za svog pobratima, a žena mu reče: "On je zaronio u more grijeha i pobjegao u brda". Seid je otišao da traži svog pobratima i našao ga je kako leži okrenut prema zemlji, glave pokrivene rukama i kako viče: "Kojeg li samo poniženja za onoga koji griješi prema svome Gospodaru." Seid mu reče: "Ustani brate, šta te je dovelo u ovaj položaj?" On mu reče: "Neću ustati, osim ako me ne povedeš kao što se vodi ponizni rob vratima svoga gospodara (kao psa)." Seid je uradio onako kako je Saleba zahtjevao i doveo ga je do njegove kćerke i ona ga je odvela do h.Omera. On je ušao kod njega i kazao mu: "Napastvovao sam suprugu svoga pobratima, dok se on borio na Allahovom putu. Ima li kakve nade da mi se primi moje pokajanje?" Omer poskoči i reče: "Izlazi od mene dok te nisam uhvatio za kosu. Izlazi od mene, tvoje pokajanje kod mene ne vrijedi, nikad ti neću oprostiti." Kada je Saleba otišao od Omera otišao je kod Ebu Bekra, a kasnije i kod Alije kod kojih je naišao na identičnu reakciju. Nakon što je reakcija najboljih ashaba bila takva Saleba pada u očaj i beznađe i odlazi Poslaniku nadajući se da će kod njeg biti bolje sreće. Kada je ušao kod Pejgambera on mu kaza: "Podsjetio si me na džehenemske lance i okove." Saleba reče:"Allahov poslaniče žrtvovao bih za tebe i oca i mater. Napastvovao sam suprugu svoga pobratima dok je bio na Allahovom putu. Ima li za mene oprosta?" Vjerovjesnik mu reče :"Izlazi od mene, za tebe nema tevbe kod mene!" Saleba odatle otrča u brda i reče:"Šta ćeš Ti sa mnom učiniti Gospodaru, osim što ćeš
113

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

† MUALLIMOVA HUTBA

reći na moju dovu da ili ne. Ako kažeš ne, koje li nesreće, a ako kažeš da blago li se meni." Pripovijedanje se nastavlja tako što Allah šalje svog meleka Poslaniku, koji ga pita: "Uzvišeni Allah te pita: Ko stvara robove Ja ili ti?" Poslanik odgovara:"Ti ih stvaraš Gospodaru." Melek reče"Silni ti poručuje: 'Obraduj moga roba time što sam mu oprostio." Poslanik šalje h.Aliju i Selmana da nađu Salebu. Otišli su u brda i sreli jednog pastira. Pitali su ga:"Da li si vidio jednog Poslanikovog ashaba?" Čobanin odgovori:"Vjerovatno tražite onoga koji bježi od Džehenema?" Oni rekoše da baš njega traže i da im pokaže put gdje je on. Čobanin reče:"Kad nastupi noć, on dolazi u ovu dolinu pod ovo drvo uzvikujući: "Kojeg li poniženja i sramote za onoga za onoga ko se ogriješi prema svome Gospodaru." Oni dočekaše noć i obradovaše Salebu riječima da mu je Allah oprostio. Prispjeli su na sabah namaz u džemat. Klanjajući u zadnjem safu i slušajući Allahove riječi : "Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete sve dok grobove ne naselite..." Saleba napusti ovaj svijet. Kada su sutradan ponijeli Salebu ka mezarju Poslanik ga je pratio do same

ivice kabura,hodajući na prstima. To je primjetio h.Omer pa je upitao Poslanika zašto je to učinio, a on odgovori: "Omere nisam mogao da spustim stopala na zemlju od mnoštva meleka." Ova predaja uistinu toliko toga kazuje o beznađu i dubini grijeha koju Allah dž.š. sa lahkoćom prašta onome ko mu se iskreno pokaje. Zato braćo prigrlimo Allahov oprost i milost bez razmišljanja, jer niko ne može znati kada ga očekuje susret sa Allahom i kada ga očekuje polaganje računa za ono što je činio. Završićemo sa divnim Allahovim riječima sure Ali Imran, gdje Uzvišeni veli: "I za one koji se, kada grijeh počine ili kada se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole v a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? v i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada v oprost od Gospodara njihova i džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili!"(Ali Imran,135,136.) Molimo Allaha da nam ukaže na put spasa i oprosta i da budemo od onih koje će znati i pominjati oni što dolaze i ostaju i poslije nas. AMIN!

114

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOVA HUTBA †

O HUTBI: Ova hutba je tipičan primjer klasične hutbe, korektno napisane i obrazložene, s uvodom, razradom teme i zaključkom. Kao takva, hutba je primjerena svakom vremenu i mjestu, jer je i tema „Allahova milost i oprost“ takvog karaktera. Ovako koncipirana, hutba privlači pažnju i sa zanimanjem se sluša i prati. Tome doprinose citirani ajeti i hadisi, posebno onaj duži hadis koji zorno odslikava unutarnju dramu ashaba Saleba koji je, nakon počinjenog grijeha, napastovanja na ženu svoga pobratima koji se otišao boriti na Allahovom putu, pao u dubok očaj i beznađe. I nakon što je shvatio da je pogriješio, iskreno se pokajao i vratio svome Gospodaru. Iz ovog primjera se da zaključiti da je čovjekov položaj na ovom svijetu u stalnoj mijeni. I njegovo vjerovanje je tako: ono može rasti ili se smanjivati. Zato se od čovjeka očekuje, kada učini bilo kakav grijeh, da prizna svoje posrtanje i moli za oprost od Allaha Svevišnjeg Čija milost obuhvaća sve i pretiče Njegovu srdžbu. Noseći ovakvu poruku, hutba ima svoju vrijednost i preporučuje se za objavljivanje. Mehmedalija Hadžić

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

115

† MUALLIMOVA HUTBA

O HUTBI: 1. Uvod i opći podaci Hutba je, kako sam informisan, održana u seoskom džematu i hatib je, čini se, to imao u vidu prilikom njenog pripremanja i interpretiranja. On na momente kroz sugestivna pitanja, koja zapravo i ne traže odgovor, želi ostvariti direktnu komunikaciju sa slušateljem hutbe: "Koliko bismo onda ti i ja moj ahbabu trebali puta da molimo Allaha da nam oprosti?" Time vjerovatno želi postići efekat veće zainteresovanosti i uključenosti džematlija. U Kur'anu, a.š., na mnogo mjesta govori se o oprostu i milosti i gotovo u svakom slučaju se tim redoslijedom pominju ovi pojmovi. Taj redoslijed bi trebalo prihvatiti i poštovati i u slučaju imenovanja teme hutbe, pa bi bilo bolje kazati Allahov oprost i milost. 2. Analiza Prvi dio uvoda hutbe sadrži uobičajeni govor zahvale i pohvale Allahu, dž.š. i salavate na Njegovog Poslanika, a.s., što je lijepo prakticirati, pored ostalog i zbog odgojnog djelovanja na džematlije. U drugom dijelu uvoda hatib želi pobuditi osjećaj ponosa zbog pripadnosti islamu što, također, ima svoj pozitivan učinak. Međutim, hatib nakon ovakvog uvoda "iznenadno" prelazi na razradu teme svoje hutbe gdje razmatra čovjekovu sklonost grijehu, pogreškama, nemaru i Allahovu, dž.š., milost i oprost. Zbog toga drugi dio uvoda nije u kontekstu govora koji slijedi. Taj govor će zbog nedorečenosti donijeti i nekoliko kontradikcija, kao npr. "Ljudi su griješna bića, skolona pogreškama i nemaru, ali u toj činjenici se i krije prava vrijednost ljudi..." Hadis koji je uzet kao argument za ovakvu konstataciju nevješto je upotrijebljen u ovom kontekstu kao i zaključak koji je izrečen, što je, na izvjestan način zapazio i sam autor, pa vrši odgovarajuću korekciju u smislu da "ne smijemo ovu poruku shvatiti kako je lijepo griješiti..." Da bi pružio impresivnu i snažnu sliku Allahove, dž.š. milosti i oprosta, hatib se odlučuje navesti jedno duže predanje hazreti Alije o događaju sa jednim ashabom. Odabir ovog primjera ne smatram sretnim rješenjem za ovu temu iz više razloga od kojih ću navesti sljedeće: v primjer je, nakon već održanog dijela hutbe, po trajanju svoje interpretacije dug i donosi puno dijaloga što otežava njegovo praćenje, v primjer tretira vrlo osjetljivo područje grijeha i on se pojednostavljenom interpretacijom ne može kvalitetno poučno iscrpiti, v vremenski, prostorni i sveukupni ambijentalni okvir u kojem se događalo ono što se navodi u primjeru ne može samo doslovnim prenošenjem poslužiti za uzimanje snažne poruke i pouke iz ovog slučaja u kontekstu naznačene teme hutbe. Hatib nije mogao da se jasno opredijeli: govori li džematlijama o griješenju onih koji nisu tu, a trebalo bi ih podučiti putu pokajanja i zadobijanja Allahove, dž.š. milosti, te ih podržati u povratku vjeri ili se neposredno obraća prisutnim džematlijama. Dakako, nije neophodno govor postaviti isključivo naspram jedne od ovih grupa, ali je neophodno jezik i sadržaj adekvatno prilagoditi onome na šta se odluči. (Usporedi citirane ajete iz sure A'raf, 56 i 156 i rečenicu "...imamo moralnu i ljudsku obavezu da se osvrnemo na običnog čovjeka koji luta i da mu pružimo ruku spasa...") U završnom dijelu hutbe donosi ajet koji je bi po svom sadržaju mogao biti moto hutbe i srž oko koje se mogla izgraditi osnovna poruka. 3. Preporuka Govor o Allahom, dž.š., oprostu i milosti je tema kojoj se treba često vraćati jer je to jedan od načina ozdravljenja čovjeka, njegovog duhovnog pročišćenja i vraćanja na ispravan put. Govor na ovu temu mora probuditi emocije, razmekšati okorjelost naslaga grijeha i potaknuti na pokajanje i povratak Allahu, dž.š., kojeg prati predanost, iskrenost i činjenje dobra. O ovoj temi možda je bolje diferencirano i ciljano, a ne uopćeno govoriti. Ibrahim BEGOVIĆ
116
novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOVA HUTBA †

U PRILOG RASPRAVI O NAŠIM HUTBAMA:

Hutba kao pričanje neispričane priče BITI "SIN VREMENA" (IBNU-L-VAKT)
U prošlom broju Muallima (God. VIII, br. 32.) u novopokrenutoj rubrici Muallimova hutba objavljene su hutbe dvojice naših hatiba, Mehe efendije Šljive i Mevludina efendije Dizdarevića: Poštuj Božije granice i Saobraćajna (ne)kultura i islam. U istoj rubrici objavili smo i osvrte Muharema efendije Omerdića i Mustafe efendije Spahića na ove dvije hutbe. I, odmah želim kazati sljedeće. Treba pozdraviti spremnost naših hatiba da u Muallimu objave (i objavljuju) svoje hutbe i tako ih učine ne samo dostupnim pažnji šire (čitalačke) javnosti, nego i kritičkim osvrtima drugih naših hatiba, alima, džematlija, naših čitalaca. Posebno valja pozdraviti spremnost naših hatiba i alima, u ovom slučaju Muherema efendije Omerdića i Mustafe efendije Spahića, da se javno i kritički osvrnu na hutbe naših hatiba. To govori o spremnosti na odgovoran odnos. Budući da nam u Islamskoj zajednici, u cjelini uzevši, takav javni kritički i dijaloški pristup nedostaje, našu rubriku Muallimova hutba, prve dvije hutbe i osvrte na njih, smatram dobrim početkom. I već na samom početku, dvije objavljene hutbe i ocjene, stavovi, mišljenja o tim hutbama, bar u naznakama, ukazuju na važna pitanja: koliko je hutba zahtjevna forma govora, kako različito gledamo na njenu poruku, koliko su naše percepcije, kriteriji, ukusi različiti, kako razumijevamo sadržaj, strukturu i moguće domete islamske poruke u cjelini i mnogo toga drugog. O svemu tome, i u vezi s narednim hutbama koje ćemo objavljivati na stranicama Muallima, očekujemo ocjene, stavove, razmišljanja, iskustva, poglede, analize, priloge raspravi naših imama, hatiba, muderrisa, profesora, ali i drugih pozvanih i kompetentnih čitalaca, odnosno slušalaca hutbi. U ovoj prilici mene zanima ocjena Muharema efendije Omerdića koju je iznio o hutbi Mehe efendije Šljive, dakle njegova ocjena

spomenute hutbe u cjelini i posebno s obzirom na njegov stav da u hutbi nije trebalo citirati tri od deset zapovijesti iz izvora kršćanske religije (ne ubij, ne kradi, ne čini preljub), kao i stav da poruku hutbe nije trebalo temeljiti, preciznije bi bilo reći ilustrirati, jer se radilo samo o ilustracijama, u hutbi spomenutim primjerima iz svjetske književnosti. Odmah bih htio kazati kako nemam namjeru ulaziti u polemiku (sukob) s Muharemom efendijom Omerdićem. Izuzetno uvažavam njegov naučnoistraživački rad, kao što, uostalom, uvažavan i njegovo mišljenje izneseno u ocjenama hutbi o kojima je ovdje riječ. Činjenica da se s tim mišljenjem ne slažem ne proturječi tome da ga ne uvažavam. Naprotiv. Zapravo, želim samo potaknuti raspravu o nekim pitanjima koja su implicirana u takvom stavu, za koji sam, usput rečeno, siguran da ne predstavlja usamljeno mišljenje. Naime, smatram da je takav stav u značajnoj mjeri prisutan u našoj vjerskoj svijesti i našem ukupnom razumijevanju islama. Prvo jedno malo objašnjenje. Osnovna poruka hutbe o kojoj je ovdje riječ, kao što sam već v primjetio, temelji se na kur’anskim ajetima i hadiv v sima. Za naš kontekst manje je važno to što ta osv novna poruka nije da se ne ubija, ne krade, ne čini preljub itd., nego da čovjek treba poštovati granice, v da je njegov moralni bitak negativno određen graniv v cama odnosno zabranama, a to znači da su negav v tivne dužnosti primarne: sveto i zabranjeno predv stavljaju istu sferu, istu zonu. Ovdje je važan drugi aspekt. Kad hatib (Meho efendija, u našem slučaju), nakon kur’anskih ajeta i hadisa na kojima zasniva normativno važenje poruke (da se poštuju granice), navede još da se isti takav princip, odnosno zabrana (kršenja granica) slijedi (nalazi) i u (svim) drugim (objavljenim) religijama i kad osnovnu poruku još ilustrira i s primjerima iz svjetske književnosti, on time, pojednostavljeno formulirano, hoće da kaže: Naša nam vjera (islam) kaže: "Ne ubij!" – i to je univ v verzalna moralna norma, poznata i prihvaćena i u drugim vjerama, kulturama, tradicijama. Hatib na v takav način slijedi isti onaj postupak univerzaliziranv ja, koji je, doduše, postavljen u nekoj formi apriornog važenja, a nije formalnovlogički izveden, prisutan

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

117

† MUALLIMOVA HUTBA

u mnogobrojnim kur’anskim porukama, odnosno njihovim formulacijama, kao što je npr.: "Propisuje vam se post kao što je bio propisan i onima prije vas da biste bili bogobojazni" (ElvBekare, 183); u kur’anskim riječima "kao što je bio propisan i onima v prije vas" sadržan je postupak onog univerzaliziranv ja koje predstavlja i intenciju navođenja ilustracija iz v kršćanstva i svjetske književnosti u hutbi. (Taj prinv v cip univerzaliziranja višeznačno je sadržan u islamv skoj Poruci, mada ga se ne smije brkati s iskušenjem apsolutiziranja vlastitog stanovišta koje je sadržano v u opasnosti da svoje osobno razumijevanje nekog isv lamskog teksta, izvora, pojma, značenja podmećemo pod sami normativni sadržaj i univerzalnu poruku islama. To je, međutim, drugo pitanje, koje ne ulazi v u našu raspravu.) U načelnom smislu, stav koji zav v stupa Muharem efendija Omerdić mogao bi biti forv muliran na sljedeći način: Budući da je islam jedina ispravna božanska objava i istina, muslimani kao njeni baštinici, a to tehnički znači oni koji tumače poruku islama, ne trebaju (jer za to nema potrebe) uzimati u obzir sadržaje, poruke, ilustracije iz drugih religija, niti iz duhovnih iskustava drugih kultura, naroda i ljudi, pa tako ni iz svjetske književnosti. U takvom stavu, samatram, sadržano je više problematičnih implikacija. Ovdje, ne iznoseći primarno i izravno svoju ocjenu o hutbi, želim pokušati kazati u čemu vidim problematičnost takvog stava. Ne mogu drukčije nego s cijelim malim nizom pitanja koja, ako su opravdana, već u sebi sadrže značajan dio odgovora, u njima se već odvija (ili se može odvijati) neko mišljenje. Drugim riječima, ukoliko ta pitanja prihvatimo, ona nas već upućuju u nekom pravcu. Ne skrećem bez razloga pažnju na to upućivanje. Pitanja koja ovdje pokušavam postaviti stoje u nekom unutrašnjem odnosu prema odgovorima i prema razumijevanju. Taj unutrašnji odnos sadržan je u tom upućivanju. Naime, na jednoj strani, može li se, zaista, opravdati stav da za islamsko razumijevanje određenih životnih pitanja, za koncipiranje i komunikativno osmišljavanje odgovora na izazove i zadaće islamskog odnošenja prema svijetu i životu nije potrebno, korisno i poticajno nikakvo

referiranje na druge? Zašto se Bog u Kur’anu često obraća (u principu, uvijek) svim ljudima, a ne samo muslimanima? Šta znači kur’anski ajet u kom se kaže "O ljudi! Mi smo vas od muškarca i žene stvorili i plemenima i narodima vas učinili da biste se upoznavali! Od vas je kod Allaha najplemenitiji onaj koji se Njega najviše boji. Allah sve zna i obavješten je" (ElvHudžurat, 13)? U čemu se sastoji međusobno upoznavanje koje se zahtijeva u ovom kur’anskom ajetu? Nalaze li se u kur’anskom tekstu dijaloška mjesta i uporišta? Ili je sve kritika, odnosno polemika protiv drugih? Govore li u Kur’anu samo muslimani? Ili do riječi dolaze i drugi? Zašto u Kur’anu Božiji poslanici razgovaraju sa svojim suvremenicima koji (često) nisu muslimani? Još bliže, zašto nam Bog u Kur’anu neke poruke/istine kazuje razvijajući ih, takoreći, odvijajući/odmotavajući ih (kao klupko) kroz razgovor neka dva kur’anska lika koji stoje na suprotstavljenim pozicijama? Zašto bi inkluzivistički pristup i pozivanje (i) na druge bio znak slabosti, nedostatka, relativizma? Jesu li partikularizam, ekskluzivizam, monološki postupak znakovi veličine, univerzalnosti. Je li unutarnja monološka strukturiranost naše islamske svijesti znak sigurnosti ili nesigurnosti? Je li monolog kur’anski pripovjedni i metodički postupak? Šta znači izreka koja se pripisuje poslaniku Muhammedu, alejhisvselam: "Tražite znanje, pa makar i u Kini"? Na drugoj strani, šta treba biti sadržaj islamskog znanja? Šta treba, principijelno gledajući, biti sadržaj imamskog znanja i, sljedstveno tome, imamske, odnosno poruke hutbe? Ulazi li u to znanje i tu poruku ne samo poznavanje drugih nego i znanje drugih, a to znači, najmanje, upućenost u sve bitne vidove povijesnog svijeta u kom se nalazimo? Kako, uostalom, bijaše – aorist je dušu dao za ovu rečenicu – u tom pogledu u prošlim vremenima? Otkuda israilijjati u muslimanskoj interpretativnoj tradiciji, otkuda tragovi indijske, iranske, kineske, grčke i drugih kultura u muslimanskoj tradiciji? Šta danas mjerodavno čini naš povijesni svijet? Koje tradicije, kulture, civilizacije, običajnosti, iskustva? Koje interakcije, međusobne uvjetovanosti, povezanosti? Živimo li danas (i mi slušaoci hutbe)

118

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

MUALLIMOVA HUTBA †

samo u svom svijetu, u svojoj zajednici, odvojeno, paralelno i neovisno o drugim svjetovima, zajednicama? Ili živimo u svijetu koji čini mnogo različitih svjetova, iskustava, tradicija? Može li danas islamska poruka isključivati druge, njihova iskustva, njihove perceptivne ukuse, njihova očekivanja, njihova pitanja, njihove kulturnopovijesne pozicije i horizonte? Ono što pokušavam kazati i, nadam se, djelimično uspijevam s malo riječi, sadržano je, doduše u neuporedivo kraćem obliku, u sintagmi koju se može sresti u muslimanskoj tradiciji da u razumijevanju životnog svijeta valja biti sin svoga vremena (ibnu-l-vakt). To ne znači – treba li pojašnjavati? – povijati se za svakim vjetrom, ići za modom trenutka. To znači imati sluha za svoje vrijeme, probleme svoga vremena, za konstelaciju u kojoj se u našem vremenu nalazimo mi, islam i svijet. Samo Bog, Koji je svjetlost Nebesa i Zemlje, nije ni istočno, ni zapadno. Sve drugo što se kreće, nebeska tijela, Zemlja, život, povijest, čovjek, u kretanju dolazi u različite konstelacije: jedna te ista stvar jednom nam je sa desne strane, na jugu, blizu, s lica, a drugi put sa lijeve strane, na sjeveru, daleko, s naličja. Biti sin svoga vremena znači imati životni odnos prema Stvarnosti kako se ona javlja u vladajućoj konstelaciji. Konačno, na značenjskoj ravni, relevantnoj za naše pitanje, biti sin svoga vremena znači ne pričati ispričane priče. Nije riječ, razumije se, samo o verbalnom u tom našem pričanju ispričanih priča. Naš (vjerski) život, naše životno odnošenje prema islamu, najčešće je locirano u nekim prošlim/završenim obrascima, u nekim ispričanim pričama. Sve su to pitanja koja zapravo odgovaraju na osnovna i principijelna pitanje: Šta treba biti sadržaj poruke hutbe, kako taj sadržaj treba koncipirati i kako tu poruku treba uputiti njenim slušaocima? A njeni slušaoci u prvom su redu, razumije se, muslimani. Samo, to su muslimani koji, u sve većoj mjeri i obimu, svoj život žive prema pripovjednom obrascu, u odnosu na koji su stare pripovjedne strukture i forme nedorasle, strane, mrtve i, konačno, životno nevjerodostojne. I samo što islamska poruka

(pa i poruka hutbe) uvijek principijelno govoreći mora sadržavati znanje koje se, u stanovitom smislu, nalazi na granicama imanentnog auditorija, na granicama našeg vremena. Islamska poruka (hutbe) ne treba sadržavati samo ono što ljudi već otprije znaju, samo ono što u kvantitativno smislu dopunjava njihovo znanje, što se količinski nadodaje njihovom znanju i što se uklapa u njihov naviknuti i zatvoreni obrazac znanja. Islamska poruka (hutbe) treba pokretati, poticati ka onome znanju s kojim odgovaramo na nadolazeća pitanja s kojima pričamo našu neispričanu priču. Takvo bi, naprimjer, znanje bilo, ili bi moglo biti, ono o kome se u hutbi Mehe efendije Šljive daje natuknica, ono znanje koje nas stavlja pod snagu pitanja o modernoj biotehnološkoj znanosti (kloniranje životinja i ljudi, promjena spola, proimjena biološkog identiteta čovjeka, proizvodnja genetički modificirane hrane), pitanja koje nad našim vremenom lebdi kao veliki epohalni mač: Smije li, u znanstvenotehnološkom pogledu, čovjek sve što može? Gdje su granice? Možemo li, mi moderni ljudi, ponovo osjećati moralno vjerodostojan strah? Takvo bi znanje, naprimjer, bilo ono koje bi odgovorilo na pitanje o odnosu religijskog i hipokrizijskog u našem vremenu i u našem životu: Zašto se religijsko uvijek, a posebno danas, nalazi tako blizu opasnosti da isklizne u hipokrizijsko; je li za naš vjerski život konstitutivno licemjerstvo? Zašto nikako ne uspijevamo dospjeti do slobode, odgovornosti, zajednice? I da ne navodimo druge primjere, pitanja. Već i kod ovih, i kod manjevviše svega do sada rečenog, može mi se uputiti primjedba kako pitanje o hutbi dovodim u vezu s nekim mnogo širim i kompleksnijim pitanjima. Pretpostavljam još jednu primjedbu: na hutbu gledam u nerealnom, ideliziranom kontesktu, stvari na terenu stoje mnogo drukčije. U tom pogledu, mogao bih kazati samo još to da se s takvim (pretpostavljenim) primjedbama slažem. Samo što to ide u prilog zahtjevu da se, ukoliko ne želimo neki status quo, stvari se moraju tako, ili nekako tako, i postavljati.

Dževad HODŽIĆ
119

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

† PREGLED

UVOD U ČITANJE IBN HALDUNOVE AL-MUQADDIME
(Enes Karić: Ibn Haldun: uvod u čitanje AlMuqaddime, Sarajevo, El-Kalem, 2008., 177 str.)

Bosanski prijevod Ibn Haldunove AlMuqaddime (štampan u dva opsežna toma; izišao potkraj 2007. god. u izdanju El-Kalema, a u prijevodu rahmetli dr. Teufika Muftića) može se označiti kao prvorazredni kulturni događaj u BiH u 2007. godini. Riječ je o prvom integralnom prijevodu ovog kapitalnog djela na naš jezik, čiji je autor čuveni Ibn Haldun. Prijevod je obznanjen u povodu 600 godina od preseljenja na ahiret ovog velikog muslimanskog mislioca (umro u Kairu 809./1406. godine). Ako bismo u jednoj rečenici trebali ocijeniti ovo djelo koje se na osoben način bavi filozofijom povijesti, onda je najprikladnije navesti mišljenje savremenog američkog historičara, Toynbeeja, koji smatra da Al-Muqaddima predstavlja najblistavije djelo te vrste ikada do sada napisano. Ova naša usputna bilješka o najvećem djelu filozofije povijesti u povijesti filozofijske literature služi nam kao mali uvod u predstavljanje najnovije knjige prof. dr. Enesa Karića pod naslovom Ibn Haldun: uvod u čitanje Al-Muqaddime. Naime, sretna je okolnost da smo u prilici, nedugo iza bosanskog izdanja Al-Muqaddime, čitati odličan uvodnik u ovo remek-djelo filozofske povijesti. Zato ćemo u nastavku na, kako smo već istakli, skicirati sadržaj navedenog djela te usputno istaći, prema našem mišljenju, neke važnije njegove značajke i domete. Prvi dio knjige profesora Karića govori o životu i djelu autora Al-Muqaddime. Temeljeći svoja istraživanja na najrelevantnijoj biografskoj literaturi o životu Ibn Halduna, profesor Karić iznosi brojne detalje u vezi sa porodičnim miljeom Ibn Halduna: njegovim imenom, nadimcima, porijeklom i precima.

Autor potom prati neformalno i formalno obrazovanje Ibn Halduna. Veći dio posvećen je bogatoj Ibn Haldunovoj političkoj karijeri, gdje autor detaljno registrira zanimljive činjenice iz Ibn Haldunova političkog angažmana u kontekstu teškog i turbulentog vremena u kome je živio. Iznose se interesantni i manje poznati podaci o Ibn Haldunovim uspjesima, padovima, iskušenjima, karakternim crtama, odnosima spram vlasti i vladarima, važnim susretima, vjerskim i svjetovnim dužnostima, putovanjima... Sumirajući zaključke, profesor Karić napominje da je Ibn Haldun ‘cijelog svoga života boravio samo u arapskoj kulturnoj zoni islamskog svijeta, i njegovo iskustvo te sredine umnogome je oblikovalo njegove poglede na povijest i filozofiju povijesti’. Uočavajući interaktivnu vezu između Ibn Haldunovog životnog puta i njegovog grandioznog djela, profesor Karić još ustvrđuje: ‘Golemo, živo i neposredno iskustvo različitih uprava, kraljeva, vladara, država, društvenih organizama i uređenja našli su svoj teorijski odjek u njegovim djelima, posebno Al-Muqaddimi’ (str 4). Slijedeći odjeljak posvećen je Ibn Haldunovim djelima i njihovim kratkim sadržajnim analizama. Prema navedenom spisku djela (njih deset), zapaža se da Ibn Haldun ne spada u red onih klasika koji su ovjenčani impoznatnim brojem naslova, ali zasigurno možemo kazati da je taj Ibn Haldunov ‘kvantitativni deficit’ supstituiran njegovom AlMuqaddimom, djelom koje stoljećima pronosi planetarnu slavu njezina autora i po kojem je Ibn Haldun poznat i priznat diljem Planete. Ovaj, uvjetno kazano, prvi dio knjige autor završava navođenjem interesantnih svjedočanstava Ibn Haldunovih savremenika različitih profila o njemu samome. Nakon iscrpnog predstavljanja životnog puta Ibn Halduna, autor nas uvodi u ‘glavno djelo’ Ibn Halduna, tj. Al-Muqaddimu. To je djelo ‘koje je učinilo da Ibn Halduna ubrajaju među pokretače svjetskog mišljenja’’ (str. 64). Autor nas upoznaje s činjenicom da je u formalnom smislu Al-Muqaddima, zapravo, prva ili uvodna knjiga Ibn Haldunove opće povijesti svijeta ili univerzalne povijesti poznate pod skraćenim naslovom Kitabu’l-’iber. Profesor

122

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

PREGLED †

Karić donosi i podatak da je Ibn Haldun prvu verziju Al-Muqaddime, kao i neke druge sveske djela Kitabu’l-’iber, napisao tokom perioda od četiri godine (od 1375. do 1379. godine po gregorijanskom kalendaru), dok je živio u dvorcu Ibn Salama. Autor zatim prati sudbinu AlMuqaddime u Evropi i tvrdi da je njezin ‘grandiozni značaj otkriven baš na evropskom kontinentu’, navodeći u tom smislu bibliografske podatke o prijevodima Al-Muqaddime i studijama o njoj na brojnim evropskim jezicima kao i predanim istraživačima koju su je istraživali i predstavljali zapadnjačkoj publici (tokom XVIII, XIX i XX stoljeća). Kada je u pitanju islamski svijet, veća pažnja izučavanju Al-Muqaddime otpočela je tek pedesetih godina XX stoljeća, tvrdi profesor Karić. Prateći izdanja Al-Muqaddime na arapskome jeziku, autor, na temelju relevantnih studija, iznosi niz zanimljivih i žalosnih činjenica u vezi sa brojnim greškama i nedostacima u arapskim izdanjima: štamparske i logičke pogreške, urednički propusti, itd., a posebno analizira napade i osporavanja arapskih modernista i nacionalista na Ibn Halduna (kao što su Taha Husejn, Salama Musa, Ahmed Emin i dr.) te ukazuje na njihove nedosljednosti. U odjeljku koji slijedi profesor Karić ukazuje na jedan iznimno važan problem ‘modernizirajućih čitanja i razumijevanja Ibn Halduna i Al-Muqaddime’’. Prema Kariću, radi se o ‘neopravdanom učitavanja moderni(stički)h teorija biologizma, evolucionizma, sociologizma, marksizma i drugih zapadnih izama u AlMuqaddimu’ (str. 79). Primjetno je, prema autorovoj diskusiji, da je u središtu navednog problema pitanje prevođenja Al-Muqaddime, a posebno nekih ključnih termina ovoga djela. U odjeljcima Struktura Al-Muqaddime, Historijska nauka u Al-Muqaddimi i Unutarnja dinamika Al-Muqaddime, autor, između ostaloga, predočava: formalni plan djela o kojem je riječ, ističe ključne riječi AlMuqaddime i Ibn Haldunove teorije društva i povijesti, Ibn Haldunovo novo i, prije svega, kritičko poimanje historije te analizira njegov holistički pristup proučavanja ljudskog društva, koji većina savremenih istraživača Ibn

Haldunovog mišljenja ocjenjuje realističkim i racionalističkim. Navedena poglavlja, dakle, dotiču ona sržna pitanja za ispravno razumijevanje i interpretiranje Al-Muqaddime u današnjem vremenu i najneposrednije nas suočavaju sa izvornim Ibn Haldunovim pogledima na društvo i povijest u recepciji profesora Karića. Pretposljednja dva odjeljka Karićeve knjige, rezervirana su za dva ključna pojma Ibn Haldunove povijesti filozofije i čine osnovu njegove teorije o novoj historijskoj znanosti, a to su pojam ‘asabiyye i ‘umran. Autor ukazuje na različite prijevode ova dva važna termina te potanko, analitički i znalački izlaže Ibn Haldunovo tumačenje ovih termina, njihove forme nastajanja i nestajanja, njihove ciljeve, svrhe, vrste, međuodnos, itd. Veliki značaj i važnost dubokoumnih analiza ovih termina prepoznajemo u tome što one umnogome mogu pomoći u čitanju i razumijevanju vremena u kojem živi današnji čovjek društva i historije. U posljednjem odjeljku knjige govori se o klasifikaciji nauka u Al-Muqaddimi, dok u odjeljku Umjesto zaključka profesor Karić sumira ovu svoju izvanrednu studiju o Ibn Haldunu i njegovoj Al-Muqaddimi iznoseći svoj stav o ‘trijadi u Ibn Haldunovom filozofskom mišljenju iskazanoj kroz tri aksioma’, koje koncizno obrazlaže. Ta tri aksioma, prema mišljenju profesora Karića, jesu slijedeća: 1) nomadska plemena usljed svoje kohezivnosti osvajaju sjedilačka društva; 2) spajanje plemenske ili grupne solidarnosti i vjerskog žara – tj. ‘asabiyye – jeste preovlađujući fenomen u povijesti; i 3) svako osvajanje po unutarnjoj dinamici teži bogaćenju, raskošim luksuzu i lagodnom životu. Na kraju ovog našeg prikaza, valja istaći da ovu knjigu krasi prepoznatljiv stil profesora Karića. Jasnoća, lahkoća i preciznost u izražavanju čudesno su spojene sa misaonošću, dubokoumnošću i poetičnošću u hermeneutičko-filozofskom diskursu profesora Karića. Još jedna prepoznatljiva odlika prisutna je i u ovoj Karićevoj knjizi. Naime, u knjizi se navodi mnoštvo (vokaliziranih) citata na arapskome jeziku. Ova knjiga profesora Karića – napisana po (treba li to uopće kazati!) najboljim
123

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

† PREGLED

akademskim standardima – nesumnjivo predstavlja veliki doprinos našoj bosanskoj nauci o društvu i povijesti i njezinim susretom sa Ibn Haldunom i njegovom Al-Muqaddimom. Ona nas (do sada) na najbolji način nas uvodi u, rekli bismo, svijet Al-Muqaddime i njezine višestruko slojevite strukturalne planove. Sadržinska razuđenost Al-Muqaddime i golemi raspon njezine intelektualne širine i misaone dubine kao da su sažeto smirene između korica ove izvanredne Karićeve studije. Karićeva knjiga može nam poslužiti kao, metaforički govoreći, jedna od najsigurnijh intelektualnih staza koja nas može odvesti do najviših značenjskih i interpretativnih mogućnosti Ibn Haldunove ‘univerzalne historije’’, ali i razumljivosti društvenih odnosa u svijetu u kome živimo.
Almir FATIĆ

KNJIGA KOJA NE KROJI VREMENU JEDNOSEZONSKO ODIJELO
Mevludin Dizdarević: Bolest i lijek savremenog društva, studije i eseji, Zenica, 2006.

Vjerske knjige uče čovjeka da gleda život u njegovoj najudaljenijoj tački, tražeći sagledavanje stvari i pojava u njihovim suštinskim i sveobuhvatnim smjernicama, dok ga je ordinarni život, sa svim svojim stegama i trenutnim blagodatima, uvijek sputavao u tome, jer je odlučno tražio da živi u potpunosti trenutak koji je aktuelan. I, dakako, vjernik je razvučen između ove dvije postavke, svaka ga, čini se, istoznačno vuče sebi, ali snaga vjere u njemu odvažno stavlja teg na tačku koja tone duboko i daleko u vječnost. I ova vjerska knjiga Bolest i lijek savremenog društva koja je step by step iscurila iz pera hafiza Mevludina Dizdarevića, a koju kanimo ukratko predstaviti, poziva na život u njegovoj krajnjoj intenci, ali ona, također, traži
124

da se krene i od aktuelnog, ne oslobađajući se iskustva prethodnih generacija, te se zatim odlučno, ostavljajući nepravilnosti iza sebe, zaputiti ka vječnosti. Da, riba je u moru i tamo ćemo mrežu bacati. Knjiga hafiza Dizdarevića, koja čini zbirku tekstova (studija i eseja) objavljivanih u nekoliko različitih glasila (Preporod, Glasnik, Novi muallim, Novi horizonti) u periodu od tri i po godine, insistira na čovjekovoj zapitanosti i brigom nad aktualnim, koje je zbunjujuće, kontradiktorno i paradoksalno i koje je, dakako, prethodnica onoga što će biti u budućnosti, gledano iz vremena ljudskog bitisanja, jer strijela vremena, koje se mjeri i koje teče, nepogrješivo leti baš u tom pravcu. “Čim se svijest probudi, nalazi se uvijek u elementu moralnog stanja”, kazat će uvjerljivo Hegel, ali ćemo i mi kazati: Čim svijest današnjice otvori oči, vidjet će pregršt problema i nevolja sa kojima se valja suočiti, poglavito je to tako kad muslimanska svijest otvori oči, jer tu je opet posebna priča, s naglaskom: ko je kriv za sve!? Krivca tražimo, ali ga, čini se, ne nalazimo; i kad ga naslutimo, ništa ne činimo! Je li entropija najbolja riječ/opis za ove generacije, pokazat će vrijeme, ali hafiz Dizdarević čini izuzetak koji potvrđuje pravilo ili čini taj kritički sud vremena koji sasvim rezolutno stoji nasuprot tega entropije koji vuče ove generacije strmoglavo u bezdan prošlosti. Hafiz se u svojoj knjizi otvoreno i na sav glas pita šta je to sa današnjim čovjekom, baš kao što se iskreno pita i norveški biskup Gunar Stolset: Šta je onda čovjek? Naravno, odveć je lahko uporediti pametnog sa svjesnim, dobrog i moralnog “sa onim koji se ne oholi”, kako bi to Kur’an kazao, ali u ovom konkretnom slučaju poređenja hafiza i biskupa može se zaključiti da obojica snuju o nekom novom svijetu, ne baš tako vrlom kao što je svijet A. Huxleya, ali svijet vrlog morala, ljepote, vjere i umjetnosti, svijet vrle pravde gdje se ljudi ne dijele na alfe, bete, game, gdje su (današnje) parole, tipa: Promiskuitet je obaveza građanina, Svako je svakome dostupan, zamijenjene presvetim upozorenjima: Nemojte se prebližavati bludu, Ne poželi ženu bližnjeg svoga. Hafiz, također, snuje o vrlom starom svijetu u kome je doista privilegija biti roditelj i gdje to nije privilegija primitivnog svijeta kao

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

PREGLED †

kod Huxleya, već su to odlike zdravih zajednica i svjesnih društava. Eto, i tako ga vidimo, kad uspostavlja dijagnozu, ali i iscjeljiteljski hoće ponuditi lijek bolesnom svijetu! Jer, lijeka ipak ima, bez obzira na crne neprilike koje sumorno kucaju na vratima; na prozorima – hafiz hoće objasniti – sunce žarko grije: “21. stoljeće će biti stoljeće vjere ili ga neće biti” – A. Malraux. U drugom svom dijelu, Bolest i lijek savremenog društva, podsjeća nas i na neke skorašnje, ali i davnašnje naše iscjeljitelje i liječnike – alime koji su znali i uvidjeli bolesti svoga vremena, nudili su također lijek, ali malo ga je ko htio kušati, baš kako je i danas slučaj, jer ljudi, začudo, radije biraju živjeti kratko i umirati bolno negoli živjeti sretno i dugovječno, baš poput halife sa životom od hiljadu godina. Hafiz, ovim svijetlim i dobrim likovima, kao što su Derviš ef. Spahić, Muhammed Seid Serdarević, Husein ef. Đozo, (Egipćanin) Muhammed Abduhu, Fuad ef. Subašić, reflektorski osvjetljava neke zanimljive i teške trenutke kolektivne svijesti nudeći recept za svaku buduću naizgled bezizlaznu situaciju. Hafiz Dizdarević vrlo često na početku svojih kazivanja koristi raznorazne poučne hikaje ili priče, koje mogu, ali i ne moraju biti istinite, ali o poučnosti je ovdje riječ, zato su opravdane kao takve, i hafiz ih kao takve može i treba koristiti, jer priča nije suština, niti cilj, ona je samo uvod, uostalom i mnogobrojni tefsiri ih baštine unutar sebe i mi ih raspoznajemo kao israilijate, ali hikaje već sada postaju hafizov zaštitni znak. Hafiz nam, raspoređeno širom knjige, nudi i pregršt statističkih podataka (istina, neki se od njih više puta ponavljaju) i različitih informacija iz raznoraznih izvora, koje čitavoj tekstualnoj ambijentali daju poseban kolorit, a literatura koju je autor koristio nadasve je obimna i uviđamo da je njen obim u progresu. Na kraju, ostaje da se kaže nešto i o samom autoru. Hafiza Mevludina Dizdarevića odista imamo priliku sretati vrlo često na stranicama naše skromne štampe, zapravo pisane riječi, čime hafiz pokazuje da je u svakom slučaju živ i nema potrebe naprezati se kratkovidnom dušom da bi se ugledala figura ovog čovjeka. Sada to svjedoči i njegova knjiga. To je njegov prvijenac. Ova knjigu držat će vas budnim od

početka do kraja svojim zanimljivim izrazom, još izrazitijim temama i primjerima. Ova knjiga “ne kroji vremenu kaput samo za jednu sezonu”.
Muhamed VELIĆ

IZNALAŽENJE MJERE
Svjedoci istine, Šehidi i poginuli borci Hadžića, 1992.1996., Općina Hadžići, 2007.

Općina Hadžići izdala je monografiju Svjedoci istine, Šehidi i poginuli borci Hadžića, 1992.-1996. na kojoj treba čestitati uređivačkom odboru (Hamdo Ejubović, Vahid Alađuz, Izet Koro, Avdo Bašić, Hazim Emšo) i ovu knjigu preporučiti kao obrazac drugima koji još nisu obavili tu dužnu i časnu obavezu na ovakav način. Knjiga zasnovana na dobrom konceptu, jer je krajnje temljito utvrđeno šta se hoće s ovakvom knjigom, a onda se pristupilo realiziranju naumljenog što se najbolje moglo. Evidentno je da je ova monografija sistematično i dugo pripremana, da je uređivački odbor detaljno prikupljao i provjeravao tačnost prezentiranih podataka. Tako su izostale suvišnosti, kojima, onda, nikad ne bude kraja, pa se pogube svi konci i ne stigne se ni tamo, ni ovamo. Takve zavrzaleme je veoma teško razriješiti zato što se unegogled čine ustupci i kompromisi, pa – umjesto knjige – nastane bućkuriš. Tako se zagubi i najbolja namjera da se što više rekne i što manje ispusti. Ovdje je, ponavljam, utvrđen precizan koncept: dogovoreno je šta se hoće, a i bez odustajanja od namjere da se i druge teme iz istoga vremena trebaju obraditi, ali u drugim knjigama, pa se ovom knjigom i postiglo što se htjelo, s tim što se istrajalo do kraja, pa je i sama tehničko-grafička realizacija dolična. I stradanjem i borbom za slobodu hadžićka općina bila je u samome središtu pažnje od samoga početka i tokom trajanja oružane agresije i odbrambeno-oslobodilačkog rata. Slično se može reći za većinu općina u Bosni i

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

125

† PREGLED

Hercegovini, ali je hadžićka općina, ipak, bila i posebna i od samoga početka pa do prekidanja rata stalno bila poprište važnih zbivanja i usmjerene pažnje. Nakon toga je uslijedilo ono što se naziva Daytonom i sa njim, mora se priznati, zasluženo priznaje Hadžićanima s reintegriranjem okupiranih dijelova njihove općine u jednu općinsku cjelinu i Federaciju BiH, kao i njeno svrstavanje u Sarajevski kanton. Potom je počeo tzv. postejtonski mir (koji i dalje traje), a sa njim počeo i potrajao zaborav. U ovome vremenu bošnjačkoga nesnalaženja u miru, kao da se, pak, nekako posebno zaboravlja baš na općinu Hadžići, na žrtve njezinih stanovnika i doprinos hadžićkih patriota ovome što je ostalo od Bosne i Hercegovine. S monografijom Svjedoci istine, Šehidi i poginuli borci Hadžića, 1992.-1996. Hadžićani su nastavili svoju borbu tako da ova knjiga razmiče u naslovu istaknute granice (1992.-1996.) i produžava rok trajanja o tome šta je bilo i šta se zbivalo u toj općini između 1992. i 1996. godine, i to na način da je to veoma uvjerljiva odbrana od (samo)zaborava. U ovakvom pisanju postoji mogućnost iscrpljivanja u fraziranju o zaboravu i zaboravljanju, a te pojmove bismo najzad u svojim glavama morali dovesti dotle da se nikako ne tretiraju kao fraziranje, ali je ova knjiga baš realizirana bez fraziranja, a to je jedan od njezinih kvaliteta. Sve je jasno i glasno, što se rekne – i vjerski i svjetski, sve crno na bijelom, tačno, istinito koliko i konačna istina o smrti ljudi o kojima svjedoči ova monografija. Ona, koliko god bolna, draga i važna uspomena članovima porodica onih čija su fotografije proložene i imena velikim slovima uklesana na njezinim stranicama. Ne bi bilo valjalo da do ove knjige drže samo roditelji, supruge i djeca spomenutih šehida i poginulih boraca. Bit će ispravno ukoliko ovoj knjizi i iz ove knjige i ta djeca budu učila svoju djecu i unuke, ali i da iz nje uče i djeca čiji očevi ili djedovi nisu ovdje zabilježeni. Bar toliko svima iz ove knjige duguju i ostali, a s oduživanjem toga duga najviše će se pomoći upravo sebi. Drukčije, prošlost se i inače previše puta i previše slično ponavljala na ovim prostorima.

Također bi dobro bilo da iz ove knjige uče i u ostalim bosanskohercegovačkim sredinama koje još nisu sačinile slične ratne monografije. Hadžići su sačinili obrazac s mjerom prema kojoj se trebaju sastavljati takve knjige. Isnam TALJIĆ

MJESEČINA ENDELUSKE NOĆI
Džemaludin Latić: Mjesečina endeluske noći : dramska poema u četiri čina, Sarajevo, 2007.

Ovid dana iz štampe je izašlo djelo Džemaludina Latića, dramska poema pod naslovom „Mjesečina endeluske noći“. Radnja „Mjesečine endeluske noći“ događa se u muslimanskoj Španiji – Endelusu u 15. stoljeću. Dramska poema «Mjesečina endeluske noći» govori o princezi Estrelli, odnosno Busejni, kćerci posljednjeg endeluskog kralja AlMutemida i kraljice Al-Itimad, koju nakon progona muslimana pokušavaju od rekonkviste spasiti seviljski sudac kršćanin Don Juan sa svojom porodicom. Ali, «Mjesečina endeluske noći» kazuje nam još mnogo toga: o jednoj povijesti, kulturi, o neizmjernom stradanju endeluskih muslimana i Židova, o muslimanskim strujama i sukobima, vjerskim, političkim i ideološkim, koji se, uzgred rečeno, žilavo održavaju sve do naših dana, o zabludama na svim stranama, o nepravednoj i neravnopravnoj borbi između dobra i zla, o domovini, o ljubavi, o ljudskoj nadi. Muslimanska Španija – Endelus predstavlja najveću muslimansku nostalgiju u njihovoj ukupnoj povijesti – ali kao čežnju za onim svijetom koji bi mogao biti duhovni krajolik ispisan različitim putevima. Iako govore o tragičnom vremenu i tragičnim događajima stradanja muslimanske Španije, radnja „Mjesečine endeluske noći“ zbiva se u metafizičkoj napetosti između boli, straha i nade: Između boli koju i danas podnosimo na svim stranama, straha da nam se ovdje, na „krvavoj endeluskoj i

126

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

PREGLED †

rumelijskoj mapi“ (parafraziram naslov jednog poglavlja iz Latićeve pjesničke zbirke „Škripa vratnica“) ne dogodi sudbina Endelusa i nade da je unatoč svim rekonkvistama, križarskim ratovima, genocidima, etničkim čišćenjima i progonima kao i našim slabostima, ludostima, ekstremizmu i zločinima moguć onaj endeluski krajolik s više različitih puteva. „Mjesečina endeluske noći“ predstavlja krhko, slabašno, gotovo nestvarno svjetlo usred današnje svjetske noći u kojoj se svako drugi i drugačiji pretvara u utvaru, opasnost, neprijatelja. Moć tog krhkog, slabašnog, gotovo nestvarnog svjetla u „Mjesečini endeluske noći“ razotkriva se u licu drugog, u licu drugog koje nije maska, u licu drugog koje nas jedino može konstituirati u našoj moralnoj odgovornosti. Veličina „Mjesečine endeluske noći“ u mome vlastitom čitanju proizlazi iz retrospektivne, a to znači povijesne i prospektivne a to znači moralne i političke, gotovo bismo mogli kazati, spasenjske veličine teme kojom se bavi: na jednoj strani to je tragedija jedne kulture koja uvodi ljubav kao temu u književnost, koja s Ibn Rušdom um čini blizancem božanske objave, koja s Ibn Arebijem osvaja svjetski mistički vrh Perenijalnog, koja sa Velikom džamijom u Kordobi u ljudski intimni prostor svakodnevnog života uvodi beskonačnost kao opipljivu dimenziju našeg obitavanja na ovome svijetu, na drugoj strani to je neizvjesnost koja nas tišti na današnjem putu kojim nas kroz sukobe, ratove, osvajanja, tlačenja, razaranja vodi moderni osvajački um i – u tome je poenta – vjera koja nosi djelo Džemaludina Latića: vjera da je moguć dijalog i suživot svjetskih religija i da su one odgovorne za budućnost čovječanstva. Veličina „Mjesečine endeluske noći“ proizlazi iz pjesničke suptilnosti ovog djela, dakle, iz poetičkog načina na koji autor zahvata ovu veliku temu. Naime, u „Mjesečini endeluske noći“, kao uostalom i u svojim prethodnim pjesničkim djelima, Džemaludin Latić nas uvodi u onaj svijet u kojem tako upečatljivo uviđamo da je jezik u svojoj ljepoti i dobroti ne samo ono mjesto gdje kao ljudi boravimo, nego i ono mjesto gdje nam se istina objavljuje i obznanjuje.

U Latićevoj „Mjesečini endeluske noći“ istina izlazi na vidjelo ljepotom i snagom jezika, u istoj onoj poetici u kojoj je Velika džamija u Kordobi sagrađena u osjećanju geometrijskog genija vječnosti i beskonačnosti i osjećanju ritma putovanja i prolaženja; u istoj onoj poetici u kojoj se u svetoj islamskoj arhitekturi kamen pretvara u lepršavu čipku s hiljadu svjetlećih vibracija. Dok čitamo ovu poemu naša duša će zatitrati, kao da je posuta mjesečinom i zadrhatati opečena plamenom lomače na kojoj izgara princeza Busejna. Dževad HODŽIĆ

MIRIS CRVENE RUŽE
Senka Beslic, /prevela i prilagodila sa perzijskog jezika/, Miris crvene ruze, Enes Beslic, Sarajevo, 2007.

U pedagoškoj literaturi dosad se ustalila klasifikacija odgoja na: tjelesni, intelektualni, moralni, radni i estetski odgoj. Ovoj podjeli profesor Mujo Slatina dodaje, između ostalih, i religijski odgoj, a s obzirom na pogubne klimatske promjene koje nam prijete usljed nemara najintelektualnijih bića na ovoj planeti, ovoj klasifikaciji odgoja svakako treba pridodati i ekološki odgoj. Kao što je književnost za djecu jedan od najboljih načina da se djeci usade različite odgojne vrijednosti, razviju pozitivne crte ličnosti, maniri kulturnog ponašanja, čitalačke navike, tako su i prigodne priče o očuvanju okoline, kruženju vode u prirodi, značaju šuma, idealne za ostvarivanje ciljeva i zadataka ekološkog odgoja. Upravo takve priče je sa perzijskog jezika prevela i prilagodila hanuma Senka Bešlić i objavila ih u zbirci pod nazivom Miris crvene ruže. U ovoj knjizi, mjesto je našlo dvanaest poučnih priča za djecu, simbolično kao dvanaest mjeseci u godini, a kroz priče se spominje smjena

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

127

† PREGLED

godišnjih doba, proces rasta biljaka i životinja, te ostale prirodne zakonitosti, objašnjene najmlađim čitaocima na vrlo prijemčiv način. Umjesto uvoda, tu je priča Lijepi svijet, zapravo svojevrsno objašnjenje otkud toliko bogatstvo biljaka i životinja koje žive na kopnu, u vodi, koje mogu da lete i imaju mnoge druge sposobnosti koje čovjek nema. Zatim slijedi prvo poglavlje naslovljeno Prirodu trebamo voljeti! u kojem se nalaze priče o tome koliko je važno čuvati prirodnu sredinu, posmatrati je, kako priroda osjeti emocije ljudi i reaguje na njih. Ilustracije radi, ovdje ćemo napraviti kratku digresiju i reći da su japanski naučnici proučavajući kristale vode zapazili da se oblik kristala mijenja zavisno od odnosa ljudi prema kapljicama te vode. Naprimjer, upoređivali su kristal zagađene i čiste izvorske vode i razlika je bila zapanjujuća. Dok je kristal čiste vode bio u obliku prekrasnog šetougaonog ukrasa, ovaj drugi se uopće ni ne bi mogao nazvati kristalom, zapravo nije imao nikakav proporcionalan oblik. Isto je i sa kristalima koji su posmatrani kada bi se puštala lijepa i agresivna muzika kakav je havy metal. Ili kada bi na bočicu vode zalijepili riječi poput „hvala“, „volim te“, „poštujem te“ i na drugoj, riječi „mrzim te“, ubit ću te“ i sl. Voda je reagovala čak na natpise na bočicama!!! Upravo o sličnom reagovanju prirode na ljudsko ponašanje i emocije govori i priča po kojoj je zbirka i dobila naziv, kao i priča Stablo koje je pobjeglo zbog nemara prolaznika i koje se vratilo u ulicu kada su stanovnici odlučili da očiste i urede svoju okolinu, posade cvijeće i ukrasno žbunje. Drugo poglavlje knjige Miris crvene ruže donosi Kutak za male istraživače gdje čitaoci mogu da saznaju kako je od pupoljka badema nastala mladica, kako se neke vrste leptira transformišu tokom zime, a potom, poput ruže, otvore početkom proljeća, te šta bi se sve desilo u ekosistemu kada ne bi bilo šuma. Nevjerovatno kako ovo posljednje pitanje može male čitaoce navesti na razmišljanje o ovom značajnom problemu. Još jedna digresija: za razliku od mnogih zemalja koje imaju samo 2-5% površine svoje teritorije pod šumama, naša zemlja ima 48% teritorije pod ovim velikim zelenim bogatstvom. Nažalost, procesu
128

pošumljavanja i zamjeni posjećenih stabala sve se manje pridaje važnosti. Zbog toga je važno da mlade generacije znaju koje su to posljedice prevelike eksploatacije šuma i zbog čega ih treba čuvati. Osim šumskog bogatstva, Bosna i Hercegovina obiluje i vodenim bogatstvima, odnosno pitkom vodom. Za očuvanje ovog najznačajnijeg resursa naše zemlje, ali i za spoznaju o kruženju vode u prirodi, mladi čitaoci se mogu educirati kroz priču o čudesnoj kapljici koja se odvojila od oblaka i doživjela brojne avanture dok se ponovo nije vratila svome domu. A priča Tajna vode objašnjava optičku varku koju vidimo kada nešto zaronimo u vodu. Na kraju zbirke su dvije priče o plodovima jeseni i promjenama koje donosi ovo godišnje doba. Sve ove priče iz zbirke Miris crvene ruže mogu biti i više nego korisne nastavnicima vjerske pouke u školama, muallimima u mektebima, ali i nastavnicima razredne nastave kao dodatna literatura za časove bosanskog jezika, odjeljenske zajednice, poznavanja prirode i društva... Priče su pisane jednostavnim jezikom, pogodne za analiziranje, ali i diskusiju, te vrlo poučne, baš kao i priče koje je dosad prevela Senka Bešlić i objavila u pet zbirki: Priče za moju djecu, Savremeni čarobnjak, Potraga za srećom, Svi zajedno i Bašča puna cvjetova u okviru edicije Kraljica od Sabe. Mnoge od priča iz ovih zbirka objavljene su u podlistku za djecu Ammar u magazinu za ženu i porodicu Bosanska Sumejja. Značajno je napomenuti i to da je zbirka priča Miris crvene ruže, kao i većina knjiga iz edicije Kraljica od Sabe, dizajnirana kao slikovnica, tako da djeca mogu uživati i u bojenju prelijepih ilustracija i time sami kreirati izgled knjige. Za ilustracije i prijelom knjige se pobrinula Eldina Hadžić iz Tuzle.
Medina JUSIĆ-SOFIĆ

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

† BIBLIOGRAFIJA

BIBLIOGRAFIJA RADOVA NOVOG MUALLIMA
Osman LAVIĆ
Uvod Prvi broj Novog Muallima izišao je 1. muharrema 1421./6. aprila 2000. godine. Sam podnaslov Časopis za odgoj i obrazovanje odredio je njegovu orijentaciju i zadatak. Ulogu i dosege tih zadataka precizirao je glavni urednik u uvodnoj riječi prvoga broja istakavši da će Novi Muallim, „naslanjajući se na tradiciju svoga imena, tretirati pitanja odgoja i obrazovanja u islamskom učenju, u islamskoj tradiciji i suvremenosti, u Islamskoj zajednici, u Bosni i Hercegovini, u savremenom svijetu“. Tradiciju imena, ali i ideje Novog Muallima predstavlja 100 brojeva koji su izlazili ranije, i to u dva perioda: 1910.-1912. i 1990.-1997. godine. Inače, Novi Muallim izlazi tromjesečno u kontinuitetu od 2000. godine. Do sada su izišla 32 broja. U ovim brojevima objavljeno je 657 članaka na razne teme. Članci su podijeljeni u stalne rubrike: Uvod (32), Putokazi (50), Sagledavanja (96), Historija obrazovanja (42), Muallim (129), Pregled (218) te manji broj radova u povremenim rubrikama, kao što su: Muallimov esej, Muallimova proza, Muallimova hutba i sl. Od ovih radova, 69 su prijevodi sa engleskog, arapskog, turskog, perzijskog, njemačkog, slovenskog ili norveškog jezika. Ova bibliografija urađena je po uobičajenom metodu. Radovi su poredani abecednim redom prezimena autora, a radovi jednog autora hronološki. Prikaze smo označili sa oznakom (rec.) na početku rada. Na kraju je registar tema i prevodilaca. Bibliografija je, po definiciji, aktivan posrednik između knjige i čitaoca, odnosno između publikacije i njenog korisnika. Nadamo se da će ova bibliografija, pored ostalog, povećati interes čitalaca za raznovrsno i nadasve aktuelno štivo Novog Muallima.

130

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

BIBLIOGRAFIJA † BIBLIOGRAFIJA Abadžić-Hodžić, Aida: 1. Islamsko minijaturno slikarstvo od 13. do 18. stoljeća : Osnovne odrednice razvoja i oblikovanja. - God. IV, br. 14 (2003), str. 70-86. 2. O vremenu iluminacije i o Allahovom vremenu. - God. V, br. 19 (2004), str. 42-46. Abdibegović, Nusret: 3. Glas i grlo. - God. I, br. 3 (2000), str. 140143. Abortus: 4. Abortus : Većina pobačaja je prikrivanje nemoralnih odnosa – prostitucije. - God. IV, br. 16 (2003), str. 37-39. S arapskog: Dautović Ferid. Abu Kemal, M.C.: 5. Riječ - dvije o programu medrese. - God. I, br. 3 (2000), str. 2-4. Adanali, Hadi: 6. Kloniranje na čovjeku: Etički principi i perspektive u budućnosti - islamsko stanovište. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 12-19. S njemačkog: Krka Aida. Agić, Senad: 7. Američki muslimani na raspuću. - God. V, br. 17 (2004), str. 108-111. 8. Kuda idu američki muslimani. - God. VI, br. 22 (2005), str. 29-36. 9. (rec.) Isa a.s. i Da Vinčijev kod : Osvrt na roman i film The Da Vinci Code. - God. VII, br. 26 (2006), str. 106-107. 10. (rec.) Šta se kršćanima nudi u islamu? : Osvrt na roman i film The Da Vinci Code. - God. VII, br. 26 (2006), str. 107-109. Ahmed, Imtaz: 11. Priče iz života novih američkih muslimana. - God. VI, br. 23, 24 (2005), str. 57-60, 65-70; VII, br. 25 (2006), str. 66-71. S engleskog: Jusić Muhamed. Ajanović, Dževdeta: 12. Integrativna funkcija vjeronaučnog odgoja i obrazovanja. - God. I, br. 2 (2000), str. 65-68. Akbar, S. Ahmed: 13. Islam pod opsadom. - God. V, br. 19 (2004), str. 4-13. S engleskog: Kovač Mirnes. Albayrak, Ismail: 14. Turska tumačenja Kur’ana u dvadesetom stoljeću. - God. VII, br. 27 (2006), str. 4-18. S engleskog: Šeta Djermana. Alešević, Ishak: 15. Islam u nastavi. - God. I, br. 1 (2000), str. 62-67.

16. Izazovi savremenog života. - God. I, br. 4 (2000), str. 112-118. 17. Kriza porodice i put njenog prevladavanja. - God. II, br. 7 (2001), str. 17-25. 18. Lahko i uspješno učiti o islamu. - God. IV, br. 13 (2003), str. 38-41. 19. Nužnost zaokreta prema vjeri i rezultatima nauke. - God. IV, br. 15 (2003), str. 58-63. 20. Analiza sadržaja - primjena metode u vjeronaučnoj nastavi. - God. V, br. 19 (2004), str. 86-89. Ali Abbas, Hussein: 21. Gazalijev doprinos islamskoj koncepciji ličnosti. - God. V, br. 18 (2004), str. 22-29. S engleskog: Smajić Aid. Alibašić, Ahmet: 22. Vjeronauka u državnim školama u Evropi. - God. I, br. 4 (2000), str. 45-48. 23. Demografska ekspanzija istine : Istine i laži demografskog rata. - God. II, br. 8 (2001), str. 27-39. 24. (rec.) Učenje islama : Mustafa Spahić: Učenje islama. (Zenica: Vrijeme, 2002.), str. 498. - God. IV, br. 11 (2002), str. 106-107. 25. (rec.) Gorka istina : Muhammed al-Gazali, Gorka istina, prijevod mr. Osman Kozlić, (Libris, Sarajevo 2003.), 203 str. - God. IV, br. 15 (2003), str. 120-121. 26. (rec.) Veliki projekat Gazijine biblioteke privodi se kraju : Mustafa Jahić, obrada. Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. (London, al-Furqan Islamic Heritage Foundation i Sarajevo, Rijaset IZ u BiH, 2003.) tom 12, str. XXI+591+9. - God. IV, br. 15 (2003), str. 121-122. 27. (rec.) Sukob fundamentalizma i glas razuma sa sjevera : Thomas Hylland Riksen. Paranoja globalizacije: Islam i svijet poslije 11. semptembra. S norveškog: Rasim Muratović (Sarajevo: Sejtarija, 2002), str. 177. - God. IV, br. 15 (2003), str. 129-130. 28. (rec.) O uzoritom Aga-hanu i zapadnom daltonizmu : Malise Ruhtven, Islam, preveo dr. Enes Karić (Sarajevo, Šahinpašić, 2003.) 170+xii. - God. IV, br. 15 (2003), str. 122-124. 29. (rec.) Uvod u tesavvuf i njegove tajne kao doprinos međumuslimanskom dijalogu : Seid Havva, Naš duhovni odgoj, Behram-begova medresa, Tuzla, 2003., str. 404, format B5, tvrdi povez. - God. IV, br. 16 (2003), str. 120-121. 30. (rec.) Afirmacija islamskih društvenih nauka : Kriza muslimanskog mišljenja Abdulhamida

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

131

† BIBLIOGRAFIJA

A. Ebu Sulejmana, prevela Sabina Berberović (Biblioteka “Savremena islamska misao”, Sarajevo;, El-Kalem, 2004), 217 str. - God. V, br. 17 (2004), str. 178-180. 31. (rec.) Knjiga koju su trebali napisati muslimani. : John L. Esposito, Što bi svatko trebao znati o islamu. Preveli: Nevad Kahteran i Ivan Koprek. Zagreb: Filozofsko - teološki institut Družbe Isusove u Zagrebu, 2003, 219 str. A5 formata. - God. V, br. 18 (2004), str. 131132. 32. (rec.) ... i knjiga koju su trebali napisati Bošnjaci : Milorad Tomanić. Srpska crkva u ratu i ratovi u njoj. Beograd: Medijska knjižara Krug, 2001, 251 str. – God. V, br. 18 (2004), str. 132-134. 33. (rec.) Islam kao izazov : Mirnes Kovač (ured.): Islam kao globalni izazov, Zenica, Islamska pedagoška akademija, 2004., 215 str. - God. V, br. 19 (2004), str. 126-127. 34. (rec.) U susret Poslaniku : Malik ibn Enes, Muvetta: rivajet Muhammeda ibnu’l-Hasana eš-Šejbanija, I dio, prijevod i komentar Hamid Indžić, Travnik: Elči Ibrahim - pašina medresa, 2004, 394 str. - God. V, br. 19 (2004), str. 127128. 35. (rec.) Islam pod opsadom : Akbar S. Ahmed, Islam pod opsadom: živjeti opasno u post-časnom svijetu, s engleskog preveo Mirnes Kovač, Sarajevo: Libris, 2004, 195 str. - God. V, br. 19 (2004), str. 128-130. 36. (rec.) Islam i Zapad: Komplementarni, ne suprotstavljeni : Murad Wilfried Hofmann, Islam u trećem milenijumu, s njemačkog preveo Vedad Smailagić, Sarajevo, Libris, 2004, 221 str. - God. V, br. 19 (2004), str. 131-133. 37. (rec.) Muslimansko otkriće Evrope : Bernard Luis, Muslimansko otkriće Evrope, Beograd: Avangarda, 2004, A5, 480 strana, 30 crno-bijelih ilustracija. - God. V, br. 20 (2004), str. 92-94. 38. Ebu Bekr i Omer radijallahu anhuma : Tarik Suvejdan, Ebu Bekr i Omer radijallahu anhuma, preveo i prilagodio Senad Ćeman, Sarajevo, 2006., 289 str. - God. VII, br. 27 (2006), str. 113115. 39. (rec.) Žrtve žrtava : M. A. Salloomi, Nedužne žrtve u globalnom ratu protiv terora, preveo Hilmo Bajgorić, Sarajevo, Šahinpašić, 2007, p. 254. - God. VIII, br. 31 (2007), str. 114-115. 40. (rec.) Sebe upoznaj, Gospodara priznaj, a čovjeku budi na usluzi : Sulejman Bugari, Mi smo jedan drugom najbolji poklon, Sarajevo,

Connectum, 2007, 349. - God. VIII, br. 31 (2007), str. 115-116. 41. Imidž osmanlija u historijskim udžbenicima u Bosni i Hercegovini. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 55-64. Alispahić, Zehra: 42. Zašto se arapski jezik u nearapskom svijetu uči bez utvrđenih metoda !?. - God. I, br. 3 (2000), str. 70-78. 43. Uspješan čas je dobro pripremljen čas : Metodi u nastavi. - God. II, br. 5 (2001), str. 107-112. 44. Rad u oblasti odgoja i obrazovanja ravan je borbi na Allahovom putu. - God. II, br. 7 (2001), str. 124-128. 45. (rec.) U cilju afirmacije arapskog jezika u Bosni i Hercegovini. - God. III, br. 9 (2002), str. 130-131. * Održana Osnivačka skupština Udruženja ljubitelja arapskog jezika koje će djelovati na području Bosne i Hercegovine. 46. (rec.) “Kako god prođe koji dan ode dio tebe” : Jusuf el-Karadavi, Značaj vremena u životu muslimana, prijevod Prevodilački tim Salahuddin, Muslimansko bratstvo, Sarajevo, 1423./2003., str. 120. - God. IV, br. 16 (2003), str. 115-117. 47. (rec.) Vodić u borbi protiv droga : Osman Sinanović, Ovisnost o drogama - uzroci i posljedice, prevencija i liječenje - Multidisciplinarni pristup (Behrem-begova medresa u Tuzli, Medicinski fakultet Univerziteta u Tuzli, Tuzla, 2001.) str. 277. - God. IV, br. 16 (2003), str. 117-118. 48. (rec.) Učenja arapske jezikoslovne znanosti proistekla su iz učenja islama : Mehmed Kico: Arapska jezikoslovna znanost - Općelingvistička utemeljenja i specifična određenja, Fakultet islamskih nauka, biblioteka monografije, knjiga 2., Sarajevo 2003. - God. V, br. 17 (2004), str. 177-178. 49. (rec.) Knjiga protiv obnaženosti i degradacije žene : Muhammed. M. Ša’ravi: Žena u Kur’anu, Karađoz - begova medresa, Mostar, 2004.; sa arapskog preveli; Adisa Softić i Salem Dedović, 88 str. - God. V, br. 19 (2004), str. 124-126. 50. (rec.) Prva komparativna studija o frazikonu turskog i nekog drugog (bosanskog) jezika : Amina Šiljak - Jesenković: Nad turskim i bosanskim frazikonom - semantički, sintaktički, lingvostilistički i sociolingvistički aspekt, Orijentalni institut u Sarajevu - Posebna izdanja XXV, Sarajevo 2003. - God. V, br. 19 (2004), str. 133-134. 51. (rec.) Kako razmišljaju bh intelektualci

132

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

BIBLIOGRAFIJA † Arifi, Ajet: 62. Pjesnik kiptućeg imana : Mehmed Akif Ersoy, turski nacionalni pjesnik, autor državne himne. - God. V, br. 17 (2004), str. 52-61. Arkoun, Mohammed: 63. Mišljenje nezamislivog i nemišljenog u suvremenoj islamskoj misli. - God. V, br. 19 (2004), str. 31-41. S engleskog: Kahteran Nevad. Assad, Muhammed: 64. Principi države i vlasti u islamu. - God. V, br. 19 (2004), str. 16-23. S engleskog: Latić Džemaludin. 65. Islamska država. - God. V, br. 20 (2004), str. 28-36. Al-Attas, Syed Muhammad al-Naquib: 66. Implikacije globalnog procesa sekularizacije. - God. II, br. 6 (2001), str. 24-31. S engleskog: Latić Džemaludin. 67. Dilema muslimana. - God. III, br. 9 (2002), str. 4-8. S engleskog: Džemaludin Latić. 68. Savremeni zapadnokršćanski bekgraund. - God. IV, br. 11 (2002), str. 16-21. S engleskog: Latić Džemaludin. 69. Devesternizacija znanja - III, br. 12 (2001), str. 4-10; God. IV, br. 13 (2002), str. 9-15. S engleskog: Džemaludin Latić. 70. Kritički pogled na muslimanske moderniste i tradicionalne reformiste”. - God. IV, br. 14 (2003), str. 4-12. S engleskog: Latić Džemaludin. Balić, Smail: 71. Tumačenje vjere prema mjeri čovjeka : razumijevanje odnosa vjerskog i svjetovnog u islamu. - God. I, br. 1 (2000), str. 40-44. 72. Slika Isa a.s. u Islamu. - God. I, br. 2 (2000), str. 28-32. 73. Tradicija i suvremenost : Etički, pravni i običajno-pravni mehanizmi mirnog suživota u jugoistočnoj Evropi s posebnim osvrtom na osmanlijsko doba. - God. II, br. 5 (2001), str. 7279. S engleskog: Kovač Mirnes. Bašić, Edhem: 74. Novi religijski pokreti u Bosni i Hercegovini. - God. II, br. 7 (2001), str. 44-50. Bašić, Kemal: 75. Daru-l-funun. - God. IV, br. 13 (2003), str. 8290. 76. Institucija šejhu-l-islama. - God. V, br. 17 (2004), str. 123-131. Bećirović, Dragan: 77. Mevlevije u Bosni i Hercegovini. - God. VII, br. 26 (2006), str. 91-99.

: Selman Selhanović: Bošnjački odgovori 2 Razgovori sa istaknutim ličnostima iz kulturnog i javnog života BiH (1999 - 2004.), Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca, Sarajevo 2004. - God. V, br. 19 (2004), str. 135. 52. Sedamsto godina od rođenja najvećeg muslimanskog i svjetskog putopisca Ibn Batute. - God. V, br. 20 (2004), str. 62-65. 53. (rec.) Tetka Safija i manastir - priča o jednostavnoj ljudskosti : Bahaa Taher, Tetka Safija i manastir, prevela sa arapskog Marija Kavčić, Šahinpašić, Sarajevo, 2004. - God. VI, br. 21 (2005), str. 82-84. 54. (rec.) Prvi strip na arebici : Hadži Šefko i Hadži Mefko, strip na arebici, piše i crta Amir alZubi, Udruženje građana za kulturu i umjetnost “Behar” Sarajevo, 2005. - God. VI, br. 21 (2005), str. 84-85. 55. (rec.) Romani egipatskog nobelovca Nedžiba Mahfuza na bosanskom jeziku : Nedžib Mahfuz, Kvart Han el-Halil, Novi Kairo, Lopovi i psi, Pansion Mira mar: Preveo sa arapskog jezika Mehmed Kico, Sarajevo, Šahinpašić. 2005. - God. VI, br. 23 (2005), str. 102-103. 56. (rec.) Šetnja svijetom islama u potrazi za “Voljenim” : Annemarie Schimmel, Geografija pjesnika, s arapskog preveo dr. Enes Karić, Bemust, Sarajevo, 2004., 175. str. - God. VII, br. 27 (2006), str. 112-113. 57. (rec.) Dragulji o hafizima Bosne i Hercegovine : Hfz. Dr. Fadil Fazlić, Hafizi u Bosni i Hercegovini u posljednjih 150 godina, Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, IC ElKalem, Sarajevo, 2006. 400 str. - God. VII, br. 28 (2006), str. 86-87. 58. Muallim u RS-u i kultura podnošenja. - God. VIII, br. 30 (2007), str. 66-67. Amerika nosi arapsko ime: 59. Amerika nosi arapsko ime. - God. VII, br. 25 (2006), str. 47-52. S arapskog: Trnka Amira, Alispahić Zehra. el-Ašmavi, Favzi: 60. Način prikazivanja islama u evropskim udžbenicima. - God. VII, br. 26 (2006), str. 4547. S engleskog: Grabus Halima. Andrea, Bistrich: 61. Podjele u našem svijetu nisu rezultat religije. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 20-25. S engleskog: Abadžić Hodžić Aida. *Intervju s Karen Armstrong (intervju vodila: Andra Bistrich) * Intervju preuzet iz magazina ISLAMICA, br 20/2007, str 40-45

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

133

† BIBLIOGRAFIJA Bećirović, Senad: 78. Individualizacija i nadarenost. - God. VI, br. 21 (2005), str. 57-64. 79. Socio-emocionalni i obrazovni faktori razvoja darovitosti. - God. VI, br. 23 (2005), str. 38-47. Beglerović, Samir: 80. Ka promjenama plana i programa obrazovanja. - God. II, br. 7 (2001), str. 119123. 81. Opći plan i program širenja nauke islama. - God. III, br. 9 (2002), str. 58-67. 82. Intervju kao naučnoistraživačka metoda. - God. V, br. 18 (2004), str. 63-72. Begović, Ibrahim: 83. Mektebi i mektebska nastava : simbol kontinuiteta odgojno-obrazovnog rada. - God. I, br. 2 (2000), str. 78-80. 84. Nastava o religijama u bosanskohercegovačkim školama : odnos i mogućnosti dijaloga. - God. II, br. 6 (2001), str. 59-63. Begović, Nedim: 85. Životopis (sira) poslanika Muhammeda, a.s., u kurikulumu osnovnih i srednjih škola u BIH. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 46-54. Bektić-Čelebić, Almedina: 86. (rec.) Historijski izdavački poduhvat : Izabrana djela Mehmed-efendije Handžića, “Ogledalo”, 2000. godine. - God. I, br. 1 (2000), str. 116-119. 87. (rec.) Univerzalno i partikularno u islamu : Univerzalni model društvenog života, Šejh Jusuf el-Kardawi, Tuzlansko muftijstvo, 1999. DTP: El-Kalem, prevodilac Besim Čanić. - God. I, br. 2 (2000), str. 122-125. 88. (rec.) Novost u udžbeničkoj literaturi : Fatima Lačević: Estetika (za srednje umjetničke škole), “Sarajevo Publishing”, Sarajevo, 2001. - God. II, br. 6 (2001), str.147-148. 89. (rec.) Razumijevanje duha vremena : Jusuf el-Karadawi, Kultura naobrazbe daije, KPD “Svjetlost” - Konjic, 2000. Prijevod. - God. II, br. 6 (2001), str. 148-149. 90. (rec.) Čovjek koji je obilježio epohu : Reis Džemaludin Čaušević Prosvjetitelj i reformator (Priredili Enes Karić i Mujo Demirović), IK “Ljiljan”, Sarajevo, 2002. godine. - God. IV, br. 10 (2002), str. 126-129. 91. (rec.) Preporod ličnosti : Muhamed elGazali: Karakter muslimana, prijevod: Fahrudin Smailović, Bookline d.o.o. el-Kelimeh, Sarajevo, 2003. - God. IV, br. 16 ( 2003), str. 121-122.

92. (rec.) Istinska duhovnost je važan faktor očuvanja zdravlja : Grupa autora: Duhovnost i mentalno zdravlje, Svjetlost, Sarajevo, 2002., str. 324. - God. IV, br. 16 ( 2003), str. 123-124. Bistrich, Andrea: 93. Hiljadu i jedan izum. - God. VIII, br. 29 (2007), str. 86-90. S njemačkog: Suljić Mevla. Bloom, M. Jonathan: 94. Munara: Simbol vjere i moći. - God. V, br. 18 (2004), str. 30-37. S engleskog: Pašanović Fikret. Bošnjačka književnost u Sandžaku: 95. (rec.) Bošnjačka književnost u Sandžaku : Antologija savremene poezije Bošnjaka iz Sandžaka, Specijalni broj „Maka“, časopisa za književnost i kulturu, br. 31/32, Novi Pazar, 2001. Izbor i tekstovi - komentari Almir Zalihić. - God. II, br. 7 (2001), str. 152-153. Bravo-Mehmedbašić, Alma: 96. Značaj sveobuhvatne pomoći onima koji su preživjeli ratnu torturu. - God. VIII, br. 30 (2007), str. 40-44. Bušatlić, Ismet: 97. Na Atmejdanu u Sarajevu : Medresa hadži Ismaila Misrije. - God. I, br. 4 (2000), str. 6570. 98. Programske i organizacijske reforme vjersko-obrazovnog sistema IZ u 20. stoljeću : Historijski pregledi i analiza programskih i organizacijskih reformi vjersko-obrazovnih institucija i vjersko-obrazovnog sistema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini u 20. stoljeću. Uzroci, potrebe, povijesne prilike, kvalitet, dometi i učinci. - God. II, br. 8 (2001), str. 45-50. 99. (rec.) Velika knjiga o velikom boju : Enes Pelidija, Banjalučki boj iz 1737: uzroci i posljedice, (el-Kalem, Sarajevo, 2003.), 542 str. - God. IV, br. 15 (2003), str. 131-132. Cerić, Mustafa: 100. Spas je u odgoju i obrazovanju : Univerzalno značenje odgoja i obrazovanja u islamu. - God. I, br. 1 (2000), str. 4-9. Chandra Muzaffar: 101. Globalizacija i religija: Stanovite refleksije. - God. III, br. 12 (2002), str. 2527. S engleskog: Mustafić Šerif. Christian, Moe: 102. Studij religije i islamske studije u Norveškoj. - God. III, br. 12 (2002), str. 68-74. Čančar, Nusret: 103. (rec.) Značajna kulturnoantropološka i etnološka studija : Hannes G.

134

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

BIBLIOGRAFIJA † Dautović, Ferid: 118. Allah dž.š. je obećao čuvanje Kur’ana. - God. I, br. 2 (2000), str. 50-58. 119. El-Ihlas - iskrenost. - God. II, br. 6 (2001), str. 108-110. 120. Sjećanje na h. Mehmed ef. Handžića : u povodu 57. godišnjice preseljenja na Ahiret. - God. II, br. 7 (2001), str. 129-132. 121. O prevođenju Kur’ana : stavovi nekih islamskih učenjaka. - God. IV, br. 10 (2002), str. 42-45. 122. O osporavanju prevođenja Kur’ana u Hikmetovom krugu uleme. - God. IV, br. 11 (2002), str. 46-50. 123. Historija tefsira. - God. III, br. 12 (2002), str. 30-32. 124. Prvi prijevodi Kur’ana kod nas. - God. IV, br. 13 (2003), str. 30-35. 125. (rec.) Knjiga nezastarljivih odgo- vora : Ibrahim Halebi: Multeqal-ebhur - Stjecište mora, I tom, prijevod dr. Omer Nakičević, mr. Enes Ljevaković, dr. Džemaludin Latić, Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2002., str. 357. - God. IV, br. 16 (2003), str. 111-112. 126. (rec.) Uzorna Poslanikova odgojna metodologija : Abdulfetah Ebu Gudde: Poslanik kao učitelj i njegovi metodi u podučavanju, prijevod: Bekir Makić i Enver Ujkanović, ID ElKelimeh, Novi Pazar, 2003., str. 227. - God. IV, br. 16 (2003), str. 113-115. 127. Hadži hafiz Ibrahim-ef. Trebinjac. - God. V, br. 17 (2004), str. 154-166. 128. (rec.) Kako sačuvati biološki opstanak, vjeru i identitet u Evropi : Mustafa Busuladžić, Muslimani u Evropi, priredio Šaćir Filandra, Sejtarija, Sarajevo, 197 7., str. 292. - God. V, br. 17 (2004), str. 171-174. 129. (rec.) Srebrenica, simbol borbe i stradanja muslimana u Bosni : Isnam Taljić: Roman o Srebrenici, drugo neizmijenjeno izdanje, Izdavač Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, Sarajevo 2002. - God. V, br. 18 (2004), str. 120-123. 130. Sure - poglavlja. - God. V, br. 19 (2004), str. 64-71. 131. Profesor Muhamed-efendija Fočak (1907.-1978.). - God. VI, br. 22 (2005), str. 76-82. 132. Sura Nasr (Pomoć). - God. VI, br. 23 (2005), str. 78-84. 133. Sura en-Nur - Svjetlost. - God. VI, br. 24 (2005), str. 89-92. 134. Bajram - svjedok našega identiteta. - God. VII, br. 28 (2006), str. 70-74.

Galter, Mahrama ili zar - historija kulture jednog orijentalnog fenomena, Tugra, 2004. - God. V, br. 18 (2004), str. 128. Čanić, Besim: 104. (rec.) Kvalitetan učitelj u kvalitetnoj školi : William Glasser: Kvalitetna škola - škola bez prisile - Educa, Zagreb, 1944., prevela s engleskog Božica Jakovle v. - God. II, br. 7 (2001), str. 154-157. 105. (rec.) Psihologija religioznosti : Šimun Sito Ćorić, Psihologija religioznosti, Slap Jastrebarsko, 2003. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 112-115. Čehajić, Sejida: 106. Majčini dukati. - God. II, br. 7 (2001), str. 140-144. 107. Na grobištu riječ putopisna. - God. IV, br. 13 (2003), str. 92-94. Čekić, Smail: 108. Genocid nad Bošnjacima Srebrenice; Sigurne zone UN-a, Jula 1995. - God. VIII, br. 30 (2007), str. 10-18. Čikić, Jusuf: 109. Posljedice jednog eksperimenta : Jedan čas iz fizike. - God. II, br. 6 (2001), str. 64-66. Čolić, Ahmed: 110. Zapad na istoku. - God. VII, br. 27 (2006), str. 96-100. Ćatić, Refik: 111. Pripovijedanje u nastavi vjeronauke. - God. I, br. 2 (2000), str. 71-73. 112. Zornost u nastavi vjeronauke. - God. I, br. 3 (2000), str. 79-83. 113. Odgođenje reakcije na ratni traumatizam kod djece koja su preživjela progon iz Srebrenice. - God. II, br. 7 (2001), str. 110-114. 114. Osvrt na didaktičko-metodički rad Hamdije Mulića. - God. III, br. 9 (2002), str. 7684. 115. Znanstveno-iskustvena paradigma pamćenja Kur’ana : Ključne riječi: učenje, pamćenje - hifz, zaboravljanje, učitelj, učenik. - God. VII, br. 25 (2006), str. 20-33. Ćimić, Esad: 116. Duhovni profil imama u suvremenom društvu. - God. IV, br. 16 (2003), str. 28-36. Daun, Wan Mohd Nor Wan Daud: 117. Fard Ain i Fard Kifayah. - God. IV, br. 15 (2003), str. 4-15. Sa engleskog: AbadžićHodžić Aida.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

135

† BIBLIOGRAFIJA Dervišević, Alaga: 135. Moć znanja. - God. I, br. 4 (2000), str. 33-38. 136. Permanentno obrazovanje u svijetu. - God. II, br. 6 (2001), str. 72-85. 137. (rec.) Upravljanje informacijama : Bill Gates (Bil Geits): Upravljanje brzinom svjetlosti (Upotreba digitalnog nervnog sistema), (Bussines the speed of thought), Warner Books Inc., New York, USA, 1999. Prijevod i izdavač na hrvatski “Izvori”, Zagreb, 2000. god., 354. stranice. - God. II, br. 6 (2001), str. 152-154. Diskusija: 138. Diskusija. - God. II, br. 8 (2001), str. 96-98; 112-129; 148-163; 171-176; 183-193. Dizdarević, Ismet: 139. Psiholočko zlostavljanje djece u obitelji. - God. I, br. 4 (2000), str. 57-62. 140. (rec.) Promjene u duševnom razvoju djeteta : (Philip Hwang & Bjorn Nillson: Razvojna psihologija, Filozofski fakultet, Sarajevo, 2000.). - God. I, br. 4 (2000), str.137. 141. Mogući utjecaji masovnih medija na tokove i ishode socijalizacije djeteta. - God. II, br. 5 (2001), str. 96-99. 142. (rec.) Cjeloživotno učenje: Potreba i mogućnosti : Novi časopis Obrazovanje odraslih, Sarajevo, 2002. - God. III, br. 9 (2002), str. 146-147. 143. Vrijednost nastavnikovih opservacija ponašanja kreativnih učenika. - God. IV, br. 10 (2002), str. 58-62. 144. (rec.) Novi pogledi na teoriju i praksu odgoja ličnosti : Mujo Slatina : Od individue do ličnosti: Uvođenje u teoriju konfulentnog obrazovanja, Sarajevo, 2006.). - God. VII, br. 28 (2006), str. 82-86. 145. Krivica za genocid i kajanje. - God. VIII, br. 30 (2007), str. 34-39. Dizdarević, Mevludin: 146. Muhamed Seid Serdarević - briljantni alim i veliki čovjek. - God. III, br. 12 (2002), str. 76-81. 147. Zaboravljeni alim : Zapis o Dervišefendiji Spahiću, muderrisu iz Pojski. - God. V, br. 18 (2004), str. 110-118. 148. Kulturno-obrazovne dimenzije hadža. - God. VI, br. 21 (2005), str. 4-10. 149. Modernističko mišljenje Huseina ef. Đoze i njegove polemike sa tradicionalnom ulemom. - God. VI, br. 24 (2005), str. 10-18. 150. Sukob civilizacija ima novo ime - sukob bogatih i siromašnih. - God. VII, br. 27

(2006), str. 28-35. 151. Značaj institucionalne brige za očuvanje kolektivnog identiteta, sa osvrtom na Muzej grada Zenice. - God. VIII, br. 31 (2007), str. 65-72. 152. Saobraćajna (ne)kultura i islam. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 102-104. Djelo koje jednako uzbuđuje i uzdrmava ovdašnje duhove: 153. (rec.) Djelo koje jednako uzbuđuje i uzdrmava ovdašnje duhove : Maurice Bucaille: Biblija, Kur’an i nauka, II izdanje, “El-Kalem”, Sarajevo, 2001. S francuskoga prevela Azra Begić. - God. II, br. 6 (2001), str. 145. Draganović, Selvira: 154. Uspješno roditeljstvo. - God. VIII, br. 29 (2007), str. 63-68. Drucker Peter: 155. Nova radna snaga. - God. IV, br. 10 (2002), str. 77-81. S engleskog: Mustafić Šerif. Duranović, Elvir: 156. Medresa Halil-bega Kositerovića u Bugojnu. - God. VII, br. 26 (2006), str. 86-90. Džafić, Rizo: 157. Pucanj. - God. VI, br. 23 (2005), str. 96-98. 158. (rec.) Monografije Safeta Sarića - doprinos Bošnjačkoj književnosti i kulturi : Edhem Mulabdić i Osman-Aziz, izdavač: Univerzitet Džemal Bijedić, Fakultet humanističkih nauka, Mostar 2003. i 2005. - God. VII, br. 25 (2006), str. 109-112. 159. Mlada šuma. - God. VII, br. 25 (2006), str. 98-99. 160. Život, to je nešto drugo. - God. VII, br. 26 (2006), str. 102-104. Džambegović, Emir: 161. Prijedlog za izradu i primjenu nastavnog sredstva pri obradi nastavne jedinice “Obavljanje namaza”. - God. IV, br. 13 (2003), str. 70-73. 162. Prijedlozi za unapređenje nastavnog procesa. - God. IV, br. 14 (2003), str. 42-47. Džanko, Muhidin: 163. Provincijalizacija obrazovnog sistema. - God. I, br. 2 (2000), str. 74-77. Džemidžić, Selma: 164. (rec.) Mina Pleh, Muamer Tinjak, Meliha Nezirović: Vjeronauka za treći razred osnovne škole, El-Kalem, Sarajevo, 2006. - God. VII, br. 28 (2006), str. 98. E. Ge. - J. Bo.: 165. Putevi razvoja u renesansnom

136

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

BIBLIOGRAFIJA †

obrazovanju. - God. V, br. 19 (2004), str. 108117. Efendić, Nihra: 166. U susret sjećanju. - God. VIII, br. 30 (2007), str. 72-74. Esposito, John L.: 167. Izgradnja osjećaja prema islamu i muslimanskom svijetu. - God. IV, br. 11 (2002), str. 37-43. S engleskog: Kovač Mirnes. Evropsko obrazovanje u 17. i 18. stoljeću: 168. Evropsko obrazovanje u 17. i 18. stoljeću : Evropska renesansa i reformacija. - God. V, br. 20 (2004), str. 68-74. Fatić, Almir: 169. (rec.) Prijevodi Gazalijevih knjiga, poslanica i rasprava na bosanskom jeziku. - God. III, br. 9 (2002), str. 116-122. 170. (rec.) Prijevodi klasičnih muslimanskih djela na bosanskom jeziku. - God. IV, br. 10 (2002), str. 114-124; God. V, br. 20 (2004), str. 75-79. 171. (rec.) Razvoj nauke tumačenja Kur’ana u BiH u XX stoljeću s izabranom bibliografijom. - God. III, br. 12 (2002), str. 92104. 172. (rec.) Svjetlosti kasabe : Iz kulturne povijest tešanjskog kraja, Amir Brka, Zenica, 2002., 220 str. - God. III, br. 12 (2002), str. 109110. 173. Biblioteka Mesud-ef. Smailbegovića. - God. IV, br. 16 (2003), str. 76-86. 174. Islamske odgojno-obrazovne institucije u povijesti grada Tešnja. - God. V, br. 18 (2004), str. 86-93. 175. (rec.) Sufijski eseji Seyyeda Hosseina Nasra : Sayyed Hossein Nasr, Živi sufizam: Ogledi o sufizmu, Sarajevo, “Ibn Sina”, 2004., s engleskog preveli Edin Kukavica i Enes Karić, 344 str. - God. V, br. 18 (2004), str. 134136. 176. Prijevodi teoloških djela Bošnjaka sa orijentalnih jezika na bosanski jezik. - God. VI, br. 22 (2005), str. 64-74. 177. (rec.) Povijest islamskog mišljenja u BiH XX stoljeća : Enes Karić, Prilozi za povijest islamskog mišljenja u Bosni i Hercegovini XX stoljeća, Sarajevo, El-Kalem, 2004., 694 str. - God. VI, br. 22 (2005), str. 88-90. 178. (rec.) Kako tumačiti i prevoditi Kur’an : Enes Karić, Kako tumačiti Kur’an: uvod u komentatorske teorije klasičnog perioda, Tugra, Sarajevo, 2005., 407 str. - God. VI, br. 24 (2005), str. 116-118.

179. Ummet u Kur’anu danas. - God. VII, br. 28 (2006), str. 4-10. Fayda, Mustafa: 180. Belazuri - život i djelo. - God. II, br. 5 (2001), str. 114-118. Fazlović, Vahid: 181. Medresa i vrijeme. - God. I, br. 1 (2000), str. 81-84. 182. Rad i uloga medresa danas. - God. II, br. 8 (2001), str. 99-103. 183. Kiša u kulturi Bošnjaka. - God. VI, br. 23 (2005), str. 86-89. Fejzić-Čengić, Fahira: 184. Televizija u dječijoj sobi, internet kuca na vrata : Odgoj i obrazovanje u masmedijskom ozračju. - God. I, br. 1 (2000), str. 91-98. 185. (rec.) Statua, pokrivena teškim čaršafom : Timoty Garton Ash: Istorija sadašnjice, Eseji, skice i izvještaji iz Evrope devedesetih, Samizdat, Freeb 92, Beo grad. - God. IV, br. 14 (2003), str. 107-109. 186. Esej o memorijalnoj Srebrenici. - God. VIII, br. 30 (2007), str. 45-53. Ferhatović, Enver: 187. Elementi demokratije u Islamu. - God. VIII, br. 29 (2007), str. 20-31. Fetić, Fatima: 188. Pedagoški značaj časopisa Muallim : Historiografsko, analitičko i teorijsko istraživanje. - God. V, br. 17 (2004), str. 72-83. 189. Analiza tekstova iz oblasti školske pedagogije. - God. V, br. 18 (2004), str. 48-62. Filipović, Muhamed: 190. Svijet islama ili islam u svijetu : Prilog pitanju o odnosu islama i ostalih svjetskih duhovnih pokreta. - God. I, br. 1 (2000),str. 32-39. 191. Islam i povijesna topologija muslimanskog svijeta u Bosni. - God. II, br. 5 (2001), str. 51-57. el - Gazali, Ebu Hamid Muhammed b. Muhammed b. Muhammed: 192. Rasprava o transcedentnom znanju. - God. V, br. 19 (2004), str. 48-61. S arapskog: Fatić Almir. Grabus, Halim: 193. Mahmud Derviš, korifej palestinske poezije otpora. - God. VI, br. 23 (2005), str. 2835. Grabus, Nedžad: 194. Islam u BiH medijima u oskudici vjerskog novinarstva. - God. I, br. 1 (2000), str. 86-90.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

137

† BIBLIOGRAFIJA

195. O prednosti Vjerovjesnika nad melekima : (fi tafdilil-enbiya alel-Melaikeh. - God. II, br. 6 (2001), str. 102-106. 196. Jedan vjerovjesnik je bolji od svih evlija. - God. II, br. 7 (2001), str. 72-76. 197. (rec.) Ahlak 1, udžbenik za prvi razred medrese : Dževad Hodžić: Ahlak 1, (Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1423./2003.). - God. IV, br. 15 (2003), str. 126-127. 198. (rec.) Ahlak 2, udžbenik za drugi razred medrese : Dževad Hodžić: Ahlak 2, (Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1423./2003.). - God. IV, br. 15 (2003), str. 127-128. 199. Iskustvo sa školskom vjeronaukom u BiH. - God. IV, br. 16 (2003), str. 58-62. 200. (rec.) Vrijeđajuća provokativnost : Abdulvehab Medeb, Zloupotreba islama, prevela Nurija Hadžić, IMIC - Rabic, Sarajevo, 2003., str. 203. - God. IV, br. 16 (2003), str. 126-128. 201. (rec.) Prezentiranje istine o islamu i njegovoj civilizaciji : The different aspects of Islamic culture, Volume Five, Culture and Learning in Islam (Različiti aspekti islamske kulture, Peti tom, Kultura i učenost u islamu); glavni urednik Ekmeleddin Ihsanoglu, UNESCO Publishing, 2003., str. 926. - God. V, br. 19 (2004), str. 120-121. 202. (rec.) Kuda ide Islamska zajednica : Dževad Hodžić: Poste restante - Kuda ide Islamska zajednica?, Izdavač: Tugra, Sarajevo 2005. god. - God. VI, br. 23 (2005), str. 100102. Hadžić, Mehmedalija: 203. Šerijatski aspekti hutbe. - God. I, br. 3 (2000), str. 104-109. Hadžiosmanović, Lamija: 204. (rec.) O bošnjačkoj kući : Svrzina kuća / Svrzo’s house, Grupa autora, Sarajevo, Muzej Sarajeva, 2001. - God. III, br. 9 (2002), str. 138-139. Hafizović, Rešid: 205. Metafizička paradigma u sakralnoj arhitekturi islama. - God. VIII, br. 31 (2007), str. 10-15. Hajdarević, Hadžem: 206. Beharovo proljeće : Povodom novog, drugog izdanja književnohistorijske monografije o Beharu (1900.-1910.) prof. dr. Muhsina Rizvića. - God. I, br. 2 (2000), str. 96101. 207. (rec.) Vječiti savjeti vlastima : Ebu

Hamid Muhammed el-Gazali: Savjeti vlastima (Nasihatul-muluk), “El-Kalem”, Sarajevo 2001., Biblioteka “Klasična islamska misao”. Prijevod sa arapskog, predgovor i komentar: prof. dr. Enes Karić. - God. II, br. 5 (2001), str. 152. 208. (rec.) Talent kao Božiji dar : Zilhad Ključanin: Panorama pobožne bošnjačke poezije XX. stoljeća, Behrem-begova medresa, Tuzla, 2000. - God. II, br. 5 (2001), str. 153-154. 209. (rec.) Veličajni šarm eseja : Džafer Obradović : Bosna u ogledalu (eseji), IK “Ljiljan”, Sarajevo 2000., Biblioteka “Arhipelag”. - God. II, br. 5 (2001), str. 154-155. 210. (rec.) Dostojanstvo sjećanja : Mustafa Borović i Fuad Kovač : Godine opstanka (ratni zapisi od Drine do Une), “TZU”, Sarajevo, 2001. - God. II, br. 5 (2001), str.155-156. 211. (rec.) Orijentalisti - Zagovornici genocida : Norman Cigar: Uloga srpskih orijentalista u opravdanju genocida nad muslimanima Balkana (The role of Serbian Orientalists in Justification of Genocide Against Muslims of The Balkans), dvojezično (engleskobosansko) izdanje, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava & Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 2001. Prijevod na bosanski jezik: Ahmet Alibašić i Enes Karić. - God. II, br. 5 (2001), str. 156. 212. (rec.) Odgovornost u mišljenju i izricanju : Rasim Muminović: Filozofija ideologije (ideološko otrežnjavanje), I. tom (”Ideologija i trezvenost”) i II. tom (”Destruktivne ideologije 20. stoljeća”), “El-Kalem”, Sarajevo, 2001., Biblioteka “Duh i vrijeme”. - God. II, br. 5 (2001), str. 157. 213. (rec.) Behar : Muhsin Rizvić - književnohistorijska monografija, drugo izdanje, “Svjetlost”, Sarajevo 2000., Biblioteka “Kulturno naslijeđe”. - God. II, br. 5 (2001), str. 158. 214. (rec.) Pečevijino stoljeće : Ibrahim Alajbegović - Pečevija: Historija, I. tom (15201576.) i II. tom (1576.-1640.), “El-Kalem”, Sarajevo 2001, Biblioteka “Kulturna baština”. Prijevod, uvod i bilješke: prof. dr. Fehim Nametak. - God. II, br. 5 (2001), str. 159. 215. (rec.) Blamaža od čitanke : Islamska čitanka - Priručnik za vjeronauku i mektebe (Priredio: Bilal Hasanović), “El-Kalem”, Sarajevo, 2001. - God. II, br. 5 (2001 ), str. 160. 216. (rec.) Strategija kolonijalističkog haosa: Mahathir Mohamad: New Deal za Aziju, IK “Ljiljan”, Sarajevo, 2000., Biblioteka

138

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

“Demokratica”. Sa engleskog prevela: Senada Kreso. - God. II, br. 5 (2001), str. 161. 217. (rec.) Značajna historiografska građa, pretenciozan naslov za knjigu : Mehmedalija Bojić: Historija Bosne i Bošnjaka, TDK “Šahinpašić”, Sarajevo, 2001. - God. II, br. 6 (2001), str. 138-139. 218. (rec.) Odvažnost izricanja : Mustafa Spahić: Zemlja bez rodnog lista (politički eseji, članci, komenari), “Bemust”, Sarajevo, 2001. - God. II, br. 7 (2001), str. 146 -147. 219. (rec.) Slobodna, neopterećena misao : Annemarie Schimmel: Odgonetanje Božijih znakova - fenomenološki pristup islamu, “El-Kalem”, Sarajevo, 2001. Biblioteka “Hikmet”. Sa arapskog preveo: Fikret Pašanović. - God. II, br. 7 (2001), str. 147-148. 220. (rec.) Studije o al-Farabiju, Ibn Arebiju, Ostadu Elahiju : James Winston Morris: Orijentacije - Islamska misao u svjetskoj civilizaciji (studije), ”El-Kalem”, Sarajevo, 2001. Sa engleskog preveli: Nevad Kahteran, prof. dr Rešid Hafizović i prof. dr. Adnan Silajdžić. - God. II, br. 8 (2001), str. 214. 221. (rec.) Priroda kao dar Božiji i odgovornost čovjekova : Seyyed Hosein Nasr: Susret čovjeka i prirode (eseji), “El-Kalem”, Sarajevo, 2001. Prijevod sa engleskog i pogovor: dr Enes Karić. - God. II, br. 8 (2001), str. 215. 222. (rec.) Moderna poezija Sandžaka : Antologija savremene poezije Bošnjaka iz Sandžaka (izbor, predgovor, biografske i književnokritičke napomene: Almir Zalihić), “Bosanska riječ”, Tuzla, 2001. - God. II, br. 8 (2001), str. 216. 223. (rec.) Pjesnik koji pamti : Zilhad Ključanin: Nikad nisam bio u Bosni (pjesme), IK “Ljiljan”, Sarajevo & NTP “Bošnjak”, Bihać, 2000. - God. II, br. 8 (2001), str. 216-218. 224. (rec.) Knjiga o kontinuitetu genocida na Balkanu : Muslimani Balkana - Istočno pitanje u XX vijeku (Izbor tekstova) izbor sačinio Fikret Karčić, izdanje Behrembegove medrese u Tuzli, Tuzla, 2001. - God. II, br. 8 (2001), str. 218-219. 225. (rec.) Romaneskna pentologija : Feđa Šehović: Ilijasbegovići - Cronica Travuniana “Comapact”, Sarajevo, 2001. - God. II, br. 8 (2001), str. 220-221. 226. (rec.) Dug Srebrenici i poeziji : Džemaludin Latić: Srebrenički inferno (spjev). Bosančica-print, Sarajevo, 2001. Biblioteka

“Akme”. - God. III, br. 9 (2002), str. 132-133. 227. (rec.) Evlija ili fanatik : Ihsan Kasim Salihi: Bediuzzaman Said Nursi (biografija). IK “Ljiljan”, Sarajevo, 2002. Biblioteka “Život”. Sa arapskog: Abdullah Smajić. - God. III, br. 9 (2002), str. 133-134. 228. (rec.) Knjiga o uzrocima genocida u Bosni : Mehmedalija Bojić: Uzroci genocida u Bosni (studija), El-Kalem, Sarajevo, 2001. Biblioteka posebnih izdanja. - God. III, br. 9 (2002), str. 134. 229. (rec.) Nova osjećajnost : Povodom biblioteke “Nova osjećajnost” izdavačke kuće “Vrijeme” iz Zenice, u kojoj su februara-marta 2002. objavljena nova književna djela bosanskih autora - Zilhada Ključanina: Četiri zlatne ptice (priče), Asmira Kujovića. - God. III, br. 9 (2002), str. 134. 230. (rec.) Uzleti isfahanske filozofske škole u XVII. i XVIII. stoljeću : Henry Corbin: Islamska filozofija u Iranu - XVII i XVIII stoljeće. Naučno-istraživački institut “Ibn Sina”, Sarajevo, 2002., s francuskog preveo: Rešid Hafizović. - God. IV, br. 11 (2002), str. 98-99. 231. (rec.) Kontinuitet genocida : Hasan Balić: Bosanska kataklizma - studija slučaja Foča. “Magistrat”, Sarajevo, 2002. - God. IV, br. 11 (2002), str. 99-100. 232. (rec.) Zapadu cijelom opomena : Seyyed Hossein Nasr: Srce islama - trajne vrijednosti za čovječanstvo. “El-Kalem”, Sarajevo, 2002. Biblioteka Duh i vrijeme. Sa engleskog preveli: Rešid Hafizović i Nevad Kahteran. - God. IV, br. 11 (2002), str. 100-101. 233. (rec.) Biti svjedokom svoga vremena : Muhamed Filipović: Islam i teror. “El-Kalem”, Sarajevo, 2002. Biblioteka Duh i vrijeme. - God. IV, br. 11 (2002), str. 101 -102. 234. (rec.) Hamzin pjesnički dnevnik : Mustafa Hamza: Izabrane pjesme, “Bemust”, Sarajevo, 2002. - God. IV, br. 11 (2002), str. 102-103. 235. (rec.) Škripa nostalgije : Džemaludin Latić, Škripa vratnica (poezija), Naklada “Signum”, “Bosančica print” i Synopsis”, Sarajevo-Zagreb, 2002. - III, br. 13 (2003), str. 96-97. 236. (rec.) Svjedok dvaju stoljeća : Murat Baltić, Zapadne vode (roman), IK “Ljiljan”. Biblioteka “Novo pismo”, Sarajevo, 2003. - God. IV, br. 13 (2003), str. 97-98. 237. (rec.) Hofmann - ambasador islama

† BIBLIOGRAFIJA

u Evropi : Murad Wilfried Hofmann, Islam 2000. (eseji), “El-Kalem”, Sarajevo, 2003. Preveo Mirnes Kovač. - III, br. 1 3 (2003), str. 98-99. 238. (rec.) Nastavak Hamzinog pjesničkog dnevnika : Mustafa Hamza, Čovjek od zemlje (poezija), “Bemust” Sarajevo, 2002. - God. IV, br. 13 (2003), str. 99-101. 239. (rec.) Hrvanje s pričom : Enes Ratkušić; Hrvanje s vragom (priče), BZK “Preporod” u Mostaru, Mostar, 2002. - God. IV, br. 13 (2003), str. 101-102. 240. Sonetni otoci. - God. IV, br. 15 (2003), str. 108-111. 241. (rec.) Književnost u odgojnoj funkciji : Dževad Hodžić: Islamska čitanka (Za islamsku vjeronauku od 5. do 8. razreda osnovne škole), “El-Kalem”, Sarajevo, 2003. - God. IV, br. 16 (2003), str. 130-131. 242. Nove pjesme. - God. VII, br. 28 (2006), str. 76-80. Hajrić, Amrudin: 243. (rec.) Uticaj jedne porodice na očuvanje arapskog jezika : Jusuf Ramić, Moderna arapska književnost - Porodica al-Muwaylihi i njeni uticaji u književnosti, Preveo: Mehmed Kico, Fakultet islamskih nauka, 2003. - God. V, br. 20 (2004), str. 90-91. Hakki, Ismail, Uzunčaršili: 244. Poznati učenjaci u oblasti prava i vjere. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 88-96. S turskog: Bašić Kemal.* Prijevod sedamnaestog poglavlja iz knjige Osmanli devletinin ilmiye teškilati (Naučne ustanove u osmanskoj državi), Ankara, 1998., str. 227-239. 245. (rec.) Pogled u život i djelo Nedžiba Mahfuza : Mehmed Kico, Pogled u život i djelo Nedžiba Mahfuza, Fakultet islamskih nauka - El-Kalem, Sarajevo, 2006. - God. VII, br. 28 (2006), str. 87-88. Halide Nusret, Zlortuna: 246. Benim kučuk dostlarim (izvod). - God. I, br. 4 (2000), str. 126-132. S turskog: Filan Kerima. Halilović, Mehmed: 247. Uloga nastavnika u poticanju i razvijanju kreativnosti kod učenikaa. - God. VII, br. 28 (2006), str. 31-37. Halilović, Safvet: 248. Dželaluddin es-Sujuti (1445-1505). - God. VI, br. 24 (2005), str. 83-89. Halilović, Smajo: 249. Kvalitetan nastavnik za kvalitetno obrazovanje u Bosni i Hercegovini. - God. III,

br. 9 (2002), str. 50-53. 250. Uloga historije i kulturnohistorijskog naslijeđa u izgradnji odgojnoobrazovnih vrijednosti škole. - God. IV, br. 10 (2002), str. 27-35. 251. Kako odabrati školu za upis svoga djeteta. - God. IV, br. 13 (2003), str. 62-69. 252. Kako poboljšati školu i obrazovanje u BiH. - God. IV, br. 14 (2003), str. 38-41. Hamzić, Mirzet: 253. (rec.) Susret s vremenom u kojem se znao red : Safet Sijarić, Rod i dom, Bosanska riječ, Tuzla, 1999. - God. I, br. 2 (2000), str. 126-128. 254. (rec.) Zapis o djelima ljudskih ruku : Srebrenički inferno (Džemaludin Latić, “Bosančica print”, Sarajevo 2001.). - God. IV, br. 10 (2002), str. 130-132. 255. (rec.) Partija pokera s piscem za stolom : Isnam Taljić: Vjetrometina, Ljiljan, Sarajevo 2004. - God. V, br. 18 (2004), str. 126-127. 256. (rec.) Izvještaji iz tamnog vilajeta : Dževad Karahasan, Izvještaji iz tamnog vilajeta, Dobra knjiga, Sarajevo 2007. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 108-110. Hasanbašić, Senada: 257. (rec.) Kulture u konfliktu : Bernard Lewis, Kulture u konfliktu - kršćani, muslimani i jevreji u Doba otkrića, (Ljiljan, Sarajevo, 2002.). - God. IV, br. 15 (2003), str.118-119. 258. (rec.) Atlas islamskoga svijeta. - God. IV, br. 16 (2003), str. 108-110. 259. Uvodnik. - God. VII, br. 27, 28, (2006), str. 2, 2; God. VIII, br. 29, 30, 31, 32 (2007), str. 2; 2; 2; 2. 260. (rec.) Antologija bošnjačke uspavanke “San u bešu, uroci pod bešu” : Nirha Efendić (priređivač), San u bešu, uroci pod bešu, BZK Preporod Općinsko društvo Vogošća i Sarajevo Centar, Sarajevo 2007. - God. VIII, br. 30 (2007), str. 86-87. Hasanbegović, Muharem: 261. Izbor iz diskusija sa kolokvija “Kakve nam hutbe trebaju?”. - God. I, br. 3 (2000), str. 124-137. Hasani, Mustafa: 262. (rec.) Brak - Savremena kriza najstarije institucije : Rukaje Varis Maksud: Vodić za muslimanski brak, preveo Ahmet Alibašić, Selsebil, Živinice, 2003. - III, br. 16 (2003), str. 118-119. 263. (rec.) Knjiga jedinstvenog sadržaja

140

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

BIBLIOGRAFIJA †

na bosanskom jeziku : Osman Kozlić, Fikhska pravila, El-Kalem, Sarajevo, 2005. - God. VI, br. 23 (2005), str. 109-110. 264. (rec.) Knjiga o tešanjskoj ulemi : Almir Fatić: Tešanjska oaza islamske duhovnosti (Pregled islamske duhovnosti tešanjskog kraja) Planjax, Tešanj, 2005., 206 str. - God. VII, br. 25 (2006), str. 108-109. 265. Vjera u svakodnevnici. - God. VII, br. 27 (2006), str. 68-72. Hasanović, Bilal: 266. (rec.) Nad svakim znalcem ima još znaniji : Reagovanje. - God. II, br. 6 (2001), str. 154. Hasanović, Zuhdija: 267. Sredstva odgoja kojima se koristio Božiji poslanik, alejhi-s-selam. - God. II, br. 8 (2001), str. 6-18. 268. Kazna kao sredstvo odgoja. - God. IV, br. 11 (2002), str. 5-15. Hasković, Husein: 269. Pjesme. - God. IV, br. 16 (2003), str. 100-105. el-Hašimi, Muhamed Ali: 270. Musliman sa svojom djecom. - God. I, br. 1, 2, 3 (2000), str. 108-109, 106-108, 184186. Sa arapskog: Seljubac Sead. Havva, Sejid: 271. Naš duhovni odgoj : (Čišćenje srca). - God. I, br. 4 (2000), str. 120-125. Sa arapskog: Seljubac Sead. Hebib -Valjevac, Naila: 272. O komunikaciji. - God. I, br. 2 (2000), str. 60-64. Hee-Soo Lee (Cemil), Ibrahim Ilhan: 273. Osmansko-japanski odnosi. - God. I, br. 3 (2000), str. 170-175. S turskog: Bakšić Sabina. Heljić-Imamović, Amra: 274. Uticaj nastavnika na kreativnost djece. - God. VII, br. 27 (2006), str. 61-67. Hilić Hasan: 275. Vjeronauka u školama za vrijeme austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine. - God. I, br. 2 (2000), str. 88-94. 276. Porodica i odgoj djece. - God. II, br. 5 (2001), str. 88-95. 277. (rec.) Temeljni udžbenik vjere : Bilal Hasanović Ilmihal za prvi stupanj vjeronauke, Sarajevo (bez god. izdanja) deveto izdanje. - God. II, br. 6 (2001), str. 150-151. 278. Izvanporodična sredina i odgoj djeteta. - God. II, br. 7 (2001), str. 103-109.

279. Školstvo na području Velike Kladuše pod austrougarskom vlašću. - God. IV, br. 15 (2003), str. 95-99. 280. Školstvo na području Velike Kladuše u periodu od 1918. do 1941. godine. - God. V, br. 17 (2004), str. 139-144. 281. Uticaj porodice na formiranje ličnosti. - God. VI, br. 22 (2005), str. 57-62. Hodo, Azim: 282. Željezo. - God. VI, br. 22 (2005), str. 53-56. 283. Nuklearna dolina. - God. VII, br. 28 (2006), str. 38-40. Hodžić, Hajrudin: 284. U susret novoj školskoj godini. - God. VI, br. 23 (2005), str. 92-94. Hodžić, Dževad: 285. Uvodna riječ (uvodnik, u ovom broju). - God. I, br. 1, 2, 3, 4 (2000), str. 2; 2; 2; 2; God. II, br. 5, 6, 7, 8, (2001), str. 2, 2, 2, 2; God. III, br. 9, 10, 11, 12 (2002), str. 2, 2, 2, 2; God. IV, br. 13, 14, 15, 16 (2003), str. 2, 2, 2, 2; God. V, br.17, 18, 19, 20 (2004), str. 2, 2, 2, 2; God. VI, br.21, 22, 23, 24 (2005), str. 2, 2, 2, 2; God. VII, br. 25, 26 (2006), str. 2, 2. 286. O hutbi kao specifičnoj formi komuniciranja. - God. I, br. 3 (2000), str. 118-120. 287. Mogućnosti i potrebe usmjerenih programa - smjerova u medresama. - God. II, br. 8 (2001), str. 107-111. 288. (rec.) Da ustrajemo u otporu protiv zla i nepravde i da ne odustanemo od prava na svoju domovinu u Evropi : Vjera, narod i domovina: hutbe, govori i intervjui. - God. III, br. 12 (2002), str. 106-107. 289. (rec.) Prikaz razvoja kršćanskoevropske vizije islama - od ignoracije do tolerancije : Adnan Silajdžić: Islam u otkriću kršćanske Evrope - povijest međureligijskog dijaloga, biblioteka Islam u dijalogu, (Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 2003.). - God. IV, br. 15 (2003), str. 115-117. 290. Sveto Rudolfa Ottoa i islamski misticizam. - God. V, br. 20 (2004), str. 14-27. 291. O islamskim načelima umjetničkog oblikovanja sakralnog/svetog prostora. - God. VIII, br. 31 (2007), str. 16-20. 292. Priroda, život i ljubav u filozofiji Dželaludina Rumija. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 4-8. Hofman, Murad Wilfried: 293. O ulozi muslimanskih intelektualaca. - God. VII, br. 28 (2006), str. 18-

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

141

† BIBLIOGRAFIJA

23. S engleskog: Smajić Senaid. Hoodbhoy, Pervez: 294. Zašto se znanstvena revolucija nije desila u islamu. - God. II, br. 7 (2001), str. 5970. S engleskog: Sijamhodžić Sabahudin. Husejnović Alosman: 295. (rec.) Kad može Biblija, što ne može Kur’an! : Amsterdam. - God. VI, br. 23 (2005), str. 110-111. Husić, Aladin: 296. O imamskoj službi u tvrđavanja Bosanskog sandžaka u 15. i prvoj polovini 16. vijeka. - God. I, br. 4 (2000), str. 84.99. 297. (rec.) 415 godina Konjica : Konjic i njegova okolina u vrijeme osmanske vladavine (1463 - 1878), Biblioteka Kulturno naslijeđe / Općina Konjic, knj. 2., Konjic, 2001. Jusuf Mulić. - God. III, br. 9 (2002), str. 148-149. 298. Neke napomene o stvaralaštvu Muhameda Seida Serdarevića. - God. VII, br. 26 (2006), str. 80-85. 299. (rec.) Autobiografija Osman-age Temišvarskog : Autobiografija Osman-age Temišvarskog, Priredio, preveo s osmanskog turskog i obradio Ekrem Čaušević, Zagreb: Srednja Europa, 2004. str. 149. - God. VII, br. 26 (2006), str. 110-111. 300. (rec.) Višestruki kulturološki i znanstveni značaj : Gazi Husreb-begova biblioteka u Sarajevu: Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, svezak četrnaesti, obradio Osman Lavić, Al-Furkan, Fondacija za islamsko naslijeđe, Rijaset Islamske zajednice u BiH, London-Sarajevo, 1426.-2005., XXIV + 592 + prilozi (ukupno 640). - God. VII, br. 28 (2006), str. 92-93. 301. (rec.) Višestruki kulturološki i znanstveni značaj : Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu: Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, svezak petnaesti, obradio Osman Lavić, Al-Furkan, Fondacija za islamsko naslijeđe, Rijaset Islamske zajednice u BiH, London-Sarajevo, 1427.-2007., XXI + 288 + prilozi. - God. VII, br. 28 (2006), str. 93-94. Ibrišimović, Nedžad: 302. Hazreti Hidr. - God. IV, br. 14 (2003), str. 88-98. Ikbal, Muzafer: 303. Islam i zapad u novom svjetskom poretku. - God. VIII, br. 31 (2007), str. 40-46. S engleskog: Fatić Almir. Imamović-Terzić, Aida: 304. Interpretacija lirsko-epske pjesme

“Hasanaginica” u nastavi Islamske vjeronauke. - God. VIII, br. 29 (2007), str. 54-62. Imamović, Amra: 305. Nastavna jedinica: Moje zdravlje : Usvajanje novog gradiva. - God. VIII, br. 29 (2007), str. 50-53. Imširagić Amra: 306. Odgojno-obrazovna integracija djece koja imaju oštećen sluh. - God. VII, br. 26 (2006), str. 34-38. 307. Socijalni uzroci zloupotrebe alkohola među mladima. - God. VIII, br. 31 (2007), str. 58-64. * U koautorstvu sa Imširagić Azeminom. Imširagić Azemina: 308. Socijalni uzroci zloupotrebe alkohola među mladima. - God. VIII, br. 31 (2007), str. 58-64. * U koautorstvu sa Imširagić Amrom. Imširović, Abdulah: 309. Lijepo govoriti. - God. I, br. 3 (2000), str. 144-155. 310. Selam : o pozdravima općenito. - God. II, br. 6 (2001), str. 86-100. 311. Islamski edeb (bonton u komunikaciji). - God. IV, br. 13 (2003), str. 4255. 312. Islamski odnos prema hrani i piću. - God. IV, br. 16 (2003), str. 42-55. Indžić, Salih: 313. Neki primjeri Poslanikove a.s. neverbalne komunikacije. - God. III, br. 12 (2002), str. 33-37; God. VI, br. 23 (2005), str. 16-20. 314. Živjeti i obrazovati se u duhu vremena. - God. VII, br. 26 (2006), str. 53-57.-8. Inglehart Ronald, Norris Pippa: 315. Stvarni sukob civilizacija. - God. VI, br. 21 (2005), str. 41-46. priredio: Alibašić Ahmet. Iqbal, Muhammed: 316. Džamija u Kurtubi, Rumi i Goethe, Molitva. - God. VI, br. 21 (2005), str. 35-40. S engleskog: Latić Džemaludin. Isanović, Nusret: 317. Kultura religija - novi predmet u našim školama : Kratak pregled izlaganja sa Međunarodne stručne konferencije o uvođenju predmeta “Kultura religija” u škole Bosne i Hercegovine. - God. II, br. 6 (2001), str. 46-51. 318. Vjeronauka i kultura religija : odnos i mogućnosti dijaloga. - God. II, br. 6 (2001), str. 52-58.

142

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

BIBLIOGRAFIJA †

319. Islamske pedagoške akademije u kontekstu odgojno-obrazovnih izazova IZ-e. - God. II, br. 8 (2001), str. 130-144. 320. (rec.) Enciklopedija hadisa : (Mawsu-at al-Hadith al-Sharif, Thesaurus Islamicus Foundacion, Stuttgart, 2000.). - God. III, br. 9 (2002), str. 143-145. Ismail, Mohamed: 321. Osnovna svrha islamskog obrazovanja. - God. II, br. 7 (2001), str. 13-16. S engleskog: Mustafić Ifet. Izgnanička drama bosanske žene: 322. (rec.) Izgnanička drama bosanske žene : Bisera Suljić -Boškailo: Goli otok (roman), IK “Ljiljan”, Sarajevo, 2001. Biblioteka Novo pismo. - God. II, br. 7 (2001), str. 150. Jakub, Selma: 323. Gradeći islamsku psihologiju. - God. VI, br. 23 (2005), str. 21-27. Sa engleskog: Jusić Mersiha. Jukić, Abdulgafar: 324. Stari brojevi na novim stranicama. - God. II, br. 5 (2001), str. 133-137. Jusić – Softić, Medina: 325. Uloga vakufa u formiranju odgojnoobrazovnih institucija u Bosni i Hercegovini u toku XVI. stoljeća. - God. VI, br. 23 (2005), str. 48-56. 326. Potrebe djece. - God. VII, br. 27 (2006), str. 51-60. Jusić, Mersiha: 327. Psihološka dimenzija religije i religiozne motivacije. - God. VII, br. 25 (2006), str. 60-65. 328. Prilozi razumijevanju izrade individualiziranih planova i programa. - God. VII, br. 26 (2006), str. 22-27. Kadić, Samedin: 329. (rec.) Matična knjiga mrtvih : Husein Hasković: Matična knjiga mrtvih, Bosnia ars, Tuzla, 2002. - God. V, br. 18 (2004), str. 124-125. 330. Esej o identitetu. - God. VII, br. 28 (2006), str. 64-69. 331. Kakva (ne)treba biti književnost o genocidu. - God. VIII, br. 30 (2007), str. 68-71. 332. (rec.) Faktografija političkih paradoksa : Hamdija Fulurija, Retrovizor (karikature), Sarajevo-publishing, 2006. - God. VIII, br. 30 (2007), str. 87-88. 333. Esej o pećini. - God. VIII, br. 31 (2007), str. 106-112. 334. Disciplina i kontrola u školama

prema Michaelu Foucaultu. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 65-74. Kadribegović, Aziz: 335. 450 generacija Gazi Husrev-begove medrese. - God. I, br. 2 (2000), str. 116-120. 336. Jezik naših hutbi. - God. I, br. 3 (2000), str. 114 - 117. 337. Zrijenje. - God. IV, br. 14 (2003), str. 100-103. Kadrić, Adnan: 338. Insan se riječju podiže : Rana tursko-islamska književnost. - God. I, br. 2 (2000), str. 102-104. 339. Bosna kao inspiracija jedne turske pjesme nastale u Makedoniji početkom XX stoljeća. - God. I, br. 3 (2000), str. 166-168. 340. (rec.) Pitanje jezičkog kontinuiteta i kulturološkog identiteta : (Jahić Dževad - Halilović S, - Palić I., Gramatika bosanskoga jezika, Zenica, 2000.). - God. I, br. 4 (2000), str. 134-136. Kalender, Fahrudin: 341. Gimnazija u Livnu do 1945. godine. - God. VII, br. 26 (2006), str. 68-79. Kamber, Asim, Šarić Muhidin, Piralić Asim: 342. (rec.) Srebrenički inferno. - God. VII, br. 28 (2006), str. 91-92. Kapa, Berina: 343. (rec.) Arabistika u Bosni i Hercegovini : Prijevodi književnih djela sa arapskog na bosanski jezik 1900-1999. - God. III, br. 9 (2002), str. 124-128. Kaptein, N. J. G.: 344. Mevlud u vrijeme dinastije Fatimida. - God. IV, br. 10 (2002), str. 46-55. S engleskog: Karić Enes. Karčić, Fikret: 345. Naslijeđe prošlosti i izazovi budućnosti. - God. II, br. 6 (2001), str. 4-12. 346. Kako je hanefijski mezheb došao u Bosnu. - God. II, br. 8 (2001), str. 20-25. 347. (rec.) Pregled enciklopedijskih radova o islamu na engleskom i turskom jeziku. - God. III, br. 9 (2002), str. 100-106. : 348. Izučavanje genocida na pravnom fakultetu univerziteta u Sarajevu. - God. VIII, br. 30 (2007), str. 54. Karić, Enes: 349. Odgajati i obrazovati : Tradicija i suvremenost. - God. I, br. 1 (2000), str. 10-13. 350. Islamsko mišljenje u Bosni i Hercegovini na razmeđu starog i novog i prosvjetiteljski rad Mehmeda Džemaludina

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

143

† BIBLIOGRAFIJA

Čauševića. - God. I, br. 3 (2000), str. 6-15. 351. Strukturalno - stilistička analiza nekih Poslanikovih hutbi. - God. I, br. 3 (2000), str. 110-113. 352. Filozofijski dijalog religija umjesto sukoba civilizacija u procesu globalizacije : Pokušaj sinteze sa islamskog motrišta. - God. I, br. 4 (2000), str. 4-11. 353. Da li je “euro-islam utopija ili realna šansa za islam i za Evropu?. - God. II, br. 5 (2001), str. 42-50. 354. Globalopolis : (Napomene o muslimanskim gledanjima na globalizaciju). - God. II, br. 6 (2001), str. 13-21. 355. El-Ghazali, mufessir - osloboditelj svjetova Kur’ana : al-Ghazalijevo učiteljstvo za današnje proučavanje Kur’ana. - God. II, br. 7 (2001), str. 4-12. 356. Budućnost našeg visokog islamskog obrazovanja. - God. II, br. 8 (2001), str. 145147. 357. Kloniranje, filozofska, etička i religijska razmatranja. - God. IV, br. 13 (2003), str. 4-8. 358. (rec.) U sjeni nihilizma : Istina o istini: Svijet moderne i postmoderne Abdulah Šarčević: Politička filozofija i multikulturalni svijet. - God. IV, br. 14 (2003), str. 106-107. 359. (rec.) Hronika koja bilježi zanimljivu rijeku događaja : Šefko Hodžić, Dodir crnog kamena, DES, Sarajevo, 2003. - God. IV, br. 14 (2003), str. 111-111. 360. Annemarie Schimmel (1922-2003). - God. IV, br. 15 (2003), str. 38-42. 361. (rec.) Islam i sekularizam Syeda Muhammada Naquiba al-Attasa : u prijevodu dr. Džemala Latića). - God. IV, br. 16 (2003), str. 132-133. 362. (rec.) Još jedan prijevod Kur’ana na ruski : Koran, perevod smislov i komentarii, Prevela: Iman Valerija Porohova, Izd. Centar alFurkan, Moskva, 1998-1999. godine. Damask, 1419. (H). (Objavljeno pod pokroviteljstvom Ministarstva za islamske poslove i vakufe Ujedinjenih Arapskih Emirata). - God. IV, br. 16 (2003), str. 133-134. 363. Muslimansko iskazivanje vjere u Evropi danas. - God.VI, br. 22 (2005),str. 23-27. 364. Muhammed Asad (1900. - 1992.) : Život, djela, djelovanje, uticaj i mjesto u prevođenju i komentiranju Kur’ana. - God. VI, br. 23 (2005), str. 4-13. 365. Es-Sujuti - crtice iz njegove

biografije i naukovnog stasavanja. - God. VI, br. 24 (2005), str. 72-82. 366. (rec.) Vrijedna studija o bošnjačkoj emigraciji na američki način : Dr. Agić Senad, Imigracija i asimilacija (iskustvo bosanskih muslimana u Chicagu), Fakultet islamskih nauka i El-Kalem, Sarajevo, 2005. - God. VII, br. 25 (2006), str. 102-103. 367. Položaji koje je es-Sujuti zauzimao. - God. VII, br. 26 (2006), str. 4-16. 368. Kulture u konfliktu i dijalogu. - God. VIII, br. 31 (2007), str. 4-8. Kayabidi, Fahri: 369. Značaj odgoja i obrazovanja u procesu ljudskog razvoja. - God. I, br. 2 (2000), str. 109-114. S turskog: Smajić Muamera. Klanco, Mustafa: 370. Evropsko iskustvo u radu imama u dijaspori. - God. IV, br. 13 (2003), str. 56-62. Ključanin, Zilhad: 371. Etnička i poetska raspolućenost Skendera Kulenovića. - God. I, br. 2 (2000), str. 33-37. 372. Sinkretistički elementi u poeziji Mehmedalije Maka Dizdara. - God. I, br. 3 (2000), str. 36-40. 373. Disputi s Bogom Abdulaha Sidrana. - God. I, br. 4 (2000), str. 28-32. 374. “Bosanski temelj i islamska duhovnost” Džemaludina Latića. - God. II, br. 5 (2001), str. 58-63. 375. Sufizam u poeziji Melike Salihbegović. - God. II, br. 6 (2001), str. 41-43. 376. Islamski i bosanski elementi (teme i motivi) preferirani u bošnjačkoj poeziji. - God. II, br. 7 (2001), str. 51-58. 377. Neke forme islamske pjesničke tradicije u bošnjačkoj savremenoj poeziji. - God. III, br. 9 (2002), str. 20 - 25. 378. Čovjek iz kojega nije izašla svjetlost. - God. III, br. 9 (2002), str. 94-98. 379. Pobožno - didaktička poezija Osmana Đikića. - God. III, br. 12 (2002), str. 19-24. 380. Još ponešto o mevludu. - God. IV, br. 13 (2003), str. 24-28. 381. Istok u poeziji Safvet-bega Bašagića. - God. IV, br. 14 (2003), str. 22-30. 382. Misticizam Muse Ćazima Ćatića. - God. IV, br. 15 (2003), str. 18-27. 383. “Panislamizam” Šemsudina Sarajlića. - God. IV, br. 16 (2003), str. 8-14. 384. Sabiranje jezičke tradicije. - God. V,

144

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

BIBLIOGRAFIJA † Kovač, Fuad: 399. Poštar : Iz knjige pripovijedaka Bijeli konj. - God. V, br. 17 (2004), str. 146-151. Kovačević, Amel: 400. (rec.) Abeceda islamskog bankarstva : Muhammad Taqi Usmani. Uvod u islamske finansije (Živinice: Selsebil, 2003.), preveli Ahmat Alibašić i Amel Kovačević, str 222. - God. IV, br. 14 (2003), str. 110-110. Kozlić, Osman: 401. (rec.) Kontinuirano etiketiranje Bošnjaka : Amir Karić, Panislamizam u Bosni, Connectum, Sarajevo 2006. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 111-112. Kučuk-Sorguč, Indira: 402. Pisac između Scile i Haribde : Fragmenti iz biografije najvećeg i najkontraveznijeg bošnjačkog pisca: Mehmeda Meše Selimovića. - God. I, br. 4 (2000), str. 72-81. Kujović, Mina: 403. Ko su bile nastavnice u Muslimanskoj osnovnoj školi i Višoj djevojačkoj narodnoj školi u Sarajevu (1894. - 1918.). - God. VI, br. 21 (2005), str. 48-55. Kulenović, Muradif: 404. Učenje u grupi : Studijske grupe edukacionog odnosa. - God. I, br. 1 (2000), str. 52-58. Kunovac, Vahida: 405. (rec.) Novi udžbenici za vjeronauku : Muamer Tinjak: Vjeronauka za drugi razred osnovne škole, El-Kalem, Sarajevo, 2006. - God. VII, br. 28 (2006), str. 96-98. Kupusović, Amina: 406. (rec.) Muvekkitova poviest : Sarajevo, el-Kalem, 1999. s osmansko-turskog preveli Abdulah Polimac, Lamija Hadžiosmanović, Fehim Nametak, Salih Trako. - God. I, br. 1 (2000), str. 124-126. 407. (rec.) Popis Sandžaka Požega : Popis Sandžaka Požega 1579. godine (Defteri mufassal-i liva-i Pojega 987.), sa osmanskog prevela Fazileta Hafizović - Osijek, Državni arhiv, 2001. - (Građa za povijest Osijeka i Slavonije). - God. III, br. 9 (2002), str. 140-142. Lačević, Fatima: 408. Muallim i obrazovanje u modernom svijetu. - God. I, br. 3 (2000), str. 62-69. 409. Fatalizam racionaliteta : Upitnost ishodišta problematike Vjeronauke u edukaciji i uvođenje nastavnog predmeta Kultura religija. - God. II, br. 7 (2001), str. 98-102.

br. 17 (2004), str. 38-45. 385. Generalizacija pjesnika rođenih šezdesetih godina : Pobožna bošnjačka poezija od 1990. do 200. godine (II). - God. V, br. 18 (2004), str. 16-21. 386. Najmlađi pjesnici. - God. V, br. 19 (2004), str. 24-30. 387. Putevi / Staze. - God. V, br. 20 (2004), str. 86-87. 388. Dužni; i ostali. - God. VI, br. 22 (2005), str. 84-85. 389. Džingiz Ajtmanov - jedan od najvećih savremenih svjetskih pisaca. - God. VII, br. 26 (2006), str. 18-20. 390. (rec.) Nakon orijentalizma - orijentologija : Esad Duraković: Orijentologija, “Tugra” Sarajevo, 2007. - God. VIII, br. 30 (2007), str. 82-83. 391. Pobožna poezija bošnjačkih pjesnika “Izvan matice”. - God. IV, br. 10, 11 (2002), str. 36-40; 29-36. Knjiga u liječničkoj misiji u Bosni: 392. (rec.) Knjiga u liječničkoj misiji u Bosni : Syed Aeshad Husain: Nada za djecu - Lekcije iz Bosne, Behrem begova medresa, Tuzla, 2001. Prijevod sa engleskog: Razim Čolić, Amra Delić, Elma Dizdar, Mevludin Hasanović. - God. II, br. 7 (2001), str. 151-152. Koningsveld, W. Shadid P.S. Van: 393. Muslimanska odjeća u Evropi: Debate o mahrami. - God. VIII, br. 29 (2007), str. 32-49; br. 31 (2007), str. 21-28. S engleskog: Karčić Hamida. Kos-Burić, Edina: 394. (rec.) Inkluzivno obrazovanje : Haris Cerić i Amel Alić, Temeljna polazišta inkluzivnog obrazovanja, Hijatus, Zenica, 2005. - God. VII, br. 25 (2006), str. 103-10 5. Koštić, Mujo: 395. Mulabdić Edhem : Povodom 50 godina od smrti i 142 godine rođenja. - God. V, br. 17 (2004), str. 114-122. 396. Državna štamparija i službene i poluslužbene novine u Bosni i Hercegovini od 1866. do 1945. godine. - God. V, br. 18 (2004), str. 94-107. 397. Hasan Kafija - Pruščak : Prusac, 1544 - 1615. - God. V, br. 20 (2004), str. 80-84. * U koautorstvu sa Muamerom Smajić. 398. Slovenci u Sarajevu i školstvu Bosne i Hercegovine do sredine XX. stoljeća. - God. VI, br. 23 (2005), str. 61-75.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

145

† BIBLIOGRAFIJA Lambert, Craig: 410. Emocionalna staza uspjeha : Umijeće kontroliranja ljutnje, žalosti i njima srodnih osobina otkrivaju tajnu uspješnih. - God. IV, br. 10 (2002), str. 70-75. S engleskog: Smajlović Ismail. Latić, Džemaludin: 411. Osnove kur’anske pedagogije. - God. II, br. 5 (2001), str. 4-24. 412. U slavu pjesništva o uzvišenoj ljubavi. - God. IV, br. 15 (2003), str. 28-37. 413. (rec.) Potresni roman o genocidu nad Bošnjacima : Mirsad Sinanović, Žrtvovanje vuku, Promotej, Sarajevo,2003.). - God. IV, br. 15 (2003), str. 119-120. 414. Kur’an: Proljeće srca tvoga. - God. V, br. 18 (2004), str. 4-13. 415. Poezija Muhammeda Iqbala. - God. VI, br. 21 (2005), str. 31-35. 416. O ciljevima našega obrazovanja. - God. VI, br. 24 (2005), str. 4-8. 417. Imam Šafi i njegova “risala”. - God. VII, br. 25 (2006), str. 13-18. 418. Umijeće paraboliziranja : Rumijeva poetika. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 9. 419. Kad vjetar aškile s istoka krene. - God. IV, br. 10, 11 (2002), str. 108-111; 88-91. Lavić, Osman: 420. Tretman hutbe kod nas u XX stoljeću. - God. I, br. 3 (2000), str. 89-99. 421. Bibliografija “Muallima”. - God. I, br. 2, 3, 4 (2000), str. 188-198; 130-140; 140-143. Legenhausen, Muhammad: 422. Odnos između filosofije i teologije u postmoderno doba. - God. VI, br. 21 (2005), str. 11-21. S engleskog: Kukavica Edin. Lelić, Emin: 423. Mesnevihani Sarajeva. - God. VI, br. 24 (2005), str. 107-113. Lewis, Bernard: 424. Otomanska opsesija. - God. III, br. 9 (2002), str. 26-33. S engleskog: Pašanović Fikret. Lewis, C.S.: 425. Ukinuće čovjeka. - God. VII, br. 27 (2006), str. 20-27. S engleskog: Abadžić Hodžić Aida. Ličanin, Ifeta, Redžić, Amira, Kučukalić, Abdulah: 426. Alkoholizam i adolescenti. - God. IV, br. 16 (2003), str. 63-74. Lindholm, Tore: 427. Pravo na slobodu vjere. - God. VI,

br. 22 (2005), str. 14-22. S engleskog: Alibašić Ahmet. Lisičić, Sulejman: 428. Lična imena Bošnjaka dvije generacije. - God. V, br. 18 (2004), str. 78-83. Ljevaković, Zijad: 429. Učenje da je Allah jedan. - God. I, br. 2 (2000), str. 40-49. 430. Islamske teme. - God. I, br. 3 (2000), str. 54-60. 431. Kako treba držati hutbu. - God. I, br. 3 (2000), str. 121-123. 432. Nastavni plan i program medresa i islamski poziv danas. - God. II, br. 8 (2001), str. 104-106. U koautorstvu sa Ismetom Veladžićem. Mahmutović, Alma: 433. Moralnoreligijski odgoj u književnim djelima Edhema Mulabdića. - God. V, br. 19 (2004), str. 74-85. Mahmutović, Suad: 434. Višedecenijsko uništavanje vakufa u Bosni i Hercegovini. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 26-32. Maksidi, George: 435. Magisterium i akademska sloboda u klasičnom islamu i srednjovjekovnom kršćanstvu. - God. IV, br. 10 (2002), str. 82-90. S engleskog: Alibašić Ahmet. Mancheva, Mila: 436. (rec.) Nebeska Srbija: od mita do genocida : Branimir Anzulović, Hurst, 1999., London, xii + 233 str. - God. IV, br. 16 (2003), str. 123-124. S engleskog: Smajić Aid. Maqsood, Ruqayyah Waris: 437. Ključ sretnoga braka. - God. IV, br. 15 (2003), str. 64-67. S arapskog: Alibašić Ahmet. Mehanović, Muhamed: 438. Ahmed Mujezinzadeov pedagoški opus u djelu Enisu-l-vaizin. - God. II, br. 7 (2001), str. 26-43. Mehmedović, Ahmed: 439. Alimske porodice: Bistigije - Jakubovići. - God. VI, br. 24 (2005), str. 100106. 440. Alimske porodice: Sikirići. - God. VII, br. 25 (2006), str. 84-96. 441. Alimske porodice: Muzaferije - Sabrihadžihafizović. - God. VII, br. 28 (2006), str. 54-62. 442. Alimske porodice: Rifdi-Ćerimović. - God. VIII, br. 29 (2007), str. 80-85.

146

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

BIBLIOGRAFIJA † Muminović, Hašim: 458. Nastava u savremenim didaktičkim teorijama. - God. II, br. 5 (2001), str. 100-106. 459. Dimenzije nadarenosti i identifikacija. - God. III, br. 12 (2002), str. 40-47. Muratović, Rasim: 460. Osnovne sličnosti i razlike između Holokausta nad Jevrejima i genodica nad Bošnjacima. - God. VIII, br. 30 (2007), str. 23-29. Musić, Kenan: 461. Allahov poslanik Muhammed, s.a.v.s., aktuelnost ličnosti i stil života. - God. VIII, br. 29 (2007), str. 13-17. Mustafić, Ifet: 462. Islamska pedagoška misao Hamdije Mulića. - God. III, br. 9, 10, 11 (2002), str. 70-75; 92-100; 70-75. 463. Komparativna analiza zakonske regulative o slobodi vjere i pravnom statusu vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini, republici Hrvatskoj i Crnoj Gori -God. VI, br. 24 (2005), str. 31-42; God. VII, br. 25 (2006), str. 34-46. 464. Prijevodi Kur’ana na engleski jezik. - God. VIII, br. 29, 31, 32 (2007), str. 40-44; 2939; 33-43. Neimarlija, Hilmo: 465. Mitologija moderne znanosti o prirodi. - God. IV, br. 11 (2002), str. 24-28. 466. (rec.) Bosanska toplina susreta boje i linije u slikarstvu Seida Hasanefendića : Riječ na promociji monografije Seid Hasanefendić u Gradskoj galeriji Collegium Artisticum u Sarajevu, 8. decembra 2004. - God. VI, br. 21 (2005), str. 80-81. 467. (rec.) Prijevod Kur’ana sa punom prevodilačkom sviješću : Riječ na promociji prijevoda Kur’ana na bosanski jezik akademika Esada Durakovića u sali Doma Vojske Federacije BiH, 24. septembra 2004. - God. VI, br. 21 (2005), str. 81-82. 468. Nezavršena presuda. - God. VIII, br. 30 (2007), str. 4-7. Nekoliko priča Dželaluddina Rumija: 469. Nekoliko priča Dželaluddina Rumija. - III, br. 17, 18 (2004), str. 63-70; 40-45. S perzijskog: Abadžić -Navaey Azra. Nove pjesme Aziza Kadribegovića: 470. Nove pjesme Aziza Kadribegovića. - God. IV, br. 11 (2002), str. 92-96. Novo izdanje krajiških junačkih pjesama: 471. (rec.) Novo izdanje krajiških

443. Alimske porodice: Mulaibrahimović Muftić (Svirac). - God. VIII, br. 31 (2007), str. 88-94. Memija, Mufid: 444. Istine povijesti u žrvnju dnevne politike. - God. III, br. 9 (2002), str. 86-89. el-Mesiri, Abdulvehab: 445. Karakteristike novog islamskog diskursa. - God. I, br. 3 (2000), str. 16-27. Mešić, Hajrudin: 446. Genocid u udžbenicima historije. - God. VIII, br. 30 (2007), str. 55-59. Mjerilo /kriterij/ istine: 447. Mjerilo /kriterij/ istine : Hadždži Halifa (Katib Čelebi). - God. VII, br. 28 (2006), str. 12-17. Sa arapskog: Karić Enes. Mrahorović, Muhamed: 448. Mu’tezilizam i mazdejska teologija : Islamska misao - strukturalni obziri i dimenzije. - God. I, br. 1 (2000), str. 46-50. 449. Arapsko - islamsko mišljenje i društvo u historijskoj perspektivi. - God. I, br. 3 (2000), str. 30-35. 450. Islamska umjetnost u svjetlu Kur’ana časnog. - God. III, br. 9 (2002), str. 90-92. 451. Duhovna spoznaja Salika. - God. VI, br. 22 (2005), str. 4-11. U koautorstvu sa Muamerom Mrahorovićem. Mrkonjić, Sabina: 452. Domaća zadaća u odgojnoobrazovnom radu. - God. VIII, br. 29 (2007), str. 46-49. Muhammed, M. M. Dheem: 453. Obrazovanje i muslimani Šri Lanke. - God. IV, br. 15 (2003), str. 100-105. Sa engleskog: Grabus Nedžad. Muhić, Ferid: 454. O poučavanju i upućivanju u islamu. - God. I, br. 1 (2000), str. 26-30. Mulalić, Muhidin: 455. Uloga multikulturnog i globalnog obrazovanja u promoviranju mira, tolerancije i razumijevanja u Bosni i Hercegovini. - God. VI, br. 24 (2005), str. 56-64. Mulić, Jusuf: 456. Muslimansko školstvo na današnjem području općine Konjic u vrijeme osmanske i austrougarske vladavine. - God. II, br. 6 (2001), str. 118-129. 457. Stanje muslimanskih škola u Bosni i Hercegovini na početku 1882/1883. školske godine. - God. II, br. 7 (2001), str. 134-138.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

147

† BIBLIOGRAFIJA

junačkih pjesama : Luka Marjanović: Krajiške junačke pjesme, novo (prilagođeno) izdanje, NTP “Bošnjak”, Bihać, 2000. - God. II, br. 6 (2001), str. 146-147. Nyang, Sulayman S.: 472. Viđenje američkog muslimana : Teologija “drugih” u islamu. - God. I, br. 1 (2000), str. 110-114. S engleskog: Agić Senad i Nadira. Obradović, Džafer: 473. Bosnoljupci : Prilog karakterološkoj tipologiji bošnjačkog antibošnjaštva. - God. II, br. 5 (2001), str. 140-150. Obrazovanje u azijskim civilizacijama: 474. Obrazovanje u azijskim civilizacijama : Indija, Kina, Japan. - God. V, br. 17 (2004), str. 132-138. * Ovo je prijevod teksta koji je preuzet iz The New Encyclopedia Britannica, 15. izdanje, 1997., sv. 18. Obrazovanje u klasičnim kulturama: Obrazovanje u klasičnim kulturama : Stari Rimljani. - God. IV, br. 13 (2003), str. 7681. *Tekst preuzet iz The New Encyclopedia Britannica, 15. izdanje, 1997., sv. 18, str. 1-90. Obrazovanje u perzijskoj bizantiskoj, ranoj ruskoj i islamskoj civilizaciji: 475. Obrazovanje u perzijskoj, bizantiskoj, ranoj ruskoj i islamskoj civilizaciji. - God. IV, br. 14 (2003), str. 60-67. Prevod teksta koji je preuzet iz The new Encyclopedia Britanica 15. izdanje 1997 svezak 18. Obrazovanje u primitivnim i ranim civiliziranim kulturama: 476. Obrazovanje u primitivnim i ranim civiliziranim kulturama. - God. IV, br. 11 (2002), str. 78-86. *Tekst preuzet iz The New Encyclopedia Britannica, 15. izdanje, 1997., sv. 18, str. 1-90. Obrazovni sistem u Islamskoj zajednici: 477. Obrazovni sistem u Islamskoj zajednici : okrugli sto održan u Sarajevu 3. i 4. 11. 2001. godine u organizaciji redakcije Novog Muallima. - God. II, br. 8 (2001), str. 42-44. Okanović, Zijad: 478. Primjena grafoskopa i grafofolija u nastavi vjeronauke. - God. V, br. 17 (2004), str. 94-99. Omanović – Veladžić, Alma: 479. (rec.) Muslimani Balkana : Fikret Karčić, Muslimani Balkana: “Istočno pitanje” u XX vijeku, Behram-begova medresa, Tuzla 2001., 296. str. - God. VI, br. 24 (2005), str. 118120.

480. Karađoz-begova medresa u Mostaru. - God. VIII, br. 31 (2007), str. 95-104. Omer, Turan: 481. Vjersko obrazovanje u nekim balkanskim zemljama. - God. III, br. 12 (2002), str. 62-67. S turskog: Osmanbegović Samira. Omerbašić, Šefko: 482. Islamski vjeronauk u Hrvatskoj. - God. I, br. 1 (2000), str. 78-80. Omerdić, Muharem: 483. Vjeronauka u školi. - God. I, br. 1 (2000), str. 68-77. 484. Hutba i hatibi u islamskoj zajednici u BiH. - God. I, br. 3 (2000), str. 100-103. 485. Odgoj i škola u ozračju antimuslimanskih strategija. - God. I, br. 4 (2000), str. 49-56. 486. Vjersko-prosvjetni kadar Islamske zajednice danas. - God. II, br. 8 (2001), str. 5294. 487. Sudbina imama u proteklom ratu u Bosni i Hercegovini. - God. VIII, br. 30 (2007), str. 19-22. 488. O hutbi. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 100, 105. Palić, Ismail: 489. (rec.) Trilogija o bosanskom jeziku : Jahić Dževad, Trilogija o bosanskom jeziku, Ljiljan, 1999. - God. I, br. 1 (2000), str. 119-123. Pašanović, Fikret: 490. Idžma’ - konsenzus u islamskom pravu. - God. II, br. 7 (2001), str. 77-91. 491. Opomena Endelusa. - God. V, br. 17 (2004), str. 46-50. Pehlić, Izet: 492. Idemo prema humanizaciji škole. - God. II, br. 6 (2001), str. 67-71. 493. Približimo školu učeniku. - God. II, br. 7 (2001), str. 115-118. 494. Nova škola - iznutra. - God. III, br. 9 (2002), str. 54-57. Pitić, Remzija: 495. Islamska zajednica i mediji u BiH. - God. I, br. 2 (2000), str. 82-85. 496. (rec.) U ime identiteta : Amin Maalouf, U ime identiteta - Nasilje i potreba za pripadnošću, (Prometej, Zagreb, 2002.,) 150 str. - God. IV, br. 15 (2003), str. 114-115. 497. Vjerski program. - God. VII, br. 27 (2006), str. 74-94. 498. Sveta mjesta u velikim svjetskim tradicijama : (kratke naznake o hodočašću i hadždžu). - God. VII, br. 28 (2006), str. 26-30.

148

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

BIBLIOGRAFIJA † Pjanić, Fatima: 499. Značaj izbora postupka i sredstva u recepciji nastavnih sadržaja iz vjeronauke. - God. IV, br. 10 (2002), str. 64-69. 500. Motivacija i motivi u školskom učenju. - God. III, br. 12 (2002), str. 57-61. Pleh, Dževad: 501. Turban i halifa. - God. I, br. 4 (2000), str. 102-111. Pleh, Mina: 502. Analiza praćenja vjeronauke. - God. VIII, br. 31 (2007), str. 48-57. Porijeklo ranog kršćanskog obrazovanja: 503. Porijeklo ranog kršćanskog obrazovanja. - God. IV, br. 15 (2003), str. 84-94. Povijest i umijeće čitanja – razumijevanja kur’anskog teksta: 504. (rec.) Povijest i umijeće čitanja - razumijevanja kur’anskog teksta : Jusuf Ramić: Tefsir - historija i metodologija, Fakultet islamskih nauka - Sarajevo, “Biblioteka posebnih izdanja”, Sarajevo, 2001. - God. II, br. 6 (2001), str. 140. Povratak na hikaju o starici: 505. Povratak na hikaju o starici. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 10. S perzijskog: Hadžimulić Halid. Prepjevao: Latić Džemaludin. Preporuke okruglog stola „Obrazovni sistem u Islamskoj zajednici“: 506. Preporuke okruglog stola „Obrazovni sistem u Islamskoj zajednici.“ - God. II, br. 8 (2001), str. 194-201. Pripovijedački vrtovi Irfana Horozovića: 507. (rec.) Pripovijedački vrtovi Irfana Horozovića : Irfan Horozović: Izabrane pripovijetke, “Sejtrija”, Sarajevo, 2000. - God. II, br. 6 (2001), str. 141-143. Rahman, Fazlur: 508. Islam i modernizam : Transformacija intelektualne tradicije. - God. I, br. 4 (2000), str. 12-26. S engleskog: M. C. Ramadan, Tariq: 509. Između asimilacije otuđenja. - God. IV, br. 10 (2002), str. 4-9. S engleskog: Karčić Fikret i Hamida. 510. Kulturna alternativa. - God. VII, br. 25 (2006), str. 4-12. S engleskog: Sinanović Ermin. Ramić, Jusuf: 511. Gramatička i stilistička analiza rečenice u Kur’anu. - God. III, br. 12 (2002), str. 12-17; God. IV, br. 13, 14 (2003), str. 18-23, 14-21. Risala imama Šafije: 512. “Risala” imama Šafije. - III, br. 29, 26 (2006), str. 76-78; 60-66. S arapskog: Mešić Muriz. Rizvić, Muhamed: 513. Priprema oglednog nastavnog sata iz islamske vjeronauke. - God. V, br. 18 (2004), str. 73-77. 514. Mesh, gusul i tejemmum. - God. VII, br. 25 (2006), str. 77-81. 515. Smanjena sposobnost učenja i nedostatak pažnje. - God. VII, br. 27 (2006), str. 44-50. Roman o stradanju muslimana u Španiji: 516. (rec.) Roman o stradanju muslimana u Španiji : Tariq Ali: Sjene narova drveta (roman), II izdanje, IK “Ljiljan”, Sarajevo, 2000. Sa engleskog: Senada Kreso. - God. II, br. 6 (2001), str. 144. Safi, Louay M.: 517. Islamsko obrazovanje i političko sazrijevanje : Iskustvo koje mijenja američke muslimane. - God. I, br. 3 (2000), str. 176-183. S engleskog: Fazlić Hazim. 518. Islam i globalni izazov - suočavanje sa iskrivljavanjem slike o islamu od strane globalnih medija. - God. II, br. 5 (2001), str. 6471. S engeskog: Kovač Mirnes. Salkić, Muhamed: 519. Odnos obrazovnih institucija u okviru obrazovnog sistema IZ. - God. II, br. 8 (2001), str. 165-170. Sarikčioglu, Ekrem: 520. Šejhul-islam : institucija vjerske uprave u Osmanskoj državi. - God. II, br. 6 (2001), str. 112-115. S turskog: Pitić Remzija. Schimmel, Annemarie: 521. Geografija pjesnika - III, br. 15, 16 (2003), str. 43-55; 15-27; br. 17 (2004), str. 2234. Sa arapskog: Karić Enes. Schneider, Robert: 522. Evolucija ili evolucionizam, kreacija ili kreacionizam : Razlučivanje znanstvene od ideološke terminologije. - God. V, br. 20 (2004), str. 43-49. S engleskog: Smajić Aid. Sedić, Fuad: 523. Poslanik Muhammed a.s. kao uzor muallimima i vjeroučiteljima. - God. I, br. 2 (2000), str. 4-8. 524. Naredbe, savjeti i preporuke. - God. V, br. 17 (2004), str. 4-20. Selhanović, Selman: 525. (rec.) Prijestonica zločina : Foča

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

149

† BIBLIOGRAFIJA

- ponovljeni zločin i hronologija zločina 1941 - 45./1992-95. godina, Faruk Muftić, “Des”, Sarajevo, 2001. - God. III, br. 9 (2002), str. 150. 526. (rec.) Zaboravljeni bošnjački intelektualac : Filozofski pisac Salih Kazazović (Esad Zgodić, VKBI, Sarajevo, 2000.g.). - God. IV, br. 10 (2002), str. 135. 527. (rec.) Bolje domaći nego tuđi vladar : Ali-paša Rizvanbegović i njegovo doba (Hamdija Kapidžić, ANUBIH, Sarajevo, 2001.)). - God. IV, br. 10 (2002), str. 136-137. 528. (rec.) Naivnost krvlju plaćena : Mustafa Sućeska: Krvava ćuprija na Drini, DES, Sarajevo, 2001. - God. IV, br. 11 (2002), str. 104105. 529. (rec.) Razgolićenje psihe zločinaca : Ismet Dizdarević, Nezaborav usjeklina genocida, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo, 2003. - God. IV, br. 15 (2003), str. 125-126. 530. (rec.) Čuvari autentičnosti hadisa : Šefik Kurdić, Velikani islamske znanosti, Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2003. - God. IV, br. 16 (2003), str. 129. 531. (rec.) Geneza konstituiranja javnosti u BiH : Dr. Enver Demirović: Javnost - pretpostavke konstituiranja ovog fenomena u Bosni i Hercegovini, Avicena, Sarajevo, 2004. - God. VI, br. 21 (2005), str. 85-86. 532. (rec.) Uzroci koji su prethodili nasilnom pokrštavanju : Dr. Mustafa Memić: Pojave prozelitizma u plavsko-gusinjskom kraju 1913. i 1919. godine, Sarajevo, 2004. godine. - God. VI, br. 22 (2005), str. 90-91. 533. (rec.) Daije - s riječi na djela : Muhammed es-Sibbag: Odlike uspješnog daije, Izdavač: S. Zaimović, Zenica 2002. god. - God. VI, br. 23 (2005), str. 100. 534. (rec.) Kako ispuniti uvijete za bavljenje tefsirom : Safvet Halilović, Osnovi tefsira, Islamska pedagoška akademija u Zenici, Zenica 2005. - God. VII, br. 25 (200 6), str. 106107. 535. (rec.) Stradanje djece otkriva karakter rata i njegovu genocidnost : Mustafa Salihović, Pokidani poljupci Podrinja, Istraživačko dokumentacioni centar, Sarajevo 2005. - God. VII, br. 25 (2006), str. 107-108. 536. (rec.) Nek izvori duše poteku : Aziz Nuhić: “Ciklusi duše”, BZK Preporod, Konjic, 2005. - God. VII, br. 26 (2006), str. 111-112. 537. (rec.) Knjiga koja hrabri : Jusuf el-Kardavi: Radosne vijesti o trijumfu islama,

Muslimansko bratstvo, Sarajevo, 2004. - God. VII, br. 26 (2006), str. 112. 538. (rec.) Čežnja, žal i gorčina : Miralem Resulović: Samotna mahala, Sarajevo, 2006. - God. VII, br. 28 (2006), str. 94-95. 539. (rec.) Tragom muhadžirske drame : Safet Bandžović: Iseljavanje Bošnjaka u Tursku, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo, 2006. - God. VII, br. 28 (2006), str. 95-96. Seljubac, Sead: 540. (rec.) Izvori informacija : katalozi, leksikoni i enciklopedije. - God. III, br. 9 (2002), str. 108-115. 541. Četiri razine sure El-Kehf. - God. IV, br. 14 (2003), str. 32-36. 542. Vlasnici rovova. - God. VI, br. 24 (2005), str. 93-98. 543. Ibrahim a.s., i četiri ptice. - God. VIII, br. 29 (2007), str. 4-12. Sijamhodžić-Nadarević, Dina: 544. Didaktičko-metodičke ideje Burhanuddina Ez-Zernudžija. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 80-86. Sijamhodžić, Sabahudin: 545. Muslimanska braća : najznačajniji muslimanski pokret u 20. stoljeću. - God. II, br. 6 (2001), str. 32-40. Sivčević, Hamdija: 546. Muderis, pedagog i reformator Behram-begove medrese u Tuzli. - God. IV, br. 14 (2003), str. 50-59. Slatina, Mujo: 547. Odgoj / obrazovanje između sekularizma i interkulturalizma. - God. I, br. 1 (2000), str. 14-25. 548. Principi učenja i razvoj ličnosti. - God. I, br. 2 (2000), str. 9-25. 549. Čovjek kao biće potreba i odgoj. - God. I, br. 3 (2000), str. 41-52. 550. Potrebe za naučno-pedagoškim institutom IZ u Bosni i Hercegovini. - God. II, br. 8 (2001), str. 177-181. 551. Tačan i istinit metodološki pristup istraživanju odgoja /obrazovanja. - God. III, br. 9 (2002), str. 36-49. 552. Procesi konfluentnog obrazovanja u ciklusu kultura - ličnost. - God. IV, br. 10 (2002), str. 12-25. 553. Uspješno podučavanje i/ili aktivno učenje u nastavi vjeronauke. - God. IV, br. 11 (2002), str. 52-67. 554. Briga o darovitoj djeci - strategijska

150

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

BIBLIOGRAFIJA †

borba za ekonomski prosperitet : Projekt za podsticaj društvene i pedagoške brige o darovitoj djeci. - God. III, br. 12 (2002 ), str. 48-56. 555. Obrazovanje volje. - God. V, br. 20 (2004), str. 4-12. 556. Kritičko mišljenje kao praktično i teorijsko pitanje školskog obrazovanja. - God. VI, br. 22 (2005), str. 38-48. Smajić, Aid: 557. Trening asertivnosti u djelima ranih muslimanskih učenjaka. - God. V, br. 20 (2004), str. 50-61. Smajić Muamera: 558. Hasan Kafija - Pruščak : Prusac, 1544 - 1615. - God. V, br. 20 (2004), str. 80-84. * U koautorstvu sa Mujom Koštićem. Smajić, Ramiza: 559. Školstvo u BiH na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. - God. I, br. 1 (2000), str. 100-105. 560. Povijest pod nogama : Fragmenti iz historije otimanja vakufa. - God. I, br. 3 (2000), str. 158-163. 561. Koju historiju učiti?. - God. II, br. 6 (2001), str. 132-136. 562. Aktuelna terminološka problematika u izučavanju osmanskog perioda historije Bosne i Hercegovine : Prema vakufnami Ahmed-age sina Husejnova za njegov vakuf u rodnoj kasabi Bugojnu. - God. II, br. 8 (2001), str. 208-212. Smajlović, Mustafa: 563. (rec.) Tri sna o Aladži džamiji : Mirsad Sinanović: San Hasana Nazira, Conectum, Sarajevo, 2005. - God. VI, br. 23 (2005), str. 107-109. 564. (rec.) Knjiga koja uči i brani od zaborava : Nela Beran: Foči, roman. - God. VII, br. 25 (2006), str. 115-116. 565. (rec.) Ljepota pjesničkog veza iz Rahimine sehare : Rahima Halimanović - Šehić: Žar ognjišta, poezija. - God. VII, br. 25 (2006), str. 116-117. 566. (rec.) Knjiga koju su ispisali rat i osvješćenje : Esad Kuskunović: Ratovi, kušnje i opomene, roman. - God. VII, br. 25 (2006), str. 117 - 118. 567. (rec.) Religiozna ljubav prema poeziji : Safet Sefer: Bijela ptica, poezija. - God. VII, br. 25 (2006), str. 119-120. Softić – Alibašić, Mersiha: 568. Stres u nastavničkom pozivu i mogućnosti njegova prevazilaženja. - God. VII, br. 26 (2006), str. 39-44.

569. Odgojne poruke i vrijednosti u usmenim pričama Bošnjaka. - God. IV, br. 15 (2003), str. 68-81. Spahić, Mustafa: 570. O hutbi. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 101,106. Stari Grci: 571. Stari Grci. - God. III, br. 12 (2002), str. 83-90. Suhrawardi, Jahja Šihabuddin: 572. Kazivanje o zapadnom izgnanstvu : Etički, pravni i običajno-pravni mehanizmi mirnog suživota u jugoistočnoj Evropi s posebnim osvrtom na osmanlijsko doba. - God. II, br. 5 (2001), str. 82-85. S arapskog: Mrahorović Muhamed. Svjedočanstvo s osjetnim zadrškama: 573. (rec.) Svjedočanstvo s osjetnim zadrškama : Alija Izetbegović: Sjećanja (autobiografski zapisi), TPK “Šahinpašić”, Sarajevo, 2001. - God. II, br. 7 (2001), str. 148-149. Šahmanović, Sadžida: 574. Piri Reis i njegove karte. - God. VI, br. 21 (2005), str. 66-70. Šeltut, Mahmud: 575. Post. - God. I, br. 4 (2000), str. 4041. S arapskog: Dautović Ferid. Šinkovec, Miha: 576. Tespih - nanizane misli. - God. V, br. 19 (2004), str. 102-106. Sa slovenskog: Zdravić Nada. Šišić, Hadžib: 577. Tarik (1908-1910). - God. II, br. 5 (2001), str. 120-132. Šljivo, Meho: 578. (rec.) Povratak zajedničkim vrijednostima : Gunar Stolset, Šta je onda čovjek - tekstovi za vjeru i razmišljanje, Sejtarija 2003., s norveškog preveo Rasim Muratović. - God. V, br. 18 (2004), str. 129-130. 579. Tumačenje islama u savremenom svijetu - komunikološki diskurs. - God. V, br. 19 (2004), str. 90-100. 580. Komunikacijski planovi Kur’ana. - God. VI, br. 21 (2005), str. 24-29. 581. (rec.) “Medijski mongoli Zapada” pred zidinama istine : Mustafa Spahić, Istina ili laži svijeta, Bemust, Sarajevo 2006. - God. VII, br. 27 (2006), str 115-117. 582. (rec.) Fenomenološki i hermeneutički ogled o islamskoj etici : (Mustafa Spahić: Etika i društvo, Bemust, Sarajevo 2006.). - God. VIII, br. 29 (2007), str. 92-93.

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

151

† BIBLIOGRAFIJA

583. (rec.) Riznica Poslanikovog sunneta i edeba : Ibn Kajjim el-Dževzije, Poslanikove fetve, prijevod sa arapskog: Jasmin Hadžikadunić, El-Kelimeh, Beograd, 2006. - God. VIII, br. 29 (2007), str. 93-94. 584. Retorika i manipulacija. - God. VIII, br. 30 (2007), str. 60-64. 585. (rec.) Psihoanaliza srpskog negacionizma : Louise L. Lambrisch, Efekt leptira, Armis Print, Sarajevo, 2007. - God. VIII, br. 31 (2007), str. 116-117. 586. Poštuj Božije granice. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 98-99. Štulanović, Muharem: 587. Muallim el-Kutub : učitelj i odgajatelj srca (Vaz). - God. II, br. 7 (2001), str. 92-96. Taljić, Isnam: 588. Povratak. - God. IV, br. 10 (2002), str. 102-106. 589. Tri pripovijesti s epilogom. - God. IV, br. 16 (2003), str. 88-97. 590. Književna alhemija i blasfemija Paula Coelha. - God. V, br. 17 (2004), str. 35-37. 591. (rec.) Savremenost i poslije šest i po stoljeća : Ibn Kajim el-Dževzi: Knjiga o duši, NID Novi Kevser, preveo: Mustafa Prljača. - God. V, br. 17 (2004), str. 168-169. 592. (rec.) Knjiga koja se hoće oduprijeti gubljenju identiteta raseljenih Bošnjaka : Nihad Krupić: Ram za sliku moje Bosne, pripovijetke, izdavač Krups Desing, Sarajevo-Vancouver, 2004. - God. V, br. 17 (2004), str. 169-170. 593. (rec.) Knjiga pune jezičke zrelosti : Aziz Kadribegović: S onu stranu puta, BZK Preporod - Centar Sarajevo, Sarajevo, 2004. - God. V, br. 17 (2004), str. 175-17 6. 594. (rec.) Lingvist u jeziku prozne poezije : Dževad Jahić Azizov: Vitorin vrijes, Podružnica pisaca Hercegovačko - neretvanskog kantona, Mostar 2004. - God. V, br. 18 (2004), str. 130-131. 595. (rec.) Sraz velike teme i velikog pisca : Tariq Ali: Knjiga Salahudinova, Bemust, Sarajevo, 2004. - God. V, br. 18 (2004), str. 136-138. 596. (rec.) Biserje književne umjetnosti : Amin Maluf: Samarkand, roman, Laguna, Beograd 2004. - God. V, br. 18 (2004), str. 138-139. 597. (rec.) Dvojica muslimana kao velikani 19. stoljeća : Boualem Bessaih: Emir Abdulkadir i imam Šamil, Heroj Magreba i heroj

Kafkaza, Izdavačka kuća Ljiljan, Sarajevo, 2004. - God. V, br. 18 (2004), str. 140-141. 598. (rec.) Odbrana od zaborava : Kerim Lučarević Doktor: Osuđeni na pobjedu, roman, autorovo izdanje, Sarajevo 2004. - God. V, br. 19 (2004), str. 120-122. 599. (rec.) Doprinos BiH općoj historiji šerijatskog prava : Dr. Muharem Štulanović: ‘Urf, običaj kao pomoćni izvor šerijatskog prava sa osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Islamska pedagoška akademija u Bihaću, 2004. - God. V, br. 19 (2004), str. 122-123. 600. (rec.) Knjiga zbog koje je Naser objesio Kutba : Sejjid Kutb: Znakovi na putu, u izdanju prevodilaca, Sarajevo 2004. - God. V, br. 19 (2004), str. 123-124. 601. (rec.) Raspirivanje nade : Alija Kebo: Knjige mostopisaca, Podružnica društva pisaca Hercegovačko-neretvanskog kantona, Mostar 2004. - God. V, br. 20 (2004), str. 94. 602. (rec.) “Da nije vjetrova i na nebu bi se uhvatila paučina” : Vehid Gunjić: Na nebu paučina, Bosanske izreke, Bosniaars, Tuzla, 2004. - God. V, br. 20 (2004), str. 95-96. 603. (rec.) Bošnjačko trgovanje vjerom. - God. V, br. 20 (2004), str. 96-97. 604. Surgun : Odlomak iz romana u rukopisu Soko iznad Endelusa. - God. VI, br. 21 (2005), str. 72-78. 605. (rec.) Maalouf na bosanskom jeziku : Amin Maalouf: Balthazaereova putovanja, roman, Tugra, Sarajevo 2005. - God. VI, br. 22 (2005), str. 91-92. 606. (rec.) Iskrene priče o malim ljudima : Medžida Čehajić - Alagić: Između sna i jave, priče, Grafičar, Bihać, 2003. - God. VI, br. 22 (2005), str. 92-93. 607. (rec.) Riječ s mimbera u koricama knjige : Sulejman Bugari: Vratimo se gospodaru, hutbe, Conectum, Sarajevo, 2005. - God. VI, br. 22 (2005), str. 93-94. 608. (rec.) Ugasit će se ime onih koji vole popularnost : Abdulvehhab eš-Šar’an: Učenjaci i sufije, prijevod i napomene mr. Mustafa Prljača, El-Kalem, Sarajevo, 2005. - God. VI, br. 23 (2005), str. 104-105. 609. (rec.) Sto godina samoće : Miljenko Jergović: Dvori od oraha, Civitas d.o.o., Sarajevo, 2005. - God. VI, br. 23 (2005), str. 105-106. 610. (rec.) Knjiga sa 40 i još 40 pjesama : Meho Baraković, Stocholm iznutra i druge pjesme, Stocholm ochandra diktet, NIK Kujundžić, Lukavac, 2005. - III, br. 23 (2005),

152

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

BIBLIOGRAFIJA †

str. 106-107. 611. (rec.) Nordijski doprinos našem upoznavanju sa sobom : Dr. August Haimer: Kroz Bosnu i Hercegovinu, sa švedskog preveo dr. Izet Muratspahić, Drina, Upsala (Švedska) 2005. - God. VII, br. 25 (2006), str. 112-114. 612. (rec.) Decenijski almanah profesora iz Srebrenice : Habib Mandžić: Bosanske sirat - ćuprije, Graphic Atelier Balich, Melbourne, 2005. - God. VII, br. 25 (2006), str. 114-115. 613. (rec.) Kurtuba : Odlomak iz završenog romana u rukopisu Tajna knjiga Endelusa. - God. VII, br. 27 (2006), str. 102-109. 614. (rec.) Kultura države kao ogledalo njenog društva : Kultura države kao ogledalo njenog društva, Hadžem Hajdarević, Tugra, Sarajevo, 2006. - God. VII, br. 27 (2006), str. 117-118. 615. (rec.) Hrabro i umješno o velikoj temi : Avdo Halilović: Arhitekti i dželati, izdanje autora, Sarajevo, 2006. - God. VII, br. 28 (2006), str. 88-89. 616. (rec.) Talijanski pogled na rat i mir u Bosni : Šefko Kaloper: Nešto slično, ne!, izdanje autora, Brčko, 2006. - God. VII, br. 28 (2006), str. 89-90. 617. (rec.) Slova gorde gorčine : Džemaludin Latić: Srebrenički inferno, Šahovići (drugo izdanje), Connectum, Sarajevo, 2006. - God. VII, br. 28 (2006), str. 90-91. 618. (rec.) Prilog razumijevanju iščitavanja sire : Muhammed revvas Kal’ahdži: Ličnost posljednjeg Allahovog poslanika, s arapskog preveli hfz. Safvet Halilović i Mehmed Klico, El-Kalem, Sarajevo, i Islamski pedagoški fakultet u Zenici 2006. - God. VIII, br. 29 (2007), str. 95-95. 619. (rec.) Uživljenost u Muhadžirski život na sjeveru : Uzeir Bukvić: Sijermina djeca, reportaže, izdanje autora, Sarajevo-Oslo, 2006. - God. VIII, br. 29 (2007), str. 9 6-96. 620. (rec.) Odsmjehnuti podsmijeh hronike rata : Enver Mehmedbašić: Spomenar - Sarajevu s ljubavlju, Udruženje novinara veterana BiH, Sarajevo, 2006. - III, br. 29 (2007), str. 97-97. 621. (rec.) Knjiga s osjećajem za mjeru : Samir Tahirović: Kuća na četiri vode, BZK Preporod, Donji Vakuf, 2006. - God. VIII, br. 29 (2007), str. 97-98. 622. (rec.) Primjer koji treba slijediti : Amber, prvi broj glasila Islamske skupnosti u Sloveniji, Ljubljana, januar 2007. - God. VIII,

br. 29 (2007), str. 98-99. 623. Samo se varakam nagađajući koji smo još živi, a koji nismo živi. - God. VIII, br. 30 (2007), str. 76-79. 624. (rec.) “Vodič kroz Istanbul” : Orhan Pamuk: Dževdet beg i sinovi, Libris, Sarajevo, 2007. - God. VIII, br. 30 (2007), str. 83-84. 625. (rec.) Podsjećanje na Rumija i sjećanje na Sarajevo kojeg i ima i nema : Nedžmudin Nesuh (Nedžad Latić): Zlatni bejt, Bosančica print, Sarajevo, 2007. - II I, br. 30 (2007), str. 85-86. 626. (rec.) O imamima, s mnogo ljubavi : Džemal Salihspahić: Imam, izdavač Medresa Osman-ef. Redžović, Čajangrad, Visoko, 2005. - God. VIII, br. 31 (2007), str. 1 18-119. 627. (rec.) Korisna inicijativa iskusnog imama : Ebul E’ala el-Mevdudi: Korisna uputstva za razumijevanje Kur’ana, Priredio i preveo Taib-ef. Pašanbegović, Bošnjačka islamska zajednica Gazi Husrev-beg, Toronto, Kanada, 2006. - God. VIII, br. 31 (2007), str. 119. 628. (rec.) Izazovi islamske ekonomije : Muharem-ef. Šabić: Islamska ekonomija, izdanje autora, Sarajevo, 2006. - God. VIII, br. 31 (2007), str. 119-120. Taštan, Osman: 629. Razumijevanje Kur’ana - pristup Huseina Ataya. - God. VIII, br. 31 (2007), str. 74-85. Tinjak, Muamer: 630. Pohvalne osobine u ljudskom ponašanju. - God. VII, br. 26 (2006), str. 28-32. 631. Ebu Bekr Es-Siddik (632.-634.) : Pismena priprema za realizaciju. - God. VII, br. 27 (2006), str. 38-43. 632. Čovjek koji je davao zekat : pismena priprema za realizaciju nastavnog časa. - God. VII, br. 28 (2006), str. 48-52. 633. Socijalna i emocionalna klima u razredu. - God. VIII, br. 29 (2007), str. 69-74. 634. Iskrenost u riječima i postupcima : pismena priprema za realizaciju nastavnog časa. - God. VIII, br. 32 (2007), str. 75-78. Tobudić, Rasim: 635. Stavovi učenika osnovne škole o inkluzivnom stanju. - God. V, br. 17 (2004), str. 84-93. 636. Pronađi prijatelja koji zna čuti : Rad s traumatiziranom djecom. - God. V, br. 20 (2004), str. 38-42. 637. Pričaonica. - God. VI, br. 22 (2005),

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

153

† BIBLIOGRAFIJA Wieshaider, Wofgang i Schmied Martina: 652. Islam i evropska unija: Austrijski model. - God. VI, br. 24 (2005), str. 43-54. S engleskog: Seferović Samira. Wong, Paul T.P; Psyuch D. C.: 653. Kako pisati prijedlog istraživačkog projekta. - God. VII, br. 26 (2006), str. 48-52. S engleskog: Mustafić Ifet. Zalta, Anja: 654. Muslimani u Sloveniji. - God. VI, br. 24 (2005), str. 19-30. Sa slovenačkog: Šeta Djermana. Zildžić, Ahmed: 655. Ogled o prijevodu i prevodiocima. - God. VII, br. 25 (2006), str. 53-58. Zimić, Amir: 656. Rahmetullahi alejhi Hfz. Mahmud - ef. Traljić 28.04.1918. - 28.12.2002. - God. III, br. 12 (2002), str. 111-112. 657. (rec.) Odgovori koji se traže : Selman Selhanović: Bošnjački odgovori 3, ElKalem, Sarajevo, 2007. god. - God. VIII, br. 31 (2007), str. 117-118

str. 49-52. 638. Promocija mentalnog i emotivnog zdravlja učenika. - God. VII, br. 25 (2006), str. 72-76. 639. Kako smo upisali dijete sa teško- ćama u razvoju u redovnu osnovnu školu. - God. VII, br. 28 (2006), str. 41-47. Tokača, Mirsad: 640. Lahkoća ili umijeće zaboravljanja (ars oblivionalis). - God. VIII, br. 30 (2007), str. 30-33. Topoljak, Sulejman: 641. Poslanikove odgojne metode : Kako su Poslanik, a.s., i ashabi prenosili islamsko vjerovanje djeci muslimana. - God. II, br. 5 (2001), str. 25-40. 642. Kako efikasno postupati u Da’wi - pozivanju islamu. - God. III, br. 9 (2002), str. 10-18. Trako, Salih: 643. Prvi mekteb u Bugojnu : Prema vakufnami Ahmed-age sina Husejnova za njegov vakuf u rodnoj kasabi Bugojnu. - God. II, br. 8 (2001), str. 204-206. Turanović, Mirsad: 644. (rec.) “Prilozi” u čast Fehima Nametka : Prilozi za orjentalnu filologiju 52-53/2002-2003. - God. V, br. 18 (2004), str. 141-143. Vejo, Edina: 645. Islamska srednjoškolska vjero- nauka. - God. I, br. 1 (2000), str. 59-61. 646. Metode praćenja učenikovog osobnog rasta u vjeri. - God. I, br. 2 (2000), str. 69-70. 647. Zašto konfesionalna vjeronauka ?. - God. I, br. 3 (2000), str. 84-85. 648. (rec.) Upoznavanje Uzvišenog Allaha Njegovim savršenim vrlinama : Mensur Valjevac, Upoznavanje Uzvišenog Allaha Njegovim savršenim vrlinama, Zenica, 2000., god. - God. II, br. 5 (2001), str. 162. 649. Pozicija nastave islamske vjero- nauke u kontekstu reforme škole. - God. IV, br. 16 (2003), str. 4-6. Veladžić, Ismet: 650. Nastavni plan i program medresa i islamski poziv danas. - God. II, br. 8 (2001), str. 104-106. U koautorstvu sa Zijadom Ljevakovićem. Velić, Muhamed: 651. Izgubljeni mir. - God. V, br. 17 (2004), str. 102-108.

154

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

BIBLIOGRAFIJA † REGISTAR TEMA A Abortus: 4 Ahlak: 197, 198, 583 Ajtmanov, Džingiz: 389 Akaid: 195, 196 Akaid: 429 Aladža: 568 Alkohol: 308, 426 Američki muslimani: 7, 8, 11, 366, 462, 518 Amerika: 59 Arapski Jezik: 42, 45, 48, 243, 343 Arhitektura: 204, 205, 615 Assad Muhamed: 364 Ataya, Huseina: 629 Atlas: 258 B Bajram: 134 Balkan: 211, 224, 479 Banjaluka: 99 Bašagić, Safvet-beg: 381 Behar: 206, 213 Behrem-begova medresa: 546 Belaruzi: 180 Biblija: 153, 295 Biblioteke: 173 Bistigija - Jakubovići: 439 Bogatstvo: 150 Bojić, Muhamed: 217 Bonton: 309, 310, 311, 312 Bosanski jezik: 340, 384, 489 Bosanski sandžak: 296 Bosna: 218, 228, 288, 296, 339, 612 Brak: 262, 437 Bugojno: 156, 563, 643 C Civilizacija: 315 D Da Vinči: 9, 10 Demografija: 24 Demokratija: 187 Derviš, Mahmud: 193 Dijalog: 84, 190, 315, 318, 352, 368 Dijaspora: 366, 370 Dizdar, Mak Mehmedalija: 372 Djeca: 140, 141, 270, 274, 278, 426, 554, 639 Droga: 47 Država: 64, 65 Duša: 271 Dž Džamija: 316 Džihad: 44 Đ Đikić, Osman, 379 Đozo, Husein: 149 E Ebu Bekr Es-Siddik: 631 Ebu Bekr: 38 Ekologija: 221, 292, 465 Endelus: 491, 604, 613 Ersoy, Mehmed Akif: 62 Estetika: 88 Etika: 6, 91, 357, 371, 582 Evlija: 196 Evropa: 22, 37, 73, 128, 168, 288, 289, 363, 393 F Farabi: 220 Fard: 113 Fetva: 583 Fikh: 117, 263, 346, 514, 699 Filozofija: 212, 358, 422 Fizika: 109 Foča: 525, 536, 563, 564 Fočak, Muhamed: 131 Foucault: 334 Fundamentalizam: 27 G Gazali: 21, 91, 169, 355

Č Časopisi: 142, 188, 189, 206, 213, 396, 577 Čaušević, Džemaludin: 90, 350 Čovjek: 71 Ć Ćatić, Musa Ćazim: 382

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

155

† BIBLIOGRAFIJA Gazi Husrev-begova biblioteka: 26, 300, 301 Genocid: 108, 129, 145, 186, 211, 224, 228, 331, 348, 413, 436, 446, 460, 525, 535 Globalizacija 27, 66, 101, 352, 354 Goethe: 316 Gusinje: 532 H Hadis: 34, 320, 530 Hadž: 148, 498 Hadžić, Osman Nuri: 158 Hafiz: 57 Halebi, Imrahim: 125 Halifa: 501 Handžić Mehmed: 86, 120 Hanefijski Mezheb: 346 Hasanefendić, Seid: 466 Hidr: 302 Hidžab: 103, 393 Hidžra: 539 Hifz: 57, 115, 118 Historija Bosne: 214, 217, 295, 406, 563 Historija Islama: 38, 87 Holokaust: 460 Horozović, Irfan: 507 Hikmet: 122 Hutba: 40, 203, 260, 286, 336, 351, 420, 431, 484, 488, 570 I Ibn Arebi: 220 Ibn Betuta: 52 Idžma: 490 Imam: 116, 296, 370, 487, 533, 627, 626 Intervju: 51, 82, 659 Iqbal, Muhamed: 415 Iran: 230 Isa, a.s.: 9, 72 Iseljavanje: 540 Iskrenost: 119 Islam, 13, 15, 18, 25, 28, 31, 33, 36, 60, 64, 81, 167, 187, 190, 191, 194, 200, 201, 219, 238, 289, 303, 347, 353, Islamska država: 65 Islamska ekonomija: 629 Islamska filozofija: 220, 231 Islamska ličnost: 21 Islamska pedagogija: 323, 462 Islamska zajednica: 98, 203, 477, 486, 495, 506, 519, 550 Islamski svijet: 258 Islamsko Bankarstvo: 400 Islamsko slikarstvo: 1, 2, 291, 466, 450 Istina: 23, 447 Istočno pitanje: 224 Izetbegović Alija: 573 J Japan: 273 Judaizam: 259 K Karađoz-begova medresa: 480 Karen Armstrong : 61 Kazazović, Salih : 534 Kazna: 268 Kloniranje: 357 Kloniranje: 6 Književnost: 50, 95, 158 Komunikacija: 272, 286, 313, 540, 579, 580 Konjic: 297, 456 Kositerović, Halil-beg: 156 Kršćanstvo: 10, 68, 259, 289, 435, 503 Kuća: 204, 205 Kulenović, Skender: 371 Kur’an: 14, 115, 118, 121, 122, 124, 154, 171, 178, 295, 355, 362, 364, 414, 464, 467, 504, 511, 580 Kurtubi: 316 L Ličnost: 21, 91, 144, 150, 281, 410, 461, 549, 553 Livno: 341 M Mahfuz, Nedžib: 55, 245 Malik Ibn Enes: 34; Mediji: 184, 189, 194, 272, 495, 497, 518 Mektebi: 83, 643 Meleki: 195 Merdesa: 5, 97, 156, 181, 182, 197, 198, 287, 335, 432, 480, 652 Mevlevije: 423 Mevlevije: 77 Mevlud: 344, 380 Muallim: 58, 188, 408, 421

156

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

BIBLIOGRAFIJA † Muftići: 443 Muhammed, a.s.: 85, 126, 195, 267, 461, 524, 584, 619, 642 Mujezin-zade, Ahmed: 438 Mulabdić, Edhem: 158, 395, 433 Mulaibrahimovići: 443 Mulić, Hamdija: 114, 462 Muslimanska braća: 545 Mutezile: 448 Muvekkit: 406 Muzaferije: 441 Muzej: 151 N Namaz: 161, 515 Nametak, Fehim: 644 Nasr, Husein: 177, 221 Nastava: 43, 84, 109, 161, 162, 247, 458, 478, 499, 568, 650 Nauka: 19, 69, 135, 153, 192 Nemoral: 4 Norveška: 102 Nursi: 227 O Oblačenje: 103, 393 Obrazovanje: 6, 13, 43, 44, 75, 78, 79, 80, 81, 97, 98, 100, 102, 136, 143, 161, 163, 166, 168, 174, 184, 249, 250, 319, 320, 325, 349, 356, 369, 394, 404, 416, 455, 475-477, 481, 517, 551 Odgoj: 12, 21, 29, 44, 78,79, 83, 100, 113, 114, 126, 140, 143, 144, 184, 241, 247, 267, 268, 271, 274, 276, 278, 306, 325, 349, 433, 452, 453, 485, 547, 549 Omer r. a.: 38 Opojna sredstva: 47 Orijentalisti: 211, 390 P Palestina: 193 Panislamizam: 401 Pečevi: 214 Pedagogija: 189, 323, 411, 461, 550 Plav: 532 Poezija: 193, 208, 222, 223, 226, 234, 235, 238, 376, 377, 385, 470, 471, 567 Pokrštavanje: 532 Porodica: 18, 139, 154, 262, 276, 281, 437 Post: 575 Pozdrav: 308 Požega: 407 Priroda: 221, 465 Prostitucija: 4 Prosvjeta: 41 Prozelitizam: 532 Prusac: 558 Pruščak, Hasan Kafi: 397 Psihologija: 105 Putopisci: 52, 107 R Rat: 96, 113, 210, 567, 621 Religija: 101, 102, 105, 327, 352, 409, 422 Rifdi: 442; Rizvanbegović, Ali-paša: 527 Rumi: 292, 316, 418; 469, 625 S Sabrihadžihafizovići: 441, Salihbegović, Melika: 375 Sandžak: 95, 222 Saobraćaj: 152 Sarajlić, Šemsudin: 383 Schimmel, Annemarie: 360 Sekte: 74, 546 Sekularizam: 66, 361, 548 Selam: 310 Selimović, Meša: 402 Serdarević, Muhamed Seid: 146, 298 Sidran, Abdulah: 373 Sikirići: 440; Siromaštvo: 150 Slovenci: 398, 656 Smailbegović, Mesud: 173 Spahić, Derviš: 147 Srbija: 436 Srce: 588 Srebrenica: 108, 113, 129, 186, 226, 254, 342, 618 Srpska crkva: 32 Stanovanje: 204, 205 Strip: 54 Sufizam: 29, 77, 175, 192, 290, 375, 382, 423, 608 Sujuti: 248, 365, 367 Svirac: 443

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

157

† BIBLIOGRAFIJA T Tarik: 577 Tefsir: 15, 121, 122, 123, 124, 130, 132, 171, 178, 355, 362, 364, 464, 467, 504, 511, 541543, 629 Temišvarski: 299 Terorizam: 39 Tešanj: 172, 173, 174, 264 Tesavuf: 29, 77, 175, 192, 290, 382, 423 Tolerancija: 73, 190, 315, 358, 455 Tortura (teror): 96, 139, 233 Traljić, Mahmud: 658 Trebinjac, Ibrahim: 127 Turban: 501 Turska: 14, 62, 540 U Udžbenici: 421, 60, 88, 164, 197, 198, 215, 241, 277, 405, 446 Ulema: 122, 127, 131, 14,6 147, 149, 173, 264, 293, 298, 546, 608 Ummet: 179 V Vakuf: 325, 434, 561 Velika Kladuša: 279, 280 Viša djevojačka škola: 403 Vjera: 19, 71, 94, 265, 363, 427, 579 Vjeronauka: 20, 22, 111, 112, 164, 199, 275, 304, 305, 317, 318, 405, 409, 478, 482, 483, 502, 513, 553, 645, 649 Vjerske zajednice: 463 Vlast: 64, 208 Voda: 183 Volja: 555 Vrijeme, 2, 46, 181, 314 Z Zapad: 36 Zar: 103 Zdravlje: 92, 305, 306, 392, 638 Zekat: 633 Zenica: 151 Zernudži, Burhanuddin: 544 Zločin: 525, 535 Znanje: 135 Ž Žena: 49, 322 REGISTAR PREVODILACA Abadžić-Hodžić Aida: 61,117, 425 Abadžić -Navaey Azra: 439 Agić Nadira: 472 Agić Senad: 472 Alibašić Ahmet: 435, 427, 437 Alispahić Zehra: 59 Bakšić Sabina: 273 Bašić Kemal: 244 Begić Azra: 153 Dautović Ferid, 4, 575 Fatić Almir: 192, 303 Fazlić Hazim: 517 Filan Kerima: 246 Grabus Halima: 60 Grabus Nedžad: 453 Hadžimulić Halid: 505 Jusić Mersiha: 323 Jusić Muhamed: 11 Kahteran Nevad: 63 Karčić Fikret 509 Karčić Hamida: 393, 509 Karić Enes: 344, 447, 521 Kovač Mirnes: 13, 74, 167, 518 Krka Aida: 6 Kukavica Edin: 422 Latić Džemaludin: 6, 66, 67, 68, 69, 70, 316 M. C: 508 Mešić Muriz: 512 Mrahorović Muhamed: 572 Muratović Rasim : 28 Mustafć Šerif:101, 155 Mustafić Ifet: 321, 653 Osmanbegović Samira: 481 Pašanović Fikret: 94, 219, 424 Pitić Remzija: 518 Seferović Samira: 652 Seljubac Sead: 270, 271 Sijamhodžić Sabahudin: 294 Sinanović Ermin: 510 Smajić Aid: 21, 436, 522 Smajić Muamera: 369 Smajić Senaid: 293 Smajlović Ismail: 410 Suljić Mevla: 93 Šeta Djermana: 14, 654 Trnka Amira: 59 Zdravić Nada: 576

158

novi †uallim br. 33 • 21. rebiu-l-evvel 1429. / 29. mart 2008.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->