Postizborni (ne)sporazum

Što da se radi, Bošnjaci?

Muslimani i Židovi u centru hrvatskog medijskog cirkusa
Intervju – Tarik Kulenović
Bush ga otvorio, Obama naredio zatvaranje
Dogovorene četiri teritorijalne jedinice
Nesuđeni Titov nasljednik
Islamsko-kršćanski odnosi kroz povijest
Kur’anski tretman stresa
Dekodiranje Kur’ana
Hidžra
BAŠČARŠIJA U SARAJEVU Bošnjak poslije kiše
 SADRŽAJ ZANIMLJIVOSTI

SADRŽAJ tvornice odlučio je ovaj model cipele na-

zvati “Bye Bye Bush”.
UVODNIK Nisu profitirali samo turski proizvo-
Postizborni (ne)sporazum ......................................................................... 3 đači cipela. Kao i uvijek, brzina kojom
BOŠNJACI U HRVATSKOJ nastaju PC-igrice prema stvarnom životu
ISSN 1334-5052 Što da se radi, Bošnjaci? ............................................................................ 4 je fantastična. Događaj u Bagdadu pota-
Džamija u Ljubljani .................................................................................... 6 knuo je val osmišljavanja video igrica u
PREPORODOV JOURNAL Promocija bosansko-hercegovačke kulture .............................................. 8 kojima obuća postaje streljivo za napad
mjesečnik KDBH “Preporod” Putovanje divljim Tahiristanom ................................................................ 11 na bivšeg američkog predsjednika. Na
Suradnja “Preporoda” iz Zagreba i Jajca .................................................. 12 web adresi www.shockandawe.com, a što
Izdavač: Kurban bajram u Zagrebu ....................................................................... 13
Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske je parodija na na američku operaciju zrač-
Čovjek između prava i korupcije ............................................................. 15
“Preporod” Bukvićev dramski opus ............................................................................ 17 nih napada na Bagdad 2003. godine
“Ramo i Đulka” oduševila publiku ........................................................... 20 (shock and awe), igrači imaju 30 sekundi
Glavni urednik: na raspolaganju za maksimalan broj po-
Poruke i pouke hidžre ............................................................................ 21
Ismet Isaković godaka Busha cipelama. Igrače na akciju
Umiremo da bi živjeli .............................................................................. 23
Zamjenik glavnog urednika: Nagrada muftiji Omerbašiću ................................................................... 26 potiče zapovijed: “Cilj: udari cipelom
Filip Mursel Begović Dodjela novih stipendija .......................................................................... 27 predsjednika Busha! Napadni!”, a svaki
Edukacija i zaštita okoliša ........................................................................ 29 pogodak nagrađuje se porukom pohvale.
Redakcija: Iskrivljene predodžbe o Turcima ............................................................. 32
Amina Alijagić Druga igra http://bushbash.flashgressive.
Pogled političke desnice na islam ............................................................ 35
Mirza Mešić de/ sadrži i ploču na kojoj su oglašeni naj-
Podsjetnik budućim generacijama ........................................................... 39
Sena Kulenović bolji rezultati. Treća igra, “Bush’s Boot
HRVATSKA Camp” počinje audio snimkom Bushova
Edis Felić Muslimani i Židovi u centru hrvatskog medijskog cirkusa ....................... 41
Alem Crnkić govora u kojem kaže: “To oružje za ma-
Zahlađenje odnosa između Hrvatske i Slovenije ..................................... 45 sovno uništenje mora biti negdje.”
Suradnici: INTERVJU – TARIK KULENOVIĆ Nije se sve završilo na igricama, a za
Mirsada Begović Bošnjak, purger, dečko s Knežije, musliman – sve su to moji identiteti .. 50 novi način privlačenja kupaca pobrinuli
Amela Handanović su se Kinezi. Jedna trgovina za obuću u
BOSANSKI BAROMETAR
Avdo Huseinović (BiH) kineskom gradu Venzou odlučila je svo-
Bush ga otvorio, Obama naredio zatvaranje ........................................... 57
Edin Tule (BiH) SDA, HDZ i SNSD ubacili u rikverc ........................................................ 60 jim mušterijama odobriti popust – ukoli-
Adresa: Dogovorene četiri teritorijalne jedinice .................................................. 62 ko cipelom pogode sliku Georga W. Bus-
2 Preporodov Journal Elektročetnici .......................................................................................... 64 ha. Bushova figura je podeljena u zone od predstojećim izraelskim izborima. Tokom Zadnja vijest stiže iz Talina, gdje su sa 107
Ilica 35, 10000 Zagreb Pitao jednom neki pitac vrli: “Tko je ta Fata... da prostiš?” ..................... 66 “A” do “D”, pa zavisno od polja koje ku- predavanja netko je od prisutnih (inače, smijehom primili vijest da je lažna informa-
IZ SVIJETA pac pogodi odobrava se popust od 20 do miroljubivih) Šveđana bacio cipelu prema cija, objavljena u jednom estonskom časopi-
Telefon/faks: 50%. Ova akcija, propraćena sloganom veleposlaniku. Nakon nemilog događaja su o zabrani nošenja cipela na konferencija-
Pobjeda Baracka Obame ......................................................................... 68
+385 (0)1 48 33 635 Globalna recesija ..................................................................................... 70 “Pogodak za svjetsku slavu i dobru sudbi- Udruga stockholmskih studenata za vanj- ma za tisak u Estoniji, s najvećom ozbiljno-
e-mail: Teror protiv navodnih terorista ............................................................... 71 nu”, postala je toliko popularna da su tr- sku politiku objavila je na svojim internet- šću prenesena u ruskim medijima. “Izgleda
kdbhpreporod@zg.t-com.hr govci morali pozvati policiju da napravi skim stranicama priopćenje u kojem žali da živimo u vrijeme u kome su ljudi izgubili
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr PRIČE IZ BOSNE
Nesuđeni Titov nasljednik ....................................................................... 74 red u gužvi koja je nastala. Tokom prvih zbog izgreda. “Nasilje, bez sumnje, nikad smisao za humor”, komentirao je ovaj doga-
ismet.isakovic@sk.t-com.hr 30 minuta promocije prodano je 64 para nije rješenje”, stoji u priopćenju (zanimlji- đaj časopis “Esty Eypress” koji je početkom
web: KULTURA
cipela i zarađeno 1.000 dolara, a nekoliko vo i vrlo poučno za izraelskog veleposlani- 2009. godine objavio lažnu vijest. U lažnoj
www.kdbhpreporod.hr Dužni smo se truditi uspostaviti dijalog ................................................... 77
Voljeti smrt koliko i život ......................................................................... 80
stotina pari obuće prodano je drugog dana ka). Unatoč videosnimci, objavljenoj na informaciji, objavljenoj u humorističkoj ru-
Žiro-račun: akcije. “Bili smo inspirirani incidentom internetskoj stranici, nije moguće vidjeti brici, časopis je izvijestio o zabrani nošenja
ZABA 2360000-1101441490 ŽIVJETI ISLAM sa bacanjem cipele u Iraku i smatrali smo počinitelja. Jedino je vidljivo da je prema cipela na konferencijama za tisak u Estoniji.
Islamsko-kršćanski odnosi kroz povijest (II) ............................................ 82 da će se naše mušterije malo zabaviti dok veleposlaniku u jednom trenutku “poletje- Kako je bilo navedeno, zabrana je trebala
Devizni račun:
SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185 POVRATAK U BUDUĆNOST kupuju”, rekao je vlasnik kineske radnje. lo” više različitih predmeta. stupiti na snagu 1. veljače 2009. godine, ka-
Kur’anski tretman stresa ......................................................................... 85 Nisu se dobro zabavljali samo kupci I engleski studenti su počeli gubiti živ- ko bi se izbjegli incidenti, poput onog koji se
Cijena: 20 kuna Dekodiranje Kur’ana ............................................................................... 88 cipela i klinci za kompjuterima. I studenti ce. Tako je student inspiriran iračkim novi- sredinom prosinca 2008. dogodio u Bagda-
Pretplata: DIJALOG CIVILIZACIJA su došli na svoje – cipelić moda je dobila narom cipelom gađao kineskog premijera du. Vijest je poslije toga s najvećom ozbilj-
RH 80 HRK godišnje Hidžra ...................................................................................................... 91 novu, sveučilišnu dimenziju. Tako je izra- Wena Jiabaoa dok je držao govor o global- nošću objavljena na poznatom ruskom por-
BiH 20 KM godišnje elski veleposlanik Benny Dagan na poziv noj ekonomiji na engleskom Sveučilištu talu lenta.ru, a potom i u drugim ruskim
POLEMIKE I STAJALIŠTA
Svijet 15 € godišnje studenata gostovao na Sveučilištu u Stock- Cambridge. Cipela je pala na pozornicu, medijima. Da bi sve bilo uvjerljivije, eston-
J Dvostruko pravo glasa ............................................................................. 93
holmu kako bi im održao predavanje o oko metar od Wena. Prosvjednika su od- ski časopis je citirao i jednog lažnog struč-
J
Tisak: Stari i novi “Journal” ................................................................................ 94
O mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica Vijeće vs. Berberović – uloga manjinskih vijeća ....................................... 95 mah ščepali pripadnici snaga sigurnosti, a njaka estonske vlade koji je izjavio da bi O
Vlaški sin .................................................................................................. 98 dok su ga vodili iz prostorije viknuo je: novinari na tiskovnim konferencijama mo-
U Tiskano uz financijsku potporu iz Obećana zemlja – svjesne i nesvjesne manipulacije činjenicama ........... 101 “Kako se Sveučilište može prostituirati po- rali biti bosi, ali da će im biti dozvoljeno no- U
Državnog proračuna Republike zivajući ovakvog diktatora?” Mediji preno- siti čarape u slučaju niskih temperatura.
R Hrvatske putem Savjeta za nacionalne
OGLASI
Znanstveni skup o Huseinu Husagi Čišiću ............................................. 103 se da je kineski premijer nekoliko trenutaka Nakon svega, “Preporodov Journal” R
oklijevao, a zatim nastavio govor. Treba na- se sa sjetom i tugom oprašta od našeg lju-
N manjine Republike Hrvatske
MURSELOV ŠEGISTAN glasiti da je nedvojbeno utvrđeno da u oba bimca – Georga W. Busha. Đuro, Đorđe,
N
Na naslovnoj stranici: Bošnjak poslije kiše ................................................................................ 104
A Baščaršija u Sarajevu
slučaja atentatori nisu bili muslimanski fun- George, El-Presidente, care i legendo – A
ZANIMLJIVOSTI damentalisti oko pojasa naoružani ubojitim već nam nedostaješ! 
L Bye Bye Bush ......................................................................................... 106 cipelama različitih boja. Ismet Isaković L

Riječ glavnog urednika
Postizborni (ne)sporazum
24. prosinca 2007. godine, u prijelomnim trenucima postizborne trgovi-
ne, saborski zastupnik pet ex-jugoslavenskih nacionalnih manjina iz “crve-
nog” je prešao u “plavi” tabor i potpisao s budućim premijerom Sporazum o
međusobnom razumijevanju i suradnji. “Preporodov Journal” je mnogo pi-
sao o tome, a sada, godinu dana nakon što je bošnjački sabornik postao
ključni glas – broj 69 – za formiranje Sanaderove vlade, ponovo objavljuje-
mo postizborni sporazum u cijelosti. Bez uredničkog ili redakcijskog ko-
mentara, samo za informaciju da nismo zaboravili (ako političari, možda,
jesu) i da čekamo informaciju o stupnju realizacije (ne)sporazuma.
U ovom trenutku možda je pitanje svih pitanja: kada će premijer Ivo
Sanader i Vlada RH konačno početi ispunjavati preuzete obaveze i prestati
tretirati Bošnjake kao nacionalnu manjinu drugog ili trećeg reda? U takvoj
neobavezujućoj situaciji zaista je nebitno tko je potpisnik sporazuma u ime
bošnjačke nacionalne manjine. Kako sa Sanaderom prolazi Šemso Tanko-
vić, tako bi vjerojatno prošli i Hodžić i Ružnić i Malić ili netko drugi da su
postali saborski zastupnici. Postizborna ljubav je dvosmjerna interesna uli-
ca u kojoj, ipak, mora biti poštenja i ispunjavanja zadane (potpisane) riječi.
Uzgred rečeno, bilo je potrebno nekoliko godina nakon Hristos se rodi da
bismo čuli Bajram šerif mubarek olsun. Pritom se nikada ne smije zabora-
viti da su Bošnjaci branili i vlastitom krvlju obranili svoju domovinu Hrvat-
sku. Premijeru, vrijeme je za konkretne poteze.
Nadamo se da nam nitko neće zamjeriti ukoliko u narednom periodu
počnemo kritički pisati o (ne)provedbi dolje navedenih rečenica. Također
se nadamo da će potpisnici raznih predizbornih koalicijskih sporazuma za
predstojeće lokalne izbore izvući pouke iz (ne)realizacije dvaju sporazuma
na državnom nivou i čvršće definirati, odnosno terminski odrediti rokove
implementacije. “Historia est magistra vitae” (povijest je učiteljica života),
davno su rekli pametni ljudi.
Sporazum o međusobnom razumijevanju i suradnji
(HDZ – SDAH)
Članak 1.
Ovim Sporazumom o međusobnom razumijevanju i suradnji (u
daljnjem tekstu: Sporazum) HDZ i SDAH žele urediti svoje odnose u
pogledu međusobne suradnje u političkom djelovanju.
Ovim Sporazumom uređuju se pitanja određivanja strateških cilje-
va, načina komunikacije i donošenja odluka, međusobna prava i obve-
ze, kao i druga pitanja potrebna za uspješnu suradnju na dobrobit svih
građana Republike Hrvatske.
Nadalje, ovim Sporazumom utvrđuju se i konkretne obveze Vlade
Republike Hrvatske, odnosno HDZ i SDAH, vezano uz potporu Vladi
Republike Hrvatske i premijeru dr. Ivi Sanaderu od strane zastupnika
dr. Šemse Tankovića.
Članak 2.
Ostaje obveza Vlade Republike Hrvatske da prigodom prve izmje-
ne Ustava Republike Hrvatske u preambulu Ustava vrati manjine Boš-
njaci i Slovenci, a koje su izostavljene iz preambule Ustava Republike
Hrvatske pri izmjenama 1997. godine.
Vlada Republike Hrvatske će putem svojih službi u primjerenom
roku dati tumačenje glede promjene nacionalne odrednice Musliman, u
cilju cjelovitog ostvarivanja manjinskih prava istih.
Slijedom toga omogućiti će se ažuriranje biračkog popisa, sukladno
Zakonu o popisu birača.
Članak 3.
Stranke potpisnice utvrđuju slijedeće obveze HDZ-a, odnosno buduće
Vlade Republike Hrvatske koju će isti formirati po ovom Sporazumu:
1. pri vođenju politike na državnoj razini nastaviti sa započetom
politikom punog poštivanja svih prava nacionalnih manjina u Republici
Hrvatskoj.
UVODNIK
2. imenovati osobu za kontakt sa SDAH, a koja osoba bi održavala
redovite mjesečne koordinacije sa čelnicima SDAH.
3. imenovati na određene dužnosti i poslove, u izvršnoj vlasti, od-
nosno drugim službama, određen broj kadrova koje predloži SDAH.
4. osnovati zajedničku radnu skupinu sa ciljem donošenja konkret-
nih zaključaka u pogledu potrebnih radnji radi trajnog reguliranja polo-
žaja Bošnjaka u Republici Hrvatskoj.
Zadatak je zajedničke radne skupine da u roku od 180 dana od dana
osnivanja sačini tekst svih potrebnih izmjena zakonskih propisa, u skladu sa
Ustavom i drugim pozitivnim zakonskim propisima Republike Hrvatske.
5. u primjerenom roku urediti status Bošnjaka koji su bili pripadni-
ci HVO, a koji su zbog činjenice da nemaju hrvatsko državljanstvo,
onemogućeni u ostvarivanju prava na mirovinu i/ili potporu.
6. pri vođenju politike na državnoj razini nastaviti sa politikom potpore
kulturnim, obrazovnim, gospodarskim te vjerskim projektima Islamske za-
jednice u Republici Hrvatskoj, sa ciljem očuvanja i promicanja vjerskog,
nacionalnog i kulturnog identiteta Bošnjaka u Republici Hrvatskoj.
Članak 4.
Stranke potpisnice utvrđuju slijedeće obveze SDAH po ovom Spo-
razumu:
1. zajamčiti stalnu parlamentarnu potporu HDZ-u u donošenju svih
saborskih odluka te provedbi politike na državnoj razini.
2. zastupnik SDAH iz redova nacionalnih manjina dr. Šemso Tan-
ković daje potporu dr. Ivi Sanaderu kao mandataru za sastav nove Vla-
de Republike Hrvatske te se obvezuje da će glasovati za sve prijedloge
koje podnosi Vlada Republike Hrvatske ili HDZ. U iznimno opravda-
3
nim slučajevima zastupnik nije obvezan dati svoj glas, odnosno zadrža-
va pravo prije glasovanja, prethodno se konzultirati s Predsjednikom
Sabora, odnosno predstavnikom HDZ-a.
3. predlagati potrebne mjere i radnje sa ciljem očuvanja i promica-
nja vjerskog, nacionalnog i kulturnog identiteta Bošnjaka u Republici
Hrvatskoj.
4. predlagati potrebne mjere i radnje sa ciljem promicanja politike i
gospodarske suradnje Republike Hrvatske i islamskih zemalja.
5. poduzimati i sve druge potrebne radnje i aktivnosti sa ciljem
ostvarenja namjera iz ovog Sporazuma.
Članak 5.
Ovaj Sporazum ne utječe na postojeće koalicije na lokalnoj razini, u
kojima stranke potpisnice surađuju i sa drugim strankama. Neovisno o na-
vedenom pri obnašanju vlasti iste će nastojati provoditi načela ovog Spora-
zuma, te pri novim izborima na lokalnoj razini dogovoriti eventualnu su-
radnju utemeljenu na istim načelima na kojima se temelji ovaj Sporazum.
Članak 6.
Za slučaj da određena pitanja nisu regulirana ovim Sporazumom,
stranke se obvezuju regulirati i predmetna pitanja u razumnom roku.
Izmjene i/ili dopune ovog Sporazuma valjane su samo ako su uči-
njene u pisanom obliku.
Za slučaj da određene odredbe ovog Sporazuma nisu u cijelosti suklad-
J
ne nekim propisima i/ili da ne proizvode pravne učinke, ostale odredbe
ovog Sporazuma u cijelosti će se primjenjivati i izvršavati kao valjane.
O
U slučaju iz prethodnog stavka, stranke potpisnice će sporne odred-
be izmijeniti ili nadopuniti s odgovarajućim odredbama koje su najbliže
U
onome što su stranke htjele ili bi prema smislu i svrsi ovog Sporazuma
bile ugovorile, da su tu prazninu imale u vidu.
R
Članak 7.
N
Ovaj Sporazum stupa na snagu i proizvodi pravne učinke danom A
potpisa ugovornih strana. 
Ismet Isaković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Popis stanovništva 2011. godine – bošnjačko „biti ili ne biti“

Što da se radi, Bošnjaci?

Sena Kulenović

Nakon preuzimanja vlasti u siječnju

1959. godine jedna od najvažnijih zadaća
kubanske revolucije, u čijem je manifestu
stajala parola “Revolucija i obrazovanje
su ista stvar!”, bila je opismeniti stanov-
ništvo. Kampanju opismenjavanja 1961.
godine provela je vojska od oko 260.000
učitelja, studenata, volontera. U samo go-
dinu dana opismenili su gotovo milijun
Kubanaca. Danas na Kubi gotovo da ne-
ma nepismenih, za razliku od njima su-
sjednih SAD-a gdje, na primjer, samo na
području Detroita ima 47% nepismenih.
Ali, pitate se, zašto bi to trebalo biti važ-
no za nas Bošnjake?
E, pa kada sretnete dvadesetpetogo-
dišnjaka skoro dva metra visokog i kad se
on predstavi kao “Faki” jer, Bože moj, Fa-
ruk ga previše svrstava i kad uporno tvrdi
da je on Bosanac jer Bošnjaci su vjernici,
4 muslimani, a on to nije, pa još shvatite da
dotični živi usred Sarajeva, dakle svoj na
svome i bez velike potrebe da svoj identi- Sastanak čelnika bošnjačkih asocijacija u RH – početak rješavanja problema?
tet dovodi u pitanje, onda vam postane
jasno da je u toj glavi nešto ozbiljno kre- jednostavno jesmo i to je neupitno, ili da blici Hrvatskoj i 2003. odredio joj status
nulo krivo. Ako uzmemo da se sve ono što onaj koji još nije došao tobe (pameti) nije punopravne nacionalne manjine. Isti
se dešava u BiH preslikava na bošnjačku zaslužio ni da živi, realnost nas suočava Ustavni zakon s pravom ne priznaje termin
zajednicu u Hrvatskoj, onda je rezultat sa činjenicom da nacionalno opismenja- “Musliman” jer je riječ o Bošnjacima –
Popisa stanovništva 2001. godine u Hr- vanje nismo sustavno odradili do kraja. I istom narodu, istog jezičnog, kulturnog i
vatskoj i podjela na 20.755 Bošnjaka i to se prelama na mladim generacijama i u nacionalnog identiteta. Stoga svi koji su se
19.677 Muslimana samo Fakijeva zbunje- BiH i u Hrvatskoj. izjasnili “Muslimanima” podvedeni su pod
nost izdignuta na n-tu potenciju. Nacio- Naravno, nameće se pitanje zašto se “ostale narode Europe” i praktički time
nalna nepismenost u punom beharu! uopće time baviti, zašto insistirati na prei- ostali nepostojeći u okvirima svih pravnih
menovanju “Muslimana” u Bošnjake kada regula u Republici Hrvatskoj, što znači da
Nacionalni blitz-krieg je nacionalno opredjeljenje jedno od ne mogu ostvarivati prava iz navedenog
osnovnih ljudskih prava, neprikosnovena zakona. Drugim riječima, time su izgubili
Kada smo na I. Saboru bošnjačkih in- odluka svakog pojedinca ponaosob? I, uo- pravo na zastupljenost u državnim tijelima
telektualaca 1993. godine (u ratnom stalom, zašto i dalje insistirati na nacional- i tijelima manjinske samouprave.
Sarajevu) vratili svoje nacionalno ime nom pitanju u trenutku kada se nalazimo Istovremeno, time se umanjuje obim
Bošnjak i kasnije to potvrdili Ustavom na pragu ulaska u Europsku uniju? Pa kre- programa namijenjenih Bošnjacima jer se
1994. bio je to zapravo tek početak. Jasno nimo od kraja: polazeći od jednog od programska sredstva i prava na sudjelova-
J je bilo da je put prihvaćanja samog imena osnovnih postulata EU - nijedan narod nije nje u državnoj upravi određuju i prema
O kako od samih Bošnjaka tako i od drugih
dug, ali napokon smo imali mogućnost
mali i nijedna kultura drugorazredna – sa-
mo nas samosvijest o vlastitome identitetu
kriteriju broja pripadnika određene nacio-
nalne manjine, u našem slučaju Bošnjaka.
U samoodređenja, napokon smo sami oda- može dovesti u ravnopravan položaj pre- Na kraju, ono što je možda psihološki
brali ime i povezali ga sa zemljom koja je ma drugim europskim narodima. Biti Boš- najvažnije za život pojedinca u zajednici
R naše izvorište. I ma koliko nas danas njak je upravo naša oaza sigurnosti, ona prosto je, kako je to nedavno izjavio prof.
ugledni profesori koji se bave ovom pro- definiranost koja nas može spasiti od sva- Žarko Puhovski, “loše živjeti u automani-
N blematikom uvjeravali da Bošnjaci treba- ke manipulacije. No, pored toga, na djelu pulaciji”, odnosno ne biti u stanju jasno
A ju prestati objašnjavati svoje porijeklo jer su i vrlo konkretni razlozi: Ustavni zakon definirati svoj identitet.
se time svaki put iznova dovodi u pitanje o pravima nacionalnih manjina priznao je Dakle, u situaciji kada se suočavamo s
L naše postojanje, a mi kao i drugi narodi, realnost bošnjačke nacionalnosti u Repu- tvrdoglavošću, oportunizmom ili čistom

lijenošću da se u općinskom uredu ili na
policiji promijeni nacionalno ime “Musli-
man” u Bošnjak možda je pravi trenutak
da na scenu stupi kubanski obrazovni bli-
tz-krieg jer ako su oni mogli opismeniti
milijun ljudi u godinu dana, pa možemo i
mi valjda 19.677 “Muslimana” povratiti
iz nacionalne nesvijesti. Ako sami nismo
bili u stanju riješiti problem ugledajmo se
na naciju koja danas u UN-u služi za pri-
mjer učinkovitosti.
Izlaz iz nepovoljne situacije
Međutim, kako je za takav poduhvat
potrebna dobra logistika dolazimo do pi-
tanja odgovornosti bošnjačkih asocijaci-
ja. Danas 2009. godine, samo dvije godi-
ne do novog Popisa stanovništva 2011.
godine, bošnjačke asocijacije u Hrvatskoj
suočavaju se s gorkom istinom: da su
očekujući da se desi čudo i država sama
od sebe riješi pitanje preimenovanja “Mu-
slimana” u Bošnjake propustile osam go-
dina i da još uvijek nemaju razrađen ak-
cijski plan kako uopće pristupiti ovom
problemu.
A s druge strane Bošnjaci u Hrvatskoj
naizgled nikada nisu bili razgranatiji:
imamo saborskog zastupnika, 23 župa-
nijska i gradska vijeća, te 15 predstavni-
ka bošnjačke nacionalne manjine. Boš-
njačka nacionalna zajednica Hrvatske
(BNZH) ima svoje ogranke u gotovo
svim županijama u kojima žive Bošnjaci,
KDBH “Preporod” sa svojim programi-
ma i tiskovnim medijima djeluje na cije-
lom području Hrvatske i šire, na terenu
su prisutni SABAH, UBBDRH, različita
lokalna kulturna društva. Tu su i dvije
političke stranke: starija, Stranka demo-
kratske akcije Hrvatske (SDAH) i nova,
Bošnjačka demokratska stranka Hrvatske
(BDSH). Sve se to odvija uz potporu
Islamske zajednice, čije su džamije i
mesdžidi mjesta okupljanja i očuvanja
kontinuiteta bošnjačke zajednice, pogo-
tovo tamo gdje ne postoje ogranci drugih
asocijacija. Gledajući sa strane, vrlo
moćna infrastruktura dostojna druge po
brojnosti nacionalne manjine u Republici
Hrvatskoj.
Pored toga, pojedini projekti i progra-
mi dostižu visoko profesionalne uzlete
dobivaju pohvale i nagrade šire, većinske
društvene i kulturne zajednice: “Preporo-
dovi” časopisi “Preporodov Journal” i
“Behar”; kazališne predstave “Mesnevi-
ja” i “Kameni spavač”; Fond “Salim Ša-
bić” za financiranje nadarenih studenata;
inozemna gostovanja Ansambla “Bosa-
na” BNZZG i ZŽ; izložba o srebreničkom
Prvi sastanak čelnika bošnjačkih
asocijacija nakon mnogo godina
genocidu “8372 NISU DOŠLI” (nagrada
Grada Rijeke); I. i II. konvoj mladih Boš-
njaka RH i njihovih prijatelja “Da se ni-
kada ne zaboravi”; tjedan obilježavanja
10-godišnjice stradanja u Srebrenici “Sje-
ćanje na Srebrenicu 1995-2005”; “1945-
1995-2005” – program u suradnji sa Ži-
dovskom općinom; Anketa o socijalno-
kulturnom položaju Bošnjaka/Muslimana
u Gradu Zagrebu; Dani BiH filma, “Život
na devet rijeka” - ljetna škola za djecu od
7-14 godina; Islamska tribina “Dr. Sulej-
man Mašović”.
Pa u čemu je onda stvar? Zašto, uku-
pno gledano, odajemo dojam letargije,
uspavanosti, nezainteresiranosti, bezidej-
nosti, pomanjkanja entuzijazma, zamora.
I tu dolazimo do srži problema: neposto-
janje sustava ni strategije, kao ni vizije
života bošnjačke zajednice u, barem, sli-
jedećih 10 godina!
Polazeći od činjenice da kolektivitet
napreduje brzinom njegovog najsporijeg
člana, ono što nismo uspjeli uspostaviti
od početka 1990. godine, kada počinje
značajnije organiziranje bošnjačkih aso-
cijacija, je sustav koji će odgajati genera-
ciju za generacijom. Smisao manjinskih
asocijacija u dijaspori je, pored njegova-
nja i afirmiranja nacionalnog imena, jezi-
ka, tradicije, kulture i povijesti, upravo da
budu potpora obiteljima, odnosno aktiv-
no učestvuju u oblikovanju identiteta
mladih generacija, da im pruže utočište i
izgrade samosvijest o njihovoj posebno-
sti. Jer, budimo iskreni: kada imaš 18, 20
ili 25 godina stvarno ti je najmanje važno
kako si nacionalno opredijeljen, kad ti je
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
dnevno dostupno barem dvadeset zabav-
nijih i zanimljivijih sadržaja. A ako su
jedan od glavnih instrumenta nacionalnog
osvještavanja zamorne tribine, koje iona-
ko pohađa starija već osviještena bošnjač-
ka populacija, onda je to unaprijed izgu-
bljena bitka.
Bošnjaštvo se ne smije okameniti u
vremenu i okretati se samo prošlosti. Na
početku 21. stoljeća bošnjaštvo mora pro-
naći svoju afirmaciju u sadašnjosti, a ono
što organizacije mora zanimati je kako
bošnjaštvo promišljaju i žive generacije
Bošnjaka rođene u Republici Hrvatskoj i
kolika je njihova svijest o identitetu. A to
drugim riječima znači da je nužno uspo-
staviti sustav od vrtića, preko male škole,
do programa namijenjenih srednjoškolci-
ma i studentima čija okosnica neće isklju-
čivo biti folklorni sadržaji, nego puno
suvremeniji i sofisticiraniji programi do-
movinskog odgoja.
Prateći rad naših udruga ono što očito
upada u oči je da se još uvijek prvenstve-
no bave kulturnim sadržajima i da se ni
jedna ne bavi pitanjima od životne važno-
sti za opstanak Bošnjaka u Hrvatskoj: za-
pošljavanje u državnim ustanovama, po-
kretanje pravne službe, zaštita prava pri-
padnika bošnjačke manjine, pa i rješava-
nje pitanja socijalne prirode. Iako nam je 5
država Hrvatska omogućila uspostavlja-
nje široke mreže manjinske samouprave
još uvijek ne postoji koordinacija na dr-
žavnom nivou, a to znači da ne postoji ni
razmjena projekata što bi istovremeno
značilo i svrsishodnije trošenje dodijelje-
nih sredstava.
I na kraju, važno je istaknuti da velika
odgovornost za uspavanost leži na boš-
njačkim čelnicima: od saborskog zastu-
pnika, preko predsjednika županijskih i
gradskih vijeća do predsjednika udruga.
Vrijeme je da se bošnjački čelnici pokre-
nu i opravdaju svoj izbor ili prepuste svo-
je pozicije onima koji će pokazati više
entuzijazma i osjetljivosti za probleme i
život zajednice. Ono što bi trebalo biti ne-
pisano pravilo je da u Vijeća ili udruge ne
ulazimo iz potrebe osobne promocije ili
ubijanja vremena, nego aktivnog kreira-
nja bošnjačke nacionalne politike, što
J
ujedno znači i opstanak u Republici Hr- O
vatskoj.
Sve ovo navedeno pokazuje da Boš- U
njaci u Hrvatskoj više ne mogu čekati, pa
tako ni pitanje “Što da se radi, Bošnjaci?” R
više nije retoričko. Ono traži jasan, susta-
van odgovor i konkretne poteze u vrlo
N
kratkom roku kako bi i naš “Faki” konač- A
no mogao ugledati svjetlo na kraju nacio-
nalnog tunela.  L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Islamski kulturni centar u Ljubljani i vjersko-prosvjetne aktivnosti muslimana u Sloveniji
Džamija u Ljubljani
Ljubljanski muftija dr. Nedžad ef.
Grabus bio je gost Islamske tribine četvrt-
kom “Dr. Sulejman Mašović” koja je odr-
žana 4. prosinca 2008. godine, a govorio
je na temu “Kako izgraditi Islamski cen-
tar u Ljubljani i njegova važnost za mu-
slimane Slovenije”.
Muftija Grabus, koji je preuzeo Islam-
sku zajednicu u Sloveniji u lipnju 2006.
godine, na početku predavanja iznio je
najvažnije podatke o razvoju i stanju mu-
slimana i Islamske zajednice u zadnjih
stotinjak godina. Podsjetio je da je počet-
kom 20. stoljeća u Sloveniji postojala
džamija, u selu Log pod Mangartom, koju
su koristili Bošnjaci, bosanski muslimani
u sastavu tadašnje Austro-ugarske vojske.
Historijski gledano može se reći da se tre-
ba graditi prvi Islamski centar u Sloveni-
ji, ali ne i prva munara, koja je srušena
odmah nakon završetka Prvog svjetskog
rata. Osim toga, važan je podatak da su
još 1917. godine muslimani imali svoje
6 odvojeno groblje u ljubljanskom naselju
Žale, dok ga sada nemaju.
60-ih godina prošlog stoljeća, uslijed
doseljavanja muslimana iz Bosne i Herce-
govine, ali i drugih krajeva bivše Jugosla-
vije, u Sloveniji dolazi do organiziranja
Islamske zajednice. 1969. godine Islam-
ska zajednica u Republici Sloveniji zva-
nično je podnijela zahtjev za izgradnju
Islamskog kulturnog centra u Ljubljani.
Tada je reisu-l-ulema bio rahmetli Sulej-
man ef. Kemura. Nedovoljno poznat po-
datak je da je od 1969. do 2008. godine
promijenjeno više od 20 lokacija za iz-
gradnju džamije u Ljubljani. “1981. godi-
ne bio je raspisan javni natječaj, na kojem
je pobijedio gospodin Jure Košir. Džamija
je trebala biti sagrađena na Žalama. Tada
je Zavod za zaštitu kulturnih spomenika
Republike Slovenije odbio izdati dozvolu
smatrajući da džamija ne pripada kom-
J pleksu ljubljanskih Žala, inače sada pod
O zaštitom UNESCO-a. Od 1981. godine
nastupila je kriza u borbi za izgradnju dža-
U mije. Početkom 90-ih godina muslimani
su ponovo otvorili to pitanje”, rekao je
R Grabus. 1992./93. godine ponovo se poče-
lo razgovarati o lokaciji za džamiju, na
N jednom močvarnom predjelu izvan Lju-
A bljane. Nikada nije došlo do prodaje tog
zemljišta. 2006. godine, pred kraj manda-
L ta, tadašnja ljubljanska gradonačelnica
Ljubljanski muftija dr. Nedžad ef. Grabus
Danica Simšič pokušala je na jednoj od
sjednica objaviti raspisivanje natječaja za
prodaju zemljišta. “Mi imamo stenogram
sa sjednice kada je ona pokušala prodati,
odnosno dati na javni natječaj da se proda
to zemljište. Sjednica je prekinuta iza je-
dan sat poslije ponoći. Toliko su je iscr-
pljivali s pitanjima tako da ona jednostav-
no nije mogla doći do pozicije da objavi
javni natječaj, tako da je ta lokacija – mo-
čvarno zemljište, kojemu nikada nije bila
određena cijena – otišla u povijest dola-
skom za gradonačelnika Zorana Jankovi-
ča. Kada sam se tokom predizborne kam-
panje 2006. godine, ne pred očima novi-
nara sastao s gospodinom Jankovičem, on
je bio izrazito optimističan. Rekao mi je:
‘Mi to možemo završiti do kraja 2006. ili
najkasnije do marta 2007. godine’”, rekao
je Grabus, koji je tada naglasio budućem
ljubljanskom gradonačelniku da bi bio
izuzetno zadovoljan kada bi se za vrijeme
njihovih mandata riješilo pitanje kupovi-
ne zemljišta i urbanizma.
U lipnju i srpnju 2008. objavljeno je
nekoliko veoma kritičkih članaka u slo-
venskim novinama – “Mladini”, “Magu”
i “Delu” da niti Jankovič ništa nije učinio
za izgradnju džamije. Oko 15. srpnja
2008. muftiju Grabusa su kontaktirali iz
Ureda gradonačelnika i najavili raspisiva-
nje natječaja za prodaju zemljišta površi-
ne 11.364 m². Prethodno je početkom
lipnja, u prvom čitanju, usvojena promje-
na urbanističkog plana. Određena je cije-
na zemljišta od 402 eura po m², što daje
ukupnu cijenu od oko 4,6 milijuna eura.
U trenutku raspisivanja natječaja na raču-
nu Islamske zajednice u Sloveniji je bilo
samo 220.000 eura. “Situacija je bila –
uzmi ili ostavi. Ako se ne prijavite nakon
40 godina netko će prvo reći da niste od-
govorni, da niste hrabri, da nemate lider-
skih sposobnosti. Drugi će vam kazati: u
što vi to ulazite, vidite koliko je to sku-
po”, objasnio je dileme ljubljanski mufti-
ja. Dan prije isteka roka za slanje ponuda
za kupnju zemljišta, 28. srpnja 2008.,
ukupno je posuđeno oko 210.000 eura i
prebačeno na račun Općine Ljubljana ka-
ko bi se uopće ušlo na natječaj za kupovi-
nu zemljišta. Nakon toga se krenulo u
akciju prikupljanje novaca, a najviše je
dobiveno obećanja. “Taman u obećanji-
ma imamo para da platimo zemlju, ali na
računu nemamo”, rekao je Grabus. Do-
brom i koordiniranom akcijom dug je vr-
lo brzo vraćen i danas na računu Islamske
zajednice postoji oko 1,5 milijuna eura za
kupovinu zemljišta. Grabus je naglasio da
u novijoj povijesti nikada u tako kratkom
periodu, u samo tri mjeseca, koordinira-
nom akcijom nije prikupljeno toliko fi-
nancijskih sredstava.
24.11.2008. na sjednici Gradskog vi-
jeća Ljubljane usvojen je urbanistički
plan (samo su 4 vijećnika bila protiv) i
data dozvola za prodaju zemljišta. Islam-
ska zajednica u Sloveniji trenutno traži
kredit od banke u visini od 2,5 milijuna
eura. Grabus je rekao da će biti prezado-
voljan ako za vrijeme njegovog mandata,
koji traje još godinu i pol dana, zemljište
bude u potpunosti isplaćena. “Prvi korak
u izgradnji Islamskog centra je kupovina
zemljišta. 40 godina se tapkalo u mjestu.
Ako kupimo zemlju priča o džamiji po-
staje realnost”, rekao je Grabus. Naglasio
je da je lokacija veoma dobra, u dijelu
grada koji se zove Za Bežigradom. Tre-
nutne aktivnosti su na animiranju ljudi iz
Slovenije oko prikupljanja financijskih
sredstava, pri čemu su poslana pisma na
čak 12.000 adresa.
Ljubljanski muftija je komparirao si-
tuaciju u Zagrebu i Ljubljani. Muslimani
u hrvatskom glavnom gradu su u znatno

boljoj situaciji, prevashodno zbog bolje
obrazovne strukture, velikog broja inte-
lektualaca koji su uključeni u rad Islam-
ske zajednice, a koji su aktivno sudjelo-
vali u izgradnji Islamskog kulturnog cen-
tra u Zagrebu. U Ljubljani i Sloveniji je
nastanjena imigrantska ekonomska popu-
lacija. Prema podacima iz popisa stanov-
ništva iz 2002. godine obrazovna struktu-
ra muslimana je vrlo niska – osnovna
škola. Vrlo veliki problem je jezička bari-
jera, svojevrsni šok koji doživljavaju
imami koji dolaze raditi u Sloveniju zbog
nepoznavanja slovenskog jezika. “Ono
što je za Bošnjake, muslimane religija u
smislu očuvanja identiteta, to je za Slo-
vence jezik. Ja sam tek u Sloveniji saznao
što znači cijeniti i čuvati svoj jezik”, na-
glasio je muftija Grabus. Osim toga,
ogroman problem je izostanak poznatih
muslimana u javnom i društvenom životu
- u medijima, politici, na Univerzitetu. U
javnom životu nema niti jednog politolo-
ga ili društveno-političkog komentatora
– ima samo nogometaša i građevinskih
radnika. Također je prisutno veliko nepo-
znavanje islama u Sloveniji, pri čemu se
u javnosti pokreću različite iskrivljene
priče, kao npr. da munara predstavlja
simbol nekakve moći, dominaciju islama
nad Europom, itd. “Vi se naprosto nađete
u situaciji da vam ništa nije jasno, kao da
ste jučer došli tu i netko o vama pravi ne-
kakvu karikaturalnu priču. Mi smo to po-
kušali zaustaviti. Obavljen je razgovor sa
ombudsmanom, gospođom Zdravkom
Čubešak-Pravnik, kako bi ona dala upo-
zorenje kako mržnja, ksenofobija, govor
protiv rase i vjere ne vodi ničemu”, rekao
je Grabus. U zadnje vrijeme ljubljanski
muftija je primio nekoliko prijetećih pisa-
ma, a napadnuta je i zgrada Mešihata
Islamske zajednice u Sloveniji.
Odgovornost za sadašnju situaciju i
dugogodišnje probleme oko Islamskog
kulturnog centra u Ljubljani muftija Gra-
bus je podijelio popola: 50% su odgovorni
Slovenci, a 50% Bošnjaci, muslimani.
“Ako budemo imali dovoljno sredstava i
10 godina temeljito budemo radili na to-
me, to se može realizirati. Sjediti kod ku-
će, plakati, pričati kako nam oni ne daju,
kako mi to ne možemo – tada nikad mi
džamiju nećemo napraviti”, rekao je Gra-
bus. Na donacije iz arapskog svijeta može
se osloniti tek kada se vlastiti snagama ku-
pi zemljište jer ne bi bilo pošteno da Arapi
sve urade – kupuju zemljište, ishode sve
dozvole i financiraju izgradnju džamije.
“Mi smo svjesni činjenice da kad imaš ze-
mlju onda se možeš boriti za građevinsku
dozvolu, možeš se boriti za visinu muna-
re, možeš pričati o tome kakvi će gabariti
biti”, naglasio je ljubljanski muftija. In-
formirao je prisutne da je u Sloveniji regi-
strirano 15 Medžlisa, te da je stabilizirana
situacija u Islamskoj zajednici. U Sloveni-
ji živi oko 50.000 muslimana, oko 2,4%
ukupnog stanovništva.
Dr. Grabus je analizirao situaciju iz-
među položaja Islamske zajednice i kr-
šćanskih crkava u Sloveniji. “Kada je po-
stavljan kamen temeljac Srpskog kultur-
nog centra u Ljubljani bila su prisutna tri
premijera: Dodik, Cvetković i Janša. I to
su najčešće državni projekti. Kada tako
nešto radi Islamska zajednica onda kori-
stimo samo prijateljske veze. Ono što kod
bošnjačkog naroda ne postoji u institucio-
nalnom smislu, trpe oni koji se bave tim
projektima. To je ogromna razlika. Iza nas
nitko ne stoji”, rekao je muftija Grabus.
Ljubljanski muftija se posebno zahva-
lio Zagrebačkoj medresi “Dr. Ahmed
Smajlović”, Islamskom kulturnom centru
u Zagrebu i Mešihatu Islamske zajednice
u Hrvatskoj. Naglasio je da su oni najbliži
i najustrajniji podržavatelji svih njihovih
projekata, te se podsjetio vremena kada je
preuzeo Islamsku zajednicu u Sloveniji.
Tada je na računu Mešihata u Ljubljani
bilo samo 4.500 eura i Islamska zajednica
se nalazila pred kolapsom. Stanje u lju-
bljanskom džematu bilo je svedeno na
“razinu seosko-jaranskih odnosa”, uz mi-
nimalne aktivnosti. “Mi smo odlučili pro-
dužiti život tom džematu dok se ne napra-
vi Islamski kulturni centar i zato je ku-
pljena jedna zgrada u kojoj postoji 1.000
m² korisnog prostora. Podignut je još je-
dan sprat čime je dobiveno 240 m² za kla-
njanje. Vjerujem da to u narednih 10 go-
dina može napraviti jedan potencijal da se
iz seoskog uđe u prigradski i, kada se na-
pravi Islamski kulturni centar, pređe u
gradski džemat”, naglasio je Grabus. Po-
sebno je istaknuo značajan prodor u me-
dijski prostor, pri čemu su dvije TV-sta-
nice u Sloveniji napravile dva izvanredna
priloga o slovenačkim hadžijama. Prilozi
na TV Sloveniji i POP televiziji su bili
toliko dobri “da ih se ne bi postidio niti
CNN”. Postoje i drugi pozitivni pomaci:
raste nova generacija – 250 studenata stu-
dira na Ljubljanskom univerzitetu; formi-
ra se biblioteka od 1.000 naslova; Islam-
sku zajednicu je prošle godine posjetilo
preko 150 studenata samo s Ljubljanskog
univerziteta i preko 100 postdiplomaca.
Njima je pružena kvalitetna informacija o
kulturi, literaturi i povijesti. “Mislim da
Islamska zajednica u Sloveniji ima izrazi-
to velik potencijal, ali da su izrazito mali
standardi. Nisam siguran kako će se ra-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
zvijati aktivistički dio u Islamskoj zajed-
nici. Uvijek će se naći neki muftija koji će
kvalitetno raditi svoj posao, ali nisam si-
guran da li unutar našeg članstva imamo
sposobne, odvažne ljudi koji mogu dobro
voditi Medžlise, koji mogu dobro voditi
administrativne poslove Islamske zajed-
nice i koji mogu prevazići barijeru da ne
pripadaju više Bosni nego Sloveniji”, re-
kao je Grabus.
Djeca koja su rođena u Sloveniji mno-
go bolje govore slovenski nego bosanski
jezik, slabo čitaju literaturu na materi-
njem jeziku. Stoga je u narednom periodu
potrebno razviti zajednicu koja će moći
formulirati i realizirati program u Islam-
skom centru. U njemu se moraju realizi-
rati sadržaji koji će omogućiti onima koji
žele više naučiti o islamu da imaju rele-
vantne sugovornike. Grabus je naglasio
da je promijenjen odnos u slovenačkom
društvu prema Islamskoj zajednici, ali da
su potrebni kvalitetni projekti i veća mo-
tiviranost muslimana. “Na posljednjem
bajramskom prijemu kod nas je bilo 15
ambasadora. Kod nas dolaze i diplomati i
univerzitetski profesori i slovenski parla-
mentarci – mi taj problem više nemamo.
Mi iznutra moramo nuditi projekte u bu-
dućem Islamskom centru, da se to ne sve-
de na seosku atmosferu. Džamijski pro- 7
stori su važni samo za muslimane, za ni-
koga više. Popratni sadržaji su važni za
širu društvenu zajednicu. Mislim da to još
uvijek nismo sposobni ponuditi i mislim
da ljudi o tome uopće ne razmišljaju. Da-
lje, još uvijek ne postoji ona vrsta aktiviz-
ma kakva je bila u Zagrebu kad se pravila
džamija. Čitav teret, nažalost, sakupljanja
sredstava trenutno je palo na leđa trojice
ili četvorice ljudi. Tako se džamija ne
pravi i ne može se napraviti”, posebno je
istaknuo ljubljanski muftija. Na kraju
obraćanja prisutnima u prepunoj Kongre-
snoj dvorani “Hadži Salim Šabić”, nagla-
sio je da nije važno hoće li se džamija u
Ljubljani izgraditi 2010. ili 2020. godine
– važno je da se ide ka tome cilju. Nije
važno tko će izgradnju predvoditi i dža-
miju ključevima otvoriti – važno je na-
praviti ambijent da ljudi iskažu posebnu
vrstu odvažnosti da su spremni uložiti i
J
sebe i financijska sredstva u takav pro- O
jekt. I da pri tome nikoga ne mole, već da
realiziraju svoja prava. U
Završna razmišljanja muftije dr. Ned-
žada ef. Grabusa su dobra uputa za musli- R
mane koji će u narednim godinama sudje-
lovati u izgradnju triju Islamskih kultur-
N
nih centara u Hrvatskoj: u Sisku, Rijeci i A
Osijeku. 
I.I. L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Aktivnosti Kulturnog centra Ambasade BiH u Zagrebu
Promocija bosansko-hercegovačke
kulture
U prostorima Kulturnog centra Amba-
sade Bosne i Hercegovine u Zagrebu, Ilica
44, tokom prosinca 2008. i siječnja 2009.
godine održane su dvije zanimljive kultur-
ne priredbe. 5. prosinca 2008. otvorena je
izložba likovnih radova članova Udruže-
nja likovnih umjetnika Unsko-sanskog
kantona iz Bihaća, dok je 15. siječnja
2009. otvorena izložba pod nazivom “Te-
atarska fotografija Narodnog pozorišta
Sarajevo” i predstavljena knjiga poezije
Gradimira Gojera “Breza crvena”.
Krajiški likovni umjetnici u Zagrebu
Pokrovitelji izložbe likovnih radova čla-
nova Udruženja likovnih umjetnika Unsko-
sanskog kantona iz Bihaća bili su Vlada
Unsko-sanskog kantona i Kantonalno mini-
8 starstvo obrazovanja, nauke, kulture i spor-
ta. Na izložbi, koja se trajala od 5. do 15.
prosinca 2008., predstavili su se autori iz Bi-
haća, Bosanske Krupe, Bosanskog Petrov-
ca, Bužima, Cazina, Ključa, Sanskog Mosta
i Velike Kladuše: akademski slikar Ahmet
Ibukić, akademski grafičar Bahrudin Jušić,
akademska slikarica Svjetlana Mešić, aka-
demski slikar Meho Čaušević, Sej Ramić,
Stipe Hamulka, Jasmin Kasumović, Stipe
Tomljenović, Tomislav Turkalj, Husnija
Topić, Edita Ibukić, Fikret Abdić, Alaga
Isaković, Ibrahim Bajrić, Kasim Hašić, Ri-
hard Skopljak, Haris Rekanović, Mehmed
Smajić, Nermin Kasupović, Mesud Midžić,
Mirsada Alagić-Šabulić, Hasan Bekanović,
Azra Ćehić, Mirza Ibrahimpašić, Samir Si-
nanović i Muhamed Liha. Krajiški umjetni-
ci u Zagrebu predstavili su 26 umjetničkih
djela izrađenih različitim slikarskim tehni-
kama: od ulja na platnu, preko akrila, akrili-
J ke, grafike, suhog pastela, akvarela, gvaša,
O slobodne kompozicije na platnu i kombini-
rane tehnike, pa sve do umjetničke fotogra-
U fije i digitalne grafike. Nekolicina autora je
prisustvovala predstavljanju svojih umjet-
R ničkih djela u Kulturnom centru BiH.
Na početku svečanog otvorenja izložbe,
N slikar Muhamed Liha iz Bihaća, koji se
A predstavio uljem na platnu “Čamci na re-
montu”, otpjevao je baladu, svojevrsnu hi-
L mnu o Bihaću. Brojnim posjetiteljima u
Slijeva: Minka Ljubijankić,
Ahmet Ibukić i Muhamed Liha
bosansko-hercegovačkom Kulturnom cen-
tru izložene radove je predstavio akademski
slikar Ahmet Ibukić – Ami iz Bihaća, pred-
sjednik Udruženja likovnih umjetnika Un-
sko-sanskog kantona On je naglasio da se
na izložbi htjelo prikazati trenutno stanje na
području svih osam općina Unsko-sanskog
kantona Bosne i Hercegovine. “Ovdje je
prisutno 26 autora. Bilo je izuzetno teško
napraviti selekciju, možda smo mogli na-
praviti i veći izbor. Ovdje su predstavljeni
autori koji na neki način predstavljaju razli-
čite medije”, rekao je Ibukić. Posebna zani-
mljivost predstavljanja umjetnika iz Unsko-
Izet Đuzel na izložbi krajiških umjetnika
sanskog kantona je prvi izlazak u javnost
prof. Stipe Tomljenovića iz Bihaća, koji se
predstavio uljem na platnu “Crveni pas”.
“On je bio profesor u Bihaću u Učiteljskoj
školi. Toliko ima radova da može napraviti
tri velike izložbe. Cijelo vrijeme je jedno-
stavno radio i šutio, a sada je shvatio da tre-
ba pokazati svoj rad”, naglasio je Ibukić i
rekao da njegova slika, nastala 1999. godi-
ne, u modernoj izvedbi ima elemente kubi-
stičko-pikasovskog likovnog izričaja.
Najveći broj umjetnika predstavio se
slikama s motivima krajiške ljepotice – ri-
jeke Une: Sej Ramić (“Zima na Uni”, suhi
pastel), Ibrahim Bajrić (“Una zimi”, ulje
na platnu), Alaga Isaković (“Vodenica”,
akvarel), Mirsada Alagić-Šabulić (“Ka-
njon Une”, ulje na platnu) i Hasan Beka-
nović (“Mlin”, ulje na platnu). “Sinonim
za slikanje motiva s Une bio je Enver Kru-
pić, za kojeg ste mnogi čuli. On je bio mje-
rilo umjetničkog prikaza motiva rijeke
Une”, naglasio je Ibukić. Zanimljivo je da
je Sej Ramić, jedan od predstavljenih sli-
kara, imao veoma uspješnu samostalnu
izložbu u studenom 2007. godine u Kul-
turnom centru BiH u Zagrebu, kada se
predstavio sa 33 slike – pejzaža i portreta.
Ibukić je na kraju obraćanja obavije-
stio prisutne da je na njegovu inicijativu u
Bihaću od 21. do 28. kolovoza 2008. po-
krenuta 1. Međunarodna likovna kolonija
“Bihać 2008.”, pod nazivom “Umjetno-

šću čuvajmo kulturnu baštinu - Evropski
kulturni put starih gradova u dolini rijeke
Une”. Cilj likovne kolonije je buđenje
svijesti kroz umjetnost o važnosti zaštite
kulturno-povijesnih spomenika, naročito
starih gradova, ali i jedinstvenih, prirod-
nih ljepota rijeke Une i njezine doline.
“Na svijetu ne postoji tako malo područje
na kojem se nalazi toliko starih gradova
kao što je u Unsko-sanskom kantonu. Po-
stoji oko 60 starih gradova, a umjetnici su
posjetili građevine starih srednjovjekov-
nih gradova: Sokoca, Orašca, Ostrovice,
Havale, Rmnja, Martin broda te staro jez-
gro Bihaća – sve u dolini rijeke Une, sli-
kajući i stvarajući umjetnička djela svoj-
stvenim načinom izražavanja”, rekao je
Ibukić. Sva nastala likovna djela ustuplje-
na su za stalnu postavku umjetničke zbir-
ke Muzeja Unsko-sanskog kantona.
Teatarske fotografije
Izložba pod nazivom “Teatarska foto-
grafija Narodnog pozorišta Sarajevo” i
predstavljanje knjiga poezije Gradimira
Gojera “Breza crvena” bila je prva priredba
u 2009. godini. Ona predstavlja nastavak
uspješne suradnje između Kulturnog centra
Ambasade BiH u Zagrebu i Narodnog po-
zorišta u Sarajevu. Naime, prije nešto više
od godinu dana, 6. prosinca 2007. u Kultur-
nom centru svečano je otvorena izložba pod
nazivom “Pozorišni plakat” Narodnog po-
zorišta iz Sarajeva, autora Branka Dursuma
i promovirana knjiga baletnog libreta “Ka-
tarina, jedna bosanska fantazmagorija”, au-
tora Gradimira Gojera.
Prvoj ovogodišnjoj priredbi u Kultur-
nom centru BiH prisustvovali su Tatjana
Holjevac, predsjednica Zagrebačke grad-
ske skupštine, Blaženka Herceg, savjetni-
ca u Uredu predsjednice Gradske skupšti-
ne, Elizabeta Knorr, šefica Sužbe za pro-
micanje ljudskih u Uredu gradonačelnika
Zagreba, Fadil Hadžić, poznati bošnjački i
hrvatski dramaturg i pisac, te članovi Hr-
vatskog kulturnog društva “Napredak” iz
Zagreba. Po posljednji puta u svojstvu bh-
ambasadora kulturnom događaju prisu-
stvovao je Aleksandar Dragičević, kojemu
mandat prestaje krajem veljače 2009. go-
dine. Priredbi je trebao prisustvovati i za-
grebački gradonačelnik Milan Bandić, koji
je otkazao svoj dolazak zbog smrti svjetski
poznatog akademskog kipara Dušana Dža-
monje, autora idejnog rješenja Islamskog
kulturnog centra u Rijeci. Treba napome-
nuti da je na početku programa odana mi-
nuta šutnje preminulom Džamonji, koji je
umro dan prije u 81. godini života. Zani-
mljivo je da je prostor u kojemu je sada
Slijeva: Ante Matić, Gradimir Gojer i Dijana Burazer
Kulturni centar BiH do 1993. godine bio
Džamonjin umjetnički atelje.
Predstavljajući izložbu, Gradimir Go-
jer, direktor Narodnog pozorišta iz Sarajeva
je rekao da su na izložbi prikazane fotogra-
fije iz posljednjih pet sezona rada teatra.
Fotografije je uradilo nekoliko majstora fo-
tografije iz Sarajeva, a raspon tema je širok:
od opere, preko baleta do dramskih predsta-
va. “Zastupljeni su svi žanrovi: drama, ope-
ra i balet, a unutar drame posebice komedij-
ski žanr, tragikomedija i farsa. Zastupljeni
su klasici, ali i suvremeni bosansko-herce-
govački pisci poput Irfana Horozovića.
Osim toga, tu nalazimo i jedan broj potpuno
avangardnih teatarskih ostvarenja koja su
doživjela verifikaciju na teatarskim festiva-
lima ne samo u Bosni i Hercegovini nego i
regionu jugoistočne Europe, pa mogu kaza-
ti i na širim europskim prostorima”, rekao
je Gradimir Gojer. Naglasio je da se Narod-
no pozorište nastoji okrenuti dvjema bitnim
stvarima: bosansko-hercegovačkoj baštini,
ali i suvremenom bosansko-hercegovač-
kom dramskom piscu, kompozitoru, koreo-
grafu. Na prezentiranim fotografijama nala-
ze se prizori koji svjedoče o tim nastojanji-
ma. “Posebna mi je čast da pozdravim pro-
fesora dramske riječi u Bosni i Hercegovini
i Hrvatskoj, gospodina Fadila Hadžića, za
koga mogu reći da je učitelj sviju nas i da je
čovjek koji je udahnuo jednako svoje tea-
tarske energije dvjema svojim domovina-
ma, koliko Bosni i Hercegovini, toliko i
Hrvatskoj. Drago mi je da je on večeras s
nama i da svjedoči o jednom trenutku naše
teatarske umjetnosti”, rekao je Gojer i naja-
vio predstavu “Tvrđava”, prema tekstu Me-
še Selimovića, koja je prikazana na pozor-
nici Hrvatskog narodnog kazališta u Zagre-
bu tri dana nakon priredbe u Kulturnom
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
centru BiH. Predstavu izvodi Narodno po-
zorište iz Sarajeva, u režiji Sulejmana Ku-
pusovića. “Kao član Središnje uprave Hr-
vatskog kulturnog društva ‘Napredak’ po-
sebno mi je drago i imponira me što je veče-
ras ovdje prisutan ogroman dio funkcionera
ovdašnjeg ‘Napretka’. Hvala vam svima što
svjedočite da Bosne i Hercegovine ima i
ovdje u Zagrebu i da će nas biti”, rekao je u
završnoj riječi Gradimir Gojer. 9
Izložbu “Teatarska fotografija Narod-
nog pozorišta Sarajevo” otvorila je Tatjana
Holjevac, predsjednica Gradske skupštine
Grada Zagreba, izražavajući zadovoljstvo
što prisustvuje velikom kulturnom doga-
đaju. Naglasila je da izložba sadrži mnogo
umjetničkih fotografija koje predočuju sa-
držaj rada Sarajevskog pozorišta. “Poseb-
no mi je drago da će i građani grada Zagre-
ba imati mogućnost vidjeti ove fotografije.
Nadam se da ćemo nastaviti daljnju surad-
nju. Ono što smo napravili s bosanskim
filmom u Zagrebu nadam se da ćemo na-
praviti sa zagrebačkim filmom u Sarajevu.
Na tome se već radi”, rekla je Tatjana Ho-
ljevac, proglašavajući izložbu otvorenom.
Knjiga poezije “Breza crvena”
Gradimir Gojer (Mostar, 1951.), pisac
i redatelj. Osim “Breze crvene”, objavio
J
je još tri knjige pjesama: “Večernje ispo- O
vijesti”, “Capuccino u Caffeu Manhatan”
i “Kaze iz Ferhadije”. Knjige teatrološke U
esejistike i političke publicistike zaprima-
ju značajan dio Gojerovog opusa. Dobit- R
nik je Šestoaprilske nagrade Grada Sara-
jeva i nagrade “Kočićevo pero”. Redoviti
N
je član Hrvatskog društva za znanost i A
umjetnost i počasni član Crnogorskog na-
rodnog pozorišta u Podgorici. L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Knjiga poezije “Breza crvena” tiskana
je u izdanju izdavačke kuće “Šahinpašić” iz
Sarajeva u studenom 2008. godine. U re-
cenziji knjige Admiral Mahić, između osta-
loga, kaže: “Kadgod izađe nova zbirka Gra-
dimira Gojera zateći će vas nespremnog:
pjesnik to je neobavezan ponavljanju, pa
makar i stila. Sve je novo osim tananosti:
fraza je duža, pjesme su sklonije improviza-
ciji i nezaokruženosti – isto onoliko koliko
je prethodna zbirka težila ‘uobličenosti’ u
svakom svom ‘komadu’ – a misli se zavla-
če u neočekivane rukavce, kao Neretva u
svoje pećine po Mostaru. Teško je Gojera
naći o onome u čemu ste ga ostavili, a čini
se a ni on sebe ni ne pokušava tamo naći –
vijuga hrabro dalje ka napoznatom i još ne
zna u koje će se more književnosti uliti: sva-
ko se čini previše očekivano za njegovu ne-
očekivanost samoga sebe.” U drugoj recen-
ziji Abdulah Šarčević piše i sljedeće: “S
novom knjigom pjesama ‘Breza crvena’
Gradimir Gojer je odlučio obogatiti suvre-
meni duh izraza, ono tanano zrcalo duha i
suvremenosti: da se otvori prema životu,
onome što čini bit raskorijenjenosti i onome
što znači očuvanje istog, koje je uvijek ra-
zličito kao što je i različito svagda tu na ra-
zličit način. Tako je i ovdje kao i svakom
autentičnom pjesništvu na djelu Goetheova
10 ‘fantazija za zbiljnost realnog’.”
Na priredbi u Kulturnom centru BiH o
knjizi su govorili književnici Dijana Bu-
razer i Ante Matić, a stihove pet pjesama
na kraju priredbe recitirao je autor.
Književnica Dijana Burazer je naglasila
kako knjiga ima dvije recenzije (Admiral
Mahić i Abdulah Šarčević), koje daju opse-
žan i temeljit opis pjesama. Iako nije ljubi-
telj recenzija u knjigama poezije, smatra da
su Mahićeve i Šarčevićeve recenzije dobro-
došle. “Zapravo, recenzije ne bi ni trebalo
čitati kao pojašnjenja pjesama ili, ne daj Bo-
že, vrednovanja. Treba ih čitati tako da
eventualno proširite svoje vidike i aspekte
čitanja pjesama, da pokušate pronaći i ono
što je recenzent uspio, a vi niste odmah uo-
čili. Možete se i ne složiti s recenzentom ili
što je, zapravo, najizazovnije, možete do-
graditi njegove tek natuknute komentare sa
svojim poetsko nijansiranim osobnim do-
J življajima stihova”, rekla je Burazer. Na-
O glasila je da ono što drži sve Gojerove stiho-
ve u knjizi sadržano je u stihovima Paula
U Valerya o usamljeniku, koji glase: “Sunce
mu se činilo odviše lijepim i budilo je u nje-
R mu tugu / Gotovo da bi izumio ljubav, da
nije bio tako mudar i ipak sam.” O tome bi
N se moglo pisati u svim pravcima: ljubav i
A tuga ne idu skupa, ljubav i mudrost ne idu
skupa, ljubav i samoća ne idu skupa. “Zato
L je Gojerovo opredjeljenje u pjesmama ove
knjige tuga, mudrost i samoća, a ljubav de-
finitivno nije, barem ne u ovoj knjizi. Ne
radi se tu o običnoj, vidljivoj tuzi – ona je
skrivena negdje ispod stihova, ponekad sa-
mo kao ponornica izroni”, posebno je ista-
knula. Rekla je da Gojerova samoća nije
obična, ona kada si sam između četiri zida.
Njegova samoća je okružena slikarima,
glumcima, bosanskim kraljevima, pjesnici-
ma koji su “negdje iza” – iza svjetla, iza
plišanog zastora, iza sadašnjosti. Gojer po-
put Paula Valerya razlaže vječno pitanje
usamljenika: tko je to ja? On ga razlaže u
mnogo složenije pitanje: tko su to, zapravo,
moji i ja?
Dijana Burazer je podsjetila da je Gra-
dimir Gojer za svoju prvu knjigu pjesama
“Večernje ispovijesti” dobio nagradu “Ko-
čićevo pero”. Iako obje njegove knjige -
“Večernje ispovijesti” i “Breza crvena” –
imaju sličan vokabular i ambijent u koji su
uronjene (teatar), veoma se razlikuju. Prva
knjiga je sadržavala vrstu lirike koja je bliža
Dijani Burazer – “stihovi su bili nježniji i
topliji, sve je do kraja bilo nekako kazano”,
bavila se prekrasnom temom prolaznosti.
“Gojer je napisao stihove u kojima su čita-
telji mogli čuti huk prolaznosti i vidjeti pa-
tinu na stvarima koje je dotakao, osjećala se
autorova ljubav i poštovanje prema svemu
što je bilo. Očekivala sam da će Gojerova
ljubav produžiti put u neke sljedeće stiho-
ve”, rekla je Burazer. Kao osnovne karakte-
ristike stihova u knjizi “Breza crvena” na-
vela je sljedeće: pjesme se teško čitaju; sti-
hovi su čudno razlomljeni, zarezi su na ne-
očekivanim mjestima tako da se može do-
goditi da lijepa i važna misao promakne
nepažljivom čitatelju; ima dosta neuobiča-
jenih i teških riječi koje se ne nalaze često u
poeziji i koji “čudno režu pjesmu”; stihovi
su pretežno kratki, a misli namjerno presje-
Brojni posjetitelji u Kulturnom centru BiH
čene; većina pjesama ima neuobičajene na-
slove kada je poezija u pitanju. “Možda su
sve to Gojerovi poetski alati kojima se želi
odmaknuti od uobičajenog pisanja, onog
pisanja kojeg mi očekujemo da se dogodi.
Admiral Mahić, jedan od recenzenata će
kazati da Gradimir Gojer piše onu vrstu liri-
ke koja samu sebe razara, ali ne stavlja u
naricateljsku propast. Čini mi se da Gojer,
između ostaloga, baš tim alatima, svidjelo
se to nama ili ne, razara onu liriku na koju
smo navikli i koju smo očekivali da se do-
godi. I da kao Paul Valery ne dozvoljava
niti sebi, a niti čitatelju da sunce bude odvi-
še lijepo jer bi nam budilo tugu. A ni ljubav
nam nije moguća ako smo mudri i usamlje-
ni. Dakle, ostaje nam osama i mudrost – do-
voljno za svaku dobru poeziju”, rekla je
Dijana Burazer na kraju obraćanja prisutni-
ma u Kulturnom centru BiH.
Književnik Ante Matić je rekao da je
ostao zatečen kada je pročitao knjigu “Bre-
za crvena”, posebno naglasivši da se radi o
teškoj poeziji, metafizičkoj, koja nije za
svakoga. Knjiga ima 52 pjesme koje su po-
dijeljene u pet poglavlja. “Ovo je knjiga nad
kojom se treba zamisliti. Gradimir Gojer
opisuje sebe, svoj svijet i vrijeme u kojemu
živimo. Opisuje ga na jedan način koji je
čudesno tajnovit”, rekao je Matić i naglasio
da je Gojer kroničar nečega u nama čega
bismo se mi rado odrekli ili prešutjeli, od-
nosno zaboravili. “Ovu knjigu vrijedi proči-
tati. Ovo je jedna od boljih knjiga poezije
koja je izašla u Bosni i Hercegovini i Hrvat-
skoj. Ono što mi ne vidimo u vremenu u
kojem živimo, o nekim ljudima koji su nam
poznati ili nepoznati – to Gojer stavlja u
svoju poeziju. U tome je veličina i ljepota
Gojerovih pjesama i njegove poezije”, re-
kao je Ante Matić. 
I.I.

60. obljetnica života i 35. obljetnica rada Tahira Mujičića
Putovanje divljim Tahiristanom
U izdanju izdavačke kuće “Kapitol” i
Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Za-
greb i Zagrebačku županiju, 5. prosinca
2008., u “Histrionskom domu” u Zagrebu
predstavljena je Monografija posvećena pje-
sniku, dramatičaru i redatelju Tahiru Mujiči-
ću povodom 60. obljetnice života i 35. obljet-
nice rada. Monografiju su predstavili urednik
i izdavač Bože Čović, teatrologinja Lada Ča-
le Feldman, akademik Tonko Maroević, te
glumci Branka Cvitković i Zlatko Vitez.
“Riječ je o knjizi koja svestranu umjet-
ničku osobnost Tahira Mujičića otima zabo-
ravu, tako karakterističnom za kazalište”,
rekao je urednik Bože Čović. O pjesničkom
djelu Tahira Mujičića govorio je Tonko Ma-
roević, a na osobitost i prepoznatljivost nje-
govih drama iscrpno se osvrnula teatrologi-
nja Lada Čale Feldman. Branka Cvitković i
Zlatko Vitez, koji su s Tahirom Mujičićem
putovali iz predstave u predstavu, još od
“Domagojade” i postojanja autorskoga troj-
ca Senker – Škrabe – Mujičić, intimnije su
progovorili o svom odnosu sa znamenitim
književnikom koji je svojim djelom zadužio
hrvatsku i bošnjačku književnost. Tahir Mu-
jičić je i dalje primjetno prisutan na kazališ-
noj sceni te mu je krajem prošle godine u
“Histrionskom domu” igrala predstava “Tor-
so kabaret”, koju Mujičić potpisuje s Bori-
som Senkerom, Ninom Škrabeom i Arsenom
Dedićem. Posljednja drama Tahira Mujičića,
“Babina guica”, postavljena je početkom
2009. godine u Časničkom domu u splitskoj
Lori u režiji Ivice Boban, a godinu prije na-
građena je nagradom “Marin Držić”.
O Monografiji je govorio i sam autor
koji je objasnio da je na ideju došao urednik
Bože Čović, koji je uredio mnoge glumač-
ke monografije. “One su kod nas čudna vr-
sta knjiga, o njima se pretežno govori kad je
riječ o likovnjacima. To su obično ponud-
beni katalozi, pregledi nečijih radova rađeni
na vrlo neduhovit način: počinju esejom od
30 kartica koji nitko ne čita, iza čega slijedi
300 stranica reprodukcija. Ova Monografi-
ja govori više o ljudima koji su za nju napi-
sali tekstove, nego o meni. Svaki je tekst
različit i svi govore o svojim autorima, o
njihovu stilu, talentu i odnosu. Također, to
je jedna demokratska knjiga - nikome ne
ide u glavu kako sam u njoj uspio spojiti
ljude koji međusobno inače ne komunicira-
ju, koji su na sasvim suprotnim ideološkim
stranama kao Miljenko Jergović i Joža Pa-
vičić, recimo”, rekao je Mujičić.
Tahir Mujičić je rođen u Zagrebu 1947.
godine. Kao književnik Mujičić se afirmi-
rao pišući dramske tekstove zajedno s Bo-
risom Senkerom i Ninoslavom Škrabeom.
Višegodišnja plodna suradnja izrodila je
više dramskih uspješnica (“Porod od tmi-
ne”, “Tri jada”, “Tri stare k(d)rame”,
“Dvokrležje ili dva fašnika”, “ad Hoc”,
“Torzo kavehaz” i “A kadet”). Zanatlijsko
poigravanje s hrvatskom književnom po-
viješću i kulturom, raznolikost dijalekata,
duhovitost i ironiju koju su zajednički nje-
govali i izmjenjivali trojica autora, Tahir
Mujičić uspješno nadograđuje u svoju po-
eziju. Ispekavši zanat, tropišući (koristeći,
uz standardnu jezičnu osnovicu, i hrvatske
dijalekatske i idiomatske dionice), pisac je
očigledno poželio biti malko sam.
Pjesnikujući, Tahir Mujičić ponajprije će
biti zanimljiv upotrebljavajući mnoštvo dija-
lekata i stranih jezika kojima se služi i naoko
(i na uho) tečno vlada, iako na svoju ruku,
kao što se to i Krleža poigrao s kajkavianom.
Ako se interpretiraju sve pjesničke knjige au-
tora (“Kokot u vinu”, 1994., “Kokoš in the
rye iliti jednom tjedno”, 2000., “Irski Iranec i
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Iranski Irec: svehrvatska pjesmarica”, 2000.,
“Zvonjilice für Cvite: sonetna kapunjera”,
2004., “Primopredaja ili divljim Tahirista-
nom”, 2004., “Causa Portuguesa”, 2006.)
spoznat će se da kod njega dijalekti imaju
iznovice usklađeni tembr, prirodno ugrađeni
melodiozni sustav za prijenos osjećaja nasu-
prot, kako pjesnik sam kaže, “neuvjerljivosti
govornog hrvatskog jezika pri prenošenju
emocija u pjesmu i tekst”. Mujičić je bio i
umjetnički ravnatelj “ZeKaeMa”, direktor i
savjetnik u “Zagreb filmu”, a od 2004. ima
status slobodnog umjetnika. Osnivač je i su-
osnivač kazališnih družina “HPK-Hvar”,
“Malik Tintilinić-Kazalište Trešnja”, “Hi-
striona”, “adHOC-a”, “Teatra za po doma”.
Dobitnik je više nagrada. Uskoro se očekuje
i izlazak knjige poezije “Vlaška 99”.
Priređivač i urednik monografije Bože
Čović autor je i prvoga predgovora u Mo-
nografiji pod naslovom “Tahirište” u ko-
jem, osim kronologije svoga poznanstva s
Tahirom Mujičićem, navodi i najvažnije re-
čenice ostalih pedesetak autora u Monogra- 11
fiji koji su redom pokušali definirati osobnu
fascinaciju Tahirom Mujičićem kao dram-
skim piscem, pjesnikom, ilustratorom, di-
zajnerom, urednikom, publicistom, osniva-
čem i suosnivačem nekoliko umjetničkih i
kazališnih družina, vječnim začinjavcem i
pokretačem akcija. Nakon predgovora suiz-
davača Dževada Jogunčića i teksta Tonka
Maroevića slijede tekstovi pedesetak autora
i to redom Mujičićevih prijatelja, suradnika,
poštovatelja, suputnika, književnika, knji-
ževnih teoretičara, kritičara, teatrologa, pje-
snika, glumaca, dramatičara, sveučilišnih
profesora, slikara, redatelja i tako dalje. Uz
blokove likovnih ilustracija, ti tekstovi go-
vore o svim razdobljima Mujičićeva umjet-
ničkog stvaralaštva. Treba dodati da je Mo-
nografija zaista besprijekorno grafički diza-
jnirana i uređena. 
F.M.B.
J
O
U
R
N
A
L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
XIV Bošnjačke riječi u Hrvatskoj
Suradnja “Preporoda”
iz Zagreba i Jajca
U sklopu XIV Bošnjačkih riječi u Hr-
vatskoj, u organizaciji KDBH “Preporod”,
nastavljena je plodonosna suradnja kroz
obostrano predstavljanje i gostovanja “Pre-
poroda” iz BiH i Zagreba. Takvi međusob-
ni susreti, osim prijateljskog upoznavanja,
predstavljaju svojevrsni interkulturalni di-
jalog i korisnu izmjenu iskustva dijaspore i
matične zemlje na polju folklora, dramskog
izričaja i izdavaštva. 6. prosinca 2008., u
prostorijama BNZ za Grad Zagreb, pred-
stavljena je izdavačka, glazbena i folklorna
djelatnost BZK “Preporod” iz Jajca.
Bošnjačka zajednica kulture “Preporod”
Jajce ima dugogodišnju tradiciju. Njen rad
je prekinut tokom agresije, a obnovljen po-
vratkom Bošnjaka u taj povijesni grad.
Osnovne programske smjernice djelovanja
BZK “Preporod” Jajce, kao i ostalih sličnih
12 društava u Bosni i Hercegovini i inozem-
stvu, zasnovani su na očuvanju bošnjačke
kulture i tradicije. “Preporod” iz Jajca raspo-
laže bogatim i raznovrsnim aktivnostima
poput folklora, muzičke sekcije, dramske
sekcije, itd. Pored navedenih, u sklopu druš-
tva djeluje i Sekcija mladih “Horizont”. Kao
što sam naziv ističe, radi se o grupi mladih
koji su se udružili s ciljem aktivnog uključi-
vanja u razne sfere društvenog života. Sek-
cija je osnovana početkom 2005. godine, a
svoj rad i aktivnosti usmjerava na druženje
omladine kroz predavanja, okrugle stolove,
sportske aktivnosti, izlete i slično.
Nakon ručka u restoranu Zagrebačke
džamije, BZK “Preporod” je u prostorijama
BNZ za Grad Zagreb predstavio svoj boga-
ti kulturno-umjetnički rad i doprinos očuva-
nju bošnjačke tradicije. Po riječima pred-
sjednika mr. Senada Nanića, koji je poželio
dobrodošlicu gostima, riječ je o jednom od
J najjačih “Preporoda” iz Bosne. Koncert su
O uveličali izaslanik gradonačelnika Grada
Zagreba, Željko Zaninović, i načelnik Op-
U ćine Jajce, Nisvet Hrnjić. Koncert je otvorio
ženski zbor “Bulbuli”, a zatim su gosti, uz
R zahvalu domaćinima, otvorili bogati pro-
gram. Koncert se sastojao od nastupa mu-
N zičkog orkestra pod vodstvom dirigenta
A Kemala Zenilagića i solistica Alme Džafer
(“Ja sam dijete Bosne” i “Majko moja, ni-
L sam više mala”, “Crne kose”, Bejtullahov
“Bulbuli” u Jajcu
crn ogrtač”) i Arijane Omerinović (“Moj
Behare”), te predstavljanju sekcije mladih
“Horizont”. O sekciji je govorio predsjed-
nik Zehrudin Hadžić, koji je “Preporodu” iz
Zagreba uručio poklon u obliku knjige i
levhe s kur’anskim ajetom “Čvrsto se Alla-
hovog užeta držite i nikako se ne razjedi-
njujte.” Nadalje, uz orkestar je nastupio
Nedim Glamočić koji je izveo ilahiju “Šehi-
di”, Aiša Zjajo sa sevdalinkom “Karanfile,
cvijeće moje”, a predsjednik BZK “Prepo-
rod”, Samir Džafer, od dopredsjednika
BNZ za Grad Zagreb, Dževada Jogunčića,
primio je na poklon komplet knjiga. Fol-
klorna sekcija, koja broji stotinjak entuzija-
stičnih članova, predstavila se s igrom iz
Sarajevskog polja u koreografiji Amre Ški-
ljan. Semin ef. Česo izveo je ilahiju “Naša
mati Hadžera”, Nermin Kurić “Ne klepeći
nanulama”, Enisa Đurić sevdalinku “Tebi
majko misli lete”, Emina Kuljić “Sjajna
zvijezdo”, a bogati program završio je ilahi-
jom “Nek mirišu avlije” u interpretaciji
Nermina Kurića.
Na obostrano zadovoljstvo KDBH
“Preporod” je u siječnju 2009. dobio priliku
predstaviti se u Domu kulture Jajce. Pred-
sjednik Senad Nanić publici je rekao da je
Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “Pre-
porod” osnovano 1991. godine i otpočetka
djeluje neovisno o “Preporodu” u Bosni i
Hercegovini. “Preporod nastoji afirmirati
veliki potencijal kulturnog stvaralaštva
Bošnjaka Hrvatske kao izvorne posebnosti
u hrvatskoj kulturi, gdje se višestrukim kul-
turnim iskustvom obogaćuje ukupna kul-
turna javnost novim vrijednostima.” Pred-
sjednik Nanić dodao je da je “Preporod” je
poznat po svojoj informativnoj djelatnosti.
“Pred ‘Preporodom’ u slijedećem razdoblju
stoji daljnje i sistematično istraživanje do-
prinosa Bošnjaka hrvatskoj kulturi, rad na
organizaciji manjinskih dopunskih škola,
širenje aktivnosti putem ogranaka u drugim
gradovima Hrvatske i borba za veću integri-
ranost u kulturnu i društvenu javnost Hrvat-
ske”, rekao je Senad Nanić koji je općenito
govorio o svim “Preporodovim” aktivnosti-
ma. Glavni urednik časopisa za kulturu i
društvena istraživanja “Behar”, književnik
Sead Begović, publici je detaljno predsta-
vio nekoliko zadnjih brojeva “Behara” te je
govorio o svojoj uređivačkoj koncepciji,
pohvalivši prijašnje urednike Ibrahima Ka-
jana i Muhameda Ždralovića. Begović je u
ulozi književnog kritičara govorio i o za-
dnja dva izdanja knjiga poezije u sklopu
Preporodovog izdavaštva. Pohvalno se
osvrnuo na knjigu Naska Frndića “Čudovi-
ta Bosna” i na knjigu Emsuda Sinanovića
“Tarih o Slavonki”. Amina Alijagić prigod-
no je pročitala nekoliko pjesama iz pred-
stavljenih knjiga.
U Domu kulture nastupio je i ženski
pjevački zbor “Bulbuli”, pod vodstvom
glazbenika Ismeta Kurtovića, koji je
izveo desetak sevdalinki. Primjetit ćemo
da je publika s naklonošću pratila nastup
zbora koji uporno dokazuje da se sevda-
linka može uspješno interpretirati i izvan
zemlje u kojoj je nastala. Mnogim je Bo-
sancima i Hercegovcima zanimljivo slu-
šati na koji način sevdah izvode Bošnja-
kinje iz dijaspore, ali i pripadnice drugih
narodnosti koje su se nedavno priključile
Bulbulicama. Taj će koncept multikultu-
ralnosti kroz glazbeni izričaj, nadamo se,
u budućnosti polučiti primjetnim uspje-
hom na manjinskoj sceni u Hrvatskoj, ali
i šire. Naime, Bulbulice uskoro priprema-
ju audio zapis te bi “Preporod”, uz inten-
zivnije medijsko obavještavanje, mogao
izazvati interes javnosti kao što je izazvao
makedonski zbor “Ezerke”, u kojem pje-
vaju žene različitih nacionalnosti i koji je
poznat izvan Hrvatske te bilježi putova-
nja po čitavom svijetu. Na kraju predstav-
ljanja u Domu kulture Jajce izvedena je i
polusatna monodrama “Kameni spavač”
dramskog studija “Orient espresso”. 
F.M.B.

Bajramska poruka i prva posjeta premijera Sanadera Islamskom kulturnom centru u Zagrebu
Kurban bajram u Zagrebu
Centralna bajramska svečanost za Re-
publiku Hrvatsku obilježena je 8. prosin-
ca 2008. godine u Islamskom kulturnom
centru u Zagrebu klanjanjem bajram na-
maza i svečanim programom kojeg su
izveli zagrebački imami, polaznici mek-
teba Zagrebačke džamije i članice žen-
skoga pjevačkog zbora “Arabeske”. Cje-
lokupan program prenosila je Hrvatska
televizija uz komentar muallime Lamije
Alili, te Hrvatski radio uz komentar mu-
allime Melise Arslani. Bajram namaz je
predvodio i bajramsku hutbu održao za-
grebački muftija Ševko ef. Omerbašić.
Bajramska hutba muftije
Omerbašića
Na početku bajramske hutbe muftija
Omerbašić je zahvalio Svevišnjemu Alla-
hu dž.š. što nam je omogućio svojom pro-
vidnošću da Kurban bajram dočekamo u
miru i radosti. Naglasio je da je Kurban
bajram najveći islamski blagdan. On nas
podsjeća na davnu povijest kada su Ibra-
him a.s. i njegov sin Ismail a.s. podigli u
pustinji, daleko od tokova života, hram u
slavu jednog jedinog Boga, nazvavši ga
Bejtullah - Božja kuća. Otada su pa sve
do danas hram u Mekki hodočastile ne-
brojene kolone muškaraca i žena. Na
ovogodišnjem hadžu okupilo se preko tri
milijuna hadžija slaveći Svemogućeg Bo-
ga, a među njima je 20-ak naših sunarod-
njaka. Muftija je naglasio da nas Kurban
bajram podsjeća na Ibrahimovu spre-
mnost da u znak pokornosti Svevišnjemu
žrtvuje i svoga sina. Povodeći se njego-
vim primjerom stotine milijuna muslima-
na diljem svijeta žrtvovat će životinje,
čijim će mesom humanitarne i vjerske or-
ganizacije hraniti učenike, studente, siro-
mahe i sve kojima je potrebna pomoć.
“Kurban bajram je blagdan u kome sva-
ki musliman i muslimanka trebaju pokazati
ljudsku i moralnu stranu bića, jer teškoće i
problemi u kojima se nalazimo teško se mo-
gu savladati bez uzajamne pomoći i solidar-
nosti. Financijska kriza u svijetu, koja je
potekla iz najbogatijih država, uskoro će se
svom snagom preliti na siromašne kao što
to uvijek biva. Neki su skloni ovu krizu tu-
mačiti i eshatološki dajući joj nadnaravne
moći. Ona je zapravo kriza ljudskog mora-
la, jer Svevišnji Bog nije ni jedno ljudsko
Muftija Ševko ef. Omerbašić
biće uskratio mogućnosti dostojnoga mate-
rijalnog života, bio on vjernik ili nevjernik.
Kada je Ibrahim a.s. završio s gradnjom Ka-
be obratio se Svevišnjem riječima: ‘Bože
učini ovo mjesto sigurnim i opskrbi njegove
mještane plodovima, ali samo one koji u
Tebe i u Dan suda vjeruju’, na što Svevišnji
reče: ‘I nevjernike ćemo skrbiti, ali ćemo ih
vatrom kazniti i njihov kraj će mučan biti.’
Bog ništa živo nije stvorio, a da mu skrb
nije osigurao. Ovo je kriza očito rezultat ve-
likih ljudskih grešaka i nepravdi koje se či-
ne prema onima koji su u bici za preživlja-
vanje prinuđeni na uvjete nedostojne ljud-
skom rodu”, rekao je zagrebački muftija.
U nastavku bajramske hutbe muftija
Omerbašić govorio je o ljudskim pravima
i slobodama, krizi braka i obitelji. Nagla-
sio je da živimo u doba u kojem se najviše
govori o ljudskim pravima i slobodama,
pri čemu ona nikada nisu više ugrožavana
i omalovažana. Ugrožena su najelementar-
nija ljudska prava, kao što su ona na život,
slobodu i sigurnost. “Brak muškarca i žene
obezvrijeđen je, a obitelj postaje prevelik
balast da bi je zasnivali i radije tražimo za-
dovoljštinu u nečemu drugom. Obitelj je
na vjetrometini koju se ne štiti i kojoj pri-
jeti potpuno uništenje. Umjesto da mate-
rinstvu i djetinjstvu pružimo snažnu podrš-
ku i zaštitu, oni postaju prevelik balast i
društveni teret. Onim roditeljima koji bi
željeli odgojiti i obrazovati svoju djecu u
duhu moralnih načela, to im se pravo pori-
če”, rekao je Omerbašić i podsjetio da je
da je u toku velika međunarodna akcija za-
štite prava i dostojanstva ljudske osobe i
obitelji. Ona se može sažeti u sljedećem:
pravo na život svakog ljudskog bića od
njegova začeća do prirodne smrti, pri če-
mu svako dijete ima pravo na odgoj unutar
obitelji koja je zasnovana na braku muš-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
karca i žene. “Danas je na veliku žalost
više nasilnih nego prirodnih smrti. Pravo
na odgoj i obrazovanje u skladu sa željom
i odlukom roditelja, koji imaju prvenstve-
no pravo na izbor odgoj i obrazovanje nji-
hove djece. Pozivam vas cijenjeni roditelji,
sestre i braćo, da se pridružite ovoj akciji i
svojim potpisom je podržite. Uvjeren sam
da je ideja ove akcije plemenita i u skladu
s odredbama naše uzvišene vjere islama”,
rekao je muftija Omerbašić.
Na kraju obraćanja vjernicima u prepu-
noj Zagrebačkoj džamiji muftija se, s obzi-
rom da ovogodišnji Kurban bajram dolazi
na kraju tekuće hidžretske i gregorijanske
godine, toplo zahvalio na nesebičnom do-
prinosu u radu i aktivnostima Islamske za-
jednice. “Bez vašega učešća rad i aktivnosti
bili bi nezamislivi. I ove godine postignuti
su značajni uspjesi na skoro svim poljima.
Ove godine zabilježen je najveći broj vjero-
učenika u školama i mektebima. Vjeronauk
se održava u preko 130 osnovnih i srednjih
škola u Hrvatskoj. Zagrebačka islamska za- 13
jednica dobila je jedan od najmodernijih
predškolskih dječjih centara u Hrvatskoj.
Pored muslimanske djece na cjelodnevni
boravak dolaze i djeca drugih vjeroispovije-
di. Posebno se zahvaljujem na vašim dobro-
voljnim prilozima i drugim vidovima po-
moći čime ste omogućili uspješnu aktivnost
Islamske zajednice u ovoj godini na izma-
ku. Molim Svevišnjeg Allaha dž.š. da naš
bajram-namaz, hadž naše braće i sestara i
naše kurbane primi kao odraz pokornosti i
predanosti našoj uzvišenoj vjeri”, rekao je
na kraju bajramske hutbe zagrebački mufti-
ja Ševko ef. Omerbašić.
Kurbani
Već tradicionalno u koprivničkoj “Po-
dravci” prvi dan Kurban bajrama obavlja se
klanje kurbana (junadi) uplaćenih u Med-
žlisu Islamske zajednice Zagreb. I ove godi-
J
ne vrijedni džematlija Smajo Tataragić O
podnio je najveći teret organizacije klanja
koja je podrazumijevala odabir grla, samo U
klanje, sortiranje, pakiranje, distribuciju te
dijeljenje kurbanskog mesa treći i četvrti R
dan Bajrama u Islamskom centru Zagreb.
Zagrebačke džematlije ove godine su
N
uplatili 604 kurbana. Dio kurbana je po- A
klonjen tuzlanskoj, skopskoj i visočkoj
medresi. Najveći dio mesa namjenjen je L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

za ishranu polaznika mekteba zagrebač- roispovijesti, puno Bošnjaka koji su dali ništva i solidarnosti budu islamskim vjer-
kog Medžlisa, te učenika Zagrebačke me- svoj život za hrvatsku slobodu, hrvatsku nicima u Republici Hrvatskoj nadahnuće
drese “Dr. Ahmed Smajlović”. nezavisnost i tim činom na tome im želim da i dalje, kao vjernici i građani budu pre-
zahvaliti. Mi to nikada ne smijemo zabora- dani izgradnji društvenog mira i napretka
Premijer Sanader u Zagrebačkoj viti. Bilo je i branitelja drugih vjeroispovi- te međuvjerskog dijaloga i razumijevanja.
jesti koji su branili Hrvatsku koji su dali U tome je Islamska zajednica i do sada da-
džamiji svoje živote za obranu Hrvatske”, izjavio vala izvanredno važan doprinos”, između
Dr. Ivo Sanader, predsjednik Vlade je Sanader. Naglasio je da je u redovima ostalog je napisao predsjednik Mesić.
RH, prvog dana Kurban bajrama po prvi osnivača Hrvatske demokratske zajednice Predsjednik Vlade Republike Hrvatske
puta je posjetio Islamski kulturni centar u bilo i pripadnika iz Islamske vjerske zajed- dr. Ivo Sanader uputio je sljedeću čestiti-
Zagrebu. Uz hrvatskog premijera u dele- nice, pritom navodeći primjer generala ku: “U uzvišenoj prigodi Kurban bajrama,
gaciji su bili ministar kulture mr. Božo Mirsada Bakšića, te nedavno preminulog Vama i svim islamskim vjernicima u Hr-
Biškupić, državni tajnik Ministarstva kul- Muhameda Zulića. Premijer Sanader je vatskoj, u ime Vlade Republike Hrvatske i
ture Jasen Mesić, te zagrebački gradona- podsjetio da je, osim s Islamskom zajedni- osobno, upućujem iskrene čestitke. Želim
čelnik Milan Bandić sa suradnicima. Pri- com, hrvatska država uspostavila je dija- svim vjernicima da najznačajniji islamski
mili su ih muftija Ševko ef. Omerbašić, log i s ostalim vjerskim zajednicama, o blagdan zbližavanja, mira, milosrđa i tole-
glavni zagrebački imam hfz. Aziz ef. Alili, čemu skrbi Komisija za odnose s vjerskim rancije provedu s Božjim blagoslovom u
te članovi Izvršnog odbora Medžlisa zajednicama na čelu s predsjednikom i mi- dobrom zdravlju i obiteljskom zajedniš-
Islamske zajednice Zagreb na čelu sa pred- nistrom kulture mr. Božom Biškupićem. tvu. Bajram Šerif Mubarek Olsun.”
sjednikom Mirsadom Srebrenikovićem. Zagrebački gradonačelnik Milan Ban-
Kako prenose hrvatski mediji, na novi- Čestitke dić poslao je čestitku sljedećeg sadržaja:
narski upit i konstataciju da je 8. prosinca “Vama i svim pripadnicima Islamske za-
2008. po prvi puta u Zagrebačkoj džamiji, Predsjedniku Mešihata Islamske za- jednice u gradu Zagrebu i cijeloj našoj ze-
Sanader je izjavio da je nekoliko puta na- jednice u Hrvatskoj muftiji Ševki ef. mlji želim Bajram Šerif Mubarek Olsun!
mjeravao posjetit Islamski kulturni centar, Omerbašiću i svim pripadnicima islam- Neka vam ovaj najznačajniji islamski
rekavši da se to dogodilo upravo danas na ske vjeroispovijesti u Hrvatskoj čestitke u blagdan protekne uz mnogo duhovne ra-
najveći islamski blagdan. “Želim svim hr- povodu islamskog blagdana Kurban Baj- dosti, u dobrom zdravlju i miru. Kurban
vatskim građanima islamske vjeroispovi- rama uputili su predsjednik Rebublike bajram poziva na vrijeme zajedništva, obi-
jesti čestitati taj veliki blagdan riječima Stjepan Mesić, premijer Vlade RH dr. Ivo teljsko i prijateljsko okupljanje, skrb i po-
Bajram šerif mubarek olsun! Dolazak u Sanader, gradonačelnik Zagreba Milan moć za bližnje, ponajprije za one koji su u
14 džamiju ne smatram ništa posebnim, ali će Bandić, ministar kulture u Vladi RH mr. potrebi. Ovo vrijeme skladnoga i pravič-
vjerojatno veliki broj ljudi to pozdraviti i Božo Biškupić, te predsjednik Vijeća Hr- nog ponašanja sačuvajmo u našim srcima
ako sam tim dolaskom učinio jedno dobro vatske biskupske konferencije za ekume- da nam bude vodilja u vremenima ispred
djelo time dokazujem da smo mi Vlada nizam i dijalog msgr. Vlado Košić. nas. Budimo od pomoći jedni drugima kao
svih hrvatskih građana”, istaknuo je Sana- Predsjednik Republike Hrvatske Stje- i dosad, njegujmo i razvijajmo naše prija-
der. Poželio je da se svaki hrvatski držav- pan Mesić čestitao je muftiji Ševki ef. teljstvo kao što to srcem i postupcima čine
ljanin u Hrvatskoj osjeća kao kod svoje Omerbašiću, te svim vjerskim službenici- Grad Zagreb i njegovi građani, pripadnici
kuće. Predsjednik Vlade RH se prisjetio ma i islamskim vjernicima u Republici Hr- islamske vjerske zajednice.”
nedavne ratne prošlosti i Domovinskog ra- vatskoj veliki islamski blagdan Kurban Mr. Božo Biškupić, ministar kulture i
ta u Hrvatskoj. “Među hrvatskim branite- bajram. “Neka blagdanski dani hodočašća predsjednik Komisije za odnose s vjer-
ljima bilo je puno ljudi muslimanske vje- i molitve, vjerničkoga i obiteljskoga zajed- skim zajednicama Vlade RH također je
uputio je iskrene čestitke povodom blag-
dana Kurban bajrama. Zaželio je da ti ve-
liki blagdani svojom porukom mira, soli-
darnosti, požrtvovnosti budu sve veća
podrška svakom vjerniku u izgradnji vla-
stite zajednice i čitavog društva dostojnog
plemenitog poziva čovjeka na ljubav.
Msgr. Vlado Košić, predsjednik Vijeća
Hrvatske biskupske konferencije za ekume-
nizam i dijalog uputio je povodom Kurban
J bajrama čestitku predsjedniku Mešihata
O Islamske zajednice u Hrvatskoj muftiji Šev-
ki Omerbašiću: “Blagdan Kurban-Hadži
U Bajrama kod islamskih vjernika potiče lju-
bav prema bližnjima kroz solidarnost i milo-
R srđe. Neka Svemogući Bog učini da se iska-
zivanje te ljubavi proširi među svim ljudima
N i u svako vrijeme. Vama i svim vjernicima
A Islamske zajednice u Hrvatskoj iskreno če-
Ispred Islamskog kulturnog centra u Zagrebu: premijer Ivo Sanader, stitam blagdan Kurban-Hadži Bajram!” 
L ministar Božo Biškupić, muftija Ševko ef. Omerbašić i Mirsad Srebreniković I.I.

Tribina “Ljudska prava danas u svijetu, Republici Hrvatskoj i njenom okruženju”
Čovjek između prava i korupcije
U Islamskom kulturnom centru u Za-
grebu, u sklopu Islamske tribine četvrtkom
“Dr. Sulejman Mašović”, 11. prosinca
2008. povodom Međunarodnog dana ljud-
skih prava (koji se u svijetu obilježava 10.
prosinca) održana je tribina pod nazivom
“Ljudska prava danas u svijetu, Republici
Hrvatskoj i njenom okruženju”. Tribinu su
zajednički organizirali Vijeće bošnjačke
nacionalne manjine grada Zagreba i Med-
žlis Islamske zajednice Zagreb. Urednik i
moderator Islamske tribine je zagrebački
imam Mirza ef. Mešić, član redakcije “Pre-
porodovog Journala”, koji je ugostio vrsne
govornike: dr. don Ivana Grubišića, teologa
i sociologa, mr. Matu Arlovića, magistar
pravnih znanosti i stručnjaka za ustavno
pravo, te Munira Podumljaka, predsjednika
Partnerstva za društveni razvoj i osnivača
regionalnih antikorupcijskih asocijacija.
10. prosinca 1948. godine prilikom
potpisivanja Univezalne deklaracije o
ljudskim pravima po prvi puta u povijesti
čovječanstva priznato je pravo za ljudski
život, slobodu i sigurnost bez ikakvih ra-
zlika. Ovaj datum je prekretnica u suvre-
menoj povijesti kada su se nacije udružile
i zauvijek stale na kraj genocidu nastalom
za vrijeme Drugog svjetskog rata. Uni-
verzalna deklaracija o ljudskim pravima
jedan je od prvih značajnijih dostignuća
Ujedinjenih naroda, koji kao dokument
predstavlja osnovnu filozofiju pravno ob-
vezajućih međunarodnih instrumenata
nastalih nakon 1948. godine.
Ljudska prava
Mr. Mato Arlović, potpredsjednik Hr-
vatskog sabora u dva mandata i član brojnih
saborskih odbora, govorio je na temu “Poj-
movno određenje ljudskih prava i njihovo
mjesto u pravnom sustavu”. Čestitajući
Međunarodni dan ljudskih prava prisutni-
ma rekao je kako se svi trebamo obavezati
da ćemo raditi na što kvalitetnijem širenju
prostora za ostvarivanje prava i sloboda za
sve ljude čija su prava ugrožena, bez ikakve
diskriminacije. Ljudska prava su ona za-
jamčena prava pojedinaca koja mora zašti-
titi država, prava koja mu pripadaju na te-
melju njegovog čina postojanja, prava koja
u svakom slučaju moraju biti zajamčena
svima. Ljudska prava su urođena, neotuđi-
va i univerzalna. Pravo na život, pravo na
Slijeva: don Ivan Grubišić, Munir Podumljak, Mato Arlović i Mirza ef. Mešić
razvijanje ličnosti, pravo na jednakost pred
zakonom, pravo na slobodu religije, pravo
na slobodu mišljenja, pravo na slobodu go-
vora, slobodu, udruživanja, slobodu kreta-
nja, slobodu rada – sve su to prava na koji-
ma počiva sama Deklaracija. Ova prava su
univerzalna jer pripadaju svakom biću, ona
su neotuđiva i mogu se oduzeti ljudima sa-
mo ako povređuju ista takva prava zaštiće-
nih ili povređuju moral. Postoji jedan dio
neotuđivih prava koji imaju apsolutni ka-
rakter i ne smiju se ograničavati, oduzeti i
umanjivati niti u ratu niti u izvanrednim
okolnostima. Arlović je naglasio da su ljud-
ska prava nedjeljiva i da se kao takva treba-
ju poštovati. “Pored ljudskih prava i slobo-
da, te prava nacionalnih manjina postoji i
tzv. humanitaro pravo koje je u jednom di-
jelu preteća ljudskih prava i sloboda vezano
za zaštitu ljudskih prava i sloboda u ratu. Ne
može se reći da je netko poštivao humoni-
tarno pravo ako je vrijeđao ljudska prava i
slobodu; i ne može se reći da poštuje prava
pripadnika nacionalnih manjina i vjerskih
zajednica ako istovremeno vrijeđa ljudska
prava i slobodu”, rekao je Mato Arlović.
Prava pripadnika nacionalnih manjina
su zapravo zbroj prava određene grupe ko-
ja zbog svoje specifičnosti i posebnosti,
bilo etnične, vjerske ili jezične, imaju po-
trebu da se izdvoje i većina im mora otvo-
riti prostor da se ostvare. Tu se iz tog razlo-
ga pojavljuje pojam pozitivne diskrimina-
cije, gdje većina radi prostor radi zaštite
ljudskih prava kako bi nacionalna manjina
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
mogla doći u poziciju iskazivanja svojih
prednosti u odnosu na većinu. Ako govori-
mo o suvremenom društvu, onda to većinu
obogaćuje, a ne osirumašuje. 15
Arlović je istaknuo da svaka takva mo-
gućnost stvara prostor za učenje, međusob-
no razumijevanje, dijalog i toleranciju.
Otvaranjem manjinama prostor za njihova
prava obogaćujemo sebe, s jedne strane, a
istodobno se njima omogućuje da praktici-
raju ono u što vjeruju i što ih čini karakteri-
stičnima, s druge strane. Uz pretpostavku
da je Bog sve nas stvorio jednakima po uzo-
ru na samog sebe, dolazimo do poante da
svi smo jednaki, da svi trebamo imati jedna-
ka prava i odgovornosti – jedni prema dru-
gima i prema sebi samima. Arlović smatra
da je to jedna puno dublja poanta koja nam
pokazuje koliko je zapravo trebalo proći
stoljeća, godina i dana da priznamo da svi
zapravo imamo jednaka prava i slobode.
Korupcija među nama
Munir Podumljak je govorio na temu
J
“Međuodnos korupcije i ljudskih prava”. O
Podumljak je istaknuti aktivista na zaštiti
ljudskih prava, a od 2001. godine primarno U
na suzbijanju korupcije. Objavio je nakoli-
ko radova – analiza s područja korupcije i R
ljudskih prava. U udruzi Partnerstvo za
društveni razvoj, koja je 1999. osnovana u
N
zagrebu i u kojoj je predsjednik, osmislio je A
i vodio 10-ak antikorupcijskih projekata, od
kojih su najvažnija dva CARDS projekta L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
orijentirana na ulogu civilnog društva u
suzbijanju korupcije i sukoba interesa.
Govoreći na o međuodnosu korupcije i
ljudskih prava Podumljak je pokušao na-
praviti poveznicu s predhodnim izlaganjem.
Složio se da je Ustav RH jedan od liberalni-
jih Ustava u ovom okruženju: “Moje osob-
no mišljenje je da mu ne bi škodilo malo
više discipline i malo više sankcija u odno-
su na prava i slobode. Naime, nekad ta pra-
va i slobode dovedu do toga da počnemo mi
jedni drugima kršiti ta prava i da se onda
ona moraju sankcionirati.” Podumljak sma-
tra da je to jedno od ključnih pitanja korup-
cije: kako se korupcije riješiti i sankcionira-
ti, a da pritom sva prava ostanu zaštićena?
Rekao je da je nužno razgraničit pojam ko-
rupcije od pojma mita: “Poistovijetiti ko-
rupciju s mitom jednako je poistovjetiti ku-
gu s temperaturom. Dakle, je li istina da
čovjek ima temperaturu kad ima kugu? Je-
ste! Da li to znači da je temperatura kuga.
Ne, ne nužno, ne uvijek.”
Pojam korupcija predstavlja korištenje
javnog položaja za osobnu korist i kao ta-
kav pojam najčešće se veže za osobe koje
imaju javni položaj, osobe kojima smo dale
svoje povjerenje da odlučuje u naše ime, da
odlučuje u ime zajednice. Ovdje se ne radi
isključivo o koristi koju ostvaruje ta osoba,
16 već o šteti koju nanosi zajednici. Sukob in-
teresa je pojam koji predstavlja situaciju
kad privatni interes utječe na javni interes,
no to ne znači isto što i korupcija. Sukob
interesa je temelj korupcije, te kad interes
poprimi malignu formu postaje temelj za
sistemsku korupciju koja zapravo i pred-
stavlja najveće zlo. “Tu je važno uvesti još
jedan termin koji isto tako izgleda kompli-
cirano, a nije, to je politika. Bez politike
nema vlasti, bez političkog procesa nema
javnog položaja, ne možemo imenovati ne-
koga ako nismo nekakav proces proveli.
Politički proces je način na koji se formulira
javni interes. Obično je to demokracija ili
neka većina koja će odlučiti što je naš javni
interes. Zato i je politika sastavni dio i ljud-
skih prava i integriteta i korupcije. Bez ta-
kvih odluka nema onoga tko bi mogao zlo-
upotrijebiti određenu poziciju”, rekao je
Podumljak. Javno dobro i javni interes
J predstavljaju dio našeg zivota. Ukoliko re-
O surse koje imamo netko zloupotrijebi i pri-
svoji, na taj način krše se naša prava. Poli-
U tički proces je proces koji formulira javi in-
teres i zato je politika sastavni dio ljudskih
R prava i integriteta i korupcije. “Kad netko u
takvom političkom procesu pokuša zloupo-
N trijebit nečije povjerenje koje mu je dano i
A privatizira tu poziciju, zapravo je zarobio
zajednicu i zarobio je državu. Zašto? Zato
L jer nema ugovora u politici, nema ugovora
u demokraciji. Mi glasamo i dajemo vjeru
nekome, povjerenje. Nema ugovora po ko-
jem ćemo jednom moći nekog suditi i reći:
pa ti si mene prevario. Glasali smo, osoba
ima legitimitet i ako ga odluči zloupotrijebi-
ti, tada svi naši glasovi, sve naše povjerenje
ide u taj sustav. Time je ta osoba zarobila
državu u svoj interes, ako svoju poziciju
zloupotrebljava. Time ta osoba čini zlo svi-
ma”, naglasio je Podumljak.
Poanta korupcije kao negativne pojave
nije u koristi koju ostvaruje neka osoba, već
šteta koju nanosi. Kriminalizirana politika
znači da država čini kaznena djela, a pritom
je sama sebe trebala procesuirati. “Borba
protiv korupcije, kad vlasti kažu da će ju
provesti, je kontradikcija sama po sebi – tre-
bali bi se boriti sami protiv sebe. Borbu pro-
tiv korupcije bi trebali prepustiti drugima, a
mi bi trebali slušati”, citirao je jednog go-
vornika s antikorupcijske konferencije iz
Atene. Kad imamo zarobljenu državu i kri-
minaliziranu politiku, tada dolazi to potpu-
nog uništenja temelja društva. Sve ono što
se gradilo stoljećima počinje se urušavati.
“A gdje smo mi u svemu tome? Svakim
svojim korakom i težnjom da ostvarimo
svoju privatnu korist na račun tuđeg prava
gradimo koruptivni sustav. Onog trenutka
kad to učinimo nemamo više obraza reći da
kad to drugi čine da je to loše. Kada previše
ljudi to čini, tada to postaje pravilo; kada to
postane pravilo, tada je šteta vidljiva svako-
ga dana. Tada se primimo za glavu i gleda-
mo koga bi okrivili za sve to. Uglavnom
ćemo okriviti sve osim sebe samih”, rekao
je Podumljak. Ništa se neće promijeniti dok
čovjek ne pođe mijenjati i čistiti sebe, te
djelovati na okolinu. Podumljak je zaklju-
čio da nedjelovanjem kažnjavamo sami se-
be. “Demokracija ne priznaje i ne postoji
ako nakon posla idemo kući, jedemo, po-
gledamo malo TV, popričamo s najbližima
i idemo spavati. Demokracija traži da ba-
rem 10% svog vremena svaki dan damo
zajednici na način da vidimo šta se zbiva u
zajednici, da reagiramo na ono loše i da ra-
dimo na tome da se popravi. Demokracija
je zajednička kuća koja se mora održavati, a
održava se na način da dajemo doprinos za-
jednici. Bez toga demokracija je veće zlo
nego što je autoktracija ili bilo koja druga
tvorevina, jer u demokraciji nema imena
koje bi bilo odgovorno, već je to skup ime-
na”, rekao je Podumljak. Sve je to jedan
zatvoreni krug, sami sebi zapravo narušava-
mo prava jer smo stvorili situaciju u kojoj
će se narušavati prava bez ikakve odgovor-
nosti. Da nam se takve stvari ne bi i dalje
dešavale, treba pogledat oko sebe, pomoći
onome kome treba pomoći, reagirati na ono
šta ne valja i glasati po svojoj savijesti.
Čovjek nadasve
Dr. don Ivan Grubišić, teolog, sociolog
i filozof, djelatnik u Centru Split Instituta
društvenih znanosti “Ivo Pilar” iz Zagreba,
govorio je na temu “Gdje je nestao čo-
vjek?”. Naglasio je da je moto njegovog
djelovanja “najprije čovjek”, te se zbog ta-
kvog pristupa našao se u situacijama da je
bio napadnut od strane svojih kolega iz
Katoličke crkve, koji su mu rekli: “Kako je
čovjek nadasve, kad je Bog nadasve?!” Po
njegovom vjerovanju Bog spašavajući i
žrtvovajući se za čovjeka, Bogu je čovjek
nadasve i što činimo čovjeku, pojedincu
bez obzira na svjetonazor, to učinimo sa-
mom Bogu. Nažalost, čovjek je uvijek po-
dređen nekom kolektivu, nekoj udruzi,
zajednici i ta podređenost nije dobra te ona
postaje zloupotreba. Čovjek postaje sred-
stvo, a ne cilj sveukupnog djelovanja. Don
Ivan Grubišić smatra da je čovjek polazi-
šte, cilj i krajnja svrha. Potrebno je u skla-
du sa zakonskim propisima ne izgubiti ono
što daje kvalitetu i smisao življenju.
Postoje tri vrednote i tri krijeposti bez
kojih život nema kvalitetu. Prva od njih je
vjera, vjerovanje, povjerenje. Živimo u vje-
ri i nadi u sutrašnji dan. “Tehološki napre-
dak omogućava kulturu življenja, ali uništa-
va kulturu života i to je zajednička civiliza-
cijska zabluda da će nam kultura življenja
dovesti u pitanje kvalitetnu kulturu života”,
rekao je Grubišić. Vjera i nada nisu puko
iščekivanje nego vlastiti napor da se to do-
godi. Osim ljudske vjere i nade, tu je i lju-
bav koja daje smisao u životu. To je ljepota
života, to su konstitutivi bez kojih život gu-
bi smisao i konačnu vrijednost.
Kroz razne životopisne primjere don
Ivan Grubišić pokušao je prisutnima u
Kongresnoj dvorani Islamskog kulturnog
centra približiti čistoću vjere i ljepotu živ-
ljenja uz zalaganje za svakog pojedinca.
Svoje izlaganje zaključio je pjesmom koju
je sam napisao. Njome je htio izraziti svo-
ju vjeru, nadu i ljubav: “Živim dan, doče-
kam noć. Živim noć, dočekam dan. I tako
živim ja, i tako živiš ti, i tako žive ljudi svi.
Živim nadu, obuzme me sumnja. Živim
sumnju, dočeka me slutnja. I tako živim ja,
i tako živiš ti, i tako žive ljudi svi. Hoće li
zadnji dan završiti u noć? Hoće li zadnja
noć dočekati dan? To ne znam ja, to ne
znaš ti, to ne znaju ljudi svi. Vjerujem ja,
vjeruješ ti, tako ne vjeruju svi. Netko vjeru-
je u svjetlo, drugi sluti tamu, a sunce nam
svima neprestano sja. Sunce nikada nije
tama. Tama je samo oblak u nama. Ono
grije mene i tebe i ljude sve. Vjerujem svje-
tlost je moje zadnje određenje.” 
Amela Handanović

Promocija umjetničkog rada Amira Bukvića
Bukvićev dramski opus
U organizaciji Vijeća bošnjačke nacio-
nalne manjine grada Zagreba i Bošnjačke
nacionalne zajednice grada Zagreba i Za-
grebačke županije, u nedjelju 14. prosinca
2008. u prepunom zagrebačkom kazalištu
“Histrionski dom”, Ilica 90, održana je
predstava “Djeca sa CNN-a” i promovira-
na knjiga “Šest drama” Amira Bukvića.
Amir Bukvić (Sarajevo, 1951.) diplo-
mirao je glumu na Akademiji dramske
umjetnosti u Zagrebu, te potom postao
članom Hrvatskog narodnog kazališta u
Zagrebu. U više od 20 sezona odigrao je
niz uloga, uz ostale i Shakespearova Ha-
mleta, Trepljova u Čehovljevom “Gale-
bu” i Gregersa u Ibsenovoj “Divljoj pat-
ki”, a odigrao je i nekoliko glavnih uloga
u TV-dramama. U istom kazalištu prai-
zvedene su mu dvije drame: “Stanovnici
sna” i “Homo novus”, koje su i nagrađene
nagradama za najbolji dramski tekst. Po-
stavljene su mu drame i “Nepredvidiv
slučaj” (“Teatar &TD”, Zagreb), “Mala
sirena” (“Dječje kazalište Dubrava”, Za-
greb), “Djeca sa CNN-a” (“Pozorište
mladih”, Sarajevo) i “Aristotel u Bagda-
du” (“Kamerni teatar 55”, Sarajevo).
Za dramu “Aristotel u Bagdadu” na-
građen je nagradom “Marin Držić”. Dra-
me su mu prevođene i uvrštene u antologi-
je. Dosad je objavio pet knjiga drama i dva
romana (“Aristotel u Bagdadu” i “Odgo-
vor malog princa”). Autor je nekoliko do-
kumentarnih filmova za strane producente
koji su prikazivani diljem svijeta.
Na inicijativu međunarodne zajednice
i Veleposlanstva BiH u Zagrebu otvara
prvi Kulturni centar Bosne i Hercegovine
u svijetu, a 1994. godine imenovan je di-
rektorom Kulturnog centra i atašeom za
kulturu pri Veleposlanstvu BiH u Zagre-
bu. Početkom 2000. godine napušta di-
plomaciju i vraća se teatru i pisanju. Amir
Bukvić živi i radi u Zagrebu.
“Djeca sa CNN-a”
Bukvićeva drama “Djeca sa CNN-a”
premijerno je prikazana 27. travnja 2006.
na sceni “Pozorišta mladih” u Sarajevu
(Semir Krivić i Amra Kapidžić u uloga-
ma Dine i Dore). U drami je sadržana ve-
lika bošnjačka, ali i europska tragedija:
genocid u Srebrenici. Iako je riječ o dram-
skoj iluziji, ona proizilazi iz konkretne
zbilje koja je širom svijeta duboko potre-
sla TV-gledateljstvo. Naime, riječ je o
stvarnom predlošku za pisanje drame, ko-
ja govori o Dori i Dini, djeci čije su slike
i sudbine prikazivane na vijestima ame-
ričkog CNN-a u vrijeme stravičnih raza-
ranja Vukovara i pada Srebrenice. Dora
je uplakana djevojčica iz vukovarske ko-
lone užasa, a Dino je dječak s bijelim ze-
com u rukama u skupini djece kojima
Mladićevi vojnici, nakon pada Srebreni-
“Djeca sa CNN-a” u Histrionskom domu
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
ce, dijele bombone. Igrom slučaja i sudbi-
ne, 10-ak godina poslije, to dvoje mladih
ljudi susreću se u Zagrebu. Iako, naoko,
iz suprotstavljenih kultura koje nose iz
djetinjstva, oni se zbližavaju i na čudan
način grade svoje prijateljstvo, nastojeći
potisnuti stravična događanja iz djetinj-
stva i gubitke najbližih. Glavni akter ove
drame, Dino, nakon krvave egzekucije
ostao je bez oca i dva brata, a djevojčica
Dora bez brata i oca. Tražeći svoje mjesto
pod zagrebačkim nebom i nastojeći ne bi-
ti gubitnici u pragmatičnom svijetu, oni
postupno jedan drugome otkrivaju svoju
bolnu tajnu. Uz sva njihova nastojanja za-
borava, gledanja svijeta s one bolje stra-
ne, uz bogatstvo duše i duhovnosti koja
izbija iz njihovih dijaloga - oni opet, kroz
sjećanja i dnevna događanja, prolaze svoj
stravični put iz djetinjstva, osjećajući i
danas posljedice izoliranosti i nesnalaže-
nja u bešćutnom svijetu, koji svakim da-
nom ide dalje. Uz poneki krik zbog igre
slučaja ili sudbine, koji su im obilježili 17
osamljeničke živote, izgrađujući svoju ži-
votnu filozofiju, oni se ne predaju i na
svoj način idu dalje.
Bukvić je po vlastitom priznanju bez-
broj puta odvrtio prizore poslije pada Vu-
kovara i Srebrenice, zabilježene objekti-
vom moćnog američkog CNN-a, koji su
ga duboko potresli. Snaga dramskog dija-
J
O
U
R
N
A
L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
loga, bez strogog inzistiranja na konflik-
tu, proizilazi iz stalne autorove usmjere-
nosti na osnovni problem - nepravedni
rat, koji će trajno ozlijediti dječju psihu.
Ljudsko-moralni kodeks (treba oprostiti,
ali ne i zaboraviti, da se zločini ne pono-
ve) nalaže Bukviću da se dotakne politič-
ko-vojnotaktičkih teza. Dino smatra da su
Srebreničani žrtvovani od Sarajeva, što
podsjeća na tezu da je Vukovar žrtvovan
od Zagreba. Psihološki i socijalni faktori
utjelovljeni su u radniku “Čistoće” iz Sre-
brenice i studentici psihologije koji se
identificiraju sa svojim zemljama (Hrvat-
skom i BiH), ali i sa svojim tragedijama.
Kao dramatik, kojemu nije stran često ko-
rišten motiv “zločina i kazne”, Bukvić
apelira na našu zajedničku svijest i to isti-
nama koje ne olakšavaju naš položaj, ali
nas ohrabruju za buduće poteze.
“Djeca sa CNN-a” je predstava koja
nije ostala ravnodušnom niti zagrebačku
publiku. Nadmašila je sva očekivanja –
nitko se nije nadao tako jakoj priči, izvr-
sno postavljenim karakterima, emocio-
nalno iznijansiranim dijalozima u kojima
se osjećaju posljedice izoliranosti i ne-
snalaženje, te dramaturškoj preciznosti
redateljice Aide Bukvić. U predstavi je
ispričana topla i stvarna priča poput mno-
18 gih stvarnih sudbina malih ljudi iz Hrvat-
ske i BiH. To je priča koja nas se tiče i
koja se gleda u jednom dahu. Uspjehu ka-
zališnog uprizorenja drame “Djeca sa
CNN-a” veliki su doprinos dali i izvrstan
glumački par: Amar Bukvić (u ulozi Di-
ne) i Iva Mihalić (u ulozi Dore).
“Šest drama”
Knjiga “Šest drama” Amira Bukvića
tiskana je 2007. godine u nakladi Boš-
njačke nacionalne zajednice Hrvatske.
Kao što i samo ime govori, u knjizi je sa-
brano šest autorovih drama: “Stanovnici
sna”, “Homo novus”, “Promjene”, “Dje-
ca sa CNN-a”, “Aristotel u Bagdadu” i
“www.robijevportal.hr”.
Dževad Jogunčić, potpredsjednik za-
grebačkog ogranka Bošnjačke nacionalne
zajednice i urednik “Biblioteke Bosana:
J Bošnjački pisci u Hrvatskoj” (u sklopu iz-
O davačke djelatnosti BNZH), u svojstvu
moderatora se prisjetio da je na početku ra-
U ta, 1991. godine, Bukviću tiskana knjiga od
pet drama u nakladi sarajevske izdavačke
R kuće “Svjetlost”.Po samom izlasku knjige
N jednostavnog naziva “Drame”, priređena je
promocija u Zagrebu na koju su krenuli i
A urednici – Alija Isaković i Ivan Lovreno-
vić. Međutim, bili su zaustavljeni na bari-
L kadama negdje na putu iz Sarajeva prema
Slijeva: Dževad Jogunčić, Aida Bukvić, Sanja Nikčević i Amir Bukvić
Zagrebu. Promocija “Drama” održana je u
Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu
bez njihova prisustva i pred velikim i šaro-
likim auditorijem, što nije bilo uobičajeno
za promociju jedne knjige drama. O tome i
sam autor piše u predgovoru “Šest drama”.
“U zraku se osjećala izvjesnost rata koji još
nije buknuo svom snagom i za kojeg se nije
znalo kojim će sve putovima krenuti. Sje-
ćam se da sam, promatrajući taj raznoliki
skup umjetnika, pomislio kako je ova pro-
mocija mojih drama trebala možda poslu-
žiti i kao razgovor prisutnih s dvojicom
uglednih sarajevskih umjetnika i intelektu-
alaca u kojem bi se možda mogao nazrijeti
tijek nadolazećeg rata ili možda pokušalo
ratiom ublažiti taj ratni pohod na prostori-
ma koje pamte samo okrutne i počesto be-
zumne ratove. A onda je sve krenulo kako
je krenulo, okrutnost i bezumnost bila je
veća nego ikada, a ratio se, pred silinom,
negdje začahurio”, napisao je mnogo godi-
na kasnije Amir Bukvić.
Jogunčić je podsjetio da je prva pro-
mocija “Šest drama” bila 23. veljače
2008. godine u “Kamernom teatru 55” u
Sarajevu, u okviru manifestacije “Sara-
jevska zima”. Tada su promotori bili ra-
hmetli prof. dr. Gordana Muzaferija, prof.
dr. Muhamed Dželilović i Irfan Horozo-
vić. Promotori na zagrebačkoj promociji
Bukvićevih drama bili su prof. dr. Sanja
Nikčević i dramaturg Mladen Martić, ko-
ji je bio odsutan zbog bolesti, a čiji je
tekst pročitala Aida Bukvić, autorova
kćerka i redateljica “Djece sa CNN-a”.
“Bilo je prirodno da u našoj internoj
podjeli posla meni pripadne prvi dio Ami-
rove knjige jer stariji sam, pa je red i da
prvi progovorim. Ali što je važnije, i prve
su tri drame ‘Stanovnici sna’, ‘Homo no-
vus’ i ‘Promjene’ napisane, a prve dvije i
prikazane u vrijeme koje je već i za auto-
ra i za mene, gledatelja i dramaturga, po-
staje dalekom poviješću. Onim mitskim,
prije rata, o kojem smo s ponešto nevjeri-
ce i sami slušali u djetinjstvu”, stoji na
početku teksta Mladena Martića, koji je
bio kućni dramaturg zagrebačkog “Teatra
&TD”. Martić je imao vrlo veliku ulogu u
postavljanju prve verzije drame “Nepred-
vidiv slučaj”, koja je, ponešto izmijenje-
na i prilagođena vremenu, objavljena u
knjizi pod novim, aktualnijim nazivom –
“www.robijevportal.hr”. Prisjetio se da je
Bukvića najprije gledao na pozornici
HNK 80-ih godina prošlog stoljeća, pri
čemu ga je odmah zapamtio među mno-
gim mladim glumcima koji su osvajali
svoj prostor u, Šenoinski rečeno, Središ-
njem našem kazališnom zavodu. “Dok su
se ostali uglavnom upinjali da osvoje gle-
dalište svojim glasom, pojavom i novim
izričajem u tumačenju starih junaka, Amir
je ostajao nekako suzdržan, bojažljiv i sti-
šan. Kao uronjen u neki intenzivni unu-
tarnji dijalog – ne s likovima oko sebe i
ne s publikom, a još i manje s kolegama,
nadolazećim prvacima, već sa samim so-
bom i osobom koja mu je dodijeljena.
Pripisivao sam tu drugost i drugačijost li-
kovima koje je tada iznosio, Hamletu ili
Trepljovu na primjer, jer je zagledanost u
vlastitu dušu i nesklonost prijekim odlu-
kama značajka koje su im podarili njihovi
pisci. Tek sam kasnije, a naročito nakon

upoznavanja Amira kao čovjeka, pa onda
i pisca, nakon Vukovara i Srebrenice,
shvatio da sva ta plahost dolazi odatle što
on stvari vidi drugačije od mene i osta-
lih”, napisao je dramaturg Martić.
Naglasio je da su svi u prošlotisućljet-
nim 80-im godinama – kada je Bukvić
pisao svoju složenu fantazmagoriju “Sta-
novnici sna” ili naoko jednostavnu jedno-
činku “Homo novus” i u kojima se zbivao
prvi dio retrospektivne satire “Promjene”
– već znali da je svijet ludnica, a istina
laž. Da je u nama sve mutno, da je život
apsurdan, a vlakovi strogo kontrolirani. O
tome su nas učili mnogi velikani pisane
riječi, ali je malo tko znao da je to neopo-
zivo tako. “Amira smo kao pisca svrsta-
vali u beketovske pasatiste i pomalo ma-
knute proroke katastrofe, magijske reali-
ste i znanstvene fantastičare. A on je, za-
pravo, vazda bio samo prepisivač stvar-
nosti. Stvarnosti koju je samo on vidio
tako jasno i neuljepšano. Amir oduvijek
razotkriva pogubne mehanizme stvarno-
sti, kojima vazda ravnaju neki poduzetni
doktori – stanovnici sna. Iako je razotkri-
vena, ta je stvarnost još uvijek toliko
moćna da se uspijeva narugati onome ko-
ji ju je razotkrio”, napisao je Martić.
Smatra da su “Stanovnici sna” tragiko-
medija o našoj usamljenosti u uzaludnoj
potrazi za srećom, “Homo novus” je gro-
teska o našoj oduzetoj cjelovitosti, a ne-
što mlađe “Promjene” satira su o politici
kao nemaštovitoj igri mijenjanja boja.
Sva tri teksta funkcioniraju jednako kada
ih čitamo danas, kao što su funkcionirali
u vrijeme nastanka. Jedino je ljudska za-
jednica još razmrvljenija, kaotičnija i au-
todestruktivnija od one u “Stanovnicima
sna”. Ljudska jedinka je još nadziranija i
neslobodnija nego u “Homo novusu”.
Odnos vlasti i pojedinca, koji ne dopušta
da ga strpaju u stado, još je mračniji i per-
verzniji nego u “Promjenama”.
“Zato je logično na kraju upitati se: za-
što ovdašnja kazališta i ovdašnji redatelji
zaobilaze ovog iznimnog dramatičara? Ili
možda nije. Možda je upravo logično to da
se Amir na pozornici pojavljuje rijetko ili
nikako. Napokon, ne prolaze u ovim vre-
menima puno bolje ni dramatičari poput
Slobodana Šnajdera, Vladimira Stoisavlje-
vića, Ive Brešana, pa i samog Krleže. Naša
kazališta misle da će eskapatičkim reperto-
arom, izbjegavanjem bitnih pitanja i muzi-
ciranjem u salonima tonućeg broda privući
publiku i opravdati svoje skupo postojanje.
Vjerujem da se varam. Čim shvate da op-
stati može samo ako progovori o stvarnosti
pod kojom stenjemo, opet će posegnuti za
tekstovima Amira Bukvića, dramatičara
koji poznaje kazalište i čovjeka koji ne
izbjegava živjeti”, napisao je na kraju tek-
sta dramaturg Mladen Martić.
Promotorica prof. dr. Sanja Nikčević
je govorila o ostalim, novijim trima dra-
mama iz knjige: “Djeca sa CNN-a”, “Ari-
stotel u Bagdadu” i “www.robijevportal.
hr”. Naglasila je da se posebno oduševila
dramom “Aristotel u Bagdadu”. “Bukvi-
ćev rad sam poznavala i prije. Ali, čini mi
se da sam ja trebala ostariti ili sazoriti da
bih mogla razumjeti o čemu se radi u to-
me. Trebala sam steći neko životno isku-
stvo da bih mogla shvatiti čak i one stvari
koje je on pisao dok je bio mlad – ono o
čemu je Martić govorio. ‘Aristotel u Bag-
dadu’ je jedna vrlo neobična drama, koja
govori o sultanskom dvoru u Bagdadu na
kojem pokušavaju prevoditi Aristotela.
Pritom imaju tipičan problem prijevoda
njegove poetike i pojmova poput komedije
i tragedije, koja u muslimanskoj kulturi ne
postoji”, rekla je Nikčević i podsjetila da je
Aristotel najznačajniji filozof zapadne ci-
vilizacije. Njegova filozofska misao je
vraćena na Zapad preko Istoka, čiji su mi-
slioci i učenjaci pronašli i preveli njegove
tekstove. Na osnovu Aristotelove filozof-
ske misli zapadna civilizacija je nastavila
graditi svoju znanost i tumačiti dobar dio
umjetnost. Prema tome, Bukvić govori o
temeljnim civilizacijskim odrednicama
obje kulture. Prof. Nikčević je naglasila da
se u drami se neprestano prepliće nekoliko
razina stvarnosti, te da ju je “Aristotel u
Bagdadu” apsolutno fascinirao. “Svi liko-
vi iz Bukvićevih drama imaju dva temelj-
na problema. Jedan je što pokušavaju spo-
znati sebe, druge i svijet oko sebe – i kad-
tad zaključe da je ta spoznaja nemoguća.
Drugi problem je što se pokušavaju prila-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
goditi vremenu, kulturi i ljudima na koje
nailaze. U tom pokušaju spoznaje Amir se
kao pisac igra upravo sa iluzijom i zbi-
ljom”, rekla je Nikčević. Tako npr. Bukvić
u drami “www.robijevportal.hr” govori o
manipulaciji medijima koja stvaraju lažnu
zbilju, a koja će vrlo realno razoriti stvarne
likove. Naglasila je da se u Bukvićevom
dramskom djelu njoj čini najzanimljivijim
tzv. kopče susreta – između iluzije i zbilje,
između muslimana i židova, između razli-
čitih ljudi i kultura, između čovjeka i Bo-
ga, itd. Telefonska govornica u “Djeci sa
CNN-a” je takva kopča susreta između
dva svijeta – bosansko-hercegovačkog i
hrvatskog, između Sarajeva i Zagreba. To
su najjača emotivna mjesta o kojima Bu-
kvić zna pisati.
“Kad spominjem emocije, to je nešto
što je u drugoj polovici 20. stoljeća izba-
čeno iz tzv. visoke umjetnosti. Pozitivne
emocije, dobrota i ljepota su izbačene van
i danas je vrlo teško piscu pisati drame ko-
je na čitatelje ostavljaju izrazito pozitivan
utisak, nešto što budi dobro. To je teško
jer ideš protiv struje. Takav je trend. Da-
našnja umjetnička struja afirmira neke sa-
svim druge stvari. Amir očito ide protiv
takve linije i piše iz svoje umjetničke po-
trebe koju dijelimo i mi kao publika. Sa-
mo kad je trend nešto drugo, onda nas je 19
strah to reći. Jer ne možeš reći da ti je za-
pravo puno draže gledati ljepotu i dobrotu
na sceni, ako te uvjeravaju da je život tako
grozan da moraju samo grozne stvari biti
na sceni”, rekla je prof. Nikčević. Nagla-
sila je da je “Drama sa CNN-a” svojevr-
sna ratna drama. U Hrvatskoj se ratne dra-
me dijele u dvije skupine: političke i emo-
tivne. Političke su ili lijeve ili desne, pri
čemu je potpuno jasno u kojem je pisac
stavu: Hrvatska je nevina žrtva ili smo svi
jednako krivi. “Emotivne drame govore
kao i ova Amirova – o žrtvama koje poku-
šavaju preživjeti, pokušavaju ići dalje. Te
emotivne su mnogo bolje od političkih.
Međutim, i jedne i druge su zapravo mar-
ginalizirane jer se naše društvo nije suoči-
lo s traumom rata, nije tu priču završilo i
raščistilo. Nama je nužna katarza, čišćenje
emocija koje doživljavamo gledajući neke
scene na pozornici. Tako sami postajemo
J
bolji i postaje nam lakše. Katarzu Amir O
Bukvić ima i u ‘Aristotelu iz Bagdada’ i
‘Djeci sa CNN-a’, što mi se čini jako vri- U
jednim i važnim. Silno mi je drago da tako
radi, unatoč tome što trenutačna moda to R
ne voli. Ali, sudeći po brojnosti i reakcija-
ma vidim da publika i dalje to voli, pa se
N
nadam da će i dalje o tome pisati”, rekla je A
prof. dr. Sanja Nikčević. 
I.I. L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Aktivnosti Dramskog studija “Orient espresso”
“Ramo i Đulka” oduševila publiku
Dramski studio “Orient espresso”, ko-
ji djeluje pri KDBH “Preporod”, gosto-
vao je 20. i 21. prosinca 2008. u Sanskom
Mostu, Fajtovcima i Vrhpolju. Tom pri-
godom izvedena je predstava “Ramo i
Đulka”, autora Emsuda Sinanovića, koji
je ujedno i režirao dramu. Gostovanje su
organizirali JU “Kult Media” i JU “Na-
rodna biblioteka” u Sanskom Mostu.
Zanimljivo je da je predstava izvedena
20. prosinca u Osnovnoj školi u Vrhpolju,
mjestu u kojem je autor predstave rođen.
Publika je naprosto bila iznenađena i odu-
ševljena dramom koja je postavljena u Za-
grebu, a govori jezikom Vrhpolja i okolice
te duhovito tematizira neke postratne i
tranzicijske probleme i traume Bošnjaka
svojstvene za taj kraj. Naravno, u prenese-
nom značenju one su svojstvene i za čitavu
Bosnu i Hercegovinu, ali i Hrvatsku. To
nije uopće čudno jer je drama “Ramo i
Đulka” prvotno napisana kao “Romek i
Julka” za potrebe škole u Zaboku u kojoj
20 je autor zaposlen. S predstavom “Romek i
Julka” autor je osvajao brojne nagrade za
kazališni amaterizam u Hrvatskoj te mu
sličnu priču nije bilo teško transponirati u
rodni bosanski kraj. Ova komična jedno-
činka, napisana prema obrascu glasovite
Shakespearove tragedije “Romeo i Julija”,
prenesena u suvremeno doba u okruženje
bosanske kasabe, predstavlja svojevrsnu
detronizaciju slavnih veronskih ljubavnika
na način da su njeni glavni akteri Ramo i
Đulka naoko sretno zaljubljeni par, koji
glumi da se voli, a zapravo oboje imaju ne-
kog drugog. Glavni likovi su suprotstav-
ljeni na način da je Ramo dijete tajkunske
obitelji koja je bogatstvo stekla u mutnim
J
O
U
R
N
A
L
poslovima, a Đulka jedinica poštene boš-
njačke obitelji. Upravo iz tog sukoba proi-
zlazi i upečatljivi humorni sukob koji su
uprizorile Midheta Ibrahimpašić, u ulozi
Đulkine majke Zumrete i Enisa Travljanin
kao Ramina majka Ajša. Uz melodrama-
tični siže, djelo obiluje i humorom - od
dosjetke do kalambura, ali i brojnim ka-
rakterističnim leksemima bosanskog izri-
čaja te na određen način predstavlja anti-
modernističko djelo koje suprotstavlja
stari način života Bošnjaka, njihova mora-
la i običaja s novim obrascima ponašanja
modernog kapitalističkog društva.
Autor dramskog teksta i režiser pred-
stave je književnik Emsud Sinanović, ro-
đen 1955. godine u Vrhpolju. Na Filozof-
skom fakultetu diplomirao je filozofiju,
komparativnu književnost i jugoslavisti-
ku. Magistrirao je s temom iz bošnjačke
drame i teatra. Do sada je objavio zbirke
poezije “Vrhpoljski šehidi”, “Osmijesi
Bosne”, “Tarih o ljubavi” te “Bošnjačku
dramu”, knjigu o povijesti bošnjačkog te-
atra, zatim knjigu poezije “Tarih o Sla-
vonki”. Komedija “Ramo i Đulka” u iz-
danju KDBH “Preporod”, njegovo je pr-
vo štampano dramsko djelo.
U Vrhpolju mještani su priredili uku-
san ručak, a stariji su u razgovoru posebno
bili fascinirani Sinanovićevim jezičkim
bogatstvom govora u predstavi. Jedna na-
na je primijetila da je taj jezik uobičajen
bošnjačkim majkama u općoj komunikaci-
ji, a da je velika radost čuti da netko iz Za-
greba piše na izvornom materinjem jeziku.
Predstava je isti dan izvedena u Gradskoj
vijećnici u Sanskom Mostu, a slijedeći dan
u Osnovnoj školi u Fajtovcima. U Fajtov-
cima je predstava izvedena pred punom
dvoranom u kojem su nesputano najviše
uživali učenici škole. Pritom treba istaknu-
ti da su prethodne dvije predstave uigrale
glumce dramskog studija te su oni opušte-
ni, uz mnoštvo gegova i improvizacije, od
srca nasmijali publiku. Uz autora koji u
predstavu uvjerljivo glumi seoskog hodžu
istakla se i Đulka, učenica Islamske gi-
mnazije u Zagrebu, Roberta Karo. Pred-
stavi su odličnom glumom u sceni sijela
omladine SDA pripomogle i učenice iste
Gimnazije - Merima Pašić, Hanka Hoza-
nović i Nermina Plojović. Glazbenu potku
predstave pokrio je izvrsni mladi harmoni-
kaš Samir Nurkić, a u tri uloge se pojavlju-
je i Emir Štrkljević, čiji je zadatak bio
uvjerljivo dočarati pijanog Đulkinog rođa-
ka Talu, čije je ime Sinanović vješto pre-
nio iz bošnjačke usmene književnosti.
Učenici su prenijeli svoje dojmove ri-
ječima: “Uživali smo u predstavi, tim više,
jer u našem gradu nema pozorišta, te nam
je uveliko uskraćeno druženje sa ovom vr-
stom umjetnosti.” Članovi dramskog stu-
dija posjetili su i džamiju “Mehmed Ala-
gić”, koja se nalazi uz školu te na turbetu
slavnog generala Alagića proučili El-Fati-
hu. Nakon toga, ljubazni domaćini, pred-
vođeni književnikom Amirom Talićem,
počastili su članove dramskog studija izle-
tom na slapove rijeke Blihe te je u ugod-
nom druženju dogovorena kulturna surad-
nja Bošnjaka iz Zagreba i Sanskog Mosta.
KDBH “Preporod” je domaćinu na poklon
uručio svoje tiskovine, a dogovoreno je i
predstavljanje “Preporoda” iz Sanskog
Mosta u Zagrebu. 
F.M.B.

Obilježavanje nove 1430. hidžretske godine u Hrvatskoj i BiH
Poruke i pouke hidžre
U subotu 27. prosinca 2008./ 29. zul-
hidždžeta u akšamsko vrijeme sunce je
posljednji put zašlo u 1429. hidžretskoj
godini. Neposredno poslije zalaska sunca
započeo je 1. muharrem 1430. hidžretske
godine, koji su najavili kandilji na džami-
jama širom islamskog svijeta.
Proslava u Zagrebu
U Hrvatskoj su svečanosti u povodu na-
stupajuće nove godine održane istu večer
poslije klanjanja jacije namaza. U Islam-
skom centru u Zagrebu svečani program su
izveli imami, muezzini, polaznici mekteba,
učenici Zagrebačke medrese i podmlađeni
ženski pjevački zbor “Arabeske”. Nakon
uvodnog obraćanja hafiza Aziza ef. Alilija,
glavnog imama zagrebačkog, izveden je
tradicionalni program koji je sadržavao
učenje mevluda, poznate ilahije i recitale
koji su govorili o najznačajnijem događaju
u povijesti islama – hidžri. Svečani program
osmislila je muallima Lamija Alili.
Većem broju zagrebačkih džematlija
obratio se imam Zagrebačke džamije,
prof. Mevludin ef. Arslani, održavši pre-
davanje o značenju i značaju hidžre. Tekst
njegovog govora prenosimo u cijelosti:
“Draga braćo i poštovane sestre, kla-
njanjem akšam-namaza ušli smo u novu
1430. hidžretsku godinu. Ova večerašnja
noć podsjeća nas na Hidžru, preseljenje
muslimana iz Mekke u Medinu (622.
god.), događaj iznimne važnosti i prekret-
nicu islama i islamske povijesti. Događaj
koji je prepun simbolike i zbilje, te pri-
mjer istinske žrtve i krajnje odanosti
Allahu, Poslaniku i putu islama.
Već sredinom zul-hidždžeta muslimani
su u malim grupicama pošli napuštati
Mekku i kretati se ka Medini. Iz Mekke je
muslimanima bilo teško izaći, jer kada su za
to saznali pogani, na svaki način su ih u to-
me sprječavali. Da bi onemogućili hidžru
preostalih muslimana iz Mekke u Medinu,
posebno Muhammeda a.s., u Mekki se u
Dari-Nedveti sastade Vijeće svih mekkan-
skih prvaka da zauzmu zajednički stav i po-
stupak prema Muhammedu a.s. Svi se slo-
žiše da bi izgon Poslanika mogao biti opa-
san i da bi Medinjani s njim mogli napasti
Mekku, ali ni da hapšenje i zatvaranje Po-
slanika nije sigurno i pravo rješenje. Zato se
odlučiše na podmuklo opasno i opako poli-
Mevludin ef. Arslani
tičko ubojstvo, odnosno atentat na Muham-
meda a.s. No, nakon toga dolazi Džibril,
koji po Allahovom dž.š. emeru obavještava
Poslanika a.s. o zavjeri pogana i o Allaho-
voj dozvoli da on i njegov vjerni ashab Ebu
Bekr r.a. napuste Meku. Džibril mu je odre-
dio vrijeme hidžre, upozorivši ga da te noći
ne spava u svojoj postelji. Po padu mraka,
mušrički mladići su opkolili kuću, s ciljem
da ubiju Muhammeda a.s. u ponoć.
O tome govori 30. ajet sure Enfal: “I
kada su ti nevjernici zamke pleli, da bi te u
tamnicu bacili ili te ubili ili te protjerali; oni
su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer to
Allah najbolje zna!” Nakon ovog ajeta Mu-
hammed a.s., ne gubeći vrijeme, ode Ebu
Bekru, ispriča mu sve o zavjeri, te mu pri-
opći odluku da napušta grad. Kako je Ebu
Bekr takvu odluku već mjesecima očeki-
vao, dogovore se da će se iste noći u kasno
doba naći na određenom mjestu, pa zajedno
krenuti prema pećini Sevr nedaleko od gra-
da. Kad su stigli do pećine, Ebu Bekr uđe
prije, pomete je i razdera vlastiti ogrtač da
bi njime začepio rupe od zmija. Priča se da
razderanim ogrtačem Ebu Bekr nije mogao
začepiti sve rupe, pa je posljednju začepio
vlastitom petom, da bi ga baš u petu kasnije
ujela zmija. Nakon njihovog ulaska u peći-
nu, pauk isplete mrežu oko ulaza, a dva go-
luba sagradiše gnijezdo na grani koja je šti-
tila ulaz, tako da je ulaz u pećinu bio potpu-
no prirodno, po Allahovoj odredbi, maski-
ran. Poslanikovi progonitelji i smrtni nepri-
jatelji stižu do pred samu pećinu što Ebu
Bekra, zbog sudbine islama i Poslanikova
života, uplaši, a Muhammed a.s. mu reče:
“Ne brini se i ne plaši, Allah je s nama!”.
Tako su paukova mreža i golubovo gnijez-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
do odvratili progonitelje od otvora pećine.
Dok su se nalazili u pećini, Ebu Bekrov pa-
stir koji je u blizini čuvao stado, donosio im
je mlijeko, kćerka Esma hranu, a sin sve no-
vosti iz grada. Odlazak Ebu Bekra i Muha-
mmeda a.s. donio je mnogo neprijatnosti
njihovim porodicama. Za njima je raspisa-
na tjeralica kao i nagrada u visini 100 deva. 21
Nakon tri dana, kad se grad već pomalo
smirio, dođoše po njih u pećinu Ebu Bekrov
pastir i vodič s dvije deve, te se mala kara-
vana uputi prema Medini. Na putu za Medi-
nu bilo je i zgodnih i neugodnih događaja.
Ovim je povijest okrenula novu strani-
cu. Progonjeni muslimani našli su novo
utočište, a Medina je postala središte po-
kreta koji je skrenuo tijek svjetske povije-
sti. Prvo poslanikovo djelo u Kubau bila je
gradnja džamije koja je, kao prva u islamu,
ostala glasovita sve do naših dana. Nakon
gradnje džamije u Kubau i dolaska hazreti
Alije u to mjesto navečer, poslije džume,
Muhammed a.s. se zaputi ka Medini.
Iako su mnoge medinske obitelji potpu-
no otvorile vrata svojih domova mekkan-
skim muhadžirima, njima je ipak u Medini
bilo neobično. Prvo im se nakon prave pu-
stinjske klime u Mekki, bilo teško naviknu-
ti na klimu medinske oaze. Neki su zbog tih
J
klimatskih promjena kao Ebu Bekr dobili O
groznicu, a ne treba zaboraviti da su mu-
hadžiri s dolaskom u Medinu u mnogo če- U
mu promijenili način života i da su bili bez
imovine. Kod mnogih se pojavila nostalgija R
i žal za rodnim gradom. U tom smislu, na
sve te okolnosti trebalo je nešto smišljeno i
N
organizirano poduzeti. Zato Muhammed A
a.s., kao vođa muslimana u svemu, sazva
skup svih prvaka mekkanskih i medinskih L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
porodica i pozva ih na iskrenu i svesrdnu
suradnju kako bi se muhadžirima olakšalo
prilagođavanje. Svi se zdušno odazvaše Po-
slanikovom pozivu da svaka medinska obi-
telj, pogotovu imućnija, prihvati po jednu ili
više mekkanskih obitelji. Oba domaćina bi
zajedno radila i dijelila zajednički stečene
prihode. Ensarije su bili toliko širokogrudni
i iskreni da su od Poslanika a.s. tražili da
uzme pola njihove zemlje i da je podijeli
Mekkelijama, a Mekkelije se na toj pažnji
zahvališe riječima: “Iznajmite nam vaše ze-
mlje za ugovoreni zakup.”
Braćo i sestre, Hidžra muslimana nije
bila obična migracija niti bijeg, kako to
neki žele prikazati, nego čin velikog odri-
canja i žrtve u ima Uzvišenog Allaha. Sve
ovo je bilo presudno u njihovoj odlučno-
sti preseljenjem. Nije bilo dileme niti al-
ternative hidžri jer je ona bila jedini put
do Mi’radžom potvrđenog uspjeha.
Česta tvrdnja, da je hidžra bila put u ne-
izvjesnost i nije baš sasvim točna. Ne toliko
zbog činjenice da je Poslanik a.s. pripremio
teren u Medini, nego što je bilo sasvim iz-
vjesno, što su muslimani htjeli. Njegov
glavni cilj je bio čuvanje i afirmacija vjere,
a ne lagodnog života i fizičke egzistencije.
Da nije tako ne bi bilo potrebno seliti se.
Ali, bez javnosti nema niti može biti afir-
22 macije islamskog pogleda na stvarnost. Za
jedno islamsko ozračje potreban je ambijent
kojeg, sigurno je, tada nije bilo niti ga je
moglo biti u Mekki. To je bio rezultat jed-
nog realnog sagledavanja stanja i razlog
donošenja povijesne odluke o promjeni sre-
dine, što je predstavljalo vrhunac samoodri-
canja i žrtve bez čega ne može biti bilo ka-
kvog uspjeha u životu. I mada bi se moglo
očekivati da uspjeh i pobjeda muslimana
dođe onako s neba, nezasluženo, to se nije
dogodilo. Pomoć je, nema sumnje, došla ali
u okvirima božanskog poretka predviđenog
za ljudsku narav. I premda je uspjeh Posla-
nika a.s. bi predodređen, on se realizirao
jednim naravnim tijekom kao rezultat teš-
kih iskušenja, napora i žrtve. Ovaj put je bio
potreban u cilju izgrađivanja čvrstih lično-
sti, sposobnih da ponesu i nose veličanstve-
ni emanet Božji.
Pouke i poruke hidžre su univerzalnog
J značaja, podjednako aktualne, trajno, za sva
vremena, a pogotovu za doba islamske po-
O vijesti, poznate kao doba dekadencije islama
koja, nažalost, još uvijek traje i iz koje nika-
U ko islamski svijet da izađe. Možda, ako bi se
ponovo uspostavili onakvi međumusliman-
R ski odnosi kakvi su vladali među muslima-
N nima medinske zajednice i bili spremni po-
dijeliti svoj dom s drugima, izlaz ne bi bio
A tako dalek i neizvjestan. Ovo potvrđuju i
sljedeće Allahove riječi: “Vjernici su samo
L braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte
se Allaha, da bi vam se milost ukazala.” (Al-
Hudžurat: 10). Nadahnuti ovim primjerima
entuzijazma, naredne generacije muslimana
su izgarale u izučavanju islama. Znali su da
je uključivanje svih raspoloživih sredstava,
imetka, znanja te izgrađena vlastita moral-
nost, ključ duhovnog uspjeha muslimana i
islama. Brojni su primjeri iz islamske povi-
jesti o ljudima koji su bili istinski, najsvjetli-
ji primjeri ambasadora islama, ponos, a ne
sramota, koji su plijenili svojom jednostav-
nošću, a ne razmetanjem i ohološću. Bila su
to vremena kada je svaki musliman čuvao
ugled islama i muslimana, kada su, izgleda,
manje pričali, a više djelom pokazivali, ma-
nje moralizirali, a više moralno živjeli u
skladu s kur’anskim upozorenjem: “…zašto
govorite ono što ne radite…”.
Život svakog muslimana bi trebao biti
intoniran ovako, jednim ritmom, suklad-
no kur’anskoj poruci i pouci da se na naj-
ljepši način poziva, ne žaleći ni sredstva
ni truda, blago i mudro, a ne kruto i tvrdo-
glavo izazivajući animozitet i prema sebi
i prema islamu. Islam je širokih, a ne
uskih vidika pa ga treba tako i interpreti-
rati, a ne suzivati ga, pogotovu ne danas
pred velikim izazovima suvremenosti.”
Čestitka reisu-l-uleme dr. Cerića
Povodom nove muslimanske godine
po Hidžri, reisu-l-ulema dr. Mustafa ef.
Cerić je uputio čestitku vjernicima islam-
ske vjeroispovijesti. Tekst novogodišnje
čestitke prenosimo u cijelosti:
“Draga braćo i sestre, tri dana dijele
početak nove godine po Hidžri od početka
nove godine po Miladu. Nova 1430. godi-
ne po Hidžri pada u nedjelju 28. decembra
2008. godine sa zalaskom sunca, a nova
2009. godine po Miladu pada u srijedu na
četvrtak u ponoć 3. muharrema 1430. go-
dine. Ova koincidencija sjećanja na dva
povijesna događaja od kojih se računa no-
vo vrijeme u povijesti ima poruku.
Milad nas podsjeća na rođenje jednog
čovjeka koji je promijenio svijet, a hidžra
nas podsjeća na rađanje jedne zajednice
koja je promijenila povijest.
Poruka je jasna - više nego ikad ranije
čovječanstvo treba da prepozna vrijed-
nost milada Isa, sina Merjeminog i hidžre
Muhammeda, sina Abdullahovog, a.s.
Milad i Hidžra su dva povijesna međaša.
Prvi nas podsjeća da je čovjek osoba, ko-
ja u ljubavi prema Bogu i ljubavi prema
čovjeku može mijenjati svijet, a drugi nas
podsjeća da je čovjek zajednica, koja u
zajedništvu vjere u Boga i povjerenja u
čovjeka može mijenjati povijest.
Nema sreće pojedinac bez zdrave zajed-
nice, ali ni zajednica ne može opstati bez
snažnog pojedinca. Stoga je važno da zna-
kove milada i hidžre čitamo otvorenog srca,
jer Isa i Muhammed a.s. su znakovi za sva
vremena i zato ih se ne smije udaljavati, niti
prisvajati za jednoznačnu upotrebu. Isaove i
Muhammedove znakove treba približavati
baš kao što su ove godine hidžretska i mi-
ladska nova godina blizu jedna drugoj.
Dakle, najveći izazovi našeg vremena
su pravo pojedinca na sreću i uspjeh i pra-
vo zajednice na vjeru i spas. Isa a.s. nas
uči da je sreća i spas pojedinca u ljubavi
prema Bogu i prema čovjeku, a Muham-
med a.s. nas uči da je vjera i spas zajedni-
ce u radu i odricanju za opće dobro.
Prema tome, čin hidžre iz Mekke u
Medinu označen je kao početak računa-
nja muslimanskog vremena u kontekstu
miladskog vremena da bi se naglasila žr-
tva koju su muslimani podnijeli radi kon-
tinuiteta Ademove, Nuhove, Ibrahimove,
Isaove i Musaove vjere i radi spasa čovje-
čanstva. Sa hidžrom muslimani su naučili
da ovozemaljski život čovjeka nema smi-
sla bez vjere (el-dijanet), bez vjernosti
(el-emanet), bez čestitosti (el-sijanet) i
bez razboritosti (el-rezanet).
To pravilo važi i za nas ovdje i sada -
naša ovovremena borba za dom i domovinu
nema izgleda na uspjeh bez vjere u Božju
milost, bez vjernosti u međusobnim odnosi-
ma, bez čestitosti u radu za opće dobro i bez
razboritosti u vođenju naroda u budućnost.
Zato je novogodišnja poruka - hidžret-
ska i miladska vrlo jasna i nedvosmislena
svima koji su dragovoljno prihvatili da
brinu o sudbini naroda i države: radite da
svi ljudi žive život dostojan čovjeka. Lju-
dima su dosta njihove vlastite brige da bi
mogli slušati vaše javne prepirke koji ih
dodatno zabrinjavaju za njihovu i sudbi-
nu njihove djece. Narod očekuje da im
njihovi čelnici umanje, a ne uvećaju bri-
ge; narod očekuje da im se otvore vrata
nade, a ne da ih se zatvara u krug očaja.
Dakako, za sve naše brige mora biti
izlaz i za sve naše strahove mora biti nada.
U tom duhu nade za našu bolju budućnost,
učim dovu Uzvišenom Allahu da nas obas-
pe Svojom neizmjernom milošću, da nam
život učini lakšim i sretnijim, da nam omi-
li bratsku ljubav i slogu, da nas ujedini u
zajedništvu vjere i akcije, da nas pouči ka-
ko da nosimo emanet kojeg su nam ljudi
povjerili, da nam omili čestitost i razbori-
tost u svemu što govorimo i radimo za op-
će dobro svakog čovjeka! Amin!
Svim muslimanima i muslimankama
u domovini i dijaspori, kao i svim ljudima
dobre volje, čestitam novu 1430. i 2009.
godinu sa željom da im Uzvišeni Bog po-
dari zdravlje, uspjeh i osobnu sreću!” 
I.I.

Akcija zagrebačkog OKM-a za pomoć Palestini
Umiremo da bi živjeli
Mirsad Dubravić
Poštivati život je puno jače od suosjećanja ili brižnosti. To je vjera u slogan “United we stand, divided we fall” (Uje-
dinjeni stojimo, razjedinjeni padamo). Mladi ljudi, muslimani okupljeni oko OKM-a imaju želju da daju neku vrst do-
prinosa za braću u Palestini. Svjesni smo da ono što oni žarko žele mi im teško možemo pružiti. Stoga organiziranje
ove akcije je naš mali doprinos njihovoj borbi.
27.12.2008. bila je subota, sveti ži-
dovski dan. Ujedno se poklopilo da je to
bio zadnji dan velikog židovskog blag-
dana Hanuke, “blagdana svjetlosti”. Za-
nimljiva je slučajnost da je na isti dan
muslimanima bila Nova hidžretska 1430.
godina. Zatim, kršćanima taj datum pred-
stavlja dva dana od kad je bilo slavlje
zbog rođenja Isusova. U međuvremenu,
dogodio se pokolj u Palestini. Stotine ne-
vinih života u mnogim raketnim napadi-
ma je naprosto raskomadano. Nadalje,
svijetom se širi crna i sve veća kriza na-
stala zbog neracionalnog prezaduživa-
nja. Ljudi troše i žive van svojih moguć-
nosti kao da su u nekom ludilu, kao da su
mahniti. Kako da se riješi kriza? Čini se
da je najlakše naći žrtvu na koju ćete is-
pucati svoje oružje pa u naknadnoj potre-
bi za proizvodnjom povući ekonomiju
načelom multiplikatora. To se zove “po-
zitivni” multiplikator, tj. javni rashodi
država tako generiraju proizvodnju koja
naknadno daje još više BDP-a. Još usput
malo testirati svoje novo oružje, kako bi
izvukli zemlju iz krize ako je uopće kri-
za. Malo se zapitajmo. Tko drži svjetski
kapital? Pa stalno se radi i proizvodi, a
vlasnici tog kapitala su uvijek malobroj-
ni: kapital nije nestao.
Razmišljanje nas vodi do misli da ti
centri moći ne žele promijeniti stanje u
svijetu, izvući ga iz ekološke katastrofe
te pokrenuti prema alternativnim izvori-
ma energije. A tko li samo drži naftu?
Čini se isti oni koji generiraju svjetsku
politiku i vrše pritisak na zemlje S. Ara-
bije, Katara, Emirata… da im naftu što
jeftiniju prodaju. Zar nisu oni ti koji daju
javne zajmove državama (opet naravno
pri tome najveći dio kolača dobiva naj-
manji broj ljudi). Da nije veselo govori
činjenica što arapske zemlje prešutno ili
javno odobravaju takav holokaust radi
svojih privatnih interesa jer se očigledno
mora napraviti “Grad svile” u Kuvajtu i
Occupation 101
potrošiti novce na hlađenje pijeska kako
bi se turistkinje u bikiniju u Emiratima
mogle neometano bose hodati, a tu je i ta
Podrška palestinskom narodu
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
(prokleta) nafta koja se nekome mora
prodati. Ipak je SAD najveći kupac, a iza
svega stoje “veliki” vjernici koji vaze da
žena ne smije imati prava, mora prisilno
biti pokrivena, fuj - reći ćemo, nije ni ču-
do što se Zapadu takav koncept islama
gadi! Svakom normalnom bi bio odvra-
tan! Naravno, vijesti ubijanja stotine ci-
vila Zapad prikazuje kao protuteroristič-
ku akciju, svakako svim silama pokuša-
vajući naći načina da krivicu svale na
Palestince i muslimane, jer, musliman je
terorist. Zar to niste već naučili? Osim
onih koji ti daju da gradiš hotel u kojima
možeš točiti alkohol. Ti su “moderni” 23
muslimani sasvim cool. Izgleda da je ri-
ječ o viđenju Zapada koje nažalost i
mnogi muslimani u svakodnevnici, ne
razmišljajući, prihvaćaju zdravo za goto-
vo.
Mladež u Zagrebu koja je osjetila po-
trebu pomoći ljudima u nevolji i imala
želju proširiti istinu o tim zbivanjima or-
ganizirala je akciju koja pomaže u ra-
svjetljavanju istine. Ona je uključivala
širenje istina preko prigodnog filma, za-
tim prodaju tih filmova, a svi novci su
otišli za pomoć djeci u Palestini. Konač-
no, cilj je osvješćivanje svih nas da ovo
nije samo magla koja se lako rasprši. Ak-
tivist i član Omladinskog kluba musli-
mana u Zagrebu, Adnan Demirović, u
svom govoru rekao je da postoji jedna
misao koju smo podvlačili tokom marke-
tinga ove akcija, a vrlo je jednostavna i
moćna te glasi: “Najveći neprijatelj zna-
J
nju nije neznanje već iluzija znanja.” To
je misao koju je izrekao poznati svjetski
O
fizičar Stephen Hawking. Palestinski su- U
kob je prvi mit zapadnog svijeta te glasi
da su se Arapi i Židovi tukli tisućljećima R
i da će se nastaviti tući. Za razliku od bi-
lo kojeg drugog filma režiranog na sličnu
N
temu, “Occupation 101” prikazuje de- A
taljnu analizu činjenica i skrivene istine
koje su okružena različitim mitovima i L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

stereotipima o Palestincima i Izraelcima. DVD-a na kojem se nalaze filmovi

Film prikazuje život pod izraelskom voj- “Occupation 101”, dokumentarac o 11/9
nom okupacijom, ulogu SAD-a u sukobu te “Put za Guantanamo”, koje je OKM
te glavne prepreke koje stoje na putu prilagodio i obradio. Naš je iskreni nijjet
mirnog rješenja. Korijene sukoba opisu- da ovaj skupljeni novac bude doniran
ju vodeći stručnjaci s tog područja, mi- djeci u Palestini. Jednom je jedan mudri
rovni aktivisti, novinari, vjerski čelnici i čovjek rekao: “Naši životi prestanu ži-
humanitarni aktivisti čiji su izvještaju vjeti kada se prestanemo osvrtati oko
često bili cenzurirani u američkim medi- stvari koje nam znače.” Mi smo se putem
jima. Film pokriva široki spektar tema ove akcije zajedno osvrnuli. Neka dragi
od prvog židovsko naseljavanja iz Euro- Allah da snage braći i sestrama u Palesti-
pe 1880., napetosti 1920-ih godina, rata ni da u ovoj teškoj situaciju punoj isku-
1948., rata 1967., prve Intifade 1987., Konclogori: Auschwitz i Gaza šenja ostanu istinski sljedbenici vjere u
mirovnog procesa u Oslu, širenja nase- jednog Boga, muslimani, a da nas pota-
ljavanja, uloge Vlade SAD-a, druge Inti- ćemo. Sanjati kad te tama okružuje nije kne na mirnu inicijativu pomoći. Rezul-
fade 2000. godine, izraelskog povlačenja znak očaja i neuspjeha, nego znak snage tat akcije i prikazivanja filma bio je da je
iz Gaze te mnoge situacije stradanja pa- i odlučnosti koji, u slučaju obrane, mogu 300 DVD-a prodano, skupljeno oko
lestinskog stanovništva. raskidati sve teške trenutke i pretvoriti ih 15.000 kn pomoći za Gazzu od strane
Martin L. King je jednom prigodom u tračak nade. omladine. Također, na jednoj sergiji sku-
rekao da će ova generacija žaliti, i to ne Poštivati život je puno jače od suo- pljao se novac u džamiji u Zagrebu. To je
zbog zla učinjena od strane nemoralnih i sjećanja ili brižnosti. To je vjera u slogan bila samo jedna kap u moru i samo jedan
griješnih ljudi, nego zbog zaprepaštene “United we stand, divided we fall” (Uje- primjer kako sa obzirom pomoći drugi-
tišine dobrih ljudi. Pojedinac ima moral- dinjeni stojimo, razjedinjeni padamo). ma. Vjerujemo da se može još više i da
nu obavezu suprotstaviti se nepravednim Mladi ljudi, muslimani okupljeni oko se još puno ljudi treba i mora uključiti da
zakonima. Muslimani nisu statistika. Mi OKM-a imaju želju da daju neku vrst do- se ispravi ova nepravda. Predlažemo
imamo lica. Mi imamo imena. Mi imamo prinosa za braću u Palestini. Svjesni smo svakome da posjeti naš web site na adre-
nadu. Mi imamo snove. Baš kao i drugi. da ono što oni žarko žele mi im teško si www.okm.com.hr, gdje će dobiti uvid
Slogan akcije glasio je “Umiremo da bi možemo pružiti. Stoga organiziranje ove u još informacija.
živjeli”, a mogao se vidjeti kroz ekspre- akcije je naš mali doprinos njihovoj bor- Molimo te dragi Allahu da svim Pale-
sivnost slika prikazanih likova Palestina- bi. Dolazak i podržavanje ove akcije je stincima i svima koji su obespravljeni
24 ca izloženim na ulazu u džamiju. Te slike također mali doprinos. Zajednički dopri- uliješ u srca hrabrosti, međusobnu slogu
prikazuju male obične ljude i njihova nos bio je simboličan novčani prilog koji i ljubav te daj nam od Sebe znanje koje
maštanja kao i maštanja svakog djeteta se mogao donirati na izlazu iz Zagrebač- će nam od koristi biti kako bi si među-
njihove dobi. Slike tematiziraju umjet- ke džamije. OKM je darovao stotinu sobno mogli pomagati! 
ničko dokumentarističke sadržaje poput
portreta Ahmada iz Palestine koji žudi da
bude Mahatma Ghandi. Usudimo li se
reći da njegova žudnja nije uzaludna?
Ghandi je želio mir i slobodu iznad sve-
ga. Ahmad želi te iste stvari. Put ka miru
počinje razumijevanjem zašto Palestinci
ne mogu slobodno žudjeti. Ahmad umire
od želje da takav put zaista postoji. Na-
dalje, Zaid iz Palestine stremi da bude
Abraham Lincoln. Usudimo li se reći da
stremljenja nisu za budale? Lincoln je
ukinuo roblje i učinio Ameriku zemljom
slobodnih ljudi. Ali, Zaid ne može čak ni
putovati svojom zemljom bez straha.
Dostojanstvo mladih Palestinaca je oko-
vano. Zaid umire da njegova težnja jed-
J nog dana ne bude sputana. Zanimljiv je i
O portret Samera iz Palestine koji sanja da
postane Picasso. Usudimo li se reći da
U snovi mogu postati stvarnost? Picasso je
promijenio umjetnost kroz svoje “ružiča-
R sto i plavo doba”, te je promijenio način
na koji smo gledali boje. Ali Samer je ci-
N jelo vrijeme zarobljen u Crvenom vre-
A menu koje ne može promijeniti. Pitanje
je: Zašto Samer umire od želje da sanja?
L Snovi su predlošci za otpor, primijetit Demonstracije pred Zagrebačkom džamijom
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Zaid iz Palestine teži da bude kao

Abraham Lincoln.
Usuđujemo li se reći da težnje nisu
za budale?

Johnny iz Palestine zamišlja da

može biti kao Lennon.
Usuđujemo li se reći da njegova
predodžba nije fikcija?

25

Ahmad iz Palestine čezne da bude

kao Mahatma Gandhi.
Usuđujemo li se reći da njegovo
čeznuće nije isprazno?

J
Sarah iz Palestine se nada da će biti O
kao Majka Tereza. U
Usuđujemo li se reći da nada još
R
postoji?
N
A
L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Obilježen Dan Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu
Nagrada muftiji Omerbašiću
Centralnom svečanošću u Sarajevu,
dana 8. siječnja 2009. godine, Gazi Hu-
srev-begova medresa obilježila je 472.
godišnjicu kontinuiranog rada na polju
edukacije i odgoja mladih ljudi. Prigodan
program izveo je hor Medrese, a na sve-
čanosti su se obratili direktor Zijad ef.
Ljevaković i reisu-l-ulema dr. Mustafa ef.
Cerić.
Gazi Husrev-begova medresa ustraj-
no čuva povjereni emanet nastojeći ispu-
niti riječi velikog vakifa čuvajući ono što
je temelj njenog nastanka, poštujući i ono
što “vrijeme i običaji” nalažu. S tim ci-
ljem svake godine skreće se pažnja na
one koji doprinose njenom uspješnijem
radu. Na svečanosti su dodijeljena prizna-
nja zaslužnim članovima kolektiva Gazi
Husrev-begove medrese, zahvalnice vanj-
skim suradnicima i prijateljima iz javnog,
kulturnog i poslovnog svijeta koji poma-
žu njen uspješniji rad, te plakete dvojici
svršenika koji su svojim životnim djelom
26 posebno doprinijeli afirmaciji Medrese.
Naime, Nastavničko vijeće Gazi Husrev-
begove medrese je 2003. godine donijelo
odluku da u povodu Dana škole dodjelju-
je Plaketu svojim svršenicima koji su ži-
votom i radom doprinosili njenoj afirma-
ciji. Plakete za poseban doprinos afirma-
ciji Gazi Husrev-begove medrese ove su
godine uručene zagrebačkom muftiji Šev-
ki ef. Omerbašiću i prof. dr. Ahmedu Ali-
čiću, bivšem direktoru Orijentalnog insti-
tuta i autoru velikog broja radova o povi-
jesti Bosne i Hercegovine.
Dodijeljena su i priznanja zaslužnim
članovima kolektiva Gazi Husrev-begove
medrese: Muniru Ahmetspahiću, dugo-
godišnjem profesoru arapskog jezika,
Ibrahimu ef. Lisovcu, ekonomu škole i
Safetu ef. Tokiću, umirovljenom upravi-
telju Medrese. Zahvalnice su uručene Ha-
sanu ef. Eminoviću i Azemu Mulaliću.
J Na kraju svečanosti dovu je proučio hafiz
O Ismet ef. Spahić, zamjenik reisu-l-uleme.
U Obraćanje direktora Zijada
Ljevakovića
R Mišljenja sam kako Islamska zajedni-
“Nije mali broj pojava u svijetu - od
N toponima, djela ljudskog uma i ruku do
A fenomena različite vrste - čijim pomenom
pokrećemo precizne asocijacije. Sorbona,
L Cambridge, ili Alhambra i Eifelov toranj,
Zagrebački muftija Ševko ef. Omerbašić
(u sredini)
ili Nobelova nagrada i “četrdeset besmrt-
nih” Francuske akademije... U bogatom
naslijeđu pominjemo samo neke za koje
ne tvrdimo da su reprezentativni, uvjereni
da pri pomeni naroda kojem pripadamo i
države u kojoj živimo, postoje pojave ko-
je izazivaju slične asocijacije.
Nećemo brojati ni pozivati uvjereni
kako je Gazi Husrev-begova medresa u
Bosni i Hercegovini jedan od pečata koji
izaziva jasna i definirana osjećanja. Kroz
472 godine kontinuranog trajanja prono-
sila je autentično spušteno čovjeku, pre-
poznajući mjesto i vrijeme bogaćeno do-
gađanjima svake vrste. Njen osnivač,
mudri i dalekovidni Gazi Husrev-beg,
kao da nije znao samo svoje vrijeme nego
je, nekim čudesnim osjećajem, osluški-
vao i bilo vremena koje dolazi. Zato ne
čudi što ova škola ostavlja trajan trag na
svima onima koji su obrazovanje i odgoj
stjecali u njenom okrilju. Stoga, u vreme-
nu kada je komunikacija među kulturama,
narodima i religijama potrebnija nego
ikad, nismo iznenađeni što upravo Gazi
Husrev-begovu medresu i njene rezultate
prepoznaju kao poželjan i čvrst most ra-
zumijevanja među ljudima različitih iden-
titeta. Inicijative iz Europe za preciznije
definiranje relacija potvrđuju i europsko
određenje ove škole što nam učvršuje
uvjerenje da će Gazi Husrev-begova me-
dresa, kao i toliko puta do sada, znati od-
govoriti izazovima različite vrste.
ca u Bosni i Hercegovini u svojoj novijoj
historiji nije imala tako visoku intelektu-
alnu koncentraciju, što je najvećim dije-
lom generirala Gazi Husrev-begova me-
dresa. Čini nam se da bi to, u konačnom,
trebalo rezultirati afirmacijom suštinskih
vrijednosti što nam daje razloga za opti-
mizam u vremenu koje nam predstoji.
Garant tome je i škola koja ulazi u 472.
godinu kontinuiranog rada.”
Biografija Ševke ef. Omerbašića
Zagrebački muftija Ševko ef. Omer-
bašić rođen je 9. lipnja 1945. godine u
Ustikolini kod Foče. Četiri razreda osnov-
ne škole završio je u Ustikolini, a onda
1956. upisao osmogodišnju, Gazi Hu-
srev-begovu medresu u Sarajevu. Po za-
vršetku Medrese radio je kao imam u Ru-
dom i Ustikolini. Na Islamskom fakultetu
u Bengaziju (Libija) završio je arapski je-
zik i islamske nauke. Po završetku fakul-
teta radio je kao prevoditelj u “Hidro-
gradnji” Beograd koja je izvodila radove
u Libiji. Od 1975. godine radi kao glavni
imam u Zagrebu. Trinaest godina kasnije,
imenovan je za glavnog imama Hrvatske
i Slovenije sa sjedištem u Zagrebu. Osni-
vanjem Mešihata za Sloveniju i Hrvatsku,
1990. godine, imenovan je za njegovog
predsjednika. Od reisu-l-uleme imenovan
je, a što je Sabor Islamske zajednice u
Bosni i Hercegovini i potvrdio 1999. go-
dine, za muftiju zagrebačkog, odnosno
muftiju za Hrvatsku.
Posebno je zaslužan za izgradnju dža-
mije u Zagrebu i razvijanje raznorodnih
sadržaja u istoj što mu je donijelo različi-
ta priznanja u državi u kojoj obavlja duž-
nost muftije: nagrada Hrvatskog helsinš-
kog odbora te Hrvatske akademske udru-
ge iz Splita. Posebno se iskazao na poslo-
vima muallimskog rada i djelovanja od-
gajajući i obrazujući mnoge generacije
mladih. Profesionalne i društvene obave-
ze nisu mu ostavljale puno slobodnog
vremena, ali je uspio pisati i objavljivati
radove: “Islamska čitanka”, “Arapska po-
četnica”, “Povijest islama”, “Vrijeme
pravednih kalifa”. Nakon dva desetljeća
istraživačko-spisateljskog rada objavio je
djelo “Islam i muslimani u Hrvatskoj”.
Djeluje kao predavač na Zagrebačkoj
medresi “Dr. Ahmed Smajlović” i Fakul-
tetu družbe Isusove u Zagrebu. Član je i
priznato i poznato ime različitih organi-
zacija i asocijacija širom svijeta. Oženjen
je i otac dva punoljetna sina. 
I.I.

Fond za stipendiranje “Salim Šabić”
Dodjela novih stipendija
Na prigodnoj svečanosti 10. siječnja
2009. godine, u prostorijama Bošnjačke na-
cionalne zajednice Hrvatske u Zagrebu, do-
dijeljeno je 13 stipendija za akademsku go-
dinu 2008./2009. Podsjetimo se, prvi Ugo-
vor o stipendiranju potpisan je za akadem-
sku godinu 2006./2007. s Aminom Alijagić
iz Lovrana, članicom redakcije “Preporo-
dovog Journala”, a tadašnjom studenticom
prve godine Pravnog fakulteta u Rijeci. Za
akademsku godinu 2007./2008. dodijeljeno
je osam stipendija, što je predstavljalo zna-
čajno kvantitativno povećanje. Prošlogo-
dišnji stipendisti bili su: Amina Alijagić,
Aldijana Bešić, Emina Musić, Merima Ka-
rađuz, Zinka Mujkić, Elma Ramić, Anela
Memišević i Fuad Hafizović.
Komisija za dodjelu stipendija za aka-
demsku 2008./2009. godinu, u sastavu Dža-
vid Hadžavdić (predsjednik), Suada Banjan,
Nazifa Gačanović – Čamdžić, Mithat Mu-
zurović i Samir Avdagić, zasjedala je tri
puta i donijela odluku da su ovogodišnji sti-
pendisti Fonda “Salim Šabić” sljedeći:
Adela Sadiković (Ekonomski fakultet, Za-
greb), Alma Mehulić (Društveno veleučili-
šte, Zagreb), Almir Šabić (Islamski peda-
goški fakultet, Bihać), Amina Alijagić
(Pravni fakultet, Rijeka), Anela Memišević
(Ekonomski fakultet, Zagreb), Elma Ramić
(Ekonomski fakultet, Zagreb), Fuad Hafi-
zović (Tehničko veleučilište, Zagreb), Me-
rima Karađuz (Farmaceutski fakultet, Sara-
jevo), Nedžad Bašagić (Medicinski fakultet,
Rijeka), Sabrina Bradarić (Građevinski fa-
kultet, Rijeka), Sanda Halilović (Agronom-
ski fakultet, Zagreb), Vildana Semić (Medi-
cinski fakultet, Rijeka) i Zinka Mujkić (Te-
ološki fakultet “Matija Vlačić Ilirik”, Za-
greb). Stipendije su na osnovu precizno ra-
zrađenih kriterija i dostavljenih podataka
putem sveobuhvatnog, objektiviziranog an-
ketnog lista podijeljene u tri financijske ka-
tegorije: 500, 700 i 800 kuna.
Pozdravni govori
U pozdravnom govoru Mithat Muzuro-
vić, predsjednik Odbora Fonda za stipendi-
ranje “Salim Šabić”, podsjetio je da je cilj
Fonda prikupljanje financijskih sredstava i
njihovo usmjeravanje na stipendiranje na-
darenih studenata bošnjačke nacionalnosti
slabijeg imovnog stanja. Naglasio je da je
razumijevanjem članova Vijeća bošnjačke
Stipendisti Fonda za stipendiranje“Salim
Šabić” u akademskoj godini 2008./2009.
nacionalne manjine grada Zagreba povećan
broj stipendista, pošto je Vijeće odvojilo
znatna sredstva za Fond. “Vijeće je stožer
financiranja za ovu akademsku godinu”, re-
kao je Muzurović. Bez obrazovanja ne mo-
gu se kvalitetno pratiti dešavanja u zemlji i
svijetu, ne mogu se pratiti usvajanja i pro-
mjene zakonskih propisa, ne mogu se dobro
implementirati u životna zbivanja. Bez zna-
nja je teško, obrazovanje je imperativ za
Bošnjake/muslimane. Muzurović je nagla-
sio potrebu stalnog širenja broja donatora,
bez obzira na visinu sredstava, te jačanja
svijesti o značaju obrazovanja i društvenoj
ulozi Fonda za stipendiranje. “Najbolji dija-
log i jedinstvo nas Bošnjaka u Hrvatskoj je
kroz projekte, gdje postoji project manager
i tim, koji će širiti lepezu ljudi koji su uklju-
čeni. Potrebno je uključiti što više mladih
ljudi u kvalitetno osmišljene programe. Po-
trebno je pronaći adekvatne forme kako bi-
smo izvršili supstituciju starih kadrova s
mladim, obrazovanim snagama. U svakom
slučaju, najbolji je način kroz projekte, kroz
koje se može izgrađivati i jedinstvo boš-
njačkog naroda”, rekao je predsjednik Od-
bora Fonda za stipendiranje “Salim Šabić”.
Senad Pršić, predsjednik Bošnjačke
nacionalne zajednice Hrvatske, zahvalio
se aktivistima Fonda za stipendiranje i do-
natorima koji su omogućili da se već treću
godinu dodjeljuju stipendije studentima
bošnjačke nacionalnosti. “Na prvoj sjedni-
ci Glavnog odbora Bošnjačke nacionalne
zajednice razgovarali smo o tome da još
više potaknemo razvoj ovoga Fonda, te
uključimo sve naše organizacije – ogranke
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Bošnjačke nacionale zajednice, Koordina-
ciju vijeća bošnjačke nacionalne manjine,
te saborskog zastupnika kako bi Fond što
kvalitetnije zaživio. Cilj je sljedeće godine
dodijeliti što više stipendija, kako bi se što
veći broj darovitih mladih ljudi obrazo-
vao”, rekao je Pršić i naglasio da je znanje
najveća vrijednost koju posjedujemo. Ni-
šta drugo osim znanja nije stvarni kapital.
Pršić je izrazio želju da se novi stipendisti
što aktivnije uključe u rad bošnjačkih aso-
cijacija kako bi zamijenili starije i preuzeli
odgovarajuće funkcije.
Ekrem Bećirović, predsjednik Vijeća
bošnjačke nacionalne manjine grada Za-
greba, pozvao je stipendiste s područja
grada Zagreba da se uključe u projekte Vi-
jeća. Posebno je naglasio posjetu Srebre-
nici – Konvoj mladih “Da se nikad ne za-
boravi”, izrazivši želju da se u organizaci-
ju uključi što veći broj Vijeća bošnjačke
nacionalne manjine iz cijele Hrvatske.
“Nastojte opravdati povjerenje koje vam
je dato. Vi uzimate obavezu zajednice na 27
sebe i očekujem od vas da završite fakul-
tet i doprinesete boljitku našeg bošnjač-
kog korpusa”, rekao je Bećirović. Pozvao
je mlade iz svih bošnjačkih asocijacija da
se uključe u projekt vezan uz anketu o so-
ciološkom i kulturološkom položaju Boš-
njaka i muslimana u Zagrebu.
Mujaga Mehić, generalni tajnik Koor-
dinacije županijskih vijeća i predstavnika
bošnjačke nacionalne manjine, najavio je
podršku Fondu za stipendiranje od strane
Koordinacije.
Idriz ef. Bešić, imam iz Gunje, nagla-
sio je da dolazi iz ruralne sredine u kojoj
u zadnjih 15 godine niti jedan Bošnjak/
musliman nije niti bio upisan na fakultet,
a kamo li ga završio. Neophodno su po-
trebni mladi, obrazovani ljudi s jakom
nacionalnom i vjerskom sviješću. Predlo-
žio je da se napravi prezentacija aktivno-
sti Fonda za stipendiranje u Gunji s ciljem
J
upoznavanja potencijalnih donatora. O
Prof. dr. Šemso Tanković, saborski
zastupnik i predsjednik Kluba zastupnika U
nacionalnih manjina u Hrvatskom sabo-
ru, izrazio je zadovoljstvo što je prisutan R
dodjeli novih stipendija. Citirao je izreku
Konfucija, poznatog kineskog mislioca:
N
“Vladar koji misli godinu dana unaprijed A
sadi žito. Vladar koji misli 10 godina
unaprijed sadi voćke. Vladar koji misli L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Svečana promocija u prostorijama BNZH u Zagrebu
100 godina unaprijed podučava narod.”
“Mislim da je ovaj vaš Fond i ova vaša
ideja na tragu toga i zato vam ja doista od
sveg srca čestitam”, rekao je Tanković.
U ime stipendista prisutnima su se
obratili Amina Alijagić, prva stipendisti-
ca Fonda “Salim Šabić”, i Elma Ramić,
studentica s najvećim prosjekom ocjena
među stipendistima.
28
Obaveze i pismo stipendista
Stipendisti Fonda za stipendiranje “Sa-
lim Šabić”, prema člancima iz Ugovora o
stipendiranju, imaju vrlo jasno definirane
obaveze na fakultetu i prema bošnjačkim
asocijacijama u Hrvatskoj. Tako se npr.
primatelj stipendije obavezuje da će ured-
no pratiti nastavu na fakultetu i ne može
bez suglasnosti Fonda mijenjati vrstu i
smjer fakulteta. Osim toga, obavezuje se
da će dva sata tjedno biti aktivan u djelo-
vanju Bošnjačke nacionalne zajednice.
Ukoliko se primatelj stipendije tri puta ne
odazove na poziv za gornji angažman i
rad, i ne opravda svoj izostanak, uskraćuje
mu se stipendija. Također, stipendista se
obvezuje da će najmanje dva puta u toku
godine izvijestiti Fond o stanju i rezultati-
ma svog školovanja, i to na kraju ljetnog i
J zimskog semestra, potvrdom od fakulteta
O o položenim ispitima. Primatelj se obave-
zuje da će nakon završenog studija i skla-
U panja ugovora o radnom odnosu, određeni
dio dobivenog iznosa stipendije, u skladu s
R aneksom ugovora sa Fondom uplaćivati
dogovoreni iznos u Fond. Na kraju, Fond
N za stipendiranje ima pravo obustaviti ispla-
A tu stipendije i raskinuti Ugovor o stipendi-
ranju sa studentom koji na vrijeme ne za-
L vrši godinu za koju je stipendiran, ukoliko
godinu nije završio zbog bolesti, što doka-
zuje liječničkim uvjerenjem.
Dva dana nakon promocije u Zagrebu,
stipendistica Anela Memišević je u ime
ovogodišnjih stipendista Fonda “Salim Ša-
bić” napisala pismo sljedećeg sadržaja:
“Poštovani, ovim putem željela bih
Vam se zahvaliti kako u svoje osobno
ime, tako i u ime svih stipendista na pru-
ženom povjerenju i podršci tijekom cijele
prošle, ali i ove godine. Pri tome ne mi-
slim samo na onu materijalnu pomoć, ko-
ja nama je neophodna za uspješno studi-
ranje i ostvarivanje naših ambicioznih ci-
ljeva, već Vam zahvaljujem na onoj ne-
materijalnoj pomoći – velikoj podršci i
poticanju za daljnje napredovanje.
Prošle smo godine marljivo učili i trudi-
li se promicati bošnjačku kulturu i vrijedno-
sti. Potpisivanjem ugovora obećali smo i
Vama i samima sebi da ćemo na najbolji
Zajednička fotografija
mogući način opravdati Vaša očekivanja.
Budući da ste nam i ove krizne godine odlu-
čili pružiti podršku, nadam se da smo uisti-
nu opravdali Vaša očekivanja, i ne samo da
smo ih opravdali, već da smo ih premašili.
Svojim dobrim djelom, potaknuli ste i
druge studente na marljivi rad i promica-
nje bošnjačkog intelekta, čime ste pomo-
gli da se ostvari misija Fonda – proširenje
mreže donatora i stipendista. Ove je godi-
ne dodijeljeno 13 stipendija: 800,00 kn za
3 kandidata, 700,00 kn za 5 kandidata i
500,00 kn za 5 kandidata, koje će sigurno
pomoći da olakšamo naše studenske ži-
vote.
Budući da smo i sada, u novoj aka-
demskoj godini, obećali da ćemo se trudi-
ti pomicati vlastite granice i mogućnosti,
molimo Vas da nam pomognete uplatom
na žiro račun ZB 2360000–1101413989,
kako bismo što uspješnije ostvarivali svo-
je ciljeve. Uplatiti možete u više rata ili
jednokratno na gornji žiro račun sa na-
znakom ZA FOND ZA STIPENDIRA-
NJE. Svima se zahvaljujemo na odgovo-
ru, bio on pozitivan ili negativan.
Svi u Fondu i mi stipendisti prihvatili
smo iskrenu i emotivnu izjavu našeg sti-
pendiste treće godine Medicinskog fakul-
teta u Rijeci, Bašagić Nedžada, prilikom
zahvale nakon potpisanog ugovora o sti-
pendiji, slijedećeg sadržaja: “JA SAM
SRETAN ŠTO SADA ZNAM DA PO-
RED MOG OCA I MAJKE, IMA JOŠ
NETKO TKO BRINE O MENI.”
Najbolji način na koji Vam se može-
mo zahvaliti na svemu što činite za nas su
lijepe ocjene u našim indeksima, stoga
Vas srdačno pozdravljam do idućeg pi-
sma u kojem ću Vam napisati da mi je
indeks ispunjen samim peticama!” 
I.I.

Predavanje akademika Bože Udovičića
Edukacija i zaštita okoliša
U sklopu Islamske tribine “Dr. Sulej-
man Mašović”, koja se tradicionalno odr-
žava četvrtkom u Islamskom kulturnom
centru u Zagrebu, 22. siječnja 2009. godi-
ne akademik Božo Udovičić održao je
predavanje pod nazivom “Edukacija i za-
štiti okoliša”.
Božo Udovičić je rođen 1933. godine
u selu Rašeljke, općina Tomislavgrad. Od
1959. godine radi na problemu energetike
na Institutu za elektroprivredu u Zagrebu,
koji je prerastao u Energetski institut “Hr-
voje Požar”. Uz rad na Institutu, od 1977.
godine drži predavanja iz energetike na
Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i
brodogradnje u Splitu, gdje je najprije
(1978.) izvanredni, a potom (od 1983.)
redovni profesor u dopunskom radu.
1980. godine preuzeo je nastavu na Elek-
trotehničkom fakultetu u Zagrebu, a od
1996. godine i na Elektrotehničkom fa-
kultetu u Osijeku, gdje je bio i u radnom
odnosu. 1997. godine izabran je za redo-
vitog člana Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti (HAZU). Umirovljen je 1. li-
stopada 2003. godine.
U prvoj i drugoj Vladi Republike Hr-
vatske Udovičić je bio ministar za ener-
getiku i industriju. Od 1992. godine radi u
Hrvatskoj gospodarskoj komori na mje-
stu dopredsjednika zaduženog za energe-
tiku, zaštitu okoliša i sustav kvalitete.
Također je i predsjednik Znanstvenog sa-
vjeta Energetskog instituta “Hrvoje Po-
žar”. Kao prvi suradnik i nasljednik aka-
demika Hrvoja Požara, suosnivač je, a
danas i na čelu svjetski poznate Zagre-
bačke energetske škole. Dobitnik je Re-
publičke nagrade za tehničke znanosti
“Nikola Tesla”, Nagrade grada Zagreba,
nagrade “Josip Juraj Strossmayer” i na-
grade “Hrvoje Požar”. Odlikovan je Or-
denom rada sa zlatnim vijencem, Spome-
nicom Domovinskog rada, Redom hrvat-
skog trolista i Redom Danice hrvatske s
likom Blaža Rolkovića. 2003. godine iza-
bran je za počasnog građanina Požege, a
2005. za počasnog građanina općine Jak-
šić.
Objavio je 18 knjiga kao autor, te šest
knjiga i jednu monografiju kao koautor.
Kao autor i koautor objavio je 25 publika-
cija u znanstvenim časopisima, 153 struč-
na znanstvena rada, 17 radova na među-
narodnim znanstvenim skupovima i 40
Akademik Božo Udovičić
radova u zbornicima. Prvi je u Hrvatskoj
znanstveno sagledao sveukupnost eko-
loških problema vezanih za energetiku,
uz sustavnu analizu energetski izazvanih
posljedica zagađenja i očuvanje okoliša.
Božo Udovičić u svojim djelima zastupa
tezu da budući tehnološki razvoj mora
ujedno biti i ekološki razvitak.
Zagađenje okoliša i uništenje
prirodnih resursa
Na početku predavanja akademik
Udovičić je naglasio da se sadašnje zabri-
njavajuće stanje, gdje dolazi u pitanje eg-
zistencija i opstojnost života na Zemlji,
može promijeniti samo edukacijom i dru-
gačijom kulturom rada i življenja. Velika
je zabluda da se situacija može promijeni-
ti nekakvim prisilama. Današnja civiliza-
cija je ovisna o energiji, koja se definira
kao sposobnost vršenja rada. Posebno je
velika ovisnost o električnoj energiji.
Udovičić je definirao ekologiju kao
znanost o odnosima između organizama i
okoliša, pri čemu je okoliš kombinacija
vanjskih uvjeta koji utječu na rast i razvi-
tak organizama. Čovjek kao organizam
najvišeg stupnja razvitka samim svojim
postojanjem djeluje i mijenja okoliš. Za
razliku od drugih organizama čovjek
stvara i povezuje kulturna, sociološka,
ekonomska i politička zbivanja, pa tako
može postaviti vremenske i prostorne ve-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
ze između pojedinih zbivanja. Zabrinu-
tost čovjeka za propadanje i zagađenje
okoliša nije se pojavilo prvi put tek 60-ih
godina prošlog stoljeća, već su zagađenje
zraka, vode, kvarenje živežnih namirnica
i drugi problemi okoliša odavno poznati.
Naime, od davnih vremena predodžbe o
bolestima uvjetovane okolišem bile su
daleko prihvaćenije nego danas. Svi ti
problemi ponovo su izbili na površinu s
industrijskom revolucijom, tj. vremenom
koje je obilježeno naglim rastom tvornica
i stvaranjem velikog broja gradova. Sve
je to imalo za posljedicu zauzimanje veli-
kih površina zemlje, zagađenje vode i
zraka, stvaranje otpada i buke, te mijenja-
nje izgleda okoliša. Ekološki problemi
praktički zadiru u sve pore ljudske djelat-
nosti. Prekomjerna zagađenost zraka, vo-
de i tla različitim industrijskim otpacima
koji sadrže toksične tvari, toplinsku ener-
giju, radioaktivne elemente, odnosno u
okoliš emitiraju buku i vibracije najrazli-
čitijih valnih dužina, svim mogućim sred- 29
stvima treba svesti u dozvoljene granice.
“Današnje rasprave o zaštiti okoliša
pokazuju da se u mnogim javnim istupi-
ma i raspravama o današnjoj ekološkoj
krizi jasno izražava shvaćanje da se pro-
mijenila sama priroda problema. Naime,
shvaća se da je propadanje okoliša izrav-
no povezano s propadanjem društva ili,
bolje rečeno, njegove postojeće socijalne
strukture. Iz toga slijedi, da propadanje
okoliša i ekološka katastrofa ne mogu biti
otklonjeni propisima koji se odnose na
izvore zagađenja i nadzorom tih izvora.
Na taj način mogu se samo djelomično
riješiti. Prijedlozi rješenja moraju za so-
bom povlačiti dalekosežne promjene u
društvu, odnosno u odnosu čovjeka pre-
ma čovjeku, a samim tim i čovjeka prema
prirodi. U ekološkoj krizi s kojom se
društvo danas suočava, na kocki je sama
sposobnost Zemlje da održi razvijene
J
oblike života. Kriza se oblikuje sve broj- O
nijim oblicima zagađenja zraka i vode,
sve većom akumulacijom otpadaka koji U
se ne rastvaraju, olovnog taloga, pesticid-
nih ostataka i otrovnih dodataka u hrani, R
uništavanjem poljoprivrednog zemljišta,
povećanim brojem stresova zbog prena-
N
pučenosti, buke i življenja u masi, neod- A
govornim trošenjem prirodnih dobara,
sječom šuma i drugim pojavama. Suvre- L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
meno društvo uništava sve što se stoljeći-
ma stvaralo organskom revolucijom. Ako
se taj proces ne zaustavi, Zemlja može bi-
ti reducirana na razinu biološko-tehničke
jednostavnosti na kojoj se čovječanstvo
neće više moći dugo održati kao vrsta
sposobna za život”, rekao je Udovičić.
Dosadašnji razvoj energetike u prevlada-
vajućoj mjeri bio je usmjeren na osigura-
nje potrebne količine energije, a u mnogo
manjoj mjeri na očuvanje čistoće okoliša.
Razlog su neophodna velika financijska
sredstva.
Udovičić je prezentirao zapanjujuće
brojčane pokazatelje vezane uz promjene
na našoj planeti, pri čemu je veliki pro-
blem sve veća ljudska populacija. Danas
na Zemlji živi 6,7 milijardi ljudi s tenden-
cijom da će nas za 20-ak godina biti oko
9,5 milijardi, što stvara ogromne proble-
me u prehrani, odijevanju, opskrbi ener-
gijom, itd. Svake godine je 70-80 miliju-
na više ljudi na Zemlji, pri čemu se na
lošije mijenjaju ostali segmenti potrebni
za život. Tako je npr. svake godine manje
oko 3,5 milijuna hektara obradive zemlje
i oko 11 milijuna hektara šuma. S druge
strane, svake godine je više oko 6 miliju-
na hektara pustinja, oko 5 milijardi tona
otrovnih kemikalija godišnje se ispušta u
30 životnu sredinu, te oko 30 milijardi tona
ugljičnog dioksida. Sve je veća zagađe-
nost mora, dok su sve manje zalihe pitke
vode, nafte i ugljena.
Razgradnja i zauzimanje obradivog
tla su dva ključna faktora za uništavanje
poljoprivrednog zemljišta. Zemlja se raz-
građuje uz pomoć erozije, alkalizacije,
salinizacije i kemijske degradacije. Ako
se zemlja uništava u polukišnim podne-
bljima, širenje pustinja će biti sve veće i
veće. Zauzimanje obradivog tla se ogleda
kroz ekspanziju ljudskih naselja i visok
stupanj infrastrukture. Nekontrolirano ne-
stajanje šuma javlja se kao dodatni faktor
koji uzrokuje brže uništenje zemljišta, pri
čemu nestanak šuma pridonosi većoj ero-
ziji tla, većim poplavama i ostalim proble-
mima. “Nestajanje i uništenje šuma naj-
bolje primjećujemo na golim padinama
Himalaja i Anda. To uništenje uzrokuje
J eroziju tla i poplave, te nanose velike ko-
O ličine mulja. Odumiranje šuma također
uzrokuje suše, a one su najzastupljenije u
U sudansko-saharskom području, gdje ubr-
zavaju stvaranje pustinja, te uzrokuju žeđ
R i glad u tim područjima”, rekao je Udovi-
čić. Naglasio je da je veliki problem upo-
N treba genetski modificirane hrane (antibi-
A otika za ishranu životinja) i masovno kori-
štenje pesticida za uništavanje insekata.
L Uz navedena zagađenja degradirani su vo-
deni sistemi u morama i rijekama. Štetne
kemikalije nalaze se u nedopuštenim koli-
činama u pitkim i stajaćim vodama, pa je
njihov utjecaj štetan na floru i faunu, a sa-
mim time i na čovjeka. Mnogi izvori pitke
vode su presušili ili su neupotrebljivi.
Do prije nekoliko godina na zagađe-
nje okoline uglavnom se gledalo s lokal-
nog stajališta, dok su se globalni aspekti
uglavnom zanemarivali. Međutim, u po-
sljednje vrijeme sve više pažnje se posve-
ćuje globalnim problemima zagađenja
okoline. Naime, pokazalo se da se na vrlo
velikim udaljenostima od izvora zagađe-
nja javljaju globalni nepovoljni efekti od
kojih su najpoznatiji: propadanje vegeta-
cije zbog “kiselih kiša”, promjene klime,
zagađenja mora i razaranja ionosfere.
“Čovjek sa svojom aktivnošću odlučujući
je činitelj u mijenjanju okoliša. Povijesno
gledano, čovjek je bio zauzet i ponesen
tehnološkim uspjesima, te povećanjem
osobnog i društvenog standarda. Tako je
kroz jedan vremenski period zaboravio,
ili bolje rečeno, zanemario utjecaj na
okoliš. Tako je došlo do znatnog zagađe-
nja zraka, do smanjenja područja pod šu-
mama, do toplinskog zagađenja vode i
zraka. Iz navedenoga bi se moglo zaklju-
čiti da je civilizacijski napredak donio
korist za čovječanstvo s jedne strane, dok
bi se s druge strane moglo zaključiti da bi
taj napredak kroz zagađenje okoliša mo-
gao uništiti civilizaciju. Međutim, visoka
razina kulturnog, znanstvenog i tehnološ-
kog razvitka mora poslužiti kao temelj za
razuman i harmoničan odnos između čo-
vjeka i okoliša. To će u velikoj mjeri ovi-
siti o spremnosti čovjeka da u planovima
razvoja predvidi radikalnije mjere očuva-
nja okoliša. Jedan dobar dio moći će se
riješiti novim tehnologijama, dok se drugi
dio mora riješiti promjenama u čovjeko-
vom shvaćanju i poimanju mogućnosti i
potrebe življenja svih ljudi na Zemlji”,
rekao je akademik Udovičić.
Prije određivanja ekoloških kriterija
neophodno je napraviti iscrpnu analizu
mogućnosti društvene zajednice da plati
određenu cijenu za smanjenje štetnih po-
remećaja u okolišu. Ta cijena ne smije
biti tako visoka da postane kočnicom
daljnjeg gospodarskog rasta, ali niti pre-
niska tako da ekološki poremećaji posta-
nu kočnicom rasta. Pritom je nužno pra-
vilno usmjeriti raspoloživa sredstva u ona
područja gdje će se postići najveći pozi-
tivni učinci. To treba biti temeljni puto-
kaz za planiranje razvoja gospodarstva u
cjelini. Tokom protekla tri desetljeća u
svijetu je sakupljeno veliko praktično i
tehničko iskustvo, te dobiven niz podata-
ka i informacija na svim područjima ljud-
ske znanosti, pa tako i u području zaštite
okoliša, što ulijeva izvjestan optimizam.
Općenito se može reći da svaka ljud-
ska aktivnost proizvodi određeni rizik po
čovjeka i okoliš. Pojmovi “maksimaliza-
cija profita” i “minimalizacija rizika” ne
priznaju specifične prilike, probleme i
potrebe malih tržišta zemalja u tranziciji.
U globalnim odnosima u svijetu gdje vla-
da snaga, interes i težnja za povratom ulo-
ženog (uz što veći profit i manji rizik),
postoji realna opasnost da objektivni i
specifični problemi, interesi i potrebe ze-
malja ostanu u drugom planu. “U sadaš-
nje vrijeme problem zagađenja ili očuva-
nja okoliša sve je prisutniji i teži u nera-
zvijenim zemljama i zemljama u razvoju.
Nerazvijene zemlje su još uvijek manje
izložene tehnološkim rizicima jer u tim
zemljama temeljni egzistencijalni proble-
mi i prirodne nepogode predstavljaju
glavne rizike. Međutim, kod zemalja u
razvoju postoji izvjesna tehnološka razi-
na koja sa sobom nosi izvjesne rizike, a te
zemlje obično nisu u stanu financirati ak-
tivnosti vezane za smanjenje razine rizi-
ka. Osim toga, zemlje u razvoju su manje
ili više ovisne o uvozu tehnologija, a to
ujedno znači o prijenosu i prihvaćanju
tehnologija iz razvijenih zemalja. Često
automatski prenose kriterije za zaštitu
okoliša iz tih zemalja, koji ne moraju uvi-
jek biti prikladni za zemlju uvoznicu teh-
nologije. Zbog toga često dolazi do situa-
cija da zemlje uvoznice tehnologija i isto-
vremenog uvoza razine rizika plaćaju vi-
soku cijenu za smanjenje razine riika, a
istovremeno nisu u stanju platiti znatno
nižu cijenu za daleko veće rizike na dru-
gom području. Veoma čest je slučaj da se
zemljama u razvoju ustupaju zastarjele
tehnologije koje u razvijenim zemljama
više nisu rentabilne – bilo zbog preveli-
kog zagađenja okoliša, bilo zbog eventu-
alnih drugih rizika koje sa sobom nose.
Smanjenje rizika, u pravilu, zahtjeva zna-
čajne tehnološke promjene i velika finan-
cijska sredstva, pa je radi toga potrebno
ispravno usmjeriti sredstva u ona područ-
ja gdje će se postići najbolji rezultati”,
rekao je Udovičić.
4 E (energija, edukacija, ekologija i
ekonomija)
Akademik Božo Udovičić je naglasio
da svako novo tehnološko dostignuće sa
sobom nosi i određeni rizik za ljude i
ljudski okoliš u cjelini. Tehnološki napre-
dak istovremeno povećava ekonomsku
moć društva, čime se stvaraju uvjeti za

smanjenje rizika. Većina problema o za-
gađenju okoliša uvjetuje sukobe između
ekonomskih interesa, na jednoj strani, te
zdravlja i brige za očuvanje dobara, na
drugoj strani. Očuvanje okoliša znači do-
datno ulaganje financijskih sredstava, a to
znači obavezu za Vlade i gospodarstva da
osiguraju neophodno potrebna dodatna
sredstva.
Većina ponuđenih rješenja za rješava-
nje svjetske krize su nepraktična jer proi-
zilaze iz istog pogleda na svijet koji je i
uzrokovao probleme. “Zbog toga, ništa
osim promjene našeg pogleda na svijet i
njegova razumijevanja ne može proizve-
sti pravu, značajnu i trajnu promjenu. Ta
bi nas promjene u perspektivi prirodno
vodile ka očuvanju šuma, obnavljanju
obitelji i smanjenju potrošnje. Dakle, po-
željno je smanjiti egoizam i pohlepu za
velikim profitom. To se može postići stal-
nim i dugotrajnim odgojem i obrazova-
njem, te traženjem boljeg i pravednijeg
društvenog, ekonomskog i političkog su-
stava među narodima. On će uključivati
humaniju i pravedniju raspodjelu profita.
Taj proces je dugotrajan i težak, u ovome
trenutku utopija, ali i on mora započeti
ako želimo mirno živjeti na kugli zemalj-
skoj”, naglasio je Udovičić.
20. stoljeće je donijelo divovski napre-
dak na svim područjima znanstvenih spo-
znaja, kao i na svim područjima tehnike.
Istodobno, ono je priskrbilo novu “sljepo-
ću” naspram globalnih, temeljnih i slože-
nih problema, koja je iznjedrila bezbrojne
zablude i iluzije – u prvom redu kod sa-
mih znanstvenika i stručnjaka. Na proble-
me razvoja i njegova poimanja veliki utje-
caj imaju znanje, vjerovanje, umijeće,
moral, etika, pravo, običaji i drugo. “Da
bih pokazao koliko je težak i mukotrpan
put promjena u shvaćanjima, osvrnut ću
se na Svjetski energetski kongres u Tokiju
1995. godine. Njegova je najveća zasluga
bila u spoznaji potrebe uvođenja četvrtog
E u predviđanju razvoja. On je oduvijek
postojao, no nije bio ravnopravno uvaža-
van s ostala tri E. Naime, do Kongresa su
se na predavanjima koristila 3E – energi-
ja, ekologija i ekonomija, a sada će se ko-
ristiti 4E – energija, edukacija, ekologija i
ekonomija”, rekao je Udovičić.
Značenje edukacije od neprocjenjive
je važnosti za razvoj, ali nije dovoljno.
Velike i brze promjene u okolišu zahtije-
vaju puno aktiviranje intelektualnog i
radnog, kreativnog i inovativnog potenci-
jala svih ljudi. Između mnogih problema
s kojima se čovječanstvo suočava s obzi-
rom na projekciju razvitka, najveći i naj-
složeniji problemi za rješavanje su nove
Tribina o ekologiji i zaštiti okoliša u Islamskom centru u Zagrebu
tehnologije s utjecajem na društveno-
ekonomske odnose, višu razinu znanosti i
zaštitu okoliša.
Edukacija ne smije biti konformistič-
ka, intelektualna ili tehnička dresura, ne-
go navika kojom bi se razmislilo i prihva-
tilo ono što je dobro. Čovjek je biće koje
mora neprestano učiti. Tajna dobre edu-
kacije ne sastoji se u količini spoznaja,
nego u razvijenoj sposobnosti pravog
učenja, tj. razmišljanja, shvaćanja i volje.
Edukacija i obrazovanje trebaju pokazati
da nema spoznaje koja nije, na bilo kojem
stupnju, ugrožena zabludama i iluzijama.
Potrebno je u obrazovanje uvesti i u okvi-
ru njega proučavati racionalne, mentalne
i kulturne karakteristike ljudske spoznaje,
njene procese i modalitete, psihičke ili
kulturne sklonosti zbog kojih joj se može
dogoditi zabluda ili iluzija. Edukacija se,
prema tome, mora posvetiti otkrivanju
izvora zabluda, iluzija i zaslijepljenosti.
Kada se gleda prema budućnosti, uoč-
ljive su brojne neizvjesnosti o tome kakav
će biti svijet naše djece i naših unuka. U
jednu stvar, ipak, možemo biti sigurni:
ako želimo da Zemlja bude u stanju pod-
miriti potrebe ljudskih bića koja je nasta-
njuju, ljudsko će se društvo morati preo-
braziti. Udovičić smatra da će svijet su-
trašnjice morati biti temeljno drugačiji od
ovog kakvog danas poznajemo na počet-
ku novog tisućljeća. Čovječanstvo mora
djelovati u smislu građenja “održive bu-
dućnosti” u kojoj će biti moguće živjeti.
U ekološkoj krizi s kojom se danas suoča-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
vamo na kocki je sama sposobnost Ze-
mlje da održi razvijene forme života. Kri-
za se oblikuje velikim povećanjem oblika
zagađenja zraka i vode; sve većom aku-
mulacijom otpadaka koji se ne rastvaraju, 31
olovnog taloga, pesticidnih ostataka i
otrovnih dodataka u hrani; ekspanzijom
gradova u široke urbane pojaseve; pove-
ćanim brojem stresova zbog prenapuče-
nosti, buke i življenja u masi; neodgovor-
nim trošenjem prirodnih dobara, sječe
šuma, itd. Pritom čovjekova savjest često
dolazi u kušnju zbog postojanja dva poj-
ma: htjeti i moći.
“Dosadašnji razvoj pojedinih zemalja
pokazao je da Vlade sa svojim programi-
ma bolje prolaze na izborima ako obećaju
viši standard, nego ako obećaju čisti oko-
liš. To Vlade u većini slučajeva i koriste.
Takvo rezoniranje i Vlada i stanovništva
su pogrešna jer se gledaju kratkoročni
efekti, umjesto dugoročnih. Naime, bolji
osobni dohodak i bolji standard dobivaju
se relativno brzo, za razliku od zagađenja
okoliša koje je dugotrajno i s dugotrajnim
posljedicama. Odumiranje jednog jezera
J
ili mora je veoma dugotrajan proces. Nje- O
govo čišćenje i oživljavanje također je du-
gotrajan proces i traži mnogo više sredsta- U
va od sredstava koja su bila potrebna za
njihovo očuvanje. Na kraju treba kazati da R
je novac potreban za život i uživanje, samo
se pri tome mora postaviti pitanje: koliko
N
je toga novca dovoljno?”, rekao je na kraju A
predavanja akademik Božo Udovičić. 
I.I. L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Neki dijelovi Hrvatske “nisu se ni do današnjih dana oporavili od turskog pustošenja”!?

Iskrivljene predodžbe o Turcima

“Predodžbe o Turcima u hrvatskoj kul-
turi” naziv je predavanja Marte Andrić i
Azre Abadžić Navaey, dviju profesorica s
katedre za turkologiju Filozofskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu, održane 23. siječnja
2009. u Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci.
Marta Andrić svojim je izlaganjem oslikala
genealogiju turcizama u hrvatskom jeziku
te ukratko izložila rezultate jedne analize
prisutnosti turcizama u slavonskim govori-
ma. Ujedno je i kratko predstavila jednu
novootkrivenu rukopisnu ostavštinu na tur-
skom jeziku, te je opisom okolnosti u koji-
ma je ona nastala dala sliku o sredini u kojoj
je dolazilo do jezičnih kontakata čiji su re-
zultat turcizmi. Marta je pošla od definicije
turcizama koja kaže da su oni “sve riječi
orijentalnog i drugog porijekla primljene
posredovanjem turskoga jezika (orijentaliz-
mi, osmanizmi). To su dakle prvenstveno
riječi iz turskoga jezika, a zatim i riječi koje
su podrijetlom iz arapskoga i perzijskog, a
kojima turski jezik obiluje pa su i do nas Marta Andrić i Azra Abadžić Navaey
32 došle posredovanjem turskog.”
Objasnila je da veoma mali broj hrvat- sta i djelatnosti intelektualaca”, rekla je Tipični primjeri turcizama
skih turcizama potječe iz predosmanskog Marta Andrić.
vremena – pa se za neke riječi porijeklom Dokaz tome naročito su turcizmi pri- Područja izrazite zastupljenosti turci-
iz turskog jezika vjeruje da su ih Slaveni sutni u govorima onih područja u kojima zama su voćarstvo i cvjećarstvo, duhan,
preuzeli još u svojoj pradomovini, prije se- islamizacija nije odigrala presudnu ulogu. alati, odijevanje, kućni inventar i neka
obe. U tu skupinu spadaju posuđenice kao U slučaju Hrvatske, takvo je područje Sla- područja društvenoga života. Zanimljivo
što su npr. bubreg, balvan i druge za koje vonija. Raspored turcizama u slavonskim je da velik broj usvojenih riječi turskog
znanstvenici kažu da su posuđenice iz vre- govorima pokazuje da su na našim područ- porijekla nosi podrugljivo značenje te
mena Avara. “Međutim, o pravoj pojavi jima kontakti s orijentalnom turskom civi- služi za imenovanje sukoba, tjelesnih ne-
turcizama u slavenskim odnosno balkan- lizacijom bili veoma intenzivni čak i u ne- dostataka ili ružnih osobina.
skim jezicima može se govoriti tek od vre- kim graničnim područjima života kao što Terminologija vezana uz tekstil i pre-
mena dolaska Turaka na Balkan. Tradicija su cvjećarstvo, obrada tekstila i slično. radu tekstila područje je na kojemu je re-
proučavanja turcizama u Hrvatskoj polazi Očito je da su turcizmi najmanje učestali u dovito dolazilo do usvajanja novih pred-
od činjenice da su na proces posuđivanja u duhovnoj kulturi: pri opisivanju običaja, meta s njihovim nazivom: od vrsta tkanja
jeziku najviše utjecali turska vojska i ad- vjerovanja i prava. U rječnicima turcizama (ćenar, misir) i vrsta konca (ibrišim, tiri-
ministracija, dakle viši društveni slojevi, te na koje često nailazimo na kraju književ- plik, tiftik), do ukrasnih niti (gajtan, sr-
islamizirano stanovništvo, posebno ono nih djela najbrojniji turcizmi su karakteri- ma), novih vrsta pokrivača (abajlija, će-
koje je živjelo u gradovima. No, službeni stični za islamizirano stanovništvo te nazi- be) i dr. Zajedno s novim kupovnim
jezik toga vremena, osmanski turski kojim vi iz područja državne i vojne uprave, po- odjevnim predmetima usvojen je i, do ta-
se služila vlast i kojim je pisana književ- kazalo se da je slavonski rječnik pomalo da vjerojatno nepoznat, a danas nezamje-
J nost, bio je jezik samo ‘visokih’ krugova. “netipičan”. Time je, dakle, još jednom njiv turcizam džep.
Turcizama ima mnogo među nazivima
O Naime, narod je govorio dijalektima tur- potvrđeno da islamizacija, kao izvalingvi-
stička činjenica koja je u nekim drugim ukrasnih detalja na odjeći, posebice žen-
skoga jezika. Na Balkanu je postojalo ne-
U koliko dijalekata turskog jezika. Lingvi- područjima, npr. u BiH, otvarala put no- skoj. U tome je veliku ulogu imala trgovi-
stičke analize naših turcizama pokazuju da vim terminima, u Slavoniji nije imala veli- na šamijama i maramama, odnosno pokri-
R oni svoje porijeklo vuku upravo iz dijale- ku ulogu. Ako su termini iz toga područja valima za glavu slavonskih žena. Ta je tr-
kata. To, nadalje, vodi do zaključka da su i zastupljeni u ovome korpusu, oni su naj- govina poticala održavanje dobrih odnosa
N naši jezici većinu posuđenica iz turskoga češće markirani i doživljavani kao strani; s prekosavskim muslimanima, ili, kako su
A jezika primili putem dodira širokih masa tako se npr. titule turskih posjednika i voj- ih u Slavoniji zvali, “Turcima”, koji su
preko Save krijumčarili sve sitnice koje su
naroda, a samo manji broj posredovanjem nih službenika – aga, alajbeg i spajija – u
L viših krugova, odnosno preko pisanog tek- Slavoniji spominju samo u pjesmama. bile potrebne za ukrašavanje tekstila.

U cvjećarstvu je broj turcizama prilič-
no velik, ne samo u slavonskim govori-
ma, nego i u današnjem strandardnom
hrvatskom jeziku: ćabil, džulašik, džulo-
šik te džulišak, jorgovan ili jergovan, ka-
ramfil, lale ili lala, rezetli, sapsara ili
sepsarovina, sumbul ili zumbul, šafran,
šeboj, tatula, tulipan, turčinjak, turski ka-
ranfil, zambak ili zelenkada.
Novi termini turskog porijekla prihva-
ćeni za imenovanje međuljudskih odnosa i
naziva prema osobinama uvedeni su, kako
sam rekla, samo za opis nepovoljnih i iz-
grednih situacija. Skok, autor poznatog Eti-
mološkog rječnika je, govoreći o riječi ga-
lama primijetio da su: “Nazivi za smutnju,
svađu i buku na Balkanu redovito turskog
porijekla.” U izvorima su spomenuti turciz-
mi: galama, inat, kavga i zulum. I u nazivi-
ma i opisima osobina pojedinaca, osim neu-
tralne mješovite tvorenice šaljivdžija, naila-
zimo samo na označivanje ružnih osobina.
Muškarcima se, recimo, pridaju ova pogrd-
na imena: budala, čandrljiv, dušman, jogu-
nast, kavgadžija, mamuran, muktaš i zu-
lumdžija. Neki od termina označavaju i
zločinačku profesiju: recimo imenica haj-
duk, ili mješovite tvorenice bitanjžluk i lo-
povluk. Može se pretpostaviti da turski su-
fiks –luk u tim složenicama dodatno pojača-
va njihovo ionako pogrdno značenje.
Mnogobrojni su i turcizmi za imenova-
nje fizičkih bolesti. Ipak, samo dva termi-
na određuju unutarnje bolesti; to su dalak i
sandžije. S druge strane, broj naziva vanj-
skih bolesti koje su se obično prepoznava-
le kao fizički nedostatak, odnosno mana,
te je bolesnik zbog njih često bio izvrgnut
ruglu zajednice, prilično je velik. U tu sku-
pinu idu turcizmi ćelav; bagav ili bangav;
ćorav, egav, jerav, sakat i šugav.
Duhan i pušenje je tema koja se po
mnogočemu nameće kao samostalna i ne-
zaobilazna, a turcizama vezanih uz nju
ima mnogo. U prihvaćanju kulture uživa-
nja duhana u Slavoniji Osmanlije su, ne-
sumnjivo, odigrali značajnu ulogu. Riječi
turskoga porijekla vezane uz tu temu su:
burmut, čibuk, denjak, duvan, duvandži-
ja, duvanica, duvankesa, duvanski, kamiš,
lula i zift, odnosno zipt.
Turci – fanatični osvajači i nasilnici
Azra Abadžić Navaey bavila se domi-
nantnim predodžbama koje o Turcima u do-
maćoj javnosti proizvodi hrvatska historio-
grafija, posebno ona popularno-znanstvenog
karaktera. Potaknuta činjenicom da je dobar
dio suvremenih predodžbi o Turcima još
uvijek uvjetovan slikom naslijeđenom iz
prošlosti, Azru je zanimalo na koji je način
turska tema uklopljena u povijesni diskurs
hrvatskih udžbenika starije i novije genera-
cije, odnosno koji su izvanjski faktori utje-
cali na formiranje istog. Burna politička do-
gađanja u regiji 90-ih godina prošlog stolje-
ća dovela su do zaokreta u načinu viđenja
prošlosti i potaknula nove interpretacije
prošlih zbivanja. Hrvatska je historiografija
doživjela značajan obrat, što se posebno oči-
tovalo u domeni popularno-pedagoške lite-
rature koja je svojom raznovrsnom ponu-
dom od sredine 90-ih preplavila udžbeničko
tržište. Udžbenici su, kao zakonom obvezat-
na literatura, vrlo zanimljiv objekt istraživa-
nja i svojevrsno ogledalo društva koje ih
proizvodi: dobar su vodič kroz njegove vri-
jednosti i poticajna građa za analizu kolek-
tivnih predodžbi o drugima. Njena namjera
bila je ispitati kakvu su sliku o Turcima stva-
rali udžbenici starije i novije generacije, te
ima li pomaka i zaokreta u interpretativnom
pristupu turskoj temi u suvremenoj nastavi
povijesti. S tim je ciljem kritičkom ispitiva-
nju podvrgnula nekoliko udžbenika povije-
sti napisanih u razdoblju od sredine 80-ih, pa
sve do danas. Kako se turska problematika
najviše obrađuje u programu šestog razreda
osnovne, odnosno drugog razreda gimnazi-
je, to je i nastavni materijal samo tih razreda
bio predmetom njene analize.
Zaključila je da je “hrvatski program
povijesti prilično etnocentričan i u njemu se
pokazuje slab interes za Turke kao narod.
Stoga je turska tema ušla u domaće udžbe-
nike na vrata nacionalne povijesti kroz peri-
od najintenzivnijih doticaja s Osmanlijama
na hrvatskom tlu i, u manjoj mjeri, susjed-
ske odnose sve do osmanskog povlačenja s
Balkana. U nastavnom su programu, pak,
središnji dio zauzeli opisi hrvatsko-turskih
sukoba. Stoga je već i ovako sužena per-
spektiva iz koje se govori o Turcima dije-
lom pogodovala stvaranju jedne općenito
negativne slike o njima. Sami tekstovi u ko-
jima se tematiziraju sukobi s Turcima pri-
lično su sažeti i informativni, zasnovani
uglavnom na pripovijedanju događaja, s
pomnom kronologijom turskih osvajanja i
svih važnijih bitaka. Svojim tonom ustraju
na neutralnosti i nepristranosti što se objaš-
njava zahtjevima odgojno-obrazovnog žan-
ra. Pa ipak, i pored načelne znanstvene
objektivnosti i suzdržanosti ova literatura
posjeduje zanimljivu imagološku građu u
kojoj je, pri pomnijem čitanju, moguće za-
mijetiti elemente jednog neznanstvenog i
često ideologiziranog diskursa.”
Među brojnim stereotipnim ulogama
koje se pripisuju Turcima u danas zastarjeloj
povijesno-pedagoškoj literaturi, nastaloj do
1991., posebno se izdvajaju sljedeće: oni su
najčešće “nepoželjni osvajači europskih te-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
ritorija”, “nasilnici”, “uzročnici svekolikog
zaostajanja u razvoju naših krajeva” i “fana-
tični borci za vjeru”. Njihova je pojava u
kontekstu nacionalne povijesti bila isključi-
vo negativno atribuirana, kroz učestalo na-
vođenje i opise njihovih zlodjela: “nasilno
su uzimali kršćansku djecu”, “klali su kršća-
ne ili ih odvodili u ropstvo”, “narodi su ne-
koliko stoljeća pod turskom vlašću grubo
izrabljivani”, “prilikom provala Turci su pa-
lili sela, pljačkali stoku i razna materijalna
dobra te odvodili ljude u roblje”, i tome slič-
no. Osim opisa turskog nasilništva, prisutno
je jednostrano i negativno vrednovanje po-
sljedica turskih osvajanja, a često je klišeizi-
rano i “vjersko objašnjenje” turskih osvajač-
kih uspjeha, u kojemu se posebno ističe fa-
natizam i fatalizam islamskih vojnika kao
presudan faktor uspjeha Turaka u vojnim
pohodima. Čitav je dojam i slikovno upot-
punjen popratnim ilustracijama koje još više
osnažuju dominantne stereotipe, npr. slika
Turaka koji odvoze glave ubijenih kršćana;
slika nabijanja ljudi na kolac i slično.
Dolazak Turaka u naše krajeve dočara-
vao se u pravilu vrlo životopisnim i emotiv-
nim stilom – gotovo kao da je riječ o ulom-
ku književne fikcije: “Nailazila su vremena
‘turskih nevolja’ - sela su nestajala u ognju,
izubijani zarobljenici teturali su iza turskih
jahača vezani za repove njihovih konja, a 33
šume su vrvjele izbjeglicama koje su nekoć
‘pri svićah i pri zvizdah’ bježale napuštajući
ognjišta otaca i djedova. Naši narodi pro-
življavali su jednu od najvećih katastrofa. U
tim borbama narod je branio dom, obitelj,
rodnu grudu i slobodu. Malo je utjehe što su
Turci na našem tlu izgubili dah za daljnji
prodor u srce Europe. Dok će naši narodi
životariti pod njihovom surovom vlašću,
europski će narodi velikim koracima odmi-
cati u svom razvoju.”
Po starom i nakon revizije!
Međutim, ako su ranije generacije i gra-
dile svoju percepciju Turaka na temelju
ovako emotivno nabijenih tekstova o “osta-
cima ostataka”, “predziđu” i “danku u kr-
vi”, iznenađujući je podatak da ni neka re-
centnija izdanja nisu napravila značajniji
otklon u pristupu ovoj temi. Usprkos prove-
J
denim revizijama njihovi su autori od svo- O
jih prethodnika naslijedili gotovo sve domi-
nantne predodžbe o osmanskim Turcima. U
Tako su i školarci najnovije generacije, baš
kao i njihovi prethodnici, stjecali svoja prva R
saznanja o Turcima kroz poglavlje naslov-
ljeno “Doba turskih nevolja”. Njime se već
N
navješćuje specifično dramatična retorika A
koja će se provlačiti čitavom nastavnom je-
dinicom. Da ona više priliči tonu hrvatskih L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
kronika ranog novovjekovlja nego neutral-
nom diskursu jednog školskog udžbenika,
Azra je zorno ilustrirala sljedećim navodi-
ma. “Stoljeća ‘turskih nevolja’ bit će tako
patetično predstavljena kao “tragično, ali
junačko doba”, kada je “Hrvatska preživlja-
vala u paklu požara i okršaja”, kada su tur-
ske “akindžijske skupine upadale u sela i
činile strahote”, kako bi “dječicu trgali s
majčinih prsa, žene pred očima muževa
oskvrnuli, djevojke grabili iz majčina zagr-
ljaja, stare roditelje naočigled sinova sje-
kli…”, “pljačkali, palili i klali, a zarobljeni-
ke svezane za konjske repove odvodili u
prodaju”, te kako bi hrvatskim vitezovima
poslije ljute bitke “… svima koji su ležali
na polju, i poginulima i ranjenima, rezali
nosove i trpali ih u vreće”. Azra je pronašla
i rečenicu da je “ubojitost turske vojske”
uzbunila Europu, “a kako je svaki rat za nju
bio džihad – sveti rat protiv nevjernika, tur-
ska je vojska, (…) bila zastrašujuća snaga”.
Bila su to dva “čemerna stoljeća hrvatske
povijesti”, kad “Turci nalegoše na jezik hr-
vatski” i kada su “mnogi pak, ne vjerujući u
život pod Turcima, napuštali djedovska
ognjišta i noću ‘pri svićah i pri zvizdah’ bje-
žali u sigurnije krajeve”. Lucidno je opazila
da su “svi stereotipni motivi ovdje na broju:
od vrlo podrobnih i učestalih nabrajanja tur-
34 skih osvajanja i pustošenja, inzistiranja na
zlodjelima, nasilju, ubijanju i otimačini uz
neizostavno spominjanje povorke robova,
do definiranja rata kao vjerskog rata – tako
da je čak i pri nasumičnom listanju nemo-
guće previdjeti tematsku sličnost i ideološ-
ku bliskost s nekima od najranijih, protutur-
ski angažiranih tekstova iz starije hrvatske
književnosti, primjerice sličnost sa Zapisom
popa Martinca, jednim od prvih zapisa s
turskom temom u hrvatskoj književnosti u
kojem se Turci izrazito sotoniziraju.
Pristranosti udžbeničkih tekstova prido-
nose, između ostalog, i određeni postupci na
narativnoj razini. Tako se faktografski način
pripovijedanja nekog povijesnog događaja
često prekida ulomcima iz povijesnih vrela,
koji se tretiraju kao samorazumljivi i objek-
tivni povijesni iskazi. Također, napomenula
je da se vrlo rijetko navode izvori iz kojih se
preuzimaju određeni citati, što onda dovodi
J do miješanja znanstveno-faktografskog i
O fikcionalnog pripovjednog žanra, pri čemu
istu “težinu” imaju tvrdnje jednog suvreme-
U nog povjesničara i nekog nepoznatog (ljeto)
pisca otprije nekoliko stoljeća. Budući da se
R od takvih navoda autori udžbenika ne ogra-
đuju popratnim komentarima već ih, napro-
N tiv, integriraju u znanstveno-popularni dis-
A kurs povijesnog udžbenika, oni na taj način
preuzimaju i idejno-vrijednosne sudove do-
L tičnih izvornika.
Odabrani tekstovi u čitanci - najčešće
preuzeti iz starih kronika, putopisa i knji-
ževnih zapisa - mogu biti izuzetno poti-
cajni kada im se pristupa s distance nužne
pri radu s ovakvim tipom povijesnih izvo-
ra. Međutim, popraćeni pitanjima koja
sugeriraju jednoznačne odgovore, poput
onih – “Opišite postupke Turaka prema
kršćanima”, “Razmišljaj o plaču popa
Martinca. Što ti danas osjećaš za ljude
onog vremena koji su doživjeli veliku tra-
gediju?” - odabrani odlomci ne potiču na
kritičko razmišljanje i osvješćivanje ideo-
loškog balasta u povijesnim izvorima već,
naprotiv, ustrajavaju na isključivosti u in-
terpretiranju povijesnih događanja.
Naracija u službi nacije, ali i prvi
pomaci
Kao moguće objašnjenje za ovo upli-
tanje književnoga narativa u jedan znan-
stveno-popularni žanr Abadžić-Navaey
je poslužila teza o tome kako kulturni ste-
reotipi o drugima igraju važnu ulogu u
procesu konstituiranja nacionalnog iden-
titeta. Naime, u žaru nacionalnog zanosa,
u Hrvatskoj se sredinom 90-ih javila po-
treba za jasnim definiranjem vlastite na-
cionalne priče, pri čemu je odlučujuća
uloga pripala (re)konstrukciji nacionalne
povijesti. U tom su kontekstu i sve one
priče o “antemurale christianitatis”, “šti-
tu hrvatstva” i “istočnome neprijatelju”,
koji je vjekovima jezdio i prijetio domo-
vini, bile i više nego dobrodošle.
Za tvrdnju da je općeniti animozitet na-
spram Turaka u popularnoj historiografiji
dobrim dijelom uvjetovan potrebom nacio-
nalnog samoodređenja, moguće je pronaći
brojne potvrde u domaćim udžbenicima po-
vijesti. Brojni su komentari, upravo prezasi-
ćeni domoljubnim patosom, u kojima se
motivi “tragične prošlosti” vješto stavljaju
u službu modernih nacionalnih mitova, i
gdje je projekcija prošlosti na sadašnjost vr-
lo izražena, npr.: govori se o “masovnom
egzodusu starosjedilačkog hrvatskog sta-
novništva pred neposrednom turskom opa-
snošću”, o “napuštanju domaćeg ognjišta
koje izaziva tragediju hrvatskog naroda i
ostavlja duboke posljedice u kasnijem povi-
jesnom razdoblju”, o pogubnim posljedica-
ma turskih osvajanja - toliko pogubnim da
se neki dijelovi Hrvatske “nisu ni do današ-
njih dana oporavili od turskog pustoše-
nja(!)”, o “najjadnijoj i osamljenoj Hrvat-
skoj koja je imala snage da u turskom okru-
ženju… iskaže otpor i prosvjeduje protiv
nepravedne Europe koja ju je napustila” i
tome slično. Gotovo kao pravilo nameće se
zaključak: što se udžbenik više smatra mje-
stom nacionalnog samopotvrđivanja, to su i
u njemu prikazane/interpretirane turske
provale, pustošenja i zlodjela pogubnija i
veća – kao svojevrsna protuteža nacional-
noj otpornosti i žilavosti.
Zaključni prigovor koji Azra Abadžić-
Navaey proteže na sva povijesno-pedagoška
izdanja je da “niti zastarjeli, niti suvremeni
udžbenici nisu, unatoč spomenutim razlika-
ma u retorici, napravili značajniji pomak u
perspektivi iz koje govore o Turcima. Multi-
perspektivnost je i dalje ono što im najviše
nedostaje. Iako se osmanski Turci obrađuju
u nekoliko nastavnih jedinica, o njihovoj se
povijesti i kulturnim dostignućima općenito
vrlo malo zna. Ratni sukobi, odnosno, voj-
no-politička povijest i dalje predstavlja is-
ključivi kut gledanja i vrednovanja uloge
Turaka u povijesnome kontekstu. O nekim
drugim, primjerice kulturnim aspektima tur-
sko-hrvatskih dodira gotovo da i nema spo-
mena, što u bitnom osiromašuje, ali i one-
mogućuje bolju prosudbu nekih segmenata
nacionalne povijesti, a time i pitanje vlasti-
toga naslijeđa. Shodno težnji da se svrsta
unutar zapadnoeuropsko-kršćanskoga svije-
ta, hrvatska se kultura nastojala ograditi od
svega istočnog, a to je uglavnom radila su-
stavnim potiskivanjem i prešućivanjem ori-
jentalnih elemenata u vlastitoj kulturi.” Ipak,
postoje iznimke od ovakva predstavljanja
Turaka u povijesno-pedagoškoj literaturi, u
kojima se: navode neke kulturne posljedice
osmansko-turskih osvajanja, posebno uoč-
ljivih u hrvatskom jeziku (u vidu posuđeni-
ca), kao i spominju materijalni sakralni spo-
menici preostali iz doba Osmanlija (riječ je
o nekadašnjim džamijama, kasnije prenami-
jenjenima u crkve), a što svjedoči o vrlo važ-
nom pokušaju da se i ovi, do jučer “neprija-
teljski” elementi prihvate kao ravnopravni
doprinosi hrvatskoj kulturi i kao jedan od
segmenata njezine baštine.
Međutim, ne učine li se u skorijoj bu-
dućnosti odlučniji zaokreti po pitanju tu-
mačenja prošlosti i prijelaz s retorike
“predziđa” na onu “prihvaćanja” drugih
kulturnih utjecaja, još će dugo u domaćem
kolektivnom imaginariju sve one stereoti-
pne priče o “danku u krvi” i “turskome zu-
lumu” imati primat nad brojnim, nezamje-
njivim turcizmima u hrvatskom jeziku ko-
jima se turska kultura upisala u naše kraje-
ve. Za takav je zaokret nužan pomak od
povijesti kao rivalstva ka povijesti među-
kulturnog prožimanja i zajedničkog nasli-
jeđa. Konačno, na taj bi se način mogle
osvijestiti, pa čak i prevladati neke stereo-
tipne, često iskrivljene predodžbe o Turci-
ma koje su već stoljećima u opticaju u ko-
lektivnom nacionalnom pamćenju. 
Amina Alijagić
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Predavanje Mladena Schwartza: “Islam: svijet – Europa – Hrvatska”

Pogled političke desnice na islam

U sklopu Islamske tribine četvrtkom
“Dr. Sulejman Mašović”, 29. siječnja
2009. izuzetno zanimljivo 90-minutno
predavanje na temu “Islam: svijet – Euro-
pa – Hrvatska” održao je Mladen Schwar-
tz. Kako sam naglašava, iako je prema
nekim sastojcima obiteljske predaje vje-
rojatno židovskoga podrijetla, radikalno
je kritičan spram današnje židovske uloge
u svijetu i u Hrvatskoj. Schwartz je naro-
čito kritičan prema ulozi Izraela i izrael-
skom držanju u islamsko-arapskom okru-
ženju, u kojemu se ta država kao uljez
pojavila 1948. godine.

Islamska povijest
“Danas ću vam ovdje govoriti kao čo-
vjek koji nije vjerom musliman, niti je
islam bio osobitim sastojkom mojih for-
malnih studija, ali sam zarana zadobio
zanimanje i simpatije, kao i duboko po-
štovanje za tu veliku svjetsku religiju.
Islam mi je zanimljiv i kao filozofu–me-
tafizičaru i kao političaru kojemu je naj-
bliža stanovita desno–konzervativna ori-
jentacija, te koji se, u našoj danoj i zada-
noj konstelaciji, priklanja hrvatskom na-
cionalizmu”, rekao je na početku preda-
vanja Schwartz. Naglasio je da se problem
islama različito postavlja s obzirom na
svijet, na Europu i na Hrvatsku. U svijetu
postoje područja s dominantnom musli-
manskom vjerom, postoje suverene
islamske države, kao i legitimni musli-
manski pokreti. U Europi pak, masovno
doseljavanje arapsko-muslimanskih imi-
granata stvara velike poteškoće rasno-na-
cionalne, kulturalne, političke i gospodar-
ske naravi i to su pitanja koja valja rješa-
vati. U hrvatskim zemljama islamsko je
stanovništvo stoljećima dio autohtone et-
ničke baštine, koju kao takvu treba i pri-
znavati i poštovati.
“Islam zasigurno pripada u nekoliko
ključnih svjetsko-povijesnih pojava. Da
se nije započeo širiti žustrim osvajačkim
ratovima, da nije povećavao svoj prostor
svetim ratom džihadom, vjerojatno bi za-
kržljao do zanemarive beduinske sekte u
ozračju tadašnjega židovstva i Kršćan-
stva. Ali, kada je postao ovako velikom,
moćnom i utjecajnom svjetskom religi-
jom, ta se okolnost ne može promišljati
mimo kategorija Božje volje. Zbog toga,
Mladen Schwartz i Mirza ef. Mešić
na taj način o islamu moraju razmišljati,
uz ostale, i kršćanski inovjernici. Hoću
reći, i za njih, koji nisu muslimani, ne
može se grandiozni svjetsko-povijesni
prodor islama svesti tek na slučajne uzro-
ke ovozemaljskoga podrijetla”, rekao je
Schwartz.
Naglasio je da islamska povijest nije
niti samo povijest vjerskih ratova, munje-
vitih pobjedonosnih osvajanja ogromno-
ga dijela Zemlje. Ona je i politička povi-
jest kroz kalifske dinastije Omejida sa
sjedištem u Damasku i Abasida koji vla-
daju u Bagdadu do mongolske navale
1258. godine; ona je i povijest bogate ci-
vilizacije i kulture, matematike (algebru,
decimalni sustav i nulu, primjerice, dugu-
jemo muslimanskim znanstvenicima),
astronomije, zemljopisa i medicine, šeri-
jatskoga prava, islamske poezije, glazbe i
arhitekture. Schwartz je podsjetio da je
do 1492. godine, kada je ujedinjena Špa-
njolska i započeo progon, cvjetala jedin-
stvena simbiotička islamsko-judejska
kultura, koja je osobit izričaj dobila u sfe-
ri filozofije. Tako je islam Europi, preko
Sirijaca, vratio njezina Aristotela. Mislio-
ci kao Al-Kindi, Al-Farabi, Avicena, Al-
35
Gazali, Averoes, sastavni su dio velike
europske skolastičke tradicije. Znameniti
su mislioci s islamskoga područja i Su-
hravardi, perzijski dualist iz XII stoljeća,
te ibn Kaldun, koji je u XIV stoljeću po-
stao praotac filozofije povijesti.
Islamska sadašnjost
U današnjem svijetu živi preko mili-
jardu muslimana. U desetcima suverenih
islamskih/muslimanskih država na vlasti
su različiti politički sustavi koji se mogu
svrstati u slijedeća četiri modela: teokra-
cije (npr. Iran); tradicionalističke, patri-
jarhalne monarhije (Saudijska Arabija);
sekularne kemalističke diktature (Sadda-
mov Irak), te kvazidemokratske proza-
J
padne republike (Turska). Dakako, u po- O
jedinim državama zapažamo sastojke više
od jednoga modela. Tako je, primjerice, U
Iran Šahinšaha Mohameda Reze Pahlavi-
ja objedinio neke elemente tradicionaliz- R
ma, kemalizma i prozapadnjačkog demo-
kratizma. U Nasserovu Egiptu kemali-
N
stički (panarapski) nacionalizam povezao A
se s jakim islamističkim natruhama, po-
sve drugačije od Turske pod vlašću Mu- L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
stafe Kemal-paše Atatürka i njegovih na-
sljednika.
“Najveća je muslimanska zajednica
ona u Indoneziji, koja je danas vrlo ne-
mirna i nestabilna zemlja, nakon višede-
setljetnih diktatura nacionalističkoga ja-
panskog kolaboracionista Ahmeda Bung
Karna, zvanog Sukarno, te njegova na-
sljednika, generala Suharta. U nekoć au-
toritarnom, nacionalističkom Iraku pro-
ces takozvane demokratizacije što je pro-
vodi američki genocidni okupator – uz
jedan milijun mrtvih, tzv. kolateralne šte-
te, doveo je, kako vidimo, do posvemaš-
njega kaosa, a navlastito do jednoga pra-
vog bellum omnium contra omnes: Arapi
protiv Kurda, šijiti protiv sunita, naciona-
listi protiv proameričkih izroda, i obratno.
Kako će pod novim američkim predsjed-
nikom, kojega ime neke podsjeća i na
Osamu bin Ladena i na Saddama Hussei-
na, premda je od njih, naravno, miljama
udaljen; kako će dakle izgledati budući
pothvati američkog imperijalizma, osobi-
to s obzirom na Iran, Pakistan i Siriju, za
sada ostaje u zvijezdama. U tom sklopu
ne treba zaboraviti niti na, procijenjenih,
150 do 200 atomskih bombi kojima ras-
polaže Izrael, dočim se izgradnja onih
iranskih ne dopušta”, rekao je Schwartz.
36 Naglasio je da uz ponovno oživljava-
nje islamskoga fundamentalizma, koji ne
znači ništa drugo nego povratak korijeni-
ma i temeljima, današnju islamsku scenu
na globalnom planu obilježava ono što se
nediferencirano naziva islamskim tero-
rizmom. Danas je borbeni islam, i duhov-
no i politički, na putu američkom imperi-
jalizmu i s njim udruženom cionizmu.
Američko-islamski rat vodi se pretežito
kao preventivni rat Izraela, baš kao da su
arapsko-islamske zemlje krive zbog ne-
volja što su ih Židovi pretrpjeli od nacio-
nal-socijalizma.
“Danas je, po mnogim značajkama,
kršćanstvo, koje je u posljednja dva sto-
ljeća razvilo hvalevrijednu, vrlo rafinira-
nu teologiju, kao religija u defenzivi, što-
više, u osebujnoj krizi. Ono se trivijalizi-
ra, sekularizira, miješa se s poganstvom,
prispodablja se agnostičkom, relativistič-
J kom i permisivističkom duhu vremena,
O kojega radije nazivam zloduhom nevre-
mena. Svjedoci i osviješteni kritičari su-
U vremene dekadencije, potjecali oni iz kr-
šćanskih, poganskih ili agnostičkih izvo-
R ra, skloni su stoga u nekim upadnim di-
menzijama Islama našega vremena pre-
N poznati prototip muževne čvrstine, nepo-
A kolebljive vjere i vitalne, ratoborne samo-
svijesti, koja je stalno pripravna na smrt
L za ono što je priznato kao uistinu Sveto –
a sve to umornim, dosadnim, starim, ka-
snim zapadnim društvima kronično nedo-
staje. Zdrave europske snage u borbenom
islamu vide ujedno važnu i moćnu protu-
težu navali amerikanizma na svim fronta-
ma, ali i respektabilnu silnicu koja se
uklapa u policentričnu mnoštvenost naše-
ga svijeta, čije su razlike bogatstvo što
mu ga je podario sam Bog”, rekao je
Schwartz.
Podsjetio je da je u svojoj silovitoj ek-
spanziji islam dospio na europsko tlo već
početkom 8. stoljeća: nakon Perzije, Bi-
zanta, Sirije, Egipta, na redu je Španjol-
ska (711. godine). Vrhunac je dostignut
za vrijeme Sulejmana I. Veličanstvenoga
u prvoj polovici 16. stoljeća, a konačni
početak kraja pada u drugu polovicu 17.
stoljeća, nakon drugoga turskog poraza
pred Bečom i Karlovačkog mira. Imperij
se u Europi drži sve do 1912. godine, do
Prvoga balkanskog rata. 1924. godina
Turska je postala sekularnom nacional-
nom državom republikanskoga ustroja, a
halifat je ukinut.
Što nije uspjelo turskim osvajanjima,
kažu branitelji europskog identiteta, po-
stignuto je mirnim doseljavanjem musli-
mana u europske zemlje tokom 20. stolje-
ća, naročito 60-ih godina. U početku je taj
pokret pozdravljen kao korist za obje
strane: europski poslodavci dobivaju rad-
nu snagu potrebnu za gospodarski uspon,
a zaposleni radnici oslobađaju se nezapo-
slenosti koja vlada u njihovim domovina-
ma. No ubrzo se pokazalo da to za dose-
ljene znači posvemašnje otuđenje, getoi-
zaciju ili pak imperativ asimilacije, a za
domaće ugrozbu vlastite tradicije, kulture
i običaja. U današnje vrijeme europske
zemlje pružaju utočište velikom broju od
25 do 30 milijuna izvaneuropskih gostiju,
koji teže statusu stalnih državljana, a od
čega su 15 do 20 milijuna muslimani. Ta-
ko u Francuskoj danas živi 8-10% musli-
manskog stanovništva, dok je u Londonu
2007. zabilježeno čak 40% neeuropljana,
od kojih najveći dio također otpada na
muslimane.
“Dakako da nisu isto ponosni, mužev-
ni muslimani i današnji euro-dekadenti;
želim tek naglasiti da i Europa ima pravo
i dužnost braniti svoj identitet i suvereni-
tet, esenciju i egzistenciju, samobitnost i
samosvojnost - baš kao i islamsko-arap-
ski svijet. A Europa je bitno određena
svojim korijenima u grčko-rimskoj tradi-
ciji, judeokršćanskoj religiji te modernim
prosvjetiteljstvom s Francuskom revolu-
cijom. Napokon danas bjelodano vidimo
rezultat nerealistične multirasne kampa-
nje: europski su stari gradovi i velike na-
cionalne države postali poprištem poten-
cijalnih ili aktualnih rasnih ratova, kojima
je skončao utopijsko-humanistički ekspe-
riment multikulturalizma”, rekao je
Schwartz.
Islam, desnica i Židovi
Stav današnje europske krajnje, au-
tentične desnice spram islamskoga kom-
pleksa je dvojak. S jedne strane, desnica
visoko poštuje islamsku baštinu i respek-
tira suverenitet islamskih država, s koji-
ma održava izvrsne odnose (npr. političa-
ri poput Haidera i Le Pena, kao i pred-
stavnici njemačke desnice). S druge stra-
ne, radi zaštite euro-identiteta, oni se su-
protstavljaju masovnoj islamizaciji Sta-
roga kontinenta i zagovaraju svojevrsnu
europsku Reconquistu. “Paradoksalno, i
donedavni veliki zagovornici multikulti-
ideologije, lijevi liberali, danas postaju
desni nacionalisti, pače šovinisti, spram
doseljenih muslimana, ali ne iz rasnih ra-
zloga, nego zbog straha da će islamski
konzervativci ugroziti njihove liberalne
stečevine. Na tim su pozicijama bili i Ni-
zozemci Pim Fortuyn i Theo van Gogh,
koji su usred svoje liberalne, multikultu-
ralne domovine pali kao žrtve islamskog
fundamentalizma, a desnica ih je, djelo-
mice krivo, prepoznala kao svoje heroje i
mučenike”, rekao je Schwartz i naglasio
da su mislioci i političke vođe europske
desnice nerijetko iskazivali duboko po-
štovanje spram islama.
Tako su se i muslimani sami često
svrstavali u političku desnicu. Pripadnici
egipatskih Slobodnih časnika, Nasser i
Sadat, u britanskom su zatvoru učili nje-
mački i čitali Hitlerov “Mein Kampf”,
privučeni tadašnjoj europskoj desnici i
zbog njezina rata protiv Velike Britanije,
koja im je bila neprijatelj te izravni ili ne-
izravni okupator. Po uzoru na nacional-
socijalistički, u Egiptu je 1933. nastao i
pokret Zelenih košulja pod vodstvom
Ahmeda Husseina. Fašistoidnih crta bilo
je i u Gadafijevoj državi, u Sirijskoj na-
rodnoj stranki Antouna Saadea, u sirij-
sko-iračkoj stranki Baath (Socijalistička
stranka arapskog uskrsnuća) Rašid Alija
al-Gailanija i Saddama Husseina, te u
određenom broju drugih islamskih vlada-
vina. Američki Crni muslimani, pod vod-
stvom karizmatskog glazbenika Louisa
Farrakhana, danas zastupaju desne pozi-
cije s izraženim protucionizmom, te sta-
novitim simpatijama za njemački nacio-
nal-socijalizam. Schwart je naglasio da
ultradesnicu i borbeni islam danas pove-
zuje odbojni stav spram židovstva, što u

početku nije bilo tako. Naime, islam je,
jednom svojom dimenzijom, baštinio i ju-
deokršćanske zasade, pa je npr. u srednjo-
vjekovnoj Španjolskoj cvjetala sinkretič-
ka islamsko-židovska kultura, a srodan
suživot ostvaren je i u Bosni. Današnji
islamsko-židovski sukob nastao je isklju-
čivo zbog osnutka cionističke države na
tlu arapske Palestine.
BiH i Hrvatska
Prema određenim izvorima prvi kon-
takti s muslimanima, u Dalmaciji, odigra-
li su se u ranom Srednjem vijeku. U 12.
stoljeću, filozof znan kao Herman Dal-
matin, rodom iz Istre, upoznaje Europu s
islamom, prevodeći s arapskoga na latin-
ski djela o islamskoj religiji, kao i sam
Kur’an. Osim manjih skupina, u hrvat-
skim zemljama nema muslimana sve do
osmanlijskoga prodora u 15. stoljeću.
Najmlađi sin Stjepana Vukčića Kosače,
Stjepan, prima Islam i proziva se Ahmed
(velehvaljeni). Tokom četiri stoljeća mu-
slimanski Turci, s promjenjivom srećom,
drže pod zaposjednućem hrvatske kraje-
ve, privremeno i najveći njihov dio: Bo-
snu, Hercegovinu, dobar dio Dalmacije i
Slavonije. Bošnjaci su tokom turskih vre-
mena dali 20-ak velikih vezira, a na Veli-
koj se Porti govorio i hrvatski/bosanski.
Hrvatska u sredini 16. stoljeća, svedena
na malo područje između rijeke Drave i
sjeveroistočne obale Jadranskog mora,
postaje ono što nazivamo reliquiae re-
liquiarum. Krajem 17. stoljeća iz Like i
Dalmacije prelazi u Bosnu i Hercegovinu
preko 150.000 muslimana. Dio Banske
Hrvatske postaje za stoljeća tzv. Vojna
krajina, “tvornica topovskoga mesa za tu-
đe ratove protiv Turaka”. Takva je situa-
cija do druge polovice 19. stoljeća, kada u
Bosni i Hercegovini dolazi do ustanaka
katolika, a zatim i pravoslavaca protiv
već zamiruće turske vladavine.
Schwartz je naglasio da su bosanski i
hercegovački muslimani velikim dijelom
nastali iz pripadnika Crkve bosanskih kr-
stjana, tzv. bogumila, vjerojatno sljedbe-
nika jedne od dualističkih vjera na tragu
staroga zoroastrianizma i manihejstva. U
vrijeme turske vladavine, podanici Car-
stva nisu se definirali etnički; s jedne su
strane bili pravovjerci, s druge inovjerna
raja, kauri, nevjernici, kršćani. U vrijeme
austro-ugarske vladavine nad BiH (od
okupacije 1878., preko aneksije 1908., do
konačnoga pada monarhije 1918.) pod
vladavinom guvernera, namjesnika Be-
njamina von Kállaya za bh-stanovnike u
uporabu se uvodi naziv Bošnjaci. U to se
Mladen Schwartz na tribini u
Islamskom centru u Zagrebu
vrijeme Bošnjacima željelo označiti sve
žitelje, ne samo one muslimanske vjere.
“Nešto od toga provlači se i kroz razdo-
blje prve Jugoslavije, da bi 1945 nastala
pomutnja. Isprva Titovlađe ne predviđa
posebnu nacionalnu pripadnost za bh-mu-
slimane, pa se oni sukcesivno, ili simulta-
no, samoodređuju kao Hrvati, ali i kao
Srbi, pa kao takozvani ‘jugoslaveni’, pa
kao ‘neopredijeljeni’. Tito se negdje 1968.
godine, navlastito kako bi smanjio hrvat-
ski korpus, odlučuje uvesti muslimansku
nacionalnost, i iz toga vremena potječe
ona neobična distinkcija muslimana s ma-
lim i velikim početnim ‘m/M’ – malo za
vjeru, veliko za naciju”, rekao je Schwartz
i naglasio da se dosta bh-muslimana otvo-
reno priklanjalo hrvatstvu (Mirza Safvet-
beg Bašagić Redžepašić, Musa Ćazim
Ćatić, Alija Nametak, Mehmedalija-Mak
Dizdar, Džafer-beg Kulenović, Osman-
beg Kulenović, Ademaga Mešić, Ismet
Muftić, u hrvatskoj emigraciji Nahid-beg
Kulenović, Ragib Avdić, Kerim Reis,
Asaf Duraković, Mustafa Malkoč, pa u
današnjoj RH brigadir Mirsad Bakšić,
braća Ibrica i Đelo Jusić, Đelo Hadžiseli-
mović, Tarik Filipović – dakle, ljudi poe-
zije, glazbe, glume i politike).
U 19. stoljeću hrvatski katolici razli-
čito gledaju na muslimansko pučanstvo u
BiH. Ni danas muslimani Ivanu Mažura-
niću ne opraštaju protumuslimanski spjev
o “Smail-agi Čengiću”, kao poslije niti
Andriću njegove romane. Međutim, Ćiro
Truhelka i Vladimir Mažuranić na musli-
manskoj su strani, a osobito hrvatski Otac
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
domovine Ante Starčević, koji Bosnu dr-
ži hrvatskom zemljom, a bosanske musli-
mane najčišćim hrvatskim plemstvom. U
ozračju starčevićanstva, Hrvatska stranka
prava uvijek je, sve do danas, ostala vjer-
na takvu stajalištu.
Nezavisna Država Hrvatska prihvatila
je starčevićansko uvjerenje o hrvatstvu
bh-muslimana. Posebnom zakonskom
odredbom islamu je priznata ravnoprav-
nost. Banja Luka, kao zemljopisno sredi-
šte Hrvatske, koja je uključila i Bosnu i
Hercegovinu određena je za hrvatski
glavni grad. Naporima jeruzalemskoga
muftije, sejjida Mohameda hadž-Amina
al Husseinija utemeljena je posebna rat-
nička postrojba, s preko 20.000 pripadni-
ka, formalno u sastavu njemačke vojske,
pod nazivom 13. Waffen-Gebirgs-Divisi-
on der SS “Handschar” (Kroatische Nr.
1); dakle, 13. SS-dragovoljačka b-h gor-
ska divizija Hrvatska, a od svibnja 1944.
Handžar. Poglavnik je zahtijevao da u di-
viziji bude i katoličkih vojnika, kako se
hrvatski korpus ne bi dijelio po vjeri. Pu-
no je izbjeglica u vrijeme NDH pohrlilo
iz Bosne u užu Hrvatsku, baš kao i posli-
je, u vrijeme Domovinskog rata. Dosta je
miješanih brakova katolika i muslimana,
pa i vjerskih prijelaza.
U Ustaškom pokretu doglavnik je bio 37
Adem-aga Mešić, Alija Šuljak poglavni
pobočnik u GUS-u, a ministri muslimani
bili su Osman-beg i Džafer-beg Kuleno-
vić (dopredsjednici Vlade), Mehmed
Alajbegović (ministar skrbi za postradale
krajeve, pa vanjskih poslova), Hilmija
Bešlagić (prometa i javnih radova),
Mehmed-Meho Mehičić (obnove opu-
stjelih krajeva). U Sabor 1942. godine
imenovano je 17 muslimana. Uz ostalo, i
u Zagrebu je djelovao kotarski šerijatski
sud. Neka su imena gradskih ulica promi-
jenjena sukladno novom ugledu islama:
tako je ulica Vuka Karadžića postala uli-
ca reisu-l-uleme Džemaludina Čauševića,
Beogradska – Husein-bega Gradaščevića,
a Dositeja Obradovića – Muse Ćazima
Ćatića. Poglavnik Ante Pavelić često je
isticao svoje sveze s muslimanima u Bo-
sni, gdje je odrastao uz svojega oca koji je
radio na gradnji željeznice. Rado je po-
J
navljao kako ga je pisanju naučio hodža u O
mektebu, pučkoj školi, kod Jajca, gdje je
bio jedini katolički učenik. Schwartz je U
podsjetio da je Pavelić usred Zagreba
smjestio dojmljivu i bogato ukrašenu R
džamiju, nazvanu Poglavnikovom, do-
davši Meštrovićevu Domu likovnih umjet-
N
nika, prvotno posvećenu srpskomu kralju A
Petru I, tri minareta. Starčevićanci su još
s Josipom Frankom bili započeli planove L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
izgradnje zagrebačke džamije, oni su ih i
ostvarili. Džamija je nakon dugih pripre-
ma otvorena tek u kolovozu 1944., ali već
u travnju 1948. titovci su je likvidirali,
dok je muftiju Ismeta Muftića snašla, po
pobjedničkoj pravdi, smrt strijeljanjem.
Na drugu džamiju trebalo je čekati više
desetljeća.
“U tim istim granicama ostaje BiH i
kao samostalna država nakon 1992. Nje-
zina je povijest poznata, ovdje donosim
samo kratku rekapitulaciju. Nakon počet-
nih zbunjenosti (Izetbegović: ovo nije naš
rat) te iluzija o tzv. asimetričnoj YU-fe-
deraciji, doista počinje rat, prvo srpski,
osvajački, a 1993. i bratoubilački građan-
ski rat bosansko-hercegovačkih katolika i
muslimana. Muslimanima, sada opet
Bošnjacima, treba svakako i teritorij, da
nadoknade gubitke po srpskoj agresiji;
dolaze i strani dragovoljci, mudžahidi,
vehabije (vahabiti), kojima su isto križ i
krst, unose stanovitu militantnost i isklju-
čivost, katolici se pak prisjećaju poturica
i balija, razvezuju bratski spojene stjego-
ve RH i BiH, stare mržnje oživljavaju za
nečiji interes, engleski pukovnik kumuje
pokolju u Ahmićima (120 civila, preteži-
to žena i djece), HVO i Armija BiH po-
staju neprijateljske vojske, a tako se su-
38 kobljavaju i koncepti jedinstvene Bosne i
podijeljene Bosne; za ovu se posljednju
pojavljuje verzija da ju je, u dogovoru s
Miloševićem, zagovarao i Tuđman (do
hrvatske neovisnosti, inače, u pravaškoj
tradiciji dosljedni pristaša jedinstva BiH
te hrvatstva tamošnjih muslimana). Žr-
tvom ovoga sukoba, koji se na žalost do-
godio, padaju general Blaž Kraljević i
drugovi, vjerni starčevićanskim pogledi-
ma na Bosnu. Nekoliko različitih proje-
kata s federalnim i konfederalnim plano-
vima za BiH i RH propadaju, kao i Izetbe-
govićeva ponuda zapadne Hercegovine
RH. Ova prima oko 300.000 izbjeglica,
mudžahira, iz BiH, od toga najveći dio
muslimana. Za humanitarnu pomoć i u
RH skrbi muslimanski pandan Caritasu,
Merhamet. Muslimani se bore i u Domo-
vinskom ratu, pa ih u redovima HV ima
između 17 i 19 tisuća. Ali rane katoličko-
J muslimanskog sukoba u BiH nisu zacije-
O lile ni do danas, unatoč čak i činjenici da
su dvije vojske, sukladno splitskomu spo-
U razumu Izetbegović – Tuđman, zajednič-
ki sudjelovale u operacijama čišćenja sje-
R verozapadne Bosne (negdašnje “Turske
Hrvatske” oko Bihaća) i u suslijednim
N pothvatima 1995, da bi ih, nadomak osva-
A janja Banje Luke, zaustavili Amerikanci i
Vlada u Zagrebu. Osim toga, do daljnjega
L je poražen i spasonosni koncept Hrvatske
Mladen Schwartz, pripadnik hrvatske
desnice
do Drine, a Bosne i Hercegovine na mo-
ru”, rekao je Mladen Schwartz.
Budućnost islama
Islam je, kao i sve velike religije, u
današnjem svijetu izložen pogibelji seku-
larizacije, što znači zamiranju teokrat-
skih, ortodoksnih, i uopće militantnih di-
menzija te vjere, pa, u islamskom slučaju,
i šerijatskoga prava, itd. S druge strane,
aktualna je tendencija povrata korijenju i
temeljima, općenito zvana fundamenta-
lizmom. Komunizam kao čimbenik suz-
bijanja islama i ostalih velikih religija vi-
še ne postoji. Schwartz je naglasio da je
podliji i spretniji neprijatelj onaj liberal-
demokratski, koji se danas očituje kao
globalni amerikanizam, kulturalni kao i
civilizacijski. Sukob civilizacija na način
koji predviđa Huntington nije vjerojatan,
ali ga se dugoročno ne može isključiti. “U
Europi vjerojatno će jačati snage otpora,
radikalne desnice, koja će započeti neku
vrstu Reconquiste, ili će alternativa biti
posvemašnja afrikanizacija, azijatizacija,
pa i islamizacija Staroga svijeta, s poslje-
dicom da u dogledno vrijeme više ne će
biti Europe kakvu znamo i kakva je tisuć-
ljećima rasla. Neka pobijedi jači i živo-
tvorniji”, rekao je Schwartz.
I Hrvatska i BiH su danas na određeni
način provizorij. Schwartz je naglasio da
Hrvatska nije u svojim granicama, te da
protuhrvatske, neojugoslavenske snage u
njoj nezaustavljivo rastu. Vojska je uni-
štena, predstojeće integracije dokinut će
joj i zadnje ostatke suvereniteta, integrite-
ta i dostojanstva. Bosna i Hercegovina
ponovno je protektoratom, ponovno pod
guvernerom. “Upravo odlazi Lajčak, ali
doći će novi, bio to Hannes Swoboda ili
Bertie Ahern ili netko treći – sve gori od
gorega! Raspravlja se o reviziji Daytona,
kojim su Srbi kao nagradu za genocidnu
agresiju dobili gotovo pola teritorija, što
ga prije ili kasnije kane pripojiti Velikoj
Srbiji. Ali to bi značilo ukinuće jedinstve-
ne BiH sa svojom povijesnom tradicijom,
čiji bi identitet i suverenitet preuzela ta-
kozvana tri entiteta”, rekao je Schwartz i
podsjetio da nedavni dogovor Tihić – Čo-
vić – Dodik dobar dio bh-muslimana/
Bošnjaka vidi kao izdaju. Hrvati-katolici
pak nezadovoljni su jer nemaju vlastiti
entitet, jer su im ugrožena nacionalna
prava, a muslimanima-Bošnjacima naj-
prihvatljivija je neka vrsta unitarne, gra-
đanske, a ujedno bošnjačko-nacionalne
države.
“Protektorat u BiH ne može vječno
potrajati. A što potom? Ponovni građan-
ski rat? Iluzorno je, naime, na dulje staze
vjerovati u idiličnu harmoniju njezinih
sastavnica. U nju vjeruju zagovornici Ju-
ge u malom. Ali i ona u velikom je propa-
la. Bosnom zapravo u povijesti nije vla-
dala harmonija, uvijek je bila prevlast ili
nadvlada jednoga sastojka: u turska vre-
mena muslimanskog, u obje Jugoslavije
srpskoga, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
hrvatskoga, uključujući i domaće musli-
mane. Može li se to ponoviti, obnoviti?
Kako bilo, neka vrsta koalicije, saveza,
federacije, konfederacije, suživota s Hr-
vatskom, autonomije u njoj, ili pak auto-
nomije Hrvatske u BiH, s određenim ma-
njinskim pravima za one koji se hoće
osjećati Srbima, očito je Bosni i Hercego-
vini zadana. Stoga valja biti za jedinstve-
nu BiH, ali ne da bi se izolirala od Hrvat-
ske i da ova ostane što manja, kako pri-
željkuju i neki od onih koji njom danas
vladaju – koncept Mesić-Manolić. Srbi su
pak neprijatelji i Hrvata-katolika i musli-
mana-Bošnjaka. Kada ipak zacijele rane
nedavnoga nesretnog i krvavog sukoba
ovih posljednjih, nadoći će, vjerujmo, i
vrijeme za primjenu staro-novoga modela
u BiH. Na žalost, ominozno nadvijanje
sablasti unitarne Europske unije i član-
stva u redovima NATO-soldateske, na-
mijenjene da bude pomoćna trupa ame-
ričkog imperijalizma u nesmiljenu ratu
protiv islamsko-arapskoga svijeta, ne slu-
ti na dobro”, rekao je na kraju predavanja
Mladen Schwartz. 
I.I.

Novi svezak “Bošnjačke pismohrane”, godišnjaka BNZH
Podsjetnik budućim generacijama
Sredinom siječnja 2009. u nakladi
Bošnjačke nacionalne zajednice za grad
Zagreb i Zagrebačku županiju tiskana je
nova, sedma sveska “Bošnjačke pismo-
hrane”, znanstvenog časopisa za povijest
i kulturu Bošnjaka u Hrvatskoj. Nova
“Pismohrana” prezentira događaje u dvije
godine, 2007./2008., u 15 tematski odije-
ljenih rubrika na 479 stranica.
Filip Mursel Begović, glavni urednik
“Bošnjačke pismohrane”, u uvodnoj rije-
či pod naslovom “Duhovi koji nas i danju
plaše” progovara o duhovnom i intelektu-
alnom stanju među Bošnjacima u Hrvat-
skoj. Radakcija “Pismohrane” je pokuša-
la sakupiti tekstove koji će biti trajna vri-
jednost i korisni kulturno-društveni do-
prinos, te na taj način opravdati novčanu
pomoć i povjerenje Savjeta za nacionalne
manjine RH. Ovogodišnja “Pismohrana”
je svojevrstan podsjetnik i vodič budućim
generacijama, pri čemu govori o dijelu
hrvatske povijesti i prisutnosti Bošnjaka
u njoj, te poziva na interkulturalni dija-
log. “Vjerojatno će naši znameniti umjet-
nici i znanstvenici prvi, prije od bilo ko-
jeg bošnjačkog političara ili privrednika
ući u Europsku uniju. Ma... zapravo, ako
bolje promislimo, oni su po svojim vri-
jednostima oduvijek bili tamo”, kaže Fi-
lip Mursel Begović na kraju uvodnog
obraćanja čitateljima nikad obimnije i sa-
držajnije “Bošnjačke pismohrane”.
U prvoj rubrici pod nazivom “Simpo-
zij o Muslimanskoj narodnoj organizaci-
ji” predstavljen je naučni skup povodom
100. godišnjice osnivanja Muslimanske
narodne organizacije (MNO) – prve poli-
tičke stranke koja je okupljala Bošnjake i
nastojala artikulirate bošnjačke političke
interese. Zanimljivo je da prva bošnjačka
politička stranka nije osnovana u Bosni i
Hercegovini nego u Hrvatskoj, u Slavon-
skom Brodu, 3. prosinca 1906. godine.
Prvi predsjednik MNO bio je Ali-beg Fir-
dus, a program stranke predstavljao je
odraz političkih, nacionalnih i ekonom-
skih prilika u BiH za vrijeme austro-ugar-
ske uprave, ali i dosegnute razine boš-
njačkog nacionalnog razvoja tog vreme-
na. Obilježavanjem godišnjice osnivanja
stranke organizatori simpozija su željeli
dati odgovarajući poticaj sistematskom i
institucionalnom pristupu, još uvijek ne-
dovoljno rasvjetljenoj političkoj i nacio-
nalnoj povijesti bošnjačkog naroda. Na
simpoziju su obrađene sljedeće teme: ge-
neza i djelovanje MNO; karakter i dometi
bošnjačke politike za vrijeme austro-
ugarske uprave; politika i inteligencija u
Bošnjaka; MNO, MNS i druge političke
stranke u BiH; bošnjačke političke stran-
ke i nacionalno pitanje do 1940. godine;
uloga ličnosti u političkom životu Boš-
njaka; politička kultura Bošnjaka.
U rubrici “Sociokulturalna istraživa-
nja” predstavljen je izvještaj istraživač-
kog projekta provedenog u Sisku, u sklo-
pu međunarodnog projekta WaVe – Wel-
fere and Values in Europe (“Blagostanje i
vrijednosti u Europi”). Projekt financira
Europska komisija, a istraživanje je pro-
vedeno u 12 europskih zemalja: Grčka,
Finska, Francuska, Hrvatska, Italija, Li-
tva, Njemačka, Norveška, Poljska, Ru-
munjska, Švedska i Velika Britanija.
Istraživanje koordinira Sveučilište u Upp-
sali (Švedska). Projekt je nastao kao od-
govor na natječaj otvoren za istraživanja
koja nastoje “bolje razumjeti značaj i
utjecaj vrijednosti i religije u društvima
diljem Europe, posebice s obzirom na
društvene pojave te pojavu europskih
identiteta”. Hrvatsku studiju su napravili
Marija Geiger, Siniša Zrinščak i Tamara
Puhovski, članovi Studijskog centra soci-
jalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Studija je zasnovana na dubinskom kvali-
tativnom istraživanju provedenom u Si-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
sku, s posebnim naglaskom na pripadnike
bošnjačke nacionalne manjine.
Posebno je bogata rubrika “Povijest”.
Nasko Frndić u tekstu “Kako su paše vla-
dale Bosnom” čitateljstvu predstavlja
“Zapamćenja” fra Grge Martića, franje-
vačkog svećenika i prosvjetitelja. “Za-
pamćenja” su djelo posebne memoarske
vrijednosti u književnoj baštini bosanskih
franjevaca. Vesna Miović i Nikša Selma-
ni u tekstu “Turska kancelarija i Acta
Turcarum od vremena Dubrovačke Re-
publike do danas” predstavljaju dio više-
stoljetne prepiske dubrovačke vlasti s bo-
sansko-hercegovačkim pokrajinskim,
sudskim i lokalnim vlastima, s vlastima
pokrajina diljem Osmanskog carstva, te
sultanom i ministrima Porte. Mnogi ar-
hivski fondovi Državnog arhiva u Du-
brovniku svjedoče o specifičnim odnosi-
ma i čestim kontaktima Dubrovčana i
Osmanskog carstva, a među njima se po-
sebno ističe fond osmanskih spisa pod
nazivom Acta Turcarum. Cilj rada je re- 39
konstrukcija sudbine osmanskih spisa to-
kom gotovo 500 godina. Rahmetli Muha-
med i Mubera Ždralović u tekstu “Ara-
bički natpisi na Turskoj kući u Rijeci”
pišu o natpisima na arapskom pismu
(ukupno 95), biljnim i geometrijskim or-
namentima na fasadi zgrade u Rijeci po-
znate kao Turska kuća ili Casa turca. Bila
je vlasništvo Nikolaia Nikolaki Effendi
de Nikolaidesa, dugogodišnjeg osman-
skog diplomatskog i trgovačkog pred-
stavnika u Španjolskoj, a potom konzula
u Rijeci od 1898. godine. Cjelokupno
znakovlje na fasadi odraz je utjecaja i
prožimanja civilizacija, te jedinstven
izvor za povijesno-umjetnička i kulturna
istraživanja. U tekstu “O Hrvatsko-tur-
skom društvu u Rijeci” Ante Simonić i
Esma Halepović-Đečević pišu o osniva-
nju i aktivnostima Hrvatsko-turskog druš-
tva prijateljstva, koje djeluje od 30. listo-
J
pada 1995. godine. O
U rubrici “Graditeljstvo” Edin Jahić
odgovara na pitanje u kojoj su mjeri reli- U
gijske odrednice bitne u traženju izraza u
islamskoj religijskoj arhitekturi. U kon- R
tekstu istraživanja arhitektonskog jezika
džamije, u članku “Opći principi i pretpo-
N
stavke arhitekture džamije” navode se A
fundamentalne duhovne pretpostavke, či-
je je razumijevanje važno želimo li cjelo- L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
vito upoznati što je islamsko u islamskoj
arhitekturi. Jahić potencira da u traženju
porijekla džamije treba znati da njeno pri-
sustvo u islamu ima dvoznačan izraz: ar-
hetipski koji je prisutan u Kur’anu, dakle
božanskog porijekla i ovozemaljski, čiji
je arhetip ostvaren, uobličen i materijali-
ziran u Poslanikovoj džamiji u Medini,
622. godine.
U trima različitim rubrikama – “Knji-
ževni portreti”, “Likovno stvaralaštvo” i
“Društveno-politička kretanja” – kroz in-
tervjue je predstavljen rad i životni put če-
tvorice Bošnjaka koji djeluju u Hrvatskoj.
U tekstu znakovitog naslova “Volio bih da
među Bošnjacima zavlada osloboditeljska
istina” predstavljen je Sead Begović (Za-
greb, 1954.), pjesnik, književni kritičar i
glavni urednik “Behara”, časopisa za kul-
turu i društvena pitanja KDBH “Prepo-
rod”. Begovićeve pjesme su prevođene na
30-ak stranih jezika, a zastupljen je u 40-
ak antologija, panorama i zbornika suvre-
mene hrvatske poezije, te dvije antologije
bošnjačke, odnosno muslimanske poezije
20. stoljeća. U sklopu književnog portreta
objavljeni su i tekstovi u kojima o veličini
i značaju njegovog poetskog opusa govore
poznati književnici i književni kritičari:
Slobodan Prosperov Novak, Hadžem Haj-
40 darević, Branko Maleš, Ante Stamać, Ni-
kica Petrak, Željko Kliment i Nanad Ri-
zvanović. U intervjuu pod naslovom
“Praktični vjernik likovnih umjetnosti”
predstavljen je Hamo Čavrk (Sarajevo,
1950.), grafički umjetnik koji živi i radi u
Zagrebu i Novom Mestu. Centralni dio
“Bošnjačke pismohrane” zauzimaju Čavr-
kove grafike (u boji), a predstavljena su i
dva teksta priznatih likovnih kritičara:
Aleksandera Bassina (“Grafička erupcija
Hame Čavrka”) i Margarite Šimat (“Nado-
mak Terrae incognitae – dva desetljeća
rada Hame Čavrka”). U rubrici “Društve-
no-politička kretanja” predstavljeni su Fa-
ris Nanić (Zagreb, 1964.) i Sulejman Čičić
(Prijepolje, 1924.). U intervjuu pod naslo-
vom “Dobio sam šansu ostaviti svoj trag
na djelima koja traju” Faris Nanić, građe-
vinski inženjer, pisac, novinar, urednik,
direktor u nekoliko izdavačkih i novinskih
J kuća, potpisnik inicijative za osnivanje
O SDA, bivši politički tajnik SDA Hrvatske,
te osnivač i dugogodišnji glavni urednik
U “Preporodovog Journala”, govori o mno-
gim temama bitnim za bošnjačku prošlost,
R sadašnjost i budućnost u Hrvatskoj i BiH.
Izvod iz njegovog intervjua objavljujemo
N u ovom broju “Journala”. Sulejman Čičić,
A jedan od najstarijih, najistaknutijih, najan-
gažiranijih i najuspješnijih Bošnjaka u Hr-
L vatskoj o svome životu progovara u osob-
nom, iskrenom i emotivnom monoviewu
pod naslovom “Valjalo je živjeti u dobru i
zlu sve ovo vrijeme”.
U rubrici “Sjećanja”, svojevrsnom In
memoriamu, oprostili smo se od dvojice
Bošnjaka koji su svojim radom i djelom
zadužili bošnjački narod: književnika Nu-
sreta Idrizovića (Bijelo Polje, 1930. – Za-
greb, 2007.) i Muhameda Ždralovića
(Ždralovići kod Bugojna, 1944. – Zagreb,
2007.), orijentalnog filologa, povjesničara
kulture, kodikologa i dugogodišnjeg glav-
nog urednika “Behara”, časopisa za kultu-
ru i društvena pitanja KDBH “Preporod”.
Amina Alijagić, članica redakcije
“Preporodovog Journala” i studentica
Pravnog fakulteta u Rijeci, u rubrici “Pra-
vo” piše o presudi Međunarodnog suda
pravde u Den Haagu. U tekstu “Dok se
slonovi igraju, mravi stradaju” analitički,
argumentirano i pravno utemeljeno pro-
govara o skandaloznoj presudi ICJ-a od
26. veljače 2007. godine povodom tužbe
BiH protiv Srbije i Crne Gore za kažnja-
vanje za izvršeni genocid i zločine nad
Bošnjacima od 1992. do 1995. godine.
Nekažnjavanjem počinitelja Međunarod-
ni sud (ne)pravde prekršio je Konvenciju
o sprječavanju i kažnjavanju genocida jer
je tokom prethodnog rata postojala na-
mjera uništenja bošnjačkog naroda. Tu
činjenicu potvrdio je Međunarodni ka-
zneni tribunal za bivšu Jugoslaviju u svo-
jim presudama, te Kongres i Senat SAD-a
u svojim Rezolucijama.
U rubrici “Časopisi” Edhem Muftić i
Ismet Smailović predstavljaju “Putokaz”
– list za društvena i književna pitanja,
glasilo bošnjačke intelektualne ljevice
koje je izlazilo od 1937.–1939. godine u
Zagrebu. Izdavač, vlasnik i odgovorni
urednik bio je Šukrija Huskić, a urednik
Hasan Kikić. “Putokaz” je relevantan teo-
rijski izvor trajno vezan uz proces eman-
cipacije i konstituiranja bošnjačke nacije
u periodu između dva svjetska rata.
U “Prikazima i kritikama” objavljeni
su kritički prikazi dvije knjige koje su
objavljene u nakladi BNZH (monografija
“Tahir Mujičić”, u suradnji s Kapitol
d.o.o. i “Alem-kamen” Semke Alagić), te
monografije “Turska kuća – Casa Turca u
Rijeci”.
U rubrici “Svjedočanstva” predstav-
ljen je životni put i stvaralaštvo Jusufa
Suljanovića (Dževar kod Sanskog Mosta,
1939.), umjetnika koji je diplomirao na
smjeru likovna umjetnost – književnost,
jednog od mnogih bh-intelektualaca i
umjetnika koji su uslijed rata i etničkog
čišćenja od 1992.–1995. napustili BiH, te
sada žive i stvaraju u egzilu (Švedska).
Na šest stranica u boji u “Pismohrani” su
predstavljene Suljanovićeve slike.
U rubrici “Obljetnice i jubileji” zabi-
lježena su tri iznimno važna događaja za
Bošnjake i muslimane u Hrvatskoj: sveča-
na proslava povodom 40. obljetnice osni-
vanja Islamske zajednice u Sisku, te dva
simpozija u Islamskom kulturnom centru
u Zagrebu (“Doprinos Islamskog centra u
Zagrebu uključivanju muslimana u suvre-
mene europske tokove – osvrt i perspekti-
va” – 2007. godine i “Tragom uspješnog
rada dr. Ahmeda Smajlovića” – 2008. go-
dine). Osim toga, u tekstu pod naslovom
“Bošnjačka stvarnost” prezentirani su
izvodi iz referata sa stručnog skupa “Boš-
njaci u Hrvatskoj”, održanog 2008. godine
u Rijeci u organizaciji Sabora bošnjačkih
asocijacija Hrvatske (SABAH).
Posljednje dvije rubrike u “Bošnjačkoj
pismohrani” – “Događanja i djelatnosti
BNZH” i “Dokumenti BNZH” - vezane su
uz događaje, djelatnosti i dokumente BN-
ZH u periodu 2007./2008. Fuad Ahmets-
pahić u tekstu “Ništa nas ne smije iznena-
diti” govori o kulturno-umjetničkom ama-
terizmu Bošnjaka u Zagrebu od jeseni
1992. godine do danas, s posebnim osvr-
tom na Ansambl bošnjačkog folklora “Bo-
sana” koji djeluje pri BNZH. Salih Demi-
rović piše o impresijama s gostovanja Fol-
klornog ansambla BNZH u Turskoj (“San-
li Urfa – grad Pejgambera”). U prostorija-
ma BNZH u Ilici 54 u Zagrebu u proteklom
periodu održane su brojne kulturne prired-
be i društveno-politička događanja: izlož-
ba fotografija “Bosanska impresija” i pro-
jekcija filma o Tuzli “Grad na zrnu soli”;
zajednički skup predstavnika bošnjačkih
asocijacija s područja RH povodom presu-
de Međunarodnog suda pravde u Haagu;
koncert klasike i sevdah Samira Nurkića i
njegovih prijatelja; dodjela novih stipendi-
ja Fonda za stipendiranje “Salim Šabić”;
tribina “Bošnjaci i Nezavisna Država Hr-
vatska”; izložba fotografija “Tuzlanske
džamije na fotografijama Mustafe Terzi-
ća”; skupštinska zasjedanja Bošnjačke na-
cionalne zajednice; izložba fotografija Zi-
jaha Gafića “Epilog” i “Muslims of New
York”. Osim toga, predstavljen je početak
procesa bratimljenja dvaju gradova – Bje-
lovara i Visokog, te nastavak institucional-
nog organiziranja Bošnjaka u Dubrovniku
(Osnivačke skupštine ogranaka Bošnjačke
nacionalne zajednice Hrvatske i Udruge
Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Hr-
vatske). Na kraju “Bošnjačke pismohrane”
prezentirani su dokumenti BNZH – Izvje-
štaji o radu i Zapisnici sa skupštinskih za-
sjedanja. 
I.I.
 HRVATSKA

Što je zajedničko Gazi, Židovima, muftiji Omerbašiću, Šemsi Tankoviću, Vedrani Rudan, Aleksandru Tolnaueru
i Domagoju Margetiću?

Muslimani i Židovi u centru

hrvatskog medijskog cirkusa
Osoba koja je najljuće reagirala na prosvjed pred Zagrebačkom džamijom i Tankovićev govor u kojem on uspoređuje
Gazu i holokaust bio je desno orijentirani novinar Domagoj Margetić koji se na web portalu “Necenzurirano” pretpla-
tio na blaćenje Bošnjaka, islamskih institucija i njenih djelatnika u Hrvatskoj. / Pitanje Gaze i ubijanje nedužnih civila
odjednom se prebacilo na pitanja o antisemitizmu. Dakle, kao da je Vedrana Rudan postigla kontraefekt i pomogla
Židovima da ponovno uskoče u ulogu žrtve.

Filip Mursel Begović

Ispred Zagrebačke džamije, 2. siječnja

2009. godine, održan je mirni protest pro-
tiv ubijanja civila u Gazi u Palestinskoj
samoupravi. Prosvjed solidarnosti s pale-
stinskim narodom organizirali su Medžlis
islamske zajednice Zagreb, Zajednica hr-
vatskih građana porijeklom iz Palestine i
nevladina udruga “Crvena akcija”. Neko- 41
liko stotina sudionika, u duhu sličnih pro-
svjeda širom svijeta, oštro je osudilo krvo-
proliće u Gazi i tražilo hitan prekid vojnih
operacija izraelske vojske. Sudionici sku-
pa prigodno su nosili palestinske zastave,
transparente i fotografije s poginulom pa-
lestinskom djecom. “Kada će djeca Pale-
stine početi živjeti kao ostala djeca?”,
“Auschwitz = Gaza” i “Genocid u Gazi”
bili su samo neki od natpisa na transparen-
tima. Na skupu je osuđena politika Izraela
kojoj potporu daje SAD, ali i neke druge
države. Aktivisti “Crvene akcije” nosili su
plakate potpore iračkom novinaru koji je
gađao Busha cipelama; “Sloboda za al- Podrška pravednoj borbi palestinskog naroda
Zaidija, sloboda za Irak” i palestinskom
borcu za slobodu koji je trenutno u izrael- smiju! Nadam se da će naš i moj glas po- zajednice u Hrvatskoj muftija Ševko ef.
skom zatvoru; “Sloboda za Sadata, slobo- moći”, riječi su učenice zadnje generacije Omerbašić: “Mi osuđujemo ono što čine
da za Palestinu”. “‘Zaustavite krvoproliće Zagrebačke medrese. Doktor Zaki Ahel, u izraelski avioni nad nedužnim narodom.
i nedužno stradavanje civila” poruka je ime Zajednice Palestinaca osudio je tero- Osuđujemo i nasilje koje dolazi s palestin-
koja se iz sveg glasa mogla čuti na mir- rizam izraelske države: “U šest dana je ske strane. Tražimo da se to pitanje ko-
J
nom prosvjedu. ubijeno više od četiristo nedužnih civila. načno počne ozbiljno rješavati.” O
Više od 60% nastradalih su djeca i nemoć- Najnovije slike patnje iz Gaze, samo
Govori pred Zagrebačkom ni starci. Više od 2.000 ljudi je teško ra- su još jedno poglavlje šezdesetogodišnje U
njeno. To je nečuveno! Tako nešto se nije tragedije palestinskog naroda, rekao je
džamijom
desilo od Drugog svjetskog rata. Apelira- Nikola Vukobratović iz “Crvene akcije”: R
“Ja sam Ghalia Hamad, porijeklom mo na svijet i sve ljubitelje mira – zausta- “Ta tragedija nije samo problem Palesti-
Palestinka. Došla sam ovdje kako bih vimo krvoproliće!”. Palestinsko pitanje je naca, već je to problem cijelog svijeta. Jer,
N
izrazila svoj stav o onom što se događa u pitanje svjetske krize i njegovo nerješava- niti jedan narod ne može biti slobodan dok A
Gazi. Po meni je to genocid i krvoproliće. nje može imati globalne posljedice, upo- god tlači drugi narod. Ne može biti mira u
Takve stvari se ne smiju događati. Ne zorio je predsjednik Mešihata Islamske svijetu dok god je ijedan narod porobljen. L
 HRVATSKA
Ovo što se događa posljednjih dana samo
je mali dio ove tragedije koja traje više od
pola stoljeća. Ovo je problem cijeloga svi-
jeta i ova akcija danas je dio svjetskog po-
kreta koji za svoj krajnji cilj ima oslobo-
đenje naroda i mir u cijelome svijetu.”
Skupu se prigodno obratio i Adnan Oma-
nović koji je primijetio da su događanja u
Gazi uvreda za cijelo čovječanstvo: “Ne-
vjerojatno je da se ovakvo krvoproliće de-
šava, a da nitko ništa ne poduzima. To je
jedna velika sramota za sve ljude koji to
trpe i koji stoje iza tog genocida.”
Šemso Tanković ističe poveznice
Gaze i holokausta
U medijima je najviše zanimanja pri-
vukao emotivni govor saborskog zastu-
pnika bošnjačke, crnogorske, slovenske,
albanske i makedonske manjine, prof. dr.
Šemse Tankovića, koji je usporedio aktu-
alna stradanja Palestinaca u opkoljenoj
Gazi sa nacističkim zločinima nad Žido-
vima u Varšavskom getu. Ali dok je izra-
elsku vlast bez zadrške osudio, naglasio
je da se svi Izraelci ne slažu s njenim po-
stupcima.
Zbog krajnje neprimjerenog pisanja
42 nekih medija o tvrdnjama zastupnika
Tankovića, važno je da ovom prigodom
citiramo veći dio njegovog govora: “Uva-
ženi gosti, dragi prijatelji! Umjesto novo-
godišnjeg mira posredstvom svjetskih
medija gledamo kako barbari uništavaju
Palestince koji se punih 60 godina bore za
svoje pravo da žive u svojoj domovini. I
dok mediji pod američkom kontrolom da-
ju naglasak na slavlja povodom 2009. go-
dine vidimo da studenti mnogih zemalja
ustaju protiv takve politike. Hvala grč-
kim, japanskim, turskim, francuskim, ta-
lijanskim i mnogim drugim studentima
koji jasno kažu da žele pravedan mir, a ne
mir po diktatu jačih, bezobzirnijih i koji u
ovom trenutku imaju podršku SAD i dr-
žava koje ona kontrolira. Hvala na isti na-
čin slobodoumnim Židovima koji danas u
Jeruzalemu prosvjeduju protiv divljanja
izraelske soldateske u Gazi. Hvala stu-
J dentima koji su kao 1968. godine bili i
O ostali glas razuma. Hvala im jer su upravo
oni bili ti koji su zaustavili divlji američki
U stroj koji se obrušio na narod Vijetnama.
Njihov poziv za mir urodio je tada plo-
R dom. I mi danas dižemo glas razuma jer
nam je dosta medijskih istupa i tekstova
N onih koji pravdaju zločine svojih država
A protiv slabijih i barem u ovom trenutku
nemoćnih. Od Troje i Kartage preko Ri-
L ma pa sve do danas jači i bezobzirniji ubi-
jaju bez milosti civile. Uoči Drugog svjet-
skog rata, uz blagoslov talijanskih i nje-
mačkih fašista ili, točnije, 28. travnja
1937. godine ruši se baskijska Guernica i
ubijaju se tisuće nevinih civila. Potom sli-
jede teroristički zločini koji pogađaju
London, Coventry, Rotterdam i Varšavu,
koje je najveći zločinački um 20. stoljeća
(Adolf Hitler) želio pretvoriti u prah i pe-
peo. Govorit ću o Varšavskom getu jer to
što se danas odigrava u Gazi jest preslika
onoga što se događalo u Varšavskom ge-
tu. Varšavski geto bio je najveći od izoli-
ranih dijelova gradova (geta) u koje je
nacistički režim krajem 1930-ih i počet-
kom 1940-ih zatvarao Židove u okviru
holokausta na području Njemačke i oku-
piranih zemalja. U getu je došlo do veli-
kog ustanka, koji je jedini organizirani i
masovni otpor Židova holokaustu. Jedan
dio grada bio je posve izoliran gradnjom
zidova, zazidavanjem vrata i prozora na
zgradama itd. Iz njega su iseljeni drugi
stanovnici i prisilno smješteni Židovi.
Sredinom 1942. tu je bilo stiješteno pola
milijuna ljudi, trpeći od oskudice, bolesti
i drugih nepogoda. U srpnju 1942. zapo-
četa je deportacija u logore smrti, a u trav-
nju 1943. ostala je polovica prvotnog bro-
ja. 18. travnja 1943. dolazi do očajničkog
ustanka. Slabo naoružani ustanici pružali
su otpor sve do kraja svibnja i konačno se
SS odlučio na sustavno spaljivanje cijelog
geta. 20.000 preživjelih odvedeno je u lo-
gore smrti. Palestinska Gaza doživljava u
punoj mjeri sudbinu Varšavskog geta. Sa-
mo su uloge zamijenjene. U Varšavi zlo-
čine su činili njemački fašisti, a žrtve su
bili Židovi. Danas u Gazi zločinci su voj-
nici države Izrael uz svesrdnu pomoć
Amerike i nekih europskih zemalja a žr-
tve su Palestinci čija je krivica samo stoga
jer žele živjeti u svojoj zemlji, svojoj do-
movini – Palestini. Prisjetimo se američ-
kih osvetnika iz Drugog svjetskog rata
kada su 13. i 14. veljače 1945. u potpuno-
sti uništili Dresden zajedno s njegovim
stanovnicima. ‘Molite za mene’, cinički
je zavapio tadašnji američki predsjednik
Harry Truman nakon što je donio odluku
da se atomskim bombama ‘opamete’ Ja-
panci Hirošime i Nagasakija. Sjetimo se
zločina u Vijetnamu, Kambodži, Hrvat-
skoj (Vukovar), Bosni i Hercegovini (Sre-
brenica) i diljem svijeta. Uvijek se pod
blagoslovom najjačih svjetskih sila odi-
gravaju zločini nad nevinim civilima.
Upućujemo poruku svim ljudima dobre
volje. Dosta nam je gledati ubijanje nevi-
nih civilnih žrtava. Želimo mir! Mir Pale-
stini sada!”,zavapio je ispred okupljenih
saborski zastupnik Šemso Tanković.
“Necenzurirani” Domagoj Margetić
napada Tankovića i muftiju
Nakon prosvjeda zastupnik Tanković
je zasluženo dobio dvije stranice u tjedni-
ku “Globus”, gdje je objavljena njegova
fotografija s bijelom golubicom koja mu
uzlijeće s ramena. Tekst je opremio novi-
nar Nedžad Haznadar. Međutim, u medi-
jima je bilo različitih reakcija. Osoba koja
je najljuće reagirala na prosvjed i Tanko-
vićev govor bio je novinar Domagoj Mar-
getić koji se na web portalu “Necenzuri-
rano” pretplatio na blaćenje Bošnjaka,
islamskih institucija i njenih zaposlenika
u Hrvatskoj. Stranica desničarskog usmje-
renja u svojim prilozima građanima na-
vodno donosi pravu istinu o događanjima
na političkoj sceni. Podsjetimo da je od
Haaškog tribunala, zajedno s još tri novi-
nara, optužen za otkrivanje imena zašti-
ćenih svjedoka na sudu u Haagu. Godine
2007. Margetić je osuđen na novčanu ka-
znu u iznosu od 10.000 eura te kaznu za-
tvora u trajanju od tri mjeseca. Margetić
je već u nekoliko navrata, bez konkretnih
dokaza, prozivao djelatnike Islamske za-
jednice u Hrvatskoj za povezanost s me-
đunarodnim terorizmom. Na istoj stranici
taj novinar je neargumentirano napadao i
bivšeg urednika “Preporodovog Journa-
la”, Farisa Nanića, kao jednog od organi-
zatora atentata na Franju Tuđmana i orga-
nizatora namještanja dokaza protiv hrvat-
skih generala na Haaškom tribunalu.
U svom novom posve neutemeljenom
tekstu, povodom protesta pred Zagrebač-
kom džamijom, otišao je predaleko. Dok
cijeli svijet opravdano zajednički prote-
stira protiv izraelske politike spram Pale-
stinaca, Margetić izvlači sulude povezni-
ce protesta u Zagrebu s Hamasom. Ustvr-
dio je da se “nije radilo o nekakvom oku-
pljanju tobože nekih udruga civilnog
društva, nego se radilo o međunarodnoj
akciji protiv Izraela koju je organizirao i
na koju je pozvao Hamas”. Dakle, po
Margetiću, akcija Dan gnjeva kojoj se
pridružio i koalicijski partner Vlade Ive
Sanadera, zapravo je bila akcija podrške
terorističkim metodama koje Hamas već
desetljećima koristi protiv Izraela. Tan-
kovićev govor Margetić bez imalo srama
naziva “džihadističkom retorikom Sana-
derovog koalicijskog partnera u Vladi i
Saboru”. Njegova znanstvena fantastika
tu ne prestaje jer će dodati da su “Tanko-
vić, Omerbašić i njihove organizacije i
institucije, SDA, Mešihat Islamske zajed-
nice u Hrvatskoj, Islamski centar u Za-
grebu, Merhamet, bili sastavni dio islam-
ske terorističke infrastrukture na Balkanu

tijekom 1990.-ih godina…”, nadalje, ob-
znanit će Hrvatskoj da su “upravo Tanko-
vić i Omerbašić bili dio mreže suradnika
globalne terorističke mreže u Hrvatskoj i
BiH”. Vođen tim idejama Margetić će za-
ključiti da “Zagrebačka džamija pred ko-
jom se danas odigravala ova Hamasova
akcija, bila je 1990-ih godina pretvorena
u pravi teroristički logistički centar”. Oči-
to da je Margetić, osim što ima bujnu ma-
štu, od neke više instance instrumentalizi-
ran i upućen da piše tekstove protiv
Islamske zajednice u Hrvatskoj i njenih
djelatnika.
Paranoja koja osuđuje na pogubnu
šutnju
Dakle, muslimani moraju šutjeti, jer
ako progovore, i ne daj Bože još se i oku-
pe na zajedničkom protestu zajedno s gra-
đanima Hrvatske, postaju teroristi. Ako
bi povjerovali Margetiću mogli bi zaklju-
čiti da je bošnjačka i islamska zajednica u
Hrvatskoj grupa do zuba naoružanih tero-
rista koja je u stalnom planiranju nekih
opasnih protudržavnih radnji. Takvo šire-
nje paranoje može se primijetiti, iako iz-
među redaka i u tišem tonu, u nekim
dnevnim hrvatskim listovima. Možda se
zbog te paranoje i medijskog povećala
pod kojim se često nalaze, naši intelektu-
alci ne usuđuju dati svoju ocjenu kada je
na javnoj tapeti aktualna islamska proble-
matika. Čini se da je takav strah neoprav-
dan i za nas poguban jer kada mi šutimo
našu sliku u javnosti kreiraju tipovi iz ta-
mnog desničarskog vilajeta poput Marge-
tića, ali i oni intelektualni islamofobi s
priznatim društvenim i kulturnim pedi-
greom. Muslimani u Hrvatskoj tada izgle-
daju kao grupa neukih, slaboumnih i de-
zorijentiranih ljudi koja ne može artikuli-
rati osnovna pitanja identiteta, a kamoli
se uključivati u rasprave o geopolitici i
njenim centrima moći. Primijetit ćemo da
je jedini propust organizatora skupa u to-
me da je protest trebalo organizirati u
centru Zagreba. Uz dobro medijsko oba-
vještavanje vjerojatno bi skupu nazočilo
kudikamo više građana, a možda bi nas
Margetić poštedio svojih zaključaka i ne
bi povezivao Islamsku zajednicu s Hama-
som. S obzirom na reakcije građana Hr-
vatske, koji su u većini osudili izraelsku
agresiju, moglo se očekivati veliki broj
protestanata. Bez obzira na to, protest je
urodio plodom jer se pokazala solidarnost
i volja da se nešto učini. Ostaje pitanje
zašto je Islamska zajednica, zajedno s
udrugom Crvena akcija, dakle, skupinom
entuzijastičnih i na globalističke pojave
Vedrana Rudan
gnjevnih mladih ljudi, jedina organizirala
takav skup. Zašto taj skup nije, za institu-
cije nevladinih udruga, bio samo povod i
okidač da se organizira nešto puno veće,
nećemo nikada saznati. Hrvatska u vrije-
me recesije očito ima drugih briga.
Vedrana Rudan citira Anu Frank
Šemso Tanković nije bio jedini koji je
uzburkao javnost usporedivši Gazu i holo-
kaust. Dok su reakcije na Tankovićev govor
bile iz krajnje desničarskog kuta jedan ko-
mentar kontroverzne književnice i novinar-
ke Vedrane Rudan do temelja je uzburkao
hrvatsku javnost. Naime, Rudanica je u
emisiji “IN magazin” Nove TV izjavila:
“Baš mi je čudno što ovaj palestinsko izra-
elski rat nikoga ne uzbuđuje, a Hitler kao da
je još živ. Pitam se ovih dana zašto je dim
iznad Auschwitza vječni dim, a dim iznad
Gaze pizdin dim. Ovo neka ostane među
nama. Moj otac je u Jasenovcu pokušavao
batom zauvijek riješiti židovsko pitanje. Da
li to znači da sam ja dovijeka zločinac, a ovi
današnji Židovi su potomci onih Židova ko-
ji su letjeli u nebo i bili sapun. Da li su oni
zbog toga žrtve dovijeka? Da li su onda Pa-
lestinci žrtve žrtve? I vi i ja znate napamet
priču o Ani Frank. Meni je najdraža ona
njena rečenica: Kad će Židovi najzad pre-
stati biti Židovi i postati ljudi? To je pitanje
svih pitanja. Anu znate, a o Jahja Hajeku
pojma nemate. To je palestinski dječačić
kojeg su ubili Židovi, ali ga nisu pretvorili u
mljeveno meso nego je mali imao sreću pa
je mrtav ostao u jednom komadu. Onda su
Židovi njegovoj noni dozvolili da ga identi-
ficira. Nona je bila jako zahvalna i rekla da
HRVATSKA
će čak napisati pismo - Hvala Židovi na ta-
kvoj milosti! Ako to nije priča ne znam što
je priča. Na CNN-u je nećete vidjeti.” Na-
kon sporne izjave prikazan je spot sa slika-
ma i imenima poginule palestinske djece, a
Rudanica je dodala: “Iz toga može vidjeti
koliko može biti opak dim iako je samo piz-
din dim!”
Nakon velike medijske hajke na ko-
mentare kontroverzne umjetnice u emisiji
“IN magazin” Nova TV javno se ispričala
židovskoj zajednici i svima koji su se mo-
gli naći uvrijeđeni zbog komentara gošće
komentatorice Vedrane Rudan navodeći
da je u toj emisiji ona iznijela isključivo
svoje osobno stajalište, a nikako i ni u ko-
jem slučaju stajalište Nove TV. “Vedrana
Rudan je u svojim izjavama o židovskom
narodu govorila rječnikom koji nikako
nije u skladu s etičkim i novinarskim nor-
mama”, navodi u priopćenju Nova TV.
Zbog svega, kako se navodi u priopćenju,
Nova TV više neće prikazivati rubriku
Vedrane Rudan. Jednostavnijim rječni-
kom Rudanica je dobila otkaz, a u mediji-
ma se počelo šaputati da je vlasnik Nove
TV Židov. Također, po internetu je počeo
kružiti popis utjecajnih hrvatskih Židova.
Priznat ćemo da takvi popisi zaista mogu
ličiti na prozivku pred deportaciju. Pita-
nje Gaze i ubijanje nedužnih civila odjed- 43
nom se prebacilo na pitanja o antisemitiz-
mu. Dakle, kao da je Rudanica postigla
kontraefekt i pomogla Židovima da po-
novno uskoče u ulogu žrtve. Većina hr-
vatskih kolumnista je imala svoje viđenje
situacije, ali Rudanica nije odustala te se
u priopćenju poslanom Hini osvrnula na
raskid suradnje s Novom TV zbog njezi-
na priloga. U priopćenju navodi: “Ja, Ve-
drana Rudan učinila sam strašan zločin.
U jednoj TV emisiji objavila sam imena i
prezimena ubijene palestinske dječice iz
Gaze. Zbog toga sam dobila otkaz. Bojim
se. Molim one koji su mi dali otkaz da
budu milostivi. Ne ubijte mi djecu, ne
razvalite mi kuću raketom. Zahvalna Ve-
drana Rudan.”
Aleksandar Tolnauer i Svjetski
židovski kongres
J
O
Ostaje upitna motivacija istupa knji-
ževnice sklone različitim oblicima medij- U
skih provokacija. Koliko se koristila aktu-
alnim zbivanjima da bi podigla prašinu i R
skrenula pozornost na sebe, a koliko je bila
iskrena, zna samo ona. Poznato je da nije
N
bila naklonjena gradnji džamije u Rijeci, A
dakle, nije štedjela ni muslimane. Upitno
je zašto nije spomenula da ima Židova L
 HRVATSKA
koji se otvoreno bune protiv izraelske poli-
tike što ju je dovelo na sklizak teren poi-
stovjećivanja čitavog naroda sa zločinima
jednog režima. Osnovni je, naime, argu-
ment protiv izraelske agresije da se na po-
jedinačan ili gerilski terorizam, ako ga i
ima, ne smije odgovarati državnim teroriz-
mom. Sjetimo se samo koliki trud musli-
mani moraju uložiti da objasne da islam
nije teroristički projekt već poslanstvo lju-
bavi i mira. Nadalje, problematično je i
Rudaničino vađenje iz konteksta sporne
dnevničke zabilješke Ane Frank.
Da nepotrebno ne širimo tekst osvrnuli
bismo se na jednu drugu pojavu u slučaju
Rudan vezanu uz manjinska pitanja u Hr-
vatskoj. Naime, zanimljivo je da je Ruda-
ničin komentar osudio predsjednik Savjeta
za nacionalne manjine Republike Hrvat-
ske Aleksandar Tolnauer, zajedno i očeki-
vano sa zagrebačkom Židovskom općinom
te Židovskom vjerskom zajednicom Bet
Israel u Hrvatskoj. Tolnauer je prozvao
Vedranu Rudan za govor mržnje navodeći
da je u emisiji Nove TV vrijeđala Židove.
“Vedrana Rudan u toj je emisiji izašla s
komentarom na rubu govora mržnje, straš-
nijim od antisemitizma”, ustvrdio je Tol-
nauer na sjednici saborskog Odbora za
ljudska prava i prava nacionalnih manjina.
44 Rekao je da je Rudan Židovima poručila
da “prestanu biti Židovi i postanu ljudi”, te
ustvrdio da je uvredljivo govorila o Ani
Frank. “Nijedna manjina ne smije biti talac
svoje matične države, a u Hrvatskoj je to
ne samo jedna manjina”, rekao je Tolnau-
er, koji nedopustivom smatra i usporedbu
rata u Gazi s holokaustom. Rekao je i da je
židovska zajednica, čiji je on član, o sve-
mu izvijestila Svjetski židovski kongres te
naglasio da Hrvatska ne smije tolerirati ta-
kav govor mržnje. U povodu Dana sjeća-
nja na žrtve holokausta Tolnauer je člano-
vima Odbora podijelio publikaciju zagre-
bačke Židovske općine sa svjedočanstvima
preživjelih žrtava.
Na svoj protest kao član židovske za-
jednice i predsjednik Savjeta za manjine
Tolnauer ima legitimno pravo, ali ostaje
nejasno što mu znači da je njen govor mr-
žnje strašniji od antisemitizma. Što je to po
J Tolnaueru strašnije od antisemitizma u
O slučaju Rudan? Možda ubijanje nevine
djece? S pravom se pitamo da li predsjed-
U nik Savjeta za nacionalne manjine vjeruje
u institucije Republike Hrvatske kada za-
R jedno s ostalim utjecajnim Židovima pri-
javljuje Vedranu Rudan Svjetskom židov-
N skom kongresu? Ako nijedna manjina ne
A smije biti talac svoje matične države zašto
su onda Tolnauer i ostali utjecajni Židovi
L taoci nekog Kongresa kojemu prijavljuju
Predsjednik Mesić i Aleksandar Tolnauer
Rudanicu? Ako ne žele biti taoci svoje ma-
tične države zašto nisu zajednički javno
osudili napade Izraela na Gazu i ubijanja
nevine djece i ljudi kao što većina musli-
mana osuđuje terorizam? Zar Tolnauer ne
vjeruje da Hrvatska sama ne može stati na
kraj jednoj maloj i brbljavoj Vedrani Ru-
dan? Nije dosta što je dobila otkaz? Nije
dosta što je reagirao u ime Savjeta? Što je
to Svjetski židovski kongres, pitamo se?
Većina nas zasigurno ne zna, ali bi se vje-
rojatno, da nas netko tamo prijavi kao što
je prijavljena Rudanica, pobojali za svoj
društveni i profesionalni opstanak. Može li
taj Kongres biti mjerodavan u ovom me-
dijskom cirkusu? Uz to hrvatski mediji su
prenijeli informaciju da je vlasnik Nove
TV, Ronald Lauder, ujedno i predsjednik
Svjetskog židovskog kongresa. Ova pita-
nja vjerojatno ne bi trebalo postavljati da
predsjednik Savjeta, koliko je poznato au-
toru teksta, jednako gorljivo brani druge
manjine u Hrvatskoj. “Dakle, komentar
Vedrane Rudan je na rubu govora mržnje,
smatra Tolnauer, ali ostaje pitanje zašto se,
primjerice, nije javio kada je zadarski gra-
donačelnik Živko Kolega skinuo sve za-
stave sa zadarskog trga zbog samo jedne -
one srpske. Zašto su sve državne institucije
gotovo šutke prešle preko toga, zašto su
svi mlakim riječima osudili kamenovanje
automobila vlasnika srpskog Hemofarma?
Nije li i to govor mržnje?”, s pravom je
primijetila Nataša Zečević na web portalu
“Javno”. Zašto se jednako glasno ne zauz-
me za ustavno priznavanje Bošnjaka i Slo-
venaca te iz sveg grla prosvjeduje protiv
ugrožavanja ljudskih prava pripadnika na-
cionalnih manjina? Zašto se nije javno
uključio u spor povratka imovine Pravo-
slavne crkve u Hrvatskoj i tako dalje? Od-
govori na ova pitanja zauvijek bi mogla
ostati nejasna.
Pitanja na koja nije potrebno
odgovarati
Pritom ostaje neupitna presudna ulo-
ga Savjeta za nacionalne manjine RH u
kreiranju kulturne i društvene egzistenci-
je hrvatskih manjina. Razumljivo je da se
Tolnauer susreće s raznim problemima
vezanim za manjine, neosporan je i trud
Savjeta kojemu je on na čelu, ali nejasni
su njegovi osobni dvostruki kriteriji kada
su u pitanju Židovi. Tolnauer je u Savjetu
predsjednik, ali je ujedno i pripadnik ži-
dovske manjine te se od ostalih ne razli-
kuje u pravima. Dakle, ovdje nije riječ o
instituciji Savjeta, ovdje je riječ o istupu
osobe Aleksandra Tolnauera. Predsjednik
Savjeta u nekoj drugoj konstelaciji odno-
sa može biti Srbin, Čeh, Mađar, Bošnjak,
Talijan i Rom. Ukratko, predsjednik Sa-
vjeta je predsjednik svim manjinama, a
dvostruki kriteriji, kao i povlašteni polo-
žaji su apsolutno neprihvatljivi. Židovi,
kao što to ukazuje slučaj Rudan, ne smiju
biti zaštićeniji od ostalih manjina jer to
jednostavno nije pravedno. Svoj holoka-
ust u Hrvatskoj za vrijeme Drugog svjet-
skog rata preživjeli su i Srbi, Hrvati na
okupiranim područjima za vrijeme Do-
movinskog rata, Bošnjaci nedavno u Bo-
sni, a bome danas i Palestinci u Gazi!
Na kraju, treba li se sada redakcija “Jo-
urnala” bojati da će joj netko ukinuti sred-
stva zbog ovakvog pisanja ili ju prijaviti
nekom Kongresu? S druge strane, zamisli-
mo da Tanković i Omerbašić, zatim pro-
zvani Mirsad Srebreniković, Osman Muf-
tić i Faris Nanić, slijedeći ponašanje Tol-
nauera i utjecajnih hrvatskih Židova, ogor-
čeno prijave Domagoja Margetića Vrhov-
nom šerijatskom vijeću u Saudijskoj Ara-
biji, Afganistanu i Iranu? Kako bi se osje-
ćao Domagoj Margetić i da li bi Aleksan-
dar Tolnauer to prešutno odobravao? Ne bi
odobravao jer bi se zgražao kao i ostatak
Hrvatske. Margetić bi se pritom sakrio u
kakvu mišju rupu obavještajnog podze-
mlja s krajnje desnice koje je, nakon Tuđ-
manove smrti, marginalizirano i uplašeno
svim suđenjima i presudama za ratne zlo-
čine, sebe, a ne Hrvatske radi. Tada bi se,
slično Rudanici, bojao da neki kadija “dži-
hadističke retorike” na njega ne baci fetvu.
Na ova pitanja ionako neće trebati odgova-
rati jer je poznat stav muftije, kao i stav
ostalih prozvanih u Margetićevim teksto-
vima, o ubijanju nedužnih civila i tzv.
islamskom terorizmu. Poznat je i stav sva-
kog iskrenog i pravovjernog muslimana.
On po Časnom Kur’anu glasi: tko nepra-
vedno oduzme život jednom čovjeku kao
da je ubio cijelo čovječanstvo! 

Slovenija uložila veto na nastavak pregovora Hrvatske s Europskom unijom
Zahlađenje odnosa između
Hrvatske i Slovenije
Slovenija je optužila Hrvatsku da u pregovaračkim dokumentima navodno pokušava prejudicirati rješenja graničnih
sporova. Mnogi misle da Slovenija ovim ucjenjuje Hrvatsku nastojeći rješiti granični spor u svoju korist.
Edis Felić
U prosincu 2008. loši odnosi Hrvatske
sa susjednom Slovenijom dostigli su vrhu-
nac, kada se raspravljalo o nastavku prego-
vora o ulasku Hrvatske u EU. Neriješena
granična pitanja s našom zemljom Sloveni-
ja je odlučila rješavati, mnogi su mišljenja,
ucjenom. Kao razlog zbog kojega Slovenci
ne daju pristanak na otvaranje i zatvaranje
većeg broja poglavlja navodili su da Hrvat-
ska svojim dokumentima u pristupnom pro-
cesu prejudicira granice. Francusko pred-
sjedništvo EU-a je početkom prosinca bilo
u intenzivnom kontaktu sa Slovenijom, ra-
deći na tekstu izjave kojom bi se zajamčilo
da Hrvatska ne prejudicira granice, no nije
bilo napretka u tim konzultacijama. Iz ono-
ga što je javnost mogla doznati, Ljubljana
traži da se u tekst unesu neki elementi koji
bi joj mogli pomoći da kasnije nameće svo-
je viđenje razgraničenja između dviju drža-
va, što je francuskom predsjedništvu i osta-
lim članicama bilo neprihvatljivo.
Hrvatska je pak prihvatila francuski pri-
jedlog kojim bi se jamčilo da nijedan doku-
ment u pregovaračkom procesu neće preju-
dicirati granicu između Hrvatske i Slovenije.
“Sada je prvi korak da i Hrvatska i Slovenija
pod francuskim predsjedanjem daju izjave, i
mi smo spremni to učiniti, da nijedan doku-
ment neće prejudicirati granice. Više od to-
ga nemam što reći jer sve drugo će se rješa-
vati u prijateljskim odnosima između naših
država pred Međunarodnim sudom pravde”,
izjavio je premijer Ivo Sanader po dolasku
na sastanak čelnika Europske pučke stranke
koji se održavao u Bruxellesu, uoči Europ-
skog summita u prvoj polovini prosinca.
Premijer Sanader je rekao kako je riječ o eu-
ropskom načelu kojeg treba prihvatiti i Slo-
venija, “jer sve drugo što će se dogovarati
pred Međunarodnim sudom pravde druga je
priča, tamo će svatko donijeti svoje argu-
mente”. U tom smislu protivno je europskim
načelima nametati bilateralna pitanja kao
dio pregovaračkog procesa. Na pitanje zašto
Slovenija ne prihvaća francuski prijedlog
izjave, Sanader je rekao: “Ne znam, to mo-
rate pitati njih”, te je dodao da su Bledski
dogovor između njega i tadašnjeg sloven-
skog premijera Janeza Janše prihvatile i
oporbe u objema državama. Upitan smatra li
da Slovenija ucjenjuje Hrvatsku, Sanader je
diplomatski rekao da se tako ipak ne bi mo-
glo reći te da je to “prejaka riječ”. On je tada
pozvao da se sačeka do 19. prosinca kada je
predviđena Međuvladina konferencija o pri-
stupanju na kojoj bi Hrvatska, ako Slovenija
dade pristanak, mogla otvoriti 10 i zatvoriti
pet poglavlja.
Francuska inicijativa
Slovenska ustrajnost naišla je i na pri-
tajenu osudu ostalih članica EU, koje su
ovaj put stale na stranu države koja je sa-
mo kandidat za EU. Nakon Bruxellesa
nastavila se diplomatska aktivnost, no
obje strane su ostale pri svom stavu. U
međuvremenu, krajem prve polovine pro-
sinca, premijer Sanader je boravio u sjedi-
štu UN-a u New Yorku gdje je predsjedao
ministarskim sjednicama Vijeća sigurno-
sti UN-a koje su bile posvećene izraelsko-
palestinskom mirovnom procesu i proble-
mu piratstva u vodama Somalije.
Još na summitu u Bruxellesa francu-
ski predsjednik Nicholas Sarkozy ocije-
nio je da je Hrvatska ostvarila značajan
napredak u procesu pristupanja Uniji, a s
njim su se složili i predsjednik Europske
komisije Jose Manuel Barroso i povjere-
nik za proširenje Olli Rehn. Premijer Sa-
nader je rekao da kada to govori predsje-
datelj EU-a, kao i ostali visoki dužnosnici
u Bruxellesu, “onda možemo reći da Hr-
vatsku očekuje vrlo, vrlo jasna budućnost
kada je riječ o članstvu u EU, definitivno
i izvan svake sumnje”.
HRVATSKA
Već 17. prosinca 2008. javnost je sazna-
la za famozni “kompromis” slovenskog pre-
mijera Borisa Pahora. On se sastojao u za-
htjevu da EU potvrdi kako Hrvatska svoje
važeće dokumente ne bi smjela upotrijebiti
ni prilikom arbitraže ni u pregovorima sa
Slovenijom o granici. To je praktično znači-
lo da bi Slovenija određivala koje će Hrvat-
ska dokaze koristiti, što je i sam slovenski
list “Dnevnik” prokomentirao kao postav-
ljanje Sanaderove Vlade u neugodnu situa-
ciju, jer bi to hrvatska javnost doživjela kao
kapitulaciju. “To će, bez obzira na ishod, 45
imati trajno negativne posljedice na odnose
Hrvatske i Slovenije, duh neprijateljstva ko-
ji će nastati biti će teško vratiti u bocu, a u
očima europskih partnera nećemo biti ništa
vjerodostojniji od Hrvata”, upozoravao je u
svom redovnom komentaru u “Dnevniku”
ugledni analitičar Vlado Miheljak. On je,
analiziravši slovensku vanjsku politiku, re-
kao da je Pahor kao premijer u potpunom
kontinuitetu sa svojim prethodnikom Jan-
šom, pa i kad je riječ o populističkom pristu-
pu koji je slovenska javnost na početku
možda doživjela kao trijumf, iako je upitno
je li takvo postupanje baš potpuno u skladu
sa slovenskim nacionalnim interesima, pri-
mjerice gospodarskim i turističkim.
Uz ovo Miheljak je upozorio da Fran-
cuska kao medijator u sporu između Lju-
bljane i Zagreba možda djeluje s “figom u
džepu”, jer ona i neke druge veće europ-
ske države zapravo ne žele brz ulazak Hr-
J
vatske u EU, ali nemaju ništa protiv da se O
sada kao krivac za blokadu pregovora ek-
sponira Slovenija. I na kraju svog komen- U
tara Miheljak je duhovito zaključio da se
šef francuske diplomacije Bernard Kou- R
chner blamirao izjavom o bizarnom nesla-
ganju Hrvatske i Slovenije oko “samo 25
N
kilometara mora”. “Na Balkanu se diplo- A
matska sredstva koriste za 25 metara, a za
25 kilometara se puca topovima. Cijela L
 HRVATSKA
Slovenija je sada u borbenom raspolože-
nju, Pahor će dobiti aplauz koji tako voli.
Budući da je slovenska politika umjesto
diplomatskom suptilnošću zaplet rješava-
la populističkim prijetnjama, sada je osta-
la bez manevarskog prostora, postala je
nekredibilnim sudionikom balkanske di-
plomacije”, komentirao je Miheljak.
Sanader u klin, Pahor u ploču
I nekadašnji glavni urednik tjednika
“Mladina” Jani Sever, u komentaru na por-
talu “Vest”, komentirao je ovaj međudržav-
ni spor slično Miheljaku. “Zvuči neobično
da se nekome nametne zabrana korištenja
njegovih argumenata u sporu, iako je to mo-
guće, ali samo ucjenom, što stajališta dviju
država svakako neće približiti. No, odgoda
Hrvatskog ulaska u EU mnogima u Europi
odgovara iako to nisu u stanju javno reći”,
navodi Sever, koji je ocjenio da zato sloven-
ska “iznuda” ima tihu potporu nekih većih
članica Unije. Tu je vjerovatno ona kvaka da
su i neke, prateći komentare uglednih slo-
venskih novnara, države koje su javno nago-
varale Sloveniju da popusti, zapravo cijelo
vrijeme pasivno promatrale što se događa,
ne bi li Slovenci za njih odradili posao.
Nakon New Yorka premijer Sanader se
46 sastao s predstavnicima stranaka vladajuće
koalicije, ali i opozicije. Nakon sastanka on
je izrazio nadu da će Slovenija razmotriti i
promijeniti svoju odluku o blokadi hrvat-
skih pregovora s EU. Sanader je naglasio
kako je na sastanku usuglašeno da Hrvatska
ni jednim dokumentom ne želi prejudicirati
granicu sa Slovenijom, ali i da neće prihva-
titi da joj netko drugi zabranjuje dokumente
koje će koristiti u postupku međunarodne
arbitraže. “To je neprihvatljivo, niti bi to
Hrvatska tražila od Slovenije, niti ćemo to
prihvatiti”, poručio je Sanader i najavio da
će premijerima zemalja članica EU uputiti
pismo u kojem će ih izvijestiti da Hrvatska
ni jednim dokumentom koje koristi u pre-
govorima ne želi prejudicirati granicu. Hr-
vatskoj javnosti poručio je kako nema nika-
kvih razloga za paniku, jer će Hrvatska,
istaknuo je, taj problem riješiti i završiti pre-
govore do kraja iduće godine. Predsjednik
J Republike Stjepan Mesić i sve parlamentar-
O ne stranke vladajuće koalicije i opozicije
dale su punu podršku premijeru Sanaderu.
U Obzirom na potporu i članica EU, Sa-
nader je ustvrdio da Hrvatska nastavlja
R svojim putem, odlučna u provedbi po-
trebnih reformi, kako bi završila pregovo-
N re 2009. i postala 28. članicom EU. “Blo-
A kada sigurno neće naštetiti Hrvatskoj, ona
je može samo usporiti, ali Vlada zna sve
L što treba učiniti”, rekao je Sanader.
Ivo Sanader, premijer Vlade RH
Nakon ovoga Slovenija je blokirala
otvaranje pet poglavlja i zatvaranje dvaju
poglavlja. Slovenija nije mogla pristati na
većinu poglavlja koja su se trebala otvoriti i
zatvoriti u pregovorima Hrvatske i EU-a
jer, navodno, dokumenti iz hrvatske pristu-
pne dokumentacije prejudiciraju granicu.
Blokadom se usprotivila “jednostranim ko-
racima” na graničnoj crti kojima je mijenja-
no stanje zatečeno osamostaljenjem dviju
država, a kad ne bi tako reagirala, Slovenija
bi pristala na svršen čin, navodi se u doku-
mentu koji je objavilo Slovensko ministar-
stvo vanjskih poslova. “Informacija o pri-
mjerima prejudiciranja u pojedinim prego-
varačkim poglavljima u okviru pristupnih
pregovora Hrvatske za članstvo u Europ-
skoj uniji” naziv je dokumenta od 50-ak
stranica. Od toga se oko polovice odnosi na
preslike hrvatskih dokumenata, a polovica
na slovensku argumentaciju za blokadu po-
jedinih pregovaračkih poglavlja.
Slovenski argumenti
U materijalu se navodi da Slovenija
zbog prejudiciranja granice u dokumentaciji
za pet pregovaračkih poglavlja, koja su tre-
bala biti otvorena, i u materijalima za dva
poglavlja koja je trebalo zatvoriti, nije dala
suglasnost, kao i za još četiri poglavlja u ko-
jima se nije radilo o prejudiciranju granice,
već o rezervama prema drugim sadržajima.
Primjerice, za 4. poglavlje, koje se odnosi na
slobodan protok kapitala, navodi se da je
Hrvatska u svom programu upravljanja po-
ljoprivrednim zemljištima u državnom vla-
sništvu odobrila davanje u najam i prodaju
266.000 hektara zemljišta, što uključuje i
dio teritorija koji Slovenija smatra prijepor-
nim, a riječ je o lijevoj obali Dragonje. “Pro-
tiv tog pokušaja posezanja, odnosno raspo-
laganja spomenutim zemljištima na sloven-
skom državnom teritoriju Slovenija je pro-
svjedovala”, navodi se u dokumentu. Izraža-
va se i rezerva na 11. poglavlje, koje se od-
nosi na poljoprivredu, jer je u hrvatskoj do-
kumentaciji dostavljenoj Bruxellesu spome-
nut Zakon o lokalnoj i regionalnoj samou-
pravi, te Zakon o županijama. U njima se
navodno spominju “prijeporni zaseoci” na
lijevoj obali Dragonje (Škrile, Bužin, Šku-
delin i Veli Mlin). Slični primjeri spominju
se i za druga poglavlja, pri čemu se ističu svi
oni slučajevi u zakonskim i podzakonskim
aktima, te u njima zemljovidi ili toponimi uz
granicu, na područjima koja su za Sloveniju
sastavni dio njezina državnog prostora dok
se ne sklopi valjan sporazum o granici. Naj-
češće se ističu zemljovidi u aktima koji se
odnose na more i obalu, prijeporni kopneni
dio uz Dragonju te na crtu sredine u Savu-
drijskoj vali, iako se u potonjem slučaju pre-
nosi i hrvatska primjedba da je riječ o privre-
menoj granici dok se ne postigne konačan
granični dogovor sa Slovenijom.
Navode se i slovenski diplomatski akti
kojima se dokazuje da je Slovenija u sva-
kom slučaju “prejudiciranja granice”, odno-
sno “jednostranih koraka” u odnosu na sta-
nje 25. lipnja 1991. odmah reagirala diplo-
matskim prosvjedom. U dokumentu su
objavljene preslike nekih hrvatskih zakona i
podzakonskih akata koji u tekstu ili prilozi-
ma spominju područja za koja Slovenija tvr-
di da su slovenska ili barem prijeporna dok
se ne postigne bilateralno rješenje, pa stoga
Slovenija smatra da ih treba izostaviti iz hr-
vatske pristupne dokumentacije. Iznesen je i
primjer graničnog prijelaza Plovanije, gdje
se ističe da je Slovenija svojedobno prosvje-
dovala zbog gradnje čvrstoga graničnog
objekta i dobila pismeno jamstvo negdaš-
njeg hrvatskog premijera Nikice Valentića
da je riječ o privremenu rješenju zbog turi-
stičke sezone (inače je neslužbeno prijetilo
zatvaranje tog prijelaza u Istri sa slovenske
strane). Odluka Policijske uprave u Istri, ko-
jom je Plovanija određena područjem stal-
nog graničnog prijelaza I. kategorije, navodi
se kao primjer da je Hrvatska mijenjala zate-
čeno stanje na granici. Spominje se da Hr-
vatska nije isto postupila u slučaju više gra-
ničnih točaka sa Srbijom koje su navedene
kao “privremene kontrolne točke za cestov-
ni promet”, poput prijelaza Batine - Bezda-
na, Erdut - Bogojeva i drugih.
Kampanja slovenskih medija
Nakon ovog obrazloženja slovenske
Vlade, slovenski mediji pokrenuli su kam-
panju u kojoj se tvrdi da je Hrvatska “pro-
blematična država” koja ima granične spo-
rove sa svim susjednim državama, osim s
Mađarskom. “Slovenska blokada je pouka

za Srbiju”, pisalo je ljubljansko “Delo” u
prilogu u kojemu konstatira da Hrvatska s
tom državom nakon raspada Jugoslavije još
nije sklopila sporazum o granici, pa bi ju
Hrvatska na jednak način mogla blokirati u
pristupnom procesu. Vodeći slovenski list
naveo je neke probleme budućeg određiva-
nja granice na Dunavu, izvodeći usporedbe
s granicom između Hrvatske i Slovenije na
rijeci Muri, gdje se također katastarska i pri-
rodna granica ne poklapaju u potpunosti, ali
i o reakcije nekih dužnosnika i medija u Sr-
biji povodom slovenske blokade.
“Delo” navodi da Hrvatska, osim sa
Slovenijom, ima i spor oko granice na moru
s Crnom Gorom, dok je ljubljanski list “In-
direkt” u svom broju nabrojao sve potenci-
jalne granične sporove sa susjednim drža-
vama nastalim na području bivše SFRJ. List
podsjeća da se u slovenskom dokumentu,
koji je objavilo slovensko Ministarstvo
vanjskih poslova, spominje kako Hrvatska
većinu graničnih prijelaza prema Srbiji
službeno označava kao “privremene”, jer
granica još nije potvrđena međunarodnim
ugovorom. Pritom se granični prijelaz Plo-
vanija-Sečovlje u Istri navodi kao stalni pri-
jelaz, iako Slovenija smatra da u tom sekto-
ru granica još nije konačna i formalizirana
međudržavnim sporazumom. Temeljem to-
ga, list ističe tezu koju su u prošlosti često
isticali slovenski političari i tvrdi da su gra-
nični sporovi Hrvatske sa susjednim drža-
vama “više pravilo nego izuzetak”.
Beogradska “Politika” zaključila je da
je reakcija Ljubljane na pristupnoj konfe-
renciji s Hrvatskom pokazala “što znači
biti punopravna članica, a što samo kandi-
datkinja”, te da je Slovenija zbog granič-
nog spora s Hrvatskom u Bruxellesu poka-
zala odnos koji je u pristupnim pregovori-
ma sa Slovenijom prakticirala Italija. List
prenosi i izjavu imenovanog veleposlanika
Srbije u Njemačkoj Ive Viskovića kako ne
vjeruje da će takav odnos Hrvatska poka-
zivati prema Srbiji iako je to, kako je do-
dao u svojoj izjavi, “teoretski moguće”.
No, Europska komisija spočitnula je
Sloveniji na njezinom vetu i tvrdom stavu
koj je pokazala prema hrvatskim težnja-
ma ka EU. Slovenija ovdje ništa nije do-
kazala, osim da je navela činjenicu da
postoje sporovi. Zapravo je cijelo vrijeme
nastojala da skrene s teme i izbjegne od-
govor na ponudu da sporne činjenice neće
prejudicirati konačno rješenje.
Europska komisija na strani
Hrvatske
Slovenija je bila ljuta na Europsku ko-
misiju, koja joj je spočitala stavljanje veta
na proces ulaska Hrvatske među dvadeset i
sedmoricu, što slovenski političari nisu mo-
gli progutati. “Europska komisija ne pridaje
dovoljno pažnje interesima zemalja članica
koje ona predstavlja, nego želi ostvariti re-
zultate na polju proširenja”, izjavio je slo-
venski ministar vanjskih poslova Samuel
Žbogar novinarima, te je htio uz slovensko
stajalište priključiti i neke druge zemlje ka-
zavši kako “mnoge države drže da je kalen-
dar (koji predviđa ulazak Hrvatske u EU
2010.) previše ambiciozan”.
To kako druge zemlje gledaju na slo-
venski veto najbolje oslikava izjava Fran-
ca Frattinija, talijanskog ministra vanjskih
poslova, koji kaže kako će Hrvatska ući u
EU do konca 2010. godine, a Slovenija će
povući svoj veto. Istina, izjava je izrečena
diplomatskim rječnikom, ali joj je suština
takva. “Razgovarali smo s novim sloven-
skim premijerom Borisom Pahorom koji
nam je zajamčio konstruktivan pristup u
sporu s Hrvatskom”, izjavio je Frattini te
dodao kako je “Italija svjesna da Sloveni-
ja, kao europska zemlja, ima pravo vidjeti
riješenima svoja bilateralna pitanja. Mi
ćemo joj pomoći u tome, ali djelujemo ka-
ko bi Zagreb ušao u EU”.
Uprkos svemu ovome, slovenski pre-
mijer Borut Pahor je za list “Dnevnik”
izjavio da je Europska unija danas spre-
mnija slušati argumente njegove vlade o
blokadi hrvatskih pristupnih pregovora i
dodao kako Slovenija u sporu s Hrvat-
skom ima sve više saveznika u Europskoj
uniji. Na pitanje tko su saveznici Sloveni-
je u blokadi i graničnom sporu s Hrvat-
skom, Pahor je rekao da ih nema smisla
nabrajati, ali je kazao kako ih je “svaki
dan sve više”, što je posljedica dokumen-
ta Ministarstva vanjskih poslova kojima
Slovenija od jednog do drugog blokira-
nog pregovaračkog poglavlja dokazuje
slučajeve prejudiciranja granice. “Nije
istina da zbog blokade trpi međunarodni
ugled Slovenije. Naprotiv, pokazali smo
dosljednost koja će se isplatiti. Mi ispu-
njavamo naše obaveze i držimo se riječi,
ali da sada nismo reagirali problem bi kao
gruda snijega s vremenom izazvao lavi-
Borut Pahor, slovenski premijer
HRVATSKA
nu. Došlo bi do situacije u kojoj bi bio
raspisan referendum na kojem bi Sloven-
ci odlučivali o ulasku Hrvatske u EU, a to
bi do kraja zatrovalo naše odnose”, rekao
je Pahor. Slovenski premijer je dodao da
će Slovenija pozitivan signal Hrvatskoj
poslati vjerojatnim ratificiranjem hrvat-
skog pristupnog protokola za ulazak u
NATO-savez koji je već upućen u parla-
mentarnu proceduru. “Ta će ratifikacija
pokazati zrelost slovenske politike i bio
bih vrlo iznenađen da do ratifikacije u
parlamentu ne dođe”, rekao je Pahor.
Pahor je rekao da je zajedno s prijaš-
njim premijerom Janezom Janšom i hr-
vatskim kolegom Ivom Sanaderom tražio
način za izbjegavanje slovenske blokade,
kazavši da je Slovenija predložila “zado-
voljavajuće rješenje” na koje Sanader ni-
je pristao jer je očekivao da će nova slo-
venska vlada biti fleksibilnija u tom pita-
nju, kako je to od nje uostalom i tražila
Europska komisija nakon slovenske blo-
kade na prethodnoj pristupnoj konferen-
ciji 30. listopada 2008. No, kazao je Pa-
hor, okolnosti se od tada nisu promijenile,
Hrvatska nije povukla sporne dokumente
i Slovenija je ponovo “upalila crveno
svjetlo” na istim poglavljima. Slovenski
je premijer zaključio kako između dviju
zemalja zapravo nema većih problema. 47
“Radi se samo o tome da nam je potrebno
nešto vremena da te probleme protumači-
mo europskim kolegama”, kazao je Pa-
hor. Tako su se problemi ovih dviju drža-
va prenijeli i u novu 2009. godinu.
S kim je zapravo Hrvatska u sukobu
Nakon prazničnih triježnjenja krenulo
se u nove rasprave, ali i unutar samih ze-
malja. “U Europi sada prevladava politič-
ko mišljenje da Slovenija blokira Hrvat-
sku, slično kao što Grčka blokira Make-
doniju. Slovenija bi bila u nešto boljoj
poziciji da je ostala na kompromisu koji
je Hrvatskoj nudila na listopadskoj pri-
stupnoj konferenciji. Ne znam zašto je
nova vlada mijenjala taj prijedlog”, rekao
je bivši slovenski premijer Janez Janša,
predsjednik Slovenske demokratske
stranke (SDS) koja u novom parlamentu
J
ima najviše mandata nakon Socijalnih de- O
mokrata (SD) sadašnjeg premijera Boruta
Pahora. U
Janšina je Vlada tada blokirala ista
poglavlja Hrvatske kao i sadašnja Paho- R
rova, zbog navodnog “prejudiciranja gra-
nice” u priloženim hrvatskim dokumenti-
N
ma, ali je po tvrdnjama Janše ponudila A
mogućnost Hrvatskoj da “sporna poglav-
lja” otvori pod uvjetom da do njihova za- L
 HRVATSKA
tvaranja povuče spornu dokumentaciju.
Pahorova vlada kao uvjet za deblokadu
postavlja povlačenje sporne dokumenta-
cije ili izjavu da je Hrvatska neće koristiti
u pregovorima s EU niti na mogućoj arbi-
traži ili pred sudom. “Hrvatska je u listo-
padu odbila tekst izjave koju je ponudila
moja Vlada, ali Europa tada nije reagirala
kao sada jer je naša formulacija bila do-
bra i nitko nije razumio zašto ju je Hrvat-
ska odbila”, rekao je Janša.
No, čini se da su Slovenci promijenili
taktiku. Da bi Hrvatskoj psihološki oteža-
la, a istovremeno oživjela EU-solidarnost,
Janša je ukazao da Hrvatska nema spor sa
Slovenijom, nego sa EU, odnosno Hrvat-
ska nije u blokadi sa svojim pregovorima
zbog Slovenije nego zbog Europske unije
kao cjeline. “Slovenija je do sada kod
svakog pregovaračkog poglavlja pokuša-
vala riješiti otvorena pitanja između Eu-
ropske unije i Hrvatske, uključujući i in-
terese Slovenije kao dijela EU”, rekao je
Janša, tvrdeći da interes EU nije “nešto
imaginarno” nego je to “interes svih nje-
nih članica”, a Slovenija je dio EU. “Naš
interes ujedno je i europski interes i obr-
nuto. Tu involvirane strane nisu Sloveni-
ja, Hrvatska i EU, kako se ponekad poku-
šava prikazati. Tu postoje samo dvije
48 strane - EU i Hrvatska. Slovenija nastupa
kao dio Europske unije”, rekao je Janša.
Janša je rekao da u slovenskoj politici
postoji konsenzus da arbitražno, odnosno
sudbeno rješenje graničnog spora s Hrvat-
skom nije moguće ako Hrvatska ne prista-
ne da se pri tome uvaži tzv. princip pravič-
nosti, što znači da bi Sloveniji pripao cijeli
Piranski zaljev i izlaz na otvoreno more.
Već sutradan je premijer Pahor dodat-
no pokazao slovensku odlučnost rekavši
da bi bilo potpuno pogrešno misliti da će
pritisak na Sloveniju pridonijeti nekakvu
rješenju. “Ako se okolnosti ne promijene,
neće se promijeniti ni naše stajalište”,
upozorio je u razgovoru sa stranim novi-
narima. On je poručio da Sloveniji u spo-
ru s Hrvatskom nije potrebna pomoć dru-
gih članica Europske unije. Istodobno je
upozorio Češku, koja predsjeda EU-om,
da ne zanemaruje slovenske interese pri
J mogućem pokušaju rješavanja spora.
O “Pozivam češko predsjedništvo da opet
ne zanemaruje slovensko stajalište”, re-
U kao je Pahor, podsjetivši da ni Francuska
za predsjedanja EU-om u prosincu 2008.
R nije uspjela u pokušaju da riješi spor. No,
on je ujedno poslao poruku i našoj zemlji
N rekavši kako “naši kolege u Zagrebu pod-
A cjenjuju našu poziciju. Hrvatska očito ni-
je spremna uvidjeti da je Slovenija člani-
L ca Europske unije”, naglasio je osvrćući
Janez Janša, bivši predsjednike
Vlade Republike Slovenije
se na zahtjev predsjednika hrvatske Vla-
de Ive Sanadera da se sastanu uz prisut-
nost predstavnika Europske unije.
Haj’ ti kod mene. Neću, haj’ ti
kod mene!
Slovenski premijer Pahor je nakon
slovenske blokade hrvatskih pregovora
pozvao Sanadera na bilateralne razgovo-
re, ali je hrvatski premijer takav susret
uvjetovao prisutnošću predstavnika Eu-
ropske komisije ili češkog predsjedništva
EU-a, što Pahor zasad nije prihvatio. Pa-
hor je bio “najdublje razočaran” time što
je Sanader odbio prijedlog za sastanak.
“Pitam se zašto nitko ne želi razgovarati s
nama. Nalazimo se u situaciji u kojoj se ne
može pristupiti rješavanju problema.” Šef
slovenske Vlade stoga nije siguran može
li se sukob s Hrvatskom riješiti uskoro.
Pozivom Sanaderu na razgovor Slovenija
je “obavila svoj dio posla”, smatra Pahor
te da je slovenska blokada pretpristupnih
pregovora Hrvatske s EU-om jedino mo-
guće rješenje. Da je popustio i odustao od
blokade, pojavila bi se mogućnost refe-
renduma u Sloveniji o pristupu Hrvatske
EU kao vjerojatno rješenje, što bi unijelo
“neprijateljstvo” u bilateralne odnose. “Ja
sam protiv referenduma”, naglasio je Pa-
hor, koji sadašnju situaciju vidi i kao prili-
ku za “novi početak” u odnosima između
Ljubljane i Zagreba, posebice u kontekstu
mnogobrojnih incidenata za koje Sloveni-
ja smatra da predstavljaju hrvatske povre-
de statusa quo na granici.
Pahor je poručio da Slovenija i nadalje
podupire približavanje Hrvatske EU-u i
da se on osobno, za razliku od nekih svo-
jih kolega, protivi ulasku Hrvatske u pa-
ketu zajedno s balkanskim državama. Na-
javio je da će potkraj siječnja 2009. slo-
venskom parlamentu predložiti ratifikaci-
ju pristupnog ugovora Hrvatske s NATO-
om. “To je znak da Slovenija nema ništa
protiv Hrvatske”, zaključio je Pahor.
Hrvatska reakcija uslijedila je dan ka-
snije. “Isti granični spor koji Hrvatska
ima s Slovenijom, Slovenija je imala s
nama i kad je ona ulazila u EU. Prema
tome, treba malo i principijelnosti”, ka-
zao je predsjednik Mesić, dodajući da
“Slovenija nije problem Hrvatske, već je
ona problem Europske unije. Neka Eu-
ropska unija o tome vodi računa”.
Istaknuo je da Hrvatska ne može pri-
hvatiti slovenski zahtjev da cijeli Piranski
zaljev pripadne Sloveniji, te dodao kako
je Badinterova komisija decidirano rekla
da granice bivših jugoslavenskih republi-
ka postaju granice novostvorenih država.
On smatra da se hrvatsko-slovenski gra-
nični problem može riješiti arbitražom
Međunarodnog suda pravde u Haagu
(ICJ), ili da se spor jednostavno “zamr-
zne” kao što ga imamo “zamrznutog” s
Crnom Gorom. Podsjećajući na kraj Dru-
goga svjetskog rata, kada je bilo izvjesno
da će sile osovine izgubiti rat, Mesić je ka-
zao da su tada partizanske jedinice u stopu
pratile njemačke i kvislinške formacije u
povlačenju, te da su se između njih još vo-
dile žestoke bitke. “Slovenske partizanske
jedinice su se orijentirale prema austrij-
skoj granici, a hrvatske jedinice su vodile
teške bitke u Istri sve do Trsta i osvojile
Trst”, rekao je te dodao da su hrvatske
partizanske postrojbe oslobodile i prostor
koji danas pripada Sloveniji. “Da hrvatske
jedinice nisu oslobodile taj prostor, danas
bi Slovenija gledala more s jedno 20 kilo-
metara”, smatra Mesić.
Hrvatski premijer Ivo Sanader odlučio
je da pozove slovenskog premijera Boruta
Pahora na jednu od utakmica Svjetskoga
rukometnog prvenstva koje se održavalo u
Hrvatskoj, u pokušaju da se prevlada zastoj
nastao zbog slovenske blokade hrvatskih
pristupnih pregovora s EU-om. “Pozvat ću
premijera Pahora da dođe na jednu utakmi-
cu rukometnog Svjetskog prvenstva u Hr-
vatskoj. Ovo nije velik događaj samo za
Hrvatsku nego i za naše susjede. Prema to-
me, ako ga zanima rukomet, ja ću ga rado
pozvati”, rekao je Sanader.
Hrvatski premijer ponovno je pozvao da
se neriješeno pitanje granice iznese pred
međunarodnu pravnu instituciju te da se
obje zemlje obavežu da će prihvatiti odluku
tog tijela. “Već 18 godina se bilateralno pre-
govara i ne može se riješiti to pitanje. Posto-

je rješenja koja mogu biti dobra za obje ze-
mlje, a to rješenje je da svatko sa svojim ar-
gumentima izađe pred Međunarodni sud
pravde i da prihvatimo odluku tog suda. S
hrvatske strane smo spremni ponoviti da ni-
jedan dokument koji Hrvatska producira ne
želi niti neće prejudicirati granicu sa Slove-
nijom. To isto mora vrijediti i za Sloveniju”,
rekao je Sanader, dodajući da dvije zemlje
ne mogu jedna drugoj zabranjivati doku-
mente u proceduri pred međunarodnim tije-
lom. “Tu je nastao problem. Niti ću ja pri-
hvatiti, niti itko u Hrvatskoj može prihvatiti
ucjenu da ne donese dokumente. To ne dola-
zi u obzir, a o svemu drugome možemo raz-
govarati”, rekao je Sanader. Hrvatski premi-
jer je ponovio da su Slovenija i Hrvatska
prijateljske zemlje. “Želimo da se to prija-
teljstvo nastavi, ali ne nauštrb interesa jedne
ili druge zemlje”, rekao je Sanader.
Interesantno je da se nije našlo puno vo-
lje da dva premijera stupe u direktni kon-
takt, nego su odlučili koristiti usluge hrvat-
sko-slovenskih medija. Tako je putem njih
Pahor uzvratio na Sanaderov poziv na uta-
kmicu. “Ako je namjera premijera Sanade-
ra iskrena, očekujem da će me o njoj o tome
obavijestiti i odgovarajućim diplomatskim
kanalima. Bilo bi potrebno razmisliti kako
da se organizira taj susret, tako da bude ko-
ristan”, rekao je Pahor novinarima.
E, sad nećeš ni u NATO
Istodobno, Pahor je ocijenio da u Hrvat-
skoj “jača spoznaja” da je Slovenija članica
EU-a, podsjetivši na svoje stajalište da bila-
teralnu susretu, koji je prije predložio Sana-
deru, ne bi trebao nazočiti predstavnik EU-a
jer se stajalište EU-a o blokadi hrvatskih
pristupnih pregovora zbog “prejudiciranja
granice” ne može razlikovati od stajališta
njezine punopravne članice. “Naši su bila-
teralni problemi tako veliki da ih ne bi rije-
šio jedan susret. Potrebna je ponovna uspo-
stava povjerenja u politici i javnosti na obje
strane”, rekao je Pahor, ujedno izrazivši na-
du da će slovenski parlament potrebnom
većinom ratificirati protokol o pristupu Hr-
vatske NATO-u.
No, njegove nade pokazale su se nere-
alnijim nego što se to činilo. Pored bloka-
de pregovora o inegriranju u EU, sada je
došlo i u pitanje ratificiranje učlanjenja
Hrvatske u NATO. Iako je Pahorova vla-
da preporučila ratifikaciju Parlamentu,
odluka o tome donosi se dvotrećinskom
većinom do koje je Pahorovoj koaliciji
nedostajalo 15 glasova. Zato je Pahor od-
lučio potražiti podršku Slovenske demo-
kratske stranke (SDS) bivšeg premijera
Janeza Janše, koja ima 27 zastupnika.
EUROPSKA UNIJA (2008.)
Odgovarajući na tvrdnje nacionali-
stičkog čelnika Zmage Jelinčiča i Sloven-
ske pučke stranke koja zahtijeva odgodu
glasovanja, Janša je već rekao da Hrvat-
ska ispunjava uvjete za članstvo u NATO
savezu i da je slovenske nacionalne inte-
rese u vezi s granicom moguće zaštititi
tokom hrvatskih pregovora za ulazak u
Europsku uniju, iako bi se glasanje moglo
odgoditi ako bi se tako složili predsjedni-
ci svih parlamentarnih stranaka.
Jakob Presečnik, predsjednik zastupnič-
kog kluba Slovenske pučke stranke (SLS),
izjavio je da njegova stranka i dalje inzistira
na odgodi. “Predlažemo da se glasanje o ra-
tifikaciji odgodi sve dok se stranke ne upo-
znaju s dokumentima koje je Hrvatska po-
slala NATO savezu tokom pregovora, te da
se vidi nije li u tom postupku prejudicirala
granicu sa Slovenijom”, izjavio je Preseč-
nik, koji tumači da bi Hrvatska trebala dati
izjavu da se “odriče aspiracija prema slo-
venskom moru i kopnu”.
Tako je i problem sa NATO-om, uz
ovaj sa EU, prenesen u veljaču. Slovenski
dužnosnici u privatnim će razgovorima
priznati da i Slovenija u nekim dokumen-
tima “prejudicira” granicu i da je jedan od
takvih dokumenata i interaktivni atlas
slovenskog Ministarstva okoliša i prosto-
ra koji su objavili neki hrvatski portali.
Na njemu je kao isključivo slovenski pri-
kazan cijeli Piranski zaljev, a na sloven-
ski teritorij postavljeni su i “sporni zaseo-
ci” na lijevoj obali Dragonje. Štoviše,
službena mapa slovenske Agencije za
okoliš granicu u Piranskom zaljevu po-
HRVATSKA
stavlja na samu obalu hrvatskog kopna uz
Savudriju, a Sloveniji je u interaktivnoj
mapi “dodijeljen” i velik dio hrvatskog
akvatorija uz Istarski poluotok.
Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslo-
va i europskih integracija ocijenilo je ne- 49
korektnim i pravno neutemeljenim te u
suprotnosti s međunarodnim pravom ze-
mljovid objavljen na internetskim strani-
cama slovenske Agencije za okoliš, koja je
u sastavu Ministarstva za okoliš i prostor.
Tako su dvije zemlje, od kojih čak i
značajan dio građana Slovenije smatra da
slovenska Vlada pretjeruje, u novu godi-
nu ušli sa starim problemima. Slovenci su
ustrajni u pokušaju traženja rješenja na
tzv. pravičan način, što jasno sugerira da
su i sami svjesni da im pravni postupak
neće donijeti pobjedu u ovom sporu. Ne-
maju ni jedan pravni argument, nego sa-
mo smatraju da bi bilo pravedno da dobi-
ju ono što traže. No, tako može svatko
govoriti, pa i Hrvatska koja može imati
svoj osjećaj za pravdu. Zato je pravo bit-
no i koliko se god razlikuje od pravde,
ono mu je ipak najbliže. A pravo ovdje
govori da Hrvatska ima jasnu snagu do-
J
kaza, dok Slovenija ima snagu EU-miši- O
ća. No, pitanje je koliko će baš svi mišići
htjeti da se napregnu, mada ne treba pot- U
cjenjivati, kako smo vidjeli, slovensku
odlučnost. S druge strane, valjda će i Hr- R
vatska izvući pouku da više nikad zbog
svoje trenutno bolje pozicije ne ucjenjuje
N
Bosnu i Hercegovinu, kao što je to znala A
čak u nekim situacijama i za vrijeme Ra-
čanove vlade.  L
 INTERVJU

Tarik Kulenović, sociolog i politolog za “Preporodov Journal” govori o razlici između islamskih i muslimanskih
društava, izraelsko-palestinskom sukobu, izdajnicima Bosne i promašajima bošnjačke politike u RH, lažnim
braniteljima i slavnoj vojnoj prošlosti Bošnjaka, kompleksnom pitanju identiteta...

Bošnjak, purger, dečko s Knežije,

musliman – sve su to moji identiteti
Prema statistici u Bosni se računa da je poginulo ili ubijeno oko 240.000 ljudi. Od toga je oko 90.000 Srba, oko
20.000 Hrvata i oko 130.000 Bošnjaka. Ako promatramo strukturu gubitaka 90% poginulih Srba su vojno sposobni
muškarci od 18-50 godina, 90% poginulih Hrvata su vojno sposobni muškarci od 18-50 godina. No, u strukturi
gubitaka poginulih Bošnjaka samo oko 30-40% su vojno sposobni muškarci. Ostalo su civili – žene, djeca, starci. Ako
tražite dokaz genocida – tu je!

Razgovarao: Ismet Isaković

Dr. sc. Tarik Kulenović rođen je u Za-
grebu 1969. godine, gdje je i doktorirao
na Fakultetu političkih znanosti s diserta-
cijom “Politički islam i transformacija
muslimanskih društava”. Zaposlen je kao
znanstveni suradnik u Institutu za antro-
50 pologiju u Zagrebu. Političke ideologije i
evolucija ljudskih društava osnova su
njegova znanstvenog interesa. Bavi se
istraživanjem različitih pojava islama u
modernom društvu. Autor je više znan-
stvenih, stručnih i publicističkih radova.
Demokracija u muslimanskim
zemljama
Nedavno ste objavili knjigu “Politički
islam” u kojoj kroz povijest pratite razvoj
islamskih društava sve do danas. Upravo
su islamska društva neka od potencijal-
nih žarišta sukoba, a terorizam se najče-
šće povezuje s islamom i muslimanima.
Njih se optužuje da stvaraju nesigurnu
sliku svijeta. Može li islamski svijet iznu-
tra pronaći snage u 21. stoljeću i promi-
jeniti ovu negativnu sliku? Što je potreb-
no za takav obrat?
J Prije svega, islamska društva su druš-
O tva koja imaju državno-političko uređenje
temeljeno na islamu. U knjizi koristim i
U izraz muslimanska društva. To su društva
koja imaju različita državno-politička
R uređenja, ali većinu stanovništva čine
muslimani. U tom kontekstu su npr. Arap-
N ska Republika Egipat, Bosna i Hercego-
A vina ili Hašemitska Kraljevina Jordan
muslimanska društva, ali nisu islamske
L države.
Dr. sc. Tarik Kulenović
Što se religije islama tiče, meni se čini
da je danas, u 15. stoljeću od Objave jako
dobro i, Bogu hvala, napreduje. U svijetu
ima oko 1,3 milijarde muslimana, OIC,
Organizacija muslimanskih zemalja ima
57 članica. Islamske zajednice i vjernike
muslimane možemo identificirati u preko
100 zemalja svijeta.
Terorizam se danas veže za muslima-
ne. Početkom 20. stoljeća povezivan je s
anarhistima koji su proglašavani glavnom
prijetnjom čovječanstvu. Prije i poslije
Drugog svjetskog rata glavnim krivcima
za terorizam proglašavani su Židovi, Irci,
Hrvati, Baski i pripadnici drugih malih
naroda.
Unutar muslimanskih društava radi-
kalne skupine koriste nasilje za iskaziva-
nje svojih ideja i nezadovoljstva. Logično
je postaviti pitanje: Tko su ti ljudi koji se
pozivaju na islam? Je li islam u cjelini na-
silan ili nije? Pribjegavanje nasilju uka-
zuje na postojanje lošeg stanja u društvu.
Nešto ne valja, i ljudi su zato posegnuli za
oružjem. Je li to zadnja mjera u obranu
života, gole egzistencije, ljudskih prava
koja su, što se tiče muslimana, izrazito
ugrožena? Tko ih ugrožava? Multinacio-
nalne kompanije koje imaju interes za
eksploataciju resursa? SAD? Zapadne dr-
žave? Koliko ih ugrožavaju njihove elite,
zasnovane na pohlepnom grabljenju? U
toj situaciji, očito je da postoji pobuna
masa i samo je pitanje vremena u kojem
će pravcu ta pobuna krenuti.
Da li je za takvo stanje u islamskim
zemljama odgovoran i nedostatak demo-
kracije u tim zemljama? Da li uopće mo-
žemo govoriti o demokraciji u musliman-
skim zemljama?
Demokracija (grč. demos - narod, kra-
tos - vlast) znači vladavina naroda. Pro-
matrajući državno-politička uređenja ze-
malja muslimanske jezgre – Bliski istok,
sjeverna Afrika, srednja Azija, vidi se da
ta društva po svom društveno-političkom
uređenju nisu demokratska. Nema više-
stranačja, nema mogućnosti izbora. Vla-
daju elite koje su na vlast najčešće došle
nacionalno-revolucionarnom borbom, dr-
žavnim udarom ili je riječ o monarhijama
koje svoj legitimitet zasnivaju na pripad-
nosti određenoj dinastiji. Dakle, demokra-
cije tu nema. Čečenija, Bosna i Alžir su tri
najeklatantnija primjera iz 1990-ih. Naro-

dima je bilo dozvoljeno da se izjasne na
demokratskim izborima, a kada rezultati
nisu odgovarali vladajućim elitama, po-
bjednici, islamističke stranke, proglašene
su fundamentalistima i opasnošću za po-
redak, društvo, mir, civilizaciju... – biraj-
te. Stvorila se negativna slika o muslima-
nima zato što kada se demokracija primje-
ni na muslimanska društva jednostavno ne
može opstati ako rezultati ne odgovaraju
vladajućoj oligarhiji. To može biti i ruska
elita, velikosrpska elita ili su u pitanju
francuske kompanije koje crpe plin iz Al-
žira ili u zadnjem slučaju Palestina. Ako
govorimo o Hamasu, to je politička stran-
ka koja je pobijedila na legitimnim, demo-
kratskim izborima u Palestini. Rezultate
tih izbora i Hamasovu pobjedu Izrael do
danas ne priznaje. Stoga možemo reći da s
jedne strane demokraciju sprječavaju stra-
ne elite kojima nije u interesu demokrat-
ski poredak u muslimanskim društvima, a
s druge strane vladajuće oligarhije kojima
također nije u interesu da se ostvare de-
mokratski procesi, jer je mogući ishod i
njihov odlazak sa vlasti. Vlast znači moć i
novac, a njima je novac drag.
Koliko je samo društvo u tim musli-
manskim zemljama spremno na demokra-
ciju? Postoji li pluralizam? Stječe se do-
jam, iz informacija koje dolaze do nas, da
nema prostora za pluralizam.
Prostor za pluralizam postoji. Musli-
manska su društva željna demokracije.
Islam je zasnovan na konsenzusu zajedni-
ce. Jedan hadis glasi: “Moja se zajednica
nikada neće složiti oko greške.” Ono što
se iznosi podsmijehu poput afganistanske
plemenske skupštine Jurge, ustvari je af-
ganistanski parlament. U kome se poku-
šava stvoriti konsenzus zajednice.
To se najbolje vidi na primjerima ru-
ske agresije na Čečeniju, gušenja Musli-
manske braće i njihovog protjerivanja u
ilegalu u Egiptu, slučaju Alžira gdje je
islamistička stranka pobijedila na lokal-
nim izborima, pa je onda uvedena vojna
diktatura kako bi se spriječila njihova po-
bjeda na parlamentarnim izborima. Očito
je da vladajuće oligarhije ili elite imaju
moć, imaju silu i novac za spriječavanje
ostvarivanja rezultata demokratskih izbo-
ra. Društva su sama po sebi spremna, sa-
mo što oni drugi nisu spremni prihvatiti te
rezultate. I zato dolazi do rata. Recimo u
Alžiru ljudi kažu: “Mi smo prihvatili de-
mokratski put, napravili smo svoj izbor
na demokratski način i što ste onda učini-
li? Niste nam priznali rezultate izbora.”
Imali smo sličnu stvar u Bosni, gdje je
Bosna prošla cijeli demokratski proces,
došla do međunarodnog priznanja s par-
lamentarnim izborima i referendumom
gdje je volja naroda jasno izražena. Re-
zultat je bio da je strana država, Srbija,
zajedno sa srpskom manjinom u Bosni
poduzela agresiju. Njihov je odgovor je
bio: “Ako tražite ono što vam po demo-
kratskim uzusima pripada, mi ćemo vas
pobiti!” To smo 1990-ih gledali iz dana u
dan.
Prema do sada pokazanim rezultati-
ma, muslimanska društva jesu spremna
za demokraciju. Dapače, mase traže de-
mokratske procese jer znaju da će njima
tako biti bolje, ali vladajuće elite ili oli-
garhije ne žele prihvatiti te rezultate.
Izraelsko-palestinski sukob i
američka uloga
U ovom trenutku teško je zaobići pita-
nje o sukobima u Gazi u kojima je u po-
sljednjih dva tjedna ubijeno preko 1.000
Palestinaca. To područje žarište je suko-
ba više od 50 godina i ovi brutalni napadi
izraelskog režima samo još više produ-
bljuju krizu. Mlađe generacije niti ne po-
znaju pravo značenje mira. U takvim
uvjetima postoji li stvarno rješenje pale-
stinskog pitanja, odnosno mir na Bliskom
istoku?
Postoji nada za mir, postoji mirno rje-
šenje. No, postoji li volja na obje strane
da se ostvari pravedan mir? Kao što je ra-
hmetli Alija Izetbegović rekao nakon
Daytona: “Ovo jeste mir, ali nije prave-
dan mir.” Sve češće koristim usporedbu
proučavajući Gazu s Bosnom, jer Židovi
su upali u Palestinu i oteli zemlju. Židova
je 1910. godine bilo oko 40.000, a musli-
mana oko pola milijuna. Preko svog ise-
ljeničkog pokreta su kupili možda oko
10% zemlje, a poslije Drugog svjetskog
rata oteli su zemlju Palestincima. Danas
većina obitelji koje žive u pojasu Gaze su
izbjeglice i njihovi potomci kojima je
Izrael oteo zemlju. Je li Izrael spreman
vratiti zemlju, je li spreman prihvatiti či-
njenicu da stanovništvo Izraela ne čine
samo židovi nego i druge vjere i nacije, to
ovisi o njima. Danas je Izrael, nažalost,
teokratska država.
Mnogi Iran optužuje da je teokratska
država, no Izrael je teokracija. Nije naci-
onal-socijalizam, nego nacional-demo-
kracija. Kada Židov siđe s broda, u roku
od tjedan dana dobiva državljanstvo u
Izraelu, sva građanska prava, pomoć dr-
žave Izrael – sve samo zato što je rekao
da je Židov. A Palestinci, koji generaci-
jama u kontinuitetu žive na tom prostoru
INTERVJU
30-50 generacija, nemaju elementarna
građanska prava – zato što nisu Židovi.
Ljudi se ježe na teške riječi, ali nažalost,
ne vidim neke velike razlike između kon-
centracijskih logora i geta diljem Europe
i Bliskog istoka, Gaze. Pitaju me kako se
usuđujem reći da je Gaza koncentracijski
logor? A što je? Stanovništvo s cijelog
područja Izraela natrpano je na prostor
koji je 30 km dugačak i 2-5 km dubok.
Ljudima, njih milijun i pol, koji su živje-
li diljem Palestine/Izraela, zemlja je oteta
oružjem, na njihovu zemlju naseljeni su
neki drugi ljudi. Do mira se može doći na
dva načina: jedan je da Izrael vojnom si-
lom poubija skoro cijelu palestinsku na-
ciju, dakle, ponove ono što su nacisti ra-
dili njima. I tada će biti mir jer neće biti
Palestinaca. A drugi način je da se sjedne
i jednostavno dogovori pravedno rješe-
nje, da se izvrši pravda, a ne da se vrši
nasilje.
Proteklih godina dosta se očekivalo
od američke administracije. Svjedoci smo
da George Bush ništa nije učinio. Hoće li
administracija Baracka Obame donijeti
pravedni mir na Bliski istok?
Ne znam, to “bumo vidili”, vele Za-
gorci. Ako je istina ono što George W.
Bush govori, Izrael je htio izvršiti nukle- 51
arni udar na Iran, a upravo im je Bush
naredio da to ne čine. Svaka mu čast i
hvala mu na tome! I zadnje izjave izrael-
skih političara potvrđuju da su bili spre-
mni na to.
Pogledajte samo koliki je nesrazmjer
snaga: Izrael ima oko 3.900 tenkova, Pa-
lestinci imaju nula tenkova; Izraelci
imaju oko 300-400 nuklearnih glava, Pa-
lestinci nemaju ni jednu; Izrael ima oko
400 borbenih aviona F16 prve linije, Pa-
lestinci nemaju ni helikopter, a kamoli
avion. Izrael, tj. cionistička ideologija
čiji su očiti zagovornici vladajuće struk-
ture u Izraelu, smatra da je opravdano
poubijati sve koji se protive ili usude
ugroziti Izrael. Prema izjavama izrael-
skih dužnosnika, njihovo je moralno
pravo da te ljude fizički likvidiraju i po-
ubijaju. Mene je šokiralo, a to ste mogli
pročitati u “Jutarnjem listu”, kako izra-
J
elski dužnosnici govore da je njima ta
zemlja dana od Boga i da oni imaju pra-
O
vo riješiti se, maknuti svakoga tko ugro- U
žava tu zemlju. Tvrde kako su se krvavo
borili za tu zemlju, napatili se i ta je ze- R
mlja njima dana od Boga.
Ako je tako, onda je Izrael jedna fun-
N
damentalistička, teokratska država koja A
se ne pokorava zakonima međunarodnog
prava. Ako Izrael želi biti normalna drža- L
 INTERVJU
va onda mora priznati činjenice i Dekla-
raciju i rezolucije Ujedinjenih naroda.
Izrael je jedina zemlja na svijetu članica
Ujedinjenih naroda koja ne prihvaća niti
jednu rezoluciju UN-a.
U uvodu svoje knjige “Politički islam”
kao jedan od razloga svoga interesa za to
područje navodite razbijanje straha od
drugačijeg, nepoznatog. Iako postoji vi-
šestoljetno zanimanje zapadnog svijeta
za islam od križarskih ratova, preko ro-
mantičnih predodžbi nijemih filmova Ru-
dolfa Valentina do suvremenih znanstve-
nih istraživanja, stereotipe koji postoje o
islamu vrlo je teško iskorijeniti. Ne može-
mo se oteti dojmu da današnji mediji čak
podgrijavaju prisutnost tog straha, ne-
prestano identificirajući “neprijatelja”.
Jesu li glavni neprijatelji ovog svijeta za-
ista muslimani?
Tako danas izgleda. Moramo uzeti u
obzir da je od 11. rujna 2001. do danas
George W. Bush pokrenuo dva rata i kao
glavnog neprijatelja identificirao musli-
mane. Musliman postaje sinonim za use-
ljenike, ljude koji nisu odavde, nego su
se doselili od nekud. U općem doživljaju
običnih ljudi, ako si musliman ti si znači
i terorist. To sam doslovno doživio i u
52 Zagrebu. Odem na kavu u 9 ujutro i kažu
mi: “Joj, Tarik, ti si musliman, buš se ra-
znio?” A devet je sati ujutro, tko će se
raznositi prije kafe?! (smijeh) To je jed-
nostavno činjenica, ljudi su u strahu i bo-
je se muslimana. Boje se jer na televiziji
gledaju ekstremne metode kojima musli-
mani pribjegavaju u krajnjem očaju. No,
ljudi to ne čine zato što im je dobro, nego
zato što im je loše! Umjesto da se počne
s rješavanjem problema, kako tim ljudi-
ma pomoći, kako ih okrenuti na drugu
stranu, za jednu administraciju kakva je
bila Bushova puno je lakše reći: “Imamo
neprijatelje, tucimo po neprijatelju.”
Podsjeća na zapovijed jednog ratnog
zločinca: “Tuci po Velešićima. Tamo ne-
ma srpskog življa.”
Što će se dogoditi za vrijeme Obame?
Politika će biti mirnija, to je sigurno. Iz
izraelske operacije u Gazi vidi se ovisnost
J izraelske politike o Americi. Izrael je pla-
O nirao da se operacije završe prije Obami-
ne inauguracije. Izraelski izbori su oko
U 20. veljače 2009. i ovaj napad na Gazu je
pokrenut kao dio predizborne kampanje.
R Ministar obrane ili Tzipi Livni, netko od
njih dvoje trebao bi postati novi premijer
N Izraela. Problem legitimiteta postoji od
A kada je Ariel Sharon u nekom zombi sta-
nju, ni živ ni mrtav. Ta grupa je jedno-
L stavno preuzela vlast, nisu dobili legiti-
Drugi Kulenovićev intervju za “Journal”
mitet na izborima i žive na osnovu Sharo-
novog legitimiteta jer on je bio legalno
izabran. Međutim, za razliku od njih Sha-
ron je pametan čovjek, vojnik i borac ko-
jeg Palestinci jako dobro pamte po zlu, ali
znaju i da je jako sposoban. Ariel Sharon
je shvatio da nema mira i krenuo je dalje.
Današnji problem Palestine vrti se oko
Sporazuma iz Osla (Oslo Accords) koji su
dogovorili Jitzak Rabin i Jaser Arafat pod
pokroviteljstvom Billa Clintona. Taj se
Sporazum popularno naziva Plan teritori-
ji za mir jer se Izrael trebao povući s oku-
piranih teritorija i u zamjenu dobiti mir.
Sporazum je sklopljen 1994. godine. Pre-
ma njemu, trebalo je proći pet godina pri-
je nego što se doseljenici moraju početi
povlačiti sa Zapadne obale i iz pojasa Ga-
ze. Prošlo je 15 godina, a povlačenja ne-
ma. Pomaknuli su jedan kibuc iz pojasa
Gaze. Izrael se ne drži potpisanih dogo-
vora, ne drži se sporazuma. Kada je Ra-
bin, kao vrlo pametan političar, to potpi-
sao, ubio ga je Izraelac. Židov ga je ubio,
nije ga ubio Palestinac. Jaser Arafat kao
drugi potpisnik je završio kao zatvorenik
u onoj svojoj predsjedničkoj rezidenciji u
Ramallahu. Sve dobre stvari su završile u
krvi ljudi koji su željeli mir. Očito je da
postoji grupa ekstremista s obje strane.
Oni koji podržavaju ekstremizam u Izrae-
lu, moramo to uzeti u obzir, su Židovi iz
Istočne Europe, Afrike i Azije koji dolaze
u Izrael. Ne zato što su iskreni vjernici. S
izraelskom putovnicom lakše je doći u
obećanu zemlju – Ameriku.
To su neke stvari koje Izrael mora ri-
ješiti sam sa sobom. Jedan pripadnik izra-
elskog mirovnog pokreta je jako dobro
rekao: “Vrijeme je da Izrael stane pred
ogledalo i pogleda samom sebi u oči.”
Ono što je nastalo od te zemlje je kata-
strofa. Danas je to zadnji preživjeli pri-
padnik osovine zla: SAD, Velika Britani-
ja i Izrael. Što se tiče bombardiranja u
Gazi, umjesto da mladi Izraelci idu okolo
i lijepe predizborne plakate za stranku,
odlaze u vojsku i iživljavaju se nad civili-
ma. To je dio predizborne kampanje.
BDSH, SDAH i Vijeće bošnjačke
nacionalne manjine
Nedavno je osnovana nova bošnjačka
stranka: Bošnjačka demokratska stranka
Hrvatske. Uz SDAH druga stranka koja
se obraća bošnjačkom korpusu u Hrvat-
skoj koji ne čini ni 1% posto ukupnog sta-
novništva. Kako ocjenjujete prisutnost
Bošnjaka u političkom i društvenom živo-
tu Republike Hrvatske danas, odnosno da
li politički predstavnici Bošnjaka na pra-
vi način artikuliraju bošnjačke interese?
Što se tiče nove stranke, čestitam na
osnivanju. Mislim da je to jako dobro jer
pokazuje da Bošnjaci u svojim glavama
polako izlaze iz rata. Mi smo se tokom rata
u BiH i Hrvatskoj jednostavno ujedinili
oko jedne stranke i svejedno je bilo jesu li
ti ljudi dobri ili loši, ali činjenica je da je
bošnjački narod bio biološki ugrožen jer
srpska strana je pokrenula rat da ubije što
potvrđuju i statistike. U situaciji biološke
ugroženosti bošnjačkog naroda okupljanje
oko jedne stranke je bilo savršeno razu-
mljivo. Poslije toga su se pojavile druge

stranke u BiH: Silajdžićeva Stranka za
BiH, oživljeni SDP, Abdićeva stranka…
Je li Fikret Abdić najveći izdajnik u
Bosni i Hercegovini?
Jedan od izdajnika. Bošnjaci imaju du-
gu povijest, pa se, nažalost, vremenom
nakupilo i izdajnika. Fikret Abdić je defi-
nitivno jedan od najvećih. Tu su i Ali paša
Rizvanbegović, ali i Raif Dizdarević koji
je davao potporu Miloševiću. Tu su i be-
sprizorni firauni poput Emira Kusturice i
one skupine zagrebačkih “Hrvata-musli-
mana” koja je pružali potporu “vrhovniku”
Franji Tuđmanu dok je Hrvatska vojska
surađivala s četnicima i napadala Bosnu
1993. godine. Hrvatska je zanimljiva. Hr-
pa je Bošnjaka poput Asima Kurjaka koji-
ma su bila puna usta hrvatstva dok im je
dobro išlo, a kad su im dokazani plagijati
onda bježe Islamskoj zajednici i tvrde da
im se sve to događa jer su Bošnjaci i mu-
slimani. Lijepo je čuti Asima Kurjaka da
napokon prizna da je Bošnjak i musliman,
samo bilo bi bolje da je to uradio dok mu
je dobro išlo, a ne kad mu je dokazano pla-
giranje znanstvenih radova, te je optužen
za krađu zametaka.
Da nije tužno, bilo bi smiješno. Micha-
el Jackson je tvrdio da prelazi na islam kad
su krenule optužbe za pedofiliju, Mike
Tyson kad je osuđen za silovanje, Asim
Kurjak kad su mu dokazani plagijati. Tre-
baju li takvi ljudi islamu, samo Allah zna.
Bošnjaci u Hrvatskoj slijede trend
pluralizacije političkog tržišta koji je već
prisutan u BiH. Nova stranka je pokaza-
telj da samosvijest Bošnjaka postaje do-
voljno velika da se mogu osnovati dvije
stranke, koliko god se brojevi činili mali-
ma – 20.755 Bošnjaka, 19.677 Muslima-
na i oko 55.000 vjernika muslimana (pre-
ma Popisu stanovništva 2001.) Možemo
se pitati čemu osnivati još jednu stranku?
No, potreba očito postoji. Prema popisu
stanovništva 2001. godine u Hrvatskoj ži-
vi 600 Židova. Uz Židovsku općinu, oni
su sada osnovali i Beth Izrael. Dakle, na
600 ljudi oni su osnovali drugu grupaciju.
Zašto onda Bošnjaci na 40.000 ljudi ne bi
mogli osnovati drugu stranku? Ova inici-
jativa je dobra. Vidjet ćemo koliko će je
pokvariti tzv. profesionalni Bošnjaci, oni
koji su rekli da su Bošnjaci kad su shvati-
li da mogu zaraditi novaca na bošnjaštvu.
Dok se srpstvo u Hrvatskoj plaćalo, bili
su Srbi. Onda su postali Hrvati i danas su
Bošnjaci. Baš kako pjeva Goran Bare.
Sve za novac, sveti novac.
Što mislite o dosadašnjem radu sa-
borskog zastupnika Šemse Tankovića?
Šemso Tanković je čovjek svog vreme-
na. No, je li to vrijeme prošlo? Kada se pro-
fesor Tanković pojavio u politici kao pred-
sjednik SDA Hrvatske, nitko nije imao hra-
brosti preuzeti tu funkciju. On je pripadnik
skupine preporoditelja islama i bošnjaštva u
Hrvatskoj. Tu su i muftija Ševko Omerba-
šić, rahmetli Salim Šabić, Mirsad Srebreni-
ković, rahmetli prof. dr. Sulejman Mašović,
Mustafa Pličanić, Ahmed Ikanović, rahme-
tli A. Karamehmedović, kao i prof. dr. Tan-
ković i drugi. Njegov rad je vezan za Islam-
sku zajednicu. To je i sretan trenutak jer
Islamska zajednica je najstarija bošnjačka
institucija u Hrvatskoj.
Bizarno je, no kad čitate literaturu o
poslijeratnoj povijesti Bosne i Bošnjaka,
Islamska zajednica kao vjerska instituci-
ja, doslovno Rijaset Islamske zajednice
BiH u svojim izdanjima gura ime Boš-
njak, a ideološka komisija Komunističke
partije BiH gura ime Musliman. I tko je tu
lud? Zar ne bi vjerskoj zajednici bilo u
interesu da su ljudi i nacionalno muslima-
ni, a nekoj Komunističkoj stranci da se
ljudi izjašnjavaju nacionalno, a ne vjer-
ski. Možemo kriviti Hamdiju Pozderca i
druge komuniste jer su prihvatili ponuđe-
no. Ne daju nam da budemo Bosanci, da-
ju nam da budemo Muslimani, pa hajmo
biti Muslimani.” Možemo kriviti prof. dr.
Arifa Purivatru i druge što su svojim ra-
dovima legitimirali muslimansku naciju.
No i oni su spominjali da smo Bošnjaci,
doduše kao povijesni, stari naziv, ali su
ga spominjali. Smiješno, no islam jeste,
uz zemlju Bosnu, suština bošnjaštva. Mi,
Bošnjaci, jesmo muslimanska nacija, na-
cija muslimana. Bosna je zemlja na kojoj
gradimo džamije. Da nema islama raspala
bi se Bosna. Istina, taj islam može izgle-
dati čudno promatračima sa strane? Kako
može predsjednik Komunističke partije
biti Musliman? No upravo su to bosanske
specifičnosti.
Pitanje je koliko smo pristankom na
to “hajmo biti Muslimani” dobili i izgubi-
li kao narod? Ili je riječ o jednom stupnju
razvitka bošnjačke nacije?
No, problemi ostaju. U Bosni je od
muslimana od 1918. do 1945. i još poslije
Drugog svjetskog rata oteto preko
1.150.000 hektara plodne zemlje. To je
krađa najcrnja. Oteto – prokleto. Uz to
8% stanovništva Muslimana/Bošnjaka
pobijeno je i poklano u Drugom svjet-
skom ratu. Mi kao nacija imamo najviše
gubitaka u Drugom svjetskom ratu nakon
Židova (koga zanimaju demografski po-
daci može se informirati kod V. Žerjavić:
Yugoslavia-manipulations-with the num-
ber of second world war victims).
INTERVJU
Kad je SDA osnovana, ljudi su se smi-
jali, pogotovo visoki intelektualci. Neki od
njih jeli su svinjetinu kako bi dokazali da
su lojalni građani, tvrdili da su Srbi, govo-
rili ekavicom usred Sarajeva prije rata, a
kad su ti isti Srbi počeli pucati po njima
kao građanima Sarajeva onda su odjednom
došli tobe progovorili ijekavicom i sjetili
se da su Bošnjaci. Nama je, nažalost, bio
potreban četnik da bi se to ostvarilo. Naš
nacionalni supstrat je još 1967. godine
izrazio Muhamed Filipović u eseju “Bo-
sanski duh u književnosti” (što bi trebao
pročitati svaki Bošnjak!), a njega su htjeli
zbog toga poslati u zatvor kao “narodnog
neprijatelja”. Alija Izetbegović i bošnjački
intelektualci su suđeni za islamski funda-
mentalizam za što je iskorišteno održava-
nje Olimpijskih igara u Sarajevu 1984.
godine. Optuženi za kontrarevoluciju, nisu
bili ni četnici ni ustaše ni nacisti. Bili su
krivi jer su muslimani.
Šemso Tanković je izabran zahvalju-
jući Islamskoj zajednici. Muslimani koji
petkom odlaze na džumu u džamije i
mesdžide glasačka su mašina i oni su gla-
sali. Imami su rekli: “Glasajte za Šemsu,
on je Bošnjak.” I izabran je u Sabor. Prvi
Bošnjak u Hrvatskom Saboru. No, je li
ostvario obećanja zbog kojih mu je izgla-
san mandat? 53
Mi se i danas mučimo s 40-50 putov-
nica u Maljevcu i pitanjem Musliman/
Bošnjak. Nacionalno je ime Bošnjak koje
je usvojila država BiH. U svakoj državi u
kojoj postoji bošnjačka manjina kao opci-
ja kod popisa stanovništva može postojati
samo Bošnjak. “Musliman” kao nacija vi-
še ne postoji. Greška je saborskog zastu-
pnika što nije rekao državnoj službi: “Mi
na Popisu stanovništva želimo da postoji
samo opcija Bošnjak! Tko god se nacio-
nalno izjasni kao Musliman, automatski
se preimenuje u Bošnjaka.” Ako netko to
ne želi biti Bošnjak neka ode u državnu
upravu i tamo se izjasni kao Musliman.
Nažalost, bilo je upravo obratno.
To je trebala rješiti država Hrvatska i
član vladajuće koalicije u dva mandata,
bošnjački predstavnik prof. dr. Šemso
Tanković. Njegovi potezi su često bili, u
najmanju ruku čudni. Zadnja sramota bila
J
je ono šatro koaliranje s Milanovićem i O
SDP-om, da bi okrenuo ćurak preko noći.
Bosanski govoreći, Tanković je tim po- U
stupkom izgubio obraz. Bošnjaci nisu
suncokreti. R
Ponavljam, priznajem mu ratne zasluge,
priznajem mu hrabro i uspješno djelovanje
N
na emancipaciji islama i bošnjaštva u Hr- A
vatskoj. No, je li on ostvario sve interese i
potrebe Bošnjaka u Hrvatskoj ili je vrijeme L
 INTERVJU
za promjene? Ja imam svoje mišljenje, a iz-
bori će pokazati što narod misli.
U prvom sazivu Vijeća bošnjačke naci-
onalne manjine grada Zagreba 2003. godi-
ne izabrani ste za prvog predsjednika? Ka-
kva su vaša iskustva s radom Vijeća i kako
danas gledate na ulogu manjinskih vijeća,
da li su ona ispunila svoju funkciju?
Što se tiče mog iskustva, manjinska
vijeća su potrebna i dobrodošla stvar. Mi-
slim da smo u prvom mandatu u Vijeću
bošnjačke nacionalne manjine grada Za-
greba napravili jako puno. Vijeća su se
pokazala kao koristan i potreban instru-
ment manjinske samouprave. Kroz njih
se može jako puno napraviti.
Nažalost, u prvom mandatu došla je i
jedna skupina ljudi koji su slučajni suput-
nici bošnjaštva. Shvatio sam s kim imam
posla zahvaljujući vijećniku koji se stalno
nešto bunio i žalio. Kad sam ga upitao što
ne valja, je li u pitanju program, da li ima
kakav drugi program za ponuditi odgovor
je bio: “Ne, ali zašto ti dijeliš pare, a ne
ja!?” Takvi su ljudi prije sjednica Vijeća
skupljali hrabrost opijajući se po okolnim
birtijama. Mislim da takve klimakterične
pijandure našoj bošnjačkoj zajednici ne
trebaju. Taj što je htio dijeliti novce, nije
54 htio reći gdje je rođen, pobjegao je iz Bo-
sne kad ju je trebalo braniti. Što da radite
s ljudima koji se stide svog zavičaja, a
gramzivi su na novce koji nisu njihovi?
Zagrebačko vijeće bošnjačke nacional-
ne manjine osnovalo je i Koordinaciju boš-
njačkih vijeća u Hrvatskoj, proslavljali su
se Dan državnosti i Dan nezavisnosti BiH,
obilježili smo 10-godišnjicu srebreničkog
genocida velikom Komemorativnom aka-
demijom, izložbama i okruglim stolom. Or-
ganizirali skup posvećen životu i djelu Ner-
keza Smailagića. Da bi mali Bošnjaci dobi-
li domovinski odgoj iz Zagreba smo ih slali
u ljetni kamp u Bosni, za Bajrame smo radi-
li koncerte gdje je ideja bila okupiti što više
ljudi i one koji nisu vezani isključivo uz
džemat ili druge naše asocijacije, a osjećaju
se Bošnjacima. Sredstva se ne uzimaju od
zajednice, njih dodjeljuje Grad Zagreb i sa-
mo ih treba znati kvalitetno iskoristiti na
J dobrobit Bošnjaka. Smatram kako smo pro-
O jektima koje smo ostvarili trasirali put, a na
narednim sazivima vijeća je da ga unapre-
U đuju i dovrše.
R Bošnjaci – časni ratnici i lažni
N “branitelji”
A Sudionik ste Domovinskog rata kojim
se bavi i vaš prvi roman “Jeleni na kiši”.
L Upravo su Bošnjaci bili nacionalna ma-
njina s najvećim udjelom branitelja s ob-
zirom na ukupan broj koji živi u RH. Na-
žalost, nakon rata propustili smo priliku
da politički kapitaliziramo tu činjenicu.
Neki su priliku jako dobro iskoristili.
Ima munafika koji su od tuđe krvi sebi
stvorili politički kapital. Bošnjaci su naci-
onalna manjina koja je zdušno branila Hr-
vatsku. Nemate braniteljskih udruga Če-
ha, Srba, Slovenaca, Makedonaca... Od
manjina, za Hrvatsku su ratovali Bošnjaci
i Albanci, drugi baš i ne. Nažalost, oni
koji su ratovali ne predstavljaju Bošnja-
ke, nego neki uhljub koji ne zna odgovo-
riti na jednostavno pitanje za koga je to
on ratovao i gdje? Koja brigada, koja boj-
na? Tko mu je bio zapovjednik? Odgovor
na to pitanje ne možete dobitii. Nije čudo
da je drugovao s onim što se stidi reći
gdje je rođen. Zašto? Je li ratovao za Mi-
lana Martića ili je bio u Australiji za vri-
jeme rata?
Zamislite sramotu kad Hrvati shvate
da Bošnjake ratnike u Hrvatskoj pred-
stavljaju ljudi koji nisu bili u ratu. Moj je
rahmetli otac s dva infarkta u 55 godini
života išao u opkoljeni Dubrovnik s kon-
vojem Libertas 1992. godine. Smatrao je
da je to njegova dužnost. Više je rata vi-
dio od tih pobjegulja koji danas glume
branitelje. I nikad se nije stidio reći da je
rođen na Kliševiću, u selu koje su četnici
spalili 1941. godine. Ni pred engleskom
kraljicom. Ako ona ne zna gdje je Kliše-
vić, neka nauči. Svaki vojno sposobni
član moje obitelji koji živi u Hrvatskoj
išao je u rat. I da nas predstavlja netko tko
rata nije vidio? Nema teorije.
Mog je roda za Bosnu izginulo od Bi-
haća do Srebrenice. Bogu hvala, bili su
gazije, zlatni ljiljani. Nismo osramotili ni
rod ni obraz, niti u Bosni ni u Hrvatskoj.
Nakon svega, nakon svih šehida, nemam
obraz davati legitimitet prevarantima.
Nažalost, prevaranti nemaju obraza. I
tvrdili su da im potporu daje SDAH i
Islamska zajednica u Hrvatskoj. Tako da
je dužnost upravo Islamske zajednice i
SDA Hrvatske da obračunaju s tim mu-
naficima. To nalaže i Kur’an. Ili su isti
kao i oni.
U Hrvatskoj postoje neke službe koje
jako dobro znaju tko je gdje bio u ratu.
Kada se raspitate za određene ljude odgo-
vor je: “Ako je taj bio negdje u ratu, mo-
gao je biti samo kod Milana Martića!”
Onda se postavlja pitanje političke odgo-
vornosti tko je takve ljude postavljao i
zašto?. Ne mogu saborskom zastupniku
vjerovati da on ne zna ništa o tim ljudima.
S njima je igrao šah, oni se pozivaju na
njega u svojim istupima i tako sebi stva-
raju legitimitet. Mislim da u ovom sluča-
ju ne vrijedi ona: “Tito nije znao.” Jedno-
stavno se osjećam kao svi pošteni branite-
lji i Hrvatske i Bosne. Što mi imamo radi-
ti s takvim ljudima?
Bošnjaci su kroz povijest dokazali da
su odlični ratnici. Jedini koji je rekao da
je pobijedio na Kosovu polju 1389. godi-
ne je bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić.
Kad je turski sultan bošnjački kontingent
u bitci na Mohačkom polju 1526. godine
stavio u rezervu oni su okrenuli leđa bitci.
Sultan se uplašio, poslao glasnika da pita
što se događa, oni su odgovorili: “Svijetli
padišahu nismo mi došli da gledamo, već
da se borimo!” Onda ih je poslao naprijed
u prve redove. Ishod bitke na Mohaču se
zna! Mi se ne busamo u prsa činjenicom
da su jedini koji su ikada pobijedili Turke
na Kosovom polju bili Bošnjaci 1831. go-
dine. Za razliku od Srba koji svojim pora-
zom maltretiraju sve nas stoljećima, mi
čak ni svoju pobjedu ne slavimo. Imate
bitku kod Banja Luke 1737. godine, pro-
tjerali su Austrijance u Savu, užasno je
čitati što su im sve radili, no, Austrijanci
su došli kao okupatori i napali nas na na-
šem. Bošnjačke regimente bile su najbo-
lja vojska Austro-Ugarske monarhije u
Prvom svjetskom ratu. Ono što je pred-
sjednik Mesić rekao prije neki dan: “Istru
su oslobodili hrvatski partizani.” Jesu, a
među njima i Mujo i Suljo, Unska opera-
tivna grupa i Prva i Druga muslimanska
brigada. Moj prastric se borio na Trstu
1945. kao politički komesar Prve musli-
manske brigade Unske operativne grupe.
Dok su Srbi klali na Bleiburgu, Krajišnici
su se tukli protiv Nijemaca koji su bili na-
oružani i opasniji protivnici od zaroblje-
nika. Peti korpus Armije BiH je najbolja
bosanska vojska. Četiri sile su udarale na
njih – i Republika Srpska i Republika
Srpska Krajina i autonomaši i Srbija. Ni-
su se predali i pobijedili su, jer je takav
mentalitet Krajšnika. Muškarci su bili
vojnici, ratnici. Nisu se skrivali u pozadi-
ni, nisu bili logističari. Zašto da se nakon
toga sramotimo i dajemo legitimitet ne-
kome tko rata nije vidio ili je ratovao s
Milanom Martićem? To su problemi koji
se moraju politički rješavati. Vladajuća
garnitura je danas kompromitirana podr-
žavanjem takvih ljudi.
Pripadate jednoj od najvećih bosan-
skih begovskih obitelji čija je povijest
usko isprepletena s bosanskom poviješću.
Kako ocjenjujete današnju situaciju u
BiH koja se u ovoj tripartitnoj podjeli čini
bezizlazna? Neprestano se žonglira s op-
stankom BiH kao jedinstvene države iako

je ona od svih država na ovom prostoru u
svojim teritorijalnim okvirima najkon-
stantnija. Ni 15 godina nakon rata građa-
ni BiH još uvijek ne mogu biti sigurni u
stabilnost svoje države.
Bosna je, Bogu hvala, živa i zdrava!
Rahmetli Alija Izetbegović je rekao:
“Ako bude rata u Bosni, biti će najmanje
300.000 mrtvih. Sve ću učiniti da izbje-
gnem taj rat.” I stvarno je učinio sve da
izbjegne rat. Prema statistici u Bosni se
računa da je poginulo ili ubijeno oko
240.000 ljudi. Od toga je oko 90.000 Sr-
ba, oko 20.000 Hrvata i oko 130.000 Boš-
njaka. Ako promatramo strukturu gubita-
ka 90% poginulih Srba su vojno sposobni
muškarci od 18-50 godina, 90% poginu-
lih Hrvata su vojno sposobni muškarci od
18-50 godina. No, u strukturi gubitaka
poginulih Bošnjaka samo oko 30-40% su
vojno sposobni muškarci. Ostalo su civili
– žene, djeca, starci. Ako tražite dokaz
genocida – tu je! Jer agresori su ubijali
populaciju. Većina bošnjačkih civilnih
gubitaka nastala je u prvim mjesecima ra-
ta 1992. godine. Srbi su krenuli s namje-
rom da teško naoružani poubijaju što više
civila. Rahmetli tetka Vasva udala se u
Srebrenicu. Pričala je kako su četnici
1992. godine ušli u Srebrenicu. Škorpio-
ni, Arkanovci, neko takvo smeće. Kad su
na njih pripucali domaći naoružani lovač-
kim puškama od prije rata odmah su po-
bjegli. Tako je stvoren slobodni teritorij
Srebrenice. “Herojska” srbadija nije mo-
gla slomiti otpor do 1995. godine. I onda
su doveli Užički korpus iz Srbije. Ali Sr-
bija, tvrdi neka međunarodna mafija, nije
kriva za genocid. A tko je?
S neusporedivo slabijim naoružanjem,
bez teške vojne tehnike Armija BiH je u
borbi nanijela više gubitaka neprijatelju
nego što je pretrpila. To potvrđuje kako
su Bošnjaci sposobniji vojnici. Današnji
demografske procjene govore da je u BiH
60% Bošnjaka, 30% Srba i 10% Hrvata, a
svi su Bosanci. Maltretiranje jesu li ili ni-
su Bosanci je dosadno! Ako pogledate
glavu Dodika, vidjeti ćete da je to Vlah iz
Bosne. Ne u uvredljivom smislu za Srbe,
nego Vlah kao etnička skupina za koju je
uopće upitno ima li bilo kakve veze sa Sr-
bima i Slavenima iz Srbije. Srbi ih zovu
prečanima. Doselili su ih Turci, kao Vla-
he, da siju užas prije nego što dođu janji-
čari i sukobe se s glavninom neprijatelj-
ske vojske. Bili su nomadi, ovčari, zato
su se brzo i lako selili i naselili po brdima.
Njihovo je ratno djelovanje jako dobro
poznato. I tzv. bosansko-hercegovački
ustanak 1875. kada su palili sela, ubijali
žene i djecu. Šehovići nisu jedino mjesto
gdje su poklani muslimani, tih klanja je
bilo i u Krajini 1918.-1923. godine. Oni
jednostavno moraju doći sebi.
Rješenje postoji, ali rješenje praved-
nog mira je teško ostvarivo jer mi mora-
mo riješiti pitanja krađe zemlje i neka-
INTERVJU
žnjenih ubojstava. Kada Sulejman Tihić
kaže da trebamo prestati s politikom žr-
tve, ja ga pitam: tko će odgovarati za mo-
je mrtve?
Dvadesetak članova moje obitelji
stradalo je od Srebrenice do Bihaća. Ne
samo Jasmin Havarija, komandat izvi-
đačko-diverzantskog bataljona, Rifat koji
je sa 60 godina poginuo u borbi, nadka-
petan Malik Bajbutović svi iz 5. Korpusa
Armije BiH ili Salih, brigadir 2. korpusa
Armije BiH. Ponosan sam i na rođake Fi-
lipoviće. Irfana je ubio četnički snajper u
Binježevu kraj Sarajeva 1992., Hamzu su
ubili vojnici HVO-a u Mostaru 1993. go-
dine. Bilo je tu i Ibrahimpašića i Bišćevi-
ća. Muškarci koji su se borili, a neki i
poginuli, čistog obraza. Edhem, Rizo i
Alem su streljani u Srebrenici 1995. godi-
ne. Nisu bježali, lagali da skupljaju logi-
stiku po Njemačkoj ili Australiji. Da je
Bosna imala toliko logistike koliko je
imala logističara, oslobodila bi se još
1992. godine!
Identitet, nacionalni cilj i nepostojeće
pitanje: Bošnjaci ili “Muslimani”?
Prošlo je 15 godina od kada samo
1993. vratili svoje povijesno nacionalno 55
ime Bošnjak. Nažalost, još uvijek ima mno-
go onih koji ne prihvaćaju to nacionalno
ime. Prema popisu iz 2001. godine 19.677
se izjasnilo kao Muslimani, a 20.755 kao
Bošnjaci. Obzirom da Ustav RH ne pri-
znaje “Muslimane” kao nacionalnu ma-
njinu, oni ne mogu ostvarivati prava koja
pripadaju nacionalnim manjinama. Gdje
vidite rješenje ovog problema?
Jednostavno da ljudi dođu tóbe (pa-
meti)! Bošnjaci smo od Kulina bana do
naših dana. Ne samo zato što su rahmetli
Alija Izetbegović i reis Cerić rekli da smo
Bošnjaci...
Meni je to insistiranje na “Muslimani-
ma” zapravo sjajno jer potvrđuje da su ti
ljudi Bošnjaci. Baš ta tvrdoglavost, taj
inat da zastupaju opciju koja više nema
smisla potvrđuje njihovu bošnjačku gene-
tiku. Razgovarao s ljudima koji mi kažu:
“Mi smo Muslimani, mi nismo Bošnja-
J
ci!” Pitao sam ih: “Jel’ volite popiti iako O
ste muslimani?” “Pa eto...” “Jel’ volite
žensko, pogotovo tuđe?” “Pa, dobro U
sad...” “Jel’ se volite potuči? “Pa, malo...”
“Volite i ćakiju više od pištolja?” Tišina. R
“E, to sve potvrđuje da ste Bošnjaci!”
Bošnjak u osnovi znači “čovjek iz Bo-
N
sne”. Izvorni naziv na starobosanskom je A
Bošnjanin. Kad su Turci došli, ime je pri-
lagođeno turskom jeziku u Bošnjak. Na L
 INTERVJU
arapskom glasi al-Bosnawi. Kad su Au-
strijanci došli, na njemačkom se glas “š”
teško izgovara, ime je prilagođeno nje-
mačkom jeziku i postalo je Bosniak. Na-
kon stvaranja Jugoslavije 1918. godine
ime je na bosanskom jeziku deriviralo u
Bosanac.
Ukratko Bošnjanin = Bošnjak = Bo-
sniak = Bosanac. Između tih riječi manja
je razlika nego između riječi Hrvat – Rvat
– Arvat – Croata. No, dok je samorazu-
mljivo da sve te riječi označavaju Hrvate,
umjetno se pokušavaju stvoriti nekakve
ogromne razlike za riječi koje označavaju
Bošnjake.
Bošnjaci su kroz povijest doživjeli ra-
zna turbulentna razdoblja, ali bez obzira
na to može se pratiti kontinuitet bošnjač-
ke nacije i njen je razvoj sukladan ostalim
nacijama na ovom području. Ipak, svje-
doci smo pojedinačnih briljantnih uzleta
Bošnjaka na različitim područjima djelo-
vanja, dok ukupno kao nacija ostavljamo
dojam razjedinjenosti, uspavanosti, ne-
dostatka zajedničkog interesa i cilja. Ka-
ko popraviti ovo stanje?
Bošnjaci u Hrvatskoj su imigranti, do-
seljenici u Hrvatsku. Najstarije bošnjačke
obitelji ovdje datiraju unazad 100 godina,
56 tako da smo mi zapravo mlada zajednica
u formiranju. Dijaspora smo i slijedimo
trendove koji su prisutni u Bosni, htjeli
mi to ili ne. Kao imigrantska zajednica,
oni koji su najsposobniji preživljavaju i
ostaju, oni koji ne uspiju vraćaju se kući.
A povratak kući u Bosnu znači neuspjeh.
Tu leži razlog mnogih kompromisa naših
ljudi u Hrvatskoj. Mnogi naši briljantni,
uspješni pojedinci izjašnjavali su se kao
Hrvati, Srbi ili Jugoslaveni kako bi ostva-
rili neke političke profite. Jedan od najbo-
gatijih ljudi u Hrvatskoj, je Bošnjak. Nje-
gova imovina je procijenjena na preko
milijardu dolara. No, on nikada javno nije
rekao: “Ja sam Bošnjak.”
U svemu ima i dosta racionalnosti.
Recimo, 50-ih godina, kada se moj otac
trebao prvi put izjasniti na popisu stanov-
ništva, tada nije bilo dozvoljeno izjasniti
se ni kao etnički Musliman, ni neopredi-
J jeljen, a kamoli Bošnjak, otac je pitao di-
O da što da radi, kako da se izjasni. Malić
beg, vojnik bošnjačke KuK regimente u
U Prvom svjetskom ratu, još tada je oglušio
od granate, Bosniak kako se cijeli život
R izjašnjavao, jednostavno je rekao: “Hrva-
ti nas nisu klali.”
N I to je jedan od temeljnih razloga za-
A što su Bošnjaci u Zagrebu i Hrvatskoj
emocionalno privrženiji Hrvatima. Srbi
L su nam rušili džamije, Hrvati su ih gradili
i dozvoljavali da ih gradimo. Nisu nas
ubijali. U Hrvatskoj su nas primili kao
svoje. Malo drukčije, ponekad čudne, ali
prijatelje. Problem je Tuđmanov spora-
zum o podjeli Bosne sa Miloševićem, rat
1993. godine i kasnije. Tada je pukla lju-
bav između Hrvata i Bošnjaka i to će još
dugo vremena opterećivati hrvatsko-bo-
sanske odnose.
Postoji li bošnjački nacionalni cilj?
Gledajući kroz povijest od Husein-ka-
petana Gradašćevića, preko Mehmeda
Spahe i JMO-a, čak i Komunističku parti-
ju s Hamdijom Pozdercem, SDA s Ali-
jom Izetbegovićem postoje dva konstan-
tna nacionalna cilja koja se neprestano
provlače: cjelovitost BiH i briga za do-
brobit muslimana, tj. Bošnjaka. Gdje god
ima muslimana, bez obzira koja stranaka
bila u pitanju, to su temeljni nacionalni
ciljevi. Džafer-beg Kulenović je, kada je
Mehmed Spaho 1939. umro u Beogradu,
(je li umro ili je ubijen i danas je upitno!)
izabran za predsjednika stranake JMO.
Njegov najveći krimen je što je 1939. go-
dine stavio svoj potpis na uredbu Kralje-
vine Jugoslavije kojom se administrativ-
no određuju granice Banovine Hrvatske,
de facto je pristao na podjelu Bosne. Ne-
koliko mjeseci kasnije shvatio je kakvu je
glupost učinio i pridružio se Bošnjacima
koji su protestirali protiv nagodbe. To či-
ni razumljivijim njegov pristup Vladi
NDH, koja je bila zločinačka država. No,
ona je, barem na papiru, garantirala cjelo-
vitost Bosne i sigurnost muslimana. Taj
se rat pretvorio u rat Srba i Hrvata do po-
sljednjeg muslimana i nije čudno što su se
Džafer-beg i Bošnjaci razišli.
I danas, koliko god imao zamjerki na
Harisa Silajdžića, on je za cjelovitu Bo-
snu i podržavam ga u tome. Otac Harisa
Silajdžića je bio imam Careve džamije, i
on jako dobro zna što je Bosna i što treba
sačuvati. Dok Tihić okolo trči za Dodi-
kom. To je sramota! Alija Izetbegović,
kojeg je Tihić naslijedio, nije se predavao
ni kad je bilo najteže.
Bošnjaci u Hrvatskoj dijele sudbinu
Bošnjaka u Bosni i činjenica je da isto
kao i u Bosni, uz zajednicu imamo i ljude
koji su izgubili kompas. Ako već ulazimo
u vladajuće koalicije onda moramo dobiti
nešto za to. Imamo svoje jasne ciljeve,
jasne probleme i treba ih jednostavno ri-
ješiti.
Rođeni ste u Zagrebu, obrazovani ste
i odgojeni u duhu europske tradicije.
Istovremeno vaš je identitet mnogo širi od
toga, određen je bošnjaštvom i islamom.
Što znači danas biti Europljanin, Hrvat,
Bošnjak, musliman, intelektualac u Hr-
vatskoj? Kako pomirujete sve te svoje
identitete i kako vas doživljava vaša ne-
posredna okolina?
Priča mi susjeda kako joj je druga re-
kla: “Zamislite, pa susjed Tarik je musli-
man. Nisam znala. A tak’ je dobar!” Moja
je rahmetli nena bila beš-vakat musliman-
ka i mada je prošlo 30 godina otkako je
ona umrla i dan danas srećem ljude koji
se nje sjećaju, Hrvati, katolici, koji kažu:
“To je tako dobra gospođa bila!” Nosila
je mahramu cijeli život, mnogo prije nego
što je to postalo moderno. To je bio njen
izbor i nikome nije dozvoljavala da se
petlja u njega. Mi sami svojim životom
određujemo odnos okoline prema nama.
Jedino što mogu učiniti je nastaviti tradi-
ciju svoje obitelji i biti dobar s dobrima i
loš s lošima. Mene Hrvati prihvaćaju ta-
kvog kakav jesam. Kritike dolaze od tzv.
Muslimana ili Hrvata islamske vjeroispo-
vjesti, novokomponiranih Bošnjaka. To
potiče njihova nesigurnost u identitetu, s
obzirom da sam ja jasan u svom identite-
tu, njima sam problematičan.
Nedavno sam pročitao jednu stvarno
dobru definiciju učenika Zagrebačke me-
drese ili Islamske gimnazije. On kaže: “Ja
sam Bošnjak i purger!” I ja sam to isto:
Bošnjak, purger, dečko s Knežije i musli-
man – to su moji identiteti. To me čini
potpunim. Prema svojoj državi u kojoj
sam rođen, odrastao, školovao se, odradio
sve sam svoje građanske dužnosti: ne kra-
dem, pošteno radim, plaćam porez i bio
sam u ratu za Hrvatsku. Prema Bosni i
Hercegovini imam jako snažan emotivni
odnos, a što se moje obitelji tiče, Kuleno-
vići su kroz povijest na različite načine
čuvali i borili se za Bosnu i mi ju unutar
obitelji čuvamo iz generacije u generaci-
ju. To je moj adet i moj amanet. 

“Alžirska skupina” – sedam godina u zloglasnom američkom vojnom zatvoru/logoru Guantanamo Bay na Kubi
Bush ga otvorio,
Obama naredio zatvaranje
Radi učestalosti nezakonitih postupanja sa osumnjičenicima u Guantanamu, zatvaranje istog bilo je jedno od prediz-
bornih obećanja novoizabranog američkog predsjednika Baracka Obame. Prvom se odlukom od preuzimanja
dužnosti 20. siječnja 2009., onom o prekidu progona osumnjičenih terorista u Guantanamu, dokazao kao endemski
političar koji se trudi ispunjavati data obećanja.
Amina Alijagić
Nakon međunarodnog pritiska koji je
u prvim poratnim godinama doveo do od-
laska najvećeg dijela stranih mudžahedi-
na, njihova preostala zajednica u Bosni i
Hercegovini više nije privlačila pretjera-
nu pozornost. Nekadašnji dobrovoljci iz
islamskih zemalja skrasili su se u naselji-
ma nedaleko od svojih nekadašnjih baza,
u Željeznom Polju, Bočinji i Gučoj Gori.
Da su još uvijek u zemlji, javnost bi do-
znala u slučajevima kada bi te zajednice
postajale smetnjom takozvanom manjin-
skom povratku u BiH. No, teroristički na-
padi na New York i Washington, 11. ruj-
na 2001., u BiH su na vrlo konkretan na-
čin aktualizirali prisustvo preostalih mud-
žahedina i učinili ga prvorazrednim poli-
tičkim i sigurnosnim pitanjem. Poruke iz
Washingtona bile su jasne u odnosu na to
što čeka zemlje koje se ne uključe u bor-
bu protiv međunarodnog terorizma. Samo
nekoliko dana nakon tih napada, američki
predsjednik George W. Bush je objavio
kako “svaka zemlja, u svakom dijelu svi-
jeta sada mora odlučiti o tome da li je s
nama ili s teroristima” te upozorio kako
će SAD smatrati neprijateljskom svaku
državu koja bude podržavala terorizam.
Neke antiterorističke akcije u BiH
Tada vladajuća koalicija lijevog cen-
tra (Alijansa za promjene) u BiH ozbiljno
je shvatila upozorenje iz SAD i ubrzo for-
mirala državni Antiteroristički tim. Nje-
govi prioriteti su bili vrlo jasni. Zbog ide-
ologije koju su slijedili, iskustva u ruko-
vanju oružjem i eksplozivom te poveza-
nosti s pokretom međunarodnog džihada,
preostali mudžahedini u BiH, ma kako
miroljubivo željeli živjeti, gotovo su po
automatizmu budili sumnju. Iako relativ-
Zatvor Guantanamo na Kubi
no malobrojni, smatrani su vrlo opasnim,
kaže Zoran Dragišić, stručnjak za terori-
zam iz Beograda. “To su bili ljudi koji su
se borili u Avganistanu i Bosni, i koji su
tu prolazili obuku. Većina ih je otišla, ali
jedan ili dvojica su sasvim dovoljni da bi
se napravio ozbiljan problem. Za izvrše-
nje vrlo ozbiljnog terorističkog akta nisu
neophodne hiljade ljudi. Dovoljna je gru-
pa od tri-četiri dobro organizovana čove-
ka da naprave veliki teroristički akt, koji
će izazvati ogromne političke posledice,”
kaže Dragišić.
Na temelju danas dostupnog izvornog
materijala, moguće je rekonstruirati više
antiterorističkih akcija koje su u BiH, ne-
posredno nakon 11. rujna 2001., izveli pri-
padnici specijalnih jedinica, uglavnom
američke vojske, ali i drugih formacija u
sastavu SFOR-a. Dio tih akcija bio je izve-
den uz znanje bosanskohercegovačke vla-
de i, ponekad, uz sudjelovanje domaće
policije, a uključivao je privođenje, pritva-
ranje i deportaciju stranaca čija se aktiv-
nost u BiH smatrala sumnjivom, kao i pre-
trese objekata u kojima su oni radili i ži-
vjeli. Potpukovnik američkih Specijalnih
snaga Bill Wheelehan, koji je tada bio pri-
družen zapovjedništvu SFOR-a, ovako
opisuje operacije u tom razdoblju: “To su
bile uglavnom manje akcije. Nadzirali bi-
BOSANSKI BAROMETAR
smo dvojicu-trojicu ljudi, dovezli se do
njih džipovima, nekoliko momaka bi tiho
upalo, svladalo ih, svezalo, strpalo u vozila
i potom otpremilo do pritvornog centra.”
Tako su najmanje šestorica pripadnika
Specijalnih snaga američke vojske, “Zele-
ne beretke” (Green Berets), upala u noći
25. rujna 2001. u hotel “Hollywood” u sa-
rajevskom naselju Ilidža, provalila u sobe i
zarobila jednog Jordanca i jednog Egipća-
nina, za koje se sumnjalo da su povezani s 57
terorističkim aktivnostima. Deset dana ka-
snije, obojica su deportirani u matične ze-
mlje. Novinar njemačkog magazina Stern
Hans-Martin Tillack došao je do tajnog
dokumenta njemačke obavještajne službe
BND (Bundesnachrictendienst) i na teme-
lju njega otkrio i objavio kako su dvojica
uhapšenih u hotelu Hollywood (Jordanac i
Egipćanin) odvedeni u bazu američke voj-
ske “Orao” (“Eagle Base”) u Tuzli i tamo
mučeni. Mučenju su slučajno prisustvova-
la trojica djelatnika BND-a i o tome su
izvijestili svoje pretpostavljene. U izvje-
štaju se navodi da je jedan od pritvorenika
bio divljački pretučen tijekom akcije u ho-
telu. Prema tvrdnjama njemačkih obavje-
štajaca, Egipćanin, koji je imao boravište u
njemačkoj pokrajini Bavarskoj, udaran je
kundakom puške u glavu. Rana je bila ta-
kva da je morala biti sanirana čak s dvade-
set kopči. Prema istom dokumentu, jedan
J
američki specijalac koji je sudjelovao u O
ovoj akciji, hvalio se tom činjenicom. Nje-
mački obavještajci su u izvještaju naveli U
kako su i ranije pritvorenici u bazi “Orao”
bili mučeni. Pretučeni Egipćanin je imao R
oko 70 godina. U svojoj je zemlji ranije
bio član Muslimanske braće zbog čega je
N
proganjan te je u Njemačkoj kasnije dobio A
politički azil. Iako je bio registriran azilant,
američke su ga vlasti nakon nekoliko dana L
 BOSANSKI BAROMETAR
predale bosanskohercegovačkim, koje su
ga, protivno međunarodnim propisima,
deportirale u Egipat.
Ista skupina američkih specijalaca iste
je noći, dakle 25. rujna 2001., upala i u pro-
storije Visokog saudijskog povjerenstva za
pomoć (Saudi High Commission for Reli-
ef) na Ilidži, zaplijenila opremu i privela
dvojicu domaćih službenika koji su kasnije
pušteni. Dva dana kasnije, 27. septembra,
koristeći “dva do tri M2 Bradly oklopna vo-
zila, trideset do četrdeset vozila Humvee i
osam do deset helikoptera”, više od stotinu
američkih vojnika upalo je na aerodrom u
Visokom i pretreslo objekte i zatečene letje-
lice u potrazi za zaprašivačima i bio-kemij-
skim materijalima koji bi se mogli koristiti
u mogućem napadu na američke baze u Bo-
sni. Tijekom pretresa objekata na visočkom
aerodromu “nisu otkrivene nikakve kemi-
kalije niti bilo kakav dokaz da se tu pripre-
ma teroristički napad.”
Dio akcija u to vrijeme bio je usmje-
ren protiv islamskih humanitarnih organi-
zacija, kao i protiv pojedinaca čije su ak-
tivnosti u toj zemlji nadzirane i smatrane
opasnima. Privođenje članova “alžirske
skupine” obavljeno je poput ranije opisa-
nih akcija koje su izvedene u BiH nakon
11. rujna 2001., tj. “na temelju višestru-
58 kih obavještajnih izvještaja koji su ukazi-
vali na mogućnost terorističkih napada na
američke ili SFOR-ove ciljeve u Bosni.”
SAD su nadzirale elektronsku komunika-
ciju i telefonske pozive, koristeći “nacio-
nalna i taktička sredstva koja pripadaju
vojnim i civilnim obavještajnim služba-
ma,” izjavio je tada neimenovani dužno-
snik NATO-a u BiH.
Naturalizirani teroristi?
Po onome što je o slučaju “alžirske sku-
pine” danas moguće utvrditi, američke oba-
vještajne službe prisluškivale su telefonske
razgovore barem jednog od Alžiraca (Ben-
sayah Belkacem) i utvrdile kako je zvao
najbliže vojne suradnike Usame bin Ladena
(Abu Zubaydahu i Abu el-Ma’alija) na nji-
hove satelitske telefone u Afganistanu i tra-
žio da mu pošalju lažne putovnice zapadnih
J zemalja, na temelju čega je zaključeno da
O priprema teroristički napad, a da bi putovni-
ce trebale omogućiti počiniteljima lakši bi-
U jeg. Objavljeno je također da su članovi ove
skupine planirali napasti američku ambasa-
R du u Sarajevu, koja je od 16. do 19. listopa-
da 2001. bila zatvorena zbog “vjerodostojne
N sigurnosne prijetnje.” Američke tajne služ-
A be su putem Veleposlanstva SAD tu infor-
maciju dostavile Federalnom MUP-u. Usli-
L jedilo je uhićenje Belkacema i svih onih
koju su s njim imali češće telefonske kon-
takte, a to su: Mustafa Idir, Muhamed Neš-
la, Hadždž Boudella, Lakhdar Boumedie-
nne i Saber Lahmar. Osumnjičenima je
određen jednomjesečni pritvor koji je ka-
snije produžen za još šezdeset dana. Na te-
melju činjenice da je protiv njih podignuta
kaznena prijava za djelo terorizma, potkraj
studenoga 2001. federalni doministar unu-
tarnjih poslova Tomislav Limov potpisao je
rješenje kojim se pripadnicima “alžirske
skupine” oduzima bh. državljanstvo. No,
oduzimanje državljanstva samo na osnovu
činjenice da je protiv nekog podnesena ka-
znena prijava znači donošenje presude prije
odluke suda. U Kantonalnom tužilaštvu u
Sarajevu u tijeku je proces protiv nekoliko
visokopozicioniranih javnih dužnosnika
zbog nezakonitog izručenja “alžirske gru-
pe”, među kojima su Zlatko Lagumdžija i
Tomislav Limov. Istraga je već poodmakla
i trebala bi se privoditi kraju, ali glasnogo-
vornica u interesu istrage ne može iznositi
nikakve detalje.
Želeći zaštititi svoje obavještajne izvo-
re i metode prikupljanja informacija, ame-
ričke vlasti su predočile bh. vladi samo
sažetak operativnih saznanja o aktivnosti-
ma šestorice arapskih humanitarnih djelat-
nika, od kojih je većina bila iz Alžira. Me-
đutim, Amerikanci nisu dostavili dokaze
bh. pravosudnim organima. Sud je procije-
nio da zbog nedostatka dokaza nema osno-
ve za pokretanje kaznenog postupka protiv
članova “alžirske grupe” i naložio njihovo
oslobađanje, a i Dom za ljudska prava BiH
izdao je uputu kojom se sprječava njihov
izgon iz zemlje. Suočene s dokazima koji
su ukazivali na njihovu moguću krivnju i s
odlukom suda, koji je bez tih dokaza imao
svezane ruke, vlasti u Sarajevu pokušavale
su naći izlaz iz te situacije.
Ivica Mišić, ondašnji čelnik Koordi-
nacionog tima za borbu protiv terorizma
u BIH, otkrio je: “Tada sam stupio u kon-
takt s alžirskim ambasadorom u Rimu,
koji je bio nerezidentni ambasador, ali
pokrivao je i BiH. Pozvao sam ga i rekao
mu kakva je situacija. Imamo šestoricu
Alžiraca, za koje postoje indicije da su
članovi GIA-e, i mi smo spremni isporu-
čiti ih Alžiru. On se u ovom prvom kon-
taktu time oduševio. Onda sam napisao o
tome službenu notu koju je primio i po-
tvrdio kako je sve u redu. Došlo je čak
dotle da sam ugovorio avion za njihov
transport u Alžir. Međutim, 48 sati prije
toga, isti ambasador me nazvao telefo-
nom i rekao da ih Alžir ne može prihvati-
ti. Naveo je razloge: da nema predsjedni-
ka, da nema premijera u zemlji, da bi bilo
potrebno prvo da predstavnici bezbjedno-
snih agencija ili ministarstava unutrašnjih
poslova ostvare kontakte i tako dalje. Da-
kle, to je vrlo indikativno, da se ambasa-
dor, odnosno alžirska vlada u zadnji čas
predomisli. Očito je prihvat ovih osoba u
ovom trenutku i za njih bio vrlo delika-
tan.” Slučaj “alžirske grupe” je najmanje
bio delikatan za američke vlasti. Kada im
je, nakon pritiska američkih predstavnika
u BiH, vlada u Sarajevu izručila šestoricu
pritvorenika, Amerikanci su ih otpremili
u vojnu bazu Guantanamo Bay na Kubi,
gdje su pritvarane osobe koje su osumnji-
čene, ali ne i službeno optužene, za pove-
zanost s terorizmom. Osnovan u siječnju
2002. godine, postao je simbol primjene
agresivnih metoda ispitivanja.
Nekoliko dana nakon prisilnog dovo-
đenja “alžirske grupe” Bush je pred Kon-
gresom 2002. godine, u govoru o stanju
nacije, pohvalio suradnju bh. vlasti u “bor-
bi protiv terorizma” i pozvao druge zemlje
da slijede ovaj primjer. “I dok se naše naj-
vidljivije vojne aktivnosti odvijaju u Afga-
nistanu, SAD djeluju i drugdje. Naši vojni-
ci, zajedno s bosanskom vladom, uhvatili
su teroriste koji su željeli izvesti bombaški
napad na našu ambasadu (u Sarajevu,
op.a.). Mnoge države aktivno pomažu, ali
neke vlade, suočene sa strahom, ostaju
suzdržane. No, imajte na umu, ako one ne
budu djelovale, Amerika hoće,” izjavio je
George W. Bush. U istom je govoru izja-
vio da Saddam Hussein pokušava nabaviti
aluminijske cijevi iz Nigera, no naknadno
su se obje tvrdnje pokazale neistinitima.
Sudac Richard Leon 20. studenog
2008. naložio je američkim vlastima da
poduzmu sve nužne mjere kako bi ubrzali
proces oslobađanja petorice zatvorenika
te njihovo vraćanje u zemlju iz koje su
stigli na Kubu. Istaknuo je da je neosno-
vana tvrdnja američke vlade da su plani-
rali odlazak u Afganistan kako bi se bori-
li protiv koalicijskih snaga, budući da je
zasnovana iz samo jednog nepotvrđenog
izvora. Ipak, sudac Leon je u presudi na-
veo kako je vlada SAD-a dostavila do-
voljno dokaza da je jedan od zatočenih,
Belkacem Bensayah, planirao oružani na-
pad na američke snage u Afganistanu.
Optuženici su putem video linka sa
Guantanama pratili suđenje, te su tako
mogli čuti pobijanje “vjerodostojnog
iskaza” koji je dao zatvorenik Enam Ar-
naut protiv Hadždža Boudella da je ovaj
navodno bio obučavan u Al-Qaidinom
kampu u Afganistanu. Odvjetnici su do-
kazali da je američko ministarstvo pravo-
suđa samo prije pet godina ocijenilo da
Arnaut kao svjedok “nije pouzdan”. Još
čudnije je da su šestorica zatvorenika ci-

jelo vrijeme imali status “neprijateljskih
boraca”. Djelomična optužba protiv Ben-
sayaha sadrži navodno posjedovanje ko-
mada papira u njegovoj kući na kojem se
nalazio broj telefona Abu Zubaydaha, no
jedan od odvjetnika Stephen Oleskey
izjavio je da je “bosanska policija ustano-
vila da je broj telefona nepostojeći kako u
Afganistanu tako i u Pakistanu”. Dodao
je da vjeruje “da je u javnost prvo plasira-
na informacija da je otkriven broj telefo-
na prije nego što je nađen.”
Nadalje, odvjetnici okrivljenika sa-
znali su da su Amerikanci prijetili da će
povući mirovne snage iz BiH ako se ova
šestorka ne isporuči. Zamjenik američkog
ambasadora Christopher Hoch rekao je
Aliji Behmenu, bosanskom premijeru, da
ako mu on ne isporuči šestorku, “neka
onda Bog bude na pomoći Bosni i Herce-
govini”. Tadašnji visoki predstavnik u
Bosni Wolfgang Petritsch potvrdio je isti-
nitost prijetnje, koja je vrlo dobar indika-
tor kako je američka vanjska politika po-
stala nemilosrdna i neprincipijelna u vri-
jeme Bushovog “rata protiv terorizma”.
Povlačenjem vojne i diplomatske podrške
mirovnom procesu u BiH, Amerikanci bi
okrenuli leđa Daytonskom mirovnom
procesu koji su sami inicirali. Kada se bo-
sanski sud spremao na puštanje na slobo-
du ove šestorke, premijer Behmen je in-
formiran da su Bush, Cheney i Rumsfeld
osobno bili upoznati sa slučajem i da je
Bijela kuća u slučaju njihovog oslobađa-
nja odlučila da ih američke snage stacio-
nirane u BiH moraju uhapsiti “primjenju-
jući svaku potrebnu silu”. Tako ih je,
usprkos tromjesečnoj istrazi bosanske po-
licije, njihovim oslobađajućim presuda-
ma kao i zahtjevu Ureda za ljudska prava,
američka vojska u siječnju 2002. svu še-
storicu uhapsila, stavila u lance i s pove-
zom na očima smjestila u avion za Guan-
tanamo.
Happy end?
Budući je utvrđeno da Mustafa Idir,
Muhamed Nešla i Hadždž Boudella, troji-
ca od petorice oslobođenih Alžiraca, po-
sjeduju državljanstvo BiH, američke su ih
vlasti 16. prosinca 2008. vratile u Saraje-
vo. Preostala dvojica sudski oslobođenih,
Lakhdar Boumedienne i Saber Lahmar,
još su u Guantanamu, a nisu vraćeni u
BiH jer im je u međuvremenu oduzeto dr-
žavljanstvo BiH. Iako njihovi odvjetnici
tvrde da ih BiH mora preuzeti, neizvjesno
je hoće li se i kada to dogoditi, s obzirom
da također imaju i državljanstva zemalja
iz kojih su tijekom rata došli u BiH.
Američka sramota
Trojicu Alžiraca na sarajevskom aero-
dromu dočekali su članovi obitelji i neko-
liko vehabija. Iako su odmah nakon pro-
vjere identiteta pušteni na slobodu, sva
trojica će i dalje biti predmetom nadzora
sigurnosnih i policijskih službi u BiH. Na-
ime, Ministarstvo sigurnosti BiH bilo ih je
proglasilo opasnima za nacionalni interes
države, što znači da moraju biti pod stal-
nom paskom. I taj podatak potvrđuje da je
BiH vrlo nerado primila natrag Alžirce,
iako je formalno u proteklih sedam godina
uputila nekoliko zahtjeva za njihovo oslo-
bađanje. Međutim, takvi su zahtjevi više
bili posljedica sudskih odluka te pritisaka
organizacija za ljudska prava i dijela jav-
nosti, a ne stvarne želje vlasti da Alžirce
vrate u BiH. Njihov povratak došao je u
vrijeme kada vlasti u Sarajevu privode
kraju aktivnosti na oduzimanju državljan-
stava i protjerivanju osoba afro-azijskog
podrijetla, koji su se u ratu borili u redovi-
ma Armije BiH. Zbog tvrdnji da su mnogi
od njih bili povezani s terorističkim orga-
nizacijama, BiH se našla na udaru među-
narodnih kritika i američkih zahtjeva da
“riješi” taj problem te se “oslobodi imidža
zemlje koja je utočištem radikalnim mu-
slimanima”.
Što se Guantanama tiče, radi učestalo-
sti nezakonitih postupanja sa osumnjiče-
nicima, zatvaranje istog bilo je jedno od
predizbornih obećanja novoizabranog
američkog predsjednika Baracka Obame.
Prvom se odlukom od preuzimanja duž-
nosti 20. siječnja 2009., onom o prekidu
progona osumnjičenih terorista u Guanta-
namu, dokazao kao endemski političar
koji se trudi ispunjavati data obećanja. “U
interesu pravde i na zahtjev predsjednika
SAD-a i ministra obrane Roberta Gatesa,
Vlada zahtijeva da vojna povjerenstva
dopuste prekid postupaka do 20. svibnja”,
stoji u odluci poslanoj sucima u Guanta-
namu. Ta vojna povjerenstva utemeljio je
Kongres 2006. kao tijela koja nisu ni kla-
sični savezni sudovi ni vojni sudovi, a
kritizirali su ih kao tijela koja krše temelj-
na prava SAD-a.
Obama je 22. siječnja potpisao četiri
izvršne uredbe, a u onoj o zatvaranju Gu-
antanama je naložio da se predmet po
BOSANSKI BAROMETAR
predmet razmotre slučajevi svih 245 za-
točenika, optuženih ili osumnjičenih za
terorizam. Na sastanku s umirovljenim
časnicima Oružanih snaga SAD, Obama
je potpisao i uredbe o zatvaranju svih za-
točeničkih centara CIA-e diljem svijeta
(pa i onih tajnih) te uvođenju CIA-ovog
vojnog terenskog priručnika za ispitiva-
nje zatočenika, koji zabranjuje waterbo-
arding, simulirano pogubljenje utapa-
njem, i druge metode mučenja i prisile.
“Kako bismo obnovili poštivanje među-
narodnih ugovora, uključujući Ženevske
konvencije, i provedbu zakona SAD-a,
izdajem uredbu kojom se učinkovito osi-
gurava da svatko tko je u američkom za-
točeništvu mora biti ispitan po vojnom
terenskom priručniku... poštujući pravilo
da mi ne mučimo”, rekao je Obama. Isto-
dobno je poručio da SAD nastavlja ener-
gičnu borbu protiv terorizma, u kojoj na-
mjerava “pobijediti pod svojim uvjeti-
ma”. Odbacio je “lažan izbor” između si-
gurnosti i ideala, ističući kako poštivanje
temeljnih vrijednosti i ideala može samo
ojačati SAD u borbi protiv terorističkih
organizacija u svijetu. Četvrtom uredbom
osnovao je međuagencijsku radnu skupi-
nu, u kojoj će biti ministarstva obrane,
pravosuđa, domovinske sigurnosti, State
Department, CIA, FBI i drugi, a koja tre- 59
ba podnijeti izvješće o mogućim daljnjim
koracima u odnosu na zatočenike koji su
trenutačno u Guantanamu.
Vlade zemalja članica Europske uni-
je, koje su već godinama pozivale na za-
tvaranje Guantanama, sada se nalaze pod
pritiskom da pomognu Baracku Obami u
prihvaćanju njegovih azilanata. Ministri
vanjskih poslova EU u Bruxellesu zapo-
čeli su raspravljati o planu kojim bi neke
od članica EU preuzele desetine zatvore-
nika koji bi, ukoliko ih se deportira u do-
movinu, bili izloženi mučenju ili prije-
kom sudu. Javier Solana, povjerenik za
vanjsku politiku EU, zajedno s još nekoli-
cinom europskih ministara inzistira na
tome da SAD omogući sve relevantne po-
datke o pritvorenicima i da omoguće pri-
stup njima, kako bi se EU uvjerila da ne
predstavljaju rizik u smislu terorističkih
napada. Sve je to još jedan dokaz teze bri-
J
tanskog sociologa Franka Furedija da da- O
nas živimo u “kulturi straha” u kojoj se
kontinuirano proizvodi paranoja. Posljed- U
njih smo se nekoliko godina naizmjenič-
no bojali AIDS-a, SARS-a, ptičje gripe i R
kravljeg ludila, a sada se nastavlja strah
od globalne prijetnje – terorizma, te rađa
N
novi, onaj od financijske krize, čije je po- A
stojanje u Hrvatskoj premijer Sanader tek
nedavno potvrdio.  L
 BOSANSKI BAROMETAR
Pokušaj rekonstrukcije Vijeća ministara BiH i Vlade Federacije BiH
SDA, HDZ i SNSD ubacili u rikverc
Prvi pokušaj realizacije dogovora u Odžaku odmah je pao u vodu. Sada izgleda da to sijelo polako odlazi u zaborav,
ali “Odžak” nije bez posljedica. Prvi bi ih mogao osjetiti Tihić u SDA.
Edis Felić
Nakon sastanka u Prudu kod Odžaka,
kako smo vidjeli u prošlom broju “Jour-
nala”, trebalo se krenuti u rekonstrukciju
Vijeća ministara BiH i Vlade Federacije
BiH. Da podsjetimo, iz Vlade su trebali
odletjeti ministri iz Stranke za BiH i HDZ
1990, a Sulejman Tihić, Dragan Čović i
Milorad Dodik dogovorili su se da koali-
cija SDA, HDZ i SNSD upražnjena mje-
sta ponudi SDP-u. Naravno, takve dogo-
vore sprovode ozbiljne političke partije,
kojih je Bosna i Hercegovina uglavnom
lišena. Na vlasti pogotovo.
Predsjednik HDZ BiH Dragan Čović
kazao je početkom prosinca 2008. u Mo-
staru kako postoji realna mogućnosti da se
60 rekonstrukcija Vijeća ministara BiH pro-
vede do kraja godine. On je dodao kako je
za rekonstrukciju Vlade FBiH potrebno
više vremena zbog imenovanja i razrješa-
vanja nekih dužnosnika. “Ono što bi bilo
opasno jest to da u sljedeću godinu prene-
semo sve probleme koje danas imamo u
funkcioniranju izvršne vlasti kako na dr-
žavnoj tako i na federalnoj razini”, rekao
je Čović. Komentirajući sporazum iz Pru-
da, Čović je rekao kako vjeruje da je tim
sporazumom napravljana odlična stvar i za
BiH i za Hrvate u BiH. “Neki su, naravno,
mislili drugačije, a meni se čini danas kako
taj sporazum ima apsolutnu potporu jav-
nosti i predstavnika međunarodne zajedni-
ce. Na nama je sada da to implementiramo,
a već idući tjedan, nakon bajramskih pra-
znika, u Zastupničkom domu Parlamenta
BiH naći će se Zakon o državnoj imovini,
što će biti test za sve nas”, kazao je Čović,
J dodavši kako vjeruje da će većina podržati
O taj zakon. “Tu će se šestorka provjeriti na
djelu, jer će se vidjeti tko je stvarno spre-
U man podržati sporazum”, istaknuo je Čo-
vić. A baš se i pokazala. Kako ćemo vidje-
R ti, sve je bilo mrtvo slovo na papiru.
N promjenama se protivila i Stranka za BiH
Dogovor da se dogovara
A štiteći svoje kadrove u ključnom vladinom
Lider HDZ-a 1990 Božo Ljubić rekao
L je da SDA i HDZ BiH pričom o lošem
radu i potrebi promjena u Vladi Federaci-
je BiH, pa i Vijeću ministara, nastoje
skrenuti pažnju javnosti s najkrupnijeg
političkog pitanja u Bosni i Hercegovini
- reforme Ustava. “Uzrok lošeg rada Vla-
de naslijeđen je još od prošlog saziva.
Preko raznih grantova i budžetskih pozi-
cija koje su usmjeravane raznim instituci-
jama Bosne i Hercegovine i općinama,
išlo se na indirektnu kupovinu glasača.
Tko je kreirao budžet? Dominantne stran-
ke i u prošloj vladi Federacije Bosne i
Hercegovine, a to su bile SDA i HDZ
BiH. Sada se odgovornost pokušava loci-
rati negdje drugo”, kaže Ljubić.
Potpresjednik HDZ-a 1990 Martin Ra-
guž rekao je da SDA i HDZ BiH neće dobi-
ti legitimitet za rekonstrukciju Vlade prije
ustavnih reformi. “Krug političkih struktura
na relaciji Sarajevo – Banja Luka nastoji
provoditi truli kompromis o zadržavanju
postojećeg stanja. Jedini politički gubitnici
u takvom razvoju situacije bili bi Hrvati. Mi
se suprotstavljamo tome i poručujemo da je
sada vrijeme za ustavne promjene. Nema
izborne godine i ako je Dayton bio kompro-
mis sa ugrađenim trulim rješenjima, danas
nije vrijeme za trule kompromise dvojice na
račun trećeg”, smatra Raguž.
Suprotno njemu, u SDA smatraju da
im legitimitet za iniciranje rekonstrukcije
Vlade Federacije daje rezultat lokalnih iz-
bora. “Ukoliko ne bude dogovora o stra-
teškim pitanjima, između ostalog i o oda-
biru strateških partnera za izgradnju hidro-
elektrana, onda ćemo ponovo sjesti da vi-
dimo šta dalje raditi”, rekao je Tihić. To je
inače jedina konstanta bosanske političke
zbilje, gdje se sjedi i isjeđava, a nitko ništo
konkretno neće ponuditi (osim, naravno,
Dodika koji je uvijek konkretan, svidjelo
se to nama ili ne). Kao i u Vijeću minista-
ra, i prilikom prijedloga o rekonstrukciji
Vlade Federacije BiH, pored HDZ 1990,
resoru - Ministarstvu za energiju, rudar-
stvo i industriju.
Kad je u pitanju rekonstrukcija Vijeća
ministara, ni tu nije bilo ništa novo. Pa iako
je predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija
odlazio na razgovore s Tihićem i Čovićem,
nisu se uspjeli ništa dogovoriti oko ulaska
SDP-a u Vladu FBiH i Vijeće ministara, ta-
ko da je na taj način Lagumdžija politički
zapravo više profitirao nego da je pristao da
uđe u državnu i entitetsku vladu.
Desetak dana pred Novu godinu Do-
dik je, odjednom, (ne)očekivno rekao da
SNSD nema zahtjeva za promjene kadro-
va u Vijeću ministara BiH, te da ne oče-
kuje da će to biti tema razgovora s lideri-
ma SDA i HDZ-a Tihićem i Čovićem.
Vjerovatno je bio ponukan time što je go-
tovo prošlo mjesec dana od sijela u Odža-
ku, a nitko ništa nije napravio ni oko pro-
mjene Ustava ni oko rekonstrukcije Vla-
de. Ističući da podržava predsjedavaju-
ćeg, ministre i zamjenike ministara koji
dolaze iz SNSD-a u Vijeću ministara
BiH, Dodik je rekao da ne zna (ma je li?)
da li zahtjeva za promjenu imaju lideri
SDA i HDZ-a. Napomenuo je da on ne
može da odlučuje o njihovim izborima.
“Sposobni” i nesposobni ministri
U vezi s rekonstrukcijom Vijeća mini-
stara, kako smo rekli, najčešće su se spo-
minjale smjene ministara iz redova Stran-
ke za BiH i HDZ 1990. No, prema izvje-
štaju kojeg je objavio Centar civilnih inici-
jativa (CCI), koji provode evaluaciju rada
bosanske vlasti, nijedan ministar u aktual-
noj bosanskoj Vladi nije zaslužio prolaznu
ocjenu. Za devet mjeseci ministri i parla-
mentarci usvojili su svega 7,9% zakona, a
plaće sebi povećali za 100%. Tako je uči-
nak Vijeća ministara (na čijem čelu je be-
skičmenjak Nikola Špirić, Dodikov potrč-
ko) i Parlamenta BiH u proteklih devet
mjeseci katastrofalan. O neradu Vijeća mi-
nistara svjedoči primjer koji je iznio kon-
sultant CCI za monitoring rada Vijeća mi-
nistara BiH Denis Telić. “Za proteklih de-
vet mjeseci Vijeće ministara realiziralo je

33% od onoga što su planirali za 2008. go-
dinu... na sjednicama su proveli nešto ma-
nje od 6,5 sati mjesečno... tri mjeseca prije
isteka 2008. godine realizirali su svega 20
zakona iz programa rada, a planirali su ih
101”, rekao je Telić.
Ocjenu CCI devetomjesečnog rada
državnog parlamenta iznio je konsultant
ove organizacije Ivica Čavar te istakao da
su “od 134 zakona, koja su bila planirana
programom rada oba doma Parlamenta
BiH, parlamentarci usvojili ukupno 36
zakona ili 27% od njihovog godišnjeg
plana”. Portparol CCI Majda Behram
Stojanov rekla je da “u BiH vladaju nerad
i nemoral. A nemoral se ogleda u činjeni-
ci da su za ovakve sramotne rezultate i
niske brojke sebe nagradili povećanjem
plata i preko 100%”.
U CCI-u se pitaju da li je rješenje re-
konstrukcija Vijeća ministara. Ona neće
biti u fukciji povećanja efikasnosti tog or-
gana jer nije principijelne prirode. Kako
se kaže, personalno su ministri nevažni
pa je onda i rekonstrukcija bespredmetna.
Uradiće se rekonstrukcija, promijeniće se
ljude, a koncept ostaje isti. Upravo je
koncept ključni problem. Drugim riječi-
ma, u pitanju su politički obračuni i pre-
ma tome, s rekonstrukcijom ili bez nje
Vijeće ministara neće biti efikasno.
SDA s dva lica
Bilo ono efikasno ili ne, Odžački spo-
razum ni u prosincu 2008. nije bio realizi-
ran i kao da je polako odlazio u zaborav.
Došla je i Nova godina, a Čovićeva pro-
gnoza s početka ovog članka pala onog
trenutka kad je i izgovorena. Umjesto ovo-
ga, čini se da je mnogo zanimljivije bilo
unutar SDA. Sve je više i onih koji vjeruju
da bi u SDA-ovoj vrhuški u Sarajevu ko-
načno moglo doći do loma. Naime, jedan
“Journalov” sugovornik, dobar poznava-
telj prilika u SDA, smatra da će Tihić vrlo
teško politički preživjeti 2009. godinu.
Već nekoliko godina postoji opozicioni
blok unutar SDA kojeg predvodi Bakir
Izetbegović, Alijin sin, i taj blok je sve ja-
či. Doduše, Izetbegović je Tihića već par
puta pokušavao srušiti, ali se ovaj pokazao
puno tvrđim nego što je to izgledalo. Sada
je, tvrdi naš sugovornik, Tihić došao u po-
ziciju kada bi se mogao i zabrinuti za svoju
fotelju, pogotovo nakon gafa u vezi dogo-
vora oko Ustava i još koječega sa Čovićem
i Dodikom u Prudu kod Odžaka.
A da s tim sporazumom nešto ne šti-
ma i da je Tihić značajno riskirao potpi-
sujući ga, već smo nagovijestili u prošlom
broju “Journala”. Tada smo naveli da je
Bakir Izetbegović
veliko pitanje hoće li i svi poslanici SDA
u Parlamentarnoj skupštini BiH glasati za
ono što je Tihić dogovorio sa Čovićem i
Dodikom, a što je, da ponovimo, vrlo loše
za svakog onog tko voli Bosnu i Hercego-
vinu. Kao što smo već vidjeli, jedan od
tih odžačkh projekata, rekonstrukcija dr-
žavne i enitetske vlade, propao je, a zašto
se Tihić zalagao. To mu je bio i prvi po-
raz od Izetbegovićevog klana.
Kako je vrijeme odmicalo, ni za ostale
dijelove odžačkog dogovora ne može se
reći da se nešto krupno događalo. Nakon
dogovora činilo se, bar su tako tumačili
mnogi koji su “Odžak” podržali, da se
kreće s mrtve točke, no kasnije je cijeli
sporazum tonuo. Zapravo, kao da su i sa-
mi potpisnici, pogotovo laktaški primiti-
vac Dodik, činili sve samo da taj spora-
zum propadne. Svojim izjavama i potezi-
ma i sami su se udaljili od onoga što su
dogovorili. Doduše, kod Tihića je mogu-
će da je morao ustuknuti pred vrlo snaž-
nim i argumentiranim kritikama, ne samo
svojih protivnika unutar SDA, nego i šire
društvene zajednice, gdje su se mnogi
ugledni intelektualci, političari i novinari
izjasnili protiv “Odžaka”. Kada ovome
dodamo da je i HDZ 1990 žestoko kritizi-
rao predsjednika HDZ-a Dragana Čovića
te da je i on morao barem malo zašutjeti,
jasno je da su neki od njih shvatili da su
precijenili svoje snage. Da podsjetimo,
Tihić je, uz vrlo loš sporazum, u Prud kraj
Odžaka otišao samoinicijativno, ne oba-
vijestivši Predsjedništvo SDA, a kamo li
da se konzultirao s njegovim članovima.
Kao refleksiju odnosa unutar SDA mo-
gli bismo navesti primjer odnosa SDA i
novoformirane A-SDA u Unsko-sanskom
kantonu. Što ako se desi naizgled čudo, pa
da nakon nekog vremena svi današnji kan-
tonalni SDA-ovci budu izbačeni iz SDA te
njihovo mjesto preuzmu otpadnici, ovi iz
A-SDA. Drugim riječima da se upitamo,
što ako se A-sda-ovci vrate u SDA.
Naime, Bakir Izetbegović predvodi ek-
stremniji dio SDA koji je još uvijek u do-
brim odnosima sa cazinskim odmetnicima
koji su formirali A-SDA. Ako ekstremisti
BOSANSKI BAROMETAR
detroniziraju Tihića i Izetbegović preuzme
stranku (ili netko od njegovih ljudi), onda bi
se moglo desiti da sadašnja SDA-ovska
garnitura u USK-u padne. Zašto? Zato što
su se sadašnji krajiški SDA-ovci još ono-
mad čvrsto izjasnili u korist Tihića, čak pr-
kosno odbijajući Izetbegovića, kome su ta-
da jasno stavili do znanja da o njemu nema-
ju lijepo mišljenje, iako je sin Alije Izetbe-
govića. To im Izetbegović junior nikad nije
zaboravio i samo čeka priliku da im se
osveti. S druge strane, sadašnji A-sda-ovci
su tada još bili članovi SDA i više su nagi-
njali Izetbegoviću nego Tihiću, pa je i s te
strane pakt moguć. Zato ništa ljepše neće
doživjeti ni Izetbegovićeva struja u držav-
nom SDA ni odmetnuta struja, koja je sada
u A-SDA, ako Izetbegović zbriše Tihićeve.
Tada bi on mogao pozvati A-SDA da se po-
novo formalno ujedini sa SDA, što bi prak-
tično značilo da odmetnici iz A-SDA pre-
uzmu krajiški SDA. Koliko su ovi nekadaš-
nji stranački drugovi zakrvili odnose, govo-
ri i podatak da SDA-ovci odmetnike u A-
SDA zovu vehabijama i što se poklapa,
prema takvom tumačenju, sa razvojem do-
gađaja, jer ovdje su pakt “potpisali” vehabi-
je (A-SDA) i ekstremni dio SDA (Bakir
Izetbegović). A pad SDA bi se mogao desi-
ti ako DNZ (stranka Fikreta Abdića) u
Skupštini USK-a podrži A-SDA i Stranku 61
za BiH u formiranju nove Kantonalne vla-
de. Zato ćemo možda, koliko sutra, a što
nas više ništa ne smije iznenaditi, svjedočiti
sporazumu Rifat Dolić – Bakir Izetbegović,
iako su njihovi politički uzori (Fikret i Ali-
ja) bili ljuti protivnici. U suprotnom, Izetbe-
govićeva struja u SDA bi mogla biti barem
privremeno zaustavljena u naletu. Slična je
situacija i u Cazinu, jer je to jedina općina
koja nije formirala vlast poslije listopadskih
lokalnih izbora zato što su podjednak broj
glasova dobili A-SDA i SDA, pa će sve ovi-
siti kome će se priključiti DNZ. Interesan-
tno je da i jedni i drugi potajno zovu DNZ u
koaliciju ispitujući teren što o tome misle
njihovi birači. Zato Krajina na neki način
ponovo drma Bosnu, kao i mnogo puta u
povijesti. Bude li Dolić dao šansu A-SDA u
Cazinu, moraće je dati i u Kantonu čime će
pasti Vlada koju čini SDA. To će biti veliki
udarac Tihiću nakon čega bi Izetbegović
J
mogao dobiti krila. O
Tihiću se nakon “Odžaka” klimala fo-
telja, a Izetbegović njene noseće poluge U
polako je još više odšarafljivao. No, kako
je Tihić čovjek koji izgleda naoko izgu- R
bljen, ali to zapravo nije, pokazao je da će
Izetbegović junior morati čekati svojih pet
N
minuta duže nego bi htio. Naime, u siječ- A
nju 2009. desilo se novo iznenađenje sa-
stankom odžačke trojke u Banja Luci.  L
 BOSANSKI BAROMETAR
U Banja Luci održan novi sastanak Čovića, Dodika i Tihića o ustavnim promjenama
Dogovorene četiri teritorijalne jedinice
Precizirat će se nadležnosti države, srednje razine i lokalne zajednice, a značajan dio ovlasti bit će zajedničke - države
i srednje razine vlasti.
Edis Felić
Lideri HDZ-a, SDA i SNSD-a Dragan
Čović, Sulejman Tihić i Milorad Dodik
iznenadili su bosansku javnost sastavši se u
Banja Luci krajem siječnja 2009. godine,
dogovorivši četiri teritorijalne jedinice (TJ)
kao srednju razinu vlasti u okviru BiH. U
njihovoj zajedničkoj izjavi stoji da je ovim
prudski dogovor razriješen, te ostaje samo
da ga implementiraju institucije u BiH. Ka-
kav će karakter imati četiri TJ, ova trojka će
se pokušati dogovoriti 23. veljače u Mosta-
ru, kada će domaćin biti Čović.
Njihov je stav da BiH treba biti suve-
rena decentralizirana država organizirana
na tri razine vlasti. Srednja razina vlasti
utemeljena je na diobi vlasti na zakono-
davnu, izvršnu i sudsku. Kad je u pitanju
62 pravni status Distrikta Brčko, amanda-
man na Ustav BiH trebao bi glasiti: “Brč-
ko Distrikt BiH postoji pod suverenitetom
BiH u oblastima koje spadaju pod nadlež-
nosti institucija BiH, čija je teritorija u
zajedničkoj svojini (kondominij) entiteta
te da je jedinica lokalne samouprave s
vlastitim institucijama i propisima s ovla-
štenjima i statusom iz Konačne odluke
Arbitražnog suda za spor o međuentitet-
skoj liniji razgraničenja u oblasti Brč-
kog.” Odnosi između Brčko Distrikta
BiH i institucija entiteta mogu se urediti
zakonom, a Ustavni sud BiH nadležan je
odlučivati o bilo kojem sporu u vezi sa
zaštitom utvrđenog statusa i ovlaštenja
Brčko Distrikta, koji se može javiti izme-
đu jednog ili svih entiteta i Brčko Distrik-
ta BiH. Takav spor isključivo može po-
krenuti većina zastupnika Skupštine Brč-
ko Distrikta BiH koja uključuje najmanje
J jednu trećinu izabranih zastupnika iz reda
O svakog od konstitutivnih naroda.
Zakonom o državnoj imovini BiH za-
U ključeno je kako je to imovina BiH koja
će se shodno sporazumu kao sastavnom
R dijelu zakona podijeliti između institucija
BiH, entiteta, Brčko Distrikta BiH i opći-
N na. Imovina će se knjižiti na osnovu ovog
A zakona i sporazuma, a na novom sastanku
lideri stranaka će razmotrit i pitanje dvoj-
L nog državljanstva za sve građane BiH.
Sulejman Tihić i Dragan Čović
I na kraju, trojka je zaključila da se od
Vijeća ministara BiH zatraži da iznađe
mogućnost dobijanja povoljnog kredita
od 500 milijuna KM radi rješavanja pro-
blema izbjeglih i raseljenih osoba. Ova bi
se sredstva implementirala proporcional-
no nacionalnoj strukturi stanovništva pu-
tem državne Komisije za izbjeglice BiH.
Dodik tvrdi da je RS spašena
Ovo je sve što su naši pregovarači bili
spremni podijeliti s javnošću. Što se deša-
valo između toga, da li je nekom neko
nešto obećao, da li se pričalo diskretno
čak i među njima trojicom te da li su je-
dan drugom namigivali dok su zauzimali
svoje stavove, to je vrlo teško reći. Reak-
cije su bile uobičajene, ali ovdje bi valja-
lo primijetiti jedno. Još nakon Odžaka
ova je trojka, pored žestokih reakcija nji-
hovih oponenata, iznosila vrlo oprečna
tumačenja njihovog dogovora, tako da se
vjerovalo da su se Čović i Tihić uplašli
reakcija, a da ni Dodiku nije bilo svejed-
no. Javnost je zaključila da je odžački do-
govor uslijed njihovih oprečnih tumače-
nja postao mrtvo slovo na papiru i da od
toga nema ništa. No, i nakon banjalučkog
sijela njihova tumačenja postala su opreč-
na, posebno Tihićeva i Čovićeva spram
Dodikovih. Ipak, sada je javnost oprezni-
ja, a Tihić i Čović daju daleko konkretni-
ja objašnjenja nego nakon Odžaka, a u
kojima se osjeti i nešto odlučniji ton nego
ranije. Naravno, ako to nije gluma.
Srpska demokratska stranka (SDS)
bila je “zapanjena” zajedničkom izjavom
za suverenu državu BiH, dok je član Pred-
sjedništva BiH Haris Silajdžić Tihića op-
tužio za izdaju BiH, jer će se navodno
dijeliti samo entitet Federacija BiH na
dva dijela (bošnjački i hrvatski). Spome-
nuo je i nove sukobe Bošnjaka i Hrvata te
je dodao kako nikada neće pristati na ide-
je u kojima se Mostar spominje kao stolni
grad. Za SDP je pak neprihvatljivo da se
500 milijuna KM kredita implementira
proporcionalno nacionalnoj strukturi sta-
novništva, što u ovoj stranci smatraju be-
smislenim imajući u vidu da se ni protje-
rivanje, etničko čišćenje i genocid u BiH
nisu dešavali proporcionalno. “U skladu s
njihovom dosadašnjom praksom, ne bi
nas iznenadilo da svaki od potpisnika
sporazuma isti različito tumači: Dodik da
tvrdi kako je RS opstala, Čović da je do-
bio treći entitet, a Tihić kako će BiH ima-
ti četiri regije koje će prelaziti entitetske
linije”, kazali su SDP-ovci.
I pogodili su. Dodik je požurio da obja-
sni kako će “prije nestati Bosna i Hercego-
vina nego Republika Srpska”, što je bila
njegova reakcija na Tihićevu tvrdnju da
neće postojati Republike Srpske. “Ako je
Sulejman Tihić slagao i rekao da to znači
nestanak RS to govori naprosto da on nije
ni za kakve razgovore. On je jasno čuo od
mene da nema nikakvog razgovora o RS.
Oni mogu podijeliti Federaciju BiH, što
odgovara HDZ-u i nekim drugim stranka-
ma”, rekao je Dodik.
Tihić i Čović tvrde da RS nije
spašena
Dodik je bio primoran ovako reagirati
jer je osjetio žestoke reakcije pa i zbunje-
nost u većem dijelu svoga entiteta. “Dodik
ima pravo reći šta misli i želi. Ako će po-
stojati četiri regije, promjene entitetskih
linija su neminovnost. Svi ćemo mi u raz-
govorima morati učiniti bolne kompromi-
se. Ne mislim samo na nas trojicu nego i
na ostale političke lidere u BiH”, rekao je
Tihić. On je dodao da je priča o četiri teri-
torijalne jedinice samo dotaknuta i da će se

o tome tek razgovarati na slijedećem sa-
stanku. To je potvrdio i Čović rekavši da
unutarnji preustroj BiH mora biti radikalan
te da se on mora odnositi na cjelokupni dr-
žavni teritorij, uključujući i Dodikov enti-
tet. “To znači da apsolutno postoji moguć-
nost da se neki dijelovi današnje RS nađu
u nekim drugim teritorijalnim jedinica-
ma”, izjavio je Čović. On je odlučno odbio
Silajdžićeve prigovore da su Čović i Tihić
zapravo pristali na podjelu Federacije BiH
na hrvatski i bošnjački dio. “Crtanje karata
posljednja je stvar koju ćemo napraviti. To
će biti završna faza gdje ćemo pokušati ve-
zivati određene općinske prostore i dijelo-
ve općina za pojedinu teritorijalnu jedini-
cu. Nije naša nakana praviti državice u dr-
žavici, nego osigurati kvalitetnu i dugo-
ročno održivu BiH”, rekao je Čović.
Tihić smatra kako su ovim napravljeni
veliki koraci u rješavanju akutnih problema
državne imovine, statusa Brčkog, dvojnog
državljanstva te izbjeglica i čudio se što nije
dobio pohvale jer je Dodik “prihvatio činje-
nicu da je BiH suverena, demokratska, se-
kularna država”. Kad je u pitanju srednja
razina vlasti, Tihić je rekao da ne treba mi-
ješati u to Distrikt Brčko ili izmišljati dis-
trikt Sarajevo, objasnivši da je Brčko lokal-
na samouprava, a o distriktu Sarajevo nije
bilo ni riječi. Prema njemu, četiri teritorijal-
ne jedinice, koje on zove regijama, trebale
bi činiti regija Tuzla na sjeveru do Save, a
na istoku do Drine. Banjalučka regija obu-
hvatala bi Krajinu, sarajevska bi, osim Kan-
tona Sarajevo, zahvatala prostor do Drine te
dio središnje Bosne, a mostarska regija pro-
tezala bi se od granice Crne Gore do Gla-
moča i Drvara. “Rekli smo da će postojati
četiri teritorijalne jedinice. Ispod toga se ne-
će ići. Može biti i više regija, ali se ispod
četiri neće ići”, navodi Tihić.
Ovim bi se dogovorima, objasnio je Ti-
hić (iz svog kuta) precizirale nadležnosti
države, srednje razine i lokalne zajednice, a
značajan dio ovlasti bit će zajedničke - dr-
žave i srednje razine vlasti. U segmentu
funkcioniranja vlasti Tihić očekuje uvođe-
nje institucije predsjednika umjesto Pred-
sjedništva, premijera i Vlade umjesto pred-
sjedavajućeg i Vijeća ministara, najmanje
još dva državna ministarstva te veći broj dr-
žavnih zastupnika od dosadašnjeg. Najvje-
rojatnije će se u Domu naroda ukinuti enti-
tetsko glasanje, a radit će se i na redefiniciji
entitetskog glasanja u Zastupničkom domu
BiH. “Optimista sam da ćemo u promjena-
ma Ustava BiH ugraditi odredbe iz Europ-
ske konvencije o ljudskim pravima. To zna-
či da će svaki građanin imati pravo da bira i
bude biran, bez obzira na to gdje u BiH ži-
vio”, zaključio je Tihić.
Tihić je prvi put otkako pregovara re-
kao konkretno svoj stav, jer do tada nitko
nije oponirao primitivnim istupima Milo-
rada Dodika. Sada Tihić ipak kaže iznena-
đujuće otvoreno da će Dodik morati popu-
stiti te da regije trebaju biti utemeljene na
zemljopisnim, gospodarskim i prometnim
kriterijima. Njegove riječi gotovo je pono-
vio Čović, osim u dijelu kada govori o te-
ritorijalnim jedinicama, gdje ih Čović (iz
svog kuta) zove federalnim jedinicama.
Oprečne izjave u funkciji
smirivanja oponenata
Što se tu zapravo dešava. Primjerice, u
Prudu je dogovoreno da će se Ustav mije-
njati amandmanski, što znači korak po ko-
rak i ništa nije nagovještavalo da bi se u nje-
mu nešto bitnije promijenilo. No, upravo je
Čović otkrio da su trojica lidera već u Prudu
dogovorili, a u Banja Luci potvrdili, da će se
praviti potpuno novi Ustav, ali da “kao
osnovu još uvijek moramo držati ono što
imamo, to je Aneks 4 Daytonskog sporazu-
ma”. Njegovo zalaganje za radikalne pro-
mjene Ustava nešto su sasvim novo, kao i
kod Tihića, i sasvim otvoreno istupa opreč-
no Dodiku. Čak što više, on je rekao da će
ovo što trojka radi u suštini dati iz temelja
potpuno novi dokument, odnosno Ustav
BiH, a što je još važnije, najavio ga je tamo
negdje do lipnja 2009. Zato su se mnogi pi-
tali kako to da uprkos oprečnim stavovima
ipak nema tako žestoke svađe preko medija,
baš kao ni nakon Odžaka, iako je tada, da
ponovimo, sve izgledalo izgubljeno. “Zbog
svog glasačkog tijela, zbog naroda koji prati
ovo i u Republici Srpskoj i u Federaciji, me-
đu Hrvatima i Bošnjacima, izlazimo sa sta-
vovima koji će biti tolerantni jedni prema
drugima. Gospodin Dodik je vrlo jasno ka-
zao, sve dok se ne dogovorimo drugačije, ja
ću govoriti da je neupitna Republika Srpska.
Gospodin Tihić isto je tako vrlo jasno kazao,
sve dok se ne dogovorimo, dok ne budu ko-
načnim ustrojem definirane pojedine fede-
ralne jedinice, govorit će o tome da govori-
mo o teritoriji čitave BiH”, rekao je Čović.
Tako su trojica lidera vjerovatno odluči-
la nastupati svaki vukući vodu na svoj mlin,
a istovremeno pokušavati se oko nečega
dogovoriti. Ove oprečne izjave dane su pod
pritiskom optužbi za nacionalnu izdaju te su
namijenjene smirivanju strasti u vlastitim
nacijama. Tamo gdje su mogli, nisu dizali
tenziju, pa su sva trojica u zvaničnoj izjavi
naveli da se radi o “teritorijalnim jedinica-
ma”, koje pak tumače svaki na svoj način.
Ipak, ovdje treba reći, još uvijek je nepo-
znanica do kojeg stupnja ovlasti će se ići i
da li će teritorijalne jedinice biti nacionalne,
BOSANSKI BAROMETAR
zašto se zalažu Dodik i Čović, ili će biti
spravljeni na osnovu gospodarskih, promet-
nih i drugih kriterija. Očito je, ako će imati
zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, da će
teritorijalne jedinice imati visoke ovlasti, ali
ovdje treba upozoriti na još jednu opasnost.
Naime, u kuolarima se priča da je Dodik
pristao na to da ustupi dio Posavine u kojem
su Hrvati prije bili većina, a Bonjacima Sre-
brenicu. To je nemoguće provjeriti, ali je
važno reći da bi Dodik bio spreman ustupiti
neke dijelove Bošnjacima, poput Srebreni-
ce i nešto malo istočne Bosne, samo da do-
bije ono što je tražio – legalizaciju Republi-
ke Srpske. To bi bila velika greška, jer bi-
smo prodali značajan dio bosanske države
za jednu Srebrenicu.
S druge strane, moguće je da je Dodik
popustio, jer se mnogo priča o tome kako
je svojim izjavama i postupcima počeo
opasno ići na živce nekima u međunarod-
noj zajednici, pa se sastanak u Odžaku tu-
mačio i kao spašavanje njegove glave.
Ipak, “Odžak” (ili “Prud”) snažno je podu-
prla Međunarodna zajednica, a francuska
diplomacija pogotovo, za koju se kaže da
je kontaktirala Tihića i duvala mu u leđa
da krene u realizaciju sporazuma. Kada se
uzme u obzir da bi u ožujku Ured OHR-a,
nakon odlaska Miroslava Lajčaka, mogao
još i ojačati te da bi mogao preuzeti aktiv- 63
niju ulogu u bosansko-hercegovačkoj kri-
zi, onda je vrlo lako moguće da je Dodiku
došlo do grla. U tom smislu trojka je i na-
stupila, svjesna da je međunarodna zajed-
nica ljuta na Srbe, ali da neće ići u potpu-
nosti s njihovim kažnjavanjem. Drugim
riječima, država će ojačati, ali će se saču-
vati srednji nivo vlasti koja ima zakono-
davnu, izvršnu i sudsku funkciju (poput
entiteta sada), ali s manjim ovlastima.
Za usvajanje ovih amandmana na Ustav
BiH potrebna je podrška dvije trećine čla-
nova Zastupničkog doma BiH, odnosno 28
glasova, dok SDA, HDZ i SNSD imaju
ukupno 19. Stranka za BiH ima osam posla-
nika i neće dati svoj glas, ali nije isključeno
da SDP-a s pet i HDZ 1990 s dva poslanika
daju podršku trojki. Nedostaju još barem
dva glasa, a po jednog poslanika imaju BPS,
DNS, DNZ, NSRzB, PDP, DP i SDS. Pri-
tom BPS i NSRzB kategorično odbijaju
J
dogovor trojke, prvenstveno dijela koji se O
tiče unutarnjeg uređenja, dok ostale stranke
još “vagaju”. Kako sada stvari stoje, najbli- U
ži podršci su srpski PDP te DNZ, koji je
nagovjestio da će dati podršku samo ako se R
bude formirala peta regija – Krajina, koju bi
činile općine prijeratne Regije Bihać.
N
Prođe li ovo, Sulejman Tihić bi ipak A
mogao još više ojačati svoju poziciju u
Stranci demokratske akcije.  L
 BOSANSKI BAROMETAR
Zapaljena džamija u Fazlagića Kuli kod Gacka
Elektročetnici
Vještak Sekula Mićić, naručen od Dodikove vlasti, tvrdi da je požar uzrokovan lošim elektroinstalacijama, no, njegov
je izvještaj gotovo ismijao vještak Narcis Mulabdić.
Edis Felić
Prosinac 2008. godine je, pored tradi-
cionalnog katoličkog Božića, bio i mjesec
Hadži Bajrama. I dok je Božić obilježen u
lijepoj i mirnoj atmosferi, neki zli ljudi su
se potrudili da pokvare bajramsko ozrač-
je. Naravno, nisu u potpunosti uspjeli jer
se Bajram proslavljao širom Bosne i Her-
cegovine, ali je ostala jedna gorčina da
Bosnom koračaju ljudi koji nisu u stanju
graditi dobre međuljudske odnose, niti da
cijene činjenicu što najveći broj ljudi u
Bosni gaji lijepe osjećaje prema Bajramu.
Noć uoči Bajrama, 7. prosinca, u poža-
ru je izgorjela džamija u selu Fazlagića
Kula, nedaleko od Gacka. O uzrocima po-
žara, naravno, odmah se nije moglo govo-
64 riti, ali je već tad bilo sumnjivo da je baš
tih dana izgorila džamija. O uzrocima po-
žara trebinjski imam Husein ef. Hodžić
nije ništa želio kazati, ističući kako će če-
kati završetak istrage, što je bilo mudro, jer
je trebalo prepustiti (a i dati priliku) nad-
ležnim organima da odrade svoj posao.
Istragu su provodili pripadnici Policijske
uprave Gacko, pa se prvih dana nisu mogle
dobiti informacije o uzroku požara.
I Dodik lije “krokodilske suze”
Efendija Hodžić je ipak indirektno
stavio do znanja da je požar bio podmet-
nut, izjavivši za neke medije da su “još
uvijek nepoznati počinitelji tokom noći
zapalili džamiju u Fazlagića Kuli i od nje
su ostali samo zidovi”. Da nešto nije ure-
du te da postoje likovi koji vole praviti
gužvu, bilo je jasno nakon izvještaja eki-
J pe NTV Hayat, koja je odmah sutradan
O nakon požara posjetila mjesto Fazlagića
Kulu i saznala kako je još u travnju ove
U godine lokalni imam primao prijeteća pi-
sma. “Četnička se pjesma ori, Fazlagića
R Kula gori... Neće više biti ni Kule, ni bu-
la, planula je Fazlagića Kula...”, dio je
N prijetećeg pisma upućenog lokalnom
A imamu. Portal Svevijesti.ba citirao je jed-
nog od mještana Fazlagića Kule koji je
L rekao da je požar otkriven tek kada su lju-
Zapaljena džamija u Fazlagića Kuli
di došli da obave Bajram namaz te da se
sumnja da je požar podmetnut između 03
i 04 sata ujutro.
Požar su osudili svi normalni ljudi,
predstavnici vjerskih ustanova, političari,
kulturni i ini neimari, pa je suvišno i navo-
diti njihove izjave. Ovdje ćemo pak zadrža-
ti se na reakcijama Dodikovih sljedbenika.
Načelnik Centra službe bezbjednosti (CJB)
Trebinje Goran Zubac odmah je u emisiji
“Tema dana” na BHT1 izjavio da nema go-
vora o podmetnutom požaru. No, kako je
požar u džamiji izazvao osjetljivu situaciju
u Fazlagića Kuli, zvaničnim saopštenjem
reagirala je i Dodikova vlada, nastojeći po-
kazati da drže sve pod kontrolom. “Vlada
Republike Srpske izražava žaljenje zbog
jutrošnjeg nemilog događaja – požara u ko-
jem je oštećena džamija u Fazlagića Kuli, u
opštini Gacko. Vlada Republike Srpske
uvjerena je da će nadležni organi svojom
pravovremenom akcijom utvrditi razloge
koji su doveli do požara u džamiji u Fazla-
gića Kuli i o tome obavijestiti javnost. Vla-
da Republike Srpske izražava žaljenje što
se ovaj nemili događaj desio u doba musli-
manskog praznika Kurban Bajrama i izra-
žava svoju namjeru da pruži pomoć u sani-
ranju štete nastale na džamiji.”
I sam Milorad Dodik je obećao da će
njegova Vlada preko resornog ministar-
stva učiniti sve da rasvijetli okolnosti i ka-
zni odgovorne. “Izražavam najdublje ža-
ljenje zbog činjenice da je u selu Fazlagića
Kula kod Gacka izgorjela džamija i to baš
danas kada muslimanski vjernici proslav-
ljaju svoj najveći praznik. Ministar unu-
trašnjih poslova RS Stanislav Čađo izvije-
stio me o svim mjerama koje MUP RS
preduzima na rasvjetljavanju okolnosti
pod kojima je izgorjela džamija.” Dodik je
pozvao sve pripadnike muslimanske vje-
roispovjesti, posebno one koji žive u Gac-
ku, da ostanu mirni, da imaju povjerenje u
instiucije Republike Srpske i da zajedno sa
njim i njegovim istomišljenicima sačekaju
rezultate istrage. No, kao što je efendija
Hodžić indirektno sugerirao da je požar
podmetnut, Dodikova je vlast, hineći zgra-
nutost tim događajem, također indirektno
nastojala sugerirati da požar nije podmet-
nut, nego je izbio ljudskom greškom. Na
to nas upućuje slijedeća Dodikova izjava:
“Vlada RS, preko resornog ministarstva,
učiniće sve da rasvijetli okolnosti i kazni
odgovorne zbog kojih je došlo do požara,
bilo da je u pitanju podmetanje požara, ili
nesavjesno držanje ili rukovanje aparati-
ma koji su mogli dovesti do zapaljenja
ovog vjerskog objekta”. Dakle, zbog osjet-
ljive situacije nastojalo se ne podizati ten-
zije, ali je ipak podzemnim kanalima rađe-
no na tome da se uzroci požara zataškaju.
Slijed događaja to će i potvrditi.
Nevjerodostojnost velikosrpske
vlasti
Okružno tužilaštvo Trebinje saopćilo
je 19. prosinca, na osnovu izvještaja o vje-
štačenju sudskog vještaka Sekule Mićića,
da je požar izazvan neadekvatno postavlje-
nim elektroinstalacijama. Nakon ovog sa-
općenja, a pošto se formalno čekalo 12
dana od izbijanja požara da se zauzme
stav, Rijaset Islamske zajednice u BiH je
odlučio angažirati nezavisnog vještaka.
Muftija mostarski Seid ef. Smajkić rekao
je na konferenciji za novinare da je Rijaset
odlučio angažirati neovisnog vještaka u
ovom slučaju “zbog nepovjerenja prema
institucijama Republike Srpske, imajući u
vidu i slična dešavanja”. Naime, predstav-

nici Rijaseta su podsjetili da je i do sada
dolazilo do konstantnih uznemiravanja i
prijetnji povratnicima u Fazlagića Kuli,
kada su počinitelji ostali nepoznati ili u
zvaničnim izvještajima prikazivani kao
maloumnici ili malodobnici. Ovo naselje
bilo je mjesto niza napada na povratnike u
poslijeratnom razdoblju, a najteži do sada
se dogodio 1999. godine, kada je isplalje-
no nekoliko minobacačkih projektila na
malobrojne povratnike.
Nekoliko dana kasnije uslijedilo je
mišljenje stalnog sudskog vještaka za
oblast vještačenja zaštite od požara i stal-
nog sudskog vještaka za oblast vještače-
nja elektroenergija Narcisa Mulabdića.
Prema njegovom izvještaju, požar je bio
namjerno izazvan od nepoznatog ili ne-
poznatih počinitelja i profesionalno izve-
den. “Uzrok požara u džamiji u Fazlagića
Kuli kod Gacka je profesionalno smišlje-
na i izvedena paljevina otvorenim plame-
nom, vjerovatno pospješena upotrebom
lako zapaljive tekućine, izazvana od ne-
poznatih počinilaca”, stoji u nalazu neza-
visnog vještaka Mulabdića, koji je pred-
stavljen novinarima u Sarajevu.
Šturi Mićićev nalaz, koji je objavilo
Tužilaštvo u Trebinju, u potpunoj je su-
protnosti s detaljnim izvještajem koji je
sačinio Mulabdić. Mićić u svom nalazu
navodi da su “požar izazvale elektroinsta-
lacije i kablovi koji su bili pod naponom
smotani i pričvršćeni na gredu krovne kon-
strukcije iznad ulaza u glavnu prostoriju, a
čiji krajevi nisu bili adekvatno izolirani i
udaljeni od krovne konstrukcije, tako da je
po navlaženoj drvnoj površini došlo do za-
tvaranja strujnog kruga preko velikog ot-
pora”. Mulabdić pak u svom nalazu kaže
da “na elektroinstalacijama nema mjesta
uočljivih promjena manifestiranih kratkim
spojevima, što isključuje električnu ener-
giju kao eventualni uzrok nastanka požara
u vjerskom objektu. S distance su konsta-
tovana dva odvojena mjesta centara - žari-
šta nastanka požara, a između istih ne po-
stoji veza u smislu izgorjelog materijala,
odnosno prenosioca toplote. U blizini cen-
tara - žarišta nije bilo izvora toplote, što
indicira da se u konkretnom slučaju radi o
namjerno izazvanom požaru”.
Sarajevski dnevnik “Dnevni avaz” tvr-
di da posjeduje fotografiju džamije na-
pravljenu prije požara, a na njoj se vidi da
elektroinstalacije iznad ulaznih vrata nisu
bile nigdje priključene, tako da nisu ni mo-
gle biti pod naponom, što jasno ukazuje na
kontradiktornost u odnosu na Mićićev iz-
vještaj. Tekst stručnog nalaza Mulabdić je,
pored novinarima, dostavio i Uredu viso-
kog predstavnika (OHR) u BiH, Policij-
skoj misiji Europske unije (EUPM), amba-
sadama SAD, Rusije, Turske i drugih ze-
malja, te Okružnom tužilaštvu u Trebinju.
Svoj šturo napisani izvještaj Mićić se nije
trudio distribuirati, osim svojim nalogo-
davcma iz Okružnog tužilaštva u Trebinju
Mićić prokazan kao šarlatan
Nakon ove nezavisne istrage ef. Smaj-
kić je kazao da su ovim sumnje u vjerodo-
stojnost istrage Dodikovih istražitelja po-
tvrđene, “jer se nalaz ovog vještaka potpuno
razlikuje od nalaza Okružnog tužilaštva u
Trebinju”. Na pitanje novinara da li ima ne-
ke naznake šta bi mogao biti uzrok ovog
događaja u Fazlagića kuli, ef. Smajkić je
kazao da “ne želi prejudicirati stvari, ali je
sigurno riječ o ataku na povratak Bošnjaka
u Republiku Srpsku”. Glavni imam trebinj-
ski Husein ef. Hodžić zatražio je da se u
istragu uključe viši istražni organi, ali i me-
đunarodna zajednica. “Ne vjerujem u rad
Centra službe bezbjednosti Trebinje, čiji je
načelnik Goran Zubac izjavio da nema go-
vora o podmetnutom požaru”, kazao je ef.
Hodžić. On je dodao da nema povjerenja u
policijske, ali i tužiteljske i sudske organe u
Trebinju. Prema njegovim riječima, stanov-
nici, povratnici u Fazlagića Kulu osjećaju
nesigurnost, jer su godinama izloženi nizu
tortura i provokacija. “Ukoliko bude bilo
suda, poštovaću ga, a ako ne, pozvaću
Islamsku zajednicu na bunt, pozvaću kole-
ge imame, koji su najpozvaniji da se brinu,
da zaštite džamije, a država neka brani gra-
đane i poredak”, kazao je ef. Hodžić.
Cijelo to vrijeme, a i kasnije, pred-
stavnici Dodikove vlasti tvrdili su drukči-
je. Tako je ministar unutarnjih poslova
Stanislav Čađo na sjednici entiteske skup-
štine ponovio da istraga “upućuje na
određene nedostatke u izgradnji džamije
u Fazlagića Kuli”. Poslanik SDA Ramiz
Salkić zatražio je da mu pismeno odgovo-
ri na tvrdnje da su eventualne dozvole
uzrok požara, što znači da je neko u tom
entitetu falsificirao dozvole (građevinske,
uporabne itd.) pa je zbog loše obavljenog
posla prilikom gradnje došlo do požara.
Ujedno je Salkić tražio podatke koliko je
bilo napada na povratnike i njihovu imo-
vinu i šta su pokazale istrage. Čađo nije
odgovorio na Salkićevo pitanje ističući
da će odgovor dati pismeno.
Tvrdnje ministra unutrašnjih poslova
Čađe o tome da je džamija građena bez od-
govarajuće prateće dokumentacije te da je
“u njoj primjetan izvjestan stepen improvi-
zacije, posebno kod elektroinstalacija”,
energično je odbacio i trebinjski imam Hu-
sein ef. Hodžić, koji je priložio dokumen-
BOSANSKI BAROMETAR
taciju o postavljenim elektroinstalacijama.
O tome da su elektroinstalacije ispravne,
istakao je ef. Hodžić, ide u prilog tehnički
prijem angažiranih firmi koje iza sebe
imaju visoke reference, kao i činjenica da
je Elektrodistribucija u Gacku, poduzeće u
sastavu Elektro-Hercegovine, priključila
taj objekt na mrežu i već šest godina Med-
žlisu Islamske zajednice ispostavlja račune
koji su uredno plaćeni.
Međutim, na rezultate vještačenja
Okružnog tužilaštva u Trebinju reagiralo
je i Udruženje sudskih vještaka RS. Stalni
sudski vještak grafičko-grafoskopske
oblasti Dane Branković izjavio je za
“Dnevni avaz” da sumnja u stručnost sud-
skog vještaka Sekule Mićića u vezi s vje-
štačenjem požara u džamiji u Fazlagića
Kuli. S otvorenim sumnjama u Mićićeve
kompetencije Dane Branković pismom je
upoznao većinu medija u BiH. On od nad-
ležnih ministarstava pravde traži da konač-
no imenuju stvarne stručnjake za sudske
vještake. “Mi se u Udruženju sudskih vje-
štaka RS čudimo i krstimo kako se taj čo-
vjek može predstavljati kao vještak i za
grafologiju, i balistiku, i požare, i eksplo-
zije. To je u stručnoj stvarnosti nemoguće,
neizvodljivo i nedopustivo! Pouzdano
znam da Mićić nema stručnu legitimaciju
da vještači predmete iz grafičko-grafo- 65
skopske oblasti. No, on se uporno pred-
stavlja kao takav sudski vještak, a sada i za
požare i eksplozije. On treba pokazati rje-
šenje za šta je uopće vještak. Osporavam
mu stručnu legitimaciju za ovo područje.
Mićić je čovjek koji ne zna uključiti ni ra-
čunar, a pojavljuje se kao ekspert u jednom
složenom pitanju”, rekao je Branković. On
je istakao da je osobno, zbog Mićića, u
prošlosti imao dosta problema na sudskim
procesima, jer su njegovi nalazi s Mićiće-
vim često bili u suprotnosti, a slično je,
navodi, bilo i s drugim vještacima čiji se
nalazi nisu slagali s Mićićevim.
Tako se tapka u mjestu. Izjave Dodika i
negovih klonova o zgroženosti požarom u
džamiji još jednom su pokazale svu bijedu
tih likova koji su okupirali dio Bosne i Her-
cegovine. Tok istrage je to pokazao, kao i
dosadašnji rezultati istraga prilikom uzne-
miravanja povratnika muslimanske vjerois-
J
povijesti. Neće biti mira dok se tim piroma- O
nima jednom ne suprostavi dobrim šmrkom
tako da ih voda odnese za sva vremena. U
Turski ambasador u BiH Büllent Tu-
lun obećao je da će Republika Turska ob- R
noviti džamiju u Fazlagića Kuli, ali i u
suradnji s Ministarstvom za ljudska prava
N
i izbjeglice BiH realizirati projekt u vezi s A
poljoprivredom i stočarstvom, kojima se
tradicionalno bave stanovnici Gacka.  L
 BOSANSKI BAROMETAR
Priča o bosanskom heroju Fati Orlović
Pitao jednom neki pitac vrli:
“Tko je ta Fata... da prostiš?”
Nedam ja moje avlije! Zar da ja za dva i po miliona zločinačkih maraka zločincima prodam kosti deset hiljada naših
ljudi pobijenih u Srebrenici... kosti moga rahmetli Šaćira, koga su oni ubili... kosti moga rahmetli svekra, koji je mome
Šaćiru ostavio u amanet da Orlovića imetak čuva k’o oči u glavi!
Edis Felić
Krajem siječnja 2009. godine na jedno-
mjesečnu uvjetnu kaznu zbog ometanja
molitve osuđena je Fata Orlović, povratnica
u Konjević Polje, poznata po svojoj istraj-
nosti u borbi za povratak svoje imovine na
kojoj je bespravno izgrađena pravoslavna
crkva. Okružni sud u Bijeljini donio je pre-
sudu kojom se Fata Orlović osuđuje na mje-
sec dana zatvora ukoliko u narednom perio-
du od godinu dana ponovi isti prekršaj. Ona
će morati platiti i sudske troškove od 150
KM. “Kad Fatu treba kazniti, svi su brzi.
66 Kad crkvu treba izmjestiti iz moje avlije,
onda je pravda spora”, rekla je Fata komen-
tirajući presudu suda. Dodala je da je prošle
godine na sudu u Srebrenici oslobođena op-
tužbi, ali je Tužiteljstvo uložilo žalbu.
Ona je priznala kako je ometala obrede
koji su izvođeni u crkvi, ali je dodala kako
je to radila nakon neispunjenih obećanja da
će se crkva, nakon što se određenog datuma
obavi posljednja molitva, izmjestiti s nje-
nog zemljišta i da će prestati s obavljanjem
molitve u istoj. “Bilo je toga, ne mogu reći.
Međutim, oni su i pored dogovora ponovo
dolazili i nekoliko puta sam i ja povrijeđe-
na. Netko ne želi da se provede dogovor”,
žalila se ona novinarima, dodavši kako je
ogorčena sudskim sistemom zbog sporosti
administracije i sudskih procesa u kojima
ona traži uklanjanje crkve s njenog zemlji-
šta. “Oni to nisu ispoštovali i ne dozvolja-
vam da se molitva više ovdje obavlja. Devet
J godina na sudu tražim pravdu i više nikom
ne vjerujem. Hoću da se crkva ukloni iz
O moje avlije, pa makar je sama čekićem lu-
pala”, izjavila je u rujnu Fata Orlović. Tada
U ju je policija spriječila u ometanju radnika
koji su čistili dvorište crkve.
R Fata Orlović već devet godina pokušava
istjerati pravdu. Inzistira da se iz njenog
N dvorišta ukloni pravoslavna crkva. U više-
A godišnjem tjeranju pravde, pored crkve, u
njenom dvorištu dolazilo je i do verbalnih
L sukoba. “Ona se mora ukloniti. Ne želim je
Fata Orlović
gledati ovdje. Poštujem svaku vjeru i ne-
mam ništa protiv Srba i crkve, ali nek je
nose odavde. Nije joj mjesto ovdje”, kazala
je Orlović. Uskoro će biti održana sudska
rasprava o sudbini crkve, a Fata Orlović,
vjerujući u pravdu, koja je u njenom slučaju
duga i spora, očekuje da će zakon biti na
njenoj strani i da će se konačno početi s
uklanjanjem bespravno urađenog objekta
Pravoslavne crkve. Vlasti iz Bratunca i Cr-
kvena općina Kravica pokušali su pronaći
drugu lokaciju, ali još se nije pronašlo od-
govarajuće rješenje, pa će crkva i dalje sta-
jati u Fatinom dvorištu. Ovdje ipak treba
dodati da je grupa Srba iz bratunačkog sela
Hranča, koje se nalazi na području Konje-
vić Polja, nedavno pokrenula inicijativu da
crkva iz dvorišta Fate Orlović bude izmje-
štena u njihovo selo. S tom su idejom otišli
i episkopu zvorničko-tuzlanskom Vasiliju
Kačavendi, ali ju je on odbio, a one koji su
mu se obratili naružio kazavši im da se ne
trebaju miješati u posao izmještanja crkve.
Stara nene živahnija od političara
Tko je Fata Orlović? Poznati bosanski
novinar Ivan Lovrenović napisao je o njoj
da doista treba samo čuti i vidjeti Fatu Orlo-
vić kada govori okupljenima pred srebre-
ničkom sudnicom: to je jače i autentičnije
od ikakve režirane drame! A njezina verbal-
na “preinačivanja” poput onih kada uzvikne
da će u traženju pravde ići “sve do Jedinih
Nacija”, ili da joj je strašna uvreda što su je
optužili da je “sa svojih še’set i sedam godi-
na nacionalna” - to ne biva nimalo komič-
no, već samo pojačava znak izuzetne indi-
vidualnosti koja krasi ovu snažnu ženu.
Lovrenović joj je s istinskim divlje-
njem posvetio novinski prostor u nekadaš-
njem veličanstvenom splitskom tjedniku
“Feral tribune”, kao i u sarajevskom tjed-
niku “Dani”, koji sami za sebe kažu da su
bosanski Feral. Lovrenović objašnjava
kako je “starica Fata iz podrinjskoga sela
Konjević Polje (na pola puta između Bra-
tunca i Zvornika) jedna od neizbrojnih žr-
tava Milošević-Karadžićevoga plana da se
u Podrinju unište ili rastjeraju muslimani
Bošnjaci, kako Drina više ne bi predstav-
ljala granicu koja dijeli Srbe u dvije drža-
ve. Kada je u tom divljačkom pohodu u
proljeće 1993., nakon godinu dana odolije-
vanja, Konjević Polje okupirano, svi su
preživjeli Bošnjaci protjerani, među njima
i Fata Orlović. Muža Šaćira su joj ubili, a
stradalo je dvadeset dvoje njezinih rođaka
Husejnovića iz sela Hrnčići. Kuće Orlovi-
ća u Konjević Polju porušene su do teme-
lja. Nakon obustave rata, daytonskom po-
djelom Bosne i Hercegovine, Konjević
Polje je pripalo Republici Srpskoj i izgle-
dalo je da “od sada do zgorenija svijeta”
tamo ima da vlada samo “srpska pravda”.
Međutim, idilu počinju kvariti povrat-
nici. Fata Orlović živo je oličenje toga du-
ha. Kada se ona vratila na svoju, svoga
Šaćira i svojih sinova zemlju, plodnu i bo-
gatu zemlju u Konjević Polju, nije ju toli-
ko porazilo što je zatekla srušene kuće,
nego prizor koji je ugledala u svojoj avliji:
bijeli se novosagrađena pravoslavna cr-
kva! Započeli su je graditi još u ratu, 1994.
godine, bez ikakvih pravnih i vlasničkih
obzira. Orlovićka je najprije izvan suda
tražila od crkve i civilnih vlasti da građevi-

nu uklone s njezina zemljišta. To nije išlo,
nego se Fati počelo nuditi novčano obešte-
ćenje ili drugo zemljište, na što ona nije
pristala. Zaredali su incidenti, u kojima je
starica bila na razne načine šikanirana, pa
čak i brutalno pretučena, u čemu je, po ja-
kim indicijama, sudjelovao i službujući
pop. Malo pomalo, stvar poprima mitske
dimenzije: nepismena starica, s jakom no-
vootkrivenom osobnom karizmom, protiv
nepravednog i uzurpatorskog sistema!
Videći da se s Fatom ne može, da ih je
nedohvatno nadrasla u svojoj pravednoj
borbi, a ne imajući prave kuraže i morala
da se povuku, vlasti (crkvene prije svega,
ali uz podršku civilnih) pribjegavaju bijed-
nom pokušaju. Montiraju Orlovićki da je
počinila blasfemiju i da je fizički napala
popa. Vrijedi to citirati, jer predstavlja pri-
mjer za pamćenje: “Fata Orlović, rođena
1943. godine, Bošnjakinja, nepismena, ne-
zaposlena, udova Šaćira, majka sedmero
djece... učinila produženo krivično djelo
izazivanja nacionalne, rasne, i vjerske mr-
žnje i razdora ili netrpeljivosti među naro-
dima... svijećom udarila po desnoj ruci
sveštenika Milana Milovanovića, te mu
nanijela povredu...” Sucu nije preostalo
ništa drugo nego da saopći kako “optužni-
ca, koju je podnijelo Okružno tužilaštvo
Bijeljina nije sadržavala validnu doku-
mentaciju, te nije bilo dokaza za namjeru
izvršenja djela od strane Fate Orlović”.
Zločinačke marke
No, ovime je, kako rekosmo, završen
samo prvi dio drame Fate Orlović. “Hvala
zakonu i dobrim ljudima. Ovim je dokazano
da ja nikog ne mrzim. Očekujem da će prav-
da i dalje biti na mojoj strani i da će pravo-
slavna crkva, nelegalno izgrađena u mom
dvorištu, napokon biti uklonjena”, izjavila je
Fata nakon izricanja oslobađajuće presude.
Ono o mržnji u njezinoj izjavi aluzija je na
tvrdnju najviših dostojanstvenika Pravo-
slavne crkve: naime, mitropolit Nikolaj je na
televiziji optužio Orlovićku da ona to radi
(traži uklanjanje crkve sa svoje zemlje) ni
manje ni više nego – “zato što mrzi srpski
narod”! A vladika tuzlanski Kačavenda ci-
nično se pita: kakvi su to ljudi pa im smeta
jedna “mala, obična šupica od crkve”!?
Otkrilo se, međutim, da novci koji su
Fati nuđeni da odustane od svoga zahtjeva
uopće nisu mali – od prvobitne sume od
400.000 konvertibilnih maraka to je bilo
naraslo na cijelih milijun i pol, plus još mi-
lijun koji joj je nudio Milorad Dodik iz vla-
stitoga džepa (još dok “nije bio prisednik”,
kaže Fata). Rekla mu je: “Ne dam! Za mene
je to običan papir. Ne dam ja moje avlije,
što ti meni daješ pare? A ti kad imaš tolike
pare, fino, nosi ovo iz moje avlije. On uve-
če, na televiziji, kaže da sam luda žena. Va-
ljda što neću tolike pare. E, neću. Zar da ja
za dva i po miliona maraka zločincima pro-
dam kosti deset hiljada naših ljudi pobijenih
u Srebrenici; zar da ja za ta dva i po miliona
zločinačkih maraka prodam kosti moga ra-
hmetli Šaćira, koga su oni ubili; zar da im
prodam kosti moga rahmetli svekra, koji je
mome Šaćiru ostavio u amanet da Orlovića
imetak čuva k’o oči u glavi! Ja mislim da
sam na pravdi Allahovoj, ali i na narodskoj.
Meni je jedan srpski mladić iz Milića nudio,
kaže: ‘Nikad ti tako, Fato, nećeš crkvu
ukloniti iz avlije. Daj meni hiljadu maraka,
ja ću je minirat’. Ja mu kažem da ne dam,
što ću ja crkvu minirat? Meni ne smeta cr-
kva, ja samo neću da je ona u mojoj avliji,
neka oni nju lijepo, kako su je i zidali, odne-
su tamo gdje nekome treba. Kažu ima u Ko-
njević Polju srpske zemlje. Ako ima, što je
onda nisu zidali na srpskoj zemlji, što će u
mojoj avliji?’ Fata Orlović trajno će ostati
– to je već sada jasno – simbolom upornosti
i hrabrosti u borbi protiv takvoga gaženja i
uzurpacije”. Tako je pisao Lovrenović.
O nečem se dogovorili Dodik i
vladika
Sredinom rujna 2006. godine Fata je, da
bi izbjegla posljednju demonstraciju sile
vlasti koja je u njenoj avliji bespravno na-
pravila Pravoslavnu crkvu i koja joj sva-
kodnevno pred vrata slala glasonoše da joj
saopće da ta zemlja više nije njena, zaklju-
čavši svoju kuću iz Konjević Polja “otišla u
goste”. Zaklanjajući se iza svetosti vjere i
crkvenih zvona, organizatori “piknika” su
priredili najbogohulnije druženje s kojeg su
odjekivale pjesme o klanju i ubijanju i poru-
ke koje su veličale zločince Karadžića i
Mladića. U zvucima starih četničkih pjesa-
ma, samo u turbo ritmu što su se čule iz Fa-
tine avlije tu noć, uživali su i mnogobrojni
policajci, koji su se tu našli da pripomognu
u “održanju reda i mira”, kako su rekli. Jer,
da je bilo drukčije, sigurno bi bar desetak
učesnika tog “sijela” završilo u pritvoru i
protiv njih bi bile poduzete zakonske mjere.
Pjesma, čini se, nije bila mrska ni grupi me-
đunarodnih namjesnika koji su posmatrali
četnički performans pod Fatinim prozorima
i koji su nakon što se “spustila zavjesa” za-
dovoljno odahnuli da “nije došlo do kontak-
ta između strana”.
“Ali, ne samo da čudi, nego istinski
vrijeđa kukavička šutnja i podaništvo boš-
njačkih lidera (čast šaci lokalnih predstav-
nika) koji, dok Fata vodi borbu za spas ne
samo svog nego i dostojanstva naroda ko-
jem pripada, po kafanama danonoćno s
otimačima njene imovine usaglašavaju
BOSANSKI BAROMETAR
‘raspored časova’ za buduće četiri godine
vlasti”, pisao je tada “Dnevni avaz”.
Kada je početkom travnja 2007. godi-
ne u Osnovnom sudu u Srebrenici sudac
Hajrudin Halilović pročitao presudu ko-
jom se Fata Orlović oslobađa od svih to-
čaka optužnice, time je završen tek prvi
čin jednoga od najbizarnijih slučajeva u
poslijeratnoj Bosni i Hercegovini, koji
traje već više od deset godina.
Početkom ove godine navršilo su se dvi-
je godine otkako je Dodik obznanio da je
postigao dogovor s episkopom zvorničko-
tuzlanskim Vasilijem Kačavendom o izmje-
štanju crkve te da je u to ime na račun Epar-
hije u Bijeljini Vlada uplatila skoro 170.000
KM. “Nema ništa ni od toga što sam tužila
Srpsku pravoslavnu crkvu, kao ni od Dodi-
kovog obećanja. Znam da je pare prebacio
Kačavendi, koji ni prstom nije mrdnuo da
ispoštuje ono što su se dogovorili. Ili je po-
trošio pare ili se dogovorio s Dodikom da
jedno pričaju, a drugo rade. Ne može biti da
nisu mogli pronaći mjesto gdje će praviti cr-
kvu”, rekla je ogorčena Fata. No, lako za
Dodika, ali Fata ne krije ni ogorčenost pre-
ma vlastima BiH koje, kaže, svako malo
pričaju da se bore za ljudska prava. “Ne daj
Bože da je umjesto džamije u Fazlagića Ku-
li izgorjela crkva u mojoj avliji, odmah bi
optužili mene i razapeli me nasred Konjević
Polja. Oni imaju pravo paliti i rušiti šta god
67
im zasmeta i da policija to sakrije, a ja osam
godina pokušavam sve po zakonu raditi i ne
mogu ništa ostvariti. Kako god me varaju
ovi naši političari, tako rade i ovi stranci.
Prošle godine Miroslav Lajčak mi je rekao
da će sve učiniti da ja ostvarim svoja prava,
ali ni od njega kao ni od ovih naših nikakve
fajde”, navodi Orlović.
Fata Orlović je istinski heroj Bosne i
Hercegovine i sigurno veći heroj od razno-
raznih SDA-ovaca, SBiH-ovaca i kojeka-
kvih bošnjačkih dušebrižnika. U siječnju
prošle godine zbog svoga prkosnog otpora
koji simbolizira i bosanski prkos i otpor po-
stala je dobitnica nagrade vakifa Muradifa
Ćate. Veliki broj zvanica iz cijele BiH ispu-
nio je tog dana salu do posljednjeg mjesta i
dugotrajnim aplauzom pozdravio je nanu
Fatu Orlović. Nana je zbog borbe oko pre-
mještanja crkve iz njene avlije stekla veliku
popularnost kod bosanske javnosti. Nana J
Fata postala je sinonim za heroja i ubuduće
bi za naše druge heroje trebalo govoriti “on
O
je Fata Orlović naše obrane (npr. Mostara)”. U
Kažu da joj ni zdravlje nije najbolje, ali po-
želimo joj dug život. “Preporodov Journal” R
ovom prilikom predlaže nekoj budućoj (i
nadamo se boljoj i državotvornijoj) vlasti N
da svako bosansko-hercegovačko mjesto A
jednog dana ima ulicu naziva “Fata Orlo-
vić, bosanski heroj”.  L
 IZ SVIJETA
Nakon predsjedničkih izbora u SAD-u: povratak Amerike univerzalnim vrijednostima
Pobjeda Baracka Obame
“Ono što se dešava izgleda ovako:
Osama bin Laden i njegovo vodstvo imaju
sigurno uporište na sjevero-zapadu Paki-
stana. Oni sa tog mjesta operiraju nesmeta-
no, tako da mogu čak u svijet da šalju i
odgovarajuće tonske poruke. To je rezultat
djelovanja Georga Busha i Johna McCaina
u ratu protiv terora”, rekao je krajem kolo-
voza 2008. Barack Obama kada je nakon
žestoke borbe i pobjede nad Hillary Clin-
ton nominiran kao demokratski kandidat
za predsjednika SDA. Pred 80.000 ljudi na
stadionu u Denveru poručio je da je “osam
godina dovoljno” i obećao promjenu poli-
tičkog kursa. Bila je to svojevrsna najava
žestoke Obamine kampanje u slijedeća
dva mjeseca koja će 4. studenog 2008. pre-
tvoriti san u javu - crnac, uz to sin musli-
mana, postaće američki predsjednik.
Barack Hussein Obama je oštro napao
Vladu američkog predsjednika Georga W.
Busha zbog krize koja je zadesila Ameri-
kance, a optužio je i republikanskog pred-
68 sjedničkog kandidata Johna McCaina, koji
je u Senatu glasao za 90% zakona koje je
tražila Bushova vlada, a koji su doveli do
ovog stanja. On je tvrdio da McCain nema
pojma o problemima običnih ljudi, ocije-
nivši ga kao “odvjetnika bogatih”, a sebe
kao predstavnika malih ljudi. Obama je
obećao radnicima smanjenje poreza. U
tom trenutku nije to učinio tek tako, jer je
još bila svježa borba sa Clintonovom, a
brojni radnici, simpatizeri demokrata, bili
su njezine pristalice. On je prije svega već
u startu morao uvjeriti Clintoničine prista-
lice da su oni ista stranka. Da bi zbjegao
opasnost da Clinoničine pristalice glasaju
za republikanca Johna McCaina, on im je
poslao poruku: “John McCain nije vaš
predstavnik, nego ja”.
I kada je govorio o američkoj vanjskoj
politici, Obama je kritizirao McCaina kao
političara jučerašnjice, koji ne želi okonča-
J ti angažman američkih vojnika u Iraku,
O tvrdeći da je McCain usamljen u svom sta-
jalištu da nastavi pogrešno vođen rat. “Na-
U ma je potreban predsjednik koji se može
suprotstaviti opasnostima sutrašnjice, a ne
R onaj koji se čvrsto drži ideja iz prošlosti”,
govorio je Obama. On je na kraju predsta-
N vio svoj koncept za rješenje problema
A snabdijevanja energijom, problema zdrav-
stvenog sistema i školstva. U tom trenutku
L 58% birača mlađih od 30 godina podrža-
Barack Hussein Obama,
američki predsjednik
valo je Obamu, a 34% McCaina. Među-
tim, kod onih starijih od 50 godina McCa-
in je imao prednost od 5%.
Početak kampanje uzdrmao je repu-
blikance zbog vijesti o trudnoći maloljet-
ne kćerke guvernerice Aljaske Sarah Pa-
lin, koja je bila McCainova kandidatkinja
za mjesto podpredsjednice. Amerika je
zemlja vjernika, ali se čini da je McCai-
novu sudbinu poodavno najprije zapeča-
tio njegov stranački prijatelj predsjednik
George W. Bush sa svojom politikom,
nego upitno nemoralno ponašanje Palini-
čine kćerke koja je ostala samo trudna.
U drugoj polovici rujna 2008. rezultati
ispitivanja javnog mnenja pokazvali su da
Obama i McCain imaju iste šanse. Bez ob-
zira što su dvije trećine Amerikanaca že-
ljeli promjene, ni jedan kandidat ih do tog
momenta nije uspio uvjeriti. Stručnjaci su
govorili da je jača strana McCaina isku-
stvo, a Obamina vizija za promjene. U tom
je momentu McCaina podržavalo 48% bi-
rača, a Obamu 46%, što je bilo već viđeno
dok se borio sa Clintonovom. To se tuma-
Joe Biden – prijatelj BiH
Joseph Biden, budući novi potpredsjednik SAD-a, širom svijeta slovi za iskusnog političara.
“New York Times” je svojevremeno pisao kako je Biden ipak najpoznatiji zbog svog “bosan-
skog angažmana”. Zajedno s bivšim republikanskim senatorom Bobom Dollom, Biden je po-
četkom 90-ih u Senatu gromoglasno zagovarao podizanje embarga na oružje Bosni i Hercego-
vini, ali i Hrvatskoj. Bio je prvi američki političar koji je Slobodana Miloševića tih godina nazvao
ratnim zločincem.
čilo time što je on relativno nov na politič-
koj pozornici. Tada je zaključeno da će
stanje u privredi dati posljednju riječ i ka-
ko će predsjednički kandidati reagirati na
aktuulnu situaciju na finansijskom tržištu.
McCain: “Ja nisam Bush”
Polovicom listopada održana je treća i
posljednja TV debata dvojice kandidata.
McCain i Obama su raspravljali od taktike
u izbornoj kampanji pa do ekonomske kri-
ze. Za razliku od ranijih TV duela, ovaj put
je češće dolazilo do direktnih verbalnih
okršaja. Obama je često prebacivao McCa-
inu da nastavlja nepopularnu politiku aktu-
ulnog predsjednika Busha, poput privred-
ne politike, politike snabdijevanja energi-
jom ili trošenja budžetskih sredstava.
McCain mu je uzvraćao kako on nije pred-
sjednik Bush, te da se Obama trebao za
predsjedničke izbore prijaviti prije četiri
godine, pa neka raspravlja s Bushom. Od
tog momenta se McCain sve češće ograđi-
vao od Busha, što je više ličilo na davljeni-
ka koji se hvata za slamku, jer je Obama
prema anketama sve više napredovao ka
Bijeloj kući. McCainovu paniku pokaziva-
lo je i benigno prebacivanje Obami zbog
bliskost s teroristima, aludirajući na po-
znanstvo Obame sa Viliamom Iarsom, ko-
ji je 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća
kao protivnik rata u Vijetnamu bio umije-
šan u napade na zgrade Vlade. Demokrat-
ski kandidat je kontrirao izjavom kako bi
Amerikanci radije čuli raspravu o proble-
mima koji ih muče ovih dana. I tu je ra-
sprava postala vruća. John McCain je pro-
tiv abortusa, Obama za; McCain je za libe-
ralizaciju trgovine, Obama za više državne
kontrole; McCain bi oslobodio Amerikan-
ce plaćanja poreza na iznos koji uplaćuju
za zdravstveno osiguranje, Obama je za
uvođenje obaveznog zdravstvenog osigu-
ranja za sve. Veliki dio debate je otišao na
aktualnu privrednu krizu. Obama smatra

da će otvoriti radna mjesta, srednjoj klasi
će smanjiti porez, pomoći zaduženim vla-
snicima kuća. McCain bi odvojio 300 mi-
lijardi dolara kojima bi pomogo vlasnici-
ma kuća koji ne mogu više plaćati svoje
kredite.
Nakon ove televizijske debate već je
58% gledatelja Obamu vidjelo kao pobjed-
nika. Njegov broj pristalica sve je više ra-
stao, a vjetar u leđa dao mu je i bivši mini-
star vanjskih poslova, inače jedan od čel-
nih ljudi kod republikanaca, Colin Powell.
To je bio novi veliki udarac za McCaina
koji je ionako krenuo stranputicom.
Desetak dana pred izbore Obama je
imao prednost do 10%, ali izborni tim
McCaina nije vjerovao u ta ispitivanja i
koncentrirao se na dvije glavne tačke: po-
rez i političko iskustvo. “Ja sam Ameri-
kanac!”; “Ja se borim, ne treba gubiti na-
du, treba ostati jak i boriti se!”; “Ja sam
stručnjak za bezizlazne situacije, moramo
ih savladati!”, bile su njegove riječi. Iz
toga je slijedila strategija sijanja straha
kao još posljednja kakva takva šansa za
preokret. Iako su stručnjaci i Obama
osobno više puta ponavljali da će za 95%
pripadnika srednje klase smanjiti poreze,
McCain je svog protivnika uporno opisi-
vao kao nekoga tko želi povećati porez
građanima SAD. Dakle, rastuća opasnost
izvana, povećanje poreza, rastuća nesi-
gurnost za ionako nesigurnu Ameriku, to
je scenario, tvrdio je McCain, koji prijeti
ako Obama pobijedi na izborima.
Tjedan dana prije predsjedničkih iz-
bora u SAD policija je spriječila zavjeru
dvojice mladih neonacista koji su namje-
ravali ubiti Obamu i 88 učenika crnaca.
To je bio momenat koji je uznemirio Oba-
mine pristalice, ali se ipak atmosfera brzo
smirila. Obama se nije dao zbuniti, pa je
završni udarac McCainu dao u posljed-
njem tjednu pred izbore, kada je krajem
listopada zakupio pola sata reklamnog
prostora na TV-kanalima dostojno Holl-
ywooda i to u udarnim terminima. To ga
je koštalo barem tri milijuna dolara.
Suze radosnice
U svom propagandnom spotu još jed-
nom je ponovio svoje političke ciljeve:
svima dostupno zdravstveno osiguranje,
smanjene poreza za sve koji zarađuju ma-
nje od 200.000 dolara godišnje, bolje
školsko obrazovanje i drugačiju vanjsku
politiku. I podsjetio je još jednom na rat u
Iraku koji neizmjerno mnogo košta. “Vri-
jeme je da dio tog novca uložimo u Ame-
riku”, rekao je Obama u TV-spotu. Cilj je
prije svega bio ubijediti neodlučne birače
IZ SVIJETA
Elektorski sustav glasanja
Vodeća svjetska sila, sastavljena od 50 saveznih država koje uživaju veliki stupanj samostal-
nosti, suočila se s ustavnim problemom izbora 43. predsjednika, jer se on bira dvostrukim
kriterijem - općim izravnim glasanjem, a potom glasanjem saveznih država u tzv. Elektorskom
kolegiju. To je tijelo sastavljeno od uglednih građana koji ne moraju biti pripadnici političkih
stranaka, a bira se u svakoj saveznoj državi po jednostavnom ključu: svaka država ima pravo na
onoliko elektora koliko je ukupno njezinih senatora i zastupnika u Predstavničkom domu Kon-
gresa. Budući da svaka od 50 saveznih država ima po dva senatora, broj elektora ustvari ovisi
o veličini savezne države i broja njezinih izbornih okruga za izbor zastupnika u Predstavnički
dom. Budući da je najveća među saveznim državama, Kalifornija daje u Elektorski kolegij čak
54 elektora, New York 33, u ovom trenutku sporna Florida 25, dok Delaware ima samo 3
elektora. Ukupno je 538 elektora (100 senatora, 435 zastupnika saveznih država plus 3 iz Fe-
deralnog distrikta Kolumbija u kojemu je i glavni grad Washington). U dosadašnjoj povijesti
američkih predsjedničkih izbora samo se jednom dogodilo (1888. godine) da kandidat koji je
osvojio najviše glasova na nacionalnoj razini nije postao predsjednikom, jer je izgubio bitku u
Elektorskom kolegiju.
i one koji su još bili skeptični prema de- EU pozdravila pobjedu Obame
mokratskom predsjedničkom kandidatu.
Opunomoćenik za vanjske poslove i si-
Barack Obama je 4. studenog 2008.
gurnost Javier Solana čestitao je Obami po-
izabran za 44. američkog predsjednika,
bjedu, a predsjednik Europske komisije Jo-
prvog crne boje kože, prvog kojemu je
se Manuel Barosso izrazio je želju da će
jedan roditelj musliman. U svom pobjed-
pod Obaminim vodstvom SAD i Europa
ničkom govoru na skupu u Chicagu poru-
zajedno “povesti svijet ka novom ‘New De-
čio je: “Trajalo je dugo, ali ove noći smo
alu’”. Francuski ministar vanjskih poslova
ispisali stranice povijesti: Amerika se
Bernard Kouchner je rekao da Europi treba
promijenila. Uvjeren sam da će moje vje-
Obamina energija i njegovo odbacivanje
rovanje u Boga i američki narod doprini-
nepravednosti i odlučnost da se krene napri-
jeti tome da rasističku prošlost ostavimo
iza sebe. To možemo postići samo ako jed kako bi se stvorio sigurniji, pravedni i
stabilniji svijet. Kouchner je veoma pozitiv- 69
sarađujemo. To je jedini put ujedinjenja
zemlje.” Milijuni ljudi od istoka do zapa- nim ocijenio to što je Obama pokazao spre-
da SAD-a sa suzama u očima slavili su na mnost za dijalog i saradnju. Predsjednik
ulicama. Europskog parlamenta Hans-Gert Pöttering
Obama ipak ne spava na lovorikama, u svojoj čestitki indirektno je kritizirao poli-
on zna da ga čeka težak posao: “Dok ov- tiku George Busha. “Vjerujem da je izbor
dje slavimo, znamo da su pred nama veli- budućeg predsjednika Baracka Obame do-
ki izazovi. Dva rata, planeta ugrožena bar znak za bolje odnose između SAD i Eu-
zbog promjene klime, teška financijska ropske unije. Moja nada je ujedno i moja
kriza. Put koji je pred nama je težak i tr- želja, a to je da se naše veze zasnivaju na
novit. Cilj nećemo postići u roku od godi- partnerstvu i dobrim sporazumima. Nadam
nu dana, pa čak ni za čitav jedan pred- se da ćemo u SAD-u imati manje jednostra-
sjednički mandat. Međutim, nikad nisam nih odluka koje utiču na cijeli svijet. Nadam
imao više nade da ćemo uspjeti. Večeras se da ćemo imati više dijaloga i da će se
smo dokazali da snaga SAD ne leži u nje- važne odluke donositi uz saglasnost važnih
nom oružju ili njenom materijalnom bo- partnera u svijetu, među kojima je i EU”,
gatstvu, nego i u snazi naših ideala: de- rekao je Pöttering.
mokratije, slobode, šansi za sve i u nadi”, Od 4. studenog 2008. SAD su napravi-
govorio je Obama koji je uvjerljivo po- le veliki korak u pravcu svojih ideala.
bjedio čak i u ranijim uporištima republi- Amerika se protresla iz temelja. Tamnopu-
tom Baracku Obami je pošlo za rukom da
kanaca.
Kratko nakon toga je John McCain se dođe do istorijske pobjede. Ipak, bez obzi-
J
pokazao kao dobar gubitnik, korektno če- ra na napornu predizbornu utrku koja je iza
njega, novi predsjednik tek treba da se do-
O
stitavši na, kako je i sam priznao, povije-
snoj pobjedi, te dodao: “Ovo su teška vre- kaže. Barack Obama je na juriš osvojio U
mena za našu zemlju. Obami sam već cijelu zemlju. On je izvojevao izborne po-
obećao da ću učiniti sve što je u mojoj bjede i u državama u koje su važile za upo- R
moći da mu pomognem, a pozivam sve rišta republikanaca. Oni su htjeli promje-
one koji su me podržavali ne samo da če- nu, bilo im je na vrh glave politike Georga
N
stitaju Obami, nego da učine isto što i ja W. Busha koji je u proteklih osam godina A
kako bi našoj djeci ostavili bolju zemlju izazvao podjele u zemlji. 
nego što je imamo sada.” Edis Felić L
 IZ SVIJETA
Svjetska financijska kriza
Globalna recesija
Ruski oligarsi izgubili su uslijed finan-
cijske krize do kraja prosinca 2008. preko
100 milijardi američkih dolara. Pedeset
najbogatijih Arapa izgubilo je 25 milijardi
američkih dolara svog bogatstva u posljed-
njih godinu dana, a pad vrijednosti carstva
nije iskusio samo jedan među prvih deset.
Naime, prosječno bogatstvo prve pedese-
torice najbogatijih državljana Arapskog
poluotoka palo je sa 5 milijardi dolara na 4
milijarde, a ukupno bogatstvo smanjeno je
za 12% i iznosi 199,5 milijardi dolara. Po-
zornost ove godine nije bila usmjerena na
to koliko su superbogataši zaradili, nego
koliko su novca izgubili.
Bogati osiromašuju
Glavni razlog gubitka je pad vrijednosti
nekretnina i dionica poslovnih banaka, koje
su bile glavno utočište za očuvanje njihova
bogatstva u prethodnim godinama, a što je
posljedica globalne financijske krize. Ban-
70 karski mogul princ Alwaleed bin Talal Al
Saud i dalje je najbogatiji Arap unatoč gu-
bitku 4 milijarde dolara u godini na izmaku.
S ukupnim bogatstvom od 17,1 milijarde
američkih dolara on je ostao gotovo dvo-
struko bogatiji od drugog na listi, kuvajtskog
kralja nekretnina Nasera Al Karafija, koji je
“težak” 9,6 milijardi dolara. Slijedi saudijski
građevinski preduzetnik Man Al Sanea sa
9,3 milijarde dolara osobnog bogatstva, a
četvrto mjesto dijele saudijski šeik Moha-
med bin Isa Al Džaber, koji se obogatio na
turizmu, i energetski tajkun iz Saudijske
Arabije Mohamed Al Amudi sa 8,8 milijar-
di dolara. Na šestom je mjestu Abdul Aaziz
Al Gurair iz Ujedinjenih Arapskih Emirata
koji je carstvo vrijedno 7,8 milijardi dolara
stekao poslujući u financijskom sektoru.
Obitelj Osame bin Ladena, najtraženijeg
svjetskog terorista, koja posluje uglavnom u
građevinskom sektoru, nalazi se na sedmo-
J me mjestu s bogatstvom od 7,2 milijarde
O dolara. Među prvih deset još su i saudijska
obitelj Olajan, bahreinska obitelj Kano te
U palestinski građevinski magnat Said Kuru.
Najbogatiji čovjek na svijetu prema časopi-
R su “Forbes” je Warren Buffet čije se bogat-
stvo, stečeno kroz investicije u tekstilnu in-
N dustriju i osiguravajuće kompanije, procje-
A njuje na 62 milijarde dolara, što je 10 mili-
jardi više nego prije godinu dana. Gates je
L sada treći s imovinom od 58 milijardi dola-
ra. Između Buffeta i Gatesa nalazi se mek-
sički “kralj telekomunikacija” Carlos Slim
sa 60 milijardi dolara. Slimovo bogatstvo u
dvije se godine udvostručilo, a dionice nje-
gove tvrtke “America Movila” porasle su za
120% u odnosu na početak 2006. godine.
Kriza je zahvatila sve pore društva, ali
je donjela i nešto potpuno neočekivano, a
dobro. Početkom prosinca 2008. cijene
benzina su prvi put nakon gotovo četiri
godine pale u Hrvatskoj ispod sedam ku-
na za litru. I cijene dizelskih goriva, već
mjesecima skupljih od benzina, približile
su se toj razini. Da je to netko prognozi-
rao ljetos, kad je cijena nafte 11. srpnja
došla na rekordnih 147,27 dolara za barel,
a litra benzina gotovo dosegla 10 kuna,
mnogi bi rekli da je lud. Dosad neuobiča-
jeno brzi pad na samo oko 50 dolara za
barel u prosincu ponajprije treba zahvaliti
snažnom usporavanju svjetskoga gospo-
darstva i svjetskoj financijskoj krizi. Nai-
me, cijenu nafte na međunarodnim tržišti-
ma prije svega određuje omjer ponude i
potražnje. Kako je zbog usporenog gos-
podarskog rasta, koji je u nekim zemlja-
ma prerastao u recesiju, već mjesecima
znatno smanjena potražnja za naftom, ne
čudi da je njena cijena u nešto više od če-
tiri mjeseca snižena za dvije trećine.
Izlazak iz krize 2010. godine
Zato su se zadnjih mjeseci ubrzano sni-
žavale i cijene naftnih derivata u Hrvatskoj.
Cijene će dalje ovisiti o tome što će prete-
gnuti na tržišnoj vagi: OPEC-ovi pokušaji
da uzastopnim smanjenjem proizvodnje za-
ustavi višemjesečni snažni pad cijena nafte
ili očekivano produbljivanje problema koji
muče svjetsko gospodarstvo, što će dodatno
smanjiti potražnju za naftom. Vidjevši da je
vrag odnio šalu, OPEC je, želeći zaustaviti
za njega krajnje negativni trend, već reagi-
rao i u listopadu odlučio smanjiti proizvod-
ne kvote svojim članicama za ukupno 1,5
milijuna barela na dan od 1. studenoga. Ali,
od toga zasad nije bilo mnogo koristi, jer je
nafta od tada nastavila gubiti na vrijednosti.
Zato se OPEC sprema ponovo poprilično
srezati proizvodne kvote, a predsjednik te
organizacije Hakib Khelil ističe da trenutna
slabost tržišta podrazumijeva potrebu da se
dodatno smanji proizvodnja za više od mili-
jun barela dnevno.
Stručnjaci upozoravaju da OPEC-ove
odluke o smanjenju proizvodnju nemaju
brzi učinak, a nerijetko treba i do godine
dana od smanjenja proizvodnje da se cije-
ne počnu stabilizirati. Osim toga, pitanje
je hoće li njihove mjere postići željeni
učinak. Poznato je da članice OPEC-a i u
boljim vremenima uglavnom nisu pošto-
vale propisane proizvodne kvote, nego su
zbog želje za što većom zaradom crpile i
prodavale više nafte nego je bilo dogovo-
reno. Sad imaju i dodatni razlog za to, jer
im je neočekivano veliko pojeftinjenje
nafte znatno stanjilo planirane prihode, a
smanjenje proizvodnih kvota još će ih do-
datno srezati.
Da bi se pad svjetskih cijena nafte
mogao nastaviti, ukazuju i najave MMF-a
i OECD-a o tome da svijet može očekiva-
ti najteže gospodarske posljedice tek slje-
deće godine. OECD je u novim polugo-
dišnjim gospodarskim prognozama upo-
zorio da će financijska kriza vjerojatno
pogurnuti razvijene zemlje svijeta u naj-
dublju recesiju od prve polovice 80-ih
godina prošlog stoljeća. Brojni gospodar-
ski podaci upućuju na spoznaju o tome da
je razvijeni svijet zakoračio u recesiju ko-
ja bi, procjenjuje se, mogla potrajati naj-
manje četiri tromjesečja, a blagi oporavak
u SAD-u i eurozoni očekuje se tek u tre-
ćem tromjesečju 2009. godine.
I MMF upozorava da najgore u global-
noj financijskoj krizi tek slijedi i predviđa
da će sve napredne ekonomije u sljedećoj
godini doživjeti usporavanje, prvi put na-
kon Drugod svjetskog rata. Njihov glavni
ekonomist Olivier Blanchard tvrdi da će se
globalna financijska kriza pogoršati te da
se oporavak gospodarskog rasta ne očeku-
je prije 2010. godine, te da će biti potrebna
barem još jedna godina da se globalna fi-
nancijska situacija ponovo normalizira.
Sve to ukazuje na to da bi se potražnja
za crnim zlatom mogla i dalje smanjivati, a
time i njegova cijena. Zato nije ni čudno da
Michael Lewis iz “Deutsche Bank” očeku-
je da će cijene nafte nastaviti padati, mož-
da na razinu između 30 i 35 dolara za barel
do kraja iduće godine. No, ima i drukčijih
mišljenja. MMF je, unatoč crnim progno-
zama, svoju temeljnu projekciju cijene
nafte u idućoj godini s ranijih 100 dolara
smanjio na 68 dolara za barel. 
E.F.

Izraelski napad na Gazu
Teror protiv navodnih terorista
Izraelski zračni napadi i granatiranje
pojasa Gaze krajem prosinca 2008. pono-
vo su taj dio Bliskog istoka vratili na
svjetsku medijsku scenu. Širenje vala na-
silja povezuje se sa smrti trojice pripadni-
ka oružanog krila Hamasa, “Brigada Ez-
zedina al-Qassama” koje je ubila izrael-
ska ophodnja dok su pokušavali postaviti
eksploziv u blizini granice. Islamistički
pokret je odgovorio ispaljivanjem raketa i
minobacačkih granata na gradove i nase-
lja u okolici pojasa Gaze.
Tako je nakon šestomjesečnog primir-
ja između Izraela i Hamasa, isteklog 19.
prosinca, Hamas počeo raketirati izraelski
teritorij. Svaka strana se pravdala: Hamas
da je isprovociran na raketiranje, a Izrael
da je Hamas prvi počeo. Već 25. prosinca,
za vrijeme susreta sa šeficom izraelske di-
plomacije Tzipi Livni, egipatski predsjed-
nik Mohammed Hosni Mubarak je u Kai-
ru izrazio nadu da će naoružane snage
Izraela i Palestine biti suzdržljive te izbje-
ći dalje pogoršavanje situacije. Mubarak
je apelirao na Izrael da se dozvoli dopre-
manje namirnica, goriva i drugih humani-
tarnih potrepština u područje Gaze. Izrael-
ska ministrica vanjskih poslova Tzipi Liv-
ni je rekla da Hamas treba snositi odgo-
vornost za pogoršanje situacije u području
Gaze jer naoružani elementi neprestalno
prema izraelskoj strani ispaljuju rakete,
što je neizdrživa situacija.
Krvavi dani
Izrael je već 27. prosinca pokrenuo
zračne udare na položaje Hamasa kodnog
imena “Lijevano olovo”. Prema pisanju
svjetskih medija, iako se očekivao odgo-
vor na svakodnevnu raketnu i minobacač-
ku paljbu, napad je iznenadio pripadnike
Hamasa. Već prvog dana poginulo je 270
Palestinaca, što je bio jedan od najkrvavi-
jih dana u 60-godišnjem sukobu Palestina-
ca i Izraelaca. Napadi su se nastavili i slje-
dećih dana, a glasnogovornik Hamasa
Fawzi Barhoom izjavio je kako će Izrael
platiti visoku cijenu za svoju vojnu akciju,
da bi potom za jedno veče na južni Izrael
palo više od 40 raketa uz snažnu minoba-
cačku paljbu. Čelnik Hammasa Haled Me-
šal iz egzila je pozvao na novu intifadu.
U napadima je uništeno sjedište Hama-
sove televizijske postaje al-Aqse, koja je
Brutalno izraelsko bombardiranje Gaze
nastavila emitirati s nepoznate lokacije.
Zrakoplovi su napali također kamp za obu-
ku Hamasovih militanata. Izraelske mete
bili su i Islamsko sveučilište u Gazi te ured
palestinskog premijera Ismaila Hanije, pri-
padnika Hamasa. Izraelski zrakoplovi
bombardirali su i tunele između Gaze i
Egipta, a izraelska mornarica bombardira-
la je i Hamasove ciljeve na obali i u unu-
trašnjosti. Prema izraelskim izvorima, u
samo nekoliko minuta uništeno je 40-ak
tunela koji se navodno koriste za krijum-
čarenje robe i oružja u pojas Gaze. Osim
toga, od početka je nekoliko desetaka izra-
elskih oklopnih transportera bilo razmje-
šteno duž granice s pojasom Gaze u očeki-
vanju moguće kopnene invazije. Hamas je
u međuvremenu nastavio ispaljivati rakete
preko granice, no nije bilo žrtava.
U prva dva dana izraelske vojne ope-
racije u Gazi ubijeno je 310 i ranjeno
1420 ljudi, a svi su žrtve zračnih napada.
Većina žrtava su članovi islamističkog
pokreta Hamas, uz znatan broj civilnih
žrtava, među kojima ima djece. Posljed-
njeg dana 2008. godine brojka mrtvih po-
pela se blizu 500 Palestinaca, dok je Izra-
elaca, što civila, a najviše vojnika poginu-
lo između 10 i 20. “Nemamo ništa protiv
stanovnika Gaze, ali uključeni smo u rat
bez milosti protiv Hamasa i njegovih sa-
veznika”, rekao je u izraelskom parla-
mentu Knessetu izraelski ministar obrane
Ehud Barak. “Suzdržanost koju smo po-
kazali je izvor snage. Mi se borimo s mo-
IZ SVIJETA
ralnom prednošću. Oni namjerno pucaju
na civile. Mi ciljamo teroriste i izbjegava-
mo koliko god je to moguće civile dok se
Hamasovci namjerno skrivaju među civi-
lima”, dodao je Barak, izražavajući žalje-
nje zbog civilnih žrtava izraelskih napa-
da. Izraelci su tvrdili da ne žele preuzeti
nadzor nad pojasom Gaze niti srušiti Ha-
masovu Vladu, nego prisiliti Hamas na
novi prekid vatre kako bi se zaustavili ra-
ketni napadi na južni Izrael.
Primirje daleko
Međutim, tvrd stav prema mogućnosti
pregovora o primirju pokazivali su i Izra-
elci i Palestinci. Glavni palestinski prego-
varač Ahmed Qurie rekao je da su mirov-
ni pregovori s Izraelom, koji se vode pod
pokroviteljstvom SAD-a, trenutačno “na
ledu” zbog izraelske ofenzive u pojasu
Gaze. “Nema pregovora, niti će ih biti
dok nas napadaju”, rekao je Qurie novi-
narima. Odbijajući pak pozive UN-a i 71
brojnih zemalja EU i Rusije za prekidom
vatre, izraelski ministar obrane Ehud Ba-
rak rekao je da Izrael ne može prihvatiti
primirje s Hamasom, jer je već kasno za
to. Tajnik izraelskog kabineta Oved Ye-
hezkel rekao je da u ovom trenutku ne
razmišljaju o prekidu sukoba i da imaju
vremena, strpljenja i sredstava da vrate
život u južnom Izraelu u normalu.
Izraelski napad je, bez obzira na to Tko
je kriv, bio brutalan, iako odlično isplani-
ran. Mnogi tvrde da su Izraelci izvukli pou-
ku iz rata sa Hezbollahom, kada su doživje-
li vojni neuspjeh. Zato humanitarne skupine
strahuju da bi izraelska operacija mogla do-
vesti do humanitarne katastrofe u pojasu
Gaze, siromašnoj obalnoj enklavi u kojoj
živi 1,5 miljuna Palestinaca, od kojih polo-
vina ovisi o pomoći u hrani. Strane sile su
povećale pritisak na obje strane da zaustave
neprijateljstva, dok je Vijeće sigurnosti
J
UN-a pozvalo je na trenutačno zaustavlja- O
nje nasilja u Gazi nakon izraelskih zračnih
udara u kojima je ubijen velik broj Palesti- U
naca. “Članice Vijeća sigurnosti izražavaju
ozbiljnu zabrinutost nad eskalacijom stanja R
u Gazi i pozivaju na trenutačno zaustavlja-
nje svih neprijateljstava”, stajalo je u izjavi
N
Vijeća sigurnosti koju je novinarima proči- A
tao hrvatski veleposlanik Neven Jurica.
Francuska inicijativa za prekidom rata od- L
 IZ SVIJETA
bijena je od Izraelaca jer nije sadržavala
“jamstva da će Hamas obustaviti raketira-
nje i krijumčarenje”. No, Izraelci nisu odba-
cili iz diplomatskih razloga primirje, nego
su samo tražili da Francuska unese promje-
ne u svoj plan.
Brojne su reakcije, ali i prosvjedi ši-
rom svijeta. Prosvjednici u svim država-
ma optužili su Izrael za agresiju na pale-
stinska područja i zločine nad civilima,
dok diplomacija optužuje obje strane za
eskalaciju sukoba. Arapske zemlje izrazi-
le su podršku Palestincima, a posebno se
istakao Libanon odakle bi Hezbollah mo-
gao početi udarati po Izraelu. No, kako
ćemo vidjeti, izraelski zračni udari i rake-
tiranja te granatiranja neće stati na tome.
Upitan da li će Izrael nastaviti s kopne-
nom ofenzivom nakon zračnih udara, Ba-
rak je odgovorio: “Ako budu potrebne
trupe na kopnu, bit će ih”.
Diplomatske inicijative
U Novu godinu se ušlo s novom nafa-
kom. Predsjednici Egipta i Francuske,
Hosni Mubarak i Nicolas Sarkozy, pred-
stavili su su plan zaustavljanja sukoba, ali
ne i njegove detalje, na konferenciji za
novinare nakon sastanka u egipatskom
72 ljetovalištu Šarm el-Šeik. Ne sjedeći skr-
štenih ruku, u sjedištu UN-a u New Yor-
ku pokrenuli su zajedničku diplomatsku
ofanzivu i predložili plan za zaustavljanje
sukoba izraelskih snaga i Hamasa u poja-
su Gaze. Nakon mnogo pokušaja i apela
za primirjem, Sarkozy je izjavio da su
Izrael i Palestinska uprava prihvatili fran-
cusko-egipatski plan o privremenom pre-
kidu vatre u pojasu Gaze. “Predsjednik je
obradovan prihvaćanjem Izraela i pale-
stinskih vlasti francusko-egipatskog pla-
na koji je u Šarm el-Šeiku predstavio egi-
patski predsjednik Hosni Mubarak”, sa-
općeno je iz Sarkozyjevog kabineta. U
saopćenju se navodi da Sarkozy poziva
na što brže provođenje plana kako bi se
zaustavile patnje civila. Ministar vanjskih
poslova Francuske Bernard Kouchner je
na sastanku Vijeća sigurnosti UN-a rekao
da bi plan trebalo da dovede do toga da
J obje strane, kao i vlasti Palestinske samo-
O uprave, poduzmu “sve mjere” kako bi se
zaustavili sukobe, uključujući i ključne
U korake kao što su zaštita granica Gaze i
otvaranje svih graničnih prijelaza.
R Američka državna tajnica Condoleez-
za Rice izjavila je na sjednici Vijeća sigur-
N nosti da SAD podržava plan za prekid va-
A tre. “Moramo hitno zaključiti primirje koje
će trajati i koje će donijeti istinsku sigur-
L nost”, rekla je Rice, dodajući da SAD “po-
zdravlja inicijativu predsjednika Egipta i nov, za to vrijeme u Damasku razgovarao o
želi da slijedi tu inicijativu”. Ona je, među- situaciji u pojasu Gaze s ministrom vanj-
tim, navela da SAD insistira na primirju skih poslova Sirije Validom Mualemom.
koje će biti “trajno i održivo” i koje neće Saltanov je rekao da je s Mualemom razgo-
rezultirati povratkom na situaciju koja je varao o načinima ostvarenja trenutnog pre-
postojala prije izraelske ofanzive. “Prekid kida vatre u pojasu Gaze, kao i o narodu
vatre koji će vratiti te okolnosti je nepri- koji je pogođen humanitarnom katastrofom.
hvatljiv i neće potrajati”, rekla je Rice. Obje strane su navele opasan razvoj situaci-
Plan dvojice predsjednika odmah je je u pojasu Gaze kao rezultat izraelske voj-
dobio podršku palestinskog predsjednika ne operacije. Također su razgovarali o na-
Mahmuda Abasa, čija je administracija u porima da se posreduje između dvije strane
srpnju 2007. morala prepustiti Hamasu na regionalnom i međunarodnom nivou,
kontrolu nad pojasom Gaze. Palestinski kao i ruskom doprinosu da prolijevanje krvi
predsjednik Abas je, govoreći na sjednici bude zaustavljeno što je prije moguće. Sal-
Vijeća sigurnosti UN-a, sazvanoj zbog tanov je rekao da je Rusija aktivna po pita-
krize u Gazi, istakao da izražava podršku nju pronalaženja izlaza iz kritične situacije,
planu koji su iznijeli Mubarak i Sarkozy. kao i da je telefonski razgovor između ru-
Portparol izraelske vlade Mark Regev skog predsjednika Dmitrija Medvedeva i
izjavio je da Izrael pozdravlja prijedlog sirijskog predsjednika Bašara el-Asada do-
Francuske i Egipta za okončanje sukoba u prinio da se ubrza diplomatska inicijativa.
pojasu Gaze i da bi Izrael mogao da pri-
hvati prijedlog ako se njime zaustavi “ne- Rat se nastavlja
prijateljska vatra” iz Gaze i ako uključi
mjere koje bi spriječile da se radikalni pa- U međuvremenu je Vijeće sigurnosti
lestinski pokret Hamas ponovo naoruža. UN-a pokušalo izglasati Rezoluciju o pre-
Predsjednik Izraela Shimon Peres izjavio kidu vatre. No, izraelska ofanziva se nasta-
je da ta zemlja ne želi da širi ni produžuje vila širiti, a to je i najavio izraelski sigur-
rat u pojasu Gaze i da Izrael nema terito- nosni kabinet kada je rečeno da će Vlada
rijalne aspiracije prema palestinskom po- proširiti ofanzivu u pojasu Gaze protiv ci-
dručju na obali Sredozemnog mora. “Mi ljeva Hamasa, nakon što je Izrael odbacio
ne težimo prekidu vatre, već prekidu tero- rezoluciju. U saopćenju objavljenom na-
rizma”, rekao je Peres, navodeći da Izrael kon sjednice, 14. dana ofanzive, kabinet je
brižljivo razmatra spomenuti plan primir- naveo da će “IDF (izraelska vojska) nasta-
ja. On je također rekao da nijedna zemlja viti djelovati kako bi se ispunili ciljevi
nije imala takav sukob, ponavljajući da je operacije, a to je postizanje promjene u si-
“cilj ofanzive da se spriječi da Izrael bude gurnosnoj situaciji na jugu zemlje u skladu
pod opsadom terorista”. s planovima koji su odobreni na početku
Predsjednik Izraela je to izjavio nakon operacije... Napori da se spriječi krijumča-
što je palestinski predsjednik Mahmud renje oružja u pojas Gaze nastavit će se”,
Abas rekao da podržava prijedlog egipat- navedeno je u saopćenju.
skog predsjednika Hosnija Mubaraka za Jedan od čelnika Hamasa, koji živi u
prekid vatre između Izraela i Hamasa, ko- izgnanstvu, Musa Abu Marzuq izjavio je
ji kontrolira pojas Gaze. Također je rekao u međuvremenu da Sjedinjene Države že-
da Izrael brižljivo razmatra humanitarne le dati Izraelu više vremena da nastavi
uvjete na palestinskoj teritoriji, optuživši ofanzivu. “Time što nisu glasale za rezo-
Hamas za patnje Palestinaca. luciju, niti su stavile veto, SAD šalju ja-
No, nisu samo Rgipat i Francuska bile san signal da podržavaju rezoluciju, ali
aktivne u mirovnoj aktivnosti, već su to po- malo poslije”, rekao je politički lider Ha-
kušavali i drugi. Tako je izaslanik ruskog masa za TV libanskog Hezbollaha u Da-
predsjednika za Bliski istok, zamjenik mi- masku. “Zato oni žele dati neprijatelju
nistra vanjskih poslova Aleksander Salta- više vremena. Ali vas uvjeravam da oni
Sredinom siječnja 2009. oglasio se i Milorad Dodik kojeg mnogi poznaju i kao Mile Ronhill.
Koristeći rat u Palestini, on je još jednom pokušao svijet upozoriti na navodni muslimanski
terorizam te se predstaviti kao borac protiv terorizma. Mile je poslao pismo podrške izrael-
skoj Vladi u najnovijem ratu s Palestincima. Dodik u pismu izražava, kako Biro za odnose s
javnošću Vlade RS-a navodi, razumijevanje za tešku poziciju u kojoj se nalazi Izrael i njegovi
građani istovremeno pružajući punu podršku nastojanjima da se osigura sigurnost i mir narodu
te zemlje. U pismu se, između ostalog, kaže i da Republika Srpska ne podržava antiizraelske
demonstracije i skupove koji su organizovani u drugom dijelu Bosne i Hercegovine, odnosno
u Federaciji BiH. Dodik istovremeno izražava uvjerenje i nadanja da će uskoro biti pronađeno
dugoročno mirno rješenje za sukob u kojem se Izrael nalazi.

neće postići nijedan od svojih ciljeva i
povući će se uz razočarenje i biti poraže-
ni”, poručio je tada Musa Abu Marzuq.
Prije njegove izjave u saopćenju drugih
zvaničnika Hamasa je navedeno da se re-
zolucija ne tiče te organizacije jer oni ni-
su niti konzltirani. “O rezoluciji je disku-
tirano u salama UN-a. Pokret nije konsul-
tiran, naša vizija i interes našeg naroda
nisu uzeti u obzir”, rekao je Marzuq.
Tako je do 10. siječnja 2009., dakle ot-
prilike u dva tjedna izraelske ofanzive na
pojas Gaze, poginulo skoro 800 Palestina-
ca, među njima mnogo žena i djece. Deset
izraelskih vojnika ubijeno je u ofanzivi, a
još tri izraelska civila su ubijena u eksplo-
ziji raketa ispaljenih preko granice.
Izrael obećavao kako će nastaviti da
osigurava humanitarnu pomoć stanovnici-
ma Gaze i da će nastaviti s trosatnim preki-
dima vatre svakog dana kako bi se omogu-
ćilo snabdijevanje hranom i lijekovima,
iako su agencije za pomoć upozoravale da
to niti izdaleka nije dovoljno vremena. U
međuvremenu je diplomacija nastavila
svoje, pa se predstavnik ministarstva vanj-
skih poslova Izraela Amos Gilad sastao s
egipatskim zvaničnicima u Kairu da raz-
motre egipatsku inicijativu za primirje.
Izrael je tražio da se ne povuče iz Gaze dok
se ne uspostave mehanizmi koji će osigu-
rati zaustavljanje krijumčarenja oružja
kroz tunele ispod granice Gaze i Egipta.
Kako je tad govorio Gilad, prvi cilj Izraela
je da se sasvim zaustave raketni napadi Pa-
lestinaca na jug te zemlje.
Dok je diplomacija bila aktivna, čini
se da su vojnici pokazivali još veću aktiv-
nost. Ili je ona barem bila vidljivija. Cije-
lo vrjeme diplomatske aktivnosti konti-
nuirano su obilježili sukobi u Gazi. Ulice
popunjavaju mrtvi Palestinci, a izraelski
napadi ne jenjavaju. Do 13. siječnja u po-
jasu ležalo je već više od 900 mrtvih, me-
đu kojima se nalazio i velik broj civila.
Humanitarna je pomoć stizala, a međuna-
rodna javnost postajala je još glasnija.
Nažalost, ni humanitarna pomoć ni me-
đunarodna javnost nisu mogli zaustaviti
niti metke niti rakete.
Prosvjedi su organizirani u gotovo
svakom kutku svijeta, a neki od njih nisu
štedjeli Amerikance, koji u većini zema-
lja Bliskog istoka još uvijek predstavljaju
“sjeme svakog zla”, tako da se ni popular-
ni Barack Obama nije našao neprozivan u
Teheranu, glavnom gradu Irana.
Prekid vatre
Samo koji dan do inauguracije američ-
kog predsjednika u Gazi se vodio pravi rat.
Patnje palestinskih civila
Sve je ipak stalo neposredno prije Obami-
nog ulaska u Bijelu kuću, jer je 18. siječnja
2009. došlo do prekida vatre. Izrael je egi-
patskim posrednicima predložio 18-mje-
sečno primirje s Hamasom, ali islamistička
skupina koja kontrolira Pojas Gaze traži
jednogodišnji prekid vatre, rekao je visoki
dužnosnik Hamasa Ajman Taha. “Hamas
je saslušao izraelski prijedlog koji je pred-
stavio dužnosnik izraelskog ministarstva
obrane Amos Gilad, i njegov prijedlog o
prekidu vatre od godine i pol, ali Hamas je
predstavo svoj protuprijedlog o prekidu
IZ SVIJETA
vatre od samo godinu dana”, rekao je Taha
u Kairu nakon razgovora s egipatskim
dužnosnicima. Taha je ponovio poziv Ha-
masa da se ukine blokada Pojasa Gaze.
“Hamas je zatražio potpuno ukidanje blo-
kade i otvaranje svih graničnih prijelaza”,
rekao je Taha. Hamas je egipatskim po-
srednicima predložio da na graničnim pri-
jelazima budu prisutni europski i turski
promatrači, ali je odbio prisutnost izrael-
skih promatrača.
Izraelska i palestinska strana izraža-
vaju nadu da će novi američki predsjed-
nik Barack Obama naći recept za Srednji
istok. Mnogi smatraju da će to biti Oba-
min prvi veliki test. Projekt za trajni mir
postoji, izradila ga je bivša Busheva ad-
ministracija i vjerojatno bi i zaživio da
Palestinci nisu nagovijestili kako neće
Georgu W. Bushu pružiti satisfakciju da
bude mirotvorac. Uoči izraelskih izbora,
ali i stalnih sukoba s Hamasom, sadašnje
vojne operacije nikoga nisu previše izne-
nadile, ali će sljedeći mjeseci biti drukči-
ji. Obama će odmah vrlo angažirano pri-
stupiti Bliskom istoku, nastojati realizira-
ti ideju o palestinskoj državi i mirnom
suživotu Izraelaca i Palestinaca. Bit će to
i poruka cijelom muslimanskom, ali i ži-
dovskom svijetu, prije svega poruka da se
dijalogom prevladaju razlike. 73
Obama sigurno neće otići korak dalje
kad je u pitanju odnos prema onima koje
je i dosadašnja administracija smatrala
teroristima. Tako će biti i s Hamasom, ali
će mostovi prema onima koji žele surađi-
vati biti čvršći. Obama može uspjeti na
Srednjem istoku i zaista ima povijesnu
šansu da donese mir najtrusnijem područ-
ju na svijetu. Hoće li to biti skoro, što nije
isključeno ili će tek početi proces koji bi
mogao dati rezultate nakon nekoliko go-
dina, također tek treba vidjeti.
U svakom slučaju, primirje je posti-
gnuto, no situacija je, pogotovo na granici,
i dalje ostala izuzetno napeta. Tako je kra-
jem siječnja jedan izraelski vojnik ubijen,
a trojica ranjena u eksploziji koja se zbila
na granici s Pojasom Gaze, a što predstav-
lja prvi incident od proglašenja primirja.
Računa se da je oko 1.000 ljudi poginulo
tokom izraelske agresije na palestinska po-
J
dručja. Da li je time Izrael ostvario svoj O
cilj da utiša raketne napade na svoj terito-
rij, vrlo je upitno. Zapravo, kratkoročno je U
uspio primiriti Hamas, no dugoročno gra-
đani Izraela i dalje će živjeti u strahu od R
potencijalnih napada, pa je krajnji, ali pra-
vedan mir naprosto neminovan. S novim
N
igračima na svjetskoj političkoj sceni mož- A
da zaista i bude uspostavljen. 
E.F. L
 PRIČE IZ BOSNE
32 godine od smrti Džemala Bijedića (1917.-1977.), najistaknutijeg Bošnjaka “Titovog doba”
Nesuđeni Titov nasljednik
Gadafi ga je tokom posjete Mostaru pozvao na zajednički namaz, a Džemal je odgovorio: “Znate, ja jesam Musliman,
ali neredovno posjećujem džamiju. Ako bih sada s Vama pošao, izgledalo bi to demagoški prema Mostarcima i bilo
shvaćeno kao rezultat ulizivanja i poltroniranja Vama.”
Avdo Huseinović
18. siječnja 2009. godine navršile su se
32 godine od tragične pogibije Džemala Bi-
jedića, najuglednijeg bosansko-hercego-
vačkog političara za vrijeme Titove Jugo-
slavije. U vrijeme dok je Džemal Bijedić
bio na čelu Savezne vlade, stopa inflacije u
Jugoslaviji pala je ispod stope inflacije u
Europi! Ono što je Jugoslavija 70-ih godina
proživjela rahatluka i sreće, najzaslužniji je
rahmetli Džemo. Mnogi ga smatraju “ocem”
muslimanske nacije u Jugoslaviji.
Djetinjstvo i mladost
Džemal Bijedić rođen je u Mostaru
74 1917. godine, u koji su 1915. godine nje-
govi roditelji Adem i Zarifa doselili iz
Gacka kao bogati trgovci. Džemal nije
upamtio oca Adema, koji je 1919. umro
od groznice. Očeva smrt je utjecala da
obitelj ubrzo izgubi bogatstvo. Džemal je
kao siroče ostao u kući i brzo sazrijevao u
sredini koju je uskoro prevazišao. Bio je
među najboljim polaznicima Gimnazije u
Mostaru, po sjećanju njegove profesorice
Ljubice Tute. Visok, markantan, crn, va-
lovite kose, bio je uočljiv na prvi pogled.
Po završetku Gimnazije, Džemal odlazi
na studij prava u Beograd, koje prekida
1941. godine, sa 24 godine. Na početku
rata bio je na zadacima u Foči, a u najteže
vrijeme, kada je Gestapo harao odmazda-
ma, biva postavljen za sekretara Mjesnog
komiteta KPJ za Sarajevo, koju dužnost
je predao Valteru Periću kad je bio prova-
ljen. Na samom početku rata upoznao je
J Razu Ferhatbegović iz Rogatice, koja će
O mu kasnije postati supruga. Upoznao ju je
u Foči, gdje mu je bila “dodijeljena” kao
U skojevka za pokrivanje njegove političke
djelatnosti. Predstavio joj se kao Vidoje,
R a ona je znala njegov pravi identitet. Isku-
sio je okruženje na Sutjesci 1943. i doži-
N vio strahote četničko-ustaških pohoda na
A Muslimane u istočnoj Bosni i Hercegovi-
ni. Bio je nositelj “Spomenice 1941.”, što
L ga je ubrajalo u prvoborce antifašističkog
Džemal Bijedić (1917.-1977.)
otpora. Iz Sarajeva odlazi krajem 1943. i
biva premješten na dužnost sekretara KP
za Semberiju i Posavinu.
Po oslobođenju zemlje, Džemal Bijedić
je imenovan za generalnog sekretara Vlade
BiH, a potom za pomoćnika ministra unu-
tarnjih poslova. U međuvremenu, od izvje-
snog Brane Kovačevića biva optužen da je
informbiroovac, ali ga spašava Đuro Pucar
Stari. Početkom 60-ih postaje član jugosla-
venske vlade, tj. Saveznog izvršnog vijeća,
kojim je predsjedavao Josip Broz Tito. Isto-
vremeno je bio i sekretar Ustavne komisije,
koju je vodio Edvard Kardelj, a gdje su se
krojili međurepublički odnosi. Vrtoglavi
Bijedićev uspon osujetio je Aleksandar
Ranković, vodeći policajac, udbaš i jedan
od najvećih neprijatelja Bošnjaka u historiji
Balkana, koji Džemu raznim kanalima us-
pijeva posmjenjivati sa svih funkcija. Bije-
dić se vraća u Mostar, gdje postaje pred-
sjednik Sreza. Na čelu Savezne vlade Jugo-
slavije bio je od 1971. godine. Tito mu je
mandat povjerio dva puta, s namjerom da to
učini i treći put.
Branitelj Muslimana od “pljuvača”
Postao je miljenik muslimanskog svije-
ta, a samo u toku 1975. godine susreo se s
liderima SAD-a, SSSR-a i Kine. U Mostaru
je bio domaćin libijskom lideru Moameru
Gadafiju, koji je klanjao u Karađoz-bego-
voj džamiji. Gadafi ga je tokom posjete
Mostaru pozvao na zajednički namaz, a
Džemal je odgovorio: “Znate, ja jesam Mu-
sliman, ali neredovno posjećujem džamiju.
Ako bih sada s Vama pošao, izgledalo bi to
demagoški prema Mostarcima i bilo shva-
ćeno kao rezultat ulizivanja i poltroniranja
Vama.” Pričekao je Gadafija pred džami-
jom, dok je ovaj klanjao podne.
Posjetio je 34 zemlje na svim konti-
nentima. Čuveno “Mostarsko savjetova-
nje” iz 1966. godine, pored toga što je zna-
čilo priznavanje prava političkoga građan-
stva Hrvatima u Bosni i Hercegovini, bilo
je i veliki preokret u ukupnoj nacionalnoj
politici Saveza komunista BiH, što je za
konsekvencu imalo redefiniranje ustavne
pozicije te Republike 1974. godine. Bije-
dić je djelovao državnički, a ne ideološki,
te je vještim korištenjem naraslih devijaci-
ja u pravnom i ekonomskom sistemu uku-
pne zemlje, Bosni i Hercegovini osigurao
ravnopravan položaj s ostalim republika-
ma. Tada je BiH istinski postala zemlja tri
ravnopravna naroda. Sarajevo je prije nje-
ga faktički bilo pod protektoratom Beogra-
da, srpski kadrovi su bili apsolutno domi-
nantni u partiji, skupštinskim tijelima, voj-
sci i policiji, dok su Bošnjaci uglavnom
držali republičku vladu. Bijedić je znao da
bez ravnopravnosti Hrvata nema održive
Bosne, ali da nema niti Muslimana. U tom
smislu je 1966. godine značajna njegova
aktivnost na popravljanju političkog i na-
cionalnog statusa Muslimana/Bošnjaka i
Hrvata unutar partije i države. Iako sam
nije bio ideolog, budući da se tim poslom
unutar Bošnjaka na visokim razinama ba-
vio Avdo Humo, Bijedić je imao veliki
doprinos u nacionalnom afirmiranju Boš-

njaka/Muslimana. Na pogrebu dr. Ivana
Ribara u Zagrebu 1968. godine Džemalu
je prišao Svetozar Vukmanović – Tempo i
rekao: “Gdje si ti, Džemo, i tvoja musli-
manska nacija!?” “Ti, Tempo, pljuješ na
sve što je vrijedno u našoj revoluciji”, uz-
vratio je Džemal Bijedić i spremio ga u
p… materinu.
Organizacija popisa stanovništva 1971.
godine predstavlja prvu pravnu i stvarnu
priliku za nacionalnu identifikaciju Musli-
mana u aranžmanu službenih vlasti uz Ti-
tovo i Kardeljevo razumijevanje za ovaj
novi politički fenomen zakašnjelog rasple-
ta. Muslimani u masi ne skrivaju svoje na-
cionalno ime i ponos, za razliku od pojedi-
nih svojih otpadnika koji, uplašeni pred
realnošću, gube nacionalnu orijentaciju.
Džemal se naročito ljuti na Mešu Selimo-
vića i Esada Cimića koji javno prave opo-
ziciju nacionalnoj identifikaciji Muslima-
na. O tome da je Bijedić, s obzirom na vi-
soke državničke i privredne funkcije koje
je obnašao, bitno utjecao na unutarpartij-
ske rasprave o Muslimanima i na zadovo-
ljavajuće rješenje toga pitanja, javnosti je
umnogome nepoznato.
Bosansko odijelo i “Kent”
Također je bio i obiteljski čovjek. Su-
pruga Raza i djeca Azra, Dragan i Milen-
ko su mnogo ispaštali zbog njegovog stal-
nog odsustva od kuće. Poznati mostarski
pjesnik Mišo Marić se sjeća da je rahme-
tli Džemo bio veliki akšamlija, a da mu je
najdraža pjesma bila sevdalinka “Ah, moj
Aljo, crne oči”, koju je često znao zapje-
vati sa društvom. Najdražu strofu: “Na
konjiću kosmatome u odijelu bosansko-
me” svatko bi mu pjevao, po njegovoj
želji mijenjajući “gospodsko” u obavezno
“bosansko” odijelo. Intimni prijatelji sve
do njihove smrti bili su mu prof. dr. Neđo
Zec i književnik Hamza Humo, s kojima
se družio u Klubu inženjera i tehničara u
Sarajevu, kao i veoma bliski prof. dr. Fa-
hro Rustambegović, kardiolog. Volio je
dolaziti na Gazin han u Sarajevu, gdje mu
je živio najbolji prijatelj Nezir Škaljić s
kojima se znao družiti danima i obilaziti
brda oko Sarajeva, a posebno odlaziti u
lov i druženje na Crepoljsko. Džemal je
satima mogao razgovarati s njim. Provo-
dili su vikende na Crepoljskom, družili se
sa seljacima koji su voljeli Džemala. Kod
Simane su oznojeni mijenjali potkošulje,
a kod Gaje Plakalovića uživali u domaćoj
šljivovici. Te su mu navike ostale do kra-
ja života. Džemal nije izigravao nikakvu
veličinu. Bio je skroman. Iza njega je
ostao stari automobil i 5.000 njemačkih
Razija i Džemal Bijedić – nekoliko mjeseci prije smrti
maraka. Nije imao vikendicu. Volio je
Mostar i njegovu Neretvu. Mostar ga je
nepodijeljeno volio. Na utakmicama “Ve-
leža”, koji je u njegovo vrijeme imao
zvjezdane trenutke, doživljavao je otvo-
rene ovacije prisutnih gledatelja. Dolazio
je na Maru, kod avijatičarskog mosta. U
anketi 1959. građani Mostara Džemala
skoro plebiscitarno proglašavaju svojim
“najpopularnijim građaninom svih vre-
mena” u omjeru 80 glasova prema neko-
liko koje su dobili tada nogometni repre-
zentativac Muhamed Mujić, političar Av-
do Humo i pjesnik Aleksa Šantić.
Odlazio je kod prijatelja u Lišticu (da-
nas Široki Brijeg) i druga zapadnoherce-
govačka mjesta, gdje su ga ljudi s radošću
primali. Ostat će upamćeno da je negdje
iza 1945. jednom zamolio Tita da se proše-
ta Lišticom, što je Tito učinio, a s obzirom
na sliku koja je vladala o ovom gradiću
kao leglu ustaša u Drugom svjetskom ratu,
ta Titova posjeta je u to vrijeme izmijenila
političku sliku o ovim krajevima. Obilazio
je i Gacko i Bileću, rodne gradiće svojih
roditelja. Prenio je grob svoga oca u novo
groblje Sutinu, nakon što je staro groblje
upotrijebljeno za željezničku stanicu u
Mostaru. Plaćao je svoje račune i nije vo-
lio dugove. Bez razmišljanja je znao reći
Titu “da ga svi lažu”. Istovremeno je u ka-
fanama sjedao na prikladno mjesto po
svom izboru, a na napomenu ljudi da sjed-
ne na čelo stola, poslužio bi se izrekom
Muje Komadine, najpoznatijeg gradona-
čelnika Mostara: “Čelo je ondje gdje sjed-
nem.” Džemal je imao problem sa “baca-
njem” cigareta. Znao je toliko strastveno
pušiti cigarete da je u nekim periodima pu-
PRIČE IZ BOSNE
šio i po pet kutija “Kenta” dnevno. Ako bi
prestao pušiti, dobijao bi na kilaži. Bio je
gurman. “Najjeftiniji sir, najskuplje meso”
- bila je njegova deviza pri ishrani. Znao je
praviti zelene salate i lukmiru.
Nije volio poltrone u okruženju. Dru-
žio se i sa nekim ljudima koji mu nisu bili
prijatelji, ali on odnose nije prekidao. Znao 75
je reći da je nekad bolji stari neprijatelj,
nego novi prijatelj. Imao je običaj da kaže
kako se ne zna tko će kome valjati. Spomi-
njao je često Ali-pašu Rizvanbegovića,
“očekujući napade od onih kojima je nešto
dobro učinio”. Nije se svetio. Imao je duš-
mana, ali i daleko više prijatelja. “Ima lju-
di koji su sa cijelim svijetom na ti, takav je
bio Džema. Nije se gromova bojao, kao da
ih je izazivao da osvijetle njegov put od
gnijezda do zvijezda... Šta je njemu bilo,
onolikom čovjeku da zagrli cio svijet...”,
napisao je Enver Enko Mehmedbašić. Že-
lio je mir i odmor i čudio se ljudima koji su
stekli pravo na mirovinu da još uvijek teže
blokirati prostor mlađima. Volio se puno
smijati i šaliti na svoj, ali i na tuđi račun.
Džemalova je deviza bila da nema lošeg
vremena. Ako je društvo prijatno, nevrije-
me se i ne primjećuje.
J
Ubojstvo dio velikosrpske politike O
Na vijest o smrti u prometnoj nesreći U
Silvane Armenulić (Zilhe iz Doboja)
Džemi su potekle suze. Rekao je da je Ar- R
menulićka noć ranije pjevala na zabavi za
Tita u Novom Sadu i da je Tito, na njen
N
upit koje pjesme da pjeva, odgovorio: A
“Neka odredi Džemo.” On je odabrao bo-
sanske sevdalinke. Posebno je bila uspo- L
 PRIČE IZ BOSNE

stavljena intimno-prijateljska veza Tita i unutar zemlje, nego je bio čovjek i držav-
Džemala, nakon što je Džemal posredo- nik s visokim moralnim vrijednostima, po-
vao između Tita i njegovog sina Žarka da litičar prihvatljiv u zemlji, hrabar i najbliži
se pomire i normaliziraju odnose. Tri nasljednik Tita kojeg je već lomila bolest.
mjeseca pred smrt boravio je na vikendici Da se dogodilo da Džemal Bijedić i po tre-
svog amidžića Bahrudina Bijedića kod ći put postane savezni premijer, bilo bi
Trnova i tom prilikom mu se tajno povje- potpuno izvjesno da bi on bio jedina kariz-
rio, kao još nekolicini prijatelja rekavši: matska ličnost koja bi zavređivala naslije-
“Dolazi do razmirica među ljudima koji diti Tita. Sudeći po krvavom raspadu Ju-
su jednom nogom u grobu. Tito je Jovan- goslavije, koji se planirao mnogo prije, to
kin zarobljenik, ne može se njemu prići je uistinu bio glavni motiv ubojstva. Neo-
bez njene dozvole. Žele ga razdvojiti od stvarena želja mu je bila da završi karijeru
Kardelja. Tito želi da mi povjeri treći kao gradonačelnik Sarajeva, grada kojeg
mandat. Ja ne želim više u Vladi ljude je neizmjerno volio i na čije gradonačelni-
starije od mene. I ja treba da se povučem. ke je imao pregršt primjedbi, kao i da us-
Da bi otišao Ljubičić, trebaju otići i drugi Džemal je Titu znao reći da ga svi oko postavi diplomatske odnose sa Saudijskom
koji su njegovo, 1915. godište. Njima se njega lažu Arabijom. Njegova posljednja želja bila je
na ide. Ubit će me, ja mnogo znam.” da bude pokopan u Sarajevu. Izrekao ju je
Sa Titom se Džemo rastao kritičnog ju- tatu na Bijedića imali su i tadašnji genera- povodom smrti njegove majke koja je
tra, 18. siječnja 1977. godine, na aerodromu li JNA, a spominjalo se i ime Franje Her- umrla 6. travnja 1976. u Beogradu, dok je
u Batajnici, odakle je Tito letio u Libiju, a ljevića, tadašnjeg ministra unutarnjih po- on bio na službenom putu u Libiji. Na pita-
Džemo prisustvovao zvaničnom ispraćaju. slova Jugoslavije. nje zašto majku Zarifu sahranjuje u Saraje-
Nakon toga, Džemo prelazi na aerodrom Danas se vidi da je JNA imala skriveni vu rekao je: “I mene sahranite u Sarajevu
“Surčin” i polijeće za Sarajevo. U avionu su program velikosrpske dominacije i da bi kad umrem.” Džemo i Razija su sahranjeni
još njegova supruga Raza, piloti Stevan Le- Džemal Bijedić bio realna prepreka njego- u Aleji velikana na sarajevskom groblju
ka i Murat Hanić, te suradnici Zijo Alikalfić vom ostvarenju. Ne samo što je posjedo- Bare. Njegov unuk, koji danas živi u Sara-
i Smajo Hrle. Negdje, nakon pola sata leta, vao međunarodnu reputaciju i popularnost jevu, zove se Džemal Bijedić. 
avion je eksplodirao u zraku i srušio se na
brdo Inać iznad Kreševa, nedaleko od Sara-
jeva. Nakon njegove pogibije skoro svi eu-
76 ropski listovi iznijeli su sumnju u tragičnu
smrt Džemala Bijedića, otvoreno sumnjaju-
ći u suprugu Josipa Broza Tita – Jovanku
Broz, Srpkinju iz Like koja je Titu bila na-
metnuta od KOS-ove tajne službe. Tito je
bio veoma ljut na svoju suprugu pa ju je sta-
vio u izlolaciju – kućni pritvor, bez prava
društvenog i političkog angažiranja. Dugo
se pričalo da je Jovanka ispratila Džemu i
Razu na aerodromu Surčin i Razi poklonila
poveliku tortu da ponese unuci u kojoj je
zapravo bila eksplozivna naprava, koja je
bila tempirana da eksplodira na pet minuta
prije slijetanja na sarajevski aerodrom “Bu-
tmir”. Bošnjački muslimanski narod je bio
šokiran ovom viješću i istovremeno uplašen
za svoju budućnost, jer postavilo se logično
pitanje: “Što poslije Džemala, tko će sada
čuvati i braniti Muslimane u Jugoslaviji?”.
Tih dana malo je tko posumnjao u
stvarne uzroke njegove smrti. Službeno
J priopćenje bilo je da je avion u kome su
O se nalazili rahmetli Džemal i njegova su-
pruga Razija izgubio kontrolu i pao u ne-
U posrednoj blizini Sarajeva. Međutim, ka-
ko je vrijeme prolazilo i bošnjački narod
R je dolazio do saznanja da je ubojstvo
Džemala Bijedića dio smišljene veliko-
N srpske politike o likvidaciji najuglednijih
A Bošnjaka-muslimana. A Džemo je tada
bio drugi čovjek Jugoslavije, odmah do
L Tita. Pored Jovanke veliku ulogu u aten- Grob Džemala Bijedića u Aleji velikana na groblju Bare u Sarajevu
 KULTURA

Otvoreno pismo muslimanskih uglednika i znanstvenika Baracku Husseinu Obami, novoizabranom američkom
predsjedniku

Dužni smo se truditi

uspostaviti dijalog
Unutar rubrike “Kultura” u cijelosti prenosimo Otvoreno pismo 36 pripadnika muslimanske uleme upućeno predsjedniku SAD-a, Baracku
Husseinu Obami. Na to smo se odlučili jer smatramo da bi navedeni zaključci i molbe iz pisma trebale sadržavati opći kulturološki, društveni,
vjerski i politički stav svakog muslimana u svijetu. Mislimo da bi tvrdnje iz pisma trebalo naučiti napamet, da bi ih trebalo pohraniti u zajedničku
memoriju čitave muslimanske zajednice u svijetu te ih uporno recitirati kada god se za to ukaže potreba.
Za pismo smo iskoristili rubriku “Kultura” jer smatramo da između poimanja kulture i politike često nema granice. Politika od davno čini repre-
siju nad kulturom, ne dajući joj da diše i slobodno nadahnjuje čovjeka. Kultura i čovjekov umjetnički impuls se tada odupiru kreativnim činom koji je
ponekad jedina odbrana od agresije. Vjerujemo da je ovo pismo takav kreativni čin koji može nadahnuti svakog muslimana, dati mu znanje i hrabrost
da govori kada mu je to onemogućeno, da protestira iako za to onaj drugi nema razumijevanja. Fizičko ubijanje jednog naroda, palestinskog, iračkog,
a sutra možda i iranskog, ujedno je zatiranje njegove kulture i povijesti. Bošnjaci su takvo ubijanje imali priliku iskusiti više puta u povijesti.
Nadamo se da nitko ovaj čin neće shvatiti kao uzurpiranje prostora koji služi za prenošenje vijesti iz bošnjačkog kulturnog kruga. Bošnjaci su
također pripadnici Ummeta Poslanikovog i kao takvi dužni su iskazati napor za razumijevanje situacije u kojoj se nalaze njihova braća iz Palestine,
Iraka, Afganistana te ostalih ugroženih muslimanskih zemalja. Kao jedini autohtoni muslimanski narod u Europi među prvima smo pozvani da di-
jalogom civilizacija posredujemo u mirnom rješavanju nesporazuma između zapadnog i islamskog svijeta. Nadalje, bošnjački narod, kao i hrvatski,
proživio je agresiju i ubijanje nedužnih civila te je posebno osjetljiv na riječ genocid i ubijanje. Nadalje, dužni smo se truditi uspostaviti dijalog, prvo
među sobom, a zatim među onima različite vjerske i nacionalne pripadnosti. Dužni smo biti tolerantni, miroljubivi, s razumijevanjem za potrebe
onoga drugog i drugačijeg, ali ne smijemo dopustiti da se bez reakcije ubijaju nedužni civili kao što je izraelska vojska nedavno činila u Palestini.
F.M.B.

OTVORENO PISMO 36
MUSLIMANSKIH UGLEDNIKA
AMERIČKOM PREDSJEDNIKU
BARACKU HUSSEINU OBAMI
U Ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Nj. E. američkom predsjedniku Barac-
ku Husseinu Obami
Mi, dolje potpisani, učenjaci, intelek-
tualci, političari, pravnici i drugi akadem-
ski radnici iz muslimanskih zemalja, ko-
ristimo Vaš izbor za predsjednika Sjedi-
njenih Država da Vam se obratimo kao
čovjeku humanisti, i da se putem Vas,
obratimo američkom narodu, jer Vi ste
njihov predsjednik i uživate njihovo po-
vjerenje. Nadamo se da će Vaša Ekselen-
cija pažljivo pročitati ovo pismo u cijelo-
sti i unaprijed očekujemo Vaš objektivan
i nepristran stav u interesu cijelog čovje-
čanstva.
Gospodine predsjedniče, Vašoj Ek-
scelenciji bismo željeli predstaviti naša
gledišta o mnogim pitanjima koja su od
zajedničkog interesa i koja imaju veliki
utjecaj u svijetu. Prije nego što počnemo
govoriti o tome, upućujemo tople čestitke
američkom narodu zbog ovog historij-
skog podviga napravljenog Vašim izbo-
rom za predsjednika – iz inata rasističkim
oponentima koji su činili sve što su mogli
kako bi spriječili izbor jednog čovjeka
afričkog porijekla. To je, bez ikakve sum-
nje, veliki uspjeh. Ovu činjenicu mogu
shvatiti oni kojima je američka historija
bliska - njen razvoj i njene promjene, ali,
u isto vrijeme ovaj uspjeh stavlja veliku i
izuzetno ozbiljnu odgovornost na Vaše
breme u odnosu na one koji smatraju da
će njihove nade Vašim dolaskom u Bijelu
kuću biti ostvarene. To je, opet, odgovor-
nost prema cijelom svijetu u kojem je
Amerika glavni igrač - a prije nego što
prazne stranice historije počnete ispisiva-
ti svijetlim znakovima ili mračnim i ta-
mnim poput onih koje je pisao bivši pred-
sjednik George W. Bush.
Gospodine predsjedniče, dopustite da
iznesemo neke od problema koje bismo
željeli podijeliti s Vama. Oni su sumirani
u sljedećim točkama:
1. Pozivamo uljudnoj pažnji Vas i Vaš
narod, na važnost suradnje sa svim osta-
lim narodima u cilju postizanja zajednič-
kih interesa, kako bi se suprotstavili za-
jedničkim opasnostima kakve su ekološki
problemi, mir, moralne vrijednosti, zašti-
ta etike, ljudska prava, energija, razvoj,
borba protiv epidemija i prirodnih kata-
strofa, a bez diskriminiranja, bez propagi-
77
ranja pojedinačnih vizija ili ideologija, i
bez pretezanja u korist interesa određe-
nog naroda. Uvjeravamo Vašu Ekscelen-
ciju da je suradnja za dobrobit čovječan-
stva srž učenja naše vjere. Allah Svemo-
gući u Kur’anu kaže: “Jedni druge poma-
žite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudje-
lujte u grijehu i neprijateljstvu.” (Al-
Ma’ida, 2).
Ponavljamo da muslimanski narodi
posjeduju moral i materijalni potencijal i
da su opskrbljeni sa vidljivim i skrivenim
elementima moći koji ih kvalificiraju da
budu ključni partneri u oblikovanju bu-
dućnosti u svijetu. Uz to, uvjeravamo
Vas, ignoriranje naših naroda ili njihovih
prava na samoodređenje ili činjenje za-
vjera u kojima se napadaju njihovi intere-
si ili okupiraju njihove zemlje ili uskraću-
ju njihove slobode, ne može opstati. Naš
muslimanski narod poziva na recipročnu
J
suradnju zasnovanu na jednakosti, ali on O
će se u isto vrijeme boriti svim mogućim
sredstvima protiv svakog pokušaja da se U
iskorijeni ili da se uništi njihov identitet
ili otuđe njihovi resursi. R
2. Iz naše odgovornosti kao muslima-
na da se ne bojimo nikoga osim Allaha
N
Svemogućeg, objavljujemo Vašoj Ekse- A
lenciji i američkom narodu da čvrsto vje-
rujemo u pravo svih religija, kultura i civi- L
 KULTURA
lizacija i društava u raznolikosti i slobodi
izbora. Svemogući Allah u Kur’anu kaže:
“Nema prisiljavanja u vjeru.” ( Al-Baqa-
ra, 256). Isto tako, molimo Vas da odobri-
te takvo pravo svijetu i budite uvjereni da
uvođenje američkog modela u ostale dije-
love svijeta silom, pritiskom i zastrašiva-
njem samo će uvećati svjetske krize i kon-
flikte, a prva koja će biti pogođena time je
upravo Amerika. Željeli bismo Vas pod-
sjetiti da historijska logika, kao ni tradici-
ja, ne dozvoljavaju nastavak niti pobjedu
ovakvog pristupa ma kakvu materijalnu
moć imala ili ma kakve svjetske slogane
nosila. Vjerojatna situacija koju je globa-
lizacija generalno postigla, a naročito
američka unutarnja situacija, predstavlja-
ju živi dokaz onoga što želimo reći onima
koji se žele suočiti s činjenicama i povra-
titi se istini iz iluzija i samoobmane.
3. Podsjećamo Vas gospodine pred-
sjedniče, na osnovu naše religije i kulture,
da civilizacija ne može cvjetati, a u miru i
sigurnosti u svijetu se ne može uživati
osim ako pravda ne prevlada na zemlji i
ne dominira u međunarodnim odnosima.
Mi iskreno mislimo da svaka razumna
osoba duboko u sebi vjeruje da ni jedan
drugi narod kroz historiju nije doživio ne-
pravdu poput one učinjene palestinskom
78 narodu. Ova činjenica je, možda, bila
ignorirana od strane Sjedinjenih Država
kao posljedica, bilo financijskih, politič-
kih, bilo medijskih pritisaka zbog ideološ-
kih iluzija, legendi ili izbornih ambicija.
Gospodine predsjedniče, nemojte
očekivati normalne odnose sa Arapima i
muslimanima i onima koji se zalažu za
istinu i pravdu u svijetu, ako ne bude
uklonjena nepravda načinjena palestin-
skom narodu, prije svega podržana od
Sjedinjenih Država, i njihova prava i ze-
mlja ne budu vraćeni; ako suverenitet Ira-
ka i Afganistana ne budu održavali njiho-
vi narodi i ne budu kompenzirani gubici
koji su im počinjeni, i ako krstaške oku-
pacijske snage ne odu iz okupiranih ze-
malja. Ove snage su vratile uspomene na
ratove srednjovjekovnih krstaša i na ko-
lonijalne ratove i otpočeli ponovo nepri-
jateljstva među narodima u svijetu.
J Gospodine predsjedniče, onima koji-
O ma su poznate historijske činjenice znaju
da su naši narodi lojalni svojim prijatelji-
U ma, ljubazni prema onima koji ih poštuju
i posvećeni svojim saveznicima. Ipak, oni
R se ne klanjaju svojim okupatorima ili pre-
daju agresoru i nikada ne prihvaćaju po-
N nižavanje - radije uzimaju slobodu silom
A nego da je dobiju ponižavajući se.
Vjerojatno je trenutna situacija otpora
L okupaciji u muslimanskim zemljama, Pa-
Barack Obama, američki predsjednik
lestini, Iraku, Afganistanu, dovoljan pu-
tokaz Americi da duboko i iskreno preis-
pita svoje metode rada sa ljudima u svije-
tu, generalno, a sa muslimanskim narodi-
ma, naročito.
Sjedinjene Države bi se, kao glavna
supersila, trebale osloboditi diktature cio-
nističkog lobija kada je u pitanju odnos
prema muslimanskom svijetu i trebale bi
shvatiti da stvarni interesi američkog na-
roda leže u suradnji sa milijardu i po mu-
slimana, kako bi se podržalo pravo i prav-
da. Dakako, ovakav stav zahtijeva jednu
vrstu hrabrosti američkog vodstva - da se
postavi iznad ličnih i stranačkih interesa.
Gospodine predsjedniče, ako Ameri-
kanci ne mogu podržati pravo i pravdu,
najmanje što bi se od njih moglo prihvati-
ti je nepristranost. Vaša podrška nepravdi
i okupaciji će izazvati otpor i vodit će nas
ka tome da i mi sve isto gledamo.
4. Nema sumnje, gospodine predsjed-
niče, da ste Vi proistekli iz multikulturne
zajednice, sin različitih etničkih grupa čije
porijeklo ide od crnaca, koji su patili zbog
nepravde, eksploatacije i rasne diskrimi-
nacije i, čak što više, Vi ste stručnjak legi-
slative i advokatskih poslova – okrenut
pravdi, i nema sumnje da znate da se prav-
da ne može postići ako se ne postigne jed-
nakost u raspodjeli bogatstava, ne da jed-
naka mogućnost i ne zaštiti eksploatacija i
pljačkanje bogatstva naroda.
Vaša Ekscelencija će se, vjerojatno,
složiti s nama da narodi Trećeg svijeta nisu
patili od pljačkanja bogatstava i eksploata-
cije njihovih resursa i napada na njihov
suverenitet na isti način koliko su patili od
velikih američkih multinacionalnih kom-
panija koje su osvajale države i svrgavale
režime i dotucale svaki pokušaj uspostav-
ljanja bilo kakvog narodnog otpora za za-
štitu bogatstva tih zemalja. Da li mi i cijeli
svijet žudimo da otpočne nova faza koja
odražava pravdu u rasporedu bogatstva i
učestvovanju u razvoju širom svijeta ali
bez mobiliziranja međunarodnih financij-
skih institucija koje služe ispunjavanju
američkih interesa – kakve su Svjetska tr-
govinska organizacija, Svjetska banka,
Međunarodni monetarni fond i druge insti-
tucije koje su osnovane samo zato kako bi
se velikim silama omogućilo, naročito Sje-
dinjenim Državama, da kontroliraju bo-
gatstva nerazvijenog svijeta.
Nedvojbeno, Vaša Ekselencija je
svjesna činjenice da je eksploatacija ljudi
i pljačkanje njihovog bogatstva glavni ra-
zlog velikih ratova, nepoštenih velikih
olujnih kriza koje su pokrenule i potjecale
Sjedinjene Države.
Gospodine predsjedniče, pozivamo
Ameriku, još otkada ona proživljava du-
boku financijsku krizu da počne tražiti
neke solucije u financijskoj legislativi i
ekonomske pristupe drugih naroda, a koji
mogu doprinijeti da Amerika prevaziđe
svoju financijsku krizu i katastrofalnu si-
tuaciju u privredi - što vraća svijet unazad
za nekoliko desetljeća. Ovdje ističemo
ulogu islamskog bankarstva i islamskog
ekonomskog pristupa koji je hvaljen od
nepristranih iskusnih starih zapadnih eko-
nomskih stručnjaka.
5. Sloboda je instinktivni zahtjev za sve
ljude i to je jedna od zajedničkih vrijednosti
koju dijele svi narodi, čak i ako se oni razli-
kuju u svojim konceptima o slobodi i nje-
nom obimu. Iako je Amerika zemlja koja
poziva na slobodu i poštivanje ljudskih pra-
va, više nego i jedna druga zemlja na svije-
tu, mi vjerujemo da su Vlade u Americi, u
praksi, one koje najviše krše ljudska prava i
oduzimaju slobodu drugih, zbog koje su po-
kretali ratove više nego druge zemlje, činile
genocid, nezakonito zatvarali i maltretirali
ljude. Što više, to je vidljivo u lavljem udje-
lu podrške diktatorskim režimima, zavjera-
ma protiv rastućih demokracija, planiranim
vojnim udarima zaobilazeći međunarodne
organizacije ucjenom. Narodi u svijetu koji
su umnogome propatili zbog ove američke
politike stavljaju ulog na Vaš kredibilitet i
čekaju da vide što će te Vi uraditi u tom
smislu – da li ćete biti čovjek etike, principa
i snova, kako ste obećali svome narodu i
svijetu, ili će te biti podložni željama po-
slovnih ljudi i potčinjeni pritisku lobista ci-
onizma i tajnih organizacija.
Gospodine predsjedniče, vi ste, zasi-
gurno, svjesni činjenice da za zauzimanje
određenog pozitivnog mjesta u historiji,
nije dovoljno da se samo uzvikuju pozi-

tivni slogani - izuzev ako se ne pretoče u
stvarnost, i Vi, zasigurno znate da karak-
ter i historiju svakog vođe, u velikoj mje-
ri, određuje i kvaliteta njegovog tima.
6. Na osnovu naše vjere i principa, mi
pozivamo na međukulturni, međureligij-
ski i međucivilizacijski dijalog. Allah u
Kur’anu kaže: “I sa sljedbenicima Knjige
(židovima i kršćanima) raspravljajte na
najljepši način.” (Al-Akebut, 46).
Što više, mi poštujemo znanje i pri-
hvaćamo istinu iz bilo kog izvora. Allah
Svemogući u Kur’anu kaže: “Ne povodi
se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i ra-
zum, za sve to će se, zaista, odgovarati.”
(Al-Isra’, 36).
I On, Svemogući, također kaže: “Ti
reci: “Dokaz svoj dajte ako je istina to
što govorite!” (Al-Baqara, 111).
Mi čvrsto odbacujemo ideju o sukobu
civilizacija i mit o kraju historije – oboje
proizašlo iz američke kulture. Allah kaže u
Kur’anu: “Reci: ‘O sljedbenici Knjige, do-
đite da se okupimo oko jedne riječi i nama i
vama zajedničke: da se nikome osim Allahu
ne klanjamo; da nikoga Njemu ravnim ne
smatramo i da jedni druge, pored Allaha,
bogovima ne držimo!’” (Al-’Imran, 64).
Dijalog dobiva na značaju i produktiv-
nosti ako se smatra sredstvom odobrenim
od dvije strane. Ali, ako jedna strana prak-
ticira okupaciju i invaziju, onda nema dru-
gog načina za drugu stranu osim otpora,
džihada i borbe za slobodu svim mogućim
sredstvima. Zasigurno, otpor u nekim mu-
slimanskim zemljama je rezultat agresije,
nepravde i tiranije, prakticiranih ili spon-
zoriranih od strane Sjedinjenih Država i
takvi otpori ne uzrokuju nasilje i terorizira-
nje - kako to neki krugovi u Americi vole
da proklamiraju. Stoga, ako Vas neki otpo-
ri brinu i Vi želite da dođe do mira, morate
okončati okupaciju i vratiti narodima nji-
hovu slobodu i suverenitet.
Gospodine predsjedniče, naši narodi
sanjaju o jedinstvu, slobodi, neovisnosti,
ljudskim pravima, sigurnosti, progresu i
prosperitetu - kakogod, mnogi od tih na-
roda vjeruju da je Amerika glavna prepre-
ka da se ostvare ti snovi i mi vjerujemo da
se Vaša Ekscelencija, predsjednik, ne
može usprotiviti autentičnosti nekih od
tih optužbi, što je razlog da neki od tih
naroda imaju tendenciju da ciljaju Ameri-
ku svim sredstvima. Posljedično, mi se
nadamo i iskreno Vas pozivamo da Vi
budete taj koji će otpočeti novi tip inte-
rakcije u odnosima Sjedinjenih Država i
naroda muslimanskog svijeta.
7. Vaša Ekselencijo, predsjedniče, mi
danas ne možemo govoriti o musliman-
sko-arapsko-američkim odnosima, a da
ne spomenemo ono što je vezano za tero-
rizam, što je Amerika nametnula svijetu.
U tom kontekstu željeli bismo privući
Vašu ljubaznu pažnju na sljedeće:
Mi, shodno našoj religiji i iz islamske
perspektive, potpuno odbijamo zastrašiva-
nje nedužnih i nevinih, zloupotrebu ili ubi-
janja – za nas je to korupcija na zemlji, što
je jedan od najvećih zločina koje imamo.
Voljeli bismo da privučemo pažnju na
činjenicu da stav islama prema ratu i borbi
– ako je neophodan u odbrani prava i kao
zaštita od nepravde – ima moralne i zakon-
ske principe koji čine da u takvom ratu i
borbi čovjek bude milostiv koliko god je
to moguće. Poštujući to, islam zabranjuje
nevojne ciljeve i razaranje, nasumična ma-
sovna razaranja i neopravdanu agresiju.
Također, on zahtijeva ispunjavanje i pošti-
vanje ugovora i human odnos prema zaro-
bljenima, kao i zaštitu građanskih prava.
Na toj osnovi mi pravimo razliku između
zabranjenog terorizma i legitimnog otpora
i mi snažno odbacujemo da se legitimni
otpor okupaciji promatra kao terorizam.
Željeli bismo da Vas podsjetimo na gle-
dište mnogih istaknutih akademskih lično-
sti u Americi i Europi, koje uvjerava da
događaji od 11. rujna 2001. nisu bila ništa
drugo do nametnuta drama nekih utjecajnih
snaga u Americi u suradnji s izraelskim
Mosadom. Sve su to uradili sa ciljem da
pronađu razlog da otpočnu Treći svjetski rat
koji su oni već bili planirali i odredili nje-
gov ishod i ciljana područja. I usprkos toga
što su muslimanski učenjaci, vlade i ljudi
osudili ono što se desilo u rujnu 2001. godi-
ne, Sjedinjene Države su iz pozadine mobi-
lizirale mnoge države, malo milom malo
silom, i pokrenule rat protiv islama kao reli-
gije, protiv muslimana kao pojedinaca i kao
grupa, naroda, institucija, kulture i historije.
To je bio rat u kome su obarali vlade, oku-
pirali zemlje, slamali ljude, kršili sve moral-
ne i legalne međunarodne konvencije – rat
u kome su milijuni muslimana ubijani i ra-
seljavani iz njihovih zemalja; stotine tisuća
ljudi je smješteno u tajne i javne zatvore
gdje su sva ljudska prava bila prekršena;
gradovi i džamije su uništavani; Časni
Kur’an vrijeđan, a međunarodnim zakoni-
ma zabranjeno oružje korišteno.
Bilo je očito od prvog dana da je taj
prljavi teroristički rat u koji je Amerika
ušla bio zasnovan na lažima i zabludama.
Gospodin George W. Bush posljedično je
bio prisiljen da prizna da je rat u Iraku bio
zasnovan na pogrešnim podacima i mi
vjerujemo da Božja pravda neće dopustiti
zločincima da izbjegnu kaznu. Da li da
čekamo da Amerika procesuira zločince i
kazni ih za njihova djela?
KULTURA
Nikada nećemo uspjeti iskorijeniti
ono što je poznato kao terorizam, ako ne
budemo vjerovali i prakticirali istinu,
objektivnost, nepristranost i transparen-
tnost pri traženju njegovih uzroka – tada
ćemo ga poraziti.
Zasigurno će bilo koji socijalni ili kul-
turni fenomen biti umnožavan i nastavljan
dokle god su razlozi zbog kojih je on tu
prisutni. Mi smo uvjereni da je glavni
uzrok nasilne i duboke mržnje prema
Americi u muslimanskom svijetu i drug-
dje, njena direktna agresija na musliman-
ski svijet ili bezgranična podrška koju ona
pruža svakoj agresiji protiv muslimana.
Vaša Ekselencija može ponovno raz-
motriti američki stav prema rezolucijama
koje se odnose na Arape i Izrael – kako bi
jasno vidjeli duple standarde Amerike i
kako bi se zapitali da li je to ono kako bi
trebalo biti.
Većina vlada u muslimanskom svijetu
Vam ne govori istinu iz straha, ugnjeteno-
sti ili želje za američkim sponzorstvom.
Ali, zbog humanosti, mi Vas, gospodine
predsjedniče, uz punu objektivnost uvjera-
vamo – odnos između Sjedinjenih Država
i muslimanskog svijeta ne može biti nor-
malan ako se agresija protiv muslimana ne
zaustavi i ako se prema njima ne uspostavi
korektan i ravnopravan odnos. To je sada u 79
Vašim rukama. Ako poduzmete korak u
ovom smjeru, sigurno ćete dostići neza-
pamćen uspjeh na američkoj sceni.
Gospodine predsjedniče, mi vjerujemo
da izraelski nuklearni arsenal smrtonosnih
oružja, koji je Amerika dostavila Izraelu,
predstavlja najveću terorističku prijetnju
za naše narode i cijeli svijet. Ova beskraj-
na podrška Izraelu rezultira kršenjem svih
međunarodnih prava i vrijednosti, te vodi
činjenju najgorih formi terorizma protiv
nenaoružanog palestinskog naroda.
Uvjeravamo Vas, uz jedan mali sa-
vjet, da upotreba sile, ugnjetavanje, podr-
žavanje Izraela i prihvaćanje nekih seku-
larnih grupacija, neće učiniti ništa drugo
do zakomplicirati krizu i podgrijavati su-
kob. Sasvim sigurno, pravda, poštenje,
objektivnost i klonjenje od nepravde
predstavljaju najbolje čuvare zaštite ame-
ričke nacionalne sigurnosti.
J
Da li ćete Vi krenuti u ovom smjeru? O
To je ono čemu se mi nadamo.
Potpisnici pisma: U
Šejh Jusuf Kardawi, Šejh Rašid Al-
Ganouši, dr. Kazi Husejn Ahmed, dr. Fet- R
hi Jakan, Abu Lubaba Alt-a, Tahir Hu-
sejn, dr. Ahmed Al-Bajatili, dr. Ahmed
N
Al-Rajsuni, dr. Ahmed Al-Kattan, dr. Ali- A
ffdin Al-Turabi, dr. Tawfik Yusuf Al-
Wa’ee i još 26 muslimanskih alima.  L
 KULTURA
64 godine od pogubljenja – sjećanje na bošnjačkog velikana Mustafu Busuladžića (1914.-1945.)
Voljeti smrt koliko i život
Mustafa Busuladžić rođen je 1. travnja
1914. u Gorici kod Trebinja, a strijeljan je
od komunističkih vlasti 29. lipnja 1945. go-
dine u 31. godini života. Bio je jedan je od
najvećih boraca za islam i muslimane na
ovim prostorima u prošlom stoljeću. U krat-
kom životu učinio je za muslimane u Bosni
i Hercegovini više od mnogih koji su znat-
no duže živjeli. Bio je pisac, prevoditelj,
publicist, kritičar i recenzent, govornik i mi-
slilac, poliglot, a nadasve borac i pregalac
za islam, čijem je razvoju na ovom tlu po-
svetio cijeli svoj kratki životni vijek. Njego-
vim pogubljenjem komunistički režim po-
kazao je svoje pravo lice: smaknućem ista-
knutih bošnjačkih intelektualaca označen je
početak komunističkog progona nad naj-
brojnijim narodom u Bosni i Hercegovini –
Bošnjacima. U kratkom životu uspio je
izrasti u vrhunskog intelektualca.
Po završenoj osnovnoj školi upisao se
u medresu u Travniku, gdje je završio tri
razreda u Elči Ibrahim-pašinoj Fevziji, a
80 nastavio je školovanje u Gazi Husrev-be-
govoj medresi u Sarajevu, gdje je i matu-
rirao. Još kao učenik medrese objavljivao
je izuzetno zrele i kvalitetne radove u
“Islamskom svijetu”, “Novom Beharu”,
“Islamskom glasu”, “Muslimanskoj svije-
sti”, “Obzoru”, “Svijesti”, “Kalendaru
Islamskog svijeta”, “Kalendaru Narodne
uzdanice”, “El-Hidaji”, “Glasniku VIS-
a”, “Kalendaru Hrvata”, “Večernjoj po-
šti”, “Našoj domovini” i drugim publika-
cijama. Nakon toga upisao se na Višu
islamsku šerijatsko-teološku školu u Sara-
jevu, gdje je diplomirao 1940. godine.
Kao student bio je predsjednik Udruženja
studenata. Nakon toga proveo je dvije go-
dine u Rimu na postdiplomskom studiju iz
orijentalistike. Jedno je vrijeme na radio-
stanici bio spiker za hrvatski jezik. Tada
je bio suradnik talijanskih časopisa “Mon-
do Arabo” i “Oriente Moderno”. U vrije-
J me kada su Mladi Muslimani djelovali
O kao podružnica lista “El-Hidaje”, Mustafa
Busuladžić je bio njihov zvanični pred-
U sjednik (poslije Kasima ef. Dobrače, a na
prijedlog Mehmeda ef. Handžića).
R Pisao je radove iz brojnih oblasti: islam-
N Iskreni vjernik koji je nevin
osuđen na smrt
A Hercegovine, komparativne religije, te je
Bio je zaposlen u Sarajevu kao profe-
L sor na Šerijatskoj gimnaziji, a honorarno
Mustafa Busuladžić (1914.-1945.)
je radio u Ženskoj medresi, Realnoj gi-
mnaziji i Srednjoj tehničkoj školi. U pro-
fesorskoj karijeri pokazao se odličnim
pedagogom i metodičarem. Pored pro-
svjetnog i pedagoškog rada mnogo je pi-
sao i prevodio. Njegov je publicistički rad
obiman. Pored orijentalnih (arapskog i
turskog) dobro je poznavao njemački,
francuski i talijanski jezik. Bio je odličan
govornik. Mustafa Busuladžić bio je je-
dan od najplodnijih pisaca muslimanskog
intelektualnog kruga prošlog stoljeća. Bio
je jedan od rijetkih muslimanskih intelek-
tualaca koji je dobro poznavao filozofiju
Istoka i Zapada, a posebno materijalistič-
ku filozofiju i marksizam. To su isticali i
o tome pisali teoretičari marksizma, kon-
statirajući da su od muslimanskih intelek-
tualaca dobro poznavali marksizam i ma-
terijalističku filozofiju jedino Busuladžić
i Husein ef. Đozo.
Karakteristike Busuladžićevog pisa-
nja bile su razumljivost i utemeljenost.
ske nauke, kulture, književnosti, povijesti
– naročito povijesti muslimana Bosne i
uz to pisao i o aktualnim problemima mu-
slimana tog vremena (1932.-1944.). Pisao
je i prikaze novoizišlih knjiga iz tog peri-
oda, kao npr. prikaz djela “Muhammed
a.s. u svjetlu europske kritike Hazima Ša-
banovića”. Povodom smrti dvojice ista-
knutih bosanskih alima Derviša Korkuta
(1943.) i Mehmed-ef. Handžića (1944.)
napisao je radove “Životno djelo Derviša
A. Korkuta” i “Handžić kao nastavnik”.
O Mehmedu ef. Handžiću objavio je i je-
dan poduži rad u talijanskom časopisu
“Oriente Moderno”, dok se nalazio na
postdiplomskom studiju u Italiji, 1942.
godine. Neke od svojih dužih radova Bu-
suladžić je objavio u Sarajevu kao zaseb-
ne publikacije: “Ebu Nasr el-Farabi”
(1934.), “Jedna sjajna stanica islamske
historije” (1935.), “Osman-paša Resulbe-
gović” (1939.), “Muslimani u sovjetskoj
Rusiji” (1943.), “Problem derogacije u
islamskom pravu” (1944.), “Prvi prijevo-
di Kur’ana u svijetu i kod nas” (1945.).
Neki Busuladžićevi radovi ostali su nedo-
vršeni, poput monografije o Muhammedu
a.s., gdje je rukom napisao oko 300 stra-
nica, ali rana nasilna smrt ga je, nažalost,
spriječila da to djelo dovrši do kraja. Pre-
ma riječima njegovog sina prof. dr. Mu-
hammeda Busuladžića, rahmetli šehid
Mustafa je spomenutu monografiju o
Muhammedu a.s. smatrao svojim najvaž-
nijim djelom.
Kao iskreni vjernik, koji je osjećao
probleme ummeta kojem je pripadao, ni-
je zanemario pisati ni o stanju muslimana
u svijetu, naročito o teroru kojem su bili
izloženi muslimani boljševičke Rusije i,
općenito, Sovjetskog Saveza. Upravo ga
je ta angažiranost i koštala glave. Naime,
njegov rad “Muslimani u sovjetskoj Ru-
siji” poslužio je komunističkom režimu
kao osnova za optužbu protiv njega, a ka-
snije, kada je tom istom režimu trebalo
materijala protiv Sovjetskog Saveza, na-
kon Rezolucije Informbiroa, služio se
tim istim tekstom zbog kojeg je rahmetli
Busuladžić osuđen na smrt i nevin strije-
ljan.
Opstanak muslimana u BiH
Jedno od pitanja kojima je Mustafa
Busuladžić posvetio veliku pažnju i zna-
čaj u svojim radovima jeste opstanak mu-
slimana u Bosni i Hercegovini. On to pi-
tanje, zapravo, postavlja u kontekst op-

stanka muslimana u Europi, jer prije nasr-
taja na muslimane u BiH i Balkanu zatrte
su i uništene druge velike muslimanske
zajednice u Europi.
U svojem eseju pod naslovom “Misli
o sudbini naroda i zajednica u povijesti”
zapisao je: “Kad god jedan narod izgubi
smisao za vjerske, kulturne i druge više
ideale i više bude cijenio život nego smrt,
kad zanemari ćudoredne vrednote i omli-
tavi, njegova otporna snaga znatno slabi
unatoč njegove civilizacije, koja je usmje-
rena na vanjsko usavršavanje života. Ovu
nam činjenicu također potvrđuje povijest
uspona i slabljenja pojedinih naroda. Do-
voljno je istaknuti primjer unutar razjedi-
njene Francuske, koja je do tada bila ključ
europske dinamike, jednim jačim udar-
cem izvana slomljena i tako izbačena iz
kruga jačeg političkog aktivizma na eu-
ropskom kontinentu. Mi sličnu preobraz-
bu osobina koje tvore dušu jedne društve-
ne skupine zapažamo i u životu bosan-
skohercegovačkih muslimana. Naš druš-
tveni razvitak kroz posljednjih 50 godina,
od kada se jače približavamo europskom
Zapadu, očito pokazuje naš uspon u pro-
svjetnom pogledu i u poprimanju zapad-
nih civilizatorskih tekovina. Nu, istodob-
no bilježi kržljanje našeg ćudoredno-du-
hovnog života, propadanja vjerske svije-
sti, popuštanje stege u porodičnom životu,
mlitavost i slabljenje otporne snage. To
proizlazi iz toga što smo pored prosvjete,
koja nam je neosporna, poprimili i one
upravo najslabije tekovine (materijali-
zam, kamatu s bankarstvom, modu, eu-
ropski način porodičnog života, nenarav-
nu emancipaciju žene, alkoholizam, ha-
zardne igre, seksualnu raspojasanost,
blud, samoživost, odvratnost prema pre-
dajama, ravnodušnost prema vjeri i ćudo-
rednim vrlinama) koje su samu Europu
sunovratile u propast. Suvremeni materi-
jalizam, koji plavi Europu počevši još ta-
mo od 19. stoljeća, zahvatio je i nas. To
se najsudbonosnije odrazilo u životu
znatnog dijela naših inteligenata (istina
mahom poluobrazovanih), pa i onih koji
su svršili naše više vjerske zavode, kod
kojih je ljubav prema vjeri zamijenila
ravnodušnost.”
Dalekovidnost i opasnost od
duhovne inferiornosti
Busuladžić je živio u vremenu kada
su se prilike za muslimane na Balkanu i
BiH u velikoj mjeri promijenile te se na
lijep odnos muslimana prema nemusli-
manima, svijest o susjedskim dužnosti-
ma, na vjersku toleranciju i podnošljivost
čitavih pet stoljeća (a sve to je izviralo iz
etičkih učenja islama), muslimanskim
narodima Balkana uzvratilo njihovim
klanjem. Busuladžić s pravom primjeću-
je da između klanja u prošlosti i onih ko-
ja je muslimanski narod doživio u Dru-
gom svjetskom ratu postoji očit kontinu-
itet, koji će biti nastavljen do potpunog
fizičkog istrebljenja. Zato on apelira da
se muslimani, pojedinačno i kolektivno,
probude i sagledaju pogibelj koja im pri-
jeti u bliskoj budućnosti. Gledano iz da-
našnje pozicije u potpunosti je bio u pra-
vu. “I onim najsentimentalnijim treba da
bude jasno, da je tolerancija etična i mo-
ralna, ako postoji recipročna uzajamnost,
da tolerancija ne samo da ima svoje gra-
nice nego može biti porazna, ako iz do-
gađaja ne bi povukli potrebne konsve-
kvence.” Zato Busuladžić zahtijeva pro-
mjenu stava: balkanskom hajdučkom
mentalitetu ne može se odgovoriti senti-
mentalnošću, smatra. Tolerancija ne mo-
že ići dotle da gledamo vlastito uništenje.
Kao muslimani možemo opstati samo
ako kao cjelina uzvratimo neprijatelju
istom mjerom.”
U knjizi “Muslimani u Europi”, koju
je izdala izdavačka kuća “Sejtarija” 1997.
godine, primijetio je: “Uopće musliman-
ske zajednice na Balkanu (Bugarskoj, Ru-
munjskoj, Grčkoj, Albaniji, Srbiji, Crnoj
Gori i Hrvatskoj) stoje pred dosta slože-
nim problemima čije rješenje pripada bu-
dućnosti. Ali po našem mišljenju, naše
potpuno saživljavanje s Europom, pogo-
tovo s europskim načinom duhovnog, po-
rodičnog i društvenog života kakav se
javlja danas, za nas bi bilo pogibeljno ako
se hoćemo održati kao muslimani, ako že-
limo sačuvati svoju duhovnu samobitnost
(vjeru, vjersko-porodični život, tradicije,
islamsku kulturu). Graničnim vjerskim
skupinama, kao što smo mi koji živimo na
razmeđi Istoka i Zapada, otrgnutim od ja-
čih skupina više konvenira stanoviti kon-
zervatizam i opreznost u primanju tuđih
ideja nego, slijepo imitirajući Europu, ki-
dati s prošlošću, s očinskim zdravim pre-
danjima i s mentalnim osobinama naše
muslimanske i rasne duše. Zabacivanjem
ćudorednih vrednota, slabom primjenom
vjerskih propisa i poprimanjem našem
islamskom mentalitetu stranih ideja, čime
podupiremo pojavu vjerske ravnodušnosti
kod nas, postajemo duhovno inferiorniji.
Duhovna pak inferiornost nam prijeti opa-
snošću našeg idejnog stapanja s nemusli-
manskom Europom, koja bi nas tada i fi-
zički lahko istrijebila.”
KULTURA
Pobili smo ih kao paščad!
Busuladžić insistira na tome da se
muslimani okrenu sebi i da svoju sudbi-
nu ne prepuštaju u tuđe ruke. Misao o
neodložnoj okrenutosti sebi, kao načinu
opstanka, on uporno potcrtava, pozivaju-
ći se pritom i na brojne islamske izvore.
Takva je misao za duhovni ustroj i bio-
loški opstanak Bošnjaka itekako važna i
u današnjem vremenu kada su Bošnjaci
svoju opstojnost uvelike prepustili u ruke
drugima.
U sarajevskoj čaršiji se pričalo da je
Busuladžić, uoči pogubljenja, cijelu noć
učio Kur’an. Zatvorski brijač Abdulah
Skaka je o rastanku s rahmetlijom rekao:
“Predao mi je Kur’an i tespih da predam
njegovom sinu. Pošto mu je sin bio sa-
svim mali, taj sam Kur’an predao Musta-
finom bratu. Poveli su ga navečer. Bio je
miran. Odveli su ga s Atifom Hadžikadi-
ćem, a uz njih su bila i dva nemuslimana,
neki brijač Prudelj i Ante Jurin. Odveli
su ih prema Željezničkoj stanici. Kasnije
se saznalo da su bili strijeljani u Velešići-
ma iza Željezničke stanice. Njihov prati-
lac, neki Ivica, tražio je da ih zakolje, ali
je to spriječio sudac Šefko Hadžiomero-
vić, pa su ih strijeljali. Neki mještanin
našao je naočale i izrešetan fes Busulad- 81
žića, što je predao njegovoj sestri i supru-
zi kada su došle da obiđu njegov grob.”
Sestra i supruga rahmetlije, ne znajući da
su već pogubili Mustafu, došle su mu u
posjetu i umjesto da im to priopće na pri-
mjeran način, osorno su ih otjerali, a su-
dac je dobacio: “Šta hoćete?! Pobili smo
ih kao paščad!”
Za kraj citirat ćemo njegove riječi ko-
je mogu odagnati višak tuge i ogorčenja
te nas oplahnuti svojom staloženošću i
istinoljubivošću: “Trebamo biti svjesni
da se naša sudbina ne rješava negdje u
vanjskom svijetu, nego u nama samima.
Dobro je rekao jedan dubokoumni pisac
da svaki čovjek u svojoj duši nosi zvijez-
de vlastite sudbine. Ne samo pojedinac
nego i svaki narod kovač je svoje sreće.
Kada riješimo zapreke u nama samima,
kada izgradimo razum, srce i volju i bu- J
demo voljeli smrt u općem probitku koli-
ko i život, same od sebe će pasti sve pre- O
preke u vanjskom svijetu. Od naše du-
hovne i otporne snage, povezanosti i od-
U
lučnosti da s puškom u ruci branimo ži- R
vote i žrtvujemo se za ideale vjere, čast
N
porodice i svetost kućnog praga zavisit
će naš udes.” 
A
Filip Mursel Begović L
 ŽIVJETI ISLAM
Islamske teme
Islamsko-kršćanski
odnosi kroz povijest (II)
Mirza ef. Mešić
Krivo tumačenje o upotrebi sile u uče-
njima Kur’ana jedan je od najčešće navo-
đenih primjera islamsko-kršćanskog ne-
razumijevanja. To nerazumijevnje, proi-
steklo prije svega iz neznanja, proizvelo
je atmosferu dubokog nepovjerenja eu-
ropskih kršćana prema muslimanima te
formiralo pogrešnu percepciju o islamu
kao prijetnji kršćanskoj civilizaciji u Eu-
ropi. Kršćanski učenjaci, pod utjecajem
križarskih ratova i ratova protiv osman-
ske imperije, dugo su vremena podučava-
li da islam općenito i bezrezervno oprav-
dava rat protiv nevjernika, a posebno pro-
tiv kršćana. Bojeći se islamske ekspanzi-
je, kršćanski su pisci i svećenici svojim
82 sljedbenicima islam predstvaljali kao
osvajački, divlji i sklon nasilju, a Muha-
mmeda a.s. nazivali raznim pogrdnim
imenima, uglavnom navodeći da se radi o
antikristu. Nije bilo boljeg metoda mobi-
liziranja vjerske svijesti kod europskih
kršćana od plašenja nadolazećim isla-
mom. S današnje točke gledišta možda je
i bio razumljiv strah Europljana od nado-
lazećih Osmanlija u 15. i 16. stoljeću, ali
se ne može opravdati svjesno i plansko
sotoniziranje jedne velike svjetske religi-
je i civilizacije koja je u mnogo čemu za-
dužila Europu i cijeli svijet.
Neki se ajeti iz Kur’ana još uvijek
promišljaju istrgnuti iz konteksta kako bi
se dokazala agresivna priroda islama.
Konstantno se ističe fanatičnost musli-
mana koji svoju religiju stoljećima šire
oružanom borbom i nasiljem. Koncept
džihada u islamu pogrešno je shvaćen u
J dobroj mjeri i zbog loše i nepromišljene
prakse muslimana. Mnoge muslimanske
O vođe u povijesti, koji bijahu željni vlasti
U te podržavani od neznalica i pogrešno in-
formiranih muslimana, vodili su “dži-
R had” protiv svih koji su drugačije mislili.
Takvim ponašanjem najviše su nanijeli
N štete samom islamu te dali čvrste argu-
A mente onima koji su islam smatrali is-
ključivim i netolerantnim prema nemu-
L slimanima.
Križarski rat
O džihadu u najkraćim crtama
Pojam džihada se na Zapadu zbog po-
grešne interpretacije redovito poistovje-
ćuje s nasiljem, okrutnošću i netoleranci-
jom. Što je zapravo džihad?! Riječ džihad
u arapskom jeziku dolazi od glagola dže-
hede/judžehidu/džihadun i nosi značenje
fizičkog, moralnog, intelektualnog i du-
hovnog naprezanja. Džihad u islamskoj
terminologiji označava svaki napor u sli-
jeđenju Božjeg zakona i uspostavljanju
reda i poretka u društvu na zasadama
Božje Knjige i puta kojeg je trasirao Po-
slanik islama Muhammed a.s. Svaka
upornost kako bi se postiglo Božje zado-
voljstvo te promovirao Božji Zakon može
se smatrati džihadom. Tako se navodi da
je jedan od najviših stupnjeva džihada,
kojeg vjernik može dosegnuti, pobuna
protiv vladavine nekog tiranina i kaziva-
nje istine u njegovoj prisutnosti. Najveći
džihad prema riječima Poslanika islama
Muhammeda a.s. čovjek vodi sam protiv
sebe, protiv svojih strasti i nagona. Takav
je džihad Muhammed a.s. nazvao al-dži-
had al-akbar ili veliki džihad.
Istina je da se pod pojmom džihad isto
tako podrazumijeva i oružana borba za
obranu islama u što se ubraja i obrana do-
movine, obrana života, časti i imetka ili
neke druge svetinje. Ovaj je pak džihad
Muhammed a.s. nazvao al-džihad al-as-
gar ili mali džihad. Ovaj način džihada
mora proglasiti vjerski vođa neke zemlje
ili državni poglavar koji slijedi put Kur’ana
i kojeg većina muslimana podržava. To je
zapravo obrambeni rat u pravom smislu
riječi. No naglašavamo da takva borba
može biti proglašena tek ako je ugrožena
zajednica muslimana te se protiv nje vodi
agresivni rat. U Kur’anu Uzvišeni Allah
kaže: “I borite se na Allahovom putu pro-
tiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne
otpočinjite borbu. Allah, doista, ne voli
one koji zapovijedaju kavgu.” (El-Bekara,
190). Za rat mora postojati opravdan ra-
zlog. Allah u Kur’anu rat i borbu spominje
u različitim kontekstima o čemu ćemo po-
sebno pisati neki drugi put. Ovdje može-
mo još spomenuti sljedeći ajet: “Dopušta
se odbrana onima koji drugi napadnu, za-
to što im se nasilje čini – a Allah je, doista,
kadar da ih pomogne - onima koji su ni
krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani
samo zato što su govorili: ‘Gospodar naš
je Allah...’” (Al-Hadždž, 39-40).
Stoga se pojam džihad ni pod kakvim
okolnostima ne može upotrijebiti da se do-
kaže neprijateljska ili agresivna priroda
islama prema kršćanstvu. Promišljeno
iskrivljavanje, izostavljanje razjašnjavanja
dodatnih rečenica i izostavljanje nekih for-
mulacija iz njihovog pravog konteksta iz
Kur’ana, dokazuje potrebu za novim her-
meneutičkim shvaćanjem muslimansko-
kršćanskog dijaloga. Mnogi su muslimani
prisiljeni konstantno braniti svoju vjeru i
kulturu od osuda koje dolaze sa Zapada,
koje dolaze kako od običnog svijeta, tako i
priznatih intelektualaca te političara.
Vjerske slobode u islamu
Usprkos tome što i Europa svoj identi-
tet u dobroj mjeri definira na temeljima
svoje kršćanske povijesti, često se promiče
stereotip prema kojem islam ne priznaje
vjersku slobodu drugima te je stoga in-
kompatibilan s liberalnim pogledom na
svijet. Mnogi “orijentalisti” i “eksperti
islama”, čini se, promišljeno ignoriraju
256. ajet sure El-Bekara: “U vjeri nema
prisile.” Vjerska sloboda - koja uključuje
slobodu savjesti, pa tako i slobodu nevje-

rovanja - temeljna je ljudska sloboda i pra-
vo koju i Kur’an, sveta knjiga muslimana
jasno i nedvosmisleno naglašava. Uzviše-
ni Bog u Kur’anu poručuje muslimanima,
koji se trude dokazati drugima da je islam
prava vjera, kao što se uostalom i židovi i
kršćani trude dokazati da je njihova vjera
jedina ispravna, da svaki čovjek bira svoj
odnos prema Bogu ili ga uopće ne bira: “A
da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljed-
benicima jedne vjere učinio. Međutim, oni
će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim
onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A
zato ih je i stvorio.” (Hud, 118-119).
Osnovna zadaća Poslanika islama Muha-
mmeda s.a.v.s., bila je drugima obznaniti
Objavu; objasniti i savjetovati, ne nametati
ni prisiljavati. Dragi Bog Svoga Poslanika
upozorava da je vjera osobna stvar svakog
pojedinca: “A da hoće Gospodar Tvoj na
Zemlji bi svi bili vjernici! Pa zar ćeš ti svi-
jet prezirati zbog toga što oni odbijaju po-
stati vjernici?” (Junus, 99).
Europljani su vjerovali da islamski svi-
jet tretira vjerske manjine s istom okrutno-
šću kakvom su stoljećima oni tretirali ne-
kršćanske vjerske manjine. Taj je osjećaj
još duboko ukorijenjen u dušama i misli-
ma europskih kršćana. Razlog tome leži i u
činjenici da su muslimani jako rano došli u
dodir s kršćanskom Europom, te je i vojno
ugrozili, najprije u 8. stoljeću osvajanjem
Španjolske, a zatim i u 15. i 16. stoljeću
prodorima osmanske vojske. No ti musli-
mansko-kršćanski vojni sukobi zahtjevaju
posebnu povijesnu i političku analizu, a
svode se na političko-ekonomsko-sigurno-
sna gibanja u tom dijelu svijeta i nemaju
nikakave veze s porukom islama koja ja-
sno naglašavaju da islam nije dozvoljeno
silom nametati. Takva je situacija kada go-
vorimo o odnosima i predrasudama kršća-
na prema islamu i muslimanima.
S druge strane, stagnacijom islamskog
svijeta i prodorom europskog kolonijaliz-
ma, a time i kršćanske vjere i kulture u
islamski svijet u 19. i 20. stoljeću, sve se
više javlja negativistička slika o Zapadu
unutar muslimanskog svijeta. Za sve svoje
neuspjehe, od gubitka hilafeta do nemogu-
ćosti da zaustave osnivanje države Izrael,
muslimani su krivili Zapad, a neki su od
muslimanskih lidera samoinicijativno pro-
glašavali i džihad protiv kršćana i židova.
Istina je da su europski kolonizatori u
mnogim muslimanskim zemljama poput
Egipta, Tunisa i Alžira pokušali uništiti
tradicionalnu islamsku kulturu i nametnuti
nekakav spoj islamsko-kršćansko-medite-
ranske kulture, no također je istina da za
svoju stagnaciju i gubitak utjecaja na me-
đunarodnoj sceni unazad 200-300 godina
muslimani prije svega moraju sami sebe
kriviti. Nedostatatak hrabrosti u suočava-
nju sa svim novinama koje je donijelo no-
vo doba i ubrzana tehnološka revolucija, te
nedostatak kretivnosti kojoj ih je Muham-
med a.s. poučio vlastitim primjerom, bili
su glavni razlozi muslimanskog zaostaja-
nja za svojim zapadnim konkurentima.
Lakše se bilo začahuriti i prepustiti nego
odgovoriti na izazove modernosti. Bilo je
to vrijeme kada se Europa oslobađala kr-
šćanstva i zaogrtala sekularizmom i libera-
lizmom, a muslimanski svijet pokušavao
pronaći novi put do islamskih vrijednosti.
U tome su muslimani često znali izgubiti
kompas i otići u krajnost, bilo radikalnu ili
onu liberalnu.
Drugi vatikanski koncil
Drugačiju, bitno bolju i pozitivniju sli-
ku o islamu donio je Drugi vatikanski kon-
cil (1962.-1965.) iznesenu u crkvenoj kon-
stituciji Lumen Gentium i Nostra Aetate.
Nakon višegodišnjeg arogantog odnosa
prema muslimanima, bio je to povijesni
iskorak Vatikana prema drugim religijama,
prije svega prema islamu. Nostra Aetate na
sljedeći način definira odnos Crkve prema
islamu i muslimanima: “Crkva gleda s po-
štovanjem i muslimane, koji se klanjaju Je-
dinomu Bogu, Živome i Subzistentnome,
Milosrdnom i Svemogućem, Stvoritelju ne-
ba i zemlje, koji je govorio ljudima. Oni se
svom dušom nastoje podložiti njegovim
skrovitim odlukama, kao što se Abraham,
na koga se islamska vjera rado poziva,
podložio Bogu. Oni Isusa, istina, ne prizna-
ju Bogom, ali ga ipak časte kao proroka, a
također i njegovu djevičansku majku Mari-
ju. Nju ponekad i pobožno zazivaju. Osim
toga iščekuju Dan suda, kad će Bog napla-
titi svim uskrslim ljudima. Zato cijene mo-
ralni život, a Boga štuju napose molitvom,
milostinjom i postom. Budući da je tokom
stoljeća između kršćana i muslimana dola-
zilo do čestih sukoba i neprijateljstava,
Sveti Sabor poziva sve da se, zaboravivši
što je bilo, iskreno trude oko međusobnog
razumijevanja i da zajednički štite i promi-
ču socijalnu pravdu, ćudoredna dobra, mir
i slobodu za sve ljude.”
Koncil poziva i kršćane i muslimane
da se oslobode tragičnih iskustava povije-
sti i uđu u jedan posve drugačiji, iskreniji
i otvoreniji dijalog s ciljem humanizira-
nja i spašavanja svijeta. Vidljive pozitiv-
ne promjene u islamsko-kršćanskim od-
nosima, osobito pogledi kršćanskih uče-
njaka prema islamu i muslimanima, do-
godili su se nakon završetka Drugog vati-
kanskog koncila. No, dok se neka politič-
ŽIVJETI ISLAM
ka pitanja, koja opterećuju cijeli međuna-
rodni sigurnosni sustav ne riješe, pravih
plodova dijaloga će biti jako malo. Prije
svega pitanje teze o sukobu civilizacija
Crkva bi trebala negirati i osporavati te
potencirati dijalog civilizacija. Mogli bi-
smo zaključiti da je odnos kršćana prema
islamu i muslimanima evoluirao od igno-
rancije, preko arogancije do tolerancije.
Nažalost, na početku 21. stoljeća javljaju
se stare predrasude, te jača antiislamska i
antimuslimanska histerija, osobito nakon
terorističkih napada 11.09.2001. godine
na New York i Washington.
Buduće perspektive islamsko-
kršćanskih odnosa
Očito je da i u današnjoj situaciji stano-
vite konstelacije interesa u kršćanskom
svijetu podržavaju stare stereotipe kada je
u pitanju islam. Od raspada komunizma i
dezintegracije bivšeg Istočnog bloka,
islam je često viđen kao novi neprijatelj
Zapada. Islamsko-kršćanski odnosi naru-
šeni su ovim novim međunarodnim odno-
sima u kojima je islam predstavljen kao
prijetnja europskom identitetu i sigurnosti.
Za zagovornike Huntingtonovih teza o su-
kobu islamske i zapadne civilizacije, od
kojih su mnogi visoki dužnosnici u admi- 83
nistracijama zapadnih zemalja, teroristički
napadi na SAD 11. rujna 2001. godine te
teroristički napadi u Madridu i Londonu,
krunski su argument o ratobornosti i nepri-
jateljskoj prirodi islama prema zapadno-
kršćanskoj civilizaciji. Pod snažnim utje-
cajem židovskih lobija i kontroliranih me-
dija, u zadnjih nekoliko godina svjedočili
smo sotoniziranju islama i muslimana ka-
kvo se ne pamti još od Srednjeg vijeka, tim
više što se to u današnje vrijeme čini na
puno perfidniji i podmukliji način. Zato
raduje svaki javni iskorak Katoličke crkve
i njenih poglavara u promicanju dijaloga i
dogovora s islamom i muslimanima. Ta-
kav jedan zajednički susret skoro je orga-
nizirao sadašnji papa Benedikt XVI s ne-
kim od najutjecajnijih islamskih prvaka,
predvođenih bosanskim reisu-l-ulemom
dr. Mustafom ef. Cerićem.
Međutim, u isto vrijeme članovi europ-
J
skih desničarskih političkih stranaka za-
hvaljujući retorici mržnje prema imigran-
O
tima, od kojih dvije trećine čine muslima- U
ni, osvajaju mjesta u državnim parlamenti-
ma i na taj način iskušavaju islamsko-kr- R
šćanske odnose. Rasizam, netolerancija i
uskogrudi nacionalizam jačaju u Europi
N
kao reakcija na pojačano useljavanje mu- A
slimana. Nisu rijetke ni otvorene izjave o
protjerivanju muslimana u zemlje porije- L
 ŽIVJETI ISLAM
kla njihovih roditelja i djedova, te poziv na
zatvaranje džamija. Srećom, takvi su još u
manjini, no moramo se svi potruditi da ta-
ko i ostanu. Muslimani svojom otvoreno-
šću i spremnošću da prihvate sve vrijedno-
sti zapadne civilizacije, koje se ne kose sa
učenjima islama te poštivanjem zakona
zemlje u kojoj žive i rade, a kršćani razbi-
janjem predrasuda o islamu kroz dobro
osmišljenu edukaciju učenika i studenata o
glavnim učenjima islama i dostignućima
islamske kulture i civilizacije, zajednički
moraju doprinositi boljoj i sigurnijoj bu-
dućnosti. Jer, još je uvijek snažno prisutna
ideja o budućem ratu izmeđi islama i kr-
šćanstva za prevlast nad svijetom. Nezna-
nje iz kojeg proizilazi strah, mržnja i prije-
zir još su uvijek prisutni na obje strane.
Postojanje prilično velikog broja
Islamskih zajednica u europskim zemlja-
ma, većinom osnovanih od imigranata, sve
više dovodi do neprijateljskih reakcija pre-
ma muslimanima. Ove zajednice su cijelo
vrijeme predstavljane kao prijetnja druš-
tvenoj i kulturnoj koheziji Europe. Pod
ovakvim okolnostima veoma je teško oču-
vati atmosferu dijaloga i suradnje. Politič-
ki pokreti u Europi promišljeno izrabljuju
islamsku prisutnost kako bi je prikazali
kao novu opasnost koja se nadvila nad Eu-
84 ropom. Nadamo se da ekstremna desnica
neće uopće dobiti priliku da odlučuje o di-
jalogu između europskih kršćana i europ-
skih muslimana. Jako negativnu ulogu u
ovom pogledu odigrali su mediji koji su, u
najvećoj mjeri, pod utjecajem političkih
stranaka i njihovih pojedinačnih interesa.
U današnjoj povijesnoj konstelaciji,
islamsko-kršćanske veze u Europi bitno su
determinirane sudbinom muslimana Bosne
i Hercegovine. Duboko povijesno nepovje-
renje prema ovoj muslimanskoj zajednici
bilo je nesumnjivo jedan od razloga za eu-
ropsku totalnu neaktivnost nakon raspada
SFRJ u zaustavljanju velikosrpske agresije
na Bosnu i Hercegovinu, kada su nad bo-
sansko-hercegovačkim muslimanima poči-
njeni strašni zločini. Europska pasivnost,
kada je u pitanju genocid u BiH, jako je
ugrozila muslimansko-kršćanske odnose,
ne samo na ovome kontinentu, nego na glo-
J balnoj ekumenskoj razini. Ova se pasivnost
O može jedino objasniti naslijeđem ranijih
islamsko-kršćanskih konfrontacija što smo
U ih već opisali u ovoj studiji. Otud sumnje
kod europskih muslimana, pa i muslimana
R u Bosni i Hercegovini, da ih je Europa, zbog
pripadnosti islamu, izdala te dozvolila da se
N nad njima počini genocid i ratni zločini.
A S obzirom na nove tenzije (rat u Afgani-
stanu i Iraku, teroristički napadi), smjernica
L ne smije biti Huntingtonova paradigma o
Borba za europski religijski identitet
“sukobu civilizacija”. Bilo koja buduća per-
spektiva trebala bi biti bazirana na ideji di-
jaloga civilizacija temeljena na ravnoprav-
nosti partnera. Stare eurocentrične dogme o
orijentalizmu i ideologija superiornosti kr-
šćanskog nad islamskim svijetom moraju
biti efektivno uklonjeni. S naše točke gledi-
šta, iskreni dijalog može biti temeljen na
strukturalnoj sličnosti monoteističke poru-
ke kršćanstva i islama. Prisutnost musli-
manskih zajednica u Europi – muslimani u
Bosni i Hercegovini i zajednice muslimana
u različitim europskim državama – ne smiju
biti viđene kao prijetnja, nego kao moguć-
nost da se grade mostovi razumijevanja iz-
među islama i Zapada. Veliki bi politički
promašaj bio i danas negirati u Europi, a
posebice na Balkanu i u Bosni i Hercegovi-
ni, muslimane, njihovu povijest, kulturu,
običaje tradiciju, način života, organiziranje
obiteljskog života, ulogu žene, narodnu po-
eziju, glazbu, umjetnost, folklor, itd.
Vidljive pozitivne promjene u islam-
sko-kršćanskim odnosima, osobito pogledi
kršćanskih učenjaka prema islamu i musli-
manima, dogodili su se nakon završetka
Drugog vatikanskog koncila. Koncil je, ka-
ko smo vidjeli, zauzeo tolerantan stav spram
islama, jer “odluka o spasenju” obuhvaća i
muslimane koji “priznaju Stvoritelja” i “is-
povijedajući vjeru Abrahamovu, klanjaju se
nama jedinome, milosrdnom Bogu, koji će
suditi na Sudnji dan”. Islam je prema kr-
šćanstvu zauzeo jasan stav još prije 14. sto-
ljeća: “Reci: ‘O sljedbenici Knjige, dođite
da se okupimo oko jedne riječi i nama i va-
ma zajedničke: da se nikome osim Allahu
ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne
smatramo i da jedni druge, pored Allaha,
bogovima ne držimo!’ Pa ako oni ne prista-
nu, vi recite: ‘Budite svjedoci da smo mi
muslimani.’” (Al Imran, 3:64).
Islamsko-kršćanski dijalog treba se
transformirati u suradnju muslimana i kr-
šćana na svim poljima života: promoviranju
socijane pravde, ravnomjerene preraspo-
djele prirodih bogatstva, uspostavljanju na-
čela tolerancije, ali i rješavanju krucijalnih
međunarodnih pitanja poput neriješenog pi-
tanja palestinske države. Najvažnije u sve-
mu tome je sustavno obogaćivanje i razvi-
janje uzajamnog poštovanja, međusobne
odgovornosti i suradnje. Danas sve više tre-
bamo koegzistenciju i kohabitaciju religio-
znih, kulturnih i civilizacijskih tradicija.
Jedan od najvažnijih instrumenata religij-
skog i nacionalnog pomirenja naroda širom
svijeta autentično je i dosljedno provođenje
načela vjerske slobode, oslobođene od svih
idologijskih predrasuda. Danas trebamo vi-
še nego ikada slobodu za Boga, a ne slobo-
du od Boga, bez koje nije uopće moguće
graditi bilo kakav oblik suradnje u društvu.
Nažalost, neki od kreatora vanjskih politika
velikih sila, a pod utjecajem različitih lobi-
ja, od kojih je posebno agresivan onaj ži-
dovski u SAD-u, islam promatraju kroz
prizmu srednjovjekovne predodžbe o ovoj
vjeri kao nasilnoj, neprijateljskoj i rušitelj-
skoj. Bit će jako opasno i po jednu i po dru-
gu stranu ako se ovakva slika ne promjeni.
Odgovornost podjednako leži na objema
stranama. I zato po tko zna koji put ponav-
ljamo: dijalog nema alternativu. Bez mira i
pravde između ove dvije vjerske zajednice
ne može postojati istinski mir u svijetu. Bu-
dućnost svijeta zavisi od mira između mu-
slimana i kršćana. 

Islamska psihologija
Kur’anski tretman stresa
Ako je ljudski um pametna i interaktivna laboratorija koja sama sebe izučava, da li jezik - kao produžni alat glavnih
elemenata pomenutog laboratorija, tj. misli - posjeduje mogućnost detaljnog oblikovanja željene realnosti kroz kon-
kretne sisteme neurolingvističkog autoprogramiranja? Drugim riječima, da li je stres kao pošast modernog doba du-
boko u polju naše kontrole?
Edin Tule
Posmatrajući definiciju stresa koja
kaže da je stres unutrašnje (subjektivno)
stanje koje predstavlja reakciju na stresor,
tj. stresan događaj – zaključujemo da stres
možemo kontrolirati jedino dajući streso-
rima mudrija značenja. Ako je stres rezul-
tat naše subjektivne reakcije na različite
životne događaje, jasno je da kontrolom
te iste reakcije mi kontroliramo i unutar-
nja stanja našeg bića, neovisno o mnoštvu
nepredvidivih životnih događaja koje io-
nako ne možemo kontrolirati.
Na kraju, davanje mudrijih značenja
životnim datostima je jedina kontrola ko-
ju imamo i naš fokus treba da je na kritič-
kom propitivanju konvencionalnih zna-
čenja koje je staro-novo društvo dalo npr.,
pojmovima kao što su: briga, tuga, razo-
čarenje, ljutnja, neprijateljstvo, brz tempo
života, itd. Kur’an jasno ističe prethodnu
činjenicu i podcrtava svu relativnost zna-
čenja koja ljudi pripisuju pojmovima koje
mrze ili vole: “I moguće je da nešto mrzi-
te, a to je dobro za vas; i moguće je da
volite nešto, a to je zlo za vas. A Allah
zna, a vi ne znate.” (El-Bekare: 216).
Prethodni citat iz najveće sure (poglav-
lja) u Kur’anu poziva na intelektualizira-
nje ljudske svakodnevnice kroz redefinira-
nje osnovnih životnih pojmova kao što su
zlo i dobro. Sposobnost ljudskog intelekta
da daje željena značenja pojavama i poj-
movima proističe iz Ademovog, a.s., isku-
stva za koje se pobrinuo Allah, dž.š., i oba-
vijestio nas o posebnoj vještini kojoj je
podučio našeg praoca: “I pouči On Adema
nazivima svih stvari…” (El-Bekare: 31).
Komentator Kur’ana Abdurrahman
Es-Sa’dijj ističe da je Adem a.s. bio po-
dučen i nazivima svih stvari kao što su
npr. kamenčić-kamen-kamenčina, tj. bio
je podučen i komparativnom načinu raz-
mišljanja. Također je bio podučen nazivi-
ma svih apstraktnih pojmova kao što su
npr. sreća, ljubav, ljepota, zlo, itd., kao i
njihovim ispravnim definicijama.
Zamislite čovjeka čiji je um bremenit
nepreglednim fondom preciznih definicija
ključnih životnih pojmova i srce sa najra-
znovrsnijim uredno uskladištenim emoci-
jama koje prate pomenuti intelektualni
sadržaj tvoreći nesagledivu misaono-emo-
tivnu erudiciju! Ta fantastična čovjekova
sposobnost da na bazi poznatih pojava i
pojmova daje nazive novim ili redefinira
postojeće – glavna je osobenost ljudskog
intelekta (nepoznata melekima, npr.),
zbog koje je Gospodar svjetova dao prili-
ku ljudima da nastane planetu Zemlju i
dokažu sposobnost kvalitetnog uobličava-
nja svijeta svojim misaonim procesima.
POVRATAK U BUDUĆNOST
Redefiniranje stresora
Stresor ili izvor stresa može biti ama
baš sve ukoliko ne prilazimo životu promi-
šljeno. Prelijep jesenji dan pun različitih
nijansi boja i umirene prirode pred bujanje
može biti izvor stresa ukoliko ga čovjek
vidi kao “oblačan i tmuran dan u kojem
nam se samo spava”. Prolom oblaka uz jak
vjetar osoba može definirati kao “nevrije-
me”, “nepogodu” ili “katastrofu”. Neko
drugi će posmatrati takav dan kao moguć-
nost uživanja u jednoj predstavi u kojoj
nastupaju dva karizmatična glumca/pred-
stavnika: impresivna nesebična kiša koja 85
ne pita za darovane kapi i šarmantan i ne-
predvidiv vjetar koji ne naplaćuje utrošenu
energiju kojom napoji sve u prirodi.
Štoviše, ljudi mogu vidjeti i salat/namaz
(molitvu) kao izvor stresa ukoliko to vide
kao svakodnevni teret na leđima, pa kažu na
kraju dana “riješio/la sam se jacije, sad sam
rahat!”. Netko drugi će vidjeti pet svakod-
nevnih namaza kao pet neprocjenjivih krea-
tivnih pauza u kojima okrepljuje tijelo/dušu
i crpi ogromnu psihofizičku snagu.
Jedan od najvećih izvora stresa na koje
se ljudi žale danas su loši međuljudski od-
nosi. Tako se npr. ljudi na radnom mjestu
više žale na atmosferu na poslu koju krei-
raju kolege negoli što se žale na samu teži-
nu posla. Mnogi vrlo pošteni i naivni ljudi
se uznervoze na samu pomisao da moraju
dijeliti isti prostor s osobom/osobama koja
im je pokazala određeni vid nezasluženog
neprijateljstva (npr. ogovaranje, zluradost,
prikrivanje informacija, udarac u leđa, itd.)
J
te vrlo brzo primijete jasne fiziološke pro- O
mjene na svom organizmu (znojenje dla-
nova, jače kucanje srca, stezanje grla, hla- U
dan znoj, i tome sl.).
Međutim, situacija se radikalno mijenja R
ukoliko sebi objasne da je svaki kontakt i
susret s osobama koje vole da pletu mreže
N
sitnih pakosti ustvari prilika za posmatranje A
izbliza procesa moralne devijacije i izobli-
čenja. Pristupajući tom profilu ljudi kao ra- L
 POVRATAK U BUDUĆNOST
doznali studenti, njih vidimo kao objekat
studiranja i učenja koji nam može donijeti
značajne informacije. Uzvraćajući na sitnu
pakost istom mjerom uzimamo ulogu pukih
ogledala koja samo reflektiraju natrag ne-
djelo koje preziremo – ali i psihičko stanje
naših mrzitelja – i na taj način demonstrira-
mo konformizam i nekreativnost.
Ljudi koji se kreću u kriminalnim mi-
ljeima imaju najviše razloga da se žale na
stres prouzrokovan lošim međuljudskim
odnosima. Ipak, iako su to ljudi koji ima-
ju najviše razloga da spavaju samo na
jedno oko i da se vječito okreću preko ra-
mena, ne žale se na stres iz više razloga.
Prvi razlog se tiče njihovog bogatog ži-
votnog iskustva koje ih je naučilo da pri-
jatelje drže blizu, a neprijatelje još bliže.
Sposobnost prilaska blizu neprijatelju je
presudna za uvid u način razmišljanja ne-
prijatelja i adekvatnu samoodbranu. Dru-
gi razlog je vezan za vrlo iznijansiran
uvid u ljudske slabosti i neupadanje u za-
mku idealiziranja ili sataniziranja ljudi,
pošto su direktni svjedoci najdrastičnijih
ljudskih plemenitosti i pakosti.
Emocionalno neinteligentni ljudi, tj.
ljudi sa oskudnim životnim iskustvom i sa
velikom rezerviranošću prema životu, na-
kon uočenog neprijateljstva određene oso-
be, vlastitom grubošću i netaktičnošću
86 trajno je udaljavaju iz vlastitog svijeta i na
taj način gube mogućnost uvida u njene
planove. Izreka – najbolji su oni lideri koji
mogu čuti otkucaje srca svojih neprijatelja
– dodatno podcrtava nedostatnost (politič-
kog) liderstva ukoliko nije osposobljeno
da superiorno opipa neprijateljske žile ku-
cavice. Ovakvim davanjem značenja poj-
mu “neprijatelj” čovjek u brojnim ljudskim
pakostima, aktivnim ili pasivnim neprija-
teljstvima, smicalicama, mobinzima i sl.,
vidi mogućnost napredovanja kroz emoci-
onalno sazrijevanje i učenje od cijele ple-
jade duhovnih bogalja koji su poslani u
naše živote da na njima vježbamo vlastite
programe humanizacije društva, argumen-
taciju i cijelu lepezu verbalnih zahvata.
Fenomen (raz)očarenja
Pravilo je da ukoliko osoba dozvoli da
J ga pojedinci lako očaraju, isti pojedinci će
O ga još lakše razočarati. Brzo oduševljenje
nekim ili nečim govori o naivnosti i nein-
U formiranosti. Najeklatantniji moderni pri-
mjer (kolektivnog) oduševljenja je global-
R na euforija zbog političke pobjede Baracka
Obame u SAD-u. Razočarenje njegovim
N likom i djelom bit će srazmjerno odušev-
A ljenju, i tu vreba konkretan crv stresa koji
će donijeti naglu promjenu raspoloženja i
L moguću globalnu depresiju. Osobe koje
Obamu definiraju kao lijepo preplanulog,
dobronamjernog i ukusno odjevenog ko-
nobara s učtivim manirima koji javnosti
predstavlja specijalitete američke političke
kuhinje, shvaćajući da je njegov manevar-
ski prostor ograničen u domenu serviranja
političkih jela, demonstriraju informisa-
nost putem koje vješto izbjegavaju živi
pijesak euforije i depresije.
Loši međuljudski odnosi su također
uvjetovani naivnim pristupom ljudskoj vr-
sti i uvjerenjem da su naši prijatelji 100%
dobri i naši neprijatelji 100% loši. Česti su
primjeri ljudi koji su duži period pokaziva-
li visok nivo uvažavanja i ljubavi, da bi ih
jedan jedini događaj trajno udaljio.
Problematika ovog pristupa se ogleda
u neostavljenom prostoru u kojem nas naši
prijatelji mogu razočarati, a neprijatelji
očarati. Jer, ako neke ljude definiramo kao
100% dobre i oni nas neočekivano razoča-
raju, dolazimo u situaciju da ih iznova mo-
ramo definirati i obično idemo u drugu
krajnost – tj. oni postaju 100% loši.
To objašnjava vjersko-političku fra-
gmentaciju unutar muslimanskih društava
generalno, bošnjačkog društva posebno, a
koja je rezultat međusobno uvjetovanih
zamki idealizacije i sataniziranja. Tako
npr. mladić koji idealizira određenu dje-
vojku ne pretpostavljajući u samom počet-
ku njihove veze da će ta djevojka vreme-
nom uraditi određene stvari zbog kojih će
mu trenutačno pasti u očima - u momentu
njene demonstracije najobičnijih ljudskih
slabosti – ona počinje da prestaje da posto-
ji kao dobro biće u njegovim očima. Stoga
ne čudi brzina kojom moderne djevojke u
svijesti mnogih muškaraca prelaze put od
princeze do vještice.
Međutim, ukoliko usvojimo puno rea-
lističniji pristup, tj. iznijansiranije gledanje
na život, pa nekoga definiramo kao osobu
sa npr. 70% dobra u sebi, istovremeno
ostavljamo toj osobi 30% prostora za
eventualna razočarenja. Ukoliko vlastitog
pasivnog neprijatelja npr., za koga osjeća-
mo da potajno uživa u nekim našim pat-
njama, definiramo kao 15% dobru osobu,
mi mu ostavljamo 85% slobodnog mane-
varskog prostora da nas (raz)očara nekim
vlastitim postupkom te tako darujemo i
vlastitoj duši i umu neslućenu širinu.
Ovakvim gledanjem na ljude mi ne sa-
mo da minimiziramo stresne situacije, ne-
go i pokazujemo odličnu osnovu za razvoj
socijalne inteligencije koja ne može doći
do izražaja ukoliko ljude pojednostavljeno
ukivamo u zvijezde ili bacamo u blato.
Ako definiramo nekog pojedinca ili usta-
novu kao samo 5% dobru, i to je dobra
osnova za određenu suradnju na bazi pre-
poznatog dobra. Osoba može bračnog dru-
ga definirati samo kao 3% dobru i opet
imati sadržajan suživot te iscrpiti kvalite-
tan maksimum iz takve zajednice, kao što
netko drugi može definirati bračnog druga
kao 99% dobru osobu, a provesti vrijeme u
nepotrebnim svađama i nazadujući. Ljudi
do kojih nam je najviše stalo zaslužuju i
najviše ostavljenog prostora za različite ži-
votne posrtaje. Tako da stavovima tipa
“njemu/njoj 100% vjerujem!” ili “znam da
na to prijateljstvo uvijek mogu računati!”
– rizikujemo stresne krize dugogodišnje
njegovanih prijateljstava.
Fragmentacija političkih partija ili
islamskih zajednica na iznutra suprotstav-
ljene lobije u kojima vjersko-politički auto-
riteti nevjerovatno brzo iz statusa “državni-
ka” i “uleme” prelete u status “izdajica” i
“novotara”, direktna je posljedica crno-bi-
jele idealizacije čovjeka svojstvene zao-
stavštinama natruhlih ideologija koje su
ostale nepočišćene iz (muslimanskih) srca.
Naravno, ta fragmentacija nema nika-
kve veze sa vrlo praktičnim i realističnim
učenjima islama koja nas uče da smo kao
ljudi krhki (“...a stvoren je čovjek sla-
bim.” En-Nisa: 28), da ni sebi niti drugim
ljudima ne trebamo suviše vjerovati (pro-
pisi neosamljivanja), te da je čovjek kvar-
ljiv (“...a čovjek je brzoplet.” El-Isra:
11), neodvojiv od griješenja i kojem treba
itekako pomoći da izrazi svoju dobrotu
(npr. akika kao propis čija je društveno-
psihološka dimenzija sredstvo za elimi-
naciju ljubomore kod šireg društva, itd.).
Imena i realnost
Postmoderni čovjek se u današnjem di-
namičnom društvu žali na mnoštvo obave-
za, termina, zadaća, nedovršenih poslova –
neshvaćajući da izvor njegovog stresa nije
mnoštvo obaveza u burnoj svakodnevnici
 POVRATAK U BUDUĆNOST

nego negativno značenje koje je dao tim

obavezama. S druge strane, imamo ljude ko-
jima je najveći izvor stresa upravo suprotan
od iznad spomentog, a to je nedostatak bilo
kakvog posla putem kojeg bi osjetili osjećaj
vlastite bitnost i doprinosa svom mjestu i
vremenu. Naravno, izvor njihovog stresa ni-
je nedostatak posla nego negativno značenje
koje su dali svom slobodnom vremenu. Naj-
tragičnije u svemu je da je jedina prepreka
na putu pozitivnijeg definiranja datosti vla-
stitog života - nedostatak duha i mašte.
Također, imamo osobe koje su rastre-
sene zbog prevelike brige koju su prikači-
li uz vlastitu budućnosti, ne zbog same
budućnosti kojoj su mogli dati puno ve-
drije boje. Cijele generacije mladih ljudi
mogu odrasti gledajući određeni geopoli-
tički prostor življenja, Balkan npr., kao
crnu rupu planete, aktivni vulkan sukoba
i problema, slijepo crijevo svijeta, itd., i
tako protratiti dragocjeno vrijeme i ener-
giju na samooplakivanje i kuknjavu zbog
lošeg izbora vlastitih roditelja za svoje
seksualne aktivnosti.
Šta spriječava čovjeka da Balkan - tj.
postdaytonsku BiH - promatra kao odli-
čan poligon za vježbu!? Od medijskih na-
stupa, volonterizma, izgradnje i uspostav-
ljanja društveno-političkih mehanizama li. Ili se radilo o raznim fobijama zbog kojih protiv stresa zikrom, tj. sistemom neuro-
pa do poligona za fantastičan psihofizički im klecaju noge, stežu se prsa i zbog kojih lingvističkog autoprogramiranja vlastite
dril kroz egzistencijalnu neizvjesnost, po-
87
se osjećaju kao kukavice i nesposobnjako- svijesti kroz smisleno ponavljanje suge-
litičku nesigurnost, socijalnu nepravdu... vići, ne znajući da su to fantomski strahovi stivnih poruka kojim poručujemo: Allah
tako neophodnu za stasavanje lidera za koji bi isparili da im samo hrabro krenu u je veći od svakog straha, Allah je veći od
malo turbulentnija vremena. pohod i realnije ih definiraju. svake neizvjesnosti, Allah je veći od sva-
Allah dž.š. ističe i ovaj fenomen: kog neprijatelja, Allah je veći od svake
“Obožavate mimo Njega samo imena ko- krize, Allah je veći od svakog iskušenja,
Zaključak
ja ste nadjenuli vi i preci vaši - nije obja- Allah je veći od svake slabosti, Allah je
vio Allah za njih nikakav dokaz. Sud je Izvori islama tretiraju stres kroz kon- veći od izazova svakog vremena, Allah je
samo Allahov. Naredio je da obožavate cept tevhida, tj. jednoću Stvoritelja koji veći od mentora svih naših neprijatelja
jedino Njega. To je vjera prava, ali, veći- jedini zaslužuje našu 100% ljubav i po- zajedno, Allah je veći od svakog zadatka
na ljudi ne zna.” (Jusuf: 40). vjerenje, dok se stvorenja po tom pitanju na koji možemo pomisliti, itd.
Važnost jučerašnjih totema, naravno, razlikuju i ti procenti nikada nisu statični Ili poručujemo sebi i drugima zikrom:
nije bila u njihovim oblicima, težini ili ma- niti okrugli. elhamdulillahi na novom danu, elhamdu-
terijalu od kojeg su klesani ili tesani, nego Ispravno shvaćen i primijenjen kon- lillahi na novom nebeskom reljefu, el-
je njihova jedina “vrijednost” bila u znače- cept jednoće Stvoritelja u svim segmenti- hamdulillahi na gladnim čulima, elham-
njima koja su im pridali ljudi. Uzvišeni ma društva eliminira pomenutu raširenu dulillahi na svakom funkcionalnom zglo-
Svjedok bez okolišanja raskrinkava psiho- modernu idolatriju, a samim tim i korupci- bu u našem tijelu, elhamdulillahi na prija-
logiju skrivenu iza pomenute idolatrije, ju i socijalnu nepravdu. Uči čovjeka tako- teljima od kojih učimo, elhamdulillahi na
ističući da su idolopoklonici u stvari samo đer da ne postoje “problemi” nego samo neprijateljima koji nas jačaju, elhamduli-
obožavatelji imena, značenja i definicija izazovi, pitalice, parnice i upitnici koje su llahi na ljudima različitih obrazovanja jer
koja su sami dali opipljivim pojavama i savršene prilike za učenje i razvoj.
predmetima bez da imaju za to validan do- Islam nudi i praktične izdušne ventile
je svačije obrazovanje zanimljivo, elham-
dulillahi na životu u vrlo zanimljivim vre-
J
kaz. Tako da je njihova skrušenost i stra-
hopoštovanje pred nekarizmatičnim kipi-
za nagomilani stres kroz preporučene fi- menima, itd. itd. u beskonačnost. “One O
zičke aktivnosti (npr. plivanje, streljaštvo, koji vjeruju, i one čija se srca spomenom
ćima ružnog oblika direktan rezultat iluzije alpinizam, agrikulturu, itd.), smislena pu- Allaha smiruju. Zar se spomenom Allaha U
koju su ideološki sami razradili. tovanja (mi’radž, npr., imperativ putujte je srca ne smiruju?” (Er-Rad: 28).
Moderni idolopoklonici su mutirali u spomenut na osam različitih mjesta u Kur’an je knjiga sa realnim pričama koje R
razne oblike, ali su ostali žrtve potpuno iste Kur’anu) i plač u zadnjoj trećini noći kao
greške. Bilo da se radi o strahu od ljudi či- proces uklanjanja toksičnih tvari koje su se
su maštovitije od svih svjetskih bajki zajed-
no, pa što nas spriječava da datosti vlastitog
N
jim funkcijama, titulama ili odorama su pri- nakupile u organizmu kroz stresan period. života ukrasimo kvalitetnim i zanimljivim A
pisali potpuno nezaslužen status te postali Iskrena islamska praksa nas uči da se značenjima punim realne neustrašivosti,
robovi značenja koje su zatekli ili samo da- praktičan musliman/ka svakodnevno bori dječjeg elana i zdravog entuzijazma?  L
 POVRATAK U BUDUĆNOST

Islamska psihologija

Dekodiranje Kur’ana
Može li jedna ideja promijeniti svijet i šta kaže Kur’an o tome? Može li jedna ideja spasiti čovjeka? Koliko vremena
treba - računajući na djelovanje kur’anske sedmerostruke progresije - da ideje iz ovog rada dopru do 6 milijardi ljudi?
Kako funkcionira pomenuta sedmerostruka progresija kada su u pitanju biljke, novac i ideje?

Edin Tule

 
           !  " #! 
   
  
$ %& '$ 
 (  ( )*+    ,  & *-     23"
 (   ./  % /    0* '   1
Primjer onih koji troše imetke svoje na putu Allahovom je kao primjer zrna (iz kog) izraste sedam klasova, u svakom klasu stotinu
zrna. A Allah umnožava kome hoće i Allah je Sveobuhvatni, Znalac.
(El-Bekare: 261 – Mlivin prijevod)

Moje promišljanje o ovom ajetu je po-
čelo nakon telefonskog razgovora s do-
brim prijateljem (Nedžad J.) koje me pi-
tao da li je neko od uleme izračunao koli-
ko je to zrna pšenice ako iz sedam klasova
88 izraste stotinu zrna, npr. nakon 5 godina?
Provjerio sam radove desetak klasičnih
komentatora Kur’ana na ovo pitanje i vi-
dio da su na ovaj ajet gledali samo kroz
prizmu mnogostrukosti Stvoriteljevog
nagrađivanja. Nitko od njih se nije bavio
preciznom brojkom niti širim implikaci-
jama ajeta.
Studenti matematike su upoznati ma-
tematičim proračunom progresije mako-
vih zrna. Ako jedna stabljika maka ima
3.000 zrna i iz svakog zrna proklija po
jedna stabljika sa još 3.000 zrna, ukoliko
se razmnožavanje maka nastavi tom pro-
gresijom, za 4-5 godina cijelo kopno naše
planete bit će prekriveno makom. Netko
će reći zbrkanih li opijumskih snova.
Također, ako jedna stabljika maslačka
nosi 100 zrna i ukoliko pretpostavimo da
će sva ta zrna proklijati i izrasti u nove
stabljike od kojih će svaka roditi još po
J 100 zrna, za 9 godina tom progresijom
O cijela planeta će biti prekrivena maslač-
kom. Naučnici su izračunali da bi svaki
U kvadratni metar planete bio bogat za 70
stabljika maslačaka u pomenutom vre-
R menskom intervalu.
N 4, na četvrtom 8, na petom 16, na šestom
Stvaranje financijskog kapitala
A 32, itd. Kralj se nasmijao skromnošću po-
Govoreći o brojevima zanimljivo je
L spomenuti vrstu nagrade koju je tražio od
kralja poznati izumitelj popularne igre – ša-
ha. Kralj, oduševljen osmišljenom igrom,
velikodušno nudi izumitelju da traži nagra-
du kakvu želi. Ovaj mu skromno kaže kako
želi na svih 64 šahovskih polja zrna pšenice
na način da počevši od prvog polja na sva-
kom narednom polju dobije duplu vrijed-
nost prethodnog polja. Odnosno na prvom
polju odbije 1 zrno, na drugom 2, na trećem
traživanja, ne sluteći veličinu cifre koja se
dobija ovom progresijom na kraju.
Cifra koja se dobije na 64. polju, slije-
deći pomenuti progresiju iznosi:
18.446.744.073.709.551.615 zrna pšeni-
ce. Kada se ovaj kvadrilionski broj po-
množi sa težinom jednog zrna pšenice
dobije se 460 milijardi tona pšenice, a što
je više od hiljadugodišnje sjetve pšenice u
cijelom svijetu.
Sva dimenzija (ovih) brojevi se može
doživjeti samo ako ih plastično predstavi-
mo. To bi bilo, kažu stručnjaci, kao da
imamo hambar širok 10 metara, 4 metra
visok, a koji se prostire od planete Zemlje
do Sunca (udaljenost od Zemlje do Sunca
je oko 300.000.000 km) i nazad.
Broj pšeničnih zrna spomenutih u
kur’anskoj sedmerostrukoj progresiji je
još impresivniji. Obratite pažnju! Izraču-
naćemo samo broj zrna pšenice iz jednog
klasa i doćemo do fantastičnog broja.
Ako iz jednog zrna nikne 7 klasova i u
svakom klasu 100 zrna, to je 700 zrna.
Ukoliko se iz svakog zrna jednog klasa
razvije još sedam klasova i u svakom od
tih klasova još 100 zrna dobijamo slijede-
će brojke za svega 4 godine, ukoliko je
riječ o jednoj sjetvi u godini:
• nakon godinu dana iz jednog zrna bi
dobili 7 x 100 = 700 zrna,
• nakon dvije godine: 700 x 700 =
490.000,
• nakon tri godine: 490.000 x 700 =
343.000.000,
• nakon četiri godine: 343.000.000 x
700 = 240.100.000.000.
S obzirom da je površina planete Ze-
mlje 148.280.000.000 m², broj zrna pše-

nice koji smo dobili nakon četiri godine
iz samo jednog pšeničnog klasa, sedme-
rostrukom progresijom, dovoljan je da se
gusto zasije svaki kvadratni metar plane-
te! Naravno, konačni broj pretpostavlja-
mo u idealnim uvjetima, tj. uvjetima pot-
punog odsustva štetočina: poljskih miše-
va, kiselih kiša, mrazova, suše i aljkavog
ljudskog faktora.
Premudri Gospodar svjetova analogi-
ju sa veličanstvenom sedmerostrukom
progresijom nudi u kontekstu novca. Za
razliku od pšenice (biljaka) koja je ana-
tomski osposobljena da se razvija i umno-
žava – novac to nije. Onaj tko previđa
ovu činjenicu pogrešno razumijeva ovaj
ajet i teško da će se njime okoristiti.
Na koji način onda funkcionra poruka
u ovom ajetu? Pogledajmo prije toga ka-
ko funkcionišu poruke u slijedećem ha-
disu koji je također usko vezan za umno-
žavanje egzistencijalnog kapitala:
Omer ibn El-Hattab, r.a., prenosi od
Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: “Kada bi
se vi iskreno oslonili na Allaha, On bi
vam davao opskrbu kao što je daje ptica-
ma koje ujutro odlete gladne a naveče se
vrate site.” (Tirmizi ).
Ključna riječ u ovom hadisu je “…uju-
tro odlete!” – jer upućuje na pravovreme-
nu potragu za važnim prilikama. A odakle
odlete? Iz gnijezda koje su mukotrpnim i
strpljivim radom same svile! Pogledajmo
nakratko šta je sve potrebno jednom vrap-
cu da svije prosječno ptičije gnijezdo.
Jedan njemački naučnik je izračunao
da se jedno gnijezdo vrapca sastoji od
630 dugih konjskih dlaka, 1.715 kratkih
dlaka, 195 komada zemlje, 3 veća lista,
20 listova različite veličine, 45 svilenka-
stih tvari i 35 grama ovčije vune. Da bi
gnijezdo bio kompaktno i useljivo svi na-
vedeni materijali moraju biti uvezani pti-
čijom pljuvačkom i slinom koju ona proi-
zvodi u svom organizmu, a kojom uvezu-
je grumen zemlje sa dlakama, svilneka-
stim tvarima, listovima, itd.
Polijetanje iz gnijezda joj omogućuje,
pored ostalog, i ispravna ishrana, jaka vo-
lja i jasnost cilja. Prije nego što se vrati u
svoje gnijezdo analizira svaki kvadratni
centimetar površinu zemlje preko koje
prelijeće i munjevito iskorištava prepozna-
te prilike. Razne ptice koriste vrlo sofisti-
cirane tehnike lova koje podrazumijevaju
obrušavanje, pravljenje zamki, računanje
na zaslijepljenost plijena djelovanjem
Sunca, pa napadaju sa Suncem iza svojih
leđa kao saveznikom, itd. Ukoliko naiđu
na tvrd orah ne služe se pasivnom dovom
nego se posluže automobilskom snagom
ciljano bacajući orahe i lješnjake na fre-
kventne autoceste, dok do većih komada
mesa, kao što je kornjača zavučena pod
svojim oklopom, dopiru bacanjem kornja-
ča sa većih visina na surov kamenjar, mu-
dro se služeći zakonima fizike i snagom
tvrdog kamena. Poslije toga zanoće site, i
naravno da se tokom tog cijelog procesa
oslanjaju na svog Gospodara.
Vratimo se sada ajetu sa početa i nači-
nu funkcioniranja sedmerostruke progre-
sije. Ukoliko udjelimo jedan euro (ili je-
dan volonterski ili dobrovoljni projekat,
uslugu koju nećemo naplatiti) iskreno u
ime Boga Uzvišenog, odnosno većeg ci-
lja u kojem nema apsolutno nikakvih lič-
nih interesa, Allah dž.š. nas nagrađuje za
to dobročinstvo na način da nam zauzvrat
nudi 7 povoljnih financijskih koncepata,
a u svakom od tih koncepata po 100 bi-
znis ideja ili projekata.
Od nas se naravno očekuje da te kon-
cepte i poslovne ideje prepoznamo, zabi-
lježimo, razradimo, posavjetujemo se sa
stručnjacima, doobrazujemo se, izmjerimo
preciznim parametrima ideju s najvećom
šansom primjenjivost s obzirom na ponu-
du i potražnju konkretnog mjesta i vreme-
na, itd., pa da krenemo u njenu realizaciju.
Stečeni kapital iz realizirane ideje zahtije-
va oplemenjavanje i daljnju cirkulaciju
kroz nove projekte, inače progresija staje.
Iako za jednu iskreno udjeljenu novča-
nicu, odnosno razvijen projekt u ime Alla-
POVRATAK U BUDUĆNOST
ha, udjelitelj dobija kao nagradu neslućeno
mnogo konkretnih prilika za financijski
razvoj, jako je malo onih koji pravovreme-
no prepoznaju te prilike i djeluju dovoljno
pametno i brzo. Način na koji nam Mudri
Stvoritelj nudi pomenute koncepte i ideje,
ogleda se u širokoj lepezi svakodnevnih
znakova u nama i oko nas, poruka, natu-
knica, slika, misli, itd. Velika većina po-
menutih znakova i šansi je na prvi pogled
sasvim obična i ljudi ih – čekajući zlatne i
boldirane prilike sa glomaznim uskličnici-
ma vidljivim s velikih distanci – propušta-
ju ponašajući se spram njih potpuno rasi-
pnički, a rasipnici su najskloniji svakom
siromaštvu jer “rasipnici su braća šejta-
nova, a šejtan je Gospodaru svom neza-
hvalan”. (El-Isra: 27).
Naučnik Ibn Haitham (965.–1040.) –
najpoznatiji po vlastitom doprinosu optici
i izumu mračne komore (camera obscu-
ra) – ostavio je iza sebe preko 200 nauč-
nih radova. Tokom robijanja u jednom od
egipatskih zatvora zbog vlastite doslijed-
nosti i nekonformizma, koristi to vrijeme
proučavajući snop svjetlosti koji mu je
kroz malu rupu u vlažnom zidu padao
pred noge. U tom zatvoru piše svoju po-
znatu knjigu “Book of Optics”.
Jedan od najvećih arhitekata današnji-
ce Danac Jørn Oberg Utzon (1918.–2008.), 89
tvrdi da je ideju za oblik globalno pozna-
tog zdanja Opere u Sydneyu prepoznao u
kori narandže koju je jednom gulio, pa je
samo njen oblik sa stola prenio na papir.
Sličnom metodom opažanja i opona-
šanja životnih oblika u prirodi nastao je
cijeli niz tehnoloških dostignuća od ka-
mere, broda, aviona, helikoptera do cije-
lih infrastrukurnih rješenja koja su nastala
npr. studiranjem krvotoka i prenosa infor-
macija kroz ljudski nervni sistem.
Šta su to štetočine kada je u pitanju
realizacija poslovnih ideja? Nerealna pro-
cjena okolnosti, pogrešna procjena po-
slovnog partnera, nedostatak odlučnosti i
hrabrosti ili jednom riječju - aljkavost.
Stvaranje intelektualnog kapitala
Ukoliko primjenimo analogiju sa zna-
njem na ajet s početka, lako ćemo primje-
J
titi da i osoba koja udijeli jednu iskrenu O
ideju isključivo u ime većeg cilja, dobija
zauzvrat 7 intelektualnih koncepata, u U
svakom konceptu po 100 intelektualnih
natuknica, a Allah umnožava kome hoće. R
Naravno, ni ideje nisu anatomski os-
posobljene da se same od sebe umnoža-
N
vaju i rastu nego zahtijevaju aktivan um A
koji će im se posvetiti i njegovati ih. Ideje
- kao ni djecu - nikad ne dobijamo potpu- L
 POVRATAK U BUDUĆNOST
no razvijene i zato nad njima bdijemo,
hranimo ih, čistimo, provjetravamo, ko-
municiramo s njima i tek kasnije ih šalje-
mo dalje u živote drugih osoba.
Zamislite osobu koja je tokom života
prenijela nekom samo nekoliko ideja/in-
formacija u ime većeg cilja, ne očekujući
nikakvu osobnu korist. Takva osoba biva
nagrađena u kratkom vremenskom roku s
npr. 49.000.000 svakodnevnih intelektu-
alnih koncepata i natuknica od kojih sva-
ka od njih ima potencijal da preraste u
knjigu! Ipak, velika većina ljudi proživi
svoje nezanimljive živote ne napisavši je-
dan jedini paragraf!
Šta su to štetočine kada je u pitanju
razvoj idejnog kapaciteta? I da li je proči-
šćen i oplemenjen ljudski motiv najteži
zadatak naših duša? Štetočine u ovom
slučaju su prije svega nepročišćena na-
mjera, dominantni lični interesi, neposto-
janje veće ambicije, ostrašćenost uma,
duhovna tromost i generalno grijesi, itd.
A možda je jedna od najvećih štetočina
u ovom slučaju neustrajnost do kraja puta.
Većina ljudi marljivo gradi sebe iznutra,
brusi svoju nutrinu, obuzdava niske nago-
ne, zavjetuje se Gospodaru da će svu svoju
energiju koristiti za nešto veće od njega/
nje samog/same, i onda kada je nagrada
90 nepreglednog razvojnog karaktera na do-
hvat ruke, posustanu i dozvole sebi luksuz
sitnih grijeha. Na sličan način na koji zaro-
bljenici brda – Je’džudž i Medžudž – gra-
de tunel za izlazak iz tog mraka, i u mo-
mentu kada ih dijeli tanki sloj stijena od
sunčevih zraka – odustaju da bi sutrašnji
dan počeli ponovo ispočetka.
Većina ljudi velikim grijesima pristu-
pa opušteno jer ih ionako zaobilazi u veli-
kom luku. Međutim, mali grijesi su ti ko-
jima treba prići krajnje oprezno jer ih
podcjenjujemo, a oni za čas preplave naša
srca na način na koji mali planktoni zasiti
zasite velikog kita.
Pretpostavimo da pomenute idejne
štetočine unište preko 2/3 idejnog kapaci-
teta, opet nam ostaje preko 10.000.000
ideja/intelektualnih natuknica - s perspek-
tivom sedmerostruke progresije - koje uz
malo aktivnog rada možemo razviti u
J trajno dobro i zadužiti svijet.
O Osoba aktivnog uma će, na primjer
rečenicu koju je čula u nekom filmu, a
U koja glasi: Dom je tamo gdje živite ispu-
njen život - obavezno zabilježiti u pripre-
R mljenu svesku, razmišljati o njoj, preispi-
tati svoj stav u pogledu razumijevanja
N fenomena doma i povećanjem kvalitet ži-
A vota učiniti da se svugdje osjeća kao kod
kuće, u potpunosti ovladavajući silama
L nostalgije.
Osoba koja, listajući kanale, čuje na
televiziji rečenicu nogometnog selektora
koji kaže npr.: Ja određujem distancu iz-
među mene i mojih igrača puštajući ih
blizu onoliko koliko želim... – ponovo ima
ponuđenu ideju koju može apsorbirati i
kvalitetno inkubirati.
Ukoliko prepozna i zabilježi tu misao
– ponovo u spremnoj bilježnici - koju sa-
svim izvjesno nije čuo slučajno, može je
nadograditi i razviti u funkcionalan život-
ni koncept glede praktičnog liderstva u
bilo kojem vidu timskoga rada.
Ukoliko u mimohodu silazeći niz ste-
penice kratko načujemo razgovor između
dvije osobe gdje jedna osoba kaže drugoj:
...između ljudi padne krv, pa opet oproste
jedni drugima... – Allah je htio da mi ču-
jemo tu poruku, a na nama je da li ćemo
je povezati sa nekim našim narušenim
rodbinskim odnosom, oprostiti određenu
ljudsku nesavršenost te razviti realan mo-
dus međuljudske suradnje.
Ovakvim odnosom prema najobični-
jim razgovorima u tramvaju, grafitima na
zidu, glasnim razmišljanjima djece, deta-
ljima reklama, zaključcima na radiu, be-
zazlenim pitanjima prijatelja... cijele sno-
pove svakodnevnih događaja apsorbira-
mo i inkubiramo, obrađujući ih u vjetre-
njačama vlastitog uma.
Znate li metodu derivacije obavještaj-
nih podataka iz najobične štampe? Slična
je metodi deriviranja savremenih spozna-
ja iz informacija starih 14 stoljeća.
Prenošenjem zaključaka na druge, do
kojih dođemo iz svakodnevno apsorbira-
nog materijala, osiguravamo djelovanje
kur’anske sedmerostruke progresije, a ko-
ja staje onog trenutka kada pomenutim
udjeljivanjem poželimo nešto usko osob-
no. Svaka kvalitetna ideja je Božji dar, a
Božje darove ne treba prodavati. Ako to
uradimo znači da ih nismo dostojni.
U tome je tajna intelektualne plodno-
sti učenjaka kroz (islamsku) historiju koji
su ostavljali iza sebe po 300 vrhunskih
djela. Za razliku od većine današnjih ne-
plodnih akademskog evnuha gmižu kate-
drama, editujući i komentirajući komen-
tare.
Zaključak
Poslovica kaže: “Čovjek će teško biti
dobar ekonomista ako je samo ekonomi-
sta i ništa više!”
Analogno tome, čovjek će teško biti i
dobar komentator Kur’ana ako je samo to
i ništa drugo. Strukturirano i dobro umre-
ženo široko obrazovanje je mapa za deko-
diranje kur’anskih nepoznanica.
Poput kruženja hrane u organizmu,
gdje poslije varenja hrana ide u krvotok
koji raznosi hranu po cijelom tijelu, sličan
proces je i s unošenjem informacija u naci-
onalni prostor jednog naroda. Intelektual-
na hrana jednom unešena biva probavljena
umovima timova novinara, komentatora,
prevoditelja, (ne)ovisnih intelektualaca,
vjersko-političkih autoriteta i poslije toga
odlazi u krvotok (medije), te cirkulira cije-
lim društvom. Osobe s minimumom inte-
lektualne higijene će iznaći načine da dođu
do potrebnih informacija iz prve ruke.
Bilo kroz naučene strane jezike, veli-
ku fizičku mobilnost i/ili osiguranje di-
rektne inspiracije kroz bogobojaznost -
jer Stvoritelj kaže: “I bojte se Allaha -
Allah vas uči...” (El-Bekare: 282). 

Seobe, preseljenja ljudi kroz povijest u ime Božjeg zadovoljstva
Hidžra
Alem ef. Crnkić
Svi narodi, od početka svijeta, ozna-
čavali su, a i danas označavaju, dane svo-
je povijesti. Stari Grci brojali su godine
od prve Olimpijade, Rimljani od os-
nivanja Rima, Židovi od stvaranja svijeta,
kršćani od Isaova a.s. (Isusova) rođenja, a
muslimani od Muhamedovog a.s. prese-
ljenja iz Mekke u Medinu (hidžra).
Hidžretun u arapskom jeziku znači se-
obu, preseljenje, a hidžretu en-nebijji seo-
bu Muhameda a.s. iz Mekke u Medinu.
Hidžretani su dva iseljenja muslimana iz
Mekke u početku islama: prvo u Abesiniju
(današnju Etiopiju), a drugo u Medinu.
Muhadžirun, mn. muhadžirun je iseljenik,
emigrant i sl.
Život prvog čovjeka na zemlji počeo
je hidžrom. Adem a.s. putem hidžre, do-
nosi na Zemlju prvi Božji nauk. Tim či-
nom kao da je najavljeno da će hidžra kao
masovno preseljenje s jednog na drugo
područje, biti sastavni dio životnog puta
svih nositelja Božjih poruka.
Kur’an spominje hidžre pojedinih Po-
slanika koji su morali činiti hidžru kako
bi sačuvali i dalje širili Objavu.
Nuh a.s. (Noa) je sa svojom lađom
učinio hidžru bježeći ispred sveopćeg po-
topa, bježeći iz zemlje u kojoj ljudi nisu
htjeli da se odazovu Božjem pozivu, kako
bi se naselio zajedno sa ostalim vjernici-
ma gdje mu je Uzvišeni odredio.
Ibrahim a.s. (Abraham) je učinio
hidžru sa Hadžerom i sinom Ismailom ka
svetoj zemlji Mekki, gdje su se Hadžera i
Ismail nastanili i gdje su i smrt dočekali.
Musa a.s. (Mojsije) je učinio hidžru
bježeći od faraona i sklanjajući se kod po-
slanika Šuajba a.s. u Medjenu, a zatim po
drugi put čini hidžru zajedno sa svojim na-
rodom Benu Israilom ka Obećanoj zemlji,
ponovno bježeći od faraona kako bi pošte-
dio svoj narod od daljnjih patnji i poniže-
nja koja su svakodnevno doživljavali.
Hidžra nikada nije bila bijeg, već stra-
teški postupak koji je uvijek na kraju do-
veo do pobjede Božje vjere i često brzog
povratka zavičaju. Nakon Nuha a.s. na-
staje brzo velika civilizacija. I na Indij-
skom potkontinentu kroz 4.000 godina
sva povijest se sastoji u masovnim kreta-
njima stanovništva.
Hidžra Muhammeda a.s.
Nema sumnje da je hidžra Muhamme-
da a.s. iz Mekke u Medinu (622. godine)
jedan od najvažnijih događaja u povijesti
islama. Hidžra je preseljenje prve male za-
jednice muslimana iz Mekke, sredine u
kojoj im je fizička egzistencija bila ugro-
žena, u Medinu, tadašnji Jesrib, grad u ko-
me je ideja islama našla plodno tlo i gdje je
već živjela velika skupina onih koji su se
deklarirali kao muslimani. Seoba (hidžra)
trajala je tri mjeseca, a posljednji su Mekku
napustili Poslanik Muhammed i njegov
najvjerniji prijatelj, sljedbenik i prvi poli-
tički nasljednik Ebu Bekr, a odmah za nji-
ma i hazreti Alija, jedan od najjačih Posla-
nikovih uzdanika. Sam tok hidžre je svje-
dodžba direktne Božje intervencije, jer po
svim pretpostavkama Poslanik nije mogao
izaći živ niti iz svoje kuće niti iz Mekke.
No, kroz sve straže on je mirno i neopaže-
no prošao i sigurno stigao u Medinu.
Dolazak u Medinu je označen radošću
njenih stanovnika. No, dolaskom u Medinu
samo je dio hidžre završen. To je izlazak s
namjerom povratka. Stoga je i hidžra puno
dugotrajniji proces, jer će pobjedonosni po-
vratak u Mekku uslijediti puno kasnije. Za
njega će trebati mnogo vremena i priprema,
kao i dozrijevanja muslimanske zajednice.
Možemo slobodno kazati da je putem
Poslanikove hidžre ostvarena ne samo du-
hovna, već i socijalna, ekonomska i poli-
tička revolucija te svaka druga egzistencija
islamskog ummeta. Važnost Poslanikove
hidžre najbolje nam ilustrira činjenica da
je upravo 622. g. kada se desila Poslaniko-
va hidžra uzeta kao početak računanja
islamskog kalendara i pored drugih tako
važnih datuma u islamskoj povijesti.
U jednom predanju se kaže da je ha-
zreti Omer, drugi pravedni halifa (vladar),
primio iz neke pokrajine izvještaj u kome
se govorilo o nekom događaju u mjesecu
ša’banu. Kako stvar nije bila jasna, na ko-
ji se ša’ban odnosi, to je dalo povoda, da
se stavi na dnevni red pitanje kalendara.
U Poslanikovom životu isticala su se
četiri događaja, od kojih je svaki mogao
biti uzet za početak islamske ere. Ta četiri
velika trenutka su: Poslanikovo rođenje,
prva objava, hidžra i Poslanikova smrt.
DIJALOG CIVILIZACIJA
Levha Muhammed
Hazreti Alija istupa s prijedlogom da
se hidžra uzme za početak islamske ere.
Obrazlažući svoj prijedlog, reče: “Hidžra
je rastavila istinu od laži. Ona je doprini-
jela, da islam zasja punim sjajem!” Ovaj
prijedlog dopao se hazreti Omeru, a i dru-
gima, pa su ga odmah prihvatili.
Postavlja se pitanje zašto je baš ovaj
događaj uzet kao početak računanja vre-
mena? Prvo, hidžra se desila 12. rebiu-l-
evvela 622 god. po Isa a.s., na taj datum
Poslanik je i rođen, a i tog datuma je umro
(12. rebiu-l-evvela).
Drugo, jedan od prvih poslova koje je
obavio Muhammed a.s. u Medini bilo je 91
bratimljenje između muhadžira (prognanika
iz Mekke) i ensarija (pomagača, stanovnika
Medine). Ovo bratimljenje je obavljeno u
kući Enesa b. Malika u prisustvu oko 90 lju-
di. S ovim bratimljenjem Muhammed a.s. je
htio da još jednom na djelu provjeri spre-
mnost i sposobnost ensarija da se žrtvuju za
novopridošlu braću i za islam. Po ovom
ugovoru međusobno su se nasljeđivali mu-
hadžiri i ensarije kao da su rođena braća.
Treće, Arapi su imali svoje običajno
nasljedno pravo koje se zadržalo sve do
poslije hidžre. Po tom običajnom pravu
žena i malodobna djeca, bila muška ili
ženska, nisu mogli ništa nasljeđivati. Na-
slijediti je mogao onaj tko je bio u stanju
da “konja jaše i sablju paše”, drugim rije-
čima, onaj tko može stjecati plijen i stečeni
plijen braniti. Kako to žene nisu mogle, a
niti djeca, onda su oni bili u potpunosti is-
ključeni iz nasljedstva. Poslije hidžre dola-
ze kur’anski ajeti u kojima se i ženama
J
daje pravo na nasljedstvo, i to prije 1400 O
godina, a npr. u Europi su žene dobile pra-
vo na nasljeđivanje tek u 18. stoljeću. U
Četvrto, namaz je bio naređen musli-
manima još u Mekki. Međutim, svi namazi R
osim akšama i vitr namaza imali su samo po
dva rekata. Kako prenosi h. Aiša 2-3 mjese-
N
ca poslije hidžre, Muhammed a.s. je odre-
dio da podnevski, ikindijski i jacijski farzo-
A
vi imaju po četiri rek’ata, sabah namaz dva, L
 DIJALOG CIVILIZACIJA
a akšam i vitr namaz po tri rek’ata. Za put-
nike - musafire je određeno da klanjaju ona-
ko kako se namaz obavljao i u Mekki - po
dva rek’ata, osim akšama i vitr namaza gdje
je ostalo po tri rek’ata. Prilikom svakog na-
maza muslimani su se okretali prema Jeru-
zalemu, kako u Mekki tako i poslije hidžre.
Prva džamija koju je sagradio Muhammed
a.s. imala je mihrab okrenut prema Jeruza-
lemu. Međutim, muhadžiri su mnogo patili
za svojim rodnim gradom pa i sam Muham-
med a.s. U 17. mjesecu poslje hidžre, Allah
dž.š. je razveselio sve muslimane i samog
Muhammeda a.s. objavljujući ajet kojim se
okretanje prema Jerusalemu zamjenjuje
okretanjem prema Kabi.
Peto, dženaza namaz je također propi-
sana u Medini. O tome svjedoči i činjeni-
ca da Muhammed a.s. nije klanjao džena-
zu svojoj supruzi h. Hatidži, a zna se da je
ona umrla prije hidžre. U prvim godina-
ma poslije hidžre propisan je zekat i post,
a kasnije i hadž. Zekat-ul-fitr (vitre) je
propisan prije zekata, ali kako ga Muha-
med a.s. kasnije nije dokinuo ostao je
drugostepena dužnost – vadžib.
Šesto, nakon hidžre udareni su temelji i
kaznenom pravu. Uveden je princip da su svi
ljudi bez obzira na položaj u društvu jednaki
pred zakonom. Regulirajući društvene odno-
se u Medini Muhammed a.s. nije zaboravio
92 niti židovsku zajednicu koja je tu živjela.
Sklapajući ugovor sa židovima o zajednič-
kom življenju, pravima i dužnostima, ista-
knuta je u Ugovoru i obaveza o zajedničkoj
obrani njihovog grada i države Medine. M.
Hamidullah ističe kako je Muhammed a.s.
pripremio prvi pisani Ustav u povijesti kojim
su pravično bili regulirani svi odnosi ne sa-
mo za muslimane, već i za kršćane i židove.
Osim što hidžra predstavlja fizičko pre-
seljenje Muhammeda a.s. iz Mekke u Medi-
nu, ona ima općenito značenje preseljenja,
ostavljanja i napuštanja, tako da svaki onaj
tko nešto napusti ili ostavi naziva se muhad-
žirom. Čovjek može napustiti svoj rodni
kraj i učiniti hidžru u drugi. Hidžra, tj. pre-
seljenje ne mora biti stalno, može biti pri-
vremeno tako da shodno ovoj definiciji svi
smo mi muhadžiri, jer smo napustili svoj
rodni kraj i nastanili se neki privremeno, a
neki zastalno na novim lokacijama.
J Hidžra se može činiti iz više razloga.
O Prvi razlog jeste vjerski razlog, tj. da čovjek
u mjestu u kojem živi ne može mirno ispo-
U vijedati svoju vjeru, da ne smije dolaziti u
džamiju, da živi pod terorom, te da se vrši
R Zaključak
nad njim pritisak da ostavi svoju vjeru itd.
Ovaj razlog je bio presudan za Posla-
N nika s.a.v.s. i ashabe da su napustili
A Mekku i nastanili se u Medini. Znamo
dobro da su se mušrici (mekkanski ne-
L vjernici) otvoreno suprostavili Poslaniku
i ashabima, da su ga napadali, da su poje-
dine ashabe vezivali za zemlju i na njih
stavljali užareno kamenje, da su čak ubili
Sumejju, majku Amar ibn Jasira, itd.
Božji poslanik, na upit svojih sljedbeni-
ka na koji način bi oni mogli dostići stepen
muhadžira je rekao: “Muhadžir je svaki onaj
koji napusti sve ono što je Bog dž.š. zabra-
nio, a prihvati se onoga što je naredio.”
Dakle, hidžra je i seoba iz griješnog živo-
ta u moralni život. Ako promatramo sebe i
svoje življenje onda možemo reći da se i kod
nas, u svim sredinama gdje žive muslimani,
odvija i mora odvijati hidžret u tom smislu da
svoju misao, aktivnosti i rad po islamu podi-
gnemo na viši stupanj, kako bi tom Božjem
emanetu dali dostojno mjesto u životu. Svi
smo mi dužni da se interesiramo, poučava-
mo, da tražimo znanje i istinu, a kad spozna-
mo, obavezni smo da se prema islamu i sve-
mu onome što je islamsko ne ponašamo kao
prema nečem teškom, što je, kao, optereće-
nje, već da islamske dužnosti i obaveze izvr-
šavamo s najvećom radošću i zadovoljstvom.
Kad to kod muslimana postane svakodnevna
praksa, on to obavlja s lakoćom.
Raditi i živjeti po vjerskim propisima,
znači istinski biti privržen. Nije dovoljno
znati da vjera zahtijeva izvršenje jedne odre-
đene dužnosti, kaže Ibn Haldun, ako se ta
dužnost ne izvršava. Pravo znanje i opredje-
ljenje je ono koje postaje praksa, živa vjera,
gdje se ne ostaje na riječima, već se prelazi u
akciju. Dakle, poruka hidžre je da muhadžiri
postaju istinski praktičari u vjeri, da vjerske
dužnosti i istine sprovode u životu, a ne da se
one zadržavaju samo u njihovom znanju.
Treba znati, kako kaže Muhammed a.s., da
znanje po kom se ne radi samo udaljava od
Boga dž.š. Isto tako, kazao je, da onaj tko
zna, a ne radi po tom znanju, nalikuje na svi-
jeću koja drugima svijetli, a sama izgara.
Ovi ljudi, ljudi hidžre, njihova oda-
nost Božjem pozivu, njihova žrtva za vje-
ru, prva je i najveća istina o hidžri. Priča
o jednoj hrabroj generaciji koja je istinski
živjela za islam. Tu generaciju je Uzviše-
ni našao u Mekki i Medini, generaciju
koja je svojim odricanjima i žrtvama do-
kazala da je dostojna ove povijesne zada-
će. Ono što je u prirodi izlazak Sunca to
je hidžra u povijesti islama. Iako se zora
novog dana pojavila u Mekki, novi dan u
ljepoti svoje jarke svjetlosti osvanuo je u
Medini.
Hidžra je događaj koji je izmijenio
tok povijesti islama i znači puni procvat
islamske misli.
Hidžra nije bježanje pred opasnosti-
ma, nego traženje druge, plodnije i po-
godnije sredine za širenje i razvoj islama
i muslimana.
Hidžra predstavlja vrhunsku žrtvu,
koju čovjek može podnijeti (ostavljajući
imetak, porodicu i rodbinu), da bi otišao
braći, koja su mu bliža po srcu, duši i
uvjerenju.
Hidžra je razdvojila istinu od neistine.
Smisao hidžre bi trebalo da bude i
smisao našeg života.
Hidžra znači početak šire primjene
islamskih principa u socijalnom i kultur-
nom životu naroda.
Hidžra je velika socijalna i duhovna
revolucija.
Hidžra je krupna prekretnica u razvit-
ku čovječanstva, koja se odigrala voljom
Svemogućeg Boga. Zato je Alejhiselam
odgovorio ashabima, kad su ga pitali: ko-
ja je Hidžra najbolja – “ona koja vodi
Božjem zadovoljstvu”.
Hidžru čini svatko od nas tko napušta
zlo i usaglašava svoj život sa Božjim za-
konima.
Hidžret je predstavljao prekretnicu u
životu prvih muslimana. Od tog događa-
ja, islam više nije bio slab i nejak, on je
postao stabilan i učvrstio svoje temelje.
Hidžra je moralni i duhovni pojam koji
u psihologiji razvitka islama označava sa-
zrijevanje vjerskih uvjerenja, produbljenu
ideju zajedništva, čovječnosti i pravde.
Hidžra predstavlja moralnu snagu,
svijest i odanost istini i plemenitoj ideji,
te samoprijegor i požrtvovanost za tu
uzvišenu ideju. To je bio temelj i garanci-
ja svih budućih uspjeha i pobjeda, koje su
iskreni sljedbenici prave vjere doživjeli.
Pobjeda ljudskog duha nad materijom
- to je suština hidžre.
Od hidžre muslimani prvi put stupaju u
život kao jedna jaka zajednica i o njoj se kroz
kratko vrijeme počelo na svim stranama svi-
jeta ozbiljno voditi računa. Konstituiranje
muslimana u zajednicu, nakon hidžre, pred-
stavlja njihovo zakoračenje u povijest i uspo-
stavljanje okvira za nastanak jednog impo-
zantnog društvenog i duhovnog sustava.
Poruka hidžre traži da neke stvari
ostavimo, a neke stvari da prihvatimo.
Traži da ostavimo praznu priču, a da se
prihvatimo punoga posla. Da ostavimo
naivnost, a da prihvatimo ozbiljnost naše
sudbine. Da ostavimo međusobno nepo-
vjerenje, a da prihvatimo bratsko povjere-
nje. Da ostavimo neznanje, a da prihvati-
mo znanje. Da ostavimo lažno prijatelj-
stvo, a da prihvatimo istinsko prijateljsvo.
Da ostavimo sve ono što je štetno za našu
vjeru, obitelj, džemat, domovinu i Um-
met, a da prihvatimo sve ono što je kori-
sno za našu vjeru, porodicu, džemat, do-
movinu i Ummet. 

Objavljujemo intervju prof. dr. Šemse Tankovića, predsjednika Kluba zastupnika nacionalnih manjina u Hrvat-
skom saboru i predsjednika SDA Hrvatske, koji je objavljen u STINI.
Dvostruko pravo glasa
STINA: Zašto manjine traže (insisti-
raju ) na dvostrukom (dodatnom, dopun-
skom) pravu glasa? Što im to znači i što
im donosi?
TANKOVIĆ: Prigodom sklapanja za-
jedničkog (okvirnog) sporazuma između
svih osam zastupnika manjina i tadašnjeg
mandatora (dr. Ivo Sanader) postojala je
izražena želja da taj sporazum bude sinte-
za nekih točaka koje su bitne (zajedničke)
svim manjinama. Sudjelovao sam u pr-
vim razgovorima i jasno sam se opredije-
lio za zajedničku platformu glede manda-
tora za sastav Vlade. Bio sam jedan od
potpisnika tog sporazuma. U drugoj fazi
razgovora uočio sam da sam bio isključen
od strane nekih zastupnika manjina i, što
me je osobito pogodilo, moj potpis je
“nestao” iz zajedničke manjinske platfor-
me, a u nekim medijima sam pročitao
izjave dvojice mojih kolega koji me “op-
tužuju” za izdaju manjinskih interesa. No,
bez obzira na činjenicu što je bilo ja podr-
žavam dvostruko (dopunsko) pravo glasa
za pripadnike manjinskih zajednica u Hr-
vatskoj.
STINA: Da li se eventualnim uvođe-
njem dvostrukog prava glasa za nacio-
nalne manjine možda narušavaju neki
demokratski principi (jednakopravnost
svih građana)?
TANKOVIĆ: Naravno da ne. Upravo
suprotno. Kao pripadnici pojedine ma-
njinske zajednice nastojimo, u granicama
svojih mogućnosti, graditi zajednički de-
mokratski okvir zajednički svim građani-
ma Hrvatske. Ovako smo u praksi izlože-
ni stresnim situacijama jer u različitim
situacijama (državni, odnosno lokalni iz-
bori) moramo se različito ponašati prigo-
dom glasovanja jer su u pitanju dva kon-
cepcijska pristupa glasovanju. Osim to-
ga, zbog nemogućnosti dvostrukog gla-
sovanja dolazi do prisilne asimilacije
manjinskih zajednica u Hrvatskoj. Uspo-
redite popise stanovništva 1991. i 2001.
godine sa popisima birača pa ćete vidjeti
potvrdu mojoj tvrdnji. Ovaj koncept gla-
sovanja proizvodi nesporno činjenicu
ubrzanog smanjenja brojnosti nacional-
nih zajednica u Hrvatskoj. Sada mi se
čini uputnim postaviti pitanje: kome je u
interesu prisiljavanje nacionalnih manji-
na da nestanu kao statistička kategorija u
Hrvatskoj?
STINA: Što konkretno za bošnjačku
nacionalnu manjinu znači dvostruko pra-
vo glasa?
TANKOVIĆ: Upravo je kod pripad-
nika bošnjačke manjine taj problem najo-
čitiji. Bošnjaka, koji su se u popisu sta-
novništva 1991. godine vodili kao Musli-
mani, broj prepolovljen “poigravanjem”
demokratskih principa nametnutih od
strane politike koju su stravično precizno
izvršili Državni zavod za statistiku (us-
put rečeno Državni zavod za statistiku
nije neovisno tijelo nego pod ingerenci-
jom Vlade Republike Hrvatske) i kao što
to danas provodi Središnji državni ured
za upravu, kod kojeg je još uvijek na po-
pisu svega 6.000 do 7.000 “Bošnjaka”.
Svi naši pokušaji da se to izmijeni ne mo-
gu uroditi plodom jer postoji savršen mo-
del ignorancije svih elementarnih prava
jednog naroda da u svakodnevnom govo-
ru i praktičkom ponašanju koriste svoje
povijesno ime. I da budem još precizniji.
Bošnjaka u Hrvatskoj je više od 1,5% i
po toj osnovi mi bismo imali prirodno
pravo imati svoju samostalnu izbornu je-
dinicu s mogućnošću izbora trojice Boš-
njaka u Hrvatski sabor. To nekima ne
odgovora i čine sve da to prirodno pravo
ostane samo fikcija jednog broja ljudi
koji dijele istu političku viziju sa Šem-
som Tankovićem.
STINA: Zašto je takav otpor u vlada-
jućoj stranci dvostrukom pravu glasa?
Bilo je najavljeno da će razgovori o dvo-
strukom pravu glasa početi na jesen. Ka-
kva je situacija, zašto se kasni?
TANKOVIĆ: Odmah da budem ja-
san, u proteklom mandatu imao sam naj-
veću podršku mojim zahtjevima u premi-
jeru dr. Ivi Sanaderu. Premijer i ja smo
neka pitanja zajednički i veoma mukotr-
pno rješavali i doista i riješili ih na zado-
voljavajući način. Spomenuo bih samo
veliki broj “izbrisanih” Bošnjaka kojima
su oduzeti temeljni dokumenti egzistenci-
je (domovnica, osobni dokumenti i slič-
no). To su bili najljepši dani mojega rada
POLEMIKE I STAJALIŠTA
u prvom mandatu. Nažalost, u nekih bli-
skim krugovima oko dr. Ive Sanadera
stvaran je odbojan stav prema mojim za-
htjevima i, djelomično i mojim ishitrenim
istupima, tako da danas nema dovoljno
bliskosti između premijera i moje malen-
kosti. Svi moji dalji pokušaji da se nešto
konkretno učini u ovom trenutku nisu re-
alni. Previše je snaga u Hrvatskoj kojima
smeta “bošnjački” ili pak “bosanski”
predznak i svaki zahtjev znači doslovno
bitku do posljednjeg argumenta. Osim to-
ga, na strani nacionalnih manjina postoji
uz značajne elemente podudarnosti i su-
radnje i elemenata podijeljenosti i težnje
za naglašenijim prednostima koje pojedi-
ne manjine imaju u odnosu na druge ma-
njine. I opet mi smo Bošnjaci tu u najte-
žoj situaciji. Dok kod drugih manjina po-
stoje značajna spremnost matičnih zema-
lja za aktivnijim uključivanjem u rješava-
nje postojećih problema, Bošnjaci imaju, 93
spominjem metaforički Milorada Dodika
i Republiku Srpsku koji u startu utiru sve
pokušaje matične domovine za pomoći
našoj manjini u Hrvatskoj. I stoga sve ka-
sni, a vremena za kvalitetnim promjena-
ma je sve manje.
STINA: Hoće li se postići dogovor,
kompromis (kakav) i što ce biti ako do do-
govora ne dođe?
TANKOVIĆ: Nisam siguran hoće li
biti dogovora jer aktualna Vlada ima i bez
manjina dovoljan broj glasova za dalji
rad. To je realnost trenutka. S druge pak
strane, Hrvatska pod vodstvom dr. Ive
Sanadera okrenuta je ispunjavanju nužnih
preduvjeta za ulazak u Europsku uniju do
2011. godine. To je prioritet svih priorite-
ta. Sve drugo je stavljeno u drugi plan.
No ja očekujem da ćemo u 2009. godini
imati promjenu Ustava Republike Hrvat- J
ske u kojem su mogućnosti implementa-
cije mnogih aktualnih problema praktički
O
izvedive. Ulaskom Hrvatske u EU i stva- U
ranjem nužnih okvira za ubrzani ulazak i
preostalih zemalja (Bosna i Hercegovina, R
Srbija, Crna Gora, Kosovo, Sandžak,
Vojvodina) priključenja zajednici europ-
N
skih zemalja, tada mnogo pitanja dobiva- A
ju drugačiji prizvuk i opet postajemo svi
zajedno dio europske matrice.  L
 POLEMIKE I STAJALIŠTA
Objavljujemo izvod iz intervjua Farisa Nanića, bivšeg glavnog urednika “Preporodovog Journala”, koji je obja-
vljen u “Bošnjačkoj pismohrani”.
Stari i novi “Journal”
F. M. BEGOVIĆ: Svjedok sam, s obzi-
rom da sam pod Vašim urednikovanjem u
“Preporodovom Journalu”, mjesečniku
KDBH “Preporod”, započeo rad u ma-
njinskim tiskovinama, da su mnogi ko-
mentirali Vaše tekstove kao obračun sa
SDA Hrvatske. I još nešto, smatralo se da
ste Vi iz SDA lonca izašli i da ne možete
biti bolji od onih koji navodno samo kra-
du, kradu i opet kradu, i uz to još i lažu.
Sjećam se da mi tada nije bilo ništa jasno,
mislim, s obzirom na te međuljudske od-
nose, a onda sam ni kriv ni dužan optužen
da pišem po Vašim uputama. Farise, zai-
sta nisam primijetio da ste me obmanjiva-
li, baš naprotiv. Tko tu kome uzima mjeru
i tko tu koga u stvari laže? Možemo li mi
uopće napredovati dok su odnosi među
nama ozbiljno narušeni? Ne dođe li Vam
da jednostavno svima napišete razgledni-
cu iz Emirata – otišao sam ozdraviti i ne-
94 ću se više vratiti?
FARIS NANIĆ: Da sam se obračuna-
vao sa SDA Hrvatske, pljunuo bih na se-
be sama. Ja sam samo otvorio medijski
prostor za legitimne i legalne, ali narav-
no, javne prosudbe o Tankovićevu zastu-
pničkom mandatu i generalno o budućno-
sti manjinskog zastupanja u Saboru. Na-
dalje, koji su to moji tekstovi koji bi se
mogli čitati kao obračun sa SDAH? Ja
sam se samo u, čini mi se, tri uvodnika,
osvrnuo, na Tankovića, bez spominjanja
SDA i to samo jednom ga prozvavši za
epitete lažljivaca i smutljivaca koje je
izrekao u kontekstu “Journala” na jednoj
tribini u Islamskom centru. Nije li Tanko-
vić dao prvi intervju “Journalu” nakon
pokretanja lista? No, kao odgovoran
urednik, a tu vjerujte imam veliko isku-
stvo, držao sam se načela audiatur et alte-
ra pars, stalno pozivajući i njega i druge
J koji misle kao on da se, na stranicama
O “Journala” oglase, autorskim tekstom, pi-
smom čitatelja, reakcijom bilo kakve vr-
U ste. Ali, ni mukajet. Sve se završilo na
našim poznatim i tako nam milim sijeli-
R ma. Protiv te neregularne i nedemokrat-
ske prakse među nama sam se borio i uvi-
N jek ću se boriti.
A Pa nisam ja izašao iz SDA lonca, ja
sam osnivao SDA. Volio bih također da ti
L koji na sijelima pričaju, javno kažu tko je,
Faris Nanić
kada, gdje, što i kako ukrao i da, ako ta-
kva saznanja s dokazima imaju, pozovu
policiju i prijave zločin. U protivnom,
mogli bi se suočiti s optužbama da zločin
svjesno prikrivaju ili da su u njem sudje-
lovali jer za njeg znaju. Nikad nisam vje-
rovao da naručeni tekstovi donose ikakva
dobra, posebno oni napadačke naravi, ad
hominem. Članovi redakcija koje sam vo-
dio mogu vjerojatno, poput Vas, o tome
svjedočiti. No, nismo mi jedini čiji su me-
đusobni odnosi ozbiljno narušeni. Kao
manjina, slijedimo trendove većine i
udobno smo se smjestili u kontekst svije-
ta u kojem živimo, u kojem su Ja i Moje
jedine vrijednosti.
F. M. BEGOVIĆ: Možete li nam ispri-
čati, još jednom, kako i zašto ste se svoje-
dobno razišli s “Beharom”, jer “Jour-
nal” je u početku bio podlistak tog ugled-
nog časopisa da bi kasnije postao mjeseč-
nik KDBH “Preporod”?
FARIS NANIĆ: Ja se nisam razišao s
“Beharom”, bio sam član njegove prve re-
dakcije 1992. i one kasnije, ovisno o tome
kada me je Ibrahim Kajan ponovo uvrstio
u impressum. Dakle, prije svih članova
redakcije “Behara” s kojima sam se suko-
bio oko jednog mog teksta koji je, kasnije,
objavljen u knjizi “Zapisano ostaje”, u iz-
danju KDBH “Preporod”, i za kojeg je na
prezentaciji, Ervin Jahić rekao da spada u
napeto štivo političkog sadržaja i da mu
nije jasno zašto ga je tadašnja redakcija
odbila objaviti. Nije, naravno, problem u
tekstu ili redakcijskom pravu da ga ne
objavi, već činjenici da se takva odluka
pokušala donijeti iza mojih leđa, iako sam
bio član te iste redakcije. Zbog tog sukoba
oko teksta koji je trebao biti objavljen u
“Behar Journalu”, čiji sam izvršni urednik
bio, a ne u “Beharu”, Glavni je odbor do-
nio odluku da se formiraju dva lista s dvije
odvojene redakcije. Tako je nastao “Pre-
porodov Journal”, sporni tekst o 11. rujnu
nadišao je svoju vrijednost i namjenu, a
“Behar” je nastavio utabanim stazama,
melankolično, sve do dolaska Seada Be-
govića za glavnog urednika.
F. M. BEGOVIĆ: Jeste li zadovoljni
postignutom razinom informiranja, ali i
polemičnosti koju je “Journal” Bošnjaci-
ma donosio za vrijeme Vašeg uredniko-
vanja?
FARIS NANIĆ: Nisam, niti jednim.
Mislim kako smo tek otvorili vrata pod
mojim urednikovanjem, a sadašnja re-
dakcija bi trebala to pokušati ostvariti.
Iako, ovo drugo će biti vrlo teško, s obzi-
rom na naše sklonosti izbjegavanja jav-
nosti i odgovornosti za javnu riječ.
F. M. BEGOVIĆ: Jeste li zadovoljni
sadržajem i koncepcijom “Journala” na-
kon Vašeg odlaska?
FARIS NANIĆ: Nisam, čini mi se da
je ukidanjem rubrike Kronika koje se do-
godilo krajem moga mandata, smanjena
količina informacija koje su dajdžestirane
davanjem i pogleda iz drugog kuta, u od-
nosu na objavljen. Mislim da je trebalo
samo promijeniti grafiku i prijelom te ru-
brike. To je, naravno, i moja greška, proi-
zašla iz lijenosti da se tim izazovom ozbilj-
nije pozabavim. Nadalje, tekstovi g. Edisa
Felića nisu na razini koju smo pokušali us-
postaviti u “Journalu”, previše je tu osob-
nih stavova, nepotrebnih, katkad i vulgar-
nih atributa, jednostranosti. Više sam oče-
kivao od rubrike Svijet koju uređuje g.
Anes Šuvalić. Konačno, vjerujem da bi i
stanoviti Josip Broz pozavidio Šemsi Tan-
koviću na broju spominjanja u uvodnicima

g. Isakovića. Međutim, tekstovi Amine
Alijagić i Vaši čine mi se zrelima, vrlo sa-
vjesno rađenima, bez puno prostora za de-
mantije i ispravke krivih navoda. Intervjui,
a posebno sugovornici su i dalje atraktivni.
Odlična je ideja davanje prostora Mirzi
Mešiću i drugima za islamske i opće teo-
loške teme. Rubrika Bošnjaci u Hrvatskoj
sve je iscrpnija, a Kultura je na dosegnutoj,
kvalitetnoj razini. Neobično je da je “Pre-
porodov Journal” jedini ozbiljan manjinski
list koji prati svjetska zbivanja, posebno
ona koja imaju odraza na nas, u zadnjem
dvobroju nije objavio niti retka o aktualnoj
i vrlo ozbiljnoj financijskoj i ekonomskoj
krizi. Konačno, jedna od vrijednosti “Jour-
nala” bila je redovitost. Primijećujem veli-
ku količinu dvobroja, pa se pitam u čemu
je problem.
F. M. BEGOVIĆ: Dvobroji su rezultat
stalnih osporavanja i pametovanja onih
Objavljujemo pismo vijećnika Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba i odgovor prof. dr. Seada
Berberovića, bivšeg predsjednika BNZH. Polemika je vezana uz Berberovićeve stavove iznesene u intervjuu
“Preporodovom Journalu” broj 99/100.
Vijeće vs. Berberović –
uloga manjinskih vijeća
Pismo Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba
Poštovano uredništvo, obraćamo Vam
se povodom intervjua s prof. dr. Seadom
Berberovićem, predsjednikom BNZH
objavljenim u Journalu broj 99/100. Iako
nam je izuzetno drago da profesor Berbe-
rović prati rad Vijeća, smatramo nužnim
odgovoriti na niz vrlo oštrih i neutemelje-
nih ocjena o radu Vijeća.
Vijeće BNMGZ se sastoji od 25 čla-
nova čiji mandat traje 4 godine. Kandida-
te za članove Vijeća i predstavnike imaju
pravo predlagati sve bošnjačke asocijaci-
ja koje djeluju na području Grada Zagre-
ba, a biraju ih građani bošnjačke nacio-
nalnosti na izborima za Vijeća i predstav-
nike nacionalnih manjina. Već sama ova
činjenica govori dovoljno o tome da se u
Vijeću sučeljavaju, odnosno pomiruju ra-
zličiti interesi koje sve treba objediniti i
uzeti u obzir na dobrobit ukupne bošnjač-
ke zajednice u Gradu Zagrebu.
koji misle da mogu bolje, a u životu nisu
napisali ni retka. Zasigurno to znate iz
vlastitog iskustva. Redakcija je umorna, a
riječ je o mladim ljudima koji žele poticaj
u vidu promjena i svjetlijih međuljudskih
odnosa koji nikako da se manifestiraju na
kraju manjinskog tunela. Otuda višak
gorčine i greške koje redakcija ponekad
radi. Farise, zar Vam se ne čini da se na-
še djelovanje, barem što se tiče onog
društveno potentnog djela bošnjačkih in-
telektualaca u Hrvatskoj, svodi na šačicu
entuzijasta. Zašto je to tako kada znamo
koliki je bošnjački potencijal u hrvatskoj
znanosti i kulturi? Može li čovjek uopće
biti manjina, ako je među najboljima u
većini i njegova zapisana ili izgovorena
riječ postaje javno dobro i koliko je ma-
njinski kontekst uopće prihvatljiv u našoj
sredini?
FARIS NANIĆ: Bojim se da je većina
onih koje smatramo manjinskim vrhom u
U tom smislu Vijeće BNMGZ prošlo je
kroz svoje turbulentno razdoblje u kojem su
se izoštravali stavovi. Nažalost, ono što je
od početka bilo očito je činjenica da su odre-
đeni krugovi iz sjene pokušavali upravljati
radom Vijeća što je dovodilo do najvećih
prijepora, opstrukcije rada i svađa. Sa zado-
voljstvom možemo reći da je taj period iza
nas i ono što danas određuje rad VBNMGZ
je proces ujednačavanja stavova, dogovara-
nje i kompromisi. Dakako, ono vječno tra-
ženo jedinstvo bošnjačke zajednice je i dalje
svakodnevno na kušnji jer se, kako u zagre-
bačkom Vijeću tako i u ostalima, napokon
na konkretnim projektima i programima, od
Bošnjaka traži da definiraju i ujedine uku-
pne interese zajednice. Jer Vijeća nisu tek
samoposluge za pojedine udruge!
Ipak i usprkos nimalo lakom periodu s
ponosom možemo reći da smo ostvarili kon-
tinuitet rada i pokrenuli neke od najznačajni-
POLEMIKE I STAJALIŠTA
većini daleko od bošnjačkog, posebno de-
klarativno. Jednom je, čini mi se baš u
“Beharu”, Senad Nanić napisao da smo
svi, barem na neki način uvijek manjina i
da bi svaki politički sustav o tome trebao
konsekventno voditi računa. Dobro je da
je manjinska riječ javno dobro države jer
se time svi obogaćuju povratnim vezama.
Koncept nacionalnih manjina u Hrvatskoj
preuzeli smo iz europske teorije i prakse,
čak smo i rješenja, uz određene preprav-
ke, usvojili po preporukama iz Europe.
Koliko je to dobro, pitanje je na koje “Pre-
porodov Journal” nije dobio odgovore od
vrlo eminentnih ličnosti s kojima je vodio
razgovore u intervjuima. Ja ih definitivno
nemam, ali sam svjestan da će taj koncept,
u nekom obliku, živjeti još dugo i da ćemo
mu se morati prilagođavati, ali uz uvjet
konačne definicije zajedničkih načela ko-
je nas ujedinjuju u čuvanju i razvoju boš-
njačkog identiteta u Hrvatskoj. 
95
jih projekata Zajednice u proteklih pet godi-
na. Ovdje ćemo navesti samo neke: tjedan
obilježavanja 10-godišnjice stradanja u Sre-
brenici “Sjećanje na Srebrenicu 1995-2005”,
“1945-1995-2005” – program u suradnji sa
Židovskom općinom, savjetovanja “Boš-
njačka manjinska zajednica u RH u okviru
rada i djelatnosti Vijeća i Predstavnika boš-
njačke nacionalne manjine”/2005., “Bošnja-
ci u RH mjesto i uloga”/2006.; izložba “8372
NISU DOŠLI” (održana u Zagrebu, Dubrov-
J
niku, Split, Puli, Rijeci, Vukovaru), “Život
na devet rijeka” (ljetna škola za djecu od
O
7-14 godina); obilježavanje Dana državnosti U
BiH u Muzeju Mimara (ocijenjen kao izuze-
tan kulturni događaj u gradu Zagrebu); I. i II. R
konvoj mladih Bošnjaka RH i njihovih prija-
telja “Da se nikada ne zaboravi” okrugli stol
N
o Nerkezu Smailagiću; Anketa o socijalno- A
kulturnom položaju Bošnjaka/Muslimana u
Gradu Zagrebu; Dani BiH filma. L
 POLEMIKE I STAJALIŠTA
U svom istupu prof. Berberović optu-
žuje Vijeće BNMGZ za “etno biznis”,
navodeći da se “60% godišnjih sredstava
troši na plaću tajnice i naknadu vijećnici-
ma”. Kao što je prof. Berberoviću bez
sumnje jako dobro poznato, prema odred-
bama Ustavnog zakona gradovi, a u ovom
slučaju Grad Zagreb, Vijeću dodjeljuju
sredstva čija je namjena unaprijed odre-
đena i ona se mogu koristiti samo u jasno
određene svrhe. U tom smislu gradovi su
dužni osigurati prostor za rad Vijeća i
plaću jedne osobe na tajničkom mjestu.
Što se tiče programskih sredstva Vijeće
BNMGZ svake godine raspisuje natječaj
za projekte na koji svoje programe mogu
prijaviti sve bošnjačke udruge. Iz pristi-
glih programa biraju se najkvalitetniji
programi za koje Vijeće smatra da će
unaprijediti ukupan status bošnjačke za-
jednice i koji ulaze u godišnji plan rada.
Nažalost, tzv. nagrade vijećnicima iz
programskih sredstava više su izuzetak
nego pravilo jer niti svi vijećnici mogu
jednakim intenzitetom doprinositi radu
Vijeća, niti su svi programi jednakog obi-
ma. U situacijama kada su programi za-
htjevni i kada njihova priprema traje više
mjeseci vijećnici su bili nagrađivani. Ta-
kođer je važno istaknuti, s obzirom da
96 “bauk nagrađivanja” kruži bošnjačkom
zajednicom, Vijeća, za razliku od udruga,
nisu volonterske organizacije i od vijeć-
nika se očekuje profesionalni pristup pa
je u tom smislu zakonodavac odredio
mjesečne naknade za rad vijećnika.
Prof. Berberović vrlo cinično dovodi
u pitanje potrebu pohađanja tečaja “Jav-
nog govorništva”. Ako se uzme u obzir
činjenica da u sastavu Vijeća BNMGZ
djeluje 60% vijećnika starih do 40 godina
Odgovor Seada Berberovića, bivšeg predsjednika BNZH
Poštovano uredništvo, za razliku od
nekih koji misle da javno polemiziranje
doprinosi “raščišćavanju stanja i odnosa
među bošnjačkim asocijacijama” ja ne di-
jelim takvo mišljenje, jer se u pravilu pri
tome ne koriste argumenti i činjenice, već
J se pokušava manipulirati i insinuirati. Po-
O navlja se to evo u odgovoru Vijeća na
moj intervju dan “Journalu”. Nisam sre-
U tan što ovo pišem, ali bi još gore bilo da
otšutim, jer bi to “dobronamjerni” odmah
R protumačili da su navodi Vijeća istiniti i
ispravni, a nisu.
N No, dobro je uputiti čitateljstvo u gene-
A zu odgovora Vijeća koji se rađa evo skoro
godinu dana. Odgovor, kojeg potpisuje
L Vijeće, napisala je, doduše po zaduženju
Ekrem Bećirović, predsjednik Vijeća (desno)
koji svoj rad u Vijeću ne smatraju nimalo
amaterskim onda je jasno da smo tečajem
govorništva uložili u budućnost zajedni-
ce. Koliko je edukacija vijećnika važna
potvrđuje i činjenica koju je nedavno ista-
knuo predsjednik Savjeta nacionalnih
manjina A. Tolnauer izjavom da je Vlada
odredila sredstva za edukaciju Vijeća i
predstavnika manjina jer se od njih oče-
kuje da budu aktivni u implementaciji
Ustavnog zakona o lokalnoj samoupravi.
Iako smo se u ovom odgovoru nasto-
jali zadržati samo na ocjenama koje se
odnose na rad Vijeća ipak se moramo
osvrnuti na poguban stav prof. Berberovi-
ća da BNZH nije “nacionalni vrtić”. U
situaciji kada se 20.755 građana RH izjaš-
njava kao Bošnjaci, a 19.677 kao Musli-
mani svaka je naša asocijacija “nacional-
ni vrtić” i svima nam je zadatak promica-
Vijeća, Sena Kulenović. Tekst je poslan
elektroničkom poštom svim vijećnicima
da daju svoje komentare (bio je samo je-
dan, očito nebitan jer nije uvršten) i onda
je predsjednik opet elektroničkom poštom
na temelju toga zaključio da je tekst usvo-
jen i da se pošalje redakciji “Journala”.
Toliko o proceduri. Začuđuje me
oportunistički stav većine vijećnika koji
su benevolentno pristali da se kao potpi-
snik pojavi Vijeće i time poslužili za da-
vanje legitimiteta postupcima i djelova-
nju dijela vijećnika iz prošlog saziva. Jer
moj se osvrt, osim na tečaj “Javnog go-
vorništva”, odnosi na rad Vijeća u proš-
lom sazivu. To je apsolutno jasno iz vre-
mena nastanka intervjua kao i iz mojih
ti identitet, ime, kulturu, tradiciju i povi-
jest Bošnjaka pa makar to bilo na najo-
snovnijoj razini.
Na kraju, moramo izraziti čuđenje
zbog istupa prof. Berberovića koji iako
pozivan u više navrata u oba saziva Vije-
ća, nije našao vremena ni snage da nas
posjeti i otvoreno razgovara o odnosima
Vijeća BNMGZ i BNZH. Ovako su do
njega stizale polu-informacije iz druge,
treće ruke koje mu nisu mogle pružiti pra-
vu sliku o radu Vijeća. Rad u Vijeću sma-
tramo suviše važnim i ozbiljnim da bi
dopustili da se svede na rekla-kazala. U
tom smislu ponovno pozivamo prof. Ber-
berovića da u svojstvu predsjednika BN-
ZH posjeti Vijeće bošnjačke nacionale
manjine Grada Zagreba.
Vijećnici Vijeća BNMGZ
riječi. Pogotovo je to jasno nekima od 8
sadašnjih članova Vijeća koji su to bili i u
prošlom sazivu i koji su se u mojim riječi-
ma prepoznali. Zašto je preostalih 20-ak
članova Vijeća, kao da su rođeni Zagorci,
zaključilo da je najmudrije ne miješati se?
Možda stvarno misle da je ovakav odgo-
vor ispravan?
A u tekstu Sena Kulenović, između
nabrajanja općepoznatih stvari, vrlo vje-
što manipulira i umeće nedorečene optuž-
be koje se onda indirektno valjda odnose
na mene. Kako ne želi reći “bobu bob i
popu pop”, ja ću otvoreno upitati: koji su
to “određeni krugovi iz sjene pokušavali
upravljati radom vijeća”? Odgovorno tvr-
dim da ja i Bošnjačka nacionalna zajedni-

ca nismo, već da sam uložio silan napor i
energiju da se sukobi, ne između različi-
tih udruga, već pojedinaca u Vijeću, ne
preliju i na BNZ. Neka me se argumenti-
rano u tome demantira a ne insinuira na
ovaj način. Nadalje, upravo zbog toga što
sam smatrao izuzetno važnom potencijal-
nu poziciju Vijeća u manjinskom životu,
sve sam učinio da se Vijeće samostalno
razvija i djeluje, pronađe svoje mjesto i
ulogu i profunkcionira kako treba. Upor-
no sam držao tu poziciju nemiješanja i uz
cijenu zamjeranja vijećnicima – članovi-
ma Izvršnog odbora BNZ ZG i ZGŽ, koji
su inzistirali da se BNZ preko svojih vi-
jećnika aktivnije uključi u rješavanje pro-
blema Vijeća. I to Sena dobro zna. Zašto
onda poručuje u odgovoru meni da “Vije-
ća nisu tek samoposluge za pojedine
udruge”? Zašto onda ne kaže koje su to
udruge imale takve aspiracije, već opet
insinuira na BNZ?
Nadalje kaže da ja “optužujem Vijeće
BNMGZ za etno biznis”. Pa ja ne optužu-
jem, ja sam samo naveo činjenice koje ni u
ovom odgovoru nisu demantirane, već se
samo meni lijepi etiketa. Dapače, u nastav-
ku Sena to pokušava objasniti da je oprav-
dano, čak i da se očekuje od vijećnika
“profesionalni odnos” i da se takav rad na-
građuje. Sasvim proizvoljnim tumačenjem
Zakona, kako njoj odgovara, trudi se tome
dati i neupitnost u zakonskoj podlozi, što
apsolutno ne stoji. Naime, u članku 30. Za-
kona o pravima nacionalnih manjina jasno
piše: “(1) Članovi vijeća nacionalne ma-
njine svoje dužnosti obavljaju, u pravilu,
na dragovoljnoj osnovi i s pažnjom dobrog
gospodara. (2) Članovi vijeća nacionalne
manjine iz sredstava vijeća mogu primati
samo naknadu troškova koje su imali u
obavljanju poslova za vijeće i nagradu, za
mjesečno ili neko drugo razdoblje ako to
odobri i do visine koju odobri ministar
nadležan za opću upravu.”
U članku 2. Pravilnika o naknadi troš-
kova i nagradi za rad članovima vijeća i
predstavnicima nacionalnih manjina kojeg
je donio Središnji državni ured za upravu
(NN 24 od 1.3.2006.) objašnjeno je da se
naknade za troškove odnose na prijevoz i
dnevnice po osnovi službenog puta. A u
članku 3. regulirane su nagrade: “Članovi
vijeća nacionalnih manjina i predstavnici
nacionalnih manjina ostvaruju pravo na
mjesečnu nagradu najviše do visine od
50% od iznosa naknade koju ostvaruju čla-
novi predstavničkog tijela te jedinice lo-
kalne i područne (regionalne) samouprave,
koji iznos će se urediti općim aktima tijela
jedinice lokalne i područne (regionalne)
samouprave”. I to je sve što vijećnici mo-
Prof. dr. Sead Berberović
gu a ne moraju dobiti jer se navodi samo
pravo a ne i obveza da to dobiju (u siro-
mašnijim općinama to se pravo niti ne
ostvaruje). U Gradu Zagrebu se ostvaruje.
I neka nitko ne misli da je to malo: to je
polovica naknade (cca. 550 kn netto) koju
dobivaju volonterski (ne profesionalni) vi-
jećnici milijunskog Grada Zagreba izabra-
ni na općim lokalnim izborima. Niti u citi-
ranom Pravilniku, niti u Zakonu nema go-
vora o autorskim honorarima, ugovorima
o djelu, nagradama koje se isplaćuju preko
studentskih ugovora itd. A svega toga je
bilo u prošlom sazivu Vijeća, čak i prije
nego je 2006. donešen Pravilnik, čak i bez
odluka Vijeća itd. I to dobro zna Sena Ku-
lenović, i to dobro zna onih nekoliko vijeć-
nika koji su u tome sudjelovali, i to dobro
znaju svi koji su se imalo zanimali za sta-
nje u bošnjačkoj manjini. A meni Sena od-
govara da optužujem Vijeće na osnovu
“poluinformacija” i “rekla-kazala”, što već
prelazi u prostor osobnih uvreda. Za cijeli
moj osobni život, profesionalni rad i anga-
žman u bošnjačkoj zajednici nikad niko ne
može izreći takvu ocjenu. Ne bih ja bio
ono što jesam da sam tako živio, radio i
ponašao se. Trebam li bošnjačkoj javnosti
podastrijeti u narednom broju “Journala” i
dokaze da to nisu poluinformacije? Zašto
se netko od vijećnika ne upita npr. koliki
su i kome podijeljeni honorari za organizi-
ranje “Sjećanja na Srebrenicu 1995-2005”,
čiji su nebrojeni računi za ispijene kave i
pića u kafićima od Zagreba do Samobora,
jesu li ikad “na kamari” viđena 3 prijeno-
sna računala kupljena istoga dana 30. ili
31. decembra jedne godine, kome su otišli
novci koji su u velikim količinama podiza-
ni preko studentskih ugovora itd. Toliko o
“zakonitosti”, a o moralnosti postupaka da
ne govorimo.
POLEMIKE I STAJALIŠTA
Da se duh “etno biznisa” pokušava in-
stalirati i u novom sazivu Vijeća najbolje
pokazuje prijedlog iznešen na sjednici
Predsjedništva da se od svakog programa
izdvoji 10 % od predviđenih sredstava i
namjeni izvršiteljima programa, s obra-
zloženjem da “tako funkcioniraju danas
sve moderne, tržišno orijentirane firme”.
Kaj god, što bi rekli Zagrepčanci - neko je
stvarno izgubljen u vremenu i prostoru.
Zašto ukazujem na to: ne zato što sam
jalan jer ne učestvujem u podjeli kolača,
već što takav odnos može nanijeti nepo-
pravljivu štetu svim manjinskim zajedni-
cama, pa i bošnjačkoj. Ovime dajemo
zagovornicima ukidanja ili reduciranja
djelovanja vijeća argumente u ruke: prvo,
biramo vijećnike s 250 od mogućih
10.000 glasova, što ukazuje na percepciju
vijeća u manjinskoj zajednici i drugo ne-
zakonito se troše sredstva iz poreza i pri-
reza građana Grada Zagreba. Misle li naši
vijećnici da bi iznošenje u javnost detalja
ovakvog rada vijeća imalo razumijevanje
većine građana Zagreba? Garantiram da
bi svi odmah bili za ukidanje Vijeća.
Vješto Senino manipuliranje ogleda
se i u pozivanju na predsjednika Savjeta
g. Tolnauera i izvlačenja njegovih riječi
iz konteksta i tumačenje po potrebi. Na-
ravno da g. Tolnauer smatra da se Vijeća 97
i predstavnici trebaju educirati, ali ne za
vještine govorništva, ili za učenje engle-
skog jezika, već da se popune evidentna
neznanja vijećnika o ulozi i radu Vijeća,
zakona koji reguliraju manjinsku proble-
matiku itd. Ako se tečaj “Javnog govor-
ništva” može opravdati široko rastezlji-
vim pojmom “ulaganja u budućnost za-
jednice”, kako se u odgovoru sugerira,
onda predlažem vijećnicima da uplate se-
bi 10-dnevni boravak u banji “Reumal” u
Fojnici. Naime, priličan je broj vijećnika
preko 40 godina, pa je to također ulaganje
u budućnost zajednice, a ujedno bi se
ostvario i program povezivanja s matič-
nom domovinom.
I na kraju, nije istina da sam pozivan u
Vijeće. Nikad me nisu Vijeće ili predsjed-
nik (od njih 4 u 6 godina) pozvali službeno
na razgovor. Pa ni nakon mog intervjua,
već me se poziva preko “Journala”. I pitam
J
se: koja je to drskost izreći da ja “nisam O
imao snage da posjetim Vijeće”. Za što bi
mi trebala nekakva snaga, šta Sena hoće U
reći: da ja ne mogu pogledati ljudima u
oči? Sad ja moram izraziti čuđenje da tako R
rječita osoba nije bila inspirativnija u po-
kušaju mog difamiranja: valjda zato što je
N
osim zamagljivanja istine u odgovoru bilo A
važno da se “opali” po meni. 
Prof. dr. Sead Berberović L
 POLEMIKE I STAJALIŠTA
Objavljujemo reagiranje Adnana Duraja, tajnika Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Rijeka, na tekst
Ibrahima Ružnića, glavnog urednika “Bošnjačkog glasa”, predsjednika Bošnjačke nacionalne zajednice za Primor-
sko-goransku županiju i potpredsjednika Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske. Sporni tekst je objavljen u
“Bošnjačkom glasu” br. 12 iz prosinca 2008. godine pod naslovom “Elitizam u Bošnjaka ili pokondirene tikve”.
Moj otac je Albanac ili, kako to vole
reći, Šiptar ili, kako se to na albanskome
kaže, Shqiptar ili, kako to papci kažu, Ši-
pac. Moja mati je, prije svega, Bosanka, pa
je onda pravoslavka ili Srpkinja ili, kako to
od milja kažu isti oni koji mi za oca kažu
Šipac, Vlahinja. Utoliko, ja sam vlaški sin!
Iako ponekad i Šipac. Iako ponekad i Bo-
sanac. Kako kome odgovara! Kako bilo,
na to što sam zapravo, jako utječe vrijeme.
Recimo, 1980-ih sam bio sin od “onog
Šiptara koji vjerojatno financira iredentiste
na Kosovu koji ruše tekovine Revolucije i
našu samoupravnu socijalističku…” 1990-
ih sam postao i vlaški sin i mudžahedin i
ustaša i balija, i svašta nešto plaho lijepo.
Kvalifikacije ove vrste, u pravilu, dolaze
od osoba koje nemaju baš nikakav drugi
“argument” kojim bi me, na tanane i “ona-
98 ko po domaćinski” - gazili. Ustvari, od ne-
osobnosti koje su jako nesretne u svojim
uskim tijelima i dušama. Od onih koji, eto,
u svojim obiteljima, da prostite, imaju i
snaha i zetova “vlaških”, ali oni su im fa-
milija, njih se ne dira.
“Vlaški sine, vlaško đubre jedno!”
Nema tome nekoliko godina, kad mi
je član Sabora Islamske zajednice u Re-
publici Hrvatskoj, jedan bezličnjak i hu-
lja, i to na sjednici Izvršnog odbora Med-
žlisa Rijeka, kojem sam tada bio potpred-
sjednikom, sasuo: “Vlaški sine, vlaško
đubre jedno!” I ja, budala, tada propustih
priliku da se kutarišem svih budućih et-
nički čistih i etnički poželjnih seljačića i
gadova koji će se usudili dirnuti u krvna
mi zrnca, u čestite mi roditelje. I svaki put
kad pomislim koliko je mojoj majci bilo
J “prestižno” te 1969. udati se za oca mi
O Šiptara, ili kako ju je medicinska sestra u
banjalučkom rodilištu, pri mom dolasku
U na svijet, upitala: “Zar se ni za kog’ dru-
gog nisi mogla udati, već za Šiptara!?”,
R požalim, Bog mi je svjedok, što tu uvre-
du, budala, nisam riješio na jedini način
N koji takva žgadija i ljudski ološ razumije!
A Ja, naivan, vjerovah u instituciju, koju
sam, samo nekoliko godina ranije, branio
L od istog tog “uglednog člana” koji ju je
Vlaški sin
Adnan Duraj
zdušno pokušavao razvaliti. Napisah tada
dopis riječkom Odboru IZ-a, Mešihatu i
Saboru IZ-a u RH, u nadi da će potom
uslijediti jedino razumno i ispravno što se
moralo dogoditi: katran i perje!
Kaže mi tadašnji predsjednik Sabora:
“Znaš, mi bi morali čuti i drugu stranu.” I
to mi čovjek reče ni pet, ni šest! Reče mi to
premda mu je ustupljen jednoglasno po-
tvrđen zapisnik sa “sporne sjednice”. Ne
zamjerim mu, ko bi Vlahu vjerov`o?! Kad
sam upitao uvaženog Muftiju što će biti od
svega toga, on mi je odgovorio da je nalo-
žio predsjedniku Sabora da uputi oštro pi-
smo “onom tamo”, i da je to to. Na to sam
mu, naravno, rekao da si nikada neću opro-
stiti što papka nisam razbio i što sam od
dragog mi i poštovanog Muftije, i “ostalih
nadležnih tijela”, očekivao da će uraditi
nešto tipa nečasni otpust, “izgon”, “eksko-
munikacija”. Pritom, naravno, nije propu-
štena prilika, i to od sve i jednoga “dužno-
snika Islamske zajednice”, da mi održi vaz
o saburu, o praštanju, o pružanju ruke, o
tome kako je bolji onaj koji oprosti itd. O
tome, međutim, koliko oni imaju neopro-
štenih uvreda, nepruženih ruku pomirenja
i sličnih grijeha - ja neću, nije moje o tome
govoriti. Ipak, ljetos mi je jedan mudar
alim govorio o ljudskom dostojanstvu i us-
poredio ga sa suverenitetom države. To
dvoje se brani svim, naravno, dopuštenim
sredstvima, i tu nema predaje. I još mi je
pojasnio da nije sabur to da te netko stalno
gazi, a ti se tješiš da si saburli. Sabur je u
spoznaji da nema predaha u borbi, na taj
sabur se misli. A borba je čitav ljudski ži-
vot. Sabur nit’ smije nit’ može biti oprav-
danjem za nedostatak imana, pravičnosti,
hrabrosti. Na pitanje koliko nam je “gutati
uvrede” prije reakcije, to bijaše odgovor
mudra i učena insana. E, vala, ja svoje
progut’o. Nema više!
Dragi moji, svi vi koji ste “sudovali” o
nanesenim mi uvredama i od kojih sam oče-
kivao principijelan stav, znam sada, vaše su
reakcije - po logici puke ljudske komocije i
nebrige za onoga do sebe, za one kojima je
nanesena nepravda, za one popljuvane - bile
očekivane. Moj je problem što to tada nisam
znao. Što sam vam vjerovao, očekujuć ba-
rem mrvu poštenog i jasnog stava! Baš malu
mrvicu u odnosu na ono što sam godinama,
bez ikakva osobnog interesa, čista nijjeta či-
nio u obranu naše Zajednice kad su je upra-
vo ta i njima slična “bratija” pokušavala
razvaliti. Meni tada nije bilo važno hoću li
se kome zamjeriti. Bog mi je svjedok da ni-
kada nisam ni pomislio na to! Ali vi volite sa
svima biti dobri. To, bezbeli, vole i hodže i
“dužnosnici”! Sa svakim dobar, je li?! A ja
mislim da nam time marifetluci postaju mje-
rom! Stoga vas, eto, sada pitam - ako je tako,
a tako jest! - što nam je s ahlakom? Da, s
ahlakom, pitam ja vas?!
Ni moja braća odbornici, ni cijelo Mua-
limsko vijeće nisu se nešto pretrgli od reakci-
je. Od 7-8 prisutnih hodža i vjeroučiteljica,
od 7-8 odbornika, samo su predsjednik IOM
i glavni imam nešto, iako sitno, rekli. I to je,
Bogu hvala, nešto. A vi ostali!? Očito ste svi
imali “prigovor savjesti” pa se ne htjedoste
boriti. Tako i treba, nećete se valjda za nekog
vlaškog Šipca zamjeriti ljudima? Pritom: lju-
di, halalite. Mislim na hajvane prerušene u
ljude. Ali, pravo da vam kažem, baš me briga
što vas tada ne bi briga. I da vam kažem još i
to: vama vaša, meni moja briga!
“Prosveta i Rilindja”
Iako moja mati, Vlahinja da se razu-
mijemo, nikada u životu nije izgovorila
niti jednu riječ na ekavskom, eto, ja ću,
štono se kaže, zbog umetničkog dojma:

Najnoviji primerak čobančeta M-08,
koje komentariše moje gene, prešao je na
pišani, pardon, pisani oblik izražavanja. To
je jedan mnogo lep čovek, baš onako lep.
Toliko lep da u svakom broju jedne izluče-
vine koju uneređuje objavi po nekoliko svo-
jih slika. Razumljiv je taj njegov marketinš-
ki potez, jer pošto je tako lep, baš lep, što
više njegovih slika, veći tiraž (hrvatski: na-
klada). Deli se besplatno, ali siguran sam da
je kojim slučajem i po ceni od čak dve kune
(srpski: dinara), razgrabilo bi se svih dvade-
set i nešto primeraka. Pošto Lepi (zvaćemo
ga Lepi, jer je mnogo lep i oblači se lepo)
voli da se iskenjava po novinski papirići,
mnogo često voli da spominje Islamsku za-
jednicu i muslimani u Rijeci (srpski: Reka).
I to uvek u neki negativni konteksti. Te gde
su pare, te gde je džamija, te gde je ovo, te
gde je ONO i DSZ?! A ja kao čovek, kao
Šipac pre svega, pa onda kao Srbin ili Vlah
(tu se na stil ne obraća pažnja, ne možeš da
pogrešiš na testovima ako odgovaraš kod
profesora ili nastavnika), pa čak i kao mu-
sliman (srpski: Srbin muhamedanske vere),
mnogo se uzbuđujem na živci kad mi neki
čoban dira u islamsku uopšte i Islamsku za-
jednicu u užem smislu. Pogotovo kad dira
neki ki ne živi baš za nju, ali bi rado da živi
od nje. E sad, pošto nema šta da kaže lično
meni o meni, Lepi kaže da sam pekar i da
nema šta tu da ja komentarišem njegove
produkte, i da se lepo uvatim da čitam “Pro-
svetu” i “Rilindju”. Jer, Lepi je Bošnjak. I
to ne bilo kakav Bošnjak. Jedan od najtraže-
nijih Bošnjaka u Rijeci. Tol’ko ga traže da
je mor’o za svake izbore, na kojima se stal-
no kandidira i gubi, ući u novu stranku. Šta
će čovek, kad se otimaju za njega? Ali, gu-
bi. Lepi mnogo voli da gubi, taj kad gubi, to
je da sedneš i plačeš. Što on može da primi
golova, malo ko može. Ali, ima stila. Svaki
novi izbori - nova stranka, nova košulja, no-
va frizura, odelo, manje-više i novi rezultat.
Na predizbornom skupu (srpski: vašar) na-
kupio je skoro 400 duša u Rijeci, samo što
je onih 300 i nešto bilo kod drugog kandida-
ta, pa je njemu ostalo ispod 100. E, moj Le-
pi, džaba Horoz i trbušna plesačica. Džaba
predsednik parlamenta i ‘odža i humanitar-
ci i profesori. Ali ti si Lepi, i bole te mnogo
što dimiš (hrvatski: pušiš) na izbori. Ispo-
četka boli, a kad se navikneš, bude ti lepo.
Baš lepo. Mislim, mora da je tako kad se
stalno vraćaš po još. Kao ona koza na tačka-
ma (hrvatski: kariola).
Bošnjak Lepi
Da se vratimo na temu. Lepi mi je u
jednom svom iscjedku poručio da sam
pekar i da novinarstvo moje supruge nije
prelazno itd. ‘Ajde?! Daklem, Lepi moj,
ja sam ti građevinski tehničar, IV stepen
(hrvatski: stupanj), imam još i ugostitelj-
sku i nešto muzičke škole. Nije kupljena,
nijedna. Ko bi rek’o? Pekar po zanimanju
nisam, ali kao čovek Šiptar ja sam pekar.
I to vrhunski. Rahman Duraj je u Prizrenu
imao jednu od najčuvenijih pekara još pre
70 godina, menjao po tri košulje dnevno i
nosio kravatu, a nije čuvao krave i ovce
po šumama i gorama i đubrio po žbunju
istih. Po čemu je tvoja škola srodnija no-
vinarstvu od moje? Zašto za tebe vredi
“Raosov poučak”, a za me ne vredi? Ah,
da, pa ti si Lepi! Ti si prosvetni radnik i
sinekurac. I glavni “Urednik”, kako nam
lepo napisa. Nisam znao da se na hrvat-
skom urednik piše velikim slovom. Sva-
šta od tebe čovek može da nauči. I od
tvoje bratije po perčinu. Moram reći. Da
nikada nisam rekao da taj papir nije ni za
“brisanje”. To je rekao tvoj “novinar”. Ja
sam rekao da nije ni za roštilj potpaliti. A
što se brisanja tiče, ipak preferiram vodu.
No jedno bi bilo, pre svega, ekološki,
i za vas i za vascelu vasionu:
Da pustite muslimane da se sami bave
svojim problemima (počeh, evo, opet pi-
sati na hrvatskom, s jakim albanskim na-
glaskom; ili na maternjem, bosanskom;
isto je haman). Ako želite pomoći, u što
temeljito sumnjam, bujrum! Zna se gdje i
kako dobronamjerni to rade. A ako hoće-
te, možete nastaviti kao i do sada, u što
temeljito ne sumnjam. Vi se bavite svo-
jim fotografijama, ekskurzijama, natjeca-
njima, burekom na 100 metara s prepona-
ma itd. Držite se čvrsto svojih nacional-
no-zavičajnih klubova i loža. Bavite se
kulturom. Ah da, moram vam i to reći:
znate, kultura je ono kad na Prvom pro-
gramu HTV u kasnom terminu ide neka
emisija koju ne razumijete i čudite se “šta
se ovi prave pametni, sigurno su pede-
ri?!” Recimo kada najpismeniji Bošnjak
iz Rijeke objavi knjigu, o kojoj piše i go-
vori cijela književna javnost u Hrvatskoj i
Bosni i Hercegovini, vi o tome ne umijete
ni da beknete. Bit će da vas ipak malo
ugrize savjest jer ste ga svi vi direktno ili
indirektno svojedobno otjerali. Kao i sve
druge pismene Bošnjake. Da, Lepi, da su
ostali, je li, šta bi onda radila tvoja redak-
cija? Vidi redakcije, vidi čuda! Samo vi
fino prosipajte mulj svoga duha i brukajte
narod uime kojega kobajagi sve to radite.
Kada bi netko htio upoznati Bošnjake
preko vaših pisanija, što bi zaključio? Jad
i čemer, go primitivizam! Mrkli mrak!
A ako netko misli da je Islamska za-
jednica privatno vlasništvo Bošnjaka, a
da smo mi drugi tu samo dekoracija, buj-
POLEMIKE I STAJALIŠTA
rum, neka to kaže i dokaže. Sve do tada,
ja kao Shqiptar i fejes muslimane (Šipac
muslić), branit ću, ako Bog da, strpljivo,
Islamsku zajednicu od napada “dušebriž-
nika” i “parebrižnika” (Lepi & co. mnogo
vole da brinu o parama) bez obzira na na-
cionalnost, boju kože, blato na cipelama,
kravatu iznad pupka i ostala obilježja za-
vičaja. A ako neko misli da je bolji samo
zato što je etnički čist, glupa je i ohola
neznalica. A to šta ću čitati, samo je moja
stvar. I šta god ja čitao, ti ćeš Lepi i dalje
biti to što jesi. Zapravo što nisi, ili jesi.
Tko to zna?
I na kraju, Lepi, spomenuo si neko mo-
je potencijalno ulizivanje nadređenima?!
Tebi i tvojim istomišljenicima, ako
vam je išta što ima veze s razmišljanjem i
mozgom poznato, moram reći: jedini koji
mi je Nadređeni i kojem se “ulizujem” na
načine koje je On propisao, samo je Allah
dž.š., Slavljen neka je On! Imaj to na umu
ako me ikada više odlučiš klevetati, blati-
ti i pokušati javno poniziti. Dotad mirno
spavaj, imaš moju besu!
Samci i nasljednici
Ali moram reći i to. “Samci” su od
one fele među nama za koje bi čovjek po-
mislio da nemaju nigdje nikoga. Njihove 99
žene nikad nitko nije vidio, djecu pogoto-
vo. Kad takvi vide da vlaško đubre poput
mene ulazi u džamiju s dva sina i supru-
gom, jako se obraduju. Toliko se raduju
da im iz očiju počne vatromet. Kad ih net-
ko upita za djecu, kažu da su im djeca ja-
ko zauzeta poslom, školom, svojom dje-
com itd. Naravno, oni će svratiti kad odu
u mirovinu. I babo im je tako. No važno
je napomenuti da “samčev” sin ili kćer
prvo riješi sve dunjalučke probleme. Tu
se sredstva ne biraju. Popiti, pojesti krm-
ka, prikriti se, maskirati se na sve moguće
načine. Ma nema veze, sve će se to nado-
knaditi kada odu u mirovinu. I babo im je
tako, ja kako?! Sve do tada, hvala Bogu,
živi su i zdravi. I jedva čekaju da se na-
pravi džamija. Eno ih stalno čekaju. Na
Korzu, u kafanama, shoping centrima, u
svojim mahalicama. Nema mjesta gdje ne
čekaju. Svugdje, osim u mesdžidu i na te-
J
renu. Tolikim intenzitetom čekaju, da bi O
im trebalo podijeliti vakufname: “Dodje-
ljuje se vakufnama za izniman napor u U
čekanju džamije”.
R
Perači N
Dragi moji perači sitnih grijeha, a si- A
guran sam da ih imam puno, i grijeha i
perača. L
 POLEMIKE I STAJALIŠTA
Zamolio bih vas da u svojim ćumezi-
ma, u kojima liječite svoje sitne duše i svo-
je nerealizirane živote, na mahalskim sije-
lima, na izletima, u vama tako dragu divlji-
nu, pokušate pronaći neki bolji model za
odstranjivanje ovog Vlaha & Šipca iz dža-
mije. Pa barem vi imate iskustva s time. Vi
ste dobro sve to prošli! Godine i godine
iskustva imate. Vi koji ne možete gledati
mlade ljude u džamiji, jer vas podsjećaju
na šta ste potrošili svoje godine. Vi koji ni
svojoj djeci niste uzor, vi koji bi najradije
izbacili sve čiji je IQ iznad sobne tempera-
ture, vi koji tako “umiješno” relativizirate
islamske propise, vi koji ste za svoj “viši”
interes spremni pogaziti sve, vi koji se dru-
Zbog sveobuhvatne prezentacije činjenica, izbjegavanja eventualnih nejasnoća i manipulacija te zanimljivosti izloženih stavo-
va, objavljujemo kompletan tekst Ibrahima Ružnića, glavnog urednika “Bošnjačkog glasa” iz Rijeke. Članak pod naslovom
“Elitizam u Bošnjaka ili pokondirene tikve” prenosimo u izvornom obliku, bez uredničkih ili lektorskih intervencija.
Elitizam u Bošnjaka ili pokondirene tikve
Piše: Ibrahim Ružnić (“Bošnjački glas” br. 12)
100 Sudeći po onoj narodnoj “Iza dobrog
konja se diže prašina”, Bošnjački glas prera-
sta u “dobro” glasilo. Naime, njegov 11.
broj je podigao prašinu među riječkim mu-
slimanima, a i šire. Kako je broj izašao na
početku ramazana, u riječkim mesdžidima,
a naročitu u divanhani džemata “Centar”,
Bošnjački glas je bio dominantna tema u
prediftarskim i poslije teravihskim muhabe-
tima. Bilo je tu veoma interesantnih, hipote-
za, zagovora, navijanja, kritika, analiza, pri-
jetnji, povika, pohvala, osporavanja itd. Lju-
di su se podijelili u “interesne skupine”, te se
iz tona i gorljivosti njihovih stavova, jasno
moglo razaznati čiji je tko zagovornik ili na-
vijač. I ovaj se put pokazalo da su navijači
daleko brojniji i glasniji od mislećih ljudi i
kreatora vlastitog stava i promišljanja.
Naročitu revnost u kritičkom stavu
prema Bošnjačkom glasu iskazivala je
skupina koja se u elitističkoma maniru po-
J vremeno pojavljivala na iftar-večerama u
O prostorima divanhane u mesdžidu IZ Rije-
ka, Grivice 6/2. Naime, u tim prostorima
U IZ Rijeka već dugi niz godina priređuje if-
tare za postače koji iz razno-raznih razloga
R nisu u mogućnosti sami sebi pripremiti if-
tar. Ta, hvale vrijedna tradicija, u posljed-
N njih nekoliko godina počela je poprimati
A još jednu – političku dimenziju. Tako, po-
jedinci, umjesto da daju novčane priloge
L da se priredi iftar za postače, oni priređuju
žite s ljudima kojima se ne usudite reći da
dođu u džamiju, jer od njih očekujete samo
i jedino korist, a kad konačno dođu, onda
udarite po njima jer nisu evlije! Da Lepi,
baš na tebe mislim! Gdje su tvoja djeca?!
Ali i: gdje su vaša djeca?! Izvolite u dža-
miju dovesti svoju djecu, pa onda prigova-
rajte. Ne odgajajte tuđu, odgojite svoju
djecu. Pritom je, naravno, svačije pravo
izabrati način na koji će živjeti na Ovom
svijetu. Za što god da se odlučimo, bit će-
mo pitani na Onom svijetu. Hvala Bogu na
tako poštenom ugovoru s ljudima, slavljen
neka je On! To, dakako, ne znači da je do-
pustivo da svaki frustrirani papak dola-
skom u džamiju proziva sve što mu padne
Ibrahim Ružnić
gozbu na koju pozivaju svoje prijatelje, a
kojoj su postači na drugom-trećem planu.
Naravno, dok postači prvo klanjaju akšam,
iftare, pa odu klanjati teravih namaz, “eli-
ta” sjedi u divanhani, produži ćeifiti u svo-
joj večeri (jer iftar nije za one kojima je
sehur u podne) i brsti politiku. U tim buji-
cama pameti i bošnjaštva, kao što rekoh,
Bošnjački glas i njegov urednik bili su naj-
češća tema. Pa evo od nekih dominantnih
stavova-bisera.
na šuplju glavu a da istovremeno ni sebe ni
svoju djecu nije podučio Vjeri. Još ako pri-
tom pokušava kupovati bolju prošlost iz-
mišljanjem tuđih grešaka, jao si ga njemu!
Zar ne uočavate da ste zapravo jedna izgu-
bljena grupica mediokriteta, koja oko sebe
nastoji okupiti što više sličnih sebi?! Jedi-
no među takvima vaša polupismenost, po-
luodgoj, poluljudskost stvara iluziju cjeli-
ne. Da ste u prilici, od džamije biste napra-
vili svoju nikad prežaljenu seosku mehanu.
Ali, hvala Bogu, uzaludan vam je trud, ne-
će moći. Izumiruća ste vrsta. Bez sljedbe-
nika i bez nasljednika.
Ponosan na svoje roditelje,
Adnan Duraj, sin vlaški i šiptarski
- Jedan čije je ime spomenuto u jed-
nom od tekstova 11. broja, u maniri na ko-
joj bi mu pozavidjeli i kafanski namćori u
njegovom rodnom selu, izvrijeđa’ i redak-
ciju i urednika uz prijetnje da nitko nema
pravo spominjati njegovo ime bez njegova
odobrenja, a naročito ne u negativnom
kontekstu. Interesantno, njega se u prošlim
brojevima spominjalo. Čak su mu i foto-
grafije objavljivane i nije se bunio. Valjda
mu je kontekst bio mio. Iako čovjek obna-
ša javnu funkciju, o svom radu dopušta
govoriti samo u pozitivnom kontekstu. In-
teresantno, nema šta!!! To što ga nitko ni-
zašto ne tereti, niti mu pridaje, u cijeloj
priči nikakvu važnost, on, naprosto ne uo-
čava. Čovjek na silu hoće postati važan i
da se o njemu lijepo zbori.
- Jedan koji nigdje nije spomenut (već u
nekoliko brojeva), a izgleda da bi volio da
ga se hvali, obrušio se na Glavnog urednika.
Osporava pravo da Urednik ima vlastiti stav.
Osporava stručnu kompetenciju Glavnog
urednika, jer, po njegovom, kako može biti
urednik netko tko je “nekakav profesor teh-
ničkog”, a nije novinar (ovo me podsjetilo,
kad su Predraga Raosa pitali kako on može
biti pisac, a po struci je inženjer fizike i ke-
mije, ogovorio je da nije potrebno biti gine-
kolog da bi znao j...i). Nadalje, u svojim
opservacijama kvalitete pisanja i uređivanja
Bošnjačkog glasa ide tako daleko, da je do-
 POLEMIKE I STAJALIŠTA

šao do zaključka da je to toliko “antiboš-
njački” da su se stekli svi preduvjeti da se
Glavni urednik “ispiše iz Bošnjaka”. Naime,
taj isti je poznat po tome što se javno havlio
da je više stotina ljudi upisao u Bošnajke i da
ime je za to plaćao od 100 do 200 kn. Ako
ponudi prihvatljivu cifru – ode Ibro iz Boš-
njaka! I još nešto. Prigovorio mi je da što se
mene tiče koliko Islamska zajednica plaća
za gradnju ICR i što ja imam s Islamskim
centrom jer će to financirati oni koji imaju
pare, a “šta ti imaš” s indignacijom se osvr-
nuo na moje imovno stanje. Naravno, nika-
ko nije mogao dovesti u istu ravan iskazanu
moju brigu za 3.500.000,00 kn, novaca
Islamske zajednice i njegovu “javnu buku”
koju je, s pravom, podigao kad su u pitanju
bili novci njegovog privatnog poduzeća.
- Jedan, čija se supruga svojevremeno
bavila novinarstvom, valjda je umislio da
je znanje prelazno. Iako, čini mi se, pekar
po struci, gorljivo govori o slaboj kvalite-
ti Bošnjačkog glasa. Čak tvrdi da je, zbog
masnog papira, neupotrebljiv niti za obri-
sati guzicu. Jedino što je pohvalno i ohra-
brujuće za redakciju i urednika je to što je
BG čitan i izvan bošnjačkog etničkog
kruga, jer je isti pripadnik etničkim zajed-
nicama i bilo bi logično da više prati izda-
nja “Prosvete” i Rilindije. Ili je njegova
kritika naspram Bošnjačkog glasa usput-
no dodvoravanje svojim nadređenima?
- Jedna je osporila uredničke kompe-
tencije Urednika zbog slabe kvalitete nje-
govih pisanih uradaka, a i zbog činjenice
da nije kvalificirani novinar. Pritom je za-
boravila da je svatko kvalificiran i kom-
petentan da napiše ono i onako kako zna.
Naravno volonterski. Bošnjački glas je
volontersko glasilo. Ne prodaje se nego
dijeli besplatno. Međutim, ta ista je smet-
nula s uma da je i sama profesionalni no-
vinar sa završenom srednjom školom.
Piše o medicini, a propali je student me-
dicinskog fakulteta. Tu i tamo se pokaže
na nekom od bošnjačkih skupova, ali nije
mi poznato da je ikad napisala i objavila i
slova, a kamoli tekst probošnjački orijen-
tiran. A bilo je mnogo prilika i potreba.
Ali uz dobru večeru i dodvoravanje oni-
ma koji večere organiziraju i plaćaju,
“stručna” kritika nije na odmet.
Dilema postavljena u naslovu ovog
teksta ostaje na retoričkoj razini. Svatko
neka za sebe preispita, kako vlastito po-
našanje, tako i ponašanje i javnu ili kulo-
arsku retoriku svakog od nas koji na bilo
koji način javno djelujemo Moj osobni
dojam je da su “gozbe” koje su pojedinci
priređivali pod firmom “iftar” i teme koje
su raspredane u vrijeme dok su postači i
vjernici na svojim molitvama, imanentni-
je pokondirenim tikvama negoli eliti. 

Objavljujemo dva pisma Mirsada Bakšića, odvjetnika i umirovljenog brigadira Hrvatske vojske

Obećana zemlja – svjesne i 101

nesvjesne manipulacije činjenicama

Poštovano uredništvo, u prilogu Vam šaljem dva moja teksta kao reakciju na netočno i neistinito informiranje javnosti dovođe-
njem u pogledu odlučnih činjenica javnosti u zabludu – namjerno ili nenamjerno, svejedno, pa se nadam će ovi tekstovi, upućeni
“Vjesniku” i Franu Višnaru te “Večernjem listu” i Milanu Ivkošiću, naći mjesta u Vašoj publikaciji.
S poštovanjem, Mirsad Bakšić, odvjetnik – brigadir HV um.
10000 Zagreb, Pantovčak 5

Odgovor “Vjesniku” na tekst Frana Višnara “Obračun Izraela s HAMAS-om”

Poštovano uredništvo, dok se predra-
sudama ne opterećeni, cijeli misleći svijet,
zgraža i užasava nad ubojstvima, razara-
njima i uništenju života, imovine i svih
palestinskih dobara, dotle Vaš samopro-
glašeni tzv. “vojni analitičar” Fran Višnar
sklada odu, himnu izraelskoj fašističkoj
armiji, slaveći njenu moć u svom nazovi
analitičkom članku od 30.12.2008 god pod
naslovom “Obračun s HAMAS-om”. Vr-
hunsku spremnost te armije slavi kao da
toj soldateski nasuprot stoji ravnopravan
protivnik. Ustvari, njegova analiza ima za
cilj da uvjeri neupućenu javnost da stvari
stoje tako, da uvijek nevini Izrael mora na-
pasti uvijek krivi HAMAS, iako dobro zna
ili bi morao znati, kao “analitičar” da se
radi o agresorskom prepadu radi uništenja
i same pomisli na stvaranje palestinske dr-
žave. Zapanjuje činjenica da analitičar
hladnom ležernošću prelazi preko brojnih
žrtava, koje čak prelaze onu kvotu, koju u
svom beskrajnom cinizmu, izraelski agre-
sor naziva “kolateralnim žrtvama”, progla-
šavajući vojnim ciljevima sve muške pri-
padnike palestinskog naroda, od čega, da-
kako, nisu izuzete ni žene a ni djeca jer,
zamislite, tu djetinju drskost, ona se usu-
đuju gađati kamenjima izraelske vojnike.
Višnar iliti Višnjar zna da Izrael ima efika-
sno oružje za takove. Njihove bombe, ka-
že, idu u dubinu pijeska i razaraju sve živo
i ruše tunele, za koje pouzdano zna da po-
stoje, kako bi valjda onemogućili uvoz u
dijelovima atomskog naoružanja koje će
Palestincima dostaviti Iran jer su ga u to
uvjerili ili obavijestili propagandni izrael-
ski izvori. Ovaj agresorski pohod na ne-
moćne, po ovom analitičaru vježba je zra-
koplovstva za napad na Iran.
Od kuda ovakva tvrdnja ili bolje reče-
no, od kuda ovo zna taj analitičar?! Odav-
no sam pisao o njegovim analitičkim spo-
sobnostima dok je još, a možda to čini i
J
dan danas, objavljivao članke u “Hrvat- O
skom vojniku”, glasilu Hrvatske vojske,
prepisujući i izrezujući iz američkih voj- U
nih glasila pojedinosti, sve potpisujući
kao svoje umotvorine, što i jesu, ali u ka- R
rikaturalnom smislu riječi.
Blokada Gaze i više mjesečna potpu-
N
na izolacija, bez vode, struje, hrane i za- A
brane ulaska humanitarnih konvoja s na-
mirnicama, uvod je u razbojničko bom- L
 POLEMIKE I STAJALIŠTA
bardiranje koje, za one koji podupiru
Izrael, nema elemente prekomjerne upo-
trebe sile i granatiranja.
Čini se da je prekomjerna upotreba to-
pništva, rezervirana samo za Hrvatsku voj-
sku i to u vrijeme dok vodi oslobodilački rat
protiv fašističko-četničkih hordi koje su
htjele odcjepljenje od Hrvatske. Topnički
udar na Knin, nastoje oglasiti s vojnog gle-
dišta prekomjernom upotrebom topništva,
pa umjesto da Vaš analitičar u ovim postup-
cima vidi mogućnost upozorenja svjetske
javnosti o dvostrukim kriterijima, te se tako
priključi nastojanju da se obeskrijepi “vred-
novanje” Haškog tužiteljstva o prekomjer-
noj upotrebi topništva, on piše pobjedničku
odu agresorskoj armiji, iako bi javnost
komparacijom Knina i Gaze, stekla točnu
predodžbu o mjerilima koji vrijede za jedne
ali ne i za druge, pa tako i za nas.
Podsjećam da Haško tužiteljstvo ni za
razaranje i ubojstva u Vukovaru nije naš-
lo mjesta u optužnici za prekomjernu
upotrebu sile od fašističke srpske armije.
I na ovom pravnom propustu tužiteljstva
mogao je poentirati i osnovano graditi te-
zu o dvostrukim kriterijima.
No, to ne zanima Vašeg analitičara, a
i kako bi, kad je nekoliko brojeva ranije
od ovog famoznog članka, napisao pane-
102 girik - hvalospjev o šefu tajne službe
SAD-a, pripisujući mu nadnaravna svoj-
stva, sve u namjeri izazivanja kod neupu-
ćene javnosti impresije o svemoći ovih
obavještajnih službi.Tko mu je sugerirao
objavu ovog teksta bilo bi interesantno
Odgovor “Večernjem listu” na navode Milana Ivkošića u kolumni “Rodoljubna zanovijetanja”
Poštovani gospodine, u Vašoj kolu-
mni od petka 9.1.2009. pišete:” Izrael je
od pustinje napravio plodnu zemlju...”,
čime iznosite tvrdnju koja nije točna i ne-
ma podloge niti u činjenicama, a ponaj-
manje u dokazima.
Usuprot Vašoj tvrdnji stoji činjenica da
nijedan pokušaj pretvaranja pustinje u plod-
no tlo nije uspio, pa u tome nije uspio ni
Izrael. Dokazi su pustinje u SAD-u, koje
J unatoč svih pokušaja, te pristupačne visoke
O tehnologije i brda novaca, ostaju pustinje.
Dokaz su i dvojbeni libijski pokušaji i stra-
U hote neuspjeha u nekadašnjem SSSR-u.
Naprotiv, opće je poznato da je Izrael
R još prije 50 godina protjerao Palestince u
pustinju s njihove plodne zemlje uz rijeku
N Jordan i zauzeo tu plodnu dolinu, koja je
A po plodnosti slična ili gotovo istovjetna
dolini rijeke Nil. Stoga se takva raskošna i
L obilata cjelogodišnja plodnost zemlje na-
Mirsad Bakšić
saznati, jer bi se tada mogao sačiniti pravi
“profil” ovog analitičara!?
U Evropi, udomaćio se običaj da se
vehementnim napadima na Islam i pri-
padnicima te vjere, nastoji prikriti ili ot-
kloniti odgovornost pojedinih evropskih
naroda za zločin nad Jevrejima.
U stvari, Evropa jednu mržnju zamje-
njuje drugom. Dolazi do supstituiranja mr-
žnje prema Jevrejima, mržnjom prema mu-
slimanima. Pogotovo je to očigledno u Nje-
mačkoj, Nizozemskoj, Danskoj i Francu-
skoj koje su od reda bile progonitelji i mrzi-
telji Jevreja. Ova priglupa taktika mimikrije
odavno je pročitana u Izraelu. Iako je po nji-
hovom stavu taktika spomenutih uzaludna,
jer taj zločin Jevreji neće oprostiti dok je
ziva Misir, što je sinonim za raskošnu
plodnost. Jordanska dolina i prije okupaci-
je davala je sva blaga plodova Mediterana,
pa i nije bilo teško uz obilato financiranje
SAD-a i Njemačke i njihove poljoprivred-
ne tehnologije, proizvoditi više i pri tom
ostvarivati prihod od zemlje, koju nota be-
ne niste platili ni centa, već je oteli. Pri to-
me, da se najvažnije ne zaboravi, kredito-
rima-vjerovnicima Izrael nije bio dužan ni
tada, kao ni sada, vratiti od uloženog niti
centa. Vjerovniku SAD-u nije bilo potreb-
no vraćati kredit jer i nije davao svoj novac
već arapski, pošto je sav platni promet od
arapske nafte išao, i dan danas ide, preko
američkih banaka. Apsurdno, paradoksal-
no, nažalost istinito, arapskim novcima fi-
nancira se vojna mašinerije Izraela.
Njemačka pak, zbog osjećaja krivnje
za zločin prema Jevrejima, držeći pogreš-
no da će im stoga biti oprošteno, iskuplju-
svijeta i vijeka, ipak dobro dođe Izraelu kao
alibi za napad na sve što je muslimansko, a
ne samo palestinsko. Pri tom proširuju op-
tužbu prema katolicima za potenciranje mr-
žnje prema muslimanima, što je naravno
neistina, ali kod primitivnih i zavedenih to
itekako pali jer stvara odnos netrpeljivosti
iz kojeg onda treći vuče korist.
Stoga podupiranje izraelskog agreso-
ra, ne samo da je nemoralno, već je i pri-
glupo. Udvaranjem se ne postiže ništa
valjano, osim što se dokazuje farizejština
i sluganstvo jačem, koje jači nikada ne
cijeni jer zna tko su i što su farizeji i kako
će ti isti kod eventualne promjene snaga
okrenuti ploču i udariti u druge diple.
Naposljetku, dužan sam javnost upo-
znati sa slijedećim: kad se izraelska politika
ocjenjuje negativnom, fašistoidnom, tada se
od strane tih fašistoidnih cionista kritičari
nazivaju antisemitima, nacistima, fašistima,
rasistima i sličnim, a kritičare se od strane
zločinačkih izraelskih, navodno tajnih orga-
nizacija, kao što su Štern, Hagana i Irgun
koje upravljaju Mosadom, državnom oba-
vještajnom službom, osuđuje bez suda, pa
ih se rješavaju na način, da iznenada, iako
su potpuno psihički i fizički zdravi, odjed-
nom skoče s petog kata ili iznenada padnu
pod tramvaj ili automobil u gradskoj vrevi.
Stoga, jer su mi te činjenice znane, radi
zaštite svog integriteta, moram tim i ta-
kvim poručiti da se nalazim u izuzetnoj
fizičkoj i psihičkoj kondiciji i da mi ni na
kraj pameti na um ne pada samoubojstvo.
U Zagrebu, 4. siječnja 2009.
je se financiranjem i antiarapskom propa-
gandom te supstituira nekadašnju mržnju
prema Židovima, mržnjom prema pripad-
nicima Islama. To je više nego evidentno
i u ostaloj Evropi.
Reagirao sam da opće poznate činjeni-
ce, skrivene dnevnom propagandom, budu
otkrivene i dostupne. Siguran sam da su
Vama, kao obrazovanoj, informiranoj i na-
dasve razložnoj osobi, činjenice koje sam
naveo i dokazao poznate i vjerujem da
Vam se citirana ocjena nesvjesno potkrala.
Odbacujem svaku pomisao da bi pali pod
utjecaj propagande ili da ste Bože ne daj,
htjeli biti njen glas, pa Vas molim da Vaš
komentar ni u dubokoj intimi ne bude,
ukoliko ovo pročitate, da sam reagirao, jer
da sam vjerom musliman. Takva reakcija
bila bi Vaš i moj poraz. 
U Zagrebu, 12.1.2009.
Mirsad Bakšić
 OGLASI

BOŠNJAČKA NACIONALNA ZAJEDNICA

HRVATSKE
Ured: Ilica 54, 10000 ZAGREB
tel: 48 19 377; fax: 48 48 201; e-mail: bnzh@zg.htnet.hr

ZNANSTVENI SKUP NA TEMU

“ULOGA HUSEINA HUSAGE ČIŠIĆA U RAZVOJU I AFIRMACIJI IMENA
BOŠNJAK I BOSNA I HERCEGOVINA – 130 GODINA OD ROĐENJA”

Znanstveni skup se održava u Zagrebu 21.03.2009. godine (subota) u prostorijama Bošnjačke nacionalne zajednice, Ilica 54, s
početkom u 10 sati.
Organizator skupa je Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju u suradnji s Vijećem bošnjačke
nacionalne manjine Grada Zagreba, Kulturnim društvom Bošnjaka Hrvatske “Preporod” i Medžlisom Islamske zajednice Zagreb.
Članovi Organizacijskog odbora su Dževad Jogunčić, dipl. ing. (predsjednik), Ekrem Bećirović, dipl. ing., mr. sc. Senad Nanić
i Mirsad Srebreniković, dipl. iur.
Sudionici skupa su prof. dr. Šaćir Filandra (“Bošnjaštvo u razdoblju opredjeljivanja inteligencije”), prof. dr. Esad Zgodić (“Čišićevo
poimanje bošnjaštva i bosanske autonomije”), prof. dr. Senadin Lavić (“Kako misliti Bosnu na početku 21. stoljeća”), dr. sc. Adib Đozić,
docent (“Bosna i Bošnjaci u spisateljskom opusu i političkoj praksi Husage Čišića”), dr. sc. Adnan Jahić, docent (“Husaga Čišić između
ideala i stvarnosti”), dr. sc. Vedad Spahić, docent (“Literalizacija povijesti u historiografijskoj publicistici Husejna Husage Čišića” ) i prof.
Enes Ratkušić (“Husejn Husaga Čišić, gradonačelnik Mostara i njegov doprinos državotvornosti Bosne i Hercegovine”).
Voditelji zasjedanja su dr. sc. Fahrudin Novalić, prof. dr. sc. Sulejman Čamdžić, mr. sc. Alija Hodžić, prof. dr. sc. Džemal Peze-
rović i prof. dr. sc. Sead Berberović.

Obrazloženje inicijative: 103

Husein Husaga Čišić iz Mostara je jedan od najvećih bošnjačkih političara i intelektualaca koji je dao nemjerljiv doprinos uku-
pnoj historiji Bosne i Hercegovine.
Radi se o čovjeku koji je zapamćen po tome što je u Titovoj Jugoslaviji prvi javno progovorio i postavio pitanje Bosne i Bošnja-
ka u SFRJ, tako što je na Trećem zasjedanju AVNOJA-a podnio amandman na Ustav tadašnje Jugoslavije i istupio protiv negiranja
prava muslimanskog naroda na ime Bošnjak i Bosnu i Hercegovinu kao Republiku.
Naime, iako je Bosna i Hercegovina po tadašnjem Ustavu ušla u sastav Jugoslovenske federacije, Husaga se oštro protivio tome
što na grbu nove države, pored postojećih pet, nije unesena i šesta buktinja koja bi označavala Bošnjake kao šestu jugoslovensku
naciju – pored Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca. Kako na tadašnjoj sjednici njegov prijedlog nije usvojen Čišić
je prigovorio Predsjedništvu Ustavotvorne skupštine i bio jedini poslanik koji je 1946. godine glasao protiv Ustava Jugoslavije. U
svom dopisu Predsjedništvu Skupštine naroda Ustavotvorne skupštine od 18. januara 1946. godine Čišić sasvim jasno ističe neprav-
du koja je nanešena Bošnjacima jer je po tadašnjem Bosna i Hercegovina po tadašnjem Usravu zasnovana na ravnopravnosti Hrvata
i Srba, a bez spominjanja Bošnjaka kao konstitutivnog naroda. Husaga Čišić je već tada ukazao na srpski nacionalizam te se sukobio
s Milovanom Đilasom.
O kakvoj se ljudskoj veličini radi, govori i činjenica da su bili bezuspješni svi pokušaji da se Husein Husaga Čišić vrbuje i pri-
kloni bilo kojoj struji koja bi dovela do toga da se njegovo mišljenje promijeni. Džafer-beg Kulenović, koji je u Pavelićevoj vladi
bio “čovjek za muslimanska pitanja” pokušao ga je pridobiti, ali ga je Čišić otjerao iz svoje kuće, ne prihvativši njegove stavove.
Takođe, general Ambrosi ga je uzalud 1942. godine pokušao prikloniti na stranu fašizma. Svim udarima, strujama i pokušajima
Husein Husaga Čišić se oštro i hrabro suprostavljao. Veliki značaj Huseina Husaga Čišić imao je u svoje vrijeme, ali ideje koje je
on tada protežirao jako se reflektiraju i danas.
Husaga Čišić rođen je 15. decembra 1878. godine u Mostaru. U periodu austro-ugarske vlasti prišao je Pokretu za vjersko prosvjet-
nu autonomiju koji je pokrenuo Ali-efendija Džabić. Nakon toga je s nekolicinom prijatelja pokrenuo list “Musavat”, gdje je u svojim
J
člancima oštro kritizirao austro-ugarsku vlast. Formirao je i stranku Muslimanska demokratska organizacija. Zbog svojih stavova i O
članaka koje je objavljivao često je bio hapšen, pritvoren i tri puta interniran, i to na Bivolje brdo kod Čapljine, u Bihać i u Arad.
U toku svog radnog vijeka bio je predsjedavajući Gradskog vijeća Mostara, predsjednik općine Mostar, predsjednik Vakufsko- U
mearifskog sabora Muslimana u Sarajevu, senator u Kraljevini Jugoslaviji te član Trećeg zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a.
Prošle godine navršilo se 130 godina od rođenja Huseina Husage Čišića. S obzirom da se radi o ličnosti koja je dala nemjerljiv R
doprinos historiji BiH, razvoju i afirmaciji prava muslimanskog naroda na ime Bošnjak, organizirali smo ovaj Znanstveni skup. 
N
Potpredsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice A
za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju:
Dževad Jogunčić, dipl. ing. L
 MURSELOV ŠEGISTAN
Zašto je bolje zasaditi voćku nego osnovati bošnjačku udrugu
Bošnjak poslije kiše
Filip Mursel Begović
Bolje da sam sadio voćke nego da
sam počeo pisati za “Journal”! Bolje da
sam sadio cvijeće nego da sam imao po-
sla s bošnjačkim udrugama – pomislih,
nakon jednog druženja na bošnjačkom
sijelu. Od toliko pruženih ruku od kojih
se vlaži dlan i riječi, “trebalo bi, slažem
se”, raznih sličnih javnih superlativa i
hvala, a potajnih ogovaranja i zavisti, za-
mutilo mi se u glavi. Najgori su ti boš-
njački samoproglašeni menadžeri i
uspješni poduzetnici. Oni smatraju da je
njihov dunjalučki uspjeh ujedno i uspjeh
naše zajednice, da je njihova štedna knji-
žica naša osobna karta, a njihove viken-
dice po moru naša turistička razglednica.
Zašto mnogi nameću da se njih treba po-
štovati, kada ja više cijenim našeg Bo-
sanca koji je na crno, prekriven malte-
104 rom, gradio tu vikendicu. Takvi će Vam,
dragi moji, svojim rukama graditi džami-
je i ginuti u ratu, a ovi koje mi složno
poštujemo zbrisat će u inozemstvo i
osnovati Bošnjačku udrugu za mir. Koli-
ko sam bio sretan dok sam kao student
radio s dečkima kao vrtlar bez imalo ve-
ze s bošnjačkim institucijama. Radio sam
to godinama, sadio travu, ruže, razno bi-
lje, rezao živicu, obrezivao voćke, rušio
drveće, kopao i gnojio zemlju, plijevio
korov i činilo se nemogućim da bi život
mogao biti išta drugo osim opranog bije-
log rublja po baščama predgrađa, cvrča-
ka u ušima drveća, neukrotive divlje
kruške, daha bosiljka i borovih iglica.
Sada je drukčije, od kada sam postao an-
gažirani manjinski novinar i urednik čini
mi se kao da sam se nenamjerno getoizi-
rao i za mene kao da više ne postoje gla-
J sovi ptica već samo jedna ptica koja mi
kljucajući sugerira misli. A u glavi ništa
O ne odzvanja, osim mrtvog odjeka neba.
Od svih teških fizičkih poslova koje
U sam radio najljepši mi je bio onaj vrtlar-
R ski. Znate li kako je lijepo navečer, kada
legnete u krevet i kada vam ruke bride od
N ritmičnog udaranja motike, od tvrdih
A škara kojima ste obrezali jabuku? To je
šerijat! Obrezati jabuku je kao dati zek-
L jat. U prvi mah Vam se čini kao da je jad-
na voćka ostala nemilosrdno okljaštrena,
ali kada proljeće grune baštama, kao što
izlazeće sunce donosi sjajno crvenilo, vi-
djet ćete da obrezana voćka urodi boga-
tim plodom. To je prirodni fenomen ko-
jim plod putuje Bogu. Sada je drukčije i
liježem s mračnim mislima, povodim se
za nekakvim suludim mislima da je po-
sao koji radim neka vrsta misije, a Boš-
njake i njihove podivljale grane teško je
obrezati pa bili najbolji među baštovani-
ma. Uz to i fizički sam propao. Nekad
sam imao jake bicepse, a sada imam dva
velika masna ekstremiteta koje drže
otrovno pero u ruci. Nekad sam se hitro
kretao, brže mislio i punim plućima di-
sao, a moj uzdah mogao je biti poput sla-
vuja koji uzlijeće s ramena. Međutim,
nije ni vrtlarski posao bio oslobođen ma-
njinskih problema. Kada ste manjina to
se ogleda na svemu čime se bavite, ali
barem ste anonimni i liježete mirni ne
misleći na Muju, Hasu i Fatu kojima pi-
šete vickaste pjesme o neuzvraćenoj lju-
bavi.
Dakle, na Krašiću sam uređivao vrt i
voćnjak jednog naočitog starijeg gospo-
dina, vlasnika poliklinike za dječje bole-
sti. Pozvao sam i babu, s obzirom da sam
znao da će uživati u fizičkoj relaksaciji i
poslu koji voli, a iskreno trebao mi je i
vrstan obrezivač voćaka, tzv. voćni ber-
ber. Na Krašiću je bilo lijepo, vlasnik nas
je ostavio dva dana same, a babo i ja smo
radili i razgovarali pritom o poeziji koja
se neće nikada pretvoriti u vino, o vinu
koje je slično ženama, o ženama koje su
lošija metafora od vina i voćnim pupovi-
na koji nisu ćuna, ali ih treba znalački
obrezati da bi urodili bogatim plodom.
Zatim je zadnjeg dana došao vlasnik sa
ženom koja nas je pratila u stopu i ispiti-
vala o našim čudnim imenima. Što se tiče
imena babe Seada čini mi se da joj je sve
bilo jasno, ali ja joj nisam nikako mogao
pristajati uz nijedan nacionalni kalup. Uz
to, vlasnik poliklinike je čitao Nedeljni
Vjesnik i komentirajući zbivanja u Bo-
sni, dobacivao babi neka čudna pitanja o
porijeklu, identitetu, pa kako se Bosanac
može snaći ili ne snaći među Zagrepčani-
ma, pa tko je kome brat, je li u Jugoslavi-
ji bilo bolje, pa otkud ste vi gospodine,
pa na odgovor iz Zagreba, opet pitanje –
“ali otkud ste vi?”. Babo je naglo pozele-
nio jer je osjetio da doktor ne priznaje
ime Sead ako ono nije ujedno od nekud
što nije Hrvatska. “Oprostite, ja sam Vam
rođen u Zagrebu, pa ne bih znao na što
ste pomislili” – cinično uzvrati babo.
Doktora to nimalo ne omete te nastavi u
sličnom tonu govoreći o problemu imena
koje određuje čovjeka, htio on to ili ne.
Da bi mu skrenuo pažnju na neke druge
teme babo mu se pohvali da godinama
piše za Vjesnik i da utorkom ima kolu-
mnu “Pjesmozor” koja među rijetkima
prati pjesničke knjige u Hrvatskoj te da
posao vrtlara radi iz zezancije, a ustvari
je hrvatski književnik. Doktor hladno od-
govori da godinama čita Vjesnik, ali da
nije išta slično primijetio, a kamoli čitao.
Čekao sam da babo ispali kakav ironični
komentar, ali prekine nas doktorova že-
na: “Mato, jel si videl kak je gospon Sead
lepo obrezal voćke, tak ni oni tvoji u
Duvnu nisu znali, a imali su plantažu
breskvi”. A tako znači, gospon doktor je
došao iz Duvna, oženio domaću hanumu
s pedigreom i porodičnim grbom, lijepo
se utoplio u zagrebačkoj ordinaciji, i sad

mu Sead i Mursel obrezuju voćke i još im
on broji rodoslovna zrnca. Pogledam ta-
da moj i babin trodnevni rad i pomislim
da su sve te voćke u stvari neka vrsta ma-
njinskih Bošnjaka zasađena i obrezana
na krašićkom proplanku te ostavljena
vlasniku da ih bere i dijeli prijateljima i
susjedima, jer ih ima toliko da ih nikako
ne može pojesti.
Jednom prilikom sam rušio stabla
breze na Gornjem gradu. Bio je vlažni
dan i kora drveta je bila skliska te nije
bilo ugodno rušiti grane na 30 metara od
zemlje koje su se opasno nadvile nad jed-
nu stambenu zgradu. Sjećam se da sam
od straha učio dove, ali nisam htio odu-
stati jer mi je trebala lova, a naručitelj je
posao uvjetovao baš tim granama preko
koje su mu mravci, vrapci i pauci uska-
kali u sobu. Još je uz to zapuhao hladni
proljetni vjetar te se drvo počelo opasno
tresti. Dakle, ja sam učio dove, polako
pilio granu, a predsjednik kućnog savje-
ta, primjetivši moju nesigurnost, lijepo
me utješio – “Čuj mali, bar buš, kad siđeš
dolje, prije neg od straha isprazniš malo-
ga, he, he, poljubil travicu kak je papa
poljubil svetu hrvatsku zemljicu kad je
prvi put došel.” Odmah mi se zavrti u
glavi uz bubnjanje crkvenih zvona i pje-
vanje posmrtnih psalma. Što sve čovjek
neće čuti i kud se sve neće popeti za šesto
kuna, a Srbi bi mogli na to slobodno do-
dati – mali se najeo otave! Po čitavoj Za-
grebačkoj županiji možete vidjeti mojih
ruku djelo. Ponosan sam na činjenicu da
sam pomogao prirodi da diše, da se ob-
navlja. Jedan voćnjak u Podsusedu, jedan
drvored u Malešnici, ruže na Bukovcu od
kojih trepavice drhte, travnjak u Dubravi,
bašča gospođe Trutanić na Remetincu
koja ujedno peče fine buhtle, puzavac
mladog para na Črnomercu koji očekuje
dijete, te moji tragovi na suhom lišću ko-
je sam ostavio u nadi da ću mlad zauvijek
ostati neuništivi dio prirode i postati vid-
ljiv Svemogućem. Neće li i dušu dočeka-
ti krošnje Božje milosti, razgranate u be-
skraj? Prolazite li kroz Gajnice možete
na Perjavici primijetiti ogradu od lovor-
višnje koju sam zasadio, miješajući crni-
cu s ilovačom, i zalijevao kao da čistim
prašinu s djevojačkih snova.
Na Borovju sam uređivao vrtove
zgrada koje je Ministarstvo kulture i zna-
nosti dodijelilo mladim znanstvenicima,
asistentima i novacima po zagrebačkim
fakultetima. Dok su se oni mahom pri-
premali za novu akademsku godinu i pre-
pravljali nemušte studentske referate ja
sam po kvartu drndao frezom Tomo Vin-
ković i plijevio im zapuštene vrtove. Ta-
da, na žarkom suncu ljeta na izmaku, ja
sam se pobunio. Korio sam sebe mislima
da mogu bolje, a zasigurno sam od veći-
ne njih i pametniji i pismeniji i znanstve-
niji. Nisu se udostojili ni ponuditi me
kavicom, kao zahvalne bake po predgra-
đima čija djeca jure novac po firmama i
nemaju vremena nacijepati starijima pet
metara bagrema. A bagrem miriši pa mi-
riši po mladosti i ljubavi. Još sam pritom
na jednom zidu zgrade, blizu Zagrebačke
džamije, ugledao veliki grafit na kojem
piše: Allahu ekber! Vjerojatno ga je na-
pisao neki mladac u pubertetu na povrat-
ku sa džume. Tada mi je prekipjelo i od-
lučio sam objaviti džihad teškom fizič-
kom radu i dokazati sebi da sam pametan
jednako koliko sam i vrtlar. Tu sam se
zahebo. Bolje da sam sadio voćke i obra-
đivao vrtove nego da sam počeo pisati i
uređivati bošnjačke časopise. Bošnjačke
mislene voćke, kao što rekoh, kada se
obrezuju, daju ploda, ali vas kao i lažljivi
političari uvjeravaju da na cilj stižu samo
najuporniji, a svi ostali ostaju na pola pu-
ta. Pritom će vas uvjeriti da je biti inte-
lektualac puno teže nego biti vrtlar, vo-
zač autobusa ili metalurg. Uvjeren sam
da je puno teže, delikatnije i intelektual-
nije zavariti dvije čelične ploče nego
spojiti papir sa spajalicom kao što to rade
bošnjački intelektualci u Hrvatskoj. Iako,
svaki je posao vrijedan ako ga pošteno i
dostojanstveno radite. Uvjeren sam da je
saditi voćke po hrvatskim vrtovima za
mene bilo bolje nego pisati doktorsku di-
sertaciju o ugrožavanju ljudskih prava
pripadnika nacionalnih manjina. Nitko
mi nije kriv. Imao sam šansu živjeti nor-
malnim životom.
Ima toga još, pravih međukonfesio-
nalnih vrtlarskih žurki, poput one kada
sam s jednim Jehovinim svjedokom i Ha-
re Krishnom sadio javore u dvorištu vile
na Šestinama. To je ujedno bio moj po-
sljednji vrtlarski posao. Marko je Jeho-
vin svjedok, kao i njegovi roditelji, ba-
rem tako tvrdi, jer sam na pauzama vidio
da pije loze i mota jointe pa mu baš i ni-
sam povjerovao, a Krešo, duhovnog ime-
na Govinda Das, kaže za sebe da je neka
vrsta redovnika jer ima ženu, a puteni
užici mu nisu bliski, malo jede, dobro ra-
di i strogi je vegetarijanac, moli se nepre-
kidno i potpuno je anacionalan. Teološka
rasprava je bila neizbježna. Krishna je
MURSELOV ŠEGISTAN
tvrdio da sve biljke imaju dušu, pa i onaj
golemi javor kojega smo na jedvite jade
ugurali u rupu na kosini. “Ako ima dušu,
to ti sad dođe kao da transplantiraš nečiju
dušu iz rasadnika u Dubravi u rupu u Še-
stinama. Kako je moguća ta transplanta-
cija korijenja bez zemlje u kojoj je biljna
duša rasla? Što je tu tijelo, a što duša, a
što klorofil?” – pitao ga je Jehova. Krish-
na je šutio, kao i ja jer mi nije bilo jasno
što ova dvojca trabunjaju, ali je ipak pro-
šaptao da krikove drveća ne možemo ču-
ti jer je to uhu nečujna frekvencija. Jeho-
va je bio siguran da onog časa kada na-
stupi Sudnji dan i tipovi poput dobroćud-
nog Krishne iščupaju sve biljne duše te
ih blago, uz jaukanje, presele u Šestine,
Jehovini će svjedoci napokon moći oba-
viti obećano im postapokaliptično čišće-
nje nuklearnog otpada i smeća. To će či-
niti 250 godina, a zatim će nastupiti raj
na Zemlji. Pokušao sam ih prekinuti i za-
interesirati kur’anskim ajetom koji kaže:
“Žene vaše su njive vaše, i vi njivama va-
šim prilazite kako hoćete, a pripremite
što i za duše svoje. I bojte se Allaha i
znajte da ćete pred Njega stati.” Krishna
je bio zbunjen ovom naoko čulnom vjer-
skom formulom, a Jehova je rekao da ni-
105
je loše biti muslimanom. Objasnim im da
je to metafora, a oni kao vrtlari bi prvi
trebali znati koliko je teško uzgojiti bilj-
ku na njivi, zalijevati ju, plijeviti od ko-
rova, čuvati od nametnika i okopavati.
Jehova je pokušao biti duhovit, bacajući
razne lascivne aluzije na njive i plugove,
ali meni nije bilo smiješno kao što i
Krishni nije smiješno kada ste nepažljivi
u sadnji javora koji ima dušu. Svatko se
brine za svoju vrstu duše, pomislih tada.
Kada smo zasadili drveće dugo smo za-
jednički gledali na šestinsku kosinu koja
je od neugledne i zapuštene šikare, našim
trudom, postala bujna bašča. “Eto ti dže-
nneta”, rekoh, a Jehova doda da ovu ko-
sinu neće trebati čistiti na Sudnji dan, a
Krishna odjednom zaplače. “Što si sad
postao neka baba” – primijetim iznena-
đen, ali on odlučno odbaci takvu pomi- J
sao. “Nisam plačljiva baba” – reče – “ne-
go se plašim da će se javorova duša u O
slijedećem životu reinkarnirati kao mu- U
sliman ili Jehovin svjedok.” Tada sam
shvatio da vrtlarski posao zahtjeva filo- R
zofski stav, okrenuo se od njih dvojice i
zagledao u nebo iznad Šestina te pomi- N
slih da je svakom, malo ispod kože, pla-
vičasta linija horizonta sudbine – oštro
A
iscrtana.  L
 ZANIMLJIVOSTI
George W. Bush: nakon bušizama i “ratova protiv terorizma” – cipele br. 44 za kraj mandata
Bye Bye Bush
George W. Bush, 43. američki pred-
sjednik, ostat će upamćen u svijesti i po-
vijesti čovječanstva po svojim “ratovima
protiv terorizma” (Afganistan i Irak) i
brojnim nebuloznim izjavama koje su do-
bile posebno ime – bušizmi. Kraj drugog
predsjedničkog mandata obilježio je do-
gađaj iz Bagdada, nakon kojeg će se mno-
gi Busha juniora sjećati po cipelama i za-
vidnim refleksima, a ne samo po ratovi-
ma, koji su plašili i izjavama, koje su
uveseljavale cijelu planetu.
Odlični refleksi
Četvrti dolazak Busha u Bagdad nakon
američke invazije na Irak dogodio se 14.
prosinca 2008. godine. Prije toga u iračkom
glavnom gradu bio je u studenom 2003.,
lipnju 2006. i rujnu 2007. godine. Nakon
tajnog 11-satnog noćnog leta iz Washingto-
na, susreo se s iračkim premijerom Nuri Al-
Malikijem. Posjeta je uslijedila nakon pot-
106 pisivanja sigurnosnog sporazuma između
SAD-a i Iraka o povlačenju američkih sna-
ga najkasnije do kraja 2011. godine, te je
trebala imati svečani karakter.
Na početku zajedničke konferencije
za novinare, dva lidera su se rukovala u
Al-Malikijevoj kancelariji, a onda se iz
trećeg reda začuo uzvik: “Ovo ti je opro-
štajni poljubac, pseto!” Prema Bushu po-
letjele su, jedna za drugom, dvije cipele,
koje je odlazeći američki predsjednik od-
ličnim refleksom uspio izbjeći. Pritom ga
je premijer Al-Maliki kolegijalno poku-
šao zaštititi rukom. Iračka služba sigurno-
sti brzo je reagirala i uspjela obuzdati
“atentatora” – novinara Muntazera Al-
Zaidija. Dok su ga pripadnici sigurnosnih
službi udaljavali s konferencije, on je do-
viknuo Bushu: “Ti si odgovoran sa smrt
tisuća Iračana!” Inače, 29-godišnji novi-
nar je zaposlen u TV-stanici Al-Bagda-
J dia, koja se emitira iz Kaira.
O Nakon događaja Bush junior je postao
glavna zvijezda arapskih, ali i svjetskih ča-
U sopisa i TV-stanica. Na svim je naslovnica-
ma objavljena njegova fotografija kako
R uspješno izbjegava “projektile”, dok se sni-
mak incidenta bezbroj puta ponavljao na
N brojnim satelitskim TV-stanicama. Ipak, i
A pored doživljene neugodnosti zadržao je
dobro raspoloženje. Putujući sutradan avio-
L nom iz Bagdada za Kabul novinarima je
“Atentat” na Busha u Bagdadu
rekao kako je riječ o posve bizarnom inci-
dentu i duhovito ga prokomentirao: “Nisam
razumio što je momak rekao, no vidio sam
samo kako leti njegova cipela. I ako želite
baš sve znati - cipele su broj 44.”
Zanimljivu izjavu je dala Laura Bush,
američka prva dama. Napad cipelom na
njenog supruga nije joj bio smiješan, ali ga
je isto tako shvatila i kao znak da je njegova
politika ipak zabilježila uspjeh. “To je bio
fizički napad i mislim da se tako treba treti-
rati”, rekla je u intervjuu FOX televiziji i
dodala: “Medutim, znam da kada bi Sad-
dam Hussein bio tu, taj čovjek ne bi bio
oslobođen. Najvjerojatnije bi bio pogubljen.
Ma koliko neprijatan taj incident bio u mo-
jim očima, on pokazuje kako Iračani sada
osjećaju mnogo veću slobodu izražavanja.”
U arapskoj kulturi bacanje cipela je
znak velikog nepoštovanja. Mnogi ovaj
akt nazivaju simboličnim, jer su Iračani
bacali cipele i njima tukli po statui bivše-
ga predsjednika Saddama Husseina u
centru Bagdada nakon američke invazije.
Sljedećeg dana se tisuće Iračana okupilo
na trgovima od Basre do Bagdada tražeći
oslobađanje novinara Al-Zaidija, koji je u
zatvoru brutalno pretučen. Iračkom novi-
naru prijeti višegodišnja zatvorska kazna.
Ovisno o tome što će mu se naposljetku
staviti na teret – a navode se odredbe koje
se odnose na uvredu, ali i odredbe koje se
odnose na atentat na stranog državnika i
na iračkog premijera – Al-Zaidi može do-
biti od dvije do 15 godina zatvora. Isto-
vremeno je skoro 100 najboljih bliskoi-
stočnih odvjetnika izrazilo spremnost
braniti “bacača cipela” na sudu.
Al-Zaidijeva gesta izazvala je veliku
pozornost, odobravanje i divljenje u arap-
skom svijetu. Na Facebooku se u njegove
obožavatelje upisalo na desetine tisuća lju-
di. Za oslobađanje od kaznenog progona i
puštanje novog heroja arapskog svijeta na
slobodu založile su se i Organizacija za me-
dijske slobode, Međunarodna federacija
novinara (IFJ) i Reporteri bez granica. Ai-
dan White, glavni tajnik IFJ-a navodi kako
se akcije poput one koju je Al-Zaidi izveo
ne mogu tolerirati. “No, nakon godina za-
strašivanja, lošeg postupanja i neriješenih
ubojstava koje su počinili američki vojnici,
ne iznenađuje ljutnja i ogorčenje među no-
vinarima”, navodi White. Pritvorenom i
pretučenom Al-Zaidiju i dalje stižu poruke
iz cijelog svijeta: od Huga Chaveza, koji ga
je pozvao da se preseli u Venezuelu, potom
ponude Halila Dulaimija, bivšeg Saddamo-
va odvjetnika, da preuzme njegovu obranu,
do poziva egipatskog poslovnog čovjeka da
uzme ruku njegove 20-godišnje kćeri. Do-
brotvorna udruga Ajše Gaddafi, kćeri libij-
skog predsjednika Moammara Gaddafija,
dodijelila mu je medalju za hrabrost uz ko-
mentar da njegova akcija predstavlja “po-
bjedu za ljudska prava”. Osim toga, zbog
svađanja oko njegova čina u iračkom parla-
mentu ostavku je dao predsjednik parla-
menta Mahmud Al-Mashhadani.
Ubrzo su cipele postale predmet draž-
be diljem arapskog svijeta. Tako je bivši
trener iračkog nacionalnog nogometnog
tima, Adnan Hamad, ponudio 100.000
dolara za cipele, dok je jedan neimenova-
ni građanin Saudijske Arabije procijenio
kako one vrijede čak 10 milijuna dolara.
Nažalost, aukciju je zaustavio irački
istražni sudac koji je izjavio da su cipele
uništene. Naime, irački i američki agenti
zaduženi za sigurnost cipele su uništili
pregledavajući ima li u njima eksploziva,
a potom su ih odbacili.
Udri Busha (i druge) cipelom
Najveću korist iz bagdadskog cipela-
atentata na Busha mlađeg imala je tvorni-
ca “Baydan Shoes” iz Turske u kojoj su
proizvedene trenutno najpopularnije ci-
pele na svijetu. Nakon događaja o kojem
su izvjestili svi svjetski mediji, tvornica
je dobila tisuće narudžbi, te je bila primo-
rana zaposliti još 100 radnika kako bi po-
krila brojne zahtjeve klijenata. Do sada je
naručeno 300.000 pari cipela, a u kompa-
niji smatraju kako će broj narudžbi rasti
te planiraju pokretanje adekvatne marke-
tinške kampanje. Model cipele kojim je
gađan Bush dosad je bio poznat pod ime-
nom “271”, međutim menadžment turske
 SADRŽAJ ZANIMLJIVOSTI

SADRŽAJ tvornice odlučio je ovaj model cipele na-

zvati “Bye Bye Bush”.
UVODNIK Nisu profitirali samo turski proizvo-
Postizborni (ne)sporazum ......................................................................... 3 đači cipela. Kao i uvijek, brzina kojom
BOŠNJACI U HRVATSKOJ nastaju PC-igrice prema stvarnom životu
ISSN 1334-5052 Što da se radi, Bošnjaci? ............................................................................ 4 je fantastična. Događaj u Bagdadu pota-
Džamija u Ljubljani .................................................................................... 6 knuo je val osmišljavanja video igrica u
PREPORODOV JOURNAL Promocija bosansko-hercegovačke kulture .............................................. 8 kojima obuća postaje streljivo za napad
mjesečnik KDBH “Preporod” Putovanje divljim Tahiristanom ................................................................ 11 na bivšeg američkog predsjednika. Na
Suradnja “Preporoda” iz Zagreba i Jajca .................................................. 12 web adresi www.shockandawe.com, a što
Izdavač: Kurban bajram u Zagrebu ....................................................................... 13
Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske je parodija na na američku operaciju zrač-
Čovjek između prava i korupcije ............................................................. 15
“Preporod” Bukvićev dramski opus ............................................................................ 17 nih napada na Bagdad 2003. godine
“Ramo i Đulka” oduševila publiku ........................................................... 20 (shock and awe), igrači imaju 30 sekundi
Glavni urednik: na raspolaganju za maksimalan broj po-
Poruke i pouke hidžre ............................................................................ 21
Ismet Isaković godaka Busha cipelama. Igrače na akciju
Umiremo da bi živjeli .............................................................................. 23
Zamjenik glavnog urednika: Nagrada muftiji Omerbašiću ................................................................... 26 potiče zapovijed: “Cilj: udari cipelom
Filip Mursel Begović Dodjela novih stipendija .......................................................................... 27 predsjednika Busha! Napadni!”, a svaki
Edukacija i zaštita okoliša ........................................................................ 29 pogodak nagrađuje se porukom pohvale.
Redakcija: Iskrivljene predodžbe o Turcima ............................................................. 32
Amina Alijagić Druga igra http://bushbash.flashgressive.
Pogled političke desnice na islam ............................................................ 35
Mirza Mešić de/ sadrži i ploču na kojoj su oglašeni naj-
Podsjetnik budućim generacijama ........................................................... 39
Sena Kulenović bolji rezultati. Treća igra, “Bush’s Boot
HRVATSKA Camp” počinje audio snimkom Bushova
Edis Felić Muslimani i Židovi u centru hrvatskog medijskog cirkusa ....................... 41
Alem Crnkić govora u kojem kaže: “To oružje za ma-
Zahlađenje odnosa između Hrvatske i Slovenije ..................................... 45 sovno uništenje mora biti negdje.”
Suradnici: INTERVJU – TARIK KULENOVIĆ Nije se sve završilo na igricama, a za
Mirsada Begović Bošnjak, purger, dečko s Knežije, musliman – sve su to moji identiteti .. 50 novi način privlačenja kupaca pobrinuli
Amela Handanović su se Kinezi. Jedna trgovina za obuću u
BOSANSKI BAROMETAR
Avdo Huseinović (BiH) kineskom gradu Venzou odlučila je svo-
Bush ga otvorio, Obama naredio zatvaranje ........................................... 57
Edin Tule (BiH) SDA, HDZ i SNSD ubacili u rikverc ........................................................ 60 jim mušterijama odobriti popust – ukoli-
Adresa: Dogovorene četiri teritorijalne jedinice .................................................. 62 ko cipelom pogode sliku Georga W. Bus-
2 Preporodov Journal Elektročetnici .......................................................................................... 64 ha. Bushova figura je podeljena u zone od predstojećim izraelskim izborima. Tokom Zadnja vijest stiže iz Talina, gdje su sa 107
Ilica 35, 10000 Zagreb Pitao jednom neki pitac vrli: “Tko je ta Fata... da prostiš?” ..................... 66 “A” do “D”, pa zavisno od polja koje ku- predavanja netko je od prisutnih (inače, smijehom primili vijest da je lažna informa-
IZ SVIJETA pac pogodi odobrava se popust od 20 do miroljubivih) Šveđana bacio cipelu prema cija, objavljena u jednom estonskom časopi-
Telefon/faks: 50%. Ova akcija, propraćena sloganom veleposlaniku. Nakon nemilog događaja su o zabrani nošenja cipela na konferencija-
Pobjeda Baracka Obame ......................................................................... 68
+385 (0)1 48 33 635 Globalna recesija ..................................................................................... 70 “Pogodak za svjetsku slavu i dobru sudbi- Udruga stockholmskih studenata za vanj- ma za tisak u Estoniji, s najvećom ozbiljno-
e-mail: Teror protiv navodnih terorista ............................................................... 71 nu”, postala je toliko popularna da su tr- sku politiku objavila je na svojim internet- šću prenesena u ruskim medijima. “Izgleda
kdbhpreporod@zg.t-com.hr govci morali pozvati policiju da napravi skim stranicama priopćenje u kojem žali da živimo u vrijeme u kome su ljudi izgubili
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr PRIČE IZ BOSNE
Nesuđeni Titov nasljednik ....................................................................... 74 red u gužvi koja je nastala. Tokom prvih zbog izgreda. “Nasilje, bez sumnje, nikad smisao za humor”, komentirao je ovaj doga-
ismet.isakovic@sk.t-com.hr 30 minuta promocije prodano je 64 para nije rješenje”, stoji u priopćenju (zanimlji- đaj časopis “Esty Eypress” koji je početkom
web: KULTURA
cipela i zarađeno 1.000 dolara, a nekoliko vo i vrlo poučno za izraelskog veleposlani- 2009. godine objavio lažnu vijest. U lažnoj
www.kdbhpreporod.hr Dužni smo se truditi uspostaviti dijalog ................................................... 77
Voljeti smrt koliko i život ......................................................................... 80
stotina pari obuće prodano je drugog dana ka). Unatoč videosnimci, objavljenoj na informaciji, objavljenoj u humorističkoj ru-
Žiro-račun: akcije. “Bili smo inspirirani incidentom internetskoj stranici, nije moguće vidjeti brici, časopis je izvijestio o zabrani nošenja
ZABA 2360000-1101441490 ŽIVJETI ISLAM sa bacanjem cipele u Iraku i smatrali smo počinitelja. Jedino je vidljivo da je prema cipela na konferencijama za tisak u Estoniji.
Islamsko-kršćanski odnosi kroz povijest (II) ............................................ 82 da će se naše mušterije malo zabaviti dok veleposlaniku u jednom trenutku “poletje- Kako je bilo navedeno, zabrana je trebala
Devizni račun:
SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185 POVRATAK U BUDUĆNOST kupuju”, rekao je vlasnik kineske radnje. lo” više različitih predmeta. stupiti na snagu 1. veljače 2009. godine, ka-
Kur’anski tretman stresa ......................................................................... 85 Nisu se dobro zabavljali samo kupci I engleski studenti su počeli gubiti živ- ko bi se izbjegli incidenti, poput onog koji se
Cijena: 20 kuna Dekodiranje Kur’ana ............................................................................... 88 cipela i klinci za kompjuterima. I studenti ce. Tako je student inspiriran iračkim novi- sredinom prosinca 2008. dogodio u Bagda-
Pretplata: DIJALOG CIVILIZACIJA su došli na svoje – cipelić moda je dobila narom cipelom gađao kineskog premijera du. Vijest je poslije toga s najvećom ozbilj-
RH 80 HRK godišnje Hidžra ...................................................................................................... 91 novu, sveučilišnu dimenziju. Tako je izra- Wena Jiabaoa dok je držao govor o global- nošću objavljena na poznatom ruskom por-
BiH 20 KM godišnje elski veleposlanik Benny Dagan na poziv noj ekonomiji na engleskom Sveučilištu talu lenta.ru, a potom i u drugim ruskim
POLEMIKE I STAJALIŠTA
Svijet 15 € godišnje studenata gostovao na Sveučilištu u Stock- Cambridge. Cipela je pala na pozornicu, medijima. Da bi sve bilo uvjerljivije, eston-
J Dvostruko pravo glasa ............................................................................. 93
holmu kako bi im održao predavanje o oko metar od Wena. Prosvjednika su od- ski časopis je citirao i jednog lažnog struč-
J
Tisak: Stari i novi “Journal” ................................................................................ 94
O mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica Vijeće vs. Berberović – uloga manjinskih vijeća ....................................... 95 mah ščepali pripadnici snaga sigurnosti, a njaka estonske vlade koji je izjavio da bi O
Vlaški sin .................................................................................................. 98 dok su ga vodili iz prostorije viknuo je: novinari na tiskovnim konferencijama mo-
U Tiskano uz financijsku potporu iz Obećana zemlja – svjesne i nesvjesne manipulacije činjenicama ........... 101 “Kako se Sveučilište može prostituirati po- rali biti bosi, ali da će im biti dozvoljeno no- U
Državnog proračuna Republike zivajući ovakvog diktatora?” Mediji preno- siti čarape u slučaju niskih temperatura.
R Hrvatske putem Savjeta za nacionalne
OGLASI
Znanstveni skup o Huseinu Husagi Čišiću ............................................. 103 se da je kineski premijer nekoliko trenutaka Nakon svega, “Preporodov Journal” R
oklijevao, a zatim nastavio govor. Treba na- se sa sjetom i tugom oprašta od našeg lju-
N manjine Republike Hrvatske
MURSELOV ŠEGISTAN glasiti da je nedvojbeno utvrđeno da u oba bimca – Georga W. Busha. Đuro, Đorđe,
N
Na naslovnoj stranici: Bošnjak poslije kiše ................................................................................ 104
A Baščaršija u Sarajevu
slučaja atentatori nisu bili muslimanski fun- George, El-Presidente, care i legendo – A
ZANIMLJIVOSTI damentalisti oko pojasa naoružani ubojitim već nam nedostaješ! 
L Bye Bye Bush ......................................................................................... 106 cipelama različitih boja. Ismet Isaković L
 Postizborni (ne)sporazum
Što da se radi, Bošnjaci?
Muslimani i Židovi u centru hrvatskog medijskog cirkusa
Intervju – Tarik Kulenović
Bush ga otvorio, Obama naredio zatvaranje
Dogovorene četiri teritorijalne jedinice
Nesuđeni Titov nasljednik
Islamsko-kršćanski odnosi kroz povijest
Kur’anski tretman stresa
Dekodiranje Kur’ana
Hidžra
BAŠČARŠIJA U SARAJEVU Bošnjak poslije kiše