P. 1
Slavko Platz - Aristotel

Slavko Platz - Aristotel

|Views: 591|Likes:
Published by Chupky

More info:

Published by: Chupky on Jan 22, 2010
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

12/05/2012

pdf

text

original

IV. ARISTOTEL (3S4.-322.).

REALIZAM Licej, peripatetitka Skola
Zivot. Aristotel je roden u Traciji u gradu Stagiri na poluotoku Halkidici 384. (u srednjem vijeku su ga zbog toga nazivali "Stagiranin"-"Stagirita"). Otac mu je bio osobni lije£nik na dvoru makedonskog kralja Aminta u Peli i Aristotel svoju zivotnu sudbinu vezuje uz makedonsku misao i dinastiju. Rano je izgubio roditelje i, kad mu je bilo 18 godina, jedan rodak ga §alje u Atenu u Platonovu Akademiju u kojoj je proveo oko 20 godina, do Platonove smrti. To je njegovprv/ boravak u Ateni. Onje za zivota vrlo cijenio svoga uditelja Platona (5to pokazuje i u jednoj svojoj elegiji), ali se je, Cini se, ve6 tada teorijski s njim razilazio. Nakon Platonove smrti 347. odlazi Aristotel u Asos, u podrucje Troade, i Mitilenu, s jog nekim 51anovima Akademije i kod drzavnika Hermije osniva neku vrstu nastavka Skole. Hermija je osnovao zasebnu drzavu na maloazijskoj obali, uzivajudi podrSku Makedonaca, s idejom da okupi Grke kako bi se lakge odupirao Perzijancima. Tu je Aristotel proveo tri godine, Hermija je bio uhvaden od Perzijanaca i ubijen (na kriz razapet), Aristotel je morao pobjeci. Proveo je joS neko vrijeme u Mitileni na otoku Lesbosu, gdje je susreo svoga kasnijeg nasljednika Teofrasta. Tu ga zateCe poziv makedonskog kralja Filipa da dode na dvor i preuzme odgqj njegova 13-godi§njeg sina Aleksandra. Na torn zadatku, koji nije bio bag osobito uspjegan, proveo je 7-8 godina.29 Kad je Aleksandar stupio na vlast, odlazi Aristotel drugiput u Atenu i ondje 335. osniva svoju gkolu, LICEJ (Likeion) nazvanutako po Apolonu Likeionu, jer je bila u blizini njegova hrama. Bila je slicna Akademiji, kao religiozna kultna zajednica u Cast Muzama. Kasnije je nazvana i peripatetickom Skolom, po obiCaju da pouSavaju i razgovaraju *etajuci (jcepucat6co= §etati, nepinaTO(^=§etnja, hodanje). Vjerojatno taj naziv potjeie (kao i kod drugih Skola: Akademije, Likeiona, Stoe ili Keposa) od imena mjesta, nekog natkrivenog hodnika ili predvorja kpje se nalazilo u blizini Liceja. U mladosti je Aristotel mnogo napisao, a za vrijeme rada u Liceju bio je vise u&telj i znanstveni organizator. On organizira ovdje znanstveno-istrazivaC29

O utjecaju Aristotela na mladog Aleksandra, da taj odgoj i "utjecaj nije bio gotovo nikakav", jer su se oni posvc dijamettalno razilazili u pogledu Shvatanja uloge i veliiine polisa tc uopie pogleda na svijet, usp. B. RASEL, Nov. d j , str. 173. Vidi takoder: N. G. CAMINERO, Historia phiiosophiae, str. 318.

ku ekipu velikog stila: obraduju i sintetiziraju filozofsku, filozofsko-povijesnu, prirodoslovnu, medicinsku, povyesnu, arhivarsku, politi&ku i filolo§ku gradu. Jedino take se mogu objasniti Aristotelove pqjedinaCne spoznaje koje nalazimo u njegovim djelima. Samo 12 godina trajala je ova plodna djelatnost, a nakon Aleksandrove smrti 323. g. protumakedonska struja je doSla na vlast i Aristotel, k&oprijatelj te dinastije, shvatio je da je korisnije pobjedi, dok mu ne namjeste neki proces, da se ne bi Atenjani i "drugi put ogrijeSili o filozofiju". Kao protivnik Makedonaca isticao se osobito glasoviti govornik Demosten. Aristotel se povukao u Kalcidu na Eubeji gdje je imao imanje, naslijedeno od majke. Vodstvo Liceja povjerio je Teofrastu. Ondje je i umro ved 322. godine. Poznata je i njegova oporuka, sadriajem simboliSna za filozofa i Covjeka tako velika duha i srca, i to u onim vremenima, kojom je svojim robovima ostavio slobodu. Aristotelova djela: mnogo je njegovih spisa izgubljeno, spasenima ne znamo to6an poredak nastanka. Prema objavljivanju, razlikujemo eksoteriCke spise, koje je Aristotel oblikovao i kqji su bili za §iru javnost, te literarna djela i dijaloge iz mladosti. Od njih imamo odlomke - te akroamaticTce spise Hi esoterijskt koje on nije oblikovao za javnost (pragmaticld spisi), manje ili vi5e nacrte predavanja, djelomiCno iz Asosa, jo§ vi5e iz Liceja. Njih je izmedu 60.-50. pr. Kr. izdao Andronik s Rodosa. Nakon toga su zanemareni mladenaCki spisi, a znanje se crpilo iz esoterijskih spisa. Bitna promjena u nazoru o djelima uslijedila je nakon vrlo vazne studije Wernera Jagera, Aristoteles. Grundlegung einer Geschichte seiner Entwicklung, 1923. U odnosu na dotadaSnje tradicionalno mi§ljenje, W. Jager razlikuje evoluciju Aristotelove znanstvene misli u tri stupnja: a) platonsid period u Akademiji, do Platonove smrti - slijedi Platona, pokazuje nadmo6 nad njim u logici, ne pokazuje Platonovih slabosti; b) period razvoja, u Asosu i Mitileni - napuSta Platona, kritizira platonsku teoriju ideja; c) realist, drugi boravak u Ateni - napuSta metafiziku, postaje empirist, promatra prirodu i pokuSava ustanoviti zakone promatranja. Jager se, doduSe, brani da nije htio naglasiti kod Aristotela radikalno odvajanje od metafizike k promatranju (empirizmu), jer on i u torn razdobIju kao prirodoslovac ostaje metafizifiar. No i Jagerovo miSljenje je do§lo pod udar znanstvene kritike: treba li uopde zastupati neku evoluciju Aristotelove filozofije u njemxi samom ili je sasvim stegnuti, tj. je li uopce i poCet-

no bio platoniSar, ili kroz duze vrijeme, ili se postupno oslobodio? Ta su pitanja pretresana. Ingemar During smatra da je Aristotel vec od 360. g. bio samostalan jo§ za Platonova zivota (Platon je u to vrijeme napisao Parmenidd), kroz 40 godina je Aristotel bio samostalan, moze se govoriti samo o evoluciji njegove aristotelovske doktrine u njemu, a tie Platonove u njemu. During dokazuje: a) svjedoCanstva starih istiCu razliku, a ne sukladnost izmedu Platona i Aristotela; b) Aristotelovo djelo Protrepticos ima vise aristotelovskih elemenata nego platonovskih; c) postoji korelacija izmedu Aristotelovih prvih i posljednjih djela. Na kraju je Cak utjecaj Aristotela na Platona. Dakle, on je samostalan, spekulativniji, iako donekle pod utjecajem Platona, no opet u domisljanju i ra§5i§cavanju pojmova samostalan.30 Ali problemi i dalje ostaju, ne mogu se olako odbaciti ozbiljne studije o torn pitanju radi znanstvenog oklijevanja ili diskusije. Umjerenu evoluciju u samom Aristotelu treba priznati, barem u pitanju o bogu i u etici. Djela: logiCki spisi: Kategorije, O tumacenju, Analitikaprva iAnalitika druga, Topica, O sofistickim dokazivanjima. Kasnije je Aleksandar Afrodizijski sabrao logiCke spise pod nazivom Organon, §to znafii logidki instrument. Fizika, filozofija o prirodi i kretanju; Prvafilozofija (kasnije po Androniku nazvana Metafizika, "iza fizike"), o bi6u kao takvom i njegovim svojstvima i o uzrocima; prirodoznanstveni spisi: O nebu, O radanju ipropadanju, Meteorologica - neka vrsta fiziSke geografije, Opovijesti zivotinja - sistematska zoologija, O dusi, i jo§ neki manji prirodoznanstveni spisi. EtiCki i politiCki spisi: Nikomahova etika, Eudemova etika, Politika - socioloSke, drzavno-filozofske i pravno-filozofske misli, Atenska drzava - sadrzi 158 ustavarazlifiitih grCkih polisa koje je Aristotel sabrao; Retorika -filoloSkispis o govorniCkoj vjeStini; Poetika - o pjesnifikoj umjetnosti. Od golemog opusa Cini se da je ostalo saCuvano upravo ono najvrednije, Zaostav§tina se procjenjuje na preko 20 000 tiskanih stranica danasnje osmine.

30

I.DORING.Xrtstote/es. Dorstellungund Interpretation seines Denkens, Heidelberg, 1966.

96

1. Aristotelova logika
Sam Aristotel se ne koristi ovim nazivom kada govori o naCinu i strukturi spoznaje (nakon njega proSirili su ga stoici), nego tu znanost naziva TO, 'avoAimKd. InaSe, logika pokazuje tijek miSljenja, strukturu i elemente zakljuCivanja, pokazuje kako je moguce pruziti dokaze, kakvi tipovi i naCini dokazivanja postoje, sto se moze dokazati i kada. Zato je ona "organon" - "instrument" koji definira pojmove i svrhu logike, pruza mentalne instrumente za bilo koji tip istrazivanja. Aristotelova metoda u razradi spoznajnih operacija je slicna onoj u fizi£kim organizmima: svesti ih na krajnje elemente. A posljednji elementi spoznaje, formalno promatrani, su "pojmovi" ili jednostavne predodzbe. Ako gledamo na materiju koju ti elementi predstavljaju, onda postoji deset osnovnih pojmova ili "kategorija" (Kateg. A 1 b 251: 1. supstanciia fvalitet^ i^pr npr. Soyjek^konji.0 npr bjjeio; 4yodnos, npr dvostruko, vece, sredina; 5. mjesto (edje). npr. na trgu;Ti. vriieme (kada'LnDr. ju5er. proSle godine: 7. polozai. npr fcfti, pj^i; 8. stage", npr. bos, naorujan; 9. radnia (djelovanje), npr sijece. udara; 1,0trpnostjEa^vnost), npr.lsjeSen, sa^prjelo. Isti broi kategonja imainn'u Top. A q 103 D 2U-23. MO na nekim drugim mjestima niie broi isti. Ova tablica kategorija nije samo Cisto logidka, nego i ontoloSka; naime, postoji savrSena podudarnost izmedu formi mi§ljenja i formi bivstvovanja (Metaf. A 7, 1017 a 23 ss). - Povezivanje dvaju pojmova ili jednostavnih predodzbi oblikuje sud, koji moze biti afinnativan ili negativan. Njegova istinitost sastoji se u podudaranju veze dvaju pojmova, afirmiranih ili negiranih u sudu s objektivnom povezano§6u ili odvojeno§6u izvan uma. No ima li univerzalnijih sudova na koje se svi ostali mogu svesti? Aristotel odgovara potvrdno i navodi princip proturjeCja (kontradikcije) kao najuniverzalniji sud: "Nemogude je da isto istomu i prema istome istodobno pripada i ne pripada" (Metaf. F 3, 1005 b 19).32 Ovo naCelo spada u ona Sto ih nazivamo prvima, i ne treba dokazivanja jer je najsigurnije. Samo neuki traze svuda dokaze, tako bismo oti§li u beskonaCno. Osim prvih sudova, koji ne trebaju dokazivanja, ima i drugih 5iju vrijednost zaklju£ujemo iz prvih i zovu se zaldjudci. Oni mogu biti ili po silogizmu (iz univerzalnog na partikularno) ili po indukciji (iz zbira partikular31

nih uzlazimo k univerzalnom). SrediSte Aristotelove logike dini nauka o silogizmu. Silogizam je operacija uma kojom se iz dviju predmemutih propozicija nuzno izvodi tre6a, od njih razlifiita (Top. A 1,100 a 25 ss). Moie biti apodiktiCki, ako zakljuCak slijedi iz sigurnih i oCitih premisa; dijalekti6ki, ako zakljudak slijedi iz vjerojatnih premisa; sofistidki, ako je zakljuSak lazan jer je izveden iz la&iih premisa. Aristotel je ve6 tada napravio tri figure silogizama koje se medusobno razlikuju po polozaju termina medija. Indukeijaje uzlazak od pojedinaCnog k univerzalnom. Samo potpuna indukcija moze biti strogo znanstvena, a nepotpuna sluzi govomicima. Po sebi. iz naravi stvari, prvotniji je silogizam jer vi§e dokazuje, ali s obzirom na nas jasnija je indukcija. Opdenito, nama je blize i spoznatljivije ono Sto je blize osjetilima, ali jednostavno prvotnije i spoznatljivije je ono Sto je udaljenije od osjetila. Time i silogizam nadilazi indukciju. Kao savrSeniji, silogizam pomaze spoznaji da dosegne prvotna naCela koja ne trebaju dokaza. Ta naCela spoznaje um (voog), a druga, opdenitija i univerzalnija, iz njih izvedena, spoznaje znanje (js,niGrf\\n\). 2. Aristotelova metafizika Za Aristotela je logika propedeutika za ostale znanosti. On opdenito dijeli znanosti u tri grupe: a) teorijske znanosti, koje istrazuju znanje po sebi; b) praktiCne, koje istrazuju znanje da preko njega postignu moralnu savrSenost; c) poetiCke ili produktivne, koje istrazuju znanje u vidu Cinjenja, tj. da proizvedu odredene objekte. Po dostojanstvu su prve dvije najvaznije, tj. metafizika i fizika (s psihologijom) i s matematikom. Izlaganje treba pofieti s metafizikom jer s njom poCinju, i po njoj funkcioniraju, sve ostale znanosti. a. Stoje metafizika? Sam izraz nije Aristotelov, nego po^eSe od Andronika s Rodosa, koji je, vjerojatno oko 70. g. pr. Kr., tun imenom oznafiio jedan slozeni traktat, ne radi sadrzaja nego radi poretka koji je htio postidi u popisu Aristotelovih djela, tj. stavio ga je "iza fizike" T& HETCC T& ^uaiKa (ili "preko" fizike). Originalni Aristotelov naslov toga djela bio je "prvafilozofija " - Tipwrri 9iXoaoia (Metaf. E1,1026, a 24 i 30) ili takoder i teologija, nasuprot dru-

Kant i Hegel prigovaraju Aristotelu da je nauka o kategorijama iisti zbir predikata bez uredujuieg principa, a taj postoji. Naime, ono Sto supstancija moze prostomo-vremenski odrediti, ulazi po nelcoj vlastitoj kvklifUucUi u svijet brojivih i mjerivih stvari i pokazuje se mnogostruko djelotvomom u svijetu razliSitih bica. Usp. ARISTOTEL, Metqflzika. prijevod Tomislav Ladan, SNL, Zagreb, 1985., str. 82.

32

goj filozofiji ili fizicLNo termin "metafizika" jc kasnije prihvaden kao stalan oznaCujudi da se ne radi o nekom odredenom sektoru realnosti, nego o bicu ukolikoje bice, o pokusaju Ijudske misli da nadide iskustveni svijet i dosegne nadiskustveni. Zapravo, Aristotel na viSe nafiina pokuSava definirati metafiziku:
a) ona "istrazuje uzroke i prve ili najviSe principe"; b) ona"istrazuje bide ukolikoje bide"-i66vTi'6v(Afeto/E 1,1026 a 31); c) metafizika "istrazuje supstanciju"; d) metafizika "istrazuje Boga i nadosjetnu supstanciju". One savrSeno i toCno izrazavaju onu liniju koja je vec razvijena u prethodnoj spekulaciji od Talesa do Platona, a Aristotel sada tomu sadrzaju daje snaznu sintezu. Ove definicije su u skladu s filozofskom tradicijom kojaprethodi Stagiriti, ali su u skladu i medusobno, jedna strukturalno vodi k drugoj u savr§enu jedinstvu. Doista, tko istrazuje uzroke i prve principe, mora nuzno susresti Boga, jer je Bog uzrok i najizvrsniji prvi princip (dakle, bavi se teologijom). I obratno: polazedi od definicija, dolazi se do identidnih zakljuCaka; pitati se §to je bide, znadi traziti postoji li ne samo osjetno bide nego i nadosjetno i bozansko (biti teolog). Problem supstancije ukljuc"uje i pitanje "kakvi tipovi supstancije postoje", da li samo osjetni ili nadosjetni i boianski, ato je teoloski problem. Zato je razumljivo §to je Aristotel primjenjivao izraz "teologija" da oznaCi metafiziku ukoliko sva tri njena oblika vode strukturalno u teoloSku dimenziju. Cemu sluzi metafizika? Ona je najviSa znanost, nevezana na materijalne potrebe, nije iskustvena ni praktiCna znanost, ona vrijedi u sebi i po sebi, ima u sebi svoj sadrzaj, ona je najizvrsnija "slobodna" znanost, odgovara duhovnim potrebama nakon §to su zadovoljene fizidke potrebe. Ona je izvoma potreba za znanjem i istinskom spoznajom, radikalna potreba da se odgovori na ono "zaSto" i osobito na ono "posljednje za§to". Zato Aristotel kaze: "I tako su sve znanosti Covjeku nuznije od nje, ali bolja nije ni jedna!" (Metaf. A 2,983 a 10). b. Cetiri uzroka

tvorni uzrok, 4^.^^|muzrok. Prva dva sufiannaj(iUbit) i materija koji sadinjavaju sve stvari, om sujiutanyi.uzroci, oni sudostatni_daprotumaCe svu stvarnost, ako je promatramojtetiCki. Ali ako je promatramo dinamic'ki, tj. u svom postajanjju, radanju i propadanjUjQjpdani&udostatni. Ako pitamo: "kako je nesto nastalo", "tko giaje rqdio, proizveo", "zaSto se razyija i raste", onda nam je potreban pokretadki tyorni.iii.djelami uzrok kao otac radanja te svrsni uzrok ili swhaj^d^c^J^ojpifioyjekpyo nastajanje tezi. Ova^lya su_van[ski uzroci.
c. Bice i njegova znacenja Metafizika se ne identificira ni s jednom partikularnom znanoSdu, ona promatra bide kao bide, bide u njegovoj cjelini. Metafizika hode doprijeti do "prvih uzroka bida kao bida", do onoga zasto, koji daje razloge stvarnosti u njenoj cjelini. To partikularne znanosti ne mogu. Sto je bide? Parmenid i elejska Skola su ga promatrali kao "jednoznadno" §to vodi u "jednost" bida. Platon ide dalje uvodedi pojam "nebida" kao "razliditog", da opravda mnogostrukost inteligibilnih bida. Ali nije zasao u sferu osjetnog bida, nego ga je ostavio "u sredini" izmedu bida i nebida (jer nastaje). Aristotel uvodi veliku reformu nadilazedi elejsku ontologiju: bide nema samo jedno nego mnogostruka znac'enja. Sve Sto nije puko nista s pravom ulazi u sferu bida, bilato osjetna ili inteligibilna stvarnost. Mnogostrukost i raznolikost znafienja bida ne nosi sa sobom odmah disru "istomislenost" jer svako i sva znadenja bida ukljuduju "opdi odnos prema jednosti" ili strukturalni "odnos prema supstanciji". Inade bice ima analogno znacenje, priride se radi razloga koji je djelomidno isti, a djelomifino razli&t (o tome u Fizici A 2,185 a 21). Stoga je bide ili supstancija, ili zahvadanje supstancije, ili aktivnost supstancije, ili, u svakom sludaju, ne§to-§to-se-odnosi-na-supstanciju. Aristotel je razlikovao Sethi osnovne grupe znadenja: bide kao kategozye (ili bide po sebi), bide kao ajajjiateticya, bide kao akcidentJoitQ kao istinitq(\\i ne bide kao lazno). (1) Kategorije predstavljaju glavnu grupu znaCenja bida i sadinjavaju originalnu diobu bida ili, po njegovu izrazu, one su vrhovni "rodovi bida". Tablica slijedi: 1. supstancija (ili esencija), 2. kvantiteta, 3. kvaliteta, 4. odnos, 5. akcija (djelovanje), 6. trpnost (trpjeti), 7. gdje (mjesto), 8. kada (vrijeme). Spominje jo§: imati i lezati (moida je htio postidi pitagorejski broj 10). Samo prva je supsistentna, autonomna, ostale pretpostavljaju prvu i na njoj se temelje.

Aristotel predstavlja metafiziku kao "istrajivanje prvih uzroka". Koji su to uzroci? Onkaie da je njihovbrojograniCenrs^z^omnagyijgtpromjena i postajanjadetiri su uzroka: 1 .formalniuzrok, 2. materijalniuzrok,3. inn

(2) Druga grupa znaienja bida su akt i potencija. Oni su izvorni, ne mogu se definirati u odnosu na druge, nego samo u medusobnoj relaciji jedan prema drugome i pokazati primj erima. Velika je razlika izmedu slijepca i onog koji ima zdrave ofii, ali ih drzi zatvorene: prvi ne vidi, drugi isto ne vidi, ali samo "u potenciji" a ne "u aktu", samo kad otvori o6i, onda je "u aktu". - Npr. u zrnu pSenice je biljka "u potenciji", dok je zreo klas zrno "u aktu". Ova razlika je igrala bitnu ulogu u Aristotelovu sustavu, razrjeSavajudi mnoge aporije. Potencija i akt imaju mjesta u svim kategorijama. (3) Akcidentalno bice je slucajno nenadano bice (§to se dogodi da bude, pripadak, dogodak, prigodak). To je na£in bica koje ovisi o drugom bidu, ali nije vezano s njim nikakvom bitnom vezom (npr. puki je "dogadaj" sto ja sada sjedim, ill sam blijed, itd.). To je tip bida koje "nije uvijek niti naj6e§ce, nego samo ponekad". (4) Bice kao istinito je onaj tip bida, svojstven umu koji misli stvari i zna ih povezati kakve su u stvarnosti ili razdvojiti prema stanju u stvarnosti. Bice (ili, bolje, ne-bice kao lazno) imamo kad povezuje ono §to nije povezano ili razdvaja ono sto nije razdvojeno u stvarnosti. Tim se uglavnom bavi logika. O tredem tipu bida nema znanosti, jer znanost ne govori o slufcajnom, nego samo o nuznom. Metafizika se bavi zna£enjem bida u prva dva smisla. Ali, kakb smo vidjeli, sva znadenja kruze oko srediSnjeg pojma supstancije, zato se njime mora baviti metafizika, d. Problematika supstancije. Materija i forma Aristotel metafiziku oznafcava jednostavno kao "teoriju o supstanciji". Iz toga se vidi koliko je taj problem slozen i tezak. Dva su problema u vezi sa supstancijom: - Kakve supstancije postoje? Samo osjetne (kako drze neki filozofi) ili i nadosjetne (kako misle drugi)? - Sto je supstancija opdenito, §to se pod njom opdenito shvada? Primjerenije je odgovoriti najprije na drugo pitanje jer je metodoloski nama blize i evidentnije. Sto je supstancija opdenito? Filozofi-prirodoslovci su je trazili kao supstancijalno podelo u materijalnim elementima. PlatoniSari su je pokazali \\formi. ObiCnim ljudima supstancija se 5ini kao individuum i konkretna stvar, privremeno saSinjena od materije

i forme. Tko ima pravo? Po Aristotelu, svi i nitko, u smislu danih odgovora, jer su ovi pojedinacni, parcijalni, jednostrani. Ujedinjeni, zajedno, daju istinu. (1) Materija. (uX,T|) je nesumnjivo konstitutivno pocelo osjetne stvarnosti jer sluzi kao "supstrat" (podloga) formi (drvo je podloga formi namje§taja). Ako odbacimo materiju, odbacit demo sve osjetne stvari. No materija je, po sebi, neodredena mogucnost (potencijalnost) i moze se aktuirati i postati ne§to odredeno samo ako primi odredenje po nekqj formi. Materija je, dakle, neispravna, netoSna supstancija. (2) Forma (uop(pf|) kao pocelo odreduje, aktuira, ostvaruje materiju, saCinjava ono "§to svaka stvar je", bit (esenciju). Stoga je supstancija s punim pravom, po Aristotelu, "ono §to stvar jest", "ono Sto je bit stvari" (kasnije, latinski prevedeno: quod quid est, quod quid erat esse). Ne radi se o formi kako ju je zami§ljao Platon (o nadnebeskoj transcendentnoj formi), nego o formi kao unutrasnjem konstitutivnom elementu same stvari (to je forma-u-materiji). (3) Takoder i mjesavina materije iforme (Aristotel zove o^voXo? = sasvim zajedno) znaSi upravo zajedno saiinjenu cjelinu od materije i forme, to je s pravom "supstancijalnost" ukoliko ujedinjuje kako materijalni takd i formalni princip. Neki supomislili da se smije zakljufiiti kako je individuum (pojedinac) "prva supstancija". Tako ne§to proizlazi iz djela Kategorije, ali u Metaflzici izri£ito stoji "formom nazivam bit svake stvari / to je prva supstancija". Radi se ovdje o naCelu individualnosti (koje nije kod Aristotela dosljedno pojaSnjeno, kasnije, u srednjem vijeku je doradeno), a razlika zavisi od stanoviSta promatranja. Empirijski gledano, konkretni individuum se Cini prava supstancija, metafiziCki, pak, forma je princip, uzrok bida, najviSi naslov za supstanciju; stoga quoad nos supstancija je konkretna, medutim (in se et per naturam) je to forma. Zato ju je Aristotel nazivao "prvi uzrok bica" jer "informira" materiju i utemeljuje individuum. e. Supstancija, akt, potencija Odredimo jo§ toCnije odnos ovih pojmova: Materija je "potencija", tj. "potencijalnost" (Suvauig), u smislu da je sposobna primiti formu (bronca je potencija za kip, drvo je potencija za mnoge oblike namjeStaja). - Forma se oblikuje kao "akt" ili "aktualnost" (evepyeia) one sposobnosti. Slozenost materije i forme, promatrana kao takva (individuum), bit de

pretezno akt. Ako je promatramo u njenoj formi, bit 6e bez daljnjega akt Hi ivTEXexeict, a ako je promatramo u njenoj materijalnosti, bit de mjeSavina akta ipotencije. Sve materijalne stvari kao takve uvijek su s manje ili vi§e potencijalnosti. No postoje i nematerijalna bida, tj. Ciste forme, to de biti £isti cini, oslobodeni potencijalnosti. Akt (po Aristotelu nazvan "enteleheija") znaCi realizaciju, savr§enosti koje se aktuiraju ili su aktuirane. I du§a, kao forma i bit tijela, je "enteleheija" za tijelo. Opdenito, sve forme osjemih supstancija su akt i "enteleheja" (Metaf. O 6, 1048 b - 16...). Bog de biti jedino Cisti akt. Akt ima apsolutnu "prednost" i superiomo,^^!^ potencijom. Ova se ne moze niti spoznati kao takva, nego jedino u odnosji akta i potencije.Stoga je akt (forma) uvjet, pravilo, svrha i zadada potencijalnosti koja se realizira samo djelovanjem forme. Kako akt ima ontoloSku superiornost nad potencijom, Aristotel kaze da akt prethodi potenciji, jer je on (kako demo vidjeti) naCin bivstvovanja vjednih supstancija. 3. Aristotelova metafizika o bogu a. Nadosjetna supstancija Supstancije su prve stvamosti, u smislu da svi drugi nadini bivstvovanja zavise od njih. Sve su supstancije propadljive, nema ni§ta nepropadIjivo. Jedino su, po Aristotelu, vrijeme i kretanje sigurno nepropadljivi. Vrijeme nije rodeno niti propada, njegovu nastanku trebalo bi prethoditi ono "prije", a poslije propadanja vremena trebalo bi biti ono "poslije". Ali i "prije" i "poslije" su takoder vrijeme, ti. vrijeme je yjeCno. To vrijedi i za kretanje jer je vrijeme samo odredenje kretanja; dakle: vjednost prvoga zahtijeva vjecnost drugoga. Ali pod kojim uvjetom je kretanje (i vrijeme) vjeCno? Samo ako postoji prvi Princip koji je uzrok svega. Kakav mora biti taj princip kao uzrok svega? (1) Princip mora biti vjefan; ako je kretanje vjedno, mora i princip biti vjeSan. (2) U drugom redu, princip mora biti nepokrenut: samo nepokrenuti je stvarno "apsolutni uzrok" kretanja. (Metqf. 0 1050 b 6; takod. usp. A 6, 8). U Fizici Aristotel to strogo obrazlaie: sve Sto se krede, od drugog se krede; ovaj drugi ako je pokrenut, opet je pokrenut od drugoga (npr. kamen je pokrenut §tapom, §tap je pokrenut rukom, ruku je pokrenuo dovjek...). Za objaSnjenje svakog kretanja treba podeti od nekog poCela koje nije pokreIfU

nuto, barem u odnosu na ono §to pokrece. Serija pokretaca u beskonaSnost je apsurdna jer je takav proces nezamisliv i proturjecan. Ako je tako, onda moraju biti ne samo principi (pokretaci) relativno nepokrenuti i to oni koji su zadetnici pojedinih kretanja, nego tim vise mora biti jedan Princip apsolutno prvi i apsolutno nepokrenut, koji je zacetnik kretanja svega um'verzuma (usp. Fiziha, IV 10-14; VIII 1-3). (3) Kao trede, taj zadetnik kretanja mora biti posve bez potency e, tj. on mora biti cisti akt. Bududi da je kretanje prijelaz iz potencije u akt, a akt prethodi potenciji, nuzno mora postojati neki Cisti akt, lisen svake potencije, koji daje prvi impuls. Upravo taj problem Prvog PokretaCa zaokuplja Aristotela. Na koji naCin on moze kretati druge ostajuci sam nepokrenut? Poznamo li mi nesto sliCno? Aristotel iznosi slican primjer: to moze "objekt zelje i inteligencije". Objekt zelje je nesto lijepo i dobro: lijepo i dobro privlade volju Covjeka bez da se pokrecu sami na bilo koji nacin, tako i ono inteligibilno pokrede bez da se samo krece. Analogno, Prvi PokretaS pokre6e kao objekt ljubavi i privlaCi Ijubljeno, a sam ostaje apsolutno nepokrenut. OSito je uzroCnost Prvog PokretaCa ne "tvorna", nego uzrofinost "finalnog tipa": "Taj (svrlni uzrok) pokrece kao voljeno, dok ostale stvari pokrecu pokrenute" (Metaf. A 7,1072 b 3).33 b. Oznakeprve nadosjetne supstancije Nakon dokazivanja postojanja nadosjetne supstancije Boga, opisani su i njezini atributi (svojstva). Ona je prvenstveno: (1) iivot. Od nje zavisi i nebo i priroda. Taj 2ivot je zivot fiste misli, 2ivot kontemplativne aktivnosti. Ta supstancija - Bog - misli samog sebe kao najizvrsniji objekt, to je kontemplativna aktivnost samog sebe: misIjenje misljenja: "Stoga urn misli sebe samoga, ako jest ono sto je najbolje, i njegovo je miSljenje mi§ljenje miSljenja" (Metaf. A 9 1074 b 34).34 Dakle, Bog je yjeCan, nepokrenut, Cisti akt, duhovni Jivot kao mi§ljenje misljenja. Kao takav, ne moze imati neku veliCinu, nego mora biti bez dijelova i nedjeljiv. (2) Bozanska supstancija je jedna. Nepokrenuti pokretaC ne moze protumaCiti kretanja svih sfera od kojih se nebo sastoji. Jedna sfera pokrede nepokretne zvijezde najregularnijim kretanjem. MedU ovima je i zemlja i
33 34

Usp. OncQe, str. 305. Usp. Ondje, str. 314.

55 drugih sfera koje se pokrecu raznolikim kretanjem W>bja§njavaju kretanje zvijezda. Ove sfere pokrecu Inteligencije analogue Prvom Pokretafiu, nize od njega i hijerarhijski podvrgnute jedna drugoj. Je li ovo Aristotelovo miSljenje oblik politeizma? Za Grke, pa tako i za Aristotela, bozansko je znaSilo §iroku sferu u koju su s razliCitog naslova spadale razliCite stvamosti. Bozansko je vec kod filozofa prirode ukljuCivalo strukturalno mnoga bica. Tako i kod Platona, SliSno za Aristotela, bozansko je Prvi Pokretafi, bozanske sunadosjetne supstancije i nepokrenuti pokretac'i neba, bozanska je i intelektivna dusa £ovjekova, bozansko je sve ono vje£no i nepropadljivo. Stoga ne mozemo zanijekati siguran Aristotelpv pokuSaj ujedinjavanja svega ovoga. On izri&to naziva terminom "Bog" Prvog PokretaCa i istiCe njegovu jedinstvenost, navodedi Homera: "Nije dobro mnogovlade; neka je jedan vladar" (Metaf. A 9 1076 a).35 ZakljuCimo: ovaj Aristotelov stav je vi§e postulatorni nego efektivni monoteizam, pokuSavao je i htio Prvog PokretaSa odvojiti od ostalih, postavljajudi ga u novi plan, stoga ga s pravom moze nazvati jedinim.36 (3) Bog misli samog sebe, ali ne i stvaraost svijeta i pojedine ljude, jer su to nesavrSene i promjenjive stvari. Za Aristotela "je apsurdno da bozanska Inteligencija misli izyjesne stvari; ona misli ono Sto je najbozanskije i najdostojnije fasti i Sto je objekt njegova miSljenja, a to je ono Sto se ne mijenja". Ovo ograni£enje Aristotelova Boga proizlazi iz fiinjenice ito on nije stvoritelj, nego je svijet viSe u izyjesnom smislu proizvod Boga u teznji prema savrSenstvu. Drugo ograniCenje Aristotelova Boga ima temelj u prvom: on je objekt Ijubavi, ali sam ne Ijubi (osim jedino sama sebe). Individuumi kao takvi nisu objekt bozanske Ijubavi. Bog se ne priklanja ljudima, joS manje pojedinom Covjeku. Drugim rijefiima: Bogje sam IjubIjen, ali ne Ijubi, onje objekt, ali ne i subjekt Ijubavi. Kako za Aristotela, tako i za Platona, nezamislivo je da apsolutni Bog Ijubi neSto (neSto drugo osim sebe), jer je ljubav uvy ek teznja posjedovati neSto 5ega se mora§ HSiti, a Bog se ne USava nicega. Bog ne moze ljubiti jer je Cista Inteligencija, a ta je, po Aristotelu, "netrpna" i kao takva ne Ijubi. - Moramo reci da je Grcima posve nepoznata dimenzija Ijubavi kao darivanja sebe.37
35 3« 37

c. Odnosi izmedu Platona i Aristotela o temi "nadosjetnog" Aristotel je kritizirao svijet Platonovih ideja, dokazujudi da one kao "odvojene" i "transcendentne", kako ih misli Platon, ne mogu biti uzrok postojanja stvari niti uzrok njihove spoznatljivosti. Da bi izvrSile tu ulogu, Ideje-forme se moraju spustiti u osjemi svijet i postati imanentne. Aristotelova nauka o "individuumu" sastavljenom od materije i forme je nova predloiena alternativa. Ipak, time Aristotel nije doista htio zanijekati postojanje nadosjetne stvarnosti, nego je samo zanijekao onakvo postojanje kakvo je mislio Platon. Nadosjetni svijet nije svijet "Inteligibilnog", nego svijet "Inteligencija", a na vrhu joj je vrhovna Inteligencija. A Ideje ili forme su, naprotiv, inteligibilni splet "osjemoga". U tome je Aristotel nesumnjivo korak naprijed od Platona, ali je i on u zestini polemike na dosta izrazit na£in razdvojio Inteligenciju i inteligibilneforme. Tako se Cini da razlifiite forme nastaju kao u6inci privlatnosti svijeta od Bozje strane i da su nebeska kretanja proizvedena ovom privla5no§6u, a da nisu "misli Bozje". Tek nakon vi§e stoljela, sintezom platoniCkog i aristotelovskog stava, uspjelo je od svijeta Formi "uspostaviti noeti5ki kozmos" prisutan u misli Bozjoj. 4. Aristotelova fizika a. Oznake Aristotelove fizike Druga teoretska znanost za Aristotela je fizika ili "druga filozofija", koja je i objekt istrazivanja osjetne supstancije, aunutraSnja karakteristika joj je kretanje. No suvremeni Citatelj ima drugi pojam fizike, koji se identificira s galilejevskom znanoScu, kvantitativno shvadenom. Ali, za Aristotela, fizika je znanost o formama i esencijama, usporedena s modemom fizikom, ona je ontologija ili metafkika o osjetnom. Ne treba se stoga 6uditi Sto je Aristotelova fizika puna metafizicldh promatranja jer se te dvije fizike ispreplecu: nadosjetno je uzrok i razlog osjemoga i u nadosjemom zavrSava kako metafiziCko, tako ifiziCkoistrazivanje. Stoga je i metoda u oba slufiaja identifina ili srodna. b. Teorija kretanja Fizika je teorija supstancije u kretanju, stoga i tuma5enje kretanja predstavlja njen bimi dio, jer je osnovno stanje fiziSkog svijeta kretanje. Poznajemo ved filozofske probleme kretanja kod Elejaca i pluralista. Ipak, 6ak ni Platon nije uspio razrijeSiti koja mu je bit i ontoloSko stanje. Elejci su

Usp.On4'e,sti. 318., gdjeprevodilacT.Ladanaludirana Homera://(/ado, II204. Usp. G. REALE, D. ANTISERJ, Nov. dj., str. 139. Kod Aristotela nalazimo nacrtc i drugih dokaza za Bozju opstojnost, npr. iz red* u ivUetu, Iz itupujevt uvrienosti, iz psiholoSkog iskustva. Neke od tih je osobito Totna Akvinsld dortdlo u iredi\)em vljeku. Uip. N.O. CAMINERO, Historiaphilosophtae, sv. I., PUG, Romae, I960., dr. 337.

zanijekali kretanje jer bi to bilo ne-bide. Aristotel iznosi nauku o aktu i potenciji u bicu: u odnosu na bide-u-aktu moze se redi da je bi6e-u-potenciji ne-bice, ill todnije ne-bice-u-aktu. Jasno je da se radi o relativnom ne-bidu, jer je potencija realna sposobnost i efektivna mogu6nost postati aktom. Zato je kretanje (ili promjena opdenito) prijelaz bida-u-potenciji u bice-u-aktu, "kretanje je akt ili aktuacija bida u potenciji ukoliko je takvo". Dakle kretanje ne pretpostavlja ne-bide kao ni§ta, nego ne-bide u potenciji koje je takoder forma bida, stoga se odvija u krugu bida i jest prijelaz potencijalnog u aktualno. U daljnjem produbljivanju teorije kretanja Aristotel izvodi iz tablice kategorija razlidite vrste kretanja (ili, generidki redeno, promjena):

no prethodnim filozofskim misljenjima da bi mjesto bilo ondje "gdje nema ni§ta". (2) Vrijeme, kao misteriozna stvarnost, usko je povezano s kretanjem. Kad ne zapazamo kretanje i promjenu, ne opazamo ni vrijeme. Opca oznaka kretanja je neprekinutost, kontinuiranost, uzastopnost. No u tome on razlikuje "prije" i "poslije". I vrijeme je vezano na ovu razliku. Odatle glasovita definicija: "vrijeme je brpj kretanja s obzirom na prije i poslije." Ali zapazanje onoga "prije" i "poslije " nuzno pretpostavlja dusu kao brojedi duhovni princip, tako je du§a tu bezuvjetni princip izbrojenog i broja. Tu je poteSkodu uo£io i sam Aristotel: moze se posumnjati da U vrijeme postoji ili ne bezpostojanja duse? Ako ne postoji brojitelj, nema ni broja, jer je broj ono §to je brojeno ili brojivo. Ako je istina, da po prirodi stvari, samo du§a ili intelekt koji je u du§i imaju sposobnost brojenja, onda izlazi nemoguce postojanje vremena bezpostojanja duse. Ovo je prethodna perspektiva kasnijega augustinskoga spiritualistic'kog shvadanja vremena, koja tek u novije vrijeme dolazi do izrazaja. d. Eter, kao "peta esencija" ipodjelafizickog svijeta

]

(1) promjena na supstanciji je "radanje i propadanje", tj. uzimanje nove forme na materiji i gubljenje te forme; (2) promjena na kvaliteti je "izmjena, mijenjanje" u kvaliteti; (3) promjena na kvantiteti je "povecavanje i oduzimanje", prijelaz od malog k vedemu, i obratno; (4) promjena po mjestu je "preno§enje, prijenos". Za ovu posljednju se moze reci da je to vi§e kretanje. Sarno bida slozena od materije i forme mogu se mijenjatiy'er samo materija ukljucujepotenciju, tj. hilemorfiCka struktura osjetnog bida to omogucuje. c, Prostor, vrijeme U vezi s pojmom kretanja jesu i sljededi (Aristotel vi§e govori o mjestu) i vrijeme. pojmovi, osobito prostor

(1) Objekti se gibaju ne u ne-bidu (kojega nema), nego u nekom "gdje" ili u mjestu koje mora biti negto. Postoji "prirodno mjesto" kojemu svaki element te£i po prirodi, vatra i zrak prema "gore", voda i zemlja prema "dolje". To su prirodna odredenja. Aristotel razlikuje opde mjesto za mnoge stvari i vlastito zapojedini objekt. Mjesto je granica sadrianog tijela ukoliko je u dodiru sa sadrzajem. No mjesto ne treba pomijeSati s posudom, jer je prvo nepokretno, a drugo pokretno. U nekom smislu bi se moglo redi da je mjesto nepokretna posuda, dok je posuda pokretno mjesto. Mjesto je prva nepokretna granica posude. Ovo odredenje je u srednjem vijeku dobilo svoju latinsku definiciju: "terminus continentis immobilis primus". - Opde kretanje neba mogude je, po ovom pojmu prostora, samo u kruznom smislu, tj. oko sebe. Praznina je nezamisliva, protiv108

Aristotel je razlikovao dvije sfere osjetnoga svijeta: tzv. "sublunarni" svijet ("pod mjesecom") i drugi, "nadlunarni" ili nebeski. U sublunarnom svijetu postoje svi oblici promjena, najvi§e radanje i propadanje. U nebeskom svijetu postoji lokalno gibanje i to "kruzno kretanje". U nebeskim sferama i na zvijezdama nema radanja ni propadanja, ni promjena, ni umanjivanja, ni povedavanja, uvijek su ljudi nebo vidjeli takvim kako ga mi vidimo, po torn iskustvu ono nikad nije rodeno i nerazorivo je. Razlika izmedu nebeskoga i sublunarnog svijeta je u razliditoj materiji od koje se sastoje. Sublunarni svijet se potencijalno sastoji od detiri suprotna elementa: vode, vatre, zraka i zemlje. Suprotno od Empedokla, Aristotel ih smatra pretvorivima, jednog u drugi, upravo da opravda njihovo radanje i propadanje. Naprotiv, materija od koje se sastoji nebeski svijet je "eter" koji ima mod prelaziti iz to5ke u tofiku i sposoban je primiti samo lokalno kretanje. On se naziva i "peta esencija" (ili "peta supstancija") jer je pridodan cetirima elementima. Dok se Cetiri elementa krecu pravocrtno (teii od gore na dolje, a lakSi od dolje na gore), eter se krede kruzno, nije dakle ni tezak ni lagan. Eter je neroden i nepropadljiv, nije podvrgnut rastu ni izmjeni niti ga zahva-

daju promjene, stoga su i nebesa nepropadljiva jer su sastavljena od etera.
Ova nauka je u§la i u srednji vijek i tek je u moderno doba (po Einsteinu) pala ta razlika nebeskih svjetova.

[
5. Aristotelova psihologija
a. Dusa i njezina trodjelnost Ziva bida se razlikuju od nezivih po du§i. Da bi objasnio §to je dusa, Aristotel se poziva na svoju hilemorfistic'ku metafiziclcu koncepciju stvarnosti. Ako se sve stvari sastoje od materije i forme, gdje je^materija potencija, &forma akt (enteleheia), onda to vrijedi i za ziva bida. Ziva tijela imaju zivot, ona su materijalni supstratza akt (formu). Tako on dolazi do glasovite definicije duse koja je nuzno supstancija kao forma fiziclcog tijela: "Du§a je prvi akt (enteleheia) fizidkog tijela koje u sebi ima zivotnu mod" (O du$i, B 1,412 a 27). Dusa je, dakle, prvi akt u odnosu na drugi, kao spoznaja u odnosu na Sin spoznavanja. Kako zivotni fenomeni pokazuju stalne razlike, to mora ocito proizlaziti iz zivotnog principa koji ima sposobnosti za razliCite zivome funkcije i stupnjeve. Funkcije su: a) "vegetativne" (radanje, hranjenje, rast) i tu je i vegetativna dusa, npr. kod biljaka; b) "osjetne" (osjeti, osjetna teznja, pet osjetila, motorika) i tu je senzitivna duSa, npr. kod zivotinja; c) "racionalne" (spoznaja, sloboda) kojima upravlja racionalna du§a - kod Coyjeka. To je voO<; ili um. Sve se te funkcije ne mogu protumafiiti samo iz djelovanja detiriju elemenata, nego se mora uzeti u obzir i zivotni princip-du§a. b. Dvostruki um Osim uma, svi zivi dijelovi (i u Sovjeku) ne mogu se odvojiti od tijela, dakle, smrtni su s tijelom. Oni ne mogu zivjeti bez tijela, kao §to je nemogude hodati bez nogu. Jedino um postoji prije tijela - u koje ulazi izvana, kao neSto bozansko - i besmrtanje. Um moze proizvesti intelektualni pojam samo kad mu prethodi neka predodzba fantazije. Aristotel to zove <pdvT<XCTua, osjetna slika. Osim toga, na samom intelektualnom planu, potrebna je neka primajuda mod koja je ina£e slifina kao tabula rasa, ali koja de aktuirati sljededa razumska spoznavanja. Ona je uumu dvostruka: aktivni um (djelatni) ipasivni um (trpni). Samo aktivniumposjeduje supstancijahiu yjecnu egzistenciju i jedini je besmrtan. Ovaj um je odvojen i on je nepomijeSani netrpni akt, jer je uvijek dragocjeniji od trpnoga, zato je besmrtan i vjefian, dok je trpni ran propadljiv. I tu je sada ostala velika poteSkoda: §to su ti dijelovi uma, kako ih shvatiti, koje su im uloge? Kod samog Aristotela nema daljnjeg objasnjenja, §to je dovelo do velikih rasprava. Sto je aktivni um u odnosu na individuum? Postoje uglavnom dvije struje: jedni aktivni um smatraju svakako iin odvojenim i supsistentnim (Aleksandar Afrodizijski, oko 250. pos.Kr., Alfarabi, Avicena i neki noviji), a drugi drze da je to personalna potencija du§e, na isti nafiin kao i trpni, pasivni um (Teofrast, Albert Veliki i Toma Akvinski i dr. noviji). Svakako je to velika poteskoda, koja je utjecala i na zasnivanje skolasti&ke teorije spoznajnog intelekta. - S obzirom na volju ili intelektivnu teznju, Aristotel potpuno dopusta slobodu i odgovornost, iako tvrdi da sloboda moze mnogo oslabiti stedenim stanjima.

6. Praktifna filozofija: etika i politika
a. Opca etika (1) Vrhovni cilj covjekov: blazenstvo. Sve Covjekove akcije teze k "svrsi" koja je neko "dobro". Ukupnost aktivnosti i partikutarnih svrha mora biti podvrgnuta "najvisem cilju" (ili svrsi) koji je "vrhovno dobro", a to Ijudi obiSavaju nazivati "blazenstvom" (euSainovta).38 Sto je blazenstvo? a) Za neke je to naslada (uzivanje), takvi su slicni robovima; b) Za neke je to Cast (za danasnje ljude bio bi to uspjeh), no to je neSto izvanjsko, vi§e vrijedi ono 5ime se zasluzuje Cast; c) Za neke je to nagomilavanje bogatstva, no to je protivno naravi, jer je bogatstvo samo sredstvo za ne§to, a necilj. Vrhovno ostvarivo dobro, blazenstvo, sastoji se u usavrSavanju 5ovjekove razumske aktivnosti kojom se razlikuje od zivotinje. Covjek koji zeli zivjeti dobro, mora zivjeti po razumu, vlastite funkcije zivota usmjeriti prema torn cilju, a to znaCi da se njegovo dobro sastoji u djelatnosti duse prema kreposti. To se postize intelektuahiom kontemplacijom. - Vidi se da je ovo sokratsko-platonski govor. Aristotel istiCe ne samo da je svatko du§a, nego najviSi i najvredniji dio du§e, koji dominira, je intelekt. Priznaje i korist materijahiih dobara u nuznoj koliCini. (2) Eticke kreposti, "krepost u sredini". Covjek svojim razumom mora dominirati i nad nizim prohtjevima i podloziti ih diktatu razuma. A tu djelatnost Aristotel naziva "etiCkom krepoSdu". To je krepost prakti5noga ponaSanja. Ona se postize ponavljanjem serije dobrih Cina, dok se ne stekne stanje. Kreposti tako postaju stanja ili naSini bivstvovanja koje smo sami izgradili u odredenom vremenu. Kako je mnogo poticaja kojima razum
» ARISTOTEL, Nihmahova etika I, 1095 a, 18 ss, HSN, Zagreb, 1992., u prijevodu T. Ladana. O sponi oko prijevodaovetijeeinahrvatskiusp.I.CEHOK,I.KOPREK,aiVku, SK, Zagreb, 1996., str. 42-43.; A. BAZALA, Pavijest filmofye, sv. I., Zagreb, 1906., str. 278. predlaie prijevod toga izraza s rijeii blagota, Sto nije uilo u hrvatsku filozofsku terminologiju. Ill

mora upravljati, tako je i mnogo "etiCkih kreposti", a razum mora naci put da ne ide ni previse ni premalo, nego ispravnu mjeru, zlatnu sredinu, koja je put izmedu ekstrema. To nije neka osrednjost, nego vrhunac vrijednosti, pobjeda razuma nad instinktima. Ovo predstavlja sintezu grfike mudrosti, od prvih pjesnika do Platona. Od svih kreposti, pravednost je ona koja najbolje pronalazi pravu sredinu u raspodjeli dobara, prednosti, dobitaka i suprotnosti. (3) Dianoeticke kreposti i prava sreta. SavrSenost racionalne duSe Aristotel naziva "dianoetiCkom" (intelektualnom) krepoSdu, odnosi se na dva aspekta zivota, na promjenjivu i nepromjenjivu stvamost. Osnovne dianoetifcke kreposti usmjerene na vrhovne principe istine, jesu "razboritost" i "mudrost". One upravljaju Covjekovim zivotom u ispravnom razmiSljanju i prosudivanju dobra i zla, Osobito mudrost oznafiava stvamost iznad Covjeka, tj. teoretsku znanost. To je usavrSavanje kontemplativne aktivnosti kojom Coyjek postize najvedu sredu, blazenstvo. To je doticaj s bozanskim. U odnosu na Covjeka, intelekt je bozanska stvamost. - Ovo je tipiCna formulacija onog ideala koji su stari filozofi prirode trazili da ostvare u svom zivotu. Sokrat ga je zapoCeo konceptualno, a Platon ved teoretizirao. No Aristotel ga je tematizirao, dotiCudi i povezujudi kontemplativni zivot s bozanskim zivotom, §to je nedostajalo kod Platona, jer pojam, Boga kao vrhovnog Duha-Uma, kao miSljenje misljenja, iskrsava tek kod Aristotela.
(4) Osvrtnapsihologijumoralnogcina. Aristotelovajezasluga§tojepoku§ao prevladati sokratovski intelektualizam. Kao debar realist, primijetioje da "spoznati dobro" jest ne§to drugo od "Ciniti i ostvarivati dobro". Stoga je dosljedno trazio da odredi psihiCke procese koje moralni Sin pretpostavlja. Svmuo je pozornost osobito na Cin "izbora", koji je usko povezao s "odlucivanjem". Kada ho6emo postidi odredene svrhe, mi posredstvom "odlufiivanja" utvrdujemo kakva i koliko nam sredstava treba za postizanje tih svrha, daljih i bliiih. "Izbor" djeluje na ove posljednje, ostvarujudi ih u Cinu. Dakle, za Aristotela se "izbor" odnosi samo na "sredstva", a ne na svrhe, cuii nas odgovornima, all ne i nuzno dobrima (ill zlima). Stoga, bin* dobrim ili zlim zavisi od svrhe, a za Aristotela svrhe nisu objekt "izbora", nego "htijenja". No volja ho6e uvijek samo dobro (ill, bolje, ono Sto se "pokazuje pod vidom dobra"). Tako, da bismo bili dobri, treba htjeti "istinsko dobro a ne prividno"; all pravo dobro zna prepoznati samo krepostan Covjek Hi dobar. Tako se zapravo okredemo u krugu, koji je Cak i vrlo interesantan. Ono Sto Aristotel trail, ali ne uspijeva jog nadi, jest "slobodna volja". Zato su njegove analize vrlo interesantne, iako aporetiike. Aristotel je shvatio i istaknuo "da krepostan fcovjek vidi istinu u svakoj stvari ukoliko je ona pravilo i mjera svake stvari". Ali kako i zaSto se postaje krepostan 112

nije protumacio (cilj mu je gradanin-polites, koji drzi zakone i ponaSa se naravno po razumu). Stoga ne iznenaduje Cinjenica da on podrzava ovo: kad netko jednom postane zao, ne moze takvim ne biti pa makar je u poCetku moguce bilo da ne postane zlim. Svakako, ovdje moramo priznati da, ne samo Aristotel, nego niti jedan grSki filozof nije uspio razrije§iti ovu aporiju i da je jedino krSdanska misao na Zapadu otkrila slobodu volje.

b. Politlka (1) Drzava igradanin. Pri prosudbi politicke situacije Aristotelu je na raspolaganju bilo mnogo dokumenata, posebno je imao 158 Statuta pojedinih povijesno postoje6ih polisa te sudske norme gradova, kao empirijski materijal. - Dobro pojedinca je isto kao i dobro Drzave (polisa), a ovo je "najljepse i najbozanskije", jer se proteze od privatnog na socijalno, na koje je Grk posebno bio osjetljiv ukoliko je shvacao pojedinca u funkciji Drzave, a ne Drzavu u funkciji individuuma. Zato u ovom nacinu razmiSIjanja Aristotel stvara paradigmatiCki izraz da je Covjek po naravi "politi£ko bide" (Ccoov noXitiKov) (Pol. A, 2; 1253 a 2), tj. drugtveno bide koje zivi u organiziranoj zajednici. Takav gradanin sudjeluje u javnoj upravi ili je Clan zakonodavnih i upravnib. tijela koja sluze pravednosti. Samoda nije Covjeku prirodena, samac je ili Bog ili zao covjek. Covjeku je priroden govor, to ga priklanja k druStvu, govor se ofiituje rijecju, koja prenosi misao za razlikovanje pravednoga i nepravednog, to je po prirodi dru§tveno, a priroda ni§ta ne 5ini uzalud. Po prirodi Covjek se udruzuje u obitelj, naselje i Drfavu-Grad. Naprotiv, oni bez kojih Driava moze biti nisu pravi "gradani": koloni, oni iz osvojenih gradova, radnici pa makar bili slobodni, stranci, doseljenici. Oni nemaju dovoljno "slobodnog vremena" da bi sudjelovali u javnoj upravi. Stoga je broj pravih gradana ograniCen, a ostali su na neki naCin u sluzbi potreba ovih prvih. Cini se da povijesno-socioloSke prilike uvjetuju Aristotelovu misao u ovoj stvari - sve do teoretiziranja o ropstvu. Rob je instrument koji prethodi i uvjetuje druge instrumente, sluzi za proizvodnju uporabnih dobara i obavljanje usluga, on je topo svojoj naravi i za njega je bolje podvrdi se nekom autoritetu. Pravi su robovi oni koji potjedu ne iz ratova Grka protiv Grka, nego iz ratova Grka protiv barbara, jer su ti po naravi nizi. Ovdje nalazimo rasnu predrasudu Helena, kojoj je i Aristotel podlegao, pladajudi tako teSki danak svojoj povijesnoj epohi - bez uvidanja da u tome ide i protiv principa vlastite filozofije. (2) Drzava i njezini oblici. SavrSeno druStvo, sastavljeno od vi§e naselja, je Drzava-Polis. Ona nastaje u svrhu dobra zivljenja i zato jer je to
m

prirodno. Osim Polisa, Aristotel ne zamiSlja vedu Driavu, jer bi to prelazilo ljudsku mjeru, bilo bi nesavrSeno i neprikladno za upravljanje. Mrska su mu ogromna barbarska carstva, kao i veliki imperij njegova ufienika Aleksandra Velikog. Svrha je Drzave omoguiiti zajedniCku obranu i medusobnu pomo6, all zato treba ziyjeti kreposnim i kontemplativnim zivotom. Svrha je pojedinca i Drzave ista. No ne vidimo iz toga kako je Aristotel odredio opce dobro i, dosljedno tome, svrhu Drzave. Jedino, govoreci o oblicima vlasti, tvrdi da su oni oblici dobri koji opce dobro pretpostavljaju privatnom, a zli koji to tine obratno. On razlikuje tri oblika vlasti, takoder i trostruko dobro ili zlo, prema broju osoba u njoj: jedna, vi§e njih, mnoge. Jedna osoba u dobroj vlasti je monarhija, u zloj tiranija. Vise njih u dobroj vlasti su aristokracija, u zloj oligarhija. Mnoge osobe u dobroj vlasti supolitija (drzavna uprava), a u zloj demokracija. Monarhija je pozeljna jedino u slufcaju ako se dogodi da se jedan rod ili pojedinac toliko istiCe da krepoScu prethodi drugima. Aristokracija se sastoji od najboljih u upravi drzavom. A prava demokracija se tako zove zbog jednakosti, nema zapovijedanja bogatih, siromasnih ili srednjih, nego su svi slicni. Moze biti i mjeSovitih oblika vlasti, takva je politija, izmedu pogodne aristokracije i pogodne demokracije, on vrednuje srednje druStvo, praktiSno je to srednji put izmedu oligarhije i demokracije. Po Aristotelu, idealna Drzava je po mjeri Sovjeka: ni prenapuCena, ni premala, s odgovarajucim teritorijem za zadovoljenje potreba. Kvalitete gradana su klasicne gr5ke: srednji put, sinteza izmedu karakteristika sjevernih i istoCnih naroda. Gradani su kao mladi ratnici, onda sayjetaici, pa starci i sve6enici. I ovdje je prava mjerakoristiti snagumladih i razboritost starih. Blazenstvo i sre6a Drzave zavisi od sre6e pojedinih gradana, to se postize odgojem, tako da svaki gradanin bude §to kreposniji. 7. Poetika - Eti£ka funkcija tragedije U djelu Opjesnickoj umjetnosti raspravlja Aristotel o pjesniSkim rodovima. On visoko vrednuje stvaralaStvo grCkfli tragicara Eshila, Sofokla i Euripida te provodi analizu njihovih postupaka. Umjetnost je oponaSanje, ali stvaralaCko i idealizirano. PjesniStvo je vise filozofska i ozbiljnija stvar nego historiografija, jer ono prikazuje vi§e ono §to je opde, ahistorija samo pojedinaSno. Ali ovdje je klasiCnom postala definicija tragedije: "Tragedija je oponaSanje ozbiljne radnje koja je u sebi zavrSena i ima odredenu velidinu, govorom koji je otmjen i poseban za svaku vrstu u pojedinim dijelovi-

ma, licima koja djeluju, a ne pripovijedaju; a izazivanjem sazaljenja i strahaprodiScuje takve afekte" (Poet. Z1449 b 24-30). Dakle, bitna je etidka, odgojna funkcija tragedije: progiscavanje, katarza, oplemenjivanje. Gledaoci tragedije trebaju iz kazaliSta izadi bolji nego §to su bili prije. 8. Nagli pad Licej a poslije Aristotelove smrti
Sudbina koja je zadesila Aristotelovu §kolu kroz ditavo helenistidko razdoblje, sve do pojave krScanstva, nije bila ba§ sretna. Njegov najveci u5enik, suradnik i neposredni nasljednik, Teofrast, kao voda peripatetiCke §kole sve do 288/284. pr. Kr., bio je na visini zadatka po Sirini spoznaje i originalnosti istrazivanja u podrucju znanosti, ali nije bio sposoban razumjeti pa stoga niti druge pou£iti o najdubljim aspektima Aristotelove filozofije. Jo§ nesposobniji su bili ostali njegovi ucenici koji se brzo prikloniSe materijalistiCkim pojmovima predsokratovskog tipa, dok je Teofrastov nasljednik Straton iz Lampsaka (upravljao §kolom od 288/284. pa do 274/270.) znacio prijelomnu toCku s aristotelizmom. Toj Cinjenici nedoraslih nasljednika pridolazi i okolnost da je Teofrast, umiruci, zgrade Liceja ostavio gkoli, ali je biblioteku, koja je sadrzavala sve neobjavljene Aristotelove spise, ostavio Neleju skeptiku. Ovaj ih odnese u Malu Aziju i ostavi svqjim nasljednicima. Ovi prvo sakriSe spise da ne dospiju ruke mocnicima koji osnivahu biblioteku u Pergamu. Te sakrivene spise kupi neki bibliofil Apelikon i odnese ih u Rim, gdje ih je konfiscirao rimski vojskovoda Sila (86. pr. Kr.) te preko njega dospjese u ruke gramatika Tiraniona na transkripciju, a onda ih je sistematizirao Andronik s Rodosa (I. st. pr. Kr.), deseti Aristotelov nasljednik. Tako je Licej ostao bez osnovnog instrumenta jedne filozofske §kole, bez originalne literature. Osobito je Skola bila lisena Aristotelovih materijala od predavanja, tzv. "ezoterijskih" spisa, koji su sadriavali najdublji i najoriginabuji dio njegove nauke. Vjerojatao je ostao joS koji prijepis (osim onih odnesenih u Malu Aziju), ali nitko nije bio sposoban adekvatno ih protumaCiti. Tek nakon Andronika oni dolaze do izrazaja. U helenistic'kom razdoblju vedinom su Citani, i to s malo pozornosti, Aristotelovi "eksoteriCki" spisi, jedini koje je Aristotel objavio, ali koji nisu imali onu filozofijsku snagu i dubinu kao "ezoterijski" intemi spisi. Tako peripatetiCka gkola nije izvrsila zna5ajniji filozofski utjecaj i njezine rasprave nisu prelazile zidove 5kole. Duhovna hrana u torn vremenu ostale su manje vazne Skole: Epikurova, stoi£ka i skepticka skola.

115

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->